ISPOD PLO^NIKA

izlazi dvomjesečno, godina III, broj 7, travanj/svibanj 2009.Slobodarski dvomjesečnik

B E S P LA T N O !

Rušenje “TvrđaveEurope”

No Border kamp na Lesbosu

Filmotopija

Drugačiji filmovi

Anarhizam i obrazovanje

Obrazovanje je kontrolirano od strane države i kapitala jer se upravo putem tog sustava oblikuje društvo

Ulogaškolovanjau društvu

Na pitanje odgovori pitanjem

– grafit u Parizu, 1968.

IRA je gora prijetnjaod krize

Teorijski i praktični anarhistički doprinosi obrazovanju

Protiv realnostiAnarhistii škole

Reakcija na nove napade u Irskoj

Ispod pločnika

Uvodnik

Ispod pločnika

je slobodarsko(ili anarhističko) glasilo,mogli bismo rećidvomjesečnik, jer nam jehvatanje i praćenjezadanog ritma zasadpolazilo za rukom. Unatočsvijesti o nestalnosti vremena i njegovomneprestanom izmicanju, ovakvo namdefiniranje u okvirima vremena ipak garantiraželjeni kontinuitet.Osnovna ideja jest biti medij slobodarskogpokreta, te se može reći da na određeni način(iako ne u potpunosti) nastavljamo rad koji suzapočeli drugi objavljujući

Comunitas

Nećemo i nedamo

Zaginflatch

i cijeli niz drugih publikacija koje su obilježile godinerada slobodarskog pokreta kod nas. Unatoč tome što je propagandna bomba informacijaodavno aktivirana, činjenica je da je njezinupravljač najčešće u rukama

masovnih medija

koji su oduvijek bili naklonjeni svim vlastima.Upravo stoga postoje događaji i ideje koje sezaobilaze, kojima je neka nevidljiva rukaodredila mjesto ispod svakodnevnih senzacijai dnevnih kronika gradskih ulica. Jedna odideja

Ispod pločnika

jest stoga da izmeđuostalog bude prostor za takve, najčešćezaobilažene ideje, vijesti, stavove, razgovore iaktualne situacije slobodarskog pokreta. Uz različite prijevode, autorske članke,predstavljanja novih knjiga i drugih izdanja

Ispod pločnika

također nastoji pružiti otvorenudiskusiju teorije i prakse, odnosno papirnatihstavova i svakodnevnih postupaka, a ne samoperiodično izdanje ideja na papiru. Sve jeovo ionako tek mali doprinos onome štopokret radi, ono ostalo i bitno događa se usvakodnevnom životu, na ulici, na radnommjestu, u školi, na fakultetu, u našimmeđusobnim odnosima…Raznolikošću stavova i ideja koje donosimo ilićemo donositi želimo naglasiti važnost inužnost propitivanja tuđih, ali i vlastitihstavova; nužnost diskusije i konstruktivnekritičnosti kojom istovremeno rušimo mit oobjektivnosti i konstanti naših stavova jer oniniti to jesu niti bi takvima trebali biti. Želimonaglasiti nužnost promjene proizašle iz osobnog promišljanja iznesenih stavova, a nepuko usvajanje predstavljenih ideja. Uz sve to treba reći da stavovi izneseni u tekstovimanisu nužno stavovi iza kojih stoji uredništvo,već tekstove objavljujemo zato jer ihnalazimo zanimljivima i dobrom podlogom zadiskusiju i razvoj rasprave.I na kraju… u želji da dopremo do širegčitateljstva, odlučili smo

Ispod pločnika

ostavljati i na frekventnijim kulturnimmjestima i knjižarama čiji popis možete naćina zadnjoj stranici…Financiramo se donacijama, pa kada naletitena kutiju na kojoj piše “donacije”, ubacitenešto, to će nam puno pomoći.Trenutno nemamo fizičku adresu, akontaktirati nas možete putem elektroničkepošte. Ukoliko želite pomoći na bilo kojinačin, poslati vijest/prilog, ili primati

Ispod pločnika

na svoju adresu, pišite na:

ispodplocnika@net.hr

Ukratko o proljetnom broju

Ispod pločnika

Protiv realnosti

Distribucija i financiranje

Ispod pločnika

želimo distribuirati na što različitijim mjestima. Ne postoji ciljana publika. Popismjesta gdje ga je moguće pronaći nalazi se na zadnjoj stranici, a ukoliko želite pomoći udistribuciji, slobodno se javite putem e-maila i poslati ćemo vam željeni broj primjeraka.Sav rad na

Ispod pločnika

je volonterski, a financira se isključivo donacijama i benefitdogađanjima. Zato će svaka donacija biti od velike pomoći. Troškovi koje imamo su tisak,poštarina i još poneki sitni trošak. Unatoč niskim troškovima, oni ipak postoje i moramo ih iz broja u broj pokriti, o čemu ovisi i naklada, a koju želimo povećati kako bi proširili distribuciju.

Novi i sve stare brojeve

Ispod pločnika

možete čitati na internetu:

http://www.ispodplocnika.net

Sedmi je broj

Ispod pločnika

gotov, a čini sekao da je šesti bio tek nedavno. Jesmo li svedosljedniji i brži ili je jednostavno sve višedogađaja i tema na koje postoji potrebaosvrnuti se i komentirati ih, ili se pak radisamo o proljetnom poletu…

Gotovo se u svakom broju dosad moglaprepoznati neka dominantna tema, ili baremneka osnovna nit koja je većinu tekstovapovezivala u neku veću i smisleniju priču, atema ovog broja definitivno je obrazovanje,odnosno anarhistički pristup obrazovanju.Obrazovanje je oduvijek bilo jedan od načinaputem kojeg si je država, odnosno svakidruštveno-političko-ekonomski sustavosiguravao svoje postojanje; kriza tog sustavai promjene u njemu ocrtavaju se uobrazovanju.U posljednje smo vrijeme svjedoci sve većegzatiranja ljudskih sloboda i zacrtavanja putatotalne kontrole, kako na globalnoj, tako i nalokalnoj razini. Samo u Zagrebu namjeravase u skorije vrijeme uvesti do 800 nadzornihkamera po gradu, sustavi kontrole sve su jači,a par mafijaških obračuna uzeto je kaoidealan povod za širenje panike, a time iopravdanje za provođenje tzv. sigurnosnihmjera i konačno udomljavanje „borbe protivterorizma“. Jedno od područja zacrtavanjatakve totalne kontrole jest i obrazovanje,odnosno uništavanje razvoja kritičkograzmišljanja pojedinca, čime dobivamonjegovo sustavno nadziranje ipripitomljavanje. Osnovnoškolsko isrednjoškolsko obrazovanje opterećeno je svepopularnijim HNOS-om (Hrvatski nacionalniobrazovni standard) i nacionalnimkurikulumom, koji nastavnicima ne ostavljajugotovo nikakve slobode u planiranjunastavnog programa, a visokoškolsko jeobrazovanje zatrpano birokracijom do temjere da prostora i volje za razvoj kritičkograzmišljanja i nema. Poznata krilatica

znanje je moć

napokon se pokazala u svom pravomsvjetlu, jer obrazovanje i znanje dobiveno odstrane sustava nije ništa drugo doli moć istogtog sustava da onemogući stvaranje bilokakvih preduvjeta za stvaranje društvenepromjene. Upravo ovdje postaje jasno dajedino slobodno obrazovanje pojedinca,odnosno rad pojedinca na sebi, omogućujerazvoj kritičkog mišljenja kao jednog odpreduvjeta za bilo kakvu promjenu isagledano s te perspektive obrazovanje iinformiranje ljudi pokazuje se kao važnopodručje borbe. Takav način djelovanja,obrazovan, odnosno informativan, kojim sepokušava utjecati na opće mišljenje ljudi ipružiti informacije drugačije od onih kojepružaju masovni mediji, te pokrenuti diskusijui propitivanje kao permanentan načinrazmišljanja, zajednička je taktika gotovo svihanarhista i boraca za vlastitu slobodu.No unatoč velikoj važnosti i neophodnosti ovetaktike ono što ne bismo trebali zanemaritijest da ona nikako ne bi trebala biti i jedina.Činjenica je da je informacija osnova sustavau kojem živimo i da je propagandnamašinerija vođena od strane elite i onih kojiimaju moć te upravo zbog toga strategijaobrazovanja i informiranja ljudi ne može bitisamodostatna i nailazi na mnoštvo prepreka iizazova. Kao prvo, taktike kao što je držanjegovora, diskusije, projekcije filmova,dijeljenje letaka i distribuiranje novina kolikogod da su važne još uvijek su podostamarginalizirane u usporedbi s informacijama,

Ispod pločnika

Rušenje “Tvrđave Europe”

Poziv na No Border kamp na Lesbosu ...

na našem brodu nema mjesta represiji

...

Posljednjih nekoliko godina otok Lesbospredstavlja jedan od glavnih ulaza tisućamaizbjeglica i migranata u Europu. Natrpani umalim plastičnim brodovima pokušavajupreći morsku granicu između Grčke i Turskešto nekima ne uspijeva.

Više od 1100 migranata i izbjeglica jeizgubilo život na takav način u Egejskommoru u zadnjih 20 godina.Helenska obalna straža prateći europsku igrčku politiku „prevencije ulaska“ krši pravaizbjeglica i dovodi ih u životnu opasnost.Istovremeno njihova aktivnost je poduprta odstrane Frontexa čiji je prvi brod na otokupočeo s radom u srpnju 2008. godine.Nedavno su predstavnici Frontexa počelivoditi razgovore/ispitivanja izbjeglica imigranata u Paganiju (Lesbos).U Paganiju (5 km udaljenom od Mitilinija,glavnog grada otoka) smješten je Centar zazadržavanje stranaca gdje se šalju izbjeglice imigranti čim stupe na Lesbos i gdje ihzadržavaju tjednima i mjesecima. To je zatvor u kojem se ne poštuju bazična ljudska prava.Pored toga zgrada nije prikladna za ljudebudući joj nedostaje osnovna infrastruktura zatakvu svrhu. Izbjeglicama, pri tome, nije danamogućnost komuniciranja, nisu informirani osvojim pravima i nije im omogućen pristupsvježem zraku.Jednom registrirani u Eurodac sistemuizbjeglice su otpuštene administrativnimdeportacijskim zahtjevom za napuštanjemdržave u roku jednog mjeseca. Neki od njihkoji prilože zahtjev za azil završe ubirokratskom kaosu, prođu kroz državno nasilje(dvije žrtve u Atenskom odjelu za strance uposljedna dva mjeseca) i na kraju se samo0,6% zahtjeva prihvaćeno.Oni koji odluče ostati u Grčkoj i nađu posaomoraju se suočiti s različitim ograničenjima,teškim radom i neljudskim uvjetima, a sve zaponižavajuću plaću. Uzimajući u obzir njihovusituaciju nije im dano pravo udruživanja ucilju osiguranja boljih radnih uvjeta. Primjer ovomu je pokušaj ubojstva strankinje,trgovačke predstavnice, u Ateni.Oni koji pokušaju nastaviti putovanjepokušavajući dospjeti do ostalih europskihzemalja (uobičajeno preko Italije) krećuprema zapadnim lukama kao što je Patrasgdje su represivne aktivnosti Obalne stražesvakidašnja pojava. Izbjeglice su vrlo čestonađene mrtve u kamionima u kojimapokušavaju napustiti zemlju, a oni koji uspijunastaviti putovanje i koje uhvate vrate nazadu Grčku po zahtjevu Uredbe Dublin II.Od Schengenskog ugovora do Dublinskeregulacije, Europskog pakta o imigraciji iazilu do tzv. „Direktive srama“, Frontexa doIOM-a, Centara za zadržavanje stranaca dopraksi istjerivanja i zastrašivanja, granica doglavnih gradova, Europa se očito premapojavi imigracije odnosi represivnim mjeramai strogom kontrolom granica.Na Lesbosu je „Tvrđava Europa “ jasnovidljiva. Upravo zato je održava kamp protivgranica, za koji je upućen poziv svimzainteresiranima da se priključe. Kamp seodržava od 25. do 31. kolovoza, a to je mjestogdje možete vidjeti što se uistinu događa nagranicama, diskutirati o problemima,koordinirati akcije, boriti se...Koordinaciju No Border kampa možetekontaktirati putem e-maila

noborder.lesvos.2009@gmail.com

znanjem i činjenicama kojima smosvakodnevno zatrpavani od stranekorporacijskih medija koji su za autoritetgotovo jednako važni kao policija i vojska.Upravo zbog te marginaliziranosti i manjetransparentnosti većina ljudi naučena je naiste gledati s određenom sumnjičavošću, apogotovo ako se u obzir uzme naučeni principovjerovljavanja, odnosno činjenica da su nasod malena učili da vjerujemo samoodređenim ljudima, da razmišljamo u okviru„realnog“ i slučajno se ne usudimo propitatizadane okvire.U želji da dopremo do što šireg čitateljstvaupravo je i to jedan od izazova našegdjelovanja, no pritom se istovremenousuđujemo izazivati mit o realnom imogućem nastojeći otkriti njegovu izmišljenui ograničavajuću narav. U borbi za slobodu iza drugačije društvo edukacija i informiranjejedne su od važnih strategija i kao takveodavno su prepoznate. Ipak, često sezanemaruje činjenica da odgoj i obrazovanjepojedinca počinju još mnogo prije nego štobiva upoznat s idejama drugačijim od onihserviranih od strane sustava, a tim se odgojemi obrazovanjem osim činjenicama pojedinceuči i načinu na koji da razmišljaju.Osim već spomenutog zatiranja kritičkograzmišljanja, od malena bivamo uhvaćeni uklopku takozvanog binarnog načinarazmišljanja. Načina prema kojem vidimosamo dvije strane od kojih se uvijek odlučujemo za jednu, smatrajući samo njuispravnom i jedinom mogućom. Pritom čestonismo ni svjesni koliko takav načinrazmišljanja utječe na naše gledanje na svijetoko sebe, način na koji se zatvaramo premasvemu što nije u skladu s tom jednomuniverzalnom „istinom“ koju kao takvu više inije potrebno propitivati. Upravo je binarannačin razmišljanja jedan od načina kojim sezatire kritičko razmišljanje, posebno ononajvažnije, a to je kritičko promišljanje sebe ipropitivanje svojih stavova. Takvo jerazmišljanje često izvor besmislenih debataoko toga koja je strategija ili taktika najbolja,koji je pravac unutar anarhizma onaj jediniispravni, koji su načini djelovanja opravdani,a koji ne dolaze u obzir. U takvoj se klopcičesto nalazila i strategija obrazovanja, pa jeinformiranje i obrazovanje ljudi o određenimproblemima često smatrano jedinom pravom imogućom strategijom društvenih promjena,dok su sve druge odbacivane kao besmislenei bezuspješne, i obratno. No, činjenica je da,kako bismo se uopće mogli obrazovati zadruštvene promjene, potrebno je prvopokušati odbaciti taj način razmišljanja kojimu svaku diskusiju ulazimo znajući većunaprijed njen ishod i kojim zanemarujemočinjenicu da je raznovrsnost načina borbe ipristupanja određenom problemu to što nasčini jačima.Nekako je dobro to izrečeno već u naslovujednog letka koji je kružio Atenom za vrijemenajžešćih prosvjeda u prosincu;

(Samo)destrukcija je stvaranje

. S druge strane,njegova pojava, kao i mnoštva drugihinformativnih letaka, pokazuju kako jekombinacija obrazovnih strategija i uličnihborbi ono što čitavoj pobuni daje smisao inaznaku neke promjene; sebe i svijeta okosebe.

Filmotopija

Filmotopija je autonomni video projekt čiji program seodržava svaku nedjelju u 18 sati bivšoj tvornici Medika(Pierottijeva 11) u Zagrebu.

Projekt je pokrenut ciljem osvještavanja društva, ali ipoticanja rasprave među ljudima koja teži prijenosu ideja upraksu. Na Filmotopiji možete pogledati društvenoangažirane filmove svih vrsta i žanrova koje progovaraju otemama koje se sustavno zanemaruju u masovnim medijimai koje su na bilo koji način marginalizirane. Kroz filmove seželi potaknuti sve osobe na aktivno uključivanje u zajednicu,odnosno preuzimanje odgovornosti kako za sebe tako i zadruštvo u kojem žive. Ulaz na sve projekcije je besplatan.