PREDGOVOR

Popularizacija svih znanstvenih podruja i dostignua odraz je vremena u kojem ivimo. No, jo uvijek uvelike moemo govoriti o zatvorenosti i tajanstvenosti pojedinih znanosti, pa tako i medicine. Sasvim se opravdano namee pitanje treba li medicinska znanost ostati povlas ticom odreenih strunih krugova ili je potrebno u suvremenom drutvu pribliiti je koris nicima, skladno naelima samozatite. Suvremen, brz nain ivljenja i potroaka mjerila danas stvaraju mnogobrojne potekoe. Dok u svakodnevnoj strci iz tijela crpimo i posljednje ostatke snage, nemamo vremena misliti na sebe, na vlastito i tue zdravlje. Kad se jave glavobolja, nesanica, vrtoglavica, poveani arterijski krvni tlak i drugi poremeaji, oekujemo spasonosna sredstva od lijenika, a sve se moglo izbjei da smo pravodobno bar malo brinuli o zdravlju. Izlaz je prvenstveno u zdravstvenoj samozatiti. Pri tom ponajprije naglaavam da za ouvanje zdravlja nisu odgo vorni samo zdravstveni radnici, nego svaki ovjek neovisno o zanimanju i mjestu rada ili stanovanja. Istodobno valja znati da je put k ozdravljenju sloen i dugotrajan pa gdjekad i nesavladiv. Najnovije preporuke Svjetske zdravstvene organizacije temelje se na spoznaji da se velik broj bolesti moe sprijeiti aktivnom predobranom i to samozatitom cijelog stanovnitva i svih drutvenih initelja. Strunjaci Svjetske zdravstvene organizacije smatraju da bi pozna vanje temeljnih zdravstvenih zasada bar za etvrtinu smanjilo broj ljudi koji se obraaju li jeniku. Neke osnovne medicinske spoznaje omoguile bi da petnaest posto bolesnika pra vilnim ponaanjem pridonesu spreavanju pogoranja bolesti. Prorauni upuuju da se u tim brojkama skriva gotovo milijarda ljudi u cijelom svijetu. Stoga se kao nunost i u nas na mee unapreenje znanja cjelokupnog stanovnitva, te svakog pojedinca putem zdravstvenog odgoja i zdravstvenog prosvjeivanja. Sve te injenice uvjetovale su da Ustav i sve nae zakonske odrednice nalau kao dunost i obvezu svakog stanovnika skrb o vlastitom i o tuem zdravlju. Na alost, svjedoci smo da u nas jo nema uvrijeenoga samozatitnog ponaanja. Pojednostavljena definicija da je zdravstveno prosvjeivanje oblikovanje ispravnih sta jalita ljudi o zdravlju i bolesti, upuuje na sutinsku zadau: unaprijediti i ouvati zdravlje te sprijeiti pogoranje bolesti koristei se suvremenim spoznajama medicinske znanosti. Uspjeh ovisi i o izboru i pripravi obavijesti i podataka koje dobiva ovjek, odnosno itatelj. Pri tom novinstvo, sredstva javnog obavjetavanja i popularno napisane knjige trebaju biti mostovi suradnje izmeu medicine i puanstva kojemu je ona namijenjena. Iako sredstva jav nog obavjetavanja nisu svemona i ne mogu mijenjati sutinu drutvenog ivota ipak su vrlo znaajne kao zaetnici, tumai i zagovornici zamisli i akcije zdravstvenog prosvjeivanja i samozatite zdravlja. No, u shvaanju lijenike etike, kad je rije o popularizaciji medicinske znanosti putem knjiga, novinstva i drugih sredstava javnog obavjetavanja, postoje meu lijenicima dva op rena stajalita. Mnogi smatraju nepotrebnim upoznati nestrunjaka s medicinskim zakoni tostima i problemima, jer se ovjek nenauen medicinskom nainu miljenja moe navesti na pogrean put, pa ak i na sudbonosnu pogreku. Drugi, pak, misle da je zdravstveno i medicinsko prosvjeivanje nuno ne samo u borbi protiv bolesti nego i u izgradnji zdrave zajednice. Ta oprena stajalita neprekidno se sueljavaju. Neovisno o sukobu ta dva miljenja, htjeli mi lijenici ili ne htjeli, nestrunjaci svakod nevno i na svakom mjestu razgovaraju o medicini i o zdravstvenim potekoama. To je i posve razumljivo, jer je bolest sastavni dio ljudskog ivota i prirodno je da svakog ovjeka,

Predgovor pa i nestrunjaka, zanimaju vlastita bolest i tx)lest znanca ili prijatelja. Premda je neupuen i o tome teko moe raspravljati, on bolest promatra i donosi zakljuke. Stoga se namee pitanje je li dobro da ovjek stvara svoje miljenje o zdravlju, bolesti i medicinskoj znanosti na temelju obavijesti skupljenih na ulici, u kavani i na radnom mjestu, ili je bolje da zakljuke stvara na temelju saznanja to ih je proitao u razumljivoj i jednos tavno napisanoj knjizi, uo na zdravstvenom predavanju, ili doznao iz lanaka koje su na pisali lijenici izmeu ostalog i zato da iroj javnosti priblie uspjehe domae i svjetske me dicinske znanosti. Upoznavanje stanovnitva s medicinskom znanstvenom misli i zdravstvenim zadaama u cijelom je svijetu vrlo opseno. Time, dodue, skidamo veo s medicinske tajnovitosti, no odlika dobra lijenika nije u nerazumljivu govoru i nestrunjaku nedostupnim poimanjima, nego u njegovim radnim uspjesima, u uvanju zdravlja pojedinca i cijele zajednice. Tehnoloki napredak ovjeanstva i, openito, poboljanje materijalnih i ivotnih uvjeta stvorili su i dalje razvijaju nove ljudske navike. Premda je ivot postao udobniji, jo uvijek ili moda ba zbog tih navika ljudsko zdravlje je u neprestanoj opasnosti. U nekim zemljama, pa i u nas, pojavili su se zabrinjavajui primjeri zagaivanja ovjekove okolice, te se ve po stavlja pitanje kako se ovjek snalazi u sredini koju sam stvara i kako e se snalaziti ubudue. Istodobno zabrinjava smanjenje tjelesne aktivnosti u svakodnevnom ivotu jer zbog nedos tatka kretanja ljudi postaju sve neotporniji. Zdravlje sve vie ugroavaju i bolesti suvremenog doba jednom rijeju zarobljenici smo tetnih navika koje sami stvaramo u ivotu. Nadalje, primjena antibiotika sve manje je pod nadzorom lijenika i svjedoci smo sasvim naodgovornog baratanja tim lijekovima to ih ljudi esto uzimaju zbog bezazlenih poremeaja vjerujui u njihovu svemo i ne razmiljajui o posljedicama. I mnoge vrste drugih lijekova to ih da nas ima na tritu u obliku tisua priznatih i nepriznatih tvornikih pripravaka - esto puta se uzimaju po savjetu susjeda ili prijatelja, a da se nije istrailo pravo stanje bolesnika. Stoga se esto pogorava osnovna bolest, pa gdjekad nastaju i brojne komplikacije zbog pogrenog lijeenja. Uostalom, ima ljudi koji uope ne vjeruju u medicinu, pa lijeniku pretpostavljaju domae lijekove i sumnjiva iskustva nadrilijenika. Samo pravilnim zdravstvenim odgojem i zdravstvenim prosvjeivanjem te samozatitom moemo otkloniti ove i mnotvo drugih opasnosti, koje svakodnevno ugroavaju, pa i oteuju, nae zdravlje. Naposljetku, posebno treba naglasiti da temeljna pravila ukazivanja prve pomoi mora usvojiti svaki na stanovnik kako bi ih u nudi znao najprikladnije primijeniti. To bi trebao postati osnovni program slino kao i opismenjivanje. Knjiga VELIKI KNEIPPOV PRIRUNIK medu najpoznatijim je djelima te vrste jer potjee iz osobnog iskustva i tisuljeima skupljanih spoznaja, pa nije udno da su mnoge Kneippove preporuke i danas uvrtene u skup suvremenih medicinskih postupaka. U SR Njemakoj tovie postoji pedesetak ljeilita gdje sljedbenici Kneippovih zasada uspjeno primjenjuju fizikalnu terapiju i lijeenje vodom, dijetom i tjelovjebom, biljnim pripravcima, pa i psihoterapijom. Rije je o saetom i istodobno vrlo iscrpnom priruniku s mnotvom podataka i pouka 0 zdravom i prirodnom nainu ivljenja, te uputa o prvoj pomoi pri ozljedama i samopomoi prigodom razliitih bolesnih stanja. Okosnica djela je batina Sebastiana Kneippa raz raena na golemom iskustvu od Hipokrata i drevnih Rimljana koji su jo prije dva tisuljea koristili ljekovitost vode i toplica, pa do sredine devetnaestog stoljea. Kneippovi su postupci lijeenja vodom i prirodnim sredstvima, te zdravim nainom ivota, vie od stoljea znani 1 pisci su Kneippove zapise proirili i razradili na razinu obuhvatnog pregleda suvremenih znanstvenih medicinskih spoznaja prikazanih na nain dostupan svakom itatelju. Nakon uvodnog odjeljka o povijesti i znaajkama pojedinih ivotnih razdoblja izloili su grau i dje-

Predgovor

lovanje sustava ovjekova tijela. Potom su ukratko prikazana najvanija podruja higijene sta novanja, nauke o prehrani, aktivne i pasivne tjelovjebe itd. Poseban odjeljak knjige prikaz je o prikupljanju i primjeni ljekovitog bilja, jednostavnom i uspjenom nainu prirodnog li jeenja, koje je u nas ipak jo prilino zanemareno. Poglavlje o bolestima i ozljedama opsean je pregled najznaajnijih injenica koje svakom mogu koristiti ako zatreba, a obuhvaa zarazne bolesti, bolesti pojedinih organskih sustava, pa i duevne bolesti i ostale poremeaje. Posebno istiem saeto, ali instruktivno poglavlje prve pomoi, gdje su na samo pedesetak stranica prikazani gotovo svi praktiki znaajni postupci. Opsena graa prikazana je jednos tavno, ali istodobno i vrlo struno, pomno sainjeno kazalo omoguuje jednostavno snala enje u knjizi. Oito je da su pisci iskusni medicinski strunjaci koji su sabrali Kneippova saznanja, te druge iskuane postupke prirodnog lijeenja i uspjeno ih prilagodili suvremenim medicin skim spoznajama, pa i potrebama dananjeg ovjeka i njegova naina ivota. Stoga e djelo neprijeporno biti svrsishodan i koristan prirunik itateljima s dragocjenim uputama kako zdravo ivjeti i ouvati se od bolesti, te mnogim bolesnicima vrelo podataka o samopomoi, moguim postupcima i prirodnom lijeenju. Prirunik je dragocjeno tivo, osobito danas kad je medicina dospjela do stajalita da je prirodno lijeenje meu najhitnijim initeljima preobrane od bolesti i uspjenog oporavka nakon nje. Stoga smo svjedoci da se usprkos go lemom napretku farmaceutske kemije, razvitku donedavno nesluenih mogunosti kirurgije, te i najsloenijim ureajima i pomagalima, ipak esto vraamo i drevnim iskuanim postup cima prirodnog lijeenja. Vjerujem da e ovaj prirunik svim itateljima postati vrlo koristan prilog u prijeko po trebnim nastojanjima unapreenja zdravstvenog odgoja i prosvjeivanja, te uspjene samo pomoi. Naglaavam pri tom da nema popularnog medicinskog lanka ili knjige koji mogu biti lijenik u kuji ili usluna ambulanta. Ijjeenje je sloen proces koji zahtijeva valjanu strunu spremu i iskustvo lijenika, pa je tovie esto potrebna i zajednika suradnja ne koliko iskusnih strunjaka razliitih medicinskih podruja. Na alost, ponekad ak i takva skupina lijenika ne moe svladati bolesti. Meutim, lijeenje uvelike ovisi i o svjesnoj su radnji bolesnika s lijenikom, te o bolesnikovu povjerenju u lijenika i medicinsku znanost. Jer bolestan ovjek ne smije biti predmet ni slijepi izvritelj lijenikih odredbi. Zato je uvijek potrebno bolesniku potanko protumaiti uzroke njegovih tegoba i mogunosti lijeenja. Smatram da svakom bolesnom ovjeku i najmanja potpora i savjet mogu biti korisno ohrabrenje. Zdravstveno prosvjeivanje je, stoga, vrlo sloena zadaa koja ima vlastita medicinska, etika i pedagoka pravila, pa svako udaljavanje od tih naela grubo naruava osnovni smi sao i duh zdravstvenog prosvjeivanja. Zdravstveni odgoj i izvjetavanje o medicini nisu samo podruje usko strune djelatnosti nego moraju biti shvaeni i kao drutveno-politiki initelj samoupravnog razvoja. No, ako svi graani i radni ljudi, te drutveno-politike i rad ne organizacije, od mjesne zajednice i kole do svih zdravstvenih ustanova, te republikih tijela, i udruenja, ponu misliti i ponaati se samozatitno u podruju zdravlja, vie je nego sigurno da uspjeh ne moe izostati. Prof, dr sci. Predrag Keros U Zagrebu, lipnja 1984.

SADRAJ
Predgovor Uvod 5 19

Prvi dio Sebastian Kneipp i njegovo uenje dr med. J. Kaiser

Sebastian Kneipp Povijest prirodnog lijeenja Razvoj i pregled 31 Znanstveni prirodni nain lijeenja 32 Od originalne Kneippove kure do moderne fizioterapije po Kneippu 46 Razvoj originalne Kneippove kure nakon smrti Sebastiana Kneippa 51 Kneippova fiziotera

23 31

pija 54 Ponovno ukljuivanje oboljelih u pun ivot rehabilita cija 56 Aktivna briga za zdravlje 59 Kneippovo uenje o zdravom iv ljenju i prirodnom lijeenju u trima razdobljima ivota Mladost i zrelost 60 Vrhunac i vota 64 Starost 74

60

Drugi dio G r a a i f u n k c i o n i r a n j e l j u d s k o g tijela dr wed. li. Heinricb Graa ljudskog tijela Tkiva 83 Pokrivno tkivo (epitel) 83 Vezivno tkivo 83 Miino tkivo 83 ivano tkivo 83 ljezdano tkivo 84 Tkivo organa 84 Skelet 85 Lubanja 86 Kraljenica 87 Prsni ko 87 Rameni obru 88 Kosti gornjeg ekstremiteta 88 Zdjeline kosti 88 Kosti donjeg ekstremiteta 89 Zglobovi 89 Skeletni miii Utroba Probavni aparat 90 Dini organi 92 Srce 93 ile 93 Limfni sis tem 94 Mokrani aparat 94 Spolni organi 96 ivani sistem 96 90 90
83

Osjetni organi Oko 98 Uho 99 Koa 101 Dru ge kone tvorbe 101 Dlake 101 Nokti 102 Stanica Funkcije ljudskog tijela Openito Aparat za gibanje Miii Zivevlje Hrptena modina 106 Mozak 106 Mali mozak 106 Veliki mo zak 106 Autonomni ivani sis tem 106

98

102 104 104 104 105 105

Disanje Optok krvi Srce Krvni tlak Krv Crvena krvna zrnca 1 1 1 - Bijela kr vna zrnca 1 1 1 - Krvne ploice 112 Krvna plazma 1 1 2 - Krvne sku pine 113 Zgruavanje krvi 113

107 108 109 110 111

Bubrezi Koa Osjetila Vid 118 Sluh 120 Organ za rav noteu 120-Njuh 121 -Okus 121 Glas i govor Hormoni titnjaa 122 Paratireoidne lijez de 124 Nadbubrene lijezde 125 Guteraa 127 Modani privje sak (hipofiza) 128 Timus (prsna lijezda) 129 Epifiza (eer) 129 Spolne lijezde 130 Lokalne sup stancije 131 Kako tijelo regulira promet vodom Saetak

117 118 118

121 122

Limfa Izmjena tvari Probava Jetra Izmjena tvari 115- iMineralne tvari i mikroelementi 1 1 6 - Voda 116 Vitamini 116 Potreba za hranom 116

114 114 114 115

Kupelj cijelog tijela 155 Djelo mine kupelji 156 Polukupelj 156 Kupelj u sjedeem poloaju 156 Kupelj za ruke 157 Kupelj za noge 158 Kupelj za oi 158 Izmjenine kupelji 159 Kupelji s rastuom temperaturom 160 Ku pelj za ruke s rastuom temperatu rom vode 161 Kupelj za noge s rastuom temperaturom vode 161 Kupelj u sjedeem poloaju s ras tuom temperaturom vode 161 Polukupelj s rastuom temperatu rom vode 161 Kupelji s padaju om temperaturom 162 Kupelji s uranjanjem 162 Modificirana ja panska kupelj 162 Dodaci kupeljima Trine od sijena 163 Ovsena sla ma 163 Ekstrakt smreke 163 Preslica 163 Kamilica 163 Ko rijen idirota 163 Orahovo lie 163 Hrastova kora 163 Ulje od metvice i eukaliptusa 164 Ku hinjska sol 164 Goruino brano 164 Pepeo 164 Mekinje 164 Surutka 164 Mjeoviti dodaci ku pelji 164 Polijevanje (oblijevanje) Obina polijevanja 165 Polijeva nje koljena 165 Polijevanje beda ra 167 Polijevanje donjeg dijela tijela 168 Polijevanje lea 168 Polijevanje cijelog tijela 169 Poli jevanje ruku 170 Polijevanje prsa 170 Polijevanje gornjeg dijela ti jela 171 Polijevanje glave 171 Polijevanje lica 171 Polijevanje oiju 172 Polijevanje uiju 172 Vrue polijevanje zatiljka 172 Is piranje 172 Brzo (otro) polijeva nje 173 Brzo polijevanje koljena 173 Brzo polijevanje bedara 174 Brzo polijevanje lea 174 Brzo 164 162

polijevanje cijelog tijela 175 Brzo polijevanje kao kupelj za masau 176 Hodanje bosim nogama, tranje po rosi i hodanje po vodi Povoj Trajanje povoja 177 Mlaki povoj 178 Topli povoj 178 Vrui po voj 179 Opa priprema 179 Opa tehnika povijanja 179 Po stupanje s povojem i nakon njega 181 Najvie upotrebljavani doda ci za povoje 182 Mali povoji 183 Srednji povoji 185 Veliki povoji 187 Oblozi Vei oblozi 188 Mali oblozi 189 Parne komprese 189 Zamotaji 191 Parne kupelji Parna kupelj za glavu 193 Parna kupelj za lice 194 Parna kupelj za ui 194 Parna kupelj za stopala i za noge 194 Parna kupelj u sjede em poloaju 195 Potpuna parna kupelj 195 Parna kupelj s parom u mlazu 195 Druge male parne kupelji 196 Sauna 196 192 188

176 177.

131 132

Trei dio Uenje o praktinom lijeenju dr med. ]. Kaiser

Mogunosti i sredstva za aktivno odravanje zdravlja Koa kao ogledalo zdravlja, ljepote i ivotne sposobnosti Podeavanje tjelesne topline 135 Gdje se stvaraju obrambene tvari 135 Koa kao organ za izluiva nje otpadnih tvari 135 Koa kao ukljuno mjesto krvnog optoka 136 Koa kao ukljuno mjesto ivevlja 136 Prirodna sredstva za aktivno ouvanje zdravlja 136 Zrak i sunce 137 Tehnika zrane kupelji 138 Sunana kupelj ili sunanje 139 Nepravilno suna nje moe biti opasno 140 Tehni ka sunanih kupelji 141 etkanje koe na suho 142 Utrljavanje ulja u kou 142

Knajpovsko lijeenje vodom 135 Kako reagira organizam? Spojna mjesta "u arterijskom kr vnom optoku Kada knajpovsko lijeenje vodom - k a d a ne? Kako se lijeimo vodom Kvaenje Kvaenje cijelog tijela 152 Djelo mino kvaenje 153 Kvaenje gornjeg dijela tijela 153 Kvaenje donjeg dijela tijela 153 Kvaenje trbuha 154 Kupelji Obine kupelji 154 Hladne kupe lji 154 Mlake kupelji 155 Tople kupelji 155 Vrue kupelji 155

143 144 146 150 151 151

135

Aktivno i pasivno gibanje Aktivno gibanje fiskultura Pasivno gibanje: masaa

198 199 203

154

Poinak i spavanje kao lijek Neto o stanovanju

205 206

Suvremena prehrana dr med. H. Anemuller

beola) 297 arlah 297 Pjegavac 298 Vodene ospice 298 Velike boginje 298 Akutne zarazne bolesti usta i dri jela Difterija 299 Upala krajnika 300 Ope zarazne bolesti bez karakte ristine lokalizacije Trovanje krvi Spolne bolesti

Bolesti krvi Anemija 320 Perniciozna anemija 320 Prava i lana punokrvnost 321 Bolesti bijelih krvnih eleme nata 322 Hodgkinova bolest 322 Agranulocitoza 322 Bolesti kr vnih ploica 322 Pomanjkanje kr vnih ploica 323 Werlhofska bo lest 323 Preobilje krvnih ploica 323 Poremeeno zgruavanje krvi 323 Hemofilija 323

320

Sebastian Kneipp i unapreenje zdrave prehrane Tok izmjene tvari i ovisnost orga nizma o prehrani Prehrana i osnovna aktivnost or ganizma Hranjivi sastojci u hrani

209 211 213 215

Bjelanevine 215 Masti 217 Ugljikohidrati 219 Kalorije u na mirnicama 221 Vitamini 222 Mineralne tvari i elementi u trago vima 225 Bojila (pigmenti) 227 Kvaliteta namirnica 227 Preporuke za suvremenu prehranu Utvrdimo je li hrana probavljiva 229 233

299

302 302 303

Bolesti organa za disanje Prehlada 324 Katar 325 Hunjavica 325 Kronina hunjavica 326 Oboljenje sinusnih upljina oko nosa 326 Bolesti grkljana 327 Upala grkljana 327 Oboljenje glas nica 327 Gr glasnica 327 Upala dunika 328 Bronhijalni katar 328 Proirenje bronhija 329 Gri pa 329 Hripavac 330 Upala plu a 330 Bronhopneumonija 331 Alergijske bolesti organa za disanje Peludna hunjavica 331 Bronhijal na astma 332 Spazmatini bron hitis 332 Upala porebrice 332

324

L j e k o v i t o bilje dr med. R. F. Weiss Pelin 265 Petoprsta 267 Piska vica 267 Plunjak 268 Podbijel 268 Preslica 269 Rotkva 270 Rutvica 271 Rumarin 271 Sljez, bijeli 273 Smreka 274 Sranik 274 Stea 274 Stolisnik 275 i pak - pasja rua 276 umska ja goda 277 Timijan 278 Trandovilje 278 Trine od sijena 279 Trnina 280 Trputac 280 Vidac 281 Vodopija 282 Zob 283

Gonoreja 303 Sifilis 303 Meki ankir 304 etvrta spolna bolest 304 Pluna tuberkuloza 304

235 Uvod Abdovina 237 Ajbi 237 Aloj 237 Ani 238 Bazga 239 Bo rovica, obina 240 Borovnica 240 Branka 242 Despik 244 Divi/ma 244 Draguac 244 Gospina trava 245 Grica 247 Hrastova kora 248 Imela, bijela 249 Jagorika 250 Jela i smreka 250 Kadulja 251 Kamfor 252 Kamilica 252 Kiica 254 Kim 256 Komora 256 Kravojac 257 Laneno sjeme 258 Lipa - cvje tovi 259 Ljubica mirisna 260 Majina duica 260 Maslaak 260 Neven 262 Odoljen 262 Oputina 263 Paprena metvica 264

Bolesti srca i krvnog optoka Funkcionalne bolesti srca i ila Srana neuroza 309 Funkcional ne bolesti ila 309 Raynaudova bolest 310 284 284 285 286 Organske bolesti srca i ila Bolesti sranih zalistaka 310 Sla bost sranog miia 312 Infarkt srca 312 Bolesti ila Ovapnjenje ila 314 Krvni tlak 316 Upala arterija 316 Biirgerova bolest 316 294 295 295 295 296 Bolesti vena Proirene ile 317 Upala vena 318 ir potkoljenice 318 Hemoroidi ili zlatna ila 318 Bolesti limfnih ila 319

308 309

331

Kiseli kupus Glina Med Mineralne ljekovite tvari

310

Bolesti probavnih organa Bolesti usne upljine 314 Gnjilost zuba 334 Upala zubnog leita 334 Bolesti jezika, usana i nepca 335 Bolesti jednjaka 335 Bolesti eluca i crijeva 317 ivane smetnje eluca i crijeva 335 Gubljenje teka 336 Povea na kiselost eluanog soka 337 Kad u eluanom soku ima pre malo ili uope nema kiseline i

334 334

etvrti dio Bolesti i o z l j e d e dr med. J. Kaiser Ope napomene Bolesti i ozljede Uzroci bolesti Zarazne bolesti Kako klice prodiru u tijelo Kako se klice prenose i ire 289 289 289 292 292 293 Zakonske odredbe o dunosti pri javljivanja Dijagnoza Specifino lijeenje Nespecifino ope lijeenje Osipne zarazne bolesti Male boginje 296 Crljenica (ru

335

pepsina 338 Zatvor 338 Vrenje i gnjiljenje u crijevu 340 eluani i crijevni katar eluani katar 341 Crijevni katar 342 Cir na elucu 343 ir na dvanaesniku 343 Rak na elucu 345 Rak na crijevima 345 Upala debelog crijeva 346 Zapletaj cri jeva 346 Upala slijepog crijeva 347 Zarazno-upalne crijevne bolesti Tifus 347 Paratifus 348 Upale crijeva uzrokovane bakterijama 348 Griza 349 Gliste 349 Bijela glista 349 ()bina glista 350 Trihina 350 - Trakavica 350 Prutasta trakavica 351 Svinjska trakavica 351 Islandska trakavica 351 Riblja trakavica 351 347 341

362 Kronina upala bubrega 362 Bubrezi trudnica 363 Eklampsija 363 Skvreni bubrezi 364 Upala bubrene zdjelice 364 Bubreni kamenci i kamenci u mokraovo dima i mokranom mjehuru 365 Upala mokranog mjehura 367 Preosjetljivost mokranog mjehura 367 Slabost mokranog mjehura 367 - Mokrenje u postelji 368 Bo lesti prostate 368 Upala prostate 369 Poremeaji metabolizma Gojaznost 371 Gojaznost uslijed neumjerene prehrane 371 Gojaz nost uslijed poremeenog djelova nja lijezda s unutranjim izluiva njem 371 - Nenormalna mravost i iznurenost 374 eerna bolest 375 Ulozi 379 Bolesti sistema za gibanje 385 370

Pogreno dranje 395 Savijena leda 395 Ugnuta lea 395 Scheuermannova bolest 396 Kotana i zglobna tuberkuloza 396 Tuber kuloza kraljeaka 396 Tuberku loza ovojnica tetiva 397 Druge specifine bolesti organa sistema za gibanje 397 Upala kotane modine 397 Upala pokosnice 398 Rahitis 398 Omekavanje kostiju 398 Oboljenja stopala Sputeno stopalo 399 Raskrccno stopalo 399 Ravni tabani 399 Izvrnuto stopalo 399 Uvrnuto stopalo 400 Druge deformacije stopala 400 Ceste druge promjene stopala Znojenje nogu 400 ulj (kurje oko) 400 Natisci 401 Organi za upravljanje i njihove bolesti Sredinji ivani sistem Bolesti sredinjeg ivanog sistema ivano psihiki poremeaji 403 Glavobolja u pretjerano nervoznih osoba 404 Migrena 405 Pore meaji psihike ravnotee 405 Podsvijest 405 Kompleks manje vrijednosti 407 Depresija 407 Histerija 408 Poremeaji koji pro istjeu iz svijesti 408 Uzroci nervoze Lijeenje nervoznog ovjeka Psihoterapija kao osnova lijeenja 411 Psihoanaliza 412 Sugestija 412 Hipnoza 413 Autogeni tre ning 413 ivani i psihiki pore 409 410 400 399

meaji u okviru knajpovske kure 414 Organske bolesti sredinjega iva nog sistema Zarazno upalne bolesti ivevlja Upala mozga 415 Parkinsonizmi 415 Bjesnilo 415 Drugi oblici upale mozga 416 Upala modane opne 416 Djeja paraliza 416 Herpes zaster 417 Tetanus 417 Suica hrptene modine 4 1 8 - Pro gresivna paraliza 418 Nezarazne bolesti sredinjega iv anog sistema Kap 418 Padavica 419 Horeja 419 Multipla skleroza 420 Neuralgija 420 Oduzetost ivca lica 421 Upala vie ivaca 421

415 415

418

Bolesti jetre i unog mjehura Upalna utica 353 Virusna upala jetre 353 Zarazna utica 354 O teenja jetre lijekovima i otrovima 354 Masno promijenjena jetra 354 Akutna uta atrofija jetre 354 Ciroza jetre 354 Bolesti unih vodova Upala unog mjehura i unih vodova 356 Kronina upala u nog mjehura 356 uni kamenci 357 Bolesti guterae Bolesti mokranih organa Bolesti bubrega Akutna opa upala bubrega 361 Akutna upala pojedinih glomerula

352

Reumatina oboljenja organa siste ma za gibanje Upalni reumatizam Reumatina groznica 387 Kro nini zglobni reumatizam 388 Bechterewljeva bolest 389 Degenerativni reumatizam 389 Degenerativne artroze 389 Oteenja kolutova izmeu kraljeaka 390 Reumatizam mekih tkiva 391 Akutni miini reumatizam 391 Kronini miini reumatizam 392 Upala potkonoga, vezivnog i masnog tkiva 393 Bolna ukrue nost ramena 393 Distrofija 393 Rameno-nadlaktini sindrom 393 Noni bolovi ruku 394 Teniski lakat 394 Upala ovojnice tetiva 394 Zgrenost tetiva dlana 394 Nereumatina oboljenja sistema za gibanje organa

Psihike ili duevne bolesti 402 402 403 Slalxmmnost 423 Kretenizam 423 Mongolizam 423 Shizofre nija 424 Helx'frenija 424 Katatonija 424 Paranoja 424 Manino-depresivna bolest 425 Manija 425 Melankolija 425 Mjeovita raspoloenja 426 Psihopatija 426 Duevne promjene zbog upotrebe sredstava za uivanje i trovanja nji ma Kava 427 aj 427 Kakao 428 Nikotin 428 Alkohol 428 Opojne droge i ovisnost o njima Morfinizam 430 Heroinizam 430 Kokainomanija 430 Hai i ma rihuana 430 Halucinogeni 430 Meskalin 430 Razna sredstva za stimulaciju 431

422

386 387

355

427

357 359 361

429

395

Vegetativni ili autonomni ivani sistem Vegetativna distonija 432 lijez de s unutranjim izluivanjem 433 Bolesti lijezda s unutranjim izlu ivanjem 433 Odnos izmeu tijela i psihe Kone bolesti Svrab 435 Gljivina oboljenja koe 435 Pitirijaza 435 Eritrazma 436 Trihofitija 436 Sikoza 436 Favus 436 Epidermofitija 436 Ekcem 436 Seboreja i bubuljiavost 437 Psorijaza 438 Prekomjerno znojenje 438 Rozaceja 439 Ljuskav osip na koi 439 Ozebline i smrznua 439 One bolesti Jemenac 440 Zaepljenje lojnica 440 Bolesti spojnice 440 Bolesti ronice 440 Upala arenice 441 Upala itnice 441 Odlubljenje mrenice 441 Upala vidnog ivca

432

441 Siva mrena 442 Zelena mrena 442 Usne bolesti Masni ep 443 Strana tijela u slunom hodniku 443 Potkoni ir u slunom hodniku 443 Upale i ekcemi u slunom hodniku 443 Akutna upala srednjeg uha 443 Kronina upala srednjeg uha 444 Otoskleroza 444 um u uima 444 Meniereova bolest 444 enske bolesti Iscjedak 445 Promjena poloaja i oblika maternice 446 Upala ma ternice i jajovoda 446 Tumori maternice 447 Bolesti jajnika 447 Poremeaj mjesenog pranja 448 Zakasnjelo mjeseno pranje 448 Bolno mjeseno pranje 449 Pre obilna menstruacija 449 Klimakterij Stalni bolovi u krsnom predjelu 449 451 445 443

2.2. Darovanje daha 2.3. Zastoj srca i masiranje srca 3. Ozljede posebne vrste 3.1. Ozljede glave 3.2. Ozljede lica, usta i drijela 3.3. Ozljede oiju 3.4. Ozljede vrata 3.5. Ozljede prsnog koa 3.6. Ozljede trbuha 3.7. Ozljede organa sistema za gi banje Prijelomi kostiju 3.8. Ozljede nanesene djelovanjem vruine 3.9. Oteenja uzrokovana hladno om 3.10. Kemijske ozljede

470 473 475 475 475 476 476 476 477

4.2. Propadanje kroz led 4.3. Zasipan 4.4. Objeenik 4.5. Zaguenje 4.6. Trovanje 4.7. Iznenadni poroaj 5. Iznenadna oboljenja 5.1. Posebna krvarenja 5.2. Akutne bolesti srca i plua 5.3. Akutna trbuna oboljenja je

489 490 490 490 490 492 492 492 493 494 494 495

434 435

477 5.4. Nesvjestica i grevi 478 5.5. Vruica 484 6. Prva pomo pri stranih tijela uklanjanju 495 495 495

440

486 487
i

6.1. Strana tijela u koi 6.2. Strana tijela u oku 6.3. Strana tijela u nosu, drijelu, elucu i crijevima 6.4. Strana tijela u slunom hodni ku Predmetno kazalo

Peti dio Prva p o m o dr rued. N. Kaiser 1.2. Krvarenje i zaustavljanje krva renja 1.3. ok 455 1.4. Spaavanje 1.5. Kako postaviti ozlijeenog da 457 lei 1.6. Prijevoz 2. Oivljavanje 2.1. Dini putovi moraju biti slo bodni 463 465 469 469

3.11. Ozljede izazvane elektrinom strujom 3.12. Ozljede od zraenja

488 489 489 489

496

1. Osnove, zadaci i ciljevi prve pomoi Pruanje pomoi na mjestu nezgo de 1.1. Ozljede tupim predmetima, rane i zavijanje rana Udarci 457 Nagnjeenja 457 Rane 457 Tetanus 458 Plinski vuac 458 Bjesnilo 459 Ujed zmije 459 Ubod kukaca 459 u ljevi i natisci 459

455

459 461 463

4. Posebni sluajevi 4.1. Utapanje

496 497

Uvod
Ovim novim izdanjem elimo proiriti i produbiti smisao uenja Sebastiana Kneippa o zdra vom ivljenju i prirodnom lijeenju, znanstveno ga poduprijeti i prikazati na suvremen nain da bismo ga prilagodili razvoju medicinske znanosti. Stoga smo mnogo to morali promi jeniti i proiriti u usporedbi s ranijim izdanjem. Ipak, sauvali smo bogatstvo misli autora, jer vrijeme ne ograniava uenje o ljekovitoj snazi prirode koja ve milenijima odreuje ci ljeve i granice medicinske znanosti. Osnova Kneippova uenja je neosporno prirodno lije enje, i on je nakon Hipokrata, Paracelsusa, Priessnitza i mnogih drugih, obiljeio stoljee svojim uenjem. Uenju o prirodnom lijeenju utisnuo je svoj peat i podigao ga na novu, viu razinu. Uz opsene pisane radove, o Kneippovu velikom znaenju svjedoe - osamdeset godina nakon njegove smrti - brojna ljekovita kupalita, sanatoriji, ljeilita i druge ustanove u kojima se lijei na knajpovski nain i tisue njegovih sljedbenika. Promjene u najnovijem dobu utjecale su i na sadraj i oblik ove knjige. Ona s jedne strane znai pomak u modernoj medicini k vrlo razvijenom lijeenju tehnikom aparaturom i li jekovima, a s druge strane naglaava vanost spreavanja bolesti i rehabilitacije oboljelih. Ipak, usprkos izvanrednom razvoju cjelokupne medicinske znanosti uenje o prirodnom li jeenju nije izgubilo aktualnost znaenja ni u jednom od tri osnovna podruja, a to su: spre avanje bolesti, lijeenje i rehabilitacija oboljeloga, iako prirodno lijeenje u terapiji esto ima samo ulogu dopunskog lijeenja. Meutim, u preventivi i vraanju ranije sposobnosti prirod no lijeenje jo prevladava. Zbog toga su u ovom izdanju te zadae prirodnog lijeenja i po sebno naglaene. Promijenili smo raspored poglavlja i dodali nova. U opem dijelu je prikazan razvoj Kneippove kure od poetka do dananjih dana i njezino mjesto u okviru opega prirodnog lijeenja i znanosti o njemu. Prikaz mladosti i zrelosti, vrhunca ivljenja i starosti jasno pokazuje to uenje Sebastiana Kneippa o prirodnom ivotu i prirodnom lijeenju znai. Poglavlje Graa i funkcioniranje ljudskog tijela potrebno je radi boljeg razumijevanja ostalog gradiva u knjizi, i zato smo mu dali prednost. Obradio ga je dr med. E. Heinrich. Trei dio knjige obuhvaa Uenje o praktinom lijeenju. Autor ga je osuvremenio i neto malo izmijenio. Isto vrijedi i za poglavlja Prehrana primjerena vremenu, koje je na pisao dr med. H. Anemtiller i Ljekovito bilje koje je obradio dr med. R. F. Weiss. Sam je autor promijenio dio knjige Bolesti i ozljede. Budui da je opseg poglavlja ogranien, mo rao je gradivo prikazati saetije da bi mogao unijeti potrebne dopune a da pri tome ne ispusti nita bitno. Posebno je naglasio preventivu i pravilan postupak u sluaju bolesti, a posvetio je i veliku panju najnovijim spoznajama u medicinskoj znanosti. U ovom izdanju je potpuno novo opseno poglavlje pod naslovom Prva pomo, koje danas mora sadravati svaki dobar prirunik. Napisali su ga dr med, specijalist za kirurgiju, Norbert Kaiser i asistent za anesteziju Manfred Knorig. Autor se posebno zahvaljuje dru med. Reinhildi Rovvekamp-Kaiser na strunoj korekturi, a diplomiranom psihologu Schmitt-Kaiser na odgovarajuim strunim savjetima. Tako e i ovo novo izdanje ve desetljeima poznatog i omiljenog prirunika postati pra va obiteljska knjiga u kojoj su sakupljene iscrpne informacije o modernoj Kneippovoj fizio terapiji, dragocjene upute kako zdravo ivjeti, kako se uvati od bolesti i kako pravilno po stupati ako ve obolimo ili se ozlijedimo. Worishofen, jesen 1975. dr med. Jos. H. Kaiser

Prvi dio

Sebastian Kneipp i njegovo uenje

Sebastian Kneipp
Sebastian Kneipp je roen 17. svibnja 1821. u Stephansriedu, seocetu od nekoliko kua u blizini Ottobeurena u Bavarskoj, SR Njemaka. Otac mu je bio siromani tkalac. Rosina, majka Sebastiana Kneippa, bila je nekoliko godina starija od njegova oca Ksavera Kneippa, za kojega se udala kao udovica i dovela mu svoje dvije djevojice iz prvog braka. U braku sa Ksaverom rodila je jo dvije djevojice, jednu prije Sebastiana, drugu poslije njega. Sedmerolana obitelj je ivjela vrlo oskudno i njegova majka je uvijek bila zlovoljna i puna gorine. Sebastian je ve kao jedanaestogodinji djeak morao pomagati ocu na razboju. U tom ivotu punom bijede inilo se da je beznadna njegova elja da postane sveenik. Da bi ostvario svoje elje, nije mu preostalo drugo nego da ve od osamnaeste godine zaista vrijedno radi, tedi i ni krajcera ne potroi. Uteevinu je uvao u potkrovlju, izatkao posteljinu, dao da se naprave nosai za krevet, koveg i sve ono to je studentu potrebno. Kad je imao dvadeset godina, majka mu je umrla od tuberkuloze. Ve je odluio da ode od kue kad navri dvadeset i prvu godinu, ali ba na roendan ga je zadesila nova nesrea. Izgorjela je njihova obiteljska kua, a plamen je meu ostalim progutao i njegovu uteevinu i svu opremu. Ostala mu je samo grubo tkana koulja koju je imao na sebi i hlae od cviliha. To je bilo sve. Ali u njemu je jo ivjela stara elja. Nakon dugotrajnog i mukotrpnog nastojanja Sebastian je pronaao dobrotvora, dra Merklea iz Gronenbacha. Tako je napravio prilino velik korak k ispunjenju svoje elje za zvanjem Ali, naile su prepreke jo vee od dotadanjih: siromatvo i neprijateljstvo okoline. U ljeto 1845. godine njegov je kaalj pokazao da ima tuberkulozu plua: Iako sam odranije bio navikao na mnogo naporniji fiziki rad, na najbolju seosku hranu i dobar zrak te se mnogo kretao i zimi i ljeti, sada sam se svakim tjednom osjeao sve umornijim i utuenijim. Izgubio sam tek i san te stigao tako daleko da sam u treem razredu gimnazije morao polovinu vremena provoditi u postelji. Na molbu njegova dobrotvora prof, dra Merklea pregledao ga je vojni lijenik i lijenik za siromane i utvrdio da su mu oboljela oba pluna krila. Oito je Kneipp i ranije od toga bolovao, a bolest se sada vratila. Sto puta ga je u godini dana posjetio taj lijenik koji je uz to pozvao i bataljonskog lijenika na suradnju, ali sve je bilo uzalud. Kneipp je toliko oslabio da je na kraju kolske godine morao ostati u Dillingenu jer nije mogao pjeice u Stephansried, a eljeznice nije bilo. Odmor mu je iz dana u dan vraao snagu. Svu svoju volju upotrijebio je da napregne sve svoje snage, izdrao je i u jesen 1848, u dvadeset i sedmoj godini, poloio ispit zrelosti Ali je tako oslabio da mu je prof. Merkle morao donijeti svjedodbu u sobu. Dao mu je i novac za vlak od Donauwortha do mjesta Buchloe, odakle je trebalo da ga otac kolima preveze do kue ili da ide pjeice. Njegov dobrotvor nije bio siguran da e Sebastiana vidjeti u Dil lingenu na pripremama za studij filozofije. Sebastian je elio otii u Munchen gdje bi ispite iz filozofije mogao prije poloiti nego u Dillingenu. S obzirom na njegove godine bilo mu je vano dobro iskoristiti vrijeme. Meutim, lijenik i dr Merkle upozoravali su ga na to da klima u glavnom gradu Bavarske nije zdrava. Ali Kneipp je u proljee 1849. godine ponovo izrazio svoju elju i oni su tada pristali. Kao student, u Munchenu nije osjeao bolove. Ali nakon nekoliko predavanja jedva da je to zapamtio od onoga to je sluao. Bio je toliko slab.

24

Sebastian Kneipp

Sebastian Kneipp

25

Njegovo zdravstveno stanje je osciliralo. Kaljao je s krvavim ispljuvkom i bio slabiji nego ikada. Ponekad je odlazio na predavanja, a ponekad uao u svojoj sobi, satrven i ustraen. Jednoga dana je dokolicu na koju je bio osuen iskoristio za to da s jo nekim studen tima posjeti dvorsku knjinicu. itanje ga je zamaralo i elio se samo malo razvedriti. Nije znao to bi kad se ve naao ondje, pa mu je ponuen katalog da ga prelista. Tako je nabasao na knjiicu dra med. Johanna Siegmttnda Habna, lijenika u Schweidnitzu, koja je prvi put ob javljena 1737. godine: udesna ljekovita mo svjee vode na ovjekovo tijelo, primijenjena izvana i iznutra, potvrena je iskustvom. U rukama je drao poboljano i proireno iz danje koje je 1831. godine pripremio prof. Oertel iz Ansbacha na troak Velike hidropatine zajednice. Ta knjiica je potakla Sebastiana Kneippa da na sebi iskua mo vode, i njegovo zdrav stveno stanje poelo se polako poboljavati. I u sljedeem semestru u Dillingenu imao je knjiicu i njome se koristio. Kako, ne zna mo. Smijali su mi se kad bih pripovijedao o svojim tihim satima i primjeni knjiice i nitko mi nije dao sredstava da nastavim pokus. A onda je jednoga zimskog dana trao tri etrvrt sata do Dunava, svukao se i za nekoliko sekundi skoio u hladne valove, onako mokar se obukao jer nije ponio runik, i tako otrao natrag u svoj stan gdje je stigao sav oznojen. To mu je oito vrlo prijalo. Nakon toga sam tri puta na tjedan zimi iao do Dunava (bez obzira na stupanj hladnoe) i kupao se do polovice tijela po tri do etiri sekunde na 12-18C. To znai da su kratke polukupelji u vodi hladnoj kao led bile njegovi prvi pokusi. Kako su dje lovali? Dolazio bi umoran do Dunava, a svaki put se vraao okrijepljen. Zato je doao do zakljuka: Ako za mene ima.neki lijek, nakon svega to sam iskuao pa mi nita nije po magalo, onda je to voda. Postao je sposobniji za umni rad, popravio mu se tek i mogao je redovito pohaati predavanja. Obje naredne godine, od jeseni 1850. do jeseni 1852, studirao je u Miinchenu, na Georgianumu. Ondje nije morao plaati pa nije imao nikakvih briga. Njegovo zdravlje se na do broj i obilnoj hrani poboljalo. Openito, okolina je bila takva da se psihiki dobro osjeao, ali i dalje se kradom lijeio vodom. Naime, nou se iskradao iz kue kroz prozor u prizemlju. Zatim se na ribnjaku polijevao vodom iz zaljevae. To je bio poetak knajpovskih polijevanja koja je kasnije oznaio kao svoje najvanije otkrie. Ona su mu pomogla da se sve bolje os jeao i bio sve sposobniji za rad. Na temeljitim lijenikim pregledima od kojih je zavisilo hoe li biti posveen za sveenika, pokazalo se da je potpuno zdrav. Sebastian Kneipp je u kolovozu 1852. godine u augsburkoj katedrali posveen za svee nika. Iz tog vremena sauvan je njegov prvi kratki recept. Dao ga je djevojci Kolumbi Haab koja je oito oboljela od neke utice, esto povezane s psihikim tegobama (emer, tuga, utuenost). Vrijedi napomenuti da je uz kvaenje vodom preporuio i hladne polukupelji u sobi, u trajanju od dvije do tri minute. Uz to je pacijentkinja morala vie puta tjedno stavljati ob loge. Kneipp je u lijeenju naznaio jedan od prvih uvjeta za primjenu hladne kure: Kad ulazimo u vodu, tijelo mora biti potpuno toplo. Isto tako vrijedi spomenuti i reenicu: Sok od rotkve ujutro i uveer. Tako je Kneipp ve na poetku kure uzimao u obzir lijeenje biljem. Nakon prve prijave zbog prekraja pravila da ne smije lijeiti, uslijedile su druge. Neo bino je samo to da ga nisu napali apotekari i lijenici kad se borio protiv kolere u Boosu. Dok je bio kapelan u Boosu, harala je kolera u mjestu. Kneipp je svojim postupcima spasio etrdeset i dva oboljela od kolere. Tom prilikom je prvi put primijenio vrue obloge umo ene u vodu s octom i vrue mlijeko sa slatkim anisom. Zbog tih uspjeha nazvan je kapelan protiv kolere.

U Sv. Juraju u Augsburgu bio je samo pola godine kapelan. U svibnju 1855. godine je - vjerojatno zato to nije bio po volji biskupu poslan za ispovjednika dominikanki u Worishofen. Tu se nije zadovoljio sitnim radom pastira due u samostanu. Ubrzo je u svoje ruke uzeo samostansko poljoprivredno gospodarstvo i uveo brojna poboljanja. A glavna briga su mu bila siroad. Sve je inio za njihovo psihiko i fiziko dobro. im se to proulo, broj djece kojoj je bila potrebna pomo znatno je porastao. Uz to se u okolici samostana proulo kako se ispovjednik ne razumije samo u svoj posao i poljoprivredu nego i u lijeenje. Nije dugo potrajalo, a na njegova vrata poeli su kucati siromani ljudi, koji su traili pomo za svoje fizike tegobe. Iako je u vezi s tim doivljavao neugodna iskustva, Kneipp je opet pokazao onu svoju nekadanju spremnost da pomae ljudima u nevolji. Tko je sam nekada iskusio nevolju, moe razumjeti i nevolju svoga blinjega. Nisu svi oboljeli jednako nesretni. \\o ima sredstava i mogunosti za lijeenje, zna da njegove tegobe nisu dugotrajne. U prvim godi nama sam i sam vidio na stotine i tisue takvih bolesnika, ali sam ih odbijao. Najvie nae suuti potrebno je siromaku, jadnom i naputenom, o kojem ne brinu lijenici, koji nema lijekova ni drugih sredstava za lijeenje. Primao sam takve nevoljnike i uvijek sam pomagao toj sirotinji kojoj je svatko okrenuo lea. Mislim da bi mi bilo teko i uinilo bi mi se ne savjesnim i nezahvalnim zalupiti vratima pred takvim naputenim biem i odbiti mu onaj izvor pomoi koji je meni u nevolji donio zdravlje i spas. To su njegove rijei iz uvoda knjizi Moja kura vodom, koju je zavrio 1886. godine. Zbog neobinog naina lijeenja o Kneippu se sve vie prialo. Tako je sve vie ljudi do lazilo traiti pomo. U poetku je Kneipp davao usmene upute, koje je bolesnik morao toliko dugo ponavljati dok ih ne bi zapamtio. Kad je bilo nuno, i sam bi se pobrinuo za potrebno polijevanje u samostanskoj praonici. Ali, kako je k njemu dolazilo sve vie bolesnika, javnost je opet uperila svoje poglede na njega. Ubrzo su ga prijavili mjesni lijenik dr med. Schmidt iz Tiirkheima i vidar Andreas King iz Worishofena koji nije bio akademski obrazovan. Prijava je stigla do predsjednika vlade u Augsburgu, koji je bio vrlo naklonjen Sebastianu Kneippu. Od bio ju je s napomenom Ne samo da postupak ispovjednika Kneippa u Worishofenu nije ka njiv, nego je i potpuno ispravan. Ni ogovaranja, ni zloba, ni sramotna sumnjienja nisu sprijeila bolesnike da dolaze u Worishofen. tovie, bilo ih je sve vie. To je i pred samo mjesto stavilo nove zadatke koji su se inili nerjeivima. Kamo smjestiti toliko ljudi? U poetku su bile na raspolaganju samo dvije obine seoske gostionice Rosle i Adler. Brojni seljaci s predsjednikom opine na elu gledali su priliv ljudi sa strane s mjeovitim osjeajima. Oni su cijenili ispovjednika, ali ga nisu razumjeli. inilo im se da je njihova privreda ugroena. Samo mali krug ljudi bio je s Kneippom. Tek kad je nakon smrti upnika Zieg/era 1881. godine njegovo mjesto preuzeo Kneipp, ponaanje veine stanovnika poelo se mijenjati. Nisu vie pruali otpor tome da se mjesto razvije u ljeilite. Dapae, bistre i snalaljive glave uvijek su vodile rauna o tome da posjetitelji dobiju sve to im treba. Kneipp je sagradio upaniju Sebastianeum. Nakon toga je na red dolo prihvatilite za dje cu, to je bila njegova posebna elja. Kamen temeljac poloen je na njegov roendan 17. svib nja 1892. godine, a godinu kasnije, 10. sijenja 1893. dom je otvoren. Vlasti nisu pokazale razumijevanje za njegov plan da uz pomo franciskanki iz Mallersdorfa otvori bolnicu za lijeenje konih bolesti. Velika zgrada na breuljku, koja je bila gotovo zavrena, dobila je drugu namjenu. Kneipp je teko podnio taj utlarac. Ali usprkos tome, onim to je zaradio na pisanju, zatim prilozima izvana, darovima iz cijeloga svijeta uz mnogo truda stavio je pod krov jo tri zgrade. Tako je od planiranog doma za oboljele od konih bolesti nastala kua za bolesne mukarce i ene. Oko tih sredinjih zgrada nicalo je sve vie privatnih

26

Sebastian Kneipp

Sebastian Kneipp

2^

ljeilita i gostionica. Worishofen je procvao. Ljudi su se potrudili da gostima bude to ljepe. Uobliila se ak worishofenska kuhinja na ijem su jelovniku uz vegetarijanska jela bila i tak va jela kao okrepljujua juha, okrepljujui kruh, jela od zobenog brana, medovina. U toj kuhinji je radio Kneippov kasniji suradnik dr med. Kleitiscbrod. Prva kuhinja je tako utjecala na druge da je worishofensko lijeenje vodom ubrzo dopunjeno i dijetom, to je bilo potpuno u skladu s Kneippovom zamisli. Kneipp je smislio jo jednu dopunu bez koje vie nije bilo mo gue zamisliti njegovo lijeenje. Jo ranije, u samostanu, uredio je svoju ljekarnu. Sam je sa kupljao ljekovito bilje ili je to davao drugima u zadatak. Tada su razvojem kemije i znanja o ljekovitim sredstvima te biljke bile ve zaboravljene. Pravio je ajeve, prakove i tinkture, klasificirao je ljekovite trave i pripremao ih za ona lijeenja kad sama ljekovita snaga vode nije bila dovoljna. Jo se neto promijenilo. Budui da su mu lijenici stalno stvarali neprilike, prijatelji su mu - pogotovu prof. Merkle - savjetovali da za suradnika uzme lijenika. Kneipp se dugo ko lebao. Ipak je jednoga dana stigao kirurg dr med. Bernhuber iz Tiirkheima. Poslije prvobitnog oklijevanja, provjeravanja i skanjivanja ipak je 1884. godine odluio i poeo stalno suraivati s Kneippom. Ubrzo je za njim iz Elsassa stigao i dr med. Kleitiscbrod i nastanio se u susjednom Schlingenu. Na Kneippa ga je upozorila pacijentica kojoj je on prije nekoliko godina izlijeio kroninu gnojnu upalu potkoljenice. Kleitiscbrod je zamijenio dr Bernhubera koji je u Rosenheimu otvorio ljeilite i elio je svo jim radom dati Kneippovu uenju znanstveno-filozofsku potporu. Ubrzo je i Kleitiscbrod otvorio prirodno ljeilite u I^otringenu. Lijenici su kasnije dolazili i odlazili, ini se da se ispunila Kneippova elja: Najvie od svega elio sam da netko od struke, lijenik, preuzme teret moga rada. Iz dna due elio sam samo to da ljudi od struke sveobuhvatnije i temeljitije proue metodu lijeenja vodom da bi je mogli ee primjenjivati. Na moj laiki rad 'Moja kura vodom' treba gledati kao na malo pomagalo. Tako gledajui na sloj nain lijeenja, Sebastian Kneipp je 29. travnja 1892. godine pisao bavarskom princu regentu Luitpoldu da bi hidroterapiju trebalo uvesti kao obavezan stuni predmet na tri sveuilita u Pokrajini. Odgovor nije dobio. Kad je otiao dr med. Kleitiscbrod, na njegovo mjesto je 12. kolovoza 1892. godine doao dr med. Alfred Baumgarten. Do Kneippove smrti ostao je njegov stalni lijenik. Na alost, njihove su odnose ubrzo poeli ometati spo rovi. U meuvremenu, od Kleinschrodova odlaska do Baumgartenova dolaska, Kneipp je poeo pregovarati s redovnicima u Neuburgu na Dunavu, jer je elio nai obuene njegovatelje, budui da su se lijenici stalno mijenjali. 'Liko su 1. listopada 1892. godine doli Bonifacije Reile i Benno Prestbnager. Od prvog dana B. Reile je redovito prisustvovao Kneippovim pre davanjima. Izmeu njega i dra Baumgartena rodilo se suparnitvo koje je potrajalo i nakon Kneippove smrti. Jedan je zastupao gledite laika, drugi lijenika, a svatko je imao svoje pri stae. Reile je bio prior Sebastianeuma i duhovni poglavar ve u prosincu 1890. osnovanog Kneippova drutva i u sijenju naredne godine poeo je izdavati drutveno glasilo Kneipp Blatter. U mnogim mjestima u zemlji i u svijetu poela su se osnivati knajpovska drutva koja su se 1893. godine na prijedlog dra Baumgartena ujedinila u Svjetsko knajpovsko drutvo. Niknula su brojna ljeilita s lijenicima na elu: Affoltern kod Zuricha, Auferhof na Vrbskom jezeru, Baden-Baden, Barmen, Bergzabern, Berlin, Biberach, Bonn, Bixen, Cleve, Koblenz, Coburg, Koln, Frankfurt, Immenstadt, Jordanbad, Jouy aux Arches, Linz, Meran, Munchen, Munster, Niederwalluff, Ottenstein, Palling, Pariz, Pasau, Prag, Rosenheim, Kamnik u Sloveniji, Traunstein, Uberlingen, Veitshochheim, Walchwyl, Westheim i Wohlbeck. U tim se mjestima radilo po ugledu na Worishofen! Pa ak i u A m e r i c i . . . Predstojnica sa mostana u Milu aukeeju, koja je tada bila u Worishofenu, sakupila je sto tisua dolara za

primjenu knajpovskih iskustava u SAD, a oil Worishofena je zahtijevala da joj poalju knajpovskog lijenika. Francuski misionari su knajpovske kupelji uveli u Egiptu i osnovali lje ilite El I laman. Glavni lijenik, Francuz, odredio je da gosti ljeilita, Arapi i Evrop ljani, borave u beduinskim atorima, dakle u zranim sjenicama koje nisu ni u emu zaostajale za sjenicama u Worishofenu. Budui da u pustinji nije bilo trave, pacijenti su u zoru morali trati bosi po pustinjskom pijesku, a zahvaljujui knajpovskom dresu imali su dovoljno zraka. Lijenici koji su u lijeenju primjenjivali Kneippovu metodu ujedinili su se 2. veljae 1894. godine u meunarodno drutvo kojemu je predsjedavao Kneipp. Iako je bio pozvan, Bonifacije Reile se nije ukljuio. Prisutna su bila dvadeset i etiri domaa i strana lijenika koji su lijeili Ktieipovom metodom. Da bi ublaio suparnitvo izmeu Reilea i dra Baumgartena, u predgovoru dodatku oporuke napisao je u studenome 1896: Kao to sam ve u predgovoru pravilima drutva lijenika koji rade prema mojoj metodi izrazio elju da to drutvo ostane uvijek jedinstveno da bi se moja metoda ouvala neizopaena, tako elim i prikljuenim drutvima izraziti priznanje i poeljeti im isto. Ako u tim drutvima budu to je mogue vie naglaavali da treba ivjeti prirodno, da ljude treba odgajati i uvrivati prirodno, da treba koristiti kuru vodom i sve oblike njezine primjene i djelovanja, onda e i njihovi lanovi i njihove obitelji moi s lakoom pobjeivati laka oboljenja. Pa ako doe lijenik, oni e pravilno shvaati njegove postupke bez kojih ljudi ne mogu sami u svojim domovima provesti i ne znam kako dobre upute ili e one izgubiti mnogo od svoje prave vrijednosti. Ako lijenici i drutva budu u dobrim meusobnim odnosima i potpomagali se, onda e jedni i drugi imati koristi i uspjeha. To od srca elim! Slika toga razvoja ne bi bila potpuna ako ne spomenem i Kneippovo pisanje i predavanja. Da bi sprijeio odlaenje seoskih momaka sa zemlje, zbog ega je - budui da je poput seljaka bio povezan sa zemljom - bio ogoren, objavio je tri rada: Fritz, veseli seljak, Fritz, vri jedni stoar i Fritz, marljivi proizvoa stone hrane. Izdao je i knjiicu o pelama. Na pritisak svojih prijatelja Kneipp je odluio opisati svoja iskustva o primjeni kure vodom. Erzabt von Beuron je Kneippu stavio na raspolaganje patera lldefonsa koji je zapisivao ono to mu je Kneipp manje ili vie improvizirano diktirao, po sjeanju, lldefons je tekst pripremio za tampu onoliko dobro koliko je mogao i 1886. godine je objavljena knjiga Moja kura vodom. Postala je hit nad hitovima. Ve 1894. godine izdana je pedeset tisuita knjiga, a do danas ih je tampano vie od 600.000 primjeraka. Knjiga je prevedena na vie jezika. Sa stoji se od tri dijela: I dio: Primjena vode II dio: Ljekarna III dio: Bolesti Iz uvoda vrijedi spomenuti neto to pokazuje da Kneipp, usprkos svojoj zahvalnosti, nije bio spreman nepromiljeno slijediti Hahna, svoga prvog vodia u podruju lijeenja vodom. Ubrzo je spoznao mnogo vie, meu ostalim i to da preesta primjena vode teti ovjeku te izaziva strah. Stoga nije odobravao neke naine primjene vode u ljeilitima vodom, koji su nastali jo za njegova ivota po uzoru na Worishofen. Kneipp pie dalje: Opominjem da se treba uvati od preestog ili prejakog polijevanja vodom. Na taj nain ono to bi inae koristilo ovjeku moe postati tetno, i moe vrsto povjerenje pacijenata pretvoriti u strah i uas. Zatim pripovijeda: Trideset godina sam pravio pokuse i svaku primjenu vode is kuao najprije na vlastitu tijelu. Otvoreno priznajem tri puta sam spoznao da moram mi jenjati naine primjene, olabaviti strune, morao sam se spustiti sa stroge i krute na blau i

Sebastian Kneipp s blae na jo blau primjenu metode lijeenja. Na osnovi svojih dananjih iskustava - ve sedamnaest godina uvrenih i nebrojenim lijeenjima provjerenih - znam da lijeenje vo dom najkorisnije djeluje i najpouzdanije pomae onima koji znaju najjednostavnije i najbezazlenije upotrebljavati vodu. Sebastian Kneipp je razmiljao: ako bi ljudi imali knjigu, ne bi vie u tako velikom broju dolazili u Worishofen. Nadao se da e ga knjiga rasteretiti. Ali to je bila velika zabluda. Tek nakon toga poeli su ljudi, pripadnici svih slojeva drutva, zaista dolaziti izbliza i izdaleka. Sljedea knjiga je izala 1889. godine s imperativnim naslovom Ovako bi trebalo iv jeti! Naslov prvog dijela je karakteristian za pisca i nain njegova miljenja: Od osnovnih uvjeta za zdravlje do sredstava za ouvanje zdravlja. Tu je Kneipp zauzeo stav prema svim ivotnim pitanjima svoga vremena. Posebno potanko je obradio prehranu, gimnastike vje be, a i gradu i njegu ljudskog tijela te naglasio vanost ponovnog uspostavljanja reda u cje lokupnom fizikom i psihikom djelovanju ovjeka. Pri tome je naroito naglasio vanost jaanja organizma i poveanje njegove otpornosti. Uz dobar razvoj bezuvjetno spada razum no elienje, dok razmaenost, naprotiv, izaziva mlitavost i neaktivnost a s tim i bolest i smrt. Tim radom je Kneipp obrazloio svoje uenje o zdravom ivotu. Na elju svoga izdavaa Kneipp je izdao i Biljni atlas; u njemu su opisane i u prirodnim lx)jama prikazane sve biljke koje su se tada upotrebljavale u pukoj medicini. U suradnji s drom wed. Bauwgartenow izdao je treu knjigu 1894. godine. Dao joj je naslov: Moja oporuka za zdrave i bolesne. Ta je knjiga opet pokazala da je Kneipp u onih osam godina, od 1886. kad je objavljena njegova prva knjiga Kura vodom, produbljivao svoje znanje. Iz mojih se knjiga moe spoznati da me jedno iskustvo vodilo drugome i da sam sve bolje spoznavao djelovanje vode i razliite naine njezine primjene . . . Tko je itao moju prvu knjigu koju sam poslao u svijet pod naslovom 'Moja kura vodom' i usporeivao je s ovom, mogao je zamijetiti da se vrijeme trajanja nekih primjena promijenilo. Nebrojeni bo lesnici sa svim moguim ozljedama i tegobama doveli su me do spoznaje da je vodu najbolje primjenjivati u najjednostavnijem obliku. Dok su polukupelji ranije trajale dvije minute, kas nije sam spoznavao da je za veinu bolesnika dovoljno samo nekoliko sekundi... Isto tako je i s povojima. Smatra da povoji dolaze manje u obzir ako su polijevanja dobro uinjena. Moe se lijeiti povojima, moe i kvaenjem vodom i kupeljima. Ali je polijevanje ipak naj djelotvornije. Sljedea knjiga Uvod u moju oporuku bila je jo prije objavljivanja optereena odboj nim stavom zemaljske vlade u vezi s ljeilitem za oboljele od ko.iih bolesti. Kneippa je mnogo pogodilo odbijanje vlade. Tada se u pisanje ukljuio prior Kei/e. S obzirom na svoje dugogodinje iskustvo njegovatelja bolesnika pomogao je, naroito u poglavljima: Gimna stike vjebe (Sobna gimnastika), Graa i njega ljudskog tijela i Savjetnik za male nes ree. Taj rad nije bio onako jedinstven kao prijanji. Meutim, Kneipp se nije potvrdio samo kao pisac. Bio je i roeni puki govornik. U dvo ritu jednoga poljoprivrednog gospodarstva svaki dan je drao predavanja o zdravlju, a broj slualaca se neprestano poveavao. Kasnije su mu zahvalni pacijenti osigurali dvoranu u ko joj je mogao govoriti s uzdignutog podija. Kad su zatim osnovana knajpovska drutva, pri jatelji su mu savjetovali da i ubudue dri predavanja kako bi se i na taj nain njegovo uenje to vie irilo. Kao sedamdesetogodinjak taj je savjet i prihvatio. Obiao je mnoge gradove u svojoj zemlji i izvan nje (Zurich, Be, Salzburg, Pariz i mnoge druge). Putovanja su bila kao pobjedonosne povorke. Ta njegova putovanja okrunjena su putovanjem u Rim, u emu je posredovao jedan od brae dra Baumgartena. Kneipp je prije toga, na svoj sedamdeset i trei roendan, stigao do

Sebastian Kneipp

2)
(

papskoga tajnog savjetnika. Papa Lwn XIII je zamolio Kneippa da utvrdi uzrok njegova zdrav stvenog stanja i Kneipp mu je dao upute. U Worishofenu je sve vie bilo onih koji su traili pomo. Ondje su se sastajali siromani i bogati, veliki i mali. Uvedena je privatna eljeznica od Turkheima do Worishofena. Sve je nosilo peat Kneippa i njegove kure.' Iako je ve odavno preao sedamdesetu, inilo se da mu snaga ne poputa. Meutim, u poetku 1897. godine odjednom se nije vie osjeao dobro. Spopala bi ga muka, poeo je osjeati veliku e, a esto i jaku potrebu da mokri. U oujku, kad je bio pokopan jedan od njegove duhovne brae, upnik u Ottobeurenu, stanje mu se bitno pogoralo. Nakon toga Kneipp vie nije bio onako vrst i ivahan ovjek kao ranije. Desna noga mu je otekla, tijelo se napuhalo. Dr Bauwgarten je utvrdio da u tijelu ima veliku cistu. Htio je pozvati kirurga, ali Kneipp nije htio povjerovati da je zaista bolestan. Pokuao se sam lijeiti povojima i hladnim kupeljima u sjedeem poloaju. Tragino je bilo to to Kneipp nije znao, ili nije htio znati, gdje je granica prirodnog lijeenja. ak ni onda kad mu je dr Bernhuber, njegov prvi lijenik-savjetnik, u lice rekao istinu, Kneipp se nije dao nagovoriti. Cista je polako rasla. Otekle su mu obje noge. Sve ee je imao problema sa cirkulacijom. Umro je 7. lipnja 1897. godine. Tisue i tisue potresenih ljudi oplakivale su tog ovjeka. Time je Kneippovo uenje o tome kako treba ivjeti i lijeiti se mnogo izgubilo, mnogi su se obeshrabrili, a bilo ih je koji su ak predskazivali kraj Kneippova ivotnog djela. Ali je dr Bauwgarten u Worishofenu izdao pro glas i pozvao sve privrene irom svijeta da pomognu nastaviti Kneippovo djelo. Njegov poziv je prihvaen blagonaklono, to se moglo i oekivati jer je jo 1890. godine, za Kneippova ivota, u kupalitu Worishofen osnovano matino drutvo. Ono je trebalo po magati prije svega u organizacijskim pitanjima. Prvo knajpovsko drutvo bavilo se opskrbom i smjetajem gostiju, poboljanjem putova i odravanjem reda u Worishofenu, te rjeavalo brojne druge zadae. Uz to je drutvo stavilo sebi u zadatak da meu ljeilinim gostima iri Kneippovo uenje. Nakon toga prvog drutva uslijedila su druga u mnogim gradovima irom zemlje. Svrha im je bila ista. Od 1891. godine Drutvo je poelo izdavati svoj list Kneipp-Blatter. Kneippov pokret je obuhvaao sve ire krugove stanovnitva, o sveeniku Kneippu i nje govu lijeenju vodom govorilo se u gotovo svim gradovima i selima. Nekoliko mjeseci nakon smrti Sebastiana Kneippa u Worishofenu je 24. kolovoza 1897. go dine odran osnivaki zbor (zbor predstavnika svih knajpovskih drutava) na kojemu je os novan Knajpovski savez. U godini osnivanja Savez je ve obuhvaao 76 drutava sa 10.000 lanova. Danas je Knajpovski savez gotovo najbrojniji dobrovoljni savez koji brine brigu o narodnom zdravlju. Knajpovska udruenja postoje i u vicarskoj i u Austriji, s velikim bro jem lanova. Isto tako mnogo ima i neorganiziranih pristaa knajpovskog uenja irom svijeta. Usporedno s tim je tekao razvoj knajpovskog naina ivota i lijeenja. Prvo mjesto je dr ao Worishofen sa 26.029 posjetitelja u 1935. godini (od 6 2 0 3 u 1897. godini), a posljednjih godina se taj broj popeo na 70.000, to zasluuje svaku pohvalu. U Saveznoj Republici Nje makoj je 1975. godine bilo oko 50 opepoznatih knajpovskih kupalita i ljeilita, a ima ih vrlo mnogo i izvan Njemake, pogotovu u vicarskoj i Austriji. Treba spomenuti i knajpovske sanatorije i ljeiline odjele u velikim bolnicama, a koji nisu u okviru knajpovskih lje ilita. Takav organizacijski razvoj je u prvom redu djelo nenametljivih ali neumornih napora Njemakog saveza knajpovskih lijenika. Meunarodni savez knajpovskih lijenika, koji je Sebastian Kneipp osnovao 2. veljae 1894. godine, vrlo je ozbiljno shvatio oporuku koju je Kneipp njemu namijenio. Trebalo je da Savez s medicinsko-znanstvenog stajalita istrai Kneippovu metodu, potkrijepi je i razvija prilagoenu napretku lijeenja i usklaenu s njim. Jo za

30

Sebastian Kneipp

Kneippova ivota je suradnja lijenika odluno utjecala na razvoj. Ba na poticaj svojih ku palinih lijenika Kneipp je u mnogo emu mijenjao vrstu i nain lijeenja, tako da je svoj postupak uvijek prilagoavao pacijentu. Uz lijeenje vodom razvijao je i lijeenje biljem, red i gibanje, a i prehranu. Tek je nakon Kneippove smrti suradnja lijenika zaista pridonijela ouvanju Kneippova sis tema. U smislu batine se organski uklopio u napredak medicine i dodavanjem srodnih na ina lijeenja dalje se razvijao u opsenu fizioterapiju, to znai da se razvijao u cjelokupnu obradu fizikalno-dijetetskim i spiritualno-psihikim metodama (vidi poglavlje Od originalne Kneippove kure do moderne fizioterapije prema Kneippu). Veliki daljnji razvoj gotovo osamdeset godina nakon Kneippove smrti svakako je najbolji dokaz da je bio rijetka i jedinstvena linost a njegovo uenje o zdravom ivotu i prirodnom lijeenju od vrlo velike vanosti.
Literatura:
Sebastian Kneipp: Meine Wasserkur, novo i preraeno izdanje, izdavaka kua Ehrenwirth, Munchen, 1974 Sebastian Kneipp: So solt ihr leben! novo i preraeno izdanje, izd. kua Ehrenwirth, Munchen, 1974 Sebastian Kneipp: Mein Testament und Codizill, novo i preraeno izdanje, izd. kua Ehrenwirth, Munchen, 1968 Eugen Ortner: Ein Mann kuriert Europa Der Lebensroman Seb. Kneipps Ehrenwirth Verlag Munchen, 1975 Kaiser: Sinn und Wcsen der Kncipp-Kur, llildesheim, 1968 Kaiser: Phvsiothetapie nach Kneipp: wie und wann? Heilbad und Kurort 10/73 Kaiser: Pricssnitz und Kneipp aus der Sicht unserer Zeit. Zentralarchiv fur Physiotherapie, Bd. IV. L'elzen, 1974 Eugen Rotk Heitere Kneipp-1 ibel Ehrenwirth Verlag Munchen, 1975

Povijest prirodnog lijeenja

Razvoj i pregled
Da bi se razumjelo Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju, dobro je pro motriti razvoj prirodnog lijeenja. Bez sumnje, osim potpuno originalnih zahvata Sebastiana Kneippa svi se drugi mogu povezati s prethodnim, starim i tokom stoljea iskuanim. A iz povijesti prirodnog lijeenja moemo mnogo toga nauiti i za sadanjost. Moemo odvojiti predznanstveno od znanstvenoga prirodnog lijeenja i predznanstveno od znanstvenog iskustva u prirodnom lijeenju. Predznanstveno se temelji na posebnom, praovjeku i priprostom ovjeku uope uroe nom, tankoutnom zapaanju o tome to odgovara njegovoj prirodi i to mu pomae protiv bolesti i poremeaja u zdravlju. Zatim je ovjek uio na stalnim i sve veim iskustvima. Na ivotinjama, na ljudima i na sebi promatrao je to mu u kojim prilikama pomae i koristi. Brzo su se nali i oni ljudi koji su svoja iskustva prenosili drugima i pomagali im kad im je zdravlje bilo poremeeno; ubrzo se takoer dogodilo i to da su takve ljude koji su znali pomoi u nevolji zvali u pomo. Tako se polako razvilo zanimanje ovjeka koji pomae u uspostavljanju zdravlja, onoga koji lijei bolesne, koji je sposoban izlijeiti ih, a s tim se razvila i puka medicina, narodna, koja do danas ivi uz znanstvenu. Dokazi za pretpovijesno prirodno lijeenje nisu samo u pukom lijeenju iz prolosti nego i u nainu na koji se za odranje zdravlja bore i dananji primitivni narodi koji su naj vie povezani sa ovjekovom pradavninom, a zatim i u usmenim predajama o bogovima i ljudima. Najstariji ouvani dokazi su natpisi, crtei u piljama, naene kosti, a i pjesme, na primjer kod Grka; Homer, Hesiod, Pindar i pisci tragedija. I poruku o najstarijoj filozofiji dobili smo kao pjesmu. Voda i upotreba vode svugdje imaju vanu ulogu u odravanju zdravlja. Hladne i vrue kupelji primjenjivale su se svakodnevno. Gostu bi odmah nakon dolaska najprije ponudili da se okupa ili samo opere noge. O tome najee itamo kod Homera. A Hesiod odvraa od toplih kupelji budui da se tako ovjek razmazi. Kupanje na otvorenom, na primjer u moru, bilo je isto tako poznato kao kupanje u kupaonici. Vjerovalo se da kupelji ne koriste samo tijelu, nego da djeluju i na psihu, ak i nadnaravno. U drami Ifigenija, Euripid (5. stoljee prije nae ere) pripisuje udesnu mo morskoj vodi: Morski valovi speru sa ovjeka svu krivicu. Za pjesnika Pindara voda je neto najljepe (oko 500 godina prije nae ere). Za filozofa prirode Talesa iz Mi leta (oko 600. godine prije nae ere) voda je praelement zbog svoga prividno beskrajnog obilja i djelotvornosti u odr avanju ivota. Dugo su ljudi mislili da su bolesti sudbina koju im alje bog ili bogovi koji ih isto tako mogu i izlijeiti. Kao to se vidi i iz najstarijih grkih dokumenata, mnogi su narodi zvali bogove u pomo protiv bolesti. Antiki bogovi su personificirane prirodne sile, pa je prema tome njihovo djelovanje rad prirode. Bogovi su lijeili bolesti, a to prema tome nije bilo nita drugo nego djelo prirode, prirodne i ivotne snage (da se tako izrazimo) u ivom organizmu. Drugi narodi su dozivali boanstva pomou arobnjatva i bajanja. U grkoj literaturi ima mnogo pjesnikih djela koja su to samo po formi, a u stvari su molbe i zahvalnice bogovima zdravlja, na primjer boicama Artemidi i Demetri. Narodi i plemena na najniem stupnju civilizacije (sakupljai sjemenja, lovci i ribolovci) izvjesno su ve rano hranu koju su poznavali pokuali upotrijebiti i kao sredstvo protiv bo-

32

Povijest prirodnog lijeenja

Znanstveni prirodni nain lijeenja

33

lesti uz objanjenje: ono to odrava zdravlje, moe i lijeiti. Bili su slabi bez zatite i umirali su od ozljeda zadobivenih na razne naine. Narodi koji su se radom probili do vieg stupnja civilizacije i bavili se stoarstvom mo rali su obratiti panju na ljekovitu ili tetnu mo mnogih biljaka. To su pogotovu mogli pro matranjem ivotinja, jer one imaju izotreniji osjet za tetno nego ovjek. Cini se da su ene od njih spoznavale ljekovitost bilja i poele ga u skladu s tim upotrebljavati. U predznanstvenoj medicini ljekovito je bilje imalo vrlo vanu uloga Orijent je jo prije Grka poznavao biljke koje su sluile kao sredstvo protiv bakterija (antibiotici), na primjer enjak i luk; radnici koji su gradili piramide dobivali su i enjak. Nakon pronalaska tampe o ljekovitom bilju i njegovoj upotrebi mnogo se pisalo pogotovu u narodnim kalendarima esnaestog i sedamnaestog stoljea.

Znanstveni prirodni nain lijeenja

I znanstveni prirodni nain lijeenja (prirodna medicina) poinje promatranjem i iskustvima. Tome su se pridruila jo i sreena kritina razmiljanja i nalazi, istraivanja zato lijek djeluje, kako protjee lijeenje, koji su zakoni i uvjeti lijeenja. I znanstvena prirodna medicina je u poetku bila tijesno povezana s vjerom u bogove ili boga. Od bogova ili od boga dolazila su i sredstva kojima se uvalo zdravlje ili lijeila bolest. Prema tim je nazorima sposobnost lijeenja neto boansko, a lijenik ima vezu s religijom. Najstariji tragovi znanstvene prirodne medicine seu do Egipana, otprilike u trei mi lenij prije nae ere. Imhatep, njihov astronom i lijenik, nakon to su ga izabrali za boga zdravlja pomogao im je prevladati glad koja je trajala sedam godina. Uredili su mu mjesta za bogosluenje gdje su mogli odgajati lijenike i gdje su se bolesni mogli moliti za zdravlje, a neplodne ene za djecu. Ali razvoj je iao svojim putem, prema prirodnom lijeenju po vezanom s razmiljanjem i promatranjem. Ve u petom stoljeu prije nae ere egipatska se medicina veoma ralanila, na primjer: na vanjske i unutranje bolesti, na bolesti glave, oiju, plua i na eluane tegobe. Egipani su kompletni lijenici, pisao je Herodot koji je upoz nao zemlju, narod i njegove obiaje. Slino je bilo i kod drugih naroda, na primjer Babilonaca, Indijaca, Kineza, Asteka. Posebno treba spomenuti idovski narod u vezi s njegovim odnosom prema zdravlju i bolesti. Oni su vjerovali da je bolest posljedica ovjekove gluposti, dakle grijeha, ali da su za fizike i psihike tegobe potrebni prirodni lijekovi. ovjek e sauvati zdravlje ako ivi pametno, to jest prirodno i u fizikom i u psihikom pogledu. Lijenika treba potovati i zvati u pomo. Dovoljan je kratak pogled u knjigu Poslovica u Starom zavjetu da vidimo mnotvo upozorenja i savjeta. Da se osvrnemo i na Grke, na jedan od najstarijih kulturnih naroda. I za njih vrijedi ono to smo rekli za druge narode: Zamiljeno uplitanje bogova u zbivanja samo je opisivanje prirodnih zbivanja. U hramu boga medicine Asklepija (latinski Eskulapa), na primjer, u Epidauru, lijeenje je bilo osnovano na prirodnim zahvatima i prirodnom ponaanju: post, uz dravanje od alkoholnih pia i spolnog openja, sveenikova utjeha, povjerenje u sveenika, uspavljivanje uz ubor izvora, potpuna tiina u hramu, poniranje u sebe, neto kao autogeni trening, neometan san koji krijepi. Sveenici su utvrdili i tumaenje snova koje je, toboe, poslao bog, mnogo razumne dijete i zdrav nain ivljenja. (P. Diepgeti, Volksmedizin und wissenschaftliche Heilkunde; C. Adam: Die naturliche Heilweise im Rahmen der Gesamtmedizin, 1938.).

Ako hoemo spomenuti linosti koje su unapreivale z n a n s t v e n u medicinu, onda se u njezinoj povijesti najprije susreemo s Hipokratom. Na njega se gleda kao na oca medicine uope. Ve su / lipokrat i njegovi uenici bili pripadnici znanstvenoga prirodnog lijeenja; ali ne i zaetnici. I sam llipokrat navodi odranije poznate predstavnike znanstvene medicine. Na alost, sauvani su samo odlomci onoga to su oni napisali. Iznenauje nas porijeklo trojice prethipokratovaca: bili su rodom iz maloazijskih kolonija i susjednih otoka, a i iz junih pred jela Italije i sa Sicilije. Oko 470. godine prije nae ere roen je ovjek koji je u dugom, gotovo devedesetogodinjem ivotu, svojim sistemom, naelima i nainom lijeenja usreivao svoj narod i svoje doba te se njegov utjecaj odrao i do naih dana. To je bio Hipokrat, rodom s otoka Kosa. Po otoku se zvala i lijenika kola koja se natjecala sa kolom na Knidu i s drugim lije nikim skupinama. Pod Hipokratovim je imenom kao Corpus hippocraticum poznato dvadeset i pet medicinskih djela koja, meutim, nisu sva izala ispod njegova pera nego su ih djelo mino pisali i njegovi uenici ili pristalice, a djelomino su ta djela samo biljeke i nesreene liste materijala, ili ak samo biljeke suprotnih pogleda. Mnoga su priznata kao prava Hipokratova djela. Najbolje je da se ovdje drimo samo tih, zaista njegovih. On takoer upo zorava na mnoge stvari o kojima treba voditi rauna pri utvrivanju dijagnoze (prepozna vanje bolesti) i prognoze (predvianje razvoja bolesti). Ponaanje hipokratskog lijenika temelji se na potrebi da otkrije dublje i tonije uzroke bolesti (etiologija). Smatra da je lijeenje manje vano od toga. U osnovi njegova nazora o zdravlju i bolesti lei pojam priroda, budui da ona sva zbivanja ureuje prema utvrenim unutranjim zakonima. Nita se ne dogaa bez prirode. Prirodna snaga ivog organizma je prvi i pravi lijenik. Zato pri lijeenju mora vrijediti naelo: ekati i promatrati bolest sve dok se ne pokae je li lijenikov zahvat nuan; tek kad utvrdimo da je lijenika pomo zaista potrebna, lijenik e odrediti to nae za shodno. Pa lijenik i nije drugo do slubenik pri rode koji odrava ivot i zdravlje i lijei bolest. Pri tome lijenik zna da za njegove odluke ne moe biti presudno ono to se lokalno zbiva, jer ne moe se odvojeno gledati na psihu i tijelo. Zato, cjelokupna obrada ili nita! Na kraju valja spomenuti i Hipokratovo religiozno i etiko ponaanje. Bolesnik smije moliti za lijeenje, ali ne smije se ograniiti samo na to, nego se mora i sam potruditi za zdravlje i suraivati da bi pobijedio bolest (i tada je ve bilo poznato dravno socijalno i zdravstveno osiguranje, na primjer u Ateni). O Hipokratovoj dubokoj etici svjedoi zakletva i brojne nje gove izreke. Tako nije htio ni uti o abortusu i spreavanju zaea, dok su naprotiv bila po znata sredstva kako olakati zaee. Da bi hipokratski lijenik mogao prepoznati bolesti i u svakom sluaju pravilno postupiti ako bi bilo hitno potrebno, morao je biti obrazovan i poznavati zakone i pravila; ali pri sve mu tome ipak je mnogo vanije da se lijenik zna dobro uivjeti u ulogu bolesnika. Lije nikov rad je vie umjetnost nego obrt, a za dobro obavljanje lijenikog posla potreban je umjetniki dar. Zato lijenik mora u prvom redu biti linost proeta filozofskim obrazova njem. Pri lijeenju nije vano samo fiziko stanje nego i psihiko raspoloenje. Stoga lijenici moraju utjecati i na ovjekovu psihu. Neke bolesti dolaze polako kao da gmiu; prije nego se pokau u pravom svjetlu, mogu se pojaviti u obliku najrazliitijih znakova: malaksalosti, slabunjavosti, gubljenja teka, razraljivosti, nesanice, bolova i drugih. Treba voditi rauna o moguoj pojavi tih znakova koji su, svakako, najee posljedica nepravilnog ivljenja. Tak ve pojave treba pravodobno spreavati toplim kupeljima, znojenjem, uzimanjem sredstava za ienje, dovoljnim spavanjem, gimnastikom i gibanjem na jutarnjem suncu. Kao to je ve reeno, prvi i najbolji lijenik je priroda, ivotna snaga koja upravlja ov jekom. ovjekova ivotna snaga je neumorna u odravanju ovjekova zdravlja sve dok neki

34

Povijest prirodnog lijeenja

Znanstveni prirodni nain lijeenja

35

unutranji ili vanjski uzroci ne ponu djelovati tetno na zdravlje ili ga ometati. Zato pomo lijenika nije uvijek potrebna. Priroda se pomae sama. Dobro se brani i od poremeaja i tetnih utjecaja izvana. ovjek oboli samo onda ako njegova priroda oslabi uslijed pogrenog naina ivljenja, odnosno ako postane neotporna. Bolest je borba ivog organizma protiv tetnih utjecaja kojima je izloen. ovjek se toj prirodnoj borbi mora prepustiti ili je podu prijeti ako je priroda previe oslabljena. Pri tome treba uzeti u obzir konstituciju (skup na sljednih osobina i sredine), ali i stanje cjelokupnog ovjeka i ne gledati samo na ono to je lokalno naeno. to se prije na pravi nain pone lijeiti odreena bolest ili stanje, to se vie pomae napor organizma da opet uspostavi normalno stanje. Samo pogrenim nainom ivljenja slabi prirodna snaga organizma. Odatle spoznaje da se bolest moe najbolje lijeiti pravilnim ivljenjem. Pri tome treba mnogo toga uzeti u obzir na bolesniku: njegovu dob, zanimanje, spol, godinje doba, atmosferske prilike, klimu i ostalo. Uipokrat je bolesnika lijeio tako to mu je zabranjivao ili propisivao uzimanje vrste ili tekue hrane (na primjer svjeu vodu za pie, vino, mlijeko i surutku), lijeenje hladnom i toplom vodom (kao to su kupelji, uranjanje u vodu, polijevanje), smjenjivanje rada s odmo rom i spavanjem, ienje, putanje krvi, povraanje, trljanje uljem, masiranje i ribanje, ovrivanje koe zranim kupeljima, sportsku aktivnost. Jasno je da je Hipokrat, kao i ljudi prije njega, poznavao lijekove (prvenstveno ljekovito bilje). Hipokrat i njegovi uenici govorili su vrlo mnogo o pravilnom i pogrenom nainu iv ljenja, a i filozofi koji su ivjeli u ono vrijeme: Sokrat, Platon, Timej i drugi. Toliko o starim Grcima i njihovom odnosu prema zdravlju i bolesti. A sada da vidimo kako su to radili Rimljani! Oni nisu osnivai znanstvene medicine. Preuzeli su je od starih Grka, iako su se prije toga dugo branili od tog nametljivca. Meutim, Rim je kasnije postao sredite znanstvenog razvoja medicine. Prvi znaajni lijenik u tadanjem glavnom gradu bio je Asklepiades iz Prue (maloazijska Bitinija). U Rim je stigao poetkom 1. stoljea prije nae ere. Stekao je ugled uspjenim li jeenjem. Ali Asklepiades je prvi imenom poznat protivnik Hipokratova uenja o ljekovitoj snazi prirode i samopomoi organizma (Braucble), koji je nijekao bilo kakvu razumnu mo gunost samopodeavanja. Bolesnika moe lijeiti samo lijenik. Ipak je i on posezao za pri rodnim sredstvima kao to su toplina i hladnoa, sunce, voda, unutranje i vanjske kupelji (svih vrsta), masaa, aktivno i pasivno gibanje, stroga dijeta. Prerano i preozbiljno u tok bolesnih zbivanja poeo je intervenirati Galen iz Pergamona sa svojim uenicima (2. stoljee nae ere), iako je za sve to vrijeme snaga prirode bila priznata kao jedini i pravi lijenik. Priroda ne zna sama lijeiti samo rane, irove i prijelome. Pri tome je potrebno nastojanje organizma da zacijeli i lijenika pomo. Galen je vrijedio za najveega rimskog lijenika u starom vijeku. Sakupio je sve do tada poznate tekovine medicine i bio je jedan od najsvestranijih i najplodnijih pisaca carskog doba, ali nije bio ni znanstveni is traiva ni klasini stilist. Sauvano je preko stotinu njegovih djela, uglavnom medicinskih. Uivao je veliki ugled sve do dananjih dana, iako ne uvijek s pravom. Jer, prvo, lijenici su se kasnije previe oslanjali na njega i nisu vie istraivali i, drugo, zbog toga mnogi ljudi nisu doli do izraaja. Biti bez strasti i materijalno nezavisan, najvaniji su osnovni uvjeti za zdravlje, vaniji od dobre konstitucije, uio je Galen; njemu se inilo nemoguim da netko moe zdravo ivjeti ako nije potpuno nezavisan (Sigerist). Prema dananjim spoznajama to je, svakako, zabluda. Drugi sakuplja je bio Orobasij iz Sardesa. Zasluga velikih sakupljaa svakako je u tome to su mnogo toga spasili to bi se inae izgubilo. Ali, s druge strane, kruta je povezanost s Galenom koila napredak medicinske znanosti. Samo je u nekim podrujima odmakla na prijed, tako da se znanstvena prirodna medicina irila. U zapadnim zemljama u srednjem vi-

jeku medicinom se bavilo sveenstvo. Meu njima se u prvi red probio monah Konstantin, roen u Africi 1010. godine, koji je mnogo putovao irom svijeta. U samostanu Monte Cassino (Italija) preveo je arapska medicinska djela na dobar latinski jezik. Ti su prijevodi dobro primljeni na Visokoj medicinskoj koli u Salemu (juno od Napulja), osnovanoj u 10. stoljeu. Predavalo se prvenstveno Hipokratovo uenje i arapska medicina. U novomu Hipokratovu gradu poeo je iv medicinski ivot i rad. U Salernu je ubrzo osnovan prvi medicinski fa kultet u Evropi. Dodue, Hipokratovo uenje o samoreguliranju organizma uilo se i u srednjem vijeku, ali se u svakodnevnom ivotu rijetko primjenjivalo, a pretjeranim interveniranjem pri obradi bolesnika vie se tetilo nego koristilo. Uenjak i praktiar Pbilippus Aureolus Tbeopbrastus Bombastus von Hohenheim, roen 1493. a umro 1541. u Salzburgu, trgnuo je znanost o prirodnom lijeenju i iskustva prirodnim li jeenjem iz njihova manje-vie duboka sna. Kad je stekao doktorat, sam se nazvao Paracelsus; time je elio odati poast rimskom medicinskom piscu Celsusu (1. polovica 1. stoljea nae ere) i oponaati ga. Hipokratovo je uenje poznavao i cijenio, iako je odbio njegovu postavku o etiri soka i bono se protiv nje. Paracelsus je kao neki revolucionar napadao tadanju me dicinu, dakle uenje i lijeenje. Opravdanje za takav svoj stav imao je kao sin lijenika kojega je otac rano poeo voditi sa sobom u posjet bolesnicima i uio ga da promatra prirodu. Tako se upoznao s ljekovitim biljem, ljekovitim izvorima, mineralima i njihovom upotrebom (pri likom posjeta rudnicima i radionicama za preradu). Iz zadovoljstva ili potrebe proputovao je gotovo sve evropske zemlje, od priprostih ljudi (seljaka, pastira, travara) uio je o pukom ljekarstvu, vrio je kemijske pokuse ne bi li otkrio tajnu zdravlja, bolesti i lijekova. Velika lijenikova zadaa je ne samo da lijei druge ljude nego da ih i odgaja da ne budu neaktivni, da se trude da ostanu ili postanu zdravi. Pisao je mnogo. Jedan od njegovih prvih radova, koji je vie skica ili prijedlog, obuhvaa bolest i zdrav nain ivljenja (red u ivotu). Neko vee djelo bavi se osnovama medicinskog uenja. Paracelsusa emo nai kako radi uz boles nike postelje, jer je o bolesnicima brinuo svugdje gdje su ga pozivali ili je vjerovao da je njegova pomo potrebna, npr. kad je u dolini rijeke Inn izbila kuga. Postao je svugdje slavan zbog svojih uspjeha u lijeenju i privukao je mnogo uenika. Od njih je zahtijevao da ue uz bolesnike i u slobodnoj prirodi. Uio ih je kako e stei to vie iskustava i na osnovi njih zakljuivati. Kao osnovu cjelovitog ivota i lijeenja oznaio je ivotnu snagu i snagu prirodnog lijeenja, po emu se ivi organizam razlikuje od neive tvari. ivotna snaga i sna ga prirodnog lijeenja unutranji su lijenici koji daju zdravlje i lijee bolest, a pojedine or gane i njihovu aktivnost povezuju u usklaen rad i time reguliraju cijeli organizam. Svojim dubljim spoznajama lijenik moe pomoi savjetima u pojedinim sluajevima. I vidar mora uzimati u obzir ivotnu snagu. Prvo vanije Paracelsusovo iskustvo bilo je kad su ga pozvali u Basel kod bogatog tampara Irobeninsa kojemu je navodno trebalo odrezati nogu. Paracelsus ga je spasio ne upotrijebivi no. Zatim je |x>stao bazelski gradski lijenik i imao pravo pre davanja na sveuilitu (1527). Ali borbom protiv dotadanje medicine navukao je na sebe neprijateljstvo cijelog sveuilita te se nakon desetomjesenog rada morao povui s katedre. Bavio se i sporednim uincima ivotne snage koji, meu ostalim, uzrokuju stvaranje ka menaca u unoj kesi i bubre? u na, otvrdnua uslijed gihta, reumatizam, itd. Kao Hufelandov prethodnik davao je savjete kako produljiti ivot. Pokazao je kako se zakljuci mogu izvesti na osnovu pulsa i mokrae, kako se puta krv, iste crijeva, lijee rane, pripremaju lijekovi. U njegovo doba je sifilis bio vrlo znaajan zdravstveni problem. Paracelsus je poeo ozbiljno istraivati tu spolnu bolest. Odbacio je lijeenje sifilisa gvajakom i preporuio ivu. Zbog svojih spisa o sifilisu opet je navukao neprijatelje na vrat. Meutim, njegovo uenje je bilo ispravno. Isto su tako dragocjene i njegove spoznaje o povezanosti psihikog i fizikog.

36

Povijest prirodnog lijeenja

Znanstveni prirodni nain lijeenja

37

Jednu od njegovih vanih spoznaja pokazuje i ova reenica; Sve stvari su otrovne i niega nema bez otrova, samo pravilno doziranje uini da neto ne bude otrovno. U svojoj knjizi 0 kugi branio je svoj nain lijeenja te bolesti. Gesta putovanja i neprestane borbe tako su ga iscrpile da je umro 1541. godine u e trdeset i osmoj godini. Tek kad je Paracelsus dotadanje Galenove upute o zdravlju oistio od nekih njegovih pogleda, prirodno je lijeenje opet poelo dobivati sve vie pristaa. Tome je pridonijela i i njenica da su i neki drugi bistri ljudi spoznali Galenove zablude. Tako je, npr., Vesalius (ime po mjestu Wesel, Niederrhein) spoznao brojne zablude u vezi s konstrukcijom ljudskog tijela. U meuvremenu je i medicinska znanost uope napravila mnogo koraka naprijed, na primjer u vezi sa zaraznim bolestima. Jedna od takvih je sifilis koji je otkrio Talijan Francostoro. Kad se medicinska znanost odrekla Galena, opet se poelo vie uiti (kao Hipokrat) i vie se oslanjati na promatranja i iskustva nego na uenja iz prolosti. Prirodna medicina se inae ve potkraj srednjega vijeka udomaila sjeverno od Alpa u prvom redu uz pomo benedik tinskog samostana u St. Gallenu, na otoku Reichenau u Fuldi. Prouavali su medicinske spise 1 pokuali uzgajati i upotrebljavati ljekovito bilje. I prva njemaka lijenica Hildegard von Bingen (1098-1179) doivjela je duboku starost, osamdeset i jednu godinu (usprkos tjelesnoj nejakosti) zahvaljujui prirodnim sredstvima lijeenja kao to su voda, ljekovito bilje, mlijeko, surutka, mladi kravlji sir. Te prirodne lijekove propisivala je i tisuama onih koji su od nje za traili pomo na Rupertsbergu. S Paracelsuso/n se prirodna medicina u sjevernim zemljama tako uvrstila da su one po stale najodaniji zagovornici Hipokratova uenja. Posebno je procvalo lijeenje vodom. U Njemakoj su u 18. stoljeu najvie pridonijela razvoju lijeenja vodom dva vodna pijetla (igra rijeima od njemakog der Hahn pijetao): otac dr Siegmund Hahn i sin dr Jobann Siegmund Hahn u Schweidnitzu. U spisima su se obojica zalagala za upotrebu vode izvana i iznutra, poticali ljude da se kreu na svjeem zraku i pravilno hrane te ih upozoravali na opasnost od alkohola. Osnova za upotrebu hladne vode bili su spisi njemakih i drugih pi saca iz ranijeg doba. Dr Hahn, sin, bio je sudionik oevih uspjeha, a imao je i vlastitih. Kao gradski lijenik imao je dobar pregled nad zdravstvenim stanjem, bolestima i uzrocima smrti na podruju na kojem je djelovao. Vodu moemo primjenjivati na razne naine: kao djelo mine ili kompletne kupelji, kvaenje vodom, obloge, povoje, trljanje, klistiranje. Zahvaljujui razliitim djelotvornostima svakog od tih zahvata oni se mogu odmjeravati i prilagoavati razliitim stanjima. Zed se najbolje gasi hladnom vodom. U svako e doba godine hladna voda korisno djelovati na ljudsko tijelo i duh; elici zdrava ovjeka i otklanja bolest od njega. Posebno dobro djeluje na kou. Bolja je od svih lijekova. Zbog toga je lijekove uglavnom smatrao nepotrebnima, ako ne i tetnima. Za obloge je preporuivao svje kravlji sir da iz tijela izvlai tetne tvari. Svjee voe je bilo vrlo vaan sastavni dio prehrane. Oba llabua su pruala dobar primjer za ugledanje jer su se i sami pridravali svojih savjeta i time stekli veliko povjerenje. Njihov nain lijeenja probio se medu prusku gospodu. Tada je bilo vrlo privlano ime I lahn. Ali, kao to i drugi novatori esto bivaju osramoeni, okrueni ne prijateljstvom i progonjeni, to se dogodilo i Hahnovima, pogotovu mlaem. Od 1738. do 1771. godine knjiica Johanna Siegmunda Vlakna tampana je pet puta. Za mnoge lijenike onog vremena predstavljala je putokaz. Oer/elu je dopala ruku 1804. godine i on joj je 1833. osi gurao esto izdanje koje je 1849. godine mladi Kneipp naao u munehenskoj knjinici, po njoj se lijeio i ona mu je posluila kao osnova za utemeljenje njegove kure vodom. Tako su Habnovi doivjeli, iako kasno nakon svoje smrti, malu zadovoljtinu. Ni dvjesta godina nakon njih nije se ispunila njihova nada da e svaki lijenik primjenjivati i hladne kupelji. Ispunila se utoliko to se u lijeenju vodom samostalno primjenjuje hladna voda.

Nakon Habna najprije se promijenilo lijeenje vodom Nije se vie primjenjivalo na sva kog bolesnog ovjeka, nego u pojedinim sluajevima gdje se oekivalo da e voda lijeiti od reene bolesti i lokalne smetnje. Tako je lijeenje vodom izgubilo svoje znaenje i kao sred stvo za ovrivanje zdravih ljudi. Pa ipak, poetkom 19. stoljea zahvaljujui Vimym?M Priessnitzu ponovno se poelo lijeiti vodom. Sada emo spomenuti ovjeka koji je djelovao izmeu Habnovib i Priessnitzu, bez obzira na to to nije bio izrazit pristaa lijeenja vodom. To je bio Chr. W. Hufeland (1762-1836), pisac knjige Makrobiotika ili umjetnost kako produljiti ljudski ivot, objavljene 1796. go dine. Knjiga je - kao i mnoge prije nje - govorila prije svega q spreavanju. Tek je 1800. Hufeland razvio veliku aktivnost u Berlinu. Njegova knjiga je zaista pokazala pionirski put razvoja medicinske znanosti. I danas nje gove rijei izazivaju uljivost lijenika i laika i mogu pokazati orijentaciju za koju se on za lagao pri lijeenju. Jasno je da je mnogo toga ve prevladano napretkom znanosti. Dragocjeni su njegovi savjeti u vezi s razvojem djece i maloljetnika. Smatrao je razumljivim da organizam sam sebi pomae i da lijenik to mora uzimati u obzir. Ali ako nije dovoljno, lijenik mora pomoi. Ljekovita snaga prirode ni u kom sluaju nije neka snaga pojedinca, nego sama ivotna snaga primijenjena u posebne svrhe. Cirove i prijelome kostiju ne lijei lijenik, nego prirodna ili ivotna snaga. Isto vrijedi i za unutranje bolesti bez obzira na to da li su kratkotrajne ili dugotrajne, lake ili tee. Lijekovi samo potiu prirodnu snagu, a pobolj anje moe donijeti samo unutranji lijenik, prirodna snaga lijeenja. Kako ona funkcionira najbolje emo spoznati na bolesniku za kojega nam se jo uveer uinilo da je na samrti, ali koji se nou preznojio i ujutro ve bio izvan opasnosti. Ljudi ozdrave i bez ikakve pomoi ili nakon bezveznog lijeenja. Naime, neki lijek moe vie tetiti nego koristiti jer prigui bo lest koja je znak otporne snage organizma i time iskljui lijeenje ili ak vodi u smrt. Lijenik nipoto ne smije nanijeti tetu bolesniku bavei se previe njime. Mora oprezno uklanjati za preke koje stoje na putu prirodnoj ljekovitoj snazi i potpomagati tenju organizma da se iz lijei. Hufeland je nauavao da je vrlo vaan vrst ivotni red, ali da se ovjek ne smije toga previe kruto drati i time sputati. 1 Platon je u etvrtom stoljeu prije nae ere vjerovao da je i pretjerana briga o zdravlju bolest. Hufeland je upozoravao i na vanost psihikog zdravlja i na njegovo djelovanje na fiziko zdravlje. Naporan psihiki rad ovjek bi morao uravnoteiti svjeim zrakom, velikim fizikim naporima, umjerenou u uivanju i prirodnim snom (u pravo vrijeme). Duh moe uiniti ovjeka bolesnim, ali moe ga i izlijeiti. Prema Hufelandu, glavni uzrok obolijevanju je neumjerenost u svim stvarima, bilo previe ili premalo. Nikoga ne bi trebalo prisiljavati da jede ako ne eli jesti. Bolesnicima ne treba davati sredstva za uivanje, radije umjesto toga vie svjeeg zraka. I lladna i topla voda mogu lx>lesniku koristiti ako pri tome vodimo rauna o njegovu stanju. Nije svejedno kako se pokuava pobijediti neka bolest. Hufeland nije zazirao ni od puke medicine i bio je dostupan za homeopatiju i magnetizam. Zauzimao se za cjelokupno promatranje i cjelokupno lijeenje u vrijeme kad su me dicinska znanost i lijeenje svoju aktivnost usmjeravali na pojedine organe i njihov rad. Hufelandov suvremenik Cbr. Oertel (1765-1850) izuzetno je cijenio djelotvornost hladne vode. O tome je sluao dok je kao student teologije i filozofije iao i na predavanja iz me dicine. Tako su ga oduevila da je istraivao povijest lijeenja vodom. Bio je zapravo prvi laik koji se zauzimao za to podruje medicine i pokuao prije svega u narodu stei to vie razumijevanja za to. ak je vjerovao da bismo mogli proi i bez lijenika kad bismo znali pravilno primjenjivati vodu. Naime, zbog svoje religioznosti nije mogao razumjeti da ovjek moe biti toliko nesavren da bi ga neko posebno stanje moglo prerasti. Uloio je sve svoje snage u to da ljudi prihvate njegovo vjerovanje. Tako je od 1824. do 1841. godine izdao

38

Povijest prirodnog lijeenja

Znanstveni prirodni nain lijeenja

39

trideset svezaka sabranih djela o lijeenju vodom. Godine 1832. osnovao je Hidropatsko me dicinsko drutvo za Njemaku s podrunicama koje su se povezale s kasnijim drutvima za prirodno lijeenje, ija je zadaa bila poboljati u narodu zdravlje i izvriti pritisak na lijenike. Tako se oduevio mnogo mlaim Priessttitzom da je ve 1834. pozvao dravnu vladu da svu da uredi ljeilita za lijeenje vodom po uzoru ha Grafenberg. Posjetio je Priessnitza 1836. godine i otada se slono zauzimaju za lijeenje vodom. Oertel je bio profesor i doktor, ali nije bio istraivaki genije. Njegova najvea zasluga je to se do kraja ivota - a ivio je osam deset i pet godina - zauzimao za primjenu hladne vode, to je pokrenulo laike i umnogome ubrzalo reformu ivljenja. Drugi laik koji se zauzimao za lijeenje vodom u vrijeme kad znanost nije htjela ni uti o njoj bio je spomenuti Vinzenz Priessnitz (17991855), sin seljaka iz Grafenberga kod Freiwaldaua u Sleziji. Ranije je esto promatrao ljekovitu snagu hladne vode na divljai i do maim ivotinjama. Vrlo rano je s uspjehom drugima preporuivao kvaenje hladnom vo dom i umotavanje u vlanu tkaninu. Ubrzo se prouo kao lijenik koji lijei vodom i sve vie ljudi trailo je njegovu pomo. Svakim danom je lijeio sve vie i vie vrsta bolesti. Za hvaljujui tome, vrlo je rano spoznao znaenje koe za zdravlje i bolest. U poetku je lijeio djelominim ili potpunim kupeljima, povojima, pijenjem vode i odgovarajuom prehranom. Kasnije je propisivao da se ovjek preznojava u kupelji ili potpuno umotan u vlane povoje. Tek 1831. godine bilo mu je doputeno da uredi kupalite po svojoj volji da bi mogao lijeiti brojne pacijente. Lijeio je besplatno i primao samo dobrovoljne priloge. Svijet je nahrupio. Ipak, i od dobrovoljnih priloga imao je lijep dohodak to je izazvalo zavist i mrnju, tako da su ga na kraju prijavili sudu i vlastima. Bio je pristaa Hipokratova uenja o ivotnoj i prirodnoj ljekovitoj snazi ili unutranjem lijeniku kojemu izvana moemo samo pomoi u njegovu lijeenju, ako je to potrebno. Po moi mu moe jedino hladna voda ili kirurgov no. Lijekovi potiskuju bolest koja je na svoj nain znak da prirodna ljekovita snaga funkcionira i bori se protiv tetnog djelovanja, a hladna voda donekle uklanja znakove bolesti. Uzrok bolesti je oslabljenost organizma zbog ozljede izvana ili zbog toga to je krv oneiena, pokvarena, zgusnuta, razvodnjena, sluzava ili to zastaje. Tu je donekle promijenjeno Hipokratovo uenje o sokovima. Krv moe biti pokvarena uslijed nepravilne prehrane, loih navika pri jelu, zloupotrebe pri rodnih ivotnih snaga, trovanja, pogotovu lijekovima. Ono to je slabo u krvi i tkivu koi normalno funkcioniranje organizma, smanjuje obrambenu snagu, a to znai bolest i to dulje traje to vie ugroava organizam. Tvari koje uzrokuju bolest treba istjerati hladnom vodom i odgovarajuom hranom, jer se samo vrst organizam moe obraniti od novih napada. Priessnitzova kura nije od poetka bila neki sistem o kojem bismo mogli govoriti da je savren i da se ne bi mogao i trebao mijenjati. Osniva te kure je promatranjem i iskustvima razvijao osnove svog uenja. Najprije je godinama sve bolesnike umotavao u vunene deke da se oznoje i zatim ih odmah uranjao u hladne kupelji, ali kasnije je taj postupak zamijenio umotavanjem pacijenata u vlane i hladne tkanine i drao ih tako satima. Kasnije je opet uinio korak dalje i taj postupak odbacio zamijenivi ga kratkotrajnim zavojima ali ee ponavljanim. Napomenuo je da nije sve primjereno svima. U traenju novih putova rukovodio se milju da vjerojatno mora postojati neki jedinstveni nain lijeenja koji ovjek mora pro nai. Vjerovao je da sve bolesti imaju zajedniki uzrok krv, a bolesti su razliite zato to su i ljudi razliiti. Na alost, Priessnitz nije izdao nikakve knjige o svom lijeenju. Ostaju nam djela njegovih pristaa i kritiara, a oni su veinom bili laici. Starim nainima lijeenja dodao je Priessnitz nove, veinom u vezi s bolestima koje se pojavljuju s temperaturom.

1. Umotavanje cijelog tijela ili pojedinih dijelova vlanim i hladnim lanenim plahtama. 2. Pokrivanje suhim vunenim dekama koje treba da ugriju tijelo prije hladnih kupelji ili, to je jo bolje, da pomognu ovjeku da se oznoji. (Prije poetka lijeenja hladnom vodom tijelo mora biti toplo.) 3. Trljanje cijelog tijela ili pojedinih mjesta vlanim i hladnim platnom. 4. Lokalne kupelji, kao to su na primjer kupelji podlaktice ili lakta. Hladna voda treba da izvue toplinu i ublai ili smanji ar vruine ili nadrai organizam. Oblik primjene odluivao je vrstu djelovanja. Temperatura i vrijeme trajanja primjene vode navodno su imali manji utjecaj na vrstu djelovanja. Poznato je vie od pedeset hladnih Priessnitzovih kura Osim to se prema Priessnitzn voda primjenjivala na navedene naine, propisivao je i vlanu koulju, zavoj za nogu, ruku, listove, itd., pokrivanje dopola ili tri etvrtine, hladne djelomine kupelji, npr. polukupelji u stojeem stavu u drvenoj kadi, polukupelj koja izaziva znojenje, hladne kupelji u sjedeem stavu, dranje tabana u vodi, stopala, nogu (od stopala do koljena), bedara, ruku, glave, stranjeg dijela glave, kupelji za ui i oi, polijevanje u praz noj ili dopola napunjenoj kadi, kupelji u vodi na zraku, zrane kupelji, hodanje po rosi, tranje bosim nogama, sunane kupelji. Hrana je bila jednostavna, kuhano mlijeko su smjeli piti samo mlako. Hladno, nekuhano kravlje mlijeko, mlaenica, kruh od grubo mljevenog jemenog i raenog brana, maslac, kozji sir, med, peeno i kuhano meso raznih vrsta po pravilu s jelom od brana, odnosno tjesteninom, pastrve, rijetko voe, salatu i povre jer se to tada malo uzgajalo oko Grafenberga. Ne spominje krumpir. Bilo je zabranjeno soljeno i dimljeno meso, usoljene haringe, sardele, kavijar, kuhinjska sol, egzotini zaini, kava, osim raene, aj, alkoholna pia (osim povremeno vina). Od 1840. godine poznata je i dijeta za ljude sa slabim elucem (laka jela i bijeli kruh). Po pravilu je odbijao lijekove. Prirodni je ivot trebao spri jeiti bolest uope. (Prema Brauchleu i Petriju.) Uz pasivno gibanje i trljanje Priessnitz je od pacijenata zahtijevao gotovo pretjerano kre tanje. Morali su, na primjer, svaki dan na Grafenberg. Onima koji su imali liajeve i tegobe s hrptenom modinom savjetovao je da se ak etiri puta na dan presvlae (vlane gae, vla an prsluk, suho flanelsko odijelo i na kraju obino odijelo). Pacijent se i nakon kupanja mo rao gibati oko tri etvrt sata dok se ne bi potpuno osuio. Tek onda je mogao lei. (Navodno mu je u trideset i pet godina lijeenja umrlo samo etrdeset i pet bolesnika.) Lijeenje vodom bilo je vrlo uspjeno iako nije uvijek ilo potpuno glatko. On sam je umro u pedeset i drugoj godini od gnojne upale jetre, to je bilo posljedica nesree u mla dosti. Priessnitz se svakako znao donekle uvati neuspjeha, prvo, provjerom pacijenata, za koje je smislio specijalan postupak mijenjanje tople postelje s mlakom kupelji i trljanje, nekoliko sekunda hladne kupelji i opet mlaka kupelj. Ako je na takvu obradu pacijent reagirao crve nom i podatnom koom, znailo je da je izdrao pokus i mogao je ostati u ljeilitu. U pro tivnom je Priessnitz odbijao svako lijeenje. Vrlo malo je mario i za bolesnike koji nisu po kazivali volju za borbu i psihike obrambene snage. Smatrao je da lijeenje vodom odgovara samo ljudima snane volje koji e izdrati ne dajui se ometati stvarnim ili pretpostavljenim posljedicama lijeenja. Uz to je Priessnitz ostavljao vrlo povoljan dojam svojom linou i tako stjecao povjerenje bolesnika. Zato nije udno da se, kao to smo rekli, njemu obratilo za lijeenje mnogo bo lesnika, a mnogi lijenici su prihvatili njegovo umijee i kasnije irom Njemake i izvan nje osnivali zavode za lijeenje hladnom vodom. Najbolja Priessnitzova osobina svakako je bila ta da nije bio strog samo prema bolesnicima nego i prema sebi i da je ivio prema osnovnim smjernicama koje je davao drugima. Zbog te njegove osobine nije bilo ba lako njegovim su radnicima, sljedbenicima i lijenicima koji su u drugim zavodima lijeili njegovim metodama.

40

Povijest prirodnog lijeenja

Znanstveni prirodni nain lijeenja

41

Kad se ve primicao kraj Priessnitzova ivota, na nebu prirodne medicine pojavila se nova zvijezda, Sebastian Kneipp, koji je - teko bolestan, a prema uputama iz knjiice / .V. 1labua na svom tijelu iskuao utjecaj hladne vode, ozdravio i ubrzo poeo lijeiti druge. Tako rei protiv svoje volje tisuama i tisuama ljudi lijeio je fizike i psihike nevolje i poremeaje. Za razliku od Priessniiza uspio je napisati niz knjiga o svom nainu lijeenja i prirodnoj ure enosti ivota. Osobno i uz suradnju strunjaka uveo je sveobuhvatni nain prirodnog li jeenja. Njegovo uenje i praktini rad sadrani su u ovoj knjizi. Od kraja 18. stoljea sve je vie ljudi prihvaalo uenje o prirodnoj ljekovitoj snazi, po gotovu na njemakom, engleskom i francuskom govornom podruju. Na ovom mjestu ne moemo nabrojiti sve pristae tog uenja niti navesti njihova imena. Navest emo samo odu evljene rijei filozofa Kanta (1724-1804) Ta negativna metoda lijeenja (bez lijekova i go tovo bez lijenike pomoi), ta negativna znanost o lijekovima najvii je vrhunac medicine. Kakvo priznanje znanosti o prirodnom lijeenju! Jasno je da je i pisanih djela bilo sve vie. Pogotovu asopisi posveeni ovoj grani me dicine obuavali su lijenike i laike te stekli mnogo zasluga za narodno zdravlje. Uz prirodno lijeenje poeo je, to je jo vanije, sve vie prodirati razumni nain ivljenja. Jer - sprijeiti je bolje nego lijeiti. Ipak, znanost o prirodnom lijeenju nije se iscrpla primjenom vode koja je dugo imala prednost i koja e i ubudue zadrati svoju ulogu kad se eli prirodnoj ljekovitoj snazi pri skoiti u pomo da bre i jae djeluje. Polako je mjesto u prvom planu zauzimao sad ovaj sad onaj podraaj koji potie ivot. O prilikama i iskustvu onoga tko je dijelio savjete u vezi s lijeenjem, zavisilo je i sredstvo lijeenja. Netko je, na primjer, vjerovao da je za ivot naj vanija prehrana i uzdrljivost pri jelu i piu, dok e drugi tvrditi da su to zrak i svjetlost (sunce), a trei opet vjeruje u aktivno i pasivno gibanje, itd a pri tome ne smijemo zaboraviti na potrebe psihe. Kratak pregled drugih prirodnih podraaja za lijeenje poinjemo s prehranom i njezi nom suprotnou, gladovanjem: obje suprotnosti su vane za zdravlje i bolest. Sigurno je ov jek u svim vremenima to promatrao i znao. Ali jesu li na osnovi toga doneseni kakvi za kljuci o obradi bolesnika i oblikovanju vlastita ivota? Nisu. Jo je I lipokrat davao upute za prehranu. Nakon njega mnogi, na primjer Galen, Visoka kola u Salernu, Hildegard von Bingen, naveli su to treba jesti i piti a od ega se treba uzdravati. U 17. stoljeu prehrana je postala sredinja tema razmiljanja i rada mnogih lijenika. Prvi koji je gladovanje uveo kao pravilo svakako je bio Priessnitzov zemljak i suvremenik, voza / Schrotb (1798-1856). Njegov cilj je bio lijeiti crijevnim i mokranim krizama. Mis lio je da e to postii smjenjivanjem dana suhog jela s danima malog i velikog pijenja. vrsta hrana su bile stare zemike, kae od itarica i peene ljive. Sve je trebalo polako savakati i dobro proeti pljuvakom. U takozvanim suhim danima bolesnik nije smio piti. U danima malog pijenja poeo je u 16 sati piti au toplog vina, koju je rasporedio na to vie sati. Bolesnik je nakon toga e gasio hladnim vinom, ali ukupno je smio jxjpiti najvie pola litre. to je bolesnik bio u stanju da se vie savlada, to je bolje za njega bilo. Jelovnik dana velikog pijenja bio je sastavljen od uobiajenih vrstih jela s gustom juhom, kaom i kompotom od ljiva, od ae toplog vina ujutro, od 16 sati nadalje toploga bijelog vina i ako je potrebno od hladnog vina - do 1 litre na dan. Preko dana je trebalo da pacijenti to vie etaju ali da se ne umore previe, da pri tome duboko diu, uzimaju zrane kupelji i sunaju se; uveer je trebalo da 6 do 8 sati budu u vlanom omotau - tri etvrtine tijela ili potpuno - da bi se oznojili. To je bila Schrotbova kura koju je pojednostavio dr Moller. Nakon nje je slijedila prva a, ako je bilo potrebno, i daljnja kura, ali u njoj je trebalo potpuno izostaviti vino.

Ta uputa pokazuje da je Scbrotb za bolesnoga zamiljao drugaiji nain ivota nego za zdravoga, ali pojedinosti nije naveo. Tbeodor Hahn (1824-1883) posvetio je posebnu panju ba tome. Vjerovao je da je za ouvanje zdravlja ili za njegovo vraanje vano jesti vegetarijansku hranu. Drao je da je va na i voda, ali nije zastupao njezinu opu primjenu (trljanje, kupelji u sjedeem poloaju i polukupelji, ulijevanje vode u crijeva). Bio je za bosonogo hodanje, otkrivene glave, da bi se omoguio stalan pristup zraka do tijela. Radi toga je najvie preporuivao rad u vrtu, jer to ujedno i napree tijelo. Hahn se odrekao gimnastike i sunanih kupelji. Mnoge njegove pre poruke i obrazloenja moemo objasniti tadanjim stanjem znanosti. Pred Habnovu smrt su i prilike jo uglavnom bile takve da je ovjek mogao zadovoljiti svoje potrebe za fizikim naporima (gibanjem) radom u vrtu, pogotovu u provincijskim sredinama u kojima je I lahn djelovao. Liberalni sveenik li. Ba/tzer bio je ivahan zagovornik vegetarijanstva (1814-1887). Po religioznoj i moralnoj dunosti - tvrdio je da se ne bi smjela ubiti nijedna ivotinja da bi se pojela. Na njegovu inicijativu nastalo je prvo drutvo vegetarijanaca i pokrenuto prvo gla silo za vegetarijance. Ameriki lijenik E. H. Dewey (1840-1904) utvrdio je da ovjek najbolje potpomae pri rodnu ljekovitu snagu jutarnjim ili cjelodnevnim gladovanjem. Dva neizljeiva bolesnika s onesposobljenim probavnim traktom izdrala su sedamdeset pet, odnosno devedeset dana bez ikakve vrste hrane. Gladovanje je odlino sredstvo za lijeenje eluanih i crijevnih bo lesti, masnih oteklina, vodene bolesti, najrazliitijih upala, prevelikog znojenja, za poveanje fizike snage i uklanjanje poremeaja, za jx)boljanje raspoloenja. Od vremena Mojsija, Bude, I lipokrata i Krista Dewey je sigurno jedan od najuvjerenijih zastupnika posta u zdrav stvene svrhe. Poslije njega su i mnogi drugi lijenici s uspjehom preporuivali post kao lje kovito sredstvo i nazivali ga operacijom bez noa ili noem unutranje medicine. U no vije vrijeme su se za ljekovito gladovanje zauzimali dr med. Kapferer, Buchinger stariji i njihovi sljedbenici, pogotovu ako priroda sama upozorava na bolest povraanjem, slabou i gubit kom teka. Bilo da su kure gladovanja dulje ili krae, pacijent nakon toga pije svjeu vodu, koja se meutim danas ne moe svugdje dobiti ista, ili pije aj od kamilice ili aj od nane ili vone sokove ili sokove od povra. Uzdravanje od jela moe i da sauva od bolesti, po gotovu u epidemijama i u proljee. Vegetarijansku prehranu je znanstveno utemeljio lijenik dr wed. H. Labmann (18601905) u svom djelu Die diatetische Blutentmischung. On naglaava znaenje hranjivih soli i pra vilne prehrane. Uz to je spoznao da su za zdravlje i lijeenje vani sunce, zrak takoer, pa muno rublje koje proputa zrak, duboko disanje, gimnastika, masaa, upotreba vode. Znao je i znaenje koe za zdravlje. Meutim, na refonnu prehrane najvie je utjecao vicarac M. 0. Bircber-Benner (1867 -1939). Njemu je dobro dolo to se mogao osloniti na dotadanja istraivanja o tome koja je hrana najizdanija. U svom je sistemu, kao u nekom aritu, do odreene mjere sje dinio svoje spoznaje i iskustva sa spoznajama i iskustvima prethodnika. Ve kao student i mladi lijenik morao se na sebi i pacijentima uvjeriti u nepravilnosti postupaka koje je uio na sveuilitu. Po svoj prilici oi su mu otvorili nastavnik jahanja i neki student, ljudi koji su poznavali sredstva za prirodno lijeenje. Osobnim susretima i uz pomo knjiga pokuavao se djelomino upoznati s razliitim podrujima znanosti o prirodnom lijeenju. Tako se na kraju dovoljno naoruao znanjem da je oko 1897. godine (one godine kad je umro Kneipp) u Zurichu otvorio privatnu fizikalno-dijetefsku kliniku. Zahvaljujui tome mogao je svojim praktinim iskustvima poduprijeti novo uenje o prehrani. Strunjaci su 1902. godine od bacili njegovo obrazloenje o znaaju sirove hrane. Tek dvadeset i pet godina kasnije on se

42

Povijest prirodnog lijeenja

Znanstveni prirodni nain lijeenja

43

mogao potvrditi medu kolegama svoje struke. Njegova knjiga Osnove prehrambene tera pije izala je 1903/godine, zatim Prehrambene bolesti, prvi i drugi dio. Za irenje njegovih pogleda medu strunjacima i laicima velika zasluga pripada prije svega listu Der Wendepunkt (Preokret). Dvije su zamisli osnovne u njegovu uenju: 1. Ve i prividno zdravlje, to jest stanje koje se inae ini kao zdravlje, sadrava u sebi klicu ili vjesnika nailazee bolesti. Ona se pojavi zbog pogreno odabrane hrane u kojoj nema dovoljno vitamina i minerala a ima previe kiseline, bjelanevina, eera, kuhinjske soli. Vri jednost hrane smanjuje se kuhanjem, predugim peenjem, konzerviranjem, zainjanjem, a i umjetnim oduzimanjem vanih tvari, kao to je na primjer oduzimanje mekinja iz proizvoda od itarica. 2. Svjetlosna vrijednost hrane kao dopuna ranije jednostrano naglaenoj toplotnoj vri jednosti hrane (kalorije). Jo prije njega u istom je smislu djelovao i fotograf G. Schlickejsen (1843-1893). Svi ivi organizmi razvijaju se uz pomo sunane svjetlosti i topline. U sebi gomilaju sunanu energiju. Od svih rezervoara sunane energije najveu vrijednost imaju plo dovi. Na drugo mjesto dolaze zeleni dijelovi biljaka. Prema tome, sirova je hrana najvrednije spremite sunca. ivotinje ne dobivaju sunanu energiju neposredno, nego posredno preko biljaka kojima se hrane. Pa zato onda da sunanu energiju unosimo u sebe posredno, me som? Isto tako ne bi trebalo djelotvornost hrane smanjivati kemijskim lijekovima. Zatim je Birche-Benner, medu ostalim, objanjavao i da se ne smije razmatrati samo neka odreena bolest, nego da uvijek treba gledati bolesnog ovjeka. Fizikalno lijeenje djeluje op enito (nespecifino) kao dijeta. Jedno i drugo lijei proljev i zatvor, mravost i gojaznost, previsok ali i prenizak krvni tlak. Ljekovita hrana (nekuhano voe, orasi, sirovo povre, sa lata) nije tako dobra kao trajna hrana, koja bi trebala biti sastavljena od sirove i kuhane hrane ili smjenjivanjem sirove i kuhane hrane. Uz pravilnu prehranu zdravlje uva i bolesnika lijei i mnogo gibanja, sunane i zrane kupelji, ist zrak i dobra voda za pie. Kure vodom nisu previe vane. Naprotiv, pri lijeenju bolesnika neizbjeno je i psihiki utjecati. Strah i nemir, razdraljivost i nelagodu koje donosi pogrean nain ivljenja, posebno nezdrava hrana i tet ni zaini, moe pobijediti odgovarajui uredni ivot ako bolesniku to objasnimo, s njim raz govaramo, ohrabrimo ga i damo mu nade. Zatim meu uspjene zastupnike prirodnog lijeenja ubrajamo i razne lijenike koji su za sluni za bolnice. Meu prvima spominjemo Ertista Schweninger*! (1850-1924). Kao Bismarckov osobni lijenik bio je poznat i izvan Njemake. Bismarcka je lijeio prirodnim mrav ljenjem; tako je dravnom kancelaru produljio ivot osamnaest godina, za koje vrijeme je Bis marck doivio vrhunac politike aktivnosti. Njemu su prijale kure vruom vodom, masaa, gibanje, rano lijeganje, uskraivanje vrstih i tekuih namirnica, posebno alkohola. Za nagra du je lijenik dobio katedru za kone bolesti usprkos protivljenju fakulteta, posebno Virchovva. elei pokazati kako se i druge bolesti mogu lijeiti prirodnim ljekovitim sredstvima udio je za irim, mnogostranijim radnim podrujem. Uspio je 1900. godine preuzeti okrunu bolnicu u Grosslichterfeldu. Njegovi nazori su se u osnovnim pogledima na bolest i zdravlje slagali s nazorima velikih i prirodnih lijenika iz prolosti; priznavao je ljekovitu mo prirode i prirodnih sredstava od kojih je primjenjivao cijeli niz. Nije htio lijeiti bolest nego bolesnog ovjeka potpomaui prirodu u njezinom nastojanju da lijei. Pogotovo se poduhvatio raka, morfinizma i sifilisa. Nije pridavao mnogo znaenja operacijama, a ni kemijskim lijekovima. Glavno sredstvo je bilo fizikalno-dijetetsko lijeenje: sunce, svjetlost, zrak, voda, gibanje, mir, jednostavna hrana i psihiki utjecaj. Hrana je samo prigodno bila vegetarijanska. Njegovi su se bolesnici morali mnogo znojiti, pogotovu s djelominim kupeljima s rastuom temperaturom vode. Vjerovao

je da se vruim kurama postie bolja prokrvljenost. Omiljena je bila njegova knjiga Lijenik (Der Arzt) i brojni znanstveni lanci kojima je elio stei povjerenje u strunim krugovima; a popularnim pisanjem utjecao je na laike. Ostvario je svoj cilj da radi na irokoj fronti. Nje gova naela i postupke preuzeli su njegovi kasnije znameniti uenici i sljedbenici Tako je Franz Schbnenberger (1865-1933) prvi lijenik ef Priessnitzove bolnice u Berlin-Mahlowu, koja je dobila ime po ovjeku koji je u 19. stoljeu prvi probudio ljekovitu pri mjenu vode. Ve 1920. godine na prijedlog Priessnitzova drutva imenovan je za profesora i efa Sveuilinog zavoda za znanost o lijeenju vodom i tu je ostao do smrti. Na taj nain je imao mogunost da na tisuama pacijenata pokae djelotvornost prirodnog lijeenja i sto tine studenata je uveo u to podruje medicine. Treu veliku lx)lnicu s raznim klinikama za prirodno lijeenje dobio je Dresden 1934. godine. Medicinsku kliniku vodio je prof, dr med. L. R. Grote, a kliniku za prirodno lijeenje prof, dr med. Brauchle. Tu su plodno suraivale kolska medicina i znanost o prirodnom lije enju. Prvi plod te suradnje bili su razgovori o kolskoj medicini i znanosti o prirodnom lijeenju, objavljeni 1935. godine. Vani su bili Teajevi za usavravanje lijenika, Znanost 0 prirodnom lijeenju u sveukupnoj medicini. Zajedniki su radili do 1943. godine. Uz lijenike, prirodnim lijeenjem afirmirali su se i lijenici-laici. Najvaniji laici koji nisu studirali znanost o prirodnom lijeenju bili su Priessnitz i Kneipp (o njima emo kasnije). Pored njih spomenut emo L. Kuhna (roen 1835). On se pobrinuo za velegraane. Godine 1864, trinaest godina nakon Priessnitzove smrti i petnaest godina nakon toga to je Kneipp sam sebe lijeio hladnom vodom, uo je za prirodno lijeenje bolesnika, a tri godine kasnije o kurama vodom i o vegetarijanstvu Th. Hahna. Nakon to je lijeio sam sebe i nije bio potpuno za dovoljan starom znanou o prirodnom lijeenju, izdao je novi rad iz medicinske znanosti, koji je zabiljeio takav uspjeh da je preveden na dvadeset i etiri jezika, a na njemakom je ziku je 1936. godine objavljeno 123. izdanje. Svoju metodu je nazvao lijeenje bez lijekova 1 operacija. Za osnovu svoje knjige uzeo je Hipokratovo uenje o uzrocima bolesti. Smisao njegova lijeenja jest: prirodnim sredstvima treba iz organizma izbaciti strane tvari i otpatke da bi se probudila ivotna snaga. Propisao je biljnu hranu s malo soli, a to je ovjek bolesniji, to manje hrane treba uzimati. Zatim, po mogunosti, to vie sirove hrane koja je najprobavljivija i najvie jaa ivotnu snagu. Najprimjerenije bi bilo voe, ito, bobice i gomolji. Proljev je kriza lijeenja i stoga se ne smije spreavati. Alkohol i meso ometaju lijeenje. Za djecu je najprimjerenija vegetarijanska hrana bez sredstava za podraivanje. Vanjska lje kovita pomagala jesu: kupelji trupa i kupelji u sjedeem poloaju s ribanjem, parne kupelji, povoji, oblozi od zemlje, koji treba da potiu rad koe, a i sunane kupelji. Na knjiara Adolfa justa (1859-1936) u njegovoj je mladosti utjecao seoski sveenik pri staa Rousscaua, zanesenjaka prirodom i filozofa prirodnog lijeenja koji nije mnogo polagao na lijenike, justa su u radu esto ometali slabi ivci. Lijek je naao u Priessnitzovim uputama o umotavanju cijeloga tijela u vlane plahte. Prijalo mu je i hodanje bosim nogama, prema Kneippovoj preporuci, ali je polijevanje vodom za njega bilo previe nasilno. U uvjerenju da ovjek moe biti zdrav samo u dodiru sa zemljom, sa svojim je istomiljenicima ivio na rubu ume zaista prirodno. Spoznao je ljekovitu mo zemlje i u Harzu osnovao zavod za prirodno lijeenje Jungborn. Drao je predavanja gotovo svakog dana. Ljekovita sredstva: blizina zemlje, unutranje i vanjsko lijeenje ilovaom, kupelji u sjedeem poloaju s ribanjem, sun ane i zrane kupelji, biljna hrana, prije svega sirova, nekuhano mlijeko, gladovanje i na kraju puno povjerenje u prirodu. E. L. li Pelke (1856-1926) postao je poznat kao pastor ilovaar. Vie je volio proua vati medicinu i prirodne znanosti nego teologiju. Rano je poeo i davati savjete bolesnicima (kao i Kneipp). Zbog njegovih uspjeha u tim pitanjima opina je osnovala i nekakvo ljeilite

14

Povijest prirodnog lijeenja

Znanstveni prirodni nain lijeenja

45

i njega postavila za efa. Svojim prirodnim lijeenjem i utvrivanjem dijagnoze oima pri vukao je mnogo posjetitelja. U usporedbi s Kneippom prednost mu je bila to je zavrio i me dicinske studije. Jednako kao Kneipp ni Felke nije za sobom ostavio nikakvo imanje. Bio je pod utjecajem Kneippa, Labt/ianna, Ktihna i Justa. I on je - po uzoru na Kneippa, Kuhna i Justa primjenjivao zemlju i ilovau, a po uzoru na Lahmanna hranjive soli, sunane i zrane kupelji i novo odijevanje; od Kuhna je preuzeo kupelji trupa, masane kupelji i prepoznavanje bolesti po izrazu lica; od Justa je preuzeo sirovu hranu i spavanje na zemlji. Uz to je primjenjivao i biokemijska i homeopatina sredstva, elektriku, magnetizam, masau, gimnastiku i hipnozu. Za vanjske ozljede koe, kostiju i unutranje tegobe davao je prednost oblozima i povojima od ilovae. I Felke je, kao i Kneipp, zdravim ljudima preporuivao jednostavnu, mijeanu hra nu. Govorio je da djeca do etvrte godine ne bi trebala jesti ni meso ni jaja. Svaki zdravi ovjek trebao bi jedanput u tri mjeseca provoditi etrnaestodnevnu kuru voem i jedan dan u svakom mjesecu gladovati. Fiziki napori i pasivno gibanje ve su zarana postali sastavni dio prirodnog lijeenja. Prema Hipokratu gibanje je (kao na primjer etnja) obavezno kao protutea jedenju. Galen je u svojoj drugoj knjizi uenja o zdravlju obradio fizike napore i gibanje. Jo su lijenici sta roga vijeka spominjali i pasivno gibanje (vonju brodom, masau). vedski pjesnik, filozof, teolog, jezikoslovac i gimnastiar Per Henrik Ling (1776-1839) u novije je doba, jo prije sto godina, preporuivao aktivno i pasivno gibanje budui da ubr zavaju ponovno uspostavljanje zdravlja i pomau ga odravati. Podnio je iscrpno obrazloen prijedlog vlastima zauzimajui se za irenje gimnastikih vjebi u velikom zamahu. U Stock holmu je 1813. godine osnovan centralni gimnastiki institut, a 1827. godine gimnastiko-ortopedski. Na oba ta instituta se predavala i izvodila Lingova ljekovita gimnastika. Kao Kneipp, i Ling je pouavao da su tijelo i dua cjelina koja mora skladno djelovati. Viestrano gibanje djeluje ugodno na miie i unutranje organe kao to je mozak, modina, plua, srce i optok krvi. Varijanta vedske gimnastike je takozvana milerija koju je uveo Danac Muller. vedski major Thure Bratu/t (1819-1844) lijeio je masaom i gimnastikom mnoge enske bolesti. Pomaknute donje organe tijela pokuavao je vratiti na njihovo mjesto, a srasle organe je odvajao podizanjem i irenjem. Odatle naziv Thure-Brandtova masaa. Nakon prvoga svjetskog rata gimnastike vjebe su opet izbile u prvi plan kao sredstvo za odravanje i ponovno uspostavljanje zdravlja. Meu brojnima koji su se zauzimali za takav oblik gimnastikih vjebi prije svega spominjemo prof, dr med. Gustava Biera, u svijetu poznatog kirurga, i prof, dr med. W. Kohlrauscha i njihove suradnike. Od 1954. godine to su bili dr med. P. Beckmann i njegovi suradnici; u Ohrlstadtu su uveli poseban oblik ranog lijeenja, nekakvo internistiko lijeenje s vjebama, osnovano na terapiji gibanjem; u brojnim sanatorijima i drugim ustanovama jo se i danas moe osjetiti utjecaj njihova naina lijeenja. Takozvana rederija dobila je naziv po lijeniku II. RJmederu (18661918). Dok su se prije njega krajnici jednostavno vadili, Rhoeder je objasnio da su oni ivotno vani za rad cijelog organizma budui da iz njega odstranjuju sve tetne tvari, otpatke, bakterije i drugo. Zato ih je pokuao ouvati, isisavao ih je zvoncem i masirao prstima. Ve smo vie puta spomenuli da je sunana svjetlost rano otkrivena kao ljekovito sred stvo i primjenjivana. Ali je dugo vremena bila u zaboravu i tek 1774. godine ju je Francuz Faure opet poeo primjenjivati za lijeenje irova na nozi. Nakon njega su to radili i drugi. Ljekovitu mo sunanih kupelji najvie je preporuivao vlasnik bojadisaonice A. Rikli (1823-1906). Na Bledu, u Sloveniji, uredio je zavod za sunanu kuru, u kojem je lijeio i parnim kupeljima. Umjesto kvaenja tijela hladnom vodom uveo je zrane kupelji. Bolesnici su stanovali i spavali u zranim kolibama (po uzoru na A. Justa).

ovjek je fiziko i psihiko jedinstvo. Tijelo i duh meusobno djeluju ugodno ili neu godno, to ovisi o tome jesu li zdravi ili bolesni. Od bolesti trpi i psiha. Psihiko zdravlje pomae tijelu. Kad ovjek fiziki oboli mirnoa i hladnokrvnost su ljekovita sredstva, a isto tako i povjerenje u lijenika. Meusobni utjecaj psihe i tijela bio je poznat ve u starom vijeku. I najnovija znanost o prirodnom lijeenju priznaje psihiki utjecaj na bolest tijela. Lijenik Fr. A. Mesmer (1734-1815) nauavao je da se snaga jednoga ovjeka moe pre nositi na drugoga, a prenoenje je nazvao ivotinjski magnetizam. U biti je bila rije samo o hipnozi, jer je prisiljavao ljude da ga otro i netremice gledaju, a tako je i on njih gledao. Nakon toga je slijedila i lagana masaa rukom i oputanje tijela. Hipnoza (uspavljivanje bolesnika oputanjem i nagovaranjem) bila je vrlo uspjena me toda pogotovu vedskog lijenika O. Wetterstranda (1845-1907). Hipnotiziranje je uveo u praktinu medicinu kao vano pomagalo. Ali za psihiki utjecaj nije uvijek potreban neki drugi ovjek, na primjer lijenik. Fran cuski apotekar E. Coue (1857-1926) nauio je hipnozu od lijenika Liebaulta. Ubrzo je spoz nao da uspjeh ne ovisi od dubine sna, nego od volje i elje da se ozdravi. Zato se zadovo ljavao malim stupnjem oputanja. Tako je na kraju poduavao bolesnike da utjeu sami na sebe (autosugestija). Prof, dr med. J. H. Schultz je isto mislio o autogenom treningu koji je takoer osnovan na fizikom oputanju koje potjee iz bodrenja samoga sebe. Autogeni trening ne olakava samo lijeenje bolesti nego uklanja i nedostatke kao to su nesanica, bolovi i drugo. U dananje doba autogeni trening postaje sve vaniji. Ovim pregledom moemo zakljuiti povijest prirodnog lijeenja i prijei na Kneippovo uenje o bolesti i zdravlju, koje ima brojne korijene u prolosti.
Literatura:
Werner Leibbrand: Heilkunde, Bin Froblcmgeschichte der Medizin, Freiburg, 1954. HL. Sigerist: Die Heilkunst ini Dienste der Menschheit, Stuttgart, 1954 (.. C. Kiihn: Mcdicorum Graccorum opera. Bd. XII: Claudii Galeni lid. XII. 1-eipzig, 1826. Max Barte/s: Die Medizin der Naturvolkcr. Flthnologischc Bcitrage zur Urgeschichte der Median. Leipzig, 1893. Obermaier, Birkner, Schmidt, Koppers: Der Mensch alter Zeiten. N'atur und Kultur der Volker der Hrde. Regensburg 1924. ff Curt Adam: Die naturliche lleilweise im Rahmen der Gesamtmcdizin, Fischer, Jena 1938. Alfred Brauchle: Naturheilkunde des praktischen Arztes. Bd. 1. Vorlesungen Liber allgemeine Naturheilkunde. Stutt gart 1939 (Hippokrates-Verlag) Naturheilkunde in Lebensbiidern. Verlag Fhilipp Reclam jun. Leipzig job. Siegm. Habn:Die wunderbare lleilweise der frischen Wassers... Herausgegeben von Winternitz. Leipzig, 1898. B. Cbr. Vaust: Gesundheits-Kateehismus... 1794. Faksimiliran reprint, 1954. Christian ley: Die Kneippsche Naturheilkunde und ihre Grenzgebiete in Lehre und Beispiel. Munchen, 1954. / ey/Kaiser: kneippkur - richtig urchgcfuhrt. Novo izdanje, lihrenwirth Verlag, Munchen, 1975. Sebastian Kneipp: Meine VCasserkur. Novo i preraeno iadanje, Ehrenwirth Verlag, Munchen, 1974. Sebastian Kneipp: So sollt ihr lclx.ii, Novo i preraeno izdanje, Lhrenwirth Verlag, Munchen, 1974. Sebastian Kneipp: Mein Testament und Codizill. Novo i preraeno izdanje, Lhrenwirth Verlag, Munchen, 1968. Max Neuburger: Die Lehre von der Heilkraft der Natur im Wandel der Zeiten. Ferd. F.nke Verlag, Stuttgart, 1926.

46

Povijest prirodnog lijeenja

Od originalne Kneippove kure do moderne fizioterapije po Kneippu

47

Od originalne Kneippove kure do moderne fizioterapije po Kneippu

Ako elimo razumjeti taj razvoj, moramo poeti od pitanja: Sto je u uenju Sebastiana Kneippa bilo bitno i odluujue? Odluujue za nastanak Kneippove kure bila je Kneippova bolest. Kao dvadeset osmo godinji mladi u tekom stadiju turberkuloze bio je prikovan uz postelju. Tada mu je 1849. godine u ruke dola knjiica schweidnitzerskog lijenika dr med. Johanna Siegmunda Hahna, iz dana 1737. godine, iji je sadraj bio: Uenje o moi i djelovanju svjee vode na ljudsko ti jelo, pogotovu bolesnika, ako se primjenjuje unutra i izvana. Knjiica je potakla Kneippa da djelovanje vode iskua na sebi. Rezultat je bio da se njegovo zdravstveno stanje pobolj avalo svakog dana i na kraju je tako ozdravio da je mogao zavriti studije. injenica da je pobijedio bolest, socijalne i higijenske prilike u mjestu u kojem je ivio i osjeaj odgovornosti naveli su ga na to da i sam pone lijeiti i poduavati puku medicinu, iako zapravo protiv svojih sklonosti. Ali kad bi god netko bolestan doao k njemu po savjet, uvijek mu je nanovo preporuivao upotrebu vode koju je s toliko uspjeha na sebi iskuao. Pri tome je neprestano mijenjao nain upotrebe i dopunjavao ga. Primjenjivao je sve blae postupke s vodom i prilagoavao ih pojedinim bolesnicima. to je vie iskustava Kneipp stje cao na sebi i na drugima, to je vie ralanjivao svoje lijeenje. Za to stalno mijenjanje ka rakteristine su Kneippove rijei: injenica da ima mnogo bolesnih, a jo vie raznih bolesti, potie nas da dalje obo gaujemo iskustva s vodom i metodu lijeenja jo usavravamo. Od srca zahvaljujem svo me prvom savjetniku u vezi s primjenom vode, maloj knjiici iz koje sam stekao poetno znanje. Osobno sam, meutim, vrlo brzo spoznao da su mnogi naini upotrebe vode pregrubi i prejaki za ljudsku prirodu i odbijaju ljude. Mnogi su lijeenje vodom zvali 'konj skom kurom'. Jo i danas mnogi govore o stvarima o kojima nita ne znaju, ili ne znaju dovoljno, kao o neem sramotnom i sve to je u vezi s vodom proglaavaju arlatanstvom i prijevarom. Ali ja rado tvrdim da su mnogi naini primjene vode jo do krajnosti jednostavni, priprosti, tek nastali i jo se razvijaju, a u ovom stadiju su primjereniji za konja sa snanim miiima i vrstim kostima nego za ljudsko bie odjeveno u meso i s njenim ivcima. A ve 1886. godine u uvodu svoje knjige Meine Wasserkur (Moja kura vodom) pie: Upozoravam na opasnost od prejake i preeste upotrebe vode. Ono to bi inae koristilo pretvara se u tetu, a pacijentovo povjerenje u strah i otpor. Trideset godina sam pravio pokuse i svaku primjenu vode iskuao najprije na vlastitu tijelu. Otvoreno priznajem - tri puta sam spoznao da moram mijenjati naine primjene, ola baviti strune, morao sam se spustiti sa stroge i krute na blau i s blae na jo blau primjenu metode lijeenja. Na osnovi svojih dananjih iskustava, ve vie od sedamnaest godina u vrenih i nebrojenim lijeenjima provjerenih, uvjeren sam da lijeenje vodom najkorisnije djeluje i najpouzdanije pomae onima koji znaju najjednostavnije i najbezazlenije upotreblja vati vodu. Kneipp je ubrzo uinio i korak dalje kad je osim to je izvana primjenjivao vodu, poeo iznutra upotrebljavati ljekovito bilje. U svoj je plan lijeenja sve vie poeo ukljuivati i druge prirodne ivotne poticaje kao to su zrak, svjetlost, gibanje i mir, svrsishodna prehrana i neke psihike faktore. Bolesnici koji su se obraali Kneippu za pomo dok je bio u Worishofenu bili su u prvom redu oni s organskim smetnjama, bolesnici svih vrsta i stalea, a pogotovu siromani i nevoljni patnici. Zbog toga su u njegovim knjigama obraene bolesti koje su

se onda uvijek nanovo pojavljivale. Obraivao je i teke poremeaje optoka krvi, napade lu panja srca, reumatizam, plune bolesti, pretilost, giht i mnoge druge bolesti. Iz tog vremena ostaje neto to mu nitko ne moe osporiti: 1. njegova nesebinost i 2. njegovi uspjesi. Kneipp je nastojao pomoi. To je bila njegova sklonost u svakom sluaju. Svi njegovi do hoci su se slijevali u njegove ustanove koje jo i danas postoje Sebastianeum, Djeje ljeilite, Kneippianum i druge. Neosporni su bili i njegovi uspjesi i kod organskih bolesti. A pri tome moemo mirno dodati da su mnoge njegove dijagnoze i predodbe o nastanku bolesti esto bile pogrene. Najmanje je bilo to to Kneippove slike o bolesti esto nisu odgovarale naim klinikim predodbama, a i nastanak bolesti danas sasvim drugaije objanjavamo. Humoralna patologija je u suprotnosti s celularnom kojom se rukovodila medicina u Kneippovo vrijeme. Dodue, celularnu patologiju nalazimo ve u starom vijeku ali nikad nije imala tako vanu ulogu kao humoralna. Tek s berlinskim anatomom Virchowom (1821-1902) celularna patologija je dobila golemo znaenje. On je okrenuo naglavce gotovo cijelu me dicinsku znanost kad je bitne uzroke bolesti traio u promjenama tjelesnih stanica a ne u sastavu krvi i sokova. Time se problem bolesti i zdravlja poeo s cjelokupnog organizma prenositi na sve manje dijelove, to jest na stanice. Tako je u posljednjih dvjesta godina tra ganje za uzrokom bolesti vodilo od anatoma Morgagnija do Virchowa, od organopatologije u kojoj je u prvom planu bio neki organ, na primjer jetra, plua i srce - k celularnoj pa tologiji; u njoj je napokon pojedina stanica nekakav elementarni organizam koji u sebi uk ljuuje probleme zdravlja i bolesti. Kad je Virchow umro, taj istraivaki smjer vodio je do najmanjih djelia, do molekula i iona, u molekularnu patologiju. Kako su ta istraivanja s jedne strane dala dragocjene rezultate, tako su se s druge strane sve vie gomilale pojedinosti i gubila se bit ivota (po Hoffu, Frankfurt). Ta istraivanja su gledala na bolesne pojave lokalno, vie me haniki nego humoralna patologija koja uzima u obzir ovjeka kao cjelinu, i tako su poela gubiti sliku o ovjeku kao cjelini. Dananja je medicinska znanost dobila posve novo znaenje jer je usmjerena na to da povee celularno uenje Virchowa i uenje o znaenju krvi i sokova, odnosno uenje humoralne patologije zasnovane na dostignuima serologije i otkrivanju hormona. Iako su Kneippove predodbe o bolestima i njihovu nastanku bile drugaije od dananjih, postizao je uspjehe. Zato? Paljivo je promatrao kako njegovi pacijenti reagiraju na zahvate. Zahvaljujui iskustvu razvio je nain utvrivanja dijagnoze na bazi reagiranja i sposobnosti, a onda na osnovi toga nain kompletnog lijeenja. Uvijek je govorio da ovjeka treba uzimati kao cjelinu i obra ivati ga kao psihiku i fiziku ukupnost, a pri tome ukljuivati njegove ive snage, regulacijske sposobnosti. esto je uspijevao da ondje gdje specijalizirana medicina vie nije mogla dalje, postigne jo rezultata koji zasluuju da ih se spomene, zato to je svojim opim zahva tima ukljuio mogunost regulacije i preko optoka krvi postigao uravnoteenje vegetativno ga ivanog sistema i unutranje sekrecije izluivanja. Kneippova osnovna spoznaja bilo je prirodno lijeenje. U svojoj knjizi Uenje o ljeko vitoj snazi prirode u raznim vremenima pisao je Max Neuburger o znaenju prirodnog li jeenja: Problem ljekovite snage prirode je velik, moda najvei od svih kojim su se lijenici bavili milenijima. Tono, moemo ga ak oznaiti kao problem medicine, jer je njegovim rje enjem umjetnost zdravlja dobila opravdanje postojanja, a i svrhu i granice. Znanost o prirodnom lijeenju polazi od toga da u ivom ovjeku osmiljeno djeluju sna ge koje reguliraju poremeaje u zdravstvenoj ravnotei, uklanjaju ih i tako pokuavaju ouvati zdravlje. Sve te snage je Kneipp obuhvatio jednostavno pojmom prirodna ljekovita mo ili priroda.

48

Povijest prirodnog lijeenja

Od originalne Kneippove kure do moderne fizioterapije po Kneippu

49

To pokazuje da je zdravlje shvaao kao neto vie nego samo stanje bez bolesti. Zdravlje je optimalna harmonija fizikih i psihikih funkcija. Prema tom gledanju zdrav je samo onaj tko je sreen u sebi i u odnosu prema okolini. Ili drugim rijeima reeno: tko je izmiren sa svima i svugdje se prilagoava. Ako promatramo iz Kneippova religioznog kuta, jasno nam je da se njemu inilo kako je ovjekova moralna dunost da ozdravi. Rekao je: dunost sva koga je da koliko god moe razvija sve pozitivno u sebi. To treba vrijediti i za zdravlje. Za to blago se ovjek mora neprestano truditi i boriti. Zdravlje treba da se mijenja, i u pozi tivnom i u negativnom smjeru. Zdravlje se moe stalno jaati. Isto tako misli i da je bolest oslabljelost prirodne moi i da nastaje zato to nema pod raaja ili su oni prejaki i uzrokuju prenapetost. Uzroci takvoj slabosti mogu biti unutranjeg ili vanjskog porijekla. Unutranji uzroci su ve u samom organizmu, a korijeni su im ili u naslijeenoj slabosti ili steenoj u majinoj utrobi. Iako znanost o nasljeivanju jo nije istraila sve nijanse, ipak se pouzdano zna da se kromosomima prenose nasljedne dispozicije roditelja na djecu, a na sljednim dispozicijama je uvjetovan oblik tijela i nain reagiranja na utjecaje izvana. Reagi ranje moe biti dobro ili slabo. Tako znamo ljude koji imaju vrlo labilan ivani sistem, drugi ubrzo imaju smetnje s optokom krvi, a trei su posebno osjetljivi na infekcije, itd. Uz na sljedno uvjetovane slabosti ima i nenasljednih, koje dijete stekne u majinoj utrobi. Akutna ili kronina oteenja majinog organizma, kakva uzrokuje na primjer spolna bolest sifilis, ostavljaju posljedice na organizmu djeteta koji se razvija. I rubeole koje majka prebolijeva u trudnoi mogu biti izvor oteenja za djeji organizam, a izvjesno ni trajni psihiki stresovi koje doivljava budua majka u trudnoi nisu korisni za djetetov ivani sistem. Pa ipak, nasljedni nedostatak organa ili organskog sistema jo ne znai da organizam mora obavezno oboljeti; ako zanemarimo primjere tekih degeneracija vidjet emo da je obo lijevanje organizma s uroenim nedostacima bitno ovisno o nosiocu nedostataka. Tko stalno svjesno vodi rauna o tome da ne narui svoje zdravlje i ujedno ga svjesno jaa i unapreuje, moe i s organskim nedostacima ivjeti aktivno i punovrijeno. Uz oteenja, naslijeena ili nastala u majinu tijelu, prirodnu snagu slabe jo vie vanjski uzroci i okolica.To su svi oni uzroci koji su u vezi sa ivotnim prilikama. Najrazliitiji inioci vanjskog svijeta neprestano slabe organizam, ivotnu snagu, i na taj nain stvaraju uzroke obolijevanja; tako, na primjer, pomanjkanje dobrog zraka i prirodne svjetlosti, neodgovara jua prehrana, premalo gibanja i mira, teki ili trajni stresovi koji naruavaju psihiku rav noteu, neprirodni stres, podraaji koji prerastaju snagu organizma, a i zloupotreba sredstava za uivanje i droga. Uvjetno vrijedi i za uzronike bolesti koji prodiru u organizam, a ima jo mnogo drugih utjecaja koji igraju odreenu ulogu tek kad organizam oslabi. Dakle, ovjek moe ostati zdrav i pobijediti bolest ako stalno jaa prirodne snage. Kako se to radi? Samo tako da prirodnu snagu osmiljeno troi, ali ne time to e je tedjeti, nego vjebom i treningom. A organizam moemo uvjebavati samo podraajima koji su u skladu s ljudskom prirodom. To su, na primjer, svjetlost, zrak, voda kao nositeljica ivotnih poticaja (toplote i hladnoe), odgovarajua hrana (ukljuujui ljekovite biljke), gibanje, mir i psihiki poticaji. To vrijedi za svaki mii, za svaki organ, za sve organske sisteme; jaa ih prirodna upotreba. U tome je razlika izmeu organizma i stroja: organ se osmiljenim optereenjem jaa, a stroj troi. Ali treniranje ne smije dovesti do prevelike razdraljivosti, jer nakon svakoga preve likog uzbuenja slijedi iscrpljenost. to ea i vea razdraljivost, to vea i tee popravljiva iscrpljenost. U vezi s tim je potpuno opravdano rekao poznati knajpovski lijenik dr med. Christian Fey: Ne moemo dovoljno ilustrativno zamisliti misao o uvjebavanju ivotne snage. Kako

u poetku mnogih bolesti treba da vrijedi naelo to manjeg optereivanja, tako nakon od reenog vremena treba opet poeti organizam trenirati optereenjima koje onda neprestano poveavamo. Da bi se shvatilo Kneippovo uenje treba poznavati i raspravu o znacima bolesti (sim ptomima) i pojmovima kronina bolest i bolest. Kneipp kae: Bolest je slabljenje prirode. Ali time nije potpuno obuhvaen sav sloeni opseg bolesti. Treba jo neto objasniti: Kad ve oboli, organizam ima odreeni odnos prema slabljenju svoje prirodne snage, i s jo preostalom svrsishodnou pokuava se obraniti. Pri tome nastaju manje ili vie burne pojave znakova bolesti. Oni pokazuju nastojanje organizma da se obrani i cijelo su vrijeme osmiljene mjere organizma, ako ne traju predugo ili ako nisu prejake; zbog toga ih ne smi jemo neselektivno i proizvoljno uklanjati. Po nekim znakovima kao to su temperatura, upa la, proljev i povraanje, to bi nam moglo biti jasno. Infekcijske bolesti su zarazne bolesti koje izazivaju odreeni uzronici. Oni napadaju sla bo, neotporno tijelo, a izvana ih prepoznajemo po temperaturi koja ih prati. Ona je nekakva vatra u kojoj treba da izgore izazivai bolesti i tetne tvari koje su oni proizveli. Tako pro matrajui bolest vidimo da je vruica potpuno osmiljena i ne smijemo je bez razmiljanja ukloniti. Ali ako ta vatra prejakim arom ili predugo ugroava organizam, moramo je ugasiti. Zato je najbolje uzronike bolesti koliko je god mogue unititi, a tetne otpadne tvari iz baciti iz organizma. To se, meu ostalim, postie i modernim lijekovima kao to su antibio tici i Kneippovim povojima, umotavanjem i zahvatima kojima tetne tvari izbacujemo iz ti jela. To, dakle, ne iskljuuje jedno drugo. Gdje se moe, obrambena snaga organizma pove ava se i samom veom primjenom kupelji ili mjerama koje izazivaju znojenje i odgovara juim umotavanjem, ne upotrebljavajui spomenute lijekove. Ali kad prirodna obrana orga nizma nije dovoljna, moramo je potpomoi izvana. I upale koje prepoznajemo po crvenilu, toplini, oteklinama, bolovima i ogranienom funkcioniranju u odreenim su granicama isto tako ljekovita obrana koju ne treba tek tako smanjivati. Upala se pojavljuje ako uzronici bolesti ili strana tijela utjeu tako da na neko mjesto pritjee vie krvi (hiperemija). Ako s krvlju stigne vie obrambenih tvari, dakle velika borbena jedinica bijelih krvnih zrnaca da zapodjene borbu s neprijateljem koji je prodro u organizam, onda to znai brzo i dobro lijeenje. Taj proces lijeenja moemo potpomoi odgovarajuim povojima i umotavanjima; hladnim ako je upala teka, toplim ako je ne dovoljna i elimo je ubrzati i pojaati. Meutim, kad je upala prejaka ili traje predugo, potrebna je lijenika pomo; tako, na primjer, u lijeenju potkonog ira mora pruiti pomo kirurg. Navest emo jo jedan primjer poveane obrane organizma kao samopomoi: ako netko pojede pokvareno meso ili neku drugu pokvarenu hranu, organizam se brani povraanjem ili proljevom. Opet bi bilo pogreno uzimati lijekove koji zatvaraju ili spreavaju povraanje. Naprotiv, organizmu treba prepustiti da se sam brani. Pomoi e mu gladovanje. Litavica oisti crijevo, a gladovanje oduzme hranu bacilima. tovie, litavicu treba ak ubrzati ako u organizmu nema dovoljno obrambene snage i samopomoi. Naprotiv, kronini proljev tre ba lijeiti i sredstvima za lijeenje. Dakako da se na bolesnom organizmu opaaju i pojave koje ne moemo od samog po etka smatrati osmiljenim. Kod nekih oblika razrokosti organizam se ispomae tako da jed no oko oslijepi i tako nema one dvostruke slike koja ometa vid. Jasno je da je u takvom sluaju za organizam korisnija operacija koja e ukloniti uzrok razrokosti i s tim i dvostruku sliku, a ouvati oba oka; u tom sluaju je manje djelotvorna spomenuta samopomo orga nizma. Jednako je besmisleno ostaviti pogreno iznikle zube, mnoge oblike vodene bolesti, zloudne izrasline, unakaenja, itd.

50

Povijest prirodnog lijeenja

Razvoj originalne Kneippove kure nakon smrti Sebastiana Kneippa

51

Nije uvijek jednostavno odluiti je li neka pojava jo korisna za obranu organizma ili je ve tetna, i to je svakako lijenikov posao. A ako se ve od samog poetka u organizmu ne pone razvijati pravilna obrana ili zataje obrambeni zahvati organizma, onda nastaje kro nino stanje bolesti, dakle dugotrajno, to ipak ne znai da je neizljeivo, ili moe nastati de fekt, stanje bolesti kad lijeenje vie ne pomae, a organizam se i dalje brine o zbivanjima nunim za odravanje ravnotee, ili e izlaz nai samo sposoban lijenik. Radi objanjenja moemo navesti nekoliko primjera: Zbog nedovoljne ovrsnulosti organizma mnogi se prehlade, a ako su izloeni otrovnim plinovima ili previe pue meu ostalim se pojavi katar dinih putova ili bronhitis, a da se pri tome ne opaze nikakve burne vanjske pojave. Taj bronhitis moe trajati vie mjeseci. Rije je dakle o kroninom stanju gdje organizam ve od poetka nije uspostavio nikakvu obranu ili nije uspio usprkos manje-vie jakoj obrani - akutnoj upali - dovoljno brzo ukloniti bo lest. Ali usprkos tome, taj katar nije neizljeiv ako ne traje predugo ili ako nije u bronhijama ve izazvao tee, unitavajue promjene. Ako uklonimo uzroke koji ga izazivaju, na primjer uzronika bolesti, otrovne plinove ili plinove nikotina i odgovarajuim zahvatima potakne mo organizam da se ponovno brani, onda se i taj katar izlijei. Zato e pravilno voena Kneippova kura pokuati odgovarajuim zahvatima - tono prilagoenim konstituciji orga nizma - jo jedanput kroninu bolest dovesti u akutno stanje. To znai da se u poetku tak vog lijeenja bolesnik osjea loije, ali ta je kriza samo osnovni uvjet trajnog izljeenja. Ali ako zbog tog bronhitisa nastanu tee, unitavajue promjene - bronhiektaze, odnosno vreasta proirenja malih bronhijalnih produetaka uz neprestano gnojenje - onda se vie ne moe lijeiti, to znai da se vie ne moe u cijelosti uspostaviti ranije stanje zadravlja. Sada treba vjebama disanja, knajpovskim polijevanjima i slinim uvijek nanovo pokuati postii ravnoteu. Drugim rijeima, treba se brinuti da se gnoj koji se sakuplja u oteenim di nim putovima odmah uklanja iz organizma i da ne bude neprestano izvor novih opas nosti za organizam. Jo jedan primjer ako se ovjek ne izlijei dobro od upale bubrega, onda e mu se neizlijeeni bubreg naborati zbog odumrlosti dragocjenog tkiva, a zaraslo tkivo ne moe preuzeti njegov zadatak. Zato se vie lijeenje ne moe izazvati nikakvom obranom, pa prema tome bubreg vie ne moe biti punovrijedan. Nastaje defekt, oteenje, trajna zdravstvena tegoba. Ali i u tom sluaju organizam ima mogunost da uspostavljanjem ravnotee ouva sposob nost za ivot. Rad oteenog bubrega organizam nadomjeta poveanom aktivnou zdravog bubrega. Kad su, meutim, oteena oba bubrega i tada organizam moe popraviti njihov rad djelotvornijim radom treeg bubrega, tj. koe. Slino vrijedi i za oteenja sranih za^ listaka. Poremetnje nastale uslijed tog oteenja organizam uklanja i jaanjem sranog miia ili poboljanjem rada ila odrava relativno dobro funkcioniranje. Slino je i u sluaju mo danog udara gdje se oteeno ivano tkivo vie ne moe obnoviti. Ali posljedice modanog udara mogu se znatno poboljati utiranjem novih provodnih putova. Sposobnost organizma da regulira, odnosno uspostavlja ravnoteu, jedna je od karakte ristika ivota. Ona je i osnova prirodnog lijeenja. Prirodni podraaji: svjetlost, zrak, voda, promiljena prehrana, gibanje i mir, pa i psihiki ivotni poticaji treba da izazovu vlastitu fi zioloku regulaciju organizma. Zato prirodni ivotni podraaji mogu pomoi samo onda kad je ouvana sposobnost organizma da reagira. Na osnovi naina na koji organizam reagira lijenik moe utvrditi trenutni stupanj njegove bolesti i obrambene snage. Prema tome mora naciljati i izabrati vrstu podraaja i njegovu jainu, odnosno mora se prilagoditi prirodi. U tom smislu vrijedi spomenuti Hipokratovu reenicu: Natura sanat, medicus curat, tj. pri roda lijei (svojim reguliranjem i izravnavanjem), a lijenik mora samo stvoriti odgovarajue mogunosti i ukloniti prepreke da bi priroda mogla djelovati.

Takvo shvaanje prirodnog lijeenja bolesti i tegoba odnosi se vie ili manje na ljudsko tijelo. Kneipp bi bio lo prirodni lijenik da nije spoznao ulogu psihe u vezi s obolijevanjem i ouvanjem zdravlja i da pri lijeenju nije vodio rauna o njoj. Njemu je bilo jasno da su za mnoge bolesti krivi psihiki sukobi; on je u takvim sluajevima zahtijevao da se ti sukobi po mogunosti uklone i tako obrauje ovjekova psiha. Jasno je da se danas bolesnikova psi ha obrauje na mnogo razvijeniji nain nego u doba Kneippa. Moderna znanost o prirod nom lijeenju redovito ukljuuje i metode koje lijee bolesnikovu psihu (psihoterapija). Pri mijenjena psihosomatika, tj. promatranje fizike i psihike veze i usklaenosti psihikih i nilaca s fizikim reakcijama, nerazdvojno je povezana s Kneippovom kurom kao njezina peta temeljna spoznaja. Moderna knajpovska kura moe u odreenim sluajevima uzeti u obzir, i mora uzimati u obzir, i psihofarmake, to jest lijekove koji djeluju na psihike pojave od nosno na oblike psihikih pojava. Inae bi lijenik mogao izazvati psihiku i fiziku ka tastrofu. Kneipp je uvijek nanovo naglaavao: ako elimo ovjeka izlijeiti, ne smijemo se nikad za dovoljiti uspostavljanjem fizikog reda, nego uvijek moramo voditi rauna i o psihi. On je ak davao prednost psihikom redu. Kneipp je prvenstvene uzroke bolesti vidio u pogrenom odnosu prema ivotu uope i u ponaanju koje bitno odstupa od pravilnoga, gubljenju mo ralnih obaveza i odgovornosti, neredu u najirem smislu, pogotovu u nagonima i s njima povezanim devijacijama kao to su na primjer neobuzdana seksualnost, pijanevanje, uivanje i poputanje lakim psihikim optereenjima. Uvijek je isticao vanost utjecaja karaktera i psi he. Nikad nije gubio iz vida kakav utjecaj na tijelo ima psihika stabilnost. Pri svim svojim zahvatima lijeenja uvijek je intuitivno i instinktivno potovao ovjekovo psihiko i fiziko jedinstvo. S obzirom na naa dananja saznanja o povezanosti fizikog i psihikog u ovjeku, moemo lake primiti tu njegovu spoznaju kao neto to vodi k cilju. Pri tome ipak ne smi jemo zaboraviti da ba primjena prirodnih ljekovitih inilaca kao to su zrak, svjetlost, voda, pravilna prehrana, gibanje i mirovanje cijelog ovjeka, to jest jedinstva tijela i psihe, obuhvaa bitno vie nego na primjer samo lijeenje lijekovima, iako bi povjerenje u udesnu mo li jekova moglo u pojedinim sluajevima biti i vee. Svakomu tko je imao prilike praktino do ivjeti djelotvornost prirodnih snaga poznato je da ba prirodne ljekovite snage imaju preko svoga djelovanja u tijelu veliki utjecaj na ovjekovo psihiko stanje. Isto toliko je stara i spoz naja da je za lijeenje svih bolesti izvanredno vano psihiko raspoloenje. Ako ivot nekoga kroti, u mnogo emu od njegovog odnosa prema ivotu ovisi kako e ga krotiti. Koliko je ve beznadno bolesnih ljudi ozdravilo zato to su imali potrebnu snagu volje. Najbolji pri mjer za to je student Kneipp s tekom tuberkulozom. eljeznom voljom za izljeenjem i pri mjenom odgovarajuih mjera izdrao je studije za koje je mislio da ih nee moi zavriti, i ne samo to: portvovno je i neumorno radio pomaui ljudima u nevolji i bolesnicima, a izlijeivi tuberkulozu doivio je sedamdeset i est godina.

Razvoj originalne Kneippove kure nakon smrti Sebastiana Kneippa

Najbolje emo razumjeti razvoj Kneippove originalne kure nakon njegove smrti ako pregledamo cjelokupno uenje o lijeenju. Od rada Sebastiana Kneippa i njegove smrti (1897) medicinska znanost je doivjela silovit, upravo revolucionaran razvoj. Moderna medicina je uspjela is korijeniti opasne zarazne bolesti, smrtnost dojenadi svesti na najniu granicu, usavrila

52

Povijest prirodnog lijeenja

Razvoj originalne Kneippove kure nakon smrti Sebastiana Kneippa

53

je operacijske metode i razvila dijagnostike mogunosti do udesnih granica. Razvila su se ljekovita sredstva koja nam pomau pobijediti svojedobno gotovo smrtne bolesti, kao to su, na primjer, ope trovanje krvi, sepsa, gnojna upala modane opne, teki oblici tuberkuloze, eerna i mnoge druge smrtne bolesti. Meutim, usprkos tome neospornom napretku, su vremeni ovjek nije ni zdraviji ni sposobniji nego to je bio prije. Umjesto zaraznih bolesti i epidemija i manje ili vie pobijeenih nekadanjih bolesti po javile su se nove ili izmijenjene bolesti. Meu njima su prije svega takozvane civilizacijske bolesti u koje spadaju preteno degenerativne promjene organa, oboljenja eluca, crijeva, jetre i unog mjehura, nepravilno dranje, znatni opi fiziki i psihiki poremeaji, nervoze koje naroito nakon drugoga svjetskog rata pritiu omladinu. Osjeamo pomanjkanje harmonije, ravnotee, miroljubivosti i razumijevanja. Opaamo pomanjkanje ljudskih kontakata u broj nim podrujima drutva. Pomislimo, na primjer, samo na traginost mnogih osamljenih, po gotovu starih ljudi. Zar nije potresno da se uvijek nanovo nalaze stari ljudi mrtvi esto nakon vie dana od njihove smrti, jer nitko nije vodio rauna o njima. Koliko bismo jo mogli na brojiti slinih primjera nedovoljno humanih odnosa meu ljudima! Da zaokruimo mranu sliku navodimo jo i to da ima sve vie ljudi na bolovanju, a posljedica toga je eksplozivni porast trokova i rani invaliditet. Usprkos velikom broju lijenika poveava se broj pacijenata po lijeniku, a potrebno je i sve vie bolnikih po stelja. Zato sve to? Moda najprije ovo pitanje: to bi trebalo uiniti da ne bude tako? Nisu krive civilizacija i tehnika to su se ovako snano proirile negativne strane ivota i civi lizacijske bolesti. Ni civilizacija ni tehnika nisu nepromjenljivi uzroci zdravstvene i ope ne povoljne situacije sadanjice, jer su i jedna i druga po prirodi indiferentne, ni dobre ni loe. Moderna tehnika moe ovjeku donijeti bitne olakice i lake mogunosti za ivot, ali i teko potresti njegovu vrstinu i osjeaj vrijednosti. Znai da samo o ovjeku ovisi to e uiniti s tehnikom. Pomislimo samo na atomsku energiju; ona moe biti izvanredno korisna za o vjeka, a moe i izbrisati ljudski rod sa zemaljske kugle. A ako ovjek u svom slijepom po vjerenju u uda od tehnike napravi boanstvo i zaboravi da ona mora biti u njegovoj slubi a ne zarobljavati ga, ne smijemo se uditi to dolazi do katastrofe. 1 u medicini esto prijeti opasnost da se zbog preobilja moderne tehnike u klinikoj di jagnostici i lijeenju zanemari jedinstvo ovjekova tijela i duha i premalo panje posveti pra vom zdravlju i nastojanju da ovjek ostane zdrav. Neemo niti moemo ivjeti bez tehnike, ali hoemo da nam tehnika koristi. Svrha tehnike u slubi ovjeanstva mora biti ovjekova materijalna i psihika lagoda. U tom smislu je Guardini rekao: Nije nama potrebno manje tehnike, nego nam je potrebna humanija tehnika. elimo, dakle, pohvalno rei da smo za hvaljujui tehnici i aparaturi u medicini neke bolesti uope mogli spoznati i poeti lijeiti i da uz pomo tehnike moemo ivjeti ak zdravije nego bez nje. Iz toga slijedi: ovjek ne smije zaboraviti da sama prirodna znanost, tj. fizika, kemija, teh nika i civilizacija nije nego polovica onoga to je ovjeku potrebno, i da je za cjelovitost neophodna i druga polovica, a to je psihiki ivot. Nije dobro da zanemarujemo i omalo vaavamo tu stranu ovjekova bia jer se kao posljedica pojavljuju ozbiljne disharmonije, a iz njih bolesti i tekoe. Medicina prolih desetljea bavila se tijelom kao nekim samostalnim, zavrenim svije tom kojim upravljaju iskljuivo sebi namijenjene svrsishodnost i primjerenost. Psihu je izdvo jila kao da je nema. Posljedica je bio bankrot. Jer psiha postoji i kao takva je aktivna u ci jelomu ovjekovu biu. Tko eli na to bie utjecati, mora psihu uzeti u obzir (Guardini). Ali pri tome nije rije o romantikom vraanju neega to je bilo i prolo, nego o uspo stavljanju pozitivnog odnosa izmeu tehnike i ovjekove psihe. Tehniku moramo primati kao

doprinos pri formiranju svijeta. Vano je da ovjek spozna to je bitno, a iz bitnoga vlada tehnikom. Znai da treba tako djelovati da se pozitivnim odnosom prema tehnici prevladava po grean razvoj tehnike i civilizacije. Iz razvoja tehnike i civilizacije izlaze brojni negativni utje caji okolice na koje se ovjek ne moe prilagoditi ili se u poetku tek uz tekoe prilagoava. U svakom se sluaju na njih ne moe prilagoditi onako kao na primjer na prirodne utjecaje okolice kao to su zrak, svjetlost, toplota, hladnoa, gibanje i mirovanje, hrana i psihiko op tereenje. Zato mu prijete opasnosti uslijed zagaenosti okolice, jer je u nekim gradovima dostigla ve nepodnosivu razinu; isto tako prijeti opasnost zbog nestaice prirodne svjetlosti i poplave umjetne svjetlosti i promjene dnevnog i nonog ritma ovjekove aktivnosti, povezane s tom promjenom. Dalje, ovjekovo zdravlje ugroava neprestana buka, po manjkanje nonog i nedjeljnog odmora i iste vode. Za ljudski rod je veliki zdravstveni problem i pravilna prehrana, jer je bez sumnje ve dovedena u pitanje u dananjoj za gaenoj ovjekovoj okolici. Opasnost se krije i u zloupotrebi sredstava za uivanje, ovis nosti, i to nije nita manje vano - u zloupotrebi lijekova. Vie se ne moe ni utvrditi koliko na modernog ovjeka tetno djeluje zraenje. Ali, opasnost za ovjeka su i njegova vlastita shvaanja. Bolest je u najboljem sluaju funkcionalni poremeaj, a funkcionalne poremeaje mo ramo znati da otklanjamo, misli se. Stoga mnogi Ixjlesnici vide u lijeniku samo medicin skog montera, mehaniara za organe, koji bi trebao da kao i auto-monter utvrdi i popravi ono to ne vrijedi. Prema tome je klinika velika popravljaonica gdje se mogu popravljati vea oteenja. Ako ne poe za rukom ukloniti funkcionalne poremeaje, izvjesno je zatajio lije nik ili medicinska znanost, a nikad nije u pitanju pacijentova krivica. Tako bar misli bolesnik. Ali on i te kako zaboravlja da ba ovjek nije savren stroj nego vrlo sloeno, neponovljivo i usprkos cijeloj tehnici nepotpuno pojmljivo ivo bie. A budui da veinom medicinski neobrazovani bolesnik sve to ne zna, od svoga lijenika trai stalno sve noviju aparaturu i najnovije - a ba zato i neprovjerene - lijekove, ije popratno djelovanje vrlo esto pre kasno spoznamo. 1 ako lijenik tih lijekova nema, ili nita ne zna o udesnim sredstvima o kojima piu ilustrirane revije, onda nije na cijeni. A traginost toga ovjeka kojega je zarobio tehniko-mehanistiki nain miljenja jest da jednoga lijepog dana u beznadnoj bolesti psi hiki satrven spozna da je osuen na smrt. Ali im je modemi ovjek prisiljen da se priblii psihikim podrujima, on usprkos ci jelom tehnikom znanju i poznavanju ne zna to da radi. Ba zbog toga uvijek nanovo nailazi na uske granice tehnike medicine i ne moe se pomiriti s presudnim ivotnim problemima. Budui da u ivu ovjeku nije sve tijelo niti je sve psiha, svako razgoliavanje psihe je ujedno i fiziko razgolienje i obratno; takav je ovjek potpuno bez snage (Buchner). Ukratko, on ne moe shvatiti da usprkos najnovijoj medicini i najnovijim metodama lijeenja nee proi njegove anginozne srane tegobe samo zato to se nije oslobodio svojih sukoba; moe dobiti srani infarkt samo zbog psihikih uzroka, ir na elucu mu se uvijek nanovo vraa jer neto nije u redu s njegovim cjelokupnim ivotom, ili u sluaju astmatinog napada ne dobiva zra ka samo zato to je psihiki prenapet. Moda e jednog dana spoznati da se ivot ne moe objasniti i poeti samo s fizikom i kemijom, nego da je ovjek ipak neto vie nego vrlo slo eni stroj ili robot. Onda e i od lijenika oekivati vie nego to mu moe dati samo me dicinski monter, mehaniar za organe. Ima jo neto to komplicira problem. To su poznate prilike danas u socijalnom osigu ranju koje je daleko odmaklo od svoga prvobitnog cilja da pomae onima kojima je to potrebno u njihovim ivotnim peripetijama. Problem socijalne medicine i zdravstvenog osi guranja ocrtao je prof, dr med. E. Seidler iz Freiburga ovako: Pacijent oekuje zbrinjavanje, bla-

54

Povijest prirodnog lijeenja

Kneippova fizioterapija

55

gajna zdravstvenog osiguranja tednju, znanost primjenu najnovijih dostignua, a drava rav noteu u socijalnom fondu. Kad imate sedamdeset pacijenata dnevno, nema mogunosti za osoban odnos. Lije niku najvie vremena odnesu administrativna pitanja. Jedva da jo postoji mogunost za osoban dodir izmeu lijenika i pacijenta. Problem je, meutim, i u tome to pogreno orijentirano socijalno staranje odgaja modernog ovjeka u sve neaktivnijega lana drutva. Pri dananjem socijalnom staranju ovjek se teko sav i potpuno ukljuuje u napore da postane i ostane zdrav jer je mnogo puta, bar s materijalne strane, bolje bolestan ljenariti nego se truditi za izljeenje. Ti problemi, meutim, nisu pitanje razuma, nego u prvom redu politike, emu ovdje nije mjesto za raspravu.

Pri lijeenju treba voditi rauna o ovjeku kao cjelini, dakle i o onom dijelu koji ini njegovu psihu, zbog ega i govorimo o cjelokupnoj fizioterapijskoj obradi bolesnika. Bu dui da uspostavljanje prirodnoga ivotnog reda u podruju tijela i psihe zavisi od po tpore psihe, u fizioterapiju naelno spada i psihoterapija. Pri tome je, naravno, neosporno da je visoka psihoterapija nadlenost za to osposobljenog strunjaka (vidi i: primijenje na psihosomatika). Iz tih prvobitnih oblika lijeenja i Kneipp je razvio svoju kuru. Zato je i moderna knajpovska fizioterapija po svom porijeklu i razvitku ograniena na pet osnovnih podruja. Me utim, to svjesno ograniavanje ne bi trebalo da iskljuuje daljnji razvoj ili potrebne obrade bolesnika druge vrste. U knajpovsku obradu bolesnika spada ovih pet osnova: 1. Lijeenje vodom (hidroterapija) koje je vrlo raznolik postupak. Moe se individualno stupnjevati. Tim bi se postupkom trebalo da vodom kao nosiocem topline i hladnoe, ke mijskih i mehanikih te elektrinih podraaja u organizmu izazivaju osmiljene reakcije. 2. Lijeenje hranom (dijetetika) se temelji na punovrijednoj ili osnovnoj hrani koja je pri rodno pravilna (vidi poglavlje Prehrana i dijeta, dr med. H. Anemueller). 3. Lijeenje ljekovitim biljem (fitoterapija) je lijeenje koje potjee od biljaka te odrava i dopunjava lijeenje lijekovima (vidi poglavlje: Ljekovito bilje, dr med. R. F. Weiss). 4. Lijeenje gibanjem (kineziterapija) obuhvaa sve mogunosti od aktivnoga do pasiv noga gibanja: medicinsku gimnastiku, gimnastiku, hodanje, terenske kure, sport, bicikli zam, plivanje, kupelji za razgibavanje itd., a i razliite oblike masae. 5. Primijenjena psihosomatika pokuava uz pomo najvee mogue psihike harmonije opet uspostaviti prirodni ivotni ritam koji bi trebalo da ovjeku omogui da ozdravi, po stane veseo i sposoban za rad. Opsena fizioterapija kao cjelina, a i svjesno, na knajpovski nain ograniena fizioterapija postiu uspjeh svugdje gdje se u lijeenje mogu ukljuiti vlastiti procesi regulacije i uravno teenja. U poetku je rije o nespecifinoj opoj obradi a tek kasnije o obradi pojedinih or gana. Jasno je da zbog toga fizioterapija ima ire mogunosti djelovanja nego specifini po stupci vezani na pojedine organe. To znai da su fizioterapijski zahvati primjereni svugdje gdje moemo ukljuiti vlastite procese regulacije i uravnoteenja i gdje su dane materijalne i osobne mogunosti. Materijalne mogunosti zapravo su tehnika oprema i aparatura, prostorije i ostalo to nam omoguava najbolju moguu primjenu fizioterapijskih postupaka. Pod osobnim mogunostima mislimo da svatko tko se eli baviti fizioterapijom mora imati potrebno znanje iz tog podruja. To vrijedi l>ezuvjetno i za lijenika ako ne eli skliznuti na razinu nadrilijenika, a vrijedi i za pomono zdravstveno osoblje. U proirenom smislu te mogunosti vrijede bezuvjetno za knajpovsku kuru u pravom smislu, a pogotovu po pitanju ljeiline sredine. Sistematsko evolucijsko oblikovanje i usavravanje Kneippove fizioterapije koju su posebno nakon njegove smrti nastavili knajpovski lijenici, oblikovalo je poseban oblik lijeenja, Kneippovu kuru, koja je vrlo samostalna i neovisna o mjesnim ljekovitim iniocima (ljeko vitim izvorima, movarama i dr.). Granice Kneippove fizioterapije, odnosno Kneippove kure, jesu u: 1. stvarima ili tvari, 2. pacijentovoj linosti, 3. lijenikovoj linosti.

Kneippova fizioterapija
Kao najstariji oblik medicine prirodna je medicina pretrpjela velika preoblikovanja i promje ne. Od kraja prolog stoljea, dakle od poetka industrijskog vijeka, medicina je doivjela go tovo revolucionarni razvoj. U taj se razvoj ukljuila i originalna Kneippova kura, koja se posebno pod utjecajem knajpovskih lijenika osmiljeno irila i produbljavala, dobila znanstvenu potporu i prilagodila se pravom napretku ope medicinske znanosti. U okviru tog razvoja i u skladu s meuna rodnim tenjama nastao je i izraz fizioterapija Fizioterapija je prirodno lijeenje. Pri tome treba rije physis (priroda) razumjeti u smislu starogrkih filozofa koji su je uzeli za osnovu rijei fizioterapija. A izrazom physis razumi jevamo prirodu obje biti, fizike i psihike. Jedno i drugo je obuhvaeno rijeju priroda. Zbog toga fizioterapija uvijek obuhvaa fiziki i psihiki dio u smislu nerazdvojive cjeline. Prema tome daleko premauje fizikalno-dijetetsku terapiju. Tako je prvobitna fizioterapija bila nespe cifino ope lijeenje cjelokupnog ovjeka iako se inilo da je u prvom planu specifina ob rada pojedinog organa. Zajedniko naelo pri djelovanju fizioterapije jest izazivanje regulacijskih mehanizama i onih za uspostavljanje ravnot uz pomo fizikalno-dijetetskih i psi hikih oblika lijeenja. U vezi s fizikalno-dijetetskin. .miocima pouzdano je rije o prastarom, ako ne i najstarijem obliku lijeenja uope. U svakom sluaju .su ve najstarija poznata ple mena i narodi znali za najjednostavnije oblike masae, vjebi, gibanja, primjenu hladnoe, topline i svjetlosti Iz tih praoblika lijeenja razvila se predznanstvena a tek mnogo godina kasnije i znanstveno obrazloena fizioterapija. Iz nje se razvila kritina i na iskustvima os novana, ovjeku primjerena primjena prirodnih i ljekovitih podraaja kao to su zrak, svjet lost, toplina, hladnoa, gibanje i mirovanje, a i odgovarajua dijeta. Na toj se osnovi razvila znanstvena fizikalno-dijetetska terapija pri kojoj su se sve vie primjenjivali i umjetni ljekoviti inioci kao to su vru zrak, visinsko sunce, voda, kupelji i drugo. U novije vrijeme se u fizikalnoj terapiji afirmirala i elektrika, koja je jedna od osnovnih >sobia tvari. Slino se razvijala i psihoterapija, lijeenje psihikim sredstvima. O njoj znamo iz povijesti ljudske civilizacije. Indija, Egipat i stara Grka znali su za ljekoviti san i spavanje u hramu, djelomino upotrebom droga, djelomino bez njih; alkohol, mak, otrov biljke paskvice. Ve llipokrat, Galen i Avicenna spominju i opisuju sugestiju. Iz tih se oblika psihoterapije razvila suvremena psihoterapija koja je povezana pogotovu s imenima Freud, Ju/tg, Ad/er, Kret.^ i drugima, a i s njihovim uenicima (iz Grobera: Klinisches Lehrbuch der Physik. Ther^pie. Izdavaka kua Fischer, Stuttgart).

56

Povijest prirodnog lijeenja

Ponovno ukljuivanje oboljelih u pun ivot (rehabilitacija) Sto je rehabilitacija?

57

1. Stvari i tvar. Moderna fizioterapija uvijek polazi od pretpostavke da u organizmu jo ima ive snage koja e treniranjem ojaati ili snage koja moe izazvati ravnoteu, zato ta fi zioterapija otpada u svim onim sluajevima poremeaja za ije bi lijeenje bile potrebne ive snage kojih u organizmu vie nema. Pri tome mislimo na izrazitu otupjelost ili iscrpljenost vegetativnog sistema ili sistema lijezda s unutranjim izluivanjem. Ako je, na primjer, tit njaa neaktivna, poinje nedostajati odgovarajui hormon to prouzrokuje miksedem, pa bo lesniku treba davati tvar titnjae. Kod teke eerne bolesti u pankreasu se vie ne stvara dovoljno inzulina, pa ga pacijent mora dobivati s lijekovima. Ako teko otkae optok krvi, potrebni su lijekovi za srce kao to su strofantin, digitalis i d r u g i . . . Ako u elucu nema nikakvih eluanih sokova pacijent mora dobivati tvari koje odgovaraju eluanom soku. Ali ba na ovom mjestu upozoravamo na opasnosti koje se kriju. Ako se u elucu stvara kiselina, ali je nema dovoljno, trebalo bi stalno pospjeivati to stvaranje. Teka infekcijska bolest, na primjer upala modane opne ili ope trovanje krvi, sepsa, iziskuje zahvat modernim antibio ticima. I na ovom mjestu opet upozoravamo na tetnu upotrebu lijekova. Ako u sluaju sva koga najobinijega kihanja ili svake upale grla posegnemo za takvim lijekovima, neemo ih moi upotrijebiti u trenutku kad nam budu zaista ozbiljno potrebni. Naime, uzronici bolesti koje bi trebalo da unite ti moderni lijekovi, s vremenom postanu tako otporni da ih vie ni najmoderniji lijekovi ne mogu unititi. Ali moe se dogoditi i to da ba antibioticima uni timo bakterije koje su nam nune, koje ive s nama, na primjer bakterije u crijevima, i s tim nanesemo veliku tetu crijevnoj flori. Za najtee bolove moramo davati lijekove koji ih ublaavaju. Treba da spomenemo i nar kozu koja se ne moe zamijeniti ni jednim postupkom prirodnog lijeenja. Uz to, meutim, fizioterapija ne pomae kod lokalnih, mehaniki nastalih poremeaja i ozljeda kao to su, na primjer, prijelomi kostiju, ortopedske promjene, smetnje pri poroaju, irovi koje treba istiskati ili oni kojima treba napraviti izlaz, i drugo. 2. P a c i j e n t o v a linost. Budui da pitanja u vezi sa sreenou u ivotu ne moemo iz knajpovske kure odstraniti raspravljanjem, i u ovom se podruju pokazuje granica kad bo lesnik nee ili - a to je mnogo rjee - ne moe objektivno svoj ivot dovesti u red niti se potruditi da postigne bar najnunije. Ako, na primjer, uslijed pretjeranog puenja nastanu teke smetnje u optoku krvi, nee pomoi nikakva fizioterapija ako bolesnik nije spreman potpuno prekinuti puenje. Isto vrijedi i za zloupotrebu na drugim podrujima. Fizioterapija daje niz mogunosti ako pacijent surauje. Bar je kod odraslih obavezno ograditi se. 3. L i j e n i k o v a linost. Najbolji uspjesi se postiu ako lijenik i pomono osoblje pot puno ovladaju teorijskim osnovama i fizioterapijskom tehnikom. Ne smije se zaboraviti da se uspjeh moe postii samo ako u fizioterapiju ukljuimo sve sprave koje stoje na raspo laganju. Ali uvijek iznova spoznajemo da svaki ovjek te sprave upotrebljava jednako teme ljito i savjesno kao to i inae prilazi poslu za koji je potrebna posebna odgovornost. Prema tome, i ovaj posao ovisi o njemu. Tko ne radi tako, neuspjehe moe pripisati sam sebi, a ne metodi. Fizioterapija, meutim, nema samo vanu ulogu u lijeenju akutno ili kronino oboljelih, nego i u rehabilitaciji.

Rije je latinska. Rehabilitare prvobitno znai nekome povratiti nepravdom oduzeti dobar glas, ast, ili ga vratiti u stari poloaj. Kasnije je rije dobila znaenje ponovno osposobiti neku stvar ili osobu, ponovno uspostaviti ranije stanje. A to znai u naem sluaju? I ovdje ima vie znaenja. Uope moemo rei da rehabilitacija znai danas napore medicine i socijalnog staranja da koliko god mogu osposobe i u pun ivot vrate ljude koje su bile zahvatile teke bolesti, posljedice rata, nesree na radnom mjestu ili promet ne nesree, itd. Meutim, vjerojatno veina zastupnika rehabilitacijske medicine vidi svrhu u tome da vraa sposobnost za obavljanje posla kojim netko privreuje. To je moda previe jednostra no gledanje. Zapravo hoemo rei da nije rije samo o fizikim ozljedama, nego i psihikim. U po etku se rehabilitacijska medicina oslanjala prije svega na kirurgiju i ortopediju, odnosno po tjecala je iz te discipline (briga za invalidne osobe), a danas obuhvaa gotovo sve grane me dicine. U podruju interne medicine preteno su civilizacijska oteenja meu koja pr venstveno ubrajamo oboljenja optoka krvi (na primjer srani infarkt), ir na elucu, tu berkulozu, organske ivane bolesti (na primjer spinalna djeja paraliza). A uspjeno su zavreni i pokusi rehabilitacije ljudi s oteenjima mozga, tekih neurotiara i ak duev nih bolesnika i alkoholiara. Rehabilitacija je dakle neto drugo nego lijeenje i dodatno lijeenje. Akutne i kronine bolesti treba lijeiti s ciljem da bolesnika to prije oslobodimo bolesti i posljedica bolesti ili da ih ublaimo. Kad se to ne moe ostvariti u odreenom vremenu, a daljnje lijeenje ob eava dodatna poboljanja, iako bi moglo dugo trajati, pribjegavamo dodatnom lijeenju. Ako usprkos lijeenju i dodatnom lijeenju dodue pobijedimo ono to je bolesnika ozbiljnije ug roavalo ali ostane privremeno ili trajno oteenje, poinje rehabilitacija. Prema tome, mo emo rei: svrha lijeenja je lijeiti; dodatno lijeenje i dalje uklanja ostatke bolesti, a reha bilitacija pomae stupanje u novi ivot u sluajevima gdje posljedice bolesti ili nesree sme taju da ovjek pone ivjeti kao ranije (Prema Oberregu i dr med. I. Gottschickti). Do odreene mjere to vrijedi i za starog ovjeka, pogotovu onda kad je u pitanju pri jevremeni invaliditet ili umirovljenje kao posljedica istroenosti. I u takvim sluajevima esto uspijevamo da odgovarajuim mjerama za uspostavljanje ravnotee opet postignemo odre enu osposobljenost kako bi se pogoeni mogao ukljuiti u zbivanja i zaraivati za ivot umjesto da pasivno ivotari. Nije potrebno jx)sebno naglaavati koliko je to vano naroito kad nema dovoljno radne snage za njegu. A jo je vanija ona isto ljudska strana - vratiti nekome osjeaj da nije nekoristan lan drutva nego da moe korisno zavriti ivot. Znai da je osnovni uvjet za rehabilitaciju oteenje zdravlja koje ograniava dotadanju sposobnost za ivot, ali jo daje mogunosti za poboljanje. Tako ostaje zadaa rehabilitacije da te mogunosti iskoristi i ozlijeenome pomogne da se opet ukljui u puni ivot u gra nicama koje doputa njegov invaliditet i sposobnost nadoknaivanja nedostatka. Razmotrit emo nekoliko primjera da bismo lake shvatili o emu je rije! Prvi sluaj je nakon preboljelog infarkta (vidi i to poglavlje). Uslijed pomanjkanja kisika u sluaju sranog infarkta odumru stanice sranog miia. Njih vie ne mogu nadomjestiti nove stanice sra nog miia. Formira se tkivo kojim zacijeli oteenje. Da bi to tkivo opet moglo djelovati i preuzeti brigu za ponovni umjereni rad sranog miia, mora biti bolje prokrvljeno. To e se postii treniranjem preteno tjelesne muskulature. Naime, kao to smo ve spomenuli, po stoji veza izmeu miia tijela i srca. Stoga rehabilitacija nakon sranog infarkta poinje sis-

Ponovno ukljuivanje oboljelih u pun ivot (rehabilitacija)

Rehabilitacija spada meu najvanije medicinske probleme dananjice. Da bismo to lake ra zumjeli, moramo objasniti sam taj pojam.

58

Povijest prirodnog lijeenja

Aktivna briga za zdravlje

59

tematskim gibanjem koje u lijeenje ujedno ukljuuje i podraaje toplinom i hladnoom (po sebno vodu kao nosioca topline i hladnoe). Sistematskim treniranjem se obino uspijeva umnogome obnoviti rad srca, iako oteenje ostaje, jer se srani mii ne formira nanovo. Kao sljedei primjer spominjemo najei oblik kapi, krvarenje u mozgu. Krvarenjem propadaju ivane stanice u mozgu; ni one se - kao ni stanice sranog miia - ne mogu nikad vie obnoviti. Ali usprkos tome uspijeva se sistematskim treningom i osposobljava njem novih sprovodnih putova smanjiti invaliditet, smetnje u govoru i drugo. Meutim, glavno podruje dananje rehabilitacije svakako su posljedice ranjavanja iz pro log rata i tekih nesrea. 1 u tim sluajevima rehabilitacijom se pokuavaju zahvatima re gulacije i uspostavljanja ravnotee ponovo osposobiti ljudi za rad i ivot. Upravo tim ljudima s ozljedama iz rata, uslijed nesree ili bolesti, kojima je usprkos lijeenju ostalo oteenje, po trebna je pomo da bi opet mogli stei povjerenje u sebe, da bi mogli obavljati svoje staro ili novo zanimanje, osloboditi se osjeaja manje vrijednosti i postati korisni lanovi porodice i zajednice. To znai da je rehabilitacija u poetku medicinska stvar. Ali uz medicinske za hvate u rehabilitaciju spadaju i ekonomski i socijalni; oni trebaju oteenome pomoi da se uivi u nove prilike. Pri tome s lijenikom surauju psiholozi, rukovodioci obrazovnih te ajeva za prekvalifikaciju, strunjaci za profesionalnu orijentaciju, njegovatelji, strunjaci iz ljekovitih toplica, terapeuti koji e osposobljavati za zapoljavanje, itd. U novije vrijeme medicina nalazi sve vie sredstava i putova da pomae ondje gdje ot kae priroda, odnosno da nedostatke nadoknadi umjetnim udovima, protezama i raznim po magalima. Danas openito vrijedi da se bolesnik im doe u bolnicu podvrgava lijeenju ko jim e se sprijeiti trajna oteenja. Kad se moe prekida se naelo potede i poinje primjena mjera koje e u pacijentu probuditi snage, uvjebati ih i ojaati. Da spomenemo samo rano ustajanje operiranih i rodilja, masae, gimnastike vjebe u postelji, primjenu vode i drugo; u dobrim bolnicama danas se to esto smatra postupkom koji se sam po sebi razumije. Zahvaljujui centrima za rehabilitaciju i klinikim odjelima danas je znatno olakano li jeenje ozlijeenih. U tim specijaliziranim klinikama i centrima okupljaju se ozlijeeni i bo lesni odreenih teritorijalnih podruja. Vie nije potrebno da svaka bolnica izdvaja golema sredstva za specijaliste, osoblje obueno za njegu bolesnika i skupe naprave. U ratu ranjeni, u nesreama ozlijeeni, profesionalno oboljeli i oni sa civilizacijskim ozljedama imaju na ras polaganju vie nego obino lijeenje. Mnogo ozlijeenih je vaan inilac, jer zbog toga ne dostaje radne snage. Uz to je retencijama jako optereen nacionalni dohodak. Sve one koji vie nisu sposobni za svoje prvobitno zanimanje, treba - po mogunosti - prekvalificirati za drugo. Ako radnu sposobnost mnogih ozlijeenih bitno poboljamo u starom zvanju ili ih osposobimo za nova radna mjesta, ako one koji su povrijeeni na radu opet postavimo na vlastite noge i bar ih djelomino ili potpuno oslobodimo vanjske njege, mi smo socijalno i politiki uinili mnogo. Kao to smo ve rekli, to vrijedi za bolesti i istroenosti i s njima povezane rane invalidnosti ili prijevremena umirovljenja. Meutim, ta razmiljanja nisu samo ono to odluuje. Prije svega rije je o neem viem, o ljudskom dostojanstvu i to je mogue paljivijem postupku i njezi njegovih fizikih i psihikih mogunosti, da bi se opet osjetio kao potpun ovjek. Zato treba psiholoki obraivati i sve one koji su se otuili u toku svoje nesposobnosti za rad da se oslobode osjeaja manje vrijednosti i opet steknu potrebno sa mopouzdanje da bi se mogli ponovno ukljuiti u pun ivot. I ovjekovu dostojanstvu od govara da pomogne sam sebi koliko god moe svojim snagama i surauje u formiranju svi jeta u kojem ivi. Budui da stalno raste broj nastradalih u nesreama i civilizacijskih bolesnika, rehabili tacija je dobila na znaaju kao nikad do sada. Treba rijeiti gomilu zadaa. Samo po sebi se razumije da emo se latiti svih sredstava koja mogu pomoi da se te zadae rijee.

Uz kirurke i ortopedske mjere ba e moderna fizioterapija - ako je budemo znali pra vilno primjenjivati - pruiti najbolje mogunosti za ostvarenje najvie mogue rehabilitacije. Aktivna briga za zdravlje ne moe se odvojiti od fizioterapije.

Aktivna briga za zdravlje

to je aktivna briga za zdravlje? Aktivnom brigom Za zdravlje treba da svim prirodnim ivotnim podraajima i svim vlastitim snagama mobiliziramo organizam i treningom ga ojaamo. Aktivna briga za zdravlje je nuna dopuna tehnike medicine i ope higijene. Time ne nijeemo nesumnjive uspjehe u podruju dijagnostikih i operativnih mogunosti, lijeenje lijekovima, pogotovu iskorjenjivanje zaraz nih bolesti i mnogo drugoga. Isto tako nije u suprotnosti s pravim napretkom tehnike i po tvruje pozitivni razvoj civilizacije. Zadaa aktivne brige za zdravlje je da pomae svakom ovjeku pomaknuti se iz neaktivnosti koja ga obogaljuje i u njemu probudi osjeaj odgovor nosti za svoje zdravlje, te da mu prenese i potrebno znanje i pokae mogunosti i putove koji e mu pomoi probuditi njegove snage, uvjebati ih i ojaati. Aktivna briga za zdravlje, dakle, nije put da se ovjek vrati u romantinu vezu s prirodom, nego da na osnovi nove odgovornosti prema sebi i drutvu svoj ivot provodi u okolici u kojoj ivi i usklauje ga s njom. Sebastian Kneipp je, dakle, ponovni osniva ivljenju i prirodnom lijeenju, koje obuhvaa put do zdravlja, do veselog ivota i sree. To lagoditi modernom nainu ivota. U njegovu psihe. U tom ovjeku ive snage sposobne za ojaati. Kneipp ui kako biti fiziki i psihiki naelnoga, uvijek vaeeg uenja o zdravom sva podruja ovjekova ivota i pokazuje mu uenje treba samo pravilno protumaiti i pri sreditu je uvijek ovjek kao jedinstvo tijela i podeavanje koje treba probuditi i treningom zdrav.

Mladost i zrelost

61

Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju u trima razdobljima ivota Mladost i zrelost Vrhunac ivota (brak i porodica) Starost
Ono to je bitno u Kneippovu uenju vrijedi, dodue, za sva ivotna doba, ali svako od njih ima svoje posebnosti koje treba obraditi odvojeno.

Razvojne godine i poremeaji Cim se pri udesnom stvaranju ovjeka sjedine enska spolna stanica, jajace, i oploavajua muka spolna stanica, sjemena stanica, jedna od milijuna sjemenih stanica koje pri snoaju uu u vaginu ene, dobivamo novog ovjeka kao fiziku i psihiku ukupnost s ve odre enim spolom budueg djeteta. U trenutku oplodnje, izmjenom odreenih dijelova majine i oeve spolne stanice, ve je odlueno kad se razvija muko a kad ensko. Ve potkraj treeg mjeseca trudnoe mogu se, iako jo nejasno, razlikovati spolni dijelovi, a u etvrtom mjesecu trudnoe spolne razlike su potpuno prepoznatljive. Od roenja do desete godine djeak i djevojica razvijaju se jednako. Ipak ima odreenih posebnosti kod spolova i one se ispoljavaju na primjer u sklonostima i igrama: to najbolje ilustrira lutka kao igraka za djevojicu, iako se enska posebnost potpuno razvije tek kod odrasle ene. Od desete do petnaeste godine djevojice uope rastu bre nego djeaci. Do desete go dine narastu 3 do 4 cm godinje, a od desete i jedanaeste godine nadalje obino 5 do 10 cm godinje. U vrijeme sazrijevanja se krivulja rasta vrlo brzo penje, tempo je izvanredno iv, rast je gotovo skokovit. Takav rast kod djeaka obino poinje tek s dvanaestom ili trinaestom go dinom. Tako su djevojice do petnaeste godine po pravilu vie od djeaka. Nakon toga dje aci nadoknauju proputeno, dostignu djevojice i tako ih prerastu da potkraj drugog de setljea ivota gotovo svugdje u svijetu mukarci premauju ene po visini. ivotne prilike su od velikog znaenja za rast. Gradska djeca su, na primjer, esto via od seoske. Prilikom rasta u visinu teina se relativno malo povea. Tijelo sve potroi za rast u visinu. Tek kad se rastenje smiri i zavri, tijelo poinje razvijati vie masnog i mi inog tkiva. Kod ena se ranije prepoznaju znakovi sazrijevanja nego kod mukaraca. Na naim geografskim irinama te znakove, takozvane pubertetske znakove, prepoznajemo izmeu dvanaeste i etrnaeste godine. To nije kod svih rasa jednako. Tako se znakovi zrelosti u junoj Evropi pojavljuju ranije nego u sjevernoj, u istoj skupini crnokosi sazrijevaju pri je nego plavokosi. Uoljive su razlike u tempu razvoja izmeu gradske i seoske djece; uope uzevi, gradska djeca sazrijevaju ranije. Pri tome vanu ulogu imaju uvjeti u kojima ive. Djeca siromanih slojeva po pravilu ponu kasnije sazrijevati. Posebna karakteristika naeg stoljea je takozvana akceleracija.

Mladost i zrelost
Djetinjstvo Kneipp se u svojim knjigama posebno rado zauzimao za njegu i odgoj djece. U prosincu 1890. godine objavljena je njegova knjiica: Njega zdravog i bolesnog djeteta. Knjiicu je napisao po diktatu svijesti o velikoj moralnoj odgovornosti. U uvodu pie Ve sam vie puta namjeravao poeti da piem knjigu o dunostima majke prema dje tetu, ali sam uvijek odgaao. Napokon sam ipak uspio sakupiti najpotrebnije gradivo i na pisao sam knjiicu koju bih najradije osobno uruio svakoj majci ili joj njezine dunosti stavio na srce i ozbiljno je potaknuo rijeima: 'Upoznajte svoje stvarne dunosti prema svojoj djeci kako biste ivot bolje iskoristili za njih; bez obzira to svakoga dana imate toliko briga i te koa da se ne vidite iz njih.' Ipak, ni jednoj od njih ne bih nita manje ozbiljno rekao i naglasio i dunosti koje ima prema sebi, jer samo onaj ovjek koji ispunjava obaveze prema sebi moe s uspjehom ispuniti svoje dunosti prema djetetu; samo takav ovjek je u stanju raditi korisno i za druge. Usprkos mnogim promjenama u ovjekovoj okolici jo i danas vrijedi sve bitno to je Kneipp rekao o odgoju i ukljuivanju prirodnih ivotnih ljekovitih podraaja. Ipak, pri radu ne smijemo zaboraviti da dijete nije odrasli ovjek u malenome. To treba imati u vidu pri izboru vrste, jaine i vremena koliko treba da traje podraaj. Za oboljelu dojenad i djecu potrebna je ve u poetku lijenika pomo. To pogotovu vrijedi kad je rije o smetnjama u prehrani i svim tekim akutnim bolestima s velikom vru icom. Stoga ni u ovoj knjizi nema nikakvih prijedloga ni uputa za specijalno lijeenje. Rei emo samo neto o osnovnim uvjetima za zdravo djetinjstvo i openito o pravilnom po naanju pri smetnjama u zdravlju. Posebno bismo htjeli izazvati zanimanje za razumijevanje toka razvoja djeteta od majinog tijela do godina sazrijevanja.

Ubrzavanje razvoja ili akceleracija Rijeju akceleracija oznaujemo ubrzavanje tjelesnog sazrijevanja dok je psihiki razvoj usporeniji. To nije bolesna pojava nego prilagoavanje na odgojne sisteme i oslobaanje nekih meuljudskih odnosa i prihvaanje razliitih loih navika: nagonsko seksualno oputanje, strasti, ovisnosti svih vrsta i drugo. Jo se ne moe pouzdano rei to uzrokuje tu pojavu. Oito je u pitanju kompleksno djelovanje utjecaja okolice, meu kojima treba najvie uzeti u obzir, zraenje i klimu (poveano ultravioletno zraenje i drugo), ivano-psihika opte reenja uslijed mnogostrukih podraaja iz okolice, opadanja bolesti koje koe rast, oslobaa nje djece i adolescenata napornoga fizikog rada, a prije svega znatno poveanje potronje mesa, masti, voa, povra i ujedno sve manja potronja kruha i krumpira (prema prof, dr G. Kocbu, Institut za ljudsku genetiku i antropologiju, Sveuilite u Erlangenu).

62

Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju

Mladost i zrelost

63

Promjene spolnih organa treba shvatiti kao vanjski znak sazrijevanja; ipak valja znati da se prave spolne promjene vremenski ne poklapaju uvijek s drugim tjelesnim i psihikim pro mjenama. Ba kod djevojica vidimo da se, na primjer, vrlo rano pojavljuje menstruacija, a mnogo kasnije druge tjelesne i psihike promjene koje prate sazrijevanje. Naprotiv, menstrua cija moe da se pojavi kasno, nekako u sedamnaestoj ili osamnaestoj godini, a da sazrijevanje drugih dijelova tijela i psihe pone mnogo ranije. Istodobno sa sazrijevanjem spolnih lijezda djevojice, to jest jajnika, i formiranjem nji hove funkcionalnosti, preobraava se i cjelokupan hormonalni aparat. Vanjski dijelovi spol nih organa i pazuho obrastu dlakama. Trajne dlake zamijene prvobitne pahuljaste dlake u pazuhu i oko spolnih organa a niknu ve u jedanaestoj-dvanaestoj godini. Konana spolna dlakavost je vodoravno ograniena. Kosa na glavi, pogotovu kod djevojica, potamni, a obrve se produe i postaju krue. Rast dlaka po pravilu zavrava u osamnaestoj godini. Nakon desete godine poinje se pokazivati i bitna razlika izmeu spolova razvojem grla. ensko grlo se ini dulje, njegova graa je njenija, grlo je istodobno ire i u donjem di jelu zaobljenije. U poetku su prsne lijezde kod oba spola jednake, ali se kod enskog spola promijene i djevojici u adolescenciji djelomino izazivaju osjeaj enskosti, a djelomino i neke nejasne srameljivosti. Grudi se zaoble jer se povea opseg potkonoga masnog i miinog tkiva. Razvijaju se adolescentnike grudi, takozvane pupajue grudi. Grudi polako postaju manje-vie polukuglaste, veinom stre naprijed, pri normalnom razvoju su rijetko objeene. Sve vie i vie se izboavaju. Bradavice i krugovi oko njih (areole) postaju sve reljefniji. Budui da se gomilaju masti i razvija se masno tkivo, udovi postaju sve obliji, a bokovi puniji. Zdjelica se iri. Takozvani hormonalni pubertetski preobraaj opaamo u karakteris tinim promjenama rasta kod svih organskih sistema. Ve smo govorili o rastu u visinu. Rast u irinu poinje kasnije i sporije. Tako nastaje neka rascijepljenost, nesklad: nerazmjerno dugo tijelo doima se nezgrapno. Predugi udovi vise nesreeno uz tijelo i ometaju sklad gibanja. Posljedica je nespretno ponaanje. Moe se pojaviti i nepravilno dranje tijela. Odgojitelj mora uvijek nanovo upozoravati da leda i glavu treba drati uspravno. I u rastu lica vidimo vee rastezanje nego punjenje. Nos dobiva konaan oblik. Poseban razvoj opaamo i na ru kama i stopalima. Ruka djevojice ostaje tanja i kraa i ima njenije zglobove nego ruka dje aka. Isto opaamo i kod stopala djevojica: graa im je njenija i vitkija. Budui da lubanjske kosti rastu, u to se vrijeme poveava glava, kod djevojica obino izmeu dvanaeste i e trnaeste godine. Miii se kod djevojica poveavaju manje nego kod djeaka. Rast unutranjih organa dugo zaostaje za rastom kostiju. Srce se do petnaeste godine povea polako, a bre izmeu esnaeste i dvadesete. Kao to smo ve naglasili kod djevojica, tako se i kod djeaka razvijaju dlake kao se kundarni spolni znak, a isto tako u pazuhu i oko spolnih organa. Djeaci dobiju i dlake na licu i dublji glas. Nekada toliko jai razvoj enske zdjelice u usporedbi s mukom vie nije onako izrazit kao ranije. Danas esto i djeaci imaju iroku zdjelicu kao mnoge djevojice. Sve te promjene su posljedica dubljih procesa koji se odvijaju u cijelom organizmu, a prije svega posljedica zrenja spolnih lijezda: kod djeaka testisa, kod djevojica jajnika. U vezi sa sazrijevanjem u enskom organizmu u razdoblju izmeu djetinjstva i puberteta nastaje pojava koju nazivamo mjesenim pranjem (menstruacijom). Prva menstruacija jo nije znak potpune spolne zrelosti. U poetku menstruacija nije redovita. Cesto nakon prvog kr varenja izostane vie mjeseci, ali ne treba se bojati da je to izraz neke bolesti ili organskog nedostatka. Bit menstruacije obraujemo na drugom mjestu.

Kod djeaka se esto po noi izlijeva sjeme (polucija); pojava je nerijetko povezana s erot skim snovima i nije znak bolesti. I psihiki razvoj tee u tijesnoj povezanosti s tjelesnim sazrijevanjem, neprestanim vre njem i preobraavanjem, tom udesnom karakteristikom ivota. Ali u tome razlikujemo pretpubertet od puberteta.

Pretpubertet Kod djeaka pretpubertet poinje izmeu jedanaeste i etrnaeste godine, a kod djevojica iz meu desete i dvanaeste. Kod djeaka ga obiljeava vea potreba za gibanjem, koja je povezana s velikim tjelesnim kapacitetom. Omiljeno je plivanje, biciklizam, skijanje; pojavljuje se sve vea agresivnost koja moe dovesti do surovosti, naglaena je sklonost za opaanje osjetilima. Voli bune zvukove, otre mirise (na primjer dim iz ispune cijevi) i svjetlosne efekte. Moe ak sa zadovoljstvom doivljavati bol, prljavtinu i znoj. Djeak u pretpubertetu trai drutvo svojih vrnjaka. U dobro rukovoenoj skupini mladih tih godina dolaze do izraaja najbolje osobine te dobne skupine: sposobnost da se za neto oduevi, odanost, hrabrost, drugarstvo i spremnost na suradnju. Djeak u toj dobi nastoji biti osobno samostalan, a zbog toga esto dolazi u sukob s odraslima. Ne ukljuuje se u okolinu na koju je bio navikao do tada, ne pridrava se vie odreenog i priznatog reda, ne voli se prati, tonost postaje problem, odbija uredno odije vanje i njegu kose. Osjeajno se udaljuje od majke a sve vie pribliava ocu koji za njega do biva vee znaenje kao uzor za vlastitu ulogu adolescenta. Pretpubertet djevojica obino poinje dvije godine ranije nego kod djeaka i tee malo drugaije. Poinje takoer s tjelesnim nemirom, ali prati ga potreba za eim govorenjem, djevojica postaje priljiva, spremna je da se bilo emu smije bez pravog uzroka. Neto malo prije pojave menstruacije, njezino se ponaanje mijenja. Raspoloenje takoer. Nerijetko se pojavljuju depresije. Zelja za druenjem se smjenjuje s potrebom za osamljivanjem, prilagod ljivost se smjenjuje s odbijanjem, aktivnost s neaktivnou. Promjenljivost osjeaja izaziva su kobe s roditeljima, uiteljima i prijateljicama koje brzo rastu. Za razliku od djeaka, djevojice postaju neaktivne, odbijaju kretanje i mnogo itaju. Ne ue sa zadovoljstvom, prijemljive su za sve mogue, ali nisu djelotvorne. Obino u koli poputaju, vole boraviti kod kue i sa njariti. Do sporova dolazi zbog preosjetljivosti i elje za udobnou s okolinom koja se protivi njihovim zamislima. Ali iznenaujue brzo su takve djevojice spremne suraivati ako dobiju ozbiljnu zadau, na primjer njegovati bolesnika ili obavljati kune poslove.

K a k o treba postupati s mladima u pretpubertetu? Mladi te dobi radi ono to od njega oekujemo. Teko je pogoen ako mu ne ukazujemo povjerenje, ako mu ne nalaemo odgovornosti, ako mu tek rijetko kada dajemo priliku da neto uradi a ujedno ga psujemo da gubi vrijeme i neodgovorno i drsko troi snage. Trebalo bi njegovu elju za aktivnou potpuno i pametno iskoristiti. Treba mu davati ozbiljne za datke s pravim drugarskim odnosom, bez vike i nepovjerenja zbog njegova nedovoljna is kustva. Moramo mu omoguiti i razliite pozitivne drutvene doivljaje natjecanja, kazalite i sline priredbe te jo mnogo to. Ali u svemu tome on treba sudjelovati aktivno. Tako su vinu snagu orijentira na pravi put i mi emo uvelike zadovoljiti potrebe primjerene nje govoj dobi.

64 Pubertet

Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju

Vrhunac ivota

65

Pubertet se protee negdje do sedamnaeste ili osamnaeste godine. U to vrijeme mladi ovjek dobiva neke zadae. Kako e ih rijeiti i kakvi e se problemi pri tome pojavljivati, umno gome ovisi o okolini u kojoj raste. Mora nai sama sebe. To poinje kritikom vlastite vanj tine. Tada je u prvom redu frizura u pitanju. Ona je esto znak pripadnosti odreenom kru gu i oblikovana je po uzoru na frizure odreenih idola. Adolescent je posebno osjetljiv. Polako poinje svoju linost formirati prema uzorima iz okoline i drugim. Pri tome se up ravlja prema odreenim tipovima koje u svojoj mati zamilja uzornima i pripisuje im oso bine vrijedne potovanja. Njegov izbor umnogome ovisi o razvoju njegove inteligencije. Ne kada su mladi u razvoju uzimali svoje roditelje za uzore, ali posljednjih desetljea oni su sve nezanimljiviji za njih. U vezi s tim odreenu ulogu imaju i osobna iskustva iz djetinjstva, na darenost i sklonosti te obrazovanje. Jedan od vanih problema tog doba je i uspostavljanje veze s drugim spolom i razumi jevanje spolnih pitanja. Spomenuta akceleracija s jedne strane skrauje djetinjstvo, s druge strane zbog sve duljeg obrazovanja i mladost postaje prekratka za sve one koji ele stei neto vie od usmjerenog obrazovanja. Pred njima su spolni problemi i veze s drugim spolom. Iako je jasno da ado lescenti u svakom sluaju znaju za pojam vjernosti i osjeajne veze sa spolnim partnerom, svakome mora biti jasno da se prijateljski intimni odnosi ne mogu vui deset do petnaest godina bez odgovarajueg stana i osigurane materijalne osnove; prijateljski intimni odnosi na takvoj osnovi ipak teko mogu vezati ljude i odvesti ih u brak. Ali budui da se mladi ovjek ne susree sa seksualnou tek u pubertetu, o mnogo emu ovisi kako e ovladati njome; o spolnom odgoju u toku cijelog djetinjstva, o nainu i opsegu objanjavanja i o mo gunosti da o spolnim pitanjima razgovara s roditeljima, o stupnju povezanosti s njima, o osjeaju sigurnosti i povjerenja u porodici, o zadovoljstvu s poloajem koji zauzima. Seksualna rasputenost i seksualna zloupotreba ovise prije svega o mogunosti da se dijete poistovjeti s roditeljem istog spola. Ako adolescent uspije ovladati svojom spolnou i spoznati svoju spolnu ulogu i vlastitu vrijednost, pravilno e se razviti. U njemu je spolnost izraz ljubavi, dio cjeline, ali ne i cjelina. (Lotte Schenk-Denzinger: Razvojna psihologija, Osterreichischer Bundesverlag fur Unterricht, Wissenschaft und Kunst, Be, 1970).

da dobra njiva daje i dobar urod, a da od slabe njive ne treba oekivati nita naroito! Zar to ne vrijedi i za roditelje? Sigurno je ako su roditelji zdravi i jaki, za oekivati je da e takvi biti i njihovi potomci. Ako su roditelji nezreli i puni mana, ako loim stanom, hranom, neod govarajuim odijevanjem i nesreenim ivotom nanose tetu svome tijelu, ni njihovo potom stvo nee biti zdravo ni jako. Sudbina djeteta ne ovisi samo o tome to nasljeuje ili o bolesti koju dobija jo u majinoj utrobi, nego i o pravilnom ponaanju majke u trudnoi. Stoga emo rei bitno o tome.

Nastajanje novog bia Da bismo lake razumjeli kako nastaje novo ljudsko bie, moramo jo jednom razmotriti tok menstruacije i smisao te pojave. Od jedne do druge menstruacije izlui se iz lijevog ili desnog jajnika - vjerojatno izmjenino - zrelo jajace i krene prema maternici. Zapravo, od mnogo tisua jajnih stanica koliko ih je u svakom jajniku gornja se razvije u zrelu jajnu stanicu ili jajace. Jajace koje sazrijeva polako se poinje okruivati tankim slojem tekuine; tu tekuinu omotava tanki sloj tkiva koji se proiri u mali mjehur. Izmeu dviju menstruacija mjehuri je najvei, izvan jajnika prsne, iz njega se izlije tekuina i odnese zrelo jajace u trbunu up ljinu. Oko jajnika su rese jajovoda koje usiu jajace u jajovod, odakle ono stigne u maternicu koja ga ve spremno oekuje. Sluznica maternice je mekana i puna sokova te je dobra pod loga za prehranu i rast jajaca ako doe do oplodnje. A ako se to ne dogodi, te prethodne pripreme postanu nepotrebne i, kao to smo vidjeli, priroda opet uniti svoje djelo: na brekla sluznica maternice se rastrga i smanji. Krv i sluz poveanih lijezda iscure. Poinje menstruacija. Umjesto izluenog jajaca i tekuine u jajnik doe mala koliina krvi koju tijelo opet upije ako ne doe do zaea. Meutim, ako se jajace oplodi, krvlju napunjen mjehuri postepeno se razvije u osebujnu tvorbu, uto tjelece. Ono se u trudnoi ouva mjesecima i djeluje kao lijezda s unutranjim izluivanjem koja mnogo utjee na cijeli organizam.

Oplodnja Pri svakom spolnom openju u rodnicu se izliju milijuni sjemenih stanica (sperme) koji ve inom ostanu u njenom zadnjem dijelu. Samo mali broj stigne u maternini vrat. U normal nim prilikama sjemene stanice vrlo brzo prodiru u maternicu. Samo etiri do pet minuta na kon kopulacije u materninom vratu su naene sjemene stanice, a nakon pola sata ve su bile u maternici. U maternici i materninom vratu stalno se pretau izluene tekuine koje ometaju prodiranje sjemenih stanica u maternicu. Ali sjemene stanice imaju sposobnost da plivaju protiv struje i one najjae se probiju do jajaca. Od milijuna sjemenih stanica ona koja se prva probije do jajaca, zabije se u nj. U tom trenutku jajace se zatvori. Od milijuna sje menih stanica samo jedna oplodi. Nastajanje novoga ljudskog ivota poinje sudbonosnim kombiniranjem nasljednih dispozicija; one su upravo u tom od tisue jajaaca i upravo u toj od milijuna sjemenih stanica. Kad se jajace zatiti od prodora novih sjemenih stanica, onda se tvorba nastala spajanjem jajaca i sjemene stanice - prema osmiljenim prirodnim pravi lima - dijeli najprije na dvije, zatim na etiri i dalje na sve vie stanica. Tako se polako razvija cijeli grad stanica, a iz njega veliki savezi stanica. Sada ve svaki od njih ima odreenu za dau, odnosno od jednog saveza stanica razvija se koa, od drugoga miii, od nekoga dru gog ivani sistem Iz osmiljenog udruivanja i preplitanja staninih saveza, staninih sku-

Vrhunac ivota
Iz mnotva problema s kojima se ovjek susree danas u sredini svoga ivota, posebno emo naglasiti problemski krug braka i porodice. Brak i porodica Brak i porodica mnogo su se promijenili od vremena kad je ivio Kneipp. U posljednje dvije generacije drutvene su promjene dovele od velike patrijarhalne porodice do male, a sada njoj porodici su umnogome donijele veliko optereenje. Posebno je optereuju generacijski sukobi. Oni su znatno tei nego ranije. Optereuje ih i ukupna promjena strukture drutva. Ali i za to podruje vrijede jo i sada mnoge Kneippove osnovne misli. Tvrdio je da se brakovi sklapaju jer je to najbolji nain da se vodi briga o odgoju djece. Govorio je: Tko ne zna

66

Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju

Vrhunac ivota

67

pina, u tjednima i mjesecima razvija se novo ljudsko bie. Odmah nakon zaea ne moemo govoriti o nekoj tvorbi slinoj ovjeku, iako ve tada poinje ljudski ivot. Bie koje nastaje, takozvani embrio, dobiva ljudske obrise tek u drugom mjesecu, a potkraj osmog tjedna du gaak je od dva do tri centimetra. Na njemu moemo ve razlikovati glavu, trup i udove. Na nerazmjerno velikoj glavi moemo raspoznati i usta, nos, oi, ui i trbuh do pupka. Na udovima, nogama i rukama, ve se naziru produeci prstiju. Na kraju treeg mjeseca trud noe embrio je dugaak devet centimetara i moe se odrediti spol. Ali su vanjska spolna ob iljeja dobro prepoznatljiva tek u etvrtom mjesecu trudnoe. Tada je edo koje nastaje du gako esnaest centimetara od tjemena do tabana, i u tekuini koja ga okruuje, u plodnoj vodi, ivahno se giba, ali to gibanje majka jo ne moe osjetiti. U petom mjesecu trudnoe pomou sprave za sluanje mogu se na majinom trbuhu uti otkucaji srca. (Srce se razvije u treem tjednu i odmah pone raditi kao pumpa. Od devetog tjedna rad srca se raspoznaje ultra valovima.) U to se vrijeme dijete tako snano giba da majka, lijenici i babice jasno raspoznaju znakove ivota. Mogu se ve raspoznati i pokreti disanja, ali oni jo nemaju pravu zadau. Koa postaje tamnocrvena i prekriva se vunastim dlakama, mekim kao pahuljica. Po nu raditi lojne lijezde, a iz njihove izluevine se na pregibima udova i po leima nakupljaju takozvane siraste masti. Potkraj prve polovine trudnoe zametak je dugaak dvadeset i pet centimetara i teak oko tri stotine grama. Zatim se to bie u nastajanju svakog mjeseca razvija sve vie i pribliava zrelosti.

Mijenja se raci lijezda s unutranjim izluivanjem, a s tim i ivani sistem probavnog trakta. On je kod ena mnogo osjetljiviji nego kod mukaraca. Budui da o njemu najvie zavisi optok krvi, boja lica trudnica esto se mijenja - as osjeaju vruinu, as hladnou. I u elucu i u crijevima, koji ovise o tom ivanom sistemu, u poetku se poremeti ravnotea, najee se pojavi zatvor. Promjene se mogu pojaviti i na mokranim putovima, este su upa le pojedinih dijelova bubrega. U vezi s vegetativnim ivanim sistemom u prvim mjesecima trudnoe esti su i poremeaji u osjetu okusa, ime se objanjava gaenje i odvratnost prema mirisima i okusu nekih jela, pogotovu mesu, i velika potreba za neobinim tvarima, kiselim jelima, vapnu, kredi, itd. Mijenja se i izmjena tvari uope, zato treba voditi rauna o prehrani trudnice. Prije svega zbog izmjene tvari trebalo bi da se trudnice u posljednjim mjesecima trudnoe hrane takoz vanim eerima, ugljikohidratima. Masti i bjelanevine previe optereuju izmjenu tvari (metalx)lizam), naroito rad jetre, pa ih trudnica treba uzimati samo onoliko koliko je nuno. Iskustva iz oba svjetska rata pokazala su da hrana bogata ugljikohidratima a siromana mas tima uzrokuje manje trudnikih eklampsija (tekih napadaja greva s gubitkom svijesti). Vrlo je vano da trudnica dobiva dovoljno vitamina s povrem, voem, maslacom, dobrim uljem, nepreraenim itaricama, itd. Poveanje teine tijela, tako esto kod trudnica, takoer je po vezano s izmjenom tvari ako se u tkivu sakuplja mnogo vode. U trudnoi se promijeni i iz mjena kalcija, s im je povezana i izreka da svako dijete majka plaa jednim zubom. Naime, ako trudnica ne dobiva dovoljno kalcija s odgovarajuom hranom, mora ga dobivati clekalcifikacijoni zuba i kostiju. Budui da je zadravanje tekuina u tijelu majke ovisno o kuhinj skoj soli, dobro je da trudnica ogranii uzimanje kuhinjske soli pogotovu posljednjih mjeseci trudnoe. Promjene u organizmu trudnice obuhvaaju i optok krvi. Srce mora vie raditi nego ina e. U posljednjim mjesecima trudnoe zbog poveane maternice i uslijed toga podignutog oita mijenja se i poloaj srca. Time se tumae laganije smetnje. Najee su promjene vena, ila ovodnica, to jest onih ila koje krv vraaju u srce. U trudnoi se vene jae raspoznaju. Ako se nepravilno postupa, one i nakon poroaja ostaju proirene. Tvorbe sline proirenim venama mogu se pojaviti i na vanjskim dijelovima spolnih organa i na maru. Zbog neravnomjen . napete koe pojavljuju se strije, isprekidane pruge na koi trbuha, ali i na grudima. Djelomino su karakteristine za trudnice. Uklanjaju se odgovarajuom masaom. Promjene na licu doivljava trudnica esto kao neto neprijatno. Moe se tjeiti time da e to brzo i eznuti, jer su to samo kratkotrajne promjene boje koe. I bradavice na grudima potamne, a grudi se umnogome promijene. U prvoj trudnoi po nu rasti do tada jo neaktivne lijezde, postaju sve vee i oblikuju se u ljezdano tijelo koje istisne vei dio masnog i miinog tkiva. to se vie trudnoa pribliava kraju, to vie rastu grudi. Ali pri kraju moemo ve pritiskom na grudi zapaziti i iscjedak. Izluuje se bistra, a ponekad i sluzava ukasta tekuina koja sadrava mnogo hranjivih tvari ali je jo ne mo emo usporeivati s mlijekom. Najvanija razlika izmeu mlijeka i tog iscjetka nazvanog mljeza (kolostrum) sastoji se u tome da u mljezi ima mnogo bjelanevina koje su bioloki i ke mijski vrlo sline bjelanevinama u majinoj krvi. Zato one mogu prolaziti kroz eluane stijenke novoroeneta a da se pri tome ne moraju bitno mijenjati, pa mu mogu odmah biti dragocjena hrana. Mljeza, odnosno grualina, koja se stvara u grudima dok se ne pojavi pravo mlijeko, najee drugi dan nakon poroaja, ima vrlo osmiljenu i nezamjenljivu ulogu. Po lako se pretvara u pravo majino mlijeko. Zahvaljujui tom sporom prijelazu mljeze u mlijeko probavni organi dojeneta mogu se prilagoditi svojoj zadai. Kakve grudi daju najvie mlijeka? Odmah emo rei da najvee grudi ne daju i najvie mlijeka. Prema nekim znacima moemo zakljuivati o mlijenosti u pojedinim sluajevima.

Kako se zametak hrani? Na putu iz jajovoda u maternicu oploeno jajace stigne do omekane i sone materine sluz nice pune lijezda. Jajace se u nju ugnijezdi tako to se vanjski sloj jajaca najprije povee sa sluznicom maternice, a kasnije sluznica potpuno okrui jajace. Dok se jajace gnijezdi, na mjestu gdje se ono povezuje sa sluznicom maternice poinje se razvijati posteljica. Optok krvi zametka |x>vczan je s posteljicom, ali pojedinosti te veze ne moemo ovdje objanjavati. Jajace se okruuje razliitim omotaima koji omotaju zametak kao neka vrea. U unutra njosti te vree razvije se plodna voda, sivobjclkasto-ukasta tekuina. Potkraj trudnoe plod ne vode ima 0,5 tlo 1,5 litara. Ona spreava da plodna stijenka sraste s plodom. Ali ako us lijed pomanjkanja plodne vode sraste, razvija se nakaza. Plodna voda osigurava djetetu po treban prostor za nesmetani razvoj i nesmetano oblikovanje dijelova tijela, ali i za gibanje. titi posteljicu i pupkovinu koja iz nje izlazi, a u kojoj su ile potrebne za prehranu eda. titi ih od pritisaka da ne bi nita ometalo prehranu. Plodna voda titi plod od udaraca izvana i pomae da gibanje ploda ne ometa majku i da je to manje boli. Cedo i pije plodnu vodu i u prvom izmetu \x> roenju, takozvanoj smolastoj stolici (mekonij) ima vunastih dlaka, lju saka koe i gruvica loja koji inae plivaju u plodnoj vodi. Svaka trudnoa je velika promjena za majku. Prestaje ritmino sazrijevanje i propadanje jajaca, razvoj i regresivni razvoj maternice, menstruacija, itd. Umjesto toga se majin orga nizam priprema za razvoj novog bia. Cjelokupan sistem lijezda s unutranjim izluivanjem temeljito se mijenja; u te lijezde spada i titnjaa, pankreas, nadbubrene lijezde i jajnici. Jako se promijeni i modani privjesak (hipofiza), koji ak poinje iz veoma poveanoga prednjeg renja u krv luiti tvari, odakle one prelaze u bubrege i mokrau; po njoj se moe vrlo rano, pet dana nakon oplodnje, utvrditi trudnoa. Poznati su razni testovi za rano utvrivanje trudnoe, koji omoguavaju gotovo pouz danu dijagnozu. U promjenama lijezda sudjeluje prije svega uto tjelece, koje smo spome nuli u vezi s luenjem jajaca. Kasnije posteljica djeluje kao nova lijezda.

68

Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju

Tanka koa, velike lijezde i veliki krugovi oko bradavica, visee grudi (kao boca) zna kovi su da e biti obilje mlijeka. Male grudi s dosta masti, a izduene kao iroki lijevak i s malim bradavicama te s malo ila obino znae suprotno. Uz to male bradavice ote avaju sisanje. Toliko o bitnome u vezi s trudnoom.

Vrhunac ivota

69

Poroaj Potkraj trudnoe - obino 273 dana nakon zaea ili 280 dana nakon prvog dana posljednje menstruacije - poinje poroaj. Trudnica osjeti poetak poroaja po trudovima koji se javljaju u pravilnim razmacima. Prvi trudovi, koji se niu u razmacima od po nekoliko minuta, ot varaju maternini kanal. Plodni mjehur s plodnom vodom potisne se ispred dijelova eda koji pri poroaju idu naprijed (to je obino glava). Mjehur treba pomoi irenje vrata ma ternice tako da se poroajni put pretvori u cijev jednake irine. Kad se unutranje i vanjsko ue maternice potpuno otvore, zavren je prvi stupanj poroaja, i glava eda moe napustiti maternicu. Obino tada prsne plodni mjehur i iscuri plodna voda. Zatim maternica poinje potiskivati edo prema izlazu iz rodnice. Taj pritisak uzrokuje sakupljanje tekuine u koi na glavi eda; razvija se nekakva na breklim koja nastaje uslijed zaostajanja tekuine samo kad je edo ivo i poveava se u skladu s trajanjem trudova. Nakon poroaja ta nabreklina vrlo brzo iezne i obino je drugog dana vie nema. Glava prodire stalno naprijed, prolazi kroz stidni dio i ubrzo visi izmeu stidnih usana prema van. Prodiranje glave majka potpomae napinjanjem miia prednje trbune stijenke, cijelo njezino tijelo se potresa i gri. Kad je glavica ve roena nastaje kratka stanka, za to se vrijeme djetetovo lice polako oboji modrikasto zbog stiskanja vrata. Sljedei trudovi istisnu trup djeteta, a zatim i donje ekstremitete i dijete se nade meu majinim nogama. Za dje tetom iscuri i ostatak plodne vode koja je krvava zbog malih krvarenja porodnog kanala. Dok rada, majka izgubi mnogo topline, to je rezultat znojenja i naprezanja miia, tako da se potkraj poroaja esto pojavi i groznica. Novoroene se poinje odmah, a ponekad tek nakon nekog vremena, jo izmeu maj inih nogu, koprcati, i uz grimase lica glasno se derati. Tako novoroene prvi put udahne izvan majina tijela i poinje disati. Poinje ivot novog ovjeka. Ako se novoroene ubrzo ne oglasi zato to mu je jo u majinu tijelu u dine putove zala plodna voda i ono pomodri, lijenik ili babica moraju kateterom isisati plodnu vodu iz dinih putova. Veinom nema ni kakvog smisla lupkati dijete, njihati ga ili na drugi nain vitlati njime. Ako, zbog poveanog pritiska u mozgu, novoroene poblijedi, treba mu iistiti sluz iz dinih putova i onda ga potaknuti podraajima na koi kao to su lupkanje, kuckanje, po lijevanje zatiljka hladnom vodom, a prsiju toplim kupeljima i trljanjem koe frotirom. O svim drugim postupcima odluuje lijenik. Novoroene je pupkovinom i dalje povezano s majkom. Ako je pupkovina savijena ili isprepletena, treba je izravnati. Dijete mora leati izmeu majinih nogu tako da su mu nos i usta slobodni. Pupkovina se odree tek kada prestane pulsirati. Prije rezanja sve mora biti potpuno isto. Pupkovina se najprije dva puta podvee: jedanput u blizini novoroenetova tijela, drugi put u blizini majina tijela, a onda se prereze u sredini. Na kon toga novoroene treba umotati u istu plahtu i staviti na mjesto s kojega ne moe pasti, niti se prehladiti ili pregrijati. I tada treba voditi rauna da su mu nos i usta slo bodni.

Kad se iisti posteljica, opet treba vie panje posvetiti djetetu. Moda prethodno bude potrebno i da lijenik saije potrganu medicu majke. Novoroene treba oistiti. Sirastu mast, to jest sluzavu masnu oblogu po koi dojeneta treba skinuti maslinovim uljem. Tada se di jete okupa u vodi prosjene temperature 35C. Pri tome babica dri dijete u rukama da pluta u vodi tako da mu voda ne prodre u usta, nos ili ui. Dok ga tako isti, babica promatra ima li novoroene kakvih deformacija (previe ili premalo prstiju na nogama i rukama, ze ju usnu, ili spolne organe nakazno razvijene). Dakako, o eventualnim nedostacima treba pa ljivo, s puno takta, upoznati oca ili majku. Okupano novoroene treba dobro protrljati da se osui, a pri tome posebno obratiti panju na pazune jame i nabore na bedrima. Zatim treba odvezati onaj dio pupkovine koji je ostao uz novoroenetovo tijelo, pa pupkovinu vrsto zategnuti i od nje napraviti vrsti uzao. Patrljak pupkovine zatim natrljati alkoholom, osuiti sterilnom krpom, poloiti lijevo gore na tijelo i obilno napudrati tako da puder pre krije cijeli patrljak. Na puder stavimo sterilnu gazu i privrstimo je zavojem koji omotamo oko tijela. Osnovni uvjet za te radnje jest potpuna istoa, jer o tome moe ovisiti i dojenetov ivot. Ostatak pupkovine se po pravilu osui u vremenu od pet do deset dana po ro enju. Kad zbrinemo i zavojem omotamo pupkovinu, obuemo djetetu kouljicu i bluzicu i umotamo ga u pelene. Tada babica mora dati djetetu, osim ako se roditelji tome izriito usprotive, nekoliko kapi srebro-nitrata u sluaju da je majka bila moda inficirana tri lerom. Naime, sva djeca koja se raaju prirodnim putem izloena su opasnosti da se za raze triperom koji za vrijeme poroaja prodire u otvore oiju. Pojavi se teka upala, oni triper, a posljedica je sljepilo. Prije nego to se poeo upotrebljavati srebro-nitrat, oko 30-' svih slijepih u SRNj oslijepilo je od te bolesti. Taj broj se smanjio nakon uvoenja u upotrebu srebro-nitrata. Kad je novoroene zbrinuto kao to je opisano, treba ga najprije drati u toplom pro storu. Treba ga dobro pokriti, a da se ne moe zaguiti, u postelju mu se stavi termofor ali treba voditi rauna da se ne opee. U poetku se dijete ne hrani.

Novoroene Novoroene nije, kao to se ponekad misli, odrastao ovjek u malome, nego bie bitno dru gaije od odraslog ovjeka. Posebno je velika razlika izmeu velikoga zadnjeg dijela lubanje i malog lica. Ti razmjeri se vremenom mijenjaju. Polako se pribliavaju razmjerima kod od raslih. Samo ako je poremeen cjelokupni razvoj opet se uspostave razmjeri tipini za dojene. Ipak se novoroene ili dojene ne razlikuje od odraslog ovjeka samo po tim vanjskim zna cima nego i po brojnim drugim stvarima, kao to su na primjer, drugaija koa, svojevrsna refleksna aktivnost i drugo. Zdravo novoroene teko je oko 3.000 do 4.000 grama. Djevojice su neto lake. Du gako je od 50 do 52 cm. O novoroenetu govorimo dok ne zacijeli pupak. Nakon prvog kupanja dijete treba mirno spavati puna 24 sata. Spavanje je u poetku djetetova najvanija aktivnost. Budimo ga samo kad ga je potrebno hraniti i kupati (jednom dnevno). Dok spa va, zdravo dijete dri obje ruke savijene u kutu prema glavi, a prste stisne u pest. Ako su mu ruke sputene, to je kod dojeneta obino znak bolesti. Danas se iz raznih razloga pred nost daje leanju na trbuhu (rastereenje kraljenice, srca i optoka krvi, curenje iscjetka iz nosa). I u tom su poloaju dojenetove ruice uz glavu, a prsti stisnuti u pest. Sljedei je znak dojenetova zdravlja, ili bolesti, napeta koa. Zbog velike koliine krvi koa mu je izrazito crvena. Modrikasta ili sivomodrikasta koa znak je bolesti. O hranjenju emo ovdje rei samo neto bitno, a vie od toga treba potraiti u odgovarajuim knjigama.

70 Prehrana dojeneta

Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju

Vrhunac ivota

71

U svakom sluaju jc jo i danas istina da je majino mlijeko prirodna i najbolja hrana za dijete. Majino mlijeko je uvijek pripremljeno tako da ga dijete moe piti, to znai da je pravilno sastavljeno, prilagoeno djetetovim probavnim mogunostima i veoma malo inficirano. Zbog toga je majino mlijeko najbolja zatita od eluanih i crijevnih bolesti, a s njim dijete dobiva i obrambene tvari protiv raznih bolesti (ospice, hripavac i drugo). Prvih dana nakon roenja dojke izluuju gustu, ukastu tekuinu (kolostrum). Pravo mlijeko se poinje izluivati tek izmeu drugog i petog dana nakon roenja. Kad ta promjena nastupi, majka osjeti u dojkama napetost i lagano probadanje. Izluivanje mlijeka izazove dojenetovo sisanje. Sto se dojke vie prazne, to se vie mlijeka u njima stvara. Zato je vrlo vano redovno dojenje i pranjenje dojki. Sredstva koja navodno poveavaju koliinu mlijeka djeluju samo sugestivno ili samo potpomau nastajanje mlijeka. Dijete treba dojiti pet puta na dan, u pravilnom etvorosatnom ritmu, na primjer u 6, 10, 14, 18 i 22 sata. Budui da dijete dok sie uvijek proguta i malo zraka, treba mu omoguiti da nakon sisanja podrigne i oslobodi se tog zraka. Pri dojenju treba voditi rauna o tome da se djetetu ne stavi na usta samo bradavica, nego i dio kruga oko bradavice. Dojku treba za to vrijeme drati malo po vuenu unatrag kako bi nosnice dojeneta bile slobodne. Cak i kad jo nema mlijeka, dojene treba redovito stavljati na prsa. Ako dojene ne do biva dovoljno tekuine, treba mu davati aj. Ako u dojkama dugo ne pone nastajati mlijeko ili ga nema dovoljno, treba koliinu koja nedostaje nakon dojenja dati dojenetu u boici. S tim se ne smije poeti prerano, jer se dijete brzo navikne na to lake hranjenje i vie ne eli sisati. Osim u prvim danima kad djetetu treba davati obje dojke, jer u samo jednoj jo nema dovoljno mlijeka, dojene prilikom svakog dojenja dobiva samo jednu dojku. Samo uveer, prije velike none stanke, treba da sisa iz obadvije. Ako je novoroene vrlo slabano ili mlijeka nema dovoljno, moe neko vrijeme takoer dobivati obje dojke. Ali treba voditi rauna da prvo treba isprazniti onu dojku iz koje je najprije poelo sisati; ako dijete ne is prazni dojku treba je umjetno isprazniti. Onu drugu, ne potpuno ispranjenu dojku, dijete dobiva pri narednom sisanju. Slian izuzetak dolazi u obzir kad zbog dojenetove slabanosti ili nedovoljne koliine mlijeka dojimo dijete est do osam puta umjesto pet. Ali kad dijete ojaa opet se vratimo na pet obroka. Naelno bi trebalo da dijete sisa sve dok samo ne pre stane, a to jc obino 15 do 20 minuta. Dijete ne treba sisati vie od 25 minuta, jer kasnije dobiva vrlo malo mlijeka. Dvije treine obroka dobiva u prvih pet minuta. Koliko zdravo dojene popije na dan 1. tjedan postepeno do priblino 2. tjedan postepeno do priblino 4. tjedan postepeno do priblino 8. tjedan postepeno do priblino 9. tjedan postepeno do priblino nakon 26. tjedna najvie 400 500 600 800 850 1.000 g g g g g g

besprijekornog voa i povra koje nije bilo prskano sredstvima za zatitu bilja. Pri priprav ljanju hrane treba pogotovu voditi rauna o tome da hrana bude ista i da se ne gube vi tamini. U uputama treba proitati kada se upotrebljava koja dodatna hrana i u kojim ko liinama. Dodatna hrana koju pripremamo kod kue nipoto nije onako dobra kao industrij ska, a nije ni jeftinija. Teko je nabaviti neprskano voe i povre, i pripremiti tako male ko liine a da hrana ne izgubi na vrijednosti. Umjetna hrana Kad majka ne moe ili ne eli dojiti, dijete mora dobivati takozvanu umjetnu hranu. Na ras polaganju je mnogo pripravaka, tekuih ili u prahu, od kojih moemo pripremati hranu koju djetetu dajemo iz boice. Razlikujemo slatke i kisele preparate. Kravlje mlijeko sadri - u us poredbi s majinim mlijekom - vee koliine bjelanevina a manje ugljikohidrata. Te bjelan evine napravimo probavljivijima umjetnim zakiseljenjem ili razrjeivanjem. U novije vrijeme su uz kisele preparate na raspolaganju i slatki, jer je i majino mlijeko slatko. Osim toga, hra nu koju dajemo u boici moemo sami pripremati od mlijeka, vode, eera i sluzi. Gotovi preparati imaju tu prednost da ih moemo bre i jednostavnije pripremiti, a sadre vitamine i sve ostale potrebne sastojke. Uz to su zlx>g odgovarajue pripreme probavljiviji od kravljeg mlijeka kakvo je u prodaji. Trebamo jo jednom ponoviti ono to smo ve rekli, naime, do datnu hranu moramo davati i pri prehranjivanju majinim mlijekom i umjetnom hranom.

Novoroenetovo ifienje Najprije izlazi specifina, meka, ljepljivo smolasta, gusta, tamna, vie crnkastozelena ili smea masa, najee bez mirisa, a u kojoj su stanice sluznice crijeva, ljuske vanjske koe, a i vunaste dlake i druge tvari. Govorimo o takozvanom novorodenetovu izmetu. Nakon treeg dana pojavi se prvi izmet nastao od mlijeka koje je novoroene pilo. Ako se dijete hrani majinim mlijekom onda je rije o izmetu koji nastaje vrenjem a ne truljenjem. Ne mirii neprijatno, ali je specifina kiselkasta mirisa, podsjea na miris mlaenice. Zelena stolica nastaje promje nom odreenih tvari u izmetu i najee nije znak bolesti. Ali, za razliku od toga, stolica umjetno hranjenog djeteta je tvra, uestalija i miris joj je sliniji mirisu izmeta.

Novorodenetova mokraa Mokraa novoroeneta u poetku je bistra kao voda, a kasnije svijetlo ukasta ili neto tamnija, u pelenicama ostavlja crvenkasto smekaste pruge i mrlje, koje stvaraju soli mok rane kiseline. Mokraa se neravnomjerno izluuje. Nakon prvog mokrenja drugo se moe pojaviti esto tek kroz dva dana, a nerijetko i kasnije. To ne treba da brine majku, jer nije potrebno da pelenice budu dvadeset i pet do trideset puta mokre u dvadeset i etiri sata. Dijete je sve tee Teina djeteta je takoer jedno od mjerila osjea li se dobro ili ne. Jedva da je mogue u apsolutnim brojevima izraziti poveanje teine zdravog novoroeneta. Ali pak moemo rei sljedee: prvih pet mjeseci dojenetova teina se poveava oko 150 grama tjedno, to znai

Ako djetetu nije potrebno sve mlijeko koliko ga ima u dojkama, treba ga ispumpati. U bolnici tim mlijekom obino hrane nedonoad. U idealnom sluaju dojenje traje est mjeseci. Ali danas je to rijetkost. Glavni uzrok je to su majke zaposlene. Isto onako kao to dopunjavamo hranu koje dojene prima iz boice, dopunjavamo i majino mlijeko. Otprilike nakon dru goga mjeseca poinjemo djetetu davati male koliine povra i voa. Nakon etvrtog ili estog mjeseca poinje dobivati obrok s povrem i mesom. Najbolje je tu dodatnu hranu kupiti industrijski pripravljenu u aama i boicama. Ta se hrana smije pripremati samo od

72

Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju

Vrhunac ivota

73

600 g mjeseno; ocl estoga do dvanaestog mjeseca teina se poveava 500 g mjeseno. U prvih pet mjeseci teina se obino udvostruava, potkraj prve godine utrostruava. Mala od stupanja su beznaajna.

Kako sprijeiti zaee? Spolni nagon slui ouvanju ivota i njegovo prirodno zadovoljavanje ujedno je izraz potpu nog sjedinjavanja. Gledano u smislu zadae spolnog nagona zato je u punom znaenju rijei neprirodno spreavati nastanak zdravoga novog ivota; a spreavati nezdravi novi ivot po trebno je sa stajalita odgovornosti i zbog smisla s|x>lnog ivota i razmnoavanja. Ako bismo spolno sjedinjavanje doputali samo radi pravljenja djece, to bi bilo nedru tveno i bilo bi odraz potpuno pogrenog shvaanja brane zajednice. Sa stajalita ouvanja zdravog naroda i demografske politike zdrava porodica je neospor na potreba. Ali upravo zbog te potrebe nije poeljno da se djeca niu jedno za drugim tako esto da se majka ne stigne dobro oporaviti jer bi i rast djece mogao trpjeti. Najjednostavniji, najtei, najpouzdaniji i ujedno i najrjei nain spreavanja zaea je uzdrljivost. Ali uzdravati se samo da se sprijei zaee znailo bi - kao to smo ve rekli biti nedrutven i otuivati se od pravog ivota. Priroda sama nudi jo jedan prihvatljivi prirodni put za spreavanje zaea koji se temelji na periodinoj neplodnosti ene. Zdrava ena s pravilnim mjesenim ciklusom u odreenim je razdobljima neplodna, pa je tada mogue prirodno spajanje a da ne doe do zaea. Os novni uvjet za to je redovita menstruacija (Knaus-Oginova metoda). U vezi s tom metodom moramo kritiki napomenuti o v a U praktinoj primjeni metoda je dosta sloena. Za izraunavanje plodnih i neplodnih dana treba savjesno voditi kalendar menstruacija. Prije nego to moemo primijeniti njegove nalaze treba ga voditi bar jednu godinu. Uz to moramo u vezi s tom metodom uvijek ra unati i na promjenu ciklusa, to moe nastati zlx)g vanjskih utjecaja kao to su na primjer putovanja, lijeenje, psihiko uzbuenje, Ixjicst i drugo. Zbog toga metoda nije pouzdana. Ni izraunavanje bazalne temperature koja se dobiva svakodnevnim mjerenjem tjelesne tem perature u ustima ili maru ujutro prije ustajanja, ne titi pouzdano od zaea. Ta je me toda primjenljiva samo ako su ispunjeni svi osnovni uvjeti. U svakom sluaju pametno je posavjetovati se s lijenikom ili u odgovarajuem savjetovalitu pronai sebi najprim jereniji nain. Jedna jo i danas vrlo proirena metoda spreavanja zaea je prekinuti snoaj, takozvana panja, to je takoer vrlo nepouzdano. Ta metoda temelji se na tome da mukarac izvlai spolni ud iz rodnice prije nego to doe do vrhunca naslade, orgazma, i sjeme se izlije izvan rodnice. Takav postupak je tetan za mukarca i enu. Organi se prepune krvlju, a ne ostvari se pravo pranjenje; umjesto prirodne opojnosti spolno Openje donosi boleivu razumnost i obazrivost. Mnogi nervozni mukarci i mnoge ene sa ivanim problemima, pogotovu sr anim, mogu potraiti uzrok svom oboljenju u tim prekinutim snoajima. Zatitna guma (prezervativ, kondom) spreava zaee tako to ne doputa sjemenu da ue u rodnicu. U usporedbi s nekadanjima, dananji su prezervativi napravljeni od vrlo tan ke gume i ne smetaju mnogo osjetu. Prezervativ prua relativno sigurnu zatitu, a uva i od spolnih bolesti. Opravdani prigovori toj metodi su trokovi, injenica da prezervativ nije uvijek pri ruci, nain upotrebe, a ako zataji, rtva je samo ena. 1 metode s mehanikim zatvaranjem maternice (grlia maternice) takozvanim pesarima koji sjemenim stanicama spreavaju ulaenje u maternicu, nisu pouzdane. Uz to pesare treba

esto mijenjati, pogotovu ih treba vaditi svaki mjesec u vrijeme menstruacije. Odgovarajui pesar moe odabrati samo lijenik, jer samo on moe dati odgovarajue upute. Pri umjetnom ojalovljenju, umjetnom onesposobljavanju za oplodnju (sterilizaciji), koja se primjenjuje da bi se sprijeilo umnoavanje, operativnim se zahvatom podveu jajovodi da se jajace na putu od jajnika do maternice ne oplodi. Jajace propada u ja jovodu ili trbunoj upljini. Pri takvom nainu sterilizacije ouvaju se enska obiljeja i enski karakter, dok se pri kopljenju (kastraciji), tj. operativnom uklanjanju spolnih li jezda ili njihovom unitenju (npr. rendgenskim ili radijskim zrakama) enske osobine i karakter ne ouvaju. U posebnim prilikama, ako je na primjer ugroeno zdravlje, moe se sterilizirati i mukarac. Sva sredstva koja kemijski djeluju (takozvani ovula, gel preparati ili sprejevi) i koja se unose u rodnicu prije spolnog ina, relativno dobro tite ako se primjenjuju na odgovarajui na in, a pogotovu ako se upotrebljavaju istodobno s nekim drugim zatitnim sredstvima, npr. prezervativom. Pa ipak, ima rezerve i prema tim kemijskim sredstvima. Ako se esto upo trebljavaju, nadrauju sluznicu spolnih organa i izazivaju upale koje su esto vrlo dugotrajne. Isto tako nije sigurno ni da ne djeluju tetno na zametak ako ena pri tome zanese. Izbor kemijskih sredstava za spreavanje zaea je velik. I u tom sluaju se treba posavjetovati s lijenikom.

Tableta U civiliziranom svijetu je antibaby tableta najee sredstvo za spreavanje zaea. Djeluje na hormonalnoj osnovi. Spreavajui sazrijevanje jajaca zapravo oponaa trudnou (vidi Trudnoa). Tableta u pravilu sadri dva hormona koji nastaju u organizmu ene pri redo vitom toku mjesenog ciklusa. To je estrogen - koji nastaje u ranom stadiju mjesenog cik lusa i gestagen. Ako organizam prije vremena dobije veu koliinu estrogena, to spreava sazrijevanje jajaca u jajniku. Drugi hormon, gestagen, nastaje prije svega u drugoj polovici mjesenog ciklusa u takozvanom utom tjelccu, a djeluje na razvoj sluznice maternice. Ako se pravilno upotrebljavaju sve tablete predviene za mjeseni ciklus, krvarenjem se izluuje stvorena maternina sluznica. Razliite tablete a i takozvana tromjesena injekcija djeluju na hormonalnom naelu spreavanja zaea. Tromjesena injekcija osigurava relativno pouzdanu zatitu od zaea za vie od devedeset dana. Ali ima popratno djelovanje. Nastaju krvarenja kad ih ne oe kujete i ne zna se kada e prestati. Potrebno je dulje vrijeme da ena opet postane plodna. U posljednje vrijeme je poznata i takozvana mini tableta. Sto je mini tableta? Tako je nazvana zbog male koliine hormona koji sadrava. U njoj uope nema estro gena. Sadraj tablete spreava prskanje folikula, to znai da spreava izlaenje jajaca iz jaj nika. Mjeseni ciklus se odvija normalno. enska spolna funkcija nije bitno pogoena. Mini tabletu treba uzimati svaki dan u isto vrijeme, i za asa menstruacije. Ne smiju ih upotreb ljavati ene koje imaju upaljene vene, bolesnu jetru, bolesne prsne lijezde i koje su sklone poremeajima vida. Ovaj prikaz umnogome pojednostavljuje gotovo nepregledno i mnogostrano djelovanje tablete, jer ona djeluje na ukupno hormonalno zbivanje jednako onako snano kao u vezi sa spreavanjem zaea. Zato se ne smijemo ogluiti o upozorenja koja nas ele zatititi od ne savjesne upotrebe tablete. Svaka ena koja eli uzimati tablete treba da se posavjetuje s lije nikom i da shvati kako je trajno oponaanje trudnoe neprirodno i pouzdano tetno. Neka oteenja (fizika i psihika) koja se povremeno pojavljuju moemo sprijeiti ako uzimamo

74

Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju

Starost

75

tablete samo odreeno vrijeme, inae ih uzimamo redovito, ali s meurazmacima. Svoju ulo gu ima i udio estrogena ili gestagena u tableti. Pod dobrim lijenikim nadzorom do sada nisu nastajale zloudne tvorbe niti su se poveala oboljenja vena.

Neplodnost U ovom emo poglavlju rei poneto o neplodnosti, iako je neplodnosti mnogo manje nego svjesno sprijeenih trudnoa. Vrlo su razliiti uzroci neplodnosti. Mogu potjecati iz organskih, odnosno strukturalnih promjena mukih i enskih spolnih organa, a mogu nastati i iz drugih razloga. Neplodnost je mogue objasniti samo ako se pregledaju oba partnera. Ako su u pitanju organski uzroci, oni se mogu - ako se uope mogu - ukloniti samo odgovarajuim lije nikim zahvatima. To pogotovu vrijedi za nedovoljno^ razvijenu enu. Kod tih nedostataka treba pomagati lijekovima, na primjer ljekovitim biljem ili hormonima. Drugaije je kad uz rok neplodnosti nisu organski nedostaci. To znai da su uzroci psihikog porijekla ili po sljedica nepravilnog ponaanja. I u takvim sluajevima treba uvijek zatraiti lijeniki savjet, nema mjesta srameljivosti, to je pogreno ponaanje. Ako je neslaganje uzrok neplodnosti, nerijetko se treba obratiti odgovarajuem specija listu psihoterapeutu. Treba objasniti pogreno ponaanje i prestati s tim. Meu pogrene postupke spada i na in spolnog zbliavanja kad se ne vodi rauna o partnerovom trenutnom fizikom i psihi kom stanju i raspoloenju. Jedan od estih uzroka je i zamor ili razdraenost jednoga ili oba partnera. Tako su po gotovu neprimjereni takozvani vikendi. Ne bi nikako trebalo odravati spolne odnose kad ste umorni ili razdraeni ili u neodgovarajuim prilikama. Takvi odnosi uvijek uzrokuju fi zike i psihike poremeaje. Jedan od njih je izostajanje orgazma (vrhunca naslade). Ali po greno je vjerovati da bez orgazma nema zaea. Pri lijeenju neplodnosti treba osim lijekova koje propie lijenik uvijek voditi rauna i o konstituciji, trenutnom raspoloenju i prirodi i tome prilagoditi lijeenje i aktivnu njegu zdravlja.

Umirovljenika starost je prisilno odreena ivotna starost, a ne kazuje nita to bi moglo definitivno vrijediti o starosnoj granici i radnoj sposobnosti. Ovdje govorimo o starosti u kojoj se ini da je u prvom planu razvoj, razvoj u obratnom smjeru, unatrag. To, meutim, ne znai da je rije samo o smanjenju sposobnosti. Nerijetko se u tom ivotnom razdoblju psihike osobine i aktivnosti i razvijaju. Isto tako ne smijemo nazadujui razvoj organa pobrkati s njihovom istroenou; jer regeneracijska sposobnost or ganizma - sposobnost da svoje supstancije neprestano obnavlja - u odreenim se granicama moe ouvati vrlo dugo. Po tome se ivo bie bitno i razlikuje od neive tvari, koja se troi. Da bismo starosne probleme mogli bolje razumjeti, objasnit emo i pojam starenje.

Starenje Starenje je proces kojem podlijeu i takozvane neive tvari (kamenje, kovine, auto, avion, od jea i drugo). Starenje ivog bia je bioloka pojava a ne bolest. To je tipina ivotna pojava koja poinje roenjem a smru prestaje. Rije je o promjenama u strukturi stanica, tkiva i organa te promjenama funkcije u ivotu. Promjene nastaju jer se zakonito mijenjaju izmjene tvari, veinom u tom smislu da organizam sporije prima, prerauje i predaje kemijske tvari ili, ukratko reeno, rije je o sporijoj izgradnji i razgradnji u organizmu. U tijesnoj vezi s tim je i potreba za energijom i proizvodnja energije u organizmu, to jest sposobnost organizma za rad. Meutim, esto se pojam starenja pogreno shvaa i uzima u obzir samo ostarjelost, odnosno pretjerano izraen nazadujui razvoj tkiva i organa i smanjenje radne sposobnosti. Naime, svatko moe postati star, ali nije nuno da ostari. Brzina starenja je vrlo razliita i pokazuje velike individualne razlike. Neki ostare rano, drugi kasno. Starenje zahvati sve elije, tkiva i organe. Posebno su oite promjene srca, njegova se sposobnost smanjuje i srce se brzo zamara. Rad cjelokupnog organizma je, kao to znamo, ovisan o sposobnosti srca i optoka krvi, a za ukupnu sposobnost izvanredno su vane i pro mjene ila, posebno arterija koje su podlone arteriosklerozi (ovapnjenju ila). Zbog arteriosklerotinih promjena se, meu ostalim, poveava tlak krvi i smetnje nastaju u cijelom optoku. Bitno se smanjuje sposobnost zacjeljivanja ozljeda. Zatim su vane i promjene u izmjeni tvari. Krajnji produkti izmjene tvari ne raspadaju se pravilno ili se nepravilno izluuju. Pojavljuje se zagaenost tkiva i nedovoljno sagorijevanje (oksidacija). A time se smanjuje i unutranja toplina starog organizma. Zatitna tkiva izgube gipkost. esto se pojavljuje savijena kralje nica, ukoenost prsnog koa, a to poveava optereenje srca zbog istodobnoga starosnog emfizema (napuhanosti) plua. eer se u krvi ne prerauje dovoljno, zbog ega je poveana ko liina eera u krvi. Mijenjaju se i bjelanevine u seruma Poveava se koliina takozvanih glo bulina, a smanjuje koliina albumina. Po pravilu se znatno povea koliina masti u krvi. Sma njuje se razvoj crvenih krvnih zrnaca. Kotana modina se polako pretvara u masnu. Zbog ukoenosti prsnog koa i s tim povezanoga starosnog emfizema bitno se smanjuje sposobnost disanja. Opaamo i da se uope smanjuje koliina vode, a to se razliito odraava u tkivima. Koa se istanji, pigmentira (oboji) i zbog neravnomjernog rasporeda pigmenta ospe se starakim pjegama. Cesto izrastu i starake bradavice. Vidljive su i promjene na sluznicama; pogotovu se istanje eluana i crijevna sluznica, a probavna sposobnost se smanjuje. Nokti postaju krhki i lomljivi. Kosa sijedi i ispada. Nerijetko ispadaju i zubi. Izvanredno su karakteristine i promjene u radu lijezda s unutranjim izluivanjem (hormonalnih lijezda). To se posebno pokazuje kod spolnih lijezda, jajnika kod ena i testisa kod mukaraca. Njihov razvoj zaostaje i vodi u posebno ivotno razdoblje, u klimakterij. To

Starost
Aktualni problemi starosti 1 taj dio ivota pun je problema. Vie od svega se vodi rauna o bolesti i zdravlju. Prije nego neto kaemo o tome, treba da razjasnimo dva pojma: starost i starenje.

Starost organizma Starost organizma je odreena vremenom koje proe od roenja. To je godinama izraena duljina ivota (ivotna starost). Za razliku od nje, meutim, bioloka se starost ne poklapa uvijek s kalendarskom. Bio loku starost oznauje stanje u koje organizam zapadne starenjem.

Starost 76 Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju razdoblje kod ena poinje oko pedesete godine, dok koti mukaraca vrijeme nije tako tono odreeno. Klimakterij kod mukaraca poinje uope sporije i ne ovisi toliko o stvaranju hor mona kao koti ena. Godine klimakterija mogu biti - iako ne uvijek - popraene nizom smetnji. Ljudi u klimakteriju najvie se tue na vruinu koju osjeaju u valovima, na izne nadno znojenje, groznicu, vrtoglavicu, pojavljuju se smetnje sa srcem, brzo se zamaraju i psi hiko im se raspoloenje mijenja. Posebno su vane i starake promjene ivaca i modane tvari. Zbog njih se po pravilu bitno smanji cjelokupna fizika i psihika sposobnost. to se osjeta tie, u vezi s oima ima mo posla s takozvanom starakom dalekovidnosti. Sluna sposobnost se smanjuje; granica raspoznavanja viih tonova bitno se smanjuje, dakle, prvo se gubi sposobnost za raspozna vanje viih tonova, na primjer, nije mogue vie uti iste zvukove. Kasnije to isto vrijedi i za kuckanje sata. Ali vie nego o bilo emu drugom treba voditi rauna o psihikom stanju starog o vjeka. Psihiki ivot starog ovjeka je dodue drugaiji od psihikog ivota mladog ovjeka ili onoga na vrhuncu ivota, ali se psihika sposobnost openito uzevi ne mijenja. Mnogi ljudi su svoj najvei razvoj ostvarili u visokoj starosti i tada stvorili i najzrelija djela. Vrlo shematski reeno, u starosti se psihiki rad ovjeka izraava na dva razliita naina koji se, meutim, mogu pojaviti i skupa; a) usredotoenje na ono to je bitno te dranje na mudroj udaljenosti od osjetilnog i na gonskog svijeta - osamljenost je krepost zrelosti - karakteristina je i naglaena orijen tacija na zlatnu sredinu ili b) nesreeno razmiljanje, inzistiranje na nebitnom, prekomjerno naglaavanje osjeajnog i nagonskog svijeta, gubljenje koncentracije u psihikom podruju, propadanje linosti.

77

- esto podmukle - jesu bolesti srca i optoka krvi. Ne ba rijetko stari ljudi imaju smetnje u prokrvljenosti mozga, a posljedica toga su fizike i psihike promjene. Isto tako su u sta rosti u prvom planu bolesti ruku i nogu, pogotovu artroze, degenerativne promjene zglo bova. U starosti se ee javlja i rak, pogotovu na spolnim organima, kod ena rak na ma ternici, a kod mukaraca rak prostate. Rjee su promjene krvi, na primjer malokrvnost (perniciozna anemija) te bolesti jetre i unog mjehura. Uz to treba upozoriti da bolesti, koje se inae mogu pojaviti u svakom ivotnom dobu, u starosti imaju ozbiljniji tok. Tako se, na primjer, akutni bronhitis lako razvije u kronini i ak u upalu pojedinih dijelova plua. I tuberkuloza plua koja je esta u starosti ima dru gaiji tok nego u mladosti. Zbog malo primjetnih vanjskih znakova esto je moemo i pre vidjeti i smatrati je starakim kaljanjem. Na taj nain starosna tuberkuloza moe postati opasna za okolinu.

Kako do zdrave starosti? Najvanije je to pametnije ivjeti i razumno se hraniti. Vane su pogotovu osnovne funkcije: optok krvi, disanje, izmjena tvari, ivana i psihika kontrola, kretanje i druge funkcije koje treba opreznim pojaavanjem podraaja jaati ili steene sposobnosti vjebom otlravati. To moemo najljepe prikazati na pet osnova Kneippove kure. To su: I. lijeenje vodom (hidroterapija i balneotcrapija), II. dijeta, III. lijeenje ljekovitim biljem (fitoterapija), IV. lijeenje gibanjem (kineziterapija), V. psihosomatika (odgovarajui fiziki i psihiki odnosi). I. Lijeenje vodom (vidi: knajpovsko lijeenje vodom)

Starake tegobe i bolesti Starake tegobe se znatno razlikuju od ovjeka do ovjeka. U zdravoj starosti ima malo te goba. Neki dozive najvii psihiki razvoj i ne znaju ni za kakve fizike tegobe. Ali osnovni uvjet za takvu starost je po pravilu svakako zdrav nain ivljenja sve do kasne starosti. Ne zdravo ivljenje i pogrena prehrana uzrokuju prebrzo starenje. Na elu starakih tegoba su albe u vezi sa smanjenjem fizikih i psihikih kapaciteta, koje se posebno danas izraavaju kao: unutranji nemir i napetost s vidnim drhtanjem, poveana razdraljivost, nesanica, u pr vom redu pomanjkanje dueg sna, poremeaj osjeta na rukama i nogama (marci prolaze kroz ruke i noge), nezadovoljstvo, glavobolje, slabo pamenje i sjeanje, nemogunost usredotoenja (koncentracije), nezanimanje za rad i porodicu, utuenost, pomanjkanje samopouz danja i jo mnogo toga. Ali to se ovjek vie trudi da ostane aktivan, te tegobe su sve beznaajnije i lake ih je podnositi. Neprestani rad je najbolji lijek za vjenu mladost. Sreeni rad ne teti zdravlju i ne ubrzava nazadujui (regresivni) razvoj. Te, preteno subjektivno uvjetovane, starake te gobe vode starakim bolestima. Trebalo bi da lijeenje vodom uvijek u organizmu izazove odgovarajuu reakciju na podraaj koji zahvati organizam. Potaknu se sve ivotne snage organizma, fizike i psihike. Ako po lazimo od spoznaje da svi organi jaaju samo aktivnou koja je za njih karakteristina, onda svi zahvati moraju znaiti sistem funkcionalnog treninga. To treniranje je sistematsko po veavanje podraaja koje, meutim, ima granice uvjetovane ivotnom dobi. Uope vrijedi da nakon ezdeset i pete godine ivota vie nije mogu pravi trening, zbog ega vie nije mo gue poveavati aktivnosti pojedinih organa. Poslije ezdeset i pete godine mogu se samo jo uvjebavati i odravati steene sposobnosti. Ako elimo pri lijeenju vodom pravilno iskoritavati podraaje, moramo voditi rauna o posebnim obiljejima starosti. To su prije svega: a) stanje koe; svaka primjena vode najprije pogodi kou, b) stanje optoka krvi starog ovjeka, c) psihiko raspoloenje starog ovjeka. a) Stanje starake koe Za staraku kou su karakteristini - kao to smo ve rekli - manja koliina vode i manja elastinost uslijed gubljenja elastinih vlakana. Zbog toga iezava potkono tkivo. Ujedno se pokazuje sklonost ljutenju koe i tokastim krvarenjima. Zbog promjena na koi moramo biti obazrivi kad primjenjujemo bilo koju mjeru kojom se mehaniki jako podrauje koa (ku pelji uz etkanje, brzo polijevanje) ili bilo koji dodatak koji kemijski djeluje.

Starake bolesti Treba odmah rei da nema bolesti koja bi bila karakteristina samo za starost. Meutim, ima l>olesti od kojih se ee obolijeva u starosti nego u mladosti ili u zrelim godinama. Najee

78

Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju

Starost Kure kupeljima za starije ljude

79

b) Stanje optoka krvi to je ovjek stariji, toliko - po pravilu - vie imamo posla s njegovim srcem i optokom krvi, koji nisu vie u stanju reagirati kao kod mlada ovjeka. Stoga pri upotrebi vode moramo veliku brigu posveivati njezinu fiziolokom djelovanju. Treba uvijek imati u vidu; promjene prokrvljenosti, koje se refleksno pojavljuju, utjeu na rad svih unutranjih organa, a prije sve ga srca, jetre i bubrega. Da bi se izbjegle preteke promjene, pogotovu kod starih ljudi treba svaku djelominu primjenu vode prilagoditi i stupnjevati ovisno o stupnju podnosivosti sva kog pojedinca. Ili se kratkotrajna primjena vrue, jednako kao i hladne vode, moe podnositi samo ako je rije o primjeni na manjim dijelovima. Prema tome ne smijemo vrue postupke primjenjivati na starim ljudima ni onima s oboljelim krvotokom. Ne smijemo ni mehanike inioce. Zato ne smijemo primjenjivati brza polijevanja ili snaan pritisak vode (na primjer u kupelji cijelog tijela). c) Psihiko raspoloenje stara ovjeka Psihiko djelovanje primjene postupka s vodom potanje obraujemo govorei o petoj osnovi knajpovskog lijeenja, psihosomatici. Ovdje emo kao saetak do sada reenoga dati nekoliko praktinih uputa koje se mogu primijeniti i bez velikih tehnikih ureaja. Po pravilu, staru ovjeku je potrebno vie topline nego mladome, tako da je grijanje prvi vani postupak. Za njegovu primjenu ima mnogo mogunosti, kao to su na primjer tople biljne kupelji koje se danas mogu gotovo svugdje prirediti, naravno i kod kue. Veinom se primjenjuju troetvrtinske kupelji da bi se izbjegao preveliki pritisak vode. Temperatura vode obino treba biti izmeu 36 i 38"C, a kupelji ne bi smjele trajati dulje od 10 do 12 minuta. Dodaci vodi moraju biti u skladu sa stanjem koe, ni u kojem sluaju ne smiju izazvati alergiju. Budui da je staraka koa najee suha, za dodatke treba prije svega upotrebljavati ulja za kupelji ili one dodatke koji ne oduzimaju koi masnou. U sluaju krastavosti, koja nije rijetka u starosti, preporuljivo je primjenjivati kupelji u surutki ili u surutki i ilovai ili vrlo razrijeene kupelji od smole, kupelji s ekstraktom preslice i druge. U praksi je lako izvodivo i zagrijavanje tijela toplim oblozima, pogotovu nakon obroka, ili nakon kupelji nogu s porastom temperature vode, a rjee nakon kupelji ruku. Meutim, ne smijemo zamijeniti tople i vrue postupke. Vrui nisu pogodni za stare. Izmjenine postupke primjenjujemo u sluajevima kad optok krvi starijeg ovjeka moemo podvrgnuti odreenom treninga U obzir dolaze samo mali izmjenini djelomini postupci, kao to su izmjenine kupelji nogu, izmjenine kupelji ruku, izmjenino polijevanje ruku, koljena i najvie do bedara. Sva izmjenina polijevanja mogu se izvoditi i tuem kod kue. Pri tome nakon duljega toplog podraaja slijedi kratki hladni podraaj ili temperirani, a za njim uvijek grijanje. Ako se nakon hladnog postupka pojavi gr ila ili mjehura, uvijek je preporuljivo prestati primjenjivati tople postupke. Starijim ljudima ne preporuujemo grubo svakodnevno izmjenino tuiranje i druge jed nostrane zahvate, jer njihov organizam nema sposobnost treniranja. Stalno treba mijenjati vr stu i jainu podraaja, te povrinu na koju djeluje. Hladne postupke emo vrlo oprezno pri mjenjivati na starim ljudima, ali ne smijemo vjerovati ni da ih mlaki manje pogaaju. Svaki postupak mora izazvati neku reakciju, a izazvat e je samo ako je dovoljna razlika izmeu topline koe i topline vode. Po pravilu trebala bi biti od 10 do 13C prema hladnoj strani. Poslije primjene hladnih postupaka koji dolaze u obzir za stare ljude posebno su preporu ljiva kvaenja, pri emu vodi dodajemo otprilike jednu treinu octa; prednost ima kvaenje tijela vodom, pogotovu uveer. Rjee moemo preporuiti hladne kupelji ruku (10 do 30 sekundi) ili kupelji nogu ili hodanje po vodi.

I kada na starije ljude primjenjujemo kure kupeljima ne smijemo zanemariti njihovo stanje i moramo mu prilagoditi postupke. To vrijedi za sve vrste kura. Vano je da kura traje do voljno dugo, odnosno najmanje tri tjedna. Naravno, samo po sebi je razumljivo da podraaji ne smiju biti prejaki, ne smiju se prebrzo izmjenjivati, a treba uzeti u obzir i takozvana krizna razdoblja. Prema knajpovskoj kuri krizna razdoblja su prva tri dana kure i izmeu dvanaestog i osamnaestog dana. Kod drugih kupelji mogu biti i manja odstupanja od tih razdoblja. Stari ljudi koji se podvrgavaju kurama trebaju i sami voditi rauna o tome da ne piju previe al kohola i kave i da ne pue previe.

II. Dijeta Ne bi trebalo da se stari ljudi podvrgavaju nekoj krajnje strogoj dijeti, osim u bolestima za koje je to posebno vano. Bitno je znati mjeru u svakom pogledu i drati se tih okvira. Ne smije se ni zaboraviti da je u starosti smanjena potreba za kalorijama, a poveana za bje lanevinama. Najprimjerenija dnevna koliina bjelanevina za stara ovjeka je od 1,2 do 1,5 g po kilogramu teine tijela. Bezuvjetno treba davati prednost bjelanevinama visoke vrijed nosti. ()ne se nalaze prije svega u mlijeku i mlijenim proizvodima, a manje u jajima i mesu. (Vidi poglavlje: Prehrana i dijeta, koje je napisao dr med. H. Anemueller) Po pravilu, koliinu masti treba znatno smanjiti kod starih; ovjek koji navri pedeset godina ne bi trebao uzimati vie od 50 do 60 g masnoe na dan. Preporuuju se biljne masti visoke vrijednosti. Treba izbjegavati velike koliine eera (ugljikohidrata). Takoer treba voditi rauna o unoenju mineralnih tvari i vitamina. Cesto ih treba umjetno dodavati odgovarajuim lijekovima. Najpouzdanije sredstvo za stara ovjeka je dijetalna hrana, ali ne smije zanemariti ni uno enje vode u organizam. Za stara ovjeka je oito normalno pomanjkanje vode, a da ne osjeti e. (Baur) Vrlo je vano da organizmu osigura dovoljnu koliinu vode ba zato to uzima relativno velike koliine bjelanevina. Tako postie pravilno luenje mokrae i odgovarajuu napetost tkiva. 1 starom ovjeku je potrebno ukupno 1,5 litara tekuine na dan. Male koliine alkohola, naroito dobrog vina, starom ovjeku mogu samo koristiti.

III. Lijeenje ljekovitim biljem (fitoterapija) Upotreba ljekovitog bilja, lijekova koji nemaju popratno djelovanje, moe i u starim godi nama biti vrlo korisna. Treba skrenuti panju na razne ljekovite biljke za starost koje nikako ne djeluju samo sugestivno, nego s njima ovjek dobiva prije svega skupine vitamina i mikroelemenata. Slino vrijedi i za gorke biljke koje potiu tek, biljke protiv vjetrova, pa i one protiv kalja, za ivce i druge (vidi poglavlje: Ljekovito bilje, koje je napisao dr med. R. F. Weiss).

IV. Lijeenje gibanjem (kineziterapija) Ovaj nain lijeenja nema onako veliko znaenje kod starog ovjeka kao kod mladog. Ipak, i ljudi koji stare morali bi znati da odmarati se znai isto to i rati. U svakom se sluaju star ovjek mora pomiriti s tim da nakon ezdeset i pete godine vie ne dolazi u obzir toliko

80

Kneippovo uenje o zdravom ivljenju i prirodnom lijeenju

trening - to jest oprezno jxxlrazajno optereivanje uz gibanje, koje se stalno poveava - ko liko vjeba i uvjebavanje onoga to ve ima. Openito, neprimjerena su sva kratkotrajna gibanja koja mnogo optereuju pogotovu ako ovjek nije navikao na njih; pri tome mislimo, na primjer, na igranje tenisa ako je star ovjek poetnik ili ako tri na trim-stazi predvienoj za tridesetogodinjake. Onaj tko nikada nije posebno trenirao, u poznim godinama moe ho dati ili se baviti lakom gimnastikom. Pri tome mora, ali bez straha, voditi rauna o pulsu i disanju. Ako se uslijed fizikih napora puis popne na 130, treba prestati naprezati orga nizam na taj nain i drugi put malo smanjiti napor. Isto tako i ako se frekvencija disanja bitno povea (normalno je 16 do 18). Povean puis i poveana frekvencija disanja opasni su za stara ovjeka i to treba shvatiti ozbiljno. Isto vrijedi i za zadravanje na visokim pla ninama. Samo ako je star ovjek neprestano trenirao u tom smislu, moe otii na visokoplaninske ture. U svakom sluaju mora izbjegavati naglo prevladavanje velike visine, visinske razlike (planinske iare) i djelovanje vruine, na primjer sunane jare ako nema pokrivenu glavu. Ako ima zdravo srce i dobar optok krvi, moe ii na duga putovanja i u dubokoj sta rosti. Ali opasno je ako se ne moe dobro prilagoditi ili ako je onemogueno podeavanje topline i hladnoe. To pogotovu vrijedi za letove avionima kojima velikom brzinom selimo u krajeve s klimom na koju nismo navikli i u krajeve s drugaijim vremenom. U takvim se sluajevima esto poremeti san i drugo. ini se da su za stare ljude najprimjerenija putovanja brodom, ali treba izbjegavati previe obilatu hranu koja je uobiajena na brodovima.

Drugi dio

Graa i funkcioniranje ljudskog tijela

V. Psihosomatika (psihosomatiki inioci) U starosti posebno je vana uloga psihikih utjecaja na tijelo. Meutim, star ovjek ne reagira uvijek jednako. Ovdje neemo zalaziti u potankosti. injenica je da se uvijek nanovo pojav ljuje problem mirenja s osjeajem osamljenosti. Ovdje emo samo kratko o tome. Bitno je da se star ovjek ne povue ogoren, uvrijeen i ravnoduan prema svemu to ga okruuje nego da je i dalje aktivan gdje god je to mogue, odnosno da potie odnose sa svojom oko linom. Ni u starosti ne smijemo zaboraviti narodnu izreku: Kakav glas, takav i odjek. Istina je da je danas kontaktiranje oteano, ali ovjek nikad ne smije prestati da se trudi. Ako ikako moe, mora i dalje njegovati staru umjetnost osobnih pisama, druenja, bavljenja zajednikim hobijima i slino. Ovih pet knajpovskih osnova aktivnog njegovanja zdravlja moe - uz pravilnu primjenu - dobro utjecati i na stara ovjeka. Osjetit e da i on moe aktivno sudjelovati, da mnogo svoga zdravlja i radne sposobnosti moe ouvati i u kasnim godinama i da nije samo pasivan predmet koji drugi njeguju i ob rauju. Ako se bude subjektivno dobro osjeao, a to je svakako povezano sa pravilno kon cipiranim postupcima, lake e podnositi tekoe starosti, nee ivotariti kao umiljeni bo lesnik. Ne bi trebalo potcjenjivati ni tu stranu prirodnog ivljenja i naina lijeenja.

Grada ljudskog tijela

iv organizam je harmonini skup meusobno povezanih organa koji se dopunjuju. Razliite funkcije pojedinih organa proizlaze iz razliitosti pojedinih tkiva, koja emo razmotriti.

Tkiva
Pokrivno tkivo (epitel koe i sluznica) Stanice pokrivnog tkiva (epitela koe i sluznica) lee kao naslagane ploe ili kao cilindri po stavljeni jedan uz drugi i tako ine kou i povrinu sluznica tijela Od epitela koe razvijaju se lijezde lojnice i znojnice, a od epitela sluznice sluzne lijezde.

Vezivno tkivo To tkivo povezuje stanine komplekse i organe ili ih razgraniava popunjavajui praznine. Primjeri vezivnog tkiva jesu masno, hrskavino i kotano tkivo. Vezivno tkivo je i s limfnim lijezdama u slinoj vezi kao sa spomenutim organima.

Miino tkivo Miino tkivo je sposobno da se u razliitim, meusobno povezanim skupinama gri i rastee i omoguava aktivno gibanje. Ima dvije vrste miinog tkiva i miia; 1. takozvani skeletni miii izazivaju gibanja koja ovise o volji; pod mikroskopom vidimo da su skeletni miii poprenoprugasti, pa ih tako i zovemo (sastavljeni su od poprenoprugastih miinih niti); 2. glatki miii djeluju neovisno o ovjekovoj volji; nalazimo ih u stijenci ila, dinih pu tova, crijeva i unog mjehura. Izdvojeno se razmatra srani mii koji je po grai slian ske letnim (dakle, poprenoprugasti) ali po djelovanju je kao i glatki (rad mu ne ovisi o ov jekovoj volji). Sredinji sloj srane muskulature ima posebnu zadau: provodi podraaje to inae obavljaju samo ivci.

ivano tkivo Posebnost ivanog tkiva su vorovi, takozvana preklopna mjesta kroz koja komuniciraju ivana vlakna. Funkcionalna jedinica ivanog tkiva je takozvani neuron, a sastoji se od iv ane stanice i s njom povezanog ivca. ivano tkivo je okrueno potpornom tvari koja je posebni oblik vezivnog tkiva, takozvana glia .
1
1

glia = ljepilo; neuro-glia = ivano ljepilo

84

Graa ljudskog tijela

ljezdano tkivo Zljezdanog tkiva ima po cijelom tijelu, svojevrsnog je, cjevastog ili grozdastog, oblika. U li jezdama se stvaraju i iz njih izluuju razliiti sekreti i druge tvari medu kojima su suze, plju vaka, loj, znoj i drugo. Jetra je najvea lijezda u tijelu.

Miino tkivo (poprenoprugasti miii, ovisni o volji)

ivane stanice i ivana vlakn

Tkivo organa Plua, jetra, slezena, guteraa, bubrezi i drugi organi sainjeni su od posebnih tkiva koja od govaraju zadacima pojedinih organa.

Skelet
Skelet je od kostiju. Kosti su zbog svoje porozne unutranje strukture mnogo elastinije nego to se ini na prvi pogled. U ljudskom tijelu ukupno je 213 kostiju koje dijelimo na cjevaste (duge kosti ekstremiteta), plosnate (lubanja, lopatica, prsna kost, zdjelina kost) i kratke ili

Skelet

Kraljenica

86

Graa ljudskog tijela

Skelet

87

kompaktne kosti (kraljeci, kosti ake i stopala). S vanjske strane sve kosti imaju omota od jx)kosnice, a unutra jc modina u kojoj se u plosnatim kostima, a kod djece i u srednjem dijelu cjevastih kostiju, stvaraju crvena i bijela krvna zrnca (eritrociti i leukociti). Najdulja je kost bedrenjaa koja kod mukaraca podnosi pritisak od 750 kg. Kosti su meusobno povezane nepomino i pomino. Nepomine veze izmeu kostiju nazivamo sveze. Ako je izmeu dvije kosti nategnuta pruga (na primjer podlaktica, goljenina kost) govorimo o prunoj svezi. Ali ako je izmeu dvije kosti hrskavica (na primjer rebra i kraljeci), govorimo o hrskavinoj svezi. Ako su kosti meusobno vrsto spojene bez meduzgloba, govorimo o avu (npr. lubanjske kosti). Najpominija veza izmeu dvije kosti je zglob. Zglobne plohe kostiju pokrivene su mek im i elastinijim hrskavinim tkivom koje sa zglobnom aicom jedne kosti i glavicom kraja druge kosti te zglobnom ahurom ine zglob. Skelet moemo podijeliti na ove dijelove: Lubanja koju nosi kraljenica; u ramenom zglobu spojene obje kljune kosti i obje lo patice; s prsnim kraljecima (osim oba donja) i prsnom kosti povezana parna rebra formiraju bavasti prsni ko u kojem su prsni unutranji organi; zdjelina kost na koju se oslanja kra ljenica; kosti gornjih ekstremiteta kao to su nadlaktina kost, ulna, radijus, kosti ruja, kosti prstiju na ruci, odnosno kosti donjih ekstremiteta: bedrenjaa, goljenina kost, linjaa, kosti noge, grana stopala i kosti prstiju na nozi.

Sitasta (koju neki svrstavaju u modani dio lubanje), ralasta, nosne kosti, suzne kosti, do nja i gornja eljust, dvije jagodine kosti, dvije nepane kosti, podjezina kost i slune koice. Modani dio lubanje ine ove kosti: eona, gore i na obim stranama tjemene i sljepoone kosti, a otraga zatiljak s velikim zatiljnim otvorom kroz koji u lubanju dolazi hrptena modina. Dolje je klinasta kost koja, odostrag gledano, ima oblik leptira ili ptice rairenih krila. U lubanjskoj upljini je mozak: donji dio lubanje, lubanjska baza, dijeli se u prednju, srednju i stranju modanu jamu. Pred nju lubanjsku jamu ine eona kost s dijelovima one upljine, sitasta kost i prednji dio kli naste kosti; srednja modana jama je od najveeg dijela klinaste kosti s takozvanim turskim sedlom (u kojem je modani privjesak, hipofiza) i obje sljepoone kosti koje se produuju u mastoidni nastavak u kojem su dijelovi unutranjeg uha; stranja jama je formirana od donjeg dijela zatiljne kosti i velikog zatiljnog otvora. U zatiljnu kost spadaju i obje zglobne plohe koje su povezane s prvim vratnim kraljekom.

Kraljenica Ako kraljenicu gledamo sa strane, izgleda nam kao vie puta iskrivljen prut koji je nadolje konusno proiren. Sastavljena je od 24 kraljeka, krstae i trtice. Razlikujemo 7 vratnih, 12 prsnih i 5 slabinskih kraljeaka. Vratni i slabinski dio kraljenice savijeni su u blagom luku unatrag, a prsni dio blago naprijed. Kraljeci su sastavljeni od valjkaste ploice (glavnog di jela, odnosno trupa kraljeka), luka kraljeka koji okruuje otvor kraljeka, dva bona izrataja, dva zglobna nastavka i trna. Od drugih kraljeaka po konstrukciji se bitno raz likuju dva najgornja vratna kraljeka: prvi je nosa (atlas), a drugi obrta (axis) koji sa zglobnom plohom zatiljne kosti ine dvostruki zglob i radi bolje gibljivosti formirani su samo kao kotani obrui. I Irpteni kanal ine svi otvori kraljeaka. U njemu je hrptena modina. Uz glavni kanal kraljenica u vratnom dijelu ima jo dva bona kanala kroz koja prolaze lijeve i desne hrptenc arterije i vene. Na svakoj strani prsnog kraljeka su zglobne plohe na kojima se stranji dijelovi rebara spajaju u zglob s kraljenicom. Zbog zglobne povezanosti svojih sastavnih dijelova kreljenica je gibljiva na sve strane, pa i uzduno. Elastinost i vrstou na pritisak kraljenici daju po sebne ploice koje su zapravo nekakvi mekani jastuii od vezivnog tkiva i imaju elatinozno jezgro. Kraljenica je s krstaom a i trticom ispod nje, spojena zglobnom strukturom koja je praktino negibljiva i uklinjena u zdjelicu.

Lubanja Na lubanji razlikujemo dva dijela: lubanju u uem smislu ili modani dio i kostur lica, od nosno line kosti lubanje. eljusni zglob povezuje donju i gornju eljust, a sve druge kosti lubanje spojene su avovima koji poveavaju elastinost lubanje. Lini dio lubanje sastavljaju ove kosti:

Prsni ko Prsni ko je sastavljen od 12 pari rebara koji su straga povezani s kraljenicom, a sprijeda s prsnom kosti (osim donja dva para). Prsni ko dobiva oblik zbog rebara koja ine luk. Dok je prvih sedam pari rebara privreno neposredno na prsnu kost (zbog ega ih i nazivamo prava rebra), osmi i deveti par su hrskavicom povezani sa sedmim parom. Deseti par je jo pominije povezan s devetim, a jedanaesti i dvanaesti par i nisu povezani s drugim reb rima nego zavravaju slobodno. Zato rebra od osmog do dvanaestog para oznaujemo kao lana rebra. Prsna kost je spljotena, poput maa: srednji se dio razlikuje od gornjega koji je nalik na drku i donjega koji podsjea na sjeivo maa, pa ga i zovemo maasti nastavak prsne kosti.

Lubanja

Grada ljudskog tijela Rameni obru Rameni obru ine ramene kosti, lopatica i kljuna kost, koje se zglabaju u ramenom zglobu. Lopatice su otraga na lijevoj i desnoj strani izvan prsnog koa. Nalaze se priblino izmeu drugog i sedmog para rebara. Na gornjem vanjskom rubu gotovo trokutaste ploaste kosti dva su nastavka; koso smjeteni greben koji zavrava u ramenu i natkriva rameni zglob, a na drugi se naslanja kljuna kost. Ispod je poluokruglo udubljenje, zglobna aica lopatice, u kojoj je glavica nadlaktine kosti. Kljuna kost je u obliku tapa zavijenog u slovo S, a prua se od lopatice do prsne kosti.

Skelet

enska zdjelica

Muka zdjelica

Kosti gornjeg ekstremiteta Kosti donjeg ekstremiteta Gornji ekstremitet sainjavaju nadlaktina kost, kosti podlaktice i aka, a prema nekima tu spada i rameni zglob, pa u kosti gornjeg ekstremiteta svrstavaju i kljunu kost i lopaticu. Kosti nadlaktice i podlaktice Kost nadlaktice (nadlaktina kost) i kosti podlaktice su cjevaste. U nadlaktici je samo jedna kost, nadlaktina, koja sa svojom poluokruglom glavicom na gornjem kraju i aicom lopa tice ini rameni zglob. Donji dio nadlaktice zavrava s kotanim valjkom koji se spaja s ulnom i glavicom koja se spaja s radijusom. U podlaktici su dvije kosti: ulna i radijus; ulna je na strani malog prsta, a radijus na strani palca. Ulna postaje deblja prema gornjem kraju, a radijus prema donjem. Tako je podlaktica povezana s nadlakticom uglavnom preko ulne, a sa akom preko radijusa. Ulna i radijus mogu se gibati jedno oko drugoga i time omoguavaju obrtajno gibanje podlaktice oko uzdune osi. Kosti ake U dva poprena reda smjeteno je 8 kostiju ruja. U gornjem redu, u smjeru od radijusa pre ma ulni su: unasta, polumjeseasta, trokutasta i grakasta; u donjem redu (prema prstima) u istom redoslijedu: mala i velika trapezoidna kost, glavata i kukasta. Kosti zapea su dobile svoja imena po obliku. Ima pet dlanskih kostiju. Skelet prstiju ima 14 kostiju, takovaznih fa langi, odnosno lanaka : 5 baznih, 5 srednjih i 4 krajnje (palac ima samo dvije falange). Natkoljenica i potkoljenica Kosti natkoljenice i potkoljenice graene su slino kao i kosti nadlaktice i podlaktice, a po sebnosti su u vezi s veim optereenjem i nosivosti kosti donjeg ekstremiteta. Bedrenjaa (najdulja kost uope) u svom se gornjem dijelu iri u poveanu masu koja s velikim i malim obrtaem slui za privrivanje miia. Odatle se pod tupim kutom nastavlja u sueni vrat bedrenjae i napokon se proiruje u okruglu glavu bedrenjae koja je u zglobnoj aici zdjelice. Bedrenjaa na donjem kraju ima dva zglobna masiva koji s dvjema zglobnim plohama gornje zglobne glavice goljenice i s iverom ine koljenski zglob. Iver je mala slobodna kost koja je svezama povezana s drugim dvjema kostima koljenskog zgloba i titi ga od ozljeda (pada, udarca). U potkoljenici su dvije kosti; goljeiuca i linjaa. Jaa goljenica se na gornjem dijelu dva ma zglobnim plohama spaja s bedrenjaom, a dolje - skupa s tankom i kraom linjaom - sudjeluje pri oblikovanju skonog zgloba. Goljenica i linjaa se ne obru u uzdunoj osi jedna oko druge i po tome se razlikuju od radijusa i ulne. Kosti stopala Noje, stranji dio kostura stopala, sainjava 7 kostiju (petna, skona, unasta, kockasta i tri klinaste kosti), donoje, dio stopala izmeu noja i korjenova prstiju, sainjava pet kostiju, a skelet prstiju sainjava 14 malih kostiju, falanga. Po poloaju i broju kosti prstiju na nozi poklapaju se s kostima prstiju ruke; ali su kosti prstiju na nozi bitno krae; esto su dvije kosti malog prsta u treoj falanzi srasle. S rasporedom kostiju noja osovina stopala je pod tupim kutom s goljenicom. Skona kost je u skonom zglobu povezana s donjim krajevima goljenice i linjae. Ispod skone kosti i iza nje je petna kost; a ispred skone kosti je na vanjskoj strani kockasta, a na unutranjoj u nasta. Tri klinaste kosti koje su ispred unaste zavravaju niz kostiju noja prema kostima stopala. Kosti potkoljenice i noja ine dva skona zgloba: u gornjem sudjeluju goljenica i skona kost, a u donjem petna kost, unasta i skona. Kosti stopala su rasporeene slino kao i kosti dlana, a kosti prstiju slino kao i kosti prstiju na rukama. Zglobovi Zglobovi povezuju krajeve kostiju. Spojevi su veinom u obliku zglobne aice i zglobne gla vice, a na spojnim plohama kostiju je elastina hrskavica. Zglobna ahura (kapsula) nepro pusno zatvara zglob. Unutranja strana zglobne ahure je takozvana sinovijalna ovojnica koja

Zdjeline kosti Na zdjelicu pritie sva teina trupa i glave. Razlikujemo dvije zdjeline kosti i krstau. Glav nu kotanu masu ine dvije zdjeline kosti koje su na stranjoj strani povezane s krstaom u praktino negibljiv zglob. Zdjeline kosti su sastavljene od po tri meusobno srasle kosti: otraga je crevnjaa na kojoj razlikujemo sredinji, lopatiasti i grebenasti dio, dolje je sjedna kost koja ima sjednu bodlju, sprijeda je preponska ili stidna kost. Preponska ili stidna kost je sastavljena od dvije kosti koje se spajaju u hrskavinoj pre ponskoj sraslini. Na vanjskoj strani crevnjae je aica kuka u koju se ulau dijelovi crevnjae, sjedne i stidne kosti i slui za vezu s bedrenjaom. Muka i enska zdjelica se bitno razlikuju po obliku; enska zdjelica je ira i ima vei otvor (da djeja glavica lake proe kroz nju pri roenju). Muka zdjelica je ua i okomitija.

90

Graa ljudskog tijela

Utroba

)1

izluuje sinovijalnu tekuinu. Zglob uvruju vanjske sveze, a tite ga sluzave mase. Po gibljivosti razlikujemo ove zglobove: kuglasti zglob: kutni zglob ili zglob na arnir jajoliki zglob: obrtni zglob: sedlasti zglob zglob zglob zglob zglob zglob kuka i rameni zglob, koljena i lakteni zglob, ake, izmeu radijusa i ulne, na palcu.

Neki zglobovi imaju hrskavine ploice izmeu kostiju (diskove), kao na primjer zglob ko ljena koji ima polumjeseaste meniskuse. Prividni zglob, to jest praktino nepomian zglob, je onaj izmeu krstae i zdjelice. Neke kosti su povezane avovima (lubanjske i zdjeline kos ti) ili hrskavicom (stidna kost).

Skeletni miii
Skeletni miii zauzimaju oko 281 cjelokupne tjelesne teine i tako su najtei organ ljudskog tijela. Ima ukupno neto vie od 300 miia, a svaki vri posebne funkcije. Mii je sastavljen od miinih vlakana. Pomou ivaca moemo ih po elji griti. Krajevi miia se tetivama privruju na dvije ili vie kostiju koje se mogu pomicati u zglobovima. Miii ekstremiteta su veinom vretenasti odnosno duguljasto okrugli, a djeluju kao sa vijai ili opruai, ovisno o tome gdje su privreni. Po trupu su preteno iroki miii koji su u vie slojeva; a tjelesne otvore okruuju prstenasti miii. Po pravilu vie miia sainjava cjelinu koja ima funkciju pokretaa; izmjenian rad mi inih skupina je vrlo sloen, pokrenemo ga svjesno, ali ne moemo pouzdano dokraja voditi njihov harmonian rad. Da bi kretnje bile harmonine, potrebno je uskladiti djelovanje mi inih skupina razliitih stupanja. Ve na povrini tijela moemo prepoznati reljef nekih miia, tako na primjer trokutastog miia na ramenu, dvoglavoga nadlaktnog miia na unutranjoj strani nadlaktice i (kod mu karaca razvijenih miia) trapezaste miie na zatiljku i druge.

Utroba
Probavni aparat Probavni aparat sainjava usna upljina, drijelo, jednjak, eludac, tanko i debelo crijevo i do datne tvorbe. Preko njega organizam prima pripremljene hranjive tvari. Usna upljina je na gornjoj strani omeena tvrdim i mekim nepcem, a na donjoj strani dnom usta. U donjoj i gornjoj eljusti je po 16 trajnih zuba usaenih u zubnim jamicama e ljusti. Onaj dio zuba koji lei u eljusti i pokriven je zubnim cementom zove se korijen; dio zuba iznad korijena, koji okruuje gingiva, zove se vrat; onaj dio zuba koji stri slobodno iz gingive je kruna, a pokrivena je caklinom. U gornjoj i donjoj eljusti otraga su po tri kutnjaka, a sa strana po dva linjaka, koji su tono jedan iznad drugoga; po jedan onjak i dva sjekutia na obje strane u gornjoj eljusti seu neto malo preko jednakog broja onjaka i

sjekutia donje eljusti. Ako dojene i dijete esto i mnogo sie prst, zubi gornje eljusti seu jo dalje preko zuba donje eljusti (pojavljuje se takozvana prognatija), to moe postati es tetski nedostatak, a smeta i pri vakanju. Unutranjost zuba je od dentina koji u predjelu krune pokriva caklina, a u alveoli zubni cement. U unutranjosti dentina je upljina, a u njoj zubna pulpa koja je od vezivnog tkiva, ivaca i ila. Otprilike u estom mjesecu donju dojenetovu gingivu probija prvi sjekuti koji najavljuje razvoj mlijenih zuba. Mlijenih zuba ima 20, a u dobi izmeu sedme i petnaeste godine smjenjuju ih stalni zubi. Zadnji kutnjak, takozvani zub mudrosti, umnjak, nerijetko nikne tek nakon dvadeset i prve godine. Jezik je u usnoj upljini izmeu nepca i dna usta slobodan miini organ. Ukorijenjen je u dnu usta gdje ima vrst oslonac u slobodnoj podjezinoj kosti i donjoj eljusti. Tijelo jezika (srednji dio jezika) je na donjoj strani svezom povezano s dnom usta. Gornja povrina jezika je pokrivena malim bradavicama (papilama), pomou kojih se prima okus. Po kvaliteti raz likujemo etiri okusa: slatko, kiselo, slano i gorko. Slatko i kiselo se osjeti na vrhu jezika, a slano i gorko na stranjem dijelu jezika. Razliite stupnjeve i finije kvalitete okusa osjeamo skupa s mirisom. Tvrdo i meko nepce s viseim jezikom razdvajaju usnu upljinu od drijela. Onaj dio drijela koji spada u probavni trakt i onaj dio koji spada u dine putove okruuju snani mi ii drijela. Gutanje je refleksna pojava koja se pokrene doticanjem stijenke mekog nepca. drijelo se iza poklopca nastavlja u oko 30 cm dug jednjak koji se produuje kroz oit (tanka miina pregrada izmeu prsne i trbune upljine) u trbunu upljinu i ulijeva u e ludac. eludac je nekakva miina vrea koja ima oko 1,5 litara prostornine, nalazi se ispod rebranog luka, nagnut na lijevu stranu. Gornji otvor eluca zovemo eluano ue (cardia) a donji vratar (pylorus); unutranja strana eluane stijenke je jako naborana. Iz eluca se nastavlja tanko crijevo, kod kojega razlikujemo tri dijela: dvanaesnik, tato crijevo i vito crijevo; prosjeno je dugo 6 metara. Dvanaesnik (duodenum) je dug oko 30 cm, spojen je sa elucem polukrunom, lijevo nagore otvorenom krivinom. Tato i vito cri jevo se bez otrih prijelaza nastavljaju u vie vijuga po trbunoj upljini. Posebna karakte ristika tankog crijeva su brojne resice s njegove unutranje strane koje nekoliko puta pove avaju povrinu crijeva. U desnom donjem dijelu trbuha na tanko crijevo nastavlja se debelo. Debelo crijevo uz lazi vanjskom desnom stranom trbune upljine i popreno preko nje i na gornjoj strani obrubljuje utrobu. Na njegovu slijepu poetku koji se naziva slijepo crijevo visi tanak ostatak crijeva, koji se slijepo zavrava i zovemo ga crvuljak. Debelo crijevo je duljine 1 do 1,5 metara, a sastoji se od tri dijela: desno prema gore ide uzlazno crijevo koje gore zdesna pregibom ide vodoravno, poprijeko prelazi na lijevu stranu i u pregibu prelazi u silazno crijevo, koje se sputa dolje lijevom stranom trbuha da prijee u zavijeno crijevo oblika slova S (sigmoidni colon) koji se nastavlja u zadnje, guzno crijevo. Svi odsjeci probavnog kanala sline su grae. Na unutranjoj strani je sluznica, u sredini unutra kruni miii, izvana uzduni miii, a vani vezivno tkivo. Nasuprot finoj poprenoprugastoj muskulaturi skeleta, miii probavnog trakta su od glatkih miia i ne rade po na oj volji. Vanjska se strana debelog crijeva razlikuje od drugih dijelova crijeva po trima uzdunim prugama miia, takozvanim tenijama (gr. tainia = trak, povez, pruga), u koje su sakupljeni uzduni miii. Debelo crijevo je privreno neposredno na stranji trbuni zid, a tanko cri jevo posredno ploom koja je nabor potrbunice i ide od drugoga slabinskog kraljeka, iri

92

Graa ljudskog tijela

Utroba
2

93

se lepezasto i nosi tanko crijevo koje osim toga nose i susjedni organi. Glatka povrina potrbunice pokriva sve trbune organe i visi na unutranjoj strani prednjeg trbunog zida kao takozvana mrea, nalik na neku kecelju. Du cijelog probavnog kanala su lijezde koje u probavni trakt lue sokove, ali i druge lijezde - koje su u blizini izluuju sokove. To su douna pljuvana lijezda, poteljusna i podjezina lijezda koje izluuju pljuvaku. Tu su zatim i lijezde u kojima nastaje solna ki selina, pepsin i lipaza , a koje su u eluanoj sluznici; u lijezde koje izluuju sokove u pro bavni kanal spadaju i jetra i guteraa. Jetra je najvea tjelesna lijezda, teka prosjeno 1.500 grama; svojom glavnom masom, desnim renjem, naslanja se na oit; manji, lijevi reanj, koji see neto malo preko sredinje linije tijela, odvojen je od desnog renja jetrenom svezom. Jetra je sastavljena od brojnih ma lih renjeva, a u njima je mrea najfinije razgranatoga dijela krvotoka; jetrene arterije, jetrene vene i portne vene. U renjiima se stvara u i prolazi kroz male kanale u izvodni kanal jetre i dalje prema dvanaesniku. uni mjehur je privren na jetru, u njemu se u kon centrira i stoji kao u rezervoaru, a po potrebi se kroz izvodni kanal unog mjehura i uni odvodnik izluuje u dvanaesnik.
1 2

ih oko 300 do 400 milijuna u ukupnoj povrini veoj od 100 m . Plua su gotovo tupog stoastog oblika, od brojnih su renjia okruenih krvnim kapilarama. Spuvasta, crvenkastosiva plua su vrlo elastina, a u napetosti ih dri bezzrani prostor koji se nalazi izmeu rebrene i plune opne.

Srce Srce je upalj, miiasti organ, veliine otprilike kao pest njegovog vlasnika. Oko dvije treine srca je na lijevoj strani prednjeg prostora prsnog koa, a oko jedne treine je na desnoj strani. Srana pregrada dijeli srce na lijevu i desnu polovicu; obje polovice se sastoje od pretklijetke i klijetke koje razdvajaju i povezuju srani zalisci. Zalisci imaju nabore u obliku jedra, lijevi (mitralis) ima dva, a desni (tricuspidalis) tri lista u obliku jedra. Listovi su tankim spojnim nitima privreni na stijenku klijetke. Zalisci su pri irenju srca (dijastola) zatvoreni, a pri stezanju (sistola) otvoreni. Klijetke - koje su donje mnogo su miiastije nego pretklijetke iznad njih, a lijeva kli jetka je miiavija od desne. Tri sloja miia, vanjski, srednji i unutranji, dobro se razlikuju jedni od drugih. Unutranjost srca pokriva fini omota, endokard. Poprenoprugasti miii su mreasto rasporeeni, a na njihov rad ne moemo utjecati. U pretklijetke i klijetke se ot varaju velike ile. U desnu pretklijetku idu donja i gornja uplja vena (koje sakupljaju krv), a u lijevu plune vene. Iz desne klijetke izlazi pluna arterija, iz lijeve aorta. Na mjestu gdje se spajaju srce i ile ima zalistaka. Srce obuhvaa mrea vjenanih (koronarnih) ila koje opskrbljuju srani mii. Srce je u takozvanom osrju (perikardu). Lijeva srana klijetka moe primiti oko 70 c m krvi. Srce je teko oko 350 grama.
3

Iza eluca je guteraa, teka oko 70 g. U njoj se stvaraju probavni sokovi koji rastvaraju bjelanevine, masnoe i ugljikohidrate. Izvodni kanal guterae je takoer otvoren u dvanaes nik, a neposredno prije nego to e se u nj izliti, obino se spaja sa unim odvodnikom. U guterai je i kompleks tkiva koji pravi Langerhansove otoie u kojima se stvara hor mon inzulin.

Dini organi
Razlikujemo gornje i donje dine putove. Gornji su nosni kanali, usna upljina i grlo, a donji grkljan, dunik i plua. Unutranji dio nosa je sprijeda hrskavian, straga kotan. Nosna pregrada, koja je od raonika i dijela sitaste kosti, dijeli nosnu upljinu na lijevu i desnu polovicu. Iza prednjeg dijela hrskavinog dijela nosa iz bonih zidova stre po tri koljke koje poveavaju povrinu nosne upljine i prave nosne hodnike; gornji hodnik je omeen sitastom kosti kroz koju u nos do laze vlakna ivca za miris; nosna sluznica je pokrivena trepetljikastim epitelom. Oko nosa su sluznicom pokrivene kotane upljine koje se otvaraju u nosne hodnike. Iznad nosa se u eonoj kosti otvaraju eone kotane upljine (eoni sinusi) koji su lamelom odvojeni od nosne upljine; iza nosa, u klinastoj kosti, takoer su lamelom odvojene upljine, a sa strana parne eljusne sinusne upljine. Nosni dio drijela obuhvaa prostor od nosne upljine do jezica, a usni dio drijela od jezica do gornjeg ruba grkljana; grleni dio drijela see od gornjeg ruba grkljana do ulaza u jednjak. Donp put je sastavljen od grkljana i dunika koji se razgranava u mreu bronhija, i plua. Hr skavinu strukturu grkljana ini titasta, prstenasta i piramidalna hrskavica Izmeu titaste i pi ramidalne hrskavice su glasne ice. Poklopac zatvara grkljan prema drijela Stitasta hrskavica je na vanjskoj strani vrata dobro vidljiva, pogotovu kod mukaraca, kao Adamova jabuka. Grkljan i plua povezuje dunik koji je sastavljen od oko 20 hrskavinih prstenova. U visini etvrtoga prsnog kraljeka se dunik podijeli u dva glavna bronhusa koja se granaju dalje u sve tanje i tanje grane i granice. One se otvaraju u plune alveole (mjehurie); ima
1

ile ile ine funkcionalnu jedinicu sa srcem koje je u ilni sistem ukljueno kao crpka. One isprepliu cijelo tijelo i razgranavaju se do tankih kapilara. Graa ila se po svom miinom i unutranjem sloju u bitnom poklapa s gradom srca. Razlikujemo arterije (kucavice, odvodnice) i vene (dovodnice) koje se izmeu sebe razlikuju po jakim miiima arterija. Odvodnice vode krv iz srca u tkiva, a dovodnice je vraaju u obratnom smjeru. Dovodnice vode krv prema srcu i imaju bitno slabije miie nego odvodnice. Posebna odlika nekih veih vena su mali zalisci koji spreavaju protok krvi u obratnom smjeru. Velika tjelesna odvodnica (aorta) izlazi iz lijeve klijetke, pravei luk prolazi iznad srca i ispred kraljenice produljuje do visine etvrtog ili petoga slabinskog kraljeka gdje se dijeli u lijevu i desnu bedrenu arteriju. Od aortnog luka se odvajaju tri velika kraka za opskrbu ruku i predjela glave; ispod aortnog luka prolazi kao prsna aorta za opskrbu prsnih organa, a ispod oita kao trbuna aorta za opskrbu trbunih organa. Dovodnice veinom prolaze uz odvodnice, a najvee su gornja i donja uplja vena. Razlikujemo veliki i mali krvni optok: veliki prolazi od lijeve klijetke preko aorte i drugih odvodnica po cijelom tijelu i preko dovodnica u donju i gornju uplju venu i desnu pret klijetku; u odvodnicama velikoga krvnog optoka je krv bogata, a u dovodnicama siromana kisikom. Mali krvni optok prolazi od desne srane klijetke preko plunih arterija u plua i preko plunih vena natrag u srce u lijevu pretklijetku; u odvodnicama malog optoka u krvi ima vie ugljinog dioksida, a u dovodnicama kisika.

Pepsin je eluani ferment koji razara bjelanevini. l.ipaza je eluani ferment koji razara masti.

94

Graa ljudskog tijela

Utroba

95

predjelu dodiruje potrbunicu. Desni bubreg lei neto nie od lijevog, enski bubrezi lee neto nie nego kod mukaraca. Prednje plotinc bubrega pokriva stranji dio potrbunice. Na unutranjem konkavnom rubu bubrega je otvor kroz koji prolaze ile i mokrani kanal. Razlikujemo zrnatu i crvenkastu bubrenu koru i prugastu bubrenu sredinu. U kori se ve prostim okom dobro vide brojna zrnca nazvana bubrena tjeleca ili kapilarni klupii (Malpighijeva tjeleca). Ta tjeleca okruuje takozvana Bowmannova ahura u koju se izluuje mokraevina iz krvi. Iz bubrenog tjeleca izlazi bubrena cjevica koja je najprije vijugava i meu vijugama ima jednu dulju petlju, a onda ide ravno i po vie cjevica se spaja u izvodnu cjevicu koja je ve u bubrenoj unutranjosti. Sadraj izvodne cjevice izlijeva se u bubreni vr, odatle tee u bubrenu vreu, iz nje u mokrani mjehur pa kroz oko 30 cm dug mokrani kanal koji prolazi uz stranji trbuni zid. Mokrani mjehur je uplji organ koji lei iza stidne kosti i dri oko 700 cm . Iz mokranog mjehura mokraa prolazi kroz mo kranu cijev koja je kod mukaraca duga oko 25 cm, a kod ena od 3 do 4 cm.
3

*
1 mokrani mjehur 2. sjemenski m|ehuri 3. zadnje crijevo 4. prostata 5. spuvasto tijelo 6. spolno udo 7. mokrana cijev 8. muda 9. nadmuce 1 0 . glavi

Srce

Limfne ile

1 1 . mosnja

Limfni sistem Limfne ile su jednako kao i odvodnice i dovodnice raspredene po cijelom tijelu, ali su bitno tanje i nemaju svoje miie. U limfnim ilama se sakuplja limfa. Limfa iz donjeg dijela tijela najprije dolazi sa svih strana i kupi se u takozvanoj mlijenoj ili koja se nalazi ispred 1. do 2. slabinskog prljena; iz mlijene ile izlazi prsni limfni vod ispred kraljenice prema gore i predaje limfu u venozni optok na mjestu sastajanja lijeve potkljune i lijeve jugularne vene. Prsni limfni vod (ductus thymolymphaticus) dobiva iz mli jene ile crijevnu limfu (chylus), u kojoj su masti to dolaze iz crijeva. U limfni optok su ukljuene limfne lijezde, od kojih je najvea slezena, oko 200 g teka, a lei u gornjem dijelu trbune upljine. Uz to je slezena i vaan rezervoar krvi i organ u kojem se razaraju crvena krvna zrnca i stvaraju bijela (limfociti). U limfni optok spadaju i drijelni krajnik i krajnici.

11

Muki spolni organi

1. krstaa 2. 4. jajnik maternica 3. jajovod 5. zadnje crijevo 6. mokrani mjehur 7. rodnica 8 mokrana cijev 9. Venerin breuljak

Mokrani aparat Bubrezi i mokrani kanali, mokrani mjehur i mokrana cijev izluuju mokrau i druge ne potrebne ili tetne tvari. Bubrezi su paran organ teak od 120 do 200 g, ovijen ovojnicom od vrstog veziva; smjeteni su u masnom tkivu izmeu dvanaestog prsnog i treeg slabin skog kraljeka uz stranji trbuni zid na obje strane kraljenice. Bubreg je oblikom slian gra hu, dug oko 11 cm, od 5 do 7 cm irok i od 3 do 4 cm debeo; gornjim dijelom u slabinskom

10. mala stidna usna 1 1 . velika stidna usna

enski spolni organi

96 Spolni organi

Grada ljudskog tijela

Utroba

97

Vei dio mukih spolnih organa je izvan tijela, a vei dio enskih u njemu. U muke spolne organe spadaju muda (testisi), dva jajolika organa koji vise u monji. Nadmuce lei kao kapa nad testisima, a iz njega izlazi sjemenovod koji prolazi kroz preponski kanal u trbunu upljinu. Ispod mokranog mjehura sjemenovodi se spajaju svaki sa svojim izvodnim kanalom sjemenskog mjehuria i onda kao zajedniki kanal prolaze kroz prostatu koja je veliine kestena; na drugoj strani prostate zajedniki se kanal izlije u mokranu cijev. Mokrana cijev prolazi kroz spolno udo, organ koji je preteno od spuvaste tvari. enski spolni organi su maternica, jajnici s jajovodima, rodnica s uem rodnice, male i velike stidne usne. Gotovo krukasta maternica lei u maloj zdjelici. Najvaniji dio, trup maternice, od glatkih je miia, unutranjost pokriva sluznica koja se jednom mjeseno izljuti kod zrelih ena ako ne dode do oplodnje, ali se opet obnovi. Maternica stri u trbunu up ljinu, nadolje se suava u materniin vrat koji je prema unutranjosti maternice omeen unu tranjim, a prema rodnici vanjskim materninim uem. Maternica je privrena raznim svezama koje polaze iz gornjeg dijela trupa maternice, idu prema trbunom zidu, prolaze kroz preponski kanal i na kraju se privruju na stidne usne. S vanjske strane maternica je prekrivena potrbunicom. enske spolne lijezde, jajnici, tvorbom nalik na bademe, lee uz maternicu,' a naborom potrbunice privreni su na materninu svezu. Od jajnika prema maternici vodi jajovod koji poinje Ijevkasto. Maternini vrat stri u oko 8 cm dugu, miiastu rodnicu, koja zavrava u uu rodnice okruenom malim i velikim stidnim usnama. Kod djevojaka koje nisu jo imale spolni odnos na ulazu u rodnicu je polumjeseasta sluzna opna, himen. Pred ulazom u rodnicu je ue mokrane cijevi.

otvorom povezani s treom komorom mozga (trei modani ventrikul) koji see otraga do epifize i s obje strane do vidne kvrice. Trei ventrikul je takozvanim Sylvijevim vodovodom povezan s takoer neparnom etvrtom modanom komorom ( etvrtim modanim ventrikulom), koja je u malom mozgu. Gotovo jajoliki mali mozak je iza velikog mozga i ispod njega, a s produenjem mosta je povezan s modanim stablom. Mali mozak je od velikog odvojen naborom vrste modane ovojnice. Na modanom dnu se iz modane mase produljuju dvije pruge, njuni ivci, iji produeci prolaze kroz sitastu kost. Iznad modanog privjeska je raskre vidnih ivaca iz kojega izlaze oba vidna ivca. Njuni i vidni ivci su dijelovi mozga. Iz modanog dna izlazi 10 pari mo danih ivaca; medu njima je najjai trograni ivac (peti modani ivac, nervus trigeminus) koji izlazi iz bonog ruba mosta i kao osjetni ivac produljuje se u predio ela i donje i gornje eljusti. Uz deseti modani ivac, lutalac (vagus) iji izdanci obuhvaaju cijelo tijelo, modani ivci opskrbljuju samo glavu. Tkivo mozga i hrptene modine su od dvije razliite tvari koje moemo razlikovati okom: u sredini je bijela tvar a na rubu siva. Razumije se da emo nai i manje koliine bijele tvari i na povrini i sive u sredini (na primjer siva u jezgrama kao to je vidna kvrica).

ivani sistem ivani sistem je skup organa koji primaju podraaje iz okolice i izazovu reagiranje na njih. ivani sistem ine centralni ivani sistem s perifernim ivcima, zatim takozvani samostalni ivani sistem i osjetila. Sredinji organ je mozak: on je u lubanji. Mozak je duguljast, zaobljen, sivo-bijel i na po vrini vijugav. Prosjeno je teak od 1.300 do 1.500 g, a enski je mozak oko 120 g laki. Pukotina izmeu polukugla (hemisfera) dijeli mozak u uzdunom smjeru na dvije velike polukugle. Velike modane polukugle glavno su tkivo mozga i s eonim (prednjim), tjemenim (sred njim) i zatiljnim (stranjim) renjem ine takozvanu modanu koru. Polaze od sredinje pu kotine, iji se boni rubovi zrakasto ire u masu velikih modanih hemisfera. Pukotina natkriljuje vidnu kvricu i srednji mozak. S dna predjela vidne kvrice visi peteljkasti modani privjesak (hipofiza), koji je u kotanom turskom sedlu klinaste kosti. Gornji rub vidne kvrice otraga se produljuje u epifizu koja kod odraslih esto ovapni i u njoj je takozvani modani pijesak. (Descartes je pretpostavljao da je epifiza sjedite due.) Iza epifize i ispod nje je kosa etvorokvrna ploica. Iz modanog dna izlaze modani krakovi, ispod njih je most na koji se nastavlja produljena hrptena modina, a ona se nastavlja u hrptenu modinu. Pukotina, srednji mozak, modani privjesak, modane krakove, most i produljenu hrpte nu modinu nazivamo modanim stablom. Ispod pukotine su na obje strane izmeu eonog i sljepoonog renja simetrine bone komore (prvi i drugi ventrikul). Otraga su Monroovim

slabinsko ivevlje

ivcvljc

98

Graa ljudskog tijela

Osjetni organi

99

I Irptena modina je od 8 do 10 mm debelo valjkasto ue koje prolazi kroz kraljeniku cijev od velikog zatiljnog otvora do slabinskih kraljeaka; dugako je od 35 do 40 cm; u us poredbi s mozgom u hrptenoj modini je siva tvar u sredini, a bijela izvana. Sivu tvar ine ivani vorovi (gangliji), a bijelu ivana vlakna. Na poprenom prerezu hrptena modina na prednjoj strani ima duboki, a na stranjoj plitki usjek; sredinja tvar, siva, leptirasta je ob lika. Po sredini hrptene modine prolazi tanki sredinji kanal. Iz prednjih rogova sive tvari hrptene modine polaze motorni ivci, (gibanje), a iz stra njih rogova senzibilni (osjet). Jajolikim zadebljanjem senzibilnog ivca oba ivca se spoje u spinalni (modinski) ivac i napuste hrpteni kanal; nakon kratkoga zajednikog puta spinalni se ivac podijeli na prednju i stranju granu. Ima ukupno 31 par spinalnih ivaca. Meu sobno se prepliu u takozvane ivane spletove, na primjer: vratni splet, splet gornjih ek stremiteta, zatim jo slabinski, krstani, stidni i stranjini splet Ti se spletovi spajaju s vlaknima onog dijela simpatikoga ivanog sistema koji ide uz hrptenu modinu, a i s vlaknima ivca lutaoca (vagusa), koji pripadaju parasimpatikom sis temu i sa simpatikusom ine automatski (autonomni ili vegetativni) sistem. Mozak i hrptenu modinu ovijaju tri ovojnice. Vanjska je vrsta ovojnica od vreg ve zivnog tkiva; unutranja je meka ovojnica ili ilnica, jer u njoj ima mnogo ila za opskrbu centralnoga ivanog sistema; unutranja ovojnica, njena kao pauina, od rahloga je veziv nog tkiva. Prostori izmeu ovojnica te ovojnica i mozga, odnosno hrptene modine, ispu njeni su manje-vie bistrom tekuinom (likvorom) iji je zadatak da ivce titi od udaraca i da sakuplja otpadne tvari koje nastaju pri izmjeni tvari u ivanim stanicama. Funkcionalna jedinica ivanog sistema je neuron. Sastavljen je od ivane stanice i nje zinih nastavaka. Nastavci su razliiti. Dendrita, koji su kratki protoplazmatski nastavci, obi no je vie, a neurit je samo jedan. Meu ivcima razlikujemo sive (vegetativne) koji su bez jezgre i bijele, s jezgrom. Bijela ivana vlakna su valjkasta, u promjeru od 0,002 do 0,02 mm, a dugaka su do 1 m. Sre dinja, prava ivana tvar ini unutranji cilindar (neurit) koji ovija vanjska ovojnica sastav ljena od unutranje ovojnice koja dodiruje sam centralni cilindar, zatim od tanke i fine Schwannove ovojnice i Henlejeve ovojnice izvana. Na ovojnici su priblino jednako jedna od druge odmaknute Ranvierovc brazde. Prije nego to ivci uu u tkivo, gube unutranju i Schwannovu ovojnicu i zavravaju kao isti unutranji cilindar. Sivi ivci su bez unutranje ovojnice, a inae su jednake grae kao bijeli.

Uho

Osjetni organi
Oko Glavni dio oka, ona jabuica, i vei dio vidnog ivca nalaze se u onoj upljini koja je unutra ispunjena masnim i vezivnim tkivom, a prema vani zavrava vjeama. Vanjski dio oka na gornjoj strani zavrava nabreklinom, obrvnim lukom na kojem su krute dlake, obrve; donju granicu vanjskog dijela oka ini fini lijeb. Vjee su kao plitica ispred one jabuice, a njihov vanjski dio je produetak koe lica, dok je unutranji vezivno tkivo vjea. Dio vrstoga, go tovo hrskavinog vezivnog tkiva daje vrstu osnovu vjeama. U vjeama su lijezde (Meibomove .); one izluuju masnu izluevinu i otvaraju se na rubu vjeda. Na vjeama su u tri reda ravno prema van okrenute dlake, trepavice, iji je zadatak da tite oko od malih stranih tijela.

U gornjem vanjskom kutu oka nalaze se mala donja i vea gornja suzna lijezda; njihova izlue vina, suze, omoguava da se ona jabuica moe pomicati bez trenja. Na stranjoj strani vjeda se po suznom ljebiu suze pretau prema unutranjem onom kutu, gdje prolaze kroz tokaste otvore u suzne kanalie i s tim u gornju i donju vjeu i suznu vreicu odakle se suze konano slijevaju u nosnu upljinu. Gotovo okruglu jabuicu, koju pomie est miia, okruuje cijelom vanjskom stranom vrst ovoj, koasta bjeloonica. Prekinuta je samo na prednjem i stranjem polu; na prednjem polu je umjesto nje kao staklo na satu prozirna ronica, a na stranjem polu, na mjestu gdje nema bjeloonice, prolazi vidni ivac. U prednjem dijelu one jabuice bjeloonicu okruuje tanka vezivna opna. S unutranje strane ilnica pokriva zadnje dvije treine bjeloonice; ona je - ovisno o pigmentu u njoj - tamnija ili svjetlija. Na ilnici je mrenica koja u stranjem dijelu prima svjetlosne podraaje, a sprijeda zavrava zupastom linijom. Sljedea ovojnica sprijeda prelazi bez otre granice u arenicu (iris). Sarenica prstenasto okruuje vidni otvor oka nazvan zjenica (pupila); ona se prilagoava na jau ili slabiju svjetlost tako da otvor zatvara ili otvara, to jest djeluje kao blenda na foto-aparatu. Rub arenice je na prednjoj povrini lee koja je elastina, prozirna, otraga jako a sprijeda neto manje konveksna. Sarenica i lea dijele unutranjost oka u dvije komore: prednju i stranju. Prednja komora je prema van omeena prozirnom ronicom koja je bez ila ali ima osjetni ivac. Prednja komora je ispunjena tekuinom, a stranja staklovinom prozirnom kao elatina. Na onom dnu, gdje nema bjeloonice i kroz mrenicu prolazi vidni ivac, nalazi se sli jepa pjega. Oko 4 mm iznad nje je uta pjega ili centralna jamica koja je popreno ovalna tvorba s udubinom u sredini, slino ubodu igle, i koja je mjesto najjaeg percipiranja svjetla.

Uho Uho je organ za sluni osjet i napravljen je po akustikim zakonima. Glavni dio je smjeten u sljepoonoj kosti. Uho se sastoji od tri razliita dijela: od vanjskoga, srednjeg i unutranjeg. Vanjsko i srednje uho prenose zvuk, a unutranje ga prima.

100

Grada ljudskog tijela

Osjetni organi Koa

101

Vanjsko uho jc sastavljeno otl usne koljke i vanjskoga slunog hodnika. Vei dio koljke je hrskavina plosnata tvorba, a manji, donji dio, zvan renji usne koljke, mekan je i ka rakteristian ba za ljudsko uho. Mali miii koji prolaze od koljke na lubanju, koti ovjeka su rijetko samostalno gibljivi. Prema unutranjosti koljka se nastavlja u vanjski sluni hodnik, dug oko 3 cm, iji je vanjski dio u hrskavici, a unutranji u kosti sljepoonice. Kou slunog hodnika pokrivaju brojne njene vunaste dlaice, a u njoj su lijezde koje izluuju usni ukasti sekret, cerumen. Granica izmeu vanjskog i srednjeg uha je bubnji, a na njegovu centralnom, ljevkasto udubljenom dijelu, bubnjievu pupku, prirasla je drka ekia. U srednjem uhu su tri slune koice: eki, nakovanj i stremen, koje su meusobno po vezane njenim vezivnim i miinim aparatom i kao nekakav visei most razapinju se preko prostora srednjeg uha, bubnjieve upljine, a seu od bubnjia do zida unutranjeg uha. U zidu koji granii s unutranjim uhom su dva prozora: gore je ovalni, a dolje okrugli. Kroz ovalni otvor dolazi zvuk od baze stremena u unutranje uho, a kroz okrugli otvor koji za tvara samo tanka opna, zvuk se vraa u usnu upljinu. Usnu upljinu, prema vanjskom uhu hermetiki zatvara bubnji, a u stranjem dije lu granii s mastoidnim nastavkom, tvorbom od kotanog tkiva bogatog zrakom. U prednjem dijelu je srednje uho slunom trubom (Hustahijevom cijevi) povezano sa drijelom. Iza unutranjeg zida usne upljine je unutranje uho: osjetni organ za zvuk i ravno teu. Unutranje uho je vrlo sloen organ, sastoji se od predvorja, pua i polukrunih ka nala, a zove se labirint. Tako su ga nazvali jo srednjovjekovni anatomi koji nisu imali tonu predodbu o njegovoj gradi i radu. Kotani labirint je uplji prostor u kosti sljepoonice; u njemu je najprije periferna labirintna tekuina (perilimfa) koja okruuje membranozni labirint u kojem je unutranja labirintna tekuina (endolimfa). Od tri sistema upljih prostora: predvorja, pua i poluk runih kanala, sredinje predvorje granii sprijeda s puem, straga s polukrunim kana lima, a gore s takozvanim Fallotovim kanalom (kroz koji prolazi vidni ivac) i na unut ranjoj strani s unutranjim slunim organom u kojem je sluni ivac. Duguljasta vreica predvorja, koje je otprilike veliine graha, vodi u tri polukruna kanala. Oni su u obliku slova C i stoje pravokutno jedan na drugome, dok njihov ulazni i izlazni otvor granii s predvorjem. Polukruni kanali su organ za ravnoteu. Okrugla vreica predvorja povezana je s puem. Pu je dva i pol puta zavijen oko kotanog vre tena. Djelomino kotana (kotana navojna ploica) a djelomino membranozna (osnov na opna = bazilarna membrana) pregrada dijele unutranjost pua na dva hodnika. Gor nji, dulji i ui predvorni hodnik je povezan s predvorjem, a donji, iri i krai bubnjini hodnik granii s bubnjinom (usnom) upljinom preko okruglog otvora. Iz sredine spiralne pregrade koja dijeli puev prostor u donji i gornji, na mjestu gdje kotani dio pregrade prelazi u membranozni, prema van i prema gore razapinje se tanka Reissnerova membrana koja s bazilarnom membranom ispod i vanjskim zidom pua omeuje puevu cijev. U njoj je Cortijev organ; mikroskopski je malen, a bitni sastavni dijelovi su mu vanjske i unutranje osjetne stanice koje su ugraene meu potporne sta nice. Vanjske osjetne stanice su napete kao strune i trepere kao strune. Na unutranjim potpornim stanicama su slune osjetne stanice u jednom redu, a na vanjskim u etiri ili pet usporednih spiralnih redova. Oko 3.000 Cortijevih organa, toliko ih je u uhu, du pua se postepeno skrauju kao strune na harfi. Organ je pokriven tankom pokrivnom membranom. Sluni ivac i njegov krajnji dio, ivac pua, opskrbljuju labirint.

Rijeju koa oznaujemo omota koji pokriva tijelo i sa 16/ tjelesne teine koliko na nju ot pada drugi je najtei organ ljudskog tijela (tei su miii). Odrastao ovjek ima oko 2 m koe. Razlikujemo tri sloja: pousminu, usminu i potkono tkivo. Pousmina (epiderma) je sa injena od povrinskog ronatog sloja i bazalnog (temeljnog, klinog) sloja koji je ispod, a iji je zadatak da umjesto odumrlih stanica ronatog sloja stvara nove. Izmeu ronatog i bazalnog sloja nalazi se zrnati ili pigmentni sloj koji daje boju koi - pigment - i time je titi od prejakog djelovanja svjetlosnih zraka. Ronati sloj je sastavljen od ploica odumrlih stanica, u njemu nema ila ni ivaca. Bezbroj meusobno dobro isprepletenih i spojenih odu mrlih ronatih stanica dobro pokriva tijelo i titi ga otl vanjskih utjecaja i isputanja tekuina iz tijela. Skupinice stanica neprestano se ljute iz ronatog sloja koe. Usmina (derma) je onaj sloj ivotinjske koe koji se tavi, pa otuda naziv derma u pogonima koji prerauju kou. Debljina joj je otl 0,3 do 3 mm. Na vjeama i bradavicama je na primjer tanka, a na dla novima i tabanima debela. Sastavljena je od vezivnog tkiva i elastinih vlakana koji su me usobno tijesno isprepleteni. U njoj su krvne i limfne ile, dlake i lijezde lojnice i znojnice. lijezde lojnice su uz folikul dlake, a njihov sadraj izlazi na povrinu koe kroz isti otvor kao i dlake. Uz lijezde lojnice koje su povezane s folikulima dlaka, postoji jo cijeli niz drugih koje izluuju loj u fine kone pore i time osiguravaju elastinost koe. Ako se lojne pore za epe, pojave se sujedice.
2

Granica izmeu pousmine i usmine je valovita. U sloju usmine, okrenutom prema pousmini, ima mnogo takozvanih konih bradavica (papila) u kojima su krvne ile ili okrajci ivanih vlakana. ivci prenose podraaje koje izaziva dodir, toplina i hladnoa. Na 1 c m ima prosjeno po 10 povrinskih toaka za hladnou i dvije toke za toplinu, koje lee dublje, 25 mjesta za opip i 200 za bol. Potkoni sloj je trei sloj koe, od rastresitog je vezivnog tkiva u kojem ima dosta mas nog tkiva. Nema otre granice izmeu usmine i potkonog sloja, a i graa im je u biti jed naka.
2

Druge kone tvorbe U usmini i potkonom sloju nalaze se veliki klupii lijezda znojnica iji blago zavijeni iz vodni kanali prolaze kroz usminu i kroz kone pore izbijaju na povrinu. O lojnim lijezdama smo ve govorili. Posebne lojnice na nekim drugim dijelovima tijela izluuju drugaije tvari. I akve su, na primjer, lijezde u vanjskom slunom hodniku koje izluuju cerumen ili lijezde na rubu vjea gdje se prilikom upale razvija jemen. Druge lijezde, opet, izluuju tvari koje pojedinom ovjeku daju karakteristian miris. To su takozvane tvarne lijezde. One su i spol no specifine, a ene ih imaju vie nego mukarci. Oko dvadeset lijezda je udrueno u po sebnu ljezdanu tvorbu koja se otvara na prsnoj bradavici (mljena lijezda). U posebne ko ne tvorevine spadaju i

Dlake Svaka dlaka ima stablo i korijen koji zalazi u potkono tkivo. Zadebljani donji dio zove se glavica dlake. Ako se maleni miii koji povezuje glavicu dlake s drugim dijelovima koe zgr e, dlaka se uspravi- koa se najei i govorimo o gujoj koi. Razlikujemo kratke ili e-

102

Graa ljudskog tijela

Stanica

103

lunjaste dlake (obrve, trepavice, dlake uz nosne otvore); vunaste dlake, najfinije dlake koje se nalaze po cijelom tijelu osim po tabanima, dlanovima i usnama; duge dlake su na glavi, a zatim ima dlaka u potpazunim jamama i na stidnoj kosti.

pousmina

1. osjetno tjeleSce sa ivcem 2. lijezda lojnica 3. 4. dlani mii dlaka i glavica dlake

a ovjek 48 kromosoma ili 2,10 i 24 para kromosoma. Da se pri spolnom razmnoavanju ne bi broj kromosoma udvostruio, kromosomi se ne dijele prilikom diobe enske spolne stanice u diobi sazrijevanja. Ali muka spolna stanica se dijeli, ne gubei kromosome, u dvije sjemene stanice od kojih svaka dobiva po 24 kromosoma. Spol se odreuje posebnim spajanjem kromosoma jo u tre nutku oplodnje: naime, od 48 kromosoma dva odreuju spol: kromosom X i Y. U jajanoj stanici su samo X kromosomi, a u mukoj spolnoj stanici X i Y. Prilikom diobe muke spol ne stanice jedna sjemena stanica dobiva X, a druga Y kromosom. Budui da kromosom Y odreuje muki spol, muki subjekt e se razviti ako jajnu stanicu oplodi sjemena stanica u kojoj je kromosom Y; ali ako jajnu stanicu oplodi sjemena stanica koja ima X kromosom, razvija se enski subjekt. Iako je vjerojatnost da e se razviti muki ili enski subjekt 1 : 1 , ipak medu novoroenadi ima vie mukih beba nego enskih u odnosu 1 0 6 : 100, ali bu dui da umire vie dojenadi mukog spola, taj se odnos ubrzo izjednai.

5. ile 6. lijezda znojnica

Prerez koe s dlakom (vlasi)

Nokti Nokti su oronjele kone tvorbe. Razlikujemo korijen nokta, koji je tanak i gotovo sasvim pokriven koom, i plou i leite nokta. Koa uz nokat zavrava posebnim konim naborom. O funkciji koe vidi pod naslovom Koa kao ogledalo zdravlja, ljepote i ivotne spo sobnosti.

Stanica
Najmanja jedinica svih ivih bia, koliko se zna, jest stanica. Sastavljena je od stanine jezgre (nukleusa) s jezgricom (nukleolusom), plazme, sredinjeg tjeleca i stanine membrane. Sta nice se razmnoavaju diobom, veinom sloenom posrednom diobom (mitozom), a rijetko neposrednom diobom (amitozom). Posredna dioba ili mitoza (grki = mitos = petlja) poinje mijenjanjem sadraja jezgre u vlaknasta klupka i diobom sredinjega tjeleca. Dijelovi sredinjeg tjeleca koji nastaju diobom odlaze svaki na svoj pol stanice i sakupe okolnu protoplazmu (grki: protos = prvi, plasma = oblikovani) zrakasto oko sebe. Ujedno se klupko jezgre raspadne u pojedinane niti koje se razvrstaju u ekvatorijalnu ravninu izmeu polova i pocijepaju se svaka na polovicu. U tom trenutku se stanica u ekvatorijalnoj ravnini podijeli utiskivanjem i napokon raspadne u dvije nove stanice u kojima se niti jezgre raspuste i spoje u novu jezgru. Broj parnih jezgrinih niti ili kromosoma (grki: chroma = boja, soma = tijelo) stalan je kod svake ivotinjske vrste. Tako, na primjer, vinska muica (Drosophila) ima 4, mrav 20

ivevlje

105

Funkcije ljudskog tijela

Openito
Podraljivost, sposobnost primanja podraaja, prilagoavanje i izmjena tvari (pretvaranje energije) osnovne su osobine i ujedno karakteristike ivog svijeta koji unutranja snaga podstic da za sebe i svoje potomstvo osigura najpovoljnije prilike. ivotinje i biljke se bitno razlikuju jedne od drugih. Biljka moe stvarati organsku ili ivu tvar iz mineralnih tvari koje se nalaze u zemlji, vode i sunane energije, ali ivotinja - a time i ovjek - to ne moe. Biljka izmjenom tvari - uz pomo sunane energije - preko dana dobiva kisik iz uglji nog dioksida, a taj kisik njoj je potreban po noi. U izmjeni tvari kod ivotinja troi se kisik a izluuje ugljini dioksid. Biljka u liu ima zelenilo (klorofil), a ivotinjski organizam crveno krvno bojilo (hemo globin). Priroda se pokazuje kao vieslojan sistem meusobno ovisnih i usklaenih lanova koji pojedinano tee to boljem vlastitom razvoju. lanovi se izmeu sebe unitavaju ili potpomau i naposljetku se kao niti opsenog tkiva meusobno povezuju. Iz toga proizlaze svi mo gui meusobni odnosi: proganjanje, unitavanje, parazitizam, zajednitvo (simbioza, grki sym - z, skupa, bios - ivot), nagon za parenjem i materinska ljubav. Parazitizam nalazimo kod bijele imele, brljana i kod parazita u utrobi, ali isto tako znamo i za prave zajednice ivljenja kao na primjer crijevnih bakterija i domaina. Bakterije u hranjivom supstratu raz grauju tetne tvari koje nastaju pri izmjeni tvari, a od nastalih produkata prave za ivot nu ne tvari na primjer vitamin B 12. Ima raznih stupnjeva zajednitva: od za ivot vanih meusobnih odnosa do meusobno nekorisnih zajednica kao to je na primjer ona izmeu zebara i gnua. Razmnoavanje tka ivotno tkivo kroz milenije, a materinstvo mu je simbol koji daje i vot. ivot protjee u redu kojemu je sve podvrgnuto. Nita ne moe postojati bez veze s okolicom, jer bi bilo bez smisla, kao to bi bez smisla bio i neki osamljen i izdvojen tjelesni organ. Zemlja, uma, travnjak, rijeka i jezero su vie organizacije toga mnogoslojnog sklada, to u prenesenom smislu vrijedi i za po rodicu i narod. U toj meusobnoj povezanosti svaki lan ima svoje mjesto i svoju od reenu veliinu: kad bi bio na pogrenom mjestu i u neodgovarajuoj koliini, remetio bi sklad cjeline. Isto takvo naelo ureenja odnosi se i na ovjekovo tijelo, s ijim emo se radom u|x>znati na sljedeim stranicama.

Miii
Rad miia je u kontrakciji: budui da se miii mogu griti samo u jednom smjeru, za svaku povratnu kretnju potrebna su bar dva miia koji djeluju suprotno. Ali po pravilu u svim oblicima gibanja koja teku glatko sudjeluje po vie skupina miia. Skeletni miii s dvije ili vie kostiju i njihovim zglobovima ine poluni sistem koji ovisno o svojoj konstrukciji moe razliito djelovati zglob na arnir u koljenu gibljiv je samo u jednom smjeru; obrtni zglob, npr. u laktu, doputa gibanje kosti oko uzdune osi; kuglasti zglob u ramenu i kuku omo guava slobodno gibanje na sve strane. Ali svi skeletni miii ne izazivaju gibanje u zglobovima: mimini miii lica koji su ras poreeni djelomino kruno oko oiju i usta pomiu samo kou ili zatvaraju i otvaraju oi i usta; trbuni miii rade kao trbuna presa pri pranjenju crijeva. Odgovarajui motorni ivac podrai mii; podraeni mii reagira na podraaj mno tvom pojedinanih trzaja svojih vlakana. Mii se veinom zgri uslijed kombiniranog dje lovanja uzdune i natezne kontrakcije; ali, zavisno od vrste rada moe prevladati jedna od dviju komponenata: tako, na primjer, pri dranju ili noenju djeluje natezna kontrakcija (sa samim poveanjem miine nategnutosti bez grenja), a pri dizanju jc, naprotiv, rije o uzdunoj kon trakciji (samo u poetku se pojavljuje poveana miina nategnutost, a zatim se mii zgri). Kad se mii zgri, a i onda kad se opusti, isputa toplinu. Energiju za rad dobiva od ugljikohidrata (glikogen) i fosfornih s|x>jeva. Skeletni miii su u svojoj potankoj gradi po prenoprugasti, a miii probavnog trakta glatki. Srani mii, vidi stranu 93.

ivevlje
Rad ivevlja se temelji na njegovoj podraljivosti i prenoenju uzbuenja i impulsa. Jedinica ivevlja je ivana stanica ili neuron, koja je visokorazvijena i obino vrlo ralanjena: njezini krai, razgranati kraci su endriti, a dulji ivano vlakno ili neurit. ivana vlakna udruena u snop i ovijena vezivnim i drugim tkivom sastavljaju ivac (nervus). Neuroni, povezani je dan za drugim u lanac, povezuju ivana sredita (mozak, hrptena modina) s tijelom sve do njegove povrine. Razlikujemo osjetne (senzibilne) ivce koji osjete podraaje i uzbuenja prenose u ivana sredita i izvrne (motorne) ivce koji impulse za djelovanje provode od ivanih sredita do organa. Put osjetnih ivaca prolazi u stranjem dijelu hrptene modine i sastoji se od tri neurona, dok je put motornih ivaca u prednjem dijelu i sastoji se od dva neurona. Podraljivost se najljepe pokazuje u refleksima: na primjer, pod zrakom neobino jakog svjetla vjede e se u trenu zatvoriti i zjenice suziti. U tom sluaju svjetlosni podraaj prima mrenica oka, zatim vidni ivac provodi uzbuenje i preko centra onog ivca po kretaa (nervusa oculomotoriusa) impuls dolazi do miia, koji suzi zjenicu. Jednaki podraaj zahvati i onaj ivani centar na licu, od kojega zatim impuls ide k miiima oka koji zatvore vjee. Karakteristian je i koljenski (patelarni) refleks udarac na tetivu ispod ivera preko reflek snog luka uzrokuje opruanje potkoljenice. Neke reflekse moemo podeavati, nauimo ih, ali i zaboravimo: moemo, na primjer, nauiti skratiti vrijeme reagiranja ili izazvati refleks kojega prvobitno uope nije bilo. Zanimljivo djeluje usmjeravanje refleksa s podreenim podraajem, kao to je pokazao ruski istraiva Pavlov (1848 1936) kad su pokusnim ivotinjama davali hranu, uvijek bi istovremeno i pozvonili, tako da je nakon nekog vremena ve samo zvonjenje izazvalo luenje probavnih sokova kod ivotinja. Pavlov je taj refleks nazvao uvjetni refleks.

Aparat za gibanje
() skeletu, svezama i zglobovima vidi stranice 83 do 90.

106

Funkcije ljudskog tijela

Disanje

107

Hrptena modina je provodni ili refleksni organ. U njezinoj bijeloj tvari ima niti koje povezuju tijelo s mozgom; u prednjem dijelu hrptene modine prolaze motorne, a u stranjem dijelu osjetne ivane niti. U sivoj tvari hrptene modine su ganglije (preklapai) onih refleksnih lukova koji zavravaju u hrptenoj modini. Na kraju mozga se hrptena modina proiri u produljenu hrptenu mo dinu. Mozak je centar cjelokupnog ivevlja. U modanom stablu, koje meu ostalim sastavljaju produljena hrptena modina, most i modani krakovi, nalaze se centri svih modanih ivaca osim njunog i vidnog ivca. Prema tome, modano stablo je sjedite najviih i za ivot najvanijih refleksa, u njemu su preklapai i prolazi niti koje povezuju veliki mozak s malim mozgom i hrptenom modinom. Uz centre za optok krvi, u produljenoj hrptenoj modini je i dini centar i centri za izluivanje znoja, sisanje, vakanje, gutanje i povraanje. Vidni breuljak (thalamus) i prugasto tijelo (corpus striatum) sjedita su motornih cen tara u kojima se regulira napetost miia i usklaenost kretnji. Predio etvorokvrne ploice, koji je takoer sastavni dio produljene hrptene modine, povezan je preko peteljke modanog privjeska (hipofize) s modanim privjeskom i preko njega s cjelokupnim hormonalnim siste mom ovjeka (vidi str. 122). Mali mozak ima zadatak da osmiljeno regulira gibanja i rad skupina miia povezuje u tekue djelovanje. Ako mali mozak ne funkcionira, kretnje su odsjene, neuglaene. Veliki mozak skriva najvanija sredita, prije svega ona koja reguliraju prilagoavanje na okolicu. Za hvaljujui automatskom radu unutranjih organa ovjek bi dodue mogao i vegetirati bez velikog mozga, ali bi bio nesposoban za ivot, jer se ne bi mogao snai i orijentirati u okolici. U hemisferama velikog mozga najvii su centri motornih i opaajnih impulsa, meu ko jima i centri svijesti i govora. U eonom i tjemenom predjelu mozga osjeti se pretvaraju u svjesne spoznaje, misli i htijenja. Veina ivanih vlakana se na putu prema periferiji kria, zbog ega lijeva polovica mozga upravlja desnom stranom tijela, a desna lijevom. Kod veine ljudi je lijeva strana ve likog mozga funkcionalnija, vie je denjaka.
1

naih htijenja, na primjer disanje, pranjenje mjehura i crijeva. Smisao takvog oivavanja je jasan: mnotvo se unutranjih zbivanja ne moe svjesno drati pod nadzorom, a da i ne go vorimo o tome da bismo zapravo namjernim ureivanjem izvjesno ometali sloene unutra nje procese; meutim, svjesno upravljanje moe u nekim sluajevima, kad je rije o prilagoavanju na okolicu, biti vrlo korisno, na primjer kad zadrimo dah ako je zrak zagaen ili u sluaju opasnosti u trenu zaklopimo vjee. Ipak je takvo voljno podeavanje zbivanja mo gue samo uvjetno i ne moe za dulje vrijeme zamijeniti samoupravno. Samoupravni ivani sistem sastavljen je od dva dijela: simpatikog i parasimpatikog ili vagusnog . Simpatiki i parasimpatiki ivani sistem rasprostire se po cijelom tijelu. Simpatike i parasimpatike jedinice autonomnog ivanog sistema djeluju suprotno i to posredno, preko podraajnih tvari. Vlakna simpatikusa oslobaaju adrenalin i noradrenalin, a vagusna acetilholin. Ali, simpatiko i parasimpatiko djelovanje ne poklapa se uvijek s ana tomskom podjelom jer je oslobaanje ponekad i obratno. Meutim, predaleko bismo otili ako bismo na ovom mjestu htjeli objanjavati tu sloenu suovisnost, pa emo se zadovoljiti samo ovom (zaista grubom) podjelom. Vagusni dio autonomnog ivanog sistema uope potie na manju potronju energije i zato prevladava u predjelu probavnih organa. Pod njegovim se utjecajem ire - s malim izu zecima - ile, sniava se krvni pritisak, broj otkucaja srca je manji, a zjenice i bronhije se suavaju. A utjecaj simpatikusa ubrzava i oivljava ivotne procese, srce bre kuca, a zjenice i bronhije se ire. Otrov koji se nalazi u velebilju, Atropa belladonna (Atropos = suenica iz grke mitologije, koja presijee ivotnu nit; latinski belladonna - lijepa gospoa), smanjuje djelovanje vagusnog ivca i time poveava utjecaj simpatikusa. Zbog toga ga upotrebljavamo protiv greva u e lucu, crijevima i unoj vreici, a i pri lijeenju ili olakavanju tegoba astme. Tate Rimljanke su rado upotrebljavale velebilje (atropin i beladonin) za oi, jer im je irio zjenice od ega su oi postajale ljepe i ivahnije (odatle i ime lijepa gospoa). U skladu s tim je grka boica Atena uvijek prikazivana rairenih zjenica; zato joj je u pripovijetkama ostao nadimak - koji danas svakako vie nije omiljen - buljooka. Prividna suprotnost izmeu simpatikih i parasimpatikih ivaca u biti je izmjenina igra sistema ija ravnotea je od odlunog znaenja za harmonino odvijanje svih ivotnih pro cesa.
1 2

Disanje
je osnova izmjenjivanja zraka; tijelo prima kisik i isputa ugljini dioksid. Razlikujemo dva oblika disanja: 1. vanjsko ili pluno disanje (izmjenjivanje plina izmeu vanjskog zraka i krvi) i 2. unutranje ili stanino disanje (izmjena plina izmeu krvi i tkiva, stanica). Gibanje plina izmeu vanjskog zraka, plua, krvi i tkiva omoguava smanjenje pritiska u smjeru od vani prema unutra. Zbog elastinih vlakana plua tee slijeganju. U normalnim prilikama se ne slegnu jer se spuvasta plua nalaze uz sami zid prsnog koa. S unutranje strane prsnog koa je dvogrki sympathein - s nekim osjeati, biti srodan (poetne stanice simpatikusa su u bonim izdancima hrptene modine) latinski vagus - koji luta; to je jedini modani ivac koji emo nai po cijelom tijelu
1 2

Autonomni ivani sistem Samoupravni (autonomni, vegetativni ) ivani sistem se po radu mnogo razlikuje od ani malnoga ivanog sistema o kojem smo upravo govorili, a koji prenosi prije svega voljne pokrete i opaaje. Autonomni ivani sistem ureuje one radnje tijela koje nisu u vlasti nae volje i htijenja, na primjer izmjenu tvari, irinu zjenice, stvaranje znoja, irinu bronhija ili ila, zatim broj otkucaja srca, dakle unutranja zbivanja koja nisu neposredno povezana s vanjskim svijetom. Neka od tih zbivanja su dvostruko oivena i zbog toga mogu biti i pod utjecajem
2 3 4
1

periferija = vanjski krug, obod; ovdje: drugi dijelovi tijela, ne centar autonom = grki: samostalan vegetativ = lat; kao biljka; ovdje nesvjesno unutranje animal = lat: ivotinja, ivo bie, nagonski (anima = dua)

108

Funkcije ljudskog tijela

Srce

109

struka ovojnica (pleura) koja se na strani rebara zove porebrica, a na strani plua poplunica, izmeu kojih je zrakoprazan prostor u obliku pukotine. Plua uvijek prate gibanje dinog or gana i sputanje oita i irenjem prsnog koa poveava se prsni ko, a to omoguava udisanje, dok dizanje oita i suavanje prsnog koa izaziva izdisanje. Pri udisanju kisik prolazi kroz plune mjehurie u krv, a krvlju preko arterija ulazi u tki va; pri izdisanju plua isputaju ugljini dioksid koji u plua dolazi preko krvi u ilama do vodnicama i kroz plune mjehurie. U atmosferskom zraku ne nalazi se samo kisik nego i 782 duika, 212 kisika, 12 pleme nitih plinova i male koliine ugljinog dioksida. Ako je u zraku manje od 152 kisika, ugasit e se plamiak svijee, a ako koliina padne ispod 122, poinju smetnje u optocima i ovjek gubi svijest. U izdahnutom zraku je 792 duika, 162 kisika i 42 ugljinog dioksida (12 plemenitih pli nova). Udahnuti zrak se u gornjim dinim putovima pripremi na prilike u tijelu: ovlai se i za grije, oisti ga sluznica u nosu koja je pokrivena trepeljkama. Disanje kroz usta je nezdravo, jer zrak dolazi u plua neoien, suh i hladan. Kisik i ugljini dioksid prenose se crvenim krvnim pigmentom u krvi (hemoglobinom), ija je kemijska struktura vrlo slina strukturi zelenila u liu (klorofilu); bitna razlika je u tome to je u hemoglobinu eljezo, a u klorofilu magnezij. ivani dini centar je u produljenoj hrptenoj modini, a njegov rad potie koliina ug ljinog dioksida u krvi. Izmjena plina u pluima nije potpuna - pri normalnom disanju niti udahnemo niti izdahnemo dokraja. Jednim udisajem prosjeno udahnemo 0,5 1 zraka, a pot punim udisanjem od 1,5 do 2 litre vie. Kad izdahnemo dokraja, u pluima ostane jo oko 1,2 litre zraka. Odrastao ovjek udahne prosjeno 16 puta u minuti, dijete 2025 puta, a novoroene 40 puta. Za neko vrijeme moemo svjesno ubrzati disanje ili ga usporiti; jaki podraaji, npr. hladan tu ili prodor tvari jetka mirisa u nos (amonijak, kloroform), odmah zaustavljaju di sanje. Podraajne tvari u dinim putovima izazivaju eksplozivni oblik izdisanja: kaljanje i kihanje. Pri kaljanju se prilikom udisaja glasne ice najprije zatvore, a zatim se na iznenadni pritisak zraka razmaknu; kad kihnemo, nakon dubokog udisaja uslijedi iznenadni pritisak u obratnom smjeru i zraku otvori put kroz nos. Za razliku od kaljanja, kihanje ne moemo svjesno izazvati ni sprijeiti. Poseban oblik disanja su zijevanje i smijanje. Zijevanje poinje dubokim udisajem pri ot vorenim ustima, a uzrok je pomanjkanje krvi u mozgu; duboki udisaj uzrokuje pad pritiska u prsnom kou ime se povea dotok krvi u srce i optok krvi. Refleks zijevanja moe izazvati ve i sam pogled na ovjeka koji zijeva. Smijanje nastaje ako jedan za drugim brzo slijede udisaji i izdisaji pri izmjenino otvo renim i zatvorenim glasnicama.

Mali optok krvi (otkrio ga je Servet 1546. godine) poinje u desnoj klijetki, prolazi kroz plua i zavrava u lijevoj pretklijetki. Oba optoka krvi se meusobno dopunjuju: iskoritena krv s mnogo ugljinog dioksida iz velikog optoka stie u desnu pretklijetku i preko malog optoka odlazi u plua. U pluima krvni pigment (hemoglobin) ispusti ugljini dioksid i vee kisik; zatim krv dolazi u lijevu pretklijetku gdje mali optok krvi zavrava. Odatle krv prelazi u lijevu klijetku i veliki optok. ile nisu oznaene po svom sadraju (kisik ili ugljini dioksid), nego po smjeru: sve ile koje polaze od srca nazivamo odvodnice, kucavice ili arterije, a sve ile koje vode k srcu dovodnice ili vene. U odvodnicama (arterijama) velikoga optoka krvi nalazi se krv koja sa drava mnogo kisika, a krv velikoga optoka u dovodnicama (venama) ima mnogo ugljinog dioksida; kod malog optoka je obratno. Arterije se granaju kao grane i boni izdanci do mikroskopski malih cjevica (kapilara). U najfinijim kapilarima se izmjenjuje plin i u tkivu (u velikom optoku krvi) i u pluima (u malom optoku krvi). U susjednim kapilarima se krv opet sakupi i tee prema dovodnicama i preko njih u srce. Pravilo da krv na svom putu od srca i k srcu prolazi sistemom kapilara ima izuzetak u predjelu trbuha. Krv iz slezene, guterae i crijeva, nakon to prijee kroz mreu kapilara, sakupi se u takozvanoj portnoj veni koja se u jetri razgrana u kapilare. Tek onda, dakle nakon dvostrukog prijelaza kroz mreu kapilara, krv se venom vrati u srce.

Srce
je sastavljeno od etiri dijela. U uzdunom smjeru je zidom pretklijetke i klijetke neprolazno odijeljeno; u desnoj polovici srca protjee krv bogata ugljinim dioksidom, a u lijevoj krv u kojoj ima mnogo kisika (samo u embrionalnom ivotu su desna i lijeva pretklijetka po vezane malim otvorom ali i on se pri roenju zatvori). Pretklijetke i klijetke su povremeno povezane zaliscima i ventilnim mehanizmom. Posebnost sranih miia jc da su sposobni prenositi uzbuenja; podraaj koji ivcem stigne do srca prenose dalje vlakna sranih miia. Razlikujemo dva stupnja ritmikog gibanja sranog miia: prilikom sistole ili stezanja (kontrakcije) srce se zgri i isprazni, a u dijastoli ili rastezanju opet se napuni krvlju. Stezanje i rastezanje srca prenosi se na sve ile: sistola i dijastola se prenose u valovima koji idu od srca; stezanje i rastezanje srca osjeamo na povrini arterija (ila kucavica) kao otkucaje srca ili puis, na primjer iznad zapea na unutranjoj strani podlaktice. Prilikom jednog otkucaja srca (od sistole do ijastole) prostornina srca se promijeni za oko 70 c m ; prema tome, ako srce kuca s oko 70 otkucaja u minuti, kroz njega u jednoj minuti protee oko 4.900 c m krvi. Budui da je pri pojaanoj tjelesnoj aktivnosti poveana potreba za kisikom, ta se koliina krvi povea na deset do trideset litara na minutu; toj po veanoj potrebi srce moe da udovolji na dva naina: ili e poeti kucati bre ili e poveati prostorninu (kapacitet). Srce koje nema kondicije rijeit e poveanu potrebu za kisikom brim kucanjem, a srce koje ima kondiciju poveanim kapacitetom (taj je nain bioloki dosljedniji). Prosjeni kapacitet jednog otkucaja srca iznosi oko 0,1 mkg, to znai 10.000 mkg u 24 sata.
1 2 3 3 3

Optok krvi
protjee u sistemu zatvorenih, elastinih ila, a sredite kretanja je srce. Razlikujemo veliki i mali optok krvi. Veliki optok krvi (otkrio ga je Harvey 1628. go dine) poinje u lijevoj sranoj klijetki, prolazi glavnom arterijom (aortom) i vraa se preko velikih dovodnica u desnu sranu pretklijetku.

embryo - gr.: dijete u materinom tijelu sistola, od gr. systole - grenjc, ogranienje dijastola - od gr. diastole - odvajanje, razdvajanje

110

Funkcije ljudskog tijela

Krv

111

Poprenoprugasti srani miii povezani su meusobno mreastim rasporedom. Dok rad skeletnih miia po jaini odgovara ivanom podraaju koji u tom trenutku primi, srani mii ili uope ne reagira na podraaj ili reagira tako da se potpuno stegne; zato u vezi sa srcem govorimo o zakonu sve ili nita. Srani mii se ne stee ako je podraaj preslab ili ako naie kad je mii nepodraljiv tj. neposredno nakon njegove kontrakcije. Ta faza nepodraljivosti sranog miia vrlo je vana zatita protiv poremeaja normalnog toka pod raaja i s njima povezanog optoka krvi, jer bi nagomilani podraaji mogli izazvati poremeaj. Zbog toga se pri smetnjama sranog ritma pojavljuju kratke stanke, to znai da nakon iz nenadnog stezanja srca (ekstrasistola) naredni podraaj stie do sranog miia kad je on na stupnju neporaljivosti. Srce oivavaju (inerviraju) ubrzavajua (simpatika) i koea (parasimpatika) ivana vlakna. Srce kuca prosjeno sa 70 otkucaja na minutu (novoroenetu kuca 120 puta na minutu, slonu 25 puta a miu 500 puta).

ilne (vazomotorne) ivce, koji spadaju u autonomni ivani sistem, dijelimo na one koji suavaju ile i na one koji ih oputaju; njihov ivani centar je na dnu etvrte modane ko more (ventrikula). Simpatiki ilni ivci ire ile mozga, srca, koe i miia, a parasimpatiki ile trbune upljine. Izmeu vena i arterija ima brojnih poprenih spojeva (takozvanih anastomoza) preko kojih krv moe prelaziti iz jedne ile u drugu a da ne prolazi kroz kapilare. Kad su ile elastine, one omoguavaju da krv naprosto klizi kroz njih, a dok se u otvrdlim ilama krv pomie u naletima. Na isti nain krvni optok regulira odgovarajuu prokrvljenost tijela i organa uz pomo ilnih (vazomotornih) ivaca; pri tome postoji i mala veza s disanjem kao posljedica zajednikog podraaja koji izaziva ugljini dioksid u krvi.
1

Krv Krvni tlak

Krvni tlak je pritisak koji prouzrokuje cirkulirajua krv na stijenke ila. Ovisi prije svega o snazi srca i otpornosti ila, a manje od koliine krvi i poloaja tijela. Najvei krvni tlak je u lijevoj sranoj klijetki, zatim se u ilama |X)lako smanjuje do ua vena koje sakupljaju krv u desnu pretklijetku, gdje je jednak nitici; U skladu s tim se smanjuje i brzina cirkuliranja krvi koja iznosi od 0,5 m/sek u arterijama do 0,001 m/sek u kapilarima, dok se u dovodnicama brzina opet povea na 0,33 m/sek. Krvni tlak mjerimo na nadlaktinoj arteriji: nadlakticu omotamo cjevastom manetom koju na ruci napunimo zrakom, a pritisak e nam pokazati stupi ive. Ako zrak ispustimo iz manete, taj tlak odmah pada i na kraju saznajemo puis u laktenom zglobu, pa u tom tre nutku otitamo gornju (sistolinu) graninu vrijednost krvnog tlaka; ako pritisak manete jo smanjujemo, s donjom (dijastolinom) graninom vrijednou izgubi se um koji prouzrokuje puis, jer ila sada pulsira bez vanjskog otpora. Prosjeni krvni tlak odrasle osobe je priblino 140/70 mm/llg, broj 140 oznauje sistolini, a 70 dijastolini pritisak, dok mm/1 lg znai visinu ivinog stupica u milimetrima. Ta vrijednost moe znatno oscilirati, a da to ne znai bolesnu promjenu, nekako izmeu 1 10 do 145 mm/Hg kod sistolinog i 60 do 80 mm/Hg kod dijastolinog pritiska. Pri tjelesnom optereenju ili uzbuenju tlak se prolazno povea do otprilike 170/90 mm/Hg. S godinama ivota ovjekove ile gube elastinost (ime se poveava otpor ila prema krvi koja cirkulira), zbog ega stariji ljudi imaju vii krvni tlak nego mlai; uobiajena tvrdnja da gornji krvni tlak treba da iznosi onoliko milimetara ivinog stupa iznad sto koliko ovjek ima godina, nema nikakve osnove. Zbog utjecaja ivaca i produkata lijezda s unutranjim izluivanjem (hormona) na zategnutost stijenki ila, pritisak ovisi i o njima. Ako je visok tlak, ivana ga vlakna koja izlaze iz luka glavne kucavice (aorte) sniavaju. Razdioba krvi se ravna prema lokalnim potrebama, a regulira je autonomni ivani sis tem. Krv je ravnomjerno rasporeena samo onda kad potpuno mirujemo; a pri radu su or gani koji su aktivni prokrvljeniji nego oni koji nisu. Odatle i izreka: plenus venter non studet libenter (pun trbuh nerado ui), tj. situ ovjeku sporo radi mozak, jer dok eludac probavlja hranu mozak nije dobro prokrvljen.
1
1

Krv je tekue transportno tkivo za prenoenje tvari, a uz to regulira toplinu i koliinu vode te titi organizam od infekcija. Krv je sastavljena od krvne tekuine (plazme), nosioca ivotno vanih obrambenih tvari, i od krvnih tjeleaca, krvnih zrnaca. Prosjena ukupna koliina krvi u tijelu je od 4 do 5 litara; od toga je oko 1/3 krvi u krvnim depoima (spremitima) kao to su jetra, slezena, kapilarna mrea i koa, a odatle u sluaju vee potrebe prelazi na mjesta gdje je potrebna. Krvnih zrnaca ima crvenih (eritrociti) i bijelih (leukociti) te krvnih ploica (trombociti); stvaraju se u modini plosnatih kostiju, a neki oblici bijelih krvnih zrnaca nastaju u limfnom sistemu.

Crvena krvna zrnca Zadatak crvenih krvnih zrnaca je da uz pomo krvnog pigmenta (hemoglobina) primaju kisik i ugljini dioksid i prenose ih. Zbog toga ih ima vrlo mnogo (5.000.000 u 1 c m ) , a njihova povrina, oko 3.000 m , iznenaujue je velika. Sposobnost za prenoenje poveava se i s tim to crvena krvna zrnca nemaju staninu jezgru koja bi zauzimala mjesto. Naime, kad se ukljui u krvotok, krvno tjelece gubi jezgru; bez jezgre je ivotna sposobnost krvnih zrnaca vrlo ograniena - nakon dva tri mjeseca kruenja kroz tijelo razgrauju se u slezeni, jetri ili kotanoj modini.
3 2

Bijela krvna zrnca Bijela krvna zrnca (leukociti) razliitih su oblika i imaju obrambenu ulogu. Bijela krvna zrnca mogu se spontano kretati nakon kemijskog podraaja i naputaju krvotok (bijela obloga na jeziku je, na primjer, od bijelih krvnih zrnaca). Njihova posebna funkcija proistjee iz spo sobnosti da mogu obuhvatiti i unititi strane tvari (na primjer bakterije) koje prodru u or ganizam. Broj bijelih krvnih zrnaca mijenja se prema potrebi, a obino je od 5 do 8 tisua stanica u c m krvi. Taj se broj moe i nekoliko puta poveati, na primjer pri infekcijama,
3
1

hormoni (od gr. homiacin - uzbuditi,

pomaknuti)

produkti

lijezda

s unutranjim izluivanjem

anastomosis, gr. = ue

112

Funkcije ljudskog tijela

3

Krv

113

a i ve nakon jela. Ako se broj bijelih krvnih zrnaca smanji ispod 3000 na c m , znai da je obrambena sposobnost organizma oslabljena. Oblike bijelih krvnih zrnaca razlikujemo po njihovim morfolokim karakteristikama i biolokim svojstvima i po sposobnosti njihova bojenja kiselim ili alkalnim bojama. Tako u razmazu krvi razlikujemo: neutrofilne segmentirane (lankovite) stanice mlade i stanice sa tapiastim jezgrama eozinofilne stanice (stanice koje se boje kiselim bojama) bazofilne stanice (koje se boje alkalnim bojama) dulje stanice koje izlaze iz limfnog sistema limfociti monociti oko oko oko oko 602 42 2-42 0,52

vrijeme tite organizam od navedene zaraze ili trovanja, dok u drugom sluaju u organizam unosimo gotove obrambene tvari (nastale u aktivno imuniziranoj ivotinji) koje onemogue djelovanje toksina i tako onemogue nastanak i evoluciju bolesti, pri tome je rije o krat kotrajnom uinku.

Krvne skupine Krvne skupine razlikujemo po specifinoj strukturi bjelanevina. Razlikujemo skupine 0 (nul ta), A, B, i AB. Uz to su utvrene i druge osobine krvnih zrnaca, kao to su na primjer (Ai, 2, 3, faktori M, N, P, Q itd.). Poznavanje krvnih skupina ima praktino znaenje pri prenoenju krvi iz jednoga u drugi organizam. Bez posljedica moe se prenositi samo krv iste skupine, inae nastupa opasno sljepljivanje i zgrudnjavanje crvenih krvnih zrnaca (aglutinacija). Samo u izuzetnoj nudi mo emo krv grupe 0 (univerzalnog davaoca) dati ljudima drugih krvnih skupina ili onome koji ima krvnu skupinu AB dati krv bilo koje druge skupine (univerzalni primalac). To je mogue zato to krvna zrnca krvne skupine 0 nemaju nikakvih tvari koje bi iza zvale sljepljivanje crvenih krvnih zrnaca (u skupini A se nalaze aglutinirajue tvari za sku pinu B, u skupini B za skupinu A i u skupini AB za A i B). U serumu skupine AB nema protutijela protiv bilo koje druge krvne skupine, ali ih ima u serumu skupine 0. U svim dru gim sluajevima se u krvi primaoca nalaze tvari crvenih krvnih zrnaca koje s protutijelima (antitijelima) seruma u primaoevoj krvi izazivaju sljepljivanje, a posljedica je zgrudnjavanje crvenih krvnih zrnaca. Sljedei vaan inilac u vezi s krvlju je takozvani rhesus faktor (Rh faktor). Zeja krv koja se ubrizga u ile majmuna Rhesusa (odakle i oznaka rhesus faktor) razvija protutijelo (aglutinin) koje kod ovjeka u 852 sluajeva izaziva zgrudnjavanje crvenih krvnih zrnaca (aglutinaciju). Znai da je 852 ljudi Rh pozitivnih i 152 Rh negativnih. Krvna zrnca Rh po zitivnog ovjeka e u krvi Rh negativnog ovjeka izazivati stvaranje protutijela koja unite Rh pozitivna krvna zrnca. Prema tome, ako majka s negativnim Rh faktorom s ocem koji je Rh pozitivan zanese Rh pozitivno dijete, u njezinu e se tijelu razviti protutijelo koje e unititi djetetova krvna zrnca jo u majinu tijelu (anti Rh protutijelo).

oko 252 oko 4-82

Glavnina neutrofilnih stanica obavlja zatitnu zadau neposredno. Mlade stanice i stanice sa tapiastim jezgrama dolaze u krvotok u veim koliinama prema potrebi (infekcija) i na javljuju posebno stanje organizma. I poveana koliina eozinofilnih stanica pokazuje pove anu obrambenu aktivnost organizma, a opaamo ih pogotovu kod takozvanih alergija i pri napadu trakavice ili glista. Broj bazofilnih stanica se poveava kod nekih trovanja (olovom ili ivom). Limfociti se mogu pretvoriti u stanice vezivnog tkiva i tako zatvaraju rupe u tkivima, dok su monociti transportne stanice koje prenose produkte nastale izmjenom tvari.
1

Krvne ploice Krvne ploice ili trombociti imaju presudnu ulogu pri ivotno vanom zgruavanju krvi. To su malene, bezbojne ploice promjera 3/1000 mm/= 3 mikrona). U jednom kubnom mili metru ima ih oko 250.000 (vidi zgruavanje krvi).

Krvna plazma Krvna plazma je sastavljena od rastopljene bjelanevine fibrinogena i seruma. Fibrinogen se pri zgruavanju krvi pretvara u fibrin. U serumu osim 72 bjelanevina ima i 80 do 120 kr vnog eera, mokraevine (4 mg2), magnezija, fosfora i vode (902). Zatitna tijela nazivamo protutijela u koje spadaju i antitoksini. Nastajanje protutijela izazovu pogotovu strane bjelanevine koje u tijelo unesemo injek cijama, mimo probavnog trakta. Pri tome nerijetko nastaju burne alergijske reakcije (serumska oboljenja) koje prati izbijanje osipa (koprivnjaa) i oticanje zglobova. Ako iste strane bje lanevine ponovno dou u tijelo, pojavi se preosjetljivost (senzibilizacija) koja se pokae kao ve spomenuto serumsko oboljenje ili kao burna po ivot opasna alergijska reakcija (anafilaktini ok). Dovoenje oslabljenih otrovnih tvari (toksina) u organizam, kao na primjer cijepljenjem protiv ospica ili kozica, nazivamo aktivno imuniziranje (aktivno zatitno cijepljenje), a ub rizgavanje ve gotovih protutijela (difterije, tetanusa) - za razliku od toga - pasivno imuni ziranje. Prvom metodom izazovemo stvaranje protutijela odnosno antitoksine, koji dulje
1

Zgruavanje krvi Zgruavanje krvi je neophodno, radi odravanja ivota. Pri zgruavanju krvi sudjeluju sastojci plazme i krvne ploice (trombociti). im se neka ila ozlijedi, pod utjecajem fermenta trombokinaze se od takozvanog protrombina stvara trombin koji fibrinogen u krvi pretvara u fibrinska vlakna. Na kraju se fib rin pod utjecajem neke tvari koja nastaje u krvnim ploicama, tako zgusne i stisne da se se rum izlui. Zgruavanje krvi moe biti poremeeno ako je premalo krvnih ploica (manje od 100.000 u 1 m m ) , zbog ega se ne stvara dovoljno fermenta trombokinaze, ili je premalo fermenta koji izazove nastajanje krvnog epa; zatim mogu nedostajati pojedini inioci odgo vorni za pretvaranje protrombina u trombin, a takav sluaj je u krvnoj bolesti koja je poznata kao nasljedna krvna bolest hemofilija.
1 3

gr. alergija preosjetljivost (na primjer koprivnjaa, peludna groznica, astma)

' grki,: pro = pred, thrombos = epovi; ugruak neka bjelanevina u krvnoj plazmi

114

Funkcije ljudskog tijela

Jetra

115

Limfa
Lil lfni sistem je transportni sistem izmeu krvi i tkiva. Limfa dolazi u veliki krvni optok dj< omino kroz prostore izmeu tkiva, a najvie kroz limfne kapilare i vee limfne ile. Lim fa ima sposobnost zgruavanja kao krv, a sadri najvie limfocita i vrlo malo leukocita.

Izmjena tvari
U izmjeni energije i tvari sudjeluju u prvom redu probava i unutranji metabolizam. Orga nizam neprestano pretvara energiju unesenu hranom u aktivni miini rad. Budui da je na svim stupnjevima metabolizma potreban kisik, neprestano dovoenje kisika disanjem jedan je od osnovnih uvjeta za rad organizma. Organizmu su neophodne ove tvari: masti, bjelanevine i ugljikohidrati - kao nosioci energije, soli i mineralne tvari - kao kemijski aktivne tvari u izmjeni, voda - kao sredstvo za otapanje i prenoenje tvari, vitamini kao povezivai izmjene tvari.
_

Zu se iz jetre sakuplja u unom mjehuru iz kojega se izlijeva u tanko crijevo i djelo mino aktivira ferment lipazu koji razlae masti i vee se s masnim kiselinama (a one i glicerin su produkti razlaganja masti koje uzrokuje lipaza) u topljiviji oblik kako bi je organizam mogao unijeti (apsorbirati). Crijevni sok koji se stvara u lijezdama tankog crijeva prvenstveno sadri fermente koji dalje razlazu bjelanevine i ugljikohidrate, a u njemu ima i neto lipaze koja razlae masti. Probava zavrava u tankom crijevu, koje je dugo oko 6 m. U debelom crijevu crijevni sadraj izgubi mnogo vode, zgusne se i radom crijevnih bakterija pretvori u izmet. Crijevne bakterije djelomino spadaju u skupinu koli bakterija i imaju najvaniju ulogu: moraju razloiti krajnje produkte razlaganja bjelanevina, napraviti mlijenu kiselinu, sudjelovati pri pretvaranju vi tamina i zahvatiti u razline procese vrenja i gnjiljenja. Koli bakterije i organizam njihova domaina ive u za ivot vanom zajednitvu (simbiozi). Punjenje zadnjeg crijeva (spontano) izmetom izazove potrebu za pranjenjem. Crijevo i eludac se gre, osciliraju i savijaju se (to gibanje zovemo peristaltika); na taj nain se sadraj crijeva mijea i pomie naprijed. Peri staltiku ubrzava autonomno ivevlje (vagus) i ona je pod njegovim utjecajem; poznata je pojava proljev zbog straha (na primjer prije ispita).

Jetra
Kao najvea tjelesna lijezda jetra presudno utjee u prometu masti, bjelanevina i ugljikohidrata. Vana je i kao organ u kojem se stvara u i kao organ koji kemijskim spajanjem s raznim otrovnim tvarima isti organizam od njih. Uz to je zadaa jetre da bude rezervoar krvi, vode, vitamina, mineralnih tvari i ugljinog hidrata glikogena. Jetra ima s velikom ko liinom krvi i vanu ulogu pri reguliranju topline. Krv koju jetra mora preraditi dolazi u nju kroz portnu venu u kojoj je krv trbunih organa i koja ima (osim pretenog dijela masti koje preko hilusnih i mlijenih kanala ulaze neposredno u krv) sve tvari primljene u crijevu. Krv za prehranu jetre dolazi u nju preko jetrene arterije. Osim ui, u jetri nastaje i mokraevina, mokrana kiselina i cijeli niz vanih fermenata, na primjer protrombin, koji je vaan za zgruavanje krvi. Zbog svestranih kemijskih zadataka jetra je nazvana i kemijski laboratorij. Organizam ne moe ivjeti bez jetre.

Probava
Probava razgrauje hranjive tvari, nosioce energije, na najjednostavnije kemijske sastavne di jelove, odnosno pretvara ih u oblik upotrebljiv za organizam. Organizam je u potpunosti samostalan i ne doputa prodor njemu stranih tvari, zbog ega sve tvari koje u nj ulaze mo raju mijenjati svoje kemijske osobine i razloiti se u elementarne sastojke; zatim od tih jedno stavnih kemijskih gradivnih elemenata tijelo moe graditi svoje specifine tvari. Nakon mehanikog usitnjavanja hrane (vakanja) ona se u ustima ovlai pljuvakom i tako pripremi za probavu. Ferment ptialin pone ve tu razgraivati krob. Hrana se u elucu zadrava po nekoliko minuta ili sati, ovisno o svojim osobinama. Naj bre kroz eludac prolaze prirodne tekuine: rakija ve za pola sata, mlijeko za jedan sat. Vou, pudingu i slasticama potrebna su puna dva sata, ribi i teletini nepuna tri, peradi, go vedini i svinjetini potrebna su od tri do tri i pol sata. A koliko e se hrana zadrati u elucu zavisi umnogome i o njenom sastavu i o koliini kiseline u elucu. U elucu su aktivne prije svega dvije tvari: solna kiselina i pepsin, pri emu solna kiselina aktivira pepsin koji razlae bjelanevine. Uz to solna kiselina uzrokuje i bubrenje bjelanevina i na taj nain ih priprema za probavu, a predstavlja i vanu prepreku bakterijama koje s hra nom dolaze u eludac. U elucu je i manja koliina fermenata koji razlazu masti - lipaze, ali nema fermenata koji bi razlagali ugljikohidrate. U elucu ptialin iz pljuvake priprema ugljikohidrate za daljnju probavu u tankom crijevu. U tankom se crijevu odvija najvaniji dio probave, pri emu glavna uloga pripada soku guterae. U njemu su fermenti: tripsin koji razlae bjelanevine, lipaza koja razlae masti i diastaza koja razlae ugljikohidrate. (Ovo je uistinu vrlo grub prikaz djelovanja enzima, po gotovu tripsina, ali istina je da bi podrobnije prikazivanje rada i uvjeta u kojima tripsin djeluje daleko prelo svrhu ove knjige.)

Izmjena tvari Izmjena tvari obuhvaa procese razlaganja od poetne tvari do krajnjih produkata. Sloeni ugljikohidrati se razgrauju do jednostavnih eera (monosaharida) meu kojima je najpoznatiji groani eer, od monosaharida u organizmu nastaje takozvani tjelesni eer (glikogen), koji se pohranjuje u miiima i jetri. Odreena koliina eera (groanog), 80 do 120 mg, krui u krvi i sudjeluje u izmjeni tvari; ali ako je u krvi previe ili premalo eera, to izaziva poremeaje u radu organizma. Masti se u tijelu razlazu do masnih kiselina, a tijelo ih troi za stvaranje tjelesnih i re zervnih masti. Preteni dio masnih kiselina zaobilazi portni optok (pa tako i jetru) preko limf nih ila, ali neke masne kiseline ipak preko portne vene dou u jetru i tu se sauvaju. Bjelanevine se u tijelu razloe do aminokiselina, a iz njih se stvaraju bjelanevine koje odgovaraju tijelu. Osim udjela staninih bjelanevina u preradi bjelanevina u tijelu nema ni kakvih rezervnih bjelanevina.

116 Mineralne tvari i mikroelementi

Funkcije ljudskog tijela

Bubrezi ulja koja se hladno preaju, a koja se inae najvie cijene kao masti (u stvrdnutim se mastima i vrue preanim uljima nezasiene masne kiseline pretvaraju u zasiene). ovjeku je na 1 kg teine tijela potreban 1 g masti na dan. U dnevnoj koliini mora biti najmanje 8 g esencijalnih masnih kiselina. Krajnja odstupanja od prosjene koliine namirnica i njihova pravilna sastava izazivaju poremeaje. Zbog neuhranjenosti ili prehrane koja ne sadri sve potrebne sastojke smanjuje se otpornost organizma, koji tako postaje sve prijemiviji za razna oboljenja i zaraze. Tako, na primjer, pomanjkanje esencijalnih kiselina uzrokuje oteenje jetre. Poznata pojava su ve spomenuti edemi od gladi, zbog manjka bjelanevina. Prevelika koliina hrane (preuhranjenost) naprotiv, optereuje cjelokupnu izmjenu tvari suvinim tkivima. U svakom sluaju ima vie izgleda da u razvijenim zemljama budemo preuhranjeni nego pothranjeni. Prchranjivanje jc dalekoseni zdravstveni problem. U osnovi organizam sam ureduje svo ju potrebu za koliinom i vrstom hrane. Ali ne smije se zaboraviti da utjecaji civilizacije slabe instinkt za izborom prave hrane, jer ljudi daju prednost uivanju u hrani. Izbor hrane se na posljetku usmjeri na istovrsne namirnice koje su prijatne i dobro zainjene ali slabo djelo tvorne. Zadovoljstva i uici samo su djelomino elementi koji mogu usmjeravati nau prehranu, a nipoto ne smiju u cijelosti odreivati izbor hrane, jer nas na instinkt vie ne usmjerava pouzdano u odgovarajuu prehranu. Industrijska reklama ugroava, vie nego to nam se ini na prvi pogled, primjerenu pre hranu. Zdravlje ugroavaju i brojne bolesti kao to su oboljenja srca i krvnih ila, poremeaji metalx>lizma, kvarovi zuba, to su meu ostalim posljedice sve nepravilnije prehrane.

Mineralne tvari i mikroelementi (elementi u tragovima) potrebni su organizmu kao tako zvani katalizatori. Kalcij, magnezi| i fosfor potrebni su pri nastajanju kostiju, eljezo pri stva ranju crvenog pigmenta krvi, a kobalt za stvaranje vitamina B12. Hormon titnjae je spoj joda, a bakar je bogato zastupljen pogotovu u posebnim stanicama obrambenog sistema. Or ganizam prima mineralne tvari veinom kao soli (na primjer, natrij i klor kao kuhinjsku sol). A mikroelementima nazivamo one mineralne tvari koje su dodue za ivot potrebne, ali or ganizmu su potrebne u vrlo malim koliinama.
1

Voda Voda je u organizmu sredstvo za otapanje i za transport te nuan sastavni dio tkiva, a organizmu je treba neprekidno dodavati. Dnevna potreba je od 1,5 do 3 1 vode.

Vitamini Vitamini su takoer nuan sastojak hrane. Vie o njima na str. 222

Potreba za hranom Kao to su pokazala opsena statistika istraivanja, pri slobodnom izboru hrane jednom je ovjeku na dan potrebno ovo: 543 g ugljikohidrata, 100 g bjelanevina i 78 g masti. A energetsku vrijednost hrane izraunavamo prema takozvanim kalorijama (toplinskim jedinicama). Jedna kalorija (1 cal) je koliina topline, odnosno energije, koja ugrije 1 kg vode od 14,5' do 15,5C. Zato pri energetskoj vrijednosti hrane govorimo i o njezinom toplotnom efektu. ovjek teak 70 kg trebao bi svakog dana u hrani uzeti od 2.200 do 3.500 kalorija. Bu dui da tijelo ne moe praviti bjelanevine od ugljikohidrata i masti, organizam je vezan na neprestano dovoenje bjelanevina. Kao normalna koliina uzima se 1 g bjelanevine na 1 kg tjelesne teine na dan. Pomanjkanje bjelanevina uzrokuje osjetne poremeaje, meu os talim i u reguliranju prometa vode, to se vidi pogotovu po nakupljanju vode na odreenim mjestima (edemi od gladi) . Ali odreene osnovne tvari bjelanevina koje su potrebne or ganizmu, on ne moe sam stvarati. To su takozvane esencijalne aminokiseline (leucin, lizin, metionin). U masti se nalazi energija i vitamini topljivi u masti. Neke se nezasiene masne kiseline (esencijalne masne kiseline) ne mogu stvarati u organizmu i moraju biti u hrani, na primjer linolenska kiselina, linolna kiselina (koju nalazimo samo u biljnim mastima) i neke kiseline kojih ima samo u ribljem ulju. A biljna ulja, pa i masti ivotinjskog porijekla (riblje ulje) imaju vie visokonezasienih masnih kiselina nego krute masti kao to su margarin i maslac. Stvr dnute masti i biljna ulja koja se preaju vrue, sadre manje nezasienih masnih kiselina nego
2 3
1

Bubrezi
Bubrezi su ukljueni u krvotok kao po ivot vaan organ za izluivanje i izmjenu tvari. Bub rezi dobivaju krv od bubrene arterije; ona se odvaja neposredno od glavne arterije (aorte), a krv iz bubrega odlazi kroz bubrenu venu (dovodnicu) koja se izlijeva u donju veliku uplju venu. Sva krv organizma prolazi u vremenu otl pet do sedam minuta jedanput kroz oba bub rega, to znai da trista puta dnevno kroz bubrege protee oko 1.500 1 krvi. Pri tome se u bubrezima stvori oko 170 litara takozvane prvobitne mokrae, od ega nakon to se ve ina vode vrati u tijelo (resorpcija) ostane oko 1,5 litara definitivne mokrae na dan. Bubrezi izluuju i krajnje produkte izmjene tvari (duine spojeve) i organizmu strane tvari (na primjer lijekove) i tako djeluju kao organ koji odstranjuje otrove. Ali bubrezi izluuju i tvari koje su potrebne tijelu ako je njihova koncentracija u krvi prevelika i s tim ugroena ravnotea u krvi (na primjer, krvni eer). Uz to bubrezi izlu ivanjem odravaju ravnoteu osmotskog tlaka u tekuini i pravilan odnos izmeu kiselina i baza u krvi. U tom sklopu bubrezi usmjeravaju promet vodom. Uz anorganske (sol, fosforni spojevi, magnezij i kalcij) i organske tvari (mokraa, mokraevina) bubrezi izluuju i pigmente, fermente, vitamine i hormone. Reakcija mokrae je bla go kisela, a njezina specifina teina oscilira izmeu 1,002 i 1,040 (u medicinskom jeziku se zarez isputa). U grai bubrega razlikujemo bubrena tjeleca (glomerule) i bubrene kanalie (tubule). Glomeruli izluuju primarnu mokrau iz krvi. Kad se resorbiraju voda (povratna resorpcija) i neke izabrane tvari, u kanaliima se stvara mokraa koja se izluuje. Ne moe se ivjeti bez oba bubrega; a jedan zdrav bubreg moe punovrijedno obavljati sav rad.

katalizator tvar koja pokrene ili ubrza kemijske procese a da se pri tome sama ne troi

grki oideo - bubrim latinski essentia - bit, od esse - biti; esencijalan je bitan, nuan; biokemijski su esencijalne sve tvari koje organizam ne moe sam proizvoditi
2 3

118

Funkcije ljudskog tijela

Osjetila

119

Koa
Vidi str. 135: Koa kao ogledalo zdravlja, ljepote i ivotne sposobnosti.

Osjetila
Od pojava u svojoj okolici organizam bira samo one vane i opaa ih odgovarajuim or ganima. To opaanje kree se u odreenim granicama; organizam ne opaa sve kvalitete svjetlosti ili zvuka nego samo one koji su mu potrebni za uspostavljanje njegovog odnosa prema okolici. ovjek opaa svjetlo koje je u granicama valnih duljina od 400 do 800 milijuntnih di jelova milimetra, a zvune valove u podruju od 20 do 20.000 titraja na sekundu (1 titraj na sekundu = 1 hertz = 1 Hz), dakle oko 10 oktava . Pele opaaju ire valno podruje, a psi uju iri opseg frekvencija nego ovjek. Svako od est osjetila ima poseban krajnji ivani aparat, osjetni ivac i osjetno sredite. Krajnji ivani aparat (oko, uho) primi podraaj, osjetni ivac provodi podraaj, a osjetno sre dite pretvara podraaj u osjet.
1

()sjetimo: svjetlost (svjetlo, boju, udaljenost, oblik) vidom, zvuk (smjer, poloaj, visinu i jainu tona) - sluhom, njuh ili miris (u irokom rasponu) njuhom (ivani zavreci su u gornjem dijelu nosa), okus (slatko, kiselo, slano, gorko) - okusom (ivci okusa su na jeziku), temperaturu, dodir i bol - opipom (ivana vlakna i opipna tjeleca i tjeleca za vruinu i hladnou nalaze se na cijeloj povrini tijela), poloaj tijela - djelomino opipom, djelomino takozvanom dubinskom senzibilnou i djelomino organom za ravnoteu u arkadi unutranjeg uha.

Vid Optiki sistem oka ine ronica, lea i mrenica. Svjetlosne zrake se lome na vanjskom zidu ronice i na objema plohama lee, skupe se i projiciraju na mrenicu gdje im je arite. Kri vinu prednje plohe lee moemo cilijarnim miiem mijenjati tako da blii i udaljeni predmeti dolaze na mrenicu otri ako hoemo otru sliku (prilagodenje = akomodacija od latinskog aceomodare = prilagoditi). To prilagodenje optikog sistema na udaljenost objekta moe se postii i produavanjem ili skraivanjem osi izmeu lee i plohe na koju projiciramo; priroda nije izabrala taj posredan put, ali na njega se nastavio ovjek sa svojim optikim ureajima (daljinogled, foto-aparat). Mrenica je sastavljena od deset slojeva. Svjetlost najprije doe na pigmentni sloj, zatim na sloj osjetnih stanica koji je od tapia i unjia. Na takozvanoj papili nema osjetnih stanica, u mrenici je slijepa pjega. Pri normalnom gledanju ne uoavamo slijepu pjegu, jer njezin dio projektirane slike opaaju okolni osjetni ivci.

Slika se s mrenice preko vidnog puta prenese u primarna vidna sredita u gornjem di jelu etvorokvrne ploice i odatle s vidnim snopom u vidna polja stranjeg dijela hemisfere. Izmeu mrenice i primarnih vidnih sredita (lijevo i desno) kria se polovica vlakana vid nog ivca tako da obje lijeve polovice mrenice dou u lijevo, a obje desne u desno vidno sredite. (Krianje je onako kao krianje uzda u dvopregu.) Poremeaji u predjelu unjia uzrokuju sljepou za boje; ona je potpuna samo u vrlo ri jetkim sluajevima. Poremeeno oko veinom ne opaa samo odreene kontrastne boje (crvena-zelena, modra-uta) ili ih djelomino raspoznaje. Sljepoa za boje je ea kod muka raca nego kod ena; najee se raspoznaje crvena boja. Poremeaji u prelamanju svjetlosti uzrokuju kratkovidnost ili dalekovidnost. Kad govorimo o kratkovidnosti, znai da je preduga os izmeu lee i mrenice ili da je prijelomna mo lee prevelika. U svakom sluaju je pri tome arite, odnosno otra slika, ispred mrenice. Zato kratkovidni ljudi nejasno vide udaljene predmete (zbog usporednog upa da svjetlosti). Greka se moe ukloniti rastresnom leom kojom se arite pomakne natrag (na mrenicu). Kad govorimo o dalekovidnosti znai da je ili prekratka optika os ili da je preslaba pri jelomna sposobnost lee; otra slika, dakle, nastaje izu mrenice. Ta se greka moe popraviti sabirnom leom koja e pomaknuti arite naprijed. Starou se smanjuje i prijelomna sposobnost lee i mogunost akomodacije oka; tako emo usprkos paralelnoj svjetlosti vidjeti udaljene predmete neometano, a predmete koji su nam blizu neemo moi vidjeti otro. Ta staraka dalekovidnost moe se popraviti sabirnim leama. Ako se svjetlosne zrake ne mogu precizno fokusirati u jednu toku, vide se tokice kao fini tapii. Tu greku koja nastaje uslijed promjena ronice ili lee, nazivamo astigmatizmom. Popravljamo je cilindrino bruenim leama. Oko bez lee nazivamo afakino (lea se kirurki odstrani kad je zamuena). Jakom sabirnom leom moe ogranieno vidjeti i oko koje nema svoju leu, ali se ne moe prilagoavati na bliske ili udaljene predmete (nema akomodacije). arenica (iris) djeluje kao blenda, a boju joj daje pigment u njoj. Ako nedostaje pigmentni sloj u stranjem zidu arenice, npr. kod albinizma, arenica se ini crvenom jer mrenica pro sijava kroz nju (kod bijelih kunia). Na upad svjetlosti arenica reagira refleksno suavanjem zjenice (pupile); u mraku se miii arenice zgre i iroko otvore zjenicu. Tvari koje koe parasimpatiko ivevlje i potiu simpatiko (atropin) ire zjenicu, a one koje potiu parasimpatiko ivevlje (pilokarpin) suavaju zjenicu. -'Gledanje u dubinu je megue usklaivanjem slika s obje mrenice; zbog toga ne moemo jednim okom raspoznavati dubinu. A ako je poremeeno shvaanje sadraja prostora dolazi do oprenih opaaja. Vrijedi spomenuti pojavu pozitivnih ili negativnih paslika tj. naknadnih slika. Ako, npr., nakon pogleda u svijetao plamen brzo zatvorimo oko, slika e se jo jedanput pojaviti i zatim polako ieznuti. S takvim odslikavanjem podraaja slike koje se niu brzo se spajaju, npr. u kinematografiji koja je takoer osnovana na obmani osjeta. Ali poznate su i negativne paslike. Ako nekoliko minuta promatramo crvenu plohu i zatim pogledamo na bijelu po zadinu (na primjer strop u sobi), na njemu e se pojaviti zelena ploha. Takav kontrast nastaje jer unjii za osjet crvenoga ostaju iznenada nepodraeni i na taj se nain pri po gledu na bijelo mogu do tada nepodraeni unjii podraiti. Pri tome se pojavi komple mentarna boja .
1

Zvuk koji stvaraju valovi s vie od 20.000 Hz'nazivamo ultrazvuk.

' To su boje koje se dopunjuju kao crveno-zelena i modro-uta u bijelu, koja je zbir svih spcktralnih boja (kad se brzo obre ploa pola crvena, a pola zelena, vidite je kao bijelu).

120

Funkcije ljudskog tijela

Glas i govor

121

Iz svega navedenog se vidi da je oko podlono najrazliitijim pogrenim opaajima: tako je, na primjer, tap koji uronimo u vodu naizgled lankovit, jer se svjetlost drugaije prelama u vodi nego u zraku. U negativnoj slici reetke (bijeli tapii, crna pozadina) krianja tapia ne izgledaju bijela nego siva. Ali usprkos tome uvijek se nanovo divimo savrenosti toga or gana, ovjejeg oka, jer se u njemu odraavaju svi udesni nizovi mnogostrano ralanjene prirode.

prekine vrtnja, to izazove oamuenost. Vreicama se osjea poloaj tijela. Na njihovim su osjetnim dlaicama brojni vapnenaki kristali koji svojom teom prenose osjet polo aja.

Njuh U nosnom krovu su ivani zavreci njunog ivca koji provodi podraaj kroz sitastu kost u mozak. Razne vrste mirisa i razne stupnjeve njihove jaine vjerojatno primamo tako to se ista njuna osjetna stanica vie puta podrai. U usporedbi sa ivotinjom ovjek mnogo slabije ras|x>znaje miris, ali i to je individualna osobina. I raspoznavanje okusa je esto po vezano s njuhom. Vrijedi spomenuti da je njuh - uz okus - jedno od onih osjetila koje je sposobno otro razlikovati neke mirise, na primjer eterina ulja u cvjetovima osjeamo kao prijatne, neke kao neprijatne ili ak odvratne, kao na primjer svako gnjilenje, a i neke biljne zaine. Dakle, cijeli niz mirisa primamo na razliit nain, ili kao prijatne ili kao neprijatne: miris etera, benzina i koe.

Sluh Ako zvuni valovi titraju u granicama od 20 do 20.000 titraja na sekundu (= hertza), ljud ski sluh osjeti to titranje. Titranje ispod te granice nazivamo infrazvuk, a iznad nje ul trazvuk. Uz visinu tona koja ovisi o broju titraja, sluh raspoznaje i jainu tona (glasnost) koju uz rokuje zvuni pritisak; jedinica za mjerenje jakosti tona je fon. Donji sluni prag apat: Mirna zabava: Ulina buka: 0 20 40 70 fona fona fona fona Buka motora: Buka aviona udaljenog 4 metra Buka koja nanosi bol iznad 100 fona 120 fona 130 fona

Okus Okus se doivljava osjetnim kvricama na zadnjoj treini jezika. Tu su ivani zavreci de vetoga modanog ivca (ivac za jezik i drijelo, nervus glossopharyngeus) preko kojeg ras poznajemo slano, kiselo, slatko i gorko. Kao to je reeno u vezi s njuhom, finija raspoz navanja okusa u stvari su veza i okusa i mirisa. Nepce o koje pritie jezik prilikom gutanja djeluje kao rezonator okusa, iako u njemu nema osjetila za okus.

Po pravilu ne raspoznajemo iste tonove nego mjeavinu tonova, dakle zvuk. Mije ani tonovi su sliveni (u konsonanci) ako su u jednostavnim meusobnim razmjerima (c : e : g = 4 : 5 : 6), a ako nisu takvi omjeri onda su u nesuglasju (disonanci). Vanjsko i srednje uho, dakle usna koljka, vanjski sluni hodnik, bubnji i slune koice srednjeg uha prenose zvuk; od ploice stremena preko ovalnog prozora zvuk doe u unutranje uho i ondje uzburka povrinu tekuine u labirintu. Slune osjetne stanice prime to kao podraaj, a podraaj se s njih prenese preko slunog ivca u mozak. Osjetne stanice uz bazilarnu membranu se podrae. Sastav unutranjeg uha je prilino sloen. Njegov bitni dio je Cortijev organ koji je na dnu srednjega membranskog pua, a glavni sastavni dio mu je bazalna membrana sa slunim stanicama. Srednji pu je gore odvojen Reissnerovom membranom od gornjeg pua, a dolje bazalnom membranom od donjeg pua. Od baze pua prema njegovu vrhu, slune stanice postaju sve dulje; visoki tonovi podrauju stanice baze, a niski one na vrhu. Kroz okrugli prozor titraji imaju vezu s usnom upljinom koja je Kustahijevom cijevi po vezana s nosnom i drijelnom upljinom. Od svih osjetila sluh ima najfiniju sposobnost raspoznavanja; moe, na primjer, mjeavinu tonova podijeliti na pojedine tonove. Sposobnost da osjeti smjer zvuka osnovana je na i njenici da su ui smjetene s obje strane.

Glas i govor
Glas nastaje u grkljanu u treperavim glasnicama odnosno u otvoru izmeu njih. drijelo, usna i nosna upljina djeluju pri oblikovanju glasa kao produljena cijev. Prosjean ljudski glas obuhvaa dvije oktave, a pjevaev i vie. Kad su glasnice tijesno prilegle jedna uz drugu, onda je njihov rezonator prsni ko, a kad su malo rastvorene (raz maknute) grkljan; u prvom sluaju govorimo o prsnom, a u drugom o piskavom glasu. Mu ke glasnice su dulje nego enske, muki glasovi su tenor, bariton i bas, enski sopran, mezzosopran i alt. Organi koji sudjeluju u oblikovanju govora (usne, usna upljina, jezik, grkljan) dobi vaju impulse (poticaje) iz motornih govornih sredita u mozgu koji su u kori u lijevom sljepoonom predjelu (posljedica toga jednostranog smjetaja sredita za govor je gublje nje sposobnosti za govor ako se to sredite ozlijedi, na primjer prilikom modanog kr varenja). Govor, najznaajnija i najtipinija ovjekova osobina, formira se od samoglas nika (vokala) i suglasnika (konsonanata). Pet je znakova kojima biljeimo samoglasnike: i, e, a, o, u. Suglasnike dijelimo na sonante v, m, n, nj, 1, Ij, r pri ijem se izgovoru akustiki osjea malo uma, i sve ostale pri ijem se izgovoru osjea zapreka zranoj struji u govornom pro lazu pa imaju mnogo uma. Razlikujemo ih po mjestu i nainu tvorbe. (U knjizi se govori o glasovima njemakog jezika, mi smo ubacili nae; op. red.)

Organ za ravnoteu Organ za ravnoteu ili statiki organ sastoji se od predvorne vreice sa tri polukrune membranozne mjestimino rairene cijevi i od vreica povezanih s puem. Polukruni kanali su pravokutno jedan na drugome. Osjetnim stanicama s dlaicama uz proireni zavre tak oni reagiraju na pomicanje glave i mijenjanje njezina poloaja. Ako se iznenada

122

Funkcije ljudskog tijela

1

Hormoni

123

Hormoni

I lormoni su tvari koje nastaju u posebnim organima, lijezdama s unutranjim izluivanjem ili u stanicama u pojedinim tkivima. Meutim, dok hormoni iz lijezda djeluju izrazito da ljinski, djelovanje hormona koji nastaju u tkivima ogranieno je na mjesto nastanka. Slino kao i drugi produkti, i hormoni zalaze u gotovo sve procese izmjene tvari, a njihovo djelovanje je i u smislu ubrzavanja i koenja. Izmjeninim unapreivanjem i koenjem hormonske li jezde ine sistem koji ureuju produkti prednjeg renja modanog privjeska (hipofize), a iz prednjeg renja hipofize prelaze u srednji mozak preko peteljke hipofize. Takvim djelovanjem je uspostavljena i veza sa sreditem autonomnog (vegetativnog) ivevlja. lijezde s unu tranjim izluivanjem jesu; titnjaa, paratireoidne lijezde, nadbubrene lijezde, guteraa, modani privjesak, epifiza, timus i spolne lijezde.

titnjaa To je organ sastavljen od dva renja, a smjeten je u visini gornjeg dijela grkljana s prednje strane. Sastoji se od brojnih ljezdanih upljinica ili titnjainih mjehuria (folikula) napunje nih koloidom . Mjehurii su skladite titnjae. titnjaa je gusto isprepletena ilama.
2

lijezde s unutranjim izluivanjem

Produkti titnjaa stvara dva hormona: tiroksin i trijod tironin. Djelovanje Hormoni titnjae potiu cjelokupnu izmjenu tvari, a prije svega razlaganje bjelanevina, masti i ugljikohidrata. Rad titnjae je tijesno povezan sa simpatikim ivevljem I jedan i drugi u or ganizmu podstiu oslobaanje energije. Izluivanjem hormona titnjae upravljaju hormoni mo danog privjeska (hipofize) , koji prema potrebi izluuje tvari za ubrzanje ili koenje. Uz to hor mon koji je predstupanj tiroksina, dijod tirozin, djeluje inhibitorno na hipofizu. Kako radi titnjaa ubrzo se spozna na osnovi smetnji koje izazove nedovoljno ili pretjerano izluivanje hormona. Smetnje uslijed prekomjernog rada Budui da su hormoni titnjae jodni spojevi, dodavanjem joda moemo izrazito utjecati na njihov rad; kad se dodaju male koliine ili kad se dodaju samo kratko vrijeme, jod koi iz luivanje titnjae iako u naelu ubrzava njen rad. Zbog toga moe - i bez vidnih vanjskih uinaka - poeti i prekomjerno stvaranje hormona, koji u lakim sluajevima uzrokuju hipertireozu , u teim tireotoksikozu , a u najteem sluaju Basedowljevu bolest. Cesto, iako ne uvijek, titnjaa se povea uslijed poremeaja. To nastaje zbog bujanja ve zivnog tkiva ili poveanja koliine koloida; izvana se poveanje vidi kao gua (struma) .
3 4 5 6 7 8

Prekomjeran rad titnjae popraen je ovim promjenama: U krvnom optoku: ubrzani rad srca s brim pulsom (90 otkucaja na minutu, umjesto nor malnih 65 do 75). Umjereno poveanje pritiska i uslijed toga osjeaj da srce lupa i srani nemir, iji rezultat je nemiran san. U ivevlja: poveana razdraljivost. Prevladavanje simpatikog rada, odatle rairene zje nice, vlane, svjetlucave oi, izbuljene oi (exophthalmus) , vlana i topla koa. U izmjeni tvari: poveanje ukupnog izgorijevanja, zbog toga smanjenje teine, a (kod Basedowljeve bolesti) ak i mravljenje; sklonost proljevima. U titnjai: u tekim sluajevima oticanje titnjae to dovodi do gue (kod Basedowljeve bolesti); pri tome se titnjaa poveava uslijed poveanja koliine koloida (govorimo o mekoj gui). U lakim se sluajevima titnjaa ne poveava.
1

Hormon, od grkog hormao = potaknem. Koloid jc oznaka za finu i najfiniju razdrobljenost tvari u tekuini. Hormoni hipofize: budui da hormoni hipofize upravljaju stvaranjem svih hormona, u produetku vie ne emo to spominjati. U ovom poglavlju spominjemo i glavne smetnje, iako spadaju u poglavlje Bolesti i tegobe. I iipertireoza, od grkoga hyper = previe i thyrcos = tit. Tireotoksikoza, od grkoga thyrcos = tit i toxon = otrov. ' Basedowljeva bolest: nazvana po merseburkom lijeniku Basedowu (1799-1854); pretjerani rad titnjae praen guom, tegobama sa srcem, izbuljenim oima i mravljenjem. Struma, latinski struere = slagati sloj na sloj.
1 2 3 4 ,J 0 8

Smetnje pri nedovoljnom radu titnjae Kad titnjaa radi izrazito slabo, pojave se poremeaji u izmjeni tvari usporen ili ometen rast, suha, nabrekla i hladna koa, velik, krut i suh jezik, poveano nakupljanje vode u tkivnim prostorima i opadanje kose. Koa se Ijuti kao brano. ivana razdraljivost prelazi u otupljelost, inteligencija u slaboumnost. Takvi poremeaji nastaju pri djelominom ili potpunom odstranjenju titnjae; to pone kad moe biti u promjenljivom opsegu posljedica nune operacije (na primjer zbog raka). U svakom sluaju su nedostaci postali poznati nakon operacija, ali pri modernoj tehnologiji operiranja gue ti se nedostaci vie ne pojavljuju. Cesto se u nekim planinskim predjelima pojavljuju sluajevi nedovoljno razvijene titnja e (Alpe, Karpati, Pirineji, a oigledno je da odreenu ulogu u tome ima i manjak joda u
2

' l.xopluhalmus, od grkog cxo = izvan i ophthalmos = oko: iskolaenje one jabuice zbog zaostajanja u stra njem dijelu oka uz ukruenost onog miia. Inteligencija, od latinskog intus-legere = pustiti unutra: sposobnost miljenja i rasuivanja, ne pamenja, jer ono moe koti maloumnih biti ak naglaeno i moda istaknuto razvijeno u vezi s upotrebnim stvarima.
2

124

Funkcije ljudskog tijela

Hormoni

125

vodi za pie, a vrlo vjerojatno i tvari koje koe rad titnjae; najvea aktivnost u vezi s tim pripisuje se kromu. Meutim, sluajevi nedovoljnog rada titnjae poznati su i izvan visokih planinskih predjela i uvijek se ne moe nai tome uzrok. Zavisno od zrelosti oboljelog, razvijaju se razliita stanja. Kod djece i adolescenata opa amo pored navedenih pojava jo i poremeaje u rastu kao posljedicu nedovoljnog okotavanja, a nerijetko je posljedica patuljasti rast. Cesto je vrlo izraen utjecaj na inteligenciju, tako da se patuljasti rast, guu, slaboumnost, krutu i suhu kou i krut jezik, uz openito uspo renu izmjenu tvari, razvija takozvani kretenizam. Rije je uzeta iz romanskoga cretino - tupoglavac. Od jednog do drugog stupnja poremeaja postoji niz uzastopnih prijelaza koji obuhvaaju od jedva primjetnih, sluajno previenih, pa do najteih sluajeva kad je oboljelome potrebna njega. Ima i sluajeva kad tvrde gue uope nema, a titnjaa zakrlja. Kod odraslih opaamo promjene u izmjeni tvari, i to: gomilanje vode, suhu kou, usporen puis i sklonost gojaznosti. Ponekad su poremeaji samo naznaeni, masno se tkivo gomila i koa nabrekne, posebno kod ena za vrijeme menopauze ; tu pojavu nazivamo miksedem, prema grkom myxa sluz i oedema nabreknue. Kao to smo ve rekli, rad titnjae se zbog njezina poveanja (gue) povea ili smanji. Kad je aktivnost poveana gua je najee meka zbog poveane koliine koloida, a kad je aktivnost lijezde smanjena ona je tvrda zbog bujanja vezivnog tkiva. Meutim, gua se moe pojaviti a da nije poremeen rad titnjae, npr. kod veine planinskih gua. Rekli smo ve da presudnu ulogu ima prije svega prehrana, a uostalom vane su i specifinosti zemljita i vode u vezi s mineralnim tvarima. Utvreno je da nedostatak joda u vodi za pie doprinosi rastu gue; uz to vanu ulogu imaju i one tvari koje se uzimaju hranom a koje koe rad tit njae, kao to su na primjer tiouracil i tioureja u kupusu. Ne smijemo zbog toga zakljuiti da je tetno jesti kupus, jer posljedice mogu nastupiti samo ako je hrana jednolina, to takoer vrijedi i za druge namirnice; to se i posebno pokazuje pri pretjeranoj dijeti. Pokuaji u nekim alpskim zemljama da se okoladi i kuhinjskoj soli dodaje jod, dali su zanimljive rezultate. Tako je i u tom podruju briga za narodno zdravlje urodila lijepim us pjesima, kao to je bilo, npr., i u vezi s tuberkulozom, rahitisom i zaraznim bolestima, koje emo spoznati u pravom svjetlu tek ako se prisjetimo nekadanjih bezizlaznih uvjeta.
1 2

im sluajevima se uz gr u jednjaku u predjelu eluca i crijeva te grkljana pojavljuje i gr dinog miija, zbog ega treba takva stanja shvaati dokraja ozbiljno. Pozvani lijenik moe to opasno stanje rijeiti po pravilu ve samo jednom injekcijom kalcija. Bolest o kojoj smo govorili zove se tetanija (od grkoga tetanos = napetost) i napada najee adolescente; ea je u rano proljee, uestalija u junoj Njemakoj nego u sjevernoj. Ako paratireoidne lijezde dulje vrijeme ne rade dovoljno, njihova neaktivnost e kod djece i adolescenata poremetiti prehranu tkiva a to e se opaziti pogotovu na kostima i zu bima. Poveana razdraljivost miia moe biti i zamaskirana tako da ne opazimo odmah da paratireoide ne rade dovoljno. Naime, suovisnost u opskrbi mineralnim tvarima vrlo je sloena i ne ovisi samo o hormonalnim nego i o drugim utjecajima, na primjer autonomnog ivanog sistema. U tim maskiranim oblicima este su zaista vrlo openite tegobe koje po jedinano mogu imati i druge uzroke, a tek povezane pokazuju da potjeu iz izmjene kalcija, na primjer sklonost vrtoglavici, srana tjeskoba, pritisak u elucu, svrbe i bol kao da pee na kraju udova i openiti nemir. Openito je krvni pritisak snien, ali iz toga pri snienom krvnom pritisku ne smijemo zakljuivati da je rije o tetaniji. Jo jedanput naglaavamo da navedene pojave mogu ukazivati na tetaniju, ali ne mora biti. Poremeaji u sluaju prekomjernog rada paratireoidnih lijezda Kad paratireoidne lijezde bujaju i nabreknu , pojavljuju se smetnje u kostima. Veinom na staje opisano omekanje u predjelu kotane modine, a koje nam je poznato kao kompleks bolesti pod imenom Recklinghausenova bolest.
1

Nadbubrene lijezde Na bubrezima se nalaze dvije polumjeseaste tvorbe ije se tkivo potpuno razlikuje od onoga u bubrezima. Engleski lijenik Addison je 1849. godine opisao neku bolest povezanu s do bivanjem tamne boje koe, slabou i mravljenjem do smrti, a koja je uvijek bila povezana s tuberkuloznim razaranjem nadbubrenih lijezda. Ta spoznaja je potakla na istraivanje hor mona, a to je prije svega obavio englesko-francuski istraiva du Bois-Rejmond. Pokazalo se da se u kori nadbubrenih lijezda i u njihovoj sri stvaraju potpuno razliite supstancije. Utvrdio je da su hormoni koji nastaju u kori neposredno vani za ivot. Uz 25 supstancija u kori nadbubrenih lijezda stvara se i spolni hormon oba spola, tako da u krvi uvijek krue i male koliine spolu suprotnog hormona. Sr nadbubrenih lijezda nije neposredno za ivot potrebna, njezinu zadau meu os talim preuzima i autonomno ivevlje.

Paratireoidne lijezde Paratireoidne lijezde su etiri lijezde veliine lee, a nalaze se u okolici titnjae i iza nje. Zbog uske povezanosti s izmjenom kalcija vane su za ivot. Parathormon koji se stvara u njima ureuje koliinu kalcija u krvi i tkivima. Neaktivnost paratireoidnih lijezda Ako je kapacitet paratireoidnih lijezda nedovoljan (ili ako se ukloni titnjaa), smanji se ko liina kalcija u krvi. Normalno je da ga bude izmeu 9 i 11 mg, a ispod kritine granice 7 m g l Nedostatak kalcija uzrokuje razdraljivost miia, a u najizrazitijim sluajevima grenje miia. Tipian gr miia ruku pokazuje se u takozvanom kandastom poloaju ake. U te3

Hormoni nadbubrenih lijezda U kori se stvara vie od 25 kemijski srodnih tvari, a uz to i hormoni koji pospjeuju for miranje spolnih odlika oba spola. Meu kortikosteroidnim tvarima koje nastaju u kori nad bubrenih lijezda, istraeno je sedam, od kojih navodimo kortizon, hidrokortizon, dezoksikortikosteron i aldosteron.
' Nabreknuem nazivamo sve one novonastale tvorbe tkiva koje nisu povezane s aktivnou okolnog tkiva. Posebne vrste nabreknua, na primjer paratireoidnih lijezda, nadbubrenih lijezda ili titnjae svakako preuzimaju rad njima odgovarajuih lijezda, ali u svakom sluaju ometaju harmoninu povezanost organa. Nezloudna nabrek nua su dobro odvojena od okolice, a zloudna prodiru u okolna tkiva bujanjem pojedinih svojih izdanaka.

Menopauza = klimakterij, iz grkoga klimax = stepenice, ljestve, dob ene od 45. do 55. godine kad gubi sposobnost razmnoavanja. Aktivnost titnjae smanjuje i A vitamin, u uobiajenim koliinama, dakako, a ne u tetnom opsegu. Nazivom gr oznaujemo i uzastopno trzanje miia, a i njihovu dugotrajnu ukoenost.
1 2 3

126

Funkcije ljudskog tijela

Hormoni

127

Radi djelotvornosti pri sumiranju efekata pojedinih hormona kore njihov se rad dopu njava inei zatvoreni krug uinka u kojem nalazimo i takve osobine kortizona koji spreava upale, ali i djelovanje aldosterona koji ubrzava upale. Pojedini hormoni se izluuju prema po trebi, djelovanje kortizona odgovara djelovanju hidrokortizona, a djelovanje aldosterona dje lovanju dezoksikortikosterona = DOC. Oba utjecaja su od bitne vanosti za reagiranje na podraaje iz okolice i reakcije u tijelu. Utjecaji koji ubrzavaju upale nisu uvijek tetni; uope uzevi upala je nuna obrambena reakcija ije bi se nasilno priguivanje u odreenim okol nostima moglo osvetiti dalekosenim poremeajima, meu ostalim i poremeajima u odra vanju vode u organizmu. Pokuaj da se kortikosteroidni hormoni podijele prema njihovoj sposobnosti da s mine ralnim solima ili eerima prave mineralokortikosteroide i glukokortikosteroide, nije naiao na ope priznanje zlx>g izmjenine prisutnosti tih spojeva. Djelovanje Hormoni kore nadbubrenih lijezda utjeu na cjelokupnu izmjenu tvari, posebno s obzirom na njezine zadae koje se mijenjaju ovisno o razliitim utjecajima iz okolice. Zbog toga ili nazivamo i hormonima prilagoavanja. Tu ne spadaju spolni hormoni. Stvaranje hormona u kori nadbubrenih lijezda I lormon hipofize (modanog privjeska) nazvan adrenokortikotropni hormon ili ukratko ACT11 preko krvi izazove stvaranje i oslobaanje hormona u kori nadbubrene lijezde. Koliko je do sada poznato, izluivanje ACTH izazovu podraaji i potrebe tijela, kao to su rad miia, toplotni podraaji, zaraze i psihika uzbuenja. Hipofiza i nadbubrene li jezde (suprarenalne glandule) ine, prema tome, funkcionalnu jedinicu koja reagira na sve podraaje koje Selye zajedno naziva stress , i to prilagoavanjem ili adaptacijom na podraaje. U tom smislu govorimo o sluajnim poremeajima u regulaciji optoka krvi i ivevlja kao znaku poremeenog prilagoavanja podraaja a s tim kao poremeaju u adaptaciji.
1

djeaci i djevojice se prije vremena spolno razvijaju, kod djeaka se razvije snana musku latura, a kod djevojica opaamo ivahan razvoj tjelesne dlakavosti i muke odlike u grai tijela, a da time ne gube ensko obiljeje. Kod odraslih se pojave sekundarne odlike suprotnog spola. Oteenje drugih skupina stanica izazove samostalne poremeaje koje opaamo kao visok krvni pritisak, veliku koliinu eera u krvi, gomilanje masnoe u tkivima (lice kao pun mje sec) i nakupljanje vode. Takva bolest koju nazivamo Cushingova bolest moe se razviti i uslijed poveanja hipofize.
1

Hormoni sri nadbubrenih lijezda U sri nadbubrenih lijezda stvara se adrenalin i noradrenalin (arterenol), oba hormona djeluju izrazito na krvni optok; adrenalin regulira rasporeivanje krvi, a noradrenalin poveava krvni pritisak. Pri djelovanju simpatikog ivevlja stvara se adrenalin, a njegove osobine se i u izmjeni tvari poklapaju sa simpatikim ivevljem Adrenalin ubrzava izmjenu tvari i prazni zalihe eera iz jetre i krvi; to znai da se pod utjecajem adrenalina poveava koliina eera. Nisu poznate posljedice otkazivanja rada sri nadbubrenih lijezda, jer njihov rad ujedno obavlja i simpatiki ivani sistem.

Guteraa Aktivnost stanica Langerhansovih otoia u guterai nema nikakve veze s radom lijezda u kojima se stvara sok guterae. U stanicama Langerhansovih otoia nastaju hormoni in zulin i glukagon koji reguliraju promet eera.
2 3

Znaci neaktivnosti nadbubrenih lijezda Ako kora nadbubrenih lijezda oboli (na primjer zbog tuberkuloze), snage brzo splasnu, ovjek mravi, isui se, koa postane tamna, a optok krvi oslabi. Ta Addisonova bolest je potakla istraivanje hormona, kao to smo ve rekli. Nekada je ta bolest polako dovodila do smrti, a danas se moe lijeiti i ovjeka odrati u ivotu dodavanjem hormona nadbubrene kore. Problematini su poremeaji koji su po sljedica lakeg manjka, a opaamo ih kao nizak krvni pritisak i opu slabost; pitanje je, me utim, je li ta promjena koju openito oznaujemo kao adisonizam uistinu posljedica izoli rane slabosti kore nadburenih lijezda. Gubljenje cjelokupne kore izazove smrt u nekoliko dana. Smetnje uslijed prevelike aktivnosti nadbubrenih lijezda Posljedice prekomjerne aktivnosti kore nadbubrenih lijezda veinom opaamo kao stva ranje tumora i kao prekomjerni razvoj tkiva. Zavisno od funkcije staninog kompleksa koji je zahvaen pri tome nastaju karakteristine pojave. Ako su napadnute stanice u kojima se stvaraju spolni hormoni, tok bolesti zavisi o stup nju zrelosti ovjeka kojemu se to dogodi:
1

Djelovanje 1 lormon inzulin usmjerava eer u tijelu u jetru i miie, i ubrzava njegovo pretvaranje u glikogen. Suprotno njemu djeluje glukagon, jer je funkcionalna jedinica s inzulinom. Neadekvatnost guterae Nedovoljno stvaranje inzulina uzrokuje eernu bolest, u stvari vrlo raznolik kompleks po remeaja u prometu ugljikohidrata i masti, jer meustupnjevi metabolizma ugljikohidrata seu i u razlaganje masti. Neposredan znak poremeaja u metabolizmu ugljikohidrata jest iz luivanje eera u mokrai i poveana koliina eera u krvi, vie od 120 mgZ. U teim sluajevima se u mokrai pored acetona i acetocetne kiseline pojavljuju i meuprodukti iz mjene masti. Prekomjerna aktivnost guterae Kad se izluuje previe inzulina - na primjer pri tumorima u guterai ili kad bolesnici od eerne bolesti uzmu previe inzulina - pojavljuju se tipini znaci razdraenosti uslijed sni4
1

Prema amerikom kirurgu za mozak Cushingu ( 1 8 6 9 - 1 9 3 9 )

Stress, engleski - pritisak, napetost, psihika i fizika preoptereenost, dakle iseq>ljenost.

Inzulin (latinski insula - otok) prvi su izdvojili u istom obliku istraivai Banting i Best. Glukagon je hormon koji djeluje suprotno inzulinu i otkriven je bitno kasnije. Otkrili su ga Murlin, BUrgtr i Ferner, a 1953. godine ga je A. Slaub dobio istog.
2 3 4

Povremeno se moe i kod zdravih ljudi koji uzmu mnogo eera on izluiti u mokrau.

128
1

Funkcije ljudskog tijela

Hormoni

129

enja eera u krvi ispod normalne koliine, koja je otprilike 80 do 120 mg. Za takozvani hipoglikemiki ok karakteristini su: izbijanje znoja, nemir, drhtanje, nesvjestica. Vuja glad koja prati tu pojavu vana je samopomo organizma jer svi ti znaci odmah ieznu im organizam dobije dovoljnu koliinu ugljikohidrata ili damo injekciju grodanog eera u ilu; esto je dovoljna i aa slatke vode. Ako se bolest ne lijei, poinju grevi i oteano disanje, a to moe postati po ivot opas no. Za teki hipoglikemiki ok nije toliko karakteristina apsolutno mala koliina eera u krvi koliko to da se brzo smanjuje. Nedostatak inzulina remeti i koritenje vitamina skupine B; zbog toga treba bolesnicima od eerne bolesti posebno dodavati te vitamine. Vrijedi spomenuti da je u stanicama Langerhansovih otoia guterae mnogo inzulina (oko 300 do 400 jedinica); to je koliina koja bi izazvala smrtonosni hipoglikemiki ok kad bi se izluila odjednom. Zbog toga je potrebna razgranata regulacijska mrea koja u procesu izmjene tvari osigurava izluivanje odgovarajue koliine inzulina; pri tome vanu ulogu imaju vitamini skupine B i hormoni nadbubrenih lijezda (naroito adrenalin), hipofize, tit njae, koji djeluju suprotno inzulinu i glukagon (inzulinov antagonist) koji takoer djeluje suprotno inzulinu.
2

Ako prednji reanj hipofize ne radi npr. usljed nastanka tumora onda se to - zbog inae mnogostranog djelovanja njegovih hormona - osjeti u zbivanjima po cijelom tijelu. Meu glavne poremeaje spadaju: 1. Simondsova bolest koja se pojavljuje kad PRH nije dovoljno aktivan. Za tu bolest je karakteristino krajnje mravljenje, gubljenje snage, slino kao kod Addisonove bolesti. 2. Hipofizna gojaznost pri poremeajima u prednjem renju hipofize i srednjem mozgu. Za bolest je karakteristino veliko gomilanje masti i zakrljalo razvijanje spolnih odlika. 3. Hipofizna patuljastost koja nastaje usljed nedostatka hormona rasta. Ali nisu svi oblici patuljastog rasta posljedica nedovoljnog rada hipofize nego nastaju i zbog nedovoljnog rasta upljih kostiju ili poremeaja u radu titnjae. 4. Kao posljedica prekomjernog izluivanja hormona rasta razvijaju se divovi. Poremeaji odreenih skupina tkiva uzrokuju pretjerani rast (akromegaliju) za koji je karakteristian prekomjeran rast ekstremiteta i donje eljusti, a pojava je veinom popraena i poveanom koliinom eera u krvi. 5. Zbog poremeaja u radu odreenih skupina stanica prednjeg renja hipofize razvija se Cushingova bolest za koju je karakteristina gojaznost i poveanje eera u krvi. Za tu bolest je tipino lice kao pun mjesec (Falstaffov tip).
1

Modani privjesak (hipofiza) Modani privjesak je sastavljen od tri dijela: prednjeg, srednjeg i stranjeg renja. Za razliku od ivotinjske, kod ovjekove hipofize je prednji i srednji reanj srastao u cjelinu koja se jasno razlikuje od stranjeg renja. Prednji i stranji reanj daju potpuno razliite produkte.
3

Stranji reanj hipofize U stranjem renju hipofize su dva hormona, jedan (adiuretin) koi izluivanje vode, a drugi (oksitocin) poveava razdraljivost glatkih miia. Vjerojatno oba hormona nastaju u sred njem mozgu a u stranjem se renju hipofize samo zadravaju. Srednji reanj hipofize U srednjem renju hipofize hladnokrvnih ivotinja nastaje neki hormon koji omoguava mi jenjanje boje. A kod ovjeka se ini da taj hormon nema nikakvo posebno djelovanje, nego moda omoguava lake prilagoavanje oiju na tamu.

Produkti prednjeg renja hipofize (PRH) Mada se navodi oko 20 razliitih hormona PRH, njihov je pravi broj vjerojatno bitno manji, jer se svaki hormon PRH moe pojaviti s razliitim stupnjem djelovanja. Po kemijskom sa stavu poznato je sedam hormona, est ih je povezano s drugim lijezdama, a sedmi je hormon izmjene tvari. Meu hormonima koji su povezani sa lijezdama poznata su tri koja potiu izluivanje spolnih hormona oba spola, dva djeluju na titnjau, a jedan na koru nadbubrene lijezde i s njezinima se spaja u zavren sklop aktivnosti koji podeava cjelokupnu izmjenu tvari i obranu organizma. Za razliku od drugih, hormon rasta djeluje neposredno na stanice tijela i ubrzava rast svih tkiva. Ali u metabolizmu koi djelovanje inzulina. Prema tome, prednji reanj hipofize je sredinje mjesto aktiviranja svih hormonskih li jezda. A budui da je izluivanje hormona prednjeg renja hipofize ovisno i o tome koliko je podreena hormonska lijezda svaki put sposobna da koi prekomjerni rad a pospjeuje nedovoljni, prednji reanj hipofize je s hormonskom lijezdom povezan u sklop koji djeluje reaktivno odnosno u reakcijski krug koji izvjetava o trenutnom stanju i vraa obavjetenje. U osnovi se sve bioloke funkcije odvijaju u okviru tih regulacijskih krugova, pa tako i krvni tlak i optok krvi. U tom smislu moemo usporediti prednji reanj modanog privjeska s di rigentom, a krug hormonskih lijezda s orkestrom. Posebnost hipofize je u tome to se njezine tvari ne izluuju samo u krv nego i u likvor, pa tako hipofiza vjerojatno moe neposredno utjecati na ivevlje.
1

Timus

To je lijezda s unutranjim izluivanjem koja se nalazi iza prsne kosti. Ona raste do spolne zrelosti; kasnije zakrlja i ouva se kao masno tjelece. Utjee na rast i spolno sazrijevanje i povezana je i s izmjenom kalcija i fosfora; uz to je kao organ u kojem se stvaraju lim fociti potrebna za ouvanje organizma od infekcija, slino kao slezena. Ako se u vrijeme spolnog sazrijevanja ne pone smanjivati rad timusa, razvoj se zaustavlja na kasnom dje jem stupnju.

Epifiza

Epifiza je lijezda u obliku eera na modanoj bazi, u predjelu etvorokvrne ploice. Jo nije objanjeno kako djeluje. Zakrlja nakon sedme godine ivota.
1

Od gr. hypo-ispod, glikemija-sadri eer i engleski shock-udar. Antagonist od grkog protivnik Hipofiza (hypophysis) od grkog hypo = ispod i phyomai = rastem

Akromegalija, od grkog akra = vrh, vrhunac i megas = velik. Grki thymos = dua, srce kao sjedite osjeaja, volje i miljenja (stari anatomi su drali timus sjeditem due

i srca). Od grkog epi - na, phyo rastem; po znaenju; prirastao. Izraz glandula pinealis, tj. lijezda eer, dobila je zbog oblika, od lat. glandula = lijezda i pinea = eer.
3

130 Spolne lijezde (gonade)

Funkcije ljudskog tijela

Kako tijelo regulira promet vodom

1

131

U spolnim se lijezdama stvaraju spolni hormoni i spolne stanice; tako spolne lijezde oba vljaju dvostruku zadau: jednu kao reproduktivni organ i drugu kao lijezda s unutranjim luenjem. Budui da su uvijek u paru, gonade su po tome sline nadbubrenim lijezdama. Muke spolne lijezde (muke gonade) Muke gonade su muda u kojima nastaju sjemene stanice i muki spolni hormon. On od reuje tipino muka bitna obiljeja, a njegovo stvaranje regulira i hormon prednjeg renja hipofize. Inae u mukom se organizmu stvaraju i manje koliine enskoga spolnog hormona, jednako kao u enskom organizmu mukog hormona. Za razliku od enskog organizma u mukim se spolnim lijezdama i u kasnoj starosti raz vijaju spolne stanice. enske spolne lijezde (enske gonade) enske spolne lijezde su jajnici, u njima se stvaraju enski spolni hormoni i jajanc stanice. Jajane stanice koje ekaju u jajniku ve su kod novoroene djevojice spremne za daljnji razvoj i spremljene u takozvanom primordijalnom folikulu . Za razliku od nekadanjeg mi ljenja da se s roenjem istovremeno s jajanim stanicama zasnuju i svi folikuli, danas pre vladava miljenje da kod enskih mogu nastati i novi folikuli. S dozrijevanjem jajaca poinje izmeu dvanaeste i etrnaeste godine spolna zrelost, fo likuli dolaze iz unutranjosti jajnika na povrinu i ondje se rasprsnu, ali svaki put samo jedan. Jajace koje se pri tome oslobodi tako stie u slobodnu trbunu upljinu (ondje se ubrzo ras padne) ili u jajovod. Ako se jajace u jajovodu ne oplodi, ubrzo odumre, a tijelo ga izbaci. (Jajace je najvea stanica ljudskog tijela.) Sa spomenutim periodinim zbivanjem, tj. prskanjem folikula i putovanjem jajaca, prepliu se menstrualni ciklusi: nabreknue sluznice maternice i mjeseno pranje (menstruacija) : sluznica maternice se neprestano rastenjem priprema na to da oploenom jajacu dade po steljicu. Ako do oplodnje ne doe, nabrekla maternina sluznica se menstruacijom iisti; za tim ponovno poinje rasti. Ako se jajace oplodi, nabrekla maternina sluznica raste i primi oploeno jajace. Poznata su dva enska spolna hormona: folikulov hormon (estradiol) i hormon utog tjeleca (progesteron) . Folikulov hormon odluuje o najtipinijim enskim odlikama, a ubr zava i rad i rast maternine sluznice. I lormon utog tijela se nakon to jajace napusti folikularnu upljinu pojavi na povrini maternice i u poetku spreava razvijanje novih folikula. Ako ne doe do oploenja, uto tijelo ubrzo zakrlja, a nakon oploenja se nabrekla ma ternina sluznica razvije u jajani ovoj. Tada se oblikuje posteljica (placenta) i u njoj nastaju hor moni koji potiu daljnji razvoj utog tjeleca. Hormoni spolnih lijezda su tijesno povezani u iz mjeninom djelovanju hormonskim lijezdama: hipofizom, titnjaom i nadbubrenom lijezdom
1 2 3 4
1

Nakon poroda se u srednjem renju hipofize stvaraju laktacijski hormoni , koji djeluju na iz luivanje mlijeka. Izmeu etrdeset pete i pedeset pete godine ivota folikuli prestaju dozrijevati, a s tim prestaje i mjeseni ciklus i sposobnost razmnoavanja, ali ne prestaje se stvarati folikularni hormon. Ako se prije zrelosti kastracijom uklone spolne lijezde gube se spolna obiljeja. Takav mukarac postaje gojazan, divovskog rasta, golobrad te poprimi enska obiljeja. Kod enskog se spola zacrtaju obiljeja suprotnog spola i izostane mjesenica. Ako se kastracija izvri nakon spolne zrelosti, posljedice nisu tako izrazite, ali u svakom sluaju pojavljuju se samo u naznaenom obliku. Dvospolnost je sluaj kad su priblino jednako razvijena spolna obiljeja oba spola. Dvospolnost je mogua u brojnim nijansama, ali praktino se ne pojavljuje u obliku dvaju spolnih koncepata.
2

Lokalne supstancije U gotovo svim tkivima mogu nastati tvari koje - za razliku od izluevina lijezda sa unut ranjim izluivanjem - djeluju samo lokalno. Tako na krajevima vegetativnih ivaca nastaju tvari kao to je acetilholin koji nastaje u vagusu, adrenalin i norarenalin koji nastaju u simpatikusu. I histamin je tkivni hormon koji se stvara lokalno, a on podrauje glatke miie. U trbunoj i crijevnoj sluznici takoer se stvara cijeli niz tvari koje nalikuju hormonima; one potiu izluivanje fermenata iz lijezda, a meu ostalim i stvaranje solne kiseline u e lucu.

Kako tijelo regulira promet vodom

Voda je ne samo sredstvo za otapanje i transportiranje, nego i osnovna stanina supstancija; kod odraslog ovjeka na vodu otpada oko 60Z teine tijela. Najmanje vode ima u zubnoj cak lini, 0,22, a najvie u srcu, vezivnim tkivima i bubrezima, prosjeno SOI. Tijelu je potrebno od 1,5 do 3 1 vode na dan; pomanjkanje vode u tijelu u svakom je sluaju mnogo kritinije nego pomanjkanje nekih drugih hranjivih tvari. Po ivot je opasno gubljenje vie od 152 tjelesne teine u obliku vode. Ako dugo traju, povraanje ili proljevi mogu uzrokovati po ivot opasno isuenje, jer se zbog nestaice vode ne mogu izluivati ni tvari koje bi se morale mokraom izbacivati iz organizma. Gomilanje vode uslijed bolesti, edemi, mogu se pojaviti u razliitim prilikama i u manjem opsegu nisu opasni. Izuzetak je vrlo rijetki edem grkljana, na primjer nakon uboda kukca ili u sluaju nekih posebnih oboljenja. Zbog potrebe za proputanjem zraka ponekad treba vrlo brzo pruiti pomo, nekad ak napraviti umjetni otvor za disanje. Voda se moe poeti nakupljati u tkivima zbog upala, slabih stijenki ila, alergija i bo lesti bubrega te uslijed pomanjkanja bjelanevina zbog izgladnjelosti. Reguliranje prometa vodom ureuje se preko ivaca iz sredita u srednjem mozgu, preko hormona stranjeg renja hipofize i kore nadbubrenih lijezda, a i izmjenom mineralnih tvari
3
1

Primordijalni folikul: od latinskog primus = prvi, ordior = zaeti i folliculus - mjehuri, oznaka za nezreli Menstruacija, od lat. menstrualis = mjeseni, oznaka za mjeseno pranje Estradiol, od latinskog oestrus - obad; pohota Progesteron, od lat. pro = ispred i gestare = nositi; oznaka za hormon koji potpomae trudnou.

folikul.
2 2 3

Laktacija, od lat. lactus = mlijeko; izluivanje mlijeka u enskim prsnim lijezdama. Kastracija, od lat. castrare = odrezati, ukloniti muda ili jajnike. Alergija, od grkog alios = drugaije i ergon = rad.

132
1

Funkcije ljudskog tijela

i ravnoteom izmeu kiselina i baza . Poseban optok vode je u probavnom traktu i bubre zima: veliki dio vode dolazi u crijeva, u debelom se crijevu ponovno upije (resorbira), a i u bubrezima se pretena koliina nastaloga takozvanog primarnog urina, gotovo 99Z, opet vrati.

Trei dio

Uenje o praktinom lijeenju

Saetak
Moda su tumaenja grae ljudskog tijela i njegova funkcioniranja prela oekivani opseg, ali se ni ovako koncizan pregled ne bi mogao dati s manje rijei. I ovako je na pristup ostao vrlo skroman ako ga usporedimo sa spoznajama znanstvenih istraivanja, pogotovu ako uz memo u obzir da su i pred istraivaima brojna pitanja na koja tek treba odgovoriti. Pa ipak, i laicima i istraivaima zajednika je spoznaja: svi meusobni odnosi u orga nizaciji organizma do krajnosti su svrsishodno povezani. Nastojanje da se taj rad odri i ne narui lakomislenou ne proistjee iz sebinosti nego svijesti o moralnoj dunosti.

Baza, od grkog basis - korak, hod, osnova; kemijska tvar koja s kiselinama ini soli, na primjer kovinski

spojevi.

Mogunosti i sredstva za aktivno odravanje zdravlja

Koa kao ogledalo zdravlja, ljepote i ivotne sposobnosti
Koa je organ na kojem se ispoljavaju gotovo svi prirodni ivotni i ljekoviti podraaji. Zbog toga moramo iscrpnije govoriti o tom za ivot vanom organu da bismo lake spoz nali i razumjeli mogunosti i sredstva koja nam stoje na raspolaganju za aktivno odra vanje zdravlja. Koa ima vrlo vanu ulogu ne samo u odravanju zdravlja, nego i ljepote i sposobnosti tijela. Koa nije samo, kao to se ponekad moda misli, zatitni pokriva naeg tijela, nego organ koji je vaan za ivot i koji je uz to vrlo sposoban i aktivan, a zadae su mu razne. Nabrojit emo ih. Podeavanje tjelesne topline Preko ila koa je sposobna za prilagoavanje vrlo razliitim vanjskim temperaturama. Na taj je nain organizmu omogueno da se jednako dobro zatiti od pretjeranog hlaenja i od prejakog zagrijavanja. ovjek je toplokrvno ivo bie sa stalnom tjelesnom temperaturom; to znai da se njegov organizam bez obzira na vanjsku temperaturu stalno trudi da svoju tjelesnu temperaturu odri uvijek jednakom. ivotinjama se, meutim, s promjenljivom tjelesnom temperaturom osnovna temperatura mijenja s vanjskom temperaturom. Takva ivotinja je, na primjer, guter koji je u vruem ljetu ivahan, a u hladnim zimskim mje secima ukruen gotovo kao da je mrtav. Na organizam se ponaa i sasvim drugaije nego mrtva priroda. Ako je, na primjer, temperatura vode 20C i u nju bacimo kamen ugrijan do temperature od 50C, kamen e se ohladiti predajui dio svoje topline vodi. Naprotiv, ako hladnoa zahvati nau kou, ona e se cijelim nizom osmiljenih zbivanja tako prilagoditi novim uvjetima da e sprijeiti hlaenje organizma bilo stvaranjem do datne topline bilo manjim isputanjem topline iz organizma. Koa, dakle, reagira na hlad ne podraaje i njima se prilagoava. Samo tako je mogue da zdrav organizam ima u biti uvijek istu temperaturu. Gdje se stvaraju obrambene tvari protiv uzronika bolesti? Istraivanja su pokazala da u koi nastaju vane tvari koje ona predaje organizmu kad on oboli. Te ga tvari dobro tite od razornog djelovanja mnogih bolesti. Stvaranje tih obram benih tvari korisno je, na primjer, protiv engleske bolesti (rahitisa). Naime, znamo da pod utjecajem sunane svjetlosti ergosterin u koi proizvodi vitamin D koji djeluje protiv rahitisa, pa ve i odatle potjee potreba za dovoljnim sunanjem. Spomenimo jo i kou kao organ za skladitenje. U njoj se ne gomilaju samo obrambene tvari nego i minerali koji su takoer vrlo vani za ouvanje zdravlja. Isto tako treba spomenuti i gomilanje one masnoe u potkonom sloju, koja organizmu koristi kao neka zatitna obloga i izolacijski sloj te odreuje debljinu koe. Koa kao organ za izluivanje otpadnih tvari iz organizma Nevidljivim konim disanjem iz tijela se svaki dan izluuje od 500 do 900 grama otpadnih tvari. To nije samo voda koja se izluuje znojenjem nego i tvari koje se izluuju mokra-

136

Mogunosti i sredstva za aktivno odravanje zdravlja

Prirodna sredstva

137

om. Stoga znojenje moe mnogo doprinijeti proiavanju organizma od otrovnih tvari, po gotovu kad je poremeen rad bubrega. Koa kao ukljuno mjesto krvnog optoka Sv.ika promjena prokrvljenosti koe djeluje na prokrvljenost cijelog oraganizma pa i srca (vidi knajpovsko lijeenje vodom Kako reagira organizam?) Koa kao ukljuno mjesto ivevlja Kao osjetni organ koa je i ukljuno mjesto za ivevlje. Ali koa nije samo organ za opip i osjet temperature nego koa prima i druge podraaje, pogotovu one koji utjeu na izmjenu tvari i stvaranje vitamina (na primjer u vezi s rahitisom) te na cjelokupno stanje organizma. Poznato je, na primjer, da esto moemo utjecati na ovjekovo loe raspoloenje ako mu omoguimo da se razumno suna, jer e mu se tijelo ugodno prokrviti a time polx)ljati i raspoloenje.

Stei emo kondiciju samo ako mijenjamo podraaje. U ovom emo dijelu - na bazi takvog shvaanja - pokuati predstaviti najvanije ivotne i ljekovite podraaje. Zrak i sunce Moda je neobino to zraku pripisujemo neko posebno znaenje u vezi sa zdravljem, lje potom i sposobnou; jer uope je poznato da zrak moe biti primjeren ili manje primjeren za disanje, i da moe biti i neprimjeren, a tada je tetan i naruava zdravlje. Prema tome zrak nije neto posebno i zato je bolje da govorimo o zranoj kupelji. Naime, velika je razlika da li zrak samo udiemo ili mu i omoguavamo da djeluje na cijelo tijelo. Vrlo je malo ljudi koji omoguavaju da zrak zaista dovoljno dugo i pravilno djeluje na njihovu kou. Ako za nemarimo nepokrivene ake, dio vrata i lice, moemo tvrditi da nae tijelo veinom osjeti neto zraka samo onda kad mijenjamo spavaicu, odnosno navlaimo je umjesto dnevnog rublja. Meutim trebamo priznati da se u posljednjem desetljeu mnogo toga promijenilo na bolje, pogotovu u ljetnim mjesecima. A u loim uvjetima koa mora zakrljati i postati neak tivna. Koa koja nije u dobroj kondiciji ne moe podnijeti nikakvo optereenje, na primjer vie ne reagira pravilno na hladnou i time stvara mogunost za prehladu. Stoga kou treba ovrivati po zakonu o poveavanju njezinih sposobnosti za djelovanje. Najpotrebnije i naj jednostavnije sredstvo za te svrhe je zrana kupelj, koju nazivamo i zrano-svjetlosna kupelj jer pri tome istovremeno djeluju i svjetlosne zrake. Govorimo, dakle, o postupku kad cijelo tijelo ili samo pojedine njegove dijelove izlaemo gole zraku. Djelotvornost zrane kupelji umnogome ovisi o temperaturi tijela, temperaturi zraka, o gibanju i mirovanju, o vlanosti i suhoi i drugim iniocima koje ovdje ne bismo spominjali. Pri pravilnoj primjeni zrane kupelji temperatura tijela se ne sniava bitno, ali ako tijelo satima i satima izloimo djelo vanju zraka na golu kou, to bi moglo znaiti i preveliko optereenje za organizam i nanijeti mu tetu kao i sve ostalo ega je previe. Ali ako kou neprestano treniramo, polako emo stii do toga da je bez tetnih posljedica moemo i satima izloiti zraku; a zato i ne bismo kad znamo da ima jo mnogo naroda koji nisu nikad odjeveni a usprkos tome ne dobivaju previe topline, iako pri tome ne smijemo zaboraviti ni to da je rije o ljudskim rasama koje ive u bitno toplijim krajevima gdje nema ni govora o isputanju topline. Mnogi koji se od samog poetka predugo izlau djelovanju zraka mogu sebi nanijeti oz biljnu tetu, ali i najslabiji ovjek moe zahvaljujui ravnomjernim vjebama ovrsnuti tako da podnese i dulju zranu kupelj. Pojedinano razmatrano, zrana kupelj djeluje na krvne ile i na cijeli krvni optok jed nako kao i postupak hladnom vodom. Na srce djeluje smirujue, pa samim tim to taj vani organ osposobljava za ravnomjer nije djelovanje poboljava i cijeli krvni optok. Krvni tlak malo oscilira. U poetku se iva spusti za nekoliko milimetara, pogotovu kod izrazito hladnih zranih kupelji. Na kraju ga ipak kura zranom kupelji izjednai, uravnotei; to vidimo u tome to povieni krvni tlak polako pada, a prenizak polako raste. Na zranoj kupelji koja dulje traje povea se broj crvenih krvnih zrnaca, a i koliina pig menta u krvi. Primjenjujui svakodnevno zranu kupelj sistematski uvjebavamo svoju ivot nu sposobnost, a kod slabokrvnih se broj crvenih krvnih zrnaca povea do normalnog. Zra ne kupelji snano djeluju i na izmjenu tvari. Pospjeuju razlaganje i slaganje hranjivih tvari i time doprinose uspostavljanju ravnotee u organizmu. Otud i poznata injenica da kod mr avih ljudi zrane kupelji potiu veu izgradnju tjelesnih tvari, a kod debelih razlaganjem tva ri smanjuju tjelesnu teinu. Posebno je vana uloga zranih kupelji u poticanju koe na bolje izluivanje.

Prirodna sredstva za aktivno ouvanje zdravlja

Ako ne njegujemo kou, moemo oekivati da se poremeti rad cijelog organizma. Isto je tako istina da samo zdrava, dobro prokrvljena koa djeluje lijepo i uistinu je zdrav samo onaj tko ima zdravu kou. Stoga nikad ne moemo dovoljno naglasiti koliko je vaan dobar rad koe. Na alost, mi zanemarujemo pravilnu prirodnu njegu koe iako to ne iziskuje nikakve spomena vrijedne trokove. Poznavaocu nije posebno teko na osnovi stanja i kapaciteta koe donijeti zakljuke 0 zdravlju cjelokupnog organizma; jer koa je vjerno ogledalo unutranjih fiziolokih zbivanja. Zato se ne govori bez razloga da je koa ogledalo zdravlja i ljepote. Kojim sredstvima moemo njegovati kou, ouvati ili vratiti joj zdravlje i ljepotu? Naravno, samo onim sredstvima koja su ve od poetka osnova za zdravlje zrak, svjetlost, voda kao nosilac topline i hladnoe, odgovarajua prehrana i, kao njena dopuna, ljekovito bilje, gibanje i mirovanje te psihiki inioci. Njihova harmonina upotreba osnova je svakog uenja o prirodnom ivljenju 1 prirodnom lijeenju. Stoga, na primjer, nije preporuljivo a ni korisno posegnuti samo za vodom ili dijetom, samo za zrakom ili samo za svjetlou, samo za gibanjem, nego treba u skladu s ov jekovom prirodom stvoriti mogunosti za harmonino djelovanje svih nabrojenih inilaca istov remeno. Svaka jednostranost je neprirodna. Dok smo, na primjer, svojevremeno premalo brinuli 0 istoi, danas se nerijetko dogaa da dobroga ima toliko da koi teti. Tako svakodnevno sa punanje ili svakodnevno kupanje ili tuiranje cijelog tijela nije vie njegovanje koe nego nano enje tete koi. Time koi oduzimamo previe masnoe i zatitnih tvari, koa postane kruta, nje zina se elastinost smanjuje i koa djeluje uvelo. Tu injenicu nimalo ne mijenja tvrdnja mnogih ljudi da se dobro osjeaju samo ako to ine. Dobro se, na primjer, osjea i narkoman kad dobije svoju dozu droge, ali ona mu ipak teti. Priblino tako je i ako se pogreno postupa s koom, lako pri takvom postupku na koi oito ne nastaju vidljiva oteenja, nego taj pogreni postupak ne prija koi, a time i zdravlju u cjelini. Ako elimo jaati zdravlje, ljepotu i svojstva koe, onda koi i njezinoj obradi treba pri laziti po dijelovima jedanput odozdo, drugi put odozgo, zatim svu kou, itd. Treba pri mjenjivati i razliite postupke: ribanje etkom, uranjanje u vodu, drugi put polijevanje vodom 1 kupelji, itd. Treba mijenjati i jainu djelovanja: as vrlo vrue, as vrlo hladno, zatim um jereno toplo. Treba izmjenjivati i slabiji i jai uinak.

138

Mogunosti i sredstva za aktivno odravanje zdravlja

Prirodna sredstva

139

U zranoj kupelji koja ne traje predugo smirujemo ivce; posljedica je ugodno oputanje cijelog organizma. Djelotvornost zrane kupelji ovisi o tome koliko traje; odgovarajuim odijevanjem mo emo je i bitno postepeno produljavati. Pri tome mislimo na odjeu od prozranih tkanina koja e biti u skladu s godinjim dobom. Tehnika zrane kupelji Kad govorimo o zranoj kupelji onda mislimo na to da podraaju izlaemo cjelokupnu po vrinu tijela ili samo neke njegove dijelove, onako kao pri primjeni raznih postupaka s vo dom. Rijetko emo svjesno posegnuti za djelominim zranim kupeljima. One dolaze u obzir samo kod bolesnih ili vrlo osjetljivih ljudi kojima polako razgoliujemo pojedine dijelove ti jela i izlaemo ih zraku samo po nekoliko minuta. Djelomina zrana kupelj je i hodanje bo sim nogama, koje je inae sastavni dio knajpovske kure. Cjelokupna zrana kupelj ili jednostavno zrana kupelj moe se primijeniti gotovo u svim uvjetima. Za zrane kupelji primjeren je gotovo svaki prostor koji nije izloen prejakom vjetru ili prejakom suncu. Ali ovjek mora imati mogunost za gibanje, jer bi po pravilu trebao da se stalno giba i mie, a da se pri tome ne napree previe. Kao to smo ve rekli, primjena prave zrane kupelji iskljuuje dugotrajnije sunanje pod djelovanjem neposrednih sunanih zraka. Kao to vrijedi i za sve druge postupke, vrijedi i za zranu kupelj da joj trajanje ne odreujemo unaprijed minutama nego u skladu s potrebama i sposobnosti organizma. U ovom sluaju to znai da moramo obustaviti zranu kupelj prije nego to pacijent osjeti hlad nou. Kada e to biti, ovisi o tome na to je ovjek navikao, a najprije o temperaturi zraka. Zato emo tijelo u poetku razgolititi samo po nekoliko minuta i izloiti ga utjecaju zraka: to je zrak hladniji, to e vrijeme izlaganja biti krae. U mnogim sluajevima emo zranu kupelj poeti oprezno izlaui tijelo najprije u sobi, i to tako da nakon ustajanja skinemo spavaicu ili pidamu i nekoliko minuta eemo po sobi; ta kupelj treba trajati sve dok ne po nemo osjeati hladnou Da bismo kou to snanije podraili, treba da je za vrijeme kupelji blago trljamo suhim frotirskim runikom. Trajanje kupelji produljujemo svakog dana s pet na 10 i 20 minuta, zatim ponemo otvarati prozor i tako tijelo polako navikavati na vanjski zrak i na zranu ku|x-lj na otvorenom. Tu vrstu kupelji primjenjujemo u poetku na mjestu zatienom od vjetra po nekoliko minuta, a zatim moe trajati i po vie sati, ovisno o prilikama. Tako sis tematski treniramo i ovrujemo ukupnu sposobnost djelovanja koe. U neposrednoj vezi sa zranom kupelji ne smiju se primjenjivati nikakvi postupci hlad nom vodom jer prethodno zagrijavanje, koje je potrebno za sve postupke hladnom vodom, ne dolazi u obzir u ovom sluaju i podraaj bi u takvim okolnostima mogao biti prejak. Zato nije dobro kad se ujutro, nakon ustajanja i zrane kupelji od nekoliko minuta, peremo ili tu iramo hladnom vodom. Kod bolesnih ljudi treba biti jo oprezniji: samo kratko vrijeme iz lagati ih zraku, obino samo po nekoliko minuta. Bolesnicima u postelji u poetku samo zavinemo pokriva i izloimo zraku noge ili gornji dio tijela ili cijelo tijelo, ali im bolesnik pone osjeati hladnou, opet ga pokrijemo. Ako se bolesnik ubrzo nakon takve zrane ku pelji ne ugrije, treba to postii termoforima i toplim napicima. Slino postupamo i s dojen adi i malom djecom. Kod njih moramo biti to oprezniji da ne nanesemo tetu; naime, valja uzeti u obzir i to da kod djeteta jo nije tako dobro razvijena sposobnost reguliranja topline kao kod odraslog ovjeka. U gotovo svim sluajevima je dobro i zdravima i bolesnima u kou utrljati malo dobrog ulja za kou za vrijeme zrane kupelji. Uope uzevi moemo rei da su zrane kupelji pri mjerene za svakoga, samo to ih treba provoditi dovoljno oprezno. One su neizbjean sa stavni dio prirodnog naina ivljenja i lijeenja i ne treba ih izostavljati ma koja bolest bila

u pitanju. Zrane kupelji su |x>gotovu primjerene kao priprema na kure za ovrivanje or ganizma. Ali dolaze u obzir i kod bolesnika ije tijelo ne bi bez tetnih posljedica izdralo druge podraaje hladnoom, jer je zrana kupelj - ako se pravilno primjenjuje - najblai pod raaj hladnoom kojim uope moemo djelovati na tijelo. Zrane kupelji su pogotovu pri mjerene za nervozne ljude jer uzrokuju potpuno ope oputanje. Meutim, moramo posebno naglasiti da veernje zrane kupelji ne podnose svi ljudi jednako, pogotovu ne nervozni. Ina e je zrana kupelj za nervozne ljude najbolja mogunost za ovrsnue iznutra, da iznutra postanu snani, jer ona ne djeluje samo tjelesno nego i poboljava raspoloenje. Osim toga to su zrane kupelji podesne za nervozne, one su posebno djelotvorne i za one oboljele od srca i krvoilnog sistema, jer zrana kupelj prua najbolju mogunost za pra vilnu raspodjelu krvi i poveanu radnu sposobnost srca. Iz reenog proizlazi i da je zrana kupelj odlina za |x>bjeivanje slabokrvnosti, te poticanje i podeavanje izmjene tvari kod bo lesnika. Samo se po sebi razumije da je zrana kupelj odlino i nezamjenljivo sredstvo za spre avanje brojnih bolesti, pogotovu onih iji je glavni uzrok nedovoljna otpornost. Tako e zrana kupelj pomoi u sluaju sklonosti prehladama i zatitit e od reumatskih bolesti. A naroito je dobro sredstvo za unapreenje i poveanje ljepote i zdravlja koe. Na kraju moemo rei da je zrana kupelj viestrano sredstvo za spreavanje i lijeenje bolesti jer kao i svi drugi prirodni podraaji u najveem moguem stupnju poveava cjelo kupnu ovjekovu otpbrnOst i jaa ivotne snage organizma. A jaanje tjelesnih snaga donosi zdravlje, ljepotu i radnu sposobnost. Sunana kupelj ili sunanje Djelovanje sunane svjetlosti na organizam oduvijek se smatralo ljekovitim, iako nekada ov jek nije znao objasniti to djelovanje onako dobro kao to znamo danas. Uope je poznato da sunce i sunana svjetlost poveavaju ovjekovu radost ivljenja i doprinose tome da se on dobro osjea. Ako sunanu svjetlost pravilno iskoritavamo, ona je i kozmetiko sredstvo. U razdobljima kad nema mnogo sunca bolesti se gomilaju, a im se pojavi malo sunca ljudi idu za njim, to pogotovu vrijedi za bolesnike. Razumljivo je da se ovjek nakon dugih zim skih mjeseci rado preputa blagotvornom utjecaju sunanih zraka gdje god je samo mogue. Ne bi trebalo pri tome, meutim, misliti da je ljekovito samo sunce na jugu, nego ljekovito djeluje i ono na sjeveru zemlje, samo ako ga pravilno koristimo. Ljekovitost sunca nije jednaka ni u svim godinjim dobima ni na svim mjestima zemalj ske kugle. One najdjelotvornije zrake, ultraljubiaste, najjae su u proljee i u ljeto. Utoliko su jae ukoliko je zrak ii, odnosno to je manje praine i vodne pare u njemu. Zbog toga je njihovo ljekovito djelovanje bitno jae na planinama i uz mora nego u ravnici gdje u zraku ima vie ili manje praine i vodne pare u kojima se ultraljubiaste zrake izgube i do koe ih prodre vrlo malo. I u hladnim jesenskim i zimskim mjesecima imamo dovoljno sunca iako nismo na jugu, to pogotovu vrijedi za pretproljetne mjesece. Moramo samo nauiti kako da ga dobro iskoristimo. Kako sunce djeluje na organizam? Sunana toplina najprije kou potakne da to izdanije isparava vodu i time isputa toplinu; jer isparavanjem vode tijelo isputa i toplinu. Ali kao to smo upravo vidjeli, organizam osmiljeno reagira na gubljenje svoje topline, kao to na primjer zna isparavanjem vode izravnavati i suvinu koliinu topline. Uz toplotne zrake sun ce isijava i nevidljive ultraljubiaste, a na kraju i svjetlosne. Sve te zrake vrlo snano utjeu na sastav krvi. Sunane zrake pospjeuju djelovanje krvotvornih organa i poveavaju prokrvljenpst koe. U koi se pod utjecajem sunca stvaraju zatitne tvari i krvlju dolaze u unu tranje organe kojima su potrebne. Pravilnim iskoritavanjem sunca smanjuje se i krvni tlak, a poveava se rad srca. Sunana kupelj takoer pospjeuje izmjenu tvari i disanje.

140

Mogunosti i sredstva za aktivno odravanje zdravlja

Prirodna sredstva

141

Ali prije svega ne smijemo zaboraviti da sunce daje koi prirodnu ljepotu; odjea, te boravak i rad u slabo osvijetljenim prostorijama i nezdrav ivot tako otete kou da ona po stane nezdrava i runa. Sunana kupelj bolje prokrvi kou, povea koliinu pigmenta u krvi, a lijepa bronana boja daje ovjeku lijep izgled i mnogo vie ga priblii idealu ljepote nego blijeda, slabo prokrvljena koa. Koa potamni i dobije bakrenastu boju pod utjecajem ultraIjubiastih zraka i tako preplanula titi unutranja tkiva od tetnog utjecaja prekomjernog sunanja. A crvene i infracrvene toplotne zrake dobro prolaze i kroz preplanulu kou i dje luju na tkiva i ile to lee dublje. Krv iz unutranjosti tijela struji na njegovu povrinu, od nosno u kou, i tako se rastereti cjelokupan sistem krvnih ila. Kad se tkiva tako dobro prokrve onda su i miii jai, to sve skupa doprinosi simetriji tijela i njegovim oblinama. Sun ane zrake vrlo snano djeluju na klice lx>lesti koje najozbiljnije ugroavaju zdravlje kad or ganizam oslabi. One unite veliki dio klica bolesti i uope su najbolje sredstvo za to. Uni tavaju ih ak i u dubini tjelesnih tkiva. esto se i gnojne rane najbolje lijee pravilnim sun anjem. Ako tome neposrednom unitavanju klica bolesti sunanim zrakama dodamo i po sredno koje se sastoji u tome da osiguramo to je mogue bolje djelovanje unutranjih ob rambenih inilaca - onda se uz pomo sunca moe pobijediti gotovo svaka infekcija. Zato sunanom svjetlou vrlo uspjeno lijeimo kronina oboljenja zglobova izazvana klicama. Cesto se, na primjer, tuberkulozna oboljenja zglobova najbolje lijee sunanim kupeljima. Iz svega to smo do sada rekli jasno je da pravilne sunane kupelji bude sve ivotne snage u organizmu i da su - uz pretpostavku da ih pravilno primjenjujemo - ak nune u lijeenju mnogih bolesti. Pravilno provedena sunana kupelj naroito koristi enama jer im obilato pomae u zdravu njegovanju koe i ljepote. Uz to je sunana kupelj i nezamjenljiva i u vezi sa zadaom ene kao majke. Poznato je, na primjer, da pravilno sunanje prije trudnoe i u toku nje moe zatititi dijete od rahitisa, a da i ne govorimo o drugim djelovanjima sunane kupelji koja jednako koriste zdravlju. Nepravilno sunanje moe biti opasno Koliko god sunce kao ljekoviti inilac moe biti vrlo korisno, jednako tako ozbiljne mogu biti i posljedice koje nastaju uslijed nepravilnog sunanja. Jedna od takvih opasnosti proizlazi iz toga to smo zbog opravdano velike elje za suncem i svjetlou esto nedovoljno oprezni i umjesto zdravlja nakopamo sebi na glavu bolesti uslijed prehlade, pa i smrt. Opasnost od prehlade vreba svugdje na ovjeka, na jugu i sjeveru podjednako. Naime, ljudi eljni sunanja esto previde da u odreeno vrijeme dana i godine sunce nije tako jako da dovoljno ugrije i osui zemlju. Ako se na takvom terenu predugo sunamo, prehlada nas nee mimoii. Ne rijetko je uzrok prehladi velika promjena temperature za vrijeme sunanja, kad na primjer odemo u hladovinu ili sunce zae ili se skrije iza oblaka. To pogotovu vrijedi za june krajeve odakle se mnogi, koji su ondje traili odmor i osvjeenje, vraaju s tekim prehladama i plu nim oboljenjima samo zato to se nisu znali prilagoditi prilikama. Sljedea opasnost kojoj se izlaemo ako se ne sunamo pravilno jesu opekline od sunca. To su ozljede koje esto mogu imati razliite neugodne posljedice za cijeli organizam. Obino se ljudi koji ele to prije preplanuti naglo ponu sunati i dugo ostaju na suncu. Tada nastaju opekline, a to je znak da se vie ne smijemo sunati dok koa potpuno ne ozdravi. Kou emo zatititi od sunanih opeklina ako je prethodno namaemo dobrim uljem za kou, a ulje e nam pomoi i da izlijeimo opekline. Meutim, prejako djelovanje sunca na kou ne oteuje samo kou nego neugodno djeluje i na cijeli ivani sistem koji se time previe razdrai, poremeti se san, nastanu glavobolje, opa razdraljivost, treperenje pred oima, lupanje srca, itd. Zbog nepravilne primjene sunanih kupelji ljudi se vraaju s mora i planina

nervozniji, umorniji i utueniji nego to su bili kad su otili od kue. I oni koji imaju plunu tuberkulozu trebali bi se vrlo oprezno sunati, pogotovu ako je tuberkuloza sklona krvarenju, jer nepravilna primjena sunane kupelji nerijetko uzrokuje krvarenja i razmnoavanje novih klica bolesti. Pogotovu je vano da brigu o tome vode srani bolesnici i oni iji je krvoilni sistem obolio, jer bi se inae mogli nai u velikoj opasnosti. Ma o kojoj bolesti da je rije, uvijek se treba prethodno posavjetovati s lijenikom. Od sunanih opeklina posebno bi se trebali zatititi bljedoliki i bjeloputi ljudi, jer su osjetljiviji od drugih. Najvee opasnosti kojima se izlau ljudi nepravilno se sunajui svakako su sunanica i toplotni udar. Sunanica je prerazdraenost produljene hrptene modine koju izazivaju pre jake sunane zrake kojima je tijelo predugo izloeno, a moe biti vrlo opasna za ovjeka. U sluaju sunanice treba uvijek pozvati lijenika, a bolesnika prenijeti u hladovinu. Isto vrijedi i za toplotni udar koji nastaje kad je u tijelu previe topline. Toplotni udar moe pogoditi ovjeka i bez neposrednog sunanja. Od jedne i druge neugodnosti zatitit emo se ako ne budemo predugo vrat i glavu izlagali neposrednom djelovanju sunanih zraka, jer emo tako sprijeiti zadravanje topline. Tehnika sunanih kupelji Opet ponavljamo da - kao i za sve druge postupke - i za sunane kupelji vrijedi pravilo da nema opevaeih pravila nego da u svakom pojedinom sluaju treba poi od tjelesnih i drugih osobina bolesnika. Samo neki elementi vrijede za sve. Tehnika sunanih kupelji i posebno ovisi o tome gdje se sunamo, da li u nizinama ili u visinama, na planinama. Ovisi i o dobu godine i o tome na kojoj toki na nebu se nalazi sunce. Uope uzevi, pri sunanim kupeljima u nizinama ne treba biti toliko oprezan kao na visinama ili na moru. U nizini mo emo odmah poeti primjenjivati punu sunanu kupelj, dok se u planinama ili na moru po injemo djelomino sunati, a prije toga se neko vrijeme navikavamo na novu klimu. Tek se onda poinjemo sunati. Prema propisima profesora Kolliera, koji je prije nekoliko deset ljea u visokim planinama s uspjehom lijeio kotanu i zglobnu tuberkulozu, prvog bismo se dana morali sunati etiri puta po pet minuta izlaui samo stopala suncu, a od jednoga do drugog sunanja tebali bismo se odmarati jedan sat. Zatim bi drugog dana dolo na red sun anje potkoljenice, takoer u trajanju od pet minuta, dok bismo stopala ve mogli sunati po deset minuta. Treeg dana moemo noge sunati do preponskog pregiba. Ako nakon est do sedam dana takvih opreznih pripremnih sunanih kupelji ne opazimo nikakvih ozbiljnih posljedica, moemo poeti suncu izlagati cijelo tijelo. Prema Rollieru, vrijeme sunanja mo emo polako produljavati na etiri do est sati dnevno, ako onaj koji se suna to dobro pod nosi. Slino jjostupamo i u svim sluajevima u nizinama kad iz odreenih razloga ne smijemo dopustiti da sunce pone iznenada punom snagom priti pacijenta. Nikad ne smijemo pre brzo prijei iz debele odjee u punu sunanu ili zranu kupelj. Ni za sunanu kupelj ne mo emo odreivati vrijeme trajanja, nego moramo uvijek voditi rauna o stupnju djelovanja, a u konkretnom sluaju to je kako pacijent prima vruinu. Sunana kupelj ne smije trajati toliko dugo da bi se moglo pokazati tako snano djelo vanje podraaja kao to su sunane opekline. Zato prva sunanja moraju biti vrlo kratka. Sto koa postaje tamnija, to vie moemo poveavati vrijeme sunanja. Openito vrijedi da se ne treba sunati odmah nakon jela, jer bismo time ometali probavu. Prva sunanja ne smiju biti na podnevnoj pripeci, jer su okomite sunane zrake preotar podraaj za mnoge. Preporuljivo je prije sunanja, ili za vrijeme sunanja, u kou utrljati dobro ulje za sunanje. Za vrijeme sunanja se treba i esto okretati da pojedina mjesta ne bi bila predugo izloena

142

Mogunosti i sredstva za aktivno odravanje zdravlja

suncu. Ako primjenjujemo sunane kupelji leei, moramo voditi rauna o tome da ne za spimo na suncu, jer posljedica moe biti sunanica ili toplotni udar. Naime, dok spavamo tjelesna toplinska regulacija je slabija nego kad smo budni. Dobro je polako se pomicati cijelo vrijeme dok smo izloeni djelovanju sunca. Nakon sunane kupelji preporuljivo je uranjanje u hladnu vodu ili primjena nekoga drugog postupka s vodom da se izbjegne mlitavost ila. Povezivanje zrane i sunane kupelji Povezivanje zrane i sunane kupelji dolazi u obzir kad elimo da ta dva podraaja djeluju na tijelo postepeno, jedan za drugim. To praktino radimo tako da nakon nekoliko minuta izlaganja tijela djelovanju zraka tijelo izloimo neposrednim sunanim zrakama, a kad se po javi osjeaj vruine da se opet vratimo u hladovinu. Zrano-sunane kupelji mogu trajati du lje nego svaka ta kupelj sama. etkanje koe na suho etkanjem koe na suho mehaniki je podraujemo. Tako potiemo kou na djelovanje. Naj bolje je ako kou trljamo ujutro obinim frotirskim runikom ili spuvom ili hrapavim po jasom ili je etkamo etkom za kou; etkamo u smjeru prema srcu sve dok koa blago ne pocrveni ili dok ne osjetimo vruinu. Ako koa nije premasna ili oboljela, dobro ju je isto vremeno natrljati i uljem. Utrljavanje ulja u kou Utrljavati u kou moemo rjea biljna ulja, najee s dodacima, koja prodiru u nju i ne zaepljuju pore. Ulje pomae i lojnim lijezdama koje tijelo odravaju stalno masnim. Ono spre ava pretjerano kvaenje koe i time pretjerano ohlaivanje, isputanje topline isparavanjem vode s povrine koe. Ulje titi mnoge reumatiare od vlage i hladnoe, poveava napetost koe a kod operiranih pospjeuje zarastanje rane. Tehnika: Nakon etkanja na suho ili nakon pranja koe uzmemo po nekoliko kapi ulja na svaki dlan i masiramo cijelo tijelo. To se, meutim, ne smije pretvoriti u mazanje. Mnogi ljudi ne podnose veernje zrane kupelji, etkanja na suho i utrljavanje ulja, jer nakon toga slabo spavaju. U takvim sluajevima treba te postupke primjenjivati samo po danu.

Knajpovsko lijeenje vodom

Ako elimo shvatiti smisao i bit knajpovskog lijeenja vodom, najprije trebamo openito objasniti taj izraz a onda posebnost takvog naina lijeenja. Lijeenje vodom ili hidroterapija je obrada bolesnika vodom. Pri tome voda ima preteno ulogu dvaju najvanijih ivotnih podraaja, topline i hladnoe, a manje mehanikih, elektrinih i kemijskih podraaja. Radi bo ljeg razumijevanja moramo najprije razmotriti vodu kao uzronika podraaja i reagiranje or ganizma. Ukratko emo obrazloiti nekoliko izraza. Toplinski kapacitet je sposobnost vode da primi relativno mnogo topline. Toplinska provodnost je sposobnost vode da relativno brzo provodi toplinu, a to znai da je prima i opet predaje. U uenju o lijeenju vodom to znai da voda brzo pro vodi toplinu na kou odnosno s nje. I isputanje topline s koe u vodu bre je nego is putanje u zrak. Zrak temperature od 22C golom koom ne osjeamo ni kao hladan ni kao topao. Vodu jednake temperature, meutim, kad djeluje podjednako dugo osjeamo kao hladnu. Sto je zrak manje vlaan, to bolje podnosimo visoke temperature. Ako vla nost zraka u sauni ne prijee 152, moemo dobro podnositi temperaturu od oko 85C. A ako je vlanost zraka manja, podnosimo temperaturu do otprilike 100C. Sto je mokriji topli ili vrui povoj, bre e se ohladiti, ali ako je hladan tijelu oduzme vie topline nego to bi da je bolje ocijeen. Voda brzo provodi toplinu i ima velik toplinski kapacitet; to se pokae i u tome to je dijete toliko osjetljivije na hladne kupelji koliko je mlae. Po vrina djetetove koe je u razmjeru s teinom mnogo vea nego kod odraslog, a jaina podraaja ovisi i o veliini povrine. Zbog toga i djeca bolje podnose zrane kupelji nego postupke s vodom. Hidrostatiki tlak je jednakomjeran pritisak vode na predmete (dijelove tijela) u vodi. Taj tlak uzrokuje stiskanje svih dijelova tijela koji se mogu stisnuti, a pogotovu krvnih ila, limf nih ila, trbune i prsne upljine. Zbog hidrostatikog tlaka se pri kupelji cijelog tijela opseg prsiju moe smanjiti za 1 do 3,5 cm, opseg trbuha ak od 2,5 do 6,5 cm (prema Sirasseru). Za ljude s labilnim krvnim ilama ili oboljela srca moe preveliki hidrostatiki tlak u od reenim uvjetima znaiti ozbiljnu opasnost. A budui da opasnost raste s poveanjem hid rostatikog tlaka, koji ovisi o koliini vode oko tijela, u takvim se sluajevima veinom od luujemo samo za kupelji do polovine ili do tri etvrtine tijela. Opasnost od kolapsa krvnog optoka prijeti ovjeku koji nije jak i onda kad se hidrostatiki tlak naglo smanji, na primjer kad netko brzo izie iz kade za kupanje. To se dogaa pogotovu u toploj kupelji kad toplina rairi krvne ile a pritisak vode ih stisne. Kad pritisak padne, krv se izgubi na periferiji. Zato je preporuljivo sljedee: prije izlaska iz kade polako se uspraviti i poekati da voda otee; moda bi trebalo ve u kupelji primijeniti djelomini hladni postupak putajui, npr., hladnu vodu da tee po naim gornjim ekstremitetima ili da prsa i leda istuiramo hlad nom vodom. Kad govorimo o uzgonu vode mislimo na pojavu da tijelo uronjeno u tekuinu izgubi onoliko od svoje teine koliko je teka tekuina koju je ono istisnulo. Uzgon smanjuje teinu tijela u vodi. Zahvaljujui tome oslabljeli miii mogu pomicati paralizirane ekst remitete u vodi. S drugim mehanikim iniocima se susreemo u vezi s brzim polijevanjima. Tom pri likom se pritisak mijenja od 1,5 do 4 atmosfere ovisno o tome koliko je ovjek udaljen od cijevi iz koje izlazi voda. Brzo polijevanje znai uvijek snane zahvate zbog ega su oni do puteni samo ljudima s dobrim krvnim optokom i sposobnou da dobro reagiraju. Pri

144

Knajpovsko lijeenje vodom

Kako reagira organizam

145

obinim polijevanjima, povojima i oblozima mehaniki podraaji imaju samo beznaajnu ulo gu. One vrste kupelji pri kojima se voda pojavljuje kao nosilac elektriciteta, u knajpovskoj se kuri rijetko primjenjuju. Kemijski dodaci u knajpovskoj hidroterapiji veinom su biljne prirode. Oni po pravilu poveavaju podraaj na kou a time i njezinu reakciju. Po pravilu koa reagira ve pri niim temperaturama, reakcija je tada djelotvornija i dulje traje. Ali poznati su i dodaci koji ub laavaju podraivanje koe i esto omoguavaju da topla voda doe na kou. Ti su dodaci pogotovu korisni kad se lijei koa upalnim promjenama. To su; ilovaa, surutka, kamilica, razni oblici katrana, hrastova kora i preslica. (O dodacima vidi i pod naslovom Tehnika li jeenja vodom.)

lice (na primjer guteri, ribe i druge ivotinje). Ako na toplokrvni organizam djeluju snani topli ili hladni podraaji on e na njih odgovoriti suprotnim djelovanjem, reakcijom, koja se pokazuje u promijenjenom djelovanju njegova tijela: krvne ile se suavaju ili ire, srce poinje raditi bre ili sporije, uestalost disanja se smanji ili povea. Na toplinu i na hladnou or ganizam reagira tako to se pokuava osmiljeno zatititi od prodora bilo topline bilo hlad noe. Zahvaljujui tome to ljudsko tijelo reagira sasvim odreeno na toplinu i hladnou, mo emo upravo toplinu i hladnou iskoristiti kao ljekovito sredstvo. U tom smislu govorimo o lijeenju toplinom i hladnoom (prema Kowarschiku: Physik. Therapie 48). Hidroterapijski podraaj najprije u organizmu izazove poremeaje koji zatim izazovu izjednaavajue i regulacijsko djelovanje organizma, a u tome zaprvo i jest bit naela lijeenja vodom, toplinom pa hladnoom. Ve zbog toga hidroterapija spada meu prirodna lijeenja. Svojim regulacijskim i izjednaavajuim djelovanjem organizam uvijek uini vie nego to je potrebno za uspostavljanje ponovne ravnotee (prema Goldscbneideru). U vezi s tim Slrasser navodi jednostavni primjer kako je naime reaktivna hiperemija (vi ak, preobilje krvi) uvijek vea od prvobitne hladnoom izazvane anemije (manjka krvi). Winternitz je upozorio na to da se kod zdrava ovjeka s normalnom tjelesnom temperaturom moe pojaviti poviena temperatura kao posljedica prejakoga hladnog podraaja, i onda pod sjea na vruicu. Priesstiitz je esto propisivao hladne polukupelji od 10 do 14C, u trajanju od 30 minuta, koje su izazivale drhtanje to je on u tom sluaju uzimao kao djelotvorno (pre ma Scboberu). Usprkos tome to reagiranje organizma na podraaje vodom tee vrlo raznoliko, moe se relativno dobro pratiti. Najbolje i najobjektivnije moe se promatrati raspodjela krvi. Svaki postupak vodom uzrokuje pomicanje krvi. Prokrvljenost se poveava ili smanjuje pro storno manje ili vie ogranieno u koi, u jednom organu ili dijelu tijela. Ako pratimo taj rad i ponaanja organizma, moemo odgovarajuim zahtjevima podesiti tok prokrvljavanja. Hidroterapijskim zahvatima najprije izazivamo promjene na periferiji (koa, miii i dru go), a kasnije i znatne sredinje promjene rasporeda krvi (prsna i trbuna upljina i drugo). Kao to smo ve rekli, organizam pokuava opet uspostaviti ravnoteu, to vrijedi i za po remeeno djelovanje organizma. Zato su osnovni uvjeti za uspjeh lijeenja vodom individual ni, pojedinom ovjeku prilagoeni podraaji i osmiljene reakcije organizma na njih. Tko uope eli s uspjehom lijeiti vodom mora neizbjeno i temeljito prouiti i upoznati oba na vedena osnovna uvjeta i uzeti ih u obzir. Da bismo lake razumjeli utjecaj kupelji i postupaka s vodom na raspored krvi, moramo se ukratko upoznati s pojmom konsenzualnih, to znai suglasnih, reakcija. Te reakcije znae injenicu i spoznaju da se svaki odgovarajui podraaj koji stigne na bilo koji dio koe u is tom smislu prenosi na cijelu povrinu koe. Tu reakciju moemo djelomino utvrditi kapilar nom mikroskopijom a djelomino termoelektrinim mjerenjima na udaljenim dijelovima tijela. Pri lokalnom djelovanju topline na vee povrine, na primjer na kou trbuha, povea se temperatura cijele koe. Iz toga slijedi, ako tono razumijemo stvar, da uope i nema lo kalnih utjecaja topline i hladnoe. Svatko zna da se od hladnih stopala ubrzo poinje osjeati hladnoa po cijelom tijelu i obratno da osjeaj ope hladnoe iezne im stopala stavimo u toplu kupelj; opi osjet temperature naime ovisi prije svega o zgrenosti krvnih ila u koi (Kowarscb/k: Physikalische Therapie 48). Izuzetak bi trebale biti samo krvne ile na glavi i krvne ile sluznice u nosno-drijelnoj upljini. One navodno reagiraju kao i krvne ile drugih dijelova koe. Podraaj odreenog postupka koji djeluje na veu povrinu koe, ne izazove, meutim, uvijek spomenute reakcije istoga smisla na cjelokupnoj koi. Izuzetak su neki dijelovi koe preko kojih prolazi daljinsko djelovanje na odreene organe. Naime, odreeni dijelovi koe mogu refleksnim ivanim djelovanjem utjecati na neke unutranje organe. Tako, na primjer,

Kako reagira organizam?

Lake emo razumjeti reagiranje organizma ako najprije razmotrimo neto o temperaturama koje dolaze u obzir pri hidroterapiji. Polazimo od indiferentne temperature ili temperature ovjekove koe. Prosjena temperatura koe je od 33 do 35C Naravno, na tijelu ima i bitno hladnijih mjesta, kao to su na primjer noge ija je temperatura samo 26C a da ih vlasnik jo ne osjea kao hladne. To nas prisiljava ne samo da se pitamo koliko su noge tople nego i da ih opipamo i tako se uvjerimo. Tek tada poinjemo obraivati noge vodom. Tu tem peraturu koe od 33 do 35C nazivamo i indiferentnom temperaturom, jer nam se u tom temperaturnom podruju voda ne ini ni toplom ni hladnom. Temperatura koe se povea pri vruici ali ne kad se ponemo tresti a povea se i ako zagrijavamo tijelo. Hoe li neki postupak s vodom jo djelovati kao podraaj, odnosno hoe li jo izazivati osmiljen odgovor (reakciju) ili ne, ovisi o razlici izmeu temperature koe i vode (hladne). Kad je rije o vodi iz vodovoda, ta razlika treba biti od 10 do 12C. Kemijski dodaci mijenjaju stvar. Tako, na primjer, dobru reakciju izazove topla kupelj od 34C ugljinom kiselinom, bez ob zira to je rije o indiferentnoj temperaturi. Tabela pokazuje temperature onako kako ih os jea koa:
0 do 18C hladno do 22*C 23 do 32C umjereno preslaba reakcija 33 do 35C kona (indiferen tna) tempe ratura 36 do 38C toplo 4TC vrue do 44C vrlo vrue do 56C podnosivo pri kupelji s uronjenim tijelom 72C oparenje

Sve temperature iznad prosjene indiferentne temperature osjeamo kao toplo, odnosno vrue, a sve to je ispod te temperature osjeamo kao hladno ili ledeno. Openito uzevi, bre i jae osjeamo hladno nego toplo. To je zato to imamo vie osjetnih toaka za hladno nego za toplo. U koi je oko 300.000 toaka na kojim osjetimo hladno odnosno ledeno, a samo oko 25.000 toaka na kojima osjetimo toplo. A reakcija na toplinu ili hladnou ovisi i o tome dolazi li tijelo u doticaj s ledenom, hladnom, toplom ili vruom vodom polako ili brzo, po cijelom tijelu ili samo na pojedinim dijelovima. Ako elimo shvatiti to djelovanje topline i hladnoe moramo poi od spoznaje da ovjek spada meu toplokrvna (homeotermna) bia, dakle meu one organizme koji imaju stalnu tjelesnu temperaturu bez obzira na temperaturu okolice. Za razliku od toplokrvnih kod or ganizama s promjenljivom tjelesnom temperaturom ona se mijenja kao temperatura oko-

146

Kn ijpovsko lijeenje vodom

Kako reagira organizam

147

koa potkoljenice ima odreen utjecaj na organe male zdjelice kao to su mokrani mjehur, unutranji enski organi, kod mukaraca prostata i zadnje crijevo, a ujedno i na nosno-drijelnu upljinu. Koa gornjih ekstremiteta je takoer povezana s organima prsnog koa (srce, plua), koa predjela desne lopatice utjee na jetru i uni mjehur, da spomenemo samo ne koliko primjera. Stoga, na primjer, u sluaju greva mokranog mjehura primijenimo toplu kupelj nogu ili kupelj s rastuom temperaturom i grevi prou. Iscjedak esto prestaje tek kad noge budu opet tople. Protiv prehlade i upale drijela dje luje topla kupelj nogu ili kupelj s rastuom temperaturom. Kako nam pokazuje iskustvo, sluz nice splasnu. U sluaju unih kolika nerijetko vrlo ublaavajue djeluju vrui vlani oblozi u predjelu desne lopatice. Kad smo ve objasnili pojam istosmislcnih reakcija, trebamo jo malo razmotriti i vezu izmeu povrinskih krvnih ila i onih iz dubljih predjela. 0 tom odnosu govori Morat-Dastreovo pravilo koje kae: na obine termike (toplinske i hladne) podraaje krvne ile koe reagiraju drugaije nego krvne ile iz unutranjosti tijela. U vezi s tim su izuzetak bubrene i vjenane ile. One se steu i ire u istom smislu kao i kone. Zato zagrijavanje koe po voljno djeluje na srana i bubrena oboljenja. Radi daljnjeg razumijevanja naroito vanih reakcija srca i krvnih ila moramo se malo bolje upoznati s arterijskim krvnim optokom.

2. veliini podraene povrine, jer je ona od velikog znaenja. Mogunost za individual no stupnjevanje podraaja daju djelomini podraaji. (Kupelj za noge je, na primjer, manji podraaj nego polukupelj, koja je opet manji podraaj nego kupelj, itd.); 3. o individualnoj i konstitucijskoj osjetljivosti podraenog organizma, ili dijela organiz ma, na podraaje; 4. o temperaturi koe za vrijeme postupka. Dobro prokrvljena koa, pogotovu nakon prethodnih toplinskih priprema, najbolji je provodnik topline i u obradi takve koe najvie vrijednosti pokazuje toplo-hladni podraaj vodom, pogotovu hladnom. Otud potjee najva nije pravilo hidroterapije da za svaki zahvat hladnom vodom tijelo mora biti dobro ugrijano. A to je toplije tijelo, to je krai postupak i bolja reakcija (prema Lamper/u: Physik. Therapie). Ako na kou djeluje podraaj hladnom vodom, onda emo pri osmiljenoj reakciji opaziti dva stupnja (dva vala). Prvo se pojavi bljedilo, najeena koa i osjeaj zime koji moe prerasti u bol. Budui da djeluje hladna voda (osjeaj zime), krvne ile se suavaju (bljedilo), a miii najeivai se zgre (najeena koa). 'lime je prvi stupanj zavren. Kao znak obrane protiv hladnoe opasne po ivot, tanke se arterije proire, u kou dotee vie krvi zbog ega ona postaje crvena i topla, a ovjek se osjea ugodnije. Time zavrava drugi stupanj. Dakle, crvenjenje koe, osjeaj topline i ugode su znaci da je organizam osmiljeno reagirao na hlad nou. U knajpovskom uenju o lijeenju vodom pojava te reakcije je mjerilo koliko treba trajati postupak. Kad se ta reakcija pokae, treba obustaviti postupak. Kod ljudi slabih ivaca ili slaba krvoilnog sistema, ili ako jc postupak nepravilan, po javljuju se pogrene reakcije. Moe se dogoditi da neprestani gr ila (prvi stupanj) omete dotok arterijske krvi u tkiva; u tom sluaju bljedilo ostaje, ili se ak poveava, ili se vene (dovodnice) ire, krv poinje zastajati, a koa postaje modro-crveno mramorizirana i hladna. U sluaju takve pogrene arterijalne reakcije (bljedilo) moramo dovoenjem topline (topla kupelj s ljekovitim biljkama za noge, skraena kupelj za noge s porastom temperature ili ku pelj gornjih ekstremiteta ili polukupelj, trljanje na suho, masaa i drugo) prevladati gr ila i opet uspostaviti dobru arterijalnu prokrvljenost. Pri pogrenoj venoznoj reakciji (modro-crveno mramorizirana koa) najbolje e pomoi djelomina kupelj ija e temperatura polako rasti. Ako se pojavi pogrena venozna reakcija na ekstremitetima, moemo ekstremitet podignuti i time pospjeiti strujanje krvi venama pre ma srcu. Uz arterijalne i venozne pogrene reakcije poznate su jo i mjeovita, paradoksna i uope pogrena reakcija. Mjeovita je ona kad su poremeeni arterijalni dovod i venozni odvod krvi iz organa. Znak mjeovite pogrene reakcije je crveno-modra i relativno topla koa. Nerijetko je takvo stanje trajno kod mladih ljudi s cirkulacijskim poremeajima (smetnjama u krvnom optoku) u donjim, a rjee i u gornjim ekstremitetima. Kod takvih arterijalno-venoznih po grenih reakcija moemo primijeniti postupak s hladnom vodom. Ako se pri obradi hladnom vodom pojavi izrazita arterijalna hiperemija (svijetlocrvena koa), treba hladni postupak pra vilno provesti do kraja. A pri poveanom zastoju venozne krvi (modro-crvena koa) postu pak treba odmah prekinuti i postupiti kao u sluaju pogrene venozne reakcije. Za paradoksnu pogrenu reakciju je karakteristino da ilni sistem reagira na hladnu vodu kao da je topla i obratno. Na taj nain pri primjeni tople vode moe nastati arterijalna spazma (gr) kao pri pogrenoj arterijalnoj reakciji, a fizioloka hladnoa moe izazvati jak zastoj venozne krvi. Uz to moe vrlo hladna voda uzrokovati arterijalnu hiperemiju (svijet locrvena koa) a da se prije toga i ne pojavi prvi stupanj (vidi Djelovanje hladnoe). Protumjere moraju biti odgovarajue ako je hladna voda (hladnoa) izazvala pogrenu reakciju, treba rea girati toplinom ili obratno. U danom sluaju treba isti postupak primijeniti na dijelovima

Spojna mjesta u arterijskom krvnom optoku U velikom krvnom optoku razlikujemo - prema njihovu ukupnu djelovanju - dva velika arterijalna podruja koja izmjenino surauju jedno s drugim. U prvo ilno podruje spadaju krvne ile koe, mozga, miia, slezene i bubrega. U drugo podruje spadaju ostale krvne ile utrobe, pogotovu eluca i crijeva. Prezasienost jednoga podruja krvlju uzrokuje nestaicu krvi u drugom arterijalnom podruju. Ako, na primjer, izazovemo crvenilo koe, tj. prokrvljenost koe bilo kakvim zahvatom, ujedno e bolje biti prokrvljeni i mozak, i miii, i sle zena, i bubrezi, a istovremeno e se opustiti i krvne ile organa utrobe. Obratno, meutim, bolja prokrvljenost ila utrobe uzrokuje smanjenje koliine krvi u drugome arterijalnom jx)druju. Vrlo je ilustrativna poznata izreka koju smo ve naveli da se s punim elucem te ko moe uiti. Naime, ako su trbuni organi prokrvljeniji zbog probave - bolje je prokrvljen svaki organ koji radi nego onaj koji ne radi - tu krv treba odvui iz drugih dijelova tijela jer se nova krv ne stvara za svaku radnju koju tijelo obavlja. Meu ostalim, probava odnosi i krv iz mozga. Tako u njemu ostaje manje krvi, pa mu je i radna sposobnost manja. A ako previe krvi otee iz mozga u trbunu upljinu, nastupa bljeilo i nesvjestica. Dakle, odgovarajuim zahvatima moemo regulirati prokrvljavanje i ut jecati na poremeeni krvni optok. Kako bismo bolje shvatili reakcije organizma na kupelji i druge postupke morat emo se detaljnije upoznati s osobinama koe. Koa je veliko preklopno mjesto u kojem se susreu podraaji i reakcije organizma; naime, svi podraaji i postupci pri lijeenju kupeljima i vodom djeluju na kou. A budui da je pri hidroterapiji voda prvenstveno nosilac toplinskih kva liteta (topline i hladnoe), red je da se upitamo kako se koa ponaa u vezi s toplinom i hladnoom. Stupanj odnosno jaina podraaja openito ovisi o: 1. apsolutnoj temperaturi vode. to se bre i vie temperatura vode udaljuje od indife rentne toke (od 33 do 35C), to je jaa reakcija (postupci s mlakom vodom imaju smisla samo pri vruici ili prethodnom zagrijavanju);

148

Knajpovsko lijeenje vodom

Kako reagira organizam

149

tijela udaljenim od mjesta na kojem smo najprije pokuali; na primjer pri spazmi ila (suenju) donjih ekstremiteta stavlja se na predio krsta vrua vrea s trinama od sijena ili parna kompresa. U svakom sluaju, ako je pogrena reakcija potrebno je posavjetovati se s lijenikom. Kao posljedica pogrenih reakcija moe se pojaviti vrtoglavica, munina, tegobe sa srcem i druge smetnje, zbog ega treba odmah obustaviti postupak. U svim ozbiljnijim sluajevima, a to je onda kad tegoba ne prestane odmah, treba pozvati lijenika. U meuvremenu bolesnik treba leati ako je blijed, a sjediti ako je u glavi jako crven. Mogu se upotrijebiti i odgova rajue komprese za srce i vrat. Ako vrua voda brzo djeluje na kou, pojavit e se - kao i pri brzom djelovanju hladne vode - najprije bljedilo koe i najeena koa jer se suze ile i miii najeivai. Srce pone sporije raditi, krvni tlak raste. Hladna ili vrua voda koja brzo i naglo djeluje u poetku iza zove jednaku reakciju organizma. Stoga je pogreno izmjeninu kupelj nogu primjenjivati samo od 1 do 2 minute u vruoj vodi, a odmah zatim isto toliko u hladnoj. U tom sluaju nije dovoljno kratko vrue djelovanje da se kapilare i arterije proire, pa je koa nepripremljena za hladni podraaj koji slijedi. Samo kada je odreeni dio tijela dulje u vruoj vodi (naj manje 3, a jo bolje 5 minuta), smanji se napetost ila; koa na tom dijelu jako pocrveni zbog velike koliine krvi u kapilarima, a pri takvom dugotrajnijem vruem postupku se raire i one ile koje lee dublje. ile se jako raire pogotovu pri takozvanom rastuem postupku, kad postepeno podiemo temperaturu vode. Takvim postupkom se poveava i prostornina (opseg) ekstremiteta, a time se ubrzava krvni optok i rad srca. ile se mogu rairiti i kad djeluje hladna voda; ali prve reakcije pri djelovanju hladne vode su bljedilo i najeena koa. Tek nakon jedne do dvije minute pojavi se crvenilo, osjeaj topline i ugode. Kad uestaju hladni postupci da bi polako pojaavali podraaj, u toku lijeenja (za vri jeme kure) poveava se cjelokupni kapacitet srca i krvnih ila jer ile ojaaju; organizam ak tivno djeluje na hladne podraaje. Organizam reagira na hladan podraaj u granicama fizio lokih mogunosti, kao na prirodnu hladnou. Posebnom vrstom reakcije uspijeva da svugdje prisutan, prema ivotu neprijateljski orijentiran hladni podraaj pretvori u poticaj koji e po taknuti ivot, odnosno pospjeiti djelovanje organizma (ovrsnue). Stoga je reaktivna hiperemija (preobilje krvi) uvijek povezana i s osjeajem ugode, pa je moemo uzeti kao poka zatelja za svoje ponaanje. Pri tome nije bitno to se istovremeno pojavi crvenilo jer ono nije znak stanja ila koje dublje lee, nego samo dokazuje lokalno pospjeeno prokrvljavanje ka pilara. Moramo uvijek nanovo i nanovo pokuavati izazivati crvenjenje koe, osjeaj topline i ugode. Ako hladni podraaj nije dovoljno jak ili hladnoa predugo djeluje ili ako je reakcijsko stanje organizma nepovoljno, pri hladnom podraaju dodue postiemo eljenu hiperemiju, ali zatim nastupi neugodan zastoj krvi. Nakon jarkog crvenila slijedi modrikasta boja. Koa je proarana kao kod djece kojoj je hladno dok se kupaju (prema Lampertu: Physikal. Therapie). Da jo jedanput spomenemo: suenje ila, kratko optereenje srca, velikih ila i malog krvnog optoka nakon kratkoga hladnog ili vrueg podraaja uzrokuje trening funkciju, a time i osnovu za jaanje organizma; naime, svaki organ se jaa samo svojom aktivnou. Prema tome tako primijenjena hladnoa i vruina djeluju kao djelotvoran a ne samo simptomatian (kratkotrajan) podraaj. Djelomine kupelji s temperaturom koja polako raste prema Schwenitiger-Hauffeu (vidi pod Tehnika lijeenja vodom), koje moe i svatko sam primijeniti, odmah u poetku u trenutku uzrokuju naglo prokrvljavanje periferije. To nastane kad krv odvuemo iz takozvanog kotla (srana upljina, velike ile, mali krvni optok) i ona se pretoi u pokriva tijela i organe (kou, sluznicu, vezivno tkivo, miie, crijevo, jetru, guterau, bubrege,

slezenu, itd.). Ako taj postupak provodimo polako i postepeno, periferne ile se raire a da se prije toga nisu suzile. Tako se predio kotla zaas rastereti. Ujedno porastom temperature vode potaknemo aktivnost koe i velikih organa. Postupak s rastuom temperaturom odmah djeluje, ali je za dulje lijeenje manje primjeren. Prema naim iskustvima vrlo je primjererf za anginozne srane tegobe (srani grevi), zatim esto jednostrano kao kupelj gornjeg ek stremiteta, pri opem suenju ila i pri astmatinim napadima i svugdje ondje gdje elimo odmah postii - iako samo kratkotrajno - bolju prokrvljenost periferije ili organa, na primjer bubrega. Ako prilikom primjene kupelji s rastuom temperaturom vode temperatura raste sasvim polako (na primjer sa 36C na 40C ili 42C u 20 do 40 minuta), venozna e se krv bre vratiti u srce. A ako temperatura vode poraste relativno brzo (sa 36C do 40C ili 42C u 8 do 12 minuta), pospjei se dovod arterijske krvi u tkiva i organe. Zbog toga u sluaju venozne pogrene reakcije primjenjuje se samo djelomina kupelj s polako rastuom tem peraturom vode, a pri pogrenoj arterijalnoj reakciji skraena djelomina kupelj s rastu om temperaturom vode. Knajpovska hidroterapija poznaje se prije svega po dvjema karakteristikama: 1. Pri odreivanju vrste, jaine i trajanja postupka polazi od bolesnikove trenutne spo sobnosti reagiranja. 2. U prvom planu je naelo jaanja, treniranja. Pri biranju postupka polazi se od spoznaje da vjeba jaa svaku funkciju. Zato uvijek svi postupci zapoinju kao trening. Organi ili or ganski sistemi ili svaka oslabljena funkcija mogu ojaati samo ako se podraajima postepeno poveavaju bolesniku prilagoena optereenja. Evo kako se to naelo provodi u praksi. Na primjer, pri obradi potkoljenice podraaj se pojaava, odnosno polako raste ovako: primijenimo toplu kupelj za noge, temperature 37C, s dodatkom ljekovitog bilja, u tra janju od 3 do 5 minuta, nakon toga potkoljenice okvasimo hladnom vodom, slijedi izmjenina kupelj nogu, u poetku jedanput, a kasnije izmjenjujui dva do tri puta, kupelj nogu s ljekovitim biljem, zatim polijevanje koljena hladnom vodom, izmjenino polijevanje koljena, jednostavno hladno polijevanje koljena, brzo polijevanje koljena. Daljnje poveavanje podraaja obuhvatilo bi cijele noge, zatim izmjenino polijevanje be dara, jednostavno hladno polijevanje bedara (moda i hladna polukupelj koja traje od 10 do 30 sekunda), munjevito polijevanje bedara, izmjenino polijevanje donjeg dijela tijela, polije vanje donjeg dijela tijela, itd. Dakle, izbor knajpovskog postupka s vodom najprije ovisi o fizikom stanju bolesnika u svakom trenutku primjene kure, a tek onda o dijagnozi (nalazu bolesti). Koliko je u svakom pojedinom sluaju bolesnik spreman i sposoban reagirati ne odreuje se samo opim klinikim niti samo posebnim pretragama, stanjem koe, nego ovisi i o jaini vruih, toplih ili hladnih podraaja koje oprezno poveavamo. Tek kad se sve to obavi, od reuju se konane kvalitete i oblici podraaja. Zahvaljujui brojnim mogunostima stupnjevanja i kombiniranja knajpovska hidroterapija daje gotovo neiscrpno mnotvo individualno prilagodljivih podraaja. Zajednika karakteris tika vie od 120 razliitih oblika knajpovskog lijeenja vodom je tehnika, a ona se relativno lako naui jer je pregledna, dobro promiljena i osmiljena. Ako lijenik i njegov pomonik uistinu dobro ovladaju teorijskim osnovama, tehnikom, i naue koji je postupak pra-

150

Knajpovsko lijeenje vodom

Kvaenje

151

vilan u svakom pojedinom sluaju, prema potrebi mogu i poneto improvizirati, mnogo e postii knajpovskim nainom lijeenja. Kvaenje (moenje), zavoji, povoji, oblozi, razne dje lomine i potpune kupelji, ponekad ak i parne kupelji te polijevanja jesu postupci koje moemo primijeniti bez skupih aparatura i gotovo svugdje. Uostalom, svatko e i ovom radu prii i njime ovladati onako temeljito i savjesno kako obavlja i druge odgovorne poslove. A tko ne ispuni navedene osnovne uvjete, neuspjehe moe pripisati svojoj nes posobnosti a ne metodi.

Treba potivati sljedea pravila: 1. Prije poetka primjene vode tijelo treba biti prirodno dovoljno toplo. I kad se pri mjenjuju djelomini postupci primjene topline, kao to su kupelj u sjedeem poloaju i kupelj ruku, potrebna je dobra opa toplina tijela. 2. Najbolje emo se ugrijati umjerenim gibanjem ili odmaranjem u postelji. Toplina se gubi nepotrebnim trkaranjem. 3. Nakon postupka s vodom obriemo one dijelove tijela koji ostaju otkriveni (glava, lice, vrat, ruke). Gibanjem (etnjom) ili odmaranjem u ugrijanoj postelji osuimo kou i tijelo do bro ugrijemo.

Kada knajpovsko lijeenje vodom - kada ne?

Kura vodom je prvobitno nespecifino lijeenje podraajima, to znai da ne djeluje samo na odreeni organ. To vrijedi i kada djelovanje prividno usmjerimo na odreeni organ ili organski sistem, pa i ako organ reagira prividno specifino. Uvijek se podrae sve ivotne snage cijelog organizma, fizike i psihike. Trebamo pobuditi organizam na reakciju usmje renu odreenom cilju, bez obzira na to radi li se o pojedinanom postupku ili sistemu po stupaka. Stoga je prvi uvjet da organizam bude sposoban reagirati onako kako mi predvi amo. Jo i sada je iskustvo gotovo jedino mjerilo, jer kazuje je li bolesnik sposoban reagirati ili ne. Znanstvena i objektivna mjerila treba tek nai. Ipak moemo rei da tuberkuloza i gu bitak snage te teke iscrpljenosti bilo koje vrste, teka slabokrvnost i psihiki poremeaji ne podnose lijeenje vodom, a isto vrijedi i za sluajeve kad bezuvjetno treba potivati naelo zatite i potede. Naprotiv, akutne bolesti sa svojim obrambenim znacima (na primjer akutni reumatizam zglobova, akutna upala ivaca ili bronhitis itd.) moemo lijeiti vodom, mada samo posebnim kurama, posebnim kupeljima i u posebnim kupalitima (mineralne, movarne i druge kupelji). Iz mnotva podraaja razliite jaine koje obuhvaa lijeenje vodom, mogu se ak izabrati oni koji u pojedinim sluajevima akutne obrane mogu djelovati osmiljeno i regulirajue ili izazvati akutnu obranu. Meutim, pravi podraaji izazvani kupeljima potaknu mnogo sloe nije ope djelovanje i uglavnom se odvijaju tako da prevladaju neakutno bolesno zbivanje. Jedna od vanih zadaa kupalinih kura i kura vodom je prevladavanje ope slabosti rada organizma koje se ne moe postii ni jednom drugom metodom, a ni lijekovima. Kad se spo sobnost djelovanja smanjuje, na raspolaganju su nam obje metode. Ali naroito pravilno pro vedena knajpovska kura svugdje je za sve izvodiv kompletan postupak koji obuhvaa ovjeka kao fiziko i psihiko jedinstvo i pomae mu da ozdravi. Prema tome, knajpovska kura vodom je nuni sastavni dio svakog aktivnog njegovanja zdravlja i medicinske rehabilitacije. U inae opsenom knajpovskom nainu prirodnog lije enja toj kuri pripada sredinje mjesto. Kneipp o njoj kae: Sposobnost da otopi, ispere i jaa tri su osnovne osobine vode koje su nam dovoljne i naglaavamo: voda, a pogotovu naa kura vodom, lijei sve izljeive bolesti. Svrha raznih naina primjene vode u knajpovskoj kuri je da uklanja uzroke bolesti. Njima se mogu: rastopiti i razloiti tvari iz krvi koje su uzrokovale bolest, izluiti razloene i rastopljene tvari, opet uspostaviti pravilna kruenja tako oiene krvi, ovrsnuti oslabljeli organizam i u njemu ojaati nova sposobnost djelovanja. Bitni sastavni dio knajpovskog naina lijeenja je upotreba vode kao nosioca oba ivotna podraaja - topline i hladnoe. Kura se provodi neometano samo ako se primjenjuje sa svim potrebnim oprezom.

Kako se lijeimo vodom Kvaenje

Bit kvaenja je da se odreenom tehnikom na koi pacijenta napravi tanki, ravnomjerno ras poreeni sloj tekuine koja bi trebala u koi potaknuti odreenu reakciju. S ozbirom na opseg razlikujemo cjelokupno ili djelomino kvaenje. Sva kvaenja su blagi postupci zbog ega ih moemo primjenjivati gotovo kod svih ljudi, ak kod tee bolesnih i onih sa smanjenom sposobnou reagiranja. Pri svakom kvaenju naelno upotrebljavamo hladnu, svjeu vodu. Samo na poseban za htjev lijenika moemo za kvaenje upotrijebiti i temperiranu (odstajalu) ili vruu vodu i do datke. Za kvaenje je najprimjereniji etiri puta savijeni grubi laneni runik. Knajpovski postu pak ne pretpostavlja spuvu. Kvaenje se ne izvodi snanim trljanjem. Najbolje je tanki sloj vode nanijeti po cijelom tijelu ravnomjernim i blagim pritiskanjem runika na kou. Zato moramo runik toliko oeti da u njemu jo ostane vode ali da iz njega ne kapa. Najprimjerenije vrijeme za kvaenje je jutro, odmah nakon ustajanja, kad je tijelo i ugrijano onako kako nalae knajpovska metoda. U drugim sluajevima treba postupati po uputi lijenika. Kao i svi drugi postupci koji ukljuuju vodu, i kvaenje se mora izvoditi brzo, ali bez urbe i ne prenaglo. Dakle, treba ustati bez oklijevanja, postelju opet pokriti dekom, skinuti spavaicu ili pidamu, okvasiti se, opet navui spavaicu ili pidamu i lei u toplu postelju. U njoj treba ostati sve dok se opet potpuno ne ugrijemo. Nuno je dobro se pokriti. Kraj deke treba zavui ispod ramena. Normalno je da se nakon toga dobro oznojimo i to ne treba da nas zbunjuje ili da nam smeta, osim u sasvim odreenim sluajevima. Ako znojenje elimo postii kvaenjem, na primjer kad imamo gripu, da bismo uklonili bolesne tvari i snizili tem peraturu, potrebno je vie puta redom kvasiti se (serijsko kvaenje), odnosno svakih pola sata dok se ne oznojimo. Ljudi koji imaju dobro ovrslu kou mogu neposredno nakon kvaenja odjenuti dnevnu odjeu, a tijelo e ugrijati koliko je potrebno ako se odmah ponu gibati. Meutim, svako dugotrajnije oklijevanje i postepeno ohlaivanje moe izazvati prehladu. Lijenik e odluiti kako bi se bolesnici trebali ponaati. Na primjer, teki bolesnik nee ustati da se kvasi, nego emo ga na odgovarajui nain promijenjenom tehnikom okvasiti u postelji. Sve to smo inae rekli o primjeni hladne vode vrijedi i za sva kvaenja hladnom vodom, a isto tako sve ono to smo rekli o upotrebi mlake vode vrijedi i za - inae rijetka - kvaenja mlakom vodom. Rijetko kad dolazi u obzir kvaenje toplom vodom.

152

Knajpovsko lijeenje vodom

Kvaenje

153

Kvaenje vruom vodom odvija se jednako kao i hladnom, samo to zbog brzog hlaenja treba runik ee umakati u vodu. Voda je od 40 do 45C, a u njoj su veinom i dodaci. Kad kvasimo hladnom i temperiranom vodom najei su dodaci ocat i sol, a kad upo trebljavamo vruu vodu onda razni uvarci od ljekovitog bilja. Vinski ocat treba biti u raz mjeru 1:1 ili treina octa i dvije treine vode. Obino ga upotrebljavamo pri nonom znojenju tuberkuloznih bolesnika ili prerazdraenosti koe slabanih ljudi. Kuhinjsku sol upot rebljavamo relativno rijetko. Veinom uzimamo po licu soli na 1 litru vode. Svaka koa ne podnosi dobro slanu vodu, pa zato o njezinoj upotrebi treba uvijek da odlui lijenik. Pri kvaenju se rijetko upotrebljavaju i razni uvarci od ljekovitog bilja. Kad smo pisali o dodacima kupelji pisali smo i kako se pripravljaju. Za kvaenje uzimamo manje koliine ondje navedenih biljaka, obino skuhamo dvije vrkom pune lice bilja u litri vode. A sve druge posebnosti navedene su u vezi s pojedinim oblicima kvaenja.

nogu, a dok kvasimo nogu odignemo. Bolesnik se malo podigne, ili ga digne pomonik, dok mu kvasimo stranjicu a ujedno oprezno smoimo i predio krstae i tako pomognemo bo lesniku da ne dobije rane od leanja. Sa svakim kvaenjem moramo postii to da se po cijelom tijelu jednakomjerno raspodjeli tanki sloj tekuine. Kvasimo to je mogue krae vrijeme. Shema potpunog kvaenja: vanjska strana desne ake - desna ruka - vanjska strana lijeve ake i lijeva ruka - vrat - prednja desna strana tijela - prednja lijeva strana tijela - ista lena strana tijela - tabani.

D j e l o m i n o kvaenje Najvanija djelomina kvaenja su kvaenje gornjeg dijela tijela, kvaenje donjeg dijela tijela i kvaenje trbuha Djelomina kvaenja su najblai nain lijeenja vodom. Kvaenje gornjeg dijela tijela: Ovo kvaenje obuhvaa onaj dio tijela izmeu vrata i pupka na prednjoj strani tijela i gornjeg ruba zdjelice na stranjoj strani tijela. Tehnika ovoga kvaenja je u biti ista kao tehnika pot punog kvaenja. Najprije u vie pruga okvasimo desnu ruku, kad zamijenimo strane runika kvasimo vrat, prsa i trbuh otprilike do visine pupka, a tek onda lijevu aku pa cijelu ruku. Kad okvasimo prednju stranu, runik nanovo umoimo, dobro omemo i kvasimo stranju stranu tijela do gornjeg ruba zdjelice kao pri potpunom kvaenju. Treba voditi rauna o tome da i bokovi budu dobro okvaeni (vidi sliku). Ako kvasimo u postelji, a to i jest najpodesnije, donji dio tijela treba da bude odjeven. Kad kvaenje zavrimo, pacijenta dobro odjenemo, krajeve deke mu potisnemo pod ramena i on e se dobro ugrijati. Nakon toga treba da lei od 20 do 30 minuta. Shema kvaenja gornjeg dijela tijela: desna aka - desna ruka - vrat - prsa i trbuh do pupka lijeva aka i lijeva ruka lea do gornjeg ruba zdjelice. Kvaenje donjeg dijela tijela: Ovo kvaenje obuhvaa noge, trbuh i stranjicu. Za vrijeme kvaenja gornji dio tijela treba da bude pokriven. T e h n i k a Nakon to runik umoimo u vodi i dobro ga omemo, ponemo kvasiti sranju stranu desne noge do glenja i prijeemo preko vanjske strane noge do gornjeg ruba zdjelice, zatim idemo prednjom stranom prema dolje do stopala i unutranjom stranom noge do prepone i na kraju, ako je potrebno, kvasimo u jo nekoliko pruga. Kad okvasimo prednje i bone strane, odmah okvasimo jo i stranju stranu desne noge do glenja i stranjicu. Pri tome odignemo nogu ili bolesnik legne na bok. Za to vrijeme lijeva noga treba da bude do bro pokrivena. Kad ponovno smoimo runik, na isti nain okvasimo jo i lijevu nogu, a za to vrijeme vlanu desnu pokrijemo. Zatim runik jo jedanput smoimo ili ga okrenemo na drugu stra nu i dobro okvasimo stranjicu i predio kria (da bolesnik ne dobije rane od leanja). Kad |X )novno smoimo runik, tijelo okvasimo kruno, poinjemo na desnoj strani u predjelu sli jepog crijeva i vie puta ponovimo krug. Postupak zavrava kvaenjem trbuha. Pacijenta dobro pokrijemo da se zagrije koliko je potrebno.

KvaSenje cijelog tijela Tehnika: Grubi laneni runik (koji nije nov) presavinemo etiri do osam puta, smoimo ga u tekuini pripremljenoj za kvaenje (ako lijenik ne propie drugaije), dakle u obinu, hladnu i istu vodu. Zatim runik toliko omemo da iz njega vie ne kapa, uhvatimo ga des nom rukom i stanemo ispred pacijenta koji stoji ispred postelje da bismo ga mogli udobno okvasiti (vidi sliku). Kvasiti ponemo vanjsku stranu desne ake pritiskanjem ravnomjernom snagom runika na kou, ali ne trljamo. S desne ake runikom prijeemo po ruci prema gore do ramena, odatle se vraamo preko jo neokvacne povrine nadolje i opet nagore tako da viekratnim jednakomjernim kvaenjem ruke koa bude svugdje okvaena. Napokon okvasimo jo i pa zuho. Onda okrenemo runik i na lijevoj ruci ponovimo postupak s desne ruke. Kad to zavrimo, runik ponovno umoimo u tekuinu ili ga tako razgrnemo da na po vrinu izau novi, jo neupotrijebljeni dijelovi runika, i s vie zahvata okvasimo vrat, pri jeemo jedanput ili dvaput u vodoravnom smjeru preko gornjega, prednjeg dijela prsnog koa, zatim u okomitim pojasevima kvasimo desnu stranu tijela, idemo preko vanjske strane desne noge do stopala, odatle unutranjom stranom opet nagore i preko tijela do prsnog koa a prema potrebi jo jedanput isto tako prema dolje i prema gore. Cjelokupna desna stra na tijela mora biti jednako mokra. Isto to uradimo i na lijevoj strani. Pacijent se okrene i nanovo smoenim runikom kvasimo ga u vie vodoravnih pruga u visini lopatica i vrata. Zatim ga i sa stranje strane kvasimo jednako kao s prednje; to znai da u okomitim pru gama idemo najprije desnom stranom lea prema dolje, preko stranjice do glenja i opet prema gore, zamijenimo stranu runika i isti postupak primijenimo na lijevoj strani. Kad pacijent odjene spavaicu ili pidamu - prethodno se ne briui - na kraju mu jo ok vasimo i tabane. Nakon toga bolesnik legne u postelju, dobro se pokrije i lei otprilike od 30 do 60 mi nuta, sve dok se ne ugrije. Ako sami sebe kvasimo, postupamo jednako kao to smo opisali, samo kad kvasimo leda trebamo rairiti runik, uhvatiti svaki kraj po jednom rukom i tako rairenim runikom pre lazimo niz leda. Bolesnicima koji lee treba najprije okvasiti gornji dio tijela. Za to vrijeme donji dio treba da bude pokriven; postupamo slino kao s pacijentom koji stoji. Kad kvasimo leda, podig nemo bolesnika. Zatim gornji dio tijela pokrijemo i kvasimo najprije jednu zatim i drugu

154

Knajpovsko lijeenje vodom

Kupelji

155

KvaSenje trbuha Ve naslov kazuje koji dio tijela je u postupku. Preporuuje se najee uveer odnosno za no jer pomae spavanju. Jasno je da trbuh smijemo kvasiti tek nakon to se tijelo ve dobro ugrije u postelji. Najbolje je trbuh kvasiti tako da bolesnik lei zgrenih nogu (vidi sliku). Tehnika: Mokrim runikom napravimo 20 do 30 krunih pruga po trbuha Poinjemo na desnoj strani u predjelu slijepog crijeva. Umjesto runika moemo upotrijebiti i otvoreni dlan koji vie puta umoimo u hladnu vodu (masaa hladnom vodom). Tehnika drugih djelominih kvaenja pokazat e se sama. Primjenjuje se praktino samo pri tekim oboljenjima.

Obino sve hladne kupelji traju samo po nekoliko sekundi, a i za njih vrijedi pravilo da kupelj treba zavriti odmah kad se pojavi reakcija, a to je osjeaj topline i ugode ili crvenjenje koe. Hladne kupelji ne prelaze 18C. Obino upotrebljavamo vodu iz slavine. Najpogodnije vrijeme za hladne kupelji je jutro, im ustanemo, ili jedan do dva sata prije jela i najmanje dva sata nakon jela. U pojedinanim sluajevima postupamo prema uputama lijenika. Mlake (temperirane) kupelji Budui da znamo da najhladnijom vodom postiemo najbolje reakcije, jasno je da se mlake kupelji rijetko primjenjuju. Bolje je da kupelj bude kraa nego obino, ali zato hladna. (Vidi i Lijeenje mlakom vodom.) Osnovni uvjeti o kojima treba voditi rauna u vezi s mlakim kupeljima, isti su kao kod hladnih. Prosjena temperatura vode je od 22 do 25C. Mlake kupelji treba da traju onoliko dugo koliko i hladne. Tople kupelji Osim toplih kupelji radi ienja sve tople kupelji u knajpovskoj kuri imaju dodatke koje emo i posebno spomenuti na kraju ovog opisa. A u drugim se sluajevima tople kupelji primjenjuju prvenstveno za zagrijavanje prije primjene hladnih kupelji. Tople kupelji obino traju od 10 do 20 minuta. Doputena temperatura vode je izmeu 36 i 38C Ako elimo toplom kupelji izazvati znojenje, trebamo se odmah nakon kupelji toplo obui. Kod ljudi koji su skloni grevima ne primjenjujemo nikakve hladne kupelji. Inae nakon tople kupelji ne posredno slijedi postupak s hladnom vodom, ili kvaenje, ili polijevanje, ili jedno i drugo, na primjer nakon potpune kupelji slijedi oblijevanje bedara i kvaenje gornjeg dijela tijela. Na kon svih veih toplih kupelji treba poivati u postelji od pola do jednog i pol sata. Neki ljudi ne podnose tople kupelji uveer i na njih reagiraju nesanicom. V m e kupelji Kupelji s temperaturom vode od 39 do 45C rijetko se primjenjuju u knajpovskoj kuri, od nosno samo ako ih propie lijenik. Traju od 3 do 10, a najvie 15 minuta. Za kupelj uope vrijedi pravilo: to je toplija, to mora krae trajati. Vrua kupelj se izvodi jednako kao topla. (Vidi i kupelji s uranjenjem i modificiranu japansku kupelj.) Kupelj cijelog tijela 0 kupelji cijelog tijela govorimo kad je tijelo do vrata u vodi. Obina kada za kupanje sadri od 200 do 300 litara vode. Hladna kupelj cijelog tijela je pri lijeenju vodom svakako najsnaniji i najtei zahvat 1 rijetko se primjenjuje. Ako lijenik ne propie kupelj cijelog tijela, ne treba je nipoto pri mjenjivati. Temperatura vode treba biti do 18C, a kupelj treba trajati od 3 do 10 sekundi. Brojimo od 21 do 24 ili 30. Prije primjene kupelji cijelog tijela treba smoiti prsa, lea i vrat hladnom vodom. U vodu uranjamo mirno i polako i brzo izlazimo iz nje. Zatim gibanjem ili toplom posteljom osiguramo da se tijelo ugrije na odgovarajui nain. Mlaka kupelj cijelog tijela u praksi je vrlo rijetka. Za nju vrijede isti razlozi uzdrljivosti kao za hladnu kupelj cijelog tijela. Temperatura vode je oko 25C, a traje od 5 do 10 minuta. Topla kupelj cijelog tijela u knajpovskoj je kuri veinom poznata samo kao kupelj za ienje ili kupelj s ljekovitim biljem, a za organizam predstavlja podraaj srednje jaine. Top le kupelji cijelog tijela ne smiju se esto primjenjivati jer omekavaju organizam. Temperatura vode je od 36 do 38C, a traju od 10 do 20 minuta.

Kupelji
U sastav knajpovske kure ulaze prije svega etiri vrste kupelji: obine kupelji, izmjenine kupelji, kupelji s rastuom temperaturom vode, kupelji s padajuom temperaturom vode. Sve etiri vrste mogu biti potpune ili djelomine kupelji, s dodacima ili bez njih. Prema temperaturi razlikujemo: hladne kupelji, temperatura do 18C, mlake kupelji, temperatura do 22C, tople kupelji, temperatura od 36 do 38"C, vrue kupelji, temperatura od 39 do 45C i vie, ako propie lijenik.

Obine kupelji Kod obinih kupelji temperatura se ne mijenja. Poetna temperatura se ne razlikuje bitno od zavrne. Najpoznatije kupelji takve vrste su: kupelj cijelog tijela, polukupelj, kupelj u sjedeem po loaju, kupelj ruku, kupelj nogu, kupelj oiju i druge male djelomine kupelji. Gotovo sve kupelji te skupine mogu biti hladne ili mlake, tople ili vrue. Hladne kupelji Kneipp je vrlo esto iz skupine obinih kupelji propisivao hladne. Za njih vrijedi sve ono to smo naveli kao preporuku i kao povod za uzdrljivost za sve druge hladne postupke. Dakle: prije svake od tih kupelji pacijent mora biti dovoljno topao. Ako izuzmemo vrlo rijetke sluajeve, postupak se mora primjenivati u toploj prostoriji. Male kupelji nakon us tajanja mogu biti i u nezagrijanoj prostoriji. U svim se sluajevima brzo svuemo, kad je ku pelj ve pripremljena; jutarnju kupelj pripremimo naveer ili nam je netko drugi pripremi ujutro. Ako sami pripremamo kupelj, trebamo se toplo obui. U osnovi grijeimo ako se svu emo pa skakuemo naokolo ili ekamo na kupelj. Poslije svake hladne kupelji treba se dobro ugrijati obilatim gibanjem, na primjer etnjom, ili u toploj postelji. Pri kupelji briemo samo mjesta obrasla dlakama. Da se ipak ne bismo odijevali previe mokri, dlanom prijeemo pre ko tijela i ekstremiteta i uklonimo dio vode.

156

Knajpovsko lijeenje vodom

Kupelji

157

Nakon tople kupelji cijelog tijela preporuujemo ili hladno kvaenje cijelog tijela ili po lijevanje ili kombinaciju koja obuhvaa kvaenje gornjeg dijela tijela i polijevanje bedara hlad nom vodom. Zatim je najbolje lei u postelju i mirovati od pola do jednog sata. Vrua kupelj cijelog tijela vrlo je snaan zahvat za tijelo i zbog toga se ne primjenjuje bez lijenika. Za tu kupelj u biti vrijedi sve ono to je reeno za toplu kupelj cijelog tijela, a temperatura vode je od 39 do 45C. A za trajanje vrue kupelji cijelog tijela osnovno je pravilo: koliko je via temperatura, toliko kraa treba da bude kupelj. Kupelj uope ne traje vie od 12 minuta ili promijenjena (kao schlenska kupelj) samo uz tone lijenike upute od 1 do 2 sata. I nakon vrue kupelji slijedi kvaenje ili polijevanje, a onda treba u postelju. Troetvrtinske ili dvotreinske kupelji manje optereuju krvni optok i zbog toga se danas vie primjenjuju nego kupelji cijelog tijela; dok su leda uronjena u vodu, prsa su vani. Inae za te kupelji vrijedi isto kao za kupelji cijelog tijela. Djelomine kupelji Pri djelominim kupeljima u vodi su samo neki dijelovi tijela. Stoga te kupelji nisu tako sna ni zahvati kao kupelji cijelog tijela. Polukupelj. Cijeli donji dio tijela s nogama je u vodi koja see do pupka. Potrebno je pri blino 100 litara vode. Hladna polukupelj je uistinu esta u knajpovskoj kuri. Spada medu najee zahvate i izaziva podraaj srednje jaine. Za nju vrijede isti razlozi za uzdrljivost kao i za svaku drugu primjenu hladne vode. U kupelji ili mirno sjedimo ili u poetku unemo i stranjicom sje dimo na petama. U kupelji s hladnom vodom okvasimo predio srca i lea. U odreenim pri likama moe i gornji dio tijela u toku hladne polukupelji biti lako pokriven. Temperatura vode je openito do 15 C, a kupelj traje od 6 do 10 sekunda. Nakon kupelji [X )brinemo se gibanjem ili toplom posteljom da se tijelo dobro ugrije. Mlaka polukupelj je u praktinoj upotrebi vrlo rijetka iz istih razloga kao i druge mla ke kupelji. Za nju vrijedi isto kao i za hladnu polukupelj, temperatura je do 25C, a traje od 6 do 15 sekunda. Topla polukupelj primjenjuje se kao prethodno zagrijavanje za postupak hladnom vo dom ili kao polukupelj s ljekovitim biljem umjesto kupelji s ljekovitim biljem za cijelo tijelo kod onih ljudi za koje bi to bio prejak zahvat. Temperatura je od 36 do 38C, a kupelj traje od 10 do 15 minuta. Nakon tople polukupelji dolazi hladno kvaenje donjeg dijela tijela ili polijevanje (bedara ili donjeg dijela tijela) i odmor u postelji.
D

Hladna kupelj u sjedeem poloaju

Topla kupelj u sjedeem poloaju

Vrua p o l u k u p e l j je rijetka u knajpovskoj kuri. Za nju vrijede isti osnovni uvjeti kao za toplu polukupelj, ali snaniji je zahvat nego mlaka polukupelj. Temperatura je 39 do 45C, a o njoj i zavisi koliko e trajati; to je via temperatura, tim kraa je kupelj, ne bi trebalo da traje vie od 12 minuta. Nakon nje slijedi hladno kvaenje ili polijevanje i odmor u postelji. Kupelj u sjedeem poloaju. Pri ovom postupku u vodi je samo donji dio tijela. U vodi je stranjica, tijelo do pupka i dio bedara, a donji dio nogu nije. Za kupelj u sjedeem poloaju najprimjerenija je obina kada za sjedenje ili neprevisok abar. Hladna kupelj u sjedeem poloaju jedna je od izvanredno esto propisivanih kupelji u knajpovskom lijeenju vodom. S obzirom na jainu djelovanja to je lak zahvat koji podnose gotovo svi ljudi osim u sluaju odreenih bolesti. Za ovu kupelj vrijedi isto kao i za sva dru ga lijeenja hladnom vodom. Gornji dio tijela moe ostati odjeven. Noge treba da poivaju na toploj podlozi, jer moraju biti tople, to je samo po sebi razumljivo.

Obino se upotrebljava voda iz slavine, to znai temperature do 18C, a kupelj traje 6 do 10 sekunda. Nakon kupelji runikom obriemo vodu s obraslog stidnog predjela, a s dru gih dijelova je samo dlanom obriemo. Nakon kupanja treba tijelo ugrijati gibanjem i od morom u toploj postelji. Mlaka kupelj u sjedeem poloaju rijetka je kao i druge mlake kupelji. Temperatura je najvie 25C, a traje 6 do 15 sekunda. Inae i za nju vrijedi isto kao i za hladnu kupelj u sjedeem poloaju i za mlake kupelji. Topla kupelj u sjedeem poloaju primjenjuje se veinom samo kao kupelj s ljeko vitim biljem. Tehnika kupelji se malo razlikuje od tehnike hladne kupelji u sjedeem poloaju. Pacijenta u toploj kupelji u sjedeem poloaju dobro pokrijemo velikom plahtom i dvjema vunenim dekama. Za noge je najbolje da budu na klupici, ali isto zatrpane pokrivaem. Da se ne bi smoila plahta i deke kojima pokrivamo gornji dio tijela pacijenta, popreno na kadu stavimo dasku, a pacijent se moe na nju i rukama osloniti. Plahta i deke treba da seu do poda. U toploj kupelji u sjedeem poloaju pacijent mora biti topao po cijelom tijelu. Uo biajena temperatura ove kupelji je od 38 do 40C (zbog gubljenja topline), a traje od 10 do 15 minuta. Nakon tople kupelji u sjedeem poloaju slijedi postupak hladnom vodom kao kvaenje ili polijevanje donjeg dijela tijela ili moda kratka hladna kupelj. Vrua kupelj u sjedeem poloaju primjenjuje se vrlo rijetko kao i druge vrue ku pelji. Temperatura je od 39 do 45C, a kupelj traje kao vrua polukupelj, ali ne vie od 8 do 10 minuta. Nakon vrue kupelji u sjedeem poloaju slijedi postupak hladnom vodom kao i nakon tople kupelji u sjedeem poloaju. Kupelj za ruke. Ovaj postupak pretpostavlja uranjanje ruku do sredine nadlaktice. Za ovu kupelj je najprimjerenija prava kada za kupelj za ruke, ili umjesto nje korito za pranje rublja ili bilo kakva primjerena posuda. Obino se ruke u laktenom zglobu pravokutno saviju i tako urone u vodu (vidi sliku). Hladna kupelj za ruke vrlo je esta u knajpovskoj kuri, a po jaini spada u blage po draaje. Podesna je gotovo za svakoga osim za oboljele od srca i bolesti koe. Pri primjeni hladne hladne kupelji za ruke treba se drati svega onoga reenog u vezi s lijeenjem hlad nom vodom. To znai da hladne ruke ne smijemo uranjati u hladnu kupelj za ruke.

158

Knajpovsko lijeenje vodom

Kupelji Izmjenine kupelji

159

Tehnika hladne kupelji za ruke uistinu je vrlo jednostavna. Ruke se urone u odgovara juu posudu, a voda mora dosizati do sredine nadlaktice. Kad kupelj zavri, ruke otaremo dlanom, a ugrijemo ih blagim pokretanjem. Temperatura hladne kupelji za ruke iznosi do 18C, a kupelj traje od 15 do 30 ili 60 sekunda. Mlaka kupelj za ruke upotrebljava se samo u odreenim sluajevima, slino kao i dru ge mlake kupelji. Temperatura vode je 25C. Topla kupelj za ruke veinom se primjenjuje samo kao kupelj s biljem kod nekih bo lesti srca i krvnog optoka. Lijenik treba u svakom specifinom sluaju odluiti o tome. Tem peratura vode je od 36 do 38C, a kupelj taje 5 do 10 minuta. Nakon ove kupelji slijedi po stupak hladnom vodom ako tako odredi lijenik ili osuimo ruke. Vrua kupelj za ruke traje od 3 do 5 minuta u vodi temperature 39 do 45C, a za nju vrijedi isto kao za toplu kupelj za ruke. Kupelj za noge. Kupelj za noge pretpostavlja noge uronjene u vodu do priblino sredine listova. Za ovu kupelj najprimjerenije su posebne kade, a ako ih nema moe se u nudi upo trijebio ili vedro ili druga odgovarajua posuda. Ali treba voditi rauna o tome da voda mora sezati to je mogue vie, najmanje do listova. Hladna kupelj za noge vrlo je esta u knajpovskom postupku lijeenja, a po jaini smatra se lakim podraajem za tijelo. Za ovu kupelj vrijedi sve to je reeno za druge po stupke hladnom vodom, to znai da se nikad ne smije hladnim nogama u hladnu vodu! Tehnika hladnih kupelji za noge namee se sama. Temperatura vode je 18C, a kupelj traje 15 do 60 sekunda, ovisno o tome kad se pojavi reakcija. Nakon kupelji dlanom se otare voda s nogu, a gibanjem se noge dobro ugriju. Mlaku kupelj za noge primjenjujemo relativno rijetko, a za nju vai sve ono to smo rekli o hladnoj kupelji za noge. Temperatura vode je do 25C, a kupelj traje od 30 do 60 sekunda. Nakon ove kupelji treba postupiti kao nakon hladne kupelji za noge. Toplu kupelj za noge primjenjujemo slino kao toplu kupelj za ruke, ali uglavnom samo s dodacima kao to je sol ili drveni |>epeo (u oba sluaja pune dvije pregrti) ili s od govarajuim koliinama uvarka od ljekovitog bilja. U drugim sluajevima je primjenjujemo za zagrijavanje prije postupka hladnom vodom. Temperatura vode je od 36 do 38"C, a traje 5 do 10 ili 20 minuta. Nakon tople kupelji za noge slijedi hladan postupak kao hladna kupelj za noge ili polijevanje koljena. Vrua kupelj za noge nije u knajpovskom nainu lijeenja toliko rijetka kao druge vru e kupelji, ali smije se primjenjivati samo prema uputi lijenika. Inae za nju vrijedi isto kao i za toplu kupelj za noge. Temperatura je 39 do 45C, a traje 5 do 10 ili 15 minuta. Nakon ove kupelji treba postupiti jednako kao nakon tople kupelji za noge. Tople i vrue kupelji za noge su kod proirenih vena i drugih oboljenja ila na nogama po pravilu zabranjene. Kupelj za oi. Kupelj za oi je kad lice uronimo u zdjelu s vodom, za nekoliko sekunda oi otvorimo, lice izronimo iz vode, poekamo nekoliko trenutaka i ponovno ga uronimo. To uranjanje i izranjanje moemo ponoviti 3 do 4 puta. Primjenjuju se samo hladne i tople kupelji za oi. Hladna kupelj za oi ne iziskuje nita posebno da se kae. Tople kupelji za oi obi no se primjenjuju s dodacima. U obzir dolaze blagi uvarci kamilice, estoslavice, a esto i preslice ili pelina. Temperatura vode treba da bude izmeu 32 i 36C. Najprije treba oi polako naviknuti na toplu vodu. Ali ni pri jednoj onoj bolesti ne smiju se primjenjivati kupelji za oi bez dozvole lijenika i njegovih uputa, to pogotovu vrijedi za tople kupelji za oi.

Kad nakon dulje tople ili vrue ku|>elji primjenjujemo kratke hladne kupelji govorimo o iz mjeninim kupeljima. Gotovo sve kupelji moemo primijeniti i kao izmjenine. Najee su izmjenine kupelji za noge, kupelji za ruke i izmjenine kupelji u sjedeem poloaja Kod izmje ninih kupelji temperatura vode za tople kupelji je od 36 do 38C, a za hladne oko 15G Topla kupelj traje 5 do 10 minuta, a hladna 5 do 30 sekunda. Neposredno nakon tople ili vrue kupelji slijedi hladna, a temperaturu vode smijemo mijenjati najvie dva do tri puta. Da se u meuv remenu ne bi ohladila topla kupelj, treba s vremena na vrijeme dolijevati vruu voda Izmjenina kupelj uvijek zavrava hladnom vodom. Izuzetak: kad pacijent ima izrazite greve ila (angiospazma) ili greve mjehura ili crijeva, izmjeninu kupelj zavravamo s toplom kupelji od 5 minuta. Obino se ne suimo nakon izmjenine kupelji, samo dlanom otaremo nakupljenu vodu, to znai da postupamo jednako kao nakon hladne kupelji. Svakako, i nakon izmjenine ku pelji moramo se potruditi da se tijelo na odgovarajui nain ugrije gibanjem ili mirovanjem u toploj postelji. Izmjenine kupelji su odlino sredstvo za dovoenje u kondiciju krvnog optoka i srca. Ali ne smijemo ih primjenjivati kod bolesnika ako za to nemamo izriitu lijenikovu uputu. U toploj kupelji mogu biti i dodaci. O koliini i pripremanju dodataka govorit emo po sebno. Izmjenina kupelj za ruke Pripremimo dvije posude, u jednoj je topla voda temperature 36 do 38C, ovisno o tome kako se pacijent u njoj osjea, a u drugoj je hladna voda, bunarska, temperature nie od 15C. Da se topla voda ne bi za vrijeme kupanja ohladila, dolijevamo joj vruu. Ruke treba drati u toploj kupelji 5 do 10 minuta, a u hladnoj 5 do 30 sekunda. Po pravilu zadnja kupelj treba biti hladna. Nakon kupelji nikad ne suimo ruke, nego ih ugrijemo gibanjem i mahanjem. To plu vodu zamijenimo hladnom najvie dva ili tri puta. Izmjenina kupelj za noge Ova je kupelj po svom toku jednaka izmjeninoj kupelji za ruke. Pripreme se dvije posude. U svakoj mora biti toliko vode da see do listova, ili malo vie, kad stavimo obje noge is tovremeno u posudu. Najbolje je ako imamo dvije kade za kupelj za noge, a u protivnom se pomaemo s dva vedra odgovarajue veliine. U jednoj posudi je topla voda temperature od 36 do 38C, ovisno o tome to pacijent osjea kao ugodno, a u drugoj je posudi hladna voda iz vodovodne cijevi. I pri izmjeninoj kupelji za noge treba paziti da se ne ohladi topla voda. Tek kad je sve spremno skinemo cipele i arape i stavimo obje noge istovremeno u toplu ili vruu vodu. U njoj ih drimo 5 do 10 minuta da se dobro ugriju, a zatim ih uronimo u hladnu vodu 5 do 30 sekunda. I za ovu izmjeninu kupelj vodu moemo zamijeniti samo dva do tri puta. Po pravilu zavrimo s hladnom vodom, a samo kod pacijenata koji imaju proirene vene za vrimo s toplom kupelji. Nakon kupelji noge ugrijemo gibanjem ili u toploj postelji. Izuzetak: za one s proirenim venama kupelj traje 3 minute u toploj vodi temperature 38C i 1 minutu u vodi od 15 do 18C. Izmjenina kupelj u sjedeem poloaju Potrebne su dvije kade za kupanje u sjedeem poloaju ali budui da obino imamo samo jednu, umjesto druge se uzme odgovarajue korito ili abar za pranje ili neka druga posuda.

160

Knajpovsko lijeenje vodom

Kao i pri obinoj kupelji u sjedeem poloaju i pri izmjeninoj toploj kupelji u sjedeem po loaju, s temperaturom vode od 38 do 40C a u trajanju od 5 do 10 minuta, mora se gornji dio tijela dobro pokriti lanenom plahtom i dvjema vunenim dekama. Deke seu do poda, a noge tople i dobro umotane podavijenom plahtom naslonjene su na klupicu. Hladna kupelj u sjedeem poloaju ima temperaturu vode 15C i traje od 5 do 30 sekunda. I pri ovoj kupelji postupak je isti kao i pri izmjeninoj kupelji za noge. Shema izmjenine kupelji u sjedeem poloaju: 5 do 10 minuta topla ili vrua ku pelj u sjedeem poloaju - 5 do 10 sekunda hladna kupelj u sjedeem poloaju i dva do tri puta se mijenja hladna i topla kupelj. Osuimo samo dlakom obrastao stidni predio, a inae vodu otaremo dlanom. Vrlo je vano ne zaboraviti na potrebno zagrijavanje nakon kupelji. Ovisno o stanju pacijenta tijelo se ugrije odmaranjem u toploj postelji ili brzim gibanjem.

Kupelji s rastuom temperaturom

Kupelji u kojima se temperatura vode poveava nisu tipine za knajpovsku kuru. Kneipp ih je vrlo rijetko propisivao. Ali s obzirom na znanstvena dostignua dananjice i njihovu po tvrdu u praksi, moramo i ovu kupelj ija se vrijednost potvrdila - ukljuiti u ljekoviti fond knajpovske kure. Kupelji s rastuom temperaturom mogu u naem organizmu potpomoi lijeenje ili iz lijeiti. Kupelji s rastuom temperaturom potiu krvni optok, posebno njegov venski dio, a to znai da pospjeuju vraanje krvi u desni dio srca. S tim u desnu polovicu srca dotjee vie krvi, a to ujedno i vie optereuje lijevu polovicu srca. Ako je srce bolesno, treba po stupati posebno oprezno. Zato rastue djelomine kupelji (jer cjelokupne ne dolaze u obzir) primjenjujemo kod sranih bolesnika samo po tonim lijenikovim uputama. Kupelji s ras tuom temperaturom, pa i one djelomine kakve se obino primjenjuju, snani su postupci i zato se ne smiju primjenjivati bez savjeta lijenika. Kupelji s rastuom temperaturom su one kod kojih se temperatura vode neprestano po veava. Ponemo, na primjer, od temperature izmeu 35 i 37'C i malo-pomalo je povea vamo do 42 odnosno 45C. Ako oprezno i polako dolijevamo vruu vodu, porast e tem peratura vode. Pacijent ne smije osjetiti iznenadne promjene temperature. Kad se postigne, krajnja se temperatura neko vrijeme odrava. Najkraa kupelj s rastuom temperaturom mora trajati najmanje 25 minuta, ali esto traje i dulje od 45 minuta. O pojedinanim sluajevima odluuje lijenik. Posljednjih godina se ovaj klasini oblik kupelji s rastuom temperaturom malo promi jenio (prema Schweninger u-llauffeu). Bitno se promijenilo vrijeme rasta temperature vode, tj. skratilo se na 8 do 10 minuta, a esto se za kupelji za ruke ili noge doputa i namakanje samo jedne ruke ili potkoljenice. Samo lijenik moe odrediti kada e se primijeniti tako pro mijenjena kupelj. Skraena kupelj s rastuom temperaturom posebno jaa arterijalni dovod krvi u tkiva. Ceste su i kupelji s rastuom temperaturom s dodacima. Sve o koliini dodataka i nainu njihove pripreme nai ete u poglavlju Dodaci kupeljima. Ako pacijent osjeti strah, tjeskobu ili vrtoglavicu, odmah treba obustaviti kupelj i posta viti ga da miruje. Ako mu je lice modrikastocrveno, malo ga podignemo, a ako je blijedo, ne diemo ga i stavljamo mu hladnu kompresu na srce i elo. U sluaju veih djelominih kupelji s rastuom temperaturom a vrlo su rijetke paci jenta treba odjenuti u skladu s vrstom kupelji, da se ne bi ohladili dijelovi tijela izvan kupelji.

2. Kvaenje gornjeg dijela tijela, leda

(vidi str. 153)

4. Kupelj za ruke (vidi str. 157)

). I sami moemo pokvasitigornji dio tijela (vidi str. 153)

5. Izmjenina kupelj za noge (vidi str,

159)

'/ Polijevanje ruku (vidi str. 170)

III. Polijevanje prsa (vidi str. 170)

12. Polijevanje leda (vitli str. 168)

11. Polijevanje gornjeg dijela tijela (vidi

str. 171)

13. brz.opolijevanje leda (vidi str. 174)

20. i rea S ti inatim od sijena (zamatanje sijenom) na koljenu, suha plahta i vunena deka spremni ?// upotrebu (vidi sir.
191)

21. Vama k/i/iel/ ?w glavu, priprema

(vidi str. 193)

Kupelji

161

Po pravilu, nakon rastuih kupelji ne slijede hladne kupelji. Pacijenta treba dobro odjenuti i ostaviti u postelji da lei bar jedan sat. Cesto je poeljno da se pacijent dobro oznoji, ali o tome treba da odlui lijenik. U tom sluaju se napravi suh povoj koji se primjenjuje ve inom kao troetvrtinski ili potpuni i treba da pospjei znojenje. Kad se pacijent odmori, mo emo primijeniti hladno kvaenje cijelog tijela. Kupelji s rastuom temperaturom najvie se primjenjuju za ruke i za noge, kao kupelj u sjedeem poloaju i kao polukupelj. Kupelj za ruke s r a s t u o m temperaturom vode Postupamo kao i pri obinim kupeljima za ruke: uronimo ih u toplu vodu temperature 35 do 37C. Dolijevanjem vrue vode ili dotokom iz slavine, koji traju najmanje 25 minuta, po veavamo temperaturu vode na 40 do 45C. Budui da lijenici obino takve kupelji pre poruuju za lijeenje srca i krvnih ila, potrebna je i posebna opreznost. Medu ostalim, kada ili druga prikladna posuda mora biti tako postavljena da bolesnik moe udobno uro niti ruke a da se mnogo ne naginje. Treba odstraniti sve to bi na bilo koji nain moglo ometati krvni optok. Rastua kupelj za ruke najee zavrava odmorom u postelji, rjee gibanjem. O pojedinim promjenama odluuje lijenik. (Vidi i ope napomene u vezi s rastuim ku peljima.) Blai oblik kupelji s rastuom temperaturom je onaj kad ruke uronimo samo neto malo iznad zapea, a inae postupamo jednako kao pri obinoj rastuoj kupelji za ruke. A jo blai oblik je kad u vodu uronimo samo jednu ruku. Kupelj za noge s rastuom temperaturom vode Noge - malo iznad listova - uronimo u kadu za kupelji nogu ili u drugu prikladnu posudu u kojoj je voda s poetnom temperaturom od 35 do 37C. Prije poetka primjene ove kupelji treba pripremiti posudu s vrlo vruom vodom i za vrijeme kupelji polako je i oprezno do lijevati u kadu za kupelj nogu i to tako da u roku od 25 minuta temperaturu vode u kadi povisimo na 40 do 45C. Sto je nia poetna temperatura vode, to e nam vie vremena biti potrebno da postignemo najviu temperaturu, znai, kupelj e dulje trajati. Otprilike 5 minuta odravamo najviu temperaturu. Kad istekne vrijeme kupelji, dignemo noge iz vode, brzo ih osuimo i toplom posteljom ili brzim gibanjem pobrinemo se da ostanu tople. Po greno je zadravati se okolo nakon kupelji (vidi sliku). Kupelj u sjedeem poloaju s rastuom temperaturom vode Kad primjenjujemo ovu kupelj treba pacijenta briljivo pokriti kao da primjenjujemo toplu kupelj u sjedeem poloaju. Inae postupamo kao pri svim kupeljima s rastuom tempera turom. Poetna je temperatura vode takoer izmeu 35 i 37C, a zatim je u 20 minuta po veamo samo do 42C. Rastua kupelj u sjedeem poloaju je snaan zahvat i ne treba je primjenjivati bez lijenikova doputenja i upute. Polukupelj s rastuom temperaturom vode Ako lijenik ne odredi drugaije, pacijenta treba plahtom i vunenim dekama tako pokriti da mu vire samo vrat i glava. Tehnika je inae ista kao kod drugih kupelji s rastuom tem peraturom vode. Ponemo s temperaturom od 35 do 37C koja u vremenu od 20 do 40 minuta treba porasti na 42 do 45C. Rastua polukupelj je vrlo snaan zahvat i veinom se upotrebljava za znojenje. Nakon kupelji obavezno je odmaranje u postelji. Lijenik e pro pisati treba li nakon rastue polukupelji i naknadno izazvati znojenje suhim povojem.

162

Knajpovsko lijeenje vodom

Kupelji

163

Kupelji s padajuom temperaturom

Kod ovih kupelji sniavamo temperaturu vode. Pri hladnim kupeljima temperatura se u 2 minute snizi otprilike za 6C, pri kupeljima s poetnom temperaturom 36C, i vie, u 10 mi nuta se snizi na 22C, odnosno na 18C, odnosno na 12C. Pri polukupelji s padajuom tem peraturom polijevamo prsi i lea te objema rukama trljamo lea, prsi i ruke ili dvjema et kama etkamo lea uzdu i poprijeko. U tom sluaju govorimo o kupelji s etkanjem.

Kupelj s uranjanjem Kupelji s uranjanjem su kratkotrajne i vrlo vrue a svrha im je da izazovu toplotni ok u odre enom dijelu tijela. Ekstremitet koji lijeimo (a najee stopalo ili ruku ili aku), uronimo u vruu vodu s biljnim dodacima. Obino ih primjenjujemo nakon dva do pet dana upotrebe rastuih kupelji s dodacima od ljekovitog bilja i temperaturom do 44C (u 20 do 30 minuta). Djelomina kupelj s uranjanjem poinje pri 46C. Lijeeni ekstremitet najprije uronimo 10, 15, 20, 25 puta i za kraj 30 puta u vodu do dna posude i svaki put ga odmah izvuemo iz vode, poekamo nekoliko sekunda i opet ga uronimo. Pri daljnjim kupeljima s uranjanjem (obino dvjema na dan) temperatura se nakon tridesetog uranjanja podigne za 2C, sve dok ne dostigne najvie 54C. Kupelji s uranjanjem moemo primjenjivati samo po lijenikovom uputu.

Modificirana japanska kupelj Modificirana japanska kupelj je vrua kupelj koja se primjenjuje na vie razliitih naina. Po pravilu to je polukupelj s ljekovitim biljem ili dvotreinska kupelj s ljekovitim biljem. Tem peratura je od 41 do 43, 45, 47C, a traje 3 do 5 minuta. Prije te kupelji treba se tuirati toplom vodom. U poetku samo sjedimo i oslanjamo se s isto tako uronjenim rukama. Ako se ne moemo istuirati toplom vodom prije primjene ove kupelji, na kraju se malo nagnemo unatrag i rukama polijemo cijeli gornji dio tijela vruom vodom. Po pravilu, nakon ove ku pelji ne dolazi u obzir hladna kupelj. Kad se osuimo treba da mirujemo od 1 do 2 sata u postelji. Bolesnici mogu uzimati ovu kupelj samo po lijenikom uputu.

Dodaci kupeljima Kad primjenjujemo knajpovske metode lijeenja vodom u vodu stavljamo dodatke da bi dje lotvornost kupelji bila jaa ili da bi dulje trajala ili da bi zapoela ve pri niim tempera turama. U nekim sluajevima se oekuje da odreeni dodaci, pogotovu ljekovito bilje, izazovu i potpuno odreen ljekoviti uinak. Dodaci se stavljaju prije svega pri toplim kupeljima. U obzir dolaze: trine od sijena, zobena slama, ekstrakt smreke, preslica, kamilica, korijen iirota, orahovo lie, ulje od metvice i eukaliptusa, kim i mnoge druge biljke. U novije vrijeme se upotrebljava i surutka da bi se zatitila koa i uinila elastinijom; surutka se moe nabaviti u koncentriranom obliku i ve pripremljena za upotrebu pri kupeljima. Uz to se posebno pri djelominim kupeljima upotrebljava i sol, goruica, hrastova kora, mekinje i prirodna movarna cije. Danas se najvie upotrebljavaju dodaci koji su pripremljeni za upotrebu kao isti ekstrakti (zamjene ne treba uzimati), kao ulja ili biljne soli.

Pripremanje i koliina dodataka kupeljima Trine od sijena. Trine od sijena su ono to se sakupi na podu prostorija u kojima se skladiti i preslae sijeno. Pripremanje: Trine od sijena se stave u hladnu vodu, voda se pusti da polako zakuha i da vri oko 30 minuta. Zatim se procijedi ili stisne tkaninom, a tekuina se doda kupelji. Neemo morati procjeivati ni stiskati ako trine kuhamo u vreici. Za kupelj cijelog tijela potrebno je 0,75 do 1 kg trina od sijena, a za djelomine kupelji manje. Na primjer, za polukupelj je dovoljno 0,5 kg, za kupelj u sjedeem poloaju 0,25 kg, a za kupelj nogu 3 do 4 pregrti trina. Na raspolaganju su i prirodni ekstrakti i ulja koja se mogu kupiti u prodavaonicama, a upotrebljavaju se prema priloenoj uputi. Ovsena (zobena) slama. To je slama od zobi. Kuha se gotovo jedan sat. I umjesto zo bene slame moemo kupiti prirodno pripremljeni ekstrakt. Za kupelj cijelog tijela potreban je 1 do 1,5 kg zobene slame, a za djelomine kupelji u odgovarajuem odnosu manje (us poredi i Trine od sijena). Ekstrakt smreke dobija se od etinjaa. Vrlo rijetko moramo sami kuhati iglice smreke, izdanke i eere. Kao dodatak kupeljima dolazi u obzir samo tekui, zajameno ist ekstrakt smrekovih iglica ili iglica planinskog bora. U knajpovskoj kuri ne upotrebljavaju se tablete, prakovi ni pjenuave kupelji. Pripremanje: Ako elimo sami napraviti ekstrakt smreke, moramo nabrati iglica, izdanaka i eera smreke, sitno ih nasjeckati i kuhati oko 1 sat, a zatim ostaviti u vodi jo 12 sati. Za kupelj cijelog tijela potreban nam je otprilike 1,5 kg. Ako kupujemo gotov pripravak, uzi mamo pola do jedne alice, a ako imamo pripravke u obliku sirupa i pouzdano iste, pri koliini moramo uzimati u obzir gustou pripravka; ulje se uzima prema priloenoj uputi. Preslica. Ovaj uistinu est korov upotrebljavamo uglavnom pri djelominim kupeljima. Pripremanje: Odgovarajuu koliinu stavimo u hladnu vodu i kuhamo u poklopljenoj po sudi. Za kupelj cijelog tijela potrebno je 60 dag preslice, za polukupelj 35 dag, za kupelj u sjedeem poloaju 25 dag, a za kupelj nogu 10 do 15 dag. Za druge manje kupelji uzimamo odgovarajuu manju koliinu. Kamilica. Cesto se upotrebljava pri djelominim kupeljima. Pripremanje: Za dodatak kupelji stavimo kamilicu u hladnu vodu i kuhamo u poklop ljenoj posudi. Za kupelj cijelog tijela potrebno nam je 25 dag, za polukupelj 12 dag, za kupelj u sjedeem poloaju oko 10 dag i 5 dag kamilice za kupelj nogu. Moe se nabaviti i vrlo dobar ekstrakt kamilice koji se upotrebljava po uputi. Kao zamjenu za kamilicu moemo upotrebljavati stolisnik. Korijen iirota. Moe se kupiti i pripremljen ekstrakt. Inae se upotrebljava uvarak od korijena i listova. Najprije i jedno i drugo nareemo, stavimo u hladnu vodu i kuhamo oko pola sata. Za kupelj cijelog tijela potrebno nam je 25 dag biljaka ili 2 do 3 lice ekstrakta ili pripremljene tinkture. Za polukupelj dovoljna je polovina te koliine, za kupelj u sjedeem poloaju treina, a za kupelj nogu etvrtina. Orahovo lie se vrlo esto upotrebljava pri lijeenju djece. Svjei ili suhi listovi oraha stave se u hladnu vodu, kuhaju se oko tri etvrt sata u poklopljenoj posudi. Za kupelj cijelog tijela potrebno je oko 1 kg orahovog lia, a za djelomine kupelji uzima se odgovarajua manja koliina, onako kao to smo naveli za trine od sijena. Ostale ljekovite biljke pripremamo i upotrebljavamo kao dodatke kupeljima slino kao i ove koje smo naveli. Hrastova kora upotrebljava se uglavnom za djelomine kupelji. Nekoliko se sati namae u hladnoj vodi, a zatim kuha oko tri etvrt sata. Za kupelj u sjedeem poloaju potrebno

Polijevanje 164 Knajpovsko lijeenje vodom Obina polijevanja

I OD

nam je 25 dag, a za kupelj nogu 2 do 3 ake hrastove kore. Kupelji s hrastovom korom os tavljaju smee tragove na posudu, pogotovu pocinanom. 1 na rublju ostaju mrlje koje se teko uklanjaju. Ulje od metvice i eukaliptusa esto se upotrebljava skupa. Za kupelj cijelog tijela treba uzeti po 30 kapi od svakog ulja, a preparati se upotrebljavaju prema uputi. Kuhinjska sol se kao dodatak kupelji upotrebljava bez ikakve pripreme i dosta esto. Za kupelj cijelog tijela potrebna su 2 kg soli, za polukupelj 1 kg, za kupelj u sjedeem poloaju 50 dag, za kupelj nogu 25 dag, a za manje djelomine kupelji odgovarajua manja koliina. Goruino brano upotrebljava se samo za djelomine kupelji da bi se postigla snana reakcija koe. Priprema: Goruino brano dobro umijeamo s hladnom vodom, ostavimo ga tako neko vrijeme, prelijemo vruom vodom, ni vruom ni puno hladnijom od 50C, a zatim napra vimo kau koju dodajemo kupelji. Kad pacijent osjeti tla ga pee, treba obustaviti kupelj. Top lom vodom s tijela speremo mrvice koje su jo ostale. Za kupelj nogu ili ruku potrebne su 2 do 3 lice goruinog brana. Pepeo. Za neke djelomine kupelji upotrebljavamo samo drveni pepeo, a esto s drugim dodacima. Za kupelj nogu potrebno je, na primjer, 2 do 3 pregrti pepela. Mekinje upotrebljavamo obino samo u sluajevima kada podraajno djelovanje vode treba smanjiti, na primjer pri estim upalama koe. Upotrebljavamo samo penine mekinje koje dodajemo hladnoj vodi, prokuhamo i dodamo kupelji. Za cjelokupnu kupelj potreban je 1,5 kg mek inja, a za djelomine kupelji odgovarajua koliina manje. Surutka titi kou slino kao mekinje, ali je bolja jer je manje isuuje. Medu ostalim, pro daje se i surutkin praak. (Kneipp-Heilmittel-Werk Wiirzburg) Movarski cije. Za lijeenje preteno reumatinih oboljenja vrlo dobrim se pokazao i ekstrakt iz movara, takozvani movarski cije. Njime moemo zamijeniti prirodnu mo varnu kupelj. Upotrebljavamo ga prema priloenoj uputi. Mjeoviti dodaci kupelji. U neke kujxlji stavljamo razliite dodatke, ali ih ne smijemo proizvoljno mijeati. Glavne i najee primjenjivane mjeavine su: Trine od sijena i zobena slama. Upotrebljava se u jednakim omjerima. Priprema se jednako kao i svaki pojedinano. Ekstrakt smreke sa soli. Da bismo pojaali djelovanje ekstrakta od smreke, ku pelji za cijelo tijelo dodajemo oko 1 kg soli. Idirotovo i orahovo lie upotrebljavamo u jednakom omjeru. Drveni pepeo i sol upotrebljavamo u jednakom omjeru. Inae postupamo po uputama lijenika.

Bit obinog polijevanja je u tome da se mlaz vode koji je skoro bez pritiska razlije u obliku tankog i jednakomjernog sloja vode po cijeloj povrini tijela. Svojim karakteristinim pod raajima, to znai hladnim, toplim i vruim podraajima, polijevanja spadaju uope medu otrije postupke nego kupelji. Preko koe djeluju na krvni optok, ivevlje i izmjenu tvari. Polijevanja se obino primjenjuju hladnom vodom ili izmjenino toplom pa hladnom. Osnovni uvjet za tipino hladna polijevanja je da tijelo bude toplo, kao i pri svim ostalim postupcima hladnom vodom Uz to je vano pobrinuti se i za grijanje tijela nakon postupka. Minutama se ne moe izraziti koliko bi trebala trajati obina hladna |x>lijevanja. U svim uvjetima polijevanje bi trebalo trajati dok ne pone reakcija; to znai da koa mora blago pocrvenjeti, a pacijent osjetiti ugodnu toplinu ili lx>l u dijelu tijela koji se polijeva. 1 za po lijevanja vrijedi: to je voda hladnija, to bolje djeluje, a zlx>g toga se i vrijeme polijevanja mora skratiti. Stoga su sva vremena trajanja koja navodimo uz polijevanja samo uporine toke koje treba da pomognu kad imamo problema s promatranjem i zapaanjem reakcije. Sva po lijevanja koja su ozbiljniji zahvat za organizam izvode se samo po lijenikovom uputu. Najprimjerenije vrijeme za polijevanja je prije podne ili poslije podne. Za svako polijevanje potreban je vrtni zaljeva bez rasprivaa (rue) - to je bio prvo bitni oblik knajpovskih polijevanja - ili gumeno crijevo koje mora biti promjera najmanje 1,5 do 2 cm i toliko dugo da se njime moe rukovati, dakle oko 2 do 2,5 metra. U prodaji ima i cjevastih prikljuaka koji se mogu natuknuti na runi tu kade za kupanje (ako toga nema u prtxlavaonicama, moe napraviti limar op. prev.). U nudi se moe upotrijebiti i runi tu. Prilikom polijevanja treba voditi rauna o tome da mlaz vode ne bude prejak. Tre ba da djeluje samo kao toplotni podraaj. Uz to je |X)trebna i reetka od letvica ili neeg sli nog na kojoj pacijent treba da stoji a da mu ne budu noge u vodi, jer nije preporuljivo za vrijeme polijevanja stajati na mokrom podu ili u vodi. Pri obinim polijevanjima mlaz vode ne smije biti jak. Pravu snagu ima onaj mlaz koji iz uspravne cijevi ikne etiri prsta u visinu. Prije polijevanja treba skinuti svu odjeu koja stee ili ometa krvni optok. Dokle se treba skinuti, navedeno je posebno uz svako polijevanje. Polijeva se tako da se crijevo dri desnom rukom kao da je pero; tako e mlaz vode ukoso padati na tijelo. Crijevo treba da bude za jedan dlan udaljeno od tijela. Voda ne smije kropiti tijelo nego tei jednakomjerno, razlijevati se na sve strane i na dijelu tijela koji polijevamo stvoriti tanak sloj vode. Lijevom rukom drimo crijevo za dio koji je blie slavini. Ako polijevamo zaljevaem lxez prikljuka, desnom rukom drimo donji dio ruke, a lijevom cijev kroz koju tee voda. Inae pri ovom poli jevanju treba postupati jednako kao pri polijevanju crijevom. U toku |x)lijevanja treba pa cijenta uvijek upozoravati da die ulx>ko i polako. Obino se ne treba suiti nakon poli jevanja, samo malo dlanom otresti kapi vode nakupljene |x> tijelu; ali jasno je da se osue oni dijelovi koji ostaju nepokriveni Ovisno o dijelovima tijela koje polijevamo razlikujemo ova polijevanja: polijevanje kolje na, polijevanje bedara, polijevanje donjeg dijela tijela, polijevanje lea, polijevanje cijelog tijela, polijevanje ruku, polijevanje prsiju, polijevanje glave, polijevanje lica, polijevanje uiju, poli jevanje oiju i ispiranje. Polijevanje koljena Polijevanje koljena obuhvaa potkoljenice do iznad ivera, odnosno koljenskog pregiba. Neizbjeni uvjet je da prije polijevanja tijelo bude dobro ugrijano kao i prije svih drugih po stupaka hladnom vodom. Treba razgolititi samo jx)tkoljenice i onaj dio bedara koji je u blizi-

Polijevanje (oblijevanje)
Polijevanja su sastavni dio knajpovskog naina lijeenja vodom i karakteristini su za knaj povsku kuru. Rije je o postupku pri kojem mlazom vode djelujemo na pojedine dijelove ti jela ili na vie dijelova uzastopno. Mlaz vode moe biti gotovo bez pritiska ili imati snaan pritisak. Ovisno o tome razlikujemo obino polijevanje (mlaz bez pritiska) i takozvano brzo i otro polijevanje (mlaz vode s velikim pritiskom). Kod obinih polijevanja u biti je rije samo o toplotnom (termikom) podraaju, to znai o hladnom, toplom i vruem podraaju, a pri munjevitim polijevanjima uz to sudjeluje i mehaniki podraaj, tako da moemo govoriti o nekoj vrsti masae vodom.

166

Knajpovsko lijeenje vodom

Polijevanje

167

Polijevanje koljena (prednja strana)

ni koljena. Iznad otkrivenih dijelova noge ne smije biti nikakve odjee ni dijelova odjee koji bi ometali kruenje krvi. Polijevanje koljena je relativno blag postupak. Zato je preporuljivo primjenjivati ga na poetku kure i kod slabanih ljudi. Tehnika polijevanja: razmaknutih nogu pacijent stoji leima okrenut osobi koja e ga po lijevati. Polijevati poinjemo na stranjoj strani donjeg dijela desne noge tako da mlaz vode vodimo po stranjoj strani noge nekoliko puta tamo-amo. Zatim kosim, jednakomjernim mla zom vode polako prelazimo po vanjskoj strani lista prema gore i unatrag do iznad koljenskog pregiba gdje se zaustavimo 5 do 10 sekunda (znai da polako brojimo od 25 do 30) ili sa ekamo da se pojavi reakcija. Nije preporuljivo mlaz vode usmjeriti samo na jedno mjesto nego laganim pomicanjem gumenog crijeva ovamo-onamo osigurati da voda jednakomjerno zalije cijeli koljenski pregib. Dakle, nakon to ga malo zadrimo iznad koljenskog pregiba, vodimo mlaz vode na unutranju stranu desne potkoljenice i prema dolje. Zatim na stranjem donjem dijelu lijeve noge ponemo jednako kao na desnoj nozi, mlaz vodimo do koljenskog pregiba, i tu ga zadrimo 5 do 10 sekunda, odnosno do pojave reakcije, i zatim neposredno, ne silazei lijevim listom, prijeemo opet na desnu potkoljenicu, iznad koljenskog pregiba zadrimo mlaz nekoliko sekunda, a zatim ga usmjerimo preko unutranje strane lijeve po tkoljenice prema dolje. Nakon toga pacijent se okree licem prema nama. I sprijeda poinje mo desno dolje i postupamo jednako kao to je opisano za stranju stranu. I ovdje se za drimo iznad ivera onako kao ranije iznad koljenskog pregiba. Zatim nastavljamo jednako kao na stranjem dijelu noge. Na kraju polijemo i tabane. Posebnosti: Polijevanje koljena moemo primijeniti i na pacijente koji lee u postelji, ako su u stanju da sjednu na rub postelje. Noge treba da dignu na klupicu koju stavimo u sjedeu kadu ili neku drugu odgovarajuu posudu. Meutim, koliko je god mogue treba se drati sheme polijevanja. Svatko moe i sam sebi polijevati koljena, ali pri tome mora potivati sve bitno opi sano. S h e m a polijevanja koljena: stranja strana donjeg dijela desne noge - vanjska strana - list - desni koljenski pregib - unutranja strana desne potkoljenice - vanjska strana stranjeg donjeg dijela lijeve noge - lijevi list - lijevi koljenski pregib - desni koljenski pregib - lijevi koljenski pregib - unutranja strana lijeve potkoljenice - jednako na pred njoj strani tabani.

Polijevanje bedara

Polijevanje bedara Polijevanje bedara obuhvaa polijevanje obiju nogu od stranjice nadolje. Osnovni uvjeti su isti za sve postupke hladnom vodom. Po jaini je polijevanje bedara srednje jak zahvat za organizam, i ne smije se primjenjivati na poetku kure. Ni kod bolesnika se ne smije primjenjivati bez upute lijenika. Tehnika polijevanja je u biti ista kao pri polijevanju koljena. Poinjemo od donjeg dijela stranje strane desne noge, diemo mlaz prema vanjskoj strani lista i polako prelazimo na stranju stranu bedra i do stranjice gdje se opet zadrimo 3 do 10 sekunda ili do pojave reakcije. Zatim mlaz vodimo po unutranjoj strani desne noge do stopala, prijeemo na vanj sku stranu lijeve noge i penjemo se jednako kao po desnoj nozi do stranjice i tu se zadrimo. Mlaz vode ne smije se usmjeriti na jednu toku nego se laganim pomicanjem gumenog cri jeva u vodoravnom smjeru mora slijevati niz stranji dio obiju nogu tanko i to ravnom jernije. Ispod lijevog dijela stranjice vodimo mlaz vode do ispod desnog dijela stranjice i zadrimo se jednako dugo i na isti nain kao na lijevoj. Od ispod desne strane stranjice opet vodimo mlaz do ispod lijeve strane stranjice i zadrimo se jednako dugo. Zatim mlaz vo dimo unutranjom stranom lijeve noge do stopala. Pacijent se sada okrene licem prema ono me tko ga polijeva. Prednja strana obiju nogu polijeva se jednako kao stranja. Mlaz vodimo prema gore do preponskog pregiba ne polijevajui pri tome direktno potkoljenicu. Kada stig nemo do preponskog pregiba podesimo crijevo tako da jednakomjerni sloj vode oblije po vrinu koe obiju nogu sprijeda. Na kraju polijemo i tabane. Shema polijevanja bedara: donji dio stranje strane desne noge - desni lisv i stranja stra na bedra - stranjica - unutranja strana desne noge - stranja strana lijeve noge - lijevi list i stranja strana bedra - lijevi dio stranjice - desni dio stranjice - lijevi dio stranjice - unutranja strana lijeve noge - isto tako po prednjoj strani - tabani. Svatko moe sam sebi uz pomo cijevi politi koljena.

168

Knajpovsko lijeenje vodom

Polijevanje

169

Polijevanje donjeg dijela tijela Polijevanje donjeg dijela tijela nazivamo i produljeno polijevanje bedara s polijevanjem tijela. Obuhvaa polijevanje nogu, predjela kria do rebranog luka i trbuh. Treba se drati svih osnovnih naela kao i u drugim postupcima hladnom vodom. Bu dui da se polijevanje donjeg dijela tijela ve ubraja u snaan podraaj, ne smije se primje njivati bez lijenika. Tehnika je ista kao za polijevanje bedara. Mlaz vodimo navie po cijeloj stranjici do dva naestog rebra gdje se nekoliko sekunda zadrimo ili priekamo reakciju. Pri tome mora mlaz vode padati plotimice, odozgo, da se ne razdrae bubrezi. Po prednjoj strani idemo odozdo prema gore kao pri polijevanju bedara, ali mlaz vodimo preko preponskog pregiba navie do rebranog luka i zadrimo ga kao na stranjoj strani. Kad nakon zadnje promjene stra ne prijeemo mlazom na lijevu stranu, ne idemo unutranjom stranom nadolje nego mla zom vode tri do est puta zaokruimo zdesna ulijevo, onako kako prolazi debelo crijevo. Meutim, mlaz vode ne bi smio padati na mokrani mjehur. Nakon zadnjeg kruga idemo lijevom stranom a onda unutranjom stranom lijeve noge nadolje do stopala. Na kraju polijemo i tabane. Shema polijevanja donjeg dijela tijela: donji dio desne noge - desno bedro - 12. desno rebro - nadolje do stopala - donji dio lijeve noge - lijevo bedro - 12. lijevo rebro - 12. desno rebro - 12. lijevo rebro - nadolje - jednako po prednjoj strani - kruenje zdesna uli jevo lijevom stranom nadolje do stopala tabani. Polijevanje leda Tako zovemo polijevanje cijele lene strane tijela. Po jaini podraaja to je vrlo jak postupak za organizam i zbog toga moemo ga primjenjivati samo po lijenikovoj uputi. Tehnika: poinjemo jednako kao pri polijevanju bedara, na donjem dijelu desne noge, po listu idemo navie do stranjice ali tu se ne zadravamo kao pri polijevanju bedara nego unutranjom stranom desne noge idemo prema dolje i prijeemo na lijevu nogu a preko nje

doemo do lijevog dijela stranjice. Tu zadrimo mlaz tako da voda tee pacijentu u lijevu aku i on treba da smoi prsi i predio srca. Za to vrijeme poljeva smoi pacijentu lea (okvasi) i crijevo uhvati desnom rukom tako da mu otvor bude okrenut nagore (tzv. planinarski poloaj). U takvom poloaju idemo crijevom od desnog dlana po ruci navie prema lopatici, tu se zadrimo 5 do 10 sekunda, jednako kao to smo se zadravali na drugim mjestima od nosno do pojave reakcije; pri tome voda mora jednakomjerno oblijevati cijelu desnu stranu. Zatim mlaz vodimo po leima prema dolje preko stranjice i ispod stranjice prijeemo na lijevi dlan, odakle po lijevoj ruci idemo prema gore do lijeve lopatice jednako onako kako smo to uinili po desnoj strani. Na lijevoj lopatici se takoer zadrimo onako kao na desnoj, ali nakon toga ne idemo nadolje nego jo dva do tri puta s lijeve na desnu i s desne na lijevu lopaticu; tek nakon posljednjeg mijenjanja strane vodimo mlaz lijevom stranom nadolje. Od desne k lijevoj lopatici idemo ispod stranjice, ali u tom sluaju ne idemo prema gore po ruci nego po leima, a pri tome mlaz vodimo u okomitom po loaju (planinarski poloaj) uz kraljenicu prema gore. Mlaz vode ne bi smio padati na samu kraljenicu. Posebnost: u neto promijenjenom obliku moemo lea polijevati i kad pacijent sjedi, samo to tehniku treba na odgovarajui nain prilagoditi. Shema polijevanja lea: donji stranji dio desne noge - po desnoj nozi do stranjice po unutranjoj strani desne noge prema dolje - po lijevoj nozi do stranjice - kvaenje prsiju i predjela srca - lijeva ruka do lijevoga ramenog zgloba - lijeva ruka do lijeve lopatice mijenjanje strana ispod stranjice - po leima uz kraljenicu prema gore do desne lopatice - po leima prema dolje - mijenjanje strana ispod stranjice - po lijevoj strani lea uz kra ljenicu navie do lijeve lopatice - eventualno jo jedno mijenjanje strana - lijeva strana lea - po unutranjoj strani lijeve noge prema dolje tabani. Polijevanje cijelog tijela Odreenim redoslijedom polijevamo cijelo tijelo. Treba voditi rauna o svim onim osnovnim uvjetima koji vrijede za druge postupke hladnom vodom. Budui da je polijevanje cijelog ti jela postupak vrlo snaan za organizam, primjenjuje se samo ako propie lijenik. Tehnika polijevanja cijelog tijela slina je kao pri polijevanju lea. Opet poinjemo na gornjem dijelu desnog stopala, vodimo mlaz do stranjice i po unutranjoj strani desne noge prema dolje. Na lijevoj strani postupamo jednako ali ne idemo prema dolje nego pacijentu damo vodu u lijevu ruku da smoi (okvasi) prsa i predio srca, a sami mu smoimo lea, zatim crijevom u uspravnom poloaju (planinarskom) idemo po desnoj ruci prema gore do desne lopatice gdje se zadrimo a crijevo drimo tako da se dvije treine vode razlijevaju po leima, a treina po prsima. ()nda mijenjamo stranu jednako kao pri polijevanju lea, pri emu vodimo mlaz voe po desnoj strani leda prema dolje do ispod Stranjice, odatle pre lazimo na lijevu aku, a od nje navie na lijevu lopaticu gdje se zadrimo i gdje treba opet da se dvije treine vode razlijevaju po leima, a treina po prsima. Sada ne prelazimo s lijeve lopatice na desnu ispod stranjice nego po zatiljku. Nakon to dva puta promijenimo stranu idemo po lijevoj strani prema dolje do stopala. Sada se pacijent okrene licem prema osobi koja ga polijeva. Na prednjoj strani ponemo odmah s desnom akom i nastavljamo po ruci navie do ramena. Tu se zaustavimo i drimo crijevo tako da se dvije treine vode razlijevaju po prsima, a treina po leima (dakle, obratno nego prije). Zatim vodimo mlaz po prednjoj strani prsnog koa i po trbuhu dolje do preponske kosti, prijeemo na lijevu stranu, tu po injemo s lijevom akom i idemo opet po ruci prema gore do lijeve lopatice, zadrimo se da se voda razlije jednako kao na desnoj strani, a zatim nekoliko puta promijenimo strane

Polijevanje donjeg dijela tijela

Polijevanje leda

170

Knajpovsko lijeenje vodom

Polijevanje

171

preko prsne kosti. Zatim po lijevoj strani prsnog koa i trbuha i po lijevoj nozi idemo prema stopalu. Kod nekih bolesti, pogotovu kod oboljenja titnjae, ne prelazimo na drugu stranu po vratu nego ispod preponske kosti. U pojedinanim sluajevima lijenik odluuje o pro mjenama osnovnog postupka (vidi sliku). S h e m a p o l i j e v a n j a cijelog tijela: desno stopalo - desna noga nadolje - stranja strana li jevog stopala - lijeva noga do stranjice - kvaenje prsiju i predjela srca - desna aka - po ruci prema gore do desne lopatice dvije treine vode po leima, treina po prsima po leima nadolje - stranu mijenjamo ispod stranjice - lijeva aka - po lijevoj ruci prema gore do lijeve lopatice - jo jedanput promjena strane - po lijevoj strani nadolje - sprijeda: desna ruka do desnog ramena - dvije treine vode po prsima, treina po leima - po trupu nadolje - mijenjanje strane ispod preponske kosti - lijeva ruka - lijevo rame - promjena nadesno - promjena nalijevo - po lijevoj strani nadolje - tabani. Polijevanje ruku Polijevaju se obje ruke. I ovdje su osnovni uvjeti isti kao za sve druge postupke s hladnom vodom. Polijevanje ruku je blag postupak za organizam. Gotovo uvijek ruke moemo po lijevati i sami kod kue. Tehnika: Pacijent se nagne naprijed i rukama se uhvati za rubove klupice koja stoji u kadi ili u odgovarajuoj posudi. U knajpovskim ljeilitima se za polijevanje ruku upotreb ljava posebna reetka preko koje se pacijent nagne. Najbolje je da osoba koja polijeva stoji malo po strani. Poinjemo onako kao da drimo pero i to crijevom na vanjskoj strani desne ake, idemo po ruci prema gore do ramenog zgloba, tu se zadrimo 5 do 10 sekunda, od nosno do pojave reakcije. Pri tome se voda ravnomjerno slijeva po desnoj ruci. Jednako ui nimo i s lijevom rukom. Jo jedanput prijeemo na desnu ruku, na dlan, a odatle unutranjom stranom desne ruke navie. Zatim uinimo isto s lijevom rukom. Moemo jo jednom promijeniti ruke. Posebnosti: U nudi moemo ruke polijevati i na slavini. Stavimo ruke tako da mlaz vode oblijeva stranju stranu ruke i tako se sagnemo da se mlaz desnom rukom polako penje prema ramenu a odatle opet slije nadolje. Isto uinimo i s lijevom rukom, a mo emo ponavljati postupak mijenjajui sad jednu sad drugu ruku kao pri pravom polije vanju ruku. Ruke moemo polijevati i sjedei. Pacijent se nagne malo u stranu i isprui ruke iznad posude u koju tee voda ili dri ruke u kadi. S h e m a p o l i j e v a n j a r u k u : desna aka - desna ruka do ramena - lijeva aka - lijeva ruka do ramena - ponavljanje. P r o d u l j e n o polijevanje r u k u Ovo je vrsta obinog polijevanja ruku. Mlazom vode ne polijevamo samo do ramena, nego i lopaticu. Tehnika je jednaka kao pri obinom polijevanju ruku. P o l i j e v a n j e prsa Ovo polijevanje obuhvaa ruke i prsa. U obzir dolaze svi osnovni uvjeti predvieni za sve primjene hladne vode. Polijevanje prsa je postupak srednje jaine za organizam i ne smije se - posebno kod oboljenja srca i dinih organa - primjenjivati bez lijenika. Tehnika: Poinjemo na vanjskoj strani desne ake kao pri polijevanju ruku, slijedimo ruku do ramenog zgloba i vraamo se njenom unutranjom stranom. Zatim, drei crijevo

u uspravnom poloaju (planinarskom), idemo po unutranjoj strani lijeve ruke navie do pa zuha, prijeemo polako na prsa, i okruimo ih tri do pet puta (kod ena kruimo u obliku osmice, da mlaz ne pada neposredno na dojke), a zatim ga sputamo lijevom rukom. Moemo jo jednom ponoviti cijeli postupak. S h e m a p o l i j e v a n j a prsa: desna ruka do ramena - nadolje - po unutranjoj strani lijeve ruke - prsa - tri puta kruimo - lijevom rukom nadolje. P o l i j e v a n j e g o r n j e g d i j e l a tijela Ovim polijevanjem obuhvatimo i ruke i prsni ko. Treba voditi rauna o istim onim opim uvjetima kao pri svakoj drugoj upotrebi hladne vode. Polijevanje gornjeg dijela tijela je vrlo jak postupak za organizam i ne laamo ga se bez lijenika. Tehnika polijevanja u poetku je jednaka tehnici polijevanja prsa. Dakle, poinjemo s des nom rukom, mlaz vode vodimo do desnog ramena i po unutranjoj strani desne ruke vra amo se nadolje. Zatim drei crijevo u uspravnom poloaju pomiemo mlaz vode od lijevog dlana po unutranjoj strani lijeve ruke prema gore i na prsa i vie ih puta zaokruimo. Zatim mlazom idemo naprijed ali ne nadolje po lijevoj ruci nego, poto promijenimo poloaj crijeva, polako s desne strane prsa na lea odakle voda treba da se iroko razlije po cijelim leima. Pri tome se pacijent toliko sagne da mu voda ne bi tekla po odjei, ali zatiljak dri malo prema gore. Ruku drimo na pacijentovu vratu tako da njome presretnemo mlaz vode jer se kosa ne smije smoiti. enama preporuujemo da stave kapu za kupanje. Na leima ne drimo crijevo tako da se voda slijeva cijelo vrijeme na isto mjesto nego nekoliko puta za okruimo po leima, zatim polijevamo lijevo rame i cijelu ruku nadolje. Ako nam se uini primjerenim i potrebnim, moemo polijevanje na isti nain ponoviti. Naroito je vano da pacijent mirno i duboko die. Da se odjea ne bi smoila, najbolje je oko bokova omotati runik (vidi sliku). S h e m a p o l i j e v a n j a g o r n j e g d i j e l a t i j e l a : vanjska strana desne ake - desna ruka do ramena - po unutranjoj strani nadolje - po unutranjoj strani lijeve ruke nagore - zaokruavanje prsa - po desnoj strani polako na leda - okruimo leda - po desnoj ruci nadolje. Polijevanje glave Ovaj nain lijeenja je izuzetno rijedak, a propisati ga smije samo lijenik, jer je relativno jak postupak za organizam. I ovdje vrijede svi oni osnovni uvjeti kao za sve druge postupke li jeenja hladnom vodom. Tehnika- Ponemo iza desnog uha i mlaz vodimo u sve manjim krugovima od vani pre ma sreditu glave, a zatim se istim putem vraamo. Polijevanje glave traje vrlo kratko, a kad se zavri, glavu treba dobro osuiti. Polijevanje lica Polijevanje lica je vrlo blag postupak, osjeava i moemo ga ponavljati po vie puta na dan. Pacijent se nagne naprijed, a oko vrata dri runik da mu voda ne bi otjecala po odjei. Mlaz vode treba da bude malo slabiji nego inae. Poinjemo na desnoj strani lica i zaokruimo ga polako pomiui mlaz. Zatim mlazom vode prijeemo nekoliko puta preko ela; kad cri jevo vodimo u uzdunim prugama pacijentu omoguavamo da udie i izdie. Nakon poli jevanja moramo osuiti lice. Polijevanje lica je zabranjeno u sluaju oboljelih sinusa (upljina uz nos) i zelene mrene (glaukoma).

172

Knajpovsko lijeenje vodom Polijevanje Brzo (otro) polijevanje Brzo ili otro polijevanje je poseban oblik polijevanja za koji je karakteristino da voda iz crijeva istjee pod znatnim pritiskom. Brza polijevanja mogu biti hladna, vrua ili promjen ljivo topla. Uz toplotni podraaj koji dolazi od tople ili hladne vode, pri munjevitim poli jevanjima vanu ulogu ima i mehaniki podraaj. Brza polijevanja su i neke vrste masaa vo dom. U usporedbi s obinim polijevanjima, brza ili otra polijevanja su relativno snani i te ki zahvati za organizam. Za sva hladna brza polijevanja vrijede isti osnovni uvjeti kao za sva druga lijeenja hlad nom vodom, ali je pri takvom polijevanju potreban i poseban oprez. Kod svih bolesti, a po sebno kod bolesti srca i ila, proirenih vena ili ope slabosti organizma, brza polijevanja ne smiju se primjenjivati bez lijenikove upute. U vezi s trajanjem brzih polijevanja vrijedi openito: to bre i tehniki besprekornije po lijevamo, to je vei uspjeh. Kad polijevamo cijelo tijelo, postupak ne bi trebao trajati dulje od 4 minute, a brza polijevanja svih drugih dijelova tijela moraju biti jo kraa. Izvode se vodom iz vodovoda. Vrlo rijetko se mogu primjenjivati u kui jer nema odgovarajuih ureaja. Mlaz vode mora imati pritisak od 1 do 3 atmosfere, a potrebna je i velika prostorija kako bi mlaz mogao padati na pacijenta. S obzirom na pritisak vode razdaljina od otvora crijeva i pacijenta treba biti od 2 do 4 metra. Osim vodovoda s dovoljnim pritiskom potrebno je jo i dovoljno gibIjivo crijevo s metalnom mlaznicom na otvoru, promjera otprilike pola centimetra. Dok po lijevamo crijevo drimo tako da desni kaiprst sa strane prelazi preko mlaznice; zahvaljujui tome moemo prstom pritiskati na mlaz i podeavati mu jainu. Na taj nain moemo mlaz podeavati tako da na neke dijelove tijela djeluje veim a na druge manjim pritiskom. Pritiskom prsta na mlaz moemo napraviti i kiu, odnosno prskati tijelo. Po jaini mlaza razlikujemo kiu (to je vrlo slab mlaz), slab mlaz i jak mlaz. Tehnika brzih polijevanja potanko je opisana uz svaki nain posebno. Glavni oblici brzog polijevanja jesu: brzo po lijevanje koljena, brzo polijevanje bedara, brzo polijevanje cijelog tijela i njegova varijanta, polijevanje leda. Sva se brza polijevanja mogu izvoditi i kao izmjenina brza polijevanja; to znai da je prvo brzo polijevanje vrue (kao pri izmjeninim polijevanjima), a drugo hladno. Rijetko se primjenjuju samo vrua brza polijevanja, na primjer vrue brzo poli jevanje lea. Brzo polijevanje koljena Pri polijevanju treba voditi rauna o svim onim osnovnim uvjetima navedenim i za sva dru ga lijeenja hladnom vodom. Posebno treba obratiti panju na proirene vene, jer se moe dogoditi da usprkos proirenim venama lijenik zbog drugih razloga propie lijeenje brzim polijevanjem koljena. Mlaz ne smije nikad padati na ile svom snagom. Ni cjevanicu ne smi jemo neposredno gaati mlazom. Po jaini djelovanja na organizam polijevanje koljena je naj blai oblik brzog polijevanja, iako se ubraja meu zahvate srednje jaine. Tehnika izvoenja: Pacijent se svue i leima okrene prema onome tko ga polijeva. Po injemo sa slabim mlazom koji pada sa strane na stranju stranu donjeg dijela desne noge, nastavljamo jaim mlazom po vanjskoj strani lista i prema gore malo iznad koljenskog pre giba, malo oslabimo mlaz i idemo po unutranjoj strani potkoljenice nadolje. Isto se uini i na lijevoj potkoljenici. Zatim jo jedanput prijeemo na desnu potkoljenicu, pa na lijevu i moemo jo jedanput ponoviti polijevanje iz poetka. Najjaim mlazom jo jedanput prije emo po stranjoj strani desne potkoljenice, a onda po lijevoj. To izvodimo tako da valovitim gibanjem kraja crijeva postignemo i valovit mlaz vode. 173

Polijevanje oiju Ovaj se nain polijevanja rijetko primjenjuje. ee su kupelji oiju. Oi se polijevaju tako da se vrlo slabim mazom vie puta prijee preko oba oka. I pri ovom polijevanju treba osi gurati da pacijent moe disati. Cesto se polijeva lice zajedno s oima. Kad polijevanje zavri, mokra mjesta treba obrisati. Vrijede ista upozorenja kao i za polijevanje lica. Polijevanje uiju I ovo je polijevanje rijetko a propisuje ga samo lijenik. Tehnika: Poinjemo iza usne koljke i vodenim mlazom polijevamo oko uha; pacijentova je glava nagnuta malo naprijed i u stranu. Voda ne smije ui u uho. Ui moemo polijevati i pod slavinom ako glavu namjestimo tako da se voda ravnomjerno slijeva oko uha. Ako su ui bolesne, moemo ih polijevati samo uz dozvolu lijenika. Vrue polijevanje zatiljka Vrue polijevanje zatiljka obino dolazi u obzir potkraj izmjeninog polijevanja ruku i izmje ninog polijevanja gornjeg dijela tijela. Vruom vodom polijevamo predio vrata i zatiljka u okomitim i vodoravnim prugama sve dok koa jako ne pocrveni. Nakon vrueg polijevanja zatiljka ne smije se primijeniti nikakav hladan postupak, a preporuljivo je da se bolesnik od mara u postelji. Vrue polijevanje zatiljka je zabranjeno u sluaju visokoga krvnog tlaka, pre komjernog djelovanja titnjae i zelene mrene (glaukoma). Ispiranje Ispiranje je postupak koji dolazi u obzir prije svega nakon tople kupelji ili nekoga drugog toplog ili vrueg postupka. Bitno je to irim mlazom vode tijelo brzo saprati (politi). To se najbolje radi ako se kraj cijevi stisne palcem i kaiprstom i napravi vrlo irok mlaz vode. Njime se brzo prelazi od desnog stopala po desnoj nozi do stranjice i natrag, zatim |x> lijevo] nozi na isti nain, potom od desne ake prema gore po desnoj ruci pa preko desne lopatice i po cijeloj desnoj strani prema dolje. To isto u i . - i m o i po lijevoj strani. Voda m o t a obliti cijelu lenu stranu. Sprijeda |x>nemo s desnom ': om, idemo do desnog ramena i prednjom stranom dolje do stopala. Isto uradimo i JXJ lijevoj strani.

Izmjenino polijevanje Izmjenino polijevanje nije pravi sastavni dio prvobitnih Kneippovih kura vodom. Od 1920. godine sve se vie uvodi u knajpovski nain lijeenja i danas je ve esto. Bit izmjeninog polijevanja je da nakon toplog ili vrueg polijevanja slijedi hladno. Iemperatura prvog polijevanja iznosi izmeu 38 i 42C, to ovisi o veoj ili manjoj pacijentovoj sposobnosti da podnosi vruinu i o gubljenju topline pri otjecanju vode. Temperatura hlad nog polijevanja iznosi izmeu 8 i 15C. Za hladno polijevanje veinom se upotrebljava voda iz vodovoda. Toplo i hladno polijevanje moe se izmjenjivati i po nekoliko puta, a da ne treba praviti vremenski razmak izmeu njih. Ako nemamo odgovarajue ureaje moemo z;i toplo i za vrue polijevanje uzeti zaljeva, a za hladno crijevo kao i obino. Gotovo sva na vedena polijevanja moemo izvoditi i naizmjenino, tehnika je ista kao pri obinom polije vanju, ali su pojedinani obljevi krai. Inae se ne smije zanemariti sve ono to je navedeno za svaki pojedini postupak vodom. Vea izmjenina polijevanja nikad se ne izvode bez upute lijenika.

174

Knajpovsko lijeenje vodom

Polijevanje

175

Tada se pacijent okrene licem prema onome tko ga polijeva. Mlaz se usmjeri od donjeg dijela stranje strane desne noge po vanjskoj strani lista prema gore jednako kao po stranjoj strani, otprilike tri puta okruimo aicu i prijeemo po unutranjoj strani potkoljenice s os labljenim mlazom nadolje. Nikad ne smijemo najjaim mlazom zahvatiti cjevanicu. Ne po lijeva se ni prednja strana potkoljenice. Zatim se pacijent okrene bono tako da je desnom stranom okrenut prema onome tko ga polijeva, a desnu nogu pomakne za korak naprijed. Vanjska strana desne potkoljenice i unutranja strana lijeve potkoljenice okrenute su prema onome tko polijeva. S malo oslab ljenim mlazom voe |x)nemo na vanjskoj strani glenja desne noge, idemo polako nesma njenom snagom po listu prema gore do iznad ivera, a zatim i dalje vanjskom stranom prema dolje do glenja, zatim jo slabijim mlazom prijeemo na lijevu potkoljenicu i nastavljamo po njezinoj unutranjoj strani jednako kao to smo uinili na desnoj potkoljenici. Nesmanje nom snagom mlaza polijevamo desnu potkoljenicu, a odmah zatim smanjenom snagom lijevu potkoljenicu, zatim polijevamo vanjsku stranu desne potkoljenice jakim mlazom. Ne polije vamo unutranju stranu lijeve potkoljenice. Nakon toga pacijent se okrene tako da je poljevau okrenut lijevom stranom, a lijevu nogu izbaci naprijed. Polijevanje po lijevoj strani odvija se jednako kao na desnoj. Na kraju postupka pacijent se okrene leima prema poljevau i najprije podigne desni, a zatim i lijevi taban da ih polije nesmanjenom snagom vodenog mlaza. Snanim pritiskom na otvor crijeva napravimo mlaz koji se rasprava poput kie i njime polijemo obje potkoljenice; pri tome se pacijent treba okrenuti nekoliko puta ukrug. Brzo polijevanje bedara I za ovo polijevanje vrijede ista osnovna pravila kao za sve druge postupke lijeenja hladnom vodom, a pogotovu kao pri svim brzim polijevanjima. Jaina djelovanja brzog polijevanja be dara je vrlo velika i otra i stoga ga ne treba primjenjivati bez lijenika. Tehnika ovoga polijevanja poklapa se uglavnom s tehnikom polijevanja koljena. Bedra ponemo polijevati rasprivajuom kiom koja oblijeva do stranjice, a pacijent se okretanjem nekoliko puta namjesti pred crijevo. Zatim treba da malo oslabljen mlaz vode djeluje na vanj sku stranu glenja, a onda svom snagom po vanjskoj strani lista prema gore i uz stranju stranu bedra do stranjice oko koje nekoliko puta prijeemo ukrug najsnanijim mlazom. Za tim polijevamo po unutranjoj strani noge prema dolje. Jednako uinimo i s desnom stranom, a onda jo jedanput obradimo desnu i lijevu nogu. Nakon toga polijevamo lea. Kad se pacijent okrene, uinimo isto kao na prednjoj strani, na bedru malo oslabimo mlaz i na putu prema dolje tri puta okruimo iver. Moramo voditi rauna da mlaz ne udara na stidni dio tijela. Kad pacijenta polijemo po prednjoj strani, on se okrene prema poljevau postrance, kao pri brzom polijevanju koljena. Mlazom idemo po onoj strani noge koja je ok renuta prema poljevau pa prema gore do stranjice koju nekoliko puta polijemo kruno, a onda idemo istom stranom prema dolje. Isto tako idemo s oslabljenim mlazom po unu tranjoj strani i to malo iznad polovice bedara i odmah opet po unutranjoj strani prema dolje. Na kraju polijevamo tabane, a poslije toga rasprimo mlaz u visini stranjice i usmjerimo ga na pacijenta koji se nekoliko puta okrene. Brzo polijevanje lea Brzo polijevanje lea je u stvari samo nepotpuno brzo polijevanje cijelog tijela, ali ogranieno na stranju stranu tijela. Po svom djelovanju na organizam polijevanje lea je vrlo otar za hvat i praktiki je samo priprema za cjelokupno brzo polijevanje. U promijenjenom obliku

Vrue brzo [lijevanje leda

primjenjujemo ga ee kao takozvano v r u e brzo p o l i j e v a n j e l e a (na leima mlazom vode ocrtamo stablo jele, ali ne polijevamo noge). Poinjemo na desnoj strani stranjice. Brzo p o l i j e v a n j e c i j e l o g tijela Za brzo polijevanje cijelog tijela vrijede ista pravila i isti osnovni uvjeti kao za svako drugo lijeenje hladnom vodom. Prema djelovanju na organizam ovo je najsnanije polijevanje i ne smijemo ga primjenjivati bez lijenikovih uputa. Dobro je i ovo polijevanje usporediti s teh nikom brzog polijevanja koljena i bedara. Pri brzom polijevanju cijelog tijela pacijentu umo tamo glavu runikom tako da mu ui i kosa budu pokriveni Poinjemo s rasprenim mlazom koji treba da see do stranjice, zatim s malo oslabljenim mlazom prijeemo na gleanj, naj snanijim mlazom prijeemo po listu i bedru prema gore, tri puta opiemo krug oko stranjice i po desnoj se nozi vratimo prema dolje. Po lijevoj strani idemo opet prema gore do stranjice oko koje opiemo krug tri puta, podesimo mlaz tako da pacijent lijevom rukom presretne vodu i njome okvasi prsa i predio srca, a tek onda mlazom polijevamo unutranju stranu lijeve noge nadolje. Usmjerimo mlaz na stranju stranu desne ruke koja visi, prijeemo po ruci do lopatice i tri puta je okruimo, odmah zatim idemo po desnoj ruci nadolje, ispod stranjice prijeemo na lijevu ruku i polijevamo je nagore, isto kao i desnu ruku, okruimo lijevu lopaticu, sputamo mlaz po lijevoj ruci nadolje i s oslabljenim mlazom desno od kra ljenice nagore do vrata pa niz kraljenicu. Ispod stranjice okrenemo mlaz na lijevu stranu i polijevamo uz kraljenicu, isto kao i na desnoj strani, najprije prema gore a onda prema dolje. Slijedi polijevanje lene strane tijela. Polijemo desnu nogu pa lijevu, zatim prijeemo na desnu ruku, s nje na lijevu, i naposljetku s neto slabijim mlazom cikcakasto polijemo ci jelu stranju stranu tijela (ukljuujui lea). Zatim se pacijent okrene licem prema poljevau. Na prednjoj strani najprije polijevamo obje noge onako kao pri brzom polijevanju bedara. Zatim idemo po vanjskoj strani desne ruke prema gore do prsiju, dva do tri puta ih okruimo oslabljenim mlazom. Mlaz vode nikad ne smije udarati svom snagom na prsa. Zatim pre lazimo s mlazom opet po desnoj ruci nadolje, ispod stidnog predjela prijeemo na lijevu stranu i po lijevoj ruci do prsa, okruimo ih isto onako kao na desnoj strani u predjelu

176

Knajpovsko lijeenje vodom

Povoj

177

slijepog crijeva, idemo u smjeru puta debelog crijeva prema lijevoj strani i nakon dvokratnog ili trokratnog ponavljanja spustimo se po lijevoj nozi nadolje. Prednja strana se ne polijeva. Pacijent se opet leima okrene prema onome tko ga polijeva, desnu ruku isprui vodoravno naprijed, a glavu nagne malo unatrag. S najjaim mlazom idemo od glenja prema gore do zdjelice, zatim s oslabljenim mlazom po desnoj strani do pazuha, a onda opet jakim mlazom polijemo ruku. Mlaz treba usmjeravati tako da ne zahvati vrat, a pogotovu ne ui. Onda ide mo isto tako po ruci, boku i nozi prema dolje. Sada s oslabljenim mlazom idemo po unu tranjoj strani lijeve noge okrenute prema poljevau prema gore do priblino polovice bedra i opet prema dolje. Pacijent stoji s desnom stranom okrenut prema poljevau; tu stranu po lijemo i tako zavrimo polijevanje desne strane, ali moramo voditi rauna o tome da izmeu zdjelice i pazuha smijemo polijevati samo oslabljenim mlazom. Kad se pacijent okrene, slijedi jo polijevanje tabana, a zatim rasprimo vou kao kiu po cijelom njegovom tijelu. Brzo polijevanje kao kupelj za masau Brzo polijevanje koje primjenjujemo kao kupelj radi masae kombinacija je biljne kupelji (za ope oputanje) i vruega djelominog brzog polijevanja. To djelomino brzo polijevanje za hvaa samo pojedine dijelove koe koji su refleksno povezani s odreenim unutranjim or ganima (kao pri masai vezivnog tkiva). Dijelove koe odreuje tono lijenik. Na sve meke dijelove djelujemo samo s oslabljenim mlazom. Shema brzog polijevanja kao kupelji za masau 1. 5 minuta biljne troetvrtinske kupelji (predio srca je iznad vode, lea su u vodi pri 36 do 38C), 2. vrue brzo polijevanje (oko 41 do 45 C) propisanog dijela koe, 3. 5 minuta troetvrtinske biljne kupelji kao pod 1 (po potrebi dodaje se vrua voda), 4. vrue brzo polijevanje propisanog dijela koe kao pod 2. Hladno samo u sluaju pogrene venozne reakcije, 5. odmor u postelji najmanje sat i pol do dva sata. Brzo polijevanje kao kupelj radi masae moemo primjenjivati samo ako ga propie lijenik.
U

u rano jutro. U jxxretku ne treba da traje vie od 1 do 2 minute, kasnije ga polako produ ljujemo na 5 minuta. Za vrijeme i nakon tranja po rosi moramo se dovoljno utopliti, kao i pri svim postupcima hladnom vodom, s kojima hodanje po rosi ima u svom fiziolokom djelovanju mnogo zajednikog. Tranje po rosi moemo osmiljeno povezati s jutarnjom gim nastikom na otvorenom. Hodanje po vodi Hodati po vodi moemo u kui i izvan nje. Bitno je samo da odreeno vrijeme hodamo po vodi koja nam see do listova ili vie. U kui se moe upotrijebiti kada za kupanje ili korito za pranje, a u nudi moe posluiti i obina abrica, ali u tom sluaju sjedei hodamo po vodi. Na otvorenom moemo u ne previe dubokom potoku ili umjetnom bazenu u vrtu sa svjeom vodom. Dok hodamo po vodi moramo izmjenino dizati noge. I u ovom sluaju vrijedi: to je voda hladnija i svjeija, postupak je to krai i bolji. Ali u svakom je sluaju osnovni uvjet da noge budu tople. Ako ne moe drugaije, treba ih ugrijati toplom kupelji za noge. Poetak reakcije odluuje koliko e trajati hodanje po vodi. Obino traje etvrt do dvije minute. Nakon hodanja po vodi treba se dobro ugrijati, ako je potrebno i u postelji (vidi sliku).

Povoj
U knjizi Moje lijeenje vodom Kneipp je ovako pisao o ulozi i zadaama povoja: Kao to svaki povoj ima svoj naziv, tako i karakteristino djeluje, i kao to se povoji jedan od drugoga razlikuju, razlikuju se i njihova djelovanja. Meutim, svi povoji rastapaju i razaraju tetne tva ri, preuzimaju ih i izluuju te time poboljavaju prirodu. Isto tako izvlae i preuzimaju vru inu iz tijela i smanjuju je ili obratno, prirodi dodaju umjetnu toplinu, ovisno o trenutnim potrebama organizma. Kad je tijelo u vruici, preuzimaju toplinu od njega, a kad je orga nizam hladan, griju ga. Najvanije djelovanje povoja jest poticanje aktivnosti koe. Na taj nain povoji djeluju na ekonomiziranje toplinom, na optok krvi i na ivani sistem. U sluaju bolesti povojem se moe pospjeiti izluivanje tetnih tvari. To znai da povojem moemo utjecati u povoljnom smislu na temperaturu (na primjer u groznici) i krvni otpok i djelovati na ivani sistem. Zbog brojnih ovisnosti izmeu koe i cijelog organizma povoj ne djeluje samo lokalno nego utjee na cijeli niz funkcija u organizmu. Ako je povoj pravilno i dobro napravljen, mora po ticati i pospjeivati rad svih obrambenih i vlastitih ljekovitih snaga organizma. Radi potpu nosti informacije napominjemo da povoji ublaavaju i bolove. Djelovanje povoja ovisi po gotovu o tome koliko ga dugo drimo. Trajanje povoja Koliko e trajati povoj ovisi o tome to njime elimo postii. Hladan povoj treba ili da oduzme organizmu toplinu, ili da u njemu izazove toplinu ili znojenje; zato moramo raz likovati: hladan povoj za odvoenje topline: po pravilu, te povoje stavljamo samo onda kad organizam ima lokalno ili uope previe top line, na primjer u sluaju tekih upala ili velike vruice. Povoj ostaje na tijelu sve dok ne postane topao, najee dvadeset do trideset minuta. Onda ga skinemo i po potrebi stavljamo jo jedanput ili vie puta;

Hodanje bosim nogama, tranje po rosi i hodanje po vodi

Hodanje bosim nogama I lodanje bosim nogama je vrlo vano sredstvo za jaanje i lijeenje. Kad se razumno postupa, primjereno je svakome i izvodivo gotovo svugdje. Osjetljivi i oni koji nisu dovoljno ovrsh, treba najprije po sobi da ponu hodati bosi; u poetku treba da hodaju po sobi bez cipela i arapa samo nekoliko minuta, a to je najbolje povezivati s jutarnjom gimnastikom. Zatim sve dulje hodamo bosim nogama i na kraju i izvan kue. Vani najvie hodamo u posebnim sandalama, jer je kod veine ljudi ronati zatitni sloj koe na tabanima preslabo razvijen. Najpodesnije su one sandale koje pokrivaju samo tabane i imaju samo jedan do dva poprena remena. Najbolje su takozvane knajpovske sandale. Tranje po rosi Tranje ili hodanje po rosi je u odreenom smislu samo otriji nain hodanja bosim nogama, a bit takvog hodanja je da po zelenoj rosnoj travi trkaramo bosi. Zato dolazi u obzir samo

178

Knajpovsko lijeenje vodom

Povoj

179

hladan povoj koji zadrava toplinu ili je stvara: drimo ih na odreenom mjestu na tijelu dok ne izazovu zagrijavanje tog dijela i nakupljanje krvi u njemu, ali pri tome se pacijent jo ne smije znojiti. Takvi povoji obino traju od tri etvrt sata do sat i etvrt Mokru tkaninu treba dobro oeti; hladan povoj za znojenje: ostavljamo ga da djeluje sve dok se bolesnik ne oznoji; najee sat i etvrt do dva sata. Nje govo djelovanje esto ubrzavamo i vruim ajem. Nakon poetka znojenja obino povoj os taje na svom mjestu jo pola sata. Budui da lijenici obino ne propisuju koliko dugo treba povoj djelovati, pokazat emo to na nekim praktinim primjerima. Koliko dugo treba drati hladan povoj - primjeri Ako se bilo gdje na tijelu pojavi teka upala, obino posegnemo za hladnim povojem radi odvoenja topline. Ako je ozbiljna upala krajnika stavljamo povoj na vrat i skidamo ga im se ugrije, ali ga vie puta mijenjamo. Isto vrijedi i za teke upale zglobova. U svim tim slu ajevima povojima zaustavljamo upale da ne prevladaju obrambene sposobnosti organizma i da ih uinimo snoljivijima. Takvi povoji imaju smisla kod svih tekih upala i uope na dijelovima tijela kojima elimo oduzeti toplinu, na primjer kod teke vruice. Povoje koji zadravaju ili stvaraju toplinu stavljamo na odreena mjesta na kojima elimo zadrati veu koliinu krvi koja na ta mjesta donosi i vie obrambenih tvari. Zato te povoje upotrebljavamo prvenstveno kod kroninih bolesti kod kojih je obrambena sposobnost or ganizma smanjena. Kroninu upalu drijela moemo, na primjer, lijeiti samo tako da u or ganizmu potaknemo novu obranu. To moemo postii na razliite naine, a pogotovu tako da stavimo povoj koji zadrava toplinu i ostaje od tri etvrt sata do sat i etvrt i ponovno ga stavimo nakon dulje stanke. Tako se na oboljelom mjestu povea koliina krvi koja je u vezi sa stupnjevanjem upale i poveanom obrambenom aktivnosti organizma. Isto vrijedi za sve kronine upale. Zato, na primjer, i pri kroninim upalama zglobova, kad topline nema dovoljno, primjenjujemo one povoje koji zadravaju toplinu. Ako, na primjer, e limo urediti tok probave, takoer emo posegnuti za povojem koji zadrava toplinu (na primjer povoj na lea); jer bolja opskrba krvlju znai i bolji rad organizma i njegovu veu sposobnost. Povoj za znojenje upotrebljavamo prije svega onda kad znojenjem elimo pospjeiti iz luivanje. Tako, meu ostalim, pri infekcijskim bolestima (na primjer kod gripe i prehlade), pri samotrovanjima ili trovanjima izvana (na primjer, pri trovanju mokraom ili hranom i drugim) - ili pri gojaznosti. Uvijek je pametno posavjetovati se s lijenikom o tome koliko dugo pacijent treba drati povoj. Najei su povoji na prsa, na lea i na listove; ostavljamo ih tri etvrt sata do sat i etvrt, ako lijenik ne propie drugaije; lijenik moe propisati povoje za odvoenje topline ili zadravanje topline, a rjee za znojenje. Mlaki povoj Mlaki ili temperirani povoj primjenjuje se samo ako je temperatura bolesnikove koe oito poviena, na primjer pri velikoj vruici ili nakon vruih kupelji. esto se pogreno misli da ovaj povoj tedi organizam ili da ga titi. On je jednostavno preslab podraaj da bj izazvao odgovarajuu reakciju. Topli povoj Topli povoj je takoer rijedak, jer prilikom povijanja brzo gubi mnogo topline.

Vrui povoj Vrui se povoj, naprotiv, upotrebljava vrlo esto i njime moemo organizmu dovoditi mno go topline. Budui da se prilikom povijanja brzo hladi, naposljetku zapravo djeluje kao topli povoj. Vrste povoja Poznati su nam, dakle, hladni, mlaki, topli i vrui povoji koje primjenjujemo ili s istom vo dom ili s vodom u kojoj su dodaci. Po veliini razlikujemo male, srednje i velike povoje. Meu male povoje koje moemo upotrebljavati bez posebnih opasnosti ubrajamo povoj na ruku do zapea, povoj na cijelu ruku, povoj na nogu do glenja, povoj na listove, povoj na nogu do lista, povoj na cijelu nogu, povoj na vrat, povoj na glavu i manje obloge. Srednji povoji su povoji na prsa, povoji na leda, kratki povoji, donji i gornji. U ovoj sku pini su ve povoji koje pri bolesti ne smijemo upotrebljavati bez dogovora s lijenikom. Veliki povoji su donji ili troetvrtinski, potpuni povoj, panjolski ogrta, mokra koulja, koulja od ilovae, slana koulja i koulja s trinama od sijena. Svi ti povoji snano djeluju na organizam i mora ih propisati lijenik. Opa priprema Samo u dobro ugrijanoj postelji, a najbolje je i u dobro ugrijanoj sobi, smijemo primjenjivati povoje, bilo hladne, mlake, tople ili vrue. Samo u nudi moemo stavljati povoje osobi koja je na klupi za odmaranje. Da se ne bi izgubilo previe topline, pacijenta treba dobro pokriti. Pacijent ne smije etkati dok ima povoj. Na hladno tijelo ne stavlja se hladan povoj. Prije svakog lijeenja hladnom vodom treba dobro ugrijati organizam. To se moe postii u toploj postelji u koju se po potrebi stavi termofor ili toplom kupelji, a rjee masaom ili toplim zraenjem. Pri prethodnom zagrijavanju moemo se pomagati i toplim napicima od domaih ljekovitih trava ili toplim vonim so kovima. Pri svakom povoju noge moraju biti tople (termofor). Ni kod jednoga ozbiljnijeg oboljenja, posebno pri oslabljenom srcu, krvnim ilama i iv cima ne smiju sc primjenjivati povoji bez upute lijenika. Isto vrijedi i za sve velike povoje i zamotaje. Pacijent treba prije svakog povoja obaviti veliku i malu nudu. Povoji se ne smiju primjenjivati ni dan za danom, bar ne na isto mjesto, ako to ne propie lijenik iz posebnih razloga. Uvijek treba prekidati podraaj ili ga mijenjati da ne bismo iza zvali preveliku razdraenost. Opa tehnika povijanja Za struno i uspjeno povijanje potrebna su tri komada tkanine 1. grulx) platno koje upotrebljavamo kao tzv. mokru tkaninu; dolazi neposredno na kou, 2. obino propusno platno (suha tkanina) takozvano meduplatno koje pokriva mokru tka ninu, a za 2 do 3 cm je dulje od flanelske tkanine ili vunenog pokrivaa, 3. vuneni pokriva (deka) ili flanelska tkanina kao vanjski pokriva. Meduplatno ne smijemo zamijeniti tkaninom od nepropusne tvari kao to je na primjer guma, kauuk, plastika i drugo. Ako je ikako mogue, uvijek treba upotrebljavati meutkaninu a ne pokrivati mokru tkaninu neposredno vunenim ili flanelskim pokrivaem. Naime, svrha medutkanine odnosno suhe tkanine jest da uspori isparavanje i uini ga to ravnom jernijim; osim toga ona se lake i pere i isti nego vuneni ili flanelski pokriva u kojima se skuplja znoj i izluevine ako nema medutkanine. Uz to treba da suha tkanina bude dulja od vunenog ili flanelskog pokrivaa da bi se sprijeio dodir s vunenim pokrivaem koji neki

180

Knajpovsko lijeenje vodom

Povoj

181

pacijenti ne podnose. Osim toga, meutkanina se moe i bolje oprati nego vuneni pokriva, tako da cijeli povoj bude to higijenskiji. Povoji su razliite veliine, ovisno o primjeni: irina X duljina 1 0 x 6 0 cm (dvostruko platno) 65 X 65 cm (kvadrat) 7 0 x 9 0 cm (duljina do 110 cm) 80 X 80 cm 80 X 100 cm 80 X 80 cm 80 X 100 cm 80 X 130 cm 80 X 80 cm 80 X 110 cm 80 X 130 do 180 cm 80 X 150 cm (duljina 190 cm) 160 X 160 cm 80 X 190 cm 180 cm irina (gore) 150 cm irina (dolje) 180 do 190 cm duga mokra koulja 1 9 0 X 2 3 0 cm potpuni povoj flanel za parnu kompresu 80 X 100 cm 20 X 75 cm gaice za kupanje runik za kvaenje, pranje 50 X 80 cm (etiri puta presavijen) 20 X 25 cm (dvaput) rukavica za pranje 50 X 50 cm kompresa za srce 250 cm dug panjolski ogrta (koulja) sa 5 cm irokim pojasom oko vrata, ukupan opseg 200 cm, duljina rukava 85 cm, opseg rukava 44 cm; mokra koulja 180 do 220 cm duga, ukupan opseg 180 cm, duljina rukava 55 cm, opseg rukava 44 cm. Veliina vree s trinama od sijena ovisi o tome na kojem mjestu se upotrebljava, na primjer 2 5 x 3 5 cm, 3 0 x 4 0 cm, 3 5 x 4 5 cm, 4 0 x 6 0 cm. Otvor moemo zatvoriti pritiskaima ili posuvratkom. Pritiskai ne smiju dodirivati kou. Umjesto mokre koulje ili panjolskog ogrtaa moemo staviti i potpuni povoj, kao zamjenu za povoj na noge do glenja ili povoj na listove moemo upotrijebiti vlane kratke arape. Vunene arape moraju biti dulje od obinih. Navedene dimenzije vrijede samo za platno. Kako pre sa vi jamo: povoj na vrat povoj na aku povoj na cijelu ruku povoj na stopalo povoj na nogu do koljena povoj na listove povoj na bedro (kratki) povoj na bedro (dugi) povoj na glavu oblog donji i gornji oblog povoj na lea, povoj na prsa trokutasti rubac kratki povoj donji ppvpj /3/4 povoj/ V oblika nepresavijeno (jedan sloj): povoj na cijelu ruku, povoj na cijelu nogu, potpuni povoj; jedanput presavijeno (dva sloja) povoj na vrat, povoj na stopalo, povoj na aku, povoj na listove, povoj na glavu, povoj na lea, povoj na prsa, povoj na krsni predio, kratki povoj i trokutasti rubac; dvaput presavijeno (etiri sloja): donji i gornji povoj; triput presavijeno (osam slojeva): vrui oblozi i komprese.
(hc Dr med Christian ley i dr med. / H. Kaiser: knei[>pkur richtig durchgefuhrt - Lhrenwirth Verlag, 1971)

Prije svakog povijanja pripremimo sve to je potrebno. Pri veim i srednjim povijanjima razgrnemo vuneni pokriva i meuplahtu na postelji i poloimo pacijenta na njih. Saekamo da bolesnik malo ugrije plahtu i pokriva. Moemo odmah poeti primjenjivati male povoje - potujui sve propise koji vrijede za sve povoje - im se dio tijela koji povijamo dovoljno ugrije. Ako lijenik ne propie drugaije, hladne povoje radimo s hladnom vodom, a vrue sa to vruom jer se brzo hlade. A kad se malo ohlade, onda djeluju kao topli povoji. Tople povoje, koji vrlo rijetko dolaze u obzir, umaemo u vodu zagrijanu na 37C, a temperirane povoje u vodu od 20 do 25C Povoje moemo praktino primjenjivati u svako doba, ali velike povoje ne treba lxez do putenja lijenika stavljati jedan do dva sata prije jela i nakon njega. Kod debljih ljudi to vri jedi i za manje povoje, a zadrke nema za mrave ljude i one sa slabom probavom. Tek kad je sve pripremljeno, umoimo platno u vodu, dobro ga omemo da s njega ne kaplje, i stavimo ga na onaj dio tijela koji namjeravamo poviti, tako da se dobro pripije uz tijelo. Izmeu mokrog platna i tijela nikad se ne smiju ostaviti vei zrani mjehuri i nepo krivena mjesta. Obino ponemo povijati iz suprotnog smjera. Kad omotamo mokro platno, na njega to tjenje pritisnemo meutkaninu; meutim, ne smijemo pritisnuti ile niti ometati disanje. Rubovi meutkanine moraju umnogome prijei mokru tkaninu. Na isti nain omo tamo i vuneni pokriva ili flanelsku tkaninu, koji moraju biti od 2 do 3 cm krai od me utkanine. Dio meutkanine koji see preko vunenog pokrivaa posuvratimo prema van i dobijemo mekan, higijenski beprijekoran rub koji ne nadrauje kou a upija znoj. Ako je pri povoju potrebno posuvratiti tkaninu, treba uvijek to uiniti prema van. Povijamo spretno ali bez urbe. Svrha je pri hladnim povojima izbjei mogunost da se pacijent prehladi, a pri vruima sprijeiti nepotrebno i brzo hlaenje povoja. Tople i vrue povoje najbolje je primjenjivati tako da se najprije pod onaj dio tijela koji namjeravamo poviti poloi vuneni ili flanelski pokriva i meutkanina. Tkaninu, takozvani pravi povoj, umoimo u toplu ili vruu tekuinu po mogunosti tek uz samu postelju. Umaemo tako da je s obje strane savijemo do sredine, pripremljenim runikom je omemo, a zatim brzo povijemo. Kad je tekuina vrua, treba paziti da se ne oparimo. Ako se povoj priprema u drugoj prostoriji, tople i vrue |x>voje moemo donijeti do postelje ve umotane u meutkaninu i vuneni pokriva. Kad je pacijent povijen, treba ga dobro pokriti, a najbolje je vunenim pokrivaem i pe rinom. Pri svim povijanjima podvijemo krajeve pokrivaa pod rame, a pacijentove ruke mo raju biti ispod pokrivaa. Pri povijanju tekih bolesnika potreban je i pomonik koji pridrava bolesnika i pomae mu. Postupanje s povojem i nakon njega Dok je na njemu povoj, pacijent treba da je to mirniji i oputeniji, a misli da usmjeri na lijeenje. Uvijek je potreban najvei mir, pacijent ne smije itati niti se na bilo koji nain psi hiki optereivati. Ako su mu u povoju i ruke, onaj tko ga njeguje treba da bude uz njega, ili bar u blizini, da bi pacijent mogao da ga dozove u sluaju potrebe. Ako se bolesnik ne ugrije u hladnom povoju za pola sata, pokuat emo ga ugrijati termoforom ili vruim na picima. Ako se ni tada ne ugrije, treba skinuti povoj. Isto treba postupiti i ako je pacijent u vruem povoju ali se ne zgrije nakon to se povoj ohladi. Ako se, dok je pacijent pod po vojem, pojave bilo kakve slabosti, treba povoj ukloniti, a pacijentu dati kakva sredstva za okrepu dok ne doe lijenik. U takvom sluaju moemo mu dati nekoliko Iloffmannovih ili Kneippovih kapi za srce ili alicu crne kave. Sve druge mjere su u nadlenosti lijenika.

182

Knajpovsko lijeenje vodom

Povoj

183

Ako pacijent pod povojem zaspi, obino ga putamo da spava. Ali u svim sluajevima kad je pacijent slabaan ili povojem elimo postii sasvim odreenu svrhu, moramo mu ski nuti povoj. Soba u kojoj lei pacijent s povojem mora biti dobro provjetrena; kad je vrijeme lijepo moemo otvoriti prozor, ali za vrijeme samog povijanja i odvijanja prozor mora biti zatvoren. Svaki povoj treba to bre odviti. Kad odvijamo povoj s teko bolesnog ovjeka, na pomonik ga mora tako drati da moemo brzo i bez zastoja raditi. Nakon skidanja sva kog povoja pacijent treba da ostane jo najmanje pola sata (naknadno parenje) u postelji. Ug lavnom nije potrebno a ni preporuljivo jako znojenje. Nakon pola sata pacijenta osuimo, ako nije bolestan moe ustati. Po pravilu, nakon povoja pacijenta ne kvasimo niti primje njujemo bilo koji drugi postupak hladnom vodom. Naprotiv, nekim pacijentima nakon pa renja i najmanje pola sata mirovanja prija kvaenje mlakom vodom i zato ga doputamo. Najvie upotrebljavani dodaci za povoje Da bismo pojaali ukupno djelovanje povoja ili postigli odreene ljekovite uinke na poje dinim dijelovima tijela, upotrebljavamo dodatke. To je najee ljekovito bilje, a moe biti i ocat, sol, goruica ili ilovaa. Uglavnom upotrebljavamo odgovarajue ekstrakte ili dodatke kao to su uvarci od ljekovitog bilja. Uvarci od ljekovitog bilja kao dodaci za povoje Trine od sijena: 1 do 3 ake trina od sijena kuhamo u 4 5 litara vode pola sata, a onda procijedimo, ili stavimo u vreicu i kuhamo u njoj. U vruem ili ako je potreban hladni povoj - ohlaenom uvarku namoimo savijenu (unutranju) tkaninu koja treba da bude mokra na tijelu, omemo je i propisno ovijemo. Povoj s trinama od sijena daje se obino vru. Zobena slama: Uzima se koliina kao i za trine od sijena, a i postupak je isti. Cesto se ta dva sastojka i mijeaju za povoje. Povoj sa zobenom slamom stavlja se obino vru. Kamilica: 2 do 3 ake kamilice kuhamo oko etvrt sata u poklopljenoj posudi, a inae postu pamo kao i sa svim drugim biljnim dodacima Povoje s kamilicom obino stavljamo vrue. Preslica: 3 do 4 pregrti preslice kuhamo najmanje pola sata; inae povoj s preslicom pri premamo kao i sve druge povoje s biljnim dodacima. Povoji s preslicom mogu se stavljati hladni ili vrui. Hrastova kora: Obino je upotrebljavamo samo za manje povoje. Zbog toga je obino do voljna samo pregrt hrastove kore. Kuhamo je pola sata, a zatim namoimo tkaninu. Uvarak od hrastove kore ostavlja rune mrlje na rublju, koje se teko odstranjuju. Povoje s hrastovom korom obino stavljamo hladne. Sve druge dodatke od ljekovitog bilja upotrebljavamo na isti nain kao i ove koje smo opisali. Umjesto uvaraka od ljekovitog bilja mogu se upotrijebiti i ekstrakti. Ostali dodaci za povoje Ocat: Na litar vode stavljamo oko 6 do 10 lica vinskog octa ili 1/3 octa na 2/3 vode. Povoji s octom su veinom hladni. Sol: Na litar vode stavimo priblino 12 lice soli. 1 povoji sa soli su obino hladni. Goruino brano: Ovisno o veliini povoja uzmemo 2 do 4 vrkom pune lice brana na litru vode, umijeamo ga u hladnu vodu i ostavimo 10 minuta, a zatim mijeajui dolijemo vrue vode tako da krajnja temperatura bude 45 do 50C. Ako je goruino brano dobro i temperatura odgovarajua, razvijaju se pare koje jako nadrauju onu i nosnu sluznicu. Po voje s goruinim branom stavljamo tople ili vrue.
Povoj na cijelu ruku

Takav povoj obino traje od 10 do 20 minuta (dok koa jako ne pocrveni i pone pei), a ostatke brana uklonimo toplim pranjem. Prsne bradavice i pazuha pokrijemo. Ilovaa: Na 2 do 4 litre vode uzmemo toliko aka suhe ilovae u prahu da dobijemo rijetko blato. Umjesto vode moemo uzeti i uvarak otl ljekovitog bilja i na taj nain poveamo dje lovanje ilovae. Povoji od ilovae su gotovo uvijek hladni. O dodacima za povoje, obloge i parne kupelji govorimo uz svaku vrstu postupka. M a l i povoji Treba usporediti i ono to je o malim povojima napisano u poglavlju Vrste p o v o j a Povoj n a a k u Povoj za aku obuhvaa ruku do malo iznad zapea. Upotrebljava se samo pri lokalnim obo ljenjima ake. Za ovaj povoj presavijemo platno po dijagonali da dobijemo trokut. U trokut presavijemo i meduplatno i vuneni pokriva, a pri tome meduplatno posuvratkom po duljini prelazi preko vunenog pokrivaa. aku stavimo na mokro platno tako da prsti budu okrenuti prema glavnim rogljima plat na i udaljeni od kraja da roglji presavijeni unatrag gotovo potpuno pokriju vanjsku stranu ake. Tada boni rogalj pregibom poloimo na srednji tako da ga pokrije, zategnuto prijee preko vanjske strane ake i vrsto obuhvati zapee. Kraj roglja podvuemo pod aku. Zatim isto to uinimo sa suprotnim rogljem grubog platna. Meutkaninu i vuneni pokriva jednako savijemo. Treba paziti da povoj na svim mjestima dobro prianja a da se nigdje ne urezuje u aku. Mora biti naroito vrst u zapeu (vidi sliku). Povoj na cijelu r u k u Povoj na ruku obuhvaa ruku od ake do ramena. I ovaj bi povoj trebao da djeluje prije svega lokalno, a u tom sluaju povijemo samo oboljelu ruku. Ako elimo postii ope dje lovanje, povijemo obje ruke. Za ovaj povoj ne moramo previjati grubu plahtu u trokut, nego je upotrijebimo u et verokutnom obliku. Gornji dio ruke, uz rame, povijemo tako koso prema van da dobijemo dulju i krau stranu grubog platna. Dulja je strana pri povijanju na vanjskoj strani ruke, a kraa na unutranjoj. Pregibanjem platna, slino kao pri povoju za aku, najprije povijemo aku, a zatim i ruku. Tako e svi dijelovi platna bez nabora dobro prionuti uz cijelu ruku do ramena.

184

Knajpovsko lijeenje vodom

Povoj

185

povoju na nogu do koljena, a zatim i bedro. Sve tkanine moraju glatko prionuti, a posebno treba voditi rauna tla ne pritisnu preponski pregib. Povoj na vrat Ovaj povoj umotava vrat. Tkanine koje u tu svrhu upotrebljavamo treba - po mogunosti - da bar dvaput oviju vrat. Dobro je upotrijebiti runik i to tako da smoimo samo jednu polovicu, a u odreenim prilikama moemo ga upotrijebiti i kao meutkaninu istovremeno. Meutkanina je dulja od druge dvije tkanine. Dobar je i dovoljno velik depni rubac ili po sebno za povoj napravljen rubac. Uostalom, moemo uzeti i vunenu arapu. Koliko e trajati taj i drugi povoji, treba se uvijek posavjetovati s lijenikom. Povoj na glavu Povoj na glavu vrlo rijetko dolazi u obzir, a ovuhvaa cijelu glavu. Kao grubo ili mokro platno moe posluiti runik odgovarajue veliine, odgovarajui komad platna ili ve na pravljena kapica. Tkaninu presavijemo u trokut. Dulju stranicu trokuta povuemo preko ela i sljepoonica unatrag gdje krajevi platna prelaze jedan preko drugoga i gurnemo ih jedan ispod drugoga. Vrak trokuta je okrenut unatrag. Meutkaninu i vuneni pokriva povijemo isto tako ili kao zavoj na glavu. Srednji povoji U vezi s ovim povojima opet skreemo panju na poglavlje Vrste povoja. To je zahvat srednje jaine za organizam i kod bolesnika ga ne smijemo primjenjivati bez tone lijenike upute. Povoj na prsa ()buhvaa dio od pazuha do donjeg ruba prsnog koa. Tipian je primjer za povoj. Stojimo uz bok bolesnika i povijamo od suprotnog boka gdje je i vei dio plahte. Sve plahte moraju glatko prianjati a da pri tom ne ometaju disanje. Zato pacijent mora mirno udisati i izdisati, a mi zategnemo plahtu kad je on na sredini disanja - dakle ne katl [xupuno izahne ili dokraja udahne. Pametno je meduplahtu i vuneni pokriva staviti ispod pacijenta ve prije, a onda mokru plahtu gurnuti isjxxl njega savijenu, brzo je razviti i napraviti povoj. Moemo prostrijeti na |x> stelju sve tri plahte ve pripremljene za povijanje i da pacijent legne na njih.

Produljeni povoj na nogu

Povoj na stopalo Povoj na stopalu obuhvaa stopalo i see neto malo preko glenja. Oba stopala povijemo gotovo jednakomjerno i pravilno, Povijanje se odvija jednako kao pri povoju za aku. Po sebna vrsta povoja za stopalo su mokre, kratke arape. U tu svrhu upotrijebimo posebno za to napravljene arape od lanenog prediva, a u nudi i kratke pamune arape, ali nikako vunene. S tim mokrim arapama postupamo isto kao s povojem: umjesto grubog platna sta vimo dobro oete mokre arape, meutkaninu zadrimo ili je zamijenimo suhom arapom, a isto to vrijedi i za vuneni pokriva koji moemo zamijeniti vunenom arapom. Treba voditi rauna o tome da arape budu redom jedna dulja od druge, da ne bi vani virila mokra arapa (vidi sliku). Povoj na listove Ovaj povoj obuhvaa dio od glenja do koljenskog pregiba. Budui tla je poeljno ope dje lovanje, uvijek povijemo oba lista. Tehnika je vrlo jednostavna, pa svatko moe sam sebi na praviti ovaj povoj. PolazintO od ope tehnike povijanja. Svi omotai moraju biti zategnuti i dobro prianjati. U nudi moemo upotrijebiti runike. Vanjski pokriva ili vuneni pokriva moe poviti obje noge, a ak i Kneipp u svom Testamentu navodi da je doputao upot rebljavati isti runik za mokru i suhu tkaninu istovremeno; u tom sluaju se smoi jedna polovica, a druga upotrijebi kao meutkanina. Povoj na nogu do koljena Ovaj povoj nastaje spajanjem povoja na stopalo i povoja na listove; obuhvaa stopalo i po tkoljenicu do koljenskog pregiba. Obino ga stavljamo obostrano. Slino kao pri povoju na cijelu ruku, ni ovdje ne presavijamo tkaninu u trokut nego je upotrijebimo etverokutno. Obina gruba tkanina za povoj na stopalo odgovara i za kombinirani povoj. Povijamo po jednakim pravilima kao pojedinane povoje, to znai najprije kao povoj na stopalo, a zatim i kao povoj na listove. Povoj na cijelu nogu Povoj na cijelu nogu ili protluljeni povoj na nogu obuhvaa cijelu nogu. Povija se slino kao povoj na cijelu ruku. etverokutnu plahtu pregibanjem na gornjem tlijelu noge (blie trupu) oblikujemo tako da dobijemo dulju i krau stranu. Dulju stavimo na vanjsku stranu noge, a krau na unutranju. Najprije povijemo stopalo i listove, kao pri

Trokutasti rubac

186

Knajpovsko lijeenje vodom

Povoj

187

Trokutasti rubac Trokutasti rubac je relativno teko poviti, jer je malo drugaiji od obinih oblika povoja. Tko nije siguran da e dobro napraviti trokutasti rubac, najbolje je da primijeni obian jx>voj na prsa; jer nestruno napravljen povoj s trokutastim rupcom moe nanijeti veliku tetu. Trokutasti rubac emo napraviti ako kvadratnu grubu (mokru) plahtu presavijemo u tro kut. Dulja stranica tog trokuta see od ramena do ramena preko vrata tako da na svakom ramenu bude jedan kraj rupca, a trei visi na leima. Prije nego to omotamo mokru plahtu u postelji prostremo veliki vuneni pokriva pa meuplahtu iji gornji rub ima 3 do 4 prsta irok posuvratak i see do sredine zatiljka. Kad pripremimo vuneni pokriva i meuplahtu, pacijentu omotamo mokru plahtu kao to smo rekli i izgladimo je da ne bude na njoj nabora. Na prsa stavimo mokru, dobro oetu plahtu, a to moe biti i dugi runik koji dobro pokrije bokove i ujedno povije i obje nadlaktice. Sada od suprotne strane pritegnemo meuplahtu, u jednom ili vie pregiba zategnemo je preko ruku i prsiju i zataknemo izmeu ruku i trupa. Isto to uinimo i na drugoj strani, a rogalj plahte koji je iznad povijene ruke stavimo ispod nje. Na isti nain moramo poviti i vuneni pokriva koji mora biti dulji od mokre plahte. Odgovarajuim presavijanjem vunenog po krivaa pokrivamo i ramena. Oko vrata moemo oviti jo i mali runik da bismo na gornjoj strani imali dobar zavretak i sprijeili da vuneni pokriva grebe po vratu. Kao i pri svim povojima, na kraju pacijenta pokrijemo jo i perinom. Roglje perine treba podvui ispod ra mena (vidi sliku). Povoj na krsni predio Ovaj povoj see od pupka do polovine bedara. Moemo ga lako napraviti ako potujemo osnovne zakonitosti ope tehnike povijanja. Odgovarajuim presavijanjem treba bezuvjetno postii da sve plahte glatko prianjaju i da zbog razliite irine pojedinih dijelova tijela, npr. lx)kova, ne nastanu vei zrani prostori ispod mokre plahte. 1 povoj na krsni predio moemo napraviti sami. Radi povoljnijeg djelovanja na cijelu probavu povoj na krsni predio je po gotovu dobar za mrave ljude; ali treba im ga staviti odmah nakon jela, dakle u vrijeme kad se openito ne stavljaju srednji i veliki povoji (vidi sliku).

Kratki povoj I kratki povoj spada meu srednje povoje po veliini. See od pazuha do jxjlovice l>eara, pa je prema tome istovremeno i povoj na prsa i krsni predio. Ruke se ne povijaju, a to je vrlo ugodno za neke pacijente. Uz plahte za povijanje u obzir dolaze: kao mokra plahta i meuplahta dvostruko pre savijena platnena posteljna plahta, a na kraju i vunena deka. 1 tehniku ovog povoja emo nai u opoj tehnici povoja (vidi sliku). Veliki povoji Medu velike povoje spadaju donji povoj ili troetvrtinsko povijanje, potpuni povoj (povoj cijelog tijela), panjolski ogrta, mokra koulja, posebno slana i s ilovaom, i koulja s trinama od sijena. Kad pravimo ove povoje moramo biti i posebno oprezni da ne nanesemo tetu. Mokru (grubu) plahtu treba uvijek dobro oeti i s nje ne smije kapati; inae se tijelo ne ugrije ili se grije polako i nedovoljno. Lijenik propisuje kada se smije stavljati ovaj povoj. Pri svim velikim povojima mora netko neprestano biti uz pacijenta ili on mora imati mogunost da nekoga dozove. Ako pacijent osjeti slabost, povoj se odmah mora ukloniti, a u ozbiljnijim sluajevima treba obavijestiti lijenika. Ako se pacijent u povoju za pola sata ne ugrije ili se u toplom povoju previe ohladi iako smo mu na noge i uz tijelo stavili termofor i dali vrue napitke, moramo povoj ukoniti. Vie pojedinosti je navedeno u poglavlju Opa tehnika povijanja. Donji povoj ili troetvrtinsko povijanje Ovaj povoj see od pazuha i preko prstiju na nogama. Ruke nisu u povoju. Potrebne su jed nake plahte kao za kratki povoj. Ali dobro je uzeti dvije vunene deke za pokrivanje: onu ko jom namjeravamo poviti trup prostremo poprijeko, a drugu za noge uzduno. Poinjemo |x>vijati odozgo nadolje. Plahte moraju tijesno i glatko prianjati na sve dijelove tijela, kao pri povijanju prsa i krsnog predjela. Obje noge povijamo skupa; ali moramo jedan pregib plahte staviti i izmeu nogu. Stopala povijemo slino kao pri povoju za stopala. Nikad ne smijemo plahte samo ovla staviti na stopala. Kad zavrimo povijanje, korisno je staviti termofor na stopala. Potpuni povoj Potpuni povoj see od ramena do prstiju na nogama a povija i ruke. Povija se slino kao i kratki, s tim to plahte moraju sezati priblino do sredine zatiljka, a da se mogu lx)lje na kraju priljubiti, treba da imaju prema van okrenutu manetu. Sve plah te prostremo u postelji i pripremimo ih za povijanje, a za to vrijeme pacijent lei u drugoj postelji ili eka odjeven dok sve ne pripremimo. Tada legne na mokru plahtu, a na prsa mu stavimo drugo mokro platno, najbolje runik ali dovoljno velik da pokrije i prsni ko sa stra ne. Povija se na isti nain kao pri donjem povoju. Poinjemo na vratu, presavijanjem plahta napravimo dobru zavrnicu uz vrat, zatim preko toga povuemo gornji rogalj plahte sa su protne strane i povuemo ga ispod ramena. Onda povuemo gornji rogalj s te strane preko suprotnog ramena i povuemo ga ispod njega. Prsni ko, donji dio tijela, noge, povijemo kao pri donjem povoju. I stopala moraju biti priljubljena i dobro povijena. Na isti nain oiDO tamo i meuplahtu i vuneni pokriva. Oko vrata moemo opet oviti runik da sve dobio zatvorimo i da vuneni pokriva ne grebe po vratu. Na donji dio nogu i bokove stavimo termofore.

Poyoj na krsni predio

188

Knajpovsko lijeenje vodom

Oblozi

189

panjolski ogrta panjolski ogrta je potpuni povoj pri kojem mokru (grubu) plahtu zamijenimo irokim ogr taem od grubog platna, koji prelazi vrhove prstiju na stopalima i akama. Obuhvaa i vrat. Taj ogrta umoimo u tekuinu koja je najee ista ili slana voda, dobro ga omemo i navuemo na pacijenta koji stoji. Zatim pacijent legne na druge plahte i pokrivae koje pri premimo kao za potpuni povoj. Mokra plahta mora biti pripijena uz tijelo, a drugom plahtom i vunenim pokrivaem povijemo pacijenta kao pri potpunom povoju. 1 u ovom sluaju treba na noge i uz bokove staviti termofore. Mokre koulje Mokre koulje su jedna vrsta panjolskog ogrtaa. Za njih su karakteristine duge, na stranjoj strani otvorene plahte za povijanje koje slie na koulju, ali su krae od panjolskog ogrtaa. Mokro platno ne pokriva stopala i ake. Inae je tehnika ovih povoja jednaka tehnici pa njolskog ogrtaa. Kouljoliko platno namoimo u vodi kojoj je najee dodana sol, glina ili trine od sijena. Kad je koulja slana, povijamo je obino hladnu, a vruu kad nalae temperatura paci jentovog tijela. Na pet litara vode stavljamo 1/4 kg soli, a na manje vode toliko manje soli. Koulja namoena u glinu gotovo uvijek samo hladna dolazi na tijelo. Umoimo je u blat njavu vodu koju napravimo od nekoliko litara vode i nekoliko (2 do 3) aka praha od gline ili ljekovite zemlje i dobro promijeamo. Ako pacijenta povijamo u platnenu koulju umoenu u uvarak od trina od sijena, ve inom je stavljamo vruu. Uvarak napravimo kuhanjem 2 do 3 ake trina od sijena u 5 litara vode. Koulju dobro omemo i vrlo brzo njome povijamo pacijenta da se ne ohladi previe.

Oblog odozgo

Donji oblog ili oblog odozdo Donji oblog je kad mokru tkaninu stavimo tako da obuhvaa pacijentova leda a see od ra mena do polovice bedara; ne pokriva prednje povrine tijela i bokove. Meduplahtom i vu nenim pokrivaem umotamo cijelo tijelo, kao pri kratkom povoju. I donji oblog je veinom hladan, rijetko vru, a moe imati jednake dodatke kao pri povojima. Po jaini djelovanja na organizam odgovara srednjim povojima. Mali oblozi Male obloge stavljamo na srce, trbuh i elo. Znamo jo i brojne druge obloge koji nose imena po dijelovima tijela na koja ih stavljamo. 1 za male obloge vrijede ista osnovna pravila kao za povoje. Po djelovanju na organizam odgovaraju malim povojima. Ako je ikako mogue, na mokru, dobro oetu tkaninu stavljamo jo meuplahtu i vuneni pokriva da dio tijela koji obraujemo bude potpuno umotan. Tipian primjer malog obloga je Oblog na trbuh Za oblog na trbuh upotrijebimo vie puta presavijenu plahtu takve veliine da pokrije pred nji dio tijela od rebrenog luka do stidnog predjela. Zavisno od svrhe smoimo tkaninu koja dolazi uz tijelo u hladnoj ili vruoj vodi i dobro oetu stavimo na trbuh. Na nju stavimo suho meduplatno i vuneni pokriva i trbuh potpuno povijemo. I ovdje treba da je medup latno dulje od vunenog pokrivaa. Hladne obloge uklanjamo kad se ugriju a vrue kad se ponu hladiti, obino nakon sat do sat i etvrt. Oblog na trbuh moemo vie puta ponoviti, a to ovisi o zdravstvenom stanju. Ali o tome mora odluiti lijenik.

Oblozi
Lijeenje oblozima nalik je lijeenju povojima, a razlika izmeu njih je u tome to mokro (grubo) platno ne povija sa svih strana dio tijela koji se lijei, nego se presavija po vie puta i pokriva samo dio tijela ili lijeenog dijela tijela. Zbog toga oblozi djeluju vie lokalno nego pravi povoji; ali se mnogo cijeni i njihovo ope djelovanje. Uz razliite male obloge koje moemo stavljati gotovo na svaki dio tijela, poznata su nam uglavnom dva vea oblika obloga; gornji i donji.

Vei oblozi Gornji oblog ili oblog odozgo Kao mokru tkaninu za gornji oblog upotrebljavamo vie puta presavijenu platnenu plah tu koja pokriva prednju stranu tijela od pazuha do sredine bedara. Mokra tkanina zahvaa vrlo malo bokove, a leda nimalo. Meduplahtom i vunenim pokrivaem povijemo cijelo tijelo kao pri kratkom povoju. Gornji oblog dajemo veinom hladan, s dodacima ili bez njih (dodaci su isti kao kod povoja). Ali rijeko kad primjenjujemo vrui gornji oblog. Po jaini djelovanja na organizam gornji oblog je zahvat koji odgovara priblino srednjem povoju.

Parne komprese Parne komprese su poseban oblik vruih obloga, a posebno su omiljene u kui. 1 one se pri mjenjuju prije svega za lokalno lijeenje, pogotovu za uklanjanje greva i bolova. Mogu se

190

Knajpovsko lijeenje vodom

Oblozi

191

Laneno sjeme: Oblog od lanenog sjemena pripremimo slino kao oblog od krumpira. Ovisno o veliini dijela tijela koji obraujemo skuhamo 2 do 4 ake lanenog sjemena u gustu uljanu kau koju treba neprestano mijeati dok se kuha. Kau namaemo na krpu od lanenog platna koju vie puta presavijemo i stavimo je na oboljeli dio tijela kao parnu kompresu. 1 u ovom sluaju moramo taj dio tijela poviti suhom plahtom i vunenim pokrivaem. P i s k a v i c a ili g r k o s i j e n o (biljka je Trigonella foenum graecum, a droga Foenum graecum): Oblog od piskavice pripremamo slino kao oblog od lanenog sjemena. Ovisno o ve liini obloga u hladnu vodu stavimo 2 do 3 ake mljevenog sjemena piskavice, polako i stal no mijeamo i kuhamo. Gustu kau prenesemo na krpu od lanenog platna, presavijemo je kao pri parnoj kompresi, i umotamo u vunenu ili flanelsku tkaninu pa stavimo na oboljelo mjesto. Preko nje stavimo suhu plahtu i vuneni pokriva. Prosena kaa: Oblog od prosene kae pripremamo na isti nain kao ostale kaaste obloge. Sve ovo vrijedi i za ostale kaaste obloge koji se povremeno primjenjuju.

Zamotaji Lijeenje zamotajima je oblik knajpovskog lijeenja srodan lijeenju kaastim oblozima i esto dobro dode kad se lijeimo kod kue. Ti zamotaji su najee: vrua vrea s trinama od sijena, hladan ili vru zamotaj od ilovae i oblog od sira. Z a m o t a j i s t r i n a m a od s i j e n a ili vrea s i j e n a Cesto pri lijeenju na knajpovski nain dolazi u obzir vrea sijena: ona djeluje dubinski, od nosno izaziva djelovanje i u unutranjosti organizma dokle vie ne see utjecaj drugih obloga ili je preslab. Djeluje prije svega lokalno, ali i na cijeli organizam. Vreu sa sijenom moemo staviti skoro na svaki dio tijela. Veliinu prilagoavamo sva kom pojedinom dijelu tijela. Moemo istom pacijentu staviti i po vie vrea sijena najedanput (vidi sliku). T e h n i k a : Posebno pripremimo vreicu od gruboga lanenog platna i u nju stavimo to liko trina od sijena da sloj bude debeo od etiri do pet prstiju. Tada vreicu proijemo ili na drugi nain zatvorimo, ali ne metalnom dugmadi. Stavimo je u lonac, prelijemo vrelom vodom i poklopimo. U vruoj vodi treba da stoji 10-15 minuta. Zatim izvuemo vreicu iz tekuine i dobro je istisnemo. Kod kue je najbolje da je stavimo izmeu dvije kuhinjske daske za sjeckanje ili neega slinog i stanemo na gornju dasku. Pri tome treba vreicu sa sijenom vie puta okrenuti da se zaista dobro ocijedi. Ocijeenu vreicu umotamo u vunenu tkaninu ili gumu i brzo je prenesemo pacijentu u postelji da se ne bi previe ohladila. Vreica sa sijenom se moe pripremiti i u vodenoj pari. Kad vreicu sa sijenom stavljamo na pacijenta, ona mora imati pravu temperaturu. Mora biti topla a ne vrua, i ne smije biti previe mokra. Toplinu provjeravamo na svom licu ili vanjskoj strani ake, kao mjestima najosjetljivijim na visoke temperature. U postelji mora ve biti pripremljena suha plahta i vuneni pokriva. Vreicu sijena naj prije oprezno stavimo na pacijenta. Tek kad dobije temperaturu koja je pacijentu ugodna, pri tisnemo je na odreeni dio tijela suhom tkaninom i vunenim pokrivaem. Ako lijenik ne propie drugaije, vreica sijena treba biti na pacijentu tri etvrt sata do sat i etvrt, ako se prije ne ohladi. Nakon skidanja vreice treba se najmanje pola sata od marati u postelji da bi prestalo djelovanje. Tek onda moemo primijeniti mlaku vodu, najlx)lje kao potpuno kvaenje.

staviti na gotovo svaki dio tijela. Uz uobiajene tri tkanine za parne se komprese daje i et vrta, vunena ili flanelska, u koju se umotava mokra tkanina. Tehnika: Tkaninu, toliko veliku da u etiri do osam slojeva pokrije lijeeni dio tijela, umoimo u vruu vodu i ostavimo nekoliko minuta u njoj. Zatim je brzo izvuemo iz vrue vode, ako ne moemo drugaije onda kukom ili slinim alatom i stavimo na pripremljeni runik i omemo. Sto vreliju tkaninu omemo, to e dulje drati toplinu. Zatim je sta vimo na vunenu ili flanelsku tkaninu tako da na donjoj strani oko nje bude samo jedan sloj vunene ili flanelske tkanine a drugdje bude potpuno pokrivena flanelskim ili vunenim po krivaem. Tu kompresu stavimo na onaj dio tijela koji lijeimo tako da na kou doe strana s jednostrukom vunenom ili flanelskom tkaninom. Zatim preko svega povijemo meuplahtu i vuneni pokriva kao pri potpunom povoju. Parnu kompresu stavljamo obino onoliko vru u koliko pacijent moe podnijeti. Kad se ohladi uklonimo je i po potrebi napravimo iznova. Nakon parne komprese openito treba poivati u postelji 1/2 sata do 1 sat, a nikada ne pri mjenjivati neki hladni postupak. Kafiasti oblozi Kaasti oblozi su vrsta parne komprese. Kaa za ovu vrstu obloga moe se napraviti od raz nih tvari koje dugo dre toplinu; vrue ih stavimo u vreicu ili tkaninu i metnemo na obo ljelo mjesto jednako kao parnu kompresu. Da izbjegnemo opekline najbolje je toplinu pro vjeriti prinosei oblog svom licu ili vanjskoj strani ake. Budui da su lice i vanjska strana ake |x>sebno osjetljivi na toplinu, moemo ih upotrebljavati kao praktino mjerilo za utvr ivanje topline povoja. Kaasti oblog ostavimo da djeluje dok se ne ohladi; nakon njega obi no ne dolazi u obzir nikakav hladni postupak. Za kaaste obloge najee upotrebljavamo ove tvari: K r u m p i r Kaasti oblog od krumpira pravimo od skuhanog neoljutenog krumpira koji jo vru zgnjeimo, kau stavimo u vreicu ili u komad platna i to moemo vreliju umotamo u vunenu ili flanelsku tkaninu isto kao i parnu kompresu, provjerimo toplinu i stavimo na olx)ljclo mjesto. Zatim taj dio tijela dobro umotamo u meuplahtu i vuneni pokriva. 1 pri ovom postupku treba paziti da ne izazovemo opekline.

192

Knajpovsko lijeenje vodom

Parne kupelji

193

Zamotaj od gline Spada medu hladne postupke lijeenja, a u odreenim sluajevima pogotovu pri kro ninim upalama zglobova moe biti vru. Upotrebljava se gotovo iskljuivo za lokalno lijeenje. Od vode i gline napravimo relativno gustu kau koju namaemo na komad plat na ili je stavimo neposredno na oboljelo mjesto. Upotrebljavamo steriliziranu (bez zaraz nih klica) kupljenu glinu koju moemo odmah upotrijebiti, ili duboko iz zemlje izvadimo potrebnu koliinu ilovae i steriliziramo je u to manjim komadiima na ploi vrueg tednjaka oko jedan sat, i dulje, a onda je smrvimo. Zamotaj od gline umotamo i suhom tkaninom i vunenim pokrivaem. Na otvorene rane stavljamo samo steriliziranu glinu. Inae glinu moemo zamijeati ili u istoj vodi ili u vodi i octu ili u uvarku od ljekovitog bilja. Obino drimo zamotaj od gline dok se ne stvrdne. Ako se previe zalijepi ili stvrdne, odstranimo ga toplom vodom. Da koa ne bi uslijed viestrukog stavljanja gline izgubila pre vie masti, to mjesto namaemo maslinovim uljem ili dobrom kremom. Oblog od sira Oblog od domaeg sira ili skute esto upotrebljavamo za hladan zamotaj ili kao oblog. Da pojaamo djelovanje, skuti dodamo malo mlijeka i nekoliko kapi octa, zamijeamo gusto i nanesemo prst debelo na platnenu tkaninu. To stavimo na oboljelo mjesto i omo tamo suhom tkaninom i vunenim pokrivaem. Obino ostaje na tijelu dok se ne pretvori u mrvice i osui. Suhi vrui zamotaji Pravimo ih tako da platnenu vreicu, veliine odreenog dijela tijela, napunimo ljeko vitim biljem ili drugim tvarima, onda je viestrukim okretanjem iznad vrueg tednjaka ugrijemo i vruu poloimo na bolesno mjesto. Da se vreica ne bi previe ohladila, po krijemo je prethodno ugrijanom vunenom dekom. Kad se vreica ohladi, zamijenimo je drugom koju za to vrijeme ugrijemo na tednjaku. Ovi suhi vrui zamotaji primjenjuju se rjee nego vlani.

kod ljudi sa sranim smetnjama i poremeajima krvnog optoka ili koji su nervozni i slabi. Ako se ikako moe, potrebno je prije svake parne kupelji obaviti veliku i malu nudu. I za parne kupelji vrijedi kao i za sve velike zahvate pri lijeenju ne smiju se primjenjivati ne posredno prije glavnih obroka niti dva sata nakon njih. Najprimjerenije vrijeme je ono kad je tijelo ve po prirodi najtoplije, a to je izmeu tri i est sati poslije podne. Ne treba poinjati parne kupelji dok ne bude sve pripremljeno za njih. Priprema parne kupelji i opa tehnika Za parnu kupelj je potrebna posuda, dovoljan je i lonac za kuhanje, vrua voda koja stvara paru i dodaci. Uz to je potrebno i sve ono ime zadravamo paru i usmjeravamo je na dio tijela na koji treba da djeluje. Neprestano stvaranje pare osiguravamo opreznim dolijevanjem vrele vode iz pripremljene posude. U ljeilitima postoje moderne aparature za to. Kod kue moemo upotrijebiti i elektrini grija koji oprezno uronimo u vodu. Kad se primjenjuju vee kupelji pri kojima treba paru pravilno usmjeriti na odreene di jelove tijela ili na cijelo tijelo, obino je potreban jedan ili dva stolca, ili kuhinjski stolac bez naslona za posudu i stolac s naslonom za pacijenta i onoliko runika i deka koliko je po trebno da ogradimo prostor koji zadrava paru. (Usporedi tehniku za pojedine parne kupelji!) Veinom su dovoljne vunene deke, a platnene upotrebljavamo kao suhu tkaninu izmeu pare i vunene tkanine. Uz to je esto potrebna i reetka od letvica, koju stavimo preko po sude iz koje izlazi para Tek kad sve pripremimo i budu zadovoljeni svi osnovni uvjeti, kupelj moe poeti. Ne bi trebalo da para odmah pone svom snagom djelovati na oboljeli dio tijela. Stoga najprije samo malo otkrijemo posudu, a tek kad se pacijent navikne na vruinu, otkrijemo je potpuno. Uvijek je potrebno postupati to opreznije da ne izazovemo opekline. Tijelo ne smije biti preblizu izvora pare. Kod svih parnih kupelji treba da pomae jo jedna osoba. Ako pacijent osjeti slabost ili nesvjesticu, treba prekinuti parnu kupelj. Bolesnik mora lei i mi rovati, ako je potrebno na elo ili srce stavi mu se hladna kompresa. Nakon parne kupelji treba da pacijent malo odlei u postelji do prestanka djelovanja pare. Nije dobro, a u odreenim sluajevima je i opasno, odmah izii ili se jako ohladiti. Prepo ruuje se nakon parenja pokvasiti tijelo mlakom vodom. U knajpovskom nainu lijeenja najvanije su ove parne kupelji: za glavu, za lice, za gornji dio tijela, za stopala, za donji dio tijela i potpuna parna kupelj. Uz svaku od tih kupelji go vorimo i o dodacima za njih. Parna kupelj za glavu Osnovno je voditi rauna o svemu onome to smo naveli za parne kupelji uope. Ova kupelj je zabranjena u sluajevima navale krvi u glavu i teih ovapnjenja arterija. U sluaju bilo koje tee bolesti ne smijemo primjenjivati parnu kupelj za glavu bez lijenikova doputenja. I za ovu kupelj mora uvijek biti prisutan i pomonik. Tehnika: Na stolac stavimo dobro pokrivenu posudu iz koje izlazi vrua para. Na stol cu, nasuprot stolcu s parom, sjedi pacijent koji se rukama oslanja na stolac s posudom za paru. Gornji dio pacijentova tijela je potpuno gol, a za pojasom mu je zataknut runik da se ne smoi donji dio tijela. Zatim preko pacijenta i posude s vodom rairimo veliku platnenu plahtu i dva velika vunena pokrivaa da sprijeimo gubljenje pare po prostoriji i usmjerimo je da se sakuplja oko bolesnikove glave. Posebno moramo voditi rauna da para ne izlazi sa strana! Tek kad sve to bude pripremljeno, pokrivae malo podignemo pa polako i vrlo oprezno otkrijemo posudu s vodom i na nju stavimo reetku od letvica koja treba da titi pacijenta da mu u sluaju slabosti glava ne padne u vrelu vodu.

Parne kupelji
Parna kupelj je nain lijeenja pri kojem vodena para djeluje na pojedine dijelove tijela ili na cijelo tijelo. Parne kupelji su vrui postupci koji veinom izazivaju znojenje. Ovim nai nom lijeenja elimo postii raspadanje i izluivanje tetnih ostataka izmjene tvari i otrovne sadraje izazvane boleu. Osim toga, parne kupelji izazivaju ivahniji rad koe i time utjeu na cijeli organizam, jer je koa povezana sa svim organima i cjelokupnom aktivnou orga nizma. Od parnih kupelji u praksi esto oekujemo i to da uklone greve i ublae bolove. Razumnim i osmiljenim lijeenjem parnim kupeljima ispunjavaju se tri osnovna zahtjeva koja oekujemo od knajpovskog naina lijeenja i k njima se uvijek nanovo vraamo, a to je da otope i razgrade tetne tvari, izvuku ih i izlue iz organizma. Ipak ih ne smijemo upo trebljavati preesto jer izazivaju mlitavost. O emu treba voditi rauna pri parnim kupeljima? Mogu se primjenjivati samo s lijenikovim doputenjem i to u toploj prostoriji. Najee su to postupci koji snano zahvaaju u djelovanje organizma. Potrebno je biti posebno oprezan

194

Knajpovsko lijeenje vodom

Parne kupelji

195

da moe staviti stopala na nju. Ako je posuda s vodom prenisko, treba je staviti na klupicu, sandui ili neto slino. Kad sve bude pripremljeno, posebno osigurano pokrivaima da para ne moe izlaziti, oprezno otkrijemo posudu i preko nje stavimo reetku od letvica ili nekoliko letvica na koje pacijent stavlja noge. Trajanje: 15 do 20 minuta. Dodaci: Prije svega preslica, kamilica i trine od sijena, a i drugi. Oko dvije ake ljeko vitog bilja kuhamo u pokrivenoj posudi ili uzmemo odgovarajuu koliinu ekstrakta ili ulja. Nakon odmaranja pacijenta u postelji, postupak moemo zavriti polijevanjem koljena ili hladnom kupelji za stopala, ali ako je bolesnik sklon grevima ila ne dolaze u obzir nikakvi hladni postupci. Parna kupelj u sjedeem poloaju I za parnu kupelj u sjedeem poloaju vrijede ve spomenuta osnovna pravila. Uope ne do lazi u obzir bez lijenikova doputenja. Tehnika: Potreban je stolac s rupama u sjeditu (to moe biti stolac za obavljanje nude, pleteni stolac ili slino). Bolesnik sjedne na stolac ispod kojega stavimo posudu iz koje izlazi para. Ako nam se uini da je prevelik razmak izmeu sjedita i posude, posudu stavimo na klupicu ili sandui. Bolesnik skine odjeu s donjeg dijela tijela Oko pacijenta i stolca omo tamo plahtu i pokriva i tako ih podvinemo da ne izlazi para. Tek kad sve to pripremimo, oprezno otkrijemo posudu. Trajanje: 15 do 20 minuta. Dodaci: Preslica, ekstrakt smreke, trine od sijena, kamilica i drugo. Za pripremanje do dataka vrijedi sve to je reeno u poglavlju Parna kupelj za glavu. Nakon to se bolesnik odmori u postelji dolazi u obzir hladna polukupelj, polijevanje be dara ili donjeg dijela tijela ili kvaenje, ime zavravamo parnu kupelj. U sluaju bilo kakvih greva (gr mokranog mjehura, bubrene kolike, trbuni grevi i grevi maternice) ne smiju se primjenjivati nikakvi hladni postupci. Potpuna parna kupelj Treba se pridravati svih osnovnih pravila kao i za druge parne kupelji. Ove se kupelji nikad ne rade bez lijenikova doputenja Tehnika: Alio imamo na raspolaganju poseban ormari za parenje, gotovo da i ne trebamo govoriti o tehnici. Ako se parimo kod kue, postupamo isto kao pri kupelji u sjedeem po loaju, samo to pacijent mora skinuti svu odjeu i do vrata ga potpuno pokrijemo i umo tamo sa dvije platnene plahte i dva vunena pokrivaa Osim posude s vodom ispod stolca na kojem pacijent sjedi stavimo jo jednu posudu ispod nogu, kao za parnu kupelj za noge, ali plahte i pokrivai treba da obuhvate obje posude i pacijenta. Trajanje: 15 do 20 minuta (vidi sliku). Dodaci: U obzir dolaze isti dodaci kao za parnu kupelj u sjedeem poloaju. Nakon najmanje pola sata odmora u postelji radi djelovanja parenja, dolaze u obzir po lijevanja ili kvaenja cijelog tijela, ali ne i ako pacijent ima greve, pa makar samo lokalne. Parna kupelj s parom u mlazu Ova se kupelj moe primjenjivati samo uz pomo aparata koji usmjerava mlaz pare na tono odreeno mjesto na tijelu. Za ovu kupelj vrijedi sve ono to smo ve rekli za druge parne kupelji. Ipak treba voditi rauna o tome da se mlaz pare ne usmjerava uvijek na isto mjesto da se ne bi izazvale opekline. Prije usmjeravanja pare na pacijenta treba iz cijevi ispustiti vodu koja se u njoj nakupila.

Trajanje: Priblino 15 do 20 minuta. Ako je potrebno, vrlo oprezno dodajemo vruu vodu (vidi i poglavlje Priprema parne kupelji i opa tehnika), pri emu glava uvijek mora biti daleko od posude s vruom vodom. Dodaci: Obino se upotrebljava kamilica, preslica i ulje od eukaliptusa ili smreke i dru go. U pokrivenom loncu prethodno skuhamo dvije do tri ake ljekovitog bilja, a 15 do 30 kapi ulja od eukaliptusa ili smreke dodamo vodi neposredno prije nego to je otkrijemo. Na kon parne kupelji za glavu najbolje je lei u postelju ne skidajui runik da bi para djelovala jo pola sata. Tek onda moe doi u obzir eventualno kvaenje gornjeg dijela tijela ili lica, ili polijevanje gornjeg dijela tijela ili lica. Parna kupelj za lice Postupak je slian kao za parnu kupelj za glavu, samo to se ostali dio glave zatiti od dje lovanja pare; najbolje runikom koji omotamo oko glave. Parna kupelj za ui Treba potivati osnovna pravila za parne kupelji. Ova kupelj se ne smije primjenjivati bez lijenikova doputenja Naime, vrlo je esta greka da se pri upali srednjeg i unutranjeg uha primjenjuju parne kupelji za ui proizvoljno i bez plana. Tehnika: Iz lonca ili sline posude treba da kroz ljevkasti otvor para ulazi u bolesno uho (lijevak moemo sami napraviti od kovine ili ljepenke). Runikom koji omotamo oko vrata zatitimo vrat i gornji dio tijela da se ne smoe. Trajanje: 10 do 20 minuta. Dodaci: Isti kao za parnu kupelj za glavu. Nakon kupelji treba bar jo pola sata ostati u postelji, a onda moemo pokvasiti lice ili politi ui. Parna kupelj za stopala i za noge I za ovu kupelj vrijede ista osnovna pravila kao i za sve druge parne kupelji. Tehnika: Bolesnik skine odjeu s donjeg dijela tijela i sjedne na stolac na kojem su ve lika plahta i ispod nje veliki vuneni pokriva tako raireni da mogu obuhvatiti i posudu s vodom i donji dio pacijentova tijela i tako sprijee izlaenje pare. Posuda je ispred bolesnika

196

Knajpovsko lijeenje vodom

Parne kupelji

197

Druge male parne kupelji Ovdje dolazi u obzir parenje ake, ruke, listova, stranjice i drugoga. Tehnika se namee sama. Inae vrijedi sve isto kao i za druge parne kupelji.

Sauna
Ve stoljeima je sauna poznata u nordijskim zemljama, prije svega na Skandinavskom po luotoku. U Rusiji je poznata kao banja. Upotreba je vrlo rasprostranjena i prenosi se s koljena na koljeno. Nakon Olimpijade u Berlinu 1936. godine, a pogotovu nakon rata u kojem su se vojnici poblie upoznali sa saunom, ona se proirila i u Njemakoj i drugdje po Lvropi. U godinama nakon rata kad su kupalita, kupatila i ljeilita jo bila u ruevinama, svugdje se poelo misliti na saune. Tako i dan-danas saunu nalazimo u brojnim mjestima i ak u mnogim ljeilitima. Ako je znamo pametno i bez pretjeranih zahtjeva ukljuiti u pre ventivno lijeenje, to jest u aktivnu zatitu zdravlja, u prirodno lijeenje i medicinsku re habilitaciju, moe biti od neprocjenjive vrijednosti. Sauna pospjeuje krvni optok i time pomae ozdravljenju cijelog organizma. O emu treba voditi rauna pri Sauni? U saunu treba ulaziti suh i toplih stopala. Ako se prije ulaska u saunu kupamo radi pranja tijela, treba da se osuimo, i stopala, ako je potrebno, ugrijemo toplom kupelji za stopala. U sauni mora vladati mir i razmiljanje, ne smiju se voditi uzbudljivi razgovori i rasprave. Najprije 10 do 15 minuta samo mirno sjedimo na donjoj od tri klupe koje se stepenasto diu i kroz nos udiemo i izdiemo. Zbog istoe sjedimo na runiku koji treba da upija znoj. Sjedimo s naprijed nagnutim gornjim dijelom tijela i oslanjamo se na ruke tako da nam podlaktice lee na koljenima (vidi crte). Poetnici i oni koji imaju navale krvi u glavu treba da sjede jer ih leanje optereuje; bljedolikima je ugodnije leati. U saunu ne spada ivahno gibanje i masaa. Pitanje je mogu li se sauna i masaa korisno povezati. Uinak saune moemo poveati ako se po koi uda ramo brezovim granicama. Kad istekne vrijeme (10 do 15 minuta, a pri tome nije obavezno da se jako znojimo), ohladimo se jer je to od neprocjenjive vrijednosti. Sauna se kao odlina dopuna dobro ukljuila u knajpovska ljeilita. Ako u saunu dolaze ljudi sa zdravim krvnim optokom, njima je ugodna velika razlika izmeu vrueg zraka i hladne vode, zbog ega se ili kupaju u vodi (jezero ili rijeka) ili po lijevaju cijelo tijelo hladnom vodom. Trebalo bi da uvijek s drugim dijelovima tijela ohlade i glavu ili bar kost iza usne koljke poliju hladnom vodom. Ljudi koji nemaju potpuno zdrav krvni otpok treba da se hlade postepeno, moda ak da postepeno primjenjuju topli pa sve hladniji tu. Ne smijemo zalx>raviti da treba ohladiti i dine putove. Stoga moramo duboko udisati kad se voda ohladi ili kad smo na otvorenom. Ni u vezi sa saunom ne mogu nam biti od koristi krute upute. Prije nego ponovno ulazimo u saunu moramo se opet dobro osu iti i pobrinuti da nam noge budu tople. Ponovni boravak u sauni odvija se jednako kao i prvi. Nastojimo da ne ostanemo pred ugo. Pametno je odmarati se pola sata ili sat nakon saune. U emu je dakle bit saune? To je kupelj u vruem zraku s naletima pare koji se smjenjuju s hladnom vodom. Sauna nije parna kupelj za znojenje, niti je kabina za znojenje (koju neki zovu domaa sauna) niti kabina za znojenje iz koje viri glava, nego je to vrua zrana kupelj s niskom vlagom u kojoj je cijeli ovjek. Relativna vlaga zraka pri temperaturi 70 do 100C ne smije prijei 152. Polijevanjem vode relativna se vlaga za kratko vrijeme podigne

na 50 do 60?; ali vruina mora biti tako velika da poveanu vlagu u najkrae vrijeme upiju drveni zidovi - keramike ploice u sauni su glupost - i vlanost zraka opet ima prvobitnu vrijednost. Koja je zadaa saune? Omoguava vrlo otro mijenjanje podraaja izmeu vrueg zraka i hladne vode. Zbog toga je sauna jako i vrlo djelotvorno sredstvo koje pospjeuje krvni op tok i izmjenu tvari. U obzir dolazi uvijek kad organizam moe korisno prihvatiti te poticaje. Zatim je sauna korisna pri oboljenju aparata za gibanje, pogotovu pri oboljenju kraljenice i nekim funkcionalnim poremeajima bubrega. Uz to je sauna i vrlo djelotvoran oblik jaanja. Lijenik treba da odlui kada ovjek koji nije potpuno zdrav smije u saunu a kada ne. U osnovi je sauna zabranjena ljudima koji se ne mogu znojiti, ljudima s teim sranim smet njama i poremeajima u krvnom optoku, zatim onima s oboljelom titnjaom te nekim bo lestima jetre i zaraznim bolestima.

Aktivno gibanje

199

Aktivno i pasivno gibanje

U Kneippova doba nije se uope govorilo o nedovoljnom gibanju kao problemu, niti je to ima lo tako vanu ulogu kao danas. Motorizacija je tek bila na poetku razvoja. Prva njemaka eljeznica je dodue proradila ve 1835. godine izmeu Niirnberga i Furtha, ali je eljeznika mrea bila mala i veina stanovnitva se nije jo ni jedanput bila vozila vlakom. I automobil (1883) je tada za veinu ljudi jo bio kao neko udo. Motornom letjelicom poletjeli su prvi braa Wright i to tek 1903. godine, dakle nakon Kneippove smrti. Ali usprkos svemu tome go vorilo se o nedostatku gibanja. Razumljivo je, meutim, da je sistematsko gibanje samo meu rijetkim ljudima bilo poznato kao aktivnost koja moe koristiti zdravlju i koja pomae lije enju. Otac gimnastike, l'riedrich Ludwigjabn (1778-1852), inicijator nacionalnog odgoja, tje lesne vjebe je dodue uveo u ivot, ali nije naiao na potrebno razumijevanje. / Sebastian Kneipp spada meu one koji nikad nisu potcjenjivali znaenje gibanja za ouvanje zdravlja, bez obzira na potpuno drugaije uvjete ivljenja. O gimnastici je, na primjer, rekao: Gimnastike vjebe su bile poznate i naim davnim precima; itamo da su stari Germani i Rimljani takvim vjebama jaali miie. Takve vjebe su radila ve i djeca i pomou njih postajala mnogo spretnija i gipkija. Zapravo, miie jaa rad; svakog dana moemo vidjeti da oni ljudi koji nikad nita teko ne rade nemaju ni mnogo snage u miiima. inovnici, obrtnici, uredski ljudi i oni koji nikakvih mogunosti nemaju da jaaju miie i odravaju gipkost zglobova morali bi prihvatiti gimnastiku kao korisno sredstvo, iako se ne slaem s tekim gimnastikim vjebama; pogotovu sranim bolesnicima ne savjetujem teke gimnastike vjebe. Njima je potrebna laka gimnastika disanja (vjebe u disanju oitom). Ali, kao i sve drugo, i gimnastika ima svoje svijetle i tamne strane. Mnogi ljudi u svemu pretjeruju, u to sam se esto osvjedoio. Oni su uvjereni: to vie rade, to bolje; ali pogreno je tako gledati. Korisno postupamo samo onda ako ne elimo najedanput postii sve ono za to je oito potrebno mnogo vremena i strpljenja. Kao to gimnastika moe biti korisna zdravima, u umjerenom obliku moe koristi ti i bolesnima kao ljekovita gimnastika. Skelet je osnova ljudskog tijela i slui za pot poru mekim dijelovima tijela i kao zatita unutranjim organima, na primjer prsni ko i lubanja. Na kosti su privreni miii koji obavljaju odreena gibanja. Te kosti moemo uzeti i kao poluge koje miii vuku i time uzrokuju gibanje. Prema tome, to je snaniji mii, to je gibljiviji zglob i ovjek se lake kree. Cesto se dogaa da neki zglobovi uope nisu upot rebljivi jer zbog ukruenosti zgloba ili druge tegobe nisu pokretljivi. U takvim je sluajevima gimnastika jo preporuljivija, jer je zglob postao neupotrebljiv moda samo zbog okotavanja ili sraivanja To je rekao Sebastian Kneipp. Nakon njegove smrti sve se vie osjealo da se ljudi ne kreu dovoljno i da to ugroava zdravlje modernog ovjeka. Pogotovu nakon prvoga i drugoga svjetskog rata i neuvenog porasta sranog infarkta u preventivnom je lijeenju veliku vanost steklo aktivno i pasivno gibanje, a isto tako u lijeenju i rehabilitaciji. Parola: Aktivnim gibanjem sposoban i akcija Sport za svih, sportska medicina i mnotvo uputa za razumno tjelesno gibanje potvruju vanost tog problema. to danas razumijevamo pod izrazima aktivno i pasivno gibanje? Aktivno gibanje je automatsko gibanje koje regulira organizam i ujedno je jedan od os novnih znakova ivota. Na primjer takva gibanja su: tjelesne vjebe, posebno hodanje (etnje), biciklizam, plivanje, gimnastika i sport.

Pasivno gibanje je gibanje uz pomo druge osobe (na primjer masera ili bolnikog fi zioterapeuta) ili aparata. Zapravo rije je o gimnastici za bolesne i svim vrstama masaa. Izmeu aktivnog i pasivnog gibanja ima brojnih prijelaza i veza.

Aktivno gibanje: fiskultura

Fiskultura kao sredstvo za odravanje zdravlja i radne sposobnosti obuhvaa sve vrste fizike aktivnosti koje slue usavravanju naeg tijela i ovladavanju njime. Takve fizike aktivnosti su tjelesne vjebe, sve vrste sporta i gimnastika u uem znaenju rijei. Tjelesne vjebe i sport Ne moemo potegnuti otru granicu izmeu tjelesnih vjebi i sporta, jer su oni meusobno povezani, a povezuju se i s gimnastikom. Sve su to oblici fiskulture. Svrha tjelesnih vjebi koje je utemelpo Friedrich Ludwig jahn kao poseban oblik fiskulture jest svestrano jaanje tijela i formiranje karaktera Obuhvaa sve prirodne vjebe kao to su tranje, bacanja, skokovi, penjanje, borenje, plivanje, maevanje i natjecanja Sport sistematski njeguje tje lesne sposobnosti a natjecanja ih stavljaju na kunju i jaaju. To bi trebalo biti svrha raznih vrsta sportova Nisu svi oblici tjelesnih vjebi i sportova za svakoga O tome odluuju najrazliitiji i nioci, meu kojima su: trenutno zdravstveno stanje, raspoloenje, dob i razne potrebe za uspos tavljanjem ravnotee i sposobnosti tijela U sluajevima nedoumice posavjetujmo se s lijenikom Ali ne smijemo gubiti iz vida da je za zdravlje isto tako tetno previe fiskulture kao i premalo. Bilo kojim vrstama aktivnog gibanja da se bavimo, moramo razlikovati vjebanje od tre niranja, iako nam esto oba izraza znae isto. Vjebanje Vjebanje je jednakomjerno ponavljanje odreene radnje, odnosno gibanja. Svrha mu je dobro ovladati nekom tjelesnom sposobnosti koja treba da ostane bitnije nepromijenjena. Vjeba, po pravilu, ne znai pravo poveavanje i rast fizikih sposobnosti. Vjeba je potrebna u svim onim sluajevima u kojima bi se fizika sposobnost inae smanjivala tko miruje, ra ili kad poveanje sposobnosti i djelotvornosti nije mogue ili vie nije mogue, kao na primjer u visokoj starosti. Tako, na primjer, nakon ezdeset i pete godine gibanjem samo odravamo dotadanju sposobnost miia, a ne moemo je vie poveavati. Treniranje Meutim, za razliku od vjebe svrha treniranja je sistematski poveavati za tijelo karakteri stine reakcije, a to su odgovori organizma na podraaje. Polagano poveavanje jaine pri podraaju znai istovremeno i poveavanje reakcije. Time se ne samo jaaju funkcije orga nizma, nego se jako poveava i sposobnost organizma za neku aktivnost, organizam podnosi vea optereenja i bolje se prilagoava. Svrha treninga je jako poveavati sposobnost orga nizma. Ali to ne vrijedi samo za muskulaturu, nego i za sve organe i organske sisteme. Tako, na primjer, dobro trenirani skeletni miii po pravilu znae i dobre srane miie, jer izmeu skeletnih i sranih miia postoji stalan odnos. Ali ni treniranje nikad ne pretpostavlja pretjeravanje, jer inae vrijedi pravilo: nakon sva ke prevelike razdraenosti slijedi iscrpljenost, a to je ea i vea iscrpljenost, to se tee or ganizam opet oporavlja.

200

Aktivno i pasivno gibanje

Aktivno gibanje

201

Stoga ova knjiga ne opisuje sportove kojima je svrha postizanje vrhunskog kapaciteta or ganizma. Njome se vie nastoji kazati to se moe uiniti u borbi protiv opasnosti koja prijeti suvremenom ovjeku uslijed nedovoljnoga gibanja, i kako svatko moe postii individualno najvei mogui kapacitet. U okviru ove knjige moemo samo dodirnuti najpoznatije mogunosti koje stoje modernom ovjeku na raspolaganju i koje moe najlake provesti da bi nadoknadio nedovoljno kretanje. Hodanje Nekada tako cijenjeno razumno hodanje danas je gotovo potpuno izalo iz mode, iako je up ravo hodanje neprocjenjivi nain za odravanje i jaanje zdravlja. Mogli bismo izbjei brojne bolesti, pogotovo srani infarkt, ako bismo vie sistematski hodali. U malo promijenjenom obliku vrijedi i danas ono to je rekao Jobami Gotfried Seume (1763-1810): Ilo bi mnogo bolje kad bi se vie ilo. Ali hodanje mora biti neto vie od obine etnje, mada ne smije postati ni gutanje kilometara. Bitni elementi za pravilno hodanje jesu: do odreene mjere uspravno i vrsto dranje, odluan korak i ne prevelika brzina, ali koju moemo polako poveavati. Upravo hodajui treba duboko, jednakomjerno i mirno disati, pri emu je posebno vano posvetiti panju izdisanju. Hodanje moe u zimskim mjesecima biti sport koji bitno jaa zdravlje i pogotovu je primjereno za starije ljude. Ali treba se tako odjenuti da zimska odjea ne ometa kretanje, da se u njoj ne pregrijemo niti prehladimo. Omiljeno i primjereno fiziko gibanje je i biciklizam. Zla motorizirane je dobro da ponesu bicikl koji se moe sloiti, automobilom brzo izau iz grada i na istom zraku u prirodi vo zei bicikl vjebaju pravilno disanje. ak i sobni bicikli koji se danas prodaju u trgovinama sa sportskom opremom mogu vrlo korisno posluiti za treniranje skeletnih miia, a s tim i sranih. Odlini su na primjer za lijeenje nakon infarkta U prodaji ima sobnih bicikla op remljenih razliitim ureajima za mjerenje. U takvim sluajevima lijenik propisuje na koji nain treba poveavati aktivnost na biciklu. Ali treba upozoriti da se uvijek mora vjebati pravilno disanje, jer vonja biciklom otvorenih usta bilo u sobi ili na otvorenom tetna je za zdravlje. Plivanje Od sportova koje moemo zamisliti, plivanje je zasigurno najzdraviji sport. Dok ovjek pliva, tijelo mu se jednakomjerno i svestrano pokree, a fizika snaga i zdravlje poveavaju; uz to se u plivanju krije jo i udesna sposobnost uravnoteenja i oputanja Ali se taj sport ne smije upranjavati jednostrano. Ako ne plivamo predugo, uvrujemo organizam: ne samo da na razne toplinske utjecaje postaje otporno nae tijelo, nego jaa i psiha, razvijamo i od lunost, hrabrost, upornost i prisebnost. Vano je samo da se ne zadravamo predugo u hlad noj vodi i da ponemo oprezno trenirati. Zagrijana tijela ne smijemo skakati u vodu, nego u nju moramo ulaziti polako i postepeno. Ne smije se plivati s punim elucem. Isto tako je samo po sebi razumljivo da je pametno uiti plivanje pod dobrim vodstvom. Posljednjih godina se znatno poveao broj kupalita s plivakim bazenima, posebno s malim bazenima u zatvorenim prostorijama, a znatno je porastao i broj bazena za razgiba vanje u knajpovskim sanatorijima i ljeilitima. S takvim razvojem meutim nailazi i opasnost da podraaji koje kod pojedinaca treba da izazove knajpovski nain lijeenja vodom postanu nedjelotvorni ili premalo djelotvorni, a uspjeh cijele kure doe u pitanje, jer se pojedinci pri plivanju i kupanju radi razgibavanja ne dre plana i propisane mjere primanja podraaja. Li jenik mora osmiljeno ukljuiti plivanje i razgibavanje u cjelokupno lijeenje, inae knajpov ska kura nee postii predvieni uspjeh. Openito vrijedi da izmeu plivanja i prije ili nakon njega primijenjenih postupaka u vezi s lijeenjem treba da prou bar dva sata.

Zimski sport Posljednjih desetljea se povealo znaenje zimskog sporta u gotovo svim njegovim oblicima i on je vrlo pogodan za modernog ovjeka ako se njime bavi razumno i organizam ne op tereuje previe. Zimski odmor proveden na svjeem zraku i na odgovarajuoj visini moe mnogima znaiti dvaput onoliko koliko ljetni odmor. Lijenik esto zakljui da etrnaest dana zimskog sporta znai - pogotovu za zaposlene - vie nego etiri tjedna ljetnog odmora. Klizanje, koje je vrlo naporno zbog odravanja ravnotee, izvanredno je vana dopuna ope gimnastike, naroito za ene. Pri klizanju treba najvie voditi rauna o tome da se ne prehladimo zastajkujui. I skijanje se posljednjih godina mnogo razvija i uspjeno dopunjuje fiziko gibanje. Ski janjem ovjek postaje vrst i gibak, a dobro djeluje i zbog toga jer smo na svjeem i istom zimskom zraku. Skijanje moe koristiti zdravlju samo ako ovladamo potrebnim znanjem. Gimnastika Rije gimnastika dolazi od grkog izraza gvmnos i znai gol. U staroj Grkoj, pradomovini gimnastike, ljudi su vjebali goli. Ali u klasinoj Grkoj je njega tijela i duha imala neobino veliku ulogu. Grki ideal je bila ljepota i snaga (kaloskagathos), to jest jedinstvo gipkosti koja daje ljepotu i snagu; vjerovali su u usku vezu zdravog tijela i uistinu zdravog duha i da jedno bez drugoga nisu mogui. Stoga je u staroj Grkoj gimnastika bila sama po sebi razumljiva. Antika gimnastika bila je sastavni dio ope civilizacije i umjetnosti. Jasno je meutim da nije bila jednostrana obuhvaala je ne samo odreene fizike vjebe nego i cjelokupnu pri mjerenu i osmiljenu njegu tijela prije gimnastike i nakon nje; posveivali su panju i nainu prehrane, koja je vrlo vana za postizanje vrhunskih fizikih i psihikih kapaciteta. U staroj Grkoj se od tjelesnih vjebi pogotovu cijenio peteroboj: tranje, skok uvis, skok udalj, bacanje diska i koplja Uz to su se bavili i streliarstvom, plivanjem, rvanjem, boksom i igrama loptom. I starim Germanima su bili poznati najrazliitiji oblici tjelesnih vjebi, da bi njima mogli mlade ljude osposobljavati za obranu (vidi Tacita i Nibelunge). U njemakom srednjem vi jeku se fiskultura, posebno gimnastika, poela naputati. Njegovali su se samo jo borilaki sportovi, igre loptom i igre kuglom. Jo vie je gimnastika poela zaostajati kad se poelo iriti vatreno oruje, a ugled fiskulture je opet porastao tek pojavom Jabtia, Gutsa i Mutbsa, oeva fiskulture. Moderna gimnastika se po pravilu razlikuje od vjebi gibanja, tjelesnih vjebi i sporta, iako i tu moramo govoriti o brojnim prijelazima Gimnastika po pravilu obuhvaa fizike vjebe bez sprava. Gimnastikom se eli posebnim sistemom vjebi postii opi harmonian razvoj tijela, i gimnastika moe ak prijei u ples (Labartova i M. Wigmannova kola). Danas se plesna gimnastika umnogome ukljuila u odgoj tijela aktivnim gibanjem. U brojnim drutvima za tjelesno vjebanje i sportskim drutvima, ljeilitima i sanatorijima ples je jedan od oblika lijeenja gibanjem na parketu. Poznati su ak ozbiljni pokuaji da se taj oblik tjelesnoga gibanja usmjereno njeguje u posebnim, takozvanim plesnim ljeilinim ho telima i plesnim ljeilitima. Svi gimnastiki sistemi mogu u odreenim granicama imati opravdanje ako razliitim lju dima, pogotovu enama, omoguavaju razliite osobne aktivnosti, jer treba priznati najosnovnije pravilo koje glasi: u gimnastici nema sheme koja bi odgovarala svakomu i bila pri mjerena za svaku dob. Znamo za gimnastike sisteme u kojima su u prvom planu ritmike tjelesne vjebe koje prelaze ve u plesne. A ima opet drugih sistema koji polaze od tjelesne grae i tjelesnih funkcija i kojima je svrha poboljati dranje. Takve su prije svega kole koje potjeu od Mensendiecka i Lobe/anda ili su s njima povezane. kola Bode obuhvaa preteno gibanje, zamah i ritam. Originalna je kola Medan koja upotrebljava male sprave i loptu. kola

202

Aktivno i pasivno gibanje

Pasivno gibanje

203

Suren se posebno visoko popela nakon prvoga svjetskoga rata i radi razliitim spravama kao to su na primjer eljezne kugle, ruice i drugo. Neki drugi sistemi opet njeguju izraznu gim nastiku koja bi trebalo da odreenim gibanjima i tjelesnim poloajima naglaava simbolike duevne predstave i pojmove. Meu glavne zastupnike te gimnastike spa Ja i euritmija R*dolfa Steinera. Izbor iz razliitih kola s razliitim oblicima njemakih tjelesnih vjebi predstav lja uzorna kola koju je osnovao Loga (Hannover). kola Neumann-Neurode poznata je posebno po sistemu gimnastike za dojenad i nastoji ve od najranije mladosti zatititi od pogrenog dranja. Umjesto starih slobodnih vjebi gimnastika bez sprava je prodrla i u njemako tje lesno vjebanje. Trebala bi zamijeniti vjebe na spravama ali dobra je i kao slobodne vje be i vjebe u parteru. Od svih navedenih mogunosti aktivnoga gibanja danas su se oblikovala tri smjera, meu kojima opet ima niz prijelaza. Sport, trim i fit u slobodnom vremenu Sport u slobodnom vremenu nije identian sa sportom u kojem su vani rezultati. Otvo ren je za razvoj novih sportova i igara, koji bi trebalo da onima koji se njima bave priinjavaju jednostavnu vrstu veselja u bavljenju korisnim tjelesnim gibanjem. To je oblik sporta" koji treba da se odvija prije svega u manjim grupama, u obiteljskom i prijateljskom krugu ili krugu kolega bez obzira na dob i spol, a trebalo bi da prije svega obuhvaa prirodne kret nje i igre. Takvim se sportom moemo svugdje baviti. Trim e uvjeriti ljude da za sport u biti nije potrebno nita vie nego odluka da se e limo vie gibati. Trim prikazuje kako je jednostavan sport i sve to je u vezi s njim: vjebe pred televizorom, u stanu, u vrtu, u parku, na obali, na putu. U reklami za trim nema velikih obeanja, govori samo o tome kako e se ovjek dobro osjeati i nai mogunosti za odr avanje veza s drugim ljudima. Fit. To je izraz koji dolazi s engleskoga jezinoga podruja i znai sposobnost, kondiciju, i votnu snagu. Drugim rijeima znai biti u najboljoj formi. Prema tome, kad kaemo fit to znai optimalno zdravlje i optimalnu radnu sposobnost (prema Ju'rgen Palmu, Frankfurt/Main). Ali budui da mogunosti za odgoj tijela aktivnim gibanjem moraju biti prilagoene po jedincu, ve ni naelno nije mogue dati shemu koja bi openito vrijedila. Stoga radije skre emo panju na dobre odgovarajue knjige, na televizijski program i pojedina fiskulturna i sportska drutva, na teajeve gimnastike i drugo. Ne bi se smjelo meutim zaboraviti da odr avanje tijela aktivnim gibanjem mora biti nuan sastavni dio svakodnevne tjelesne njege bez koje nema pravoga zdravlja i prave radne sposobnosti. Gimnastika za bolesne Gimnastika za bolesne je takoer oblik lijeenja aktivnim gibanjem i spada u opsenu dje latnost fizikalne terapije odnosno fizioterapije. Ta se djelatnost nekada zvala ljekovita gim nastika a sada se zove gimnastika za bolesne, ime se naglaava da je rije o nainu lijeenja, 0 terapiji bolesnog ovjeka gibanjem, koju moe nauiti i bolesnik. Gimnastika za bolesne daleko premauje pravu gimnastiku i obino se provodi uz druge fizikalne naine lijeenja (masau, postupke primjenom topline i svjetlosti, medicinske kupelji i druge) a svrha joj je zatititi ovjeka od bolesti, a bolesti ukloniti ili ih ublaiti. Zalazi gotovo u sva podruja me dicine: unutranje bolesti, kirurgiju, enske bolesti, lijeenje djece, neurologiju, psihijatriju, or topediju i posebno lijeenje posljedica nesrea. Gimnastika za bolesne ima vrlo vanu ulogu 1 u spreavanju bolesti i zatiti od njih, na primjer gimnastika za trudnice, zatita od upale

vena, zatita mladih od posljedica nepravilnog dranja i drugo. Ima vanu ulogu i u reha bilitaciji i ponovnom ukljuivanju oboljelih u rad i drutvo. Svrha gimnastike za bolesne je obuhvatiti cijeloga ovjeka. Zato lijeenje gibanjem ne moemo zamisliti bez gimnastike i ma sae (prema prof, dru med. H. Undemamm, Heidelberg). U Saveznoj Republici Njemakoj i nekim drugim evropskim zemljama kolovanje fizio terapeuta je propisano zakonom Provodi se na kolama koje su prikljuene sveuilinim in stitutima. Obrazovanje i praksa provode se na dva kolosijeka, kao gimnastika za bolesne i masaa. U drugim zemljama, na primjer u Demokratskoj Republici Njemakoj, vicarskoj i drugdje, zvanje fizioterapeuta obuhvaa jedno i drugo.

Pasivno gibanje
Masaa Sam Kneipp nije mnogo volio sluati o masai, koja tada jo nije bila ovako razvijeno umijee kao to je danas. Mnogo ljudi s ozljedama iz rata ili nesrea i bolesnika s unutranjim bo lestima podvrgava se masai kao neizbjenom sastavnom dijelu ukupnog lijeenja. Stoga s( danas ni knajpovski nain lijeenja vie ne moe zamisliti bez masae. Rije masaa dolazi od grke rijei massein i znai gnjeiti. Otud gnjeenju tkiva pripada vana uloga u masai. Danas pojam masae obuhvaa mnogo vie. Masaom oznaujemo lokalno djelovanje na kou, miie, vezivno tkivo, ile i ivce istovremeno djelujui na gotovo sve organe i or ganske sisteme. Uspostavljajui normalni tonus tkiva i poboljavajui krvni i limfni optok masaa i posebno ugodno djeluje na cjelokupni optok krvi i sokova. S tim masaa djeluje na organizam i stvara dobro raspoloenje. Osnovni zahvati koji se primjenjuju u masai, a koje ne moemo nauiti iz knjige, jesu: 1. Masaa glaenjem (g laden je). Glaenje tee u smjeru prema srcu, a zadaa mu je po spjeivati vraanje venozne krvi u srce i otjecanje tkivnih sokova. 2. Masaa gnjeenjem ili valjanjem (gnjeenje ili valjanje). To je najvaniji i najdje lotvorniji oblik masae. Djelovanje je usmjereno prije svega na miie. Treba da sprijei i ukloni ukruivanje miia i ubrza cirkulaciju. Masaom se moe dobro djelovati na mli tave i prenapete miie. 3. Masaa trljanjem (trljanje, frikcija). Ovaj oblik masae izvodi se peem, rubom ake ili jagodicama pojedinih prstiju. Masiramo ukrug, jainu polako poveavamo. Svrha ma sae je olabaviti napeta tkiva, odstraniti miinu ukruenost i raspadne produkte izmjene tvari i ublaiti bolove. 4. Masaa lupkanjem, pljuskanjem i sjeckanjem r u k o m (lupkanje, pljeskanje, sjec kanje). Radimo savijenim i rairenim prstima, rubom ake ili stisnutom akom. Ovom masaom potiemo mlohavu kou i poboljavamo opskrbljenost krvlju i tonus miia. Ako je napetost miia poviena, pogreno je primjenjivati ovaj nain masae, jer on samo poveava napetost. 5. Masaa potresivanjem (vibracija). Ovim zahvatima akom ritmiki potresamo poje dine dijelove ili povrine tijela. Gibanje koje tako uzrokujemo prenosi se duboko u unu tranjost tijela. Vibracija djeluje prije svega kao podraaj za ivce. To je jedina masaa koju u velikoj mjeri moemo primjenjivati elektrinim aparatima. Ako poznamo sve zahvate za masau i provodimo ih potpuno, masaa moe izvanredno po moi pri otklanjanju brojnih tegoba. Pa ipak i masaa ima svojih granica. O njima govorimo u nastavku.

204

Aktivno i pasivno gibanje

Masaa nije uvijek primjerena Masirati ne smijemo ovjeka koji ima: bilo koju konu bolest, bilo koju upalu ukljuujui upalu zglobova i zglobnu tuberkulozu, bilo koju akutnu zaraznu bolest, bilo koje ozbiljno srano oboljenje i oboljenje ila. U svakom nejasnom sluaju treba pozvati lijenika i s njim se posavjetovati. Sportska masaa Sportska masaa je posebna grana masae koja je pomono sredstvo za poveavanje sportskih kapaciteta. Primjenjuje se pogotovu kao priprema za treninge i natjecanja. Pri natjecanjima koja dulje traju masaa dolazi u obzir i izmeu pojedinih natjecanja, a i na samom kraju radi uklanjanja umora. Pravilo je da nakon natjecateljskog napora masaa bre okrijepi nego dulje odmaranje. Masaa vezivnog tkiva Masaa vezivnog tkiva zapravo nije prava masaa u smislu pasivnoga gibanja. Vie je rije 0 postupku koji bi trebao da preko vezivnoga tkiva i ivanih putova djeluje na odreene unutranje organe ili organske sisteme. Elisabeth Dicke ju je u suradnji s drom med. H. TeirichLeube dodue razvila kao posebnu tehniku masae, ali ona danas znai mnogo vie od toga. Masaa vezivnog tkiva polazi od toga da se unutranja oboljenja pokazuju kao promjene u tonusu koe, pogotovu u potkonom sloju, a posebno vezivnog tkiva, i da se normalno stanje uspostavlja masiranjem promijenjenog dijela vezivnog tkiva, koje zatim treba da ljekovito dje luje na oboljele dijelove u unutranjosti organizma. Takva masaa moe u rukama strunjaka, specijalno kolovanog masera ili maserke, postii izvanredno mnogo. Ali nestruna osoba moe njome ak nanijeti tetu. Masaa pokosnice Masau pokosnice razvili su prof. Krauss i prof. Vogler. To je tokasto ritmino djelovanje pritiska na pokosnicu, koje djeluje neposredno na mjesto primjene kao podraaj koji hrani. Masaom pokosnice moemo neposredno utjecati na lijeenje pokosnice, kosti i zglobova. Uz to preko refleksnih mehanizama snano utjee na neposrednu okolicu (do otprilike 8 cm) 1 na fizioloka i bolesna zbivanja drugih organa, posebno utrobe, u velikim tjelesnim up ljinama (prof. Vogler, Physiotherapie). Ovdje neemo govoriti o drugim, djelomino spornim, oblicima masae kao to je na primjer drenaa limfnih ila. Odvoenje tekuina iz limfnih ila Odvoenje tekuina iz limfnih ila (drenaa limfnih ila) je zahvat o kojemu moe odluiti samo lijenik specijalist.

Poinak i spavanje kao lijek

Fiziki i psihiki mir neizbjeno su potrebni za zdrav ivot. Budui da nam bez njih ivot ne moe biti zdrav, u svako ih lijeenje i ukljuujemo kao dragocjeno ljekovito sredstvo. Fi ziki odmor, oputanje leanjem, donosi smirenje sranih otkucaja, a s njim i poboljanje kr vnog optoka i cjelokupne prokrvljenosti tijela, ime je ve ispunjen najvaniji uvjet da se ov jek bolje osjea. Ipak bilo bi pogreno naglaavati samo poboljanje krvnog optoka i rada srca; jer i plua, eludac, crijeva i drugi dijelovi utrobe rade mirnije i jednakomjernije, ime postaju jai i sposobniji. U to mirovanje spada i spavanje; ono mora biti u pravo vrijeme, dovoljno vrsto i mora trajati onoliko koliko je potrebno. Stoga emo poneto rei o tomu tajanstvenom prirodnom zbivanju. Spavanjem bi prije svega trebalo da se ovjek nakon napornog rada odmori i opet stekne nove snage. Od svih poznatih sredstava spavanje je najbolje za jaanje snage. Dok spavamo, ivani sistem se odmara. Psihika aktivnost prestaje gotovo potpuno, pogotovo ako se spa va bez tekih snova. Spavanje daje ovjeku snagu za naredni dan, zbog ega je ono neop hodno svim ljudima. Ako mjestimino i susretnemo ljude koji kau da ne spavaju nimalo ili neobino malo, treba da znamo da izuzetak potvruje pravilo. Odraslim ljudima potrebno je najmanje 6 do 8 sati spavanja na dan. Jasno je da to trajanje ovisi o raznim okolnostima koje moda ne moemo uvijek odrediti. Ali ako hoe, ovjek uvijek moe jo poneto postii. Nakon tekog fizikog ili napornog psihikog rada ovjeku je potrebno vie spavanja nego onome koji nije tako naporno radio. Isto tako nije svejedno ni kada spavamo. Svakako da nije bez razloga reeno da sat spavanja prije ponoi vie vrijedi nego sat poslije ponoi. Kas no odlaenje na spavanje, to je postalo loa navika mnogih ljudi, esto je jedan od osnovnih razloga za nesanicu. Nije dobro trajno promijeniti prirodni ritam spavanja: ranim lijeganjem i ranim ustajanjem odravamo dobar san, zdravlje i svjeinu. Posebno treba izbjegavati kasni i uzbudljivi televizijski program! Nesanica, na koju se mnogi ale, moe biti fizikog ili psihikog porijekla; moe biti po sljedica bolesti ili izraz ivanih i psihikih poremeaja. Ako je posljedica bolesti, ovisi o po boljanju ili pogoranju bolesti, a eventualno mogu privremeno pomoi ak i sredstva za spa vanje. Ali kad je nesanica preteno na ivanoj osnovi, uglavnom utjee na raspoloenje. Tko bude stalno vodio rauna o svom spavanju i potanko ga pratio, nee ve zbog toga moi spavati, jer svako nesvjesno djelovanje organizma kao to je i spavanje ometamo ukljuiva njem kontrole. Stoga se i u vezi sa spavanjem treba ponaati bezbrino i ravnoduno. Tako lake postiemo oputenost, toliko potrebnu za spavanje, nego kad briljivo vodimo rauna 0 spavanju. U nekim sluajevima mora u odreenim okolnostima neurolog priskoiti u po mo. Spavanju doprinose i pospjeuju ga veernje etnje, tople kupelji s ljekovitim biljem ili izmjenine kupelji stopala, povoj na listove, oblozi na trbuh, tople kupelji u sjedeem po loaju s odoljenom (macinom travom), a u odreenim sluajevima i troetvrtinske kupelji s biljem. Meutim, temperatura tih kupelji ne smije biti vea od 34 do 36Q kratke hladne 1 vrue kupelji razdrauju i ne dolaze u obzir prije spavanja, jer je ovjek nakon njih bistar i sposoban za bdjenje. Postupke treba vie puta mijenjati i birati sebi primjerene. Moe malo pomoi i aj od matinjaka ili odoljena i hmelja (vidi Ljekovito bilje) koji pijemo uveer, do bro je i uveer popiti au toplog mlijeka sa licom meda. O poslijepodnevnom spavanju mislimo sljedee: onaj tko je vrlo umoran moe sebi mir no priutiti poslijepodnevni san; nije poslijepodnevno spavanje za mnoge ljude ni tako loe kako se esto misli. Za nemirne ljude i one sklone gojaznosti, bolje je da legnu prije ruka

206

Poinak i spavanje

Stanovanje

207

nego nakon njega. ak odmor od etvrt ili pola sata moe donijeti neprocjenjivo korisno oputanje, a objed psihiki i fiziki lake preradimo. I pravo poslijepodnevno spavanje moe u mnogim sluajevima biti toliko korisno za ivce da ga ne smijemo potcjenjivati. Kad nismo sigurni treba da se posavjetujemo s lijenikom. Kad govorimo o odmoru, moramo govoriti i o psihikom odmoru. Psihiki odmor kao ljekovito sredstvo moramo cijeniti jednako kao i fiziki odmor koji je esto uvjet za psihiki. Pod psihikim odmorom, dakako, ne mislimo na lijenost i tupost, nego na oputanje i stanje u kojem odbacujemo optereenost i oslobaamo se napete trke, a to je ono za to je Klati naao tako dobar izraz stvaralaki odmor. A ba taj odmor je suvremenom ovjeku izvan redno potreban. Ljudi danas toliko jure, grabe i napreu se, mnogo faktora svakidanjeg i vota ih psihiki toliko iscrpljuje, omekava i slabi da esto dolazi do psihikih i s njima po vezanih fizikih slomova. Ne smije se rei da se ne moe drugaije! Moe, i te kako moe, ali kod mnogih ljudi tek nakon sloma, kad uistinu vie ne mogu. Ali mogli su i prije toga da su imali dovoljno razuma i prave volje. ovjek se uistinu oputa ako moe nekoliko dana ili tjedana u godini ili jedan dan u tjednu ili bar po nekoliko minuta na dan nai trenutak da moe biti sam sa sobom, da o sebi i ivotu moe ozbiljno razmiljati, a ne samo u urbi i eprkajui po prolom, da se udubi u sebe i vlastitom ivotu opet dade pravi smisao. Ned jeljama i praznicima treba to vie odlaziti u udesnu prirodu i sakupljan nove snage za cijeli tjedan! Ne treba se otimati za sumnjiva zadovoljstva, niti izbjegavati plemenito druenje. Psi hiki mir i oputenost moraju proizlaziti iz psihikog ponaanja koje je potrebno da zrak, svjetlost, voda, hrana, gibanje i mir mogu ovjeku donijeti zdravlje. Takav fiziki i psihiki mir poveava ivotni elan, daje osjeaj snage i stvara ivotnu radost.

matske bolesti, jer su svi predmeti, a pogotovo odjea i postelje, vlani i oduzimaju tijelu toplinu. U vlanim prostorijama su posebno ugroeni tuberkulozni bolesnici. Takve prostorije vrlo brzo nakode i djeci; izgube tek, mrave i problijede. Vlaga unitava i stan. Tapete, na vlake na namjetaju i sam namjetaj dobiju mrlje od vlage i trule. Plijesan i drvne gljivice u odreenim uvjetima potpuno unite grede nosae. Usprkos provjetravanju u vlanim sta novima se obino osjea miris plijesni. Budui da su stanovi vlani zbog greaka u gradnji, treba to prije te greke otkloniti. Radi toga se treba uvijek posavjetovati sa strunjakom, ali vlazi u stanu moe da bude kriv i sam vlasnik stana odnosno stanar. Ako se stan u kojem ivi vie ljudi ne provjetrava dovoljno dok se kuha, pere i sui rublje, zidovi se ovlae vo denom parom kondenziranom na njima, pogotovo hladniji vanjski zidovi. Sto je manji stan i to je vie ljudi u njemu, to je stan vlaniji, pogotovu ako se u istim prostorijama i kuha, pere i sui rublje. Mnogo toga se moe rijeiti redovitim provjetravanjem. Polovicu svoga ivota provedemo u sobi za spavanje. Robert Koch je jednom prilikom rekao: Tuberkuloza je bolest stana ili tonije, spavae sobe. Stoga moramo toj prostoriji posvetiti posebnu panju. Najbolji poloaj za spavau sobu je istok. Treba osigurati mo gunost za dobro provjetravanje. Ako se moe, provjetravati treba tako da onaj tko spava nije izloen propuhu. Za spavau sobu je najprimjerenija najvea i najsvjetlija soba. Os novna pravila su da bude zrana i pregledna. Prozori moraju biti takvi da se mogu zatamniti. I boja zidova mora biti primjerena. Treba dati prednost svjetlijim tonovima: svjetloplava, zelenkasta i ljubiasta boja djeluju smirujue, uta i crvena uznemiruju i sto ga nisu preporuljive. Odjeu koju naveer skinemo ne smijemo preko noi ostavljati u spavaoj sobi. Budui da ovjek provede treinu do dvije petine svoga ivota u postelji, rei emo neto i o njoj. Gotovo veina ljudi posebno na selu spava suvie pokrivena i u pretoploj postelji. Za pokrivanje su najpogodnije vunene deke. Mnogo se upotrebljavaju i perine i jorgani od perja, ali njih treba dobro i struno njegovati: sunce ne smije pasti neposredno na njih jer se perje smeura. Zdrav pokriva treba da bude lak i da proputa zrak. Madrac s konj skom strunom je najbolji i najizdrljiviji, a moe se i dobro oistiti. Obine iane mree su vre i pouzdanije od oprunih. Mladi ljudi oba spola treba da imaju hladne i tvrde leajeve bez opruga. Cijeli leaj - osim jastuka - treba da bude od konjske strune. Ako su stopala hladna, osim vunenom dekom treba ih pokriti i perinom. Dolazi u obzir i vu neni pokriva ili jorgan od pahuljice. Najbolje je leati ravno jer se tako tijelo najbolje odmori i u njemu ne dolazi ni do kakvih zastoja. Jasno je da postelju treba redovito pro vjetravati. Praina s ulice ulazi u zatvorene prostorije kroz najmanje otvore, a donosimo je i obuom i odjeom, tako da se u prostorijama u koje dolazi mnogo ljudi mogu nakupiti velike koliine praine. Nikakve koristi nema ako prainu briemo suhom krpom ili je odstranjujemo ispraivanjem namjetaja, jer time samo podignemo prainu i prenosimo je na drugo mjesto. Ta pecirani namjetaj koji se ne odrava, sagovi, zastori, rezbareni namjetaj i drugo prava su skladita praine. U novoureenom stanu treba da bude malo sagova, zastora, jastuia i sli nog. Stan moe i bez toga biti udoban. Praina se najbolje uklanja usisavaem, a s glatkih povrina je dobro pokupimo i vlanom krpom. Sljedee to treba znati u vezi sa stanom je kakva svjetlost je najprimjerenija. Pravilna svjetlost, pogotovu pravilna dnevna svjetlost, moe nevjerojatno doprinijeti tome da se o vjek dobro osjea i osnovni je uvjet za sve zdrave stanove. Svjetlost, a prije svega sunana, najbolje je dezinfekcijsko sredstvo. Svjetlost pospjeuje i izmjenu tvari u ovjeku. Prejaka je svjetlost tetna za oi. Ako, na primjer dulje vrijeme promatramo bljetave povrine, pojavi se snjeno sljepilo. Prirodno osvjetljenje je najbolje u gornjim katovima, a najslabije u po-

Neto o stanovanju
Pokuat emo rei to je nuno za zdravo stanovanje, iako je to moda samo po sebi ra zumljivo. Je li neki stan zdrav ili ne ovisi o nainu gradnje i o onome tko u njemu ivi. Nas zanima ovaj drugi, stanar. Kad ureujemo stan esto je potrebno znati koja je soba najtoplija po svom poloaju. Bu dui da toplina zraka u sobi ovisi o toplini zidova, treba da znamo koji zid je najtopliji. Od govor glasi: zapadni zid; neto hladniji je istoni, zatim juni. Ispod osunanog krova najtopliji je gornji kat, koji je topliji od svih drugih i zbog zbroja svih izvora topline u zgradi (na pri mjer pei). U najtoplijem ljetu temperature u gornjim prostorima po noi esto iznose 25 do 30C i vie. To svakako ima tetnih posljedica po zdravlje. Naime, u takvoj temperaturi jc ogranieno odavanje tjelesne topline. Stoga se javlja mlohavost, gubljenje teka ili ak prava slahokrvnost. Kod male djece su esti poremeaji u toplini tijela i toplotni udar. Hrana se brzo kvari. Zatitit emo se od pregrijavanja ili ga ublaiti ako redovito provjetravamo pro storije ili neprestano dovodimo svje zrak te primjerenom gradnjom. Stanovi pod krovom nisu dobri ne samo zbog pregrijavanja nego i zbog toga to se zimi jako hlade; mnogo mogu pomoi oplate i izolacija. Zrak u sobi mora biti primjereno vlaan, a pogotovo u prostorijama koje se griju. Od govarajuu vlanost postiemo posebnim aparatima za raspravanje zraka i isparavanje ili vo dom koju ostavimo da isparava. Meutim vlaga u vlanim stanovima je neto drugo, jedan je od najveih uzronika raznih bolesti. Vlani zidovi su uvijek bitno hladniji nego suhi. Stoga se u vlanim prostorijama osjeamo neugodno. esta su i oboljenja, pogotovo prehlade i reu-

208

Poinak i spavanje

drumskim i dvorinim prostorijama. U istoj kui su sjeverne sobe bitno mranije od junih. Odlika umjetne rasvjete je da daje jednakomjernu svjetlost i malo topline. Vrsta svjetlosti mora odgovarati oima, a izvori svjetlosti u stanu ne bi trebalo da uzrokuju zagaivanje zra ka koje moe tetiti zdravlju. I u skromnim prilikama se moe s pravilnim kuanskim ukusom urediti udoban i pri vlaan stan, a bez tog i luksuzni stanovi mogu djelovati odbojno i hladno. Jo i danas je lijep, zdrav i udoban stan najpouzdaniji uvjet za postojanje braka i za sreu obitelji

Suvremena prehrana
Sebastian Kneipp i unapreenje zdrave prehrane
Za odravanje zdravlja i radne sposobnosti vrlo je vano i kako se hranimo. Sebastian Kneipp je to dobro znao. Dodue, u njegovu uenju o lijeenju glavnu ulogu ima lijeenje vodom, ali u mnogim svojim radovima on govori i o jednostavnoj prirodnoj i zdravoj hrani i pre poruuje ju. Upozoravao je osobito na opasnost od prekomjernog jela i davno je ve rekao da industrijski preraena hrana gubi znatan dio svoje vrijednosti. Dobro osjeajui zavisnost ljudskog organizma od prirodnih snaga hrane dao je takve upute i preporuke u vezi s pra vilnom prehranom da ih suvremena znanost o prehrani moe samo jo potvrivati. Tako Sebastian Kneipp nije bio samo inicijator vee brige za zdravlje i odgoj ljudi radi to aktivnije njege zdravlja i samoodgovornosti u vezi s njim, nego je bio i ovjek koji je znao pravilno usmjeravati tokove zdrave prehrane. Za ivota Sebastiana Kneippa, znanost o prehrani nije jo znala ni za kakve vitamine niti za po ivot vane (esencijalne) hranjive tvari. Vrijednost hrane se prvobitno cijenila samo po tome koliko ima kalorija, masti, bjelanevina i ugljikohidrata. Znanost o namirnicama i medicina u ovjeku su vidjeli samo stroj u kojem izgaraju hranjive tvari koje dobiva hranom i koji treba opskrbljivati to veim koliinama bjelanevina. Sebastian Kneipp je ipak znao misliti bioloki i promatrati ovjeka u vezi s prirodom. On je spoznao da se ovjekovo zdravlje i radna sposobnost mogu najpouzdanije ouvati ako se ovjek to bolje uskladi sa ivotnim uvjetima. Sline je misli i prije Sebastiana Kneippa razvijao pruski lijenik C.hristoph Wilhelm Hufeland u svom uenju o makrobiotici. Takvo bioloko gle danje nalazimo ve u Hipokratovoj klasinoj medicinskoj koli. Moderna medicina danas se ivo zanima za mnogostranu povezanost prehrane i rada ljudskog organizma. Desetljeima su lijenici samo periferno obraivali znanost o prehrani i dijetetiku, a danas su te strune discipline u sreditu panje. Da je Sebastian Kneipp sada iv, vjerojatno bi ga rezultati istraivanja u vezi s prehranom i najnovije spoznaje u podruju li jeenja hranom kod razliitih bolesti toliko ponijeli da bi u svom uenju o zdravom ivljenju prehrani posvetio jo vie panje. Ba u Kneippovo doba se prvi put pojavio problem ugro avanja zdravlja preobilnom i neprirodnom hranom, ali nije bilo niega na emu bi mogao temeljiti egzaktno znanstveno obrazloenje. Mogunosti za tako neto stvorene su tek dugo nakon smrti Sebastiana Kneippa. U meuvremenu je znanost o prehrani otkrila mnotvo ranije nepoznatih visokoaktivnih organskih suptancija za koje postoje objektivni i neosporni dokazi da su nuni za odravanje ovjekova zdravlja. Znanost je sve dublje i dublje prodirala u zbivanja koja su u vezi s izmjenom tvari u ovjekovom organizmu, sve dublje je ulazila u tajne stanine izmjene tvari i sve vie znamo o tome kako razne supstancije iz hrane sudjeluju pri tome. Sve vie i vie smo spoznavali da ljudsku hranu ne smijemo prosuivati samo po kalorijama i hranjivim tvarima nego i po njezinoj biolokoj vrijednosti i supstancijama u njoj. Danas se u znanosti o prehrani snano probio pravac koji hranu ocjenjuje kvalitativno i bio loki. Znamo da danas u visokorazvijenim industrijaliziranim zemljama hrane ima dovolj no, ali znamo i to da po svojoj biolokoj vrijednosti ona esto nije takva da bi ovjeku mogla osigurati potpuno zdravlje. Ukratko, ak i kad bi veina ljudi u visokoindustrijaliziranim zemljama bila svaki dan sita i dulje ivjela, prosjenu prehranu ipak ne mo emo ocjenjivati kao najbolju.

210

Suvremena prehrana

Tok izmjene tvari i ovisnost organizma o prehrani

211

esto je krivac za premalu bioloku vrijednost dananje hrane preraivaka industrija kroz koju prolaze vane osnovne namirnice. Sebastian Kneipp jo nije raspolagao nikakvim brojkama iz kojih danas vidimo da u najfinijem bijelom branu i pecivu od njega ima 60 do 100Z manje vitamina nego u peninom zrnu. Isto tako Kneipp nije mogao dokazati da sve vea potronja eera iziskuje i sve veu potronju za ivot vanog vitamina Bi. Iako Kneipp nije sve to znao, on je pouzdanim instinktom osjetio da samo grubo mljeveno ito moe ouvati ljudsko zdravlje i da velika potronja eera i drugih obezvrijeenih ugljiko hidrata mora biti tetna. Znanost danas zna da je najrasprostranjenija greka nae prehrane manjak vitamina Bi i vitamina skupine B, a to nastaje zbog pretene potronje fino mljevenoga bijelog brana, bijeloga kruha, peciva i tjestenine, a i pretjerane potronje eera i slastica. Najnovija istra ivanja su pokazala da na primjer stanovnitvo Savezne Republike Njemake s hranom do biva samo treinu dnevno potrebne koliine vitamina Bi. Ugledni kliniari upozoravaju da zbog manjka vitamina skupine B u hrani mogu nastati smetnje u radu srca i krvnog optoka, probavnih organa, reguliranju vegetativnoga ivanog sistema a i da moe opasti otpornost prema infekcijama. S manjkom vitamina u hrani povezuje se i razvoj kronine lijenosti cri jeva, upalne promjene eluane i crijevne sluznice ili pojava eluanih i crijevnih irova. Tak ve spoznaje i izjave klinike medicine posebno jasno pokazuju koliko uska moe biti veza izmeu hrane koja oskudijeva hranjivim sastojcima i razvoja civilizacijskih bolesti. lanke o tome danas sve ee nalazimo u strunoj medicinskoj literaturi i oni blistavo potvruju op ravdanost nastojanja Sebastiana Kneippa, bircher-hemera ili Wernera Kollathsa da ljudi jedu pri rodnu i punovrijednu hranu. Osim toga te izjave su i pozitivan znak da sve vie i vie us klaujemo mjerila koja treba da nas dovedu do zdravije prehrane. Koji dananji lijenik koji se ozbiljno bavi prehranom ili dijetetskom terapijom moe jo posumnjati u to da zdravija hrana ili osmiljena dijeta mora obuhvatiti punovrijedne namir nice od itarica, manje proizvoda od peninog brana, manje eera i slastica, vie svjee biljne hrane, vie povra, manje masti, vie nepromijenjenih prirodnih biljnih ulja, vie mli jeka i sira i uope znatno manju koliinu hrane. U praksi se dodue svi slaemo da hrana nezadovoljavajue bioloke kvalitete koja vie ne odgovara dananjim ivotnim potrebama unitava zdravlje i da su za ouvanje i vraanje zdravlja potrebni punovrijedna hrana i dijeta s punovrijednom hranom. Ako se ipak ponegdje i pojave donekle razliiti pogledi izmeu istraivaa i lijenika, moemo rei da je svojim preporukama u vezi sa zdravijom prehranom praksa ve daleko prevladala te razlike. U ovom trenutku je pred nama velika zadaa budunosti. ovjeku dananjice moramo to je mogue bre pokazati kako e se osloboditi po zdravlje tetnih greaka u prehrani i osigurati bolju hranu. Treba se pobrinuti za to da se prehrana u drutvenim ustanovama, a naroito u bolnicama, brzo promijeni i postii da lijenika praksa propisuje mnogo vie terapijskih lijeenja nego do sada. Danas moemo vrlo uspjeno prehrambeno-terapijskim na inima lijeenja utjecati na tok brojnih bolesti na koje lijekovima ne bismo mogli tako utje cati. I danas - u stoljeu velikih medicinskih dostignua, koja su rezultat modernih lijekova - spoznajemo da na tok nekih bolesti i tegoba ne moemo ni jednom drugom metodom li jeenja tako lako utjecati kao razumno sastavljenom i po hranjivim tvarima punovrijednom dijetom; to se potvruje naroito kod eluanih bolesti, bolesti crijeva i jetre a tako i kod arteriosklerotinih bolesti ila, kod eerne bolesti i bolesti bubrega. Neki ugledni kliniari, koji rade na katedrama medicinskih fakulteta, u najnovije vrijeme i posebno skreu panju na te spoznaje. Tako, na primjer, F. Heepe, u uvodu svoga rada Vitamini u dijetetskoj i ku hinjskoj praksi pie Uzrok brojnih bolesti i komplikacija lei u nedostatnoj prehrani. S dru ge strane, samo pravilnom prehranom moemo otkloniti brojne smetnje izazvane boleu.

Ako se, meutim, usprkos tomu i danas moda nau jo neki lijenici koji pacijentima i javnosti govore kako je manje-vie svejedno ime se hranimo i da su pitanja dijete i pre hrane uope manje-vie umjetno nategnuta, moramo ovdje odluno rei da takve izjave ne mogu davati lijenici svjesni odgovornosti svoje profesije. Meu pouzdane spoznaje medicine danas spada da ovjekovo zdravlje treba tititi punovrijednom i urednom prehranom, a li jeiti punovrijednom dijetom, i to u smislu koji je svojevremeno pokazao Sebastian Kneipp.

Tok izmjene tvari i ovisnost organizma o prehrani

Ljudski je organizam po svojoj tvarnoj biti ovisan o prehrani. Svaka greka u dovoenju tvari koje su potrebne za izgradnju organizma i pravilno odravanje njegova normalna rada moe uzrokovati smanjenje fizike i psihike djelotvornosti organizma, smanjenje njegove otpor nosti prema bolestima i u krajnjem stupnju pojavu bolesti. Ljudski organizam je sastavljen od stanica, tkiva i organa. Tvari koje organizam dobija hranom odluuju o rastu, odravanju i djelovanju tih stanica i tkiva. Molekule od kojih su stanice tkiva i organi graeni ne ostaju uvijek isti, naprotiv, neprestano se mijenjaju. Ali brzina mijenjanja tvari nije jednaka u svim tkivima i organima ljudskog tijela. Tako razlikujemo tkiva u kojima se tvari mijenjaju vrlo brzo i ona u kojima se ta promjena odvija polako. Neki organi, kao na primjer jetra, ve u etrnaest dana zamijene polovicu svojih bjelanevinskih molekula. U priblino sedam godina cjelokupan ljudski organizam zamijeni sve svoje tvari. Izmjena tvari u naem organizmu zbiva se u obliku neprestanih kemijskih procesa u kojima se razliite tvari grade, razgrauju i mijenjaju. Izmjena tvari je zbroj svih reakcija U svakom ke mijskom procesu, u kojem organizam gradi ili razgrauje tvari, sudjeluju posebne supstancije koje usmjeravaju pojedine reakcije i vode proces prema odreenoj svrsi. Te supstancije, koje spadaju meu najtajanstvenije tvari ivog organizma, zovemo enzimi ili fermenti. U naem se organizmu mogu zbivati samo one izmjene tvari za koje organizam ima na raspolaganju odgovarajue enzime ili enzimske sisteme. Moramo zamisliti da u ljudskom or ganizmu djeluju stotine razliitih enzima od kojih svaki ima sasvim odreenu posebnu spo sobnost djelovanja. Enzimi su veinom od visokomolekularnih bjelanevina povezanih s vi taminima, mineralnim tvarima ili elementima u tragovima. Budui da u prirodi mogu nastati razliite bjelanevine, a ima i mnogo razliitih mineralnih tvari i vitamina, postoje najrazliitije mogunosti da struktura enzima bude razliita, a osobine njihova djelovanja vrlo spe cijalizirane. Bez sumnje je jedna od najvanijih zadaa punovrijedne prehrane da organizam s njom dobiva dovoljne koliine pravih enzima i enzimskih sistema te odgovarajuih tvari koje se u organizam ukljuuju preko iste izmjene tvari, koja se odvija odreeno. Tako se prehranom izmjena tvari odrava i stabilizira. Svaki nedostatak u dovoenju visokovrijednih bjelane vina, vitamina, minerala ili elemenata u tragovima izaziva poremeaj u djelovanju enzima i enzimskih sistema, i ometa tok izmjene tvari. Prema tome, pravilan tok izmjene tvari jedno je od osnovnih i za ivot vanih zbivanja u cjelokupnom organizmu. Ako se izmjena tvari poremeti, posljedice se osjete na svakoj stanici organizma i priprema se povoljno tlo za bilo koju bolest, ili pogorava bolest od koje organizam ve boluje. Iz te povezanosti moemo vrlo dobro razumjeti odnose izmeu prehrane i funkcioniranja organizma. Tko bi elio saznati neto vie o tome kako se zbiva izmjena tvari u naem organizmu, mora pogledati kratak film. Izmjenu tvari u naem organizmu moemo podijeliti na pet stup njeva

212

Suvremena prehrana

Prehrana i osnovna aktivnost organizma

213

1. stupanj: Probava hrane u elucu i crijevima (= probava) 2. stupanj: Primanje sastavnih dijelova hrane u krv i limfu (= resorpcija) 3. stupanj: Primanje sastavnih dijelova hrane u elije, tkiva i organe. Nastajanje ili izgradnja tijelu svojstvenih tvari. 4. stupanj: Dobivanje energije iz sastavnih dijelova hrane u elijama (= oksidacija) 5. stupanj: Izluivanje otpadnih tvari. Kad hrana dode u usta, ponu djelovati probavni enzimi. Njih ima u probavnim soko vima lijezda u usnoj upljini, eluane sluznice, pankreasa i sluznice tankog crijeva. Probavni enzimi su sposobni da hranjive tvari iz hrane rastave i svedu na najmanje sastavne dijelove. Glavne hranjive tvari nae hrane su ugljikohirati, bjelanevine i masti. Molekule tih hra njivih tvari su toliko velike da ne bi mogle kroz crijevnu sluznicu otii u krv ili limfu. Zato je organizam prisiljen razgraditi ih na najmanje sastavne dijelove. Nije toliko vano da iz ove knjige spoznamo svaki pojedini stupanj raspadanja bjelanevina, masti i ugljikohidrata iz pro bavnog trakta, nego je vanije da spoznamo naelo odvijanja tih kemijskih procesa: sve je usmjereno na to da se hranom primljene tvari razgrade u neutraliziranu mjeavinu tako malih djelia da mogu proi kroz membranu crijevne sluznice i ui u ile i limfne ile (resorbiraju se). Drugi stupanj izmjene tvari je vrlo kratak i brz. Kroz membranu crijevne sluznice or ganizam prima najmanje sastavne dijelove hrane iz crijevnog sadraja. Prima ih u krvne i limfne ile te kaemo da organizam resorbira najmanje sastavne dijelove hrane. Sluznica tan kog crijeva je posebno pripremljena za takvo prelaenje. Brojnim naborima i crijevnim re sicama povrina tankog crijeva se znatno povea i dolazi u dodir s njegovim sadrajem. Membranu stanica u sluznici tankog crijeva moemo zamisliti kao najfiniju mreu kroz koju prolaze samo najmanje molekule. Stanice crijevne sluznice aktivno sudjeluju pri usisavanju. Kako e tei usisavanje ne ovisi samo o pritisku na objema stranama membrane. Stanice crijevne sluznice obavljaju razliite radnje pri usisavanju. Potpuno je upijanje hranjivih tvari iz crijeva mogue samo ako je sluz nica neoteena i zdrava. Kad to znamo, moemo razumjeti da je ta posebna zadaa crijeva poremeena ako je crijevna sluznica iz bilo kojeg razloga oteena. Tek nakon usisavanja sastavni dijelovi hrane prenose se preko krvi i limfe do svake sta nice u organizmu. Medu prvim organima je jetra, koja je vrlo vano sredite izmjene tvari. U svakoj jetrenoj stanici nalazi se potpuna garnitura enzima, tako da se u unutranjosti svake jetrene stanice mogu zbivati brojne kemijske reakcije. U jetrenim stanicama je prije svega mo gue da se od najmanjih djelia hranjivih tvari koje dolaze iz crijeva ovdje opet formiraju molekule bjelanevina, masti i ugljikohidrata, a ta izgradnja molekula odvija se onako kako je u tom trenutku najkorisnije za organizam. S tim, razumije se, nije jo ni izdaleka reeno sve to se zbiva u jetrenim stanicama U jetri praktino nastaju (= izgrauju se, sintetiziraju) gotovo sve tvari koje su potrebne organizmu. I veliki dio enzima, s kojima radi organizam, nastaju u jetri. Jetra je upravo nezamjenljiva za dezintoksikaciju toksina (tvari koje nastaju vre njem ili truljenjem) koji uvijek u odreenim koliinama dolaze iz krvi. U popularno pisanim medicinskim radovima esto itamo da je jetra najvea kemijska tvornica u naem tijelu. To je dobra usporedba. Ali na osnovu toga moemo i zamisliti da uslijed greke u radu toga vanog sredita nastaje i nered u cjelokupnoj izmjeni tvari. Zbivanja koja se odigravaju u jetri ve su trei stupanj izmjene tvari. Mnoge tvari koje nastaju u jetri prenose se iz nje u tkiva drugih organa, da se tamo troe kao graevne, po gonske ili funkcionalne tvari. Izgraivanje, raspadanje i mijenjanje tvari koje se neprestano odigrava u stanicama najvaniji je dio zbivanja u izmjeni tvari. Pri tome je za stanice naj vanija izgradnja bjelanevina jer je uglavnom svaka stanica napravljena otl bjelanevina i taj graevni materijal treba neprestano obnavljati.

Svi dobro znamo da stroj moe raditi samo ako ima dovoljno odgovarajuega pogonskog goriva koje moe pretvarati u energiju. Na organizam hranom dobiva pogonsko gorivo, a sve tee tako da se sastavni dijelovi hrane bogati energijom rasporede na sve stanice tijela. Da bi se ivot organizma mogao odravati, mora se materijal koji se nakupi u stanicama, ako ima mnogo energije, pretvarati uz pomo kisika u snagu u tono podeenom izgaranju (= oksidaciji). Svaka stanica je u dodiru s krvnim optokom. Stanica iz njega ne dobiva samo sastojke hranjivih tvari nego i kisik. Bili su potrebni veliki napori da se objasni onaj dio iz mjene tvari koji se zbiva pri razvijanju energije u stanicama. Kao i u svim drugim dijelovima izmjene tvari i ovdje je odluujua uloga enzima koji spadaju u lanac (sistem) dinih fermenata i u cjelini pomau oksidaciju. Neki sastojci nae hrane, na primjer vitamin B2, esencijalna linolna kiselina i eljezo, potrebni su za djelovanje dinih enzima. U svakom sluaju se ak tivnost dinih enzima mijenja i poremeena je ako u hrani nema nabrojenih tvari ili ako ima tvari koje na dine enzime djeluju tetno (na primjer odreena kemijska strana tijela). Nakon oksidacije u stanicama ostaju produkti izmjene tvari - djelomino voda i ugljini dioksid, a djelomino ostaci koji sadre duik - teko topljive tvari koje se tee izluuju kroz bubrege. Ako se razumno hranimo, a organizam neometano mijenja tvari, ostaci izmjene tva ri se redovno izluuju i ne gomilaju se. Ali u odreenim uvjetima organizam ne moe re dovito izluivati ostatke izmjene tvari. Nekada jo nije bilo tako jasno kako se onda ti ostaci odlau. Meutim, danas znamo da se sakupljaju u vlaknastomu vezivnom tkivu koje je ras poreeno svugdje izmeu ila i tkiva. Na putu iz stanice u krv moraju i otpadne tvari koje sadre duik proi kroz zonu vlaknastoga vezivnog tkiva i tu se zaustavljaju na posebnim vlaknima ako ih organizam vie ne moe redovito izluivati. Meutim, vee gomilanje ostataka izmjene tvari na vlaknima vezivnog tkiva izmeu ila i tkiva dovodi do blokade mezenhima (tkivo od kojeg nastaje vezivno tkivo) i ometa izmjenu tvari izmeu stanica i krvi. Takvo stanje ozbiljno ometa izmjenu tvari, a njegova posljedica je smanjenje vitalnosti i sposobnosti tkiva. Takvo odlaganje otpadnih produkata izmjene tvari nepovoljno djeluje i na najmanje ile (kapilare), kad zahvati vlaknaste strukture vezivnog tki va u njihovoj blizini. Dokaz za to su promjene koje je opisao Ottfried Miiller u svojim stu dijama o mikroskopskim prouavanjima kapilara. Puka medicina je zato potpuno opravdano pri lijeenju svih bolesti uvijek posveivala veliku panju odstranjivanju otpadnih tvari iz organizma. To se najlake postie poticanjem organizma na ivahnije ope djelovanje (na primjer lijeenje vodom, terapija disanjem, tera pija gibanjem, njega koe) i hranom koja mora biti tako sastavljena da se to bolje ukljuuje u izmjenu tvari koja se zbiva u organizmu. Ako se jo jedanput osvrnemo unatrag na nabrojene stupnjeve izmjene tvari, jasno vi dimo kako prehrana moe mnogo utjecati na njih i kakve mogunosti imamo da poremeenu i neureenu izmjenu tvari popravimo pravilnom prehranom.

Prehrana i osnovna aktivnost organizma

Disanje, izmjena tvari, krvni optok i obrana od infekcija funkcije su koje nazivamo i nes pecifina osnovna aktivnost organizma, ime elimo naglasiti da je rije o aktivnostima koje su od osnovnog znaenja za ivot. Vitalnost organizma ovisi o neometanom odvijanju tih osnovnih aktivnosti. Poremeaji nespecifine osnovne aktivnosti organizma pojavljuju se ve mnogo prije bolesti i oznauju stupanj takozvane prikrivene bolesti. Patolog Siegmund i li jenik Lothar Diekr/iiier nazvali su poremeaje osnovne aktivnosti organizma vrata u pato-

214

Suvremena prehrana

Hranjivi sastojci u hrani

215

logiju ovjeka. Ponovno, i opravdano, pokazao se kao osnovni cilj prirodne medicine pokuaj utjecanja na nespecifinu osnovnu aktivnost organizma cjelokupnim reguliranjem disanja, pobolj avanjem izmjene tvari, treniranjem krvnog optoka i jaanjem obrambene sposobnosti protiv in fekcija Veseli nas da takve predodbe polako jaaju i u klinikoj medicini, da se ne zatvaramo u previe specijalizirane misli i djela, a pri tome zaboravljamo na organizam kao cjelina Punovrijedna prehrana ili dijeta prije svega treba da djeluju na nespecifine osnovne ak tivnosti organizma Najvaniji je utjecaj na tok izmjene tvari. Tako od punovrijedne prehrane oekujemo da povoljno djeluje na izmjenu tvari i da u organizam unosi dovoljne koliine takvih tvari kao to su bjelanevine, vitamini ili mineralne tvari, koje su potrebne pri na stajanju enzima. Prehrana koja treba da izmjenu tvari kao osnovnu aktivnost organizma odr ava ili ponovno dovede u normalno stanje mora, dakako, obuhvaati punovrijednu hranu bogatu vitaminima i mineralnim tvarima. U prehrani bolesnika moe se dogoditi da zatitna dijetalna hrana nema dovoljno za ivot potrebnih (esencijalnih) hranjivih tvari, zbog ega se uslijed pomanjkanja tvari za nastajanje enzima i enzimskih sistema prikoi izmjena tvari, a postojei poremeaji u izmjeni tvari ili bolesti jo se pogoraju. Prehrana djeluje i na krvni optok. Mikroskopske studije kapilarnog sistema koje je obavio Ottfried Muller uvjerljivo dokazuju kako se na primjer jednolinom prehranom s mesom o teuju najmanje ilice (kapilare). Mikroskopske fotografije kapilara osoba na kojima su vreni pokusi i koje su se jednolino hranile mesom pokazuju kapilare savijene spiralasto kao op ruga i strukturalno promijenjene. Jasno je da se u tako oteenim kapilarama krv sporije pretae. A takva oteenja kapilarne mree nepovoljno utjeu na cijeli organizam i izmjenu tvari, jer kapilare su ile koje su po organizmu raspredene u ukupnoj duini od oko 100.000 km, te prema tome ine silno razgranatu mreu putova kojima se stanice i tkiva cijelog orga nizma opskrbljuju hranjivim tvarima i kisikom. Naprotiv, sirovom biljnom hranom moe se na kapilare utjecati izrazito povoljno; u tom sluaju te najmanje ilice teku u blagim krivi nama koje podsjeaju na ispruenu ukosnicu, a stijenke su im zdrave. Kroz takve kapilare krv cirkulira nesmetano, a to bez sumnje povoljno djeluje na krvni optok i izmjenu tvari. Iz spomenutoga eksperimentalnoga djela Ottfrieda Miillera svakako valja zapamtiti to se moe postii prijesnom biljnom dijetalnom hranom. Odreene funkcije vezivnog tkiva takoer su nespecifina osnovna aktivnost organizma. U vezivna tkiva, koja su svugdje po organizmu, privremeno se odlau produkti izmjene tvari. Ali vezivno tkivo nije samo neka vrsta odlagalita, nego u nekim njegovim elementima se i stvaraju u organizmu potrebne tvari koje reguliraju za ivot vane procese (= humoralna regulacija) ili sudjeluju pri obrani od bakterijskih infekcija. Cjelokupno vezivno tkivo u or ganizmu je sastavljeno od vlaknastog tkiva koje je u blizini ila, od limfnog tkiva i od po sebnog kompleksa tkiva, a nazivamo ga retikulo endotelijalni sistem koji je od posebnih sta nica. Taj kompleks tkiva je mczenhim, iz kojega nastaje vezivno tkivo. Cjelokupno lijeenje ovjeka naruena zdravlja ili bolesna ovjeka pokuava aktivirati i djelovanje mezenhima. To se moe postii masaom vezivnog tkiva ili lijekovima koji sadravaju takve tvari da potiu vezivno tkivo. A mezenhim moemo aktivirati ili njegovo stanje poboljati i odgovarajuom prehranom, to je ovdje i posebno zanimljivo. Hranom se mogu u tijelo unijeti tvari koje djeluju na funkcioniranje i strukturu mezenhima. Uostalom, i ve spomenuta obrana organizma od infekcije njegova je nespecifina os novna aktivnost. Da organizam ne moe stvarati posebne obrambene tvari koje oteuju ili unitavaju tetne bakterije, mi bismo bespomono bili izloeni svim moguim infekcijama. Kao to smo ve rekli, dio te zadae ima mezenhim. Ali u vezi s tim moramo spomenuti i fizioloki vane crijevne bakterije jer vrlo vjerojatno ba ti mikroorganizmi prave posebne tvari koje organizam tite od infekcija. Obrana od infekcija umnogome ovisi o prehrani. Uz

bjelanevine pri tome su vani prvenstveno vitamini. Za obranu od infekcija najpotrebniji su ovi vitamini: A, C, Bi, B2, B6, zatim niacin, pantotenska i folna kiselina. Doktor E Heepe izjavljuje da gotovo svako pomanjkanje vitamina moe uzrokovati poremeaje u obrani od infekcija, a to je - gotovo bismo mogli rei - najtea posljedica prehrane s premalo vitamina. Na kraju moemo jo jedanput naglasiti vanu spoznaju; prehrana nespecifino utjee na organizam. Tek kad znamo to, moemo doi do spoznaje da dijetalna hrana ne djeluje toliko neposredno na bolesti jetre, ili na eernu bolest, tumore, srane tegobe, masnu jetru ili na une kamence koliko djeluje na opu osnovnu aktivnost organizma. Tu poinje posebna uloga prehrane; a budui da bolest veinom naruava ravnoteu osnovnih aktivnosti orga nizma, zadaa je dijetalne prehrane da je odgovarajuom hranom opet uspostavi i time po spjei lijeenje bolesti.

Hranjivi sastojci u hrani

Glavne hranjive tvari u hrani su bjelanevine, masti i ugljikohidrati. Te hranjive tvari op skrbljuju organizam i kalorijama koje mu daju energiju. Ugljikohidrati i masti daju prije svega one kalorije koje su organizmu potrebne za rad, za njegovu osnovnu aktivnost. Bjelanevine se upotrebljavaju prije svega kao za ivot vaan graevni materijal.

Bjelanevine Bjelanevine su organizmu nune hranjive tvari za rast i odravanje stanica, a i za izgradnju enzima i hormona. Ne moemo zamisliti ivot bez bjelanevina. Bjelanevine su organski spojevi s velikim molekulama aminokiselina. Poznate su namirnice s biljnim i ivotinjskim bjelanevinama. Najvanije namirnice sa ivotinjskim bjelanevinama su mlijeko, mladi kravlji sir, sir, jaja, meso i riba Ali biljnih bje lanevina ima prije svega u proizvodima od itarica, orasima, namirnicama od soje, u grahu, povru i krumpiru. Nisu sve bjelanevine u namirnicama ivotinjskog ili biljnog porijekla jednako vrijedne. Tome su razlog razne aminokiseline od kojih su sastavljene. Posebnu ulogu imaju takozvane za ivot obavezne (= esencijalne) aminokiseline. Naposljetku, presudno je kako su pojedini sastavni dijelovi bjelanevina (esencijalne i neesencijalne aminokiseline) pomijeani u hranji voj bjelanevini. Svako odstupanje od optimalnih odnosa primjerenih za upotrebu bjelane vina u ljudskom organizmu smanjuje bioloku vrijednost bjelanevina. E. Kofrdnyi (Max-Planck-Institut fiir lirniihrungsphysiologie, Dortmund) u pokuajima pravljenja bilanci s bjelan evinama prvi je put na ovjeku testirao vrijednost bjelanevina u namirnicama. Prije toga je te pokuse radio samo na takorima. Ali bile su potrebne brojke koje bi neto rekle i o ovjeku. Kofrdnjijevi pokuaji su pokazali koliko su male koliine bjelanevina u odreenim hranjivim tvarima ili mjeavini bjelanevina potrebne da se u organizmu odrava ravnotea bjelanevina ili duika. Iz tih pokuaja i nalaza nastala je nova definicija za bioloku vrijed nost bjelanevina - najveu bioloku vrijednost imaju one bjelanevine koje mogu s najma njom koliinom odravati normalni sastav bjelanevina u organizmu. U svakom sluaju nije od velike koristi poznavanje bioloke vrijednosti pojedinih bjelan evina. U ovjekovoj hrani ne nalaze se samo pojedine bjelanevine nego mjeavine brojnih bjelanevina, a u isto vrijeme probavljene bjelanevine daju bioloku vrijednost svih bjelan-

216

Suvremena prehrana

Hranjivi sastojci u hrani

217

evina koje su ule u tijelo. Bioloka vrijednost bjelanevina uzajamno se poveava. Tako, na primjer, kombiniranim dovoenjem razliitih bjelanevina postiemo veu bioloku vri jednost nego jednakom koliinom pojedinih bjelanevina. Uzajamno poveavanje bioloke vrijednosti bjelanevine bilo je utvreno u svim sluajevima. Pri tome iznenauje nalaz da i na odgovarajui nain kombinirana mjeavina biljnih bjelanevina moe dati najveu bio loku vrijednost. Tako, na primjer, ni bjelanevina iz graha ni ona iz kukuruza nemaju svaka posebno visoku bioloku vrijednost. Ali povoljno pomijeane te dvije biljne bjelanevine jed nake su bioloke vrijednost kao i ivotinjska bjelanevina iz jaja. Tako su Kofrdtiyijevi radovi proirili i produbili nae poznavanje hranjive vrijednosti bje lanevina. Uz to su dali i nove mogunosti za dijetalnu prehranu kod nekih oboljenja jetre i bubrega. Ako moramo, na primjer, pacijenta s uznapredovalim oboljenjem bubrega (bubrezi prestanu djelovati) hraniti namirnicama koje sadre vrlo malo bjelanevina, moemo to ui niti dijetalnom hranom od krumpira i jaja u kojoj ukupno ima samo 20 do 25 grama bje lanevina na dan. U toj maloj koliini mjeavine bjelanevina od krumpira i jaja mjeavina aminokiselina je tako povoljna da time moemo organizam hraniti i dulje vrijeme a da pri tome ne pone gubiti svoj osnovni bjelanevinski sastav. U naoj hrani mora svakog dana biti dovoljna koliina visokovrijednih bjelanevina. Tu koliinu moemo postii ako jedemo mlijeko, mladi kravlji sir, sir, jaja, meso, ribu, punovrijedni kruh, povre i krumpir. I takozvana laka vegetarijanska hrana kojom dobivamo bje lanevine samo iz mlijeka, mladoga kravljeg sira, jaja i povra, a ne od mesa i riba, daje do voljno pravih bjelanevina. Zbog svoje posebne korisnosti ovaj oblik prehrane je vrlo pri mjeren ak pri odreenim bolestima (na primjer teka oboljenja jetre). U hrani odrasloga ovjeka dnevno treba da bude priblino jedan gram bjelanevine na jedan kilogram tjelesne teine. Morali bismo izraunati je li nam ta poeljna koliina bjelan evina uvijek i osigurana s razlinim namirnicama. Za takvo priblino izraunavanje mogu nam pomoi podaci na sljedeoj tabeli. Namirnica - koliina bjelanevina (na 100 g) nemasni sir, manje od 10Z mas. 10 g kruh meki sirovi, 30-452 mas. lOg brano tvrdi sirovi, 30-452 mas. zobene pahuljice 15g punomasni sir, 602 mas. penine pahuljice 10 g ria 10 g jedno kokoje jaje, oko 50 g 40 g sojino brano, punomasno sojino brano, malo masno 50 g 40 g ribe sojine pahuljice meso posna unka krumpir 2g kobasica, srednje masna 2-5 g povee voe 1-2 g perad, divlja 15-20g orasi kvasne pahuljice mlijeko 4g penine klice obrano mlijeko u prahu 35 g mladi sir od obranog mlijeka mladi kravlji sir, 402 mas. 20 g 15g ulja i masti eer, med, slastice

Suvremena prehrana trebala bi da sadri relativno mnogo bjelanevina. Nema smisla uzimati vie od 100 g bjelanevina na dan, jer time ne moemo poboljati sastav bjelanevina u or ganizmu, a opteretit emo one funkcije izmjene tvari koje izluuju krajnje produkte izmjene tvari u kojima je duik.

Masti Masti su hranjive materije koje daju mnogo energije. U istom obliku nalaze se u raznim bilj nim i ivotinjskim hranjivim mastima i uljima. Masti ima i u mlijeku, siru, mesu, kobasicama, jajima, orasima i drugim masnim namirnicama. U Saveznoj Republici Njemakoj u posljednjim desetljeima neprestano je rasla potronja masti. Iz izvjetaja o prehrani, koji je sastavilo Njemako drutvo za prehranu, vidi se da svaki stanovnik danas troi prosjeno 135 g masti. S obzirom na injenicu da se ljudi premalo kreu, tako velika potronja masti je jedan od najvanijih inilaca koji uzrokuju poreme aje u izmjeni tvari, preveliku teinu, masnu jetru, une kamence, eernu bolest i arteriosklerotina oboljenja ila (posebno oboljenja vjenanih ila). Spomenuto drutvo pre poruuje da se potronja masti toliko smanji da iz njih ne dobivamo vie od 30 do 352 ukupnih kalorija. Odraslom ovjeku potrebno je prosjeno 2.500 kalorija na dan, to znai da bi mu bilo dovoljno oko 80 g masti. U suvremenoj prehrani treba briljivo odmjeravati masti, jer valja znati da ih ne dobivamo samo u istom obliku, nego da ih se mnogo krije i u drugim na mirnicama. Fiziologija prehrane i dijete razliito vrednuje masti kao hranjive tvari. To potjee otud to je u svakoj hranjivoj masti drugaija mjeavina masnih kiselina. Masti u namirnicama sa stavljene su od molekula nastalih od glicerina i masnih kiselina. U svakoj molekuli masti ud ruuju se glicerin i masne kiseline. Poto su masne kiseline razliite i molekule masti su raz liitog sastava, a ovisno o tome koliko ima masnih kiselina, masti u namirnicama dobivaju svoja posebna svojstva. U mastima u namirnicama su zasiene, jedanput nezasiene i vie puta nezasiene masne kiseline. U zasienim mastima prevladavaju zasiene masne kiseline, a u nezasienim prevladavaju jedanput nezasiene i vie puta nezasiene masne kiseline. Tak ve masti mogu povoljno utjecati na poremeaje u izmjeni masti, ako je na primjer u pitanju poveana koliina kolesterola u krvi. Dobre su i za zatitu stanovnitva od poremeaja u izmjeni masti koji su danas vrlo esti. Masne kiseline u najvanijim uljima i mastima (Udio pojedinih skupina masnih kiselina izraen je u postocima.) Zasiene Nezasiene masne kiseline masne kiseline 20 20 25 10 10 15-20 10 70 50 25 20 20-30 30 10-20 Polienske kiseline* 8-10 30 50 70 60-65 50-60 70-75

35 g 20 g 30 g 15g 5g 15-20g 15-20g 25 g 15 20 g 50 g 30 g 0g 0g

Ulja maslinovo ulje ulje od kikirikija zasieno pamuno ulje laneno ulje ulje od suncokreta ulje od kukuruznih klica ulje od divljeg afrana

(Radi boljeg pregleda, sve su vrijednosti zaokruene; mas. = masti.)

218 Masti vrhnje, maslac kokosova mast (ulje) svinjska mast govei loj stolni margarin delikatesni margarin vrhunski margarin
* Polienske kiseline = vie puta nezasiene masne kiseline

Suvremena prehrana Nezasiene Zasiene masne kiseline masne kiseline 30-40 60-64 6-8 90 45-50 40-45 30-40 50-60 ovisno o vrsti ovisno o vrsti 20-25 30-35 Polienske kiseline* 2-5 2-3 8-10 3-5 5-10 15-25 38-45

Hranjivi sastojci u hrani tueno vrhnje, 102 mas. 10 g nemasni mladi kravlji sir 0g mladi kravlji sir, 402 mas. 10 g nemasni sirovi, manje od 102 mas. 3g meki sirovi, 30-452 mas. 15-20g tvrdi sirovi, 30-452 mas. 15-25 g punomasni sirovi, 602 mas. 30 g 1 kokoje jaje, oko 50 g pastrva, zlatni grge, tuka, jastog, aran, rakovi, list, iverak, platua, bakalar jegulja haringa, dimljena haringa, svjea sardine u ulju tunjevina svinjetina, nemasna svinjetina, srednje masna svinjetina, masna svinjetina, vrlo masna govedina, vrlo mrava govedina, mrava govedina, srednje masna govedina, masna mljeveno meso, pola-pola teletina, mrava - srednje masna ovetina, srednje masna jetra plua bubrezi mozak 5g srce jezik losos, vrlo mrav unka, mrava (prosjeno) unka, masna (prosjeno) slanina, masna slanina, djelomino s mesom kobasice, srednje masne patete od jetre hrenovke svjee kobasice koko, peena patka guska zec srna puran maslac svinjska mast margarin biljna ulja biljne masti bez vode majoneza eer, med, slastice

219 5g lOg 5g 10 g 40 g 80 g 60 g 30 g 20 g 20 g 30 g 5g 20 g 30 g 5g lg 20 g 80 100 80 100 100 80 g g g g

g

Za prehranu zdravih ljudi kod kojih se ne primjeuju nikakvi poremeaji u izmjeni tvari ili u probavi nije neposredno vano koje masti jedu, ako njihova koliina ne prelazi granice ukupnih individualnih potreba za kalorijama i mastima. U normalnim prilikama nema, sa sta jalita fiziologije prehrane, nikakve osnove za to da odreene masti potpuno iskljuimo iz prehrane, ili da se ponemo hraniti samo posebnim mastima - bez obzira na to to to ni zbog drutveno-ekonomskih razloga nije mogue. Ipak pri normalnoj prehrani vodimo ra una o tome da u namirnicama bude odreena koliina masti s polienskim kiselinama. Na taj bi nain trebalo uspostaviti ravnoteu s nezasienim masnim kiselinama koje dobivamo u ivotinjskim mastima koje pojedemo i u mastima koje u hrani ne vidimo. Pravilnim iz borom masti moemo se veinom zatititi od poremeaja povezanih s mastima, a i od arteriosklerotinih oboljenja ila. Pravilan izbor masti moe biti koristan i u normalnoj sva kodnevnoj prehrani. Treba da znamo da i mnogi ljudi koji inae izgledaju potpuno zdravi imaju poremeenu izmjenu tvari. Preventivni pregledi bi svakako potvrdili da je to ee nego to se openito misli. Moramo takoer znati da ljudi kod kojih se utvrde takvi pore meaji mogu zbog toga i oboljeti (na primjer oboljenja koronarnih = vjenanih ila, eerna bolest i druge). Nakon toga moramo izbor masti urediti tako da u hrani bude vie masti s polienskim kiselinama a manje onih u kojima ima vie zasienih masnih kiselina. Najljepe mogunosti nam daju odreena biljna ulja i neke vrste margarina koje imaju mnogo polienskih kiselina. U sljedeoj tabeli su prikazane koliine masti u glavnim namirnicama. Moramo i posebno obratiti panju na koliinu masti u kobasicama, masnom mesu, masnom siru, a i u orahnjai i torti. Namirnica - koliina masti (na 100 g) kruh brano zobene pahuljice penine pahuljice ria sojino brano, punomasno sojino brano, nemasno soj i ne pahuljice krumpir 1 1 1 1 1 20 5 20 g g g g g g g g povre voe orasi obrano mlijeko obrano mlijeko u prahu mlaenica punomasno mlijeko tueno vrhnje, 282 mas. 0 g 0g 50-60 g 0 1 1 3-4 30 g g g g g

2-5 25 15 20 15 15

g g g g g g

10 g 20 g 40 g 45 g 2g 10 g 20 g 25 g 15 g 10 g 20 g 5 2g 5g 5g
g

0g g g g g

okolada s punomasnim mlijekom 30 kakao u prahu, malo mastan 25 marcipan 20 pecivo, kolai, torte 20-40 penine klice

lOg

(Radi bolje preglednosti sve su vrijednosti zaokruene.)

Ugljikohidrati Ugljikohidrati su najvanije pogonsko gorivo za ljudski organizam. Izrazom ugljikohidrati oz naujemo odreene spojeve ugljika, vodika i kisika koji su jednostavni eeri ili su sastavljeni od jednostavnih eera. Najjednostavniji eeri su monosaharidi, kao groani eer (= dekstroza ili glukoza), voni eer (= fruktoza ili levuloza) i galaktoza. eer od trske ili repe (saharoza), sladni eer (maltoza) i mlijeni eer (laktoza) ugljikohidrati su, disaharidi, a nji hove molekule su sastavljene od po dva jednostavna eera (monosaharida). eer od trske je od glukoze i fruktoze, sladni eer od dviju molekula glukoze, a mlijeni eer od glukoze i galaktoze. Ugljikohidrati s velikim molekulama, koji se sastoje od velikog broja jednostavnih

0 g

220

Suvremena prehrana

Hranjivi sastojci u hrani

221

eera, jesu takozvani polisaharidi koje nalazimo u obliku kroba i celuloze u biljnom svijetu i u obliku ivotinjskog kroba (glikogena) kod ivotinja i ovjeka. kroba ima u brojnim na mirnicama u velikim koliinama, tako na primjer u proizvodima od ita i krumpiru, a manje u povra Organizam moe brzo sagorjeti ugljikohidrate, oksidirati ih u ugljini dioksid i vodu. Ali moe i da ih u obliku kroba ivotinjskog porijekla (glikogena) uva u jetri i miinim stanicama; tako ima zalihu rezervnih tvari od kojih po potrebi pravi eere. U sadanjoj prehrani eeri imaju veliki udio medu ugljikohidratima Mnogo ih je i u e erom bogatim namirnicama (marmelade, sokovi). Zatim velik dio ugljikohidrata dobivamo iz proizvoda mlinarske industrije. Ta hrana s mnogo ugljikohidrata smanjuje bioloku vri jednost naih namirnica jer s ugljikohidratima dobivamo preteno prazne kalorije; a zbog nedostatka vitamina i mineralnih tvari pogorava se opskrba organizma esencijalnim tvari ma. Klasini primjeri namirnica s kojima dobivamo samo kalorije i nikakve esencijalne hra njive tvari (vitamini, minerali) jesu isti eer od trske ili repe, groani eer, voni i mlijeni. Zbog ve steene navike prevelikog troenja mlinarskih proizvoda, eera i na mirnica s mnogo eera, na zdravlju stanovnitva ve se pojavljuju vidne tetne poslje dice. Zato je nuno poznavati punovrijedne namirnice od ugljikohidrata i razlikovati ih od manje vrijednih. U sljedeim tabelama dajemo nekoliko podataka o tome. Punovrijedne namirnice s ugljikohidratima punovrijedno krupno mljeveno brano kruh od punovrijednog krupno mljevenog brana prepeeni kruh od punovrijednog brana pecivo od punovrijednog brana ili punovrijednog krupno mljevenog brana punovrijedno brano prirodna ria povre krumpir voe sueno voe Namirnice s ugljikohidratima s preteno praznim kalorijama fino mljeveno brano pecivo od fino mljevenog brana tjestenine od fino mljevenog brana oljutena i glazirana ria eer od trske ili repe namirnice s dodatkom eera slastice groani eer voni eer Kalorije: Hranjive tvari, masti, bjelanevine i ugljikohidrati imaju odreenu vrijednost koja se odreuje na osnovu topline koju stvaraju dok izgaraju, a izraavamo je kalorijama. 1 g ugljikohidrata 1 g bjelanevine 1 g masti = 4,1 kalorija = 4,1 kalorija = 9,3 kalorije

U tehniki razvijenom svijetu ljudi se sve manje kreu. Tako 802 zapadnonjemakog stanov nitva spada meu takozvane lake radnike koji dnevno ne potroe vie od 2.500 kalorija. Mnogim starijim ljudima potrebno je samo 1.700 do 2.000 kalorija dnevno. Ako uzimamo vie kalorija nego to ih troimo, poinju se - uz odgovarajuu sklonost - vrlo brzo sakup ljati masti u obliku rezervne tvari. Oko 302 zapadnonjemakog stanovnitva ima vie kilo grama nego to bi trebalo, i zato ivi pod teretom velikog medicinskog rizika. Zbog toga moramo pravilno odmjeravati kalorije da bismo se hranili drei korak s vremenom. Sljedea tabela pokazuje koliko kalorija imaju osnovne namirnice. Kalorije u namirnicama (na 100 g) 1 kcal (kilokalorija ili velika kalorija) = 4.186 dula (pri preraunavanju u dule mnoimo vrijednosti kalorija sa 4,186) kruh brano zobene pahuljice penine pahuljice ria punomasno sojino brano sojino brano, nemasno sojine pahuljice krumpir povre voe orasi obrano mlijeko mlaenica obrano mlijeko u prahu punomasno mlijeko tueno vrhnje 282 mas. tueno vrhnje 102 mas. nemasni mladi sir mladi sir 402 mas. nemasni sirovi 102 mas. meki sirovi 30452 mas. tvrdi sirovi 30-452 mas. punomasni sir 602 mas. 1 kokoje jaje, oko 50 g pastrva, zlatni grge, tuka, jastog, aran, rakovi, list, iverak, platua, bakalar jegulja haringa, dimljena haringa, svjea sardine u ulju tunjevina svinjetina, nemasna 250 350 400 350 350 450 300 450 80 20-50 50-80 600-700 35 35 350 60 300 120 80 150 200 250-300 300-350 350 80 svinjetina, srednje masna 250 svinjetina, masna 400 svinjetina, vrlo masna 450 govedina, vrlo mrava 100 govedina, mrava 150 govedina, srednje masna 250 govedina, masna 300 mljeveno meso, pola-pola 200 teletina, nemasna do srednje masna 150 ovetina, srednje masna 250 jetra 140 plua 80 bubreg 100 mozak 100 srce 100 jezik 150 losos, dimljen, vrlo mrav 150 unka, mrava (prosjeno) 200 unka, masna (prosjeno) 450 slanina, masna 800 slanina s mesom (hamburger) 650 kobasice, srednje masne, obine vrste (prosjeno) 500 pateta od jetre 300 kobasice (hrenovke) 250 svjea kobasica 350 koko, peena 150 patka 250 guska 350 zec 100 puran 300 maslac 750 svinjska mast 950 margarin 730

80-100 300 250 250 250 250 150

222 biljna ulja biljne masti bez vode majoneza eer med slastice okolada s punomasnim mlijekom kakao u prahu, bez ulja marcipan pecivo, kolai, torte kvasne pahuljice penine klice 930 930 750 400 300 250 550 450 450 400-500 350 400 koka-kola sok od groa jabuni sok sok od narane slatki mostovi vino pjenuavo vino slatka vina likeri vinjak viski pivo

Suvremena prehrana 50 70 50 50 70 70 70 100-150 200-400 250 250 50

Hranjivi sastojci u hrani

223

hranom izvana. Neke vitamine mogu stvarati samo fizioloke bakterije u zdravim crijevima i one ih daju organizmu na raspolaganje. To je takoer jedan od razloga zato treba ouvati floru fiziolokih bakterija u crijevima. Otprilike od poetka stoljea poeli su se polako otkrivati vitamini. Jedan za drugim. Istraivanjima vitamina rukovodili su ovi poznati istraivai: W. Stepp, sir Frederik, G. Hopkins, Casimir Funk, A. Windaus, Mc Col/um i Szent-Gjorgyi. Najvanije do sada poznate vitamine i dnevnu koliinu vitamina potrebnu odraslu ovjeku prikazujemo u sljedeoj tabeli

Vitamin

Najmanja dnevna koliina 1,5 mg 1,5-2,0 mg 2,0 mg 1-2 mg 12 gama 10 mg

Vitamin

Najmanja dnevna koliina 10-20 mg 75 mg 0,01 mg 4 mg 15 mg 0,01 mg

(Radi boljeg pregleda sve su v ijednosti zaokruene.)

A Bi B B
a

U sljedeoj tabeli iznosimo nekoliko podataka koji e olakati izraunavanje kalorija, od nosno dula, potrebnih za pojedinu dob.

B12
pantotenska kiselina

niacin C D K E P

Koliko je kalorija dnevno potrebno za manju fiziku aktivnost? Dob 18 godina 25 godina 45 godina 65 godina .Mukarci 2.800 kcal 2.400 kcal 2.300 kcal 2.100 kcal Zene 2.400 2200 2.100 2.000 Potpuno pomanjkanje bilo kojeg vitamina uzrokuje bolest avitaminozu. Takve bolesti su: beri-beri (Bi avitaminoza), skorbut (C avitaminoza), pelagra (niacin avitaminoza) ili rahitis (D avitaminoza). U civiliziranim zemljama svijeta avitaminoze su uope ve vrlo rijetke. Bilo bi meutim pogreno misliti da vie nije vano razmiljati ima li u naoj prehrani dovoljno vitamina. Dapae, jo je vrlo rasprostranjeno prikriveno pomanjkanje vitamina meu stanov nitvom industrijskih zemalja. Kad kaemo prikriveno pomanjkanje vitamina, mislimo na nedovoljno vitamina u hrani. Za neke vitamine je prilino tono utvreno koliko ih nedostaje. Tako su posljednjih godina vrena istraivanja koja, na primjer, dokazuju da veliki dio naeg stanovnitva ne uzima dnevno potrebne koliine vitamina C i da esto ne snabdijeva organizam ivotno vanim vitaminom Bi. Nedovoljna je i opskrba vitaminima skupine B, a vjerojatno i vitaminom E. Zbog relativnog pomanjkanja vie vitamina ne ispoljavaju se znaci kao pri tipinoj bolesti avitaminozi, nego u obliku vrlo razliitih, nespecifinih i jedva karakteristinih pojava. Najtipiniji znaci relativnog manjka vitamina jesu: neuobiajeni zamor, poputanje inicijative i zadovoljstva u radu, razdraljivost, nervoza, poremeaj spavanja, glavobolja, sklonost infekcijskim bolestima i odreene vegetativne smetnje u radu srca, krvnog optoka i probavnih organa. Njemaki higijeniar Werner Kollath je pokusima pri hranjenju takora utvrdio kako po manjkanje vitamina djeluje na ivotinjski organizam. On je pokusnim ivotinjama davao hra nu s dovoljno masti, bjelanevina i ugljikohidrata, ali bez veine vitamina. Utvrdio je da se tom hranom nie vrijednosti takori mogu odrati na ivotu, ali da brzo obolijevaju, uop e fiziki propadaju, to je on nazvao imenom mezotrofija (= stanje poluishranjenosti). Kad je takve mezotrofne takore istraivao potkraj njihova ivota, u brojnim je tkivima pronalazio degenerativne promjene. Promjene su bile izrazite naroito na zubima, kostima, ilama, ci jelom vezivnom tkivu i jetri. Ne moe se rei koliko se rezultati Kollatbovib pokusa mogu prenijeti na ovjeka, ali istina je da su njegovi radovi pokazali kako u ivotinjskom svijetu

kcal kcal kcal kcal

Dodatak za srednje naporan fiziki rad od 50 do 100 kalorija za svaki sat rada. Dodatak za teki fiziki rad od 150 do 200 kalorija za svaki sat rada. Dodatak za aktivnosti u slobodnom vremenu, na sat etnja oko 100 kalorija brzo hodanje oko 200 kalorija plivanje, biciklizam, tenis, skijanje oko 400 kalorija gimnastika oko 400 kalorija rad u vrtu oko 200 do 300 kalorija

Vitamini Vitamini su tvari kojih nam je potrebno vrlo malo. Oni dopunjavaju hranjive tvari i omo guavaju da se one u organizmu mogu uope upotrijebiti. Za normalno odvijanje nekih za ivot vanih funkcija naeg tijela dovoljni su ve djelii miligrama odreenog vitami na. Vitamini su visokoaktivne organske tvari koje na ovaj ili onaj nain sudjeluju u skoro svim procesima izmjene tvari. Ljudsko tijelo ne moe stvarati vitamine, pa ih mora dobivati

224

Suvremena prehrana

Hranjivi sastojci u hrani ve i Sebastian Kneipp, a to su naglaavali i mnogi koji su lijeili prirodnim putem. Na kraju su na te injenice poeli upozoravati i ugledni kliniari s medicinskih fakulteta. Tako, na pri mjer, E Heepe kae: Prosjena domaa hrana u mnogim zemljama srednje i zapadne Evrope ne sadri dovoljno vitamina. Uzrok je prije svega u velikom udjelu praznih kalorija, to znai da ima previe namirnica visoke kalorine vrijednosti ali s malo vitamina, kao to su na primjer fino mljeveno brano, bijeli kruh, pecivo i tjestenine od fino mljevenog brana, eer, i namirnice sa eerom. Kliniari ujedno i upozoravaju: sintetiki napravljeni vitamini, oni u tabletama, ne mogu potpuno nadoknaditi manjak vitamina u prehrani. U vezi s tim F. Heepe pie: Svaka namir nica je na svoj nain bioloka cjelina u kojoj bitnu hranjivu vrijednost imaju - sa svojim pri rodnim reakcijama - sve zastupljene tvari a ne samo pojedini sastavni dijelovi. Za razliku od umjetne mjeavine sintetikih vitaminskih tvari, prirodno povezani vitamini podijeljeni su po svojim prvobitnim meusobnim odnosima, stabilizirani su s najrazliitijim zatitnim tvarima, a prate ih mineralne tvari, bjelanevine, lipidi, ugljikohidrati i brojne druge tvari i graevni djelii biljne stanice s kojom su u sloenoj meusobnoj vezi. Brojni dokazi po tvruju da su hranjive tvari i supstancije za tijelo mnogo upotrebljivije ako ostanu u svojim prirodnim odnosima, nego ako organizmu dovodimo posebno izdvojene pojedine sastavne dijelove, koje tehnikim zahvatima iupamo iz prvobitne povezanosti u cjelinu. Zato nas ne smije iznenaditi to su vitamini koji su u prirodnoj vezi u biljci ili ivotinji mnogo efikasniji nego na odgovarajui nain izdvojene supstancije u isto kemijskom obliku ili u obliku od njih napravljenih vitaminskih mjeavina. I stari strunjak u istraivanju vitamina W. Stepp je rekao da ima bolesti kod kojih otkazu svi vitaminski pripravci, ali se moe pomoi obinim kvascem. Kad lijenik ili dijetetiar izraunavaju potrebu za vitaminima govore o minimalnoj i optimalnoj potrebi za njima. Minimalna koliina je ona koliina odreenog vitamina koju organizam mora dobiti svaki dan da ne bi dolo do znaajnijeg manjka tog vitamina. Optimalna koliina vitamina je koliina koja je potrebna organizmu da postigne posebnu sposobnost u vezi s rastom, razmnoavanjem, obranom od infekcija ili posebnim fizikim i psihikim optereenjima. Optimalna koliina je kod mnogih vitamina nekoliko puta vea od minimalne. Treba u cijelosti opskrbu vitaminima tako poboljati da tkiva i so kovi u organizmu budu u svakom trenutku dovoljno snabdjeveni, da se poveanje fizio lokih potreba za vitaminima odmah izravnava, da organizam ne bi morao vitamine uz imati iz rezerve.

nepotpuna prehrana dovodi do oteenja tkiva i organa; ta oteenja dodue nisu smrtno opasna ali prilino ugroavaju zdravlje. Na osnovi rezultata svoga rada Kollatb je postavio zahtjev da naa hrana mora ostati koliko je mogue prirodna i jednostavna jer samo u takvoj hrani sadrana je ona koliina hranjivih tvari koje su ovjeku potrebne. Potpuno zdravlje je samo u prirodnoj i punovrijednoj hrani. Svaki vitamin djeluje na vie razliitih naina, a fizioloka djelovanja pojedinih vitamina meusobno se prepliu. Poznati su i sluajevi kad neki vitamin ima odreeni uinak samo u sudjelovanju s nekom drugom ili ak treom supstancijom. Svi vitamini se meusobno podupiru i dopunjuju. Skreemo panju na to da izvjesno ima i supstancija koje nam jo nisu poznate. Za onoga koji se eli zdravo hraniti nije toliko vano da poznaje pojedine supstan cije, koliko da zna u kojim namirnicama su to je mogue potpunije zastupljene supstancije koje su potrebne ovjeku. Pri izboru namirnica za punovrijednu prehranu na vodi treba da bude znanje o tome koje su namirnice punovrijedne, a ne znanje o pojedinim supstan cijama.

1 . Namirnice u kojima ima posebno mnogo vitamina penine klice (vitamin E i B) sok od ipka (vitamin C i P) suhi kvasac (vitamin B) sok od crnog ribiza (vitamin C i P) ekstrakt od kvasca (vitamin B) ulje peninih klica (vitamin E) sok od rakite (vitamin C i P) 2. Punovrijedne namirnice koje ve po prirodi imaju dovoljnu koliinu vitamina povre voni sokovi i sokovi od povra krumpir punovrijedno brano punovrijedno krupno mljeveno brano punovrijedne pahuljice punovrijedan kruh pecivo od punovrijednog brana i punovrijednog grubo mljevenog brana mlijeko kiselo mlijeko mladi kravlji sir sir jaja meso ribe perad soja i proizvodi od nje prirodna biljna ulja (nepromijenjena) biljne masti s dodatkom prirodnih biljnih ulja vrhnje maslac i druge ivotinjske masti orasi i druge sjemenke (na primjer, sjeme od suncokreta i lana)

Mineralne tvari i elementi u tragovima Mineralne tvari su vani graevni elementi za organizam. One su u razliitim tkivima lijepo, planski rasporeene, a u stanicama sudjeluju u bitnim ivotnim procesima. Neki elementi potrebni su organizmu samo u tragovima. To su: eljezo, jod, kobalt, bakar, mangan, cink, moliben a vjerojatno i flor, silicij i selen. Slino kao i vitamini, i elementi u tragovima esto se ugrauju u enzime kao djelotvorni sastavni dijelovi. Time objanjavamo to to su elementi u tragovima, slino kao i vitamini, ukljueni u razliite procese izmjene tvari. Stoga je nuno da ih organizam dobiva s hranom redovito i u dovoljnim koliinama jer samo tako izmjena tvari moe nesmetano tei. Kod ivotinja i biljaka opaamo manjak elemenata u tragovima kao teke nedostatke u radu organizma. Pitanje je da li ljudskoj prehrani prijeti opasnost od nedovoljne opskrblje nosti elementima u tragovima; u ovom trenutku lijenici i znanstvenici jo nisu usaglasili

3. Djelomino obezvrijeene namirnice sa smanjenom koliinom vitamina fino mljeveno brano ili pecivo voni eer i tjestenine od takvog brana mlijeni eer oljutena i glazirana ria namirnice s dodatkom eera eer od trske (bomboni, elei) groani eer sterilizirano mlijeko

Pogledamo li tu tabelu malo potanje, spoznat emo da je naa prehrana vitaminski nepot puna prije svega zbog vrlo rasprostranjene upotrebe namirnica kojima je industrijskom pre radom smanjena koliina vitamina ili namirnica u kojima ima malo vitamina To je spoznao

226

Suvremena prehrana

H r a n j i v i sastojci u h r a n i Kalij i natrij u n a m i r n i c a m a Namirnica kruh zobene pahuljice brano mlijeko sir (slani) mladi sir (nemastan) meso (nesoljeno) unka kobasice ria krumpir voe Koliina natrija mg mg mg mg mg mg mg mg mg mg mg mg Koliina kalija mg mg mg mg mg mg mg mg mg mg mg mg

227

miljenja u vezi s tim. Neki misle da pri koliko-toliko normalnoj prehrani ne moe doi do manjka elemenata u tragovima. Drugi meutim upozoravaju da zemljite na kojem rastu bilj ke kojima se hranimo ne sadri vie toliko elemenata u tragovima niti u tolikim koliinama koliko ih je bilo nekada i da ih zbog toga dobivamo premalo u hrani. Mineralne tvari su neizbjeni sastojci ive tvari organizma, prema tome su za ivot vani. Njihova zadaa je da u tjelesnim tekuinama i stanicama stvaraju odreeni osmotski tlak i puferske sisteme kojima se podeava pH vrijednost (na primjer u krvi), zatim odravaju fi zioloko stanje tkiva kakvo je potrebno da miii mogu pouzdano odgovarati na ivane podraaje, usmjeravaju izmjenu tvari, a sudjeluju i u izgradnji tkiva i druge strukture. Stanice mogu ivjeti samo u otopinama u kojima ima dovoljno mineralnih tvari. Ako ih prenesemo u tekuinu u kojoj nema mineralnih tvari, stanice odumru. Za stanice u tjelesnim organima posebno je vaan kalij. U zdravim stanicama koje djeluju kalij je tvar koja prevladava - u usporedbi s drugim mineralnim tvarima u stanicama - zato ga i zovemo stanina mineralna tvar ili stanini mineral. Meutim, za razliku od njega u sta nicama ima vrlo malo natrija. U organizmu je ogranien prije svega na prostore izvan stanica (ekstracelularne prostore), tjelesne tekuine i krv. Izmeu stanica i prostora izvan stanica, te tekuina, izmjenjuju se voda i mineralne tvari. Ta izmjena se odvija u ritmikim stupnjevima. Za vrijeme rada, optereenja i preko dana sta nice u organima primaju natrij iz prostora izvan stanica, a predaju kalij. Predavanje kalija, odnosno primanje natrija, povezano je s naplavljivanjem stanice, smanjenom djelotvornou i poveanim umorom. Kad se odmaramo ili spavamo tvari se izmjenjuju u obratnom smjeru, stanice na tom stupnju primaju kalij a predaju natrij. Uope moemo rei da je kalij tvar koja ubrzava aktivnost. Aktivnost veine enzima oi to ovisi o odreenoj koliini kalija u stanicama. U bolestima, a kod odreenih bolesti i na prethodnim stupnjevima, mineralne tvari se izmjenjuju izmeu stanica i prostora izvan stanica. U poremeenim ili oteenim stanicama raste tenja da one iz svoje plazme predaju to vie kalija, a prime to vie natrija. Dakle, pri brojnim poremeajima uzrokovanim bolestima u stanicama se smanjuje koliina kalija, a natrija poveava. Kalij i natrij imaju znatnu ulogu i u vezi s prostorom u kojem je vezivno tkivo pokraj ila. To su oni prostori neposredno uz ile i kapilare koji opskrbljuju stanice. Prostori su na punjeni ekstracelularnom tekuinom, vlaknima vezivnog tkiva i stanicama vezivnog tkiva. U izvanstaninim prostorima fizioloki je odreena zaliha natrija. Ali te se zalihe prekom jerno poveavaju ako u organizam ue previe natrija s hranom (na primjer iz kuhinjske soli). Prekomjerno gomilanje natrija u ekstracelularnim prostorima ima tetne posljedice za orga nizam, a posebno tetno djeluje na strukturu i djelovanje ila i kapilara koje su u blizini. Ako se u prostorima vezivnog tkiva pokraj ila i kapilara poveava koncentracija natrija, kapilare postaju propusnije, manje otporne na upalu, a zbog vee napetosti i ue. Posljedice su sporija cirkulacija krvi kroz kapilare i povean krvni tlak. Ali poveavanje koliine natrija u pro storima vezivnog tkiva uz ile neugodno utjee i na tok bolesti koje su povezane s upalnim reakcijama vezivnog tkiva; takva su na primjer reumatska oboljenja, upalna oboljenja koze, ulozi (giht), alergije, kronina upala jetre i drugo, jer poveavanje koliine natrija ini orga nizam jo prijemivijim za upale. Iz svega toga proizlazi da je nerijetko korisno nau prehranu usmjeravati tako da u njoj bude vie kalija, a manje natrija. Koliinu kalija moemo poveavati prije svega voem, po vrem, krumpirom i riom; a unoenje natrija u organizam moemo smanjivati prije svega krto upotrebljavajui kuhinjsku sol i druge zaine u kojima ima natrija. Unoenje natrija sma njit emo i manjom koliinom kobasica, sira i suhomesnatih proizvoda u jelovniku.

350 2 2 75 1000 35 80-100 250 1000-1200 10 3 1

200 350 300 140 100 100 300-350 250 300 150 400 100

Ostali elementi koji su takoer potrebni organizmu jesu: kalcij, magnezij, sumpor, fosfor i klor. Posebno je velika potreba organizma za kalcijem (priblino 1 g dnevno). Opskrba or ganizma kalcijem ne zadovoljava uvijek. Kalcija naroito nedostaje kad ovjek raste, zatim u trudnoi i dok ena doji. Opskrbljenost kalcijem moemo poveati prije svega hranei se sirom, mladim kravljim sirom i mlijekom, jer je u tim namirnicama kalcij tako povoljno po vezan s bjelanevinama i fosforom da se lako resorbira.

Bojila ( p i g m e n t i ) Za organizam su fizioloki vana i neka bojila kao antociani, flavoni i karotinoidi. To su tvari koje sudjeluju u reakcijama; a elektrokemijska mjerenja su pokazala da se, na primjer, u sta ninim kulturama poveava aktivnost disanja ako se kulturama dodaju antociani. Antociani su bojila koja nalazimo, na primjer, u grou, crnom ribizu, borovnicama i cik li. Njihovo djelovanje shvaamo tako kao da djeluju na dine enzime koji su na mitohondrijima vezani na stanicu. Moda bismo bojila ili boje mogli smatrati i opim staninim stimulatorima, odnosno iniocima koji aktiviraju stanicu. Bojila djelomino djeluju i protiv upala i ometaju bakterije. To djelovanje se odnosi iz riito na modre mirtilinske boje kojih ima u borovnicama; ekstrakt od plodova borovnice ili sok od borovnica dobro djeluje pri upali sluznice probavnih organa. Rutin i kvercitin, kojih ima u mnogim plodovima, spadaju u skupinu boja ili bojila koje zovemo flavoni ili flavonoli. Kao to pokazuju pokusi na psima, rutin i kvercitin poveavaju otpornost na rendgenske i radijeve zrake. Vjerojatno je i u ovom sluaju rije o djelovanju koje poveava staninu aktivnost i enzimski potencijal u stanicama.

Kvaliteta n a m i r n i c a Ako hoemo pravilno sastaviti prehranu, nisu nam dovoljni samo podaci o kalorijama, bje lanevinama, mastima i ugljikohidratima, nego i smjernice za biranje hrane po vrijednosti koju ima za nae zdravlje.

228

Suvremena prehrana

Preporuke za suvremenu prehranu

229

Anketa je pokazala da samo oko 52 potroaa pri kupovanju namirnica vodi rauna i 0 njihovoj kalorijskoj i zdravstvenoj vrijednosti. Veinom nas zanima samo cijena, raznolikost 1 okus. Pa ipak, 75/ ljudi je znatieljno i eli vie znati o zdravstvenoj vrijednosti namirnica i o tome koliko u njima ima hranjivih tvari. To dokazuje da se sve vie spoznaje koliko je prehrana vana ako se elimo bolje prilagoditi ivotu u tehniziranom svijetu i postati otpor niji prema bolestima koje ovise o prehrani. Koji su najvaniji kriteriji i mjerila za utvrivanje kvalitete namirnica Kvaliteta namirnica je vrlo sloen pojam koji se moe odnositi na razne vrijednosti. esto se prikazuje tako da odgovara interesima trenutka ili se u reklamama pri kriva ili prikazuje drugaije. Kvalitetu namirnica ocjenjujemo prije svega na osnovi sljedeih svojstava:
5

prvobitno ima smanjuje se zbog zagaivanja otrovnim i drugim stranim tvarima. Te tvari mogu na razliite naine ometati fizioloko djelovanje organizma i vode ak do kroninih toksinih oteenja organizma. Kako bude raslo poznavanje tetnog utjecaja stranih tvari koje hranom unosimo u organizam, tako e neprestano rasti i spoznaja da treba to je mogue vie proizvoditi zdrave namirnice bez tetnih primjesa i dosljedno praktinim biokemijskim istraivanjima kontrolirati zagaenost stranim tvarima. Dio prehrambene industrije ima ra zumijevanja za te probleme. Takozvano reformirano robno gospodarstvo i njegove trgo vine obavili su pionirski rad na tom podruju. Mogu s ponosom rei da je zahvaljujui nji hovim naporima u javnosti ojaala osvjetenost u vezi s prehranom, a i zakonodavstvo je mnogo doprinijelo poboljanju kvalitete namirnica. Na zboru u Stuttgartu (Reformhaustag, 1970) to je i slubeno potvrdio prehrambeni fiziolog / Kiihnau. Moda e se vie panje posvetiti i predodbama Bircber-Bennersa o ekonominom dje lovanju namirnica na energetsku izmjenu tvari. S pravom moemo tvrditi da su organizmu dovoljne manje koliine namirnica ako su bioloki vrednije, i tako se moe zadovoljiti i s manjim koliinama nego ako troi namirnice nie vrijednosti. Narednih decenija e se vje rojatno smanjivati koliina namirnica, pa e se to morati uzeti u obzir.

vanjskog izgleda veliine (na primjer voa i povra) mirisa i okusa postojanosti

sposobnosti za prevoenje sposobnosti za skladitenje upotrebljivosti (na primjer za preradu u domainstvu)

U nabrojenim svojstvima meutim nije ukljueno ono to za dananjeg potroaa postaje sve vanije, a to je odreivanje prehrambene vrijednosti namirnica ovisno o sadraju tvari vanih s branjivo-fiziolokog stajalita. Meu tvarima koje pozitivno djeluju na prvom su mjestu esencijalne hranjive tvari (tvari u namirnicama koje organizam ne moe sam stvarati) a koje su toliko vane za ivot da ih mora neprestano i jednakomjerno s hranom dobivati. Znanost o prehrani danas zna da ne znatne koliine odreenih elemenata ili molekularnih hranjivih tvari odluuju o pozitivnom ili negativnom djelovanju prehrane, ovisno o tome ima li tih tvari u svakodnevnoj hrani do voljno ili premalo. Stoga postaje sve vanije potanko poznavanje finog sastava namirnica Objektivnu vrijednost namirnica odreuje koliina esencijalnih hranjivih tvari u njima. Iz vjesno je da se nesmanjena vrijednost i koliina esencijalnih hranjivih tvari moe prije svega nai u prirodnim namirnicama. Naprotiv, utvreno je da u preraenim namirnicama ima bit no manje esencijalnih hranjivih tvari. Istina je da se sve namirnice ne mogu jesti u prirodnom obliku jer tako uope ne dolaze u obzir za jelo ili su ak otrovne. Ali, treba naglasiti da su namirnice u to je mogue pri rodnijem obliku jamstvo da e povoljno djelovati na zdravlje. Isto tako prirodne namirnice i najvie garantiraju da emo s hranom dobiti i one esencijalne hranjive tvari koje do sada jo nisu poznate ili identificirane. Znanstvenici koji istrauju prehranu tek su nedavno po kusima na ivotinjama utvrdili do sada jo neidentificirane esencijalne hranjive tvari u ljusci i klici zrna itarica (J. Kiihnau i J. Berndsek, Physiologisch-chemisches Institut Universitat Hamburg). Tako dolazimo do zakljuka da bi se pri izboru namirnica i pripravljanju hrane trebalo rukovoditi osnovnim pravilom da hrana treba da ostane to je mogue prirodnija (W Kollath). To naelo ne trai od nas da sve namirnice unosimo u organizam u prirodnom obliku, nego nam samo preporuuje kako je pametno tako postupati s namirnicama, ako je ikako mogue. U tom bi smislu trebalo da pri ocjenjivanju vrijednosti hrane za zdravlje vodimo rauna o izrazima prirodan i ostati prirodan. Javnost i znanstvenici sve su zabrinutiji zbog sve veeg zagaivanja naih namirnica os tacima sredstava za zatitu bilja, tetnim tvarima iz okolice, lijekovima i slinim stranim tva rima. Ako dulje vrijeme djeluju, kako te tetne tvari utjeu na ljudski organizam? Zar nisu te posljedice ve toliko razjanjene da imamo razloga da vie nego do sada vodimo rauna o zatiti namirnica od zagaenja otrovnim tvarima Bioloka vrijednost koju neka namirnica
3

Preporuke za suvremenu prehranu

Na pitanje u vezi sa suvremenom i pravilnom prehranom trebala bi odgovoriti znanost o prehrani i medicina, iako jo nije poznato sve do potankosti. Iz praktinih razloga po trebno je donijeti jasne preporuke o nainu prehrane. Zbog neprestanog porasta broja o teenja i bolesti povezanih s prehranom moramo to prije utvrditi to je to suvremena prehrana. Preporuke za suvremenu prehranu koja bi titila zdravlje i bila idealna, polazei od po treba za hranom, treba zasnovati na sve novijim i naprednijim biokemijskim spoznajama, na dugoronim istraivanjima prehrane, na iskustvima klinike dijetetike, na statistikim istra ivanjima i na ovjekovim potrebama za hranom. Mogla bi se predloiti neka formula samo ako bismo uistinu uzeli u obzir i odvagali sve to je u vezi s prehranom. Pri tome, meutim, nikakvu ulogu ne bi trebala imati neobjektivna osobna miljenja i neracionalne predodbe, vjerski pogledi ili neki posebni interesi. Regulirati prehranu znai odrediti koliinu i kvalitetu. Najprije emo razmotriti koliinu hrane. Danas veina ljudi u bogatim industrijaliziranim zemljama jede hranu s previe kalorija. Stoga bi najprije trebalo smanjiti koliinu hrane koja se unosi u organizam. Za veinu ljudi koji su fiziki neaktivniji, dovoljno je 1.800 do 2.500 kalorija na dan. Uostalom, vrlo je vano i pitanje koliko treba biti ugljikohidrata, bjelanevina i masti u hrani. I e tri hranjive tvari mogu se meusobno zamjenjivati po pitanju kalorine vrijednosti. Prema tome, moemo ih meusobno zamjenjivati iako ugljikohidrati, masti i bjelanevine imaju posebnu zadau i biokemijski tok izmjene tvari ovisi o njihovim omjerima. Izmjena osnovnih hranjivih tvari meusobno je povezana, a od koliinskog odnosa izmeu pojedinih tvari ovisi smjer reakcije izmjene tvari. Stoga znanost o prehrani preporuuje postotak ugljikohidrata ili bjelanevina ili masti u cjelokupnoj koliini kalorija. U tu svrhu stoje na raspolaganju spoznaje i nalazi dobiveni is kustvom, ali apsolutno vaeih i konanih mjerila jo nemamo. Na primjer, pitanja koja se odnose na omjer ugljikohidrata, bjelanevina i masti, i dalje su otvorena.

230

Suvremena prehrana

Preporuke za suvremenu prehranu

231

Ljudima koji ive u tehnoloki razvijenom svijetu moemo savjetovati da se hrane pre teno ugljikohidratima, da jedu dovoljno bjelanevina i malo masti. U veini preporuka na lazimo odnos 50 do 552 kalorija iz ugljikohidrata, 15 do 207, iz bjelanevina i 25 do 302 kalorija iz masti. Podaci koje navode njemaka prehrambena zajednica i komisija SAD za hra nu i prehranu uglavnom se s tim podudaraju. Dalekoseno promatrano, svi se slau da je 422 kalorija iz masti, odnosno dnevno 130 do 135 grama masti po osobi, koliko se troi u Saveznoj Republici Njemakoj, koliina koja ima negativne posljedice i koju treba obavezno smanjiti. Pouzdano se zna da je pravilno da u hrani ne smije biti previe kalorija. Novija istra ivanja izmjene tvari pokazala su da nakon obroka s razliitim koliinama ugljikohidrata, bje lanevina i masti slijede i razliite reakcije organizma. Nakon obroka u kojima ima relativno malo ugljikohidrata a mnogo bjelanevina, povea se koliina eera u krvi, a u skladu s tim poraste i izluivanje inzulina i povea se koliina glukagona u krvi. A s tim poinje i ras padanje masti u izmjeni tvari a uslijed utjecaja glukagona smanjuje se tek. Nakon obroka koji sadre mnogo ugljikohidrata, pogotovu velike koliine izoliranih i koncentriranih eera, tok u izmjeni tvari je obratan. Velike koliine eera iznuuju i veliko izluivanje inzulina koji uzrokuje pretvaranje eera u masti, zbog ega se gomila masno tkivo. Ta spoznaja je vrlo znaajna za ovjeka koji ivi u tehniki razvijenom svijetu i sklon je gojaznosti. Stoga bi tre balo da se ugljikohidrati u razumnim granicama unose u organizam. Moda bi trebalo raz misliti koliko bi se mogli jo malo promijeniti do sada navedeni omjeri izmeu pojedinih sastojaka, tako da ljudi upotrebljavaju manje ugljikohidrata. Naravno, treba ouvati odreenu ravnoteu izmeu koliina pojedinih hranjivih tvari i ne smijemo preporuivati hranu siro manu ugljikohidratima. Jer samo unoenje u organizam dovoljnih koliina ugljikohidrata osigurava neometanu izmjenu tvari, a postoji mogunost i da u hrani kao to je voe, povre, krumpir i proizvodi od punovrijednih itarica (= nosioci ugljikohidrata) ima i dovoljnih ko liina zatitnih tvari. Gotovo je nedvojbeno da udio kalorija od bjelanevina treba da bude oko 152 i da sa danji udio od oko 112 treba poveati do tih 152. Visokovrijedne bjelanevine u naoj hrani nisu samo zatitni inilac, nego trebaju i ouvati aktivnost organizma. Meutim, dok se od 1880. do 1970. godine udio kalorija iz bjelanevina smanjio sa 172 na 112, udio kalorija iz masti poveao se sa 152 na 422. Treba prije svega taj odnos popraviti, i tako se ne bi smanjila samo prevelika teina nego i probavne smetnje. U vezi s unoenjem masti u organizam moramo naglasiti da u poetku druge polovice ivota treba napraviti odreene promjene; treba troiti vie masti s veim koliinama polienskih kiselina, a manje onih s veim koliinama zasienih masnih kiselina. Prema dosa danjim spoznajama ta bi promjena koristila preventivno protiv proirenog poremeaja u iz mjeni masti, a usporedno s tim bi djelovala i zatitno protiv obolijevanja vjenanih ila i sr anog infarkta. Tu spoznaju prihvaaju brojne meunarodne studije o prehrani. Dakle, pro mjene u troenju masti, o kojima govorimo, iziskuju veu potronju masti bogatih polienskim kiselinama. Ta preporuka ne bi trebalo da zvui kao potejenjivanje drugih masti. U vezi s izborom masti samo su naznaeni smjerovi koje moramo uzeti u obzir prije svega onda kada to nalae starost, stanje izmjene tvari, odreeni nalazi u vezi s izmjenom tvari (na primjer poremeaj u izmjeni masti) ili bolesti. A sada da razmotrimo i probleme povezane s kvalitetom prehrane. Nova i napredna zna nost o prehrani sve vie vodi rauna o kvaliteti hrane. Priznato je znaenje esencijalnih hra njivih tvari koje organizam mora dobivati s hranom jer ih sam ne moe izgraivati. Priznata je spoznaja da je punovrijedna prehrana mogua samo u sluaju povoljnog odnosa izmeu unoenja u organizam kalorija i esencijalnih hranjivih tvari. Esencijalne hranjive tvari treba

uzimati kao zatitne tvari, a one hranjive tvari u kojima ih ima mnogo, u svakom sluaju zasluuju naziv zatitne hranjive tvari kako ih je McCollum nazvao jo na prijelazu sto ljea. Medu esencijalne hranjive tvari spadaju i vitamini, mineralne tvari, elementi u tragovima, odreene tvari koje su potrebne u izgradnji bjelanevina, posebne masne kiseline i druge supstancije. Te supstancije utjeu na rast, razvojne procese, tok biokemijskih reakcija, zatim na strukture, sposobnost razmnoavanja i obrambene funkcije. Dio esencijalnih hranjivih tva ri ukljuuje se u fizioloke funkcijske sisteme. esto su sastojci enzima i drugih tjelesnih sup stancija. I posebno su vane one esencijalne hranjive tvari koje se ukljuuju u izgradnju en zima za reguliranje procesa iz kojih organizam obija energiju. Tako vaan proces kao to je stanino disanje reguliraju stanini enzimi. Vjerojatno meu esencijalne hranjive tvari mo emo ubrajati supstancije djelotvorne protiv bakterija (bakteriocide), virusa (virucide) ili koje djeluju kao antibiotici. Isto tako u krug esencijalnih hranjivih tvari spadaju i mnoge neidentificirane supstancije. Prema tome, kvaliteta prehrane ovisi o opskrbljivanju organizma esencijalnim hranjivim tvarima. Iz toga slijedi da se hrana pogora, da se njezina kvaliteta smanji, ako nastane ne srazmjer izmeu kalorija unesenih u organizam i esencijalnih hranjivih tvari. To se moe do goditi pogotovu u sluajevima kad je u prehrani mnogo namirnica koje su zljog industrijske prerade i pripravljanja izgubile veliki dio svojih prirodnih potencijalnih esencijalnih hranjivih tvari koje su postojale u prvobitnoj sirovoj tvari. U vezi s tim je poznato nedvojbeno stajalite vicarske komisije za prehranu koja prirodnim namirnicama daje veliku prednost pred jako rafiniranim. Bioloka kvaliteta namirnica nuna je dopuna dosadanjih pojmova o kvaliteti. Dok se druge kvalitete odnose na vanjski izgled, veliinu, teinu, postojanost i upotrebljivost, bio loka kvaliteta razmatra vrijednost namirnica u vezi sa zatitom zdravlja ili ivota, a tu vri jednost objekti vizira zbrojem svih prirodnih esencijalnih hranjivih tvari i drugih bioloki ak tivnih supstancija kojih ima u namirnicama. Pri tome se treba osvrtati i na jo nepoznate supstancije i znati da se organizam njima moe opskrbljivati samo namirnicama koje ostaju to prirodnije. U prirodnim namirnicama su esencijalne tvari u usklaenom meusobnom odnosu, a unoenje takvih namirnica u organizam pouzdanije osigurava zatitu od bolesti i degeneracije. Vodei rauna o svim navedenim injenicama i dananjim ivotnim prilikama moemo predloiti ovu formulu koja bi trebala usmjeravati nau prehranu: 1. preporuka Koliinu kalorija treba prilagoditi pojedinanim potrebama i ne smijemo je prekoraiti. Pri manjoj fizikoj aktivnosti dnevna koliina kalorija u hrani treba da bude 2.000 do 2.500 ka lorija. Svaki nerazmjer izmeu pojedene hrane i one koja je organizmu uistinu potrebna, uz rokuje trajne poremeaje izmjene tvari, prekomjernu teinu i bolesti. Pogotovu je u drugoj polovici ivota vano ne prekoraiti koliinu potrebne hrane. Funkcije izmjene tvari starou polako slabe i zbog smanjene sposobnosti izmjene u razliitim tkivima poinju se sakupljati nepreradeni meuprodukti izmjene. 2. preporuka Od osnovnih hranjivih tvari treba prije svega sezati za ugljikohidratima (ali ne u prevelikim koliinama) i optimalno punovrijednim bjelanevinama, a treba jesti relativno malo masti. Ako je rije o prosjenoj potrebi kalorija, uzimamo dnevno 250 do 300 g ugljikohidrata, 80 do 100 g bjelanevina i oko 80 g masti.

232

Suvremena prehrana

Preporuke za suvremenu prehranu

233

3. preporuka Ugljikohidrate treba prije svega uzimati iz onih namirnica u kojima su u obliku kompleksnih krobnih molekula i imaju to vie dodatnih esencijalnih hranjivih tvari. Takve namirnice su prije svega punovrijedan kruh, proizvodi od punovrijednog brana, punovrijedna ria, krumpir, povre, voe. 4. preporuka Treba to vie ograniiti potronju istih eera kao to su eer od trske ili repe i gro ani eer, zatim namirnica s dodatkom eera i slastica. Za zaslaivanje jela i pia do puteno je dnevno potroiti najvie 20 do 30 g eera. Posebno treba ograniiti slastice i marmeladu, ele, kompote, okoladu, bombone, kolae, slatko pecivo, zaslaene kon zerve itd. 5. preporuka U svakodnevnoj hrani treba da je mnogo sirovog voa, svjee salate, sirovog povra, pro izvoda od punovrijednog brana i svjeeg mlijeka (= zatitne namirnice). 6. preporuka Pri prosjenoj potrebi kalorija ne bi trebalo da dnevna koliina ukupnih masti prijee 90 g. Ta ukupna koliina masti obuhvaa mast za namaze, mast za kuhanje i mast koja je skri vena u namirnicama. Posebnu panju treba jx)svetiti mastima u kobasicama, masnom mesu, slasticama, tortama, keksima, pecivu, bombonima, majonezi, marinadama, kremama, okola di, masnim sirevima i orasima. 7. preporuka U dnevnom obroku masti moraju ostati prirodna (nepromijenjena) neka biljna ulja i vrste margarina s velikim sadrajem nezasienih masnih kiselina. Dakako, moemo jesti i mas lac i biljne masti. Ali kod starijih ljudi i onih s poremeajima u izmjeni tvari ili onih koji boluju od arteriosklerotinih oboljenja krvnih ila koliina tih masti mora biti ogranie na. 8. preporuka Opskrbljivanje visokovrijednim bjelanevinama mora biti optimalno. Na 1 kg tjelesne teine dnevno treba da dode 1 g bjelanevina. Odgovarajuu bioloku vrijednost cjelokupne pri hvaene bjelanevinske mjeavine dobivamo ako se redovito hranimo dovoljnim koliinama mlijeka, mlijenih proizvoda, jaja, mesa, ribe, soje i povra. 9. preporuka Dok kuhamo i pripravljamo jela, a i za stolom,.treba to vie ograniiti soljenje kuhinj skom soli ili upotrebu zaina koji sadre natrij. Ako vodimo rauna o toj preporuci, po tronja kuhinjske soli kretat e se oko 5 do 6 g na dan. U usporedbi s 15 do 20 g ku hinjske soli u prosjenoj kuhinji ili, prije svega, u ugostiteljskim objektima ta je koliina veliki napredak. Da bismo pri pripravljanju hrane upotrebljavali manje kuhinjske soli a naa jela usprkos tome bila dovoljno ukusna, treba koristiti zaine kao to su svjee bilje, prirodni zaini i prirodni pripravci; tako dolaze u obzir limunov sok, robnjak, perin, kopar, hren, bijeli luk, matinjak, estragon, plodovi bazge, mauran, mukatni orah, bo siljak, kim, kvasne pahuljice, kvasni ekstrakt, kvasne arome, pire od rajica, pire od pap rika, itd.

10. preporuka Sastav prehrane treba biti optimalan, to znai da mora sadravati dovoljno vanih vitamina zbog ega svakodnevnu hranu obogaujemo prirodnim vitaminskim koncentratima. Za to su primjerene penine klice, ekstrakt od peninih klica u tabletama, kvasne pahuljice, kvas ni ekstrakt, kvasna otopina i koncentrat od ipka ili gloga. 11. preporuka Pri uzimanju sredstava za uivanje i stimulatora - kava, aj, alkoholna pia - treba voditi rauna o umjerenosti i pravilnom odmjeravanju. 12. preporuka Dnevnu koliinu namirnica treba podijeliti na manje obroke, jer time rastereujemo me hanizme koji reguliraju izmjenu tvari (na primjer reguliranje eera u krvi, masti i ko lesterola). 13. preporuka Pri biranju namirnica treba dati prednost onima koje su po mogunosti to prirodnije i zbog velike koliine esencijalnih hranjivih tvari imaju veliku bioloku vrijednost. 14. preporuka Dnevna koliina hrane treba da bude toliko manja koliko je u njoj vea koliina bioloki visokovrijednih namirnica. 15. preporuka Postupak pri pripravljanju hrane treba da osigura to vie vrijednosti namirnica. Pogotovu treba voditi rauna o vitaminima koji se otapaju u vodi i mineralnim tvarima. Kad priprav ljamo krumpir i povre vodimo rauna o sljedeem: 1. Pripravljamo ga to bre i uvamo hranjivost namirnica; 2. Gstimo ih pred samu upotrebu i peremo vrlo kratko prije nego to ih razreemo; 3. Razrezano |X)vre i krumpir ne smiju dugo stajati; 4. Kuhamo brzo; Ne ku hamo preko toke kljuanja; 6. Ne kuhamo u poklopljenom loncu; 7. Kuhamo u to manjoj koliini vode, najbolje je priti ili pirjati; 8. Kuhano povre ne polijevamo hladnom vodom, niti ga moimo, ne drimo ga dugo na toplom niti podgrijavamo. Utvrdimo je li hrana probavljiva Sirovo voe i povre, svjea salata, pirjano jx>vre, krumpir, kruh od punovrijednog brana i proizvodi od punovrijednog brana vrlo su vani sastojci punovrijedne hrane. Ali oprav dano moramo upozoriti da upravo namirnice od punovrijednog brana, sirova hrana, pa i povre, mogu uzrokovati probavne tegobe koje prati osjeaj preoptereenosti, nadutost tr buha i podraaj crijeva. Treba uzeti u obzir da mnogo ovisi i o stanju i trenutnoj sposobnosti probavnih organa. Pri prehrani svakog pojedinca treba voditi rauna o posebnostima koje veinom ovise o posebnim uvjetima i sposobnosti probavnih organa. Da ne bismo pogrijeili i da bismo postupali osmiljeno, moemo se posluiti tabelama koje prikazuju probavljivost raznih ob lika hrane od punovrijednog brana, sirove biljne hrane ili kuhane biljne hrane. U gornjem dijelu tih tabela dani su oni oblici hrane koji su posebno lako probavljivi, a u donjem oni za iju je probavu potrebna vea sposobnost probavnih organa. Ako su probavni organi posebno osjetljivi ili teko prilagodljivi, moe se hrana od pu novrijednog brana uzimati u obliku sluzi skuhane od punovrijednog zrnja ili punovrijednog

234

Suvremena prehrana

brana, u obliku punovrijednoga hrustavog kruha ili punovrijednog lako probavljivog kruha, a svjea biljna hrana samo u obliku sokova ili lako probavljiva povra. Probavljivost n a m i r n i c a Punovrijedna brana od itarica penine klice sluzava kaa od zobenih pahuljica prosene pahuljice ili punovrijedna ria dekstrirane punovrijedne pahuljice (penica, kukuruz, ria) lagane zobene pahuljice kaa od zobenih pahuljica, prosa ili punovrijedne rie mlinci i pogae od punovrijednog brana prepeeni kruh i keksi od punovrijednog ita hrustavi kruh grube punovrijedne itne pahuljice kae ili nabujci od grubo mljevenog peninog brana svjea kaa od grubo mljevene penice svjea biljna brana sokovi od voa ili povra, razrijeeni, sa sluzima (zobena sluz, lanena sluz) nerazrijeeni sokovi od voa ili povra (pripravljeni s mlijekom ili mladim kravljim sirom) sitno naribana jabuka, mrkva zgnjeene, moda tuene banane, svjea salata njenog lia (glaviasta salata, vodopija, motovilac, radi) laka laka laka laka laka laka laka laka laka laka laka laka tea laka laka kuhana biljna brana juhe od povra, guste juhe od povra (moda propasirane) gusto kuhano voe, voni kompoti pire krumpir pirjani krumpir krumpir pod lupinom peeni krumpir pirjano ili preno malo vlaknasto povre: mrkva, keleraba, mladi bob, pinat, celer, rajica, krastavci, paroge, radi, cikla, glaviasti komora, crna repa, paprika, grah, poriluk gljive pirjano ili preno povre: cvjetaa, prokulice, kupus, crveni kupus, kelj, kiseli kupus, zeleni graak mahunarke: bijeli grah, uti grah, lea, soja treba voditi rauna o eventualnom nepodnoenju poriluka, paprike i luka laka laka laka laka laka laka laka svjea salata od rajica (moda oljutena rajica) s krastavcima zrelo voe (moda oljuteno i narezano) svjea salata od gomolja izrezanih na sitno ili od korjenasta povra prijesni kiseli kupus prijesna hrana od kupusnjaa (kupus, crveni kupus, kelj itd.)

Ljekovito bilje
Uvod

laka laka laka laka laka

Ljekovito bilje zauzima vano mjesto u knajpovskom nainu lijeenja. To su veinom biljke koje rastu kod nas i kojima se koristimo u velikom broju; ali se upotrebljava i vie ljekovitih biljaka iz drugih krajeva. U ovoj knjizi se ve govorilo o ljekovitom bilju. Kneippovo gledanje na postupak ljekovitim biljem moralo je biti temeljito preraeno jer su nae spoznaje o lje kovitom bilju mnogo napredovale od njegova vremena. Poglavlje o ljekovitom bilju prila goeno je sadanjem stanju znanosti. Tekst o pojedinim biljkama poklapa se s tekstom u mo joj knjizi Lehrbuch der Phvtotherapie (3. izdanje 1974, 1 lippokrates-Verlag, Stuttgart) koja je, razumije se, namijenjena samo lijenicima i apotekarima. U ovoj knjizi obradili smo lje kovite biljke koje je naveo i Kneipp. Uz to nismo mogli odoljeti a da ne unesemo i neke ori ginalne zabiljeke Kneippova pera; naime, iz njih, a i iz cjelokupna njegova izraza izvire uistinu snana Kneippova linost i njegovo veliko iskustvo. Zbog toga su ove njegove zabiljeke uk ljuene u tekst, a oznaene su navodnicima. Time smo zadrali koliko je god mogue jasniju sliku knajpovskog uenja o ljekovitim biljkama i njihovoj velikoj ljekovitoj vrijednosti. Upra vo iznenauje to je sve Kneipp znao o ljekovitom bilju, mnogo toga to se tek u kasnijim istraivanjima i praksi potvrdilo. A neke druge stvari smo spoznali kasnije i takoer ih ne smijemo ispustiti. Kneipp je posebno cijenio upravo to to je sam pripravljao lijekove od bilja. Stoga je ovo poglavlje u poetku imalo naslov Ljekarna. To je danas umnogome zastarjelo, ali us prkos tome jo su suvremene njegove upute o sakupljanju ljekovitog bilja i pripravljanju a jeva kod kue. Tu mogunost ne bi trebalo nikad propustiti. Nije to samo znak ekonomi nosti, nego vie zadovoljstvo radom u prirodi i svijest da ovjek za svoje tijelo na uistinu prirodni nain pripravlja odgovarajue sredstvo. Sami moemo pripremiti i biljno vino, a isto tako i pire od kuhanog voa ili svjei sok od bilja. Meutim, bolje je da se obratimo za pomo apotekaru ili onome tko pripravlja prirodno iste lijekove, a od kojih moemo dobiti kapi, tablete, ekstrakte i druge proizvode od ljekovitog bilja koje moemo odmah upotrijebiti. Up ravo u tom podruju je u posljednje vrijeme farmaceutska industrija znatno napredovala. Od pripravaka od ljekovitog bilja uspjela je napraviti vrlo postojane i nepromjenljive sastave. U strunom jeziku govorimo o s t a b i l i z i r a n j u i s t a n d a r d i z i r a n j u lijekova. Time je osigurano da uvijek moemo dobiti uistinu dobar, postojan i po sastojcima jednak proizvod. Danas se stabilizirati mogu ak i svjei sokovi od ljekovitog bilja. Dakako, to vrijedi samo dok ne ot vorimo bocu. im je otvorimo, u nju mogu prodrijeti klice iz zraka i poeti razlagati sok. Stoga treba potivati pravilo koje kae da biljne sokove moramo potroiti u nekoliko dana. Ali tinkture i ekstrakti su mnogo postojaniji. Pa ipak, nakon duljeg vremena se i u tom slu aju lijekovi promijene, to se dogaa prije svega zato jer hlapi alkohol, njime povezan pri pravak poinje se zgunjavati, a u novom obliku vie ga ne moemo tono odmjeravati. Sto ga ne bi trebalo ni lijekove u tom obliku uvati dulje od dvije do tri godine. Isto vrijedi i za osuene ljekovite biljke, dakle za d r o g e . Dugotrajnijim skladitenjem i droge gube dio svojih djelotvornih supstancija, pogotovu ako sadre eterino ulje koje hlapi. Zbog toga ajeve i mjeavine ajeva i droga ne smijemo uvati vie od dvije godine. A naj bolje je da se uvijek pobrinemo za svje biljni materijal. Mnoge ljekovite biljke mogu djelovati pravilno samo kad su svjee, pa injenicu da se ljekoviti uinak vrednuje razliito moemo protumaiti time da je jedan istraiva imao svje biljni materijal koji je moda ak sam

laka tea

laka laka

tea tea

laka

tea

236

Ljekovito bilje

Aloj

237

nabrao, a drugi drogu koja jc bila moda ak sumnjivog porijekla i uz to jo i stara: Dakako, ima i izuzetaka. Tako je na primjer s likom od krkavine; ona mora najprije odleati godinu dana da u njoj fermentacijom nastane djelotvorna supstancija koja pomae pri zatvoru. A svjea lika od krkavine ak izaziva povraanje. Lijekove koje navodi Kneipp i koje je i sam najvie upotrebljavao, jo i danas pripravljamo tono po njegovim uputama. Kneipp je pravo pripravljanja Kneippova lijeka prepustio samo svom dugogodinjem prijatelju i apotekaru Leonhardu Oberhauseru. U Wiirzburgu/Badu se od prvobitnih skromnih prilika razvila prava tvornica za izradu Kneippovih lijekova. U njoj sada radi ve trea generacija apotekara, koja radi s originalnim iskustvom pri izradi knajpovskih prirodnih lijekova i suvremenim aparaturama. S velikim pijetetom i ne samo iz pravnih razloga tono se dri prvobitnih Kneippovih navoda i usklauje ih s dostignuima suvremene znanosti. Kneipp se bio vrlo udubio u obradu ljekovitog bilja i krio je put lijeenju ljekovitim bi ljem ili fitoterapiji, kako se to znanstveno kae. U terapiju nije uveo nikakve nove biljke, a naveo je ak niz vrlo praktinih i opreznih oblika za izradu raznih pripravaka, medu kojima biljnih sokova, rumarinova vina, medovine, dodataka za kupelji i mnogih drugih stvari. Uglav nom, njegova je zasluga to je bitno doprinio poznavanju i irenju upotrebe ljekovitog bilja. Tako
je uenje o lijeetiju ljekovitim biljem bilo, i jo je, osnova na koju se oslanja knajpovski nain lijeenja.

Poznato je mnogo sredstava koje upotrebljavamo kao pomo pri lijeenju vodom; treba ih samo pravilno pripraviti i bit e sve u redu. Godinama sam sondirao i iskuavao, suio i razrezivao, njuio i kuao; nije bilo ni naj manje ljekovite biljke ili praka koji nisam sam iskuao i utvrdio da je dobar. Godinama sam neprestano uglavnom lijeio ljekovitim biljem, a manje vodom, i u tome sam ostvario najljepe uspjehe. 1 tako mogu rei da sam u toku tolikih godina savjetovao na tisue ovih pripravaka i esto morao ostati zapanjen njihovim udesnim djelovanjem.

Abdovina ( S a m b u c u s e b u l u s ) Narodni nazivi: divlja bazgovina - habat smrdljiva zova Po obroncima uma, pogotovu posjeenih, moemo vidjeti metar i vie visoku trajnicu koja u srpnju ima velike bijele cvjetove u velikim ticima, a u jesen lijepe, crne, sjajne plodove, to je abdovina. U kasnu jesen sabiremo korijenje, dobro ga osuimo na zraku, a praak koji dobivamo od smrvljenih ili stue nih korijenova spremimo u kunu ljekarnu. Danas se abdovina sve manje upotreblja va. Cijeni se kao lijek koji potie rad bubre ga i time poveava izluivanje mokrae. Ali to djelovanje nije ba snano. Upotrebljava mo je samo kad elimo potaknuti izluiva nje tekuina kod gojaznih bolesnika koji su naduti. U takvom sluaju savjetujemo aj od 1 do 2 liice korijenja na au vode, kuha mo na laganoj vatri 10 minuta. Ako se te kuina pri kuhanju previe zgusne, dodamo jo au vode. Najbolje je svu koliinu aja popiti ujutro natate; ako je potrebno, popi je se jo jedna aa aja nakon ruka, ali ni poto se ne smije piti u veernjim satima jer bi tjeranje na mokrenje moglo ometati no ni san. Ako pripravljamo aj od praka pravljenog od suenog korijenja, stavljamo 2 vrke noa na alicu aja.

Afrike, i Aloe barbadensis (A. vulgaris) kojeg

Izrazom jitoterapija oznaujemo u znanstvenom smislu upotrebu ljekovitog bilja za lije enje bolesnog ovjeka, isto kao to je lijeenje vodom hidroterapija, lijeenje kemijskim li jekovima kemoterapija, a elektroterapija lijeenje elektrikom. Fitoterapija obuhvaa sve od obine kamilice ili paprene metvice do digitalisa, koji vrlo snano djeluje, i opijuma od vrtnoga maka, ali o upotrebi obje te biljke treba odluiti lijenik. Zato nije tono ono to smo esto itali i sluali da fitoterapija obuhvaa samo blage i preteno ili potpuno nekodljive ljekovite biljke. Ako ve tako govorimo, treba da izriito dodamo: blaga (mite) i snana (forte) fi toterapija. Naravno, ne mogu se otro odvojiti i izmeu njih ima prijelaza. Fitoterapija ili lijeenje ljekovitim biljem nije isto tako ni nikakva homeopatija, iako je esto navode istovremeno s fitoterapijom. Istina je da i homeopatija upotrebljava ljekovito bilje ali isto tako i brojne supstancije kemijskog i ivotinjskog porijekla. Sve se to odvija po svojim pravilima kojima je temelje udario Hahnemann i koja se jo nisu promijenila. U homeopatiji prevladava pravilo simile, zakon slinosti koji odluuje o izboru homeopatskih sredstava i oslanja se na tradiciju takozvanih potencija. Fitoterapija naprotiv upotrebljava biljke onakve kakve su, kao droge ili u obliku pripravaka od svjeih biljaka, a njezin glavni cilj je da od svake biljke dobije istu tvar, prirodnu tvar, i upotrijebi je. Dakako, to se moe ali do sada je uspjelo samo iz manjeg broja ljekovitih biljaka, jer se cjelokupni kompleks esto zaista vrlo razliitih tvari kojih ima u biljci ne moe razdijeliti i tek kao cjelina moe biti zaista djelo tvoran. Osim ljekovitih biljaka Kneipp je upotrebljavao i neke m i n e r a l n e lijekove. Njih je uis tinu malo i unijeli smo ih u ovo preraeno izdanje. Evo to Kneipp kae openito o ljekovitom bilju: Meu ono to ne volim i mrzim spada u osnovi i naelu omraen tajanstveni lijek', sitno trgovanje ljekovitim pripravcima koje izuzmitelj dri kao tajnu. Ne elim da meni netko to prigovori. Zato u ovom drugom dijelu otvaram ladice svoje ljekarne neka svatko tko eli za viri u nju i pomirie sve do posljednje kutijice s ajem i najmanje boice s uljem. U svaku ljekarnu je uloeno mnogo novaca; u mojoj nema bog/na to. To vrlo rado pri znajem i na taj mogui prigovor gledam kao na veliku prednost svoje ljekarne. Gotovo svi moji ajevi i ekstrakti, ulja i praci, potjeu od naenih ljekovitih biljaka koje rastu u vrtu dragog boga, na irokom prostranstvu, a mnoge oko kue ili na zabaenim i zaputenim prostorima i uglavnom ne kotaju ni prebijene pare.

ima u junom Sredozemlju i drugdje. Iz obje vrste dobiva se droga alojev sok. Zgusnut alojev sok je smea masa koju preraujemo. Iz alojevog soka dobiva se alojeva tinktura, a i alojeve tablete, a danas jedva jo i alojev aj. Kneipp je upoznao aloj u svom mjestu u vapskoj gdje su ga seljaci rado uzgajali kao lonanicu na prozorima, a u bolesti upot rebljavali kao lijek. Ta je biljka i danas esta u vapskoj kao ukrasna biljka. ovjek mora pribjei sredstvu u kojem je neka sitnica djelotvorna; na taj sam nain ja u aloju naao lijek. Aloj djeluje na dva naina. Vrlo razrije en sok, kao to je na primjer u alojev im ka pima, gorko je sredstvo (amaro) koje podrauje i jaa eludac. Na taj se nain i u iste svrhe upotrebljava i alojevo vino. U veoj koncentraciji alojev sok djeluje kao sred stvo za ienje. To je dobro i blago sred stvo za te svrhe. Tek nakon 8 do 10 sati po kae se njegova djelotvornost. Alojev sok, ili bolje reeno 1-2 Kneippove tablete, uzima mo uveer ako elimo ujutro ili ak u pri jepodnevnim satima dobiti kaastu, ali ne prerijetku stolicu. Ali ako se alojev sok uzme u veim ko liinama, moe tetiti. Moe i izazvati po veanu prokrvljenost organa donjeg dijela tijela i crijeva. Stoga se sok od aloja ni kada ne smije davati trudnicama kao sredstvo za ienje. Sok od aloja potie i izluivanje ui. Kneipp je vrlo dobro poznavao aloj, i njego vo djelovanje je zorno opisao: Sok od aloja pogotovu povoljno djeluje ako je zatvoreno debelo crijevo. Budui da djeluje samo u prisutnosti ui, nedjelotvo-

Ajbi (vidi Sljez)

Aloj
Aloj je biljni rod iz kojega su za nas zanim ljive vrste Aloe ferox, bodljikavi aloj iz june

238 ran je ako su zaepljeni uni kanali. Poseb no treba naglasiti da se pod utjecajem soka od aloja poveava prokrvljenost u donjem dijelu tijela; zato je u pojedinim sluajevima koristan i onda kad izostane mjeseno pra nje ili kad se smanji. Naprotiv, iz istog raz loga sok od aloja u veim koliinama moe biti ak opasan pri sklonosti poveanom kr varenju iz maternice, pri hemoroidima i u trudnoi. A loje v sok se ne smije uzimati dulje vri jeme. Ako sok od aloja pripravljamo s drugim biljkama kao aj, djeluje jo postojanije. Obi no se mjeavina sastoji od ovih droga; alo ja, koliko stane na vrh noa, cvijeta bazge, koliko stane u dvije alice aja, nekoliko puta s vrha noa piskavice (Foenum graecum) i liice komoraa. Dvije alice tog aja popijemo u dva dana. Rezultati djelova nja pokau se tek nakon 12 do 30 sati u ob liku izdane stolice a nikad u obliku tekog ienja. U kasnijim godinama Kneipp je upotreb ljavao sok od aloja kao sredstvo za ienje najradije u obliku tableta. U njima se uz aloj nalaze i bobe bazge, rabarbara, korijen iirota i volovska u (Fel Ta uri), kojoj je Kneipp op ravdano pripisivao djelovanje protiv zatvora. (Rije je o supstanciji ivotinjskog porijekla koja djeluje slino ui koja se stvara u ov jekovoj jetri i izlijeva u dvanaesnik.) Prema njegovim uputama jo i danas se proizvode tablete poznate pod imenom Kneippove tablete (Kneipp-Pillen) koje se prodaju irom svijeta. Bez pretjerivanja moemo rei da su te tablete za mnoge lju de bile, i jo su, jedno od najboljih sredstava za ienje jer djeluju vrlo blago i ne postoji opasnost od navikavanja. Po pravilu dovolj na je 1 do 2 tablete uveer. ini se da je po vezivanje droge za ienje s iirotom koji jaa eludac i bazgom koja potpomae izlu ivanje mokrae i pospjeuje izmjenu tvari, tajna djelovanja Kneippovih tableta. Koliko je Kneipp vrsto vjerovao u vrijednost svojih tableta, najbolje se vidi iz ove njegove izja ve: Te tablete opravdano nose moje ime.

Ljekovito bilje Kneipp je preporuivao sok od aloja i za lijeenje izvana, prije svega u obliku vode od aloja. Praka od soka aloja koliko stane na vrh noa prelijemo aom vrue vode. Tu vodu od aloja moemo zatim odmah upotrijebiti kao odlinu vodu za oi pri upalama spojnice oka ili kao vodu za rane i gnojne upale koje slabo zacjeljuju. U tu svrhu u vodu od aloja umoimo krpu i sta vimo je na bolesno mjesto. Sok od aloja vrlo brzo lijei svjee i stare rane. Uz to voda od aloja kao ist lijek i lijek za i enje nikad ne kodi ma gdje da doe (u oko ili na rane).

Bazga prelijemo vrelom vodom, ostavimo deset minuta, ali ne smijenio kuhati tla ne bi is hlapilo eterino ulje! aj jc najbolje piti izme u obroka i uvee prije spavanja; aj mora biti vru, a pije se u gutljajima. Dobro ga jc zasladiti licom meda. Vrlo jednostavna je i upotreba kapi od ania. Ovisno o dobi i uzrastu djeteta stav ljamo 5 do 10 kapi na alicu vode zaslaene eerom ili medom. Pravilo je otprilike da damo onoliko kapi koliko dijete ima godina.

239 ge stavi se na jednu alicu vode, uzavre, os tavi deset minuta da odstoji a zatim se to je mogue toplije popije u gutljajima. Ako popijemo veu koliinu aja, otprilike 2 a lice jednu za drugom, pa odmah legnemo u toplu postelju i dobro se pokrijemo moe mo provesti sasvim pravilnu kuru znojenja. Tako moemo izlijeiti mnoge prehlade ve na samom poetku. Moemo napraviti aj i od jednake koliine cvijeta bazge i lipova cvijeta; a ako se istovremeno pojavljuju i te gobe u trbuhu i vjetrovi, aju dodajemo i malo kamilice. aj moemo zasladiti me dom, time postaje jo ukusniji, a liica meda i sama po sebi je ljekovita. C r n e bobe bazge djeluju malo drugai je nego cvjetovi. Po njima se ova vrsta baz ge zove crna bazga. Bobe bazge potiu izmjenu tvari slino kao bobe borovice, ali malo slabije. Upotrebljavamo ih kao kau ili pekmez, gust sok ili sirup. Takva kura s ka om bazge pogotovu je djelotvorna kod reumatskih oboljenja i neuralgija. I pri lije enju upornog ishijasa postignut je uspjeh s bobama bazge. Kneipp se izrazio vrlo sli kovito: Moja pokojna majka je svake go dine provodila kuru bazgom u trajanju od 14 dana do 3 tjedna. Nai su preci jo prije 50-60 godina ispred kue posadili dva grma bazge. Kao to danas visoka gospoda esto putuju u daleke zemlje da se podvr gnu groanim kurama, tako su nai rodite lji i nai djedovi odlazili do grma bazge koji im je nadohvat ruke sluio tako jeftino, a esto mnogo bolje. - Prije nekoliko godina doao sam u Austriju, alpsku zemlju, gdje sam na svoje veliko veselje vidio da se jo tuje drvo bazge. Stari seljak mi je rekao da njima ne propada ni jedna jedina boba baz ge. Koliko jednostavno, koliko pametno! 1 ptice prije nego to na jesen odlete u daleke krajeve potrae bazgu da njenim bobama oiste krv i svoje tijelo ojaaju za dugi let. Kakva teta da ovjek vie ne osjea i ne sli jedi te prirodne nagone i zdrav razum. Kau ili pekmez od boba bazge na pravimo tako da bobe ukuhamo sa ee rom, a jo bolje s medom. U ai vode po-

B a z g a (Sambuus nigra) Narodni nazivi: zova obzovina bezeg zovika U dobra stara vremena najblie kui rastao je grm bazge; danas je ve umnogome ist rijebljena i potisnuta. Ne bi smjelo biti kue u kojoj ive ljudi a da joj kuni prijatelj u blizini ne bude i bazga; jer na bazgi su ko risni listovi, cvjetovi, plodovi, lika i korije nje. Tko eli proljetnom kurom oistiti krv i tjelesne sokove, uzet e 6 do 8 listova baz ge, izrezati ih sitno kao duhan, i oko 10 minuta kuhati u vodi. Dok kura traje, sva kog e dana ujutro natate popiti po jednu alicu toga aja, a jedan sat nakon toga dorukovati. Takvu kuru moemo provesti u bilo koje drugo doba godine. I od osuenih listova moemo skuhati dobar aj koji otapa i isti. Tko jo nije jeo kola pripravljen s cvije tom bazge. Mnogi ga peku upravo u vrije me kad bazga bljeti bijelim proljetnim ure som i kau da te cvjetne pogaice tite od vruice. U medicini se upotrebljava prije svega cvijet bazge (cvjetovi, Flores sambuci). U drogi cvjetovi vie nisu onako bijeli kao kad su svjei. Ve su ih u stara vremena ci jenili kao dobro sredstvo za znojenje. Me utim, njihovo je djelovanje mnogo ire i ci jene ih prije svega zato to p o t i u o b r a m b e n e s n a g e organizma. Stoga aj od cvje tova bazge treba piti im se pojavi prehlada ili g r i p a . Vrhom puna liica cvjetova baz

(Pimpinella a n i s u m ) Narodni nazivi: anason - ane - onajs - sladki jane - anis Ani je titarka s Orijenta. U Evropi se za vee potrebe uzgaja na poljima. Listovi u donjem dijelu stabljike su neodijeljeni, srcasto okruglasti, a u gornjem dijelu stabljike su njeno perasto razdijeljeni; veinom su trostruki. Sitni, jedva primjetni pojedini cvjetovi spojeni su u dvostruke tice. Za lijeenje se upotrebljavaju plodovi. Sadravaju jako mirisno eterino ulje, anievo ulje (Oleum anisi). Ani djeluje na dva n a i n a . Prvo, u k l a n j a vjetrove, kao kim i komora, i smiruje crijevo. U tu svrhu ga preporuujemo kao aj koji treba piti kod greva i nadimanja (flatulencija i meteorizam). Drugo djelovanje ania je usmjereno na bronhi je. Kad se pije aj od ania dio njegovih resorbiranih djelotvornih tvari iz luuje se preko sluznice u bronhijama a ne kroz crijevo kao veina biljnih tvari. U bronhijama eterino ulje rastapa i omekava sluz, a ujedno spreava greve u najfinijim miiima u najmanjim bronhijama. Tako umnogome olakava iskaljavanje a ispljuvak je rjei. Budui da je vrtni ani uistinu prijatna okusa rado ga uzimaju d j e c a kao sredstvo za iskaljavanje. Od plodova ania moemo pripremati aj. Stavljamo jednu aj nu liicu plodova na alicu vode; plodove

Ani

240 mijeamo 1 licu kae i dobijemo prijatno a istovremeno i zdravo pie, koje posebno preporuujemo reumatiarima i onima sa slabom izmjenom tvari, pogotovu u zim skim mjesecima. Korijen bazge blago pospjeuje izluiva nje mokrae ali se danas vrlo rijetko upot rebljava. Zaboravili smo bazgu, odbacili smo tog vjernog i nekada tako cijenjenoga kunog prijatelja. Moda e ipak stari prijatelj povra titi svoj nekadanji ugled.

Ljekovito bilje tjedana. Ako bobe borovice uzimamo na opisani nain, nikad se neemo pribliiti granici trovanja, ali to se lake moe dogo diti pri upotrebi sirupa od borovice koji uzimamo na lice. Zbog svestranog podraajnog djelovanja borovica se cijeni kao opi lijek za izmjenu tvari. Ali najbolje djeluje pri kroninim reumatskim oboljenjima. U mnogim predjelima june Njemake zadrao se dobar stari obiaj da reumatiari u jesen provode takvu kuru s borovicom. Nakon kure uvijek nanovo osjete poboljanje i lake se kreu. Jesen je za to posebno primjerena, jer se tako bolesnici zatite od pogoranja u po etku zime. A u proljee se reumatiari ok rijepe proljetnom kurom, jer okrijepe cjelo kupnu izmjenu tvari; proljetnu kuru obino provode maslakom (Kneippov sok od maslaka). Ako uzimamo sok od borovice, doza je po jedna lica. Ljudi slaba eluca moraju biti oprezni jer moe izazvati priti sak u elucu ili garavicu. Stoga ekstrakt bo rovice trebaju uzimati prije alice vrueg mlijeka; ne smiju ekstrakt borovice umijeati u mlijeko, nego najprije uzeti licu soka, a onda popiti alicu vrueg mlijeka. Tako e ludac najbolje podnosi borovicu. Nekada se borovica davala i za vodenu bolest, jer pospjeuje izluivanje vode. Upo trebljavala se i kod dugotrajnog bronhitisa. Sada su obje te upotrebe potisnule u poza dinu. Ali se jo i sada cijeni ope pospjei vanje izmjene tvari. Zbog toga se teite li jeenja borovicom prenijelo na reumatiare. Razumljivo je, meutim, da borovicu ne smiju upotrebljavati ljudi s bolesnim bubre zima i bjelanevinom u mokrai.

Borovica, obina
(Juniperus communis) Narodni nazivi: klekinja - smreka smrika - smra - venja - brinj Kome nisu poznate bobe od borovice? Kao tamjan ire svoj prijatan miris po soba ma i hodnicima i poboljavaju zrak. Obina borovica je kod nas svugdje ras prostranjena. Ali ne raa svake godine. Mnogo boba borovice nalazimo samo na starijim grmovima, a tamo gdje ih ima obi no rastu u velikim koliinama. Moemo grickati svjee bobe borovice, a isto tako i suhe koje su prava droga (Iructus juniperi). Kneipp je ovako propisao: Prvi dan poinjemo sa 4 bobe borovice, drugi dan ih uzmemo 5, trei 6, etvrti 7 itd, dvanaesti dan uzmemo 15 boba; tada se vraamo na isti nain, ali isputajui po jednu bobu dnevno. Ali jednostavnije je i pouzdanije tu kuru provesti Kneippovim sokom od borovice. Od pola lice dnevno koliinu poveavamo na 6 lica dnevno, a onda na isti nain natrag; kura mora trajati nepre kidno 4 tjedna. U bobama borovice ima eterinog ulja. Eterino ulje borovice podrauje prije svega bubrege, ali i eludac i bronhije. Stoga treba s njim postupati oprezno. Ako dulje vrijeme uzimamo vee koliine soka od borovice, moemo ak izazvati upalu bubrega. Zbog toga treba potivati pravilo da kura s boro vicom nikad ne smije trajati dulje od 4 do 6

Borovnica ( V a c c i n i u m myrtillus) Narodni nazivi: brusnica - crna borovnica vresinje divja mra Oko Jakov-dana djeca rado idu u ume. Tada su zrele borovnice u kojima uivaju mladi i razdragani. Prijaju i starijoj djeci. Na trnicama po velikim gradovima takoer

Borovnica moemo vidjeti pune koare tih crnih znanica. Ne bi smjelo biti ni jedne kue bez dobre zalihe osuenih i za cijelu godinu spremlje nih borovnica. Moemo ih upotrebljavati svakojako. Dvije do tri ake borovnica, koliko mo emo zagrabiti, stavimo u au i prelijemo dobrom rakijom. Sto su dulje borovnice na moene, a to moe biti i godinama, to je jai i djelotvorniji ekstrakt za lijeenje, jer je ko liina djelotvornih tvari u ekstraktu umno gome ovisna i o trajanju namakanja. Tko pati od lakog proljeva u kojem se izluuje i sluz, treba s vremena na vrijeme uzeti po nekoliko boba borovnice, dobro ih ivakati i progutati! Vrlo esto je dovoljan i taj najblai lijek. U velikim banjama vidio sam kako iskusna i uviavna domaica daje gostima po nekoliko tih 'tableta protiv prolje va' da ih zatiti od iznenaenja na etnjama.

241 Bobe borovnice se jo i danas mnogo ci jene kao lijek koji zatvara i zaustavlja pro ljeve. To djelovanje je posljedica velike ko liine tanina koji se nalazi u bobama, ali pri tome sudjeluje i tvar koja daje crnu boju, a koja je u stanju sprijeiti razvoj i rast tet nih bakterija u crijevima. Kao lijek za zatva ranje upotrebljavamo suhe bobe borovnice (Fructus myrtilli). Dvije lice boba kuhamo 10 do 15 minuta u pola litre vode, zatim procijedimo i aj pijemo preko dana. Vrlo je korisno i ako u aj umijeamo mladi kravlji sir. Mladi kravlji sir dobro zatvara i tako udruimo djelovanje obaju sredstava. Ali sir (skuta) ne smije biti mastan, budui da svatko ne podnosi dobro vrhnje ili druge masnoe kojih obino ima u siru. Tu mjea vinu sira i aja od borovnice pijemo ujutro i uvee. Umjesto kod kue pripravljenog aja od Ijorovnice moemo kupiti gotov sok od borovnice. Nije preporuljivo upotrcblja-

Abdovina

Draguac

242 vati pripravke od borovnice niti sok od borovnice koji je ukuhan kod kue. U tim borovnicama i soku ima previe eera a oni proljev prije pospjeuju nego ga zaus tavljaju. aj od borovnice moemo upotrebljavati i za ispiranje usta ako je upaljena sluznica. Modra boja sluznice je najbolji dokaz u ko likoj mjeri su u neposrednu vezu doli aj i sluznica i koliko dugo treba da na njoj os tane. Stoga i tako dugotrajno djeluje. Zatim aj od borovnice ili sok upotreb ljavamo i za zaustavljanje proljeva kod djece i dojenadi. Uzimanje borovnica je dan ili dva dana djeluje jednako dobro kao i uzimanje jabuka jedan dan. Tada uope nisu potrebni drugi lijekovi za zatvaranje. im dojenetov izmet postane izrazito mo dar znamo da je lijek poeo potpuno djelo vati. Borovnice skupljaju zadnje crijevo i na njemu lijee ranice koje kod djece mogu biti vrlo neugodne. Naglaavamo: za sve te svrhe upotreblja vaju se samo suhe borovnice. Svjee bo rovnice djeluju sasvim drugaije, odnos no suprotno. Od odreene koliine svjeih borovnica koje u proizvoljnom razmjeru pomijeamo sa eerom i mlijekom dobiva mo jak proljev. Izazivaju ga vone kiseline koje se pri suenju izgube, a naroito ovoj nica ploda i sjemenke. Gruba celuloza iz ovojnica plodova pospjeuje vrenje u crije vima, a sjemenice mehaniki podrauju sluznicu crijeva. I ne treba se uditi ako na taj nain izazovemo proljev koji ne mogu zaustaviti oni sastojci plodova borovnice koji zatvaraju. U medicini se upotrebljavaju i suhi listo vi borovnice (Folia myrtilli). Oni su sa stavni dio mnogih ajnih mjeavina za lije enje eerne bolesti. U posljednje vrijeme ih vie ne upotrebljavamo jer preslabo dje luju, a ne zbog toga to su se nakon du gotrajnijeg pijenja tog aja pokazali znaci trovanja jetre. Zato treba biti oprezan kod upotrebe takvog aja, a osim toga sada ve postoje djelotvorniji lijekovi protiv di jabetesa.

Ljekovito bilje B r a n k a (Arnica m o n t a n a ) Narodni nazivi: arnika - moravka zlatenica veprina - brdnja uta Branka irom svijeta uiva ugled odline ljekovite biljke. Stoga uope ne razumijem zato mnogi, koji to znaju, negiraju njezinu vrijednost. Branka raste kod nas divlja po planin skim proplancima, ponegdje u velikim koli inama. Zakonom je zatiena i ne smijemo je iskopavati jer bismo je ubrzo potpuno is korijenili. To je lijepa, velika biljka. Boja cvi jeta joj je naranasta i po njoj se branka do bro razlikuje od svih drugih glavoika. Lis tovi su sakupljeni u donjem dijelu stabljike, ali ne u pravoj rozeti. Na njima je vie do bro izraenih uzdunih ila. Po tim dvama znacima moemo prepoznati branku, ali prepoznamo je i ako smo je samo jedanput vidjeli i znali da je to ona. Upotrebljavamo cvjetove brdanke. Tek u posljednje vrijeme smo potanko sa znali to sadri branka. To su u prvom redu flavonski glukozidi koji uzrokuju ire nje ila, kako vjenanih ila srca tako i pe rifernih tjelesnih ila. Zbog toga se uspos tavlja bolja prokrvljenost to dobro djeluje na srce, a i pri oboljenjima ila na nogama, na primjer kod proirenih ila. I krvni izljevi se bre resorbiraju. Zahvaljujui tim spoznajama branka se opet poela upotrebljavati za unutarnje li jeenje, koje je ranije dugo vremena bilo potisnuto. Branka je lijep primjer kako se ve poznata ljekovita vrijednost neke biljke moe opet obnoviti ako nova istraivanja dovedu do novih pogleda ili - kao kod br danke - potvrde stare spoznaje, pa u praksi i pokusom dokau. Nekada se branka mnogo ee^ upot rebljavala za unutranje lijeenje. aj od branke se smatrao sredstvom koje brzo smanjuje smetnje u optoku krvi. Tako smo saznali da je stari Goethe davao da mu se pripremi alica aja od branke uvijek kad je patio od bolnih sranih greva koji su vjerojatno bili posljedica ovapnjenja vjena-

Brdanka nih ila. Sada znamo da je to uvijek bilo pravilno i djelotvorno lijeenje. Takav aj pripravljamo od 1 ili 2 liice cvjetova br danke koje stavimo u alicu vrele vode i u njoj ostavimo 5 do 10 minuta da izvue dje lotvorne tvari iz cvjetova. Onda aj popije mo vru, polako, u gutljajima. U Krieippovim tabletama branke, koje se proizvode u Kneippovoj tvornici lijekova u Werishofenu, nalazi se pripravak od ulja br danke i ekstrakta divljeg kestena (Aesculus) te razliitih vitamina, a upotrebljavaju se uglavnom za unutarnje lijeenje proirenih ila - uzimaju se po dvije tablete na dan s malo tekuine, jedna ujutro, druga uvee. Ali se jo i danas branka mnogo vie upotrebljava izvana, a prije svega u obliku tinkture. Branka je znatno potisnula pri mjenu drugih slinih sredstava, kao na pri mjer ilovae pomijeane s octom. Kneipp o tome kae: Tinktura branke ima tako i roku primjenu da smatram nepotrebnim troiti na to rijei. Cesto odlino djeluje kod prijeloma i nagnjeenja tkiva. Povrinske kao i dublje upale, otekline i izljevi krvi brzo iezavaju ako napravimo oblog od razrijeene tinkture branke (priblino 1 lica na etvrt litre vode). Jo i danas su na snazi te spoznaje o branki. Njoj dajemo prednost pred svim dru gim sredstvima pri izljevima krvi i razli itim vrstama upala. Povoji ili oblozi od branke izlijee i otekle i reumatine zglo bove (na primjer, este tegobe koje nastaju uslijed preoptereenosti koljenskog zgloba). Branka se moe mjeriti s bilo kojim dru gim lijekom za lijeenje nagnjeenja i iaenja. Potrebno je samo pravilno napraviti oblog. Komad platna ili kompresu umoi mo u razrijeenu tinkturu branke, umjere no je omemo i ovla stavimo na bolesno mjesto. Preko toga stavimo i suhu tkaninu ili neto slino. Potpuno je pogreno ako oblog umjesto platnom ili neim slinim za titimo nepropusnim materijalom to se, na alost, jo dogaa. Tako spreavamo nuno ishlapljivanje tekuine i umjesto po voja koji hladi dobijamo vlanu komoru u

243 kojoj se tkivo ugrije i time se upala pogora. Takve nepropusne vlane povoje moemo primjenjivati samo kada elimo da ir to prije sazrije. Ali nipoto ih ne smijemo pri mjenjivati kad elimo da upala prestane, kao to je u veini sluajeva; to pogotovu vrijedi kad je rije o upalama u vezi s ranama, o iz ljevima krvi ili upaljenom zglobu. Prema tome moramo uvijek o tome voditi rauna i bolesnicima dati pravilne upute. Tkaninu koja ne proputa vodu moemo upotrijebiti za obloge od branke samo u nudi, samo kao podlogu da se ne smoi jastuk ili poste lja. Nikad meutim ne smijemo nepropus nom tkaninom prekriti upaljeno mjesto, niti komprese vrsto poviti. Za to je jo i sad najbolje da vlane obloge branke stavljamo bolesniku dok lei. Oblozi branke odlino djeluju i kod rana koje tee zacjeljuju. Uvijek se nanovo iznenadimo kojom brzinom se vlanim ob logom branke isti rana s prljavim nasla gama, opet dobija svje izgled i poinje bre zacjeljivati. Nakon toga moemo opet na ranu staviti obian povoj s masti. Dok se rana jo jako gnoji ili slabo lijei, oblozima branke treba dati prednost ispred svih masti i prakova za rane. Otopina tinkture brdanke za vanjsku upotrebu ne smije biti previe jaka. Ve spomenute koliine, 1 li ica tinkture na 1/4 litra vode, ne smijemo prekoraiti. Obino je dovoljna samo jedna liica tinkture na 1/4 litra vode, odnosno 1 lica tinkture na 1/2 litra vode. Voda mora uvijek biti sobne temperature. Na os novu iskustava koje imam s brankom mo ram rei da ta biljka zauzima prvo mjesto u lijeenju rana! Tinktura brdanke je vrlo pogodna za li jeenje hemoroida (zlatne ile), kad je upa la ve tako jaka da su hemoroidne ilice izvan zadnjeg crijeva. Tinkturom branke se moe s uspjehom olakati ta teka i vrlo bolna upala, a ujedno i utjecati na poreme aje u prokrvljavanju. To se postie hladnim oblozima brdanke koje esto mijenjamo i moraju biti lagani. Kao i kod rana, i u ovom sluaju prelazimo na masti tek kad je upala

244 uglavnom izlijeena. Do tada treba da mar ljivo stavljamo vlane obloge i bit emo na graeni uspjehom. Kneippova mast branke sastavljena je od ulja branke i kamilice te heparina. Ona je tonikum (sredstvo za jaanje) za vene i male arterije kod proirenih ila i poreme aja u prokrvljavanju nogu. Isto tako dobro djeluje i kod izljeva krvi prilikom padova ili udaraca, kod nagnjeenja a i kod ozljeda u sportu. Moe se upotrijebiti i za masau. Lako se ispere vodom. Cesto se primjenjuje istovremeno s tabletama branke.

Ljekovito bilje D i v i z m a ( V e r b a s c u m thapsiforme) Narodni nazivi: beloperka - divizna - lunik - vunavka - vuji rep Seljaci vrijedno sakupljaju cvjetove divizme, poznate i pod imenom kraljevska svia. Oni, naime, dobro znaju da od tih cvjetova mogu u zimsko doba pripraviti vodu za grgljanje i jo djelotvorniji aj protiv kalja, katara, sluzi u prsima, tekog disanja i dru gog. Preporuujemo piti taj aj uistinu to pao. Po pravilu se cvjetovima divizme doda i sljez da budu u omjeru pola-pola; takav aj jo upornije omekava sluz. Divizma je biljka koju moramo uoiti. Na visokoj stabljici koja moe izrasti do 2 met ra i vie, u gornjem dijelu razvija se mnogo svjetloutih cvjetova. Listovi su sivozeleni i vunasto dlakavi, posebno na donjoj strani. U ljekovite svrhe upotrebljavaju se samo cvjetovi, odnosno cvjetni vjenii koje iz vuemo iz aske. Odavno su priznat i danas cijenjen lijek za iskaljavanje. Cvjetovi diviz me nalaze se u gotovo svim uobiajenim ajevima za iskaljavanje. Ljekovite tvari u njima su sluzi i saponini koji ublaavaju katar, omekavaju ispljuvak i time ga uine tenijim pa olaka vaju iskaljavanje. Na alicu vode daje se 1 do 2 liice cvje tova, pusti da lagano prokljua i ostavi neko vrijeme pokriveno. Zatim se aj zasladi me dom ili eerom. Pije se vie puta na dan po jedna alica takvog aja, ali uistinu toploga, kao to je rekao i Kneipp. Dobro je cvjetove divizme mijeati sa drugim drogama za is kaljavanje, na primjer s podbijelom, suliastim trpucem, korijenjem jagorike ili trandoviljem (Althaea rosea), koje spominje Kneipp i koje sadri prije svega sluz.

Gospina trava nim mjestima po umama, vodenim jarcima, potocima i bunarima. Njezina je stabljika u poetku polegla, a zatim se penje uvis, lis tovi su prstasto razdijeljeni, a cvjetovi bjel kasto ljubiasti. U prirodi nije ba esta ali jo od davnina su je uzgajali ponegdje kao omiljenu biljku. Svojevremeno je bila sastav ni dio proljetnih ljekovitih biljaka koje su se upotrebljavale za takozvane proljetne kure da bi sprijeile poznati proljetni umor i tijelu vratile potrebnu snagu nakon zim skih mjeseci. Nekada se u tom smislu govo rilo o takozvanom ienju krvi. 1 Kneipp je za draguac rekao. Svjee istisnut sok cis ti krv. Vrlo ga je rado i esto upotreblja vao. Danas nam je poznato da je djelotvor nost draguca u vitaminima, fermentima i enzimima. Sadrava mnogo C vitamina. Uz to u njemu je i mnogo goruice i neki glukozid goruiinog ulja koji djeluje antibioti ki. Stoga ne treba sumnjati u njegovu lje kovitost. Openito potie i jaa. Preporu uje se naroito kod bljedolike djece i mla dih djevojaka. Dobar je i za rekonvalescente nakon tekih operacija, gripe, upale plua i slinog. Tko sam sabire draguac u prirodi ne bi ga smio zamijeniti s livadskom pjenuom, krutouspravnom, koja raste na vlanim liva dama. Jo mu je slinija gorka pjenua koja raste svugdje gdje i draguac ali je vea i jaca. Latice su joj takoer bijele a pranici ljubiasti. Po tome emo ih najlake razliko vati.

245 vijeku je bio obiaj da se rane povijaju za vojima s uljem gospine trave. Tek u najno vije vrijeme je umjesto toga uvedeno lijee nje mastima. Meutim, ne bi se moglo rei da se time uvijek postie napredak u lijee nju. Istina je da se mast lake stavlja na kompresu i da stoga ima, bez sumnje, pred nost pred uljem. Meutim, ni ulje esto nije manje djelotvorno. Stoga i danas moemo s uspjehom upotrebljavati zavoje od ulja. To vrijedi pogotovu za vee rane koje slabo zacjeljuju. Ulje gospine trave se odavna cije ni i kao lijek za starije opekline koje sporo zacjeljuju. Zubari navode da rane nakon iz vaenog zuba bolje zacjeljuju ako se u njih stavi uloak namoen u ulje gospine trave. Kao to vidimo, tim uljem ne lijeimo svje e rane, jer tu prednost ima sterilna gaza. Ali za stare rane i irove dobro je sjetiti se ulja gospine trave. I ovdje vrijedi ono to je ve utvreno da rane jo bolje i bre zacje ljuju ako lijek mijenjamo vie puta. Prema tome treba vie dana uzastopno mijenjati zavoj s uljem od gospine trave. To je ulje djelotvorno i za utrljavanje pri reumatskim oboljenjima i neuralgijama, a i pri kr varenju ako se ozlijedimo. Kneipp je o tome rekao: Ulje gospine trave je udesan balzam koji posebno dobro djeluje na otekline, rane, 'giht' i iaenja. Pomae brzo i najbo lje je sredstvo za spreavanje rana od leanja kod djece, bolesnika i starih ljudi. Kneippovo ulje od gospine trave (KneippJohanniskrautol) crvenkaste je bo je. Dobiva se od svjeih cvjetova koji se pre liju istim maslinovim uljem i dre u zatvo renoj staklenci oko 14 dana na suncu. Tek se pod utjecajem sunane svjetlosti razvija ljekovita tvar u ulju. Ali u dananje doba je postala gotovo jo vanija unutranja upotreba gospine trave. U tu svrhu se upotrebljava cijela stabljika s cvjetovima; od nje pripravljamo aj ili sok. Iskustva su pokazala da je gospina trava dje lotvorna samo ako je upotrebljavamo u ve likim koliinama. Za jednu alicu aja po trebne su 2 liice droge (Herba Hyperici). aj pripravimo kao i obino i pijemo ga

D e s p i k ( L a v a n d u l a officinalis) Narodni nazivi: lavanda - lavcndl - levanda - enski depik Despik je sredozemna biljka. Njegovi modri cvjetii i uski duguljasti listovi nisu onako lijepi i ugledni kao cvjetovi i listovi mnogih drugih biljaka u ijem drutvu u prirodi despik raste po suhim padinama Sredozem lja, kao to su na primjer kadulja, matinjak i majina duica. Despik prodorno mirie a miris mu daje dragocjeno eterino ulje. Ulje od despika opravdano ima jednu od vrlo vanih uloga u industriji parfema. Upotrebljava se i u ljekovite svrhe. I Kneipp je ve dobro poznavao ulje od despika, jer ga je rado upotrebljavao pri probavnim smetnjama: Koga nadima ili ga boli glava ili ga obuzima slabost neka uzima ulje od despika. Ulju od despika se pripisuje i svoj stvo pospjeivanja izluivanja ui. Me utim, njegovo djelovanje nije ba jako pa se danas malo upotrebljava za to. Uklanja i vjetrove, ali ni to mu djelovanje nije tako jako kao to je djelovanje kamilice ili papre ne metvice. Tople kupelji poznate kao Kneippove kupelji s uljem od despika (Kneipp-Lavendel-Olbad) pripravljaju se s istim uljem od despika, a njeguju kou, prijatno miriu i osvjeavaju. Pripisuje im se posebno vana uloga pri lijeenju v e getativne distonije i tegoba u k l i m a k teriju.

Gospina trava perforatum) Narodni nazivi: kantarion - gorac tjanevka - trava

(Hypericum bogorodina trava, uti - trava od poseka - ensvetog Ivana - utenica

D r a g u a c (Nasturtium officinale) Narodni nazivi: potoarka - ugas - krstovnik - vodeni ren - kreun Draguac je vrlo stara ljekovita biljka. 1 kod nas je samonikla. Raste prije svega na vla-

Gospina trava, od davnina poznata ljekovi ta biljka, posljednjih se desetljea sve vie upotrebljava zahvaljujui otkriu da dobro djeluje i na ivani sistem. Svojevremeno se najvie upotrebljavalo ulje gospine trave i to za vanjsko lijeenje rana. Jo u srednjem

246 po 3 alice dnevno, a zadnju uveer prije lijeganja. Lijeenje se mora provoditi kao kura najmanje 4 do 6 tjedana neprekidno, a nekada i 2 mjeseca, pa i dulje. Pri tome je vano znati da se djelotvornost osjea tek nakon 10 do 14 dana. Ne smijemo oekivati da e gospina trava djelovati odmah, kao na primjer odoljen. Na to treba izriito upozo riti i pacijenta da ne bi ve nakon 8 dana lijeenja pomislio da gospina trava ne po mae i prestao je uzimati. Do danas se jo nije moglo tono utvrditi koje vrste ivanih smetnji gospina trava najbolje lijei. Govorilo se ovo i ono, to se nije kasnije uvijek potvrdilo. Naposljetku se zakljuilo da je ova biljka najdjelotvornija kod ivanih depresija, pogotovu kod ena u klimakteriju, a i onih depresija koje ne uzrokuju vanjske prilike, npr. konfliktne situacije, ivotne nedae i slino. To su ona stanja u kojima je ovjek alostan, neraspoloen, turoban ili psihiki utuen a ne moe se utvrditi nikakvo organsko oteenje. Da nas znamo da su ta stanja rezultat posebnih bolesnikovih raspoloenja koja se pojavljuju u naletima i periodino. Pojedinani nalet moe dugo trajati, ak i po vie mjeseci. Kad prestane, bolesnici opet mogu biti potpuno normalni i ne mogu sami sebi ni predoiti to se to s njima dogaalo za vrijeme depresije. U takvim sluajevima govorimo o takozvanoj endogenoj unutarnjoj depresiji. Kod tih unutarnjih depresija gospina tra va moe mnogo pomoi i ubrzati lijeenje, ali je treba uzimati u velikim koliinama. Pri drugim oblicima ivanih tegoba uspjeh nije toliko pouzdan. 7a takve sluajeve ima i bo ljih biljnih lijekova, kao to su na primjer odoljen, matinjak i hmelj. Jo i sada je po malo nepouzdana primjena gospine trave kod djece koja mokre u postelju. 1 to je je dan od poremeaja u kojima je teko pomo i jer ovise o mnogim psihikim utjecajima. Stoga i za sve druge metode lijeenja te po jave vrijedi isto to i za gospinu travu: uvi jek treba pokuati, ali nikad se unaprijed ne zna pouzdano hoe li bolesnik povoljno reagirati.

Ljekovito bilje Vrlo je vano odmah na poetku lijeenja gospinom travom upozoriti bolesnika da se ne izlae suncu da mu se ne bi upalila koa. Naime, gospina trava sadri tvar koja ini tijelo izuzetno osjetljivim na sunevu svjetlost, fotosenzibilizira ga. To je hipericin koji vjerojatno djeluje i antidepresivno. Ta osjetljivost je primijeena promatra njem krava. Ako na panjaku pasu gospinu travu, a zatim dugo lee na suncu i preivaju, na koi im se pojave tee opekline od sunca. Jedno od narodnih imena za gospinu travu je i trava svetog Ivana, vjerojatno zato to cvjeta u to doba (sveti Ivan 24. lipnja). To je lijepa stasita biljka s velikim zlatnou tim cvjetovima. Lako emo je prepoznati po brojnim prozirnim tokicama na listu pogledamo li ga prema suncu. Listovi su jajoliki, na stabljici su uvijek smjetena po dva nasuprot. Tokice na liu pune su eteri nog ulja. Zbog tih tokica biljka je dobila botaniki naziv vrste perforatum jer listo vi izgledaju kao perforirani, izbueni. Drugi znak prepoznavanja gospine trave jesu dva uzduna rebra stabljike. To je u biljnom svijetu rijetka pojava jer su stabljike obino okrugle ili etverouglaste (etverobridne). Po ovim dvobridnim stabljikama se gospina trava za medicinsku upotrebu pouzdano razlikuje od svih drugih samoniklih vrsta gospine trave koje imaju stabljike okrugle ili etverobridne. U medicini se ne upotreblja vaju sve. Gospina trava je kod nas esta bilj ka koja raste na sunanim livadama, prije svega na padinama i rubovima uma, u i karama i drugdje pa se lako moe nai. Vrlo je dobar i svje sok gospine trave. Za lijeenje depresija treba piti mnogo soka; najmanje po 2 lice 3 puta dnevno od 3 do 6 mjeseci. Valja znati da sok iz boce koju ot vorimo moramo to prije potroiti. Sok se moe dugo drati samo u zatvorenoj boci. Ulje gospine trave moemo upotrijebiti i pri lijeenju ira na e l u c a Treba svaki dan natate |x>piti po 1 licu ulja. Bez sumnje je uivanje ulja od gospine trave korisnije pri iru na elucu nego ako pijemo samo masli novo ulje to je takoer uobiajeno.

Grica G r i c a (Menyanth.es trifoliata) Narodni nazivi: vodena bok vica - trolistica - gorka djetelina - gorka trava Grica raste na movarnim livadama, na tresetnom zemljitu, uz potoke, rijeke, jezera i na drugim vlanim mjestima. Listovi su troprsti, po emu moda malo podsjeaju na djetelinu koja ima botaniki naziv Trifolium, stoga se zove i gorka djetelina. Njezini listovi su mnogo vei od listova djeteline i oblikovani su bitno drugaije, a i inae gr ica nema mnogo veze s djetelinom jer spa da u porodicu Menyanthaceae koja je slina porodici siritara (Gentianaceae), u koju spada i lincura za koju znamo da je gorka pa nas ne iznenauje to i u grici ima mno go gorke tvari. Grica je isto gorki lijek, to znai da osim gorke tvari nema nikakvih drugih supstancija koje ljekovito djeluju. Gorke tva

247 ri su vrlo rasprostranjene u biljnom svijetu, a u medicini su se od davnina upotrebljava le. Najprije potiu izluivanje vie eluanih sokova i eluane kiseline a i eludac se vie stiska i bre potiskuje hranu naprijed. To se djelovanje rairi na cijelo tijelo, a pogotovu na miie. Prema tome to je pravi tonik, na prvom mjestu za eludac a u irem smislu na cijelo tijelo. Iz toga zakljuujemo i za to se grica ujjotrebljava. Prvenstveno poboljava stanje eluca u kojem nema dovoljno eluane ki seline. Pospjeuje tek, pomae kod slabosti raznih vrsta, iscrpljenosti nakon dugotrajnih bolesti i tekih operacija. Upotrebljavaju se listovi aj se pripravlja na uobiajen nain: 1 liica droge (Trifolium fibrinum) prelije se alicom vrele vode i ostavi da se dulje vrijeme namae. Taj se aj pije prije jela, ali mora biti hladan da bi pospjeio tek, pije se polako u gutljajima. Danas se grica ma-

Grica

Bijela imela

248 nje upotrebljava nego nekada, jer su poznati neki drugi gorki biljni lijekovi kojima mora mo davati prednost, a to su prije svega idirot i kiica.

Ljekovito bilje moramo kuhati, a ne samo popariti jer se inae nee iz tvrdih stanica izluiti dovoljna koliina tanina. Upotreba uvarka od hrastove kore je mnogostrana. Na prvom mjestu je akutni ekcem (vlani liaj) koji je neprestano vla an, na primjer na nogama ili rukama ili drugdje po tijelu, a moe biti i na licu. Uva rak od hrastove kore vrlo dobro djeluje i pri veim vlanim upalama koe kao kod kro nine gnojne upale potkoljenice (ir potkoljenice). Kad oblozi zaustave to vlano stanje, moemo opet primjenjivati vrste za voje. Dobro je i na rane koje teko zacje ljuju nekoliko dana stavljati obloge od hras tove kore, ali i njih treba vie puta mijenjati. Teke vlane upale zadnjeg crijeva i akutno nabrekli hemoroidi takoer izne naujue dobro i brzo reagiraju na ovo li jeenje. Uspjeh se brzo postie i pri takozva nom hemoroidnom napadu kad ilice ispad nu iz zadnjeg crijeva i vie ih ne moemo potisnuti natrag zbog nabreklosti a mogle bi se i upaliti. Jedan do dva dana treba sva kog sata stavljati novi hladan oblog s uvarkom od hrastove kore, a preporuljivo ih je smjenjivati s oblogom od branke. U tom sluaju moemo upotrebljavati i kupelj od hrastove kore. Ako se radi o vlanim ekcemima na zadnjem crijevu dola zi u obzir kupelj u sjedeem poloaju; kupelj za ruke primjenjuje se pri vlanim ko nim upalama na rukama koje esto na staju nakon akutnog podraivanja koe terpentinom, sredstvima za ienje, latilom za parket i drugim, dakle, u sluajevima ta kozvanih kontaktnih ekcema. Ako se kone promjene ire po cijelom tijelu, dobra je potpuna kupelj s hrastovom korom. Kneipp je o takvim biljnim kupeljima rekao: Mogu samo pohvaliti uinak ljekovitih biljaka u kupeljima. Vrlo su dobri kupljeni ekstrak ti hrastove kore za kupelji. Hrastova se kora moe korisno upotrije biti i pri akutnim upalama spojnice oka. 1 u ovom sluaju u prvom akutnom stadiju vie pomau vlani oblozi nego kapi i masti za oi.

Imela, bijela Imela, bijela ( V i s c u m a l b u m ) Narodni nazivi: bela imela imela - lepak visk - vie Bijela imela je vrlo zanimljiva biljka. Raste u kronjama hrastova, breza, jablanova i dru gih stabala. U kronjama stabala ini vrlo upadljive okrugle grmie. Bijela imela je polunametnik, poluparazit, to znai da sve hranjive tvari ne dobiva od svog domaina kao pravi nametnici nego samo neke. Bijela imela uz pomo zelenila u liu (klorofil) i sunane svjetlosti gradi vlastite organske tvari. Od biljke domaina dobiva vodu i u njoj rastopljene minerale. Izgled joj je vrlo originalan, grana se samo raljasto, kako obino vidimo samo kod niih biljaka. Ko asti listovi obrnuto jajastog oblika smjete ni su nasuprot. Na mjestima gdje se grane ravaju razvijaju se maleni, zelenkasti, jedva primjetni cvjetovi iz kojih se kasnije razviju bijeli plodovi. U plodovima je ljepljiva gusta sluz kojom se plod prihvaa za druge grane kad ga tamo prenesu ptice. Plodovi su ot rovni kao i cijela biljka. Ako djeca i kuaju plodove nee im nita biti, jer su tako nep rijatnog okusa da ih sigurno nee jesti. U medicini se upotrebljava cijela biljka. Droga se naziva jednako kao i biljka (Viscum al bum) to je inae rijetko. Drogom se smatra i stabljika i grane, listovi a moda i cvjetovi. Zanimljiv je put vrednovanja imele kao lje kovite biljke. Nekada joj se pridavala velika vrijednost a danas znatno manja. Njezino najvanije djelovanje je sniavanje krvnog tlaka. Pripisuje joj se dobro djelovanje pri sranim tegobama. Ali to ne dolazi do izra aja ako se pripravak od bijele imele uzima unutarnje. Samo ako napravimo ekstrakt i ubrizgamo ga, bijela imela djeluje i na krvni optok, ali to djelovanje je teko pravilno vrednovati. Bilo je mnogo sporova oko djelovanja bijele imele na snienje krvnog tlaka. Na osnovi njezinih djelotvornih tvari zapravo ne moemo oekivati nikakvo zna ajnije djelovanje te je farmakolozi i ne smat raju posebno vrijednom Ali iskustvo uvijek nanovo pokazuje blagi, ne ba previe izraziti

249 pad krvnog tlaka. Jasno da je pad izrazitiji ako bijelu imelu uzimamo dugo, u obliku kure. Ta vrijedi i za mnoge druge ljekovite biljke. Zbog toga se bijela imela i dalje ou vala i kao lijek'za sniavanje krvnog tlaka. Posljednjih godina je bijela imela svakako dobila velikog rivala u staroj indijskoj ljeko vitoj biljci poznatoj pod nazivom rauvolfija, koja raste na padinama Himalaje, a o njoj se ve odavno pie. Naziv je dobila po lije niku Rauwolfu koji je svojevremeno radio u Augsburgu i otiao na veliku ekspediciju u Indiju, koju je i opisao u tada vrlo slavnom djelu. Rauvolfija spada meu vrlo djelotvor ne ljekovite biljke, jer su njezine djelotvorne tvari alkaloidi. O njezinoj upotrebi mogu odluivati i propisivati je samo lijenici, jer vee doze mogu biti tetne. Ako znamo rauvolfiju pravilno upotrebljavati, moe biti jedan od najboljih dananjih lijekova za sniavanje krvnog tlaka. Ali ni ona nije mogla potpuno istisnuti bijelu imelu. Na ime, ima mnogo lakih oboljenja pri koji ma ne treba odmah posegnuti za rauvolfijom ili drugim jo djelotvornijim lijeko vima. Bijelu imelu uzimamo kao aj. Jednu li icu droge namoimo u alici vode. Moda je jo bolje preliti, slino kao odoljen, i os taviti neko vrijeme da u vodu prijee to vie djelotvornih tvari. Ujutro napravimo dnevnu koliinu aja, to jest 3 alice, stav ljajui 3 liice droge u odgovarajuu koli inu vode. Prvu alicu popijemo ujutro, drugu nakon ruka, a treu uveer, prije spavanja; zadnje dvije alice aja popijemo hladne. Jo je jednostavnije ako uzmemo ve pripravljen Kneippov sok od imele 2 do 3 puta dnevno po 1 licu. Moemo ga uivati samoga ili s vodom. Bijela imela se upotrebljava i s jednakim dijelovima gloginje i matinjaka a upotreb ljava se na isti nain. Pri tome gloginja dje luje na vjenane ile srca, a matinjak blago smiruje i isto tako djeluje preteno na srce. Ta jednostavna mjeavina je aj koji najradije preporuujemo za sniavanje tlaka. I u tom sluaju moemo kombinirano uzimati so-

Hrastova kora (droga: Cortex Quercus) Kora naeg domaeg hrasta zapravo je star i dobar lijek. U njoj ima mnogo tanina (treslovine), koji djeluje na upaljenu kou time to je stee. Stoga se hrastova kora najus pjenije primjenjuje kod konih oboljenja koja akutno vlae. To je uvijek potpuno svjee upalno stanje za koje vrijedi: vlano na vlano, to znai da na takvu kou ne smijemo sipati praak ni mazati mast ili kre mu nego jedino upotrijebiti vlaan zavoj. Zavoj stavljamo sve dok vlaenje ne presta ne i akutna upala se smiri. Tek onda moe mo oprezno prijei na kreme a jo kasnije na masti. Hrastova kora je najprimjerenija za takve vlane obloge. Ona iznenaujue brzo sui, uglavnom ve nakon 2 do 3 dana. Ali obloge treba primjenjivati pravilno kao to smo ve spominjali u vezi s brdankom. 1 ovdje treba voditi rauna o tome da vlani oblozi budu potpuno ovla stavljeni i treba ih vie puta mijenjati, im se ponu su iti. Ponavljamo: pogreno je vlaan ob log pokriti nepropusnom tkaninom, jer time stvaramo vlanu komoru koja ne hladi nego grije i upala se pogorava. Dobro je na donju stranu staviti nepropusno platno da se jastuk ili plahta ne smoe. Za oblog uzmemo licu hrastove kore na 1/2 litra vode i kuhamo je najmanje 10 mi nuta. Ako se ta smea smjesa previe zgus ne kuhanjem, razrijedimo je i u nju umoi mo komad platna, ili runik, lagano ga ome mo i jo vlaan stavimo na ranu. Istu smjesu moemo upotrebljavati cijeli dan ali za nared ni dan treba pripraviti novu. Temperatura obloga treba biti sobne temperature. Kuhanjem se ne mijenja djelotvornost ta nina, odnosno taninske kiseline. Ali koru

250 kove: npr. ujutro i u podne po 1 licu soka bijele imele i gloginja, a uveer prije spava nja 1 do 2 lice soka cxl matinjaka. Sasvim drugaije djeluje bijela imela ako je ubrizgamo kao ekstrakt, pogotovu u male osipe oko artritinoga koljenskog zgloba. Vrijedi spomenuti i vijesti o injekcijama bi jele imele kod raka. Istraivanja o tome su jo u toku. U prvom planu unutarnje upo trebe bijele imele bio je i jo i sada ostaje kr vni tlak. Time su se potvrdile Kneippove rijei, iako u neto promijenjenom obliku: Ovu biljku moemo pozvati u pomo i pri drugim poremeajima krvnog optoka. Ljekovito djelovanje bijele imele odnosi se prvenstveno na krv i poremeaje krvnog optoka.

Ljekovito bilje jen jagorike postao dragocjeni lijek za iskaljavanje i sastavni je dio svih, za upot rebu ve pripravljenih ajeva protiv kaljanja. Korijen jagorike moe se upotrebljava ti i sam. licu droge kuhamo u pola litre vode 15 do 20 minuta, procijedimo i koli inu rasporedimo jednakomjerno na cijeli dan. Jo je bolje korijen jagorike mijeati s drugim biljnim sredstvima za iskaljavanje koja djeluju drugdje, pa im se tako djelova nja dopunjuju. Pri tome dolaze u obzir prije svega divizma, pobijel i suliasti trputac. Priznata takva kombinacija je Kneippov aj za iskaljavanje (Kneipp-Hustentee, Species Pectorales Kneipp). Kneipp je upot rebljavao korijen jagorike i pri lijeenju reumatskih oboljenja, o emu pie: aj od jagorike je odlian lijek koji isti i izlu uje. Tko je sklon obolijevanju zglobova tre ba dugo, bez prekida, piti po alicu aja od jagorike dnevno. Neprijatni bolovi e pola ko popustiti i na kraju potpuno nestati.

Kadulja prije zavri. Terpentinsko ulje potie kou na bolji rad, ali moe i razdraiti ivce, to se prenosi i na unutarnje organe. Kneipp je sva ta djelovanja nastojao usmjeriti u korist bolesnika Za unutarnju upotrebu pripravio je sok od jele u kojem se osim terpentinskog ulja nalazi jo cijeli niz raznih ljekovi tih biljaka, npr. kadulja, podbijel, suliasti tr putac i preslica, kojim je lijeio odrasle i dje cu. Uz to je na prsa i lea stavljao balzam od jele. Danas se prodaje pod imenom Tannolbalsam, a sastavljen je od ulja jele, ru marina, majine duice, eukaliptusovog ulja, ulja planinskog bora i peruanskog balzama. Tim lijekom natrljamo prsni ko sprijeda i straga, zatim vrat i zatiljak; natrljamo sna no, a ujutro i uveer natrljano mjesto pokri jemo komadom flanela ili vate. Za takvo suho povijanje prsa je spomenuti balzam odlian. Bolji je od Priessnitzova povoja, pogotovu za djecu i starije ljude, jer se u ovako suhom povoju ne mogu prehladiti; a Priessnitzov povoj djeluje pravilno samo ako je napravljen uistinu sasvim struno. Inae se moe dogoditi da bolesniku u nje mu bude hladno umjesto toplo, a posljedica je da se prehlada moe pogorati. Toga se ne treba bojati pri suhom povijanju prsa, na koje i djeca koja imaju hripavac dobro rea giraju. Balzamov povoj za prsa ostavimo na bolesniku cijelu no, pri emu eterina ulja imaju mogunost prodrijeti to dublje u kou. Vei dio eterinih ulja izluuje se za tim kroz plua, tako da ulja istovremeno djeluju i u n u t a r n j e - omekavaju sluz i de zinficiraju gornje dine putove. Uz to paci jent udie dio ishlapljenja eterinih ulja, sli no kao kod majine duice, tako da se obo ljenje bronhija lijei sa svih strana. Kupelji s iglicama jele poznate su pod na zivom Aquasan kupelji s iglicama jele, Kneippove uljne kupelji s iglicama jele i smreke te kupelji sa soli od iglica jele. Sve te razliite kupelji imaju svoje ljubitelje. Primjenom tih kupelji eterino ulje jelinih iglica prodire u kou a iz nje dalje u unu tranjost tijela. Podraajno djelovanje na kou potie obrambene snage tijela i

251 jaa ivce. Ali valja znati da takvu kupelj treba uvijek zavriti kratkotrajnim hladnim kvaenjem, nakon ega pacijent mora be zuvjetno jo 1 do 2 sata odmarati se u po stelji. Tek na taj nain nae tijelo moe pra vilno prihvatiti djelovanje kupelji.

K a d u l j a (Salvia officinalis) Narodni nazivi: divlji ku pitomi pelin - nemaki kaloper - ajbel - alfija Tko uz kuu ima vrti, ne bi trebalo da za boravi posaditi kadulju kad bude preurei vao vrt; kadulja je lijepa ukrasna biljka. Kadulja se cijeni i poznaje ve odavno kao ljekovita biljka. Ima modrikaste cvjeto ve, relativno malene, u svakom sluaju mnogo neprimjetnije nego to ih ima livadni ku, odnosno divlja kadulja (Salvia pratensis) koja joj je blii rod. Kadulja iri oko sebe prodoran miris koji joj daje eterino ulje. To ulje je u listovima koji daju drogu (Folia Salviae). Uz eterino ulje u kadulji ima treslovine i drugih tvari. One na slian nain potpo mau djelovanje kadulje kao to to ine i kod mnogih drugih ljekovitih biljaka, to znai da tako jo cijeli niz djelotvornih tvari daje biljki pravu ljekovitu snagu. Kadulja djeluje na svojevrstan nain, ka rakteristino, upravo obratno od mnogih drugih ljekovitih biljaka kadulja je biljka koja izrazito spreava znojenje. Stoga se svojevremeno mnogo upotrebljavala protiv nonog znojenja bolesnika s tuberkulozom plua. Danas kadulja vie nije potrebna za te svrhe, jer sreom imamo bolje lijekove za tuberkulozu, koji nam osiguravaju pouzda nu pobjedu nad tom tekom bolesti. Znamo jo za niz drugih bezopasnijih bolesti koje prate neprijatni napadi znojenja. Tu mislimo prije svega na znojenje ena u klimakteriju, koja su nekada tako neprijatna Zatim tu je i prekomjerno znojenje, pogotovu nou, ljudi s prerazdraenim vegetativnim ivevljem. Ne moraju se vie bojati kao nekada da se iza znojenja krije tuberkuloza. Po tom pita-

J a g o r i k a (Primula officinalis, sada na snazi ime P. veris) Narodni nazivi: jaglac - jagorevina - jagljika - jegli - sunace - pramalie Koti nas u prirodi rastu tri jagprike koje dolaze u obzir kao ljekovito bilje. Jedna je obina jagorika (Primula vulgaris) koja raste po livadama, medu grmljem i po bje logorinim umama u nizini te po viim planinama, nema zajedniku cvjetnu stapku, cvjetovi su joj veliki, lijepi, utozlatni; dru ga je visoka jagorika ili jaglac (Primula elatior), koja ima lijepe zlatnoute cvjetove koji se razlikuju od Primule vulgaris, i nalaze se na zajednikoj cvjetnoj stapci, raste u nizina ma i visoko po planinama; a trea je ljeko vita jagorika ili jaglac (Primula veris) iji su cvjetovi jo manji od cvjetova visoke jagorike, i koji su na vrhu sloeni u titastu cvat, a boja im je bijede (sumporasto) uta nego boja visoke jagorike, raste po vlanim livadama u nizini (rjee) i planinama. U me dicini se upotrebljava korijen (Radix Primulae) svih triju vrsta U njima je posebna tvar zvana saponin za koju znamo da pri unutranjoj upotrebi djeluje preko eluca na omekanje sluzi u pluima zbog ega se lake i bezbolnije iskaljava. Stoga je kori

J e l a i s m r e k a (Abies alba i Picea excclsa) Zato da ne kaemo da se u jelama krije neobino velika ljekovita snaga. Dakako da to nije prazno trabunjanje. Ne, ja sam taj li jek iskuao na brojnim bolesnicima koji su godinu za godinom dolazili u Worishofen. Stoga, dragi itaoci, ne smatram da sam vam dovoljno stavljao do znanja i preporu ivao da i za njih ostavite mjesta u svojoj domaoj ljekarni. Uistinu se jo premalo zna da su jela i smreka pri unutarnjoj upotrebi vaan lijek. Veinom znamo samo za alkoholni ekstrakt od iglica smreke, koji se svakako potvrdio kao nezamjenljiv lijek pri ivanoj slabosti i iscrpljenosti. U jeli i smreki, a i boru, ima eterinog ulja koje zovemo terpentinsko ulje. Iako sastav eterinog ulja donekle ovisi o biljci, pa mu se prema tome razlikuje i djelovanje, ono je u sutini jednako. Bitno je poticati i podraivati dine putove kod bronhitisa i drugih katara da iskaljavanje bude bre i

252 nju moemo ih veinom potpuno smiriti. Ali neprijatnog znojenja oslobodit emo se uz pomo kadulje. Ne smije se gubiti iz vida da se to spre avanje znojenja postie tek nakon primjene v e l i k i h k o l i i n a droge. Na alicu vode treba staviti najmanje dvije vrhom pune li ice droge, pa jednu alicu popiti odmah nakon veere a drugu prije polaska na spa vanje. aj treba piti hladan, da ne bi ve sa mom svojom toplinom izazvao znojenje. Moemo ga zasladiti medom. Isto tako valja znati da e kadulja poeti djelovati kao konica znojenja tek ako aj p i j e m o d u g o u o b l i k u k u r e , koja mora trajati bar 3 do 4 tjedna. Djelovanje emo osjetiti tek nakon nekoliko dana. U poetku je potrebno malo strpljenja ponekad ak ci jeli tjedan. Kadulja se upotrebljava i iznutra pri akutnim prehladama. Jo je omiljenija kadu lja za i s p i r a n j e u s t a i g r g l j a n j e pri upali krajnika (angina). U tu se svrhu pije jak, topao aj od ka dulje. Ili se u au tople vode stavi 10 do 20 kapi tinkture kadulje ili jo jaega fluid e k s t r a k t a (Extractum Salviae fluidum). Tako lokalno upotrijebljena kadulja djeluje smirujue i spreava upalu sluznica; prema najnovijim rezultatima istraivanja, ona uz to spreava i razvoj klica (djeluje protiv bakterija).

L j e k o v i t o bilje mo protiv reumatizma i neuralgije, sadri kamfor. Ujutro i uveer, a prije svega nakon masaa, bolna mjesta snano natrljamo kamforovim alkoholnim ekstraktom ili is tim kamforovim uljem

Kamilica i nije unjasto, a obodni (jeziasti) cvjetovi su vodoravno raireni a ne povinuti prema dolje kao kod prave kamilice. Pravu kamilicu moemo lako razlikovati i od n e m i r i s n e k a m i l i c e , nazvane i nemirisna trobritka. Kao to kazuje samo ime, ta biljka nimalo ne mirie kao kamilica. Uz to je i mnogo vea od prave kamilice ili pasje. Ima i mnogo vee, izrazitije zelene listove i mnogo vee cvjetne glavice s vodoravno streim jeziastim obodnim cvjetovima. Nemirisna kamilica podsjea na pasju po plosnatom cvjetitu. Uope je neto vea od pasje kamilice. Dok pasju kamilicu nalazimo vie na njivama, nemirisnu nalazimo esto i kao vrtni korov. Budui da je i naa prava kamilica mnogo ea kao vrtni korov nego to to openito mislimo, vano je da te dvije vrste razlikujemo jednu od druge. Prava kamilica nije rijetkost ni po smetlitima i nasipalitima po gradovi ma. Stoga bi ovjek pomislio da bi kamilica mogla biti i jeftina droga. Na alost, nije. Uza sve to je naa domaa kamilica vrlo kvalitetna. Po koliini eterinih ulja ne za ostaje za biljkama iz junih krajeva. Kao kamilina droga upotrebljavaju se njezini cvje tovi odnosno cvjetne glavice (Flores Chamomille). Ako te cvjetove destiliramo vru om vodom, dobivamo na iznenaujui na in intenzivno m o d r o ulje. Nazivamo ga m o d r o ulje k a m i l i c e . U njemu su sadra ne glavne djelotvorne tvari kamilice. Goto vo polovicu toga ulja ini isto tako lijepo modar a z u l e n koji ima naziv po modrini neba. Osim azulena u modrom ulju kamilice ima i drugih tvari. I u drugim dijelovima cvjetova kamilice ima jo nekih djelotvornih tvari. Njezino cjelokupno djelovanje bitno ovisi o svim tim tvarima. Upravo pri kami lici se pokazalo da njezino cjelokupno djelo vanje nije mogue zamijeniti na primjer samo jednom tvari, azulenom. Biljka kao cjelina, onakva kakvu nam daje priroda, ima mnotvo djelotvornih tvari koje su meu sobno tako povezane i usklaene da su tek u prirodnoj mjeavini uistinu djelotvorne. To je spoznaja koja nam se esto namee pri

253 ljekovitim biljkama, i koju praksa uvijek na novo potvruje. Kamilicu cijenimo zbog njezina tri l j e kovita djelovanja: spreava upale, uk lanja greve i pospjeuje zacijeljenje rana. ini se da je njezino najvanije dje lovanje spreavanje upala. To je djelovanje utvrdio i eksperimentalno dokazao prof. Heubner, veliki majstor farmakologije, na Farmakolokom institutu Sveuilita u Ber linu. Naime, ako se u oko pokusnog kunia ulije malo ulja od goruice razvije se teka upala. Ali ako u to isto oko dodamo i ek strakt kamilice, upala se ne pojavi. Eksperi mentom se dokazalo i to da kamilica po spjeuje zacjeljivanje rana. Umirujue djelo vanje kamilice na greve nije se pokazalo samo na elucu nego i na crijevima. Kami licom moemo sprijeiti bolno gomilanje plinova i lijeiti greve. Zbog ta tri svoja djelovanja naa kamilica spada meu uistinu bitne i vane lijekove. Upravo na kamilici smo spoznali kako je ta ve odavna poznata biljka, bez koje vie ne moemo, u stvari jo mnogo vie nego samo dobar domai lijek, o kojem smo nekada govorili da dodue ne teti ali da niti ba neto naroito koristi. S kamilicom isto tako spoznajemo kako se priprosta lje kovita biljka moe razviti u pravi m e d i k a m e n t (lijek), ako se znanost zaista potrudi da je proui. Tako se sada kamilica u medi cini opet potuje, propisuje se i upotrebljava ak i u bolnicama. Kamilica ima sasvim posebnu vrijednost zbog svoja spomenuta tri meusobno pove zana i usklaena ljekovita djelovanja na ireve u e l u c u i na k a t a r e l u a n e s l u z n i c e (gastritis). Zapravo, kamilica daje go tovo sve to se od nekog lijeka uope moe oekivati. Spreava upalu sluznice, pospje uje lijeenje ira i otklanjanjem greva os lobaa ovjeka bolova. Ali u tu svrhu treba kamilicu uzimati dulje vrijeme u obliku kure. Pri lijeenju eluanih ireva i gastri tisa kamilica se mnogo potvrdila u obliku tzv. okretajne kure. Popije se aj od kami lice dvostruke jaine tj. dvije vrhom pune

K a m i l i c a (Matricaria chamomilla) Narodni nazivi: bela rada bela sasa ca rev cvet gamilica jarmen lepa kata ljuti mala titrica - rman - zdravi Kamilica zauzima prvo mjesto po potronji od svih ostalih domaih ljekovitih biljaka. Ve samo to dokazuje koliko je dragocjena i ljekovita. Uz to spada i meu nae d o m a e b i l j k e koje svugdje nalazimo. Kamilicu moemo sami sabirati i sebi napraviti malu zalihu za zimu. Ali uvijek treba poznavati pravu kamilicu i razlikovati je od drugih vr sta, to nije ba teko. Kamilica spada u botaniku porodicu glavoika. Kao to kae samo ime mali cvje tovi su skupljeni u cvjetne glavice. Ono to zovemo cvijet je zapravo cvat sastavljena od brojnih malih pojedinanih cvjetova. Obodni cvjetovi su relativno veliki i imaju dug, jeziasti vijenac. To su jeziasti cvjetovi koji glavici daju cvjetast izgled. Mali pojedini cvjetovi prave kamilice nalaze se na u n j a s t o d i g n u t o m cvjetitu, a obodni cvjetovi su u punom cvatu p o v i n u t i p r e m a dolje. Presijeemo li unjasto cvjetite noem ili karama uz duno, vidjet emo da je unutra uplje. Ve samo po tom znaku moemo pravu kamili cu razlikovati od drugih. Ako uz to utvrdi mo jo i karakteristian i prijatan aromati an miris, moemo biti uvjereni da u ruka ma imamo p r a v u k a m i l i c u . esto pravu kamilicu zamjenjuju dvama slinim cvjetovima, prije svega p a s j o m k a m i l i c o m . I ta biljka mirie malo na kami licu, ali ne onako aromatino, a uz to ima jo jedan neprijatan miris koji podsjea na miris kuice za pse. Razlikuje se od prave kamilice po tome to joj cvjetite nije uplje n e g o p u n o . Cvjetite je takoer spljotenije

K a m f o r (droga; C a m p h o r a ) Kamfor je eterino ulje koje dobivamo des tilacijom kamforova drva, (Cinnamomum camphora) kamforovca. Kamforovac je vi soko istonoazijsko stablo. Najvie se uzgaja na Formozi. Kamfor je prastari kineski lijek koji su Arapi donijeli u Evropu gdje je brzo prihvaen. Potie djelovanje krvnog optoka i ivanog sistema. Kneipp je rado upotreb ljavao kamfor za vanjsko lijeenje kao kamforov alkoholni ekstrakt i ulje od kamfora. Pravilnost te upotrebe potvruje se i u da nanje doba. Veina lijekova koje utrljava-

254 liice droge po alici umijeamo u vruu vodu, ostavimo tako 5 minuta, zatim topao aj pijemo u gutljajima. Treba piti ujutro rano, natate, jo u postelji. Zatim bolesnik mora leati 10 minuta na leima; onda lei 10 minuta na desnoj strani, zatim jo 10 mi nuta na lijevoj strani, i na kraju se okrene jo i na trbuh i tako ostane 10 minuta. Tak vim okretanjem pouzdano se postie da lje kovite tvari u kamilici dou u dodir sa svim dijelovima eluane stijenke. Nakon te kure okretanja bolesnik dobija topli povoj za tr buh, zatim lei jo pola sata, a tek onda dorukuje. Uz navedeno bolesnik treba da po pije alicu aja od kamilice uobiajene jaine nakon ruka i veere. Kuru okretanja treba provoditi 14 dana uzastopno. Nakon toga je dovoljno da naredna 2 do 3 tjedna ujutro, u podne i uveer popijemo po alicu aja od kamilice; jo je najbolje da ujutro i dalje pi jemo kamilicu natate, im ustanemo, a uve er neposredno prije spavanja. aj od kamilice djeluje i odmah. To je u prvom redu kad smiruje greve i spreava nadimanje. U tu svrhu treba kod akutnih e luanih bolova ili crijevnih greva popiti a licu jakog i vrlo toplog aja od kamilice. Za kronine crijevne tegobe treba aj od kami lice piti u obliku kure, onako kao kod elu anih tegoba. Caj od kamilice moe se upotrijebiti i iz vana. U obzir dolazi prije svega kod rana koje slabo zacjeljuju; na ranu se stavlja kao vlaan zavoj. Zbog toga to spreava greve i upale kamilica se dobro pokazala i kao do datak za klistire kojima pomaemo pri za tvoru. Male koliine koncentriranog aja od kamilice moemo upotrijebiti u obliku ta kozvanog mirujueg klistira preko noi pri upalama zadnjeg crijeva. Omiljeni nain upotrebe kamilice izvana je i zamotaj od kamilice odnosno vreica kamilice. To je kad cvijet kamilice stavimo u platnenu vreicu, ali samo do polovine vreice. Zatim vreicu s kamilicom uroni mo u vruu vodu da se dobro ugriju vre ica i sadraj. Tada vreicu to vruu stavimo na upaljeno mjesto i pokrijemo su

Ljekovito bilje him platnom ili runikom. Postupamo jed nako kao s vreicom s lanenim sjemenom ili trinama od sijena; dobro se pokazala na roito u poetku stvaranja ira na koi. aj od kamilice je isto tako omiljen i kao t e k u i n a za i s p i r a n j e kod razliitih orga na, na primjer ako je upaljena usna sluznica, pri upalama grla ali i za ispiranje enskih organa. Odavno se preporuuje u sluajevima b o l n o g a m j e s e n o g p r a n j a popiti vie puta dnevno alicu vrueg aja od kamilice. Na osnovi te upotrebe kamilica je i dobila svoje znanstveno ime Matricaria. Potjee od latinske rijei Mater, to znai majka, a starim lijenicima je znaila m a t e r n i c u (uterus). Vidimo da imamo cijeli niz mogunosti upotrebe kamilice. Danas su u prvom planu bolesti eluca i crijeva. Time su moderna znanstvena istraivanja ujedno poveala vri jednost kamilice. Tako je kamilica bila i da nas je - moda i vie nego prije - jedna od naih najomiljenijih i najdragocjenijih ljeko vitih biljaka. Kamilice danas ima u Kneippo va gastropressan aju.

Kiica prednost pred lincurom. Gorke tvari potiu izluivanje eluanog soka. Budui da po spjeuju tek time jaaju cijelo tijelo. Prema tome je gorka tvar kiice pravi tonik. Takve lijekove koji potiu rad eluca tre ba uivati drugaije nego one koji ga vie smiruju i reguliraju, kao to je na primjer aj od paprene metvice ili kamilice. Treba vo diti rauna o sljedeem aj s gorkim tvari ma pijemo uvijek hladan, ne pijemo ga na kon jela, nego otprilike 1/4 sata prije jela. Treba da pone djelovati prije nego to po nemo jesti da bi se u elucu stvarali i iz luivali eluani sokovi. Ako se toga dri mo, kiica moe biti odlian lijek za eludac. aj od kiice trebaju piti prije svega ljudi sa slabim tekom, oni kojima se podriguje, koji osjeaju teinu u elucu, nemirni, kojima ne prija hrana i sasvim im je svejedno to e se nai na stolu. Kiica je pogotovu dobra u sluaju kad lijenik utvrdi da na elucu ne ma ira nego da je eludac izduen, mlohav i sputen. Takve su tegobe ee nego

255 to moemo i pretpostaviti. Od njih pate mnogi slabani i stari ljudi. Kiica prija i lju dima koji su preleali neku teku bolest pa se nisu jo potpuno oporavili. Tako se upo treba kiice potanje usmjerila da bi djelovala to bolje, a u tome se dananja upotreba ki ice znatno razlikuje od nekadanje, kad je bila upotrebljavana protiv svih moguih bolesti. U priznatom pripravku Kneipp-Magentrost jedan od sastojaka je i kiica koja daje aromatinu gorinu. O njoj je

K i i c a (Centaurium crythraca) Narodni nazivi: bor cvita - kantarion - trava od groznice - tavent roa - grizevnjak - mali stozlatnik - gorica Kad su nai stari nekim biljkama davali onako neobina imena, sigurno su poznava li njihovu vrijednost. Naa biljka je kod njih uivala velik ugled i vrlo su je cijenili. Kako tu biljku upotrebljavati, kazuje ve njezin gorak okus. Kiica je mala biljka neuglednih crven kastih cvjetova, a raste na suhim i vlanim terenima. Nai emo je ak i na vlanim umskim prostorima, ali gotovo uvijek po jedinano i raspreno, zbog ega je i sabira nje prilino dugotrajno. Kiica je dobar gorki l i j e k Dodue ima manje gorke tvari nego lincura, ali ukus joj je mnogo prijatniji. Stoga joj esto dajemo

Kamilica

Kiica

256 Kneipp rekao: Tokom godina sam spoznao - na sebi i drugima - da je odlian lijek za eludac.

Ljekovito bilje Ako ga jedanput dobro pogledamo, ne mo emo ga vie zaboraviti, pa makar bio i bez plodova.

Kravojac U takvim sluajevima dolazi u obzir aj od komoraa koliko zbog toga to smiruje gr eve, toliko zbog toga to ga djeca rado piju jer je prijatna okusa. aj moemo i malo za sladiti, ali to nije ba preporuljivo ako po stoji sklonost proljevima. aj od komoraa rado upotrebljavaju i odrasli kad pate od greva i vika plino va. Kad je rije o odraslima ne treba ba iz bjegavati eer ili med, jer to moe biti i bo lje za njih, a upravo posebno primjeren je caj od komoraa za starije ljude koji zbog slabe prokrvljenosti trbunih organa imaju nadut trbuh i osjeaju neprijatne tegobe i teinu u trbuhu; to je stanje dosta esto kod ljudi i obino je povezano sa zatvo rom. Ako prakom od komoraa zainimo jelo, protjerat e plinove iz eluca i crijeva. Praak od komoraa dobit emo ako plodo ve najpre proprimo u otvorenoj penici, a zatim sameljemo u obinom mlincu za kavu. Mjeoviti praak vrlo korisno sred stvo protiv nadutosti - dobivamo od ko moraa i kima te vrtnog anisa, kojima do damo smrvljeni ugljen i ljekovitu zemlju sve u jednakim dijelovima. Toj mjeavini moemo dodati i praak od smrvljenog korijena rabarbare, da istovremeno po spjeimo i stolicu. Uzimamo 1 liicu toga praka s vodom ili mlijekom nakon jela. Ta mjeavina je pokazala vrlo dobre rezultate i postala je stalan sastavni dio Kneippove terapije ljekovitim biljem. Kao pripravak prodaje se pod nazivom Kneipp-Flatuol-forte. U svim sluajevi ma nadimanja i onima uzrokovanim od preduga sjedenja ili hrane koju pacijent te ko podnosi, treba nakon svakog obroka, s malo tekuine, uzeti 1 do 2 tablete, ali ne vie od 6 dnevno. Uz to Kneippova tvornica lijekova pro izvodi i sok od komoraa koji se protiv nadimanja uzima nakon svakog obroka (1 do 2 lice istog ili pomijeanog s vo dom).

257 Komora se upotrebljava i kao voda za oi. Ohladimo aj od komoraa i pravimo komprese za oi; radimo ih isto onako kao na primjer s hrastovom korom ili vidacom. Umjesto obloga moemo i kvasiti ili ispirati oi tri puta dnevno. Jo jae djeluju i iste komoraeve parne kupelji za oi. Budui da u svakoj parnoj kupelji za glavu uvijek do dajem i pola lice praka od komoraa, u stvari, sa svakom parnom kupelji glave po vezana je i parna kupelj za oi.

K i m (Carurn carvi) Narodni nazivi: kimelj - kumin pitomi - kuminak - karun - poljski kim Kim nije samo omiljeni zain nego i vrlo ci jenjen lijek. Upotrebljavamo plodove kima (Fructus carvi). U njima se nalazi eterino ulje prodorna mirisa. Zbog tog ulja kim je dragocjeno sredstvo koje djelotvorno ukla nja plinove iz trbuha i pomae protiv nadimanja. Na alicu vrue vode uzmemo 1 li icu plodova kima, 10 minuta namaemo, zatim aj pijemo vru, u gutljajima. Plodove ne smijemo kuhati da se ne bi izgubilo ete rino ulje. Kim je odlino sredstvo za jaa nje i ienje eluca i uklanjanje plinova, rekao je Kneipp. Kod nadimanja i plinova dobro je aju od kamilice dodati malo kima, oko 1/2 liice kima na 1 liicu cvijeta od kamilice. Posebno je takva mjeavina aja od kima i kamilice preporuljiva pri akut nim grevima s plinovima, koji su esto tako bolni da se bolesniku ini da ima upalu slijepog crijeva ili neku drugu teku crijevnu bolest. Ali alica takvog aja, moda skupa s brzim pranjenjem crijeva zahvaljujui klistiru od kamilice, pomog ne, ovjek se uskoro dobro osjea a strah iezne. Nije puki sluaj da kim vrlo rado upotrebljavamo kao zain naroito kod kupusa. Naime, kim djeluje protiv nadima nja koje uzrokuje kupus. Kao sredstvo protiv nadimanja kim je vaan sastavni dio poznatih i cijenjenih Kneippovih Flatuol tableta. Kim se uzgaja plantano, a raste i po li vadama kao samonikla biljka. Divlji kim je manji nego pitomi, ali ima jednaki miris i okus i moe se upotrebljavati na isti nain. Meutim, sabiranje se jedva isplati. Divlji kim moemo prepoznati po takozvanom kimovom kriu: donji listovi uz stabljiku ok renuti su na etiri strane, kao u obliku kria.

K o m o r a (Foeniculum vulgare) Narodni nazivi: divlja mirodija - jane kopar koroma mora Domovina mu je Sredozemlje gdje raste sa moniklo, a i uzgaja se po poljima. Spada u botaniku porodicu titarki i ima male, neugledne zelenkaste cvjetove i njene vi estruko perasto razdijeljene listove. U me dicini se upotrebljavaju plodovi koji su vrlo slini plodovima kima, ali su potpuno drugaijeg mirisa i okusa. Te dvije biljke su, dakle, botaniki vrlo srodne, a kao trea biljka iz te porodice je vrtni anis, a etvrta - koja se kod nas malo upotrebljava - jest korijandar. U plodovima biljke nalazi se eterino ulje komoraa (Oleum foeniculi) koje ima jak miris komoraa i glavni je nosilac njego va ljekovita djelovanja. Plodovi komoraa djeluju protiv na dimanja, pospjeuju vjetrove i smiruju greve crijeva. Komora uglavnom djelu je vrlo brzo i vrlo dobro, toplina se brzo iri i smiruje greve koji zatim popuste i ieznu. Zahvaljujui takvom djelovanju podruje upotrebe komoraa je vrlo iroko i on je uistinu omiljen i u dananje vrijeme. Uiva mo ga kao aj, stavljamo 1 liicu droge na alicu vode, samo je promijeamo u vruoj vodi a ne kuhamo da ne bi ishlapjelo ete rino ulje iz plodova. Ostavimo jo 10 do 15 minuta u vodi, a zatim popijemo jo vru e, u gutljajima. To moemo uiniti vie puta dnevno, a pogotovu ako nam se tego be vrate. aj od komoraa odavno je omiljeno sredstvo protiv greva kod dojenadi. Pri lijeenju akutnog proljeva ili dispepsije do jenadi treba uvijek poeti s ajnom pau zom, to znai da dijete pola dana ili najvie jedan dan ne dobiva nita drugo osim aja.

K r a v o j a c (Angelica sylvestris) Narodni nazivi: angelika anelski koren - kravojec - divlja anelika U lijeenju biljem poznate su dvije srodne biljke s latinskim botanikim nazivom An gelica. Jo ih je i Kneipp razlikovao. Prva, Angelica arehangelica, kod nas u narodu poznata kao kravojac siri - ili vrtna an gelika, odnosno a n e l i k a , raste preteno u planinskim umama (u SR Hrvatskoj oko Plitvica - op. prev.). Ima velik i jak korijen, naraste od 1 do 2 metra visoko, i ima velike viestruko peraste, prilino ornamentalne listove. Cvjetovi u velikim ticima relativno su mali i zelenkasti. Danas se ta anelika ili ljekoviti umski korijen mnogo uzgaja, a drogu (Radix Angelicae), dobivamo gotovo iskljuivo od uzgajanih biljaka. U drogi ima mnogo gorke tvari, eterinog ulja, smole, treslovine i takozvane anelikine kiseline. Okus ima zainski, gorak. Zbog toga se an elika ve odavno upotrebljava u proizvod nji eluanih likera. Druga srodna biljka koja je poznata kao obini umski korijen (Angelica sylvestris) divlja anelika, nalazi se svugdje po bjelogo rinim umama, a prije svega po umskim proplancima. I ona je velika biljka koja lako upada u oi, ali je manja od ljekovitog um skog korijena ili andelike. U lijeenju biljem jedva da se upotrebljava ali joj je prednost u tome to je moemo sami sabirati. Kneipp je rekao da joj daje prednost pred anelikom jer se moe dobiti bez napora; po svom

258 djelovanju svakako mnogo zaostaje za ljeko vitim umskim korijenom. umski korijen kravojac ili divlja andelika je aromatini gorki lijek. Tako zovemo sve one biljke koje osim gorke tvari sadre i eterino ulje i zbog toga su jednako aro matina okusa i mirisa. Dobro djeluje na e ludac jer pospjeuje izluivanje probavnih sokova i ostale funkcije. eludac ojaa kako se to kae, pa moe bolje primati i pre raivati hranu. Kravojac prvenstveno pove ava tek, i zbog toga je sastavni dio mnogih eluanih ajeva. Upotreba divlje anelike ili kravojca ovi si o tome to elimo njome postii. Radi poveanja teka uzima se etvrt sata prije jela, dakle, na prazan eludac. Ako se eli pospjeiti probava kad je eludac osjetljiv, uzima se nakon jela. Koliko puta se dogodi da u elucu os jetimo neprijatnu prazninu i hladnou! ali ca aja od ovog korijenja ugrijat e eludac. Najbolje je alicu aja podijeliti na tri obro ka i popiti ujutro, u podne i uveer. Kravo jac moemo preporuiti kao odlian domai lijek, koji bi seljaci trebali marljivo sabirati po livadama i umama i nabrati ga za cijelu godinu; korijenje se osui i spremi na suho! Onima koji ne raspoznaju biljke, dajemo si lom prilika dobar savjet - da ne sabirete kravojac, naime mogli biste na svoju tetu donijeti neku kukutu ili trubeljiku. To sam napisao zato to se to ve dogaalo. Kao droga poznato je korijenje (Ra dix A n g e l i c a e ) koje se upotrebljava za aj. Stavlja se pola liice droge na alicu vode, uzavre i ostavi da odstoji nekoliko minuta. Dugotrajnije kuhanje je tetno, jer ishlape eterina ulja. Poznate su i kapi an elike koje se uzimaju razrijeene s vo dom. Za upotrebu izvana na raspolaganju je al koholni ekstrakt andelike koji se upotreb ljava kao vrlo dobro sredstvo za masiranje kod ishijasa i bolnih ivaca Za takvo masira nje je jo jae ulje od andelike, koje dolazi naroito u obzir kod bolesnih miia ili po sjekotina.

Ljekovito bilje L a n e n o s j e m e (droga: Semen Lini) Narodni nazivi: (za biljku lan), eten - keten - kuina - lan - len - pravi lan - predivo - preslej - ivica Lan (Linum usitatissimum) uistinu je dra gocjena biljka. U dugim stabljikama su v l a k n a od kojih dobivamo laneno predivo a od njega tkamo platno. U medicini se upotrebljava l a n e n o s j e m e (Semen Lini). U njemu ima lanenog ulja i mnogo sluzi. Laneno ulje se ti jesti iz sjemena, a ono to ostane je takozvana l a n e n a p o g a a , u ko joj uz ostatke lanenog ulja ima najvie sluzi. Izvana ih upotrebljavamo za obloge i kaas te ovoje (kataplazme). Lanena pogaa je jef tinija od lanenog sjemena ali je za kataplaz me bolje uzimati laneno sjeme. Velika koli ina lanenog ulja koja je u njemu titi kou od velike topline koju moe imati vreica s l a n e n i m s j e m e n o m . Takvu vreicu na punimo sjemenom samo do polovice, jer sjeme u vruoj vodi jako nabrekne. Veliina vreice se odreuje prema mjestu na koje se polae. Na usko ogranienim prostorima postiemo vrlo veliku djelotvornost topli nom iz lanenog sjemena. Stoga vreicu s la nenim sjemenom prije svega stavljamo na mjesta gdje elimo da se ir (furunkul) ili potkoni ir (karbunkul) to prije omekaju. Vreicu s lanenim sjemenom stavljamo na eljust (izvana) iz koje smo iupali zub, jer e rana mnogo bre zacijeliti. Na veim po vrinama prednost ima vrea s trinama od sijena, na primjer pri upali zglobova. Laneno sjeme je izvanredno dragocjen li jek za u n u t r a n j u upotrebu. To je jedan od naih najboljih i uz to nekodljivih lije kova protiv k r o n i n o g zatvora. Poznato je, naime, da se na sva kemijska sredstva za ienje naviknemo nakon dulje upotrebe, a sve vee i vee doze, sve vie podrauju cri jevo i na kraju izazovu upalu i greve. Zato treba izbjegavati takva sredstva za ienje. Za takve sluajeve je najbolje laneno sjeme koje ne podrauje sluznicu crijeva, nego dje luje potpuno nekodljivo i bioloki i m e h a niki. Sluz od lanenog sjemena poveava

Lipa - cvjetovi prostorninu crijevnog sadraja, a ulje omo guava da lx:z bolova stolica klizi niz crijev nu sluznicu i kroz zadnje crijevo. Tako su oba sastojka lanenog sjemena meusobno dopunjuju. Ali pri upotrebi lanenog sjemena treba voditi rauna o dvije posebnosti. Prvo, upozoravamo da laneno sjeme ne djeluje odmah, kao uobiajena sredstva za ienje. ()bino djeluje cxl 2 do 3 dana nakon upotre ba Stoga treba strpljivo priekati, a u meu vremenu crijevo isprazniti klistirom od kami lice. Ali u veini sluajeva nije potrebno. Kad osjetimo da djeluje, ne smijemo ga prestati uzimati, kao druga sredstva za i enje, nego naprotiv, laneno sjeme moramo i dalje upotrebljavati. Meutim, moemo smanjiti koliinu. Ali potpuno je pogreno jedan ili dva dana prestati uzimati laneno sjeme. Budui da je potpuno nekodljivo i da ne podrauje crijeva nego ih ak smiruje, idealno je sredstvo da ga takorei trajno u i v a m o , tjednima i mjesecima. Kod kro ninog zatvora kad je nakon zloupotrebe razliitih sredstava za ienje crijevo vrlo razdraeno, takoer ne smijemo odmah pri jei na grubu prehranu u kojoj je mnogo cr noga kruha; neko vrijeme hrana mora biti jo laka kako bi se crijevo smirilo. Ali da bismo usprkos tomu mogli toliko napuniti crijevo da se pone dobro prazniti, pomae mo se lanenim sjemenom dok ne uspostavi mo mogunost prelaenja na grublju hranu koja pospjeuje izluivanje tako da na kraju vie nije potrebno laneno sjeme. D r u g a posebnost o kojoj treba voditi rauna pri upotrebi lanenog sjemena jest odmjeravanje k o l i i n e (doziranje): ne smije ga biti p r e m a l o ! Za poetak je potrebno n a j m a n j e 1 do 2 l i c e s j e m e n a ujutro i uveer. Mnogi bolesnici najradije uivaju suho laneno sjeme uz malo vode, mlijeka ili aja Ali bolje je upotrebljavati g r u b o ( k r u p n o ) m l j e v e n o sjeme. U poetku se i takvo uzima od jedne do dvije lice ujutro i uveer, kasnije koliinu moemo smanjiti na 1 licu ujutro. Najbolje je sjeme uzeti u nekoj kai, na primjer od mladog kravljeg

259 sira i zobenih pahuljica, u koju naribamo jednu jabuku, dodamo licu meda i razrijedimo (u kau) s mlijekom; ili za doruak po jedemo au jogurta pomijeanog s jednom licom soka od rakite i jednom do dvije li ce krupno mljevenoga lanenog sjemena. Najjednostavnije je, a i najdjelotvornije, da licu lanenog sjemena pomijeamo s kaom od jabuka ili naribanom jabukom i pojede mo za doruak. Moramo znati i to da se mljeveno laneno sjeme brzo kvari. Treba ga potroiti u 8 do 14 dana, inae laneno ulje u njemu uegne. U posljednje vrijeme se upozorava da la neno sjeme moe biti opasno i zbog prus ke kiseline u njemu. Kao i u brojnim dru gim sjemenkama, na primjer u bademima, trenjama ili ljivama i u lanenom sjemenu ima pruske kiseline. Ali ona je u spoju koji ne daje nikakvu slobodnu prusku kiselinu. Da bi kiselina mogla eventualno tetno dje lovati, trebalo bi pojesti toliku koliinu la nenog sjemena koja bi premaivala medicin ske potrebe. Stoga ne bi trebalo da nas to u praksi zbunjuje. Sasvim male koliine pruske kiseline, kao to su na primjer i u poznatoj trenjevoj vodi, nisu tetne nego ak openito potiu organizam. Usprkos ke mijskim i eksperimentalnim nalazima, jo se nitko nije otrovao lanenim sjemenom.

L i p a - c v j e t o v i (droga: Flores Tiliae) Narodni nazivi: lipac - lipolist - pozna lipa - sitnolista lipa Danas gotovo samo jo stariji ljudi stare kole sabiru nekada tako omiljene cvjetove lipe. Potpuno su u pravu i treba da i dalje ostaju dosljedno i konzervativno na tom putu. Uz aj od bazge, aj od lipovog cvijeta je najpoznatije sredstvo za znojenje. Imam svoje posebno miljenje o postupcima koje obino poduzimamo da znojenjem iscijedi mo neke bolesne tvari, i ono ne govori u korist takvom lijeenju. Ali cvjetove lipe, naprotiv, rado upotrebljavam za parne ku pelji.

260 Koci nas su samonikle dvije lipe: Tilia cordata - bijela lipa i Tilia platyphyllos crna lipa. U medicini se upotrebljavaju cvje tovi jedne i druge vrste. U njima ima nekog e t e r i n o g ulja. aj od svjeega lipovog cvijeta udesno je aromatian i trebalo bi ga u vrijeme kad lipa cvate vie priprav ljati i kao domae pie. Nije ni zbog ega i meci od lipovog cvijeta postao tako omi ljen. Dobro je u lipov aj staviti i licu meda. Od davnina cvjetovi lipe su poznati kao lijek za znojenje. Ali time jo nije iscrplje no njihovo djelovanje, slino kao kod bazge. Cvjetovi lipe j a a j u o b r a m b e n e s n a g e ti jela naroito protiv i n f e k t i v n e p r e h l a d e i g r i p e . im osjetimo prehladu najbolje je popiti nekoliko alica vruega aja od l i p e s m e d o m . Ne da izazovemo znojenje nego da organizam uinimo to otpornijim. I djeci je dobro davati lipov aj. Danas dobro znamo da ne valja djeci odmah dava ti za svaku prehladu i svaki katar antibioti ke kao to je na primjer penicilin ili neki drugi snaan lijek. Dovoljan je i obini li pov a j , a ako se dva do tri dana kasnije pojavi tegoba, jo uvijek imamo vremena da antibioticima ili nekim drugim primjerenim lijekom priskoimo u pomo. U novije vri jeme i medicinska literatura jasno naglaava da je bolje tako oprezno postupati i da se tako p o u z d a n i j e zatiujemo od komplika cija, nego ako onako zabrinuti odmah posegnemo za snanijim lijekovima. Lipov cvi jet je sastavni dio veine ajnih mjeavina koje se sada upotrebljavaju za znojenje (spe cies diaphoreticae). Takav aj moemo i sami pripremiti mjeavinom jednakih dijelo va cvjetova lipe, bazge i kamilice. Na poetku kure znojenja popijemo 2 do 3 alice aja to moemo bre jednu za drugom, da organizmu olakamo poetak znojenja. Onda emo moi potvrditi Kneippove rijeci: ajevi od ljekovitog bi lja su kao hajka; omekavaju i otapaju, is te i jaaju. ajem u elucu zapalimo vatru koja ugrije cijelo tijelo. Ljubica Narodni - pitoma ljubica -

L j e k o v i t o bilje m i r i s n a (Viola odorata) nazivi: diea violica - ljubiica ljubiica - vijolica - miomirisna modra ljubica - poljska ljubica

Maslaak su prijatno gorkastog okusa kao da su zai njeni. Ako ih nasjeckamo moemo ih same ili pomijeane s dragucem, krasuljicom i drugim proljetnim travama upotrebljavati kao osvjeavajui i okrepljujui namaz na kruh. Na isti nain pripravljen maslaak ili mjeavinu moemo upotrijebiti kao dodatak drugim salatama. Moemo ga svjeeg upo trijebiti i za razna druga jela. Maslaak raste po svim njivama, poljima i kao korov u vrtovima. Grubo nazubljeni listovi prilegli su uz tlo i ine rozetu. uti cvjetovi su udrueni u cvjetnoj glavici. Na kon cvjetanja se pojavljuje sjeme, plodovi od kojih svaki ima svoj vijenac malih dlaka, na zvan ubica; iz te zrane lopte sjemenke se rasprostranjuju pomou vjetra na velike raz daljine. Korijen maslaka see duboko u zemlju i tipino je vretenast, zbog ega je maslaak kao korov teko istrijebiti iz vrta. Ako mas laak reemo u gornjem dijelu, u zemlji obi-

261 no i dalje ostaje bar komadi korijena, a iz njega opet potjera nova biljka. U medicini se upotrebljavaju prije sve ga ti d e b e l i k o r i j e n i veinom zajedno s osuenim zelenim dijelovima (Radix taraxaci cum herba). U maslaku ima mnogo gorke tvari nazvane t a r a k s a c i n , a uz to jo cijeli niz drugih tvari, kao to su na primjer karotinoidi, inozit i enzimske supstancije. Maslaak najprije potie djelovanje jetre i b u b r e g a da izluuju vee koliine ui i mokrae. Lijeenje maslakom dobro je za sva oboljenja koja su povezana s jetrom i ui. Zato se maslaak preporuuje za u ne k a m e n c e kao sredstvo za spreavanje stvaranja veih kamenaca ili nastajanja no vih. Isto vrijedi i za bubrene kamence. I ovdje maslaak pospjeuje uklanjanje kame naca, pri emu je najvanije rano uklanjanje najmanjih kamenitih tvorbi, dok su jo u obliku pijeska.

Veseli se prijatnom mirisu i prekrasnoj modrini lijepog buketia ljubica! Ali opskrbi se i malom zalihom te ljekovite biljke za svoju domau apoteku, da bi bolesniku mogla mirisati jo neko vrijeme nakon toga to ve odavno bude ocvao taj proljetni cvjeti. Sam pridjev odorata znai prijatno mi risna; to je ona lijepa proljetna mirisna lju bica koja oko naih ivica procvjeta ve u oujku. Od te mirisne ljubice upotrebljava mo korijenje, a rjee cvjetove. Djelotvorna tvar je s a p o n i n a slian je onome u kori jenju jagorike. Vjerojatno u ljubici ima jo manjih koliina drugih djelotvornih tvari, ali je to jo uvijek sporno. Dovoljni su ve i sami saponini da se ljubica upotrijebi kao lijek protiv k a l j a , jer omekava sluz. Dje lovanje ljubice je slabije od djelovanja jagor ike, koja ju je zbog toga gotovo potpuno istisnula. aj od korijenja pripremamo kratkotraj nim kuhanjem nakon ega treba da neko vrijeme odstoji. Cvjetove stavljamo samo u vrelu vodu da se ne bi izgubila djelotvor nost arome.

M a j i n a d u i c a (vidi pod Timijan)

M a s l a a k ( T a r a x a c u m officinale) Narodni nazivi: radi - regrat - popovo gumance - utenica - uhko zelje - divja uenica - talijanska salata Maslaak je divna biljka, koju bi svatko morao poznavati i znati kako se moe ko risno upotrijebiti. Naroito ga preporuuje mo ljudima s bolesnom jetrom. Maslaak se odavno upotrebljava kao li jek izbora i kao dobra proljetna salata. Svjei listovi m a s l a k a dobro prijaju jer

l.jubica mirisna

Neven

262

Ljekovito bilje nici. Djelovanje te boje koja je u nevenu, kalendulina, dopunjava jo eterino ulje, gorke tvari, saponini i smole. Ubrzo nakon to mast od kalendule na maemo na rane opazimo kako pospjeuje zacjelivanje. uta boja daje karakteristinu boju masti. Vano dobro svojstvo te masti je da ne razdrauje. Namaze se na platnenu krpu sloj debljine hrpta noa, krpa se stavi na ranu ili ir, pokrije s malo vate i sve to uvrsti zavojem a na manjim mjestima i flasterom.

Oputina pijemo polako, u gutljajima Ako elimo odo ljen uzeti za ope smirenje u toku dana, na isti nain pripravljamo cijelu koliinu aja ve uveer i ostavimo ga da odstoji cijelu no. Kad neku drogu namaemo kratko vrijeme u vreloj vodi, to zovemo infuziranje, a kada djelotvorne tvari iz nje izvlaimo dugotrajnije, to se zove maceriranje. Za odoljen je ve i to dovoljno. Ali jo je bolje ako odoljen pri pravljamo infuziranjem i maceriranjem, dakle najprije ga oparimo vrelom vodom (infuz), a zatim jo i dugotrajnim moenjem u hladnoj vodi dobivamo i hladni ekstrakt (macerat). Nema nikakvog smisla mijeati odoljen i droge u kojima ima eterinih ulja, kao to je na primjer matinjak koji takoer djeluje smirujue, jer njega upotrebljavamo prije svega kao oparak (infuz). Za matinjak nije dovoljno hladnom vodom izvlaiti djelot vorne tvari. Ali ako dodamo 20 do 30 kapi odoljena u aj za smirenje pripravljen od ka milice, komoraa i kima moemo mu znat no poveati djelovanje. Sasvim neto drugo od obinih kapi odoljena (Tinctura Valerianae) jesu eteri ne kapi odoljena (Tinctura Valerianae aetherea). Kao to ve kazuje samo ime, uz al kohol je u kapima i eter kao sredstvo za otapanje. Meutim, eter je tvar koja oivljava, koja uzbuuje, dakle suprotna odoljena. U tim eterskim kapima odoljena prevladava djelova nje etera Zato ih upotrebljavamo kao lijek za brzo ponovno oivljavanje kod nesvjestice. Ali ne dolaze u obzir kao lijek za smirenje. Odoljen je kod nas vrlo rasprostranjena biljka. Raste na vlanim mjestima, umskim obroncima, pa ak i na umskim stazama. Visok je oko 1 metar i moe se lako raspoznati po karakteristino krutoj, vrlo malo razrasloj stabljici, na kojoj su nasuprot smjeteni listovi perasto razdiljenjeni. Cvje tovi su bjelkasti i crvenkasti sastavljeni u patitac. U korijenu odoljena ima cijeli niz tvari, a sve djeluju podjednako smirujue na sredinji ivani sistem. Iako je kemija u meuvremenu pronala mnogo lijekova za smirenje, odoljen jo ima vanu ulogu. Jo i sada je jedan od najboljih

263

Tako se spreava stvaranje bubrenih kamenaca. Ujedno treba piti i mnogo te kuine. aj se pripravlja tako da se 2 do 3 liice droge umijeaju u pola litre vrele vode i ostave tako 1 0 do 1 5 minuta, a piju se rano ujutro. Pijenje velikih koliina djelu je kao nekakav vodni mlaz koji droga svo jim karakteristinim poticanjem na izluiva nje mokrae jo poveava. Dovoljno je da se samo ujutro popije mnogo aja od maslaka. To se ne smije raditi uveer jer bi mokrenje ometalo san. Za une tegobe dovoljne su manje koliine tekuine ujutro, a u podne alica aja koji pripravljamo od 1 liice droge. Dobar i jo jednostavniji je Kneippov sok od maslaka. Za une tegobe uzme se po t lica toga soka ujutro i u pod ne, a kod bubrenih tegoba 2 lice ujutro najedanput i mnogo tekuine.

i uz to najmanje tetnih lijekova u biljnom svijetu. Upotrebljava se na tri naina: pri openitoj uznemirenosti i nervozi koja se moe jo i poveati uslijed razdraenosti, pri nesanici koja je posljedica nervoze, po gotovu kad se ne moe zaspati; pri iva nim sranim tegobama popraenim lupa njem srca i osjeajima straha u predjelu srca. U svim navedenim sluajevima odoljen se uz ima u obliku kure nekoliko tjedana uzastop no. Isto tako koristi i kod akutnih tegoba, ali tada dajemo prednost kapima. Usavravajui davno priznate Kneippove biljne ajeve knajpovska tvornica lijekova je u novije vrijeme proizvela vremenu primje rene ajeve koji se brzo otapaju, poznate pod nazivom Pressana. To su ekstrakti bi ljaka, prakovi koji se samo preliju vrelom vodom i aj se moe odmah piti. To je ve liko olakanje za ovjeka dananjega uurba nog vremena. Na taj nain kuru s biljnim ajcvima moemo provoditi i za vrijeme rada, na putovanju i na odmoru, a taj oblik je isto tako dobar i u akutnim sluajevima jer se aj moe odmah pripraviti. Odgova rajue sredstvo za smirenje je Kneippov Nervopressan aj, ekstrakt odoljena koji se moe odmah otopiti, a u kojem ima i ma tinjaka. U au vrele vode stavi se porav nata liica tog pripravka. Uz navedeno po znat nam je i Kneippov sok od odoljena, koji se uzima 2 do 3 puta dnevno po 1 lica. Ako moemo uzimamo ist, a inae pomi jean s vodom. Vrlo promiljena mjeavina su takozvane Seda Kneipp draeje u ko jima su odoljen i hmelj; uzimamo tri puta dnevno po 1 do 2 draeje; uveer da lake zaspimo, uzmemo 2 do 3 najedanput, a pro gutamo ih s malo tekuine.

O d o l j e n (Valeriana officinalis) Narodni nazivi: baldrijan - majina trava - macina trava - maja trava - peltrani - odolen devesin (kloljen je najbolje biljno sredstvo za smi rivanje ivaca. Neopravdano je povreme no bio zapostavljen. Neki ga ne vole zbog neobinog mirisa i okusa. Glavna greka je u svakom sluaju to premalo odoljena uzimamo. Treba ga uzeti u velikim koliinama da bi njegovo djelovanje na ivce dolo do izraaja. Gotovo da i nema smisla uzeti samo nekoliko kapi. Treba uzeti najmanje pola liice ili punu liicu tinktu re odoljena. Tada moemo biti uvjereni da C se ispoljiti njegovo smirujue djelovanje. Najbolje je tinkturu odoljena uzimati sa e erom: liicu odoljenove tinkture izlijemo na kocku eera da je upije, a kapi moemo uzimati i s vodom. Isto vrijedi i za aj od odoljena. Priprav ljamo ga od korijena odoljena, koji se pro daje razrezan na komadie kao droga odo ljena. Za 1 alicu je potrebna vrhom puna liica droge, ali nije greka uzeti ni dvije liice po alici. Budui da djelotvorne tvari odoljena treba da izvlaimo iz korijena, najbolje ga je preliti vruom vodom, pa za tim ostaviti nekoliko sati da odstoji. Uko liko elimo aj od odoljena napraviti kao sredstvo za pospjeenje spavanja, oparak moramo napraviti ve ujutro i drati ga pokrivenog do veeri. Prije spavanja ga po-

N e v e n (Calendula officinalis) Narodni nazivi: ognjac - prstenjac - zimorod - utelj - bilek Neven je prvorazredna ljekovita biljka. Kalendula je odlina za lijeenje irova i gnoj nih upala, a i liajeva. Pravimo mast i njome maemo oboljelo mjesto. Iz tih Kneippovih rijei vidi se i u koje ljekovite svrhe se upot rebljava neven. Mast od kalendule je ljekovito sredstvo za mazanje upornih irova i rana koje slabo zacjeljuju. Povoljno djeluje i na gnojnu upalu potkoljenice za koju se inae zna da nerado zacjeljuje. Neven najvie nalazimo po vrtovima gdje se uzgaja kao ukrasna biljka. Ima lijepe naranastoute cvjetne glavice koje su kod vrtnih oblika veinom pune. Mast od kalen dule pripravlja se od tih cvjetnih glavica. U cvjetovima ima mnogo djelotvornih tvari koje se meusobno izvrsno dopunjuju i pot pomau. Uglavnom je rije o utom pig mentu, utoj boji srodnoj karotinu, dakle supstanciji koju nalazimo u mrkvi i mnogim drugim biljkama. Potie rad stanica. Pospje uje primanje kisika, dakle oksidaciju u sta-

O p u t i n a ( P o l y g o n u m aviculare) Narodni nazivi: pasja trava poputina troskot ivinska trava ptiji dresen Raste biljica, gotovo nezamjetna, obino oko kua, po seoskim dvoritima, ali i uz putove.

264 Oputina je tipini predstavnik biljaka na prostorima po kojima ljudi mnogo hodaju. Njezina najvanija djelotvorna tvar je kremina kiselina. Postala je poznata kad je farmakolog prof. Kobert iz Greifswalda pus tio u prodaju svoj aj za plune bolesti sa stavljen od preslice, smrdljive koprive i oputine. Sve te tri biljke imaju mnogo kremine kiseline koja bi trebalo da pomae pri lijeenju tuberkuloze plua. Tadanje Kobertove pretpostavke kasnije se nisu potvrdile. A i samu kreminu kiselinu za lijeenje tuber kuloze plua danas sve vie potiskuju bolji lijekovi. Meutim, kremina kiselina se jo i sada mnogo upotrebljava za ope pobolja nje izmjene tvari, za kamenie i u ne kim nedostacima krvnog optoka. U tu svrhu moemo upotrebljavati oputinu, koju je u novije vrijeme gotovo potpuno potis nula preslica jer ima neto vie kremine ki seline. Oputinu obino upotrebljavamo kao aj. Jednu licu droge kuhamo na tri alice vode 10 do 15 minuta; tu koliinu podijelimo na cijeli dan. Biljke u kojima ima kremine ki seline treba kuhati, jer u protivnom iz njih ne dobivamo dovoljno kiseline.

Ljekovito bilje je sastavljeno od cijelog niza djelotvornih tvari od kojih je najpoznatiji mentol. Iako najpoznatiji, sam mentol ne moe zamijeniti ljekovito djelovanje ulja paprene metvice ili ak cijele biljke. Njemu se pripisuje u stvari samo mali i skroman dio ljekovitog djelova nja cijele paprene metvice. Ona je priznata kao ljekovita biljka jer djeluje na tri naina. U prvom redu smiruje crijeva i spreava nadimanje, te potie stvaranje i izluivanje ui. Tree njezino djelovanje je smirivanje i uklanjanje bolova u sluznici crijeva, koje je blago anastezirajue. U tome je zapravo bit djelovanja paprene metvice, koje se cije ni kod slabosti, podraaja na povraanje i povraanja. Ula je u sastav Kneippova Cholapressan aja prije svega zbog svog holagogenog djelovanja tj. povoljnog utjeca ja na stvaranje i izluivanje ui. Paprena metvica je slino kao kamilica jedan od naih najvanijih lijekova za elu dac i crijeva. Ali poto djeluje sasvim dru gaije nego kamilica, i upotrebljava se bitno drugaije. Upotrebljava se za lijeenje elu anih tegoba bolesnika s oboljelim u nim mjehurom i kod crijevnih tegoba po vezanih s osjeajem napunjenosti, slabou, |xxlrigivanjem, sklonou poveanom pri tisku plinova i nadimanju. Za sve te tego be treba dugo piti aj paprene metvice u obliku kure. Ali u nekim sluajevima ona moe djelovati i odmah, na primjer kod akutnih eluanih tegoba i dispepsija. Paprenu metvicu odmjeravamo kao i obino, liicu droge na alicu vrele vode i promijeamo ne kuhajui, nakon 10 minuta popijemo dok je jo vrlo toplo. Ponekad je dobro aj paprene metvice zasladiti ee rom ili medom. To ne podnose jedino elu ani bolesnici koji imaju previe kiseline. Ulje paprene metvice moe se upotreblja vati i izvana. Njime namaemo sljepooni ce i elo ako nas boli glava, kao da imamo migrenu. Ali pri tome treba voditi rauna o oima. isti mentol upotrebljavamo izvana kao alkoholni ekstrakt i utrljavamo ga pro tiv svrbea. Upotrebljavamo ga i kao vodu za kosu, u kom sluaju se zove ledena voda

Pelin jer omamljuje kone ivce odakle osjeaj svjeine. Kovrava m e t v i c a (Mentha crispa) nije nita drugo nego jedna vrsta prave paprene metvice. Upotrebljava se na isti nain i vri jednost im je jednaka. Naa domaa v o d e n a m e t v i c a (Mentha aquatica) danas se vrlo rijetko upotrebljava. Po svojim djelotvornim tvarima i upotrebi slina je paprenoj metvici, ali djeluje bitno slabije od nje. Prije svega je mnogo manje aromatina tako da gotovo i nema opravda nja da se upotrebljava uz paprenu metvicu.

265 je posljedica loe probave, pomoi e pe lin. Ako jelo ostaje da lei u elucu, tako er e pomoi pelin. Pogotovu ga prepo ruujemo pri gubljenju teka. Istjeruje vjet rove iz eluca, poboljava i pospjeuje e luane sokove, bilo da ga uzimamo kao aj ili praak. Pelin raste divlje uz putove i u blizini ljudskih naselja. Njegova prvobitna domovi na je Sredozemlje, a iz vrtova je podivljao i kod nas na mnogim mjestima raste kao pra va samonikla biljka. To je visoka biljka s plavkasto sivim listovima s duguljastim lancetastim krpastim dijelovima i neznatnim malim cvjetovima u glavicama. Pelin moe mo prepoznati po listovima: ako ih otkinemo i pomiriemo, osjetiti emo njihov karakteristino gorko aromatian miris. Upotrebljavamo cijelu biljku (Herba Apsinthii). Pelin je jedna od naih najee upotrebIjavanih ljekovitih biljaka. Stoga je i sastavni

P e l i n (Artemisia absinthium) Narodni nazivi: akenac - beli pelin - dul - gorika - oksijenac - pelim - pelen - turski neven - vermut - uhki pelin Teko bi se mogao nai bolji lijek za elu dac od pelina. Dakle ako nemamo teka, a to

P a p r e n a m e t v i c a (Mentha piperita) Narodni nazivi: nana - pitoma nana paprena nana - poprova meta - dimljus metva ljuta nana crna nana merka Paprena metvica je ve dugo poznata ljeko vita biljka. Potjee iz Istone Azije, a kod nas je poznata samo u kulturi. Botaniki gledano ona je krianac vie vrsta metvice, vjerojatno vrsta koje su samonikle samo u unutranjosti Azije. Njeno sjeme kod nas ni kada ne dozrijeva, a razmnoava se samo podzemnim vrijeama. Dobro uspijeva u malo vlanom, humusom bogatom tlu. Bu dui da se uzgaja plantano, a lako se i spre ma, uistinu je jeftina, za razliku od kamilice. Droga je lie paprene metvice (Folia Menthae piperitae). U njemu je sadrano eterino ulje, ulje paprene metvice. Ono

Oputina

Piskavica

266 dio Kneippovog tonika za eludac i Flatuol tableta. To je potpuno opravdano jer odlino djeluje na izluivanje ui i eludac. 21a pelin kaemo da je aromatino gorki lijek, jer pored gorke tvari sadri i eterino ulje koje je posebne arome. Upravo kombi nacija tih spomenutih djelotvornih tvari daje pelinu znatnu ljekovitu vrijednost. Po opsegu i jaini svoga djelovanja pelin vie vrijedi od biljaka koje su samo gorke, kao na primjer kiica i sranik. Pelin najvie upotrebljavamo protiv kro nine upale eluane sluznice i unih kamenaca, a dobro djeluje i kod eluanih i crijevnih tegoba povezanih sa unim. Ljudi koji pate od tih tegoba obino nemaju samo greve nego i neke neprijatne i vei nom potpuno neodredive eluane tegobe popraene osjeajem teine, zatim podrigi vanje, pritiskanje u elucu i teko mogu podnijeti jelo, pogotovu ako u njemu ima mnogo masti. Budui da i u pelinovu aju ima eterinog ulja, pijemo ga toplog nakon jela, isto kao kamilicu i paprenu metvicu; moe biti i prilino topao. Gorki ukus se ne moe poboljati eerom ili medom. aj od pelina moramo piti onakav kakav je. Neki to ne podnose, ali mnogi se ubrzo naviknu i zavole ga. Ipak se aj od pelina ne pije vie od 4 do 6 tjedana nakon ega ne prija. Ali 4 do 6 tjedana je dovoljno da pelin djeluje. Bolesnici uvijek nanovo pripovijedaju kako se nakon takve kure s pelinom osjeaju bo lje. Naroito bolje podnose jelo nakon toga. Zucni mjehur se opet smiri, a tako i uni kamenci. A to i jest ono to elimo postii. U Vezi s takozvanim uklanjanjem unih ka menaca imamo nekoliko napomena. Dolazi u obzir samo uistinu u rijetkim sluajevima i samo pod lijenikom kontrolom, jer se moe dogoditi da se neki kamenac u u nim kanalima zaglavi i izazove opasno stanje. U velikoj veini sluajeva pokua mo razdraene i upaljene une kanale opet izlijeiti i smiriti. Pri tome nam po mae pelin. Pelin moe djelovati i odmah. Kad se uni bolesnici osjete opet zdravima pa po-

Ljekovito bilje jedu obilan ili premasan objed, nakon neko liko sati osjete teke tegobe a moda im za prijeti i napad. Ako tada odmah popiju 1 do 2 alice aja od pelina, esto se mogu spasiti nesree. Omiljene su i pelinove kapi, koje se upo trebljavaju odmah. Uzima se 20 do 30 kapi koje treba razrijediti u znatnoj koliini vode jer su inae previe gorke i neprijatne. Stoga svim bolesnicima od ui preporuujemo da na putovanja uzimaju boicu pelinovih kapi da bi mogli odmah sebi pomoi ako im za prijeti uni napad. Isto tako dobro djeluje i Kneippov biljni sok od pelina koji se pije na lice. Pelinkovac je danas vrlo znaajan. Do bar pelinkovac je uistinu pravi lijek koji do bro podnose eluani bolesnici, a i uni. Ali pelinkovac mora biti uistinu dobar. Dobiva se tako da se najbolje juno vino destilira preko pelina. Ali upozoravamo da ima mnogo jeftinih pelinkovaca koje pod nosimo vrlo slabo i zbog kojih pelinkovac dolazi na lo glas. Razumljivo je to neke takve pelinkovce slabo podnosimo jer su pravljeni od ne tako dobroga bijelog vina i nisu ni destilirani s pelinom nego su im samo dodate kapi ili ulje od pelina. To nam moe samo koditi. Takve slabe pelinkovce najtee podnose eluani bolesnici koji su ve operirani od ira na elucu. Opisano je mnogo sluajeva nevolja u koje je boles nik zapao zbog toga, pa i u pravi alkoho lizam. To moemo razumjeti jer kod njih pelinkovac prodire vrlo brzo u crijevo i brzo se i apsorbira, a ve male koliine pelinkovca mogu tako uzrokovati osjeaj opijenosti. aj od pelina daje se i protiv glista pogotovu malih bijelih glista kod djece. Ali ne smijemo pelinov aj kao drago cjeni lijek zamjenjivati s apsintom. On se takoer pravi od pelina ali kao jaka rakija koja se pije sama ili sa ajem. Apsint je is ta opojna droga, rasprostranjena samo u sredozemnim zemljama, a u Francuskoj ve dugo zabranjena posebnim zako nom.

Piskavica P e t o p r s t a (Potentilla tormentilla) Narodni nazivi: koren protiv proliva - krvavi koren - petolista - srenjak - sranik - trava od srdobolje - trava od srca Ljekoviti dio ove biljke je podanak koji je na prerezu crven. Boju biljci daje tormentiljsko crvenilo, jedna od djelotvornih tvari u biljci ali nije glavni nosilac ljekovitog djelo vanja. To su prije svega tanini (treslovine). Petoprsta je jedna od naih najboljih i najja ih ljekovitih biljaka koje sadre tanin. Prije nego to je utvreno to njezino svojstvo, zbog tanina su upotrebljavane droge nekih drugih biljaka iz inozemstva, meu kojima je na prvom mjestu bila Ratanhia. Ve za vrijeme prvoga svjetskog rata kad se ratanija nije mogla uvoziti, poela je potraga za domaom biljkom bogatom taninima. Medu ostalima naena je i petoprsta. Njezino dje lovanje je ak i jae od djelovanja ratanije. To ne znai da je petoprsta postala nekakav surogat za inozemne droge koje imaju tanin, nego smo staru domau biljku ponovno otkrili ili, bolje reeno, nali novu mogu nost njezine upotrebe. Dok je svojevremeno petoprsta bila upotrebljavana vie kao lijek za ienje krvi, u posljednje vrijeme je po stala jedan od naih najboljih lijekova za zatvaranje. I zbog toga se upotrebljava i prije svega protiv proljeva. Jo je i Kneipp poznavao petoprstu i njezino djelovanje i rado ju je propisivao kao lijek za regulira nje krvi i njezino odravanje u dobrom sta nju. Vrlo je vjerojatno da je i on poznavao njezinu djelotvornost protiv proljeva, jer je napisao: Petoprsta e kao aj ili kao praak pouzdano djelovati protiv tekog proljeva. Danas se u te svrhe vrlo esto propisuje petoprsta. aj koji se pripravlja od podanka treba neko vrijeme kuhati. Jo je bolje ako podanak usitnimo i uzimamo ga na liice kao praak. Danas se jo vie upotrebljava tinktura od petoprste (Tormentill-Tinktur). Stee, a ne obuhvaa samo crijevnu sluznicu, nego izrazito jako i sluznicu usta, a prije svega desni. 5 kapi tinkture stavi se

267 u au vode i grglja se pri upali u vratu ili razraenosti usne sluznice. Isto tako i desni moemo namazati nerazrijeenom tinkturom. Takva upotreba petoprste potvrdila se naroito kod krvarenja iz desni uslijed paradontoze. Petoprsta raste na vrlo razlii tim mjestima, ali u svakom sluaju tlo mora biti kiselo. Vlanost tla nije bitna, pa je na lazimo i po bjelogorinim umama i livada ma i po vlanim movarama. Cvjetovi su mali, uti i imaju po etiri krunina listia. Biljka je niska i skoro neprimjetna, ali brzo je prepoznajemo po utim cvjetiima koji su kao zvjezdice na zemlji, a listii stoje kao pr sti na ruci po emu je biljka i dobila ime pe toprsta. Podanak (Rhizoma Tormentillae) vrlo je velik u usporedbi s nadzemnim di jelovima biljke. U njemu su ljekovite tvari. U medicinskim krugovima se zadralo ime Potentilla tormentilla, ali sada je pravil no botaniko ime za petoprstu Potentilla erecta ili uspravna petoprsta. Ali droga se i dalje zove Rhizoma Tormentillae.

P i s k a v i c a (Trigonella Foenum graecum droga Foenum g r a e c u m ) Narodni nazivi: boja travica grohotua - grko sijeno - prosenica - jarev rog - kozji rog - rogaii To je sredozemna biljka koja se mnogo upotrebljavala u staro doba. Pripada istoj porodici kao djetelina pa su joj i listovi troprsti. Ali je cijela biljka mnogo vea od ve ine naih djetelina. U ljekovite svrhe upotrebljava se sjeme; i to samo vanjsko slino kao laneno sjeme. Sjeme skuhamo u malo vode tako da dobi jemo uljenu kau, stavimo je u male plat nene vreice i odmah vrue stavljamo na oboljelo mjesto. Te vrue komprese stav ljamo na ireve i ognojena mjesta da bre sazru. Vrue obloge radimo i za druge bo lesti, tako na primjer kod kroninog reu matizma, odnosno svugdje gdje je potreb na velika vruina na usko ogranienom dijelu tijela.

268 Kneipp jc mnogo cijenio piskavicu: Od svih meni poznatih sredstava piskavica je najbolja za vanjsku upotrebu, jer lijei opek line i ireve. Piskavica sada gotovo vie ne dolazi u obzir za unutarnju upotrebu. Kneipp je mnogo cijenio oparak od piskavice za grgljanje protiv oboljenja grla.

Ljekovito bilje je ovjek ak i veseo ako moe da utne neku takvu biljku. To se dogodilo i podbijelu, koji se obino smatra pravim koro vom. Ali tko tu biljku upozna, visoko e je cijeniti i svrstavati u odline domae li jekove. Podbijel cvate u najranije proljee. Njego vi se zlatnouti cvjetovi pojavljuju ve u oujku. Uz seoske putove, uz staze i po e ljeznikim nasipima vrlo je est. Kad ocvate i oplodi se, cvjetna stabljika odumre. U ljeto se pojavljuju veliki uglasti i grubo nazubljeni listovi, koji su na donjoj strani bjelkasto pustenasto dlakavi. Listovi su ponekad zais ta veliki. Ali po veliini ih ipak premauju listovi poznatog ika koji raste po vlani jim mjestima i uz potoke. U ljekovite svrhe upotrebljavaju se cvje tovi p o d b i j e l a (Flores Farfarae) i listovi p o d b i j e l a (Folia Farfarae). U njima ima sluzave tvari i neke gorke tvari. Ve samo ime Tussilago koje potjee od latinskog iz raza Tussis to znai kaalj, pokazuje zato se biljka upotrebljava. Cvjetovi i listovi pod bijela priznati su lijek za kaalj. Podbijel je pravo istilite za unutranjost prsiju, rekao je Kneipp. Omekava sluz i olakava i potie iskaljavanje, zahvaljujui djelovanju gorke tvari koja je u njegovim listovima i cvjeto vima. Tako je podbijel odlian lijek za one koji imaju k r o n i n i k a a l j . Oni imaju esto bronhijalne katare povezane s p r o i r e n j e m p l u a (enfizem) koji se mogu vui godina ma i postaju tei kad pone hladno doba godine. aj od podbijela djeluje vrlo dobro i pri tegobama nekih a s t m a t i a r a . Za tak ve je bolesnike naroito primjerena alica toploga aja od podbijela rano ujutro, im ustanu, da im olaka iskaljavanje sluzi koja se nakupi u toku noi. Da bismo odmah ujutro imali aj pri ruci, uobiajilo se da ga pripravimo uveer, nalijemo u termos bocu i stavimo na noni ormari. aj se pripravlja od vrhom pune lice jednakih dijelova listova i cvjetova koje po mijeamo u vruu vodu i u njoj drimo 10 minuta, a zasladimo medom ili eerom. To je vano upravo za aj za iskaljavanje, jer

Preslica jaa ljekovito djelovanje. Zatim pijemo aj topao i u gutljajima. Rano ujutro popijemo po jednu alicu aja, u podne takoer i sva kako uveer prije lijeganja Podbijel je jedna od onih biljaka za iska ljavanje koju je najbolje uivati s a m u . U upornim sluajevima mogu se staviti i dvije lice listova i cvjetova. Bolje je ne mijeati podbijel sa drugim biljkama koje takoer smiruju kaalj. K n e i p p o v sok od p o d b i j e l a upotreb ljava se prije svega u dugotrajnim kurama bolesnika; za kronian kaalj treba uzimati 3 puta na dan po 1 licu soka. Ali moemo ga dobro upotrijebiti i pri akutnim oboljenji ma. U tom sluaju stavimo 1 licu soka na alicu vrele, medom zaslaene vode. Da se med bre rastopi, u alicu najprije stavimo samo malo vode i dobro promijeamo. Tek onda dolijemo toliko vode da alica bude puna i dodamo 1 licu soka od pod bijela.

269 Nekada su se listovima podbijela lijeile i vanjske rane, prije svega one koje su s l a b o z a c j e l j i v a l e i upaljeni koni osipi. Svjee listove stavimo na bolesno mjesto ili ih za vojem vrsto zavijemo slino kao to postu pamo i s listovima trpuca. Danas gotovo nitko vie ne lijei na tako jednostavan na in, ili samo u nudi kad nema pri ruci ni ega drugog. Ali moe biti jo i sada koris no da listove upotrijebimo usput, kad nam se desi da nam na putovanju ili etnji na primjer smetaju komari ili ose.

P l u n j a k (Pulmonaria officinalis) Narodni nazivi: lisac - liac - medunika - plunik - plunica - trava od buje - turski svati - velik danak - igerinjak Plunik spada medu lijepe proljetne cvjeto ve naih bjelogorinih uma. Lako ga pre poznajemo po vrlo karakteristinoj lx>ji cvjetova koji su u poetku crvenkasti, zatim modrikasti, a jedni i drugi su na istoj biljci. Ljeti kad cvjetova, a djelomino ni cvjetnih stabljika, vie nema, razvijaju se prizemni listii; oni su vrsti i relativno veliki, a lako ih prepoznajemo po bjelkastim pjegama na gornjoj strani. Plunjak je odavno poznati lijek za i s k a l j a v a n j e . To pokazuje ve sam naziv Pulmonaria (pulmo na latinskom znai plu a). Upotrebljavamo cijelu biljku (I lerba Pulmonariae). U njoj ima kremine kiseline, sluzi i saponina. Pije se kao aj, veinom oslaen medom, a rijetko sam. Plunjak je i danas omiljeni sastavni dio plunih ajeva pa tako i Kneippova B r o n c h i - P r e s s a n a j a u p r a h u , koji je moderni oblik u pri pravljanju aja. Potrebno je samo liicu praka preliti vrelom vodom, pa ve imamo izvanredno djelotvoran aj.

P r e s l i c a , poljska (Equisetum arvense) Narodni nazivi: konjogriz konjski rep kositrena trava njivska preslica - poljski cink rot - rastavi Ne moemo dovoljno naglasiti koliko ta poznata ljekovita biljka odlino i svestrano djeluje. Preslica ne samo da isti posude,

P o d b i j e l (Tussilago farfara) Narodni nazivi: bjelokopitnjak - konjski lopuh konjsko kopito lapuh - vinogradska kopaica - podbelek Priroda je stvorila toliko razliitih trava i biljaka na koje ne obraamo dovoljno pa nje ili ih uope ne zamijetimo, tovie esto

Plunjak

Poljska preslica

270 zbog ega je sve domaice mnogo cijene kao sredstvo za ienje, nego lijei i unu tarnja i vanjska oteenja ljudskog tijela. Rano u proljee iz zemlje istjera samo nerazgranjena plodna stabljika preslice, koja na vrhu nosi klas sa sporama. Preslica nema cvjetova jer spada medu takozvane bescvjetne nie biljke srodne papratnjaama. Njezini preci su ivjeli jo u davnoj prolosti. Da nanje vrste preslica su vrlo malene i nepri mjetne. U ranijim erama nae Zemlje presli ce su bile velika stabla koja su rasla po movarama i morskim obalama s drugim bescvjetnicama u tako velikim koliinama da je od njih nastao dananji crni ugljen. U preslici ima mnogo k r e m i n e kiseli ne. Ona je naa najbolja biljka za kreminu kiselinu. U njoj ima i malih koliina saponina. Djeluju tako da ovjeka blago podrauju na mokrenje, ali to djelovanje je jo vrlo ne pouzdano. Bilo je ve mnogo spora o tome kako preslica djeluje. Ona ne dolazi u obzir kao biljka koja potie na mokrenje, jer za to ima mo mnogo boljih biljaka. Upotrebu preslice za tuberkulozu plua spomenuli smo ve govorei o oputini. Danas se vjeruje da dje lovanje preslice potjee od kremine kiseli ne i da uglavnom o p e n i t o p o s p j e u j e iz m j e n u tvari i p o b u u j e vezivno tkivo. Time moemo najlake objasniti i brojne naine upotrebe preslice. Gdje god je rije o slabljenju vezivnog tkiva, lijeimo presli com. Time se podruje njezine primjene bit no promijenilo. Gotovo vie ne dolazi u ob zir za lijeenje tuberkuloze plua, jer danas za to imamo vrlo dobar i svestrano djelot voran lijek streptomicin i nekoliko kemij skih lijekova. Jedino za staru, jo ne sasvim izlijeenu tuberkulozu moemo dugotrajnim lijeenjem preslicom pospjeiti tok lijeenja plua, ali su to vrlo rijetki sluajevi. Danas se preslica najvie upotrebljava za najrazliitije slabosti vezivnog tkiva i slabu prokrvljenost, a ponekad i pri opim tego bama u izmjeni tvari. Rjee se preslica upo trebljava unutarnje kao aj ili sok. Ali toliko vie dolazi u obzir za v a n j s k o lijeenje u

L j e k o v i t o bilje obliku djelominih ili potpunih kupelji ko jima dodajemo ekstrakte. Veoma su omilje ne k u p e l j i za n o g u do g l e n j a s presli com; pogotovu kad se pojave slabosti veziv nog tkiva u nogama i tegobe sa sputenim tabanima, zatim sklonost proirenim vena ma i s njima povezane gnojne upale. Za lju de koji mnogo stoje na radnom mjestu ili zbog neodgovarajue obue imaju deformi rana stopala i zbog toga mnogo trpe, prava okrijepa su veernje kupelji s preslicom koja zapravo omoguava da ovjek moe opet raditi. Vrlo je preporuljivo kupelji za noge do glenja povezivati s razgibavanjem nogu; ve u kupelji treba da noge diemo i spu tamo i njima kruimo, a nakon kupelji ho damo na prstima. Za lijeenje gnojne upale (ira) potkolje nice, upale vena ili upale hemoroida stavlja mo o b l o g e s uvarkom od preslice. Za en ske tegobe pomau kupelji u sjedeem po loaju s preslicom. Moemo ih pripravljati s gotovim proizvodima. aj od preslice za unutarnju upotrebu treba dugo kuhati, jer u protivnom kremina kiselina iz droge nee prijei u vodu. Sto ga se odjednom pripravlja ukupna koliina aja. Jedna lica droge se stavlja na tri alice vode, kuha se petnaest minuta, polovica se popije ujutro, a druga uveer. Ili uzmemo K n e i p p o v sok od p r e s l i c e , po 1 licu 2 do 3 puta na dan. Moemo ga piti kao isti sok ili pomijean s vodom.

Rumarin je sok od rotkve ak vrlo j a k lijek i stoga se daje samo jaim ljudima, jer ga ljudi sa slabijim elucem ne podnose uvijek dobro. Znamo za crnu i bijelu rotkvu. Obje se po vrtovima uzgajaju u brojnim inaicama. Ali djelovanje im je jednako. U medicini se ug lavnom upotrebljava crna rotkva, ali se ini da nema nikakve znaajnije prednosti ispred bijele. Glavna djelotvorna tvar je neki g l i k o z i d u l j a od g o r u i c e , za koji znamo da djeluje kao antibiotik. Uz to u rotkvi ima i drugih tvari, a prije svega C vitamina. Po sebno treba naglasiti da dugotrajnim skla ditenjem djelotvornost rotkve opada. Naj djelotvorniji je sok koji se dobiva od potpu no s v j e e rotkve. Uzimamo ga tri puta na dan po 1 licu nakon jela. Sok od rotkve bolje podnosimo ako mu dodamo malo top log mlijeka. U prodaji ima i K n e i p p o v a s o k a od rotkve koji takoer uzimamo na lice u obliku kure.

271 podrauje kou, a i unutarnje moe djelovati otrovno i uzrokuje abortus. Stoga se danas upotrebljava mnogo manje nego nekada. Nije se moglo utvrditi djeluje li posebno na unutranje organe. Najbolje je gledati na nju kao na sredstvo za okrepu, kao to je rekao Kneipp, i kao sredstvo protiv zastoja u venoznom ilnom sistemu, dakle za proirene vene. Meutim, u posljednje vrijeme su rutvicu s tog podruja gotovo potpuno istisnu li neotrovni k o k o t a c (Melilotus officinalis) i divlji kesten (Aesculus hippocastanum). Ali i dalje je zadrala svoju vrijednost kao omiljena zainska biljka.

R u m a r i n ( R o s m a r i n u s officinalis) Narodni nazivi: rozmarin rusmarin - rumarin zimorad murod Kiticu rumarina bi trebalo da dobije svaki gost na svadbi, a na sveanoj prosla vi morao bi ga imati svatko tko doe na proslavu. Bilo bi sramota kad bera bilja ne bi za svoju kunu ljekarnu uspio sabra ti rumarin. I rumarin je iz Sredozemlja. On je polugrm, to znai da je odrvenio samo u do njem dijelu. Listovi su mu uski, na rubu su dolje savijeni, a na donjoj strani imaju modrikastobijelu prugu. Cvjetovi su relativno maleni i ljubiasto-modri. Cijela biljka miri e aromatino. U medicini se upotrebljavaju listovi ru m a r i n a . Tvar koja jako mirii je rumarinov kamfor, koji je kemijski jednak pravom kamforu od kamforovca. Jednako kao pravi kamfor, i rumarinov p o t i e krvni optok i dobro d j e l u j e na ivevlje. Rumarinov kamfor je dobar tonik. Pospjeuje i izluiva nje ui. Ipak, glavna upotreba rumarina je u vezi sa ivcima i optokom krvi. Danas se veinom upotrebljava za vanjsko utrljavanje i u kupelji od rumarina. Alkoholnu otopi nu rumarina utrljavamo pri masai reumatskih bolesnika i oboljelih od neuralgije. Mast od rumarina je dobra protiv rana i ireva koji slabo zacjeljuju.

R u t v i c a (Ruta graveolens) O ovoj plemenitoj biljci koja moe lijeiti, jo se, na alost, premalo zna; to znai da joj se ne priznaje odlino djelovanje. Biljke s nama razgovaraju svojim mirisom. Kako samo jasno i prodorno rutvica najavljuje svoju spremnost da nama, ljudima za koje je stvorena, pomogne olakati razne tegobe! Tako jasno govori kao da se na svakom peru lista nalazi mali jezik. Kad bar ne bi nikad prestali da obavjetavaju o svojoj spremnosti da pomognu! Bez obzira na to kako i gdje je upotrebljavamo, uvijek jaa! Ako zagrizete ma i samo listi, osjetit ete njezino djelovanje na jeziku. Ubrzo e vam njezin okus napuniti cijelu usnu upljinu i prijatno e djelovati, uz to i dugo, kao tam jan koji napuni kuu. Rutvica je vrlo stara ljekovita biljka, po tjee iz Sredozemlja. Uzgaja se po vrtovima. Najvanija djelotvorna tvar rutvice je e t e r i n o ulje koje daje karakteristian i ti pian miris, a uz to sadrava i flavon rutin. Svojim eterinim uljem lokalno vrlo snano

R o t k v a ( R a p h a n u s sativus) Narodni nazivi: repica - rotkva obina - poljska repica - goruica Crna rotkva je dobro sredstvo za ienje jetre. Te su Kneippove rijei potvrdila i nova istraivanja. Sok od rotkve pospjeuje izluivanje ui, pa u nekim tegobama u vezi sa ui ima prednost ispred drugih li jekova; tako se sok od rotkve upotrebljava u vezi s kroninim jetreno-unim bolesti ma, a prije svega pri kroninoj upali unog mjehura i kod unih kamenaca. U te svrhe

272 Kupelji s rumarinom danas se vie ne pripravljaju s uvarkom od cijele biljke. To ne bi bilo praktino. Upotrebljavamo ek strakt rumarina za kupelji, kao to je na primjer Kneippova Aquasan kupelj za srce (Kneipp-Aquasan Herzbad) ili kao kupelj s uljem od rumarina (Rosmarin-Olbad). Vrlo elegantan oblik je Kneippova rumarinska sol za kupelji (Kneipp-Rosmarin-Badesaltz). Takva kupelj s rumari nom prijatno osvjeava i razbuduje. Stoga ne dolazi u obzir uveer jer se nakon toga ne spava dobro. To je prava kupelj za jut ro koja je bezuvjetno povezana s najmanje jednosatnim odmorom u postelji. Stoga pre poruujemo zaposlenima da takve kupelji s rumarinom u obliku kure uzimaju krajem tjedna, dakle u subotu uveer ili nedjelju ujutro, nakon ega se treba odmarati. Takve kupelji su vrlo dobro sredstvo za osvjeenje za slabije ljude i one s niskim krvnim tlakom i smetnjama u krvnom optoku, a i za rekonva lescente nakon tekih bolesti ili operacija. Za vrstu masau hladnim sredstvom najbolje je upotrijebiti ocat od rumarina. Na au punu vode stavimo 1 do 2 lice octa od rumarina. Za to moe posluiti i alkoholna otopina rumarina. Za masira nje upotrebljavamo nerazrijedenu otopinu, a najbolje ju je primijeniti na kraju vrste ma sae miia. Jo dva naina upotrebe rumarina zaslu uju da ih se spomene. Za tegobe srca do bro se pokazalo utrljavanje Kneippove masti za srce (Kneippische Herzsalbe, Unguentum cardiacum Kneipp). Malo te masti utrljamo ujutro i uveer u prsni ko iznad srca. Utrljavamo krunim pokretima. Drugi oblik je vino od rumarina (Rosmarin-weine). Ve je Kneipp rekao kako da ga pri pravljamo. Isti recept je jo na snazi. Kneipp je i posebno cijenio vino od rumarina. a icu vina od rumarina popijemo nakon ruka i veere. Ono je takoer tonik za lju de sa slabim krvnim optokom, a i nakon napornih bolesti kao to su gripa i upala plua ili nakon operacija. Vino od rumari na se prije svega cijeni kao stimulans za

Ljekovito bilje starije ljude. Jaa ih i odrava svjeima ko liko se to moe. U tom smislu vino od ru marina pouzdano koristi bar onoliko koliko 1 bilo koji drugi lijek koji se prodaje uz bu nu reklamu. Pa ipak, dobro znamo da pra voga podmlaivanja nema i da ga ne moe ni biti. Ali starom ovjeku usprkos tomu moemo pomoi blago potiui njegov kr vni optok i izluivanje eluanih sokova. Zbog toga i posebno cijenimo vino od ru marina. Tko eli izbjei alkohol, neka uzme 2 do 3 puta dnevno po 1 licu Kneippova soka od rumarina (Kneipp-Rosmarin-Saft). Novi oblik unutarnje upotrebe rumarinova kamfora su Cardalept kapi, u kojima uz rumarin ima i nekih drugih ljekovitih biljaka. Te kapi su poticajno sredstvo ili analeptik, kako to struno kaemo, za mno ge ljude koji pate od niskoga krvnog tlaka, poremeaja u krvnom optoku i ope iscr pljenosti, a i za starije ljude koji pokazuju znakove istroenosti ili ve znatno razvijenu arteriosklerozu (ovapnjenje ila), pogotovu kad je rije o promjenama vjenanih ila, kao posljedicama ovapnjenja. Dok je bolest akutna, uzima se po 30 kapi s vodom. Ako provodimo kuru, ujutro i uveer uzimamo po 20 kapi i to jednakomjerno i neprekidno 6 do 8 tjedana. Da izbjegnemo nesporazume, jo jedan put upozoravamo da rumarin potie krvni optok, dakle sve ile tijela zajedno s ekstre mitetima. Ali rumarin nije lijek za srce u pravom znaenju rijei, kao to itamo u starijim knjigama, njegovo poticajno djelo vanje se iri i na ivevlje. 1 bas to dvostru ko djelovanje na srce i ivce daje ruma rinu vrijednost pravog i vrlo upotrebljavanog lijeka. Navodimo jo nekoliko Kneippo vih izjava koje pokazuju koliko je mnogo cijenio rumarin; Rumarin svrstavam na prvo mjesto meu biljke koje su nam po znate po svom ljekovitom djelovanju. Rumarin je prije svega dobar lijek za e ludac jer koristi probavi. Nakon to popijemo rumarinovo vino, ubrzo osjeti mo glad.

Sljez, bijeli Rumarin ima neprocjenjivu vrijednost kao ljekovita biljka i malo je biljaka koje bi se mogle s njim mjeriti

273 oekivati djelotvornost samo ako se radi o poetnoj upali gornjih dinih putova, a ni kako pri izrazito dubljem kataru dinog ka nala i bronhija. Danas se jedva jo upotrebljava aj od bi jeloga sljeza. On je uglavnom samo d o d a t a k ajevima protiv kalja, a njegovo djelo vanje poveava sluz koja ini zatitni sloj. Od bijeloga sljeza vie ne moemo oekiva ti. Ali za njega je karakteristino i smirujue djelovanje pri akutnim upalama eluane sluznice. U tom sluaju mijeamo obini sljez s kamilicom. Dobro djeluje i pri k r o n i n o m k a t a r u d r i j e l a kad suha sluzni ca uzrokuje esto kaljucanje. Djelotvoran je i pri upornom kroninom kataru kod puaa. Droga bijeloga sljeza jest njegov debeli korijen. Divlji sljez se kod nas javlja samo |X)jedinano. Bijeli sljez voli neto slanije zemljite, pa mu prija uz more. Spada u po rodicu sljezova kao trandovilije i crni sljez.

S l j e z , b i j e l i (Althaea officinalis) Narodni nazivi ajbi - bijeli sljez - pitomi slez - slezovina - ljezovina - slez - trandovilje - trandofil Mnogo se pije aj od bijeloga sljeza za pre hlade, kaalj i hripanje. Ja se ne oduevlja vam previe tim ajem jer nije ispunio moja oekivanja. Bez sumnje je ta Kneippova opaska pravil na i pokazuje da se moemo pouzdati u nje ga. Bijeli sljez sadrava s l u z a v u tvar. Osim nje nema drugih djelotvornih tvari u bije lom sljezu. Kau da on svojom sluzavom tvari napravi neki zatitni sloj na sluznici. Ali ako pijemo aj ta djelotvornost moe obuhvatiti samo drijelo. Stoga moemo i

Rumarin

Stolisnik

274 Prilino je visoka biljka, s jakim i velikim korijenjem. aj od bijelog si jeza najboljje je pripravljati kao macerat tj. na hladni nain. Sitno nare zan korijen namae se u hladnoj vodi neko liko sati, a onda procijedi. Ako bismo kori jen kuhali dobili bismo gustu masu neprijat nog okusa, o emu je govorio i Kneipp.

Ljekovito bilje nju estokih pia i likera. Gorina potie rad eluca. eluana kiselina izluuje se u veim koliinama i hrana bre naputa eludac. Gorku tvar iz svih sranika upotrebljavamo i kao sredstvo za izazivanje teka. Kneipp je o tome rekao: Kad osjetimo muku u elucu podrigujemo, imamo garavicu, a ako su te tegobe posljedica nedovoljnog rada elua nih lijezda, sranik moe mnogo pomoi i kao aj. Na duljim putovanjima kada ovjek danima i danima slabo jede i jo slabije pije te izmoden i bolestan stigne na cilj, boica tinkture sranika, koju uzimamo u kapima na eeru, izvrsna je i neprocjenjiva pomo nica i izbaviteljica. Upotrebljavamo aj ili tinkturu od ko rijena sranika. aj treba skuhati, jer se inae djelotvorne tvari iz tvrdih korijena ne izlu uju u dovoljnoj koliini. Na 2 alice vode stavlja se liica droge. Caj se ohladi i pije hladan u gutljajima. Ne uzima se vie od 10 kapi na pola ae vode prije jela. Pije se takoer u gutljajima. Sranik upotrebljavamo za kronine bo lesti eluca koje prate mlohavost eluca i sputen eludac. Te su tegobe obino po praene umorom i slabou. Nakon iscrpljujuih bolesti i operacija kad se izgubi tek treba dugo uzimati sranik, u obliku kure koja mora trajati od 3 do 4 tjedna, a tek onda se povoljno djelovanje sranika pokae u punom opsegu. Kao lijek iz Kneippove riz nice omiljen je aromatini amaro poznat pod nazivom Kneipp-Magentrost (Kneippova utjeha za eludac) koja se pije pola sata prije jela kao liker, na aice. Ali sranik se ne smije upotrebljavati pri akutnim upalama eluca, pogotovo ne u slu aju ira na elucu, koji je sklon krvarenju.

Stolisnik najvie zadravaju. Naroito je esta u blizi ni kua, na livadama, u grabama i uz puto ve. Zbog njezina djelovanja mnogi je zovu i trava protiv greva. Ne bi smjelo biti majke koja ne sabire, sui i priprema zalihu ove biljke. I sama zna kako su bolni esti napadi greva i kako je teko gledati te tegobe, a ne moi pruiti pomo. Zapravo stee kod nas ima gotovo svu gdje. esto je nalazimo u velikim koliina ma i stoga je nije teko sabirati. Lako emo je prepoznati po listovima koji izgledaju kao da tjeraju ravno iz korijena i perasto su raz dijeljeni. Izmeu dva velika lisna pera po pravilu je jedno malo. Dovoljno je samo je danput vidjeti i upoznati steu pa da je ni kad vie ne zaboravite. Karakteristino je i da je donja strana listova izrazito modrikasto-sivo dlakava, te listovi izgledaju srebrnasto. I cvjetovi s peteljkama tjeraju gotovo ravno iz korijena. Cvjetovi su uti i imaju po pet kruninih latica. Najbolje je upotrebljavati aj od zelenih dijelova biljke (Herba Anserinae). Na a licu vode stavi se jedna liica stee, uzavre i ostavi 10 minuta. Doputeno je i kratkot rajno kuhanje. Kneipp navodi da se stea umjesto u vodi moe pripravljati i u vruem mlijeku, koje treba biti onoliko vrue koliko bolesnik moe podnijeti. Glavna djelotvorna tvar u stezi je tanin (treslovina). Uz to se u njoj nalazi jo jedna vrlo vana, dosada jo potanje neispitana tvar, koja se odlikuje svojim djelovanjem na smanjenje greva (spazmolitikim djelo vanjem). Prije svega treba rei da ne djeluje onako snano kao to se mislilo nakon ne kih poetnih eksperimentalnih istraivanja. Pri upalama eluane i crijevne sluznice prevladava adstringentno djelovanje koje zgunjava gornji dio tkiva i stee sluznicu. Upotreba stee pri bolnim mjesenim pra njima nije pokazala neko vidnije djelova nje. Tako se danas upotreba stee umnogome smanjila. Upotrebljava se kao dodatak pri oboljenjima eluca, u prvom redu protiv proljeva, a vie se ne upotrebljava kao sred-

275 stvo protiv greva (kao spazmolitik). Treba znati i negativne rezultate djelovanja neke biljke i voditi rauna o njima. S t o l i s n i k (Achillea millefolium) Narodni nazivi: ajduica - ajduka trava - hajduica - hajduka trava - kostret kunia rman - spori stolist Stolisnik je svugdje kod nas samonikla bilj ka, uz putove i seoske ceste, na suhim liva dama i sjenovitim umama. Botaniki spada u porodicu glavoika kao kamilica i neven. Vrlo mali cvjetovi skupljeni su u glavice, a oni u cvatove koji su nalik na tice. Ako do bro pogledamo svaki pojedini cvijet, brzo emo spoznati srodstvo stolisnika i kamili ce. Botaniko ime je dato prema grkom ju naku Ahilu (Achillea) i navodno bi trebalo znaiti da stolisnik daje Ahilovu snagu. Ime vrste millefolium znai tisulisti. Naime, list je razdijeljen na tanka perca od kojih svaki posebno izgleda kao pojedinani listi. U ljekovite svrhe upotrebljava se cijela biljka (Herba millefolii). Isto kao u kamilici, i u stolisnik u se nalazi modro eterino ulje i uz to jo neka gorka tvar. Eterinog ulja ima manje nego u kamilici, a ono u kombinaciji s gorkom tvari daje posebnu vrijednost stolisniku. Stolisnik se za unutarnju upotrebu uzima kao aj pri kroninim eluanim obolje njima. Za lijeenje akutnih bolesti nije dje lotvoran kao kamilica, ali gorka tvar u nje mu pri kroninim oboljenjima djeluje poti cajno i okrepljujue. Uz to je stolisnik ve u staro doba bio poznat kao ljekovita biljka koja pomae pri lijeenju enskih bolesti. Sa znan stvenog stajalita nikad nije potpuno obja njeno to djelovanje, jer nisu pronaene ni kakve bitne tvari kojima bi se pripisivalo to Jjeiovanje. Lijenici za enske bolesti nisu se nikada posebno bavili srodnikom. Ali ene ga i dalje mnogo upotrebljavaju da olakaju svoje tegobe. U posljednje vrijeme se pokazalo da su u pravu. Treba, meutim,

S m r e k a (vidi J e l a i s m r e k a )

S r a n i k (Gentiana lutea) Narodni nazivi: gencijana gorica koutnik lincura siritara uta srenik - trava od srca gladisavka Sranik je samonikla biljka koja raste u pla nini. U Jugoslaviji je zatiena zbog ranijeg neracionalnog sabiranja. Ovaj uti sranik je drugaija biljka nego poznati lijepi modri sr anik (Gentiana clusii) koji je nizak i svi mi koji planinarimo dobro ga poznajemo. uti sranik, o kojem govorimo, mnogo je vei, naraste do 1 metar visine i vie, ima velike rebraste listove s mnogo ilica. uti cvjetovi su poredani u prljenove a nastaju u nakupi nama u pazucima listova na gornjem dijelu stabljike, a u usporedbi s velikim cvjetovima modrog sranika uistinu su neznatni. U medicini se upotrebljava korijen i podanak. Korijen je velik i vretenast te see duboko u zemlju. Izvanredno je gorak. Ako zagrizemo komadi korijena sranika, jo satima osjeamo gorak okus. Taj korijen izrezan na male komade je droga sranika. U sraniku ima vie gorkih tvari, a sve djeluju jednako. Koliko je taj korijen srani ka gorak i koja je gorina njegovih gorkih tvari najbolje emo spoznati iz injenice da se gorki okus dobro razlikuje i u otopini 1: 20.000. U posljednje vrijeme je iz korije na sranika izolirana neka gorka tvar iji se gorak okus osjeti ak i kad je razrijeena u omjeru 1 : 50.000. Gorka tvar djeluje ljekovito. Zbog te gor ine sranik se upotrebljava i za proizvod

S t e a (Potentilla anserina) Narodni nazivi; bezanka - gosja trava, gusja trava gusjak petoprsta stea - srcepuc Kao to samo narodno ime gusja trava ka zuje, stea raste na mjestima gdje se guske

276 znati za koje enske bolesti stolisnik dolazi u obzir. Ni u kojem sluaju ne smije se upotrebljavati prilikom krvarenja i bijelog pranja, jer to mogu biti znaci i neke ozbilj nije bolesti. U svakom takvom sluaju mora najprije lijenik specijalist za enske bole sti tono utvrditi da nije rije o nekom zlo udnom tumoru. Ima brojnih drugih en skih tegoba kao to su grevi i napetost u miiima i vezivnom tkivu donjeg dijela ti jela. Pri tome je velika uloga ivanih utje caja, pogotovu onih koji dolaze od vegeta tivnoga ivanog sistema. Tek u posljednje vrijeme spoznate su te enske tegobe koje su inae najee. Nije rije ni o kakvim upalama nego o grevima ali bolnim. U takvim sluajevima danas govorimo o vege tativnoj distoniji male zdjelice (pelipathia). Kura stolisnikom moe u takvim sluajevi ma mnogo pomoi, posebno ako je poveemo s lijeenjem toplinom, blatnim kupelji ma, ili, 2 do 3 puta tjedno, s kupelji od ma tinjaka ili despika, a sve to moemo uraditi kod kue. To smiruje ivani sistem, a kod ovih tegoba to je vrlo vano. Ujutro, u podne i uveer treba popiti po jednu a licu toploga aja od stolisnika; stavlja se 1 liica droge na alicu vode. aj se pije to pao, moemo ga i zasladiti medom. Za tak ve kure je primjeren i Kneippov sok od stolisnika (Kneipp-Schafgarbesaft), koje ga uzmemo jednu licu tri puta dnevno, takoer u alici vrue, medom zaslaene vode.

Ljekovito bilje izvor C vitamina. Zbog toga to nije samo ukusna namirnica nego i ljekovito sredstvo velike vrijednosti. Ima vie uputa za pri pravljanje pekmeza od ipka. Plodove ipka kojima odstranimo sjemenke, moemo osu iti i od njih kuhati aj. Na alicu vode sta vimo 2 liice droge koje prelijemo vruom vodom, ostavimo nekoliko sati da se moe a zatim procijedimo. Iako u starijim uputa ma pie da aj treba dugo kuhati, to ne smi jemo raditi jer se pri tome gubi mnogo (. vitamina. Bobe ipka poele su se upotrebljavati kao izvor vitamina za vrijeme rata kada nije bilo drugih izvora C vitamina. Utvreno je da C vitamina ima i u bobama crnog ribiza i rakitnjaka. S j e m e iz boba ipka upotrebljava se u medicini jer potie izluivanje mokrae, zlx)g ega je dobro za lx>lcsnikc s bubre nim kamencima i oteklinama od vodene bolesti Kneipp je to vrlo ilustrativno opi sao na osnovi iskustva Znam jednog sta rog ovjeka koji je u mladosti mnogo patio od bubrenih kamenaca i pijeska i esto nije znao to da radi. Preporuili su mu taj aj i on se na njega toliko navikao da ve go dinama svake veeri popije alicu prije od laska na spavanje; voli ga vie nego au najboljeg vina. Upotrebljavaju se i male dlaice koje se nalaze u plodu izmeu sjemenki, ali ne u medicini. Bobe ipka moemo sabirati u umi, na krevinama i drugdje u prirodi. Moemo ih nai na nekim drugim uzgajanim biljkama, npr. poludivljim ruama. Pekmez od ipka se obino daje djeci u proljee kao sastavni dio proljetne kure. Vole ga i odrasli. Vrlo je pogodan za slabo krvne, iscrpljene i rekonvalescente. C vita min poveava opu otpornost na infekcijske bolesti. Stoga se ipak rado upotrebljava i u sluaju gripe da bi se u tijelu ouvala obrambena sposobnost. U iste svrhe upo trebljava se i sok od rakitnjaka s medom (Kneipp-Sandorn-Vollfrucht-Saft). Pek meza od ipka ima u svim trgovinama.

u m s k a jagoda u m s k a j a g o d a (I'ragaria vesca) Narodni nazivi; crvena jagoda fragula - jagoda divlja - jagodnjak - jagonjaa petoprsna kupjenica - pozemljua - rdea jagoda - rumena malina - sunice - troskva S kojim veseljem djeca donesu prve kitice jagoda roditeljima ili uitelju! Kakvo zado voljstvo kad se nakon jela prvi put pojavi na stolu tanjur osvjeavajuih jagoda! Od te biljice koja raa svugdje nisu do bri samo plodovi; koliko majki na povratku s napornog rada, a u brizi za svoje maliane, uz put sabire i listove umske jagode i osui ih; jer majka dobro zna da su listovi umske jagode dobra, zdrava i svugdje jeftina na mirnica. Kako pripravlja taj aj? Uzme onoliko lis tova jagode koliko ih moe zahvatiti sa tri ili etiri prsta, polije ih s oko etvrt litre vrele vode i sve pokrije. Nakon petnaest minuta procijedi i dobije isti aj od lia

277 umske jagode. Onda aju doda malo vru eg mlijeka, malo eera i napitak je gotov. Taj je aj odlian za zdravlje. Ne smijemo potejenjivati ni plodove ja gode. Dajemo ih posebno rekonvalescenti ma koji su iscrpljeni od teke bolesti i ne maju snage. Jagode treba uivati s drugim namirnicama! Tko za ljetnu kuru svaki dan u jednakim obrocima popije vri mlijeka |X)tnijeanog s pola vria jagoda (kao to se esto radi u junoj Njemakoj) ili dva puta na dan pojede po komad raenog kruha i pola vria jagoda, ubrzo e u cijelom tijelu osjetiti njihovo blagotvorno djelovanje. Ako jagode ukuhamo kao trenje, moemo kuru provoditi i zimi. Treba naglasiti koliko je upravo taj pri rodni plod ovjeku mnogo koristan da bis mo tu milost prirode neprestano mogli po veavati s razumijevanjem i zahvalnou. Kneipp je opisao nau umsku jagodu u kojoj ima mnogo vonih kiselina, zbog

S i p a k - p a s j a r u a (Rosa canina) Narodni nazivi: l>ela rua divji ipak - divlja rua - pasja draa - srbiguzica - epurina - ipurina - ipurika - ipak i ipek - pasja roa Ovdje govorimo o plodovima ipka. Ako plod prereemo, u njegovoj unutranjosti nai emo ipkovo sjeme izmeu mnogo dlaica. U ljekovite svrhe upotrebljava se i mesnato usploe i sjeme. Mesnati dio daje p e k m e z od ipka, koji je danas omiljeni

ipak

Poljski timijan ili poljska majina duica

278 ega je djelotvornija od vrtne jagode. Okus joj je pomalo trpak, ali joj je miris prijatan i ukusna je. Djelovanje tih vonih kiselina daje ljekovitost jagodi. Neki ljudi ne podnose jagodu i od nje do bivaju osip (koprivnjau); neki je opet ne podnose zbog eluca i crijeva, pa je bolje da jedu neko drugo voe.

Ljekovito bilje Posebni oblik upotrebe timijana je timijanova kupelj. Spada meu najdjelotvorni je biljne kupelji za sve vrste prehlada koje prate katari gornjih dinih putova, zatim pri kroninom bronhitisu i kroninom kaljanju bolesnika koji imaju emfizem. Eksperimen talno je utvreno da timijanovo ulje prodire kroz kou u tijelo, a zatim se vei dio opet izlui kroz plua, tako da s unutranje stra ne plua opet dolazi u kontakt sa svim gra nama bronhijalnog stabla. Ujedno u kupelji udiemo i dio eterinog ulja koje hlapi iz kupelji. To onda na isti nain djeluje izvana, tako da se susretnu obje vrste djelovanja. Kao dodatak za kupelji uzimamo Kneippo vo timijanovo ulje za kupelji ili sol za kupe lji. Pametno je neko vrijeme jednakomjerno uzimati takve kupelji s timijanom; otprilike svaki drugi dan ujutro napravimo kupelj, a nakon nje se odmaramo jo 1 do 2 sata u postelji. Omiljen i vrlo cijenjen je timijan kao pr sni balzam. U tu svrhu se upotrebljava tanol balzam u kojemu ima ulja od timijana, eukaliptusa, planinskog bora i peruanskog balzama. Djelotvornost ovog balzama je dvostruka, slino kao kupelji od timijana; pod utjecajem topline prsnog zavoja s balzamom eterino ulje hlapi, a pacijent ga udi e. Standardno se timijan i danas na taj na in upotrebljava i za djecu s hripavcem. Do bro djeluje i na upalu plua kod starih ljudi i pri akutnom pogoranju emfizema.

Trine od sijena Danas se trandovilje rijetko upotrebljava za aj i veinom je samo sastojak mjeavina aja. U te svrhe je vrlo omiljen, jer su nje govi veliki, tamni cvjetovi i kao suhi vrlo lijepi i time doprinose izgledu ajne mje avine. Na slian nain upotrebljava se i crni sljez (Malva silvestris) koji je bliski rod trandovilja a divlji raste i kod nas. Srodan mu je i divlji sljez (Malva neglecta) koji je i kod nas samonikla biljka a upotrebljava se izvana, za obloge pri oboljenjima koe. U svim ovim vrstama sljezova glavna djelo tvorna tvar je sluz. Ali sasvim drukiju vri jednost ima sljezov aj (Malva-Tee) koji je danas ponegdje domae pie. Napravljen je od biljke hibisk (Hibiscus) koja je takoer iz porodice sljezova, a jjotjee iz Etiopije. U ovom sluaju aj ne dobivamo od kruninih latica nego od akc. U asci ima vone ki seline koja je prijatnog malo kiselkastog okusa, a djelotvorna tvar je i tvar koja stva ra boju u aici. aj od hibiska svojom vo nom kiselinom blago pospjeuje probavu, inae nema nikakve ljekovite vrijednosti.

279 tek kasnije kad malo odlei, dakle tek kad postane suha i pretvori se u sijeno. Ali ne isputaju prijatan miris sve trave koje su u sijenu. Najvie mirisa isputa trava mirisavka (Anthoxanthum odoratum) koja zbog toga i nosi to ime. Tvar koja prijatno mirii je kumarin kojega takoer ima u lazarkinji mirisnoj. Kumarin daje karakteristian miris i okus omiljenoj boli koja se pravi od lazarkinje (napitak). I u lazarkinji se kumarin raz vije tek kad biljke uvenu. U ljekovitom djelovanju trina od sijena znatnu ulogu igraju kumarin i sluzi. Kuma rin prodire kroz kou u tijelo i poticajno djeluje na vezivno tkivo i ivce; a sluzi tite kou od vruine vreice sa sijenom. Kneipp je trine od sijena upotrebljavao ve inom u obliku kupelji. Tek kasnije je uveden nain lijeenja s vreicom trina od sijena kao poseban intenzivan oblik lijee nja. Za kupelji s trinama od sijena moemo upotrebljavati ve pripravljene ekstrakte tri na od sijena ili Kneippovu aquasan ku pelj s trinama od sijena (Kneipp Heublumen-Aquasan-bad). Jo je jednostavnije pripraviti Kneippovu uljnu kupelj s tri nama od sijena (Kneipp-Heublumen-Olbad). Za lijeenje vreicama trina od sijena na raspolaganju su Kneippovi paketii od sijena (Kneipp-Heupack). Kupelji s trinama od sijena primjenjuju se najvie protiv reumatinih oboljenja i oboljenja kod izmjene tvari. Djelomine kupelji dolaze u obzir u prvom redu za li jeenje lokalnih poremeaja kod izmjene tvari i slabog optoka krvi, na primjer kod zadebljanih nogu kao posljedici proirenja vena ili gojaznosti. Posebno podruje lijee nja primjenom kupelji u sjedeem poloaju s trinama od sijena jesu kronina oboljenja donjeg dijela tijela kod ena. Vreica s trinama od sijena je oblik te meljitog lijeenja toplinom koji se najvie primjenjuje. U pitanju je vlana toplina za koju znamo da bolje prodire u dubinu nego suha i da je njezino ljekovito djelovanje vee. Vreica s trinama od sijena dolazi u obzir pogotovu kod svih oblika reumatizma

Timijan ( T h y m u s vulgaris) Narodni nazivi: bosiljak - majina duica - manja maurana - manji sanseg - timas - timijan - vrtni timijan 1 timijan je odlina ljekovita biljica, rekao je Kneipp za ovu staru ljekovitu biljku. Ti mijan je porijeklom iz Sredozemlja gdje ras te uz obale mora u velikim koliinama. Uz gaja se po vrtovima i kao zainska biljka. Ona je u vrtu mnogo manja i nije tako aro matina, ali za kuhinjske potrebe je dobra. Nekoliko vrsta timijana ili majine duice ima i kod nas samoniklih. Za sve njih moemo upotrijebiti zajedni ki naziv majina duica (Thymus serpyllum). Ponegdje je majina duica vrlo rasp rostranjena i pokriva velike povrine. Stab ljika je veinom puzava, cvjetovi su bijeli i ima prijatan, aromatian miris. Najdjelotvornija tvar u timijanu je eteri no ulje, a u njemu je oko 50? timola. Ete rinog ulja ima mnogo vie u timijanu nego u majinoj duici, ali djelovanje je jednako. Timijan djeluje izrazito smirujue na teki kaalj, zbog ega se daje djeci s hripavcem. Rado ga uzimaju i odrasli kad im kaalj po stane suh i muan. Timijan pomae ak i astmatiarima koji esto imaju bronhijalne katare i bolesnicima s kronino proire nim pluima (emfizemom). Stoga je omi ljen sastojak ajeva, sokova i kapi protiv kalja. Tko eli uzimati samo timijan, najprimje reniji je timijanov sirup ili Kneippov timijanov sok (Kneipp-Thymian-Saft) koji odrasli uzimaju po jednu licu, a djeca po jednu liicu 2 do 3 puta na dan.

Trine od sijena (Droga: Flores graminis) Trine od sijena su najpoznatija ljekovita droga koja se upotrebljava u Kneippovu na inu lijeenja. Iako su trine od sijena upo trebljavane i prije njega, tek s njim su posta le pravi puki lijek. Tome se ne treba uditi jer se ba u predjelu Allgau, gdje je radio Kneipp, prostiru velike livade i panjaci s naj boljom travom. I danas su trine od sijena iz Allgaua poznate kao vrlo dobra droga. Trine od sijena su sastavljene od cvijea ali i jo nezrelih plodova razliitih trava i drugih biljaka. Kad se sijeno uskladiti i na bije u sjenik ili druge prostorije, ti dijelovi biljaka ispadaju jer su tei i lako se odvajaju. Nakupljaju se na tlu odakle ih lako pokupi mo kad se sijeno potroi. Trava koju pokosimo na livadama dobi va onaj karakteristini prijatan miris sijena

Trandovilje (Althaea rosea) Narodni nazivi: carev cvijet - malvaroza - pitomi sljez - rdei slez - slezovina - trandafil - trandofilj - vrtni slez Trandovilje spada u botaniku porodicu sljezova. To je lijepa visoka biljka. Stabljika je uspravna s velikim crvenim cvjetovima koji su nalik cvjetovima bijelog i crnog sljcza. U medicini se cvjetovi upotrebljavaju kao sredstvo protiv kalja (ekspektorans). Njihova glavna djelotvorna tvar je sluz koja ublaava katare gornjih dinih putova.

280 miia i zglobova, kao na primjer pri art hrosis deformans koljenskog zgloba, pri kroninom reumatizmu ramena, pri lumba gu. Ne bi trebalo propustiti primjenu vrei ce s trinama od sijena pri lijeenju bilo koje bolesti u kojoj vanu ulogu ima i reumati zam. Za lijeenje sveza i miia vrlo je dobra vreica s trinama od sijena koja mora biti vrlo topla; ali nakon nje mora uslijediti vr sta masaa miia nakon ega bolovi brzo ieznu i pokretljivost se opet vrati. Ti pra stari zahvati u novom obliku danas su u primjeni Kneippova naina lijeenja s trina ma od sijena opet s pravom dobili ono po asno mjesto koje im pripada.

Ljekovito bilje vine, 30 grama korijena od rabarbare i 30 grama cvjetova trnine. Od te mjeavine sta vimo 1 licu na alicu vode. U dananje se vrijeme cvjetovi trnine vie ne upotrebljavaju mnogo, jer je njihovo djelovanje kao sredstva za otvaranje uistinu vrlo blago. Sami cvjetovi trnine nisu uvijek dovoljni. Ali mjeavina koju je predloio Kneipp dobra je i vrlo dobro osmiljena te bitno jaa. Tih sastojaka ima u Kneippovu Laxapressan aju. Sasvim drugaije djeluju plodovi trnine. Od njih pripravljamo sirup slino kao sirup od borovice i upotrebljavamo ga kao poti cajno sredstvo za sve funkcije izmjene tvari. Trebalo bi da prije svega djeluje pro tiv reumatizma i ishijasa ali ne tako sna no i bez ogranienja na 4 do 6 tjedana kao to vrijedi za borovicu. Sirup pripravljamo od plodova trnine nakon to ih opari prvi mraz (zovemo ih i oparnice). Sirup moemo dobiti i u ljekarni ali danas ve rijetko (Sirupus Pruni spinosi).

Vidac gnjeilo ih, iz njih istiskalo sok i pilo ga! Tada ne bi bilo brojnih unutarnjih tegoba, iji uzrok lei u neistoj krvi i neistim so kovima, a koje se mnoe kao gljive nakon kie. Te rane ne krvare, ali su esto mnogo opasnije. Tim rijeima je Kneipp dobro opisao ne kadanju upotrebu trpuca. U ljekarnama je ve odavno izazvala panju injenica da je sok od trpuca tako postojan bez ikakvog sredstva za konzerviranje. Danas ve znamo odakle to potjee. U trpucu su pronaeni antibiotici. To su supstancije koje - kako im ve ime kazuje - spreavaju rast a time i ivot mikroorganizama. Antibiotici ne unitavaju uvijek mikroorganizme, ali im oduzimaju bitne sastojke za ivot i time ih tako oslabe da je nakon toga ve i sam or ganizam sposoban unititi bakterije do kraja. Takav antibiotik je na"jprije pronaen u pli jesni (Penicillium), zbog ega je nazvan pe nicilin. Pokazao se kao odlian lijek iako danas u medicini vie nije dovoljan. Kasnije se otkrilo jo mnogo drugih antibiotika, kao to je na primjer streptomicin koji je postao na najvredniji lijek protiv tuberkuloze plu a. Tek u najnovije vrijeme se pokazalo da takvih antibiotika ima i u mnogim viim biljkama. Dodue, ne djeluju tako snano kao antibiotici gljiva, ali jo uvijek dovoljno da mogu bitno omesti razvoj bakterija. Tako smo kod lijekova spoznali potpuno novo djelovanje kojim moemo objasniti djelot vornost nekih droga. Za trputac vrijedi ono to je prvi rekao Kneipp. iako su ljudi upo trebljavali listove onakve kakvi su rasli na livadi, dakle ni prane ni iene, nisu se tro vali zahvaljujui antibiotikom djelovanju ljekovitih tvari u listovima trpuca! Osim toga u trpucu ima i sluzi i k r e mine kiseline. Stoga je dobro sredstvo za iskaSljavanje. Trputac je posebno primje ren za djecu jer mu je sok ukusan kad se zasladi eerom ili medom. Tim sokom od trpuca postigao sam vrlo velike uspjehe. Od listova trpuca pripravlja se i aj. Mo gu se uzeti svjee nabrani listovi koje sa mo grubo razreemo i prelijemo vruom

281 vodom. Moe se upotrijebiti i droga (Herba Plantaginis lanceolatae). aj s drogom pri pravlja se na uobiajeni nain i takoer sla di medom. Pije se to je mogue topliji, naj bolje jedna alica odmah ujutro prije doru ka, zatim 1 do 2 alice preko dana i jo jed na uveer prije odlaska na spavanje, da bi se provela mirna no. Trputac se danas goto vo vie ne upotrebljava u druge svrhe. aj je dobar i za ispiranje usta, ali je za to ka dulja jo bolja. Ako elimo samo sastaviti dobru mjea vinu aja za iskaljavanje, uzmimo jednake dijelove trpuca, plunjaka i podbijela. Na isti nain je sastavljen i tvorniki pripravljen Bronchipressan, aj u praka Ako je ispljuvak jo gust i vrsto se dri, dodamo i ko rijen jagorike. Na raspolaganju je i Kneip pov sok od trpuca (KneippSpitzwegerichSaft) koji je od samog trpuca. Popijemo ga po 1 licu 2 ili 3 puta na dan, najbolje s vruom vodom zaslaenom medom.

T m i n a (Prunus spinosa) Narodni nazivi; crna trnovina - crni trn - divlje ljivice - glog - draa - drnula - kukinja - trnavka - trnula - trnjina To je grm ije postrane grane zavravaju otrim trnjem. U proljee nas razveseljava svojim bezbrojnim bijelim cvjetovima, toli ko gustim da se grane jedva vide. U jesen ima plodove, tamnoplave kotunice okrugla oblika nalik na ljivu. Upotrebljavamo plo dove i cvjetove. Trnina je najbezazlenije sredstvo za otvaranje koje bi trebalo da nade svoje mjesto u svakoj domaoj ljekarni na polici koju je najlake dohvatiti. Koliko esto u elucu ili u cijelom trbuhu, ili po ci jelom tijelu osjetimo da bi nam i te kako do bro dolo kad bismo se brzo ispraznili, ili da bi to ak bilo nuno! Za to nam je potrebno blago sredstvo za ienje koje bismo mora li odmah imati pri ruci! Uzmemo tri liice cvjetova tmine na a licu vode i jednu minutu kuhamo u vreloj vodi; 3 do 4 dana uzastopno popijemo po 1 alicu takvog aja! aj djeluje vrlo blago, bez ikakvih neprijatnosti i tegoba, a uza sve to temeljito. Ali jo ee se upotrebljava aj od mjeavine cvjetova tmine, korijena rabarbare i like od krkavine. Djelovanje ljeko vitih tvari iz sve tri droge meusobno se dopunjuje. Uzmemo 40 grama like od krka

T r p u t a c (Plantago lanceolata) Narodni nazivi: bokvica - bukvica - duga bokva - mala bokvica - dugi trputac - mali tr|X)tec - treputac - trpotec - konjsko rebro muka bokvica enska bokvica Kad se na selu netko ozlijedi, brzo se po trae listovi trpuca, stiu se i gnjee dok iz njih ne potee sok. Sok se stavlja neposred no na svjeu ranu ili se njime nakvasi krpica koja se poloi na ranjeno mjesto. Ako se ne moe iz lista dobiti ljekoviti sok, onda se lis tovi dobro nagnjee, protrljaju i stave na ranu. Nije li opasno da se time otruje krv? Ni govora, s trpucem se to ne moe desiti. Takav zavoj je prvi ali esto i najbolji zavoj u nudi; rana ispod njega vrlo brzo zacjeljuje. Sok od trpuca zatvara ranu, kao da ijete zlatnim koncem, i kao to na zlatu nikad nema re, tako ni pri lijeenju trpucem nema truljenja. Ta biljka je korisna i za unu tarnju upotrebu. Kad bi bar to vie ljudi u proljee i ljeto sakupljalo te ljekovite listove,

V i d a c (Euphrasia officinalis) Narodni nazivi: dragoka dragonka oanica oi matere boje radoka roa svete Lucije vidica vidova trava - vidovita trava - zorvica Iz zahvalnosti za vjernu pomo nai su ovu biljicu nazvali 'nada za oi'. Kad nijedan li jek za oi vie nije pomagao, kao zadnja nada ostao je vidac. Stoga sam se i ja ve vie puta s njom uspjeno posluio. Kad je otava ve napola zrela, dakle nekako u sr pnju i kolovozu, gotovo sve livade pune su te biljke. Ponegdje ih je toliko da potisnu pra ve krmne biljke zbog ega se ljudi ljute. Vidac ima male plaviasto-ljubiaste cvjetove. Na kruninim laticama su lijepe, tamne ile. Najmanje biljke imaju samo po jedinane cvjetove, a visoke su samo neko liko centimetara, dok najvee biljke izrastu i do etvrt metra i imaju mnogo cvjetova. Videa ima mnogo podvrsta i oblika i bota niarima zadaje mnogo tekoa. To meu tim nije vano za onoga tko sabire ljekovito

282 bilje, jer je djelovanje ovih botaniki razlii tih biljaka isto. Vidac se odavno upotrebljava za lijee nje oiju. Jo ni danas se ne zna na emu je osnovano to ljekovito djelovanje. U nje mu nije pronaena nikakva posebna tvar. Sadri uglavnom tanine, gorke tvari, glikozid aukupin, neko eterino ulje i modru boju. Ipak praksa s iznenaujuom pouzda nou i jedinstvenou potvruje da vidac ima ljekovito djelovanje. Prema tome ne moramo ekati da znanost u tom podruju napravi korak naprijed, nego odmah moe mo vidac upotrebljavati. U svakom sluaju ga treba oprezno upotrebljavati. Bilo bi vrlo pogreno i neodgovorno njim lijeiti i takve one bolesti koje mogu biti akutne. To po sebno vrijedi za zelenu mrenu (glaukom), koja moe izazvati teke akutne upale oi ju; tada treba odmah potraiti pomo li jenika za one bolesti, jer se u protivnom moe dogoditi da ubrzo oslijepimo. Isto tako vidac ne moe biti dovoljan ni za akutnu upalu arenice i ronice (iritis i ke ratitis). Ali oblozima za oi vidac nam moe po moi da lijeimo kroninu upalu vjea. To su oboljenja vanjskog oka koja za vid gotovo nisu opasna, ali su vrlo dosadna. Ba u vezi s tim onim tegobama esto nastaju kronina stanja koja se zbog vanjskih pod raaja povremeno pogoravaju i oboljelima mogu biti izvor znatnih tegoba. Dakle, vidac ne smijemo upotrijebiti za lijeenje dok lijenik za one bolesti tono ne utvrdi o kojoj bolesti je rije. Upravo bo lesnici s kroninom upalom rubova vjea bili su ve podvrgnuti mnogim medicin skim postupcima, a da im se stanje nije na roito poboljalo. Prema tome, oni dobro znaju od ega boluju. Poto bolest postaje kronina, moe biti da su u pitanju neki unutranji uzroci ili preosjetljivost (alergija) protiv koje smo jo i sada prilino nemoni. Takvi bolesnici se mogu donekle uspjeno lijeiti vicem, a to i jest najvjerojatnije ono zbog ega se biljka i upotrebljava za bole sti oka. Istodobno rije je o jednoj od naj

Ljekovito bilje eih onih bolesti. Vidac nam slui i za ja anje oiju umornih od napornog rada ili kratkovidnosti. Vidac se izvana upotrebljava za obloge za oi. Mokri oblog stavimo ovla na oko, a bolesnik pri tome mora leati. Platnenu krpu, moda rubac ili kompresu, umoimo u aj koji napravimo od 1 liice suhe biljke (Herba euphrasiae) pomijeane u alici vru e vode u kojoj odstoji 10 do 15 minuta, a zatim ga ohladimo. Pogreno je vrsto zaviti vlane obloge i kompresu na oi. Time bi u oku mogao nastati zastoj krvi i pogorati se bolest. e limo postii osvjeavajue, isparavajue djelovanje, a to je mogue samo oblogom na opisani nain, koji treba esto mijenjati, a svakako im se kompresa osui. Kompre su treba nanovo ovlaiti ve nakon 5, a naj kasnije 10 minuta, i to ponoviti bar dva ili tri puta. Svaki put potpuni oblog traje oko jedan sat. Postupak ponovimo dva ili tri puta u toku dana. Tu kroninu upalu rubova vjea jo emo bolje lijeiti ako obloge potpomognemo i ajem koji djeluje iznutra. Kneipp je u tu svrhu svaki dan stavljao s vrha noa praka od vica u licu juhe ili vode. Vidac nas nee razoarati ako budemo potovali ta pravila i mjere zatite. Najva nije je pravilno utvrditi koja ona tegoba je u pitanju, a gotovo isto toliko i da postu pak lijeenja bude pravilan; tu prije svega mislimo na to da oblozi ne smiju biti stegnuti. Ni u kom sluaju ne smijemo misliti da je vi dac lijek za sve mogue bolesti oka

Zob uini nam se da pred sobom imamo Janka raupanka. Jedino modri cvjetovi joj opet vrate malo vanosti i pobude nau panju. Ali izgled nas toliko puta prevari; tako je i s vodopijom, jer njezina unutranjost je zlat na. U vodopiji ima neke gorke tvari Ona poticajno djeluje na eludac, a neto manje i na rad ui. Stoga vodopiju upotrebljava mo isto kao i kiicu i stolisnik protiv kro ninih eluanih tegoba popraenih osje ajem nadutosti i gubljenjem teka. Ali po ja ini djelovanja vodopija mnogo zaostaje za kiicom i stolisnikom, pa se danas malo upotrebljava.

283 Na isti nain moemo postupiti i s jemom. Takav napitak koji osvjeava, ako je unut ranjost pregrijana, uistinu je odlina hrana i pravo osvjeenje za rekonvalescente, koji prebole na primjer tifus, ili sline bolesti, a koji ih jako iscrpi i oslabi. Pripravljanje je jednostavno. U hladnoj vodi 6 do 8 puta operemo litru zobi, a za tim je u 2 litre vode kuhamo tako dugo dok se koliina vode ne smanji na polovicu, a u uvarak umijeamo 2 lice meda i ostavimo da jo neko vrijeme vri. Takav napitak od zrnja zobi daje snagu, a to djelovanje se temelji na kreminoj ki selini koja potie izmjenu tvari i jaa vezivno tkivo te djeluje kao tonik. U zobi ima i jo neto. Meu ostalim tu je i neki indol-alka loid koji smiruje (koji je sedativ) i pomae da lake zaspimo. Dodue, ve se dugo zna za to smirujue djelovanje zobi odnosno ek strakta cvjetova i cijele svjee biljke, ali je bilo razliitih miljenja. Ba nedavno smo

Z o b ( A v e n a sativa) Narodni nazivi: avs ovas oves pir - pitoma - silj - siljevina - usjevna zob Ako .n zobi dobro skuhamo, od njih emo dobiti onu snagu koja se krije u njima.

V o d o p i j a (Cichorium intybus) Narodni nazivi: divja loika - cikorija - jandraica - divji radi - mleak - modar cvi jet - plavocvet - zmijina trava - utenica Vodopija se zove i putnik, jer esto raste uz putove. Jedno od njezinih imena je i sun cokret jer joj se listovi uvijek okreu prema suncu. Kad pogledamo tu dobru vodopiju, njenu mravu stabljiku i raupane listove,

Vidac

Vodopija

284 dobili vrlo zanimljive rasprave engleskih istraivaa koji su se prilikom posjete Indiji upoznali sa starom medicinom nazvanom ajurveda. Tamo su saznali da indijski lijeni ci jo i sada upotrebljavaju uvarke obinih zrna zobi (oats) u kurama koje se primjenju ju radi odvikavanja od opojnih droga. To ih je navelo na misao da ponu zob primjenji vati i kod puaa radi odvikavanja od pu enja. Pokazalo se da je to mogue. Broj popuenih cigareta se bitno smanjio kad su puai poeli jesti ekstrakte zobi, a pacijenti su djelotvornost osjeali jo dva mjeseca na kon to su prestali uzimati taj lijek. Jasno je da takve rasprave ne smijemo precjenji vati, ali ne smijemo ni stara ni nova is kustva zapostavljati. To je u svakom slu aju dobra potvrda da zob djeluje smiru jue i da nam pomae da lake zaspimo, iako to uspavljujue djelovanje nije ni iz daleka onakvog stupnja kao djelovanje modernih sredstava za spavanje. Meutim, ta sredstva moramo uzimati s rezervom i oprezom. Moda bi mnogima koji pate od nesanice bilo dovoljno ve i tako bezazle no sredstvo kao to je zob. Sadri, dakako, i alkaloide ije djelovanje treba ozbiljno shvatiti. Zrna zobi ne upotrebljavaju se izvana. Kao dodatak za kupelji pri oboljenju zglo bova ili reumatizmu upotrebljavamo z o b e nu slamu, uglavnom zbog kremine kise line. Zobena slama inae djeluje kao presli ca, ali mnogo slabije. Prednost joj je to je jeftina. Za lijeenje nekih enskih bolesti upotrebljava se kao dodatak kupelji u sjede em poloaju. Kneipp se mnogo bavio zobenom sla mom. Rekao je: Zobena slama vrlo sna no djeluje na ovjekovu prirodu. Kupelj u sjedeem poloaju sa zobenom slamom vrlo je dobar lijek protiv svih tegoba koje izaziva giht. Bubrege i kamence lijeim parnim kupeljima s dodatkom zobene sla me. Kad lijeim toplom vodom, gotovo nikad ne upotrebljavam samo istu vodu nego joj dodajem uvarak od ljekovitog bi lja. Kiseli k u p u s

Ljekovito bilje

Med nom stupnju, ali i pri izljevima krvi i oteklinama koji su posljedice ozljeda. Zavoj od gline mora ostati na bolesnom dijelu tijela dok se ne ugrije. Tu istu glinu vie ne smi jemo upotrebljavati, a ako nam je jo po trebna, moramo nabaviti novu.

285 traivae. ini se da neke od tih tvari u medu djeluju openito poticajno na tijelo (roborativno), ali sve potankosti nisu nam jo poznate. Tako na primjer jo nije zavren spor u vezi s takozvanom matinom mli jei (gele rovale). I matinoj mlijei se pri pisuje openito poticajno djelovanje i jaa nje. Ali jo nije objanjeno djeluje li posebno i na velike tjelesne lijezde, kao to mnogi tvrde. Matina mlije poveava sposob nost organizma. Visoko je cijenjena i za otklanjanje tegoba koti starijih ljudi. Male, vjerojatno vrlo male koliine te matine mlijei sadrane su i u medu. Nije jo pozna to jesu li dovoljno velike da mogu djelovati. Isto vrijedi i za pelud koji u malim kolii nama ue u med pri sabiranju. I peludu se pripisuje upravo udotvorno djelovanje. Najvjerojatnije je da je u oba sluaja rije o nekakvim enzimatskim tvarima koje su nam poznate i koti nekih ljekovitih biljaka. Med je posebno dragocjen za ljude koji imaju probleme s jetrom. Upravo kod njih se pokazalo da im vie prija mjeavina obaju eera nego sam groani eer koji se ra nije u velikim koliinama davao tim boles nicima. Jetra dezintoksira, a med jaa rad jetrenih stanica. Med je odlino sredstvo za zaslaivanje razliitih biljnih ajeva i ima veliku prednost pred eerom. Ne samo da pobolj ava neke ljekovite ajeve, nego na neke bo lesti i sam povoljno djeluje kao lijek, rekao je Kneipp. Ne smije se meutim gubiti iz vida da bolesnici s poveanom koliinom eluane kiseline slabo podnose med kao i razne druge slastice. eer, naime, pospjeu je izluivanje eluanog soka, u emu ni med nije izuzetak. Stoga ga u takvim slua jevima moramo jako razrijediti, a ne davati ist. Vrlo je primjeren dodatak svim ajevima protiv kalja i jetreno-unih tegoba. Poveava se i uspavljujue djelovanje alice aja od matinjaka, ako mu dodamo liicu meda. Protiv gripe i prehlada vru lipov aj s medom odlino je sredstvo. Kod svih ka tara trebamo se sjetiti staroga domaeg lije ka - mlijeka s medom.

1 ovo poznato ljekovito sredstvo mora ov dje dobiti svoje poteno zaslueno mjesto! Kupus djeluje vrlo ljekovito jer ima mno go mlijene kiseline. Kupusom moemo poboljati stanje kad osjeamo nadutost, kad podrigujemo i kad nemamo stolicu. Kure s kiselim kupusom dale su dobre rezultate pri kroninom zatvoru kao posljedici slabe pro bave (dispepsije). Ali kiseli kupus treba jesti prijesan, nekuhan, jer je u njemu koliina mlijene kiseline jo nepromijenjena. U ku hanom kiselom kupusu se vei dio mlijene kiseline izgubi, zbog ega s velikom kolii nom grube celuloze djeluje upravo suprot no sirovom: stvara plinove te moe uzroko vati ak i kolike. Kod sirovog kupusa toga se gotovo ne treba bojati, pogotovo ne ako ga ljudi koji imaju osjetljivi eludac izreu na sitno. eludac e ga lake probaviti tako usitnjenog. Jo je jednostavnije piti rasol. Tre ba piti punu au rasola od kiselog kupusa ujutro i jo jednu izmeu ruka i veere. Taj sok koji moemo odmah piti sadri stalnu ko liinu mlijene kiseline.

Med Med ima ljekovitu vrijednost. To su Kneippove rijei koje pokazuju zato je on upotrebljavao med. Nije ga smatrao samo dobrom namirnicom, nego jo vie lije kom za razne bolesti. I dananja medicina mnogo cijeni med. Mogli bismo ak rei da je ponovno spoznala njegovu veliku vrijed nost. Naime, neko vrijeme se inilo da ga je kod bolesnika u potpunosti i zauvijek potis nuo groani eer. U meuvremenu se po kazalo da groani eer nije najbolje a niti najfiziolokije sredstvo za bolesni organi zam. Uz groani eer (dekstrozu) u priro di postoji i drugi eer pod imenom voni eer (levuloza), koji je kod nekih bolesnika djelotvorniji od grodanog. Danas radije upotrebljavamo voni eer nego groani, jer se pokazalo da je za oboljenja jetre bolji voni eer koji ona lx>lje iskoritava. Nova istraivanja su pokazala da je mjeavina tihdvaju prirodnih eera jo bolja nego svaki posebno. Priroda nam daje takvu mjeavinu obaju eera u gotovo najpotpunijem obli ku, u medu. Stoga gotovo ne moe biti pre tjerano ako kaemo da je med najbolja mo gua prirodna mjeavina eera. Najnovija znanstvena dostignua potvruju prastaro iskustvo da je med namirnica koja zasluuje posebno mjesto. Med nije samo mjeavina eera. U njemu ima i mnogo drugih tvari, nekih u vrlo malim koliinama, ali koje su utoliko djelo tvornije. Jo ni izdaleka ne poznajemo sve. Ima otprilike li bjelanevina medu kojima se skrivaju vrlo razliite organske tvari. Tome moemo dodati jo i vosak, fosfate, mineralne tvari. U medu ima i neto malo peluda. Tu ima jo mnogo prostora za is

Glina Glina je izvrsno ljekovito sredstvo jer iz bolesnih dijelova izvlai sve vlane i tekue tvari. Izrazom bolus ili ljekovita zemlja zovemo istu glinu i ilovau. Za unutarnju upotrebu dolazi u obzir samo fini, oieni bolus, ali za vanjsku upotrebu nije potrebna tolika opreznost. U tu svrhu moemo uzeti ilovau ili glinu kakve dobivamo u prirodi. Glinu treba pomijeati s vodom da postane kao najfinija mast, doda se malo octa, to istijeg to bolje. Zatim glinu namaemo na tanku platnenu krpu na kojoj mora da se osui da bi onda iz oboljelog dijela tijela mogla izvui vlane, tekue tvari. To je Kneippov opis, ali na isti nain se glina i da nas upotrebljava. Takve obloge od gline upotrebljavamo naroito za upale, bilo da su bolesni zglobovi ili furunkuli u poet-

286 Kneipp je mnogo cijenio i m e d o v i n u . Nekada se medovina mnogo vie upotrebljavala nego danas i zapravo je tek s Kneipporn opet postala uistinu poznata. Kneipp je rekao: Medovina je vrlo zdravo pie, dobro djeluje na krv, osvjeava i smiruje. Ako je po pijemo prije spavanja osigurat e nam dobar san. Medovina potie i tek, pa mogu rei da isti i jaa eludac. Medovina posebno povolj no djeluje na bubrege, a isto tako otvara i is ti. Ta svoja iskustva sam prenio drugima, pa su i oni postigli isto tako dobre uspjehe. Me dovina je uistinu pravo osvjeavajue sred stvo za jaanje zdravih i bolesnih. Nemam do voljno rijei da je preporuim koliko zasluu je. Medovina se pravi od provreloga, istoga cvjetnog meda i ima 7 do 91 alkohola. Kneippova tvornica lijekova proizvodi je po Kneippovu originalnu receptu. Moemo joj priznati vrijednost jer jaa organizam, ivce i srce. Medovina se pije 3 do 4 puta dnevno, svaki put po jedna likerska aica. Najbolje ju je piti za vrijeme objeda ili na kon njega. Radi pospjeivanja sna uveer se |x>pije puna vinska aica medovine. Ako bolesnik ima vruicu, dajemo mu medovinu s mineralnom vodom ili ajem, jer je utvre no da jaa obrambene snage organizma U vezi s tim smo ve spomenuli lipov aj. Isto je tako dobar i aj od cvjetova bazge. Medo vina ima u knajpovskom lijeenju vano mjes to kao dopunsko sredstvo i pospjeiva. Kneipp kai: Medovina otapa i omekava, is ti, potie i jaa Medovina je u stvari staro pie a za mnoge je neto vrlo novo. Polako sam i sam obratio panju na njezine dobre osobine. Nisam poznavao lx>lje pie za boles nike (xl medovine. Ona je pravo sredstvo za bolesnike koji imaju vruicu. Ali medovina je isto tako vana i kao napitak za zdrave.

Ljekovito bilje

Mineralne ljekovite tvari

U poetku svoga rada Kneipp je uglavnom sam pripravljao lijekove. Iz ljekarne je dobi vao samo sirovine. Pri izradi lijekova pre teno je upotrebljavao biljne tvari. Navodi se meutim i nekoliko mineralnih tvari. Meu njima je prvo kotano brano koje je tada sam pripravljao od kostiju. Palio bi kosti da dobije ugljen od kojega je dobivao crni praak, crno kotano brano. Ako bi i dalje palio kost, dobivao bi bijelo brano (bijeli praak), koji je sadravao jo gotovo samo kotani vapnenac. A mjeavina tih dvaju prakova davala je sivi kotani praak. Vidimo da se ve tada izdano primjenjivala terapija vapnencom. Vap nenac nam je jo i sada dragocjeno ljeko vito sredstvo pri razliitim oboljenjima a prije svega kod slabosti i prehrambenih poremeaja. Danas se uzimaju preparati s vapnencom u obliku tableta, praka ili draeja (poznate su Kneippove draeje s vitaminima A, C, D). Kneipp je sam pripravljao i ugljen. Ni to se danas vie ne radi, jer imamo na raspolaganju dobre preparate od ugljena, takoer u obliku praka ili tableta. Ugljen ima svoje opravdanje pogotovu zbog do brog djelovanja kod crijevnih bolesti koje prati nadimanje i nemogunost isputanja vjetrova. Naprotiv, ugljen rjee upotreb ljavamo protiv proljeva, jer su u meuvre menu dobiveni i bolji lijekovi za te potre be, prije svega za pravu grizu. Brano od krede, koje je Kneipp tako er upotrebljavao, primjenjuje se na isti na in jer je i ono pripravak od vapnenca kao i ugljeno brano.

e t v r t i dio

Bolesti i ozljede

Ope napomene
Prepoznavanje i lijeenje bolesti i oteenja po pravilu spada u podruje lijenika-strunjaka. Sama injenica to u ovom dijelu knjige govorimo o bolestima i ozljedama jo ne znai da iznosimo upute kako da se sami nepromiljeno lijeimo. elimo samo prenijeti najosnovnije znanje da bi svatko mogao i sam sebe zatititi od bolesti, a u bolesti pravilno postupiti. Stoga u knjizi nisu obuhvaeni svi mogui oblici bolesti, nego samo oni koje moe ra zumjeti i nestruna osoba ili ih eli upoznati Budui da ova knjiga govori o prirodnom ivljenju i prirodnom lijeenju, sva su poglavlja pisana u tom smislu. Neke stvari su se morale i ponavljati.

Bolesti i ozljede
Kad govorimo o prirodnom lijeenju bolest shvaamo kao slabljenje prirode utjecajima koji uzrokuju da ovjek oboli. Ti utjecaji poremete normalno djelovanje organizma i njegovih vanjskih i unutranjih struktura, a istodobno i aktiviraju obrambene mehanizme da opet us postave naruenu ravnoteu i jednakomjeran rad organizma. Dok je zdravlje usklaenost svih fizikih i psihikih funkcija i ravnotea u strukturama, bolest je nesklad, naruena ravnotea i poremeena jednakomjernost unutranjosti i vanjtine tijela. Bolest prepoznajemo po njezinim znacima, simptomima, koji mogu pokazati osmiljeno obrambeno djelovanje organizma ili otkazivanje obrambenog djelovanja. Obrambena reakcija moe nanijeti vie tete nego ono protiv ega se usmjerila. (Vidi i poglavlje: Od originalne Kneippove kure do moderne fizioterapije prema Kneippu.) Razlikujemo subjektivne i objektivne znake. Subjektivno je ono to bolesnik osjea: umor, malaksalost, slabost, bol i drugo. Objektivni znaci su oni koje odgovarajuim metodama pretrage utvrdi lijenik koji pre gleda bolesnika. Cesto se se mnogo razlikuje ono to bolesnik subjektivno osjea i to lijenik objektivno utvrdi. Tee bolesti se ne mogu uvijek utvrditi subjektivnim opaajima. Pri tome imaju svoju ulogu i odreena psihika zbivanja na koja ne moemo utjecati prirodoslovno-znanstvenim metodama.

Uzroci bolesti
Uzroci bolesti mogu biti unutranji ili vanjski. Cesto je njihova priroda vrlo zapletena i ne rijetko su samo djelomino istraeni. Unutarnji uzroci su nasljednim dispozicijama uvjetovana konstitucija. Ako ne uzmemo u obzir teke nasljedne bolesti, moemo rei da nasljedna sklonost bolestima jo ne znai da od neke bolesti moramo oboljeti. Bolest esto bitno ovisi o ponaanju nosioca spomenutih neadekvatnih nasljednih osobina. To pogotovu vrijedi za mnoge bolesti srca i ila (na primjer ovapnjenje ila), bolesti izmjene tvari (na primjer eernu, uloge, sklonost gojaznosti i druge). Iz toga vidimo da prirodnim ivljenjem moramo djelotvorno utjecati na nasljeene osobine.

290

Bolesti i ozljede

Uzroci bolesti

291

Vanjski uzroci su; djelovanje snage kao to su preveliki pritisak i udar, prevelika doza zraenja (sunanog, rendgenskog i radioaktivnog), prevelika toplina ili hladnoa, vremenski utjecaj, pogrena prehrana, otrovi koji esto zaustavljaju za ivot vane funkcije kao to su disanje, krvni optok, izmjena tvari i drugo, a na kraju i vanjski uzroci i sami uzrokuju bolest. Prema njihovom trajanju i ovisno o tome to s njima moramo poduzeti razlikujemo akut ne i kronine bolesti.

c) psihoterapijom, to jest lijeenjem psihikim metodama gdje u mnogim sluajevima kad sama rije psihoterapeuta, nije dovoljna, lijeenje dopunimo i fizikalnom dijetetskom terapijom. To dolazi u obzir pogotovu onda kad u fizikom i psihikom podruju tre ba opet uspostaviti red; d) fizioterapija je osnova naeg lijeenja bolesti i ozljeda (vidi Kneippova fizioterapija). O drugim vrstama lijeenja govorimo kod pojedinih primjera.

Akutne i kronine bolesti Akutne bolesti po pravilu traju po nekoliko tjedana, najvie mjesec ili dva, prate ih burne obrambene reakcije organizma, izlijee se ili prijeu u kronine. Kronine bolesti traju vie mjeseci i prate ih obrambene reakcije organizma koje nisu onako burne kao kod akutnih bolesti. Kronine bolesti su u biti izljeive. Pokazuju nam samo to kako organizam nije uspio svojim obrambenim mjerama postii uspjeh, ili obrambena reakcija od poetka nije bila dovoljna. Kronine bolesti se esto prirodno lijee tako da se planski vraamo u stanje akutne ob rane organizma. Ako to ne uspije ili se odmah u poetku pojave oiljci ili ozljede govorimo o oteenjima.

Ozljede Meu oteenja spadaju nesreama uzrokovane invalidnosti, na primjer posljedice amputacija, ranjavanja drugih vrsta, a i oiljci na sranom miiu ili sranim zaliscima, restitucija nakon modanih krvarenja ili i oteenja na unutranjim organima na primjer u stanicama Langerhansovih otoia u pankreasu (eerna) i drugo. Mnoge ozljede moemo rehabilitacijom toliko ublaiti da ovjek u okviru mogunosti bude jo aktivan.

Mogunosti lijeenja Bolesti i ozljede moemo lijeiti ovako: a) lijekovima, to se posljednjih desetljea izvanredno razvilo; Lijeenje lijekovima je bez sumnje uspjeno uvijek kad se ve od poetka tono usmjeri na neki organ ili organ ski sistem. To je sluaj pri lijeenju brojnih zaraznih bolesti, pri lijeenju mnogih akut nih bolesti, posebno srca i krvnog optoka; pri lijeenju nekih bolesti izmjene tvari, posebno eerne bolesti, zatim kad nedostaje na primjer neki hormon, enzim ili vi tamin i u nekim drugim bolestima. Lijeenje lijekovima obuhvaa i lijeenje psihofarmacima (lijekovima koji djeluju na psihu), to se odnosi na psihike poremeaje koji bi inae mogli imati teke posljedice. U svim tim i u mnogim drugim podrujima prednost ima lijeenje lijekovima. b) operativno; i taj nain lijeenja je dostigao iznenaujui razvoj; Sjetimo se presaivanja organa, posebno transplantacije srca, endoproteza (unutranje proteze), kao to su na primjer umetanje umjetnih zglobova i brojnih drugih operativnih metoda koje su mnogo pomogle bolesnom ovjeku. 1 pri operativnom lijeenju znaajno je prirodno lijeenje, kao to emo vidjeti kasnije, a naroito za oporavak nakon operacije.

Kako se klice prenose i ire

293

Zarazne bolesti
Zarazne ili infektivne bolesti mogu biti akutne ili kronine, a uzrokuju ih mikroorganizmi (mikrobi ili klice). Prate ih kompleksna zbivanja sa subjektivnim osjeajem bolesti i objek tivnim promjenama. Ne uzrokuju svi mikroorganizmi bolest. Znamo za mnoge koji ive u crijevima u zajednitvu (simbiozi) s organizmom i bez njih nisu uope mogui neki probavni procesi. Tu spadaju i neke bakterije za gnjiljenje, bez kojih ne bi bilo gnjiljenja i svijet bi po stao gomila leeva. S druge strane i neke bakterije za gnjiljenje upotrebljavamo za preradu takozvanih zrelih sirova. Prisutnost uzronika bolesti jo ne znai bolest. Ona ovisi o koliini i otrovnosti (virulenciji) uzronika i o prirodnoj otpornosti organizma.

Kako se klice prenose i ire

Klice se prenose na razliite naine. Pri zarazi dodirom prenose se neposredno s ovjeka na ovjeka ili preko stolice oboljelog. ovjek koji je ve odavno prebolio zaraznu bolest moe u sebi nositi klice te bolesti i izluivati ih stolicom ili mokraom. Takav kliconoa predstavlja veliku opasnost za okolinu, jer moe iriti infekciju vrlo daleko i dugo. Ima i prijenosnika klica bolesti, kao to su na primjer kukci (komarac prenosi malariju), takori (preko buha kugu) i drugi. Klice se mogu prenositi i predmetima, na primjer aama, igrakama, rupcima i dru gim. Vrijeme od trenutka kad klica prodre u organizam do izbijanja bolesti zovemo inkubacijsko razdoblje. Ono moe trajati: sate - dane - tjedne - i trajanje je karakteristino za po jedinu infekciju. Stoga pri pojavi zarazne bolesti treba ljude koji su doli u dodir s oboljelima ili za koje mislimo da su zaraeni izolirati, tj. drati u karanteni, dok ne proe vrijeme inkubacije za tu bolest. Endemija je zarazna bolest koja dugo postoji u nekom kraju. Epidemija je zarazna bolest koja se pojavljuje esto u ogranienom vremenu i na ogra nienom mjestu. Pandemija je zarazna bolest koja se naglo proiri na velikom prostranstvu. Znaci bolesti (simptomi) Znaci bolesti pojavljuju se razliitim intenzitetom nakon razdoblja inkubacije. Znaci mogu biti lokalni ili opi. Meu ope znake spada u prvom redu vruica; pri brojnim zarazama ona ima potpuno odreen tok i esto ve po krivulji temperature moemo pretpostaviti o kojoj bolesti je rije. S vruicom povezan je i vei intenzitet izmjene tvari, to znai poveano izgaranje bjelan evina, masti i ugljikohidrata. Poremeti se rad probavnih organa. esto bolesnik nema teka, povraa i ima proljev. Veinu poremeaja u krvnom optoku prate promjene u broju otkucaja srca, po pravilu se puis poveava, a pojavljuju se i znaci slabosti sranog miia. U krvi na staju promjene bijelih krvnih zrnaca, njihov broj se uglavnom poveava, a pri tekim tro vanjima smanjuje se koliina krvi. esto natee slezena ili se otete bubrezi. Glavobolja, oamuenost i vrtoglavica pokazuju da je zahvaen i ivani sistem. Lokalni znaci se pojavljuju kao osipi na koi i promjene sluznice i veinom su karak teristini za tu infekciju. lokalni znaci se pojavljuju i kao lokalne upale, gnojenje, odumrlost tkiva (nekroze) ili gnojne upale i irovi na mjestu gdje uzronik ue u tijelo (na primjer sifilis, tuberkuloza itd.). Klice koje su u krvi ili njihovi otrovi djeluju kao antigeni. Antigeni su tvari koje u krvi izazivaju nastajanje protutijela ili protuotrova. Imunitet je otpornost organizma na uzronika bolesti ili njegove otrove. To znai da organizam ne oboli iako u njega prodru uzronici bolesti ili njihovi otrovi. Govorimo o uroenom imunitetu koji nije specifian, to znai da se ne odnosi na ne koga posebnog uzronika. Znai opu otpornost. Uz to govorimo i o steenom imunitetu koji moe biti aktivan ili pasivan. Aktivni imunitet nastaje prirodnim putem tako to organizam tu infektivnu bolest pre vlada zatitnim tvarima koje sam proizvodi ili zatitne tvari nastanu zatitnim cijepljenjem

0 uzronicima bolesti Razlikujemo bakterije, gljivice i viruse. Bakterije se razlikuju po obliku, po tome kako se boje razliitim bojama ili prema hranjivoj podlozi na kojoj se posebno razvijaju. Po obliku raz likujemo: a) okrugle koki, mogu biti nanizane u lanac (streptokoki) ili grozdove (stafilokoki), b) tapiaste - bacili, c) spiralne - spirili. Medu gljivicama razlikujemo na primjer konaste, kvasne, gljivice plijesni i druge. Virusi su najmanji uzronici bolesti, moemo ih opaziti samo elektronskim mikroskopom 1 mogu se razmnoavati samo u ivoj stanici domaina. Svaka od brojnih zaraznih bolesti ima svoga posebnog uzronika, to znai da bacil tu berkuloze moe uzrokovati samo tuberkulozu, a virus poliomijelitisa samo poliomijelitis (po lio ili djeju paralizu), uzronik arlaha samo arlah a ne ospice i tako dalje. Ponekad se za neku zarazu pronae i vie uzronika. U takvom sluaju govorimo o mje ovitoj infekciji. Dogaa se i da neka bakterija pripremi povoljno tlo za drugu zarazu (se kundarna infekcija), koja obino pogora prvobitnu.

Kako klice prodiru u tijelo

a) Kroz ozlijeenu ili oteenu kou. Potpuno zdrava i neoteena koa pouzdano one moguava prodiranje uzronika bolesti u tijelo. b) Kroz sluznice. 1. dinih putova - od nosa do krajnih zranih mjehuria u pluima, 2. probavnog trakta - od usne upljine do zadnjeg crijeva, 3. mokranih i spolnih kanala - od mokranog mjehura do bubrega, od rodnice do jajnika kod ena; od mokranog mjehura do prostate, muda i nadmuca kod mu karaca, 4. spojnica oka, koja ima poseban poloaj.

294

Zarazne bolesti

Nespecifino ope lijeenje

295

koje potie stvaranje tih tvari. Sa zatitnim cijepljenjem u organizam dolaze oslabljeni uz ronici bolesti ili njihovi otrovi kao antigeni, koji zatim uzrokuju stvaranje protutijela u krvi. Tako steeni imunitet uglavnom traje odreeno vrijeme, rijetko cijeli ivot. Aktivnu imunizaciju treba provesti dok bolest jo ne izbije. Tipini primjeri te aktivne imunizacije jesu cijepljenje protiv boginja i poliomijelitisa. Pasivnom imunizacijom dovodimo tijelu zatitne tvari nastale u krvi ivotinja za obranu protiv odreenih uzronika ili njihovih otrova. Pasivna imunizacija dolazi u obzir kad sumnjamo da je u pitanju zaraza ili kad ona ve nastane. Pasivni imunitet obino istekne nakon kratkog vremena kad se iz tijela izlue tue obrambene tvari koje smo bili organizmu doveli na primjer cijepljenjem. Aktivna i pasivna imunizacija esto je popraena nepoeljnim sporednim djelovanji ma. Tako, na primjer, nakon aktivne imunizacije protiv velikih boginja moe doi do i renja cjepiva preko krvi - moe se pojaviti osip po cijelom tijelu kao neeljeno djelovanje. Zatim se pojave teki znaci bolesti koje prati visoka temperatura ili se kao posljedica ci jepljenja pojavi upala mozga (8 do 12 dana nakon cijepljenja), koja mnogo puta uzrokuje smrt ili trajna oteenja mozga. Takoer kao posljedica cijepljenja, esto moe nastupiti alergija. Alergija je promjena u reagiranju organizma kao posljedica prethodno poveane os jetljivosti koja nastaje prodorom ili dovoenjem tijelu tuih antigena. Takva se preosjetljivost moe pojaviti kao posljedica udisanja tijelu tuih tvari (pelud, praina sa ivotinjskih dlaka i drugo), odreene hrane, a moe biti i posljedica lijekova ili tvari koje iritiraju kou i drugo. Preosjetljivost moe nastati i pod utjecajem tijelu stranog seruma koji se upotrebljava pri imunizaciji. Kad postoji opravdana sumnja da je pacijent alergian na neki odreeni serum (konj ski, svinjski, ovji), uvijek treba prije imunizacije napraviti test. Kod tekih alergija mogu se pojaviti opsene otekline tkiva (edemi), koprivnjaa, (urtikarija) pad temperature i kr vnog tlaka, astmatina stanja, blokada grkljana, iznenadna slabost srca a mogu uzrokovati i smrt.

Dijagnoza
Dijagnoza ili prepoznavanje zarazne bolesti spada u nadlenost lijenika.

Specifino lijeenje
Specifino lijeenje se oslanja na pasivnu imunizaciju ili na lijekove koji djeluju neposredno na uzronika bolesti. U posljednjem sluaju je rije o kemijskim tvarima razliitog sastava, kao to su derivati kinina (plazmokinin, atebrin) ili rezohin kod malarije ili sulfonamii koji su posebno djelotvorni protiv nekih bakterijskih infekcija. U posljednjim desetljeima su se razvili i usavrili antibiotici. To su organske tvari, dakle produkti metabolizma nekih mikroorganizama (na primjer gljivica). Takvi antibiotici su pe nicilin, streptomicin, aureomicin i mnogi drugi. Pravilnom upotrebom antibiotika postiemo dobre uspjehe. Mnogo puta spaavaju ivot. Kad se pogreno upotrebljavaju, pogotovu ako njima lijeimo svaku banalnu infekciju, oni su ak tetni. Ne samo zbog toga jer slabe ot pornost organizma, nego i zbog svojih popratnih djelovanja. Kad govorimo o zloupotrebi antibiotika, mislimo prije svega na unitenje crijevne flore, na teke alergije i na pojavu ot pornih bakterija. Stoga bilo koji od posebnih lijekova moemo upotrebljavati samo po lijenikovoj uputi, nakon to utvrdi bolest, lijek i dozu. Neke antibiotike moemo zamijeniti i ljekovitim bilj kama. Osnovni zadatak ove knjige je, meutim, da prikae nespecifino ope lijeenje.

Nespecifino ope lijeenje Zakonske odredbe o dunosti prijavljivanja

Zakonske odredbe i dunosti prijavljivanja zaraznih bolesti nisu u svim zemljama jednake, ali po sadraju u biti jesu. Svrha im je da pomognu borbu protiv zaraznih bolesti. Propisi obuhvaaju prijavljivanje, izolaciju, dezinfekciju, zatitno cijepljenje i druge zatitne mjere u vezi s ovim zaraznim bolestima: guba, kolera, kuga, boginje, pjegavac, bjesnilo, upala mozga, djeja paraliza (polio), dif terija, zarazna upala modane opne (epidemijski meningitis), zarazna utica (hepatitis epidemica), arlah, tetanus, virusna gripa (influenca), hripavac, ospice, tifus, paratifus A i B, bak terijska griza i salmoneloze. Kod nas postoji savezni Zakon o zatiti stanovnitva od zaraznih bolesti koje mogu ug roziti cijelu zemlju dok svaka republika ima svoj zakon o zatiti stanovnitva od zaraznih bo lesti i posebni Pravilnik o prijavljivanju zaraznih bolesti. Prijave su duni podnositi prije svega: lijenik koji obraduje bolesnika ili drugi pozvani lijenik, zatim osobe profesionalno zaduene za lijeenje i njegu, te rukovodioci domova umi rovljenika, internata, domovi uenika, kao i mrtvozornik. Posebno savjesno treba postupati u vezi sa spolnim bolestima. Svrha nespecifinoga opeg lijeenja je plansko usmjeravanje obrambenih mehanizama orga nizma i poveanje nespecifine otpornosti (rezistencije) svim jx)trebnim ivotnim i ljekovitim podraajima. U tu svrhu treba usmjereno i djelotvorno djelovati na kou, krvni optok, disanje, metabolizam i psihu. Meu nainima nespecifinog opeg lijeenja na prvo mjesto dolazi prirodna njega koe. Ovisno o prilikama od kojih polazimo pri lijeenju se sluimo toplinom ili hladnoom, a pri tome dolaze u obzir pogotovu voda, svjetlost i sunce (iako kod akutnih infekcija manje). I danas u lijeenju brojnih zaraznih bolesti jo mnogo pomau kvaenja, povoji, zamotaji i ku pelji, posebno kao djelomine kupelji s porastom temperature vode i biljne djelomine i troetvrtinske kupelji, parne kupelji, a manje polijevanja; to moemo uiniti kod kue i mnogi od tih postupaka mogu nam znatno pomoi. Za neke od akutnih infektivnih bolesti znojenje nije samo mjera kojom sniavamo previsoku temperaturu (rashlaivanjem koje nastaje pri isparavanju), nego pomae ispunjenju opravdanog Kneippovog zahtjeva za otapanjem i omeka vanjem, ienjem i izluivanjem. Budui da je cjelokupno djelovanje organizma, prema tome i njegova obrana, ovisno o radu srca i krvnog optoka, ne smijemo ni u kojem sluaju lijeenja zaraznih bolesti zapostaviti podeavanje krvnog optoka. Kao posrednik regulacije topline - nune pri mnogim zaraznim bolestima - moe dobro koristiti krvni optok, na koji moemo djelovati prije svega vodom. Disanje i krvni optok su u meusobnom izmjeninom odnosu. Stoga kod svih za-

296

Zarazne bolesti

Crljenica plua ili gnojna upala srednjeg uha koja se veinom izlijei tako da se provali bubnji (ponekad bubnji treba umjetno probiti). Virus malih boginja rijetko uzrokuje upalu mozga (eneefalitis) ili priprema put drugim zaraznim bolestima na primjer tuberkulozi. Lijeenje: kad se pojavi osip, bolesnika treba izolirati tjedan dana. Mora mirovati u postelji ali ne treba zatamnjivati prozore. Treba mu osigurati ist zrak. Kao i uvijek, treba voditi rauna o prirodnoj terapiji, po gotovu se treba pobrinuti za vone sokove, eventualno ienje, njegu usta ajem od ka dulje ili kamilice, grgljati vodom s limunom. Postupci: serijsko kvaenje vodom s octom, topli kratki povoji i trine od sijena ili topao troetvrtinski zamotaj i trine od sijena ili isto takvi povoji sa slanom vodom. Kad temperatura prestane, dolaze u obzir i tro etvrtinske kupelji s trinama od sijena, despikom ili smrekom. Spreavanje: samo u sluaju posebne ugroenosti (bolesna, slabana djeca) cijepimo cjepivom oslabljenih ivih virusa u prvoj i drugoj godini ivota (ukupno 4 cijepljenja) ili, kad se pretpostavlja da je osoba zaraena a da jo nije preboljela male boginje, gama-globulinom ili serumom za rekonvalescente. Zatit no djelovanje traje samo 3 do 6 tjedana. Crljenica (rubeola) Crljenica ili rubeola je virusna bolest koja se prenosi kapljinim putem. Najvie napada djecu izmeu druge i desete godine ivota. Mlade ene ih dobivaju deset puta ee nego mukarci. Zaraza kod ena u prva tri mjeseca trudnoe uzrokuje, makar majka trenutno i ne oboljela, u 20 do 252 otee nja ploda, a posljedica toga mogu biti mr tvoroena ili nakazna (mana na srcu, vuje drijelo, gluhoa i drugo) djeca. Ako se maj ka zarazi rubeolom pri kraju trudnoe (obo li) uzronik bolesti se prenosi na dijete. Kod takvog djeteta se esto pojavi poremeaj u rastu ili u razvoju pojedinih organa. Inkubacija: 12 do 21 dan. Ta oteenja emo izbjei cijepljenjem, a o njemu mora odluiti lijenik.

297 Tok bolesti: lagana temperatura, bolno oticanje limfnih lijezda na zatiljku, blaga kijavica, kod odraslih ponekad bolni zglobovi. Ti znaci prou za nekoliko dana. Po nepcu i drijelu esto se pojavi osip u obliku pjega. Za 2 do 3 dana se pojavi sitno pjegav, ruiastocrven, malo izboen osip po licu, trupu i ekstremitetima, ali on brzo iez ne. Bolest traje 3 do 4 dana. Lijeenje: osim kod trudnica, samo ope lijeenje kao kod svih zaraznih bolesti. arlah (scarlatina) arlah je infektivna bolest uzrokovana streptokokima (kokima udruenim u lanac). Inkubacija: 1 do 3 dana Infekcija: kao i male boginje, i klice arlaha se prenose kapljinim putem ili neposred nim dodirom s oboljelim, a i posredno pred metima (odjea, igrake, namirnice i drugo). Tok bolesti: veinom iznenada poinje temperatura s groznicom, bolesnik se ope nito osjea vrlo slabo, a dijete ima ak i gr eve. Bolest se nastavlja bolovima u grlu i ekstremitetima, slabou, povraanjem, e sto se pojavi i proljev. Nepce je esto nabreklo, vatrenocrvene boje, crvenilo zahvaa i meko nepce i resicu. Jezik je u poetku bla go obloen a kasnije malinast. Ve pri kraju prvoga dana ili najkasnije drugi dan pojavi se za arlah karakteristini osip najprije na unutranjoj strani bedara. Osip je sainjen od crvenih tokica veliine glave pribadae, koje su tako blizu jedna druge da koa izgle da jedinstveno crvena kao da je pokrivena skrletnim omotaem, ali tokice nikad ne dodiruju jedna drugu. Osipa nema po nosu, oko usta i na bradi. Zato je taj predio nalik na blijedi trokut (mlijena brada). Tempera tura poinje trei dan postepeno padati, a po pravilu je nakon tjedan dana opet normalna. I osip polako nestaje, a koa se ljuti u ljus kama. U drugom tjednu se kao posljedica osipa ponu ljutiti vei komadi odumrle koe i to traje do etvrtog tjedna. Tada se ne prenose klice bolesti. Komplikacije: moe nastati upala kraj nika, slino kao kod difterije, koja se kasnije

raznih bolesti treba posvetiti vie panje i disanju na istom zraku. Tok mnogih zaraznih bo le iti moe mnogo zavisiti od pravilnog provjetravanja bolesnikove sobe. Izmjena tvari, izgradnja i raspadanje u organizmu takoer pri svakoj infektivnoj bolesti imaju vanu ulogu. Mnoge akutne zarazne bolesti bolje se lijee ako najprije rasteretimo me tabolizam. Organizmu ne smijemo dovoditi tvari koje ga optereuju. Korisnije je ako sma njimo koliinu hrane ili je ograniimo. Jo je Hipokrat nauavao: Sto vie bolesnika hranimo, vie mu tete nanosimo. U sluaju akutnih zaraznih bolesti preporuljivo je i

Gladovanje
Gladovanje je mjera koju nazivaju i unutarnjom operacijom bez noa. Ve to pokazuje koliko je osmiljena. Gladovanje uz aj ili sokove mora potrajati sve dok se opet ne pojavi tek. Uz gladovanje spada i ienje. Tko dobro isti, dobro lijei, kae jedna stara poslovica. Stoga pri gladovanju treba najprije isprazniti crijevo ajem za ienje (vidi: Prirodne ljekovite bilj ke), solju za ienje kao to su na primjer karlovarska i Glauberova sol. S gladovanja polako prelazimo na vonu i laku prijesnu hranu. Tek nakon toga moemo opet uivati punovrijednu hranu (vidi Anemuellen Prehrana i dijeta). U ope prirodno lijeenje spada i dobra njega usta. Obavezno je upotrebljavati kamilicu ili kadulju, sok od limuna ili blagu vodicu za usta; isto tako preporuujemo i dobru zubnu pastu, u kojoj po mogunosti treba biti joda ako ga podnosimo. Glavne mjere nespecifinog lijeenja akutnih zaraznih bolesti ostaju one iste koje su vri jedile od davnina: znojenje, ienje, gladovanje. Za lijeenje kroninih zaraznih bolesti ukljuujemo sve ivotne i ljekovite podraaje koje prilagoavamo pojedincu.

Osipne zarazne bolesti

Male boginje (morbilli) Male boginje (bijele kozice, mrase) zarazna su bolest koju uzrokuje virus. Mogu napasti svakoga od petog mjeseca ivota do kasnih godina. Najugroenija su manja djeca. Kad jedanput prebolite bolest, po pravilu ste imuni do kraja ivota. Bolest se veinom prenosi kapljinim putem iz bolesnikova nosa i drijela, a vrlo rijetko se virus prenosi i predmetima. Opasnost od zaraze postoji u stadiju inkubacije (9 do 11 dana) i dok traje osip u bolesnika. Inkubacija: do stadija predznaka bolesti 9 do 11 dana, do izbijanja osipa 14 dana. Tok bolesti a) Stadij s nespecifinim predznacima bolesti: vruica, kihanje, kaljanje, upala spojnice oka, nepodnoenje svjetlosti, Koplikove pjege (bijele pjegice na usnoj sluznici). b) Glavni stadij: nakon pada temperature ponovni porast (40 do 40,6 C), osjeaj ope bolnosti i kao u prethodnom sta diju. Od 14. dana pojavi se osip iz velikih i ma lih, cikcakastih i nepravilnih pjega; pojave se veinom iza uiju pa na glavi, vratu, prsima i ekstremitetima, dok pojedini dijelovi koe ostaju nezahvaeni. Zatim osip polako nes taje, a ostaju na koi ljuice koje otpadaju i nisu zarazne. Peti dan od poetka osipa temperatura veinom iznenada prestaje. Komplikacije: prilikom irenja upalnih procesa u organizmu moe nastati upala

298 ognoji, nastaju upale upljina oko krajnika, upala srednjeg uha, gnojenje vratnih limfnih lijezda, upala plua, tegobe sa srcem, krvnim optokom i bubrezima. Reumatina groznica se moe pojaviti nakon 2. tjedna zajedno s upalom tkiva koje oblae srane upljine (endokarditis), a upala bubrega se moe ispoljiti ponekad i etiri tjedna kasnije. Zato jo i tada treba redovito pregledavati mokrau. Lijeenje: treba se pridravati svih odgo varajuih opezravstvenih mjera koje prua priroda za sve infektivne bolesti i poivati u postelji dok ne padne temperatura; treba po stupati isto kao koci malih boginja, bolesniku treba dati mnogo vonih sokova, medovine, da grglja ajem od kadulje ili vruom slanom vodom (pola liice soli na pola litre vode). Specifino lijeenje: o njemu moe odlu iti samo lijenik; obino propisuje velike doze antibiotika koje zaraznost skrate na je dan tjedan. U tekim sluajevima je obino potrebno i dodatno lijeenje lijekovima. Spreavanje: arlah spreavamo prirod nim nainom ivljenja, a u odreenim slua jevima lijenik pomae penicilinom i sulfonamidima. Imunizacija oslabljenim toksinima arlaha nije potpuno pouzdana.

Zarazne bolesti Lijeenje: o lijekovima i lijeenju moe odluiti samo lijenik. Oporavak: sreeni prirodni ivot i pri rodno lijeenje. V o d e n e o s p i c e (varicella) Vodene ospice ili variele veinom se pre nose neposredno kapljinim putem, otpalim krastama ili zrakom. Obino su kod djece laki oblici oboljenja, ali kod odraslih obo ljenje treba shvaati ozbiljnije. Inkubacija: 10 do 20 dana. Tko jednom preboli vodene ospice, stjee imunitet za cijeli ivot. Tok bolesti: laki opi znaci kao to su temperatura i slabost, osipi po vlasitu; po licu i trupu, (rjee po ekstremitetima) i u predjelu stidnih usana pojave se male crve ne tokice koje se djelomino mogu ognojiti, brzo prelaze u mjehurie, osue se i ot padaju kao krastice. Istovremeno na tijelu mogu biti tokice, mjehurii i krastice. Lijeenje: samo prirodna opa briga za bolesnika, mirovanje u postelji i izola cija dok ne proe temperatura i otpadnu krastice, zatim este troetvrtinske biljne kupelji. V e l i k e b o g i n j e (variola vera) Velike boginje ili crne kozice spadaju meu vrlo zarazne bolesti opasne za cijelo dru tvo. Koliko e bolest biti teka ovisi o virulentnosti virusa. Razlikujemo dvije vrste virusa koji izazivaju velike boginje: u sluaju prvoga (variola minor) smrtnost iznosi \l, a kod drugoga (variola major) prosjeno ak 2QX. U vezi s ovom boleu moramo pri javiti sumnju, oboljenje i smrt. Zaraza: neposredan dodir s oboljelim od velikih boginja i predmetima koji dolaze s njim u dodir (rublje, pribor i drugo). Virus velikih boginja iri se i kapljinim putem, a prenose ga ak i muhe. Inkubacija: 10 do 14 dana. Tok bolesti: bolest je od poetka vrlo teka. Pojavljuje se akutna groznica s drhta vicom, visoka temperatura, jaki bolovi u predjelu kria i glavobolja.

Difterija Drugi ili trei dan bolesti esto se pojavi osip slian osipu pri arlahu i malim bogi njama ali brzo proe. Za sobom ostavlja cr vene pjege, koje se pretvore najprije u vorie, a u tri dana u bolne mjehurie, na ko jima se sedmog ili osmog dana u sredini po jave udubljenja, takozvani pupkovi. Bolest se po cijelom tijelu razvija jednakomjerno. Kad se stvore mjehurii, obino temperatu ra malo padne - u sluajevima teeg oblika

299 bolesti temperatura se ne mijenja - nerijetka je posljedica smrt. Nakon 12 dana mjehurii se polako osue i stvore se kraste u kojima su virusi. Bolest zavrava oiljcima koji mogu jako unakaziti kou. Lijeenje: provodi se samo u izoliranim prostorima i iskljuivo pod lijenikovim vodstvom. Spreavanje: aktivno imuniziranjc (ci jepljenje) i opa higijena.

Akutne zarazne bolesti usta i drijela

D i f t e r i j a (diphtheria) Difterija je akutna zarazna bolest koju uzro kuje bacil difterije, a napada prije svega gor nji dio dinog puta. Moe napasti i druge sluznice i ozlijeena mjesta. Uzronici difterije su mikrobi u kojima se stvaraju otrovi. Inkubacija: 2 do 7 dana. Zaraza: bacili difterije se prenose kaplji nim putem ili zaraenim predmetima na ko jima bacili ostaju i po vie mjeseci. Tok bolesti: prvi znaci su blagi bolovi u grlu, temperatura, osjeaj lomnosti, znaci trovanja koje prati osjeaj ope slabosti. Ka rakteristina je ravnomjerna siva i otporna skrama koja se po pravilu naglo iri od nep anih krajnika preko nepanog luka u dri jelo te ima karakteristian miris. Komplikacije: upala se moe proiriti na grkljan, dunik i bronhije. Odatle i iznenadna nemogunost disanja zbog ega treba na duniku napraviti otvor s prednje strane, isisati upalnu skramu ili je potisnuti kroz usta, od nosno ugraditi u dunik cijev (intubacija), kroz koju bolesnik die. Nosna difterija moe kod djece potpuno onemoguiti disanje kroz nos. Budui da otrov bakterija difterije djeluje, moe ometati djelovanje modanih ivaca. To se ispoljava na razliite naine, meu ostalim bolesnik pone govoriti kroz nos (nazalno), posebno kad je ometeno djelovanje resice i sa draj iz usta moe istjecati kroz nos. U takvom sluaju moramo malu djecu hraniti kaama, a ne tekuinama. Mogu se pojaviti i pore meaji u radu onih miia; to uzrokuje dvostruku sliku i razrokost, a ponekad dje lomino paralizira i djelovanje grkljana. U vrlo tekim sluajevima difterija moe do vesti ak do ope upale ivaca (polineuritis). Teka komplikacija je oteenje sranog miia s poremeajima u sprovoenju podra aja i oteenja vazomotornih (koji reguliraju optok krvi) sredita u mozgu. Ta oteenja su u difteriji najei uzroci smrti. Znaci povea ne opasnosti su: brz pad krvnog tlaka, brz i nejednakomjeran puis i opi nemir. Lijeenje: bolesniku se opa pomo prua kao i kod svih zaraznih bolesti, a prije svega potpuni mir u postelji najmanje tri tjedna, kaasta, vitaminima bogata hrana i grgljanje ajem od kadulje. Koni podraaji: serijsko kvaenje vodom i octom, povoj na lea i kratki povoj s trinama od sijena ili soli, povoj na vrat s trinama od sijena ili vodom i octom. Specifino lijeenje: cijepljenje konjskim, ovijim ili goveim serumom (vidi imunizaciju) u kojem ima antitoksina. Takvo lijee nje lijenik esto dopunjuje i penicilinom. Posebno spreavanje: zatitno cijeplje nje (aktivnu imunizaciju) mogue je obaviti ve u prvoj godini ivota. Nakon dvanaeste do etrnaeste godine po pravilu to zatitno cijepljenje vie nije mogue, jer se ljudi ve inom imuniziraju u opim epidemijskim prilikama.

P j e g a v a c (pjegavi tifus) Pjegavac (typhus exanthematicus), teka je zarazna bolest, koja se pojavljuje prije svega u hladnijim dobima godine i hladnijim kli mama. Prenosi je bijela u koja ivi u odjei. Inkubacija: veinom 8 do 15 dana. Sumnju, bolest i smrt od pjegavca treba obavezno prijaviti jer je pjegavac vrlo opas na zarazna bolest. Tok bolesti: slino kao kod gripe izne nada se pojavi groznica, temperatura, bolovi u zglobovima, glavobolja, teka nesanica. Osip se pojavi etvrti do esti dan po cije lom tijelu u obliku gustih tokica koje su velike kao glava pribadae a ponekad kao zrno lee; te blijedocrvene pa tamne tokice kasnije dobiju prljavosmedu boju i krvare ti pino kao od ujeda buhe. Ako se pjegavac ne lijei, opasan je po ivot.

300

Zarazne bolesti

Upala usana i usne upljine krajnika, ponekad i prevlaka koja podsjea na skramu kod difterije, ali ne zahvaa meko nepce. 1 pri ovoj bolesti treba uz pomo koju bolesniku moe dati opa otpornost orga nizma, potraiti i lijenikovu pomo i spe cifino lijeenje. K o m p l i k a c i j e razliitih angina Kad angine nisu dobro lijeene, a i inae, nisu rijetke komplikacije. Medu njih spa daju reumatine tegobe zglobova, upala sranih zalistaka, upala bubrega (zbog ega je potrebno kasnije esto kontrolira ti mokrau), upala plua, upala srednjeg uha, a u nekim sluajevima i trovanje krvi (sepsa). Lijeenje U svim sluajevima upale krajnika potrebno je uz odgovarajue specifine mjere poduze ti i mjere potivanja prirodnih naela i pra vila. Najprije strogo mirovanje u postelji, gladovanje uz sokove i ienje crijeva. Od postupaka dolaze u obzir prije svega serijska kvaenja vodom i octom, povoji koji nepo sredno sniavaju temperaturu kao to su povoji na lea s vodom i octom, kratki po voj sa soli, povoj na oba lista i drugo. Ako elimo da povoji neposredno oduzimaju toplinu treba da ostanu 20 do 30 minuta, a zatim ih zamijenimo novima. Ali dolaze u obzir i svi oni povoji koji uzrokuju znojenje; troetvrtinsko povijanje (donji povoj) ili potpuni povoj, moda i topli povoj s trina ma od sijena ili topli povoj s ljekovitim bi ljem. Povoji moraju ostati na tijelu do izbi janja znojenja, koje obino poinje kroz 1 1/2 do 2 sata. Lokalno: povoj na vrat a) Kad je upala teka, povoj na vratu mi jenja se svakih pola sata; povoj umaemo u vodu i ocat; b) kad upala nije tako teka, na vrat stav ljamo topli povoj s trinama od sijena, mijenjamo ga svaka tri etvrt sata do jednog sata i etvrt. Treba ispirati grlo ajem od kamilice i kadulje, vruim so kom od limuna ili slanom vodom (pola liice soli na pola litre vode).

301

Upala krajnika
Angina (tonsillitis) Angina se pojavljuje u raznim oblicima. To je zarazna bolest koju gotovo uvijek uzrokuju streptokoki ili stafilokoki. Klice se prenose zrakom ili hranom. Moe se pojaviti u svim ivotnim dobima, a naje a je kod djece. Obino nastane ako su ne kome kronino rashlaene noge, prehladi se, smoi i kad se smanji opa otpornost organizma.

Kronina upala krajnika

(tonsillitis chronica) Kronina upala krajnika obino se razvije od ponovne akutne ili neizlijeene akutne upale. Tok bolesti: blago crvenilo i oticanje krajnika, na pritisak se pojavi gnojni iscjedak, neprijatan zadah iz usta, osjeaj kao da je u vratu neko strano tijelo, uveanje limf nih lijezda. Lijeenje: ako se nakon primjene opih mjera prirodnog lijeenja i Roderovim isisa vanjima ili homeopatskim sredstvima ne pobolja stanje, odnosno ako se neprestano ponavljaju tegobe, krajnike treba operacijom otkloniti. Samo lijenik moe utvrditi kad je to neophodno.

Zagnoj u okolici krajnika

(abscessus peritonsillaris) Govorimo o peritonzilarnom apscesu ako se zagnoj zadri u dubini i oko krajnika. U tom sluaju moe nastati eljusni gr i su avanje drijelne i usne upljine. Ako bolest zahvati i jugularnu venu (upala sa zaeplje njima) to je ve vrlo teka komplikacija.

Angina Plaut-Vincent
(angina ulceromembranacea) Ova angina je drugi oblik upale krajnika. Veinom protjee kao jednostrano oboljenje s prljavosivom oblogom koja krvari, i koja se ponekad rairi i na usnu sluznicu. Bolest uz rokuje raspadanje tkiva. Malo ima opih znakova ove bolesti. Uz prirodni nain li jeenja s odgovarajuom njegom i zbrinja vanjem lijeenje obuhvaa i male doze neosalvarzana ili penicilina; bolesnik ih uzima kroz usta. Uz to bolesnik treba uzi mati i dodatne koliine vitamina B2.

Kataralna angina
(angina catarrhalis) Kataralna angina je najlaki oblik upale krajnika. Tok bolesti: vruica, glavobolja, bolno gutanje, velika koliina ispljuvka i pljuva ke. Nepani krajnici, meko nepce i stra nja stijenka drijela su pjegavo crveni i na brekli.

Upala usana i usne upljine

(s mjehuriima) a) Herpes na usnama (herpes labialis) jesu oni vrlo bolni mjehurii na usnama i u kutovima usana, a koji se uglavnom poslije nekoliko dana pretvore u kraste i bolest proe. Uzroci: herpes na usnama je virusno oboljenje, najee se pojavi kao prethodna ili popratna upala kod dru gih zaraznih bolesti, poremeaja u e lucu i crijevima ili u vezi s mjesenim ciklusom kod ena. esto se herpes pojavljuje i na prijelazi ma koe u sluznicu na drugim dijelovi ma tijela (zadnje crijevo, stidne usne, nosnice i drugdje). Lijeenje: ope prirodno lijeenje. Lokalno lijeenje: mazanje borovom mau ili tinkturom mirhe (izmirne), uvarkom od hrastove kore, uljem od gospine trave i kamilosanom. b) Aftozna upala usne upljine (stomatitis aphthosa) manifestira se malim sivobijelim ili ukastim mjehuriima (aftama), koje nastaju na sluznici pocrvenjeloj od upale. Afte se pojavljuju kao vrlo bolni upalni mjehurii na jeziku, usnama, na sluznici obraza, na mekom nepcu, nep anom luku i desnima. Ako se afte pri-

Akutna upala krajnika

(angina lacunaris) Akutna upala krajnika ili akutni tonzilitis je akutni oblik angine za koji su karakteristini pod kataralnom anginom navedeni znaci bolesti, ali koji su tei. Nepani krajnici su vie nabrekli, jako crveni, a u depiima krajnika je gnoj. Upaljena sluznica drijela pocrveni. Vratne limfne lijezde veinom nabreknu i bole.

Flegmona usnog dna

Flegmona usnog dna ili angina I .udovici je teka gnojna infektivna upala baze jezika i mekog dijela donje eljusti. Bolest poinje tako to jezik uz nepce otea, pri vakanju se pojavljuju teki bolovi i jedva se moe pomak nuti jezik. Cesto postane onemogueno udisa nje zraka i treba napraviti otvor u duniku za cijev za disanje. U sluaju ove teke bolesti potrebna je hitna lijenika pomo, ona vei nom obuhvaa lijeenje lijekovima i operaciju.

Zagnoj u krajniku
(abscessus tonsillaris) Tonzilarni apsces je opet drugaiji oblik upale krajnika koji po pravilu napada samo jedan krajnik a u pojedinim sluajevima moe i oba. Vruica je visoka, bolovi su jaki, bolesnik se osjea sav poremeen. im pre stane gnojenje u usnoj upljini nailazi olak anje. Ako se zagnoj ne moe izluiti grgljanjem ajem od kamilice ili kadulje, po treban je kirurki zahvat. To je gotovo uvijek obavezno u sluaju peritonzilarnog apscesa.

Monocitna angina
(angina monocytaria) Ovu vrstu angine uzrokuje dosada jo ne poznat virus. Poinje s bolovima u grlu, za tiljku i ekstremitetima, naglim rastom vru ice, esto otokom limfnih lijezda pazuha i prepona, ali tek nakon nekoliko dana. Zatim nabreknu i upale se krajnici i okolno tki vo. Pojavi se bjelkasto-ukasto-smekasta prevlaka na tamnocrvenoj sluznici nepanih

302 likom grizenja ozlijede nastaju male rani ce, eljusne limfne lijezde bolno na breknu, pljuvaka se pretjerano izluuje a nerijetko je pojava popraena vrui com i loim opim stanjem. U teim slu ajevima ak se pomilja na slinavku, ili ap, stono oboljenje koje se lako preno si neposrednim dodirom, ili mlijekom, maslacom i sirom. Lijeenje: ope prirodno lijeenje Lokalno: ispiranje usta toplim ajem od kamilice ili kadulje ili razrijeenom tinkturom mirhe (20 kapi na au tople vode).

Zarazne bolesti Lokalno: ispiranje usta ajem od kadulje ili kamilice i lijeenje lijekovima koje propi e lijenik.

Sifilis stupaju polako, uzrokuju blagu upalu tkiva koje oblae srane upljine (endocarditis len ta) i ostavljaju oteenja na sranim zaliscima. Lijeenje: ako se ikako moe, arite tre ba operativno odstraniti, bolesnik mora do

303 bivati velike doze antibiotika koje esto tre ba udruiti s davanjem drugih lijekova. Ne smijemo zaboraviti da iskoristimo i mogunosti koje nam u pojedinim sluajevi ma daje ope prirodno lijeenje.

Zaunjaci
mumps

(parotitis epidemica)

Uzrokuje ih virus koji se razmnoava u sluz nici usne upljine i preko krvi doe u parotidnu lijezdu. Ona na virus reagira seroznom upalom. Bolest napada prije svega dje cu, a posebno esto djeake. Odrasle mu karce koji imaju zaunjake prati jednostrana ili obostrana upala muda, posljedica koje moe biti suenje muda i neplodnost. Inkubacija: 18 do 22 dana Tok bolesti: zaunjaci se ponekad pojav ljuju istovremeno s nekom tekom boleu. Najprije natekne jedna parotidna lijezda, zatim druga, lice se izoblii, ui stre a bo lest poprati blaga vruica i osjeaj bolnosti. Ometeni su vakanje i gutanje. Bolest traje nekoliko tjedana. Lijeenje: ope prirodno lijeenje i ob rada bolesnika, voni sokovi bogati vitami nima, njega crijeva i klistir. Lokalno: krpe namoene u toplom ulju, parne komprese, vreica s lanenim sjeme nom i vreica s kamilicom mnogo pomog nu da se odri toplina. Usta treba ispirati ajem od kamilice i kadulje.

Spolne bolesti
Spolne bolesti su zarazna oboljenja koja se po pravilu prenose spolnim openjem. Po zakonu o spreavanju spolnih bolesti u spolne bolesti se ubrajaju: gonoreja (triper, kapavac), sifilis (lues, francuska bolest), meki ankir (ulcus molle) i etvrta spolna bolest (lymphogranuloma inguinale). Po zakonu treba svaku od tih bolesti da lijei lijenik. Tko ima spolnu bolest ili okolnosti govore da bi je mogao imati pa je iri, krivino je odgovoran. Lijenik mora nadlenom zdravstvenom organu prijaviti samo broj oboljenja. Poimenino prijavljivanje dolazi u obzir samo ako bolesnik odbija lijeenje, ako je mlai od 18 godina ili se opravdano sumnja da se prostituira za novac i kao takav je izvor opasnosti od prenoenja bolesti.

Gljivina upala usne upljine

(candidiasis)

Gljivinu upalu usne upljine uzrokuje glji vica koja se naseli u usnoj upljini i drijelu ak i u jednjaku. Pojavljuje se pogotovu kod male djece koja ive u loim materi jalnim i higijenskim uvjetima ili kod teko oboljelih odraslih (na primjer, od tifusa, raka, tuberkuloze plua), u eernoj boles ti, a i zbog dugotrajnijeg lijeenja antibio ticima. Na malo upaljenoj sluznici su mljenobijele prevlake u kojima moemo nai gljivice. Lijeenje: prvo treba izlijeiti osnovnu bolest; prirodno ope lijeenje.

Gonoreja
Gonoreja (triper ili kapavac) je bolest sluz nice genitalnog trakta koju uzrokuje dvo struki kok (Gonococcus) nalik na zemiku i prenosi se gotovo iskljuivo spolnim op enjem. Vrlo rijetko se djeca, pogotovu djevoji ce, zaraze gonorejom u pretpubertetu dodi rivanjem zaraenih predmeta, na primjer krpa za pranje, vode za kupanje i drugo. Kod novoroenadi infekcija nastaje u toku raanja kad se spojnica oka zarazi prolas kom kroz poroajni put. Inkubacija: 2 do 5 dana (rijetko do 10 dana). Znaci bolesti: gnojni iscjedak iz mokra ne cijevi, bolno mokrenje. Kasnije bolest napada prostatu, muda i nadmuce kod mukaraca, a Bartolinijeve li jezde, rodnicu, maternicu i jajnike kod ena. Mada rijetko, klice prelaze u krv i rasiju se po tijelu gdje mogu uzrokovati upalu zglo bova, to je vrlo bolno i praeno visokom vruicom. Moe nastati ak i upala porebrice, endokarditis, upala miia, upala mo dane opne. Lijeenje: o lijeenju moe odluiti samo lijenik.

Sifilis
Sifilis (lues ili francuska bolest) je spolna bolest koju uzrokuje klica nalik na otvara za epove od pluta, koja se struno zove Treponema (Spirochaeta) pallidum. Bolest moe biti akutna ili kronina i napasti svaki organ i dio tijela. Klice se obino prenose spolnim openjem i ulaze kroz male ranice u koi ili sluznici. Dijete se u majinom tijelu moe zaraziti i preko majine krvi Posto ji mogunost zaraze i kroz druge dijelove ti jela: na primjer kroz sluznicu u ustima ili na usnama, kroz mar i prst. Posredna zaraza je rjea preko predmeta kao to su ae, pri bor za jelo, zahodi i drugo. Inkubacija: 2 do 7 tjedana Tok bolesti: bolest se odvija u tri stadija: 1. stadij (primami): na mjestu gdje klice prodru u tijelo (uglavnom na spolnim organima) nakon inkubacije uoi se prvi znak (prvi efekt), to jest tvrdi ankir. Prepoznajemo ga po okruglom, kao sla ninom obloenom iru koji ima tvrd i debeo rub, a oblinje limfne lijezde na breknu i otvrdnu. Bolesnik ne osjea ni kakve bolove. ir se pojavi na jednom mjestu na koi, samo izuzetno u zrcal nom liku, na primjer na gornjoj i donjoj

Ope zarazne bolesti bez karakteristine lokalizacije u odnosu na zahvaene organe

Trovanje krvi
Trovanje krvi ili sepsa opa je bakterijska zarazna bolest. To je zajedniki naziv za brojne bolesti koje nastaju prelaenjem uz ronika bolesti iz ogranienog arita u kr vni optok, a preko njega se prenose u druge dijelove tijela i tu stvaraju nova gnojna a rita iz kojih se uzronici oboljenja na isti nain opet ire preko krvi u sve dijelove or ganizma. Osnovni uvjet za nastanak sepse je nedovoljna obrambena sposobnost organiz ma ili velika agresivnost uzronika bolesti i sposobnost da uzrokuju oboljenja (velika virulencija klica). Akutno trovanje krvi prati gotovo tipi an tok vruice s groznicom, drhtanjem i znojenjem. Puis i disanje su ubrzani. Ope stanje je vrlo loe. Zatim nastaju promjene u krvi, uveava se slezena, a bolest nerijetko prate i teki proljevi. Vrlo teka trovanja krvi obino za nekoliko dana zavre smru. Ona trovanja koja teku manje burno na-

304 usni, a koa postaje potpuno otporna za svaku daljnju zarazu sifilisom. 2. stadij (sekundarni): otprilike 8 tjedana nakon zaraze uzronici (treponeme) limfni sistem vie ne funkcionira - pro dru u krv i zaraze cijelo tijelo. Izvana se to opazi po karakteristinom osipu na koi koji se ne gnoji, a nakon toga ponu oticati sve limfne lijezde po tijelu. Na brekle limfne lijezde se napipaju poseb no u preponama, pod pazuhom i na za tiljka Ovaj period moe proi u vie na leta, a da se pri tome ne uoe nikakvi vanj ski znaci. Dakako, laboratorijskim se pretragama mogu dobiti pozitivne reakcije. 3. stadij (tercijarni): klice nerijetko tek na kon mnogo godina uzrokuju karakteris tine promjene unutarnjih organa. One se mogu ispoljiti kao vorasto zrnata za debljanja, tzv. gume koje su sklone raspa danju, na koi, na tjemenu, na tvrdom i mekom nepcu, uzrokuju sedlast nos, de fekte u nepcu i druge promjene. Isto tako se mogu pojaviti i u miiima, jetri i na drugim dijelovima tijela. Ili se pojavi karakteristino oboljenje ivanog siste ma u obliku progresivne paralize, omekanja mozga, potpunog propadanja li nosti ili bolest progredira suenjem hr ptene modine (tabes dorsalis) ili to tee istovremeno.

Zarazne bolesti Danas u velikoj mjeri moemo strunim lijeenjem zatititi, od tih tekih oteenja i velikih promjena, dijete koje se zarazi u majinu tijelu. Lijeenje: i za lijeenje sifilisa je nadle an samo lijenik. M e k i a n k i r (ulcus molle) Meki ankir ima vrijeme inkubacije samo 1 do 2 dana. Za razliku od sifilisa kod me kog ankira se irovi pokau u velikom broju, meki su, preponske lijezde nabreknu i zagnoje se, to je popraeno visokom vruicom. Cirovi ostaju po vie tjedana, ali se ne ire i ne uzrokuju opu bolest or ganizma. etvrta spolna bolest (lymphogranuloma inguinale) etvrta spolna bolest je virusna bolest; nakon sedmodnevne inkubacije pojave se male grizlice koje se brzo lijee. Nakon 10 do 30 dana pojave se velika, gomoljas ta zadebljanja limfnih lijezda u prepona ma. I one se mogu zagnojiti nakon neko liko mjeseci i onda gnoj probija van. Ta bolest je naroito esta u istonoj Aziji i istonoj Africi, a u Evropi po lukim gra dovima. Lijeenje: za lijeenje ove bolesti nadle an je lijenik.

Pluna tuberkuloza Inkubacija: oko 50 dana. Zaraza: glavna ulazna vrata za bacile tuber kuloze jesu sluznice dinih putova i probavnog trakta, a rjee ulaze kroz oteenu kou. Kapljina zaraza prenosi se neposredno s ovjeka na ovjeka kaljanjem, kihanjem, di sanjem, a moemo se preko zraka zaraziti i zaraenom prainom. Kroz probavni trakt se obino zaraze samo mala djeca preko mlijeka i mlijenih proizvoda tuberkuloznih krava ili prljavtinom kad prainu zaraenu bacilima tuberkuloze ili druge stvari prino se neposredno u usta. Ovdje moemo samo vrlo saeto opisati razliite oblike tuberkuloze. Razlikujemo tri stadija s obzirom na ire nje bolesti po tijelu, ali ta je podjela u po sljednje vrijeme osporena. 1. stadij Kad bacili tuberkuloze prvi put prodru u ti jelo, na mjestu ulaska najee u pluima pojavi se specifina tuberkulozna upala. Go vorimo o primarnom efektu ili prvobitnom aritu. Iz njega se bacili tuberkuloze preno se limfnim ilama u limfne lijezde. One se takoer upale i oteknu. Prvobitno arite i oteene limfne lijezde ine takozvani pri marni kompleks. Bolest moe bez posebnih znakova zavriti ovapnjenjem limfne lijez de. Taj stadij doivi skoro svaki ovjek a da to i ne zna. U primarnom kompleksu, na kon to se prvobitna pojava bolesti ve iz lijei, mogu se jo godinama zadravati ba cili tuberkuloze koji mogu biti izvor i poe tak razvijanja tuberkuloze. Meutim, s druge strane nastankom pri marnog kompleksa - za ije oblikovanje tre ba da proe oko pola godine - organizam poinje drugaije reagirati na bacile tuber kuloze i njihove produkte. Organizam moe stei posebnu (alergijsku) obrambenu spo sobnost, ak i s pretjeranim (hiperergijskim) reakcijama u bolestima. Na takvim drugai jim - alergijskim i hiperergijskim - reakci jama zasnovana je tuberkulinska reakcija. Pozitivna tuberkulinska reakcija dokazuje da je organizam bio zaraen tuberkulozom.

305 2. stadij Ako se primarni kompleks ne zalijei, poi nje drugi stadij. To se dogodi tako da bacili tuberkuloze prevladaju obranu koju pred stavljaju limfne lijezde, raire se i stignu u krvni optok. To irenje moe tei polako ili burno. Kad tee burno moe se pojaviti takozva na sirasta upala plua ili upala hilusnih limfnih lijezda koje su pokraj hilusa. Isto tako teko mogu oboljeti i vratne limfne li jezde. Pojavi se skrofuloza (tuberkuloza limfnih lijezda vrata). Ako se bacili tuber kuloze rasiju u velikim koliinama po tijelu, pojavi se takozvana milijarna tuberkuloza pri kojoj se stvara veliki broj arita veliine prosa (milium = proso) po cijelom tijelu, a pogotovu mnogo ih ima u pluima. Taj ob lik bolesti se ranije gotovo uvijek zavravao smru. Danas se moe lijeiti lijekovima za lijeenje tuberkuloze (tuberkulostaticima). Kad burni tok bolesti proe, a i kad tok nije tako buran, esto poinje takozvana tu berkuloza drugih organa. Osim plua od nje esto obole i: bubrezi (bubrena tuberkuloza) od 3 do 10 godina nakon prvobitne infekcije; nadbubrena lijezda (tuberkuloza nad bubrenih lijezda); mozak (tuberkuloza mozga zbog koje na staju cistina zadebljanja naroito u malom mozgu); modana opna (tuberkuloza modane op ne, koja obino poinje u djejim godinama i nekada je gotovo uvijek zavravala smru; da nas se moe lijeiti streptomicinom); kosti i zglobovi (tuberkuloza kostiju i zglobova); mokrani organi i spolni organi (na pri mjer muda i nadmuce, jajovod, tuberkuloza mokranog mjehura), koa (kona tuberkuloza); i drugi. 3. stadij Rijetko se razvije iz drugog stadija. Veinom je rije b ponovljenoj zarazi nakon to se primarni kompleks ve zalijei. Ako obram-

Pluna tuberkuloza
Iako su posljednjih desetljea u borbi s tuberkulozom postignuti vrlo veliki uspjesi, u nekim je zemljama ta bolest jo jako rairena. Plunu tuberkulozu uzrokuje bacil koji je 1884. godine otkrio Robert Koch. Taj bacil je izvanredno otporan na visoku temperaturu i suenje, ali sun ane zrake ga unite u nekoliko minuta Zna se za vie vrsta bacila tuberkuloze, neke na lazimo samo kod ovjeka, drugi uzrokuju tuberkulozu kod goveda, trei kod peradi itd. Tok tuberkuloze ima razliite oblike, a moe napadati sve organe i sva tkiva osim miia. Od sposobnosti reagiranja organizma mnogo zavisi hoe li ovjek oboljeti od tuberku loze. A to ovisi o unutarnjim i vanjskim iniocima. Unutarnji ovise o priroenoj otpornosti ili neotpornosti organizma. Slaba otpornost organizma nije vezana samo za uski (takozvani astenini) prsni ko kako se nekad mislilo. Vaniji su vanjski inioci: glad, slaba ishrana, stalni boravak u tamnim, vlanim i slabo prozraenim prostorijama, alkoholizam, nedovoljan opo ravak nakon zaraznih bolesti ili nakon poroaja, velika fizika i psihika optereenja.

306 bena sposobnost koju je organizam stekao zalijeivi primarni kompleks nije dovoljna ili ako popusti, pri ponovnim zarazama opet se pojave tuberkulozna oboljenja. Trei stadij moe tei u dva oblika: prvi je produktivni, a drugi eksudativni. Pri produktivnom obliku treeg stupnja tuberkuloze koji se vrlo sporo razvija, u pr vom planu je nastajanje novog tuberkuloz nog tkiva. Nastaje karakteristino oboljelo tkivo. To jc zadebljanje tuberkul, po kojem je bolest i dobila ime. Tako reagira pluno tkivo kad organizam ima dobru obrambenu sposobnost. Najprije se u plunim vrhovima pojave arita s takvim tuberkulima u plu nim renjevima. U tuberkulima nema ila, pa je takvo sredite slabo prehranjeno i ubr zo odumre. Pri tome se stvara suha, uta masa koja se drobi i koju zovemo sirasta masa. Kasnije se taloenjem vapnenca i stvaranjem vezivnog tkiva formiraju ovapnjene kuglice. Tada poinje mirovanje; i go vorimo o neaktivnoj produktivnoj fazi tu berkuloze. Pri eksudativnom obliku tuberkuloze neugodniji je od produktivnog - nastaju upalna izluivanja koja se brzo raire i lako se usire (aktivna eksudativna tuberkuloza). esto kod istog lx)lesnika susreemo pro duktivni i eksudativni oblik tuberkuloze. Ponekad ima vie izgleda za izljeenje, a po nekad za dalji razvoj bolesti. Tako razvoj tuberkuloze postaje veoma raznolik. Izmeu malih produktivnih arita, koja se esto mjesecima ili godinama zaljeuju, i velikih eksudativnih arita, pri koji ma u pluima nastaju male ili velike upljine (kaverne), postoji cijeli niz prijelaznih obli ka. Hksudativna arita se esto dalje razvi jaju i vode u smrt. Z n a c i bolesti: zlx>g raznolikosti patolo kih zbivanja u bolesti i znaci tuberkuloze mo gu biti razliiti. Prvi znaci su netipini: ovjek je umoran, skrhan i ini mu se da je lx>lestan, nema teka, mravi, uveer mu se temperatura malo |X)visi, nou se znoji i drugo. Bolest moe, ali ne mora, popratiti kaalj. Ne mora biti ni ispljuvka ak ni u tekim

Zarazne bolesti oblicima bolesti. A ako ga ima, u poetku je sluzav, bez boje i mirisa, a kasnije sluzavo gnojan. Zbog bakterija gnjiljenja nerijetko i neprijatno mirie. U ispljuvku mogu biti bacili tuberkuloze, ali i ne moraju. Ako ih nema, govorimo o za tvorenoj tuberkulozi. Ako bacili tuberkuloze izlaze iz bilo kojeg arita: plua, zglobova, fis tula i ostalih dijelova tijela u vanjski svijet, go vorimo o otvorenoj tuberkulozi to znai da [xxstoji opasnost od zaraze. Otvorena tuberkuloza jo uvijek ne kazu je koliko je bolest teka. Krvarenje nastaje kad tuberkuloni pro cesi razore i ile. Bolesnik osjeti bolove samo ako je zahva ena porebrica ili poplunica, ili kad tuber kuloza zahvati pojedine izolirane organe. Bolovi mogu biti vrlo razliiti. Dijagnoza Dijagnozu moe dati samo lijenik specija list na osnovi toka bolesti, odgovarajuih rendgenskih, laboratorijskih i drugih pretra gaLijeenje Tuberkulozu treba lijeiti samo lijenik. Na prvo mjesto dolaze tuberkulostatici. Ti lije kovi dodue ne unitavaju bacile, ali umno gome smanjuju njihovu otrovnost i sposob nost razmnoavanja, tako da nisu vie opas ni za organizam. Tim lijekovima se mnogo toga promijenilo u vezi s tuberkulozom plu a. U mnogim sluajevima su postala nepo trebna nekadanja dugotrajna lijeenja po ljeilitima i kiruki zahvati. Ako lijeenju lijekovima prikljuimo neizbjeno prirodno lijeenje i njegu boles nika, organizam se ubrzo oslobodi tuberku loze. Zbog toga treba u spreavanje i lijee nje tuberkuloze neizbjeno ukljuiti i siste matsko, pojedincu prilagoeno lijeenje svim ivotnim i ljekovitim podraajima. Kao i nekada, jo i sada u lijeenje tuberku loze spada: mirovanje u postelji, dovoljno svjeeg zraka i klimatsko lijeenje (klimatske kure). U to klimatsko lijeenje ne smije se ukljuiti ope sunanje. U prirodno lijeenje tuberkuloze plua spadaju i blagi postupci s

Pluna tuberkuloza voom. Najprije dolaze u obzir jutarnja kva enja vodom s octom - gornji dio tijela i ci jelo tijelo - povoj na prsa, moda i povoj na lea, povoj na listove, oblog na trbuh s vo dom i octom ili s trinama od sijena, poseb no nakon jela; u obzir dolaze i manja poli jevanja i moda manje izmjenine djelomi ne kupelji. Razumije se da pri lijeenju treba provoditi i odgovarajuu dijetu prirodnom i jednostavnom hranom (vidi Anemueller: Pre hrana i dijeta), a u lijeenje treba ukljuiti i ljekovite biljke (vidi Weiss; Ljekovite biljke).
U ovu grupu Zaraznih bolesti bez tipine loka

307 leptospiroze, bruceloze (Bangova bolest), povratna groznica, tularemija i brojne dru ge. U ovoj knjizi ne moemo govoriti o nji ma. Utvrivanje tih bolesti i lijeenje spada u lijenikovo podruje. Koliko je god mogu e moramo i lijeenje tih bolesti potpomoi sa svim primjerenim prirodnim ivotnim i ljekovitim podraajima koje treba prilagodi ti pojedincu (vidi: Ope lijeenje infektivnih bolesti). O drugim zaraznim Ixjlestima koje nismo spomenuli u ovom poglavlju, a napa daju preteno dine organe, probavne orga ne ili sredinji ivani sistem, govorit emo pri obradi pojedinanih organa.

lizacije spadaju i ove bolesti: toksoplazmoze,

Bolesti srca i krvnog optoka

U ovom dijelu knjige obuhvaamo izvanredno vano podruje, srce i optok krvi, ija je uloga od presudnog znaenja za zdravlje i bolest. Ukupna ovjekova aktivnost bitno ovisi o funkcioniranju njegova srca i krvnog optoka. Potpuno je opravdana i tvrdnja da je ovjek onoliko star i sposoban za rad koliko su stari njegovo srce i krvni optok. Da bismo lake razumjeli kako su bolesti srca povezane s bo lestima krvnog optoka, najprije moramo naglasiti da su srce i ilni sistem neodvojiva cjelina. Djelovanje jednoga ovisi o djelovanju drugoga, i dobar krvotok je mogu samo njihovim har moninim djelovanjem. Krv donosi kisik, hranjive tvari, soli, vitamine i vodu pojedinim stanicama, a iz njih od nosi ugljini dioksid i otpadne tvari u organe koji ih izluuju. Da bi mogla izvravati tu za dau, mora dolaziti u stanice i iz njih opet odlaziti. To gibanje krvi tee u potpuno zatvo renom krvoilnom sistemu. Krv dolazi u dodir sa stanicama i tkivima samo s tankom stijenkom najtanjih ila, dakle samo posredno. Krvni optok pokree srce koje je ukljueno u krvoilni sistem kao^ sredinji motor, odnosno kao pumpa. Ono to vrijedi za sve to je o bolestima napisano u ovoj knjizi, vrijedi i za ovo poglavlje: ne smijemo doi u iskuenje da se ponemo lijeiti sami. Naime, sve ovo to smo napisali treba da nas podui kako emo sauvati zdravlje i to emo napraviti ako se razbolimo. Jasno je da u ovoj knjizi moemo ukratko obraditi samo glavne bolesti srca i ila. Upravo u vezi s tim bolestima moemo jednostavnim prirodnim nainom ivota i lije enjem u skladu s prirodnim naelima mnogo pomoi da bolest sprijeimo, lijeimo je i re habilitiramo se. U knjizi Mein Testament Sebastian Kneipp je napisao neto osnovno o lijeenju sranih bo lesti i bolesti krvnog optoka, to vrijedi i danas: Na alost takve bolesnike ni na to ne upo zoravaju vie nego na vodu i opisuju im sve najgore posljedice koje ih mogu snai ako se lijee vodom. A ja istiem da se vodom upravo te bolesti mogu najbolje izlijeiti. Pri lijeenju sranih tegoba treba najprije omoguiti da se krv jednakomjerno rasporedi po cijelom tijelu; time emo postii jednakomjernu prehranu tijela i njegovo jaanje. Kako jaa cijelo tijelo, jaa i srce, a time se pribliavamo zdravlju koliko je mogue. Nerijetko ieznu svi znaci bolesti, a u pojedinim sluajevima i bolesnik potpuno ozdravi. Ako krv rasporedimo jednakomjerno po cijelome tijelu, moemo i oekivati da e se bo lesnik potpuno smiriti i opet dobro spavati. Strah i zabrinutost popuste, to je za lijeenje takoer vano. U tijelu se stvara vie krvi jer opet djeluje cijeli organizam; obino ve po teku vidimo da nema vie nikakvih probavnih smetnji. Treba dakle cijelo lijeenje usmjeriti na to da postignemo i ouvamo jednakomjerni optok krvi. Ali moramo poeti polako i njeno; a kako se snaga organizma poveava, tako moramo poveavati i jainu postupaka kojima lijeimo. Ve od poetka treba imati na umu da pri lijeenju ne moemo upotrebljavati samo vodu kao izvor topline i hladnoe, zatim kemijske i elektrine podraaje, nego u lijeenje treba uk ljuiti i sve druge prirodne podraaje. Njihovu upotrebu treba prilagoditi pojedincima i po jedinanim prilikama. Bolesti srca i ila dijelimo na funkcionalne i organske. Funkcionalnim bolestima ozna ujemo poremeaje u radu nekog organa ili organskog sistema, bez primjetnih promjena ana tomske strukture organa. Kad govorimo o organskim poremeajima, mislimo na promijenje nu strukturu organa i istovremeno njegovu djelatnost. U dananje doba mnogo su rasprostranjeniji poremeaji funkcionalne ili ivane prirode nego organske. Tu spadaju i brojni poremeaji koje donosi dananji stupanj civilizacije, a oni najvie utjeu na srce i krvoilni sistem.

F u n k c i o n a l n e bolesti ila

309

Funkcionalne bolesti srca i ila

Srana neuroza Srana neuroza ili neuroza srca je izraz koji veinom znai oboljenje cijelog organizma. U poetku ne opaamo anatomske promjene. Za bolest je karakteristian niz subjektivnih tego ba i smanjenje radne sposobnosti. Te subjek tivne tegobe su vrlo raznolike: srani nemir, strah, tjeskoba, napetost u prsima, vruina, lu panje srca, ponekad i usporeniji puis i osjeaj da je srce stalo. Moe se pojaviti i posrtanje otkucaja, izostanak otkucaja, probadanje u pr sima i grevi u predjelu srca. Nerijetko se na kraju pojavi i teka srana tjeskoba, strah i te ko disanje. Sranu neurozu obino prati hlad noa nogu i ruku te navala krvi u glavu. Nabrojani znaci se mogu pojaviti kod oz biljnih organskih |x>remeaja. Zato lijenik mora provjeriti je li u pitanju funkcionalni (ivani) ili organski poremeaj. Neurozu srca uzrokuje opa neuroza, po gotovu poremeaji koji idu preko vegetativ nog ivevlja. Uz to se ti poremeaji pojav ljuju kod slabanijih, asteninih ljudi koji imaju premalo srce za svoje tijelo ili kod lju di koji su svoje srce previe tedjeli i ono se razvilo u srce ljenine. L i j e e n j e : koliko god je mogue treba ukloniti sve prvobitne tetne utjecaje. Treba se drati pravila jednostavnog prirodnog i vota i prehrane. Mnogo moe pomoi funk cionalno treniranje krvnog optoka, na pri mjer jutarnjim cjelokupnim kvaenjem ili zranom kupelji, moda utrljavanjem ulja, ili svakodnevnim kupeljima za ruke, izmjeni nim kupeljima za ruke, za stopala i kupelji ma u sjedeem poloaju. Ako se ikako moe, treba trati po vodi u pliaku, hodati po rosi; dobri su i povoji, jedanput ili dvaput na tjedan troetvrtinska biljna kupelj s ekst raktom smreke ili uljem od rumarina, hmelja, eukaliptusa ili timijana. Treba razumno gimnasticirati, stariji ljudi trebaju etati na svjeem zraku, ali i mnogo odmarati, po danu opute no leati, a uveer rano lijegati. Hrana treba sadravati mnogo voa, salate i povra, a malo mesa i zaina. Treba izbjegavati jednolinu prehranu a i jela koja nadimaju jer napet trbuh podigne oit koji moe izazvati tegobe. Od ljekovitih biljaka (vidi Ljekovite biljke) preporuujemo: prije svega aj od pap rene metvice i matinjaka ili od jednakih di jelova hmelja, matinjaka i odoljena ili knaj povsku utjehu za srce (Kneipps-FIerztrost). F u n k c i o n a l n e bolesti ila N e u r o z a ila Neuroze ila ili funkcionalne neuroze ila pojavljuju se prije svega na arterijama i ispoljavaju se na vrlo razliite naine. Od njih obolijevaju prvenstveno ljudi koji su ope nito nervozni. Z n a c i : pojavljuju se blagi ali jaki grevi ila, iznenadno crvenilo ili bljedilo bez uz roka, prolazno lokalno oticanje tkiva, vei nom u koi ekstremiteta, posebno u blizini zglobova, blagi osjeaj napetosti, esti manje izraeni bolovi koji opet brzo ieznu. Znak funkcionalne neuroze ila je povre meno poremeen hod kod starijih mukara ca. Taj poremeaj opaamo samo pri hoda nju a potjee od poremeaja osjetila prije svega za ravnoteu; nerijetko se pojavljuju i uestali slabiji bolovi u potkoljenici i stopa lu, zbog kojih se nakon kratkog hodanja tre ba odmoriti dok ne prou. Pri ponovnom hodanju bolovi se opet pojave. Noga je hladna i blijeda ili modrikasta. Uzroci: mnogo puta te tegobe izazivaju grevi ila koji se pojavljuju u sluaju ope ivane iscrpljenosti, pri puenju i drugim oblicima neprirodnog ivljenja, a i pri or ganskim oboljenjima. L i j e e n j e : spada u lijenikovo podruje. Za laika vrijedi sljedee: hladnoa esto po gorava bolest zbog ega postupci u poet ku moraju biti samo topli, kao na primjer topla kupelj za stopala (s biljnim dodacima), topli povoj i slino. Tada oprezno poinje mo primjenjivati tople postupke izmjenino, a na kraju moemo nastaviti s hladnim po stupcima. Inae je potrebno ope lijeenje kao kod svih oboljenja ila.

310

Bolesti srca i krvnog optoka i nerijetko moe biti i samo djelomian znak organskog oboljenja ivaca. ini se da znatnu ulogu ima i sklonost za nasta nak ove bolesti. Lijeenje: spada u nadlenost lijenika. Osim onoga to propie lijenik, za sprea vanje i uklanjanje ovog poremeaja vrijedi sve ono to smo ve rekli o funkcionalnim poremeajima srca i ila.

Upale osrnice ukasta, a uto se moe obojiti i koa. Ce sto se vrlo rano poinje nakupljati voda zbog poremeenoga venskog otjecanja krvi. U tim sluajevima se voda nakuplja uglav nom u takozvanim zavisnim dijelovima tije la, a to kod ljudi koji hodaju znai u lan cima i glenju, a kod bolesnika koji lee u predjelu krsta (kod bubrenih bolesnika u poetku na drugim dijelovima tijela, npr. u onim vreicama). U najteim sluajevima oslabljenog srca sva koa je podbula kao da je pod njom voda, a u tjelesnim upljinama, trbunoj i prsnoj, ima tekuine. Lijeenje treba prepustiti lijeniku. Bo lesnik mora voditi rauna o ovome bezu vjetno mora izbjegavati sve ono to bi moglo doprinijeti slabljenju sranog miia. Tu spadaju sva fizika i psihika preoptereenja, nesreen nain ivljenja i uzimanje bilo kakvih sredstava za uivanje koja truju or ganizam. Srani bolesnik mora posebno iz bjegavati uzbuenja. Nadalje: treba planski jaati srce koristei se svim prirodnim sredstvima za ivljenje. Ako srce iznenada otkae, treba odmah dati prednost postelji i lijeenju lijekovima. Na ravno, moramo vjebati krvni optok. Vana je jednostavna prirodna prehrana: voe, pri jesna hrana, voni dani i dani s drugom pri jesnom hranom, dani s riom, dani s voem i obranim mlijekom i dani kad jedemo samo krumpir pripravljen u ljusci. Takva hrana pomae izluivanje tekuine iz organizma i omoguava ponovno dobar rad crijeva. Hranu treba soliti vrlo malo, a moe biti i potpuno neslana. Treba ograniiti unoenje tekuine. Po pravilu, ovjek ne bi trebao uzimati vie od 600 do 800 c m (0,6 do 0,8 1) tekuine dnevno. Dnevno ne treba mnogo raunati na tekuinu koju bolesnik dobije s voem i povrem, jer se lako izlu uje. O uzimanju lijekova odluuje lijenik.
3

311 malim optereenjima uvjebavaju krvni op tok. Takvi postupci su svakodnevna kupelj za ake, koju kasnije stepenujemo u kupelj za ruke ili kvaenje ruku; u nekim sluajevima u obzir dolaze i izmjenini postupci, a i dje lomina kvaenja, na primjer kvaenje gor njeg ili donjeg dijela tijela; kad bolesnik oja a, slijedi kvaenje cijeloga tijela (potpuno kvaenje). Vodei rauna o bolesnikovoj snazi, kasnije se mogu primijeniti i mala po lijevanja ili izmjenina kupelj, na primjer iz mjenina kupelj koljena, izmjenina kupelj stopala, ili djelomine kupelji s rastuom temperaturom vode, ako ih dozvoli lijenik.

Raynaudova bolest
I Raynaudova bolest spada medu neurozne funkcionalne bolesti ila i izvana je prepoznajemo po razliitim znacima. Po sebno su oiti poremeaji u opskrbi kr vlju, vie u rukama nego u nogama. To nije jedinstvena bolest nego kompleks po java koje mogu izazvati razliiti uzroci (na primjer hladnoa, nikotin, zaraze i drugo)

Organske bolesti srca i ila

Organske bolesti srca mogu zahvatiti srane zaliske, osrnicu ili srani mii. Iako su obo ljenja vrlo raznolika, ovdje emo za primjer navesti samo nekoliko najkarakteristinijih, jer nije toliko rije o pojedinostima koliko o opem razumijevanju biti bolesti srca i krvnog op toka. Kad govorimo o organskim bolestima srca i ila, mislimo na uoljive promjene srca ili ila, kao to smo ve spomenuli. Ove bolesti openito treba shvaati ozbiljnije nego neurozna ili funkcionalna oboljenja, pogotovu zato to su mnoge od tih promjena trajne. Ali se ipak srce i ile mogu esto toliko prilagoditi tim promjenama da se sposobnost organizma praktino ne mijenja, samo ako ovjek pravilno postupa i ivi na odgovarajui nain. Bolesti sranih zalistaka M a n a sranih zalistaka Mana sranih zalistaka moe biti uroena ili steena. Nekada su steene mane sranih zalistaka bile najea srana bolest, dok su danas zahvaljujui napretku medicine vrlo rijetke. Uzroci: upala sranih zalistaka je esto posljedica angine, reumatizma zglobova ili nekoga drugog gnojnog oboljenja. Osim toga, aortni zalisci se mogu otetiti i zbog ovapnjenja arterija (arterioskleroza) i sifilisa. Uslijed upala, a i zbog sklerotinih promje na i sifilisa, na zaliscima se stvaraju oiljci. Zalisci su ventili; oni usmjeravaju tok krvi samo u jednom smjeru - od srca ili prema srcu. Kad nastanu promjene na sranim za liscima, poinju poremeaji u kolanju krvi. Tako se srce nae u uvjetima koji mu ote avaju rad, i ono se pokuava prilagoditi novim prilikama. Najprije se srani mii, posebno mii klijetke u koju se vraa krv, prekomjerno istegne, a onda se povea i ojaa. To je mjera kojom organizam pokua va sprijeiti otkazivanje srca, za to postoji opasnost. Uz pomo poveane mase miia srce pokuava istiskivati veu koliinu krvi u optok. Ako uspije, u poetku ne moramo primijetiti znake postojanja mane sranih zalistaka. Govorimo o kompenziranoj mani sranog zaliska. Ako srce ne uspije kompen zirati tu manu ili ako srani mii oslabi zbog prenaprezanja ili nekih oteenja koja prouzrokuju zarazne bolesti, alkohol i dru go, mana sranog zaliska ispolji se kao po remeaj krvnog optoka (dekompenzirana mana sranog zaliska). Tok bolesti: kako e se bolest razvijati ovisi prije svega o tome da li srce otkae iz nenada ili otkazuje polako. Bolest je popraena ovim tegobama: bo lovima u predjelu srca, tekim disanjem, br zim zamorom, modrikastom bojom usana, obraza i nokata na rukama, eom potre bom za mokrenjem po noi, a u teim slu ajevima i tako tekim disanjem da bolesnik ne moe vie leati nego sjedi u postelji bo rei se za zrak i ostavlja dojam da mnogo trpi. Pojavljuju se i drugi znaci zastoja, na primjer otie jetra koja onda zbog napetosti uzrokuje pritisak u lijevoj liici i na desnoj strani gornjeg dijela trbuha. Spojnica oka je

Bolesti osrnice
Osrnica i unutranjost srca te srani zalisci pokriveni su seroznom sluznicom, kao i porebrica i potrbunica. Zbog toga im je i tok bolesti slian.

Upala osrnice
Upala osrnice ili perikarditis pojavljuje se u dva oblika: suhom i vlanom. Pri suhoj upa li se na povrini oba lista osrnice taloe fibrinske naslage, a pri vlanoj upali se iz meu oba lista osrnice cijedi tekuina koja je obino bistra a ponekad je gua i gnojna. Po pravilu je upala osrnice samo pratei znak neke druge bolesti, najee reumatiz ma zglobova ili tuberkuloze. Pojavljuje se i pri trovanju krvi (sepsi) i drugim zaraznim bolestima; ta upala se esto javlja istovreme no s upalom porebrice i poplunice. Pri su hoj upali osrnice veinom ujemo iznad srca um kao da se neto tare; moe ga ras poznati i laik. Tegobe ove bolesti nisu uvijek jako izra ene. Bolesnik esto osjea pritisak a pone kad i grevite bolove u predjelu srca, krvni optok je openito uzevi slabiji, jer srce mora vie raditi. Lijeenje nalae najprije mirovanje u postelji. Da potpomognemo lijeenje lijeko vima, na predio srca stavljamo obloge od goruice, ponekad i hladne komprese, ovisno o tome koliko bolesnik moe pod nijeti. Inae treba, kao to smo naveli i

Manji hidroterapijski postupci dolaze u obzir samo kad elimo pomoi srcu, ili pri lakim oboljenjima. Treba potovati osnov no pravilo: to je postupak jednostavniji i bezazleniji, to je korisniji. Primijeniti se mogu samo postupci koji vrlo oprezno i s

312 kod mana sranih zalistaka, pravilno postu pati s bolesnikom. Slabost s r a n o g m i i a Slabost sranog miia ili insuficijencija sr ane muskulature najpoznatija je bolest sr anog miia. Uzroci slabosti sranog miia jesu tre nutno ili trajno teko tjelesno preoptereenje, upala sranog miia, kao na primjer nakon zaraznih bolesti (nakon reumatizma zglobova, tifusa, difterije i drugih zaraza), nakon neumjerenog uivanja alkohola, a moe se pojaviti i kao posljedica mane sra nih zalistaka ili pretjeranog optereivanja srca, te poveane aktivnosti srca zbog go milanja masti u sranim miiima gojaznih. Znaci po kojima prepoznajemo slabost sranog miia slini su kao i koci drugih organskih bolesti i promjena srca i krvnog optoka. U akutnim sluajevima bolest goto vo uvijek poprati izrazito bljedilo i nejednakomjerno ubrzani puis. Iznad srca moemo uti umove, u kroninom sluaju esto se ne opaa nita posebnoga, a onda se dogaa isto kao kad otkae krvni optok zbog mana sranih zalistaka. Lijeenje slabosti u sranoj muskulaturi spada iskljuivo u podruje lijenika. Lijee nju moe pomoi ukupna fizioterapija ko jom postiemo dobre uspjehe. Postupci s vodom, koje treba prilagoditi svakom poje dincu, odlino pomau pri treniranju sra nog miia. Srani mii moemo djelotvorno ojaati gibanjem. (Vidi i usporednost izmeu tjeles noga skeletnog miija i sranog miia.) Moramo se pobrinuti da skeletni miii budu dobro zaposleni, ali i paziti da ne pre tjerujemo i ne optereujemo miie. Inae postupamo kao i kod mana sranih zalista ka. Infarkt srca U posljednjim je desetljeima infarkt srca postao rasprostranjeno oboljenje ija je uestalost i dalje u porastu. Nema tonih podataka o broju oboljelih, ali ih je sve vie

Bolesti srca i krvnog optoka u civiliziranom svijetu. Istovremeno se i broj smrtnih sluajeva smanjuje. Po pravi lu infarkt napada ljude izmeu 30. i 59. godine ivota. Ranije je ta dob bila bitno vea. Obolijeva mnogo vie mukaraca nego ena. to je infarkt srca? Infarkt srca je odumiranje dijela sranog mi ia. Kao to smo ve rekli, srce se sastoji od miine mase, od takozvanih glatkih miia iji rad ne moemo regulirati svojom vo ljom. Da bi srani mii mogao raditi treba ga neprestano opskrbljivati kisikom. Zato se srce opskrbljuje posebnim ilama nazvanim vjenane ili koronarne ile; one se brinu o tome da svaka srana stanica dobije dovolj no kisika. Vjenane ile polaze neposredno iz velike tjelesne arterije (aorte) i prepreu i obgrljuju srani mii kao nekakav vije nac; odatle im i ime. Ako jedna od tih ila vie ne proputa dovoljno krvi u kojoj je dosta kisika, odumru one srane stanice koje ta ila snabdijeva. Ako odumre mnogo stanica i tkiva sranog miia, srce se zau stavi. Tu pojavu zovemo smrtonosni srani infarkt, to se nekad zvalo srana kap. A ako odumre manje stanica ili tkiva sranog miia, ili tkivo odumre na manje vanom mjestu, bolesnik moe preivjeti infarkt. lako se ne mogu opet razviti nove srane stanice, mogu se stvoriti nove vjenane (ko ronarne) ile. Iznad zaepljenih ili nepro hodnih arterija potjeraju nove male ile ili se proire u predio odumrlih sranih stani ca. Umjesto stanica sranog miia razvije se oiljak od takozvanoga vezivnog tkiva. Rad srca i otpornost ovise o prokrvljenosti. Ako uspijemo pomoi da se razviju potrebne ile - a to je danas mogue - onda srce moe opet umjereno raditi. Mogue je ak da se infarkt srca ponovi, da opet nastanu nove ile koje snabdijevaju drugi oiljak i tako srce i nakon drugog infarkta i dalje zadovo ljavajue radi. Ima sluajeva da bolesnik preivi ak i vie infarkta srca. Ponekad bo lesnik i ne osjeti da je doivio infarkt i tek kasnije pretrage, pogotovu elektrokardiografom, pokau da ga je prebolio.

Infarkt srca Cesto ivot i smrt oboljelog od infarkta srca ovisi o odgovarajuoj strunoj lijeni koj pomoi. Ako se pojave grevi ili bolovi i pritisak u predjelu srca, povezani s osjea jem straha (napadi angine pektoris), a bol zrai u rame i ruke, treba odmah pozvati li jenika. Za infarkt nisu uvijek tipini pret hodni napadi angine pektoris. To mora zna ti i laik, kao i to da navedeni znaci ne na javljuju uvijek infarkt. Poznata je i takozva na pseudoangina pektoris, a to je onaj oblik koji je uvjetovan vie ivano-vegetativno i koji ne treba uzimati podjednako ozbiljno kao ovaj koji smo opisali. U svakom sluaju angine pektoris, pa i kad su ti znaci relativ no nejasni, treba se posavjetovati s lijeni kom. Ako bolesnik ima odgovarajue lijeko ve (prije svega nitrite, na primjer nitrolingual ili druge lijekove koji ire ile), mora ih odmah uzeti. Samo za pomo u nudi da spomenemo: vruu kompresu s vodom i goruinim branom na srce ili vru po voj za podlakticu, koji ee mijenjamo, takoer najbolje s vodom s goruicom. Bolesnik bi trebao to prije stii u zdrav stvenu ustanovu. Po pravilu bi o tome morao odluivati lijenik, ali ako lijenika nema, bolesnika treba hitno prevesti u bolnicu. Ako bolesnik s akutnim infarktom srca preivi, onda se kao to smo ve rekli umjesto odumrlih stanica sranog mii a razvije oiljkasto tkivo. Ono nije, dodu e, podjednako sposobno kao to je bilo prvobitno, ali razumnim treniranjem srca moemo postii da odmah moe zadovo ljavajue raditi. Iako ovjek od infarkta srca umire izne nada, bolest se morala razvijati odranije, po nekad godinama prije napada. Na bolest upozoravaju ovi znaci: smanjena cjelokupna fizika i psihika sposobnost, slabija mo koncentracije, malaksalost, brzo zamaranje, psihiki nemir i nemogunost odmaranja, brza razdraljivost, poremeaj spavanja, po gotovu ako lei na lijevoj strani jer tako previe osjea srce, muno kolebanje psihi kog raspoloenja. im se pojave ti znaci tre

313 ba neto uiniti, jer tako emo najlake spri jeiti nesreu. A to u zbilji radimo umjesto da poduzmemo neto pametno i osmilje no? Pokuavamo bolest promijeniti nikoti nom, alkoholom, kavom, lijekovima, hor monima, svjeim stanicama ili drugim sen zacionalnim sredstvima koja se nerijetko preporuuju. Sva ta sredstva pogoravaju bolest, a u najboljem sluaju bar akutno mo biliziraju rezerve koje se jo bre troe. Uzroci infarkta srca Uzroci infarkta srca vrlo su kompleksne prirode. U biti je uzrok to to se ovjek da nas cjelokupnim nainom ivota mnogo udaljio od prirode i prirodnog naina ivo ta. To se odnosi na gotovo sve slojeve sta novnitva, ak i kolsku djecu. Infarkt pogo tovu pogaa one koji se na odgovornim mjestima iz petnih ila moraju truditi za to veu djelotvornost. To su civilizirani ljudi koji su zapali u tehniku, meu strojeve, i u pretjeran, nefizioloki radni tempo, nemir i razdraenost, a sve to shvaaju kao samo po sebi razumljivo i nuno (A. Hoff). Neprestana urba i jurnjava, nemir i strah od opeg, a pogotovo ekonomskog neuspje ha glavni su, ali ne i jedini, uzroci obolije vanja. Treba prije svega naglasiti da uzrok bolesti nije samo pretjerani rad kako se dugo mislilo; i ranije su ljudi isto tako na porno radili, ali nisu umirali od tipino mo derne bolesti infarkta srca. Ni danas ne bi ljudi morali tako prerano umirati; to dobro dokazuju oni brojni koji ive, a razliitih su zanimanja i ivotne dobi. Usprkos svim neprimjerenim uvjetima u kojima ivi ovjek danas, treba nai prave mogunosti da ouvamo zdravlje i radnu spo sobnost, a pogotovu srca i krvnog optoka. Uzroke infarkta srca definiramo takozva nim iniocima rizika. To su oni inioci koji u nastajanju infarkta srca svakako imaju ishodi nu ulogu. Pri tome se ne zbrajaju pojedini i nioci rizika, nego mnoe; to znai da dva i nioca rizika ve utrostruuju, a tri ili etiri udeseterostruuju rizik obolijevanja Zato sva tko onaj na koga se inioci rizika odnose, mora nastojati to vie smanjiti njihov broj.

314 0 kojim iniocima rizika treba voditi rauna? Redoslijed nije presudan, ponimo od ovapnjenja (arterioskleroze) ila koje je u velikoj mjeri nasljedno uvjetovano. Potanje emo o njemu govoriti u vezi s organskim bolesti ma ila. Najea opasnost za razvoj infarkta je premalo gibanja. Ta opasnost je tipino ci vilizacijska a za nastajanje infarkta srca ima presudnu ulogu. Uzroci nedovoljnog giba nja jesu: tehnizacija i mehanizacija, udobnost 1 neaktivnost modernog ovjeka; bez sum nje je da na nedovoljno gibanje utjee po manjkanje mogunosti za gibanje. Opet upozoravamo na usporednost i povezanost skeletnog i sranog miija. Dakle, ako eli mo sprijeiti infarkt moramo se mnogo gi bati. Tjelesno gibanje i trening imaju vanu ulogu ak u kasnijem lijeenju. Danas se u lijeenje infarkta srca ve rano ukljuuje i aktivno gibanje, po emu se sadanje lijee nje bitno razlikuje od prijanjega kad je bo lesnik morao vrlo dugo mirovati i leati. Daljnja opasnost za razvoj infarkta srca je gojaznost, naroito ona koja je posljedica preobilne hrane, odnosno pretjeranog ui vanja hrane koju organizam ne potroi. Rje e je to gojaznost koja je posljedica neodgo varajueg djelovanja lijezda, a i ona je dosta esto povezana s gojaznou uslijed preobil ne hrane. Opasnost za infarkt srca je i eerna bo lest (dijabetes mellitus), koja se esto pojav

Bolesti srca i krvnog optoka ljuje zajedno s gojaznou. Stoga je potrebno uvati se i od eerne bolesti i pravilno je lijeiti. Sljedee opasnosti za nastanak infarkta jesu razne tetne navike, naroito uivanje nikotina. Puai u prosjeku dvanaest puta ee obolijevaju nego nepuai. Pri tome je zanimljivo da broj cigareta nije toliko vaan ako vjenane ile ve obole ili vie ne rade pravilno. U tom stadiju se ve pojavljuje preosjetljivost (alergija) na nikotin. Tada i ne koliko dimova moe izazvati grenje vjenanih ila. Ako ti grevi traju dulje od pet mi nuta, po pravilu se ve radi o infarktu srca Od sredstava koja ovjek uzima radi ui vanja a koja ga truju, alkohol ima potpuno drugaiju ulogu u nastajanju infarkta nego nikotin, pod uvjetom da ne pretjerujemo i uivamo ga umjereno. Nikakva vrsta pravila nisu utvrena ni u vezi s kavom. Ali prema najnovijim nala zima vie od 4 do 5 alica kave dnevno predstavlja ozbiljnu opasnost. Ako kava uz rokuje nemir srca i nesanicu, koliinu treba smanjiti. 1 pretjerivanje u spolnom ivotu moramo spomenuti kao inilac rizika za nastajanje infarkta srca. Uzrok infarktu srca jesu i psihika dishar monija i openito nesreen ivot. Bitnu opasnost u vezi s infarktom srca predstavljaju i ovapnjenje ila i visoki krvni tlak. Stoga emo malo potanje govoriti o tome.

Ovapnjenje ila sto se taloi vapnenac. Na osnovi imena mogli bismo zakljuiti da je u ovoj bolesti bitno ovapnjenje, ali nije: bitno je gubljenje elastinosti ila koje nastaje najprije uslijed odlaganja masnih tvari na unutranju stijenku arterija, a zatim i vapnenca. Tako ovapnjela i ukruena arterija vie se ne moe prilagoavati promjenama nego djeluje kao kruta cijev. U najteim sluajevi ma ile se potpuno ukrute i ne proputaju tekuine. Tada se radi o tekim poremea jima u prehrani tkiva koje snabdijevaju te ile. Tkivo koje one snabdijevaju ne dobiva vie svjeu krv s dovoljno kisika i u najte im ovapnjenjima arterija mogu organi odumrijeti; isto tako sc dogaa i s pojedinim dijelovima tijela. U ne tako tekim sluajevi ma smanjuje se sposobnost organa, ili or ganskog sistema, koji je nedovoljno snabd jeven. Poto ovapnjenje ne pogaa jedna komjerno sve ile, tok bolesti se prilino razlikuje ovisno o tome koje arterije su vie ovapnjene. Ako ovapne modane ile, pojave se tipini poremeaji u djelovanju mozga. Za tu pojavu je bitna karakteristika da ovjek gubi sposobnost pamenja; to znai da oboljeli ovjek vie ne moe za pamtiti ono to se upravo dogaa. Ali do bro zadrava svoje takozvano staro sjeanje, to znai da se dobro sjea stvari koje su se dogodile mnogo ranije. Ilustracije radi na vodimo tipian primjer Zbog modane (cerebralne) skleroze stari profesor grkog je imao vrlo teke poreme aje u prokrvljavanju mozga. Nije prepozna vao ni sinove koji su ga dolazili posjetiti. Uvijek nanovo je svakoga pojedinog sina pitao tko je. 1 kad bi prvi sin odgovorio da je Janko, a drugi da je Marko itd., otac bi uvijek s olakanjem rekao: ah, da. A ve na kon nekoliko minuta bi opet pitao isto i sve se ponavljalo. Ako bi ga pitali neto u vezi s grkim tekstom, mogao je bez tekoa i potpuno tono citirati iz onih poglavlja koja je nekada predavao. Ta pojava je vrlo karak teristina za neka ovapnjenja modanih ila. Istovremeno ovdje spadaju i psihike pro mjene kao to su staraka lakomost, pohle

315 pa, krtost, staraka ljubomora i mnoge dru ge. A ako neka ila tako oboli da uope vie ne proputa krv ili zbog poveanog pritiska prsne, na primjer prilikom porasta pritiska zbog napinjanja uslijed tvrde stolice, krv se izlije u mozak, a bolest prijee u stadij koji laici zovu modana kap. Ako ovapnjuju pri je svega vjenane ile koje opskrbljuju sra ne miie, to je bitan doprinos nastanku in farkta srca. Ali ako ovapni bedrena arterija ili druge vane ile u nozi, moe sc pojaviti takozvana starosna gangrena (gangrena se nilis). Noga postane najprije modrikasto crna, zatim tkivo poinje odumirati, a prsti i drugi odumrli dijelovi noge otpadaju. Zato arterije ovapnjuju Pri ovapnjenju arterija vanu ulogu ima na sljedno uvjetovana sklonost ovapnjenju, ali ona ne mora izazvati ovapnjenje. Vaniju ulogu pri tome ima preoptereenost krvnog optoka, posebno funkcionalna, i promjena sastava krvi. Uzroci zbog kojih nastaje po grena optereenost srca i preoptereenost krvnog optoka, ujedno su i uzroci ope neuroze. Meu glavnim uzrocima svakako jesu: esta uzbuenja, dugotrajnija fizika i psihika preoptereenost, stres koji izaziva bolest, upotreba tetnih sredstava za uiva nje koja ovjeku oduzimaju san i dovode ga u stanje neprirodne razdraenosti, a isto tako i spolna pretjerivanja i drugo. Krv se pod utjecajem uzronika bolesti iz kroninih zagnoja u organizmu moe promijeniti; ovdje posebno spadaju promje ne poznate kao samotrovanje. To su svi po remeaji kad iz crijeva u krv prelaze tvari koje u nju ne spadaju. Te tvari zatim uzro kuju promjenu u krvi koju zovemo trovanje. Ono nastaje prije svega zbog dugotrajne po grene prehrane prevelikim koliinama masti. Pretjerana zamaenost krvi (hiperlipidemija i holesteronemija) danas je najhit niji uzrok ovapnjenja arterija. U pogrenu prehranu spada i uzimanje prevelikih kolii na ivotinjskih bjelanevina, iako se stariji ljudi trebaju hraniti hranom koja sadri vie bjelanevina nego hrana ljudi srednjih godi na, jer je potreba za kalorijama bitno manja

Bolesti ila
O v a p n j e n j e ila Ovapnjenje ila ili arterioskleroza najea je bolest ila i to je pojava koja je u vezi s troenjem arterija. U starijim godinama je ovapnjenje ila gotovo samo po sebi razum ljivo, ali ako se jx>javi ve oko etrdesete godine ili ranije, onda je to bolest. Ovapnje nje ila je jedna od najeih bolesti nakon etrdesete godine od koje se i najvie umire. Prema tome, ako bismo sprijeili prerano ovapnjenje ila, mogla bi se prosjena sta rost, koja sada iznosi oko 70 godina, popeti na 120 godina. Tok bolesti Rije je o promjenama na unutranjosti sti jenke arterija. Glatki miii, koji arterijama daju elastinost, propadaju i na njihovo mje-

316 kod starijih ljudi. Hrana u kojoj ima mnogo masti, mesa, kobasica, jaja, riba, a malo svje ih namirnica, pogotovu voa, nikad nije dobra za zdravlje, dapae, ugroava ga. Pre ma tome, bez sumnje je da na sastav krvi prehrana umnogome utjee, a time i na ovapnjenje ila. U vezi s ovapnjenjem ila treba uzeti u obzir i krvni tlak. Krvni tlak Snien krvni tlak Umjereno snien krvni tlak (hipotonija) ve inom ne uzrokuje ni subjektivne tegobe ni objektivne promjene u organizmu. Lijenik najee sluajno utvrdi snieni krvni tlak pri drugim pretragama. Ali ako vrijednost krvnog tlaka kod mukaraca padne ispod 105, a kod ena ispod 100 moemo pret postaviti da e se pojaviti i smetnje koje ka rakteriziramo kao bolest. Tako nizak tlak moe nastati zbog grae organizma ili bolesti nakon koje se krvni tlak znatno snizi. U tak vim sluajevima ponu smetnje: brzo zamara nje, vrtoglavica, pomanjkanje zraka, nemogu nost koncentracije, gubljenje teka, mrak pred oima i treperenje, um u uima i luj>anje srca. Te tegobe se pojavljuju prije svega ujutro a po danu postepenim treningom prolaze. Smet nje uslijed niskog tlaka pojavljuju se pr venstveno pri promjeni poloaja tijela, ako na primjer leimo i brzo ustanemo. Lijeenje Pri lijeenju preniskoga krvnog tlaka vanu ulogu ima treniranje krvnog optoka nakon to se izlijei bolest koja ga je uzrokovala. Za lijeenje snienog krvnog tlaka presudni su opi prirodni nain ivljenja i pri rodni nain lijeenja (vidi: Aktivno njegova nje zdravlja). Povien krvni tlak Povien krvni tlak (hipertonija) moe biti uzrok i posljedica ovapnjenja ila. Previsok tlak, to jest tlak koji kod odraslih pri steza nju srca (pri sistoli) iznosi 145 do 160, a pri irenju srca (dijastoli) 90 do 95, bitan je uz rok za razvoj infarkta srca. Stoga se tre

Bolesti srca i krvnog optoka ba brinuti da tlak reguliramo. Uz besprije kornu i pravilnu punovrijednu hranu, a e sto i odgovarajue lijekove, za lijeenje pre visokoga krvnog tlaka u obzir dolaze po sebno svi prirodni ljekoviti inioci: zrak i svjetlost, pravilna prehrana, voda kao izvor topline i hladnoe kojom moemo trenirati krvni optok (vidi: Aktivna njega zdravlja), a i potrebno gibanje, odmor i, naravno, psi hika ravnotea. U p a l a arterija Upala arterija (arteriitis) dugotrajna je bo lest, a pojavljuje se u vrlo optereenim ila ma, kao to su ile u rukama i nogama. Ta upala moe obuhvatiti sva tri sloja arterije, zbog nje nastaju krvni ugruci (krvni trombi) koji zaepe ilu i time uzrokuju teke smetnje u krvnom optoku, prokrvljavanju tkiva i na posljetku odumiranje tkiva (vlana gangrena). Upala ponekad prati neke zarazne bolesti kao to su sifilis, tifus pjegavac i druge. Lijeenje Upalu arterija moe lijeiti samo lijenik. I u ovo lijeenje treba ukljuiti sve prirodne lje kovite inioce koji potpomau neophodno lijeniko lijeenje. B i i r g e r o v a bolest Biirgerova bolest (endangiitis obliterans) po svojim svojstvima spada negdje izmeu funkcionalnih i organskih bolesti, a napada prije svega mukarce izmeu 20 i 40 godi na. Obino poinje s bolovima u listovima, nalik na greve, neovisno o tome je li ov jek miruje, pa ak i kad je u postelji. Zahva eni dio noge je difuzno modro-crven ili mrljasto mramoriran. Bolest se veinom javlja u naletima i rijetko uzrokuje gangrenu. Cesto je prate smetnje i u venoznom protoku krvi. Obino je izazovu hladnoa, promrznue, nikotin i drugi esto nepoznati uzroci. Lijeenje Biirgerovu bolest treba lijeiti lijenik. Pri rodni nain ivljenja moe mnogo pomoi, pa i izlijeiti, a naroito je korisno oprezno jaanje primjenom vode na mjestima koja nisu oboljela.

Proirene ile

317

Bolesti vena
Proirene ile Proirene ile ili varices (varikoziteti) jesu bolesno proirenje vena do te mjere da vie ne mogu obavljati svoju funkciju, to jest vraati krv u srce. Proirene ile mogu na stati na razliitim dijelovima tijela, a naje e na nogama. Proirene ile su svoje ime dobile po vorastim i krivudavim proire njima. Bolovi uslijed proirenih ila nalik su na gr, a izazivaju ih poremeaji u prehrani miia na nogama. Proirene ile veinom opazimo pod koom kao tvrdu, modrikastu, vie puta savijenu uad, iznad koje je koa vrlo tanka, pa se uslijed brzih i snanih po kreta, ili udara, proirena ila pod njom po trga. Zbog toga nastaju krvarenja koja je esto teko zaustaviti. Ako se vena potrga i iz nje potee krv, nogu iznad tog mjesta ne smijemo podvezati kao to je bio obiaj pri povredi arterija i krvarenjima iz njih, nego prvu pomo pruamo na ovaj nain: povri jeenu nogu poloimo na izdignuto mjesto ili neto pod nju podmetnemo, a na ranu pritisnemo istu platnenu krpu. Dalje lijee nje treba prepustiti lijeniku. Kako nastaju proirene ile Najei uzrok proirenja vena jesu slabane stijenke ila; one veinom nastaju uslijed ne koga opeg poremeaja i neotpornog tkiva cjelokupnog organizma i to se obino po javljuje od roenja. Ako je ovjek s takvom nasljednom optereenou izloen i tetnim vanjskim utjecajima, kao to su dugo staja nje na radnom mjestu, trudnoa ili neto drugo to oteava vraanje krvi prema srcu, slabane stijenke vena previe se rastegnu i pojave se proirenja. Proirene ile mogu biti manje ili vie izraene. Dok krvni optok u njima konano ne zastane, uvijek moemo raunati da e se stanje popraviti. Lijeenje Prvo treba odstraniti uzroke nastanka pro irenih ila, na primjer dugo stajanje na tvr dom podu, podvezice i druge sveze i dijelo ve odjee, treba izbjegavati zatvor i alko hol. Meu posebne mjere lijeenja proire nih ila spada esto podizanje noge ili nogu na malo izdignuto mjesto, gimnastika (giba njem miia vene se stiu), hladni povoji na listove i produljeni povoj na noge s vo dom i octom ili vodom s glinom ili s uvarkom od preslice, klasine kupelji s rastuom temperaturom vode za stopala sa zobenom slamom, trinama od sijena, preslicom ili hrastovom korom, zatim podizanje noge na izdignuto mjesto. Openito su zabranjeni dugotrajniji topli postupci. I pri izmjeninim kupeljima topla kupelj ne smije trajati dulje od tri minute; hladni postupak koji dolazi nakon toploga treba produiti i jaati, na primjer, izmjeninu kupelj za stopala tri mi nute toplu pa jednu minutu hladnu ponovi mo jedan do dva puta. Uz lokalno lijeenje treba ukljuiti i sve one postupke koji po spjeuju cjelokupnu cirkulaciju i poveavaju napetost tkiva. Sebastian Kneipp je u knjizi Mein Testament rekao: Ako elimo lijeiti proirene ile na nogama, dobar uspjeh emo postii samo ako na cijelo tijelo dje lujemo tako da se opet uspostavi normalna cirkulacija krvi. Lijeenje proirenih ila nije mogue samo postupkom na nogama, tu ne moe pomoi ni voda ni neko drugo sred stvo. Prema tome, ako elimo lijeiti proi rene ile na nogama, moramo istovreme no djelovati i na hemoroide i na druga mjesta gdje u tijelu zastaje krv. Tko uz mogne opet uspostaviti normalan protok krvi po cijelom tijelu, taj moe izlijeiti i proirene vene, hemoroide i druge zastoje krvi u tijelu. U tekim sluajevima proirenih ila, po gotovu ako zanimanje iziskuje da mnogo stojimo, doputeno je nositi i lake, porozne gumene arape. Ali valja znati da takve a rape ne lijee nego su samo neka vrsta take koja omoguava da uope moemo raditi. Stoga ne smijemo zanemarivati druge mjere. Isto vrijedi i za oiljavanje ili operativno uk lanjanje proirenih vena. Takve zahvate je

318 doputeno provoditi samo nakon uistinu te meljitih pregleda. I nakon takvih zahvata ne smijemo zanemariti ope lijeenje kojim moemo ojaati cjelokupni krvni optok. Upala vena Upala vena ili flebitis (phlebitis) moe na stati kao posljedica proirenih vena, kad se unutranji sloj stijenke upali i u veni se po nu skupljati krvni ugruci (tromboflebitis). Kad upala proe ugruci se mogu slijepiti u ep koji se vrsto dri stijenke. U takvom sluaju govorimo o trombozi. Ako se gomi la ak i vapnenac, razvija se takozvani ven ski kamen. Kad se nespretnim pokretom ili masaom ep otkine od venske stijenke, u krvi se pojavi kao slobodno gibljivo tjelece (embolus), koje se povratnim tokom krvi preko vena pomie prema srcu, doe u des nu sranu pretklijetku, a zatim iz srca obi no ode u plua gdje izazove plunu embo liju. Nerijetka posljedica je refleksni presta nak rada srca. Danas tu opasnost veinom spreavamo time to osiguramo dobar op tok krvi i nekim lijekovima onemoguava mo njeno zgruavanje i nastajanje epova u venama. i r p o t k o l j e n i c e (ulcus cruris) ir potkoljenice je takoer posljedica proi renih vena. Ne mogu se dati nikakve krute upute za lijeenje. U svakom sluaju lijeenje spada u domenu lijenika. Ipak da ujemo najprije to je o toj bolesti mislio Kneipp. U nekom svom predavanju je rekao: Juer smo vidjeli da su 'otvorene noge' uvijek posljedica neke tvari koja izaziva bolest, a koja je u ovjekovoj prirodi i moemo ih iz lijeiti samo iz unutranjosti tijela prema van. Prazno i nitavno je svako lijeenje kad se na ranu samo stavlja flaster ili pri mijeni otar postupak vodom; noga je neizljeiva dok iz cijelog tijela ne izvue mo bolesne tvari koje ue u njemu. Ako nogu zacijelimo na silu, neprijatelja smo dakle malo smirili, ali moemo rei da e tako lijeen ovjek dopasti teke bolesti, veinom smrti.

Bolesti srca i krvnog optoka To Kneippova miljenje o biti proirenih vena i takozvanog ira potkoljenice potjee iz humoral no patolokih predodaba, to znai iz uenja da zdravlje i bolest najvie ovise o krvi i sokovima u tijelu. Iako je humoralna patologija u svom prvobitnom obliku neodriva u sadanje vrijeme, u njezinoj je biti ipak neto to ni danas ne smijemo zaboraviti a to je: treba lijeiti ci jeli organizam a tek onda lokalno. U pr vom se redu misli na djelovanje na krvni optok i na krv. Sastav krvi izvjesno nema neku odreenu ulogu samo pri arteriosklerozi kad je rije o pretjeranoj zamaenosti arterija (hiperlipidemiji), nego ima i svoje znaenje u obolijevanju vena. Ako tako gledamo na ovu gnojnu upalu potko ljenice, onda nam stavovi Sebastiana Kneip pa mogu biti koristan poticaj; ne zaboravi mo i da su njegovi pogledi, ako ih jo raz vijamo i prilagodimo dananjim prilikama i mogunostima, pogledi cjelokupne pri rodne medicine. H e m o r o i d i ili z l a t n a ila Hemoroidi (uljevi)" bolesno su proirenje vena u zadnjem crijevu. Po svom poloaju mogu biti vanjski, znai da se vide izvana, srednji, koji su negdje na sredini zadnjeg cri jeva, i unutarnji koji su vie u unutranjosti zadnjeg crijeva. Vanjske hemoroide vidimo izvana slobodnim okom; to su sitni ili vei vorii koji modrikastocrveno svjetlucaju kroz kou i esto ih ima mnogo oko mara. Meutim, srednje i unutranje hemoroide moemo utvrditi i vidjeti samo posebnim metodama pretrage. I lemoroidi openito ne uzrokuju nikakve posebne tegobe, u mno gim sluajevima onaj tko ih ima osjeti samo neznatnu napetost i svrbe te povremeno blage greve u zadnjem crijevu. Hemoroidi su u poetku samo meke tvorbe, ali se sa novim upalama polako pretvaraju u vrste vorie koji mogu biti veliine trenje. Za tim se esto pojavljuju i krvarenja, koja su veinom povezana sa srednjim i unutarnjim hemoroidima i mogu biti izuzetno uporna. Bolovi nerijetko zahvate i cijelo zadnje cri-

Bolesti limfnih ila jevo; ali hemoroidi se esto uklijete te po nu stvarati ozbiljne tegobe. Openito go vorei hemoroidi se ee pojavljuju u mu karaca nego u ena. Uzroci nastanka hemoroida su s jedne strane ve priroena sla bost vezivnog tkiva, prije svega stijenki vena, a s druge strane tetni vanjski utjecaji, i to: kronian zatvor, duga sjedenja, previe alkohola, pretijesna odjea, pomanjkanje gi banja i drugo. Hemoroidi se zatim pojavlju ju i pri opim smetnjama krvnog optoka i oboljeloj jetri. esto prate i gojaznost i trud nou. Lijeenje Kneipp je vrlo pravilno rekao o lijeenju he moroida: Jednostavno je lijeiti hemoroide vodom i time u veini sluajeva postiemo pouzdan uspjeh. Ako je u pitanju samo jedan vori, za pamtimo ovo: s mjesta na koja pritjee mno go krvi, treba je opet odvoditi; ile koje se previe razvuku i upravo zbog toga se uda lje previe jedna od druge, treba suziti, a ne istou i tvari koje su zaostale, treba odstra niti. O osnovnim pravilima za lijeenje kae na drugom mjestu: I to zastajanje krvi.koje zovemo hemoroidi moemo izlijeiti samo ako uspostavimo i odrimo pravu cirkulaci ju krvi, a onda krv vie ne moe zastajati. A to moemo postii samo onda ako djeluje mo na cijelo tijelo. Kneipp je rekao i ovo: Za daljnje lijeenje je vrlo korisno da takvi bolesnici 3 do 4 puta na dan primjenjuju kratke i hladne ku pelji u sjedeem poloaju. Takve kupelji mogu istog dana, a i nou iz postelje, pono viti 2 do 3 puta, ali one ne smiju nikada tra jati dulje od 1 do 2 minute (danas 6 do 10 sekunda). I taj postupak djeluje, jednako kao i gornji, i na hemoroide u donjem dijelu tr buha i na uzroke zbog kojih su nastali (Moja kura vodom). Kao to se vidi Kneipp nije namjeravao davati nikakve bezuvjetno vaee propise za lijeenje hemoroida, nego je izrekao samo ope osnovne smjernice. Jasno je da nakon to se pouzdano utvrdi da su u pitanju he

319 moroidi a ne neto drugo (na primjer rak na debelom crijevu) pri lijeenju treba ui niti sve potrebno za uklanjanje osnovnih uzroka hemoroida i u lijeenje treba uklju iti sva mogua prirodna sredstva. Ako se na primjer zbog prirode radnog mjesta ne moe izbjei neprestano sjedenje, tijelu treba osigurati dovoljno gibanja gimnastikom, tje lesnim vjebama i sportom u slobodno vri jeme. Tko je navikao da svakog dana ispije vee koliine alkohola a htio bi se izlijeiti, mora se jedanput na tjedan zadovoljiti vo nim sokom. Tako bismo mogli navesti jo mnogo primjera. Ali i ovi su dovoljni. Uvi jek, a ne samo kad se radi o lijeenju hemo roida, treba lijeiti cijelo tijelo kako je rekao
Kneipp.

Bolesti l i m f n i h ila Bolesti limfnih ila se pojavljuju kao akutno upalno oboljenje limfnih ila koje ima svoj uzrok u lokalnoj gnojnoj infektivnoj bolesti u predjelu koe, miia ili pojedinih organa. Na ekstremitetu i koi se zatim pojavi ka rakteristina crvena pruga i bolno oticanje okolnog tkiva. Cesto oteknu i susjedne limf ne lijezde, u koje se oboljele limfne ile sli jevaju. Bolest obino prati poviena tempe ratura. Ta akutna upala limfnih ila ili limfangitis upozorenje je koje kazuje da neka ograniena (lokalizirana) upala moe postati arite za ope trovanje krvi (sepsu). Lijeenje bolesti limfnih ila potpuno je lijenika stvar i obuhvaa prije svega pot puno mirovanje, lokalne obloge s preslicom ili hrastovom korom, a eventualno i kirur ke zahvate i lijeenje lijekovima, prije svega antibioticima. Kronina oboljenja limfnih ila Ta oboljenja uzrokuju karakteristine otekline tkiva. U pojedinim sluajevima se iz toga moe razviti takozvana elefantijaza, kad se veliki dio limfnih ila zaepi i pone bujanje vezivnog tkiva. Karakteristina je elefantijaza nogu. Kronino oboljenje limf nih ila moe biti uroeno ili steeno. Ste eno oboljenje limfnih ila uzrokuju prije

320 svega odumiranja limfnih ila, naruenost njihove grae i nemogunost funkcioniranja upala koje se stalno ponavljaju i iji izvor je u erizipelu koji se stalno ponavlja, a i u op im zaraznim bolestima kao to su tuberku loza, gljivine zaraze i zaraze nekim vrstama parazita. Tegobe koje donose ta oboljenja veinom nisu izrazito teke. Bolesnici se stalno ale na tjeskobu.

Bolesti srca i krvnog optoka Lijeenje do sada nije zadovoljilo. Slu bena medicina preporuuje kompresijske za voje i kiruke zahvate. Prirodna medicina i u ovom sluaju se trudi da postigne pobolj anje poticanjem cjelokupnog optoka. Prije svega u obzir dolaze klasine kupelji, zatim izmjenina polijevanja, gimnastika, sport i u odreenim sluajevima moda i drenaa limfnih ila prema Vodderu.

Akutna leukemija mogue - odstraniti. esto treba primijeniti odgovarajue lijekove; o tome odluuje li jenik koji vodi rauna o obliku i uzroku slabokrvnosti. U gotovo svim sluajevima lijeenje lijekovima moemo dopuniti, od nosno potpomoi prirodnim lijeenjem, koje treba prilagoditi pojedinim bolesnici ma. Prava punokrvnost (polycythaemia vera) Prava punokrvnost kronina je bolest od koje obolijevaju naroito mukarci nakon etrdesete godine. Za nju je karakteristino poveano stvaranje crvenih krvnih zrnaca; njihov broj se moe poveati na 7 do 9 mi lijuna (normalno je 4,5 do 5,5 milijuna crve nih krvnih zrnaca na mm ), a istovremeno se stvara i previe crvenog krvnog pigmenta ija koliina dostigne do 26 g l na m m (normal no je 14 do 18 gZ na mm ). Uzroci
3 3 3

321 trovanja ili dugotrajnog boravka na velikim visinama. esto je, na primjer, i posljedica kroninih trovanja kao to su trovanja benzolom. I u lanoj punokrvnosti poveava se broj crvenih krvnih zrnaca, ali to nije povezano s pravim oboljenjem kotane modine. Lijenik mora utvrditi o kojem obliku punokrvnosti je rije; i lijeenje je njegova domena. I u tom sluaju dolazi u obzir sma njenje koliine krvi putanjem ili pijavicama koje se stavljaju na vrat ili ramena. Ali to medicinsko lijeenje treba uvijek dopunjava ti jednostavnim prirodnim ivljenjem i lije enjem. U svakom sluaju se treba pobrinuti za pravilnu prehranu kao pri pravoj punokrv nosti. Od postupaka s vodom dolaze u obzir prije svega hladni postupci: polijevanje ko ljena, polijevanje bedara, polukupelj, ku pelj u sjedeem poloaju, hladni povoji s octom i soli koji izvlae toplinu; dobre su i kure koje iste krv a od kojih preporu ujemo prije svega one sa sokovima ili biljnim ajevima (Vidi i Weiss: Ljekovite biljke).

Bolesti krvi
Oboljenja krvi moemo razumjeti samo ako znamo sastav krvi i njezinu ulogu. Kad govo rimo o bolestima krvi onda su to prije svega smetnje u stvaranju ili razgradnji sastojaka krvi i poveanje ili smanjenje broja crvenih ili bijelih krvnih zrnaca ili krvnih ploica. Iz mnotva razliitih krvnih bolesti moemo izabrati samo one koje imaju praktino zna enje, zato to se njihovo prirodno lijeenje temelji na istim osnovnim naelima.

Anemija
Anemija ili malokrvnost moe se pojaviti zbog raznih uzroka, a rije je o pomanjkanju krvnog pigmenta (hemoglobina) ili o premalom broju crvenih krvnih zrnaca u krvi. Cesto je samo posljedica drugih bolesti. Meu ostalim, anemija nastaje i zbog pretje ranog razgraivanja crvenih krvnih zrnaca u slezeni (hemolitika anemija). Velika skupina oboljenja koja karakterizi ra anemija moe se razviti uslijed pomanjka nja pojedinih inilaca potrebnih pri nastaja nju crvenih krvnih zrnaca ili krvnog pig menta (anemija uslijed pomanjkanja). eljezo je jedan od bitnih inilaca koji ut jee na stvaranje krvnog pigmenta, a s tim i na stvaranje crvenih krvnih zrnaca. Kod starijih (odraslih) ljudi pomanjkanje eljeza javlja se prije svega zbog gubljenja krvi. Krv se pretjerano gubi obilnim krvarenjima u toku mjesenog pranja, manjim unutranjim krvarenjima u elucu ili crijevima, pri es tom davanju krvi ili zbog neodgovarajue prehrane. eljeza nedostaje i kad je prehrana jednolina, kad u hrani nema dovoljno mesa, ili kad u mlijeku i proizvodima od i tarica ima premalo eljeza, kad nedostaje vi tamina, prije svega C vitamina. Ako nema

dovoljno vitamina Bi 2 ili ga crijevo nedovolj no apsorbira (pomanjkanje tvari nunih za ap sorpciju) u pitanju su drugi oblici anemije. Perniciozna anemija Perniciozna anemija, nazvana i pogubna anemija, poseban je oblik anemije ili slabokrvnosti. Za nju je karakteristino pomanj kanje eluane kiseline u eluanom soku, odakle este netipine eluane tegobe, jezik pee, a koa po tijelu je slamnato uta. Bo lest moe biti popraena i tekim ivanim smetnjama i invaliditetom. Opi tok bolesti pri anemiji (slabokrvnost) Sposobnost organizma se smanjuje, ovjek se brzo zamara, sklon je glavoboljama, teko se usredotouje, pojavljuje se nesanica, svjetlucanje pred oima, smetnje krvnog optoka, npr. hladne noge i ruke, bljedilo, omamljenost i drugo. Dijagnoza Pravilnu je dijagnozu mogue dati samo od govarajuim laboratorijskim pretragama. Lijeenje U lijeenju raznih oblika slabokrvnosti mo ramo se upravljati prema uzrocima koji su je izazvali. Najprije treba te uzroke - ako je

Punokrvnost nastaje ako kotana modina povea svoju aktivnost. U praktino svim kostima sc pojavljuje aktivna kotana mo dina koja moe stvarati krvne elemente. Nije poznato zato se to dogaa.

Tok bolesti
Lice je izrazito crveno, sluznice su tamno crvene, pojavljuje se slabost, pritisak u glavi, umor, napadi vrtoglavice, ovjek je sklon krvarenju iz nosa, ene krvare iz maternice, karakteristina je i krvna slika. Lijeenje U obzir dolazi putanje krvi, treba izbjega vati hranu bogatu eljezom i bjelanevina ma (meso, kobasice, jetru, koljke i drugo), treba prijei na laku vegetabilnu hranu (mli jeko, jaja, povre) u kojoj ima malo kuhinj ske soli (vidi Anemueiler: Prehrana i dijeta). Lana punokrvnost (polyglobulia) Osim prave poznata je i lana punokrvnost ili poliglobulija. Uzroci nastanka su razni. esto je posrijedi samo prilagodenje orga nizma i pojavljuje se na primjer pri kroni noj nadutosti plua, pri zastojima u pluima, kad srce oslabi, a i kao posljedica kroninih

Bolest bijelih krvnih elemenata

(leucaemia) Bolest bijelih krvnih elemenata ili bjelokrvnost (leukemija) nastaje zbog pretjera nog poveanja bijelih krvnih zrnaca (leukocita) koji se nedovoljno razgrauju. Razlikujemo dva oblika bjelokrvnosti: mijeloidnu i limfatinu (vidi: Krv). U mijeloidnoj se pretjerano poveava broj granulocita, a u limfatinoj broj limfocita. Bolest se pojavljuje u svom akutnom i kroninom obliku. Sve oblike bolesti treba lijeiti lijenik, naravno, uz pomo prirodnih ljekovitih podraaja. Stoga se moemo zadrati samo na nekim najvanijim oblicima leukemije.

Akutna leukemija
Akutna leukemija ili bjelokrvnost je obolje nje sistema u kojem nastaju bijela krvna tje leca. Broj bijelih krvnih tjeleaca se znatno

322 povea i prijee 100.000 na m m (nor malno je 5.000 do 8.000). Zapravo je rije o bujanju, dakle o raku (rak bijelih krvnih zr naca), leukemiju nalazimo kod svih rasa i u svim ivotnim dobima, a naj\ ic ih je u pr vih pet godina ivota. Bolest moe tei bur no s visokom temperaturom i pojavama koje su nalik trovanju krvi (sepsi), a moe poeti i s netipinim smetnjama kao to su slabost, opi osjeaj bolnosti, gubitak teka, vruica, krvarenje koe, bolovi u zglobovima, oticanje limfnih lijezda i drugo.
3

Bolesti srca i krvnog optoka H o d g k i n o v a bolest (1 ymphogranulomatosis) Hodgkinova bolest ili limfogranulomatoza kronino je oboljenje limfnih lijezda ili limfatinog tkiva u drugim organima (slezena i jetra). Jo nije poznato to je uzrokuje. Za bolest su najkarakteristinije poveane, otvrdnule i bezbolne limfne lijezde pojedinih dijelova tijela, a usporedno s tim javlja se i \ ruica, smanjenje teine tijela, znojenje, svrbe, umor i druge ope smetnje. Krvna slika pokazuje jasno smanjenje broja limfo cita. Lijeenje Danas se najvie lijei zraenjem rendgen skim zrakama. Lijeenje treba potpomagati odgovarajuim prirodnim nainom ivljenja i prirodnim ljekovitim podraajima. A g r a n u l o c i t o z a (agranulocytosis) Agranulocitoza je teka akutna bolest koju prati velika vruica i veliko smanjenje broja segmentiranih leukocita ili granulocita (po sebne vrste bijelih krvnih zrnaca). L'z groz nicu s drhtanjem i vruicom, u toku ove bolesti se pojavljuju i upale grla, irovi i gnojne upale u usnoj i rijelnoj sluznici te fizika iscrpljenost. I Izrod ove bolesti mogu biti teka opa trovanja, a i razni lijekovi i kemikalije. Lijeenje Da bi se agranulocitoza mogla lijeiti, treba najprije utvrditi to je uzrokuje, na primjer, treba iskljuiti sumnjive lijekove; a protiv klica koje aktiviraju nastanak bolesti treba upotrijebiti antibiotike. 1 ovo lijeenje treba potpomagati prirodnim nainom ivljenja i prirodnim ljekovitim podraajima; Bolesti k r v n i h p l o i c a Bolesti krvnih ploica (trombocita) mogu se pokazati u dva oblika; u poveavanju i smanjivanju broja krvnih ploica (normalni broj je 250.000 do 300.000 ploica na m m ) . Budui da krvne ploice imaju pre sudnu ulogu u zgruavanju krvi, njihovi po remeaji se ispoljavaju prije svega kao pore meaji zgruavanja krvi.
3

Hemofilija Pomanjkanje krvnih ploica (thrombi zvtopcnia) Pomanjkanje krvnih ploica (tromlxxitopenija ili trombopenija) nastaje ako je vijek trajanja krvnih ploica prekratak, to znai od 1 do 3 dana, a pri izrazito akutnim obo ljenjima i manje (normalno je 8 do 10 dana). Uzrok je vjerojatno naruavanje odvijanja nekih kemijskih procesa u krvi a moe biti posrijedi i neka alergija. Akutni oblik bolesti se obino fa\ lja kod osmogodinje djece i za nekoliko tjedana ili mjeseci samo od sebe proe. Kronini oblik bolesti pojavljuje se u svim ivotnim dobima, a napada prije svega ene. I u ovoj bolesti moe igrati ulogu pre osjetljivost na neke lijekove (na primjer kinin, kinidin, sulfonamide, fenil, butazon, seonni i druge), iako se dogaa da je oboljeli prije toga dobro podnosio te lijekove. W e r l h o f s k a bolest Ova bolest je oblik citopenije koja napada prije svega ene izmeu 15. i 20. godine i vota. Bolest moe imati laki i tei oblik. Kad je bolest u lakem obliku bolesnik |x>kazuje sklonost k modricama ili krvnim podljevima, ve pri lakom pritisku ili udaru po glavi, trupu i ekstremitetima pojave se sitna krvarenja nalik tokicama od uboda buhe. U Uskim sluajevima bolesnik tako krvari iz nosa da se krvarenje ne moe za ustaviti, a krvarenja poinju i u elucu, cri jevima pa ak i u mozgu, pojaa se i mjeseno pranje. Bolest se moe razviti u po ivot opa san oblik slabokrvnosti (anemije). S pomanj kanjem knnih ploica esto su povezana i o teenja krvnih ila, pogotovu kapilara. Lijeenje Ako je mogue, treba odstraniti uzroke lx> lesti. Odgovarajuim lijekovima (kortikosteroidima i drugim) mogu se kontrolirati i obilna krvarenja. Blagi podraaji prirodnog ivljenja i lijeenja, prilagoeni pojedincima, mogu bitno pomoi u lijeenju. Preobilje krvnih ploica Ako broj krvnih ploica previe naraste (trombocitoza), da ih bude po vie milijuna
3

323 na 1 m m , moe nastati tromlxiza (epovi, zaepljenja u ilama), a i poveano krvare nje ako se bolesnik ozlijedi ili mu zubar iz vadi zub. Takve pojave nastanu, na primjer, ako odstranimo slezenu, pri hiperaktivnosti ko tane modine, a i nakon veeg gubljenja kr\i ili /lx)g zraenja rendgenskim zracima. I u ovom sluaju moemo posebno lije enje potpomoi prirodnim. P o r e m e e n o z g r u a v a n j e krvi Poremeaji zgruavanja krvi nastaju prije svega ako |c premalo djelotvornih inilaca koji sudjeluju u zgruavanju krvi ili ako se smanji njihova djelotvornost. Tu spadaju razrie bolesti kao to je na primjer avitaminoza ( vitamina, kao to su skorbut kod odraslih ili Moller Barlowa bolest kod male djece ili dojenadi. Hemofilija lemofilija je najea lx>lest zgruavanja krvi. Bolest je nasljedna. Nasljedne dispozi cije za hcmofiliju prenose ene, nikad mu karci. Ali obolijevaju samo mukarci. Bit te bolesti je naslijeena nesposobnost zgrua vanja krvi, ali se te nasljedne dispozicije u vie generacija hemofiliara mogu polako izgubiti. Stupanj bolesti ovisi o nasljednoj sklonosti a ne o promjenljivim koliinama pomanjkanja inilaca koji sudjeluju u zgruavanju.
1

Dijagnoza se moe postaviti samo to nom pretragom krvi. Lijeenje Lijeenje leukemije je isto simptomatsko i vrlo rijetko daje trajne uspjehe. Kronina mijeloidna leukemija Od kronine mijeloine leukemije ili bjciokrvnosti obino obolijevaju ljudi srednjih godina, poinje neprimjetno a prate je jed nake ope pojave kao akutnu leukemiju. Broj se bijelih krvnih zrnaca moe poveati do 500.000 i vie na m m , a istovremeno se umnogome smanji broj crvenih krvnih zr naca (anemija ili slabokrvnost). Cesto je sle zena vrlo uveana i moe uzrokovati teke bolove.
3

Nuno je hitno lijeenje. Bolest moe ublaiti prirodno lijeenje pojedincima pri lagoeno u skladu sa stupnjem oboljelosti. Kronina limfatina leukemija 1 kronina limfatina leukemija u poetku esto tee prikriveno. Za tu bolest je karak teristino poveanje limfnih lijezda, a kod odraslih veliko poveanje broja limfocita u krvi (do 500.000 na m m ) .
3

Nuno je odmah zapoeti lijeenje. Po sljednjih godina ta se bolest lijei nc samo zraenjem rendgenskim zrakama nego i lije kovima. Lijeenje moemo i u tom sluaju potpomoi dosljednim prirodnim lijeenjem koje prilagodimo svakom jx)jeinom sluaju i ukljuivanjem prirodnih ivotnih i ljekovi tih podraaja.

Ve od rane mladosti mogu i najmanje oz ljede uzrokovati po ivot opasna krvarenja. Lijeenje Od pravilnog lijeenja hemofilije ve u dje joj dobi ovisi sudbina bolesnika. Svaki bo lesnik mora neprestano biti pod lijenikom kontrolom. Danas posebni lijekovi pruaju dobre mogunosti za lijeenje, ali vano je i pravilno zaustavljanje krvarenja i drugo. Bo lesnik se mora uvati da se ne ozlijedi i da previe ne optereuje zglobove (inae nastaju krvarenja) a treba se uvati i lomova. U lijeenju moe dobro pomoi oprezno prirodno lijeenje koje mora uzeti u obzir te inioce, a i posebno pravilna prehrana u ko joj mora biti mnogo sirove hrane.

Bolesti organa za disanje

Do sada smo obraivali bolesti srca i krvnog optoka i bolesti krvi, a sada emo razmotriti jo i bolesti organa za disanje, jer meu njima postoji neposredna funkcionalna veza. Nor malni rad srca i krvnog optoka i opskrba tkiva kisikom te odvoenje ugljinog dioksida (unutranje disanje) neposredno ovise o radu organa za disanje (vanjsko disanje). Mnoge bolesti organa za disanje laik povezuje s izrazima prehlada i katar, lako se takvo shvaanje moe prihvatiti samo uvjetno, ipak je potrebno da se podrobnije upoznamo s ta dva izraza. Ako razumijemo to znae, lake emo izbjei nesporazume te lake sprijeiti i lijeiti neke bolesti organa za disanje. Takozvane prehlade i mnoge druge bolesti organa za disanje najee su bolesti uope. Koliko god neke bezazleno poinju, toliko ozbiljne mogu biti njihove posljedice ako se pacijent ne ponaa odgovarajue ili mu obrambena sposobnost organizma nije zadovoljavajua. Bolesti se mogu pretvoriti u kronine i potkopati cjelokupnu obrambenu sposobnost organizma te pripremiti povoljno tlo za druge bolesti.

Hunjavica (kijavica) lokalna, prehlada zahvati cijeli organizam. Vanjski znaci za tp su: osim lokalnih pojava veinom se pojavi i vruica, gubljenje teka, opi osjeaj slabosti i gubljenje volje za rad. Mnogi ljudi povezuju - i to ne neopravda no - pojam prehlade i sa sudjelovanjem ne kih uzronika bolesti. Tomu dodajemo da su tek oteena koa i sluznica dobra pod loga za razne uzronike bolesti. Zdrava koa ili sluznica veinom unite uzronike boles ti, a da ovjek ne oboli. Ali im pone bo lest, vidimo da se izmeu organizma i uz ronika bolesti, te njihovih otrovnih produ kata zametnula borba. Ako pobijedi organi zam, znai da je prehlada prevladana; a ako organizam izgubi bitku moe se raz viti kronino oboljenje, ili nastanu trajna oteenja. Ako elimo razumjeti kako se odvija pre hlada, pokuajmo utvrditi zato s koom obolijevaju i sluznice. Kao to smo upravo vidjeli, odreeni predjeli koe su sa svojim djelovanjem neposredno povezani s odree nim organima. Tako su, na primjer, s koom na nozi do koljena u tijesnom meusobnom odnosu organi male zdjelice, dakle mjehur, jajnici, a iznad zdjelice bubrezi, i dalje nosna sluznica i sluznica sinusnih upljina. Tako moemo razumjeti da mokre noge mogu uzrokovati upalu mjehura ili kijavicu. Ako su mokri drugi dijelovi tijela a noge suhe, obino neemo kihati. Poznato je i da se ka tar enskih organa ne izlijei dok su noge rashlaene. Posebno je vano znati i da je koa ruku i gornjeg dijela tijela na isti nain povezana s organima u prsnom kou (srce, plua). Katar Kao posljedica prehlade pojavi se katar ili upala sluznice. Rije katar je grka i znai tei dolje. Naime, za katar je karakteristi no i to da se iz sluznica izluuju vee ko liine sluzi i tekuine nego inae. Po tome se prehlada u biti jednako manifestira kod svih sluznica, bez obzira na to je li rije o kataru nosne sluznice ili o kataru sluznice nekoga drugog organa koji je takoer pokriven

325 sluznicom, na primjer eluca, crijeva, mok ranog mjehura, spolnog organa ili oka. U spreavanju i lijeenju svih prehlada ja anje organizma ima vrlo vanu ulogu.

Jaanje organizma
Pod jaanjem organizma (ovrivanjem) Kneipp je mislio ne samo na borbu protiv slabljenja (omekavanja) i neotpornost u vezi s toplim i hladnim podraajima, nego i na jaanje koje bi ovjeka ovrslo tako da postane to prilagodljiviji i to sposobniji za rad. Zato je jaanje svrha svih Kneippovib mjera. Uvijek nanovo treba sve ive snage organizma, fizike i psihike, treningom ja ati i ojaati. Samo tako se moe postii do bro zdravlje. To naelo posebno vrijedi za prevladavanje sklonosti opim prehladama i mnogim prehladama dinih putova. Smjer nice za takvo jaanje i usavravanje organiz ma dao je Sebastian Kneipp govorei o aktiv noj njezi zdravlja.

Prehlada
Nema tonog i besprijekornog medicinskog opisa izraza prehlada, iako praktino nema sumnje o tome da prehlada postoji. Stoga emo odmah pokuati objasniti kako je prehlade shvaao Kneipp sa svog prakti no primjenljivog stajalita. Prema tom Kneippovu shvaanju sve bo lesti imaju manje-vie zajedniko ishodite slabe ivotne snage organizma (znai da sla bi priroda). 1 prehlade su u poetku po sljedica slabosti organizma; poinju tako to koa i sluznica ne reagiraju fizioloki na toplotne podraaje u okviru fiziolokih gra nica, to znai da ne reagiraju normalno. To znai da se prehladimo prije svega putem koe. Ona sa svojim raznim zadaa ma ima presudnu ulogu u reguliranju tjeles ne topline. Organizam toplokrvnih ivih bia ima regulacijske mehanizme uz pomo kojih osi gurava uvijek istu tjelesnu temperaturu. U mozgu je posebno sredite za toplinu. Orga nizam moe svoju osnovnu tjelesnu tempe raturu (koja kod ovjeka iznosi prosjeno 37C) podesiti i nekim regulacijskim meha nizmima u koi i podeavanjem metaboliz ma (izmjene tvari). Cijeli niz udesno me usobno povezanih zbivanja sudjeluje pri promjenama ila koje izvana vidimo kao to e za primjer biti opisano u narednom stavku.

Ako snaan podraaj hladnoe ili topline iznenada zahvati kou, ile se suze, koa problijedi, postane hladna i najei se. Tek nakon nekog vremena koa postane jarko crvena i dobro prokrvljena. Oba zbivanja, suavanje i dobra prokrvljenost koja slijedi, zn-ie vrlo osmiljenu obranu. Prva zadaa je sprijeiti prodor hladnoe ili vruine u di jelove tkiva koji lee dublje i odrati stalnu tjelesnu temperaturu. A ako koa na ta zbi vanja reagira bolom, zato to je moda neotporna, ili iz drugih razloga, ili je podra aj hladnoe preotar i traje predugo, ile se ne promijene kao to smo opisali. Ne mogu se rairiti koliko bi trebalo jer su malo ome tene. Krv kola po koi polako. Zaustavlja se, ima sve manje kisika, gubi svoju karakteris tinu svjetlocrvenu boju i postaje tamnoplava. Budui da ile i krv koja nema dovoljno kisika ne mogu pravilno reagirati, koa se rashladi, postane modrocrvena, i ne sprea va tetnoj hladnoi prodor u unutranjost organizma. Sva ta zbivanja potvruju da je poremeeno mnogostrano djelovanje koe. Tako je meu ostalim zahvaena i njezina sposobnost izluivanja. Koa moe gotovo potpuno prestati disati, kako to nazivaju stariji; to znai: kroz kou ne prolazi uobi ajenih 900 do 1500 grama otpadnih tvari na dan nego mnogo manje. Druga posljedi ca je pogoranje krvi i sokova (prema Kneip pu). Jo je jedna posljedica: prividno samo

Hunjavica (kijavica)
Skoro sve hunjavice su posljedica kapljine zaraze uzronicima bolesti koji su veinom virusi razliitih vrsta Poetak hunjavice obino izazovu mokre noge; kao to smo ve istakli postoji tijesna refleksna veza izmeu koe na nogama do koljena i nosne sluznice te sluznice u nosno-drijelnoj upljini. Inkubacija obino traje 24 do 72 sata; nakon nje se najprije u nosno-drijelnom prostoru osjeti neko kakljanje i draenje koje svrbi, koje natjeruje na kihanje, bolesnik osjea i blagi pritisak u glavi, a ponekad se upali i spojnica oka i izluuje se previe suza. Nosna sluznica nabrekne i iz nje se ponu izluivati vee koliine te kuine, jer lijezde u nosnoj sluznici pretje rano djeluju. Disanje kroz nos je oteano, ovjek se uope ne osjea dobro. Za vrijeme spavanja zaustavlja se prekomjerno izlui vanje tekuine, iako je sluznica i dalje na brekla. Posebnu brigu treba posvetiti hunjavici kod dojenadi, jer oteano disanje kroz nos ometa sisanje, a s tim i prehranjivanje. Kod

326 dojeneta se kao posljedica hunjavice mogu razviti teka oboljenja. Kako treba postupiti u sluaju hunjavi ce? Ako polazimo od spoznaje- tla hunjavica nije samo obino oboljenje nosne sluznice, nego da je ope oboljenje, moramo pokuati obrambene snage organizma ojaati tako da po mogunosti bolest ve u zaetku zatremo. Ako su nam hladna stopala, moramo ih pokuati ugrijati kupeljima s rastuom tem peraturom vode ili izmjeninim kupeljima. Time nerijetko moemo Ve na poetku za ustaviti hunjavicu. Ali ako je hunjavica ve jako uznapredovala, najbolje e pomoi mje re koje poveavaju znojenje; pri tome svatko mora znati svoju mjeru, odnosno koja ogra nienja mu namee srce i krvni optok. Pre ma Kneippu trebalo bi da se znojenjem izlue tetne tvari i tako odmah pobolja smanjeno disanje koe i s njim povezano slabljenje krvi i sokova. Ako to uspije, ovjek se od mah bolje osjea, a time se smanjuje i hunja vica. Za znojenje dolaze u obzir ove mjere: serijsko kvaenje (hladno samo ako je koa uistinu topla inae samo toplo), kupelji s rastuom temperaturom vode za stopala ili polukupelji s rastuom temperaturom vode s dodatkom ulja od jele ili eukaliptusa ili paprene metvice, a dolaze u obzir i povoji za znojenje. Tko ima hunjavicu mora vo diti rauna i o prehrani. Eksperimentalna istraivanja jo nisu potpuno protumaila koliko je djelotvoran C vitamin, ali u praksi se potvrdio. Budui da C vitamina ima u preteno svim vrstama svjeega lis natog i korjenastog povra, u nekim plo dovima (rakitnjak), u agrumima (narana, limun, grejpfrut), a i u jabukama, treba uivati to vie voa i povra i u sluaju hunjavice.

Bolesti organa za disanje nosa (oene), to je posljedica teke upale nosne sluznice; u krajnjem sluaju sluznica moe i potpuno odumrijeti. Pri upali nosne sluznice se na istanjenoj sluznici stvaraju kraste koje imaju neprijatan miris, i koje mogu biti vrlo tegobne za bolesnika i nje govu okolinu. L' svim sluajevima lijee nja oene, uz mjere za oprezno jaanje or ganizma dolazi u obzir i ispiranje blagim ajem od preslice ili kadulje a i slana voda. U nekim se sluajevima ne mogu izbjei operativni zahvati i antibiotici. Oboljenje sinusnih upljina o k o nosa Oboljenje sinusnih upljina oko nosa (sinu sitis) moe se pojaviti kao posljedica hunja vice ili bez nje, kao oboljenje prije svega eonih i eljusnih sinusa, a rjee i kao ob oljenje sinusa (upljina) u klinastoj i sitastoj kosti. I ta oboljenja mogu biti akutna ili kroni na. T o k bolesti Iz nosa se cijedi gnojni iscjedak, disanje kroz nos je oteano, bolesnika boli iznad obolje lih upljina, iznad tih mjesta mogu se poja viti i otekline koje su takoer bolne; ako oboli eljusna upljina obole i zubi, obolje nje prati vruica, i ovjek se openito sla bije osjea. Navedeni znaci nisu uvijek iz raeni. Nerijetko tek lijenik otkrije obo ljele upljine oko nosa, i to sluajno, kad trai gnojna arita. Lijeenje Lijeenje ne moemo ograniiti samo na lokalne mjere koje propie lijenik, nego ono mora obuhvatiti i ope prirodno lije enje. Zbog refleksne povezanosti izmeu nosno-drijelne upljine i upljina oko nosa i nogu, za lijeenje treba uvijek uzeti u obzir i izmjenine kupelji za stopala, ku pelji s rastuom temperaturom vode za stopala, a i povoje i zamotaje koje ne smi jemo zaboraviti. Nerijetko treba posegnuti i za lijekovima i operativnim lijeenjem.

Bolesti grkljana

327

Bolesti grkljana
Bolesti grkljana veinom uzrokuju bakterije ili virusi, a mogu biti akutne ili kronine. Upala grkljana (laryngitis) Upala grkljana ili laringitis veinom se po javljuje kao nastavak katara nosne ili drijelne sluznice ili kao popratna bolest pri dru gim oboljenjima, na primjer pri gripi, upali bronhija, malim boginjama, arlahu i dru gim bolestima, a esto i kao posljedica udi sanja tvari koje podrauju organe za disanje. Za upalu grkljana karakteristini su ovi zna ci: promuklost, gubljenje glasa, muno kaljanje i peckava bol u grlu. Uz posebne mje re koje propie lijenik, u lijeenje treba uk ljuiti i opseno ope prirodno lijeenje. Os novna uloga u tome pripada mjerama za iz azivanje i pospjeenje znojenja: kupelji za stopala s rastuom temperaturom vode, ku pelji u sjedeem poloaju s rastuom tempe raturom vode uz dodatak ulja od jele, euka liptusa i paprene metvice, povoji i zamotaji. Pomae i povoj na vrat, koji treba da bude hladan i s vodom i octom ili topao s dodat kom uvarka od trina od sijena, dalje prepo ruujemo parne kupelji za glavu s dodat kom ulja od eukaliptusa i ulja paprene met vice ili ulja od kamilice. Bolesnik mora po ivati u postelji, ne smije govoriti, mora do bivati dovoljne koliine C vitamina. Poseb no preporuujemo napitak s medom (2 li ice meda na pola litra vrele vode, a kad se toliko ohladi da se moe piti, dodajemo i sok od jednog limuna), a i aj protiv kalja (vidi pod Kronini katar dunika). promuklost i kaljanje, a prati ih oslabljenje glasnica; uz to se izbacuje zrela sluz, a u vra tu je neprijatan osjeaj kao da je u njemu neko strano tijelo. Lijeenje Najprije treba ako je mogue ukloniti uzroke bolesti. Inae naelno treba poseg nuti za svim mjerama lokalnog i opeg lije enja te postupcima za akutnu upalu. Pre poruuje se i kura za ope jaanje. Oboljenje glasnica Oboljenje glasnica je veinom jednostrano i moe biti posljedica upala, prehlada, preoptereenosti, upale ivaca, pritiska na ivce ili posljedica i izraz histerije. Glavni znak je trajna promuklost, a ona nas natjera da se paljivije pregledamo i utvrdimo to je. Uz lijeenje koje propisuje i kojim ruko vodi lijenik, treba ukljuiti i sve mogu nosti navedene za upalu grkljana. G r g l a s n i c a (laryngospasmus) Gr unutranje muskulature grkljana ili gr glasnica, laringospazam, naglo je suavanje otvora izmeu glasnica i pojavljuje se pogo tovu kod psihiki labilne djece nakon te kog razdraenja, koje je posljedica vike, dre ke ili nedovoljnog rada paratireoidnih lijez da. Uzrokuje ga i nedostatak kalcija, zbog ega isto kao i u sluaju tetanije nastaju gr evi u skeletnim miiima. Gr unutranje muskulature grkljana moe se pojaviti i zbog ozljede sluznice grkljana ako, na pri mjer, progutamo riblju kost, moe teko ometati disanje, stvara osjeaj guenja, do vodi do nesvijesti i lice pomodri. Tee po sljedice su rijetke, jer takvi napadi sami pre staju ve nakon nekoliko sekunda. Lijeenje Akutni sluajevi se lijee tako da bolesnika uspravimo, polijevamo mu lice hladnom vodom ili stavljamo hladne komprese na grkljan. Osim toga lokalnog postupka treba se pobrinuti za dosljedno ope prirodno lijee-

Kronina upala grkljana

(laryngitis chronica) Kronina upala grkljana ili kronini laringi tis razvije se od neizlijeene akutne upale grkljana ili uslijed preoptereenja grkljana govorom, suhoga, pranjavog zraka, plino va, dima, zloupotrebe nikotina i drugoga. Znaci bolesti nisu tako izraziti kao u slu aju akutne upale. Glavni znaci su trajna

Kronina hunjavica
Kronina hunjavica se razvija ako se obina hunjavica ne izlijei, ili ako je uzrokuje pra ina, plinovi, dim ili neto drugo. Kronina hunjavica moe dovesti do trajne nabreklosti nosne sluznice, do neprijatnog zadaha iz

328 nje koje obuhvaa i davanje D vitamina i kalcija U p a l a d u n i k a (tracheitis) Upala dunika (traheitis) veinom je nasta vak upale nosne i drijelne upljine. Virusna infekcija ima znake karakteristine za katar grkljana, a uz to nastupa i uporno i bolno podraavanje na kaalj i osjeaj da je dunik ozlijeen. Katar se iz dunika esto nastavlja u bronhije i onda je povezan s bronhijalnim katarom. Bronhijali k a t a r ili b r o n h i t i s Bronhitis je upala sluznice u bronhijama. Pojava katara nije uvijek burna, niti se uvi jek ope stanje bitnije pogora, ali kod starih ljudi i male djece ova pojava moe biti vrlo teka i ak po ivot opasna. Stoga u sluaju ove bolesti, uz ope prirodno lijeenje koje je navedeno u vezi s hunjavicom i katarom grkljana, umjesto povoja i zamotaja za zno jenje preporuujemo povoj na prsa s dodat kom goruiinog brana, ali koji smije ostati na prsima samo 15 do 20 minuta. Kronini bronhijalni katar Kronini bronhijalni katar ili bronhitis mo emo smatrati tipinim katarom za sve di ne putove. Kronino ne znai ve od poetka neiz ljeivo. Neka bolest postaje kronina tek na kon to je organizam ne uspije prevladati dok je jo bila akutna. To se moe dogoditi ako su obrambene snage organizma ve od poetka preslabe ili je uzrok prejak ili pred ugo traje. Kronino oboljenje je zapravo slab kompromis izmeu organizma i obolje nja. Ako kronino stanje traje predugo, na organu nastaju oteenja koja vie nije mo gue uvijek izlijeiti. Razumije se da treba uiniti sve da se to ne dogodi. Kako emo to uiniti, saznat emo u vezi s kroninim bronhijalnim katarom. Prva svrha lijeenja je poveanje ob rambenih snaga organizma Postii emo je ako sve obrambene snage organizma siste matski potiemo. Poinjemo izmijenjenom

Bolesti o r g a n a za d i s a n j e prehranom koja mora obuhvaati nekoli ko dana gladovanja uz vone sokove, vo nu kuru ili dane sa sirovom hranom. Tek onda polako prelazimo na osnovnu pri rodnu ili punovrijednu hranu. Tu hranu iznutra potpomaemo i dopunjujemo od govarajuim ljekovitim biljkama, od kojih spominjemo: 1. Biljke koje pospjeuju izluivanje sluzi: a) ljubica mirisna (Viola odorata), b) obina saponjaa (Saponaria officina lis), c) jagorika (Primula officinalis), d) gorki krstuak (Polygala amara), e) ani (Pimpinella anisum) f) komora (Foeniculum vulgare) 2. Biljke koje ublaavaju kaalj (veinom sredstva za iskaljavanje u kojima ima sluzi): a) sljez, bijeli, ajbi (Althaea officinalis), b) trandovilje (Althaea rosea), c) podbijel (Tussilago farfara), d) trputac (Plantago lanceolata), e) crni sljez (Malva sylvestris), f) timijan (Thymus vulgaris), g) majina duica (Thymus serpyllum), h) divlji lan (Linum catharticum). Izvana djelujemo odgovarajuim postup cima s vodom. Ovisno o tome to organi zam moe podnijeti, primjenjujemo kvae nja, povoje, kupelji, parne kupelji i polijeva nja. Za kronine katare je najbolje da najpri je ponemo dovoditi toplinu. U tu svrhu dobro dou vrui povoji s ljekovitim biljem (na primjer povoj na prsa s trinama od si jena) ili vrui zamotaji (na primjer kaa od krumpira ili vreica s trinama od sijena), djelomine kupelji s rastuom temperatu rom vode (na primjer kupelj s rastuom temperaturom vode za stopala, kupelj s ras tuom temperaturom vode za ruke s dodat kom ekstrakta od smreke, polukupelj s ras tuom temperaturom vode ili troetvrtinska kupelj). Ako pacijentove snage doputaju, moe mo vrlo dobro ukljuiti i parne kupelji za lice i glavu, pa ak i cjelokupne parne ku pelji mogu vrlo uspjeno pomoi. Od isto

Gripa toplih postupaka polako prelazimo na iz mjenine, a zatim na potpuno hladne; svrha je ope jaanje. Ovrsnuo organizam najbo lje je jamstvo da se bolest nee povratiti. Upravo to to se bolest vraa uzrokuje kro nini katar. Jasno je da ne smijemo zanema riti ni ivotne podraaje kao to su zrak, svjetlost, gibanje i odmor. Treba izbjei i sve tetne utjecaje kao to su dim, alkohol, rad u pranjavim pogonima i slino. Iako sub jektivne tegobe pri kroninom kataru nisu tako izrazite kao akutne, ipak mogu jako smanjiti ovjekovu sposobnost i bitno mu za gorati ivot. Stoga treba uiniti sve da to prije izlijeimo kronini katar. Nerijetko je li jeenje teka kunja za bolesnika i lijenika Ali ako je bolesnikovo strpljenje upornije od obo ljenja, uvijek se moe raunati na uspjeh. Proirenje bronhija Proirenje bronhija ili bronhektazija je bo lest koja nastaje ako se bronhijalni katar ili/i druga upala u pluima ne izlijee usprkos svim zahvatima. Bolest je kronina, a prepo znamo je po vreasto ili cjevasto rairenim srednje velikim i malim bronhijama. Iskaljak je vrlo obilan, puna su ga usta to znai da naleti kalja mogu bez velikih te koa izbaciti tolike koliine gnojnog ispljuv ka iz proirenih bronhija. Ako iskaljak cije loga dana ostavimo u ai, vidjet emo da e se nataloiti u tri sloja na dnu je gnoj u obliku ulupanog vrhnja, u sredini mutno te ku, a gore sluzav. U toku dugotrajne boles ti koja je esto bez ikakve vruice lanci na prstima odebljaju kao kijae (bubnjarski pr sti) a nokti postanu nalik staklu na satu. Daljnje posljedice bronhektazije jesu kroni ne promjene drugih organa na primjer bu brega, jetre, crijeva, plua s ponovljenom upalom plunih renjeva, plunim apscesima, krvavim kaljem i drugim. Lijeenje U poetku su potrebne upravo specifine mjere, meu ostalim i specifino leanje koje pomae pacijentu da se najbolje iskaIjava, a u nudi ak i operativni zahvati. Ina e, za primjenu stoje na raspolaganju prirod

329 ni ivotni ljekoviti podraaji koje treba pri lagoditi pojedincima a meu kojima su po sebno: inhaliranje odgovarajuih lijekova, parne kupelji za glavu s dodatkom ulja od eukaliptusa ili paprene metvice i planinskog bora i aj kao za kronini bronhijalni katar. G r i p a (influenza) Gripa ili influenca je bolest koju meu broj nim bolestima prehlade nije lako prepoznati ukoliko nije u pitanju epidemija gripe, jer tada od te bolesti obolijeva vrlo mnogo lju di. Poznajemo vie vrsta virusa koji uzroku ju gripu i koji se esto pojavljuju istovreme no s drugim uzronicima bolesti, kao to su na primjer bakterije. R^likujemo viruse tipa A, B i C. Najblai oblik je obino C. Uslijed razliitih virusa imamo mnogo tekoa s preventivnim cijepljenjem protiv potpuno odreenog uzronika, jer ne znamo mnogo ranije koji e se pojaviti. Cjepivo koje djeluje istovremeno protiv razliitih virusa naprav ljeno je tek nedavno. Tipina gripa poinje iznenada nakon in kubacije koja traje od 1 do 4 dana. Prepo znajemo je po visokoj vruici groznici, op oj slabosti, kaljanju, hunjavici, bolovima u krsnom predjelu i zglobovima te prilino tekom osjeaju ope bolnosti. Ako nema komplikacija kao to su na primjer oboljenje upljina oko nosa, upala srednjeg uha, gnoj ni bronhitis i upala plua, vruica se obino spusti ve nakon tri dana. Zbog ope sla bosti organizma potrebno se nakon gripe prilino dugo dobro uvati, a esta poslje dica je oslabljen krvni optok i sklonost pre niskom krvnom tlaku. Lijeenje Treba poivati u postelji, gladovati uz vo ne sokove i napitak s medom, vrui aj od podbijela, ili aj od jednakih dijelova divizme i estoslavice, ili lipov aj, ili aj od baz ge koji zasladimo medom (vidi: Ljekovite biljke). Lijeenje prema Kneippu Serijsko kvaenje, o kojemu je Kneipp rekao: Tako ozloglaenu gripu koja se jo iri a ljudskom rodu je nanijela ve toliko uasa i

330 odnijela ve tisue rtava, moemo lako iz lijeiti samim kvaenjem. U toku osam do dvanaest sati moramo svakog sata ustati iz postelje i vrlo brzo se okvasiti, tako da se nakon drugog ili treeg kvaenja pojavi jako znojenje. Zatim nastavljamo kvaenje sve dok ne nestane vruica i bolesnik je za osam do dvanaest sati potpuno zdrav. U obzir dolaze i povoji za znojenje. Medu njima kratki povoj ili troetvrtinski zamo taj sa solju (hladan) ili s trinama od sijena (topao), ili djelomine kupelji s rastuom temperaturom vode u postelji ili pokraj nje. U tekim sluajevima ne moemo iz bjei lijekove koji tite krvni optok i dru geH r i p a v a c (pertussis) Hripavac (magarei kaalj) jako je zarazna bolest organa za disanje. Uzrokuje ga bakte rija koja se iri kapljinim putem od zarae ne osobe. Inkubacija: 7 do 14 dana. Najee obolijevaju djeca, a naroito naj mlaa, do dvije godine. Znaci bolesti: napadi kalja koji zavravaju hripanjem kad bolesnik konano udahne. Prije pojave hripavca bolesnika obino mue pritajeni katari s hunjavicom, kihanjem, suzama, gubljenjem teka i nonim na padima suhoga kalja. Tek nakon deset do etrnaest dana pojave se tipini napadi hri pavca koji se sastoje od 5 do 15 naleta ka lja prije nego to bolesnik moe opet udah nuti. Ti se napadi mogu pojaviti i po pede set puta na dan. S kaljanjem se izluuje ve lika koliina guste sluzi. Nerijetko bolesnik u toku napada i povraa. Otprilike etiri tjedna nakon poetka bolesti smanjuje se uestalost i snaga napada. Lijeenje Hripavac iziskuje specijalno lijeenje koje propisuje i vodi lijenik, a u tekim sluaje vima su potrebni antibiotici i cijepljenje se rumom za imunizaciju. Ope lijeenje: esti manji zalogajii, uzimanje dovoljnih koliina tekuine, soko va za iskaljavanje i napitka s medom.

Bolesti organa za disanje U obzir dolazi kvaenje gornjeg dijela ti jela ili cijelog tijela, a primjenjuje se svaki dan ili svaki drugi dan, to ovisi o bolesni kovoj snazi. Preporuujemo i troetvrtinske kupelji s ekstraktom od smreke, ija poetna temperatura iznosi 35 do 37 C koja se odr ava 8 do 10 minuta, a kupelji se zavravaju temperiranim polijevanjem vodom tempe rature od 22 do 24C. Kasnije, u vrijeme re konvalescencije, preporuujemo 2 do 3 puta na tjedan povoj na prsa s trinama od sijena ili branom od goruice. U p a l a p l u a (pneumonia) Upala plua ili pneumonija je bolest koju uzrokuju razliite vrste bakterija i virusa, a meu bakterijama prije svega takozvani pneumokoki. Dijagnoza i specifino lijee nje spadaju u domenu lijenika specijalista U nastavku dajemo uopeni kratak prikaz dva osnovna oblika upale plua: tipine upale plua i bronhopneumonije. Tipina upala plua Tipina upala plua obino poinje iznena da i bez posebnih prethodnih pojava, s groz nicom i brzim porastom temperature do 40C, ubrzanjem pulsa, 120 na minutu, i te kim opim smetnjama: glavoboljom, povra anjem, probadanjem sa strane u prsnom kou, brim disanjem (30 do 40 udisaja na minutu), tekim disanjem, u poetku neti pinim ispljuvkom s malim koliinama krvi, a od drugog dana nadalje ispljuvak je esto karakteristino rastosme ili potpuno gno jan. Obino znaci bolesti traju 7 do 10 dana ako ih ne lijei lijenik. Zatim se pojavi kri za, ako bolest tee normalno temperatura pada na normalnu nakon jakog znojenja i tegobe popuste. Komplikacije: upala porebrice i otkazi vanje krvnog optoka. Lijeenje Specifino lijeenje: antibiotici, sulfonamidi i lijekovi za krvni optok; moe ih propisati samo lijenik. Ope lijeenje: vidi: Ope lijeenje bronhopneumonije.

Peludna hunjavica Bronhopneumonija Bronhopncumonija je obino posljedica drugih oboljenja, na primjer gripe, bronhiti sa, malih lx>ginja, hripavca i drugih bolesti. Napada pogotovu starije ljude koji su dugo u bolesnikoj postelji i neotpornu dojenad. Cesto se pojavljuje i nakon operacija. Veinom poinje podmuklo s malom vruicom, kaljem i sluzavo gnojnim is pljuvkom. Tok bolesti umnogome ovisi prije svega o opoj otpornosti organizma i o tome koliko je bila teka prethodna bolest. Ope prirodno lijeenje upale plua: lijeenje spada iskljuivo u lijenikovu do menu jer prijeti opasnost od otkazivanja srca i krvnog optoka, zbog ega su oba ob lika upale plua u stvari vrlo opasne bolesti. Moramo s oprezom prii i prirodnom lije enju da ne bismo ometali lijeenje lijekovi ma kao to su sulfonamidi, antibiotici i dru gi. Bolesniku s upalom plua potrebno je vrlo mnogo istog zraka. Zato meu osnov ne zahtjeve prirodnog lijeenja spada pravil no i esto provjetravanje bolesnikove sobe, a najbolje ju je provjetravati kroz susjednu sobu. Stoga je jo i sada, gotovo po svim lje ilitima koja lijee prema prirodnim nae lima, samo po sebi razumljivo lijeenje bo lesnika s upalom plua na otvorenom, na

331 svjeem zraku. Iako kod kue nema uvijek mogunosti da se bolesnik lijei na otvore nom, ipak se dobrom voljom mogu postii veliki uspjesi. Dovoljno je samo navlaiti zrak; najbolje je da u tu svrhu ostavimo da hlapi ulje od eukaliptusa ili planinskog bora Vruicu lijeimo prema osnovnim prirod nim pravilima. U suprotnosti s nekadanjim nazorima koji su prednost davali takozvanoj jakoj hra ni, danas mislimo da je bolje da se bolesnik neko vrijeme uope uzdri od hrane, a za e dajemo mu samo vone sokove ili Kneippov napitak od meda. Sve druge mje re treba prilagoditi pojedinanim sluajevi ma. Ako ve ne pomognu mnogo laka se rijska kvaenja svakih pola sata, posegnimo najprije za povojima i zamotajima koji snia vaju temperaturu; to su prije svega povoj na lea, povoj na listove i bedra. Bolesnika ne smijemo mnogo pomicati tamo-amo, inae moemo uzrokovati otkazivanje krvnog op toka, a to je vrlo opasno zbog preobilja te kuine u pluima. Kasnije, kad se upala smi ri i bolesnik iskaljava, preporuujemo po voj na prsa, prije svega povoj s goruicom i trinama od sijena Ako se kao posljedica upale plua pojavi upala porebrice, dobro je na prsa staviti povoj sa skutom O pojedinim mjerama treba odluiti lijenik.

Alergijske bolesti organa za disanje

Peludna hunjavica Peludna hunjavica ili peludna ili polenska groznica alergijska je bolest (vidi: Alergije), koju uzrokuje cvjetni prah (pelud) trava i nekih stabala. Za nju je karakteristina teka kataralna upala nosne sluznice koja se raz vije u kijavicu, u toku koje se izluuje vrlo mnogo tekuine koja uzrokuje silno kihanje. I spojnica oka je upaljena i crvenkasta. Izlu uje se mnogo suza. Oboljenje prati niska temperatura, glavobolja i ope slabo stanje koje moe bitno utjecati na radnu sposob nost. Sklonost alergijama je nasljedno uvje tovana, a s psihikim optereenjima moe se razviti u bolest. Lijeenje Treba izbjegavati travu koja cvjeta i stabla u cvatu, treba se zadravati uz more ili u drugim odgovarajuim klimama ako je mo gue. Osjetljivost smanjujemo injekcijama peludnog ekstrakta. Dodavanjem kalcija smanjuje se osjetljivost vegetativnog ivev lja, a isto tako i nekim drugim lijekovima i prirodnim opim lijeenjem, a posebno su preporuljivi razliiti izmjenini postupci Kneippove hidroterapije.

332 Bronhijalna astma (asthma bronchiale) Bronhijalna astma ili sipnja teko je disanje povezano s kaljanjem i ispljuvkom gue sluzi; kaljanje je povezano s piskavim utanjem, to ponekad ujemo ve izdaleka. Zbog pomanjkanja kisika u krvi ruke i noge pomodre i veinom su hladne, a u tekim sluajevima pomodri i lice, pogo tovu usne. Bolesnik vrlo teko die zbog gra miia u malim bronhijama i zbog izluivanja guste sluzi. Zbog tekog disanja astmatiarima je pri udisanju prsna upljina i prsni ko u po loaju za koji su karakteristini duboko sputen oit i prema gore podignuta rame na. Pomoni dini miii, posebno obrta glave, jako iskoe. Bronhijalna astma je alergijska bolest isto kao i peludna hunjavica i koprivnjaa. Tek vrlo rijetko astmu uzrokuju druge okolnosti, kao to su na primjer poremeaji prokrvljavanja mozga (dinog sredita), unutarnje depresije i drugo. Sklonost toj bolesti je es to nasljedno uvjetovana. Napade izazove prerazdraeni ivac (vagus) koji spada u ve getativno ivevlje. Astmu mogu uzrokova ti i male koliine alergogenih tvari i u vrlo razrijeenom obliku: cvjetni prah, ivotinj ske dlake, perje u postelji, tapete, brano, neke namirnice i drugo. Napade mogu pokrenuti i psihiki uzroci. Lijeenje U lijeenju astme treba razlikovati dva stup nja: a) akutni napad astme traje vrlo kratko, iako moe trajati i dulje, satima. Smiru jemo ga lijekovima koje propisuje lije nik. Napade moemo dodatno olakava ti kupeljima s rastuom temperaturom vode za ruke ili za stopala, a pomae i oblog s goruiinim branom koji dri mo na leima ili prsima najdulje 20 mi nuta; b) izmeu dva astmatina napada tre ba briljivo traiti uzrok zbog kojega je dolo do napada. Mnogo emo pomoi bolesniku ako ga uzmognemo napraviti

Bolesti organa za disanje neosjetljivim na tvar na koju je inae os jetljiv. Psihoterapeut mora lijeiti psihi ke inioce koji pokreu napad astme. Greve bronhijalnih miia i nadutost plua, koji su veinom posljedica astme, pokuavamo sprijeiti sistematskim vje bama disanja. Posebnu panju treba po svetiti dubokom izdisanju. Kad je u pi tanju emfizem, dolaze u obzir i polijeva nja prsa i gornjeg dijela tijela. Uvijek treba voditi rauna da pacijent ivi prirodno i primjenjivati pojedincima prilagoene prirodne ljekovite podraaje.

U p a l a porebrice lc ovise o koliini izljeva. Probadanja sa strana i bolovi u predjelu rebara esto pro u kad tekuina ue izmeu obaju listova porebrice. Ali bolovi mogu i ostati i osjeti mo ih u ramenu oboljele strane. Za razliku od toga poveavaju se podraaji na kaalj, vruica, pritisak u prsima i osjeaj bolnosti. To dolazi posebno do izraaja ako se vlana upala pretvori u gnojnu. L i j e e n j e u p a l e porebrice Suhu upalu obino lijeimo opim prirod nim i lokalnim lijeenjem. Lokalno lijeenje obuhvaa prije svega one postupke kojima

333

se na kou djeluje tako da ona odvodi toplinu, kao na primjer povoj na prsa s goruiinim branom, povoj na prsa sa skutom, vreica s trinama od sijena, utrljavanje i drugo. I za vlanu i gnojnu upalu porebrice vri jedi da treba najprije odstraniti uzroke, ako se ikako moe. U nudi su potrebne punkcije izljeva, antibiotici, sulfonamidi i drugi lijekovi. Za svaku upalu porebrice preporuujemo prilikama i pojedincima prilagoene mjere u vezi s opim prirodnim lijeenjem.

Spazmatini bronhitis
Spazmatini bronhitis v bolest srodna ast mi. Prepoznajemo ga ;-o munom kalju, neznatnoj koliini sluzavog ispljuvka i pore meaju disanja, ali pri tomu bolesnik ima dovoljno zraka. Cesto se - pogotovu kod male djece - pojavljuje kao posljedica aler gine preosjetljivosti na neke namirnice i pokazuje se u obliku karakteristinog ekce ma ili krasta. Kod dojenadi se ta bolest moe razviti iz prethodne infekcije. Lijeenje Uz lijekove koje propie lijenik moramo uzeti u obzir i prirodno ope lijeenje. Po sebno su preporuljivi povoji na prsa pri pravljeni s goruiinim branom.

Upala porebrice
Upala porebrice ili pleuritis pojavljuje se u dva oblika: a) suha upala porebrice Poinje kao posljedica upale plua, plu ne tuberkuloze i drugih plunih bolesti. Cesto je prethodnica vlane upale po rebrice. b) vlana (vodena) upala porebrice Ta upala moe biti gnojna ili vodena. Nerijetko je posljedica plune tuberkulo ze ili je uzrokuju reumatine upale. Gnojni oblik upale obino se razvije za vrijeme upale plua. Tok bolesti Suhu upalu esto prate kaalj i probadanja sa strana grudnog koa. Tegobe vlane upa-

 i v a n e s m e t n j e e l u c a i crijeva

335 voljne njege zuba i usta, posebno kod gnjilosti zuba i paroontoze, kronine gnojne upale krajnika, upala eluane sluznice, bronhektazijc, tuberkuloze i tlrugo. Bolesti j e d n j a k a Razlikujemo funkcionalne i organske boles ti jednjaka. Grevi se pojavljuju ako se jed njak proiri, jer se gre miii na mjestu ulaska jednjaka u eludac (kardija). Grevi su vrlo esti u sluaju ivanih i psihikih ]x>remeaja, i u tom sluaju su funkcionalni. Uzrokuju neprijatan pritisak iza dunik a a esto i tipini osjeaj kat) da u jednjaku ima mo okruglicu (globus hystericus). Ali gre ve mogu uzrokovati i upale i nabrekline. U tom sluaju govorimo 0 organskim poreme ajima. Smetnje pri gutanju mogu biti po sljedica oiljaka koji ostaju nakon gnojnih upala i opeklina, a i akt) progutamo neko strano tijelo. Najee gutamo ova strana ti jela: kost, riblje drae, tvre komadie mesa i drugo. Akt) je ikako mogue, treba tla li jenik odstrani ta tijela. V r e a s t a proirenja j e d n j a k a (divert ikuli) To su vreasta proirenja jednjaka prema van, koja mogu postati vrlo velika. Susree mo ih pogotovu kod starijih mukaraca. I' njima se mogu zaustaviti veliki komadi vr ste hrane, a zatim se izbacuju obino kroz usta. Proirenja mogu uzrokovati velike smetnje pri gutanju. im neto pojedemo, moramo ponekad odmah povraati. Uzroci: uroena slabost miia jednjaka, greke u razvoju, male ranice i grevi.

Bolesti probavnih organa

Bolesti eluca i crijeva, jetre i unog mjehura postale su sa svojim neprijatnim i esto oz biljnim posljedicama prava napast za dananjeg ovjeka. Za mnoge ljude nije normalno dje lovanje svih dijelova probavnih organa samo po sebi razumljivo kao to bi trebalo biti. Mno gi uzroci nedovoljnog ili pogrenog djelovanja ili ozbiljnih bolesti nisu neizbjeni niti su slu ajni, nego smo sami krivi za njih. Cesto se pojavljuju i zbog nae nepromiljenosti ili udob nosti, pogrene prehrane; ona je mnogo puta posljedica toga to ne poznajemo najjednostav nije osnove zdrave prehrane, a esto su bolesti i posljedica loih navika u prehrani. I u ovom poglavlju elimo dati neke korisne naznake kao pomo da se zatitimo od iz vanredno brojnih bolesti eluca, crijeva, jetre i unog mjehura, a da u sluaju bolesti znamo pravilno postupiti. Opis ovih bolesti ne moe zamijeniti lijenika, ali se njime eli postii da ono to lijenik propie bolje razumijemo i osmiljeno postupamo. To je nuno jer bolesnik mora i sam ak tivno sudjelovati u svom lijeenju. Bez aktivne brige za zdravlje i aktivnog njegovanja zdrav lja ipak je teko bolesti spreavati ili bolesti i tegobe prevladavati i izlijeiti ih. 1 u ovom poglavlju emo se drati samo najhitnijega iako emo uvijek nanovo upozoravati na pojedine stvari koje obraujemo na drugim mjestima.

K r o n i n a u p a l a z u b n o g leita Kronina upala zubnog leita (parodonto za) danas je \ rio rairena. Po pravilu se po javljuje s manjim upalama, ali zbog hrane, bakterija i zubnog kamenca koji se sakuplja ju u depu desni nastaje gnojenje. Desni se povlae otl zuba te se pokae zubni korijen, zubni vrat postaje osjetljiv na dodir, na pro mjenu topline i na slatko. Ako se obolje nje ne lijei, oboljeli zubi se rasklimaju i lako ispadaju jer oboli i eljusna kost koja ih okruuje. I parodontoza se razvija kao posljedica nepravilne prehrane pretjerano |x>lx>ljanom hranom koja jc meka i u kojoj nema \itamina. Bolesti esto doprinosi i naslijee na slalx)st i neotpornost desni i eljusti. Pa rodontoza moe biti i posljedica nekoga op eg oboljenja; tako se na primjer, meu os talim, javlja i pri infekcijama eluanog i cri jevnog kanala i kroninom zatvoru, a i pri
bolestima metabolizma kao to su eerna

Bolesti usne upljine

Bolesti zuba, desni i usne sluznice vrlo su esto uzrok oboljenja probavnih organa. Gnjilost z u b a (caries) Gnjilost ili karijes vrlo je esta bolest zuba. Gotovo svi ljudi u civiliziranim zemljama imaju manje ili vie gnjile zube. Bakterije i kiseli produkti vrenja unite caklinu i zubnu kost te imamo gnjilost zuba. Zatim se lako upali meka supstancija zuba (pulpa) a inficira se i kotana okolica zuba; posljedica toga moe biti ak trova nje ili sepsa. Spreavanje i lijeenje Zube moramo neprestano kontrolirati i zu barskim zahvatima ih zatititi. To vrijedi i za mlijene zube. Briljiva njega usta prilino smanjuje raz voj bakterija u ustima i koi djelovanje ki selih produkata vrenja. Zube treba oistiti najmanje dvaput dnevno. Peremo ih do brom zubnom etkom u vodoravnom smje ru i odozgo prema dolje; upotrebljavamo dobru zubnu pastu ili vodice za usta. U hrani obavezno smanjimo koliinu ug ljikohidrata (prije svega tranog eera), a isto tako ograniimo i uivanje raznih slas tica. Time emo sprijeiti stvaranje kiselina i rastvaranje cementa zuba. U hrani treba da bude mnogo svjeeg voa, posebno jabuka i oraha, a i dobrog kruha od punovrijednog brana. U p a l a z u b n o g leita Razlikujemo akutnu (parodontitis) i kroni nu (parodontoza) upalu zubnog leita. A k u t n a u p a l a z u b n o g leita Pri akutnoj upali zubnog leita desni su cr venkaste, blago bolne, natekle, a izluivanje sline je poveano. Na zubnom korijenu se sakuplja zubni kamenac. Lijeenje Zube lijei zubni lijenik. Usta ispiremo ajem od kamilice ili kadulje ili odgovara juim vodicama za usta, a to lijeenje do punjuje vrsto ienje zuba iako esto kr vare desni.

bolest, lx>lesti jetre i drugo. Lijeenje Lijeenje koje provodi zubni lijenik moe mo mnogo potpomoi razumnim i zdravim prirodnim i\ ljenjem, posebno prirodnom prehranom, i akt) odstranimo uzroke. Bolesti jezika, usana i n e p c a Bolesti jezika, usana i nepca esto prate dru ge bolesti. Sve trajne promjene na jeziku, us nama i nepcu mora uvijek pregledati lije nik, jer u protivnom moemo previdjeti te ka oboljenja. Treba uvijek posvetiti dovolj no panje i neprijatnom zadahu iz usta. Moe se pojaviti iz razliitih uzroka: nedo

Bolesti eluca i crijeva

ivane smetnje eluca i crijeva Rije je o funkcionalnom poremeaju, od nosno o smetnjama u radu eluca i crijeva a da se pri tome ne zapaaju nikakve anatom ske promjene organa. Ishodite ovih smetnji je u ivevlju i djelovanju unutranjeg ivo ta. Tumaimo ih povezanou psihikog i fizikog faktora. Ove este ivane smetnje objanjavamo poremeajima u psihikoj ravnotei dana njeg ovjeka nastalim uslijed svakodnevne jurnjave, briga, tjeskobe, neprirodnosti na

336 svim podrujima. Upravo stoga se te smet nje mogu razumjeti ako oboljelog ovjeka uzmemo kao cjelinu i bolest ne shvatimo kao isto organsko oboljenje, bez obzira na to to su u prvom planu prenadraeni elu dac i crijeva. Osim posljedica ivanog i psihikog sta nja, ti poremeaji mogu biti i uslijed dugot rajnih probavnih smetnji, pretjerane upotre be sredstava za uivanje, posebno nikotina i alkohola, a i zloupotrebe sredstava za pospjeenje probave. Tegobe osjeamo kao pritisak i pretrpanost eluca nakon jela, kao uporno podrigivanje, napade bolova, kao eluani i crijevni nemir. Ali bolest moe bid popraena i svim drugim znacima koji se pojavljuju kod ozbiljnijih oboljenja. Stoga lijenik mora utvrditi je li samo rije o ivanim ili drugim ozbiljnijim smetnjama. Za ivane smetnje je karakteristina ovisnost o psihikim dojmovima. U vezi s tim vrlo ne zdravo djeluju strah i jeza, briga i neprirodna aktivnost bez pravog odmora. O tome treba voditi rauna i pri lijeenju. Uz tjelesno lijeenje zranim kupeljima, gimnastikom, masaom, lakim lijeenjem vodom i drugim prirodnim ljekovitim iniocima kojima elimo postii ope jaanje treba poduzimati i psihiko lije enje radi uspostavljanja psihike ravnotee. Svjesna aktivna njega zdravlja vodi i u upor nim sluajevima do uspjeha. Prije nego to prijeemo na pojedina or ganska oboljenja eluca i crijeva, razmotrit emo one znake bolesti (simptome ili sku pine simptoma) s kojima se ee susree mo. Ti znaci su nerijetko tako istaknuti da se doimaju kao samostalne bolesti. Ali i njih moemo pravilno vrednovati, samo ako ih poveemo s cjelokupnim stanjem organiz ma.

Bolesti probavnih organa primjer vruica, poetak tuberkuloze, bu brene bolesti, teki oblici slabokrvnosti; gubljenje teka se pojavljuje i kod ivano i psihiki poremeenih ljudi. Ako su uzroci akutna vruica, greke u prehrani ili akutni probavni poremeaji, tre ba najprije izgladnjeti. Kad taj period zavri, ili ako iz bilo kojeg razloga ne dolazi u ob zir, doputeno je uz prirodnu punovrijednu hranu uzimati i gorko ljekovito bilje jer moe vrlo mnogo pomoi. Ima mnogo biljaka koje zahvaljujui svo jim gorkim tvarima potiu izluivanje elu anog soka i s tim pospjeuju tek. One ne pospjeuju samo izluivanje ui, nego i op enito dobro djeluju. Zato dolaze u obzir i u svim onim sluajevima kad je bolesnik is crpljen uslijed zaraznih bolesti ili kad je gubljenje teka posljedica ivane slabosti ili ope iscrpljenosti. Karakteristino za sve te bolesti jest da lijeenje ljekovitim biljem s gorkim tvarima mora dugo trajati. Dobra strana u vezi s uzimanjem gorkih droga je to ih ima svugdje na raspolaganju u veli kim koliinama K i i c a (Centaurium erythraea) svojim gorkim tvarima jaa eludac i krvni optok u svim sluajevima iscrpljenosti. Ekstrakt kiice je karakteristino gorak i nakon to ga razrijedimo u odnosu 1:3.500. Upotreb ljavamo je prije svega ako je eludac slab, tek nedovoljan a opa iscrpljenost posljedi ca toga. liicu kiice namaemo u alici hladne vode oko 10 sati, zatim aj pijemo u gutljajima, 1 do 2 alice razdijelimo jedna komjerno na cijeli dan. Na vrh noa kiice u praku uzimamo tri puta na dan pola sata prije jela. Sranik (Gentiana lutea) primjer je gorke biljke koja djelotvornost gorke tvari poka zuje i kad je razrijeena u odnosu 1:20.000. I sranik jaa eludac i potie djelovanje os labljenog krvnog optoka. Naroito je pri mjeren ako je u pitanju eluana slabost po vezana s nedovoljnim izluivanjem elua nih sokova, osjeajem punoe, pomanjka njem teka, poremeajima pranjenja eluca, kiselim podrigivanjem i obloenim jezikom.

P o v e a n a kiselost e l u a n o g s o k a Sranik upotrebljavamo i kod svih drugih opih iscrpljenosti pa i slabokrvnosti. aj napravimo od ravno napunjene lii ce droge na 2 alice hladne vode koju ne koliko sati namaemo, a onda 5 minuta ku hamo i nakon 5 minuta procijedimo. Sva kog dana, najbolje je prije jela, popijemo po jedan dugi gutljaj aja od sranika. Sranik u kapima uzimamo po 20 kapi u lici vode tri puta na dan prije jela. Sranik ne bi trebalo upotrebljavati ako je bolesnik sklon krvare njima iz nosa, usta ili eluca ili ako je jako crven u licu. Grica (Menyanthes trifoliata) sadri naj manje gorke tvari (1:1.500) od svih do sada spomenutih gorkih droga. Ali u njoj ima i neto tanina i ne smijemo ga upotrebljavati predugo i u prevelikim koncentracijama jer moe neprijatno podraivati eludac. Grica se upotrebljava prije svega kad je poremee no stvaranje eluane kiseline, bilo da je ima previe ili premalo, dakle pri kiselom pod rigivanju, garavici, pomanjkanju teka, ne dovoljnom pranjenju koje je povezano s neodgovarajuim izluivanjem sokova u e lucu i crijevima. Na alicu vode stavlja se liica droge grice, namae se 10 minuta i popije po jedan dugi gutljaj aja prije jela (ako ima premalo eluane kiseline) ili nakon jela (ako elua ne kiseline ima previe). P e l i n (Artemisia absinthium) biljka je koja se odavno upotrebljava u sluaju elu ane slabosti, pomanjkanja teka, kroninog eluanog katara, nadimanja i kod eluanih i crijevnih greva. Ako je bolesnik podloan eluanim i crijevnim krvarenjima, ne uzi ma se pelin. Na alicu vode stavi se 1 liica pelina, namae 10 do 12 sati u hladnoj vodi, odlije ili pomijea s vrelom vodom i namae jo 5 do 10 minuta prije nego to se procijedi. Pije se po 1 alica aja dnevno, u gutljajima, prije jela! Dobra je mjeavina 30 g pelina 30 g gr ice 20 g paprene metvice 20 g matinjaka

337 Na alicu vode stavlja se po 1 lica mje avine, namae 10 minuta, odlije i pije hlad no u gutljajima (vidi i Weiss: Ljekovito bi lje). P o v e a n a kiselost e l u a n o g s o k a Poveana kiselost eluanog soka (hiperaciditet, prekomjerna koliina solne kiseline u eluanom soku) takoer nije samostalna bolest nego simptom koji treba razmatrati skupa s drugim znacima. Za ovu je bolest karakteristino da u eluanom soku ima previe kiseline. Postoji jo jedna vrst pre komjerne koliine kiseline, ali u kojoj ne dostaje pravi eluani sok. Taj oblik hiperaciditeta nastaje jer se uslijed fermentiranja ugljikohidrata stvara mlijena kiselina. Me utim na ovom mjestu govorimo o pre komjernoj koliini solne kiseline u elua nom soku. Ta bolest moe biti vrlo neugod na s obzirom na razne tegobe koje ju prate. Glavni znaci su osjeaj titanja i peckanja u predjelu eluca, to se obino osjeti 1 do 2 sata nakon jela; daljnji znaci su podrigivanje, garavica, a esto i povraanje. Prilikom lijeenja treba uvijek voditi ra una o uzrocima. Jasno je, razliitim sred stvima moemo za neko vrijeme bolest ub laiti ili ak suzbiti, kao na primjer alkalnim lijekovima za eludac koji neutraliziraju preobilje kiseline u elucu, ali time ne uklanja mo glavni uzrok bolesti. Naprotiv, esto se stvara jo vie eluane kiseline. Besmisleno je lijeenje koje bolest samo prikrije. Ako je hiperaciditet posljedica ope iv ane slabosti, treba najprije nju ukloniti os miljenim psihikim i fizikim lijeenjem. Na isti nain treba postupiti i sa svim dru gim uzrocima. Vrlo je vano hranu uvijek dobro savakati i proeti pljuvakom. Treba se odrei jela i pia koja previe potiu stvaranje e luanog soka. Meu njima su pogotovu sla na, jako zapaprena i kisela jela kao to su na primjer mesni proizvodi, pikantni sirovi i umaci, alkohol, prava kava i jela koja nadi maju kao to su crveni i druge vrste kupusa Samo ako izbjegavamo ta jela, moemo ra-

Gubljenje teka
Gubljenje teka nije bolest, nego samo znak poremeaja uslijed bolesti. Moe se pojaviti u vezi sa raznim eluanim i crijevnim smetnjama i esto je znak manjka sokova koji nastaju u eluanoj sluznici. Gubljenje teka prate i druga oboljenja organizma, na

338 unati na poboljanje bolesti. Posebno treba upozoriti da ne smijenio previe puiti, jer nikotin vrlo nepovoljno djeluje na prokrvljenost eluane sluznice. Upozoravamo da se ne smije neracionalno uzimati soda bikarbona ili bazini magnezijev karbonat te slini eluani lijekovi jer te tvari samo pro lazno vezuju eluanu kiselinu a sama bo lest ostane. Uz to jo jedanput naglaavamo da treba lijeiti ovjeka kao cjelinu. Uz odgovarajuu hranu koja ne smije podraivati i mora sa dravati mnogo svjeih namirnica, pogoto vu mlijeka i skute, preporuujemo blage ob like knajpovskog naina lijeenja vodom koji openito jaaju (kvaenja, izmjenine kupelji, oblozi na tijelo). Da bismo to lijee nje jo potpomogli, propisujemo i sok od si rovog krumpira, koji treba uzimati tri puta na dan po 1 licu; ili da bolesnik u gutlja jima pije odgovarajuu mineralnu vodu. Na taj nain nee samo ukloniti znake bolesti, nego e, kao to pokazuje iskustvo, ljekovito djelovati na eluane stijenke. K a d u e l u a n o m soku i m a p r e m a l o ili u o p e n e m a k i s e l i n e i p e p s i n a Pojava suprotna poveanoj koliini kiseline u eluanom soku je nedostatak kiseline (hipoaciditet) a najtei je sluaj ako u elua nom soku uope nema kiseline i pepsina (ahilija). U tom sluaju ne samo da nedo staje solna kiselina eluanog soka, nego i njegova druga bitna komponenta, pepsin, koji je nuan za probavu bjelanevina. Kise line i pepsina nema jer ne djeluju eluane lijezde. Pojavljuje se kod razliitih bolesti, relativno opasnih a i neopasnih, na primjer kod jednostavnog eluanog katara, kod bo lesti krvi, a pogotovu kod takozvane anemi je i raka eluca. Povremeno moe bez elu anog soka biti i prenadraeni eludac. Ta kav je sluaj kod ljudi koji imaju u razliito vrijeme vrlo razliit eluani sok, ponekad od hipoaciditeta do velike kiselosti. Takvi su bolesnici nerijetko vrlo nepovjerljivi i misle da ih lijenici nisu pravilno pregledali. Vole da idu od lijenika do lijenika i na

Bolesti probavnih organa kraju se zaustave kod nadrilijenika koji im kae ono to ele uti. A o kojem je od broj nih moguih uzroka rije, moe se utvrditi samo temeljitom pretragom Zato je takva pretraga obavezna Pacijent koji ima premalo eluane kise line ili je nema uope veinom nema ni teka i ima proljev. Izmet je svijetlout, kisel kast i pjenuav. U vezi s poremeajima lu enja eluanog soka nerijetko se u trbunoj upljini javljaju i vie ili manje otri bolovi nalik na greve. Lijeenje Pri lijeenju treba najprije povesti rauna o uzrocima i po mogunosti ih ukloniti. Ali budui da je poremeaj stvaranja eluanog soka uvijek odraz nezdravih opih zbivanja u organizmu, i lijeenje mora uvijek biti ope. Ako Kneippovu kuru pravilno razu mijemo, vidimo da polazi uvijek od ovjeka kao psihike i fizike cijeline, i na tome te melji sve svoje lijeenje. Stoga i za ove smet nje primjenjujemo sve prirodne lijekove. Koja lijeenja vodom emo primijeniti, najvie ovisi o trenutnoj reakcijskoj sposob nosti i snazi organizma djelomina i potpu na kvaenja, povoji i ak polijevanja. Produ bljena istraivanja su pokazala da na boles nikovo stanje prilagoeno lijeenje vodom djeluje neposredno na izluivanje eluanih sokova. Ali ne djeluje tako samo lijeenje vodom; to isto moemo postii i zrakom i svjetlou, pravilno odmjerenim gibanjem i mirovanjem i - to nije manje vano - psi hikim utjecajima. Provodei Kneippovu kuru esto dolaze u obzir i ljekovite biljke; kad je poremeeno stvaranje sokova, poseb no su primjerene biljke s gorkom tvari. Zatvor Zatvorom ili opstipacijom nazivamo neo bino dugo zadravanje izmeta u debelom crijevu. Normalno je jedanput do dvaput na dan izdano se isprazniti, a u sluaju zatvora izmet se nerijetko zadrava u crijevu i po vie dana i moemo ga pokrenuti samo sredstvima za ienje ili klistirima. Broj sredstava za ienje i njihova godinja pro-

Zatvor izvodnja neprestano se poveavaju Dananji ovjek, na alost, vie ne shvaa lijenost cri jeva i zatvor kao bolest, nego kao neto samo po sebi razumljivo, manje ili vie ne prijatno zlo, iako moe biti uzrok mnogim drugim bolestima. Zatvor moe biti posljedica organskih ili funkcionalnih uzroka. Organski su oni kod kojih se zbog anatomskih promjena crijeva ili njegove okolice smanji zapremina crijeva, na primjer zbog pritiska maternice ili zlo udnog tumora ili neega drugog. Ali or ganski uzroci zatvora su mnogo rjei nego funkcionalni. Time mislimo na one smetnje kod kojih ne moemo utvrditi vidne pro mjene crijeva. Funkcionalni uzroci zatvora su, kao to je reeno, ei, vaniji i razno vrsniji. Za tako nastali zatvor vrlo vanu ulogu ima i neprimjerena prehrana hrana u kojoj ima premalo otpadnih tvari i balasta, mnogo mesa, jaja, proizvoda od fino mljeve nog brana (bijeli kruh, kruh i pecivo od fino mljevenog brana), okolada i drugo. To su tvari koje premalo podrauju crijevo i ne izazivaju normalno stvaranje sokova i pokrete crijeva. Zatvor koji nastaje zbog ne dovoljne aktivnosti crijeva nazivamo atoninom (mlitavom) lijenou crijeva Drugi oblik zatvora se donekle pojavljuje zbog pretjeranog rada crijeva, kad gr obuh vati pojedine dijelove crijeva (spazam); tu smetnju susreemo preteno kod nervoznih ljudi, a posebno kod strastvenih puaa, jer je nikotin prvoklasni otrov za izazivanje gr eva. Tu injenicu ne mijenja tvrdnja nekih ljudi da mogu obaviti veliku nudu tek na kon to popue cigaretu ili cigaru. U tom sluaju nikotin djeluje kao nekakav bi koji potakne djelovanje stolice. Dakako da je to tetno, ako traje dugo, jednako tetno kao i pranjenje uz pomo lijekova. Naime, ubrzo stupi na snagu pravilo da nakon svake prerazdraenosti naie jo vea iscrpljenost. Nerijetko se atoniki i spazmiki zatvor po javljuju istodobno. Ima i drugih uzroka zatvora. Jedan od njih je zadravanje stolice. Iako osjeamo potrebu za pranjenjem, to ne radimo pone

339 kad zbog prezaposlenosti a ponekad zbog pogrene srameljivosti u drutvu. Zatvor moe biti i posljedica premale fizike aktiv nosti i nesreenoga i neprirodnog ivota Nerijetko je teki zatvor posljedica i pre vie estih klistira ili sredstava za ienje, jer se ne zna ni za jedno sredstvo za ienje koje bi aktivnost crijeva pokrenulo na fizio lokoj osnovi, kao to se dogaa samo od sebe kad se vodi normalan ivot i kad je prehrana normalna. Sredstva za ienje mogu za odreeno vrijeme biti svakako ko risna i potrebna, a to su prije svega neki a jevi koji gotovo fizioloki potiu rad crijeva, dok redovita upotreba tih ajeva uzrokuje da crijevo postane mlitavo i lijeno, a mo gunost da se oslobodimo te neprijatnosti postaje sve manja. Sredstva za ienja ne mogu nikad zamijeniti prirodnu prehranu i prirodni nain ivljenja. Od ljekovitih bilja ka upotrebljavamo prije svega senovo lie, rabarbaru, krkavinu, trninu, ljubicu i druge (vidi: Ljekovito bilje). Lijeenje Pri lijeenju zatvora treba najprije ukloniti uzroke. Za lijeenje oba oblika zatvora naj vanija je pravilna prehrana u kojoj ima do voljno vitamina i balasnih tvari, te mnogo sirovih namirnica. U kroninim sluajevima tjednima uivamo samo sirovu hranu koju izmjenjujemo s vegetarijanskom. Uz kruh pravljen od brana od neproienog zrna i grahamovog kruha ili kruha od krupno mljevene penice, mnogo voa i povra, po trebne su i dovoljne koliine masti i mas laca, zatim kiseloga mlijeka, jogurta, prijes noga kiselog kupusa, najbolje rano ujutro natate. Zatim, za prirodno poticanje crijeva sa vjetujemo dalje ujutro natate pojesti 10 do 15 suhih ljiva ili nekoliko smokava pre thodne veeri namoenih u vodi; ili ujutro rano natate popiti au hladne vode ili, kako preporuuje Kneipp, piti vodu cijeli dan na gutljaje ili u malim koliinama svaki sat. Cesto moe pomoi i 1 do 2 lice odgova rajue ljekovite zemlje koju razmutimo u vodi i popijemo natate.

340 Osim to uredimo probavu, moramo se pobrinuti i za gibanje. Preporuujemo gimnastiku, sport, prije svega gibanje tru pa, kruenje trupom, uspravljanje iz leeeg poloaja, esto temeljito masiranje i masiranje vlastitog tijela u smjeru kazaljke na satu. Uz sve navedeno protiv zatvora iznena ujue dobro pomae i primjena knajpov skih kura vodom i povremena upotreba lje kovitih biljaka. U sluaju atonikog zatvora preporuujemo kratke hladne podraaje kao to su na primjer polijevanja koljena, kratke hladne kupelji u sjedeem poloaju i polu kupelji u toku kojih vrsto trljamo tijelo; isto tako kratko hladno polijevanje trbuha nakon zavrenih polukupelji ili potpunih kupelji; dobro je i povijanje trbuha nakon ega slijedi masiranje trbuha i hladno kva enje. Ne treba se navikavati na klistir jer crijevo uslijed toga postane jo neaktivnije ali izuzetno ga moemo upotrijebiti. Kao dodatak najbolje je upotrijebiti uvarke od ljekovita bilja, u obzir dolaze pogotovu ka milica i rimska kamilica, a i druge biljke. U tekim kroninim sluajevima treba dati prednost crijevnim kupeljima, ali njih mora odmjeriti i propisati lijenik. Kad je rije o spazmatikom zatvoru, u obzir dolaze tople knajpovske kure koje uk lanjaju greve: vrui oblozi na trbuh, povoj na trbuh, vreica s trinama od sijena, vrue kupelji u sjedeem poloaju ili kupelji u sje deem poloaju s rastuom temperaturom vode i polukupelji te svjetlosno i toplotno zraenje. Vrlo su vane vjebe koje smanju ju napetost i olabavljuju, zatim trbune vje be disanja koje uklanjaju unutranje greve. Pri tome pomae vie nego sve drugo ako se psihiki pravilno tome pristupi i naui sve to u vezi s tim treba znati. Barem u poetku u hrani ne smije biti previe ot padnih tvari. Vrenje i gnjiljenje u Moramo malo temeljitije gnjiljenje u crijevu, jer su uzroci samotrovanja koje crijevu obraditi vrenje i uz zatvor najei se moe ispoljiti

Bolesti probavnih organa vrlo razliito: kao vrtoglavica, brzo zamara nje, nesanica, oboljenje ivaca, pritisak u glavi, glavobolja, probavne smetnje i niz drugih pojava. Vrenje nastaje uslijed nedovoljne razgrad nje s hranom unesenih eera i drugih ug ljikohidrata. Nedovoljna razgradnja je po sljedica ope probavne slabosti, a ona je ne rijetko posljedica naslijeene slabosti pro bavnih organa. Moe biti posljedica i preve like koliine ugljikohidrata, kao na primjer prilikom prelaska na prijesnu hranu ili pri uivanju pokvarenog kruha, povra, voa, piva, mota koji vri i drugoga. Posljedica vrenja ugljikohidrata u crijevi ma jesu slabost, povraanje, bolovi u trbu hu, muno nadimanje i eventualno proljevkasta stolica koja zaudara na kiselo; vrenje u crijevu popraeno je pojavama koje mogu bitno utjecati na to kako se ovjek osjea. Prekomjerno gnjiljenje u crijevu posljedi ca je nepravilne razgradnje bjelanevina. Taj poremeaj obino poinje tako to se pojede previe bjelanevina (prije svega mesa, jaja i sira), a njih probavni sokovi ne mogu raz graditi bez ostatka i pretvoriti ih u tvari koje odgovaraju tijelu. Smetnje mogu prouz rokovati i prevelike koliine probavnih so kova, koji ve sami po sebi imaju mnogo bjelanevina; to se dogaa zbog neprimjere ne prehrane. Zatim je to preobilje probav nih sokova osnova za gnjiljenje. Tvari koje uzrokuju izluivanje prevelikih koliina pro bavnih sokova, meu ostalim jesu: previe zaina, pikantni umaci uz peenje, pikantni sirovi, mnogo suhomesnate hrane a i brojna sredstva za uivanje i lijekovi. Pri gnjiljenju bjelanevina u crijevu se pojavljuju u biti jednake tegobe kao pri vre nju, ali su upravo produkti izmjene bjelan evina one tvari koje polako vode u samotrovanje organizma i potkopavaju njegovu otpornost protiv najrazliitijih tetnih utje caja. Kad bjelanevine gnjile u crijevu, sto lica vrlo neprijatno zaudara. Najpouzdanije emo se zatititi od te neprijatne pojave razumnim prirodnim na inom ivljenja, a prije svega pravilnom i

eluani katar prirodnom hranom koja treba da obuhvaa umjerene koliine bjelanevina. Vano je voditi rauna i o redovnom dnevnom pra njenju. Vrenje i gnjiljenje u crijevu najuspjenije emo lijeiti viednevnim gladovanjem, za koje vrijeme pijemo samo sokove od ljeko vitog bilja ili ajeve koji djeluju protiv gnjiljenja. Tako dolazi u obzir sok od enjaka, luka i borovice, a od ljekovitih ajeva aj od anisa i kima. Otrovne tvari vezuju i ivotinj ski ugljen, bijela glina (bolus alba, kaolin) i ljekovita zemlja i ine ih nekodljivim. Uz to treba poticati pranjenje i pobrinuti se da bude to temeljitije; to najbolje postiemo klistirima; njima dodajemo uvarke od kami lice koji spreavaju gnjiljenje. Neprestano se treba brinuti i da hrana bude primjereno sa stavljena, od pravilnih koliina i vrsta uglji kohidrata i bjelanevina. Shema lijeenja Na kraju emo jo jedanput prikazati to je pravilna prehrana. Mijenjanje i pojedinosti treba prepustiti lijeniku. 1. dan: dan gladovanja s paprenom met vicom i jednim ili dva klistira. Osim toga treba taj dan i svaki dan u narednim tjed nima uzeti po 2 liice ljekovite zemlje Lu-

341 vos ultra, koja se razmoi u ai vode. U ob zir dolazi i kavin ugljen. 2. dan: svaka 2 sata pojedemo 2 naribane jabuke i po jednu bananu, 3 puta na dan stavljamo vreicu s trinama od sijena na tr buh. 3. dan: isto. 4. i 5 dan: dodamo 3 alice bademovog mlijeka i 2 alice svjeeg soka od jagoda. 6. i 7. dan: dodamo etvrt litra kiselog mlijeka i tekua vona dijetalna jela uveer 1 ujutro. 2. tjedan: dodajemo govedu juhu s povr em; ujutro napola kuhanu zobenu juhu s naribanim jabukama; uveer dijetalna jela i 2 komadia dvopeka s maslacem. Ako se stanje pogora, treba se odmah vratiti na di jetu od prvog dana a zatim probavu opet polako opteretiti! 3. tjedan: dodamo nekoliko lica pirja nog povra, 2 krumpira pripravljena u ljus ci, a ujutro i uveer po 2 dvopeka s masla cem i medom. Dijeta obino traje 4 do 6 tjedana (prema Bottenbergu: Biologische therapie des praktischen Arztes). Toliko o prividno bezopasnim simptomi ma vrenja i gnjiljenja u crijevima, a koji imaju dublje znaenje i o kojima treba voditi rauna.

eluani i crijevni katar

e l u a n i k a t a r (gastritis) eluani katar najea je laka eluana bo lest. Uslijed upalnih promjena eluane sluz nice poremeeno je izluivanje eluanog soka i stvaranje sluzi. Razlikujemo akutni i kronini eluani katar. Za akutni oblik je karakteristino po manjkanje teka, osjeaj punoe, titanje u e lucu koje moe prerasti u bolove, eventual no povraanje, vruica i poremeeno ope stanje. Lijenik mora utvrditi jesu li ti znaci zaista znaci eluanog katara ili neke druge ozbiljnije bolesti. Ove napomene treba da laiku pomognu iriti znanje a ne smije ih uz imati kao poticaj da se sam lijei. Stoga se ovdje ne uputamo u pojedinosti toka bolesti. Uzroci akutnog katara eluca mogu biti u preoptereivanju eluca prevelikim obroci ma hrane, mogu ga uzrokovati i prevrua i prehladna jela i pia. Moe biti i posljedica pokvarene ili preslabo savakane hrane (us lijed povrnog vakanja ili slabih zuba), zloupotrebe sredstava za uivanje, prije sve ga alkohola, nikotina i jakih zaina. Ako se koti akutnoga eluanog katara ne obrati dovoljno panje na sve o emu smo govorili, ili se lijei pogreno, moe se pretvoriti u kronian eluani katar koji je dugotrajan, ali ipak izljeiv; meutim, za-

342 puten ili pogreno lijeen eluani katar moe biti i osnova za nastanak ira na e lucu. Stoga je nuno pravodobno lijeenje. Kronini eluani katar moe nastati i uslijed tetnih podraaja koji se ponavljaju, kao to je slabo savakana hrana, jaki zaini i sol, vrua ili hladna jela i pia, previe pu enja i drugo. Ako se ti tetni utjecaji esto ponavljaju, organizam izgubi otpornost. Kad elimo eludac izlijeiti, treba najprije iskljuiti te tetne utjecaje. I kronini elua ni katar prate slini znaci kao akutni, samo to nisu onako teki i naglaeni. Kronini eluani katar karakteriziraju esta podrigi vanja plinova, koji su veinom bez mirisa. Ali moe se pojaviti i podrigivanje kisela mirisa sa garavicom. Lijeenje kroninog eluanog katara je ponekad vrlo teko jer esto bolesnik nema dovoljno strpljenja da uini i podnese sve to treba. A to je to to za lijeenje treba uiniti? Sam tok bolesti nas moe mnogo nauiti kakav odnos prema bolesti moramo imati i kako je treba lijeiti. Otpor prema hrani, po vraanje i proljevi te drugi znaci bolesti vane su vanjske pojave koje treba shvatiti kao obranu i pokuaj organizma da se sam lijei, ali ako ne prekorae odreenu mjeru, ne smijemo ih uklanjati na silu. Ako zbog uivanja pokvarene hrane po vraamo, napadaju nas trbuni grevi, ima mo proljev i potpuno smo bez teka, loe se osjeamo ili imamo obloen jezik, bilo bi potpuno pogreno poduzimati neke mjere samo protiv tih pojava i pokuati ih prigu iti, ako nisu upravo previe teke i ne traju predugo. Te su pojave znak da organizam sam nastoji iz tijela izluiti otrove i uiniti ih nekodljivima. U takvom je sluaju pa metno tu samoobranu organizma to vie potpomoi. To emo najbolje uiniti odlu no rastereujui probavni aparat gladova njem (potedom prerazdraenog organa), ime dajemo priliku organizmu da razvije sve svoje obrambene snage. Najprimjerenije sluajeve takvog ponaanja nalazimo u ivo tinjskom svijetu kad se oboljele ivotinje po

Bolesti probavnih organa vuku na izolirana mjesta i danima izbjega vaju svaku hranu dok ne prebrode svoju zdravstvenu krizu. Detoksikaciju i lijeenje potpomaemo i uzimanjem drvenog ugljena i bijele gline (bolus alba) koji vezuju otrov ne tvari i ine ih nekodljivima; korisno je i piti topao aj od kamilice ili paprene met vice koji takoer razrjeuju otrovne tvari i uklanjaju greve. Dobro je i staviti tople ob loge na trbuh, parne komprese, vreice s trinama od sijena ili suhi izvor topline, to moe biti i elektrini jastuk ili deka i neki drugi nain lijeenja trbuha toplinom; na taj nain postiemo bolju prokrvljenost utrobe, poputanje greva i bolova i bolju otpor nost protiv bolesti. Oblozi i drugi naini li jeenja znojenjem uklanjaju otrovne tvari iz tijela kroz kou. Sve navedene mjere imaju smisla i po trebne su, dok su mnoge druge suvine ili tetne; meu te ubrajamo u prvom redu omiljeno pijenje alkoholnih pia i nastojanje da se odmah nakon lijeenja jede, kako ov jek ne bi toboe izgubio previe snage. Me utim, im se organizam obrani od opas nosti i prevlada je, opet se zdrav tek pojavi sam od sebe. Tek onda ponemo opet jesti. Najprije uzimamo tekuu hranu kao to su voni sokovi i odabrani sokovi od povra i mlijeko, a zatim prelazimo na laku kaastu, pa na kraju na tvrdu punovrijednu prirodnu hranu. Ni kod akutnog, a pogotovu kod kroninoga eluanog katara ne smijemo zaboraviti druge mjere opeg lijeenja i ak tivne njege zdravlja kao to su kvaenja, ku pelji u sjedeem poloaju s trinama od sijena ili zobenom slamom ili preslicom ili ruma rinom, zamotaj na bubrege s trinama od si jena ili oblog odozgo, zrane kupelji s utrljavanjem ulja i mnoge druge mjere.

ir na dvanaesniku tvari iz crijeva u tijelo. Nije meutim svaki proljev znak crijevnog katara jer ima i dru gih uzroka proljeva: ivani, prekomjerni rad titnjae, alergije, infekcije i jo mnogo toga. Proljev kod crijevnog katara je korisna i osmiljena obrambena mjera organizma, zbog ega je ne pokuavamo uvijek sprijeiti ve u samom poetku, nego gladujemo, pi jemo aj, primjenjujemo toplinu i tek polako i postepeno poinjemo opet jesti. Poinjemo s tekuom, kaastom hranom a s nje prije emo na vrstu hranu (vidi Ammueller: Pre hrana i dijeta). Kod djece i odraslih se za li jeenje crijevnog katara pokazala dobrom jabuna dijeta. Dnevno pojedemo po jedan i po kilogram naribanih svjeih jabuka u malim obrocima ili odgovarajuu koliinu banana. Uz jabuke ili banane smijemo jesti samo jo nezaslaen aj paprene metvice. Svaka druga hrana moe ugroziti uspjeh li jeenja. Jasno je da se u meuvremenu lije imo i knajpovskim metodama kvaenja, toplim oblozima i drugim opim mjerama koje mogu potaknuti djelovanje obrambe nih snaga organizma. Kad odstranimo tetne tvari iz crijeva, proljev je obavio svoj koristan rad i treba ga zaustaviti. Stolicu moemo opet dovesti u red uz pomo nekih ljekovitih biljaka. Vei na ljekovitih biljaka koje upotrebljavamo protiv proljeva sadri tanine. Oni izazivaju gr sluznice crijeva, a time se smanjuje izlu ivanje sokova a rad crijeva uspori. U tu svrhu se najvie cijene stea i petoprsta (vidi Ljekovito bilje).

343 crijevnoj sluznici) koji uzrokuju tegobe raz liitog stupnja. Mali postotak ne uzrokuje uope nikakve tegobe.

ir na elucu
Uzrokuje bol u predjelu eluca, koji se naj vie osjea natate ili kad je eludac prazan; im uzmemo hranu ili lijekove koji vezuju eluanu kiselinu, ili ak nakon povraanja, bol popusti. Bolesnik ponekad izluuje krv s izmetom, zbog ega moe doi do slabo krvnosti. Krv u izmetu ne vidimo kao krv, jer se s probavom promijeni. Svijetlocrvena krv u izmetu je po pravilu iz donjih dijelova crijeva. eluani ir obino prati i prekiseli eluani sok (hiperaciditet). irovi na elu cu ei su 2 do 3 puta kod mukaraca nego kod ena, a najei su nakon etrdesete godine. eluani irovi su rjei nego irovi na dvanaesniku. Ako sumnjamo da je u pitanju ir na e lucu, eludac treba lijenik pregledati rendgenom ili posebnim ureajem za pre gledavanje eluca iznutra (vizuelizacija e luca).

ir na dvanaesniku
Tok bolesti je kao kod ira na elucu, ali je ir na dvanaesniku 4 do 5 puta uestaliji. Bolove osjetimo u gornjem dijelu trbuha 45 do 60 minuta nakon jela. Hrana i lijekovi koji vezuju eluanu kiselinu i povraanje ublaavaju i te bolove. ir na dvanaesniku pojavljuje se u svim ivotnim dobima; mu karci obolijevaju 4 puta ee nego ene. Komplikacije kod ira na dvanaesniku: 1. Teko se lijei. Slabo lijeenje je esto po sljedica pogrene prehrane. 2. Pojavljuju se krvarenja koja nam esto i promaknu. Posljedica dugotrajnijih krva renja, pa i manjih, jest anemija (malokrvnost). 3. ir probije kroz stijenku dvanaesnika u trbunu upljinu. Prodor ira dvanaesni ka u trbunu upljinu moe tei burno, s jakim bolovima i neposrednom upalom potrbunice, ili polako i pritajeno.

ir na elucu i dvanaesniku
ir na elucu (ulcus ventriculi) i ir na dva naesniku (ulcus duodeni) poznati su i pod imenom ulkusna bolest. Po nastanku, toku bolesti i lijeenju u biti su jednake pa ih mo emo zajedno obraditi. U oba sluaja u pitanju je oteenje tkiva koje se pojavljuje manje ili vie kao veliki i duboki defekt u eluanoj sluznici ili sluzni ci dvanaesnika. Oteenje tkiva moe biti u obliku brojnih manjih irova (posebno u

Crijevni katar
Crijevni katar je esto povezan sa eluanim katarom. Najkarakteristiniji znak je pro ljev; on je posljedica pospjeenih pokreta crijeva, poveanog izluivanja iz upaljene crijevne sluznice i smanjene sposobnosti za apsorpciju tekuina i u njima rastopljenih

344 4. ir na tlvanaesniku esto prodre (penet rira) u susjedna tkiva i ne stigne do tr bune upljine. Nerijetka posljedica toga je da lijeenje ne pokae rezultate. 5. Zbog oiljkasto nabranih irova suzi se prolaz izmeu eluca i dvanaesnika. Zato nastaje ulkusna bolest Uzroci nastanka ulkusne bolesti nisu jed nostavni. Bitni razlog je poremeeni sklad ovjekova psihikog i fizikog ivota. Stoga je ulkusna bolest uvijek ope oboljenje i za hvaa cijeloga ovjeka. Jasno je da odreenu ulogu ima i lokalno stanje. Tako, na primjer, smetnje u lokalnom optoku uzrokuju neot pornost eluane sluznice i sluznice dva naesnika, koje zatim oteti eluani sok (na roito u sluaju hiperaciditeta). Ulkusnu bo lest esto prate ope smetnje optoka, a posljeica toga su hladna stopala i ake. Uope uzevi, u ulkusnoj bolesti sudjeluju i fiziki i psihiki uzroci. Od fizikih uzroka spomenut emo nedo voljnu njegu tijela, posebno nedovoljan op tok krvi i sokova uslijed slabo njegovane koe, pretijesnu odjeu koja stee, sputava i stie (i stopala), pogrenu prehranu, zlou potrebu alkohola i nikotina i sve to je ne prirodno. Psihiki uzroci za nastanak ulku sne bolesti jesu svakakvi psihiki potresi, na primjer brige i alost, nevolja, razdraenost, jurnjava, strah, pretjerani umor i sve to re meti psihiku ravnoteu. Sve to uzrokuje grenje ila u eluanoj stijenci, nepodesan sa stav eluanog soka, proljev, povraanje i druge fizike tegobe i muke, a s njima i ul kusnu bolest. Svatko se moe sam uvjeriti da probavni trakt umnogome ovisi o naem raspoloenju, odnosu prema ivotu i pre dodbama. Tko moe pojesti sveani ruak ako je iz bilo kojeg razloga psihiki vrlo po tresen? Kako se titimo od ulkusne bolesti? Dok jo nije bila poznata tijesna povezanost uzroka nastanka ulkusne bolesti, prevelika kiselost eluanog soka (hiperaciditet) ukla njala se alkalnim lijekovima, kiselina se smatrala najveim zlom, a u hrani je moralo biti to manje tvari koje optereuju da bi se

Bolesti probavnih organa potedio probavni trakt. U tekim sluajevi ma su operacijom odstranjivali oboljeli dio eluca ili dvanaesnika. Tim metodama se rijetko kad moglo postii stvarno izljeenje bez posljedica, jer se nije dovoljno uzimalo u obzir da je organizam psihika i fizika cjelina. Ali prema knajpovskom gledanju na bolest ne obolijeva pojedini ekstremitet ili organ, nego uvijek ovjek kao cjelina. Zbog toga svog uvjerenja Kneipp se nije ni kad ograniavao samo na uklanjanje znako va bolesti i odstranjivanje oboljelih tkiva, nego je uvijek i svugdje pokuavao potpo moi organizam u njegovoj znaajnoj obrani protiv tetnih uzronika koji su prodrli u organizam, ili protiv neadekvatnog rada po jedinih organa; vanu ulogu je pripisivao i |X)novnom uspostavijanju sklada izmeu psihe i tijela. I knajpovski nain lijeenja pri znaje u nudi i druga rjeenja koja potpoma u organizam da prevlada nevolje, pa na primjer priznaje da je potrebna operacija ako je ir probio u trbunu upljinu ili je za tvoren izlaz iz eluca, ali i dalje ostaje pre sudno da pri lijeenju treba gledati ovjeka kao cjelinu. Lijeenje Bolesnika s ulkusnom bolesti moe lijeiti samo lijenik, ali treba da pone to prije. Nije dovoljno samo lokalno lijeenje jed nostranom dijetalnom hranom, iako je od govarajua dijetalna hrana neko vrijeme i potrebna. Ako je ikako mogue, neka boles nik ne radi 2 do 3 tjedna. Neka lei u po stelji bar dok je bolest akutna, i neka se lijei lokalnim grijanjem; 2 ili 3 puta na dan treba da dobiva tople obloge na trbuh s trinama od sijena ili parnu kompresu ili vreicu s trinama od sijena na trbuh i krsni predio. Dolazi u obzir i povoj s trinama od sijena na slabinski predio, a isto tako i oblozi s ka om od krumpira ili od lanenog sjemena i sve ono to potpomae lijeenje. Treba stro go zabraniti puenje i alkohol. Lijekovi mogu biti potrebni. Dijetu treba odrediti za svaki sluaj po sebno. Danas se sve vie naputaju strogi oblici dijete (vidi Atiernueller: Prehrana i di-

R a k na crijevima jeta). Treba izbjegavati sve krajnosti. Dijeta treba da bude hranjiva. Potrebni su manji redovni obroci. Cesto dobro dou i noni obroci. I danas je vano svaki sat piti malo mlijeka (60 do 120 ml) ili obranog mlijeka. Moderna znanost je prvobitnu dijetu proi rila i na hranu bogatu vitaminima, na pri mjer vie puta na dan uzeti 1 do 2 lice soka od mrkve, a dobar je i sok od limuna ili narane ili ipkov aj. Zatim polako pre lazimo na prirodnu punovrijednu hranu koju bolesnik treba da dobiva u kaastom obliku, a kasnije moe jesti povre pa i pri jesnu hranu. Treba ograniiti sve to potie izluivanje eluanog soka; kavu, aj, alko hol, papar, kola pia i drugo. Mnogi bolesnici ne podnose ni vone so kove, pia u kojima ima ugljinog dioksida, zainjena i peena jela. Uz lokalno lijeenje i dijete treba primje njivati i svjesnu aktivnu njegu zdravlja i os miljeno usmjeriti postupke za poticanje pri rodnih snaga organizma koji e ojaati cijeli organizam. Poremeeni optok ponemo u poetku lijeiti vrlo oprezno primjenom naj blaih mjera, na primjer kvaenjem gornjeg dijela tijela ili cijeloga tijela odmah nakon ustajanja, preko dana izmjenine kupelji ruku, a uveer izmjenine kupelji stopala. Dobro prijaju i kratke zrane kupelji i troetvrtinske kupelji s ljekovitim biljem. Lije enju vrlo mnogo koriste ajevi od ljekovi tog bilja, prije svega stolisnika, kamilice i paprene metvice; ako je bolesnik sklon kr varenjima, primjeren je aj od imele, crvene sandalovine i rusomae koji pijemo na gutljaje. Po pravilnom rasporedu i odgo varajuemu meusobnom razmjeru treba u lijeenje ukljuiti i zrak, svjetlost, gibanje i mirovanje. Isti je i tok lijeenja bolesnika od kroni ne ulkusne bolesti. Umjesto izrazitoga op eg lijeenja u tom sluaju treba se drati pravila pametnog prirodnog lijeenja, koje se ne svodi samo na izostavljanje sredstava za uivanje i prestajanje njihove zloupotrelx? nego i u aktivnoj njezi zdravlja, to znai prirodnim podraajima sistematski jaati

345 obrambene snage organizma i tako ga initi otpornijim. Rak na elucu Rak na elucu spada meu najee oblike raka. Susreemo ga naroito kod mukaraca koji su navrili 40 godina ivota. Na alost ga esto prepoznamo kad je ve prekasno, jer su njegovi poetni znaci manje karakte ristini i brojni bolesnici se lijee sami um jesto da se odmah obrate lijeniku. Zato ovjeku koji ulazi u odreene godine i koji ima tegoba s elucem ili crijevima (osjeaj punoe, slabost, titanje, podrigivanje, ga ravica nakon jela koju prati pomanjkanje teka, ali i ne mora, poseban otpor prema mesu, opadanje radne sposobnosti, opadanje tjelesne teine) savjetujemo da bez odlaganja ide k lijeniku da ga temeljito pregleda. Pri tome se ne treba tjeiti time da nema bolo va i zbog toga odlagati odlazak lijeniku, jer bolest, na alost, nerijetko napreduje dugo bez bolova, a kad se pojave obino je ve prekasno za potpuno izljeenje. Upravo sto ga jer je rak tako potuljena i podmukla bo lest. Rak na crijevima Tri etvrtine od svih sluajeva raka na cri jevu nalazimo na debelom crijevu, na S pet lji, i na zadnjem crijevu. I ovaj rak, na alost, esto se utvrdi kad je ve prekasno, jer ni za njega nema nekih posebno tipinih i iz razitih znakova na samom poetku bolesti. Na rak crijeva upozoravaju iako ga ne do kazuju - smjenjivanje zatvora s proljevima, prikrivena krvarenja koja mogu izazvati slabokrvnOSt i sline pojave kao kod raka na elucu. Lijeenje Rak crijeva lijei se operacijom. to se ranije otkrije vea je mogunost izljeenja. Primje nu pojedinih mjera lijeenja treba prilagoditi svakom sluaju posebno, a moraju se pro voditi u bolnici ili na odgovarajuoj klinici. Sve vie dolazimo do spoznaje i da pri lije enju te bolesti - uz operaciju i dubinska rendgenska i nuklearna zraenja - vanu ulogu ima i jaanje organizma dijetalnom

346 hranom, ajem i primjenom knajpovskih postupaka s vodom, a treba uzimati u obzir i utjecaj psihikih inilaca.

Bolesti probavnih organa Ako je potrebno, Ujenik propie i lijekove. Tegobe e ublaiti i lijeenje potpomoi topli oblozi na trbuh, vreica s trinama od sijena na trbuh i krsni predio, kupelji u sje deem poloaju s trinama od sijena i zobe nom slamom ili uljem od hmelja te druge primjene topline. Zapletaj crijeva (ileus) Za zapleteno crijevo karakteristino je da se tanko crijevo veinom tako suzi da postane neprolazno. Bolest nastane iz dva razloga: a) Organski uzroci izazovu mehaniki neprolaznost crijeva ili mehaniki ileus. Uzrokuju ga i strana tijela u crije vu: uni kamenac, tumori i otekline, nakupine izmeta (na primjer zbog nep restanog uzimanja ljekovite zemlje), glis te; mehaniki ileus mogu uzrokovati i oiljci, uklijetena kila, priraslice i drugi uzroci. Znaci: bolovi u trbuhu tipa kolika zbog grenja crijeva, povraanje izmeta, za tvor, ujno crijevno krkljanje, bukanje i pretakanje, ok krvnog optoka. Lijeenje Treba odmah u bolnicu; veinom je potreb na operacija koja e ukloniti prepreku. b) Funkcionalni uzroci izazivaju paralitiki zapletaj crijeva (ileusX a nji hov izvor je u ivanim poremeajima peristaltike (gibanje crijeva koje potisku je crijevni sadraj naprijed). Ima vie uz roka tome: moe biti posljedica operaci ja, krvarenja u trbunoj upljini, obolje nja pankreasa, bubrene kolike (greviti napadi bolova), slomljeni kraljeci, tro vanje mokraevinom (uremija), dijabetina koma i drugo. Znaci: blagi do umjereni bolovi u gor njem dijelu trbuha, koje prati povraanje (u kasnijoj fazi povraanje izmeta), za tvor. Crijevnih umova ili uope nema ili su slabo ujni. Lijeenje Bolest lijeimo samo na klinikama. Konzer vativno lijeenje i lijeenje lijekovima esto donesu uspjeh.

TrbuSni tifus

347 Upala slijepog crijeva moe proi sama od sebe. Meutim ee vodi u zagnoj (apsces), ako operacija nije pravodobna ili se sli jepo crijevo provali a sadraj razlije po cije loj trbunoj upljini to prouzrokuje upalu potrbunice. Moe se pretvoriti i u kroni nu upalu slijepog crijeva. Stoga se treba odmah obratiti lijeniku im se posumnja na upalu slijepog crijeva. Dok lijenik ne doe, bolesnik mora mirno leati i gladovati. Ne treba mu davati nikak va sredstva za ienje!

Upala slijepog crijeva (appendicitis)

Upala slijepog crijeva (apendicitis) jest upala crvuljka, to jest crvastog produenja slijepog crijeva, koja se pogreno naziva upala slije pog crijeva. Vrlo je esta bolest, prije svega kod adolescenata i djece. Po pravilu poinje bolovima oko pupka, a kasnije se bolovi lo kaliziraju u donjem desnom dijelu trbuha, bolesnik je osjetljiv na pritisak u tom pred jelu jer postoji napetost trbunih miia, koja je jo izraenija gibanjem i kaljanjem. Uz to llest prati pomanjkanje teka, slabost, povra anje, zatvor i malo povienje tjelesne tempe rature (ispod pazuha 37,2 do 37,8C).

Upala debelog crijeva (colitis)

Razlikujemo dva oblika upale debelog crije va ili kolitisa, koji ponekad prelaze jedan u drugi.

Colitis mucosa membranacea

upala je debelog crijeva, a izazove je vege tativno ivevlje. Napadi su nalik na kolike, a u periodima izmeu napada u stolici se pojavljuju velike koliine svijetlih staklastih sluzavih krpica koje su sline sluzavoj stolici kod astmatiara. Rije je o vrsti alergijske bo lesti (crijevna astma) koju esto uzrokuju razne namirnice na koje je bolesnik osjetljiv. Lijeenje U obzir dolazi prije svega ope lijeenje, kao na primjer za ivane i psihike bolesnike. Kad su proljevi esti, lijeimo jabunom di jetom (sirova naribana jabuka) ili uvodimo dane s vonim sokovima i druge dijete (vidi Vrenje i gnjiljenje u crijevu). Osim lijekova moe biti potrebna i na od govarajui nain provedena psihoterapija (lije enje lijekovima za psihike bolesti, psihofarmacima) koju provodi lijenik-specijalist.

Zarazno-upalne crijevne bolesti

T r b u n i t i f u s (typhus abdominalis) Tifus abdominalis ili trbuni tifus vrlo je ra irena zarazna bolest koju kod ovjeka izazi va uzronik Salmonella typhi. S ovjeka na ovjeka prenosi se neposrednim dodirom ili namirnicama, vodom i mlijekom koji su za raeni bakterijama tifusa. Salmonella se mo e prenositi preko pribora za jelo, posuda kojima se sluimo, runika u ugostiteljskim objektima, prljavim zahodima i drugim predmetima. Inkubacija: od 1 do 3 tjedna. Bolest poinje polako s rastuim neras poloenjem, glavoboljom, bolovima u vratu, kaljanjem i napokon s proljevom koji je na lik na kau od graha, ili/i zatvorom. Vrui ca polako raste do oko 40C i odrava se na istom stupnju od 7 do 21 dan. Od 2 1 . dana se opet na isti nain sputa na normalnu razinu. Usprkos visokoj vruici puis ostaje spor (70 do 80 otkucaja na minutu), a broj bijelih krvnih zrnaca se smanjuje. U tekim sluajevima nakon prvog tjedna bolesnika obuzme pravo tifbzno stanje za koje je ka rakteristina omamljenost (izraz typhos na grkom jeziku znai pomraenje), bolesnik lei nepokretno u postelji s napola zatvore nim oima i ne reagira ni na ije rijei. Dje luje uplaeno i iscrpljeno. Ve prvi tjedan moe se uzronik identi ficirati u krvi, a kasnije u mokrai i stolici. Otprilike 9. dana pojavljuje se karakteris tini koni osip rozeole (lat. ruice). To su blijedocrveni osipi veliine glave iode, po gotovu po trbuhu, a mogu biti i veliine soiva. Osip se pojavljuje neprestano u novim naletima i obino traje 14 dana. U otprilike 30Z nelijeenih sluajeva po javljuju se komplikacije. U treem tjednu po inju krvarenja u crijevima, irovi na crije vima mogu provaliti crijevnu stijenku, a sa draj crijeva se razliti u trbunu upljinu posljedica je upala cijele potrbunice. Rjee komplikacije su zastoj u otjecanju mokrae, upala plua, upala vena i drugo. Moramo spomenuti i prisutnost bakterija uzronika tifusa u unom mjehuru u koji se one oslobaaju iako u tee veinom bez znakova poremeaja, a esto tek nakon nekoliko tjedana kod rekonvalescenta dolazi do akutne upale unog mjehura. Ona moe prijei i u kroninu, koju prati stvaranje u nih kamenaca. U malom postotku oboljelih od tifusa uni mjehur moe biti izvor iz ko jega se neprekidno izluuju bakterije tifusa a da pri tome sam nosilac ne oboli. Po zakonu treba prijaviti oboljenje, smrt, sumnju i kliconoe.

Colitis ulcerosa
nespecifina je bolest za koju je karakteris tina stolica s velikim koliinama sluzi, gno ja i krvi. Obino se u donjem dijelu trbuha pojavljuju blagi, na gr nalik bolovi. Uz to bolesnik nema teka, a ima vruicu i osjeaj ope oboljelosti, gubi tjelesnu teinu i spo sobnost za rad. Bolest moe biti akutna ili kronina. Jo se ne znaju pravi uzroci. Lijeenje U akutnim sluajevima treba leati u poste lji i uzimati vitaminima obogaenu dijetalnu hranu. Ne smije sadravati mlijeko, mlijene proizvode i penicu. Doputena je ria, zob i sluzave kae od jema. Nakon toga treba opet polako poeti jesti punovrijednu hranu (vidi Anemueller: Prehrana i dijeta).

348 Lijeenje zahtijeva vrlo paljivu njegu. I u lakim slu ajevima lx)lesnik mora biti u postelji, po treban mu je dobar zrak, najstroa istoa, izolacija i raskuivanje njegovih izluevina. Posebno je vano da dobiva velike koliine tekuina: aj, napitak od medovine, razrije ene vone sokove i nakon prvobitnog gla dovanja tekuu ili kaastu lako probavljivu hranu Ixjgatu vitaminima. Treba voditi ra una i o njezi usta. Samo ako nastupi zatvor doputen je eventualno klistir od kamilice i stolisnika. P r i m j e n e k n a j p o v s k i h m e t o d a s vo d o m : ve desetljeima sc cijene hladne po lukupelji koje traju od 6 do 10 sekunda po 2 do 3 puta na dan. Gdje god je to mogue izvesti, preporuujemo i hladna polijevanja, moda ruicom za rasprivanje vode na gu menom crijevu, ili tuem, dok se rjee pri mjenjuju pogotovo ne pri previsokim temperaturama i dobrom krvnom optoku troetvrtinske biljne kupelji s temperaturom od 35 do 36C i traju 8 minuta, a zavravaju se mlakim polijevanjem (22C). Vrlo dobra su i serijska kvaenja vodom s octom, ali nakon kojih odmah moraju us lijediti povoji koji oduzimaju toplinu kao to je povoj na krsni predio, kratki povoj ili ak troetvrtinsko povijanje s dodatkom soli ili octa. Lijekove koje lijenik prepie moramo bezuvjetno uzimati. Ako nastupi epidemija, potrebno je zatitno cijepljenje protiv tifusa. U v r i j e m e oporavljanja (rekonvales cencije) treba sistematski trenirati krvni op tok, ali za svakog rekonvalescenta posebno treba odrediti na koji nain. U obzir dolaze naroito izmjenine kupelji stopala, izmje nine kupelji ruku, izmjenino polijevanje koljena, izmjenino polijevanje ruku (vidi Aktivna njega zdravlja). P a r a t i f u s (paratyphus) Paratifusna oboljenja slina su tifusnim, a uzrokuju ih razliite bakterije: Salmonella paratyphi A, Salmonella paratyphi B i Sal monella paratyphi C.

Bolesti p r o b a v n i h o r g a n a Bolest se odvija priblino onako kao kod tifusa, ali je openito blaa. Lijenik treba da utvrdi 0 kojem obliku bolesti je rije. Lijeenje se u naelu provodi po jednakim pravilima kao lijeenje tifusa. Treba prijaviti sumnju, smrt i kliconoe. Upale crijeva uzrokovane bakterijama Uz tifusna i paratifusna oboljenja poznata su i lokalna crijevna oboljenja koja zove mo bakterijska trovanja hranom. Uzro nici te medu ljudima vrlo rairene skupine bolesti vrlo su razliiti: razne vrste salmo nela, koli bakterije, bakterije uzronici gnojenja (streptokoki i stafilokoki) i drugi. Zajednika karakteristika svih tih obolje nja jesu proljevi koji poinju iznenada, a u stolici nema krvi ni gnoja. Veinom se skupa s oboljenjem podigne i tjelesna tem peratura. Ako bolest zahvati i eludac (eluano-crijevna upala, gastroenteritis) po javljuje se i povraanje, slabost i pomanj kanje teka. Veliki dio tih zaraznih bolesti ima svoj iz vor u zaraenoj hrani, kao to su: zaraena svinjetina, govedina, konjsko meso, oveti na, ribe, perad, pilii, paja jaja i jela koja se prilikom pripravljanja ne kuhaju dovoljno da bi se unitile bakterije (na primjer pu ding i majoneza). Trkve zaraene namirnice esto dobivamo u ugostiteljskim objektima, velikim kuhinjama, restoranima drutvene prehrane i drugdje. Lijeenje tih infekcija je slino kao i tifusnih i paratifusnih oboljenja. Na prvom mjestu je gla dovanje s ajem (kamilica, stolisnik, paprena metvica) a ako je potrebno uzimaju se i bla ga sredstva za ienje. Vrlo je preporuljivo i lijeenje toplinom oblozi s trinama od si jena na trbuh, parne komprese, vreica s tri nama od sijena, tople kupelji u sjedeem po loaju s trinama od sijena ili zobenom sla mom i drugo.

Bijela g l i s t a Griza, srdobolja (dyscntcria) Dizenteriju prenose grine bakterije koje mogu uzrokovati lx>lcst razliitog toka i ja ine. Pri dijagnosticiranju pojedinih tipova bolesti treba pregledati bolesnikovu stoli cu i utvrditi vrstu uzronika. Rije je o vrlo rairenoj bolesti koja se ee pojav ljuje i u blagom ili netipinom obliku i esto ostaje nezapaena. Zaraza izazove upalne promjene na debelom crijevu, koje mogu uzrokovati pojavu gnojnih ili vie krvavih stolica. Zarazimo se u dodiru s ljudima, zarae nom vodom i zaraenim jelima, a pri tomu muhe kao prenosioci bakterija imaju vanu ulogu. Bolest esto poinje iznenada s prolje vom, grevima u donjem dijelu trbuha, gub ljenjem teka, slabou, drhtavicom. Vruica moe biti visoka, a veinom ne prelazi 39C. Sljedea karakteristika je osjeaj ope oboljelosti, pojavljuju se bolovi u miiima, glavo bolja i vrtoglavica. Kao to je ve reeno, bolest moe imati razliiti tok, a vanjski znaci su ponekad jedva primjetni s mekom stolicom jedanput dnevno, a u teim slua jevima izraziti, kad bolest prate este vode naste k n a v e sluzave stolice, znaci opeg trovanja, grevi i iscrpljenost povezana s isuenjem tkiva jer tijelo gubi mnogo vode a krv se zgunjava. Lijeenje Strogo mirovanje u postelji, izolacija boles nika, raskuivanje, gladovanje, mnogo teku ine u obliku aja od ovih biljaka petoprsta, stea, stolisnik, kamilica i drugo (vidi Ljeko vito bilje). Kasnije dolazi na red rijetka ka asta hrana kao kod tifusa, a zatim normal na prirodna osnovna hrana (vidi Anemueller: Prehrana i dijeta). K n a j p o v s k e m j e r e : trbuh grijemo oblozima s trinama od sijena, parnim kompresama, vreicom s trinama od sijena, primje njujemo tople kupelji u sjedeem poloaju ili tople polukupelji s trinama od sijena. Lijeenje lijekovima propisuje lijenik. Treba prijaviti bolest, sumnju, smrt i kliconoe.

349 S p r e a v a n j e bolesti. Na prvom mjestu je paljiva opa istoa, posebno je vana lx,'sprijekorna higijena u toaletnim prostori jama, unitavanje muha, a u posebnim slu ajevima dolazi u obzir zatitno cijepljenje, ako tako odredi lijenik, ali ono vrijedi vrlo kratko vrijeme. G l i s t e - uzronici bolesti Gliste kao nametnici izazivaju razliite bo lesti kod ljudi. Na naim geografskim irina ma to su ove gliste: B i j e l a glista (Oxyuris vermicularis) Bijela glista je najei uzronik zaraze glis tama kod ovjeka. ee napada djecu. Duge su od 4 do 10 mm, bez lanaka su, nalaze se preteno u debelom crijevu, prije svega u slijepom crijevu i zadnjem crijevu. enke nou putuju u zadnje crijevo, odloe jajaca i uginu. Jajaca su ve poslije neko liko sati zarazna. U organizam ih ponovo moemo unijeti prljavim rukama ili zagae nom hranom i piem. Meutim, ponovna zaraza je mogua i larvama koje nastaju iz jajaaca u zadnjem crijevu a provuku se kro za nj nazad u debelo crijevo. Razvoj od pro gutanog jajaca do zrele enke koja odlae jajaca traje otprilike 2 mjeseca. Najvaniji je znak, iako ne potpuno pouz dan, svrbe mara gdje se zbog eanja mogu javiti i ekcemi. Posljedica moe biti nesanica, nemir, mokrenje u postelji, lake eluane i crijevne tegobe, kao to su bolovi u trbuhu, slabost, povraanje, proljev i po manjkanje teka. L i j e e n j e obuhvaa ope i posebne za hvate. Sve zaraene lanove obitelji i druge oso be koje s njima dolaze u dodir treba lijeiti istovremeno kako bismo izbjegli ponavlja nje zaraze. Treba se pobrinuti da se nakon obavljene nude i prije jela ruke obavezno peru sapunom i vodom. Nokti trebaju biti kratko podrezani i uredni, zahodske daske i posteljina isti; nou moramo nositi usko pripijene gaice, moramo stranjicu prati vodom, sapunom i blagim dezinfekcijskim

350 sredstvom i pobrinuti se za provedbu dru gih osnovnih higijenskih mjera. Lijeenje lijekovima preputamo lijeniku jer znamo za brojne vrlo djelotvorne lijeko ve koji nerijetko ostavljaju posljedice. Preporuljiviji su mnogo blai, ne tako opasni lijekovi. Lijeenje pospjeuju klistiri od peli na, enjaka ili nekih lijekova. O b i n a glista (Ascaris lumbricoides) Obina ili ovjeja glista dugaka je od 25 do 30 mm, okrugla je i nalik na dadevnjaka. Vrlo je rasprostranjena. Odrasla glista ostaje u tankom crijevu. Nakon oplodnje enka izlee goleme koliine jajaaca, koja se izmetom ire po zemlji na sve strane. Nakon to su jajaca bila 2 do 3 tjedna u zemlji, iz njih se ve mogu razviti liinke sposobne za samostalan ivot. ovjek se zarazi glistom kad uiva hranu ili pie zagaeno izmetom. Iz jajaaca se u tankom crijevu izlegu vidlji ve liinke koje preko limfnih ila i vena pu tuju u desnu polovicu srca, a odatle prelaze u plua. Preko bronhija i dunika dospiju u drijelo, a odatle gutanjem u eludac i na trag u crijevo. U tankom crijevu liinke sa zru, a enka pone lei jaja priblino 60 do 75 dana nakon to se ovjek zarazi. Odrasla glista ivi 1 godinu pa i vie. Ako je glista malo, kod odraslog ovjeka ne uzrokuju posebne tegobe. Ali ako ih se pred otvorima raznih izvodnih kanala sa kupi vie i ukoliko se zavuku u trbune organe i zatvore ih, mogu postati smrtno opasne. Ako je glista mnogo mogu zatvo riti i prolaz kroz crijevo. A zadravanje glista u pluima moe uzrokovati uporan bronhitis i alergije, koje su ponekad vrlo ozbiljne. Lijeenje je mogue samo lijekovima i treba ga pre pustiti lijeniku. Zarazu moemo sprijeiti ako ne gnojimo zemlju ljudskim izmetom i zagaenom vo dom. Gnojenje neposredno po povru goto vo redovito dovede do zaraze ovjejom glistom. Uvijek treba dobro oprati sumnjivo povre, pa i u slanoj vodi.

Bolesti probavnih organa T r i h i n a (Trichinella spirallis) Trihina je mala, golim okom jedva vidljiva konasta glista koja je nametnik raznih sisa vaca i ovjeka, ovjek se zarazi kad jede si rovo, nedovoljno kuhano ili premalo dim ljeno i sueno svinjsko meso zaraeno trihinom. Kao meuposrednik nastupaju takori od kojih se zaraze svinje. Kad s pojedenim mesom liinka ue u ovjekov eludac, po inje se dalje razvijati i u tankom crijevu spolno sazri. Oploene enke probue cri jevnu stijenku i izlegu ive liinke u limfne i krvne ile. Za dan-dva enka postaje spol no zrela i izlee 1.000 do 1.500 za ivot sposobnih liinki. Preko ila liinke dospiju u miie gdje se oviju ovojnicom; kad se li inke ustale u miiima, pojave se teke i bolne upale. Trihina se posebno esto nase ljava u oitu ili u prsnim, trbunim, vratnim, onim i grkljanskim miiima. Tu bolest (trihinozu) veinom prate proljevi nalik na proljeve kod grize, bolovi u elucu, slabost i povraanje, a dok se liinka ovija ovojni com i visoka vruica. Ponekad zbog ope iscrpljenosti ili paralize dinih miia ovjek umre ve u drugom a moe i u sedmom tjednu. Lijeenje Nema specifinog lijeenja lijekovima. Lije nik samo pokuava razliitim sredstvima ublaiti bolest. Spreava se tako da se svinjsko meso prije uivanja obradi na temperaturi iznad 70Q valja znati da toplina mora prodrijeti i u unut ranjost mesa. Samo tako ili dugotrajnim su enjem na dimu i dobrim prethodnim salamurenjem mesa moemo unititi tribinu. Druga zatitna mjera je zakonom propi san pregled mesa. Trakavica Ima vie vrsta trakavica. Sve su nametnici koji hranu dobivaju neposredno kroz svoju tjelesnu povrinu iz sokova u tkivu ili iz probavljene hrane u probavnom traktu u kojem su se naselile. Spolno zrela trakavica ivi u crijevima kraljenjaka. Glava joj je samo nekoliko mi-

Riblja trakavica limetara iroka, a uvijek je na tanjem kraju tijela. Na njoj su kukice i prianjalke pomo u kojih se privrsti za stijenku crijeva. Neprestano razvija nove lanke koji se sve vie poveavaju i sve bre sazrijevaju to su udaljeniji od glave. Zbog tih lanaka moe dosei 7 do 10 metara duine. Zreli lanci se napokon otrgnu od trakavice i iz crijeva izau sa stolicom ili vlastitim giba njem. lanci imaju i jedne i druge spolne organe koji kasnije propadaju, a u njima ostaju brojna jajaca koja s lancima dospi jevaju iz crijeva. Trakavici su za potpuni razvoj potrebna dva a ponekad i tri doma ina. To emo ukratko objasniti u vezi s poje dinim trakavicama koje se pojavljuju kod nas. P r u t a s t a t r a k a v i c a (Taenia saginata) Prutasta ili govea trakavica najea je ovjeja trakavica u Evropi i Americi. Ikrice ili bobice koje se nalaze u goveim mi iima (mesu) pojedemo ive sa sirovim, ne dovoljno kuhanim ili peenim goveim me som. Ikrice se u ovjekovim crijevima raz vijaju u odraslu i spolno zrelu ivotinju. Jajaca se izlue iz zrelih otkinutih lanaka koji stiu iz crijeva; s krmivom jajaca do spijevaju u crijevo goveda i tamo se nasta ne. Iz njih se izlegu liinke (onkosfere) koje probiju crijevo i krvnim optokom prodru u miie gdje prijeu u stadij bo bice ili ikrice. Svinjska trakavica (Taenia solium) Svinjska ili uska trakavica slino se razvi ja, samo to ivi u svinji. A ako u ovjeje tijelo ne dospiju jajaca nego ikrice, tada se ikrice razviju u ovjeku i to u razliitim organima, pa i u mozgu. Tamo se razviju u mjehurastu tvorbu i uzrokuju bolest slinu padavici (epilepsiji), koja moe za vriti smru.

351 I s l a n d s k a t r a k a v i c a (Taenia echinococcus) Islandska ili pasja trakavica je jedva do 5 mm dug plosnati crv a njena se jajaca pre nose sa psa na ovjeka neposrednim dodi rom (lizanjem). Iz jajaca se u ovjejim cri jevima razviju liinke koje probiju stijenku crijeva, prijeu u krvne ile i krvnim opto kom prodru u razliite unutranje organe u kojima se zadre. U organima nastaju raz liite mjehuraste tvorbe koje se mogu razvi ti u teka unutranja oboljenja kao to su oboljenja jetre, plua i drugih organa. Riblja trakavica Riblja trakavica ivi prethodno u raznim sla tkovodnim rakovima i ribama. Rakovi pojedu jajaca koja dou s izmetom iz ljudskih crijeva, a ribe pojedu rakove. ovjek se zarazi ako jede nedovoljno kuhano ili sirovo riblje meso. Tok bolesti Bolesti koje su povezane s trakavicama ima ju vrlo razliiti tok. Odrasle trakavice u cri jevu normalno ne uzrokuju hitnije poreme aje ili smetnje. ovjek koji ima trakavicu moe mraviti i osjeati bolove koji se teko mogu odrediti. Naprotiv, riblja trakavica uz rokuje slabokrvnost koja podsjea na pernicioznu anemiju. I pasja trakavica, kao to smo ve spomenuli, moe stvaranjem velikih mje hura (cista) uzrokovati teak oblik bolesti. Isto tako se iz jajaaca uske trakavice razvi jaju mjehuraste tvorbe (cisticerki) ako ov jek zaraenim rukama jajaca unese u usta. Lijeenje Pri lijeenju osoba zaraenih trakavicama potrebne su posebne mjere koje moe pro pisati samo lijenik. esto je potrebno i li jeenje u bolnici. Uspjeh umnogome ovisi o dobroj suradnji izmeu bolesnika, lijenika i laboratorija. Treba najprije upotrebljavati li jekove, a zatim dati na pretragu stolicu da se pronae glava parazita. Nakon 6 mjeseci stolicu treba ponovno pregledati.

Virusna upala jetre

Bolesti jetre i unog mjehura

I u ovom poglavlju emo se osvrnuti samo na glavne bolesti jetre i unog mjehura da bismo dali upute kako ih izbjei i kako u sluaju bolesti pravilno postupiti. U vezi s tim emo samo kratko opisati djelovanje i zadatke jetre i unog mjehura. Jetra je najvea lijezda u ljudskom tijelu i zauzima izuzetno vano mjesto meu svim or ganima tijela. Ima presudan utjecaj na druge organe i organske sisteme. Mnotvom pojedi nanih funkcija, koje su danas vrlo dobro istraene, jetra ima vanu ulogu u metabolizmu. Bitna zadaa jetre je osloboditi krv, koja dolazi u nju kroz portnu venu, od otrova i produkata matabolizma i iz krvi sauvati suvini groani eer koji se u jetri nakuplja kao ivotinjski krob (glikogen); u njoj nastaje i u. Bolesti jetre uvijek utjeu na cjelokupan organizam pa ak i na psihiko stanje. Od mno gih Ixjlesti jetre bolesnikovo se raspoloenje moe umnogome promijeniti. Bolesnik je vrlo umoran, pospan i maloduan, i obratno - psihiki utjecaji djeluju na jetru i u, iako se to znanstvenim metodama ne moe uvijek pouzdano dokazati. Puki govor esto dobro pogodi ovisnost psihikih uzroka i fizikih pojava kao na primjer u izrazima ide mi na jetru, ut od bijesa, pun je ui ili kad se za nekoga kae uljiv ovjek, ili za raspravu da je uno vodena. u se stvara u jetri, otprilike litar do litar i pol dnevno i istjee mreom unih kanala; oni se udruuju u sve vee i na kraju u jetreni izvoni kanal koji se otvara u dvanaesnik. Jo prije toga se odvoji vod koji vodi u krukasti uni mjehur na donjoj strani jetre. U njemu se nalazi dio ui koji stvori jetra. Prema tome, uni mjehur je rezervoar iz kojega u tee u dvanaesnik kad se povea potreba za ui, prije svega kad jedemo masna jela. Najvaniji Sastojci ui su une boje od kojih je stolica ukaste ili smekaste boje, zatim u ui ima unih kiselina i holesterola (zastarjeli naziv je holesterin). Masti koje hranom dolaze u crijevo promijene se pod djelovanjem ui i postaju vodotopljive tako da ih crijevne resice mogu lako apsorbirati, a odatle preko limfnih kanala dospiju u krv. Ako une boje prodru u krv i iz nje natope tkiva, kao to se dogaa kod nekih bo lesti jetre i unog sistema, to se vidi po manje ili vie ukasto obojenim bjeloonicama (prvi znak) a ubrzo i sva koa poprimi istu boju. Mokraa je u tom sluaju ukasta do smea kao pivo, i pjenasta, a stolica praktino bez unih boja (poremeen je dotok ui u crijevo), svijetla ili gotovo bijela i neprijatno mirie. Bolest je obino popraena zatvo rom. Zbog unih kiselina u optoku koa vie ili manje svrbi. Po pravilu se ope stanje bitno poremeti. Bolesnik mravi i ali se na klonulost i umor, nema volje za rad i pati od vrtoglavice. K a k o o b o l i m o od u t i c e Ima raznih vrsta utice. Prvi oblik nastaje uslijed prepreka u unim vodovima zbog kojih se u ne moe pretakati u crijevo. u pone zastajati i polako prelaziti u krv. Protok ui se moe prekinuti i zbog unog kamenca koji se zaglavi u unom vodu, a i zbog glista koje prodru u vod; moe i zbog oiljaka nastalih nakon operacije, zatim tumorskih zadebljanja, pritiska susjednih tkiva, upalnih oteklina na uu uovoda u crijevo. Uzrok moe biti i zarazni agens koji do lazi iz crijeva, ali to nema veze s pravim zaraznim oboljenjem jetre. Tada je rije o kataralnoj ili upalnoj utici.

353 Zarazna utica koju uzrokuje virus B ( s e r u m s k i hepatitis) obino se prenosi nedovoljno steriliziranim injekcijskim igla ma. I n k u b a c i j a traje od 6 tjedana do 6 mje seci. Bolest se razvija pritajeno i openito je neugodnija od one koju uzrokuje virus A. Tok obiju bolesti ne razlikuje se bitno. Klinika slika bolesti je vrlo promjenljiva. Nekad se pojavljuje kao jedva primjetna in fekcija bez ute boje, a drugi put protjee akutno i bolesnik moe ve nakon nekoliko dana umrijeti. Bolest protjee brzo ili polako, to ovisi o vrsti virusa, ovjek se osjea bolesnim, bole ga miii, umoran je i nema teka. Cesto se moe pojaviti slabost, vruica (rijetko iz nad 39"C), proljev ili zatvor. Bolovi ispod desnog rebrenog luka obino su trajni; ako se bolesnik napree, jo su izraeniji. Od mah u poetku obino se pojavi otpor prema puenju. Ako koa pouti - a to se ne dogodi uvijek moe se pokazati ve na samom poetku ili 5 do 10 dana nakon nastanka bolesti. Poboljanje se pokazuje iezava njem ute boje koe, prestankom bolova u trbuhu, vraanjem teka i oboljeli se dobro osjea. Lijeenje Bolesnik mora izoliran poivati u postelji dok ne prou opi znaci bolesti. U akutnom stadiju treba izuzetno obratiti panju na pre hranu; ona treba biti kao kod kataralne u tice. Isto tako dolaze u obzir i grijanja trbu ha. Kad proe akutni stadij, vie ne treba strogo mirovati u postelji i moe se postup no prelaziti na prirodnu osnovnu hranu (Vidi Anetriutller. Prehrana i dijeta). Treba strogo zabraniti alkohol i crnu kavu ili piti samo kavu bez kofeina, meutim, bolji je aj od paprene metvice i matinjaka ili slabi ruski aj. U lijeenje treba ukljuiti sve mjere njegovanja zdravlja ali ih treba prilagoditi svakom bolesniku posebno. Iskljuivo lijenik rukovodi lijeenjem li jekovima. U lijeenju nam mogu pomoi lje kovite biljke. Posebno preporuujemo ma-

U p a l n a , k a t a r a l n a u t i c a (hepatitis) Ovaj oblik utice nerijetko poinje kao bla go oboljenje sa eluanim smetnjama, titanjem i osjeajem nabijenosti u predjelu elu ca, kruljenjem u crijevima a esto i zatvo rom. Koa je tada manje ili vie uto otmje na, a isto tako i bjeloonice. Tome se pri druuje i opa utuenost i osjeaj bolnosti. Vruice uglavnom nema. Lijeenje se upravlja prema uzroku. Ako postoje pre preke u protoku ui, treba najprije njih uk loniti. Uvijek treba ukljuiti ope prirodno lijeenje koje obuhvaa i zahvaeni organ. Najbolje je gladovanje uz ajeve od kami lice ili paprene metvice ili slabi ruski aj. Kad se bolesniku vrati tek, treba jesti sluza ve kae od rie i jema, pire krumpir, pir jano lako probavljivo |x>vre (ono koje ne nadima), obrano mlijeko, mlad kravlji sir, mlaenicu ili jogurt i slino. Dozvoljena je i teletina, perad i nemasna riba. Bolesnik moe uzimati i male koliine kvalitetnog maslaca i biljnog margarina. Od knajpovskih postupaka dolaze u ob zir prije svega kvaenje gornjeg dijela ti jela ili cijelog tijela vodom i octom (jedna etvrtina octa), ime se ublaava svrbe, oblozi na trbuh s trinama od sijena, kupe lji u sjedeem poloaju i polukupelji s bilj nim dodacima (37 do 38C, 8 do 10 mi nuta) i ostalo. Drugi oblik utice nastaje zbog oteenja jetre, infekcija ili otrova. To je: V i r u s n a u p a l a jetre Virusna upala jetre ili infektivni hepatitis ili epidemijski hepatitis najei je oblik upale jetre, koju uzrokuju virusi. Poznata su dva oblika upale: prvi oblik prenosi virus A a drugi virus B. Zarazna utica koju uzrokuje virus A u stvari je pravi epidemijski hepatitis (he patitis epidemica). Obino se prenosi za gaenjem stolicom oboljelog preko prlja vih ruku. Nakon inkubacije koja traje od 2 do 6 tje dana, bolest se ispolji manje-vie iznenada.

354 slaak, crnu metvicu, rosnicu, estoslavicu, sikavicu i druge. Zarazna utica (icterus infectiosus) Zarazna utica ili utica izazvana leptospirozama (Weilova bolest) takoer je bolest jetre iz skupine zaraznih utica. Uzronika te bolesti prenose takori. ovjek se obino zarazi kupanjem u vo dama zagaenim urinom od takora. Uzro nik ulazi u organizam kroz ozlijeenu kou i kroz sluznice. Uzrokuje opu zarazu, a naj vie je zahvaena jetra. Bolest obino poinje iznenada, otprilike 6 do 14 dana nakon zaraze pojavi se vru ica i opi znaci bolesti. Dogodi se da otka zuju jetra i bubrezi. Dijagnozu moe postaviti lijenik koji ut vrdi uzronika i obavi odgovarajue pretra ge krvi. Lijeenje U naelu vrijedi isto to i za zaraznu u ticu (hepatitis epidemica). Bolesnika treba cijepiti imunim ili rekonvalescentnim se rumom.

Bolesti jetre i unog mjehura rata (promet eera) u jetri zbog navedenih tetnih tvari ne tee dobro ili ga ometaju kronine zaraze i drugi uzroci, u jetrenim se stanicama umjesto glikogena (kroba) gomi laju masti. Masna jetra je obino veoma uveana i zbog toga se lako pipa. Jetreni testovi (ispi tivanja rada jetre) mogu dugo pokazivati normalne rezultate i tegobe esto mogu biti neznatne: lak osjeaj bola na dodir u gor njem dijelu trbuha, izraeno nadimanje, po manjkanje teka i smanjenje radne sposob nosti.

Skvravanje jetre ili ciroza jetre znaci: malaksalost, ovjek se brzo zamara, mravi, nema teka, osjea slabost, vjetrove, ponekad povraanje i proljev ili zatvor. Kasniji znaci bolesti su: trbuna vodena bo lest, izljevi porebrice, potkona krvarenja i gubljenje svijesti (jetrena koma). esto su vrlo rairene povrinske trbune vene i vene prsnog koa. Jetra se po veliini mno go promijeni, moemo opipati njezin otvr dnuli neravni rub. Meu promjenama koje se esto pojavlju ju na koi ubrajamo i crvena, kao glava iode velika, proirenja ila koja se iznenada pojave veinom po licu, ali i po vratu, po prednjoj strani prsa i po rukama. Bolest mogu pratiti i ove vanjske pojave: crvenilo dlanova, promjene na noktima (bijeli nokti ili nokti kao staklo na satu), prljava sivoutoblijea boja lica i gornjeg dijela tijela, la kirani jezik, lakirane usnice i drugo.

355 Lijeenje Najprije treba ukloniti uzroke, a zatim ope lijeenje prilagoditi svakom bolesniku po sebno. U akutnom stadiju bolesnik treba le ati i dobivati dijetalnu hranu. Dijetalna hrana (vidi i Anemueller: Prehrana i dijeta) treba da potie tek, mora sadravati dovolj no vitamina, 75 do 100 g bjelanevina dnevno, a koliinu kuhinjske soli treba og raniiti. Za kasnije lijeenje preporuujemo izrazite dijetetske kure i kure pijenja u ljei litima i sanatorijima. Od knajpovskih postupaka preporuuje mo: obloge na trbuh s trinama od sijena, vreicu s trinama od sijena na trbuh, a kas nije kupelji u sjedeem poloaju s porastom temperature vode, polukupelji s trinama od sijena ili zobenom slamom i izmjenina po lijevanja. Posebne mjere mora propisati lijenik.

Akutna uta atrofija jetre

teka je bolest, donekle nalik prethodnoj, ali je relativno rijetka. Bolest se razvije jer sna no djeluju isti tetni agensi, kao kod masne degeneracije jetre, ili bakterijski otrovi. U jetrenim stanicama se gomilaju masti, jet reno vezivno tkivo poinje bujati zbog ega se jetrene stanice jako otete, a posljedica su teki poremeaji metabolizma. Bolest moe tei akutno ili kronino i nalik je zaraznoj utici (hepatitis epidemi ca). Lijenik e utvrditi tonu dijagnozu i lijeenje. Kad akutni stupanj bolesti proe treba kao i uvijek - prirodnim ivotom i odgova rajuom hranom potpomoi lijeenje kojim rukovodi lijenik.

Bolesti unih vodova

U odmorima u toku probave u unom mjehuru se nakuplja u koju organizam troi kad mu ustreba. Jasno je da u moe tei u dvanaesnik i neposredno iz glavnog uovoda, kao to je na primjer nakon uklanjanja unog mjehura. Potreba za ui se poveava prije svega kad hrana ili razliite tvari podrauju uni mjehur da izluuje vie. uni mjehur e biti bla go podraen, na primjer, ako natate popijemo 1 do 3 lice istoga, mlakog maslinovog ulja, a dobro djeluje i karlovarska i Glauberova sol. Na isti nain djeluje i niz prirodnih mineralnih voda. Poznate su i mnoge ljekovite biljke koje vrlo dobro djeluju. Najbolja su eterina ulja iz paprene metvice i kima, zatim despik, kopriva, vodopija i druge (vidi: Lje kovite biljke). Izluivanje ui pospjeuje i sok crne rotkve, manje bijele rotkve, a dobra je i sirova na ribana rotkva. Ako u zastaje, treba posegnuti za pravim lijekom. Jo jedanput napominjemo da uni mjehur ovisi i o ivanim i psihikim utjecajima. Teko psihiko uzbuenje moe bitno pro mijeniti tonus (napetost) unog mjehura, a pogotovu izvodnog voda. Hipotonija (prenizak tonus) moe se smjenjivati s hipertonijom (povienim tonusom). Takvi neadekvatni tonusi danas su esti a poznati su pod nazivom distonija. Zbog njih i drugih vegetativnih poreme aja ili upala u blizini moe istjecanje ui biti bitno poremeeno ili ak poinje zastajati. Posljedica moe biti upala, a u uovodima se stvaraju uni kamenci. Znaci zastajanja ui su netipini i mijenjaju se: neprijatno titanje na desnoj strani gornjeg predjela trbuha, osjeaj nabijenosti, nadimanje, sklonost zatvoru, obloen jezik, neprijatan zadah iz usta, podrigivanje i podraaj na povraanje. esto se pojavljuju i bolovi nalik na kolike, koji zrae do desne lo patice.

Oteenja jetre lijekovima i otrovima

Oteenja jetre lijekovima i otrovima nije uvijek lako utvrditi. esto lijenik prepozna takvu bolest samo ako bolesnik dulje vrije me ili ponovno uzima odreene lijekove. Bolest se manifestira slino kao zarazna u tica i treba je lijeiti na isti nain, ali oba vezno je obustaviti unoenje sumnjivih li jekova. Jetru mogu otetiti mnogi otrovi od kojih su najpoznatiji: alkohol, kloroform, fosfor, arsenovi spojevi, otrov gljiva i drugi.

Skvravanje jetre ili ciroza jetre

(cirrhosis hepatis) Ciroza jetre se moe razviti od dugotrajno masno promijenjene jetre. Meutim, moe nastati i iz drugih razloga, kao to je na pri mjer prethodna upala jetre, zastajanje krvi u jetri zbog ometenog otjecanja krvi iz jetre, to je posljedica sranih bolesti i bolesti kr vnog optoka; bolest mogu uzrokovati i en demini sifilis i paraziti koji oteuju jetru i drugo. Znaci bolesti se poinju pojavljivati pola ko, rijetko naglo. Ako se pojave naglo obi no ih izazove neki nefizioloki stres koji je posljedica pretekog psihikog ili fizikog optereenja. Veinom se pojavljuju opi

Masno promijenjena jetra

Masno promijenjena jetra nastaje uslijed neodgovarajuih tvari. Jetrene stanice pretrpe masnu degeneraciju i u njima se pone nakupljati mast. Bolest je relativno esta i posljedica je dugotrajne nepravilne prehrane ili poremeenog metabolizma, na primjer kod eerne bolesti. Ako promet ugljikohid

356

Bolesti jetre i unog mjehura

uni kamenci izbjegava alkohol i nikotin, lijeenje nee biti uspjeno.

357 spjeivati upale. Znatnu ulogu pri tome mogu imati psihika uzbuenja koja se po navljaju, a izazivaju grenje uovoda, uspo reno otjecanje i koncentriranje ui, iz koje se zatim izluuju tvari od kojih se stvaraju uni kamenci. Iako, kao to smo ve rekli, ovjek ne mora osjeati tegobe zbog unih kamena ca, esto se od 1 do 2 sata nakon obroka pojavljuju tipine kolike povezane sa u nim kamencima. Prate ih jaki bolovi koji obino zrae u desnu lopaticu i desnu ruku. Bolovi su slini grevima a smjenjuju se sa fazama bez bolova. Kad napad mine boles nik osjea teki pritisak u uovodima. Na pade prate veinom malaksalost i povraa nje. Kolike mogu proi ve nakon 1 do 2 sata, ali ponekad traju danima i ponavljaju se, pogotovu ako se ne pridravamo dijete. Ako se uni kamenac zaglavi ili se uovod potpuno zatvori uslijed upale, uni mjehur treba esto ukloniti operacijom da se izbjegnu jo vee opasnosti. Napadi se gotovo ne mogu izdrati bez lijekova za ub laavanje bolova. Prirodno lijeenje koje tre ba da potpomogne provodi se na isti nain kao za upalu unog mjehura. Upravo kod unih kamenaca moemo najbolje spoznati kako se prirodnim lijee njem mogu spreavati napadi i time olakati bolest. Kneippovo uenje o prirodnom iv ljenju, kao to je prikazano u poglavlju o ak tivnoj njezi zdravlja, u ovom je sluaju uis tinu vrlo vrijedno.

Lijeenje 1 ovo uope uzevi lako oboljenje trebalo bi prije svega lijeiti prirodnim opim mjerama, medu kojima treba na prvo mjesto staviti odgovarajuu prehranu koja dobro djeluje na nor malno izluivanje ui i u kojoj nema ni jela ni pia koja bi optereivala organizam. Dobre su i odgovarajue ljekovite biljke, mineralne soli, mineralne vode, a i lijekovi koji podstiu pranjenje, odnosno stolicu. Uz to se treba pobrinuti da se otkloni napetost vegetativnog iv evlja. Primjena knajpovskih postupaka s vodom ne smije se ograniiti samo na zahvaeni or gan (oblozi na trbuh s trinama od sijena, vrea s trinama od sijena za jetru i uni mjehur, povoj na krsni predio s trinama od sijena, parna kompresa na trbuh i drugo), nego neka dje luju na cijelo tijelo (kvaenja, izmjenine djelomine kupelji, izmjenina djelomina polijevanja i dva do tri puta na tjedan polukupelj ili troetvrtinska kupelj s ljekovitim biljem). Lijeenje lijekovima dolazi u obzir samo u posebnim sluajevima, a lijenik ga treba pro pisati i njime rukovoditi.

uni kamenci
(calculus felleus) Upala unog mjehura je najee tijesno povezana sa unim kamencima. Oni su uis tinu esta pojava nakon etrdesete godine ivota, a bolest je kod ena tri do etiri puta ea nego kod mukaraca. Na stva ranje unih kamenaca utjee trudnoa i gojaznost. Veina (oko 90Z) kamenaca pri kroninoj upali unog mjehura jesu takozvani ka menci mjeovitog tipa sastavljeni od koles terola i kalcijevih spojeva. Tegobe pri ovom oboljenju su vrlo raz liite. Ima ljudi sa unim kamencima koji ne osjeaju nikakvih tegoba ili su one tako neznatne da im lijenik i nije potreban. Ali neki dobivaju napade jakih kolika i izraene upalne pojave da ponekad treba uni mje hur otkloniti operacijom. Kako nastaju uni kamenci? uni kamenci mogu nastati na vrlo razli ite naine. Vjerojatno je sklonost nasljedna. Meutim, nasljedna dispozicija jo ne znai da ovjek mora oboljeti. Nepravilna prehra na je jedan od vanih faktora nastajanja u nih kamenaca. To je hrana koja sadri pre vie masti i brana, jela koja nadimaju te os tala hrana koju ovjek ne podnosi. Zapravo, uni kamenci su esto posljedica prijanjih upala unog mjehura, ali mogu i oni po

Upala unog mjehura (cholecystitis)

i unih vodova (cholangitis) Upala unog mjehura i unih vodova moe biti razliitog stupnja. Razlikujemo obine i kataralne, gnojne i teke gnojne, razarajue (gangrenozne) upale. Upala moe esto nastati zbog unih ka menaca, zaraznih oboljenja crijeva (pogoto vu tifusa i drugih oboljenja nalik na grizu) ili iz krvi kad klice koje uzrokuju upalu, na primjer iz trulog zuba, preko krvi dodu u jetru ili u; uni mjehur je vrlo vaan izluni organ za sve bakterije iz optoka (vidi i Kliconoe kod tifusa). Tegobe koje bolesnik osjea ovise o stup nju i tipu upalnog procesa. U sluaju akutne upale unog mjehura tegobe su; malaksalost, povraanje, jaki bolovi i osjetljivost na pritisak, vruica, drhtavica i poveanje broja bijelih krvnih zrnaca.

lovi na desnoj strani gornjeg dijela trbuha, velika osjetljivost predjela unog mjehura na dodir, napetost trbunih miia i visoka vruica. Glavni znaci upale unih vodova u jetri jesu: visoka vruica i drhtavica, kao pri akutnoj upali unog mjehura. Lijeenje Pri akutnom oboljenju uglavnom se ne moe izbjei operativan zahvat ili lijeenje lijekovima. U svim sluajevima mora lijenik odlui vati o mogunostima lijeenja. Bolesnik se mora ponaati kao pri zaraznoj bolesti. Mora poivati u postelji, gladovati uz aje ve, klistirati se i grijati vlanom toplinom dok je ne osjeti kao neprijatnu (u tom slu aju se stavlja pravi hladni oblog s vodom i octom), a kasnije nastaviti s dijetom; to su bitne mjere lijeenja akutnog oblika upale unog mjehura i unih vodova. Ali pri li jeenju kronine upale gladovanje zamijeni mo odgovarajuom dijetom za oboljelu u. Bolesnik veinom dobro podnosi primjenu knajpovskih postupaka s vlanom toplinom, kao to je na primjer povoj na krsni predio s trinama od sijena, ili vreica s trinama od sijena svaki drugi dan. esto je potrebno re gulirati stolicu. Za to su najpogodnija ve spomenuta sredstva koja pospjeuju izlui vanje ui, a ponekad dolaze u obzir i klistiri (1 litra toplog aja od kamilice ili sto lisnika). Pri lijeenju vrlo vanu ulogu igra uistinu prirodan ivot. Ako se ne

Kronina upala unog mjehura

Kroninu upalu unog mjehura karakteri ziraju bolovi koji se stalno ponavljaju - a koji su nalik na kolike (greve) - ispod des nog rebrenog luka, pri emu bolovi zrae u desnu lopaticu, a esto ih prati povraanje i kronine probavne smetnje uz nadimanje i malaksalost. Tegobe izazivaju i pojaavaju masna jela. Cesto se moe utvrditi i uvean, prepunjen, uni mjehur. Ponekad se zagnojeni uni mjehur provali, to moe promi jeniti tok tekog oboljenja; sve tei i tei bo

Bolesti guterae
Da bi bilo razumljivije, napisat emo nekoliko rijei o ulozi guterae. To je: a) stvaranje sokova vanih za probavu (vanjsko izluivanje ili vanjska sekrecija); b) stvaranje inzulina, hormona takozvanih stanica Langerhansovih otoia koji sudjeluje u metabolizmu eera (unutranje izluivanje ili unutranja sekrecija). U ovom poglavlju obraujemo samo bolesti povezane s vanjskim izluivanjem guterae. U guterai se stvaraju enzimi ili fermenti vani za probavu. To su sloeni spojevi koji omoguavaju ivim stanicama da obavljaju svoj metabolizam. Najpoznatiji su: amilaza, koja sudjeluje u razlaganju kroba i glikogena, lipaza koja razlae masti i proste masne kiseline u glicerin, tripsin koji razlae bjelanevine i drugi.

358

Bolesti jetre i u n o g m j e h u r a

Djelovanje enzima povezano je sa eluanim sokovima i ivcem lutalicom (nervus vagus) koji spada u vegetativni ivani sistem. Sastav hrane utjee na stvaranje nabrojanih enzima. Dugotrajna prehrana jednolinom hranom, pogotovu ako ona sadri mnogo ugljikohidrata i malo bjelanevina, koi stvaranje enzima. U p a l a g u t e r a e (pancreatitis) Upala guterae je teka upalna trbuna bo lest koju prati nedovoljno stvaranje fermenata. Razliiti su uzroci te bolesti: upalna oboljenja unih vodova, zaraze (hepatitis epidemica, tifus, arlah, zaunjaci i druge virusne bolesti). Oboljenje potenciraju obilni masni obroci i alkohol. Znaci su: jaki, iznenadni bol u sredinjem dijelu trbuha s obje strane pupka; bol zrai lijevo ili desno u leda, u predjelu eluca se osjea bolan pritisak; a bolest prati i malaksalost, povraanje, znojenje i vruica. U nekim se sluajevima tkivo guterae poinje raspadati (nekroza pankreasa) zbog ega je tok bolesti vrlo teak i dovodi do poremeaja krvnog optoka. Treba odmah u bolnicu. Kad akutna opasnost proe, moe mno go pomoi prirodno ivljenje i prirodno li jeenje; pogotovu treba paziti na dijetalnu hranu sa to manje masti; prija i grijanje tr buha oblozima s trinama od sijena, povoj na krsni predio s trinama od sijena; a pre poruuje se i hladan povoj s vodom i oc tom, kupelji u sjedeem poloaju s trinama od sijena i drugo to pospjeuje lijeenje. Kronina upala guterae (pancreatitis chronica) Kronina upala guterae moe se razviti iz akutnih oboljenja koja se ponavljaju, ili se ve od poetka razvija polako i prikriveno. Tu je bolest vrlo teko utvrditi. Osim krunih holova u gornjem dijelu trbuha koji zrae u slabinski ili krsni predio, ka rakteristine su za ovu bolest i jo neke netipinije tegobe koje moemo utvrditi samo kliniki. Lijeenje Za lijeenje je potrebna u prvom redu lako probavljiva prirodna hrana s malo masti, a alkohol se ne doputa; hrani treba dodavati fermente ili enzime. Uz to je potrebno sli no ope lijeenje kao to smo ga spomenuli pri kroninoj upali unog mjehura.

Bolesti mokranih organa

Sebastian Kneipp je vjerovao da krv i sokovi odluujue utjeu na zdravlje i bolest te tla im stoga sastav mora biti uvijek konstantan. Za odravanje stalnog sastava najvaniji su bubrezi koji reguliraju stalnost sastava krvi na taj nain to krajnje produkte metabolizma i tijelu stra ne tvari izluuju u mokrai. Pri poremeajima rada mokranih organa mogu se pojaviti nekarakteristini ili karakte ristini znaci bolesti.

I. Nekarakteristini znaci bolesti:

1. Bolovi, ako se uope pojave, pri oboljenju bubrega pojavljuju se veinom kao tupo titanje u boku ili u rebreno-kraljenikom kutu, a bol moe zraiti prema pupku. 2. Bolovi iz mokraovoda, u sluaju nemogunosti isputanja mokrae, predstavljuju akutnu vrlo teku bolest koja slii na kolike, a osjeamo je od rebreno-kraljenikog luka du puta mokraovoda do muda ili stidnih usana i zrai u unutranju stranu bedara. 3. Bol u mokranom mjehuru kao posljedica pretjeranog proirenja mokranog mjehura pri akutnom zastoju mokrae. Bol proe kad se isprazni mokrani mjehur. Ali taj bol moe biti i posljedica upale mokranog mjehura; u tom sluaju u mokraovodu osjeamo pec kanje i esto tjeranje na mokrenje. 4. Pri akutnom oboljenju prostate osjetimo bolove u donjem dijelu kraljenice i medici, i es to tjeranje na mokrenje; u kroninom sluaju nema gotovo nikakvih bolova. 5. Pri upali i ozljedi muda bolovi su uvijek akutni i jaki, veinom zrae u bokove.

II. Znaci poremeaja mokrenja

1. Koliina se mokrae (urina) smanjuje ili je uope nema (oliguria i anuria) zbog razliitih bu brenih bolesti; pri tome polazimo od toga da su odvodni putovi prolazni. Medu ostalim se pojavljuje i pri raznim drugim bolestima, na primjer pri napadu gangrene, pri astmi, napadima tekih bolova, nakon dugotrajne ei ili nakon gubljenja velikih koliina tekuine pri proljevu ili pri povraanju koje ne moemo smiriti Potpuno pomanjkanje mokrae (anuria) ozbiljan je znak bolesti, u 3 do 5 dana se razvije u uremiju (trovanje mokraom). 2. esto mokrenje, esta potreba za mokrenjem i nono mokrenje moe biti posljedica pre velikih koliina unesenih tekuina; u takvom sluaju to nije znak bolesti. Ali takvi vanjski znaci mogu se pojaviti i pri upalama mokraovotla i mokrane cijevi, premaloga mo kranog mjehura i pri zastajanju mokrae u njemu. 3. Oteano i bolno mokrenje (disuria), pri kojem pee u mokraovodu, esto je posljedica upale mokranog mjehura ili prostate. 4. Nemogunost svjesnog zadravanja mokrae (inkontinencija) pojavljuje se u vezi s ana tomskim nesavrenostima ili tekim fizikim naporima, ali i upalnim podraajima ili iv anim poremeajima. Mokraa kaplje i onda kada je mokrani mjehur prepun. 5. Mokrenje u postelji moe biti posljedica oboljenja mokraovoda, ali veinom mu je uzrok u ivano-psihikim poremeajima.

360

Bolesti mokranih organa

Bolesti bubrega

361

III. Karakteristini znaci bolesti

Promjena osobina mokrae 1. Mokraa je mutna zato to se u nju izluuju soli mokrane kiseline (urati; urin je boje mljevene opeke), fosforne kiseline (fosfati; urin je mlijene boje). Ti oblici zamuenosti mokrae veinom ne znae nita ozbiljno. 2. Krv u mokrai je uvijek znak ozbiljnijeg oboljenja bubrega, mokraovoda ili mokranog mjehura. Crvena krvna zrnca ili crveni krvni pigment se u urinu pojavljuju pri upalama, bubrenim kamencima, ozljedama, tumorima, tuberkulozi, pri bolestima krvi i drugima. Bijela krvna zrnca se nalaze u urinu kod svih upala u bubrenoj vrei i mokranim pu tovima. Gnojni talog nalik na lag upuuje na teke gnojne procese pri kroninoj upali mokranog mjehura, tuberkulozi bubrega i na gnojenje u bubrezima. 3. Nalazi bjelanevina u mokrai iz mokraovoda, znak su oteenog bubrenog tkiva. Raz likujemo jednostavne kao staklo prozirne iste mokrae, mokrae s crvenim i bijelim kr vnim zrncima, mokrae s masnim kapima i drugo. 4. U urinu se bjelanevine mogu pojaviti i zbog poveane propusnosti u bubrenim klubadima (glomerulima). Ali isti nalaz je mogu i u vezi sa sranim smetnjama i smetnjama u krvnom optoku, pri oboljenjima bubrega, tekim zaraznim bolestima i drugima. Rela tivno bezopasni oblik izluivanja bjelanevina s mokraom je takozvana ortostatina al buminuria. Rije je o bjelanevinama u mokrai kod veinom ivano nestabilne (labilne) djece, s promijenjenom kraljenicom (lordozom prema naprijed savijenom kraljenicom), ako poloaj tijela promijene iz vodoravnog (leanje) u uspravno. Pri tome se bjelanevine u morkai pojavljuju samo krae vrijeme i nakon opeg jaanja organizma opet iezavaju same od sebe. Slino znaenje moemo pripisati i bjelanevinama u mokrai nakon tekih tjelesnih op tereenja. Nalazimo ih kod mnogih ljudi nakon bavljenja sportom.

Ujedno je povean i sistolni tlak (pritisak pri grenju srca), jer postie do 150 i vie mm llg. Povieni ijastolni krvni tlak je znak oboljenja i o njemu ovisi postupak u lijeenju. Bo lesnici s takvim bubrenim oboljenjem veinom su bljedoliki.

VI. Trovanje mokraom

Zatrovanje mokraom (uremija) posljedica je akutnog ili kroninog nedovoljnog rada bub rega. Pojavljuje sc uslijed nedovoljnog izluivanja otpadnih tvari pri metabolizmu, a prije sve ga metabolizmu bjelanevina. U krvi i tkivu se povea koliina duika (ostatak N) a ne iz luuju sc produkti crijevnog gnjiljenja (fenol, krezol, indikan i drugi). Z n a c i u r e m i j e su po manjkanje teka, velika ed, gaenje i mokrani zadah iz usta, povraanje, vrlo blijeda put koju esto prati prljavo-ukasto-siv ton lica, bolovi u miiima, smetnje u disanju (disanje je dub lje i ubrzano, gotovo kao kod astme) i vrtoglavica (uremijska koma). Lijeenje: Lijeenje ove bolesti je bez pravog uspjeha, ali odgovarajuim sredstvima moemo tok bolesti zaustaviti i olakati. Pored posebnih mjera koje propisuje lijenik, kao to je na primjer upot reba umjetnih bubrega, presaivanje (transplatacija) bubrega, treba uzeti u obzir za pojedinca tono odmjerene one prirodne ivotne i ljekovite podraaje koji se na njemu mogu izvesti. Pogotovu treba pospjeiti i poveati izluivanja kroz kou, dine i probavne organe. U obzir dolaze kvaenja vodom i octom, topao povoj na leda ili kratki povoj s trinama od sijena, troetvrtinski povoj s ekstraktom smreke ili s trinama od sijena ili uvarkom od zobene slame, vreica s trinama od sijena na bubrege (2 do 3 puta tjedno), isto tako pre poruujemo i kupelji u sjedeem poloaju i polukupelji s ljekovitim biljem, moda kao dje lomine kupelji s opreznim porastom temperature vode, troetvrtinske kupelji (2 puta tjedno) s trinama od sijena ili zobenom slamom. U to jc mogue iem zraku treba provoditi vjebe disanja, kure leanja na otvorenom (treba paziti na prehladu). Preporuujemo i zrane kupelji i moda ak oprezno izvedene sun ane kupelji (sunanje). Za redovito djelovanje crijeva treba se hraniti punovrijednom prirodnom hranom. Prema potrebi treba se pomagati i ljekovitim travama koje pospjeuju ienje.

IV. Uzroci nakupljanja tekuina u tjelesnim upljinama

Nakupine tekuina u tkivima, tjelesnim upljinama i medutkivnim prostorima, nazvani su edemi i nalazi mogu biti razliiti. Edema ima kod sranih bolesnika i bolesnog optoka, kod jetrenih bolesti, gladovanja i u trudnoi. Pri raznim bubrenim oboljenjima edemi se ne po javljuju samo u dijelovima tijela koji su neposredno povezani s bubrezima, nego naroito es to na licu, ponekad samo u obliku jutarnjih vodenih oteklina vjeda i oko oiju. Takvo nakupljanje tekuina je uvijek povezano s prevelikim koliinama natrija u medustaninim prostorima. Zato su za lijeenje osnovni uvjet hrana s malo kuhinjske soli (natrijev klorid) i odgovarajua koliina tekuine u hrani. Ne uklanja se edem ograniavanjem uivanja tekuina.

Bolesti bubrega
Akutna opa upala bubrega (glomerulonephritis acuta) Akutna opa upala bubrega ili akutni difuzni glomerulonefritis zahvaa bubrenu klubad (glomerule) u bubrenoj kori uvijek istodobno u oba bubrega. Posljedica je za raze uzronicima gnojenja, uglavnom lan astim streptokokima, a rjee grozdastim stafilokokima ili virusima. Ti se uzronici obino pojave u bubrezima nakon drugih zaraza: upale krajnika, upale sinusa i zubnog korijena, upale plua, pojave irova po koi i drugoga. Nerijetko su prehlade i promoe nja povoljno tlo za oboljenje bubrega. Upalu bubrega susreemo prije svega kod djece, rjee kod odraslih starijih od pedeset godi na. Znaci bolesti Bolesnik ima osjeaj da ga sve boli, nema teka, ima laku vruicu, tekuina u tkivima mu se umjereno nakuplja (edemi), pogotovu na licu i oko oiju, koliina urina se smanju-

V. Povien krvni tlak uslijed oboljenja bubrega

Povieni krvni tlak (renalna hipertonija) je gotovo redovita pojava u oboljenju bubrega. Ka rakteristino je povienje dijastolnog tlaka to znai prilikom irenja srca (to je onaj tlak koji oznaava drugi broj pri mjerenju krvnog tlaka), kad ima vrijednost oko 100 ili vie mm I Ig.

362 je (oliguria), a krvni tlak se malo ili srednje povea. Nalaz u urinu: u njemu ima mnogo cr venih krvnih zrnaca, bjelanevina, cilindara od crvenih krvnih zrnaca, bijelih krvnih zr naca i stanica bubrenog epitela (epitelnog tkiva). Tok bolesti mnogo ovisi o tome hoe li se bolest na vrijeme poeti lijeiti i kako lijeenje tee. Bolesnik uglavnom ozdravi nakon 6 do 8 tje dana, a mnogi se izlijee tek nakon 1 do 2 go dine. Rjee bolest polako uniti bubreno tkivo i bubrezi otkazu (skvreni bubrezi). Komplikacije se ispoljavaju u smetnjama u radu srca i ot kazivanju srca i krvnog optoka te povienju krvnog tlaka. Uz to bolest prate i teke gla vobolje, vrtoglavice, trzanje i grenje miia, krvarenje u mrenici i s tim povezane smet nje vida. Lijeenje se provodi pod neprestanim nadzorom li jenika. U poetku (kako propie lijenik) potrebno je strogo mirovanje u postelji i strogo uzdravanje od unoenja vode i hra ne. Po pravilu, bolesnik kod kue ne smije dobiti nikakve tekuine do tri dana, a treba se pobrinuti o njezi usta i zuba, u obzir do lazi ispiranje usta vrlo razrijeenim sokom od limuna ili ajem od kamilice ili kadulje. Danas se sve manje primjenjuje gladovanje, odnosno uzdravanje od vode i hrane. Kad se nalaz u urinu pobolja, bolesnik smije do biti samo onoliko tekuine koliko je pret hodnog dana s urinom izluio. Treba opet vrlo oprezno prijei na punovrijednu pri rodnu hranu. U poetku treba strogo izbje gavati kuhinjsku sol i bjelanevine (ne mli jeko!), a bolesnik moe uzimati razrijeene vone sokove obogaene groanim ee rom i mineralnom vodom u kojoj nema ku hinjske soli, a isto tako i voe, pire-krumpir, griz i zobenu kau te povre u obliku pirea. Lijeenje toplinom u postelji. Boles nik dobiva jedan dan vreu s trinama od si jena na lea, a drugi dan parnu kompresu na trbuh (izmjenino). Tek kad bolesnik

Bolesti mokranih organa potpuno ozdravi i lijenik dopusti, moemo poeti kvasiti gornji dio tijela vodom i oc tom ili kvasiti cijelo tijelo, a pomaemo iz mjeninim kupeljima ruku; jedanput do dvaput na tjedan bolesnik treba dobiti ku pelji za noge (s trinama od sijena) s poras tom temperature vode, a jedanput do dva put tjedno troetvrtinske biljne kupelji (37 do 38C, 10 do 12 min) ali bez primjene hladne vode na kraju. Bolest moe biti i takva da lijenik pro pie i lijekove kojima jaa rad srca i krvnog optoka ili suzbija eventualne uzronike od reenih bolesti. Kad akutna upala proe, treba jo dugo i esto pregledavati urin i nadzirati krvni tlak. Akutna upala pojedinih glomerula Akutna upala pojedinih glomerula (bubre na klubad) podsjea na oslabljenu akutnu opu upalu bubrega pri kojoj su napadnuti samo pojedini glomeruli. Tok je slian, ali je ova upala blaa. Usprkos tomu i ovu bolest je neizbjeno lijeiti pod lijenikovim nadzo rom. Lijeenje U naelu se provodi na isti nain kao kod akutne upale bubrega. Meutim, ne treba strogo gladovati.

Nefrozni sindrom nik osjea manje tegobe a u urinu se jedva otkriju znaci bolesti, te sluajevi kad su te gobe izrazite, a u urinu i krvi se pronau otpadne tvari (na primjer ostaci duika). Po nekad bolesnik ima osjeaj da ga sve boli, povisi mu se temperatura, u predjelu lea osjea bolove, koliina urina se smanji, a moe se i poveati, bolest prati glavobolja, malaksalost, povraanje, povien krvni tlak, krvarenje iz mrenice oka i s njim povezane znatne smetnje vida, oslabljenost srca i zna ci uremije. Lijeenje Lijeenje treba podesiti prema odreenom obliku bolesti i mora ga uvijek nadzirati li jenik. Pri naletima akutne bolesti treba po nekad posegnuti za manje ili vie strogim mjerama koje su propisane za lijeenje akut nog oboljenja bubrega. Ako se bolest odvija prikriveno i nema toliko znakova oboljenja, moemo dopustiti djelotvorne prirodne i votne i ljekovite podraaje. Pri tome je vrlo vana prirodna hrana s malo soli. Treba uk ljuiti vone dane (1,5 kg voa, ali ne bana ne), dane sa sokovima (priblino 1 litar so kova od voa i povra) te dan-dva tjedno sirovu hranu (vidi: Prehrana i dijeta). Pri lijeenju vodom po pravilu koristimo samo tople i izmjenino tople mjere. Na pri mjer preporuujemo: jedanput do dva puta tjedno vreicu s trinama od sijena na lea, parnu kompresu na trbuh, dva do tri puta tjedno troetvrtinsku biljnu kupelj s trinama od sijena ili zobenom slamom, dva do tri puta tjedno kupelji za stopala (s trinama od sijena) s rastuom temperaturom vode. Doputena su i kvaenja gornjeg dijela ti jela vodom i octom ili kvaenja cijelog ti jela vodom i octom, izmjenine kupelji za ruke, izmjenina polijevanja i eventualno izmjenine kupelji za stopala s trinama od sijena. Bubrezi trudnica Govorimo o bubrenoj bolesti koja se prije svega pojavljuje kod prvorotkinja, i to tek u 24. tjednu trudnoe. Bolest prepoznajemo po nakupljanju vode u tkivima (edemi), po

363 veanom krvnom tlaku i nalazu bjelanevi na u urinu. Uvijek treba potraiti lijeniku pomo. Ako se edemi, povean krvni tlak i bje lanevina u urinu pojave prije- petog mjese ca trudnoe, moemo posumnjati da su bubrezi oboljeli. I u tom sluaju treba od mah k lijeniku. Takvim trudnicama prijeti eklampsija u posljednjim tjednima trudnoe, pogotovu ako im se tjelesna teina bitno poveala. E k l a m p s i j a (eclampsia) Kod prvorotkinja je eklampsija ea nego kod vierotkinja. Bolest se pojavljuje za vri jeme poroda, esto i u posljednjim mjeseci ma trudnoe, a rijetko nakon poroda. Prvi znaci su ukruivanje miia, zatim ritmiki trzaji (tonusno-klonusni grevi) i duboka nesvjestica. Uvijek mora lijenik hit no intervenirati. Nefrozni sindrom Nefrozni sindrom (nekada zvan nefroza) nema jedinstvenih znakova bolesti (sindrom znai vie simptoma, koji su kao cjelina ka rakteristini za bolest). Naglasak je manje na upalnim simptomima, a vie na pojavama poremeene funkcije. Ponekad u bubrezima naemo i jedno i drugo. Glavni znaci bolesti su: znatno nakuplja nje vode u tkivima (edemi), esto kao vla na upala porebrice ili potrbunice, velike koliine bjelanevina u urinu koje su pove zane s istovremenim smanjenjem koliine bjelanevina u krvi. Poveavanje koliine masnih tjeleaca u krvi (hiperlipidemija) i poveanje holesterola na znatno vie od 300 mg l, masti u urinu, smanjena koliina urina. Subjektivni znaci nefroznog sindroma: osjeaj napunjenosti, pomanjkanje teka, probavne smetnje i teko disanje. Uzrok se uvijek ne moe utvrditi. Cesto se nefroza pojavi odmah nakon tekih kro ninih oboljenja kao to su sifilis, tuberku loza, eerna bolest, a i nakon trovanja i drugih tegoba.

Kronina upala bubrega (glomerulonephritis chronica) Kronina upala bubrega ili kronini glomerulonefritis moe poprimiti razliiti tok; raz vija se iz akutne upale bubrega ili je bolest ve od poetka pritajena, a esto je prekida ju naleti akutnog oboljenja. Zbog svega toga bolest razliito traje, od nekoliko mjeseci do preko 10 godina. Razlikujemo lake oblike bolesti koji se nakon duljeg vremena i izli jee, te tee kod kojih poinje propadati bubreno tkivo, a bubreni kanalii (tubuli) se promijene. Ima i oblika bolesti koji zavr avaju sa skvrenim bubrezima i uremijom. Znaci bolesti mogu biti vrlo razliiti s obzirom na razliit tok bolesti. Poznati su sluajevi kad boles-

364 U skladu s tim je i tok bolesti. Gotovo polovica djejih nefroza se zalijei, ali ostane osjetljivost na zaraze. Druga polovica nefro za gotovo uvijek zavri tako da bubrezi kad-tad otkazu. Lijeenje Ako se ikako moe, treba najprije ukloniti uzroke. Pri izrazitom nakupljanju vode i znacima zaraze treba poivati u postelji. Uope treba uzeti u obzir ope prirodno lijeenje prilagoeno pojedincima. Dijeta treba obuhvatiti hranu bez soli ili hranu s malo soli, doputene su bjelanevi ne (dnevno 1 gram bjelanevina na 1 kg tje lesne teine). Koliina tekuina koju e bo lesnik uzimati odreuje se prema koliini prethodnog dana izluenog urina. Unesena tekuina ne bi trebala premaiti koliinu iz luenog urina. Pod tekuinama podrazumi jevamo i aj. Primjerene ljekovite biljke su vrijesak s cvjetovima, zlatna lozica i druge. Lijeenje vodom: preporuujemo 2 do 3 puta tjedno kupelji s porastom temperatu re vode za stopala ili kupelji u sjedeem po loaju s rastuom temperaturom vode ili polukupelji s porastom temperaturom vode (s trinama od sijena ili zobenom slamom). Dobra je i vrea s trinama od sijena na leda ili parna kompresa na trbuh, a stavljamo ih jedanput do dva puta tjedno. Ponekad se moe jedanput ili dvaput tjedno upotrijebiti parna kupelj za donji dio tijela. U upornim se sluajevima lijekovi ne mogu izbjei. Skvreni bubrezi (nephrosclerosis) Skvreni bubrezi ili nefroskleroza je bolest koja moe imati spor i lak tok, ali i vrlo brz i zloudan. Razvija se kao posljedica upale bubrega ili povienoga krvnog tlaka, koji je najei uzronik te bolesti. Postoji ti jesna veza izmeu skvrenih bubrega i ovapnjenja ila. Kad bolest ima spor tok i lak oblik, u urinu se pojavljuju manje koliine bjelane vina i izluina koje karakteriziraju bolest, a krvni tlak je esto samo povremeno povi en. Zbog toga je potrebno da ljudima koji

Bolesti mokranih organa prebole upalu bubrega vie puta kontrolira mo krvni tlak. Zloudni oblik skvrenih bubrega prati izrazito povienje krvnog tlaka, sistolinog (kad je srani mii zgren) i dijastolinog (kad je srani mii rairen). Uz to su bolesnici vrlo blijedi u licu, pate od poremeaja vida, glavobolje, esto krva re iz nosa, otkazuje im krvni optok, teko diu i uope se loe osjeaju. Cesta posljedi ca bolesti je modana kap. U urinu ima krvi i mnogo bjelanevina. Specifina teina urina je mala i slabo pro mjenljiva. Bolest esto zavrava potpunim otkazivanjem bubrega, a potom slijedi smr tonosna uremija. Ako bolest pravodobno prepoznamo i pravilno je lijeimo, moemo joj razvoj vremenski znatno usporiti. Lijeenje Treba nai uzroke, ukloniti ih i sniziti po vien krvni tlak. Za to su veinom neizbje ni odreeni lijekovi. Inae i za ovu bolest treba se drati prirodnih ivotnih i ljekovi tih podraaja. U hrani ne smije biti mnogo soli ili treba da bude gotovo neslana, pre poruujemo 2 do 3 dana tjedno prijesnu hranu ili voe. Treba poveati i izluivanje otpadnih tvari kroz kou, organe za disanje i crijevo kao pri uremiji.

Bolesti i tegobe povezane s kamencima u mokranim organima ()bino kronina upala bubrene zdjelice poinje pritajeno i pojavljuje se manje bur no. Uglavnom je ope stanje samo neznatno poremeeno. Bolesnik malo oslabi, boli ga glava, a bolove osjea i u leima. Urin jc obino samo malo promijenjen. Meutim, kronina upala bubrene zdjelice moe za hvatiti i bubreno tkivo, a posljedice su skvreni bubrezi i povien krvni tlak. Treba spomenuti i upalu bubrene zdje lice kakva se susree kod trudnica, a razvija se najee u drugoj polovici trudnoe i na pada prije svega desnu stranu. Lijeenje Bolesnik mora poivati u postelji, pogotovu pri lijeenju akutne upale bubrene zdjelice, a s njim treba postupati kao i u drugim za raznim bolestima. Ni u akutnom ni u kro ninom oboljenju ne moe sc izbjei lijee nje lijekovima: antibioticima, sulfonamidima i slino. Potrebno izluivanje mokrae moemo poticati odgovarajuim ajevima koji po spjeuju mokrenje. To su aj od medvjetke, od lia breze, vrijeska, zlatne lozice i dru gih biljaka. Slian uspjeh moemo postii i odgovarajuim mineralnim vodama. Bolesnik treba da se hrani normalnom prirodnom, punovrijednom hranom koja sa dri malo soli. Danas se umnogome napu taju posebni oblici prehrane. Preporuujemo lijeenje vodom ali pri lagoeno trenutnom stanju: dva puta dnev no vreu s trinama od sijena na lea ili par nu kompresu ili kau od krumpira (oblog). U neakutnim sluajevima preporuujemo dva do tri puta tjedno kupelj u sjedeem po loaju s porastom temperature vode ili po lukupelj s porastom temperature vode, u oba sluaja s trinama od sijena, zobenom slamom ili preslicom ili jedanput do dvaput tjedno parne kupelji u sjedeem poloaju s preslicom ili trinama od sijena. Da bi se u kroninim sluajevima noge bolje opskrbile krvlju, treba i na njih primijeniti postupke s vodom. U obzir dolaze kupelji za stopala s ekstraktom smreke s rastuom temperatu rom vode, a mogu se dodati i trine od si

365

jena ili preslica ili rumarin a dolaze u obzir i izmjenine kupelji za stopala.

Bubreni kamenci i kamenci u mokraovodima i mokranom mjehuru

Bubreni kamenci i kamenci u mokraovo dima i mokranom mjehuru mogu se razviti u bubrezima, bubrenoj zdjelici, mokrao vodima i mokranom mjehuru. Razliite su veliine; manji su veliine rie, lee ili gra ha, a vei dostiu veliinu izvodnih otvora i koraljnih kamenaca koji mogu zauzeti ci jelu bubrenu zdjelicu; kamenci u mokra nom mjehuru mogu narasti do veliine ko kojeg jaja. Kamenci se razlikuju i po sastavu. Prete ni dio kamenaca je od mineralnih soli, koje se normalno pojavljuju u mokrai. Po ues talosti moemo ih ovako rasporediti: kalci jeve soli kao to su oksalati, urati (soli mo krane kiseline) i fosfati, zatim kalcijev kar bonat (vapnenac), ksantin i cistin. Cesto ne znamo zato se stvaraju kamen ci. Ali izvjesno je to povezano s promjena ma u reakciji urina (ili je urin kiseo ili alkalan), prekomjernim izluivanjem razmjerno netopivih sastojaka urina: kalcij, oksalati, mokrana kiselina, ksantin i druge. Pri na stajanju kamenaca znatnu ulogu imaju: ome tano izluivanje urina, bakterije, bolesti raz gradnje (osteoporoza, gubljenje vapnenca iz kostiju), pogrena prehrana, na primjer ne fizioloke koliine vitamina D, dugotrajna boleljivost, a svoj udio moda ima i na sljedna sklonost.

Upala bubrene zdjelice (pyelitis)

Upala bubrene zdjelice (pijelitis) zarazna je bolest koju uzrokuju bakterije, a to su vei nom koli bacili. Uzronik se moe iz mok ranog mjehura proiriti na mokraovode i dalje u bubrenu zdjelicu, a isto tako moe dospjeti do bubrega i preko krvi. Bolest es to zahvati i bubreno tkivo (pijelonefritis). Upala bubrene zdjelice moe biti akutna ili kronina. Akutna upala zdjelice poinje vruicom (drhtavicom), eim mokrenjem poveza nim s peckavim bolovima, osjetljivou na pritisak i bolovima u predjelu bubrega te osjeajem teke ope oboljelosti. Bolest es to prati glavobolja, utuenost, malaksalost i povraanje. U urinu esto ima gnoja, drugih tvari uzrokovanih boleu i bjelanevina.

Bolesti i tegobe povezane s kamencima u mokranim organima

Sami kamenci mokranih organa ne uzro kuju uvijek naroito teke tegobe. One ovise o veliini i obliku kamenaca, mjesta na ko jem se nalaze i njihovu djelovanju na oko licu. Dok se kamenac sam ne zaglavi, vei nom se pojavljuje samo tup bol i pritisak u bokovima, napet trbuh, slabost, ponekad i povraanje. im se pojavi upala, tegobe se

366 poveaju i mogu biti nalik onima pri upali bubrene zdjelice i mokranog mjehura. Ka menci u mokranom mjehuru obino otea vaju mokrenje, a prepoznajemo ih po navali mokrae i'estom uriniranju; kamenac moe zaepiti gornji otvor mokrane cijevi te mokraa ne moe istjecati iz mokranog mjehura, a kad se kamenac odmakne, mo krana cijev se iznenada opet otvori. U urinu se mogu pojaviti i crvena krvna zrnca, a ako se mokrani organi upale, onda u urinu ima i drugih tvari, koje karakterizi raju bolest, a u nekim sluajevima i gnoja. Jasno je da ponekad u urinu primijetimo i pokoji izlueni kamenac. Ako se moe, naj bolje ih je spremiti i dati na pregled. Rendgenskim pregledom ne mogu se utvr diti uvijek kamenci u mokranim organima, jer ih zrake ne razluuju od drugog tkiva. Ako se kamenac zaglavi u mokraovodu, nastaje prava bubrena kolika. Bubrena kolika Bubrena kolika po pravilu poinje iznena da vrlo jakim bolovima koji zrae du mo kraovoda prema mokranoj cijevi, spol nim organima i bedrima. Mogu trajati ne koliko sati, ali i po vie dana, i esto su povezani s drugim pojavama: otkazivanje perifernoga krvnog optoka (vazomotorni kolaps), pad krvnog tlaka, bolesnik povraa, zastaje mu mokraa, ima problema sa stoli com i ne puta plinove. Prilikom kolika moe ak i crijevo postati neprolazno (paralitiki ileus), u mokrai ima crvenih kr vnih zrnaca, a nekad i kamenaca. K a k o se zatititi od kamenaca mokra nih organa i kako ih lijeiti. Ako znamo zato su kamenci nastali, najprije odstrani mo uzroke. Tako na primjer pri zarazama mokraovoda ili zaraznim aritima u dru gim dijelovima tijela treba se pobrinuti da bubrezi budu dovoljno prokrvljeni ili uklo niti eventualne poremeaje djelovanja lijez da s unutranjim izluivanjem i drugo. Ako utvrdimo vrstu kamenaca, pored opega prirodnog lijeenja mogu se primije niti i brojne druge mogunosti lijeenja.

Bolesti mokranih organa Pri svakom stvaranju kamenaca treba se pobrinuti da organizam dobiva velike koli ine slabijih biljnih ajeva (pogotovu ajeva za bubrege i mokrani mjehur, ruskog aja, odgovarajue mineralne vode i druge.) Bo lesnik mora popiti najmanje dvije litre teku ine dnevno. Pri sastavljanju jelovnika treba voditi rau na o sastavu kamenaca, ali ne treba postupati pretjerano strogo nego naelno, tako da bo lesnik dobiva punovrijednu prirodnu hrana Pri pojedinim vrstama kamenaca treba postupati ovako. a) K a m e n a c od kalcijeva fosfata ili kalcijeva karbonata Treba izbjegavati ili ograniavati hranu u kojoj ima mnogo kalcija: mlijeko, sir, jaja, pinat, celer, paroge, banane, voe, alkalne mineralne vode. Prednost treba dati namirnicama koje sa dre mnogo magnezija, kao to su zobene pahuljice, grah, graak, kruh od neoljutenog zrna. Neto nade u uspjeh daje kura s limu nom samo za fosfatne kamence. Primjena te kure znai svako jutro treba polako is piti sok oil 6 limuna, i tom se mjerom po stie znojenje. b) K a m e n a c od oksalata Treba ograniiti ove namirnice: rabarbaru, pinat, kupus, perin, luk, radi, ogrozd i ri biz. Samo umjereno je doputeno uzimati i mlijeko, sir, jaja i ribe. Prednost treba dati namirnicama koje sa dre magnezij, na primjer zobene pahuljice, grah, graak, kruh od neoljutenog zrna i mineralne vode u kojima je mnogo magne zija jer magnezij pospjeuje rastapanje kalci jeva oksalata. c) K a m e n a c od urata (soli mokrane kiseline) Treba se potpuno odrei ili jako ograniiti ove namirnice: iznutrice ( j > bubrege, plua, mozak, prsnu lijezdu), ribe, dimljeno meso, mesne ekstrakte, mesne juhe, mahu narke, gljive, orahe i drugo. Ako je u pitanju kamenac od urata, treba alkalizirati urin. Za to je dobra soda bikaretru

Slabost mokranog mjehura bona, koju uzimamo tri puta dnevno po jed nu tabletu, a dnevno popijemo i sok od dva limuna. Lijekove koji otapaju kamence, ta kozvana otapala, smije propisati i davati samo lijenik, jer mogu i nepoeljno djelo vati. Bubrene kolike uslijed k a m e n c a u mokraovodima Veinom su potrebni lijekovi protiv grevi tih bolova, koje smije propisati samo lije nik. Olakat e prolazak kamenca ili sprije iti bolove: polukupelji i kupelji u sjedeem poloaju obje s porastom temperature vode i s trinama od sijena ili zobenom slamom ili preslicom; preporuujemo i parnu kupelj donjeg dijela tijela. Preporuujemo i klistir od stolisnika ili kamilice ili podvodnu ku pelj za crijevne tegobe. Cesto je dobro i snano gibanje poput jahanja, penjanja ste penicama i preskakanje konopca. Lijenik odluuje je li potrebna operacija. U p a l a m o k r a n o g m j e h u r a (cystitis) Upala mokranog mjehura ili cistitis esta je bolest mokranog mjehura. Po pravilu je uzrokuju bakterije (koli bacili) koji dolaze u mokrani mjehur izvana. Budui da je kod ena mokrana cijev kraa, upala mokra nog mjehura ktxl njih je ea. Mjehur se moe upaliti i zbog kemijskih podraaja, koje izazivaju npr lijekovi, mnogo alkohola, jaki zaini, sol, ili mehanikih podraaja (na primjer kateter). Bolest se moe proiriti i iz mokraovoda, jer upala obino zahvati bub rege, bubrenu zdjelicu, mokraovod i mo krani mjehur, a pri tome nisu uvijek svi di jelovi jednako zahvaeni. Zlx>g toga je upala mokranog mjehura relativno rijetka. Bolesti koje smanjuju otpornost organiz ma stvaraju povoljno tlo za upalu mokra nog mjehura. Treba se uvati i prehlada i hladnih i vlanih nogu. Upala mokranog mjehura moe biti akutna ili kronina. U skladu s tim i znaci bolesti mogu biti i laki ili tei. Glavni znaci bolesti su: tekoe pri mo krenju, kao na primjer stalna potreba za

367 mokrenjem i nekontrolirano mokrenje, bo lovi pri mokrenju ili nakon njega; a u urinu su uglavnom prisutna bijela krvna zrnca i bakterije. Lijeenje Lijeenje ovisi o tome koliko je bolest teka i koliko dugo traje. Ovisno o tome treba upotrebljavati odgovarajue lijekove kao to su antibiotici, sulfonamidi i drugi. Lijeenje moemo potpomoi raznim ajevima za bubrege i mokrani mjehur (vidi Ljekovite biljke), a dobro djeluje i obian aj od medvjetka. Isto je tako potrebna i mlijena hrana i hrana od povra koja nema podraajno djelovanje. Lijeenje vodom treba pri lagoditi svakom bolesniku pojedinano. Preporuljive su kupelji u sjedeem poloaju s porastom temperature vode ili polukupelji s porastom temperature vode, obje s trina ma od sijena ili zobenom slamom ili presli com, a primjenjuju se 2 do 3 puta tjedno. Dobre su i parne kupelji za donji dio tijela. Posebnu panju treba posvetiti svim mjera ma koje poveavaju prokrvljenost nogu, a to su medu ostalima kupelj za stopala s ras tuom temperaturom vode s trinama od si jena ili ekstraktom smreke ili preslice, zatim izmjenine kupelji za stopala i izmjenina |X)lijevanja koljena. Preosjetljivost m o k r a n o g mjehura Preteno je ivane prirode. Za nju je karak teristino neprestano tjeranje na mokrenje, iako u mokranom mjehuru ima relativno malo mokrae, i nemogunost mokrenja. Bolest treba tretirati i lijeiti skupa s cjelo kupnim ivanim stanjem bolesnika. Slabost m o k r a n o g m j e h u r a I kod slabosti mokranog mjehura tegobe su sline kao kod preosjetljivosti mokra nog mjehura. To je esto posljedica slabosti vezivnog tkiva ili slabosti miia stezaa ua mokrane cijevi; esta je kod ena na kon tekih poroaja i kod sputenog trbuha. Bolest nije rijetka ni kod starijih mukaraca. Zbog slabosti mokranog mjehura moe

368 doi do nekontroliranog isputanja mokrae veeg ili manjeg stupnja. Lijeenje Preosjetljivost mokranog mjehura i njego vu slabost treba uvijek lijeiti uzimajui u obradu bolesnika u cijelosti, pri emu treba i sam bolesnik da aktivno njeguje zdravlje. Djelotvorne su pogotovo mjere koje pospje uju protok krvi i jaanjem povoljno djeluju na stopala i karlicu. Takve mjere su este kupelji za stopala s rastuom temperaturom vode s trinama od sijena, izmjenine kupelji za stopala ili izmjenina djelomina polije vanja nogu, a pogotovu izmjenina polijeva nja koljena i bedara. Preporuujemo i sjede e kupelji i polukupelji; u poetku treba da su samo tople ili da temperatura polako ras te (s trinama od sijena ili preslicom), a za vravaju se hladnim polijevanjem. M o k r e n j e u p o s t e l j i (enuresis) Pravo mokrenje u postelji ili nona enureza je pojava nakon tree godine ivota. Uzrok je nemogunost zadravanja mokrae za vri jeme sna. To je rjea pojava kod odraslih, a veinom je treba shvatiti kao odraz obolje lih ivaca ili teih psihikih poremeaja. Isto vrijedi i za nehotino pranjenje mokranog mjehura preko dana. Uzrok mokrenja u postelji su veinom psihiki i fiziki poremeaji. Oboljeli poka zuje neurotino ponaanje i zaostatak razvo ja na stupnju ranog djetinjstva Neizljeivi sluajevi su u odreenim uvjetima pove zani s degenerativnim bolestima. Ali uz rok mogu biti i organska zbivanja, meu os talim na primjer rascijepljenost krajnjeg di jela kraljenikog stupa (spina bifida), boles ti hrptene modine, neuoene nakaznosti mokranih i spolnih vodova, upale mokra nog mjehura, suena udna navlaka kod dje aka, gliste koje uu u rodnicu kod djevoj ica i drugo. Treba provjeriti da li je dovoljavanje (masturbacija, to netko mokri u postelji. bi trebalo dijete kanjavati niti i pravilno ga odgajati. moda samoza onanija) razlog Ako je tako, ne nego mu objas

Bolesti mokranih organa Lijeenje Pri lijeenju treba najprije utvrditi uzroke i, ako je mogue, ukloniti ih. Zatim slijedi ope lijeenje i aktivna njega zdravlja prilagoena pojedincu. Gotovo uvi jek u lijeenje treba ukljuiti i psihoterapij ske postupke lijenika i psihologa (odgojno savjetovanje) te odgajatelja. Lijeenje vodom mora najprije obuhva titi sve one mjere koje refleksnom povezanou djeluju preko stopala na malu zdjeli cu: 2 do 3 puta na tjedan kupelji za stopala s porastom temperature vode uz dodatak ulja od smreke, despika ili rumarina (suges tivno djelovanje mirisa), a kasnije izmjeni ne kupelji za stopala ili izmjenino polijeva nje koljena (moda tuem) ili izmjenino polijevanje bedara. Postupak dopunjujemo kupeljima u sjedeem poloaju ili polukupeljima jedanput ili dvaput na tjedan, kojima dodajemo ista ulja, ili umjesto redovitoga veernjeg kupanja ukljuimo potpunu ku pelj kojoj dodamo ulje od hmelja (35 do 36C, 12 minuta), a kupelj ne zavrimo hladnim postupkom nego odmah legnemo u postelju. Treba voditi rauna i o sljedeem: bo lesnik ne smije poslije podne uzimati nikak ve tekuine, povre, voe, salate, a prije sve ga ne krumpir, jer to tjera na mokrenje. Kapi (tinkture) od gorkih trava (15 do 20 kapi) ili ulje gospine trave na eeru (5 do 8 kapi) ne djeluju samo sugestivno. Ako bolesnik mokri u postelji, treba ga nou buditi. Treba ga potpuno razbuditi, da ne mokri u polusnu. Ako ga probudimo prekasno, neka mokri jo jedanput i presta ne potpuno razbuen. Neka spava na strani, ne na leima. Ako je potrebno na to ga treba prisiliti runikom vezanim u vor na leima. Najvanije je ne kanjavati bolesnika! Po trebno je mnogo strpljenja, jer se tako goto vo uvijek postie uspjeh. Bolesti p r o s t a t e Poveanje (hi|x:rtrofija) prostate esto se pojavljuje u starijim godinama, uglavnom nakon pedesete. Kad govorimo o poveanju

Upala prostate prostate rije je o dobroudnom bujanju normalnog tkiva. Uzrok se za sada jo ne zna. Poveanje moe obuhvatiti cijelu lijez du ili samo srednji reanj ili samo bone renjeve i ne uzrokuje uvijek tegobe. Tegobe ponu kad se polako povea pri tisak na mokranu cijev. Od toga koliko po veana prostata pritie na mokranu cijev, ovise i vie ili manje izraene tegobe pri uri niranju. U poetku mokrenja mokraa potec tek nakon duljeg ekanja i napinjanja, i to pola ko u prekinutim mlazevima, iako bolesnik osjea potrebu za mokrenjem. Kasnije mo kraa poinje zastajati u mokranom mje huru, jer se on ne isprazni potpuno. Miii mokranog mjehura zadebljaju. Sto vie mokrae zastaje u mjehuru, to je vea opas nost od infekcije koju uglavnom izazivaju koli bakterije. Zastajanje mokrae s vreme nom oteuje bubreno tkivo, te bolest na kraju dovede do uremije. Lijeenje Poveanu prostatu mora uvijek lijeiti lije nik. Lijeenje moemo korisno pospjeiti od govarajuim prirodnim ivotnim i ljekovi tim podraajima. Svrha prirodnih ivotnih i ljekovitih po draaja je spreavati prehladu i pospjeiti pranjenje mjehura. Savjetnik G. Bier je do bro savjetovao: Treba se uvati hladnih nogu, hladne stranjice (ne sjedati na hlad no) i hladnog pia. To moemo jo dopu niti estom primjenom kupelji za stopala s porastom temperature vode s trinama od si jena ili preslicom, a kasnije radimo moda izmjenine kupelji nogu ili ak izmjenino jx>lijevanje koljena. Dva puta na tjedan stav ljamo na lea i krsni predio vreicu s trina

369 ma od sijena, a dva do tri puta na tjedan primjenjujemo kupelji u sjedeem poloaju s porastom temperature vode ili polukupelji s porastom temperature vode, u oba sluaja s trinama od sijena, ovsenom slamom ili pre slicom. Dosljedno izbjegavamo hladna pia, pije mo to manje alkohola, ne pijemo estoka alkoholna pia. Hrana mora biti dobro sa stavljena, ne previe zainjena, prirodna i puno vrijedna. U p a l a p r o s t a t e (prostatitis) Upala prostate je esto posljedica upale koja se proiri iz mokrane cijevi, pogotovu u sluaju gonoreje (tripera) a i kod nespecifi nih zaraza, na primjer pri kateterizaciji. Bo lest mogu uzrokovati i upale koje se proire od upalnih procesa zadnjeg crijeva, a moe biti i posljedica tuberkuloze. Upala moe biti akutna ili kronina. U skladu s tim su i znaci bolesti. Znaci bolesti Kod akutne upale prostate bolesnik ima blagu vruicu i esto se ali na titanje u meici, osjea poveanu potrebu za mokre njem, bolove dok mokri, a bolovi zrae u ekstremitete od krstae do stopala. Pojave nisu mnogo izraene pri kroni noj upali prostate. Zato nisu rijetki ni pore meaji spolnih funkcija, na primjer esti bolni izljevi sjemena i impotencija (spolna nemo). Lijeenje se mora upravljati prema uzroci ma. Cesto je potrebno lijeenje lijekovima koje propie lijenik dopunjavati i prirod nim lijeenjem kao pri poveanju (hipertro fiji) prostate. Ako nastupi akutno oboljenje, treba poivati u postelji kao kod drugih za raznih bolesti.

Poremeaji metabolizma, izmjene tvari

Izrazom metabolizam ili izmjena tvari oznaujemo sve procese koji u organizmu imaju za dau izluiti ostatke potroenih tvari, nadomjestiti ih novima, a uz to osloboditi energiju za djelovanje organizma Prema tome izmjena tvari obuhvaa cjelokupnu izgradnju i razgradnju koja se odvija u organizmu. U tim procesima sudjeluju hranjive tvari, graevne tvari i ener getske tvari; to su masti, ugljikohidrati i bjelanevine. A za pravilan tok metabolizma nune su soli, vitamini, tvari u tragovima, tvari za rast, i voda kao neizbjeno sredstvo za prenoenje tvari, (vidi Anemuellen Prehrana i dijeta). Razlikujemo vanjsku i unutranju izmjenu tvari. Vanjsku izmjenu tvari obino nazivamo probava. Poinje unoenjem hrane kroz usta, nastavlja se brojnim procesima u probavnom traktu, a zavrava kad crijevna stijenka iz dvoji i apsorbira tekue i topive hranjive sastojke a neprobavljeni ostaci se izlue. Hra njive tvari, soli, vitamini i voda se oslobode i tako promijene da mogu prijei u krv i tekuine u tkivima. Ve u vezi s vanjskom probavom moe se pojaviti cijeli niz pore meaja. Ako, na primjer, slabim vakanjem, moda zbog pokvarenih zuba ili zato to jedemo previe halapljivo, ne savaemo dovoljno hranu, eeri i drugi ugljikohidrati se ne raz grade. U eluanom soku, naime, nema tvari koje bi mogle razgraditi i ugljikohidrate. Pre raditi ih mogu tek crijevni sokovi. Ako ve prvi stupanj razlaganja ugljikohidrata ne tee pravilno, u spomenutom sluaju zbog slabo savakane hrane, u crijevima se pojavi vrenje, a u sluaju nedovoljne razgradnje bjelanevina govorimo o gnjiljenju u crijevima (vidi Vrenje i gnjiljenje). Unutarnja izmjena tvari poinje tako da stanice organizma dobiju hranjive tvari, soli i vitamine koje su sokovi i krv dobili iz probavnog trakta. Tvari krue preko krvi i sokova te kroz tanke stijenke stanica prodiru u unutranjost stanica. To prelaenje topljivih tvari na zivamo osmoza. Preradu tvari u stanicama nazivamo stanina izmjena tvari ili unutarnja izmjena tvari (stanini metabolizam). Poremeaji u unutarnjoj izmjeni tvari mogu biti raznovrsni. Izvana ih vidimo prije svega kao neadekvatnu preradu hranjivih tvari, soli i vitamina. Masti i eeri se u izmjeni tvari op enito prerauju tako da kao krajni produkti izmjene tvari ostaju samo ugljini dioksid i voda Ako je tijelo zdravo taj se ostatak u potpunosti izluuje kroz plua, kou i bubrege. Ali ako u toku prerade ili razlaganja nastanu poremeaji, oni se ispolje kao gojaznost ili mravost; Uslijed neadekvatnog prometa eera i drugih ugljikohidrata pojavljuje se eerna bolest (dia betes mellitus). Prerada i izluivanje bjelanevina je sloen proces. Kao krajnji produkt izmjene tvari na staju mokrana kiselina i mokraevina. Openito se izluuju samo kroz bubrege, a manje ko liine i kroz kou. Poremeaji u prometu bjelanevina meu ostalim uzrokuju kostobolju (ulozi, giht). Svaka bolest u organizmu je povezana s poremeajima izmjene tvari. Poznati su nam i sluajevi poremeaja izmjene tvari, kod kojih su zbivanja u izmjeni tvari na tipian nain poremeena i time odreuju bolest i njezin tok. Takve su na primjer gojaznost, pretjerana mravost, mravost uslijed bolesti, ulozi i e erna bolest.

Gojaznost uslijed poremeenog djelovanja lijezda Gojaznost Izrazima gojaznost, pretilost ili adipoznost (adipositas) oznaujemo nenormalno pove anje koliine masnog tkiva na cijelom tije lu, a i na unutarnjim organima takoer (na primjer jetri, oko srca i u njemu) ili po po jedinim dijelovima tijela. Masno tkivo se u poetnoj fazi nakuplja na onim dijelovima tijela gdje i kod zdravog ovjeka ima masnog tkiva na primjer ispod koe. Ali mnogi dijelovi tijela ostaju i kod najteeg oblika bolesne gojaznosti bez mas nog tkiva, na primjer vanjski spolni organi, vjee i usne koljke. Prema nastanku razlikujemo dvije vrste gojaznosti, jednu uslijed neumjerene prehra ne, a drugu uslijed poremeaja djelovanja lijezda s unutranjim izluivanjem. Gojaznost uslijed neumjerene prehrane Dugotrajno i neprestano prekomjerno ui vanje hrane dovodi do gojaznosti. To se do gaa jo bre ako se ovjek premalo giba. Dovoljno je samo malo, ali trajno prijei po trebnu koliinu hrane da se pone nakuplja ti masnoa. Tko svakog dana popije samo etvrt litre mlijeka ili pola litre piva vie od potrebnih mu kalorija, ili pojede 25 grama maslaca, u jednoj e godini poveati svoju tjelesnu teinu za 8 kilograma. Taj oblik go jaznosti je est pogotovu kod ljudi koji ive u blagostanju, ili kod onih koji su ranije bili fiziki aktivni, pa su to iznenada prestali biti (na primjer sportai koji prestaju trenirati). Kod mnogih ljudi gojaznost poinje nakon to kupe auto. Ako u razgovoru pitamo pacijente kako se hrane, mnogi e nam rei da jedu malo, ali se ipak neprestano goje. To veinom nije istina; jer, kao to malo potanja kontrola esto pokazuje, jedemo vie nego to je potreb no, pogotovu ako pratimo pripravljanje hra ne, i drugo, pacijent veinom nita ne govo ri o onim sitnicama koje pojede izmeu re dovitih obroka, na primjer slastice, napitke i drugo. Zatim, kad je ve dostignut odreen stupanj gojaznosti, moe ve i potpuno mali

371

dnevni viak hrane poveati gojaznost ili je bar odrati u jednakoj mjeri. Pri tome vanu ulogu ima alkohol, pogotovo u obliku piva, u kojem uz tri ili etiri postotka alkohola ima jo mnogo ugljikohidrata. Ljudi koji re dovito piju mnogo piva uvijek se jako udeb ljaju. Tome doprinosi i alkohol koji ovjeka umara i ini ga lijenim, a time se gojaznost jo poveava. Vrlo je teko lijeiti gojaznost uslijed neumjerene prehrane ako pacijent a to nije rijedak sluaj - nema potrebnu volju da svoj nain ivota i prehrane potpu no promijeni, a to je nuno za uspjeh. Sred stva za mravljenje o kojima esto itamo u novinama preteka su i mogu nakoditi. Di jeta je bezuvjetno potrebna; ona mora obuh vaati preteno biljnu hranu, a moraju ot pasti i svi meuobroci. Bolesnik koji pati od gojaznosti ne moe trajno ozdraviti ako se ne zna savladati, ako se ne zna odrei. Gojaznost uslijed p o r e m e e n o g djelovanja lijezda s unutranjim izluivanjem Tu vrstu gojaznosti nazivamo i bolesna pre tilost, a izazivaju je poremeaji u djelovanju lijezda s unutranjim izluivanjem. To su: titnjaa, paratireoidea, modani privjesak (hipofiza), eer (epifiza) i guteraa, koja ima posebnu ulogu u eernoj bolesti. Ako su te lijezde finog djelovanja ve po prirodi manjkave ili se dugotrajnim nepravilnim nainom ivota, ili nepravilnom prehra nom, otete, nastaju poremeaji u njihovu djelovanju (i meusobnom djelovanju), a po sljedica toga je gojaznost. To uzrokuje pogo tovu nepravilno djelovanje titnjae, spolnih lijezda i modanog privjeska. Poznati su oblici gojaznosti kod kojih ve od poetka moemo znati koja lijezda ih je uzrokovala svojim poremeenim djelovanjem. Kod tak vog oblika gojaznosti treba pomoi lijekovi ma koji odreene lijezde potiu na bolji rad ili nadoknauju tvari koje nedostaju; u tak vim sluajevima nije dovoljno samo prirod no lijeenje. Inae mnogo moemo postii pravilnom dijetom i prirodnim lijeenjem pri poremeajima rada lijezda, ali ako li-

372 jezde vie ne djeluju, tijelo ne moemo os loboditi pretjerane masnoe samo prirod nim lijeenjem. Moramo, meutim, znati da hormonski preparati nisu u tom sluaju pravi lijekovi, jer ni oni ne mogu izlijeiti bolesne lijezde. Hormonski lijekovi su u stanju samo odravati organizam u ivotu, pa su zapravo nuno zlo, kao na primjer pri operacijama raka ili nekim drugim bo lestima. Pogreno je ako gojazni ljudi nepromilje no upotrebljavaju razne hormonske lijekove za mravljenje. Njih moe propisati samo li jenik. Znaci bolesti Najprije se neprirodno povea tjelesna tei na. Oko 85 kg kod mukaraca srednje visine i 75 kg kod ena srednjeg stasa ve su znaci bolesti. Za izraunavanje tjelesne teine moe se uope upotrebljavati Brocasova formula; tjelesna teina = cm iznad sto izra eni u kilogramima 102; 175 cm visok mukarac moe, dakle, imati 75 kg 107 = 67,5 do 82,5 kg. Teina pojedinca moe se znatno mijenjati. Cesto ujemo da se to odreuje i na dru ge naine, ali ta se mjerenja ne oslanjaju na promatranja, nego ih donosi ili moda ili im je pozadina komercijalna (proizvoai sred stava za mravljenje). Jo jedanput naglaavamo da je prevelika koliina masnog tkiva uvijek znak bolesti. Uistinu zdrav i aktivan ovjek nema suvi ne masnoe. ovjek koji ima mnogo masnog tkiv? esto ima vrlo slabo razvijenu muskulaturu, brzo se umori i usope, jer je njegovo srce uslijed prevelike tjelesne mase uvijek opte reenije nego kod vitkog ovjeka; a moe i samo srce biti proeto masnim tkivom te ne moe dovoljno dobro raditi. Zbog toga se uz proirenje srca pojavljuju i oboljenja ila. A ako uz to ovapne i arterije, a krvni tlak je povien, postoji opasnost da srce ne uz mogne zadovoljiti potrebe, pogotovu ako organizam iznenada mora vie raditi, kao na primjer pri operacijama, upali plua i dru gim bolestima ili pri tekim tjelesnim opte

Poremeaji metabolizma, izmjene tvari reenjima. Glavni uzrok veem obolijevanju i smrtnosti debelih ljudi jesu este bolesti srca i krvnog optoka; takvi ljudi esto obo lijevaju od infarkta srca, obolijeva im srani mii, imaju povien krvni tlak, kap, ovapnjenje ila, trombozu i emboliju, a i eernu bolest. Debeli ljudi ive prosjeno deset godina manje. A gojaznost i bolesti koje ih prate esto uzrokuju i prijevremeni invaliditet. Lijeenje gojaznosti Kneipp je rekao neto naelno o lijeenju go jaznosti: Debeo ovjek je slabi kojega tre ba ojaati, zbog ega ga treba lijeiti postup cima koji jaaju cijeli organizam. Tijelo gojaznog ovjeka je spuvasto i mlitavo te ima suvinih tvari. Stoga hidroterapija mora uk lanjati te tvari da bi organi opet postali nor malni. Naprotiv, organizmu ne smijemo oduzeti potrebnu hranu jer je potrebna za regeneraciju cjelokupnog organizma i samo s dobrim djelovanjem moe se odvijati brza izmjena tvari i odstranjivati suvine tvari. Zbog toga je potrebna hrana koja daje do bru krv i odrava tijelo u snazi. Izbjegavaj mo tekuine koliko god moemo osim kad smo edni, a izbjegavati treba i pia i jela koja uzrokuju e. Iz daljnjeg Kneippova originalnog prikaza vidimo da se njegov nain lijeenja gojaz nosti potpuno razlikuje od dananjih naina lijeenja. Ne moemo rei da Kneippov nain nije bio originalan i dosljedan. On je tada njim nainima lijeenja prigovarao a u biti to vrijedi i za sadanje - da djeluju samo simptomatino; u ovom sluaju to znai da samo smanjuju teinu, a kure mravljenja poveavaju konstitucijsku i opu slabost or ganizma a da ne otklanjaju osnovne tegobe koje uzrokuje tee poremeena izmjena tva ri. Nakon takvih kura bolesnik ubrzo tei opet onoliko koliko je teio i prije. U tom Kneippovu gledanju nalazimo neto naelno: ona mjera koja ne poveava pri rodnu snagu, u biti ne djeluje na bolesna stanja nego ih ak pogorava. Prema Kneippu treba uvijek jaati sve ivotne snage, ina e se postiu samo trenutni i simptomatini

Gojaznost uslijed p o r e m e e n o g djelovanja lijezda uspjesi, a ne trajni, i ne moemo sprijeiti povratak bolesti. Prema tome, osnova Kneippova lijeenja je jaanje ivotnih sna ga, a ona vrijedi i danas. Kneipp je smatrao da pri mravljenju tre ba jesti dobru i uistinu hranjivu hranu. Time nije mislio na luksuznu graansku hranu nego na onu koju jo i danas na zivamo prirodna punovrijedna hrana; mis limo prije svega na prirodne namirnice, pogotovu kruh pravljen od brana od ci jeloga mljevenog zrna, na prijesnu hranu bogatu vitaminima, povre, salatu, voe, mlijeko i mlijene proizvode i vrlo malo krtog mesa, ne jake zaine, a prije svega malo soli i malo tekuina. Uz to je Kneipp za pie preporuio jabuni sok. Usput treba spomenuti da Kneipp u svoje doba nije znao o dijeti onoliko koliko mi znamo danas. I u vezi s prehranom Kneipp je bio dijete svoga vremena, dok su jo tri etvrtine cjelokupnog stanovnitva ivjele po selima i manjim mjestima i hranile se prirodnim proizvodima (a u svakom sluaju je morao ustati protiv predugoga kuhanja i preporuivao je hranu kuhati na pari). Pre hrana se tada nije ovako mijenjala i promi jenila kao danas kad veina ljudi ivi u gra dovima zbog ega se namirnice moraju konzerviranjem i prepariranjem uiniti po stojanijim, mada im time oduzimamo mno go vrijednosti. Kneippovo naelo o prehrani bilo je vrlo jasno: Hrana treba biti uistinu jednostavna, hranjiva i prirodna. To jo i danas vrijedi u potpunosti, uz sve novine to su ih unijela suvremena istraivanja. Kao osnovu za lijeenje gojaznosti treba uzeti sposobnost organizma da se prilagoava na mjere koje namjeravamo poduzeti. Ne smije se zaboraviti Kneippova opomena: Upozoravam vas na opasnost od preeste upotrebe vode prejakim mjerama. Ono to bi inae ovjeku moglo pomoi i koristiti, pretvori se u tetu, a bolesnikova nada u strah i jezu . . . Najdjelotvorniji i najpouzda niji uspjeh u lijeenju vodom postie onaj koji je zna upotrebljavati to jednostavnije i blae.

373

Nadalje, dobre su zrane kupelji, suna nje, tjelesne vjebe, hodanje, masaa i sve druge prirodne mjere koje e opet ojaati oslabljene prirodne snage. Jasno je da ovjek koji pati od gojaznosti ne smije previe sjediti, leati ili spavati. Ako u podne mora malo poivati, neka leg ne samo malo prije ruka, neka po noi ne spava vie od 8 sati, ako nije rije o izuzet nim sluajevima. Bitno ega se treba pridravati pri lijee nju gojaznosti sabrano je u sljedeih deset zapovijedi: 1. Uivanje hrane mora se poklapati s po tronjom hrane. Tko manje fiziki radi ima potrebu za manje kalorija nego onaj tko naporno radi. Za prvoga je do voljno oko 2.000 kalorija na dan, a dru gi moe potroiti i do 5.000 kalorija (100 g ugljikohidrata = 410 kalorija, 100 g bjelanevina je takoer 410 kalo rija, 100 g masti je 930 kalorija). 2. Nije u pitanju samo razgradnja masti i uklanjanje masti nego i jaanje svih i votnih snaga. U tu svrhu mogu koristiti svi ivotni i ljekoviti podraaji. 3. ovjek ne smije biti jednostran! I u go jaznosti je potrebna strogo odmjerena, pametno izabrana, punovrijedna pri rodna hrana koja ima malo kalorija. 4. Ne smije se pregladniti. Zato u jelovnik treba unijeti i hranu koja daje osjeaj punoe i sitosti, a ne deblja. Po potrebi su doputeni i manji meuobroci u ko jima treba biti voa, kruha od brana mljevenog od cijelog zrna, posnog mesa, salate i slino. Ako je u meduobrocima tolika koliina kalorija koju bi trebalo uzeti u obzir, treba je odbiti od jednog od glavnih obroka. 5. Dnevna koliina masti ne smije prijei 50 g. Ne smiju se zanemariti ni masti sadrane u siru, u mladom kravljem siru, posnom mesu, ribama i jaji ma. Treba jesti samo visokovrijedne masti, pogotovu ulja koja se preaju hladna (laneno, kukuruzno, suncokretovo i maslinovo). U mastima je dvaput

374 vie kalorija nego u bjelanevinama i ugljikohidratima. 6. Na kilogram tjelesne teine smijemo dnevno pojesti samo 1 gram bjelanevi na. Odgovarajue visokovrijedne bje lanevine nai emo u obranom mlije ku i proizvodima od njega (mlaenici, nemasnom kravljem siru, nemasnom zrelijem siru, jogurtu, bio-jogurtu), u posnom mesu i ribama (u 500 grama posnog mesa ili 100 grama obranog mlijeka u prahu ima oko 100 grama bjelanevina). 7. Od ugljikohidrata upotrebljavamo samo visokovrijedne, kao to su na pri mjer kruh od brana mljevenog od ci jelog zrna, brano mljeveno od cijelog zrna (u kojem su i mekinje), neljutena ria. Sto je brano bjelje, to je loije. Krumpir bi trebalo jesti samo priprav ljen u ljusci. eer treba ograniiti u prehrani, a isto tako i sve vrste alkoho la jer u njemu ima vrlo mnogo kalorija i izaziva zamor u ovjeku. 8. Zabranjeno je jesti: bombone, slastice, torte, ulupano vrhnje, sladoled, visokokalorine juhe, masne kobasice, mnogo soli i tekuine. 9. Pred obrok - ne nakon njega jedimo voe, salate i prijesnu hranu. Preporu ujemo jedan ili dva dana na tjedan uz imati samo voe ili sokove, krumpir pripravljen u ljusci ili voe i riu ili voe i obrano mlijeko. 10. Po pravilu trebalo bi pola sata prije jela poivati podignutih nogu; samo u izu zetnim sluajevima smijemo poivati i nakon obroka.

Poremeaji metabolizma, izmjene tvari takvom sluaju mravost teti zdravlju i radnoj sposobnosti. Svatko se mora potruditi da postigne i odrava tjelesnu teinu koja najbolje odgo vara njegovoj konstituciji i njegovim uvjeti ma ivota, jer tjelesna teina ovisi o mno gim posebnostima pojedinca (vidi i Brocasovu formulu pri gojaznosti). Spreavanje i lijeenje nenormalne mravosti i iznurenosti U poetku se zaudimo da je Kneipp lijeio mravost i gojaznost prema jednakim os novnim naelima. Ali Kneipp se nije borio protiv gojaznosti ili pretjerane mravosti, nego je lijeio predebelog ili premravog ovjeka kod kojega nije bilo sve u redu s iz mjenom tvari. U oba sluaja je naime po trebno na slian nain stimulirati snage or ganizma, ojaati ih i ukloniti smetnje koje su se u organizmu pojavile zbog gojaznosti ili nenormalne mravosti. Ako ivotne snage gojaznog ovjeka ojaaju, znai da razgrad nja masti opet tee pravilno. Ako ivotne snage premravog ovjeka ojaaju, znai da je poela izgradnja tvari od kojih je sastav ljeno tijelo. Prema tome, svrha lijeenja ne smije biti da ovjek postane debeo i utovljen, nego se treba prirodnim lijeenjem po truditi da se ojaa cjelokupan organizam. Ako poremeaji u djelovanju lijezda s unu tranjim izluivanjem uzrokuju mravost ili iznurenost, pri lijeenju mora pomagati li jenik odgovarajuim hormonskim lijekovi ma. Isto vrijedi ako bolest potjee od psihi kih smetnji. U takvom sluaju esto nije mo gue izbjei lijeenje koje e provoditi psi hoterapeut. Probavni trakt ne smijemo previe opte reivati, zbog ega obroci moraju biti mali ali sadrajni; to- znai da hrana mora biti pravilno izabrana, u poetku moda samo sokovi, voe i povre. Sve to neposredno deblja neprimjereno je i mravom ovjeku isto kao i debelome. Kod mravog ovjeka se u poetku esto pojave probavne smetnje kad prehranu pokuavamo usmjeriti u pri rodnom smislu. Ali te tegobe moemo vrednovati slino kao miine tegobe ov-

Seerna bolest
jeka koji nije navikao na fizike vjebe. Zbog toga ne treba odustati od odreenog cilja, ne treba se smjesta vraati na pogrenu pre hranu, nego izdrati kao u sportskom tre ningu, potruditi se i vjebom prevladati te gobe. Situacija je drugaija ako su pomanjkanje teka, otpor prema jelu i probavne smetnje psihiki uvjetovane, to se nerijetko dogaa. U takvom sluaju najprije razumno pokua vamo uvesti prirodno lijeenje, nastojimo poboljati ope stanje i smiriti ivce te tako ovjeku uliti novu snagu i povratiti raspo loenje. im se stanje malo pobolja, treba uvesti punovrijednu hranu koja gradi. Vrlo je vano ostaviti puenje za vrijeme lijeenja nezdrave mravosti. esto ovjek gubi snagu i mravi upravo zbog dugogo dinjeg puenja. Meutim, nerijetko se doga a i to da lijenik ne shvaa puenje kao glavni uzrok bolesti; veina pacijenata krije od lijenika tu svoju lou naviku jer ne eli prestati puiti. Ako se utvrdi da je puenje uzrok mravosti, treba ga potpuno izostavi ti, a rezultati lijeenja se onda ubrzo poka u u poveanju teine. Lijeenje eluanih i crijevnih smetnji, koje obino prate bolest, smanjujemo upotrebom gorkih ljekovitih bi ljaka. Bolesnik mora svaki dan popiti alicu aja od pelina ili stolisnika, mora ga piti na gutljaje, a dobre su i kapi od iirota. Snagu ovjeka koji mravi moemo povratiti i pra vilnim lijeenjem vodom, ime mu moemo poveati opi kapacitet. Razumije se da na roito pri lijeenju hladnom vodom treba uvijek voditi ozbiljno rauna o grai svakog pacijenta posebno. Za lijeenje mravosti jo manje dolaze u obzir ope vaee mjere nego za lijeenje gojaznosti. Lijenik mora individualno pristupiti svakom bolesniku i izbjegavati sve ono to ga iznuruje. Openi to je primjereno ovo: jutarnje zrane kupelji u sobi koje se smjenjuju s potpunim kvae njem (kvaenjem cijelog tijela); jedanput ili dvaput na tjedan stavimo oblog na trbuh ili parnu kompresu; u podne, ako moemo, stavljamo oblog na trbuh ili povoj na lea, koji treba da je hladan ili topao ovisno o

375 fizikom stanju bolesnika. U obzir dolazi i oblog odozgo (bolesnik lei na leima, a oblog obuhvaa prednju stranu trupa). Kas no poslije podne primjenjuju se kupelji za ruke, a uveer ili oblog na trbuh ili izmje nina kupelj stopala ili topla troetvrtinska kupelj s ljekovitim biljem, a izmeu toga topla kupelj u sjedeem poloaju s ljekovi tim biljem. Mnogim bolesnicima koristi ho danje po vodi u pliaku. Naravno, dobra je i razumna upotreba zraka i svjetlosti, ali ne smije se zaboraviti ni gibanje i odmor. Mr avim ljudima koristi leanje i spavanje, ako mogu, nakon glavnog obroka. eerna bolest (diabetes mellitus) eerna bolest je kronina bolest cjelokup noga endokrinog sistema (lijezda s unutra njim izluivanjem) i s njim tijesno poveza noga vegetativnog ivanog sistema, koja nastaje na nasljednoj osnovi. U sreditu je uvijek nedovoljno djelovanje stanica Langerhansovih otoia u pankreasu, jer njiho va izluevina odluuje o metabolizmu ee ra (prema prof. Bertramu). Drugim rijeima: eerna bolest je poremeaj metabolizma, za koji je karakteristina nedostatna prerada ugljikohidrata, kako se znanstveno zovu e eri, krob i srodne tvari. O pravilnom pri manju i ureenom troenju tih tvari u or ganizmu umnogome ovisi hoe li ovjek biti zdrav ili ne. Kad se normalno odvija izmjena tvari, ugljikohidrati koje pojedemo, dakle prete no monosaharidi i polisaharidi, probavom se pretvore u groani eer. Taj eer moe prolaziti kroz crijevnu stijenku u krv a pre ko nje u pojedine stanice gdje sagorijeva. Neiskoriteni eer se uz pomo inzulina gomila u jetri i miiima kao krob nazvan glikogen. Djelovanje drugog hormona, to jest adrenalina nadbubrenih lijezda, uzro kuje da jetra prema potrebi isputa u krv to liko eera da ga u njoj ne bude vie od 0,122, to jest 120 mg u gramu krvi. Krv do prema eer u stanice, a organizam ga upo trebljava za pogonsko gorivo. eer je tvar iz koje organizam dobija energiju za rad miia

Nenormalna mravost i iznurenost

I mravost moe biti nezdrava, iako ima i mravosti koja se lijepo uklapa u zdrav i vot. U tom sluaju je konstitucija naslijee na i ovjek se dobro osjea. Uglavnom je ak vrlo otporan i izdrljiv. Mravost moe biti i posljedica modnih tokova, a nastaje i odri se zbog trajno nedostatne prehrane. U

376 i organa; obino sagori oslobaajui energi ju u kemijskim procesima koji se odvijaju u stanicama. Ali pri poremeaju izmjene tvari, eerne bolesti, eer ne izgorijeva pravilno, kao to smo ve rekli, ili se ne deponira pravilno i u krvi ga ima previe. U stanicama moe iz gorjeti samo dio toga eera; budui da se gomila u krvi, izluuje se neprestano ili samo povremeno s mokraom, dok ga tu u normalnim prilikama nema. Ako, dakle, na emo eer u mokrai, to veinom znai da ga u krvi ima vie od 0,121 U nekim slu ajevima se eer pojavljuje u mokrai, a da se koliina eera u krvi ne poveava. U tom sluaju bubrezi ne rade kao to bi mo rali, a u mokrai nalazimo i druge tvari, na primjer bjelanevine; one upozoravaju na nezdrava zbivanja u organizmu. Poremeaji u metabolizmu eera i izlu ivanje koje nastaje zbog njih mogu biti po vremeni ili trajni. eerna bolest je esta. Veinom je nala zimo kod ljudi srednje dobi, vie kod mu karaca nego kod ena. Obolijevaju meutim i stariji i mlai ljudi, a rijetka je kod djece. eerna bolest je bolest ljudi koji ive u bla gostanju, ljudi koji openito dobro i mnogo jedu. U toku rata je bila mnogo rjea kad je hrane bilo malo i nije bila masna. Treba spomenuti nasljednu dispoziciju za eernu bolest i cesto obolijevanje u porodinom krugu. Panju pobuuje i to da se eerna bolest esto pojavljuje istodobno s gojaznou, ulozima i ovapnjenjem ila, ili su te bo lesti u bolesnikovoj porodici ee. Ali naslijeena dispozicija jo ne znai da se mora oboljeti od eerne bolesti, osim ako se ne radi o vrlo tekom nasljednom optereenju. Znaci eerne bolesti Prvi znaci se esto pokau vrlo sporo i po pravilu nisu ba karakteristini: ovjek mr avi, psihika mu se sposobnost smanjuje, neraspoloen je, boli ga glava i osjea bolo ve u tijelu na mjestima koje oivavaju po jedini ivci. Iako neprestano mravi, boles nik obino ima vrlo dobar tek a esto mu

Poremeaji metabolizma, izmjene tvari se toliko povea da i sam to opazi. Uz to se veinom javlja velika e; ona moe boles nika jako muiti i esto je najizraenija te goba. Na kraju se i koliina mokrae bitno povea, a kako bolesnici kau, potreba za mokrenjem esto ometa noni odmor. Ja sno je da nisu svi ti znaci uvijek posljedica eerne bolesti, ali kad se pojave treba na nju pomisliti. Stoga je pametno dati pre gledati mokrau i krv i to ne samo ujutro nego vie puta preko dana, jer u sluaje vima lakeg oboljenja u mokrai nema uvijek eera. Ako lijenik utvrdi da je poviena razina eera u krvi, ne valja odmah bolesniku rei da ima eernu bolest i da e do kraja ivo ta morati ivjeti s tom neizljeivom bolesti. Bolesnik moe stei dojam da je eer u mokrai ve od poetka lo znak. Pone se promatrati i esto ubrzo naui kako odre ujemo eer u mokrai i kako utvrujemo njegovu koncentraciju. Tako epruveta po stane barometar bolesnikovog raspoloenja koje se mijenja prema koliini eera u mo krai. Bolest razliito utjee na dijabetiare. Neki kau: sve je izgubljeno, jedi i pij koliko ti prija; kad doe kraj, doe. Drugi bolesnici su zabrinuti, pred sobom vide samo tamnu budunost, jedva se usuuju to pojesti jer se boje da e se koliina eera u krvi po veati. Dakako, ni jedni ni drugi nisu u pra vu. eerna se bolest mora uvijek ozbiljno shvatiti. Ipak nismo tako nemoni kako se esto misli. Dijabetes moe biti opasan ako bolesnik doe u pogrene ruke ili ako u svojoj sredini ne nae dovoljno razumijeva nja. Pravilno lijeenje i briljivo odabrana i provedena prehrana osnovni su uvjeti da dijabetiar ostane sposoban za rad. U svakom sluaju kod eerne bolesti su vrlo opasne komplikacije koje prepoznaje mo po razliitim znacima. Ova bolest sma njuje cjelokupnu otpornost tijela i kao vanj ski znak se esto pojavljuje furunkuloza (i rovi), a ponekad ak nastaju pravi, veliki potkoni irovi, a vie njih skupa (karbunkuli) mogu biti po ivot opasni ako se po-

Hipoglikemiki ok jave na zatiljku. U nekim sluajevima uslijed poremeenoga krvnog optoka odumru ek stremiteti (gangrena). Kod eerne bolesti rane zarastaju vrlo slabo i esto ih treba dugo lijeiti. Prema tome treba paziti da se ne ozlijedimo. Kronina komplikacija dijabetesa je ovapnjenje ila koje se najvie pokazuje na arterijama nogu, a esto pone i odumirati tkivo (gangrena); najprije prsti na nogama. Mogu se pojaviti i promjene na oima; obino poinju sa sivom mrenom, zatim s promjenama mrenice, a na kraju nastaje i sljepoa. D i j a b e t i n a k o m a (coma diabeticum) Dijabetina koma ili koma u dijabetiara us lijed poodmaklih metabolikih poremeaja, ili samo koma, posebno je teka komplika cija pri eernoj bolesti, ali je u posljednje vrijeme sve rjea. Poremeajima u metabo lizmu ugljikohidrata pridruuju se i poreme aji u metabolizmu masu, koje ne sagorije vaju dokraja. Nastaju ketonska tjeleca (ace ton i acetocetna kiselina) i uzrokuju trova nja kiselinama. Pri tekim trovanjima uz strah se pojavljuje glavobolja, slabost, po vraanje, vrtoglavica, nemir, sve vea omamljenost i na kraju nesvjestica koja za vrava smru. Dok je bez svijesti bolesnik karakteristino duboko die ali nema gre va. Koa je suha, zjenice iroko otvorene, temperatura tijela se moe sniziti na 30C. U zraku koji izdie je aceton koji karakte ristino mirie po vou. Lijeniki pregled e utvrditi velike koli ine acetona, acetocetne kiseline i eera u urinu, a i velike koliine eera u krvi. Tre ba odmah zapoeti lijeenje. Dok se nije znalo za lijeenje inzulinom, za takve boles nike nije bilo nade. Danas ih moemo spa siti hitnim klinikim lijeenjem. H i p o g l i k e m i k i ok Hipoglikemiki ok ili hipoglikemija tj. ok uslijed pada koncentracije eera u krvi, da nas je ei od kome. Za nj je karakteristino da se koliina eera u krvi iznenada smanji

377 tako da se manifestiraju znaci pomanjkanja eera. To se dogaa zato to bolesnik uz ima prevelike koliine lijekova za regulira nje razine eera u krvi ili se mijenja tok bo lesti ili poveava potronja eera. Prolazni porast u potronji eera pojav ljuje se na primjer s poveanom miinom aktivnou (fizikim radom), kao to su pu tovanja, rad u vrtu, tjelesne vjebe, sport i drugo. Vanjski znaci da bolesniku prijeti hi poglikemiki ok jesu: ivani nemir, osjeaj malaksalosti, vuja glad, iznenadno znojenje, omamljenost. Ako se bolesniku ne prui pravodobno pomo, posljedica hipoglikemi je je gubljenje svijesti i smrt. Pomanjkanje eera u krvi koje se pojavi po noi i koje ne opazimo odmah, nazivamo nijemi ok. Tek ujutro, kao posljedica protumjera orga nizma, nae se izvanredno mnogo eera u krvi i urinu. Tko god boluje od eerne bolesti, mora uvijek pri ruci imati komadi eera da ga moe pojesti im osjeti prve znake hipogli kemije. Hipoglikemiki ok moe lijeiti samo lijenik. Lijeenje eerne bolesti Pri lijeenju eerne bolesti ili dijabetesa presudne su tri stvari: dijeta - miini rad inzulin ili drugi odgovarajui antidijabetiki lijekovi. Dijete Najrazliitije dijete za dijabetiare imaju raz liita ishodita, jedno drugom esto suprot na. Dananjem lijeenju eerne bolesti os nova je prirodna prehrana. Ovako ga je opi sao prof, dr med. Bertram: Najbolje uspje he moemo oekivati ako prehranu dija betiara koliko god moemo pribliimo prehrani zdravog ovjeka. Dr med. Malten to je dopunio ovako: U naelu dijabe tiare hranimo to je mogue prirodnijom hranom u kojoj je vrlo mnogo prirodnih ugljikohidrata: voa, povra (to vie svjeeg), punovrijednih proizvoda od itarica i krumpira. Openite upute profesora Bertrama za vreuju da ih podrobnije razmotrimo. Sae to glase:

378 1. Svaki lijenik mora bolesniku propisati tonu dijetu pri emu se ne treba osvr tati mnogo na knjige i tabele. 2. Dijeta mora biti stroga, ali ne treba pre tjerivati. 3. Usprkos tono odmjerenim ugljikohidra tima nije potrebno da bolesnik vae jelo i boji se kalorija. Da je dijeta pravilna, najbolje e potvrditi injenica da se bo lesnik dobro osjea. 4. Prehrana mora biti jednostavna i dijetno prilagoena bolesnikovim ivotnim pri likama i mogunostima. 5. Prednost treba davati prirodnoj prehra ni. Ne preporuujemo denaturirane, ta kozvane namirnice za dijabetiare. 6. Bolesnika treba orijentirati na praktian ivot, a ne na bolesniku sobu. Pogotovu veliku panju treba posvetiti bolesniko voj profesionalnoj djelatnosti. 7. Najvanije pravilo treba biti: dijabetiara nikada ne smijemo previe nahraniti. Doputenu teinu (onoliko kilograma koliko je centimetara bolesnik visok iz nad 1 metra) bolesnik ne smije nipoto prekoraiti (vidi Brocasovu formulu). Treba razlikovati namirnice koje bolesnik moe bez rezerve dobivati u velikim kolii nama i one koje po lijenikovom propisu moraju biti tono izvagane. Meso se daje bez umaka s branom. Doputeno je po jed no jaje, isto tako i mladi kravlji sir ako nije previe mastan. Od svjee biljne hrane pre poruujemo: salatu, krastavce, rajicu, ma hune, radi, pinat, luk, bijeli luk, kiseljak, kelj, crveni i bijeli kupus, cvjetau i gljive. Bolesnik smije dnevno dobiti od pola do ki logram voa, osim ako je voe posebno slatko. Naprotiv, od kompota dijabetiar moe uzimati samo kompote rabarbare, brusnica i nezrelog ogrozda i to zaslaene saharinom, siononom i slinim. U obzir do lazi i ostalo voe ali ne u prevelikim koli inama. Od nabrojenih namirnica moemo sastaviti dovoljno lx>gatu hranu, koja odgo vara i bolesnikovim eljama. Pri tome je do puteno na 1 kilogram tjelesne teine u hra nu ukljuiti [X) 1 gram bjelanevina. Svim

Poremeaji metabolizma, izmjene tvari dijabetiarima vrlo su korisni i dani s malo bjelanevina, na primjer zobeni dani i dani povra. Dijabetiar ne smije dobivati ni mnogo masti jer mogu biti osnova za trovanje or ganizma. Cjelokupna dnevna teina masti ne smije prekoraiti 40 do 60 g. Najveu brigu svakako treba posvetiti osnovnoj hrani. Na pitanje ima li u hrani za dijabetiare pred nost poseban kruh (graham) ili krumpir, voe ili povre, odgovaramo: kod svakog bolesnika treba posebno postupati. Kako emo postupiti, najbolje emo utvrditi u razgovoru sa samim bolesnicima jer oni naj bolje znaju koliko su osjetljivi na toplinu ili hladnou. To je i posebno vano u starosti Nekima je potrebno vie topline i sunca, a drugi daju prednost zimi i svjeem zraku. Povre i krumpir su zemaljska hrana, a voe i kruh sunana; zato se najboljim pokazalo da se bolesnici kojima je potrebno vie top line trebaju hraniti prije svega kruhom i vo em, a oni kojima je esto vrue vie povr em i krumpirom. Noordeti i drugi su prije tridesetak godina usrdno preporuivali zo benu hranu i ona je s obzirom na tadanju prehranu dijabetiara bez sumnje znaila veliki napredak. Ali nove spoznaje doka zuju da dijabetiari isto tako dobro pod nose i druge punovrijedne proizvode, na primjer penine pahuljice. Po uputi lije nika moemo u dijetu ukljuiti i vone dane ili dane s prijesnom hranom, ali ne smijemo pretjerivati. Nema utvrenog obrasca za prehranu di jabetiara. Na osnovi kontrole eera u krvi i izluivanja eera u urinu, treba za svako ga bolesnika posebno utvrditi kakva mu hrana najvie odgovara. Tek tako moemo svakom pojedincu propisati pravu dijetu. Bolesnika nikako ne smijemo natjerivati da jede hranu koju ne voli i ne podnosi. To vrijedi i za prijesnu hranu bez obzira na to to je zbog svojih baza vrlo primjerena. Jas no je da treba to vie ograniiti uivanje svih tetnih sredstava kao to su crna kava, alkohol, duhan i jaki ajevi. Potpuno treba izbjegavati jake zaine.

Ulozi eerna bolest i fiziki rad Fiziki (miini) rad intenzivno poveava preradu ugljikohidrata te bitno poboljava bolesnikovo fiziko stanje, oslobaa ga os jeaja manje vrijednosti i poveava mu os jeaj osobne vrijednosti. Zbog toga treba u lijeenje eerne bolesti planski ukljuiti i li jeenje gibanjem. U poetku dolazi u obzir masaa kao oblik lijeenja pasivnim giba njem, zatim aktivno gibanje kao to su tje lesne vjebe i odgovarajui sportovi, hoda nje, plivanje i najrazliitije fizike vjebe; tre ba ih prilagoditi bolesniku i lokalnim prili kama. Slian uspjeh moemo postii i Kneippovom kurom lijeenja vodom. Vodei rauna 0 snagama bolesnika i njegovim sposobno stima reagiranja preporuujemo: kvaenja gornjeg dijela tijela vodom i octom, izmje nina djelomina polijevanja koljena, beda ra, ruku i drugo. Polijevamo runim tuem u kadi 2 ili 3 puta tjedno. Kod kue moe mo na leda stavljati i hladne povoje s vo dom i octom ili tople s trinama od sijena; dobro je staviti i parnu kompresu ili vreicu s trinama od sijena na jetru, a i hladne ili iz mjenino tople kupelji u sjedeem poloaju 1 polukupelji. Umjesto redovitog kupanja moemo jedanput ili dvaput tjedno ukljuiti troetvrtinsku kupelj s ljekovitim biljem (posebno s iirotom), od 37 do 38C, 10 do 12 minuta. Lijeenje dijabetesa lijekovima eernu bolest moe lijeiti samo lijenik. Naravno, uz odgovarajue i struno obraz loene mjere s podruja prirodnog lijeenja, u lijeenje dijabetesa treba ukljuiti i odgo varajue lijekove. Upravo pri tome ne smi jemo zaboraviti da eerna bolest uzrokuje takve posljedice koje esto ni sva sposob nost organizma ne moe popraviti. Stoga je u takvom sluaju potrebna dodatna pomo. Samo lijenik specijalist moe odrediti da li bolesnik treba uzimati inzulin ili druge antidijabetike lijekove. Budui da pri prirodnom lijeenju ovje ka treba to je mogue vie ukljuiti u pri rodni ivot, jako je vano da dijabetiar bu

379 de u takvoj sredini gdje e - bilo kod kue, bilo drugdje - sve na njega poticajno djelo vati. Ti inioci su: dijeta, zrak, svjetlost, voda, gibanje i odmor. Znai da je potrebna aktivna njega zdravlja. Ulozi (arthritis urica ili diathesis urica) Ulozi, podagra ili giht nasljedna je bolest iz mjene tvari, za koju je meu ostalim karak teristina poveana koliina mokrane kise line u krvi i tkivima. Uloge prepoznajemo po akutnim upalama zglobova koje se po navljaju, najee jednoga zgloba, dok sc kasnije razvije u kronian artritis. Gotovo 951 bolesnika su mukarci, veinom stariji od 30 godina. Ulozi se esto povezuju s drugim bolestima izmjene tvari, kao to su: gojaznost, bolesna mravost, iznure nost i eerna bolest, a pojavljuju se i u is toj porodici. U ulozima vanu ulogu ima mokrana kiselina kao izluevina izmjene tvari. Za uloge je karakteristian akutni napad. Vei nom poinje nou s izrazito jakim bolovima u glavnom zglobu jednoga od veih prstiju na nozi. Prst pri tome jako nabrekne. Pret postavljamo da ulozi najprije napadaju prst na nozi zato to u njihovim svezama i teti vama ima vrlo malo ila. Zatim, ti su zglo bovi najdalje od srca i zato nisu uvijek do bro opskrbljeni krvlju. Vjerojatno je da od reenu ulogu u ovoj bolesti ima i preopte reenost uslijed tjelesne teine. Pri akutnom napadu uloga zglob je obi no vrlo nabrekao i vru. Koa iznad obolje log mjesta je crvenkasta, a cijeli zglob je jako osjetljiv tako da bolesnika ak pritie i deka. U jutarnjim satima obino bolovi malo popuste, a preko dana esto potpuno ieznu. Naredne se noi napad moe pono viti i isto je onako teak ili tei nego prve noi. Napad moe prijei i na drugi zglob, a pri tome su najugroeniji mali zglobovi, pogotovu na nogama i prstima na rukama. Ako bol polako poputa, pri pravom napa du nakon nekoliko dana, i nabreknua zglo bova splanjavaju. Cesto na zglobu ostaje dobro vidljivo tjestasto zadebljanje koje

380 obuhvati neposrednu okolicu. Koa otpada u ljuskama i svrbi. Napad je obino popraen openito sla bim stanjem, koje se esto pojavljuje jo prije bolesti. Istodobno s akutnim napadom po javljuju se i probavne smetnje gubljenje teka, neprijatno zaudaranje iz usta, obloen jezik, zatvor i kiselo podrigivanje. I ti nam znaci mogu biti dragocjeni, jer upozoravaju da organizmu nije potrebna nikakva hrana. U takvom sluaju je najbolje ne jesti. Ali mnogi ljudi u tom sluaju imaju na primjer osjetljivu jetru i eludac; drugi bolesnici koji imaju uloge pate od upale dinih puto va; kod veine bolesnika mokraa je samo lagano tamno obojena; ako je stavimo na hladno mjesto, na dnu se nakupi crvenkasti talog soli mokrane kiseline. Takav napad uloga moe ostati osamljen mada se to rijetko dogaa. Veinom je samo kratka stanka izmeu prvog i drugog napa da. Ponekad izmeu pojedinih napada pro e i po vie godina. Zatim mogu uslijediti napadi jedan za drugim i tek nakon vie go dina naie dulje razdoblje bez napada ili se nakon odgovarajueg lijeenja i naina iv ljenja bolest ak zauvijek smiri. Mnogi bo lesnici koji pate od uloga esto su sami krivi za uestalost napada, jer im glavni napad proe, oni opet ponu ivjeti na stari nain, neprirodno; onda su posljedica toga napadi uloga koji se niu jedan za drugim Ulozi najee napadaju u proljee i u jesen. Kao to smo ve rekli, ulozi mogu napa sti sve zglobove ali veinom najprije dou na red manji a nakon njih vei. Nabreknua polako otvrdnu u trajna zadebljanja koja najee vidimo na zglobovima prstiju. Do gaalo se da se usprkos mnogim napadima uloga zglobovi nisu bitno promijenili. Pri mjerenim nainom ivljenja moemo potpu no izljeiti akutne uloge. Ako se u odreeno vrijeme ne izlijei, iz akutnog oblika prelazi u kronini. Tokom godina na lancima nastanu promjene ka rakteristine za tu bolest. U sluznim kesicama, svezama i zglobnim ahurama odlau se manje ili vee koliine soli mokrane kise-

Poremeaji metabolizma, izmjene tvari line koje zadebljaju sveze, a kou iznad za debljanja oboje modrikastocrveno, i uzroku ju izrazitu bolnost cijeloga zgloba. Ali poje dinani napadi koji se pojavljuju nakon toga nisu onako teki kao napadi akutnih uloga, iako traju dulje, esto tjedan ili dva, pa i vie mjeseci. Uz to se zglobna tekuina esto na kupi u zglobnoj upljini i uzrokuje znatna zadebljanja koja deformiraju bolesnikove zglobove. U poetku su zglobovi jo dobro gibljivi, ali postepeno sve manje, ovjek po staje nesposoban za rad a vie puta ak po tpuno nepokretan. U tekim sluajevima zglobno tkivo poinje odumirati, kosti se rastave a zglobovi iae. Mogu ak nastati otvoreni irovi s kredastom razmazivom masom iz koje izlazi prljava tekuina. Ako se bolest razvija, ulozi polako zahvate sve zglobove, a mokrana kiselina se esto od lae i izvan zglobova, posebno po rubu usne koljke, u laktu, na vjeama i u monji. Ponekad teko razlikujemo kronine smetnje uzrokovane ulogom u zglobovima, pogotovo ako prije toga ulozi nisu akutno napadali i ako nema nekih drugih znakova Ponekad se bolest razvija vrlo polako, zbog ega i promjene nastaju jedva primjetno. Rendgenska slika takvog zgloba esto ne pokae nita na osnovi ega bismo mogli zakljuiti da su u pitanju ulozi. Ni poveana koliina mokrane kiseline u krvi nije pouz dan znak jer se ona pojavljuje u krvi i kod drugih bolesti, dok, naprotiv, u brojnim slu ajevima pravih uloga nije uope naena poveana koncentracija mokrane kiseline u krvi. Uz to mokrana kiselina u krvi ovisi o brojnim okolnostima; pouzdan uzrok moe mo utvrditi tek nakon trodnevne tono od reene prehrane. Pregled mokrae ne daje nam nikakvu jasnu sliku; zatrovanje mok ranom kiselinom nastaje tek nakon to se kiselina pone zadravati u tijelu i prema tome se ne pojavljuje u mokrai. Zbog toga pregledi mokrae na mokranu kiselinu ne maju nikakve praktine vrijednosti ako ne uzmemo u obzir to je bolesnik prije jeo i to se inae dogaa u tijelu. Prema tome, vidi se da nije nimalo lako utvrditi je li rije

Ulozi 0 kroninim ulozima ili nekom drugom zglobnom oboljenju. Ali za lijeenje po prirodnim naelima to nije ni tako nuno. Jer, u svakom sluaju, bitno je da prirodnim podraajima probudi mo snage organizma, ojaamo ih i organi zam potaknemo da otapanjem, izluivanjem 1 izbacivanjem smanjuje nezdrave odloene tvari i zadebljanja Ulozi vrlo esto uzrokuju i oboljenje drugih organa. Gotovo redovito prije ili po slije obole i bubrezi, u poetku moda ak bez ozbiljnijih smetnji. Ali ako se bolest raz vija, esto dovede do skvrenih bubrega u kojima je uniteno funkcionalno najdragoc jenije tkivo. Posljedica toga je meu ostalim i povieni krvni tlak. Naravno, ulozi ne uz rokuju svaki put skvravanje bubrega. Zna mo bolesnike koji trpe od uloga ve deset ljeima, pa ipak imaju potpuno zdrave bub rege. Mnogi bolesnici imaju bubrene ka mence, zbog ega su ve najstariji lijenici smatrali da ulozi imaju neke veze s tim. I statistiki podaci potvruju da znatan po stotak bolesnika s bubrenim kamencima ima i uloge. Neki istraiva je izmeu 150 bolesnika s ulozima naao 48 sluajeva s bubrenim kamencima. Na tu bolest su vrlo osjetljivi i mjehur i mokrana cijev, pa se bolesnici koji imaju uloge tue na peckave bolove u mokranoj cijevi i na esto tjeranje na mokrenje. Cesto se nau i oteenja na srcu i ilama, a povezana su s istodobnim oboljenjem bubrega. Za daljnji tok bolesti je presudno kako srce podnosi bolest. Naime, jedna od najveih opasnosti kod uloga jest da s vremenom bolest pogaa srce i ile, a s tim polako dovede u opasnost i ivot oboljelog. Zato nisu rijetki sluajevi da takvi bolesnici imaju i srane smetnje, neujedna en puis, tjeskobe i teko disanje, osjeaj hladnoe, neosjetljivost zglobova i vrtogla vicu. Vrlo esto su oteene i ile, a pojav ljuje se i neki oblik ovapnjenja ila i vjenanih ila, ija posljedica moe biti infarkt srca ili esto samo greviti bolovi u pred jelu srca pri naporu (stenocardia) tj. pektoralna angina. Kao to smo ve spomenuli,

381 ulozi su redovno popraeni i probavnim smetnjama, bronhijalnim katarom i ak bronhijalnom astmom. U istoj porodici su esti ulozi ili astma, ili jedno i drugo. S ulo zima su esto povezana i ivana oboljenja. Za takve bolesnike su karakteristini utuenost i sjeta, koji se pogotovo pojave pred napade. Uz te pojave koje su vie psihike prirode, u vezi s ulozima poznati su i slu ajevi kad obole ivci, na primjer neuralgije ishijadinog ivca, ishijas ili neke druge neu ralgije. Nisu rijetke ni migrene i bolovi u jednoj polovici glave. Ulozi su uzrok i mno gim konim osipima, pogotovu na koljenskom pregibu i laktu. Lijeenje uloga Pri prirodnom lijeenju uloga potrebno je imati na umu da je najvanije u bolesniku probuditi njegove prirodne snage, jaati ih i pravilno usmjeravati. Kneipp je rekao: Tko uistinu shvaa dje lovanje vode, moe njome lijeiti i uloge. Ali ne smijemo zaboraviti da se u nekoliko dana ne moe izlijeiti tijelo u kojem su ulo zi gospodarili godinama i muili jadnog ovjeka. Dakle, naglaavam, ako po milje nju lijenika nema lijeka protiv uloga, lijek protiv te bolesti jest i ostat e voda. Tko ima ui, moe uti! Dananje lijeenje uloga prema Kneippu provodi se u cijelosti s njegovim osnovnim idejama, ali je razvojem knajpovske kure jo prilagoenije svakom pojedincu. Zahvaljuju i dananjoj finijoj tehnici neki zahvati hlad nom vodom traju samo nekoliko sekundi. Bolesnik nije bezuvjetno prisiljen da se jaa ve od poetka, nego kod posebno osjetlji vih i slabanih bolesnika poinjemo najprije primjenjivati tople mjere; vrue kupelji za stopala s trinama od sijena ili ak kupelji za stopala s porastom temperature vode i tri nama od sijena ili zobenom slamom, s ek straktom smreke ili movarnim blatom. Kod kue moemo upotrijebiti 2 ake ku hinjske soli da ojaamo podraaj vode. Za neto jae ljude propisujemo (ako je potreb no) i polukupelji s porastom temperature vode i biljnim dodacima ili tople potpune

382 kupelji s biljnim dodacima da pokrenemo otapanje i izluivanje mokrane kiseline. Tada vie puta uklanjamo i bolove. Ako bo lesnikove fizike snage doputaju, te zahva te zavravamo znojenjem, koje izazovemo Dovijanjima. U poetku lijeenja openito se esto pribjegava povijanjima. Na bolni zglob se, na primjer, stavlja povoj s trinama od sijena ili vreica s trinama od sijena. Do bro sredstvo za otapanje i odvoenje jesu i parne kupelji koje veinom prireujemo s biljnim dodacima. Ako bolesnik od poetka daje prednost hladnim zahvatima, poinje mo s hladnim povijanjem ili manjim polije vanjima nego to ih propisuje originalna Kneippova kura. Uz lokalne zahvate ne smijemo zanema rivati ope, te u lijeenje ukljuujemo i cje lokupna i djelomina kvaenja. Zatim, ne povijamo samo oboljelo mjesto, nego i dru ga, da podraimo cjelokupnu kou, kao na primjer troetvrtinski i potpuni povoj. Da kako, pri lijeenju poseemo i za drugim prirodnim podraajima kao to su zrane kupelji, sunanje, razumna prehrana, i - to nije manje vano - potrebna je pravilna psihika orijentacija. Nakon svakog akut nog napada uloga moramo se jaati onako kao to smo opisali u poglavlju Aktivna njega zdravlja. Kad su ulozi kronini, poinjemo najprije s toplim biljnim kupeljima (trine od sijena, zobena slama, smreka, preslica i drugo) ili movarnim blatom a nastavljamo s odgova rajuim toplim povojima ili biljnim povoji ma da se bolje rastope odloeni produkti iz mjene tvari. Parne kupelji mogu pomoi da to prove demo, ali njih ne primjenjujemo tako esto. Inae vrijedi sve ono to smo ve naveli za akutne uloge. I pri lijeenju kroninih uloga uz lokalno lijeenje jaamo i uvjebavamo sve druge tjelesne funkcije da bismo postigli potpuno ozdravljenje i onemoguili povra tak bolesti. U toku kure esto se bolesnikovo stanje pogora, to nazivamo krizom. Boles nik vie ili manje trpi, pojavljuju se znaci bolesti u kojima se ispoljava nastojanje or

Poremeaji metabolizma, izmjene tvari ganizma da ozdravi: opet se pojavljuju znaci akutnih uloga. Krize su osmiljene i do od reenog stupnja su ak potrebne za lijeenje. Po njima pratimo kako tijelo reagira na nae mjere, a na oboljelom mjestu se otapaju velike koliine soli mokrane kiseline, dola ze u krv i truju je. Nakon toga primjenjuju se postupci lijeenja vodom, kao to su kva enja, povoji, kupelji, polijevanja i parne ku pelji, ija je svrha izluivanje mokrane ki seline iz krvi. Stoga su krize poeljne i kad se pojavljuju u toku kure ne smijemo ih shvaati kao pogoranje bolesti. Ali ako ni kako ne uspijemo postii bilo kakve znako ve krize, nema ozbiljne nade u uspjeh kure. Od izvanredne je vanosti upozoriti boles nika na takvu krizu u toku lijeenja, jer je nee znati pravilno protumaiti. On i pre esto misli da bi neko udesno sredstvo s brzim djelovanjem moralo smjesta ukloniti bol i da bi opet mogao mirno ivjeti na stari nain. Meutim, tek onda kad bolesnik spozna da bez rtava i prevladavanja nema uspjeha, moe se ponadati pravom ozdrav ljenju. Najvea tekoa s oboljelima od uloga jest dijetalna hrana, budui da su uglavnom navikli dobro jesti i piti. Pravilna prehrana je za uloge jedan od najvanijih uvjeta za li jeenje i spreavanje bolesti. Pri prehrani se ne smijemo drati neke stroge sheme; uvijek su potrebne promjene i treba ih prilagoavati svakom bolesniku posebno. Ako poremeajima koji su posljedica ulo ga priemo kao slabljenju prirodnih snaga, a ne samo kao metabolizmu mokrane kise line, onda moemo ubrzo dobiti osnovne smjernice za pravilnu prehranu; valja naime znati da nisu zabranjena samo ona jela koja daju mnogo mokrane kiseline, nego i sva druga koja na bilo koji nain oteavaju iz mjenu tvari. Kad se radi o akutnom napadu uloga, openito je dobro da bolesnik nekoliko dana gladuje i uzima samo vone sokove i voe; izuzetak su izvanredni sluajevi. Klis urom ili blagim ajem za ienje pobrine-

Ulozi mo se da se crijevo isprazni. Nakon strogog gladovanja bolesnik treba u poetku dobi vati samo sirovu hranu; takvu dijetu ubla imo nakon tjedan-dva vegetarijanskom hranom koju bolesnik uzima dulje vrijeme nakon akutnog napada uloga. Kod kroninih uloga ne postupamo ona ko strogo kao kod akutnih, ali zabranjujemo sve one stvari koje daju pretjerane koliine mokrane kiseline. Stoga ni u ovom sluaju ne dolaze u obzir jela u kojima je glavni sa stojak meso. Prehranu mesom treba to vie ograniiti, a uz to moramo meso uvijek jesti kuhano. I ribe smijemo jesti samo u ograni enim koliinama i to kuhane jer daju manje mokrane kiseline nego peene. Koliko je god mogue treba izbjegavati i marinirane ribe, rakove, jastoge. Ali oboljeli od uloga mogu pojesti 1 do 2 jaja dnevno. Svjee mli jeko moemo uzimati samo u umjerenim koliinama, a kiselo u veim koliinama. Svi takozvani prezreli sirovi jakog mirisa mno go optereuju izmjenu tvari i opasni su za bolesnika od uloga. Meutim, primjereni su mu jednostavni sirovi, a pogotovu mladi kravlji sir. Od biljnih namirnica preporuu jemo gotovo sve svjee salate i povra. Za branjujemo, meutim, sve one koje optere uju unutranju izmjenu tvari, a to su gra ak, grah, paroga, celer, vee koliine raji ce, cikla i cvjetaa. Neki istraivai zabranju ju i brusnice i plodove jarebike. Inae je si rovo voe u bilo kojem obliku obavezno kao svakodnevna hrana za bolesnika s ulo zima. S opravdanjem su stekle veliku popu larnost u lijeenju uloga kure s naranama, groem ili jagodama. Kure s jagodama na primjer pospjeuju izluivanje nepotrebnih tvari. Ne preporuujemo kompote, pogoto vu jako zaslaene, jer zbog njih esto u e lucu i crijevu nastaje vrenje. Salate je najbo lje zainjati limunovim sokom ili kiselim vr hnjem, a ne octom. Kod bolesnika koji imaju uloge prednost dajemo punovrijednomu raenom i peni nom kruhu ispred fino mljevenog brana i proizvoda od njega. Od masti zabranjujemo one koje su teko probavljive. Najbolja su

383 dobra ulja i dobar svjei maslac. Uope jc prvi i najvaniji zahtjev da bolesnik jede umjerene koliine i da dobro vae. Umje renost u svemu je glavno naelo knajpovske kure koje naglaava i zlatnu sredinu u nai nu ivljenja i prehrani. Umjerenost u svakom pogledu potrebna je i u piu, a pogotovu u toku jela i nepos redno nakon njega. Alkohol ne dolazi u ob zir ni u kojem obliku jer jako optereuje iz mjenu tvari, a ve smo vie puta opazili da je bolesnik dobio napad uloga jer je uivao alkohol. injenica je da apstinenti vrlo rijet ko obolijevaju od uloga. Danas vrlo ras prostranjeni bezalkoholni voni sokovi, koji opravdano zauzimaju to mjesto, odlino su pie za bolesnika s ulozima. Vie puta se postavlja pitanje da li i aj, kava i kakao pospjeuju stvaranje mokrane kiseline. Novija istraivanja su, dodue, pokazala da se od tih pia neposredno ne stvara mokrana kiselina; ali usprkos tome mo ramo ih ograniiti jer izmjenu tvari uope optereuju i zbog toga su tetna za boles nika s ulozima. Puenje treba to je mogue vie ograni iti, jer teti unutranjoj izmjeni tvari. Isto su tako neprimjereni i svi jaki zaini, a pogotovu velike koliine kuhinjske soli. to manje soli bolesnik uzima to bolje za njega. Na raspolaganju je dovoljno zaina iz domae biljne apoteke koji su nekodljivi i korisni a mogu dati okus jelu, to znai da hrana uope ne mora biti jednolina i neu kusna. S malo dobre volje i spretnosti mo emo usprkos dijetetskim propisima i za oboljelog od uloga pripraviti primjerenu i ukusnu hranu koja e potpuno odgovarati zahtjevima. Za pomo pri lijeenju uloga upotreblja va se otkako se zna za tu bolest i lje kovito bilje. Koliko god poznajemo povijest medicine toliko znamo za ljekovito bilje, a znamo i to da je zahvaljujui Sebastianu Kneippu ponovno steklo i opi ugled. Razu mije se da je Kneipp i pri lijeenju uloga pri mjenjivao razne ljekovite biljke za buenje i jaanje snaga organizma i ienje krvi (li-

384 jeenje je nadzirao u smislu humoralne pa tologije). Tako je, na primjer, propisao da bolesnik mora 10 dana piti aj od spomen ka, preslice i borovica, a nakon 10 dana drugi aj od pelina, trpuca i borovica. Rado je upotrebljavao i stolisnik, preslicu i korijen abdovine. Bolesnik je sve te ajeve morao piti u gutljajima. Ne moramo te iste ljekovi te biljke prihvatiti i danas, jer su nam po znate i razne druge ajne mjeavine. Pri bi ranju aja treba uzeti u obzir koje tjelesne funkcije elimo najprije potaknuti. Tako za ovjeka koji trpi od uloga, a istovremeno i od zatvora, moramo uzeti ljekovite biljke koje blago potiu rad crijeva za to su pri mjereni cvjetovi trnine, ljubica, mauha, kora krkavine i rabarbara. Kod drugih bo lesnika moda treba potaknuti rati jetre zbog ega se upotrebljava prije svega mas

Poremeaji metabolizma, izmjene tvari laak, esmina, lutrek, rosnica i druge. Kod nekih treba potaknuti djelovanje bubrega. U tu svrhu primjenjuje se aj od mahuna gra ha, ukovine, gladia, ipkovih boba ili bo rovice, lia breze i drugih biljaka. To je vrlo dobar aj jer istodobno potie djelova nje bubrega i crijeva. Jednako tako dobar aj je i od mjeavine brezova lia, gladia i la nenog sjemena (vidi i Ljekovito bilje). Ne smijemo, meutim, zaboraviti ni pri znate lijekove za lijeenje uloga (Zyloric, Uricovac i druge). U homeopatiji se za lijeenje akutnih ulo ga dobrim pokazao i otrov mrazovca, kolhicin. Lijenik moe korisno primijeniti i neke druge lijekove (na primjer Butazolidin, Amuno i druge). Uz njihovu pomo olakat e se akutni napad a oni e kasnije pospje iti izluivanje mokrane kiseline.

Bolesti sistema za gibanje

Bolesti sistema za gibanje vrlo su este. Brojne od njih su takve prirode da ih moemo izbjei. Zbog toga emo im i u ovom poglavlju posvetiti odgovarajuu panju koja je vana za spre avanje bolesti i pravilan postupak kad je bolest ve tu. U sistem za gibanje ubrajamo miie, potporno tkivo (vezivno tkivo, sveze i tetive, hr skavicu, kosti, masno tkivo), zglobove, a i ivce i ile.

a) MiSii
Za svaku kretnju je potreban mii. Miii obuhvaaju vie od treine teine djela Po grai razlikujemo dvije vrste miia poprenoprugaste ili skeletne miie iji rad ovisi o naoj volji i nazivamo ih kretnim miiima i glatke ili samokretne jer djeluju bez obzira na nau volju. Kretni ili skeletni miii se gre brzo i jako, ali ne djeluju naroito dugo i brzo se za maraju, pogotovu pri veim naporima. Kretni mii se zgri na komandu koju dobiva preko odgovarajueg motorinog iv ca. Ako ivac oboli ili se ozlijedi nema impulsa i mii je paraliziran, labav i nepokretan. Da bi mii dobro radio, mora biti dobro opskrbljen krvlju, jer iz krvi dobiva hranjive tvari i kisik. Pri izgorijevanju eera (ugljikohidrata) posebno je vana uloga skeletnih mi ia, jer istovremeno uvaju velike koliine kroba (glikogena). U tom obliku se suvini eer zadrava u nekim miiima, dok ga drugi miii odmah troe. Po pravilu, skeletni miii se proteu od kosti do kosti. Svaki zglob ima mii savija i oprua. Osim popreno prugastih miia, tj. skeletnih, postoje i glatki, a to su oni na ijim jxjjedinacnim vlaknima pod mikroskopom ne vidimo poprene pruge. Ti se miii nalaze u unutranjim organima i ilama i ne djeluju po naoj volji. Posebno mjesto zauzima srani mii koji dodue ima prugasta vlakna, ali nije pod reen naoj volji. b) Potporno t k i v o Potporno tkivo obuhvaa tkiva iji je zadatak povezivanje i podupiranje. Vezivno tkivo je sastavljeno od dvije vrste vlakana prva daju ljepilo kad se kuhaju (kolagena), a druga ne (elastina). Od vezivnog tkiva sastoje se prije svega sveze i tetive. Od zadae koja je namijenjena nekoj svezi ili tetivi ovisi hoe li u njima biti vie elastinih ili vie kolagenih vlakana. Osnovna zadaa vezivnog tkiva jest da bude otporno na za tezanje. Vezivno tkivo svugdje vezuje i podupire a nalazimo ga prije svega u ivcima i ilama. Pogotovo mnogo vezivnog tkiva ini miine ovojnice (fascije), a od vezivnog tkiva su i tetive i njihove ovojnice, sluzne vreice i zglobne ovojnice (ahure). Ali vezivno tkivo nema samo zadau povezivati i podupirati nego i tititi pojedine dijelove organizma od oteenja U potporno tkivo spada i hrskavica. Po grai razlikujemo hijalinu, elastinu i vlaknastu hrskavicu. Prve dvije su otporne na pritisak, a vlaknasta na zatezanje. U hr skavici nema ila i zato se ne opskrbljuju neposredno iz krvi. Zbog toga je hrskavica po sebno neotporna. Nalazimo je meu ostalim na rebrima, kao prevlaku u zglobovima, od nje su meuprljenske ploice i drugo. Potporno tkivo su i kosti. Sastoje se od dva sloja vanjski je kompaktna kora (substantia compacta), a unutranji rahlo spuvasto tkivo (substantia spongioza), koja je sastavljena od finog spleta stupica, nosaa, ploica i drugih tvorevina. U sredini dugih cjevastih kos tiju nema spuvastog tkiva, umjesto njega je upljina kotane modine. U njoj je crvena ili krvotvorna modina i uta ili masna modina. Novoroene ima crvenu krvnu mo dinu gotovo u svim kostima, a odrastao ovjek samo u rebrima, prsnoj kosti i u zavrnim dijelovima nekih dugih cjevastih kostiju.

386

Bolesti sistema za gibanje

Reumatina groznica

387

U potporno tkivo ubrajamo i masno tkivo koje je meutim manje vano za sistem za gibanje. U izmjeni tvari masno tkivo uva energiju - u mastima ima najvie kalorija. Jedna od zadaa masnog tkiva jest da titi osjetljivije organe koje obavija, na primjer bubrege. U sistemu za gibanje zglobovi imaju posebno vanu ulogu. Oni omoguavaju gibljivu vezu izmeu dvije ili vie kostiju. Zglob je u biti sastavljen od tri dijela: 1. Prvi dio ine kosti od kojih je jedna na kraju formirana kao zglobna aica, a druga kao zglobna glavica. Krajeve kostiju pokriva hrskavica koja omoguava lake klizanje i svojom elastinou ublaava udarce. 2. Drugi dio je zglobna ovojnica ili ahura; ima zadau da kosti povezuje to je mogue vr e, ali gibljivo. Zglobna ahura je ojaana svezama i sastoji se od dva sloja: vanjski je vrsti i otporni vlaknasti sloj, a unutranji rahli sinovijalni i od vezivnog tkiva koje obiluje ilama. Iz sinovijalnog dijela izluuje se zglobna tekuina (zglobno mazivo), nazvana i sinovijalna tekuina; ona podmazuje i spreava trenje gibljivih dijelova zgloba. U tom dijelu zglobne ahure postoji i sluzna vreica; ona je takoer povezana s funkcijom zgloba, a u njoj je jednaka tekuina kao u zglobu. Sluzne vreice se nalaze na razliitim sloenijim mjestima oko zgloba, gdje moe doi do trenja izmeu miia i zglobne ahure. Slian zadatak kao sluzne vreice imaju i ovojnice u kojima su smjetene tetive. One spre avaju trenje a time i bolove. 3. Trei dio zgloba je uski zglobni prostor izmeu zglobne glavice i zglobne aice. Tetive prenose rad miia na kosti. Mii se postepeno nastavlja u tetivu koja se privruje na kost tako to njegova vlakna prodru u povrne strukture kosti. Tetive su bez ila i sa stavlja ih vezivno tkivo. U organe za gibanje ubrajamo i ivce, ile i limfne ile, ali o njima na o^om mjestu ne emo govoriti (vidi Funkcije ljudskog tijela).

3. Reumatizam mogu aktivirati i lijezde s unutranjim izluivanjem, ako je njihovo djelo vanje poremeeno. Vanu ulogu imaju naroito spolne lijezde. Neke se reumatske tegobe pojave kod ena kad im se uklone spolne lijezde, ili ako lijezde prestanu djelovati, pa se pojava objanjava upravo time. 4. Reumatizam mogu izazvati i alergije. Dovoljno je ve samo malo tvari koje djeluju kao alergeni, tj. izazivai alergije, u hrani, zraku ili krvi. Slino djeluju i klice i njihovi otrovi. 5. Kao klice bolesti u obzir dolaze u prvom redu uzronici gnojenja, streptokoki. Te klice dospijevaju u tkivo koje zatim reagira reumatskim promjenama. Mogu dospjeti i preko krvi nakon upale krajnika ili drijela, nakon bronhitisa ili upale plua, nakon arlaha, upale mokranog mjehura, iz gnojnih arita u zubima i desnima ili srednjeg uha i od drugdje. Podjela raznih reumatinih bolesti Podjela reumatinih bolesti nije jedinstvena. Prema meunarodnom sporazumu razlikujemo: upalne i degenerativne reumatine bolesti (promjene tkiva bez upala) i reumatizam mekih tkiva.

Upalni reumatizam
Reumatina groznica
(febris rheumatica) Reumatina groznica je upalna reumatina bolest. Odavno je ve spoznata razlika izme u reumatine groznice i akutnog reumatiz ma Reumatina groznica napada najvie djecu stariju od 5 godina i odrasliju djecu do 15. godine, a rjee se pojavljuje kod od raslih. Reumatina groznica se esto vraa u kasnijim godinama. Kod te bolesti se pojav ljuju manja upalna arita pogotovu u srcu (miii i zalisci) i u zglobnim ahurama. Te upale uzrokuju streptokoki koji kao uzroni ci bolesti obino stignu u mjesta gdje nasta nu arita, preko krvi iz nosa i drijela. Rije je o tipinoj zaraznoj bolesti, iako je kao za razna bolest praktino bezopasna za svoju okolinu. Danas se protiv takvih zaraza streptokokima vrlo uspjeno borimo anti bioticima. Stoga je pri sumnji na reumatinu groznicu potrebna hitna lijenika pomo, jer ta bolest napada ee srce nego zglobove. Zbog upale sranog miia stvore se vorii karakteristini za reumatinu groznicu. Upala unutranjeg sranog sloja (endokarditis), a posebno sranih zalistaka, ostavlja za sobom oiljne promjene. Na zaliscima uzro kuje manu sranih zalistaka. Na takvim reumatinim oiljcima uvijek se nanovo pojav ljuju upale. Ako se uzronici oboljenja na sr anim zaliscima razmnoavaju, dospijevaju u krv, a preko nje na druga mjesta u orga nizmu i mogu meu ostalim uzrokovati ope zatrovanje krvi (sepsu). Znaci akutne upalne groznice (akutne reumatine groznice i akutnoga zglobnog reumatizma) jesu: esto visoka, a ponekad i neto nia temperatura bez drhtavice, bolne upale srednjih i velikih zglobova (ne zglo bova prstiju), koje se pojavljuju u naletima, oticanje zglobova i crvena koa oko njih, a esto izbija znoj kiselkasta mirisa. Bolest esto napada i srce (pogotovu miie i za liske), u poetku neprimjetno; ponekad u koi nastaju karakteristini vorii (erythe ma nodosum ili erythema exudativum mul tiforme), a doe i do infekcijsko toksinih oboljenja ivaca koja podsjeaju na horeju (chorea minor), a za bolest su takoer karakteristina krvarenja iz nosa koja se ponavljaju. Bolest kao i sve zarazne bolesti prati os jeaj ope bolnost'

Reumatina oboljenja organa sistema za gibanje

Tim izrazom oznaujemo bolesti koje gotovo sve nalazimo na organima sistema za gibanje, to znai na miiima, svezama, tetivama i zglobovima, ali i na ivcima i unutarnjim orga nima (na primjer na srcu). Iako se te bolesti razlikuju po nastanku i razliito se ispoljavaju, ipak ih znamo pod za jednikim nazivom reumatizam. Ime reumatizam je grkog porijekla i znai tok, tei. Nje gova karakteristina osobina je da skokovito napada pojedine dijelove tijela uz bolove i tr ganje, a najee napada meke dijelove tijela i zglobove. iroko shvaeno, reumatizam bismo mogli saeto ovako definirati: Reumatizam je svest rani odgovor (reakcija) organizma na razliite uzroke. To znai da bismo mogli rei i da je reumatizam reakcijska bolest. to uzrokuje reumatizam? 1. Pri obolijevanju od reumatizma odreenu ulogu ima i nasljednost i graa, na primjer e erna bolest, gojaznost i ulozi. Meutim, nasljeuje se samo dispozicija za reumatizam, a ne sam reumatizam. 2. Reumatizam aktiviraju vrlo razliite vanjske prilike. Pomae im prije svega nedovoljna vrstina organizma, a najvie nesposobnost koe da pravilno reagira na vlagu, hladnou, propuh, prejake sunane zrake i druge podraaje iz okolice. U nastajanju reumatizma moe znatnu ulogu imati i poremeen krvni optok. Naime, neke reumatine tegobe su ponekad tee, ovisno o tome kako se mijenja krvni tlak.

388 Lijeenje Lijeenje se provodi samo po propisu lije nika i pod njegovim nadzorom, a tako se uzimaju i propisani lijekovi. Ope lijeenje Dok je bolest akutna, bolesnik mora strogo poivati u postelji i s njim treba u naelu postupati onako kao kod svih zaraznih bo lesti, to znai da treba njegovati kou, di ne putove i odravan nesmetan rad crijeva. Lijeenje v o d o m (hydrotherapia) U obzir dolazi samo ako ga propie lijenik. Pri visokim temperaturama dolaze u obzir serijska kvaenja, djelomini povoji koji sni avaju vruicu; ako su zglobovi vrui, radi mo s hladnom vodom i octom, uvarkom od preslice ili vodom s glinom. Zglobove koji nisu jako upaljeni, ali i dalje bole, grijemo vruim djelominim povojima s uvarkom od trina od sijena, a dobra je i vreica s tri nama od sijena, oblog od krumpira ili vrui oblog s glinom. Kronini zglobni reumatizam (polyarthritis rheumatica chronica) Kronini zglobni reumatizam pojavljuje se u dva oblika- postepeno, od samog poetka kao kronino oboljenje koje tee u naletima, primarno kronini zglobni reumatizam ili kao nastavak akutnoga zglobnog reumatiz ma; poznat nam je pod imenom sekundarno kronini zglobni reumatizam. P r i m a m o kronini zglobni reumatizam To je upalna zglobna bolest na koju danas gledamo kao na konstitucionalnu, porodi nu nasljednu opu bolest. Uzroci su nepoz nati. ee napada ene. Bolest se obino pojavi izmeu dvadesete i etrdesete godi ne, a kod djece je relativno rijetka. Smjenjuju se mirna razdoblja s naletima razbuktavanja bolesti. Prvi znaci bolesti su nekarakteristini; openito loe stanje, utuenost, umor, neto poviena temperatura, mravljenje, znojenje, poremeaji osjeta u akama i stopalima, modrikasta boja koe, osjeaj hladnoe,

Bolesti sistema za gibanje ukruenost prstiju i aka, pogotovu ujutro. Primarno kronini zglobni reumatizam po inje postepeno prije svega u malim zglobo vima aka i stopala. Kako bolest napreduje, promjene na zglobovima postaju sve izrae nije slino kao kod oboljenja velikih zglobo va. Znamo za ove karakteristine promjene zglobova: srednji i bazalni zglob prstiju vretenasto zadebljaju i pojavi se tipina rend genska slika. Koa i miii se zgre. Bolest moe biti popraena uveanjem slezene, upalom are nice, ponekad i ljuskavim osipom na koi. Sekundarno kronini zglobni reumatizam razvija se kao nastavak reumatine groznice a u biti tee na isti nain. Lijeenje Treba se pobrinuti da bolesnik od samog poetka dospije u ruke lijenika. Najvanija svrha lijeenja je ukloniti bolove i zaustaviti upalu, ouvati rad zglobova i sprijeiti nji hovo deformiranje. esto su nuni lijekovi. Prirodno ope lijeenje posveuje prete no brigu zatiti tijela, kao to to zahtijevaju izraziti osjeaj bolnosti i stupanj oboljelosti. Stoga je u poetku potrebno strogo mirova nje u postelji, a kasnije dugotrajno povreme no poivanje. Ako ponemo rano i na vri jeme tititi zglob, upala e brzo proi. Potre ban je odmor u postelji i odgovarajui po loaj (moda na dasci). U tom sluaju bit e manje bolova i miinih greva. U lijeenju je vana naroito i psihika njega labilnih bolesnika. Zatita mora poeti s prirodnim ivotom i ljekovitim podraajima koji treba polako i sistematski da ukljuuju trening svih funk cija prilagoen individualnim prilikama. Od lijeenja v o d o m dolaze u obzir samo zahvati s toplom vodom i to tek na kon to prou zadnji naleti: svaki dan dje lomini povoj s trinama od sijena, vrea s trinama od sijena 2 ili 3 puta na tjedan ili vrui oblog s glinom, tople biljne djelomi ne kupelji s temperaturom vode od 37 do 38C, od 8 do 12 minuta, kojima dodajemo

D e g e n e r a t i v n e artroze trine od sijena ili ovsenu slamu ili ulje od borovice, i koje ne zavravamo hladnom vodom. To znai priblino 2 do 3 puta na tjedan primijeniti kupelj za noge, kupelj za ruke, polukupelj i kasnije troetvrtinske ku pelji. U kupelji treba praviti vjebe gibanja sa zahvaenim zglobom. Kad svi znaci upa le prou prelazimo na vnie podraaje pri mjerene jaine, a u odreenim uvjetima ak na vrue munjevito polijevanje lea; kasnije prelazimo na izmjenino tople podraaje i ak na manja djelomina polijevanja kao to su polijevanje ruku i koljena, a rjee uklju ujemo i vea djelomina polijevanja. B e c h t e r e w l j e v a b o l e s t (spondylitis ancylopoetica) Bechterewljeva bolest ili ankilozantni spondilitis spada u skupinu upalnih reumatinih bolesti. Napada prije svega zglobove u kraljenici i vezivo kraljenice, a mu karci obolijevaju oko deset puta ee nego ene. Bolest obino peinje izmeu 20. i 40. go dine i to polako s bolovima u leima koji se u naletima pojavljuju. Bolovi zrae u ku kove i bedra. Bolest napreduje od krsnog predjela prema vratnom dijelu kraljenice i uzrokuje ovapnjenje veziva kraljenjaka i okotavanje nekih dijelova veziva. Fizioloka iskrivljenost slabinskog dijela kraljenice se izravnava, a iskrivljenost pr snog dijela kraljenice sve se vie poveava. Budui da atrofiraju leni miii i ukruuju se zglobovi izmeu kraljenice i rebara, smanjuje se irenje prsnog koa potrebnog za disanje. U krajnjim stadijima mogu se ukrutiti i veliki zglobovi (kuk, rame, koljeno) to bolesnika prikuje na postelju i s vreme nom ga uini potpuno nepokretnim. Ponekad se pojave i promjene u velikoj tjelesnoj arteriji (aorti) i upala ilnice u oku. Lijeenje to prije ponemo lijeiti, to je vea mo gunost da sprijeimo ukruenje cijele kra ljenice. U veini sluajeva mora lijenik pomaga ti lijekovima. Briljivo izabere lijekove koji

389 nemaju previe izraena nepoeljna spored na djelovanja (oteenje jetre i drugo). Pri opem lijeenju treba uzeti u obzir sve mogunosti koje pruaju prirodni ivot ni i ljekoviti podraaji. Treba postupati u skladu s konkretnim prilikama i bolesniko vim stanjem. Na prvom mjestu su sva lijeenja vodom, kao to smo ih ve nabrojali za kronini zglobni reumatizam. Posebnu ulogu imaju vjebe za pravilno dranje tijela i vjebe di sanja. Jedne i druge treba da vodi fiziotera peut. Degenerativni reumatizam Svojevremeno su sve upalne bolesti imale nastavak itis (na primjer arthritis), a sve degenerativne bolesti nastavak osis (na primjer arthrosis), dok sada za odgovarajue bolesti zglobova ta pravila vie nisu tako stroga. D e g e n e r a t i v n e artroze Degenerativne artroze ili degenerativni art ritis (arthritis i arthrosis deformans) bolesti su zglobova koje kronino napreduju. Za njih su karakteristine degenerativne struk turalne promjene, troenje zglobne hrskavi ce i izrasline na rubu zglobne plohe. Te bo lesti su vrlo este. U nastajanju bolesti pre sudnu ulogu imaju nasljedna dispozicija i pogreno optereenje zgloba. Najee su zahvaeni koljenski zglob i zglob kuka. Bolesti zgloba kuka pojavljuju se kao starosna bolest (malum coxae senilis) ili kao posljedica X ili O oblika nogu. Poslje dica X i O oblika nogu ispoljava se i u koljenskom zglobu. Kod starijih ljudi se es to na krajnjim zglobovima prstiju na ruka ma uoavaju bezbolna vorasta zadeblja nja veliine zrna graka kao poseban oblik artroze, a koji nemaju nikakve veze s ulo zima. Degenerativne promjene kraljenice obu hvaaju kraljeke (spondiloza), male zglo bove kraljenice (spondilartroza) i zglobne ploice. Sve te promjene skupa su jedna bo lest (vidi Oteenja zglobnih ploica).

390 Lijeenje Vanu ulogu imaju prirodni ivotni ljekovi ti podraaji koje treba prilagoditi pojedincu. Posebno paljivo treba izbjegavati svako preoptereivanje i pogreno optereivanje zglobova, dok je normalno optereenje ko risno. Treba popraviti neispravno ili po greno dranje. Ako zglobove optereuje prevelika teina tijela, treba je odgovaraju om dijetom i lijeenjem vodom smanjiti. Primjereno je lokalno i ope lijeenje topli nom. Dva ili tri puta na tjedan stavljamo vreicu s trinama od sijena ili oblog od krumpirove kae ili vru djelomini povoj s trinama od sijena ili vrui glineni oblog. Dva puta na tjedan preporuujemo troet vrtinske kupelji s trinama od sijena, zobe nom slamom ili uljem od borovice. Samo lijenik moe propisati lijekove. Isto vrijedi i za ortopedske zahvate i opera cije (endoproteze = unutranje proteze = novi umjetni zglobovi). Oteenja kolutova izmeu kraljeaka Oteenja kolutova izmeu kraljeaka mora mo posebno obraditi jer su danas vrlo esta. Pretpostavljamo da oko 4Z aktivnog sta novnitva danas ima oteene kolutove iz meu kraljeaka. Ve sam podatak kazuje to znae ta oteenja za radnu sposobnost i raspoloenje ovjeka, a nastaju zbog tet nih utjecaja civilizacije naeg vremena. Elastini kolutovi koji se nalaze izmeu kraljeaka povezuju kraljeke u gibljiv zglob. Oni su sastavljeni od hrskaviaste ploice i vrstoga vlaknastog obrua, a u sredini imaju elatinasto jezgro (nucleus pulposus). Zelatinasto jezgro djeluje kao vodeni ili zrani jastuk. Kolutovi djeluju kao ublaivai udaraca (amortizeri) izmeu kraljeaka, a smjeteni su tako da omoguavaju dostatnu gibljivost naginjanje naprijed, unatrag i na obje strane, a u manjem opsegu i vrtenje. Kako stari ovjek, stare i kolutovi izme u kraljeaka. Isuivanjem gulxt elastinost. Prostor izmeu kraljeaka postaje sve ui a zglob izmeu kraljeaka sve labaviji. Takve

Bolesti sistema za gibanje promjene su, dakle, normalne za starost. Zbog njih se sa starou tjelesna visina sma nji za nekoliko centimetara. Ali ako se kolutovi izmeu kraljeaka is troe prerano, pojave se poremeaji koje oz naujemo zajednikim imenom oteenja kolutova izmeu kraljeaka. I u tom sluaju kolutovi najprije gube svoju elastinost, za tim skliznu, a vezivni obru oko njih se izboi. Ta promjena se moe popraviti, ali moe se i ponoviti ili ostati kao iskliznuti kolut. Pri tome elatinozno jezgro izboi vlaknasti obru ili ga ak probije. Zatim se pomakne unatrag u smjeru prema kraljenikom ka nalu i pone pritiskati na hrptenu modinu, ili probije van u stranu i pri tome pritie na ulazni ili izlazni ivac u bonom otvoru. Ako se bolest ne razvije do tog stupnja, iskliznuti kolut ne mora uzrokovati nikakve tegobe. Ali ako jezgro pritie na ivce, mogu se pojaviti vrlo teki bolovi. Ako ne prestano pritie na ivac, esto je potrebna operacija. To treba izbjei, jer je uvijek lake sprijeiti nego lijeiti. Posljedica oteenja diska izmeu kralje aka je veliko optereenje miia. Ali se mogu pojaviti i okotavanja ija posljedica su zupaste i na kope nalik tvorbe na kra ljenici, to vodi ka spondilartrozi i sponilozi. Posebno mogu biti zahvaeni vratni i slabinski dio kraljenice, a to povezujemo s promijenjenom statikom modernog ovjeka (pogreno dranje, pogreno sjedenje, neod govarajue cipele i drugo (vidi Pogreno dranje). Ako je zahvaen u prvom redu vratni dio kraljenice, bolovi su teki pogotovu pri gi banju glave, bolesnik ima bolove u zatiljku, zahvaaju i predio ramena i vrata sa zateza njem miia i slabom osjetljivou sve do kraja prstiju i drugim smetnjama koje kroz dulje vrijeme vie ne razumijemo pravilni). Ako se koluti izmeu kraljeaka otete u slabinskom dijelu kraljenice, bolesnik ima bolove u krsnom predjelu, u stranjici i niz stranju stranu noge do koljena, i kod

Akutni miini reumatizam takvog bolesnika se javlja prije svega ishijas, a esto i smetnje u cijeloj nozi. Zato s e kolutovi i z m e u k r a l j e a k a p r i j e v r e m e n o otete? Glavni uzrok je svakako pogrean odnos iz meu optereenja i sposobnosti za podnoe nje tereta, to posebno dolazi do izraaja kod nasljedno uvjetovane slabosti tkiva. Bo lest neposredno izazovu: dizanje tekih tere ta, nespretno gibanje, nesree i razne bolesti (vidi Pogreno dranje). Lijeenje Oteenja kraljeaka moe lijeiti samo lije nik. Na alost, ponekad se netko lijei sam i esto gubi dragocjeno vrijeme u kojem bi lijenik jo mogao pomoi. esto je potreb no uklanjati bolove lijekovima, a rjee ope racijom. Upozoravamo na jo brojne mo gunosti fizikalnog lijeenja. Tegobe su veinom povezane s miiima, a pri lijeenju treba na glavno mjesto staviti toplinu. Dobro djeluje vlana toplina: vrei ca s trinama od sijena, oblog od krumpira, parna kompresa, parne kupelji, biljne i me dicinske kupelji (podvodna masaa s tu em); suha toplina nije mnogo upotrebljiva: gumeni termofor, elektrini jastuk i drugo. Posebne masae mogu dobro djelovati. Ali upozoravamo na opasnost od takozvanog namjetanja (hidropraktika = namjetanje kra ljeaka spretnim gibovima) nevjestom ru kom, jer to moe biti i po ivot opasno. Reumatizam mekih tkiva Bolest se razvija u mekim dijelovima, to jest u miiima (miine sveze, miine tetive), vezivnom tkivu, masnom tkivu i sluznim vreicama. To su bolesti koje izvana mogu biti vrlo razliite, a spomenut emo samo najvanije. Glavna skupina bolesti je miini reuma tizam. Opisat emo ga malo iscrpnije i kao primjer reumatizma mekih tkiva. Miini reumatizam Miini reumatizam je vrlo rairena bolest i uzrokuje trajno ogranienu sposobnost za rad, a da o raznim drugim tegobama i te

391 kim bolovima i ne govorimo. Kao to samo ime kazuje, ta bolest napada miie. Rije je o lx)lesti s bolovima, koja moe biti djelo mino upalne, a djelomino degenerativne prirode, a pogaa vie vezivno tkivo nego miina vlakna. Bolesnik najprije i najoitije osjeti bolove unutar odreenih skupina mi ia. Mnogi laici koji govore o reumatizmu misle samo na taj miini reumatizam. I kod ove bolesti razlikujemo akutni i kronini oblik, ali pri tome treba uvijek raunati s brojnim prolaznim oblicima. Akutni miini reumatizam Za akutni miini reumatizam karakteristi ni su iznenadni bolovi i smetnje pri gibanju skupine miia. Od reumatizma moe obo ljeti svaka vea skupina miia, a uglavnom prevladavaju odreeni predjeli i odreene manje skupine miia; moe oboljeti i samo manja skupina miia. Najee obolijevaju miii zatiljka i lea. Kad se bolesnik jednog jutra probudi i okrene vrat, osjeti jak, trga jui bol, ini se kao da je vrat ukruen i sva ki gib izaziva jake bolove (spastiki kosi vrat). Naravno, lijenik mora utvrditi je li u pitanju reumatino ili neko drugo oboljenje. Ako tako oboli slabinska muskulatura, po javi se bolest poznata kao lumbago. U tom sluaju su veinom zahvaeni leni miii istezai (opruai); stoga kod tih bolesnika primjeujemo skoro izravnata i ukruena lea. Ako bolesnik lei, volio bi da ima jastuk pod krsnim predjelom ili da lei na strani. Gotovo je nemogue saginjati se bez bolova. Naprotiv, bolest obino malo popusti pri ho danju. I u ovom sluaju je obavezno utvrditi dijagnozu bolesti, jer se pod prividnim lumba gom moe krid neto potpuno drugo to moe biti presudno za bolesnika. est je i reumatizam ramenih miia, ali on ne zahvaa samo ramene miie nego i prsne i lene. Kod ovog oblika reumatizma bolovi u poetku obino nisu jaki, ali se bo lesnici ale na neugodan svrdlajui bol ili kao da ih neto po leima vue tamo-amo ili da im je dio odjee iznad zahvaenog mjesta preteak.

392 Zatim je za miini reumatizam karakte ristino da osim bolova u miiima prakti no nema drugih znakova ili ih je vrlo malo. U drugim sluajevima nalaze se u miiima i vezivnom tkivu otvrdnua koja esto osjea mo u cijelom opsegu miia. Veinom se te otvrdline pojavljuju samo kao otekline ne kih dijelova miia ili odreenih predjela miia, na primjer ramenog obrua, lea, zdjelinog obrua i drugdje. Ponekad se samo na nekim mjestima pojavljuju zadeb ljanja nalik na vorove ili vorie (miogeloze) a koja nastaju uslijed grenja miinih vlakana, ili po miljenju nekih lijenika zbog zgruavanja (koagulacije) bjelanevina u mi iu. Glavni znak bolesti je bol u samo jed nom miiu ili u skupini miia. Taj bol oz naujemo kao vuenje, trganje ili buenje i uglavnom je prodorniji to se bolest iznenadnije pojavi. Pri tome ne boli neprestano jednakomjerno, nego izmeu bolova ima vremenskih razmaka odnosno trenutaka kad bol nije tako izraen, ali s gibanjem obo ljelog miia opet se vrati u najteem obliku. Zbog toga se bolesnik po pravilu trudi da oboljeli predjeli miia to vie miruju. Ako mii pritisnemo ili je zamoren ili pod dje lovanjem vlane hladnoe, bolest se vei nom pogora, dok toplina uklanja bolove. Cesto pri miinom reumatizmu ope stanje uope nije bitno zahvaeno, mada neki bolesnici mogu dobiti malu vruicu ili se osjete pomalo bolesni. Obino akutni reumatizam iezne nakon nekoliko dana ako pravilno postupamo i pravilno ga lije imo. Kronini miini reumatizam Kronini miini reumatizam nastaje kao sve kronine bolesti tako to se akutni mi ini reumatizam ne izlijei dokraja i prijee u stadij kada nema dovoljno obrambene sposobnosti ili se ve od poetka razvija po lako i pritajeno jer organizam nije dovoljno otporan. I za kronini miini reumatizam karak teristini su bolovi koji se sele u skupine miia. Bolovi su posebno jaki pri gibanju ili

Bolesti sistema za gibanje u toploj postelji. Ali, openito, kronini mi ini reumatizam ne uzrokuje tako teke po remeaje kao akutni a za njega su karakte ristini tuplji bolovi koji kao da svrdlaju unutar oboljele miine skupine. Moda treba posebno naglasiti da se pri kroninom miinom reumatizmu ne sele svi bolovi koji dulje traju. Upravo iza kro ninog reumatizma, pogotovu ako boles nik sam utvruje bolest, esto se krije ne to drugo, ponekad i neka ozbiljna bolest. Stoga dijagnozu mora postaviti lijenik. Uzroci Uzronici miinog reumatizma su: nasljed na sklonost, razne zarazne bolesti kao to su angina, arita u zubima, upala unog mje hura i druge upale, utjecaj podneblja i vre mena, npr. prehlade, kad pokisnemo ili smoimo noge itd. Lijeenje miinog reumatizma Kod akutnog miinog reumatizma postu pamo kao i kod drugih infektivnih bolesti: znojenje djelominim kupeljima s rastuom temperaturom vode kojima dodajemo trine od sijena, zobenu slamu, ekstrakt smreke ili ulje od borovica. Dobri su i vrui povoji i oblozi, npr. vrea s trinama od sijena, parna kompresa i oblog od krumpira. Pomau i djelomine parne kupelji, a u lijeenje moe mo ukljuiti i saunu. Te mjere potpomognemo ajevima za znojenje (od cvijeta bazge ili lipe) ili vruim napitkom od meda. Ako je potrebno ienje, uzimaju se od govarajui ajevi ili Glauberova sol. Prepo ruujemo i gladovanje uz vone sokove i napitak od meda. Slino lijeimo i kronini miini reuma tizam. Razlikuje se samo po tome to su za hvati snaniji i usmjereni na dulje vrijeme. Preporuujemo od troetvrtinskih do pot punih kupelji s biljem (trine od sijena, zobe na slama, smreka, ulje od borovice i drugo) u trajanju 10 minuta pri 36 do 38C, dva puta tjedno. Dobre su i djelomine ili po tpune parne kupelji jedanput ili dvaput na tjedan ili sauna. Treba osigurati prirodnu i punovrijednu hranu, zrane kupelji i suna nje, a po potrebi i masau i gimnastiku.

Rameno-nadlaktini sindrom Sljedea reumatina bolest mekih dijelo va tijela je: Upala potkonoga, vezivnog i m a s n o g t k i v a (panniculitis) To je kronina bolest. Struno se zove panikulitis, a manifestira se karakteristinim otvrdlinama u obliku voria ili se pona vljaju upale na veim povrinama potko noga, vezivnog i masnog tkiva. Bolest za hvaa prije svega miie zatiljka i ramena, nadlaktica i bedara. Kad se koa odvoji, sljuti se i otpadne, pokau se grube pore, koa je nalik na naraninu koru. Bolest mogu uzrokovati: zatrovanja povezana s iz mjenom tvari, zarazne klice, bolesti jetre, nepravilno djelovanje lijezda s unutranjim izluivanjem (endokrinih lijezda). Zbog toga se bolest esto pojavljuje kao bolno go milanje masti kod ena u menopauzi. Bolest ponekad prati vruica i reumati na oboljenja Bolest lijeimo po istim osnovnim na elima kao kronini miini reumatizam. Uz posebne masae preporuujemo i preteno tople (36 do 38C, 10 minuta) biljne kupelji s uljem od bazge, trinama od sijena ili zo benom slamom. Bolna ukruenost ramena (periarthritis scapulohumeralis) Bolna ukruenost ramena je vrlo esto po sljedica upala, ozljeda i ivanih poremeaja. Bolest se pojavljuje u ramenom obruu (te tive i sveze) s karakteristinim bolovima i tegobama pri gibanju u ramenom zglobu. Bolovi su pogotovu teki u akutnom stadi ju, kad je rameni zglob potpuno blokiran. Lijeenje Bolesnik mora potpuno mirovati s malo odmaknutom rukom i uzimati lijekove koje propie lijenik; od lijeenja vodom dolaze u obzir ona s hladnom vodom produljeni po voj za ruku s vodom i octom, oblog s vo dom i octom, hladni oblog od gline i drugo. Toplina poveava bol. Posljedica kronine bolesti prije svega su promjene ovojnica i tetiva glava dvoglavog

393 miia nadlaktice. Bolest moe dovesti do ovapnjenja tih tetiva i susjednih sluznih vre ica, to umnogome ometa gibanje ili se zglob ak potpuno ukruti. Lijeenje Ako treba, lijenik ubrizgava odreene lije kove, inae e mnogo pomoi vlana topli na: vreica s trinama od sijena, povoji s bla tom, vlano-vrui oblog od gline, oblozi od krumpira i drugo. Dobro se pokazalo i lije enje vruim zrakom i elektroterapijom. Ta koer treba mnogo vjebati. Distrofija (dystrophia) Distrofija je poremeaj u prehrani i rastu svih tkiva odreenog dijela tijela. Uzrokuje je neadekvatno djelovanje vegetativnoga ivanog sistema; pojava je poznata pod iz razom vegetativna distonija. Bolest izazovu klice koje dolaze iz skrivenih arita, nepra vilno djelovanje lijezda s unutranjim izlu ivanjem, psihike promjene, ozljede, ote enja ivaca, bolesti ila ili akutne i kro nine upale. Bolest ima nekoliko stadija. Moe uzrokovati promjenu u gradi kostiju, pojavljuju se isuenja u kostima i otekline na koi. Za kasnije stadije je karakteristino modrenje, a pojavljuju se i isuenja u koi i miiima te ograniena sposobnost gibanja. Zatim kotano tkivo moe jednakomjerno gubiti vapnenac a zglobovi se ukruuju. Takva bolest se vrlo esto pojavljuje i zbog pogrenog lijeenja (nasilno bolno gibanje nakon ozljeda ili masae i drugo). Bezuvjet no je da lijenik lijei oboljelog, a pri tome vanu ulogu ima ope lijeenje. Sistematsko lijeenje prema Kneippu moe znaajno po boljati bolest. Rameno-nadlaktini sindrom Ova bolest pokazuje istodobno znake vie bolesti, za koje su karakteristini bolni po remeaji u djelovanju ramenog zgloba i iste ruke. Skupina simptoma je veinom spoj bolne ukruenosti ramena i distrofije ruke i doruja. Ali budui da u bolest mogu biti ukljueni i drugi inioci, na primjer bolesti

394 organa u prsnoj i trbunoj upljini, nuno je tono dijagnostiko objanjenje bolesti. Lijeenje se provodi na isti nain kao pri bolnoj ukruenosti ramena i distrofije.

Bolesti sistema za gibanje Stoga i kod ove bolesti treba to prije ostati nepomian, a kasnije je lijeiti vlanom top linom. esto su potrebni i operativni za hvati.

Bona iskrivljenost kraljenice

395

Nereumatina oboljenja organa sistema za gibanje Pogreno dranje

Pogreno dranje nije pravo oboljenje kos tiju, nego je uglavnom posljedica slabosti vezivnog tkiva i miia Nastaje zato to podnosimo preteki teret. Danas je pogre no dranje vrlo esto. Pitamo se zato. Poremeaji u dranju mogu biti posljedi ca naslijeene konstitucionalne slabosti ve zivnog tkiva. Ona se danas ee manifesti ra meu civiliziranim narodima zbog raire ne pojave koju zovemo akceleracija. Tom rijeju oznaavamo ubrzani fiziki razvoj pubertetlija, pogotovu rast u visinu kod oba spola i jednu do dvije godine ranije poetak puberteta, pri emu pubertetlija ne sazrijeva jednako i psihiki. Drugi uzrok nepravilnog dranja je fizio loki nedovoljno gibanje ili nepravilno op tereenje, koji su posljedica razvoja civiliza cije. Pomislimo samo koliko ljudi svoj po sao obavlja uglavnom sjedei, sjetimo se svih prijevoznih sredstava koja ovjeka vrlo esto natjeraju na pogreno dranje, sjetimo se openito nedovoljnog treninga tijela i brojnih drugih pojava u civilizaciji. Pogreno dranje mogu izazvati i psihiki utjecaji. Sjetimo se samo izreke: Stoji kao prazna vrea ili Brige su mu savile lea i drugih. rakteristino mlitavo, blago savijeno dranje sa sputenim, naprijed ispruenim rameni ma, a i uvuenim plosnatim prsnim koem. esto je i prsna muskulatura skraena i u bolest ukljuen cijeli rameni obru. Ovisno o tome koji nedostatak je u dranju nagla eniji, govorimo o sputenim ramenima, plosnatim prsima, plosnatim leima, grbi i savijenim leima.

Noni bolovi ruku

(brachialgia paraestetica nocturna) Noni bolovi ruku su bolest kad se po noi i ujutro pojavi bol i poremeaji u osjetu u oba gornja ekstremiteta. Cesto je posljedica poremeaja u optoku, a pogotovu kod ena u menopauzi. Za neko vrijeme moemo bolove ukloniti ako ruku protresemo ili njome kruimo. Ali za trajno lijeenje preporuujemo uz prirodno lijeenje i mjere koje poveavaju prokrvljenost. Meu ostalim dobro djeluje i izmjenino polijevanje ruku, koje zavrava vruim polijevanjem vrata

Zgrenost tetiva dlana

( D u p u y t r e n o v a kontraktura) Zgrenost tetiva dlana je promjena tetivnih ovojnica na dlanu, tako da nastaju vrste i ukruene trake i vorii. Bolest zahvati jed nu ili obje ruke i naroito je esta kod mu karaca iznad pedesete godine ivota Saviju se prsti, osim palca, ime se upotrebljivost ake bitno smanji. Uzroci ove bolesti nisu potpuno poznati. Vjerojatno je krivo nepre stano preoptereivanje ruke ili nasljedna sklonost za bolest. Tetivnu ovojnicu esto treba lijeiti operacijom. Poboljanje postie mo i toplim kupeljima za ruke s trinama od sijena; treba uvijek neprestano pokuavati u toploj vodi (u kupeljima) izravnati (isprui ti) prste.

Ugnuta lea
Izrazom naprijed ugnuta lea (poveana lordoza) nazivamo poveanu fizioloku is krivljenost slabinskog predjela tijela. Takvo stanje moe biti uroeno ili steeno. Ugnuta lea su suprotnost ukoenih savijenih lea ili isto tako pogreno dranje. Ovdje je gre ka u pretjerano nagnutoj zdjelici i produlje nim ili skraenim miiima i svezama. De formacija je izljeiva ako se pone odmah li jeiti, ali kasnije vie nije (fiksirana patolo ka lordoza).

Teniski lakat

(epicondylitis) Teniski lakat je neupalno oboljenje tetiva u laktu. Bolovi se pojavljuju prije svega na unutranjoj ili vanjskoj strani lakta (uz epikondil). Bolest esto poinje nakon preveli kog optereenja ruke tenisom. Za bolest su karakteristini bolovi u laktu, zraenje bolo va u podlaktici i gubljenje snage.

Upala sluzne vreice

(bursitis) Upala sluzne vreice je esto reumatine prirode. Ali moe uslijediti nakon udarca, raznih ozljeda, neprestana podraivanja (pri tiska), a rjee je posljedica specifinih upala (tuberkuloza, gonoreja). Sjedite bolesti je sluzna vreica u laktu, sluzna vreica ispred ivera (prosjako koljeno), u ramenu i izme u Ahilove tetive (tetive linjanog miia) i petne kosti. Znaci bolesti napeta oteklina sluzne vre ice, bolna pocrvenjela koa iznad sluzne vreice, a kasnije nije rijetko ovapnjenje. Lijeenje Teku akutnu upalu lijeimo opim lijee njem, odgovarajuim antireumatskim lijeko vima i onim mjerama s vodom koje oduzi maju toplinu: hladan povoj s vodom i oc tom, uvarak od preslice, voda s glinom ili hladni oblog s glinom. Pri kroninoj upali lijeimo grijanjem: vreica s trinama od si jena, vrui oblog s glinom, tople biljne ku pelji, oblozi s mineralnim blatom iz toplih izvora.

Bona iskrivljenost kraljenice

Bona iskrivljenost kraljenice ili skolioza je na jednu ili drugu stranu iskrivljena kralje nica sa zakrenutim pojedinim kraljecima. Poznati su razliiti oblici skolioze. Cijela kraljenica moe biti iskrivljena na jednu stranu, a da ne bude nikakvih iskrivljenja na suprotnu stranu. Meutim, moe se raditi i o takozvanoj sloenoj skoliozi pri kojoj is krivljenja na jednu stranu prate i iskrivljenja na suprotnu stranu, tj. kraljenica prolazi u obliku slova S. Kod skolioze razlikujemo vie stupanja. Posebno treba biti paljiv pri prvom stupnju, jer je tada jo relativno izvodiva pasivna korekcija, dok se kod teih oblika skolioze vie ne moe pomoi. Sko lioza je veinom uroena ili nastaje s rahitisom ili spinalnom djejom paralizom. Ako se kod skolioze izboi jedna strana prsnog koa, ovjek moe dobiti rebrenu grbu koja opet moe uzrokovati najrazliitije tegobe, a posebno poremeaje u krvnom optoku. Bo-

Lijeenje

Lijenik daje injekcije u predio lakta, a sami moemo mnogo pomoi mirovanjem, trlja njem, utrljavanjem i zahvatima s toplom vo dom: kupelji za ruke s porastom temperatu re vode uz dodatak trina od sijena, ruma rina ili ulja od borovice, a sve pojaamo i vreicom s trinama od sijena.

Savijena lea
Savijena lea (grba ili poveana kifoza) je dan je od najeih oblika pogrenog dra nja. Moe se pojaviti kod drugih bolesti kao na primjer kod Bechterewljeve i Scheuermannove bolesti. Tu poveanu kifozu opa amo i kod djece i adolescenata sa slabom muskulaturom lea U poetku je rije samo o pogrenom dranju, a ne o ustaljenom sa vijenom obliku lea. Taj oblik savijenih lea mogu izazvati oboljenja kraljeaka, ozljede, prijevremeno prohodavanje ili sjedenje kod rahitisa te uroena oteenja i slabosti kao to su na primjer klinasti kraljeak, oslablje ni kraljeci i drugo. Za savijena lea je ka

Upala ovojnice tetiva (tendovaginitis)

Upala ovojnice tetiva je upala vezivnog tkiva koje oblae tetive a i upala samih tetiva Bo lest moe poeti ako su tetive preopteree ne, previe nategnute ili rastrgane, ali i us lijed zaraza (na primjer zarazne klice, bacili tuberkuloze i drugo). Cesto se pojavljuju otekline, bolno kripanje i trenje zahvaenih tetiva. Upala ovojnice tetiva moe se razviti i u kroninu bolest (pri zarazama), koju pra te vrlo ometano klizanje i pomicanje tetiva.

396 lesnike s rebrenom grbom moemo prepo znati po kratkom, povrnom disanju i modrikastim usnama. Dovod krvi u desnu polo vinu srca je poremeen, zato pri skoliozi treba uvijek voditi rauna o poremeajima krvnog optoka takvog porijekla. Vrlo je vano poeti rano i pravodobno lijeiti bo lest.

Bolesti sistema za gibanje je tetno svako preveliko i pogreno opte reenje. Postupit emo pravilno ako se ve i za najmanju nepravilnost u dranju, pogo tovu kod mladih ljudi, odmah posavjetuje mo s lijenikom specijalistom. Lijeenje Lijeenje pogrenog dranja takoer iziskuje u cijelosti razuman nain ivljenja. Ako je mogue bilo kakvo konzervativno lijeenje, ono obuhvaa prije svega jaanje miia i veziva. U tu svrhu preporuujemo pogoto vu usmjerenu (ciljanu) gimnastiku, moda ak i medicinsku gimnastiku i svrsishodno orijentiran sport. U mnogim sluajevima je nuno plivanje. Mnogo mogunosti nam prua i dobro voena knajpovska hidrotera pija: izmjenino polijevanje lea, vrue brzo polijevanje lea, vreica s trinama od sijena, oblog odozdo, biljne kupelji koje zavrava mo polijevanjem i svi drugi zahvati kojima se preko krvnog optoka povoljno djeluje na konstitucionalnu slabost.

Upala kotane modine U kotanoj tuberkulozi se ve rano po javljuje i oblik prisilnog dranja s karakte ristinim promjenama kraljenice. Zbog tuberkulozne upale kraljeak se esto od lomi ili zdrobi, a posljedica je karakteris tina iljasta grba. Stvaraju se i zagnoji (apscesi) zbog kojih bolesnik i ode lijeni ku. Ti zagnoji ne izazivaju izraene vrui ce (hladni apscesi) i obino se razvijaju iz meu prednje strane vratnog dijela kra ljenice i stranje stijenke drijela ili u zdjelici na miiu du (psoasa) prednje po vrine slabinskih kraljeaka ( 1 - 3 ) i prostiru se do preponskog pregiba. Cesto se na stalo izboenje u preponi pogreno smatra preponskom kilom. Posljedica moe biti i trajno ugnue u zglobu kuka. U svim slu ajevima kad se sumnja da je rije o tuber kulozi kraljeka, potreban je detaljan kli niki pregled. Iako je lijeenje iskljuivo lijenikova do mena, jo jedanput upozoravamo da i uz tuberkulostatike nije prirodno lijeenje suvi no. Lijekovi ometaju rast bacila tuberkuloze i njihovo razmnoavanje u organizmu, a iz ljeenje ovisi i o obrambenim sposobnosti ma organizma. Jo do prije nekoliko deset ljea kotana i zglobna tuberkuloza kraljea ka lijeila se zraenjem na suncu (sunanim zrakama). Prof, dr med. Rollier je u pede setim godinama postigao vrijedne uspjehe prirodnim visinskim suncem u planinama u Leysinu (vicarska). I danas uz lijekove i eventualne operacije treba u lijeenje uk ljuiti prirodne ivotne i ljekovite podra aje.

397

Zglobna tuberkuloza Tuberkuloza zgloba kuka

Tuberkuloza zgloba kuka je najei oblik zglobne tuberkuloze. Poinje veinom kod djece, gotovo uvijek polako s nekarakteristinim opim znacima kao to su umor i slabost u oboljeloj nozi. Kad dulje hodaju, djeca epaju i ne raduju se igri. Ponekad se ale i na bolove u koljena Treba odmah posvetiti panju takvim i slinim znacima, a djecu poslati na pregled.

Scheuermannova bolest
Ova bolest je poznata i kao adolescentna kifoza; to znai da je rije o poveanoj kifozi u razdoblju rasta koje zovemo adolescencija. Relativno je esta kod mladih iji rast jo nije zavren, a rijetka je kod starih ljudi. Ces to je potcjenjujemo jer je ne prate izraziti bolovi. Stoga je potrebno da iskrivljena leda kod mladih uvijek paljivo pregleda lijenik, i to rendgenom Za ovu bolest su karakte ristini poremeaji u rastu kostiju u kojima nastaju razne promjene gornje i donje povr ine tijela kraljeka, a pogotovu u srednjem i donjem dijelu prsnih kraljeaka. Ako u go dinama kad adolescentu zavrava rast povr ina kraljeka nije dovoljno snana, moe skliznuti kolut izmeu kraljeaka ka unutra njosti i stranjem rubu kraljeaka. Zbog optereenja kraljeci se na svojoj prednjoj strani priblie jedan drugome i postepeno se rasporede u obliku klina. Tako nastanu kliniki ustaljena savijena lea. Pravi uz rok bolesti je zapravo nasljedno konstitucionalno uvjetovana slabost kolutova iz meu kraljeaka, a razvoju bolesti dopri nosi i nerazmjer izmeu optereenja i ka paciteta kraljeaka. K a k o izbjei pogreno dranje Vano je ve od poetka zdravo ivjeti. U to spada razumno ukljuivanje svih ivotnih podraaja kao to su svjetlost, zrak, toplina, hladnoa, pravilna prehrana, pravilan raz mjer izmeu gibanja i odmora te harmoni no psihiko raspoloenje. Pogotovu kad je rije o konstitucionalnim slabostima ne smijemo zaboraviti da se sve to ivi moe ojaati samo treniranjem, a prevelikim poteivanjem se konstitucionalna slabost samo poveava. Valja uzeti u obzir i to da

Tuberkuloza koljenskog zgloba

Ovaj oblik zglobne tuberkuloze zauzima drugo mjesto po uestalosti. Uz ope znako ve kao pri tuberkulozi zgloba kuka za ovu bolest je karakteristian izljev u koljenski zglob a da se prije toga ovjek nije ni na koji nain ozlijedio niti preleao neku teu upa lu. Koljenski zglob se moe i karakteristino deformirati (gljivasti oblik). I kod tih pojava je potreban temeljit lijeniki pregled. Drugi oblici zglobne tuberkuloze su u zglobu korijena stopala, laktenom zglobu, korijenu ake. I za njih u naelu vrijedi to smo rekli; ali ovi oblici zglobne tuberkuloze su rijetki.

Kotana i zglobna tuberkuloza

Iako se tuberkuloza (TBC) uope, pa i kotana i zglobna tuberkuloza, zahvaljuju i modernim lijekovima (pogotovu tako zvanim tuberkulostaticima) umnogome promijenila i izgubila svoje znaenje, ipak je jo i sada opasna. Moemo sebe potedjeti velikog jada ako bolest na vrijeme pre poznamo i ponemo je odmah lijeiti. Zbog toga emo poneto rei o tuberku lozi i u poglavlju o bolestima organa sis tema za gibanje.

Tuberkuloza ovojnica tetiva

Ova bolest je manje poznata, iako nije rijet ka Od nje obolijevaju uglavnom odrasli, a najvie su pogoene tetive miia pritezaa na aci. Znaci bolesti nisu uvijek tipini te je u poetku teko odrediti dijagnozu. Kod svih nejasnih oboljenja tetiva treba odmah pomisliti i na tuberkulozu.

Tuberkuloza kraljeaka
Tuberkuloza kraljeaka dolazi na prvo mjes to meu oblicima kotane i zglobne tuber kuloze. Najea je tuberkuloza kostiju i ne rijetko uzrokuje i smrt, pogotovu ako se prekasno otkrije. Od nje obolijevaju djeca ve u ranim godinama, a poinje s nekarakteristinim opim pojavama kao to su slab vanjski izgled, gubljenje teka, mravljenje i brzo zamaranje. Cesto se pridruuju i neti pini bolovi koje bolesnik osjea ak u pr sima i trbuhu.

Druge specifine bolesti ot\ na sistema za gibanje

Spomenut emo jo nekoliko vanih bolesti organa sistema za gibanje. noenjem klica iz krvi u kotanu modinu koja se zagnoji i zapoinje gnojenje i u tkivu same kosti. Upala kotane modine pojav ljuje se nakon irova, upale krajnika, upale uha i drugih upala. esto se zbog gnojnih promjena odvajaju komadii kostiju koje na knadno treba ukloniti operacijom. Bolest je

Upala kotane modine

(osteomyelitis) Upala kotane modine i upalno oboljenje kostiju je bolest koja nastaje prije svega pre-

398

_____

Bolesti sistema za gibanje kosti, a esto zastane i rast kostiju. Pojavlju ju se i tipini nedostaci zuba. Bolest prati i takozvani ablji trbuh, sklonost bronhitisu, upali plua i poremeajima u prokrvljenosti. Uz potrebno sunanje danas se za lijeenje rahitisa upotrebljava Vigantol. Posebni ob lik bolesti je takozvani kasni rahitis; to je ra hitis koji se pojavljuje iskljuivo kod starije djece zbog gladovanja ili ratnih prilika a us lijed omekavanja postaju savitljive kosti nogu, kraljenice i prsnog koa; posljedica tog oblika rahitisa mogu biti i lako lom ljive kosti. Kasni rahitis se moe pojaviti i kod odraslih i kod djece takoer kao po sljedica trajnog pomanjkanja vitamina D i sunanih zraka.

Izvrnuto stopalo

399

dugotrajna i pojavljuje se u svim uzrastima. Ako elimo postii ozdravljenje, treba uz li jeniku pomo ukljuiti sve prirodne lije kove.

Oboljenja stopala
Kad je ovjek u uspravnom poloaju, bilo da hoda ili stoji, cjelokupna teina tijela je usredsreena na stopala. Stoga su zdrava stopala esto osnovni uvjet da ovjek radi, jer se po sljedice oboljelih, deformiranih, stopala vide na cijelom ovjeku, a prije svega na svim orga nima sistema za gibanje i njegovu statikom kapacitetu. Mnoge promjene (deformacije) na stopalima mogu se ispoljiti daleko od stopala, ak na vratnom dijelu kraljenice. Mnoge art roze koljenskog zgloba i zgloba kuka, bolovi u kriima, a ponekad i bolesti vena i brojni dru gi poremeaji zdravlja poinju s deformacijom stopala. Budui da su te bolesti danas este, a mogu se i sprijeiti, obavezno ih je i lijeiti, pa emo u poglavlju o bolestima organa za gibanje neto rei i o njima. Da bismo bolje razumjeli bolesti stopala, ukratko emo ponoviti sve to treba znati o njihovoj grai i djelovanju. U grai stopala su sva tkiva koja inae nalazimo u organima za gibanje; kosti, miii, te tive, svezovi, ivci i ile. Na stopalu razlikujemo tri luka (svoda) 1. Unutranji uzduni luk Prolazi unutranjom stranom stopala od petne kosti do glavice prve kosti donoja (kori jena palca). 2. Vanjski uzduni luk Prolazi vanjskom stranom stopala od petne kosti do pete kosti donoja (korijena malog prsta stopala). 3. Prednji popreni luk Sastavljaju ga pet glavica pet kostiju donoja. Pri tome glavica jedan i glavica pet djeluju kao potporni stupici, a glavice 2, 3, i 4 ine luk. Najvanije promjene stopala i njegove statike jesu:

Upala pokosnice
(periostitis)

Upala pokosnice nastaje ulaskom zaraznih klica preko krvi u kotanu modinu ili ne posrednim djelovanjem izvana. Posebni ob lici pri upali pokosnice povezani su i sa spolnom bolesti sifilisom. Bolest prije svega napada goljeninu kost, kljunjau i lubanj ske kosti. Periostitis je esto povezan i s upalom kotane modine i upalom samog tkiva kosti. Bolest lijei lijenik ali treba uk ljuiti i ope prirodno lijeenje i prirodni nain ivljenja.

OmekSavanje kostiju
(osteomalacia)

Rahitis
Zove se jo i engleska bolest, a napada dojenad i djecu. Uzrokuje ju nedostatak vita mina D i s njim povezan nedovoljan pro met kalcija. D vitamina nedostaje zato to je majka djeteta boravila premalo na suncu. U majinoj koi nastaje prethodni stupanj D vitamina, ergosterin. Ako je majka djeteta u trudnoi bila dovoljno na suncu, on je bio djetetu na raspolaganju ve u njenom tijelu, a nakon roenja se s D vitaminom promet kalcija u djetetovu tijelu sreuje meu prvim samostalnim funkcijama. Ka snije, meutim, treba djetetu davati D vi tamin. Stoga je vano da se trudnica do voljno suna. Znaci rahitisa su nedovoljno odlaganje kalcija u kotano tkivo i s tim u vezi savitljivost mekih dijelova skeleta koji se lako iskrivljuju. Zbog rahitisa se promijeni luba nja, zbog ega ostaje meka i etvrtastog ob lika. Uz to se razviju i takozvane rahitine brojanice (izrasline na rebrima na granici iz meu kosti i hrskavice) ili nastaje rahitina grba (okruglasta grba na prijelazu prsnog dijela kraljenice u slabinski dio), a promi jene se i zglob kuka, koljeno i potkoljenica, a i cijela zdjelica. Tako nastanu spiralaste

Omekavanje kostiju je takoer posljedica poremeaja u prometu kalcija. Osnova joj je u nedovoljnom ugraivanju mineralnih tva ri u normalno ili pretjerano razvijenu potku (osnovu) kostiju. Zbog nedostatka mineral nih tvari neka mjesta kotanog tkiva ostanu s premalo nataloenog kalcija. Posljedica je omekavanje i savitljivost kostiju. Kod djece tome je uzrok rahitis, a kod starijih ljudi procesi starenja. Bolest lijeimo potrebnim lijekovima, a uz to i prirodnim lijeenjem, pri kojem je najvanija punovrijedna prirod na hrana. Slino je i kod neobine, pretjerane lom ljivosti kostiju (osteoporoze), koja je poslje dica nepotpuno sastavljenoga kotanog tki va. Kosti postaju porozne i krte. Ta bolest je ujedno i posljedica nedostatka bjelanevi na i nalazimo je prije svega u sluaju pore meenog djelovanja lijezda s unutranjim izluivanjem (endokrinih lijezda) ili/i kao posljedicu dugotrajnog lijeenja kortizonom (hormon kore nadbubrene lijezde). Bolest se pojavljuje i kod ljudi koji vrlo malo pokreu ekstremitete. Pri lijeenju treba uzeti u obzir sve kao i kod omeka vanja kostiju.

Sputeno stopalo
Sputeno stopalo nastane ako se spusti unutranji uzduni luk i uzrokuje bolove na gornjoj strani stopala, na unutranjoj strani tabana i unutranjih koica. Osim toga po maknu se unasta i klinasta kost. I pri spu tenom stopalu bolesnik moe osjetiti tegobe ne samo u listovima nego ak u koljenu i kuku. Sputeno stopalo se esto pojavljuje zajedno s rask reenim stopalom.

Ravni tabani (pedes planus) Ravni tabani nastanu od jako sputenoga raskreenog stopala kad se spljote svi luko vi. Poznata su dva oblika ravnih tabana: ukoeni i gibljivi. Ukoeni ravni tabani ine manje tegoba nego gibljivi koji uzrokuju bo love u korijenu stopala i u gornjem skonom zglobu, a i bolove koji zrae prema gore u goljenicu i koljeno.

Raskreeno stopalo
Raskreeno stopalo nastaje sputanjem prednjega poprenog svoda. Bolovi se ve inom javljaju ispod prednjeg dijela stopa la na sredini tabana. Prsti se iskrive i saviju (takozvani ekiasti i konjaniki pr sti), a palac se iskrivi prema van. Uz to se mogu promijeniti i nokti i razvijaju se u ljevi (kurje oi).

Izvmuto stopalo
Izvrnuto stopalo nastaje kad se taban okrene prema van, a noga se oslanja unutranjim ru bom stopala, to uzrokuje razne tegobe i bo love. Bolovi se osjeaju u luku unutranjeg di jela stopala i u unutranjem uzdunom svodu. Kao i sve druge deformacije stopala, i izvrnu to stopalo uzrokuje poremeaje u cjelokupnoj statici, koje se osjeaju sve do kria, a esto ak i do vratnog dijela kraljenice.

400

Bolesti sistema za gibanje Uzroci deformacija stopala Mnoge deformacije stopala nastaju zbog ne primjerene modeme obue, zbog toga to noga esto udara o tvrdo tlo, zbog dugog stajanja na radnom mjestu, zbog promjena tjelesne teine, pogotovu kad se teina po vea, kad ovjek nabavi automobil pa se ne giba dovoljno ili iz drugih razloga. Defor macije mogu biti i posljedica uroenih ili steenih slabosti miia, svezova, a i krvnog optoka i ivanih poremeaja. Lijeenje Bilo o kojoj deformaciji stopala da je rije, treba se pobrinuti da lijenik pravodobno utvrdi dijagnozu. ovjek se u svakom slu aju moe obratiti medicinsko-ortopedskom pedikeru koji e ga posavjetovati to da radi. U mnogim sluajevima dolaze u obzir i knajpovske metode lijeenja: izmjenine ku pelji za stopala, kupelji za stopala s poras tom temperature vode, hodanje po vodi, hodanje bosim nogama po svjee napalom snijegu te odgovarajua gimnastika za noge i drugo.

Natisci, nauljci iznutra. Kurje oi se razviju na prstima, iz meu njih i na mjestima gdje se noga osla nja. Kurje oi veinom nastaju zbog neu dobne obue, a uzrokuju ih i deformacije i pogrena optereenja nogu. Zbog jakog pri tiska na bogato oivenu pokosnicu kurje oko esto uzrokuje jake bolove. Lijeenje Najprije treba to je mogue prije ukloniti uzroke nastanka kurjeg oka. Ako se kurje oko ne moe ukloniti takozvanim flasterima i melemima protiv kurjih oiju, treba se ob ratiti ortopedskom pedikeru ili otii lijeni ku. I za tegobe koje uzrokuju kurje oi mogu pomoi kupelji s ljekovitim biljem ili odgovarajuim lijekovima.

Uvrnuto stopalo
Uvrnuto stopalo nastaje uslijed grenja svezova stopala. Unutranji uzduni luk se jako odigne, ime se preoptereti prednji popre ni luk, bolesnik se ali na bolove u gor njoj strani stopala i prednjem dijelu. Hod je neelastian i' grevit. Taban je okrenut unutra, a noga se oslanja vanjskim rubom stopala. Ovu deformaciju uzrokuje s jedne strane moda, a s druge naslijeena sklo nost.

401

Natisci, nauljci
Natisci ili nauljci na stopalima nalik su na kurje oi, ali ovdje je rije o zadebljanjima ronatog sloja koe koja idu vie u irinu. Nastaju takoer uslijed pritiska, ali ne pritis ka kostiju nasuprot, nego kao zatitna mjera protiv prekomjernog optereenja koe, po gotovu na tabanu. Nauljci se mogu upaliti ili pretvoriti u bolne raspukline na noga ma, koje mora esto lijeiti i lijenik. Ako uklonimo uzroke koji dovode do nauljaka, mogu nam za uklanjanje samih zadeb ljanja pomoi i kupelji za stopala kojima dodajemo ljekovito bilje ili odgovarajue lijekove.

Druge deformacije stopala

Da bismo dali potpuniju sliku, spomenut emo i zgreno, kopitasto i kukasto stopalo. Treba da ih lijei lijenik. Cesto nastaju promjene u skeletu stopala, takozvano odignuto stopalo, tj. nenormalan poloaj stopala gdje se ono oslanja iskljuivo na petu. Ispod nje ili na njezinoj gornjoj stra ni se uslijed bujanja kotanog tkiva razvija tmasta tvorba koja esto uzrokuje teke tegobe. Pomau ortopedske mjere (odgo varajui obruasti uloak) ili se izrastaj uklanja operacijom.

este druge promjene stopala

Znojenje nogu
Znojenje nogu je vrlo esto povezano s hladnim stopalima koja su podlona gre vima. Izrazom znojenje nogu oznaavamo prekomjerno izluivanje znoja na stopalu, pogotovu izmeu prstiju. Noge se esto znoje i zbog poremeaja u vegetativnom ivanom sistemu i potrebna je posebna njega. Noge ne moraju ve od poetka zno jenja imati neprijatan miris. Smrad se poi nje osjeati tek kad se uslijed jakog znojenja ponu ljutiti stanice, posebno medu prsti ma, i pojavi se gnjilo raspadanje bjelanevi na. Stoga noge treba esto prati, dobro osu iti, hodati bos ako se ikako moe (knajpov ske sandale), esto mijenjati arape i pudrati noge (posipati ih prakom). esto mogu po moi razni dodaci u kupelji za stopala, koji jaaju kou kao da je pomalo tave. Najbolja je hrastova kora, ali ona na alost ostavlja mrlje na rublju, pa je nerado upotrebljava mo. Dobri su i neki suvremeni pripravci koji takoer djeluju kao blaga sredstva za tavljenje a ne ostavljaju mrlje. Preporuuje mo i uvarak od preslice. Sa znojenjem, a i bez njega, na stopalima se pojavljuju ekcemi i gljivine bolesti. I jedno i drugo mora li jeiti lijenik. Osnovni uvjet za uspjeno li jeenje stopala koja se znoje jest uvijek pra vilni postupak s njima.

2 u l j (kurje oko)
ulj ili kurje oko je lokalno zadebljanje ro natog sloja koe, koje u sredini ima oroani ep koji se uvue u dublje slojeve koe. Na staje uslijed pritiska izvana i pritiska kosti

ivano psihiki poremeaji

403

Organi za upravljanje i njihove bolesti

Kad je prvi put u povijesti Zemlje ovjek prodro u svemir i ak se vratio s Mjeseca do u minutu tono, svim ljudima na svijetu zastao je dah od divljenja nevjerojatnoj tehnikoj pre ciznosti dogaaja. Tada su gotovo svi i saznali o neizmjernosti i tonosti aparata za uprav ljanje (regulacijskih sistema) koji su taj in omoguili. Uz sva ta razumljiva vrhunska tehnika dostignua moderni ovjek zaboravlja da njegovim aktivnostima upravlja jo udesniji ivi upravljaki mehanizam o ijem pravilnom ili nepravilnom djelovanju ovisi zdravlje i sposob nost za ivot i rad, a s tim i srea ili bolest, bol ili smrt. Da bismo taj mehanizam mogli razumjeti, moramo razmotriti tri bitne skupine organa koji upravljaju djelovanjem ovjejeg organizma. Svako pojedinano djelovanje naeg orga nizma mora biti svrsishodno. Usklaenost svih funkcija je zdravlje. ovjekov organizam moe postii taj sklad jer ima sistem koji usklauje razna zbivanja u organizmu. Te tri skupine organa bitnih za upravljanje jesu: sredinji ivani sistem, vegetativni iv ani sistem i inkretomi lijezdni sistem (lijezde s unutranjim izluivanjem). Vidi poglavlje Graa i funkcije ljudskog tijela. Sve tri skupine organa za upravljanje funkcionalna su cjelina koja uvijek djeluje na ov jeka kao cjelinu. Stoga ne moemo povui otru granicu izmeu pojedinih skupina organa i njihovih poremeaja. Kad opisujemo djelovanje i bolest pojedinih skupina organa za up ravljanje, prisiljeni smo poneto i ponoviti. Nepravilno djelovanje jednog dijela ili cijelog sis tema za upravljanje uvijek se prepoznaje na ovjeku kao poremeaj i zahvaa u izmjenina zbivanja izmeu ovjekova tijela i njegova psihikog ivota. Da bi objanjenje bilo jednostavnije, obraujemo pojedine skupine organa i njihove bo lesti odvojeno.

U vezi s njom modana kora djeluje kao cjelina. Mozak i hrptena modina mogu prevladati poremeaje, iako se promatrano samo s mehaniko-kemijskog stajalita ini da je to ne mogue. Naime, mogui su isto funkcionalni poremeaji iji supstrat ne uoavamo. Tako je upravo kod ranjenih iz vatrenog oruja u glavu bilo utvreno da su se neke funkcije tijela odvijale manje ili vie normalno, iako su bili razoreni oni dijelovi mozga koji su sredita za re guliranje upravo tih funkcija Mozak i hrptena modina nisu kao pojedini dijelovi stroja, nego cjelina koja osmiljeno djeluje, i koja veinom moe sama kompenzirati poremeaje. Do slinih rezultata dola su i istraivanja u patolokoj anatomiji: mozak iji vlasnik izgleda kao potpuno psihiki ila osoba, moe imati sve znake karakteristine za poodmaklu starost. Stoga opravdano tvrdimo da psihiki ivot ini neto vie nego puka djelatnost mozga i hrptene modine.

Bolesti sredinjega ivanog sistema

Poremeaji ivevlja mogu biti dvojaki. Oni kod kojih je sredinji ivani sistem na bilo koji nain vidno oteen, pa su mozak, hrptena modina i periferni ivci u svojim sastavnim di jelovima bolesno promijenjeni. Ali ima i poremeaja u vezi s kojima ne nalazimo, bar ne u poetku, nikakve promjene u unutranjoj grai tih organa. Prvi oblici su organske, a drugi funkcionalne ivane bolesti ili tegobe. Ako je na primjer ivac razoren metkom ili ozljedom ili ga je otetila bolest, na primjer tumor ili slino, govorimo o organskom poremeaju. Iz vana to prepoznajemo po tome to mii ili cijeli organ koji oivava oteeni ivac, ne moe vie djelovati, tj. gibati se. U takvom sluaju govorimo o paralizi. Drugo oteenje na primjer prepoznajemo po tome to osjet nekog osjetilnog organa vie ne stie u mozak; ako su na primjer pogoeni sluni ili vidni ivac ili ivci u koi, onda tim organima ne moemo vie osjetiti, drugim rijeima vie ne ujemo niti vidimo niti osjetimo to se dogaa na naoj koi. Sve poremeaje koji nastaju u vezi s oteenjima ivaca, oznaavamo izrazom organski po remeaji. Ali djelovanje ivaca moe otkazati a da se ivci ni na koji nain vidno ne pro mijene; u takvom sluaju je djelovanje ivevlja poremeeno zbog takozvanih psihikih i dru gih utjecaja. Tada govorimo o pravim ivanim poremeajima. Ali se ti funkcionalni pore meaji veinom ne pokazuju na pojedinim ivcima, nego u slabosti ili prerazdraenosti cje lokupnog ivevlja, a posebno u nejednakomjernom djelovanju organa i organskih sistema (skupina organa) koje zahvaeni ivci oivavaju, ili se poremeaji pokazuju kao neadekvatan psihiki osjet i druge psihike smetnje. U posljednjem sluaju moemo govoriti o psihikim poremeajima isprepletenim sa ivanim.

Sredinji ivani sistem

Sredinji ivani s i s t e m ini mozak i hrptena modina. Mozak i hrptena modina povezani su s perifernim ivanim sistemom koji ine po tijelu difuzno rasporeeni ivani putovi. Naj vaniji dio sredinjega ivanog sistema je dio mozga nazvan modana kora. U njoj je sjedite svih naih svjesnih opaaja i s voljom povezanih postupaka Svako voljom izazvano gibanje naeg tijela i njegovih pojedinih dijelova i svaki svjesni osjet kao to je na primjer gledanje, sluanje, mirisanje i kuanje ili osjeti nae koe imaju veze s modanom korom na koju su upueni, zbog ega ona mora biti funkcionalna Modana kora je ujedno i sredite naega psihikog ivota Po jedina mjesta, sredita u centralnom ivanom sistemu, sredita su odreenih psihikih funkcija Istraivanja modanih funkcija mnogo su napredovala upravo iskustvima steenim u ratu, lijeenjem i istraivanjem ljudi s ozljedama glave i iskustvima steenim lijeenjem oz lijeenih u nesreama. Tako je, na primjer, utvreno da uslijed ozljede odreenih dijelova mozga nastaju odreeni poremeaji pojedinih organa Do slinih zakljuaka znanstvenici su do li i prouavanjem modanih krvarenja pri takozvanoj modanoj kapi. Zbog krvarenja u moz gu nastaju poremeaji u djelovanju tjelesnih organa i gubitak funkcija pojedinih organa ili njihovih dijelova. Meutim, bilo bi previe jednostrano razmatrati ivani sistem samo me hanikim i kemijskim mjerilima. Naime, najnovija istraivanja su pokazala da se ne mogu sva dogaanja u mozgu tono lokalizirati, nego uglavnom dogaanja povezana s gibanjem i osjetom A ini se da via psihika aktivnost nije vezana ni na koje odreeno mjesto ni strukturu.

ivano psihiki poremeaji

Vie puta sve te poremeaje oznaujemo zajednikim izrazom nervoza. Pod tim izrazom se krije mnogo toga to po strogom klinikom gledanju ne spada tu. U ovom poglavlju bismo se rado upoznali s nervoznim tipom ovjeka. Budui da je i on od tijela i psihe, opet se sus reemo s neodvojivim psihikim i fizikim ivotom. To, dakako, ne iskljuuje mogunost da u jednom sluaju prevladava prvi, a u drugom drugi. Ti poremeaji su uvijek oboljelost cjelokupnog ovjeka i poremeaj psihiko-fizikog skla da, ali pri kojem ne moemo utvrditi grube anatomske ili strukturne promjene ni ivevlja ni organa koji manifestiraju poremeaj skladne funkcije.

404

Organi za upravljanje i njihove bolesti

Poremeaji psihike ravnotee

405

Poznata su tipina neadekvatna djelovanja u fizikom i psihikom podruju, posebno u podruju ivevlja, koje je s jedne strane prerazdraljivo, a s druge strane se vrlo brzo zamara i iscrpljuje. S tim su povezane este nepravilnosti u djelovanju svih tih organa i organskih sistema koji ovise o ivevlju. Budui da znamo da ivevlje povezuje sve organe koji me usobno djeluju i regulira harmonino odvijanje svih funkcija, praktino znai da nepravilno djelovanje ivevlja poremeti i sve druge aktivnosti organizma. Utvreno je da je i pri ivanim poremeajima koji su prividno preteno fizike prirode, neobino vano kakvo je bolesnikovo raspoloenje i kako gleda na svoju bolest. Pri tome su u prvom redu ivane i osobne tegobe. Ali to ne znai da su kod nervoznog ovjeka po srijedi samo uobraene smetnje, nego ima i pravih. Nervni bolesnici se najvie ale na smanjenu fiziku i psihiku sposobnost i brzo zama ranje. Ti su ljudi ujedno i pretjerano razdraljivi. Nisu sposobni uskladiti ponaanje ni u ve selju ni u alosti i osjeaju se mnogo bolesniji nego to zapravo jesu. Karakteristino je da nervozni ljudi previe promatraju pojedine znake bolesti i pripisuju im pretjerano znaenje. ale se na glavobolju, preosjetljivi su na jaku svjetlost i buku, kukaju da ih boli, ale se na bolove u pojedinim dijelovima tijela. Tu spada i osjeaj kao da im mravi gmiu po tijelu i da su im ekstremiteti ukoeni. Nisu rijetki sluajevi da bolesnik vrlo teko zaspi ili teko pati uslijed nemirnog spavanja. ivani ljudi se na takve razne naine ale da ne moemo sve to ovdje opisati. Cesto govore o svojim nevoljama, ali ne uvijek isto o istom organu ili di jelovima tijela. ale se i na razne poremeaje. Pri tome je obino glavno sjedite svih po remeaja organ koji je oslabljen uroenom ili steenom manom. Meutim, ti poremeaji u radu organa nisu samostalne bolesti, nego samo dijelovi ope nervne slabosti i esto pogrenoga autonomnog reguliranja organizma Moemo ih razumjeti i lijeiti samo ako ih gledamo u okviru cjelokupnoga nervno i psihiki poremeenog ovjeka Ali dvije emo bolesti ipak obraditi posebno: Glavobolja u pretjerano nervoznih osoba Glavobolja u pretjerano nervoznih osoba esto potjee iz ope nervne slabosti. O njoj mo emo govoriti tek kad temeljiti pregled pokae da se iskljuuju sve druge mogunosti koje bi takoer mogle izazvati glavobolju; naime, dogaa se da se iza takozvane glavobolje u pre tjerano nervoznih osoba krije neto sasvim drugo to za bolesnika moe biti po ivot opasno ukoliko se ne utvrdi pravodobno. Pri tome mislimo da glavobolju mogu izazvati i organska oboljenja mozga, trovanja, srane i bubrene bolesti, one bolesti, oboljenje eonih upljina (sinusi) i druge zarazne bolesti. Dakle, tek ako iskljuimo sve ostale uzroke glavobolje, moemo govoriti o glavobolji uslijed nervoze. To je ona glavobolja koja ne donosi nikakve osjetne organske promjene, a bolovi se uglavnom ne pojavljuju kao napadi (kod migrene je upravo obratno i o njoj emo govoriti nakon ovoga), nego su to manje-vie trajni bolovi. Uzroci i lijeenje ove bolesti po klapaju se s onima koje spominjemo govorei o opim ivanim poremeajima, ali ovdje mo emo dati prednost nekim posebnim mjerama. To su, meu ostalim, hladni ili topli oblozi na elo ili zatiljak pri emu treba voditi rauna o tome koliko bolesnik moe izdrati; dobre su i sve mjere koje smanjuju navalu krvi u glavu, kao na primjer hodanje po plitkoj vodi, polijevanja koljena i bedara, kupelji za noge, kupelji u sjedeem poloaju i polukupelji, povoji na noge, trbuh i leda, a moe dobro pomoi i odgovarajua masaa glave. Ktieipp u svojoj knjizi Moja kura vodom kae: Dva su studenta morala napustiti zavod prije isteka kolske godine. Obojicu ih je tako strano boljela glava i krv im je navirala u glavu da vie nisu mogli studirati, mogli su samo jo po nekoliko minuta itati. Ni jedan od brojnih lijekova nije im pomogao. Tim jadnicima sam dao jednostavan savjet da veinu dana provedu bosi,

pogotovu po rosi; neka odu bilo gdje u umu ili neki potok i neka svakog sata po nekoliko minuta stoje u vodi; uz to neka se, kad je vrijeme toplo, triput dnevno polijevaju vodom po gornjem dijelu tijela. Momci su posluali moj savjet, nakon praznika vratili su se u zavod zdravi i veseli Migrena Migrena je zapravo ve prijelaz izmeu pravih ivanih poremeaja i onih koji su organski uvjetovani. U suprotnosti s pravom glavoboljom uslijed nervoze migrena se obino pojavljuje s bolovima na jednoj strani, koji dolaze veinom kao napadi, ovjek osjea izvanredno jako probadanje u glavi. Bolovi nastaju uslijed grenja ila i paralize ila u mozgu ili modanim ovojnicama. Te napade obino prati opa malaksalost, pogotovu vrtoglavica, slabost i po vraanje. Migrena traje veinom po nekoliko sati, a bolesnik je zbog nje nesposoban za rad. Pojedini napad moe povui za sobom fizika i psihika preoptereenja ili velike promjene u osjeajima, a moe izazvati i probavne smetnje, pogotovu zatvor, zatim neprestano hladne noge, zloupotrebu alkohola i drugo. Kod ena se ti napadi ee javljaju uz mjeseno pranje i uope su s njim povezani. Prava migrena veinom poinje ve u godinama razvoja i obino prestaje nakon etrdeset i pete godine. Za lijeenje vrijedi isto to i za sve ivane poremeaje. Ali i ovdje dolaze u obzir pojedine mjere koje djeluju posebno ugodno; na primjer vie puta potpun mir i odmor, a prije svega tople kupelji za noge s odoljenom, s trinama od sijena ili zobenom slamom, hodanje po voi, tranje po rosi, povoj na lea, povoj na listove, mokre arape, a moda i manja polijevanja (posebno vrue polijevanje zatiljka) i djelomine kupelji, na primjer kupelji u sjedeem poloaju i polukupelji. Poremeaji psihike ravnotee Poremeaji psihike ravnotee mogu biti samo u okviru svijesti i podsvijesti, zbog ega mo ramo donekle upoznati znaenje tih dvaju izraza. Podsvijest Tek uvidom u podsvijest moemo dublje razumjeti ovjekov psihiki ivot. Naime, ono to nazivamo ovjekovom psihom treba da podijelimo u dva dijela, u podsvijest i svijest. Budna svijest ili kratko svijest ima sjedite u sredinjem ivanom sistemu. U kori velikog mozga se kao to smo ve rekli odvijaju sva dogaanja naeg razuma s mislima i razmiljanjima Tu nastaju svi razumom rukovoeni zakljuci i sve mjere uz punu svijest odgovornosti kao plod nae volje. Tu nam i nai osjeti i opaaji dolaze u svijest. A podsvijest je onaj dio nae psihe gdje se svaka djelatnost o kojoj ovisi ouvanje ivota, odvija bez naeg znanja i volje. Ako se, na primjer, neto pribliava naem oku, vjee se automatski zatvore i zatite oko. U tom se sluaju vjee gibaju podsvjesno. Kad prolazimo pokraj novogradnje gdje nam za prijeti opasnost od sruene opeke, spaavamo se automatskim odskakanjem. I taj skok je bio podsvjestan. Ali sve podsvjesno uvijek ima neku osmiljenu svrhu, pa jo jedanput naglaa vamo: svi za ivot vani organi djeluju podsvjesno. Podsvijest je istovremeno i sjedite sanjarenja, esto neshvatljivog u ovjekovoj psihi. Ona je sjedite najtajanstvenijih dubina i najveih snaga koje dolaze do izraaja samo u odreenim uvjetima. Sva velika djela u umjetnosti, pjesnitu i znanosti proistjeu iz podsvijesti njihova stvaraoca, iako se kona no oblikuju tek u svijesti. Kad umjetnik u zanosu svira violinu, vie ne gleda prste ali oni usprkos tomu potpuno automatski zahvaaju pravilno i toliko nesmetanije koliko vie zanosa proima umjetnika. Podsvijest nam je openito nedostupna, ali se put u podsvijest otvara i poputa u zanosu i oduevljenju i pri svakom veem mijenjaju osjeaja, a i u snu i hipnozi.

406

Organi za upravljanje i njihove bolesti

Poremeaji psihike ravnotee

407

U snovima podsvijest ipak ne dolazi do izraaja neposredno nego samo simbolino; tako nam na primjer nae elje kazuje neki drugi ovjek ili su one izraene samo u prikrivenom obliku. Ali upravo ti pomijeani, na izgled nerazumljivi snovi koje elimo to prije zaboraviti, vani su za spoznavanje sadraja nae podsvijesti, jer koliko oni vie pogaaju najosjetljivije mjesto nae psihe, toliko ih mi prije elimo prikriti. Zbog toga je za obradu psihe vrlo vano znati tumaiti snove. Ono to proe kroz nau svijest i s odreenom razumljivou pre korai prag naih opaanja, ostaje u naem sjeanju i stoji na raspolaganju za svjesnu upotrebu dok to ne zaboravimo. Mnotvo slika i laganih nejasnih uvstvenih uzbue nja, straha, elja, enji, zahtjeva i htijenja nae volje koja se ne ispune potisnemo iz svi jesti i ona tonu u tamnu dubinu psihe. Na to vie i ne mislimo. Ali u podsvijesti se nita ne izgubi. Sav sadraj podsvijesti moe opet prekoraiti prag svijesti u obratnom smjeru. Prisjetimo se. Na cesti, na primjer, susretnemo ovjeka koji nam se ini poznat. Meutim, mi se ne mo emo sjetiti gdje smo ga vidjeli. A onda nam se iznenada, nakon to ve prestanemo eprkati po svom sjeanju, ukae slika mjesta i prilika u kojima smo ovjeka upoznali. Otkud to iz nenadno prepoznavanje? Iz podsvijesti je dolo u svijest i sjeamo se, to znai da smo po segnuli za svojom unutranjou. Neka druga slika, meutim, moe ve voditi u poremeaje koji dolaze iz podsvijesti. Di jete je vozei se vlakom doivjelo da na prijelazu pruge vlak zdrobi automobil. Dijete jo nije obuhvatilo cijeli dojam nesree, ali u njegovoj podsvijesti se zadralo sjeanje na taj dogaaj. Jo godinama nakon toga, kad je ve odraslo, uvijek je na vonji automobilom ili vlakom doivljavalo neobjanjiv strah dok je prolazilo kroz predjele ili eljeznike prijelaze sline ono me na kojem je nekada davno doivjelo opisanu nesreu. Osnova za taj neobini strah je i ezla, jer je sjeanje na doivljenu nesreu potonulo u podsvijest i vie ga nisu uzimali u obzir kao uzrok za kasniji strah. Jo jedan primjer. Osjetljiv ovjek je negdje pozvan. Ondje vidi kako je domainovu psu doputeno da skuplja ostatke s tanjura na kojem je do tada jeo gost. To ga se toliko dojmilo da vie nije imao teka. Kasnije, kad je to ve bilo zaboravljeno, taj je ovjek i dalje gubio tek im bi u blizini ugledao maku ili psa. Mogli bismo navesti jo mnogo sluajeva, ali svima je zajedniko potiskivanje od reenih neprijatnih doivljaja i stvari u podsvijest, gdje se neprijatne stvari i doivljaji po hranjuju, iz dubina podsvijesti dolaze na povrinu i snano utjeu na ovjekovo djelova nje. Mnogi misle da ih podsvijest ne uznemirava, ali iskustva pokazuju da je takvih ljudi u stvari vrlo malo. Cesto susreemo ljude koji ne jedu ova ili ona jela ili ne smiju vidjeti neki predmet, na primjer no, upalja, ibice i slino, a uzrok takvoj posebnosti lei u podsvijesti. Freudova psihoanaliza, koja je potpuno poseban smjer obrade psihikog ivota, pokuava uzrok svim psihikim poremeajima pronai u neadekvatnom razvoju spolnosti. Sav meha nizam lijeenja zasniva se na injenici da sve elje i nagoni, neispunjeni u budnoj svijesti, poremeuju ovjekov ivani sistem dok se iz podsvijesti ne izdignu opet u svijest. Bez sumnje su ba nezadovoljeni nagoni vrlo esto izvor podsvjesnih poremeaja, ali mislimo da je po greno i previe jednostrano traiti svu krivicu u podruju spolnosti. Ali, isto tako nema ni kakve sumnje da bi ovjek bio poteen mnogih strahovanja i grinje savjesti kad bi roditelji djecu ili nastavnici uenike pravilno i pravodobno pouili o stvarima koje ovjek mora znati; jer upravo poduka koja potjee iz neadekvatnih izvora najvea je opasnost u vezi s poreme ajima koji dolaze iz podsvijesti. To vrijedi i za odrasle koji u vezi s normalnim i osmiljenim temama iz spolnog ivota vode slijepu politiku, a pri tome mnogo toga iz svijesti potisnu u podsvijest, to ih zatim optereuje a da ne znaju protumaiti uzrok.

Ipak, poremeaje iz podsvijesti ne uzrokuje samo spolni ivot nego i elja za potvriva njem u ivotu i stjecanjem imovine. Sve u podsvijesti skrivene sklonosti, elje i nagoni ne kakva su prisila i tee da iz podsvijesti prodru u svijest, iako je to ak i u suprotnosti s ov jekovim svjesnim htijenjima. esto opaamo da i ovjek koji se na izgled ini potpuno svjesno orijentiran ini djela koja su suprotna svjesnim, racionalnim predodbama U takvom sluaju se iz podsvijesti probijaju nezadovoljeni nagoni i ovladaju ovjekom. Ipak, nismo potpuno nemoni ni u vezi s takvim poremeajima iz podsvijesti. Usprkos svemu moemo na njih malo utjecati; naa podsvijest je, naime, preteno sainjena od opaaja koji su proli kroz nau svijest, zbog ega ona mora polako dobiti sadraj koji odgovara naoj svijesti. Uope moemo rei da ovjek podsvjesno eli ono to bi htio. Ako smo, dakle, svjesno orijentirani, ni u podsvijesti se ne mogu nakupljati nezadovoljeni nagoni. Stara poslovica koja kae da je mirna savjest najbolja postelja, ima i svoje medicinsko znaenje. Dakle, nezadovoljeni nagoni se probijaju iz podsvijesti u domenu svijesti vrei svoj ut jecaj na samu svijest, a time mogu izazvati i niz fizikih poremeaja. Tako, na primjer, ne zadovoljeni nagon za afirmacijom moe uzrokovati najneobinije poremeaje ako se ne uspije obraditi u svijesti ovjeka koji je orijentiran na samoreklamiranje obuzme nesvjesno nemir ako misli da mu se ne poklanja dovoljno panje. Takav ovjek ne podnosi odbijanje, pa ako svojim naporima ne osigura potrebnu panju i potovanje, pokuava to postii nainima koji ve spadaju u bolesne reakcije. Pri tome nije obavezno da ovjek to svjesno ini. Tako se, na primjer, kod mnoge djece koja su se ve od malih nogu osjeala zapostavljenima, kao ob rambena mjera protiv zapostavljanja pojave grevi ako se njihove elje ne ispunjavaju ili na drugi nain ne privuku panju odraslih. Isto vrijedi i za odrasle koji ele svojom slabou i fizikim svojstvima probuditi suut i pozornost svoje okoline. Jasno je da s tim nije povezan moralni uzrok, jer je rije o bolesnom, neadekvatnom ponaanju. Openito govorei u tijelu ima mnogo neadekvatnih opaaja i mnogo toga to remeti svjesni ivot, to sve ne moemo tek tako objasniti, a koje svoj poetni uzrok ima u pod svijesti. To vrijedi za mnoge (ne sve) paralize i greve, za neke forme lupanja srca, za mnoge srane neuroze i neuroze ila, za mnoge poremeaje u radu eluca i crijeva; esto su nemir i razdraljivost odraz u podsvijest potisnutih osjeaja i nezadovoljenih nagona. Na isti nain objanjavamo i strah koji neki ljudi osjeaju od tijesnog prostora, ceste ili visina i slinog. Tu spada i opi strah pri kojem ovjek zapravo i ne zna ega se boji. Isto tako i mnoge pri silne predodbe i mnoge prisilne postupke moemo objasniti samo tako da ih uzmemo kao podsvjesne poremeaje. Izrazom prisilna predodba razumijevamo predodbe koje se pojavljuju pojedinano ili zle slutnje za koje i sam ovjek koji ih osjea priznaje da su besmislice, ali mu se uvijek na novo vraaju u misli i pokuavaju se probiti i nametnuti se. Slino je i s prisilnim radnjama (postupcima). To su postupci koji su bespredmetni i nemaju smisla, ali bolesnik ih se ne moe osloboditi. Neprestano pere ruke ili uvijek misli da posao koji radi nije dobro obavljen i po navlja ga. Na primjer, deset puta pogleda jesu li vrata zakljuana, je li svjetlo ugaeno i pismo frankirano. U tu skupinu oboljenja moemo ubrojiti i osjeaj manje vrijednosti i potitenost ili depresiju. Razlikujemo endogenu depresiju koja ima uzrok u neadekvatnom radu lijezda s unutranjim izluivanjem ili se, na primjer, pojavljuje kod ena u godinama mijene kad se djelovanje tijela znatno promijeni, i egzogenu depresiju. Medu psihike i ivane poremeaje ubrajamo samo egzogenu depresiju, pri kojoj jedino vidimo neadekvatan odnos izmeu povoda i afekta (uv stva), to znai da ve mali povod - koji moe biti i vesele prirode - moe izazvati teki psihiki potres. S depresijom je povezana openito preotra kritika vlastite linosti ili pri ve-

408

Organi za upravljanje i njihove bolesti

Uzroci nervoze

409

em umjetnikom talentu nedostatak koncentracije koji zasluuje aljenje. Zatim se zna za psi hike konice koje takvim ljudima onemoguavaju da se u pravom trenutku iskau svojim znanjem i sposobnou. Da bi slika bila potpuna, spomenut emo da u tu skupinu bolesti spadaju i premala odlunost, strah od odgovornosti, ljubomora i zavist. Lijeenje tih stanja je psihiko i tome emo se jo vratiti kad budemo govorili o meto dama psihikog lijeenja. Naroito su snano psihiki poremeaji izraeni kod bolesti koja je, na alost, jo i sada u krugu obrazovanih ljudi neopravdano promatrana kao neko stanje nie moralne vrijednosti. To je Histerija Mnogi istraivai ele tu bolest prikazati kao iskljuivo bolest enskog spola, to obrazlau drugaijim psihikim reakcijama ena i njihovim drugaijim spolnim organima. U tom zna enju je i izvedenica rijei histerija koja je grka i znai bolnu maternicu. Ovdje nema mjesta za objanjavanje spolnog pitanja mogu li i mukarci biti histerini ili ne. Mislimo da bi svi ljudi mogli imati takozvani histerini nastup kad im psiha bude previe opte reena. Mnoge paralize ili gubljenje glasa nakon iznenadno doivljenog straha moemo smatrati histerijom. Histerija je, naime, izraz naruene psihike ravnotee, ije sjedite treba traiti prije svega u podsvijesti. Uzrok je veinom bolesna elja za afirmacijom ili bolestan kompleks manje vri jednosti. Bolesnik pokuava privui panju na sebe jer ne podnosi da ga netko ne zapazi, ili bi htio ublaiti preteak teret ili izbjei optereenja. U oba sluaja je nesvjestan pokuaj po vlaenja u bolest. Za histeriju su karakteristini neki znaci koji su slini onima pri ve opi sanim poremeajima psihike ravnotee i opih ivanih slabosti. Ponekad je teko utvrditi je li rije o histeriji ili neem drugom. Glavni znaci histerije su teka psihika osjetljivost kao to je recimo prekomjerna razdraljivost koja naginje bezrazlonim izljevima bijesa ili napa dima straha. Uz to se neobino brzo mijenja glas, a pojavljuju se i karakteristini poremeaji osjeta na koi i u gibanju miia. Mogu nastati takve tjelesne promjene koje zavedu u zabludu ak i lijenika. Za histeriju je karakteristian histerini napad, ali on je danas vrlo rijedak u svom klasinom obliku. Time zavravamo kazivanje o histeriji. Htjeli smo samo pobuditi ra zumijevanje za jedan od moguih psihikih poremeaja. Dunost nam je da ga pokuamo ra zumjeti, a nemamo pravo da ga osuujemo. Poremeaji koji proistjeu iz svijesti Drugo podruje naega psihikog ivljenja, koje takoer moe biti poremeeno uslijed ne primjerenosti vanjskog svijeta, jest svijest; ako elimo svijest postaviti kao suprotnost pod svijesti, mogli bismo je nazvati nadsvijest. Svijest je mjesto za nae svjesno, s voljom povezano djelovanje za prepoznavanje, sreeno miljenje, ukratko reeno, svijest je ja koje zna. O fi zikim poremeajima koji prate pomraenje svijesti, kao na primjer pri narkozi ili omamljenosti, ovdje neemo govoriti potanko. Psihike poremeaje u okviru svijesti moemo razu mjeti iz tri ivotna kruga prema profesoru dru med. Braucbleu, a to su: ivotni krug ljubavi i braka, profesionalni i drutveni krug. Nerazumijevanje da je brani partner drugaije bie, nesporazumi, pogrean odnos prema spolnosti, neprestano neprirodno i nefizioloko ponaanje u tom podruju, esta pitanja u vezi s erotikom koja ostaju bez odgovora, nezadovoljena i nezadovoljiva ljubavna enja i udnja za branom zajednicom ili neprestano bjeanje od prave ljubavi i braka bez pravog razloga esto su poremeaji u ljubavi i braku koji utjeu na psihiku ravnoteu. U profesionalnom i drutvenom ivotu vanu ulogu imaju prije svega nezadovoljstvo radnim mjestom, nezaposlenost, uvrede, odbijanja, preoptereenost, osjetljivost i slabost u us-

poredbi sa zahtjevima u ivotnoj borbi, nepotpuno prijateljstvo s istomiljenicima ili slina nezadovoljstva koja se mogu razliito zvati. Ali i strah pred konanim suoenjem sa ivotnim problemima, koji prati pitanje o smislu vlastitog postojanja moe uzrokovati pogoranje psi hikog zdravlja koje izlazi iz svijesti. Uz to uzrok psihikim poremeajima iz svijesti moe biti i neto drugo, to moderni ovjek ne voli da uje, a to je svjesna, uoena, krivica a ne samo pretpostavljena. U vezi s tim je C. G. Jung pokazao uistinu lijep primjer kad u svojoj knjizi Zbilja due (Wirklichkeit der Seele) opisuje mladog ovjeka s tekim ivanim te gobama; marljivim prouavanjem svega napisanog u vezi s njegovom boleu dobro je upoz nao vlastitu bolest, ali usprkos tomu nije naao nain da je prevlada. Temeljite pretrage su pokazale da se ne mogu nai odreeni tjelesni uzroci. Ali bolesnik je pripovijedao da je zimu esto provodio u St. Moritzu ili Nici. Na pitanje tko je taj njegov boravak zapravo plaao, pokazalo se da je to bila siromana uiteljica osnovne kole koja ga je voljela i od svojih usta otkidala novac da bi mladiu plaala taj boravak. C. G. Jung je mladiu opravdano rekao da vjerojatno nije jo ozdravio zato to je u svom cjelokupnom odnosu prema ivotu napravio naelnu greku koja je u njegovoj svijesti i zbog toga mu ni ukupne znanstvene spoznaje ne mogu donijeti zdravlje. Sve tjeskobe psihikog ivljenja mogu prije ili poslije postati uzrok fizikih i psihikih po remeaja, to posebno vrijedi za strah, alost, neraspoloenje, nesanicu i lupanje srca, proljev, zatvor i druge tegobe.

Uzroci nervoze
ivanih poremeaja ima dvije vrste, ali one se, meutim, u praksi uvijek nanovo preklapaju. Uzroci mogu biti fiziki ili psihiki, ali naglaavamo da vanu ulogu ima i nasljedna opte reenost. Mnogi ljudi s osjetljivim ivevljem naputaju dom zbog ega su podloni ivanim oboljenjima pogotovu kad su fiziki i psihiki optereeni, a to je danas esto. Vrlo je karak teristino da se u povijesti bolest tip nervoznog ovjeka pojavila tek prije sto godina, a izraz je predloio ameriki lijenik Beard. U Americi je najprije zapoela urba i jurnjava moder noga tvornikog vijeka, koja je ovjeku doslovno poela ii na ivce. Modema civilizacija donosi upravo one ivotne prilike koje ovjeka udaljuju od prirode. Stoga je dananje vrijeme s ozbirom na ono to nanosi fizikom i psihikom ivotu ovjeka pravi uzrok porastu ues talosti nervoze. Fizike uzroke moemo najljepe izraziti rijeima neprirodan ivot i prehrana. Pomanj kanje istog zraka koje prati ivot u gradovima, u industrijskim pogonima i uredima, zatim pomanjkanje svjetlosti i sunca, prvi su tetni inioci. Tome doprinosi i esto neprimjerena prehrana s previe mesa i kobasica, riba i jaja, neumjerena tenja za podraajima, pogotovu za zainima i estokim piima. Zatim sve manje fizikog i psihikog rada i ujedno prekom jerna spolna razdraenost. esto hrana prebogata bjelanevinama, pogotovu ako istodobno u njoj ima i previe masti, uzrokuje oteenja srca i ila, a s tim se opet poveavaju razna druga oboljenja kao to su ivani sistem i jo tota. Ali u neprimjerenu hranu ne spada samo pre vie bjelanevina i masnoa, nego i premalo voa, svjee hrane i openito jednolina pre hrana. O fizikim uzrocima nervoze govorimo i ako ljudi uivaju previe alkohola, duhana, crne kave, aja i drugih tetnih sredstava za uivanje. ivani poremeaji su s jedne strane uzrokovani i nedovoljnim gibanjem, a s druge strane i nedovoljnim mirovanjem od ega trpi suvremeni ovjek; poinje s prekratkim i nemirnim spavanjem, a tome se jo pridruuje i na ruavanje mira zbog buke u velikim gradovima.

410

Organi za upravljanje i njihove bolesti

Lijeenje nervoznog ovjeka

411

Psihiki uzroci nervoze jesu: tjeskoba koja prati dananju borbu za ivot, brige, pogrean odnos prema sebi i okolini, pomanjkanje vrstoga i jasnog ivotnog cilja, psihiki potresi svih vrsta, psihika preoptereenja, jezivi doivljaji, stambena ugroenost, osjeaj proganjanja i dru go. ovjek teko to prevladava. Ali ne smije se pokleknuti ako se elimo zatititi od dananjih ivanih poremeaja.

Lijeenje nervoznog ovjeka

Najvie naelo mora biti ne lijeiti ivane poremeaje nego nervoznog ovjeka. To lijeenje je samo djelomino lijenikova stvar. Vei dio se tie bolesnika koji se lijei pod lijenikovim vodstvom, a lijeenju moe doprinijeti i bolesnikova okolina. Osnovni i najvaniji uvjet za uspjeno izljeenje je bezuvjetno otvoren i povjerljiv razgovor s lijenikom da bi on mogao utvrditi porijeklo nervoze i odstraniti ga ako je to mogue. Za bolesnika i sam taj razgovor znai olakanje i vodi do potrebnih mjera ili ak pomae pronalaenju odgovarajue metode psihikog lijeenja. Ovdje moemo samo rei koliko je vano da bolesnik opet stekne po vjerenje u sebe, da mu se povrati borbenost i da opet pone gledati ivot drugaijim oima. Pri tome se moe bolesnik i odgajati tako da se opusti i postane ravnoduan. Prenapre gnut bolesnik se mora naviknuti da po vie puta na dan mirno legne, nekoliko puta po lako udahne, da sva grevitost njegovog organizma proe. Moe mnogo pomoi autogeni trening. Ali ako je bolesnik bezvoljan treba ga navesti na jaanje i odlunost. Mogu po moi prirodni lijekovi: zrak, voda, sunce, gibanje i mirovanje u pravilnim razmjerima te prirodna hrana. Posebnu panju treba posvetiti tome da bolesnik prestane prouavati svoje tegobe, da se priblii drugim ljudima i poslua malo i njih. Odvraanje bolesnika od sebe samoga i pribliavanje drugima esto je najdjelotvornije sredstvo za lijeenje psi hikih tegoba. Jasno je da pri lijeenju treba izbjegavati sve ono to je uzrokovalo razvoj ivanih po remeaja. Samo ako imamo volju da izbjegnemo one neprijatnosti koje moemo, trebamo i smijemo raunati da e lijeenje biti uspjeno. Najvaniji lijek je rad i svjesno aktivno njegovanje zdravlja, drugim rijeima razumna pri mjena svih podraaja koji pravilno odmjereni potpomau zdravlju; to su zrak, svjetlost, voda, odgovarajua prehrana, gibanje i odmor. Fiziko lijeenje se mora prilagoditi mogunostima pojedinca, koje lijenik redovito utvruje. Ne postoji opevaei obrazac za lijeenje ivane bolesti pa na prikaz daje samo osnovne smjernice. Bolesnika treba upozoriti da ne pretjeruje pri lijeenju primjenjujui preteke zahvate. Upravo kod nervoznih ljudi se pojavljuju nepred viene posljedice lijeenja. Te nepredviene reakcije zahtijevaju od lijenika i bolesnika go tovo neiscrpno strpljenje. Za nervozne ljude dolaze u obzir sljedea prirodna sredstva lije enja: zrane kupelji i masaa; bolesnik se moe masirati sam ili ga netko drugi masira. Pri tome treba upotrebljavati kvalitetno ulje, koje pospjeuje djelovanje koe. Masaa moe biti vrlo korisna pri ivanim poremeajima jer biljke i eterina ulja oivljuju i povoljno djeluju na ivce. Primjerene mjere su i jutarnja kvaenja koja smjenjujemo sa zranim kupeljima (ne povezujemo ih s njima). Preporuljive su i hladne kupelji u sjedeem poloaju i polukupelji, koje traju 6 do 10 sekunda, a najbolje ih je provoditi ujutro, 2 do 3 puta tjedno. Zatim dolaze u obzir i druge tono odmjerene mjere prirodnog lijeenja: hodanje po rosi ili plitkoj vodi, kupelji za noge, kupelji za ruke, manja polijevanja i biljne kupelji, meu kojima treba dati prednost potpunim kupeljima od smreke, potpunim kupeljima s paprenom metvicom i maj inom duicom ili s iirotom i odoljenom.

Dobro djeluju i tjelesne vjebe koje mogu biti korisne i starijim ljudima ako ih pravilno obavljaju, koristan je i laki fiziki rad u polju ili vrtu, pogotovu ljudima koji se bave umnim radom. Pri lijeenju treba voditi rauna i o pravilnoj prehrani. Treba vie upotrebljavati ljekovite biljke, koje mogu nadomjestiti tetne sastojke nekih sredstava za uivanje. Posebno preporuujemo paprenu metvicu i matinjak ili oboje zajedno u jednakom omjeru te lie kupine i jagode, takoer u jednakom omjeru, a moemo im dodati malo lazarkinje i vrijeska. Skreemo panju i na dobar aj od suhih ljusaka od jabuka s ne koliko kapi limuna; aj od ljusaka plodova ipka sadri mnogo vitamina C i vrlo je primjeren za ivane bolesnike. Sjetimo se i vonih sokova koji su dragocjeni nadomjestak za alkoholna pia. Umjesto brojnih lijekova za ivce esto su dobre i domae ljekovite biljke koje moramo pomijeati prema svrsi, pri emu je najbolje mijeati u jednakom omjeru matinjak, hmelj i odoljen ili gospinu travu. Na nervoznog ovjeka vrlo dobro djeluju svjetlost i sunce, ako se pravilno koriste, jer jaaju cjelokupnu radnu sposobnost (vidi Zrane kupelji i sunanje). Odgovarajue mirovanje i poivanje upravo su za ivanog bolesnika vrlo primjereni kao ljekoviti podraaji. Psihoterapija kao osnova lijeenja Psihoterapija kao osnova lijeenja mora polaziti od uzroka bolesti i vie se usmjeriti bilo k svjesnom ili podsvjesnom. Najprije emo obraditi lijeenje poremeaja koji proistjeu iz svi jesti. Ako se upitamo: Kako promijeniti stanje tjeskobe u ljubavnom, branom, profesional nom i drutvenom ivotu?, ne moemo odgovoriti ope i ujedno primjereno svakom [po jedincu, jer su razliiti uzroci i ivotne prilike. Moemo samo naglasiti najvanije o emu u lijeenju treba voditi rauna. Nekada treba pokuati promijeniti uvjete ivota mada to danas nije lako. Pri tome lijenik moe samo dati savjet, a ne i neposredno pomoi, ali su to duni uiniti oni koji mogu. Ponekad je preporuljivo da bolesnik promijeni profesiju koja mu ne odgovara, ili bar da mu se savjetuje da umjesto zadovoljstva na radnom mjestu potrai put do ravnotee u nekoj aktivnosti drugdje. U naelu to isto vrijedi i za odnos prema tegobama u braku i ljubavi. I tada dolazi u obzir dulje odvajanje branih drugova ili razvod. esto bolesniku moe koristiti ako na neko vri jeme otputuje u odgovarajue ljeilite ili prijateljima na selo. Pod utjecajem razliitih dojmo va medu ljudima s drugaijim navikama i obiajima moe zaboraviti tota od onoga to ga je muilo kod kue. Sve te mjere trebale bi usmjeriti psihu bolesnika na neto drugo. Svakodnevno moemo u praksi vidjeti da mnogo znai kako se bolesnik odnosi prema svojim tegobama. Netko podnosi mirno i vedro ono zbog ega netko drugi moe biti vrlo nesretan. Iako ne moemo porei da u tome veliku ulogu igra ovjekov temperament i talent, s druge strane ne smijemo zaboraviti da mnogi uspiju i sami prevladati razne tegobe. To po stiu razmiljanjem i svjesnim samoodgajanjem, ali ih esto treba na to navesti. Prije svega treba bolesnika otrgnuti od njegovoga ja i ukazati mu na tjeskobe i nevolje drugih. Njegovu volju moramo usmjeravati prema nekom jasnom ivotnom cilju, a put do njega mora po traiti svaki bolesnik sam u skladu sa svojim pogledima na svijet Valja znati da se ovjek koji ima svoje ivotno zato moe sloiti gotovo sa svakim kako. To ilustrira da je upravo pomanjkanje vrstog i jasnoga ivotnog cilja uzrok zato se mnogi ljudi ne mogu pomiriti sa svojim svakodnevnim tegobama. U brojnim sluajevima treba posegnuti i za posebnim metodama lijeenja psihikih poremeaja jer samo tako bolesnici promijene svoje raspolo/i nje. Najvaniji zahvati su: psihoanaliza, sugestija, hipnoza i autogeni trening, koji je uveo prof,
dr med. /. H. Scbultz.

412

Organi za upravljanje i njihove bolesti

Lijeenje nervoznog ovjeka

413

Te se metode primjenjuju kad treba odstraniti podsvjesne poremeaje, lijeenje kojih se inae naelno poklapa sa svjesnim. Psihoanaliza Bit te metode je da prevede u svijest zbivanja koja iz podsvijesti tetno djeluju na ovjekovo zdravlje. Naziv metode je sloenica od dviju grkih rijei i znai ralanjivanje psihikog i vota (analiziranje). Psihika zbivanja koja bi psihoanaliza trebala uiniti svjesnima osnovana su, kao to smo ve rekli, na nesreenom nagonskom ivotu. Psihoanaliza u uem znaenju rijei poznaje samo spolni nagon kao izvor poremeaja. Time postaje, kako smo takoer ve spomenuli, pretjerano jednostrana. Zbog toga je mnogi znanstvenici odbijaju, iako ne negiraju njezina naelna nastojanja i spoznaje u podruju fiziko-psihikih zbivanja. Danas je jasno da ovjek nee biti zdrav ako mu samo pomognemo da podsvjesno prevede u svjesno. Obavezan osnovni uvjet za uspjeno lijeenje jest da bolesnik zauzme moralno pravilan stav o onome to je iz podsvijesti prelo u svijest. Tek ta moralna odluka daje nadu na dje lotvornu pomo. Vrlo sposoban psihoanalitiar moe u odreenim sluajevima izlijeiti psi hiki oboljele ljude. U najnovije vrijeme su se izvanredno razvile metode istraivanja psihe. Iz psihoanalize se na primjer razvila psihosomatika. Lijeenje iziskuje mnogo bolesnikovog i lijenikovog strpljenja i esto traje mjesecima pa i godinama. Sugestija Ova metoda utjee na svijet predodbi tako da u ovjeku potisne sve one predodbe koje tete lijeenju, a istakne samo one korisne. U odreenim uvjetima mogu se ovom me todom postii uspjesi koje kritinim razmiljanjem ne moemo razumjeti. Ovisno o tome utjee li bolesnik sam na svijet predodbi ili to rade drugi, govorimo o samoutjecanju ili samouvjeravanju (autosugestiji) i utjecanju (sugestiji) na ovjekovo osjeanje, miljenje i odluivanje. U politikom svijetu postoji masovna sugestija, koja je to efikasnija to je vie ljudi na okupu. Da bi se razumjelo djelovanje sugestije, treba poznavati dva zakona. Prvi glasi; Svaka misao tei tome da se ostvari preko podsvijesti (prof, dr Braucble). Zakon e nam biti ra zumljiviji ako navedemo nekoliko primjera. Najprije dobro poznati stari pokus: ako na stolu nacrtamo krug kredom i u njemu okomitom i vodoravnom crtom napravimo kri, zatim iz nad njihova sjecita drimo na tankoj niti privezanu laganu kuglu i zamislimo da se ona giba u nekom smjeru, nee potrajati dugo a kugla koju drimo na miru uistinu e se poeti po micati u zamiljenom smjeru. Ili iskustvo iz svakodnevnog ivota: ako ovjeku koji je olienje zdravlja iznenada kaemo: Kakav si to danas?, esto emo doivjeti da taj ovjek promijeni boju i poprimi bolesni izgled. Stoga je naa dunost da uvijek poticajno utjeemo na drugoga. Slino je i ako nekomu kaemo da ima neku bolest; esto se dogaa da uskoro taj ovjek postane takav kao da uistinu boluje od spomenute bolesti. Neki ljudi s munom zabrinutou prate lijenost svojih crijeva i zamiljaju da e im se crijevo zatvoriti ako neto ne poduzmu. Takva predodba uistinu moe uzrokovati zatvor ili bar zaustaviti pranjenje crijeva za neko vrijeme. Brojne astmatiare mui predodba da e dobiti napad ako pojedu ovo ili ono jelo ili se budu zadravali u prostoriji gdje je pas ili maka. Ve je sama predodba dovoljna da ih astma uistinu napadne. Drugi zakon po formulacijama prof, dr med. Brauchlea glasi ovako: Svaki tei napor je osuen na neuspjeh jer je naprezanje, ili drugaije reena ono to ovjek uini s manjim naporom, uniti s veim. Za potvrdu istinitosti toga drugog zakona, navo dimo nekoliko primjera. Ako nesiguran biciklist na irokoj cesti ispred sebe ugleda prepreku i napregne sve svoje snage da je izbjegne, vjerojatno e mu to tee poi za rukom to je vie bude elio zaobii.

Drugi primjer je ivana razdraljivost. Ako se netko vrlo brzo razdrauje i ulae punu volju da svoju razdraljivost prigui, a to mu moda izvana ne uspije, u nutrini se sav od nemira trese i treperi. Sto se vie bori protiv razdraljivosti, to je tee potiskuje. Tek kad po stane ravnoduan i sam sebe uvjeri da e prevladati taj nemir, postaje mnogo mirniji i moi e pobijediti razdraljivost. Ili ovaj primjer mlad ovjek je sklon tome da pocrveni bez raz loga; to se vie trudi da se toga oslobodi, to ee u svakoj prilici pocrveni. Tek kad sam sebi autosugestivno kae: Ti vie nee crvenjeti., uspijeva se osloboditi nevolje. Jo jedan primjer e pokazati kako treba pravilno usmjeravati autosugestiju. Rije je o pri mjeru neurotske nesanice. Ako netko ne moe zaspati i na sve naine se trudi da nekako zadrijema, tek onda se potpuno razbudi. Ali ako je, naprotiv, potpuno ravnoduan prema ne sanici i pomiri se s tim da e ostati budan, obino brzo i vrsto zaspi. To vrijedi, dakako, samo u sluaju kad nesanicu ne uzrokuju neke ozbiljnije bolesti ili tegobe nego je sama pojava - to nije rijetko - ivano uvjetovana. Iako naglaavamo ravnoduan odnos, ne treba za boraviti na prirodne lijekove protiv nesanice. To su meu ostalim tople kupelji za noge s odoljenom, izmjenine kupelji, hodanje po plitkoj vodi, povoj na lea, tople i hladne kupelji u sjedeem poloaju, aj od odoljena, paprene metvice ili matinjaka ili neki drugi prirodni postupci koji takoer pomau. Hipnoza Ponekad su nestruni ljudi nanosili mnogo tete ovom metodom koja je zapravo kao neka psihika operacija, a ne varijetetsko umijee. U rukama lijenika koji se za to specijalizirao hipnoza moe u odreenim prilikama biti dragocjena mogunost za pomo bolesniku. Rije hipnoza potjee iz grkog i u doslovnom prijevodu znai uspavljivanje. U biti je rije o spa vanju na koje sugestijom navedemo ovjeka. Hipnotiki san se razlikuje od pravoga prema odreenom odnosu koji se uspostavlja izmeu hipnotizera i hipnotiziranog. Hipnozom se od reene strane iskljuuju iz stvarnog ivota, a meu njima su pogotovu neke prepreke i otpori u uvstvovanju. Ali hipnoza nije neto tajanstveno i natprirodno nego metoda lijeenja za snovana na odreenim psihikim zakonitostima, a uz pomo odreene tehnike uklanja za preke koje ometaju lijeenje i ujedno budi psihike snage koje ga snano pospjeuju. Evo pri mjera. Mlada bolesnica dolazi lijeniku i ali se da zbog bolova u koljenu ne moe hodati. Usprkos temeljitom pregledu nije naen nikakav organski poremeaj. Iz odreenih razloga je lijenik uspjenom hipnozom u nekoliko posjeta oslobodio bolesnicu dugogodinjega mu nog stanja. Utvreno je, naime, da je bolest imala odreenu psihiku pozadinu i zato ju je trebalo kao psihiki poremeaj ukloniti hipnozom. Ali i hipnoza ima svojih granica i nije is tina ono to esto itamo u kriminalistikim pripovijetkama i romanima da je ovjek hip notiziran protiv svoje volje i naveden na razna kriminalna djela. Hipnoza ne moe, ma koliko da je to teka stvar ako je primjenjuje nepozvana osoba, nikoga navesti na to da uini neto to nije u skladu s njegovim najdubljim unutarnjim biem. Kada iz zdravstvenih razloga treba posegnuti za hipnozom, moe odrediti samo lijenik koji dobro poznaje hipnozu i njezino djelovanje. Autogeni trening I autogeni trening je metoda psihikog lijeenja. Sistematski ju je razvio /. H. Schultz. U posljednje vrijeme je snano potisnula hipnozu; njome se bolesnik autosugestivnim putem (utjecanjem na samoga sebe) sistematski vjeba ovladavati svojim fizikim i psihikim funkcijama. Ovdje ne moemo zalaziti u potankosti. Ali upozoravamo na knjigu prof, dra med. / H. Schultza Autogeni trening (Das autogene Training), izdanu u Stuttgartu 1960. godine.

414

Organi za upravljanje i njihove bolesti

ivani i psihiki poremeaji u okviru knajpovske kure I pri lijeenju psihikih i ivanih poremeaja u knajpovskoj se kuri uvijek vraamo tome da treba prirodnim podraajima pospjeiti snage organizma. Samo tako se moe postii iz ljeenje. A pravilno provedeno lijeenje prema Kneippu je opsean sklop vjebi i stimuliranje vlastitih snaga organizmma. U praksi se esto prepliu psihiki poremeaji sa ivanim; esto se dogaa da se bolesnik najprije promatra s aspekta psihikog poremeaja. Ve je Kneipp rekao: Koliko ih je bilo ov dje kojima se nakon dugotrajnijeg lijeenja vodom stanje nije nita poboljalo, a neurastenini bolovi su se uvijek nanovo pojavljivali na najrazliitijim mjestima. Bolesnici nisu mogli ni spavati ni jesti i zapadali su u melanholiju; tek kad smo spoznali njihovu psihu i u njoj us postavili red, poele su se poboljavati i njihove fizike tegobe. Postajali su mirniji, zadovolj niji, ukratko osjetili su se sretnijima (Codizill). Nakon uspostavljanja naruenog reda u bolesnikovom psihikom ivotu treba posegnuti za opisanim metodama psihoterapije koje treba prilagoditi svakom bolesniku posebno. Sve metode su zahvati u psihu kojih se laamo samo u nunim sluajevima slino kao to pri lijeenju oboljelog operiramo samo kad je zaista nuno i kad iscrpimo sve druge mogunosti. Ali budui da je psihiko-fizika cjelina kod ivog ovjeka nedjeljiva, moramo znati da u nje mu nita nije samo fiziko ni samo psihiko; stoga ni kad su u pitanju psihiki poremeaji ne smijemo zanemariti fiziku stranu i ba tu je najvanije poticati i jaati snage, a ovrivanje znai ovrsnuti organizam protiv prehlade. Prema tome, ovrivati znai initi organizam otpornijim, a upravo za te svrhe postoje odline mogunosti u prirodnim sredstvima. Sa svim mjerama koje poveavaju ope dobro stanje posredno djelujemo i na psihu. Pravilna primjena svjetlosti, zraka i vode, odgovarajua prehrana, ljekovito bilje, zemlja, gi banje, odmor i psihiki podraaji najbolja su sredstva pomoi psihiki oboljelom ovjeku.

Organske bolesti sredinjega ivanog sistema

Zarazno upalne bolesti ivevlja
Upala mozga (encephalitis) Postoje razliiti oblici upale mozga, uzroci su djelomino jo nepoznati a bolest nema jedinstven tok. sline koja otjee niz kutove usana, oni mi ii gube koordinaciju, pri hodanju se ov jek naginje prema naprijed, a ekstremiteti mu se tresu (pogotovo prsti). Rjei su po remeaji nalik na horeju i epilepsiju. Kod djece se ponekad jako promijeni ponaanje koje prijee u nagonski ivot bez konica. Bolest nastaje uslijed upale mozga i mo dane opne, a moe bid i posljedica prirod nih osobina zbog kojih se otete neki dije lovi mozga. Lijeenje esto ukljuuje odreene lijekove koje pro pisuje lijenik. Ali tom lijeenju mogu mno go pomoi prirodno ivljenje i lijeenje. Po sebno treba paziti da se bolesnik ne na pree. Bjesnilo (lyssa) Ovo je virusna bolest ija je posljedica po sebni oblik upale mozga. Moe oboljeti ov jek i ivotinja. Prenosi se slinom koja dospi jeva u krv ugrizom ili kroz otvorene rane. Bjesnilo prenose psi, make, lisice, vjeverice, takori i druge ivotinje. Inkubacija od 1 do 3 mjeseca, a i dulje (do 2 godine). Tok bolesti mjesto ugriza je bolno i pee, a koa preosjetljiva na svaku promjenu tem perature i propuh. Bolesnik je tuan, raz draljiv i lako se uzbuuje (napadi bjesni la), gre mu se drijelni miii tako da ne moe nita piti, a pogled na vodu pojaava greve i izaziva strah (hidrofobija). Lijeenje Treba odmah potraiti lijenika koji e pro pisati odgovarajue lijekove za smirenje. Bo lesnik mora leati u postelji i izbjegavati sve vrste podraaja.

Epidemijska upala mozga

(encephalitis epidemica) Epidemijsku upalu mozga ili epidemijski encefalitis uzrokuje neki virus koji je otkri ven u vrijeme epidemije gripe (influence) 1918. godine. Ta se zarazna bolest vjerojat no prenosi kapljicama. Vrijeme inkubacije nije poznato. Tok bolesti Za epidemijsku upalu mozga karakteristini six vruica, slabost, malaksalost, povraanje, pospanost, fizika i psihika odrvenjelost i tupost iz koje bolesnika treba probuditi da obavi malu i veliku nudu; pojavljuju se i grevi te dublji poremeaji svijesti. Kad bo lest promijeni tok, prevladava nesanica i ne mir. Ako se istodobno upali i modana opna, ukoi se vrat. Treba prijaviti sumnju, bolest i smrt. Lijeenje je u poetku iskljuivo kliniko, a zatim kao i za druge akutne zarazne bolesti. Komplikacije Upala plua, nemogunost mokrenja i rane od leanja. Parkinsonizmi (paralysis agitans) Parkinsonizme prepoznajemo po ukrue nosti cjelokupne muskulature i njezine izra ene neelastinosti, a takve su i psihike reakcije; ruke postaju sve nepokretnije a lice sve bezizraajnije (lice kao maska), povea va se izluivanje znoja na licu (lice izgleda kao namazano kremom), nakuplja se mnogo

416

Organske bolesti sredinjega ivanog sistema Karakteristini z n a c i b o l e s t i Grenje i ukruivanje dugih miia istezivaa trupa i vrata, glava je nagnuta unatrag zbog uko enih miia na zatiljku bolesnik ne moe sagnuti glavu kraljenica je istegnuta. Zbog grenja trbunih miia nastaje takoz vani unasti trbuh. Noge su ukoene u maksimalno ispruenom poloaju. Zubi krguu zbog grenja miia za vakanje. Po nekad zbog paralize i oni miii izgube koordinaciju. Popratne pojave su tokasta krvarenja i preosjetljivost koe na dodir. Lijeenje Nema uspjeha bez lijekova. Ako lijenik pravodobno ubrizga antibiotike u hrpteni kanal, bolest se moe i izlijeiti; nekad su bolesnici bez tog zahvata umirali ili ostajali s trajnim oteenjima mozga. Uz specifino lijeenje potrebno je i pri rodno, kao za svaku drugu akutnu zaraznu bolest. Drugi oblici meningitisa razvijaju se tako da uzronik prodire preko krvnih i limfnih ila. Uzronici su zarazne lanaste, grozdas te i druge bakterije te razni uzronici gno jenja koji dolaze iz oboljelog uha, sinusa, us lijed razvijenog crvenog vjetra ili irova na licu. Bolest je vrlo ozbiljna i umnogome pod sjea na epidemijsku upalu mozga (ukoe nost vrata). 1 lijeenje je u skladu s tim. Tuberkuloznu upalu modane opne izazi vaju bakterije tuberkuloze koje se rasiju po tijelu. U pravilu ima kronian tok. Ako se bolest pravodobno prepozna i lijei suvre menim lijekovima (tuberkulostaticima, streptomicinom i drugim), moe se izlijeiti i ovaj oblik meningitisa. Djeja paraliza (poliomyelitis) Ovu bolest uzrokuje virus koji kroz usta i drijelo ulazi u probavni trakt. Tu se viru si razmnoe i prodru preko krvi u sredi nji ivani sistem, gdje djeluju prije svega na motorini, prednji, rog hrptene modi ne. Inkubacija 5 do 35 dana, prosjeno 7 do 14 dana.

Tetanus Zaraznost je najvea prvih dana, a virusi se izluuju stolicom i tjednima kasnije. la novi porodice ili druge osobe koje dolaze u dodir s bolesnikom mogu neko vrijeme pre nositi i izluivati uzronike bolesti a da sami kliniki ne obole. Sumnju, bolest i smrt treba odmah prija viti. Bolest se moe odvijati u vie oblika, od relativno lakih, bez oduzetosti, do tekih s izrazitom mlitavom paralizom. Lake oblike teko prepoznajemo jer ih pra te netipini znakovi vruica, glavobolja, po vraanje, proljev, zatvor, bolovi u vrata Ti znaci mogu nakon nekoliko dana ieznuti. U srednje tekim oblicima bolesti osjea ju se bolovi u glavi, zatiljku, leima i ekst remitetima; istodobno miii nisu vie toli ko pokretljivi, pogotovu istezivai. Zatiljak je malo ukoen i glava se ne moe sagnuti naprijed. U tekim oblicima bolesti svim se nabro janim znacima pridruuje i oduzetost miia ekstremiteta i miia dinih putova, tako da bolesnika treba prikljuiti na umjetna plua da se ne ugui. Nisu rijetke pojave ni nemo gunost mokrenja, zatvor i nadut trbuh kad bolest poprimi teki oblik. Spreavanje bolesti Za spreavanje je naj vanije pravodobno zatitno cijepljenje koje se provodi na dva naina: 1. Zatitno cijepljenje prema Salku pri mjenjuju se neaktivni virusi. 2. Zatitno cijepljenje prema Sabinu pret postavlja se da je djelotvorno do kraja i vota. ovjek cijepljen tim cjepivom po staje relativno bezopasan nosilac virusa. Ali usprkos tomu treba poduzeti sve hi gijenske mjere za spreavanje zaraze (pranje ruku nakon velike nude, kori tenje vlastitog zahoda ili potrebno rasku ivanje, dezinfekcija). Zatitnim cijepljenjem se djeja paraliza znatno potisnula svugdje u civiliziranom svijetu. Lijeenje Bolest moe kod kue lijeiti samo lijenik, ili je treba lijeiti na klinici. Uz lijekove je

417 potrebno i mirovanje u postelji, njega i udobno leanje uz mijenjanje poloaja. Dok bolesnik ima vruicu, moe uz lijenikovo odobrenje neprestano dobivati tople dje lomine povoje s trinama od sijena. Ali ako vruice nema, dolaze u obzir i odgovarajui vlani topli troetvrtinski ili potpuni povoji (jedanput na dan). Neko drugaije lijeenje, koje dopunjuje prirodno, treba da odredi li jenik kao kod svih drugih zaraznih bolesti. U toku rekonvalescencije i rehabilitacije treba se rukovoditi naelom da je glavna za daa sprijeiti tjelesne deformacije i oduze tost ivaca. Lijenik treba odrediti gdje i kako e se bolesnik lijeiti. esto su potreb na i ortopedska pomagala. Pri rehabilitaciji moe mnogo pomoi dobro provoena knajpovska kura, narav no, prilagoena pojedincu, ali to ne smije biti samo kura vodom.

Spreavanje Ako posumnjamo da je o vjeka ugrizla bijesna ivotinja, treba ugrize no mjesto temeljito isprati podmaznim sa punom. 1 u vrijeme inkubacije je potrebno aktivno zatitno cjepivo. Treba prijaviti sumnju, bolest i smrt.

Drugi oblici upale mozga

I ostale oblike upale mozga takoer uzroku je virus koji ivi u razliitim ivotinjama (konji, magarci, patke, kokoi, golubovi i druge), a na ovjeka ih prenose lankonoci, na primjer krpelji. Ta se bolest teko utvruje. Uglavnom prolazi bez posljedica. Lijeenje nije specifi no. Pomau prirodni podraaji kao kod svih akutnih zaraznih bolesti. Da spomenemo jo i upalu mozga kao popratno oboljenje uz male boginje, vodene ospice i velike boginje, a moe se pojaviti i nakon cijepljenja protiv velikih boginja. U svim nabrojenim sluajevima treba se odmah obratiti lijeniku.

Herpes zoster
I lerpes zoster je virusna upala ivanih voria (ganglija) u hrptenoj modini ili glavi. S jedne strane tijela se koa ospe mjehuriima du puta ivca koji izlazi iz napadnutog voria. Bolovi se uglavnom pojave oko 48 sad prije osipa. Mogu se zadrati, a i pojaati, dok se osip ne izlijei Ovaj oblik neuralgije je uporan, pogotovu kod starijih ljudi. Lijeenje Primjenjuju se vlani topli oblozi s trinama od sijena ili kamilice, cinkova otopina (ako propie lijenik), ali nikakve masti ne dolaze u obzir. Kad proe osip, savjetujemo protiv bola ivaca (neuralgije) dva do tri puta tjed no troetvrtinsku kupelj s trinama otl sijena (37 do 38C, 8 do 12 minuta, ne zavrava jui s hladnom vodom).

Upala modane opne

(meningitis)

Uzroci upale modane opne ili meningitisa su razliiti, a bolest se pojavljuje u razliitim oblicima iako su u biti vrlo slini.

Epidemijska upala modane opne

(meningitis cerebrospinalis epidemica purulenta)

Epidemijski meningitis ili ukoenost vrata tipini je oblik te bolesti. Uzronik je zaraz na klica meningokok, koji se kapljinom za razom, a rijetko predmetima, prenosi s o vjeka na ovjeka. Meningokok preko dinih putova dospijeva u krv i uzrokuje opu za razu, a preteno je lokaliziran u mekoj (unu tarnjoj) modanoj opni, u mozgu i hrptenoj modini. Inkubacija 3 do 7 dana. Tok bolesti poinje s visokom vruicom, groznicom i glavoboljom, bolovima u lei ma, trbuhu i ekstremitetima, slabou i po vraanjem.

Tetanus
Ovo je zarazno oboljenje posljedica trovanja sredinjeg ivanog sistema otrovom bacila tetanusa. Otporne spore toga uzronika bo lesti nalaze se u zemlji, praini, drvu, sije nu i drugdje. Tamo dospijevaju s izmetom ivotinja i ljudi, u ijim crijevima bacili ive. Dovoljno je da bacili tetanusa uu kroz

418

Organske bolesti sredinjega ivanog sistema i bolni grevi eluca i grkljana (istovremeno s grevitim kaljanjem i tekim disanjem); javljaju se i grevi u mokranom mjehuru, debelom i zadnjem crijevu. Javljaju se pore meaji refleksa, preosjetljivost na hladnou po trupu, poremeaji vida (zjenice ne reagi raju na svjetlost). Po tabanima i na drugim mjestima koja su izloena pritiskanju pojav ljuju se kraterasti defekti koji nisu bolni. esto su oteeni zglobovi, pogotovu se iz obliuju (deformiraju) zglobovi koljena i kuka, kosti su vrlo krhke i lome se. Ako se bolest ne lijei, esto prelazi u kroninu, dugotrajnu. Progresivna paraliza Progresivna paraliza je takoer kasna po sljedica sifilisa, a napada prije svega moda nu koru. Tok bolesti Smanjuje se mo koncentraci je, bolesnik gubi pamenje, poremeen mu je govor, drhte mu prsti i usne, razdraljiv je, boli ga glava, umno propada, a naposljet ku mu se potpuno pomrai um. Progresivna paraliza je esto povezana sa suicom hrptene modine i prema tome je prate znaci karakteristini za tu bolest. Lijeenje Sto prije treba potraiti lijeniku pomo. Uz lijeenje lijekovima dobra je i ljekovita kura znojenjem. U svakom sluaju prepo ruljiv je prirodni nain ivota bez alkoho la, nikotina i jaih podraaja Ako je hidroterapija uope mogua, pre poruujemo samo tople kupelji s biljem (troetvrtinske kupelji s trinama od sijena ili ekstraktom smreke, 37C, jedanput do dva put tjedno po 10 minuta).

Horeja svijest, a i potpuno gubljenje svijesti, odue tost strane suprotne od one na kojoj je o teen mozak (uslijed krianja odgovarajuih ivaca za gibanje u hrptenoj modini), pore meen govor, paraliza dinog sredita i sre dita koje upravlja krvnim optokom, a nije rijetka ni smrt. Manje oduzetosti se mogu vremenom vidno popraviti. Uzroci kapi (vidi poglavlje 0 bolestima srca, krvnog optoka i ila) mogu biti prije svega nasljedna sklonost i neprirodan nain ivljenja. Kap pospjeuje i sve ono to uzrokuje ovapnjenje ila. Kap moe nastati i zbog poveanoga kr vnog tlaka (pogotovo skvrenog bubrega) i drugih bubrenih bolesti. Kap pogaa i lju de s niskim krvnim tlakom, mada su takvi sluajevi rijetki. Kap mogu neposredno izaz vati i teka fizika i psihika optereenja, uzbuenje, snaan porast pritiska uslijed na prezanja pri velikoj nudi i drugo. Modane ile (embolija) zaepe se na jednaki nain kao kod svih drugih embolija. U sluaju kapi treba odmah pozvati lije nika! Dok lijenik ne doe, bolesnik mora udobno leati, po pravilu treba mu se neto podmetnuti pod glavu, a sve dijelove odjee koji steu ili pritiskaju treba skinuti ili ola baviti. Na zatiljak ili elo stavljamo hladne komprese. Bolesniku ne smijemo davati ni pie ni hranu jer ne moe gutati; ublaavajue dje luje povoj na listove s vodom i octom, ob lozi na tijelo i kvaenje tijela Kad proe akutna opasnost po ivot, moemo ga poe ti lijeiti svim sredstvima prirodnog lijee nja; postupamo sistematski i po uputama li jenika. P a d a v i c a (epilepsia) Padavica ili epilepsija je bolest koju mogu izazvati razliiti uzroci a moe poprimiti razliit tok. Za padavicu su tipini napadi gubljenja svijesti i grenja razliitog stupnja 1 trajanja. Mogui su svi prolazni stupnji od kratkotrajnog gubljenja svijesti ili psi hike odsutnosti do dugotrajne zbunjenos ti i pomraenosti uma. Ako je bolest du

419 gotrajnija, esto, se pojave tipine promjene bolesnikova karaktera usporeno reagira, gubi koncentraciju, govori preopirno, za boravlja i vrlo je razdraljiv; moe se poja viti i uzbuenje, koje prati elja za putova njem i skitnjom, zbunjenost, sklonost zloi nima (na primjer paljevinama, nemoralu, krai i drugom). Najei uzroci epilepsije su: nasljedna sklonost, oteeni mozak (i prilikom roe nja), otekline na mozgu, zarazne bolesti i drugo. Posebnim klinikim pretragama tre ba utvrditi uzroke jer se vremenom pojav ljuju razliite posljedice. U sluaju epileptinog napada bolesniku treba pruiti prvu pomo. Bolest se lijei li jekovima, a njihovo djelovanje treba potpo moi prirodnim i zdravim ivotom. Pogoto vu dobro djeluje malo soljena, takozvana re formirana hrana, i mali hidroterapijski za hvati. Ako bolesnik predosjeti da e nastu piti napad - to se esto dogaa - treba pri paziti da se ne ozlijedi. Poloimo ga na me kanu podlogu i otkopamo sve to bi ga moglo stiskati. Da ne bi ugrizao jezik, stavi mo mu izmeu zuba omotan komad drva ili umotanu drku lice. Uvijek se treba obra titi lijeniku. Tei oblici bolesti lijee se u klinikama i bolnicama. Meutim, ni tada ne smijemo za boraviti: to bolesnik zdravije ivi, to e se bolje oporaviti. O pojedinim rjeenjima tre ba se dogovoriti s lijenikom Horeja Bolest horeja (chorea minor i chorea major) prepoznaje se po nehotinim miinim trza jima pri emu pojedine skupine miia, ili ekstremiteti, ine nejednakomjerne ali krat ke pokrete zbog kojih se ovjek zanosi. Po remeen je govor i bolesnik ne moe jesti normalno. Bolest esto prati neprestano kreveljenje. Djeja horeja (chorea minor) napada naj ee djevojice. Obolijeva odreeni dio mozga (modanog debla). Lijenik po pravilu propisuje izolaciju i lijekove za smirenje. Kneipp je preporuivao

ranu na koi, prijeu u krv gdje se namnoe i izluuju otrove koji vrlo snano djeluju na ivce. Inkubacija od 5 do 15 tjedana. Tok bolesti: Cesto poinje nekarakteristino, pogotovu ako je bolesnik dobio premalo tetanusovog antitoksina ozlijeeno mjesto u poetku boli i svrbi, a kasnije gr napada susjedne miie. ei znaci bolesti su: gr eljusnih miia, ukoenost vrata, tekoe pri gutanju. Kasnije jaki grevi zahvaaju mi ie eljusd, miie lica i zatiljka, trbune i le ne miie. I najmanp podraaji mogu izazvati jake, bolne i stalne greve koji mogu zahva titi glasnice i miie organa za gibanje. Bolesnik je cijelo vrijeme budan i priseban. Ako se bolest ne lijei, ili se prekasno po ne lijeiti, smrtnost u svim dobnim uzra stima je velika. Spreavanje tetanusa Pasivno se spre ava cijepljenjem tetanusovim serumom, a nakon toga aktivnom imunizacijom zatit nim cijepljenjem. Prema potrebi e lijenik dodati i lijekove koji smanjuju i otklanjaju greve. Suica hrptene modine (tabes dorsalis) Ova bolest se javlja kao kasna posljedica si filisa (tvrdog ankira), za koju je karakteri stino oteenje hrptene modine. Tok bolesti: Poremeen je osjeaj za dubi nu, oslabljena je i neprecizna kontrola mii a i ekstremiteta, pogotovu u tami, nekoor dinirani hod (ataksija), poremeaji u osjetu i neosjetljivost na bolove iako se uvijek nano vo pojavljuju otri bolovi kao ubodi noem u predjelu miia nogu. Bolest prate

Nezarazne bolesti sredinjega ivanog sistema

K a p (apoplexia) Kap ili modana kaplja posljedica je krvare nja u mozgu uslijed pucanja neke modane arterije. Za laika je to gotovo ista slika bo lesti kao kad se zaepi koja modana ila (embolija) i uzrokuje omekavanje modane supstancije. Teina klinikog oblika ovisi o stupnju oteenja i o tome koji je dio mozga zahva en. Moe biti u pitanju samo poremeena

420

Organske bolesti sredinjega ivanog sistema vlakna za prijenos podraaja. Jaina bola se mijenja od vrlo slabog do nepodnosivog. Najee su ove neuralgije: Neuralgija trigeminusa (neuralgija trogranog ivca). Bolovi na licu u trogranom ivcu vrlo su jaki. Cesto bolest treba lijeiti lijekovima pa i operacijom (ganglij se uniti strujom ili ubrizgavanjem alkohola, a moe se i prerezati ivac). Neuralgija meurebranih ivaca obino se ne pojavljuje s nesnosnim bolovima kao neuralgija trigeminusa. Zatiljna neuralgija (okcipitalna neuralgi ja) jest bolest za koju su karakteristini bo lovi koji se od vrata preko zatiljka ire na obje strane u predio tjemena i ponavljaju se. Neuralgija ishijadinog ivca poznatija je pod nazivom ishijas. To je oboljenje nervusa ischiadicusa i javlja se najee u sred njim godinama. Uzroci ishijasa: prehlade, a pogotovu sje denje na hladnom; promjene u slabinskom dijelu kraljenice i zglobu kuka, arita u zubnim korijenima, krajnici, sinusi, trovanja (alkohol, nikotin, olovo, iva), eerna bo lest, pomanjkanje vitamina, oboljenje pro state ili unutranjih enskih spolnih organa, pritisak tumora i drugo. Tok bolesti. Napadi su iznenadni, pone kad se osjeaju bolovi u kriima koji se prenose na stranju stranu bedara i listove te zrae u stopala. Bolan je svaki pomak noge, pa najee bolesnik ne moe ni ho dati ni stajati. Lijeenje ishijasa Bolesnik treba mirovati u postelji, a na kr sni predio i stranjicu stavljamo mu vreicu s trinama od sijena (dvaput dnevno), dobre su kupelji za stopala s porastom temperatu re vode ili polukupelji s porastom tempera ture vode, jedna i druga s trinama od sijena ili uljem od borovica; hidroterapijske zahva te zavravamo povojem za znojenje, brzim vruim polijevanjem leda ili izmjeninim brzim polijevanjem bedara; preporuujemo i klistiranje stolisnikom i kamilicom, aj za ienje ili Glauberovu sol te vone sokove. Ako je potrebno treba posegnuti za odgo-

Upala vie ivaca varajuim lijekovima, a dobre su i injekcije Impletola. Lijeenje neuralgija Ne smije se ograniiti samo na lijekove za ublaavanje bolova, iako su i oni potrebni. Vanije je ukloniti uzroke - koliko se to moe - i istodobno pomagati odgovaraju im prirodnim lijeenjem.

upravo jednostavne i lagane hidroterapijske zahvate kvaenja, male povoje, djelo mine kupelji s ljekovitim biljem koje uvijek treba prilagoditi bolesnikovim snagama i nje govim reakcijskim sposobnostima Jasno je da treba u prvom redu voditi prirodan ivot Horeja odraslih (chorea major) nasljedna je bolest, po pravilu napreduje polako i moe uzrokovati poremeaj inteligencije pa i slaboumnost. Uz lijeenje lijekovima moe mnogo pomoi i prirodno lijeenje. Multipla skleroza (sclerosis m u l t i p l e x ) Multipla skleroza je vrlo esta organska bo lest ivaca. Za nju su karakteristina u moz gu i hrptenoj modini arita od ukruene ivane i modane supstancije. Pretpostavlja se da je uzrokuje virusna infekcija. Tok bo lesti se mijenja, ovisno o tome gdje je arite i kakva su otvrdnua. Tipini znaci, mada se ne moraju uvijek pojaviti, jesu: poremeaji vida zbog upalnih promjena vidnog ivca ili poremeaji u djelovanju onih ivaca, pore meen govor (skandirajui), poremeen je osjet, pojavljuju se lake oduzetosti udova (poremeen hod), ponekad moe biti u parezi i debelo crijevo kao i mokrani mjehur. Ali mogu nastati i psihiki poremeaji. Li jenik vie puta utvrdi razne neadekvatne reflekse. Ako se bolest pravodobno utvrdi, moe mo povoljno utjecati na nju, iako se uvijek nanovo javlja u naletima, vrlo rijetko jedna komjerno napreduje. Nema posebnog lijee nja za ovu bolest. Vrlo je sporno i postie li se dugotrajniji uspjeh preparatima nadbu brenih lijezda, lijekovima koji ire ile, vi taminom Bi 2 ili dijetom koju je razvio dr
med. Evers.

421 kamilice, a vrlo dobro djeluju i vrui oblozi nakon kojih slijedi hladan postupak s vo dom.

Upala vie ivaca

Upala vie ivaca ili polineuritis napada, kako ve samo ime kazuje, vei broj motor nih i osjetnih ivaca. Djelomino je rije o upalnim, a djelomino o degenerativnim procesima koji teku prilino simetrino. Bolest obino poinje s poremeajima u osjetu ili bolovima, zatim se pojavljuje mi ina slabost pa i oduzetost obiju nogu ili ruku. Bolest je uglavnom lakeg oblika sve dok ne obuhvati i modane ivce. Uzroci Cesto nisu poznati, a mnogo puta bolest uzrokuju prehlade, npr. ako pokisnemo, zarazne bolesti, bolesti metabolizma (na primjer eerna bolest), bolesti izazvane pomanjkanjem vitamina, trovanja alkoho lom i slino. Lijeenje Najprije uklonimo uzroke, ako je mogue, a zatim lijeimo na isti nain kao i neuralgije.

Oduzetost ivca lica

ivac lica (nervus facialis) preteno je mo torni ivac koji oivava miie povezane s mimikom, vakanjem i govorom. Kad nastane oduzetost ivca lica, miii oduzete strane ne mogu vie vriti svoju funkciju. Objese se kutovi usana, bolesnik ne moe sklopiti vjee, naborati elo ili nakubiti usne. Cijelo lice je asimetrino, koso. Oduzetost ivca lica moe biti posljedica prehlade, upala ili reumatizma. Lijeenje se provodi na slian nain kao i lijeenje drugih neuralgija, a uz to preporuujemo i parne kupelji za lice s uljem od smreke ili

Na ovu neizljeivu Ixalest moemo po voljno djelovati razumnim nainom ivota i hranom u kojoj je mnogo svjeih namirnica, te malim kurama lijeenja vodom.

Neuralgija
Neuralgija ili bolna osjetljivost ivca esto je povezana s upalom ivca (neuritis). Neuritis se moe pojaviti samo na ivcima koji imaju

Mongolizam

Psihike ili duevne bolesti

Izrazom psihike bolesti oznaujemo poremeaje u ovjekovoj linosti (u doivljavanju ili po naanju) kojima se bavi psihijatrija (grki; psih = dua, psiha; iatreia = lijeenje; doslovno pre vedeno znai da je psihijatrija duevna medicina, lijeenje psihe). Psihijatrija je dakle ona grana medicine koja se bavi lijeenjem ovjekove linosti. To je znanost o poremeajima psihike aktivnosti, o bolesnom, takozvanom unutarnjem ovjekovu ivotu, odnosno psihi. Pod izrazom psihike ili duevne bolesti elimo obuhvatiti sve one nezdrave pojave koje zadiru u ovjekov psihiki ivot, a manje one koje su vezane samo s njegovim fizikim ivotom. Ponekad se te duevne bolesti mogu dobro razlikovati od ivano-psihikih poremeaja, ali izmeu te dvije skupine bolesti nalazi se zgusnuti niz prijelaza od poremeaja koji jo nisu duevne bolesti do izrazitih duevnih bolesti. Zbog toga nije uvi jek lako utvrditi je li netko duevno bolestan ili nije, a to ni u kom sluaju nije stvar laika. Na osnovi jednokratnog neobinog psihikog ponaanja ne moemo zakljuiti da je ovjek duevno bolestan. Ako nekoga obmanjuju osjetila ili njegovi postupci nemaju smisla, ne mo emo tvrditi da se radi o duevnoj bolesti, ali i obratno - prividno normalno ponaanje ne znai da je u pitanju psihiki zdrav ovjek. Za neke duevne bolesti je karakteristino da ih bolesnik uope nije svjestan. Takav du evni bolesnik sam sebe smatra normalnim, a sve oko sebe poremeenim; naprotiv, ivano-duevni bolesnik se neprestano boji duevne bolesti i uvjeren je da su svi oko njega zdravi i normalni. Psihike bolesti izazivaju vrlo razliiti uzroci, koji esto nisu uope poznati. Vrlo znaaj nim uzrokom smatra se poremeeno djelovanje, odnosno oboljelost mozga. Cesto ne znamo gdje je sjedite poremeaja niti kakve vrste su poremeaji. Meu glavne uzroke psihikih bo lesti, odnosno bolesti mozga, moemo ubrojiti o v e naslijeena ili u majinu tijelu steena o teenja ploda, na primjer uroeni sifilis, oteenja zametka alkoholom i drugim, oteenja koja nastaju u toku poroaja, ogranien razvoj mozga. Uz nabrojana naslijeena ili u majinu tijelu steena oteenja vane su i bolesti koje se prebole u ranom djetinjstvu (na primjer upala mozga), poremeeno djelovanje lijezda, bolesti ila (u kasnijim godinama esto ovapnjenje ila), trovanja, zarazne bolesti i jo mnogo toga. 1. 2. 3. 4. 5.

423

Glavni oblici duevne bolesti su; Slaboumnost s raznim podoblicima Shizofrenija (rascjep linosti) Manijako-depresivno ludilo Psihopatija Psihoza izazvana trovanjem dinama bolesnika se obino moe priuiti za neki vrlo jednostavan obrt. Posebni oblik slaboumnosti je Kretenizam (cretinismus) Kretenizam je oblik slaboumnosti koji na staje ako je uroeno smanjeno djelovanje titnjae ili ako ona uope ne djeluje. To to liko utjee na cjelokupni razvoj da se kod djeteta javlja slaboumnost i razni oblici tje lesne nakaznosti. Poznati su razliiti oblici kretenizma. U predjelima Alpa (Odenwald, Schwarzwald) poznat je endemini kreteni zam. Sporadini kretenizam je naslijeen ili dijete oboli u najranijem djetinjstvu, vrlo je rijedak a moe se pojaviti svugdje. Sporadi ni kretenizam moe biti i vrlo teki oblik kretenizma, za koji je karakteristina lije nost, dobroudnost i sklonost k prijatelj skom ponaanju. Povezan je s fizikom nakaznou: patuljast rast, iroka glava s vrlo razmaknutim oima, udubljen nosni korijen, podbulo lice, raupana kosa, bikovski vrat, sputen trbuh, apaste ake, koa zemljane boje koja kasnije postane naborana i suha, guavost uslijed degenerirane titnjae. Bo lesnik je spolno zaostao ili nerazvijen a glas mu je hrapav. Cesto se pojavljuju i drugi ob lici nakaznosti. Bolest se razvije ako titnjaa propadne ili zakrlja u razvoju u majinu tijelu ili u ra nom djetinjstvu. Lijeenje Bolesniku se mora dodavati pripravak od titnjae koji dobro djeluje na neke fizike nedostatke, ali ne moe ukloniti slaboum nost. Mongolizam ( m o n g o l i s m u s ) Mongolizam ili mongoloidni idiotizam je takoer oblik slaboumnosti. Za tu bolest su

Slaboumnost (oligophrenia) Slaboumnost je veinom iako ne uvijek uroena. Fizike i psihike sposobnosti slaboumnog djeteta su vrlo smanjene. Takva djeca kasnije i prohodaju i progovore nego njihovi zdravi vrnjaci. U koli ne uspijevaju zavriti ni prvi razred i vrlo ih je teko od gajati. Ili su flegmatino tupi i lijeni ili ne mirni i nesabrani te gotovo bez ikakvih ini cijativa i sklonosti. Ne mogu dosljedno i sreeno razmiljati, kritino ocjenjivati niti povezivati predodbe i pojmove. esto su manje promijenjeni volja, htijenje i druge duevne sposobnosti. Ima i slaboumne djece koja su istovremeno vrlo siromanih uv stava, bezvoljna i razdraljiva. Ponekad slaboumnost prate i fiziki ne dostaci; krljavost cijeloga tijela, nepravilna lubanja, rascijepljeno nepce, razjapljena usta, razrokost, mucanje i drugo. Tei oblici slaboumnosti, uglavnom steeni, najee su posljedica oboljenja mozga. Tada govorimo o tuposti, debilnosti i demenciji. U posljed njem sluaju je bolesnik jo sposoban neto nauiti. Tei oblik slaboumnosti je imbecil nost, kad su vrlo male mogunosti da bo lesnik neto naui. Najtei sluaj slaboum nosti je idiotizam. Idioti se ne mogu ni od gajati ni uiti. Uzroci slaboumnosti mogu biti; nasljed nost, oteenja mozga u majinu tijelu ili/i u ranom djetinjstvu steena oteenja, zaraz ne bolesti i drugo. Lijeenje Ne zna se za medicinsko lijeenje u pravom smislu rijei. I za ovu bolest je najvanije zbrinjavanje. Dakako, opim prirodnim na inom ivljenja pokuavamo izravnati i po praviti koliko se moe. Veinom dolazi u obzir samo pomona, posebna kola, ako o njoj uope moemo govoriti. U kasnijim go

Naelno o lijeenju
Ako poznajemo uzroke bolesti, ponekad ih moemo ukloniti lijekovima ili operacijom. Pri tome treba napomenuti da esto teki duevni potresi izazivaju duevne poremeaje, koje isto tako moemo psihoterapijom ublaiti ili ukloniti. Kod nekih razvijenih, speci finih duevnih bolesti jo i danas najvie pomau odgovarajua njega i dobro zbrinja vanje. To je moralna dunost svake porodice, drave i socijalne ustanove. Nikad ne bismo smjeli zaboraviti da je duevno oboljeli ovjek bolesnik. Je li potrebno lijeenje u medi cinskoj ustanovi, za svaki pojedini sluaj utvruje lijenik. Meutim, lijeenje po pravilu dolazi u obzir ako je bolesnik opasan za okolinu ili je previe optereuje. Ne smijemo zaboraviti, kao to smo ve naglasili, da je duevno oboljeli ovjek bolesnik koji oprav dano oekuje nau pomo. Duevni poremeaji, poznati pod nazivom duevne bolesti, mogu biti oboljenja koja se u ivotu pojave, traju krae ili dulje vrijeme a zatim prou, ili mogu biti trajna, progresivna. U veini sluajeva je rije o uroenim trajnim bolesnim stanjima.

424 karakteristini vanjski tjelesni znaci inae svojstveni samo mongoloidnoj rasi. Uglav nom je rije o srednje tekom obliku uroe ne slaboumnosti za koju je karakteristino ivahno, povjerljivo i veselo ponaanje. Bo lest se po pravilu prepozna odmah nakon roenja. Mongoloidno novoroene je ma njeg tijela, glava mu je kratka, otvori oiju uski i kosi, to ostavlja dojam kosih oiju. Razvijen je i karakteristini mongoloidni nabor, a to je onaj koni nabor u obliku srpa koji pokriva oni kut. Ako tome dodamo mali, uvrnuti nos, ureze na jeziku, koji je po vean, te jo neke druge nakaznosti dali smo prilino potpunu vanjsku sliku te bolesti Vjerojatno uzroke mongolizma treba tra iti ve u majinu tijelu, pri emu mislimo na bolesti jajnika ili sluznice maternice. Mongoloidnu djecu veinom raaju majke natprosjenih godina i majke ispod prosjenih godina ivota kod kojih je mjeseno pranje poelo kasno ili protjee s poremeajima. I ovu bolest lijeimo na isti nain kao slaboumnost, to znai da bolesnika treba zbrinuti i ako je potrebno smjestiti ga u od govarajuu ustanovu. S h i z o f r e n i j a (schizophrenia; dementia praecox) Shizofrenija ili rascjep linosti (gr. schizein = rascijepiti, phren = duh) prema KJoosu obuhvaa skupinu nasljednih psihikih bo lesti koje se veinom ispolje u mladosti, i za koje je karakteristino gubljenje pamenja i zdravog rasuivanja (sumanute ideje), te privienja opaaja (halucinacije, naroito slune), afektivna tupost, neadekvatne dje latnosti (pomama, poremeaj nagona), kao i neobino i upadljivo udno ponaanje, a sve skupa kronino, polako ili u naletima, mijenja linost. Shizofrenija je dakle zbirno ime za razne bolesti kojima su jo slabo istraeni bit i uz roci. Nabrojeni znaci se ne pojavljuju u svim sluajevima shizofrenije, a pojedine susree mo i kod drugih duevnih poremeaja. Meu nabrojenima ima i nekoliko za shizo freniju tipinih znakova. To su: gubljenje

Psihike ili duevne bolesti pamenja i miljenja, sumanute ideje i pre dodbe (misli da ga prate i promatraju) i teki poremeaji linosti. Bolesnik doivlja va vlastita duevna dogaanja kao tuda. Uv jeren je da je njegove misli netko drugi iz mislio ili da mu ih je netko oduzeo, da dru gi na njega utjeu, da ga tjeraju na ovo ili ono pa i hipnotiziraju (usiljene ili oduze te misli i poticaji, osjeaj utjecanja izvana i hipnotiziranje). Pri tome njegova svijest i ra suivanje mogu biti neporemeeni. Pone kad se i u shizofreniji pojavljuju halucinacije, pogotovu obmana sluha (uje nepostojee glasove), spolni nemir i drugo. Bolesnik se esto ponaa neprirodno, neobino, udno. Shizofrenija je najea i zbog toga najtea duevna bolest. Obino poinje u godinama nakon puberteta, a rjee u zreloj dobi. Naj ea je izmeu 15. i 35. godine ivota, a kod ena u menopauzi. Shizofreniju prati cijeli niz fizikih i psi hikih promjena, koje ovdje ne moemo po tanko obraditi. Isto je tako poznat i niz po sebnih oblika shizofrenije o kojima ovdje moemo rei samo nekoliko rijei. Meu njih spadaju: H e b e f r e n i j a (hebephrenia) Hebefrenija (gr. hebe = mladost, gr. phren = duh) ili mladenaka slaboumnost poinje ve u ranim godinama i veinom se stanje pogorava. Za nju je karakteristina nesreenost miljenja, osiromaenje uvstava, pomanjkanje inicijativa i budalasto raspo loenje. Katatonija Rije je grkog porijekla (gr. kateino = napinjem). Bolest protjee u naletima, a karakte riziraju je uzbuenost ili uzdranost i pore meaji gibanja. Poznata su razdoblja kad na bolesnicima ne primjeujemo nikakve zna kove bolesti, a krajnja posljedica esto mogu biti neka trajna oteenja. Paranoja Paranoja je takoer rije grkog porijekla (gr. para = pokraj, gr. neo = misliti). Isto zna-

Melankolija enje ima i paranoidna shizofrenija koja obi no poinje tek oko trideset pete godine. Za bolest su karakteristine najrazliitije haluci nacije. Raspad linosti je neznatan. Usprkos tome, u mnogim sluajevima ne moe se iz bjei lijeenje u odgovarajuoj ustanovi, jer sa svojim halucinantnim idejama bolesnik moe predstavljati odreenu opasnost za okolinu u kojoj ivi. Pretpostavlja se da su uzroci paranoje preteno naslijeene sklonosti. Jo nije po znato zato se pod utjecajem te nasljedne optereenosti razvija paranoja. Isto tako se pouzdano ne zna djeluju li moda naslije ene osobine neposredno u razvoju boles ti; takav sluaj bi mogao biti ako oboli mozak. Vrlo rijetko se moe pouzdano ut vrditi gdje jc u pojedinim sluajevima sre dite te bolesti. L i j e e n j e spada u nadlenost psihijatrijske klinike ili odgovarajuih ustanova, gdje se paranoja uglavnom lijei okovima. U obzir dolaze elektrini i medikamentozni okovi (kardijazolski i inzulinski). Cesto se uspjesi postiu i radnom terapijom koja odgovara lx)lesniku. U svakom sluaju lijenik odre uje je li potrebno trajno lijeenje lijekovima ili dugotrajnije lijeenje spavanjem. M a n i n o - d e p r e s i v n a bolest Manino-depresivna bolest je nasljedno uv jetovana (endogena) bolest, za koju je karak teristina neobjanjiva sjeta. Moe biti pro lazna i moe se lijeiti. Uglavnom se vraa. Smjenjuju se ili mijeaju tuga i psihika prikoenost (melankolija, depresija) ili veselost, vedrina i uzbuenost (manija). Za ovu bolest je najkarakteristinije manino stanje kad veselost i vedrina dosegnu stupanj uzbuenosti, te razdoblja melankoli je kad prevladava tuga i razni oblici psihi kih zapreka. Mnoge bolesnike zahvati samo jedan stupanj, preteno melankolija. Manija Manija je rije grkog porijekla (gr. mania = bijes). Za manina razdoblja manino-depresivne bolesti karakteristino je vedro

425 raspoloenje, kad su svi ivotni osjeti na vrhuncu. Razvija se objesno i lepravo ras poloenje, koje esto uope nije nezdravo, iako nema pravih motiva za nj. Povezano je s poveanim stupnjem suprotnih raspoloe nja: ganuem, gnjevom, mahnitanjem. Za maniju moe biti karakteristina i uzbue nost, koja je kombinacija preobilja nagona i oputanja. Takvi su bolesnici vrlo poduzet ni, marljivi i priljeni, na sve strane zaposle ni, smatraju da moraju mnogo govoriti, pi sati, kretati se. Lako se odluuju za bilo koju stvar. Vrlo je izraeno nagonsko ponaanje i skretanje na stranputicu; takvi bolesnici brzo mijenjaju ciljeve koje su sami sebi po stavili i nikad ne zavre ono to su zapoeli. U stanju potpune oputenosti esto rasipaju novac, skloni su sumnjivim pekulacijama, zaduuju se a da ne mogu vratiti i slino. Manijaci se osjeaju fiziki jaki i zdravi. Ve inom nisu uope svjesni svoje bolesti, go tovo su neumorni, dovoljno im je vrlo malo spavanja, doimaju se fiziki zdravima, a gi baju se ustro i spretno. M e l a n k o l i j a (melancholia) Melankolija ili mrano raspoloenje je druga strana manino-depresivne bolesti. I melan kolija je rije grkog porijekla (gr. melaina chole = crna u). Za nju je posebno karak teristino alosno osnovno raspoloenje, utuenost, beznadnost, oajanje, oboljelost svih osjeaja koji ine ivot, a ne moe se utvrditi ni jedan opravdani vanjski uzrok ili povod, odnosno ovjek nije doivio nita to bi ga oborilo na zemlju. To alosno raspoloenje ne moe se otkriti ni po izra zu lica. Posebna karakteristika melankolije je zbrkano razmiljanje. Bolesniku nita vie ne pada na pamet, govori jednoslono, ne moe pratiti misli niti ih ralanjivati. Zatim se pojavljuju sumanute depresivne ideje kao to su osjeaj manje vrijednosti, krivice, osiromaenja, oboljenja i drugo. S njima su povezana predbacivanja, bolesnik se grize zbog prolih ili sadanjih i najneznatnijih

426 greaka koje napuhava i pridaje im pretjera no znaenje. Uz takva raspoloenja karakteristina za melankoliju mogu se pojaviti i Mjeovita raspoloenja Za mjeovita raspoloenja je karakteristino da se znaci manije povezuju s pojedinim znacima melankolije pa se istodobno pojav ljuju uzbudenost i alost; to je posebno ka rakteristino za poznije godine kad ovjek involuira. alosno raspoloenje se esto mi jea s razuzdanom manijom. Za uzbuenje kao osnovno raspoloenje moe biti karak teristina srdba; takav bolesnik neprestano prigovara i ljuti se, negoduje, ali se i svaa i za svoju okolinu je trajno nesposoban. Za tim se vedro raspoloenje manijaka moe mijeati s prikoenom voljom i miljenjem depresivnog ovjeka, tako da su za bolesni ka karakteristini zadovoljan izraz lica i osi romaenje misli i razmiljanja bez ikakvih pobuda. Takva manino-depresivna bolest moe tei vrlo razliito. Depresivni stupnji obino traju pola godine, a manini obino neto krae. Sto je stariji bolesnik to dulje traje svaki pojedini stupanj. Staraka depre sija se, na primjer, moe povlaiti po vie godina. Svaki novi stupanj pogora cjelo kupno stanje. Sve su kraa meurazdoblja od jednoga do drugog stupnja. Jasno nam je da depresija prolazi kad ponu prijatni sno vi i kad se povea tjelesna teina. Lijeenje Kad naie depresivni stupanj, bolesnika tre ba to je mogue prije uputiti u odgovara juu kliniku ili ustanovu, jer je neprestano ugroen od samoga sebe, naime, moe poi niti samoubojstvo. U maninom razdoblju prijeti opasnost da bolesnik svojom karakte ristinom rasipnou materijalno uniti poro dicu, a moe uzrokovati i razliite neprijatno sti i doi u sukob sa zakonom zbog krae. Lijenik e odluiti je li potrebno lijee nje lijekovima i okovima. U svakom sluaju prirodan ivot i prirodna prehrana, pogoto vu izmeu pojedinih stupnjeva, spreavaju ponovni nastup bolesti.

P s i h i k e i h d u e v n e bolesti P s i h o p a t i j a (psychopathia) Izrazom psihopatija nazivamo uroene ne normalnosti ovjekova ponaanja (nesreenost karaktera ukljuujui temperament, is todobno se pojavljuju neobinosti u milje nju, nagonima i osjetima). Sama rije potjee od grkog (psyche = dua, pathos = bolest, tegoba). Prema tome, psihopatija nije nikakav proces obolijevanja, nego samo stanje koje odstupa od uobiajenih mjerila. ovjeka s takvim nenormalnostima nazivamo psiho patom ili psihopatskom linou. Psihopat je ovjek po karakteru abnonnalno talenti ran ili nenormalno optereen. Tom dijagno zom ne kazujemo nita o njegovoj inteligen ciji; moe biti vrlo inteligentan, prosjean ili neinteligentan. Psihopati dakle nisu duevno bolesni lju di, jer kod njih ne postoji nikakav nezdravi duevni proces, ali nisu ni duevno potpu no zdravi, jer su im karakter i ponaanje ne normalni. Ali nije mogue tono odrediti granice izmeu normalnog i nenormalnog ponaanja, jer je jedno i drugo povezano s nizom prijelaznih meuoblika; izmeu se be se razlikuju samo po stupnju (kvantiteti). S obzirom na to, nenormalnost prepozna jemo po kvantitativnim mjerilima i kaemo da su ponaanje, osjeti i volja nenormalni ako nisu drutveno poeljni, jer uzrokuju unutarnje duevne tegobe ili tegobe u me uljudskim odnosima ili jedno i drugo isto dobno. U svim je sluajevima dakle rije o drugaijem ponaanju koje smanjuje mogu nost da se ovjek prilagodi i bude koristan, a istodobno oteava mu da se osobno ili so cijalno afirmira u borbi za opstanak. Psiho pati su dakle ljudi koji zataje (trpe) ili reme te (optereuju drutvo) ili jedno i drugo; to se spozna uvijek i svugdje gdje takvi ljudi trebaju obaviti neke posebne zadae i udo voljiti takvim zahtjevima: u radu na rad nom mjestu ili profesiji, u braku, u zajed nitvu s drugima, kao vojni obveznici, i u svim moguim tekoama ili nesreama
(K/oos).

aj Posljedice psihopatskog optereenja osje aju psihopat i njegova socijalna okolina, zbog ega psihopata moemo oznaiti kao nenormalnu linost, jer zbog svoje nenor malnosti trpi on sam ili zbog njegove ne normalnosti trpi drutvo (K Schneider). Prema tome smijemo rei da su psihopati nenormalne linosti koje nisu zadovoljne ni same sobom ni okolinom. esto meu psi hopatima naemo vrlo talentirane ljude, ge nijalne umjetnike i istraivae. Zbog toga ri jeju psihopat ne vrednujemo ovjekove sposobnosti. Ali u ovoj knjizi se neemo uputati u pojedine oblike psihopatije.

427 Uzroci psihopatije su uroeni. Ne znamo mnogo o tome kako protjee nasljeivanje. Uroene osobine mogu esto aktivirati i drugi inioci. Oni esto lee u nenormalnoj optereenosti pojedinca koju mu namee njegova okolina. Lijeenje Psihopatiju lijeimo psihoterapijom; to znai da je lijeimo metodama duevnog lijeenja i sveopim prirodnim nainom ivljenja koji je sastavni dio knajpovske kure. Potankosti odreuje lijenik.

Duevne promjene zbog upotrebe sredstava za uivanje i trovanja njima

Sve je otrov, ovisi samo o koliini {Paracelzus). Ta misao gotovo neogranieno vrijedi za obina sredstva za uivanje koja utjeu na ponaanje. Pravilna doza ovisi o kemijskim svoj stvima onih tvari koje same djeluju (supstancije) ili prate to djelovanje, te o tome koliko po jedinac moe podnijeti odreene supstancije. Govorimo o sljedeim sredstvima za uivanje: kavi, aju, kakau, nikotinu i alkoholu. Kava Djelotvorna tvar u kavi je kofein, koji u sre dinjem ivanom sistemu podrauje prije svega ona sredita koja ureuju disanje i kr vni optok. Uklanja zamor i poveava spo sobnost shvaanja. Kofein potie djelovanje srca i cijelog optoka krvi, pospjeuje izlui vanje mokrae, a ponekad djeluje i kao sred stvo za ienje. Sredinji psihiki podraaj ne traje dugo. To treba da zapamte vozai koji piju kavu da bi ostali budni. Djelovanje dviju alica jake kave prestaje nakon otprilike dva do tri sata; zatim se obino pojavi umor. Naprotiv, ovjek koji loe spava ne podnosi kavu ve od poslije podne nadalje. Samo ljudi s nis kim krvnim tlakom mogu esto dobro spa vati ako i uveer piju kavu. Previe kave e previe pobuditi srce i krvni optok. Ljudi sa sranim neurozama i poremeajima u opto ku krvi ne bi smjeli zato piti pravu kavu. U kofeinu ima i tvari koje pospjeuju pranje nje eluca. alica kave nakon obilatog ruka ispraznit e eludac prije nego to se sva hrana u elucu preradi. Neke tvari koje su ostaci kave mogu uz rokovati tekoe bolesnicima s oboljelom jetrom i ui. Posebne vrste kave su bez tih ostataka i stoga su primjerenije za njih. Kava bez kofeina gubi mnogo od svog dje lovanja, a usprkos tome moe biti prijatno aromatina. aj Ruski aj se pravi od listova ajevca. Ta kozvani crni ruski aj je od fermentiranih listova ajevca, a zeleni aj od nefermentiranih. Osim kofeina u aju ima teina, teofilina i drugih tvari koje potiu djelovanje sredi njega ivanog sistema i izluivanje mokra e. Meutim, aj djeluje slabije nego kava. Ali prekomjerno uivanje ima jednake po sljedice kao i prekomjerno uivanje kave.

428 Kakao Kakao se dobiva od plodova kakaovca. U njemu ima teobromina i manjih koliina ko feina. Budui da u kakau ima i bjelanevina i masti, on je ujedno i sredstvo za okrepu i hrana. Zbog podraujueg djelovanja na sre dinji ivani sistem djeci moemo davati samo malo kakaa. Nikotin Ovaj alkaloid dobivamo od biljke duhana. Male koliine nikotina potiu djelovanje ve getativnoga ivanog sistema, a vee ga koe. Cisti nikotin je ve u dozi od 50 mg smrtonosan. Kad govorimo o puenju, onda time ne mislimo samo na djelovanje nikoti na. U duhanskom dimu ima i drugih otrov nih tvari: piridinske baze, amonijaka i dru gog. Dok polagano i umjereno puenje s jed ne strane smiruje, s druge potie djelovanje sredinjega ivanog sistema. Dim i miris du hanskog dima stvaraju dobro raspoloenje. Gladnom ovjeku nikotin daje osjeaj sitosti. Razliiti duhanski proizvodi imaju razli ite koliine nikotina. Cigare i lule su manje tetne nego cigarete. Dim cigareta lake inhaliramo nego dim cigara ili dim iz lule. Zbog toga i tijelo resorbira vie nikotina iz cigaretnog dima. U opuku cigare i u cijevi lule zadri se vie nikotina nego u opuku cigarete. Cigareta se obino pui pohlepnije, a tetno djeluju i druge tvari u procesu sa gorijevanja; meu njima je i benzpiren za koji se vjeruje da doprinosi nastanku raka. Puenje, pogotovu inhaliranje, blago omam ljuje, a omamljenost podstie na sve vee zadovoljavanje. Granica izmeu nikotina kao sredstva za uivanje i nikotina kao otrova vrlo je uska. Stoga su trovanja esta. Za akutno trovanje nikotinom karakteristino je bljedilo, oamuenost, glavobolja, malaksalost, povraa nje, bolovi u trbuhu i proljev. Mogu se po javiti i grevi, a ako otkae srce nastupi smrt. Koti tekog akutnog trovanja nikoti nom uvijek treba hitno zatraiti lijeniku pomo. Prva pomo sastoji se od grijanja i tople kave.

Psihike ili duevne bolesti Kronino trovanje nikotinom pokae se prije svega na srcu i krvnim ilama. Ali pri puenju nije rijetko ni kataralno pod rai van je dinih putova nikotinom (puaki kaalj). Alkohol Alkohol je na granici izmeu sredstava za stimuliranje i opojne droge. Koliko god male koliine alkohola mogu prijatno po taknuti, toliko je i opasno da mu ovjek ro buje. To se pogotovu odnosi na estoka al koholna pia. Pojedina pia sadre otprilike ovoliko al kohola: pivo 2 do 6 2 vino 7 do 142 liker 16 do 232 rakija oko 40 do 502 rum oko 702 (kod nas 40 do 502) (prema Meinrichu) Djelovanje alkohola kao opojne droge uz rokuje akutno trovanje mozga, a ono ovisi o koliini alkohola, o vremenu koje protek ne od pijenja, o vrsti pia i tome koliko al kohola moe podnijeti onaj tko pije. Treba razlikovati obinu omamljenost od bolesne (patoloke). Patoloka omamljenost je pomraenost svijesti kod ljudi koji su po sebno osjetljivi na alkohol. Preosjetljivost na alkohol moe biti uroena ili steena s oz ljedama mozga, bolestima ila, zaraznim bo lestima i drugim. I povremene posebne pri like kao to su zamor, uzbuenje i drugo mogu biti uzrok bolesne omamljenosti. Od takvih omamljenosti treba jasno raz likovati kronini alkoholizam (pijanstvo ili ovisnost o alkoholu) koji nanosi tjelesnu i socijalnu tetu. S kroninim alkoholizmom su veinom povezane i najrazliitije fizike neprijatnosti i oboljenja eluani katar, krmeljave oi, proirenje vena, oteenja sra nog miia, oteenja jetre, upale ivaca, dr htanje ruku i razni drugi tjelesni poremeaji. Psihike sposobnosti su smanjene, sabra nost (koncentracija) je oslabljena, pamenje poputa, zaglupljavanje ovjeka sve vie na preduje. To ne mogu nimalo promijeniti ni povremena dobra raspoloenja (euforija) ni

Alkohol humor pijanca, ganue i omamljenost osjeta. Alkoholiari su po karakteru slabii, a na radnom mjestu nepouzdani. Izbjegavaju rad, esto zanemaruju porodicu koja zbog toga dolazi u teku situaciju. Moralno propadanje je ponekad tako iz raeno da je alkoholiar neprestano u suko bu sa zakonom. U tekim sluajevima alko holiara moe iznenada spopasti smetenost. Svijest mu se zamrai, gubi orijentaciju u prostoru i vremenu, a esto nije svjestan ni sam sebe.

429 Lijeenje Lijeenje je najuspjenije ako alkoholiar bo ravi u odgovarajuoj ustanovi zatvorenog tipa gdje nema dostupa do alkohola. Kad iz lijeeni alkoholiar izie iz ustanove, mora se ukljuiti u drutvo antialkoholiara ili li jeenih alkoholiara. Neodgovorno je izru givati se antialkoholiarskom pokretu. On je bez sumnje uinio ve mnogo dobroga. Oito je da je cjelokupni prirodni ivot, koji nauava Sebastian Kneipp, najvei protivnik alkoholizma.

Opojne droge i ovisnost o njima

Opojne droge imaju vrlo veliku ulogu u cijelomu civiliziranom svijetu. Trgovina drogom po meunarodnim ocjenama - ima godinji promet koji se izraava u milijardama u bilo kojoj valuti svijeta. Koje tlroge su najvanije? Prvo, nekoliko rijei o izrazu opojna droga. U ovoj knjizi smo ga upotrijebili da bi smo ga razlikovali od izraza droga iz poglavlja o ljekovitim biljkama. U vezi s biljkama smo ga upotrijebili da oznaimo samo osuene ivotinjske ili biljne tvari koje su sirovina za pripravljanje lijekova. Inae se izraz droga openito upotrebljava u smislu opojna droKad govorimo o opojnim drogama mislimo uglavnom na: opijum i njegove derivate (morfin i heroin), kokain, hai, marihuanu, LSD, meskalin, polamidin, dolantin, pervitin i druge. Ti i drugi pripravci djeluju na sredinji ivani sistem, izazivaju uzbuenja, dobro raspo loenje, nekritinost, varljive osjeaje i halucinantne predodbe. Gotovo sve droge uzrokuju omamljenost, naviku na droge i ovisnost. Prema mjerilima Meunarodne zdravstvene organizacije vrijedi: Ovisnost o drogama je tjelesno ili (i) duev no stanje koje se razvija iz meusobnog djelovanja odreene tvari i organizma i povezano je s tim da organizam mora tu tvar neprestano dobivati. Svaki ovjek koji uiva droge moe postati ovisnik; pogotovu brzo podlijeu nestabilni i depresivni ljudi. Ovisnost koja nema veze s posebnim drogama osjea se u obliku pore meenog raspoloenja i kad prestanemo uzimati neko sredstvo koje smo iz navike ili neega drugog uzimali dulje vrijeme (na primjer sredstva za spavanje, sredstva protiv bolova, sred stva za smirenje, nikotin, alkohol, sredstva koja poveavaju budnost i druga); te su pojave povezane s takozvanim uskraivanjem. Problemi ovisnosti o drogama (opojnim) toliko su raznoliki i teki da se ne mogu rijeiti obinim odgojnim metodama i uskraivanjem. Zbog toga treba u vezi sa svakom ovisnosti, pogotovu kod adolescenata, odmah pozvati u pomo odgovarajueg lijenika, psihologa ili savjetovalite.

430 M o r f i n i z a m (morphinismus) Morfij je sastojak opijuma koji se dobija iz posebne vrste maka nazvanog vrtni mak (Papaver somniferum). To je narkotian otrov koji nakon prolaznoga podraajnog djelovanja paralizira cijeli osjetni aparat. Dodue, smiruje bolove, ali je opasno uzi mati ga jer brzo vodi u naviku i ovisnost. Ovisnost o morfiju unitava tjelesno i du evno zdravlje. Koa postaje zemljanoblijeda, pojavljuju se eluani i crijevni pore meaji, snaga jako opada, smanjuju se fi zike i psihike sposobnosti, ovisnik je bezvoljan. Lijeenje morfinizma, odnosno morfinomanije, obuhvaa uskraivanje droge, a na kon toga slijedi sistematska aktivna briga o zdravlju. H e r o i n i z a m (heroinomanija) I leroinizam je ovisnost o heroinu koji se dobiva iz morfija. Mnogo je otrovniji od morfija i ujedno je najopasnija droga. Za nje ga je karakteristino izvanredno brzo i jako opojno djelovanje koje je povezano s opas nim uzbuenjima i halucinantnim predo dbama. Heroin se esto proizvodi u do maoj radinosti, a koliinu djelotvorne tvari gotovo nije mogue utvrditi. Prevelike koliine heroina paraliziraju dine organe i uzrokuju smrt. Kokainomanija Kokain se dobiva od svjeih listova koke, samonikle biljke u junoamerikim Andama, ali se i uzgaja. Kokain se upotrebljava za lokalno lijeenje vrata, nosa i oiju, a ako ga uzimamo ili umrkavamo, djeluje na sre dinji ivani sistem, pogotovu na mozak. Izaziva vedrinu, znatno smanjuje potrebu za snom i jelom te prividno poveava fizike i psihike kapacitete. Meutim, vee koli ine kokaina uzrokuju pospanost i umor; ukratko, unitavaju fiziko i psihiko zdravlje. Posljedice kokainomanije su: ne sanica, gubljenje pamenja, bezvoljnost i potpun raspad linosti. Lijeimo je kao i morfinomaniju.

Psihike ili duevne bolesti Hai i marihuana Hai i marihuana su opojne droge koje se dobivaju od posebne vrste konoplje zvane indijska konoplja (Cannabis indica). Raste na Orijentu. Hai je preana smola koja se izluuje na cvjetnim vrcima biljke kanabisa. A marihuana se dobiva od zdrobljenih lis tova i cvjetova. U haiu je oko pet puta vie supstancije nego u marihuani. Jedno i drugo se pui pomijeano s duhanom u ci garetama i lulama. Ima nekih razlika u djelovanju haia i marihuane. Obje droge djeluju na mozak, izazivaju prijatan osjeaj kao u snovima. Podiu raspoloenje, poveavaju drueljubivost, ali uzrokuju nemir i jaku erotsku fan taziju kad prestanu djelovati sve moralne konice. Vrijeme i prostor vie nemaju znaenja. Zloupotreba vodi - kao to vri jedi za sve opojne droge - u tjelesnu i psi hiku propast. Lijeenje je u biti jednako kao i kod dru gih opojnih droga. Halucinogeni Ve neko vrijeme meu potroae opojnih droga prodire droga poznata kao LSD. Ri je je o pripravku koji je u poetku prirei van od raene snijeti, a upotrebljavao se u psihijatriji. Meu ostalim je toliko opasan i zato to se relativno kako pravi umjetno u takozvanim laboratorijskim kuhinjama. LSD ima izvanredno opasne efekte. Mijenja opaaje i zavarava osjetila. Svijet privida moe izazvati potpuno oputanje i navesti na zloine. Meskalin Djeluje slino kao LSD. U poetku su ga dobivali od jedne vrste meksikog, odnosno junoamerikog kaktusa. Tvari za udisanje To su lako hlapljive tvari koje se u kemiji obino upotrebljavaju kao otapala. Tu spa daju: eter, aceton, benzin, ljepila i drugo. Udisanje njihovih para moe izazvati krat kotrajnu omamljenost, a ponovno udisanje

Razna sredstva za stimulaciju ponovnu omamljenost. Zahvaljujui omamljenosti poboljava se raspoloenje koje mo e izazvati potpuno oputanje ali i gubljenje svijesti. Ta vrsta omamljenosti slina je onoj koju izaziva alkohol. Obino za ovim drogama poseu psihiki labilni adolescenti; kasnije prelaze na jae droge i ubrzo postanu ovisni o njima. Uvijek je neophodno lijeenje. Razna sredstva za stimulaciju (stimulansi) ovjek moe postati ovisan i o raznim dru gim poticajnim sredstvima. To su sintetike tvari: amfetamini (benzedrin, pervitin i dru gi), preludini, efedrin i drugi. U tu skupinu spadaju i neka sredstva koja se upotrebljavaju za smanjenje teka i mravljenje. Sva ta sred stva potiu djelovanje sredinjega ivanog sistema, a uklanjaju prije svega osjeaj zamora i prikoenost te poveavaju sposobnost. Stoga su ih u ratu upotrebljavali letai i ratne jedi nice. Danas se veinom uzimaju pred ispite, za noni rad i prije posebnih napora. Zloupotreba moe poeti s prevelikim dozama ili ubrizgavanjem rastopljenih table

431 ta u vene, ime se postie stanje nalik na omamljenost. Posljedice su trovanja koja prepoznajemo po poremeajima osjeta, privienjima, iva nim poremeajima, samoubojstvima i dru gome. I neki lijekovi protiv bolova, poseb no iz grupe psihofarmaka, mogu uzrokovati ovisnost. Isto vrijedi i za zloupotrebu pra ko va za spavanje. U poetku ovjek uzima male doze tih sredstava, zatim sve vee, a kada dostigne gornju granicu, prelazi na druga sredstva s jaim djelovanjem. Cesto ljudi uzimaju vie razliitih droga da bi postigli stanje omam ljenosti. Sve te droge na kraju uzrokuju ras pad linosti i potkopavaju fiziko i psihiko zdravlje. Lijeenje Svaki oblik ovisnosti o drogama spada u li jenikovu domenu. U mnogim sluajevima uspjeh se postie samo kurom provedenom u klinikim uvje tima, gdje se ovisniku uskrate droge. Pone kad je dovoljno i ambulantno, pogotovu psihoterapijsko lijeenje, naravno, uz aktiv no njegovanje zdravlja.

Vegetativni ili autonomni ivani sistem

Iako modana kora ima vanu ulogu u ovjekovu svjesnu djelovanju, njezin utjecaj na dje lovanje unutarnjih organa je nevaan. Oni rade neometano ak i ako ovjek izgubi svijest koja je vezana uz modanu koru, na primjer u vrijeme spavanja ili pod narkozom. Svim za ivot vanim organima rukovodi vegetativni ivani sistem. Nazivamo ga i au tonomni ivani sistem (parasimpatiki i simpatiki), jer djeluje na unutarnje organe neovisno o ovjekovoj volji. Taj ivani sistem je najvia uprava naeg podsvjesnog djelovanja i regulira rad srca, krvni tlak i raspodjelu krvi, tjelesnu toplinu, djelovanje eluca i crijeva, djelovanje lijezda i svu drugu podsvjesnu aktivnost tijela i njegovih organa. To je upravljaki meha nizam za cijeli organizam i uvijek regulira djelovanje njegovih pojedinanih jedinica. Vege tativni ivani sistem sastavljen je od brojnih ivanih vorova i ivanih vlakana koji su iz van mozga i hrptene modine, i to: ili u unutarnjim organima ije djelovanje reguliraju, ili u vorovima pokraj kraljenice, pogotovu u trbunoj i prsnoj upljini, u vratu i glavi. ivani spletovi koji upravljaju djelovanjem crijeva poznati su kao Auerbachov i Meissnerov pleksus (splet). Autonomni ili vegetativni ivani sistem povezan je i sa sredinjim ivanim sistemom. Njegovo sredinje sjedite je srednji mozak, odakle se djelovanje sredinjeg ivevlja iri i na vegetativno. Tako na primjer pomisao na putovanje moe izazvati proljev, jer se zbog utjecaja sredinjeg ivevlja na vegetativno pojaa djelovanje crijeva; ili nam se zbog uzbuenja povisi krvni tlak, od straha se znojimo, a mogli bismo nabrojiti jo mnogo takvih primjera. Na rad toga ivevlja ne moemo utjecati voljom. Poremeaji u vegetativnom ivevlju poznaju se u djelovanju svih organa koji djeluju neovisno o naoj volji. Kad smo obraivali organe i organske sisteme, o njima smo ve go vorili. Sloeni poremeaji vegetativnog ivevlja uzrokuju ivani poremeaj poznat pod na zivom vegetativna distonija. V e g e t a t i v n a distonija (dystonia neurovegetativa) Vegetativna distonija je poremeaj o kojem danas mnogo sluamo. Mogli bismo ak rei da je pomodni medicinski pojam, ali nije precizan. Taj izraz je esto zajednika oznaka za mnoge poremeaje. A na to uis tinu mislimo kad govorimo o vegetativnoj distoniji? Mislimo na svako pogreno regu liranje koje potjee preteno od vegetativ nog ivevlja. im otkae neka regulacija kojom ruko vodi vegetativni sistem, osjetimo promjene u organima koji djeluju bez nae volje, jer sve vane organe oivava vegetativno iv evlje. U poetku te promjene zahvaaju samo djelovanje, a ne i gradu. Vremenom od pore meaja u djelovanju nastaju i organske pro mjene. Tako, na primjer, posljedica ivano nepravilnog reguliranja djelovanja srca jest infarkt srca; od ivano-eluanih tegoba moe se razviti ir na elucu, a ako uni mjehur djeluje neadekvatno, posljedica mo e biti stvaranje unih kamenaca. Najkarakteristiniji znak svih neadekvatnih dje lovanja u vegetativnom ivevlju u poetku je samo labilnost organa ijim djelovanji ma neovisno o naoj volji upravlja auto nomno ivevlje preko rada glatkih mii a, a to su praktino svi za ivot vani unutarnji organi. Mogu se pojaviti i grevi koji su esto vrlo bolni. Vanjski znaci vegetativne distonije mogu biti vrlo razliiti. Lijenik mora na osnovu znakova bolesti utvrditi je li rije o funkcio-

Bolesti lijezda s unutranjim izluivanjem nalnom poremeaju da bi mogao iskljuiti organsko oboljenje koje moe zapoeti s jed nakim vanjskim znacima. Opi znaci vegetativne distonije jesu, na primjer, promjenjivo raspoloenje, razdra ljivost, brza uzbudljivost, brzo zamaranje, opadanje radne sposobnosti, a i smanjenje sposobnosti za koncentraciju. Uz to se mogu pojaviti i drugi znaci: e, znojenje, hladne ruke i noge, glavobolja, vrtoglavica, ee nesvjestice, poremeaj teka i stolice, mjesenog pranja i potencije. Objektivni znaci su drhtanje prstiju, lomljiva kosa i nokti, bljedilo, nizak krvni tlak, ali se moe i znatno poveati. Znakove utvruje lijenik. I uzroci vegetativne distonije mogu biti vrlo razliiti. Glavne uzroke, fizike i psihi ke, u svakom sluaju moemo povezati s cjelokupnim neprirodnim ivotom dana njeg ovjeka. Medu fizikim uzrocima je po sebno vano pomanjkanje toplotnih i hlad nih podraaja i onih podraaja koji podstiu gibanje, a veliku ulogu ima i nedostatna i nepravilna prehrana. Meu psihikim uzro cima na prvo mjesto dolazi pogrean odnos prema cjelokupnom ivotu, kao to smo ga ve opisali u vezi sa ivanim i duevnim poremeajima. Na nastanak vegetativne dis tonije mnogo utjee i jurnjava i uurbanost, neuredno ivljenje, prekratko i neredovito spavanje, nesreen i poremeen porodini ivot, gubljenje vlastitog identiteta u rad nom kolektivu i preoptereenost osjetnim podraajima. Lijeenje Vegetativnu distoniju moemo uspjeno li jeiti samo tako da u cijelosti ponovno us postavimo prirodni ivotni red. Da bismo pobijedili vegetativnu distoniju, ili se od nje obranili, treba ivjeti prirodno i aktivno bri nuti o svome zdravlju. lijezde s unutranjim izluivanjem lijezde s unutranjim izluivanjem (inkretorne lijezde) jesu lijezde bez izvodnih ka

433

nala, a tvari koje u njima nastaju su hormo ni koji se izluuju neposredno u krv i limfu. Stoga sistem inkretornih lijezda nazivamo i tekui ivani sistem. lijezde s unutra njim izluivanjem veinom su vrlo malene i tee samo po nekoliko grama. To su: modani privjesak (hipofiza), eer (epifi za), titnjaa (tireoidea), paratireoidne li jezde, prsna lijezda (thymus), stanice Langcrhansovih otoia u guterai (pankrea su), nadbubrene lijezde ( s u p r a r e n a l e ) i spolne lijezde (muda = testisi i jajnici = ovariji). Tvari koje nastaju u lijezdama s unutra njim izluivanjem zovemo inkreti ili hormo ni. Na isti nain kao i vegetativno ivevlje i hormoni mogu poticati ivotne procese, regulirati ih, pospjeivati, ali i ometati ili ak zaustavljati. lijezde s unutranjim izlu ivanjem djeluju preko krvi i limfe vrlo snano na sva ivotna zbivanja i ne samo da i one sudjeluju u reguliranju fizikog stanja pojedinog ovjeka, nego utjeu i na njegov temperament i karakter. Ukratko bismo mogli rei: Nai hormoni su naa srea ili nesrea. Bolesti l i j e z d a s u n u t r a n j i m izluivanjem 0 bolestima lijezda s unutranjim izlui vanjem govorili smo ve u poglavlju o funkcijama ljudskog tijela i u poglavlju o hormonima. Budui da su bolesti koje na staju uslijed obolijevanja lijezda s unut ranjim izluivanjem esto vrlo sloene i pouzdano ih moe utvrditi samo lijenik, neemo se uputati u detaljnije obrazlaga nje. Lijeenje 1 lijeenje poremeaja inkretornih lijezda spada samo u domenu lijenika. Uspijeva veinom samo onda ako se upotrebljavaju posebni lijekovi, ili se oboljela lijezda li jei operacijom i zraenjem. Prirodnim ivljenjem i prirodnim lijeenjem moemo samo potpomoi to posebno lijeenje.

434

Vegetativni ili autonomni ivani sistem

Odnos izmeu tijela i psihe

Sistem koji regulira djelovanje organizma zadire u meusobni odnos tijela i psihe. Stoga e limo sada, kad smo ve obradili poremeaje psihike ravnotee, rei neto i o odnosu psihe i tijela. Odmah u poetku treba naglasiti da u odnosu tijela i psihe, ili due, ili duha, kako se to esto kae, nikakve veze nema izraz dua u znaenju koje mu razne religije pridaju. To nije predmet nae obrade. Ovdje mislimo na psihu ili duu kao cjelokupno nae svjesno i podsvjesno bie; psiha ili dua je cjelokupno nae doivljeno ja, i s medicinskog gledita se ne moe promatrati od vojeno od tijela jer nema ni jednog tjelesnog procesa koji ne djeluje na psihu, niti jednog psi hikog stanja koje ne utjee na tijelo. Ne moemo rei da nae oko vidi ili da nae uho uje, nego ja vidim i ja ujem. Drugim rijeima, u ovjeku nita nije samo fiziko, niti samo psi hiko. Psihika neravnotea je esto uzrok tjelesnim poremeajima i obratno: fizike bolesti go tovo uvijek utjeu na psihike procese. Psihiki procesi snano utjeu na djelovanje organa i to preko vegetativnog ivevlja, srednjeg mozga i lijezda s unutranjim izluivanjem. Ako se uzbudimo, srce pone lupati, ako se zastidimo, ile se raire i oblije nas rumenilo. Kad se uplaimo, problijedimo. Napadi astme su esto posljedica psihikih napetosti, a povraanje posljedica uzbuenja i odvratnosti. Stvaranje eluane kiseline, proljev, uestalo mokrenje i slino esto su posljedica straha pred javnim nastupom ili od putovanja. Mjeseno pranje izostane i zbog straha od zaea, bijes izazove une napade i slino. Isto tako i promjene u psihi mogu izazvati bolesti i bolove. Tako, na primjer, kod sianih bolesnika vidimo strah i utuenost kao popratnu pojavu zbivanja u psihi; vruica moe iza zvati halucinantne predodbe; male nakaznosti i oduzetosti mogu znaajno utjecati na o vjekov karakter, prekomjerno djelovanje titnjae uzrokuje veliku ivahnost. Ovapnjenje mo danih arterija esto uzrokuje bitne promjene ovjekova ponaanja i karaktera. Paraliza moe potpuno unititi linost. Ima jo mnogo primjera djelovanja fizikih procesa na psihika zbi vanja, ali se ovdje moramo zadovoljiti nabrojenim.

Kone bolesti
Na osnovi grae i zadaa koe moemo zakljuiti da su mnoge kone bolesti povezane s pro mjenama u cjelokupnom organizmu. Isto tako ima i konih bolesti koje su manje-vie og raniene samo na kou. Takve su bolesti koje uzrokuju vanjski inioci ili je rije o nepos rednim oteenjima koe, na primjer prejakim sunanjem, mehanikim podraivanjem (ug ljena praina kod rudara) i drugo. Najprije emo razmotriti nekoliko konih bolesti koje uzrokuju vanjski inioci. Tipine takve bolesti su: svrab, uga (skabijes) i gljivine kone bolesti, bolesti uzrokovane bakteri jama i virusima.

S v r a b (scabies) To je kona bolest koju izaziva prostim okom nevidljiv parazit, grinja (Sarcoptes scabiei). ivi u koi. enka odlae jaja u ro vove duge oko 1 cm, koje pravi u ronatom sloju epiderme. Povealom promatrani, ti rovovi ili kanalii slini su tamnosivim pru gama u koi. Svrab najee i najprije napa da dijelove tijela gdje je koa najtanja i najnjenija, dakle predjele meu prstima, unu tranju stranu zapea, predio ispod pazuha, oko spolovila i bradavice na prsima. Ako se u toploj postelji osjeti svrbe na tim dijelo vima tijela, odmah ih treba vrlo paljivo pregledati. Grebanjem se koa moe jo vie inficirati zbog ega se na koi oboljelog od svraba vide osim kanalia grinje i upaljena i gnojna mjesta. Tako oteenu kou mogu napasti i druge bolesti, a esto oteknu i neke lijezde. Svrab se prenosi veinom ne posredno s ovjeka na ovjeka (ako netko spava sa svrabljivim ovjekom, spolnim od nosom i slino). Ali svrab se moe prenositi i posteljnim ili osobnim rubljem ako nije dobro oprano. Lijeenje je najuspjenije lijekovima koji unitavaju grinju. Lijeenjem mora rukovoditi lijenik. Po pravilu se mora istodobno s bolesnikom lijeiti i cijela njegova porodica. Najlake emo izbjei ponovne zaraze ako vodimo rauna o istoi tijela, odjee i rublja. Protiv upalne promjene koe pre poruujemo kupelji s preslicom ili surutkom.

Gljivina oboljenja koe (dermatomycosis) Kako i sama rije kae, gljivina oboljenja koe (dermatomikoza) jesu one bolesti koje uzrokuju razne gljivice. Te bolesti su vrlo este i vrlo razliite. Obino se gljivice za dravaju samo na povrini koe i u rona tom sloju. U dublje slojeve, pogotovu u usminu, prodiru samo onda kad se koa jako upali i zagnoji. Gljivice openito napadaju i kone tvorbe kao to su korijen dlake (kosa) i nokti. Koliko e se gljivice proiriti i kako e se bolest razvijati umnogome ovisi o sta nju cjelokupnog organizma, a i obratno kone bolesti vrlo mnogo utjeu na organi zam. Moe se pojaviti i vruica, a okolne limfne lijezde nabreknu. Gljivina se oboljenja koe prenose ne posredno s ovjeka na ovjeka, preko ivo tinja (psi, make, konji i krave) ili predme tima (na primjer, novanicama, etkicom za brijanje, itd.). Ima vie vrsta dermatomikoza i sve ih mora lijeiti lijenik, najbolje speci jalist. Najea kona gljivina oboljenja jesu: Pitirijaza (pityriasis versicolor) Uzronik je gljivica Microsporon furfur koja prodire u ronati sloj koe. To je povrinska bolest, a napada prije svega ljude koji se jako znoje. Bolest dodue malo utjee na ope sta nje, ali je teko izljeiva Uz lijekove i druge mjere koje propisuje lijenik preporuujemo pranje vodom i octom, kupelji s preslicom ili surutkom. Sunanje i zrana kupelj mogu po veati otpornost koe protiv ove gljivice.

436 E r i t r a z m a (erythrasma m a r g i n a t u m ) Eritrazma jc takoer jedno od eih gljivi nih konih oboljenja koje napada unutranju stranu bedara i predio oko spolovila. Neri jetko se proiri i na susjedne dijelove trbuha i brazdu stranjice. Za ovu bolest karakteris tine su otro ograniene crvenosmede mr lje koje se ljute. Lijei se na isti nain kao i pitirijaza. Trihofitija (trichophytia) Bolest se pojavljuje u razliitim oblicima. Moe napasti samo povrinske slojeve koe ali i prodrijeti u dublje. Ovisno o mjestu i toku, bolest je vrlo razliita. Ako napadne bradu, razvije se S i k o z a (sycosis) Sikoza se moe pojaviti u razliitim oblici ma. Mogu je uzrokovati gljivice koje prodru u korijen oboljelih dlaka i raire se oko njih. Dlake izgube sjaj i postaju lomne. Slino kono oboljenje brade mogu izazvati i stafilokoki (bakterije koje uzrokuju gnojenje). Tu bolest prate brojni gnojni mjehurii i povrina koe nalik je na koru. Bolest moe lijeiti samo lijenik. Ako gljivice napadnu vlasite, onda je ri je o bolesti koja sc zove Favus To je prije svega oboljenje kolskog uzrasta, jer se omladina zarazi u koli. U razvojnom uzrastu bolest veinom proe i sama od sebe a kod odraslih je vrlo rijetka. Bolest mora bezuvjetno lijeiti lijenik. Od mnogih konih gljivinih oboljenja koja su tako razliita pa ih tono moe utvr diti samo lijenik, ovdje emo spomenuti jo jedno: epidermofitiju. E p i d e r m o f i t i j a (epidermophytia) Rije je o bolesti u kojoj se gljivica Epidermophyton naseli na koi i izazove upalne promjene. Gljivica se pogotovu rado nase ljava na vlanim dijelovima koe kao to je preponski pregib, pazuho, ispod prsa, a po gotovu izmeu prstiju na rukama i nogama.

Kone bolesti Ta su mjesta esto upaljena i crvena, a na njima se pojave mjehurii, gnojni mjehuri, koa se ljuti u vlanim ljuskama, rijetko u suhim, i mirii karakteristino. Bolest vei nom poprati jak svrbe. Ovo kono gljivi no oboljenje umnogome se proirilo zadnjih godina, a pogotovu izmeu prstiju na noga ma i ispod nokata. Za bolest je karakteris tino da je vrlo tvrdokorna na lijeenje. Vla ga koja se zadrava u naborima izmeu pr stiju na nogama i omekana koa pospjeuju naseljavanje gljivica; este su zaraze u kupa litima. Bolest se moe ponavljati. Potrebno je posebno lijeenje kod lije nika. Od bolesti emo se zatititi ili pospjeiti izljeenje ako esto mijenjamo arape, a po mae i ako se arape i mjesta izmeu prstiju naprae puderom; dobro je hodati bos ili nositi sandale s remeniima i hodati po pliaku. U vrlo upornim sluajevima i kad nema drugih razloga koji govore protiv (npr. vi sok krvni tlak), savjetujemo vrlo vrue ku pelji uranjanjem, kojima dodajemo preslicu, hrastovu koru ili bukovu smolu. E k c e m (eczema) Ekcem ili vlani liaj je najea kona bo lest. Moe se pojaviti u razliitim oblicima: razlikujemo prije svega suhi i vlani oblik. Uvijek je rije o bolesti koja se iri i uzro kuje upalu ronatog sloja i usmine koe koji manje ili vie svrbe. Bolest je vrlo raznolika i promjenljiva toka. Ekcem napada oba spo la i ljude svih ivotnih dobi. Bolest se moe pojaviti u akutnom i kro ninom obliku. U akutnom obliku koa sa mo pocrveni i otee ili se pojavljuju brojni mjehurii koji esto pucaju i iz njih se cijedi karakteristian iscjedak koji se moe osuiti i pretvoriti u kraste. Rijetko akutno obolje nje prati lagana vruica, utuenost, nesanica i drugo. Ako je bolest kronina, esto se po javljuju vorii, koa se ljuti u suhim ljus kama, postaje gruba i zadebljana. Oba oblika bolesti mogu prelaziti jedan u drugi, a zbog zaraze bakterijama i konim

Seboreja i bubuljiavost gljivicama bolest se moe vrlo zakomplicirati. Mogu oboljeti svi dijelovi tijela, a naj ee ake, lice, preponski pregibi i pazuha. Svrbe je uestao, razliite jaine i trajanja. Ako se bolesnik grebe, svrbe na neko vri jeme prestane. Uzroci ekcema su mnogostruki i razliiti. Gesto moemo utvrditi pojedine uzroke, a ponekad i ne. Ekcem nije tono odreena lx)lest nego samo svojevrsna reakcija koe kod odreenih ljudi na odreene tetne ut jecaje koji izvana ili iznutra preko krvi dje luju na kou. Cesto bolest izazovu vanjski inioci, a presudna je i osjetljivost koe. Meu inio cima su vani: neprirodan nain ivljenja, bolesti krvi, probavni poremeaji, bolesti iz mjene tvari (eerna bolest, gojaznost, ulozi, skrofuloza), kronine zarazne bolesti, bolesti jetre, bubrega i ivevlja. Preko krvi mogu tetno djelovati i neki lijekovi, a i namirnice na koje je pojedinac alergian. Sklonost ekcemu moe biti i uroena. U tom sluaju se oboljenje pojavljuje ubrzo, kao na primjer ekcem i kraste kod dojena di. Meutim, ni naslijeena sklonost ne uz rokuje uvijek ekcem, pogotovu ne u slua jevima kad se titimo od uzroka koji iza zivaju bolest, a jo vie kad ovjek ivi prirodno. Bolest mogu potaknuti kemijski, meha niki ili opi fizikalni uzroci, ali obino je izazove neko djelovanje na kou, koje se po navlja ili dugo traje. Ekcem mogu izazvati biljke kao to su jagorika, otrovni ruj, brljan, morski luk i druge. Meu kemijskim tvarima su najpoznatije: dezinfekcijska sredstva, posebno jodoform, sublimat (klorid ive), lizol, karbol; opasne su i druge tvari koje podrauju kou, kao na primjer sapuni, sredstva za ienje, lakovi, branka, eterina (hlapljiva) ulja i dru go. I druge tvari mogu biti tetne, na pri mjer kiseline, luine, umjetna gnojiva, pra ina, soli, vapno, brano, boje. Uz odree nu predispoziciju i djelovanje ekcem mogu uzrokovati i sunanje, svjetlost, top lina ili hladnoa.

437 Lijeenje Koliko se moe, najprije treba odstraniti uz rok ekcema. To je obino spojeno s opim lijeenjem. Pri tome i bolesnik i lijenik mo raju biti strpljivi. Lokalno lijeenje treba po vjeriti lijeniku, a nerijetko i klinici. Ope mjere lijeenja iziskuju i suradnju bolesnika. Sve mogunosti prirodnog lijee nja i ivljenja treba prilagoditi bolesnikovoj prijemivosti za bolest, njegovim reakcijskim sposobnostima i opim prilikama. O pojedinostima vidi poglavlja: Koa kao ogledalo zdravlja, Dijeta i Ljekovite biljke. Neki se stalno raspituju za hidroterapiju. Nije mogue dati odgovor koji bi vrijedio za sve sluajeve. Ako ve primjenjujemo vodu, onda to treba biti u odgovarajuem obliku, to znai da u obzir dolaze veinom samo lokalni povoji s dodacima kao to jc preslica, kamilica ili kadulja. Od kupelji preporuujemo one sa surutkom, mekinjama, kamilicom, preslicom, hrastovom ko rom, smolom i druge. Lijenik odluuje kako e se postupati u pojedinim sluaje vima. Sljedee kone bolesti koje su veinom unutarnjeg porijekla jesu: Seboreja i bubuljiavost (seborrhoea; acne vulgaris) Seboreja ili prekomjerno luenje konog loja i bubuljiavost imaju odreenu ulogu, po gotovu u pubertetu. U tim je godinama se boreja esta bolest, za koju je u poetku karakteristina samo poveana aktivnost lijezda lojnica i poveano izluivanje loja. U pubertetu se nakupljaju vee koliine loja, uglavnom po licu, naroito oko nosa, po elu i bradi, zbog ega su ti dijelovi toliko masni da se svijetle. U teim sluajevima se izvodni kanali lijezda lojnica raire i djelo mino zaepe klicama. Ako je ta bolest du gotrajnija, uzrokuje trajno proirene krvne ile koe koje mogu biti poetak kasnijega takozvanog bakrenog nosa (acne rosacea). Mladim ljudima koji imaju seboreju obino je i prije toga bio bolestan isti dio koe, na primjer u pretpubertetu su imali kraste na

438 glavi ili upalu spojnice. Ako mladi ljudi du lje vrijeme boluju od seboreje obino imaju tegobe i zbog ekcema koji se pone pojav ljivati u naborima koe. Ekcem povezan sa seborejom pojavljuje se u klasinom obliku upale koe. Za njega je karakteristino da se zagnoje lojne lijezde, stvore se gnojni mje hurii i sivobijele ljuice, a koa mjestimi no malo pocrveni; ta kronina kona bolest ima svoj osnovni uzrok u neobino velikim koliinama masti u gornjim slojevima koe. Upala se iri odozgo nadolje i postupno na pada cijelo lice. Kao posljedica prekomjernog izluivanja loja, na koi i u njoj pojave se sujedice. Zbog pigmenta, a ne zbog prljavtine, na padnuta mjesta postanu tamna. Ako netko u vrijeme sazrijevanja pokae odreenu sklonost ka konim sujedicama, ona se moe i kasnije godinama odrati. I kasnije se pojavi poneka suiedica, pogotovo y predjelu nosa. Naredna posljedica prevelike koliine masti u koi je upala lojnica, koja se pretva ra i u zagnoj; tu pojavu nazivamo akne (acne vulgaris). Kad se u pubertetu formiraju lijezde znojnice, ponekad se pojavi i gljivino obo ljenje koe pitirijaza. Lijeenje Bolesnik mora jesti punovrijednu hranu u kojoj je malo masti, primjenjivati izmjenine kupelji lica, kojima dodaje stolisnik, i piti aj od kadulje. Psorijaza (psoriasis) To je kona bolest koja poinje u pubertetu a moe se zadrati i nakon njega. Za psorijazu su karakteristine ljuske nastale od pro mijenjenih stanica, koje su malo uzdignute i Ijute se. Ta kronina bolest razvija se u na letima i obino znaajno ne utjee na ope stanje. Ponekad koa jako svrbi. Bolest zna i sama po sebi nestati; izljeenje pospjeuje mo hranom s malo masti i mnogo sirovih namirnica, a preporuujemo i sunanje (moda visinsko sunce), ljekovite biljke koje poboljavaju izmjenu tvari i biljne kupelji (trine od sijena, zobena slama).

Kone bolesti Lijeenje Sve do sada nabrojene kone bolesti moe lijeiti samo lijenik, a lijeenje moemo uspjeno potpomoi prirodnim lijeenjem i prirodnim nainom ivljenja; ispravnom njegom koe moemo bolesti u velikoj mjeri sprijeiti.

Ozebline i smrznua no u sluaju prekomjernog znojenja napra iti arape i cipele. Ako je rije o znojenju ispod pazuha, moemo se posluiti vatom. Ako se vodi higijenski besprijekoran ivot, protiv prekomjernog znojenja dobro e doi i zrane i sunane kupelji. R o z a c e j a (acne rosacea) Rozaceja ili bakreni ili crveni nos je pore meaj koji se najee pojavljuje kod ena, prije svega u godinama mijene. I ovu bolest uzrokuje poremeaj u optoku krvi. Poinje s jako prokrvljenim nosom; najprije se pojavi svijetlo crvenilo koje se u poetku opazi samo kad se ovjek uzbudi ili popije estoko pie. Tada boja postane zagasitije crvena ili modrocrvena, zadri se i u obliku pojedina nih zakrpa malo izdigne iznad ostalih dije lova koe. Kapilare u koi nosa se raire i vidimo ih kao mreasti preplet. Zbog malih upala nastaju takozvani folikuli. Na tim mjestima se nakuplja mnogo masti, oblikuju se vorii koji unakaze nos a s tim i cijelo lice. S vremenom se zbog zastajanja i upala u ilama i na njima pojavi jako bujanje ve zivnog tkiva koje obuhvati i lojnice. Zatim se moe razviti pravi gomoljasti nos (rinofima). Bolest se pojavljuje prije svega u sred njim godinama, esto skupa s tegobama u donjem dijelu tijela ili skupa s kroninim bolestima eluca i crijeva. Ali bolest se moe pojaviti i kao posljedica prekomjernog uivanja alkohola, kave i aja. Moe trajad godinama i desetljeima. Ne ugroava oz biljno ivot, ali moe - pogotovu kod ena - umnogome nagrditi lice i zbog toga esto predstavlja tekou za lijenika i bolesnika. Lijeenje Treba se u prvom redu upravljati prema uz rocima, a uvijek dolazi u obzir samo ope li-

439 jeenje. Moraju se ukloniti probavne smet nje, pogotovu zatvor, jer one su esto glavni uzrok bolesti. Poeljno je izbjegavati sva sredstva koja ire ile kao to su alkohol, aj, ali i sol i jaki zaini. Treba izlijeiti bo lesti donjeg dijela tijela. Crveni nos se lo kalno lijei nanoenjem 70% otopine alko hola i izmjeninim kupeljima za lice sa stolisnikom i kaduljom. Preporuuju se i polijevanja lica.

Prekomjerno znojenje
Prekomjerno znojenje opaamo prije svega na rukama, nogama, pod pazuhom i oko mara. Prekomjerno znojenje malo omeka kou i izazove upalu. Koa u naborima moe raspuknuti. Prekomjerno znojenje je uglavnom posljedica ivanih poremeaja, a uz to prati i neke bolesti kao to su tuber kuloza i Basedowljeva bolest, a ima i ljudi koji su tome skloni. Lijeenje Protiv prekomjernog znojenja moe pomoi samo ope lijeenje, a nikad se ne smije samo uklanjati znojenje na pojedinim mjes tima. Narod zna istinu i kae da su poslje dica nasilno zaustavljenog znojenja drugi poremeaji, a to narodno iskustvo ne treba potcjenjivati. Trajno izljeenje bez tetnih posljedica po organizam postiemo ako uk lonimo ivane poremeaje koji su glavni uzrok prekomjernog znojenja. A ukupno li jeenje obuhvaa zdravo prirodno jaanje i ivljenje, kao to su prikazani u poglavlju Aktivna njega zdravlja. Inae se treba pobri nuti za laganu odjeu koja proputa zrak, treba esto mijenjati rublje i nou se pokri vati lakim pokrivaem. Bolesnik treba re dovno piti aj od kadulje, koji uistinu moe mnogo pomoi. Posebno preporuujemo kvasiti gornji dio tijela vodom i octom, a moe i cijelo ti jelo. Vano je najprije redovitim kupeljima odstraniti prekomjeran znoj. Kao dodatak kupeljima preporuujemo hrastovu koru ili preslicu. Hrastova kora je vrlo djelotvorna, ali na alost ostavlja trajne mrlje na rublju i kadi. Za uklanjanje znoja s vremena na vri jeme treba na lavor vode staviti po jednu licu stipse, a zatim se napudrati salicilnim ili vazoformovim puderom. Uope je potreb-

Ljuskav osip na koi

Ljuskav osip na koi koji podsjea na riblje krljuti je nasljedna bolest. Koa prekomjer no oroava i postaje ljuskava, pogotovu na mjestima gdje se vie zatee. Ljuske se ne prestano stvaraju, to znai da je rije o svojevrsnom podraivanju onog sloja koe iz kojega se stvara ronati sloj. Lijeenje Preporuujemo kupelji s trinama od sijena, koulje od ilovae, polijevanja koja potiu prokrvljenost koe, zrane kupelji i suna nje, utrljavanje ulja u kou i suho etkanje koe (uz zrane kupelji), svakodnevna jutar nja kvaenja. Budui da se ovi bolesnici ne smiju znojiti, za njih sauna ne dolazi u ob zir.

Ozebline i smrznua
Medu tegobe koje najvie mue ene spada ju i ozebline. Tim izrazom nazivamo modrikastocrvene otekline ili vorie koji nasta ju na rukama i nogama uslijed hladnoe. Ako cirkulacija krvi nije dobra dovoljno je i kratkotrajno izlaganje hladnoi da nasta nu ozebline. Lijeenju ne pomau masti, nego treba poboljati cirkulaciju. Stoga pri lijeenju dolaze u obzir i mjere za jaanje tijela, o kojima smo govorili u vezi s kr vnim optokom.

U p a l a v i d n o g ivca

441 Bolesti m r e n i c e Odlubljenje mrenice (ablatio retinae) Ablacija odnosno odlubljenje mrenice es ta je ona bolest koja se pojavljuje preteno kod starijih kratkovidnih ljudi, ali i onih s normalnim vidom. Za bolest je karakteris tino da se mrenica odlubi od ilnice s ko jom nije srasla nego se samo dri uz nju. Prve znakove ove bolesti primijeti bolesnik kad nastanu smetnje pred okom, koprenasto zamuenje i svjetlucanje, a pogotovu ako pokree oi u tami. Ako se odvoji vei dio mrenice, bolesniku se ini da mu se pred oima spustio oblak ili podigao zid. U tom sluaju lijenik koji pregleda oko vidi sliku koja je tipina za bolest. Lijeenje Odlubljenje mrenice moe se lijeiti samo pravodobnom operacijom i stoga treba, im se posumnja na tu bolest, otii lijeniku za one bolesti. U p a l a m r e n i c e i p r o m j e n e ila Po pravilu rije je samo o djelominim zna cima drugih bolesti: kronine zaraze (sifilis, tuberkuloza), upale bubrega, eerne bolesti i drugo. Tegobe koje prate te bolesti su treperenje pred oima, pojavljivanje zvjezdica, a esto i opi poremeaji vida. I u ovom sluaju li jenik mora utvrditi vrstu bolesti i prilago diti joj lijeenje. Budui da je pravi uzrok najee neko ope oboljenje, uvijek je po trebno i prirodno lijeenje. Upala vidnog ivca Upala vidnog ivca je obino povezana s drugim bolestima. Moe napasti samo oni dio vidnog ivca ili/i cijeli ivac. Dijagnozu moe postaviti samo lijenik za one bolesti. Uzroci su: upala ilnice, oboljenja sinusa, si filis, infekcije od granuloma zuba i kronino upaljenih krajnika te trovanja, multipla skle roza i drugo. Pored specifinoga lijeenja i upalu ivca potrebno je prirodno lijeiti.

One bolesti
Iz mnotva onih bolesti izabrat emo samo neke, prije svega one koje svatko moe sprijeiti ili pravilno postupiti ako oboli. Stoga neemo govoriti o nasljednim ili u majinu tijelu ste enim bolestima kao to su nedostaci u mrenici i ilnici, dalekovidnost, kratkovidnost i razrokost, ni onima koje su posljedica sifilisa. Od naslijeenih onih bolesti ukratko emo se osvrnuti samo na neke; naime, bilo bi i suvie neodgovorno da dijagnozu bolesti tako vanog organa kao to su oi postavljaju laici ili se prema njoj ak i sami lijee. Svako ono oboljenje, ma kako se neznatno inilo, spada u lijenikovo podruje. Uzroci uroenim onim bolestima mogu bitk infekcije, ozljede, preoptcreenja i ope unutranje bolesti kao to su trovanja i tumori. Uz medicinsko lijeenje treba ukljuiti i ope prirodno lijeenje ija osnovna naela sadrava ova knjiga.

etu u oi, jer je do primjene toga postupka mnogo djece oslijepilo. Uz lokalno je uvijek potrebno i ope li jeenje, koje se upravlja prema naelima pri rodne terapije. Bolesti i l n i c e Najkarakteristinije bolesti ilnice su U p a l a a r e n i c e (iritis) Upala arenice moe zahvatiti samo arenicu ali i miie oko nje. arenica se veinom upali zbog lokalne ili ope infekcije tijela. Stoga se esto pojavljuje s upalom ronice, s ozljedom ili irom na ronici, a uglavnom pri tuberkulozi, infekcijama iz arita (boles ni krajnici, zubi, uni mjehur i drugo) i reumatizmu. Ponekad se upala arenice po javi i uz eernu bolest. Lijeenje Treba najprije poi od osnovne bolesti, za tim poduzeti odgovarajue lijenike zahva te kao to su eventualno irenje zjenica atropinom ili toplinom. Ali pri tom lijeenju uvijek treba uzeti u obzir i ope prirodno li jeenje. Upala ilnice Zilnica je dio unutarnjeg oka, prepletena je brojnim malini arterijama i venama. Hrani vanjski sloj mrenice (tapie i unjie). Sto ga ilnica moe oboljeti kod svih lokalnih i opih infekcija tijela, pogotovu kod sifilisa, tul>erkuloze i reumatizma, ili pri oboljenju na stranjem polu oka (uta pjega) to mnogo ometa vid ili ga ak potpuno one mogui. Bolesti se veinom pojavljuju u ob liku arita koja sc istodobno nalaze na vie mjesta. Upala ilnice nije bolna. Subjektivne pojave koje prate upalu ilnice su: maglasto zamuenje uslijed upalnih isparavanja u ja buicu, smanjenje vidnog polja i neprijatno treperenje pred oima. Lijeenje Treba se opet upravljati prema glavnoj bo lesti i lokalno lijeiti slino kao upalu are nice. I u ovom sluaju nuno je i ope pri rodno lijeenje.

J e m e n a c (hordeolum) Jemenac je zagnoj u predjelu obrubnih lijezda na vjeama, a prati ga otok vje a i edem spojnice. Preporuujemo tople obloge od kamilice, a esto treba dezinfi cirati spojnicu kapima za oi ili mastima, ili prerezati. To ini lijenik za one bole sti. Z a e p l j e n j e l o j n i c a (chalazion) Halazion ili zaepljenje lojnica nastaje ako se zaepi vie lojnih lijezda iji izvodni ka nali granie sa slobodnim rubom vjee. Na vjeama nastanu tvrda, uglavnom bezbolna zadebljanja koja se mogu inficirati uzroni cima gnojenja. Ako se bolest ne izlijei sama od sebe, treba se obratiti lijeniku. Bolesti s p o j n i c e Bolesti spojnice mogu biti upalne ili neupalne. Upalne bolesti obino prati crvenjenje i oticanje spojnice, vjea i one jabuice, a po javljuje se i obilatije suzenje, bolovi, osjeaj da je u oku neko strano tijelo i teko ga je otvoriti. Uzroci mogu biti najrazliitiji; uz ronici gnojenja, preosjetljivost (alergija), kemijski (na primjer plinovi koji podrauju i tekuine) i fizikalni podraaji (na primjer sunana svjetlost), ali i kone i ope bolesti (na primjer peludna hunjavica, ospice, tifus i drugo).

Lijeenje Najprije treba ukloniti uzroke koji izazivaju bolest, a zatim uz lijeenje kapima za oi i odgovarajuim mastima ukljuiti i ope pri rodno lijeenje. Bolesti r o n i c e Bolesti ronice se openito teko lijee zato to u ronici nema ni krvnih ni limfnih ila, nego se ronica hrani rastvorima koji joj preko medustaninih prostora dolaze iz spojnice. Ali zato je u ronici mnogo ivaca, ime moemo objasniti jake bolove koji pra te oboljenja i ozljede ronice. Najtea i najea bolest ronice je upala (keratitis). Posljedice mogu biti teki pore meaji vida, jer se zamuti ronica koja je inae ista i prozirna. Stoga treba i pri naj sitnijoj ozljedi zbog koje prijeti opasnost od infekcije odmah potraiti lijenika. Upala ronice se moe proiriti i na onu jabuicu, a najtea posljedica moe biti gu bitak oka. Uzroci upala i defekta na ronici, koji se ponekad razviju iz upale ronice, jesu gnoj ne bakterije. Upale spojnice se esto proire i na ro nicu. Ronica se upali i zbog zaraze gonorejom, a posljedica je takoer zamuena ro nica; gonorejom se moe zaraziti i dijete u poroajnom kanalu zbog ega se danas oto pina nitrata ive odmah ukapa novoroen-

442 S i v a m r e n a (cataracta) Siva mrena ili katarakta je bolest one lee koja se zamuti i posivi. Zbog zamuenja lee bolesnik znatno slabije vidi ili uope ne vidi, ali moe razlikovati svjetlo od tame. Siva mrena nastaje na dva naina: moe biti uroena ili steena. Ni uroena siva mrena ne pojavljuje se uvijek od samog po etka u razvijenoj formi. Obino roditelji re lativno kasno opaze da dijete ima smetnje s vidom. esto oboli samo jedno oko. im roditelji opaze da dijete slabo vidi, moraju ga odvesti specijalistu za one bolesti. Od uroenih oblika najea je staraka siva mrena koja se veinom pojavljuje tek u kasnoj starosti i preteno najprije na jed nom oku. Lea se moe zamutiti i zbog opih bo lesti, na primjer eerne bolesti. Cesto je siva mrena i posljedica trovanja j ozljede oka. Po pravilu je lijeimo operacijom, a o pravovremenosti kirurkog zahvata ovisi uspjeh operacije. Danas se siva mrena moe operirati i u dubokoj starosti i gotovo je bezbolna i bezopasna. Kad se mrena odstra ni, bolesnik obino mora nositi krutu sta klenu leu. Prirodnim lijeenjem moemo mnogo pomoi kad se siva mrena razvije uslijed neke ope bolesti. Stoga je u svim sluajevima sive mrene preporuljivo pri rodno lijeenje, bar u poetku. Z e l e n a m r e n a (glaucoma) Zelena mrena ili glaukom je teka ona bo lest koju uzrokuje poveanje unutranjeg tlaka u oku. Ima razliitih oblika glaukoma, a i razliitih uzroka poveavanja unutra njeg tlaka u oima na krae ili dulje vrijeme. Razlikujemo primarnu i sekundarnu zelenu mrenu.

One bolesti Primarna zelena mrena pojavljuje se na zdravom oku. esto prati starost a moe se razvijati polako ili se pojavi iznenada. Ako se razvija polako, veinom je ne prate ni kakve posebno izrazite pojave: spektar dugi nih boja ako bolesnik pogleda u svjetlo, smanjena otrina slike, eventualno blagi pri tisak u oku. Ako se glaukom pojavi iznenada, prate ga jake glavobolje u predjelu oboljelog oka, koje moe pratiti povraanje, znai vrlo sli ni simptomi kao i kod migrene; zatim su ka rakteristini zastoji u oku, crvenilo, zamue na ronica kao da ju je netko dahom zamag lio, proirena i razvuena zjenica. Cesto ze lenkasto sja (zelena mrena). ini se da je oko tvrdo kao kamen, a mjerenja pokazuju da je oni tlak jako povien. Napad moe trajati satima ili danima i posebno je izrazit nakon to popijemo pravu kavu. Bolest mogu izazvati i kapi za oi koje ire zjenice, uzbuenje, fizika i psihika preoptereenja. Budui da dugotrajni akutni napad veoma oslabi vid, bolesnik mora odmah k lijeniku. Lijenik najprije pokuava odgovarajuim lijekovima smanjiti oni tlak. Ako to ne us pije, ili u manjoj mjeri uspije, potrebna je operacija. I u vezi sa zelenom mrenom za spreavanje napada i daljnjeg razvoja bolesti potrebni su prirodan ivot i prirodno lijee nje. Mnogo moe pomoi mlijena i vegeta rijanska hrana bogata prijesnim namirnica ma, a preporuuje se i hidroterapija za i enje. Jai hidroterapijski zahvati i hidrote rapija gornjega dijela tijela, kao i polijevanja oiju i lica - strogo su zabranjeni. Strogo je zabranjeno i svako fiziko i psihiko preoptereenje te kava, nikotin i alkohol. Odmah treba prii i individualnoj aktivnoj njezi zdravlja.

Usne bolesti
Masni ep Najea i ujedno najobinija promjena u slunom hodniku je masni ep. Masni ep je sastavljen preteno od loja koji izluuju lojne lijezde u slunom hodniku te ljuica od koe i dlaka. Mast u uima je sama po sebi normalna pojava. Ali ako se izluuje pre vie zbog upala ili mehanikog podraaja, pri pranju ili pokuajima ienja, pojav ljuju se tegobe. im se sluni hodnik po tpuno zaepi usnom masti (cerumenom ili slihom), nastaje poremeaj sluha i um u uima. Ako ep jako podrauje kou u slunom hodniku, ona jo vie otvrdne, ep se poveava, poinje pritiskati stijenke slunog hodnika te nanosi tetu i okotalom dijelu uha. Lijeenje Masni ep se struno odstranjuje mlazom vode ili odgovarajuom liicom. To nikad ne treba raditi neodgovarajuim sredstvima niti na svoju inicijativu raznim ukosnicama, gazom i slinim, jer se moe dogoditi da se probije bubnji ili izazove upala slunog hodnika. S t r a n a tijela u s l u n o m h o d n i k u S njima postupamo na slian nain kao i sa epom. Ako su strana tijela nabrekla, u usni hodnik ukapamo alkohol. ive kukce ubija mo ispiranjem slunog hodnika parafinskim uljem. Potkoni ir u slunom hodniku Potkoni ir u slunom hodniku moe biti vrlo bolan prilikom otvaranja usta (vaka nje, govorenje, zijevanje), a i pri dodiru i pritisku na izdignuto mjesto ispred slunog hodnika ili pri pritisku na usnu resicu. esto bolesnik ima i laganu vruicu. Lijeenje O lijeenju odluuje lijenik koji e rei moemo li praviti parne kupelji za uho s kamilicom, stavljati vlane obloge ili sluni hodnik mazati nekim mastima. Lijeenje moe pospjeiti promjena ishrane ili hidro terapijski zahvati koji lokalno iste. Upale i ekcemi u slunom hodniku nisu rijetke pojave, a uzrokuju svrbe, sluni hodnik pee, iz njega izlazi gnojni iscjedak. Lijei se na isti nain kao potkonjak u slunom hodniku. Akutna upala srednjeg uha (otitis m e d i a ) Akutna upala srednjeg uha je vrlo esta bo lest koja isto tako moe uzrokovan i teke komplikacije. To je u biti upala sluznice srednjeg uha. Moe se razviti iz upale usne trube koja se zbog pogrenog ili nezgodnog useknjivanja rairi na srednje uho, ili od upale vanjskog slunog hodnika. Rjee upala poinje zbog infekcije dospjele pre ko krvi. Upala srednjeg uha moe biti i posljedica komplikacija kod arlaha, malih boginja, difterije, gripe i drugih zaraznih bolesti. Tok bolesti ovisi o nizu uzronika i ot pornosti organizma. Pri akutnoj upali sred njeg uha bolovi su jaki, bolesnik ima vrui cu i slabo se osjea. esto je ve od poetka mastoidni nastavak osjetljiv na pritisak. Pre gledom lijenik opazi tipinu sliku bolesti na bubnjiu, koji se zbog pritiska gnoja s unutranje strane izboi prema van. esto gnoj sam probije kroz bubnji u vanjski sluni hodnik, a inae lijenik specijalnim instrumentom napravi rupu u bubnjiu Ako se gnojenje nastavi i zahvati mastoidni nastavak, esto je potrebna operacija. Pone kad se upala srednjeg uha proiri i na mo danu opnu a moe nastati i modani apsces Lijeenje Upalu srednjeg uha mora lijeiti lijenik. Uz lijeenje lijekovima (sulfbnamidima, antibio ticima) i eventualno operativnim zahvatom za lijeenje srednjeg uha moe biti vano i ope lijeenje (vidi postupak kod bolesti s vruicom).

444 K r o n i n a u p a l a s r e d n j e g uha Za kroninu upalu srednjeg uha je karakte ristino da u bubnjiu ima vie rupa ili samo jedna velika koja se vie ne moe pot puno zatvoriti. Zbog toga se kronina upala srednjeg uha i ne moe potpuno izlijeiti. Infekcija koja je prouzrokovala kroninu upalu srednjeg uha uzrokovala je i te rupe u bubnjiu i na slian nain otetila sluznicu u srednjem uhu. Za razliku od akutne upale srednjeg uha, kod kronine ima vrlo malo izlucvine. Bolovi su slabi ili ih uope nema. Ponekad se razviju polipi. Slino kao i akut na upala ponekad i kronina moe izazvati komplikacije za koje treba odmah pozvati li jenika. Uz medicinsko lijeenje treba primijeniti i prirodno, a pogotovu je vano svim priro dnim sredstvima poveati Otpornost orga nizma. Otoskleroza Otoskleroza ili okotanje struktura unutra njeg uha je bolest kotanog pua u unutra njem uhu koji uzrokuje okotavanje streme na i okvira ovalnog prozora. Zbog toga se pojave poremeaji u sprovodenju zvunih valova, a kasnije nastaju promjene u unu tranjem uhu. Ta bolest je veinom nasljed na. Poremeaji sluha pojave se izmeu dva

USne bolesti desete i tridesete godine, |x>neka i prije. Bolest se esto pogora u trudnoi. Tu bolest u poetku lijeimo po naelima prirodnog lijeenja. Posljednjih godina pri mjenjuje se i operacija, ali miljenja su podi jeljena. um u uima Razni zvukovi u uima (umovi, pisak, zvo njenje) nisu nikakve posebne bolesti nego samo znaci raznih drugih olxjljenja: lx)lesti srednjeg i unutranjeg uha, previsokog ili preniskog krvnog tlaka, trovanja, nervoza i slino. Lijeenje Treba u prvom redu lijeiti uzroke i to je mogue vie ukljuiti prirodno lijeenje i ivljenje. M e n i e r e o v a bolest Znaci ove Ixjlesti nisu uvijek jasni. Pojavlju je se vrtoglavica i povraanje, bolesnik sla bo uje, u uima mu umi. Ako se bolest pojavi iznenada, neki od tih znakova mogu izostati. Uzroci bolesti mogu biti razliiti: oboljenje labirinta, oboljenje slunog ivca, oboljenje mozga i modanih opna. Na bo lest moe utjecati i leukemija, sifilis ili po vien krvni tlak. I lijeenje ove bolesti je u lijenikovoj nadlenosti.

enske bolesti
U ovoj su knjizi opisane brojne bolesti koje se mogu pojaviti kod ena i kod mukaraca. Me utim, s obzirom na opirnost ovog prirunika ne moemo izostaviti ni bolesti od kojih ob olijevaju samo ene. Opisivanje pravih enskih bolesti je utoliko potrebnije jer smo ovu knji gu zamislili kao pravi porodini prirunik. O zdravlju ene i majke umnogome ovisi srea cijele porodice pa ak i naroda. Ono to smo napominjali kroz cijelu knjigu, istiemo i na ovom mjestu: cilj je samo upoznavanje s bolestima, a ne nekritino samolijeenje koje je iz vanredno opasno. Ovo treba da bude samo upozorenje kako bolesti sprijeiti i pravilno po stupiti kad se ve pojave. Stoga emo dodirnuti samo ono najvanije u vezi s glavnim spe cifino enskim bolestima.

Iscjedak Iscjedak je vjerojatno najrasprostranjeniji poremeaj koji ene vodi k lijeniku. Ali to nije nikakva samostalna bolest nego samo znak poremeaja u organizmu ene. Odmah treba naglasiti da je odreena vlanost rod nice prirodna, a neke previe zabrinute ene misle da je ta normalna, ne naroito velika vlanost, ve iscjedak. Najbezazleniji, iako esto i najuporniji ob lik iscjetka je b i j e l o p r a n j e . Pojavljuje se us lijed opih poremeaja, a esto zbog poremeaja krvnog optoka. Uzroci mogu biti i neprestano rashlaene noge, zatvor i poremeaj djelovanja lijezda s unutranjim izluivanjem. Lijeenje obuhvaa prije svega ope lijeenje koje propisuje lijenik. Pospjeujemo ga ajem od mrtve koprive, oputine i preslice ili od cvje tova sljeza. Preporuujemo i kamilicu, pogo tovu ako joj dodamo limun ili med. Ispiranje je vie tetno nego korisno. Ozbiljnija bolest od bijelog pranja je u k a s t i i s c j e d a k , koji je veinom znak gnoj ne upale. esto, iako ne uvijek, ukasti isc jedak je posljedica gonoreje. To je spolna bolest koja se prenosi gotovo iskljuivo spolnim openjem. U vezi sa spreavanjem te bolesti najoz biljnije upozoravamo na lakomisleno upu tanje u spolne odnose, jer mnogi brakovi bez djece su upravo posljedica te bolesti. Gonoreju treba odmah lijeiti i ne stupati

neizlijeen u spolne odnose, jer je pravi zlo in zaraziti i drugoga. Osim gonoreje ima i drugih uzroka u kastog iscjetka. Jedan od njih, iako rjei, jest tuberkuloza, a kod krvavoutog iscjetka tre ba posumnjati i na rak. Zatim jednostanini parazit bia (Trichomonas) uzrokuje nepri jatni pjenasti bijeli ili zelenkasti iscjedak koji moe uzrokovati ope smetnje. Meu njima su slabost, malaksalost, lo vanjski izgled, slabokrvnost i bolovi u kriima. Mada za ove posljednje tegobe uzroci mogu biti i drugi, na primjer pretjerano optereenje, mravost, miina slabost, reumatizam, lum bago i ravni tabani. Svaki nenormalni iscjedak treba to prije poeti lijeiti. U toku lijeenja je nuno zdra vo prirodno ivljenje u koje spada punovri jedna prirodna hrana s mnogo voa, povra, salate. Vano je i reguliranje stolice. Ne za boravimo da ist zrak i sunce mogu mnogo koristiti. Hidroterapiju treba podeavati prema na lazu lijenika i opem stanju cijelog organiz ma. esto je potrebno bezuvjetno mirovanje u postelji da se klice ne bi proirile u druge dijelove, pogotovu u vrijeme mjesenog pranja. Uope preporuujemo kupelji za sto pala s porastom temperature vode ili izmje nine kupelji u sjedeem poloaju, kojima dodajemo preslicu, hrastovu koru ili kami licu i trine od sijena ili zobenu slamu. Uz to dolaze u obzir i opi hidroterapijski zahvati. Mnogo mogu koristiti i vreice s trinama

446 od sijena i parne komprese. Daljnje pojedi nosti spadaju u nadlenost lijenika specija lista. Promjena poloaja i oblika maternice Maternica pomalo mijenja svoj poloaj i kod zdravih ena, i to prije svega zbog razliitog stupnja napunjenosti mokranog mjehura i debelog crijeva. Ako je maternica pomaknu ta sasvim unatrag, govorimo o unatrag za valjenoj maternici. Ako se maternica po makne u stranu, govorimo o bonom polo aju maternice. Ti nepravilni poloaji mater nice izvor su velikih tegoba, ponekad i bez opravdanja. Naime, nepravilan poloaj ma ternice ne mora izazivati objektivno tegobe, ali ene se ponekad ponu na njih aliti im saznaju da im je maternica nepravilno smjetena. To najprije vrijedi za unatrag za valjenu maternicu koja u 207 sluajeva ne uzrokuje nikakve smetnje. Ali, sasvim je neto drugo ako tako zavaljena maternica uslijed prethodne upale sraste s debelim cri jevom. To se najee dogaa u poslijeporoajnom razdoblju, uslijed upale slijepog crijeva i u drugim sluajevima. Posljedica s debelim crijevom vrsto srasle unatrag zavaljene ma ternice esto je i neplodnost ili spontani po baaj. Cesto je potreban kirurki zahvat. Nepravilan poloaj je i sputena materni ca. Pojavljuje se esto nakon poroaja ako se ena ne pazi. U tom sluaju se sav spolni aparat ne oporavi dovoljno od trudnoe i poroaja, a tkivo djelomino ili potpuno omlohavi. Ako je istodobno a to nije ri jetkost - potrgana i meica, maternica moe ak i izviriti iz rodnice, pogotovu pri diza nju tekih tereta i snanog pritiskanja. Mno ge ene koje odmah nakon poroaja ponu teko raditi, to na selu nije rijedak sluaj, trpe od tako promijenjenog poloaja mater nice. A i svako drugo optereivanje ena napornim fizikim radom moe uzrokovati sputenu maternicu. Stoga veinom ene koje rade teke fizike poslove na polju, po gotovu u vrijeme etve i drugih slinih ra dova, trpe od toga. To se odnosi i na bol

enske bolesti nike njegovateljice koje moraju podizati teke bolesnike, a slino je kod krojaica i drugih ena koje rade za strojevima na no ni pogon. ene sa sputenom maternicom ale se lijeniku kako im se ini da e im ci jela utroba ispasti kroz rodnicu, a naroito ako diu teke terete ili se jako napreu. Te ene imaju velikih tegoba i pri vrenju ve like nude. Osjeaju jako titanje, potrebu da isprazne crijeva, a i osjeaj da nita iz crijeva ne izlazi. Ako se maternica nije previe spustila, moda se moe proi i bez opera cije s posebnim zatitnim aparatima i zatit nim pesarima. Cesto moe pomoi ve i do sljedno prirodno voen ivot, razumna hi droterapija, pogotovu u obliku izmjeninih kupelji u sjedeem poloaju ili hladnih po lukupelji, pravilna gimnastika i drugo. Ali u svim teim sluajevima poboljanje se moe oekivati jedino od operacije, koja opet ima smisla samo ako prirodnim ivljenjem na kon nje poboljavamo napetost tkiva. Upala maternice i jajovoda Najei uzrok upale maternice jest gonore ja. Cesto ene dolaze u ambulantu i ale se na iscjedak koji se poveava naroito nakon mjesenog pranja, a zbog njega u donjem di jelu tijela imaju osjeaj titanja i vruine. Li jeniki pregled pokae da iz ua maternice tee obilno gnoj. Ako tada bolesnica ne po stupi pravilno i zbog lanog stida ne da se pregledati i lijeiti, bolest veinom zahvaa i jajnike, a iri se i dalje. Neeljene posljedice mogu biti zaepljenost jajovoda i neplod nost. U teim sluajevima sc ak upali i potrbunica, obino onda kad se upala jajovo da ne izlijei ili se upala prividno zalijei a stijenka jajovoda se iz bilo kojeg razloga ot vori u trbunoj upljini. Maternina sluznica se moe upaliti i bez uzronika gonoreje ako se, na primjer, na kon kiretae dobro ne iisti. U vezi s tak vim upalama pojavljuju se prije svega du gotrajna mjesena pranja, koja obino pro ljeu kao jak iscjedak, a ena se pri tome loe osjea. Svaku upalu maternice i jajovo da mora lijeiti lijenik. Da bi slika bila pot-

Bolesti jajnika puna, napominjemo da uzrok tim upalama mogu biti i tuberkuloza i druge bolesti. Tumori maternice Ponekad se u vrijeme menopauze na mater nici pojavljuju dobroudni (benigni) tumori. To su tumori miinog tkiva ili miomi. Oni su relativno dobroudni i za razliku od zlo udnih (malignih) tvorba ne unitavaju tje lesna tkiva i uope nisu ni priblino opasni kao zloudni. Za miome je karakteristino da pojedina miina vlakna maternice bujaju zbog ega na razliitim dijelovima materni ce mogu izrasti gomoljaste tvorbe veliine trenje ili djeje glave. Prva neprijatnost koja ene odvede k li jeniku jesu preobilna mjesena krvarenja i izluivanje gruda zgruane krvi koje mogu biti i veliine pesnice. Bolesnica i pri najma njim naporima osjea estoko lupanje srca. Ponekad i sama moe napipati tvrdu nabreklinu maternice. lako je miom dobroudan i u godinama menopauze ili kasnije moe se znatno sma njiti, ene koje imaju te tegobe moraju se uvijek posavjetovati s lijenikom da se ne bi to propustilo i zanemarilo. Miomi se obi no operacijom odstranjuju jer tite i optere uju okolna tkiva. Inae se primjenjuje i zraenje jajnika ime se postie regresija tumora. Rak je zloudni tumor maternice. ene se esto ale zbog neprestanih krvarenja i iscjetka. Ali nije samo stalno krvarenje znak tumora, nego i predugo mjeseno krvarenje. To znai da je jo i zadnjih dana iscjedak kr vav. Krvarenja mogu nastati i zbog tekog napinjanja u sluaju tvrde stolice, ali i pri is piranju rodnice i nakon snoaja. Svi ti znaci mogu ali ne moraju najaviti rak. Oba vezan je detaljan lijeniki pregled da bi se od samog poetka mogle primijeniti pravil ne mjere. Sto ranije otkrijemo rak (pregled!) i pravilno ga lijeimo (operacija ili zraenje), to vie ima nade u izljeenje. Neodgovorno je ako netko pokuava te tegobe ukloniti samo kupeljima u sjedeem poloaju. Pri rodno lijeenje zloudnih tumora (raka)

447 mogue je samo ako odgovarajuom pre hranom i to je mogue zdravijim nainom ivljenja jaamo organizam da to bolje pod nese zraenje i operaciju. Bolesti j a j n i k a Mnoge ene shvaaju izraz upala jajnika kao neto to dolazi u obzir radi oznaavanja svih nejasnih tegoba. Ali uzrok tegoba moe biti samo dijelom u jajnicima, jer je prava upala plua, tifus i ope trovanje krvi, a i nekih rjeih bolesti, moe se razviti akutno nekih opih bolesti, kao to su gripa, arlah, upala plua, tifus i ope trovanje krvi, a i neke rjee bolesti, moe se razviti akutno oboljenje jajnika; uostalom, moe i akutna upala slijepog crijeva prijei na desni jajnik. Sve te upale su ozbiljne prirode i iziskuju hitnu lijeniku pomo. Cesto je ishod akut ne upale jajnika ovisan o prateim i uzro nim bolestima i o tome je li lijenika po mo pruena na vrijeme. Ni kronine upale jajnika nisu onako es te kako se obino misli. I te upale mogu biti posljedica opeg poremeaja i obino se ispoljavaju s tegobama koje laicima nisu pot puno jasne. Cesto je predio jajnika osjetljiv na pritisak ili se pojavljuju bolovi pri ope nju, pranjenju crijeva i veem gibanju. Uz ope uzroke, kroninu upalu jajnika moe uzrokovati i spolna zloupotreba, pogotovu prekinut snoaj i dugotrajnije prekomjerno samozadovoljavanje. Zbog tih zloupotreba u zdjelici se nakupljaju prekomjerne koliine krvi koje nakon odreenog vremena uzro kuju upalu jajnika. Jasno je da u sluaju upa le treba sve te uzroke ukloniti ako elimo da lijeenje ima smisla. Uz lokalno lijeenje koje propisuje lijenik, ne smijemo zaboravi ti ni ope lijeenje; ono dolazi u obzir kod svih bolesti u vezi s kojima treba obratiti panju na to da noge uvijek budu tople a stolica uredna. Osim upala na jajnicima se javljaju i tvor be nazvane ciste, koje mogu biti razliite prirode. Graa im je vrlo razliita, mogu biti zloudne ili benigne, a sadraj ciste je od kristalno bistre tekuine do smolaste

448 tvari. Ciste mogu biti od veliine trenje sve do veliine nogometne lopte, a mogu teiti i vie od 50 kg. Gotovo uvijek je potrebna operacija, jer se inae ne moe utvrditi o kakvoj tvorbi je rije. Cesto se cista i obrne sa svojom peteljkom (svezom s jajnicima) i uzrokuje specifinu tegobu: sveza izmeu ciste i jajnika se obrne oko svoje osi i time zaprijei protok kroz ile koje su u njoj, a posljedica moe biti upala potrbunice. Bo lesnice koje do tada nisu imale nikakve te gobe, najedanput osjete jake bolove u do njem dijelu tijela; mogu biti tako jaki da se bolesnica srui. U takvom stanju mogu se ubrzati otkucaji srca, bolesnica se osjea loe, povraa, oblijeva je znoj i hvata smrtni strah. Takvo uvrtanje peteljke ciste je ozbiljna stvar i iziskuje hitnu lijeniku pomo. Poremeaj mjesenog pranja Gotovo sve ene osjeaju odreene smetnje kad imaju mjeseno pranje. Te smetnje mogu biti ope ili lokalne prirode. Vrlo su rijetke ene koje nemaju nikakve tegobe. Ali ozbiljnije tegobe ne spadaju u redovito i zdravo mjeseno pranje. Veina ena ima neprijatan osjeaj kao da ih u unutranjosti neto pecka i vue, prati ih osjeaj teine u donjem dijelu tijela; ali svi ti znaci obino ieznu ve nakon jednog dana. Mnoge se ene ale na bolove u kriima, ini im se da krstanu kost neto vue; taj osjeaj je po sljedica grenja maternice koja svoj sadraj istiskuje na slian nain kao prilikom poro aja, pa su i bolovi na neki nain slini. Taj osjeaj vuenja javlja se prije svega pred samo krvarenje i nije znak bolesti. U toku mjesenog pranja moe ena osjetiti: teinu i nadutost u trbuhu, esto tjeranje na mok renje, nabrekle hemoroide i proirene vene na nogama, ali to nije nita opasno i ne tre ba tome posveivati posebnu panju. Zbiva nja povezana s mjesenim pranjem mogu utjecati i na prsa: poveavaju se dojke i po staju osjetljive naroito na dodir esto se na njima pojavljuju mala vorasta zadeb ljanja koja opet ieznu. Ti se znaci obino

e n s k e bolesti pojave nekoliko dana prije poetka mjese nog pranja, ali ieznu im pone krvarenje. Opi poremeaji se izraavaju razliito. to je ivot uglaeniji, to su poremeaji izrazitiji; psihika optereenja i uzbuenja ve inom samo poveavaju osjetljivost, raz draljivost i neraspoloenje. Vrlo je est fi ziki i psihiki zamor. Mjeseno pranje moe biti popraeno i prolaznom vruinom, vruinom u glavi i poremeajima krvnog optoka (na primjer hladne ake i stopala), a nisu rijetke elua ne i crijevne tegobe koje i nisu potpuno be zazlene, pa ih treba shvaati kao znak pore meenog mjesenog pranja. ene se ale i na zatvor. Moe se pojaviti i jednostrana glavobolja (migrena). I glavo bolje su znak odreenih poremeaja i prijemivosti za bolest. Zakasnjelo mjeseno pranje Zato mjeseno pranje ponekad poinje tek nakon esnaeste ili sedamnaeste godine? Uzrok treba traiti u poremeenom razvoju koji je moda posljedica ope fizike slabo sti. Moe zapoeti i zbog ope slabosti li jezda s unutranjim izluivanjem (inkretornih lijezda), poremeaja metabolizma ili kroninih bolesti. Jednake uzroke moe imati i inae redovito mjeseno pranje ali malog obujma. Smanjeno mjeseno pranje mogu izazvati i promjene prehrane i naina ivljenja, a i promjena klime. Mjeseno pra nje moe privremeno i potpuno izostati, to esto opaamo kod mladih djevojaka koje sa sela stignu u grad. Ali menstruacija moe iz ostati ili oslabiti i uslijed straha od zaea ili osjeaja krivice. Izostajanje mjesenog pranja za vrijeme trudnoe je normalno, iako se i nakon oplodnje mogu pojaviti jedna do dvi je menstruacije. Lijeenje zakasnjele menstruacije spada u lijeniko vu domenu i ovisno o uzrocima moe biti samo ope. Sve ono to jaa organizam po mae i protiv ove nepravilnosti. Zbog toga iz fonda prirodnog lijeenja mogu pomoi: zrane kupelji s gimnastikom i utrljavanjem

Preobilna menstruacija ulja, kvaenja, oblozi na trbuh, kupelji ruku do lakata, izmjenine kupelji za stopala, iz mjenine kupelji u sjedeem poloaju, mala polijevanja, parne komprese nakon jela, dje lomine kupelji sa zobenom slamom ili dje lomine kupelji s preslicom, potpune kupelji s ekstraktom smreke, kupelji s orahovim li em, kupelji s iirotom, masiranje brzim poli jevanjima, masiranje vezivnog tkiva i hrana s mnogo voa i povra, te kura s kvascem. Kao posebna mjera uz slabu menstruaciju ili povremeni izostanak menstruacije preporuuje se po dvije alice aja od kamilice na dan, s tim to treba poeti tri dana prije mjesenog pranja i piti do kraja, kad treba primjenjivati i kupelji s porastom temperature vode. Bolno mjeseno pranje Ovaj poremeaj izazivaju jednaki uzroci kao i slabu menstruaciju ili izostalu menstruaci ju. est je uzrok i promijenjeni poloaj ma ternice. Pogaa prije svega one bolesnice koje brzo gube psihiku ravnoteu ili su sla bih ivaca. Iste neprijatnosti i problemi koji su jedva vrijedni spomena u zdravoj menstruaciji s normalnim tokom ovdje se pre tvaraju u tei oblik: bolesnica nije sposobna za rad, pati od migrene, ima proljev, neuralgina je, povraa, dobija napade omamljenosti, srce joj snano lupa; esto se znoji, a sluznica se moe izluivati u komadiima. I u tom sluaju treba lijeiti cijeli organizam, ali ne u toku menstruacije nego nakon nje. U toku menstruacije preporuuju se prije svega parne komprese ili vreice s trinama od sijena na donji dio tijela. aj za uklanja nje greva moemo pripraviti od stolisnika i enske paprati. Kao i sve druge smetnje u vezi s mjesenim pranjem i bolne menstrua cije spadaju u nadlenost lijenika.

449 Preobilna menstruacija Ovaj poremeaj je esto posljedica opeg slabog stanja, a dolazi do izraaja pogotovu kad spolne lijezde (jajnici) ne funkcioniraju pravilno. esta je pri zaostajanju krvi u ma loj zdjelici, a to se pojavljuje pogotovu kod bolesnica s plunim ili sranim bolestima, a i bubrenim. Zatim, ovaj poremeaj moe nastati i zbog sputenih organa utrobe, to je esto kod ena sa slabim vezivnim tki vom. Preobilne menstruacije moe uzroko vati i zatvor. U menopauzi je uzrok tekim krvarenjima promijenjeni rad lijezda s unutranjim izluivanjem. Moramo spome nuti i lokalne podraaje. Tu spada samoza dovoljavanje, prekinut snoaj, akutne ili kro nine upale, promijenjeni poloaj maternice (sputena ili unatrag zavaljena maternica i drugi neuobiajeni poloaji). I ovu bolest li jei lijenik. Uz pojaano mjeseno krvarenje poznata su i druga jaka krvarenja koja nemaju veze s menstruacijom. Pojavljuju se potpuno nejednakomjerno i promjenjive su jaine i tra janja. I ta krvarenja mogu biti posljedica po remeaja u djelovanju lijezda s unutranjim izluivanjem, promijenjenog jx>loaja mater nice, slabokrvnosti, spolne zloupotrebe, sr anih i plunih bolesti, tumora miia ili drugih oboljenja, npr. raka, a mogu uzroko vati i po ivot opasna krvarenja. Kad se pojave obilna i nejednakomjerna krvarenja, bolesnica mora odmah k lije niku da utvrdi uzroke, ne smije se tjeiti time da e ve samo od sebe proi. Ako se pone na vrijeme lijeiti gotovo u svim sluajevima bolest se moe izlijeiti ili bar stanje popraviti; treba ukloniti vanjske i unutranje uzroke te primijeniti ope lije enje.

Klimakterij
Poetak klimakterija (mijene, preevata, menopauze) kojega se neke ene toliko boje nije, slino kao ni poetak menstruacije, vezan za tono odreenu godinu. Poetak malo ovisi o rasi i pokrajini. to ranije poinje menstruacija, to prije - po pravilu - poinje i mijena.

450

enske bolesti

Stalni bolovi u krsnom predjelu

451

Na primjer, Indijke dobivaju prvu menstruaciju u osmoj godini, ali zato kod njih i klimakterij poinje izmeu tridesete i trideset i pete godine. U naim prilikama klimakterij obino po inje izmeu etrdeset i pete i etrdeset i sedme godine ivota. Odstupanja od toga nisu uvi jek znak bolesti. Ali ako u naim uvjetima mijena zapone u tridesetoj ili ezdesetoj godini, onda moemo u veini sluajeva rei da je to bolesna pojava. U usporedbi s ranijim godi nama ini se da danas mijena poinje neto kasnije, to se bez sumnje moe povezati s op enito boljim prirodnim ivljenjem dananje ene. Mogunost zaea se smanjuje u etrdesetoj godini, ali nije ni tada jo iskljuena. Vrlo je rijetka trudnoa nakon etrdeset i osme godine, a pojavljuje se u izuzetnim i nenormalnim sluajevima ak i nakon pedeset i osme godine. Klimakterij veinom zapoinje s nepravilnostima u menstruaciji koje su nejednakog obuj ma, da bi najedanput iezle. Vrlo rijetko menstruacija prestane iznenada, bez nekih pore meaja. Mnoge ene se u tim godinama ale na strujanja koja im uglavnom smetaju, i na vru inu, te na neobjanjive navale krvi u glavu. esto se pri tome pojavljuje i iznenadno znojenje i poremeaj cjelokupnog krvnog optoka. Drugi znaci su lupanje srca, iznenadno crvenilo ili bljedilo, napadi vrtoglavice ili ak gubljenje svijesti, a da srce i krvni otok uope nisu bolesni. Manje smetnje se opaaju i u djelovanju eluca i crijeva. U godinama mijene posebno su nep rijatni vjetrovi i podrigivanja. Mnogo tegoba je na ivanoj podlozi. One se bitno poveavaju i zbog samog razmiljanja o tegobama koje se pojavljuju u godinama mijene. Smatramo da se tegobe mogu izbjei ako se ena unaprijed pomiri s tim da nailaze godine mijene; danas, naime, veina ena sa strahom oekuje mijenu. Meutim, koliko god nije dobro strahovati od klimakterija, toliko nije dobro i ne raz miljati o njemu uope. Ne treba prijei preko toga da se cjelokupni organizam u tim go dinama znaajno mijenja. Polazite su jajnici koji su ujedno i lijezde s unutranjim izlu ivanjem (inkretorne). Jajnici se polako skvravaju i smanjuju, a smanjuje se i maternica. Rodnica se skrati i suzi, gubi nabore i postane glatka. Ulaz u rodnicu se suava, a mijenja se i sluznica. Dojke gube vrstou, iako se zbog vee koliine masnog tkiva ini da nije tako. Bokovi i stranjica se proire. U okviru odreenih prirodnih granica pojavi se i opa mlohavost, koa i vezivno tkivo izgube svoju nekadanju napetost. Sve izaziva dojam mlitavosti, skvrenosti i izoblienosti. Koa se nabora, a tijelo ene postaje slinije tijelu mukarca, glas postaje promukliji, ponekad izrastu dlake na mjestima gdje ih ranije nije bilo. Ukratko, moe se pojaviti cijeli niz najrazliitijih poremeaja. Naglaavamo ono moe, jer ne mora se i dogoditi. Uz sve te poremeaje moramo spomenuti i gubljenje dotad ustaljene psihike ravnotee. ena gubi svoj smiren i jednakomjeran odnos prema ivotu. Dovoljna je i sitnica da je izbaci iz ravnotee i veinom je sklona depresiji. Misli da se njezin ivot gasi i da vie nema nikakvih zadaa u njemu radi kojih bi bilo vrijedno ivjeti. Gotovo u svemu vidi kraj osmiljenog ivota punog obaveza. A potpuno predvia istinu da je mijena vrijeme dozrijevanja kad prestaje samo onaj dio njezina ivota u kojem je mogla davati novi ivot. esto ne uvia da s prestankom materinstva ne gubi ulogu majke. Koliko ovisi o tome kako je ena ureivala svoj ivot prije toga? Mnoge ene ne mogu shvatiti da su godine mijene godine odluka i godine prestanka odreenih procesa, tj. fizike sposobnosti da postanu majke. Ali to nikako ne znai da sve zavrava, nego treba shvatiti da poinje lijepa jesen ivota. Dozrijevanje i prestanak su tijesno povezani dogaaji, pa se i u godinama mijene pokae je li se netko pridravao odreenih pravila higijene u godinama razvoja. Za sve to propus timo u mladosti, moramo ispatati u godinama mijene (Stelzner). I godine klimakterija mogu biti
godine bez ikakvih tegoba, doba normalnog kraja odreenoga ivotnog razdoblja, poetak sretnog vremena

zdravog materinstva i nakon toga to je priroda uskratila djecu. Meutim, vrlo je vano da ena u

sebi izgradi odgovarajui odnos prema tim promjenama. Koliko je god vaan cijeli ivot, toliko su vani i odnos prema tom preokretu i odgo varajui samoodgoj. Ako elimo ouvati svjeinu u skladu sa svojim godinama, moramo se razumno koristiti zrakom, svjetlou, vodom, moramo se osmiljeno hraniti, ukljuivati i lje kovite biljke, gibanje i mir. Psihika svjeina i zrela snaga djelomino su i posljedica zdravoga psihikog ivota koji razumijeva svjesno njegovanje svih dobrih karakternih osobina i pre vladavanje slabosti. Stoga ena u tim godinama treba izbjegavati rasprave o onome to je neizbjeno. Svoje poglede i misli ne bi smjela usmjeravati uvijek na spoznaju da je prela zenit svoje ivotne putanje. Mora gledati u budunost i veseliti se zdravlju, snazi, upornosti, spo sobnosti odluivanja i svemu to joj je ostalo. Moe biti vesela i ponositi se svojim dopri nosom porodici, dravi i narodu. Ne smije zaboraviti da svako ivotno doba ima svoju lje potu i da je psihika ljepota sa svojim karakteristinim iskustvom i mirom udesno bogatstvo. Zrela ena mora biti svojoj djeci razumni savjetodavac i drug, a suprugu u ivotu pro vjerena drugarica, pa e joj godine koje joj preostaju nakon mijene biti kao lijepi, suncem
obasjani jesenski dani, u kojima e bogato njeii ono to je sijala u proljetnim i ljetnim danima koje je ostavila iza sebe.

Stalni bolovi u krsnom predjelu

Vrlo esto ene osjeaju tegobe zbog bolova u krsnom predjelu ili krstima ili kriima, kako se esto popularno kae. esto same trae uzrok u promjenama organa donjeg dijela tijela. Meutim, za manje od polovicu bolova u krsnom predjelu mogu se nai uzroci, pogotovu u trudnoi i pri mjesenom pranju. Gotovo sva nezdrava zbivanja u unutranjim enskim spolnim organima, koji su svezovima u dodiru s krstanom kosti, ispoljavaju se u obliku bo lova i u predjelu krsta. Bolovi u krsnom predjelu mogu se pojaviti i zbog promijenjenog po loaja maternice, a i pri upalama jajnika i maternice te vezivnog tkiva u zdjelici, a isto tako i u vezi s tumorima koji smanjuju prostor (na primjer miomi) i pri prepunjenosti unu tranjih spolnih organa krvlju, kao to je na primjer pri mjesenom pranju ili nakon spolnog openja, a prije svega nakon prijevremenog prekida snoaja. U svim tim sluajevima treba pri lijeenju poeti od uzroka. esto se pregledom ne otkrije nikakva bolest. Moe sve biti u najboljem redu, pa i bubrezi, a nama se ipak uini da su ba oni uzronik bolova u krsnom predjelu. Kad nema nikakvih promjena u nekom organu, onda se esto pokae da su slabi miii na prijelazu izmeu 5. slabinskog kraljeka, dakle u donjem dijelu kraljenice, i zdjeline kosti. Nepravilnosti u grai donjeg dijela kraljenice i steene bolesti zgloba izmeu kralje nice i zdjelice (na primjer kroninu upalu zgloba) takoer treba ubrajati meu uzronike bo lova u krsnom predjelu. U godinama mijene moemo tu ubrojiti i tegobe povezane s istroenou zglobova. Prilikom pregleda bolesnica na nekim mjestima osjea jake bolove koji ne prestaju ni kad se masira. ene svata pokuavaju ne bi li ublaile te bolove. Obino poinju trljanjem i utrljavanjem to prolazno moe malo i pomoi, ali ne i potpuno otkloniti bolove. Zatim dolaze na red topli oblozi, zraenja, esto ak nepotrebne operacije i jo mnogo toga. A u svim bi se tim sluajevima boljom prokrvljenou odstranile tetne tvari, a vje bom ojaali oslabljeli miii. Ta vjeba moe biti osmiljena i dobra masaa ili/i dobra gimnastika, a moe se dopuniti i brojnim drugim mjerama koje poveavaju prokrvljenost i kojih emo dovoljno nai u okviru knajpovske hidroterapije. Valja spomenuti i defor macije nogu i neodgovarajuu obuu koja kod ena esto uzrokuje nepravilno dranje u

452

enske bolesti

krsnom predjelu i zbog ega je esto i bole krsta. Prekomjerna koliina masnog tkiva u pred jelu trbuha moe takoer uzrokovati odreeno ukoeno dranje u krstima, a time i preveliki zamor. Pogotovu treba traiti uzroke pogrenom dranju u nepravilnom sjedenju jo od dje tinjstva. Stoga roditelji treba uvijek nanovo da upozoravaju svoju djecu na pogreno dranje i upuuju ih da sjede uspravljeno, da ne dre kraljenicu dugo savijenu, jer e tako omlitaviti miii oko nje. Isto tako i bolove u krsnom predjelu koji nastaju iz drugih izvora, kao na primjer kod hemoroida i drugih bolesti donjeg dijela tijela, treba lijeiti uklanjanjem uzroka.

Peti dio

Prva pomo

1. Osnove, zadaci i ciljevi prve pomoi

Prva pomo obuhvaa sve one mjere koje pri ozljedama, oboljenjima i drugim nezgodama poduzmemo prije nego to uslijedi struna lijenika pomo. U dananje vrijeme bi svatko morao znati to u akutnim nezgodama smije i kako to moe uiniti. Da bi prva pomo bila djelotvorna, onaj koji je prua mora biti za to primjereno osposobljen. Potrebno znanje moe stei na raznim teajevima prve pomoi. Kad se nezgoda dogodi, nema vie vremena listati po prirunicima da bi se vidjelo na koji nain treba pruiti prvu pomo. Onaj tko je obuen za pruanje prve pomoi mora znati i koju ozljedu ili skupinu ozljeda mora najprije poeti obraivati. Tako, na primjer, najprije treba osloboditi dine putove, a tek onda dolazi na red povijanje rana koje krvare. Zatim treba znati kako ozlijeenoga zatititi od novih ozljeda, to znai izvui ga iz pod ruja opasnosti, a ako mu je ivot ugroen uslijed zastoja u djelovanju krvnog optoka i di sanja, treba oprezno i brzo odgovarajuim mjerama (umjetno disanje, masaa srca) otkloniti tu opasnost te odgovarajuim mjerama sprijeiti ok, ranjenika ili bolesnika postaviti u pra vilan poloaj, zaustaviti krvarenje, zaviti rane, ozlijeene ekstremitete podesiti u pravilan po loaj tako da najprije prestanu bolovi (davanje odgovarajuih lijekova openito je preputeno lijeniku!), bolesnika ili ozlijeenog zatititi od ohlaivanja ili pregrijavanja, i biranim rijeima ga smirivati. Priprema za prijevoz, a u nudi i sam prijevoz, odvija se prema propisima. Osoba obuena za pruanje prve pomoi treba ostati kod ozlijeenoga, a netko drugi otii po li jenika, miliciju i kola hitne pomoi. Upozoravamo i one koji su lake ozlijeeni da se moraju lijeiti i ii k lijeniku na kon trolu.

Pruanje pomoi na mjestu nezgode Brzo treba prevladati vlastiti strah! Dok promatramo ozlijeenoga i prilike oko njega, uglavnom moemo utvrditi vrstu oz ljede i bolesti. Ne treba da ozlijeenog diramo dok mu ne ponemo pruati pomo, a to i nimo tek kad nam je potpuno jasno o kakvoj ozljedi je rije. Samo u neposrednoj opasnosti poinjemo odmah pruati pomo. Najprije treba zaustaviti krvarenja koja ugroavaju ivot, zatim oslobaamo dine putove i ako je.potrebno zapoinjemo umjetno disanje. Ako u zatvorenom prostoru naemo ovjeka bez svijesti, moramo pomisliti da je rije o trovanju plinom ili nedostatku kisika, gdje se i onaj tko prua pomo izlae opasnosti! Kad obavimo prve mjere koje spaavaju ivot, opipamo puis da utvrdimo kako djeluje srce i krvni optok. Ako su puis i disanje normalni, dolaze na red ozljede, prijelomi kostiju i druge ozljede koje moemo zbrinuti u okviru prve pomoi. Ako je istodobno ozlijeeno vie ljudi, moramo utvrditi kome je pomo najpotrebnija. ivot je neposredno ugroen: ako prestane disanje zbog nedostatka kisika ili trovanja, - ako jaki ali neuspjeli pokreti disajnih miia pokazuju da dini putovi nisu slobodni, ako zbog neprolaznosti dinih putova umjetno disanje nije djelotvorno, - ako ovjek die hropui (agonalno) zbog sredinjeg poremeaja disanja koje je poslje dica ozljede ili bolesti,

456

Prva pomo

Rane 1.1. O z l j e d e t u p i m p r e d m e t i m a , rane i zavijanje rana Kad govorimo o ozljedama tupim predme tima, mislimo na sve unutranje ozljede ti jela kod kojih je povrina tijela ostala nedir nuta. Udarci Mala oteklina, izljev krvi veinom prosijava kroz kou, u poetku je ozlijeeno mjesto modro, kasnije poprimi zelenkastu nijansu, pa posmei, a na kraju pouti. Prva p o m o Ozlijeeni mora mirovati, a na ozlijeeno mjesto stavljamo vlane hladne obloge. Nagnjeenja Uslijed velikog pritiska rastrga se tkivo i ile pod koom. Iznad nagnjeenog dijela pojavi se velika oteklina, a ozlijeeno mjesto jako boli. Prva p o m o Ozlijeeni treba mirovati, na ozlijeeno mjesto se stavljaju hladni oblozi koje treba neprestano mijenjati. Rane Rane su ozljede povrine tijela i seu manje ili vie u dubinu. Nije zadaa onoga tko prua prvu pomo da utvruje koliko je rana duboka. Onaj tko prua prvu pomo moe samo toliko otkriti rane da ih neometano vidi i zavije. Radi toga treba odreene dijelove odjee odstraniti, a u nudi i prerezati. Kad se ozlijeenome skida sako ili hlae, treba najprije skinuti onu stranu na kojoj nije oz ljeda. Prvi zavoj treba da zaustavi krvarenje i sprijei dalji prodor neistoe i bakterija u ranu. Stoga se rana najprije pokriva steril nom gazom. Nikad se ne smije rana ni nje zina neposredna okolica dirati prstima ili nesteriliziranim pomagalima i platnom ili rupcem. Stoga je zabranjeno ispirati ili prati rane vodom ili drugim tekuinama (izu zetak ako sumnjamo da je rije o bjesnilu

457 i ranama uzrokovanim tvarima koje nagri zaju). Kad se prua prva pomo, nikad se na rane ne stavljaju dezinfekcijska sredstva, prakovi, masti niti bilo koja druga sredstva U vremenu od 6 do 8 sati svaku ranu mora pregledati i zbrinuti lijenik. Strana tijela koja se nalaze u rani ili mjehu re koji se naprave i podignu iznad razine koe ostavljamo da odstrani ili otvori lijenik. Prva pomo Neravnu povrinu rane iznad sterilne oblo ge izravnamo odgovarajuim jastuiima. Sve skupa se uvrsti zavojem. Rane na prsnom kou ili trbuhu mogu prodirati u tjelesne upljine, a kroz otvore moe da isklizne utroba. Ako je utroba o teena ozlijeeni obino izgubi mnogo krvi koja se esto nakuplja u prsnom kou ili tr bunoj upljini. Prva pomo Rane na prsnom kou ili trbuhu, a i utrobu koja isklizne, zavijemo sterilno i vrsto. Za tim ozlijeenoga moramo odmah prebaciti u bolnicu. Za potrebe prve pomoi na raspolaganju su razne sterilne gaze i zavoji. U nudi je dovoljan i opran i svjee izglaan rubac. Na ranu se nikad ne stavlja vata ni stanievina. Sterilnu gazu ne smijemo dodirnuti prstima dok je privrujemo zavojem, flasterom ili trokutastim rupcem. Pri tome treba voditi rauna da ne zaustavimo dotok krvi u one dijelove ekstremiteta koji su najudaljeniji od tijela. Trokutasti rubac moemo vrlo korisno upotrijebiti za uvrivanje sterilne gaze na rani. Ako trokutasti rubac sloimo u krava tu, dobijamo pomagalo nalik na zavoj, koji moemo upotrijebiti za uvrenje gaze na rani (SI. l . - l - l ) . Zavoje kojima uvrujemo sterilnu gazu moramo zavijati po cijelom ekstremitetu da izbjegnemo zastajanje krvi. Ako nemamo na raspolaganju neto to bi moglo zamijeniti sterilne zavoje (svjee uglaan rubac), neka rana ostane otvorena

- ako je disanje vrlo usporeno i ozlijeeni ne udahne vie od deset puta na minutu usli jed trovanja ili ohladenosti, - ako je ozlijeeni ili oboljeli pomodrio, ili je u hropcu i oteano die, te poinje dobivati sivoplavu boju, - ako uslijed ozljede vratnog dijela kraljenice s hrptenom modinom ili mekog dijela vrata postoji opasnost da se ozlijeeni ili bolesnik ugui zbog nemogunosti disanja, - ako je uslijed oka ili iskrvarenja otkazao krvni optok tako da vie ne osjeamo puis, - ako je puis ispod 50 do 60 otkucaja u minuti, a to se dogaa zbog poveanog pritiska ili krvarenja u mozgu, - ako srce ne kuca a zjenice vie ne reagiraju na svjetlo (provjera pupilarnog refleksa), - ako su otvorene ozljede prsnog koa koje mogu uzrokovati kolaps plua, - ako iz bilo kojeg razloga ozlijeeni ili bolesni izgubi svijest, - ako ozlijeeni ili bolesni bez svijesti pone povraati i zaprijeti opasnost da pone aspirirati izbljuvke, - ako osjeti jake bolove u predjelu srca sa strahom od smrti, koji veinom najavljuju in farkt srca, - ako se temperatura tijela digne iznad 41C, - ako temperatura tijela uslijed pothlaenja padne ispod 33C. U svim tim sluajevima treba odgovarajuim mjerama prve pomoi, koliko se god moe, smanjiti opasnost po ivot, dok ne doe lijenik ili kola hitne pomoi. Puis utvrujemo najlake u zapeu na binoj arteriji ili na vratu, na vratnoj arteriji. Ja godice kaiprsta, srednjeg prsta i prstenjaka jedne ruke stavimo na kou iznad arterije (si. 1.0-1.2). Normalan puis iznosi oko 60 do 80 jednakomjernih i snanih otkucaja u minuti (kod odraslog). Pupilarni refleks utvrujemo ako oko pokrijemo, na primjer dlanom, i ruku brzo sklo nimo. Zbog djelovanja dnevne svjetlosti ili svjetlosti depne svjetiljke zjenice se moraju suziti. Ako se ne suze, znai da je ovjekov ivot ozbiljno ugroen.

SI. 1 J 0 - 1 Mjerenje pulsa na podiaktinoj arteriji

SI. 1 0 - 2 Mjerenje pulsa na vratnoj arteriji

458 dok je ne obradi lijenik. Predmeti koji uz rokuju ranu unose u nju - a time i u tijelo - prljavtinu i klice. Postoji opasnost od in fekcije. Zagaen organizam se brani od klica time to poveava broj bijelih krvnih zrnaca i poinju djelovati protuotrovi. Ako su klice (bakterije, virusi) jai od obrambenih snaga tijela, nastaje opa infekcija koja se nekada nazivala sepsa. Ako se rana inficira, ozlijee ni ima osjeaj vee napetosti, okolica rane otie i boli, postaje crvena i toplija. U koi se pojavljuju takozvane crvene pruge koje su znak upale limfnih ila. Ako klice prodru preko limfnih lijezda, ili neposredno u krv, izazovu groznicu i iznenadni porast tempe rature (trovanje krvi). Posebno opasne zaraze nastaju uslijed zagaenih rana. Takve su zaraze tetanus, plinski vuac i bjesnilo, koje su i danas u znatnom postotku smrtnosne. Tetanus Tri do etiri dana nakon ozljede (dovoljna je mala ranica ili trn) bolesnik osjeti nekak vu napetost u tijelu, glavobolju, malaksalost, a esto se i jako znoji. Ubrzo vie ne moe pomicati eljusti jer se ukoe miii za va kanje, a lice se izoblii. im se uoe takve promjene, treba hitno pozvati lijenika. Protiv tetanusa se moe zatititi cijeplje njem, koje treba ponoviti u predvienom roku.

Prva pomo

Krvarenje i zaustavljanje krvarenja

459 Ubod kukaca Ubodi kukaca mogu biti opasni, pogotovu u usnoj upljini i oko oiju. Prva pomo Najprije pokuamo odstraniti ostatke al ca. Zatim na mjesto uboda stavljamo hlad ne obloge od vode, alkohol ili mast koja spreava upalu i smanjuje oteklinu. Ako kukac ubode u drijelo, moglo bi nastupiti guenje jer vrlo brzo otie sluznica i one moguava disanje. To opasno oticanje naj bolje emo sprijeiti, ili bar usporiti, ako bolesniku dok ga prevozimo do lijenika stavljamo u usta komadie leda ili mu da jemo gutljaj po gutljaj jako rashlaenog pia. u l j e v i i natisci uljevi na nogama se stvaraju ako cipela ne nalijee dobro uz nogu ili ako arape imaju nabore. Najprije treba noge paljivo oprati, a zatim mjesta na kojima je koa pocrvenjela posuti prakom i oblijepiti flasterom. Time se smanjuje daljnje tiskanje. Na kraju obuemo i iste arape. Ako su se ve napravili mjehuri, treba ih premazati tinkturom joda i na donjem dijelu probiti sterilnim predmetom (npr. iglom). Kad tekuina otee iz mjehura, koica mje hura morala bi opet prilegnuti; nikad ne treba uklanjati koicu koja se odvojila. Na kon toga zavoj s flasterom titi to mjesto i smanjuje tiskanje a time i bol. Odjea koja grebe i ulja zagrijanu kou vlanu od znoja moe na stranjici i unut ranjoj strani bedara izazvati bolnu povr insku upalu koe. Predio treba rashladiti hladnom vodom i ukloniti znoj.

Oko rane se poinju pojavljivati mjehuri pod koom. Ako takav dio koe pritisnemo, ujemo karakteristino kripanje kao gae nje po snijegu, uslijed prisutnosti plinova u potkonom tkivu. Ako se na rani pojave takve promjene, treba ozlijeenog to prije odvesti na kirur ku kliniku. Bjesnilo Bjesnilo se prenosi ugrizima ivotinja (pasa, maaka, lisica i drugih). Ako je ikako mogu e, ivotinju koja ugrize ovjeka treba pre gledati veterinar. Virus se prenosi ivotinj skom slinom, a moe i putem malih rana koje nastanu kad ivotinju ekamo ili pus timo da nas lie. Rane od ugriza ivotinja mora uvijek pre gledati lijenik. Ako ne moemo odmah sti i do njega, rane treba isprati vruom vo dom i sapunom. Ujed zmije Najpoznatije otrovne zmije kod nas su poskok i riovka. Ali na putovanjima po dalekim zemljama ili uvozom i uzgajanjem ivotinja za razne svrhe dogaa se da ujede i neka druga otrovnica. Mjesto ujeda na koi prepoznajemo po dvjema malim ranicama koje lagano krva re. To mjesto vrlo brzo otee i pomodri, a za tim polako otie cijeli ekstremitet. Zmijski ot rov nakon nekog vremena poinje djelovati i na cijelo tijelo i izaziva slabost, vrtoglavicu, jako znojenje, glavobolju, poremeaj disanja i krvnog optoka te druge tegobe.
Prva pomo kod ujeda z m i j e

Plinski vuac Plinski vuac ili gangrenu prepoznajemo po jakim bolovima i velikom otoku oko rane. Okolna koa je u poetku bijela i sjajna, a kasnije uslijed raspadanja tkiva postaje smekastosivocrna.

Ekstremitet na kojem opazimo ujed zmije treba podvezati da se zaustavi protok otro va. Od mjesta ujeda u smjeru prema srcu podvezujemo toliko vrsto da arterijska krv moe pritjecati u donji dio ekstremiteta, ali da se kroz vene vie ne moe vraati u ti jelo. Taj ekstremitet postaje modrikast, a iz ranica nastalih ujedom curi tamnomodrocrvena krv. Podvezivanje treba omoguiti istjecanje krvi s otrovom iz rane a istovre meno sprijeiti irenje krvi s otrovom u druge dijelove tijela.

1.2. K r v a r e n j a i z a u s t a v l j a n j e krvarenja Rane koje krvare prekrijemo obinim zavo jem i tako uglavnom zaustavimo krvarenje. Iz arterija (odvodnica) trca svjetlocrvena krv u mlazovima a njihov ritam poklapa se s ritmom otkucaja srca, odnosno ile. Ako

460 ranjenu arteriju prekriva tkivo rane, krv ne trca u naletima, nego jednakomjerno istje e. Prva pomo Ranu zavijemo kompresijskim zavojem. Na sterilni jastui ili sterilnu gazu prvog zavo ja stavimo jastui napravljen od vrsto slo enog rupca, stolnjaka, stanievine ili ne eg slinog i sve to skupa vrsto zavijemo (SI. 1.2-1). Ako kompresijski zavoj ili jo jedan koji stavimo iznad prvoga ne zaustave krv (na primjer kad su ozlijeene velike arterije), moramo arteriju prstom jako pritisnuti na nekom mjestu izmeu rane i srca (SI. 1.227), a zatim ranjeni ekstremitet podvezati izmeu rane i srca (SI. 1. 2-8). Ako podveemo pravilno, krvarenje se odmah zaustavi, a ekstremitet pobijeli. Ako povez nije dovoljno vrst, krv poinje zastajati: ek stremitet postaje modrocrven, a iz rane obilno tee krv tamnocrvene do modrocrvene boje. Zabranjeno je podvezivanje na donjem dijelu podlaktice, u predjelu laktenog i koljenskog zgloba, na gornjoj treini potkoljenice, jer prijeti opas nost da pritiskom otetimo ivce (prijeti oduzetost!). Za podvezivanje moemo upotrijebiti samo iroke trake (na primjer naramenice, pojase, gumena crijeva, usko sloen rubac, salvetu, trokutasti rubac), ali nikad ne smi jemo upotrebljavati ono to se urezuje u tki vo kao to je konopac, vezica za cipele, ica i slino. Podvez moe ostati zavezan samo sat i pol. Zatim ga treba na minutu do dvije odvezati da se ekstremitet opet opskrbi krvlju. Za to vrijeme ozlijeeni mora leati u ok poloaju, a ranu mu moramo pritiskati kompresijskim zavojem. Nakon toga podvez opet zaveemo i bolesnika brzo ali oprezno prevezemo u bolnicu. Ako je u pitanju podvezivanje patrljka ekstremiteta (kad se na primjer ekstremi tet odlomi ili potpuno otkine), podvez se ne smije uope poputati.

Prva pomo Kad napravimo podvez, moramo na pa piriu napisati gdje je stavljen i kad je na pravljen te ga na istaknutom mjestu privr stiti na ozlijeenoga. Nakon toga, ako je ika ko mogue, onaj tko je ozlijeenome pruio prvu pomo, prati ga i u bolnicu. U krajnjoj nudi, kad zavoj s pritiskom ne moe zaustaviti krvarenje, a arterija se ne moe ni podvezati ni pritisnuti te prijeti opasnost da ozlijeeni iskrvari, onaj tko prua prvu pomo mora rukom stisnuti ile koje krvare, mada prijeti opasnost da se unesu klice u ranu. Ipak je vanije stisnuti ile, jer se time spaava ivot, pa je u tom trenutku manje vano to e se moda rana inficirati.

ok

461 Krvarenje iz velikih vena ili proirenih vena moe kod ozljede ili ira potkoljenice uzrokovati veliki gubitak krvi. U tim je slu ajevima dovoljno ruku ili nogu podignuti i postaviti u vii poloaj, a na mjesto koje krvari staviti kompresijski zavoj. Podveziva nje nije potrebno.

1.3. ok Za ok je meu ostalim karakteristino da otkazuje krvni optok. S akutnim smanjenjem koliine krvi koju srce tjera kroz ile orga nizam dolazi u smrtnu opasnost. U poetku je samo periferija pogoena pomanjkanjem krvi, ekstremiteti su hladni i blijedomodrikasti. Ako krv i dalje otjee, van ili unutra, manjak se osjeti i u mozgu, srcu i drugim za ivot vanim organima. Krvni tlak pada, puis je ubrzan ali jedva ujan, disa nje plitko, ozlijeenoga oblije hladan znoj, nemiran je, hvata ga tjeskoba i polako gubi svijest - nalazi se u tekom, po ivot opasnom oku. ok moe biti i posljedica opeklina ili jako obilnog povraanja, jer se u krvi znat no smanji koliina bjelanevina, vode i soli. Ali ok se moe pojaviti i kad akutno ot kae srce ili pri plunoj emboliji, pri trova nju krvi ili zbog preosjetljivosti organizma na neke tvari. Ako krvni optok otkae zbog bolova, straha ili tjeskobe, u pitanju je druga vrsta oka, tj. gubitak svijesti. U normalnim se prilikama krv jednakomjerno i osmiljeno ras|x>reuje na razliite organe, elastine i rastezljive ile su napete, a s tim i napu njene krvlju. Uslijed straha, bolova i tjes kobe nastanu pod utjecajem vegetativnoga ivanog sistema akutni poremeaji u ras poreivanju krvi, tako da se ona nakuplja u labavim i rairenim ilama trbunog prostora. Zbog nedovoljne prokrvljenosti i pomanjkanja kisika u mozgu ovjek gubi svijest. Koa je jednako kao i kod oka bli jeda i hladna, a puis oko 60 do 70 otku caja u minuti.

SI. 1.2-5 Pritiskanje arterije kljunjae. Vrhovima prstiju iza sredine kljunjae vrsto pritisnemo prema dolje prema prvom rebru

462

Prva pomo

Kako postaviti ozlijeenog da lei Istodobno treba organizirati prijevoz na kliniku. Za vrijeme prijevoza treba s ozlijeenim postupati to je mogue opreznije. Ako je bolesnik ili ozlijeeni u nesvjestici, najbolje je da ga postavimo da lei ravno s podignutim nogama.

463 na svoje savijeno bedro da bi ga tako lake izvukao iz opasnog podruja (SI. 1.4-3).

1.5. K a k o p o s t a v i t i o z l i j e e n o g da lei Ozlijeenog ili iznenada oboljelog ovjeka treba postaviti da lei kako slijedi: ovjeka bez svijesti moramo postaviti u stabilan boni poloaj, osloboditi mu dine putove da u sluaju povraanja ili krvarenja u ustima ne bi aspirirao ispovraanu hranu ili krv. Bolesnika koji je pri svijesti i nije u opas nosti od povraanja poloimo na lea, pod glavu mu neto podmetnemo i tako ga pre vozimo (SI. 1.5-1). Ako je ozlijeeni u oku, a pri svijesti, ta koer ga poloimo na lea, s glavom nani e, a nogama navie (SI. 1.5lb). U sluaju toplotnog udara i drugim slu ajevima pritjecanja krvi u glavu, dolazi ta koer u obzir leni poloaj, s tim da su noge nanie a glava navie (SI. 1.5lc).

1.4. S p a a v a n j e Spaavanje ili izvlaenje ovjeka s opasnog podruja najlake se izvodi takozvanim RAUTEKOVIM zahvatima. Ozlijeenog ili onesvijetenog ovjeka uhvatimo rukama u rameno-vratnom predjelu tako da glava lei na podlaktici. Zatim ozlijeenog oprezno podignemo i uspravimo da sjedi. Potom ga spasilac podupre i ukruti svojim koljenima, a rukama odostraga uhvati ispod pazuha. Tada jednu od podlaktica ozlijeenoga uzme u ruku i postavi je popreno ispred njegova trbuha (SI. 1.4-1 i 2). Onda se spa silac malo podigne tako da mu koljena budu blago savijena i ozlijeenoga povue

Prva pomo u sluaju oka Ozlijeenog ili onesvijetenog ovjeka op rezno poloimo na bok. Ovisno o dobu go dine i mjestu na kojem se zatekne treba ga poloiti na odgovarajuu podlogu i pokriti. Ako nije nuno, ne treba ga dizati. Ako ozlijeeni jako krvari, treba odmah pokuati zaustaviti krvarenje. Noge treba staviti u vii poloaj. Ako zastane srce i oz lijeeni ne die, istog asa treba poeti oiv ljavanje. Sve druge mjere prve pomoi (na primjer stavljanje u udlage i slino) treba u prvom trenutku izostaviti. ovjeka u oku poinjemo odmah spaavan na samom mjestu nezgode i treba hitno pozvati lijenika.

464

Prva p o m o

Prijevoz Ako je potrebno davati umjetno disanje, bolesnik ili ozlijeeni treba leati na leima s glavom nauznak. Prije nego to bolesnika ili ozlijeenog poloimo u odgovarajui poloaj, treba da razgrnemo podlogu na koju emo ga polo iti da bismo ga zatitili od vlage i hladno e; zatim ga pokrijemo i prema potrebi i odozgo zatitimo od vjetra, hladnoe i kie. Ako procijenimo da bolesnik nee biti odvezen odmah, najopreznije to moemo ski nemo mu vlanu odjeu. Pri tome se mora mo pridravati osnovnog naela da najprije skinemo odjeu sa zdrave strane tijela. Boni poloaj Ako ozlijeeni lei na boku, ne treba se lx>jati da bi mogao progutati ispovraani sadr aj, sluz iz usta ili nosa, jer se u tom polo aju to ne moe desiti. Najlake je pomoi ozlijeenome koji lei na boku jer spasilac moe unuti pokraj njega. Spasilac uhvati ozlijeenoga za ruku i koljenski pregib na suprotnoj strani tijela i povue ga k sebi. Na taj nain okrene ozlijeenoga oko uzdune osi (SI. 1.5-2). Gornju (SI. 1.5-3) ili donju (SI. 1.5-4) nogu savije mu u koljenskom pregibu, glavu zabaci nauznak, a lice u stra nu. Brada treba stajati na savijenoj ruci. U nekim posebnim sluajevima ozlijee nog ne stavljamo da lei postrance, jer bis mo na taj nain mogli pogorati njegovo stanje. Takvi sluajevi su na primjer prije lom kraljenice, gdje postoji opasnost od o teenja hrptene modine, zatim prijelomi bedrene kosti, otvorene trbune rane i naj tei sluajevi oka. U takvim sluajevima oz lijeeni treba da lei na leima. Ako povra a, najprije mu glavu okrenemo na stranu, a onda oprezno i tijelo.

465

Kad ozlijeeni uslijed loma kostiju ili sla bijeg rada srca teko die, poloimo ga tako da napola sjedi, a laktovima se oslanja na podlogu (SI. 1.5-ld). Bolove u trbuhu emo ublaiti ako boles nika poloimo na lea, s nogama malo sa

vijenim. Ispod koljenskog pregiba podmetnemo savijenu deku ili neto slino (SI. 1.5-le). Pri krvarenju iz nosa, usta ili drijela, kad bolesnik nije u oku niti nesvjestici, treba sjediti poduprte glave (SI. 1.510-

1.6. Prijevoz
Kad tekom bolesniku ili ozlijeenom ov jeku pomognemo da se izvue iz po ivot opasnog stanja, najee je potrebno koli ma h i t n e p o m o i prevesti ga na kliniku ili

k lijeniku. U veini sluajeva osobni auto mobil nije primjeren za to, a u neprimjere nim vozilima ozljede se esto znatno pogor aju! Prijevoz mora tei bez zastoja i oprezno. Pretjerana urba samo teti! Posljedica veli kih brzina uvijek su potresi, a oni mogu bit no pogorati unutarnja, u poetku bezopas na, krvarenja. Ozlijeeni u toku tako nestru nog prijevoza esto iskrvari na putu do kli nike. Dogodi se ono to smo htjeli izbjei! Ozlijeenoga smo odvezli doslovno u smrt, a uz to cijelim putem stvarali i opasne situa cije za druge.

466

Prva pomo

Prijevoz Najbri prijevoz ima opravdanja samo onda kad postoji opasnost da se ozlijeeni zagui ili ako je posrijedi obilno unutranje krvarenje. Nikad ga ne smijemo prevoziti bez pra tioca, a za vrijeme prijevoza treba da lei kako smo naveli. Naelno treba imati bolesnika ili impro vizirana nosila (daska, vrata, ljestve). Stavi mo ih uz ozlijeenog, ali ga ne navlaimo na njih. Ozlijeenog ovjeka premjestimo na no sila tako da trojica kleknu pokraj njegove zdrave strane, podvuku ruke ispod njega, a zatim ga na dani znak istodobno i jedna komjerno podignu tako da se on ne savija. Zatim podmetnemo nosila i oprezno ga po loimo na njih (SI. 1.61). Za vrijeme dok ga diemo sa zemlje i sputamo na nosila, ruke ozlijeenoga mo raju biti prekriene na prsima; ne smiju pa dati. Bez obzira na to kakva su nosila, oz lijeenoga treba privezati pojasevima. Spa sioci koji nose bolesnika na nosilima ne smiju ii ukorak.

467 Dva spasioca mogu lake ozlijeenog i onesvijetenog ovjeka prenijeti na krae razdaljine na ovaj nain: Prvi spasilac uhvati ozlijeenog Rautekovim zahvatom (opisali smo ga), a drugi sva kom svojom rukom uhvati jednu njegovu nogu i nosi ga na taj nain to hoda izmeu njegovih nogu (SI. 1.62). Za vrijeme noe nja prvi nosilac mora upozoravati na sve zapreke i neravnine na putu da onaj drugi ne bi pao. Ako imamo na raspolaganju stolac za prijenos bolesnika, stavimo ga na stolac. Prvi spasilac nosi stolac drei ga za naslon, a drugi ga uhvati za noge (SI. 1.63). Kad je samo jedan spasilac, on moe na manje razdaljine prenijeti bolesnika bez svi jesti nosei ga na ramenima, ali samo ako su bolesniku neozlijeena lea. Noge ozlijeenoga vise na prednjoj, glava na stranjoj strani spasioca, a jedna ruka prebaena je preko spasioevog drugog ra mena (SI. 1.6-4). Inae spasilac moe sam prenijeti ozlije enoga tako da njegove ruke povue preko

468

Prva pomo

Oivljavanje svojih ramena i prekrii ih na prsima (SI. 1.6-5). ovjeka koji nije teko ranjen moe samo jedan spasilac nositi i na rukama kad su raz daljine krae. Ruke ozlijeenoga treba da se spajaju na zatiljku spasioca, i to vrsto. Oz lijeenoga uhvati spasilac jednom rukom is pod bedara, a drugom pridrava njegova lea (SI. 1.6-6).

469 Ozlijeenoga koji moe hodati vodimo tako to povuemo jednu njegovu ruku pre ko svog ramena i drimo je u zapeu, a drugom rukom ranjenika obuhvatimo pre ko lea (SI. 1.67). Tako emo sprijeiti da ranjenik padne ako ga moda uhvati trenut na slabost ili ako izgubi svijest.

2. Oivljavanje
2.1. D i n i p u t o v i m o r a j u biti slobodni Zaepljeni dini putovi mogu u vrlo krat ko vrijeme uzrokovati pomanjkanje kisika, prije svega u mozgu, a time nanijeti trajna oteenja. Posebno je opasno kad se dini putovi zaepe kod ovjeka koji nije pri svijesti. Budui da oslabi tonus eljusnih i jezi nih miia, donja eljust visi a jezik se savije unatrag i zatvori dine putove. Zbog po manjkanja odgovarajuih refleksa ozlijeeni usie sve strane sadraje, kao to su krv, e luani sadraj i drugo, a to takoer zatvara dine putove. Stoga je jedan od prvih zadataka prve po moi da se kod svih koji izgube svijest naj-

470 prije utvrdi stanje dinih putova. Iz usta tre ba povaditi sva strana tijela, glavu nagnuti unatrag u zatiljku, a donju eljust izvui na prijed. Ako ozlijeeni zatim jednakomjerno die, postavimo ga u boni poloaj. Ako ienjem usne upljine, naginjanjem glave unatrag i pomicanjem donje eljusti naprijed ne uspostavimo normalno i jedna komjerno disanje, ponemo umjetno disanje, jer bi inae u tri do pet minuta nastupila smrt. Umjetno disanje primjenjujemo upuhavanjem zraka (postupak nazivamo i darova njem daha, budui da svojim ustima napu havamo plua nastradaloga) ili pritiskanjem na prsni ko. Da nastradali ne die prepoznajemo po tome to se njegov prsni ko vie ne die i ne sputa, to je bez svijesti, koa mu pomodri, a zjenice proire.

Prva pomo ba koja prua prvu pomo klekne sa strane, pokraj njegove glave. Jednom rukom uhvati bradu i potisne je prema gonjoj eljusti, tako da donji zubi budu ispred gornjih. Palcem iste ruke zatvori nastradalome usta s tim da mu stisne usne. Druga spasioeva ruka je na nastradalom ovjeku i pomie mu glavu unatrag (SI. 2.2-1). Ako je disanje zastalo uslijed toga to je jezik zapao unatrag, tim pokretom moe opet spontano zapoeti. Ali ako nastradali i dalje ne die, oisti mo mu usnu upljinu (prst omotamo rup cem), ili ako imamo na raspolaganju odgo varajui ureaj, isiemo strani sadraj iz usne upljine. Ako i nakon toga nastradali ne die, spasilac udahne i kroz svoja usta u nos nastradaloga upue zrak i ispuni mu plua. Pri tome spasilac mora svojim ustima obuhvatiti nos nastradalog u obliku lijevka i stisnuti ga (SI. 2 2 - 2 ) . Na isti nain spasilac izvodi umjetno di sanje usta na usta, pri emu jednom rukom stisne i zatvori nos nastradaloga. Odrastao ovjek moe djetetu upuhavati zrak istovremeno kroz nos i usta. Zatim se treba odmaknuti i promatrati pomicanje prsnog koa nastradaloga (SI. 22-3). Slijedi drugo upuhavanje zraka. Potrebno je brzo, jedno za drugim, 10 upuhavanja zraka u plua nastradaloga. Tada treba uzeti

Darovanje daha

471 eljusti i utvrditi jesu li slobodni dini pu tovi. Kada usprkos svim tim nastojanjima da rovanje daha ne pomogne, treba to bre potraiti lijenika koji e intubacijom (uvo enjem plastine cijevi ili gumenog crijeva u dine organe) ili traheotomijom (otvorom u uniku) pruiti pomo. Ako onaj tko prua prvu pomo ima na raspolaganju cjevicu za upuhavanje i umije ju upotrijebiti, na taj nain izbjegne nepos redni dodir svojih usta s nosom ili ustima nastradalog, to je uvijek preporuljivo iz higijenskih razloga. Cjevica za upuhavanje je upotrebljiva i kad je ovjek kojega oiv ljavamo popio otrov. Naime, u instrumente za pruanje prve pomoi spadaju i razliite cijevi za upuhavanje zraka. Uvoenje takvih cijevi u dine putove nastradaloga treba prepustiti strunoj osobi. Slike 2.24-8 pri kazuju kako izgleda SAFARI tubus za upu havanje zraka i kako se uvodi u dine pu tove. Gotovo svatko tko eli moe nauiti kako sc rukuje tim i drugim spravama za umjetno disanje u okviru prve pomoi. Jo jedanput naglaavamo da umjetno di sanje treba poeti to je mogue bre i to prije nakon prestanka disanja. Nije najhitnije potrebno nastradaloga pomaknuti iz opas nog podruja, nego je nuno odmah zapo eti umjetno disanje. Cim poduzmemo sve potrebno (zabacimo glavu unatrag, eljust naprijed i ostalo), poinjemo upuhavati zrak. Upuhavati treba neprestano, i za vrijeme prijevoza, ali treba dati i mogunost da se plua unesreenog isprazne. Oivljavanje umjetnim disanjem zavrava im nastradali pone opet samostalno jed nakomjerno i snano disati ili kad pouzdano utvrdimo da je mrtav. Umjetno se disanje ne smije primjenjivati kod trovanja jetkim plinovima (na primjer kiselinske pare, nitro plinovi, klor i njegovi spojevi). U takvim sluajevima treba sprea vati svako naprezanje i dublje disanje. Mo emo pomoi samo inhaliranjem istog ki sika.

2.2. Darovanje daha

Svoja usta naslonimo na nos ovjeka koji spontano ne die, a ako mu je nos zaepljen stavimo usta na njegova usta i upuhavamo mu zrak. Iz higijenskih razloga preporulji vo je pri tome staviti depni rubac na nje gov nos ili usta. To je najuspjeniji nain umjetnog disanja u pruanju prve pomoi. U zraku koji izdahne prualac prve pomoi jo je uvijek to liko kisika da moe biti dovoljno nastradalome. Snanim upuhavanjem izdisanog zraka postiemo da se nastradalome opet nadmu plua, a oit pomakne nadolje kao onda kad ovjek normalno udahne. Zatim se plua zbog svoje elastinosti opet vrate u ishodini poloaj. Tako nastradali izdahne zrak. Runo umjetno disanje u lenom poloa ju prema Thomsenu ili Silvesteru dolazi u ob zir samo kao metoda prve pomoi kod nastradalih kojima je lice znatno ozlijeeno. Dah dajemo ovako: Bolesnog ili ozlijeenog ovjeka bez svi jesti najprije postavimo u leni poloaj. Oso

odmor od 20 sekunda, nakon ega se zrak upuhava bez posebnog naprezanja u nor malnom ritmu disanja, to znai oko pet naest puta na minutu. Ako udiemo pa upu havamo zrak prebrzo ili preduboko, moe mo osjetiti omamljenost, koju emo izbjei kratkim odmorom izmeu svakog upuhava nja. Ako se pri takvom umjetnom disanju prsa nastradaloga ne ponu primjetno dizati i sputati, treba razmotriti poloaj glave i

SI. 22 1 Usta stisnemo i glavu pomaknemo u smjeru zatiljka (nauznak)

4/2

Prva pomo

Zastoj srca i masiranje srca 2.3. Zastoj srca i m a s i r a n j e srca Srce miruje ako ni na vratnoj arteriji ni u predjelu preponskog pregiba ne moemo opipati puis. Ni na prsima vie ne osjeamo otkucaje srca. Nastradali ne die. Zjenice se ire, ili su rairene, i ne reagiraju na svjetlost (nema pupilarnog refleksa). ivot moe spasiti hitna akcija osobe struno osposobljene za pruanje prve po moi i to masaom srca i umjetnim disa njem. Masiranje srca moe biti uspjeno samo ako prethodnim umjetnim disanjem osiguramo kisik u pluima. Zbog toga se uvijek najprije poinje primjenjivati umjetno disanje, pa tek onda masaa srca. M a s i r a n j e srca Ako se ikako moe, nastradaloga treba po loiti na tvrdu podlogu da lei na leima, a gornji dio odjee koji ga stee to prije ot kopati ili razrezati. Ako se moe, stavi se

473 pod lea u visini ramena savijena deka, tvrd jastuk ili neto slino. Na taj se nain vratni dio kraljenice snanije okrene unatrag, a dini putovi se oslobode. Noge stavimo malo navie. Onaj tko prua prvu pomo klei ili stoji sa strane, ovisno o visini leita. Poinjemo darovati dah; tu spada najprije 5 upuhavanja zraka. Zatim prvi spasilac stavi oba dlana na tvrdi donji dio prsne kosti (SI. 2.3-1) i pri tisne odozgo okomito na prsni ko (SI. 2.32), pa odmah popusti. Tako deset puta ritmiki pritisne prsni ko. Brzinu pritiskanja treba podesiti tako da se prsni ko stisne ezdeset do sedamdeset puta na minutu. Ritam umjetnog disanja i masiranja srca poklapaju se ovim redoslijedom: Ako je spasilac sam, najprije pet puta upuhne nastradalome zrak u plua, a zatim deset puta pritisne prsni ko (prsnu kost), pa dvaput upuhne i opet deset puta pritisne prsnu kost, to znai da dvaput upuhne zrak

474

Prva pomo

Ozljede posebne vrste

475

3. Ozljede posebne vrste

3.1. Ozljede glave
Posljedica ozljeda mekih dijelova glave esto su obilna krvarenja koja moramo za ustavljati kompresijskim zavojem. Tupa oz ljeda lubanje nastaje ako glava udari o tup, tvrd predmet ili dobije udarac takvim predmetom. Pri tome mekani vanjski omo ta glave moe ostati neozlijeen. Takvi tupi udarci uzrokuju potres m o z g a Rad mozga se za neko vrijeme poremeti, a ov jek je bez svijesti. Kad se osvijesti, ne sjea se onoga to se dogaalo prije nesree ni same nesree. Ozlijeeni je zbunjen i ne moe se orijentirati ni u prostoru ni u vre menu. Obino mu je loe i esto povraa, a to se moe deavati i dok je bez svijesti. Tako ozlijeenog ovjeka treba to prije prevesti u bolnicu da ga pregleda lijenik. Kod takve ozljede se jako povea pritisak u lubanji. Taj pritisak je esto posljedica prskanja ile koja prolazi unutranjom stra nom lubanje. Krv iz te ile nakuplja se u lu banjskoj jami i uzrokuje poveanje unutarlubanjskog pritiska i komprimiranje. Vanjski znaci pokazuju postoji li pritisak na mozak. Zbog poveanog pritiska u lu banjskoj jami, nesvjestica se ili ponavlja ili traje, a zjenica jednog oka vea je nego dru gog. Takva promjena uzrokuje smrt ako se operativnim zahvatom ne ukloni povieni pritisak i ne zaustavi krvarenje. Struan spasilac mora znati da izmeu vremena kad se dogodila nesrea i vremena kad poinje nesvjestica moe proi i dulje vrijeme (takozvani slobodni interval). Stoga treba ozlijeenoga koji pokazuje znake po tresa mozga (nesvjestica, gubitak pamenja, slabost, povraanje, smanjenje pulsa, ispod 55 na minutu) uvijek odvesti na pregled li jeniku. Otvorene ozljede lubanje i mozga Takve ozljede prepoznajemo po krvi i bije loj modanoj masi koja curi iz rane na glavi u predjelu vlasita. Ozlijeeni je uglavnom u nesvijesti ili omamljen. Da je rije o ozljedi lubanje i mozga dokazuje i ista tekuina (modana tekuina) koja curi iz nosa i uiju. I krvarenje iz uiju i nosa pokazuje da je ri je o prijelomu lubanje (baze lubanje) po vezanim s ozljedom mozga. Nakon nekog vremena se na vjeama pojave krvni podljevi koji izgledaju kao naoale, jer se rahla tki va oko one upljine napune krvlju. Prva pomo Mozak koji viri iz rane ne smijemo potiski vati natrag u lubanju. Ranu pokrijemo ste rilnim zavojem. Ako moemo, trebalo bi ci jelu ranu i njezinu okolicu obloiti sterilnim zavojem da pri zavijanju ne bismo pritisnuli mozak koji je vani. Unesreenog s ozlijeenom lubanjom i mozgom legnemo bono na neozlijeenu stranu. Glavu mu treba poloiti na tanki jastuk. Ne smijemo zaboraviti da ljudima koji su bez svijesti moraju biti slobodni dini putovi. Neprestano kontroliramo puis da bismo u sluaju eventualnog pada ispod 55 otkucaja na minutu mogli na vri jeme saznati poveava li se i opasnost za mozak. Ako je potrebno, ponemo primjenjivati umjetno disanje i masau srca. Ozlijeenoga oprezno i to prije odvezemo na kliniku, ali on neprestano mora le ati u bonom poloaju. Unesreenima s takvim ozljedama ne dajemo nikakva pia, jer bismo time poveali opasnost povraa nja.

SI. 2.3-3 Masiranje srca i upuhavanje zraka

i deset puta pritisne prsnu kost, dva umjet na disanja, deset masiranja, dva umjetna di sanja deset masiranja i tako dalje. A ako rade dva spasioca, ritam treba da bude: jedno umjetno disanje, pet masaa, 1 um jetno disanje 5 masaa, i tako dalje. Srce male djece masiramo tako da trima srednjim prstima ruke ili obiju ruku poloe nih jedna na drugu pritiemo na srednju treinu prsne kosti (SI. 2.3-4). Kod djece je dovoljan pritisak jednog dlana (peaja). Dok dajemo umjetno disanje ne masira mo srce. Ali masiranje srca ne smijemo pre kinuti vie od 5 sekunda Kad drugi spasilac na vratu ili u prepon skom pregibu osjeti puis arterije, a zjenice se opet suze ili ostanu suene, to je znak da umjetno disanje i masaa srca daju rezultate. Umjetno disanje i masau srca treba nasta viti sve dok unesreeni ne pone disati, a srce mu raditi samo od sebe i bez zastoja. Spasioci moraju i dalje kontrolirati puis nastradaloga i promatrati ga. Ako nastradali opet prestane disati i srce mu zastane, po novno poinjemo masirati srce i davati um jetno disanje i za vrijeme prijevoza Pritisak na prsnu kost za vrijeme masira nja moe kod mladih ljudi biti slabiji nego kod starijih koji imaju pomalo ukruen pr sni ko. Tim pritiskanjem se srce stisne iz meu prsne kosti i kraljenice, a krv se iz

njega istisne u krvni optok. Na taj nain moemo odravati krvni optok koji je dovo ljan da se prokrve najvaniji organi. Pravilan pritisak koji je potreban za stis kanje prsnog koa utvrdit emo ako u po etku pritisnemo vrlo oprezno, a pri tome se prsna kost ugne samo 3 do 4 centimetra. Time odmjerimo i jainu pritiska za sljedee brzo pritiskanje, jer prsna kost treba takoer da se ugne 3 do 4 cm. Svaki suvremeni ovjek bi morao nauiti te mjere za oivljavanje na posebnim tea jevima na modelu, kako bi ih u nudi mo gao primijeniti za spaavanje ivota. Pravil no umjetno disanje i pravilna masaa srca mnogima su spasili ivot. Zastoj srca i disa nja ne moraju uvijek izazvati smrt. Mogue je vrlo uspjeno oivljavanje.

3.2. Ozljede lica, usta i drijela

Ozljede mekih dijelova lica veinom jako krvare. Prva pomo Ozljede pokrivamo sterilnim zavojem. Pri tiskom zaustavljamo krv dok se rana ne ob radi.

SI. 2.3-4 Masiranje dojenetova ili djetetova srca

476 Ako se slomi nosna kost, nos poinje brzo oticati, a iz nosnica jako krvari. Prva pomo Nos zatitimo zatitnim zavojem. Ako je na stradali bez svijesti, u bonom ga poloaju prevezemo na kliniku. Prijelom gornje eljusti prepoznajemo po unakaenosti usno-nosnog predjela lica, koju prate otekline. Cesto su ozlijeene usne i usna upljina to jo vie poveava krva renje, a s njim i mogunost zaguenja krvlju koja dospije u dine putove. Prva pomo Rane zavijemo zavojem, a usnu upljinu paljivo pregledamo i po potrebi uklonimo rasklimane zube i ostatke razbijenih. Ako je nastradali bez svijesti ili oamuen, u bo nom |X)loaju ga prevezemo u bolnicu. Prijelom donje eljusti prepoznajemo iz vana po stepenici od niza donjih zuba i ja kom oticanju brade. Ozljede na usnama obi no zahvaaju i usnu upljinu. U sluaju te eg krvarenja i u ovom sluaju prijeti opas nost od zaguenja krvlju. Prva pomo Ako je potrebno, ozljedu zavijemo i poseb nim zavojem zatitimo bradu. Prije toga jo dobro pregledamo usnu upljinu i iz nje od stranimo rasklimane ili ispale zube te dije love zuba. Ako je unesreeni bez svijesti ili oamuen, u bonom ga poloaju preveze mo u bolnicu. Ako je pri svijesti, treba da sjedi i laktovima se oslanja na koljena i po dupire glavu da bi krv mogla otjecati. Ozljede usta i drijela uglavnom su po praene tekim krvarenjima. Prva pomo Ova krvarenja ne moemo zaustaviti ni za vojem ni pritiskanjem na ilu. Stoga se treba pobrinuti da krv moe otjecati iz usta i da su dini putovi prohodni. Ako ozlijeeni moe sjediti, neka nagne glavu malo napri jed, a moe je uhvatiti i rukama te poduprijeti tako da se laktovima oslanja o koljena. Ne smije govoriti niti micati glavu, jer mirova

Prva pomo nje najvie doprinosi prestanku krvarenja. Budui da gutanje krvi esto izazove povra anje, krv iz otvorenih usta treba hvatati u odgovarajuu posudu i mjeriti joj koliinu, jer se time moe prilino tono utvrditi ko liko je unesreeni iskrvario.

Ozljede organa sistema za gibanje Otvorene ozljede stijenke prsnog koa povezane s unutranjou prsnog koa, prepo znajemo po umovima u predjelu ozljeda: po put piskanja i srkanja; na ozljedi se stvaraju zrani mjehurii ili se kroz nju vide plua Unesreeni teko die, disanje mu je ubr zano, povrno i bolno. Ako su istodobno ozlijeena i plua, ozlijeeni iskaljava svijctlocrvenu pjenuavu krv i sluz. Prva p o m o Unesreenome s otvorenom ranom stijenke prsnog koa spaavamo ivot tako da mu ranu zavijemo zavojem koji ne proputa zrak. Na ozljedu najprije stavimo sterilni za voj, zatim foliju koja ne proputa zrak i te kuinu, pa sve skupa privrstimo flasterom. Uz to zavoj pritiemo i rukom ili napravi mo kompresijski zavoj. Ozlijeenoga koji teko die prevozimo tako da lei na leima, a pri tome mu je gornji dio tijela malo uzdignut. Ako ozlije eni ne die teko, moemo ga s podignu tim gornjim dijelom tijela postaviti i u boni poloaj (na ozlijeenu stranu). Na taj se na in disanje ozlijeene strane smanjuje, a ujedno i bolovi. Bolesnika treba bez odlaga nja prevesti na kliniku.

477 lovi. Crijeva koja provire ne smijemo potis kivati natrag u trbunu upljinu. Crijeva koja su vani samo pokrijemo sterilnim za vojem, obloimo zavojima i zavijemo tako da ostala utroba ne ispadne iz trbune up ljine. Strogo je zabranjeno davati ozlijeeno me pie i hranu ili mu dopustiti puenje.

3.3. O z l j e d e oiju ovjeka koji ozlijedi oi treba bez odlaganja odvesti k lijeniku. Prva pomo Ne uklanjamo strana tijela iz oiju, to mora uiniti lijenik. Na oko stavimo dobro ojastuen sterilni zavoj. Ako je mogue, zavije mo i zdravo oko, tako da se oba oka odma raju do poetka lijeenja.

3.7. O z l j e d e o r g a n a s i s t e m a za gibanje Uganue zgloba nastaje kad vanjska sila djeluje na zglob kao da e ga slomiti. Meu tim, zglobna ahura izdri djelovanje te sile i zglob se ne potrga. Prevelika napetost zglobne ahure uzro kuje trganje malih zglobnih ila (izljev krvi) ili prevelik podraaj sluznice (podljev), Zglob poinje oticati zbog krvarenja i poljeva, boli i teko se gibamo. Prva pomo Zglob koji boli i koji otekne moramo uiniti nepokretnim, a ozlijeenoga prevesti k lije niku. Iaenje je tea ozljeda: ozlijeeno je tkivo zglobne ahure i jx>trgano, a zglobna glavi ca iskoi iz zglobne aice. laeni ekstremitet treba uvrstiti (uini ti nepokretnim). Zglob je vrlo bolan. Svaki pokuaj gibanja uzrokuje sve jae bolove, a u krajnjem sluaju moe izazvati i ok. Kad je zglobna ahura potrgana samo na jednoj strani, zglob je manje krut i moemo ga uzglobiti na jednu stranu. Ozljedu meniskusa u koljenskom zglobu prepoznajemo ne samo po jakim bolovima i oticanju koljena, nego i po komadiima meniskusa koji se podvuku izmeu zglobnih povrina zgrenog koljena i uzrokuju da se koljeno (noga) blokira, tj. vie se ne moe ispruiti. Prva pomo laeni zglob treba najprije uvrstiti da bude nepokretan. Najbolji je onaj poloaj u kojem su bolovi najslabiji i lijenik treba vratiti zglobnu glavicu u zglobnu aicu.

3.4. O z l j e d e v r a t a Istodobno s vratom mogu biti ozlijeeni grkljan, dunik, ile i ivci; takva ozljeda je opasna po ivot. Najtee je to to se izlje vom krvi, unutranjim i vanjskim oteklinama ili tekom ozljedom zatvaraju dini putovi. Prva pomo Najvanije je odgovarajuim mjerama zaus taviti jaka krvarenja, oistiti dine putove i pobrinuti se da ostanu prohodni, a ozlijee noga pravilno poloiti i to prije odvesti li jeniku.

3.6. O z l j e d e t r b u h a Ozljede trbuha mogu biti po ivot opasne ako je ozlijeena jetra, slezena i crijevo. Pri tome ne moraju biti vidne i vanjske ozljede. - Ako je otvorena trbuna upljina, govori mo o otvorenoj ozljedi trbuha. - Ozljede ve ih ila, jetre i slezene mogu uzrokovati iskrvarenje. Ako je ozlijeeno crijevo, potrbunica se gnojno upali. Ako je posljedica tupe ozljede trbuha du gotrajan ok, a ozljeenom je sve gore, to je znak da je rije o teoj ozljedi trbunih or gana. Prva pomo Nastradalog s ozljedama u trbuhu poloimo na lea i prevezemo ga s jastukom pod gla vom i koljenima. Zbog zgrenih nogu opu taju se trbuni miii, a time se smanjuju bo

3.5. O z l j e d e p r s n o g k o a Ozljede prsnog koa mogu biti opasne po ivot, jer nagnjeena plua mogu onemogu iti disanje, a kroz potrgane velike ile moe ozlijeeni iskrvariti. Ako zrak dospije u prostor izmeu po vrine plua i unutranje stijenke prsnog koa izvana (ozljeda prsne stijenke) ili iz nutra (ozljeda plua), plua kolabiraju i vie se ne mogu rairiti, zbog ega zastaje disanje.

478 P r i j e l o m i kostiju Kost se moe prelomiti uslijed udarca, pada, zaokreta, ugnua ili nekih kotanih bolesti. Prijelom kosti prepoznajemo po neobinom poloaju ekstremiteta i njegovoj nesposob nosti za gibanje. Na mjestu prijeloma veinom osjeamo bol. Razlikujemo zatvoren prijelom pri ko jem je okolno tkivo neozlijeeno i otvoren prijelom kosti pri kojem je to mjesto ozlje dom povezano s vanjskom sredinom i pred stavlja veliku opasnost od infekcije kosti. Pri otvorenom prijelomu kosti u rani esto vidimo okrajke i komadie slomljenih kostiju. Prva pomo Onaj tko prua pomo ne smije nikad po micati kosti za koje pretpostavlja da su slomljene. im posumnja na prijelom, prua prvu pomo predvienu za prijelom kosti, ne provjeravajui na prelomljenom mjestu mie li se kost. Treba posebno biti oprezan kad je ovjek bez svijesti, jer ne znamo u kakvom su stanju ekstremiteti. Rane otvorenih prijeloma kostiju pokrije mo sterilnim zavojem. Prelomljeni ekstremi tet udlagama uinimo nepokretnim tek kad proe ok. Pri prvoj pomoi za udlage upo trijebimo savitljive i prilagodljive Kramerove iane udlage (iane ljestvice), plasti ne zavoje koji se mogu napuhati i drugo to nam doe pod ruku: daice, tapove, ljepenku i slino. Kad imobiliziramo slomljeni ekstremitet istodobno uvrujemo i susjedne zglobove jer se samo tako ekstremitet ne moe micati Dijelove kosti koji stre, kao to su na pri mjer lanci i prsti, glava linjae, lakat i dru go, treba obloiti. U nudi je dobro da ozlijeeni ekstremi tet privrstimo uz neozlijeeni dio tijela. Udlage se ne privruju tako da vezovi ili rupci budu neposredno iznad prijeloma, a ne smijemo ometati ni krvni optok. Teki prijelomi pri kojima se dijelovi kos tiju vidno pomiu a njihov se poloaj bitno mijenja, iziskuju posebno briljivu i savjesnu obradu. Prelomljeni ekstremitet pokuava

Prva pomo mo oprezno dovesti u takav poloaj da spri jeimo ozljedu ivaca, ila i koe a ozlijee noga u poloaj u kojem e ga to manje bo ljeti i koji e mu biti najudobniji za prijevoz. Obino je dovoljno malo nategnuti ozlijee ni ekstremitet i drati ga tako dok ga ne imobiliziramo udlagama. Najbolje je da dru gi spasilac odmah podvue udlage i privr sti ih. Ako ozlijeenoga podignemo prije nego to imobiliziramo ekstremitet, ne smijemo nikad uhvatiti za prijelom niti prelomljeno mjesto pritisnuti uz svoje tijelo. Prelomljen ekstremitet ne smije slobodno visjeti. Za vrijeme prijenosa spasilac mora ozlijeeni ekstremitet malo natezati. Tim e sprijeiti probadanje koe, a smanjit e se i bolovi. Ponekad je dobro znati da prelom ljeni ekstremitet ne mora biti uvijek uvr en specijalnim udlagama. Kad, na primjer, ozlijeeni moe zdravom rukom dobro, si gurno i bezbolno pridravati ozlijeenu ruku, mogli bismo uvrivanjem ruke u udlage samo izazvati nepotrebne bolove. P r i j e l o m i p o j e d i n i h kostiju Prijelom kraljeka Kraljeak se moe prelomiti ako sila djeluje neposredno na kraljenicu ili zbog trzaja koji nastaju na primjer prilikom padova na stranjicu ili prilikom skoka na glavu u preplitku vodu kad strada najprije vratni dio kraljenice. Pri tome je najvea opasnost od istovre mene ozljede hrptene modine. Prijelomi vratnih kraljeaka Ozlijeeni ne osjea samo bolove na mjestu prijeloma nego i neprijatno bockanje kao da mu mravi prolaze objema rukama, naravno, zbog pritiska na hrptenu modina U tom sluaju je ovjek u smrtnoj opasnosti, jer se vratni dio kraljenice moe i najmanjim gi bom opasno povrijediti. Posljedica moe biti smrt na licu mjesta ili teka uzetost. Prva pomo Ako se ikako moe, ozlijeenoga treba lije nik staviti u odgovarajui poloaj. Ali uvijek

Prijelomi nadlaktine kosti je potrebno vie spasilaca. Neka jedan pa ljivo dri glavu ozlijeenoga u poloaju u kojem je ozlijeeni naen. Ostala tri spasio ca trebaju ga podii kao viljukar sa est krakova i staviti na nosila. Prvi spasilac nosi glavu i paljivo prati sve kretnje da glava u toku prijenosa ne bi ni najmanje izmijenila prvobitni poloaj. Na nosilima treba glavu ojastueno uvrstiti u istom poloaju prema tijelu. U toku prijevoza u bolnicu pratilac mora stalno voditi rauna o tome da se gla va nimalo ne mie. Prijelomi prsnih i slabinskih kraljeaka Takve prijelome kraljeaka prepoznajemo po bolovima u leima u predjelu prijeloma. Ozlijeeni se ne moe uspraviti. Ako vie ne moe pomicati noge ni zadravati mok rau i stolicu znai da je ozlijeena i hrpte na modina. Prva pomo Ozlijeenoga poloimo leima na glatku, tvrdu podlogu. Zatiljak i lea mu pod loimo tankim jastukom. U boni poloaj ga stavljamo samo ako krvari iz usta. Ako ozlijeenoga naemo da lei na trbuhu, ostavljamo ga u tom poloaju ako sumnja mo da su mu slomljeni kraljeci. Ne smi jemo ga okretati. Najmanje tri spasioca su potrebna da ga ukruenog kao dasku paljivo prenesu na nosila. Prijevoz ko lima hitne pomoi mora biti oprezan i spor. Prijelomi trtine kosti Ozlijeeni osjea jake bolove u stranjici. Ne smije gibati ni kraljenicu ni noge. Prva pomo Ozlijeenoga treba oprezno, u leeem po loaju, prebaciti u bolnicu. Prijelomi zdjeline kosti Ako na tu kost djeluje velika sila, nastaje prijelom. Veinom je rije o tekoj ozljedi s bolo vima u donjem dijelu trbuha koji obino za vravaju okom. Ako mu je mokraa krva

479 va, moemo zakljuiti da mu je ozlijeena i mokrana cijev ili mokrani mjehur. Prva pomo Ozlijeenoga oprezno poloimo na nosila. Ispod koljenskog pregiba mu podmetnemo jastuk da se opuste trbuni miii. Noge la gano poveemo zajedno da se koljena ne bi prevrnula. Prijelomi kljunjae Kljunjaa se prelomi uslijed neposrednog djelovanja sile na nju ili padom na isprue nu ruku. Kljunjaa obino postaje pomalo stepenasta i bolna. Ruku ne moemo podi gnuti. Prva pomo Ruku imobiliziramo trokutastiim ili velikim rupcem koji prolazi oko vrata i zapea oz lijeene ruke. Nadlaktica treba da bude uz gornji dio tijela, a ruka u laktu pravokutno savijena. Prijelomi rebara Rebra se polome uslijed jakog pritiska na prsni ko. Ozlijeeni teko die i osjea bo love. Ako okrajci rebara ozlijede plua, ispljuvak je svijetlocrven i pjenuav, a plua mogu i kolabirati. Prva pomo Ozlijeenoga poloimo tako da mu gornji dio tijela bude navie, a otkopamo mu od jeu koja ga stee. U bolnicu ga treba voziti oprezno. Prijelomi nadlaktine kosti Ruka je neupotrebljiva i nadlaktina kost je ugnuta u kutu. Ozlijeeni sa strahom dri ruku vrsto i ne moe je gibati. Prva pomo Prelomljenu ruku imobiliziramo velikim rupcem kao potporom (SI. 3.714). Ako imamo udlagu, stavimo je od ramena do vrha prstiju, a ruka pri tome mora biti u laktu pravokutno savijena. Udlagu privrsti mo svezom ili s nekoliko kravata (SI. 3.75). Ako se treba dulje voziti, nadlakticu privrstimo uz prsni ko trokutastim rupci ma (SI. 3.7-6).

480 Prijelom lakta Karakteristini su bolovi i otekline u pre djelu laktenog zgloba. Ozlijeeni ne smije micati lakteni zglob. Prva p o m o Ruka se imobilizira na isti nain kao pri pri jelomu nadlaktine kosti. Prijelom podlaktice U medicinskom znaenju prijelom podlakti ce znai da su prelomljene obje kosti pod laktice. A u okviru prve pomoi to znai svaki prijelom izmeu zapea i lakta, bez obzira da li je slomljena samo ulna ili radijus. Na podlaktici veinom jasno vidimo mjes to prijeloma i jaku oteklina Treba izbjegavati svako pomicanje, jer ruka mora mirovati. Prva p o m o Ruku imobiliziramo udlagom od ramena do vrha prstiju. Podlakticu poloimo na udlagu tako da je ruka pravokutno savijena u laktu a dlan okrenut prema prsima. Udlagu laga no omotamo zavojem ili privrstimo kra vatama. Na kraju ruku stavimo i u veliki osloni rubac. Prijelomi zapea Cesto se pojavljuje bajonetasta deformacija mjesta prijeloma, a ruka u zapeu jako natee. Ozlijeeni obino vrsto dri slomljeni dio ekstremiteta i ne moe micati akom ili prstima. Prva p o m o Udlaga se stavlja od lakta do neto malo pre ko vrhova prstiju. Udlagu vrsto omotamo; ruku koja je pravokutno savijena u laktu ukrutimo velikim rupcem kao omom ili prema gore zavrnutim rulxjm jakne (SI. 3.77). P r i j e l o m i p e a i prstiju na ruci Prijelome prepoznajemo po neobinom po loaju pojedinih dijelova slomljenih kostiju i otocima. Ozlijeeni zdravom rukom vrsto dri ozlijeenu aku i ne moe je gibati, niti micati prste. Prva p o m o Kosti ukrutimo udlagom koja see od lakta do vrha prstiju te velikim rupcem kao om-

Prva p o m o

482 corn, trokutastim rupcem ili prema gore za vrnutim rubom jakne. L' nudi je dovoljan i zavoj na aku i veliki rubac kao oma. U okviru prve pomoi ne ukruujemo pojedi ne prste udlagama. P r i j e l o m vrata b e d r e n e kosti Ovaj je prijelom est, pogotovu kod starijih ljudi koji padaju vrlo lako, a prilikom pada noga ostane izvrnuta prema van. Ozlijee ni ne moe stajati na nozi i esto se ali na jake bolove koji zrae prema koljenskom zglobu. Prva p o m o Ozlijeenog poloimo na leda, a ozlijeenu nogu obloimo tako da se to manje pomie pri prijevozu. P r i j e l o m b e d r e n e kosti Prijelom emo prepoznati po znatno promi jenjenim oblicima uslijed skraenja, ugnua ili zaokreta bedra, a uz to je noga i potpuno nepokretna. Prva p o m o Ozlijeenu nogu blago nategnemo i ozli jeenoga prenesemo na nosila. Ako moe mo, najbolje je bedro prethodno ukrutiti s tri udlage od nesavitljivog materijala (SI. 3.7-8a-c). Prva udlaga see od prstiju ili pete do stranjice; druga od vanjske strane stopala do pazuha; trea od unutranje strane stopa la do meice. Dijelove kosti koji stre, koice, bok i drugo, najprije mekano obloimo. Udlage privrstimo sa sedam sveza, pri emu vorovi treba da budu na vanjskoj strani udlage. Ako nemamo na raspolaganju materijala za udlage, poveemo obje noge jednu uz drugu, ali prethodno ojastuimo dijelove koji stre. Prijelomi koljenskog zgloba Prijelome koljenskog zgloba zbrinjavamo pri pruanju prve pomoi na isti nain kao i prijelom bedrene kosti. Na mjestu nesree obino nije mogue utvrditi je li rije o pri jelomu zglobne aice (ivera), potrganoj zglobnoj ahuri, prijelomu meniskusa ili

Prva p o m o

Prijelom potkoljenice

483

kosti. Zbog toga koljenski zglob (koljeno) ukruujemo onako kako ga zateknemo. Ako ne ometa neki nenormalni poloaj, ekstre mitet ukrutimo udlagama na isti nain kao pri prijelomu bedrene kosti. Prijelom potkoljenice Uslijed oticanja oblik se promijeni, a potko ljenica je u neobinom poloaju. Ozlijeeni osjea jak bol u nozi, ne moe je gibati, i esto je hvata rukama. Prva p o m o Ozlijeenu potkoljenicu imobiliziramo udla gom koja se napuhava, Kramerovom udla gom ili pomonim udlagama koje nam dou pod ruke. Ako je mogue, ukruujemo dvjema udlagama: prva see od vrha prstiju do stranjice, a druga od vanjske strane sto pala do kuka. Udlage ili pomone udlage privrujemo s pet sveza. vorovi treba da budu sa strane na udlazi (SI. 3.7-9a i b).

484 Prijelomi koica u glenju Po jakom oticanju glenja prepoznajemo da je u njemu slomljena koica. Cesto na mjes tu nesree ne moemo utvrditi je li rije o iaenju, uganuu ili prijelomu. Obino imamo posla s kombinacijom uganua i pri jeloma. Stoga je najbolje ozljedu tretirati kao prijelom. Prva pomo Obuu odveemo ili otkopamo, olabavi mo, moda i izujemo. Stopalo ukrutimo udlagom koja see od vrha prstiju do koljen skog pregiba. Zatim bonim udlagama koje treba da seu od tabana do oko 10 cm ispod koljen skog pregiba. I u ovom sluaju su se dobrim pokazale plastine udlage. Ako nemamo na raspolaganju nita drugo, dovoljna je ve i vrsto uvijena deka koju u obliku slova U treba omotati oko stopala i glenja i zaviti je (SI. 3.7-10). Prijelomi stopala i prstiju noge Ako ozlijeeni pokuava hodati, osjea jak bol. Na mjestu prijeloma je oteklina. Prva pomo Najbolje je da kao oslonac ostavimo cipelu. Ali ako su na mjestu prijeloma ujedno i rane i otekline, cipelu moramo izuti, a stopalo i prste zaviti ili stopalo ukrutiti pravokutno savijenom udlagom. Udlagu privrstimo s tri sveze na potkoljenici i stopalu.

Prva pomo 3. Opekline treeg stupnja - oteenja zahvaaju dublje slojeve, tki vo se skuha ili pougljeni. Opekline prvog stupnja Najbolji primjer opeklina prvog stupnja jesu opekline od sunca. Koa pocrveni na karak teristian nain, boli, ljuti se, a za 8 do 10 dana ozdravi. - Ako opekline prvog stupnja zahvaaju velike povrine, izazivaju jake bo love i ovjek se openito slabo osjea. Prva pomo Ako opekline prvog stupnja nisu prevelike, dovoljno je bolnu kou malo posuti ili na mazati mastima koje spreavaju upalu. Ako su opekline tee, treba se posavjetovati s li jenikom. Opekline drugog stupnja Ako su opekline drugog stupnja, znai da e se za 15 do 20 minuta nakon djelovanja vruine razviti mjehuri, koji, meutim, ne moraju biti jednakomjerno rasporeeni po cijeloj koi. Prva pomo Na opeena mjesta stavimo suh, sterilan za voj. U nudi moemo upotrijebiti i svjee izglaan rubac ili svjee izglaano platno. Za voj treba biti tek ovla poloen na opeeno mjesto. Mjehuri od opeklina ne smiju se ni kad otvarati, nego se ostavljaju nedirnuti. Strogo je zabranjeno na opekline drugog stupnja stavljati prakove, masti, brano ili druge stvari koje u domainstvu naemo pri ruci. Takve opekline moe lijeiti samo lijenik. Opekline treeg stupnja U ovom sluaju je rije o teim ozljedama koje obuhvaaju vee povrine. Opekline treeg stupnja nastaju ako na primjer ovje ku gori odijelo ili lako zapaljiva tekuina kojom se polije (na primjer, benzin i ostalo). Obino ljudi kojima gori odijelo ili kosa zapomau i bezglavo tre. Prva pomo ovjeka koji gori treba zaustaviti, poloiti ga na zemlju i valjati po njoj. Zapaljeno odi-

Opekline treeg stupnja jelo moramo potrgati s njega. Vatru uguimo prostirkom ili dekom ili je ugasimo vodom. Vatru na ovjeku nikad ne smijemo gasiti aparatom za gaenje poara. Ljepljivu odjeu (pogotovu odjeu od umjetnih vlakana) ne skidamo. Oprljena mjesta pokrivamo zavojima za opekline ili istim depnim rupcima ili platnom, ne upotrebljavajui pri tome nikakva sredstva za posipanje ili masti. Opeenog oprezno i to prije prebacimo na kliniku. Ako nema mo na raspolaganju sterilni materijal za za voje, ili bar djelomino sterilan, opekline treba ostaviti nepokrivene. U novije vrijeme se preporuuje da se og raniene opekline, manje opekline, polijeva ju istom hladnom (ledenom) vodom sve dok bolovi ne prestanu. Na taj nain opeenoga zatitimo od se kundarnih oteenja koja se inae pojavljuju kod svih opeklina treeg stupnja.

485 Opekline koje zahvaaju vee povrine redovito su popraene opasnim tetnim utjecajima na organizam, to je posljedica opeklina. Sto su vee opeene povrine, to je vea opasnost po ovjeka. Stoga je za ocjenjivanje povrinske opsenosti opeklina poznato takozvano pravilo devetice kojim se odreuje postotak tjelesne povrine (SI. 3.8-1). Opeenu povrinu tijela ocjenjujemo jed nostavno ovako: s obzirom da povrina dla na i prstiju na ruci iznosi oko 17 cjelokupne tjelesne povrine, zamislimo da dlan ozlije enoga polaemo toliko puta na njegovo ti jelo dok ne pokrije svu opeenu povrinu. Ako nam je za to potrebno petnaest puta pokriti kou dlanom, znai da opeklina za hvaa 157 koe. Svaka opsenija opeklina koja kod odra slih prelazi 157 a kod djece 107 cjelokup ne povrine tijela, moe biti po ivot opasna zbog prevelikog gubljenja tjelesnih tekuina. Osoba koja prua prvu pomo na mjestu nesree gdje nema lijenike po moi i nema izgleda da je ubrzo bude, mora sprijeiti nastajanje takvih po ivot opasnih stanja i pogoranja. Treba postu piti ovako: U litri vode rastopimo liicu (oko 3 g) kuhinjske soli i dajemo opeenome da popi je 500, 700, 1.000 c m = ml te slabe otopi ne. Zbog prevelikog gubljenja tekuina ope eni se tui da je edan. Ne smijemo mu da vati aja ili same vode bez soli zbog opas nosti da se krv razblai neslanom vodom (trovanje vodom).
3

3.8. O z l j e d e n a n e s e n e djelovanjem vruine 3.8a O p e k l i n e Opekline uzrokuje vatra, vreli ili uareni predmeti, vrele tekuine ili pare te zraenje (sunane i ultravioletne zrake). Prema stup nju opeenosti razlikujemo: 1. Opekline prvog stupnja - koa pocrveni 2. Opekline drugog stupnja - koa pocrveni, prave se mjehuri

Jasno je da opeenome ne smijemo dava ti tekuinu kroz usta a time i probavni trakt ako utvrdimo oteenja u predjelu crijeva i eluca, ili ako je zbog oka bez svijesti ili povraa. Kod teih opeklina treba da ve na licu mjesta lijenik prui pomo. Intrave noznim djelovanjem protiv oka i bolova mogu se izbjei opasne komplikacije od opeklina. Zatim se treba pobrinuti za hi tan i oprezan prijevoz ozlijeenoga u bol nicu.

486

Prva pomo

Kemijske ozljede esto prou i sati prije nego to oteeni ekstremitet tako opet zagrijemo. Ako zbog posebnih uvjeta (daleko je do planinarskog doma i slino) ne moemo ek stremitete zagrijavati kako je opisano, treba u nudi to je mogue bre ugrijati cijelo ti jelo. U tom sluaju je dobro djelovanje kr vnog optoka najefikasniji inilac koji moda jo i moe zagrijati smrznuto tkivo. Zabra njeno je smrznuti ekstremitet trljati snije gom ili ga na brzinu zagrijavati u vruoj vodi ili blizu vatre, a da se prethodno ne pobrinemo za grijanje cijelog tijela. Rashlaenje tijela Rashlaenje nastaje ako tjelesna temperatu ra padne ispod nonnalne. To je vrlo opasno jer ve relativno mala ali vlana hladnoa moe uzrokovati smrzavanje ovjeka. Prvi znaci su bolovi povezani s hladnoom, za tim se poveava obamrlost miia uslijed hladnoe, a za njom slijedi potpuna neosjet ljivost. Promrzli ovjek polako postaje pot puno ravnoduan, a zbog sve vee hladnoe ne moe se odrvati pospanosti. Puis i disa nje postaju sve sporiji i na kraju ovjek gubi svijest. Kad takvog ovjeka izvuemo iz sni jega, ili hladne vode, kaemo da je prividno mrtav. Ako tjelesna temperatura padne is pod 25 do 27C, ovjek umire jer prestaje rad srca i organa za disanje. Prva pomo Promrzloga naelno treba to prije opet ugrijati, a to uinimo, ako je ikako mogue, pod vodstvom lijenika. Potpunom toplom kupelji od 42C i toplom infuzijom groanog eera tjelesna se temperatura ubrzo podigne. Lijenik mora sudjelovati pogoto vu zbog toga to pri ponovnom zagrijava nju tijela moe iznenada zastati krvni optok. Ako lijenik nije u blizini, bolesnik treba da dri ekstremitete otkrivene, a zagrijava mo mu samo tijelo. Kad mu ugrijemo trup, u toplu vodu po lako stavljamo jedan pa drugi ekstremitet. Ako nemamo mogunosti da promrzlog ovjeka ugrijemo na opisani nain, moramo ga u nudi potpuno odjenuti u toplu i suhu

487 odjeu. Ako mu je tjelesna temperatura po stala via od 35C, moemo ga smjestiti u postelju koju prethodno ugrijemo. Bolesnika treba stalno promatrati i pratiti. Postoji mogunost poremeaja u djelova nju krvnog optoka i disanja. Ako zastanu srce i disanje, treba odmah poeti oivljava nje. Kad se rashlaeni ovjek opet osvijesti, treba piti topao, jako zaslaen aj, ali nikad mu ne smijemo davati alkohol. Zatim ga treba odvesti k lijeniku. Promrzlog ovjeka moe zadesiti i tako zvana spasilaka smrt; naime, ako pokuaji za zagrijavanje krvnog optoka ne uspiju, a kroz ekstremitete i kou potee hladna krv i s povrine ue u unutranjost tijela, sredi te tijela se naglo ohladi a srce i disanje mogu zastati. Tijelo inae automatski odrava dovoljnu temperaturu svoga sredita time to isklju uje periferni (rubni) krvni optok. To znai, ako zagrijavamo promrzlog ovjeka mora mo ga toliko ugrijati da krv koja tee u unutranjost tijela bude topla, da u unutra njost unosi toplinu, a ne hladnou. Taj emo zahtjev najlake ispuniti u vruoj pot punoj kupelji pod lijenikovim vodstvom. Ako to nije mogue, promrzloga moramo vozilom to prije prevesti u mjesto gdje mu moemo pripraviti takvu kupelj. Ako ne po stoji mogunost da ga dobro ugrijemo, bolje je da se i ne laamo toga.

3.8b Toplotni udar

Toplotni udar je zapravo nalik na ope oz ljede uzrokovane vruinom. Ako je zrak vrlo vlaan i struji polako, a okolna tempe ratura vrlo visoka, organizam ne moe vie isputati toplinu i tako se rashlaivati. Tijelo inae gubi toplinu znojenjem i neposrednim isputanjem. Zbog povienja tjelesne temperature na 40 do 43C mozak poinje oticati i ovjek gubi svijest. Lice mu je jako crveno, a koa suha i vrua. Ako koa iznenada postane sivomodra, a lice blijedo i puis jedva ujan, ovjek je u oku i u ivotnoj opasnosti. Prva pomo Bolesnika prenesemo u hladovinu, a glavu i gornji dio tijela mu malo podignemo, okrenemo ga na bok i skinemo s njega to vie odjee. Lepezama i prskanjem vodom nastojimo ga rashladiti. Ako ne die, mora mo primijeniti umjetno disanje. Kad se os vijesti, mora i dalje leati. Cijelo vrijeme mu mjerimo tjelesnu temperaturu u zadnjem crijevu (maru). Zbog opasnosti od povra anja treba mu vodu za pie davati samo u gutljajima. Bolesnika prevozimo u bonom poloaju, i treba ga pregledati lijenik.

3.9a Ozebline
Ovisno o jaini oteenja razlikujemo tri stupnja ozeblinaOzebline prvog stupnja Koa privremeno pocrveni, nabrekne i boli. Prva pomo Kod ozeblina prvog stupnja savjetujemo za hvaeni dio tijela ugrijati u toploj vodi. Ozebline drugog stupnja Koa je modrikastocrvena, jae otie, prave se mjehuri i jako boli. Prva pomo Zahvaene dijelove tijela pokrijemo steril nim zavojem, na njih stavimo jastuk, a pre ma potrebi i ukrutimo udlagama. Bolesnika prebacimo u bolnicu. Ozebline treeg stupnja Zahvaeni dijelovi tijela postaju sve modriji i crnji. Mijenjanje boje je znak odumiranja tkiva Smrznuti dijelovi tijela su neosjetljivi. Prva pomo Na zahvaene dijelove tijela stavljamo ste rilne zavoje i pobrinemo se za to bri pri jevoz u bolnicu. Smrznute dijelove tijela ne pokuavamo ugrijati ni na licu mjesta ni kod kue. To inimo samo u sluaju kad li jenika pomo nije dostupna Treba se pridravati ovih naela; Najprije treba brzo ugrijati cijelo tijelo. U tu svrhu bolesnik treba da sam radi to vie moe tjelesnih vjeba ili da ga pokrije mo ugrijanim dekama. Dobri su i razni ure aji za grijanje (boce za grijanje, jastuci za grijanje) ili bolesniku pripravimo toplu ku pelj. Smrznuti ekstremiteti pri tome treba da ostanu izvan kupelji, deka i jastuka, dakle, treba da ostanu hladni. Te ekstremitete poinjemo zagrijavati tek kad je tijelo ve ugrijano. Smrznuti ekstre mitet ili dio ekstremiteta grijemo vruim vlanim povojima koje milimetar po mili metar pomiemo u smjeru od tijela prema kraju ekstremiteta.

3.8c Sunanica
Sunanica je posljedica dugotrajnog djelova nja sunca na nepokrivenu glavu i zatiljak. Razdrae se modane opne, a posljedica je glavobolja, oamuenost i ukoen zatiljak. ovjek moe izgubiti i svijest. Prva pomo Potrebne su jednake mjere kao u sluaju toplotnog udara, a posebnu brigu treba po svetiti rashlaivanju glave, ela i zatiljka.

3.10 Kemijske ozljede

Kemijske ozljede nastaju uslijed djelovanja kiselina, luina i drugih kemijskih tvari na kou, sluznicu ili tjelesna tkiva koja lee dublje. Prva pomo Nagrizenu kou ili oi ponemo odmah is pirati velikim koliinama iste vode. To is piranje traje vie minuta. Kad je rije o oku, treba odmaknuti gornju i donju vjeu da bismo dugotrajnim ispiranjem mogli odstra niti sve ostatke tetne kemikalije. Tekuina zagaena kemikalijama, koja otjee iz oka, ne

3.9. Oteenja uzrokovana hladnoom

Oteenja nastaju uslijed lokalnog (ozebline ili promrzline) i opeg rashlaenja.

488 smije doi u dodir s neozlijeenim okom. Odjeu koja je natopljena kemikalijom ski nemo, a na ozlijeeni dio tijela stavimo mo kar, sterilan zavoj i ozlijeenoga odmah prevezemo k lijeniku ili na kliniku. Ljudi koji kiselinama otete probavni ka nal, treba da piju to vie mlijeka ili vode. Ako imamo pri ruci, ozlijeenome damo otopinu magnezija. Tko probavni trakt oteti luinom, treba da pije vodu, mlijeko ili vrlo razrijeen ocat. Ako se ikako moe, treba sprijeiti da ozlijeeni povraa, jer bi se sluznica koja je inae jako oteena i promijenjena mogla pri povraanju jo vie otetiti. Ne treba da gubimo vrijeme pripremajui odgovarajue rastopine za neutraliziranje; najprije imamo na raspolaganju vodu koju ozlijeeni treba poeti to prije piti. S vo dom se kemikalije razrjeuju. Bolesnika ozlijeenog kemijskim sredstvi ma treba to prije prebaciti u bolnicu. S njim treba ponijeti i uzorak kemikalije ko jom se ozlijedio da bi se utvrdilo o emu je rije i odmah lijeenje pravilno usmjerilo.

Prva pomo Prva pomo Spasilac treba to prije unesreenoga izdvo jiti iz strujnog kruga. U sluaju nesree sa strujom napona do 250 volta (niski napon, struja za domain stva) pokuavamo oprezno iskljuiti struju (iskljuujemo prekida, izvlaimo utika iz utinice, odvremo osigura). Ako to ne poe za rukom, treba unesre enog izvui iz strujnog kruga. Spasilac se mora izolirati da bi izveo taj podvig! Mora stati na predmet koji ne provodi struju, kao to je na primjer guma, staklo, suha tkanina. Ili ruke omota materijalom koji je izolator, ili suhim predmetom koji ne provodi struju odmakne izvor struje od strujom zahvae nog ovjeka. Ako je potrebno, na licu mjesta treba po eti oivljavanje umjetnim disanjem i masi ranjem srca. Kod nesrea u podruju takozvanog vi sokog napona nije dovoljno samo izolirati sebe ili vodi struje suhim predmetom. Struja visokog napona iskri i sijeva te je opasna po ivot spasioca, iako se on dobro izolira. U takvom sluaju spasilac mora to prije obavijestiti miliciju ili vatrogasce koji e se pobrinuti da strunjaci iskljue struju. Dok se struja ne iskljui, ne smijemo nastradaloga dodirivati ni posredno ni nepo sredno. Vodovi s visokim naponom (na primjer, dalekovodi) oznaeni su posebnim ploica ma na kojima je strelica u obliku munje i natpis: Visoki napon. Panja! Opasno po ivot. Budui da oekujemo da nastradali padne kad iskljuimo struju i miini gr popusti, treba ga prije toga zatititi ili ga prilikom pada prihvatiti posebnim urea jem. Zatim dolazi na red prva pomo u koju spada ako je potrebno prije svega oiv ljavanje, a to je umjetno disanje i masiranje srca. Onda se opekline pokriju sterilnim za vojem. Ne smijemo zaboraviti ni prijelome kostiju i nastradaloga moramo to prije od vesti u bolnicu.

Posebni sluajevi Ozljede od groma I u ovom sluaju je rije o struji visokog na pona. Koga pogodi grom ostaje na mjestu mrtav ili ostane iv bez posebnih ozljeda (osim straha!) jer ga moda spasi mokra od jea kroz koju struja proe u zemlju.

489 nog podruja. Spasilac mora voditi rauna o svojoj sigurnosti, zbog ega mora upotreb ljavati odgovarajuu zatitnu odjeu, rukavi ce i masku. Ozraen ovjek i sam zrai i opasan je kao i ozraeni predmeti svih vrsta! Kad ovjeka koji je bio izloen zraenju izvuemo iz opasnog podruja, vodom i sapunom mu s povrine isperemo ostatke radioaktivne tvari. Opekline ne peremo, nego ih samo pokrijemo sterilnim plat nom. Odjeu treba zakopati ili je specijal nim pranjem uiniti nekodljivom. Odjeu nikad ne spaljujemo, jer pepeo ostaje opa san izvor zraenja. Dok radioaktivno rub lje ne odstranimo, mora biti posebno oznaeno.

3.12. O z l j e d e o d z r a e n j a Prilikom nesrea u atomskim reaktorima ili uslijed djelovanja radioaktivnih zraka atom skog oruja ovjek dobiva ozljede od zrae nja. To djelovanje je dugotrajno i unitava jue i ne moemo ga ovdje opisivati. Prva pomo ovjek koji nije zahvaen zraenjem mora ozraenog ovjeka to prije izvui iz opas

4. Posebni sluajevi
4.1. U t a p a n j e Uslijed gra glasnica koji kod ovjeka koji se utapa uzrokuje voda to prodire u drijelo, ovjeku zastaje dah. Kad opet udahne, voda mu ude u plua. Kad skoimo u ledeno hladnu vodu ili kad smo ugrijani pa skoimo u vrlo hladnu vodu, moemo izazvati refleksno zaustavlja nje srca, pa i naprasnu smrt. Skok na glavu u vodu ija nam dubina nije poznata, esto zavrava tekim otee njima lubanje ili slomljenim vratnim kraljecima, a jedno i drugo moe izazvati smrt. Prva pomo Umjetno disanje (darovanje daha) treba po eti primjenjivan ve u vodi, dok izvlaimo utopljenika, im mu uspijemo odrati glavu iznad vode. Prije toga svakako treba odstra niti strana tijela iz dinih putova. Na obali treba odmah poeti oivljavati utopljenika (umjetnim disanjem usta na usta i masaom srca). Izmeu pojedinog upuhavanja zraka treba jo jedanput pregledati dine putove i isisavanjem odstraniti teku inu koja zaostane. isto je gubljenje vre mena ako utopljeniku na obali pokuavamo najprije udarcima po trbuhu i dizanjem do njeg tijela ukloniti vodu iz plua Tako je ne moemo izbaciti. Opravdanja ima jedino kratak pokuaj da utopljenika okrenemo na trbuh da mu voda istee iz drijela i grkljana.

3.11. O z l j e d e i z a z v a n e e l e k t r i n o m strujom Koliko e teka biti ozljeda uzrokovana elektrinom strujom ovisi o naponu i jaini struje, o trajanju i putu kojim struja protie kroz tijelo i o provodnosti okolice. Voda je vrlo dobar provodnik struje. Stoga se ni kad ne smiju u kadi upotrebljavati elek trini ureaji. Struja moe uzrokovati treptanje sranih klijetki ili zastoj srca, a ovjek pogoen stru jom odmah gubi svijest i prestaje disati. Struja moe uzrokovati i grenje miia, a meu ostalim je posljedica i to da ozlijeeni uslijed gra vie ne moe ispustiti elektrini vodi iz ruke. Ponekad ozlijeeni biva odbaen od iz vora struje uslijed gra veih miia. Elektrina struja moe uzrokovati i lokal ne ili opsenije opekline.

42.

Propadanje kroz led

Najbolje je ako se ovjek pod kojim se pro lomi led pokua raskriljenim rukama odrati iznad leda i vode. Ne valja pokuavati izdii se, jer onda led puca sve dalje. Prva pomo Zbog opasnosti od rashlaenja spaavanje treba da se odvija to bre. Spasilac ras poredi svoju teinu po tankom ledu tako da bude privezan i da lei na irokoj podlozi (ljestve, daska) i pribliava se unesreeno me. Kad mu se dovoljno priblii, doda mu dasku, ue ili ljestve ili ga uhvati. Ako ikako moe, treba da to vie ljudi sudjeluje u spa avanju.

490 4.3. Z a s i p a n j e Moe se dogoditi da ovjek bude zasut u graevinskoj jami, u ljunari, a opasne su i lavine i jo mnogo toga. Prva pomo U takvim sluajevima je potrebna najbra i najopreznija pomo. Spasilac mora dok spa ava zasutoga stalno misliti na opasnost ko joj se sam izlae zato to se svakog trenutka materijal moe ponovno obruiti, a to moe izazvati i sam ako postupa neoprezno. Ako opreznim otkopavanjem utvrdimo da se u blizini nalazi dio tijela unesreenog ovjeka, najprije rukama pokuamo utvrditi u kojem je poloaju, i onda mu to bre osloboditi glavu i lice. Zatim polako oslobodimo prsni ko i trbuh, da bismo u sluaju eventualnog zastoja disanja mogli primijeniti umjetno di sanje. Slijedi oprezno otkopavanje, pri emu treba neprestano paziti da se na nastradalog opet ne saspe materijal. Osim vatrogasaca i drugih strunih spasilaca treba izvijestiti i li jenika, jer on jo u toku otkopavanja moe poduzeti koju mjeru protiv oka i bolova. Kad nastradalog spasimo, moramo ga pre vesti u bolnicu, jer treba raunati s opasnim nagnjeenjima koja mogu uzrokovati ok i druge opasne promjene. 4.5. Z a g u e n j e

Prva pomo

Trovanje drugim otrovnim tvarima ra). Ugljini monoksid se brzo vezuje s kr vnim pigmentom i tako spreava da krv i dalje prenosi kisik. Uzrokuje oamuenost, glavobolju, um u uima, slabost i na kraju gubitak svijesti. Ako je u zraku 0,42 uglji nog monoksida, ovjek umire za 30 minu ta, a ako je samo 0,162, ovjek umire us lijed zaguenja za dva sata. Krvni pigment povezan s ugljinim monoksidom daje krvi boju trenje. Odatle ljudi zatrovani ugljinim monoksidom imaju cvatui iz gled. Prva pomo Nastradalog treba odmah ukloniti iz opas nog podruja i osigurati mu svjei zrak. Ako treba, spasilac mora zapoeti umjetno disa nje. Trovanje ugljinim dioksidom (CO2) nastaje uslijed udisanja toga plina koji je ne vidljiv, mirii blago kiselkasto i tei je od zraka. Stvara se u podrumima u kojima vri mot, u silosima za stonu hranu i drugdje; budui da je tei od zraka nakuplja se u do njim slojevima i zbog toga je kao neko ne vidljivo jezero u prostorijama koje lee du boko ili u dubokim bunarima U normalnom zraku ga ima 0,041 Ako ga u njemu ima vie od 82, uzrokuje gla vobolju, oamuenost i slabost. Na kraju zbog djelovanja na sredita za disanje za staje disanje. Ako ovjek ue u prostoriju u kojoj je vea koliina ugljinog dioksida, ili upadne u takav prostor, odmah gubi svijest, jer u zraku iznenada nestane kisika. U takvom je sluaju ugljini dioksid opa san po ivot. Prva pomo Spasilac moe ui u prostor s ugljinim dioksidom (silos, bunar, podrum i drugo) samo s posebnim ureajem za disanje; u nudi se moe snai i s velikom plastinom vreom napunjenom zrakom i vezanom preko glave; ali u svakom sluaju spasilac mora biti vezan tako da ga mogu u svakom trenutku izvui. Ta vrea za spaavanje mora biti takva da u njoj bude kisika za tri minute. Oko vrata je zabrtvimo, na primjer,

491 gumenom podvezicom. Spasiocu je potreb na tolika zaliha svjeeg zraka da unesree nome moe zavezati ue za spaavanje oko gornjeg dijela tijela. Tada spasilac izae iz prostora i unesreenoga izvlai izvana, gdje je on na sigurnom. Najmanje dvojica treba da spaavaju zatrovanog. Zapaljena svijea se ugasi kad u prostoru ima priblino 107 ugljinog dioksida. Ako nam se pri ulasku u podrum ugasi svijea, to je znak upozorenja da je u njemu previe ugljinog dioksida. Sa svijeom moemo po kuati samo ako pouzdano znamo da u pro storu nema nekoga eksplozivnog plina. Kad nastradaloga izvuemo iz opasnog podruja, poinje oivljavanje i prijevoz u bolnicu. Trovanja drugim tetnim plinovima Kad se netko otruje dimom, rasvjetnim pli nom, klorom i drugim plinovima, uvijek je u pitanju pomanjkanje kisika u zraku koji ovjek udie. Budui da se trovanje dogaa brzo i progresivno, unesreeni ne moe iz bjei opasnosti. Prva pomo Prvi zadatak spasioca je da unesreenoga to bre izvue iz opasnog podruja, a da se pri tome ne izlae opasnosti. Treba se po brinuti za svje zrak (propuh) i radi toga ot voriti prozore i vrata. Ako je potrebno, odmah se poinje umje tnim disanjem i masiranjem srca, a istovre meno se poduzmu mjere da se unesreeni to prije preveze u bolnicu. Prevozi se u leeem poloaju. Prilikom davanja umjetnog disanja spasilac ne smije neposredno dodiri vati unesreenoga. Treba da stavi rubac na usta ili nos nastradaloga ili da upotrebljava cjevicu za upuhavanje. Trovanje drugim otrovnim tvarima Cesta su trovanja, na primjer, lijekovima, sredstvima za zatitu bilja, namirnicama, sredstvima za uivanje i drugim. tetne tva ri dolaze u ovjeka kroz usta ili kroz kou,

Razna sitna strana tijela koja zau u dine putove veinom se opet izbace jakim kalja njem. Ali vei zalogaji hrane i slino mogu uzrokovati zaguenje. Djeca i ljudi bez svijesti mogu se zaguiti zato to udiu tekuinu, povraanu hranu ili krv, ali i dekama i jastucima koji pokrivaju glavu. Prva pomo ovjeku koji se gui treba odmah otvoriti usta; da ih ne bi ponovno zatvorio ili ugri zao spasioca, izmeu zuba mu stavimo ko madi gume, drva ili vrsto savijen rubac. Ako se ikako moe, prstima oslobodimo dine putove od stranih tijela. Unesreeno ga moemo i okrenuti naglavce, udarati ga akama po leima izmeu lopatica i tako pokuati izbaciti strana tijela. im su dini putovi prohodni, poinjemo oivljavati prividno mrtvoga ovjeka. Ako strano tijelo ne moemo ukloniti i kao jedi no rjeenje ostane da se napravi umjetni ot vor na duniku, treba to je mogue hitnije pozvati lijenika.

4.6. T r o v a n j e Trovanje plinom

4.4. O b j e e n i k Objeenik umire zato to mu se zatvore di ni putovi i prekine krvni optok koji opskr bljuje mozak, ako smrt ne nastupi jo prije toga uslijed prijeloma zatiljka. Prva pomo Treba odmah ukloniti ue ili drugi materijal koji objeenika stee za vrat, a pri tome podupirati tijelo da ne padne s ueta. Zatim objeenika poloimo i glavu mu pripremi mo za umjetno disanje. Treba odmah poeti primjenjivati i masau srca. Kad ovjek po ne opet disati i proradi mu srce, moramo i dalje raunati s tim da e brzo oticati dini putovi zbog ega spaenoga treba to prije prevesti na kliniku.

Moemo se zatrovati razliitim plinovima ako ih udiemo. U industrijskim pogonima gdje u toku proizvodnog procesa nastaju razliiti plinovi, vrijede posebni zatitni propisi koji prisutne upozoravaju na opas nost od trovanja. Na raspolaganju su poseb ni zatitni ureaji, a i struno osposobljeni spasioci ija je zadaa pomoi unesreeno me. U sredini u kojoj ivimo treba se prije svega uvati trovanja ugljinim monoksidom i ugljinim dioksidom. Ugljini monoksid je bez mirisa, a stvara se pri nepotpunom izgorijevanju i vrlo je opasan u zatvorenim prostorijama (pei u kojima slabo gori, ispuni plinovi iz moto-

492 a uzrokuju vrlo razliite tegobe koje ovise o kemijskom sastavu otrovne tvari. Prva pomo Ako je zatrovani bez svijesti, treba oclmah izazvati povraanje. U tu svrhu nastradali treba da popije 1/2 litra slane vode (1 do 2 lice soli na au vode), a zatim mu zavuemo prst duboko u drijelo i izazovemo podraaj na povraanje. Djeci dajemo prije toga da piju mnogo tekuine, na primjer malinova soka. Zatrovano dijete poloimo preko koljena tako da mu glava visi. Povra anje izazovemo podraajima u drijelu. To radimo liicom. - Ako sumnjamo da je u pitanju trovanje, nikad ne smije nastradalo me davati mlijeko! Zatrovanog to je mogue bre odvezemo na kliniku da mu se ispere eludac i dadu odgovarajua sredstva. Ako je zatrovani jo vrlo oamuen ili bez svijesti, ne smijemo pokuavati izazva ti povraanje, nego ga u bonom poloaju to prije prevesti na kliniku. Ako je mogu e, ponesemo na kliniku i ostatke otrova, sumnjive boce kemikalija ili posuda u ko jima su bile tablete, jer mogu pomoi pri utvrivanju vrste zatrovanja a time i lije enja.

Prva pomo

Akutne bolesti srca i plua Povraanje krvi Uzrok povraanju krvi moe biti krvare nje iz jednjaka ili eluca. Kad bolesnik po vraa vee koliine krvi, ona je svjetlocrvena. Pri povraanju manjih koliina krv je nalik na talog kave, jer solna kiselina u elucu prethodno razgradi krvni pigment. Nakon nekog vremena stolica postaje crna. Krvarenje iz crijeva Crijevna krvarenja su posljedica ira ili tu mora na crijevima, a uzrokuju ih i tifus i griza. Krv koja se izluuje sa stolicom crna je do tamnocrvena. Ako je krv svjetlocrvena, ona je iz debelog crijeva odnosno za dnjeg crijeva. Vrlo rijetko svjetlocrvena krv koja izlazi kroz zadnje crijevo potjee iz dvanaesnika; krv iz dvanaesnika ostaje svjetlocrvena kad se u sluaju tekih krva renja pretae od dvanaesnika do zadnjeg crijeva tako brzo da se ne stigne promije niti. Prva pomo Bolesnika koji krvari iz eluca ili crijeva po loimo na leda, a gornji mu dio tijela malo podignemo; da bi mu se trbuni miii opustili, noge mu moraju biti malo zgrene u koljenima, a ispod koljenskog pregiba podmetnemo mu jastuk ili savijenu deku. Bolesnik ne smije jesti i piti. Budui da je iz loen opasnosti od oka, treba ga to prije prevesti na kliniku. Krvarenje iz rodnice Tea krvarenja iz rodnice veinom su po sljedica pobaaja, preranih ili normalnih po roaja, ali i tumora na organima za razmno avanje. Prva p o m o Bolesnica treba leati na leima, ispred spolnog organa joj stavimo sterilni zavoj ili unutranju stranu svjee izglaanog platna, a ispruene noge joj prekriimo. Zbog opas nosti od oka preporuujemo prijevoz u bolnica

493

4.7. Iznenadni poroaj

Poroaj najavljuju u poetku nejednakomjemi, a kasnije jednakomjerni bolovi u tr buhu i zdjelici (trudovi). Rodilju prenese mo na mirno mjesto i stavimo je na istu podlogu. Skinemo s nje odjeu koja je stie, i o tome obavijestimo lijenika ili babicu. Glava joj mora biti malo izdignuta. Poroaj se odvija normalno sam od sebe. Novoroene umotamo u isto platno, a pupkovinu ne reemo nego je samo pokri jemo sterilnim zavojem. Nakon 20 do 30 minuta obino izlazi jo i posteljica koju ta koer umotamo u isto platno i poloimo pokraj novoroeneta. U vezi s novoroenetom treba voditi rauna o tome da mu dini putovi budu slobodni i poloimo ga u boni poloaj. Ako se kod novoroeneta pojave smet nje u disanju, uhvatimo ga za noge i podi gnemo tako da mu glava visi. Dlanom ga blago lupnemo po leima da eventualno zaostala plodna voda iscuri iz gornjih di nih putova. Ispred vanjskih dijelova spol nih organa rodilje stavimo istu plahtu ili sterilan zavoj, a ispruene noge joj prekri imo.

5.2. Akutne bolesti srca i plua

Bolovi u predjelu srca (angina pectoris) Bolovi u predjelu srca (angina pektoris) po sljedica su preslabe prokrvljenosti sranog miia, na primjer zato to napreduje ovap njenje ila. Bolesnik u prsima osjea jako, bolno stiskanje, bolovi zrae u lijevo rame. Bolesnik treba da bude miran, jer gibanje moe samo pogorati napad. Prva pomo Bolesnika smirimo i pripremimo mu kupelj za ruke s postupnim porastom temperature vode. Dobro djeluju i vrui povoji na srce. Greve u predjelu srca esto moemo uklo niti i aicom koncentriranog alkohola (ra kija) ili alicom vruega zaslaenog aja s rumom ili alicom jake hladne kave u koju ulijemo malo trenjevae. Obavezno treba pozvati lijenika. Infarkt srca Infarkt srca je posljedica djelominog odu miranja sranog miia uslijed nedovoljne prokrvljenosti ili zastoja u prokrvljavanju zahvaenog dijela srca. Bolesnik je u smrt noj opasnosti. Bolesnik osjea jaku bol u prsima, teko die, osjea strah, esti su poremeaji svijesti ili ak nesvjestica. Puis je jedva ujan, to je znak nastupajueg oka. Prva pomo Bolesnika bez svijesti stavimo u boni po loaj i to je mogue bre pozovemo lije nika. Oteano disanje uslijed plunih oboljenja moe biti posljedica astme (gr bronhijalnih miia) ili akutnog smanjenja dine povrine to moe biti posljedica razliitih oboljenja. Teko disanje moe biti i posljedica sve ve eg otkazivanja srca. Prva p o m o Bolesnika stavimo u polusjedei poloaj i dajemo mu inhalirati kisik, ukoliko imamo mogunosti za to.

5. Iznenadna oboljenja
5.1. P o s e b n a k r v a r e n j a Uz vanjska i unutranja krvarenja uslijed ozljeda mogu nastupiti i iznenadna krvare nja i kao posljedica nekih unutarnjih bo lesti. Krvarenje iz nosa Krvarenja iz nosa mogu biti posljedica viso koga krvnog tlaka, sranih, jetrenih i bub renih bolesti te tekih fizikih napora. Prva pomo Sjedei nagnemo glavu malo unatrag, a u nudi moemo i nosnicu koja krvari pri tiskati nekoliko minuta izvana. Ako krva renje ne prestane, treba potraiti specijalista za uho, nos i grlo ili se obratiti klinici za pomo. Iskaljavanje krvavog sadraja Iskaljavanje krvavog sadraja moe biti po sljedica gnojnih procesa na pluima ili tu berkuloze. Prva pomo Bolesnika prevezemo na kliniku to moe mo bre i opreznije u polusjedeem poloa ju. Ako spasilac doe u dodir s krvavim is pljuvkom, mora raskuiti ruke. Naime, krva vi ispljuvak moe biti posljedica otvorene, zarazne plune tuberkuloze.

494 to je mogue bre treba pozvati lije nika.

Prva pomo Prva pomo Odlaganje samo pogorava ope bolesni kovo stanje, zbog ega je najbolje da ga to prije odvezemo lijeniku, bez obzira na to to se ponekad pokae da to nije bilo nuno, i da je naa pretpostavka bila netona.

Prva pomo pri uklanjanju stranih tijela Prva pomo Bolesnika postavimo u boni poloaj, jer u besvjesnom stanju nema zatitnih refleksa. Izvadimo mu zubnu protezu i pobrinemo se da dini putovi budu slobodni. Kad boles nik postane opet svjestan, ne smijemo mu davati jelo ni pie, jer su miii za gutanje obino oduzeti i postoji opasnost od zagu enja. Nekada treba poeti oivljavanje umjetnim disanjem i masiranjem srca. Treba pozvati lijenika da odlui o prijevozu bo lesnika u bolnicu. Kad n e s v j e s t i c a nastupi i z n e n a d a uvi jek treba pomisliti i na zatrovanje uslijed tekih probavnih poremeaja, lijekovima, plinovima ili kemikalijama. Prva pomo Iako je brzo spreman za pruanje prve pomoi, spasilac treba da radi oprezno i vodi rauna o svojoj sigurnosti. Prema okolnostima koje sami vidimo ili su nam o njima pripovijedali, moemo za kljuiti je li potrebno i mogue lijeenje u bolnici. 5.5. V r u i c a

495

5.3. Akutna trbuna oboljenja

Uzroci akutnih trbunih oboljenja mogu biti vrlo razliiti. Najei uzrok je upala slije pog crijeva. Bolovi obino poinju u pre djelu eluca, a vremenom se ogranie na desnu stranu donjeg dijela trbuha. Prva pomo Bolesnika to prije odvezemo lijeniku, ne dajemo mu nita jesti ni piti. Ne savjetujemo ni davanje lijekova protiv bolova. Vrlo jaki bolovi u trbuhu, nakon kojih ubrzo uslijedi ok, meu ostalim mogu biti i posljedica perforiranog ira na elucu ili tekog oboljenja guterae. Prva pomo Bolesnika treba bez odlaganja prevesti na kliniku; ne smije jesti ni piti niti uzimati li jekove za smirivanje bolova. Sline, vrlo jake bolove uzrokuju i u ne kolike i kolike bubrenih putova. Bolesnici veinom kau da imaju bubre ne ili une kamence. Bolovi podsjeaju na greve u cijelom trbuhu, esto neko vrijeme prestanu, mogu, dakle, dolaziti u napadajima. Prva pomo 1 u ovom sluaju moramo se to prije po brinuti za lijeniku pomo, jer ne moemo, na primjer, razlikovati je li rije o kolikama ili perforaciji ira; ako je rije o perforaciji ira jedini je spas hitna operacija. Bolesnika poloimo na lea, noge treba da lagano zgri (svitak ispod koljenskog pregiba!), da bi se opustili trbuni miii. Neprolazno crijevo Zbog tumora, sraslina ili uklijetene pre ponske ili pupane kile crijevo moe postati neprolazno. Bolesnik osjea jake bolove u trbuhu, slabo mu je i povraa.

5.4. Nesvjestica i grevi

Najei uzrok iznenadne nesvjestice s na padima greva je takozvana padavica (epi lepsija). Bolesnik pada na zemlju, a ruke i noge mu se gre. Ponekad se i ugrize za je zik tako da mu tee krv iz usta. Prva pomo Da bi dini putovi ostali slobodni, bolesni ka poloimo u boni poloaj. Posebno treba paziti da se bolesnik ne ozlijedi predmetima iz svoje okolice. Kod djece su napadi greva esto pratee pojave kod drugih bolesti koje tek poinju ili dijete ve boluje od njih (zaraz ne bolesti). Prva pomo Treba pozvati lijenika ili dijete odmah od vesti na kliniku. Kap (modana kap) je posljedica poremea ja u opskrbljenosti mozga krvlju. Kroz neku ilu u jednoj polovici mozga veinom u sluaju povienoga krvnog tlaka - ne pro tjee dovoljno krvi zbog suenja ile (ovapnjenja ile) ili zaepljenosti ugrukom krvi (embolija) ili trganja ile. Posljedica je omekanje i nabreknue mozga. Bolest se pojavljuje veinom kod starijih ljudi i prati je trajna ili povremena nesvjestica. Bolesnik pada ili sjeda bez vidnog razloga. Crven je u licu, dok die esto hre ili hrope. Puis mu je jednakomjeran. U nesvje stici je najkarakteristinija oduzetost miia lica; na zahvaenoj strani gornji kapak nije zatvoren, a kut usne visi. Kasnije opaamo poremeaj govora ili oduzetost jedne strane tijela.

Ako se tjelesna temperatura nekome podigne preko 38Q treba pomisliti da je moda rije o prateoj pojavi koja je povezana sa zarazama ili upalama ili uslijed toplotnog udara. Prva pomo Dugotrajnija oboljenja s temperaturom izis kuju lijeniku pomo. Ako lijenik nije u blizini, treba bolesnika prevesti u bolnicu i to u leeem poloaju. Dok postoji pretpos tavka da bi mogla biti u pitanju zarazna bo lest, spasilac treba i posebno da vodi rauna o svojoj osobnoj higijeni (neka pere ruke i neka bez potrebe ne dodiruje bolesnika). Mjere koje sniavaju temperaturu, kao to su vlani povoji na ruke, noge ili trup te li jekovi koji sniavaju temperaturu, ne mogu nadomjestiti lijeniki pregled. Povienje temperature uz istodobne bo love u nekom organu najavljuje upalu koju mora lijeiti lijenik. Prva pomo Mirovanje zahvaenog dijela tijela.

6. Prva pomo pri uklanjanju stranih tijela

6.1. Strana tijela u koi
Doputeno je iz koe odstranjivati strana tijela koja su u nju prodrla povrinski, kao to su na primjer iveri ili treice ili trnovi. Uvijek treba predmet potpuno odstraniti jer ve i mali os taci mogu uzrokovati dugotrajne upale. Predmete koji vire iz koe, a seu dubo ko, ne odstranjujemo nego ih samo obloi mo i sterilno pokrijemo. Ako izvlaimo strano tijelo iz koe na mjestu nesree, moemo tkivo jo vie ozli jediti, a posljedice mogu biti po ivot opas na unutranja krvarenja. Takva strana tijela moe samo lijenik odstraniti operacijom. Ako strana tijela ieznu ispod koe, naj bolje je taj dio tijela to manje pomicati da se poloaj stranog tijela ne bi mijenjao zbog gibanja miia. Takvo strano tijelo se moe odstraniti samo operacijom.

6.2. Strana tijela u oku

Ako neto padne u oi, treba najprije pre gledati sluznicu donje vjede time to emo vjedu povui nadolje. ovjek kojemu je stra no tijelo upalo u oko gleda nagore. Strano tijelo se uklanja vrhom istoga depnog rupca ili vlanom vatom omotanom na i bici (SI. 6 2 - 1 ) . Ako je strano tijelo ispod gornje vjee, vjeu treba obrnuti. Pacijent gleda prema dolje, ali pri tome ne zatvara oko. Tada spa silac pritisne tapiem (ibica, stakleni ta pi) vodoravno na gornju vjeu, na mjestu

496

Prva pomo gdje ona prelazi u gornji rub one jamice (SI. 6.2-2). Drugom rukom spasilac hvata trepavice gornje vjee, povue ih naprijed i prema gore preko malo unatrag pritisnutog tapia (SI. 6.2-3). Pri tome se gornja vjea okrene prema gore. Vrhom istog rupca sada moemo odstraniti strano tijelo. Ako oko u kojem je strano tijelo bez pre stanka gnjeimo, moemo lako izazvati upa lu spojnice. Ako nam se i dalje ini da u oku imamo strano tijelo, treba oko pokriti i po traiti lijenika. Predmete koji prodru dublje u oko ne pokuavajmo nikada odstraniti sami!

Predmetno kazalo

6.3. S t r a n a tijela u nosu, d r i j e l u , elucu i crijevima Strano tijelo iz jedne nosnice moemo odstra niti ako se snano useknemo, a pri tome dru gu nosnicu drimo stisnutu. Ako na taj nain ne izbacimo strano tijelo, moramo k lijeniku. Manja strana tijela koja zastanu u drijelu i gui, pomaknemo dalje grgljanjem vode ili jedui kruh i gutajui ili povraajui. Ako to ne pomogne, treba ii k lijeniku. Vei, glatki predmeti koje progutamo obino bez smetnji prolaze kroz eluani i crijevni kanal i izluuju se sa stolicom. Tre ba jesti mnogo pire krumpira i kiselog ku pusa da se pospjei aktivnost crijeva i pred met to prije izlui. Medu izmetinama treba potraiti progutani predmet. Strana tijela u duniku vidi pod Zagu enje.

6.4. S t r a n a tijela u s l u n o m hodniku Strana tijela iz slunog hodnika odstranjuje lijenik ispiranjem mlakom vodom ili po sebnim pomagalima. Strana tijela iz drugih tjelesnih otvora (mokrana cijev, zadnje crijevo, rodnica) ni kad ne odstranjujemo sami, jer to smije ra diti samo lijenik.

Predmetno kazalo
PP = prva jjomo abdovina 237

- vulgaris 237 Althaea officinalis 273 rosea 278

aminokiseline, esencijalne 215 anafilaktiki ok 112 anastomoze 111 andelika 257 anemija 320 - perniciozna 320 angina 300 - kataralna 300 aloj 237 alt 121

Abies alba 250 ablatio retinae 441

acetilholin 131 acetocetna kiselina 127 aceton 127, 430 aceton, droga 430

A tma sat iva 283 avitaminoza 223 axis 87

bakterije, crijevne 115 -, koli 115 bakreni nos 439 bakterijska upala crijeva 348 bakteriocidi 231 Baltzer, 11. 41 bariton 121 bas 121 Baumgarten, dr med. Alfred 26 bazalna temperatura 72 Basedowljeva bolest 122, 438 bazga, crna 239 bazilarna membrana 100 bazofilne stanice 112 Bechterewljeva bolest 389 Beckmann, dr med. P. 44 bedrena kost, bedrenjaa 86, 89 -, prijelom (PP) 482 -, vrat 89 beladonin 107 benigni tumori 447 benzin, droga 430 beri-beri 223 Bcrnhubcr, dr med. 26 Bier, prof, dr med. I h . 44 bijela imela 249 bijela krv, bolest 321 bijela krvna zrnca 111 bijela tvar 97 bijelo pranje 445 biljke, ljekovite 235 bioloka starost 74 Bircher-Benner, M. O. 41 bjelanevina 215 bjelanevine, koliina 216 kombiniranje 216 - u prehrani 230 bjelokrvnost 321 , akutna 321 bjeloonica 99 bjesnilo 415, (PP) 459 blaga terapeutika 236 bljedilo, kono 147 bobe, ipkove 276 boni poloaj 465 boginje, velike 298 boja, komplementarna 119 bojila, pigment 227 bolesnik, gimnastika 201 bolest, Bechterewljeva 399 -, Burgcrova 316

Achillea millefolium 275 acne rosacea 439

ante vulgaris 437 Adamova jabuka 92 Addisonova bolest 126 adipoznost 371 adiuretin 129 Adler 54 adrenalin 127, 128 afekt 407 afte 301 aftozna upala usne upljine 301 aglutinacija 113 aglutinin 113 agranulocitoza 322 agresivnost 63 ajbi 237 akceleracija 61, 62 akne 438 akomodacija oka 118, 119 akromegalija 129 aktivno gibanje 199 - imuniziranje 112 - zatitno cijepljenje 112 aktivnost, spolna 72 akutna bjelokrvnost (leukemija) 321 akutna opa upala bubrega 361 upala krajnika 300 upala limfnih ila 319 upala pojedinih glomerula 362 akutne bolesti 290 akutne bolesti plua (PP) 493 - bolesti srca (PP) 493 akutni difuzni glomerulonefritis 361 - miini reumatizam 397 albumin 75 aldosteron 125 alergija 294 alergijske bolesti dinih putova 331 alkohol 428 Aloe barbadensis 237
- ferox 237

- lacunaris 300 - Ludovici 300

- monocitna 300

- Plaut- Vincent 300

angiospazam 159 animalni ivani sistem 106 ani 238, 328 antibaby tableta 73 anti Rh protutijelo 113 antitjeleca - protutijela 112 antitoksini 112 antociani 227 aorta 93

apendicitis 347

apopleksija 418 areola 62

Arnica montana 242 Artemisia absinthium 265

arterenol 127 arterija, jetrina 115 -, pluna 93 arterijalna hiperemija 147 arterijalne reakcije 147 arterijalni gr 147 arterije 93, 109 - upala 316

arteriitis 316 arthritis deformans 389 - urica 385 arthrosis deformans 389

artroze degenerativne 389

Ascaris lumbricoides 350

Asklepiades 34 ataksija 418 atlas 87 atrofija jetre, uta 354

Atropa belladonna 107

atropin 107, 119, 441 autogeni trening 45 autonomni ivani sistem 439 autosugestija 419

106,

j r r c u m e i n o Kaza to
-, engleska 398 -, 1 Ipdgjkihova 322 -, Meniereova 444 -, Raynaudova 310 , Recklinghausenova 125 -, Scheuennannova 3% - Werlhofska 323 bolesti 289 - akutne 290 - bijele krvi 321 - bubrega 361 - crijeva 335 - crvene krvi 321 - grkljana 327 - guterae 357 , infekcijske, infektivne 292 - jajnika 447 - jednjaka 335 - jetre 352 - jezika 335 - kapilara 439 - koe 442 -, kronine 290 - krvi 320 - krvnih ploica 322 - krvnog optoka 310 - krvotoka 310 - limfnih ila 319 bolesti mokranih organa 359 - mrenice 441 nepca 335 -, one 440 - organa za disanje 324 - organa za disanje, alergijske 331 - organa sistema za gibanje, nereumatine 395 , reumatine 386 - osrnice 311 - probavnih organa 334 - prostate 368 -, psihike 422 - ronice 440 - sistema za gibanje 385 - spojnice 448 -, spolne 303 - srca, funkcionalne 309 , organske 310 -, srane 308 - sranih zalistaka 310 - sredinjega ivanog sistema 403 -, starake 76 - stopala 399 - usana 335 - usne upljine 334 - uiju 443 -, uzroci 290 -, uzronici 292 , zarazne 292 - eluca 335 -, enske 445 - ila 314 , funkcionalne 309 - unih vodova 335 - unog mjehura 352 U 'In.i ukruenost ramena 393 bolno mjeseno pranje 449 bolovi ruku, noni 394 - u krsnom predjelu 451 bolus 284 lx>rovica 240 l>orovnica 240 bose noge, hodanje 176 Bowmannova ahura 95 bradavice, starake 75 bradavini krugovi 62 brak 64 brak i porodica 64 Brandt, Th. 40 brano goruino 164, 182 -, kotano 286 -, kredi no 286 branka 242 briga za zdravlje 55 bronhektazije 329 bronhijalna astma 332 bronhijalni katar 328 , kronini 328 bronhije, bronhi 92 bronhitis 328 -, kronini 328 -, spazmatini 332 bronhopneumonija 331 brzina probave 114 brzo polijevanje 173 - - bedara 174 cijelog tijela 175 kao masaa 176 koljena 173 - - lea 174 bubnji 99, 100 bubrezi 94, 117 -, bolesti 361 -, skvreni 364 - trudnica 363 bubrena kolika 366 - tjeleca 95 - vrea 95, 364 - zdjelica, upala 364 bubreni putovi, kolike 494 bubreni vr 95 bubuljiavost 437 Buchinger 41 Biirgerova bolest 316

Predmetno kazalo
ankir, meki 304 ankir, tvrdi (sifilis) 303 aica, koljenska (iver) 89 aica, zglobna 89 eljust, prijelom (PP) 476 eki 100 ekinjaste dlake 101, 102 eona kost 86 eoni sinusi 92 ep, masni 443 eer 97, 129 etkanje koe 142 etka za kou 142 etvrta spolna bolest 304 ir potkoljenice 318 na dvanaesniku 343 - na elucu 343 - -, perforiran (PP) 494 lanci na prstima 88, 89 ovjeja glista 350 unjii 118 uvstvo 407 vorovi, ivani 98 dah, darovanje (PP) 470, 471 dalekovidnost 119 darovanje daha 470 davalac, univerzalni 113 debelo crijevo 91 , upala 346 deformacija stopala 399, 400 degenerativne artroze 389 degenerativni reumatizam 389 dekalcifikacija kosti 67 deka, vunena 179 dendrit 98 depresija 407 dermatomikoze 435 despik 244 Dewey, E H. 41 dezoksi-kortikosteron 125 diarea uslijed straha 115 diastolini krvni tlak 110 disonanca 120 distonija, vegetativna 432 distrofija 393 dini ferment 213 dini putovi 92 dini organi 92 -, bolest 324 divertikuli, jednjakovi 335 divizma 244 divlji afran 217 dizenterija 349 djeja paraliza 416 djelomine kupelji 156 djelomino kvaenje 153 djelotvorne tvari u hrani 215 djetetova teina 71 djetinjstvo 60 dlake 101 -, ekinjaste 102 , vunaste 102 dodaci kupeljima 162 dodaci za povoje 182 dojenad, koliina hrane 70 , umjetna hrana 71 dojenje 70 -, trajanje 70 dojke, pranjenje 70 donja eljusna kost 86 donji oblog 189 - povoj 187 doruje, prijelomi (PP) 480 dovodnice 93, 109 draguac 244 drenaa limfnih ila 204 droga 235, 429 dranje, pogreno 395 dubinsko gledanje 119 duhan 428 duodenum 92 dunice, bronhije 92 -, -, proirene 329 dunik 92 -, prorez (PP) 471 -, strana tijela u duniku (PP) 496 , upala 328 dvanaesnik 92 - , ir 343 dvospolnost 131 dvotreinske kupelji 156 edem 360 edemi od gladi 116 ekcem 443 eklampsija 67, 363 ekstra sistola 110 elektrina struja, ozljede (PP) 488 elementi u tragovima 116, 225 emajl, caklina 91 embolija 418

501

Calendula officinalis 262 Cannabis indica 430 cardia 91 Carum carvi 256 Centaurium trytbraca 254, 336
cerebralna skleroza 315

encephalitis 415

endemini kretenizam 423 endemija 293

chalazion 440 cholangitis 356 cholecystitis 356 chorea major 419 - minor 419 chylus 94 Cichorium intybus 282
ciroza jetre 354

endocarditis 303

enuresis nocturna 368

endolimfa 100 endoproteza 390 engleska bolest 398

cijepljenje, aktivno zatitno 112

enure za 368 enzimi 114, 213 eozinofilne stanice 112

Cinnamomum campbora 252 ostitis 367

epicondylitis 394

brachialgia paraestetica nocturna 394

cjelokupna kupelj 155 - - mlaka 155 , hladna 155 , vrua 156 - parna kupelj 195

colitis mucosa membranacea 346 - ulcerosa 346

epidemija 293 epidemijska upala mozga 415 epidemijska upala modane opne 416 epidermofitija 436 epifiza 96, 129 epilepsija 419, (PP) 494 epitel 83 cpitelno tkivo 83

Cortijcv organ 100, 120 Coue, E. 45 crevnjaa 88 crijeva, bolesti 335 - gnjiljenje u crijevima 340 - krvarenje iz crijeva 493 - rak na crijevima 345 - strana tijela u crijevima 496 - vrenje u crijevima 340 - zapletaj 346 - ivane smetnje u crijevima 335 crijevna limfa 94 crijevne bakterije 115 crijevni katar 342 crijevo, debelo 91 , upala 346 - slijepo, upala 347, 494 - tanko 91 , neprolazno 346 crna rotkva 270 cmi ruski aj 427 cmo kotano brano 286 crvena krv, bolesti 320 crvena krvna boja 104 crvena krvna zrnca 111 crveni nos 439 Cushingova bolest 127, 129 ahura, Bowmannova 95 -, zglobna 89 aj 427 -, ruski crni 427 -, - zeleni 427 ajevac 427

Equisetum arvense 269

critrazma 436 eritrociti 111 Erzabt von Beuron 27

erythrasma marginatum 436

esencijalne aminokiseline 117, 215 esencijalne masne kiseline 116 - tvari 214, 231 estradiol 130 estrogen 73 eter 439 -, opojna droga 430

Euphrasia officinalis 281

Eustachijeva truba 99, 100 Fallotov kanal 100

faims 436 febris rbeumatica 387

Felke, E. L E 44 ferment, dini 213 fermenti, probava 114 Fey, dr med. (Ih. 48 fibrin 112, 113 fibrinogen 113 fibrinska vlakna 113 fiskultura 199 fit 202 fitoterapija 55, 79, 236 -, opseg 236 fizioterapija 55 -, knajpovska 54 flavoni 227 flebitis 318 flegmona usnog dna 300

diathesis urica 379

difterija 299

diabetes mellitus 375

bursitis 394

dijagnoze 295 dijeta 79 -, pretjerana 124 -, staraka 79 disanje 107 -, pluno 107 -, stanino 107 -, teko (PP) 493 -, umjetno 470 -, unutarnje 107 -, vanjsko 107 disk 90

502
Foenicutum vulgare 256
folikul 73, 130 folikulov hormon 130 fon 120 gorko 121 gornja eljust 86 gornji oblog 188 goruino brano 164, 182 gospina trava 245 govor i glas 121 grada kosti 84 grba 395 gr, arterijalni 147 , dinih miia 125 -, glasnica 327 -, miica ruku 125 grevi (PP) 505 grica 247, 337 gripa 329 griza 349 grkljan 92 -, bolesti 327 , poklopac 92 -, upala 327 grom, ozljede (PP) 489 Grote, prof, dr med. L R. 43 groani eer 219 grudi i koliina mlijeka 67 , bocaste 68 -, male 68 -, s dosta masti 68 , visee 68 guma, zatitna 72 gua 122 , meka 124 -, tvrda 124 guteraa 127 -, bolesti 357 , kronina upala 358 , neadekvatnost 127 -, oboljenje (PP) 494 -, upala 358 Hahn, dr Johann Siegmund 24 Hahn, dr Theodor 41 halucinacije 424 halucinogeni 424 Harvey 108 hai 430 hebefrenija 424 hemofilija 323 hemoglobin 104, 109, 111 hemoroidi 318

Predmetno kazalo
hidrostatiki tlak 143 hidroterapija 55, 143, 144 hidroterapijski podraaj 145 1 lildegarde von Bingcn 36 hiperacidnost (hiperaciditet) 337 hiperemija, arterijalna 147 -, reaktivna 145 hipertireoza 122 hipertonija 316 -, renalna 360 hipnoza 413 hipoacidnost, hipoaciditet 338 hipofiza 96, 122, 128 -, prednji reanj 128 , srednji reanj 129 -, stranji reanj 129 hipofizna gojaznost 129 hipofizni patuljasti rast 129 hipoglikemiki ok 125, 128, 377 Hipokrat 33 hipotonija 316 histamin 131 histerija 408 hladna kupelj cijelog tijela 155 za noge 158 za oi 158 za ruke 157 - polukupelj 156 - kupelj u sjedeem poloaju 156 hladne kupelji 154 hladni povoj 177 hladnoa 144 -, oteenja izazvana hladnoom (PP) 486 hodanje 200 bosim nogama 177 po vodi 177 Hodgkinova bolest 322 homeopatija 236 homeopatska sredstva 236

Predmetno kazalo
- i masti 230 -, izbor 232 -, kalorina vrijednost 116 -, koliina 229 -, kvaliteta 230 , 15 preporuka 231 , prirodna 231 -, punovrijedna 214 -, resorpcija 212 -, umjetna 71 hranjive tvari 215, 228 hrast 248 hrastova kora 163, 182, 248 hripavac 330 hrptena modina 87, 97, 106, 402 , produljena 96 , suica 418 , ivci 98 hrskavina sveza 86 Hufeland, Chr. W. 37 humoralna regulacija 214 hunjavica 325 - kronina 326 - peludna 331 izbor hrane 231 izgorijevanje 231 izgradnja tvari 212 izluivanje, koa 135 izljev sjemena 63 izmjena tvari 104, 114, 115, 211 , promjene 75 , stupanj 212 - - , tok 211 izmjenina kupelj za noge 159 ruke 159 u sjedeem poloaju 159 - izmjenino polijevanje 172 iznenadni poroaj (PP) 492 iznenadno gubljenje svijesti 495 izvrnuto stopalo 399 jabuka, Adamova 92 jaanje koe 136 jaina tona 120 jagode, umske 277 jagorika 250 jajaca i hormoni 130 jajace 65 jajnici, bolesti 447 -, upala 447 jajnik 96 jajovod 65, 95, 96, 130 , upala 446 japanska kupelj 162 jemenac 440 jednostavni eeri 219 jela 250 jetra 115 -, bolesti 352 -, ciroza 354 -, masna 354 , oteenje otrovima 354 -, - lijekovima 354 -, skvravanje 354 jetrina arterija 115 jezik 91 jod 123 jugulame vene 94 Jung, C. G. 54, 409 kamenci, bubreni 365 - mokranih organa 365 - u mokranom mjehuru 365 - u mokraovodima 365 - uni 357 kamfor 252 kamforovac 252 kamilica 163, 182, 252 kanabis 430 kanal, preponski 96 -, hrpteni 87 Rant 40 kaolin 341 kap 418, (PP) 494 -, modana 418 -, toplotna (PP) 486 kapacitet srca 109 -, toplotni 143 kapavac 303 Kapferer, dr med. 41 kapilare 93 karakter, nesreenosti 426 kardiospazmi 335 karotinoidi 227 kastracija 73, 131 kaalj, krvavi (PP) 492 -, magarei 330 kaljanje 108 katalizatori 116 katar 325 -, bronhijalni (bronhalni) 328 -, crijevni 342 -, eluani 341 kataralna angina 300 - utica 353 katatonija 424 kava 427 keratitis 440 kiica 254 kifoza 395 kihanje 108 kim 256 kineziterapija 55, 79 kiseli kupus 284 kiseline, masne 217 -, polienske 218 kiselo 121 Kleinschrod, dr med. 26 klice 292 -, virulencija 302 klini sloj usmine 102 klijetka, srana 93 klimakterij 75, 449 klinasta kost 86, 87 Kling, Andreas 25 klorofil 104 kljunjaa, kljuna kost 85 -, prijelomi (PP) 479

Iragaria vtsca 277

Freud 54 frikcija 203 funkcionalne bolesti srca 309 - - ila 309 Galen 34 gangliji 98 gaza, sterilna (PP) 457 generacijski sukobi 64

Gentiana /utea 274, 336

gestagen 73 gibanja, voljna 83 gibanje 198 -, aktivno 198 -, pasivno 203 -, starost 79 gibljivost zglobova 87 gimnastika 201 - za bolesne 202 gladenjc 203 glas i govor 121 glasnice 121 - gr 327 -, oboljenje 327 glatki miii 83, 385

Hypericum perforatum 245

icterus infeetiosus 354 ileus 346

idiotizam, mongoloidni 423 idirot, korijen 163

glaucoma 442

globus hystericus 335

glaukom 442 glava, ozljede (PP) 475 glavice, zglobne 89 glavobolja uslijed nervoze 404 gledanje, dubinsko 119 glikogen 115, 220 glina 183, 284 glineni zamotaj 192 glista, ovjeja 350 globulin 75 glomeruli, upala 362 glukagon 128 gljivice 435 gljivina oboljenja koe 435 gljivina upala usne upljine 302 gnjeenje 203 gnjiljenje u crijevima 340 gnjiljenje zuba 334 gojaznost 371 -, hipofizna 129 -, neumjerena prehrana 371 -, poremeeno djelovanje lijezda 371 golobradost 131 gonade 130 gonoreja 303

influenza 329

imela, bijela 249 imuniziranje, aktivno 112 imuniziranjc, pasivno 112 imunost, imunitet 293 indijska konoplja 430 infarkt srca 312, (PP) 493 infekcije (zaraze), opasne (PP) 458 influenca 329

hordeolum 440

hepatitis epidemica 353

heroin 430

herpes labialis 301

na usnama 301 - zoster 417 hertz 118, 120 hidrokortizon 123, 125 hidropraktika 391

heroinizam 430

horeja 419 hormon, folikulov 130 -, prilagodavanja 126 % rasta 128 , spolni 125 -, utog tjeleca 130 hormoni 122 - iz jajanih stanica 130 -, kortikosteroidni 125 -, laktacijski 131 -, nadbubrenih lijezda 125 -, sri spolnih lijezda 130 -, sri nadbubrenih lijezda 127 -, dtnjae 122 hormonska lijezda 122 hormonske lijezde 122, 433 hrana, energetska vrijednost 116

iritis 441

infrazvuk 120 injekcija, tromjesena 73 inkretorne lijezde 433 inkubacijsko doba 293 inteligencija 124 intubacija 471 inzulin (insulin) 127 iris 99, 119

Juniperui communis 240

Just, A. 43

iscjedak 445 iscjedak, ukasti 445

ischial 420

ishijadini ivac 97 ishijas 420 iskaljavanje krvavog sadraja 492 iskrivljena kraljenica 395 ispiranje 172 iaenje (PP) 477 iver, aica 89

kadulja 251 kakao 428 kakaovac 428 kalendar menstruacija 72 kalendarska starost 74 kalij, namirnice 227 kalij i natrij 226 kalorije, koliina 231 - , na dan 222 - u namirnicama 221

504
knajpovskc sandale 400 knajpovski postupak, pravila 151 knajpovsko lijeenje vodom 143 Knaus-Oginova metoda 72 Kneipp, ljekovite biljke 235 Kneippova fizioterapija 54 Kneippova hidroterapija 149 Kneippova kura, djelovanje 150 Koch, prof, dr G. 61 kofein 427 Kohlrausch, prof, dr med. W. 44 koka 430 kokainomanija (kokainizam) 430 koli bakterije 115 koliina bjelanevina 216 - hrane 229 - kalorija 230 - krvi 111 - masti 218 kolika, bubrena 366 kolike bubrenih putova (PP) 494 -, une 494 kolostrum 67, 70 koljenski refleks 105 - zglob (koljeno), prijelomi (PP) 482 - - tuberkuloza 397 komora 256, 328 kompleks manje vrijednosti 407 komplementarna boja 119 komprese, parne 189 kompresijski zavoj (PP) 460 koncentracija, nemogunost 74 konoplja, indijska 430 konsenzualne reakcije 145 konsonanca 120 konsonanti 121 Konstantin, monah 35 kontrakcija 105 koprivnjaa 112 kora, hrastova 163, 248 korijen iirota 163 kortikosteroidni hormoni 125 kortizon 125 kost, nosna 476 kosti, ruja, zapea 88 - doruja, pea 88 -, grada 82, 84 - nadlaktice 88 , omekanje 398 - pea, doruja 88 - podlaktice 88 -, prijelomi (PP) 478 - prstiju 88, 89 - stopala 89 - ake 88 - zdjelice 88 - zapea, ruja 88 ko, prsni 87 kotana modina, upala 397 kotana tuberkuloza 3% kotani labirint 100 kotani av, spoj 86 kotano brano 286 - -, bijelo 286 , cmo 286 koulje, mokre 188 koutnik 274 koa 101 -, -, -, -, etkanje 142 izluivanje 135 jaanje 136 njega 136

Predmetno kazalo
-, koliina 111 , odvoenje 146 , raspored 145 , trovanje 302 -, zgruavanje 113 -, zgrudnjavanje 113 krvarenje (PP) 459 - iz nosa (PP) 493 - iz rodnice (PP) 493 - iz crijeva (PP) 493 - mjeseno 62 - u mozgu 418 -, zaustavljanje (PP) 459 krvarenja, posebna (PP) 492 krvavi kaalj (PP) 492 krvna boja, crvena 104 krvna plazma 112 krvna zrnca, bijela 111 , crvena 111 krvne ploice 112 , bolesti 322 , pomanjkanje 323 , preobilje 323 krvne skupine 113 krvni optok 108 - -, bolesti 308 - -, mali 93, 109 - -, veliki 93, 108 - tlak 75, 110, 318 , dijastolini 110 , nizak 126 , povien 316 , sistolini 110 , snien 316 - -, visok 127 kucavice 93, 109 kuhinjska sol 162 Kuhn, L 43 kuk, ivac, neuralgija 420 kukci, ubodi (PP) 459 kupalita, posebna 150 kupalina kura 150 kupelji 154 -, djelomine 156 -, dvotreinske 156 -, hladne 154 -, izmjenine 159 -, mlake 155 -, obine 154 , parne 192 -, posebne 150 -, s padajuom temperaturom vode 162 , s rastuom temperaturom vode 160 , temperirane 155 -, tople 155 , troetvrtinske 156

Predmetno kazalo
- vrue 155 kupelj cijelog tijela 155 -, parna 192 - s etkanjem 162 -, sunana 139 - s uranjanjem 162 - u sjedeem poloaju 195 - za glavu 193 - za lice 194 - za noge 194 - za ui 194 kupelj za noge 158 , hladna 158 , mlaka 158 s rastuom tem|x-raturom vode 161 , topla 158 , vrua 158 kupelj za ruke 157 , hladna 157 , mlaka 158 s rastuom tenifx.-nuurom vode 161 , topla 158 , vrua 158 -, zrana 137 kupelj u sjedeem poloaju 156 , hladna 156 , izmjenina 159 , mlaka 157 , parna 195 s rastuom temperatu rom vode 161 , topla 157 , vrua 157 kupus, kiseli 284 kura vodom 150 -, kupeljima 150 kure s kupeljima, starost 79 kurje oko 400 kvaliteta namirnica 227 kvaenje 151 -, djelomino 153 - donjeg dijela tijela 153 - gornjeg dijela tijela 153 -, potpuno (cijelog tijela) 152 -, serijsko 151 - trbuha 154 kvrica za okus 121 labirint 100 Lahmann, dr med. H. 41 lakat, prijelom 480 lakat, teniski 394 laktacijski hormoni 131 laneno sjeme 258 laneno sjeme, oblog 191 I .angerhansovi otoii 127

laringitis 327 laringospasmus 327 Lavandula officinalis 244

lea 99, 118 led, propadanje (PP) 489 lea, ugnuta 395 leukemija 321 leukociti 111 lice, ozljede (PP) 475 lina (jagodina) kost 86, 87 lini ivac, uzetost 421 linost, pacijentova 56 -, lijenikova 56 lijeenje, psihiko 411, 422 - gibanjem 55 - hranom 55 - ljekovitim biljem 55 -, nespecifino 150, 295 -, specifino 295 - vodom 55, 77, 149 lijek, poinak 205 lijek, spavanje 205 lijekovi, mineralni 236 -, stabiliziranje 235 -, standardiziranje 235 likvor 98 limfa 91, 94, 114 -, crijevna 94 limfangitis 319 limfatina leukemija, kronina 322 limfne ile 94 , akutna upala 319 - -, bolesti 319 , drenait 204 limfne lijezde 94 limfni optok 94 limfni sistem 94, 114 limfociu 114 limfovod, limfni vod 94 -, prsni 94 lipa, cvjetovi 259 lipaza 92, 114 lisna kost, linjaa 85, 86 lisno zelenilo 104 liaj, vlani 436 lie, orahovo 163 loj, prekomjerno luenje 437 lojnice 102 -, zaepljenje 438 lokalna djelotvornost 128 lordoza, poveana 395 LSD 430 lubanja 86 lues 303 luk kraljeka 87 - ploica kraljeka 87 lymphangitis 319

ljekovito bilje 235 ljekovite tvari, mineralne 286 ljepila, opojne droge 430 ljubav, materinska 104 ljubica mirisna 260, 328 ljuskav osip kao riblje krljuti 439 majina duica 260, 328 majka ne doji 71 male boginje 296 male stidne usne 96 maligni tumori 456 mali krvni optok 93, 108 - mozak 97 - oblozi 189 - povoji 179 malokrvnost 320 Malpighijeva tjeleca 95 mana sranih zalistaka 310 manija 425 manijako-depresivna bolest 425 marihuana 430 masaa 203 - glaenjem 203 - gnjeenjem 203 - lupkanjem 203 , neprimjerena 204 -, podvodna 391 - pokosnice 204 - potresivanjem (vibracija) 203 - srca (PP) 455 - trljanjem 203 masiranje srca (PP) 473 maslaak 260 masna kiselina 217 masne kiseline, esencijalne 116 , nezasiene 116 masno promijenjena jetra 354 masno tkivo, upala 393 masni ep 443 masu 217, 218 -, koliina 218 - u hrani 232 masti, rezervne 115 mastoidni nastavak 99, 100 maternica, materica 65, 93, 94 -, promjena poloaja 446 -, promjena oblika 446 , tumori 447 , upala 446 med 285 medicinska rehabilitacija 150 meica, |x>trgana 69 meukotane ploice 90 meukraljenike ploice (koluto vi), ozljede 390 meuplahta 179

-, strana tijela u njoj (PP) 495 -, utrljavanje 142 kone bolesti 435 - gljivice 435 koni labirint 100 kono bijedi lo 146 krajnici, zagnoj 300 -, upala 300, 301 kraljeak, prijelom (PP) 478 kraljeci 85, 87 -, oteenja 390 -, tuberkuloza 396 kraljenica 85, 87 kraljenica iskrivljena u stranu 395 kratki povoj 187 kratkovidnost 119 kravojac 257 kredino brano 286 kretenizam 124, 423 -, endemini 423 kretni mii 385 Kretschmer 54 kria, krsni predio, bolovi 451 kromosomi 102 kromosom X 103 - Y 103 kronine bolesti 290 kronini bronhijalni katar 328 - bronhitis 328 - miini reumatizam 392 - zglobni reumatizam 388 kronina hunjavica 326 - upala bubrega 362 grkljana 327 guterae 358 krajnika 301 unog mjehura 356 kronina limfatina leukemija 322 kronina mijcloidna leukemija 322 - oboljenja limfnih ila 319 krugovi, bradavini 68 krv 111 -, bolesti 320

Matricaria cbamomilla 252

Ijssa 415

506
meduplatno 179 medutkanina 179 Meibomove lijezde 98 mekana gua 124 meki ankir 304 mekinje 164 meko nepce 91 melankolija 426 melem, glineni 192 membrana, bazilarna 100 -, Reissnerova 100 meningitis 416 menstruacija 62, 130 mlaka kupelj cijelog tijela 155 u sjedeem poloaju 157 za noge 158 ruke 158 - polukupelj 156 mlake kupelji 155 mlaki povoj 178 mlijena ila 94 mlijeni zubi 91 mlijeko, kravlje 70 -, majino 70 mljeza, grualina 67 mokraa novoroeneta 71 -, primarna, prvobitna 117 mokrana cijev 94, 95, 96 mokrani mjehur 94, 95, 96 -, preosjetljiv 367 -, slabost 367 , upala 367 mokrani aparat 94 mokrani kanali (mokraovodi) 94, 95 - kamenci 367 mokre koulje 188 mokrenje postelje 368 mokro platno 179 Moller, dr 40 mongolizam 435 mongoloidni idiotizam 435 Meniereova bolest 444 monociti 112 monocitna angina 300 monosaharidi 219 morbilli 296 morfij 430 morfinizam 430 Morgagni 47 most (modani) 96 monja 96 motorni ivci 98, 105 mozak 96, 103, 402 -, epidemijska upala 415 -, krvarenje 418 - mali 97, 106 -, veliki 106 -, upala 416 modana kap 418, (PP) 494 - jama 87 - opna, upala 416 skleroza 315 - kora 96 modane ovojnice 98 modani privjesak 96, 97, 128 - ventrikul 96 - vijuga 97 - ivci 97 modano stablo 96

Predmetno kazalo
modina, hrptena 402 mrano raspoloenje 426 mrena, siva 442 -, zelena 442 mrenica 99 -, bolesti 441 -, odlubljivanje 441 mravost, nenormalna 374 muda 96 multipla skleroza 420 mumps 302 muke gonade 130 muke spolne lijezde 130 muki spolni hormon 130 muki spolni organi 96 nabreknue titne lijezde 122 nadbubrene lijezde 125 nadlaktina kost 88 - -, prijelomi (PP) 479 nadmuce 96 nagnjeenja (PP) 457 nagon, spolni 72 - za sparivanjem 105 najeena koa 147 nakaznosti novoroeneta 69 nakovanj 100 namirnice i vitamini 224 -, kvaliteta 227 -, kalij 227 -, natrij 227 -, zdrave 229 , punovrijedne 224 -, probavljivost 234 -, izgled 228 -, zatitne 232

Predmetno kazalo
neplodnost 74 neplodnost, neslaganje 74 -, neeljena 74 nepravilno sunanje 140 neprolazno crijevo 346, (PP) 494 nereumatina oboljenja organa si stema za gibanje 395 nervoza 403 -, uzroci 409 -, lijeenje 410 nervus 105 - facialis - oduzetost 421 - glossopharyngeus 121 nespecifino lijeenje 150, 295 nesredenost karaktera 426 nesvjestica (PP) 494 -, iznenadna (PP) 495 neuralgija 420 - ishijadinog ivca 420 - meurebrenih ivaca 420 - okcipitalna 420 - trigeminusa 420 - trogranog ivca 420 -, zatiljna 420 neuralgija zatiljka 420 neurit 98 neuron 83, 98 neuroza, srana 309 - ila 309 neven 262 nezasiena masna kiselina 116 nikotin 428 nizak krvni tlak 126 noni bolovi ruku 394 noge, stopala 399 -, bose 176 nokti 102 -, krhki 75 noradrenalin 127, 131 nosa 87 nos, crveni (bakreni) 439 -, krvarenje (PP) 492 nosna kost 86, 476 nosnica 92 novoroene 69 -, nakaznost 69 novoroenetova mokraa 71 novorodenetove stolica 71 nona kupelj 158 , hladna 158 , mlaka 158 , topla 158 , vrua 158 njega koe 136 njuh 118 njuni ivac 118 obina polijevanja 165 obine kupelji 154 objeenik 490 oblijevanje (polijevanje) 164 oblog od krumpira 190 - od lanenog sjemena 190 - na trbuh 189 - od prosene kae 191 od sira 191 -, donji, odozdo 189 -, gornji, odozgo 188 - od piskavice 191 oblozi 188 -, kaasti 190 -, mali 189 -, vei 188 oboljenje, akutno 148 obrambene tvari 135 obrta 87 ocat 182 oi, ozljede 476 ona jabuica 98 - kupelj 158 - -, hladna 158 , topla 158 one bolesti 440 - upljine 98 oni kapavac (triper)69 - mii 99 odlubljenje mrenice 441 odoljen 262 oduzetost ivca lica 421 odvodnice 93, 109 odvoenje krvi 144 - topline, povoj 177 oedema 360 Oertel, prof. 24 ogrta, panjolski 187, 188 hlaenja tijela (PP) 487 ojalovljenje 73 okcipitalna neuralgija 420 oko 98 -, kurje 400 -, popreni prerez 99 -, strana tijela u njemu (PP) 495 -, uklanjanje stranog tijela (PP) 495 okotavanje srednjeg uha 444 okrugli prozori 100, 120 oksidacija 213 okus 121 okusna kvrica 118 omekanje kostiju 398 onesposobljavanje za oplodnju 72 opasnost po ivot (PP) 455 opasno sunanje 140 openje, prekinuto 72 opekline (PP) 484 - drugog stupnja (PP) 484 - prvog stupnja (PP) 484 - od sunca 140 - treeg stupnja (PP) 484 opijum 430 oplodnja 65 opojne droge 429 opseg, fitoterapija 236 opstipacija (zatvor) 338 oputina 263 orahovo lie 163 organ, Gortijev 100, 120 za ravnoteu 120 -, refleksni 106 organi, prokrvljenost 146 organi sistema za gibanje 104 organi sistema za gibanje, bolesti 385 , oteenja, ozljede 477 , reumatina oboljenja 386 organizam i toplina 144 , reagiranje 144 organi za mokrenje 94 - -, bolesti 359 organizmi s promjenljivom tjeles nom temperaturom 144 organske bolesti sredinjega iva nog sistema 415 srca 310 - - ila 310 organ za ravnoteu 99, 100, 120 orgazam 74 orijaki rast 129 osip, mjehurasti (herpes zoster) 417 osjeaj 407 osjetila 96, 98, 118 osjetljivost, poveana 112 - ivca, bolna 420 osjetni ivci 98, 105 osljepljenje 69 osnovna opna 100 ospice 298 osrnica, bolesti 311 -, upala 311 osteomalacija 398

507

Mentha piperita 264 Menyanthts trifoliata 247

Merkle, dr 23 meskalin 430 mezotrofija 223 mezzo sopran 121 migrena 403 mijelodina leukemija, kronina 322 mijenjanje supstancija 213 mikrob 292 mikroelementi 116 mikroorganizmi 292 mineralne tvari 116, 225 mineralni lijekovi 236 mini tableta 73 miomi 447 miris 118 mirisna ljubica 260 miii, kretni 385 -, glatki 385 -, dlani 101 -, poprenoprugasti 84, 385 -, skeletni 83, 90 385 -, utrobni 83 miini reumatizam 391 , akutni 391 , kronini 392 miino tkivo 83 mjehur, mokrani 94, 95 , upala 367 - plodni 68 mjehurasti osip, herpes zoster 417 mjeseno krvarenje 62 mjeseno pranje 62, 130 , bolno 449 , poremeaji 448 , zakasnjelo 448 mjeavina bjelanevina 216 mjeovita raspoloenja 426 mlad ovjek u pubertetu 64 mladost i zrelost 60 mladenako ludilo, shizofreni ja 424

Nasturtium officinale 244

natisci 401, (PP) 459 natrij i kalij 226 , namirnice 227 nauljci 401 neadekvatnost guterae 127 neaktivnost nadbubrenih lijezda 126 - paratireoidne lijezde 124 nedovoljno razvijena titna lijez da 123 nefroskleroza 364 nefrozni sindrom 363 nekoordinirani hod 418 nemogunost koncentracije 76 nenormalna mravost 374 nepce, bolesti 335 -, meko 90 -, tvrdo 90 nepana kost 87 neplodni dani 72

osteomyelitis 397

oit 91 otro polijevanje 173 oticanje zglobova 112

otitis media 443

otoskleroza 444 otrovne tvari, trovanje (PP) 491 otvorene ozljede lubanje (PP) 475 - - mozga (PP) 475 otvrdnue jetre 354

508
ovapnjenje ila 314 ovas (zob) 283 ovisnost o opojnim drogama 429 ovojnice, modane 98 -, tetivne 394, 397 ovsene slama 163, 182 ozebline 439, 486 - drugog stupnja 486 - prvog stupnja 486 - treeg stupnja 486 ozljede 289, 290 - elektrinom strujom (PP) 488 - glave (PP) 475 - kemijske 487 - lica (PP) 475 - lubanje, otvorene (PP) 475 - mozga, otvorene (PP) 475 - od zraenja (PP) 489 - - groma (PP) 489 - oiju (PP) 476 - organa sistema za gibanje (PP) 477 - ploica (kolutova) medu kraljecima 390 - prsnog koa (PP) 476 - trbuha (PP) 477 - uslijed hladnoe (PP) 486 - usta (PP) 475 - vrata (PP) 476 - drijela (PP) 475 oivljavanje 469 i prekomjerni rail 125 parazitizam 104 parkinsonizmi 415 parna kupelj za glavu 193 lice 194 noge 194 ui 194 pama kupelj s parom u mlazu 195 parne komprese 189 - kupelji 192 , druge 196 parodontoza 335

Predmetno kazalo
plinski vuac (PP) 458 plin, trovanje (PP) 490 plivanje 200 ploa 91 ploica, kotana navojna 100 ploice, krvne 112 plodna voda 66, 68 plodni dani 72 - mjehur 68 plua, akutne bolesti (PP) 493 pluna arterija 93 - tuberkuloza 304 plune vene 93 pljuvaka 92

Predmetno kazalo
poloaj, boni (PP) 465 poloaji unesreenog (PP) 463-465 polucija 63 polukruni kanali 100 polukupelj 156 -, hladna 156 -, mlaka 156 -, s rastuom temperaturom vode 161 -, topla 156 -, vrua 156 poluishranjenost 223 Polygonum aviculare 263 poljska preslica 269 pomanjkanje krvnih ploica 323 - vitamina 223 pomicanje unesreenog 467-469 pomo, prva (PP) 455 poplunica 93, 108 -, upala 330 porebrica 93, 108 -, upala 330 (PP) - kiselost eluanog soka 337 - lordoza 395 - osjetljivost 112 - titnjaa 122 poveanje prostate 368 poveanje topline, povoj 178 povien krvni tlak 316 povijanje, tehnika 179 povijanje, troetvrtinsko 187 povoj 177 -, -, -, -, -, -, -, -, dodatni 181 donji 187 hladni 177, 178 kratki 187 mlaki 178 potpuni 187 topli 178 vrui 179 -, suvremena 209 -, zdrava 209 prehrana dojenadi 70 prekinut snoaj 72 prekiseo eluani sok 337 prekomjerna aktivnost guterae 127 - znojenje 438 prema naprijed ugnuta lea 395 prenoenje uzbuenja 105 preobilje krvi 145 - krvnih ploica 323 preobilna menstruacija 449 preosjetljivost 112 - mokranog mjehura 367 preponska kost 88 preponski kanal 96 prerez koe 102 preslica 163, 182, 269 Presthnager, Benno 26 pretjerana dijeta 124 pretklijetka, srana 93 pretpubertet 63 prevelika aktivnost nadbubrenih lijezda 126 prezervativ 72 Priessnitz Vinzenz 38 prijelom bedrene kosti (PP) 482 - donje eljusti (PP) 476 - gornje eljusti (PP) 476 - kljunjae (PP) 479 - koljenskog zgloba (PP) 482 - kosu (PP) 478 - koica u glenju (PP) 484 - kraljeaka (PP) 478 - lakta (PP) 480 - nadlaktice (PP) 479 - pea (PP) 480 - podlaktice (PP) 480 - potkoljenice (PP) 482 - prsnih kraljeaka (PP) 479 - prstiju na nogama (PP) 484 - prstiju na ruci (PP) 480 - rebara (PP) 479 - slabinskih kraljeaka (PP) 479 - stopala (PP) 484 - trtine kosti (PP) 479 ukruivanje (PP) 482 vrata bedrene kosti (PP) 482 vratnih kraljeaka (PP) 478 zdjelice (PP) 479 zapea (PP) 480

509

parotitis epidemica 302

Oxyuris vermicularis 349

pasivno gibanje 203 imuniziranje 112 pasja trakavica 351 paslike 119 patela (iver) 89 patelarni refleks 105 patuljasti rast 124 , hipofizni 129 Pavlov 105 pelagra 223 pelin 265, 337 peludna hunjavica 331 pepeo 164 pepsin 92, 114 periferna labirintna tekuina 100 perilimfa 100 perioda 62 periodina neplodnost ene 72 peristaltika 115

pneumonia 330

polyneuritis 421

periostitis 398
pacijentova linost 56 padavica 419, (PP) 494 pamenje, poremeaj 76

pancreatitis 358 - chronica 358

pankreas 127

pertussis 330

pritonzilanii apsces 300 pemiciozna anemija 320

panniculitis 393

pandemija 293

Papavtr somniferum 430

paprena metvica 264 Paracelzus, llieophrastus Bombastus 35 paradoksna pogrena reakcija 147 paralitiki ileus 346 paraliza, djeja 416 -, progresivna 304, 418 paraliza linog ivca 421

phlebitis 318 Picea excelsa 250 pyelitis 364

pigment 101 pilokamin 119 pijelitis 364 piskavica 267 pitirijaza 435

pesari 72 peaj, pee 481 petoprsta 267

Pimpinella anisum 238 pityriasis versicolor 435

pjega, slijepa 118 pjegavac 298 pjege, starake 75 placenta 130 plahta, vlana 179

paralysis agitans 415

paranoidna shizofrenija 424 paranoja 424 parasimpatiko ivcvljc 107 parathormon 124 paratifus 348 paratireoidne lijezde, neaktivnost (nefunkcioniranje) 124

Plantugo lanetolata 280, 328 pleuritis 332

plazma, krvna 112 pieksus (splet) 98

poliomyelitis 416

pocijepana meica 69 poinak kao lijek 205 podagra 379 podbijel 268, 328 podeavanje tjelesne topline 135 podjezina kost 87 podlaktica, prijelom (PP) 480 |xxllaktine kosti 86 podraaj 96 podruja, arterijalna 146 podvez (PP) 460 podvezivanje (PP) 460 podvodna masaa 391 pogrena reakcija 147 , paradoksna 147 pogreno dranje 395 poklopac grkljana 92 pokosnica, masaa 204 -, upala 398 pokrivno tkivo 81, 82 polenska groznica 331 polijevanje cijelog tijela 169 - -, brzo 175 - bedara 167 - -, brzo 174 - donjeg dijela tijela 168 - glave 171 - gornjeg dijela tijela 171 -, izmjenino 172 - koljena 165, 166 - -, brzo 173 - lea 168 - -, brzo 174 - lica 171 - oiju 172 -, otro, brzo 173 - prsa 170 - ruku 170 - uiju 172 - zatiljka, vrue 172 polyneuritis 421 polisaharidi 220

poremeaj mjesenog pranja 448 poremeaji psihike ravnotee 405 - izmjene tvari 370 - iz svijesti 408 - metabolizma 370 - pamenja 76 -, ivano-psihiki 403 poremeeno zgruavanje krvi 323 porodica 72 - i brak 72 - broj djece 72 poroaj 68 -, iznenadan (PP) 492 poroajna padavica 67 poroajni put 68 portna vena 92, 109 posebna kupahta 150 - krvarenja (PP) 492 posebne kupelji 150 pospjeivanje razvoja 61 posteljica 130

- na cijelu nogu 184 glavu 185 krsni predio 186 listove 184 nogu do koljena 184 prsa 185 - - ruku 183 stopalo 184 - - aku 183 - - vrat 185 , postupak 181 -, priprema 179 , trajanje 177 -, veliina 180 povoj srednje veliine 185 povoji, mali 183 -, srednji 185 -, veliki 187 -, dodaci od ljekovitog bilja 182 -, vrste 179 pranje, mjeseno 62, 448 , preobilno 449 prava punokrvnost 321 - rebra 87 pravila primjene knajpovske kure 151 pravilna hrana 230 pranjenje dojki 70 prednja komora one jabuice 99 predodba, prisilna 407 prehlada 324 prehrambeni instinkt 117 prehrana, aktivnost organizma 213 -, dojenetova 70 - i bjelanevine 230 - 15 preporuka 231 -, preporuke 229 -, punovrijedna 214

Potentilla anserina 274 Potentilla tormentilla 267

potitenost 407 potkoljenica 87, 89

-, prijelom (PP) 482 potkoni ir u slunom hodniku 443 potkono tkivo 101 - -, upala 391 potpuni povoj 187 potres mozga (PP) 475 poveana kifoza 395

prijevoz (PP) 465 prilagoenje 101, 118 primalac, univerzalni 113 primarna mokraa 117 primjerena prehrana 209

510
prisilne radnje 407 - predodbe 407 privjesak, modani 97 probava 1 1 4 , brzina 1 1 4 probavljivost namirnica 233 probavni aparat 90 - organi 90 - -, bolesti 334 - kanal 91 - trakt 91 produkti izmjene tvari 2 1 3 progesteron 130 produljena hrptena modina 96, 97 produljeno polijevanje ruku 170 prognatija 91 progresivna paraliza 304, 418 prokrvljenost organa 145 proljev zbog straha 1 1 5 promjene aktivnosti 76 - izmjene tvari 76 - ila 76 promjena |x>loaja maternice 446 propadanje kroz led 489 prorez dunika 471 prosena kaa, oblozi 191 prostata 95, 96 -, poveanje 368 - , rak 77 -, upala 369 - propadanje linosti 4 3 1 - starost 78 - ivot 405 psihike bolesti 422 psihijatrija 422 psihoanaliza 4 1 2 psihopatija 426 psihosomatika 55, 80 psihoterapija 54, 4 2 2

Predmetno kazalo
reaktivna hiperemija 145, 148 rebra, prava 87 -, prijelomi (PP) 479 Recklinghausenova bolest 125 refleks, koljenski 105 -, patelarni 105 -, pupilarni 473 -, uvjetni 105 refleksni organ 106 rehabilitacija 56 -, medicinska 150 Reile, Bonifacije 26 Reissnerova membrana 100 renalna hipertonija 360 resice jajovoda 65 resorpcija hrane 2 1 2 reumatina groznica 387 reumatina oboljenja organa siste ma za gibanje 386 reumatizam, degenerativni 389 - mekih tkiva 3 9 1 -, miini 391 -, upalni 387 rezervne masti 1 1 5 Rhesus 1 1 3 rhesus faktor (Rh) 1 1 3 RH faktor 1 1 3 Rhoeder, H. 40 riblja trakavica 351 Rikli, A. 40 ritam srca 109 rodnica 95, % -, krvarenje (PP) 492

Predmetno kazalo
Schmidt, dr med. 25 Schctnenberger, F. 43 Schroth, Johann 40 Schultz, prof, dr med. J. II. 45 Schweninger, F.. 42 slezena 94 slijepa pjega 118 slijepo crijevo 91 , upala 347 sljez 273 sluh 120 slune koice 87 sluni hodnik, ekcemi 443 - -, strana tijela 443, (PP) 4% sluni ivac 99, 100 sluzi u vreica 3 9 1 , upala 394 sljepoa za boje 1 1 9 sljez, bijeli 273 -, crni 279, 328 smijanje 108 smreka 250 smrekin ekstrakt 163 smrtna opasnost (PP) 455 snien krvni tlak 316 socijalna zatita 52 sol, kuhinjska 164 solna kiselina 1 1 4 sopran 121 spaavanje (PP) 463 spavanje 205 spazam, arterijalni 147 spazmatini bronhitis 332 sperma 65 spolna aktivnost 72 - bolest, etvrta 304 - zrelost 130 spolne bolesti 303 - lijezde 130 , sazrijevanje 60 spolni hormon 125 - nagon 72 - organi 96 spolno udo 95, 96 - zbliavanje 72 spolovila 95 spondilartroza 389 spondiloza 389 sporovi, generacijski 64 s|rt 199 - u slobodno vrijeme 202 -, zimski 201 sposobnost reagiranja 149 spreavanje zaea 71, 72 spuvasto tijelo 95, 96 srce 93, 109 -, akutne bolesti (PP) 494 -, kapacitet 109 -, masaa (PP) 455 -, masiranje (PP) 473, 474 -, prostornina 109 -, ritmiko gibanje 109 -, zapremina 109 -, zastoj (PP) 473 srana pretklijetka 93 - klijetka 93 - mana 139 - neuroza 309 srane bolesti, funkcionalne 309 , organske 310 srani infarkt (PP) 312, 493 bolesnik, sunanje 139 - mii, slabost 312 - otkucaji 109 - zalisci 93 sranik 274 srebro-nitrat 68 sredinji ivani sistem 402 sredinje ivevlje 402 , organske bolesti 415 sredita, ivana 105 srednje uho 99, 100 - -, upala 443, 444 srednji reanj hipofize 129 sredstva za uivanje 427 stabiliziranje lijekova 235 staklovina 99 stalni zubi 91 stambena pitanja 206 standardiziranje lijekova 235 stanica 102 stanovanje 206 stanino disanje 107 staraka koa 75 starake bolesti 76 bradavice 75 - pjege 75 - tegobe 76 staraki problemi 74 starenje 75 starost 74 -, bioloka 74 -, dijeta 79 -, fitoterapija 79 -, gibanje 79 , kalendarska 74 -, krvni optok 78 -, kure kupeljima 78 - organizma 74 , promjene 78 -, psiha 78 -, psihosomatika 80 -, ivotna 74 sterilizacija 73 sterilna gaza (PP) 457 sterilni zavoj (PP) 457 stea 274 stidna kost 88 stidni breuljak 95 stimulansi, razni 431 stolica novoroeneta 71

sclerosis multiplex 420

seboreja 437

seborrboea 437
Seidler, E. 53 senzibilizacija 112 senzibilni ivci 98, 105 serijsko kvaenje 151 serum 1 1 2 serumski hepatitis 353 serumsko oboljenje 112 Servet 109 shizofrenija 424 -, paranoidna 425 sifilis 305, 418 sikoza 4 3 6 Simondsova bolest 129 simbioza 104, 115 simpatiko ivevlje 107 sindrom, nefrozni 363 , rameno-nadlaktini 393 sinovijalna ovojnica 89 sinteza tvari 2 1 2 sinusi 90 , eoni 92 -, oboljenje 326

psoriasis 438
psorijaza 438 psychopathia 426 ptijalin 1 1 4 pubertet 64

Pulmonaria officinalis 268

puis, mjerenje 456 punokrvnost 321 -, lana 321 punovrijedna hrana 214 punovrijedne namirnice 220 pupila 99, 1 1 9 pupilarni refleks (PP) 456 pupkovina 69 putovi, dini 92 pu 100

pylorus 91
radijus (bica) 85, 86 rahitis 223, 398 rak na crijevima 345 elucu 345 prostate 74 rameni obru 88 rameno-nadlaktini sindrom 393 rane 457

sinusitis 326
sistola 109 sistolini krvni tlak 110 sitasta kost 87 siva mrena 442 siva tvar 97 sjedna kost 88 sjemena stanica 65 sjemenovod 96 skelet 84, 85 -, dijelovi 86 skeletni miii 90, 385 skleroza, cerebralna 315 -, modana 315 -, multipla 420 skolioza 395 skorbut 2 2 3 skvreni bubrezi 364 slabinsko ivevlje 97 slabljenje, mravljenje 374 slabokrvnost, malokrvnost 320 slabost mokranog mjehura 367 - sranog miia 3 1 2 slab tek (nejenost) 336 slaboumnost 1 2 1 slama, zobena 163 slano 1 2 1 slatko 1 2 1

prostatitis 369
proirene ile 317 proirenje bronhija 329 proteza, unutarnja 390 protrombin 1 1 3 protutijela 112 provodnike pruge 97 provodnost, toplinska 143 prozor, okrugli 100, 120 prsna kost 84, 85 prsne lijezde 62 prsni ko 85, 87 - -, ozlijeen (PP) 476 prsni limfovod 94 prsti na nogama, prijelom 484 - - ruci, - 480 prugasti miii 84, 385 pruge, provodnike 97

Rosa canina 276

rosa, hodanje po 176

Rapbanus sativus 270

rascjep linosti 424 rask reeno stopalo 399 raspoloenja 426 raspored krvi 145 rast, orijaki 130 Rautekov zahvat (PP) 463, (PP) 464 rauvolfija 249

Rosmarinus officinalis 271

rotkva, crna 270 ronica 99, 1 1 8 -, bolesti 440 , upala 440 rubac, potporni (PP) 481 -, trokutasti (PP) 458, (PP) 480 rubeola 297 ruski aj, crni 427 , zeleni 427

Rauwolf 249
ravni tabani 399 razgralivanje tvari 2 1 3 razmnoavanje virusa 290 razni stimulansi 4 3 1 razvoj, ubrzavanje 60 razvojne godine 61 Raynaudova bolest 310 reagiranje organizma 144 reakcija, venozna 147 -, arterijalna 147 -, istosmislena 146 reakcije, konsenzualne 145 -, pogrene 147 reakcijska sposobnost 149

Ruta graveolens 271

rutvica 2 7 1 rumarin 2 7 1 SAFARI tubus 4 7 1 , (PP) 472

Prunus spinas a 280

prutasta trakavica 351 prva pomo (PP) 455 - -, zadaci (PP) 455 psiha 422 - , to je 434 psihika ravnotea, poremeaji 405, 434 - lijeenje 410, 422

Salvia officinalis 2 5 1 Sambucus ebulus 237

samoglasnik 1 2 1 sandale, knajpovske 400 sauna 196 savijena leda 395

scabies 435
Scheuermannova bolest 3% Schlickcysen, G. 42

512
stolisnik 275

Predmetno kazalo
al, trokutasti 186 sarenica 99, 1 1 9 arlah 297 av, kotani 86 eer, groani 2 1 9 -, voni 2 1 9 eeri, jednostavni 2 1 9 eerna bolest 375 ipak 2 7 6 kopljenje 73 krob, ivotinjskog porijekla 220 ok 461
-, anali lak t i n i 112

Predmetno kazalo
treniranje 149, 199 trepavice 98 udarci 457 ulaga za ruku (PP) 481 ugljini dioksid 490 - -, trovanje (PP) 491 - monoksid (PP) 490 - -, trovanje (PP) 491 ugljikohidrati 2 1 9 ugnuta lea 395 , prema naprijed 395 uho 100 -, umovi 444 ujed zmije 459 uklanjanje spolnih lijezda 131 ukruenost ramena, bolna 393 porebrice 332 potkonog tkiva 393 prostate 369 ronice 440 slijepog crijeva 347 sluzne vreice 394 srednjeg uha 443 arenice 441 tetivnih ovojnica 394 usta, gljivina 302 s mjehuriima 301 - vena 3 1 8 - vezivnog tkiva 393 - vidnog ivca 441 - vie ivaca 421 - zubnog leita 334 /ilince 441 - unih vodova, uovoda 356 - unog mjehura 356 , kronina 356 upale crijeva 348 upalna utica 353 upalni reumatizam 387 uremija 361 usisavanje, ritam 67 uska trakavica 351 usklaeni (sliveni) tonovi 120 usmina 101, 102 usmjereni enzimi 2 1 3 usna upljina 92 - -, bolesti 334 usta, ozljede 475 ue maternice 96 usna koljka 100 usne bolesti 443 utapanje 4 8 9 utrljavanjc u kou 142 utroba 90 utvrivanje pulsa (PP) 456 uvarci od ljekovitog bilja, povoji 182 uvjetni refleks 105 uvrnuto stopalo 400 uzgon vode 143 uzroci bolesti 2 8 9 - nervoze 409 uzronici bolesti 292 -

stomatitis aphtosa 301

stopalo 85 -, deformacije 400 -, izvrnuto 399 -, oboljenja 399 -, prijelom (PP) 484 -, raskreeno 3 9 9 -, ravni tabani 399 -, sputeno 399 -, uvrnuto 400 -, znojenje 400 strana tijela u crijevima (PP) 496 duniku (PP) 496 koi (PP) 495 nosu (PP) 496 oku (PP) 495, 496 slunom hodniku (PP) 496 drijelu (PP) 496 elucu (PP) 496 st remen 100 stupanj izmjene tvari 2 1 2 stupnjevanje podraaja 146 stvari i tvari 55 sugestija 51, 4 1 2 suglasnici 121 suha plahta 179 suha tkanina 179 suhi vrui zamotaji 192 suho platno 179 sujedice 438 sukobi, generacijski 64 sunce i zrak 137 sunana kupelj 139 sunane opekline 140 sunanica 486 sunanje 139 -, nepravilno 140 , opasno 140 -, ulje 140 srani bolesnik 1 4 1 , tehnika 1 4 1 surutka 164 suica hrptene modine 4 1 8 suvremena prehrana 2 1 0 suzna kost 87 suzne lijezde 99 suenjc ila 145 sve ili nita, zakon srca 1 1 0 sveza, hrskavina 86 sveze, trane (prune) 86 svijest 408 - poremeaji 408 svrab 435 afran 2 1 7 aka 85 porijeklom iz nje

tifus 347

Tilia cordata 260 - platyphyllos 260

timijan 278, 328 timus 127, 129 tiouracil 124 tioureja 124

Trichinella spiralis 350

trigeminus, neuralgija 420

/ rigonella foenum graecum 267

trihina 350 trihofitija 436 trim 202 trine od sijena 164, 182, 279 triper 303 trljanje 203 tmina 280 troetvrtinske kupelji 156 troetvrtinsko povijanje 187 trograni ivac 97 trokutasti rubac 185, 186, (PP) 458 trombociti 112 trombocitopenija 323 trombocitoza 323 trombopenija 323 tromjesena injekcija 73 trovanje 490 - krvi 302 - mokraom 361 - plinom 490 ugljinim dioksidom 491 monoksidom 491 trputac 280 trtica, prijelomi 479 trudnica, promjene u tijelu 67 trudnoa 67 trudovi 68, 492 tuberkuloza koljenskog zgloba 397 -, kotana 396 - kraljeaka 3% -, pluna 304 - tetivnih ovojnica 397 - zgloba kuka 397 -, zglobna 396 tubus, SAFARI 4 7 1 tumori, dobroudni 447 -, zloudni 447 na maternici 447 tupoglavac 124 tursko sedlo 87 Tussilago farfara 268 tvari, esencijalne 214, 2 3 1 -, hranjive 2 1 5 - koje razgrauju 2 1 3 -, mineralne 112, 225 -, sinteza 2 1 2 -, izmjena 1 1 4 za organizam 1 1 4 tvrda gua 124 ubodi kukaca 459 uinak knajpovske kure 150

tireotoksikoza 122
tiroksin 122 tjelesna toplina 135 tjelesne vjebe 199 tjeleca, bubrena 95 tjemena kost 86 tkiva 83 tkivo, pokrivno 83, 84 -, miino 83, 84 - organa 84 -, vezivno 83, 84 -, ivano 83 -, ljezdano 84 tlak, hidrostatiki 144 -, krvni 75, 110, 316 tok izmjene tvari 2 1 1 toksini 112 ton, jaina 120 tonovi, usklaeni 120 tonzilarni apsces 300

-, hipoglikemiki 128, 377 panjolski ogrta 188 tapii 1 1 8 titnjaa 122 -, hormoni 122 -, nedovoljno aktivna 123 -, nedovoljno razvijena 123 -, prekomjerno aktivna 122 uga 435 uljevi 3 1 8 umska jagoda 277 um u uima 444 uplje vene 94 upljina, usna 90 upljine oko nosa 92

ulcus cruris 318 - duodeni 343 - molle 304 ventriculi 343

ulkus na dvanaesniku 343 ulozi 379 ultrazvuk 120 ulja 2 1 7 ulje za kou 142 umjetna hrana 68 , dojene 68 umjetno disanje (PP) 455, 470 , usta na usta (PP) 470 univerzalni davalac 1 1 3 - primalac 1 1 3 unutranja labirintna tekuina 100 - proteza 390 unutranje disanje 107 - uho 100 , okotavanje 444 upala arterija 3 1 6 - bubrega, akutna 361 , kronina 362 - bubrene zdjelice 364 - debelog crijeva 346 - dunika 328 - grkljana 327 - guterae 358 - jajnika 447 - jajovoda 446 - jetre, virusna 353 - kotane modine 397 - krajnika 300 , akutna 300 , kronina 301 - maternice 446 - masnog tkiva 393 upala mokranog mjehura 367 upala mozga 415 , epidemijska 415 - modane opne 416 - osrnice 3 1 1 - plua 330 - pokosnice 398

tonsillitis chronica 301

topla kupelj cijelog tijela 155 - - za noge 158 oi 158 ruke 158 u sjedeem poloaju 157 - polukupelj 156 tople kupelji 155 toplina 143 - i organizam 144 -, tjelesna 135 toplinska provodnost 143 topli povoj 178 toplokrvni organizmi 144 toplotni udar 486 trane sveze (prune) 86 traheotomija 4 7 1 trajanje povoja 177 trakavica 350 -, uska 351 -, pasja 3 5 1 , prutasta 351 -, riblja 351 trakt, probavni 91 trandovilje 278, 328 trbuh, akutna oboljenja 494 -, ozljede 4 7 7 trbuni mii 68 tranje po rosi 176 trening, autogeni 4 1 3 trenirane (ojaane) ile 148

tabes dorsalis 304, 4 1 8

tableta 73 -, antibaby 73 -, mini 73

Taenia saginata 351

tanko crijevo 91

Taraxacum officinale 260

tegobe, starake 76 tehnika povijanja 179 - sunanja 141 - zrane kupelji 138 temperatura, bazalna 72 - koe 144 temperirane kupelji 155

tendovaginitis 394
teniski lakat 394 tenor 1 2 1 teobromin 428 terapija ljekovitim biljem, blaga (mite) 236 , jaka (forte) 236 testis 96 teko disanje (PP) 493 tetanus 4 1 7 , 458 tetivne ovojnice 400, 404 teina djeteta 71

Vactinium myrtillus 2 4 0
vagus 97

Valeriana officinalis 262

vanjski sluni hodnik 100 vanjsko disanje 107 vanjsko uho 100

varicella 298
varices 3 1 7 varielc 298 varikoziteti 317

Thymus vulgaris 278, 328 typhus abdominalis 347 typhus exantbtmaticus 298

514 variola major 298 - minor 298 - vera 298

vazomotorni ivci 1 1 1 vei oblozi 188 vegetativna distonija 432 vegetativno ivevlje 106, 432 veliina povoja 180 velika stidna usna 95 velike boginje 298 veliki krvni optok 93, 106 - mozak 106 - potporni rubac 480 - povoji 187 vena, jugularna 94 -, pluna 93 -, portalna 92, 109 -, uplja 93 vene 93, 108 -, bolesti 3 1 7 -, upala 3 1 8 venozna reakcija 147 ventrikul 97 -, modani 96 vrat, ozljede (PP) 476 - bedrene kosti 89 , prijelom 482 - maternice 96 vratar 91 vratni kraljeci, prijelomi 478 vratno ivevlje 97 vreica s trinama od sijena 1 9 1 vrua kupelj cijelog tijela 156 - kupelj u sjedeem poloaju 157 - kupelj za noge 156 - kupelj za ruke 158 - polukupelj 156 vrue ku|x.-lji 155 - polijevanje zatiljka 172 vrui povoj 179 vruica (PP) 495 vuac, plinski 458 vunaste dlaice 100 vunena deka 179 Werlhotska bolest 323 Wetterstrand, (). 45 zaee, spreavanje 72 zaepljenje lojnica 437 zadaci prve pomoi 455 zagaene namirnice 228 zaguenie 490 zahvat, Rautekuv 463, 464 zajednitvo 1 1 5 zakasnjelo mjeseno pranje 448 zakon sve ili nita 1 1 0 zalisci, srani 93 ^ zametak, prehrana 66 zamotaji 191 zapee, prijelomi 480 zapremina srca 109 zaraze, opasne 458 zarazna utica 353, 354 zarazne bolesti 292, 296 zasipanje 490 zastoj srca 473 zatitna guma 72 zatitne namirnice 231 zatiljna kost 86 zatiljni otvor 87 zatvor 338 zaustavljanje krvarenje 459 zavijanje trokutastog rupca 458 zavoji, sterilni 457 zdjelica 85, 88 -, muka 89 -, prijelom 479 -, enska 89 zdjeline kosti 88 zdrava prehrana 209 - starost 79

Predmetno kazalo
zelena mrena 4 4 2 zglob kuka, tuberkuloza 397 zglobna ahura 89 - tekuina 90 - tuberkuloza 3 % , 397 zglobne glavice 89 - aice 89 zglobni reumatizam, kronini 388

Predmetno kazalo
eludac, bolesti 335 eludac, rak 345 -, ir 3 4 3 -, strana tijela u njemu (PP) 496 -, ivane smetnje 335 enske bolesti 445 - gonade 130 - spolne lijezde 130 enski spolni organi 96 ile 93 -, bolesti 314 -, -, funkcionalne 309 -, limfne 94 -, neuroza 309 -, organske bolesti 3 1 0 -, ovapnjenje 314 -, proirene 317 -, suenje 147 , treniranje 145 ila, zlatna 318 ilnica 99 -, bolesti 441 -, upala 441 ilni ivci 1 1 1 ivac 83, 105 ivac, bolna osjetljivost 420 -, ishijadini 97 , kimene modine 98 - lica, oduzetost 421 -, lutalac 97 -, njuni 1 2 1 -, sluni 100 -, spinalni 98 -, trograni 97 -, vagus 97 -, upala 420 ivci, izvrni 105 , motorni 105 -, modani 97 -, osjetni 105 -, vazomotorni 1 1 1 -, ilni 1 1 1 -, upala vie ivaca 421 ivana sredita 105 - vlakna 83, 84 ivane stanice 83, 84 ivani vorovi 98 ivani spletovi 98 ivano-psihiki poremeaji 403 ivano tkivo 83 ivevlje (ivani sistem) % -, animalno 106 -, autonomno 106, 432 -, parasimpatiko 107 -, samoupravno 106 -, simpatiko 107 -, slabinsko 97 -, sredinje 402 -, vegetativno 432 -, vratno 97 ivot, psihiki 405 ivotna starost 72 ivotni vrhunac 61 lijezde, hormonske 433 -, inkretornc 433 -, lojnice 101, 102 , Meibomove 98 -, prsne 59 - s unutranjim izluivanjem 122, 4 3 3 -, znojnice 101 ljezdano tkivo 84 u 1 1 5 une kolike (PP) 494 uni kamenci 357 uni mjehur, bolesti 352 , upala 356 uni vodovi, bolesti 355 , upala 356 ulj 400, 459 uta atrofija jetre 354 utica 352 -, kataralna 353 -, upalna 353 -, zarazna 353, 354 ukasti :scjedak 445 uto ticiece 71 vakanje 1 1 4 X kromosom 103

515

zglobovi 89
-, gibljivost 90 -, oticanje 112 zgrudnjavanje crvenih krvnih zr naca 1 1 3 zgruavanje krvi 1 1 3 zgruavanje krvi, poremeeno 323 zijevanje 108 zimski sport 2 0 1 zjenica 99, 1 1 9 zlatna ila 318 zloudni tumori 447 zmijski ujed (PP) 459 znaci bolesti 293 znojenje nogu 400 -, povoj 177 -, prekomjerno 438 znojne lijezde 1 0 1 zob 283 zobena slama 163, 182 zoster 4 1 7 zraenje, ozljede (PP) 489 zrana kupelj, tehnika 1 J 8 zrak, atmosferski 108 - i sunce 137 -, izdahnuti 108 -, udahnuti 108 zrelost, spolna 130 zub, kruna 91 - mudrosti 91 zubi, gnjilost 334 -, graa 90 , mlijeni 91 -, stalni 91 -, vrste 91 zubna pulpa, upala 91 zubno leite, upala 334 zvuk, infra 120 -, ultra 120 drijelo 90, 91, 92 -, bolesti 299 -, ozljede (PP) 475 -, strana tijela u njemu (PP) 496 eluani katar 341 eluani sok, prekiseo 337 eluanog soka ima premalo 338 - nema 338 eluano ue 91 eludac 90

Verbascum thapsijorme 244

vezivno tkivo 83, 84 vibracija 203 vid 1 1 8 vidac 2 8 1 vidni ivac 98, 99 , upala 441 vijuga, modana 97

Viola odorata 260

Virchow 47 virucidi 2 3 1 virulencija klica 292 virusna upala jetre 353

Viscum album 249

visee grudi 68 vitamini 1 1 4 - i namirnice 224 -, pomanjkanje 223 vjede 98 vjebanje 199 vjebe, tjelesne 199 vlakna, fibrinska 112 vlasi 1 0 1 vlani liaj 436 vlano platno 179 voni eer 2 1 9 voda 114, 1 3 1 -, hodanje po vodi 176 -, lijeenje njome 143 vodni uzgon 143 vodopija 282 vokali 1 2 1 voljna gibanja 83