Professional Documents
Culture Documents
gradivo 4. razreda
e( ,T ) = a( ,T )
e koeficijent emisije
Omjer izlazne snage zraenja i koeficijenta absorpcije tog tijela konstantan je za sva tijela u termodinamikoj ravnotei (vrijedi za bilo koju temperaturu tijela i za bilo koju valnu duljinu zraenja) termodinamika ravnotea - tijelo e uspostaviti zajedniku temperaturu izmjenom energije putem elektromag zraenja; svako tijelo je i abmiter i absorber (dobar apsorber je i dobar emiter)
STEFAN BOLTZMANNOV zakon snaga zraenja idealnog crnog tijela razmjerna je povrini i etvrtoj potenciji termodinamike temperature : P = AT [W ] , watt P snaga zraenja A - povrina tijela T termodinamika temperatura ( K, kelvin ) 8 2 4 = 5,67 10 Wm K , Stefan Boltzmannova konstanta
4
WIENOV ZAKON (zakon pomaka) - umnoak apsolutne temperature crnog tijela i valne duljine na kojoj je snaga zraena maksimalna je konstanta : m T = b c= f 3 b = 2,9 10 mK , Wienova konstanta c brzina svjetlosti m valna duljina na kojoj je snaga zraenja maksimalna Wienov zakon je dobiven eksperimentalnim putem; na slici dolje su 2 krivulje ovisnosti intenziteta zraenja o frekvenciji energije koju zrai idealno crno tijelo na 2 razliite temperature. Vidi se da je krivulja zraenja na vioj temperaturi pomaknuta u lijevo prema krivulji zraenja na nioj temperaturi. I I intenzitet zraenja I valna duljina
teorija
I=
P W A m2
c = m f m
Ameriki fiziari Rayleigh i Jeans (itaj : Rejli i Dins) teorijskim putem su doli do zakona zraenja koji se nije slagao sa rezultatima dobivenim pokusima, naroito u podrujima visokih frekvencija.Ta je injenica u povijesti fizike poznata pod nazivom ULTRALJUBIASTA KATASTROFA. Naime,
matematika obrada (integralni raun) energija zraenja crnog tijela davala je rezultate da energija zraenja raste na neizmjerne vrijednosti kada frekvencija zraenja raste.
Izlaz iz problema pronaao je njemaki fiziar Max Planck, koji je uveo pojam KVANT. Klasina fizika (19.st.) tumaila je zraenje tijela na nain da tijela zrae KONTINUIRANE (neprekinute) iznose energija. Problem nestaje ako se pojava tumai diskontinuiranim zraenjem energije : znai mora postojati najmanja koliina energije koju tijelo zrai ( zraenjem u paketiima, tzv. kvantima KVANTNA FIZIKA )
1 Nina Obradovi, prof.
gradivo 4. razreda
Planckova formula :
E=
8 h c3
f3 e
hf kT
Planckova formula za energiju jednog kvanta : h = 6,62610-34 J s Planckova konstanta Planckova formula za energiju vie kvanata :
Ekvanta = hf E = Nhf
o FOTONU ( roj fotona svjetlost elektromagnetski val ) Svojstva fotona : - giba se brzinom c = 3108 m/s (foton nikad ne miruje nema energiju mirovanja) - nema masu (foton je estica bez mase nema energiju mirovanja) - za fotone NE VRIJEDI ZAKON OUVANJA BROJA fotona - foton traje vjeno ... ali esto ulazi u interakciju s materijom ... ( za fotone vrijeme ne tee, ne postoji pojam vremena ... ) - fotoni imaju dvojnu (dualnu) prirodu : fotoni su i estice i valovi .. kada e pokazati koju prirodu ovisi o uvjetima u kojima se nalaze; kada putuju kroz prostor/tvar manifestiraju valna svojstva; kada stupaju u meudjelovanje s materijom pokazuju estina svojstva ( fotouinak )
Materija se dijeli na 2 skupine : TVAR lokalizirana energija ( energiju nosi estica ) POLJE ne lokalizirana energija ( energija se nalazi u prostoru u kojem je prisutno polje ) na fotone djeluje gravitacijska sila savijanje zrake svjetlosti u gravitacijskom polju ( podruje ope teorije relativnosti )
E c
( m = 0) , p =
Oznake fizikalnih veliina : E energija fotona f frekvencija fotona valna duljina fotona
p koliina gibanja (impuls) n indeks loma sredstva 1 elektronvolt - mjerna jedinica za energiju 1eV = 1,6 10 19 J
c v
gradivo 4. razreda
Prema dotada postojeoj, valnoj teoriji svjetlosti, mogao se objasniti samo prvi rezultat (toka1). Prema toj teoriji oekivalo se da i kinetika energija elektrona bude razmjerna intenzitetu svjetlosti ( I ~ A2 ), tj. Ek ne bi trebalaovisiti o frekvenciji. Osim toga, fotoefekt bi mogao izazvati EM-val bilo koje frekvencije.
Potpuno tumaenje fotouinka dala je estina, tj. KORPUSKULARNA teorija svjetlosti. Fotoefekt je protumaio A. Einstein, 1905.god. pomou Planckove formule E = hf uvoenjem pojma KVANTA SVJETLOSTI FOTONA svjetlost je roj fotona ; fotoni = estice svjetlosti Fotoefekt je interakcija 1-1 ( 1 foton, 1 elektron ). ( 1921.g. Einstein dobiva Nobelovu nagradu. ) Einsteinova formula fotoefekta je u biti zakon ouvanja energije : Ek kinetika energija izbaenog elektrona Wi izlazni rad elektrona iz metala Wi = hf g
hf = Ek + Wi
h = 6,625 10 34 Js
Izlazni rad (energija ionizacije) je energija koju je potrebno dati elektronu da napusti atom. fg granina frekvencija, najmanja frekvencija fotona koji mogu izazvati fotoefekt Grafiki prikaz Einsteinove formule : Wi < 0 , jer treba uloiti vanjsku energiju da se elektron otrgne od 1 2 atoma Ek = me v zadatak za vjebu : uta zbirka. 6.2. 2 Elektrone pri fotoefektu na platini zaustavlja potencijal od 0,8 V. Izlazni rad za platinu je 5,3 eV. Kolika je valna duljina fotona pri tom fotouinku ? ( R : = 0,204 m; vidi dolje uputu)
c = g f g
c = f
Uputa : postoji pojam zaustavni potencijal tj. napon koenja U fotoefekta to je napon koji treba uspostaviti izmeu anode i katode u fotocijevi da zaustavi elektrone uz samu povrinu metala. Uvjet se svodi na jednakost energije elektrinog polja i kinetike energije elektrona.
fotoni anoda elektroni
Formula za opisani proces je : eU = 1 m v 2 e katoda 2 hf = eU + Wi Einsteinova formula drugi oblik : slika desno : fotoelija slui kao sklopka, tj. PREKIDA
( kad svjetlost padne na katodu, strujni krug se zatvori, a kada se zraka prekine i strujni krug se prekine) konstante : 31 19
me = 9,11 10
kg
e = 1,6 10
izvor napona
gradivo 4. razreda
4. Zadaci fotouinak
15
FORMULE :
Zadatak : Kada je metalna ploa obasjana fotonima frekvencije 2,23 10 mv 2 Hz iz nje izlijeu elektroni kinetike energije 6,6 eV. Ako istu plou hf = W + E Ek = i k obasjavamo fotonima frekvencije 4,62 1015 Hz najvea kinetika 2 energija izbaenih elektrona iznosi 16,5 eV. Izraunaj vrijednost h = 6,626 10 34 Js Planckove konstante. Naboj elektrona je 1,6 10-19 C. W Rjeenje : Wi = hf g f g = i h f1 = 2,23 1015 Hz hf1 = E1 + Wi c hc c = f g = = E1 = 6,6eV f g Wi hf 2 = E 2 + Wi ( 1) f 2 = 4,62 1015 Hz zbrajanjem gornje dvije jednadbe hf = Wi + eU E 2 = 16, dobijemo5eV E E1 h= 2 = 6,63 10 34 Js e = 1,6 10 19 C f f
2 1
h=?
FORMULE :
E = hf
E = Nhf c = f E = pc p= h m=0
1) Neka radio postaja odailje 1028 fotona u tri sekunde. Energija svakog fotona je 10-24 J. Izraunaj : a) frekvenciju tih fotona c = 3108 m/s b) snagu te radio postaje ( u kW ) 2) a) Koliko fotona u 1s emitira radio postaja ako snop fotona ima snagu 12 kW, a svaki foton nosi energiju 100 eV? b) izraunaj impuls fotona 3) kada monokromatska svjetlost valne duljine 2,82 m obasjava fotokatodu,
5 1 1 w = E 2 + H 2 izlaze elektroni brzinom 3,110 m/s. Izraunaj : a) graninu frekvenciju b) graninu valnu duljinu za fotouinak 2 2
4) Da li e svjetlost valne duljine 1,510-7 m izazvati fotouinak na metalu, za koji je izlazni rad 5 eV ? 5) Koliki je napon potreban za zaustavljanje fotoelektrona, ako ti elektroni, nakon izlaska iz metala imaju brzinu 1,6 106 m/s . Masa elektrona iznosi 9,1110-11kg. 6) Fotoni energije 20 MeV upada okomito na ploicu metala. Izraunajte : a) koliki impuls fotoni daju toj ploici b) koliki bi joj impuls dali da upadnu pod kutem od 30 ? ( vidi sliku ) Napomena : treba izraunati komponentu p1. 7) Koliko e fotoelektrona izbaciti s povrine metala izlaznog rada 2,510-5eV 1020 fotona, ako je energija jednog fotona 6,62610-24J. Koliki je napon zaustavljanja za taj metal ? Masa elektrona iznosi 9,1110-11kg. Naboj elektrona je 1,610-19C. 8) Kolika je kinetika energija elektrona izbaenih iz kalija svjetlou valne duljine 500 nm , ako je granina valna duljina fotona koji mogu izazvati fotoefekt 551 nm. 9) Elektrone pri fotoefektu na eljezu zaustavlja potencijal 2,4 V. a) Odredi valnu duljinu svjetlosti koja je uzrokovala fotoefekt. b) Izraunaj graninu valnu duljinu ! Izlazni rad za eljezo je 4,63 eV. 10) Granina valna duljina za fotoefekt na elektrodi od litija je 504 nm. Koliki se potencijal mora upotrijebiti da se zaustave elektroni koji izlaze iz te elektrode, ako se ona osvijetli fotonima valne duljine 0,32 m ?
gradivo 4. razreda
5. Rntgensko- zraenje
Otkrio ga je W.C. RNTGEN 1901.g. dobio Nobelovu nagradu ( prva Nobelova nagrada ) x ( rendgenska ) cijev ; Opis procesa u cijevi : - iz katode izlaze elektroni, udaraju u anodu, te iz nje izbijaju fotone; taj proces je obrnut procesu fotoefekta K- katoda (-); izraena iz volframa: grijana na 2700 K
K A
A ... anoda ( + ); izraena iz materijala malog izlaznog rada U ( 30 150 ) kV ; napon izmeu K i A Jednadba za x cijev :
.
hf x = eU f x =
eU (1018 10 22 ) Hz h
c = f
x 1 pm 10 nm
E x 10 2 10 22 eV
Ako brzi elektron koji izlazi iz katode pogodi u elektronski omota atoma mete (anode), moe izbiti elektron iz unutarnje ljuske te e na to prazno mjesto uskoiti elektron iz vie energetske ljuske i pritom emitirati foton x-zraenja. Na taj nain emitira se zraenje samo tono odreenih frekvencija (valnih duljina) vidljivi su kao iljci na grafu ovisnosti I - I K K I intenzitet zraenja Na grafu je prikazan karakteristian spektar x-zraenja)
..
- valna duljina
gradivo 4. razreda
6. Modeli atoma
Prvi modeli atoma : Demokrit (5.st.pr.Kr.) atom = nedjeljiv
J.R.Bokovi, 18.st. ideja o silama izmeu estica; bila je temelj razvoja atomske fizike J.J.Thomson 1899.g otkrio elektron (Nobelova nagrada 1906.g.); dao tzv. statiki model atoma ili tzv. plum-pudding model E.Rutherford 1911.g sruio Thomsonov model i dao tzv. planetarni model atoma na temelju pokusa bombardiranja tankog listia zlata esticama ( Nobelova nagrada 1908.g. za kemiju ) Rezultat Rutherfordovog pokusa : pozitivan naboj koncentriran je samo u malom dijelu atoma, i to u njegovom sreditu JEZGRA (nukleus) vei dio volumena atoma oko pozitivno nabijene jezgre je prazan prostor, u kojem oko jezgre krue elektroni pod utjecajem elektrostatske sile koja ima ulogu centripetalne sile ( slino kao to planeti krue oko Sunca ) Niels Bohr dao model atoma poznat kao BOHROV MODEL ( Nobelova nagrada 1922.g. ) relativno dobar model u to doba ali jedino tumai ponaanje H-atoma model je nastao kao rezultat J.J. Balmerovih eksperimenata ( 1885.g.) Balmer se bavio analizom spektra zraenja H-atoma
BOHROV KVANTNI MODEL ATOMA : - nastao 1913.g na temelju Planckove ideje o kvantima i rezultata Rutherdovog modela - temelji se na 2 postulata 1. Bohrov postulat : Elektroni se oko jezgre gibaju po krunim putanjama sa tono odreenim radijusima i na njima imaju tono odreene energije tzv. STACIONARNA ENERGIJSKA STANJA. Gibajui se po tim putanjama elektron ne zrai energiju. U odsutnosti vanjskih utjecaja elektroni se nalaze u najniim stacionarnim energetskim stanjima. h me masa elektrona Za stacionarna stanja vrijedi : me r v = n 2 rn radijus staze (putanje) elektrona n redni broj staze
Bokovieva krivulja
Time je Bohr KVANTIZIRAO ENERGIJE i putanje elektrona u atomu . Pri tom krunom gibanju
ulogu centripetalne sile ima Kulonova privlana sila izmeu jezgre i elektrona.
2. Bohrov postulat : Pod utjecajem vanjskog djelovanja elektron moe prijei u vie stacionarno energetsko stanje. Elektron emitira energiju u obliku fotona kad preskae iz stanja vie energije u stanje nie energije, a kad apsorbira energiju prelazi iz stanja nie energije u stanje vie energije. Pri tome je razlika energijskih razina jednaka energiji emitiranog (apsorbiranog) fotona :
foton
E = hf = E m E n
elektron
spektar : emisijski nastaje kada elektron prelazi iz stanja vie u stanje nie energije (slika iznad) apsorpcijski nastaje kada elektron prelazi iz stanja nie u stanje vie energije (sl. dolje) Atomi apsorbiraju samo fotone onih energija koje u pobuenom stanju emitiraju !
gradivo 4. razreda
H atom
Balmer je eksperimentalnom metodom ( pokusom ) otkrio formulu pomou koje se vrlo precizno moglo predvidjeti koje valne duljine vidljivog dijela spektra zrai vodik u plinovitom stanju :
= R(
1 1 2 ) n = 3,4,5, .... 2 n 2
Taj niz valnih duljina vidljivog dijela spektra vodikovog atoma nazvan je Balmerov niz ili Balmerova serija. Kasnije su slijedila otkria slinih diskretnih valnih duljina i u drugim podrujima spektra H atoma : Paschen je otkrio seriju u infracrvenom podruju ( Paschenova serija ) :
= R(
1 1 2 ) 2 3 n
n = 4,5,6, ...
Lyman otkriva 1916. godine seriju valnih duljina u u ultraljubiastom (ULJ) podruju ( Lymanova serija )
= R(
1 1 2 ) 2 n 1
n = 2,3,4, ...
= R(
1 1 2) 2 m n
n = m + 1, m + 2, m + 3,....
1 1 Zbog c = f f = cR 2 2 n m
Spektar zraenja H atoma objanjen je u okviru Bohrovog modela atoma kao posljedica Bohrovih postulata :
2 1. kvantizacija radijusa putanje elektrona rn = n r1
En =
13,6 n2
[eV ]
2. uvjet zraenja iz atoma atom zrai samo kada elektron skae iz stanja vie u stanje nie energije :
1 1 E f = E m E n = 13,6 2 2 ( eV) n m
cR m2
E f = hf
Iz formule za frekvenciju dobije se formula za tzv. graninu frekvenciju pojedinog niza : iznad ove energije atom je ioniziran, tj. elektron je slobodan
f = f gr n
f gr =
c = gr f gr
= gr n
gr
R m2
gradivo 4. razreda
7. Atomski spektri
Model atoma koji je predloio N. Bohr mogao je protumaiti samo spektar H-atoma. Ve u nastojanju da se protumai spektar He-atoma Bohrova teorija nije bila dostatna. No, ipak, povijesna zasluga N. Bohra je u tome to je : izvor zraenja smjestio u atom (elektromagnetsko zraenje dolazi iz atoma) kvantizirao energije elektrona u atomu tumaenje naela zraenja iz atoma : E = Em En = hf , zakon ouvanja energije
Naelo emisije iz atoma : elektroni prelaze iz stanja vie energije u stanje nie energije i pti tome zrae fotone
kvantizirane su i energije atoma i energije molekula Svaki atom ima svoj vlastiti, JEDINSTVENI spektar zraenja. Radi se ili o emisijskom ili o apsorpcijskom spektru, ovisi o uvjetima u kojima se atom nalazi. Spektar pojedinog elementa se dobije tzv. spektralnom analizom : O okular S spektroskop P plin ( zagrijani, tj. pobueni plin )
P 1 S 2
Spektroskop je ureaj za promatranje spektra. Prouavanjem emisijskih i apsorpcijskih spektara moe se zakljuiti o sastavu pojedinog uzorka materijala. Na tom se naelu zasniva metoda poznata pod imenom SPEKTRALNA ANALIZA. Ona se vrlo esto rabi u fizici, kemiji i primijenjenim strukama (forenzici i sl.). Prvi ovjek koji je opazio spektar, bio je austrijski fiziar J. Fraunhoffer u 19. st. On je, kroz zaaeno staklo, na kojem je urezao niz tankih pukotina ( prva optika mreica ) promatrao Sunce i uoio niz tamnih linija u kontinuiranom spektru Sunca.
gradivo 4. razreda
Linijski spektri: emitiraju ih razrijeeni ugrijani plinovi i pare metala u atomarnom stanju
arna nit visoki napon pukotina prizma detektor
spektar H-atoma
Detaljnije : Apsorpcijski spektar vodika - svjetlost koju emitira izvor kontinuiranog spektra (bijela svjetlost)
prolazi kroz razrjeeni plin vodika. Uoite tamne linije na istim mjestima (valnim duljinama, tj. frekvencijama ili energijama) koje emitira razrjeeni i pobueni plin vodik.
Na dolje navedenim linkovima moete vidjeti spektre pojedinih atoma. http://physics.mef.hr/webpraktikum/spektroskopija/Page1.htm Pogledajte i ovo: http://jersey.uoregon.edu/vlab/elements/Elements.html
klikom na bilo koji element vidjet ete njegov spektar
gradivo 4. razreda
h mv
1 p
m masa estice
v brzina estice
ili
p = mv , klasina fizika
p = mv , relativistika fizika
Hipoteza je potvrena pokusom ogiba ( difrakcije ) elektrona na kristalima. POKUS Davissona i Germera ( Nobelova nagada 1937.g. ) : Kristal je optika mreica za elektrone.
MnO Na foto - ploi nastaje ogibna slika elektrona. (tzv. Laueov dijagram laueogram) Max Laue, austijski fiziar
Pri ogibu na kristalu elektroni zadovoljavaju tzv. Braggov uvjet : k = 2d sin k red ogibne slike k = 1, 2, 3,...
valna duljina elektrona d udaljenost mrenih ravnina kristala tj. konstanta optike mreice (reetke) (theta) kut sjaja ( kut koji zatvara upadna zraka sa mrenom ravninom
DE = d sin
EF = d sin
DE + EF = 2d sin
razlika hoda
De Broglieva jednadba povezuje i valna i korpuskularna svojstva elektrona. Ono to vrijedi za elektron, vrijedi i za ostale estice. No, valovi-estice nisu poput elektromagnetskih valova : brzina im je manja od brzine svjetlosti i nije stalna. Ali, kao i EM-valovi, niti estice ne pokazuju uvijek valna svojstva. To ovisi o odnosu valne duljine estice i njene veliine : uvjet koji odreuje kada estica pokazuje pokazuje valna svojstva : d veliina estice d << uvjet koji odreuje kada estica ne pokazuje pokazuje valna svojstva : d Zato elektron uvijek pokazuje valna svojstva ? Odgovor : Kada se izrauna valna duljina pridruena elektronu dobije se vrijednost puno manja od veliine elektrona, koja se procjenjuje na priblino ~ 10-16 m. Npr. kada se elektron giba brzinom 105 m/s, njegova valna duljina je 7,3 nm : h 6,626 10 34 elektron u atomu formira stojni val : = = = 7,3 10 9 m = 7,3 nm 31 5 mv 9,1110 10
10
gradivo 4. razreda
govore o nepouzdanosti pri ISTODOBNOM mjerenju tzv. komplementarnih veliina KOMPLEMENTARNE veliine su : x ( poloaj ) i p ( impuls ) E ( energija ) i t ( vrijeme ) (kut ) i L ( kutna koliina gibanja )
rezultat su interakcije ( meudjelovanja ) mjernog ureaja ( subjekta ) i atomske estice ( objekta ) u procesu mjerenja
relacije glase :
x p
h 2
E t
h 2
E neodreenost pri mjerenju energije x neodreenost (nepouzdanost) pri mjerenju poloaja p neodreenost pri mjerenju impulsa t neodreenost pri mjerenju vremena h = 1,05 10 34 Js , tzv. reducirana Planckova konstanta ( itaj : h precrtano ) = 2
Tumaenje relacija neodreenosti : U istom mjerenju, vea pouzdanost pri mjerenju jedne veliine dovodi do to vee nepouzdanosti druge veliine. Dodatni komentar : U svijetu atoma ne postoji pojam putanje. Na koji nain u klasinoj fizici moemo odrediti poloaj (putanju) neke estice? Promatranjem gibanja okom, ureajima ( dalekozor, teleskop, poveala, mikroskop optiki, elektronski, laserski ). Predmet mora biti OSVIJETLJEN (mi taj predmet vidimo upravo zahvaljujui refleksiji svjetlosti). Kako, npr. odrediti poloaj elektrona? Morali bismo ga osvijetliti! No, budui da je elektron vrlo malen, to bismo morali initi u posebnom mikroskopu s dovoljno velikim poveanjem. Ali, ... javlja se tekoa : MIKROSKOPOM SE NE MOGU JASNO VIDJETI OBJEKTI MANJI OD VALNE DULJINE SVJETLOSTI KOJOM IH OSVJETLJAVAMO ( posljedica ogiba svjetlosti na otvoru mikroskopa ). Dakle, svjetlost u kojoj bismo promatrali elektron i njegovu stazu-niz toaka putanje morala bi imati valnu duljinu razmjernu veliini elektrona ( oko 10-16 m ).Tu valnu duljinu ima gama zraenje. Gama zraenea ima vrlo veliku energiju i koliinu gibanja! Zbog toga bi takvo zraenje, pri naletu na elektron, znatno promijenilo stanje gibanja samog elektrona! Ta je promjena svaki puta drugaija, nepredvidiva je u sudaru pojedinanih elektrona s fotonima gama zraenja. ak ni uz savreno dobru aparaturu ne bismo mogli odrediti putanju elektrona uzastopnim osvjetljavanjem i fotografiranjem njegova poloaja. Obimna istraivanja su pokazala da nema izlaza iz tog ogranienja; to je posljedica valno-estine prirode materije. Ni na koji nain nije mogue odrediti tonu putanju estice na razini veliine atoma. OBJEKT ( atomska estica ) I SUBJEKT ( ureaj ) NEODVOJIVO SU POVEZANI UTJECAJEM SUBJEKTA NA OBJEKT U PROCESU MJERENJA i to se ne moe izbjei. Ispitujui svijet atoma, u njemu se moramo odrei uobiajenog pojma putanje, jer je ne moemo izmjeriti, tj. tono odrediti. Ali, zato se ne bi moglo postii da, prilikom procesa mjerenja, jedan atomski objekt tek neznatno djeluje na drugi? Stvar je u tome da su oba, i mjerni ureaj i objekt, u istom kvantnom svijetu. Osnovno je obiljeje kvantnih pojava njihova DISKRETNOST. U tom svijetu nita ne biva sasvim malo meudjelovanje tamo tee u kvantima ili SVE ili NITA. Mi ne moemo po volji slabo djelovati na kvantni sustav sve do nekog trenutka on to djelovanje uope nee osjetiti. Ali, im veliina djelovanja toliko naraste da ju je sustav spreman primiti, to onda obino dovodi do njegovog prijelaza u novo ( takoer kvantno ) stanje, a esto i do njegovog raspada.
11
gradivo 4. razreda
Schrdingerova jednadba je osnovna jednadba u suvremenoj kvantnoj fizici. Na pitanje kako se odvija gibanje u svijetu atoma odgovor daje kvantna fizika : niti kao jednostavno gibanje estice, niti kao jednostavno irenje vala, ve je to gibanje opisano odgovarajuom matematikom funkcijom, tzv. valnom funkcijom . Ona utjelovljuje i valna i estina svojstva materije. Valna funkcija ima svojstvo vala, to upuuje na pojave ogiba i interferencije, a ima i estina svojstva, ali na poseban nain : KVADRAT APSOLUTNE VRIJEDNOSTI VALNE FUNKCIJE U SVAKOJ TOCI PROSTORA DAJE VJEROJATNOST DA ESTICA BUDE u 2 malom djeliu volumena V oko te toke. predoavamo tzv. KVANTNIM OBLAKOM ( na
onom mjestu u kvantnom oblaku na kojem je estica ee vea je gustoa kvantnog oblaka ). VALNA FUNKCIJA NIJE VAL MATERIJE NEGO VAL VJEROJATNOSTI.
12
gradivo 4. razreda
U kvantnoj fizici objekt se moe nalaziti u stanjima samo odreenih energija, a svako je stanje opisano odgovarajuom valnom funkcijom.
pogledajte sliku kvantnog elektronskog oblaka : http://www.quantumintro.com/
Postoji nekoliko povijesno vanih eksperimenata, koji su doveli do uvoenja novih kvantnih brojeva. Osim glavnog kvantnog broja n, koji je uveden Bohrovom teorijom, uvedena su jo 3 nova kvantna broja : Starkov uinak cijepanje* spektralnih linija H atoma u jakom elektrinom polju ( 107 V ) - uveden je kvantni broj l , orbitalni kvantni broj - radi se o tzv. FINOJ strukturi spektralnih linija
(* cijepanje izmeu dvije susjedne razine energije (spektralne linije) pojavljuju se nove razine (linije)
- uvodi se kvantni broj m, magnetski kvantni broj - radi se o tzv. superfinoj strukturi spektralnih linija - http://www.mip.berkeley.edu/physics/noteindex.html#zeeman Stern Gerlachov uinak cijepanje spektralnih linija u nehomogenom magnetskom polju - uvodi se magnetski spinski kvantni broj ms
Model atoma je u okviru QM-modela, protumaen temeljem sljedeih injenica : 1) 2) 3) 4) 5) 6) Schrdingerovom jednadbom jednadba gibanja elektrona Heisenbergovim relacijama neodreenosti nepouzdanost mjerenja komplementarnih veliina uvoenjem kvantnih brojeva ( n, l, m i ms ) i izbornih pravila za njih Paulijevim naelom iskljuenja Hundovim pravilom naelom minimuma potencijalne energije
13
gradivo 4. razreda
SPIN elektrona : ukljuuje relativistiko ponaanje elektrona i gubi zorno znaenje (Paul Dirac) i nije vrtnja elektrona oko vlastite osi ; Paul Dirac (Nobelova n. 1933.) i Enrico Fermi (Nobelova n.1938.) pronalaze matematiku, statistiku metodu naziva Fermi Diracova raspodjela, koja opisuje nain na koji estice zvane FERMIONI zaposjedaju kvantna energijska stanja. 1 3 5 fermioni estice polucjelobrojnog spina ( , , ,... ) 2 2 2 1 elektron je fermion, mogueg spina : 2
Wolfgang Pauli ( Nobelova n.1945.) je utvrdio da za fermione vrijedi NAELO ISKLJUENJA (1925.g.), koje glasi : U jednom kvantnom stanju, odreenom sa sva 4 kvantna broja , moe se nalaziti samo jedan elektron. ( to je tzv. jednoelektronsko energijsko stanje )
dodatak :
z- os kvantizacije L zamah, kutna koliina gibanja Ako je vrijednost kvantnog broja =1 tada postoje tri mogue vrijednosti za kvantni broj m i to: 1, 0, 1.
L z =h
=1 L= h [2] m =1
L z =0
L z =h
L L L
=1 L= h [2] m =0 =1 L= h [2] m =1
Skup svih moguih energijskih razina elektrona u atomu naziva se JEDNOELEKTRONSKI SPEKTAR ATOMA, tj. elektronska konfiguracija.
14
gradivo 4. razreda
Hundovo pravilo : Pri popunjavanju orbitala ( npr. px, py, pz ) u stanjima iste energije ( isti l ) broj paralelnih spinova je maksimalan.
Naelo minimuma potencijalne energije svaki fizikalni sustav spontano ( kada je izvan vanjskog utjecaja ) zauzima stanje minimuma potencijalne energije.
Poloaj nekih nivoa je energijski povoljniji, tj. razine se popunjavaju u smjeru poveanja zbroja ( n+ l ), pri emu se razine s jadnakom vrijednou tog zbroja popunjavaju u smjeru poveanja n : ... E(3p) < E(4s) E(3d) < E(4p) < E(5s) E(4d) < E(5p) < E(6s) E(5d) E(4f) ....
ZADACI : 1. Koliko se elektrona moe smjestiti u s-stanje, koliko u p-stanje a koliko u d-stanje ? ( R : s-stanje ima 2 elektrona, p-stanje ima 6, a d-stanje 10 elektrona ) 2. Odredimo redni broj energijske ljuske koja sadri 50 jednoelektronskih stanja ? 50 =5 ) ( R : 50 = 2n2 n = 2
15
gradivo 4. razreda
za n = 1
l=0
m=0
1s2
K ljuska
2s2
n=2
l=0 l=1
m=0
L ljuska
2p6
m=-1 m=0 m=1
3s2
n=3
m=0
3p6
m=-1 m=0 m=1 M ljuska ) m=-2 m=-1 m=0 m=1 m=2
3d10
n=4
m=0
4s2
m=0 m=1
m=-1
4p6
m=-2
m=-1
m=0
m=1
m=2
4d 10
( N ljuska )
l=3
m=-3
m=-2
m=-1
m=0
m=1
m=2
m=3
4f 14
16
gradivo 4. razreda
spontana emisija zraenja : atomi uobiajenih izvora svjetlosti ( Sunce, lampe, arulje ... ) zrae nevezano (nekorelirano) jedan s drugim; dakle, JEDAN ATOM ZRAI NEOVISNO O DRUGOM Takvo zraenje je : 1. nekoherentno 2. nepolarizirano nekoherentna 3. izotropno (u svim smjerovima u prostoru oko izvora ) svjetlost 4. male snage ( intenziteta ) stimulirana emisija zraenja - da bi se ostvarila stimulirana emisija potrebno je imati 1. INVERZIJU NASELJENOSTI energijskih razina ( tzv. populacijska inverzija )
vie elektrona ima na vioj energijskoj razini
- inverzija se postie pomou atoma koji imaju tzv. metastabilno stanje 2. atome koji imaju tzv. METASTABILNO STANJE energije, tzv. METASTABILNU RAZINU (NIVO) energije
pojanjenje :
osnovno stanje svakog atoma je stabilno (stacionarno) stanje; ono traje vjeno, ako se atom nalazi daleko od vanjskih utjecaja pobueno stanje je svako ono koje je vie energije od osnovnog; kod veine atoma elektron u pobuenom stanju boravi jako kratko (naelo minimuma potencijalne energije) 10 8 s, tzv. prosjeno vrijeme ivota elektrona u pobuenom stanju Samo neki atomi, pod odreenim uvjetima, posjeduju tzv. metastabilna stanja, a to su ona kojima je >> 10-8s (tzv. dugoivua stanja). prosjeno vrijeme ivota elektrona u pobuenom stanju (metastabilnog stanja) iznosi oko : 10 3 s Postojanjem takvog stanja bit e omogueno ostvariti inverziju naseljenosti, injenicu da je broj elektrona u vioj energijskoj razini VEI od broja elektrona u osnovnom stanju (slika):
N2 > N1 pobuenje time je ostvarena emisija LAVINE fotona , a to je laserska akcija
LASER - Light amplification by stimulated emission of radiation (pojaanje svjetlpsti stimuliranom emisijom zraenja) Laser je kvantni izvor koherentne svjetlosti. Zraenje svih atoma je usklaeno. Fotoni izlazne laserske svjetlosti su: 1. koherentni (jednake frekvencije, jednake faze) 2. polarizirani (jednaka polarizacija) 3. istog smjera irenja 4. velike snage ( mW, ... , GW, TW- tzv. pulsni laseri )
17
koherentna svjetlost
gradivo 4. razreda
Podjela lasera :
a) prema agregatnom stanju aktivne tvari plinski tekui ( tzv. laser s bojilom ) vrsti ( kristalni, amorfni, poluvodiki ) b) prema nainu pobude elektrona na vie energijske razine : optiki ( pobuda se izvodi pomou svjetlosti ) sudarima elektrona i atoma u plinu ozraivanjem estica visokih energija kemijskim reakcijama c) prema nainu rada (zraenja fotona) kontinuirani pulsni
Primjena lasera : medicina; mjerna tehnika; prijenos informacija; ispitivanje i obrada materijala; holografija; znanost; svemirske tehnologije .... Pravci razvoja lasera : XRASER ( laser u podruju x zraka ) GRASER ( laser u podruju - zraka kontrolirana fuzija, 3D slike molekula )
Dodatak : HOLOGRAFIJA : snimanje holograma E ( x, t ) = E 0 (t kx ) rekonstrukcija slike Vano svojstvo : svaki dio holograma u sebi sadri i informacije o cijelom hologramu. http://eskola.hfd.hr/projekt/sp-5/teorija5.html Nobelova nagrada :
1971 Dennis Gabor "za otkrie i razvoj metoda holografije"
He Ne laser
http://physics.mef.hr/Predavanja/Laser/index.html - pripada grupi plinskih lasera - dobiju se fotoni laserske svjetlosti u podruju crvene svjetlosti ( = 632,8nm ) Radi na sljedeem naelu : staklena cijev se napuni mjeavinom He-Ne plinova u odnosu 20:80; neon je medij u kojemu se odvija fizikalni proces emisije laserske svjetlosti na slici dolje je prikazan energijski dijagram za atome He i Ne; struja koja prolazi kroz mjeavinu plinova, kroz sudare atoma He i elektrona iz struje uzrokuju pobudu atoma helija u stanje E3, koje je metastabilno energija stanja helija E3 (20,61 eV) je vrlo blizu energiji neonskog stanja E2 (20,66 eV); stoga, kada se atom helija u stanju E3 sudari s atomom neona u osnovnom stanju E0, energija pobude atoma helija se vrlo esto prenese na atom neona, koji se pobudi u stanjeE2; na ovaj nain neonska energijska razina E2 postane naseljenija elektronima od razine E1 nastala je inverzija naseljenosti energijskih razina Ovu inverziju gustoe naseljenosti je relativno lako izvesti zbog : (1) na poetku je razina E1 skoro potpuno prazna, (2) metastabilnost helijske razine E3 osigurava kontinuirani prijelaz atoma neona na razinu E2 i (3) atomi iz razine E1 vrlo brzo se vraaju (preko meustanja) u osnovno stanje E0
18
gradivo 4. razreda
E3
E2 E1
Rubinski laser
rubinski laser je napravljen 1960.; sastoji se od rubidijevog tapa duine nekoliko cm, a okruen je helikoidalnom ksenonskom lampom rubin je prozirni kristal Al2O3 koji sadri malu koliinu (oko 0,05 %) kroma Cr3+ koji zamjenjuju Al3+ Cr3+ ima metastabilno stanje ije je vrijeme poluivota 0,003 s ksenonska lampa pobuuje Cr3+ u vie stanje koje se brzo raspada u metastabilno stanje te laserska svjetlost nastaje prijelazom iz tog metastabilnog stanja u osnovno stanje
19