SAVJET REDAKCIJE: Josip Adakovi. dr. Vladimir Ani, Ljudevit Bauer, Nenad Brixy, dr.

Adolf Dragievi (predsjedavajui), in. Vesna Gazdag, Igor Golik, Marija Jurela, Borivoj Jurkovi, elimir Koevi, Nada oljan, Ismet Voljevica, Ana upanBender. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Borivoj Jurkovi. SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinsko-izdavaka djelatnost SOUR-a Vjesnik n.sol.o. OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Struni savjet Siriusa: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a Adresa urednitva: Sirius, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519-555 Tisak: RO tamparska djelatnost Vjesnik n.sol.o. OOUR-i Novinska rotacija n.sub.o. i TM n.sub. o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Cijena pojedinom primjerku 50 dinara. Pretplata: za jednu godinu 600 dinara (s popustom 10% 540 dinara), za est mjeseci 300 dinara (s popustom 270 dinara). Samo unaprijed plaena pretplata osigurava popust od 10 posto. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101833-1216 SOUR-a Vjesnik, Interna banka, s oznakom: za Sirius. UREDNIK: Borivoj Jurkovi. Recenzent Darije oki. Grafika oprema: Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj Crte na naslovnoj stranici: Posredstvom VPA Lektor: uro najder.

SIRIUS broj 86, Kolovoz 1983.

SADRAJ: Sneana Buli Atanaskovi: AMIJUM Clifford D. Simak: PUUDLY Nenad Levak: SEKSUALNA DIMENZIJA Jack Williamson: NAJVEA ZAGONETKA Dana i Eric Odin: JARAC Stanislaw Lem: SPASIMO SVEMIR Jakob Z. Holbik: DVA RJEENJA ISTOG PROBLEMA John M. Ford: AMY U PODNOJU STEPENICA Bill Pronzini: DA BAR SMIJEM, DA BAR MOGU

str. 3 18 36 45 59 70

78

105

118

-1-

Rije urednika
Dragi itatelju! Rekosmo proli pui: u ovuia broju popriat emo o pseudonima i domaim priama uope. Pseudonimi: Rekoh ve zbog ega su nepraktini i nezgodni, a rekoh i to da svatko ima pravo da se potpie kako eli. Meauum, u svojoj averziji prema pseudonimima, sad u malo tjerati mak na konac: ako elim potovati zakone a to i elim i moram ne bih smio objavljivati prie potpisane pseudonimom, ako taj pseudonim nije zakonski zatien (u Autorskoj agenciji, na primjer). Naime, pisac prie moe odabrati neki pseudonim koji nanosi tetu nekoj drugoj osobi, kojom iritira neku drugu osobu itd. itd... a SIRIUS (i ja s njim) postaje pri tom ako ne krivac, a ono bar suuesnik. i da ne duljim na ovoj pripeci: prie potpisane pseudonimima nee u repu za objavljivanje u SIRIUSU biti ravnopravne s onima iji se autori ne stide da se potpiu svojim (zakonitim) imenom i prezimenom. ekat e, dakle, due... Prie: Tema je opet u vezi s glagolom ekati. VI: Zar se ne moe urediti da recenzije, makar i onako ture, bre ugledaju svjetlo dana u SIRIUSU? Ili, opet VI: Bitno mi je stalo do toga da to prije ocijenite priu koju Vam aljem, pa Vas molim da to uinite odmah u sljedeem SIRIUSU. ili da ml svoje miljenje napiete i poaljete na moju adresu .. JA: Ve smo potroili mnogo dragocjenog papira objanjavajui da je ovaj tromjeseni razmak (od primitka prie do objavljivanja recenzije) jedini mogu i da vrijedi za SVE suradnike SIRIUSA, bez razlike. Isto tako, shvaam sve izvanredne razloge za hitno ocjenjivanje pria, ali im ne mogu udovoljiti jednostavno zato to bih time stavio u neravnopravan poloaj sve ostale

autore pria, koji vjerojatno takoer imaju svoje nepobitne razloge da to prije saznaju miljenje o svome radu. Drugim rijeima, zaista bih mogao pokoju priu proitati preko reda, ali to svjesno ne elim uiniti pravednosti radi. Ili. dragi itatelju, moda glasate za neravnopravnost, protekciju, povlastice, iznimke? Jo jednom VI: Koliko duge mogu biti prie koje ete primiti (najdue)? JA: Najdue? Nije li bolje da govorimo o kvaliteti? Duina je ionako odreena koncepcijom SIRIUSA: da u svakom broju bude desetak pria (pri emu Mini-YU raunam kao jednu-dvije prie). VI: Mogu li Vam najprije poslati sinopsis za priu, pa nakon Vaih primjedaba i prijedloga... JA: Ne!!! Primam osamdesetak pria na mjesec, pa moete zamisliti koliko bih Borivoja Jurkovia morao uposliti u SIRIUSU da obave toliki posao? I koliko bi to stajalo. Ima jo: VI: Obeali ste seriju pria iz malih sf knjievnosti, a u prolom (85) SIRIUSU ni traga od toga! JA: Traga? Cijela naslovna pria Draga komojuterka je iz po sf mjerilima male francuske produkcije (ba kao to )e i u ovom broju u toj seriji Lemova pria). VI: Dajte, molim Vas. vratite nam korice kakve su bile prije SIRIUSA 85! Zar ono najljepe pripovijetke s omotne stranice ne zasluuje i bar lijep (ako ne najljepi) papir za tu omotnu stranicu? A o tome niste spomenuli ni rije u svojoj rijei! JA: Omotni papir je, na alost, najkvalitetniji to se moe nabaviti u ovoj deviznoj besfenigici! A rije sam pisao davno prije nego to sam uo i rije o papiru za omot Eto, tako guramo stabilizacijski, makar i po cijenu kvalitete papira (kad ve uvamo kvalitetu nria). Va na 37 *C u hladu BORIVOJ JURKOVI

-2-

Sneana Buli Atanaskovi:

Amijum

Razlika izmeu starih i novih bila je oigledna. Stajali su daleko jedni od drugih i neprijateljski se posmatrali. Stari su bili mravi, kost i koa, pokriveni samo dronjcima iz kojih su im virili otri, koati udovi. Bilo ih je petoro; ostali su bili kilometrima daleko. Novih je bilo troje, dva mukarca i ena. Mlai ovek je bio visok i lepo graen. Njegove su plave oi prodorno posmatrale okolinu i ljude. Tamnozelena kanjenika uniforma na njemu bila je nova kao i one na drugo dvoje novopridolih. ena je bila neugledna i niska, a drugi je ovek izazivao krte, podsmeljive grimase kod starih kanjenika jer je zacelo imao vie od sto kilograma. Na Amijumu debljina je bila neoprostiv luksuz. Olik se prvi oglasi: Od nas ne oekujete, sigurno, neku dobrodolicu. Ovde smo u istom sosu... Planet Amijum je negostoljubiv i zato smo upueni jedni na druge... Uglavnom smo zajedno, ali pravila u ponaanju nema. Osim onih koje odreuje Amijum ree Timi suvim glasom. Ja sam Kalisand ree visoki plavi mladi, novopridoli na Amijum. Osuen sam na osam zemaljskih godina. Znai, dvanaest na Amijumu preraunavao je Timi. Osim ako ne pronae kristal doda. Stari kanjenici izmenjae brze kratke poglede. Ima li meu vama ubica? upita Timi. -3-

Troje se ljudi pogledae povrnim, nervoznim pogledima koji su ukazivali na nizak stepen povezanosti meu njima. Nema odgovorie skoro jednoglasno. Znai, lopovi... doda neko tiho iz skupine starih kanjenika. ena se tre iznenaeno i htede neto rei, ali je Olik preduhitri: Ovde nema mesta uglaenosti. Svi smo mi, osim nevino okrivljenih doda s ironijom s one strane zakona. Meu nama je odomaeno da se delimo na ubice i lopove, s tim to u lopove spadaju svi koji nisu osueni za ubistvo ili pokuaj ubistva. A to je i logino, zar ne? Politiki kanjenici nisu ni lopovi ni ubice ree debeljko. Pa nisu to ni seksualni delikventi. Olik je bio u oiglednoj nedoumici. To je tano ree ali samo delimino. Onoga koji ne priznaje politiku jedne vlade ili poini ubistvo, ili propagira ideje suprotne postojeim, moe se smatrati kradljivcem sigurosti onih povrnih i u ideologiju postojee vlade uljuljkanih graana, koji bi bez tog trovaa due dugo i mirno egzistirali... Seksualni delikt je kraa vie nego i jedna druga. Uostalom, otkad postoji Amijum i otkad se kanjenici alju ovamo da bi po sopstvenoj elji ostali jedan i po put due nego u nekom klasinom zatvoru uz veu slobodu i mogunost otkupa slobode, postoji samo ta uproena podela, i hteli vi to ili ne pridravaete je se. Nee biti ni prvi ni poslednji put da se u isti ko strpa tako raznolika rulja doda s osmehom. Ko je ovaj ovek? pitao se Kalisand dok su se u siromanom kanjenikom naselju spremali za spavanje. Toliko odudara od ove prljave gomile oajnika i ljudskog ljama. Istovremeno je, ne bez gordosti, bio svestan da se i on izdvaja od tih ljudi i to ga je radovalo. * * * Narednih dana Kalisand je bio kao na iglama. Stari kanjenici spavali su neprekidno danju i nou. I to ga je nerviralo. Kanjenika kolonija je bila zaputena i neinteresantna. Lutao je po otrim, skoro neprohodnim gudurama dok su mu udni gmizavci brzo prelazili preko stopala. Obiao je krljave ume oko naselja i brzo ih se zasitio. Popeo se na najviu stenu i video Okean kako svetluca u daljini. -4-

Zov je bio previe snaan. Osetio ga je gotovo fiziki. Znao je da je neka udna tajna zapretena u okeanskim dubinama i eleo je da je dosegne svom svojom nemilosrdnom i okorelom duom. Oseao se snanim i sposobnim da se uhvati ukotac s najveom tajnom prirode. Teko i zamorno suenje, koje je ostavio za sobom, inilo mu se da se zbilo u davnoj prolosti. Treeg dana posle dolaska uspelo mu je da zatekne Olika budnog. Zdravo, Olik vedro mu je rekao. Hteo bih da malo popriam s tobom. Pouri, budi kratak... Moram da spavam mrzovoljno je odgovorio Olik. Ne razumem zato toliko spavate. Nestrpljiv sam da odem to pre na Okean jer ovde samo gubim vreme... Da se nisi usudio da ode sam! rekao je otro Olik. Amijum ubija pojedinca bre nego to moe da zamisli. Ovo nae spavanje reakcija je organizma na strah, na prenapetost nerava, na sve to te eka na Okeanu. Nita neu sad da ti priam, sve e videti... Kada emo krenuti? Saekaj jo nekoliko dana da se ispavamo i odmorimo. Ii ete s naom grupom, a druga e tada doi da se odmori i uzme hranu. Da li je neko nedavno naao kristal? znatielja ga je razdirala. Mora biti strpljiv. Otkad sam ja ovde, a to je ve pet godina, samo je jednom naen kristal. Pre tri godine. Okean je krt sa svojim blagom... A sad me pusti da spavam. Proveo sam tamo mesec dana. * * * Bilo ih je sedmoro bez debelog Ivana, koji je ostao u koloniji ozlojeen i vrsto reen da to pre omravi i pridrui se ostalima. Okean, koji se pruao pred njima, zadivio je Kalisanda svojom veliinom i izgledom. Timi je iao prvi. Kalisandu i Dini zastade dah kad je Timi stao nogom na povrinu Okeana. Razum nije hteo da veruje oima. Jedinstveni Okean u celom svemiru uvek je zaprepaivao pri prvom susretu. Gusta, potpuno providna, pihtijasta masa nije se ugnula ni pola milimetra pod ovekovom teinom. Ipak je Kalisand oklevajui -5-

zakoraio na njegovu povrinu. Imao je utisak da e odmah potonuti. Odravajte razmak od oko metar. Moe i manje, ali bolje da ne rizikujete upozorio ih je Olik. Ni u kom sluaju se ne pribliavajte, jer ete tada oboje potonuti. Okean ne podnosi teinu veu od devedeset kilograma. S rancima punim koncentrata hrane i hermetiki upakirane vode u lakoj ambalai na leima, ratrkana se skupina ljudi poput utvara kretala prema sreditu Okeana. Ne smete ostati due od sedamdeset minuta na jednom mjestu, jer Okean toliko treba da proguta sve to mu je na njegovoj povrini govorio im je Olik ravnodunim glasom. Ko zna koliko je puta ovo ponovio novima do sada? pomisli Kalisand. Zato se ovde teko spava. Neko mora stalno da straari i budi one, koji bi poeli da tonu, da bi se premestili na drugo mesto... Kopamo na oko dva dana hoda od kopna. Kau da je matematiki dokazano, po nekim teorijama o strujanju okeanske mase, da se kristal nikada ne moe nai u blizini obale. Ne moemo da se vraamo esto po hranu, zato pazite, ne ostavljajte rance dugo na jednom mjestu. Moete da kopate s njima na leima jer su tako najsigurniji nastavio je Olik. Kako emo prepoznati kristal? pitala je Dina. Okean je providan i bezbojan, a kristal ist kao suza. Samo se ponekad vidi slab blesak kad zraci belog sunca padnu pod podesnim uglom i kad je crveno u zenitu, ali to je samo jedan trenutak rekao je Svon i svojom koatom rukom provukao kroz prerano osedelu kosu. Kalisand ih je jednog po jednog posmatrao ispitivaki, sada kad mu je um primao bezbrojne utiske o oevidnim osobenostima dotada nevienog sveta. udio se toj svojoj osobini. Uvek je procenjivao pogrene stvari na pogrenom mestu i u pogreno vreme. Odmahne rukom... U retkim trenucima samokritinostl priznavao je sebi da nije idealan. Zato je i bio ovde. Da je sve bilo kako treba sad bi uivao u nekom uvenom letovalitu okruen jatom lepotica i pun novca. Novac... Vredniji od ivota jer se njime mogao otkupiti ivot. Njime se u ovom zahuktalom, naprednom i ne ba sasvim ednom drutvu mogla kupiti i sloboda. Zato je odabrao Amijum. -6-

Ivana i Dinu odavno je precrtao na popisu vrednih panje. Kod Olika se kolebao, a ostali su u njemu izazivali snanu antipatiju, pogotovo Svon, ogavni starac zlog izgleda i otre, sede kose. Podmukle ljude je podnosio, ali podmukli izgled ne. elatinasta masa po kojoj su ili sad je poela menjati izgled. Nije vie bila besprekorno prozirna i bezbojna. Na nekim joj se mjestima providnost pretvarala u zaslepljujuu belinu, dok je na drugim dobivala nene plave nijanse. Ponekad, vrlo retko bila je ljubiasta desecima metara ispod povrine. Nije bilo sumnje u to da se masa vrlo polako kretala povinujui se udnim zakonima nedokuivim i za mnogo vee mudrace nego to su bili ovi jadnici, otpadnici od zakona, koji su u ratrkanoj skupini napredovali prema svom cilju. Posle dva dana hoda i iskidanih asova spavanja, umorni i razdraljivi jednolinim krajolikom, ugledali su kopae. Radoznalim pogledom obuhvatio je Kalisand irok prostor sa pojedinim udaljenim kopaima, od kojih su nekima samo glave virile iznad povrine Okeana. Upadalo je u oi da su svi bili izolovani meusobno sledei neumoljive zakohe ovog udnog mesta pod jo udnijim sistemom dvojnih zvezda crvenog diva i belog patuljka. Kalisandu sevnu kroz glavu iznenadna misao: Ovde ovek ne moe biti nita drugo osim egoistian beskrupulozan pojedinac. * * * Tri meseca proveo je Kalisand na Amijumu traei kristal u Okeanu i povremeno se vraajui na kopno da bi se ispavao i doneo nove zalihe hrane i vode. Oi su mu bile zakrvavljene od nedovoljnog spavanja i ravnoduno zagledane u prozirni Okean. Lice mu je bilo zaraslo u gustu bradu proaranu pokojom sedom vlasi. Zau se krik, jeziv, samrtniki. Tromo se izvue iz dopola iskopane jame. Neki su nastavili a rade ne obazirui se na pozive u pomo. Kalisand potra. Grupa se ve stvorila na stotinu metara od njega i on se brzo uputi tamo. Ljudi su nemo stajali, tupo zagledani, na izgled ravnoduni, ali strogo odvojeni bar za jedan metar. Kalisand stie kad se pukotina zatvorila. Ljudi poee da se razilaze. Nekoliko ih je ostalo da u prozirnoj masi odgleda dokraja samrtniki ropac nesrenika, koga zatim snane struje pod povrinom odvuku duboko dole i sve opet postade -7-

prozirno i isto. Svon uze mrtvaev ranac sa oiglednim zadovoljstvom. Kalisand je bio umoran od tog groznog, podmuklog Okeana koji je stalno uzimao svoje rtve, od izolovanosti, od nedodirivanja s drugim ljudima, od distance koja je stalno postojala meu njima. Amijum je i ona krta, prokrijumarena oseanja ovih odbaenih ljudi unitavao temeljito. Surovi zahtevi Okeana traili su da ljudi budu zajedno (pojedinac bi odmah bio uniten) a da nikad ne ostvare prisan ljudski kontakt. Stisak ruke, zagrljaj, ruka na ramenu nisu nikada vieni na Okeanu. Fiziki razdvojeni, a uvek na vidiku jedan drugome, bez mogunosti da se meusobno pomau kad bi neumoljivi Okean sistematski kanjavao najmanju greku, ovi su ljudi mogli samo da se mrze. Kalisand je shvatio koliko fiziki dodir znai ljudima. Znao je da bi mu Olik mogao biti prijatelj kada bi posle napornog kopanja seli zajedno da pojedu svoje malo sledovanje koncentrata lako se dodirujui ramenima, sluajno, nenametljivo, izmenjujui obine, nevane rei... Nou, u snu iscepkanom na rate, usled obaveznog buenja svakog sata, sanjao je da mu neko prua ruku kad izlazi iz jame koja se zatvarala. Neretko se budio oznojen i uplaen stranom vizijom umiranja u Okeanu. Nou je Okean bio topao i umornom bi oveku pruao iluziju sigurnosti i topline. I svako sutra bilo je vrlo slino dananjem danu... Kalisand se tromo vraao svojoj parceli, blie Oliku, koji se nije ni pomakao na krik, kad zau luaki smeh iza sebe. Okrete se. Debeli Ivan, kome je od debljine ostao samo nadimak Debeljko, histerino se smejao buljei u jednu rupu to se saimala. Zatvara se, prokletnice! Ovaj put nita! Nisi prodrla nita, a... Sve, sve do jednog... Svi emo mi... Ali nee mene! Mene nee, ti prokleta... Skakao je oko pukotine opasno joj se pribliujui i besno udarajui nogom u prozirnu povrinu. Tako je, Debeljko, udri gada dobaci jedan sa iscerenom, mangupskom njukom. Ja, ja sam te prozreo, ti, odvratni, ljigavi Okeanu! nastavi Debeljko. Oi su mu sijale luaki. Nema nikakvog kristala! Nema ga... Uopte... To znamo samo ti i ja, a mi... glas mu se -8-

prekide u hropcu mi smo samo zato ovde da ti budemo hrana... Ti masni... odvratni... prljavi... laljivi Okeanu. Kalisandu je titrao svaki nerv. Proguta pljuvaku s mukom. Pobei u mrmljao je. Pobei u ti... Nee ti mene... Nekontrolisano odskoi i poe trati ne gledajui gde staje. Kopai su mu se hitro uklanjali s puta. Upade u jednu dopola iskopanu jamu. koju je neko u urbi na vreme napustio, iskobelja se nespretno, i potra koliko su ga noge nosile prema udaljenim stenama. Gotov je ree Olik gledajui za sitnom ljudskom prilikom koja se prilino udaljila i postajala sve manja. Moda se dokopa kopna tiho ree Kalisand. Nemogue. Ne moe sam u ovakvom stanju izdrati dva dana peaenja... Vie ga neemo videti. Kalisand bez rei dohvati otru alatku i napravi veliki usek u prozirnoj materiji. Otkidao je krupne komade staklaste i tvrde mase, sistematski i s ogromnom mrnjom prema toj stranoj, ljudskom mozgu nepojmljivoj tvorevini nepoznatih i tuih sila ispod dva sunca. * * * Rutinskim pokretima zasecao je masu tvrdu kao kamen ako ne biste znali da postupate s njom i izbacivao je iz duboke jame u kojoj je bio do ramena. Ranac sa hranom uljao ga je na leima. Hteo je da ga ostavi naas, ali se plaio da ga ne ostavi predugo i ostane bez njega. Okean nikada nije pratao greke. U jami je mogao ostati jo desetak minuta. Poela se snano saimati. Znao je da moe, ipak, jo malo ostati. Uvek je izlazio u poslednjem trenutku. Postade svestan neijeg prisustva i digne pogled. Opasno blizu jame stajala je vitka, enska prilika u iscepanoj uniformi i promatrala ga. Odmakni se! Zar eli da se oboje utopimo? utke se udaljila. Ti si Kalisand? upita fiksirajui ga pogledom. Ja sam Vana ree ne saekavi odgovor. Kalisand sa aljenjem pogleda u jamu, koja se ve opasno zatvorila i iskoi iz nje hitro, oslanjajui se mravim udovima o -9-

staklasto tlo. Skromni obroci, koji su im dopremani u koloniju, i veita neispavanost, skinuli su svaki suvini gram s njega. Osmotri enu. Bila je skladno graena, zaputena, prljave kose, ali oigledno lepa i mlada. Zapostavljeni mehanizmi seksualnosti poee da se bude. Oseti se prijatno i probueno. Sve dobi novu dimenziju. Oseti blagu radost i prijatno iekivanje. Traila si me. Zato? Znam nain da se doepamo kristala. Ovi ovde ona prezrivo pogleda po kopaima nikada ga nee nai. Zato ga sama ne pronae? znao je do kojih granica surovi uslovi ove planete izvitopere i ono malo donetih oseanja ovamo. Nita se u ovom svetu nije nudilo badava. Ne mogu sama. Treba mi pomo odgovor je zvuao iskreno. Ne sluaj je, Kalisande umea se Olik, koji je nedaleko od njih poinjao kopanje nove jame, Vana uvek ponekog vrbuje za svoje sulude planove. Sve same kukavice smrknuto ree Vana. Ali ti ona ga pogleda s nadom ti e moi, dovoljno si hrabar i jak. Objasni ta si naumila. Oi joj se zaiskrie i telo dobi novu energiju. Treba da odemo jo dalje, prema sreditu Okeana, na deset dana hoda odavde, i tamo da traimo. Postoje teorije... Olik se podrugljivo nakalja. Ona ga oinu nemilosrdnim sevanjem krupnih, zelenih oiju i nastavi: Tamo su kristali mnogo ei nego ovde. Masa Okeana kree se bre i kristali dospevaju blie povrini... Sve je to neprovereno ree Olik. Sem toga, put je dug i zamoran. Nee vam ostati snage i da kopate i da straarite dok onaj drugi spava. Kopno e nestati iz vidnog polja i onda ste izgubljeni. Kalisand je netremice posmatrao Vanu. Ona je luda, pomisli. Prihvatam ree i spremi se da se brzo odmakne ako se ona u oduevljenju zaleti prema njemu. Ipak nije bila toliko neoprezna. Svako ko je preiveo nekoliko godina na Amijumu znao je kako da se ponaa na Okeanu. esto je pitao sebe zato je prihvatio taj samoubilaki plan.

- 10 -

Nikakva intuicija, niti nagovetaj srenog ishoda pustolovine nije postojao. Moda je samo oajniki eleo promenu, bekstvo od ubica i lopova, od njihovih praznih razgovora i iskrivljenih predodbi o svetu, od njihove lakomosti i pohlepe koja ga je plaila jer je u njima prepoznavao sebe. Dosadila su mu ta okrutna i sumorna lica. Neki su umirali, Okean je gutao svoje rtve, drugi su dolazili, ali su svi groteskno nalikovali jedni na druge i to ga je plailo. Pitao se i nije smeo da se pogleda u ogledalo da li je i sam postao deo tog tunog ljudskog oloa u koji je grevito odbijao da se svrsta. * * * Okolo belina... ista, nedodirnuta ljudskom nogom. Jo je britka i sadri samo prvotna svojstva. Obljubljuju je samo bele i crvene zrake dvaju sunaca. Okean upija zrake, igra se sa njima i pretvara ih u sebe. Za sve to dobije, uzvraa. Poznaje samo tu uproenu logiku fer-pleja. Zato ponekad, kad se energija u njemu stvrdne u kristal, iznedri svoje edo prema povrini i taj retki trenutak postaje praznik, cilj, svrha bitisanja Okeana i dvaju sunaca. Svojim nepojmljivim moima preko kristala odbija dareljive zrake bele i crvene i za taj kratki trenutak liava se slasti upijanja uzvraajui suncima blistavi moni spektar udesne svetlosti. Kristal, zatim, pada ponovo u dugotrajno ciklino kretanje i godinama se ne pozdravi sa svojim praocima, ali on je vean i tih e susreta biti jo mnogo... * * * Dve su umorne ljudske prilike, optereene rancima, prelazile kilometre nepregledne, elatinaste pustinje. Kalisand spusti ranac s lea i sede na glatku povrinu Okeana. Mislim da smo dovoljno odmakli. Udaljeni smo ve dvanaest dana hoda od obale. Vana se umorno spusti nedaleko od njega. Ovde moemo poeti sloi se ona. Ispruila je noge, protegnula se i meko se spustila na lea. Sledeeg trenutka je zaspala. Kalisand je s mukom uspevao da ostane budan. Put ga je iscrpio, a odmori su bili retki i kratkotrajni. Pogleda Vanu s njemu nesvojstvenom nenou. Dozvolili su sebi dug odmor pre polaska na ovaj put. Seti se zajednikih noi i dana... Vana je bila divna u ljubavi i on - 11 -

se gotovo zaljubio u nju. Zau zvuk kao iz daljine. S naporom otvori oi i u momentu se rasani. Zaspao sam pomisli uasnut. Sa zahvalnou pogleda u alarmni sistem ugraen u hronometar koji se oglaavao svakog punog sata. Taj je sistem, naravno, slabo osiguravao umorne kopae. Retko ko bi se budio na njegov zvuk. Zato je neko uvek morao da straari. Vana se nije ni pomakla. Priblii joj se na manje od metra i dotaknu je vrhovima prstiju. Vana, Vana... probudi se. Ona ustade bez rei. Njene krupne zelene oi nisu vie bile lepe kao ranije. Beonjae su joj bile zakrvavljene. Sada ti spavaj, Kalisande. Ja u straariti. Odlui da joj ne kae da je malopre zaspao. Nije eleo da je nepotrebno uznemiruje. Nisam umoran. Poeemo da radimo. * * * Iako umorniji vie no ikad od dolaska na Amijum, Kalisand je bio dobre volje. Nije vie danima gledao surova i neobrijana lica ubica i lopova, esto bi mu se pogled zalepio za vitku Vaninu priliku i zadovoljstvo bi ga obuzelo. Sila je ta devojka, pomisli. Pravi drug... Ne podsea me nikad na to da je ena da bih je tedeo kod grubljih poslova, ili da bih joj davao privilegije. Vana oseti njegov pogled na sebi i nasmei mu se. Bila je vrlo utijiva posljednjih dana. On se odjednom neega seti. Vana, zato me je Timi onako neprijateljski posmatrao kad smo se odmarali na kopnu? Ona presta kopati i ree ne gledajui ga: On... ja sam... bila sa njim pre tvog dolaska. Kako si to bila sa njim? i njega samog zaudi otar ton sopstvenog glasa. Vana se polako okrete i skloni pramen duge kose sa obraza. Njen je pogled optuivao zbog besmislenosti pitanja. Spavala sam sa njim pre nego to sam tebe upoznala. Kako si mogla? Ruan je... Prljavi ubica...

- 12 -

 Svi su runi i ogavni ree Vana s neprikrivenom gorinom. A ovde je malo ena doda tiho. Kalisand uuta. Plima besa ga ponese i do veeri ne ree ni re. Male porcije koncentrata hrane pojeli su u tiini. Na tamnoplavom, vedrom nebu svetlele su bezbrojne zvezde. Leali su na toploj povrini Okeana na dvanaest dana oda udaljeni od obale i bili dva stranca odvojena provalijom. Kalisande... Vanin pravilni profil ocrtavao se na pozadini neba. Neu ni sa kim vie spavati osim sa tobom. On polako isprui ruku i dotakne njenu. Ona je prihvati najpre neno a zatim stegne u vrst stisak. Kalisand oseti svu lepotu i rasko pratanja. Uivao je u tom novom oseaju. Amijum je te veeri upoznao neto sasvim novo, nedoivljeno. Deli ljudskosti i ljubavi prokrijumaren je i u ovaj deo svemira. * * * Rupa, koju je iskopao je bila neobino duboka, najmanje dva i po metra. Ivice su ve poele da se saimaju kad je reio da izae. Skoi, pokuavajui da se uhvati za ivicu, ali je ne dohvati i pade nazad. To je bilo vrlo opasno, jer je Okean ispod povrine bio vrlo nestabilan. Vana oseti da se dogaa neto neobino, iskoi iz svoje plitke jame i priblii se ivici. Kalisand je znao da vie nema vremena. Uhvatila ga je panika. Pokua ponovo skoiti. Bez uspeha. Ne ini to! dobaci mu ona. Brzo iskopaj rupu u strani zida, tu dole, tu... hajde brzo, nema puno vremena. Otrim udarcem on otkide veliko pare u zidu na metar udaljenosti od dna, stavi nogu u udubinu i dohvati rukom ivicu. Ruke su mu drhtale i Vana shvati da je izgubljen ako mu ne pomogne. Legne i isprui ruku, koju on grevito dohvati i natprirodnom snagom iskoi iz iskopine, koja se u sledeem trenutku zatvori. Brzo su se razdvojili i udaljili od jezivog mesta. Kalisand sede i uzdahne,olakano. Obrisa krupne kapi znoja sa lica. Uh, zamalo da me proguta. Trebalo je da ranije izaem. Kako to da je iskopina bila tako duboka? Divio se njenoj hladnokrvnosti i pribranosti. Setila se kako da mu pomogne rizikuiui da i sama potone. Bila je hrabra. Oseti da je ceni zbog toga.

- 13 -

 Okean je danas udan. Lake se kopa i sporije zatvara. To me je zavelo i preterao sam. Kada je kasnije nastavio da useca otru alatku u prozirno tlo pod sobom, bio je oien od svih runih uspomena. Oseao je beskrajnu sreu to je iv i bio pun poleta i sirovog, naivnog optimizma. Nikada nee saznati da li je njegova razneena i oiena dua emitovala struje talasa potrebne da se ubrza proces razmene milijarde bitova svetlosnih informacija izmeu kristala i dvaju sunaca, ili je nalaenje kristala bila ista sluajnost. Kamen se pojavio u plitkoj iskopini odjednom se stvorivi ni iz ega, i on ga munjevito zgrabi, jo ne verujuci da ga ima. Blesak je bio ravan sjaju hiljadu sunaca. Kristal i dva sunca bili su izloeni meusobno i taj je trenutak, iju je svrhu znao samo svemir, trajao kratko, a potom je kristal bio krotak i lep poput dijamanta. Vana i Kalisand su bez rei posmatrali ovaj velianstveni odliv energije iz kristala, zaslepljeni od bleska i tupi od sree. Instinktivno je osetio da je taj blesak neizdriv za ljudsko oko, ali je ostao miran. Neka udna sila razapeta izmeu kristala i zvezda neutralisala je jainu zraenja. Znao je da je ovaj trenutak prekretnica u njegoyom ivotu, ne samo zato to je cena kristala bila vie nego dovoljna da se otkupi sloboda, ve i zato to je osetio proimanje prvotnog zraenja sa svakim molekulom svoga tela. Pitao se osea li to i Vana. Pogled na nju bio je dovoljan da se uveri da je i ona osetila to proimanje. Pitao se kolike istine je bilo u priama o ljudima koji su nali kristal na Amijumu i izloili se prvotnom zraenju. * * * Probudila ga je glad posle petnaestoasovnog neprekidnog spavanja. Hitro dohvati konu vreicu vezanu oko pojasa i zadovoljno opipa kristal. Baci pogled na Vanu koja je spavala uz njega. Lice joj je bilo belo i glatko, a duge, crne trepavice bacale su senku na obraze. On se pridigne, pokuavajui da ustane, ali se ona jo vie privi uz njega ne budei se. On spusti neni poljubac na ugao usana, na ta se ona zadovoljno protegne. Prvo to je uinio, kad su se konano posle dvanaest dana peaenja dokopali kopna, bilo je da se javi radiom najblioj statnici na Arkusu III i izvesti policiju o pronalasku kristala. - 14 -

Iako je cena kristala opravdavala trokove putovanja do Amijuma, uvari reda i zakona trebalo je da stignu za nedelju dana. Kalisand ponovo dohvati koni svitak. Pod prstima oseti otre konture kamena. Vana je i dalje vrsto spavala. On se zadovoljno prepusti nevezanim, izmatanim doivljajima iz budunosti koja je tako mnogo obeavala. Video je sebe i Vanu u najskupljim uslunim centrima za razonodu, nasmejane, srene, ispavane i bogate. I sve to zahvaljujui tom udnom kamenu, ija je vrednost dovoljna da im donese i slobodu i bogatstvo. U momentu ga misao presee poput noa. Sloboda i bogatstvo... da... ali samo za jednog oveka... a njih je bilo dvoje... Vana i Kalisand... Kalisand i Vana... Kalisand... Zamisli sebe u najskupljem odelu na Veneri V u luksuznim apartmanima i kockarnicama, okruenog jatom neodoljivih lepotica. Sledea misao, koja mu se nametnula u loginom sledu poimanja, bila je: njih dvoje, Vana i Kalisand, umorni, gladni i slobodni u prljavoj, zabaenoj luci, bez prebijene pare u depu. I sve ono to dalje ide: neimatina, bolesti, svae... Pravo na novac ima on. On je taj, koji je pronaao kristal... A ona ga je spasila od sigurne smrti u Okeanu... Mrzeo je sebe to tako razmilja. Prezirao je sistem u kome se sve moe kupiti za novac, ak i ljubav i srea, a i sam je vagao i vrednovao stvari koje nisu bile za vaganje i vrednovanje. Spaeni se ivot ne moe kupiti novcem. A slobodom? To je, ini se, bila ba odgovarajua protuvrednost. Ruan je bio nain, refleks po kome je postupao i toga je bio savreno svestan. Ja tebi ovo, ti meni ono. Zato? ta bi bilo da ga nije spasila? Verovatno tada ne bi ni razmiljao o njenoj slobodi. Klimava vrata se s treskom otvorie i Svon i Dranon brzo uoe. Dranon hitro zgrabi Vanu. Ona kriknu, grubo probuena iz sna. Svon uhvati Kallisanda za noge, a istovremeno se zauje tresak, usled neijeg ulaenja kroz prozor. U sledeem trenutku Kalisand oseti vrst stisak ispod pazuha. Neko ga je drao s lea. Ispod vrata oseti hladan elik. Gde je kristal? procedi Svon gledajui ga sivim oima. Kalisandu je glava bila zabaena i on se borio da doe do daha. Ve sam javio policiji... zakrklja Stiu... Reci, ge si sakrio kristal? Grubi stisak s lea se pojaa. Timi, pomisli Kalisand. Tri ubice. Znao je da s njima nema - 15 -

ale. Policija zna da sam naao kristal... Nee dopustiti da vi... Daj kristal! Timijev glas je ozbiljno pretio. Ako nee, ubiemo vas oboje i nai emo ga. Nije siguran, pomisli Kalisand. Ne smeju da vide da je kristal kod mene. Vana je, u vrstom Dranonovom zagrljaju, s gaenjem gledala u infantilnog ubicu. Kalisand s nadom pogleda Dranona. Odmah je sve shvatio. Idiot im je bio potreban samo kao pomaga a posle e ga ubiti. Dranone, oni hoe da te izigraju. Kristalom se mogu osloboditi samo dva oveka... ne tri... Dranon budalasto pogleda u ovo dvoje otvorenih usta. Smrai mu se, odgurnu Vanu i krenu prema Timiju koji mu je bio blii. Timi popusti stisak. Ne, on hoe da te prevari, ne sluaj ga! povie.. Timi sasvim pusti Kalisanda, koji se baci na Svona sa udesno uveanom snagom. Za to je vreme Timi izbegao Dranonov napad i ekao zgodnu priliku da ga dohvati noem. Kalisand je drao Svona u smrtonosnom zagrljaju i odgurnuo ga kad se ulo muklo lomljenje stareve kime. Uze mu no i krene na Timija, koji je upravo vadio dugo, okrvavljeno seivo iz Dranonovih grudi. Vana je bez rei stajala uza zid. Paralisana i razrogaenih oiju, pratila je ta se zbiva u tesnoj sobici. Po nainu kako se Timi kretao i ukoeno osmehivao, videlo se da je samouveren. Verovatno razmilja da sad nee ni sa kim deliti kristal pomisli Kalisand i skoncentrie se na njegove kretnje. Nije bio ubica i mrzeo je ubijanje, ali je Timi, oigledno, bio u elementu. Polusavijen, s krvavim noem i samouverenim izgledom podlaca, nalikovao je na utvaru svega zlog to je postojalo na svetu. Kalisand oseti priliv snage. Od onog udnog bleska u momentu kad je kristal otrgao iz Okeana postao je nekako drugaiji, snaniji i stabilniji. Znao je da nita nije dolo spolja. Kao da je divlja sila, koja se otkinula iz kristala, samo indukovala neto u njemu i pojaala njegove vlastite, dotad nedovoljno iskoritene snage. Timi se baci na njega zamahujui snano noem. Kalisand ga vesto izbegnu, s lakoom se kreui u naizgled skuenom prostoru. Timi pokua ponovo. Osmeh mu je nestao s lica i na njemu nije bilo - 16 -

vie niega osim mrnje. Ovaj put, Kalisand ga nije samo izbegao. Zadao je udarac utrostruenom snagom. No se tupo zari u Timijev vrat. Vana se onesvesti. Kalisand je paljivo podie i izae kroz izvaljena vrata. Dva sunca slala su svoje udruene zrake sa horizonta i on osmotri sumorno jutro, koje je Svitalo na Amijumu. Nita mu se ovde nije svialo: Okean, siromana kolonija, krljava vegetacija, runi gmizavci i insekti, dva zbunjujua sunca, ak i njegove nove, probuene moi. Moram pobei odavde, pomisli. Neno je spustio Vanu u travu. Odluka je sazrela u njemu. Crveno i belo sunce sjala su i koso bacala zrake kad Je Vana dola svesti. Da li je sve u redu? proaputa. Talas optimizma ga zapljusnu kad je rekao: Bie sve u redu... kad otputujemo. Odluka je bila samo njegova. Bio je zahvalan udnim moima crvenog dina i belog patuljka, koji su ga promenili, utrostruivi mu snagu i ne dotakavi mu um, ne dirnuvi njegovu linost i ne menjajui njegovu svest.

Za SIRIUS...
Evo ocjena Vaih pria koje ste poslali u toku svibnja. Na alost, najljepi mjesec u godini nije, ini se, pogodan za spisateljski rad. Naime, od osamdesetak pristiglih pria samo je jedna (!) besprijekorna: to je Nokturno: bogat jezik, svjea i doraena ideja. Dakako, ima jo objavljivih pria i onih na granici objavljlvosti: Propali izum je nova verzija staroga vica. Apsurd moe biti objavljen poto se izbace sladunjavosti i neloginosti (ostale etiri ne valjaju, s time da bi Autostoper mogao posluiti kao uvod u neku novelu). Poslednji je dosta dobro obraena dosta dobra ideja (ostalo dvije prie takoer imaju dobru ideju, ali su zbrkane radnje). Prvi kontakt je zgodna dosjetka, iako kao vic malo preduga. ovek pet minuta ima greku u konstrukciji, pa priu treba preraditi: u prvoj treini naglaena je erotika u odnosu izmeu lijenika i sestre, a dalje to no igra nikakvu ulogu u odvijanja radnje dakle, ili izbacite taj naglasak, ili na kraju prie vratite sestru u igru. Uz to: srednji dio prie samite. Hronike o Hloygen su posve nesuvisle, osim jedne: Ljubav na vasionskom brodu. Mravo, nije li? Zato je bogatiji asortiman u nastavku rubrike: Nastavak na stranici 35

- 17 -

Clifford D. Simak: Good Night, Mr. James

Preveo arko Vodineli

Puudly
Oivio je ni iz ega. Svijest mu je proizala iz ne-svijesti. Mirisao je noni zrak i sluao kako lie ape na nasipu to je usmjerio apat drvea prema njemu. Opipavao ga je mekanim i njenim prstima kao da pokuava u njemu nai slomljene kosti, kontuzije i ogrebotine. Uspravio se i poloio oba dlana na tlo iza sebe da bi se oslonio. Zagledao se u tamu. Sjeanje je polagano naviralo i kad je dolo, bilo je nepotpuno i nita mu nije objanjavalo. Zvao se Henderson James, bio je ljudsko bie i sjedio je negdje na planetu po imenu Zemlja. Bilo mu je trideset est godina i na neki je nain bio slavan i prilino imuan. ivio je u staroj obiteljskoj kui na Gornjoj aveniji. Bila je to ugledna adresa, iako je u posljednjih dvadesetak godina izgubila neto od svoga sjaja. Na cesti iznad kosine nasipa prolazio je automobil. Gume su kripale na asfaltu i za trenutak su automobilska svjetla obasjala vrhove drvea. U daljini se prigueno oglasi zvidaljka. Negdje drugdje pas je lajao ravnomjernom estinom. Zvao se Henderson James i ako je to istina, zato je ovdje? Zato bi Henderson James sjedio na kosini nasipa i sluao vjetar u kronjama, zavijanje zvidaljke i lajanje psa? Neto nije u redu. Neki bi incident, samo kad bi ga se sjetio, moda odgovorio na sva njegova pitanja. Trebalo je obaviti nekakav zadatak. Sjedio je i buljio u no. Ustanovio je da drhti iako nije postojao za to nikakav razlog jer no nije bila hladna. Sluao je zvukove kasne

- 18 -

noi to su dolazili iz grada, udaljenu kripu jureeg auta, isprekidano urlanje sirene. Jednom je netko proao ulicom u blizini i James mu je oslukivao korake dok se nisu izgubili u daljini. Neto se dogodilo i trebalo je obaviti nekakav zadatak, posao to ga je on i prije obavljao, posao koji je nekako udno bio prekinut zbog neobjanjivoga incidenta zbog kojega je leao ovdje, na tom nasipu. Pretrai svoje odijelo. Odijelo... kratke hlae i koulja, vrste, cipele, sat ha ruci i revolver u koricama na boku. Revolver? Za taj posao treba mu revolver. Neto je traio u gradu, neto za to mu treba revolver. Neto se ulja u noi i to neto on mora ubiti. Onda je znao odgovor, no ak i kad mu je sve bilo jasno, ostao je sjediti za trenutak i udio se neobinom, metodinom, postupnom razmiljanju to mu je vratilo sjeanje. Najprije njegovo ime i osnovni podaci, zatim spoznaja o tome gdje se nalazi i naposljetku otkrie da ima revolver i da treba da ga upotrijebi. Bio je to logian slijed razmiljanja, tipian knjiki primjer kako se dolazi do spoznaje: Ja sam ovjek po imenu Henderson James. ivim u kui na Gornjoj aveniji. Jesam li u kui na Gornjoj aveniji. Negdje sam na nasipu. Zato sam na nasipu? No tako ovjek ne razmilja; svakako to nije uobiajen nain razmiljanja za normalna ovjeka. ovjek razmilja preicama. On presijeca kroz misli i ne ide naokolo. Ovo je jezivo, ree sam sebi, ovo jasno, zaobilazno razmiljanje. To nije normalno, nije pravimo i uope nema smisla... kao ni injenica da se naao na mjestu, a uope se ne sjea kako je dospio na to mjesto. Ustao je i rukama pogladio tijelo. Odjea mu je bila uredna, nimalo zguvana. Nisu ga istukli niti su ga izbacili iz jureeg auta. Na tijelu nije bilo bolnih mjesta, lice mu je bilo netaknuto bez ogrebotina i osjeao se dobro. Zakvaio je prste za remen korica revolvera i stisnuo ga lako da - 19 -

mu vrsto prianja uz kukove. Izvukao je revolver i provjerio ga izvjebanim prstima, kao i obino, i revolver je bio pun. Uspeo se uz nasip i stigao na cestu, zatim ju je preao gegavim koracima do plonika ispred niza novih prizemnica. uo je automobil kako se pribliava i zakoraio je s kolnika i uurio se u grmlje na nekoj tratini. Pokreti su mu bili instinktivni i uao je ondje i osjeao se pomalo glupo zbog toga jer je to uinio. Auto projuri. Nitko ga nije opazio. Ne bi ga opazili, shvati najednom, ak ni da je ostao na ploniku. Nije bio siguran u sebe. Vjerojatno je to bio razlog njegovu strahu. Postoji neka prazna toka u njegovu ivotu, neki tajanstveni sluaj o kojemu ne zna nita i svijest o tom neznanju potkopala mu je sigurne i vrste temelje postojanja, razorila osnovu njegova motiva i za trenutak ga pretvorila u ivotinju to bjei i skriva se kad naiu ljudi. Taj problem i neto to mu se dogodilo natjerali su ga da razmilja zaobilazno. Ostao je uati u grmlju, promatrajui ulicu i dio plonika; svjestan bijelih, sablasnih prizemnica smjetenih u lijepo ureena dvorita. Onda mu jedna rije upadne u misli. Puudly. udna rije, nezemaljska, ali puna strave. Puudly je pobjegao i on je zato ovdje, skrivajui se u grmlju travnjaka nekog spokojno usnulog graanina, odluan da upotrijebi revolver to ga ima u za se, spreman da se svojim razumom, brzinom misli i miia, obrauna s najkrvolonijim stvorom ikad pronaenim u galaksiji, stvorom punim mrnje. Puudly je opasan. Takva se bia ne smiju tititi. Zapravo, postoji zakon o zabrani zatite ne samo puudlyja nego i nekih drugih izvanzemaljskih stvorova koji su ak manje opasni od puudljja. Postoji dobar razlog za postojanje takva zakona, razlog u koji nitko, a pogotovo on sam, nikad ne bi posumnjao. Sad je puudly na slobodi, negdje u gradu. James se sledi na tu pomisao. Mozak mu je stvarao situacije koje bi mogle nastati ako ne uhvati tu stranu zvijer i dokraji je. Zvijer zapravo nije bila sasvim prikladna rije za puudlyja. Puudly je bio vie od zvijeri... koliko vie od zvijeri, to se nekad nadao da e shvatiti. Nije shvatio mnogo, priznao je sad samome sebi, ni izbliza sve to je trebalo da shvati, ali je shvatio dovoljno. - 20 -

Vie nego dovoljno da bude preplaen. Nauio je to. moe biti mrnja i koliko je plitka ljudska mrnja kad se usporedi s dubinom i intenzitetom pohlepnog uasa puudlyjeve mrnje. Nije to nerauzmna mrnja jer nerazumna mrnja unitava sama sebe nego racionalna, proraunata, poticajna mrnja to pokree razuman, smrtonosan stroj, a taj stroj usmjerava svoju grabeljivost i lukavost prema svakom ivom biu, osim premi puudlyju. Zvijer ima razum i linost to se temelje na osnovnom zakonu ouvanja od svih pridolica, tko god oni bili, a sigurnost se moe stei samo na jedan jedini nain smru svih drugih ivih bia. Nikakav drugi razlog nije bio potreban da puudly ubija. injenica da neto drugo ivi i kree se i da mu stoga prijeti, koliko god to bilo beznaajno, bila je dovoljan razlog. Dakako, bio je to psihotian ubilaki instinkt, ucijepljen Ti davnoj prolosti duboko u svijest njegove vrste, ali nimalo vie psihotian nego, moda, mnogi ljudski instinkti. Puudly je stoga bio, a zapravo je i sada, jedinstvena prilika za prouavanje ponaanja stranih vrsta. Ako dobije dozvolu, ovjek ih moe prouavati na njihovu planetu. Ako ne dobije dozvolu, ovjek nekad uini glupost, kao to je to uinio James. Gluposti se osveuju, kao to mu se ta njegova osvetila. James spusti ruku i potapa revolver na boku, kao da bi tako mogao stei sigurnost koja bi bila ravna njegovu zadatku. Nije nimalo sumnjao u ono to mora uiniti. Mora pronai puudlyja i ubiti ga i to prije svitanja. Ako to ne bi uinio, bio bi to bijedan, zastraujui neuspjeh. Naime, puudly e se raspupati. Ve odavno mu je proao trenutak reprodukcije i ostalo je samo jo nekoliko sati prije nego to e na Zemlji razasuti na desetke malih puudlyja. Oni nee dugo ostati maleni. Nekoliko sati nakon pupanja sami kreu u pohod. Nije lako pronai jednog puudlyja, izgubljenog u prostorima usnuloga grada, a uloviti desetke tih stvorova jednostavno bi bilo nemogue. Stoga mora uspjeti noas ili nikad. Noas puudly nee krenuti u lov za svojim plijenom. Noas e nastojati uiniti samo jedno pronai mirno mjesto gdje e se zduno i bez ometanja predati raanju drugih puudlyja. Puudly je pametan. Zacijelo je znao kamo ide prije nego to je - 21 -

pobjegao. On ne eli gubiti vrijeme traei pogodno mjesto, vraajui se istim putem. Sigurno je znao kamo e krenuti i ve je ondje, i pupovi mu rastu na tijelu, izbijaju i mnoe se. Postoji jedno mjesto samo jedno mjesto u cijelom gradu gdje strano stvorenje ne bi bilo na udaru znatieljnih oiju. ovjek se toga moe dosjetiti, a tako i puudly. Pitanje je hoe li puudly otkriti da se i ovjek toga moe dosjetiti? Hoe li puudly potcijeniti ovjeka? Odnosno, ako shvati da ovjek to zna, hoe li pronai neko drugo skrovite? James izae iz bunja i krene niz ulicu. Natpis na uglu ispod uline svjetiljke to se njihala otkri mu gdje se nalazi. Bio je blie mjestu kamo je kretao nego to se to nadao. * * * Zooloki vrt je neko vrijeme bio u tiini, a onda je neto zaurlalo tako da se James najeio, a krv mu se sledila u ilama. Kad je preskoio ogradu, stajao je napeto i pokuavao odgonetnuti koja je to ivotinja urlikala. Nije se mogao sjetiti. Vjerojatno je to neka nova, ree sam sebi. Ne moe se jednostavno voditi rauna o svim stanovnicima zoolokog vrta. Neprestano dolaze novi, udni stvorovi s udaljenih zvijezda, stvorovi za koje se nikad nije ulo. Tono pred njima nalazio se prazan kavez s opkopom, u kojemu je jo prije dan-dva ivjelo nevjerojatno udovite iz prauma s jednoga od arkturskih svjetova. James se naceri u tamu sjeajui se stvorenja. Naposljetku su ga morali ubiti. Sada je puudly u zoolokom vrtu no, moda nije ondje, ali to je jedino mjesto gdje bi mogao biti, jedino mjesto u cijelome gradu gdje bi ga mogli vidjeti, a da nikome posebno ne padne u oi jer je zooloki vrt pun ivotinja koje se rijetko viaju pa bi jo jedan neobian stvor izazvao samo trenutno uenje. Jedna ivotinja vie prola bi neopaena, osim ako neki uvar ne bi provjerio popis. Ondje, u onom nenastanjenom kavezu, puudly bi bio na miru i mogao bi tiho ekati dok se ne raspupaju novi puudlyji. Nitko ga ne bi ometao jer su stvorovi poput puudlyja uobiajeni stanovnici tog mjesta, odreenog za strane stvorove donesene na Zemlju da bi ih promatrala i prouavala ta divljaka vrsta ljudi. James je tiho stajao kraj ograde. Henderson James, trideset est godina, neoenjen. Psihog specija- 22 -

list za strane vrste. Slubenik zoolokog vrta. Osoba koja se ogrijeila o zakon zato to je dovela i prikrila strano bie kojemu je zabranjen pristup na Zemlju. Zato razmilja o sebi na takav nain? upita se. Zato zako, dok stoji, analizira svoju osobu? ovjek sebe nagonski poznaje... nije potrebno, nema smisla sastavljati mentalni autoportret. Bilo je glupo uope poinjati sve to s puudlyjem. Sjeti se kako je proveo dane borei se sam sa sobom, razmatrajui sve jezovite mogunosti to bi mogle iz toga nastati. Da neki stari otpadniki svemirski putnik nije doao k njemu i rekao mu, uz bocu najslasnijeg lupanskog vina, da bi za odreenu, dodue neobino veliku svotu mogao isporuiti jednoga ivog puudlyja u dobrom stanju, to se nikad ne bi dogodilo. James je bio siguran da se on sam nikad toga ne bi sjetio. Starog svemirskog kapetana poznavao je i potovao jo od zajednikih poslova u prolosti. Bio je to ovjek koji se nije ustruavao zaraditi i nepoten novac, ali se usprkos tome ovjek mogao na njega osloniti. On bi uinio ono za to je bio plaen i drao je jezik za zubima kad je sve bilo gotovo. James je odavno elio puudlyja jer je to bila najizazovnija zvjerka, puna malih trikova koji bi, kad se shvate, vjerojatno otvorili nove putove razmiljanja i pristupa problemima, koji bi mogli postati novo poglavlje u mukotrpnom prouavanju stranih priroda i ponaanja. Usprkos svemu tome, bio je to jeziv pothvat i sad kad je zvjerka na slobodi, postao je jo opasniji. Nije uope bilo nezamislivo da bi potomci to bi ga stvorio odbjegli puudly mogli zbrisati stanovnitvo Zemlje ili bi, u najboljem sluaju, otjerali s nje njezine zakonite stanovnike. Planet poput Zemlje, s milijardama svojih stanovnika, postao bi nepresuno lovite za puudlyjeve onjake i razum to je stajao iza njih. Oni ne bi lovili zbog gladi ni zbog ubilakog ludila, nego zbog vrstog uvjerenja da nijedan puudly ne moe biti siguran na Zemlji dok se s nje ne zbriu svi ostali ivotni oblici. On bi ubijao zbog svog opstanka, poput takora pritjeranog uza zid... iako ga nitko ne bi ugroavao stvarno, osim u ubilakoj nesigurnosti vlastitih misli. Ako bi vlasti proeljale Zemlju da ulove puudlyje, nalazili bi ih na svim stranama jer bi se oni mudro ratrkali. Znali bi kako djeluju puke, stupice i otrovi i neprestano bi se mnoili u tom lovu. Svaki bi - 23 -

ubrzao svoje pupanje da nadomjesti one koje bi moda bili ustrijeljeni. James prie polagano rubu opkopa i spusti se u blato to je pokrivalo dno. Kad je ono udovite bilo ubijeno, isputena je voda iz opkopa i trebalo je da opkop odavno bude oien, ali su neki drugi poslovi vjerojatno bili prei, pomisli James. Polagano je tapkao u mulju, koraajui paljivo po dnu. Noge su mu stvarale piskave zvukove dok ih je izvlaio iz mulja. Napokon je stigao do kamenog nagiba to je vodio iz opkopa na otoi. Stajao je tako trenutak dok su mu ruke poivale na velikom, mokrom kamenju, oslukujui, pokuavajui zadrati dah da mu um disanja ne poremeti sluh. Stvorenje to je urlikalo u meuvremenu se smirilo i no je bila mrtvaki tiha. Tako se bar inilo u poetku. Onda je postao svjestan sitnog glasanja kukca koji su trali kroz travu i grmlje i apata lia u kronjama s druge strane opkopa, te dalekog zvuka to je zapravo bio hrapav dah usnula grada. U tom trenutku prvi put osjeti strah. Osjeao ga je u tiini to nije bila tiina, u mulju pod nogama, u okruglom kamenju to se uzidalo iz opkopa. Puudly nije opasan samo zato to je snaan i brz, nego i zato to je inteligentan. A koliko je inteligentan, to nije znao. Razmilja, planira i snuje. Moe govoriti, iako ne poput ljudi... vjerojatno bolje nego to je ovjek ikad mogao. Naime, ne samo da moe izgovarati rijei ve moe izraavati i emocije. Namamljuje svoje rtve tako to im ucjepljuje misli u mozak. Oara ih snovima i priinima dok ih ne zgrabi za grlo. Moe ovjeka uspavati, moe ga omamiti tako da postane potpuno neopasan plijen. Moe ga izluditi jednom jedinom milju, hitrom percepcijom toliko runom i stranom da se ovjekov um svije duboko sam u sebe i ostane tako, vrsto svijen, poput sata to je prenavijen i ne moe kucati. Trebalo je da ve odavno propupa, ali je odgaao pupanje, ekajui da doe dan kad e pobjei, planirajui, sad je Jamesu bilo jasno, svoju borbu za opstanak na Zemlji, a to je znailo osvajanje Zemlje. Planirao je, i to dobro, upravo za taj trenutak i nee osjetiti niti pokazati milosti prema onome tko mu se nae na putu. James spusti ruku i napipa revolver. Osjeti kako mu se miii u vilicama nehotice steu. Iznenada postane svjestan lakoe i vrstine to prije u njemu nisu postojale. Privue se uz povrinu kamena, - 24 -

traei oslonce za ruke i noge, diui kratko, tijela prislonjena uz kamen. Brzo, sigurno i bez uma mora stii do vrha prije nego to puudly otkrije da nekoga ima u okolini. Puudly je zacijelo oputen i zaokupljen svojim poslom, udubljen u pupanje svoje brojne obitelji koja e u danima to dolaze poeti svoj sumorni i neumoljivi pohod da pretvori strani planet u sigurno utoite za puudlyje i to samo za puudlyje. To, dakako, vrijedi ako je puudly ovdje, a ne negdje drugdje. James je samo ovjek koji pokuava misliti kao puudly, a to nije lak ni ugodan zadatak i nikako nije znao uspijeva li u tome. Samo se nadao da mu je razmiljanje dovoljno okrutno i lukavo. Ruka mu poput kandi napipa travu i meku zemlju i prsti mu se zabie duboko ispod povrine tla, povlaei mu tijelo posljednjih pola metra preko glatke povrine stijene. Leao je ispruen na blagoj kosini i oslukivao, spreman za bilo kakvu opasnost. Prouavao je tlo ispred sebe pipajui stopalima. Udaljene uline svjetiljke to su obasjavale zidove zoolokog vrta bacale su unatrag potpunu tamu to ga je progutala dok se uspinjao iz opkopa, ali jo je bilo podruja u sjeni koje je morao istraiti paljivo. Napredovao je centimetar po centimetar, pomno prouavajui teren prije nego to bi krenuo dalje. Drao je revolver elinim stiskom ake, spreman da odmah djeluje, nastojei da opazi i najmanju kretnju, pazei na svaku izboinu ili nepravilnost koja nije kamen, grm ili trava. Minute su se produljile u sate, oi su ga boljele od napregnutog gledanja. Istopila se lakoa to je bila u njemu, a ostala je samo napetost poput one u tetivi na luku. Osjeaj poraza poeo mu je prodirati u misli, a s njim se pojavila i jasna, dotad potiskivana spoznaja o tome to znai neuspjeh, ne samo za svijet nego za dostojanstvo i ponos Henderscna Jamesa. Sada, kad se suoio s tom mogunou, priznao je samome sebi kakvu e akciju morati poduzeti ako puudly nije tu, ako ga tu ne nae i ne ubije. Morat e sve javiti vlastima, morat e pokuati uzbuniti policiju, obavijestiti novine i radio da upozore graanstvo, morat e se otkriti kao ovjek koji je, zbog ponosa i oholosti, izloio Zemljane opasnosti da izgube uporite na rodnom planetu. Nee mu vjerovati. Smijat e mu se dok im smijeh ne zamre u - 25 -

raskinutim grlima, priguen njihovom krvlju. Znojio se dok je mislio o tome, razmiljajui o cijeni to e je ovaj grad i svijet platiti prije nego to shvati istinu. Onda zauje tihi um, kretnju crnila na jo dubljem crnilu. Puudly se pojavi ispred njega, ne dalje od dva metra. Izdigao se iz svoga zaklona u grmlju. James podigne revolver i prst mu se zategne na obarau. Nemoj progovori puudly u njegovim mislima. Poi u s tobom. Prst mu se napregne dok je paljivo povlaio obara i revolver mu poskoi u ruci, ali u tom trenutku osjeti udarac uasa u vlastitom mozgu, uhvaenom u sekundi jezovite nelagodnosti to razara um, udarac koji mu okrzne misli i odskoi unepovrat. Bilo je lako, uvjeravao je sam sebe, mnogo lake nego to je mislio. Puudly je mrtav ili umire, a Zemlja i milijarde njezinih stanovnika, koji nita ne znaju, na sigurnom su. Osim toga, Henderson James je na sigurnom... spaen od srama, siguran da ljudi nee strgnuti s njega sitne titove obrane koje je podigao oko sebe u toku godina da ga potede pogleda javnosti. Osjeti kako ga proima poplava olakanja koja mu je oduzela dah i od koje je ostao bez bila, osjeajui se ist, ali slab. Glupane govorio mu je umirui puudly, dok mu je smrt zastirala rijei to su mu navirale u mozgu. Glupane, polustvore, kopijo... Onda je izdahnuo i James je to osjetio, osjetio je kako ivot izlazi iz njega i ostavlja ga praznim. Zatim je polagano ustao. inilo mu se da je omamljen i isprva pomisli da je to zato to je spoznao smrt, zato to je isprepleo ruke sa smru u puudlyjevu umu. Puudly ga je pokuao nadmudriti. Suoen s revolverom, pokuao ga je izbaciti iz ravnotee da dobije sekundu to mu je bila potrebna da ga pogodi razornom milju, onom koja mu je samo okrznula mozak. Da je oklijevao samo trenutak, sad je to znao, sve bi bilo svreno. Da mu je prst imalo popustio, sve bi bilo prekasno. Puudly je zacijelo znao da e mu zooloki vrt pasti na pamet kao prvo logino mjesto na kojemu bi ga traio, no iako je to znao, dovoljno ga je prezirao da bi pomislio kako e poi tamo, nije se ak niti potrudio da pazi na nj, nije ga ni pokuao zaskoiti, ekao je dok - 26 -

mu gotovo nije stao na glavu prije nego to se pomakao. To je udno jer je puudly, zbog svojih izuzetnih mentalnih sposobnosti, morao znati svaki njegov pokret. Sigurno je drao povrnu vezu s Jamesovim umom svake sekunde poto je pobjegao. Znao je to i... ekaj malo, nije to znao do ovoga trenutka iako se inilo, kad je to znao sada, kao da je to uvijek znao. to se to dogaa sa mnom?, pomisli James, Neto nije u redu. Trebalo je da znam da ne mogu iznenaditi puudlyja, a ipak to nisam znao. Mora da sam ga iznenadio jer bi me inae dokrajio sasvim lako svakoga trenutka poto sam se izvukao iz opkopa. Glupane, govorio mi je puudly. Glupane, polustvore, kopijo... Kopijo! Osjeti kako ga snaga i linost i vrsta, nesumnjiva osobnost njega kao Hendersona Jamesa, ljudskoga bia, naputa kao da je netko prerezao konac o kojemu visi lutka i ona se samo previla po pozornici. Znai, zato je uspio iznenaditi puudlyja! Postoje dva Hendersona Jamesa. Puudly je bio u kontaktu s originalom, pravim Hendersonom Jamesom, znao je svaki njegov korak, znao je da je on sam siguran to se tie Hendersona. Nije znao za drugoga Hendersona Jamesa koji ga je lovio u noi. . Henderson James, kopija. Henderson James, privremeni. Henderson James, danas ovdje, sutra ga nema. Nema ga zato to mu pravi Henderson James nee dopustiti da dalje ivi, a ak i kad bi mu dopustio, svijet se s time ne bi sloio. Kopije se stvaraju samo privremeno i za vrlo posebne razloge i uvijek je vrijedilo da ih se mora unititi kad ispune svoju svrhu. Unititi... to su upravo te rijei. Osloboditi se neega. Izbrisati iz vida i misli. Ubiti bez obzira i osjeaja kao to se piletu odrubi glava. Krene naprijed i srui se na koljena kraj puudlyja, prelazei rukom preko njegova tijela u tami. Po cijelom su mu tijelu bili razasuti sitni grumeni, nabrekli pupovi koji se sada nee raspuknuti niti e se pretvoriti u ogavne puudlyjeve potomke. Ustane. Zadatak je obavljen. Puudly je ubijen ubijen prije nego to je uspio roditi hordu nemani. Posao je zavren i on moe ii kui. Kui? - 27 -

Dakako, to mu je bilo ucijepljeno u mozak, upravo su to htjeli da uini. Da ode kui, da se vrati u svoju kuu na Gornjoj aveniji, gdje e ga ekati krvnici, da namjerno, ne sumnjajui ni u to, ukoraa u smrt to ga oekuje. Posao je zavren i od njega vie nema nikakve koristi. Stvorili su ga da obavi odreen zadatak. Zadatak je sad obavljen. Iako je prije jednoga sata bio inilac u planovima ljudi, vie ga ne trebaju. Sad je suvian i samo moe zbunjivati. Ah ekaj malo, ree sam sebi. Moda nisi kopija. Ne osjea se kao kopija. To je istina. Osjeao se kao Henderson James. On jest Henderson James. ivi na Gornjoj aveniji i ilegalno je dopremio na Zemlju stvorenje po imenu puudly kako bi ga mogao prouavati, razgovarati s njim, prouavati njegove neobine reakcije, kako bi pokuao izmjeriti njegovu inteligenciju i dokuiti snagu i razmjere i cilj njegove neljudskosti. Dakako, bio je glup zato to je to pokuao, no ipak se povremeno inilo vanim da shvati taj ubilaki, tui mentalitet. Ja sam ovjek, ree, i to je bilo tono, no ta injenica svejedno nije znaila nita. Dakako da je ovjek. Henderson James je ovjek i njegova je kopija jednako ljudska koliko i original. Kopija je stvorena tako da sadri svaku crtu i karakteristiku originala i ne razlikuje se od njega ni u jednoj jedinoj osnovnoj osobini. Moda ne ni u jednoj osnovnoj osobini, ali u nekim drugim obiljejima. Koliko god bio slian svome originalu, koliko god bio vjerno reproduciran, svejedno e biti novi ovjek. Imat e sposobnost da stjee znanje i da razmilja i ubrzo e imati i znati i biti sve ono to je njegov original.. Treba, meutim, proi vremena, malo vremena dok potpuno ne shvati sve to zna i jest, dok ne povee i uvidi sve znanje i iskustvo to mu lee u umu. Najprije e tapkati i traiti dok ne otkrije ono to mora znati. Dok ne upozna sama sebe, dok ne upozna kakav je ovjek, ne moe naslijepo posegnuti rukom u mraku i poloiti ruku tono i nepogreivo na ono to eli. Upravo je to uinio. Tapkao je i traio. Bio je prisiljen misliti, isprva pomou jednostavnih osnovnih istina i injenica. Ja sam ovjek. Ja sam na planetu po imenu Zemlja. Ja sam Henderson James. - 28 -

Ja ivim na Gornjoj aveniji. Moram obaviti zadatak. Prolo je prilino vremena, sjeao se, prije nego to je uspio iz mozga iskopati samu prirodu svoga zadatka. Postoji puudly kojega treba nai i unititi. ak ni sada nije u skrivenim, trajno zamraenim prostorima svoga mozga mogao nai brojne valjane razloge zato bi se ovjek izlagao toliko velikom riziku da prouava okrutnog stvora kao to je puudly. Postoje razlozi, znao je da postoje, i za trenutak e ih sasvim sigurno znati. Da je on Henderson James, original, znao bi ih sada, znao bi ih kao dio sebe i svoga ivota, i ne bi ih morao mukotrpno traiti. Puudly je to, dakako, znao. Znao je, bez ikakve mogunosti da pogrijei, da postoje dva Hendersona Jamesa. Kontrolirao je jednoga kad se drugi pojavio. I mnogo manje otrouman um nego to je puudlyjev shvatio bi to bez tekoe. Da puudly nije progovorio, promrmlja sam sebi, nikad ne bih saznao. Da je odmah izdahnuo i da nije imao priliku da me mui, nikad ne bih saznao, sad bih ak iao prema kui na Gornjoj aveniji. Stajao je usamljen i ogoljene due na vjetru to je ibao preko otoka usred opkopa. U ustima osjeti kiselkast okus gorine. Isprui nogu i dotakne mrtvoga puudlyja. ao mi je ree tijelu to se koilo. Sad mi je ao to sam to uinio. Da sam znao, nikad nikad te ne bih ubio. Zatim, ukoeno uspravljen, otkoraa dalje. * * * Zaustavio se na uglu ulice, ostajui duboko u sjeni. U sredini etvrti, na drugoj strani ulice, nalazila se ona kua. Svjetiljka je gorjela u jednoj od soba na katu i druga na stupu kraj vrata to su se otvarala na dvorite, osvjetljavajui stazu koja je vodila prema kui. Kao da kua oekuje gospodara da se vrati, ree sam sebi. To je, dakako, bila potpuna istina. Stara sluavka, ekajui, ruku prekrienih na krilu, ljuljajui se vrlo polagano u kripavoj stolici... i s revolverom ispod smotanog ala. Usna mu se digne usred grimase dok je stajao ondje i promatrao kuu. Kakvim me oni smatraju pomisli kad postavljaju takvu oitu stupicu, i to bez meke? Onda se sjeti. Oni svakako ne znaju da - 29 -

je on svjestan toga da je kopija. Vjeruju kako on misli da je Henderson James, jedan jedini. Oekuju da potpuno prirodno doeta kui, vjerujui da pripada ondje. Koliko je njima poznato, on ne moe dokuiti istinu. . A to sad kad zna istinu? Sad kad je tu, na drugoj strani ulice ispred kue to ga oekuje? On je stvoren, podaren mu je ivot, da obavi posao koji se njegov original nije usudio prihvatiti ili to nije elio. Ubio je puudlyja zato to njegov original nije htio prljati ruke ili dovesti u opasnost svoj ivot. No moda to uope nije bilo zato, ve to je trebalo da dva ovjeka sudjeluju u tome, pri emu je original posluio kao mamac za puudlyjev oprezni um, dok se drugi oviek prikrada da ga ubije? Kako bilo, stvoren je uz dobru, utvrenu cijenu po uzoru na ovjeka koji se zove Henderson James. arolije ovjekova znanja, magija strojeva, golemo poznavanje organske kemije, biologije, psihologije ovjeka i tajne ivota sve je to stvorilo drugog Hendersona Jamesa. To je dakako, legalno u odreenim okolnostima... na primjer, u sluaju velike drutvene nude i to to je on stvoren, znao je, moglo bi se opravdati u takvom sluaju. No postoje uvjeti pod kojima se to doputa, a jedan od njih je taj da se kopiji ne dopusti da nastavi ivjeti kad obavi zadatak zbog kojega je stvorena. Obino je bilo jednostavno potovati taj uvjet jer se pazilo na to da kopija ne sazna da je kopija. Koliko kopija moe znati, ona je original. U njoj se ne pojavljuje sumnja, uope nije svjesna alosne sudbine koja je neizbjeno oekuje i nema razloga da se uva smrti to je eka. Kopija namrti obrve, pokuavajui razrijeiti tu zagonetku. Suoila se sa udnim moralnim sistemom. On je iv i eli ostati iv. ivot je, kad se jednom okusi, presladak, predobar da bi se osoba vratila u nitavilo iz kojega je dola... Osjeti kako se traak bijesa zainje u njemu, bijesa zbog toga to mu se nepravedno daje samo nekoliko kratkih sati ivota, to mu se doputa da shvati kako je ivot divan samo da bi mu se smjesta uskratio. Bila je to okrutnost to nadmauje obinu ljudsku okrutnost. Neto to je posljedica iskrivljene perspektive mehaniziranog drutva u kojemu se ivot mjeri jedino na temelju mehanikih i fizikih vrijednosti, u kojemu se nemilosrdnom rukom odbacuje svaki onaj - 30 -

dio drutva koji nema tono' odreenu svrhu. Okrutnost je u tome, govorio je sam sebi, to mi je uope podaren ivot, a ne u tome to mi ga se oduzima. Krivac je, dakako, njegov original. On je nabavio puudlyja i dopustio mu da pobjegne. Zbog njegove nespretnosti i zato to sam nije uspio ispraviti svoju greku pojavila se potreba stvaranja kopije. No usprkos tome, moe li on kriviti original? Moda mu, naprotiv, duguje zahvalnost bar za nekoliko sati ivota, zahvalnost za povlasticu da iskusi ivot. Svejedno nije mogao odluiti je li to neto za to je potrebna zahvalnost. Stajao je tako i buljio u kuu. Ono svjetlo u sobi na katu dopiralo je iz gospodareve radne sobe. Ondje gore je Henderson James, original, ekao vijest da kopija vie nije iva. Lako je ondje sjediti i ekati, sjediti i ekati vijest koja je neizbjena. Lako je osuditi na smrt nekoga koga nikad nisi vidio, ak ako je ta osoba puka slika i prilika vlastite osobe. Tee bi bilo odluiti da se kopija ubije ako bi se suoio s njom... tee bi bilo ubiti nekoga tko je vlastitoj osobi svakako blii od brata, nekoga tko bi, ak doslovno, bio meso tvoga mesa, krv tvoje krvi, mozak tvojega mozga. Postoji, dakako, i praktina strana. ovjek koji bi radio s osobom to misli poput njega, koja bi bila gotovo njegovo drugo ja, imao bi veliku prednost. Bilo bi to gotovo kao da postoji dvoje od iste osobe. To bi se uistinu moglo uiniti. Plastinom operacijom i cijenom kojom bi se osigurala tajna mogla bi se kopija pretvoriti u neprepoznatljivu drugu osobu. Malo lukavosti, malo dosjetljivosti... ali moglo bi se to uiniti. Takav bi prijedlog zacijelo zanimao Hendersona Jamesa originaal, mislio je Henderson James kopija. Bar se nadao da bi ga zanimao. U osvijetljenu sobu mogao bi doprijeti uz malo sree, snagom, voljom i odlunou. Produetak dimnjaka od opeka sputao se niza zid. Temelj mu je bio prekriven bunjem, drvo to je raslo u blizini skrivalo ga je gotovo potpuno. Mogao bi se uspeti uz grubu fasadu od opeka, dosegnuti otvoreni prozor i prebaciti se u osvijetljenu sobu. Kad Henderson James original, bude stajao licem u lice s Hen- 31 -

dersonom Jamesom kopijom... no, bit e to manje opasna igra. Kopija tada ne bi bila bezlian faktor. Bila bi ovjek, i to ovjek vrlo slian svojemu originalu. Zacijelo su postavili straare, ali oni e paziti na glavni ulaz. Ako bude tih, ako uspije doprijeti do dimnjaka i uspeti se potpuno beumno, naao bi se u sobi prije nego to bi ga uspjeli opaziti. Povue se dublje u sjenu i poe razmiljati. Moe pokuati ui u tu sobu i suoiti se s originalom, u nadi da e se dogovoriti s njim, ili jednostavno moe nestati... pobjei, sakriti se i ekati, vrebajui priliku da sasvim pobjegne, moda na neki udaljeni planet u nekom drugom dijelu galaksije. Oba su naina nesigurna, ali jedan nudi brzo rjeenje: uspio bi ili propao za jedan sat. Ako pobjegne, agonija bi mogla trajati mjesecima. Nikad ne bi znao je li na sigurnome, nikad to ne bi pouzdano znao. Neto ga je podbadalo, neka ustrajna sitnica to mu je leprala mozgom i izmicala nastojanjima da se usredotoi na nju. Moda je to neto vano, no moda je neka sluajnost, jednostavno neka nadola informacija to trai svoje mjesto. U mislima slegne ramenima. Da se odlui kratki ili dugi put? Stajao je tako, razmiljajui asak, a onda je hitro krenuo niz ulicu, traei mjesto gdje bi je mogao prijei u sjeni. Izabao je kratak put. * * * U sobi nije bilo nikoga. Stajao je kraj prozora, tiho, samo su mu se oi micale, pretraujui svaki kutak, procjenjujui situaciju koja je gotovo izgledala nestvarna... onaj Henderson James nije bio tu, ekajui vijest. Brzo prie vratima spavaonice i irom ih otvori. Prstom napipa prekida i upali svjetlo. Spavaonica je bila prazna, isto kao i kupaonica. Vrati se u radnu sobu. Stajao je tako, leima okrenut zidu, i gledao u vrata koja su vodila u hodnik. Zatim poe oima pretraivati sobu, centimetar po centimetar, orijentirajui se, osjeajui kako se prilagouje njezinu obliku, kako ga preplavljuje ugoda poznatih predmeta i smiruje svijest o posjedovanju. Promatrao je knjige, kamin s okvirom punim suvenira, naslo- 32 -

njae, bife... sve je to bilo dio njega, pozadina koja je toliko bila dio Hendersona Jamesa kao da su to njegovo tijelo i najskrivenije misli. Ovo bih, mislio je, propustio, ovo nikad ne bih iskusio da me puudly nije muio. Umro bih kao prazno, niim odreeno tijelo koje nema svoje mjesto u svemiru. Uto zazvoni telefon i on osta zaprepaten, kao da se neki uljez probio izvana u sobu, razarajui tek probueni osjeaj pripadanja. Telefon ponovo zazvoni i on prijee preko sobe i podigne slualicu. James ovdje progovori. Jeste li to vi, gospodine Jamesu? Bio je to glas vrtlara Andersona. Ama, svakako odgovori kopija. to ste mislili, a tko bi drugi mogao biti? Ovamo je doao ovjek koji kae da ste vi. Henderson James, kopija, ukruti se od straha i ruka mu iznenada poe stiskati slualicu toliko vrsto da je sam sebe zapitao kako to da se nije pretvorila u prah. Obuen je poput vas govorio je vrtlar a znam da ste izali. Razgovarali smo, sjeate li se? Rekao sam vam da ne bi trebalo da idete. Nikako kad ekamo onoga onoga stvora. Da, odgovori kopija toliko mirnim glasom da nije povjerovala da ona to govori. Da, svakako da se sjeam da smo razgovarali. Ali, gospodine, kako ste se vratili? Doao sam kroz stranja vrata govorio je mirno glas u slualicu. Ama, to vas zadrava? Obuen je poput vas. Prirodno. Dakako da je obuen poput mene, Andersone. To, dakako, nije bilo sasvim logino, ali Anderson, prije svega, nije ba bio previe bistar, a sad je bio i malo uzrujan. Sjeate li se opet e kopija da smo razgovarali o tome? Valjda sam bio uzbuen i zaboravio sam to prizna Anderson. Rekli ste mi da vam telefoniram, da se uvjerim da ste u svojoj radnoj sobi. To je tono, nije li tako bilo? Telefonirali ste mi ree kopija i ovdje sam. Znai da je ovaj drugi onaj kojega ekamo? - 33 -

 Dakako odgovori kopija. Tko bi drugi mogao biti? Odloi slualicu i ostane nepomian, ekajui. Trenutak nakon toga zauje mukao, priguen pucanj revolvera. Prie naslonjau i utone u nj, potpuno pod dojmom spoznaje da su se dogaaji toliko povoljno odvili da je sada, naposljetku, siguran, siguran bez ikakve sumnje. Uskoro e morati promijetniti odjeu i sakriti revolver. Posluga najvjerojatnije ne bi postavljala nikakva pitanja, ali bit e najbolje da u njima ne probudi nikakvu sumnju. Osjeao je kako mu se smiruju ivci. Dopusti sebi da se osvrne po sobi, razgleda knjige i namjetaj, mekanu i prijatnu... zasluenu ugodu ovjeka koji je vrsto i nepovratna zauzeo svoje mjesto u svijetu. Tiho se nasmijei. Bit e lijepo progovori. Sve je bilo lako. Sad kad je sve bilo gotovo, inilo se apsurdno lako. Lako zato to nikad nije ugledao ovjeka koji se pojavio pred vrtlarom. Lako je ubiti ovjeka kojega nikad nisi vidio. Svakoga sata ponirat e sve dublje u linost koja je njegova po pravu nasljedstva. Nitko ga nee pitati, nakon nekog vremena ak ni on sam sebe, je li on Henderson James. Telefon ponovo zazvoni i on ustane da podigne slualicu. Zauje ugodan glas. Ovdje Allen iz laboratorija za kopiranje. ekamo va izvjetaj. Pa... poe James ja... Samo vam telefoniram prekine ga Allen da vam kaem da nita ne brinete. Prije sam to smetnuo s uma. Shvaam odvrati James, iako zapravo nije shvaao. Ovoga smo puta postupili malo drukije objasni Allen. Izveli smo eksperiment to smo ga namjeravali iskuati. Utrcali smo mu u krv otrov sporog djelovanja. Samo dodatna mjera opreza. Vjerojatno nije bilo potrebno, ali volimo biti sigurni Ako se ne pojavi, nita se ne brinite. Siguran sam da e doi. Allen se zacereka. Djeluje u toku dvadeset etiri sata. Kao tempirana bomba. Ne postoji nikakav protuotrov, ak i da otkrije da je otrovan. - 34 -

 Lijepo od vas to mi to javljate ree James. Molim, molim na to e Allen. Laku no, gospodine Jamesu.
Objavljeno prema dogovoru s GPA, Mnchen

...nije za SIRIUS
Nastavak sa stranice 17 Space opera la carte zasluuje da se kae neto vie o njoj. Oito je da ste se kolebali da li da napiete priu ili uputu s primjerima kako da se pie pria. Nije Vam uspjelo ni jedno ni drugo. etiri stranice prije kraja prie posve je oito kako e se ona zavriti: uz to takvu ideju bi pokojni Fredric Brown obradio na najvie dvije stranice. Nadalje, fusnote i opaske u zagradama poznate su kao prokuano najsigurnije sredstvo da se itatelja unaprijed odbije od itanja teksta. Najbolji je u prii nekonvencionalan iako ne i originalan vanjski oblik (deklarirano voenje pripovijedanja, redom od scene do raspleta), no to nije dovoljno za za. I jo neto: u svojoj neodlunosti piete nemogu i nepravilan oblik ex katedra, a imate na raspolaganju ak dva ispravna: ex cathedra ili eks katedra... No, idemo dalje. Andro I ima stereotipne karaktere, temu, radnju, a uz to se jo i protivi zakonima robotike. Pusta planeta je u ovoj verziji mnogo bolja, naroito atmosfera prie, ali ima i mnogo greaka; svemirska odijela imaju sisteme za toplinsku regulaciju pa uz njih nisu potrebne vree za spavanje; kroz rukavicu se ne moe osjetit: da je aj vru, jer takva odijela podnose i temperature od nekoliko stotina stupnjeva; astronauti moraju biti vri momci nege te su to Vai; dijalozi u prii vrlo su epavi. Znali ste to ima dobru i dobro obraenu temu (iako ni obrada ni tema nisu nove), ali neuspjelu poentu, epav stil i pomalo smeten nain pripovijedanja. Pred trei rat je neuspjela basna. Dan je marginalni sf, naracija mjestimice zbrkana a motivacija likova nejasna. Dobrodolica je ne ba najsvjeiji vic krajnje stereotipno obraen; pokuajte inventivnije! U zemlji takora je vie horror nego sf; uz to: pripovijedanle zbrkano, radnja nejasna, poente nema. Gravitacija sasvim nejasna (valjda eka novog Newtona) Susret s neandertalcima loe ispripovijedan i bez Nastavak na stranici 44

- 35 -

Nenad Levak:

Seksualna dimenzija

Zovem se Gordan. Idem u osmi razred i petnaest mi je godina. Jako sam miran i pristojan deko. Bar tako o meni misle nastavnici. Roditelji se mnome hvale pred susjedima iako osjeam da ih moja mirnoa katkad i smeta. Gogec. srce, izii malo na zrak! Cijeli dan sjedi u toj sobi! Naravno, bila je to moja divna majica. Nervira je to nikad ne izlazim, pa joj uvijek smetam kad posprema moju sobu. Muka mi je vani. Moji frednovi iz razreda jure budalasto za onom idiotskom loptom, dok se meni povraa pri samoj pomisli na nogomet. Mama bi zacijelo bila najsretnija da se ponekad vratim kui poderanih hlaa i raskrvavljenih koljena. Ja doista ne shvaam to hoe od mene. Druge joj majke zavide to nikad nije imala problema sa mnom, a ona eli da postanem huligan. Ali nisam ja ba tako miran i divan deko kao to to svi misle. I to zahvaljujui neemu fenomenalnom i genijalnom to mi se dogodilo prije dva dana. Jutarnja nastava. Zavrila su prva dva sata likovnog odgoja. Ruke su mi bile uprljane od tua. Moje umjetniko djelo, mrtvu prirodu, predao sam nastavnici Rui u koju sam bio potajno zaljubljen. Ta je Rua prilino seksi enskica s divnim, streim grudima to zanosno podrhtavaju dok koraa izmeu nas, dijelei nam kritike ili pohvale. Gordane, ovo si sjajno uradio. Jedino su ti ove dvije jabuke prevelike. - 36 -

Jo mi i sada u uima odzvanja njezin glasi. Prevelike. Hm! Kad bi samo znala da sam vie gledao u njezine sise nego u onu posudu s voem, pa su mi te jabuke ispale goleme poput lubenica. Sljedei sat imali smo matematiku, pa sam pourio u zahod da operem ruke. I ba kad sam brisao ruke o vestu, dogodila se ta fenomenalna i genijalna stvar. Umjesto u uenikom zahodu, naao sam se samo na pola metra od nastavnice Rue, koja je upravo skidala snjenobijele gaice u blistavom, ploicama obloenom nastavnikom toaletu. Bio sam zaprepaten i zbunjen neoekivanom promjenom, pa nisam u prvi tren shvaao da nastavnica Rua, bez ikakva stida preda mnom, sjeda na zahodsku koljku, gladei pri tome rukom tamnosmee kovrave dlaice na dnu svoga trbuha. Zadivljen tim prekrasnim prizorom koji sam promatrao nekoliko sekundi, brzo sam doao k sebi i zurei joj meu noge koraknuo sam u stranu s namjerom da pobjegnem s tog vie nego opasnog mjesta. Ona je mirno, bez ikakva uzbuenja podigla glavu i uperila je, kako se meni uinilo, ravno u moje genitalije. Onda je opet spustila pogled prema svojoj dlakavoj umici, sputajui ruku jo nie meu noge. Stajao sam kao hipnotiziran, nastojei da diem to tie. Zar je slijepa? Ova misao rodila mi se iznenada u glavi i ve sam se vidio kako joj donosim cvijee na onu kliniku dok ona gleda negdje u stranu, ne opaajui me. Ali to nije mogue. Pa gledala je ravno u mene kao da sam nevidljiv. Spustio sam pogled i naravno da sam vidio sebe. Nisam nestao! tovie, odreeni dio mog tijela se prilino poveao, tako da je prijetio da mi probije nove levisice. Kako to da me ona ne vidi? Mozak me je potpuno izdao pa sam samo stajao i gledao je kako pia. Onda se brzo podigla i ve kad sam mislio da emo se sudariti, spustila je dasku na zahodsku koljku i sjela na nju. Rairila je polagano svoja divna bedra i na trenutak me zaslijepila ruiastim uem u svoju vaginu. Znai, tako izgleda enski spolni organ. Naravno, to sam ve vidio u onim vedskim magazinima koji su kruili meu dekima u razredu, ali sad sam to prvi put vidio uivo. Dok je moja seksualna alatka i dalje ostala ukruena, nastavnica Rua je njeno prelazila rukom izmeu nogu, od trbuha prema stranjici. Pokreti su joj postajali sve bri i grublji dok joj se lice blago zarumenjelo. Nekoliko je puta podigla pogled, a jednom su nam se ak i oi srele, - 37 -

ali me ona nije vidjela Sve se to zbilo u potpunoj suprotnosti sa svim zakonima fizike i ostalih prirodnih nauka, meutim bilo je oito da me ona ne vidi. Mislila je da je potpuno sama u zahodu i s uitkom je masturbirala, sve se bre i bre gladei po spolovilu. Nekoliko je puta zaredom uvukla svoje draesne prstie u vaginu, a onda je potmulo kriknula i duboko uzadhnula, smirivi: ruku na dlaicama. Bio sam potpuno izvan sebe. Usta su mi bila suha i s mukom sam se suzdravao da ne viknem ili glasno uzdahnem, bojei se da bi me mogla uti. Ali ne! Ona me, vjerojatno, ne bi ula, kao to me nije ni vidjela. Da se uvjerim u to? Rukom sam obrisao oznojeno elo i koraknuo tiho, ali dovoljno glasno da me mogla uti prema zidu. Paljivo sam je gledao, ali me ona nije ula. Odahnuo sam glasno, osjeajui veliko olakanje. Vani je kolsko zvono najavljivalo poetak sata. Jao, zakasnit u na matematiku! Uhvatila me panika, ali sam i dalje stajao nepomian, oslonjen o zid. Nastavnica Rua je brzo ustala gledajui pri tome na svoj zlatni sat. Navukla je gaice na bokove, popravljajui nakon toga suknju. Jo sam se vie stisnuo uza zid, ne znajui to da radim. Kako li e proi pokraj mene? I ba kada sam sa zaprepatenjem gledao kako mi se pribliava oslanjajui se rukom o zid na koji sam bio naslonjen i ekajui da me dotakne naao sam se uz umivaonik uenikog WC-a. Desetak sekunda stajao sam kao ukopan i buljio u svoje ukoeno lice u zrcalu. Jedan klinac iz nieg razreda uletio je u WC pa sam se odmaknuo od zrcala, pravei se da perem ruke Minutu kasnije, dok je izlazio, opazio sam da me gleda sa uenjem. Nije ni udo, mislio sam, promatrajui svoje crveno i oznojeno lice u zrcalu. Zacijelo misli da sam se fiksao. Na brzinu sam oprao lice i pourio u razred. Toga dana nisam zapamtio ni jednu rije s predavanja. Cijelo vrijeme lebdjela mi je pred oima slika razgoliene nastavnice. Sutradan, nakon nastave, poao sam u gradsku knjinicu i dugo se zadrao u prostoru za knjige fizike. Paljivo sam listao jednu za drugom ne bih li pronaao nekakvo tumaenje onog svog iznenadnog premjetanja kroz prostor. Iz knjinice iziao sam razoaran. Nisam naao nikakva objanjenja Zainteresirao me je samo lanak iz nekog tehnikog asopisa. Bila je to teorija o nainu kretanja svemirskih

- 38 -

brodova u budunosti uz koritenje crnih jama kao svojevrsnih tunela kroz vrijeme i prostor. Pomou tih oskudnih podataka i vlastita mozga zakljuio sam da se uslijed neke nepoznate sile i moje tijelo kroz neku drugu dimenziju prebacilo kroz prostor, i to upravo pred gole noge nastavnice iz likovnog. A to to me ona nije ni vidjela ni ula, bio je samo dokaz da sam se naao u nekoj drugoj, moda petoj, estoj ili dvadeset sedmoj dimenziji. Prema tome nastavnica Rua, ljepotica iz trodimenzionalnog svijeta, nije me mogla nikako vidjeti, ni uti, niti otkriti uz pomo svih svojih osjetila. Naprotiv, ja sam vidio i uo nju, a mogao sam je moda i povaliti da sam htio. Ne znam samo kako bi se osjeala poevljena ni od koga, od bia iz tko zna koje dimenzije. to sam dulje razmiljao o dimenzijama, cijelo to podruje postajalo mi je sve neloginije. Kroz glavu mi je prolazila neka televizijska emisija o geometriji Voditelj nam je pokuao predstaviti odnose druge i tree dimenzije. Uzeo je neko dvodimenzionalno bie na ravnini papira. Ono se moglo kretati u svim pravcima po papiru, ali nije moglo napustiti ravninu papira. nije moglo spoznati trodimenzionalni svijet. Na isti nain nastavnica Rua nije mogla vidjeti mene, koji sam tada bio u moda petoj dimenziji. Sutradan se dogaaj ponovio. Imali smo sat tjelesnog. To mi je bio najogavniji predmet pa sam esto bjeao sa sata. Tranje za loptom strano me je nerviralo i zacijelo bih frentao i toga dana da nije bilo nastavnice iz tjelesnog, debeloguze Mirjane. Iako nije bila lijepa kao nastavnica iz likovnog, njezino se tijelo inilo kao da je ona upravo dola s orgija grupnog seksa. Njezine grudi prijetile su da iskoe iz uske trenirke, dok joj je dupe podrhtavalo pri svakom koraku. Svi deki iz razreda sanjarili su o tome da poeve tu boicu seksa. Toga smo jutra vjebali vani, na igralitu. Mi deki pod vodstvom naeg nastavnika, mravog Zvonka, a cure do nas, voene Mirjanom. Nakon obaveznog razgibavanja, nastavnik je podijelio lopte s objanjenjem da mora ii na nekakav sastanak. Deki su odmah zaigrali, a cure su se okupile i poele navijati. Ja sam bio vratar i nakon pet dobivenih golova sve mi je dojadilo pa sam krenuo prema svlaionici. Ba kad sam otvarao vrata dogodilo se ono. I dalje drei ruku pred sobom, naao sam se u enskoj svlaionici, ba ispred nastavnice i nastavnika iz tjelesnog koji su se goli evili na zelenoj - 39 -

gumenoj strunjai. Debeloguza Mirjana objahala je mravog Zvonka, miui ritmiki stranjicom gore-dolje. Siroti Zvonko zagnjurio je lice meu njezine goleme sise dok se ona sve bre nabadala na njegov penis, potmulo jeei od strasti. Prizor mi je bio toliko smijean da sam glasno prasnuo u smijeh. Naravno da me nisu uli. etvrta, peta ili dvadesetsedma dimenzija u kojoj sam se naao funkcionirala je besprijekorno. Priao sam im sasvim blizu uzbuen prizorom estoke eve. Snaan miris njihovih oznojenih tijela ispunio mi je nosnice. Potpuno uzbuen ali i prestraen, dotaknuo sam rukom nemirno dupe nastavnice Mirjane: Zaokupljena evljenjem, nita nije opazila. Prelazio sam rukom preko oznojena dupeta sve jae ga pritiui. Jae, dragi, jae! dahtala je dok su joj kretnje postajale jo bre i neobuzdanije. Glasan vrisak toliko me je preplaio da sam skoio u stranu. Opazili su me! Pred oima su mi u trenutku prole slike direktora, uplakanih roditelja, izbacivanja iz kole. Bio si divan osvijestio me je zadihani glas nastavnice Mirjane. Dobro je, nisu me opazili. Zar ne moe biti malo tia? uo se umoran glas nastavnika Zvonka, koji je jedva izmigoljio ispod Mirjane. Siguran sam da si uzbunila cijelu kolu. Ali, dragi, ne pretjeruj branila se ona, oblaei usku trenirku. Pa ti zna da me eva sasvim zaokupi i da se ne mogu obuzdati kad svravam. Njegov odgovor nisam uo jer sam se ponovo pronaao na drugome mjestu, u mukoj svlaionici. Idui dan nisam iao u kolu. Razrednici sam rekao da sam bolestan i da imam temperaturu. Roditeljima sam rekao isto i udio sam se to su mi povjerovali. Majka me je odmah strpala u krevet i neprestano me gnjavila litrama vrueg aja. Ipak, sada sam mogao u miru razmiljati, zbog ega sam i ostao kod kue i glumio bolesnoga. Nekoliko puta pokuao sam uz pomo volje da ponovo mijenjam prostor, no nikako mi nije uspijevalo. Razmiljao sam i udio se to sam oba puta prisustvovao dogaajima kojima je dominirao seks. Zato? Moda stoga to se moj seksualni nagon naglo budio i to sam - 40 -

po cijele dane razmiljao samo o seksu. Iznenada mi je sinulo. Kako sam bio glup! Cijeli dan sam kao budala razmiljao o tome kako da pokrenem i izazovem tu svoju, kako sam je nazvao, sposobnost vie dimenzije, a rjeenje je bilo toliko jednostavno, da sam se snano udario po glavi, proklinjui vlastitu glupavost. Cijeli dan u glavi mi se nije pojavila ni jedna seksualna misao, ve sam neprestano razmiljao o trodimenzionalnom i viedimenzionalnom prostoru. Naravno, to je bilo rjeenje. Potrebno je samo da dovedem u svoje misli bilo koju razgolienu ensku koja mi se svia, i za nekoliko sekundi nai u se uz nju. Ustao sam iz kreveta drhtei pred doivljajem koji sam oekivao. Priao sam prozoru i gledajui u staklo poeo sam prizivati u mislima ene u najbestidnijim pozama i stupnjevima razgolienosti. kolske nastavncie, osim onih dviju koje su mi se ukazale u punoj seksualnosti, nisu bile toliko lijepe i nisu me privlaile, pa sam ih odbacio. Onda sam se sjetio Tanje, lijepe i punake plavue koja je stanovala u stanu do naega. Imala je skladno, iako malo predebelo tijelo, ali sam esto sanjario o njoj. Kad bismo se susreli na stepenitu uvijek bih joj se smijeio, divei se njezinu gracioznom hodu, I upravo kad sam je potpuno razgolitio, vie nisam bio oslonjen o prozor nego sam stajao u neijoj lijepo ureenoj dnevnoj sobi. Bojaljivo sam se okrenuo, meutim, soba je bila prazna. Iza zatvorenih vrata dopirao je priguen razgovor, povremeno prekidan smijehom. Smijeh je bio enski. To je zacijelo ona, Tanja. Krenuo sam prema vratima. Trudio sam se da hodam to tie, iako sam znao da me nitko ne moe ni uti ni vidjeti. Polako sam pritisnuo kvaku i napol otvorio vrata. Susjeda Tanja leala je gola na krevetu. Nije gledala prema meni ve je razgovarala s nekim tko je leao do nje. Uao sam u sobu i svom snagom zalupio vratima. Nisu me uli. Likovao sam u sebi, ponosan to sam obdaren tom sposobnou. Hej, Tanja, vidjela sam kako se vrata zatvaraju iznenadio me je nepoznati glas. Ni sam ne znam ime sam bio vie iznenaen, time to su me opazili, ili time to je glas, pa tako i tijelo koje je lealo do susjede Tanje, bilo ensko. Nisam nita ula rekla je Tanja i okrenula se prema meni. Vidi da nema nikoga. Ali vidjela sam kako se vrata zatvaraju, i to sasvim neujno uznemirila se privlana enska u krevetu. Nemoj vie priati nego me radije poljubi rekla je Tanja - 41 -

nestrpljivo. Odahnuo sam s olakanjem. Nisu me vidjele, ali sam se udio to je Tanjina partnerica vidjela da zatvaram vrata. Nije li moja teorija pogrena? Zacijelo nije! Sjetio sam se televizijske emisije. Bie iz nie dimenzije ne moe ni vidjeti ni osjetiti bie iz vie dimenzije, ali moe opaziti njegove postupke. Naravno, ova gologuza i vitka ena to je leala u krevetu moje susjede nije vidjela mene, ve vrata koja sam zatvorio. Daj mi da te ljubim, molim te govorila je tiho plavokosa Tanja, sputajui glavu sve nie niz trbuh svoje ljubavnice. Crnka se nespretno branila, pokuavajui rukama skloniti glavu uspaljene Tanje. Tanja ju je jo vre stegla rukama za stranjicu, klizei glavom sve nie meu njezine noge. Oh, prestani, Tanja, oh! kriknula je crnka prestavi se braniti. Tiho je jeala uvijajui svoje vitko tijelo i bacakajui glavu po jastuku. Rairila je jo vie preplanula bedra i rukama je gurala Tanjinu glavu jo dublje meu njih. Okreni se, molim te jeknula je uspravljajui se u krevetu. Tanja je na trenutak podigla glavu a onda je uspuzala na krevet, okreui noge prema crnkinoj glavi. Dvije ene obuhvatile su se tijelima, zagnjurivi istovremeno jedna drugoj glavu meu noge. Prizor me je toliko opinio da sam postao potpuno nesvjestan svoga poloaja. Zaboravio sam gdje sam, skoivi kao seksualni manijak u to klupko enskih tjelesa. Oh, to je to? vrisnula je Tanja, koju sam obuhvatio rukama. Osjeao sam kako joj podrhtava oznojeno tijelo. Nemoj prekidati, draga. Nastavi, nastavi, molim te jecala je crnka ne shvaajui to se zbiva s njezinom ljubavnicom. Omamljujui miris Tanjina punanog i oblog tijela uzbudio je moj nevini petnaestogodinji mozak tako da sam nemoan skliznuo s nje, udarivi glavom o pod. Netko je legao na mene, uje li! Netko je leao na meni! vriskala je Tanja skoivi na pod, samo nekoliko centimetara od moga nosa. ak me je dvaput dodirnula po licu bosom nogom, no nije me otkrila. U prvi mah nisam ni shvaao da sam potpuno siguran u toj sobi i da me ove dvije uspaljene ene ne mogu do taci. Smiri se, zlato, molim te umirivala je crnka preplaenu. Tanju, primiui joj se da bi je zagrlila. - 42 -

 Ali sigurna sam da me je netko obuhvatio rukama. Ne bih ti lagala, duo. Bio je odjeven, i prilino lagan. I zna da sam osjetila onu njegovu uzdignutu stvar u hlaama. To ti se samo uinilo aputala joj je na uho crnka, pbkuavajui je odvui u krevet. Cerekao sam se u sebi, i dalje leei na podu. Nisam ni sklapao oi, (a i tko bi?) pred zanosnim oblinama dviju lijepih djevojaka. Ustao sam i krenuo prema vratima. Jo jednom sam se okrenuo. Tanja i crnka leale su zagrljene na krevetu, poinjui iznova svoju nestanu igru. Otvorio sam vrata priekavi dok se nisu okrenule uao sam u susjednu sobu. Opet sam s treskom zatvorio vrata i sjeo na stolicu. ekao sam da se vratim opet u svoju sobu. Minute su prolazile jedna za drugom, meutim, jo sam sjedio na istom mjestu. Pokuao sam misliti o povratku u normalan, trodimenzionalni svijet svoje tijesne sobe, ali sam i dalje ostajao na istom mjestu. ekao sam tako pola sata, sat, a nakon dva sata uzaludnog ekanja, uhvatila me je panika. U meuvremenu, Tanja i crnka su otile iz stana, ne obraajui panju na mene. Onda mi je dosadilo ekanje u tuoj sobi, pa sam odluio da se vratim kui i da tamo doekam povratak iz vie dimenzije. Meutim, vrata stana bila su zakljuana. Tanja ih je zabravila kad je izlazila. Sav nervozan i ljut od uzaludnog ekanja, zaletio sam se na vrata i zaudo na neki udnovat nain naao sam se na hodniku. Bio sam malo iznenaen, ali sam odmah zatim prihvatio tu novost, udei se kako sam se prije uope mogao pomiriti s pomisli da e ovaj bijedni trodimenzionalni svijet ograniavati mene, ovjeka iz viedimenzionalnog svijeta. Vratio sam se u svoju sobicu, proavi jednostavno kroz zidove, i sav oajan legao na krevet. Od tog nesretnog dana prolo je nekoliko mjeseci. Jo sam u vioj dimenziji. Na sve mogue naine pokuavam da se vratim u normalan svijet, ali mi to ne uspijeva. Svaki dan gledam roditelje i prijatelje kako uplakani i zabrinuti koraaju stanom. Kada bi samo znali da sam im toliko blizu da im mogu uti disanje. Sve vie sam svjestan uzroka svoje nevolje. Rjeenje je opet sasvim jednostavno. Nain na koji sam dolazio u viu dimenziju temeljio se na tome da pomislim na neku golu ensku i to je bilo sve. I povratak u normalan svijet temeljio se na istome. Trebao sam jednostavno prestati misliti na bilo koji prizor povezan sa seksom. I to je bilo sve. Jedini je problem u tome to sam se u ovih nekoliko mjeseci - 43 -

nagledao toliko seksualnih prizora s gomilom golih ena u svim pozama i poloajima, da ih sada nikako ne mogu prognati iz svoje pokvarene i bludne glavice. Kad mi to uspije i kad budem prestao misliti o seksu, siguran sam da u ponovo postati normalan i pristojan mamin deko.

... nije za SIRIUS

Nastavak sa stranice 35 suvislog zavretka. udovita se doimaju kao sinopsis za crti o mravoklopu. Novi zavjet je neuvjerljiva najava propasti svijeta. Ludnica je dokaz da morate jo mnogo, mnogo uiti prije nego to budete mogli pisati objavljive prie. Suenje je nejasno, glavni lik naroito, stil krajnje sladunjav i banalan. Artefakt: ne moe se ni naslutiti suvisla veza izmeu dijelova te pentalogije-; prie su stilski neujednaene, a ne mogu proi ni svaka za sebe (na pr. Adam i Eva nema veze s naslovom, a zaboravili ste napisati kraj prie). Staromodno i S. barijera vrijedi sve ono to sam napisao za priu Ludnica. ovjek kojega je dobar je za neki nadrealistiki asopis, ali ne i za SIRIUS. Nezemaljska kolonija epa u logici i naraciji. Pokuajte napisati neku priu koju biste suvislo priveli kraju. Trei hipnolet ovaj put ostaje bez zamjerke osim jedne: tu je temu Prodanovi obradio prije i bolje. Stojei na kii ima dubine (i stare teme) ali nema prie. Proiriti i zaokruiti? Fabulirati? Vrijeme mutacije djeluje nedovreno; stil je dobar, a tema stara. Telepatija: izvrsna priica, ali za kolski list a ne za SIRIUS. Kobno otkrie: jest da Vae prie ovaj put odiu atmosferom, ali ne onom benzinskih para koje ste pretpostavljam eljeli ugraditi u prie. Identitet Vam, zapravo, i nije lo (ne smeta to to je tako mraan); pokuajte sastaviti oba dijela i napisati ih u treem licu! Prsten je znanstvena besmislica. Slanina nije ba svjea, no kad bi je netko dobro napisao, bila bi prihvatljiv vic. Suvino pitanje nipoto nije suvino; znate pisati, i te kako, no zaglibili ste u marginalni sf. Nastavite vrim temama! No prije duge noi bila bi dobra space opera da ne vrvi netonostima, pogrenim tumaenjima i znanstvenim besmislicama, da ne nabrajam ostale nedostatke. Naknada tete ima nekoliko ideja koje bi zasluile panju da sve skupa ne pati od Vae uobiajene boljke: loa naracija, prepriavanje radnje (umjesto pripovijedanja), Nastavak na stranici 58

- 44 -

Jack Williamson: The Highest Dive

Preveo Aleksandar Gvoi

Najvea zagonetka
Iz nemirnoga i udnog sna trgne ga straan i prodoran urlik. Kao da je riknuo kakav golem, razbjesnjeo bik. Silno uplaen, Max se malo osovi na leaju u mraku i sjedne. Pri slabom svjetlu nazre oko sebe udne, jedva zamjetljive sjene. Dah mu zastade, ali se Max odmah i dosjeti. Ovo prigueno crveno svjetlo oznauje izlaz iz oklopljene kapsule. Tada se sjeti svega, i shvati gdje je. Atlas! Nazivaju ga nemoguim planetom jer je milijun puta prevelik da bi uope mogao biti planet. Max se nalazi u svemirskoj promatranici smjetenoj negdje na Mlijenoj stazi. Ovamo je stigao prjije dva zemaljska dana svemirskom letjelicom. S njim su jo dva astronauta: Komatsu i Marutiak. Ipak, nije shvaao odakle ta buka koja mu se maloas u snu uinila kao bikovska rika. Od toga ga je zaboljelo u cijelom tijelu. Razdiralo ga je ak u kostima, a mozak kao da je omamljen. Komatsu! povie, ali nije uo vlastiti glas. Stoga vikne jo snanije: Komatsu! Pokua osluhnuti, ali jedino to mu je dopiralo do uiju bila je ona ista rika. Sad se ak pribliavala i postajala sve glasnija. U prostranoj se kapsuli nije nita pomicalo s mjesta. Oba momka bila su vani na zadatku, moda miljama daleko od promatranice.

- 45 -

Onaj strani krik poe mu u mislima predoavati nekakvo crno, razbjesnjelo udovite vee od samog Atlasa. Usprkos tome, pokuavao se svladati. Ne smije ga obuzeti panika! Pipajui u mraku, osjeti pod rukom dugme aparata to mu je visio na grudima. Bio je to minijaturni ureaj za daljinsko sporazumijevanje. Govori astronaut Mayfield... Glas mu se uini tiim od apata. Stoga dlanovima, obujmi aparat i zaurla: Mayfield zove astronauta Komatsu! Odakle ta strana buka?... Istog mu se trenutka to pitanje uini glupim. Ali, ne smije se pokazati kukavicom. Komatsu bi mogao pomisliti kako nije dorastao ovome pothvatu na Atlasu. Astronaut Max Mayfield vikne u svoj aparat. Oekujem naredbe. Mali mu ureaj poe podrhtavati u rukama. Prisloni ga na uho. Jedva je uo Komatsuov slab i hrapav glas. ... orkan... sprema se teko nevrijeme....uvrsti otvor na kapsuli... hajde uini to smjesta, mome! Poto se trenutak potom opet naao na sigurnom, Komatsu mu gotovo bez daha opie strahovite vremenske nepogode oko Atlasa. Odjednom pokae prema oknu ugraenom na samom tlu. Naziralo se u slabome svjetlu nad izlaznim vratima, i Max se baci onamo. Ali, uinio je to prenaglo i prejako. Kao novajlija na Atlasu, zaboravio je kakva tu pravila vrijede za kretanje. Iako skoro u potpunome mraku, znao je da lebdi negdje iznad vlastita leaja. Hvatao je rukama uprazno, oekujui bar malo gravitacije koja bi ga privukla ka tlu. Ali, oluja nasrne svom estinom prije no to se uspio uhvatiti za bilo to. Od silne buke zabole ga bubnjii. Osjeao se kao da mu je iz plua isisan sav zrak. Svjetlo nad izlaznim vratima zatreperi i potom se utrne. Neto ga snano tresne i zavrti oko osi, a zatim ga vrsto zgradi i stegne kao da e ga zgnjeiti. Naravno, nije se radilo ni o kakvome ivom udovitu. Znao je da ga je to omotao svom estinom unutarnji otkinuti komad kapsule. Ah, ovo je sad iznenadna neprilika! Ruke su mu sputane i nepokretne, a lice mu je sasvim zastrto. Guilo ga je, i nije mogao nita nazreti. Pomisli da e ubrzo smalaksati i... umrijeti. Ovo e ga uguiti! * * * - 46 -

Dok ga je to okretalo, u mislima mu se pojavi slika majina lica. Kao da je kroz olujni vihor uo i njezin glas: Dok tu polagano umire, rekla je tiho, tvoj e se ivot opet obnoviti u jednome jedinom bljesku. Nije bio uvjeren da je sve ovo istina, ali mislima mu projuri mnogo toga. No, najprije se mora nekako ispetljati iz ove krute materije to ga stee tako nemilosrdno. Ali, ubrzo ga izda snaga, i on se preda sudbini. Misli mu odlutaju do onoga davnog dana na maloj dobroj Zemlji kad je svojim roditeljima rekao da namjerava krenuti na istraivalako putovanje prema Mljenoj stazi i... Atlasu. Maxu Mayfielde! Kada bi ga god majka oslovila ovako punim imenom, znao je da je ljutita. Vjerovali smo da e ovdje biti dovoljno sretan. Mislili smo da voli poeziju i matematiku... da ne udi ni za ime izvan toga. Oh, zato nam nisi to ve ranije r-rrekao? Govorila mu je suznih oiju. Nadali smo se da e ostati ovdje i da e biti uzoran farmer mrtei se primijetio je otac. to ima na tome tvom Atlasu? Ima mnogo vrlo zanimljivih tajni. Max je odloio viljuku i pokuao dati pravi odgovor. Nitko ne zna kako uope moe da postoji neto tako golemo. On je poput kakvog planeta... ali bar pet tisua puta vei od Zemlje. Ja u biti lan ekspedicije koja e istraivati svemirske tajne. Zar tamo na Atlasu? Majka je zinula od uasa. S onim svemirskim udovitima? Ali, molim te, majko! Nasmijao se, ali na majinu se licu nije pojavio ni najmanji osmijeh. Ozarkova Pusto je sasvim udobno, tiho i skrovito mjesto za nas i za ivotinje... ako ba strepimo pred budunou. Dosta mi je kolebanja i neodlunosti. Ovo je nova era, i ja elim u njoj ivjeti. Moramo upoznati nove svjetove i stei u svemiru nove prijatelje. Nekakve goleme pauke! Ili togod jo stranije! Majka se stresla od uasa. To nipoto ne elim doivjeti! Moda izgledaju neobino, ali morala bi se diviti njihovoj inteligenciji. Max je pogledao oca koji je gunao i rogoborio, a potom je nastavio: Od njih smo ve mnogo nauili. Drago mi je da smo im potrebni na Atlasu. Ja ih elim to bolje upoznati. Potrebni ste im? Majka je zabrinuto kimala glavom. A - 47 -

zato ste im... potrebni? Zato to sami ne kane dolaziti ovamo. Veina ne bi mogla opstati ovdje. Nadaju se da e ljudi biti dovoljno otporni i snalaljivi da bi ondje preivjeli i otkrili to je zapravo Atlas. Ti nas zapanjuje, sine rekao je otac. Uvijek si volio mnogo itati, i udubljivao si se u knjige. No, ipak se bojimo da je taj Atlas preteak pothvat za tebe. Pa... moda se i sam malo plaim priznao je Max, i dodao: Meutim, usprkos tome... elim otii! Jer, Atlas je zagonetka. Najvea zagonetka u svemiru! elim dokazati da sam kadar uhvatiti se ukotac i otkriti tu tajnu. Uto, teturajui pospano, u kuhinju bane njegov mali brat. Trenutak prije do uiju mu je dopro tajanstven naziv Atlas. Malian se smjesta razbudio i zaneseno upitao brata: Zar odlazi onamo? Oho-ho! Hajde, pripovijedaj neto o tome. Roditelji i mali brat napeto su ga sluali dok im je govorio o svemircima s kojima e se susresti, o stanci na Mjesecu gdje poinje njegovo uvjebavanje za boravak u meuplanetarnom prostoru, te o tome kako e primiti injekciju koja e ga uspavati za dugog putovanja do Atlasa. Majka je isprva mrcala, ali otac mu ubrzo prui ruku, govorei kako se ponosi niime to se odluio za takav pothvat. * * * Atlas je bio udaljen od Zemlje devet tisua svjetlosnih godina, ali za vrijeme leta Max je bio uspavan. Orbitalna stanica gdje se probudio bila je uistinu neobina, ali vjebe privikavanja koristile su mu pa se sad znao kretati i pri nultoj gravitaciji, a mogao je podnijeti i ruan zadah svemiraca. Oekujui u ovoj urlajuoj oluji smrt u svemirskoj kapsuli, on se sjeti svoga prvog letiminog pogleda prema Atlasu. Bilo je to u trenutku kad ga je planer pothvata doveo do promatranice. Zadrhtao je od onoga to je ugledao. Atlas je bio doista pregolem. Iako je bio udaljen jo puna dva milijuna kilometara, ve se nasluivala njegova udovina veliina. Zemlja bi s takve udaljenosti izgledala poput male plavo-bijele kuglice. Atlas je bio beskrajna zamagljena povrina obojena svijetlim i tamnim prugama, a prostira-

- 48 -

la se unedogled. Iznad toga se u beskraj dizao tamnomodar svod. Ovo... ovo je neto nedokuivo! Bezgranina ploha bila je takvih razmjera da se njemu inila neshvatljivom. Kakav je to svijet... kakva materija, tako golemih razmjera? Pa tvoj je zadatak da nam pomogne kako da to istraimo. Planerov ga ljudski glas iznenadi. Daleko od toga da bi imao i ovjeji lik, ovaj je svemirac poprimio nain govora i boju glasa doktora Krima, crnobradog jezikoslovca kojeg je Max upoznao na Istraivakoj akademiji na Mjesecu. Odavde se mogu vidjeti samo vrci oblaka ree planer. Bit e tisuu milja ispod njih. Atlas ima nisku gravitacijsku silu, ali atmosfera mu je vrlo duboka. Oblaci se nikad ne kidaju, i nemogue je kroz njih ita nazreti. Nadamo se da e odozdo vidjeti kakav je zapravo. On pogleda dolje, pokuavajui zamisliti ono to skrivaju oblaci. Dosad imamo dovoljno teoretskih elemenata primijeti planer. Ti e sa svojim momcima prikupiti to vie podataka i pomoi nam da odaberemo one najznaajnije. Jesi li spreman za polazak? Jesam. Svemirac koji e ga lansirati nalikovao je na veliku srebrnu morsku zvijezdu. I taj je poput planera govorio jasnim i zvonkim ljudskim glasom doktora Krima. Od njegova kiselkastog zadaha Maxu se zgri eludac, ali se ipak svlada. Pokua se sjetiti vjebi prilagoavanja koje je obavljao na Mjesecu. Ja sam astronaut Mayfield uspije izgovoriti. Zemaljski sam dobrovoljac... Htio je nastaviti svoje predstavljanje, jer je on kao ljudsko bie bio ovdje u meuplanetarnom podruju ipak stranac, no, osjeti neku slabost i vrtoglavicu izazvanu sredstvom za uspavljivanje. Sve se to dogaalo prebrzo. Zaelio je razmiljati o svome domu, o ocu s kojim je polemizirao, o svome malom bratu kojega je poduavao ahu i koji ga je ve sve ee pobjeivao. Rado bi razmiljao ak i o polici u svojoj sobi na kojoj je drao pjesnika djela. Bio je zadovoljan to je upoznao pravog doktora Krima jer su obojica voljela iste pjesnike. Ali svemirca zaduenog za lansiranje nije uope zanimala Zemlja. - 49 -

 Dolje na Atlasu bit e u opasnosti zabrujao je iz prilike prekrivene srebrnastim ljuskama dubok glas doktora Krima. Tamo ba nita nee biti onako kako oekuje i kako si to zamilja. Naloeno ti je da se kree oprezno, da paljivo i pametno motri oko sebe, te da odmah javi svaku injenicu koju si zapazio. Tvoja e glavna tekoa biti gravitacija. Gustoa je Atlasove mase objasnio mu je nadalje svemirac premala za njegov onako golemi obujam, premala da bi se mogla protumaiti bilo kojom znanstvenom teorijom. Maxova e tjelesna teina ondje iznositi nepun kilogram. Ako se ne bude umio dobro sluiti uetima za pridravanje, mogao bi ga otpuhnuti ak i povjetarac. Sluajui to mu svemirac iznosi, saznao je mnogo dosad nepoznatih podataka, veina kojih je bila skoro nevjerojatna. Primio je na znanje zadatke koji su mu povjereni kao lanu ekspedicije. Naposljetku mu svemirac prui mali ureaj za odravanje veze. Ponesi ovo. Imaj to uvijek uza se i upotrebljavaj ga. Mi emo sluati tvoje poruke. Max uze iz zmijolikih krakova malu kutiju i pokua se prijateljski osmjehnuti prema jedinom oku to ga je promatralo iz sredine tijela i koje se doimalo poput velike tamnozelene elatinozne kugle. No ipak, sve ovo nije bilo ni upola udnovato kao ono to ga eka na Atlasu. * * * Vrtei se sada usred razbjesnjele oluje, jedva da je bio svjestan zaguljive tjesnoe oko sebe. Poela ga je muiti nekakva potmula bol. Znao je da mora neto poduzeti kako bi zauzeo svoje mjesto koje mu je povjereno u ekspediciji. Komatsu i Marutiak su zacijelo ozlijeeni. Mora im nekako pomoi. A i trebalo bi poslati izvjetaj posredstvom primopredajnika koji mu je uruen prije polaska. Ali on sada nema ni snage ni volje za bilo kakav napor, a nedostaje mu i daha da bi mogao govoriti. Jednostavno pusti da mu.se misli vrate na njegovo iskrcavanje na Atlas. Promatrao je iz pilotske kupole kako letjelica klizi dolje kroz beskrajne milje zamagljena prostora. Prvo to je zapazio bila je dugaka tamna mrlja. Svojim je blijedoruiastim odrazom izvirila iz maglovite modrine. Tada se ispod magle polagano pojavio svemir. Ona se mrlja preobrazi u taman planinski hrbat, udnovato dugaak i - 50 -

ravan. Ruiasti je odraz dolazio se povrine koja mu se sad otkrila kao crvenkasta pustinja. Bila je istokana nekakvim sivim humcima kao niskim hrpama pepela, a ona modrina stizala je s povrine koju je sad ugledao kao vrstu zaleenu pusto. Naposljetku ugleda na planinskom hrptu nekakvu zgradu. Bila je to raskona palaa sagraena od utog materijala. uta uad za pridravanje stvarala su iroku mreu oko zgrade. Njegovi novi suradnici dopuu preko mree da bi dospjeli do njega. Doimali su se poput utih pauka. Poradovao se to e ponovo biti s ljudima, ali zgranuo se videi kako ih je unakazio Atlas. Obojica su izgledala kao da su spreni nekim zrakama. Bili su iscrpljeni i mrano raspoloeni. Komatsu je izgubio jednu nogu. Marutiak, Maxov zamjenik, imao je preko obraza i vrata svjee crvene brazgotine. Letjelicom su dopremljeni veliki koluti nove uadi, razliiti alat i mnogo sanduka druge opreme. Prije odlaska letjelice dobili su upute iz njenih zvunika. Evo, budite ovdje. Iako u letjelici nije bilo ljudske posade, njezini su robot-ureaji bili programirani tako da emitiraju glas sasvim slian glasu doktora Krima. Poslije emo se vratiti po vas, ali upravitelj oekuje da ete dotad prikupiti zanimljive podatke. Max isprva nije znao protumaiti kad e se letjelica vratiti. Nije znao kako se ovdje rauna vrijeme. On je jo nosio runi sat koji su mu poklonili roditelji. Ipak, nekako je to izraunao dok je stojei promatrao letjelicu to se vinula u vis i iezla u oblacima. Uzgred je ustanovio da mu je ba prije dva tjedna bio roendan. Tada pomisli i na tortu koju bi mu majka ispekla da je ostao na Zemlji. Izvrsna okoladna torta s bijelom ledenom... Hajdemo, mome Komatsu ga prekine i trgne iz slatkog razmiljanja. Iz gomile iskrcane opreme Marutiak digne balu koja bi na Zemlji teila bar jednu tonu. Max htjede priskoiti kako bi mu pomogao. Pri tom se prejako odrazio i poleti uvis. Marutiak to opazi na vrijeme, brzo spusti balu i dobaci mu jedan kraj ueta. Potez je bio spasonosan. Hvala ti! Max e bez daha. Marutiak pokae rukom na crvenu brazgotinu preko svoga - 51 -

grkljana, i Max shvati da mu je glas uniten. Uhvati se, mome izgovori Komatsu hrapavo. Uvijek se dri ueta... upamti to! Enson je to bio zaboravio... a to je onaj kojeg si ti naslijedio. On dohvati ue i krene upola lebdei prema onoj dvojici. Komatsu zastane kod vrata kapsule i povikne kroz otvor naprave za odvod zraka. Straarit emo na smjenu. Onaj na dunosti obavljat e odreene pokuse i obavjetavati svemirce. U slobodno emo se vrijeme odmarati koliko god to budemo mogli. Ali, i na dunosti i na odmoru moramo biti vrlo oprezni. Ovdje ete, momci, iskusiti da na Atlasu vladaju kruta pravila. Budete li dovoljno bistri da se snaete u uvjetima to ih namee Atlas, dobro ete proi. Max pokua zaigrati na Atlasovu kartu, ali taj se pokazao kao kruti protivnik. Prva se tekoa pojavi kad ga je Komatsu pozvao na plivanje. Premoren i znojav poslije dugog leta, rado se odazvao tako primamljivom pozivu. No, istodobno se zapita gdje tu uope ima vode. Komatsu ga povede du utog konopca sve do ruba hrpta. Hajde ti e prvi domahne mu Komatsu. Zaroni. Ma to govori? Max ga pogleda zaueno. Nije vidio nikakvu vodu. Hrbat je oito bio u toku vremena mrvljen i drobljen, pa je na vrhu bio gotovo ravan. Du ruba bila su razapeta uad, a duboko, duboko dolje leala je crvenkasta pustinja. Iznenaen i zbunjen, Max pogleda ortaka. Ono je nae jezero Komatsu se nagne pokazujui dolje u dubinu. Jedina voda koju smo otkrili na Atlasu. Max se vre uhvati za ue. Iznenada se dolje strovali gromada neega poput vremenom istroene crne stijene, te ga od jezivog prizora spopadne vrtoglavica. Naposljetku ugleda jezero. Doimalo se odavde kao maleno okruglo ogledalo svijetlomodre boje. Stislo se u samome podnoju ove zastraujue litice. Dovoljno je duboko. Komatsu pokae nekako neodreeno prema konopcu to se sputao niz stijenu sve do jezera. Uz ovo emo se i uspeti natrag osmjehne se on Maxu. Hoe li da ja krenem prvi? Ah, ti se zacijelo ali! Max se zagleda u njegovo tamno, ispijeno lice. Pa, vidi kolika je to visina! Mi smo ovdje pre... - 52 -

previsoko! Pa, ravno trista metara Komatsu se naceri jo ire. To ti je kao tri metra na Zemlji. Ovdje pada vrlo polagano, mome. Uz otpor zraka, najvea brzina tvoga slobodnog pada iznosi pet metara u sekundi. Ni s koje visine ne moe padati bre od toga. Pogledaj sad mene. Ortak svue svoju utu odjeu, uputi se poskakujui onako jednonog do ruba, i otplovi preko njega u dubinu. Max se nagne promatrajui ga kako rairenih ruku polagano pada. Dugo je bio u zraku i bivao sve manji i manji, da bi postao poput toke kad je razbio zrcalnu modrinu jezera. ekajui gore, Max malo opusti prste to su grevito stezali ue. Oblaci su postajali tamniji i sve nii. Ledena pusto, kao ni ona pustinja istokana gomilama pepela nisu se doimale nimalo ugodno. Atlas kao da je postajao zagonetka tea no ikad. Komatsu se naposljetku vratio na hrbat, uspevi se uz ue. Njegovo je izbrazdano tijelo bilo ve suho. Uostalom, inilo se da mu je ovdje na Atlasu dovoljna i ta preostala noga. Jo s osmijehom na licu, on pokae prema mjestu za skakanje. Hoe li sada ti? Neu! Max nije mogao svladati drhtavicu. Ne, ne bih sada! Dakle, jednom kasnije. Ali ne propusti to, mome. Za vlastito dobro. Pokojni Enson nikad nije nauio roniti. Stoga se nikad nije ni vratio kad ga je odnijelo. Kasnije u. Max se osjeao jadno. Pokuat u... kasnije. Komatsu je bio obazriv prema ortaku... moda i pretjerano obazriv. Poveo je Maxa uokolo kako bi mu potanje opisao njihove zadatke. Preko hrpta razmjestili su meteoroloke instrumente, automatske aparate za snimanje i ureaje za mjerenje radijacije. Potom su krenuli uz sigurnosnu uad radi pokusa na ledenoj pustoi, te na pustinji s kupolama pepela. to mi tu, zapravo, istraujemo? Borei se protiv straha od dubine. Max se vrati na golemi hrbat. to je taj Atlas? Pitaj svemirce Komatsu pokae glavom prema tamnome nebu. Nae je da obavjetavamo o podacima koje oitamo s ovih ureaja i instrumenata... ako se u njih ikad moe dovoljno pouzdati. - 53 -

eli li povjerovati seizmografima, tamo je pola milje debeo sloj leda ili stijene ili moda radioaktivne praine. Sve je to na povrini tanke kore neega... moda nekakve materije u dosad nepoznatome agregatnom stanju... ispod koje nema vie niega. Komatsu mu skrene panju na to da se pribliava vihor. Eno, gledaj, mome. Nailazi najstranije nevrijeme u cijelom svemiru. Vreli uragan iz pustinje. Snjena oluja s ledenih ploha. Tornado, visok do dvjesta milja. Kad naleti vihor, dri se grevito za uad. Enson to nije uinio... Vie nije spomenuo skakanje u jezero. Uz pojaani oprez, Max je zajedno s njim zabijao u led kuke koje e vrsto drati uad razapetu do nove seizmoloke stanice. Za vrijeme straarenja s Marutiakom on odjene teki oklop protiv zraenja i nategne preko pustinje novu uad, kako bi doao do hrpe sive svjetlucave praine nalik na stoac. Mora to ispitati, iako Atlas jo krije svoju veliku tajnu. Iznenada, Maxu zastane dah. Onaj je pakleni vihor prestao. Postade mu jasno da se to dogodilo ve... mnogo prije. Znao je da se u meuvremenu onesvijestio, i pitao se kamo ga je zavitlalo i tresnulo? udio se da je to uope preivio. * * * Kruta materija iz unutranjosti kapsule to ga je bila omotala jo ga je stezala. Na sreu, vie ne onako vrsto kao u poetku. Priklijeten i gotovo obamro, poe se mekoljiti i izvijati, dok nije uspio malo zaviriti preko ruba. Vidio je da ga je vihor zavitlao zapravo nikamo. Bio je ostavljen visoko gore. Ba ga je zanimalo koliko je visoko. Planinski je hrbat postao fina tamna linija to se protezala unedogled, razdvajajui rastocrvenu pustinju od modrikasta leda. Nalazio se sam na tajanstvenom Atlasovu nebu. Astronaut... Kad je pokuao viknuti u aparat za sporazumijevanje uo se samo nekakav hrapavi apat. Zabrinuto pogleda prema jezovitoj praznini ispod sebe i pokua opet: Astronaut Mavfield zove nekoga od svemiraca. Svemirac prima poziv javi se netko oponaajui glas doktora Krima. Glas je zabrujao u onoj tjeskobnoj tiini. Zvuao je uznemireno kad je dodao: Izgubili smo vezu. Molim va izvjetaj. Aha, neete vjerovati...! Vihor me zavitlao u nebeski prostor. - 54 -

 Atlas je uvijek nepredvidiv. A sad reci i opisi ono to vidi. Tu se ne vidi ba mnogo. Led. Ravan, modrikast i beskrajan. Pustinja. Takoer beskrajna. Osim toga... taj neopisivo straan vihor! Cijev za ventilaciju doimala se poput debele crveno-smee zmijurine to se sputala odozgo iz prijeteeg oblaka, a potom vijugala preko crvene i sive pustinje. Zagledao se u to, i odjednom osjetio da kraj njega silnom snagom struji hladan zrak. Pogleda gdje je kruta materija iz kapsule, to ga je bila onako vrsto stegnula, i ustanovi da je ve visoko iznad njega. Ja... ja padam... ponirem nekamo u dubinu! usklikne sav u panici. To je duboko nekoliko stotina kilometara ! Bit emo vrlo zadovoljni ako iz sadanjeg poloaja zapazi bilo to. Tada onaj glas nastavi raspoloeno: Vihor je oito ve razbio oblake. Ima rijetku priliku vidjeti to je zapravo Atlas! Padajui u dubinu, Max osjeti sve hladnije strujanje zraka. Od toga, a jo vie od straha, on se sledeni. Zubi su mu cvokotali. Pokuavao se sjetiti svoga privikavanja na takve i sline okolnosti, a i Komatsua i njegova uljudnog osmijeha, samo da bi suzbio svoj strah. Poeo je iriti ruke i kroz zranu struju upravljati rairenim dlanovima, po volji mijenjajui pravac. Tako ja nalikovao na ivu ljudsku letjelicu. Uspio je u laganoj spirali lebdjeti iznad otvorene ravnine to se sastojala djelomice od leda i od praine sline pepelu. Naposljetku, kad se vihor smirio, ugleda neto to je dosad bilo zastrto i skriveno. Grad! povie u aparat za sporazumijevanje. Hrbat na kojem smo boravili vodi onamo kao kakva cesta. Da, da! Mislim da je cesta... iroka tri kilometra! Vidim zgrade... bit e da visinom dosiu onu na kojoj se sada i sam nalazim. Goleme su, i vrlo udnih oblika. Sve su oteene. Razorene. Unitene. Pocrnjele od gari... a moda i od starosti. Cio grad je star. Vrlo star i pust... mrtav! Max zastane i zagleda se u opustoen i udan grad. Nastavi! Opisi sve to vidi naloi svemirac. Ali, taj je pocrnjeli, razoreni grad bio previe divovski, prestar i neobian da bi ga mogao opisati odgovarajuim rijeima. Sasvim zbunjen, Max se sjeti bradata lica doktora Krima koji je ponekad kazivao misli poznatog jezikoslovca Roberta Frosta. Jedna je od - 55 -

njegovih izreka glasila: Jedni tvrde da e svijet okonati u plamenu, drugi pak, da e to biti u ledu. Atlas je, pomisli Max, zacijelo svrio dvojako, i u plamenu i u ledu. Mayfielde! uo je gromki poziv preko ureaja. Reci to jo vidi! Nita. Njegovo se prvo uzbuenje poelo smirivati. Oblaci su ponovo zastrli vidik. Cio je grad nestao u magli. alim, ali ga vie ne mogu vidjeti. Poslije krae utnje glas se opet javi: Mayfielde, i ovo, to si vidio dosad, mogao bi biti ba onaj podatak koji nam je konano nedostajao. Glas je odjednom poprimio ljudsku, srdanu boju. estitamo! Upravitelj odjela za istraivanja kae da tvoj izvjetaj potpuno potvruje njegove znanstvene postavke: Atlas je umjetan, neprirodan objekt; izgradila su ga bia visoke inteligencije. Tko je to mogao izgraditi? Ovakva tvrdnja uzbudi Maxa. Tko je stvorio takav svijet, golem poput Atlasa? Zasad jo ne znamo. Glas postade bri i otriji. Ali prirodni planeti nisu uvijek pogodni da se na njima zane ivot. Primaju premalo suneve svjetlosti. Izlau joj premalo od svoje povrine. Upravitelj dri da je Atlas dio planetarnog sistema. On je zapravo planet koji je naknadno preureen u uplju koljku kojoj je ljuska debela kilometar-dva. Taj je pothvat ostvaren graevinskom vjetinom koju teko moemo i zamisliti. Ali, to je graditeljima dalo milijun puta vie ivotnog prostora. Ti graditelji vie ne ive ree Max, i zagleda se u tamne oblake to se valjaju ponovo prekrivaju golem razruen grad. Ja mislim... ja znam da su pomrli. Upravitelj pothvata vjeruje da se njihova energija iscrpla. Zacijelo im se ugaslo sredinje sunce. Led koji tu vidi pokriva najvei dio Atlasa, a ova materija slina pepelu moda je ostatak njihove posljednje elektrane. Ipak, u to ne moemo biti sasvim sigurni dok ne obavimo potanja ispitivanja. U primopredajniku poe pucketati i krati. Letjelica e se ubrzo vratiti kako bi pokupila dvojicu preivjelih astronauta. I tebe e povesti ako si u blizini kapsule. - 56 -

Glas to je dolazio posredstvom ureaja bio je jo isti kao u doktora Krima, ali to vie nije bio sasvim ljudski glas, zvuao je gotovo kao sintetiziran, robotski. Ako ovdje sluajno zaglavi, astronaute Mayfielde, upravitelj pothvata ti poruuje da si zasluio nau duboku zahvalnost. Poruka se zavri i veza se prekine. Max je tresui se cijelim tijelom poeo kruiti iznad potamnjela leda i jo tamnijeg pepela. Nije mogao pronai kapsulu. Pogleda onamo gdje se nalazio grad, ali i taj kao da je nestao. Vjetar postade jai i hladniji. Obrazi mu otvrdnu kao da su od koe nosoroga, a suze mu ponu zamagljivati oi i vidik. Ispruene ruke ponu se koiti i postanu nemone. Jedrenje je bilo sve tee i opasnije. Ali, odjednom mu sine jedna slavodobitna misao. ak i ako umre ovdje. Atlas nije bio toliko tvrd i neosvojiv. Ipak je neto vidio i saznao o njemu. Sad se i njegova golemost koja je ulijevala strahopotovanje pokazala lanom. On je prazna ljuska, obian kozmiki mjehuri. Nastavio je tako razmiljati i likovati. To e mu pomoi da se odri na ivotu. Njegovo polagano klizanje u dubinu trajalo je vrlo dugo. Dolje se ponu gomilati oblaci, i napokon sakriju led i pepeo. Max poe gubiti i posljednju nadu. Uini jo krajnji napor za svoj spas, i pokua... Ali trenutak potom, pokraj onoga beskrajnog hrpta to je nekad bio cesta, ugleda nekakav mali bljesak. Iako se od ledena vjetra gotovo sasvim ukrutio, odmah usmjeri let onamo. Prastara je cesta postajala sve ira i ira, dok se naposljetku nije razabrala i mrea od utih konopaca. S njih su mu domahivala dva bia koja su se odavde doimala poput sitnih pauka. S visine od tisuu i pol metara on zaroni u bistro plavo jezero. Prema krutoj i promrzloj koi, voda mu se uini skoro toplom. Zapliva prema rubu, uhvati se sa sigurnosnu uad i ubrzo se nae pokraj kapsule. Pogledom potrai onu dvojicu i ugleda ih malo podalje. Hvatajui se grevito za uad, Komatsu i Marutiak su mu se pribliavali. Kad su se uz velik napor potpuno pribliili, Max im pomogne da se popnu u kapsulu. im su se sva trojica nala na sigurnom, javi se poznati glas i obavijesti ih da e uskoro stii letjelica i otpremiti ih s Atlasa. Sretno putujte, momci! uli su kroz primopredajnik. - 57 -

Mnogo ste nas zaduili svojim pothvatom i pribavljenim podacima o zagonetnom Atlasu. Jo jednom: sretno!
Objavljeno prema dogovoru s GPA, Mnchen

... nije za SIRIUS

Nastavak sa stranice 44 nezgrapan zavretak. Tjedan: stil, naracija, pa i karakterizacija dobri, no poenta otrcana. Savjet: nastavite, ali s drukijim temama, po mogunosti originalnijim Zaplet je nakon prerade bolji, no i dalja je rasplet udaranjem ake o stol odve banalan. Osim toga: Vaa bia, uz bioloku grau koju ste im pripisali ne bi mogla biti fiziki manja od kamiona, a pogotovu ne poput opeke! Uspjeh i neuspjeh je ve uspjeno obraena tema u priama (gotovo doslovno jednakim Vaoj!) objavljivanim u Jugoslaviji. Quo vadi, ovjee je suvie pojednostavljena kritika ljudskog karaktera. Pokuajte s neijim novijim, jer znate pisati! Straari ve obraivani. Prilika zbrkana satira na na raun. Tano u podne varijacija na vestern, moda najuspjenija u trilogiji, ali ne dovoljno da bi bila za. Kit: jedan sf detalj ne ini priu sf-priom. Osim toga: s kim se ratuje, s njemakom ili Japanskim podmornicama? Neko novo doba je Raos obradio bolje i jednostavnije... Pokorica lai nema ba neke veze sa sf-om, ali se ne nasluuje ni sa ime bi mogla imati veze. Dete treba prizemljiti, uiniti ga jasnijim; Groblje ima tih, ali je sf tek marginalno; Prvo drvo je dobro, ali ne za SIRIUS; Peh treba skratiti na najvie dvije stranice. Robinson bi sav bio u redu, kao u Defoea, kad bi italac mogao prokuiti razlog zbog kojega robot eli srediti Robinzona (i zbog ega do tog sreivanja nije dolo ranije). Neprijatelj i Proces: prie neobjanjene! Pitanje povjerenja: vic je prolazan za SIRIUS, ali je sf marginalna. Osim toga kad piete viceve, inite to krae! Seraja je dobro napisana, al' se guva na brodu Bounti teko moe ponoviti i danas a kamoli u budunosti... Mongolska Kocka je vie s fantasy nego sf, a teko Joj je pronai i smisao. Stil je dobar. Kua na brijegu njeguje simakovski stil, ali ne i njegovu loginost: radnja je nejasna i mjestimice nelogina (mutant ubijen i nikome nita!), a i o stavu o filozofiji moglo bi se raspravljati. Eto, to bi bilo sve i sva. Va prijatelj, SIRIUSOV recenzent, SFerin potpredsjednik i moj savjetodavan Darije oki ispriava se, zajedno sa mnom, na preopirnim ocjenama. Nadajmo se, svi zajedno, da e nam, i ovakve, svima zajedno koristiti... Va B. J.

- 58 -

Dana i Eric Odin: Le bouc

Preveo Boidar Stani

Jarac

Jednoga se jutra probudio sav obrastao dlakama. Nije se to njegov dlani sustav poremetio preko noi. Preobraaj je bio postupan, ali je to ovjek zapazio tek u zoru novoga dana kad se estoko eao po trbuhu i leima. Nije to bilo neko blistavo otkrie i ak mu se inilo gotovo normalnim. Naas se prestao eati, nabrao je guste obrve i pogledao svoje dlakavo tijelo i ukoene, otvrdle prste na trbuhu. Mozak mu je munom sporou pokuao predstaviti sliku ovjeka koji mu je nalikovao a nije bio dlakav. Nije dokuio usporedbu pa je zamumljao, prije od zbunjenosti nego od shvaanja. Osjetio je da je neto nenormalno, ali je bilo teko razmiljati o tome. Zato je potegao crni zastor u glavi s natpisom kraj, pa se nastavio eati. Noktima je zgnjeio nekoliko sitnih ivotinjica koje je naao na rutavu trbuhu. Ustao je i protegnuo se na zraci jutarnjeg sunca to je prodirala kroz prozor njegovog tronog kuerka. Onako pospan, udario se u alat u kuhinji, to je bio razasut po podu. Opsovao je i unuo kraj ognjita, gdje je u loncu bilo ganaca. Nespretno je pripalio vatru i ekao da se skuha, odmarajui se opruen na podu. Gledao je slamnjau u kutu, pod ovjim krznom, trone kamene zidove, klimavi stolac, orue zamrljano zemljom, a kraj dimnjaka vreu brana, suho meso to je visilo sa stropa i posue po podu. Miris kuhanog kukuruza podraio mu je nozdrve. Jeo je pohlepno prstima. Kad je zadovoljio eludac, navukao je hlae otvrdle od prljavtine. uzeo alat i poao na njivu. - 59 -

* * * O tome se brbljalo u opinskoj kavani. Samo o tome se govorilo za podnevnog odmora. Mimile i Gaston su eljeli da njihove tvrdnje potkrijepi i debela vlasnica Germaine, zvana Mena. uj, Mena, jesi li vidjela jutros Jarca? Nisi? Eh, propustila si priliku! Ve ga nismo vidjeli tjedan dana zbog kie. Vjeruj: sav je obrasao u dlaku od glave do pete! Mena je brisala ae velikom plavom krpom. Raskolaila je plave krupne oi. Nemogue! Nemogue To svakako moram vidjeti! Vjerujem da su mu i noge dlakave, ali se ne vide primijetio je Gaston briui brkove poslije gutljaja vina. Kao gorila u hlaama! Gosti to su za stolom pijuckali i kartali prasnuli su u smijeh. I Mena se nasmijala, a pri tome su joj poskakivale glomazne grudi. A kakva mu je glava? Bio je prilino daleko pa smo ga Gaston i ja slabo vidjeli objasnio je Mimile ali zacijelo ima grivu to mu pada preko lea i lice obraslo bradom. Poinjem se bojati primijeti Mena. Trebalo bi obavijestiti andare. Taj ovjek nije normalan. Zbog ega? zanimalo je Gastona. Pa nije nita uinio taj Jarac. On je u svojoj jazbini ili na njivi, ili u umi lovi divlja. Ako je zvjerokradica, nije jedini. Ne treba u to mijeati policiju. Pa da doda Mimile ne da ga branim, ali on nas ostavlja na miru. Ne dolazi u mjesto. Ako nas sretne, ini se kao da nas i ne vidi. Ogranien je, to je sve. Ne bih ja rekla primijeti Mena. Jednoga dana nai emo zaklane domae ivotinje ili djecu. Bolje je obavijestiti andare nego riskirati. A on vie nije ovjek, muko... Kako zna? zapita Mimile i namigne. Jesi li mu zavirila u hlae? Ona slegne ramenima. Ti samo na to misli! Ipak ete me sutra povesti onamo ti i Gaston poslije aperitiva. Da ga bar jedanput u ivotu vidim! Ne boji se da bi te mogao naskoiti? nasmije se Gaston i ispije svoju au vina. - 60 -

* * * Listopadsko mu je sunce grijalo, plea, ali ga on i nije osjeao. Koa mu je ve bila odebljala i postala neosjetljiva, ruke uljevi te i kvrgave, kao i noge. Hodao je bos, pognut nad brazdom koju je izvlaio. Osjeao je radost gazei bosom nogom po zrnastoj i mirisavoj zemlji. Sam je vukao kolica otkako je u sebi osjetio golemu snagu. Njegovi dlakavi miii su se isticali. Koni remen kojim se opasao pucketao je pri svakom koraku. U njemu je kljuala energija; Osjetio je elju da krikne od zadovoljstva kao mlada ivotinja to se tjera. I da od svitanja do podneva obrauje njivu, edan nezasitne akcije. Zauo je radosno kevkanje i spazio kako prema njemu tri mladi pas mjeanac. ovjekove duboko usaene oi blistale su tamnim sjajem. Jedva je promrmljao: Ah, ti si, drago mi je to te vidim. Pas je liznuo ovjekovu ruku i svijao se pod njenim milovanjem. Doao si da lovimo? Mora priekati. I ovjek je nastavio polako koraati, sagnut nad raonikom, kao da razgovara sa zemljom. Pas je trkarao oko pluga, zatim je onjuio svjeu brazdu i poeo traiti sitne ivotinjice. Skriveni iza drvea na rubu ume, Mena, Mimile i Gaston promatrali su taj prizor. Oznojena debela vlasnica bifea nije vjerovala svojim oima. To zbilja ne mogu povjerovati. Kakva promjena za mjesec dana! Tada nije bio tako jak i pleat... ... i ne tako dlakav doda Gaston. Ako tako nastavi zapitao se Mimile to e iz toga ispasti? Pogledaj gurnula ga je Mena podigao je glavu. Strano! Prinijela je ruke k licu. Izgleda kao neki na slici u povijesnom udbeniku moje keri. Moram to vidjeti izbliza. Osjetili su kako ih hvata strah od neobinoga i nepoznatog, od zagonetke u koju su sami upali. Otili su, ali su obeali da e se vratiti i pratiti to radi ovo stvorenje. * * * Osjetio je kako ga obuzima elja za lovom, osjetio je poziv ume svaki put kad bi digao glavu prema vrhovima stare ume. Stabla su se estoko povijala pod vjetrom kao da ga zovu nezadrivom nestrpljivou. Nije dugo izdrao. Krv mu je kipjela u ilama. Skinuo je - 61 -

koni remen i ostavio plug. Otrao je do kolibe prilino lakim trkom. Pas je kevkao i motao mu se oko nogu. ovjek je uzeo drveni luk i tobolac sa strelicama. Potrao je preko polja i neravnih staza. Osjeao je kako mu se vjetar poigrava kosom. Nosnice su mu hvatale umske mirise u valovima. Neki su mu mirisi bili nepoznati. Miii nogu napinjali su se i oputali u ritmu. Bio je radostan, pas je trkarao za njim. Uskoro ga je progutala gusta i zagonetna uma. Zaustavio se kad je bio okruen sa svih strana zatvorenim krugom stabala. Stoljetni hrastovi i visoke bukve inili su taman svod. tu i tamo probuen zrakom svjetla. Disao je ubrzano, srsi su ga proimali... Zatomljivao je uzbuenje i otvarao se pjevu ume. Prihvaao je zbornu pjesmu nenadmaive faune, koja kao da se stapala s njegovom eljom za lovom. Himna ume dugo mu je tekla ilama, pojaavala se i leprala prema vrhovima stabala gubei se u golemoj biljnoj simfoniji. Bio je pripravan. Sjedinio se s okolinom. Njegov se miris pomijeao s ostalim mirisima. Poput vuka ili neke divljai on je, nepomian i napet poput luka, traio trag, njuei, sluajui i zapaajui. Prepoznavao je sve zvukove i isparivanja kao i laki plijen. No, danas je elio da plijen bude krupan i jak. Pozivao je na estoku borbu, s protivnikom ravnom po snazi. Gotovo ga je smetala prisutnost maloga psa mjeanca. inio mu se smijeno slabaan. elio se sam sueliti s opasnou. I pas je zacijelo osjetio tu agresivnost, jer je moleivo pogledao ovjeka crnim zjenicama, a onda otiao Tijuei. U polutami su ovjekove oi svjetlucale. Nanjuio1 je /niris koji je volio, miris divljai. Nasmijeio se, otkrivi svoje pomalo poutjele onjake. ivotinja se nalazila oko 150 metara daleko. Vjetar je pogodno puhao od ivotinje prema ovjeku. Odmah je poao za ivotinjom, lagan kao jesenski list. ivotinja se uspinjala prema brdu, inilo se nita ne slutei. On se sve vie pribliavao, pouzdajui se u svoj njuh i sluh. Ubrzo je opazio ivotinju i bilo mu je drago: bio je to golem i dlakav medvjed smee boje, s opasnim apama. Zatim je zvijer nestala s vidika. Temperatura tijela mu se poveavala, pitao se da li od uzbuenja ili zbog vanjske temperature. Iz nekoga njemu nepoznatog razloga zvijer je stala. Ustanovio je da je blizu strmina i pojurio njome. Poveselio se kad je vidio da je ivotinja tono ispod njega. Dovoljno je da izvue strelicu. Kriknuo je prigueno, zvijer se okrenula, zamumljala opasno i poela se sputati prema dolini. ovjek je izabrao izazov. Skoio je i poeo trati za ivotinjom. U sljepooicama mu je estoko tuklo.

- 62 -

Pribliavao se. Znao je da e se zvijer okrenuti kad bude svjesna da je uhvaena i da e se baciti na njega. Uzbuen zbog tranja i oekivane borbe, on je odjednom poeo mahati lukom i kriati. U njegovim gustim dlakama mijeali su se znoj i slina. ivotinja je trala za ivotinjom. Prekoraivao je neravne stijene, ozlijedio se na trnju gustoga buna, udarala ga je paprat via od njega. Kad je ve bio okrvavljen, znojav i slinav, zvijer .se naglo okrene, a ovjek se baci na nju razbjesnjen, sa strelicom u aci. Kotrljali su se po otrom kamenju rvajui se. Pucali su im miii, trgali su meso zubima i pandama, mumljali su i vikali pod tekim udarcima. Medvjed je nastojao zgrabiti ovjeka za grlo, o ovaj je pak traio njegovo srce, s metalnom strelicom u ruci. Kad je u dolini odjeknuo samrtni hropac, sve je bilo gotovo. ovjek se teturajui digao i kriknuo od radosti zbog pobjede. Promatrao je medvjedovo tijelo natopljeno krvlju, sagnuo se da bi popio krvi. Izvukao je strelicu iz prsa, oblizao je i spremio u tobolac. Bio je zadovoljan, osjeao se kao da je vodio ljubav sa enom. Nije vie ni zapaao razlike. Pogledao je dolinu ispod sebe, zacrvenjenu i spokojnu pod zalazeim suncem, proimajui se tako s njegovim osjeajima. Poao je i ne znajui kamo e i ne brinui za to. To je bilo njegovo podruje. Gazei masnu i vlanu zemlju, pokrivenu visokom i otrom travom, promatrao je golema stabla iroka lia, i sa zmijolikim lijanama. Neka se velika ptica spustila na niske grane i netremice ga gledala prodornim naranastim oima. Tu i tamo zapazio bi grozdove cvjetova velikih kao tanjur, ija se crvena jezgra kupala u prozirnim kapljicama nedavne kie. Neki je gmizavac nestao u grmlju. Mirisi su bili neobuzdani, slatkasti i senzualni, i on je osjetio neodreenu putenu elju. Ta bujna flora i fauna bile su mu isto vrijeme poznate i nepoznate. Kao neki san koji se iznenada ostvario pred njegovim oima. Ipak, njegovo je mjesto bilo ovdje. Znatieljno je promatrao mjesto. inilo mu se da zrak treperi, da je nestabilan. Kao da svako ivo bie ili biljka trepere u nemirnom svjetlu. Opipao je rukom neko stablo: prsti su dirnuli neku meku tvar, a imao je dojam da mu noge propadaju u zemlju nekoliko centimetara. Kao da je sve omekalo, ali je imao dojam da e se skrutiti. Stisnuo je oi i zapazio kako je sve oko njega postalo prozirno. Preko te prozirne zavjese nazirao se krajolik koji nije bio uma nego ravnica, s kvadratnim zgradama. To je pobudilo u njemu - 63 -

nejasno sjeanje da je takav krajolik ve vidio. Razabirao je ljude njemu nalik, ali slabije, krljavije i bez dlaka, na stvarima koje su se same kretale. Prepao se, otvorio oi i jasno vidio gustu praumu... Obuzela ga je tjeskoba, ali kako je ta ravnica bila u pozadini i manje vidljiva nego okolina, odluio je da se ne obazire na nju. Vjerovao je da e nestati ako je odbaci u mislima. Zakoraknuo je umom, u kojoj su odjekivali krici, s lia je kapala ika. Odjednom se u umi prolomila rika. Tie uzbuen nego prestraen, on je odluio da pronae tu neobinu zvijer. * * * Mali garavi pas mjeanac odluio je da slijedi stvorenje koje mu je bilo bliskije nego druga. Kakve li radosti loviti s njime! Njuh, nagon, snaga, sve to je on volio! Slijedio ga je. dakle, izdaleka, osjeajui u njegovu pogledu agresivnost. ovjek je naiao na ozbiljan trag. On pak nije nita zamijetio i osjetio je ljubomoru. Svakome svoje mjesto! Kamo emo stii budu li dvonoci nalikovali na nas, pa ak i premaivali nae sposobnosti? On nije volio pijunirati, ali od uzbuenja zbog praenja poigravao mu je rep. No, bio je zbunjen: nije jo nita uo ni osjetio. To nije bilo normalno jer su se zacijelo pribliavali traenoj rtvi. Jesu li njegova osjetila otupjela ili je taj ovjek postao savrenija ivotinja? Nije produbljivao to pitanje, zadovoljivi se jednostavno time da ga prati, njuei putem poneki cvijet ili lovei koju muicu. Zbunila ga je naas krtica to je pomolila njukicu iz zemlje. Skoio je, ali je ona nestala. Sad je vidio lovca kako se uspinje uz strminu iako mu nije osjeao miris. Potrao je prema strmoj stazi. Nije uspio. Pokuao je opet, ali nita. Sjeo je da razmisli... opazio je tada da se u zraku naziru dva usporedna svijeta, kao proeta jedan drugim. Zapaao je mjesto kamo se uspinjao ovjek i ono gdje je on sjedio. U prvom planu njegov opipljivi, svijet, a dalje onaj prozirni, u treperavom svjetlu, prepoznatljivi svijet dvonoaea. I taj se svijet pomalo gubio u magli. To mu se dogodilo prvi put i odluio je da o tome obavijesti vrhovno vijee pasa. * * * Gaston, Mena i Mimile stajali su na istom mjestu gdje i juer, iza nekoliko stabala. Doli su da prate ponaanje i kretanje Jarca i njegove eventualne promjene, jer je, po njihovu miljenju, taj poluovjek-poluivotinja bio opasan. Budui da ovjeka zbog kojega - 64 -

su doli jo nije bilo, svrnuli su razgovor na drugu temu. Kaem ti, Mena tvrdio je Gaston da to nije normalno. Nikad ova uma .nije bila tako prostrana. Dobro je poznajem... Jest, ima pravo dodao je Mimile. Reklo bi se da su stabla narasla i poveala se u jednu no, pa onda taj breuljak, prije ga nije bilo. Sve je bilo ravno... Vi ste se zacijelo nacvrcali primijetila je Mena. Vjerujem da vam se privida zbog vruine. Jest, kao da je magliasto zbog vruine posvuda, ali neete mi to valjda tvrditi! Zaboravila si naoale, Mena napomenuo je Gaston. Samo pria gluposti. Molila bih te da ne razgovara sa mnom tako, Gastone. Ja sam dalekovidna a ne kratkovidna. Ne svaajte se, eno Jareva psa, udno se ponaa... Kao da mu gori pod petama... Imam dojam da je Jarac otiao u lov ranije nego inae. Kad vidi njegova psa, onda je tu negdje i on smatrala je Mena. Preostaje nam samo da ekamo rekao je Gaston. Dosadno je ekati rekla je debela krmarica. Prevrue je. Bolje bi bilo u bifeu. A da te poevimo dok ekamo? To bi te osvjeilo predloio je Mimile. Hej, gledajte, golubii! No, jo i to! Pribliavao im se magliasti zastor vruine. Ali kako se pribliavao, tako su zapazili da to nije samo kondenzirani zrak. Na nekoliko metara od njih kretao se prethistorijski svijet. Prauma puna lijana i neobinih ivotinja oblikovala im se pred raskolaenim oima. Odjednom su spazili Jarca, jo primitivnijeg izgleda nego to su ga poznavali. Prepoznali su ga po prljavim hlaama. inilo se da izaziva golemog mamuta, gestikulirajui oko njega, maui velikim lukom. No, ta prethistorijska vizija bez glasa i bez mirisa treperila je u nezbiljskom svjetlu i takva se inila dvojici seljaka i Meni, pa su se oni nagonski stisnuli jedno uz drugo. inilo se da vide projekciju nekoga starog nijemog filma. Mamut, ravnoduan na izazove, zabijao je svoje teke noge nalik na stupove u katedrali. Kad je bio iznad troje, mjetana, odjednom je stao, a oni su se bacili u oblinje grmlje zaprepateni. - 65 -

ivotinja se okrenula prema ovjeku koji ju je draio i puhnula mu u kosu tako da je zaleprala. inilo se da e napasti svojim dugim blistavim kljovama nalik na dva polumjeseca. Napada je vjeto izbjegao napad, a zvijer je otvorila ralje i riknula neujno, ali je od toga rikanja zacijelo odzvanjala prauma. inilo se da odzvanja i u uima Mimilea, Gastona i Mene, jer su pobjegli glavom bez obzira i odluili da obavijeste andare o toj invaziji praume iz prolog doba. * * * Kad je brigadir Baudu ugledao troje zajapurenih, znao je da je njegovu miru doao kraj. Bio je od jutra zavaljen u udoban naslonja, a nadohvat ruke bila mu je boca piva. Pribojavao se da e ga netko izvui iz toga spokojstva i drijemea.I evo troje neotesanih mjetana koji mu sada priaju o mamutu, o prethistorijskom ovjeku, to su lebdjeli u zraku. Ipak, nisu zaudarali na alkohol, ak je bilo i iskrenosti u njihovim iskazima. No, to nije znailo da ih mora slijediti. Ipak, toliko su bili ustrajni da je popustio. Nakon toga se mora to prije rijeiti tih gnjavatora da ne bi do sutra sluao njihove jadikovke. U kolima je bilo kao u Krunoj pei... Jao njima ako su mi lagali, pomislio je. Kad su stigli na mjesto drame, drame vie nije bilo, samo ravnica i uma, bez tragova mamuta ili prethistorijskoga ovjeka. Brigadir se naljutio, ali ne previe, jer je bilo vrue. Laljivci prljavi, zavrijedili ste da,vas zatvorim! Ali kunemo se da su prije dva sata ovdje bili mamut, Jarac i prauma,.. A vidite i da je Jarac nestao... traimo ga ve dugo. Podnesite izvjetaj. Dobro, smirite se. Kad sam ga posljednji put vidio, inilo mi se da nije opasan. No, povest u istragu. Te glasine to kolaju poinju me nervirati. Uputio se prema oblinjem kuerku. Nije bilo vrata pa se i nije morao najavljivati. Pregledao je kolibu, namrten. Koliba je prije nalikovala na jazbinu neke ivotinje nego na kuu civiliziranog ovjeka. Zapisao je u biljenicu sve to je pronaao i tada naletio na predmet kojemu nije bilo mjesta na takvom mjestu: pranjava kolska biljenica, ispisana sitnim rukopisom. Ponio ju je sa sobom, moda mu bude korisna pri pisanju izvjetaja. Oprostio se od troje mjetana, koji su bili zadovoljni to je poduzeo neto. Otvorio je biljenicu na terasi, kad mu se opet nadohvat ruke

- 66 -

nalo osvjeavajue pie. Bio je to intimni dnevnik provincijskog uitelja koji je dao ostavku (upotrijebio je rije: pobjegao), jer mu je bilo teko bez ivota u prirodi koju je bio napustio prije destak godina. Opisivao je svoju izvanrednu ljubav prema prirodi kao i strast prema eni Magnoliji. Kupio je farmu i ivio dijelei ljubav izmeu ljubljene ene i zemlje, prijatelja, te knjiga koje je gutao u dugim noima. itao je sve, ali osobito ga je privlaila biologija i filozofija. inilo mu se da je doao na svoje, zanosio se planovima za budunost, napominjui da e mu se dijete, bude li sin, zvati Oliver, a bude li ki Violette. Ali nesrea esto sve pokosi kad je najljepe, napisao je. ena je umrla pri poroaju, a i dijete. Popustio je pod teretom bola, poao se ubiti nekoliko puta. Prepustio se dugim izletima u prirodu, nakon ega bi spavao. Potpuno se zapustio, zanemario kulturu. Lunjao bi poljem sa psom od jutra do veeri, pijan od zraka i bola. Na tom je mjestu Baudu prestao itati i zamislio se. Je li mogue da je taj nekadanji ljubazan uitelj, kojega je poznavao i kojemu se izgubio trag poslije smrti njegove ene, postao onaj ogavni Jarac? Bio je zbunjen kad je nastavio itanje. * * * Srijeda 15. travnja: Poeo sam opet itati, premda ne osjeam vie nikakvu udnju osim udnje za bolom. Postajem lud. Neto se mora dogoditi, ili u ja neto uiniti. Nedjelja 19. travnja: Postajem svjestan da me nita to dolazi izvana ne moe smiriti, taj bol je korov ukorijenjen u meni. Preao sam granicu s koje se mogu vratiti u normalan ivot. Moram postati drugi ovjek... Utorak 21. travnja: Poslije podne doivio sam ivanu krizu. Valjao sam se u blatu sa psima. To mi je godilo. Zemlja je zbilja za mene druga majka. Ja nalikujem na narkomana koji trpi krize praznine. U svojem sluaju ja traim ljubav, ljubav bia koje mi je dalo slast veu nego to bi je nekome dala droga. Ne privremeni raj nego destiliran i u jakim dozama svakoga dana. Kako da se rijeim takve droge kao to je bila arobna Magnolia? Ponedjeljak 27. travnja: Moda sam naao rjeenje za moju kuru dezintoksikacije. Ludu ideju, ali zato ne bih? U probdjevenim noima proitao sam traktat Alana Dupoiriera o genetici. On navodi izuzetne sluajeve modifikacije genetske osnove u ljudskih bia, koja obuhvaa fizike i karakterne promjene. Navodi primjer nekoga - 67 -

Emilea Justina, koji je elio ivjeti poput Papuanaca iz Nove Gvineje i tako se dobro uklopio da mu je za nekoliko godina koa poprimila i tamnu pigmentaciju. Crte njegova lica i linije tijela izgubile su nekadanji oblik u neobinoj mimikriji. Studirao sam usporedo i filozofa Callesecha, koji je ovjeka postavio u odnos prema prirodi: svaki ovjek ima svoju vlastitu zbilju, koja je pravi odraz njegova duha. I on je razvio ovakvu pretpostavku: zar ne bi svatko mogao stvarati svoju zbilju po svome izboru, pa da ona bude bar donekle na vlastitu sliku i priliku? Utorak 28. travnja: Dugo sam razmiljao o postavkama Dupoiriera i Callsecha. Htio bih izbjei sadanju zbilju. Ali kako da izmijenim lik? Prema njima, izmijeniti lik znai izmijeniti zbilju. Subota 2. svibnja: Lik prethistorijskoga ovjeka neobino me privlai. I elja je, dakako, kljuna. Oduvijek sam volio dodir sa zemljom i drveem, posveeno biljno zajednitvo. ini mi se da e mi mentalna regresija pomoi da se prestanem sjeati svega. Ponedjeljak 4. svibnja: Pregledao sam sve svoje knjige o prethistoriji. Odredio sam kako u se ponaati da bih modificirao svoj duh. Znam da je to ludo, da moda i neu uspjeti. Ali to mi je jedina nada. Subota 9. svibnja: To mi se ini relativno jednostavno, ali bit e potrebno mnogo vremena. Moram se odrei svih osobina civiliziranog ovjeka: miljenja, pisma, govora, drutvenih kontakata, svakoga stvaralatva. ivjet u samo da preivim, vodei se primarnim nagonom, ivotinjskim nagonom, mujakom senzualnou, zajednitvom s prirodom. Prodat u svoje zemljite, farmu, kupit u kolibu bez komfora i polje kukuruza. U tim novim uvjetima prehrana je vrlo vana: samo pogaa ili ganci s divljim umskim bobicama. Zemlju u obraivati ujutro, prema nekadanjim metodama, a lovit u poslije podne, ako je ikako mogue. Ako uspijem, lov mora prevagnuti nad ratarstvom. Svakoga dana moram raditi iste primitivne kretnje, ustajati i lijegati prema ritmu sunca. Moram biti okruen predmetima koje sam sam izradio, grubo izraanim, u neposrednoj upotrebi. Nikoga ne smijem vinti, ivjet u poput ivotinje, da bih stekao duh ivotinje. Ponedjeljak 1. lipnja: Danas sam se smjestio u onom kuerku. Nisam ponio nita osim svoje biljenice. Ni to nisam morao ponijeti, ali nisam mogao odoljeti. Moda sam elio ostaviti iza sebe neko korisno svjedoanstvo ako uspijem i definitivno nestanem u svojem usporednom svijetu. - 68 -

Piem i mislim posljednji put. volim te, Magnolia. Oprosti to elim izbrisati sjeanja, ali bez tebe ova zbilja je pakao. * * * Stisnuo je oi i ustanovio, sretan, da je bezvrijedna i zlatna dolina nestala iz njegova svijeta. Dodirnuo je grubo drvee: bilo je vrsto. Noge su mu gazile sada po vrstoj i tvrdoj zemlji. Visoka ga je trava bockala po glenjevima. Lijane su bile ve otvrdle pod pritiskom prstiju. uma se uskladila s njim, bila je puna boja, ivota, svjeine, krvi, promuklih i neljudskih krikova, mirisa parenja, ivotinjskog nagona... Odjednom je u njemu eksplodirala senzualnost. Zderao je sa sebe odjeu, koja i nije spadala ovamo. I prvi put je u ovom primitivnom svijetu osjetio potrebu za enkom. Pjev mujaka koji se tjera izvirao mu je iz utrobe i nosio poruku preko lia...

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: MasterYoda Prelom: MasterYoda www.sftim.com

- 69 -

Stanislaw Lem: Ratujmy kosmos List otwarty Ijona Tichego

Preveo Boidar Stani

Spasimo svemir
(Otvoreno pismo Ijona Tichog)

Poto sam podue bio ostao na Zemlji, poao sam ponovo na putovanje po dragim mjestima svojih nekadanjih ekspedicija: na kuglastu gomilu Perzeja, u sazvijeu Bika, veliki zvjezdani oblak blizu jezgre galaksije. Posvuda sam zapazio promjene o kojima mi je muno govoriti, jer nisu bile promjene nabolje. Mnogo se sada govori o ekspanziji svemirskog turizma: to je nesumnjivo izvrsna stvar, ali valja znati mjeru. Ve na prvom koraku zapaate nered. Prsten asteroida, to gravitira izmeu Zemlje i Marsa, u jednom je stanju. Komadi ovih monumentalnih stijena, neko obavijenih vjenom tamom, sad su osvijetljeni elektrikom. Na svakom obronku sve vie inicijala i potpisa. Eros, omiljeni asteroid zaljubljenih, odzvanja pod udarcima ekia kojima se graviraju raznovrsni urezi poruka i sjeanja. Neki snalaljivi aljivci snalaze se i na licu mjesta posuuju eki, dlijeto, pa i pneumatsku builicu, te je sada teko nai stijenu bez ispisanog retka. Posvuda rkarije poput ovih: Sudbina je htjela da sam te volio na tlu ovoga meteora, ili: Doivjeli smo trijumf svoje ljubavi u sjeni ovoga asteroida, pred ponorom prostranstva, a da ne raunamo gomilu nacrtanih srca probuenih strelicom i drugih neukusnih izmiljotina. - 70 -

Cerera, koju ne znam zato posjeuje mnoge obitelji, opustoena je pravom epidemijom fotografiranja. Ne zadovoljavajui se da turistima posuuju za fotografiranje skafandre, fotografi to pustoe ovim krajem premazali su kamene stijene specijalnom emulzijom, i uz umjerenu cijenu ovjekovjeuju na stijenama cijele skupine turista na izletu. Goleme fotografije premazuju se poslije nekakvom glazurom, koja ih titi. I tako vam se sa stjenovitih obronaka smijei cijela obitelj: otac, majka, djedovi i bake i djeca. Proitao sam u nekom prospektu da to treba da pridonese stvaranju obiteljske atmosfere. Junona, neko tako lijep planet, tako rei vie i ne postoji. Svatko tko doe moe se zabavljati tako to e otkinuti komad stijene i baciti ga u prazninu. Ni metoriti puni eljeznog nikla, koji su sluili za izradu suvenira i dugmadi za koulje, nisu poteeni. Rijetki su uspjeli ouvati svoje kamenje netaknuto. Izmakavi iz solarnog sustava, smatrao sam da u umai i graji kozmobusa, i portretima obitelji na stijenama, i neukusnim rimama raznovrsnih grafomana. No, da! Nedavno mi se profesor Bruckee alio da se smanjuju svjetla dviju zvijezda Kentaura. Kako bi i moglo biti drukije kad im je okolica zasuta otpacima? Oko planete to pripada Siriusu i sainjava privlanu jezgru sustava, stvorio se prsten, nalik na one to okruuju Saturn. No, ovaj je sastavljen od praznih boca piva i limunade. Astronauti to putuju tom stazom moraju izbjegavati osim meteorita i boce, kutije od konzervi, ljuske od jaja i stare novine. Ima mjesta gdje ti otpaci zastiru ak i pogled na zvijezde. Ve si godinama astrofiziari razbijaju glavu pokuavajui shvatiti zato koliina kozmike praine varira toliko od galaksije do galaksije. Mislim da je to prilino jednostavno: to je civilizacija neke galaksije razvijenija, galaksija je zagaenija, to objanjava postojanje te praine i smea. To je, prema tome, vie posao za smetlare nego za astrofiziare. ini se da to nisu znali lijeiti ni u ostalim svemirskim maglicama, ali neka nas to ne tjei. Valja osuditi i pljuvanje u prazninu svemira. Slina se, kao i svake tekuina, smrzne na niskoj temperaturi i jedan obian sudar s njom moe izazvati katastrofu. Neugodno mi je to moram rei, ali osobe koje pate od kroninog bronhitisa, smatraju svemir pljuvanicom. Zar ne znaju da tragovi njihove bolesti slijede svoju orbitalnu putanju jo milijunima godina, pobuujui u drugih turista razumljivo neugodne i odurne asocijacije? Alkoholizam je ve posebno pitanje. - 71 -

Poto sam otiao sa Siriusa, poeo sam brojiti goleme reklame to su visile u zrakopraznom prostoru, a hvalile su marsini, galaksir, lunadry, sputnjikolu... ali ubrzo sam odustao, zbunivi se u raunu. Piloti su mi izjavljivali da su neki kozmodromi napustili gorivo na bazi alkohola i poeli se sluiti salitrenom kiselinom. Dogaalo se, naime, da u sluaju potrebe nisu u rezervoarima nalazili goriva. Kozmike su patrole upozoravale da je u svemiru teko identificirati pijane osobe. Svatko objanjava svoje teturanje i kretnje nepostojanjem gravitacije. Ipak, postupci slubenika na nekim servisnim stanicama zaista revoltiraju. Evo to se meni dogodilo: jednoga sam dana zatraio da mi se napune boce s rezervom kisika, ali kad sam se na nekoliko parseka udaljio, zauo sam neobino klokotanje i ustanovio da mi pune rezervoar istim konjakom. Kad sam se obratio efu stanice, on je tvrdio da sam mu namigivao dok sam govorio. A moda je tako i bilo, jer patim od konjuktivitisa, ali opravdava li to postupak? Nedopustiv je nered to vlada na magistralnim kozmikim putovima. Sve ee nesree ne ude kad gotovo nitko ne potuje ogranienje brzine. U tome esto prednjae ene, jer putujui velikom brzinom usporavaju tok vremena, kako bi manje ostarjeli. esto naletimo i na bezvezne oferine, obino u starim kozmobusima, to zagauju ekliptiku kolutovima ispunih dimova. Kad sam zatraio glavnu knjigu albi, reeno, mi je da ju je ba juer razbio neki meteor. Ni to se tie opskrbe kisikom, stvari nisu sjajne. est svjetlosnih godina od Belurije ne moete nigdje dobiti kisik. Zato se turisti moraju dati zamrznuti i onda u obamrlosti ekati dolazak poiljke kisika. ivei normalno, ne bi vie imali to udisati. Kad sam aterirao na taj planet, na kozmodromu nije bilo ive due. Svi su bili hibernizirani. U bifeu sam naao dobar izbor pia, ak i plzenjskog piva. Higijenski uvjeti to vladaju na planetima Velikog rezervata zbilja su vrijedni aljenja. U Glasu Mersiturije itao sam kako neki pisac trai da se istrijebe one divne ivotinje: prodrljivi vreba, na primjer. One imaju na gornjoj usni niz bradavica, koje mogu skupiti i pri tome oblikovati raznovrsne motive. U toku posljednjih godina pojavila se nova vrsta, ije se bradavice rasporede u obliku incijala WC. Vrebai se smjetaju oko kampova. Ondje nou razjapljene gubice vrebaju izletnike, koji trae diskretno mjestb kad ih pritisne. - 72 -

Autor lanka ne shvaa da te jadne ivotinje nisu krive. Ne moemo optuivati vrebae, ve one koji su odgovorni to nema sanitarnih meaja. Pomanjkanje komfora na Mersituriji potaklo je niz genetikih mutacija u insekata. U podrujima poznatim po ljepotama krajolika esto se mogu zapaziti udobni mali naslonjai od vrbova prua. No, pokua li netko nerazborito sjesti u zamamni naslonja, nasloni za laktove se sklapaju nad njim i odmora eljan turist odmah skopa da je naslonja nainjen od tisua i tisua muica, ritobodnih peckalica (multipodium pseudostellatum trylopii). Rasporeujui se u slojevima jedni na druge, ti insekti mogu simulirati pleteni naslonja. uo sam da neke druge vrste lankonoaca (trepaviasti krasnozub, zubasti gusjeniar i sjeniavi lupe) simuliraju automat za soda-vodu, mreu za leanje, ak i tueve sa slavinama i runikom. Ipak, ne mogu jamiti da je to tono, jer nisam vidio svojim oima. Specijalisti mravolozi ute o tome. No, bit e korisno upozoriti turiste na prilino rijetku vrstu reptila, teleskopod (anencephalus pseudoopticus tripodius klaczkiniensis). I teleskopod izabire mjesta gdje se ovjek moe diviti panorami. Rairivi svoje tri dugoljaste noge kao tronoac, on uperi prema krajoliku iroku cijev na svom repu, pa pomou sline imitira leu dogleda. Time potakne izletnika da gleda kroz dogled, a ako ovaj to uini, sve se loe zavrava za njega. Druga zmija to se moe sresti na Gaurimahiji, niskohodi kriastonoac (serpens vitiosus Reichmantlii), vreba zgodu iza grma i podmee lakoumnim etaima rep, preko kojega se oni spotiu i padnu. No, taj se gmizavac hrani prije svega plavokosim, a, osim toga, ne simulira nita. Svemir nije djeji vrti, a bioloka evolucija nije idila. Bilo bi dobro objaviti broure kao one koje sam vidio na Nerdimonl. One upozoravaju ljubitelje botanike na krudeliju mirabile (pleximiglaquia bombardans L.), koja ima krasne cvjetove. No moramo se oduprijeti elji da je uberemo, jer krudelija ivi u simbiozi s kamenodrobilicom, drvetom to ima plodove velike kao limun. Dovoljno je ubrati jedan cvijet da bi se nesretniku sruilo na glavu mnotvo kao kamen tvrdih plodova-bombi. No, krudelija i drobilica-tuca ne ine zatim mrtvacu nikakvo zlo. Zadovoljavaju se njegovom smru jer to pridonosi plodnosti okolnoga tla. Takve pojave mimikrije sreu se na svim planetima Rezervata. I savane Belurije iarane su svim moguim bojama flore, meu kojima se istie crveni cvijet divljega maka (rosa mendatrix Tichiana, kako - 73 -

ga je elio nazvati profesor Pingle, budui da sam ga ja prvi opisao) svojom ljepotom i mirisom. No, taj tobonji cvijet samo je izraslina na repu buflora, belurijske zvijeri. Kad ogladni, buflor se skrije u ikaru ili umarak, rairi dugaak rep tako da se cvijet istakne iz trave. Nita ne sumnjajui, turist se priblii cvijetu da bi ga pomirisao ili ubrao, i tada ga napadne udovite. Buflor ima kljove gotovo toliko dugake kao u slona. Ovdje se ostvaruje uzreica nema rue bez trnja. Riskirajui da se udaljim od teme, ne mogu se oduprijeti elji da podsjetim na neobinost Belurije: na daleku roakinju krumpira, na inteligencijanu (gentiana sapiens suicidalis Pruck). Njezini su gomolji ugodno slatki i ukusni. Ime joj dolazi od nekih psihikih neobinosti te biljke. Zapravo, inteligencijana ponekad proizvodi mozgie umjesto branastih gomolja. Drugi varijetet, indigencijana (gentiana mentecapta), poinje osjeati tjeskobu postupno, kako raste: izvue se iz tla, odlazi u umu i ondje sanjari. Obino zakljuuje da nije vrijedno ivjeti, pa poini samoubojstvo shvativi gorinu ivljenja. Ova gencijana nije opasna za ovjeka, kao druga belurijska biljka, uljivka. U toku prirodne evolucije ona se prilagodila specifinim uvjetima sredine, stvorenim prisutnou neobuzdanih djeaka. Neprekidno trei i udarajui pri tom iz zadovoljstva nogama sve to im se nae na putu, ti djeaci esto razbijaju jaja rakohodnog meketavca. No, uljivka je proizvela plod koji nalikuje tim jajima kao jaje jajetu. Mislei da su to jaja meketavca, djeaci se slobodno preputaju razarakoj igri i udarcem noge razbijaju jaja. A spore kojih su puna ta lana jaja oslobaaju se i prodiru u organizam. Zaraeno dijete raste bez vidljivih anomalija. Ipak, nakon nekog vremena pojavljuje se neizljeiva bolest: igra, pie i razvrat, u etapama, prethode ili sudbonosnom kraju ili briljantnoj karijeri. Mnogo puta sam uo da bi bilo dobro istrijebiti te uljivke. Oni koji se za to zalau nisu svjesni da bi bilo jednostavnije nauiti svoju djecu da ne udaraju nogama sve to vide kad se nau na drugom planetu. Budui da sam po prirodi optimist, pokuavam koliko je mogue sauvati dobro miljenje o ovjeku. Iskreno govorei, nije to uvijek lako. Na Protostenezi ivi ptiica, nalik na nau zemaljsku papigu, ali ne govori ve pie. Na alost, najee po plotovima ispisuje prostote kojima je ue turisti sa Zemlje. Neki je ak namjerno razbjesnjuju zamjerajui joj da pravi pravopisne greke. Kad se razbjesni, ptiica - 74 -

poinje derati sve to vidi, a turisti joj podmeu i umbir, ru za usne, papar ili ak vriskavac, biljku to svakoga dana u svitanje puta otre krikove; jestiva je i slui katkad kao budilica. Kad ptiica ugine od pokvarena eluca, ispeku je na rotilju. Ta je ptica mimikrijska pisaljka (graphomanus spasmaticus Essenbacchii), rijetka vrsta, kojoj danas prijeti istrijebljenje jer se svaki turist na Protostenezi naslauje pri pomisli na zabavu koju mu moe pruiti pisaljka u deliriju. Neki smatraju normalnim da se mi hranimo stvorenjima s drugog planeta, ali ako se uloge promijene, diu galamu, zovu u pomo, zahtijevaju kaznene ekspedicije itd. Ali besmisleno je okrivljavati floru ili faunu koje su sklone perfidnostima. Panjoglavi putolik, nalik na crvotoni panj, obiava se uspraviti na stranje noge i simulirati putokaz kraj neke planinske staze, zavodei putnike, pa kad netko padne zbog toga u ponor, putolik sie i pojede ga. On tako radi samo zato to servisna sluba u Rezervatu ne obavlja svoju dunost odravanja putokaza: boja se ljuti, drvo trune i putokaz uskoro nalikuje na ivotinju koju sam upravo spomenuo. Na njezinom mjestu svatko bi uinio isto. Glasovite fatamorgane na Stredogenciji nastale su kao posljedica loih ovjekovih sklonosti. Neko su na tom planetu nicali mnogi mrazoliki i nije bilo toplogrudnica. No, ove su se poele prekomjerno mnoiti u posljednje vrijeme. Iznad njihove bujne mase, znalaki zagrijani slojevi zraka izazivaju, lelujajui se, privienje bara, zbog kojih su izgubili ivot mnogi zemaljski putnici. Kau da su toplogrudnice odgovorne za sve. Ali zato se ne pojavljuju fatamorgane kola, knjinica ili klubova za samouke? Zato se stvaraju iluzije toionica alkohola? Budui da mutacije ne idu u odreenom smjeru, toplogrudnice su najprije stvarale svakojake fatamorgane. No, one koje su u prolaznika stvarale iluzije klubova, knjinica ili kruoka, uginule su od gladi, a ostale su samo alkohologenohalucinogene vrste (thermomendax spirituosus, iz porodice antropofaga). Ta znaajna pojava usavravanje mehanizma prilagoavanja koji je toplogrudriicama omoguio da postupno ubacuju topli zrak na mjestu privida, snana je optuba protiv naih loih navika. Prirodnu selekciju tih aklohologenih varijeteta izazvao je sam ovjek i njegova jadna narav. Razbjesnilo me pismo upueno urednitvu lista Odjeci Stredogencije. Neki italac trai da se iskre toplogrudne i graciozne baosline, krasno drvee, ukras parkova na planetu. Zaree li se u njihovu koru, izlazi otrovan i halucinogeni - 75 -

sok. Baoslin je jedino drvo na Stradogenciji koje jo nije sasvim iarano rkarijama i inicijalima, pa njega da unitimo? Ista sudbina eka i druge dragocjene vrste lokalne faune, kao to su dugonogi pervertit, ukoiva hobotnica, tajnoviti hrskofil, ili varijetet elektroarei hrskofil. Da bi zatitio i sebe i potomstvo od nesnosne buke nebrojenih tranzistora, to remete tiinu ume, elektroarei je hrskofil, zahvaljujui prirodnoj selekciji, mutirao u vrstu koja je u stanju ometati osobito bune emisije, posebno dez glazbu. Elektrini organi te ivotinje emitiraju superdinamine valove. I zato bi valjalo neodgodivo poduzeti mjere da se zatiti to originalno stvorenje. to se tie grdosmrde gnjilohidre, priznajem da mirisu to ga isputa nema ravnog. Dr Hopkins sa Sveuilita u Milwaukeeu izraunao je da pojedini primjerci mogu proizvesti i do 100.000 osmrdaka (njunih jedinica) u sekundi. Ali ak i djeca znaju da ona tako reagira samo kad je fotografiraju. im vidi u sebe uperen fotografski aparat, ona odmah reagira na osnovi leoliko-podrepnog refleksa. Tako priroda nastoji zatititi nevine ivotinjice od dodijavanja namjernika. Istina je da zbog miopije ponekad grdosmrda gnjilohidra smatra da je foto-aparat i neki drugi aparat, na primjer upalja, tranzistor, sat, pa i ukrasi. Ali i to je greka turista, koji se slue minijaturnim aparatima, to opravdava sumnjiavost. Reklo bi se da je u posljednjih nekoliko godina grdosmrda gnjilohidra proirila podruje djelovanja i sada proizvodi osam mega-osmrdaka po hektaru, to samo potvruje da se poveao broj u nju uperenih teleobjektiva. Ne bih elio ostaviti dojam da se zalaem za nedodirljivost flore i faune u svemiru. Dakako, ubitani kuglovrt, kompresorski motobik, nasladokusni spermit, probojni loptodrek, ubradavieni pijanekrofil ili kljunoliki polifag ne zasluuju nau simpatiju. Isto vrijedi i za sve repae iz porodice samosvojnih, izdanci kojih su Gauleiterium Flagellans, Sjrphonophiles Pluritalis (lanonjukasti rugozbrk i svrabljivi buka), vrijedi to i za stranguloidnu lingulu (Lingula stranguloides Erdmenglerbejrerei). No, ako se bolje razmisli i nastoji biti nepristan, je li pravo da mi slobodno trgamo cvijee i suimo ga u herbariju, a onda smatramo biljke to nam paraju ui protuprirodnim? Samo ljude valja okriviti to se blagoglagoljiva eholalija (echolalium impudicum Schwamps) razmnoila prekomjerno na Edonoksiji. Doista, eholalija crpi svoju ivotnu energiju iz zvukova. Neko iz grmljavine, danas i - 76 -

iz zvukova oluje. A turisti pred kojima se ona stvori smatraju da je moraju preplaviti kiom psovki. Kau da se zabavljaju gledajui kako to stvorenje raste naoigled dok oni sipaju pogrde. No, eholalija raste zbog energije koju izvlai iz zvunih vibracija, a ne zbog ogavnih vulgarnosti koje dovikuju razulareni turisti. Dokle e nas to dovesti? Vrste kao to su kriavi razliak ili svrdlavi glavovrt ve se ne mogu nai na tim planetarna. Tisue drugih su na putu da nestanu. Suneve pjege ire se zbog oblaka smea. Sjeam se jo vremena kad je pomisao na nedjeljni izlet na Mars bila neto to se samo moe poeljeti. Danas e svaki kapriciozni deran odbiti doruak ako njegov otac ne izazove za njega eksploziju neke supernove. Troei svemirsku energiju radi zadovoljavanja takvih hirova, zagaujui meteore i planete, plakajui blago Rezervata, sijui na svakom koraku u svemirskom prostoru ljuske, ogriske voa i papire, unitavamo svemir, pretvaramo ga u prostrani depo za smee. Zbilja je vrijeme da se saberemo i striktno drimo pravila. Uvjeren da bi svako odgaanje moglo biti sudbonosno, zvonim na uzbunu i pozivam svakoga od vas da spasi svemir. (Iz Memoara Ijona Tichoga)

- 77 -

Jakob Z. Holbik:

Dva rjeenja istog problema

... Isti princip na kojem bi se temeljilo djelovanje ureaja za teleportriranje, primijenjen u drugom sluaju, doveo bi do stvaranja ureaja koji bi prenosio materiju ne samo kroz prostor ve i kroz v r i j e m e. Pretvaranje svakog atoma materijalnog tijela u energiju i njegovo fokusiranje na kompleks koji bi obrnutim postupkom pretvorio energiju u isti strukturalni oblik prvotne materije, bio bi teleport. Isti ureaj, koji bi pretvaranje energije u materijalni oblik odgodio za koje stoljee, npr. morali bismo nazvati vremeplovom, jer bi ovaj tijelo oblikovao u budunosti, u trenutku kada bi prijetila opasnost da se energija pone gubiti u prostoru. Vremeplov bi djelovao samo u pravcu BUDUNOST! Hoe li ikada biti mogue putovati i u obratnom smjeru odgovor mogu dati jo jedino spekulanti. Moda e u doglednoj budunosti netko iz znanstvenih krugova otkriti pravi put to je pitanje na koje e odgovor dati samo vrijeme. (Iz Izvjetaja Odjela IVS-a, pri Institutu za kibernetku, Prof. dr. Felix Stins, 7. IV 1995.) * * * Guvajui nervoznim prstima plavu kunu haljinu s njenim cvjetiima, Bertha Stins je grickala donju usnu dok je sluala monotoni pozivni signal na drugoj strani telefonske linije. Veza se uspostavi kad je, moda ve dvadeseti put toga jutra, hitro pogledala prema drvenoj upi u dnu stranjeg dvorita. - 78 -

 Da? Halo, Jeff, zaboga gdje si? Kuni prijatelj Stinsovih, Jeff Harlow, bio je momak blizu etrdesete, okorjeli neenja, ali ne i enomrzac. Ovog trenutka, briui masne ruke u umrljanu mesarsku pregau, pogledao je kroz vrata na ulicu, nadajui se da nee ui jo koji kupac u ve ionako punu mesnicu. Njegovoj blagoj naravi nije mnogo smetalo gunanje ljudi to su nestrpljivo ekali da budu uslueni. Halo, Bertha, ti si? Zar oekuje drugu? prasnula je iskreui oima koje odvoji od upe. Gdje si do sada? to se ne javlja? Tako mnogo brine o meni? Ili ima toliko kupaca? Nije nastojala da skrije nervozu. Jeff ugrabi priliku da doe do rijei. Na to da ti prvo odgovorim? Na koje pitanje? pokua se naaliti uz prigueni osmijeh. Kad doe k meni, i to uskoro, imat e prilike odgovoriti na sve! praskala je. Ali tvoj Felix... pobunio se. Mesnica je puna... Ne mogu... Odmah!... Oh, Jeffe glas joj se odjednom promijeni, u emu Jeff Harlow, uvijek spreman da nekoga utjei, pogotovo kada je u pitanju supruga profesora Stinsa, shvati da neto nije u redu. Mila, to se dogaa? Nema Felixa. No, pa kad se vraa? Ne elim da nas zatekne... Ne budali! Kad bih znala kad se vraa ne bih tebi telefonirala. Zaklopivi krupne oi, uz nadimanje grudi, udahnula je duboko i smirenije nastavila. Oprosti... Jeffe, doi... Nikadami nisi bio potrebniji... ekam te za sat najkasnije. Tresnuvi slualicom skljokala se na stolicu na kojoj je jo sino njezin mu, pokraj gomile knjiga i opruen u naslonjau stavio noge zagledan u TV-program. Iako iza zatvorenih oiju, Berthine misli nezadrivom su estinom navirale u polutamu upe, ugibale se prema vlanom, zemljanom podu upe, nastojei da joj oi ponovo ugledaju tu prokletu elipsastu mrlju. Bjeala je od nje, no ipak joj se priklanjala matom koja je pokuala doarati posljednje trenutke dogaaja koji su se morali zbiti ba u upi. Zbog elipsaste mrlje! * * * - 79 -

Sat kasnije, Bertha je svome odanom prijatelju Jeffu pokazala psa, drei da bi to bio vrhunac u nizu nerazjanjenih pojedinosti koje su iskrsnule dopodne, ili jo moda jutros. Svoje miljenje iznijela je potanko i polako, pomno motrei Jeffovo lice na kome se malo to moglo proitati. Limeni ormari, elipsa... i sve pojedinosti zajedno s jadnim psom, sve je to, uvijek staloenom Jeffu, bilo znak za uzbunu. Ne odvojivi pogleda od elipsaste mrlje duine oko 1,5 metra i na najirem dijelu upola toliko iroke, zamiljeno kimajui kestenjastom grivom na krupnoj glavi visoka ela i blago kukasta nosa, promrljao je: Mislim, Bertha, da e ipak morati pozvati policiju. U tiini to se poprijeila izmeu pokuaja razumijevanja i oekivanja pomoi Berthi postade jasno da se dolaskom Jeffa ba nita nije izmijenilo. A zar je i moglo? upitala se. injenice su tu... I sama to uviam. Ipak, hvala ti to si doao. Bila sam sva izvan sebe. Pripaljujui dvije cigarete, dajui jednu Berthi, Jeff mirno ree: Za tvoje, Felixovo i moje dobro: ne spominji me. Ali ti mi moe osigurati alibi da sam sino bila s tobom! Podigavi oi Jeff ugleda krupne podonjake. Ona zakima glavom. Misli da me nee pitati gdje sam bila posljednjih dana? Zanimat e ih svaki sat mog boravka u kui i izvan nje. Ionako sino nisi bila sa mnom. Bertha sjetno zakima glavom. Ali ja sam sino bila s tobom u kinu! Da, jesi, ali za policiju nisi. Bertha je utjela. Ni ona ni Jeff nemaju nikakve veze s nestankom njezinog supruga. Osim toga, za sada je jedino bitno kako je nestao. Spominjanjem Jeffa Harlowa, u istragu bi se unijelo samo jo vie zbrke... a mogla bi se i otkriti njihova veza. Kako ti kae, Jeffe ree Bertha naglo. Naputajui stranje dvorite Jeff joj vrati klju od ulinih vrata. Bertha ga nijemo pogleda podigavi tanke, iscrtane obrve. Za svaki sluaj. I stavljajui joj ruku na rame apne: Ne spominji me. Samo je kimnula glavom i utjela sve vrijeme dok ga je ispraala. Dok se Jeff ogledao po opustjeloj ulici koja je i toga ranog - 80 -

popodneva, kao i u protekla dva tjedna bila edna kie, Bertha je ve okretala broj policije. Unaprijed je znala da njezinog Felixa nee pronai! * * * Sparno ljetno rano popodne. Trinaest sati. Zapadom se valjaju teki oblaci koji donekle unose vedrinu, nadu da e nakon dva tjedna pakla najzad pasti kia. Stojei na pustoj ulici, pomiljajui da ponovo pritisne zvono, uniformirani mladi policajac nadlanicom obrie znoj sa ela kad je u dvoritu zauo lupanje enskih potpetica. Na vratima se pojavio krupan lik ene ogrnute u kunu haljinu, s frizurom sreenom na brzinu i podonjacima poput salame. Napudrano i s naslagama rua na usnama to lice nije moglo sakriti onih petest godina vika iznad trideset pete, koliko je minka trebalo da pokazuje. Zabrinut i tmuran pogled ene odjednom se pretopi u smijeak tako da se Warmanu uinilo da je splasnulo onih eninih sedamdesetak kilograma. Policajac Warman! predstavio se. Vi ste, vjerujem, supruga nestalog profesora Stinsa, koja je maloprije prijavila sluaj? Da, ja sam. Neprestano avrljajui, u elji da pokae policajcu kako ba nije mnogo uznemirena zbog nestanka mua, ila je uskom betonskom stazicom to je dijelila prednje dvorite na dvije travnate zelene plohe. Warman je zamiljeno pratio ljuljanje njezinih kukova da bi samo letimice preao preko posuda za cvijee poredanih ispod dva dvorina prozora stambene zgrade zidane u obliku slova L. ena zastade kod drvene ograde, odmakne kuku ovjeenu o klin zabijen u stupu i pokae na stranje, golo, pukotinama izbrazdano zemljano tlo dvorita. Prst je uperila prema drvenoj upi do koje je vodila stazica od nasumce nabacanih opeka do pola upalih u tlo. Warman pokua zamisliti sliku stranjeg dvorita po kii. Svuda blato... To je ta... Ne dovrivi reenicu ena krene prema upi i odkrine vrata. Pas koji se odnekud pojavi zalaja iza lea. ena ga uutka jednim ku. Warman krene prema upi razmiljajui o porunikovim rijeima Idi i provjeri o emu je rije! ena prijavljuje nestanak mua, a nije sigurna je li on zaisja nestao. Uavi u polutamu upe policajac zastane, ali prekasno, kao to - 81 -

se i enina ruka prekasno usmjerila prema prekidau. uo se tup udarac prevrnute stolice i prigueno ali sono Warmanovo psovanje na raun budale koja je ostavila stolicu pred vratima. Skiljava sijalica zamirka sa stropa. Op... oprostite! promrmlja ena stavivi ruku na usta. Ne mari odbrunda Warman i ne trudei se da sakrije mrzovolju. Diui stolicu, pogled mu se prilijepi za elipsastu mrlju. Pri zaobljenim vrhovima ugleda etiri udubljenja kao od predmeta upalih u vlano tlo. Preao je prstom po mrlji i omirisao je. Ipak je to bila samo vlaga, zakljui, nastala dugotrajnim stajanjem ovalnog predmeta na tom mjestu. Preletio je pogledom po upi. I sam je imao slinu, ali nije bila ovako neuredna. Izmeu dasaka, od kojih je upa nainjena, bilo je mnogo pukotina, koje je profesor Stins krpio komadima tkanine. Na masivnom stolu, nasuprot ulazu, ugleda gomilu lakom izolirane ice, raznog alata, mnogo prirunika i razbacanih listova papira, ispisanih brojkama. Mnogi od njih su leali i na podu. Ispod stola, u raskvaenoj kartonskoj kutiji, bilo je nekoliko transformatora razliitih dimenzija i jedna elektronska cijev kakva se moe nai jo jedino u starim radio-prijemnicima. Oko kutije ugledao je nekoliko odvijaa, svuda razbacane otpornike, kondenzatore i drugi elektromaterijal. Posvuda nered osim na mjestu gdje se nalazila elipsasta mrlja. Taj je nered zbunjivao mladog Warmana. Znao je da svi velikani nauke imaju svoje muice, pa zato bi Stins bio izuzetak. Ipak, teko ga je mogao uklopiti u ovaj rusvaj. Vrijeme je promicalo a on se jo nije maknuo s poetne toke. Zamiljeno pogleda profesorovu suprugu. Gospoo Stins, odakle da ponemo? upita enu koja je stajala oslonjena o vratnice, te utke promatrala mladog policajca, i sama u nedoumici kako da mu iznese svoje uvjerenje da je ova elipsa usko vezana uz nastanak mua. Odluila je da ispripovijeda sve kao i Jeffu Harlovvu. Priu je poela od trenutka kad je prije tjedan dana posumnjala u ljubav svoga mua. Dakako, nije bilo ni mjesta sumnji da je on naao neku drugu rije je bila o knjigama koje je pretpostavio njihovoj ljubavi. Znai li to, gospoo, da je on posve zanemario svoje - 82 -

dunosti? Bertha umalo ne upita koje. U prvom redu to znai da se vie nisam mogla oslanjati na njega kao prije ree. Pa i do tada, ne moete zamisliti kakav sam ivot imala uz Felixa. ivjeti s uenjakom koji po cio dan, ako nije na sveuilitu, sjedi uz svoje papire, pie, rauna, mrmlja, ne doputa da ga se ometa... Tu Bertha naini stanku. Upita se nije li malo pretjerala. Bi li bilo tko drugi pospremio sobu, prireivao sam veere i doruke, ponekad i ruak, ak za oboje? Da, ona je od Felixa nainila papuara koristei se posebnom tehnikom dresure, ali jo vie iskoritavajui njegovu elju za mirom, zbog koje je na brzinu posvravao i neke enske poslove. Policajac Warman protrlja nos, zabaci kapu na zatiljak, pri emu mu na elo padne nekoliko pramenova kestenjaste kose, a onda zbujeno upita: Kad ste posljednji put vidjeli mua? Ovdje? U upi? Kojeta, u kui... Uope. Pa.... juer popodne, zapravo predveer. Njezina bezbrinost je poela jenjavati. Mislim da je vanije kada sam ga vidjela u ovoj radionici, kako je nazivao upu. Mislite? A zbog ega? Warman vrati kapu. Zbog ovoga. Pokae prstom na elipsastu mrlju. to se nalazilo ovdje? Ne znam nemarno je odgovorila. Posljednji put kad sam ula u ovaj svinjac, a bilo je to prije vie mjeseci, moda ve i godinu dana, nisam opazila nikakav predmet koji bi mogao nainit ovakvu mrlju. Ve tada je bio posve lud, potpuno zanesen idejom da naini neki ureaj koji bi, kako je sam tvrdio, trebalo da izmijeni svijet, naa uvjerenja o vremenu, o prolosti, o sutranjici. Vjerovao je da e njegov ureaj posve izmijeniti nae znanje povijesti, ali da e promijeniti i budunost. U to uope nije sumnjao. Warman neto upie u svoje notes. Ne znate o kojem je ureaju rije? O vremeplovu, zar ne shvaate? I ovo... ovdje... Warman iskreno zbunjen upre prst u elipsu. Tu je, po vaem miljenju stajao vremeplov? - 83 -

 Nije to moje miljenje, to je samo logian zakljuak jer mi Felix nije doputao da ulazim ovamo. ak se zakljuavao. Warman baci letimian pogled na otvorena vrata. Tada nije posvetio nikakvu panju kuki, istoj kao ona kojoj su se zatvarala vrata od stranjeg dvorita, samo to je ova bila ovjeena o vrata, a u svom svinutom dijelu jo drala klin iupan iz vratnica. Bertha Stins nastavi: Zapravo, ja ni u to vie nisam sigurna. Ako vas zanima, mogu vam pokazati knjige iz fizike, kibernetike, matematike, nekoliko knjiga koje razmatraju Einteinovu teoriju relativiteta i neto o zakrivljenom prostoru. Zastala je i upitala, pokazavi na stolicu: Neete se ljutiti? Sjela je. I zautjela. Warman slegne ramenima. Nisu ga zanimale te knjiurine. Nije doao da vodi istragu, ve samo da ispita ima li enina prijava osnovu ili ne, a za sada nije naiao ni na kakvu pojedinost koja bi ukazala na to da bi profesor trebao biti proglaen nestalim. Pogledao je po upi i ugledavi limeni ormari veliine dva potanska sanduia stavljena jedan na drugi, prie mu. Iz donje plohe, kroz dva porculanska epa-izolatora, izlazile su dvije ice ovjeene prema tlu. Iz prednje stranice ista stvar, samo to je izlazio jedan kabel s bar dvadesetak tankih ica. I on je, kao i dvije ice, bio presjeen. Prvotni dojam je odmah nestao; bakrena boja vodova pretopila se na krajevima u mjedeno crvenkastu, sa zadebljanjima u obliku kuglica. Sumnje nije bilo: ice su bile rastaljene! Iz daljine zaula se potmula tutnjava. Grmljavina! Warmanu zaigra srce, sjetivi se u isti mah isteka radnog vremena. Pogleda na zidni sat iznad improviziranog stola. Pokazivao je 13.38. Warman postane nervozan, elei to prije napustiti ovu upu i prekinuti razgovor iz kojeg, vjerojatno, nita nee izvui. Bertha primijeti: Kako viidte, sat nije elektrini. Warman pogledom potrai neke ice. Felix ga je navijao ujutro. Warman iznenaeno podigne obrve i upita: Zar je i ujutro ulazio u upu? Kad je imao vremena... Nastojala je da joj glas bude neodreen. U mislima prizva sliku Jeffa Harlowa kako sada sjedi negdje u zadimljenoj gostionici i nestrpljivo eka sutranji dan kad e mu telefonirati u mesnicu. Odmah se upitala bi li nainila glupost da mu telefonira. Moda e se njezin telefon nadzirati? Ali zato? Pa - 84 -

nee valjda nju osumnjiiti da je sama izmislila cijelu tu priu o elipsi i vremeplovu? Znala je da je i sama pretpostavka o mogunosti postanka vremeplova slina prii iz sf-romana, pa se i te kako bojala posljedica koje bi mogle nastati ako se Felix ne pronae. Zaboga, pomisli, ako ne nau njegovo tijelo, kako u dobiti rastavu? Tu misao prekine joj Warman koji se smjekao nakon novog, ovaj put jasnijeg i sve blieg tutnja grmljavine. elio je da to prije stigne u stanicu. Da se vratimo, gospoo Stins, na prvo pitanje. Vi ste profesora vidjeli juer poslije podne, zar ne? Kada, kako i to se dogodilo poslije toga, to je on radio i gdje ste vi bili? Ovo gdje ste vi bili uznemiri Berthu. Pa... juer, oko pet i trideset krenula sam u grad... U etnju? upade policajac. Da! Ne, zapravo po kolegicu, a zajedno bismo krenule... Kamo? U kino! Zena se uzrujala. Zar je to toliko bitno? Warmanu smijeak zaigra na licu. Pokuao je zamisliti kako izgleda ta prijateljica, koji broj odijela nosi i ima V brkove. Warmanov smisao da nanjui pravu stvar bio je poznat u cijeloj etvrti, bar meu osobama koje su ee imale posla s policijom. Inae, drugovi u stanici su ga zadirkivali da je tako ljepukasto stvorenje zabunom majke Prirode postalo muko, jer Priroda obdaruje samo ene tako efektnom intuicijom, pa je on prirodna anomalija. Upravo ta intuicija, koja je poela djelovati, upozorila ga je da ena neto taji. Nije bio naistu taji li ona svoj privatni ivot i dvostruku igru u braku, pa je odluio da blefira. Prijatelj vas je redovno pratio kui? Ne... i nije prijateljica ni prijatelj, ve najee sestra moga Felixa. Aha. Nova zabiljeka ue u notes. Samo nastavite, i oprostite to vas povremeno ometam. Bertha je prestala gristi usnu. Prebacivi nogu preko noge, izazovno pogleda policajca te nastavi: Juer po podne, dok je Felix bio u ovoj upi, stigao je telefonski poziv. Upozorenje da ne zaboravi na predavanje koje je sino trebao odrati u sveuilitu... Neto o etvrtoj dimenziji, znate.

- 85 -

Warman je pogleda smijena izraza lica. Duina, irina i visina su tri, zar ne? E, a vrijeme je etvrta! ree Bertha prkosno isturivi bradu. Toliko sam ipak uspjela shvatiti iz niza predavanja koja mi je Felix odravao u postelji u prvim godina naeg braka. Mmm, da. I? I? Slegla je ramenima, ustala je sa stolice i zagledala se kroz vrata. Oblaci su zaklonili sunce i sada je bilo oito da e kia ipak pasti. Da mu pokaem psa?, zapitala se, ali odlui da s tim prieka. Ovaj mladi se oito poigrava s njom, pa ako ba eli zakulisnu igru, imat e je. Jo nije nadoao ni na kakvu ideju koja bi ga navela na zakljuak da je njezin Felix zaista nestao. Ona e se ve potruditi da mu je usadi. Na kraju. Nastavila je: To je predavanje sino i odrao... Bar je rekao da e ga odrati. Kako rekoh, krenula sam od kue, ali sam se na ulici sjetila telefonskog poziva. Vratila sam se i zatekla Felixa kako sjedi zavaljen u naslonja u svojoj omiljenoj pozi: noge na stolici pretrpanoj knjigama, a poglede prikovana uz TV-ekran na kojem se prikazivao nekakav dokumentarac o ivotu naih peinskih predaka. Prenijela sam mu poruku, nakon ega je, to je bilo neprirodno ovako vrelog, nesnosnog dana, mirne rekao da je sve u redu; da nije zaboravio na to. Poslije sam otila... Ali ne znate je li odrao predavanje? Slegla je ramenima i okrenula se prema policajcu. Rekla sam sve to znam! Sino nije doao u spavau sobu. Nisam ga ula kad je uao. Sigurna sam da je cijelu no radio ovdje. Danas ujutro je skoknuo na tr... Zastala je, razmislila, a tada nastavila zapoetu reenicu, ne marei to e zakljuiti Warman. S trnice se vratio veseo. Ja sam jo bila u postelji kad je otiao na sveuilite. Od tada ga vie nisam vidjela. Warman se udari po elu i zakuka. Oh, mua joj nema samo nekoliko sati, a ona ga ve prijavljuje nestalim. Naglo se uozbiljio i pogledao u suprugu profesora Stinsa kojeg je Warman poznavao samo po uvenju, ali dovoljno da bi mu smetalo da netko, pa ma to bila i supruga, od tako uglednog znanstvenika pravi ruglo. Gospoo Stins, nije li profesor u posljednje vrijeme ispoljavao nezadovoljstvo? Pa... - 86 -

 Znai li to da jest? Niste li pretpostavili da je i on zaelio da malo promijeni nain ivota? Ne bi bio ni prvi, a ni posljednji suprug koji odluuje da uz dobru kapljicu provede dvadesetak sati s prijateljima. Moda se uskoro vrati... do naveer, moda malo pripit; ali... On se nee vratiti! Oho! Moete li to objasniti? On ne pije! To nije objanjenje za tvrdnju da se nee vratiti. Vi neto znate to mi ne elite rei. Zato se nee vratiti? : inzistirao je policajac smrknuto mjerei enu. Vau tvrdnju mogu svakako tumaiti! Nee se vratiti! tvrdila je kategoriki, a onda kretnjom kakvog generala upre prst u elipsastu, vlanu mrlju na podu. Zbog ovoga! Warman zabaci kapu na zatiljak. Ova ga je ena neprestano zbunjivala. Vie nije znao to da misli o njoj. Ona zna da joj se nee vratiti suprug, zna i zato se nee vratiti, a tada pokazuje na elipsu koja, kako se ini, nema mnogo veze s nestankom. Zbog ovoga? upita policajac pokazavi prstom na elipsu. Da! Supruga nestalog Felixa se sarkastino nasmije. Sve vas vrijeme gledam kako se vrtite oko iste toke, postavljate nevana pitanja, a pitanje koje se samo namee, koje zrai iz ove mrlje, vi jednostavno ne uoavate. Znate li koje je to pitanje? Znam da nemate pojma! No, pa pitajte me: GDJE JE PREDMET TO SE NALAZIO OVDJE? Warman vrati kapu i tiho opsuje. Jest nastavila je ena cijelu sam kuu preokrenula da pronaem predmet koji bi mogao biti uzronik ove elipse, ali uzalud. U kui ga nema, Warmane! Udaljeni grom vrati Warmana u stvarnost, razbivi mu neke pretpostavke o svom talentu i sliku na kojoj je sebe vidio kao magarca. A... moda ga je profesor ponio sa sobom. Glas mu je bio na granici bojaljivosti i opreza. Otpada! odsijee ena. Pogledajte udubljenja od noica na kojima je stajao predmet. Duboka su bar desetak centimetara, a irina svakog udubljenja je oko pet centimetara u kvadrat. Puta etiri, ukupna povrina noica iznosi stotinjak centimetara! Ne kazuje li - 87 -

vam to da je elipsasti predmet morao imati veliku teinu? I jo neto, nema tragova da je predmet vuen, da je upan, a vi otkrijte zato. No? Pokunjen, Warman se sagnuo nad elipsom. Na mjestu gdje su trebale stajati noice one su se i dalje nalazile tamo, tono u ravnini tla. Ono to je Warmana zbunilo bilo je staklo od kojeg su noice bile nainjene. Lijepo je vidio tlo kroz gornje rubove noica, nainjenih od kvadratne cijevi. Staklo! proaputao je ustajui i namjetajui kapu koja mu je pala na elo. Ne, nije staklo. Kako... Warman se upita tko sada vodi ovaj sluaj. Moda e vam ovo uliti malo povjerenja u teoriju o nestanku mog supruga u vremenu, gdje je, vjerujem, izgubljen za sva vremena. Rekavi to ena uze s masivnog stola neki predmet umotan u papir i prui ga Warmanu. Ovaj ga uze, upitno gledajui enu, nemoan da postavi neko razumno pitanje. No ipak upita: Kako vi tumaite svoju prijavu da vam je mu nestao? Ovo pitanje mu se nije ba inilo pametnim, niti je ono bilo rezultat logikog niza razmiljanja. Jednostavno se upitao kako je toj eni palo na pamet da prijavi mua za kojeg je uvjerena da se vie nee pojaviti. Ja mislim da je on jednostavno nestao. Prrrl Rekla je to namjestivi ruke u visini ramena i miui prstima poput krila dodala: Rasplinuo se, odnijela ga maca. Odletio! A onda pokae na smotak. Razmotajte, slobodno. Sa zebnjom je odmotao papir i ugledao obina klijeta. Obina? Bertha ga je motrila paljivo. Grmljavina se primicala sve vie i sve su se jae uli gromovi. Policajac je samo kratko drao klijeta, a tada, kao da u ruci dri zmiju baci ih na tlo. Klijeta padoe usred elipse. Bertha se prigueno nasmijei. Ali... to... to nije mogue mrmljao je Warman zurei u pod. Vjerujete li sad da vam ne govorim o izmiljotinama? upitala je. Warman je samo ponavljao: Ne, to nije mogue...

- 88 -

 Pa ipak jest! Ne, ne... No, pokuajte mi vi objasniti kako su i kamo nestali krakovi klijeta, kao i elipsasti predmet, kako i moj mu? Warman je utio. Pribravi se podigne klijeta, s krakovima prema gore. Ni ovi krakovi, kao ni ice, nisu bili odrezani, ali taljenje nije bilo uzrokom smanjivanja krakova klijeta. Krajevi klijeta nisu bili ravni, kao odsjeeni rezom: postupno su nestajali, postajui sve prozirniji i pod prstima sve manje opipljivi, da bi nakon desetak milimetara posve nestali. Nestali! Krakovi klijeta bili su pretvoreni u nita! Nita bila je to jedina ispravna rije. Warman shvati da i krakovi nestalog predmeta nisu od stakla ve od eljeza koje na isti nain postaje prozirno i nestaje na rubovima. Bertha polako prie stolici. Drei se o naslon ree: Kao to vidite krakovi klijeta su nestali! Moda zajedno s mojim muem? Kad bih na to pitanje znala odgovor, budite sigurni da ne bih zvala vas. Moga supruga nema, nema dijelova klijeta, nestao je predmet koji je stajao ovdje... Zautjevi, prstom pozove policajca u dvorite. Drei klijeta, posluno poput bezvoljnog robota, policajac se nae u stranjem dvoritu gdje je Bertha ve drala psa. Pokazala je Warmanu glavom da je obie; ovaj to uini i ugleda psa. Kine kapi su mjestimice orosile suho tla. Warman pogleda psa koji je poeo reati, ali mu ena jae stegne dlaku na leima. Pomiluje ga po glavi zbog ega pas nakratko zamahne repom i podigne se na zadnje ape. Tada je policajcu pozlilo. Dok je ena govorila Ovo je jo udnije, zar ne?, policajac je zijevao poput ribe na suhom, nastojei punim pluima nadoknaditi nedostatak kisika, poto je sve vrijeme napetosti slabo disao. Ista stvar! Pas je stajao na nogama koje su se zavravale neto ispod pregiba i mahao repom kojeg nije bilo. Postojao je samo vrh repa i taj je lebdio iznad zadnjice psa. Warmenu postade jasno da je rep morao biit kitnjast, visoko svinut, ali nedostajao je dio repa izmeu vrha i korijena. Kao kada bi netko fotografirao psa u trku, pa pri izradi pozitiva uzeo taman zaslon i prekrio isturene zadnje ape i dio blago - 89 -

povijenog repa. Kako... kako je dolo do toga? Warman upita Berthu kada se pribrao. Srce mu se jo nije smirilo, kao ni eludac. Odakle da znam? Ali pas ne hramlje... Da, oito ga ne bole zavreci, ta mjesta gdje nestaju ape. No, udno je da se vrh repa nalazi na svome mjestu a nita ga ne spaja s korijenom, zar ne? Warman pomisli da bi psa trebalo izloiti postupku Kirlijanove fotografije. Bio je siguran da bi i dio repa, koji se ne vidi, koji jednostavno ne postoji, pokazao koronu kao i vrh i korijen repa. Warmanu bi ao psa vidjevi kako mu ape lebde nekoliko milimetara od tla. Konano se Warman prene iz stanja koje ga je paraliziralo za svaku umnu aktivnost. Problijedivi, ponovo pogleda enu. Znai li to da je va mu... da je postao nevidljiv? Bertha je utjela. NEVIDLJIV! poput jeke ponavljao je policajac. Nije mu smetalo nekoliko novih kinih kapi to su mu pale na lice. Mislim da shvaam zato ste prijavili upu kao mjesto nestanka. Da, mm, da, sada shvaam. Kia je poela jae padati. U blizini tresne grom. Bertha predloi da uu u kuu, ali policajcu nije vie bilo do razgovora, osim toga, njegova smjena je ve sigurno dola, a i ta klijeta... Brzo ih je smotao i gurnuo u dep. Na ulinim vratima se sjeti uobiajene fraze: Mislim da bi bilo poeljno... Ne brinite prekinula ga je ena nikamo ne idem. Neu naputati grad. I Warman sam sebi spoitne to je to rekao ako vam se javi mu obavijestite nas... Bertha naini kiselo lice. Policajac slegne ramenima i urno krene, poto je kia poela padati sve krupnije. Ulica je i dalje bila pusta. Warman dojuri do prvog ugla gdje je parkirao kola. Zavaljen u sjedalo, dok je kia dobovala po limu, nastojao je srediti dojmove. Za to vrijeme Bertha je zamiljeno stajala uz plinski tednjak. ekajui da voda za kavu zavri, preispitivala se je li dobro postupila. U biti je bila sigurna da je zbunila policajca. Bilo joj je ao to se

- 90 -

toliko zbunio nakon onih dokaza. Upravo oni e joj omoguiti alibi, ako je uope potreban alibi za ono na to je mislila. Svojom posebnom tehnikom ukrotila je mua! Njoj je posve jasno da je policajac bio u pravu kada je tvrdio da je suprugu neto dojadilo, ali policija nee doznati kakav je papuar postao Felix. Jadnik, mora da mu je dolo do grla njezino etanje od prijateljice do prijateljice, od kina do kazalita. A i kuni poslovi... Dok je stavljala eer tuno zakljui da e proi dosta vremena prije nego to nae drugog papuara. S uzdahom iskljui plin. Sve kuanske poslove neko e vrijeme morati sama posvravati. Vano je da u nju nee posumnjati. I Jeff a je uspjela ostaviti po strani. * * * Lagano vozei, ulicama kojima je promet postaojao sve vei kako se primicao policijskoj stanici, Warman shvati ako je u poetku i bio skeptian to se tie profesorova nestanka da ga je ova ena uspjela posve uvjeriti. Da, profesor Stins nestao je u tom vremeplovu. Meutim, policajac je sada ponovo bio u nedoumici. Ako je profesor samo postao nevidljiv, onda on mora biti tu, u gradu, naslaujui se Warmanovom zbunjenou. I kako takvu osobu proglasiti nestalom? A ona kuka! Sada je bio uvjeren da je Bertha Stins provalila u upu. Nije li posve zanemario pojedinosti u vezi s kukom, s iupanim klinom? Zato mu nije to sama rekla? Moda je sve to maslo te ene koja je nastojala iskoristiti tko zna kako stvorenu nevidljivost dijelova pseeg tijela, te uz vjetu manipulaciju s klijetima (moda sama nainivi mrlju nekim ovalnim koritom koje je poslije unitila!) rijeiti se na neki nain svog supruga? Radi ega? ene, openito supruge ine to da bi omoguile uspostavljanje veze s treom osobom! A klijeta, noice, elipsa, limena kutija, krajevi ica, kao i zagonetka sa psom, moda su namjerni tragovi to ih je ostavio jadni profesor? Primiui se policijskoj stanici, sam je sebe uvjeravao da prelazi svaku mjeru u kombinacijama. Moda je sve ipak mnogo jednostavnije nego to to moe i naslutiti? I zato bi supruga izabrala takav misteriozni nain da se rijei mua? Prije bi jedan suprug odabrao tu metodu da se rijei nje, ako je ve elio da se rijei neega to mu je - 91 -

oito smetalo. * * * Warman zaustavi kola ispred stanice i potri onih nekoliko koraka do ulaza. Ipak, dobro je pokisao. Udaljena grmljavina sve se slabije ula, ali kia kao da nije namjeravala prestati. Stojei pred kancelarijom porunik Chilldena bio je uvjeren da e ga ovaj u poetku smatrati pijanim, kasnije malo aknutim, a da bi dokazao suprotno morat e se vraki potruditi. Nije sumnjao da je porunik jo tu iako je radno vrijeme odavno isteklo. I bez vlastitih hipoteza, ree sam sebi. Poeo je nabrajati sve kljune detalje. Sve bolje za boljim, zakljui. Prije nego pokuca, posljednja mu je misao bila: Prrr..., odletio, nestao, rekla je ta udna ena. Ali kamo? Kako? Upadajte ve jednom uo je porunikov glas. Samo mi je jo to trebalo, zakljui. Mrzovoljan je.., * * * Nije prolo ni pola sata otkako je Warman otiao, kad je pas poeo bjesomuno lajati. Kia je padala jednolinim umom. Zavaljena u naslonja, nakon kave, Bertha je upravo ugasila opuak ve druge cigarete nakon Warmanova odlaska. U poetku nije poklonila nikakvu panju lajanju koje je postajalo sve ee. U svijest joj iskrsne potajna nada da e se njezin Felix ipak vratiti, no nije mnogo razmiljala o mogunostima koje bi do toga dovele. Ogrnuvi muevu kinu kabanicu otila je u stranje dvorite. Stojei uz ogradu pratila je ludovanje psa. as bi blenuo u unutranjost kuice pored upe, da bi zalajao i pojurio na suprotnu stranu dvorita podvijena repa, tj. onim batrljkom to je od njega ostao. Berthi nije trebalo dugo da shvati uzrok pseem ponaanju. Dva nestala dijela donjih dijelova apa, kao i dio repa kretali su se tragovima koje je pas nainio prije moda pola sata. irom razrogaenih oiju ena je pratila bjesomunu igru psa koji je lajao i bjeao od apa, od vlastitih dijelova tijela koji sa zakanjenjem prelaze isti, njegov put po blatnjavom dvoritu. Uskoro je stajala kraj telefona. Imala je sreu; Warman i porunik Chillden su jo vagali svaku rije, svako slovo u izvjetaju - 92 -

koji je Warman napisao na brzinu. Bez detaljnijih objanjenja Bertha je glasom koji nije nalikovao na njezin, promrmljala: Dijelovi psa su se vratili... progone ga... Pas e izludjeti... Za obojicu je to bilo dovoljno da ve za desetak minuta i sami budu svjedoci nesvakidanjeg prizora. Nije im smetala kia koja je samo na prekide prestajala, da bi ponovo zapljutala poveavajui blato stranjeg dvorita u kome su se jasno ocrtavah tragovi psa, koje su slijedile odlutale zadnje ape i dio repa. * * * Ponovo sjedei u porunikovoj kancelariji Warman je bio zadovoljan: pretpostavljeni vie ne sumnja u njegov razum! Gledajui porunikovo smrknuto lice, Warman shvati da nije problem time rijeen. I dalje ostaje tajna kako je dolo do svega toga i gdje je profesor Felix. Porunik je mirno grickao krajeve brkova, povremeno bacajui strelovite poglede na Warmana. Ovaj ga je promatrao ispod oka. Vjeruje li ti, Warmane upita Chillden da se moe konstruirati vremeplov? Takvo pitanje Warman nije oekivao. Vjeruje li? O tome se ureaju toliko pie u romanima i priama da je on postao gotovo normalan pojam o kome se ne razmilja kao o neemu to je samo plod mate. Vjeruje li? Nije znao odgovor. Do sada je znanost uvijek tapkala u mraku, ali, ako se neto imalo na umu, ako je postojao cilj, tada se, uglavnom, pronalazio put do njega. Moda je Felixu Stinsu ba taj vremeplov bio cilj? Moda je on prvi? A moda i nije... jer do sada je bilo mnogo prijavljenih nestanaka, a da tijela nikada nisu pronaena. Ti su sluajevi proglaeni savrenim zloinima to su ih poinili nepoznati poinitelji. Da tako odgovori? Dakako, porunik bi ga samo mrko oinuo pogledom. Ne, porunice, ne vjerujem mnogo.... Pa kako objasniti sve ovo? Warman slegne ramenima. Vi ete preuzeti ovaj sluaj? upita. Nisam li ga ve preuzeo? Porunikov glas je bio gorak. Nije to sluaj za policiju. Mislim da bismo morali sve jo jednom razmotriti, a tada pozvati nekog znanstvenika... jo bolje skup znanstvenika. Sve je ovo u njihovoj domeni, ne misli li tako?

- 93 -

Warman se sloi kimanjem glave, a onda osluhne. U hodniku se ula buka. Neki visoki glas, enski vrisak... Opet nekoga dovode! promrmlja Warman i ode do vrata. U hodniku je vladao mete. Sa stepenica virkale su glave prema porunikovoj kancelariji, u hodniku na podu leala je onesvijetena ena, a na metar visine od poda, ljuljajui se, kao da ih nosi nevidljiva soba, kretali su se nestali dijelovi klijeta. Warman tresne vratima, osloni se na njih cijelim tijelom i zapilji u porunika. Dolaze... promrmlja. Tko dolazi? Porunik skupi obrve gledajui Warmana ije se lice posve izbezumilo. Tada i porunik skoi iz naslonjaa. Pored Warmana, kroz zatvorena vrata, kao kroz vodu, prou dva kraka klijeta koji su nedostajali. Obojica su pratila ples krakova po kancelariji. Prelazili su sva ona mjesta u prostoru gdje su se klijeta zadrala kada ih je donio Warman. Tada ih je bio uzeo porunik, okretao ih... ponovo su u rukama nekolicine policajaca koji su uli u porunikovu kancelariju prije pola sata... Na kraju su krakovi odlebdjeli u visini stakla vitrine, proli kroz njega i stopili so s ostalim dijelom klijeta, ponovo inei cjelinu. Tek kroz nekoliko minuta obojica se pomakoe. Warman procijedi: Biste li se, porunice, usudili uzeti klijeta? Ti ne bi? Ne znam... Mislim da bi krakovi ostali stajati, ekajui da proe oko pola sata, i da bi tek tada slijedili put veeg dijela klijeta... Podue razmiljajui porunik Chillden naglo krene prema vratima pogledavi na runi sat. Nismo li danas malo pretjerali? Warman slegne ramenima. to se njega tie, danas mu zbilja nije potreban objed. Na hodniku su se jedva progurali ne odgovorivi ni na jedno pitanje, a bilo ih je zaista mnogo. Da li bi, upita se Warman, bilo koji odgovor bio toan? * * * - 94 -

Drugo su jutro klijeta bila prebaena na drugu stranu vitrine. istaica ih je prebacila kada je brisala prainu. Na porunikovo pitanje to se dogodilo s klijetima, samo ga je pogledala sumnjiavo vrtei glavom i napustila kancelariju. Porunik odmakne staklo, oprezno dohvati klijeta i podigne ih u ravnini oiju. Nita se ne dogodi. Kako sada objanjava ovo? upita. Warman, koji je jo stajao na vratima, ree mudro: Onaj problem koji je vrijeme stvorilo moe jedino vrijeme i rijeiti! Podignutih obrva, drugom rukom gladei brkove, Chillden ga paljivo promotri. Vjeruje li u vremeplov? Ne vjerujem, porunice. I jedan i drugi, u skrivenom kutu svijesti ostavili su ipak dovoljno mjesta za postojanje neega kao to je vremeplov. * * * Mjesecima se na znanstvenim skupovima raspravljalo o mogunosti konstruiranja vremeplova. Nekolicini znanstvenika je izvjetaj profesora Felixa Stinsa na Institutu za kibernetiku, od prije dvadesetak godina ipak na neto ukazivao. Ako je, tvrdila je ta nekolicina, profesor Stins ve tada uoio osnovnu razliku izmeu mogunosti teleportacije i putovanja kroz vrijeme, zato bi tom ovjeku bilo nemogue i da doe do puta kojim bi rijeio problem prijenosa materije kroz vrijeme. Veina je ipak bila neumoljiva: Ako je on zaista nainio vremeplov danas, to znai da e takav ureaj ve sutra biti dio svakodnevnice. No gdje su ti vremeplovi koji nas posjeuju iz budunosti? Za mnoge je to bio neoboriv argument protiv vremeplova i njegova postojanja. Specijalna komisija posjetila je dom profesora Stinsa, pregledala sve njegove zabiljeke, ali nije otkrila nita o konstrukciji vremeplova. U toku dvije godine nakon profesorova nestanka tampa je iznosila proturjene i esto neistinite pcdatke o njegovu ivotu i radu. Sve to vrijeme je njegova ucviljena supruga nastojala da se to bre - 95 -

poniti brak, izbjegavajui ak i telefonske razgovore s Jeffom Harlowom, koji u tampi nije ni jednom spomenut. Jeff je Berthi bio zahvalan do te mjere da se poto je brak konano i slubeno raskinut, iz zahvalnosti odmah oenio njome. Praina oko nestanka Felixa Stinsa polako se stiavala, a da nijedan znanstvenik nije ni pomislio da je profesor mogao biti jedini ovjek koji je stvorio (i koji e ikada stvoriti) ureaj za prijenos materije kroz vrijeme. U toku dvije godine braka, izmeu Berthe i Jeffa mnogo to se izmijenilo. Primjenom Berthine posebne dresure, Jeff, vjeiti neenja, postao je papuar kakav nije bio ni profesor Stins. Strpljivo je podnosio poslove koje mu je njegova voljena sve ee i sve vie naturala. Brak je, uskoro, postao samo fasada iza koje je Bertha krila svoj pravi nain ivota, svoju tako promjenljivu i ivota punu narav (do te mjere da je ve nala i zamjenu za Jeffa-ljubavnika, onog od prije nekoliko godina). U kui profesora Stinsa gotovo se nita nije promijenilo osim upe koju su vrijedne Jeffove ruke dotjerale u red. Umjesto masivna stola uza zid sad su stajala naslagana do krova, tri reda nacijepanih drva, a na mjestu limenog energetskog ormaria, iz kojega se napajao zagonetan predmet, sada je bila polica za priruni alat. U nekadanjem domu Felixa Stinsa konano je sve teklo po starom. Sve do trenutka kad se pojavila nova elipsasta, ali mnogo manja mrlja. * * * Toga popodneva profesor Stins bio je mrzovoljan. Morao se pripremiti za predavanje na sveuilitu. Bertha ga je, zaudo, ostavljala na miru. Znao je da je to tiina pred buru, koju bi uglavnom on izazvao. Ovaj put je vrsto odluio da odstupi od tog pravila. Na odlasku, njegova ga je supruga, to je iznenadilo i profesora, ak poljubila vragolasto namignuvi. Ti se snai za veeru, mili! proevrkutala je s vrata. Dvije minute poslije, to je opet zaudilo profesora (ali ne previe, jer je njezin obiaj bio da provjeri to mili radi kad nje nema), vratila se i prenijela mu telefonsku poruku. Ne brini, u redu je. Nisam zaboravio na predavanje rekao je nastojei biti oputen. Jedva je doekao da ona ode, da ostane sam - 96 -

i na miru pogleda TV seriju o najnovijim otkriima o ivotu ljudi iz neolita. Tu veer donio je konanu odluku. Neolit! To je pravo vrijeme! Poslije predavanja, vrativi se oko 22 sata, zavukao se u svoju radionicu odluivi da do jutra dovri posljednje pripreme. Ostatak novca to ga je dobio od prodaje starog volkswagena, (od ega je nakupovao preostale potrebne dijelove za svoj ureaj), ostavio je u plavoj omotnici na stolu, daleko od polja djelovanja sila njegova ureaja koje i nije bilo veliko, tek kojih dvadesetak centimetara uokrug i do same povrine zemljanog poda. Podigavi svoj ureaj elipsastog oblika na noice izbjegao je da se i ispod ureaja prenese u vrijeme kuda misli krenuti. Neolit! Zaokupljen nagaanjima u to sve moe upasti, brzo mu je prola no u kojoj nije stisnuo oka. Bertha je, znao je, tvrdo spavala, naviknuta na njegova esta noenja u upi. Ujutro je, prije odlaska na sveuilite, skoknuo na trnicu posljednji put. Skuhao je poslije i kavu. Bertha se nije iznenadila to je ve na nogama; bilo je to ve toliko uobiajeno, da uz guljenje krumpira, pripremu rukova i ostalih obroka, kuhanje kave nije bili ni zamjetljivo. Pazi da ne zakasni! upozorila ga je na rastanku. Kako bi bilo lijepo da me i sada isprati poljupcem, pomislio je izlazei na ulicu. Vrijeme nije obeavalo nikakvu promjenu. Lagano odjeven u tanku koulju i ve iznoeno sivo odijelo urio je na sveuilite. Dogaaj na sveuilitu samo je ubrzao provoenje odluke u djelo. Polazei pored garderobe, Stins zastane. Neopaen, prislukivao je razgovor dvojice kolega. ... U svakom sluaju, ne bi se trebao pretvarati da nije svjestan... Misli li ti da on zna? Pa cijeli grad bruji o njoj i njemu? Kratka stanka. I to s mesarom... Cccc... Vjeruj mi da ga alim. Pokuao sam nekoliko puta a mu skrenem panju, ali je Felix tako dobroudan i naivan, da mu ne mogu rei takvo neto, a da ga ne povrijedim. uvi svoje ime, oprezno se udaljio istim putem kojim je i doao. S noge na nogu vraao se kui, svjestan da nije sposoban za - 97 -

predavanje. Sjetio se karikature izrezane iz novina i prikaene na ulazna vrata: glava ovjeka s golemim jelenjim rogovima. Ti mladi vragovi, studenti, znao je, nau naina da se narugaju ovjeku, a on je vjerovao da je Berthina tajna samo tajna izmeu Jeffa, nje i njega, Felixa. Kao to je i oekivao, Berthe vie nije bilo kod kue; otila je ili u skitnju ili... Uao je u kuu, zatim je polako proao kroz sobe opratajui se od svega to je stvorio u dvadesetak godina braka. Oekivao je tugu, ali umjesto nje osjeti olakanje. S prezirom pogleda posue koje je neoprano ekalo njega, da se vrati sa sveuilita. Pa dobro! Zasukanih rukava na brzinu je oprao posue, stavio ga u vitrinu, a tada je, zakljuavi vrata, iziao u dvorite, nosei jelo psu. U stranjem dvoritu njegov je ljubimac skakutao maui repom. Pratio ga je u upu, promatrao posljednje pripreme... U trenutku kad je Felix provjerio vieilni kabl u energetskoj kutiji na zidu, pas se podvue pod elipsasti ureaj. Jo jednom provjerivi sve Stins sjedne u svoj ureaj, koji e ga prebaciti u prolost. Ne, nije elio u budunost. Moda bi tamo mogao nainiti novu energetsku kutiju, pa bi doao na pomisao da se vrati Berthi! Odluio je krenuti u prolost gdje nee imati prilike za povratak. Primitivan nain ivota, primitivna shvaanja, primitivne, odnosno male tenje i potrebe! Mir, ivot bez posua, bez kuhanja i pranja, bez kave, ali i bez kina i ljubavnika... Bez studenata! Podesio je brojke na programatoru pritisnuvi dugme s oznakom minus. Jo jednom preleti pogledom po upi, uzdahne i pritisne dugme startera. Cio ureaj nije bio velik, tek toliko da je udobno mogao sjediti u sjedalu tko zna kojeg vozila kupljenog na otpadu. Noge je mogao zgurati u upljinu u limu, dok je ispod sjedala bio smjeten generator nestabilna polja. Prozirna plastina kupola koja ga je okruivala, i koju je dodirivao glavom ako bi je malo vie podigao, trebalo je da ga titi od eventualnih vremenskih nepogoda u vrijeme dok ne postignu maksimalnu brzinu putovanja u prolost.. Pogledao je na zidni sat iznad stola. Velika kazaljka se naoigled sve bre pomicala unatrag; deset, petnaest minuta... pola sata... Ni sam ne znajui zato, pogledao je oko sebe. Pas koji je leao pod strojem, stijenjen izmeu poda i tla, - 98 -

zauvi ovjeku neujnu frekvenciju, izjurio je i zavukao se pod stolicu. Odmah nakon starta, pred oima psa, nestao je njegov gospodar. Vjerujui da se ovaj nalazi vani, pas je pod stolicom, stranjih nogu ispruenih prema natrag i maui repom, ekao da mu gospodar otvori vrata koja su (to pas nije mogao znati) bila zatvorena iznutra. Tog trenutka ga profesor Stins opazi, kao i krakove klijeta koja su bila preblizu i zahvaena poljem. Dohvativi ih, profesor zamahne prema apama i repu jedinim vidljivim dijelovima psa. Istog trenutka, pogoeni, rep i ape nestanu. Profesor se nije pitao to e se dogoditi sa psom i klijetima. Netremice je zurio u zidni sat. Uskoro je zahladnjelo. Primicala se protekla zora... no, zatim veer i ponovo jueranji dan. Vruina! Ponovo hladno! No! Danno, dan... Sada je i mala kazaljka na satu poludjela okreui se poput ventilatora unatrag. Sve bre, bre; dan, no, dan... Na kraju se oko profesora sve pretvorilo u sumrak; zbog tromosti oka razlika izmeu dana i noi je postala sivilo. Vremeplov nije imao ugraen brojanik, indikator prijeenog vremena, jer bi to samo poskupjelo gradnju ureaja. Stroj e se ionako sam iskljuiti u odabranom dobu. Ako se nije prevario u proraunu, pet godina ubrzanja bit e dovoljno da se ureaj nakon toga odvoji od energetske kutije koju je konstruirao i montirao prije sedam godina. Do tada e u desetinki sekunde prelaziti vie od tri tjedna. Pokuao je oko sebe vidjeti neko kretanje, na primjer sebe kako ulazi u upu, ali je brzina bila ve suvie velika. Pogledao je na sat. Vie ga nije bilo. Zar je proteklo ve tri godine, koliko je stajao sat na zidu do trenutka starta? Vrijeme se stopilo u jednu liniju koja je imala smjer neolit! Toan dan nije bio vaan. Samo razdoblje. Oko sebe vie nije vidio upu koju je prije trideset godina konano dovrio. Bio je to znak da je sada odvojen od energetske kutije i da jo samo visokonaponski kondenzatori stvaraju ubrzanje. Uskoro e se i oni isprazniti, a tada e jo samo akumulatori davati ono malo potrebne energije. Tek sada stislo se grlo profesora Stinsa. U ovo je vrijeme bio mlad, pun poleta... Da se vrati, da pone ivot iznova s nekom drugom enom? No, moe li se ita izmijeniti u ivotu? Nije li mu ivot bio upravo onakav kakav je bio, zato to se nije vratio u prolost i intervenirao u njoj? A I da jest, budunost bi opet bila ista - 99 -

ba zato to jest intervenirao stvorivi uvjete da budunost bude onakva kakvu ju je poznavao. Budunost? Sada je to prolosti Bez straha se prepustio svome ureaju da ga kroz sivilo vremena i neizvjesnosti dovede u razdoblje koje je odabrao, gdje nema dominacije ene nad muem, gdje nema kina i kunih prijatelja, te vjeno umrljanih ruku od brana. Bio je siguran da u neolitu ne znaju za krumpir kojeg je nagulio na tone... * * * Svuda oko Felixa vladala je tiina. Sunce je krenulo na zapad, prema planinama koje su potkovasto uokviravale kotlinu u kojoj se naao. Jedino je juna strana bila nezatiena. Juna strana! Sjevernim je vjetrovima sprijeen prodor u kotlinu! Nije li ovo idealno mjesto za ivot? Moda e ba u ovom raju, daleko od zagaene atmosfere, od gradske buke, tvrdoglavosti studenata i tiranije razmaene supruge pronai svoje daleke pretke? Polako se izvukao iz vremeplova, milujui ga kao ivo stvorenje. Pogledao je na ice i kablove to su se rastalili i sada leali u gustoj, ali ne visokoj travi koja bi ometala kretanje. Zapitao se hoe li njegov ureaj ikada biti pronaen? Moda e jednom, u budunosti iz koje je doao, netko otkriti njegov vremeplov koji e nekim Danikenima posluiti kao dokaz za tvrdnju da su Zemlju posjeivali bogovi? Krenuo je nasumce, pomislivi kako je trebao ponijeti pitolj sa neto municije, jer nije mogao pretpostaviti na kakvu zvijer moe nabasati. Na stotinjak metara, na maloj uzviici ugleda nekoliko stabala gdje je moralo biti hladovine. Iako nije bilo vrue, jer se primicala veer, krenuo je prema njima. Oslonjen o stablo, zadrijemao je. Oputenost koja ga je zahvatila bila je normalna reakcija na njegovu neprestano optereenu psihu. Nije drijemao vie od petnaestak minuta kada zauje glasove. Uspravljen, sakriven iza stabala, paljivo je motrio po okolini. Tada shvati da mu se nije priinilo. LJUDI! Lovci!, sine mu. Pomalo neoprezno potrao je prema maloj skupini ljudi udaljenih oko trista metara, koji su zalazili u umarak, to se sputao po padini

- 100 -

drugog breuljka. Nisu uli njegovo dozivanje. Potrao je. Stigavi do umarka, ugledao je lovce izmeu rijetkih stabala. Kratko razmislivi strgao je odjeu, ostavi u krpama. Ponovo potri. U trku je zderao rukave koulje, nastojei to vie nalikovati na njih. Isputao je krikove, ali vrlo nespretno i zato veoma nesigurne i tihe. Uskoro je na razdaljini od samo pedesetak metara pratio grupicu lovaca koji su se uputili prema jednoj litici iz koje se, u jednom otvoru, vidio dim. Peina! ivjet e peinskim ivotom! ivot gdje se sve dijeli prema zaslugama i na pravilne dijelove. Ako i smravi koji kilogram samo e mu dobro doi za kondiciju, koja je ionako opala. Peinski ivot gdje se sve dijeli ponovi misao kako posao, tako i hrana! Profesoru nije palo na pamet da te lovce, koji su nosili ivotinje svezanih nogu o dugake motke, treba pogledati i u lice. Bar sa strane. Sretan to se rijeio kuhanja, spremanja, supruge i svih problema civilizacije, veselo je krenuo, i dalje drei rastojanje, za praljudima, prema peini. Budunost u ovoj prolosti inila mu se bajkom. * * * Bertha Harlow, kuanica bez zaposlenja, bez obaveza, potpuno predana svom ustaljenom nainu ivota, nastojala je sve vie da njezin dragi Jeff, mili mui, to savrenije savlada sve poslove u domainstvu. Tebi, mili, nee biti teko da nam za veeru priredi lijep odrezak, zar ne? tepala mu je prije odlaska u kino. Bertha Harlow vie nije ni pomiljala da je mui treba nositi na rukama, da mora biti snaan u zagrljaju. Za taj posao ve je nala zamjenu. Nisu joj smetali zli jezici po susjedstvu koji samo zavide tuoj srei. Berthu nije smetalo ni povremeno sijevanje iz Jeffova pogleda, jo strpljivo podnosei njezinu samovolju. I on, kao i Felix, okrivljavao je sebe za sve to ga je snalo. Tko ga je tjerao da se nakon tako dugog oklijevanja konano vee s tom enom? Berthu nije smetalo udno bljeskanje noa to ga je Jeff stezao u krupnoj aki dok je rezao krumpir na krike. ivot je prolazio, po Berthinu uvjerenju, da nije mogao bolje. etiri godine nakon slubenog proglaenja profesora Felixa nestalim, na stolu porunika Chilldena zazvoni telefon. Poziv je stigao iz nekadanje Stinsove kue. Porunik uzdahne sa zebnjom. - 101 -

 Porunice, va... mislim da se zove Warman, zar ne? Mogao bi doi k meni. On je strunjak za mrlje elipsasta oblika. Kako molim? porunikove ruke pobijele od sti-? skanja slualice. Zar se opet neto dogodilo? Pa... jest, porunice. I opet je to sluaj za vas i vaeg Warmana. Zar je opet netko nestao? gotovo usklikne porunik Chillden, ne elei vjerovati u ono to je uo. Da! Porunik je ekao opirnije objanjenje, ali ono nije stizalo. Kaete... ponovo elipsasta mrlja? upita konano. Da, ali ovaj put je mnogo manja i zato e cijeli sluaj biti mnogo jednostavniji. ekam vas. I ponesite lisice... Halo! Veza je bila prekinuta. Porunik je mudrovao u svome naslonjau. Ili se Felir vratio iz mrtvih ili je ta ena ponovo neto zakuhala.. uvi za novost Warman usklikne: Zar opet? Da, ponovo je nestala jedna osoba. ini se da je lija, ovaj put sama sebe uhvatila za vrat. Dok su policijska kola jurila prema kui Harlowovih, Jeff je skinuo pregau, otvorio ulina vrata i otiao u upu, oprezno obiavi objekt na zemljanu podu. No kojim je nainio krvavu, malu elipsastu mrlju na podu, ispod vrata supruge Berthe, stavio je na njezino nepokretno tijelo. Opruena na onom istom mjestu gdje je prije est godina stajala vlana elipsasta mrlja, Bertha vie nije marila za prezrivi pogled svoga mua kojeg samo to nije pretvorila u ono to je eljela pokornog, plaljivog, uzornog supruga koji nita ne pita. Kad odjekne zvono, Jeff povie svojim basom. U upi sam. Vrata su otvorena. Pas zalaja svezan na lancu. to e biti sa psom? upita se Jeff. Tada se otvore vrata stranjeg dvorita. Jeff Harlow ree glasno. Doite, momci, da vam olakam posao. Videi koliko su zapanjeni, dodao je: Bolje robovati u zatvoru nego u vlastitom domu. - 102 -

Kiica je, kao i onda padala, ovaj put sitno rominjajui po krovu upe. Vie nije bilo one kiljave sijalice. Sa zida je bljetala staklena kugla. Blago Felixu promrmlja Jeff on je na bezbolniji rain rijeio na zajedniki problem. Nakon toga Jeff prui ruke. Zar ste je vi ubili? Zaklali? upita Warman. A tko bi dragi? Vie nee imati prilike da od mukaraca pravi robove. Blago Felixu, ako je iv, taj bar uiva u slobodi... Lisice kljocnue. No, moemo ii. Porunik slegne ramenima. Ovdje je sve jasno. Gledajui malu mrlju krvi na podu Warman ree, naputajui upu: Ovakve mrlje volim. Tu odmah zna to je posrijedi. Pas je tuno cvilio. Kiica je i dalje sipila. * * * Jedan mukarac, zaduen za odravanje svete vatre, ubaci nekoliko komada drva na ognjite, da bi se odmah poeo ljuljati u jednolinom ritmu. Dim s ognjita se vine, ispuni peinu grizui oi. Siva kosa, posijedjela od dima i pepela, njihala se naprije-natrag, a dva najbolja asistenta profesora Felixa Stinsa pripremala su osnovne sirovine. Jedan je od profesoru nepoznatih trava, suenih pokraj vatre, kamenom lupao zrnje i pravio ukasto brano. Iako je ve smravio desetak kilograma. Felix se jo nije navikao na kruh pren na aru. Ispustivi krik, pred ulazom u peinu, jedna ena zamahne toljagom. Dobro znajui to znai taj krik, a pogotovu kretnja, Felix se nastavi ljuljati u ritmu. ena, ogrnuta u kou, vre stegne svoju palicu za pouku. Suze su se slijevale niz obraze ostavljajui svijetle tragove u naslagama pepela na licu. Nisu to vie bile suze bespomonosti koju je osjeao prvih mjeseci ili kad je proklinjao sve, pa i svoj ureaj. Bilo je to, jednostavno, od dima. Davno ga je napustio oaj to nije otiao u jo dublju prolost (o, kako je proklinjao svoju naivnost to lovce nije.pogledao iskosa jer tada bi im ugledao grudi) umjesto - 103 -

to je uskoio u ovu plemensku zajednicu. U peinu uu tri snane djevojke bacivi pred noge mukaraca, okupljenih oko ognjita, ivotinjice nalik na takore. Nekad bi profesoru pozlilo pri samom pogledu na njih. Sada mu nije smetalo kada je jedan mukarac zubima poeo guliti kou. Da mi je sad koji krumpir, uzdahnuo je profesor, a mukarci ga pogledae s puno potovanja. Ali se lica ena nisu promijenila. Zastavi, Felix ponovo uzdahne, glasnije: Zato ovdje nema kina ili etnji po korzu? ena s toljagom ponovi krik. Vidjevi da se pridolica ponovo latio posla, ena s toljagom se vrati na ulaz. Gotovo svih desetak mukaraca okupljenih u peini oko ognjita zauzetih pletenjem koara od prua, pravljenjem odjee od koe uvijek bi sveana lica promatrali Felixa, zavidno mu gledajui usne koje su savrenom tehnikom izgovarale njima nepoznatu molitvu, koju nikada nee nauiti. Profesor ponovo ispusti dubok uzdah, to uinie i ostali mukarci da bi utke gledali, pobona izraza, kako mu se usne miu dok izgovara tako esto upotrebljavane rijei: Samo baksuz poput mene moe upasti u matrijarhat! Ponovo duboki uzdah svih prisutnih mukaraca i ponovo profesorovo: Ma gdje bio, baksuz uvijek ostaje baksuz! Novi uzdah mukaraca. ... I svi nastavie svoj posao. Sivi od pepela, suznih oiju od dima, profesor i njegova dva najbolja asistenta nastavili su se ljuljati u ritmu pravljenja tijesta.

- 104 -

John M. Ford: Amy at the Bottom of the Stairs

Preveo arko Vodineli

Amy u podnoju stepenica

Warnke se usredotoio na to da svlada ok prijenosa, ali udar je uvijek bio jai od njega. Bol je poput otrog noa nadirala iz dubine prema grudima, a lubanja mu je odzvanjala lananim eksplozijama. Noge popustie, a lea udare o neto tvrdo. Ruke su mu bile potpuno nemone. Otvori oi, ali nije vidio nita. Svjetlo je bilo crveno poput krvi. Za trenutak pomisli da je ovaj put otiao predaleko, vie.od etiri stotine godina, dok je prije preskakao najvie dva stoljea ovaj put je skok bio kobno dalek. Zatim prizna sebi istinu, da je svaki prijelaz poput ovoga, da on uvijek iznova sve to zaboravlja, namjerno. Bol je bila jaka, ali udnja za zaboravom jo jaa. I im je ustanovio da nije mrtav, smjesta pomisli na enu zbog koje je skoio u vremenu. Oajniki se nadao da je Amy Dudley gore. ok e trajati samo nekoliko sekundi i nije elio da ga ona vidi slijepog i nemonog na podu. Ako pobjegne od njega, ako ne htjedne sluati, sva e bol biti uzaludna. I njegova i njezina. Warnke se uvjeravao, tko zna po koji put, da to sada ve nije uzaludno. Postojali su odgovori. Moraju postojati. Na pravom mjestu, u pravom trenutku. - 105 -

Zasljepljujui bljesak popusti, zatim nastupi drhtanje, pa bol u glavi. Polagano se digne s drvenog poda. Nalazio se u predvorju dvorca Cunnor, berkirskom posjedu gdje je Amy Robsart Dudley ivjela ovoga, 1560. ljeta gospodnjega. Teka bijela svjetlost rujanskog popodneva prodirala je kroz okovane prozore, padala na parket, na komodu s izrezbarenim likovima kriara, na dugi prazni stol s dvije stolice. Od Warnkeovih pokreta, dok se kretao u crnome plastu, zaplesa praina na iskoenim zrakama svjetlosti. Sve ostalo je mirovalo. Pitao se je li vikao dok je leao na podu? I je li ona ula? Warnke nasloni ruku na masivni, izrezbareni stup u ogradi stepenita. Stepenice u predvorju bile su od izglaanoga orahova drveta. Lagano su se uzdizale, okretale na odmoritu i ponovo se uzdizale prema odajama na katu gdje je boravila Amy. Niza stepenice, upuivao je zapis. To su te stepenice. On je tu. Jo nikad nije promaio vrijeme ni mjesto za koje se pripremio. ekao ju je. Gledao je gore, prema svijetlom zapadnom prozoru na odmoritu. Gledao i pokuavao misliti. No misli su mu bile prazne sve dok ona, uz ukanje krute tkanine, ne zakloni put svjetlu. Ne poznajem vas progovori silueta krhkim glasom, ne uplaeno, ne ljutilo, ve kao da e se prekinuti. Ako traite moga mua on je u Windsoru. Warnke zabaci plat, otkrivajui jednostavno tamno odijelo i bijelu nabranu koulju. Nimalo u skladu s odijevanjem u tom vremenu, no moglo se prihvatiti kao odjea stranca. Malo se okrene, nastojei pokazati da ne nosi ma. Nakloni se nespretno; smetao mu je plat. Nije se ba snalazio u takvom ruhu. Ne traim vaega mua, gospoo Dudley. Doao sam da s vama govorim. Ona zakorai do ruba odmorita, ali jo je nije mogao jasno vidjeti zbog svjetlosti. Danas ne primam goste. Korak niza stepenice. ini se da ste se sami pozvali. Hoete li sami i otii... ili da pozovem sluge da vam pomognu? Nema slugu ree VVarnke previe brzo. Poslali ste ih sve na abingdonki sajam i nee se vratiti do mraka. Jo jedan korak. Porub njezine haljine bio je plav. Jeste li sigurni? Jesam. Bili ste uporni. Ostala je samo gospoa Owen i - 106 -

objedovala je s vama, ali ona je na drugom kraju kue. Sami smo. Ona ponovo zakorai i on zauje dubok uzdah. Njezina ruka na ogradi bila je blijeda kao papir. Kako neprilino, da udata ena bude sama s mukarcem dok joj je mu odsutan. I dalje je hodala. Lascivni Francuzi e priati o tome. Nije ga se bojala. Nije bar zasada. A imala je i smisla za humor, iako s prizvukom gorine. Dok je lady Dudley samovala u Cunnoru, lord Rdbert Dudley bio je u Windsoru, dan puta daleko, s kraljicom Elizabetom Prvom. Potajno se zabavljao s njom, dok su dravni poslovi ekali. I Francuzi su zaista brbljali o tome. Isto kao i panjolci. I Englezi. Warnke ree: Imam vam neto rei, gospoo. Dvije stvari: jedna je strana, a druga budi nadu. Dakle, vi ste glasnik? Mislila sam da ste neka uglaena uhoda. Spustila se do podnoja stepenica. ipka joj je obavijala vrat sve do brade. Lice joj bijae ispijeno, a one upljine duboke. Kapa joj je pokrivala kosu, a dijelovi koji su se vidjeli bili su suhi i krhki. Dok je Warnke tragao za injenicama u sluaju Amy Robsart, pokuavajui da je pronae u vremenu-prostoru, nije pronaao njezinu sliku. Znao je zato. Bilo joj je dvadeset osam godina, ali je izgledala kao da joj je vie od etrdeset. Kao da joj smrt nagriza kosti. I bilo je tako. Strane vijesti i vijesti koje bude nadu ree ona zamiljeno, to bi to moglo biti? Znam. Kraljica je napokon zaela dijete s mojim muem, kao to se pria; no ja u umrijeti prije no to Njezino Velianstvo rodi. Ne, gospoo. Warnke osjeti jezu. Prepuknut e previe brzo, prerano. Ne postoji nikakvo dijete. Znam. Moj gospodar je ljubavnik, istina, tvrdokoran, istina... ak luckast. Ali glupan je jedno, a luak drugo. Ona nakrene glavu i Warnke se ponovo sledi zbog nagiba njezina vrata. Vi znate moje ime, no niste mi rekli svoje. Saul Warnke, lady Dudley Poe se ponovo klanjati, ali nije uspio u tome. Vi ste Englez. Nisam. Nijemac sam. Nije ba potpuno slagao. - 107 -

 A vae strane vijesti? O vaoj... bolesti, gospoo. Ona spusti pogled na sebe, podigne ruku kao da eli dodirnuti lijevu dojku, no umjesto toga vrcima prstiju dotakne usne. Vi ste, dakle, doktor? Nisam lijenik. Doktor... nauka. Filozofija sada znai neto drugo. Biofizika vam uope nita ne znai. A vijesti su strane. Dakle, zacijelo umirem. Je li tako, doktore? Tako je. Ona polagano kimne. ao mi je to ste preli toliki put zbog takve sitnice ree ona bez boje u glasu. Znam da umirem, doktore... Warnke. Cijela Engleska zna da umirem. Pogleda ga ravno u oi. I htjeli bi da nisam u tome toliko spora. Odmahne rukom, kao da otputa slugu. A sada, doktore, danas ne elim nikakvo drutvo, kao to, ini se, ve znate. Htjela bih da danas umirem sama. Ona krene prema vratima predvorja, iroko zaobie Warnkea i posegne za kvakom. Znam kad e doi dan, gospoo ree Warnke. Ona zastane, a zatim krene dalje. D... dan? Danas je nedjelja, doktore. Vi znate to mislim, gospoo. Ona se zaustavi. Svakako... da to ne znaju ak ni mudri njemaki doktori. Ja znam ree Warnke nesigurno. Nastupio je trenutak za strah, bjeanje. Vrata su bila blizu. Danas, gospoo Dudley. Danas je taj dan. Ona ustukne; oi joj bijahu irom otvorene i bijele u tamnim dupljama. Pa vi ste aneo smrti ree mjerei ga od pete do glave ali nije vas poslao Bog. Ne Bog, nego Elizabeta. Warnke zakorai prema njoj i isprui prazne ruke. Ona uzmakne i brzo zakorai u stranu, tako da se stol naao izmeu njih. Njezin otac Henry znao je kako treba postupati s neprikladnim enama ree. Za jednu je naruio francuskog maevaoca; zato ne bi i njemakog doktora? Nije rije o kraljici Elizabeti ree Warnke; bojao se da govori prenaglo. - 108 -

 Nije? Tko, dakle, od tolikih njezinih vrijednih ruka? ujem da je William Cecil u nemilosti. Zar on dolazi u otrovnoj torbi njemakog doktora? Ne, gospoo. Znao je da se ona mora sama obuzdati; on to nije mogao uiniti. Ni Elizabeta ni Cecil. Oi su joj mahnito igrale. Ruka joj poleti prema vratu. Zar Robert? Zar moj mu? Warnke snano odmahne glavom. Gospoo Dudley, kunem se da vas nisam doao ubiti. Ama, tko je onda? ree ona bijesno, okrene se od njega i povika: Gospoo Owen! Nitko, gospoo. Tumor. Molim vas, sluajte. Tumor je, vi znate, ve odmakao... Ona otvori usta kao da e opet viknuti, ali se ponovo okrene prema Warnkeu i ree: Da ... malo me boli. Njezin izgled mu je to ve saopio; bilo je to mnogo vie od malo. Bolest je prodrla u vau kraljenicu. Potajno, ali kosti su jako oslabjele. Uskoro, danas poslijepodne, gospoo, kosti e popucati. Buljila je u njega. Glasnik, pijun, doktor, ubojica... a sada govorite poput proroka iako ste obueni kao avo... Jeste li vi uope ovjek? Samo ovjek, gospoo... ovjek koji neto zna o budunosti. Grlo mu se stegne i on zakalje. Rekao bih vam... to e se zbiti... nakon vae smrti. Vi biste to? Ona se nagne malo naprijed, preko stola. Ako ste doli da me ubijete, uiniti to za Elizabetu i Englesku i svrite to. No ne priajte mi nita o onome to e biti poslije, bilo dobro bilo loe. Ona ljupko prekrii ruke i obie polovicu stola. Zatim progovori vrlo umorno: emu to? Ima razloga ree Warnke dok mu je srce gorjelo. Evo dokle je stigao, a ona ga je i dalje sluala. Ono to se ovdje danas dogodi, promijenit e svijet. Doao sam jer elim da znate... koliko je to vano. Hoete li me sasluati? Dlanovi su joj se svijali oko laktova. Warnke je ekao. Nije ga bilo briga to ona misli da je on prorok, Boji ili Elizabetin glasnik ili sam sotona, samo ako ga saslua. - 109 -

 U redu, doktore. Zatim odvue stolicu od stola. Ja u sjediti, a vi ete stajati. Warnke kimne glavom. Amy sjedne, savreno kontrolirajui nabore i rukave svoje haljine. Moda je njezin mu kraljiin ljubimac, ali ona je gospodarica ove kue. Ove prazne kue. Danas u predveerje poe Warnke kad se sluge vrate s abingdonkog sajma, nai e vau... vas u podnoju stepenica... sa slomljenim vratom. U podnoju stepenica? ree ona, ponovo mirna i zamiljena. E, pa to e zbilja izazvati brojne glasine. Da, hoe. Iako sud nee pronai nikakav dokaz zloina, sjena e biti baena. Govorit e se da vas je va mu dao ubiti, da je to uinio Cecil, da je to uinila Elizabeta. Da su vas nali sa avlima u glavi. Da ste otrovani. I knjiga e biti napisana, knjiga koja pria o tome kako vas je Anthony Forster bacio niz stepenice i koja e postati vrlo popularna. Forster...! Tko bi takvo neto napisao? Ona malo zatrese glavom. Kako bilo... znam, znam. To e tek biti nakon nekoliko godina. Nema svrhe pridodavati da e gotovo svi itaoci Waltera Scotta koji vjeruju u Robina Hooda prihvatiti i njegovu sliku Amyine smrti. I nema koristi govoriti o tome da e poruka Dudleyja Cecilu, u kojoj ga moli za pomo, ali ne govori to je to, zauvijek ostati dokaz o nainu Amyine smrti. I to e kako kaete promijeniti svijet ree ona. Sad su se primakli najvanijem pitanju. Postigao je da ga ona slua. Kad bi ga jo samo razumjela. Vi znate da bi se lord Robert Dudley, da je... slobodan... oenio kraljicom? Ona kimne ukoeno. Bilo da mu se pokore ili ne... I oenit e se njom, dakle. A... svijet... Ne, gospoo. Zbog... okolnosti vaa ga smrt nee osloboditi. Napokon e se ponovo oeniti, ali nee uzeti Elizabetu. Warnke prisloni ruke na stol. Bile su vlane. Nitko se nikad nee oeniti Elizabetom Tudor. I zbog toga... ona e se vjenati s Engleskom. Uinit e velika djela kod kue i a drugim zemljama. Kao i va mu. - 110 -

 Moj udovac odvrati ona. Jeste li doli da mi to kaete, doktore? Da Engleska moe biti velika jedino ako jadna Amy umre? Zatim ustane i zatetura. Vi ste trova, doktore, tko god vas poslao. Va jezik je isti otrov. Krene prema stepenitu, a zatim zastane. A to ako ree ona, vrlo tiho ne umrem u podnoju stepenica? to ako umrem u krevetu... i ne ostavim nikakve sjenke? Onda bih vas ja prenio ree Warkne jadno. Ona se zavrtje prema njemu, zgranuta. Vi znai jeste vie od proroka. Ja ... ne... ali... Warnke je lomio ruke. To uope nije slijepa vjera. Pokuao sam promijeniti injenice. Pokuao sam toliko puta da to ne mogu izbrojiti. Ali ne mogu promijeniti ba nita. Prolost je nepromjenljiva. Prolost. Htio sam rei... Nema svrhe... zar ne? Da, lady. Prolost. Ja ne proniem u sudbinu. Ja sam... putnik. Iz jednog vremena u drugo. Shvaate li? Znam kada ete umrijeti, i gdje, i kako, zato to je sve to zapisano u nekoj povijesnoj knjizi. elio bih da vam mogu spasiti ivot, kunem se Bogom i svim svecima. Ali ne mogu vas spasiti, koliko god to nastojao... zato jer to nisam uinio. Amy ga je prazno gledala. Vi... ste doputovali iz drugog vremena da mi kaete da moram umrijeti? Da vam kaem zato ete umrijeti ree Warnke molei. Morate uoiti razliku. Ona zatvori oi. Vidim razliku ree ona mirno. Pie li u vaoj povijesnoj knjizi da je moj mu bio zatoen u Toweru i ekao pogubljenje? Da, gospoo. Zbog zavjere u kojoj je htio postaviti lady Gray na prijestolje. Posjeivala sam Roberta... svakog tjedna na tom stranom mjestu. Uglavnom je bio snaan. Moj gospodar nije mudar, ali je vrlo jak, no bilo je trenutaka kad su mu kameni zidovi bili prevelik teret i tada bi me pitao: Zato? Zato sam ovdje, Amy? A ja mu nisam mogla rei da je bio tamo zbog zavjera i da mora umrijeti zato to zavjere nisu uspjele. Iako je on to znao vrlo dobro. Mislim da je zato imao u mene povjerenja. Sve dok ga Elizabeta nije pomilovala, pitao me je zato mora umrijeti... a ja mu nisam odgovorila. Zatim upre - 111 -

pogled, nepopustljiv i tvrd, u pod. ao mi je proapta Warnke. ao mi je... emu? upita ona. Nemojte me aliti, osim ako ima oprotenja za mene. Moj grijeh ne moe razrijeiti Elizabeta Tudor. Sada su oboje utjeli. Warnke je mislio o kamenim zidovima, o pitanjima lorda Roberta, o prijenosu kroz vrijeme. Vie se nije mogao sjetiti zato, no jednom je rekao nekom psihijatru o svojoj moi. Ovaj je od njega zatraio da preskoi kroz vrijeme, tada, pred njim, dok je sjedio u naslonjau. Bilo je to strano teko jer nije imao vremena da tono odredi cilj, no svejedno je to uinio. Osvijestio se u sobi s betonskim zidovima u bunkeru, onom bunkeru u koji su Adolf Hitler i Eva Braun, koja mu je bila ena tek nekoliko sati, upravo namjeravali poiniti Gotterdammerung, suton bogova. Hitler je odmah povjerovao u Warnkea i njegovu mo. On je vjerovao u sve pa, naposljetku, ak i u poraz. Upitao je gospodina doktora s pravim njemakim imenom kakva e biti budunost. A Warnke mu je, vie svjestan da je pred njim nabijen pitolj, nego ovjek koji ga dri, rekao istinu: da Njemaka nee propasti, da e se ponovo uzdii, ponovo iznenaditi svijet. Zatim se vratio natrag u vremenu, nadajui se da e bol biti dovoljno snana da izbrie sjeanje. No sjeao se svega i ispriao to smrknutom psihijatru. Ustanovio je da, sa stajalita psihijatra, Saul Warnke nije otiao nikamo, da je jedino sam u sebi izazvao neobian napadaj i halucinantno stanje. Warnke je imao sree to ga nisu strpali u ludnicu. Nikada vie nije govorio o svojoj moi u svome vremenu. Nikome nije mogao dokazati da su vremenski skokovi stvarni. Sebi nije mogao dokazati da je sve to tlapnja. A ako skok u vremenu bol, svjetlost, dvorac, Amy ako sve to nije bilo stvarno, to onda jest stvarno? Moda je mrtav, u paklu ili u komi na podu neke izolirane elije. Warnkeove su se ruke grile, a udarci zglobova jasno odzvanjali na tvrdom drvetu. Amy podigne glavu, iznenaena. Sve je to beznaajno mislio je Warnke stvarnost ili obmana. Ona je, mi smo, ovdje, gdje god to bilo. Ona ree: - 112 -

 Doktore... hoete li mi rei gdje moram stajati? Primakne se stepenicama. Gdje? Mislim da e tako biti dobro ree Warnke iako nije imao pojma. Ona pogleda prema odmoritu. Svjetlost koja je prodirala kroz prozor postajala je zlatna, jer se sputala veer. Kaete da e moj gospodar Robert uiniti velika djela. Postat e grof od Leicestera. Bit e vrlo zadovoljan zbog toga... i ponovo e se oeniti. Znai da e ga na vrijeme prestati sumnjiiti? Ova... bolest to prelama vratove... bit e naposljetku kriva, a ne Robert Dudley? Da... za neko vrijeme. Ali za njegova ivota, svakako. Ne, gospoo. Pojavit e se knjiga, kao to sam vam ve rekao...i Ona se brzo okrene. Glava joj je treperila. Da, knjiga. Kada, doktore? Koliko e vremena proi dok ime moga gospodara bude isto? Uvijek e biti mnogo onih koji e smatrati da je on nevin... Njezin ga pogled zaustavi. etiri... stoljea. etiri stoljea! zasopta ona. Zatrese glavom, ne gledajui ga. Usta su .joj bila otvorena. to od imena jo vrijedi oistiti za etiri stotine godina? Koga e biti briga to je on bio nevin? Koga e biti briga za nas, jadnu mrtvu lady, jadnog mrtvog lorda, jadnu mrtvu kraljicu? Svijet... voli tajnovitosti. Smrt je tajnovita ree ona naslonivi se na ogradu. Oi su joj bile zatvorene, a lijeva se ruka grila na pozadini vrata. Disala je kratko i isprekidano nekoliko trenutaka, a zatim ree potpuno kontroliranim glasom: Koliko daleko biste me nosili, doktore, ako ne bih pala ovdje? Biste li me vukli s kraja gornjega kata? Da sam u spavaici, u koulji, potpuno gola, biste li me obukli, kao lutku? Povlaila je ipku na ovratniku. Molim vas... Zato molim vas? Niste li dovoljno snani? Njezine su oi arile prema njemu. Ako jeste, pomozite mi. Pomozite mi da doem do konjunice, da naem potkovu kojom bih utisnula ig na - 113 -

svojoj glavi. Pomozite mi da se dovuem do visoka prozora i otvorite mi ga. Smijeila se slabano, sjetno. Pomozite mi do kreveta, da zajedno obmanemo sudbinu. Warnke uzmakne; zarije zube u vlastitu ruku. Ona ree: Nekada sam bila lijepa. Bolesna, ali lijepa. Vjerujete li da sam ikada mogla biti lijepa, doktore Germanikuse? Da, gospoo proapta Warnke. Ona kimne i malo se smiri. Htjela sam da to netko kae prije no to umrem. Ponovo pogleda prema gore i Warnke se ponovo poboja za nagrizene kosti. Nekada je postojao i brani krevet... no izmeu nas je toliko kua da ne znam gdje je sada. Ne znam da li bih ga prepoznala da legnem u nj. Ali sam to htjela uti od nekoga. Zastane. I kaete da se kraljica nikada nee... udati? Nee. ak ni za jednu no? Tako e se govoriti. Ona se suho nasmija. Mi smo lijep trokut, zar ne? Leina, djevica i razvratnik koji je osumnjien zbog obadvije. Molim vas, mislio je Warnke, recite mi kako se moete smijati. Nakon tri stotine godina, Amyin duh e jo obilaziti dvorcem Cunnor. Ni sedam sveenika zajedno nee ga uspjeti odagnati. Stanovnici Cunnora naposljetku e sruiti dvorac, ali duh nee unititi. Dat u vam cijelu budunost, svaki odgovor, svaki razlog koji mogu dati, samo ako mi kaete kako. etiri stoljea, za samo jedan dan vjenosti. Je li to sve to je on elio od svih koje je susretao... Warnke pomisli da to ipak nije sve. Ostala su jo ona pitanja koja se nisu mogla pitati isto kao to se nije mogla vidjeti pozadina vlastite glave, kao to se nisu mogle vidjeti misli u modanom tkivu. No ak ako se pitanje i ne moe oblikovati, moda ipak postoji odgovor. Treba jedino biti prisutan kad se odgovor pokae. Treba jedino biti pripreman. Treba pogoditi Vrijeme. * * * - 114 -

Amy nasumce napravi nekoliko koraka, udaljavajui se od stepenica. Prekrii ruke preko grudi. Govorila je pribrano: U braku smo deset godina i jo jedno godinje doba, Robert i ja,.. U tom sam se vremenu brinula za kuanske poslove, putovala gore-dolje po sajmovima, prodavala vunu i pisali pisma u kojima sam svoga gospodara izvjetavala o sudbini njegova posjeda. Zatim baci pogled k prozoru i ponovo pogleda unatrag. A za to vrijeme moj mu se brinuo o kraljiinim konjima, uvjebavao njezine vojnike, bio njezin savjetnik... a bio je nevjeran poput maka lutalice koji vas voli jedino zbog tanjuria mlijeka to mu ga dajete. Ruke joj se stegoe preko grudi u vrsti obru. Agonija je iz nje nadirala u valovima. Ali tanjuri je prazan i vie nema mlijeka! Zatim joj se ruke opuste; ote joj se uzdah, zadrhta. Oi su joj i dalje bile suhe. Warnke krene prema njoj, ali ona se ne pomakne. Moda je, mislio je on, bol bio jai od sjeanja. Doktore Warnke proapta, a zatim joj se glas malo pojaa: Hoete li me pustiti da se popnem uza stepenice, samo dopola? Htjela bih vidjeti zalazak sunca kroz prozor. Svakako ree on i upravi njezinu ruku prema ogradi. Ona krene gore, ali on ne poe za njom. Nije elio biti prisutan kad nastupi kraj. Posljednji trenuci zjapili su prazninom, vie od svih mjesta na kojima se moe skupiti hrabrost da se pogleda smrti u oi. Dan je sigurno bio odlian za sajam ree ona. Zrak je vrlo ist. Zatim se okrene, ve napol sjena. Vidim prainu koju na cesti podiu moje sluge, doktore. Mislim da je vrijeme da siem. Ah, da ree on glupo. Ona zastane nad prvom stepenicom. Znate koliko e dugo jo ivjeti moj mu, doktore? Morao se za tren zamisliti. Jo trideset godina. A Elizabeta? etrdeset dvije. Hoete li... onda otii k njima, prije no to umru... i podsjetiti ih na mene? Na ono to sam uinila za njih... pa iako nisam imala izbora? Nasmijeila se. Warnke s mukom proguta teinu. H-hou. Amy zakorai, lagano. Lady... Warnke - 115 -

ponovo zastane, a onda ree: Va mu... vas nikada nije prevario s kraljicom. Znam to ree ona. Dopisivali smo se. Neprestano. Nastavi silaziti. Korak joj nije bio nimalo slab ni nesiguran; bio je vrst, dostojanstven... kraljevski. Warnke je osjeao kako mu srce brza, kako udara kroz svilenu tkaninu koulje. Htio je govoriti, no grlo mu se stislo u gru. Tri koraka od poda zauje se zvuk poput praska zelene granice, kao kad zapucketaju zglobovi. Cijelo Amyino tijelo okrutno se zgri, a zatim se skotrlja niz preostale stepenice i tupo udari o drveni pod. Leala je potpuno mirno. Izgubila je jednu cipelu, ali odjea joj se nije poremetila. Vrat joj se iskrivio, no kapa joj je i dalje pokrivala kosu. I nikakvih avala, nikakva otrova, nikakva zamrenog zahvata Waltera Scotta. Samo crv to ju je nagrizao iznutra. Warnke klekne do nje. Htio je uti neku posljednju rije, ali nije bilo glasa. Rekla mu je sve to je htjela. Kad bi sada samo mogao doprijeti do odgovora... Bio je svjedok brojnih umiranja, ali nije otkrio tajnu kako da u tom trenu ostane dostojanstven, hrabar. Straario je uz mnogo mrtvaca, no kraj je i dalje bio bezlina, samotna strava. Amy nije umrla sama. Zahvaljujui njemu. Pitao se je li to uope bilo vano. Oi su ga pekle, ali nije mogao plakati jer ona to nije uinila. Zabaci glavu unatrag i otvori usta, a posljednji zraci toga dana gotovo ga zaslijepe. Usta mu ostadoe nijema. Zatim nazre pokret nad glavnom, kako se urezuje u svjetlost. Tek treptaj na rubu njegova vidokruga no ugleda ruku prekrivenu rukavicom, otricu noa. Onda vie nije bilo nikoga i uini mu se da uje tihe, brze korake. Tri svome gospodaru ili gospodarici. Uzmi plau koju si odredio za njezin vrat. Ali ne otkrivaj injenice; pokopaj ih, izbrii ih, unita ih za sva vremena. emu sve to? Warnke vrsto zatvori oi i skutri se u svoj plat. Hitao je prema skoku u vremenu, udei da napokon bol ipak bude jaa od istine.

- 116 -

U PRETPLATI 30% JEFTINIJE

GEORGE ORWELL
u est knjiga U tampi je, prvi put kod nas, komplet izabranih djela ovog izuzetnog autora. George Orwell predstavit e nam se izborom est svojih najboljih djela TISUU DEVETSTO OSAMDESET ETVRTA je godina kada se to dogodilo! IVOTINJSKA FARMA, satira o diktaturi i revoluciji svinja; KATALONIJI U AST iskustva Orwella kao sudionika panjolskog graanskog rata; NITKO I NISTA U PARIZU I LONDONU, ivot meu velegradskim skitnicama i lumpenproleterima; BURMANSKI DANI jetka je kritika engleskog kolonijalizma; ZATO PIEM I DRUGI ESEJI... Uvjeti pretplate Izabrana djela Georgea Orwella izlaze iz tiska potkraj desetog mjeseca 1983. godine. Pretplatiti se moete ve sada uz izuzetno povoljne uvjete. Pretplatnika cijena kompleta je 3500 dinara i zagarantirana je bez obzira na poskupljenje usluga i materijala. Kasnija maloprodajna cijena bit e za 30 posto via. Knjige ete dobiti nakon uplate cjelokupnog iznosa i izlaska iz tiska. Ispunjenu narudbenicu poaljite na nau adresu, a mi emo vam poslati uplatnice za otplatu u ratama (u najvie 5 rata).

N A R U D B E N I C A
ITRO AUGUST CESAREC, Zagreb, Prilaz JNA 57 Ovim se neopozivo pretplaujem na Izabrana djela Georgea Orwella u est knjiga po pretplatnikoj cijeni od 350 dinara. Knjige u uplatiti u .......... rata (najvie 5), a primit ih nakon uplate cjelokupnog iznosa i izlaska iz tampe. Ime i prezime: ...................................................................................... Tona adresa: ........................................................................................ Broj pote i mesto: ...............................................................................

- 117 -

Bill Pronzini: I Wish I May, I Wish I Might

Preveo Bruno Ogorelec

Da bar smijem, da bar mogu

Sjedio je na prijestolju od komada drveta koje su valovi izbacili na obalu, kraj velikih sivih stijena uz more i gledao bijesne zapjenjene valove kako se stalno iznova bacaju na hladnu i praznu bjelinu ala. Sluao je neskladne krikove galebova koji su neprestano kruili i zvonku lamentaciju ledenog listopadskog vjetra. Vrhom jedne sandale crtao je na srebrnastom pijesku besmislene are, zatim ih je paljivo brisao i poinjao iz poetka. Bio je blijed, plavokos djeak od etrnaest godina, kratko podrezane kose, oiju boje izblijedjelih cvjetova razlika. Hlae od laganog samta, siva jakna, a uska bijela stopala gola u sandalama. Ime mu je bilo David Lannin. Zagledao se u olovno nebo zaklanjajui oi od priguenog sjaja rukom plavom i utrnulom od hladnoe. Polako je okretao glavu zahvaajui vidokrugom istroen zid visoke uspravne stijene s busenjem trave nalik na neobrijanu bradu to se izdizala sa ala. Ispustio je dubok uzdah i ponovo okrenuo glavu da se zagleda u pjenu valova koji su se na plai lomili i povlaili natrag u more.

- 118 -

Ustao je i poeo lagano etati niz plau, ruku uvuenih duboko u depove jakne. Vrtlozi vjetra zasipali su ga zrncima pijeska i na koi je osjeao ledenu vlagu rasprene slane morske pjene. Obiao je blago zakrivljen rt i sad je mogao vidjeti gornju stranu golemog debla izblijedjelu od sunca, oguljene kore, napol zakopanog u pijesku moda dvadesetak metara od mora. Kraj njega je u mokrom pijesku lealo neto zeleno i sjajno, neto to mu je bilo promaklo panji kad je prije tuda prolazio: boca. Odmah je vidio da je to boca. Leala je na strani s grlom djelomino zakopanim u pijesak, kao da ju je nedavno izbacila plima. Imala je neobian oblik, a staklo je bilo neprozirne zelene boje mora, vrlo glatko, bez ikakvih oznaka ili etiketa. Izgledala je prilino stara i vrlo krhka. David kleknu, podie je i obrisa rukom zrnca pijeska to su se bila prilijepila uz njen vitki vrat. Grlo boce uvao je ep obilno zaliven jarko crvenim voskom u koji je bio utisnut, neitak, neki prastari peat. Tanki Davidovi prsti vjeto su otkinuli vei dio votanog peata otkrivajui ep sivkastosmee boje. Uspio je olabavjeti ep i boca pue gotovo neprimjerno treperiti. Zauo se nagao pucanj, kao kad ep izleti iz butelje ampanjca, a mikrosekundu kasnije bijesnu intenzivan, zasljepljujui, fosforescentno crven sjaj. David kriknu i prevrne se natrake na pijesak, a boca mu izleti iz ruku. Zatreptao je oima, a negdje blizu zauo se visok i glasan zvonki smijeh koji se pomijeao s vjetrom i udaranjem valova tvorei jeku to je svojim kotrljanjem ispunjavala hladan jesenski zrak. Ali vidio nije nita. Boca je leala u pijesku nekoliko koraka dalje, a i deblo i plaa i more bili su kao i prije; nita se drugo nije moglo vidjeti. A ipak je upalj smijeh i dalje odjekivao. David skoi na noge grozniavo se osvrui. Strah je bujao u njemu. Htio je potrati, tijelo mu se napeio za trk. U trenutku smijeh presta. Zavijajui glas napao mu je ui, glas niotkuda. Kao i smijeh malo prije i glas je bio bez roda, bez modulacije, bespolni glas: Da bar smijem, da bar mogu... to? ree David, traei oko sebe irom otvorenih oiju, bez rezultata. Gdje si ti? Tu sam ree glas. Na vjetru. - 119 -

 Gdje? Ne vidim te. Mene nitko ne moe vidjeti. Ja sam kralj dinova, vladar demona, svemogu. I nepravedno osuen na vjenost u toj boci od smrtnog arobnjaka Amroja. Smijeh. Tisuu sam godina proveo sam, cio milenij na hladnom, mranom i praznom dnu oceana. Sam i zatvoren. Ali sad sam slobodan; ti si me oslobodio. Znao sam da e to uiniti jer ja sve stvari znam. Bit e nagraen. Ostvarit u ti tri elje, prema obiaju, prema tradiciji... Da bar smijem, da bar mogu... Neka to budu rijei, dveri do tvojih najdraih snova. Izgovori ih bilo gdje i bilo kada i ja u te uti i posluati. Uinit u da ti se ostvari svaka elja. David ovlai usta. Bilo koje tri elje? Bilo koje odgovori glas. Bez uvjeta, bez ogranienja. Ja sam kralj dinova, vladar demona, svemogu... Da bar smijem, da bar mogu... Zapamtio si rijei, zar ne? Da! Da, znam ih. Smijeh. Amroju, prljavi arobnjae, gadni smrtnice, ja sam osveen! Nestani, nestani! I odjednom nastade praznina zvuka, glasna tiina iji je pritisak vrijeao Davidove ui i natjerao ga da zavie od boli. No taj je trenutak odmah proao i nije bilo vie niega osim zvukova plime i vjetra, i galebova koji su letjeli nisko iznad mora. Ustao je i stajao vrlo mirno, moda nekoliko minuta. A zatim se dao u trk. Trao je brzinom vjetra, daleko od debla napol ukopanog u pijesak, daleko od glatke prazne zelene boce; sandale^ao da su letjele iznad pijeska, jedva ostavljajui tragove. Bjeao je niz plau sve dok u daljini, na kratkoj stjenovitoj zaravni, nije ugledao odmaknutu od oceana malu bijelu kuu iji je prednji prozor sjao utom toplinom. Tu je negdje prestajao pijesak, pa je sad trao preko vreg tla prema bijeloj kui na stijeni. Na stijeni se ukazalo drveno stepenite to je vijugalo prema nebu. Kad mu se pribliio, niz stepenice dojuri ena. Dotrala je do njega, obujmila ga rukama i vrsto ga stisnula na grudi. Davide, Davide, gdje si bio! Poludjela sam od brige! Na plai odgovori on, duboko udiui hladan i slan zrak u bolna plua. Kod velikih stijena. Ti zna da tamo ne smije ii ree ena grlei ga. Zna - 120 -

da ne smije. Pogledaj kako si obuen. Vie to nikad, nikad ne smije uiniti. Obeaj da to vie nikad nee uiniti. Naao sam bocu kod velikog debla ree David. Unutra je bio demon. Nisam ga uope vidio, ali on se smijao i smijao i onda je obeao da e mi ispuniti tri elje. Rekao je da samo neto, poelim i on e uiniti da mi se elja ostvari. Zatim se jo malo smijao i rekao poneto to nisam razumio a onda je otiao i boljele su me ui. No, kakva pria! Davide, odakle ti takva pria? Ispunit e mi tri elje ree on. Mogu poeljeti bilo to i sve e mi se ostvariti. Tako je rekao demon. Davide, Davide! Poeljet u milijun milijardi sladoleda, poeljet e da ocean uvijek bude topao kao voda za kupanje da se mogu kupati kad god hou i poeljet e da svi djeaci i djevojice na svijetu budu kao ja, pa da nikad, nikad ne budem sam kad se hou s nekim igrati. Njeno i zatitniki majka uze ruku svog retardiranog sina. Hajde sad sa mnom. duo. Doi. Da bar smijem, da bar mogu ree David.

- 121 -

SPECIJALNO IZNENAENJE ZA ITAOCE SIRIUSA

NARODNA KNJIGA, Beograd, afarikova 11 KNJIGA ZA SVE PRAVE POKLONIKE SF ANRA!

ZORAN IVKOVIC: SAVREMENICI BUDUNOSTI

Ako ste pre svega ljubitelj dobre naunofantastine prie, onda najzad dobijate delo koje ve dugo ekate. Knjiga SAVREMENICI BUDUNOSTI donosi deset istinskih remek-dela iz pera vrhunskih metara anra: Simaka. Sterdena, Asimova Pola, Blia, Bredberija, Klarka, Lema, Strugackih i Legvinove. Ako, pak, vae zanimanje za naunu fantastiku see i dublje, tek je tada knjiga SAVREMENICI BUDUNOSTI za vas. Delo je to koje e vam postati pouzdan kompas u putovanjima kroz udesne svetove ovog anra: posredstvom jedanaest eseja dr Zorana Zivkovia moi ete podrobno da se obavestite o istoriji i poetici naune fantastike, o opusima velihih bardova koji su utrli put prerastanja SF anra iz trivijalne knjievnosti u prozu najveih umetnikih domaaja. Sve ono io ste oduvek elel da znate o naunoij fantastici, a niste imali odakle da dokuite, nai ete u knjizi SAVREMENICI BUDUNOSTI! N A R U D B E N I C A Ovim neopozivo naruujem ........ primjeraka knjige Zorana ivkovica SAVREMENICI BUDUNOSTI po cijeni od 900. dinara. Ime i prezime: ................................................................................ Potanski broj i mjesto: ................................................................. Ulica i broj: ................................................................................... Osobna karta broj: ..................... Izdala kod: ............................... Narudbenicu slati na adresu: Narodna knjiga, Beograd, afarikova 11. lanovi Kluba italaca imaju popast 20%. - 122 -

PRIKAZI VIJESTI OSVRTI DOGAAJI POLEMIKE protumaio ju je kao nekakvu boto je zapravo ansku silu. Snivajui o mrtvima, bilo proglasio ih je duhovima koji se
Da bi na neki nain pripomogao da se otkloni sua u svjeini ideja u domaim sf priama, nestor nae znanstvene fantastike Zvonimir Furtinger napisao je nekoliko napisa o zbivanjima i pojavama koje su do danas ostale nerazjanjene, nudei za njih i odreena rjeenja. Ta su rjeenja esto na rubu znanosti ili ak izvan nje no SIRIUS ih ipak objavljuje, i to iz sasvim odreenih razloga: da bi se pokazalo kako nekonvencionalan nain razmiljanja, moe dovesti do originalnih rjeenja za naoko nerjeive probleme. Evo i prvog napisa iz te serije moda e ve on navesti nekog suradnika SIRIUSA na originalniji rasplet u prii koiu upravo pie: Mnogo je toga to se ne moe objasniti. Da ne nabrajamo unaprijed, bit e dovoljno ako kaemo da su nam nejasne svrhe podizanja razliitih golemih graevina u pretpovijesno doba, kao i nain njihove gradnje, a ima i mnogo toga neobjanjenog iz relativno nedavne prolosti. Uostalom, nije nam jasno ni mnogo toga u fizici i astronomiji, pa vidimo da e predmet naeg razmatranja biti prilino irok, da ne kaemo opiran. Uostalom, preimo odmah na stvar! Vjera u zagrobni ivot. Kako je ovjek uope doao na zamisao o zagrobnom ivotu, a s tim i na vjerovanje u duhove, a u krajnjoj liniji i u bogove? Obino se to tumai tako da se ovjek u svome neznanju, a opet u elji da stvari objasni, posluio viim silama. Na primjer, suoivi se s munjom,

javljaju s drugog svijeta. Na prvi pogled to se tumaenje ini sasvim prihvatljivo. Ali moramo se zapitati kako se uope dolo na zamisao o duhovnom ivotu, a jo je manje jasno kako su se mogle stvoriti predodbe o viim silama. Da se to dogodilo samo kod jednog plemena, jo bi se moglo donekle shvatiti, ali to to se vjerovanje u vie sile pojavilo na cijeloj Zemlji ipak je malo udno. Kad bi bie koje je na poetku razvoja inteligencije (kao to je bio praovjek) imalo osobinu da u svemu odmah trai neke natprirodne sile, tada bi majmuni, dupini, konji, svinje i psi morali biti pomalo religiozni ili u najmanju ruku praznovjerni. No do danas to nije opaeno. pa takva pretpostavka ne dolazi u obzir. Isto tako malo je vjerojatno da bi neki bistri pekulant izumio religiju pa onda sazvao svjetski kongres i na njemu osnovac meunarodnu zajednicu za irenje praznovjerja. Rjeenje bi nam moda mogla ponuditi parapsihologija. Poznato je da primitivni ljudi imaju instinkte i telepatske sposobnosti mnogo razvijenije nego ovjek nagrizen civilizacijom. Moda je i praovjek raspolagao veoma razvijenim PSI (izvanosjetilnim sposobnostima i reagirao na svoju okolinu vie instinktivno nego razumski. Prvi njegov korak je bio da pronae metode, kako bi ta instinktivna spoznaja to bolje djelovala Dakako, nakon toga nije bilo daleko od toga da izgradi cio sistem, a same pojave da klasificira. Razumije se, to nisu mogli initi svi ljudi, ve oni obdareni PSI sposobnostima. Tako se poela stvarati sveenika kasta,

- 123 -

a unutar nje i specijalizacija. Jedni su molili sile da im budu sklone, drugi su se brinuli za zdravlje ljudi i ivotinja, trei su smiljali prokletstva za neprijatelje itd. No to sa moralo dogoditi? Kako se religijski sistem usavravao, opadale su nadnaravne sposobnosti reeva, amana i sveenika. Nita udno, jer su se ljudi, stvarajui neki logiki sistem, poeli sve vie sluiti razumom, a to je pogubno utjecalo na instinktivnu spoznaju. Zbog toga se manje-vie u svim kulturama spominju stara vremena, kada su po Zemlji hodali pravi udotvorci. Posljedica smanjivanja PSI sposobnosti dovela je do toga da su se sveenici pomalo pretvarali u maioniare. Oni su pred narodom morali pokazivati uspjehe, a ako nisu do njih mogli doi na prirodan nain, trebalo im je malo pomoi. Eto, to bi bilo parapsiholoko objanjenje pojave vjerovanja u vie sile koje moe, ali ne mora biti tono... No preimo na drugu temu! ovjeanstvo je oduvijek smatralo piramide vrelom velikih tajni. A one su doista morale impresionirati svojom veliinom, izgledom i poloajem. Zamislimo piramidu visoku oko 150 metara, u ravnoj pustinji, prekrivenu bljetavim pokrovom od uglaanog kamena: Sto je najzanimljivije, im je propala staroegipatska kultura, nitko vie nije imao pojma emu su te piramide sluile. Da bismo opravdali ljude iz prolosti moramo priznati da ni mi danas nismo nimalo sigurni u namjenu tih divovskih graevina. Narod uz Nil openito je vjerovao da su piramide bile itnice koje je sagradio onaj biblijski Josip, kako bi narod imao zalihe hrane za gladne godine. Razvitkom egiptologije poelo je prevladavati uvjerenje da su piramide grobnice egipatskih kraljeva. U novije vrijeme,

kad su se poele razvijati razliite pretpostavke o svemirskim katastrofama, to su oteivale Zemlju, neki su doli na pomisao da su piramide bile utoita u sluaju poplava. Ljudi bi se naprosto popeli na piramidu t tako spasili ivot. Meutim danas su sve te hipoteze manje-vie opovrgnute. Nema govora ni o tome da bi netko nakupio toliko ita koliko zaprema volumen Keopsove piramide. Osim toga piramide bi morale nestajati kako bi se ito troilo. Stvar je postala jo udnija kad su istraivai ustanovili da se piramida iznutra sastoji uglavnom od kamenih blokova, a itu ni traga. Danas prevladava uvjerenje da su piramide bile orijake i skupocjene grobnice. Ali to, barem za najveu i najstariju (Keopsovu!) piramidu ne vrijedi. Prva ekspedicija koja je prodrla u tu piramidu bila je arapska u 9. stoljeu. Ona nije nala u grobnoj komori nita to bi se moglo identificirati kao zemaljski ostaci nekog ovjeka. Naknadnim prouavanjem ustanovilo se da u toj piramidi nikada nitko nije bio pokopan! Ideja da je piramida sluila kao utoite pred poplavom toliko je nezgrapna da se o njoj ne isplati ni raspravljati. Ali nije tajanstvena samo svrha piramide, nimalo nije jasniji ni nain njene gradnje. Herodot, koji je bio u Egiptu i vidio piramide 2000 godina poto su sagraene, pie da je piramidu gradilo 100.000 ljudi u toku 20 godina. Vie nego fantastino. Ponajprije, te bi ljude trebalo negdje smjestiti, a ukupni prostor za smjetaj 100.000 ljudi, uz kakve-takve sanitarije, prolaze i ulice, jo skladita za alat i neophodni materijal, zahtijeva povrinu od nekih pet etvornih kilometara. Radnici bi morali svaki dan, samo da dou na gradilite, hodati jedan sat, to po egipatskom suncu i

- 124 -

Poto je prvo izdanje rasprodalo do poslednjeg primerka, u septembru (rujnu) izlazi iz tampe drugo neizmenjeno izdanje knjige NAIH 110 SF GODINA fantastike, koliko je ko doprineo, magistra knjievnih nauka Aleksanznamo tono koliko su nai vodei dra B. Nedeljkovia. Na 103 strane SF pisci postigli (a koliko strani). velikoga formata, ispunjene gustim To, i hiljade drugih konkretnih tekstom, dati su podaci o 466 SF podataka, sada moe da ne zna knjiga i 2.462 SF prie. Naznaene samo onaj ko ovu knjigu jo nije su i ideje, siei, oko hiljadu pria. nabavio! Sad svi znamo ta se deava u sedam vodeih redakcija, svi Istovremeno e izai iz tampe i znamo tih 102 izdavaa naune druga knjiga istog autora, SVET NAUNE FANTASTIKE sa kniigom Naih 110 SF godina. koja se sastoji od etiri dela: (1) (3) Trei deo se stsioji od preko 20 glavninu knjige ini serija predastrana isto informativnih lanaka o vanja odranih tokom 1982. i 1983. SF svetu i kod nas tokom perioda godine u beoogradskom SF Dru1. juli 1982 1. juli 1983, naime o tvu Lazar Komari. Dat je komlinostima, redakcijama, skupovipletan tekst svih ovih predavanja, ma, nagradama, knjigama, filmoviukljuujui i sporno jedanaesto, ma, promenama, novih poduhvaodrano u okviru JUKON-a 5 i zatima. (4) etvrti deo je Veliki SF tim otro napadnuto na stranicama adresar sa imenima i tanim adrenekih asopisa. Moda niste prisama i a ponegde i telefonima! stosustvovali ovim predavanjima tina i stotina SF fanova, udruenja, imajte ih sada sva. I Nije uzalud njipublikacija, redakcija itd. Pretplathov zajedniki naslov Svet naune nicima koji se jave na vreme bie fantastike; takva temeljita, opirnai omogueno da i sami, ukoliko se svestrana studija istorije i sadasmatraju ljubiteljima SF i ukoliko to njeg trenutka naune fantastike jo ele, uu u ovaj adresar. nikad nije kod nas objavljena. (2) Drugi deo knjige sadri dopune, priI najzad, takoe u septembru izlazi medbe i napomene italaca u vezi knjia, ovoga puta roman PAVANE dela svetske SF knjievnosti u podbritanskog pisca Keita Robertsa, u anru alternativne istorije: proitajte prevodu magistra Aleksandra B. i vidite kako je moglo biti. Speciialni Nedeljkovia. Fenomenalni SF rododatak: opirna struna bibliograman PAVANE neprestano doivljafija, detalino komentansana, knjiga i va, u svetu, nova izdanja, a kako i lanaka (stranih i domaih) o SF. ne bi? To je jedno od dva kljuna Iskoristite priliku koja vam se sad prua, i koja se moda nee ponoviti, i nabavite ove kniige.. Izreite ovu pretplatnicu ili je prepiite na list papira, i poaljite odmah na adresu: Aleksandar i Dragana Nedelikovi. Sarajevska 14 stan 14 (obavezno broi stana!), 11000 Beograd.

- 125 -

pijesku nije lako. Jo su vei problem tehnike tekoe. Rije je o kamenim blokovima teum po nekoliko desetaka tona Te su kamene gromade obraene vrlo precizno, tako da prilijeu jedna uz drugu, a da se izmeu njih ne moe ugurati ni otrica tankog noa. Nije jasno kakvim su alatom stari Egipani mogli to uraditi, kada nisu poznavali eljezo, ve u najboljem sluaju broncu. Ni pitanje transporta nije rijeeno. Kamen je uzet iz kamenoloma na gornjem Nilu, to znai da ga je trebale dovui najprije do rijeke, zatim ukrcati na brodove i napokon istovariti i dopremiti na gradilite, te podii na potrebnu visinu. Kako je to postignuto nikome nije jasno. Zna se samo da bi i danas gradnja takve piramide predstavljala vrhunski tehniki pothvat Osim toga. kako su faraoni mogli prehranjivati toliki broj ljudi, na jednom mjestu i u toku dvadeset godina? Egipani u ono vrijeme nisu poznavali ni konje ni deve, a trebalo je dovlaiti stotinjak tona hrane na dan, i to redovito. Dakle, jo jedna neprilika koju ne znamo rijeiti. Mnogi tvrde da su se Egipani prilikom giadnje velikih graevina sluili levitacijom. (To je kada se neto podigne uvis mimo svih fizikalnih zakona.) O levitaciji koja se pogreno tumai kao ukidanje sile tee, ne bismo uope ozbiljno govorili kada ne bi postojao eksperiment koji (navodno!) svatko moe izvesti, a rezultat mu je neobian: elimo, na primjer, podii neki teki prtdmet. To moe biti stol. ovjek krinja, bilo to. Za eksperiment je potrebno petoro ljudi Cttvoro se postave oko predmeta koji treba podii. Jedan poloi dlan desne ruke na predmet, a ostali redom stavljaju desni dlan na nadlanicu prethodnoga Nakon toga toranj ruku dozida se i lijevim dlanovima, na isti nain. Peta osoba broji zatim odmjerenim tempom do dvadeset. Ostalih etvoro na

jedan duboko uzdahnu, zadre dah, a na dva polako izdahnu, i tako do dvadeset. Vrlo je vano da svi udiu i izdiu istodobno, radi toga i treba da broji peta osoba. Kada je odbrojavanje gotovo, ljudi rastave dlanove i postave kaiprste ispod predmeta koji valja dii. Na zapovijed sad svi pritisnu kaiprste i predmet kako god bio teak digne se kao da je postao laki. Pri tome ima i jedna zanimljiva nuspojava. Ako se iz bilo kojeg razloga (neravnomjerno udisnanje i si.) predmet ne digne, a ljudi upiru prstima svom snagom, na prstima se poznaju uleknua od velikog pritiska. Meutim, kada pokus uspije, nema nikakvih tragova na prstima! Nisu li na taj nain Egipani dizali kamene gromade? Ipak, razlika je ako se podigne stol sa spisima teak dvjesta kilograma ili kamen od petnaestak tona Z. FURTINGER

Sirius-burza

Za ouvane knjige Zadubina i carstvo i Druga zadubina (Zadubinu imam) dajem SIRIUSE 1525 (ili za cijeli komplet SIR1USE 15 50) Zoran Andonov, JNA 27. 91220 Tetovo, tel. 094/22-627 Za komplet Wellsa nudim 2000. a za Gosoodar svetlosti (Zelaznv) .500 Vladan Gaji, 14236 Rudovci. Traim sve Andromee i prvih pet brojeva SIRIUSA (dobro uuvanei Kupujem ih ili dajem u zamjenu Kentaurove knjige, Rat ljudi i dadevnjaka. Radoje Pavlevi, Naselje zbratimljenih gradova 8/II, 14000 Valjevo, tel. 01425-174. Kupujem uuvane SIRIUSE broj 1, 27 . 28 i 39. Mladen Krulik, Milohanovieva 1, 51410 Pore. Mijenjam SIRIUSE 14, 16, 24, 43, 44, 46, 47, 66, 68, 69 i 70 za stripove Biser 1 do 20 Zoran

- 126 -

Jovanovi, Sa j kaska 21, 11000 Beograd. Kupujtm SIRIUS broj 51 Aleksandar Goranski, Putnikova 6, 62000 Maribor. Kupujem Arjdromedu 1 i (ili) 2, ako su dobro ouvane, te Kosmoplove 124, po dogovoru; takoer Sturgeona Vie nego ljudski i Andersona uvari vremena. Zoran Mii, JNA 50, 52000 Pula (tf. 052/28,575). Prodajem SIRIUS komplet 1 84 za 3000 d, kao. i izdanja Kentaura i druge znanstvenopopularne knjige. Na zahtjev aljem popis Darko Rus, Kardeljeva 77. 62000 Maribor. SIRIUSE 13, 54, 61, 62, 70, 71, 72, 74, 75, 76. 78. 79, 81, 83, 84. 85 duplikati te Wyatt Earp i Doc Holliday, starije brojeve Zlatne serije i Lunovog Magnus stripa, mijenjam po dogovoru za SIRIUSE broj 1, 2, 3, 5, 21 a

nedostaju mi i romani LASO (nova serija) broj 21, 32, 47, 56. 61, 86, 106, 110, 115, 125 i 133. Duan Slojanovi, Vrboveka 6. 43260 Krievci. Galaksije 6486 (bez 65) 1 95122 (bez 110) prodajem za 2350 d ili (radije!) mijenjam za Andromedu 1 i 2, komplet Kosmoplova 124 ili 8 Kentaura koji mi nedostaju. Opet: Zoran Mii, JNA 50, 52000 Pula (tf. 052/28-575).

Dopisujmo se!
elio bih se dopisivati s ljubiteljima znanstvene fantastike, naroito s onima koji povremeno napisu ili naslikaju neto na tu temu. Roman PRELOVEK. Cesta padlih borcev 65, 61230 Domale.

- 127 -

Nove knjige u SF biblioteci

POLARIS
FRENK HERBERT BOG-CAR DINE
Posle velikog uspeha sa romanima Clarkea i Asimova biblioteka POLARIS prireuje poklonicima naune fantastike jo jedno izuzetno iznenaenje. Ko od pravih ljubitelja SF anra nije istinski uivao u matarski raskonom ciklusu Frenka Herberta Peana planeta? udesna planeta Arakis, poznata joj kao Dina, odavno je prerasla u moan naunofantastini simbol, ijoj aroliji gotovo niko nije odolio. Kako izgleda, izuzetak u ovom pogledu nije ni sam autor, koji je prole godine sroio novi nastavak ove serije, veoma obiman roman pod naslovom Bog-car Dine. Biblioteka POLARIS prua vam priliku da i ovo izuzetno delo uskoro proitate u prevou, da se ponovo otisnete sa Herbertom u oaravajue pustolovine na Arakisu. Delo e zbog velikog obima biti objavljeno u dva toma, po odista popularnoj ceni od 780 dinara za komplet, a izlazak iz ampe planiramo za kraj godine. Ne propustite priliku da se pretplatite na ove dve knjige, budui da e tira biti ogranien i da se ne predvia prodaja u knjiarskoj mrei.

PRETPLATNICA
Ovim se neopozivo pretplaujem na ........... primeraka kompleta knjiga Frenka Herberta Bog-car Dine III po pretplatnoj ceni od 780 dinara po kompletu. Uplatu u izvriti u roku od sedam dana po obijanju popunjene potanske uplatnice. Ime i prezime: ...................................................................................... Potanski broj i mesto: ......................................................................... Ulica: ........................................................................... broj: ............... Telefon: ..................... Broj line karte: ................. Izdata: ................. Pretplatnicu popuniti to itkije i iskljuivo tampanim slovima i poslati na adresu: ZORAN ZIVKOVIC. SENJACKA 32 11000 BEOGRAD - 128 -