prepun turskih vojnika na povratku, savezničke vojske u okupaciji, i desetaka tisuća ruskih izbjeglica.Ouspenskv je pronašao sobu za svoju obitelj na Bijuk Adi - to jest, Prinkipou za Levantince, ili L'Ile desPrinces za strance. Sa sobom su iz Rusije donijeli vrlo malo toga, a Ouspenskv je morao pronaćinačin da izdržava sebe i svoju obitelj podučavajući engleski, koji je i sam slabo govorio, za Ruse kojisu se nadali otići u
Imena samog Ouspcnskog, nap prcv
11
Englesku u očekivanju sloma revolucije koji su pouzdano očekivali. Skoro svi Rusi koje sam upoznaou to vrijeme pravili su planove za povratak u Rusiju. Ouspenskv nije imao takvih iluzija i bojao se,upravo suprotno, da će se boljševizam proširiti kroz Njemačku i, preko Njemačke, po cijeloj Europi.Vjerovao je kako bi Engleska mogla izbjeći revoluciju koja se sprema tako što će se čvrsto povezati saSjedinjenim Državama.
Još jedan Rus koji je znao da je carska Rusija, a možda čak i "Sveta Rusija" zauvijek nestala, bio jeAleksandar Lvov, bivši pukovnik Carske konjičke garde i član najviše ruske aristokracije, koji seodrekao zemlje i titule da bi slijedio Tolstoja. On se izdržavao izrañujući cipele, zanatom koji je izučiokako bi postao dijelom proletarijata. Godine 1920., Lvov je odsjeo s gñom Bea-umont, koja će kasnijepostati mojom suprugom, u njenom stanu, u velikoj drvenoj kući u blizini njemačke ambasade. Jednogdana, Lvov je upitao gñu Beaumont bi li jedan njegov prijatelj mogao iskoristiti njenu dnevnu sobu zasastanke okultne skupine. Voña te skupine bio je Ouspenskv, koji je počeo dolaziti iz Prinkipoaredovito svake srijede i održavati sastanke s kakvih dva-deset-trideset Rusa. On i ja ubrzo smo sesprijateljili i počeo mi je pričati o zapanjujućem "Sustavu" koji ga zanima. Otprilike u isto to vrijeme, aliu posve drugačijim okolnostima, upoznao sam Gurdjieffa, autora toga "Sustava", i nekolicinu njegovihučenika koji su zajedno s njim došli iz Tbilisija.
Godine 1921. Ouspenskv mije pokazao engleski prijevod svoje knjige Tertium Organum, koji je upravodobio od Nikija Besarabova. Stigao mu je telegram od
12
I
lady Rothermere, koja je u to vrijeme bila u New Yorku, i zvala ga da se susretnu u Engleskoj. U to jevrijeme postojala opća uputa za britanske konzule da smanje vize za ruske emigrante, ali ja sam uspiouvjeriti britanski konzulat kako je Ouspenskv vrlo poželjan posjetitelj, te sam pribavio vize za njega injegovu obitelj. Kad sam se 1922. vratio u London, pridružio sam se skupini koju su vodili Orage iMaurice Nicoll, kojoj je Ouspenskv razotkrivao zapanjujući korpus psiholoških, kozmoloških ipovijesnih zamisli koje su predstavljale Gurdjieffov "Sustav", te ih je upoznavao s njegovim tehnikamasamorazvoja.
Čim sam se 1922. smjestio u Londonu, postao sam aktivnim članom kruga oko Ouspenskoga. Skorosvakog tjedna sastajao sam se s njime privatno u njegovu stanu u Ulici Gwendwr u zapadnomeKensingtonu. Zajedno bismo radili na prevoñenju njegovih knjiga s ruskog. Bio je vrlo spremanrazgovarati o svome ranom životu i iskustvima koja su ga navela da povjeruje kako su naši uobičajenipogledi na vrijeme, tvar i samo postojanje tek iluzije. Ti su se razgovori često nastavljali do pola noći u jednom kineskom restoranu u Ox-ford Streetu koji je Ouspenskv smatrao posebno ugodnim. Bio jepoznavatelj egzotične hrane iz mnogih zemalja, i imao tako profinjen ukus za kineski čaj daje postaočlanom odabrane grupe koju bi Twinings iz Stranda svake godine pozivao da daju svoje mišljenje onovoj berbi.
U razgovoru, Ouspenskv je iskazivao duboki sukob izmeñu svojih vjerovanja u zakon i red, svojemržnje prema boljševicima i svog prezira za nepismene mase
13
koji su dolazili sjedne strane njegove prirode, te svoje spoznaje da svi ljudi, vladali oni ili bivalivladanima, imaju jednako malo moći da promijene bilo što ili učine ono što naume. Njegovo osobnoodbacivanje materijalizma, koje se iskazuje u Razgovor ima s Vragom, proi-|, zlazi iz pogleda na životvrlo različitih od Gurdjieffova
odbacivanja ljudskih pretenzija u njegovoj doktrini čovjeka kao stroja bez moći da bilo što učini. U to jevrijeme Ouspenskv radio na bilješkama koje je napravio u razdoblju od 1915. do 1918., dok je bioGurdjie-ffov učenik, prvo u Rusiji a zatim na Kavkazu. On u to vrijeme nije imao ni najmanje namjereobjaviti taj materijal, već je predložio da ga se naglas čita na sastancima naših grupa. U to vrijeme,sve više ljudi u Londonu zanimalo se za sastanke Ouspenskoga, te on zbog toga nije imao vremenasam se sastajati sa svim grupama. Zato je meni i nekim drugima stavio u zadaću da čitamo iz njegovihknjiga te donekle objašnjavamo njihov sadržaj.
Godine 1922. Ouspenskv se naradio ne bi li pomogao Gurdjieffu u pokretanju njegova Instituta zaharmoničan razvoj čovjeka u Prieureu, u Fontainebleauu. Isprva smo se nadali da bi se Institut mogaosmjestiti u Londonu, ali britansko Ministarstvo vanjskih poslova odlučno je savjetovalo Ministarstvu
Leave a Comment