Optika I Fotometrija

VJEBE IZ FIZIKE 2 OPTIKA I FOTOMETRIJA
Katedra fizike Grafikog fakulteta Sveuilita u Zagrebu Zagreb, 2006/07.
Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija
V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti
UVOD Optika je u irem smislu znanost o zraenju. Nekada je optika izuavala samo one pojave (svjetlosne) koje zapaamo oima, tj. spektar elektromagnetskog zraenja od 750 nm do 400 nm. Danas optika prouava irok spektar elektromagnetskog zraenja od radio valova do x-zraka, -zraka i kozmikog zraenja.
Klasino podruje optike obuhvaa irenje svjetlosti i osobito one procese koji se zapaaju nakon to je svjetlost ve proizvedena sve do trenutka kada svjetlost biva apsorbirana. Teorija emisije i apsorpcije svjetlosti izlaze iz okvira klasine optike. To je predmet kvantne teorije.
S obzirom na to, koja svojstva elektromagnetskog zraenja optika prouava, upoznajemo podruja optike: I. II. III. IV. Geometrijska optika Fizikalna optika Fotometrija Fizika boja
I. GEOMETRIJSKA OPTIKA
Geometrijska optika je dio optike koji prouava svjetlost kao pravocrtnu pojavu na temelju etiri empirijska zakona. Ti osnovni zakoni geometrijske optike su aproksimativni, vrijede samo u geometrijskoj optici i treba ih uzimati uvjetno.
1. OSNOVNI ZAKONI GEOMETRIJSKE OPTIKE a) zakon pravocrtnog irenja svjetlosti b) zakon refleksije (odbijanja) c) zakon refrakcije (loma) d) zakon o nezavisnosti irenja snopova zraka svjetlosti
a) U homogenom, izotropnom, prozirnom sredstvu svjetlost se siri pravocrtno, to se vidi po geometrijskoj sjeni predmeta. Za dovoljno malen predmet taj zakon ne vrijedi (vidi vjebu 11.). b) Upadna i reflektirana zraka lee u istoj ravnini koja je okomita na ravninu refleksije, pri emu je kut upada jednak kutu refleksije. c) Pri prijelazu iz jednog optikog sredstva u drugo zraka svjetlosti mijenja pravac irenja, kaemo da se zraka svjetlosti lomi. Upadna i lomljena zraka svjetlosti lee u istoj ravnini koja je okomita na graninu dioptrijsku plohu, tj. na granicu izmeu dva optika sredstva. Lom svjetlosti ili refrakcija je posljedica promjene brzine svjetlosti kad ona naputa jedan medij i ulazi u drugi. Svjetlost ima najveu brzinu u vakuumu c = 3 108 m/s, a samo malo manju u zraku. Brzina svjetlosti u vodi je oko tri etvrtine one u zraku, dok u staklu ona ima vrijednost otprilike dvije treine brzine u zraku pa stoga kaemo da je staklo optiki gue od vode. Kada zraka svjetlosti ulazi u optiki gue sredstvo iz optiki rjeeg (npr. iz zraka u staklo) tada se ona priklanja prema okomici na granicu izmeu sredstava (slika 3).
Nizozemski fiziar Snell naao je za bilo koja dva sredstva, da je omjer sinusa upadnog kuta i sinusa lomljenog kuta konstanta. Prema tome Snellov zakon glasi:
sin u sin l
n2 n1
nr
konst
(1)
U gornjoj jednadbi je omjer indeksa loma jednak relativnom indeksu loma,
n2 n1
nr
(2)
koji postaje apsolutni indeks loma u sluaju da je prvo sredstvo zrak, n1=nzraka=1, pa je
nr
n2 1
n sredstva
napsolutni
Indeks loma ovisi o optikom sredstvu i kae nam kako se mijenja brzina svjetlosti pri prolasku iz jednog u drugo optiko sredstvo. Pomou Fermatovog principa najkraeg vremena moe se pokazati da je omjer sin u / sin l jednak omjeru brzina svjetlosti u dva medija (optika sredstva).
Apsolutni indeks loma nekog sredstva definiramo dakle kao omjer brzine svjetlosti u vakumu, c, i brzine svjetlosti u tom sredstvu, v
n c v 1;
taj indeks loma mora uvijek biti vei od 1. Vrijednost brzine svjetlosti u vakumu je najvea brzina za sva poznata sredstva i ona iznosi c = 3 108 m/s. Pokazano je da je vrijednost konstante u Snellovom zakonu jednaka omjeru brzina svjetlosti (v1/v2), pa je relativni indeks loma uz navedenu definiciju apsolutnog indeksa loma jednak omjeru apsolutnih indeksa loma na nain:
nr
c1 c2
c v2 c v1
n2 , n1
(4)
Odakle ponovno uoavamo obratno proporcionalan odnos indeksa loma i brzine svjetlosti (ve definiran u apsolutnom indeksu loma).
Upamtimo: * nr > 1 kad svjetlost prolazi iz optiki rjeeg u optiki gue sredstvo, jer tada vrijedi da je: v1 > v2 => n1 < n2 ** nr < 1 kad svjetlost prolazi iz optiki gueg u optiki rjee sredstvo, jer tada vrijedi da je: v1 < v2 => n1 > n2 Disperzija karakterizira optika sredstva, a oituje se kao mjera koliko se indeks loma sredstva razlikuje za razliite valne duljine, pri emu je uvijek ncr< n1j. Sama pojava ne ovisi o geometrijskom obliku optikog sredstva, ali se ovisno o tom obliku uveava ili ne. U valnoj teoriji svjetlost se opisuje brzinom irenja v, valnom duljinom frekvencijom (lambda) i
(ni). Kad svjetlost prolazi kroz razliita optika sredstva mijenja joj se
brzina irenja (kao to slijedi iz Fermatovog principa) i valna duljina, dok frekvencija ostaje stalna. Veza izmeu te tri karakteristine veliine dana je izrazom:
(5)
Zbog opisane ovisnosti indeksa loma o brzini, te brzine o valnoj duljini, svaka valna duljina ima svoj indeks loma. Upravo zato se crvena svjetlost lomi najmanje, a ljubiasta najvie (slika 4).
Sve vrste stakala (flint, kvarcno, krunsko itd.) pokazuju tu pojavu u veoj ili manjoj mjeri. Ta pojava se korisno upotrebljava kod spektrometara s prizmom gdje se svjetlost nekog izvora razlae na valne duljine ime se dobiva informacija o karakteristikama atoma ili molekula koji su je emitirali. Kut skretanja zrake u odnosu na smjera upada (kut devijacije) biti e vei za manje valne duljine. d) Ako jedan snop zraka svjetlosti prolazi kroz drugi snop, oni jedan na drugi ne utjeu. Taj zakon je samo priblino toan jer ne vrijedi ako dva snopa ispunjavaju neke naroite uvjete (vidi vjebu 11.).
2. PRESLIKAVANJE U GEOMETRIJSKOJ OPTICI Shemu za proces preslikavanja moemo prikazati na slijedei nain: Predmet (P) - Optiki sistem (0S) - Slika (S) to znai da procesom preslikavanja elimo dobiti sliku, S, od nekog zadanog predmeta, P, pomou optikog sistema, OS.
SI . 5. Shema preslikavanja Na Slici 5. veliina a predstavlja udaljenost predmeta P od optikog sistema OS (lea, zrcalo), veliina b udaljenost slike S od optikog sistema OS, pri emu je optiki sistem OS odreen geometrijom (r - radijus zakrivljenosti) i optikim sredstvom (n1 i n2 indeksima loma). 2. 1. Optiki sistemi Zrcala Ravno: ravna, uglaana ploha (koeficijenta refleksije kr~ 1) koja paralelni snop svjetlosti reflektira kao paralelni snop Sferno: dio kugline plohe kojoj je jedna strana uglaana (koeficijenta refleksije kr ~ 1) Lee Prozirno tijelo omeeno dvjema sfernim plohama ili jednom sfernom i jednom ravnom
plohom zove se optika lea (slika 6). Preteno se upotrebljavaju staklene lee za razne optike instrumente, dok se za posebne potrebe rade lee i od kvarca, plastike, kuhinjske soli i drugih prozirnih materijala. U optici se upotrebljavaju i cilindrine i sferocilindrine lee.
Sl.6. Lee: a) konvergentne i b) divergentne Pravac koji prolazi geometrijskim sreditima kugala, kojima sferne plohe pripadaju, zove se optika os Lee. Geometrijsko sredite kugline plohe je sredite zakrivljenosti Lee, a polumjer te kugle je polumjer zakrivljenosti lee (r). Lee koje su u sredini deblje nego na rubu zovu se konveksne ili sabirne, a lee koje su u sredini tanje nego na rubu zovu se konkavne ili rastresne. Sabirne lee ne moraju imati obje plohe izboene, niti rastresne lee obje ploe udubljene, nego kod obje vrste jedna moe biti izboena, a druga udubljena ili pojedina od njih moe doi u kombinaciji s jednom ravnom plohom. U tom sluaju treba ravnu plohu smatrati kao sferu povrinu ije je sredite u beskonanosti, tj. ima beskonani polumjer zakrivljenosti i optika jakost joj 9
je jednaka nuli. Zrake koje padaju na sabirnu leu paralelno optikoj osi sijeku se nakon loma u jednoj toki koja se zove fokus ili arite (F) lee. Zrake koje padaju na rastresnu leu paralelno optikoj osi razilaze se nakon loma, a njihova se produljenja sijeku u jednoj toki koju emo takoer nazvati fokus ili arite lee. Udaljenost arita od lee je fokalna ili arina daljina. Svaka lea ima dva arita F (arite predmeta) i F' (arite slike), koja lee na optikoj osi.
2. 2. Predmet i slika
Definiramo: Realan predmet: iz realnog predmeta izlaze zrake svjetlosti, a preslikavanjem na nekom optikom sistemu moe nastati realna i imaginarna slika. Imaginaran predmet: prema imaginarnom predmetu dolaze zrake svjetlosti, ali do njega ne stiu zbog optikog sistema, pa u sjecitu produetaka tih zraka dobijemo imaginarni predmet; preslikavanjem moe nastati realna i imaginarna slika. Realna slika: nakon preslikavanja na OS zrake svjetlosti se stvarno sijeku, sliku vidimo na zastoru. Imaginarna slika: nakon preslikavanja na OS zrake svjetlosti divergiraju, pa imaginarnu sliku dobijemo u sjecitu njihovih produetaka, a promatramo je kroz optiki sistem.
2. 3. Zakoni preslikavanja Prilikom prolaza kroz razliite optike sisteme svjetlost moe vriti jednoznano preslikavanje, to znai da odreenom poloaju predmeta pridruujemo samo jedan poloaj slike pomou zadanog optikog sistema (ravni dioptar, sferni dioptar, zrcalo). Pridruena slika je definirana skupom sjecita optiki obraenih zraka (lomljenih ili reflektiranih) koje su prije optike obrade definirale odreeni predmet.
10
Sl. 7 Shema preslikavanja na jednoj sfernoj granici Ako definiramo jednoznanu vezu izmeu a, b i optikog sistema onda ona u Gaussovoj aproksimaciji jednadba konjugacije za sfernu granicu ima oblik:
n1 a
n2 b
n2 r
n1
(6)
Jednoznana veza u navedenoj Gaussovoj aproksimaciji omoguena je uz osnovne uvjete: r (mala zakrivljenost optikih sistema) i 0 (uski otvor snopa koji odreuje osvijetljeni predmet). U aproksimaciji tankih lea (udaljenost izmeu tjemena sfernih dioptra tei prema nuli) jednadba konjugacije u sebi sadri, uz poloaje predmeta, a, i slike, b, i optike karakteristike dva sferna dioptra (n1, n2, n3, r1, r2) koji odreuju tanku leu:
n1 a
n3 b
n2 r1
n1
n3 n2 r2
Sl.8 Ilustracija uz izvod jednadbe tanke lee u sluaju kada se lea ne nalazi u istom sredstvu
11
Ako se lea nalazi u istom sredstvu (n1 = n3), tada je jednadba preslikavanja jednaka:
1 a
1 b
n2 n1 1 n1 r1
1 r2
(8)
u kojoj je i dalje n2 jednako indeksu loma lee, a n1 je indeks loma sredstva u kojem se ta lea nalazi. Ako se lea nalazi u zraku, n1 = 1 i n2 = n, tada dobivamo najee upotrebljavanu jednadbu lee:
1 a
1 b
n 1
1 r1
1 r2
1 f
(9)
Desna strana jednadbe (9) predstavlja recipronu vrijednost arine udaljenosti, f, pa moemo prikazati konani (najjednostavniji) izraz jednadbe lee:
1 a
1 b
1 f
(10)
koju nazivamo i jednadbom konjugacije tanke lee. Napomenimo da je u gornjoj jednadbi koritena fizikalna konvencija o predznacima optikih veliina. Optike veliine u jednadbi preslikavanja (konjugacije) su: a je udaljenost predmeta od optikog centra lee, b je udaljenost slike od optikog centra lee i f je arina daljina lee koja pripada udaljenostima arita predmeta (F) od optikog centra lee i arita slike (F') od istog centra. Prema fizikalnoj konvenciji predznaci optikih veliina su pozitivni, ako se mjere u smjeru kretanja ulaznih zraka svjetlosti, a negativni ako se mjere u suprotnom smjeru od ulaznih zraka (to znai u smjeru produetaka optiki obraenih zraka svjetlosti; lomljenih ili reflektiranih). Ovako definirani predznaci optikih veliina znae slijedee: ako su predmet i slika realni, pripadne veliine a i b su pozitivne, a ako su imaginarni, veliine a i b su negativne (izuzetak je linearno poveanje koje je negativno za realni predmet i realnu sliku). Kod sabirnih lea arine udaljenosti (f i f) su pozitivne jer su pripadna arita realna, a kod rastresnih lea arine udaljenosti su negativne jer su pripadna arita imaginarna. arine udaljenosti lee (f i f) su jednake za sluajeve kada se lea nalazi u jednom optikom sredstvu (najee je to zrak).
12
Uz arinu udaljenost definiramo i optiku jakost lee, J, kao mjeru za optiko djelovanje. Optika jakost jednaka je recipronoj vrijednosti arine udaljenosti izraene u metrima:
1 1 m ili dpt ( dioptrija ) f
(11)
y , gdje je y' jednako veliini slike, a y y
Linearno poveanje definirano je izrazom p
veliini predmeta. Linearno poveanje p ovisi o poloaju slike i predmeta na slijedei nain:
b a
y' y
(12)
Ako jednadbu konjugacije za tanke lee koristimo u obliku jednadbe (9), moramo se pridravati fizikalne konvencije o predznacima. Uz fizikalnu konvenciju o predznacima optikih veliina koristi se i matematika (Slika 9.) kod koje se centar lee stavlja u ishodite koordinatnog sustava, a optike veliine (a,b,y,y') poprimaju predznake odgovarajuih koordinatnih osi. Koritenje matematike konvencije zahtijeva jednadbu konjugacije za tanke lee u obliku:
1 a
1 b
1 f
(13)
Slika 9. prikazuje preslikavanje pomou triju karakteristinih zraka za konvergentnu i divergentnu leu za neke poloaje predmeta u odnosu na leu. Obratimo pozornost na pojam realnog i virtualnog predmeta. U veini konstrukcija slika zadanog predmeta koristimo realan predmet, to znai da zrake svjetlosti izlaze iz svih toaka predmeta (u konstrukciji slike najvanije toke preslikavanja su rubne toke predmeta). Zrake svjetlosti koje se ire iz realnog predmeta ine divergentan snop svjetlosti koji se dolaskom na optiki sistem obrauje (lom svjetlosti) i kao rezultat preslikavanja moemo dobiti realnu ili imaginarnu sliku. Ako je predmet virtualan, tada zrake svjetlosti nailaze prema njemu u obliku 13
konvergentnog snopa, ne sastaju se u toki konvergencije nego se na putu konvergentnog snopa nalazi optiki sistem (na primjer lea) koji optikom obradom (lom svjetlosti) konvergentnog snopa moe dati realnu ili imaginarnu sliku. Pravila za preslikavanje su potpuno jednaka kao kod realnog predmeta, pri emu moramo imati na umu da se karakteristine zrake ire prema predmetu, nailaze na leu i lome se po pravilima loma za karakteristine zrake.
Sl. 9 Konstrukcija slike za konvergentnu i divergentnu leu u Gaussovoj aproksimaciji, pomou triju leu zraka u matematikoj konvenciji U Tabeli 1. prikazani su predznaci optikih veliina u skladu s prirodom slike, orijentacijom slike i svojstvima optikih sistema (lea).
14
Tabela 1: Predznaci optikih veliina Predznak Veliina a b f y y' p + Realni predmet Realna slika Sabirna lea Uspravni predmet Uspravna slika Uspravna slika (imaginarna) Imaginarni predmet Imaginarna slika Rastresna lea Obrnuti predmet Obrnuta slika Obrnuta slika (realna)
Kompletno podruje preslikavanja slike ovisno o pripadnim poloajima predmeta prikazano je na Slici 10. za konvergentnu leu i Slici 11. za divergentnu leu.
15
Zakon loma za ravni dioptar (slijedi iz jednadbe (6) uz pretpostavku r
):
n1 a
1 a
n2 b
n b
(14)
Za zrak n1 = 1 i n2 = n
(15)
Za n > 1 => |a| > |b|
16
Zakon refleksije na sfernoj granici (slijedi iz jednadbe (6), uz r = 2f)
1 a
1 b
2 & f r
r 2
1 a
1 b
1 f
(16)
a izraz za linearno poveanje je isti kao i kod lea: p
b a
Y Y
Zakon refleksije na ravnoj granici (slijedi iz jednadbe (6) uz r ):
1 a
1 b
p 1
(17)
Sl. 12 Preslikavanje za a) konkavno, b) ravno i c) konveksno zrcalo Ako se optiki sistem sastoji od dvije lee jakosti J1 i J2 koje se nalaze na udaljenosti d u nekom sredstvu indeksa loma n, tada je ukupna optika jakost sistema Juk zadana relacijom:
J uk
J1
J2
d J1 J 2 n
d
(18)
m, J
dpt
17
Tabela 2: Optiki sistemi i naini preslikavanja OPTIKI SISTEMI ravno ZRCALO sferno sistemi zrcala RAVNI dioptar PP-ploa prizma SFERNI lee, sistemi lea NAIN PRESLIKAVANJA REFLEKSIJA SVJETLOSTI - po zakonu refleksije - tri karakteristine zrake svjetlosti LOM SVJETLOSTI - po zakonu loma - tri karakteristine zrake svjetlosti
18
19
II. FIZIKALNA OPTIKA Fizikalna optika je dio optike koji odgovara na pitanje to je zapravo svjetlost, kakva je njezina priroda. Prva znanstvena razmatranja daju Huygens (1678.) i Newton (1704.). Huygens postavlja undulatornu (valnu) teoriju svjetlosti, a Newton smatra da je svjetlost roj estica (korpuskula). Geometrijska optika nije mogla objasniti pojave ogiba i interferencije, to je uspjela valna teorija. Mjerenja brzine svjetlosti u optikim sredstvima takoer su ukazivala na valna svojstva svjetlosti. Meutim, A. Einstein, koristei Planckovu kvantnu teoriju, svjetlost promatra kao estice (fotone) tono definirane energije. Danas znamo da su obje teorije valjane, tj. svjetlost je i val i estica, pa kaemo da je svjetlost dvojne prirode.
Pojave koje idu u prilog valnoj teoriji: 1. interferencija 2. ogib (difrakcija) 3. polarizacija Pojave kod kojih se svjetlost ponaa kao estica: 1. fotoelektrini efekt 2. fluorescencija i fosforescencija 3. Comptonov efekt Ogib svjetlosti ili difrakcija nastaje irenjem valova svjetlosti iza neke prepreke. Nailazei na neku prepreku valovi svjetlosti nee se iriti u istom smjeru pravocrtno dalje, ve e skrenuti sa svog poetnog smjera irei se iz rubnih toaka prepreke, koje tada predstavljaju koherentne izvore vala. Koherentni izvori u svakom trenutku emitiraju svjetlost potpuno iste frekvencije, valne duljine i faze. Ogib je vidljiv samo kod malih prepreka i malih pukotina, budui da se kod takvih prepreka i pukotina ogibne zrake sastaju iza prepreke, odnosno pukotine, i interferiraju. Kod velikih prepreka ogibne zrake koje se ire iza prepreke ne mogu interferirati i zato je ogib nevidljiv. 20
Iz valnog gibanja nam je poznato da se interferencijom naziva pojava, da se dva vala, kad se sijeku u istoj toki neke sredine slau u rezultirajui val po principu koji nam kae da se rezultantni val u toki presjeka moe prikazati kao algebarski zbroj amplituda upadnih valova u toj toki. Superpozicija koherentnih elektromagnetskih valova zove se interferencija. U sluaju kad se koherentni valovi podudaraju u fazi, tj. kad jedan za drugim zaostaje za cijeli broj valnih duljina
x k ; k 0,1, 2, 3,...
(19)
tada emo interferencijom dobiti val ija e amplituda biti dvostruko vea od amplituda valova koji interferiraju. Ako jedan val zaostaje za drugim za neparan broj valnih poluduljina,
2k 1
; k 1, 2, 3,...
(20)
tada e se ta dva vala interferencijom ponititi.
Pojava interferencije moe nam posluiti kao dokaz valne prirode nekog gibanja. Na taj nain je dokazano da je i svjetlost valne prirode. Upravo zbog interferencije ogibnih zraka kod malih prepreka, sjena tih prepreka ne nastaje po zakonima geometrijske 21
optike, ve je sjena rezultat interferencije ogibnih zraka. Ogibna ili difrakciona slika takvog predmeta sastoji se od niza maksimuma i minimuma (svijetle i tamne pruge).
Slika 14: Slika ogiba na iglama razliitih debljina Promatramo ogib na dvije pukotine. U toku Po (nulti ili centralni maksimum) koja se nalazi u sredini geometrijske sjene dolaze valovi svjetlosti is ruba pukotine S1 i s ruba pukotine S2.
Put zrake S1P0 jednak je putu zrake S2P0 to znai da sve zrake, koje idu tim smjerom, 22
stignu do zastora istovremeno. Zbog toga se te dvije zrake interferencijom pojaavaju i u sredini geometrijske sjene dobiva se uvijek svijetla pruga koja se naziva nulti maksimum (slika 15). U toku T1 (odnosno simetrino T1'), dolaze takoer rubne zrake iz toaka S1 i S2 . Ako je toka T1 upravo na takvom mjestu da je razlika putova tih zraka jednaka polovini valna duljine ( S1 T1 S2 T1= /2 ) , tada e se te dvije zrake interferencijom ponititi, pa na tom mjestu nastaje tamna pruga. Ako je u nekoj daljnjoj toki P1 razlika putova zraka jednaka valnoj duljini (S2P1 - S1P1= ), te dvije zrake e se interferencijom pojaati, pa nastaje svijetla pruga. Isto vrijedi i za simetrinu toku P1'. Openito moemo reci da tamne pruge nastaju kada je:
S 2Tk
S1Tk
2k 1
; za k 1,2,3,...
(21)
odnosno uvjet za svijetle pruge je za:
S2 Pk
S1 Pk
k ; za k 0, 1,2,3,...
(22)
U izrazima (21) i (22) lijeve strane jednadbi predstavljaju geometrijsku razliku putova optikih zraka, koja se u svakom ureaju za interferenciju mora izraziti pomou veliina koje moemo direktno mjeriti u eksperimentu. Ovo razmatranje je uinjeno za sluaj kad imamo samo dvije pukotine. Naravno da se istom logikom moe razmatranje proiriti i na vie pukotina; primjer za takav sistem je optika reetka (vjeba 11).
23
III. FOTOMETRIJA
Fotometrija (mjerenje svjetlosti) prouava vidljiv dio elektromagnetskog zraenja, mjeri i usporeuje neke karakteristike izvora svjetlosti i osvijetljenih povrina. Svako tijelo zrai elektromagnetske valove, tj. emitira neku energiju. Ta energija ovisi o temperaturi tijela. Ako je temperatura tijela dovoljno visoka (oko 35000C), tijelo zrai i valove iz podruja itavog vidljivog spektra. Takvo tijelo je izvor svjetlosti (vidljive, bijele). Ako su dimenzije tijela male u usporedbi s udaljenou osvijetljene povrine takvo tijelo zovemo tokasti izvor svjetlosti. U cijelom daljnjem razmatranju podrazumijevat emo upravo takve izvore svjetlosti koje meusobno razlikujemo pomou osnovnih fotometrijskih veliina. 1. OSNOVNE FOTOMETRIJSKE VELIINE Intenzitet (jakost) izvora svjetlosti Izvor svjetlosti koji ima vei tok (fluks) svjetlosti ima i vei intenzitet. Da bismo mogli usporeivati izvore svjetlosti razliitih intenziteta definira se mjerna jedinica 1 candela.
cd
(23)
Intenzitet tokastog svjetlosnog izvora koji emitira svjetlosnu energiju jednoliko u svim pravcima numeriki je jednak svjetlosnom toku jednog steradijana. koji prolazi kroz prostorni kut od
Sl. 16. Steradijan (sr) odgovara prostornom kutu iji se vrh nalazi u sreditu kugle,a na njenoj plohi omeuje povrinu jednaku kvadratu polumjera kugle. 24
Svjetlosni tok (fluks), vremena:
, je energija emitirane svjetlosti Q nekog izvora u jedinici
Q t
lumen , lm
(24)
Jedan lumen, Q, je svjetlosni tok koji izlazi iz izvora jakosti 1 cd (kandela, svijea) kroz prostorni kut od 1 steradijana.
lm cd str
(25)
Cjelokupni svjetlosni tok iz nekog izvora :
4
Q t
I
lm s
(26)
Koliina svjetlosti (energije) Q: (27)
Osvijetljenost plohe, E, definirana je kao tok svjetlosti na jedininu plohu. Mjerna jedinica za rasvjetu je luks (lx).
lx
lm m
(28)
Sl.17.Ilustracija povezanosti gore navedenih fotometrijskih veliina.
25
2. OSNOVNI FOTOMETRIJSKI ZAKONI

Lambertov zakon osvijetljenosti
S 4 I E 4 I 4r 2 E I r2 lm , lx m2
(29)
Ako svjetlost pada pod nekim kutom a na povrinu (slika 18):
I cos r2
(30)
gdje je
kut izmeu zrake svjetlosti i normale na osvijetljenu povrinu, a r udaljenost
izvora od te povrine.
Sl 18. Osvjetljavanje povrine pod kutom Osvijetljenost (rasvjeta) neke povrine je obrnuto proporcionalno kvadratu udaljenosti od izvora svjetlosti (za svjetlost koja dolazi okomito na povrinu). Ako se dva svjetlosna izvora I1, i I2 nalaze na odgovarajuim udaljenostima r1, i r2 od iste povrine, jaine osvijetljenosti su:
E1
I1 cos 2 r1
&
E2
I2 cos 2 r2
(31)
Ako usporeujemo osvijetljenost dviju povrina na udaljenostima r1, i r2 od istog izvora (uz uvjet da su
1= 2
= 0):
26
I1
I2
E1 E2
r22 r12
(32)
Odnosno, ako usporeujemo jednake osvijetljenosti dviju povrina razliitim izvorima na razliitim udaljenostima r1 i r2:
E1 E 2
I1 r12
I2 I ili 1 2 r2 I2
r12 r22
(33)
Jaine dvaju svjetlosnih izvora odnose se kao kvadrati njihovih udaljenosti od povrine koju jednako osvjetljavaju.
27
IV. FIZIKA BOJA

Svjetlost je dio irokog spektra elektromagnetskih valova prikazanih u uvodnom dijelu (Slika 19). Kad kaemo vidljiva svjetlost, usredotoujemo se na onaj dio dualne prirode elektromagnetskog vala - fotona koji u ljudskom osjetilnom procesu uzrokuje osjeaj vida. To je uski interval elektromagnetskih valova od 400 - 750 nm kojemu pripadaju energije od 1.5 3.0 eV. Ve smo u poglavlju 0 disperziji opisali da svjetlost, razloenu na valne duljine pomou loma na prizmi, doivljavamo obojenom. Doivljaj boja u spektru vidljive svjetlosti ovisan 0 vaJnoj duljini moe se prikazati:
Sl. 19. Intervali bojenih ugoaja u spektru bijele svjetlosti Svaka od boja ukljuuje odreeni pojas valnih duljina koji nazivamo arom. Bojeni ugoaj nastaje i u interakciji svjetlosti s materijom koja moe biti prozirna ili neprozirna. Iz iskustva znamo da sve objekte u prirodi doivljavamo obojenima, tamnim (crnim) ili bijelim. Razlog za obojenost objektivne stvarnosti nalazi se u pojavi interakcije te stvarnosti (materije) sa svjetlou u procesu djelomine ili potpune refleksije, transmisije i apsorpcije. Naglasimo jo jednom da je bojeni ugoaj svjetlosti ili raznih objekata oko nas iskljuivo rezultat ljudskog sistema za vienje; taj ugoaj nije fizikalno svojstvo niti svjetlosti niti objekata u prirodi. Ako se pitamo na koji nain nastaje boja nekog objekta u interakciji sa svjetlou, tada odgovor moemo dati posebno za neprozirne i posebno za prozirne predmete.
28
Neprozirni predmeti posjeduju boju one svjetlosti (jedne ili vie valnih duljina) koja je reflektirana sa povrine predmeta. Najee promatramo predmete u bijeloj svjetlosti, to ne mora biti pravilo. Ako je ploha zelena, to znai da je dio svjetlosti koji daje ugoaj zelene boje reflektiran sa promatranog predmeta, a ostali je dio bijele svjetlosti (ljubiasta, plava, uta i crvena komponenta) apsorbiran u promatranoj podlozi.
Prozirni predmeti posjeduju boju prolazne (transmitirane) svjetlosti. Ako je prozirni predmet crven, tada znai da je crveni dio spektra svjetlosti transmitiran, a ostali dio spektra (ljubiasti, plavi, zeleni i naranasti) je apsorbiran u promatranom sistemu.
Na Slici 19. smo naglasili da pojedine boje u spektru bijele svjetlosti pripisujemo odreenim valnim duljinama ili intervalima valnih duljina, pri emu moemo govoriti o "srednjoj" valnoj duljini, ili pak ugoaj boje moe biti uzrokovan razliitim valnim duljinama, koje nisu jedna pored druge u spektru bijele svjetlosti. Elektromagnetsko zraenje koje u vidnom sistemu uzrokuje osjet boje naziva se stimulus. On je odreen ukupnim tokom zraenja po valnim duljinama, dovedenim na mrenicu oka i osjetilne organe vida. Pojedine boje mogu se analizirati upravo usporeivanjem krivulja spektralne raspodjele reflektancije ili apsorbancije. Pri tom pod reflektancijom podrazumijevamo omjer toka reflektirane svjetlosti u odnosu na tok ulazne svjetlosti koja pada na promatrani objekt iju boju promatramo. Transmitancija je analogno prethodnom objanjenju omjer tokova transmitirane i ulazne svjetlosti na neki prozirni predmet. Prilikom usporeivanja dviju krivulja spektralne raspodjele moe se zakljuiti da su dvije boje jednake u slijedeim sluajevima: a) Boje stvaraju potpuno isti ugoaj za jednog promatraa, ali im spektralne raspodjele (stimulusne funkcije) nisu iste. Tada kaemo da su boje uvjetno iste. b) Boje stvaraju potpuno isti ugoaj za jednog promatraa, a spektralne raspodjele (stimulusne funkcije) su im potpuno jednake. Tada kaemo da su boje potpuno iste. 29
Na Slici 20. prikazan je primjer za dvije uvjetno iste boje.
Sl. 20 Spektralna raspodjelela za dvije uvjetno iste boje Iz iskustva znamo da su ugoaji boja u prirodi viestruko raznolikiji od onih bojenih ugoaja koje doivljavamo u spektru bijele svjetlosti. Kako opisati te raznolikosti? Odgovor ja umnogome objanjen u teoriji o bojama koju je razradio Th. Young poetkom devetnaestog stoljea. Th. Young je pretpostavio da sa bilo koja boja moe prikazati kao linearna kombinacija tri potpuno odreene boje (primara) , ije odreivanje iziskuje podrobnije objanjenja koje u ovom prikazu ne moemo izloiti. Rezultati pokazuju da je optimalno odabrati primame boje: crvenu, C, valna duljine 700 nm, zelenu, Z, valne duljine 546 nm i ljubiasto-plavu, LjP, valne duljine 436 nm. Pomou navedenih primara moemo bilo koju ispitivanu boju X prikazati: X = c C + z Z + ljp LjP, pri emu su c, z i ljp faktori zastupljenosti pojedinih primara u ispitivanoj boji X, koji mogu poprimati vrijednosti 0-1 ili u postocima 0-100%
Principom navedenog spajanja boja u praksi koristimo dvije vrsta spajanja boja: aditivnu i suptraktivnu smjesu (spajanja). 30
Aditivno spajanja boja ja takvo spajanje boja kod kojeg su primari C, Z i LjP i predstavljaju izvore svjetlosti koji zbrajanjem intenziteta daju nove ugoaja nastalih boja, sekundara. Pri tom su sekundari uvijek jaeg intenziteta od primara i po ugoaju su svjetliji od primara. Aditivna smjesa se ostvaruje na podlozi koja potpuno reflektira snopove primara, te je interakcija s podlogom iskljuena. Podloga je najee bijeli papir. Shematski ovu smjesu moemo prikazati na slijedei nain,
Sekundarne boje u toj smjesi nastaju na taj nain da crvena i zelena boja daju utu boju (C +Z ) istodobnim dolaskom crvene i zelene komponente svjetlosti u sistem vienja ljudskog oka. Ta dva podraaja, crvena i zelena komponentu, stvaraju novu komponentu, sekundar, koja ima ugoaj ute boje. Pri tom ne nastaje valna duljina ute svjetlosti, odnosno uta boja koja odgovara dijelu spektra bijele svjetlosti od 570-590 nm. Trebamo jo naglasiti da, za stvaranje potpunog ugoaja ute boje u navedenoj smjesi, obje komponente moraju biti jednako zastupljene, odnosno koeficijenti c i z moraju biti 0.5. Naglasimo da su Sekundarne boje aditivne smjese uta, Z, purpurna, Pu i cijan, Cy. Na gornjoj slici, slika 21, prikazana su shematski i spajanja ostalih parova boja: C + LjP Pu i Z + LjP Cy, pri emu opet moramo naglasiti jednaku 31
zastupljenost
pojedinih
primara.
Ako
spojimo
sve
komponente
primara
sa
zastupljenostima 0.33, tada dobivamo bijelu svjetlost. Moe se pokazati da je u sunevom spektru slina zastupljenost navedenih primara: sunevo svjetlo: 37% crvene komponente 33% zelene komponente 30% ljubiastoplave komponente plavo nebo: 27% crvene komponente 34% zelene komponente 39% plave komponente Objanjavajui aditivnu smjesu, moemo definirati komplementarne boje. To su one dvije boje koje u aditivnoj smjesi daju bijelu svjetlost , a u suptraktivnoj ( koju jo nismo definirali) daju tamu ili crnu boju. Po ugoaju su te dvije boje potpuno razliite, a u spektru bijele svjetlosti su najee dosta udaljene meusobno. Parovi komplementarnih boja su Z + LjP, Cy + C i Pu + Z. Aditivna smjesa upotrebljava se za, na pr. a) odreivanje komponenata nepoznatih boja, b) u nekim procesima kopiranja.
Suptraktivna smjesa boja je one spajanje boja kod kojeg su primari Z, Cy i Pu, a Sekundarne boje su C, Z i LjP. Pri tom je vano naglasiti da su primari filteri ili bojila (fizikalne komponente) kod kojih se suptrakcija (oduzimanje) odvija putem apsorpcije bijele svjetlosti. Kod te smjese primari su obasjani bijelom svjetlou, a rezultat spajanja pojedinog para primara dobijemo procesom djelomine apsorpcije i transmisije bijele svjetlosti. Spajanje jednog para, npr. Z + Cy slika 22: Z, moemo prikazati na slijedei nain,
32
Na isti nain moe se prikazati smjesa Z + Pu
C i Pu + Cy
LjP. Uoite, prilikom
stvaranja Sekundarne boje u suptraktivnoj smjesi, na ulazu u sistem primara uvijek je bijela svjetlost. Ako u suptraktivnoj smjesi spajamo sve primare, tada dobijemo tamu (crnu boju), jer je bijela svjetlost apsorbirana gotovo potpuno na sva tri primara (filtera). elimo li prikazati suptraktivnu smjesu na slian shematski nain kao aditivnu smjesu, tada je prikazujemo takoer krugovima koji su obasjani bijelom svjetlou, na iji put su postavljeni filteri, a preklapanje krugova tada predstavlja transmitiranu svjetlost, odnosno Sekundarne boje, slika 23.
Vano je naglasiti da se suptraktivna smjesa moe ostvariti na sistemu primara koji su transparentni ili se nalaze na nepropusnim podlogama (tiskovne pod loge: papir, karton, plastina folija), pri emu moramo imati na umu da primari imaju mo djelomine apsorpcije i transparencije u oba smjera (to se i podrazumijeva). 33
VJEBE
34
7. PLANPARALELNA PLOA
LOM SVJETLOSTI NA PLANPARALELNOJ PLOI Planparalelna plota je optiki sistem od dva ravna dioptra s meusobno paralelnim dioptrijskim plohama. Zraka svjetlosti koja dolazi na planparalelnu plou (u daljem tekstu PP-plou) lomi se na ulasku u PP-plou na prvoj dioptrijskoj plohi i na izlasku iz PP-ploe na drugoj dioptrijskoj plohi. Indeks loma PP-ploe moe se izraunati iz kutova upada u i loma u po Snellovom zakonu:
Ako se PP-ploa nalazi u jednom optikom sredstvu (na primjer - zrak), tada je izlazna zraka paralelna ulaznoj. Paralelni pomak d ovisi o kutu upada u i kutu loma l zrake svjetlosti i o debljini PP-ploe D:
D sin u l cosl
(7.2)
Odnosno, ako hoemo paralelni pomak prikazati kao funkciju indeksa loma n i kuta upada u, uz odgovarajue trigonometrijske transformacije: sin(u-l) = sin u cos l-cos u sin l, cos l = (1-sin2 )1/2 i 2 sin u cos u = sin 2u, dobivamo izraz:
D sin u
sin 2u 2 n2 sin 2 u
(7.3)
(7.3)
35
Pribor: staklena planparalelna ploa, planparalelne ploe s tekuinama, podloga, kutomjer, pribadae.
Tijek rada: Papir stavite na podlogu, na njega vertikalno poloite PP-plou i naznaite otrom olovkom rubove ploe na papiru. S jedne strane ploe na razmaku otprilike pet centimetara pribodite dvije pribadae. Zamiljeni pravac koji prolazi kroz pribadae predstavljati e nam ulaznu zraku. Neka ulazni kut te zrake ne bude manji ad 20 zbog veeg loma svjetlosti (kako se definira ulazni kut?). Izlaznu zraku svjetlosti (slike pribadaa) promatramo s druge strane PP-ploe, kroz stakla, taka da oko to vie pribliimo ravnini papira (slika 7.2).
S1. 7.2. Ilustracija PP-ploe na papiru i postavljanje pribadaa kod jednog mjerenja. Pomiemo glavu lijeva - desna dok se obje pribadae ne poklope na jedan pravac tj. dok ne vidimo samo pribadau blizu PP-ploi. Promatrajui slike pribadaa ubodite jo dvije pribadae na meusobnom razmaku ad otprilike pet centimetara (gledajui s druge strane PP-ploe) tako da sve pribadae lee na istom pravcu. U tom sluaju, gledajui pribadau koja je najblia vaem oku, ne vidite ostale pribadae koje se nalaze iza one koju promatramo. Pri tome morama paziti da se pribadae poklapaju to preciznije.
36
Nakon mjerenja otklonite PP-plou i podlogu, a na papiru oznaite ubode pribadaa ulazne zrake s tokama A i B, a ubode pribadaa izlazne zrake sa C i D (slika 7.3).
Sl. 7.3. Odreivanje paralelnog pomaka d zrake svjetlosti pri prolazu kroz PP-plou. U toki ulaza 1 naznaite kutove upada u i loma l, a u toki izlaza 2 zrake svjetlosti analogne kutove u' i l'. Pomou tih kutova izraunajte indeks lama za zadane PP- ploe. Obratite panju da se svjetlost pri ulasku u optiki gue sredstvo lomi prema okomici, a pri izlasku od okomice na plohu PP-ploe.
Zadaci: 1. Za svaku PP-plou treba nacrtati po deset ulaznih i izlaznih zraka svjetlosti s razliitim kutovima ulaza. 2. Za 10 razliitih kutova ulaza i loma izraunajte indekse loma stakla i zadanih tekuina uz odgovarajui raun pogreaka. 3. S pominom mjerkom izmjerite debljinu D PP-ploe (debljina PP-ploe sa zadanim tekuinama je njihova vanjska debljina) po 10 puta, te uz ve izmjerene parove kutova u toki l izraunajte paralelne pomake zrake d za svaku PP-plou. 37
4. Izraunate vrijednosti dra, usporedite s mjerenim dmj (koji jednostavno izmjerite trokutom) i provedite raun pogreaka koristei izraz:
d i , ra
d i , mjer
d i , ra
i redni broj mjerenja
5. Kako paralelni pomak ovisi o upadnom kutu zrake, u? Odgovor napiite na osnovu rezultata mjerenja i nacrtajte grafikone d = f(u) za svaku PP-plou.
6. Nacrtajte grafikon ovisnosti paralelnog pomaka d/D o indeksu loma sredstva d/D = f (n). (Pri tom izaberite iz vaih mjerenja jednake tj. podjednake kutove upada zrake svjetlosti za svaku PP-plou.) 7. Izvedite preslikavanje na bilo kojoj PP-ploi za odabrani tokasti predmet. Kakva je slika koja nastaje tim preslikavanjem?
Uputa: Odaberite tokasti predmet P (pribadaa) s jedne strane lomne plohe PP-ploe. Preslikavanje zaponete s pravcem koji je odreen tokama (pribadaama) P i Q,, te promatrate lom kroz PP-plou (toke R i S) tako da se sve pribadae poklope. Izvuete pribadae Q,, R i S, dok se pribadaa u toki P predstavljati tokasti izvor svjetlosti, Iz kojeg moraju izlaziti najmanje dvije zrake svjetlosti. Dakle, morate napraviti jo jedno preslikavanje za pravac koji je odreen tokama (pribadaama) P i Q*, a preslikavaju se u toke R* i S* . Na taj nain dobijemo dvije zrake svjetlosti kaje izlaze iz toke P, lome se na PP-ploi i nakon loma izlaze divergentna iz PP-ploe. Slika predmeta P nalazi se na produetku lomljenih zraka s iste strane na kojoj se nalazi izvor P (kakva je slika?).
Pitanja: 1. Navedite osnovne zakone geometrijske optike i ukratko ih objasnite. 2. Pokaite dvostruki lom na PP ploi i izvedite izraz za paralelni pomak d lomljene zrake. 38
3. Definirajte apsolutni i relativni indeks lama a) preko Snellovog zakona i b) uz omjere brzina svjetlosti; objasnite to znaci da je relativni indeks loma vei od jedan ili manji od jedan. (Fizikalno znaenje indeksa loma). 4. Ako se svjetlost promatra kao elektromagnetski val: a) kako su povezane veliine kojima se val opisuje; b) koja od njegovih karakteristinih veliina (svojstava) ostaje konstantna pri prijelazu iz jednog optikog sredstva u drugo, a koje se mijenjaju i kako? 5. Pod kojim uvjetima vrijedi relacija n n' = 1 za PP-plou i pokaite crteom. 6. Da li se relativni indeks lama za dva sredstva mijenja ako meu njih stavimo tree sredstvo? Pokaite to matematiki. 7. Objasnite fizikalni smisao injenice da je omjer sin u / sin l jednak omjeru brzina svjetlosti u dva medija (Fermatov princip). 8. Da li predmet pod vodom izgleda dublje ili plie s obzirom na povrinu nego to uistinu jest? Objasnite svoj odgovor skicom. 9. Prikaite preslikavanje realnog predmeta na PP-ploi pomou karakteristinih zraka. Kakva slika nastaje? .
10. Pokaite gdje nastaje slika u odnosu na predmet kod staklene PP -ploe koja se nalazi u zraku: a) skicom i b) pomou zakona loma za ravni dioptar.
39
8. LOM SVJETLOSTI PRI PROLAZU KROZ OPTIKU PRIZMU

LOM SVJETLOSTI NA PRIZMI Optika prizma je optiki sistem sastavljen ad dva ravna dioptra s ravnim dioptrijskim plohama kaje zatvaraju odreeni kut - kut prizme . Na Sl.8.1. je prikazan hod zrake svjetlosti koja se lami kroz prizmu prema Snellovom zakonu loma. Budui da plahe na kojima se lomi svjetlost zatvaraju neki kut <p, dolazi do skretanja zrake svjetlosti za kut devijacije .
AB i AC su lomne plohe prizme,
je kut prizme, a veliine u, l, u' i l' su kutovi u
tokama ulaza Q i izlaza R zrake svjetlosti. Kut devijacije o ovisi a kutu prizme , te o indeksu lama optikog sredstva od kojeg je nainjena prizma (pomou kutova u i l')
u l'
tj. kad je kut ulaza jednak kutu izlaza:
min
(8.1)
Skretanje zrake svjetlosti prolaskom kroz prizmu bit e minimalna za simetrian sluaj,
2u
i
(8.2)
min:
U tom sluaju indeks loma moemo izraziti pomou kuta prizme
sin n sin
min
2 2
(8.3)
40
Pribor: staklena prizma, prizma s vodom, podloga, pribadae, ravnalo, kutomjer, papir.
Tijek rada: Na podlogu s papirom stavite prizmu tako da joj je trokut baza (vidi sliku 8.1). Oznaite rubove prizme otrom olovkom na papiru. Ispred jedne lomne plohe oznaite ulaznu zraku svjetlosti pomou dviju pribadaa s P i Q koje su meusobno udaljene otprilike nekoliko centimetara, to e nam dati ulaznu zraku. Kroz drugu lomnu plohu promatrajte izlaznu zraku svjetlosti koju oznaimo dvjema pribadaama.
Sl. 8. 3. Ilustracija postavljanja prizme na papir i pribadaa kod jednog mjerenja U smjeru slika toaka P i Q ubodite jo dvije pribadae R i S tako da sve etiri pribadae lee na istom pravcu. Ako su sve etiri pribadae stvarno na istom pravcu, tada promatrajui kroz prizmu uoavate samo onu pribadau koja vam je najblia oku (vidi
41
sliku 8. 3). Uklonite pribadae i prizmu i odstranite papir s podloge. Koristei ubode pribadaa i ucrtane rubove prizme konstruirajte kut devijacije , kut ulaza na prvu lomnu plohu u i kut loma l' na drugoj lomnoj plohi. Kutomjerom izmjerite pripadne kutove. Mijenjajui proizvoljno kutove ulaza u izvrite 10 mjerenja za svaku prizmu, te izraunajte preko izraza (8. 1) kutove devijacije kut izmeu 00 i 900 (slika 8. 1). za staklenu i "vodenu' prizmu, ako je za staklenu prizmu 450 , a za prizmu s vodom 600. Pri tome kutove u mijenjajte
Zadaci: 1. Izvedite izraz (1) za kut devijacije uz pripadnu skicu.
2. Mijenjajui proizvoljno kutove ulaza u napravite 10 mjerenja na staklenoj i "vodenoj" prizmi, te izraunajte indeks loma za staklo i kut devijacije. Izvrite adekvatan raun pogreaka. 3. Preko srednjih vrijednosti indeksa loma za vodu i staklo koje ste iz raunali, proraunajte pripadne vrijednosti za minimalne kutove devijacije zadanih prizmi preko izraza (8. 3). 4. Izraunate kutove devijacije i mjerene kutove ulaza grafiki prikaite tako da kut devijacije nanosite na ordinatu, a mjereni kut ulaza na apscisu d = f(u) . Dobivene vrijednosti poveite krivuljom iji minimum daje minimalni kut devijacije. Usporedite tako dobiveni kut s izraunatim. 5. Izvedite preslikavanje na prizmi za odabrani tokasti predmet. Kakva je slika koja nastaje takvim preslikavanjem?
Uputa: Za neki poloaj prizme odaberite tokasti (pribadaa) predmet P s jedne strane lomne plohe prizme. Preslikavanje zaponete s pravcem koji je odreen tokama (pribadaama) P i Q te promatrate lom kroz prizmu (toke R i S) tako da se sve pribadae poklope. Izvuete
42
pribadae Q, R i S, dok ee pribadaa u toki P predstavljati tokasti izvor svjetlosti, iz kojeg moraju izlaziti najmanje dvije zrake svjetlosti. Dakle, morate napraviti jo jedno preslikavanje za pravac koji je odreen tokama (pribadaama) P i Q *, a preslikavaju se u toke R * i S*. Na taj nain dobijemo dvije zrake svjetlosti koje izlaze iz toke P, lome se na prizmi i nakon loma izlaze divergentno iz prizme. Slika P' nalazi se na produetku lomljenih zraka s iste strane na kojoj se nalazi izvor P.
6. Izraunati ra usporedite s mjerenim mj (koji jednostavno izmjerite kutomjerom) i provedite raun pogreaka koristei izraz: mjerenja.
i , ra i i , ra i , mj
, gdje je i redni broj
Pitanja: 1. Izvedite izraz za kut devijacije uz pripadnu detaljnu skicu.
2. Izvedite izraz za indeks loma tako da bude funkcija kuta prizme i minimalnog kuta devijacije:
sin n sin
min
2 2
uz skicu.
3. Skicirajte i definirajte uvjete graninog loma pri prijelazu svjetlosti iz optiki rjeeg sredstva u optiki gue sredstvo i obratno, te iz Snellovog zakona izvedite izraz za granini kut loma. 4. Pokaite na prizmi totalnu refleksiju i objasnite tu pojavu. 5. to je disperzija i kako se ona oituje? 6. Zato pri prolazu svjetlosti kroz prizmu dobivamo spektar, a pri prolazu svjetlosti kroz PP-plou ne? Da li je u oba sluaja rije o disperziji?
43
7. Pokaite zato je n
sin u sin l
c , ako svjetlost ide iz vakuuma (zrak) u neko drugo v
optiko sredstvo (Fermatov princip). 8. Nacrtajte priblino ovisnost kuta devijacije o ulaznom kutu (0 do /2) i opiite je. to se dogaa sa zrakom svjetlosti koja pada na prizmu u podruju oko 00 , a to oko 900? Zato se ne promatra svjetlost koja pada pod kutom veim od 900?
44
9. ODREIVANJE ZARINE DALJINE KONVERGENTNE I DIVERGENTNE LEE

U ovoj vjebi e se odreivati arine udaljenosti konvergentne i divergentne lee koritenjem jednadbe tanke lee:
1 a
1 b
1 f
(9. 1)
Upotrebom sferometra odredit e se radijus zakrivljenosti Lee i izraunati indeks loma lee koristei relaciju koja povezuje arinu udaljenost lee, indeks loma i geometriju lee. 9. a ODREIVANJE ARINE DALJINE KONVERGENTNE LEE
Pribor: optika klupa, izvor svjetlosti, konvergentna Lee, zastor, sferometar.
Sl. 9. 1. Konstrukcija slike realnog predmeta preko karakteristinih zraka konvergentnom leom za poloaje predmeta a) izvan arita i b) unutar arita 45
Dogovori o predznacima optikih veliina definirani su u uvodnom dijelu. Koristit emo fizikalnu konvenciju o predznacima optikih veliina. Na Slici 1. prikazana je konstrukcija slike kod sabirne lee za sluajeve a) a
f i b) a f . U sluaju a) slika je
realna i promatra se na zastoru, a u sluaju b) slika je imaginarna i promatra se gledajui kroz optiki sistem (leu). ODREIVANJE POLUMJERA ZAKRIVLJENOSTI SFEROMETROM Sferometar se sastoji od zvjezdastog stalka na ijim su krajevima krakova tri uvrene noie i sredinji mikrometarski vijak (vidi sliku 9.2). Otri vrhovi noica odreuju ravninu. Mikrometarski vijak moe sa spustiti ispod ravnine koju odreuju vrhovi noica i tada njime mjerimo konkavne povrine, odnosno podii iznad te ravnine za mjerenje konveksnih povrina
Sl. 9. 2. Sferometar
Neka je L srednja udaljenost izmeu vrhova noica, a d udaljenost od ravnine koju odreuju vrhovi noica do vrha mikrometarskog vijka koji dodiruje stvarnu povrinu koju mjerimo. U sluaju ravne povrine on e se nalaziti u ravnini s vrhovima noica. Time se odmah odreuje i "nula" sferometra. Nakon to se odredi "nula" sferometra, moe poeti mjerenje zakrivljenosti Lee, te se d jednostavno oita na skali mikrometra. Kad odredimo L i d, moemo odrediti polumjer zakrivljenosti lee r koristei se relacijom:
d 2
L2 6d
(9.2)
46
Tijek rada : Na optikoj klupi su poredani svjetiljka, predmet, lea i zastor. Lea i zastor su pomini. Odaberite takav poloaj lee u odnosu na predmet da dobijete jasnu realnu sliku premeta. Mijenjajte poloaj lee u odnosu na predmet deset puta i mjerite pripadne poloaje zastora (slike). Odaberite takve poloaje predmeta da su pripadne slike umanjene, uveane ili jednake veliini predmeta.
Zadaci: 1. Izvrite po deset mjerenja tako da svaki put odaberete razliite vrijednosti za poloaj predmeta, a. Iz dobivenih parova vrijednosti a, i b, izraunajte pripadne vrijednosti f, i izvedite raun pogreaka za tu veliinu. Odredite optiku jakost lee iz relacije J = 1/f, pri emu raun pogreaka odreujete indirektno, pomou vrijednosti dobivenih za f. Odredite grafiki arinu daljinu f lee na taj nain da na jednu os koordinatnog sustava nanesete izmjerenu veliinu ai, a na drugu os veliinu b. Kroz obje toke povucite pravac. Svako mjerenje daje po jedan takav pravac, a oni se sijeku u zajednikoj toki F ije su koordinate jednake i predstavljaju traenu vrijednost f. Usporedite tako odreenu vrijednost f s izraunatom i odredite koja je metoda preciznija. (crtati na milimetarskom papiru) Za svaki poloaj predmeta odredite pripadno linearno poveanje. Konstruirajte slike za sve karakteristine poloaje realnog i imaginarnog predmeta od beskonane udaljenosti do lee. U tabeli su zadana podruja preslikavanja predmeta iz intervala ( ,0). Koristei podatke iz zadatka 4. i analizirajui vrijednosti za b i poveanja p unesite u tabelu odgovarajua podruja preslikavanja slike i pripadna poveanja.
1.
2.
3.
4.
5.
47
a b P
( , 2f)
2f
(2f, f)
(f,0)
7. Koristei sferometar treba odrediti indeks loma lee. Pri tome koristimo relaciju:
1 f
n 1
1 r1
1 r2
(9. 4)
Koristite f dobiven u zadatku 1. i provedite raun pogreaka.
Napomena: Srednju vrijednost veliine L kod sferometra odredite tako da na papiru oznaite poloaj vrhova noica, potom izmjerite udaljenost medu njima i koristite srednju vrijednost te udaljenosti.
48
9. b ODREIVANJE ARINE DALJINE DIVERGENTNE LEE

Pribor: optika klupa, divergentna lea na stalku, malo ravno zrcalo na stalku, vei predmet A (pribadaa na stalku) i manji predmet B (pribadaa na stalku), sferometar.
Sl. 9. 3. Preslikavanje realnog predmeta na divergentnoj lei
Tijek rada: Koristei unaprijed pripremljenu optiku klupu (Slika 9. 4.) uoite sliku predmeta A gledajui kroz leu. Slika je umanjena, virtualna i uspravna. promatrajte istovremeno sliku predmeta B u zrcalu i sliku predmeta A kroz leu. Udaljenost lee do predmeta A
Sl. 9. 4. Razmjetaj lee, zrcala i pribadaa na optikoj osi
49
je a, udaljenost predmeta B od zrcala je c, udaljenost Lee do zrcala je d, pa je udaljenost lee od virtualne slike A jednaka:
c d
Koristei paralaksu (vidi vjebu 7) i pomiui predmet B po optikoj klupi dovedite slike Sa i Sb na istu udaljenost od vaeg oka tj. na isto mjesto u prostoru. To se postie na slijedei nain: nakon to su svi elementi na optikoj klupi (vidite sliku 9.4) postavljeni tako da lee na optikoj osi, gledamo istovremeno slike u leci i zrcalu. Pomiemo li oko lijevo-desno, slike e se pomicati svaka na svoju stranu. Pomicanjem predmeta B naprijed ili natrag po optikoj klupi trebamo postii da se, pri pomicanju glave lijevodesno, obje slike pomiu istovremeno u istu stranu. Kad je to postignuto, obje slike su jednako udaljene od promatraa.
Sl. 9. 5. Namjetanje poloaja predmeta B paralaksom
Sl. 9. 6. Odabiranje ispravnog poloaja slika SA i Sa gledajui istovremeno sliku nastalu u zrcalu i lei
50
Zadaci: 1. Izvrite po deset mjerenja tako da svaki put odaberete razliiti a. Iz dobivenih parova vrijednosti ai i bi izraunajte pripadne vrijednosti arine daljine fi i izvedite raun pogreaka za tu veliinu. 2. Odredite optiku jakost lee iz relacije J = 1/f, pri emu proraun pogreaka odreujete indirektno, pomou vrijednosti dobivenih za f. 3. Koristei sferometar treba odrediti indeks loma lee. Pri tome koristimo relaciju (4). Koristite f dobiven u zadatku 1. i provedite raun pogreaka.
Pitanja: 1. Koji su uvjeti preslikavanja u Gaussovoj aproksimaciji? Navedite uvjete za odreivanje predznaka optikih veliina (a, b) u matematikoj i fizikalnoj konvenciji. Definirajte arite slike F' pomou ope sheme preslikavanja (P-OS-S). Kakva su arita slike kod sabirnih, a kakva kod rastresnih leta? Definirajte arite predmeta F pomou ope sheme preslikavanja (P-OS-S). Kakva su arita predmeta kod sabirnih, a kakva kod rastresnih sistema? Navedite karakteristike slike dobivene preslikavanjem realnog predmeta pomou rastresne lee. Koje od ovih karakteristika ovie o poloaju predmeta u odnosu na leu, a koje su neovisne o tom poloaju? Konstruirajte sliku kod rastresne lee ako je predmet imaginaran na bilo kojem poloaju u odnosu na leu.
2.
3.
4.
5.
6.
51
7.
Navedite karakteristike slika ija poveanja su zadana: a) p = -1/2; b) P = 1/5; c) p = -3; d) p = 4, a predmeti su za sve sluajeve realni i uspravni.
8.
Izvedite izraz p = -b / a u fizikalnoj konvenciji iz osnovnog izraza za linearno poveanje (p = y' / y). Izvedite jednadbu tanka lee.
9.
10. Navedite i objasnite koje se pogreke javljaju kod realnih lea. 11. U kojem se sluaju rastresna leta moe ponaati kao sabirna lea? 12. Navedite koje su karakteristine zrake pri lomu svjetlosti kod lee. 13. Konstruirajte nastajanje slika SA i SB za razmjetaj optikih elemenata kao na slici 9. 4.
52
10. PROVJERA LAMBERTOVOG ZAKONA

Lambertov zakon Ako zrake svjetlosti iz nekog izvora padaju okomito na neku povrinu, tad a osvijetljenost te povrine opada s kvadratom udaljenosti r povrine od izvora:
I r2
(10.1)
gdje je I jakost izvora. Jakost izvora mjeri se kandelama (cd), a osvijetljenost E u luksima (lx). Ako zrake svjetlosti padaju na povrinu pod nekim kutom, tada osvijetljenost ovisi i o tom kutu:
I cos r2
kut izmeu zrake svjetlosti i normale na osvijetljenu povrinu.
(10.2)
gdje je
Pribor: cilindrina komora sa aruljicom i fotoelementom, konvergentna lea, mikroampermetar, izvor struje. Cilindrina komora (vidi sliku 10.1) podijeljena je u dva dijela. U prvom dijelu oznaenom s (1) nalazi se selenski fotoelement koji je uvren tako da mu se moe mijenjati nagib s ruicom kutomjerne skale s maksimalnim kutom zakreta od 900. S vanjske strane tog dijela nalaze se spojnice kojima spajamo fotoelement s mikroampermetrom koji nam slui za oitavanje struje generirane fotoelementom. Drugi dio (2) je tamna komora u kojoj se nalazi aruljica kao izvor svjetlosti i po potrebi lea. Ta komora je tako napravljena da se unutar nje moe mijenjati poloaj i aruljice i lee. Selenski fotoelement slui za pretvaranje svjetlosne energije u elektrinu, a rad mu se zasniva na fotovoltainom efektu. Na elinu ploicu nanesen je tanki sloj selena koji je 53
poluvodi, debljine priblino 0,1mm. Na selen je naparen tanki, prozirni sloj platine. Ako je ovaj "sendvi" obasjan svjetlou na koju je sistem osjetljiv, izmeu metalnih elektroda (Fe i Pt) pojavljuje se razlika potencijala koja daje struju koju mjerimo mikroampermetrom. Cijeli efekt bazira se na tzv. unutranjem fotoefektu kod kojeg upadni foton ima dovoljnu energiju da izbaci elektron u reetku selena pri emu on postaje slobodan, prelazi na metalnu elektrodu i generira elektrinu struju. Selenski element ima takvu spektralnu karakteristiku koja pokazuje da je osjetljiv za cijelo vidljivo podruje spektra. Oblik krivulje osjetljivosti selenskog fotoelementa, kao funkcije valne duljine, priblino je jednak obliku krivulje osjetljivosti ljudskog oka.
Sl. 10. Ureaj za prouavanje zakona fotometrije
Tijek rada: Ovisnost osvijetljenosti, E, o udaljenosti od izvora svjetlosti, r Neka fotoelement bude okomit na tok svjetlosti, tj. kutomjerna skala je na nuli. Postavite aruljicu na takvu udaljenost od fotoelementa da nam oitanje struje I na mikroampermetru bude cijeli broj A. Nakon toga oitajte tu udaljenost u centimetrima mjerei je ravnalom od centra stalka na kojem se nalazi aruljica do fotoelementa. Ta je jakost struje proporcionalna osvijetljenosti fotoelementa, to znai da mjerei jakost struje indirektno mjerite osvijetljenost. Izvrite mjerenje za 10 razliitih udaljenosti.
54
Ovisnost osvijetljenosti o kutu upada svjetlosti Postavite lampicu i leu tako da na fotoelement pada usporedan snop svjetlosti. Mjerenje e se vriti za nagib fotoelementa za kutove : 00, 300, 450 i 600. Za svaki kut oitajte jakost struje na mikroampermetru. Pazite pritom da se za dani poetni poloaj aruljica i lea ne pomaknu. Izaberite jo dva razliita poloaja aruljice i lee i za svaki izvrite mjerenje za navedene kutove.
Zadaci: 1. Koristei se rezultatima mjerenja izraunajte to vie, a najmanje 9 omjera kvadrata udaljenosti
kn
d i2 d2 j
qn
qn
i odgovarajue omjere jakosti struje (reciprono!), pogreaka za veliinu D definiranu izrazom:
Ij Ii
. Provedite raun
Dn
kn
2. Izraunajte Ii= I0 cos
i provedite raun pogreaka za veliinu K definiranu izrazom:
Ki
Pitanja:
Iira Iimjer
1. Navedite sadraj ispitivanja fotometrije. 2. Navedite fotometrijske veliine koje opisuju izvor svjetlosti. Definirajte svaku od navedenih veliina i pripadne mjerne jedinice. 3. Definirajte osnovnu fotometrijsku veliinu koja opisuje osvijetljenu plohu i pripadnu mjernu jedinicu.
4. Definirajte prostorni kut i pripadnu mjernu jedinicu.

55
5. Izvedite relaciju izmeu osvijetljenosti plohe i intenziteta izvora svjetlosti (Lambertov zakon). 6. Ako s dva razliita izvora svjetlosti obasjamo neku plohu okomito i elimo postii jednake osvijetljenosti: kakvi su odnosi izmeu udaljenosti tih izvora od plohe i njihovih intenziteta. (Izvedite relacije) 7. U sluaju konstantnog izvora svjetlosti izvedite odnos osvijetljenosti ploha i njihovih udaljenosti. 8. Definirajte faktore transmisije, apsorpcije i refleksije pomou ulaznog toka svjetlosti
0
i odgovarajuih tokova koji opisuju spomenute faktore (
a,
r,
t),
te izvedite
relaciju: a + r + t = 1. 9. emu u ovoj vjebi slui fotoelement, a emu mikroampermetar?
56
11. ODREIVANJE VALNE DULJINE SVJETLOSTI OPTIKOM REETKOM

Na poetku ove skripte navedeno je da su zakoni geometrijske optike empirijski. Oni nam ne daju odgovor na pitanje to je zapravo svjetlost, kakva je njena priroda. Time se bavi fizikalna optika. Svjetlost je elektromagnetski val, konstantne brzine u vakuumu (c = 3 108 m/s) Prouavajui optiku prizmu i pojavu disperzije uveli smo pojam spektra koji nam je oznaavao podruje onih elektromagnetskih valova koji su sposobni izazvati osjet vida. To je pak samo dio spektra elektromagnetskih valova koji nazivamo vidljivi spektar svjetlosti. Ogib svjetlosti na optikoj reetki Optika reetka obino je staklena ploica, u koju su urezani usporedni ljebovi gusto jedan do drugoga tako da je udaljenost izmeu dva susjedna ljeba uvijek jednaka. Ta se udaljenost rauna od sredine jednog do sredine susjednog ljeba, a zove se konstanta reetke. U optikom pogledu ljebovi djeluju kao prepreke, tj. neprozirni su dok su prostori izmeu njih prozirni tako da reetku u prolaznom svjetlu moemo smatrati kao niz ekvidistantnih, paralelnih pukotina. Neka val monokromatske svjetlosti dolazi na optiku reetku. Kroz svaku pukotinu prolazi zraka svjetlosti. Sve su te zrake meusobno koherentne, pa mogu meusobno interferirati. U smjeru okomito na optiku reetku sve su zrake u fazi, pa se interferencijom pojaavaju. No zbog ogiba zrake svjetlosti nee se siriti samo u smjeru okomitom na optiku reetku, ve u svim smjerovima. Promotrit emo to e biti sa zrakama koje s okomicom zatvaraju takav kut daje zaostajanje zrake iz jedne pukotine za zrakom iz prethodne pukotine jednako . Zrake iz svih pukotina, jer jedna za drugom zaostaju za , meusobno se interferencijom pojaavaju, pa emo u tom smjeru dobiti svijetlu prugu (slika 11.1).
57
Openito, uvjet za svijetle pruge je:
d sin
k = 1,2,3,...,
(11.1)
gdje je k red spektra (za monokromatsku svjetlost; iz povijesnih razloga zadrava se naziv red spektra, premda se u sluaju monokromatske svjetlosti ne moe govoriti o spektru), d konstanta optike mreice, a sam izraz se naziva jednadba optike reetke. Ako na optiku reetku pada bijela svjetlost, tj. svjetlost razliitih duljina valova, kut bit e za svaku valnu duljinu drugaiji. Na zastoru emo dobiti spektar (ljubiasta svjetlost bit e otklonjena najmanje, a crvena najvie). Ako je k = 1 dobiva se spektar 1. reda, za k = 2 spektar 2. reda itd. Spektri vieg reda su dulji (rasap svjetlosti je vei), pa dolazi do njihovog meusobnog prekrivanja.
Pribor: optika klupica s mjerilom, optika reetka, pomino mjerilo s pukotinom (ekran), izvor svjetlosti (slika 11.2). Ureaj za odreivanje valne duljine svjetlosti sastoji se od optike klupice (1), na kojoj se nalazi milimetarsko mjerilo, uglavljeno na stalku. S jedne strane optike klupice nalazi se uvrena optika reetka (2). Na optikoj klupici se nalazi pomini ekran s pukotinom u sreditu ekrana (3). Izvor svjetlosti postavlja se ispred ureaja tako da ga moemo promatrati gledajui istovremeno kroz optiku reetku i pukotinu na ekranu.
58
Tijek rada: Ukljuite izvor svjetlosti i namjestite optiku reetku i oko tako da je arna nit izvora svjetlosti tono u sredini otvora ekrana. S lijeve i desne strane otvora ekrana vidi se nekoliko spektara. Za neku udaljenost D optike reetke od ekrana (koju oitate na stalku) bit e crvena linija u spektru pomaknuta od centra za x (oitate na skali ekrana). Vrijednost x s lijeve i s desne strane od nultog maksimuma mora biti jednaka (slika 11. 1). Ako nije, uzrok je u tome to se oko ne nalazi na istom pravcu s optikom mreicom, ekranom i izvorom svjetlosti. Morate postii takve uvjete da se sve spomenute veliine nalaze na istom pravcu. Izvrite 10 mjerenja za razliite udaljenosti optike mreice od ekrana, mjerei uvijek poloaj prvog maksimuma crvene svjetlosti (k = 1). Konstanta optike reetke u ovoj vjebi je d = 0.01mm. Na isti nain izvrite 10 mjerenja odreujui poloaje D i x za ljubiastu svjetlost drugog reda spektra (k = 2).
Zadaci: 1. Izrazite uvjet za maksimum (11. 1) preko izmjerenih veliina x i D. 2. Preko 10 razliitih udaljenosti ekrana od optike mreice (D) i pripadnih vrijednosti x izraunajte valnu duljinu crvene svjetlosti i izvrite raun pogreaka. 3. Izraunajte ukupan broj maksimuma crvene svjetlosti koji bi se mogao opaziti sa zadanom optikom mreicom (d = 0.01mm i = 750 nm).
59
Pitanja: 1. to je to interferencija svjetlosti i pod kojim uvjetima nastaje? 2. Kada emo kao posljedicu ogiba dobiti svijetle, odnosno tamne pruge interferencije? (Skiciraj!) 3. Izvedite izraz koji predstavlja uvjet za ogibne maksimume k = d sin mreice (odnosno male prepreke). 4. to je svjetlost; svojstva u geometrijsko i u fizikalnoj optici. Koje pojave dokazuju da je svjetlost val, a koje da je svjetlost estica? 5. Na koji nain moemo dobiti koherentne izvore svjetlosti? 6. Kako se ogiba ljubiasta svjetlost, a kako crvena za isti red spektra i zato? izvedite izraz preko kojeg ste raunali
k
kod optike
7. Iz izraza za ogibne maksimume k = d sin

cr
na vjebama, tj.
= f (k, x, D).
8. to je optika mreica? 9. Definiraj konstantu optike mreice. Ako na 1 cm neka optika mreica ima 50 zareza, izraunajte njezinu konstantu d.
10. Kakve je prirode slika koju vidite kao posljedicu ogiba?
60
12. OPTIKI SISTEMI 12a MJERENJE DUINE MIKROSKOPOM

Dobivanje slike pomou mikroskopa: Mikroskop je optiki sistem koji slui za poveanje vidnog kuta prilikom promatranja bliskih sitnih predmeta. Sastoji se od mehanikog i od optikog dijela. Mehaniki dio mikroskopa koji nosi optike dijelove (lee: objektiv i okular) je u obliku tubusa koji se moe podeavati za namjetanje preparata za mikroskopiranje. Svaki mikroskop ima dva vijka za pomicanje tubusa. Pomou njih moemo podesiti udaljenost objektiva od preparata. Veliki vijak slui za grubo pomicanje tubusa, a mali vijak za fino pomicanje tubusa. Optiki dio mikroskopa sastoji se od objektiva, okulara i sistema za osvjetljavanje predmeta. Objektiv i okular su centrirani sustavi optikih lea. Sustav sfernih povrina naziva se centriranim ako se sredita svih sfernih povrina nalaze na jednom pravcu koji se naziva glavna optika os sustava. Objektiv je okrenut prema predmetu (objektu), a kroz okular se gleda u mikroskop. Sistem za osvjetljavanje sastoji se od izvora svjetlosti i zrcala. Na slici 12.1. je prikazan hod zraka svjetlosti kroz mikroskop i konstrukcija uveane virtualne slike zadanog predmeta pomou mikroskopa za najjednostavniji sluaj u kojem su objektiv i okular konvergentne tanke lee. Predmet AB se pri promatranju mikroskopom nalazi ispred objektiva na udaljenosti neto veoj od arine udaljenosti objektiva, tako da je dobivena slika A'B' realna, poveana i obrnuta. Ta slika koja nastaje preslikavanjem na objektivu naziva se meuslikom i postaje predmet za preslikavanje na okularu. Poloaj okulara je takav da se slika A'B' nalazi unutar arita predmeta okulara F K'. Takav poloaj predmeta daje u drugom preslikavanju imaginarnu i uveanu sliku A"B", koja je u odnosu na poetni predmet obrnuta. U naem sluaju konana slika A"B" nalazi se u ravnini poetnog predmeta AB. Poveanje mikroskopa (Pm) jednako je produktu poveanja objektiva (pob)i poveanja okulara (Pok)'
61
Sl.12. Konstrukcija slike kod mikroskopa.
Napomena: 1. U mikroskop se gleda jednim okom, a pri tome drugo oko mora biti otvoreno. 2. Da bismo kod fokusiranja, tj. pomicanja optikog sistema dobili jasne i otre mikroskopske slike, treba se dirati ovog pravila:
Promatrajte i nadzirite postranim gledanjem sputanje tubusa, a zatim, gledajui u okular, podiite tubus tako dugo dok se ne pojavi slika predmeta u vidnom polju, tj. fokusirajte uvijek odozdo prema gore. Fokusiranje treba izvriti paljivo i oprezno, u suprotnom moe doi do oteenja frontalne lee objektiva. Mo razluivanja mikroskopa: Kod svakog optikog instrumenta, koji preslikavanjem omoguava promatranje jasne slike predmeta, elimo definirati najmanju udaljenost izmeu toaka predmeta koje dani optiki instrument opaa kao dvije odvojene slike toaka predmeta. Odnosno, kaemo da optiki instrument razluuje te dvije toke predmeta. U sluaju da je predmet malih dimenzija, sliku daju ne samo zrake koje koristimo u preslikavanju geometrijske optike (pravocrtno irenje svjetlosti), nego i ogibne zrake. To znai da je slika malih predmeta rezultat ogibne slike iji maksimumi imaju odreenu irinu koja je to vea to je veliina predmeta manja. Ako su dvije toke na takvoj udaljenosti da se njihove ogibne slike
62
preklapaju, tada neemo moi pomou zadanog optikog instrumenta razluiti te dvije toke. Zato definiramo najmanju udaljenost d izmeu dvije toke predmeta za koju preslikavanjem dobivamo dvije odvojene toke slike. Reciprona vrijednost najmanje udaljenosti d zove se mo razluivanja nekog optikog instrumenta, koja je to vea to je ta udaljenost manja. Veliinu najmanje udaljenosti d moemo predoiti slikom 12. 2. na kojoj su prikazane ogibne slike za dvije bliske toke 1 i 2. Smatramo naime, da emo dvije toke predmeta moi razluiti kao dvije toke slike, ako su centralni (nulti) maksimumi jedne i druge slike na takvoj udaljenosti da centralni maksimum jedne slike pada u toku u kojoj se nalazi prvi minimum druge slike (S01 je nulti maksimum toke 1, T12 je prvi minimum toke 2). Ako je udaljenost izmeu toaka predmeta 1 i 2 manja smatra se da se maksimumi toaka preklapaju i slike toaka 1 i 2 je nemogue promatrati odvojeno. Mo razluivanja mikroskopa moe se prikazati relacijom
1 d
2n sin
(12. 1)
gdje je
valna duljina svjetlosti koja obasjava predmet, n indeks loma okoline u kojoj se je polovina kuta otvora snopa. Otvor naziva se numerika
predmet nalazi (najee je to zrak, n=1) i kut
snopa ine zrake svjetlosti povuene iz arita objektiva na rubove predmeta ije slike rubnih toaka 1 i 2 elimo opaziti razdvojeno. Vrijednost n sin apertura objektiva mikroskopa. Iz izraza za mo razluivanja m mikroskopa uoavamo da je ona to vea to je valna duljina svjetlosti manja i numerika apertura vea.
63
Pribor: mikroskop, okularna skala, objektne skale A i B, objekt za promatranje, svjetiljka.
Tijek rada: Upoznajte osnovne dijelove mikroskopa, uoite objektiv, okular, stoli za predmet, pomino zrcalo ispod stolia i izvor svjetlosti. Mikroskop nam ne slui samo za promatranje malih predmeta nego i za odreivanje dimenzije tog predmeta. Za takva mjerenja potrebno je imati okular za mjerenje i objektni mikrometar ili objektnu skalu kojom badarimo skalu okularnog mikrometra. U okularu za mjerenje smjeten je okularni mikrometar, tj. okrugla staklena ploica na kojoj je urezana skala nepoznate vrijednosti.
SI. 12. 3. Okularna skala gledana kroz okular Potrebno je utvrditi vrijednost te skale tj. veliinu razmaka izmeu dviju susjednih crtica skale okularnog mikroskopa (u m). Postupak odreivanja veliine razmaka izmeu dviju susjednih crtica na skali okularnog mikrometra pomou poznate objektne skale nazivamo badarenje. postavite objektnu skalu poznatih najmanjih dijelova na mjesto predvieno za predmet. U naem sluaju objektna skala je linearni raster na filmu apliciranom na predmetnom stakalcu koji gledan kroz mikroskop izgleda kao niz tamnih i svijetlih pruga (vidi sliku 12.4.). Promatrajte sliku objektne skale kroz sistem lea mikroskopa. Opreznim pomicanjem okulara i objektne skale poravnajte slike njihovih skala u vidnom polju mikroskopa tako da budu meusobno usporedne i da se djelomino prekrivaju.
64
Istodobno ete u vidnom polju mikroskopa opaziti slike dviju skala - okularne skale koja se nalazi u okularu i blia je oku i objektne skale iji najmanji dijelovi su nam poznati (slika 12. 4). Unutar podruja u kojem se nalaze obje skale uoimo neku udaljenost ije se vanjske crtie obiju skala potpuno preklapaju. Paljivo promatrajte obje skale koje vidite u vidnom polju, jer tada moete lako i tono ustanoviti da izvjestan broj razdjela objektne skale, iju vrijednost poznajete i oznaite je s dob' odgovara stanovitom broju razdjela okularne skale nok' iju vrijednost najmanjeg dijela oznaimo sa s. Veliinu dob moemo uvijek prikazati kao zbroj odreenog broja tamnih i svijetlih pruga. Na primjer, ako odredimo da je dob = 3a + 2b, slijedi iz poznatih a i b (vidi sliku 12.4.) da je dob = 3 66,6 m + 2 80 m = 359,8 m. Vrijednost s moemo nain iz relacije:
d ob
nok s
d ob nok
(12. 2)
Poznavanjem vrijednosti s izbadarena je okularna skala za upravo odabrane vrijednosti jakosti objektiva i okulara. Izbadarena okulara skala koristit e vam kao poznato mjerilo u odreivanju veliine rasterske tokice. Rasterske tokice nalaze se na filmu koji je apliciran na predmetno stakalce pored linearnog rastera koji nam slui za badarenje okularne skale. Objektna skala sada vam vie nije potrebna nego na njeno mjesto stavite dio stakalca na kojem su rasterske tokice iju veliinu odreujete. Budui da rasterske tokice imaju oblik elipse, 65
morate odrediti njene glavne osi x i y:
x = s n1 i y=s n2
gdje su n1 i n2 broj najmanjih dijelova okularne skale.
Zadaci: 1. Konstruirajte nastajanje slike pomou mikroskopa i izvedite relaciju za poveanje mikroskopa. 2. Odredite vrijednost jednog dijela okularne skale pomou dob tako to e te odrediti najmanje pet razliitih dob (odredite na vie mjesta poklapanje okularne i objektne skale). Pravu vrijednost i pripadnu greku dob odredite raunom pogreaka. 3. Odredite veliinu jedne rasterske tokice pomou izbadarene okularne skale. Izvrite deset mjerenja i izraunajte pravu vrijednost i pripadnu greku veliine rasterske tokice pomou rauna pogreaka.
Pitanja: 1. Nacrtajte nastajanje slike u mikroskopu. Navedite karakteristike slike dobivene u mikroskopu. 2. Definirajte mo razluivanja mikroskopa. o kojim fizikalnim veliinama ovisi mo razluivanja? 3. Opiite sliku u mikroskopu za predmet koji je jako malen. Zato kod promatranja slike malog predmeta moe nastati preklapanje susjednih toaka predmeta ? 4. Da li se pomou promjene valne duljine svjetlosti koja obasjava predmet moe poveati mo razluivanja mikroskopa? Kako se mijenja mo razluivanja mikroskopa ako se predmet nalazi u nekom optikom sredstvu indeksa loma n u odnosu na mo razluivanja u zraku. 5. Koju ulogu u mjerenju veliine zadanog predmeta (rasterske tokice) pomou 66
mikroskopa ima objektna skala, a koju okularna skala? 6. Opiite badarenje okularne skale. 7. Na kojem poloaju se nalazi predmet prilikom preslikavanja u mikroskopu u odnosu na leu objektiva? Na kojoj udaljenosti se nalazi poloaj slike u mikroskopu u odnosu na ravninu promatranja (poloaj oka)? 8. Zato okularna skala nema unaprijed (tvorniki) odreene dimenzije, ve je moramo svaki put badariti? 9. to bi trebalo napraviti s mikroskopom da sliku predmeta moemo dobiti na zastoru? 10. Izvedite relaciju za poveanje mikroskopa. Da li ta relacija vrijedi za sistem bilo kojih dviju lea? 11. Navedite optike instrumente koji daju imaginarne slike i one koji daju realne slike.
67
12b ODREIVANJE ZARINE DALJINE DIVERGENTNE LEE POMOU SISTEMA LEA

Poloaj imaginarne slike nije mogue odrediti direktnom metodom, budui da se slika nalazi u prostoru izmeu predmeta i lee i promatra se okom gledajui kroz sistem (leu). Mjerenje arine daljine divergentne lee pomou imaginarnog predmeta Jedan od naina da se izmjeri arina daljina divergentne lee je upotreba sistema dviju lea (sabirne i rastresne) u kojem rastresna lea moe dati realnu sliku. Da bismo rastresnom leom dobili realnu sliku, mora na tu leu naii konvergentan snop zraka svjetlosti, koji u produecima ini imaginaran predmet iza lee. Na slici 12.5. prikazan je sistem sabirne i rastresne Lee koji uz povoljno odabrane udaljenosti izmeu dviju lea moe dati konanu realnu sliku. Ako u prikazanom sistemu preslikavanja odredimo optike veliine za prvo i drugo preslikavanje, moi emo ovom metodom odrediti arinu udaljenost i optiku jakost rastresne lee. Ukupna optika jakost Juk sistema dviju lea optikih jakosti J1 i J2 na odreenoj udaljenosti u zraku dana je izrazom:
J uk
J1
J2
d J1 J 2
m, J
dpt
(12. 3)
Ukupno poveanje puk moe se prikazati relacijom puk = p1 p2 , pri emu su p1 i p2 poveanja prve i druge lee zadanog sistema.
Pribor: optika klupa, izvor svjetlosti, konvergentna lea, divergentna lea, zastor
Tijek rada: Na optikoj klupi se nalazi izvor svjetlosti koji alje paralelan snop zraka svJetlosti i obasjava predmet P1 u obliku strelice izrezane u zaslonu na stalku (vidite sliku 12.5).
68 V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K.Petric-Mareti
Sl. 12.5. Konstrukcija slike predmeta dobivena sistemom lea Prvo postavite konvergentnu leu i naite otru sliku S1 na zastoru. Zatim izmjerite pripadne optike veliine (a1 ,b1) za konvergentnu leu. Nakon toga stavite divergentnu leu izmeu konvergentne lee i zastora, te odredite udaljenost d izmeu lea. Sadanji poloaj zastora odreuje mjesto imaginarnog predmeta P2 za divergentnu leu. Pomiui zastor naite ponovo otru sliku i odredite udaljenost slike od divergentne lee (b2). Udaljenost a2 predmeta P2 od divergentne lee (to je u stvari slika dobivena konvergentnom leom) dobije se relacijom:
a2
b1 d
Pazite na predznake optikih veliina (pogledajte tablicu u Uvodu)!
Zadaci: 1. Za deset proizvoljno odabranih parova vrijednosti a1i,b1i i di izraunajte raunom pogreaka arinu daljinu sabirne Lee f1 i pripadnu optiku jakost J1, arinu daljinu rastresne lee f2 i optiku jakost J2. 2. Odredite linearno poveanje lea za svako pojedino mjerenje. 69 V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K.Petric-Mareti
3. Odredite ukupnu jakost sistema lea na udaljenostima d = 0, 5, 10, 15 i 20cm, koristei izraunate vrijednosti za optike jakosti J1 i J2 prve i druge Lee. U dijagramu Juk = f(d) prikaite ovisnost ukupne optike jakosti o udaljenostima izmeu lea. (Uz sve zadatke provedite raun pogreke).
Pitanja: 1. Izvedite izraz puk = p1 . p2 iz konstrukcije slike dobivene na sistemu lea u ovoj vjebi (isti izraz vrijedi za poveanje bilo kojeg sistema od dvije lee, npr. mikroskop). 2. Konstruirajte sliku za dva sistema, od kojih se jedan sastoji od dviju sabirnih lea, a drugi od dviju rastresnih lea, ako je u oba sluaja predmet realan, uspravan i na proizvoljnoj udaljenosti od prve lee. Opiite karakteristike konano dobivene slike.
DODATAK
FIZIKA 2
primjer 1
1. to je svjetlost? Prikaite intervale valnih duljina vidljive svjetlosti i poveite ih s bojama (bojenim ugoajima). Kako se izrauna frekvencija ( ) i energija (u J i eV) ako je zadana valna duljina elektromagnetskog vala? Na pr.: lj=380nm, kolika je pripadna frekvencija i energija (J, eV). Isto to izraunajte za crvenu svjetlost, cr=750nm ( =? i E=?). 2. Lom svjetlosti na prizmi, openito; skicirajte minimalni kut devijacije i prikaite njegovu vrijednost ovisnu od kuta upada i karakteristika prizme. Staklena prizma vrnog kuta 380 ima za neku monokromatsku svjetlost minimalni kut skretanja od 270. Koliki je indeks loma zadanog stakla? 3. Dobivanje slike fotoaparatom; skica. Fotoaparat daje sliku predmeta na fotografskoj ploi koja je udaljena od objektiva 75.5mm. Slika je 120 puta umanjena. Kolika je jakost objektiva i na kojoj se udaljenosti od objektiva nalazi predmet? 4. Objasnite ogib na pukotini. Izrazite vrijednosti ogibnih maksimuma kao funkciju kuta ogiba. Skicirajte ogibni uzorak. Pukotina irine 14x10-5cm obasjana je paralelnim snopom bijele svjetlosti. Izraunajte razliku kutova izmeu maksimuma modre ( m= 400 nm) i crvene ( c= 700 nm) svjetlosti promatranih u spektru prvog reda ogibne slike. 5. estina svojstva svjetlosti: objasnite fotoelektrini efekt i esticu koju nazivamo foton; energija fotona. Najvea valna duljina koja uzrokuje fotoefekt u natriju iznosi 530nm. Natrij je obasjan svjetlou koja izbacuje fotoelektrone najvee brzine koji se mogu zaustaviti naponom 3.0 V. Izraunajte valnu duljinu svjetlosti (u nm) i njenu energiju (u eV). U koje podruje elektromagnetskih valova ubrajamo dobivenu svjetlost? Skica. 6. to je fotometrija? Osnovne jednadbe i fizikalne veliine fotometrije i njihove mjerne jedinice. Lambertov zakon. Dva izvora svjetlosti, I1=1000cd i I2=3500cd nalaze se na meusobnoj udaljenosti 4m. Izraunajte ukupnu osvijetljenost: a) u sredini izmeu izvora i b) 50cm od slabijeg izvora.
-------------------------------Napomena: zadatke skicirajte; izvedite i objasnite izraze koji se trae.
FIZIKA 2
primjer 2
1. Preslikavanje u geometrijskoj optici. to je slika, kako nastaje i kakve prirode moe biti? Lom na tankim leama: konstrukcija slike na pozitivnoj i negativnoj lei i na sistemu lea (mikroskop). Jakost lee (na pr.: koliku jakost imaju lee: f1= 20cm i f2= -5cm ?). 2. Nastajanje slike kod mikroskopa; skica. Mikroskop je sastavljen od objektiva arine daljine 10mm i okulara arine daljine 4cm. Predmet se nalazi na 11mm od objektiva. Izraunajte: a) poveanje mikroskopa i b) duljinu tubusa (udaljenost lea), ako se slika nalazi na daljini jasnog vida, koja iznosi 25cm. 3. Objasnite ogib na optikoj mreici. Izrazite vrijednosti ogibnih maksimuma kao funkciju kuta ogiba. Skicirajte ogibni uzorak. Na optiku mreicu, koja ima 1500 zareza na duini 3cm upada okomito monokromatska svjetlost valne duljine 650nm. Izraunajte: a) ukupni (najvei) broj maksimuma koji moe dati zadana optika reetka i b) kut koji zatvaraju zadnji i predzadnji maksimum. Skica. 4. estina svojstva svjetlosti: objasnite fotoelektrini efekt i esticu koju nazivamo foton; energija fotona. Pod djelovanjem UV svjetlosti 200 nm iz ploice nikla izlaze elektroni. Koju razliku potencijala mora imati elektrino polje u kojem e se zaustaviti najbri fotoelektroni, ako je izlazni rad 5,01 eV? 5. Mikroskop je sastavljen od objektiva arine daljine 10mm i okulara arine daljine 4cm. Predmet se nalazi na 11mm od objektiva. Izraunajte: a) poveanje mikroskopa i b) duljinu tubusa (udaljenost lea), ako se slika nalazi na daljini jasnog vida, koja iznosi 25cm. 6. Lom svjetlosti na prizmi, openito; skicirajte minimalni kut devijacije i prikaite njegovu vrijednost ovisnu od kuta upada i karakteristika prizme. Optika prizma iji je vrni kut 60o nainjena je od stakla indeksa loma 1,65. Koliki je najmanji upadni kut zrake svjetlosti na bonu stranu prizme, a da ne doe do totalne refleksije pri izlasku svjetlosti iz prizme?
FIZIKA 2
primjer 3
1.
Fermatov princip o irenju svjetlosnih zraka; izvedite zakon refleksije pomou principa minimalnog vremena irenja svjetlosti izmeu dviju toaka. Skica i dokaz. Zadana je prizma indeksa loma 1,5 i kuta 400. Izraunajte a) kut minimuma devijacije i b) pripadni kut upada. (Skica) Objasnite ogib na uskoj prepreci (ili optikoj mreici); navedite uvjete za svijetle i tamne pruge i prikaite ih skicom. Na optiku mreicu, koja ima 2500 zareza na 3 cm, upada okomito vidljiva svjetlost intervala valnih duljina (375-750) nm. Izraunajte irinu spektra drugog reda (razliku kutova ogiba krajnjih valnih duljina vidljive svjetlosti za k=2) zadane optike mreice. U sredini okruglog trga, radijusa R, nalazi se arulja jakosti 5000 cd na rasvjetnom stupu, visine h, koju moemo mijenjati. Na koju visinu moramo staviti arulju ako elimo postii maksimalno osvjetljenje 15 lx upravo na rubu trga? Koliki je pripadni radijus trga? Najvea valna duljina koja uzrokuje fotoefekt u natriju iznosi 530nm. Natrij je obasjan svjetlou koja izbacuje fotoelektrone najvee brzine koji se mogu zaustaviti naponom 2.0 V. Izraunajte valnu duljinu svjetlosti (u nm) i energiju (u eV) kojom je obasjan natrij. U koje podruje elektromagnetskih valova ubrajamo dobivenu svjetlost? Skica. (h = 6.626 10-34 Js, e = 1.6 10-19 C, me= 9.1 10-31 kg) Tanka konvergentna lea arine daljine 10cm daje realnu sliku nekog predmeta na udaljenosti od 20cm. Kada neposredno uz tu leu postavimo drugu leu, realna slika istog predmeta nalazi se na udaljenosti od 40cm. Kolika je arina daljina druge lee i koliko je ukupno linearno poveanje ?
2.
3.
4.
5.
6.
Ispitne teme, Fizika 2

I Geometrijska optika
1. 2. Svjetlost u geometrijskoj optici. Izvori svjetlosti; vrste. Objasnite divergentan, konvergentan i paralelan snop svjetlosti. Zakoni geometrijske optike. Lom svjetlosti, zakon loma. Brzina svjetlosti u razliitim optikim sredstvima, indeks loma (apsolutni i relativni). Veza izmeu valne duljine, frekvencije i brzine irenja vala. Objasnite navedenu relaciju. Koja od navedenih fizikalnih veliina ostaje nepromijenjena kod loma svjetlosti? Totalna refleksija; granini kut loma. Optika vlakna; skica i objanjenje. Totalna refleksija, primjena totalne refleksije. Nastajanje duge. Fatamorgana (u toplijim i hladnijim dijelovima pri povrini). Totalna refleksija, primjena na prizmi; jednakokrana pravokutna prizma. Konstrukcija loma svjetlosti na navedenoj prizmi za skretanje ulaznog snopa za 900 i 1800. Objanjenje. Lom svjetlosti na planparalelnoj ploi. O emu ovisi paralelan pomak zrake svjetlosti? Koliki je pomak ulaznog snopa svjetlosti koji ulazi okomito na planparalelnu plou? Lom svjetlosti na prizmi. Objasniti kut devijacije i kut minimalne devijacije. Monokromatska i polikromatska svjetlost. Lom pojedinih valnih duljina vidljive svjetlosti. Disperzija svjetlosti; spektar i irina dispergiranog snopa. Pokaite da je kut minimalne devijacije za Gaussovu aproksimaciju (mali kutevi upada, u, uskog snopa svjetlosti i mali kut prizme, ,) jednak izrazu: (n-1) min = Disperziona mo prizme prikazana pomou kuteva minimalne devijacije za F i C apsorpcionu (Fraunhoferovu) liniju. Relativna disperzija prizme (u odnosu na srednju disperziju spektra, utu, D, liniju. Abbeov broj, kao mjera disperzije prizme. Preslikavanje u geometrijskoj optici. Uvjeti Gaussove optike (aproksimacije). Jednostavni sistemi za preslikavanje (sferni dioptar, lea). Jednadba preslikavanja sfernog dioptra i lee. Opisati sve optike veliine u jednadbi preslikavanja i objasniti predznake navedenih optikih veliina. Linearno preslikavanje. Preslikavanje na ravnim sistemima; planparalelna ploa, prizma. Jednadba preslikavanja ravnog dioptra. Objasnite arita (slike i predmeta) lee. Kakva su arita slike za sabirnu i rastresnu leu. Kako definiramo pripadne arine daljine? 76 V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K.Petric-Mareti
3. 4. 5.
6.
7.
8.
9.
10.
11. 12.
13.
Konstrukcija realne i imaginarne slike za sabirnu (konveksnu, konvergentnu) leu za realan i imaginaran predmet. Podruje preslikavanja slike konveksne lee za razne poloaje realnog i imaginarnog predmeta. Konstrukcija slike za rastresnu (konkavnu, divergentnu) leu za realan predmet. Podruje preslikavanja slike konkavne lee za razne poloaje realnog predmeta. Dobivanje slika kod sistema lea. Objasnite imaginarni predmet u procesu postepenog preslikavanja (vjeba iz praktikuma). Pogreke (aberacije) u preslikavanjima realnih optikih sistema; debele lee. Kromatska i sferna aberacija. Ispravljanje pogreaka. Optiki instrumenti; podjela u odnosu na svojstva slike (realna, imaginarna). Objasnite realnu i imaginarnu sliku; nastajanje i promatranje navedenih slika. Fotografski aparat. Konstrukcija slike; svojstva slike. Da li je objektiv fotoaparata samo jedna lea ili sistem lea. Ako je sistem, zato? Konstrukcija slike kod mikroskopa; poveanje mikroskopa. Daljina jasnog vida. Duljina tubusa. Poloaj konane slike dobivene preslikavanjem na mikroskopu; svojstva slike.
14. 15. 16. 17. 18. 19.
II Fotometrija
20. Definirajte podruje ispitivanja fotometrije. Opiite energijske i fotometrijske veliine nekog izvora svjetlosti. Razlozi za definiranje fotometrijskih veliina. Ekvivalent izmeu energijskih i fotometrijskih veliina. Definirajte mjernu jedinicu za intenzitet izvora svjetlosti, kandelu (cd). Objasnite ekvivalent izmeu energijskih i fotometrijskih veliina. Faktor efikasnosti izvora svjetlosti. Definirajte slijedee fotometrijske veliine: intenzitet izvora svjetlosti (I), svjetlosni tok ( ) i koliina svjetlosti (Q). Objasnite odnose izmeu navedeni veliina. Prostorni kut; objasnite ga i skicirajte. Kako ovisi prostorni kut o udaljenosti od toke promatranja a kako od povrine koju zatvaraju te udaljenosti (izvodnice stoca)? Koliko iznosi puni prostorni kut? Navedite vezu izmeu intenziteta i toka izvora svjetlosti za tokasti i izotropni izvor svjetlosti. Definirajte osvijetljenost plohe. Mjerna jedinica za osvijetljenost plohe. Jednadba koja povezuje osvijetljenost plohe i intenzitet izvora svjetlosti (Lambertov zakon). 77 V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K.Petric-Mareti
21.
22.
23.
24. 25.
26.
Izvedite relaciju za poloaj (x) izmeu dva izvora svjetlosti jakosti I1 i I2, koja se nalaze na udaljenosti d, u kojemu je osvijetljenost najmanja. Da li taj poloaj ovisi o intenzitetu izvora svjetlosti? Izvedite relaciju za visinu (h) izvora svjetlosti s koje izvor daje najveu osvjetljenost na nekoj udaljenosti (d) od podnoja izvora. Slika.
27.
III Fizikalna optika

28. 29. to je svjetlost po svojoj prirodi? Koje fizikalne pojave pokazuju valna a koje estina svojstva svjetlosti? U koju vrstu valova ubrajamo svjetlost? to je elektromagnetski val? Spektar elektromagnetskih valova i navedite jednostavno karakteristike pojedinih dijelova spektra. Brzina irenja elektromagnetskih valova u vakuumu (zraku). U kojoj relaciji su povezani brzina, valna duljina i frekvencija? Koji je interval valnih duljina i frekvencija vidljive svjetlosti? Interferencija i ogib. Zajednika svojstva ovih fizikalnih pojava. Svojstva ureaja za inteferenciju ili ogib; koje fizikalne veliine moemo izraunati mjerenjima u interferenciji ili ogibu; navedite primjer jednog od ureaja. Objasnite interferenciju. Koji su uvjeti za svijetle i tamne pruge interferencije? to su koherentni izvori svjetlosti? Objasnite interferenciju na jednom od ureaja? Koje fizikalne veliine moete izraunati iz odabranog ureaja za interferenciju? Izvedite ih. S kojim od zakona geometrijske optike se ne slae interferencija? Objasnite u kojim uvjetima postoji neslaganje s navedenim zakonom? Objasnite ogib na prepreci; uvjeti za maksimume i minimume svjetlosti. Koje ureaje za ogib poznajete? Objasnite ih. Opiite jedan od ureaja za ogib detaljnije. Kako iz navedenih ureaja, mjerei poloaje maksimuma i minimuma, moemo izmjeriti valnu duljinu svjetlosti? Kako moemo izraunati ukupni broj maksimuma za odreenu valnu duljinu svjetlosti koja ulazi okomito na optiku mreicu poznate konstante? Objasnite ogib na pukotini; uvjeti za maksimume i minimume svjetlosti ovisni o kutu ogiba i irini pukotine. Objasnite razliku za uvjete maksimuma i minimuma kod prepreke (optike mreice) i pukotine. Kako moemo izraunati ukupni broj maksimuma za odreenu valnu duljinu svjetlosti koja ulazi okomito na pukotinu poznate irine? S kojim od zakona geometrijske optike se ne slae ogib? Objasnite u kojim uvjetima postoji neslaganje s navedenim zakonom? 78 V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K.Petric-Mareti
30.
31.
32.
33. 34.
35.
36.
37.
Jednadba vala; objasnite dijelove vala koji opisuju titranje (na odreenom poloaju) i irenje tog titranja u prostor. Valni broj, K. Prikaite interferenciju valova pomou zbrajanja dva koherentna vala. Koje su karakteristike interfrerentnog (rezultirajueg) vala? Svojstva intenziteta svijetlih pruga interferencije u odnosu na intenzitete koherentnih valova; da li se intenziteti interferentnih pruga mijenjaju? Jednadba vala; objasnite dijelove vala koji opisuju titranje (na odreenom poloaju) i irenje tog titranja u prostor. Valni broj, K. Prikaite ogib valova na pukotini pomou zbrajanja koherentnih valova snopa svjetlosti. Koje su karakteristike ogibnog (rezultirajueg) vala? Svojstva intenziteta maksimuma kod ogiba dobivenog na pukotini; da li se intenziteti ogibnih maksimuma mijenjaju u odnosu na centralni, 0-ti, maksimum. Prikaite crteom ogibne maksimum ovisne o kutu ogiba (razlici puteva). Mo razluivanja mikroskopa i veza tog fizikalnog pojma s ogibom. Na koji nain se moe poveati mo razluivanja izmeu dvije susjedne toke predmeta? Veza izmeu moi razluivanja mikroskopa i valne duljine kojom promatramo sliku objekta. Koju prirodu svjetlosti opisuje fotoelektrini efekt? Objasnite tu pojavu i opiite ju jednadbom. Opiite svaki lan u jednadbi fotoefekta. to je foton svjetlosti; o emu ovisi njegova energija i kako ju izraunamo? U kojem intervalu energija se nalaze fotoni bijele svjetlosti? to je izlazni rad metala i koliko iznosi taj rad za neke metale (red veliine u elektronvoltima, eV)? Jedinica za energiju elektrona, izraenu u elektronvoltima, eV. Poveite vrijednost energije 1 eV s energijom 1 J (dul). Kako mjerimo energiju elektrona koji naputaju metal u pojavi fotoelektrinog efekta? Prikaite dijagram ovisnosti energije elektrona (maksimalne) u fotoefektu i frekvencije fotona koji tu pojavu uzrokuju. to je granina frekvencija? Koliki je interval energija fotona vidljive svjetlosti iji interval valnih duljina moemo pretpostaviti unutar vrijednosti od 400 do 700 nm? Izrazite energije u eV i J (dulima). Plankova konstanta iznosi 6.626 10-34 Js; objasnite njenu mjernu jedinicu.
38.
39.
40.
41. 42.
43.
IV Elektrostatika
44. Elektrini naboji. Raspodjela naboja na realnim (konanim) tijelima. Gustoa naboja; prostorna, povrinska i linijska. Elektrina sila. Usporedite tu silu s ostale tri vrste sila u prirodi.
45.
Elektrina sila. Coulombov zakon. Usporedite tu silu s ostale tri vrste sila u prirodi. Kulonska konstanta i dielektrina konstanta. Elektrina sila izmeu dva naboja koja se nalaze u nekom sredstvu razliitom od vakuma. Vodii, poluvodii i izolatori. Elektrino polje, jakost elektrinog polja. Smjer elektrinih silnica pozitivnog i negativnog naboja. Sferno i homogeno elektrino elektrino polje. Jedinica jakosti elektrinog polja. Elektrini potencijal i napon. Potencijal nabijene kugle, potencijal u homogenom elektrinom polju Elektrini dipol. Energija elektrinog dipola. Energija elektrinog polja; gustoa energije elektrinog polja.
46. 47.
48. 49. 50.
LITERATURA:
1. 2. 3. 4. 5. P. Kulii i V. Lopac: Elekromagnetske pojave i struktura tvari, kolska knjiga, Zagreb, 2004. V. Lopac, P. Kulii, V. Voloek i V. Danani: Rijeeni zadaci iz elekromagnetskih pojava i strukture tvari, kolska knjiga, Zagreb, 1992. D. Horvat: Fizika, odabrana poglavlja, HINUS, Zagreb, 1999. B. Mikulii, M. Variak i E. Verni: Zbirka zadataka iz fizike, kolska knjiga, Zagreb, 2006. V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, K. Petric-Mareti i D. Modri: Vjebe iz fizike 2, Laboratorijske skripte za studente Grafikog fakulteta, Zagreb, 2006.
Neke elektronske adrese: HyperPhysics; http://hyperphysics.phy-astr.gsu.edu/hbase/hph.html Molecular Expressions: http://micro.magnet.fsu.edu/index.html Olympus Microscopy Resource Center: http://www.olympusmicro.com/primer/index.html e-skola, Fizika: http://eskola.hfd.hr/
SADRAJ
UVOD I. GEOMETRIJSKA OPTIKA 1. OSNOVNI ZAKONI GEOMETRIJSKE OPTIKE 2. PRESLIKAVANJE U GEOMETRIJSKOJ OPTICI 2. 1. Optiki sistemi 2. 2. Predmet i slika 2. 3. Zakoni preslikavanja II. FIZIKALNA OPTIKA III. FOTOMETRIJA 1. OSNOVNE FOTOMETRIJSKE VELIINE 2. OSNOVNI FOTOMETRIJSKI ZAKONI IV. FIZIKA BOJA
1 3 3 7 7 9 9 19 23 23 25 27
VJEBE
7. PLANPARALELNA PLOGA 8. LOM SVJETLOSTI PRI PROLAZU KROZ OPTIKU PRIZMU 9. ODRElVANJE ARINE DALJINE KONVERGENTNE I DIVERGENTNE LEE 9. a ODRElVANJE ARINE DALJINE KONVERGENTNE LEE 9. b ODREIVANJE ARINE DALJINE DIVERGENTNE LEE 10. PROV JERA LAMBERTOVOG ZAKONA 11. ODREIVANJE VALNE DULJINE SVJETLOSTI OPTIKOM RESETKOM 12. OPTIKI SISTEMI 12 a MJERENJE DUINE MIKROSKOPOM 12 b ODREIVANJE ARINE DALJINE DIVERGENTNE LEE POMOU SISTEMA LEA
35 40
45 45 49 53 57 62 62
69

Optika I Fotometrija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Optika I Fotometrija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

VJEBE IZ FIZIKE 2 OPTIKA I FOTOMETRIJA

Katedra fizike Grafikog fakulteta Sveuilita u Zagrebu Zagreb, 2006/07.

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

U gornjoj jednadbi je omjer indeksa loma jednak relativnom indeksu loma,

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

1 1 m ili dpt ( dioptrija ) f

Linearno poveanje definirano je izrazom p

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

Zakon loma za ravni dioptar (slijedi iz jednadbe (6) uz pretpostavku r

Za n > 1 => |a| > |b|

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

Zakon refleksije na sfernoj granici (slijedi iz jednadbe (6), uz r = 2f)

a izraz za linearno poveanje je isti kao i kod lea: p

Zakon refleksije na ravnoj granici (slijedi iz jednadbe (6) uz r ):

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

tada e se ta dva vala interferencijom ponititi.

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

odnosno uvjet za svijetle pruge je za:

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

V. Mikac-Dadi, V. Dimbeg-Mali, D. Modri i K. Petric-Mareti

Vjebe iz fizike 2; optika i fotometrija

Svjetlosni tok (fluks), vremena:

, je energija emitirane svjetlosti Q nekog izvora u jedinici