EGDOTIKA

zasebna disciplina unutar PPZ Bavi se teorijom i praksom izdavanja povijesnih vrela, odnosno kako prezentirati istraivau izvorni tekst i kako ga uiniti razumljivim od gr. rijei izdajem u carskoj Rusiji arheografija Arheografska komisija za izdavanje povijesnih vrela donosi 1834. pravila Prethodni postupci pristup vrelima Pravila su za narativne i diplomatike izvore Kod diplomatikih vrela se javljaju dvije vrste problema: a)problem izvornost (vanjska ili eruditivna kritika), b) problem povijesne istinitosti (unutarnja ili literarna kritika) Narativna vrela: b) lingvistika ili filoloka a) historijska kritika (tradicija, rukopisi, pismo), rekonstrukcija teksta

Metode izdavanja diplomatikih dokumenata a) diplomatika b) kritika ili interpretativna Fototipska za kodikologiju faksimilno izdavanje Diplomatika metoda vjerna transliteracija sa svim osobitostima, preslikavanje teksta, spojene rijei, velika i mala slova kao u rukopisu, nerazrijeene kratice. Kritika ili interpretativna metoda vjerna prezentacija teksta, ali su kratice razrijeene, prilagoeno pisanje velikih slova, moderna interpunkcija. U Europi prihvaena interpretativna metoda Theodor Sickel (1826-1908) je definirao u predgovorima svojih izdanja diplomatikih dokumenata Pravila o izdavanju grae A) Pripremni radovi sabiranje dokumenata 1. Utvruje se teritorijalni opseg (ambitus) 2. Utvruje se kronoloki okvir (limites)

 B) Opa pravila Diplomatiki se dokument moe objavljivati: a) u cijelosti (in extenso), b) u izvatku (in extracto), c) u saetku (in regesto)

Shema idealnog tipa izdanja diplomatikog dokumenta I. Zaglavlje: redni broj (kronoloki poredak), datum temporale i locale (topicum) preraunat na gregorijanski kalendar, toponim suvremeni ili kao u tekstu (u biljeke to je problematino), regest (indikativni ili opirniji: latinski ili hrvatski, auktor, destinatar i pravni in navedeni) II. Legenda ili pregled tradicije dokumenta Izmeu regesta i teksta nalazi se legenda s podacima o tradiciji dokumenta: original, kopija Kod originala (oznauje se kao A) se navodi materija, dimenzije, ouvanost, arhivska signatura, opis peata. Replike originala se oznaavaju s A, A itd. Kopija se oznaava s B, C, D, a njihovi izdanci B, C itd. Navode se vane edicije gdje su prethodno izdani npr. MGH, CDH, CD Takoer faksimili Najvanija literatura koja raspravlja o problematici dotine isprave III. Tekst donosi se kontinuirano bez alineja kao u predloku, - samo u notarskoj se izdvaja potpis notara - kod nabrajanja koje poinje s item moe se poeti s novom alineom - negdje se svaki redak odvaja vertikalnom crtom IV. Kratice - razrjeavaju se (moe ostati etc. ili mp.) - sibilirano ti u kratici kao ti, a ne ci (gra= gratia) - Con- pred labijalima b, p i m = com, inae con V. Ortografija - diftonge (ae, oe) kako pie pisar kao i Z i - takoer V i U - I longa kao i, a ne kao j - sloenice kao u predloku - itd. VI. Velika i mala slova

nema sustava velikim slovima titule u izravnom obraanju (Vestra Regia Maiestas) nazivi blagdana (Nativitas Domini) Dominus velikim slovom kad je sam

VII. Interpunkcija - u srednjem je vijeku vie ritmika nego gramatika ili logina - ope je pravilo da se u diplomatikim dokumentima svede na mjeru koja pomae razumijevanju teksta - inae se upotrebljava moderni sustav znakova Upotreba kritikih znakova, sigla i simbola [ ]= dopune kada smo sigurni u njihovu opravdanost [.] = uniteno, ali se ne moe nadopuniti [[.]] = ispravci naknadno uneseni zbog oteenja < > = rijei koje unosi sam izdava ( ) ditografije nepotrebna ponavljanja de (de) Iadra {.} = sumnjive interpolacije = rije koja mora stajati u tekstu umjesto neke druge rijei = rijei na marginama ili izmeu redaka a pripadaju tekstu *** = vjerojatne lakune u tekstu .. oite lakune u tekstu ? = kad nismo sigurni da smo dobro proitali rije ! = nepravilan gramatiki oblik = novi redak ili stih =novi stupac ili nova stranica u narativnom vrelu + = na mjestu simbolike invokacije

Sigle kojima se naznauju neki vanjski dijelovi dokumenta (C) = Chrismon (B) = bulla (BD) = bulla deperdita (BV) = Bene valete (M) = monogramma (MF) = Monogramma firmatum (R) = rota

(RF) = rota firmata

(S) = signum (SI) = sigillum impressum (SI D) = sigillum impressum deperditum (SP) = sigillum pendens (SP D) = sigillum pendens deperditum (SR) = sigillum recognitionis (SN) = signum notarii

Biljeke = kritiki aparat 1) Biljeke u vezi s tekstom -donose se razne varijante rukopisa (variae lectiones), koje se razlikuju od izdanja oznaavaju se malim slovima abecede u tekstu (ne brojkama) npr. a sibi vendiderit ] dederit B 2) Komentar - Objanjenja o kronolokim pitanjima, osobama, toponimima, vlastita interpretacija - Naznaavaju se rednim brojkama Sve se biljeke izdavaa tiskaju kurzivnim petitom, a varijante i sigle obinim petitom

Edicija mora imati: Predgovor (praefatio)=plan ambitus, limutes, povijest edicije Uvod (introductio, proemium) = obrazlae se koncepcija samog izdanja odnosno edicije, informacije odakle je uzet materijal: arhivi, fondovi itd. Popis djela edicija abecednim redom koje su koritene Popis kratica Indeks (Index personarum, locorum, rerum) Saetak ( u CD su to regesti dokumenata na latinskom jeziku) Indeks je ogledalo znanja izdavaa autorski rad, mora biti analitiki i sintetiki najvanije pomagalo