PREGLED UDARA GROMA, PRIJELAZNIH PRENAPONA I NJIMA PRIDRUENIH ELEMENATA ELEKTROMAGNETSKE KOMPATIBILNOSTI

Autor: A. SABOT EDF/DER/LGE Les Renardires (France)

PREGLED UDARA GROMA, PRIJELAZNIH PRENAPONA I NJIMA PRIDRUENIH ELEMENATA ELEKTROMAGNETSKE KOMPATIBILNOSTI

Saetak: Na poetku lanka dan je kratki pregled podruja koordinacije izolacije, elektromagnetske kompatibilnosti, a zatim klasifikacija prijelaznih prenapona prema IEC 71-1. Nakon toga posveena je pozornost prijelaznim prenaponima koji su povezani s koordinacijom izolacije (IC) i elektromagnetskom kompatibilnosti (EMC). Nakon objanjenja pojave groma i s njim povezanih prijelaznih prenapona u VN mreama, dan je pregled prenapona zbog ostalih imbenika: sklapanja i pojava kvarova. 1. Uvod Udar groma i sklopne operacije u VN mreama stvaraju impulsne struje koje uzrokuju pojavu prenapona u VN sustavima i upravljakim elektronikim krugovima. Njihov utjecaj ovisi o amplitudi: moe biti neznatan ili uzrokovati krive operacije ili ak kvarove. Kako bismo se suoili s ovim problemima EMC i IC daju pregled aktivnosti iji je cilj usklaivanje poremeaja u sustavu i izdrljivosti sustava s obzirom na te poremeaje. Usklaivanje se moe izvesti smanjivanjem poremeaja, poveanjem otpornosti sustava, ili kombinirano. U veini sluajeva izbor ovisi o ekonomskim aspektima. Elektromagnetska kompatibilnost obuhvaa tri osnovna aspekta: otpornost ustava koja se bavi s veliinom poremeaja s kojima se sustav moe nositi, emisija koja se bavi s poremeajima emitiranim iz jednog sustava u drugi, elektromagnetski okoli koji se bavi s proraunima veliine poremeaja na mjestu gdje bi sustav trebao funkcionirati.

Vjerojatnost pojave poremeaja opada s porastom amplitude i teko je precizno odrediti maksimalnu amplitudu. Zbog toga se prilikom projektiranja oprema odabire na temelju vjerojatnosti pojave poremeaja. Na slici 1 prikazana je funkcija f0(U) to je ili vjerojatnost pojave prenapona amplitude U (IC) ili amplituda poremeaja (EMC), a Pa(U) je vjerojatnost proboja izolacije ili pogrenog djelovanja (ukupna vjerojatnost osjetljivosti za EMC) pri naponu U. Vjerojatnost kvara ili pogrenog djelovanja izraunava se kao konvolucija ovih dviju funkcija.

Slika 1: Proraun vjerojatnosti dielektrinog kvara ili kvara EMC Meutim, matematika definicija ne smije sakriti problem. Zanimljivi dijelovi grafova za obje funkcije su na podruju malih vjerojatnosti. Ova su podruja slabo poznata i vjerojatnost kvara jako ovisi o obliku ovih krivulja. Treba naglasiti da pouzdanost ovih procedura ovisi o to boljem proraunu poremeaja i izolacione vrstoe. Usklaivanje izmeu izolacione vrstoe i poremeaja proraunato je statistikim pristupom budui korisnik esto doputa odreeni postotak kvarova u sustavu raunajui na niu cijenu opreme. U daljnjem tekstu, panja e biti posveena poremeajima, koje obuhvaa EMC i IC, uslijed udara groma ili prijelaznih prenapona u mrei. 1.2. Vrste prenapona 1.2.1. Definicija prenapona

Posljednja toka ukljuuje dva aspekta: poremeaji koji dolaze oienjem ili sustavom uzemljenja i poremeaji uslijed zraenja koji stvaraju prijelazne pojave u elektronikoj opremi. U daljnjem tekstu povezati emo posljednji od tri navedena aspekta s prijelaznim prenaponima u VN mreama. Koordinacija izolacije AC energetskog sustava obuhvaa dva temeljna gledita: dielektrina vrstoa opreme (bavi se veliinom prenapona koje oprema moe izdrati bez pojave preskoka) prenaponski poremeaji (bavi se izraunavanjem amplituda prenapona na mjestu u mrei gdje e oprema biti postavljena)

Aspekt elektromagnetskog zraenja koji je prisutan u EMC, a nije u IC, moe se povezati s prijelazom prenaponskih poremeaja s jednog naponskog nivoa na drugi (transformatorskom vezom). U daljnjem tekstu razmotriti emo prijelazne prenapone uslijed udara groma i sklapanja. 1.1. Statistika priroda EMC i IC Kod EMC i IC osnovna je potekoa u tome da su promatrane fizikalne pojave statistike prirode.

Kao to je u IEC 71-1 /1/ reeno: Prenapon je svaki napon izmeu faze vodia i zemlje ili izmeu dva fazna vodia, ija je vrna vrijednost vea od odgovarajue vrne vrijednosti najvieg napona opreme. Dakle, za bilo koju konfiguraciju izolacije, prenapon je bilo koji napon na stezaljkama opreme vei od vrne vrijednosti napona industrijske frekvencije koji postoji kada je na svim faznim prikljunicama opreme narinut najvii napon za koji je oprema dimenzionirana. Ukoliko nije precizno definirano, kao to je to za odvodnike prenapona, iznos prenapona izraen u p.u. odnositi e se na Um 2/3.

1.2.2 Podjela prenapona: IEC 71 1 /1/ Naponi i prenaponi podijeljeni su prema obliku i vremenu trajanja. Podijeljeni su u sljedee skupine: (Tablica 1) Trajni napon: napon industrijske frekvencije i konstantne efektivne vrijednosti, trajno narinut na bilo koji par prikljunica neke konfiguracije izolacije, Privremeni prenapon: prenapon industrijske frekvencije, relativno dugog trajanja, moe biti priguen ili nepriguen. U nekim sluajevima frekvencija moe biti nekoliko puta manja ili vea od industrijske frekvencije. Prijelazni prenapon: kratkotrajni prenapon (trajanja nekoliko milisekundi i manje), oscilirajui ili ne, obino jako priguen. Prijelazni prenaponi mogu se podijeliti na: Udarni napon sa sporim elom: prijelazni prenapon, obino jednog polariteta s vremenom maksimuma 20s < Tp < 5000s, i trajanjem hrpta T2 < 20 ms, Udarni napon s brzim elom: prijelazni prenapon, obino jednog polariteta, s vremenom maksimuma 0,1s < T1 < 20s i trajanjem hrpta T2 < 300 s i Udarni napon s vrlo brzim elom: prijelazni prenapon, obino jednog polariteta, s vremenom maksimuma Tf < 0,1 s, ukupnog trajanja < 3 ms i sa superponiranim oscilacijama frekvencije 30 kHz < f < 100 MHz. Kombinirani prenapon koji se sastoji od dvije (ili vie) komponenti napona istovremeno narinutih izmeu svake od dviju faznih prikljunica izolacije i zemlje. Definiran je s komponentom vie vrne vrijednosti.

1.3. Prenapon i dielektrina vrstoa izolacije Na slici 2 /3/ prikazane su, u ovisnosti o vremenu, amplitude razliitih prenapona koji se pojavljuju tijekom standardnih operacija u mrei. Razliita podruja odgovaraju razliitim klasama prenapona:(i) trajni napon industrijske frekvencije, (ii) privremeni prenaponi, (iii) prijelazni prenaponi sa sporim elom, (iv) sa brzim elom, (v) sa vrlo brzim elom. Za prijelazne prenapone iscrtano su oznaeni prenaponi uslijed sklopnih operacija, a punom crtom atmosferski prenaponi. Openito, u normalnim pogonskim uvjetima vrijedi: to je vee vrijeme trajanja prenapona, to je manja njihova amplituda. Ovakav opadajui karakter posljedica je svojstava unutarnje izolacije opreme. Za unutarnju izolaciju podnosivi napon opada neprekidno s trajanjem prenapona (krivulja A na slici 2 profil podnosivog napona unutarnje izolacije). Dakle, zbog koordinacije izolacije, oprema se projektira tako da u normalnim pogonskim uvjetima krivulja ovisnosti amplituda prenapona o vremenu ima opadajui karakter. Brzina opadanja ovisi o srednjoj vrijednosti smanjenja prenapona za vrijeme rada. Slika 2 prikazuje i karakter podnosivog napona zranog raspora s obzirom na trajanje prenapona.

1)

2)

3)

U biti su svi prenaponi kombinirani prenaponi. Tablica 1: Klasifikacija prenapona prema IEC 71 - 1

Slika 2: Tipine maksimalne amplitude klasa faznih prenapona u VN stanicama i tipine krivulje podnosivog napona unutarnje izolacije (A:papir) i zranih raspora (B manji od 2m, C: vei od 2m) /3/ (1 p.u. = Um 2/3) Tri su mogua uzroka prijelaznih prenapona: udar groma koji stvara udarne prenapone sa brzim ili veoma brzim elom, sklapanja prekidaa i rastavljaa koja stvaraju prenapone sa sporim, brzim ili veoma brzim elom, kvarovi koji uglavnom stvaraju prenapone sa sporim elom.

Postoji jo jedan naponski poremeaj kojeg IEC ne definira za izmjenine sustave: istosmjerni napon. Takvi poremeaji uzrokovani su nabojem nastalim uslijed isklapanja kondenzatora. Takav istosmjerni napon (ak vei od 1 p.u.) moe utjecati na ponaanje izolacije opreme kada je u kombinaciji s drugim prenaponima (GIS /2/).

Meu svim prenaponima, prilikom dielektrinog dimenzioniranja opreme za nie naponske nivoe (Um < 300 kV), od interesa su oni uslijed udara groma. Uglavnom, prijelazni prenaponi su glavni izvor problema elektromagnetske kompatibilnosti za elektroniku opremu u VN postrojenjima.

2.

Udar groma

Veina naih saznanja o gromu objavljena je u brouri 63 /4/ CIGRE a. Zbog vjerodostojnosti podataka potrebno je naglasiti da su prikupljeni kroz samo 408 dogaaja, uglavnom udara groma na tornjeve nie od 60 m (vrlo je malo podataka od udara groma u vodove). 2.1 Fenomen groma

tjemena vrijednost struje, vrijeme tjemene vrijednosti, strmina struje i vrijeme trajanja vala. Zanimljivi za razmatranje su i polaritet struje , broj i trajanje podudara u svakom udaru groma. 2.2 Karakteristike udara groma

Veina atmosferskih izbijanja je unutar oblaka. Samo manji broj doe do zemlje. Ba je taj dio zanimljiv za koordinaciju izolacije i elektromagnetsku kompatibilnost. Udar groma u zemlju karakteriziran je polaritetom naboja oblaka i smjerom propagacije vodeeg udara, tzv. predvodnika. Postoje etiri grupe udara groma u zemlju kada je predvodnik praen povratnim strujnim udarom impulsnog oblika: silazni gromovi (pozitivno i negativno nabijen oblak), uzlazni gromovi (pozitivno i negativno nabijen oblak). Udar groma zapoinje s grupiranjem naboja, poznato kao perkusor, iz olujnog oblaka. Taj e perkusor krenuti prema zemlji. U 80 90 % sluajeva taj naboj je negativan. Kada se perkusor priblii zemlji na dovoljnu udaljenost, na zemlji, na mjestu gdje je elektrino polje najvee, inducira se pozitivni naboj. S pribliavanjem perkusora (glava predvodnika), pozitivni naboj se strelovito poveava i dolazi do susreta pozitivnog naboja (kolektora) s negativnim perkusorom. U odreenom trenutku dolazi do kratkog spoja izmeu olujnog oblaka i zemlje, a kao posljedica dolazi do pregrupiranja naboja du ioniziranog kanala. Uslijed toga javlja se struja od nekoliko kA do nekoliko desetina kA (40 60 kA) jako kratkog trajanja, obino nekoliko mikrosekundi. Uzlazna izbijanja pojavljuju se uglavnom na vrlo visokim graevinama ili instalacijama na vrhovima planina. Veina prijenosnih vodova zbog svoje umjerene visine (60 100 m) nije podlona ovoj pojavi. Udar groma moe se sastojati od nekoliko udara pri emu je prvi ciklus (udar povratni udar) praen serijom udara. Svaki se od tih podudara sastoji od ciklusa udar povratni udar i uglavnom prate probojni kanal prvog udara.

U koordinaciji izolacije VN mrea najinteresantniji su negativni udari budui je prosjeno 90 % udara prema zemlji negativnog polariteta. 45 55 % udara groma sadri samo jedan udar, dok viestruki udari rijetko sadre vie od 10 udara (manje od 5 %). Obino grom sadri tri udara u intervalima manjim od 50 ms po udaru. Meutim, u nekim krajevima ovaj postotak moe ovisiti o godinjem dobu: tako npr. u Japanu /21/, zimi su udari groma uglavnom pozitivni. Zbog irokog raspona podataka za prikaz karakteristinih vrijednosti udara groma koristi se logaritamsko normalna raspodjela. Na slici 5 prikazana je referentna raspodjela CIGRE a za struju prvog udara negativnog groma koja je aproksimirana s dvije logaritamsko normalne raspodjele: LN (61 kA; 1.33) za I < 20 kA i LN (33.3 kA; 0.605) za I > 20 kA. Sugestija IEEE a je da se aproksimacija vri samo jednom logaritamsko normalnom raspodjelom LN (31.1 kA; 0.404). Za aproksimaciju maksimalne strmine struje prvog povratnog udara silaznog negativnog groma odabrana je logaritamsko normalna raspodjela LN (24.3 kA/s; 0.599). Meutim raspodjela prosjene strmine, izmeu 30 % i 90 %, tjemenih vrijednosti struje aproksimirana je s LN (7,2 kA/s; 0.622). Struje podudara imaju vee strmine (23), ali nie amplitude (oko 0,3). Pozitivni prvi udar ima veu amplitudu (1,6 2 puta), ali due vrijeme do maksimuma (5 7 puta) i manju strminu (0,35 puta). Meutim, ovi su udari malobrojni, pa su zanemarivi za koordinaciju izolacije (mala vjerojatnost nastanka). Na kraju, jedan od najvanijih parametara udara groma je tzv. gustoa udara groma u zemlju ng, to je broj udara po jedinici povrine u jedinici vremena koji se moe oekivati na danom podruju. Za veinu podruja to je slabo poznat broj. U podrujima koja su opremljena brojaima udara groma, na osnovu iskustva izvedene su neke relacije koje povezuju ng i ostale karakteristike groma; grmljavinski dan (kerauniki broj Td), trajanje groma Th. Tijekom godina predloene su neke relacije: ng = 0,14Td /11/, ng = 0,04Td
1,25

(prijedlog CIGRE a /63/), /12/. navedenim s kojom se se mijenja i ukoliko standardna

ng = 0,054Th

1,1

Slika 3: Pojednostavljeni dijagram putanje udara groma u objekt Svaki od udara groma moe se shvatiti kao idealni strujni izvor, beskonane impedancije koji je narinut u toki udara u dalekovod. Parametri valnog oblika strujnog impulsa odreuju odziv proijenosne mree. Karakteristine veliine struje groma su:

Ukoliko postoji neslaganje s gore relacijama, postoji jedna karakteristika ng svi slau i koju treba imati na umu: ng tijekom godina u irokom rasponu primijenimo normalnu raspodjelu, devijacija je 0,32ng.

2.3.

Model udara groma: zatita od direktnog udara

Elektrogeometrijski modeli (EGM) su analitiki alat za izradu studija o zatiti od udara groma stupova i zranih vodova. Glavna upotreba ovih modela je za izradu studija o zatiti energetskih vodova ili osjetljivih instalacija (plinska instalacija) od direktnog udara. Koriste se i za odreivanje mjesta postavljanja i duine gromobrana za zatitu visokih graevina. 2.3.1. Udarni razmak: Klasini model (1)

Eriksson ga je nazvao ekvivalentni radijus privlaenja, ali je to u biti srednji radijus privlaenja i tako emo ga u daljnjem tekstu zvati. Podudarnost eksperimentalnih podataka i teoretskog pristupa ukazivala je i na ispravnost relacije koja povezuje kerauniki nivo Td i gustou udara na zemlju ng, a koju je Eriksson odabrao na temelju iskustva iz June Afrike i koja se koristi za standardizaciju eksperimentalnih rezultata: ng = 0,04 Td
1,25

(5)

Klasini modeli temelje se na udarnom razmaku S (I) (slika 4). Ako glava predvodnika upadne unutar tog razmaka za neki objekt, taj e objekt privui grom: S (I) = I (1)

Koristei relaciju (5) za standardizaciju podataka prikupljenih diljem svijeta, o udarima groma na vodove razliite visine, naponskog nivoa i geometrije, inilo se da relacija (4) dobro odgovara eksperimentalno dobivenim srednjim radijusima privlaenja Ramex /7/: Ramex = 0,5 (-W + 10 N1 / ng) (6)

Prema klasinim modelima taj je razmak isti za zemlju i za objekte. Tablica 2: parametri i za neke klasine modele Model Whitehead i Brown Whitehead IEEE 1993 Love 6 6,4 8 10 0,8 0,75 0,65 0,65

gdje je: W irina voda N1 broj udara groma na 100km voda u godini ng gustoa udara groma iz relacije (5) 2.3.3. Modeli na temelju fizikalne raspodjele naboja

Temelji se na propagaciji vodeeg negativnog udara groma i naboja induciranih na objektima na zemlji. Razliite vrijednosti i temelje se na prouavanju raspodjele naboja u gromu predvodniku. 2.3.2. Princip radijusa privlaenja: Erikssonov model

Numeriki modeli temelje se na raspodjeli naboja u velikim zranim rasporima. Svaki od njih uzima neku pretpostavku koju je teko dokazati. Meu njima (Rizk /8/, Dellera Garbagnati /9/ model), zbog analitike relacije za radijus privlaenja analizira se Rizk ov model. Rizk je predloio relaciju za radijus privlaenja za vodi: Rac (I,h) = 1,57 h
0,45 0,69

(7)

a za stupove (tornjeve, 40m): Rac (I,40) = 12,4I 2.3.4.

0,63

(8)

Imajui u vidu, s jedne strane podatke o udarima groma, uglavnom u tornjeve, i s druge strane fizikalna razmatranja slina onima koja se koriste u klasinom modelu, Eriksson je predloio princip radijusa privlaenja Ra (I, h) objekta (slika 4). Ra je udaljenost za koju svi udari groma amplitude I na udaljenosti manjoj od Ra bivaju privueni od strane objekta. Ra (I, h) = (h) I (2)

Ekvivalentnost dvaju pristupa

Razlika izmeu S i Ra je samo prividna. Na slici 4, prikazana su oba pristupa: udarna udaljenost S (I) i radijus privlaenja Ra (I,h). Iz slike je oigledno da su dva pristupa povezana relacijom: za S (I) < h R (I,h) = S (I) za S (I) > h 2 2 2 R (I,h) = (S (I) (S (I) h) ) = (2hS h )

Prema Erikssonovom modelu, radijus privlaenja zemlje je nula i samo objekti iznad razine zemlje imaju radijus privlaenja. Kombinirajui eksperimentalne rezultate i fizikalna razmatranja, Eriksson je predloio dvije formule za taj radijus, jednu za stupove Rat i drugu za horizontalno poloene vodie Rac: Rac (I,h) = 0,67 h
0,6 0,74

= 0,8 Rat (I,h) (3)

Otiao je jo dalje i predloio jedinstveni radijus Ram koji definira udaljenost od vodova i stupova iz kojeg e rezultirati ukupan broj udara u te objekte uzimajui u obzir da je gustoa udara u zemlju ng poznata: Ram (h) = 14 h
0,6

(4)

Slika 4: Odnos izmeu udarne udaljenosti S(I) i radijusa privlaenja R(I) nekog objekta za sluaj iste udarne udaljenosti objekta i zemlje

Nadalje, za tornjeve do visine 60 m, h je manje od S (I) za 80 % udara. Za veinu praktinih sluajeva moe se izvesti: Ra (I, h) = (2) h
0,5 b/2

Tablica 3: Raspodjela struje udara u zemlju za CIGRE i IEEE raspodjelu prema modelima Love, Eriksson, Rizk
Model/Ra vertikalnog tapa Love/ 20h0,5I0,32 Eriksson/ 0,84h0,6I0,74 Rizk/ 12,4I0,63 Fst (I) CIGRE Fg(I) (I<20kA) LN (36,2;1,33) LN (18,7;1,33) LN (22,4;1,33) LN (61,1;1,33) CIGRE Fg(I) (I>20kA) LN (26,2;0,605) LN (19,4;0,605) LN (21,0;0,605) LN (33,3;0,605) IEEE Fg(I) LN (26,7;0,484) LN (22,0;0,484) LN (23,1;0,484) LN (31,1;0,484)

(9)

Kako pokazuje gornja relacija, oba pristupa mogu se ujediniti na principu radijusa privlaenja. Radijus privlaenja iz klasinog EGM a ovisi takoer eksponencijalno o visini tienog objekta i taj eksponent nije puno razliit od Erikssonovog ili Rizkovog modela. Glavna je razlika u koeficijentu ovisnosti Ra o struji: 0,3 0,4 za klasine modele, 0,74 za Erikssonov, a 0,6 za Rizkov model. 2.3.5. 2.3.5.1. Raspodjela groma amplituda struja udara

Svojstva raspodjele za objekte

Raspodjele amplituda struja udara u objekt fst (I) i onih u zemlju fg (I) povezane su sljedeom relacijom: Nst (I) fst (I) = ng A (I) fg (I) (10)

gdje je A(I) povrina okolo objekta za koju vrijedi da za sve struje manje od I dolazi do udara u objekt, a Nst (I) broj udara koji e pogoditi objekt uz struju manju od I. Iz ove formule, P.Pettersson /10/ pokazao b je da im se radijus privlaenja izrazi kao R (I) = aI relacija izmeu fg (I) i fst (I) postaje jednostavna, a raspodjela struja udara u objekt i onih u zemlju je logaritamsko normalna (LN): Igmed = Istmed exp (-kbst ) g = st
2

(11) (12) Slika 5: CIGRE referentna raspodjela i odgovarajua raspodjela struja udara u zemlju za modele Love, Eriksson i Rizk. 2.3.6. 2.3.6.1. Ekvivalentni radijus srednji radijus privlaenja Ekvivalentni radijus privlaenja objekta Re /10/

gdje je k = 2 za sluaj stupova, k = 1 za sluaj beskonanog voda, Igmed, Istmed srednje vrijednosti struje udara u zemlju i u objekt, g,st logaritamska standardna devijacija logaritamsko normalne raspodjele struje. Svojstva ovise o vrsti objekta (stup,vod), ali su za dani tip neovisne o visini objekta. 2.3.5.2 Posljedice za referentne CIGRE a i IEEE a raspodjele

Budui se CIGRE i IEEE raspodjele temelje na podacima sa stupova i tornjeva, one su nezavisne. No, budui su to podaci o udarima groma u stupove, im se za toan uzme radijus privlaenja zasnovan na EGM u, udari su iz povezanih grupa amplituda struja groma, kao to je prikazano u /10/. Kao to jednostavna relacija u /10/ pokazuje, zavisnost snimljenih podataka nije apsolutna nego zavisi o EG modelu kojeg inenjer smatra tonim. Da bi ostali dosljedni, inenjeri bi trebali s obzirom na EG model koji koriste, koristiti razliitu raspodjelu struje udara groma u zemlju. U tablici 3 dane su neke raspodjele struje udara koje koristi EDF u skladu s EG modelima koritenim u proraunima. Na slici 5 prikazane su referentna raspodjela CIGRE a za silazni negativni udar groma u zemlju i za tri EG modela odgovarajue raspodjele struje udara na zemlju.

Ekvivalentno podruje opaanja i sakupljanja udara Ze (Ie) je podruje za koje je broj udara van podruja, ali opaenih i sakupljenih u sustavu, jednak broju udara koji padaju unutar podruja, ali nisu ni opaeni ni registrirani u sustavu. Sljedi jednakost: Nst = ng Ae (13)

gdje je ng gustoa udara groma u zemlju, Ae je ekvivalentna povrina, a Nst broj udara koje privue promatrani objekt. Ekvivalentna povrina privlaenja i opaanja Ae (ili radijus privlaenja i opaanja) biti e definirana za toku ili beskonani vod sljedeom jednakou: Ae = A (Ie) = ck Re = ck R (Ie) gdje je c1 = 2 i c2 = 2. Izraz za Re (ekvivalentni radijus opaanja i privlaenja) dobije se matematiki iz raspodjele amplituda udara groma u zemlju i iz definicije radijusa
k k

(14)

privlaenja. Budui je R (I) funkcija sluajne varijable I, to je amplituda struje udara groma u zemlju, i sama je za dani objekt sluajna varijabla. Raspodjela p (R) = Fr (I) dolazi iz relacije koja povezuje R i sluajnu varijablu I. Vjerojatnost p (R) da e grom biti opaen i privuen na udaljenosti R od strane objekta izraena je logaritamsko normalnom raspodjelom LN (Rmed, r) ija je srednja vrijednost i varijanca definirana u skladu s parametrima radijusa privlaenja odabranog b EG modela (I ) i parametrima raspodjele amplituda 2 udara groma u zemlju (LN (Ismed, R )) i izraena sljedeim formulama: Rmed = a (Igmed) R = bg
b

(15) (16) Slika 6: Srednji radijus privlaenja Ram i ekvivalentni radijus privlaenja Re beskonano dugog voda na visini h iznad zemlje za modele Love, Eriksson i Rizk za CIGRE referentnu raspodjelu: Fst (I) = LN (33,3 kA; 0,605) Kao to je na slici prikazano, uz odabir relacije (22) za ng umjesto (5), sa povezanim skupom podataka, mogue je nai srednji radijus privlaenja Ramex u opsegu ekvivalentnog radijusa kojeg je predloio EGM. Budui se za energetske vodove pretpostavlja /4/ da imaju kerauniki nivo izmeu 20 i 45, relacija (22) ima prednost pred (5) barem zbog opsega keraunikih nivoa. 2.4. Sustavi za odreivanje mjesta udara groma

Radijus Re ekvivalentnog podruja Ze izraen je sljedeom relacijom: Re = Rmed [(exp(R /2)]

2 k

(17)

Izraz za Re je vaan za analitike modele izraunavanja broja udara groma u vod i treba ga pretpostaviti drugim modelima budui je u skladu s odabranim modelom. Zaista, koncept ekvivalentnog radijusa neovisan je o keraunikom nivou. 2.3.6.2. Srednji radijus privlaenja Ram

Srednji radijus privlaenja trebao bi predstavljati istu vrijednost kao i ekvivaletni radijus. Meutim, taj je srednji radijus izraunavan na osnovi iskustva koristei relacije kao to je (6) koja se koristi za vodove i nije izvedena iz radijusa privlaenja ili udaljenosti udara. Osim toga, taj radijus privlaenja dosta ovisi o odabranoj gustoi udara ng. Stoga je prije, IEEE koristio sljedee relacije: ng = 0,12 Td Ram = 2H
1,09

Brojai udara kao i sustavi za lokaciju udara zasnovani su na registriranju jedne od sljedeih pojava /23/: predvodnici dugog trajanja koji su odgovorni za elektrostatsko polje proizvedeno sveukupnim rasporedom naboja, povratni udari koji generiraju jake diskretne elektromagnetske prijelazne pojave u opsegu 3 30 kHz, slaba izbijanja koja zrae visoke i vrlo visoke frekvencije (3 300 MHz)
3

(18) (19) WG 33.01 prihvatila (20) (21) -

, a kasnije je CIGRE Erikssonove relacije /4/: ng = 0,04 Td Ram = 14H 2.3.7.

1,25

0,6

Usporedba modela: odabir raspodjele za struju udara i ng

Slika 6 prikazuje: ekvivalentni radijus Re beskonanog voda na visini h iznad zemlje za modele Love, Eriksson i Rizk i za CIGRE referentnu raspodjelu struje udara i srednji radijus privlaenja koje su predloili IEEE i Eriksson.

Openito gledajui, elektrostatsko polje slabi s r , a druge dvije pojave s r (r je udaljenost senzora i udara groma). Kada bi se registriranje moglo obaviti na irem podruju, vidjelo bi se da je osjetljivost promjena el.polja puno bolja.

Iz slike 6, jasno je da tri modela unutar 25% daju iste vrijednosti za ekvivalentni radijus voda. Tako dobra slaganja Re pokazuju da e tri modela unutar 25% dati isti rezultat za neki broj udara groma u vod uz pretpostavku da je za ng uzeta ista vrijednost. Takoer je u tokama prikazan srednji radijus privlaenja razliitih energetskih vodova na osnovu /4/ koristei relaciju (22) /11/, umjesto relacije (5): ng = 0,14 Td ( Td / 7) (22) Slika 7: Selektivnost brojaa CIGRE, LLP i LPASTS ovisno o opsegu upotrebe: omjer gustoe udara u zemlju i one izmjerene u ovisnosti od opsega radijusa mjerenja

Brojai koje je ponudio CIGRE zasnovani su na promjeni el. polja. Prijelazne pojave povratnih udara koriste se za LLP (irokopojasni detektor smjera magnetskog polja) i LPASTS (mrea prijemnika vremena udara). Pojava zraenja usljed slabih izbijanja koristi se u SAFIR u (mrea visokofrekventnih interferometara). Do danas je dosta napravljeno na poboljanju preciznosti razliitih LLS ova (sustavi za lociranje mjesta udara groma), ali je jo dosta potrebno napraviti. Prema nekim autorima, za razliite LLS ove kao to su LLP i LPASTS, omjer izmeu izmjerene gustoe udara i trenutne gustoe udara je negdje izmeu 0,25 i 0,75 ovisno o godinjem dobu, udaljenosti meu senzorima i opsegu udaljenosti od jezgre senzora /20/ i /21/. Za SAFIR koliko je poznato nikakvo istraivanje nije napravljeno. Ukoliko otpor zemlje /22/ ili topografski profil zaista imaju utjecaja na odreivanje udaljenosti kod LLS a, postoji jednostavno objanjenje potekoa pri mjerenju gustoe udara u zemlju. Objanjava se /13/ nedostatkom selektivnosti zbog naina mjerenja. Slika 7 prikazuje omjer izmeu stvarne i mjerene gustoe udara kao funkcije omjera podruja djelovanja senzora i ekvivalentnog radijusa Re i to za broja elektrostatskog polja (b = 1/3) i broja elektromagnetskog polja (b = 1). to se tie nedovoljne preciznosti LLP a u odreivanju mjesta udara, usprkos zahtjevima proizvoaa, pronaeno je /20/ da opada od 20 30 km na 250 km do 10 15 km na 20 40 km. Za LPASTS je ta tonost dva puta vea od LLP a. Na slici 8 prikazane su vrijednosti ng i Td za Francusku koje je prikupio LLP. Usporeujui ih s 2 vrijednostima iz relacije (22) (oko 3 / km / god za Td 2 = 22) vrlo male vrijednosti ng (oko 1 / km / god) mogu biti zbog pomanjkanja selektivnosti sustava.

Da bi zatitili fazni vodi od direktnog udara koji dovodi do preskoka ak i pri 550kV, vodovi su opremljeni zatitom ili vodiem za uzemljenje (zatitni vodi) koji se nalazi iznad faznog vodia tako da bi veina udara zavrila na njima. Naalost teko je dobiti savrenu zatitu i za male struje se moe pojaviti greka u tienju to u nekim sluajevima dovodi do pranjena. Osim toga, ak i kad doe do udara u stup ili zatitni vodi, rezultirajui napon na stupu moe biti dovoljan da dovede do pranjenja sa stupa na fazni vodi: povratni preskok. 2.5.1.1 Greka u tienju

Gledamo udar munje koji pada vertikalno od oblaka i ija je pridruena amplituda struje I. Ukoliko udar doe u kontakt s lukom AB(I) (kruni luk iji je centar smjeten na zatitnom uetu i iji je radijus, radijus privlaenja za zatitni vodi za jakost struje I), zatitni vodi privue udar. Ukoliko doe u kontakt s ravnom linijom CD(I) (to je duina odreena tokama koje su smjetene na udaljenosti od zemlje jednakoj udaljenosti privlaenja od zemlje; po Eriksson-ovom ili Rizk-ovom modelu, to je ravna linija paralelna sa zemljom koja prolazi kroz fazni vodi), zemlja privue udar. Grom e udariti u fazni vodi ako doe u dodir sa lukom BC(I).

Slika 9: Presjek voda. Za struju udara groma I, prikazani su samo zatitni vodi i jedan fazni vodi Neka je Dc(I) ortogonalna projekcija luka BC(I) na ravninu. Broj udara u fazni vodi na duini voda L, za maksimalnu vrijednost struje izmeu I i I+dI (uz pretpostavku da je putanja udara vertikalna) je: ngLDc(I)fg(I)dI Slika 8: Kerauniki broj Td i gustoa udara u zemlju izmjereni u Francuskoj pomou sustava za magnetsku detekciju u zadnjih 8 godina. 2.5 2.5.1 Udari u AC mree: prenaponi Direktni udari groma (24)

Ukoliko struja I poraste, poraste udaljenost privlaenja udara i Dc(I) opada. Za odreenu vrijednost struje Imax Dc(I) postaje jednaka 0. Zaista, samo male struje udara (nekoliko kA) mogu uzrokovati greke tienja. Da bi dolo do preskoka, maksimalna vrijednost struje mora biti vea od kritine struje Ic (struja vea od te stvara prenapon na stezaljkama izolatora koji je dovoljan da uzrokuje preskok). SFFOR (broj preskoka zbog greke tienja) na vodu uslijed greke tienja rauna se prema slijedeoj relaciji:
Im ax

Po prijedlogu CIGRE-a za IC, broj udaraca koji pogaa vod dan je s: N1=ng(2Ramex+W)/10 gdje je ng iz (20) i Ramex iz (21). Kao to je pokazano umjesto Ramex, preporuljivo je koristiti Re iz relacije (17) zajedno sa ng iz (22) barem za Td opsega od 15 do 45, ali moe se takoer koristiti i za druge vrijednosti Td. (23)

SFFOR=ngL

Ic

Dc( I ) fg ( I )dI (25)

Za metode ovog tipa, mora se koristiti funkcija raspodjele struje udara povezana sa EG modelima koji se koriste , budui se pojam gustoe udara na zemlji primjenjuje za izraunavanje broja udara na nezatieno podruje. 2.5.1.2 Povratni udari /4/

=(Zg/R0)(duljina luka/c) Budui da elo vala napona faznog vodia dolazi od proboja izolatorskog lanca, vrijeme porasta moe biti od 50 do 100 ns to dovodi do velikog nagiba barem na poetku propagacije vala faznim vodiem. Najvaniji parametri povratnog udara su amplituda i nagib struje udara, zatim razina izolacije izolatorskog lanca i otpor temelja stupa koji moe opasti zbog preskoka na zemlju. 2.5.1.2.1 Prenaponi u postrojenjima

Vod prikazan na slici 10 ima jedan zatitni vodi. Udar koji zavri na stupu razdijelit e se izmeu svakog zatitnog vodia i stupa s obzirom na njihove valne impendancije. Struje unutar zatitnog vodia inducirat e napone i struje u faznim vodiima, kao to je prikazano na slici 10. Naprezanje izolacije stupa odgovara razlici napona sparenog faznog vodia i napona susjednog stupa. Ukoliko vrno naprezanje pree kritini napon preskoka bilo koje izolacije, pojavljuje se povratni udar. Za udar u stup, poetna brzina porasta napona dana je sa: Poetna brzina rasta napona = 1/S/((2/Zg)+(1/Zt)) gdje je S strmina struje, Zg valna impendancija zatitnog ueta ,a Zt valna impendancija stupa.

U sluaju greke u tienju ili povratnog preskoka, prenaponi mogu narasti do nekoliko megavolti na mjestu djelovanja u nekoliko mikrosekundi, ali traju 15-20s zbog raspodjele naboja u stupu. Zbog povratnog preskoka elo vala napona na vodu moe biti samo od 50 do 100 ns to dovodi do velikog nagiba. Sreom za koordinaciju izolacije postrojenja, elo se produlji (kao to je prikazano na slici 11) prilikom prolaza kroz vod zbog korone. To dovodi do blaeg nagiba i ak nie amplitude unutar 1 km. Tako su, zapravo, za izolaciju u trafo stanicama, vani samo direktni udari u vod u prvom kilometru od kraja voda. Stoga da bi se smanjio rizik kvara uslijed udara groma u podstanici, posebno su interesantna specijalna mjerenja izvrena na prvom kilometru od kraja voda: smanjeni otpor temelja stupa, vii izolacioni nivo izolatorskog lanca, bolje tienje.

Slika 10: Udar groma u stup, putujui val na zatitnom vodiu i stupu, inducirani napon na faznom vodiu. Ova se promjena brzine mijenja s refleksijom vala na otporu temelja stupa. Tipina vrijednost Zt je 200, pa je R0<Zt i refleksija je negativna, pa se vrni napon na vrhu stupa smanjuje. Kada se uzme u obzir i refleksija na susjednim stupovima, smanjuje se vrijeme trajanja hrpta. To se dogaa zbog toga to valovi koji udaraju u vrhove stupova vide valnu impendanciju Zg, paralelnu sa Zt u usporedbi sa valnom impendancijom Zg. Negativni reflektirani val putuje nazad do toke udara i tu smanjuje napon. Trajanje hrpta vala moe se aproksimirati opadajuom eksponencijalnom funkcijom s vremenskom konstantom :

Slika 11: Za vrijeme propagacije udarnog prenapona vodom, korona smanjuje njegov srednji nagib i amplitudu (napon korone oko 370 kV) : proraunati valni oblici nakon 620, 1300 i 2200 m putanje /4/. Nagib nadolazeeg vala kljuna je toka u koordinaciji izolacije jer odreuje maksimalnu dozvoljenu udaljenost izmeu odvodnika prenapona ili zatitnog iskrita i opreme koja se titi. 2.5.2. Indirektni udari i inducirani naponi

Kao to je napomenuto prije, udari groma stvaraju elektromagnetska polja. Ta ista polja induciraju struje i napone na vodiima, a posebno du vodova.

Proraun induciranih napona zahtijeva: model struje povratnog udara koji opisuje prostornu i vremensku raspodjelu struje udara du kanala groma za vrijeme povratnog udara; uzimajui put groma kao vertikalnu antenu, mogu se izraunati elektrina i magnetska polja potrebna za izraunavanje induciranih prenapona; model ulanenja koji opisuje meudjelovanje ovih elektromagnetskih polja na vodu.

Slika 12: Geometrija za proraun elektromagnetskih polja povratnog udara za idealnu zemlju (beskonana vodljivost) to se tie modela povratnog udara struje, nedavno napravljena usporedba meu razliitim modelima (Putujui izvor struje (TCS) /25/ ili Modificirani vod (MTL) /26/ i Diendorfer Uman (DU) /27/ model) i podaci o elektrinom polju daju razumnu aproksimaciju polja. Najjednostavniji meu njima je MTL model. Za modele ulanenja (Rusck /28/, Chowdhuri /29/ i Agrawal /30/) jasno je da kod dva starija modela nedostaje izvor. Takoer, samo model Agrawala uzima u obzir efekt propagacije na vodu i daje razumne rezultate za mjesto udara. Svi prethodni rezultati vani su za izraunavanje elektromagnetskih polja koje stvaraju prenaponi u podstanicama i inducirani prenaponi u oienju upravljake opreme. Prenaponi inducirani udarima groma nisu zanimljivi za VN vodove. Budui je amplituda ovih induciranih prenapona izraunata u opsegu od 300 kV mogu biti zanimljivi za srednjenaponske vodove s izolacionim nivoom niim od 300 kV, to su uglavnom mree naponskog nivoa nieg od 20 kV. U niskonaponskim mreama, inducirani prenaponi vani su za koordinaciju izolacije. Na slici 13 prikazana je amplituda prenapona na strani potroaa, za danu konfiguraciju mree, uz pretpostavku da nema odvodnika prenapona na niskonaponskim vodovima i da nema pojave pojave proboja (za proraun je koriten model MTL i Agrawal ov model ulanenja). Na slici 14 prikazana je opadajua raspodjela amplituda induciranih prenapona na strani potroaa, s postavljenim odvodnicima prenapona na ulazu u potroaku zonu,ali uz pretpostavku da nema preskoka u mrei potroaa.

Slika 13: Primjer faznog prenapona (u voltima) na otvorenom potroakom kraju zbog 20 kA udara 200m lijevo u istoj ravnini s vodom (bez niskonaponskih odvodnika prenapona na ulazu u potroako podruje pretpostavljajui da nema preskoka) /33/

Slika 14: Primjer raspodjele amplituda induciranih prenapona na otvorenom kraju potroake mree s postavljenim niskonaponskim odvodnicima prenapona na ulazu u potroako podruje /33/. 3. 3.1. Prenaponi usljed kvarova i sklopnih operacija Prenaponi sporog ela: Izvor i opseg amplituda

U normalnim pogonskim uvjetima, meu svim prenaponima sporog ela nastalim uslijed sklopnih operacija, zbog opsega amplituda zanimljivi su sljedei: uklapanje vodova (uklop i brzi ponovni uklop)

uklapanje kondenzatorskih baterija isklapanje kvarova

smanjenjem prijelaznih pojava: priguenje uklapanjem otpora u krug, odvodnici prenapona na oba kraja i eventualno na sredini voda, smanjenjem amplitdude radne kompenzacija induktivitetom. komponente:

Ponekad moe doi do nenormalnih stanja na prekidaima to moe dovesti do prenapona sporog ela vrlo visoke amplitude. Ovim dogaajima treba pribrojiti pojave meu kontaktima prekidaa za vrijeme isklapanja kapacitivnih optereenja kao to su: isklapanje neoptereenog voda isklapanje kondenzatorskih baterija tropolni isklop voda u kvaru

Amplitude svih prenapona usljed sklopnih operacija ovise u mnogome o naponskim uvjetima, na obe strane opreme koja se isklapa, prije zatvaranja kontakata. Budui do uklopa moe doi u razliitim naponskim uvjetima, amplitude prenapona mijenjati e se u irokom opsegu. Svaka od tih vrijednosti ima svoju vjerojatnost pojavljivanja pri uklopu ili isklopu. Stoga su prenaponi sporog ela izraunati statistikim pristupom: raspodjela je karakterizirana s U2% (amplituda preena u 2 % sklopnih operacija), a standardna devijacija raspodjele je Gaussova. 3.1.1. Uklapanje vodova (uklop i APU)

Uklapanje vodova ukluuje dvije razliite pojave iji se efekti sumiraju i odreuju ukupni kontinuirani prenapon definiran kao napon sporog ela: privremeni prenapon i prenapon sporog ela. Prenapon industrijske frekvencije ovisi o dvije pojave. Jedna je vezana sa spajanjem kapacitivnog tereta na induktivni izvor to dovodi do prolaznog porasta napona sabirnica (regulacija generatora ograniiti e porast), a druga je Ferrantijev efekt koji ima utjecaja na iznos promjene amplituda napona industrijske frekvencije na kraju nasuprot trafostanice. Prijelazni prenapon sporog ela uzrokovan je prolazom skokovitog napona sustavom uzrokovanog uklapanjem prekidaa. Zbog priguenja prijelazna pojava nestane nakon nekoliko perioda nazivne frekvencije. Slika 15 prikazuje primjer prenapona na kraju voda. Amplituda prenapona ovisi o niz parametara: potroakoj mrei (snaga kratkog spoja, omjeru direktne i nulte impedancije, naponski nivo na potroakoj sabirnici), uklopljenom vodu (duljina i elektrine karakteristike, zaostali napon i remanentni naboj usljed prethodnih uklopa), kompenzaciji voda, uklapanju paralelnih vodova, prekidaima (razmak polova, faznom kutu pri uklapanju), o toki na uklopljenom vodu (raspodjela napona na vodu raste od stanice do drugog kraja voda (sl. 16)). Na slici 17 prikazana je raspodjela amplituda prenapona za razliite zaostale napone na vodu. Smanjenje prenapona moe se postii: smanjenjem napona na kontaktima prekidaa pri uklopu: sinhronizacija tropolnog uklopa, prekida s isklopivim otporom, upravljano uklapanje prekidaa, induktivni naponski transformatori,

Slika 15: Tipini prenapon sporog ela usljed uklapanja voda bez sredstava za smanjenje prenapona i s zaostalim naponom na uklopljenom vodu (a: 20 ms/div, b: 2 ms/div)

Slika 16: Primjer amplitude prenapona sporog ela promjena S2% i du voda dugog 200 km /18/: napajanje na 0,a otvoreni kraj na 200 km. Na slici 18 prikazan je pregled opsega maksimalnih amplituda napona faze prema zemlji s obzirom na razliite vrste smanjenja prenapona. Linijski prenapon moe se izraunati iz faznog budui omjer meu njima varira od 1,5 do 2 kada se prenapon regulira odvodnicima prenapona na kraju voda.

10

Slika 19: 230 kV mrea za analizu promjene S2% na kraju voda (sl. 17) s duinom l voda kada je kond. baterija uklopljena; upotrebljena sredstva za smanjenje prenapona: nema sredstava (nrm), uklopni induktivitet 10 i 20 mH, uklopni otpor 50 i 200 ohma /36/, i specijalni RL priguni krug (20 mH i 266 ohma /21/) Slika 17: Primjer raspodjele (opadajua) amplitude prenapona sporog ela na otvorenom kraju 200 km dugog voda sa i bez (krivulja 1) zaostalog napona: nema sredstava za smanjenja prenapona

Slika 18: Opseg S2 % na otvorenom kraju voda zbog uklopa i ponovnog uklopa sukladno vrsti mree sa ili bez otpora za uklapanje ili induktiviteta: najvii nivoi odgovaraju najduem vodu /35/ 3.1.2 Uklapanje kondenzatorske baterije /36 38/

Prilikom uklapanja kondenzatorske baterije koja je spojena direktno na sabirnice javljaju se prijelazni prenaponi u rasklopnom postrojenju ograniene amplitude (manje od 2 p.u.). Stoga, ukoliko je na postrojenje prikljuen otvoreni vod ili vod s neoptereenim transformatorom, propagacija i rezonancija na vodu mogu inducirati fazne i linijske prenapone na kraju voda (slika 20). Openito se kondenzatorske baterije tite od ovih pojava i to: s prekidaima koji imaju dodatne otpore ili induktivitete ili krugove s priguenjem koji se uklapaju u trenucima uklopa ili upravljanim uklapanjem. Bez obzira na to, maksimalna vrijednost moe dosei velike iznose kao to je prikazano na slici 21.

Slika 20: Primjeri (a) faznog prenapona na sabirnici, (b) faznog i (c) linijskog prenapona na otvorenom kraju voda spojenog na sabirnice kada je uklopljena kond. baterija bez smanjivanja prenapona i s rezonancijom izmeu prve rezonantne frekvencije voda i frekvencije struje nabijanja baterije

11

Slika 21: Promjena S2% linijskog prenapona na kraju voda (sl. 19) u ovisnosti o duini voda i nainu smanjenja prenapona Ovaj se prenapon moe fazno regulirati s odvodnicima prenapona na kraju voda, ali ne i linijski prenapon budui se njegov maksimum ne podudara s faznim maksimumom. Amplituda linijskog napona moe biti vea nego kod ponovnog uklopa s obzirom na metod smanjenja napona koja se koristi (slika 20). 3.1.3. Eliminacija kvara

Slika 22: (a) pojednostavljena shema mree prilikom kratkog spoja, (b) prijelazni prenapon prilikom isklapanja struje kratkog spoja prekidaem. 3.1.5. Nenormalni pogonski uvjeti: isklapanje kapacitivnog optereenja

Eliminacija kvara moe uzrokovati i prijelazne napone sporog ela i prolazne prenapone. Amplituda tih prenapona (slika 22) u zdravom dijelu sustava ovisi o mjestu kvara na vodu, o impedanciji kratkog spoja mree, o omjeru nulte i direktne impedancije, te neznatno o slijedu isklapanja. Ovaj tip prenapona (sl. 22) moe dosei: 1,7 1,8 p.u. u mreama vrlo visokog napona kojima je nula uzemljena / 39 / ak 2,2 p.u. u mreama srednjeg ili visokog napona s izoliranom nultokom ili uzemljenom preko Petersenove zavojnice.

Meu sluajevima isklapanja kapacitivnih optereenja koji mogu dovesti do vrlo visokih prenapona, do naprezanja meu kontaktima moe doi kod: jednopolnog ili tropolnog isklopa neoptereenih vodova. Ovakvo nenormalno, ali ne i nemogue ponaanje, moe dovesti do amplituda prenapona iste veliine, ako ne i vee nego u sluaju ponovnog uklopa. isklapanja kondenzatorskih baterija. Prilikom te operacije prenaponi mogu biti dvostruko vei ili ak jo vie, nego u sluaju uklopa baterije; u tom sluaju moe se pojaviti prenapon s brzim elom. tropolnog isklopa jednopolnog kvara. U ovom sluaju prenaponi mogu biti ak i vii nego u sluaju ponovnog uklopa.

Openito su ovi prenaponi manji od onih uzrokovanih uklapanjem vodova, ali prema slici 18, u nekim sluajevima mogu imati jednake amplitude. To treba imati na umu pri radu pod naponom. 3.1.4. Nastanak kvara / 39 /

Nastanak kvara uzrokuje privremene i prijelazne prenapona. Prijelazni prenaponi sporog ela uzrokovani su prolazom vala skokovitog napona sustavom usljed trenutanog pada napona utoki kvara. Teoretski, ovaj oblik prenapona moe dosei 2,7 p.u. u mrei s uzemljenom nultokom, ili uzemljenoj preko Petersenove zavojnice, ali openito ostaje nii nego prenaponi usljed sklapanja vodova. U normalnim pogonskim uvjetima dosee 1,6 1,7 p.u. Ovaj tip naprezanja spomenut je da bismo ga imali na umu kao mogui izvor prenapona. Naime, u sluaju ponovnog uklopa nakon kvara, ako ponovo doe do preskoka u trenutku kada prenapon postigne tjemenu vrijednost, amplituda prenapona bit e via nego u normalnim pogonskim uvjetima, dakle pri maksimalnom naponu industrijske frekvencije.

Vee amplitude posljedica su napona zaostalih nakon isklapanja kapacitivnih optereenja. Npr., u sluaju uklapanja otpora kao sredstva za smanjenje napona, zbog naprezanja moe doi do zaobilaenja otpora, a to vodi do jo viih amplituda prenapona. 3.2. Prenaponi induktiviteta brzog ela: isklapanje

Na slici 23 prikazana je eskalacija napona usljed struje prekidanja na induktivitetu. Zbog velike prekidne moi i male struje koja se prekida, prekida moe prekinuti struju prije prolaska kroz nulu (odrezana struja). To moe dovesti do prenapona pri emu je razmak izmeu kontakata mali, zbog male struje koja je prekinuta. Stoga, zbog velikih oscilacija naboja kapaciteta preko induktiviteta zavojnice, napon na kontaktima moe dosei vrijednost preskoka to dovodi do

12

proboja meu kontaktima, a to dovodi do struja vrlo visoke frekvencije kroz prekida. Budui se ova visokofrekventna struja superponira na struju industrijske frekvencije, moe se dogoditi da prekida prekine tu struju, to dovodi do povratnog prijelaznog prenapona (brzi porast, visoka amplituda) na kontaktima. Ovaj prijelazni prenapon uzrokovat e sljedei preskok, ..., do pojave vrlo visokih prenapona na induktivitetu. Ti e naponi biti oscilatorni vrlo visoke frekvencije, a njihov iznos moe dosei zatitni nivo odvodnika prenapona.

3.3.1.

VFFO usljed preskoka na iskritima

U sutini, preskok na iskritima ne stvara prenapon, no, budui ograniava amplitude groma ili udarne valove u rasklopnim postrojenjima usljed sklopnih operacija, stvara elo velikog nagiba koje moe inducirati prenapon u namotima transformatora. Takvi preskoci s brzim opadanjem emitiraju vrlo visoke frekvencije u opremi u rasklopnim postrojenjima. 3.3.2. VFFO u GIS-u usljed sklopnih operacija s rastavljaima

Slika

23: Primjer eskalacije napona prilikom prekidanja malih induktivnih struja: fazni napon na strani induktiviteta prilikom prekidanja i ponovnog paljenja struje, te pojave visokofrekvencijskih struja to vodi novom proboju meu kontaktima prekidaa.

Za vrijeme sklapanja kapacitivnog optereenja zbog male brzine gibanja kontakata dolazi do proboja meu njima. Dielektrina vrstoa prostora meu kontaktima ne obnavlja se tako brzo kao prijelazni povratni napon Va koji se javlja na kontaktima. Na slici 24 prikazana je pojava pri isklopu. Napon na strani potroaa Vl prati napon strane izvora Vs skokovito. Svaki put kada Va dosegne Vw (karakteristike preskoka na kontaktima) dolazi do proboja meu kontaktima i javlja se VFFO (S). Iskrenje meu kontaktima traje nekoliko desetaka mikrosekundi, zatim se gasi i proces se nastavlja sve dok se kontakti ne razmaknu toliko da Vw ostane iznad Va. Na strani optereenja ostaje amplituda napona industrijske frekvencije pri zadnjem proboju koju definiramo kao preostali napon Vl. Taj e napon trajati na kondenzatoru dok su dielektriki gubici mali za SF6 sabirnike kanale. Princip kod uklapanja kapacitivnog optereenja je obrnut od onoga kod isklapanja. Do prvog proboja dolazi kada postoji preostali napon na strani tereta zbog prijanjeg isklopa. Amplituda veliine S vrlo brzih prijelaznih prenapona raste s amplitudom napona Va pri probojima. U svakom sluaju, uklapanja i isklapanja prekidaa ili zemljospojnika mogu stvoriti VFFO mnogo manji nego kod sklapanja rastavljaa.

Ogranienje prenapona u sluaju ponovnog paljenja moe se postii zatitom prigunice odvodnicima prenapona ili jo, ukoliko je potrebno, s odvodnicima prenapona na prekidau. Da bi se sprijeio proboj pri rezanju malih struja, vrijeme otvaranja kontakata moe biti sinkronizirano (nakon to je struja nula) kako bismo dobili dugo vrijeme trajanja luka i tako sprijeili prvi proboj budui e razmak meu kontaktima biti dovoljan da podnese dvostruki fazni napon. 3.3. Naponi vrlo brzog ela (VFFO): porijeklo i opseg amplituda Dva su glavna izvora ovih prenapona: preskok na zranom iskritu: izolatorski lanac ili iskrita na ulazu u rasklopno postrojenje sklopne operacije na rastavljaima ili preskok na oklop u GIS-u Slika 24: Mehanizam nastanka sklopnih prenapona; otvaranje rastavljaa, napon na strani tereta prati napon na strani izvora skokovito: Va = napon na kontaktima rastavljaa za vrijeme otvaranja, Vs = napon na strani izvora, preostali napon, Vw = dielektrina vrstoa meu kontaktima.

U oba sluaja dolazi do sloma napona ili izmeu kontakata ili faze prema zemlji to proizvodi skokovite valove napona s kratkim ali konanim vremenom porasta: obino 50 100 ns u zraku i 5 10 ns u SF6.

13

Prijelazni prenaponi koji nastaju pri svakom proboju ili pri dozemnim kvarovima posljedica su gibanja dva naponska skoka nastalih usljed sloma napona u prostoru meu kontaktima prilikom udara ili u prostoru izmeu faze i oklopa u sluaju kvara. Amplituda tih skokova napona prilikom sklopnih operacija s rastavljaima definirana je s uvjetima na obe strane rastavljaa: valna impedancija i napon na obe strane. Osim toga, specifini oblik prenapona dobiven je viestrukim prolazom i refleksijom poetnih naponskih skokova u svim tokama promjene valne impedancije unutar GIS a. Kao to bi se moglo oekivati, poetni skokovi (amplitude i vremena porasta), te konfiguracija GIS a daju VFT prenaponima poseban oblik i vrnu vrijednost. Nadalje, budui su vremena porasta naponskih skokova reda veliine 10 ns, amplituda i oblik VFFO u GIS u moe biti znaajno drugaiji u tokama udaljenim nekoliko metara. Za danu konfiguraciju se moe izraziti: S = K x Va + v 1 gdje K ovisi o mjestu unutar GIS a.

modeliranje malih promjena sabirnikim kanalima (slika 25).

impedancije

Kao to smo ranije vidjeli veliina S ovih VFFO ovisi u mnogome o preostalom naponu i konfiguraciji GIS a. Preostali napon mijenja se s: uklapanjem i isklapanjem isto kapacitivnog tereta, s uklapanjem i isklapanjem kapacitivnog tereta s induktivnim naponskim transformatorom u paraleli, ili sa sklapanjem kondenzatora ukljuujui kondenzator prekidaa (opozicija faza) to moe dovesti do preostalog napona prije prvog ili zadnjeg proboja reda veliine 0,5 1,6 p.u. Na slici 26 prikazana je proraunata frekvencija veliine S za preostali napon od 1 p.u. za razliite konfiguracije GIS a. 3.3.3. VFFO usljed preskoka na oklop u GISu

Dozemni kvarovi su jo jedan izvor VFFO. Valovi skokovitog oblika s amplitudom jednakom trenutnoj vrijednosti narinutog napona u trenutku kvara nastaju u GIS u na mjestu kvara, u trenutku kvara. VFFO proizvedeni na ovaj nain mogu biti opasni za drugi dio GIS a samo u sluaju kada fazni napon jako prekorai nazivni napon za vrijeme ispitivanja impulsnim udarnim prenaponom ili ukoliko se pojavi udarni prenapon usljed groma. Maksimalna amplituda S moe dosei dvostruku faznu vrijednost prije preskoka. 3.3.4. Vanjski VFFO zbog sloma napona u SF6

Slika 25: Usporedba izmeu izmjerenog VFFO (puna linija) i proraunatog (crta toka).

Vanjski VFFO su nastavak unutarnjih VFFO. Prijelazne pojave koje nastaju u GIS u ire se u komponente vanjskog sustava preko svakog diskontinuiteta oklopa: s plinskih na zrane izolatore, kabelske glave, izolirane poklopce strujnih transformatora. Mehanizam stvaranja vanjskog VFFO moe se razmatrati promatrajui prijelaz GIS zrak kao spoj tri voda (slika 27): (1) koaksijalni GIS prijenosni vod, (2) prijenosni vod koji ine provodni izolator i nadzemni vod, (3) prijenosni vod koji prikazuje prijelaz oklop zemlja. Ta tri voda s valnim impedancijama Z1, Z2 i Z3, te nain njihovog spajanja prikazani su na slici 27. Kada unutranji putujui val putuje sa plinskog na zrani izolator dio je ulanen s vodom koji reprezentira prijelaz oklopa GIS a na zemlju (to inicira prijelazne prenapone na oklopu TEV), a dio se reflektira na vodu koji predstavlja prijelaz vodi oklop. Tako, popularno nazvan uzemljeni oklop nije vie na potencijalu zemlje pri tako visokim frekvencijama. Sline tehnike modeliranja, kao one koje su upotrebljene za unutarnji VFFO, mogu se koristiti za TEV. Meutim, kod ovakvih modela je teko postii zadovoljavajuu tonost zbog: tekoa pri izraunavanju gubitaka propagacije razliitih oblika uzemljenja kompliciranih za modeliranje

Slika 26: Frekvencija VFFO u GIS u usljed ponovnog proboja na rastavljau s zaostalim naponom 1 p.u. Proraun VFFO moe se dobiti uzimajui svaki dio GIS a (sabirnice i drugi djelovi) kao vodove karakterizirane valnom impedancijom i elektrinom duinom (vrijeme prolaza) bez priguenja usljed skin efekta. U biti, glavni su izvori priguenja visokih frekvencija male promjene impedancije du sabirnikih kanala kao to su krianja, razmaci, zatitne elektrode,... koje uzrokuju puno refleksija i transmisija skokovitih promjena koje tako opadaju. Stoga,za toan proraun VFFO, neophodno je konano vrijeme porasta poetnog skoka i detaljno

Premda je modeliranje TEV a ponekad komplicirano, moe se napraviti proraun amplituda kako bi se procjenila data situacija na kvantitativnoj osnovi radi odreivanja tehnika smanjivanja prenapona. Iako su vrlo komplicirani za mjerenje i izraunavanje, TEV znatno ovise o induktivitetu uzemljenja. Ne smije se zaboraviti da pri 10 MHz 10cm dug vodi ima impedanciju oko 300 i to vie

14

nije kratki spoj. Tako ak i kratke veze mogu izmeu njih stvoriti visoke razlike napona dok ne doe do preskoka. Frekvencije u TEV su uglavnom vrlo visoke budui su pri malim frekvencijama uzemljenja efikasna. Zbog toga u TEV u nema niskih frekvencija. Tako kako bi se minimizirale amplitude TEV a projektanti GIS a moraju smanjiti induktivitet spojeva sa zemljom.

VFFO i njegov utjecaj na unutarnju izolaciju opreme zbog velike brzine ponavljanja visokih frekvencija zbog komutacije u energetskoj elektronici, unapreenje i razvoj software a radi izraunavanja elektromagnetskih polja koja prijelazni prenaponi usljed udara ili udarni prenaponi usljed groma koji ulaze u stanicu zrae na upravljaku opremu u podstanici.

Literatura

Slika 27: Modeliranje GIS a s tri prijenosna voda Budui je nivo TEV a vrlo osjetljiv na projekt uzemljenja, vrlo je teko odrediti amplitude TEV a budui one variraju od jednog do drugog GIS a: od 0,15 p.u. do 0,015 p.u. ili ak i nie. Vrlo je teko prognozirati te nivoe, ali ih je mogue smanjiti naknadno. 4. Rasprava

Kod IC i EMC bez obzira to su prijelazni prenaponi u VN mreama dobro poznati i modelirani, postoje jo neke nejasnoe. S ciljem da se smanje potrebne granice dielektrine vrstoe i EM otpornosti opreme te nejasnoe treba razjasniti i unaprijediti saznanja. S inenjerskog stanovita, neke od toaka koje treba prouiti i unaprijediti su: saznanja o parametrima groma: gustoa udara, raspodjela amplituda, brzina porasta struja, relacije meu njima, mehanizam raspodjele naboja izmeu oblaka i objekata na zemlji i odgovarajui modeli: EGM, povratni udar struje,... proraun tonosti i granica LLS a, meudjelovanje prenapona i VN opreme (transformatori, stupovi) trebalo bi unaprijediti boljim modeliranjem opreme kako bi se tonije izraunali unutarnji ili vanjski prenaponi, proraun kombiniranih naprezanja izolacije prekidaa ili dozemne transformatora, uzdune izolacije

15

16