RI ANKARAARYA ATMABODHA (ZNANJE O JASTVU, SAMOSPOZNAJA)

Obradio: ri Nikhilananda ri Ramakrina Math, Madras Prevela s engleskog: ELJKA MIHLJEVI DAYA, PROF., u Zagrebu 1992. Redigirao: SWAMI BRAHMAJANANANDA (DR. VLADO POZNOVIJA), u Zagrebu 1992. Tekst je 2003./2004. putem skenera prebaen u elektroniku formu pri emu su nastale greke od kojih smo neke ispravili, a neke su vjerojatno preostale, jer Swami Brahmajanananda zbog drugih obaveza nije odvojio vremena za potpuni pregled nakon skeniranja. Swami Nikhilananda bio je inicirani uenik Svete Majke ri arade Devi. Pridruio se redu ri Ramakrine 1922. g. a sannysu je primio 1924. g. od Swamija aradanande. Dok je radio u Advaita Aramu u Mayavatiju, napisao je biografiju na engleskom jeziku "ivot ri Ramakrine". 1933. g. osnovao je Ramakrina Vivekananda centar u New Yorku i djelovao u njemu kao duhovni uitelj sve do svoje smrti u srpnju 1973. g. Swami je bio veoma dobar govornik i vrstan pisac. Njegov knjievni doprinos ukljuuje: Uenje ri Ramakrine, Upaniade, Bhagavad Gita, Hinduizam, Mandukya-karika te biografije Swamija Vivekanande, Svete Majke i drugih. Smije li ovo/to* biti posveeno Brahmanu? Om Tat Sat. "ist (Sm) Atman je Veliki Uzrok, Uzrok uzroka. Grub, suptilan, kauzalni i Veliki Uzrok. Pet elemenata su gruba materija. Um, intelekt i ego su suptilni. Prakriti, Primarna Energija jest uzrok svega. Brahman, isti Atman jest Uzrok uzroka. Jedino je ovaj ist Atman naa stvarna priroda. to je jana? To je znanje o vlastitom Jastvu i zadravanje uma u Njemu. To je znanje o istom Atmanu." ri Ramakrina

PREDGOVOR
Atmabodha ili Znanje o Jastvu (samospoznaja) je kratka rasprava o Advaita Vedanti, filozofiji nedualistike Vedante. Sastoji se od svega 68 stihova na melodinom sanskrtu, a vjeruje se da je njihov autor ankaraarya, veliki filozof Ne-dualizma. U skladu s ope prihvaenim modernim shvaanjem, ankaraarya ili ankara roen je u 8. stoljeu nove ere, u selu Kaladi na zapadnoj obali june Indije. Pripadao je jednostavnoj, uenjakoj i radinoj sekti Nambudri, sekti brahmana iz Malabara. Nakon to je prouio Vede, odrekao se svijeta u ranoj mladosti kako bi tragao za istinom, te biva iniciran u ivot monaha od strane velikog askete Govindapade. Posvetio se spiritualnoj praksi, meditaciji i yogi. Veoma uskoro, ankarin duhovni genij i intelektualnu otroumnost priznali su vodei indijski filozofi. On se angairao u reformiranju Sanatana Dharme, Vjene Religije hindusa i u tom smislu je napisao komentare za Bhagavadgitu, Brahma-sutre i glavne Upaniade. Postao je personifikacija vedske mudrosti. Putovao je du cijele Indije propovijedajui boanstvenost due i Jednotu bivanja/postojanja. Prije svoje smrti u 32. godini, u Kedarnathu u Himalaji, osnovao je samostane
*

Odgovor je: To ne moe biti posveeno Brahmanu: Boe, itav svijet je tvoj vrt. Gdje (onda) da uberem cvijet da Ti ga poklonim! Ili tonije: Brahman ili "Vrhovni" Bog je neizdiferencirana Sveukupnost. Brahman se ne sastoji od dijelova koji bi mogli biti poklonjeni ili posveeni jedan (dio) drugom (dijelu). [Primjedba Sw. Brahmajananande]

u ringeriju (Mysore) na jugu, Puri na istoku, Dvaraka (Kathiawad) na zapadu i Joi Math (u Himalaji) na sjeveru te je postavio svoja 4 nadarena uenika, a svaki od njih je bio vrlo verziran u jednoj od etiri Vede, kao nadstojnike. Reorganizirao je stari vedski red sannyasina te mu namijenio duhovno vodstvo Hindu-drutva. ankara je ivio u periodu dekadentnog budizma. Hinduizam se ponovo poeo afirmirati, ali nedostajalo je pravo vodstvo. Zemlju su potkapale sektake prepirke; svagdje je vladala posvemanja duhovna zbrka a ljudi su bili zbunjeni. ankarin rad je u onom kritinom razdoblju znaio spas vedske kulture. Suoavao se s protivnicima iz drugih kola na javnim raspravama, odbacivao je njihova gledita te je ponovno uspostavio nadmo Ne-dualistike Vedante. Premda je radio bez prestanka, naao je vremena da napie kratke filozofske rasprave i da sklada duhovne pjesme u ast hindu-boanstava kako bi ubrzao enju aspiranata prema duhovnom ivotu. U njemu nalazimo neobinu kombinaciju filozofa i pjesnika, spasitelja i sveca, mistika i reformatora religije, diskutanta rijetke snage prosuivanja te strastvene ljubavi prema Bogu. Postoje tri velike zablude o ankarinoj filozofiji, kako u Indiji tako i na Zapadu. Prva je ta kako on navodno odvraa od vrenja svojih dunosti te zagovara nerad u smislu realiziranja Istine. Moemo ukratko iznijeti ankarino stajalite s obzirom na rad i obavljanje dunosti. Priroda Atmana ili Due jest Postojanje-Znanje-Blaenstvo Apsolut. Ona je pravo utjelovljenje Mira, Bezeljnosti, Savrenstva, Istine, Ljepote, Beskonanosti i Vjenosti. No zbog maye ili neznanja, ovjek je zaboravio svoju pravu prirodu i zapleo se u relativan svijet dobra i zla, boli i zadovoljstva, ivota i smrti te drugih parova suprotnosti. Od kolijevke pa do groba, neprosvijetljena dua stalno se angaira beskrajnom aktivnou, teei da izbjegava zlo i realizira dobro. Ali ona djeluje pod utjecajem ljubavi i mrnje, privrenosti i odbojnosti, te se nada da e putem akcije iskusiti beskonanu i vjenu sreu u vanjskom svijetu. Ona besciljno luta u samsari, svijetu promjena, te postaje, die se ili pada u skladu s rezultatima svojih djela. Tek postepeno otkriva nemogunost postizanja trajne sree putem rada vezanog za ego (svjesnost o Ja) i eljom za rezultatima. Beskonano blaenstvo nije mogue postii nikakvim konanim djelom kojim vlada zakon uzroka i posljedica. Zatim saznaje od svog uitelja i od svetih spisa, da karmu (rad) treba vriti kao yogu, da bi ona imala spiritualni efekt; to znai da initelj treba smatrati sebe sredstvom (instrumentom) u Bojim rukama, da treba predati rezultate svojih djela Bogu te mora odolijevati osjeajima ljubavi ili mrnje. Tako izvrena djela proiavaju srce i razvijaju u njemu sklonost ka meditaciji i Znanju o Jastvu. Postepeno, vanjska djela otpadaju, smanjuju se na minimum, dovoljan tek radi odravanja tijela. initelj je zadovoljan sa svim to mu dolazi a da ne osjea privrenost prema ugodi ili odbojnost prema neugodi, posveujui se srcem i duom kontemplaciji o Atmanu, koji je jedina Stvarnost. Pomou Znanja ili jane, on konano spoznaje pravu prirodu due, postie mir te se oslobaa beskrajne patnje na ovome svijetu. Osloboen ovjek angaira se u sluenju ovjeanstvu ali njegova djela su sasvim razliita od djela neprosvijetljenih osoba. On je osloboen ega i enje za rezultatima rada. On nikad ne gubi Znanje o Atmanu. U svojim djelima on prepoznaje utjecaje guna koje su sastavni dio fizike prirode ovjeka. Organi u organizmu djeluju pod njihovim utjecajem, ali dua je uvijek uronjena u mir. Tako, premda izgleda da je aktivan, on je zapravo neaktivan. On vidi nedjelovanje u djelovanju. Ako se Dua i najmanje identificira s djelovanjem, Ona nije ostvarila svoju istinsku prirodu. Drugo, dri se, naroito na Zapadu, zbog ankarine nepokolebljive vjernosti nedualistikom idealu Brahmana ili Apsoluta, da je neprijatelj svim bogovima i boanstvima narodnih vjerovanja. On je nesumnjivo smatrao kako je Konana Stvarnost iznad imena i oblika te da je njena priroda ista Svjesnost. Takoer je tvrdio da direktna metoda u realizaciji Brahmana nije oboavanje ve staza znanja, koja se sastoji u sluanju uiteljevih uputstava, razmiljanju o njihovom znaenju i konano u meditiranju na Istinu s predanou usmjerenom ka jednom cilju. Filozofsko

www.yogacentar.hr

razluivanje/diskriminacija (viveka) i odricanje od nestvarnog (vairagya) ine prema ankari osnovne discipline u realizaciji Brahmana. Pa ipak, bio je svjestan da je malo aspiranata dovoljno jako da se penje ovom strmom stazom. Veini aspiranata potreban je opipljiv/odreen simbol Istine, antropomorfan ili drugaiji, te takoer ljudski odnos s Boanskom Osobom. Za takve aspirante, molitva i zaklinjanje tvore neophodni dio oboavanja. Zbog samilosti prema takvim tragateljima, ankara je komponirao mnoge devocionalne pjesme u ast popularnih boanstava hinduizma kao u ast ive, Vinua i Boanske Majke. itajui ove pjesme, bivamo impresionirani velikodunou ankare, koji se postigavi najviu viziju Apsoluta spustio na nivo obinih oboavatelja spopadnutih idejom o mnogim krenjima/grijesima, preuzeo njihov stav o beznaajnosti i bespomonosti te se molio Bogu za milost kako bi postigao osloboenje od mnogih nedaa zemaljskog ivota. Ove duhovne pjesme recitiraju svakodnevno brojni poboni ljudi irom Indije u vrijeme molitve i oboavanja. Neke smo naveli u Dodatku ovog sveska zajedno s nekoliko drugih nedualistike prirode. One e pokazati ogroman doseg ankarinog duha. U svim ovim pjesmama, bilo dualistikim ili monistikim, izraava se enja aspiranta da se oslobodi neznanja, koje je jedino odgovorno za patnju u svim oblicima. ak i u svojim teistikim pjesmama, ankara nikad ne doputa da se zaboravi kako je Brahman sm osnova svih relativnih pojmova te da sjaj iste Svjesnosti zrai kroz odjeu imena i oblika. Aspirant samo na kratko moe baciti pogled na Apsolut kroz formu Boanske Osobe, koja je najvia manifestacija/izraz Beskonanosti koju konaan um moe spoznati na relativnom nivou. ankara neprestano ponavlja ovaj princip u svojoj filozofiji. Poetnik ui nain koncentracije putem oboavanja Boanske Osobe (Saguna Brahman) te zadobiva istou srca vrenjem nesebinih dunosti. Zatim obdaren koncentracijom i istoom, postavlja si u zadatak da stekne Znanje o Brahmanu da bi konano realizirao Impersonalni Apsolut. ankara je u svojim samostanima uveo oboavanje akti ili Boanske Majke. Tree, neki od ankarinih kritiara na Zapadu kau da se ankara udaljio od uenja vidovnjaka iz Upaniada. Ovi kritiari smatraju da Upaniade propovijedaju optimistian i pozitivan pogled na svijet dok ankara putem doktrine o mayi, opisuje svijet kao zamku i obmanu. Oni smatraju da je ankarina filozofija pesimistika i negativna. itatelji Uvoda u ovo djelo te samog teksta ove knjige shvatit e da je ova optuba bez ikakve osnove. Upravo je ankarina vjena slava i trajna zasluga to to je istakao nepristranim rezoniranjem duhovnu prirodu svijeta i individualne due. ankara koristi svaku priliku kako bi naglasio da je istinska bt ovjeka i svijeta Postojanje-ZnanjeBlaenstvo Apsolut. Samo kada pojedinac vidi razliku izmeu Brahmana i sebe smog i svijeta, onda postaje rtva straha, patnje i jada. Smatrao sam neophodnim napisati podulji Uvod u ovu knjigu kako bih mogao ukratko iznijeti filozofiju nedualistike Vedante. Mnoge stvari o kojima se u njoj raspravlja mogu biti neobine za prosjenog zapadnjakog itatelja i stoga on moe nailaziti na potekoe u njihovom razumijevanju; meutim uz malo rada i koncentracije, sadraj e postati shvatljiv. Pri tome e pomoi razumijevanje metoda putem kojih se dolo do zapanjujuih zakljuaka iz Vedante. Neke od njih, kao to su pojmovi o boanskoj prirodi Due te o stvarnosti Apsoluta, postale su dio zajednikog ljudskog znanja. Pa ipak Zapadni uenjaci esto misle da je Brahman bilo dogma teologa hinduizma bilo osobno iskustvo mistika Vedante te da ga nikad nee biti mogue dokazati racionalnim i eksperimentalnim filozofskim metodama. Filozofi Vedante s druge strane, smatraju da Brahman nije niti religijska dogma niti osobno mistino iskustvo, ve on predstavlja metafiziku istinu koja se zasniva na univerzalnom razumu i iskustvu. Vedanta je sistematska filozofija te tei dokazivanju Konane Stvarnosti s koliko je to god razuma mogue da bi se razumjeli problemi transcedentalne Istine. Paljivo prouavanje Vedante e otkriti da ona ne samo da ostavlja prostora za mnoga konfliktna miljenja intelektualnih filozofa, ve se takoer usuuje ukazivati na njihovu konanu sintezu.

www.yogacentar.hr

Vedanta je temelj indijske duhovne kulture. Ona je hinduskom drutvu pomagala da preivi u posljednjih 7 tisua godina. To je filozofija svih vanih religijskih sekti i grupa. U svojim razliitim fazama Vedanta predstavlja progresivnu ljudsku misao poevi od dualizma, prolazei kroz nepotpun nedualizam da bi zavrila u apsolutnom nedualizmu, doktrini o potpunoj istovjetnosti subjekta i objekta iznad kojeg ljudski razum, miljenje i iskustvo ne mogu ii. Zakljuci nedualistike filozofije saeti su u 4 kljune teze, ija vanost se osjea danas isto tako snano kao i onda kad su po prvi puta otkrivene indoarijskim vidovnjacima, koji su ivjeli na obalama rijeke Ind i Ganges. To su naime: Boanstvo Due, jedinstvo postojanja, Jednota Vrhovnog Boga i harmonija religija. Svaka dua je boanska, iako u stanju neznanja zaboravlja na svoju spiritualnu prirodu. Dok boravi u relativnom svijetu, ona zauzima razliita tijela i identificira se s njima. Tada se smatra konanim biem. Meutim, u srcu svakog pojedinca boansko svjetlo sja nesmanjenim sjajem. Stoga svi ljudi zasluuju nae potovanje. Boanstvo Due jest nepokolebljiva spiritualna baza demokracije, samo-odreenja, slobode i drugih aspiracija modernog duha. ak i plemenit ljudski ideal, ako je voen iskljuivo probitanou/koristoljubljem, moe biti sredstvo ugnjetavanja i iskoritavanja. Jedinstvo postojanja jest osnova svih etikih kdova. Ako ga shvatimo u pravilnom smislu, ono iri granice milosra izvan ovjeanstva te takoer ukljuuje i ivotinjski svijet. Ljubav prema sebi samom je glavno vrelo ovjekovih djela i raison d'tre njegove ljubavi prema drugima. Nedualistika Vedanta nas ui da je istinsko Jastvo ovjeka Jastvo svih ivih bia. Stoga i ljubav prema sebi samom nalazi svoj izraz i ispunjenje u ljubavi za sva iva bia. Zlatno pravilo kranstva moemo racionalno razumjeti i cijeniti samo ako shvatimo da povreujui ostale; povreujemo sami sebe i suprotno tome, usreujui druge, usreujemo i sami sebe. Bez svjesnosti o jedinstvu postojanja, etika postaje samo sredstvo usklaivanja konfliktnih interesa; a kad se dogodi da ti interesi budu ugroeni, etiki kdovi se slamaju. Bez spiritualne sankcije, pravda je u interesu jakih. Jedinstvo Brahmana jest veoma naglaeno u vedskim izrekama: "Istina je Jedna, ali mudraci Ju nazivaju razliitim imenima". Ova imena, koja potuju i oboavaju razliite religije, samo su simboli koji omoguuju ogranienim umovima da shvate Beskrajno. Boanstva koja oni oznaavaju samo su mnogobrojni aspekti neopisive Stvarnosti koja je Jedno. Ono to je potrebno jest postojana vjernost vlastitom idealu i nedvojbeno potovanje a ne samo tolerancija spram ideala drugih. Religija nije cilj ve samo staza pomou koje aspirant dostie konano savrenstvo. Potrebne su razliite religije kako bi odgovarale razliitim umovima na razliitim evolutivnim nivoima. Sve religije rade za dobro ovjeanstva. Svaka religija posveuje se tom zadatku kao da je dio velike Univerzalne Istine te troi svu svoju snagu na utjelovljenje i tipizaciju te Istine. Oduvijek je postojalo traganje za Univerzalnom Religijom. Ono se provlai kroz razne religije u obliku Svjesnosti Boga, a to je temelj svih njih. Istina je konac koji dri zajedno bisere razliitih vjera. Stoga vjera treba naglasiti harmoniju a ne razdor, jedinstvo a ne neslaganje, ljubav a ne mrnju, prijateljstvo a ne neprijateljstvo. Uvod koji sam napisao osniva se na Vedantasari (Bit Vedante), iji je autor Sadananda, koji je vjerojatno ivio sredinom 15. stoljea. Vani materijali takoer su uzeti iz Drig-driya Viveka (Razlikovanje izmeu vidioca i vienog) i ankarine besmrtne Vivekaudamani (Dragulj razlikovanja). Koristio sam engleske prijevode ovog posljednjeg, autora Swamija Madhavanande.

www.yogacentar.hr

Ortodoksni hindusi smatraju sve te knjige mjerodavnim raspravama o nedualistikoj Vedanti. Pravi naziv knjige Atmabodha, ili Znanje o Jastvu, sugerira nam da je djelo od trajnog interesa i univerzalne vrijednosti. Znanje o Jastvu je bitno. Svi drugi oblici znanja su drugorazredne vanosti; budui da neija djela, osjeaji, rezoniranje i razmiljanje ovise o njegovoj ideji o Jastvu. Njegov pogled na ivot biti e materijalistiki ili duhovni ovisno o vlastitoj koncepciji o sebi samom. Ako se smatra fizikim biem te da njegova dua (pod uvjetom da vjeruje u tako neto) slui u svrhu materijalnih ciljeva, tada je on materijalist; on slijedi ideal materijalne sree, posveuje se postizanju moi i materijalnim uicima. Ako velik broj ljudi slijedi takav ideal, drutvo postaje materijalistiko a to osigurava krvoprolie, rat i razaranja. Ako s druge strane, ovjek sebe smatra duhovnim biem te vjeruje da svoje materijalno tijelo treba koristiti radi postizanja spiritualnih ciljeva, tada je on duhovan. On slijedi stazu nesebinosti, posveivanja i ljubavi te tako postaje snaga/sila u unapreivanju mira i sree za sve ljude. Stoga dolikuje svakome da u svako doba kultivira Znanje o Jastvu. Znanje o Jastvu slui praktinoj svrsi da uniti bol i patnju (koji uvijek nastaju uslijed neznanja o Jastvu) i slui pozitivnom cilju da pomogne svakom da uiva vrhunski mir i blaenstvo ovdje i svagda. Nikhilananda 11. 9. 1944. Napomena: Yoga Centar odrava Intenzive Prosvjetljenja te tako zainteresiranima osigurava probojni trening radi postizanja Samospoznaje (Znanja o Jastvu).

UVOD

(Vedanta: Teorija i praksa) Porijeklo hinduistike filozofske misli Prouavanje ranih filozofskih i religijskih hindu-spisa ukazuje na to da su Indo-arijci, koji su u davna vremena ivjeli u dolinama rijeke Ind i Ganges, bili veoma otroumni i misaoni promatrai kako vanjskog tako i unutarnjeg svijeta. Jedna od stvari koja ih se naroito dojmila bila je promjenljivost svega u prirodi. Oceani, planine, rijeke; drvee, bilje, trave; ptice, ivotinje, kukci; Sunce, Mjesec, zvijezde ukratko, svi ivi i neivi objekti podvrgnuti su zakonu promjene. A to takoer vai i za stanja uma. Nakon sree slijedi patnja, nakon radosti tuga, nakon nemira spokoj, izmjenjuju se hrabrost i strah, ushienje i depresija. O svakom, bilo subjektivnom bilo objektivnom iskustvu, moemo s pravom rei: "ak i ono e proi". Sasvim razumljivo da se postavilo pitanje: Da li je promjena sama po sebi konana realnost, ili postoji i neka nepromjenjiva bt, osnova svih promjena? Kao i promjena, patnja se takoer smatra univerzalnom pojavom. Nitko ne moe izbjei tim okrutnim raljama. Bogati i siromasi, visoki i niski, stari i mladi, ueni i neuki, pravedni i nepravedni, sva utjelovljena bia pate. Kad ga je kralj pitao o znaenju ivota, neki mudrac je rekao: "ovjek je roen, pati i umire". Tuga je doista cijena naeg roenja na zemlji. Ona optereuje ljudsko tijelo ili njegov um. Mogu je uzrokovati i druga ljudska bia, stanovnici ivotinjskog svijeta ili nekontrolirane kozmike pojave poput kie i sue, vruine i hladnoe, potresa i oluje. Prije dvije i pol tisue godina, veliki indijski vidovnjak Buddha, Prosvijetljeni, izjavio je da kad bi sve suze koje su ljudi prolili od svog postanka skupili na jedno mjesto, one bi koliinski premaile svu vodu iz oceana svijeta. etiri Plemenite Istine koje je otkrio i proglasio ih temeljem svoje religije, odnose se na patnju: na njeno postojanje, uzrok njenog postojanja, prestanak i naine koji vode do prestanka patnje. Svaki trenutak sree, koji izgleda da je u stanju uljepati nam dane na zemlji, kratko traje i varljiv je.

www.yogacentar.hr

Svaki uitak upropaten je proganjajuim strahom. Bogati se boje lopova, lijepi se boje da ne budu unakaeni, zdravi se boje bolesti, ueni se boje svojih protivnika, aristokrati obeaenja/sramote, krjeposni klevete. Pa ipak ovjek nekako zaboravi ovu istinu u rapsodiji trenutne sree pomijeane sa strahom. elei ilustrirati varljivu prirodu ljudske sree, Buddha je ispriao** ivopisnu priu o ovjeku koji je napustio dom i krenuo u drugu zemlju. Ali nakon nekoliko dana izgubio se i zalutao u gustoj umi. Tamo je sreo divljeg slona koji ga je napao uzdignute surle. Kad se okrenuo da pobjegne, pred njim se pojavila uasna demonka s maem u ruci. U strahu i tresui se osvrtao se na sve strane ne bi li pobjegao. Ugledao je visoko drvo i potrao prema njemu. Ali nije se mogao popeti njegovim glatkim deblom, pa se uplaen od smrti bacio u stari zdenac u blizini. Dok je padao, uspio se uhvatiti za trsku koja je rasla iz zidova. Pod sobom je mogao vidjeti mnotvo savijenih zmija, razjarenih zvukom njegova pada, a na samom dnu bio je ogroman crni piton sa irom otvorenim ustima da ga prihvati kad padne. I ak kad je shvatio da e njegov ivot trajati samo toliko koliko bude izdrala trska, pogledao je gore i vidio dva mia, crnog i bijelog kako glou korijenje. U meuvremenu, slon, razjaren jer nije uspio uloviti svoju rtvu, iupao je drvo i izbacio sae. Ono je palo na ovjeka koji je tako nesigurno visio. Ali ak i kad su pele ljutito izbole njegovo tijelo, sluajno je kap meda pala na njegovo elo i klizei niz lice stigla do njegovih usta da bi mu donijela trenutnu slatkou. eznuo je za novim kapima i tako zaboravio na opasnost u kojoj se nalazi. Objanjenje posluaj sad: ovjek je dua, njegovo lutanje u umi je ivot. Divlji slon je smrt a demonka starost. Drvo je spas, gdje nema straha od smrti, ali ga nijedan puteni ovjek ne moe dosei. Zdenac je ljudski ivot, zmije su strasti a piton pakao. Struak trske je ovjekov dio vremena a crni i bijeli mi su tamna i svjetla polovica Mjeseca. Pele su bolesti i brige dok su kapi meda samo beznaajna zadovoljstva. Kako ih mudar ovjek moe eljeti usred takve opasnosti i nevolje? Ako je sva naa radost na zemlji trenutna i varljiva, to je osnova ove iluzije? Da li iluzija moe postojati bez podloge ili supstrata? I kako moemo okonati patnju i postii mir? Te da li uope postoji mir? Sveopa prisutnost smrti uznemiravala je misli starih hindusa. Da li smrt znai potpuno ukinue ovjeka ili pak postoji neto unutar njega to preivljava unitenje njegovog tijela? A ako smrt okonava ljudsko postojanje, zato je on uope roen? Kakve svrhe ima njegov ivot na zemlji ako se plamen ivota u njemu ugasi u mladoj dobi? Kakvo je znaenje smrti i kako je ono povezano sa ivotom? Da li postoji nain da to nadiemo? Stari Indoarijci imali su nezasitnu elju za znanjem. Nita emu bi nedostajalo sveznanje nije ih moglo zadovoljiti. U Vedama itamo o ueniku koji je pitao svog uitelja: "to je to, potovani gospodine, to treba poznavati da bismo pomou toga spoznali sve u univerzumu?" Poput grkih filozofa, hindusi su se najprije nadali da e zadobiti znanje analizirajui vanjsku Prirodu. Izvanredno detaljne i poetske opise prirodnih objekata nalazimo u staroj vedskoj literaturi. Ali s vremenom, postala je oita jalovost takvog napora da bi se postiglo sveznanje. Makar se bavili prouavanjem cijelog ivota, ne moemo adekvatno spoznati niti infinitezimalni dio zemlje, a pred nama se nalaze ak i Sunce, Mjesec i bezbrojne zvijezde. Meutim, neto kasnije je naen klju rjeenja za tajnu znanja. Hindu filozofi primijetili su da poznavajui prirodu gline spoznajemo prirodu svega to je izraeno od gline, poznavajui prirodu eljeza ili zlata, spoznajemo prirodu svega to je izraeno od eljeza ili zlata. Zar nema slino tome, pitaju oni, neto kao osnovni materijal za univerzum, kako bismo poznavajui taj materijal
**

Ova pria ne pripada ovoj knjizi niti je Buda ispriao ovakvu verziju prie. No, ukljuena je u sadraj ove knjige zahvaljujui prevodiocu.

www.yogacentar.hr

poznavali i univerzum? andogya Upaniada opisuje dijalog izmeu Narade i Sanatkumare. Narada je pristupio Sanatkumari i rekao: "Poui me gospodine." Sanatkumara mu ree: "Molim te, reci mi to sve zna; nakon toga rei u ti ono iznad toga." Narada ree: "Poznajem Rig Vedu, Yajur Vedu, Sama Vedu, Atharva Vedu, povijest i mitologiju, gramatiku, pravila rtvovanja precima, znanost o brojevima, znanost o kobnim znakovima, znanost o vremenu, logici, etici, etimologiji, znanost o elementima, znanost o ratu, astronomiji, znanost o kroenju zmija i likovnu umjetnost s arhitekturom. Sve to poznajem gospodine. Ali gospodine, sa svim tim jednak sam onome koji poznaje samo rijei, svete knjige. Ja ne poznajem Jastvo. uo sam od ljudi poput vas da onaj koji poznaje Jastvo nadilazi tugu. Molim Vas gospodine, pomozite mi da prevladam ovu tugu." Sanatkumara ree: "Sve to si proitao samo je ime". Potraga za Velikim Uzrokom povezana je s istraivanjem prave prirode ovjeka. Je li ovjek samo fiziko bie ili je njegov temelj duhovne prirode? Prouavanje ovjeka otvorilo je hindusima nove vidike. Na koji nain um razmilja? Je li snaga miljenja inherentna umu samom ili ga neka druga vanjska sila tjera na razmiljanje? to je pokrenulo ivotni dah? Tko navodi jezik na govor, ui na sluanje i oi na gledanje? Stari Hindusi razmiljali su o tome je li u osnovi vanjskog svijeta najprije postojalo prapoelo ili konana stvarnost te da li uope postoji neto takvo u osnovi ovjeka samog. Ako postoji, jesu li te dvije stvari jednake? Bilo je oito da se na pitanje koje je uzbuivalo hinduse s obala rijeka Ganges i Ind u prahistorijsko vrijeme, moe primjereno odgovoriti samo putem istinskog znanja o ovjeku, univerzumu i Konanoj Stvarnosti. Tako su oni zaokupili njihovu panju te stvorili predmet njihovih filozofskih sistema. Stoljeima su raspravljali o ovim problemima, na skupovima, sastancima, na kraljevskim dvorovima, u umskim sklonitima, oko svetih vatri/ognjita domaina i u redovnikom pustinjatvu. Htjeli su doi do odgovora putem najrigoroznijeg rezoniranja. Traili su svjetlo u dubinama meditacije. Neki, ispitujui o Prauzroku i o konanim objanjenjima stvari iz vanjskog svijeta, mislili su da bogovi, razliiti personificirani oblici univerzalne svjesnosti, dre klju saznanja i sree. Tako su oboavali putem sloenih rituala Sunce, Mjesec, nebo i druga boanstva te su ih nastojali udobrovoljiti s odgovarajuim postupcima. Meutim, nedugo zatim otkrili su da, kao to je sve to postoji u vremenu i prostoru osueno da umre, tako i bogovi takoer moraju umrijeti; te kao to su sva bia koja ive u vremenu i prostoru ograniena, i bogovi takoer moraju biti ogranieni. O tome se govori u jednoj od pjesama iz Rig Vede koja se odnosi na stvaranje i njegov uzrok: Tko doista zna i tko ovdje moe ustvrditi gdje je nastalo i otkuda dolazi ovo stvaranje, Bogovi su mlai od ovog svijeta. Tko dakle zna kada je on prvotno nastao? On, prapoelo ovog postanka, je li On sve oblikovao ili nije? Onaj ije oi nadziru ovaj svijet na nebesima, On to doista zna ili moda ne zna. Tako je hindusima postalo jasno da bogovi ne mogu ovjeka osloboditi neznanja niti mu pokazati put ka blaenstvu i besmrtnosti. Problem Konane Stvarnosti (Najvie Realnosti) ne moe se rijeiti prouavanjem ili posveivanjem bilo emu to je od vidljivog vanjskog svijeta. Drugi tragaoci usmjerili su svoju panju na drugaiji svijet, unutarnji svijet u ovjeku smom. Pomou takvih duhovnih disciplina poput stroge samo-kontrole i koncentracije, otkrili su da je kraljevstvo uma beskonano stvarnije, zanimljivije i dublje nego li kraljevstvo grube fizike materije. Tamo su nakon strpljivog traganja konano otkrili klju za nadosjetilne istine u vezi s Jastvom te tako i s ovjekovom sudbinom i s Konanom Stvarnou.

www.yogacentar.hr

Nadosjetilna iskustva starih hindu-vidovnjaka utjelovljena su u Vedama, svetim spisima hinduizma1. Hindusi smatraju da Vede sadre istine koje se tiu due univerzuma i Konane Stvarnosti, da su vjene (nitya), bez poetka (anadi) i njihovo autorstvo se ne moe pripisati niti jednom ljudskom biu (apauruseya). One su koegzistirajue s Kreatorom (jednako stare kao i Stvoritelj) te tvore samu osnovu stvaranja. Ove se istine otkrivaju s vremena na vrijeme srcima mukaraca i ena koji su se proistili praksom samo-kontrole i meditacije. Takve sretne due zovu se riiji ili vidioci Istine. Pojam riija ne moe se ograniiti na odreenu klasu ili vjeru, vrijeme ili zemlju ili na spol. On ukljuuje i mukarce i ene, domaine i sannyasine te takoer ljude izvan kaste brahmana. Mnoge su recenzije Veda izgubljene. Vedski uitelji o kojima mi danas znamo, bili su veinom kuedomaini. Oni su pouavali po napuenim kraljevskim dvorovima ali i izvan gradova. Vedska uenja su se prenosila rije po rije usmenom predajom. Prema vedskim rijeima Hindusi se odnose s najviim potovanjem; jer su putem njih otkrivane velike spiritualne istine. Stoga im ne bi palo na pamet da izmijene ma i jedan slog u ovim knjigama. Oduvijek se znalo da hinduski djeaci imaju izvanredno pamenje. Ovi su spisi doli do nas u neiskrivljenom obliku. Mnogo kasnije, veliki mudrac Krina Dvaipayana, takoer poznat pod imenom Vyasa, priredio je vedske spise u etiri knjige zvane: Rig Veda, Yajur Veda, Sama Veda i Atharva Veda. Prema hindu tradiciji, vedsko uenje cvjetalo je u vrijeme Bharate i Bhagavadgite. Meutim, treba imati na umu da su Vede postojale mnogo stoljea prije Vyase, koji je bio samo njihov kompilator a ne njihov autor. Nema usaglaenog stava meu Hindu uenjacima i uenjacima sa Zapada to se tie odreivanja starosti vedskih spisa. Po tom pitanju oni se veoma razlikuju. Meutim, nee biti ni od kakve koristi da sad raspravljamo o tom veoma kontraverznom pitanju. U skladu s prevladavajuim miljenjem meu hindusima, starost Veda nije u tijesnoj vezi s njihovim znaenjem. U Vedama se raspravlja o bezvremenskoj vjenoj Istini i stoga ih moemo zvati vjenima i nepovezanima s ljudskim autorstvom. Slino tome, skoro nita ne znamo o vedskim vidovnjacima kao osobama. Izgleda da su vie brinuli o Istini nego o sebi. Svakako je tono da narod drevne Indije nije kultivirao smisao za povijest onako kako mi to danas shvaamo. PODJELA VEDA U Vedama se raspravlja o dva ideala koja racionalni um tei ostvariti. To su materijalna srea ovdje i poslije (abhyudaya) te Najvee Dobro (nihreyasa). Materijalna srea na zemlji ili na nebu ostvaruje se potivanjem etikih zakona, dobrim djelima i obavljanjem/izvravanjem dunosti u svjetovnom ivotu te udobrovoljenjem bogova, nudei im rtve kao to je to navedeno u Vedama. Starim hindusima je izgledalo da ovi bogovi, personificirani oblici Kozmike Svjesnosti, znatno upravljaju ljudskim ivotom. Meutim, takva srea kakvu je mogue uivati na nebesima ak milijunima godina, ograniena je vremenom, prostorom i zakonom uzroka i posljedica te ju stoga treba smatrati prolaznom, gledajui sa stajalita Vjenosti. S druge strane, Najvee Dobro koje postiemo putem Znanja o Jastvu transcendira/nadilazi zakon o uzroku i posljedici, isto kao i vrijeme i prostor, te je stoga Vjeno.
1

VEDE

Religija Indoarijaca openito je poznata pod nazivom hinduizam ili brahmanizam. Obje rijei su skovali stranci. Rijeku Sind koja utjee u arapsko more te stvara dio zapadne granice Indije, stari Perzijanci su zvali "Hindu". Grci su posudili ovaj naziv i promijenili ga u "Indos", to je mnogo kasnije pretvoreno u engleski naziv "Indus". Grci su zvali zemlju istono od "Indosa" Indijom. Njeni stanovnici su postali poznati kao Hindusi a religija kao hinduizam. Rani europski putnici i kranski misionari skovali su rije "Brahmanizam" zato to je kasta brahmana dominirala hinduskim drutvom i religijom. Ali Hindusi svoju religiju radije nazivaju Sanathana Dharmom, Vjenom Religijom, jer se ona osniva na vedskim uenjima. Svoju zemlju zovu Bharata ili Bharatavara, jer je Bharata bio stari indijski kralj, sin Duyante i akuntale, koje je Kalidasa uinio besmrtnima u svojoj velikoj drami: akuntalam.

www.yogacentar.hr

Tako se Vede mogu grubo podijeliti na dva dijela; na Karmakandu koja obrauje rituale i rtve te na Janakandu koja pouava filozofskoj mudrosti. Svrha jedne je postignue materijalnog blagostanja ovdje i nakon smrti a svrha druge postignue Najveeg Dobra. Upaniade spadaju u Janakandu. Prema ortodoksnim vedskim uenjacima, Vede se sastoje od Mantri i Brahmana. Mantre takoer ukljuuju Samhite i posveene su rtvama i ostalim vrstama ritualnog oboavanja. Brahmane ustanovljuju pravila za upotrebu himni, navodei takoer njihovo porijeklo i dajui detaljne informacije ponekad s poduljim ilustracijama u obliku legendi ili pria. Brahmane ukljuuju Aranyake i Upaniade. Aranyake su prouavali stanovnici uma. One uglavnom obrauju simboliko predstavljanje rtvovanja2. U skladu s hindu tradicijom, razliiti dijelovi Veda ne predstavljaju nikakav vremenski slijed. Oduvijek su postojali istovremeno; budui da su ljudi od samog poetka poznavali elju kako za materijalnom sreom tako i za duhovnom. UPANIADE Upaniade, uz jednu ili dvije iznimke tvore, zavrna poglavlja Aranyaka. Stoga su poznate pod nazivom Vedanta, zavrna poglavlja (anta) Veda. Razliite obitelji riija, specijalizirani za razliite dijelove Veda i za odreena poglavlja, tovie, razliito su tumaila ova uenja a slijedile su ih razliite kole. Uenja su se prenosila usmeno s oca na sina ili s uitelja na uenika. Nestankom obitelji, njihovih uvara, nestali su takoer i mnogi dijelovi Veda i Upaniada zajedno s razliitim tumaenjima. Preostalo je 108 Upaniada od ega je 11 poznatih kao glavne Upaniade. To su: Aitareya, Taittiriya, andogya, Brihadaranyaka, Mundaka, Mandukya, Ia, Kena, Katha, Prana i vetavatara. Kao to emo vidjeti, Upaniade tvore osnovu Vedante iako su samu filozofiju razvili kasnije mislioci poput Vyase, Guadapade, ankare, Ramanuje i Madhve. Uglavnom postoje tri kole Vedante: Advaita ili nedualistika, Viitadvaita ili ogranieno/nepotpuno nedualistika te Dvaita ili dualistika a glavni zagovarai dotinih kola bili su: ankara, Ramanuja i Madhva. ankara je napisao komentare za glavne Upaniade iako se ponekad sumnja u to je li komentar na vetavatara Upaniadu njegov ili nije. Iako sm Ramanuja nije napisao niti jedan komentar za Upaniade, neki njegovi uenici i sljedbenici to su uinili. Madhva je napisao komentare za neke glavne Upaniade. to znai rije Upaniad? Etimoloki ona oznaava mudrost koja, kad ju uimo od (UPA) kompetentnog uitelja, potpuno (NI) oslobaa i unitava (SAD) ueniku privrenost relativnom svijetu, te ga tako osposobljava da postigne Vrhunsku Slobodu i Blaenstvo. Ona pouava Znanje o Brahmanu i stoga se zove Brahmavidya. Brahman proizlazi iz sanskrtskog korijena BRIMHA, to znai: rasti, poveavati se. Brahman jest entitet ijem irenju ili ijoj veliini nema granica. To je Apsolut, Vrhunska Stvarnost, Supstrat i Temelj vidljivog svijeta, Sveproimajua Svjesnost, Duh iza svijeta/univerzuma, Vrhovni Bog, iz kojeg nastaju sva iva bia, pomou kojeg se odravaju na ivotu i u kojeg se konano apsorbiraju. Putem Znanja o Brahmanu, aspirant postie Najvee Dobro, Osloboenje, Besmrtnost i Spokoj Bivanja. Ako njeguje ovo Znanje s marljivou, ljubavlju, poniznou, s vjerom i predanou, on se oslobaa ponovnog raanja u relativnom svijetu, koji je povezan s parovima suprotnosti te takoer s bolestima, sa starou, sa smru i drugim oblicima patnje. Mudrost sadranu u Upaniadama takoer zovemo Atmavidya, Znanje o Atmanu ili o Jastvu.
2

Vidi poglavlje o ETIRI STADIJA U IVOTU.

www.yogacentar.hr

Atman, Najintimniji Duh u ovjeku, po prirodi je ista Svjesnost te je prema nedualistima identian s Brahmanom. Oito je da duboko znanje Upaniada moe pojmiti samo kompetentan student; nije svatko za to sposoban. andogya Upaniada odreuje da uitelj treba prenijeti takvo znanje samo svom ueniku ili najstarijem sinu. Ono se ne moe prodati, ak ni za cijeli svijet i za sva njegova bogatstva; zato to je mnogo vee (znaajnije) od zemlje i njenih bogatstava. Kandidat podoban za primanje takvog znanja treba se odlikovati poniznou, samo-kontrolom te unutarnjim spokojstvom. Prije briljivog njegovanja takvog Znanja o Brahmanu, on je trebao, bilo u ovom ivotu bilo u prethodnom, prinositi obavezne rtve; trebao je prakticirati devociju prema boanstvima i trebao je obavljati sve dunosti i odgovornosti iz ivota domaina. Uenik treba proi razliite testove prije nego li mu uitelj podari Znanje o Brahmanu. itamo npr. u Katha Upaniadi da je mladi Naiketa pristupio Yami, kralju smrti, radi Znanja o Jastvu. Da bi provjerio njegovu iskrenost i ozbiljnost Yama ga je pokuao odgovoriti od traganja za Znanjem te mu je ponudio umjesto toga sinove i unuke koji bi ivjeli stotinu godina, stoku, slonove, zlato i konje u neogranienom broju. Iskuavao je mladog aspiranta pomou nebeskih plesaica izuzetne ljepote, te s bogatstvom, dugovjenou, vlau nad cijelom zemljom i obeanjem bilo ega drugog to bi mogao poeljeti. Traio je od Naikete da ne razbija glavu oko tako beskorisnog pitanja kao to je priroda Atmana. Djeak je na to kralju smrti produhovljeno odgovorio: "Sve je to prolazno i tei ka propadanju snage/jedrosti naih osjetila. ak je i najdulji ivot na zemlji doista kratak u usporedbi s Besmrtnou. Neka bojna kola, muzika i plesaice ostanu kod tebe." Ustanovivi da je vrst i nepokolebljiv u svojoj odluci, kralj smrti podario je Niiketi onu blagodat koju je elio. andogya Upaniada opisuje Indru, kralja bogova i Viroanu, kralja demona kako pristupaju uitelju Prajapatiju radi Znanja o Brahmanu. Prajapati je od njih traio da ive s njim 32 godine kao brahmaarini, prakticirajui suzdrljivost, istinoljubivost i druge duhovne mjere. Nakon isteka ovog perioda dao im je uputstva koja su oni shvatili kao identificiranje Due s tijelom. Kralj demona, na raun svog prirodno plitkog intelekta bio je zadovoljan i otiao. Ali Indra, roen sa iim umom, traio je vie znanje. Prajapati je rekao Indri da ostane s njim daljnje 32 godine kao brahmaari. ak i tada Indra nije bio u stanju pojmiti istinu koja se tie (engl. regarding) Brahmana; tada mu je reeno da provede i trei period od 32 godine na isti nain. Prema Upaniadama, trebao je ivjeti 105 godina veoma ozbiljnim/strogim ivotom, da bi tek onda shvatio tajne Brahmana. Od tragatelja za Brahmavidyom zahtjevali su se istoa Uma, poniznost duha, te nepokolebljiva samo-kontrola. ri Krina je opisao u Bhagavadgiti ovo Znanje o Brahmanu kao "kraljevsku tajnu". Ono je jedinstveno postignue indoarijske kulture i trajna osnova hinduskog drutva. Za Upaniade se ne moe rei da su formalna i sistematska filozofija u uobiajenom smislu rijei. Hindusi smatraju da one sadre otkrovenja nadosjetilnih istina koja se tiu due, univerzuma i Konane Stvarnosti. Vede se zovu ruti (ujenje), jer se pouavaju usmeno rije po rije. Upaniade naoko sadre kontradiktorne izjave, tako da se dugo vremena raspravljalo o tekstovima kako bi se mogle utvrditi tone ideje riija. Vyasa je napisao raspravu znanu pod imenom Vedanta-sutre ili Brahma-sutre u kojoj je izmirio mnoge naizgled kontradiktorne stvari. Ovo djelo se danas smatra standardnom raspravom o filozofiji Vedante, prvim uspjenim pokuajem da se sistematiziraju gledita iz Upaniada, i komentirali su ga ankara, Ramanuja i Madhva, a isto tako i drugi osnivai religijskih i filozofskih sistema/sustava. U skladu s ortodoksnom Hindu-tradicijom, nikome osim "dvaput roenom", ukljuujui tri vie kaste, ne moe se dozvoliti itanje, ak ni sluanje rutija ili Veda. Meutim, lanovima etvrte kaste bilo je doputeno prouavanje religijskih knjiga drugorazrednog znaaja poznatih pod

10

www.yogacentar.hr

imenom Smriti (sjeanje), ije je autorstvo pripisano ljudima i ije je vaenje ovisilo o Vedama. Epovi poput Ramayane i Mahabharate, razliite Purane i Manuov zakonik te sline rasprave spadaju u ovu kategoriju. Oni se bave u konkretnom i popularnom obliku sa zakuastim idejama Upaniada. Spiritualne discipline u praksi, propisane ovim knjigama omoguuju iskrenim aspirantima da konano postignu Osloboenje. Prosjeni hindu dobivao je privolu za svoju religijsku praksu od Smritija. Oni su osnova indijskih narodnih religijskih vjerovanja. Filozofska misao drevnih hindusa odreena je i saeta u est glavnih sustava. To su Purva Mimamsa, pripisana Jaiminiju, Uttara Mimamsa ili Vedanta, pripisana Vyasi, Samkhya pripisana Kapili, Patajala pripisana Patajaliju, Nyaya pripisana Gautami i Vaiesika pripisana Kanandi. Sustavi se zovu ortodoksnima ne zato to prihvaaju Boga kao Stvoritelja ili Konanu Stvarnost, ve zato to svi svoj autoritet temelje na Vedama te tvrde da postoji Atman ili Dua koja je razliita i neovisna o tijelu i umu. Patajalijev sustav yoge govori bez sumnje o Bogu te o potrebi da Ga se oboava, ali ne smatra da je ovo vjerovanje apsolutno nuno da bi se postiglo Osloboenje. Samkhya ne priznaje postojanje Boga. U drugim sustavima, Bog se pojavljuje u razliitim ulogama. Nasuprot ortodoksnim filozofijama nalaze se 4 kole budizma, sistem dainizma i materijalistiki sistem arvake, a zovemo ih heterodoksnima jer ne prihvaaju konanu neospornost Veda. ak je i beskompromisnom ateistu poput arvake dan status filozofa ili mislioca. VEDANTA Prema Sadanandi3 , Vedanta ukljuuje Upaniade, Brahma-sutre, Bhagavadgitu i komentare koji osvjetljavaju ove tekstove. Uglavnom na tekstovima Vedante nastala su dva filozofska podsistema, naime nedualizam ili ankarin Apsolutizam i teizam Ramanuje, Madhve i drugih filozofa. Prema nedualistima, Brahman ili ista Svjesnost je jedina Stvarnost; univerzum imena i oblika je nestvaran, a ovjek u svojoj istinskoj bti jest jedno s Brahmanom. Teisti prihvaaju Boansku Osobu kao Konanu Stvarnost; On je povezan s univerzumom te je utjelovljen u duama u razliitim stupnjevima. Prema Ramanuji, zagovaratelju Viitadvaite ili ogranienog nedualizma, Stvarnost jest Brahman; ali pojedinane due i univerzum su takoer stvarni, te su dijelovi Brahmana ili naini Njegove manifestacije. Brahman, s univerzumom i pojedinim duama, sainjava cijelu Stvarnost. Filozofi ove kole to ilustriraju metaforom o plodu nara (ipka). Sjemenke su ivue due a kora je univerzum. Ne moe se zamisliti plod bez sjemenki ili kore. Prema Madhvi, dualistu, univerzum i ivue due odvojene su od Boga. Dok je univerzum materijalni entitet, due su po prirodi duhovne. Due, iako odvojene od Boga, ne mogu postojati bez Njega. Njihovo postojanje potpuno ovisi o Bogu. Madhva govori o ivim biima kao o bojim slugama. RELIGIJA I FILOZOFIJA Na sanskrtu, filozofija (mudroslovlje) se zove darana, proizlazi iz korijena dri, to znai "vidjeti". Svrha filozofije je omoguiti svojim uenicima da izravno vide Istinu. Stoga, za hinduse, filozofija nije samo intelektualno bavljenje apstraktnim idealom, ve stvarna percepcija i realizacija Istine. Na Zapadu, naroito od poetka novog vijeka, filozofija je odvojena od religije. Izgleda da je rezultat porazan; kako za filozofiju tako i za religiju. Meutim, hinduski mislioci uvijek su odravali vezu izmeu ovo dvoje. Jedno je nepotpuno bez drugoga. Moe biti da je cilj filozofije
3

Vedantasara, 3.

www.yogacentar.hr

11

Istina a cilj religije Bog; ali u krajnjem iskustvu, Bog i Istina su jedna te ista Stvarnost. Religija stavlja teite na vjeru, filozofija naglaava razum. Ovo su dvije funkcije naeg razmiljajueg uma, te ako ih iskreno slijedimo, esto se njihovi putevi kriaju. Konano iskustvo Istine moe biti vjerski in, ali o njegovoj neospornosti sudi razum. Istina moe transcendirati/nadii razum, ali ona nije nikad nelogina. Pojedinac nee biti u stanju stii do Istine iskljuivo putem razuma, ali neije iskustvo i potvrda Istine ne vae ako se nalaze u kontradikciji s razumom. Izravno iskustvo koje unitava sumnju, te ga prati unutarnje uvjerenje i smirenost jest konani dokaz Istine u realizaciji, u kojoj i vjera i razum igraju kljune uloge. Religija bez filozofije ima tendenciju da postane dogmatina, praznovjerna i suhoparna. Filozofija bez religije degenerira u isprazan i suhoparan intelektualizam. Razum se vrti u krugu, stvara sumnju i nikad ne stie na cilj; on moe ukazati na mogunost, ak i na vjerojatnost o Konanoj Stvarnosti, ali ako nije pobuen vjerom, stvara od ovjeka agnostika. Religija, u kojoj emocije igraju veoma vanu ulogu, postaje samo sentimentalizam ako nije ojaana filozofskom niti. Ona je praktina primjena filozofije na ivot, a filozofija joj prua nepokolebljiv temelj. Religija prua aspirantu osjeaj ili strast, a filozofija spreava da odluta u mrane ili slijepe ulice. Stoga su hindu-proroci uskladili u Vedanti religiju s filozofijom, vjeru s razumom, te je upravo zbog ove injenice sistem primjeren i univerzalan. Istinski filozof ima u sebi neto od strahopotovanja i oboavanja, osobine koje njeguju religiozne osobe; a istinski religiozna osoba nije bez intelektualnog razumijevanja i uvida, to su glavne osobine filozofa. Vano je primijetiti da kad god je religija naglaavala iskljuivo oblike i dogme, i time zamraivala ovjekovu viziju Istine, filozofija je digla svoj glas i protestirala da bi ispravila greke religije. Tako se Upaniade i ankarina uenja mogu smatrati filozofskim protestima na religijske ekscese. Meutim, hindu-filozofi shvatili su vanost religije i nikad je nisu potpuno odbacili. DOKAZIVANJE ISTINE Konana Stvarnost je transcendentalna. Nju ne moemo opaati osjetilima ili shvatiti umom. Ona je stvar nesumnjivog/neospornog iskustva unutarnje svijesti ovjeka. Ona se doivljava izravno, bez posredstva osjetila ili uma, te dokazivanje Istine ne ovisi ni o kakvom vanjskom autoritetu ili izvoru podataka. Percepcija vanjskog svijeta nije niti izravna niti neposredna, ve ovisi o osjetilima i o umu koji ju uvijek oboje na odreeni nain. S druge strane, doivljavanje Stvarnosti je izravno i bez posredstva (osjetila i uma) te postaje mogue samo potpunim smirivanjem osjetila i uma, to se postie prakticiranjem krutih spiritualnih disciplina. Svjesnost u ovjeku doivljava Univerzalnu Svjesnost, i one su zapravo identine. Meutim, postoji beskonano mnogo naina samoobmane. Da bi se aspirant zatitio od pogreaka i zabluda, vidioci Vedante utvrdili su tri kriterija za opaanje Istine. To su: sveti spisi (ruti), rezoniranje/zakljuivanje (yukti) i osobno iskustvo (anubhava). Svaki od ovih kriterija pojedinano moe osposobiti ovjeka da realizira djelominu istinu, ali kad svo troje ukazuje na isti zakljuak, aspirant moe biti siguran da je realizirao cijelu Istinu. Znaenja svetih spisa, koji sadre zabiljeena iskustva znalaca Istine iz prolosti, treba objasniti kompetentan uitelj. Da bi se umovanje oslobodilo zamki racionalizacije, propisane su rigorozne mentalne discipline tako da aspirant bude utemeljen u nevezanosti, ne samo za vanjski svijet ve i za vlastite omiljene ideje i ekskluzivne privrenosti. Aspirant mora biti u stanju objektivno sagledati vlastito razmiljanje te ga podvrgnuti detaljnoj analizi. O konanim vrijednostima odluuje standard vjenosti a ne vrijeme/prolaznost. I na kraju, aspirant osobno mora iskusiti zakljuke svetih spisa a sve to skupa treba biti potkrijepljeno rezoniranjem/zakljuivanjem. Konana Istina, osnova univerzuma, oita je sama po sebi (dokazuje samu sebe), nije kontradiktorna, osloboena je straha i razdora. Vidjelac opaa/vidi Istinu u svemu i svugdje te se tako potpuno oslobaa straha, tuge i

12

www.yogacentar.hr

oekivanja koji karakteriziraju lanost/neistinu u relativnom svijetu. Duh sinteze openito proima filozofiju Vedante. Istraivanje/traganje je uvijek usmjereno ka otkrivanju Prvog Principa, putem kojeg moemo spoznati i objasniti mnogostrukost univerzuma. Hindu-vidovnjak naglaava da aspirant u potrazi za znanjem treba najprije realizirati Konanu Stvarnost putem samokontrole i meditacije; tek tada moe znati prirodu svijeta. Kao to je Ramakrina rekao: "Znanje o mnotvu bez znanja o Jednoti, jest neznanje, dok je poznavanje Jednote znanje." Meutim, ne treba zanemariti injenicu da su pojedini znameniti indijski filozofi poput Kapile i Patajalija pokazali veliku otroumnost u svojoj analizi uma i materijalnog svijeta. ETIRI STADIJA U IVOTU Hinduski nain ivota, onako kako je to zamiljeno u Vedama, je duhovan. Njegov spiritualni cilj zove se moka ili Osloboenje. Materijalni uici, potrebni i legitimni u odreenim periodima ivota, trebaju se regulirati na taj nain da konano vode ovjeka ka postignuu Najvieg Dobra. Nikakvo konano iskustvo ne moe trajno zadovoljiti enje due koja je u svojoj prirodi Beskonaan Duh. Usprkos tome, u niim fazama evolucije ne moe se zanemariti elja za materijalnim stvarima. Potiskujemo li ili inhibiramo takvu elju, doi e do nezdravog stanja, kako za ovjekovo tijelo, tako i za njegov duh. Hindu filozofi ele da postepeno mijenjamo sklonosti svojih osjetila, volju i um te da oni budu nai pomagai u postizanju duhovnog cilja a ne da ostanu nai neprijatelji. Razliite podjele ivota pojedinca i drutvenog ivota, opisane u Vedama i Puranama potvruju/navode ideal duhovne sudbine ovjeka. Navedimo ukratko etiri stadija na koje su stari hindusi podijelili ivotni vijek pojedinca. Prvi stadij pod imenom brahmaarya, pokriva period kolovanja mlade osobe. U to vrijeme, brahmaarinima su se zvali studenti koji su ivjeli u celibatu kod svojih uitelja, prakticirajui discipline kao to su spolno uzdravanje, poslunost i pokoru/askezu. Oni su prouavali Vede i sudjelovali su u prinoenju rtava i ritualnom oboavanju. Znanje im je prenoeno usmenim putem. ivei povueno u umskim nastambama van gradova, vodili su jednostavan ivot, brinuli se o uiteljevoj stoci, cijepali drva za rtvenu vatru te su provodili velik dio vremena pomno prouavajui Prirodu. Bio je to ivot nevezanosti i uzdranosti/izbjegavanja svijeta. Uenik se posvetio pamenju vedskih tekstova. Nakon to je dovrio svoje obrazovanje, oprostio se s uiteljem, a ovaj mu je rekao: "Nemoj skretati s istine, nemoj odstupati od svakodnevnog recitiranja Veda." Za vrijeme drugog stadija ivota, mladi bi ivio ivotom kuedomaina, to se nazivalo garhasthya, a njega samog su zvali grihastha. Zajedno sa svojom enom prinosio je razliite rtve i izvodio rituale opisane u Samhitama i Brahmanama, dijelovima Veda. Kao graanin, obavljao je svoje graanske dunosti u skladu sa svojim poloajem u hindusko-kastnom sustavu, kao sveenik, vojnik ili trgovac. Meutim, svjetovne dunosti nisu ga mogle vezati za svijet zauvijek. Na temelju vlastitog iskustva i promatranja, postepeno je gubio iluziju o sjaju vanjskog svijeta. eznuo je za unutarnjim mirom. S pojavom znakova starenja, povjerio je svoje svjetovne dunosti svojoj djeci te se povukao u umu (aranya) zajedno sa svojom suprugom. Time je preao u fazu vanaprastha, i nazivamo ga vanaprasthi ili stanovnik ume. U tehnikom smislu rijei, jo je uvijek bio domain, i kao takav morao je obavljati odreena svakodnevna rtvovanja, obavezna za sve osim za monahe. Meutim, budui da mu nije bilo mogue pribaviti u umi sve sastojke za takva rtvovanja, Vede su za njega utvrdile tek simboliko oboavanje. Meditirao je nad simbolikim znaenjem razliitih faza rtvovanja te je tako eo plodove njegovog stvarnog izvoenja. Za ilustraciju recimo: Vede su zapovijedale svim kuedomainima svakodnevno izvoenje Agnihotra rtvovanja, to je

www.yogacentar.hr

13

zahtijevalo nekoliko materijalnih sastojaka. Meutim, stanovnici uma meditirali su na razliite funkcije prane ili ivotnog daha, te su ih smatrali duhovnim pandanima razliitih sastojaka. Trei dio Veda, naime Aranyaka, opisuje sve ove simbolike interpretacije rtvi, kao i druge oblike takvog oboavanja. S jednom ili dvije iznimke, sve etiri Vede imaju njima pripadajue dijelove: Samhite, Brahmane, Aranyake i Upaniade. Posljednji stadij u ivotu pojedinca, poznatu kao sannyasa ili redovniki ivot, ivjeli su stanovnici uma koji su se u potpunosti odrekli svijeta u potrazi za Istinom i Slobodom. Oni su tako postali bhikui, lutajui redovnici ili sannyasini koji su se odrekli svijeta. Realizacija Vrhunske Istine opisana je kao "let Samca prema Samoi/Sebi Smom". ovjek treba posljednju fazu u ivotu proi sm. Odrekavi se svake tenje za materijalnom sreom, kako u ivotu tako i nakon njega, kao i elje za samo-zadovoljenjem putem potomstva, bogatstva ili nebeskog blaenstva nakon smrti, ovi redovnici prakticirali su potpuno odricanje, i unutarnje i vanjsko. Budui da je konaan uspon veoma strm a zrak je u velikim visinama izrazito prorijeen, oni ne samo da su za sobom ostavili materijalnu imovinu ve su se takoer liili ega i elja. Materijalni objekti nemaju sjaj za one koji su realizirali Atmana, Jastvo u Sebi Samom, kao izvor sveg blaenstva i sree. Bili su izvan svih kasti i van svih drutvenih konvencija. Napustili su sva rtvovanja i ritualna oboavanja propisana za ostala tri stadija. ivjeli su slobodni, a to su zasluili striktnim obdravanjem religijskih i moralnih zakona. To su bili duhovni uitelji ostalih ljudi i sjajni primjeri spokojstva i nevezanosti. Sannyasin nije ni u kojem sluaju sebina osoba. Njegov ivot je posveen sluenju svima, bez obzira na kastu ili vjeru. Sannyasini su prouavali Upaniade, zakljune dijelove Veda, koji opisuju Znanje o Brahmanu ili Apsolutu, te discipline za Njegovo postignue. Duhovno nastrojeni hindusi su ih visoko cijenili radi njihove istoe, nevezanosti, nesebinosti i potpune predanosti Istini. Kao to gorui vrh fitilja pokazuje da je svjetiljka upaljena, tako je i prisutnost ovih slobodnih dua u vrhu hinduskog drutva pokazivala da je drutveni ivot vrlo dobro funkcionirao. Iako je openito ivot indo-arijaca u staroj Indiji slijedio ovaj obrazac, te je redovniki ivot bio prirodna kulminacija prethodna tri stadija, aspirant za Istinom mogao je postati redovnikom u bilo kojem stadiju ivota. Vede izjavljuju: "Onog dana kad ovjeka obuzme duh nepristranosti, on se treba odrei svijeta." Vede govore o mladiima i djevojkama koji su poloili zavjet odricanja, a da nisu proli kroz stadije kuedomaina i ivota u umi. Brahmaari treba proitati sve Vede, premda Samhite doista oblikuju njegov ivot. Slino tome, kuedomaini su slijedili naloge iz Brahmana, stanovnici uma Aranyake, a redovnici Upaniade. ETIRI IDEALA Ve smo govorili o podjeli Veda na Karmakandu i Janakandu koje obrauju ovjekovu prirodnu elju za uivanjem materijalne sree te postignuem Najvieg Dobra. Vedski vidovnjaci takoer govore o 4 ideala koji vode ka cilju ovjekovog traganja (puruartha). To su pokretai/izvori ovjekove akcije i poznati su pod nazivom dharma, artha, kama i moka. Dharma je pravinost/potenje; ona je zakon unutarnjeg rasta i osnova ovjekovog djelovanja. Ona je u harmoniji s ovjekovom duhovnom evolucijom/razvojem. Tako, slijedei dharmu postiemo uspjeh u svakom djelovanju. Negirajui dharmu, dovodimo zbrku u svoj ivot i usporavamo svoj napredak. Dharma nije neka vrsta dunosti nametnuta izvana ve osjeaj za pravinost, integritet i ast, s kojima je osoba roena kao rezultat prolih djela. Tako svaki ovjek ima vlastitu dharmu, na temelju koje na sebi svojstven nain dolazi u interakciju s vanjskim svijetom. Njegovo obrazovanje i okolina daju ovoj osnovnoj ivotnoj formi samo vanjski oblik. Ispunjavajui svoju dharmu ovjek napreduje sve dok ne postigne vrhunsku dharmu svih bia, naime, dok ne realizira

14

www.yogacentar.hr

Istinu. Artha, ili bogatstvo, jest legitiman cilj u ovjekovom traganju u odreenom stadiju njegovog ivota. Za veinu ljudi, ovo je efikasan nain izraavanja svoje linosti i vano sredstvo za uspostavljanje drugarstva s drugima. Meutim, bogatstvo treba stei u skladu s dharmom, s potenjem; inae e ono, umjesto da poslui u duhovne svrhe, poveati pohlepu i elju za moi te e konano uzrokovati jad i bijedu. Kama je ispunjenje osjetilnih i estetskih elja. enja za osjetilnim zadovoljstvima prisutna je u mnogim senzitivnim/njenim osobama, za koje uitak u bogatstvu djeluje grubo i stoga neprimjereno. Meutim, kama takoer mora biti voena dharmom, u protivnom ona degenerira u razbludnost/razvrat. Satisfakcija/zadovoljstvo koje proistjee iz slijeenja dharme, arthe i kame nije duboko niti trajno. Dua ostaje i nadalje gladna a tu glad moe utoliti samo postignue moke ili Osloboenje. Prva tri ideala pripadaju materijalnom svijetu, a srea s njima u vezi je stoga efemerna/prolazna i iluzorna. Meutim, ideal Slobode mogue je realizirati samo u kraljevstvu Duha pa je Blaenstvo koje iz toga proizlazi trajno. Stoga, realizacija moke, slobode, je kruna/zavrnica ljudskog ivota; dok ga prakticiranje pravinosti/pravednosti, stjecanje bogatstva na poten nain i estetsko zadovoljstvo samo podupiru. ETIRI KASTE Podjela indo-arijskog drutva na etiri kaste opisana je u Vedama. Sustav kasti sluio je za promociju/unapreenje jedinstva i solidarnosti hinduskog drutva te za uklanjanje neizbjenih razdora meu ljudima roenim s nejednakim i razliitim sklonostima. Takav sustav bio je osnovni podupira hindu-civilizacije sve do dananjih dana, odravajui ju u mnogim tekim kunjama i opasnostima. Tijekom mnogih tisuljea, ona je sauvala koheziju i vitalnost vie od 200 milijuna ljudi. Mogue je da se sustav kasti u svom naroitom obliku razvio u Indiji, ali njegovi osnovni principi su univerzalni. Sva ljudska bia, u skladu s koncepcijom vedskih vidjelaca, tvore fiziko tijelo Purue ili Kozmiku Osobu. Duhovni (spiritualno orijentirani) ljudi tvore, prema toj koncepciji, Njegovu glavu, ratnici Njegove ruke, trgovci Njegova bedra, a radnici Njegova stopala. Zdrava koordinacija izmeu ove etiri klase ljudi odrava snagu i blagostanje drutva, kao to harmonija izmeu etiri glavna fizika dijela tijela osigurava snagu i blagostanje tijela. Indo-arijci su spoznali ovu prirodnu podjelu ljudskog roda te su je prikazali u sustavu kasti. Brahmani su bili uvari uenosti i duhovne nauke (spiritualne znanosti); katriye su bili kraljevi i vojni zatitnici; vaiye su kontrolirali trgovinu i privredni ivot, a udre su obavljali manualni rad. etiri su kaste tvorile vane dijelove drutva i ujedinjavale stare hinduse. Sve su kaste bile neophodne za ouvanje drutva te je blagostanje i sigurnost bilo meuovisno. Niti jedna kasta, bez obzira na to koliko visoka i mona, nije mogla prosperirati na raun druge. Duhovni ideal drutva moe uspjeno sauvati samo kastinski sustav, onakav kakav su organizirali Hindusi iz vedskog razdoblja. Mnogo kasnije, Bhagavadgita je definirala sljedee dunosti ovih etiriju kasti: "Kontrola uma, kontrola osjetila, askeza (pokora, samodisciplina), istoa, strpljivost/obzirnost i estitost, takoer i znanje, realizacija i vjera ovo su dunosti brahmana, roenih u skladu s vlastitom prirodom." "Junatvo, sranost, vrstoa, snalaljivost, neustraivost u bitki, velikodunost nadmonost/suverenost ovo su dunosti katriya, roenih u skladu s vlastitom prirodom." i

"Poljoprivreda, uzgoj stoke i trgovina , dunosti su vaiya, roenih u skladu s vlastitom prirodom.

www.yogacentar.hr

15

A dunosti udra sastoje se u djelima sluenja."4 Gledano s drutvenog stanovita, sustav kasti je priznavao ve uroenu nejednakost meu ljudima te je svakome odreivao dunosti u skladu s vlastitom dharmom, ili zakonom unutarnjeg rasta. Meutim, ove dunosti, bez obzira na to kako nejednake mogu izgledati, nisu sprjeavale nikoga u postizanju konanog duhovnog cilja. Svaka dunost postaje sveta ako je obavljana u pravom duhu. "ovjek postie savrenstvo predajui se vlastitoj dunosti. Oboavajui Onoga od kojeg potjeu sva bia i koji proima cijeli univerzum oboavajui njega u obavljanju svojih dunosti, ovjek postie savrenstvo. Bolja je vlastita dharma, premda nesavrena, nego li dobro obavljana dharma neke druge osobe. Onaj tko vri svoju dunost u skladu sa svojom prirodom ne ini nikakav grijeh. Ne treba napustiti rad za koji je netko roen, o Kuntin sine, makar taj rad ima svojih nesavrenstava; jer u svemu to inimo ima nesavrenstva, kao to u vatri ima i dima."5 Prema vedskoj teoriji o ponovnom raanju, lan nie kaste, ako vjerno obavlja svoje dunosti, rodit e se ponovno u iduem ivotu u vioj kasti, bude li to elio. Hijerarhija sustava kasti odreena je duhovnim kvalitetama kao to su odricanje, nesebinost, istoa, posveivanje ivota stjecanju spiritualnog znanja, te materijalno nemotivirano sluenje drugima. Oni obdareni ovakvim vrlinama spadaju u potpunosti u kastu brahmana. Budui da su drevni indo-arijci duhovnu mudrost cijenili vie od zemaljske imovine, brahmani su zauzimali najvie mjesto u hinduskom drutvu. Katriye su zauzimale drugo mjesto zato to su riskirali svoje ivote u potenoj borbi za zatitu kreposnih i za kanjavanje zlih. Sljedei na ljestvici duhovnih kvaliteta bili su vaiye. A udre su bile na kraju. Meutim, treba shvatiti da su 4 kaste tvorile cijelo tijelo hinduskog drutva. Stoga nije bilo govora o tome da li neka kasta eksploatira drugu. Naprotiv, dunost i privilegija nekog lana vie kaste bila je da se brine za blagostanje i interes onih koji pripadaju nioj kasti. Kasta je bila odreena vrlinom (guna) i akcijom (karma)/djelatnou. Naravno, u drevnim vremenima, ovjeka se moglo premjestiti u niu kastu ako nije obavljao svoje dunosti ili u viu kastu ako je za to bio sposoban. Cijeli sustav bio je fleksibilan. Hindusko drutvo doseglo je kulminaciju svog razvoja kad su brahmani i katriye radili usklaeno na zatiti i ouvanju indoarijskog duhovnog ideala. Premda su brahmani bili prirodni uvari ovog ideala, ipak im je trebala fizika podrka vojske da bi zatitili drutvo od monih neprijatelja, unutar i izvan njega. Kad god je hindusko drutvo upalo u stanje degeneracije, glavni uzrok tome bio je nedostatak koordinacije izmeu ove dvije kaste te njihovo odstupanje od dunosti. Kao to svjetska povijest obilato dokazuje, ako netko u svojim rukama predugo ima vlast, ona korumpira i ljude najodlinijeg karaktera. to je vea mo, vea je i korupcija. Hindusko drutvo nije ni po emu iznimka. Brahmani su s vremena na vrijeme zloupotrebljavali vlast te su bivali kanjavani od strane katriya. U Upaniadama nalazimo kraljeve iz kaste katriya, koji su ponekad postajali uitelji drevne vedske mudrosti. Tako itamo u andogyi Upaniadi, da su ba katriye poznavale Tajnu Pet Vatri te su je prenosili brahmanima. Kralj Janaka iz Upaniada, ri Krina, uitelj iz Bhagavadgite te Buddha, svi oni su pripadali kasti katriya. Kasnije, kada se broj hinduskog stanovnitva znatno poveao te su se pojavile razne kompleksnosti, sistem kasti nije se vie osnivao na kvalitetama pojedinaca, ve je postao nasljedan. Kako je Indija izgubila svoju politiku slobodu te je postala rtvom stranog utjecaja,
4 5

Bhagavadgita, XVIII, 42-44 Bhagavadgita, XVIII, 45-48

16

www.yogacentar.hr

hindusko drutvo postalo je kruto a kastinski sistem nefleksibilan. Ljudi koji su pripadali vioj kasti zahtijevali su privilegije a da ih nisu zasluivali, te su iskoritavali prirodnu bespomonost niih kasti. Ovakva je korupcija zarazila drutvo u cjelini i dovela do ope degradacije. Umjesto da djeluje jedinstveno, kastinski sistem je sada podijelio drutvo na strogo odijeljene vodonepropusne dijelove. KARMA I PONOVO RAANJE Doktrina o karmi i ponovnom raanju tvori vaan dio uenja Upaniada i najvie je u praktinom smislu utjecala na hindusko drutvo sve do dananjih dana. Ona je jedan od snanih stupova na kojima poiva hinduska Dharma. Doktrina je formulirana kao odgovor na pitanje to se dogaa s ovjekom nakon njegove smrti. Ona takoer hindusima objanjava nejednakost meu ljudima u vrijeme njihovog roenja te im daje razloge da vjeruju u moralne temelje univerzuma, prema kojima se dugorono gledano vrlina nagrauje, a nepravda kanjava. Doktrina o karmi i ponovnom raanju svakako je originalni doprinos hinduizma svjetskoj filozofskoj misli. Treba jasno shvatiti da se ovo ne moe primijeniti na Duu ili Atmana, koja je po svojoj prirodi iznad roenja i smrti, te na nju ne utjee ni vrijeme, ni prostor, ni zakon kauzaliteta. Ovo se odnosi samo na Jivu ili na utjelovljenu duu. To pripada onome to nazivamo "nie znanje" (apara vidya), koje tei objasniti relativan svijet, a ne pripada "viem znanju" (para vidya), tj. znanosti o Atmanu. Karma, doslovno znai akciju/djelovanje, oznaava djelovanje openito a i plodonosne, suptilne impresije koje ostaju onome koji djeluje, ak i nakon prestanka njegove djelatnosti. Ba ovaj drugi smisao igra veoma vanu ulogu u oblikovanju budunosti pojedinca, ne samo ovdje na zemlji ve i nakon njegove smrti. Zakon karme jest primjena zakona o uzroku i posljedici u moralnom svijetu. Svako nae djelo utjee kako na nae tijelo tako i na duh/um. Nakon smrti, djela pojedinca ostaju u obliku sjemena, a sjeme se razvija nakon ulaska u novo tijelo, bilo na zemlji bilo na nekoj drugoj razini postojanja. "Svaki je ovjek roen u svijetu koji je sm oblikovao. 6 "Dobro i zlo su utvreni mjerilima onoga svijeta, a kad jedno od njih prevagne, ovjek ga slijedi bilo to dobro ili zlo." "Onaj koji ini dobro, rodit e se kao dobar ovjek, a onaj koji ini zlo, rodit e se kao zao; ovjek postaje svet inei sveta djela i zao inei zla djela. Stoga se s pravom kae: ovjek je u cijelosti i skroz naskroz sainjen od elje (kama); u skladu s njegovom eljom je i njegovo promiljanje (msli, odluke), u skladu/proporciji s njegovim promiljanjem (kratu) su i njegove akcije (karma); rezultati njegova djelovanja u omjeru su s njegovim djelima".7 Hinduizam ui da su dobro i zlo tendencije ovog ivota, te da su ljudska srea i patnja neizbjene posljedice djela koja je inio ranije u ivotu i koja odreuju njegov budui ivot. Ovo uvjerenje pouilo je hinduse da smatraju bol u ovom ivotu kao patnju koju su sami izazvali te da ju prihvate mirno i s rezignacijom. Ono je takoer poticaj na ispravno ponaanje, jer grijei li netko u ovom ivotu, on nee biti poteen tekih patnji u buduem ivotu. Tako, svatko ima slobodu da sm ubrza ili sprijei vlastitu evoluciju. Nikakav vanjski faktor ne odreuje njegov rast ili njegova djela. Putem zakona karme, vedski su mudraci pokuali objasniti moralnu utemeljenost svijeta, u skladu s kojim pravedni bivaju nagraeni a zli kanjeni, u ovom ivotu ili kasnije, i to ne nekim Bojim hirom ve vlastitim djelima. Teorija o ponovnom raanju nuan je dodatak zakonu karme i besmrtnosti due. Budui da je dua vjena, ne moe biti ponitena smru tijela. Ideja o vjenoj nagradi ili o vjenoj kazni nakon smrti nije naila na odaziv u umovima blagih hindusa. Nesrazmjerno je sa zakonom o uzroku i posljedici zamisliti da djela uinjena u kratkom razdoblju ivota te podlona pogrekama mogu
6 7

Satapatha Brahmana, VII, ii, 2, 27 Brihadaranyaka Upaniad. IV, iv, 2-6.

www.yogacentar.hr

17

biti plodonosna za vjenost. Ideja da se zabludjeloj dui ne da nikakva ansa da popravi svoje greke izgledala je vedskim mudracima kao nepravedna i nemilosrdna. Vedski mistici esto govore o 4 tka koja ovjek slijedi nakon svoje smrti. Ovi su tokovi odreeni, kao to smo ve vidjeli, djelima i mislima ovjeka iz zemaljskog ivota. Prvi tk slijede due na vrlo visokom stupnju razvoja, koji su vodili izuzetno pravedan ivot, te su meditirali s potpunom predanou Brahmanu i prakticirali razne duhovne discipline, meutim nisu uspjele postii punu Samospoznaju prije smrti, takve se due popravljaju na Brahmaloki ili na nivou Brahme (koji otprilike odgovara raju kod krana), te odande u propisanom roku postiu Osloboenje. Neki se, meutim, vraaju na zemlju da bi se ponovno rodili. Ovo putovanje prolazi putem/stazom zvanom devayana ili "put bogova". Drugim tkom idu ritualisti i filantropi koji eznu da uivaju u plodovima svojih djela, oni nakon smrti idu u andraloku ili lunarnu sferu. Ovo putovanje prolazi stazom zvanom pitriyana ili "put oeva". Nakon uivanja u velikoj srei kao nagradi za svoje zasluno djelovanje, oni se vraaju na zemlju, budui da i dalje gaje elju za svjetovnom sreom. Treim tkom idu oni koji ine ono to zabranjuju religija i etika te nakon smrti poprimaju tijela na niem nivou od ljudskih tijela a obitavaju na nivou koji se openito naziva paklom. Nakon ispatanja svojih nedjela, oni se ponovno raaju na zemlji kao ljudska bia. etvrtim tkom idu osobe koje su uinile izuzetno mnogo zla, troei mnoge ivote poput beznaajnih bia kao to su komarci i muhe. Oni se takoer nakon dugo vremena vraaju na zemlju kao ljudska bia.8 Ova se etiri tka oito ne odnose na sretnu duu koja postie Znanje o Brahmanu dok boravi u tijelu ili u vrijeme svoje smrti. Za nju nema nikakvog dolaenja ili odlaenja. Ona je uronjena u Brahmana. Prebivanje due u tijelu koje je superiorno ili inferiorno ljudskome jest privremeno, a po svojoj prirodi predstavlja nagradu ili kaznu. Djela koja ine stvorenja zatvorena u takva tijela nemaju posljedica kao to imaju djela uinjena u ljudskom tijelu. Kada dua iznova zadobije ljudsko tijelo, ona nastavi s duhovnim razvojem tamo gdje je on stao u trenutku smrti. Budui da nije mogue postii savrenstvo u toku jednog ivota, dua vie puta zauzima tijela da bi to postigla. Prema hindusima, sve e due jednog dana/konano postii savrenstvo.9

S vedskog stanovita, umiranje se moe usporediti sa tonjenjem u san, a postmortalna iskustva sa snovima. Djela i misli iz budnog stanja odreuju prirodu snova. Tako dua nakon smrti anje plodove svojih djela i misli koje je inila i gajila za vrijeme ivota na zemlji. Ova se iskustva mogu opisati, u skladu s njihovom prirodom, kao raj ili pakao. Kad se dua probudi nakon ovog sna, ponovno je roena na zemlji kao ljudsko bie. Ona ponovno uzima nit ivota te nastavlja s razvojem prema svom cilju. Tako zapravo nema stvarnog prekida u "uzlaznom" putovanju due, iako ona povremeno moe ii zaobilaznicom. Postmortalna iskustva, iako su to po prirodi snovi, stvarna su i ivopisna dok traju. Poput obinih snova, moe izgledati da traju unedogled. Takoer postoji miljenje da se neke due nakon smrti mogu ponovno roditi izravno kao ljudsko bie a da ne moraju prolaziti kroz iskustva raja ili pakla. Hindu filozofi dijele ovjekovu karmu na tri dijela: sanita, agami i prarabdha. Sanita karma je veliko skladite nagomilanih djela uinjenih u prolosti, iji plodovi meutim jo uvijek nisu ponjeveni. Agami karma je djelo koje e pojedinac uiniti u budunosti. Prarabdha karma je djelo koje je ve zapoelo donositi plodove, i u ovom ivotu anjemo ove plodove. Prarabdha jest dio sanita karme, budui da je to djelo takoer uinjeno u prolosti. No razlika izmeu ovo dvoje je ta to sanita karma jo uvijek nije poela djelovati, a prarabdha je ve poela nositi plodove. Plodove svih karmi anje sm pojedinac, a karakter i okolnosti u njegovom ivotu odreeni su njegovom prarabdha karmom. Prarabdhu ne moemo izbjei ni na koji nain. Postizanje Znanja o Jastvu moe omoguiti ovjeku da ne poanje karmu koja bi donijela plodove u budunosti (agami karmu) ili da izbjegne posljedice nagomilanih djela koja jo nisu poela donositi plodove (sanita karma); meutim prarabdhu, koja je ve zapoela donositi plodove, treba ponjeti (nije ju vie mogue izbjei). ovjek sa Znanjem o Jastvu ne mora zapravo patiti zbog posljedica prarabdhe, budui da je nevezan za tijelo i za organe osjetila.
9

18

www.yogacentar.hr

GURU Svrha duhovnog znanja jest probuenje due i transformacija smog ivota. Hindu tradicija naglaava injenicu prema kojoj duhovno znanje, da bi bilo efikasno, treba prenositi s jedne ivue due na drugu. ak i velike inkarnacije poput Krista, Krine, Buddhe ili Ramakrine, prihvaali su ljude-uitelje koji su ih vodili u spiritualnoj praksi ako ni zbog ega drugog onda da pokau da istinsku duhovnu mudrost treba prenositi s uitelja na uenika. Uitelja nazivamo guru, a uenika iya. Gurua moemo usporediti s upaljenom svijeom koja pali duu uenika. Knjige mogu pruiti informaciju, ali ne i inspiraciju. Religija koja se ne prenosi ve samo propovijeda, degenerira u intelektualnu propovijed. Drevna duhovna mudrost Indije, prenoena je do dananjih dana neprekinutim slijedom uitelja. Naravno, od uitelja se oekuje visok stupanj savrenstva. Idealni guru je, naravno, obdaren direktnim Znanjem o Brahmanu; on je utemeljen u Brahmanu. Dobro verziran u Svetim spisima on je u stanju raspriti uenikove sumnje i zbunjenost. On je bezgrean i slobodan od ikakvih svjetovnih motiva. Spokojan i sa samokontrolom, on je poput beskrajnog rezervoara samilosti. Oita uenikova ogranienja ne spreavaju uitelja da ga obdari svojom milou ako mu uenik pristupa s istinskom poniznou i gorljivou. Guru se esto usporeuje s proljeem, koje od svoje volje, bez ikakvih sebinih motiva prekriva od zime uvelo grmlje i drvee novim liem i cvjetovima. Uitelj je ueniku poput oca. Njemu treba pruiti ak i vie potovanja nego li zemaljskom ocu; zato to uenika daruje duhovnim roenjem te mu pokazuje put u vjean ivot. Uenik slui takvog gurua s najveom poniznou te mu stavlja na raspolaganje svoje tijelo, um i duu. Optereen iskustvima osjetila, zbunjen prolaznou fizikih objekata te zaplaen naizgled beskrajnim lancem roenja i smrti u smrtnom svijetu, on zaklinje uitelja da ga vodi od nestvarnog ka Stvarnom, od tame k Svjetlu, od smrti, bolesti, patnje ka Besmrtnosti. Sisya pristupa dobronamjernom guruu i kazuje mu ankarinim rijeima: "Spasi me od smrti, optereenog kakav jesam neugasivim umskim poarom ovog svijeta, divlje gonjen vjetrom loih djela koja sam poinio u prethodnim ivotima. Spasi mene, zastraenog koji u tebi trai sklonite; jer ne znam ni za kojeg drugog ovjeka kod kojeg bih se sklonio. Kako da prijeem ocean pojavnog postojanja, kakva e biti moja sudbina te koja sredstva da pri tome upotrijebim budui da nita ne znam o tome. Udostoji se da me spasi te mi detaljno opii kako da prekinem ponovna roenja i smrti, puna patnji i frustracija." Prije nego li netko potrai Osloboenje, nuno je potpuno otrenjenje s obzirom na uivanje istinskog blaenstva na ovoj zemlji ili na nebu kroz doivljavanje konanih, materijalnih objekata. Tako dugo dok netko gaji i najmanju nadu o savrenstvu u relativnom svijetu, on jo nije spreman za najvie uenje Vedante, naime za Znanje o Vrhunskom Brahmanu. U Upaniadama se tvrdi da se uenik treba odrei svake elje za zemaljskom sreom putem bogatstva ili potomstva i za nebeskom takoer. Guru najefikasnije utjee na ivot uenika samilou. Uenika vie impresionira uiteljevo milosre nego li njegova erudicija/obrazovanje te duhovna iskustva. Njegov utuen/potiten um smiruju ljubazne rijei uitelja i vraaju mu samopouzdanje. "Ne boj se, blaeni!" govori mu guru, ponovno citiramo ivopisne ankarine rijei, "Za tebe smrt ne postoji. Postoji nain kako da se prijee ocean naizgled beskonanog broja roenja i smrti u ovom prolaznom svijetu. Pokazat u ti taj put kojim su mudraci koraali prije tebe." Nadalje, uitelj kae: "Samo zbog neznanja Ti, Vrhunsko Jastvo, smatra da si u okovima ne-Jastva, zato ono smo prolazi kroz niz roenja i smrti. Vatra znanja upaljena razlikovanjem/razluivanjem izmeu Jastva i ne-Jastva, prodire

www.yogacentar.hr

19

neznanje zajedno s njegovim posljedicama."10 ETIRI PREDUVJETA DA SE BUDE UENIK Uitelji Vedante dre da istinski tragaoci za Znanjem moraju vjebati odreene discipline. Istinsko znanje uvijek prati izravno osobno iskustvo. Poznavati Atmana znai shvatiti da je Jastvo ovjeka ista Svjesnost. Poznavati Brahmana jest postati Brahman. Stoga, intelektualno razumijevanje Vedante mora pratiti stvarna preobrazba ivota; inae ono nema nikakvo praktino znaenje/korist za aspiranta. Nadalje, velik dio naeg rezoniranja jest racionalizacija naih elja. Veina ljudi razumije stvari onako kako to oni ele; oni dokazuju samo ono to ele dokazati. Stoga, postizanje Istine zahtijeva potpunu nevezanost za sve stvari, ukljuujui i vlastita razmiljanja i ego. Od tragalaca za Znanjem o Jastvu trai se da vjebaju etiri discipline, poznate u filozofiji Vedante kao sadhanaatutaya, ili 4 instrumenta duhovnog znanja. To su: (1) VIVEKA ILI RAZLIKOVANJE IZMEU STVARNOG I NESTVARNOG. To je intuitivno i nepokolebljivo uvjerenje uma da je iskljuivo Brahman sm stvarna Supstanca a da su ostale stvari nestvarne i iluzorne. Razlikovanje je prva i osnovna disciplina; bez nje nije mogua druga tj. odricanje. (2) VAIRAGYA ILI ODRICANJE Radi se o potpunom odricanju od svih zadovoljstava, od uivanja u osjetilnim objektima ovog svijeta do doivljavanja sree koja se oekuje u raju nakon smrti. Iz pouavanja Svetih spisa i vlastitog promatranja, inteligentan aspirant shvaa da nikakvo zadovoljstvo, bilo ovdje na zemlji ili nakon smrti, ne traje vjeno, budui da su sva zadovoljstva posljedice konanih djela. ak i dobra djela kao to su milosre, uenje ili oboavanje po svojoj su prirodi konana. Njihove posljedice takoer su konane. Znanje o Jastvu, kao to emo kasnije vidjeti, nije izravan rezultat nekog djela. Ono postoji oduvijek. Disciplina Vedante samo uklanja neznanje, prepreku do ovog Znanja, a slava Jastva sjaji i dalje. Ovu disciplinu moemo usporediti s vjetrom, koji otpuhuje tamne oblake dok zaklanjaju sjaj Sunca, te tako otkriva Sunce. Budui da Sunce nije proizvod vjetra, tako ni Jastvo nije proizvod ove discipline. Svjetovna srea, meutim, jest izravna posljedica naih djela. (3) ATSAMPATTI, ILI EST DRAGOCJENOSTI Oni tvore etike temelje duhovnog ivota. Njihovo uvjebavanje priprema unutarnje sposobnosti radi gajenja/kultiviranja vieg znanja. Navest emo ih redom: (a) ama ili spokoj: prebivanje uma u Brahmanu nakon odvajanja (prestanka vezanosti) za sve objekte osjetila putem vrstog/nepokolebljivog znanja o njihovim inherentnim nedostacima.
10

Vedanta propisuje potpuno odricanje od iluzornih imena i oblika/formi te postavlja za ideal Slobodu kroz realizaciju ovjekovog identiteta s Apsolutom samo za one rijetke due koje u toku svog duhovnog razvoja shvate potpunu nedostatnost i prolaznost ivota ivota ne samo na zemlji ve i na bilo kojoj drugoj razini vremena i prostora kojima vlada zakon uzroka i posljedice. S druge strane, za velik dio ljudi koji jo uvijek prianjaju za lanu ideju o individualnosti, Vedanta ih uvjerava o ponovnom roenju na zemlji ili drugdje putem teorije o reinkarnaciji. Nijedna religija osim hinduizma i budizma ne vjeruje u postojanje individualne due niti prije niti nakon smrti. Tako dugo dok netko eli individualnost, on e se raati sa svjesnou o "ja". Vedanta takoer tvrdi da ako netko eli uivati materijalnu sreu, ne smije odbijati vrenje svojih dunosti, nego se treba posvetiti njegovanju pravednosti (dharme), ekonomske sigurnosti (arthe) i osjetilnih uitaka (kama). Nakon to je proao kroz sva ova iskustva ovjek e shvatiti da se istinsko Osloboenje (moka) postie samo kad se oslobodimo elje, prianjanja i ega. Svijet je pun relativnog Dobra i Zla samo za onoga koji je jo uvijek rtva neznanja te smatra da svijet postoji u vremenu i prostoru i kojim upravlja zakon karme. Ali za znalca Istine, svijet je Brahman i stoga utjelovljenje Blaenstva.

20

www.yogacentar.hr

Konkretan efekt ove discipline na aspiranta je taj to se on potpuno posveuje sluanju o Brahmanu od uitelja ili od Svetih spisa, rezoniranju o uputstvima te meditiranju na njihovo znaenje. Student Vedante mora, poput svih istinskih filozofa, njegovati unutarnje spokojstvo. On koraa veoma tekim putem, kojeg esto usporeujemo s otricom ileta. On mora imati uvjerenja, meutim nikad ne smije dopustiti da ga obuzme strast. Uenika Vedante esto usporeujemo sa eravicom (plamenom gorueg ugljena), koji ne stvara dim niti pucketanje nakon to je progutao cijelu umu. (b) Dama ili samokontrola: obuzdavati organe percepcije i akcije od njihovih objekata te ih drati pod kontrolom. Organi percepcije su organi okusa, sluha, mirisa, vida i dodira. Organi akcije su organi govora, ruke, noge, spolni organi i organi pranjenja. Obdaren ovom vrlinom, aspirant se angaira samo u sluanju o Brahmanu, u razmiljanju o Njemu te u meditiranju na Njega. (c) Uparati ili stalna utvrenost/ukorijenjenost u sebi: funkcija uma koja spreava organe osjetila obuzdavane amom i Damom, da se vraaju (odlutaju nazad) na dotine objekte. Ova vrlina, prema nekim Vedantistima, znai odricanje od svjetovnih dunosti te prihvaanje sannyase ili monakog naina ivota. (d) Titika ili strpljivost/postojanost: izdrati sva optereenja (kunje, nevolje) koja proizlaze iz kontakta osjetila s njihovim objektima. Onaj tko vjeba ovu disciplinu ne mari za to da si olaka fiziku patnju niti pokazuje ikakvu tjeskobu ili tugu u vezi s rezultatom. Pomou ove discipline, aspiranta ne moe uznemiriti ni vruina niti hladnoa, ni zadovoljstvo niti bol, ni ljubav ni mrnja, ni drugi parovi suprotnosti. (e) Samadhana ili potpuna koncentracija: koncentracija uma (nakon to je postao discipliniran prakticiranjem gore spomenutih vrlina) na Brahmana, onako kako to pouavaju Sveti spisi i kompetentan uitelj. (f) raddha ili vjera: funkcija uma koja osposobljava aspiranta da prihvati rijei Vedante kao istinite, onako kako to ui kompetentan uitelj. To nije mehaniko ili dogmatsko vjerovanje. To je prije afirmativan stav uma nasuprot skepsi ili negativnom stavu. Obdaren ovom vrlinom aspirant intuitivno vjeruje u postojanje Konane Stvarnosti i u vjenost Due. Nadalje, on zna da je sposoban prinijeti svaku rtvu u cilju realizacije Istine. U Katha Upaniadi se navodi da je Naiketa, naoruan vjerom, otiao u prebivalite kralja smrti da bi potraio znanje o ivotu nakon smrti. Bez ovog afirmativnog stava uma nije mogue uspjeti u duhovnom ivotu. (4) MUMUKUTVAM ILI ENJA ZA OSLOBOENJEM Ovo je intenzivna enja uenika da se oslobodi, putem Znanja o istinskom Jastvu, od svih okova koji se odnose na tijelo, um i ego nastalih zbog neznanja. Treba shvatiti da je enja neto sasvim drugo nego nemir, koji je nie stanje duha. Nemiran um pokazuje nedostatak samokontrole i nedostatak vrste vjere u postojanje Istine. Nemir stvara zbrku; enja za Slobodom jest rezultat svih gore spomenutih vrlina. Ona obdaruje um s intenzivnom jednousmjerenou te ga osposobljava da probode debelu koru neznanja. Odricanje i enja za Slobodom su osnovne vrline pomou kojih druge vrline donose plod. Bez ovih osnovnih vrlina, sme etike discipline daju iskljuivo vanjski sjaj duhovnosti. Veliki ankara naglaava njegovanje bhaktija ili devocije/odanosti, to je nadasve nuno u postizanju Osloboenja. Bhakti jest jednoduna gorljivost i nepokolebljiva strast za realizacijom Istine. Bez ovog emocionalnog poticaja, aspirant se esto gubi u pustoi suhoparnog intelektualizma ili nalazi utjehu u kuli od slonovae spekulativne filozofije. Tako ne uspijeva postii Cilj.

www.yogacentar.hr

21

ZNAENJE SAMOKONTROLE Samokontrola je sma sr discipline Vedante; bez nje nije mogu nikakav napredak u duhovnom ivotu niti uspjeh u meditaciji. Putem samokontrole praznimo um, budui da je pun svjetovnih sadraja, prolaznih/nestalnih elja i strasti, te tada kontemplacijom punimo nastalu prazninu duhom Istine. Pokuaj meditacije bez prakticiranja samokontrole potpuno je beskoristan kao da natapamo polje a da prije toga nismo zatvorili velike rupe od poljskih mieva kroz koje bi voda otekla van. Samokontrolu treba razlikovati od prakse trapljenja i beskorisnog asketizma. Ona se veoma razlikuje od auto-torture koju ri Krina proklinje u Bhagavadgiti.11 Samokontrola doista znai razvijanje snage volje te takoer jaanje buddhija (intelekta) ili sposobnosti odluivanja kojom kontroliramo sve organe osjetila. Ovo je ilustrirano u Katha Upaniadi parabolom o bojnim kolima12. Tijelo se usporeuje s bojnim kolima u kojima sjedi Jastvo, gospodar. Buddhi jest voza kola/koija, a um su uzde. Osjetila su konji, a njihovi objekti su ceste kojima se vozilo kree. Kola slue da bi gospodara dovela do cilja a to je Vrhovno Jastvo, privremeno poistovjeeno, uslijed neznanja, s tijelom, osjetilima i s umom. Ako je buddhi slab (voza) a um (uzde) se ne obuzdava, tada osjetila (konji) nekontrolirano jure poput divljih konja loeg koijaa. Ako buddhi ispravno/dobro funkcionira i obuzdava um, tada se osjetila nalaze pod kontrolom, poput dresiranih konja dobrog koijaa. Ako je ovjek lien razumijevanja, ako je nesmotren i neist, nikad nee dostii Cilj, nego e ui u beskrajno kruenje/kota roenja u svijetu neznanja. Onaj koji je obdaren razumijevanjem, istoom i koji dobro kontrolira svoj um, taj e sigurno dosei Cilj, i nee se vie vratiti u svijet da se ponovno rodi. Koristei kao koijaa dobro razvijen buddhi koji vrsto dri uzde uma, utjelovljeno Jastvo dolazi do kraja putovanja, a to je vrhunsko stanje Svevinjeg Boga. Ono to je izloeno u ovom grafikom opisu nije slabljenje uma i osjetila putem trapljenja ili apstinencije od doivljavanja objekata osjetila, ve je to jaanje volje i odlunosti. Na taj se nain um i osjetila mogu drati pod kontrolom te se spreava da aspirant zabludi uivanjem u objektima koje je prepreka njegovom duhovnom razvoju. Ovo jaanje volje i buddhija istinska je sr samokontrole. VEDANTA I OBOAVANJE esta je zabluda da je Vedanta, koja propovijeda stvarnost Brahmana, ili Impersonalnog Apsoluta, te iluzornost svijeta, ukljuujui boanstva i druga bia, ikonoklastina te da ne tolerira oboavanje. Realizacija iluzornosti svijeta percipiranog osjetilima je bez sumnje cilj filozofije Vedante, ali ovjek koji se nalazi u neznanju ne moe nijekati aktualnost fenomena/pojavnog svijeta. Sve dok je ovjek u neznanju, svijet je za njega stvaran, pa su takvi i njegovi parovi suprotnosti kao to su dobro i zlo, pravednost i nepravednost. Samo visoko kvalificirani duhovni aspirant moe pojmiti Impersonalni Apsolut i meditirati na njega. Samo on moe traiti Brahmana i ostvariti ga direktno meditacijom. Za ostale ljude pristup Impersonalnoj Stvarnosti nalazi se putem Personalnog Boga. Stoga se oboavanje Ivare ili Personalnog Boga preporuuje na poetku duhovnog ivota. Oboavanje i predanost osposobljavaju poetnika da fiksira svoj um na Boga i da ojaa svoju snagu koncentracije. Tako dugo dok se ovjek smatra psihofizikim biem, dok je svjestan svog tijela, uma i ega, te tako dugo dok nije potpuno svjestan Atmana ili istog Duha kao istinskog Jastva, on ne moe efikasno meditirati na Impersonalnu Stvarnost. Svjestan svojih brojnih slabosti i ogranienja, on osjea potrebu za molitvom i drugim vrstama
11 12

Bhagavadgita XVII, 5-6 Katha Upaniad I, iii, 3-9

22

www.yogacentar.hr

vanjske pomoi. On oboava Personalnog Boga radi zatite, voenja i milosti. Premda na kraju oboavatelj shvati da su on i Personalni Bog jedno te isto, da su samo manifestacije Brahmana, on tako dugo dok je svjestan svoje individualnosti i dok je u njemu ma koji trag ega, on pravi razliku izmeu sebe i Personalnog Boga, a Personalni Bog se smatra najveom stvarnou na relativnom nivou. Sa stanovita imena i formi, igraka lav i igraka ovca, premda su obje od gline, ne mogu biti iste; slino tome, s relativne toke gledita, ovjek i Personalni Bog, premda Nedualisti priznaju da su oba manifestacije Brahmana, ne mogu biti isti. Meutim, isti lav i ovca, reducirani na glinu, gube svoju razlikovnost; slino tome, ovjek i Personalni Bog, reducirani na svoj Konaan Uzrok, Brahmana, gube svoju razlikovnost. Za ljude, rtve neznanja, postoji potreba za molitvom i oboavanjem. Za aspiranta Vedante, simbolika priroda Personalnog Boga naglaavana je od samog poetka. Stvarnost iza Boanstvenosti jest Nepersonalni Apsolut. Cijeli relativni univerzum i svi materijalni objekti su razliite manifestacije Apsoluta; Personalni Bog je Njegova najvea manifestacija. Personalni Bog nije kreacija ili imaginacija ljudskog uma. On je stvaran kao i univerzum. Kada putem samokontrole i meditacije aspirant postane sve manje i manje svjestan univerzuma i svog ega, on vidi sve vie i vie Apsolut. Konano se i oboavatelj i Personalni Bog stope u Apsolut. Od realizacije Personalnog Boga do Znanja o Impersonalnoj Istini je mali korak. Dok jo nisu apsorbirani u sjedinjenost s Apsolutom, nedualisti pokazuju vrlo egzaltirani duh odnosno veoma visok stupanj oboavanja za personalne aspekte Boanskog Duha. Razmotrite npr. sljedeu duhovnu pjesmu iz Mahanirvana Tantre: Klanjam se Tebi, Vjeni Uzroe svijeta; Klanjam se Tebi, ista Svjesnosti, Duo koja odrava cijeli univerzum; Klanjam se Tebi, koji si Jedno bez dualnosti (bez drugoga), koji daruje Osloboenje; Klanjam se Tebi, Brahmane, koji si sve-proimajua Stvarnost bez obiljeja (osobina, atributa, dodataka). Samo Ti si utoite (prua zatitu), jedini objektu oboavanja; Ti si jedini Uzrok univerzuma, Dua svega to jest; Samo Ti si Stvoritelj svijeta, njegov Odravatelj i Razaratelj; Ti si nepromjenjiv Vrhovni Gospodar, Apsolut; Ti si nepromjenjiva Svjesnost Ti si nepromjenjiv Vrhovni Gospodar, Apsolut; Ti si nepromjenjiva Svjesnost. Strah i trepet strahota! Uas uasa; Sklonite svih bia! istoa istote! Samo Ti vlada svima njima s najvieg mjesta, Najvii nad uzvienima, Zatitnie zatitnika. Svemoni Gospodaru/Oe, koji se manifestira kao Oblik svih stvari, premda se Tvoja Sutina ne pokazuje (ne oituje) i nerazoriva je; Ti, kojeg ne moemo percipirati osjetilima, pa ipak si prava Istina: Nedokuiv, nepromjenjiv, sveproimajui, skriven i bez oblika; O Oe! Svjetlosti univerzuma! Zatiti nas od zla. Samo na Tebe meditiramo; samo Ti si predmet naeg oboavanja/molitve! Klanjamo se samo Tebi, nedualnom Svjedoku univerzuma. U Tebi, koji jedino postoji i koji si naa vjena Podrka, traimo spas, Neovisni Gospodaru, Brode Sigurnosti u oceanu ovog svijeta. Napredni nedualist, meutim, shvaa koliko su uobiajeni detalji ritualnog oboavanja neadekvatni, kao to vidimo iz sljedee pjesme:

www.yogacentar.hr

23

Kako je uope mogue zazivati/moliti Sveproimajui Apsolut? Kako nai mjesto Onome Koji je jedini Obdravatelj svih stvari? Kako nuditi zahvalnost Onome koji je u stvari ista Svjesnost, Ili istiti Ono to je oduvijek isto? Zato prati vodom Ono to je oduvijek neokaljano, Ili nuditi odjeu onome koji Sm obdrava univerzum? Zato stavljati svete niti na Njega kome ne treba pomo? Kakva je korist davati cvijee Onome koji ne osjea miris? Kakva zadovoljstva u miomirisima moe nai On koji je potpuno nevezan, Ili u ljepoti dragulja, On koji je Izvor svake ljepote? Beskorisni su darovi u hrani Onome koji je uvijek sit! Kako je mogue koraati oko Njega, koji je neogranien u svakom smjeru? Kako pozdraviti Njega, koji je Jedan bez drugoga? Kako da pjesme zadovolje Onoga kojeg Vede ne mogu razotkriti? Kako mahati svjetlima pred Samosvjetleim (koji sjaji sm od Sebe, sm po Sebi) Gospodinom, pred Sveproimajuom Stvarnosti, A kako postaviti13 negdje sliku Njega, koji je u potpunosti i "unutra" i "vani"? Stoga savreni poznavatelji Brahmana, uvijek i u svim uvjetima, komuniciraju s Gospodinom kontemplacijom o potpunom jedinstvu s Njim. METODE VEDANTE Opisavi uvod u Vedantu, prijei emo sada na samu filozofiju. Metode kojima uitelji Vedante dolaze do Istine poznate su pod nazivom adhyaropa i apavada. Adhyaropa oznaava iluzornu nadreenost/prekrivanje zbog neznanja, zbog ega neku stvar percipiramo kao drugu stvar te zbog ega svojstva jedne stvari pripisujemo drugoj. Tako, kroz adhyaropu, ue nam se ini kao zmija te izgleda da ima ista svojstva kao i zmija; ili nam se neki trupac u polutami ini poput ovjeka. Vedantisti takoer daju ilustraciju pustinje, koja u sluaju fatamorgane izgleda kao da sadri vodu, i koljki rasutih po plai koje na mjeseini izgledaju poput komadia srebra. Na isti nain, tvrdi Vedanta, svojstva ne-Jastva (anatma) krivo nadreujemo/pripisujemo Jastvu (Atman). Na taj nain Jastvo, koje je vjeno, besmrtno, oduvijek isto, iznad vremena i prostora, nedirnuto zakonom o uzroku i posljedici te po prirodi ista Svjesnost, izgleda poput jive ili pojavnog bia fizikog entiteta, podlonog gladi i ei, bolestima i smrti, te drugim ogranienjima relativnog svijeta. Putem istog nepronicljivog neznanja, svojstva Jastva su nadreena/pridana ne-Jastvu. Tako Svjesnost, Inteligencija, Blaenstvo i druga slina svojstva, koja uistinu pripadaju Jastvu, krivo se pripisuju ne-Jastvu, koje se odnosi na tijelo, osjetila i um, a sve je to po prirodi nesvjesno i inertno. Tako ponovno, zbog ove adhyarope, drimo da je Stvarnost nestvarna, a nestvarnost Stvarna. Tako se Brahman, ista Svjesnost, ini neznalici kao univerzum s mnogo imena i formi i takoer kao individualna dua. Svi ljudi, bilo na ovaj ili onaj nain, rtve su ove udnovate i neobjanjive iluzije. Njihove misli i djela u relativnom svijetu obojene su i odreene ovom iluzijom. Apavada, ili negacija, jest eliminacija, putem diskriminacije/razlikovanja, krivo nadreenih svojstava u cilju otkrivanja istinske prirode stvari. Tako, negirajui svojstva iluzorne vode u fatamorgani, otkrivamo istinsku prirodu pustinje; negirajui svojstva iluzorne zmije, otkrivamo istinsku prirodu ueta, a negirajui svojstva iluzornog ovjeka otkrivamo pravu prirodu trupca; negirajui atribute iluzornog srebra pravu prirodu koljaka. Na slian nain, negiranjem putem diskriminacije/razlikovanja svojstva ne-Jastva, otkrivamo istinsku prirodu Jastva ili Atmana, a
13

Takva djela poput nuenja mjesta za sjedenje, hrane ili cvijea, pranje vodom, davanje odjee, kienje svetim nitima, mahanje svjetlima te postavljanje boanstva na stalak, spadaju u rituale propisane hindu religijom radi oboavanja Personalnog Boga putem slike.

24

www.yogacentar.hr

negirajui svojstva relativnog svijeta, istinsku prirodu Brahmana. Vrlo je vano zapamtiti da svojstva krivo nadreena/pripisana nekoj stvari, ne pripadaju stvarno toj stvari i ne mogu ni najmanje utjecati na prirodu te stvari. Tako, iluzorna voda iz fatamorgane ne moe natopiti niti zrnce pijeska u pustinji; iluzorna zmija ne moe prenijeti svoj otrov i zastraujua svojstva bezazlenom uetu; iluzorni ovjek ne moe oivjeti beivotni trupac, a iluzorno srebro ne moe bezvrijednu koljku uiniti dragocjenom. Slino tome, takva nadreena/pridana svojstva poput raanja i umiranja, gladi i ei, boli i zadovoljstva, ne mogu ni na koji nain izmijeniti istinsku prirodu Jastva koje je Postojanje-Znanje-Blaenstvo Apsolut. Privid nikad ne moe utjecati na Stvarnost. VIDJELAC I VIENO Filozofija Vedante opisuje nadugako i nairoko razliku izmeu "Vidioca" (drik) i "vienog" (driya), Subjekta (viayi) i objekta (viaya), "Ega" (Aham) i "ne-Ega" (idam). "Vidjelac" jest onaj koji percipira, identian je sa Subjektom i s Egom, a po prirodi je Svjesnost i Inteligencija. "Vieno" je percipirana stvar, identina s objektom i s ne-Egom, te je po prirodi mrtva. "Vidjelac" je sve svjesno; stoga su "Vidjelac" i "vieno", Subjekt i objekt, "Ego" i "ne-Ego" meusobno suprotni i nikad ne treba identificirati jednog s drugim. Pridajemo li svojstva Subjekta objektu, ili obrnuto, svojstva objekta Subjektu, bit emo rtve iluzornog nadreivanja (vlastite projekcije tj. umiljaja), to je rezultat vlastitog neznanja. Pa ipak, ope iskustvo pokazuje da u svakodnevnom praktinom ivotu ljudi ne razlikuju izmeu Subjekta i objekta, ve nadreuju/pridaju svojstva jednoga drugome. Zbog neznanja oni brkaju Subjekt s objektom. Ovakvu zbrku moemo vidjeti u djelima i mislima naeg svakodnevnog ivota, te je oita u uobiajenim reenicama poput "Ovo sam Ja" ili "Ovo je moje", gdje identificiramo "Ja", koje je po prirodi ista Svjesnost, s takvim materijalnim objektima kao to su tijelo, um, osjetila, kua ili zemlja. Zbog iste zbrke asociramo Vjeno Jastvo s takvim svojstvima tijela kao to su roenje, rast, bolest i smrt; te ovu zbrku izraavamo reenicama "Roen sam", "Rastem", "Bolestan sam" ili "Umirem". Razlikovanje izmeu "Vidioca" i "vienog" jest put koji vodi k realizaciji Istine. "Vidjelac" je nepromjenjiva i homogena Svjesnost ili princip znanja. On percipira, on je Subjekt, stvarni "Ego". Vieno je ono to je percipirano; ono je izvan Vidioca i stoga je identino s objektom. Ono je materija, ne-Jastvo i "ne-Ego". Vieno je mnogostruko i promjenjivo. Vidjelac vidi objekt zato to je on jedan i nepromjenjiv. Razliite objekte svijeta, koji se meusobno razlikuju po veliini, boji ili obliku te su promjenjivi po prirodi, percipira oko; samo oko, u relativnom smislu, jest jedno i nepromjenjivo. Isto vrijedi i za druga osjetila, naime za uho, nos, jezik i kou. Oko meutim, sa svojim promjenjivim svojstvima sljepoe, tuposti ili otrine, jest objekt a um je subjekt, jer je um u relativnom smislu jedinstvo. Konano, um, obdaren takvim promjenjivim svojstvima poput elje, sumnje, odlunosti, postojanosti, vjere, straha i neustraivosti, jest objekt kojeg percipira Jastvo ili Svjesnost, jer je Jastvo jedinstvo. Jastvo je, za razliku od osjetila i od uma, konani Subjekt ili Vidjelac. Svjesnost koja pripada Jastvu postoji vjeno. Ne moe se govoriti o roenju, rastu, propadanju ili o smrti Jastva. Da Svjesnost posjeduje takva svojstva, tada bi trebao postojati i Vidjelac ovih svojstava. Tko bi bio Vidjelac? Neko drugo Jastvo ili Svjesnost. A tko je Vidjelac ove druge Svjesnosti? Pitanje za pitanjem do u beskonanost. U postojanje Jastva ili Svjesnosti ne moe se sumnjati, jer je onaj koji sumnja Jastvo ili Svjesni Entitet. Ono se ne moe negirati, jer je negator sm Jastvo, ili Svjesni Entitet. Prisustvo nepobitnog Jastva, ili Svjesnosti, dominira svakom fazom razmiljanja, a bez njega razmiljanje nije mogue. Vedanta stoga zakljuuje da svi entiteti, od grubih, dodirljivih objekata vanjskog svijeta do uma, moraju po prirodi biti "vieno", objekt. Oni su po prirodi mrtvi (jada) i

www.yogacentar.hr

25

promjenjivi. Meutim, Jastvo ili Svjesnost jest istinski "Vidjelac" ili Subjekt, nepromjenjivo Znanje; Ono nikad ne moe biti zamiljeno kao mrtvo ili neinteligentno. Kao to Upaniade tvrde, Znalca nikad ne moemo zamisliti kao lienog Znanja. On je ista Svjesnost koja je Atman u ovjeku i Brahman u univerzumu. Cilj Vedante jest dokazati stvarnost Atmana i Brahmana i njihovu potpunu identinost. AJANA ILI NEZNANJE Prema filozofiji Vedante, Brahman, Jedno bez drugoga jest po prirodi Postojanje, Znanje i Blaenstvo, on je stvarna i jedina Supstanca; svi materijalni objekti su nestvarni i bez supstancije/temelja; oni su proizvodi neznanja. Kako netko moe smatrati da su materijalni univerzum i njegovi objekti stvarni? Kako su nastali nesupstancijalna imena i oblici? Ako je Konana Stvarnost Jednota, zato vidimo relativan svijet i njegovu viestrukost? Kakav je odnos izmeu Jednog i mnogog, Apsolutnog i relativnog? Ovim pitanjima filozofi najvie razbijaju glavu te su mislioci predlagali raznolike odgovore. Neki vjeruju da je univerzum stvorila neka vanjska sila zvana Bog, po istom uzoru kako lonar izrauje lonac ili tesar komad namjetaja. Neki vjeruju da je Bog ili sila sma postala univerzumom i da uzrok univerzuma nije van njega. Zatim, prema nekim ekstremnim nedualistima kao to je Gaudapada, nikad i nije bilo ikakve kreacije. Postoji samo Brahman i sve to opaamo je Brahman. Ako ovjek kae da vidi univerzum mnogostrukosti/raznolikosti, on je rtva iluzije; jer kad se zna Istina dualnost ne postoji. Kad bi imena i oblici doista postojali, bili bismo sposobni povezivati ih odnosima kao to su uzrok i posljedica ili supstancija i atribut. Gaudapada meutim, u svom komentaru na Mandukya Upaniadu, nazvanom Karika, zadivljujue je odbacio sve dokaze o odnosima te je utvrdio gledite da nikad i nije bilo pravog stvaranja, da je sve to postoji u stvari nedualni Brahman. Raznolikost univerzuma ne postoji jer se postizanjem Znanja ona ne percipira. Prema ankaraaryi, meutim, nije mogue negirati univerzum imena i formi kao injenicu temeljenu na svakodnevnom iskustvu za ljude od neznanja. Pa ipak, on nedvosmisleno kae da sa stanovita Brahmana takav univerzum ne postoji. Fatamorgana je injenica za ljude koji su rtve iluzije u pustinji, ak iako u suhom pijesku nema nimalo vlage. ovjek vidi u polutami samo bezopasno ue, pa ipak on moe vrsto vjerovati da je to zmija i nita drugo. Za njega je zmija stvarna. Iskustva u snovima stvarna su za onog koji sanja. Slino tome, imena i oblici su stvarni onima koji su lieni istinskog Znanja. ankara meutim, ne stavlja ova tri iskustva iz relativnog svijeta, tj. iluzije, snove i budno stanje, u istu kategoriju. Iskustva iz budnog stanja svakako su mnogo stvarnija nego drugi tipovi iskustava. Sa stanovita Apsoluta, sva tri tipa su jednako nestvarna. Meutim, ankara nije zagovornik subjektivnog idealizma poput nekih budistikih filozofa. On ne vjeruje da individualna dua, ili ego, stvara ne-ego, ili univerzum. Zbog kozmike iluzije, nastaju ego (ja) i ne-ego (ne-ja) pa se stvara fiktivni odnos. Treba razumjeti da u osnovi nema razlike izmeu filozofskih pogleda Gaudapade i ankare. Gaudapada je napisao svoju filozofiju sa stanovita Brahmana i stoga je izjavio da svijet ne postoji; dok ankara diskutira o univerzumu sa stanovita maye, s kojeg se on vidi kao stvaran, te pokazuje put ka realizaciji Brahmana. Prema ankari, ovjek ne moe ignorirati univerzum tako dugo dok ga percipira; niti moe negirati svoj odnos s ostalim ljudskim biima ili razliitim objektima svijeta tako dugo dok mu se ine stvarnima. A oni mu svakako izgledaju stvarnima ako je svjestan stvarnosti vlastitog individualnog ega i univerzuma oko njega. Stoga, tako dugo dok ovjek vidi viestrukost on mora raditi, moliti, oboavati, eti rezultate svojih djela, te doivljavati sreu i nesreu. U tom stanju on ne moe a da ne obrati panju na razliku izmeu moralnosti i nemoralnosti. Potivanje moralnog zakona donosi mu nagradu, a nepotivanje kaznu. Prema

26

www.yogacentar.hr

ankari, vaenje Svetih spisa, korisnost duhovnih disciplina, te ukratko sve religijske i etike zapovijedi osnivaju se na prepoznavanju stvarnosti pojavnog svijeta. Sa stanovita Brahmana, potpuno su beznaajne. Kako Apsolut postaje relativan ili proizvodi/stvara relativno? Kako moe Atman, koji nije nita drugo do li Brahman, identificirati Sebe s prolaznim tijelom, s osjetilima i s egom? U odnosu na ova prijeporna pitanja, ankara ima stav prosvijetljenog agnosticizma. To znai da vidi loginu nemogunost odreivanja preciznog odnosa izmeu Brahmana i relativnog univerzuma; budui da ne moe biti nikakvog odnosa izmeu Stvarnosti i priinjene stvarnosti (prividne pojavnosti). Meutim, neznalica vidi viestrukost univerzuma a to ankara zove mayom. Mayu ne moemo spoznati. ak i kad bismo ju spoznali ne bismo ju mogli objasniti. Da bismo odredili odnos Apsoluta s vidljivim univerzumom, konaan um bi trebao spoznati beskonaan Apsolut. A kad bi bio spoznat Apsolut, konaan univerzum i konaan um prestali bi postojati. Stoga ankara ne ide nita dalje u objanjenju stvaranja. Samkhya filozofi opisuju univerzum kao modifikaciju Prakriti ili Prirode. Prema njima, uzrok se manifestira u posljedici. Posljedica prije svog nastanka postoji u uzroku. Prema jednoj drugoj filozofskoj koli koja ukljuuje dualiste i teiste, univerzum nije postojao prije svog nastanka. Posljedica nije postojala prije svog nastanka. ankara, s druge strane, istie potpunu nemogunost da konani um ikada dokui prirodu univerzuma u smislu odnosa uzroka i posljedice. On govori o univerzumu kao o mayi budui da kao to svaki mislilac zna, ak i dok ga percipira putem osjetila njegova priroda je prolaznost. U svom imenovanju univerzuma mayom, ankara samo konstatira injenicu, tj. da se Jednota na neobjanjiv nain priinjava/izgleda poput viestrukosti. Smatrati ue za zmiju jest fenomen koji moemo nazvati mayom; to meutim ne implicira nikakvo objanjenje kako ili zato se ue ini takvim. Ono samo konstatira odreenu injenicu. U istom smislu, fatamorgana jest maya, objekti u snovima su maya, stvaranje je maya. Vedantisti koriste takve termine poput avidye, ajane i Prakriti kao da su praktino sinonimi maye. Rije "maya" openito oznaava kozmiku iluziju/varku, zbog koje se Brahman, ili ista Svjesnost, ini kao Stvoritelj univerzuma. Pod utjecajem avidye tj. neznanja, Atman, ili ista Svjesnost, izgleda poput jive, ili individualiziranog jastva. Ajana jest neznanje koje ini da Apsolut izgleda kao da je relativan ili da Jednota izgleda poput viestrukosti. Rije Prakriti (materija ili Priroda) koristi se da bi oznaila mayu kao materijal od kojeg je stvoren univerzum. Meutim, u praksi se ove razlike ne potuju striktno pa se ovi pojmovi koriste esto jedan umjesto drugog. ZNAENJE MAYE Rije maya14 koritena je u Rig Vedi da bi oznaila vrstu magine sile/moi. Tamo se kae da je
esto se smatra da su doktrina o mayi i iluzornost relativnog svijeta u suprotnosti s afirmativnim i optimistikim pogledom na svijet opisanim u Upaniadama te da je maya kasniji stupanj razvoja Vedantistike kole koju je uveo ankara. Upaniade, bez sumnje, opisuju i univerzum i individualnu duu kao manifestacije Brahmana, Blaenstva, Apsoluta te tako naglaavaju pozitivan pogled na svijet. Takoer je istina da se u ankarinoj filozofiji naroito istie iluzornost univerzuma percipiranog osjetilima te je naglaena metoda negacije kao vodilja ka realizaciji Brahmana. Meutim, nema konflikta izmeu ova dva stanovita. Maya je istovremeno i eksplicitna i implicitna u Upaniadama. ankara je bazirao svoju cjelokupnu filozofiju na ovim Svetim spisima. Nadalje, veoma je vano zapamtiti da Upaniade sadre istine otkrivane riijima. Ova otkria nisu prezentirana u obliku sistematske filozofije. ankara je sistematizirao uenja Upaniada u svojoj nedualistikoj filozofiji Vedante. Nepobitnim rezoniranjem utemeljio je iskljuivu stvarnost Brahmana odbacujui argumente Samkhye, budista i ostalih mislilaca. Utemeljio je stvarnost Brahmana dokazujui iluzornost imena i oblika te prolaznost svih stvari koje postoje u vremenu i prostoru i kojima vlada zakon o uzroku i posljedici. Stoga maya tvori vano obiljeje njegove filozofije. ankarin cilj nije dokazati postojanje ili stvarnost maye; njegov cilj je dokazati stvarnost Brahmana.
14

www.yogacentar.hr

27

Indra pomou maye poprimao razliite oblike. U Upaniadama rije dobiva filozofsko znaenje. itamo u vetavatara Upaniadi: "Znaj da je Prakriti ili Priroda maya te da je Veliki Gospodin Gospodar maye". Krina kae u Bhagavadgiti: "Ovu Moju boansku mayu, koja se sastoji od 3 gune, teko je nadvladati. Meutim, oni koji trae spas u Meni smom, nadvladat e ovu mayu." ankara govori o mayi kao o Sili Bojoj, bez poetka, sastavljenoj od tri gune15. Premda je neopipljiva, mogue ju je odrediti s obzirom na posljedice koje proizvodi, Sadananda kae da je maya "neto odreeno, iako neopipljivo, to ne moemo opisati terminima bie ili ne-bie, i to je u suprotnosti sa Znanjem".16 Pokuajmo razumjeti znaenje ovih definicija. Mayu ne moemo opisati bilo kao bie ili ne-bie; stoga se kae da je mayu nemogue definirati. Da je ona bie u pravom smislu rijei, tada bi se njene posljedice, opipljiv univerzum, mogle percipirati u svako doba. Budui da bie ne moe nikada postati ne-bie; Stvarnost nikad ne moe postati nestvarna. Meutim, mudrac ne opaa univerzum ni u samadhiju ili u stanju jedinstva s Brahmanom (Apsolutom) niti u dubokom snu bez snova. S druge strane, da je maya ne-bie, neto nepostojee, nestvarno, poput sina jalove ene, ne bi bilo mogue vidjeti mnogostrukost univerzuma. Pojedinac ne bi mogao vidjeti svijet imena i formi kao stvaran. Stoga se za mayu kae da je ona "neto odreeno". Rije "neto" ovdje oznaava njenu nesupstancijalnost ili bezvrijednost jer odvojen od Brahmana, svijet kao posljedica maye jest i nesupstancijalan i bezvrijedan. Rije "odreeno" oznaava njenu sposobnost da stvori vidljivi univerzum. Takoer je svrsishodno ukloniti pogrean pojam da je maya, ili neznanje, ista negacija zato to je ona nedostatak Znanja. Za mayu se kae da je "oprena Znanju", zato to i maya i njena posljedica, materijalni univerzum, nestanu kad se postigne Znanje o Brahmanu. Brahman i maya ne mogu postojati istovremeno, isto kao Apsolut i relativno, kao Jednota i viestrukost. Percipiranjem jednog od ovo dvoje, drugo prestaje postojati. Oni ak nisu ni korelativni/suodnosni. Zato je esto postavljano pitanje, kako Apsolut postaje relativan svijet, nelogino i beznaajno. Tako dugo dok netko vidi mayu ili njene posljedice, moe rei da ona pripada Brahmanu, budui da nita doista ne postoji osim Brahmana. Tako su Vedantisti opisali mayu kao neobjanjivu Silu Vrhovnog Gospodina, Parameaakti, pomou koje nastaje iluzija stvaranja, ouvanja i rastapanja univerzuma. No sa stanovita Brahmana, koji je svo Svjetlo i Znanje, maya ne postoji. Pojedinac poistovjeen s Brahmanom ne vidi ak ni trag maye. S relativnog stanovita, istinska priroda Brahmana izgleda zaklonjena nekom neshvatljivom silom, koja se nalazi u Sebi Smoj i uzrokuje postojanje cijele panorame pojavnog univerzuma. Tako nastaje i iluzija o egu i ne-egu te njihov meusobni odnos. Beskonani Brahman izgleda kao individualna dua obdarena s egom, umom, osjetilima i fizikim tijelom. Budui da je sm um proizvod maye, ne moemo rezoniranjem spoznati uzrok maye. Ba maya, neznanje, proizvodi iluziju o dei, kali i nimitti vremenu, prostoru i kauzalnosti koja skriva istinsku prirodu iste Svjesnosti te prikazuje viestruki univerzum. Ili, prema viem pojmu/konceptu Vedante, maya putem nama i rupa imena i oblika manifestira viestruke predmete relativnog svijeta. Brahman, igosan/karakteriziran imenima i oblicima, ini se kao skup raznovrsnih objekata. TRI GUNE Kae se da se maya ili Prakriti sastoji od tri gune: sattva, rajas i tamas. Rije guna esto se prevodi kao svojstvo, a to ne daje precizno znaenje originalne rijei. Sattva, rajas i tamas nisu
15 16

Vidi raspravu o gunama na strani 53 Vedantasara, 34

28

www.yogacentar.hr

svojstva/kvalitete maye u istom smislu kao to je vrstoa svojstvo eljeza, ili mekoa svojstvo maslaca, ili toplina svojstvo vatre. Tri gune su sastavni dijelovi maye; moe ih se usporediti sa tri struka ispletena u ue maye, ue pomou kojeg maya ovjeka vee za iluzoran svijet. Maya ne postoji neovisno o gunama. Tri su gune prisutne, u promjenjivom stupnju, u svim predmetima, grubim ili suptilnim, ukljuujui um, buddhi i ego. Hrana koja hrani nae tijelo, misao koja je funkcija uma, dunost koja uzdie ovjeka sa ivotinjskog nivoa, milosre, oboavanje, rtvovanje ukratko, sve to pripada univerzumu maye sadri ove tri gune.17 Na kraju ciklusa svijeta, kad se imena i oblici vrate u stanje nemanifestacije/neoitovanja ili involucije, gune ostaju u stanju nediferencijacije ili u stanju ravnotee. To se naziva sjemenim stanjem univerzuma; ono je opisano kao san Kozmike Due. Maya, zajedno s Brahmanom, ili istom Svjesnou, postoji tada kao Uzrok sm, bez ikakvih manifestacija. Odjednom, ravnotea biva naruena voljom Gospodnjom i gune zapoinju s afirmacijom svojih individualnih svojstava. Nastaju razliiti predmeti/objekti, suptilni i grubi. Opipljivi univerzum manifestira se (oituje se) korak po korak (malo-pomalo). Rajas i tamas su meusobno suprotni, dok sattva uspostavlja ravnoteu izmeu ovo dvoje. Osnovna znaajka rajasa je energija, a iz nje emanira "primarni tok aktivnosti". Putem njene snage, fenomenalni/pojavni univerzum alternira izmeu evolucije i involucije, oitovanja imena i oblika te njihove recesije/odlaska u sjemeno stanje. Vidljiva posljedica rajasa jest, npr. kod ovjeka, neprekidna aktivnost izraavana ambicijom, poudom, ljutnjom, pohlepom/lakomou, arogancijom, egotizmom, zaviu, ponosom, ljubomorom itd. Pod njegovim utjecajem ovjek postaje estoko/divljaki vezan za svijet. Rajas jest uzrok patnje. Tamas je sila zamagljivanja, ona skriva istinsku prirodu stvari te se one ine drugaijima nego li to u stvari jesu. Na ovjeku se utjecaj tamasa vidi po njegovom neznanju, mlitavosti, tuposti, nesmotrenosti i gluposti. Kad tamas dominira nad sattvom i rajasom, ovjek je esto pospan ili neaktivan (trom, inertan). Tamas liava ovjeka ispravnog odluivanja ili odreene vjere te unosi sumnju i nesigurnost. Nakon to je tamas prekrio istinsku prirodu Jastva, rajas primjenjuje svoju projektivnu snagu te stvara raznovrsne fantazije koje ine praktini ivot neprosvjetljenog ovjeka. Ali jao, ak ni uenjaci veoma dobro verzirani u filozofiji ne mogu izbjei njegovim hipnotikim inima/arima. On je majka obmane. Sattva prua sreu i pravi je ovjekov prijatelj u njegovim naporima da realizira Istinu. U ovjeku, ona se manifestira u poniznosti, bezazlenosti, samokontroli, nesebinosti, istoi, zadovoljstvu, istinoljubivosti, neustraivosti, vjeri, predanosti, enji za Osloboenjem i drugim slinim duhovnim kvalitetama. Kad dominira sattva, ovjek se osjea nevezan za svijet, on smanjuje svoje fizike aktivnosti, intenzivira svoju kontemplaciju te na razne naine stremi/nastoji da postigne mir i blaenstvo. Njegovanjem sattve, i rajas i tamas dre se pod kontrolom. Tri gune uvijek postoje zajedno. Ne moe postojati ista sattva bez rajasa i tamasa; ili isti rajas bez sattve i tamasa; ili isti tamas bez sattve i rajasa. Razlika izmeu jednog i drugog bia jest u razliitom udjelu pojedinih guna. Tri gune, ne smije se zaboraviti, pripadaju mayi, Prakriti ili neznanju, koja ukljuuje sve u Prirodi anorgansko, organsko ili psihiko. One su obiljeja/svojstva relativnosti. Tako dugo dok je ovjek privren bilo kojoj od njih on je pojavno bie a ne slobodna dua. ak se i boanstva i aneli nalaze pod utjecajem guna. Boanstva su nadljudska bia kod kojih dominira sattva; kod ljudi dominira rajas; a kod niih bia tamas. Sm Brahman, nedirnut mayom, je iznad guna. Sattva
17

Vidi Bhagadavgita XVII.

www.yogacentar.hr

29

vezuje ovjeka s privrenou srei, rajas s privrenou aktivnosti, a tamas obmani. Tri gune moemo usporediti s pljakaima koji napadaju ovjeka iz zasjede u umi. Tamas, jedan od razbojnika, eli ga unititi, ali na nagovor rajasa, drugog razbojnika, vee mu ruke i noge za drvo i otima mu sva njegova blaga. Nakon nekog vremena, sattva, trei razbojnik, se vraa, oslobaa ovjeka od okova, izvodi ga blago iz ume te ga dovodi na autoput koji vodi ravno njegovoj kui. Zatim se sattva od njega oprata, budui da je ona takoer razbojnik i ne usuuje se pratiti ovjeka dalje od ume zbog straha od policije. Tamas eli unititi ovjeka; rajas ga vezuje za svijet i otima mu njegova duhovna blaga, sattva mu pomae da nae put ka Slobodi. Tamas treba biti nadvladan rajasom, a rajas sattvom. Konano, treba takoer napustiti i sattvu, ako aspirant tei ka totalnoj Slobodi. Istina se nalazi iznad tri gune. MAYA, NAVOENJE INJENICE Na svakodnevni praktini ivot u dualnom svijetu nije mogu bez maye. Mi svi ivimo, kreemo se i mislimo u mayi. Neobjanjiva u krajnjim granicama, maya se opisuje kao "aghatana ghatana patiyasi" inei nemogue moguim. Pod njenim se arolijama ini da ak i Inkarnacija Boga zaboravlja na svoj nadljudski sjaj te se ponaa poput obinog smrtnika. Maya je odgovorna za kontradikcije u naim mislima i djelima. Iza Dobra neumitno slijedi Zlo; pa ipak, mi se stalno trsimo stvarati samo dobro vjerujui da e ono konano ukloniti zlo u ovom relativnom svijetu. Vjerujemo u progresivnu evoluciju univerzuma. To je maya. Uzrok odreuje posljedicu; pa ipak nastojimo utemeljiti mir putem rata. To je maya. Neki ovjek opljaka svog blinjega pa potom daruje novac u dobrotvorne svrhe, oekujui nakon toga vjenu sreu. Privrenost, bez koje nije mogua nikakva srea na zemlji, stvara okove i donosi patnju, i za onog koji voli i za voljenu osobu. Sve je to maya. Novac stvara komfor i gradi kulturu, meutim, on konano slabi naciju te donosi propast. Vrenje dunosti uzdie ovjeka iznad ivotinje, ali takoer ometa njegovu konanu slobodu. elimo pokoriti Prirodu putem materijalnih resursa da bi konano postali samo robovi materije. Ovo je maya. Tako dugo dok se poistovjeujemo s relativnim svijetom, ova maya ili kontradikcija nadvijena je nad naim svakim djelom i mislima. Nema slobode u mayi. Sloboda je iznad toga. "Doite k meni, svi vi koji crnite i koji ste teko optereeni, i dat u vam poinak." Due preoptereene bremenom relativnog iskustva te umorne od putovanja amo-tamo u svijetu neznanja, otkrivaju da nema konane sree u mayi, u eljenju elja ili u njihovom ispunjenju. Zatim oni trae Brahmana, Gospodara maye, koji je Utjelovljenje slobode i Mira. Gospodin kae u Bhagavadgiti: "Oni koji trae utoite u Meni, konano nadilaze mayu." Svjetlo Brahmana unitava mayu, kao to svjetlo Sunca unitava nonu tminu. esto se smatra da doktrina o mayi, koja negira realnost dobra i zla, nije dosljedna moralu (proturjei moralu); netko moe traiti utoite u mayi i istovremeno gaziti sve moralne vrijednosti. To je iskrivljavanje koncepta o Mayi. Tako dugo dok je ovjek podloan arima maye, dobro i zlo su za njega stvarni. Tako dugo dok netko razlikuje izmeu dobra i zla, taj mora izbjegavati zlo i slijediti dobro. ankara priznaje stvarnost relativnog svijeta u stanju neznanja te naglaava injenicu da u takvom stanju i dobro i zlo treba tretirati kao stvarno. Stoga treba potivati etike zakone. Oni tvore temelj discipline Vedante. Samo slijedei dobro a klonei se zla moemo konano nadvladati iluziju o parovima suprotnosti. Slino tome, sluenje drutvu, oboavanje, molitva i obavljanje razliitih dunosti u svijetu nisu u konfliktu s ovjekovom tenjom da se oslobodi maye te postigne Slobodu. DVIJE MOI MAYE Premda je maya neopisiva i nije ju mogue definirati, ipak se njeno postojanje izvodi iz njenih posljedica, kao to su projekcija ili manifestacija (Sriti), ouvanje (sthiti) i rastapanje (laya),

30

www.yogacentar.hr

univerzuma. Maya ovo radi pomou dvije sile pod nazivom sila skrivanja (avaranaakti) i sila projekcije (vikepaakti). Ova prva prekriva/zamuuje znanje promatraa; ona skriva istinsku prirodu Brahmana. Premda je sma beznaajna i nesupstancijalna, ipak ona nedokuivom snagom skriva Postojanje-Znanje-Blaenstvo Apsolut, poput dijela oblaka koji nije nita drugo nego vodena para i nije vei od ljudske ake, a skriva sjajni sunev disk koji je milijun puta vei od sme Zemlje. Kao to Sunce usprkos ovom skrivanju zadrava netaknutim svoj sjaj, tako i Jastvo ili Brahman, usprkos skrivanju maye, zadrava u potpunosti Svoju prirodu iste Svjesnosti. SILA PROJEKCIJE I SKRIVANJA (ISTINE) Kad sila maye sakrije istinsku prirodu Brahmana, javlja se stanje individuacije i relativnog postojanja; ba kao kad je stvarna priroda ueta skrivena tamom, javlja se mogunost greke pa ue zabunom smatramo zmijom ili tapom ili pukotinom u zemlji. Kada maya sakrije istinsku prirodu Atmana, nastaju uvjeti pri kojima Atman izgleda poput jive ili konanog stvorenja/bia, obdarenog pojmom da je inioc ili uzronik te onaj koji doivljava zadovoljstvo i bol, ljubav i mrnju te druge parove suprotnosti, ba kao kad ljudsku svjesnost zamrai skrivajua snaga sna pa se javlja stanje u kojem on vidi fantazije snova te ih smatra stvarnima. Skrivajua sila i sila projekcije maye djeluju gotovo istovremeno. Neznanje, koje skriva stvarnu prirodu ueta, stvara pomou sile inherentne mayi i iluziju zmije ili tapa. Projekcijska mo maye stvara cjelokupni univerzum (Brahmanda) te sve objekte u njemu. Stoga moemo Brahmana zajedno s mayom zvati Projektor ili Oitovatelj/Pokaziva univerzuma. Meutim, ova projekcija je samo privid; ona nije stvarna. Kao to je gore navedeno, Brahman ili Apsolut ne moe uestvovati u inu stvaranja. Kad netko vidi dualnost univerzuma i traga za njegovim uzrokom, on ga nalazi u Brahmanu zajedno s mayom. Nedualisti se razlikuju od dualista i panteista, zato to ovi posljednji smatraju kreaciju stvarnom. Prema nedualistima, univerzum je lano nadreen Brahmanu zbog maye; a ta nadreenost/prekrivanje ne moe utjecati na stvarnu prirodu Brahmana. Maya jest bez poetka; tj. ovjek pod arima maye ne moe spoznati njen poetak, poput spavaa koji dok sanja ne moe spoznati poetak sanjanja. Kao to je ve reeno, pojmovi vremena, prostora i uzronosti stupovi relativnog svijeta pripadaju mayi. DVA MODALITETA MAYE Maya nam se priinjava u dva razliita modaliteta ili aspekta, ovisno o naem nainu gledanja na nju. Nazivaju se kolektivnim ili kozmikim (samati) aspektom i individualnim (vyati) aspektom. S kolektivnog stanovita, maya je jedna; ali s individualnog, ona je mnotvo. Filozofi Vedante daju sljedee primjere da bi objasnili dva modaliteta maye. Moete promatrati skupinu drvea s kolektivnog stanovita i opisati/definirati je kao umu; moete takoer promatrati umu sa stanovita drvea i opisati ju kao skupinu drvea. Ili, s kolektivnog stanovita moete opisati neku veu koliinu vode kao more ili jezero, a sa individualnog stanovita moete opisati more ili jezero kao koliine vode. Na slian nain Vedantisti govore o kolektivnom ili kozmikom agregatu/masi maye i o individualnoj mayi. UPADHI Maya, i u svom kozmikom i u individualnom aspektu, skriva istinsku prirodu Brahmana. Tako Beskonaan i Vjean Apsolut djeluje poput konanog bia, ogranienog vremenom i prostorom. Zajedno s kozmikom mayom, kao to emo sada vidjeti, Brahman se pojavljuje kao Ivara ili

www.yogacentar.hr

31

Personalni bog (Bog s atributima), te zajedno s individualnom mayom, kao jiva ili individualna dua. Tako maya postaje upadhi ili ograniavajui dodatak Brahmanu. Izgleda da upadhi mijenja ili ograniava istinsku prirodu objekta. Na bezoblinom nebu izgleda kao da postoje otre linije dok ga gledamo kroz nazupane vrhove ili s nebodera. Meutim, ovo ogranienje je samo prividno, nije stvarno. To je zajednica s upadhima razliitih materijalnih tijela koji ine da nam Brahman izgleda poput boanstava, anela, ljudi, ivotinja, drvea, ptica i kamenja. Kao to je Bosanquet napomenuo, kada Apsolut padne u vodu, postane riba. Voda djeluje kao upadhi. Meutim, ne smije se zaboraviti da upadhi ne uzrokuje nikakvu stvarnu promjenu u Brahmanu. Odbacivanjem upadhija, objekti koje neznalice smatraju konanima realiziraju se kao Brahman. IVARA Brahmana zajedno s upadhijem kolektivnog neznanja Vedantisti nazivaju Ivarom ili Saguna Brahmanom, a to grubo odgovara Personalnom bogu (Bog + forma) razliitih religija. Prema nedualistikoj Vedanti, Personalni bog (Bog s atributima) je jednu stepenicu nie od Brahmana, premda je ono najvii simbol ili manifestacija Brahmana u relativnom svijetu. Ivara je obdaren takvim kvalitetama kao to su sveznanje, sveprisutnost, univerzalno Gospodstvo/Milost te neograniena mo. Brahmana ne moemo opisati nikakvim specifinim osobinama. To je Ivara, a ne isti Brahman, koji je u svojim razliitim aspektima nazvan Stvoritelj, Obdravatelj i Razaratelj univerzuma. Ivara ili Saguna Brahman stvara pomou sattve; obdrava pomou rajasa, a razara pomou tamasa. On je Unutarnji Kontrolor univerzuma. Svjetlo Ivare koje osvjetljava kozmiko neznanje jest Svjetlo Brahmana. Sa stanovita istog Brahmana nema kreacije; stoga se niti jedno od svojstava pripisanih Ivari ne odnosi na Brahmana. Kao to zlato bez drozge/otpadaka ne moemo koristiti za izradu nakita, tako ni isti Brahman bez (otpatka) maye ne moe stvarati univerzum. Ivara je, tako rei, iskrivljavanje ili "kvarenje" Brahmana. JIVA Brahman ili ista Svjesnost, zajedno s individualnim neznanjem, zove se jiva ili individualna ivua dua. Jiva prebiva u tijelu. Svjesnost jive, koja dolazi od iste Svjesnosti, od Brahmana, osvjetljava poput lampe individualno neznanje. To je razlog zbog kojeg se um, buddhi, ego i osjetila, proizvodi/produkti neznanja i materije u prirodi, doimaju kao svjesni. Individualna dua, zato to je nastala upadhijem individualizirane maye, liena je za razliku od Ivare, snage Gospodstva (odnosno vlasti nad svime). Zbog istog razloga ona nije sveznajua poput Ivare. I Ivara i jiva povezani su s mayom; oboje su proizvodi maye. Meutim, razlikuju se zbog injenice to se maya nalazi pod kontrolom Ivare, dok je jiva ili individualizirano bie pod kontrolom maye. Ogranienja koja je maya nametnula jivi, ine da ona potpuno zaboravi svoju stvarnu prirodu; meutim, na Ivaru ne moe utjecati Njegova maya, ba kao to se kobra ne moe otrovati svojim otrovom. Kako Ivara tako i jiva su manifestacije Brahmana na relativnom planu; meutim, Ivara je slobodna poput pauka koji se slobodno kree po svojoj pauini/mrei, dok je jiva zapletena u svijet poput bube dudova svilca zatvorene u svoju ahuru. Ivara koristi mayu kao Njegovo sredstvo u svrhu stvaranja, ouvanja i rastapanja/rastvaranja univerzuma; putem maye ponovno, On je Gospodar/Vladar univerzuma. Meutim, jiva je rob maye. Nikad ne smijete zaboraviti da sa stanovita istog Brahmana maya ne postoji; stoga ni Ivara ni jiva ne postoje sa stanovita Apsoluta. Oboje su privid. Ali na relativnom planu jiva jest oboavatelj, a Ivara oboavani. Ivara jest Kreator, a jiva stvoreno bie. Ivara je Otac i Gospodar, a jiva Njegovo dijete i sluga. Premda je Ivara jedan stupanj nie od Brahmana, ipak je Njegova vanost u relativnom svijetu van svakog mjerila. Zapravo, budui da je Brahman neispripovijedan Apsolut, On ne moe biti objekt jivinog miljenja ili oboavanja. Ivara, Personalni bog dobiva Svoju snagu i stvarnost od Brahmana te je najvii pojam/koncepcija Beskonanog koji moe

32

www.yogacentar.hr

zamisliti konaan um. Kad se dosegne najvii stupanj duhovnog iskustva, tada se oboje, i individualna dua i Personalni bog, stapaju u Brahmanu te trojstvo postaje jedno. Postoji samo Brahman. Kolektivna ili kozmika maya jest superiorna individualnoj mayi; prva jest upadhi Ivare, a druga upadhi jive. Kolektivna maya se sastoji od 3 gune: sattve, rajasa i tamasa. Zajedno s njima, Ivara stvara, odrava i unitava univerzum. Iako je udruen s mayom, On je uvijek svjestan Svoje istinske prirode Brahmana. Kolektivna maya jest tvar/graa od koje je stvoren materijalni univerzum; stoga se naziva i kauzalnim tijelom. Izgleda da ono skriva Brahmana poput plata; meutim, kroz njega Ananda ili Blaenstvo Brahmana proima Ivaru. To je razlog zbog ega se ono zove anandamayakoa ili plat blaenstva. U vrijeme kozmikog rastapanja/rastvaranja, kada ciklus doe do kraja, sva gruba i suptilna bia stapaju se u kozmikoj mayi. To se zove "kozmiki san". Kozmika maya se smatra energijom ili silom Ivare; ona se oboava kao Kali ili akti, Boanska Majka u narodnoj hindu religiji. Od individualne maye nastaju ego, um, osjetila i tijelo jive. Stoga se ono zove kauzalno tijelo jive. Za vrijeme dubokog sna grubo i suptilno tijelo jive stapaju se u kauzalno tijelo. Stoga se individualna maya esto naziva dubokim snom. U tom stanju ona se nalazi u neizdiferenciranom obliku. Izgleda da individualna maya skriva Atmana ili istu Svjesnost poput plata; meutim, kroz nju Ananda ili Blaenstvo Atmana proima jivu u dubokom snu u kojem nema bola i patnje koji se mogu doivjeti u budnom stanju ili u snovima. Zato se ona zove anandamayakoa ili plat blaenstva. U dubokom snu bez snova Atman je prekriven skrivajuom silom (velom) neznanja. MIKROKOZMOS I MAKROKOZMOS Individualna maya zajedno s jivom u sutini se ne razlikuje od kolektivne ili kozmike maye udruene s Ivarom. Makrokozmos i mikrokozmos su u stvarnosti jedno. Nema prave razlike izmeu ume i drvea koje je sastavni dio ume. Nema stvarne razlike izmeu mora i koliina vode koje tvore more. Razlika jest u nainu gledanja na stvari. Slino tome, svjesnost povezana s Ivarom jest zapravo ista svjesnost povezana s jivom. Sve je to jedna te ista svijest. Akaa (prostor ili nebo) ograniena umom jest zapravo ista akaa ograniena drvetom. Akaa reflektirana u jezeru jest ista Akaa reflektirana u kapi vode. Razlika jest u nainu gledanja na stvari. TURIYA Ali postoji jedna druga Akaa, koje je ova prva (ograniena upadhijem ume i drvea ili reflektirana u jezeru i kapi vode) samo dio. Ova Akaa je beskonana, vjena i nedirnuta ikakvim ogranienjima. Akaa ograniena upadhijima ne moe postojati bez beskonane Akae. Slino tome postoji beskonana Svjesnost, koje su svjesnost ograniena kolektivnom mayom (Ivara) i svjesnost ograniena individualnom mayom (jiva) samo dijelovi ili aspekti. Ova Beskonana ili ista Svjesnost jest vjena i nedirnuta ikakvim ogranienjem pojavnog svijeta. Svjesnost ograniena upadhijima kolektivne i individualne maye ne moe postojati bez Beskonane Svjesnosti. Ova Beskonana Svjesnost naziva se Turiya, etvrto. To je Brahman ili Transcendentalna Svjesnost, neizreciva rijeima i nedokuiva razmiljanjem. Nepovezan Supstrat kolektivnog i individualnog neznanja te takoer Ivare i jive, On je Konana Stvarnost, koju Vedanta opisuje samo svojom poznatom metodom negacije "neti, neti", "nije to, nije to". Mandukya Upaniada govori o Turiyi na sljedei nain: "Turiya nije ono to je svjesno unutarnjeg (subjektivnog) svijeta niti ono svjesno vanjskog (objektivnog) svijeta, niti masa svjesnosti niti jednostavna/prosta svjesnost, niti nesvjesnost. Ne

www.yogacentar.hr

33

moe se percipirati (organima osjetila), neshvatljiva/nedokuiva je (umom), nepovezana je (s bilo kojim objektom), nezakljuiva/neizvediva je, nezamisliva je i neopisiva; njena sutina je po prirodi Svjesnost, sastavni je dio Jastva smog i negacija je svih fenomena. Ona je Mir, Blaenstvo i Jednota bez drugoga. To je Turiya, etvrti. To je Atman i treba ga realizirati.18 Premda rije Turiya doslovce znai "etvrti", ona nema numeriko znaenje. Ona je Apsolut. Zove se etvrti s obzirom na 3 stanja svjesnosti, naime, budno stanje, snovi i dubok san bez snova, a sva pripadaju mayi i nema ih u Brahmanu. Turiya je nepovezan Svjedok ova tri stanja. Veliki ankara ovako zaziva Turiyu na poetku svog komentara o Mandukya Upaniadi: "Klanjam se onom Brahmanu koji nakon to je uivao (u budnom stanju) u svim grubim objektima proimajui cijeli univerzum sa sveprisutnim zrakama Svoje nepromjenjive Svjesnosti, grlei cjelokupnu raznolikost pokretnih i nepokretnih objekata; koji ponovno, nakon to je probavio, tako rei tj. iskusio (u snu) sve vrste objekata proizvedene eljama i dovedene u egzistenciju putem uma, uiva blaenstvo u dubokom snu bez snova te nam omoguuje da iskusimo ovo blaenstvo putem maye; koji, nadalje jest oznaen u smislu/terminima maye kao etvrti (Turiya), te koji je svevinji, besmrtni i nepromjenjivi." "Neka ova Turiya, koja poistovjetivi se (putem maye) sa cjelokupnim univerzumom, doivljava (u budnom stanju) mnogostrukost grubih objekata uitka, zbog neznanja i privrenosti; koja ponovno, u snovima, doivljava, osvijetljena Svojom vlastitom svjetlou, suptilne objekte uitka, objekte nastale njenim vlastitim unutarnjim organom, te koja konano u dubokom snu bez snova povlai sve objekte (suptilne i grube) u Sebe, te se tako oslobaa svih distinkcija i razlika, neka nas ova Turiya, oduvijek liena svojstava, zatiti." Turiya ili ista Svjesnost jest Atman, istinsko Jastvo ovjeka i svih ivih bia. Njena priroda jest Istina (satyam), Znanje (janam) i Beskonanost (anantam); Dobrota (ivam) i Ljepota (sundaram); Mir (antam) i Nedualnost (advitiyam). Ona je nerazoriva i nepromjenjiva Bit ovjekova. Ona je stalan Razlog iluzornih iskustava budnog stanja, snova i dubokog sna, ba kao to je i pustinja stalan/nepromjenjiv razlog za iluziju o fatamorgani te ue za iluziju o zmiji. Kao to se ini da valovi i mjehurii udrueni s imenima i oblicima plutaju na neizmjernim, mirnim, homogenim vodama oceana, tako se ini i da iskustva triju stanja postoje u Turiyi. Kao kad se odbace iluzorna imena i oblici fatamorgana biva shvaena/prepoznata kao pustinja, zmija kao ue a valii i mjehurii kao ocean, slino tome, odbacivanjem imena i oblika, svako iskustvo smatra se Turiyom, ili istom Svjesnou. Sama Turiya jest Stvarnost iza svih iskustava, Stvarnost iza univerzuma. Ona jest univerzum u svojoj istinskoj bti. Kao to nepokretan i nepovezan ekran povezuje i stvara kontinuitet meu nepovezanim slikama u kinu, tako i Turiya, bez svojstava, nepromjenjiva i poput svjedoka povezuje i stvara kontinuitet meu nepovezanim iskustvima ega u onome to zovemo na pojavni ivot. ivot nije mogu bez supstrata Turiye, koja je Stvarnost koja proima univerzum. TEORIJA CIKLUSA Hindu filozofi ne vjeruju u apsolutno stvaranje svijeta iz niega u odreeno vrijeme. Oni govore o manifestiranju univerzuma, zvano poetak ciklusa, a njegovo nemanifestiranje jest kraj ciklusa. Za vrijeme manifestiranja, pomalo poetski opisanog u Vedama kao "izdisanje" Purue ili Kozmike Osobe, nastaju imena i oblici; za vrijeme nemanifestiranja ili "udisanja" Kozmike Osobe, imena i oblici vraaju se u sjemeno ili nemanifestirano stanje. Na poetku svakog ciklusa, kada imena i oblici postanu vidljivi, ponovno nastaju sva bia iz ranijeg ciklusa koja nisu postigla Osloboenje, sa svojim eljama i latentnim tendencijama/sklonostima. Imena i oblici ponavljaju
18

Mandukya Upaniada 7.

34

www.yogacentar.hr

se u svakom ciklusu. Vede ue o neunitivosti materije i ouvanju energije. Pojedine due dostiu savrenstvo, ali materijalni oblici u kojima prebivaju ostaju. KOZMOLOGIJA Kozmologija Vedante ukazuje na otrinu opservacija drevnih indoarijaca. Njihove predmetne diskusije mogu nam izgledati sirove/neobraene s obzirom na detalje, sa stanovita moderne fizike; meutim, one u principu nisu u konfliktu s racionalnim miljenjem. Kozmologija moderne znanosti doivljava svako toliko veoma vane promjene. Svaka interpretacija relativnog univerzuma podlona je promjeni; budui da ovisi o toki gledita ili nainu promatranja onog koji ju interpretira. Tako su vrsti/nedjeljivi atomi zamijenjeni neodredivim elektronima. (Danas pored teorija o atomima i subatomskim esticama imamo i teoriju deterministikog kaosa, kvantnu teoriju itd. primjedba Sw. Brahmajanananda.) Ptolomejsku interpretaciju univerzuma modificirala je Kopernikova interpretacija, a Newtonovu fiziku Einsteinova teorija relativnosti. Prema Vedanti, sve su ove interpretacije istinite s obzirom na njihovu odreenu toku gledita. Meutim, u vezi s kozmologijom Vedante treba uvijek imati na umu da njena svrha nije objasniti univerzum i njegov postanak ve ustanoviti putem nje konanu stvarnost Brahmana. Univerzum je bez Brahmana nevaan, bilo sa stanovita realnosti bilo sa stanovita vrijednosti. Ustanovljeno je da on ne postoji u najdubljem spiritualnom iskustvu. Njegova vrijednost je prolazna. Meutim, realnost Brahmana, koji postoji neovisno od kreacije, je oita i otkriva se ovjeku u njegovom najintimnijem doivljaju. Filozofima Vedante je realizacija Brahmana beskonano vanija od analiziranja prirode univerzuma. Interpretacija ili opis pojavnog svijeta ne moraju biti u konfliktu sa stvarnou Brahmana. Znanje o svijetu mora voditi ka Znanju o Brahmanu; inae je ono beznaajno. Stvarna svrha kozmologije Vedante jest da pomogne studentu u realizaciji Brahmana, a ne samo da mu objasni univerzum imena i oblika. Osloboenje ili Mir postie se putem Znanja o Brahmanu, a ne znanjem o univerzumu. DJELOTVORNI I MATERIJALNI UZROK Vyasa, autor Vedanta Sutri, opisuje Brahmana kao uzroka kreacije/stvaranja, odravanja i rastapanja univerzuma, zato to njegovo postojanje zakljuujemo putem ovih djela. Meutim, budui da niti jednu radnju ili svojstvo ne moemo doista pridruiti Brahmanu ili Apsolutu, Vedantisti govore o Saguna Brahmanu kao uzroku univerzuma. Nijedna kreacija nije mogua bez maye. Brahman zajedno s mayom, kao to smo ranije naveli, izgleda obdaren takvim aktivnostima kao to su stvaranje, odravanje i rastapanje te s takvim svojstvima kao to su sveznanje, sveprisutnost, gospodstvo/vlast nad svim, te se kao takav zove Saguna Brahman. Budui da maya ne postoji neovisno od Brahmana, Saguna Brahman i Nirguna Brahman (ista Svjesnost) su u stvarnosti jedna te ista supstancija. Brahman koristi mayu kao materijal za stvaranje; to znai da stvara univerzum i njegove razliite objekte iz maye. Stoga je sa stajalita maye Brahman materijalni uzrok univerzuma. Meutim, kao ista Svjesnost, On je djelotvoran uzrok. Brahman, sam po sebi jest i materijalan i djelotvoran uzrok univerzuma. On (odnosno Ono, jer nema spola) je konaan Uzrok. Uitelji Vedante objanjavaju ovaj kauzalni odnos ilustracijom pauka i pauine. Kad pauk zaeli splesti pauinu, on koristi svoju svilu, bez koje ne moe plesti. Stoga je pauk kao svjesni entitet djelotvorni uzrok pauine, a sa stajalita svile materijalni uzrok. Nije potreban nikakav vanjski materijal za stvaranje univerzuma. Kada ponekad mayu opisuju kao uzrok univerzuma, rije "uzrok" se koristi da oznai materijal stvaranja. Takoer treba razumjeti da maya ne postoji neovisno od Brahmana. Kada ponekad Brahmana ili istu Svjesnost opisuju kao uzrok univerzuma, rije "uzrok" uistinu znai Supstrat ili nepovezan (engl. unrelated) Temelj univerzuma. Nikakav kauzalni odnos u obinom smislu rijei ne moe postojati izmeu istog Brahmana ili Apsoluta i univerzuma imena i oblika.

www.yogacentar.hr

35

Za razliku od Samkhya filozofa ili dualista, Ne-dualisti ne objanjavaju univerzum kauzalnim odnosom. Oni dre da Brahman dok stvara, odrava ili unitava/rastvara univerzum, ne doivljava nikakve promjene. On ostaje kao isto Bie ili Sat. Sve promjene u svijetu viene osjetilima su maya. Kreacija je samo pojava. To znai, Brahman putem maye izgleda kao univerzum sa svim ivim i neivim biima, od beivotnog atoma do Ivare, uzviene Kozmike Due. Ve smo naveli da Prakriti ine tri gune, sattva, rajas i tamas, te kad su ove gune u ravnotei, univerzum ostaje u stanju nemanifestacije ili rastopljenosti/disolucije. Kad se ova ravnotea narui, na raun prevladavanja neke od guna, dolazi do stvaranja ili projekcije materijalnog univerzuma. SUPTILNI ELEMENTI Prvi element koji nastaje je akaa, koju obino prevodimo kao "eter", "prostor", ili "nebo". Stvaranje ili evolucija akae stvarno znai da se Brahman zajedno s mayom pojavljuje kao akaa. Poznata je injenica da fiziki svijet karakteriziraju grubost, teina i inertnost. Stoga Vedantisti zakljuuju da u vrijeme evolucije akae, materijala iz kojeg nastaju ostali elementi, u Prakritiju prevladava tamas, ije su glavne karakteristike inertnost, teina i grubost. Akaa je neopipljiva materijalna supstancija koja proima cijeli univerzum. Iz akae nastaje zrak (vayu); tj. Brahman se zajedno s mayom pojavljuje kao akaa, a zatim kao zrak. Iz zraka nastaje vatra (agni); iz vatre voda (ap); iz vode zemlja (prithivi). Princip iluzorne nadreenosti (vivarta) mora se primijeniti u evoluciji svakog elementa tj. Brahman zajedno s mayom se pojavljuje kao svaki od 5 elemenata, a za vrijeme evolucije ne dogaa se stvarno nikakva promjena u Brahmanu. Budui da je u evoluciji akaa prije zraka, ona se figurativno naziva uzrokom ovog drugog. Sattva, rajas i tamas, koji ine Prakriti, prenose se u vrijeme stvaranja na 5 elemenata, u skladu sa zakonom prema kojem svojstva uzroka odreuju svojstva posljedica. Tako nastalih 5 elemenata jesu suptilni, rudimentarni/temeljni i neizmijeani elementi. Zovu se suptilni (sukma) jer u vrijeme evolucije nisu mogli sudjelovati ni u kakvoj akciji; rudimentarni/osnovni su (tanmatra) jer svaki u to vrijeme posjeduje sm svoje obiljeje; nisu izmijeani (apaikrita) zato to jo nisu izmijeani jedan s drugim. Iz ovih suptilnih elemenata nastaju suptilna tijela i grubi elementi. Iz grubih elemenata, kao to emo kasnije vidjeti, nastaje grubi univerzum. Sa stanovita osjetilne percepcije, postoji samo 5 elementarnih objekata u univerzumu, naime zvuk, dodir, oblik, okus i miris. To je razlog zbog kojeg Vedanta govori o samo pet elemenata. Jedinstveno svojstvo suptilne akae jest zvuk; suptilnog zraka dodir; suptilne vatre oblik; suptilne vode okus i suptilne zemlje miris. Ova se obiljeja ne mogu dokuiti/obuhvatiti osjetilima. SUPTILNA TIJELA Od suptilnih elemenata nastaju suptilna tijela ivih bia. Suptilno tijelo koje prati duu nakon smrti sastoji se od 17 dijelova, naime 5 organa percepcije, 5 organa akcije, 5 prana ili vitalnih sila, manasa (uma) i buddhija (intelekta). Pet organa percepcije sluha, dodira, vida, okusa i mirisa nastaju iz satvikih elemenata akae, zraka, vatre, vode i zemlje. Pod organom ne podrazumijevamo vanjski instrument nego neto suptilno, nainjeno od finije tvari, koje funkcionira putem fizikog instrumenta. Tako organ vienja ne znai vanjske oi, nego organ nainjen od neopipljive fine materije, jedan od konstituenata suptilnog tijela.

36

www.yogacentar.hr

Um ili manas jest ona funkcija unutarnjeg organa (antahkarana) koja razmatra razloge za i protiv u nekoj situaciji. Buddhi, intelekt ili odluujua sposobnost, jest druga funkcija istog organa, koja rjeava nedoumicu i pomou koje dolazimo do zakljuka s obzirom na istinsku prirodu objekta. Postoje druge dvije funkcije unutarnjeg organa, naime, itta, koja traga za objektima uivanja, i ahamkara, ili ja-svjesnost (ego-svjesnost), koja identificira Jastvo s tijelom. Ponekad se ove funkcije oznaavaju ovla terminima manas ili um. (Drugim rjrima, um u cjelini nazivamo manas.) Prema Vedanti, um je materijalan po prirodi, jer nastaje iz pet materijalnih elemenata. Prakriti ili primordijalna materija ukljuuje sve anorgansko, organsko i psihiko. Brahman ili Svjesnost, koja osvjetljava samu sebe, potpuno je razliita od toga. Pet organa percepcije i unutarnji organ sastoje se, kau, od sattvikih djelia pet elemenata, jer su obdareni luminoznou/svjetlou, tj. u stanju su osvjetljavati ili izraavati objekt. Ali treba znati da ova luminoznost manasa, buddhija, itte i ahamkare dolazi od samo-osvjetljavajueg Atmana, pri emu su oni smi iskljuivo materijal i stoga nisu luminozni po prirodi. JIVA ILI IVUA DUA Buddhi ili sposobnost odluivanja zajedno s pet organa percepcije, ine jedinicu/element zvanu vijanamayakoa ili plat inteligencije. ista Svjesnost ograniena upadhijem ovog plata pojavljuje se kao pojavno/fenomenalno bie ili individualizirana dua, zvana jiva. Zbog ovog ogranienja, jiva zaboravlja svoju istinsku prirodu i blaenstvo te osjea kao da je ona agent ili initelj, uivaoc ili doivljava sree ili jada. Vezana zakonom karme te podlona transmigraciji, ona zauzima vie ili nie tijelo na ovoj zemlji ili na nekom drugom nivou. Ovdje moemo istaknuti da postoje jo druge dvije teorije Vedante s obzirom na jivu. Prema jednoj, ista Svjesnost izgleda da se reflektira u te da nije ograniena vijanamayakoom. Refleksija/odraz je jiva. Refleksija poprima svojstva medija u kojem se objekt reflektira. Tako refleksija Sunca u vodi izgleda mirnom ili pokretnom/gibljivom ovisno o stanju vode. Slino tome, Svjesnost reflektirana u vijanamayakoi postaje obdarena svojstvima buddhija. Prema treoj teoriji, jiva je poput bia iz sna. Brahman ili ista Svjesnost, pod utjecajem maye, sanja tako rei, da je postao ovjekom, ivotinjom ili neivim predmetom. Sve se tri teorije slau, s obzirom na gore navedenu prirodu jive, da se Brahman pojavljuje kao jiva zbog maye. Beskonani Atman izgleda kao da je u stanju jive zbog upadhija vijanamayakoe; jiva je prividna a ne stvarna. Obiljeja roenja i smrti, bolesti i propadanja, sree i nesree, pripisana jivi, nisu stvarna sa stanovita Brahmana. Individualna dua, nakon postignua Znanja, shvaa da je ista kao Brahman. Um (manas) i organi percepcije tvore zajedno jedinicu/element zvan manomayakoa ili plat uma. Jastvo, ili Atman, koji se s njim (umom) identificira, poprima obiljeja uma te doivljava raznolikost imena i oblika. Organi akcije su jezik (organ govora), ruke, stopala i organi pranjenja i razmnoavanja. Oni nastaju iz rajastinog dijela pet suptilnih elemenata. Vitalna snaga jest kolektivno nazvana prana. To je primarna energija ili sila, a sve ostale sile poput gravitacije, privlaenja, odbijanja i ivotnog daha samo su razliite manifestacije prane. Kao to se u vrijeme kozmikog rastapanja pet elemenata materije vraaju se nazad u akau, slino tome, sve sile se vraaju nazad u pranu. U stanju involucije ili nemanifestacije akaa i prana ostaju u neizdiferenciranom stanju, stopljene u Prakriti. U vrijeme idue evolucije, prana, djelujui na akau, manifestira korak po korak, razliite elemente te grube i suptilne objekte. Pranu koja se manifestira u individualnoj jivi, nazivamo s pet razliitih imena u skladu s njenim razliitim funkcijama.

www.yogacentar.hr

37

Pet prana zajedno s pet organa akcije tvore element/jedinicu pod nazivom pranamayakoa, ili plat vitalne sile. Kada se dua identificira s ovim platom, on manifestira svoju aktivnu prirodu jer je sm plat graen od rajastinog dijela pet suptilnih elemenata. Inteligencija ili znanje, volja i aktivnost su obiljeja jive ili ivog bia. Vijanamayakoa ili plat inteligencije obdaren je snagom znanja. Manomayakoa ili plat uma obdaren je voljom pomou koje se vri neka akcija. Meutim, akcija nije mogua bez vitalne sile koja je obiljeje pranamayakoe. Atman, ili ista Svjesnost, ograniena upadhijima ova tri plata, jest obdarena znanjem, voljom i aktivnou. Ova podjela uinjena je s obzirom na dotina obiljeja plateva (korica, omotaa). Ova tri plata zajedno tvore suptilno tijelo, koje nakon smrti prati duu u transmigraciji. Kao i u sluaju maye ili neznanja, na suptilno tijelo moemo gledati bilo kolektivno bilo individualno. Kolektivno suptilno tijelo, koje ukljuuje sva suptilna tijela, jest poput ume. Individualna suptilna tijela su poput pojedinih stabala koja sainjavaju umu. Svjesnost zajedno s kolektivnim suptilnim tijelom nazvana je epitetima poput: Hiranyagarbha, Sutratma i Prana. Svi ovi sanskrtski termini imaju svoja posebna znaenja premda se njihovo ope znaenje moe izraziti terminom "Kozmika Dua"19. Kozmika Dua je imanentna u univerzumu. Ona se identificira s 5 suptilnih elemenata te je obdarena silama znanja, volje i aktivnosti. Kolektivno suptilno tijelo, koje se sastoji od vijanamayakoe, manomayakoe i pranamayakoe, te putem kojeg Kozmika Dua funkcionira, jest finije od grubog univerzuma. Ono je poput naeg stanja sna. Kao to se budno stanje stapa sa stanjem sna, tako se, slino tome, i grubi univerzum u vrijeme involucije stapa s kolektivnim suptilnim tijelom. Svjesnost ograniena individualnim suptilnim tijelom poznata je pod nazivom taijasa, ili sjajna dua zbog svoje povezanosti sa sjajeim unutarnjim organom20. Individualno suptilno tijelo, putem kojeg individualna dua funkcionira, je finije od individualnog grubog tijela i takoer se, kao i kolektivno suptilno tijelo, sastoji od 3 koe. Ono odgovara stanju sna, koje se sastoji od impresija/utisaka iz budnog stanja. U vrijeme snivanja, grubo tijelo ostaje neaktivno a funkcionira suptilno tijelo. Kolektivno suptilno tijelo jest, u biti, identino s individualnim suptilnim tijelima koja ga sainjavaju, a razlika je samo u nainu gledanja na ta tijela. Slino tome, svjesnost udruena/asocirana s upadhijem kolektivnog suptilnog tijela, pod nazivom Kozmika Dua, jest u biti identina sa svjesnou udruenom s upadhijima individualnog suptilnog tijela, pod nazivom individualna dua. Ve smo dali primjer ume i drvea i akae zajedno s njima. Svugdje kroz relativan univerzum, mikrokozmos i makrokozmos idu paralelno jedan s drugim, bilo s obzirom na grube i suptilne objekte ili na svjesnost udruenu s njima. Prema filozofiji Vedante, makrokozmos i mikrokozmos su u biti identini. GRUBI ELEMENTI Za razliku od suptilnih elemenata, grubi elementi su smjese. Oni nastaju kombinacijom suptilnih elemenata u odreenom omjeru. Postoji 5 grubih elemenata: eter, zrak, vatra, voda i zemlja. Svaki grubi element sastoji se od polovice svoje suptilne kopije/pandana i od jedne osmine svakog od
19

Sutratma je Ono to proima univerzum poput niti koja je protkana kroz cvijee u vijencu. Hiranyagarbha, ili Zlatno Jaje, je prva manifestacija Brahmana u kojoj budue ivo bie ostaje u sjemenoj formi. Prana je Ono to je obdareno silom djelovanja. Ostali epiteti Kozmike Due su Prajapati i Brahma. 20 Unutarnji organ nazvan je sjajei zato to se njegovi doivljaji/iskustva sastoje od ideja, za razliku od grubih objekata doivljavanih putem organa percepcije.

38

www.yogacentar.hr

preostala 4 suptilna elementa. Gruba akaa, ili eter, npr., sastoje se od polovice suptilne akae te jedne osmine suptilnog zraka, jedne osmine vatre, jedne osmine vode i jedne osmine zemlje. Premda jedan grubi element sadri svih 5 suptilnih elemenata, on svoje ime dobiva po elementu koji prevladava. Svojstva suptilnih elemenata nije mogue percipirati osjetilima. Oni postaju opipljivi u grubim elementima. Grubi eter je obdaren svojstvom zvuka; grubi zrak sa zvukom i dodirom; gruba vatra sa zvukom, dodirom i oblikom, gruba voda sa zvukom, dodirom, oblikom i okusom; a gruba zemlja sa zvukom, dodirom, oblikom, okusom i mirisom. Kao to smo ve napomenuli, posebna svojstva zraka, vatre, vode i zemlje su dodir, oblik, okus i miris. Pet elemenata su takorei, cigle opipljivog fizikog univerzuma. GRUBI UNIVERZUM Hindu tradicija navodi 14 svjetova koji sainjavaju univerzum. Oni ukljuuju i raj i pakao. Naravno, uivanja viih svjetova su rafiniranije prirode a ona iz niih svjetova grublje; usprkos tome, svi stanovnici univerzuma nalaze se u kraljevstvu maye i stoga nisu slobodni. Sedam gornjih svjetova nazivaju se Bhuh, Bhuvah, Swah, Mahah, Janah. Tapah i Satyam; a sedam donjih svjetova: Atala, Vitala, Sutala, Rasatala, Talatala, Mahatala i Patala. Svijet pod nazivom Bhuh ili Prithivi, jest ovaj zemaljski svijet u kojem ive ljudi. Svah ili Svarga jest nebeski svijet (raj) gdje ljudi, nakon svoje smrti, uivaju u materijalnoj srei kao nagradi za vlastita dobra djela na zemlji. Bhuvah jest meu-stanica izmeu ova dva svijeta. Janah, Tapah i Satyam ine Brahmaloku ili nivo Brahme, pri emu je Brahma "kontrolno" boanstvo. Moemo rei da Brahmaloka odgovara najviem raju dualistikih religija, gdje se sretne due upuuju nakon smrti te uivaju u duhovnoj zajednici s Osobnim/Personalnim Bogom. Prema Ne-dualistikoj Vedanti, ak ni stanovnici ovih sfera nisu osloboene due. U njima takoer zaostaju mali tragovi maye pri emu dominira sattva. Na kraju ciklusa, oni se stapaju u Vrhunskom Brahmanu te postiu Osloboenje premda se svega nekolicina vraa iz Brahmaloke na zemlju. Nivo Mahaha je meu-stanica izmeu Brahmaloke i druga tri svijeta: Bhuh, Bhuvah i Swah. Sedam niih svjetova, od kojih je Patala najnii, su razine na kojima prebivaju zle due nakon smrti te anju rezultate svojih nepravednih djela na zemlji. One se takoer, nakon nekog vremena, ponovno raaju na zemlji te nastavljaju svoju duhovnu evoluciju. Prema Vedanti, niti jedna dua ne smije biti liena konanog Osloboenja, koje je priroeno pravo svih dua. Osim ovih 14 sistema svjetova, pet grubih elemenata stvara etiri vrste grubih tijela te prebivaju u njima, te stvaraju odgovarajuu hranu i pie za ta tijela. Gruba tijela su ona roena iz maternice, koja pripadaju ljudima i raznim ivotinjama; ona roena iz jajeta, koja pripadaju pticama i gmazovima; ona roena iz vlage, koja pripadaju ima i komarcima, i ona roena iz zemlje, koja pripadaju drveu i puzavcima. Tijelo koje zauzme jiva na zemlji odreeno je prolom karmom dotine due. Gruba tijela takoer, u svom etverostrukom izdanju, moemo smatrati poput suptilnih tijela, kolektivnima ili individualnima. Moemo gledati na njih u cjelini, kao na umu, ili kao na odvojene entitete tj. drvee u umi. Svjesnost ograniena ili uvjetovana upadhijem agregata/mase grubih tijela zove se Virat ili Vaivanara; ona smatra sva gruba tijela univerzuma svojim vlastitim tijelom. Tijelo koje pripada Viratu, putem kojega on funkcionira, zovemo annamayakoa, grubi fiziki plat, zato to je ono modificirana hrana. Ono funkcionira u budnom stanju i doivljava grube objekte. Svjesnost ograniena individualnim grubim tijelom bilo kojim iz gore spomenute etiri klase zove se viva. Iako ona funkcionira putem grubog tijela, ipak se ona ne odvaja potpuno od

www.yogacentar.hr

39

suptilnog tijela ili uma, obdarenog snagom miljenja i imaginacije21. Grubo tijelo koje pripada vivi, kroz koje viva funkcionira, takoer se zove annamayakoa, grubi fiziki plat ili hranidbeni plat, zato to je ono proizvod hrane22. Ono funkcionira u budnom stanju te doivljava putem organa percepcije/osjetila predmete zvuka, dodira, oblika, okusa i mirisa. Ono koristi pet organa akcije radi govorenja, dranja, hodanja, izluivanja i razmnoavanja. Nadalje, putem unutarnjeg organa uma, ono doivljava nesigurnost, odlunost, egoizam i sjeanje/pamenje. Ono to vai za vivu vai i za Vaivanaru ili za Svjesnost koja funkcionira putem kolektivnog grubog tijela u budnom stanju. Grubo tijelo (ukljuujui organe osjetila), bilo kolektivno ili individualno, jest inertno. Ono je bez ikakve svjesnosti i ne moe funkcionirati samo za sebe. Tako Vedantisti tvrde da razliiti oblici svjesnosti koriste organe osjetila kao svoje instrumente, kontroliraju ih i osposobljavaju ih da doive odgovarajue objekte. Oni su meutim razliiti aspekti Univerzalne Svjesnosti ogranieni svojim odgovarajuim upadhijima. Vedantisti ih nazivaju devate, "oni koji sjaje", ili "kontrolna" boanstva. Nadalje, budui da su makrokozmos i mikrokozmos u osnovi isti, identina boanstva kontroliraju organe osjetila te njihove pandane u univerzumu. Tako je, npr., Sunce "kontrolno" boanstvo ili svjesnost oiju; tj. svjesnost koja kontrolira Sunce jest ista ona koja kontrolira oi. Slino tome, Agni (Vatra) jest boanstvo koje kontrolira jezik; Indra kontrolira ruke. Izgleda da je svrha ovih ablona/naina razmiljanja da osposobe ovjeka da proiri svoju svjesnost tako da se moe poistovjetiti s univerzumom i sa Svjesnou iza njega. Kolektivno grubo tijelo te individualno grubo tijelo u osnovi su identini, poput ume i drvea koje tvori umu. Sline tome su dvije forme svjesnosti koje su njima ograniene, nazvane Vaivanara i viva, poput prostora ogranienog umom i drveem. Grubi, suptilni i kauzalni svijet zajedno tvori vii skup/agregat, kojeg moemo nazvati Ogromnim Univerzumom, ba kao to sve ume zajedno, pri emu se svaka sastoji od mnogo drvea, ine ogromnu umu, ili kao to sve vode razliitih dimenzija tvore zajedno ogromno/divovsko jezero. To je jedna te ista Svjesnost udruena s upadhijima Ogromnog Univerzuma te grubi, suptilni i kauzalni svjetovi, jer je to jedna te ista akaa ograniena ogromnom umom i brojem malih uma koje ju ine. Neposredan smisao velike vedske izreke "Sve ovo je uistinu Brahman" jest svjesnost, udruena s Ogromnim Univerzumom zajedno s Turiyom, koja je osnovna i nepovezana Svjesnost, kad se ne razlikuju jedna od druge. Meutim, sama Turiya, bez svjesnosti udruene s Ogromnim Univerzumom, jest implicirano znaenje ovog vedskog teksta. To se objanjava primjerom s uarenom eljeznom kuglom. Kada se kae da ovakva kugla spaljuje predmet, izravno znaenje rijei kugla jest eljezo proeto vatrom (usijano eljezo). Meutim, vatra je ta koja uistinu pali predmet; stoga je implicirano znaenje te rijei vatra. Vedska izreka "Sve je to uistinu Brahman" implicira zapravo Turiyu, ili istu Svjesnost, bez ikakvog upadhija. Tako, kada Nedualist kae da je univerzum Brahman, on pri tome ne misli, poput panteista, da je Brahman postao univerzum imena i oblika. On misli da je univerzum u stvarnosti Turiya ili ista Svjesnost. Na isti nain Ivara, tj. Brahman udruen s upadhijem kozmike maye, zajedno sa svojim supstratom Turiyom, predstavlja izravno znaenje Toga/Onoga iz vedske izreke: "Ti si To"; meutim njegovo implicirano znaenje jest sma Turiya. Samo ista Svjesnost, kako emo kasnije vidjeti, jest Ono identino s tobom, ili Ivara sa jivom.

Jiva ili utjelovljena dua ograniena je s tri vrste upadhija. U dubokom snu bez snova, ograniena je upadhijem kauzalnog tijela; u snovima je ograniena suptilnim tijelom, a u budnom stanju upadhijem i grubog i suptilnog tijela. Svjesnost, budui da se identificira sa svakim od ovih upadhija, naziva se tehniki praja, taijasa i viva. 22 Grubo tijelo nastaje iz sperme i jajeta roditelja, a ovi su proizvodi hrane. Nakon roenja, tijelo se odrava hranom.
21

40

www.yogacentar.hr

SAETAK O KOZMOLOGIJI Dajmo ukratko prikaz gore navedene kozmologije; filozofija Vedante gleda na materijalni univerzum s dvije toke gledita: kozmike ili kolektivne te individualne ili pojedinane. Ove podjele moemo takoer opisati kao makrokozmos i mikrokozmos. Potom se svaka od njih dalje dijeli na tri dijela: na kauzalno, suptilno i grubo. Na Svjesnost ogranienu upadhijem maye moe se, slino tome, gledati sa dvije razliite toke gledita: kozmike ili kolektivne i individualne ili pojedinane. Svaku od njih takoer moemo podijeliti na tri dijela: kauzalni, suptilni i grubi. Makrokozmos je u biti identian mikrokozmosu. Kozmos i individua graeni su od istog materijala te pokazuju iste obrasce ponaanja. Tako se radi o jednoj Svjesnosti koja se ini ogranienom kako kozmikim tako i individualnim entitetom, u tri razliita aspekta; kauzalnom, suptilnom i grubom. Slino tome, postoji samo jedan univerzum putem kojeg Svjesnost djeluje u Svojim kozmikim i individualnim oblicima i u svojim kauzalnim, suptilnim i grubim aspektima. Suptilni je finiji od grubog; a kauzalni od suptilnog. Stoga je odraavanje (refleksija, zrcaljenje) Svjesnosti u suptilnom ie nego li odraavanje Svjesnosti u grubom. A odraavanje Svjesnosti u kauzalnom je ie nego li odraavanje Svjesnosti u suptilnom; ono je najblie istoj Svjesnosti. Dnevne aktivnosti neprosvijetljene osobe odvijaju se na grubom fizikom planu. Iskustva takve osobe ograniena su uglavnom na grube fizike objekte. Ono to takva osoba smatra svojom duom jest ista Svjesnost ograniena upadhijima grubog tijela i uma. Ona doivljava, putem organa percepcije, objekte/predmete zvuka, dodira, oblika, okusa i mirisa. Putem organa akcije ona govori, dri, hoda itd. Putem unutarnjeg organa uma, ona doivljava sumnju, odlunost, pamenje, ja-svjesnost itd. Ovi sainjavaju dnevni praktini ivot prosjenog ovjeka u budnom stanju te on sumnja u stvarnost svega van budnog stanja. Tako dugo dok se poistovjeuje s vanjskim svijetom on ne moe opaziti nikakav suptilniji svijet. U svom svakodnevnom ivotu ovjek ima posla samo sa sjenama. POGRENE IDEJE O JASTVU Neznalica poistovjeuje Jastvo s vanjskim stvarima, kao npr. sa svojom djecom, kuom i bogatstvom. Kod povrede ovih vrijednosti ili prilikom njihovog gubitka, on sam osjea se povrijeenim i gubitnikom. Neki od njih, zadrti materijalisti, smatraju da je tijelo Jastvo te njeguju krive pojmove o tome da je Jastvo obdareno takvim svojstvima poput mladosti ili starosti, roenja ili smrti. Drugi materijalisti smatraju da su organi osjetila Jastvo te pogreno misle da je Jastvo slijepo ili gluho. Postoje takoer i oni koji smatraju da su prana ili um Jastvo, te vjeruju da je Jastvo glad ili e, ili da je Jastvo prepuno sumnji i elja. Neki Budisti23 brkaju Atmana s njegovim odrazom u buddhiju, koji je, kao to je ve gore navedeno, samo individualizirani ego ili inilac. Nihilisti24 opisuju Jastvo kao nepostojanje te zakljuuju da u potrazi za stvarnou Jastva ne nalaze nita drugo do li blijede bjelokosti praznine. Meutim, prema uiteljima Vedante, svi ti pojmovi o Jastvu pripadaju u stvari kategoriji ne-Jastva. To su samo predmeti (puki objekti), poput lonca ili platna, osvijetljeni ili manifestirani od Atmana ili iste Svjesnosti. ak i onaj koji opisuje Atmana kao prazninu ili nepostojanje treba Svjesnost da bi percipirao prazninu. Sma Svjesnost putem koje se negira dua jest Atman. Stoga Vedanta istie da je Jastvo tj. Atman Svjesnost, koja je po prirodi ista, vjena i puna blaenstva te je i Svjedok i Osvjetljiva svih iluzornih entiteta, od vanjskih objekata do unutarnjeg ega praznine.
23 To su budisti idealisti koji pripadaju koli Yogaara, prema kojoj je stvarna samo rijeka ideja (vijana) a sve drugo ne postoji. 24 Odnosi se na budistiku kolu Madhyamika, koja smatra da je sve praznina.

www.yogacentar.hr

41

PET KOA (KORICA) Vedanta analizira ne-Jastvo u pet koa ili plateva/korica, naime grubi fiziki plat (annamayakoa), plat prane ili vitalne sile (pranamayakoa), plat uma (manomayakoa), plat buddhija ili inteligencije (vijanamayakoa) i plat blaenstva (anandamayakoa). Zovu se platevi jer skrivaju Atmana poput plata, korica ili omotaa. Figurativno se opisuju kao jedan unutar drugog, s tim da je fiziki plat sasvim na vanjskoj strani a plat blaenstva na unutarnjoj. Stvarno znaenje jest to da je jedan plat finiji od drugoga. Budui da finiji entitet proima grublji, tako i finiji plat proima grublji plat. Tako, kada se kae da je plat vitalne sile unutar grubog fizikog plata, to zapravo znai da je onaj prvi finiji a ovaj drugi grublji i stoga prvi proima drugog. Atman jest najfinija supstancija. On je odvojen od plateva a sve ih proima. Sjaj/blistavilo Atmana prolazi kroz sve plateve premda razliitim intenzitetom, u skladu s njihovom gustoom. Tako plat inteligencije manifestira znatno vie blistavost Atmana nego li plat uma. Zbog neznanja, ovjek poistovjeuje Atmana s jednom ili vie koa/plateva. Budui da je to neznanje tvrdokorno, uporno i teko ga je nadvladati, filozofi Vedante veoma se trude opisati njihovu iluzornu prirodu te potiu aspirante da ih negiraju. Tek kad aspirant postigne potpunu nevezanost u odnosu na njih putem diskriminacije/razlikovanja, otkriva se istinska priroda Atmana. ANNAMAYAKOA ili FIZIKO TIJELO. Ovaj plat, koji sainjava/tvori grubo fiziko tijelo, nastaje kombinacijom grubih elemenata te se sastoji od mesa, kostiju, krvi i drugih sastojaka. Ovisno o hrani koja se koristi za njegov opstanak, on ivi tako dugo dok moe asimilirati hranu. On ne postoji prije roenja ili poslije smrti; njegovo postojanje jest prolazno, a njegove vrline su efemerne. On je promjenjiv po prirodi. Stoga tijelo ne moe biti Jastvo. Neznalica poistovjeuje sebe s tijelom; ueni ljudi poistovjeuju sebe s kombinacijom tijela, uma i Jastva; dok spokojan ovjek sa sposobnou razlikovanja smatra da je Jastvo razliito od tijela, uma i ega. Tako dugo dok netko ne odustane od ovakve pogrene identifikacije s tijelom, on ne moe doivjeti blaenstvo Slobode, bez obzira na to koliko bio potkovan u filozofiji ili znanosti. Tijelo moe pomagati dui ako gledamo na njega kao na instrument, ba kao to kua pomae svojim stanovnicima ili konj jahau. PRANAMAYAKOA ili PLAT PRANE, VITALNE SILE. Ovaj je plat finiji od grubog fizikog plata te navodi ovog drugog na akciju. On je modificirana vitalna sila te se sastoji od pet prana, ulazi u tijelo nakon zaea, izlazi iz njega jedan sat nakon smrti te stvara osjeaj gladi i ei. Mrtav/neiv i ogranien predmet, plat prane ne moe biti Atman, svudaprisutni i sveznajui Svjedok. MANOMAYAKOA ili PLAT UMA. On je finiji od plata prane. Jastvo identificirano s umom osjea razliku izmeu "ja" i "ti", te takoer osjea razlike izmeu imena i oblika vanjskog svijeta. Gredice s klicama elja, dobrih i loih, um tjera osjetila na aktivnost radi ispunjavanja tih elja. Pojavni svijet ne postoji van uma, koji je proizvod neznanja. Um uzburkan eljama postaje svjestan objekata osjetila, grubih i finih, uiva u njima te im postaje privren. Samo um je odgovoran za iluzorne razlike meu kastama i drutvenim poloajem, kao i za ideje o akciji, sredstvima i ciljevima. Obojen strastima, pohlepom i poudom, on stvara okove, a kad oni spadnu ukazuje nam se put ka Osloboenju i Blaenstvu. Proiavanje uma, prakticiranjem razlikovanja (razluivanja, diskriminacije, viveke) i nepristranosti, jest cilj duhovne discipline. Po miljenju uitelja Vedante, mentalni plat ne moe biti Atman, jer je obdaren s poetkom i s krajem, podloan je promjeni i obiljeen bolom i zadovoljstvom. On pripada kategoriji predmeta.

42

www.yogacentar.hr

VIJANAMAYAKOA ili BUDDHI, PLAT INTELIGENCIJE. Sposobnost odluivanja/odreivanja jest, poput uma, funkcija unutarnjeg organa i stoga je proizvod Prakriti ili materije. Iako mrtva/neiva po prirodi, ini se inteligentnom i svjesnom jer odraava it ili istu Inteligenciju. Ovo odraavanje iste Svjesnosti u buddhiju zove se jiva, ili individualizirana/zasebna dua, ije glavno obiljeje je ja-svjesnost. Podlona zakonu karme, ona zauzima razliita tijela, odreena eljama iz ranijih ivota, te vri dobra i zla djela. Atman koji se poistovjeuje s platom inteligencije doivljava bijedu i sreu u budnom stanju i u stanju sna, i njihovo odsustvo u dubokom snu bez snova. Zbog neznanja, upadhi stanja jive jest nadreen (engl. superimposed) Atmanu, istom Jastvu; stoga se ini/izgleda da je Atman inioc ili uivatelj u relativnom svijetu. Moe se rei da je nadreivanje (stavljanje jednoga na drugo) uslijed kojeg Vrhunsko Jastvo izgleda kao jiva, putem obmane ili drugog, bez poetka pa stoga i bez kraja. Zato niti individualnost (pojedinanost, zasebnost) due nema kraja. Ona mora trajati zauvijek. Kako se onda uope dua moe Osloboditi? Filozof Vedante na to odgovara, da stanje jive ili individualizacije Atmana nije stvarno nego izazvano neznanjem. Nevezan, bezoblian i nedjelujui Atman ne moe biti povezan s objektivnim svijetom osim putem obmane tj. u fikciji. Budui da je sm pojam stanja jive jedna iluzija, ona prestaje kad ju unitimo istinskim Znanjem o Jastvu. Zbog neznanja, ue izgleda poput zmije; te ta iluzija traje sve dok traje neznanje. Meutim, kad se uoi istinska priroda ueta, pojam o zmiji nestaje. Avidya ili neznanje, te njene posljedice kao to su vrijeme, prostor i kauzalnost, nemaju poetka za one koji su im podloni. Meutim, kada neznanje biva uniteno Pravim Znanjem svi pojmovi kao to su stanje jive Atmana, njeno roenje i smrt prestaju postojati, ba kao to ego iz sna koji djeluje u snu nestane probuenjem iz sna. Atman, jedina postojea Stvarnost, ne moe imati nikakve veze s buddhijem i tako postati jiva, jer buddhi ne postoji sa stanovita Atmana. Ne moe postojati stvarna povezanost izmeu Atmana i plata buddhija, ba kao to ne moe biti nikakve dodirne toke izmeu pustinje i vode viene u fatamorgani. Lano nadreivanje koje je uzrokom individualnosti jive mogue je direktno unititi samo putem Znanja o Brahmanu a ne nekim drugim sredstvom kao to su ritualna oboavanja, prouavanje Spisa ili/i filantropske (dobrotvorne) aktivnosti. Ovo ujedinjujue Znanje koje se stjee razlikovanjem izmeu Stvarnog i nestvarnog te naputanjem nestvarnog omoguuje zarobljenoj dui da postigne Osloboenje. ANANDAMAYAKOA ili PLAT BLAENSTVA. Finiji od plata inteligencije jest suptilni plat blaenstva. Ovo blaenstvo meutim, ne treba brkati s Vrhunskim Blaenstvom Brahmana. Modifikacija neznanja, ili Prakriti, manifestira se u hvatanju odraza vjeno blaenog Atmana. Osnovna svojstva plata su zadovoljstvo i odmor zadovoljstvo kojeg pojedinac doivljava u kontaktu s ugodnim objektom. Ispravan ovjek ga osjea u maloj mjeri i bez ikakvog napora u vrijeme dozrijevanja svojih dobrih djela. Ali najpotpuniju manifestaciju plata blaenstva doivljavamo u dubokom snu bez snova, kad smo potpuno nesvjesni ikakve patnje. Nakon buenja iz dubokog sna, osoba primjeuje da je vrlo ugodno spavala. Djelomino manifestiranje doivljava se u budnom stanju kada osjetila dou u kontakt s objektima ugode, ili u stanju sna dok sanjamo ugodna sjeanja/impresije. Plat blaenstva, premda blizak Atmanu, ne moe biti Sm Atman, budui da je proizvod neznanja, a o njemu moemo saznati na temelju iskustva nesvjesnosti u dubokom snu bez snova. Nadalje, ovaj plat, poput ostalih plateva, obdaren je promjenjivim svojstvima. Atman je meutim, sveprisutan i postoji sm po sebi. Svih pet plateva su modifikacije Prakritija ili primordijalne materije. Oni nisu apsolutno stvarni. Oni se ine stvarnima zato to je Atman njihov Supstrat. Treba takoer znati da platevi nisu stvarna pokrivala beskonanog Atmana. Oni samo izgledaju tako kad je zaboravljeno istinsko Znanje o Jastvu. Svjetlo Atmana sjaji razliitim intenzitetom kroz razliite plateve, u skladu s njihovim sastavom. Istinsku slavu Atmana, neometenu ikakvim platom, aspirant potpuno

www.yogacentar.hr

43

realizira kad se razlikovanjem (viveka) i neprivrenou, samo-kontrolom i meditacijom, vie ne poistovjeuje s platevima ili s bilo kakvom drugom modifikacijom maye, poput organa osjetila, uma, buddhija ili ega, ve biva u potpunosti uronjen u Jastvo. Nedirnut platevima, Svjedok triju stanja, Atman jest nepromjenjiva i neokaljana Stvarnost, spoznavanje kojeg osposobljava pojedinca da razbije okove relativnog svijeta i postigne Vrhunsko Blaenstvo. Moe se rei da nakon negiranja petero plateva, uma i ega kao nestvarnih, ne nalazimo nita drugo do li praznine, potpunog odsustva iega. to tada preostaje pomou ega prosvijetljena dua moe realizirati svoj identitet? U odgovoru Vedantist kae da je samo nakon takve negacije mogue realizirati Atmana, koji je lien atributa (bez svojstava), koji je po prirodi ista Svjesnost te je Svjedok razliitih modifikacija Prakriti vienih u budnom i u snivajuem stanju, kao to su um, tijelo i osjetila, te njihovog odsustva u dubokom snu ili u samadhiju. Ovu svjesnost mogue je nazvati "Svjesnost bez sadraja", u kojoj se i subjekt i objekt stapaju i nestaju. To ne moe biti praznina, jer onaj koji iskusi Znanje o Jastvu, izgleda kao bogatija i uveana linost (obogaene i uzvienije osobnosti). Atman ili Brahman jest, u skladu s Vedantom, prava sr ovjeka. Nakon realizacije ove sveproimajue Svjesnosti, ovjek otkriva svoje istinsko Jastvo, ba kao to nakon ulijevanja u ocean rijeka odbacuje svoje ime i oblik te nalazi svoj pravi izvor i konaan cilj. Negiranjem petero plateva, tijelo, um, buddhi, i druge modifikacije neznanja, te razliita odraavanja Jastva u njima, takoer bivaju negirana. A nestankom svih ovih iluzornih objekata, ostaje sjati istinski Atman, vjean, sveprisutni i svemoni, realizacijom kojeg ovjek postaje osloboen grijeha, straha, tuge, ljage, kvarenja/raspadanja i smrti te postaje utjelovljenje Blaenstva. APAVADA Do sada smo razmatrali adhyaropu ili nadreenost nestvarnog Stvarnome. Sad emo opisati pobijanje ili negaciju nestvarnog, pod nazivom apavada, o emu Vedanta kae: "Kao to za tobonju zmiju u uetu konano ustanovimo da je to samo ue, slino tome, tako i za svijet nestvarnih stvari, koji zapoinje s neznanjem nadreenim Stvarnosti, konano shvatimo da on nije nita drugo do li Brahman".25 Ve smo istakli da univerzum nije niti kreacija nekog vanjskog inioca, a niti modifikacija svog uzroka. On je lano nadreen (vivarta) Brahmanu. Naime, uzrok, Brahman, ini se poput posljedice, univerzuma, a da On ne podlijee nikakvoj promjeni, ba kao to se ue ini zmijom a da ne podlijee nikakvoj promjeni. Posljedica tj. privid jest u stvarnosti ista kao uzrok. andogya Upaniada kae da iako je vr modifikacija gline, on se u stvarnosti ne razlikuje od gline. Naziv dan vru jest samo izraz upotrebe u svakodnevnom praktinom ivotu. Vede navode: "Sve to postoji jest uistinu Brahman", "Sm Brahman proima sve stvari", "Sve to neznalica opaa maya i sve njene posljedice jest u stvari Brahman i nita do li Brahman", "to god se manifestira, naime univerzum, to je Sm Vrhunski Brahman, Stvaran, Jedan bez drugog, ist, Sr Znanja, Neokaljan, Bez Poetka, Nedjelujui, Sr Blaenstva Apsoluta". U Brahmanu nema nikakve podjele na znalca, znanje i objekt znanja. Prema Nedualistima, istinska priroda Brahmana ostvaruje se apavadom, metodom negacije. Ne negira se stvarnost univerzuma, koja budui da je Brahman, postoji uvijek. Ono to se doista negira jest iluzoran pojam neznalice da je univerzum imena i oblika stvaran sm po sebi, i neovisan o Brahmanu.

25

Vedantasara, od Sadanande, I, iii, 7.

44

www.yogacentar.hr

Budui da je posljedica u stvari uzrok, aspirant metodom negacije uvia da grubi fiziki univerzum koji se sastoji od razliitih nivoa, razliitih fizikih tijela i razliitih vrsta hrane i pia pogodnih za iva bia, nije nita drugo do li njihov uzrok, naime pet grubih elemenata. Pet grubih elemenata, zajedno sa objektima kao to su zvuk i oblik te suptilna tijela, nisu nita drugo nego njihov uzrok, naime, neizmijeani suptilni elementi. Pet neizmijeanih elemenata nije u biti nita drugo do li njihov uzrok, naime, Saguna Brahman, svjesnost udruena s neznanjem/mayom. Kozmiko neznanje i svjesnost udruena s njim nisu nita drugo do li transcedentalni Brahman tj. ista Svjesnost. Brahman jest neuzrokovani Veliki Uzrok, Boanski Razlog/Temelj svemu to opaamo, i identian je sa svim. "TO SI TI" Postoje etiri velike vedske tvrdnje, a kontemplacijom na te tvrdnje um je voen od svijeta imena i oblika ka Brahmanu. One glase: "To ti jesi" (Tattvamasi), "Ja sam Brahman" (Aham Brahmsmi), "Ovo Jastvo jest Brahman" (Ayamtma Brahma), "Brahman jest Svjesnost" (Prajnam Brahma). Sve ove tvrdnje ukazuju na istu injenicu, naime, na konanu i sutinsku jednotu ovjeka, ili individualne due, i Boga, ili Univerzalne Due, a stvarnost iza obje due jest Brahman, ili ista Svjesnost. Sad emo pokuati shvatiti znaenje "Ti si to". Rije "to/ono" u vedskoj tvrdnji "Ti si to" ima dva znaenja: neposredno i implicirano. Ve smo naveli primjer sa crvenom usijanom eljeznom kuglom. eljezo asocirano s vatrom jest direktni agens gorenja, ali stvarni/implicirani agens jest vatra neasocirana sa eljezom. Slino tome, kolektivno neznanje (ukljuujui kozmika gruba i suptilna tijela) te svjesnost26 asocirana s njim, zajedno sa istom Svjesnou, neasociranom s ikakvim ograniavajuim dodatkom, kad ju promatramo kao jednu nedjeljivu jedinicu, poput crvene vrue eljezne lopte, tvori direktno znaenje rijei "to/ono". Drugim rijeima, "to" direktno izraava ideju o Personalnom Bogu asociranom s univerzumom iji je Kreator, Odravatelj i Unitavatelj, te obdarenom sa sveprisutnou, gospodstvom, velikom moi i slinim atributima, zajedno sa istom Svjesnou koja je u osnovi i univerzuma i Boga. To jest, direktno znaenje rijei "to/ono" jest Saguna Brahman, ili Brahman s atributima. Meutim, ista Svjesnost, neasocirana s ikakvom ograniavajuom mayom, jest implicirano znaenje rijei "to" ("taj" ili "onaj"). Slino tome, rije "ti" ima dva znaenja: neposredno i implicirano. Individualno neznanje (ukljuujui individualna suptilna i gruba tijela) te svjesnost27 asocirana s njim zajedno s istom Svjesnou, neasociranom s ikakvim ograniavajuim dodatkom, kad ju smatramo kao jednu nedjeljivu jedinicu, postaju neposredno znaenje rijei "ti". Drugim rijeima, "ti" direktno izraava ideju jive ili individualizirane due, asocirane s individualnim tijelom te obdarene s malo znanja, malo moi, s ovisnou, i s drugim slinim obiljejima, zajedno sa istom Svjesnou, koja jest u osnovi svega toga. To jest, rije oznaava ivuu duu karakteriziranu takvim ogranienjima kao to su roenje i smrt, glad i e, bol i zadovoljstvo. Meutim, ista Svjesnost, koja nije asocirana s ikakvom ograniavajuom mayom, koja je po prirodi Najintimnije/Najdublje Blaenstvo, i koja je takoer supstrat jive, jest implicirano znaenje rijei "ti". Znaenje koje izraava rije "si" u tvrdnji "Ti si to" jest identinost "onoga" s "ti". Ako se izravno znaenje rijei u tvrdnji ne slae sa stvarnim iskustvom, onda ga tumaimo u smislu njegovog impliciranog znaenja28. Oito je da su "to" i "ti" obdareni kontradiktornim
Pod nazivom Ivara ili Personalni Bog Pod nazivom praja, taijasa i viva, asocirana s individualnim kauzalnim, suptilnim i grubim tijelima. 28 Ovakva metoda interpretacije koristi se npr. u sluaju engl. reenice "Proveo je no na besanom jastuku".
26 27

www.yogacentar.hr

45

atributima i da ne mogu biti identini sa stanovita neposrednog znaenja rijei, tj. doslovnog znaenja. Jedan, tj. Personalni Bog, razlikuje se od drugog, individualne due, kao to se Sunce razlikuje od krijesnice, ocean od izvora ili Mt. Everest od sjemena goruice. Meutim, njihov identitet jest injenica realizirana izravnim i neposrednim iskustvom vedskih mudraca/vidovnjaka. Ovaj identitet se stoga objanjava sa stanovita impliciranog znaenja. Vedski filozofi smatraju, kao to je gore navedeno, da kontrastni atributi koji razlikuju Ivaru od jive nisu konano stvarni nego su posljedica superimpozicije/nadreivanja. Zbog maye izgleda da je Brahman, ista Svjesnost, postao univerzumom i da je njegov svemoni Stvoritelj, Odravatelj i Razoritelj. Ponovno zbog maye, isti Brahman se ini kao da je postao ograniena jiva, ili individualizirana dua, svojina fizikog tijela (koju je prisvojilo fiziko tijelo). Sve superimpozicije/zamajavanja su iluzorna; samo je supstrat stvaran. Brahman jest supstrat i Ivare i jive. Kada putem vedantike discipline negiranja pojedinac eliminira lana nadreivanja/superimpozicije, shvatit e izravnim iskustvom da je konana Stvarnost Brahman, ista Svjesnost, a ne Ivara ili jiva. Postoje razliite metode pomou kojih dolazimo do implicitnog znaenja neke tvrdnje. Metoda koju koristi nedualistiki filozof sastoji se u eliminaciji konfliktnih aspekata dviju glavnih rijei te u zadravanju onoga zajednikog objema rijeima. Npr., netko uzvikne vidjevi nakon dugog vremena ovjeka po imenu Devadatta: "To je onaj Devadatta". Oito da Devadatta vien davno ranije i na drugom mjestu, oznaen rijeju "onaj", ne moe biti ovaj vien ovdje i sada, oznaen rijeju "to". Postoji konflikt i s obzirom na vrijeme i na mjesto. Meutim, postoji i injenica prepoznavanja; a ona je mogua jer se konfliktni elementi, tj. vrijeme i mjesto, zanemaruju i panja se usmjerava na ovjeka smog. Slino tome, tumaei reenicu "Ono si ti", mudrac naputa kontradiktorne elemente udruene/asocirane s "ono" i "ti", naime pojmove Stvoritelja i stvorenja, te prepoznaje jednotu sa stanovita Brahmana, Apsoluta ili iste Svjesnosti, koja jest sutina njih oboje. Realizacija/dokuenje preciznog znaenja "Ti si to / Ono si ti" jest transcendent(al)no iskustvo, koje se osjea samo na duhovnom planu. Znaenje biva izgubljeno ako je aspirant i najmanje privren takvim materijalnim stvarima kao to su tijelo, osjetila, um ili ego ili zadovoljstvo asocirano s njima. Sloboda, Mir/Spokojstvo, Blaenstvo, Znanje i Besmrtnost koji rezultiraju iz transcendentalnog iskustva potpuno su razliiti od njihovih pandana/sjena na fizikom planu vremena, prostora i kauzaliteta. Realizacijom konanog identiteta (od) "ti" i "ono" pojedinac spoznaje istinsko znaenje religije, koje je realizacija vjene jednote vjenoga Boga i vjene Due. Religija, u svom konanom smislu, nema veze s domiljatim nainima za poveanje ovjekove materijalne sree u ovom prolaznom svijetu. Uitelji Vedante objanjavaju svojim uenicima stvarnu prirodu Jastva "metodom desetoga" (daamanyaya). U knjigama Vedante nailazimo na sljedeu priu: Neko je desetoro ljudi gazilo preko veoma brze rijeke. Nijedan od njih nije znao plivati. Dosegavi drugu obalu, eljeli su znati jesu li svi na broju, pa je jedan od njih prebrojavao ljude i ustanovio je da ih je samo devet zato to je ispustio sebe. Bio je siguran da se jedan od njih utopio. Ostali su uinili isto i doli su do istog zakljuka, jer je svaki od njih brojei druge izostavio sebe. Tako su poeli oplakivati gubitak jednog od svojih drugova. Neki ovjek koji je onuda prolazio zapitao je za uzrok njihovog naricanja. Rekli su mu da je njih deset prelazilo rijeku te da se jedan od njih utopio prelazei rijeku. Naravno da je stranac za kratko vrijeme otkrio da se radi o greki. Tako je zamolio jednog od njih da iznova broji. ovjek je izbrojio devet i rekao "Vidite, izgubili smo svog desetog prijatelja." Stranac je odmah dotakao njega i rekao "Ti si deseti". Da bi ih sve u to uvjerio, ponovio je istu stvar sa svakim od njih; pa je tako svaki otkrio da je on deseti. Tako je nestalo njihove tuge, i ponovno su bili sretni. Slino tome, uenik dolazi uitelju i kae mu da je svuda tragao za Istinom u knjigama, u hramovima/crkvama, u slikama,

46

www.yogacentar.hr

na nebu i da je nije naao. On naravno, nije traio Istinu na pravom mjestu, tj. u sebi samom. Tako, uitelj ga dirne i naglaeno mu kae: "Ono si ti". Nakon objanjenja znaenja velike vedske izjave "Ono si ti", guru potie aspiranta na meditaciju o svojoj stvarnoj sutini: "Ono izvan kaste i vjere, obitelji i dinastije, ono lieno imena i oblika, zasluga i propusta; Ono to nadilazi prostor, vrijeme i objekte osjetila onaj Brahman si ti. Meditiraj na to u svom umu." "Onaj Vrhunski Brahman, koji se ne moe obuhvatiti govorom, koji je meutim pristupaan oku istog prosvjetljenja; neokaljani, Utjelovljenje Znanja, Entitet bez Poetka onaj Brahman si ti. Meditiraj na to u svom umu." "Ono koje je nedirnuto esterostrukim valom29, na koje yogiji meditiraju u svom srcu, ali koje nikad ne mogu dokuiti organima osjetila; koje intelekt ne moe spoznati onaj nepobitni/neopozivi Brahman si ti. Meditiraj na to u svom umu." "Ono koje je Uzrok/Osnova univerzuma i njegovih razliitih dijelova, a svi su ti dijelovi kreacije maye; koje Smo po Sebi nema nikakvu drugu potporu; koje se razlikuje od grubog i suptilnog; koje jest bez dijelova i bez premca onaj Brahman si ti. Meditiraj na to u svom umu." "Onaj koji je osloboen roenja i rasta, razvoja i propadanja, bolesti i smrti; onaj koji je neunitiv; koji je uzrok projekcije, odravanja i rastapanja univerzuma onaj Brahman si ti. Meditiraj na to u svom umu." "Onaj koji je, premda samo Jedan jedini, uzrok mnotvu; koji pobija sve druge uzroke te je Sm po Sebi bez uzroka; razliit od maye i njenih posljedica, univerzuma, te je oduvijek slobodan onaj Brahman si ti. Meditiraj na to u svom umu." "Onaj koji je bez dualnosti (slobodan od polariteta); koji je beskonaan i neunitiv; koji je vrhunski, vjeni i besmrtan; koji je neokaljan onaj Brahman si ti. Meditiraj na to u svom umu." "Ona Stvarnost koja se, premda Jedna Jedina, ini mnogostrukom zbog neznanja, koja (prividno) uzima atribute, imena i oblike, i ini se da se mijenja ali je sma uvijek nepromjenjiva, poput zlata u svim njegovim modifikacijama taj Brahman si ti. Meditiraj na to u svom umu." "To iza ega nema niega; koje svijetli iznad maye te je beskonano vee/velianstvenije od univerzuma; Najintimnije Jastvo svega; Jedan bez drugoga; istinsko Jastvo; Postojanje-ZnanjeBlaenstvo Apsolut, beskonano i nepromjenjivo taj Brahman si ti. Meditiraj na to u svom umu."30 Nakon to uje ove uzviene rijei, aspirant razmilja o njihovom znaenju. Budui da rezoniranjem dokuuje da su rijei gurua istinite, on razmilja o Brahmanu s jednousmjerenom predanou. Tako se on postepeno rjeava svih nadreivanja (superimpozicija), zbog kojih se ranije poistovjeivao s prolaznim objektima te je njegovao pojmove o "Ja" i "moje". On naputa potivanje drutvenih formalnosti, uljepavanje tijela te preuveliavanje svetih spisa, a ba je s ova tri jaka lanca ovjek vezan za svijet. On postaje proien neprestanom kontemplacijom o Brahmanu te udie mirise istog Jastva, koji su bili prekriveni neistoama beskrajnih elja. to je um utemeljeniji u svom Unutarnjem Jastvu, on vie/lake naputa elju za vanjskim objektima. A kad potpuno nestanu sve takve elje, tada dolazi do neprekinute realizacije Atmana. Treba
29 30

Naime, propadanje i smrt, glad i e, tuga i opsjena, koji obuzimaju tijelo i duh/um. Vivekaudamani. ankara, 254-263.

www.yogacentar.hr

47

vjebati disciplinu negacije bez prestanka sve dok se pojavljuje makar i u snu percepcija univerzuma, pa konana dua ostaje sve dok se potpuno ne izbrie poistovjeivanje s tijelom. Niti spavanju, niti brizi o svjetovnim stvarima, niti privrenosti osjetilnim objektima pojedinac ne treba pruiti ni najmanju mogunost da zaboravi prirodu stvarnog Jastva. EGO I ELJE Tragalac za Istinom mora se uvijek prisjetiti nevezane prirode Jastva, te mora napustiti svako poistovjeivanje s egom. Ego je taj koji ponovo i ponovo vraa Jastvo nazad k svijetu neznanja. Ego pojaava elje. Kada se pojaaju elje, pojaaju se i aktivnosti. A kada se poveaju aktivnosti, poveaju se i elje. Tako se elje i aktivnosti vrte u ukletom krugu, a ovjekovom suanjstvu/zatoenitvu u tijelu nikad nema kraja. Unitenje elja opisuje se kao Osloboenje, a ovjek osloboen elja naziva se jivanmukta, osloboen za ivota. ak i nakon spoznavanja Istine, esto preostaje veoma snaan, uporan pojam bez poetka, da je osoba initelj radnje i doivljavatelj/iskusitelj njenih rezultata. Ove se ideje treba paljivo rijeiti, ivei u stanju stalnog zajednitva s Jastvom. Samo je tako mogue iskusiti blaenstvo Osloboenja ak i dok prebivamo u tijelu. Traitelj ne smije biti nepaljiv u vezi svoje postojanosti u traganju za Znanjem o Jastvu. Nepaljivost/nesmotrenost je smrt. Nemar, opsjena, egoizam, ropstvo i patnja su uzastopne karike u lancu svjetovnog ivota. Ako um bude uvijek pomalo zastranjivao/lutao od Unutarnjeg Jastva ka vanjskom svijetu, on pada sve nie i nie, ba kao to i nemarno isputena lopta s vrha stepenica odskae sa stepenice na stepenicu sve dok konano ne doe do podnoja stepenica. Istina o Jastvu jest izrazito suptilna i ne moe ju dokuiti rastresen um. Nju mogu realizirati samo plemenite due istog uma, pa i one samo putem izuzetne koncentracije. "JA SAM BRAHMAN" Uenik ui od uitelja precizno znaenje "Ono si ti". Odbacujui atribute pogreno nadreene/pripisane rijeima "Ono" i "ti", on shvaa da se formula odnosi na apsolutno jedinstvo individualnog jastva i Brahmana, ili Vrhunskog Jastva, doivljenog na planu iste Svjesnosti. Budui da meditira na jednotu, u umu nastaje stanje (vritti) koje ini da osjea sebe kao Brahmana, istog po prirodi, vjenog, samo-prosvijetljenog, slobodnog, beskonanog, vrhunski blaenog i Jednog bez drugoga. Ovo mentalno stanje, osvijetljeno refleksijom iste Svjesnosti, unitava neznanje i sumnje u vezi Brahmana. Pa ak i sada Brahman je samo stanje ili val u umu. Unitenjem neznanja, unitavaju se i njegove posljedice, razliita mentalna stanja, ba kao to spaljivanjem tkanine budu spaljene i potka i osnova tkanine. Otuda i mentalno stanje obojeno Brahmanom, koje tvori dio ovih posljedica/uinaka, biva takoer uniteno. Unitenjem mentalnog stanja preostaje samo svjesnost reflektirana u to stanje, koja, nesposobna da osvijetli Vrhovnog i Samo-sjajeeg Brahmana, biva njime nadvladana. Nadalje, unitenjem ovog mentalnog stanja, refleksija se vraa nazad Vrhunskom Brahmanu, ba kao to se slika lica u ogledalu vraa licu samom, ako ogledalo biva slomljeno ili bude uklonjeno. Tako Subjekt i objekt, ista Svjesnost i opaajua svjesnost, postaju jedno. Uklanjanjem dualnosti, preostaje samo Vrhunski Brahman, Jedan bez drugoga. Potpuno neopisivo rijeima, ovo iskustvo poznaje samo onaj koji ga je postigao. TRI FAZE Da bi se Znanje o Brahmanu moglo realizirati izravno i jasno "poput ploda na dlanu neije ruke", a ne samo intelektualno razumjeti, Vedanta propisuje odreene discipline znane kao "sluanje"

48

www.yogacentar.hr

(ravanam), "razmiljanje" (mananam), "meditiranje" (nididhyasanam) te "upijenost/apsorpciju u Brahmana" (samadhi). "Sluanje" znai sluanje uputa kompetentnog uitelja, koji objanjava iz svetih spisa jednotu Individualnog jastva i Brahmana. "Razmiljanje" znai konstantno miljenje o tako pouavanom Brahmanu, te jaanje neijeg uvjerenja u Realnost Brahmana prikladnim rezoniranjem. Na taj nain se uklanjaju krivi i protivni pojmovi aspiranta o Jastvu. "Meditiranje" znai stalno prebivanje uma u toku/rijeci ideja, identinih s pojmom o nedualnom/nedjeljivom Brahmanu, do iskljuenja takvih stranih ideja kao to su tijelo, osjetila, um i ego. Meditacija koja se vjeba neprekidno i dugotrajno s velikom ljubavi prema idealu i s neumornom odlunou (rijeenou) za realizacijom/ostvarenjem istog, vodi ka samadhiju ili upijenosti u Brahmana. VJEBANJE YOGE Vidioci (vidovnjaci, mudraci) Upaniada, propisali su za aspirante obdarene s etverostrukim disciplinama Vedante tri faze koje vode u realizaciju Brahmana, spomenute u ranijem poglavlju. Kasniji uitelji Vedante preporuuju Patajalijev sustav Yoge kao praktinu disciplinu za postignue samadhija, u kojem je realizirano Znanje o Brahmanu. Meutim, treba primijetiti da nema velike razlike izmeu disciplina Vedante i yogikih disciplina, pri emu su ove druge znanstvena sistematizacija duhovnih disciplina koje su dominirale u Patajalijevo vrijeme. Rije "yoga" znai jedinstvo individualne due i Univerzalne Due te takoer i praktine metode kojima se ostvaruje takvo jedinstvo. Patajali opisuje sljedeih osam disciplina nunih za aspiranta u traganju za Znanjem o Jastvu.31 Yama ili opa disciplina. Ona se sastoji od nepovreivanja, istinoljubivosti, ne-krae, ednosti i neprihvaanja poklona. Nepovreivanje znai nikome ne koditi bilo milju, rijeju ili djelom, koliko je to god mogue. Istinoljubivost znai potpunu usklaenost izmeu misli, rijei i djela. Prihvaanje poklona stvara obaveze i ometa spokojstvo uma. Utemeljenost duhovnog ivota nalazi se u prakticiranju ednosti rijeju, milju i djelom. Spolno uzdravanje obdaruje tijelo, ivce i um neophodnom snagom/moi za finom duhovnom percepcijom. Niyama ili specifina disciplina. Sastoji se od istoe, zadovoljstva, askeze (strogog samoobuzdavanja, vjebi samousavravanja), prouavanja svetih spisa i meditacije na Boga. istoa znai istoa i tijela i uma. Zadovoljstvo jest zadovoljstvo s materijalnim potrebama koje zadobivamo/zadovoljavamo bez mnogo napora. Prouavanje spisa ukljuuje i ponavljanje svete rijei Om ili imena Gospodina. Meditacija ukljuuje oboavanje i druge devocionalne vjebe. Asana ili poloaj. Sastoji se u postavljanju ruku, nogu i ostalih dijelova tijela u odreene poloaje te u dranju tijela uspravnim. Ona vodi do fizike relaksacije i unutarnjeg mira. Aspirantu se preporuuje da zauzme neki od poloaja s uspravnim tijelom i da se osjea udobno. Pranayama ili kontrola vitalne energije. Sastoji se od izdisaja, udisaja i zadravanja zraka, u skladu s uputama yogikih spisa, te je treba vjebati pod nadzorom kompetentnog uitelja. Ona pomae aspirantu da uspostavi kontrolu i nad tijelom i nad umom. Pratyahara, ili povlaenje u samog sebe (introverzija panje s fizikog tijela na suptilno). Ona znai odvajanje organa osjetila od objekata s kojima su inae povezani. Dharana ili koncentracija. Cilj ove discipline jest da osposobi aspiranta da fiksira svoj um, nakon to postane odijeljen/odvojen od osjetilnih objekata, na Brahmana, Jednog bez drugoga.
31

Raja-Yoga, od Swamija Vivekanande, preporuuje se za detaljno prouavanje predmeta.

www.yogacentar.hr

49

Dhyana ili meditacija. Ona znai postojano prebivanje uma u Brahmanu. Na ovom stupnju aspirant je razvio mo postojanog (glatkog, bez fluktuacija) tka panje prema izabranom objektu meditiranja, kao to je pojedini simbol Apsoluta ili neka uzviena misao odnosno koncept Boga. Primjedba Swamija Brahmajananande: Ovdje smo stavili vlastitu definiciju meditacije. Samadhi ili upijenost (apsorpcija). Ono jest posvemanja upijenost/rastvorenost uma u Brahmanu. Onaj koji eli postii samadhi treba ivjeti odvojeno od ljudi. Samoa pomae u kontroli osjetila. Kontrolom osjetila kontroliramo i um. Kontrolom uma kontroliramo i ego. Kontrolu ega slijedi neprekinuta realizacija Blaenstva Brahmana. Aspirant mora njegovati izrazitu nepristranost za sve vanjske objekte i nevezanost za tijelo, osjetila i za um. Ako je privren ma emu od gore navedenog, on je ogranien/sputan time. Misao o ne-Jastvu je zla i stvara jad/bijedu. Meditacija na Jastvo, Blaenstvo, Apsolut vodi ka Osloboenju. SAMADHI Nedualistiki vidioci Vedante rekli su da postoje dvije vrste samadhija, ovisno o intenzitetu i prirodi meditacije, tj. savikalpa i nirvikalpa. U savikalpa samadhiju, mentalno stanje (vritti) uzima oblik Brahmana i poiva u Njemu i u isto vrijeme zadrava minimalno razlikovanje izmeu znalca, znanja i objekta znanja. Aspirant jo uvijek moe biti svjestan relativnog, iako jasno vidi da je ono proeto Apsolutom. To je kao kod vienja glinenog slona gdje glina takoer proima slona. Aspirant jo uvijek zadrava ja-svjesnost (ali se ne ograniava na ja) i kae "Ja sam Brahman, inteligencija, Apsolut, bezoblian poput etera, svevinji, vjeno svijetlei/sjajan, bez roenja, nepromjenjiv, nevezan, sveproimajui, oduvijek slobodan te Jedan bez drugog". Meutim, u nirvikalpa samadhiju, uranjanje je lieno ja-svjesnosti, um se potpuno rastapa u Brahmanu, postaje jedno s Njim, te se gube sve razlike izmeu znalca, znanja i objekta znanja. Ba kao to otopivi grudicu soli u vodi vie ne osjeamo da se ona razlikuje od vode i ne moemo je odijeliti od vode, slino tome, mentalno stanje u nirvikalpa samadhiju, uzevi oblik Brahmana, vie se ne osjea razliitim od Brahmana i ne moe biti odvojeno od Brahmana; ono ne postoji odvojeno od Brahmana. Tada Brahman, ili Jastvo, postoji smo i svijetli vlastitim sjajem. Premda se postojanje uma ne osjea ni u dubokom snu bez snova, ipak su ova dva stanja, naime nirvikalpa samadhi i dubok san bez snova, sasvim razliita. U dubokom snu bez snova, um potpuno prestaje funkcionirati, bivajui stopljen sa svojim uzrokom, avidyom ili s neznanjem. On je takorei progutan skrivajuom moi avidye. Meutim, u nirvikalpa samadhiju mentalno stanje, iako se ne osjea (ne postoji kao objekt jer nema nimalo dualnosti pa ni relacije subjekt-objekt), uzima oblik Brahmana i postoji kao Brahman. U dubokom snu bez snova, ovjek nije svjestan nikakvog objekta. Nadalje, nakon buenja iz takvog sna, on manifestira svoje ranije osobine: lopov nastavlja i dalje biti lopov, budala ostaje budala, zao ovjek ostaje zao. Meutim, u nirvikalpa samadhiju, ovjek postaje sveznajui jer um uzima oblik Brahmana. Nakon doivljenja ovog blaenog stanja, osoba postaje novo bie, potpuno transformirano/preobraeno u Brahmana. PRAKSA MEDITACIJE32 Postoje dvije vrste meditacije, naime objektivna i subjektivna. U objektivnoj meditaciji, smatra se da je Ideal izvanjski/fiziki, a u subjektivnoj, da je on u umu osobe koja meditira. Postoje takoer
32

Metoda meditacije opisana u ovom poglavlju jest jedna od mnogih koje preporuuje nedualistika Vedanta. Meditacija propisana uenjima Dualistike Vedante moe takoer, nakon duljeg prakticiranja dovesti do realizacije Brahmana.

50

www.yogacentar.hr

dvije vrste objektivne meditacije, ovisno s im se Ideal asocira ili uvjetuje, bilo sa simbolom zvuka (abdanuviddha) ili sa simbolom oblika (driyanuviddha). Meditacija asocirana sa simbolom zvuka sastoji se u ponavljanju takvih formula kao to su "Om Saidnandam Brahma" ili "Om Saidekam Brahma". Ona prva znai "Brahman je Apsolutno Postojanje, Apsolutno Znanje i Apsolutno Blaenstvo". Druga znai "Brahman jest stvarnost, Svjesnost i Jedan bez drugoga." Ponavljanjem svetih rijei aspirant razmilja o njihovom znaenju. To da je Brahman Apsolutna Stvarnost ili Postojanje ne znai da postoji ili da je stvaran u smislu da je On pojavni objekt. On je Postojanje Smo i Stvarnost Sma (ali nije fiziki stvaran). On je sutina Postojanja, neuvjetovan vremenom, prostorom i percipiranim kauzalitetom. Pojavni svijet i sve stvari u njemu osjeaju/opaaju se da postoje jer ih proima Brahman, kao Stvarnost i Postojanje. One ne mogu postojati odvojeno od Brahmana. Meutim, Brahman postoji ak i kad imena i oblici nestanu, kao to je to u sluaju samadhija a i u dubokom snu bez snova. Slino tome, Brahman jest Apsolutno Znanje ili Svjesnost. To ne znai da Brahman zna; Brahman jest sutina Znanja Znanje Smo. Svo znanje jest mogue u relativnom svijetu jer je Brahman, kao Svjesnost, stvarna sr znalca ili subjekt. To da je Brahman Jedan jedini znai da Brahman nije dualan. On nije jedan u smislu u kojem jest Sunce jedno ili Mjesec jedan; zato to takoer postoji opaa Sunca i Mjeseca. Ideja o jednom u relativnom svijetu, korelira s idejom o dvoje te oznaava dualnost. Stoga, svi opisi Apsoluta obuhvaeni intelektom u stvari pripadaju dualnosti. S druge strane, Jednota Brahmana znai potpuni identitet subjekta i objekta, neopisivo iskustvo, koje ne karakterizira niti jedan niti dva. Konano, Brahman jest Blaenstvo. Blaenost nije Njegov atribut/svojstvo, nego tvar od koje je nainjen. Znalac Brahmana ne uiva ovo Blaenstvo kao objekt. On se sjedinjuje s Njim. Ovo Blaenstvo ne razlikuje se od Postojanja, Svjesnosti i Jednote. Ono nije od prirode blaenstva nastalog u kontaktu organa osjetila s njihovim objektima. ak i najvie blaenstvo ove vrste, naime blaenstvo doivljeno na nebu, samo je refleksija Blaenstva Brahmana u ogledalu relativnosti. U objektivnoj meditaciji asociranoj sa ili uvjetovanoj simbolom oblika, aspirant meditira na neki vanjski objekt ili oblik koji mu izgleda kao najblii Brahmanu. Svaki objekt jest kombinacija Apsoluta i relativa. On sadri i svojstva Brahmana i svojstva svijeta. U svemu nalazimo ne samo Postojanje (Sat), Spoznatljivost ili znanje (it), i Privlanost ili Blaenstvo (Ananda), koji su razliiti aspekti Brahmana, ve takoer i ime (nama) i oblik (rupa), koji su obiljeja pojavnog svijeta stvorenih avidyom i stoga su iluzorni. Meditirajui na simbol/oblik, aspirant treba postepeno povlaiti svoj um sa nestvarnog imena i oblika te se koncentrirati na Brahmana, prisutnog u simbolu kao Postojanje-Znanje-Blaenstvo Apsolut. U objektu i kroz objekt on treba vidjeti Brahmana, kao to se u valovima i kroz valove vidi ocean. Objektivna meditacija ima svoje savikalpa i svoje nirvikalpa aspekte. U Savikalpa aspektu aspirant je supersvjestan objekta meditacije, naime, Brahmana asociranog sa zvukom ili oblikom/formom. Meutim, s produbljivanjem meditacije on postie nirvikalpa stanje, gdje cijeli pojavni svijet nestaje u Brahmanu i aspirant se sjedinjuje s Njim. U subjektivnoj meditaciji, Ideal se nalazi unutar osobe sme. Vidioci Vedante govore o srcu kao o izrazito prikladnom mjestu za tako neto. Za poetnika, srce jest fiziki organ, oblikovan poput lotosovog pupoljka. Unutar njega nalazi se suptilni, svijetlei prostor esto opisivan kao Brahmapura, Prebivalite Brahmana. Kako aspirant napreduje u meditaciji i postaje sposoban za suptilne percepcije, on shvaa da srce ne oznaava stvarni fiziki organ ve buddhi, odluujuu sposobnost, najrafiniraniji dio uma i u kojem se najbolje reflektira Brahman. Tako se Brahman u Upaniadama esto opisuje kao da prebiva u "spilji buddhija". Na ovom stupnju, meditiranje je uzdignuto s fizikog na psihiki nivo. Posveenik tako rei lijeva Apsolut u kalup svog uma pa tako nastaje mentalna slika Brahmana. Konano, on nadilazi i srce i um te realizira Brahmana, Sveproimajuu Svjesnost, u svojoj najdubljoj/najintimnijoj svjesnosti. Slika u srcu i

www.yogacentar.hr

51

refleksija/odraz u buddhiju sjedinjuju se s Univerzalnom Svjesnou. Moda su kranski mistici na to mislili kad su govorili o "dubokom zazivanju u dubinama". Ovo jest izravna i neposredna realizacija Apsoluta, bez posredstva organa osjetila ili uma. Kao i u objektivnoj meditaciji, tako i u subjektivnoj, Ideal se moe asocirati sa ili uvjetovati simbolom zvuka ili simbolom oblika/forme. U meditaciji asociranoj sa simbolom zvuka, aspirant ponavlja vedski aforizam kao to je "Ja sam Brahman" (Aham Brahmsmi). Ponavljanjem svete formule on takoer razmilja o njenom znaenju: on jest, u stvari, po prirodi Mudrost, istoa i Vjenost; njegova je istinska priroda zapravo izvan vremena, prostora i uzrokovanja; on je jedno s Beskonanim. Ovaj oblik meditacije naglaava zvuk. Zvuk, kao to emo vidjeti, konano vodi u tiinu, kao to oblik vodi ka neopisivom/neizrecivom doivljavanju bezoblinosti. U meditaciji asociranoj sa simbolom oblika, aspirant primjeuje da u njegovom umu konstantno nastaju takvi oblici ili ideje poput elje, odlunosti, sumnje, vjerovanja, nevjerovanja, straha i neustraivosti. On meditira na Svjesnost koja jest Svjedok ovih oblika. Subjektivna meditacija ima svoje savikalpa i svoje nirvikalpa aspekte. Na poetku, aspirant osjea da je "on" nevezani Brahman. Tu je prisutan element spoznavatelja, ili ja-svjesnosti. Meutim, kako meditacija postaje sve dublja i dublja, on doivljava nirvikalpa samadhi, gdje um postaje nepromjenjiv/postojan, poput netreptajueg (stabilnog) plamena svijee koju drimo na mjestu bez propuha, tako on biva posve apsorbiran/upijen u Blaenstvo ili Samorealizaciju. Nema vie spoznaje subjekta ili objekta. Pomou subjektivne ili objektivne meditacije, aspirant postepenim koracima dosee Znanje o Brahmanu u nirvikalpa samadhiju. Tako nestaje vezanost za tijelo i za pojavni svijet, a javlja se Znanje o Vrhovnom Jastvu. On svugdje vidi Brahmana: desno, lijevo, ispred, iznad, gore, dolje. Sve doista postaje Brahman. Stoga on u svakom iskustvu realizira Vrhovno Blaenstvo samadhija. Opaajui Brahmana otvorenim oima i sa zatvorenim oima, u meditaciji ili dok promatra svijet, on se rjeava "lanaca/okova srca" te rjeava "sve sumnje uma" i postaje osloboen vezujuih posljedica svoje prole karme. PREPREKE ZA SAMADHI Potreba za oprezom/budnou jest imperativ na svakom koraku duhovnog ivota. Prepreke vrebaju na stazi sve dok se ne postigne cilj. to se aspirant vie popne, to su prepreke suptilnije. U Upaniadama, staza je opisana kao "otra poput otrice ileta". Ako je aspirant nemaran, nee doi do cilja i samo e sam sebi nakoditi. Za one koji vjebaju meditaciju, uitelji Vedante navode etiri glavne prepreke. To su tupost (tromost, omamljenost, mlitavost, ukruenost, pospanost), distrakcija (odvraanje panje), privrenost (prianjanje, vezanost) i uivanje blaenstva. Ako se um ne uspije utemeljiti u Brahmanu nakon to se odvojio od svijeta, on esto zapadne u stanje pospanosti (sna) ili tuposti/tromosti (laya). Nastupi neka vrsta stagnacije. Aspirant se nerado iznova trudi. Njegov napredak je usporen. Ili um, koji nije u stanju poivati u Brahmanu, nakon odvajanja od svijeta, moe osjeati da mu razne ideje skreu panju (vikepa), a veinom su te ideje triave, nesuvisle i beznaajne. Opisane su kao "male imbecilnosti" uma. Njih je veoma mnogo, a po prirodi su nestalne. One mogu biti posljedica aspirantovog jalovog brbljanja ili beznaajnih djela (besmislenih akcija) iz prolosti. One ga uznemiravaju. Ponekad, u nemogunosti da dosegne Brahmana, te odvojen od svijeta, aspirant pretjeruje u nekoj odreenoj emociji ili osjeaju koji je nekonsekventan (nedosljedan,

52

www.yogacentar.hr

nesuvisao, beznaajan, nevaan) sam po sebi, i tako stvara prepreku u svom duhovnom ivotu. Ili njegov um, koji nije u stanju poivati u Brahmanu, no ipak je odvojen od svijeta, moe odjednom biti obuzet divljom privrenou (kaaya) prema davno zaboravljenom doivljaju. elja, koja odjednom uskrsne iz podsvijesnog uma uzburka ga poput zapuha vjetra koji ljulja/trese lau (amac) usidrenu na vodi. Ili njegov um, koji nije u stanju poivati u Brahmanu, ali je ipak odvojen od svijeta, moe osjeati potpuno zadovoljstvo uivanja u niem blaenstvu (rasasvada), nagovjetaju Blaenstva Brahmana, i ne eli initi ikakve daljnje napore kako bi postigao Cilj. Kao rezultat samokontrole i meditacije, moe biti nagraen vizijama i ekstazama, koje su samo miljokazi na stazi. Neoprezni posveenik smatra da su ova drugorazredna iskustva prava stvar te ostaje uronjen uivajui u njima. Ponekad moe postati toliko zaokupljen blaenstvom savikalpa samadhija, da odbija napustiti to stanje i zaroniti u sve-ukidajue iskustvo Velikog Onkraja (engl. the Great Beyond). Moe se takoer dogoditi da aspirant u potrazi za svojim duhovnim Idealom biva izazvan tvrdoglavom i nametljivom udnjom nekog organa osjetila. On se uputa u junaku borbu protiv neprijatelja. Kad konano pobijedi, osjea se zbog uspjeha tako sretnim da se preputa uivanju u svojoj pobjedi. On zaboravlja da je krenuo u realizaciju Brahmana. Uitelji Vedante prikazuju to priom o ovjeku koji se elio domoi blaga zakopanog ispod drveta, kojeg je danonono uvao snaan zmaj. Kad se pribliio drvetu, zmaj ga je izazvao. Slijedila je estoka i dugaka bitka. Konano je zmaj ubijen. ovjek meutim, izvan sebe od veselja zbog pobjede nad neprijateljem, plesao je oko drveta potpuno zaboravivi na blago. Sad emo ukratko opisati sredstva za prevladavanje gore spomenutih prepreka. Kad se um osjea tupim ili lijenim, treba ga animirati (potaknuti, probuditi) stimulacijom putem duhovnih vjebi. Preporuuje se prouavanje svetih spisa, raspravljanje o duhovnim temama, pjevanje ili hodoae. Kad se um osjea rastresenim, aspirant ga treba umiriti strpljenjem i ustrajnou. Razlikovanjem/razluivanjem aspirant nadvladava privrenost. Trebao bi se prisjetiti loih posljedica prole privrenosti svjetovnim objektima. Efikasan put do samadhija jest praksa/vjebanje i nepristranost. Kad uspijemo zagospodariti umom, treba ga zatititi od daljnjeg odvraanja/skretanja panje. to se tie posljednje prepreke, naime, uivanja blaenstva, aspirant ne smije dopustiti svom umu da prebiva dugo u iskustvu bilo kakve prolazne sree. Treba stalno imati na umu da je srea koja se temelji na kontaktu subjekta i objekta prolazna. Razlikovanjem (sanskr. viveka) se treba odvojiti od svih oblika reflektiranog blaenstva, ma kako privlani oni izgledali. Sve ove prepreke nastaju zbog nesposobnosti uma da poiva u Brahmanu. Kad se jednom postigne cilj, nema vie padanja unazad. Stoga aspirant ne bi smio popustiti u njegovim nastojanjima sve dok ne ostvari Ideal. Iskrenou i arom/gorljivou, ozbiljnou/marljivou i ustrajnou, strpljivou i s ljubavi prema Idealu, on konano nadvladava sve prepreke, velike i male, milou Bojom i s blagoslovima svog gurua. On uiva u Blaenstvu nirvikalpa samadhija. CILJ Znalac Brahmana postaje Brahman. Znanje je praeno realizacijom/ostvarenjem. Iluzija imena i oblika/formi biva unitena pa znalac nije vie rtva lanog straha i lanog oekivanja koji mue neprosvijetljenu osobu na svakom koraku njenog ivota. Za znalca Istine, vieno, vidjelac i vienje stapaju se u neopisivom doivljavanju Apsoluta. Svjesnost o vremenu i prostoru se zatire; okovi kauzaliteta lome se zauvijek. To je iskustvo Mira, Znanja i Stvarnosti koja je iznad svakog

www.yogacentar.hr

53

razumijevanja. Grafikim rijeima ankare33: "Prosvijetljena osoba realizira u sebi, u stanju samadhija, beskonanog i neopisivog Brahmana, koji je po prirodi Vjeno Znanje i Apsolutno Blaenstvo, bez premca (nema mu ravna) u svijetu relativnog iskustva, koji nadilazi sva ogranienja, vjeno je slobodan i bez djelovanja poput beskrajnog neba, nedjeljivog i apsolutnog." "Prosvijetljena osoba realizira u svom srcu, u stanju samadhija, Beskonanog Brahmana, lienog ideja o uzroku i posljedici, koji jest Stvarnost nedirnuta ikakvom matarijom (imaginacijom), homogen, neusporediv, van sustava dokazivanja, potvren objavama Veda, i oduvijek blizak kroz manifestiranje/oitovanje Ja-svjesnosti." "Prosvijetljena osoba realizira u svom srcu, u stanju samadhija, Beskonanog Brahmana, koji nije podloan raspadanju, besmrtnog, od pozitivne Supstancije koja ne doputa ikakvu negaciju, koja slii mirnom oceanu, bez valova, te je bez imena, bez zasluga ili propusta vjean, spokojan i Jedan Jedini." ovjek prosvijetljen realiziranjem Brahmana ulazi u kraljevstvo iste Svjesnosti. Njegov um nestaje; njegova djela asocirana s idejama o initelju, sredstvu i rezultatu prestaju. Izlazei iz iskustva samadhija te jo uvijek opijen Blaenstvom Brahmana, on izvikuje zapanjeno: "Kamo je otiao univerzum? Tko ga je uklonio? Kamo se stopio (integrirao, fuzionirao)? Ba sam ga malo prije gledao; je li prestao postojati? udne se stvari dogaaju! Posvuda vidim Ocean Stvarnosti ispunjen nektarom Apsolutnog Blaenstva. Nema niega za izbjegavanje, niega za prihvaanje, niega za preziranje. Ne vidim nita; Ne ujem nita; Ne znam nita. Ja samo/jednostavno postojim kao Jastvo, Vjeno Blaenstvo. Blaen sam ja; postigao sam Cilj svog ivota. Osloboen sam pandi (zahvata, stiska) transmigracije (seljenja due). Nisam privren. Osloboen sam tijela, i grubog i suptilnog. Nisam podloan raspadanju, neokaljan (ist, bez mrlja, bez greke, neoskvrnut) sam i vjean. Nisam niti iniloc niti uivatelj. Nepromjenjiv sam i van svakog djelovanja; Ja sam Sutina istog Znanja. Ja sam doista Brahman, Jedan bez drugoga, bez premca, Stvarnost koja nema poetka, iznad iluzije o "ti" ili "ja"; "ovo" ili "ono". Ja sam Sutina Vjenog Blaenstva i Istina. Samo ja stanujem/prebivam u svim biima kao Znanje i Stvarnost, njihova unutarnja i vanjska Potpora. Ja sam uivaoc i sve to se moe uivati. U meni, u Oceanu Beskonanog Blaenstva, diu se valovi univerzuma i tonu/gube se uz igru vjetra maye. Poput neba, ja sam iznad zagaenja; poput Sunca, ja se razlikujem od osvijetljenih stvari; poput planine, ja sam nepokretan, poput oceana, ja sam bezgranian. Nemam nikakvu vezu s tijelom, kao to ni nebo nema s oblacima; na mene nemaju utjecaja buenje/bdijenje, sanjanje ni besano snivanje. Ja se ne angairam u radu niti se od njega uzdravam/odustajem. Kako da se uope napreem kad sam sveproimajui, poput etera? Zasluge i propusti ne utjeu na mene, ni vruina niti hladnoa, ni dobro niti zlo. Ja niti radim niti navodim druge na to; ja niti uivam niti navodim druge na uivanje; ja niti vidim niti navodim druge na vienje ja sam Atman, samosjajei i transcendentni. Neka ovo inertno tijelo otpadne, bilo u vodu bilo na zemlju; ne dira me to bi se moglo dogoditi s njim; biva li nebo unutar vra ikad zagaeno svojstvima vra? Neka i doe do promjena tijela ili osjetila, desetorostrukih, stostrukih ili tisuerostrukih promjenam; ja, ista Svjesnost, oduvijek sam slobodan. Mogu li oblaci ikad dodirnuti nebeski svod?" "Ja sam doista Brahman, Jedan bez drugoga, koji je poput neba bez poetka i kraja, u kojem cijeli univerzum, od kauzalnog do grubog, izgleda poput obine sjene. Ja sam doista Brahman, Jedan bez drugoga, Potpora svemu, koji je beskonaan u oblicima (ima bezbrojne forme i bezoblian je), sveprisutan, lien mnogostrukosti (nije podijeljen), vjean, ist, nepokretan/miran i apsolutan. Ja
33

Vivekaudamani, 408-410.

54

www.yogacentar.hr

sam Dua univerzuma, ja sam Sve, ja sam transcendent(an). Ja sam Apsolut i Beskonano Znanje." Prosvijetljena osoba shvaa koliko duguje guruu, ijom je milou postigla blistavost vrhovnog/suverenog Samosjaja (sjaja koji nije reflektirana tj. posuena svjetlost nego neodraena svjetlost, svjetlost koja sjaji sama od sebe). Padajui niice pred uiteljem, on(a) kae: "O, uitelju, samo zbog svoje milosti probudio si me iz sna i potpuno si me spasio, mene koji sam lutao u nedoglednom snu, u umi roenja, propadanja i smrti stvorenih iluzijom, te su me svakodnevno muili bezbrojni jadi i teke mi je boli zadavala runa zvijer egoizma. Pozdrav tebi, o ti velmoo uitelja! Ti neopisivi velikanu, tebe ja pozdravljam34." JIVANMUKTA ILI OSLOBOENI OVJEK Vidioci Vedante kau da osoba ne moe postii potpunu Slobodu i Znanje za ivota doivljavajui samadhi jednom ili dva puta. Samo ponavljanom praksom postajemo utemeljeni u Brahmanu i oslobaamo se svih tragova maye. Sjeme neznanja treba potpuno ispei na vatri Brahmajane, Znanja o Apsolutnom, tako da vie nikad ne proklija. Samo se tako postaje jivanmukta, osloboen u ovom ivotu premda jo uvijek ivi u ljudskom tijelu. Takav ovjek je raskinuo okove privrenosti pobjegavi iz zatvora svijeta kao to lav bjei iz kaveza. Ova se Sloboda postie kad se osoba oslobodi/rijei neznanja i njegovog paralizirajueg efekta. Jivanmukta pokazuje, svojim ivotom i djelom, stvarnost Brahmana i iluzornost imena i oblika relativnog svijeta. Sm preavi ocean roenja i smrti, on pomae drugima da dosegnu obalu Besmrtnosti. Takav ovjek, a ne erudit ili teolog, odrava religiju ivom. Jivanmukta je osloboen rezultata svojih djela. Nakupljene impresije prolih djela, koje u sluaju neprosvijetljene osobe uzrokuju budua utjelovljenja, ne mogu u ovom sluaju donijeti ploda. (Drugim rijeima, on ne podlijee zakonu karme.) Djela koja ini nakon doivljavanja nirvikalpa samadhija ne vezuju ga jer je osloboen elja i ega. Bilo da je u samadhiju ili da je svjestan vanjskog svijeta, njegovo prosvjetljenje jest postojano a njegovo blaenstvo stalno. Iako ponekad drugima izgleda poput neprosvijetljene osobe s obzirom na glad, e ili spavanje, on ipak nikada ne zaboravlja svoju stvarnu prirodu Besmrtne Svjesnosti. Osloboen elja, briga i strahova, on nije poistovjeen s tijelom premda ga jo uvijek ima. Iako izgleda aktivan, on je slobodan od ideja o "ja" i "moje". On nikad ne zaboravlja da je unutarnji Duh uvijek spokojan, unato aktivnosti guna u njegovom tijelu (gune mogu angairati njegovo tijelo u razliitim djelima/radu). On ne prebiva u prolim zadovoljstvima, ne razmilja o budunosti, a ravnoduan je prema sadanjosti. Potpuno slobodan od iluzornog pojma o fizikoj individualnosti on je svjestan svoje istovjetnosti sa svim biima. On je svjestan da osjea kroz sva srca, da hoda svim stopalima, da jede svim ustima i da misli svim umovima. On bol i zadovoljstvo drugih smatra vlastitim bolom i zadovoljstvom. Fizika smrt i roenje ne znae mu nita, a promjene tijela za njega su kao promjene odjee ili kao da ide iz jedne sobe u drugu. Za takvu osobu doista moemo rei da postoji, jer je postala jedno s Postojanjem; da zna, jer je postala jedno sa Znanjem; i da uiva blaenstvo, jer je postala jedno s Blaenstvom Apsolutom. Ona se ne treba ponovno vratiti svijetu tame; budui da je ula u svijet
Stanje osloboenja ne mogu shvatiti nai relativni umovi. Pojmovi "postojanje" i "nepostojanje", kako ih mi razumijemo, ne mogu se primijeniti na osloboenu duu. Sve to se moe rei o takvoj osobi jest da je zauvijek osloboena prokletstva neznanja. Ula je u kraljevstvo Svjetla, u usporedbi s kojim je i najvie znanje relativnog svijeta isti mrak. Ta osoba vie ne sanja, potpuno je budna. Ona vie ne uiva u sjenama pojavnog svijeta. esto se pita koliko dugo utjelovljena dua mora vjebati disciplinu u relativnom svijetu prije nego li postigne Osloboenje. Koncept vremena ne moe se primijeniti na Znanje o Brahmanu. Vrijeme je relativna stvar, ovisna o stanju uma. Mnogo godina provedenih u svijetu snova moe biti svega nekoliko minuta sa stajalita budnog stanja. Prijelaz due iz kraljevstva relativnog ka Apsolutu ovisi o Znanju o Stvarnosti, a ne o nekom periodu vremena: to je trenutno, poput munje.
34

www.yogacentar.hr

55

Svjetla. Ako ga suosjeanje prema ovjeanstvu potakne da ponovno zauzme tijelo, on se raa kao slobodna dua uvijek svjesna svoje boanske prirode. Premda jivanmukta ivi u svijetu raznolikosti, njega ne diraju parovi suprotnosti. On na sve stvari gleda jednako. Budui da ne vidi razliku izmeu jive i Brahmana, ili izmeu Brahmana i univerzuma, on uvijek uiva unutarnji mir i blaenstvo; bilo da ga mue zli ili da ga oboavaju dobri, on ostaje nepomuen/spokojan. Njegovo suosjeanje prema ivim biima je bezgranino. Vanjski svijet ne moe uzrokovati ikakvu promjenu njegovog Jastva, ba kao to i rijeke koje se ulijevaju u ocean ne mogu pomutiti neizmjerne/neizmjerive vode beskrajnog oceana. Jivanmukta transcendira sve, on je iznad svetih spisa i drutvenih konvencija. On je iznad etikih imperativa. Pa ipak, on ne moe uiniti nita to nije dobro i ne vodi/doprinosi blagostanju drugih. Davno prije postignua Brahmana, dok je bio aspirant za Znanjem o Apsolutu, iskorijenio je sve zle sklonosti i sebine elje. Nakon realizacije Brahmana postao je slobodan ali ne i udljiv/hirovit, spontan ali neprivren razuzdanosti (nesklon zloupotrebi slobode). Nema nikakvih prepreka njegovim djelima i mislima; pa ipak on ne ini nikakav krivi korak niti daje lo primjer drugima. Velike etike vrline poput poniznosti, nesebinosti, istoe, ljubaznosti i suosjeanja, koje je ustrajno vjebao prije postignua Znanja, radi proienja uma, sve one ga sada krase kao mnotvo dragulja. On ne trai njih, one se hvataju za njega. Samo Jivanmukta zna istinsko znaenje Slobode i uiva u njoj. On je osloboen svih okova koji vezuju svjetovnog ovjeka. On je osloboen neznanja, ega, elja i privrenosti On moe doi do hrane prosjaenjem, bez zabrinutosti ili osjeaja ponienja, a do vode sa rijeke. On se kree slobodno i moe bez straha spavati u umama ili na naputenim zemljitima za spaljivanje leeva. On moe tumarati okolo gol ili omotan nekom krpom. Zemlja je njegova postelja, a nebo jest krov. On tumara avenijom Vedante, a njegova zabava jest u Vrhovnom Brahmanu. Na njemu ne mora biti vanjskih znakova svetosti; on uiva bez privrenosti, poput djeteta, objekte osjetila koje mu nude drugi. Osloboen elja, on uiva u materijalnim objektima, ali nikad ne zaboravlja svoje svemono Boansko Jastvo. Ponekad naizgled budala, ponekad oigledni mudrac, katkad sjaji kraljevskom divotom; ponekad lutajui, a ponekad ponaajui se poput nepokretnog pitona koji eka da mu hrana sama doe; ponekad s dobrodunim izrazom lica, nekad potovan a nekad vrijean, ponekad nepoznat tako ivi realizirani ovjek, uvijek sretan u Znanju Brahmana. Iako je bez bogatstava, ipak je zadovoljan; premda bespomoan, ipak je obdaren strahovitom moi; iako neprivren objektima osjetila, ipak je vjeno zadovoljan; premda djeluje, ipak je neaktivan; premda uiva u plodovima rada, ipak je nedirnut njima; iako posjeduje tijelo, nije poistovjeen s njim; premda izgleda poput konane due, ipak je sveprisutan i beskonaan. Poput komada drveta noenog rijekom prema viem ili niem zemljitu, tako je njegovo tijelo noeno zamahom prolih djela ka razliitom doivljavanju njihovih plodova, kako se oni pojavljuju u vremenu. On niti usmjerava osjetila na objekte niti ih od njih odvaja, nego gleda na stvari poput nepristranog svjedoka; te ne gaji ni najmanju elju prema plodovima djela (ne njeguje ni najsitniju elju za rezultatima rada), um mu je potpuno opijen nerazrijeenim eliksirom Blaenstva Atmana. Jivanmukta vie ne brine o ropstvu ili Osloboenju; jer oni doista ne pripadaju Atmanu, Vrhovni Duh je uvijek slobodan. Ropstvo (vezanost, privrenost, ogranienost) i sloboda su svojstva uma, a um je lano nadreen Dui. U vlastitim sebi nametnutim okovima/ogranienjima, neznalica se zaplie i bori se za emancipaciju. Meutim, reeno je inspirativnim rijeima Upaniada: "Nema niti smrti niti roenja, niti naprezanja/borbe, niti vezane (zatoene, sputane) due, niti traitelja Osloboenja niti osloboenog ovo jest doista konana istina."

56

www.yogacentar.hr

Osloboena dua ivi u tijelu tako dugo dok traje zamah/inercija prolih djela. ovjek moe izvana ostati neaktivan, blagoslivljajui svijet sa svojim mislima punim suuti, ili se moe angairati u razliitim djelima za dobro sviju; meutim nita to ini nikad ne moe biti u suprotnosti sa Istinom ili Znanjem. On prebiva u fizikom tijelu te moe doivjeti bolest, starost i raspadanje, a to su svojstva svih materijalnih oblika. Budui da ima organe osjetila, moe biti slijep, gluh ili deformiran na razne naine. Moe osjeati glad ili e ili moe izgledati kao da je rtva tuge i jada. Usprkos tome, premda on sve to privremeno doivljava svojstva tijela, osjetila i uma ona nikad ne zavladaju njime. Nakon to je jednom shvatio njihovu nitavnost, on ih vie nikada ne zamilja stvarnima. Svatko tko zna da ono to vidi jest trik, taj to ne smatra stvarnim pa ipak uiva u izvoenju trika, na zadovoljstvo svog srca. U skladu s tim, reeno je: "Onaj koji ne vidi nita u budnom stanju, ba kao u dubokom snu bez snova; koji premda opaa dualnost, ne opaa ju u stvarnosti jer opaa samo Apsolut; koji premda je angairan u radu, ipak nije aktivan on, i nitko drugi, je znalac Jastva. To jest Istina". S iscrpljivanjem snage zamaha/inercije svojih prolih djela, jivanmukta je spreman da napusti ovaj svijet. Njegovo umiranje nije poput umiranja drugih ljudi. Bhagavadgita kae da on naputa tijelo ba kao to i ovjek odbacuje svoje staro i istroeno odijelo. Upaniade izjavljuju da izlazi iz tijela ii i svjetliji, poput zmije iz svoje kouljice. Njegova se dua nee ponovno inkarnirati, ve e se stopiti s Apsolutnim Brahmanom, ne ostavljajui nikakvog traga o vlastitom odvojenom postojanju (bez ikakvih tragova njezine zasebne egzistencije). Kao to mlijeko uliveno u mlijeko postaje sve jedno, kao to voda ulivena u vodu postaje jedna voda, kao to ulje uliveno u ulje postaje sve jedno ulje, tako i prosvijetljena dua uronjena u Brahmana postaje jedno s Brahmanom. Slobodna dua ak i dok prebiva u tijelu, a nakon odbacivanja tog tijela (tj. fizike smrti) postie Vrhunsku Slobodu u Brahmanu te se sasvim stapa u Svjetlu, Miru, Znanju i Stvarnosti.

www.yogacentar.hr

57

ZNANJE O JASTVU (ATMABODHA) 1. Sastavljam Atmabodhu ili Znanje o Jastvu, da bi mogla posluiti onima koji su proieni asketskim disciplinama i koji su spokojni u srcu, osloboeni enji i ele Osloboenje. 2. Kao to je vatra izravan uzrok kuhanju, tako je i Znanje a ne neki drugi oblik discipline izravan uzrok Osloboenju; budui da se Osloboenje ne moe postii bez Znanja. 3. Djelovanje ne moe unititi neznanje, budui da ono nije u protuslovlju s neznanjem. Samo Znanje unitava neznanje, kao to svjetlo unitava gustu tminu. 4. Samo uslijed neznanja, Jastvo nam se ini ogranienim. Unitenjem neznanja, Jastvo, koje ne doputa nikakvu mnogostrukost, uistinu otkriva Sebe pomou Sebe, poput Sunca kad se razgone oblaci. 5. Ponavljanom praksom, Znanje proiava utjelovljenu duu, okaljanu neznanjem, a zatim nestaje kao to nestane i prah ploda katake, nakon to proisti mutnu/blatnjavu vodu. 6. Svijet ispunjen privrenostima i odbojnostima i ostalim jest poput sna; ini se stvarnim tako dugo dok smo u neznanju, postaje meutim nestvaran im se probudimo. 7. Svijet se ini stvarnim tako dugo dok se ne spozna nedualni Brahman, temelj svega. On je poput iluzije o srebru u otrigi. 8. Svi raznoliki oblici postoje u mati promatraa a supstrat je vjean i sveproimajui Vinu (=svjesnost), ija je priroda Postojanje i Inteligencija. Imena i oblici su poput ukrasnih kolutova i narukvica a Vinu jest poput zlata. 9. Kao to se sveproimajua akaa (=prostor) ini raznolikom zbog udruivanja akae s razliitim upadhijima, meusobno razliitih, pa tako postaje jedinstvena (=jedan nepodjeljeni prostor) unitenjem upadhija, tako se i sveproimajui Gospodin ini raznolikim zbog Njegovog udruivanja s razliitim upadhijima, koji takoer postaje jedan unitenjem ovih upadhija. Primjedba Swamija Brahmajananande: Upadhiji su prividna ogranienja (kao to su tijelo i um). To je kao da gledamo nebo kroz ianu mreu pa nam se ini sastavljeno iz ogranienih komadia. 10. Zbog svog udruivanja s razliitim upadhijima, takve ideje kao kasta, boja koe, poloaj ili faze u ivotu, bivaju nadreene Atmanu, kao to se i zain, boja i ostala svojstva nadreuju vodi. 11. Grubo tijelo, medij putem kojeg Dua doivljava zadovoljstvo i bol, odreeno je prolim djelima due te nastaje iz pet glavnih suptilnih elemenata, koji postaju grubi kad se jedna polovica suptilnog elementa sjedinjuje sa po jednom osminom svih ostalih etiriju elemenata. 12. Suptilno tijelo, instrument/sredstvo putem kojeg Dua doivljava svijet sastoji se od pet prana, od deset organa, uma (manas) i intelekta (buddhi), a svi oni su nastali iz rudimentarnih/osnovnih elemenata prije njihove podjele i kombinacije jednog s drugima. 13. Avidya ili neznanje, neopisivo i bez poetka, naziva se uzrokom, a to je upadhi nadreen

58

www.yogacentar.hr

Atmanu. Znaj zasigurno da je Atman razliit od tri upadhija. Primjedba Swamija Brahmajananande: Avidya niti postoji niti ne postoji. Um je taj koji kreira koncepte vremena, prostora i uzronosti, a kako je um proizvod avidye, um ne moe odrediti njezin poetak jer bi time samo umislio neko daljnje vrijeme i prostor (to moe ii unedogled). Avidya (neznanje, stanje u kojem nam se ini da smo uvjetovani vremenom, prostorom i uzronou) ili maya (iluzija imena i formi, san u kojem nam se nestvarno ini istinitim) su sinonimi za Prakriti akti tj. Boju Mo, a Ona je neodvojiva od Brahmana/Apsoluta. U ovjeku/mikrokozmosu se Prakriti akti naziva Kundalini akti. 14. Zbog sveze sa pet plateva, isti se Atman ini poput njih, kao to je sluaj s kristalom koji izgleda plaviasto ili crvenkasto, u kontaktu s plavim ili crvenim stoljnjakom. 15. Aspirant bi trebao razlikovanjem odvojiti isto i najdublje Jastvo od plateva koji ga prekrivaju, kao to se zrna rie tucanjem odvajaju od ljuske. 16. Ipak sveproimajui Atman ne sjaji u svemu, On se oituje samo u buddhiju (intelektu), poput odraza u istoj vodi ili ogledalu. 17. Shvati da je Atman razliit od tijela, organa osjetila, uma, intelekta i od nediferencirane Prakriti, meutim on je Svjedok njihovih funkcija, poput kralja. 18. Kao to izgleda da se Mjesec kree, dok se zapravo oblaci kreu po nebu, tako se i onom koji ne razlikuje, Atman ini aktivnim dok su u stvari osjetila ta koja su aktivna. 19. Tijelo, osjetila, um i intelekt vre svoje odgovarajue funkcije pomou Svjesnosti inherentnoj Atmanu, ba kao to i ovjek radi pomou svjetlosti inherentne Suncu. 20. Budale nerazlikovanjem/nerazluivanjem nadreuju neokaljanom Atmanu, koji je Postojanje i Apsolutna Svjesnost, obiljeja i funkcije tijela i osjetila, ba kao to ljudi nebu dodaju takva svojstva kao to su plavetnilo i konkavnost. 21. Kao to je i kretanje koje pripada vodi dodano uslijed neznanja Mjesecu koji se odraava u vodi, tako se i djelovanje, uivanje i ostala ogranienja koja pripadaju umu, lano/grekom dodaju Atmanu. 22. Opaamo da privrenost, elja, zadovoljstvo, bol i ostalo, postoje tako dugo dok funkcionira intelekt ili um. Ne moemo ih opaziti/osjetiti u dubokom snu bez snova, kad um prestaje postojati. Stoga oni pripadaju samo umu a ne i Atmanu. 23. Priroda Atmana jest Vjenost, istoa, Stvarnost, Svjesnost i Blaenstvo ba kao to je svjetlost priroda Sunca, hladnoa priroda vode a vrelina vatre. 24. Takav pojam kao "Ja znam" nastaje uslijed sveze, zbog nerazlikovanja, modifikacije (vritti) uma s dva aspekta Atmana, naime s Postojanjem i Svjesnosti. 25. Atman nikad ne podlijee promjeni a buddhi (intelekt) nije nikad obdaren svjesnou. Meutim, vjeruje se da je Atman identian buddhiju pa tako obmanuti mislimo da je buddhi vidjelac i znalac. 26. Dua koja Sebe smatra jivom, preplavljena/nadvladana je strahom, ba kao i ovjek koji ue smatra zmijom. Dua ponovno zadobiva neustraivost shvaanjem da Ona nije jiva

www.yogacentar.hr

59

ve Vrhovna Dua. 27. Um, organi osjetila i ostalo, osvjetljeni su iskljuivo Atmanom, ba kao to i vr ili lonac bivaju osvjetljeni svjetiljkom. Meutim, ovi materijalni objekti ne mogu osvjetljavati svoje vlastito Jastvo. 28. Kao to upaljenoj svjetiljci ne treba druga svjetiljka da bi se oitovalo njeno svjetlo, tako ni Atman koji je Svjesnost sma ne treba drugo sredstvo svjesnosti da bi osvijetlio Sebe. 29. Negiranjem svih upadhija pomou tvrdnje iz svetih spisa "To nije ovo, To nije ovo", realiziraj jednotu individualne due i Vrhunske Due, putem velikih vedskih aforizama. 30. Tijelo i ostalo (osjetila, um, sposobnost razlikovanja/rasuivanja, ego i sadraj uma), stvoreno avidyom i po prirodi objekt, prolazno je poput mjehuria. Realiziraj razlikovanjem/razluivanjem da si ti neokaljani Brahman, potpuno razliit od tijela. 31. Osloboen/lien sam promjena kao to su roenje, mravost, senilnost i smrt; jer ja sam drugaiji od tijela. Ja sam neprivren objektima osjetila kao to su zvuk i okus; budui da sam bez osjetilnih organa. 32. Ja sam bez tuge, privrenosti, zlobe/inata i straha; budui da sam drugaiji od uma. "On je bez daha i bez uma, ist, vii od visokog i trajan/neunitiv." 33. Od Njega nastaju dah, um i svi organi percepcije, eter , zrak, svjetlo, voda i zemlja, koji odrava sve to. 34. Ja sam bez atributa i djelovanja, vjean i ist, bez ljage i elja, nepromjenjiv i bezoblian i uvijek slobodan. 35. Ja ispunjavam sve stvari iznutra i izvana, poput etera. Nepromjenjiv i isti u svemu, Ja sam ist, neprivren, neokaljan i stalan/nepromjenjiv. 36. Ja sam doista Vrhunski Brahman, vjean, neokaljan i slobodan; Jedan jedini, nedjeljiv i nedualan; po prirodi Blaenstvo, Istina, Znanje i Beskonanost. 37. Impresija o "Ja sam Brahman", tako nastala neprekidnim razmiljanjem, unitava neznanje i njegovu rastresenost/distrakcije, kao to rasayane (ayurvedski lijekovi i sredstva za jaanje) unitavaju bolesti. 38. Sjedei na osamljenom mjestu, oslobaajui um od elja i kontrolirajui osjetila, meditiraj s nepokolebljivom panjom na Beskonanog Atmana koji je Jedan bez drugoga. 39. Mudrac treba inteligentno cijeli objektivni svijet stopiti s Atmanom smim te stalno razmiljati o tom Atmanu kao to je sluaj s bezbojnim (bez mrlja) nebom. 40. Onaj koji je postigao Vrhunski Cilj odbacuje sve takve objekte poput imena i oblika, te prebiva kao utjelovljenje Beskonane Svjesnosti i Blaenstva. 41. Vrhovno Jastvo, jer je po prirodi krajnje Blaenstvo, ne doputa razlikovanje izmeu znalca, znanja i objekta znanja. Ono sjaji smo.

60

www.yogacentar.hr

42. Konstantnom meditacijom (usporedivo s trenjem drva za potpalu) pali se plamen Znanja, koji posve spaljuje gorivo neznanja. 43. Kao to se Sunce javlja nakon to zora uniti mrak, tako se pojavljuje i Atman nakon to znanje uniti neznanje. 44. Iako je Atman vjeno prisutna stvarnost, ipak je On nerealiziran uslijed neznanja. Unitenjem neznanja realizira se Atman. To je poput sluaja s ukrasom na neijem vratu. (Traimo ga posvuda, a cijelo vrijeme nam visi oko vrata.) 45. Brahman se ini poput jive zbog neznanja, kao to i drveni trupac izgleda poput ovjeka. Ovo stanje jive je uniteno realizacijom stvarne prirode jive. 46. Znanje nastalo realizacijom istinske prirode Stvarnosti, odmah unitava neznanje, koje karakteriziraju pojmovi o "ja" i "moje", kao to Sunce uklanja krivi/pogreni smjer naeg kretanja u mraku. 47. Yogi obdaren potpunim prosvjetljenjem, vidi putem oka znanja, cijeli univerzum kao svoje vlastito Jastvo te sve smatra kao Jastvo i nita drugo do li Jastvo. 48. Opipljiv univerzum jest doista Atman; ne postoji nita drugo do li Atmana. Kao to su glineni lonci i vrevi u osnovi glina i ne mogu biti nita drugo osim gline, tako je prosvijetljenome sve to vidi Jastvo. 49. Jivanmukta, obdaren Znanjem o Jastvu, nema vie obiljeja ranijih upadhija. Zbog svoje realizacije da je on po prirodi Postojanje-Znanje-Blaenstvo Apsolut, on doista postaje Brahman, kao toohar koji misli o zujajuoj peli postaje zujajua pela. (Drugim rijeima, kao to gusjenica biva preobraena u leptira.) 50. Yogi koji je jivanmukta, nakon prelaska oceana obmane te ubijanja udovita strasti i odbojnosti, biva sjedinjen s Mirom i prebiva u Blaenstvu proizalom iz realizacije Jastva smog. 51. Odriui se privrenosti iluzornoj vanjskoj srei, jivanmukta koji prebiva u Jastvu, zadovoljan s Blaenstvom proizalim iz Atmana, sjaji iznutra, poput svjetiljke smjetene u vr. 52. Premda udruen s upadhijima, on, kontemplativni jivanmukta, neoskvrnut njihovim obiljejima, poput neba, ostaje neizmijenjen u svim uvjetima poput tupe osobe. On se kree u svijetu nevezano, poput vjetra. 53. Unitenjem upadhija, on, kontemplativni jivanmukta, potpuno je uronjen u Vinua, Sveproimajui Duh, poput vode u vodi, prostora u prostoru i svjetla u svjetlu. 54. Realiziraj Brahmana, postignue koje za sobom ne ostavlja nita to bi jo trebalo postii, blaenstvo koje za sobom ne ostavlja nikakvo drugo blaenstvo koje bi se jo moglo poeljeti, i znanje koje za sobom ne ostavlja nita to bi jo trebalo saznati. 55. Realiziraj Brahmana koji, kad je vien, ne ostavlja za sobom nita to bi jo trebalo vidjeti; nitko se postavi jedno s Brahmanom, vie se ne vraa u svijet radi ponovnog roenja i postajanja; Brahman, kada ga spoznamo, ne ostavlja za sobom nita to bi jo trebalo

www.yogacentar.hr

61

spoznati. 56. Realiziraj Brahmana koji jest Postojanje-Znanje-Blaenstvo Apsolut, koji je nedualan i beskonaan, vjean i Jedan jedini i koji ispunjava sve to postoji izmeu. 57. Realiziraj Brahmana koji je nedualan, nedjeljiv, Jedan jedini i pun blaenstva i za kojeg Vedanta kae da je supstrat kojeg nije mogue dalje reducirati nakon negacije svih opipljivih objekata. 58. Boanstva poput Brahme i Indre kuaju samo djeli beskrajnog Blaenstva Brahmana te uivaju, proporcionalno s tim, u svojim dijelovima tog djelia. 59. Svi objekti proeti su Brahmanom, sva djela mogua su zbog Brahmana; stoga Brahman proima sve kao to maslac proima mlijeko. (Kao to se maslac dobiva iz mlijeka bukanjem, tako se i Brahman odvaja od imena i oblika intenzivnom meditacijom.) 60. Realiziraj Brahmana koji nije niti suptilan niti grub; nije niti kratak niti dugaak, koji je bez roenja i promjena; bez oblika, kvaliteta ili boje. 61. Realiziraj Brahmana ijim svjetlom su osvijetljeni sjajni krugovi/lopte poput Sunca i Mjeseca, koji meutim ne mogu biti osvijetljeni vlastitim svjetlom, dok svjetlo Brahmana osvjetljava sve. 62. Vrhunski Brahman proima cijeli univerzum izvana i iznutra i sjaji svojim sjajem, poput vatre koja proima vrelu eljeznu kuglu, izvana i iznutra, te sjaji svojim sjajem. 63. Brahman se razlikuje od univerzuma. Ne postoji nita to nije Brahman. ini li se da postoji ikakav drugi objekt razliit od Brahmana, onda je on nestvaran poput fatamorgane. 64. Sve to opaamo, sve to ujemo jest Brahman i nita drugo. Postigavi Znanje o Stvarnosti, jivanmukta vidi univerzum kao nedualni Brahman, Postojanje-ZnanjeBlaenstvo Apsolut. 65. Premda je Atman Stvarnost i Svjesnost, i vjeno sveprisutan, ipak Ga opaamo samo okom Mudrosti. Meutim, onaj ija je vizija zamraena neznanjem, ne vidi sjajeeg Atmana, kao to slijepac ne vidi blistavilo Sunca. 66. Jiva osloboena neistoa, dobro ugrijana na vatri Znanja, upaljenoj sluanjem i drugim nainima, sjaji svojim sjajem poput zlata. 67. Atman, Sunce Znanja, uzdie se na obzorju srca i unitava tamu. Onaj koji sve proima i obdrava, osvjetljava sve i Sebe Smog. 68. Onaj koji, odrekavi se svih djelatnosti, oboava u svetom i neokaljanom trezoru Atmana; neovisnog o vremenu, mjestu i udaljenosti; svugdje prisutnog, unitavatelja vruine i hladnoe te drugih parova suprotnosti; davaoca vjene sree postaje sveznajui i sveproimajui te postie tada Besmrtnost. Tako zavrava Znanje o Jastvu.

62

www.yogacentar.hr