Gramatika Crnogorskoga Jezika 2010

ADNAN IRGI IVO PRANJKOVI JOSIP SILI
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA

Adnan IRGI Ivo PRANJKOVI Josip SILI
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA
Izdava:
Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore
Za izdavaa:
Slavoljub STIJEPOVI, ministar
Urednik:
Jelena UANJ
Recenzenti:
Milenko A. PEROVI
Ljudmila VASILJEVA
Redaktura i lektura:
Jelena UANJ
Tehniki urednik:
Dejan STANI
tampa:
Pobjeda AD, Podgorica
Tira:
9000
Gramatika crnogorskoga jezika proglaena je slubenom Rjeenjem Ministarstva
prosvjete i nauke Crne Gore, br. 01-2571/4 od 5. jula 2010. godine.
ADNAN IRGI IVO PRANJKOVI JOSIP SILI
GRAMATIKA
CRNOGORSKOGA JEZIKA
Podgorica
2010.
Crna Gora
Ministarstvo prosvjete i nauke
Sadraj
PREDGOVOR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
FONETIKA I FONOLOGIJA 17
OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
PODJELA GLASOVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
VOKALI (SAMOGLASNICI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20
KONSONANTI (SUGLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Podjela konsonanata po mjestu tvorbe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Podjela konsonanata po nainu tvorbe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Podjela konsonanata po zvunosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
SONANTI (GLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22
Podjela sonanata po mjestu tvorbe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22
RAZLIKOVNA OBILJEJA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
PODJELA RIJEI NA SLOGOVE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA . . . . . .26
PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA
NJIHOVIM AKUSTIKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA . . . . . . . . . . . . .27
MORFONOLOGIJA 31
AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
VRSTE AKCENATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34
IZGOVOR AKCENATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35
MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUINA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35
DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUINA . . .36
NENAGLAENE RIJEI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36
GLASOVNE PROMJENE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
JEDNAENJE KONSONANATA PO ZVUNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39
JEDNAENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE. . . . . . . . . . . . . . . . . . .40
GUBLJENJE KONSONANATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41
PRVA PALATALIZACIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43
DRUGA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46
TREA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48
JOTACIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49
PROMJENA L > O . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51
NEPOSTOJANO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53
UMETNUTO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54
ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56
PRIJEVOJ VOKALA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56
POKRETNI VOKALI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57
ALTERNACIJA IJE//JE//E//I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57
MORFOLOGIJA 63
MORFOLOKE KATEGORIJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
VRSTE RIJEI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
PODJELA IMENICA PO ZNAENJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .68
PROMJENA IMENICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70
IMENICE MUKOGA RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70
Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70
Imenice na - . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71
IMENICE ENSKOGA RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74
Imenice na -a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74
Imenice na - . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .77
IMENICE SREDNJEGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
Imenice na - . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
BROJEVNE IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .79
Imenice na -ojic-a i -oric-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80
Imenice na -oje- i -or-o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80
ZAMJENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
LINE ZAMJENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82
Deklinacija linih zamjenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82
POVRATNA ZAMJENICA SEBE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84
PRISVOJNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85
Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85
POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87
POKAZNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87
Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88
UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89
Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89
NEODREENE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94
PRIDJEVI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Deklinacija pridjeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96
KOMPARACIJA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97
BROJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Deklinacija brojeva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .100
GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
GLAGOLSKE OSNOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102
GLAGOLSKE VRSTE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102
PRVA VRSTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102
DRUGA VRSTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108
TREA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108
ETVRTA VRSTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
PETA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
ESTA VRSTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
GLAGOLSKI VID . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Tvorba svrenih i nesvrenih glagola. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
GLAGOLSKI ROD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
INFINITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .120
AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .121
Prezent, imperfekat i aorist pomonih glagola htjeti/eti i biti . . . . . . . . . . . . . . . .122
GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123
GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .124
Glasovne promjene u korijenskome morfemu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125
PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125
PLUSKVAMPERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125
FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126
FUTUR DRUGI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127
POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127
POTENCIJAL IMPERFEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127
IMPERATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128
OPTATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128
GLAGOLSKI PRILOG SADANJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128
GLAGOLSKI PRILOG PROLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129
ODRINI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129
GLAGOLSKO STANJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129
PASIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130
PRILOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
VEZNICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
RJECE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
TVORBA RIJI 137
OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
TVORBA RIJEI OD OSNOVA IZ KLASINIH JEZIKA. . . . . . . . . . . . . . 140
TVORBA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
IZVOENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141
IMENICE SA ZNAENJEM LICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141
Imenice sa znaenjem vrioca radnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141
Imenice sa znaenjem nosioca svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .142
Imenice sa znaenjem trpioca stanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .143
Imenice za muka i enska lica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .144
Imenice sa znaenjem stanovnika, pripadnika naroda i drava . . . . . . . . . . . . . .144
IMENICE SA ZNAENJEM NASELJENOGA PODRUJA . . . . . . . . . . . . . . . .145
IMENICE SA ZNAENJEM MJESTA (PROSTORA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145
IMENICE SA ZNAENJEM DJELATNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146
IMENICE SA ZNAENJEM SVOJSTVA I STANJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146
IMENICE SA ZNAENJEM SREDSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .147
IMENICE SA ZNAENJEM HRANE I PIA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .147
IMENICE SA ZNAENJEM BILJAKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .148
IMENICE SA ZNAENJEM IVOTINJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .148
IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149
SLAGANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149
TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
IZVOENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .151
PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .153
SLOENIKA TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .154
TVORBA GLAGOLA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
IZVOENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .155
SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .155
PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .156
SLAGANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .159
TVORBA GLAGOLA OD VIE OSNOVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .159
TVORBA PRILOGA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160
SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160
SINTAKSA 161
POJAM I PREDMET SINTAKSE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163
RIJEI KAO SINTAKSIKE JEDINICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164
GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
NEPUNOZNANI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165
POMONI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165
MODALNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .166
FAZNI GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168
PERIFRAZNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168
SINTAKSIKE SLUBE I ZNAENJA GLAGOLSKIH OBLIKA. . . . . . 172
LINI GLAGOLSKI OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .172
GLAGOLSKA VREMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173
PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173
AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173
IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .174
PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175
PLUSKVAMPERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176
FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176
FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176
GLAGOLSKI NAINI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177
IMPERATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177
POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177
POTENCIJAL IMPERFEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178
OPTATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178
PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178
NELINI GLAGOLSKI OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .179
INFINITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .179
GLAGOLSKI PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .180
GLAGOLSKI PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .180
IMENSKI OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
SINTAKSIKE SLUBE I ZNAENJA PADEA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182
NEZAVISNI (GLAVNI) PADEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182
NOMINATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182
VOKATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .183
ZAVISNI (KOSI) PADEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .183
GENITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .184
GENITIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186
Genitiv s prijedlogom od . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186
Genitiv s prijedlogom do . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .187
Genitiv s prijedlogom iz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .189
Genitiv s prijedlogom s(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .189
Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar . . . . . . . . . . . . . . . . . .189
Genitiv s prijedlozima iznad, ispod, vie (povie) i nie . . . . . . . . . . . . . . . . . . .190
Genitiv s prijedlozima prije, uoi, poslije, nakon, za i tokom . . . . . . . . . . . . . .191
Genitiv s prijedlozima podno, nadno, udno i povrh, navrh, uvrh, svrh/savrh .192
Genitiv s prijedlozima elo, nakraj, krajem i potkraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .192
Genitiv s prijedlozima sred (nasred, posred, usred) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193
Genitiv s prijedlogom oko/okolo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193
Genitiv s prijedlozima blizu, kod, kraj (pokraj, ukraj),
pored, nadomak, nadohvat, u i mimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193
Genitiv s prijedlozima du i irom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195
Genitiv s prijedlogom preko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195
Genitiv s prijedlozima bez, osim i lie . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196
Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196
Genitiv s prijedlozima putem, pomou i posredstvom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197
Genitiv s prijedlozima izmeu i pomeu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197
Genitiv s prijedlozima spram (naspram), put, preko puta i protiv . . . . . . . . . . .198
Genitiv s prijedlozima zbog, usljed i radi (rad, zarad, porad, sporad) . . . . . . . .198
Genitiv s prijedloko-padenim izrazom u pogledu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199
Genitiv s prijedlozima prilikom i povodom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199
DATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199
DATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200
Dativ s prijedlozima k(a) i prema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200
Dativ s prijedlozima nasuprot, uprkos i protivno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201
AKUZATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201
AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202
Akuzativ s prijedlozima kroz, niz i uz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202
Akuzativ s prijedlozima na, o, po, u i mimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203
Akuzativ s prijedlozima meu, nad, pod i pred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .205
Akuzativ s prijedlogom za . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .206
INSTRUMENTAL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .207
INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209
Instrumental s prijedlogom s(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209
Instrumental s prijedlozima pred(a) i za . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .210
Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211
Instrumental s prijedlogom meu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .212
LOKATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213
Lokativ s prijedlogom na . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213
Lokativ s prijedlogom o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .214
Lokativ s prijedlogom po . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .214
Lokativ s prijedlogom u. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .215
Lokativ s prijedlogom pri. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .216
SINTAKSIKE SLUBE PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
SINTAKSIKE SLUBE ZAMJENICA I BROJEVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
SINTAKSIKE SLUBE PRILOGA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
NEPUNOZNANE RIJEI I OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .221
VEZNA SREDSTVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .222
KONJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223
SUBJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223
KONEKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223
RJECE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .224
NESAMOSTALNE RJECE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225
Upitne rjece. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225
Pojaajne rjece (intenzikatori) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225
Uporedne (gradacijske) rjece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .227
Podsticajne rjece. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .227
Potvrdno-odrine rjece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .228
Prezentativi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .228
SAMOSTALNE RJECE (MODIFIKATORI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .229
UZVICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .229
UZVICI U UEM SMISLU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .230
ZAPOVJEDNI UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .231
ONOMATOPEJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .231
SPOJEVI RIJEI ILI SINTAGMEMI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
GRAMATIKE VEZE MEU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEI . . . . . . . .233
KONGRUENCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233
REKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .234
PRIDRUIVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235
FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235
ODREDBENI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235
DOPUNSKI SPOJEVI RIJEI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236
PRILOKI SPOJEVI RIJEI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236
SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .237
ZNAENJE SPOJEVA RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .238
VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .239
SPOJEVI RIJEI PO SASTAVU
(PROSTI, SLOENI I OBAVEZNOSLOENI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .240
STRUKTURA SPOJEVA RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241
IMENIKI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241
PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .243
GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .244
Dopunski sintagmemi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .244
Priloki sintagmemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .245
PRILOKI SPOJEVI RIJEI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .245
REENICA I ISKAZ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247
JEZIK I GOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .247
REENICA KAO JEZIKA I GOVORNA JEDINICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .247
ZNAENJE REENICE I SMISAO ISKAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .248
REENICE I ISKAZI PO STRUKTURI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .249
GRAMATIKA SVOJSTVA REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250
RALANJIVOST REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250
VRIJEME ILI NAIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251
IZRAAVANJE VREMENSKIH ILI NAINSKIH ZNAENJA . . . . . . . . . . . . .251
OBAVJETAJNA SVRHA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .252
IZJAVNE, UPITNE I UZVINE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .252
OBAVJETAJNA STRUKTURA ISKAZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .253
PREDIKATIVNOST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .254
GRAMATIKA STRUKTURA REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
ODNOSI MEU LANOVIMA REENINE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . .255
PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .256
PREDIKATSKE KATEGORIJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257
Kategorija lica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257
Kategorija broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257
Kategorija vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257
Kategorija naina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258
Kategorija vida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258
Kategorija prelaznosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259
GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259
PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259
SLOENI GLAGOLSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259
IMENSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260
Kopulativni predikat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260
Semikopulativni predikat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .261
VIESTRUKOSLOENI PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262
PROIRIVANJE PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262
Proirivanje predikata dopunskim predikativima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262
Imenski dopunski predikativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262
Glagolski dopunski predikativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263
Ralanjeni (dekomponovani) predikat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263
SUBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264
ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264
GRAMATIKA SVOJSTVA SUBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264
SUBJEKAT I VRSTE RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265
SUBJEKAT I RIJEI BEZ RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265
SUBJEKAT I RIJEI BEZ BROJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266
SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266
REENICE BEZ SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266
KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .267
KONGRUENTNOST PO RODU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .267
KONGRUENTNOST PO BROJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .268
KONGRUENTNOST VIELANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM . . . . . . . .269
OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .269
GRAMATIKA SVOJSTVA OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270
PRAVI (BLII, DIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270
NEPRAVI (DALJI, INDIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .271
STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .271
OBJEKAT I ZNAENJE GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272
OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272
REENICE BEZ OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272
OBLICI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273
REENICE S VIE OBJEKATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273
PRILOKA ODREDBA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274
PRILOKA ODREDBA I OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274
VRSTE PRILOKIH ODREDABA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277
Priloka odredba mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277
Priloka odredba vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278
Priloka odredba naina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278
Ostale priloke odredbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278
NESAMOSTALNI LANOVI REENINE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . . . .279
ATRIBUT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279
Kongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279
Nekongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .282
APOZICIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .283
ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEI. . . . . . . . . . . . .284
REENICE PO SASTAVU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286
PROSTE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .286
RALANJENE (DVOLANE) PROSTE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .286
NERALANJENE (JEDNOLANE) PROSTE REENICE . . . . . . . . . . . . . . .287
SLOENE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .289
VRSTE SLOENIH REENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .289
VEZNICI SLOENIH REENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI . . . . .290
IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOENE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .291
NEZAVISNOSLOENE REENICE (KOORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . .292
EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOENE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292
SASTAVNE (KOPULATIVNE) REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292
Veznici sastavnih reenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .293
SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295
Veznici suprotnih reenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295
GRADACIJSKE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .296
RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .297
IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOENE REENICE . . . . . . . . .298
ZAVISNOSLOENE REENICE (SUBORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .299
EKSPLICITNE ZAVISNOSLOENE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .299
PREDIKATSKE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .300
SUBJEKATSKE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301
Odnosne subjekatske reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301
Zavisnoupitne subjekatske reenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301
Izrine subjekatske reenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302
OBJEKATSKE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302
Odnosne objekatske reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302
Zavisnoupitne objekatske reenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .303
Izrine objekatske reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .303
PRILOKE (ADVERBIJALNE) REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .304
Mjesne (lokalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .304
Vremenske (temporalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .305
Terminativne (granine) vremenske reenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .306
Nainske (modalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .309
Uporedne (komparativne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .309
Uzrone (kauzalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311
Posljedine (konsekutivne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .312
Namjerne (nalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .314
Uslovne (pogodbene, kondicionalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .316
Dopusne (koncesivne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .317
ATRIBUTSKE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .319
RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I
NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .323
IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOENE REENICE. . . . . . . . . . . .323
Implicitne (asindetske) zavisnosloene reenice s izjavnim rijeima . . . . . . . . .324
Implicitne (asindetske) zavisnosloene reenice s upuivakim rijeima . . . . . .325
STRUKTURA TEKSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326
UKLJUIVANJE REENICA U TEKST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .326
TIPOVI VEZE MEU REENICAMA U TEKSTU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .327
LINEARNA TEKSTNA VEZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .327
PARALELNA TEKSTNA VEZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .328
VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI) . . . . . . . . . . . . . . . . .328
REDOSLJED SINTAKSIKIH JEDINICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331
REENICA KAO GRAMATIKA JEDINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .331
REDOSLJED LANOVA REENICE KAO GRAMATIKE JEDINICE . . . . . .331
OBAVJETAJNA STRUKTURA REENICE (ISKAZA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333
REENINA INTONACIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333
REENINA MELODIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333
REENINI AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .334
REENINA PAUZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335
Redosljed lanova reenice kao obavjetajne (komunikacijske) jedinice . . . . . .335
FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA
STANDARDNOG JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
NAUNI STIL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .344
ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .347
NOVINARSKO-PUBLICISTIKI STIL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .349
KNJIEVNOUMJETNIKI STIL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .352
RAZGOVORNI STIL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .354
LITERATURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357
15 GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA
PREDGOVOR
Ova je gramatika prva slubena gramatika crnogorskoga jezika. Njome je obuhvaena
fonologija (i fonetika), morfonologija, morfologija, tvorba rijei, sintaksa i funkcionalni
stilovi. Ona je nastala kao plod koautorskoga rada jezikoslovaca specijalizovanih za na-
vedene gramatike oblasti. To su Adnan irgi, Ivo Pranjkovi i Josip Sili, uz saradnju
Jelene uanj. Budui da ova gramatika donosi neke novine u odnosu na sve dosadanje
gramatike u Crnoj Gori (bilo da je rije o prvoj gramatici crnogorskoga jezika Vojislava
P. Nikevia bilo o gramatikama srpskohrvatskoga / srpskoga jezika koje su se u Crnoj
Gori slubeno upotrebljavale), neophodno je prozboriti neto o tim novinama.
U prvome dijelu (fonetika i fonologija) prikazana su i funkcionalna (fonoloka) i ar-
tikulacijsko-akustika (fonetska) svojstva glasova. Objanjena su razlikovna svojstva
glasova i pokazano to ini prirodu fonema. U vezi s time istie se prva novina ove gra-
matike. Ona u standardni crnogorski fonoloki sistem uvodi dva nova lana: i . Time
se istie da su se u crnogorskome standardnom jeziku, za razliku od ostala tri tokavska
standardna jezika, realizovala 33 od 36 potencijalnih fonema tokavskoga jezikog si-
stema. Ti novi fonemi u crnogorskome jeziku nastali kao produkt jekavske jotacije
(sje > e, zje > e).
Posebna panja posveena je podjeli rijei na slogove i pravilima distribucije fonema
u konsonantskim grupama, koja uslovljavaju pojavu glasovnih promjena. Te glasovne
promjene prikazane su u poglavlju o morfonologiji, kao glasovne promjene izazvane
morfolokim uzrocima. Meu njima opisana je i trea palatalizacija kao alternacija kon-
sonanata k, g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c, z i s ispred suksalnoga morfema
-a-; umetnuto a kao glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih
konsonantskih grupa) umee izmeu preksa i osnove ili prijedloga i imenice, pridjeva
itd. te alternacija ije//je//e//i. Tradicionalni termin jotovanje zamijenjen je terminom jo-
tacija (prema palatalizacija, sibilarizacija i sl.). Morfonoloke promjene do kojih dolazi
pri tvorbi rijei ili glagolskih oblika opisane su uz te pojave i u poglavlju o morfologiji i
u poglavlju o tvorbi rijei.
Poglavlje o morfologiji donosi nekoliko novina u odnosu na dosadanje gramatike opi-
se. Imenice tipa kost, ast tradicionalno su navoene kao imenice koje zavravaju na
konsonant. U ovoj gramatici one su prikazane kao imenice na - (nulti morfem). Njihova
osnova (a ne one) zavrava na konsonant (npr. kost-, kost-i itd.). Tako su prikazane i
imenice srednjega roda tipa tele (tel-e-, tel-et-a), dakle kao imenice srednjega roda na
-. Imenice na -a sa znaenjem muke osobe ove se tretiraju kao imenice enskoga roda
16 PREDGOVOR
jer se mijenjaju kao i sve druge imenice (enskoga roda) na -a. U vezi s time treba istai
da je napravljena razlika izmeu roda imenica i pola osobe koja se njima oznaava. I
podjela glagola na vrste i klase predstavlja novinu u odnosu na dosadanje gramatike u
Crnoj Gori. Ukazana je razlika izmeu glagolskoga korijena i glagolske osnove (korijen
je jednomorfemski, a osnova dvomorfemska ini je korijenski i suksalni morfem).
Pokazano je da svaki glagolski oblik ima svoju osnovu (innitiv innitivnu, prezent
prezentsku, imperfekat imperfekatsku itd.) i svoje uvijek iste nastavke (osnova je nepro-
mjenljivi dio, a nastavak dio koji se mijenja).
U dijelu o tvorbi rijei objanjena je preksalna, suksalna i preksalno-suksalna tvor-
ba. Novina je u tome to je preksalna tvorba rijei prikazana kao izvoenje, a ne kao
slaganje, kako je to raeno u dosadanjim gramatikama u Crnoj Gori.
U sintaksiki opis crnogorskoga jezika unijet je i potencijal imperfekta kojim se ozna-
ava neostvarena mogunost, elja ili uslov u prolosti (npr. hoah vieti). Prije ove
gramatike taj je glagolski oblik tretiran kao dijalektalno obiljeje. Izmjene u odnosu na
dosadanje gramatike u Crnoj Gori unijete su i kad je u pitanju terminologija. Tako je,
recimo, tradicionalno upotrebljavani termin sintagma zamijenjen terminom sintagmem
(u skladu s ostalim -em-strukturama: fonem, morfofonem, morfem itd.) na nivou apstrakt-
nosti (kao izvanreenina kategorija). Tradicionalna petolana podjela imenskih odreda-
ba na atribut, apoziciju, atributiv, apozitiv i atributsko-priloku odredbu zamijenjena je
podjelom na atribut, apoziciju i atributsko-priloku odredbu. Po sintaksikim svojstvima
atributiv i apozitiv pripadaju apoziciji odnosno atributu, pa ih nije potrebno izdvajati kao
poseban tip odredaba.
Iako su u dijelu o morfologiji opisane sve vrste rijei, u poglavlju o sintaksi posebno su
obraeni prijedlozi, veznici i rjece, odnosno njihove sintaksike slube, pa je tako pri-
kazana veza izmeu morfologije i sintakse (morfosintaksa) kao to je u drugome dijelu
knjige prikazana veza izmeu fonologije i morfologije (morfonologija). Osim sintakse
reenice dat je opis i sintakse teksta (ukljuivanje reenica u tekst, vezna sredstva (ko-
nektori) i tipovi veza meu reenicama i sl.). Na kraju je dat i kratak opis funkcionalnih
stilova crnogorskoga jezika.
Posebnu zahvalnost dugujemo Jeleni uanj, koja je uestvovala u nalizaciji cjeloku p-
noga gramatikog opisa crnogorskoga jezika i izvrila lekturu i korekturu knjige.
Ova e gramatika biti polazite za nastanak kolske gramatike crnogorskoga jezika, na-
mijenjene u prvome redu osnovnom obrazovanju. Osim te kolske gramatike u posebnoj
publikaciji prikazae se akcenatski sistem crnogorskoga standardnog jezika.
Autori
FONETIKA I
FONOLOGIJA
OSNOVNI POJMOVI I TERMINI
Fonetika je dio jezikoslovlja koji se bavi glasovima. Ime je dobila od grke rijei
phon, koja znai glas.
Fonetika opisuje glasove sa ziolokoga (artikulacijskog) i zikoga (akustikog)
aspekta. Svaki glas poeduje tri elementa: jainu, visinu i boju. Tim akustikim (-
zikim) svojstvima glasova bavi se akustika fonetika. Dio fonetike koji prouava
rad i poloaj govornih organa u procesu stvaranja glasova naziva se artikulacijska
fonetika.
Fonologija je dio jezikoslovlja koji se bavi funkcijom glasova u jeziku. Zato se ona
naziva i funkcionalna fonetika. Kao to je glas osnovna jedinica fonetike, tako je
fonem osnovna jedinica fonologije. Fonem je najmanja razlikovna jedinica koja se
ne moe rastavljati na manje djelove i nema svojega znaenja. Razlikovna funkcija
fonema, kao njihova osnovna funkcija, sastoji se u tome to fonemi slue za razli-
kovanje jedinica u iji sastav ulaze. Rijei sav i suv npr. razlikuju se po srednjemu
fonemu, rijei sad i sat po nalnome i sl. Distinkcija se moe vriti pojedinim ili
svim svojstvima fonema. Npr. fonemi i r razlikuju se po svim artikulacijskim svoj-
stvima, a fonemi i samo u jednom svojstvu (zvunost nezvunost).
Fonemi se glasovno realizuju kao foni. U razliitim kontekstima fonemi se mogu
razliito glasovno realizovati. Razliite kontekstualno uslovljene varijante fona na-
zivaju se alofoni (npr. n u nos i bingo ili m u more i ambis, e je njihov razliit
izgovor uslovljen razliitim glasovnim kontekstom u koji stupaju). Kao to se vidi u
navedenim primjerima, alofoni ne vre razlikovnu funkciju.
20 FONETIKA I FONOLOGIJA
PODJELA GLASOVA
Prema poloaju govornih organa, odnosno prema karakteru prepreke prilikom nji-
hova izgovora, glasovi se u crnogorskome jeziku dijele na vokale (samoglasnike),
konsonante (suglasnike) i sonante (glasnike).
VOKALI (SAMOGLASNICI)
Vokali ili samoglasnici su glasovi pri ijem izgovoru vazduna struja koja polazi iz
plua prolazi kroz dunik, pokreui glasne ice u grkljanu, slobodno (bez prepreka)
izlazi kroz usta. Dakle, pri njihovu izgovoru glasne ice trepere, a vazduna struja
slobodno izlazi kroz usni otvor. Poto se mogu izgovarati sami za sebe i samostalno
(bez konsonanata) initi slog, nazivaju se i samoglasnici.
Vokalski je sistem crnogorskoga standardnog jezika petolan. Sainjavaju ga vokali:
a, e, i, o i u.
Prema poloaju jezika u procesu artikulacije vokala ti glasovi se dijele na vokale
prednjega, srednjeg i zadnjega reda.
Pri izgovoru vokala e i i jezik se kree prema prednjemu dijelu usne upljine i uzdie
prema prednjem (tvrdome) nepcu. Zato se oni i zovu vokali prednjega reda.
Pri izgovoru vokala o i u jezik se kree prema zadnjemu dijelu usnoga otvora i uz-
die prema zadnjemu ili mekom nepcu. Stoga se ta dva vokala zovu vokali zadnjega
reda.
Vokal a je vokal srednjega reda jer se jezik pri njegovu izgovoru samo malo povlai
unazad bolje rei, jezik je pri izgovoru toga vokala gotovo nepomian.
Prema visini jezika u odnosu na nepca tokom artikulacije vokala ti glasovi se dijele
na visoke (i i u), srednje (e i o) i niske (a).
Vokali mogu biti labijalizovani i nelabijalizovani, u zavisnosti od uea usana u
procesu njihove artikulacije. Labijalizovani vokali su: o i u, a nelabijalizovani su:
a, e i i.
Svi vokali u crnogorskome standardnom jeziku mogu biti dugi i kratki.
KONSONANTI (SUGLASNICI)
Za razliku od izgovora vokala, vazduna struja pri izgovoru konsonanata nailazi
na prepreke koje stvara jezik ili donja usna dodirujui se s ostalim (nepokretnim)
djelovima govornoga aparata. Na mjestima toga dodira stvaraju se konsonanti ili
suglasnici. Konsonanti ne mogu biti nosioci sloga.
Podjela konsonanata po mjestu tvorbe
Po mjestu tvorbe konsonanti mogu biti:
dvousneni 1. (bilabijalni): b, p
usneno 2. -zubni (labio-dentalni): f
zubni 3. (dentalni): d, t, z, s, c
prednjonepani 4. (palatalni): , (u pismu ), , , , (u pismu d), ,
zadnjonepani 5. (velarni): k, g, h
Podjela konsonanata po nainu tvorbe
Po nainu tvorbe konsonanti mogu biti:
Strujni 1. ili tjesnani (frikativi): s, z, , , , , f, h. Pri njihovu izgovoru govor-
ni organi prave tjesnac kroz koji struji vazduh.
Pregradni 2. ili praskavi (eksplozivi): b, p, d, t, g, k. Pri njihovu izgovoru go-
vorni organi se toliko pribliavaju da se stvara potpuna prepreka vazdunoj
struji. Kad se vazduna struja naglo probije kroz tu prepreku, stvara se pra-
sak ili eksplozija, koja proizvodi navedene glasove.
Polupregradni 3. ili sliveni (afrikati): , , , , c. Ti glasovi sastoje se od pra-
skavoga (eksplozivnog) i frikativnoga (strujnog) elementa, pa se stoga i zovu
sliveni ( = t + ; = + ; = + ; d = d + ; c = t + s).
Podjela konsonanata po zvunosti
Konsonanti se po zvunosti dijele na zvune i nezvune. Meu sonantima i voka-
lima nema opozicije zvunost nezvunost jer su i jedni drugi zvuni glasovi. Pri
izgovoru svih zvunih konsonanata glasne ice trepere, dok pri izgovoru nezvunih
konsonanata vazduna struja ne stvara treperenje glasnih ica. Osim f, h i c, svi kon-
sonanti imaju realizovane parnjake suprotne po zvunosti.
Konsonanti , i u crnogorskome jeziku, kao i u ostalim tokavskim standardnim
jezicima, nijesu realizovani kao fonemi, ali njihovo postojanje u jezikome sistemu
pokazuju kontekstualno uslovljeni izgovori u primjerima poput: golf bi, starac bi,
orah bi, u kojima se javljaju zvuni parnjaci nezvunih glasova f, h i c: (u izgovo-
ru: gl bi), (u izgovoru: stra bi) i (u izgovoru: ra bi).
Osim pomenutih zvunih parnjaka glasova f, h i c, glasovi i d se u strunim jezi-
koslovnim tekstovima biljee kao: (=d) i (=).
Tabela zvunih i nezvunih konsonantskih parnjaka u savremenome crnogorskom
standardnome jeziku izgleda ovako:
Zvuni b g d z - - -
Nezvuni p k t s f h c
SONANTI (GLASNICI)
Sonanti ili glasnici su glasovi koji se po artikulaciji nalaze izmeu konsonanata i
vokala. Pri izgovoru tih glasova glasne ice trepere, a vazduna struja lako savladava
prepreke nastale dodirom govornih organa. Njihov izgovor nastaje tokom trajanja
prepreke. Postojanje prepreke pri izgovoru pribliava ih konsonantima, a zvunost i
laki prolaz vazdune struje povezuje ih s vokalima.
Podjela sonanata po mjestu tvorbe
Po mjestu tvorbe sonanti mogu biti:
prednjonepani 1. (palatalni): i (u pismu j), (u pismu lj) i (u pismu nj)
usneno 2. -zubni (labiodentalni): v
alveolarni 3. : l, r i n
bilabijalni 4. (dvousneni): m
Po nainu tvorbe sonanti m, n i su praskavi, odnosno praskavo-nosni jer nastaju
kao i ostali praskavi konsonanti.
Sonant r (u nekim sluajevima) moe biti nosilac sloga, pa se naziva slogotvorno,
samoglasniko ili vokalno r. Javlja se najee u jednoslonim rijeima e nema
vokala, pa preuzima slogotvornu funkciju, npr.: krv, vrh, prst, kr, strv, rt i sl., ali i
u dvoslonim i vieslonim rijeima, npr.: strknuti, trati, krati, brkati, trljati i sl.
te na poetku rijei ispred konsonanata i u rijeima dobijenim od njih preksacijom,
npr.: rati, zarati, rgati, razrgati i sl.
U strunim jezikoslovnim tekstovima vokalno r obiljeava se kao , a sonanti j, lj i
nj kao i (=j), (=lj) i (=nj).
RAZLIKOVNA OBILJEJA GLASOVA
Na osnovu akustikih svojstava glasova u crnogorskome jeziku moe se odrediti
deset pari njihovih razlikovnih obiljeja:
vokalnost 1. nevokalnost
Vokalnost izaziva treperenje glasnih ica, pri emu vazduna struja ne nailazi
na prepreku. Vokalnost je obiljeje vokala: a, e, i, o i u.
turbulentnost 2. neturbulentnost
Turbulentnost (umnost/konsonantnost) izaziva prolazak vazdune struje
kroz prepreke, to stvara izrazit um. Turbulentnost je obiljeje pravih kon-
sonanata: b, p, d, t, z, s, g, k, , , , , , , , , f, h i c.
Sonanti su u pogledu tih razlikovnih obiljeja neutralni (oni nijesu ni vokali
ni konsonanti) jer vazduna struja prolazi slobodno iako nailazi na prepre-
ku.
kompaktnost 3. nekompaktnost
Kompaktnost nastaje kad se pri izgovoru glasova (ije je ona obiljeje) jezik
(gornjom povrinom ili zadnjim dijelom) opre o nepce (meko ili tvrdo), to
stvara prepreku vazdunoj struji, koja tada, nagomilavajui zvunu energiju
u sredini spektra, proizvodi razliite tonove slivene u jedan zvuk. Kompakt-
nost je obiljeje vokala a, sonanata i, i te konsonanata , , , , , , , ,
k, g i h.
difuznost 4. nedifuznost
Difuznost nastaje stvaranjem prepreke na prednjem dijelu usnoga otvora
bilo da prepreku stvaraju usne, bilo da je stvara dodir zuba i vrha jezika.
Obiljeje difuznosti imaju vokali i i u, sonanti v, m, n, r i l te konsonanti b,
p, d, t, z, s, c i f.
gravisnost 5. negravisnost
Gravisnost je posljedica nagomilavanja zvune energije u dubini spektra.
Ona je obiljeje vokala o i u, sonanata v i m i konsonanata b, p, g, k, f i h.
nazalnost 6. nenazalnost
Nazalnost (nosnost) nastaje kad pri izgovoru glasova vazduna struja slobod-
no prolazi kroz nosnu upljinu. Nazalnost je obiljeje sonanata m, n i .
prekidnost 7. neprekidnost
Neprekidnost je obiljeje glasova pri ijemu izgovoru vazduna struja slo-
bodno prolazi kroz usni otvor. Neprekidnost je obiljeje svih vokala (a, e, i,
o i u), sonanata v, i, l i te konsonanata z, s, , , , , f i h.
zvunost 8. nezvunost
Zvunost je posljedica treperenja glasnih ica. Vazduna struja pri izgovo-
ru zvunih glasova izaziva treperenje glasnih ica, djelimino ulazi u nosni
otvor, pa zvuni glasovi imaju i elemenata nazalnosti. Zvunost je obiljeje
svih vokala (a, e, i, o i u), svih sonanata (v, i, l, , m, n, i r) i konsonanata
b, d, g, , , , z i .
stridentnost 9. nestridentnost
Stridentnost je obiljeje glasova pri ijem se izgovoru stvara jak um, kao
posljedica udara vazdune struje pri prolasku kroz prepreke koje stvaraju
govorni organi. Stridentnost je obiljeje sonanta v i konsonanata z, s, , , ,
, , , f i c.
napetost 10. nenapetost
Napetost je osobina glasova pri ijem se izgovoru stvara napregnutost (na-
petost) miia govornih organa. Pri njihovu izgovoru stvara se jaka zvuna
energija, rasporeena du cijeloga spektra. Ta je osobina obiljeje vokala i i
u, sonanata , i r te konsonanata k, p, s, t, , , f, h, i .
Kao to se vidi, glasovi mogu imati po nekoliko navedenih obiljeja. Tako je npr.
obiljeje vokala i vokalnost, difuznost, neprekidnost, zvunost i napetost, a obiljeje
konsonanta k turbulentnost, kompaktnost, gravisnost, napetost itd.
Razlikovna obiljeja uvijek su u binarnome odnosu i utvruju se preko minimalnih
parova fonema. Minimalni par je par fonema koji se razlikuju po jednome razlikov-
nom obiljeju, npr. konsonant d je zvuan, a t je nezvuan. Tako se glasovi oznaa-
vaju prisutnou i odsutnou obiljeja. Svako obiljeje podrazumijeva odnos da
ne, npr. a je kompaktno, a i je nekompaktno i sl.
PODJELA RIJEI NA SLOGOVE
Slog je jezika jedinica koja se sastoji od jednoga ili vie fonema izgovorenih tako
da predstavljaju jedinstvenu izgovornu cjelinu. Ukoliko je slog sastavljen od jednoga
fonema, onda to mora biti vokalski fonem. Svaki slog mora sadrati jedan vokal ili
sonant r u vokalskoj funkciji, npr.: ku-a, pse-to, prst, kr, kru-na, ru-ka i sl. Dakle,
nosilac sloga moe biti bilo koji vokal ili sonanti r (sluajevi u kojima sonant r ima
vokalsku funkciju ve su opisani) i m u uzvicima poput hm, mhm i sl., dok konso-
nanti ne mogu imati slogotvornu funkciju, osim konsonanta s u uzvicima poput pst.
U pozajmljenicama i imenima iz stranih jezika slogotvorni mogu biti i fonemi l, i
n, npr.: spektakl, mirgl, gugl, Kremlj, njutn i sl.
Slog moe biti otvoren i zatvoren. Otvoreni slog je onaj na ijem se kraju nalazi
vokal, npr.: ne-e-lja, ku-a, pje-va-ti i sl. Ukoliko se slog zavrava konsonantom ili
sonantom, onda je u pitanju zatvoreni slog, npr.: rad-nik, iz-vor, iz-gon i sl.
Osnovno je pravilo da se slog zavrava iza vokala, npr.: gu-e-ni-ca, ru-ka, knji-ga,
e-do-vi-na i sl. Meutim, u rijeima esto dolazi do nagomilavanja konsonantskih
grupa, pa se granica sloga odreuje na dva naina: glasovno (fonetski) i semantiki
(psiholoki).
Za odreivanje glasovne (fonetske) granice izmeu slogova u nagomilanim konso-
nantskim grupama u sredini rijei potrebno je znati ova pravila:
Ukoliko konsonantska grupa poinje frikativom ili afrikatom, granica sloga 1.
nalazi se ispred nje, npr.: ko-ta-ni, za-sta-va, vo-ka, ku-ka, me-ka i sl.
Ako je na prvome mjestu u konsonantskoj grupi praskavi konsonant, a na 2.
drugome bilo koji osim sonanata v, i, l, ili r, granica sloga nalazi se izmeu
njih, npr.: jed-na-i-na, pred-ed-nik, mot-ka, brat-stvo, lop-ta i sl.
Ukoliko je na drugome mjestu u konsonantskoj grupi koji od sonanata 3. v, i,
l, ili r, a na prvome mjestu bilo koji konsonant (ne i sonanti), granica sloga
se tada nalazi ispred takve konsonantske grupe, npr.: pri-svo-ji-ti, u-to-pli-ti,
pre-pri-a-ti, svi-je-tlje-ti i sl.
Ako je konsonantska grupa sastavljena od dva sonanta, granica slo- 4.
ga nalazi se izmeu njih, npr.: mur-va, Lim-lja-ni, Pljev-lja, kon-voj i sl.
To pravilo ne vai u sluajevima kad se na drugom mjestu nalazi sonant i iz
jekavskoga ie (je), npr.: za-vje-tri-na, tro-mje-se-je, za-vjet i sl.
Navedeni kriterijumi za odreivanje glasovne (fonetske) granice sloga ne moraju se
poklapati sa psiholokom ili semantikom granicom izmeu slogova. Na seman-
tiku (psiholoku) granicu izmeu slogova ne utie priroda glasova koji se nalaze u
kontaktu, ve je ona znaenjski uslovljena.
Razilaenje glasovne i psiholoke granice javlja se u sloenicama e se lako moe
odrediti semantika granica izmeu nekadanjih posebnih djelova sloenice, npr.:
glasovna (fonetska) granica: a. i-zja-vi-ti, i-zja-sni-ti itd.;
semantika (psiholoka) granica: b. iz-ja-vi-ti, iz-ja-sni-ti itd.
PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA
Fonemi u konsonantskim grupama imaju ogranienu raspodjelu. Ona zavisi od fo-
nolokoga sastava grupe, poloaja konsonantske grupe u rijei i redosljeda fonema
u toj grupi.
Ogranienja u raspodjeli fonema unutar konsonantske grupe uslovljena fonolokim
sastavom njihovim zavise od slinosti, istovjetnosti ili razliitosti artikulacijsko-aku-
stikih svojstava pojedinih fonema. Npr. jednu konsonantsku grupu ne mogu initi
dva fonema suprotna po zvunosti ili dva istovjetna fonema. O tome e vie rijei
biti u daljem tekstu.
Odreene konsonantske grupe fonema mogu stajati u bilo kojem poloaju u rijei u
inicijalnome, medijalnom i nalnome. Takva je npr. grupa rz: rzati, trzati, brz, i ju
eksibilnost upotrebe u razliitim poloajima u rijei izaziva priroda fonema . Kon-
sonantske grupe fonema t i d, na primjer, mogu stajati u svim pozicijama u rijei:
tap, narataj, plat / d(e)rati, broditi, vod. Meutim, neke konsonantske grupe
mogu se ostvarivati samo na poetku rijei, neke samo na kraju, a neke se realizu-
ju samo u medijalnoj poziciji. Grupa mp, recimo, ostvaruje se samo u medijalnoj i
nalnoj poziciji, npr.: tampati, kramp i sl. U domaoj leksici crnogorskoga jezika
konsonantske grupe fonema koje se javljaju u nalnoj poziciji u rijei jesu st, t, zd,
d (gost, prit, grozd, dad). Sve ostale konsonantske grupe koje se javljaju na kraju
rijei pokazatelj su da govorni niz u koji spadaju ne pripada fonolokome sistemu
tokavskoga jezikog sistema, odnosno crnogorskoga jezika. Pravila raspo djele kon-
sonantskih fonema u crnogorskome jeziku naruena su prijemom rijei iz stranih je-
zika. Tako se npr. grupa kt moe realizovati u svim pozicijama u rijei, ali su te rijei
primljene iz stranih jezika: ktitor, kontaktirati, pakt. U fonolokome sistemu crnogor-
skoga jezika ta se grupa razdvajala nepostojanim a, npr.: nokt(-) > nokat(-) i sl.
I redosljed fonema utie na njihov raspored u konsonantskoj grupi. Reeno je da se
npr. konsonantske grupe fonema t i d mogu realizovati u svim poloajima u rijei.
Meutim, ako zamijenimo njihov redosljed u konsonantskim grupama, vieemo da
se one u izmijenjenome redosljedu ne mogu realizovati (izuzetak ine te grupe koje
su tvorbeno uslovljene, npr. nad-ivjeti).
PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA NJIHOVIM
AKUSTIKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA
Svojstvo zvunost nezvunost uslovljava dva pravila raspodjele fonema u konso-
nantskim grupama:
Ispred zvunoga konsonanta moe se realizovati samo zvuni konsonant, 1.
npr.:
zdizati < sdizati
svadba < svatba
zbiti < sbiti
zgaziti < sgaziti
Ispred nezvunoga konsonanta moe se realizovati samo nezvuni konso- 2.
nant, npr.:
slatko < sladko
vrapca < vrabca
istrati < iztrati
opstati < obstati
Napomena: U pismu se to pravilo ne primjenjuje kad su u pitanju konsonant-
ske grupe ds, d, d i neke rijei i imena iz stranih jezika, npr.: podstaknuti,
podiati, podetiti, jurisdikcija, Musorgski i sl., o emu e vie biti rijei u
poglavlju o glasovnim promjenama.
Mjesto tvorbe konsonanata uslovljava ova pravila raspodjele fonema u konsonant-
skim grupama:
Ispred palatalnih konsonanata konsonanti 1. s i z realizuju se kao i , npr.:
epati < sepati
ieznuti < iseznuti < izeznuti
radilitati < razdilitati
idikljati < izdikljati
milju < mislju
ierati < iserati
nonja < nosnja
panja < paznja
groe < groze
raakoniti < razakoniti
Konsonanti 2. s i z ispred i nastalih jekavskom jotacijom realizuju se kao s
i z, npr.:
ozljeda < ozlijediti
sljedei < slijediti
snjegovi < snijeg
Konsonanti 3. s i z na kraju preksalnoga morfema ispred i ostaju nepromi-
jenjeni, npr.:
sljubiti
sljutiti
izljepati
izljubiti
iznjihati
raznjeiti
Sonant 4. n ispred konsonanta b realizuje se kao m. Ta glasovna realizacija
biljei se u pismu samo u sluajevima kad se b nae na poetku suksalnoga
morfema izvedenih rijei. Npr.:
stambeni < stanbeni
zelemba < zelenba
Istovjetnost ili slinost artikulacijsko-akustikih svojstava fonema u konsonant-
skim grupama uslovljava ova pravila njihove raspodjele:
U konsonantskoj skupini ne mogu se realizovati dva istovjetna konsonantska 1.
fonema, npr.:
beini < beini < bezini
isisati < issisati < izsisati
bezvuni < bezzvuni
To pravilo ne primjenjuje se u pismu kad je u pitanju grupa jj u superlativu:
najjai, najjeftiniji, najjednostavniji i sl. te u nekim sluajevima u kojima
bi navedena realizacija izazvala poremeaj znaenja rijei (o tome vie u
odjeljku o gubljenju konsonanata).
Konsonanti 2. d i t ne realizuju se u grupama s afrikatima , , , , c, npr.:
ostaci < ostatci
oe < ote
simidija < simidija
itau < itat u
To se pravilo ne realizuje u pismu kad se konsonanti d i t nau u rijeima
na kraju preksalnoga morfema u skupinama t, tc, t, d, d (vie o tome u
odjeljku o gubljenju konsonanata).
MORFONOLOGIJA
Morfonologija (morfofonologija) je oblast gramatike koja prouava fonoloki si-
stem nekoga jezika i promjene elemenata toga sistema koje su izazvane promjenom
oblika rijei i tvorbe rijei.
Termin morfonologija nastao je spajanjem termina fonologija i morfologija jer taj
dio gramatike povezuje fonologiju s morfologijom i tvorbom rijei. Morfonologija
dakle prouava sistem meusobnih odnosa fonologije i morfologije s tvorbom rijei.
Ona ispituje fonoloki razliite oblike jednoga morfema, koje su uslovljene kon-
tekstom, odnosno ispituje gramatike (morfoloke i tvorbene) uslove koji utiu na
pojavu odreenoga fonema. Kao sinonim za morfo(fo)nologiju ponekad se upotre-
bljava i termin morfo(fo)nematika. Osnovna jedinica morfonologije jeste morfonem
ili morfofonem. Npr.: krajnje k u rijei junak razliito se kontekstualno realizuje u
zavisnosti od oblika i tvorbe rijei: junak junae junaci junaina i sl.
34 MORFONOLOGIJA
AKCENAT
Slogovi u rijei razlikuju se po jaini, visini i duini izgovora. Posebno naglaavanje
tih triju komponenata sloga naziva se akcenat. Nosilac akcenta u rijei je slog s
naglaenim izgovorom.
U tokavskome sistemu, a samim tim i u crnogorskome jeziku, svi vokali mogu biti
dugi i kratki. Vokali mogu mijenjati svoju duinu (kvantitet) u razliitim oblicima
jedne iste rijei (npr. rg rgovi, e se isti vokal na istome mjestu u rijei razliito
izgovara u razliitim njezinim oblicima u konkretnome sluaju u nominativu jed-
nine i nominativu mnoine).
Akcenatski je sistem crnogorskoga standardnog jezika etvorolan. Crnogorski jezik
poeduje dva silazna i dva uzlazna akcenta. Svaki akcenat ima svoj poseban znak za
obiljeavanje, koji se pie iznad vokala u naglaenome slogu, a koristi se uglavnom
u strunim i naunim jezikoslovnim tekstovima. Akcenti se ponekad biljee i u tek-
stovima druge vrste radi postizanja preciznosti, kao npr. u sluajevima homonimije
tipa ksa ksa, grd grd i sl.
VRSTE AKCENATA
U crnogorskome standardnom jeziku razlikuju se ovi akcenti:
kratkosilazni
dugosilazni
kratkouzlazni
dugouzlazni
U primjerima tipa ksa, grd, ps, ka, klnica, vo, vjtar, ptreba i sl. naglae-
ni slog nalazi se pod kratkosilaznim akcentom. U navedenim primjerima naglaen
je prvi slog, pri ijem izgovoru njegova jaina i visina naglo opadaju.
U rijeima pvo, grd, stg, zbrana, n, lmpa, ljt, kltva i sl. takoe je naglaen
prvi slog. Pri njihovu izgovoru zapaa se da je naglaeni slog dug, a da visina i jaina
opadaju. Takav naglaeni slog nalazi se pod dugosilaznim akcentom.
U primjerima tipa kira, leti, nvielica, tac, eti, dnas i sl. akcenat se takoe
nalazi na prvom slogu. Taj naglaeni slog je kratak, a njegova visina pri izgovoru ne
opada, nego raste, dok mu jaina opada. Takav akcenat naziva se kratkouzlazni.
U primjerima tipa rka, glva, nrod, mlditi, veti, rditi i sl. naglaeni (prvi) slog
izgovara se dugo, a njegova visina raste, dok mu jaina oetno opada. Takav akcenat
naziva se dugouzlazni.
U navedenim primjerima svi akcenti nalaze se na prvome slogu. Meutim, to ne zna-
i da je u crnogorskome standardnom jeziku samo prvi slog naglaen. Ove je prvi
slog izabran samo radi lake ilustracije i raspoznavanja akcenata, a u crnogorskome
jeziku moe biti akcentovan svaki slog, osim posljednjega sloga vieslonih rijei
(lie rijetkih izuzetaka koji se tiu nekih tuica, npr. koin, rezim). Kao to se iz
navedenih primjera vidi, svaki od etiri akcenta u crnogorskome standardnom jeziku
ima jasno diferencirana svojstva.
IZGOVOR AKCENATA
Kratkosilazni akcenat karakterie kratkoa izgovora i naglo i istovremeno opa-
danje jaine i visine tona, a izgovor sloga koji mu slijedi oetno je nii. Slog pod
dugosilaznim akcentom izgovara se dugo, a izraena visina s poetka izgovora opa-
da prema kraju istovremeno s jainom, tako da je izgovor sljedeega sloga nii od
sloga pod dugosilaznim akcentom. Izgovor sloga pod kratkouzlaznim akcentom je
kratak, visina raste, a jaina izgovora opada. Obiljeja dugosilaznoga akcenta jesu
dug izgovor, porast visine i pad jaine. Slog koji se nalazi poslije sloga pod uzlaznim
akcentom (bilo da je rije o dugome bilo o kratkome akcentu) uvijek je na priblino
istoj tonskoj visini kao i akcentovani slog odnosno njegov zavrni izgovorni dio.
Pored pomenuta etiri akcenta crnogorski jezik (poput ostala tri tokavska standard-
na jezika) uva i postakcenatske duine. Postakcenatske duine mogu uslijediti
poslije bilo koje vrste akcentovanoga sloga, npr.: prv, jnk, dbr...
MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUINA
Rijei se u crnogorskome standardnom jeziku akcentuju prema odreenim pravili-
ma. Rije je o ovim pravilima:
Silazni akcenti (i dugi i kratki) mogu se nai samo na prvome slogu u rijei, 1.
npr.: dn, sn, pjsma, nkakav, vr i sl.
Jednoslone rijei imaju samo silazne akcente, npr.: 2. ps, n, lg, strh,
grd, skk, k, rt i sl.
Vieslone rijei mogu imati sve vrste akcenata, npr.: 3. stina, kltva, dgledati,
protati, razgrditi i sl.
36 MORFONOLOGIJA
Uzlazni akcenti mogu se nai na bilo kojem slogu, osim na posljednjem, 4.
npr.: tati, tati, nrod, najglednij, rukovdilac, otvriti i sl.
Akcenat se u crnogorskome standardnom jeziku ne moe nai na posljed- 5.
njem slogu vieslonih rijei.
Neakcentovane duine nalaze se samo u postakcenatskome poloaju (iza 6.
bilo koje vrste akcenta), npr.: pst, dbr, crngorsk, vojnk i sl.
DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I
NEAKCENTOVANIH DUINA
Akcenat kao distinktivno obiljeje dio je i rjenika i morfologije. Zato se i posmatra
kao leksika i kao morfoloka pojava. Budui da su akcenti fonoloka pojava koja je
morfoloki uslovljena, tumae se na morfonolokome planu.
Na nivou leksike akcenat slui kao sredstvo za meusobno razlikovanje rijei, npr.:
grd - grd; lk lk i sl.
Na nivou morfologije akcenat slui za razlikovanje pojedinih oblika jedne rijei,
npr.: prgaz (3. lice jed. prezenta glagola prgazti) prgaz (3. lice jednine aorista
glagola prgaziti) i sl. Istu funkciju imaju i neakcentovane duine, npr.: na (nom.
jed.) n (gen. mn.). [O mjestu akcenta i neakcentovanih duina vie e biti rijei
u poglavljima o promjeni pojedinih vrsta rijei.]
NENAGLAENE RIJEI
(PROKLITIKE I ENKLITIKE)
U crnogorskome standardnom jeziku, kao i u cijelome tokavskom sistemu, ima
rijei bez svoga akcenta. Takve rijei ine akcenatsku cjelinu s rijeima ispred ili iza
sebe.
Rijei koje nemaju sopstvenoga akcenta pa akcenatsku cjelinu ine s rijeju iza sebe
nazivaju se proklitike. Meutim, kad proklitike stoje ispred rijei sa silaznim akcen-
tom, akcenat tih rijei moe se prenijeti na proklitiku. Taj prenijeti akcenat moe se
na proklitici javiti ili kao kratkosilazni ili kao kratkouzlazni. Npr.: n zn, n misl,
prd kuu, n vodu, grd i sl. Ukoliko proklitike stoje ispred rijei s uzlaznim ak-
centom, akcenat tih rijei ne prenosi se na njih.
Proklitike su:
prijedlozi 1. : svi jednosloni prijedlozi (npr.: kuu, n vodu, nd njm, d
neba i sl.), dvosloni prijedlozi meu, mimo, preko, oko, pokraj, iza, pri-
jedlozi s preksom iz- (npr.: me njima, mim ku, prek brda, ok ku,
pokrj brata, iz ku; iznd kue; i sl.).
Jednosloni prijedlozi uz zamjenike enklitike u akuzativu jednine imaju du-
gouzlazni akcenat, npr.: n me, n te, n se, me, se, z me, z te, z se i
sl., dok dvosloni prijedlozi uz njih imaju kratkosilazni akcenat, npr.: prd
me, prd te, prd se, pd me, pd te, pd se i sl.
veznici 2. : d vid, m, n n i sl.
rjeca 3. ne: n zn, n misl, n vid i sl.
Rijei koje nemaju sopstvenoga akcenta i akcenatsku cjelinu ine s rijeju koja se
nalazi ispred njih nazivaju se enklitike. Za razliku od proklitika, akcenat naglaenih
rijei ne moe se prenositi na enklitike.
Enklitike su:
krai oblici genitiva, dativa i akuzativa linih zamjenica 1. i povratne zamjeni-
ce sebe;
krai oblici prezenta pomonoga glagola 2. biti: sam, si, je / smo, ste, su;
oblici pomonoga glagola 3. biti u aoristu: bih, bi, bi / bismo, biste, bie/bi;
krai oblici prezenta pomonoga glagola 4. htjeti/eti: u, e, e / emo, ete,
e;
upitna rjeca 5. li.
38 MORFONOLOGIJA
GLASOVNE PROMJENE
Glasovi se izgovaraju u veim cjelinama u slogovima i rijeima. U neposrednom
dodiru priroda jednoga glasa moe uticati na suedni glas, pa tako dolazi do gla-
sovnih promjena ili glasovnih alternacija (lat. alternatio = smjenjivanje, promjena).
Glasovi za koje je vezana odreena glasovna alternacija nazivaju se alternanti.
Glasovne alternacije u crnogorskome jeziku mogu biti razliito uslovljene:
fonoloki 1. , npr.: top-dija > tobdija; raz-hladiti > rashladiti i sl., e suedni
glasovi zbog svoje prirode utiu jedni na druge;
morfoloki 2. , npr.: vuk vue; snaga snazi; momak momka i sl., e do
glasovne promjene u istoj rijei dolazi usljed promjene njenoga oblika;
tvorbeno 3. , npr.: drug druina; rog roina; ruka ruica itd., u kojima na
promjenu utie novi glasovni kontekst, oformljen poslije dodavanja suksal-
noga morfema.
Meutim u brojnim sluajevima glasovne promjene uslovljene su i fonoloki (po-
loajno) i morfoloki, odnosno tvorbeno. Takav je sluaj npr. kobac kobca kop-
ca, e je udrueno nekoliko glasovnih promjena razliito uslovljenih: kobac ko-
bca (nepostojano a izazvano promjenom oblika rijei), kobca kopca (jednaenje
konsonanata po zvunosti izazvano promjenom oblika rijei). Navedene fonoloke
promjene morfoloki su uslovljene. Stoga govorimo o glasovnim promjenama kao
morfonolokoj pojavi.
Glasovne promjene javljaju se u razliitim kontekstima:
na granici preksalnoga morfema i osnove ( 1. opstati < obstati, ispjevati <
izpjevati, izatkati < iz-a-tkati)
na granici osnove i suksalnoga morfema ( 2. slatko < sladko, orai <
orah-i, stambeni < stanbeni)
u korijenskome morfemu ( 3. bregovi < brjegovi < brijeg, item < iskati, junae
< junake < junak-e)
Neke se glasovne promjene ne biljee u pismu, kao kad su u pitanju promjene koje
se realizuju na granicama dviju rijei (kroz kuu u pismu, a u izgovoru krskuu/
krosku; kmet bi u pismu, a u izgovoru kmdbi), ili kad bi dolo do promjene u
znaenju rijei, npr.: predturski, uzzidati se (prema preturski i uzidati se) i sl.
JEDNAENJE KONSONANATA PO ZVUNOSTI
Kao to je u odjeljku o podjeli glasova reeno, konsonantski fonemi se po zvunosti
dijele na zvune i nezvune. Svi oni imaju realizovane parnjake suprotne po zvuno-
sti, osim konsonanata f, h i c.
Kad se konsonanti razliiti po zvunosti nau jedni pored drugih, prvi od njih mije-
nja svoju zvunost upravljajui se prema drugome. Ako je drugi konsonant zvuan,
onda se i prvi mijenja u svoj zvuni parnjak. I obrnuto, ako je drugi nezvuan, prvi
se konsonant zamjenjuje svojim nezvunim parnjakom. Takva glasovna promjena
naziva se jednaenje konsonanata po zvunosti.
To pravilo ne obuhvata sonante (v, j, l, , m, n, i r), koji, iako su svi zvuni, ne utiu
na promjenu zvunosti kontaktnih fonema.
Bilo koji konsonant kad se nae u kontaktu (u okviru jedne rijei) s konsonantom
koji mu je suprotan po zvunosti prelazi u svoj parnjak. Npr.:
vrabac: vrabca > vrapca
ob-: obiniti > opiniti
baba: babski > bapski
top: topdija > tobdija
burek: burekdija > buregdija
svat: svatba > svadba
pod-: podcijeniti > potcijeniti
raz-: razhodovati > rashodovati
iz-: iztrati > istrati
sme: smekast > smekast
Jednaenje konsonanata po zvunosti ne biljei se u ovim sluajevima:
na granici nenaglaene i naglaene rijei, npr.: a.
kroz kuu, nad krovom, kod kue, s bratom, pod prozor, niz polje,
uz pjesmu i sl.;
kad se zvuni konsonant b. d nae ispred nezvunih konsonanata s, i , npr.:
predstavnitvo, predstava, odstupanje, gradski, ljudski, odetati,
predkolski, podiati, predednik, potpredednik, podei i sl.;
40 MORFONOLOGIJA
kad se zvuni konsonant c. nae ispred suksalnog morfema -stv(o), kao u
rijei vostvo;
u pojedinim sluajevima, koji ne podlijeu gubljenju konsonanata (da bi d.
se izbjegle nejasnoe u znaenju) kad se zvuni konsonant d nae ispred
nezvunoga c, ne dolazi do jednaenja po zvunosti, npr.:
jadac jadca (a ne jaca ili jatca), mladac mladca (a ne mlaca ili mlatca),
gladac gladca (a ne glaca ili glatca) i sl.;
u sloenim rijeima, najee pozajmljenicama, kad bi se vrenjem jednae- e.
nja po zvunosti nalnoga konsonanta iz prvoga dijela sloenice izgubilo ili
poremetilo znaenje rijei, npr.:
adherentan, jurisdikcija, nokdaun, adhezija, postdiplomski, subpolarni,
predturski, podtekst i sl.;
u nekim stranim imenima i pridjevima koji su od njih izvedeni, npr.: f.
Habsburgovci, habsburki, Vaington, vaingtonski, hongkonki, Musorgski,
Rentgen (samo kad je u pitanju ime, ali ne i aparat rendgen), Midhat i sl.
JEDNAENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE
Jednaenje konsonanata po mjestu tvorbe je glasovna alternacija usljed koje do-
lazi do promjena u dvijema kategorijama:
konsonanti 1. s i z u poloaju ispred palatalnih konsonanata alterniraju sa i ;
sonant 2. n ispred konsonanta b alternira sa sonantom m, ali se ta glasovna rea-
lizacija biljei u pismu samo kad se b nae na poetku suksalnoga morfema
izvedenih rijei.
Jednaenje s, z > , pred palatalnim konsonantima vri se:
u izvedenicama, na granici izmeu preksalnoga morfema i osnove, npr.: a.
iupati (< isupati < iz-upati), raerati (< raserati < raz-erati),
idikljati (< iz-dikljati), radilitati (< raz-dilitati), uuriti
(< suuriti), ieznuti (< iseznuti < izeznuti) i sl.;
na granici izmeu osnove i suksalnoga morfema, npr.: b.
paljiv (< paz-ljiv), nonja (< nos-nja), vonja (< voz-nja), pae (< pas-
e), groe (< groze), lie (< lise), mau (< masu), milju (< mislju)
i sl.
Jednaenje s, z > , ne vri se:
ako se konsonanti a. s i z nau na kraju preksalnoga morfema u izvedenicama
ija osnova poinje palatalnim konsonantima i , npr.:
sljutiti, sljubiti, izljubiti, razljutiti, raznjihati i sl.;
ako se konsonanti b. s i z nau ispred i koji su nastali kao produkt jotacije.
posljednji, sljedei, usljed, sljepoa, sljepaki, snjegovit, snjeanica,
ozljeda, ozljeivati, raznjeiti, iznjedriti i sl.
Ove izuzetak predstavlja jedino imenica ljeme, koja se i u savremenome jeziku
upotrebljava samo u tome obliku, pa je nezamjenljiva oblikom sljeme.
Glasovne promjene tipa ljedei/ljedei, poljednji/poljednji, njegovi/njegovi,
oljeda/oljeda i sl. nijesu uvaene kao standardnojezike.
Sonant n ispred konsonanta b alternira sa m, npr.:
zelemba, stambeni, prehrambeni, odbrambeni i sl.
Ve je reeno da se ta glasovna promjena biljei u pismu samo kad se b nae na po-
etku suksalnoga morfema izvedenih rijei. Ukoliko se sonant n nae ispred b ili p
na kraju prvoga dijela rijei, ta glasovna promjena ne biljei se u pismu, npr.:
vanbrani, ukunbaba, vanbrodski, izvanpartijski, jedanput, odjedanput,
stranputica, crvenperka itd.
GUBLJENJE KONSONANATA
Kad se jednaenjem konsonanata ili u tvorbi rijei nau dva ista konsonanta jedan
pored drugoga, dolazi do njihova uproavanja. Takva glasovna promjena naziva se
gubljenje konsonanata.
Gubljenje konsonanata javlja se u izvedenicama pri udvajanju konsonanata s kraja
preksalnoga morfema i poetka osnove rijei, npr.:
beini (< beini < bezini), bezakonje (< bezzakonje), bestrujni
(< besstrujni < bezstrujni), raalostiti (< raalostiti < razalostiti), rasipati
(< rassipati < razsipati), isuiti (< issuiti < izsuiti) i sl.
U superlativima pridjeva i priloga koji poinju sonantom i glasovna promjena gu-
bljenja udvojenoga i na granici izmeu preksalnoga morfema i osnove u pismu se
ne biljei. Npr.:
najjai, najjednostavniji, najjunakiji, najjeftiniji, najjuniji, najjasniji,
najjadniji itd.
42 MORFONOLOGIJA
Takoe, glasovna realizacija gubljenja udvojenoga konsonanta na granici izmeu
preksalnoga morfema i osnove ne biljei se u pismu ni u ostalim sluajevima kad
bi se time izmijenilo ili izgubilo znaenje rijei. Npr.:
naddijalekat, poddijalekat, preddravni, podtekst, predturski, predturistiki,
nadtrati, protivvrijednost, superrevizorski, superrecenzija, vannastavni,
postdiplomski, postterapijski i sl.
U tim sluajevima u izgovoru se javljaju udvojeni konsonanti, npr.:
nad:iialekat, pod:iialekat, pred:ravni, pot:ekst, pret:urski, pret:uristiki,
nat:rati itd.
Gubljenje konsonanata vri se i na granici dviju osnova u sloenicama koje su nasta-
le prostim srastanjem rijei (bez spojnoga morfema), npr.:
ezdeset (< ezddeset < estdeset), pedeset (< peddeset < petdeset) i sl.
Napomena: Iako se po pravilima distribucije udvojeni konsonantski skupovi izgo-
varaju uproeno, gubljenje konsonanata ne treba biljeiti u pismu kad su u pitanju
rijei kao eststo, eststogodinjica i sl., jer bi se time izgubilo znaenje navedenih
rijei, odnosno utrla bi se razlika izmeu 600 (eststo) i rednoga broja esto (6.)
i sl.
Gubljenje konsonanata realizuje se i na granici izmeu osnove i suksalnoga mor-
fema, npr.:
ruski (< russki), sreski (< sresski < srezski), francuski (< francusski
< francuzski), pruski (< prusski) i sl.
Ta glasovna promjena obuhvata i konsonante d i t kad se nau pred konsonantima c,
, i . Npr.:
oca (< otca), oe (< ote), gubici (< gubitci), preci (< pretci < predci),
napici (< napitci), simidija (< simiddija < simitdija), itau (< itatu),
bici (< bitci < bitki), pripovijeci (< pripovijetci < pripovijetki) i sl.
Meutim, ako se konsonant t nae na kraju preksalnoga morfema u izvedenicama
ija osnova poinje konsonantima c, i , gubljenje konsonanata u pismu se ne bilje-
i, jer bi se time izmijenilo znaenje rijei, npr.
otunuti (a ne ounuti), otcijepiti (a ne ocijepiti), potcijeniti (a ne
pocijeniti), potcrtati (a ne pocrtati), otepiti (a ne oepiti) i sl.
Pri graenju rijei konsonanti d i t s kraja osnove gube se ispred konsonantske grupe
t, npr.:
nematina, hrvatina, gospotina, slobotina, rata i sl.
Konsonanti d i t gube se iz grupa st, zd, t i d kad se te grupe nau ispred konsona-
nata b i k i sonanata l, , m, n ili , npr.:
radosna, liska, bolesnik, boravini, godinji, pozorini, nuni, svjetlosni,
tazbina, izvrsna, zaliska, boleljiv, usmeno, ovrsnuti, korisnik, strasno,
vlasnik, srasla, odrasla i sl.
Konsonantske grupe st i nt ostaju u pismu neizmijenjene u pridjevima stranoga pori-
jekla izvedenim suksalnim morfemom -n(i) i imenicama koje su izvedene suksal-
nim morfemom -kinj(a), npr.:
protestni, azbestni, lingvistkinja, komunistkinja, delinkventni, studentkinja
i sl.
Ta glasovna promjena ne biljei se u pismu kad se konsonant t nae pred suksalnim
morfemima -stv(o) i -sk(i), npr.:
bratstvo, hrvatstvo, kmetstvo, zanatstvo, bratski, kmetski, zanatski, hrvatski
i sl.
U prilozima i pridjevima sa suksalnim morfemom -sk(i) poetno s iz toga morfema
gubi se ako se nae iza konsonanata , , i , npr.:
junaki, hajduki, evojaki, podgoriki, nikiki, mladiki, plemiki,
lupeki, siromaki i sl.
Konsonant s iz suksalnoga morfema -stv(o):
gubi se kad se nae poslije konsonanata a. ili , npr.:
lupetvo, siromatvo, drutvo, mnotvo, vitetvo, mnogobotvo i sl.;
uva se kad se nae iza konsonanta b. na kraju osnove. Tada i i s ostaju
neizmijenjeni, npr.:
preimustvo, pokustvo, punomostvo, mladistvo i sl.
PRVA PALATALIZACIJA
Alternacija konsonanata k, g, h : , , naziva se prva palatalizacija. Ta glasovna
promjena vri se pod ovim uslovima:
Kad se konsonanti k, g i h iz korijenskoga morfema nau ispred gramatikoga mor-
fema -e, prelaze u , i , i to u ovim kategorijama:
u vokativu jednine imenica mukoga roda, npr.: a.
44 MORFONOLOGIJA
konjanik: konjanie
vrag: vrae
duh: due
u oblicima prezenta glagola, npr.: b.
vui: vuem (3. l. mn. vuku)
tui: tuem (3. l. mn. tuku)
moi: moe (3. l. mn. mogu)
u oblicima aorista, npr.: c.
poei: psijee (1. l. jed. pekoh)
postrii: pstrie (1. l. jed. postrigoh)
Konsonanti k, g i h iz korijenskoga morfema alterniraju sa , i i pod ovim uslo-
vima:
ispred suksalnoga morfema - a. an() u tvorbi pridjeva od imenica, npr.:
muka: muan
mrak: mraan
briga: brian
strah: straan
ispred suksalnoga morfema - b. n(i) u tvorbi pridjeva od imenica, npr.:
ruka: runi
noga: noni
uho: uni
ispred suksalnoga morfema - c. sk(i) u tvorbi pridjeva od imenica (pri emu
konsonantska grupa sk alternira sa k, k i k > k), npr.:
muenik: mueniki
vrag: vraki
vlah: vlaki
u imenicama izvedenim od imenica suksalnim morfemima - d. ic(a), -in(a),
-etin(a), -i(), npr.:
evojka: evojina
stog: stoina
ruka: ruetina
noga: noetina
streha: streetina
knjiga: knjiica
ruka: ruica
muha: muica
jezik: jeziina
prah: praina
kouh: kouina
odlomak: odlomi
krug: krui
lopuh: lopui
u pluralu imenica e. oko i uho:
oko: oi oiju oima
uho: ui uiju uima
ispred gramatikoga morfema - f. i(ti) u tvorbi glagola od imenica, npr.:
skok: skoiti
drug: druiti
strah: straiti
ispred suksalnoga morfema - g. stv(o) konsonanti k, g i h alterniraju sa :
muenik muenistvo > muenitvo > muenitvo
drug drustvo > drutvo > drutvo
monah monastvo > monatvo
Napomena: Palatalizacija nije obuhvatila konsonante k, g i h na kraju korijensko-
ga morfema ispred suksalnoga morfema -e u akuzativu mnoine imenica jer se ti
konsonanti u vrijeme vrenja ove glasovne promjene nijesu nalazili pred navedenim
vokalom. Npr.:
junake, oblake, uenike, ruke, muke, kuke, krage, prijedloge, zaloge,
zadruge, maljuge, orahe, svrhe, snahe i sl.
I konsonanti c, z i s s kraja korijenskoga morfema alterniraju sa , i pod ovim
uslovima:
u vokativu jednine imenica mukoga roda, npr.: a.
otac: oe (<ote)
vitez: vitee
spas: spae
pri graenju imenica i pridjeva, npr.: b.
ptica: ptiica
zec: zeetina
46 MORFONOLOGIJA
knez: kneevina
Milica: Miliin
Napomena: To pravilo ne obuhvata pridjeve izvedene suksom -in() od imenica
enskoga roda na -aic(-a), npr.: beraica: beraicin; istaica: istaicin; sprema-
ica: spremaicin i sl.
DRUGA PALATALIZACIJA
Alternacija konsonanata k, g i h (s kraja korijenskoga morfema) ispred morfema i sa
konsonantima c, z i s naziva se druga palatalizacija.
Druga palatalizacija vri se u ovim kategorijama:
u nominativu, dativu / instrumentalu / lokativu mnoine imenica mukoga a.
roda s nalnim k, g i h u korijenskome morfemu, npr.:
junak: junaci junacima
momak: momci momcima
konjanik: konjanici konjanicima
sirak: siraci siracima
nalog: nalozi nalozima
brlog: brlozi brlozima
prijedlog: prijedlozi prijedlozima
duh: dusi dusima
almanah: almanasi almanasima
orah: orasi orasima
Kod imenica poput izdatak, gubitak, boljitak, pregradak i sl. poslije izvrene
druge palatalizacije dolazi do gubljenja konsonanata, pa se u navedenim pa-
deima u krajnjemu rezultatu dobijaju ovi oblici:
izdatak: izdatci > izdaci izdatcima > izdacima
gubitak: gubitci > gubici gubitcima > gubicima
boljitak: boljitci > boljici boljitcima > boljicima
u dativu / lokativu jednine imenica enskoga roda s nalnim b. k, g i h u kori-
jenskome morfemu, npr.:
muka muci
struka struci
evojka evojci
noga nozi
podloga podlozi
briga brizi
knjiga knjizi
svrha svrsi
u imperativu glagola s krajnjim c. k, g i h u korijenskome morfemu, npr.:
pei: peci pomoi: pomozi
rei: reci strii: strizi
tei: teci lei: lezi
Meutim radi ouvanja osnove, odnosno iz semantikih razloga ili zbog tekoe iz-
govora pojedinih konsonantskih grupa koja bi bila izazvana drugom palatalizacijom,
ta glasovna promjena ne vri se dosljedno u svim navedenim kategorijama. Odstu-
panja se javljaju u ovim sluajevima:
Konsonanti a. k, g i h s kraja korijenskoga morfema u vlastitim imenima en-
skoga roda u dativu / lokativu ostaju nepromijenjeni:
Milka Milki Zaga Zagi
Mika Miki Blaga Blagi
Jovanka Jovanki Goga Gogi
Draga Dragi Miha Mihi
Druga palatalizacija ne vri se u dativu / lokativu jednine zajednikih ime- b.
nica stranoga porijekla s osnovom na k, g i h te uopte kod imenica s tom
osnovom ako bi se poslije izvrene glasovne promjene izgubilo ili izmijenilo
znaenje rijei:
frizerka frizerki sluga slugi
maska maski duga dugi
droga drogi psiha psihi
doga dogi snaha snahi
aga agi maeha maehi
Konsonanti c. k, g i h kad se nau u grupama ck, k, k, zg i sh ispred morfema
-i u dativu / lokativu jednine imenica enskoga roda ne podlijeu drugoj
palatalizaciji, npr.:
kocka kocki voka voki
bocka bocki sreka sreki
maka maki tezga tezgi
taka taki rozga rozgi
boka boki mazga mazgi
kuka kuki Drezga Drezgi
praka praki Pasha Pashi
48 MORFONOLOGIJA
Meutim konsonant k iz konsonantske grupe k na kraju korijenskoga mor-
fema imenica mukoga roda u nominativu mnoine uvijek podlijee drugoj
palatalizaciji, npr.:
cvrak cvrci zraak zraci
traak traci zakljuak zakljuci
oblaak oblaci sobiak sobici
Konsonant d. k u grupama sk i k u dativu / lokativu jednine imenica enskoga
roda dvojako se upotrebljava i neizmijenjen i izmijenjen u c, npr.:
praska: praski/prasci
daska: daski/dasci
ljuska: ljuski/ljusci
guska: guski/gusci
puka: puki/puci
kruka: kruki/kruci
vaka: vaki/vaci
Konsonant e. k iz konsonantske grupe tk u dativu / lokativu jednine nekih ime-
nica enskoga roda ne alternira sa c da ne bi dolo do semantikih pomjera-
nja rijei (tipa tetka tetki > tetci > teci), npr.:
estitka estitki utka utki
reetka reetki butka butki
doetka doetki motka motki
zagonetka zagonetki etka etki
No u sluajevima kao to su pripovijetka pripovijeci, bitka bici i sl. druga
palatalizacija se vri jer u njima ne dolazi do promjene znaenja rijei.
TREA PALATALIZACIJA
Alternacija konsonanata k, g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c, z i s ispred
suksalnoga morfema -a- zove se trea palatalizacija.
Ta glasovna promjena vri se pri promjeni perfektivnih glagola prve vrste (s kraj-
njim k, g i h u korijenskome morfemu) u imperfektivne, pod uticajem suksalnoga
morfema -a-, npr.:
mai (<mak--ti): mak-a-ti > mik-a-ti > mic-a-ti
tai (<tak--ti): tak-a-ti > tik-a-ti > tic-a-ti
Umjesto e u korijenskome morfemu tada se pojavljuju sekvence ije, e i i.
Pravilo: ije, e, i + k, g, h + a > ije, e, i + c, z, s + a
preei (<presjei): pre-sjek-a-ti > pre-sijek-a-ti > presijecati
zapei: za-pek-a-ti > za-pijek-a-ti > zapijecati
otei: o-tek-a-ti > o-tik-a-ti > oticati
isprei: is-preg-a-ti > is-prez-a-ti > isprezati
JOTACIJA
Nenepani i zadnjonepani konsonanti u kontaktu sa sonantom i iz suksalnoga
morfema u odreenim kategorijama alterniraju s palatalnim konsonantima. Ta gla-
sovna promjena naziva se jotacija.
Jotacija se vri u ovim morfoloki i tvorbeno uslovljenim okolnostima:
u komparaciji pridjeva, dodavanjem suksalnoga morfema - a. j(i) na korijenski
morfem, npr.:
d > : mlad mlai
t > : krut krui
l > lj: bijel bjelji
n > nj: crn crnji
s > : visok vii
z > : nizak nii
k > : jak jai
g > : drag drai
h > : tih tii
b > blj: grub grublji
p > plj: skup skuplji
v > vlj: suv suvlji
u oblicima prezenta, dodavanjem suksalnoga morfema - b. je- na korijenski
morfem, npr.:
d > : glodati gloem (< glodjem)
t > : metati meem (< metjem)
l > lj: klati koljem (< koljem)
n > nj: njeti anjem (< anjem)
s > : disati diem (< disjem)
z > : nizati niem (< nizjem)
k > : skakati skaem (< skakjem)
g > : strugati struem (< strugjem)
h > : njihati njiem (< njisjem)
b > blj: zobati zobljem (< zobjem)
50 MORFONOLOGIJA
p > plj: kapati kapljem (< kapjem)
m > mlj: hramati hramljem (< hramjem)
u trpnom pridjevu i imperfektu, c. npr.:
d > : graditi graen; graah
t > : mlatiti mlaen; mlaah
l > lj: soliti soljen; soljah
n > nj: hraniti hranjen; hranjah
s > : kositi koen; koah
z > : paziti paen; paah
b > blj: globiti globljen; globljah
p > plj: tupiti tupljen; tupljah
v > vlj: slaviti slavljen; slavljah
m > mlj: lomiti lomljen; lomljah
u instrumentalu jednine imenica enskoga roda koje zavravaju na nulti mor- d.
fem, npr.:
glad glau, so(l) solju, smrt smru, vlast vlau, zob zoblju,
krv krvlju i sl.
pri graenju zbirnih imenica suksalnim morfemom - e. j(e), npr.:
prut prue, grozd groe, korijen korijenje, kamen kamenje, grob
groblje, grm grmlje, snop snoplje, klas klae, os oe i sl.
pri graenju pridjeva (od imenica) suksalnim morfemom - f. j(i), npr.:
govedo govei, june (junet-a) junei, bivo (bivol-a) bivolji, krava
kravlji, brav bravlji, koza koi, pas pai i sl.
pri graenju imperfektivnih glagola, npr.: g.
dosaditi dosaivati, zabraniti zabranjivati, sniziti sniavati, skratiti
skraivati, dodijeliti dodjeljivati i sl.
Konsonanti h. k, g, h i c koji su se jotovali sa j iz morfema -j(e) i -j(i) (ali ne i
-j(i) pri graenju komparativa) dali su grupe j, j i j, npr.:
ovjek ovjeji, bog boji, zec zeji, stog ostoje, orah oraje i sl.
Jekavska jotacija obuhvatila je konsonante i. d, t, z i s te sonante n i l, npr.:
t > : erati, poernica, poleeti
d > : evojka, ed, vieti
s > : ekira, eme, ever
z > : iesti, ielica
l > lj: ljepota, ljem, ljeto
n > nj: njedra, njegovati, njean
Jekavska jotacija labijala j. b, p, m i v prisutna je samo u pojedinim crnogor-
skim govorima. Stoga oblici kao to su bljeati, obljesiti, pljesma, trpljeti,
mljera, mljesto, vljera, ivljeti i sl. predstavljaju dijalektizme. Umjesto njih
treba biljeiti nejotovane oblike tipa bjeati, trpjeti, pjesma, mjera, mjesto,
vjera, ivjeti kao jedino ispravne.
PROMJENA L > O
Glas l na kraju sloga (i na kraju rijei) mijenja se u o. To pravilo ne obuhvata pozaj-
mljenice tipa bokal, urnal, gral i sl.
Promjena l > o izvrena je:
na kraju oblika jednine mukoga roda radnoga glagolskog pridjeva, npr.: a.
znao (< znal; . r. znala; sr. r. znalo), radio (< radil; . r. radila; sr. r. radilo),
kleo (< klel; . r. klela; sr. r. klelo), rekao (< rekal; . r. rekla; sr. r. reklo),
sijao (< sijal; . r. sijala; sr. r. sijalo), vijao (< vijal; . r. vijala; sr. r. vijalo),
provijavao (< provijaval; . r. provijavala; sr. r. provijavalo), bio (< bil; . r.
bila; sr. r. bilo), uo (< ul; . r. ula; sr. r. ulo), uzeo (< uzel; . r. uzela; sr.
r. uzelo), uvenuo (< uvenul; . r. uvenula; sr. r. uvenulo), erao (< eral; . r.
erala; sr. r. eralo), edio, mislio, zgodio, potrao, prokleo, naduo i sl.
u imenicama enskoga roda sa suksom - b. nic(a), npr.:
uionica (< uilnica), vjebaonica (< vjebalnica), skakaonica (< skakalni-
ca), radionica (< radilnica), kladionica (< kladilnica), istionica (< istilni-
ca), perionica (< perilnica) i sl.
u imenicama mukoga i enskog roda koje ispred c. o (< l) imaju nepostojano
a, npr.:
kotao (< kotal; nom. mn. kotlovi), posao (< posal; nom. mn. poslovi), ugao
(< ugal; nom. mn. uglovi), misao (< misal; nom. mn. misli), uzao (< uzal,
gen. jed. uzla) i sl.
Promjena l > o vri se i na kraju sloga u imenicama u kojima se ne javlja nepostojano
a pred glasom o. Ako se pred glasom o (< l) nae ije/je, vai pravilo: ije, je + o > io,
npr.:
aoka (< alka), dio (< dijeo < dijel), razdio (< razdjeo < razdjel), seoce
(< selce), predio (< predjeo < predjel), soko (sokol), vo (< vol), sto (< stol),
52 MORFONOLOGIJA
so (< sol), veo (< vel), pepeo (< pepel) i sl. (a ne: razdjel, predjel, sokol, stol,
vol).
Osim imenica aneo (< anel; nom. mn. aneli) i go (< gol; nom. mn. golovi), pro-
mjena l > o nije obuhvatila imenice stranoga porijekla u crnogorskome jeziku, pa se
one izgovaraju i piu s nepromijenjenim nalnim l, npr.:
metal, bokal, general, maral, fudbal, bal, kanal, konzul, admiral, urnal,
apostol, original, moral, jul i sl.
Ima u crnogorskome jeziku i nekoliko imenica domaega porijekla u kojima ta pro-
mjena nije izvrena. Takve su npr.:
glagol, bol, val, dral, pomol, molba, bolnica, alba, al i dr.
Promjena l > o izvrena je u svim padeima osim nominativa jednine i genitiva
mnoine imenica s morfemom -lac u znaenju vrioca radnje. Takve su imenice tipa:
molilac, nosilac, gledalac, italac, ruilac, rukovodilac, talac, pregalac, davalac i
sl., npr.:
spasilac spasioca spasiocu spasioca spasioe spasiocem
spasiocu / spasioci spasilaca spasiocima spasioce spasioci
spasiocima spasiocima
molilac molioca moliocu molioca molioe moliocem moliocu /
molioci molilaca moliocima molioce molioci moliocima molio-
cima i sl.
Ima imenica toga tipa u kojima nije izvrena promjena l > o. Takve su npr.:
tkalac tkalca tkalcu, znalac znalca znalcu, nevaljalac nevaljalca
nevaljalcu, strijelac strijelca strijelcu / strijelci i sl.
Imenice s morfemom -ac koje nemaju znaenje vrioca radnje uvaju na kraju sloga
neizmijenjeno l u svim padeima, npr.:
bijelac bijelca bijelcu / bijelci; palac palca palcu / palci; alac alca
alcu / alci; kolac kolca kolcu / kolci; feudalac feudalca feudalcu /
feudalci; kozalac kozalca kozalcu / kozalci i sl.
Promjena l > o gotovo je dosljedno izvrena na kraju nominativa jednine pridjeva
mukoga roda neodreenoga vida, npr.:
cio, io, kieo, veseo, zao, debeo, okrugao, mio i sl.
Nekoliko se pridjeva u nominativu jednine neodreenoga vida mukoga roda upotre-
bljava u dubletnome obliku, s neizmijenjenim i s izmijenjenim l na kraju, npr.:
smjel smio, topal topao, podal podao.
Pridjevi bijel i ohol upotrebljavaju se samo u tome obliku (s neizmijenjenim l).
Sonant l s kraja korijenskoga morfema pridjeva koji u nominativu jednine zavrava-
ju na -an()/-n(i), -n(a), -n(o) javlja se dvojako:
u nekim pridjevima ouvano je a. l u navedenome poloaju, npr.:
stalan, stalni, stalna, stalno; silan, silni, silna, silno; pohvalan, pohvalni,
pohvalna, pohvalno; nezahvalan, nezahvalni, nezahvalna, nezahvalno; kora-
lan, koralni, koralna, koralno; lokalan, lokalni, lokalna, lokalno i sl.
u drugim sluajevima b. l je prelo u o, npr.:
misaon, misaoni, misaona, misaono; osion, osioni, osiona, osiono; smisaoni,
smisaona, smisaono i sl.
Pridjevi na -sk(i) s krajnjim l u korijenskome morfemu upotrebljavaju se dvojako. U
najveem broju primjera sonant l se ouvao, i to dosljedno u svim pridjevima izve-
denim od imenica koje uvaju taj glas u nalnoj poziciji. Npr.:
sokolski, konzulski, generalski, balski, kolski, kolski, fudbalski, italski, ad-
miralski, glagolski i sl.
U manjem broju sluajeva dolo je do promjene l > o, npr.:
vlasteoski, aneoski (oblik anelski s nepromijenjenim l koristi se u nepre-
nesenome znaenju, npr.: anelska krila), seoski (oblik selski s nepromije-
njenim l upotrebljava se jedino ako je sastavni dio naziva, npr. Novo Selo
novoselski, Donje Selo donjoselski), konavoski (<Konavli), dupioski
(<Dupilo) i sl.
NEPOSTOJANO A
Vokal a koji se javlja u jednima, a ne javlja u drugim oblicima iste rijei naziva se
nepostojano a, npr.: pas psa, novac novca, momak momka i sl.
Nepostojano a javlja se:
u nominativu jednine i genitivu mnoine nekih imenica mukoga roda, npr.: a.
momak momaka
pas pasa
sastanak sastanaka
vrabac vrabaca
trupac trupaca
54 MORFONOLOGIJA
U svim ostalim padeima i u jednini i u mnoini nepostojano a se ne javlja,
npr.: momka, momku, momcima; psa, psima; vrapca, vrapcima i sl.
u genitivu mnoine imenica enskoga i srednjeg roda s konsonantskom gru- b.
pom na kraju korijenskoga morfema, npr.:
guska gusaka
tikva tikava
olovka olovaka
taka taaka
maka maaka
tetka tetaka
koplje kopalja
staklo stakala
sedlo sedala
jedro jedara
stegno stegana
u nominativu jednine pridjeva neodreenoga vida u mukome rodu izmeu c.
dva krajnja konsonanta u korijenskome morfemu. U svim ostalim oblicima
to a se ne javlja, npr.:
dobar (dobri, dobra, dobro)
kran (krni, krna, krno)
etan (etni, etna, etno)
sitan (sitni, sitna, sitno)
plodan (plodni, plodna, plodno)
u nekim glagolskim oblicima, npr.: d.
jesam jesmo
nijesam nijesmo
strkao strkla
rekao rekla
poao pola
UMETNUTO A
Umetnuto a je glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih
konsonantskih grupa) umee izmeu preksa i osnove ili prijedloga i imenice, pri-
djeva itd.
Javlja se:
pri graenju glagola pomou preksa a. iz-, raz-, pod-, od-, npr.:
izagnati, razagnati, razapeti, podastrijeti, izabrati, odazvati, odailjati i sl.
u prijedlozima b. s, k, kroz, niz, uz u zavisnosti od poetnoga konsonanta u rije-
i pred kojom se prijedlog nalazi:
Prijedlog s javlja se uvijek s umetnutim a kad se iza njega nalazi rije
koja poinje konsonantom s, z, , , i ili konsonantskom grupom,
npr.:
sa sestrom, sa snahom, sa svekrvom, sa svekolikom vojskom, sa svitom,
sa stepenica, sa strane; sa zapada, sa zida, sa zvijerima, sa zeljem, sa
Zdravkom, sa zastave; sa pijunom, sa atora, sa tekera, sa najderom;
sa etom, sa emena, sa evera, sa otom; sa enice, sa agorom; sa e-
nom, sa eluca; sa psom, sa penicom i sl. Tako je uvijek i sa mnom.
U ostalim sluajevima obiniji je taj prijedlog bez umetnutoga a, npr.: s to-
bom, s njim, s istoka, s lepezom, s ocem i sl.
Prijedlog k upotrebljava se uvijek s umetnutim a na kraju kad se ispred
njega nalazi rije koja poinje konsonantima k, g i h ili konsonantskom
grupom, npr.:
ka kui, ka klubu, ka kapiji, ka komandi, ka kapetanu, ka Kosti, ka Kli-
mentima, ka klanici, ka konju, ka kolu; ka gradu, ka gnijezdu, ka go-
stima, ka gazdi, ka Gvozdenu, ka govedima; ka haustoru, ka hridi; ka
krinji, ka skutu i sl.
U ostalim sluajevima uobiajena je upotreba toga prijedloga bez umetnuto-
ga a, npr.: k njemu, k pai, k dolovima, k momcima, k meni i sl.
Prijedlozi s nalnim konsonantom z kad se upotrebljavaju ispred rijei
koje poinju konsonantima s ili z uglavnom imaju umetnuto a, npr.:
kroza selo, niza stranu, uza stranu, niza stube, uza stube, niza zid, kroza
zid, uza zid, kroza zube i sl.
Ispred rijei s poetnim konsonantom , ili navedeni prijedlozi upotreblja-
vaju se dubletno, s umetnutim a i bez njega, npr.:
kroza umu/kroz umu, uza trike/uz trike, kroza kolu/kroz kolu, niza
ljeme/niz ljeme, kroza bunje/kroz bunje, kroza ito/kroz ito, kroza
eme/kroz eme, uza enicu/uz enicu i sl.
U ostalim sluajevima prijedlozi o kojima je rije upotrebljavaju se bez
umetnutoga a. Npr.: kroz maglu, niz dolinu, uz brdo itd.
56 MORFONOLOGIJA
ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA
Asimilacija je glasovna promjena po kojoj se dva glasa u kontaktu izjednauju pre-
ma zajednikim svojstvima. Tada glasovno svojstvo jednoga glasa utie na artikula-
ciju drugoga glasa. Ako prvi glas utie na drugi, rije je o progresivnoj asimilaciji.
Ako se jednaenje vri prema drugome glasu, tj. ako se prvi glas upravlja prema
drugome, onda je to regresivna asimilacija.
U crnogorskome standardnom jeziku ravnopravni su oblici poput: tvojeg(a)/tvog(a),
kojeg(a)/kog(a), mojem(u)/mom(e), pojas/pas i sl. Krae varijante navedenih parova
nastale su glasovnim putem od duih oblika, i to djelovanjem asimilacije vokala.
Naime poslije gubljenja sonanta j vokali o i e nali su se jedan pored drugoga, nakon
ega je uslijedio proces progresivne asimilacije: tvojeg(a) > tvoeg(a) > tvoog(a). U
posljednjem sluaju (pojas/pas), poslije gubljenja sonanta j nali su se u neposredno-
me dodiru vokali o i a, ali je do skraivanja toga oblika dolo pod uticajem regresiv-
ne asimilacije: pojas > poas > paas. I u jednome i drugom sluaju nakon asimilacije
vokala uslijedio je proces saimanja vokala, pod uticajem kojega su dva istovjetna
vokala u kontaktu sjedinjena (saeta) u jedan dugi vokal: tvojeg(a) > tvoeg(a) >
tvoog(a) > tvog(a); pojas > poas > paas > pas i sl.
Proces suprotan asimilaciji naziva se disimilacija ili razjednaavanje. To je gla-
sovna promjena po kojoj se dva ista ili srodna glasa u kontaktu (posrednome ili
neposrednom) razjednaavaju, tj. postaju razliiti. Kao i asimilacija, i disimilacija
moe biti progresivna i regresivna, kontaktna (ako se razjednaavaju glasovi u nepo-
srednome dodiru) i distaktna (ako su obuhvaeni glasovi koji nijesu u neposrednome
kontaktu).
Disimilacijom, kao procesom kojim se eliminie nagomilavanje istih vokala, obja-
njava se postojanje npr. dvostrukih nastavaka u instrumentalu jednine imenica mu-
koga roda -om/-em (npr.: crteom noem; Miloem Vraneom), ili dvostrukih
morfema za proirenje imenica u pluralu: -ov-/-ev- (npr. bojevi sprejovi). Kao
to se iz navedenih primjera vidi, kad je u slogu koji prethodi tim nastavcima vokal
e, onda se upotrebljava nastavak s vokalom o, i obrnuto.
PRIJEVOJ VOKALA
Pravilna morfonoloki uslovljena izmjena korijenskoga vokala naziva se prijevoj
vokala. Ta glasovna zakonitost obuhvata korijenske vokale o i a.
Ta promjena moe obuhvatiti dva ili vie vokala. Javlja se u tvorbi rijei, npr.:
rod raati
lom(iti) zalamati
(u)mor(iti) umarati
progon(iti) proganjati
mai (<mak--ti) micati
tai (<tak--ti) ticati
tok tei oticati
Prijevoj vokala vri se u skladu s ovim zakonima:
Vokal 1. o duljenjem u tvorbi rijei alternira s vokalom , kraenjem u kratko
e. Ako se usljed tvorbe rijei akcenat s vokala e prenosi za jedan slog prema
poetku rijei, onda kratko e alternira s kratkim (neakcentovanim) i, npr.:
tk ti / poti prticti i sl.
Vokal 2. a u tvorbi rijei kraenjem alternira s kratkim i, npr.: mi mcti.
Duljenjem u tvorbi rijei vokal a alternira s dugim i, npr.: ti tcati.
POKRETNI VOKALI
Pokretni vokali su vokali a, e i u koji se javljaju na kraju pojedinih rijei ili oblika
rijei i ne utiu na njihovo znaenje.
Pokretni vokal a javlja se:
na kraju priloga, npr.: 1. tad tada, sad sada, kad kada, kud kuda i sl.
na kraju genitiva jednine pridjeva, zamjenica i brojeva, npr.: 2. dobrog do-
broga, lijepog lijepoga; svo(je)g svo(je)ga, tog toga; jednog jednoga,
prvog prvoga i sl.
na kraju dativa, instrumentala i lokativa mnoine pridjeva, zamjenica i bro- 3.
jeva, npr.: dobri(je)m dobri(je)ma, lijepi(je)m lijepi(je)ma; svoji(je)m
svoji(je)ma, ti(je)m ti(je)ma; jedni(je)m jedni(je)ma, prvi(je)m
prvi(je)ma i sl.
Pokretni vokali e i u javljaju se u dativu jednine pridjeva, zamjenica i brojeva,
npr.: dobrom dobrome, lijepom lijepome; naem naemu; svo(je)m svome
svojemu, tom tome; jednom jednome, prvom prvome, treem treemu i sl.
ALTERNACIJA IJE//JE//E//I
Alternacija ije//je//e//i na mjestu jata () deava se u korijenskome morfemu.
Na alternantima jata mogu se nai sva etiri akcenta, u zavisnosti od poloaja u
rijei. U odnosu na ekavski ili ikavski akcenat, akcenti ijekavskih govora izgledaju
ovako: 1. Kad je u ikavskome i ekavskom na alternantu jata kratki (uzlazni ili sila-
zni) akcenat, isti akcenat je i u ijekavskom, npr.: skira skira kira; dd dd
d; 2. Kad je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugosilazni akcenat, na
58 MORFONOLOGIJA
ijekavskome je kratkosilazni, npr.: svt svt svjet; brg brg brjeg; 3. Kad
je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugouzlazni akcenat, na ijekavskome je
kratkouzlazni, na drugome slogu toga alternanta, npr.: bda bda bijda i sl.
Alternacija ije//je javlja se:
u imenicama: 1.
mukoga roda s mnoinskim morfemom - ov-/-ev-, npr.:
svjet svjtovi
cvjet cvjtovi
ljek ljkovi
snjeg snjgovi
srednjega roda u ijoj se promjeni javljaju morfemi - et- i -es-, npr.:
dijte djteta > teta
tjelo tjelsa
enskoga roda kod kojih se u genitivu mnoine javlja nepostojano a,
npr.:
prpovijetka prpovjedk
Napomena: U grupama sije > sje, zije > zje, dije > dje, tije > tje i cije > cje
dolazi do jotacije e, e, e, e u skladu s pravilima objanjenim u odjeljku o
toj glasovnoj promjeni.
u tvorbi nesvrenih glagola od svrenih suksalnim morfemima - 2. jiva- i
-java-, npr.:
pobijditi pobjevati
osvijtliti osvjetljvati
prosvijtiti prosvjevati
u komparaciji pridjeva i priloga, npr.: 3.
bjel bjlj bjlj
ljep ljp ljp
bijsno bjnje
u derivaciji: 4.
-a: ozlijditi zljeda
-a: pripovijdati pripovjd
-ad: zvjer zvjrd
-ak: ljevi ljvk
-an: lijzda ljzdan
-ar: cvjet cvjr
-ara: mlijko mljkara
-a: bjel bjl
-ica: svija svjica
-iast: bjel bjlist
-i: sljep sljp
-ina: bjel bjelna
-kast: bjel bjlkst
-ljiv: promijniti promjnljiv
-nik: vjest vjsnk
-ota: ljep ljepta
-telj: iscijliti iscjlitelj
-urina: zvijzda zvjezdrina
-ukast: ljep ljpukst
u sloenicama: 5.
sjeno enkos
cjev cjvovod
ljevi ljevruk
Alternacija ije//e javlja se iza r kojem prethodi konsonant iz korijenskoga morfe-
ma:
u imenicama: 1.
mukoga roda s mnoinskim morfemom - ov-/-ev-, npr.:
brjeg brgovi
crjep crpovi
grjeh grhovi
srednjega roda u ijoj se promjeni javljaju morfemi - et- i -en-, npr.:
drjebe drbeta
vrijme vrmena
u tvorbi nesvrenih glagola od svrenih suksalnim morfemima - 2. jiva- i
-java-, npr.:
unaprijditi unaprevati
ogrijiti ogrevati
upotrijbiti upotrebljvati
u komparaciji pridjeva i priloga, npr.: 3.
60 MORFONOLOGIJA
trjezan trnj trnje
vrijdan vrdnij vrdnij
u derivaciji: 4.
-ota: grjeh grehta
-oa: vrijedan vredna
-ica: strijla strlica
-ad: drjebe drbd
-ovit: brjeg bregvit i sl.
Alternacija ije//je//i vri se uvijek u skladu s pravilom ije//je + j, o (<l) > i, npr.:
veti vdio
leti ltio
dnijeti dnio
dijliti diba
smjeh smjati se
Alternacija je//ije javlja se:
u graenju nesvrenih glagola od svrenih: 1.
nei nasijcati
pei posijcati
dogrjeti dogorijvati
odljeti odolijvati
u prezentu, imperativu i 2. i 3. licu jednine aorista glagola dobijenih prek- 2.
sacijom glagola ei, npr.:
pei posijem posijci psijee
zaei zasijeem zasijeci zasijee
Alternacija e//ije javlja se u:
u imenicama na nulti morfem nastalim od glagola s preksalnim morfemom 1.
pre-, npr.:
predliti prijdlog
prepsati prijpis
prevziti prijvoz
prekriti prijkor
u graenju nesvrenih glagola od svrenih, npr.: 2.
li lijgati
zapi zapijcati
proleti prolijtati
Alternacija i//ije vri se u graenju nesvrenih glagola od svrenih, npr.:
prliti prolijvati
pkriti pokrijvati
sliti salijvati
MORFOLOGIJA
Morfologija je dio jezikoslovlja koji se bavi rijeima, njihovim vrstama, oblicima i
tvorbom. Ime je dobila od gr. rijei morph (oblik) i lgos (nauka, rije, govor).
Osnovna jedinica morfologije je morfem. To je najmanja jezika jedinica koja ima
sopstveno znaenje.
Postoje dvije vrste morfema. Od jednih se grade razliiti oblici iste rijei, a od drugih
se grade nove rijei.
Morfem se moe denisati i kao najmanji dio rijei s posebnim znaenjem. Rije se
moe sastojati od vie morfema (npr. pre-velik-). Analogno terminima fon, alofon,
fonem u fonologiji, u morfologiji postoje termini morf, alomorf, morfem. Morfe-
mi se realizuju kao mor. To su dakle jedinice koje su nezavisne jedne od drugih.
Njihove razliite realizacije nazivaju se alomor. Oni su jedinice istoga morfema.
Npr. jedinice vuk- (nom. jed. vuk-), vu- (vok. jed. vu-e) i vuc- (nom. mn. vuc-i)
nezavisno jedna od druge predstavljaju morfe; jedne u odnosu na druge predstavljaju
alomorfe; a kad pripadaju istoj jedinici, predstavljaju morfem. Njihovi razliiti se-
gmenti k, i c su morfonemi.
66 MORFOLOGIJA
MORFOLOKE KATEGORIJE
Morfoloke kategorije mogu se denisati kao gramatike kategorije kojima pripa-
daju rijei ili njihovi oblici prema svojoj tvorbi. Morfolokim kategorijama uspo-
stavljaju se veze meu rijeima. Te se veze uspostavljaju gramatikim morfemima
(nastavcima). Devet je morfolokih kategorija:
1. Kategorija rijei. Po njoj se razlikuju: imenice (ak), zamjenice (on), pri-
djevi (dobar), brojevi (jedan), glagoli (uiti), prilozi (dobro), prijedlozi (na),
uzvici (oh), veznici (i) i rjece (ba).
2. Kategorija broja. Po njoj se razlikuju jednina (dobar- ak- u-i-) i mno-
ina (dobr-i ac-i u--e).
3. Kategorija padea. Po njoj se razlikuju padei: nominativ (ak- ac-i),
genitiv (ak-a ak-), dativ (ak-u ac-ima), akuzativ (ak-a ak-e),
vokativ (a-e ac-i), instrumental (ak-om ac-ima) i lokativ (ak-u
ac-ima).
4. Kategorija roda. Po njoj se razlikuje muki rod (n- ovjek-), enski rod
(n-a en-a) i srednji rod (n-o dijete-).
5. Kategorija vida. Po njoj se razlikuje svreni vid (proitati) i nesvreni vid
(itati).
6. Kategorija stanja. Po njoj se razlikuju aktivni glagolski oblici (it-a-o-) i
pasivni glagolski oblici (it-a-n-).
7. Kategorija lica. Po njoj se razlikuju prvo lice (it-a-m it-a-mo), drugo
lice (it-a- it-a-te) i tree lice (it-a- it-a(j)-u).
8. Kategorija vremena. Po njoj se razlikuje prolost (it-a-o- s-am), sada-
njost (it-a-m) i budunost (it-a--u).
9. Kategorija naina. Po njoj se razlikuje izjava (Danilo pie.), zapovijest
(Pii, Danilo!), mogunost (I Danilo bi pisao da ima e.) i elja (Danilo,
isplatilo ti se pisanje, dabogda!).
VRSTE RIJEI
U crnogorskome jeziku postoji deset vrsta rijei. To su: imenice, zamjenice, pridje-
vi, brojevi, glagoli, prilozi, prijedlozi, uzvici, veznici i rjece. Neke imaju samo-
stalno, a neke nesamostalno znaenje. Samostalno znaenje imaju rijei koje mogu
stajati samostalno. One se nazivaju punoznanim rijeima. To su: imenice, pridjevi,
glagoli, brojevi i prilozi. Ostale ne mogu stajati samostalno i oslanjaju se na samo-
stalne vrste rijei. Neke su rijei promjenljive, a neke nepromjenljive. Promjenljive
su: imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi i glagoli.
Imenice oznaavaju bia (ovjek, kokot, pas), predmete (olja, zgrada, mea), svoj-
stva (radost, alost, srea) i pojave (ever, mrak, grom).
Zamjenice zamjenjuju imena bia, predmeta, svojstava i pojava, odnosno upuuju
na imenice kojima se ti pojmovi oznaavaju (npr.: ja zamjenjuje lice koje govori;
moj oznaava ono to pripada licu koje govori itd.).
Pridjevi oznaavaju osobine onoga to je oznaeno imenicom (npr. vrijedan ovjek,
vrijedna ena).
Brojevi oznaavaju koliinu ili poredak onoga to je oznaeno imenicom (tri ene,
etvrta kua).
Glagoli oznaavaju radnju (uiti, itati, pjevati), stanje (radovati se, nadati se, volje-
ti) i zbivanje (sijevati, grmjeti).
Prilozi oznaavaju okolnosti (mjesto, vrijeme, nain, uzrok, uslov, namjeru) u koji-
ma se vri ono to je oznaeno glagolom (spavati ove, ustajati rano, uiti lako).
Prijedlozi oznaavaju odnos meu rijeima (kucati na maini, vrabac u ruci).
Uzvici oznaavaju stanja, oeanja i sl. (oh!, oj!, ao!).
Veznici oznaavaju vezu meu reenicama (On ui i slua muziku. Marija i Ivan
ue. To je pametno, ali nemirno dijete.).
Rjece oznaavaju stav govornoga lica prema onome to se iznosi reenicom (On je,
svakako, u pravu! Eto vam prijevoza).
68 MORFOLOGIJA
IMENICE
Reeno je da su imenice promjenljive rijei koje oznaavaju bia, predmete, svojstva
i pojave. Karakteriu ih gramatike kategorije roda, broja i padea.
Po kategoriji roda dijele se na imenice mukoga roda (ovjek, stog, konj), imeni-
ce enskoga roda (ena, stoina, kobila) i imenice srednjega roda (dijete, osto-
je, drijebe). Imenice mukoga roda u nominativu jednine zavravaju na -, -o, -e
(ovjek-, stog-, konj-; Bor-o, Dral-e). Imenice enskoga roda u nominativu jed-
nine zavravaju na -a i - (en-a, radost-), a neke vlastite imenice i na -e (Mare,
Stane, Ike). Imenice srednjega roda u nominativu jednine zavravaju na -e, -o i -
(ostoj-e, neb-o, drijeb-e-).
Neke imenice imaju dva roda i stoga dvije deklinacije. Takve su npr.: bol (ta bol/
taj bol), svrab(e) (taj svrabe/ta svrabe), kino (taj kino/to kino), auto (taj auto/to
auto) i sl.
Treba razlikovati gramatiku kategoriju roda imenica od pola pojma koji one ozna-
avaju. Tako npr. imenice gazda, paa pripadaju imenicama enskoga roda tipa ena,
trava (gazd-a en-a; gazd-e en-e; gazd-i en-i i sl.) iako oznaavaju osobe
mukoga pola (npr. taj gazda, silan paa i sl.). Isto vai i za muka imena na -a (Ni-
kola, Ilija, Vasilija).
Gramatika kategorija broja imenica iskazana je posebnim nastavcima za jedninu i
mnoinu (stog- stog-ov-i; en-a en-e; ostoj-e ostoj-a).
Gramatika kategorija padea iskazana je razliitim padenim oblicima imenica u
jednini i mnoini.
PODJELA IMENICA PO ZNAENJU
U crnogorskome jeziku imenice se po znaenju, odnosno po sadraju onoga to ime-
nuju, dijele na est vrsta:
1. Vlastite imenice oznaavaju imena pojmova koji, po pravilu, nemaju mno-
inu. To su:
imena ljudi (i njihovi nadimci): Vjera, Nikola, Radoslav, Bane, Mile,
Mato i sl.;
imena ivotinja: Jabuilo, etalj, arov, Zekna, Mrkulja i sl.;
geografska imena: Crna Gora, Boka Kotorska, Bjelopavlii, Cetinje,
Evropa i sl.;
imena nebeskih tijela: Zemlja, Sunce, Mars, evernjaa i sl.
Napomena: U izuzetnim sluajevima, kad se upotrijebe metaforiki u zna-
enju osobine koju ta imenica poeduje ili kad se jednom vlastitom imeni-
com oznaava vie razliitih pojmova, te imenice mogu imati mnoinu, npr.:
Stigla su nam dva Ivana. Crna Gora je dala mnogo Nikaca (tj. ljudi poput
Nikca od Rovina).
2. Zajednike imenice oznaavaju opte pojmove, odnosno nazive bia, pred-
meta i pojava sa zajednikim osobinama, npr.: ovjek, ena, dijete; aa,
kua, ulica, planina; kia, meava, snijeg i sl.
3. Zbirne imenice su zajednike imenice uzete kao cjelina ili skup u kojem
se ne izdvaja nijedan lan toga skupa, odnosno cjeline, npr.: cvijee (skup
cvjetova), lie (skup listova), prue (skup prutova), eca (skup ece) i sl.
4. Gradivne imenice su zajednike imenice kojima se oznaava neka materija,
njen dio ili cjelina, npr.: voda, varenika, ugalj, srebro, zlato, vino, zemlja i
sl.
Napomena: Te imenice se upotrebljavaju u jednini, osim kad se njima ozna-
avaju razliite vrste (iste) materije, npr.: Nijesu ni sva zlata ista.
5. Apstraktne imenice su zajednike imenice koje oznaavaju apstraktne, ne-
opipljive pojmove, npr.: um, pamet, radost, alost, jad, ljepota, brzina, i-
vost i sl.
Napomena: Ni apstraktne imenice nemaju mnoine. Ako se njihovo zna-
enje konkretizuje nekom odredbom ili dopunom, i one mogu imati oblik
mnoine, npr.: Visine Prokletija putnika ostavljaju bez daha. Durmitorske
ljepote su neopisive.
6. Glagolske imenice grade se od glagola i njima se imenuje radnja, stanje i
zbivanje, npr.: itanje, gledanje, tranje; vonja, potranja, patnja; seoba,
tvorba, dioba i sl.
Napomena: Glagolske imenice na -j(e) i -j(a) kazuju proces ili stanje, pa su
apstraktnije od imenica na -b(a) kojima se kazuje radnja. Stoga glagolske
imenice na -j(e) i -j(a) nemaju mnoine, osim ako se upotrijebe u kojem
konkretnom znaenju, kad mogu imati mnoinski oblik, npr.: Njihove patnje
70 MORFOLOGIJA
uvijek su me pogaale. Nasuprot njima glagolske imenice na -b(a) imaju
mnoinu, npr.: seobe, tvorbe, diobe, svadbe i sl.
PROMJENA IMENICA
IMENICE MUKOGA RODA
Imenice mukoga roda u crnogorskome jeziku u nominativu jednine imaju zavretak
-o, -e i -. [Ve je reeno da imenice na -a kojima se oznaavaju bia mukoga pola
gramatiki pripadaju imenicama enskoga roda.]
Imenice na -o i -e
Imenice koje u nominativu jednine imaju nastavak -o i -e i oznaavaju bia nemaju
oblike mnoine, a oblik vokativa jednak im je obliku nominativa. Takve su npr.:
striko, babo, edo, Branko, Vojo, Tale, Drale, Mile, Pavle, Bane, Rade, ele (hipok.)
i sl.
Od njih se razlikuju pozajmljenice u crnogorskome jeziku koje u nominativu jed-
nine imaju zavretak -o i pripadaju imenicama mukoga roda, a oznaavaju neivo.
Te imenice imaju i oblike mnoine. Takve su npr.: kimon-o, tang-o, lot-o, bing-o,
indig-o, korz-o i sl. U jednini se mijenjaju kao i ostale imenice mukoga roda sa
zavretkom -o u nominativu jednine (npr. kimon-o kimon-a kimon-u), samo to
kao imenice koje oznaavaju neivo imaju akuzativ obliki istovjetan nominativu.
Meutim u mnoini se mijenjaju kao imenice srednjega roda (jed. kimon-o mn.
kimon-a).
Napomena: Imenice mukoga roda tipa kotao, orao, posao; dio, razdio, predio i
sl. ne pripadaju imenicama na -o. To su imenice koje zavravaju na -, a o u njima
nastalo je promjenom l > o (npr.: kotal- > kotao- kotl-a).
Deklinacija imenica na -o
N: strk-o Pr-o Vj-o
G: strk-a Pr-a Vj-a
D: strk-u Pr-u Vj-u
A: strk-a Pr-a Vj-a
V: strk-o Pr-o Vj-o
I: strk-om Pr-om Vj-om
L: strk-u Pr-u Vj-u
Napomena: Promjena tipa Pro Pr Pri; Vjo Vj Vji i sl. nije odlika
crnogorskoga jezika. Nastavak -a u nominativu mnoine tih imenica (npr.: Pra,
Vja, Bta, Ma) takoe nije karakteristika crnogorskoga jezika. Dvoslone vlastite
imenice s tim nastavkom u crnogorskome jeziku uvijek imaju kratkosilazni akcenat
(na prvome slogu) i mijenjaju se kao imenice enskoga roda, tj. gramatiki pripadaju
imenicama enskoga roda (npr.: Sv-a Sv-; M-a M- i sl.).
Deklinacija imenica na -e
Za razliku od imenica na -o koje u instrumentalu jednine imaju nastavak -om, imeni-
ce mukoga roda na -e imaju u tome padeu nastavak -em, npr.:
N: Ml-e Rd-e Bn-e
G: Ml-a Rd-a Bn-a
D: Ml-u Rd-u Bn-u
A: Ml-a Rd-a Bn-a
V: Ml-e Rd-e Bn-e
I: Ml-em Rd-em Bn-em
L: Ml-u Rd-u Bn-u
Napomena: Promjena tipa Mile Mileta; Rade Radeta; Bane Baneta i sl. nije
odlika crnogorskoga jezika.
Vlastite imenice iz navedenih dviju paradigmi mogu imati i uzlazne i silazne akcente
(Vjo i Vjo, Pro i Pro, Rde i Rde, Mle i Mle).
Imenice na -
Kod imenica mukoga roda, kad oznaavaju ivo, a u nominativu jednine zavravaju
na -, akuzativ jednine obliki je istovjetan s genitivom jednine. Kad oznaavaju
neivo, oblik akuzativa jednine istovjetan je s oblikom nominativa jednine.
I jedne i druge imaju obliki istovjetan vokativ i nominativ mnoine, a u jednini vo-
kativ zavrava na -e/-u. Pravilo da imenice mukoga roda na - ija osnova zavrava
na nepalatalni konsonant u vokativu imaju -e (npr. ban-e, grad-e, dan-e i sl.) i u in-
strumentalu jednine -om (npr. ban-om, grad-om, dan-om), a da imenice te vrste ija
osnova zavrava palatalnim konsonantom u vokativu jednine imaju -u (npr. kralj-u,
kova-u i sl.) i u instrumentalu jednine -em (npr. kralj-em, kova-em), poremeeno je
jezikom analogijom (nivelacijom). To se pravilo ouvalo kad su u pitanju nastavci
instrumentala jednine, a u vezi s nastavcima vokativa jednine ouvalo se samo kod
imenica ija osnova zavrava na -k, -c, -g, -z, -h i -s koji ispred nastavka -e alterni-
raju sa , i (vojnik-: vojnik-e > vojni-e; mjesec-: mjesec-e > mjese-e; vrag-:
vrag-e > vra-e; knez-: knez-e > kne-e; duh-: duh-e > du-e; siromah-: siromah-e
> siroma-e). Odatle je nivelacija uticala da se npr. pored vokativa Milo-u ravno-
pravno upotrebljava oblik Milo-e (prema duh due). Nastavak -e iz vokativa jed-
nine imenica ija osnova zavrava nepalatalnim konsonantom proirio se i na ostale
osnove, pa se danas ravnopravno upotrebljavaju oblici vokativa na -e i na -u, ili su
ak oblici s nastavkom -u prevladali, npr.: dan-: dan-u/dan-e; meed-: meed-u/
meed-e; telefon-: telefon-u/telefon-e i sl.
72 MORFOLOGIJA
Imenice mukoga roda ija osnova zavrava sonantom r najee imaju dvojake nastav-
ke za vokativ jednine (-u/-e) i za instrumental jednine (-em/-om), npr.: pisar-: pisar-u/
pisar-e // pisar-em/pisar-om; serdar-: serdar-u/serdar-e // serdar-em/serdar-om i sl.
Deklinacija imenica na -
ivo
jednina mnoina
N: med- med-i
G: med-a md-
D: med-u med-ima
A: med-a med-e
V: med-e/-u med-i
I: med-om med-ima
L: med-u med-ima
jednina mnoina
N: pjv- pjev-i
G: pjev-a pjev-
D: pjev-u pjev-ima
A: pjev-a pjev-e
V: pjev-u pjev-i
I: pjev-em pjev-ima
L: pjev-u pjev-ima
neivo
jednina mnoina
N: telfn- telefn-i
G: telefn-a telefn-
D: telefn-u telefn-ima
A: telfn- telefn-e
V: telefn-e/-u telefn-i
I. telefn-om telefn-ima
L: telefn-u telefn-ima
jednina mnoina
N: ogt- ogrt-i
G: ogrt-a ogrt-
D: ogrt-u ogrt-ima
A: ogt- ogrt-e
V: ogrt-u ogrt-i
I. ogrt-em ogrt-ima
L: ogrt-u ogrt-ima
Ve je reeno da konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica mukoga roda u vokativu
jednine ispred nastavka -e alterniraju sa , i . (Ista alternacija odnosi se i na kon-
sonante c, z i s u tome poloaju.) Ti konsonanti u nominativu mnoine istih imenica
ispred nastavka -i alterniraju sa c, z i s (npr.: vojnik-: vojnik-i > vojnic-i; sociolog-:
sociolog-i > socioloz-i; siromah-: siromah-i > siromas-i). O toj i ostalim glasovnim
promjenama bilo je vie rijei u odjeljku o morfonologiji.
Imenica ovjek- u mnoini ima osnovu ljud-: ljud-i, ljud-, ljud-ima itd. Takve razli-
ite osnove nazivaju se supletivne osnove.
Imenice prst, nokat i gost u genitivu mnoine imaju trojake nastavke -a, -i i -iju:
prsta, prsti i prstiju; nokata, nokti i noktiju; gosta, gosti i gostiju. Genitivni nastavak
-a imenica gost i prst potisnut je iz standardnoga crnogorskog jezika.
Veina jednoslonih imenica mukoga roda u crnogorskome jeziku izmeu osnove
i padenih nastavaka za mnoinu ima morfem -ov-/-ev-. Morfem -ev- imaju imenice
ija osnova zavrava palatalnim konsonantom, a morfem -ov- imenice ija osnova
zavrava ostalim konsonantima, npr.: dub- dub-ov-i; grad- grad-ov-i; kralj-
kralj-ev-i; bi- bi-ev-i i sl. Meutim neke jednoslone imenice mukoga roda
nemaju toga mnoinskoga morfema, npr.: dan-i, konj-i, zub-i, ak-i > ac-i, mrav-i,
prst-i, brav-i, gost-i, ps-i > ps-i, jad-i, krak-i > krac-i, zrak-i > zrac-i i jednoslone
imenice mukoga roda koje oznaavaju imena naroda: Rus-i, Srb-i, es-i, Grk-i >
Grc-i, Rom-i i sl. Neke pak jednoslone imenice mukoga roda imaju mnoinske
oblike s mnoinskim morfemom -ov-/-ev- i bez njega, npr.: vuk-: vuk-ov-i/vuc-i;
duh-: duh-ov-i/dus-i; mi-: mi-ev-i/mi-i; brk-: brk-ov-i/brc-i; znak-: znak-
-ov-i/znac-i; zvuk-: zvuk-ov-i/zvuc-i. Dvoslone i troslone imenice s nepostojanim
a uglavnom imaju mnoinski morfem -ov-/-ev-, npr.: otac-: otc-ev-i > ot-ev-i >
o-ev-i; vjetar-: vjetr-ov-i; lakat-: lakt-ov-i; kotao-: kotl-ov-i; oganj-: ognj-
-ev-i; toranj-: tornj-ev-i; sajam-: sajm-ov-i i sl. Meutim imenice tipa vrabac-,
lovac-, konac- itd. nemaju mnoinski morfem -ov-/-ev-. I neke dvoslone imenice
(bez nepostojanoga a) imaju taj mnoinski morfem: golub-: golub-ov-i; vitez-: vi-
tez-ov-i; galeb-: galeb-ov-i; liaj-: liaj-ev-i; kolut-: kolut-ov-i; prsten-: prsten-
-ov-i; prljen-: prljen-ov-i; gavran-: gavran-ov-i; soko-: sokol-ov-i; pojas-:
pojas-ev-i. Imenice koje u osnovi imaju -ije-, odnosno -i- ako mu slijedi o < l, ima-
ju mnoinski morfem -ov-/-ev-, pri emu -ije-/-i- alternira s -je- (vieti odjeljak o
morfonologiji), npr.: cvijet-: cvjet-ov-i; svijet-: svjet-ov-i; dio-: djel-ov-i; lijek-:
ljek-ov-i; brijeg-: breg-ov-i; drijen-: dren-ov-i. (Grupa rje pri tome daje re kad joj
prethodi konsonant.)
Osnova nekih imenica mukoga roda, koje su porijeklom pozajmljenice u crnogor-
skome jeziku, zavrava na vokal. Ako ta osnova zavrava vokalom -i, u promjeni se
izmeu nje i padenih nastavaka umee intervokalno j, npr.: iri- iri-j-a iri-j-u
i sl.
74 MORFOLOGIJA
I skraenice se mijenjaju po padeima, ali se izmeu njihove osnove i nastavaka
umee crtica, npr. CNP-: CNP-a, CNP-u i sl.
IMENICE ENSKOGA RODA
Imenice enskoga roda u crnogorskome jeziku zavravaju na -a i -, a neke vlastite
imenice na -e.
Vlastite imenice enskoga roda na -e (npr. Mare, Dese, Ike i sl.) zapravo su imenice na
-a, a -e u nominativu dobile su nivelacijom (analogijom) prema obliku vokativa. Sto ga
se one mijenjaju po istome obrascu kao i vlastite imenice enskoga roda na -a.
I imenice sa znaenjem osoba mukoga pola koje zavravaju na -a (npr.: gazda, vla-
dika i sl.) pripadaju imenicama enskoga roda.
Imenice na -a
Imenice enskoga roda na -a mijenjaju se po istome obrascu i kad oznaavaju ivo i
kad oznaavaju neivo. Isti obrazac vai i za imenice sa znaenjem osoba mukoga
pola na -a, kao i za imenice eca, braa, gospoda, vlastela i brojevne imenice na
-ojic-a (dvojica, obojica, trojica) i -oric-a (petorica, estorica...).
Deklinacija:
jednina mnoina
N: n-a n-e
G: n- n-
D: n-i n-ama
A: n-u n-e
V: n-o n-e
I: n-m n-ama
L: n-i n-ama
Imenice sa znaenjem osoba mukoga pola na -a u vokativu jednine mogu imati
dva nastavka: -o i -a, npr.: vladik-o i vladik-a, sudij-o i sudij-a i sl. Kad oznaavaju
vlastita imena, te imenice imaju samo nastavak -a u vokativu, npr.: Ilij-a, Milij-a,
Nikol-a, Mi-a, Ma-a i sl.
Imenice enskoga roda na -ic-a u vokativu jednine imaju nastavak -e. Taj nastavak
imaju i kad oznaavaju neivo i kad oznaavaju ivo, bez obzira na to kojega je pola,
npr.: Milic-e, Dragic-e, uiteljic-e, sestric-e, asistentic-e, kukavic-e, ielic-e, vara-
lic-e i sl. Imenice enskoga roda na -kinj-a, koje oznaavaju profesiju ili zanimanje,
u vokativu jednine imaju nastavak -o, npr.: asistentkinj-o i sl.
Vlastite vieslone imenice enskoga roda koje ne zavravaju na -ic-a imaju u voka-
tivu nastavak -a, npr.: Mlen-a, Mrij-a, Brnk-a, Mlu-a i sl.
Vlastite dvoslone imenice enskoga roda s kratkim akcentom imaju u vokativu na-
stavak -a, npr.: Mk-a, Vjr-a, Grn-a, Ml-, N-a i sl.
Vlastite dvoslone imenice enskoga roda s dugim akcentom imaju u vokativu na-
stavak -o i -e, npr.: nom. Vr-a vok. Vr-e/Vr-o; nom. Ml-a vok. Ml-e/Ml-o;
nom. Stn-a vok. Stn-e/Stn-o; nom. Jl-a vok. Jl-e/Jl-o i sl. Ako pak zavra-
vaju na konsonantski skup i pritom imaju silazne akcente, i one u vokativu jednine
imaju nastavak -a, npr.: Jlk-a, lg-a, Sn-a, r-a i sl.
Konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica enskoga roda u dativu i lokativu jednine
alterniraju sa c, z i s, npr.: ruk-a ruc-i, muk-a muc-i, Amerik-a Americ-i, Rijek-a
Rijeci; nog-a noz-i, snag-a snaz-i, Poeg-a Poez-i; epoh-a epos-i, svrh-a
svrs-i i sl. Ta alternacija nije obuhvatila: a) neke zajednike imenice u kojima bi
uglavnom dolo do promjene znaenja, npr.: kik-a kik-i, ik-a ik-i, tuk-a tuk-i,
sag-a sag-i, koleg-a koleg-i, kacig-a kacig-i, lig-a lig-i, drog-a drog-i,
sng-a sng-i, tog-a tog-i, erg-a erg-i, dug-a dug-i, fug-a fug-i, psih-a
psih-i, sinegdoh-a sinegdoh-i, maeh-a maeh-i, snah-a snah-i; b) hipokori-
stike, npr.: sek-a sek-i, bak-a bak-i, kok-a kok-i, rog-a rog-i; c) vlastita imena
(bez obzira na pol), npr.: Julk-a Julk-i, Milk-a Milk-i, Luk-a Luk-i, Nik-a Nik-i,
Mik-a Mik-i, Olg-a Olg-i, Drag-a Drag-i, Mih-a Mih-i; d) imenice enskoga
roda koje oznaavaju pripadnice naroda, drava ili geografskih prostranstava, npr.:
Crnogork-a Crnogork-i, Hercegovk-a Hercegovk-i, Bjelopoljk-a Bjelopoljk-i,
Cetinjank-a Cetinjank-i, Evropljank-a Evropljank-i; e) neka geografska imena,
npr.: Bok-a Bok-i, Krk-a Krk-i, Mek-a Mek-i, Volg-a Volg-i; f) imenice ija
osnova zavrava na -ck-, -k-, -k-, -zg- i -sh-, npr.: kock-a kock-i, bock-a bock-i,
mak-a mak-i, tak-a tak-i, bok-a bok-i, kuk-a kuk-i, prak-a prak-i,
vok-a vok-i, srek-a srek-i, mazg-a mazg-i, Drezg-a Drezg-i, tezg-a
tezg-i, rozg-a rozg-i, Pash-a Pash-i.
Imenice enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskom grupom tk u dativu i
lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i c (< tc< tk) i tk, npr.: bitk-a bic-i/
bitk-i, pripovijetk-a pripovijec-i/pripovijetk-i i sl. No ako bi ta alternacija (tk > c)
izazvala promjenu znaenja ili pak nejasnoe u znaenju, konsonantska grupa tk s
kraja osnove tih imenica ostae nepromijenjena, npr.: tetk-a tetk-i, estitk-a e-
stitk-i, reetk-a reetk-i, doetk-a doetk-i, krletk-a krletk-i, zagonetk-a zago-
netk-i, patk-a patk-i, utk-a utk-i, butk-a butk-i, etk-a etk-i, motk-a motk-i
i sl.
Imenice enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskim grupama sk i k u dativu
i lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i neizmijenjene (sk i k) i izmijenje-
ne pomenute grupe (sc i c), npr.: prask-a prask-i/prasc-i, ljusk-a ljusk-i/ljusc-i,
gusk-a gusk-i/gusc-i, puk-a puk-i/puc-i, kruk-a kruk-i/kruc-i, vak-a
vak-i/vac-i i sl.
76 MORFOLOGIJA
Genitiv mnoine imenica enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskom gru-
pom moe biti trojak: - (npr. katedr-), - pri emu se konsonantska grupa s kraja
osnove razbija dugim nepostojanim a (npr. pripovjedk-) i (npr. sort-). Meutim
nastavak - bez nepostojanoga a koje se javlja u konsonantskoj grupi s kraja osnove
tih imenica u savremenome crnogorskom jeziku potisnut je nastavcima - i - s ne-
postojanim a u toj konsonantskoj grupi.
Imenice enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskom grupom db, b, b, d,
zn, n, mk, mp, rk, vk, tl, kn, k, kl, pk, dr, nt, rt, m, st i zm u savremenome crnogor-
skom jeziku u genitivu mnoine imaju uglavnom nastavak -, npr.: svadb-a svadb-i,
narudb-a narudb-i, izlob-a izlob-i, gorud-a gorud-i, kazn-a kazn-i, na-
rand-a narand-i, zamk-a zamk-i, klomp-a klomp-i, povork-a povork-i, mi-
olovk-a miolovk-i, pertl-a pertl-i, jakn-a jakn-i, boljk-a boljk-i, mutikl-a
mutikl-i, klopk-a klopk-i, katedr-a katedr-i, podumijent-a podumijent-i, sort-a
sort-i, sam-a sam-i, pist-a pist-i, pizm-a pizm-i i sl. Te imenice se sasvim
rijetko u savremenome crnogorskom jeziku upotrebljavaju (u genitivu mnoine) s
nastavkom - bez nepostojanoga a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, dok se s
nepostojanim a na tome mjestu vie ne upotrebljavaju, izuzev oblika primjedab-a,
katedar-a, izam-a i karat-a.
Imenice enskoga roda ija osnova zavrava grupom jk u genitivu mnoine imaju
nastavak -, npr.: majk-i, bajk-i, lujk-i i sl. Izuzetak ini jedino imenica evojka koja
u tome padeu ima nastavak - s nepostojanim a izmeu j i k: evojak-a.
Imenice enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskom grupom vc, gr, k, nk,
sk, k, tk, sm, sn, , tr, kv i gl u genitivu mnoine imaju nastavak - s nepostoja-
nim (dugim) a izmeu tih konsonanata, npr.: ovc-a ovac-a, igr-a igar-a, tak-a
taak-a, bank-a banak-a, dask-a dasak-a, puk-a puak-a, tetk-a tetak-a,
pjesm-a pjesam-a, usn-a usan-a, trenj-a treanj-a, vatr-a vatar-a, tikv-a
tikav-a, tigl-a tigal-a i sl.
Imenice enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskom grupom ck, k, b, tv u
genitivu mnoine imaju nastavak - i - s nepostojanim (dugim) a izmeu tih kon-
sonanata, npr.: kock-a kock-i/kocak-a, plek-a plek-i/pleak-a, zublj-a zublj-i/
zubalj-a, kletv-a kletv-i/kletav-a i sl.
Imenice enskoga roda na -a ija osnova zavrava konsonantskim grupama st i zd
imaju u genitivu mnoine nastavak -, a izmeu tih konsonanata nikad se ne javlja
nepostojano a, npr.: last-a, krast-a, brazd-a, zvijezd-a, lijezd-a i sl.
Imenice ruk-a, nog-a i slug-a u genitivu mnoine pored nastavka - imaju i nastavak
-: ruk-a ruk-/ruk-, nog-a nog-/nog-, slug-a slug-/slug-.
Imenice na -
Imenice enskoga roda na - imenice su ija osnova zavrava na konsonant (npr.:
la, pe, mo), na konsonantsku grupu (npr.: kost, mast, ast) i na o koje je nastalo
od l (npr.: misao, zamisao). Konsonantske grupe sl > so, sn i zn s kraja osnove raz-
dvojene su u nominativu jednine nepostojanim a (npr.: misao- misl-i, zamisao-
zamisl-i, plijesan- plijesn-i, bojazan- bojazn-i, sablazan- sablazn-i i sl.
Deklinacija:
jednina mnoina
N: mst- mst-i
G: mst-i mst-
D: mst-i mst-ima
A: mst- mst-i
V: mst-i mst-i
I: m-u/mst-i mst-ima
L: mst-i mst-ima
Nastavci instrumentala jednine imenica enskoga roda na - su: -ju, -u i -i.
Nastavke -u i -i imaju imenice enskoga roda ija osnova zavrava na : mo-
mo-u/mo-i, no- no-i/no-u i sl.
Instrumental s nastavkom -ju/-u moe se koristiti u svim sluajevima, a instrumental
s nastavkom -i koristi se kad uz njega stoji prijedlog, zamjenica, broj ili pridjev, npr.:
On je to postigao rijeju. S rijeju ne moe, ali rijeju moe. On je to postigao
jednom rijei/rijeju. // On je to postigao lijepom rijei/rijeju. // On je to postigao
tom rijei/rijeju.
Sonant j iz nastavka -ju izaziva jotaciju nenepanih konsonanata i konsonantskih
grupa s kraja osnove, npr.: pamet- pame-u, krv- krvlj-u, glad- gla-u,
misao- milj-u, mast- ma-u i sl. (Vieti o tome vie u poglavlju o jotaciji.)
Po obrascu promjene imenica enskoga roda na - mijenjaju se i zbirne imenice na
-ad-. Te imenice u instrumentalu jednine imaju samo nastavak -i (prasad- pra-
sad-i, telad- telad-i, momad- momad-i).
Po istome obrascu mijenja se i imenica kost-. U genitivu mnoine ta imenica pored
nastavka - ima i nastavak -ij: kost- kost-/kost-ij.
I imenice oko i uho u mnoini mijenjaju se po obrascu imenica enskoga roda na -.
U genitivu mnoine one pored nastavka - imaju i nastavak -ij: o-i o-/o-ij,
u-i u-/u-ij.
78 MORFOLOGIJA
Imenice ki i mati u crnogorskome jeziku i u osnovnome obliku glase er (ker)
i mater. U instrumentalu jednine imaju nastavke -i i -om: er- (ker-) er-i
(ker-i)/er-om (ker-om), mater- mater-i/mater-om.
IMENICE SREDNJEGA RODA
Imenice srednjega roda u crnogorskome jeziku zavravaju nastavcima -o, -e i -.
Imenice na -o i -e
Imenice srednjega roda ija osnova zavrava nenepanim konsonantom imaju na-
stavak -o u osnovnome obliku (npr.: sel-o, neb-o, krd-o i sl.), a imenice srednjega
roda ija osnova zavrava nepanim konsonantom imaju nastavak -e u osnovnome
obliku (npr.: ostoj-e, narjej-e, imanj-e, cvije-e i sl.). Taj nastavak (-e) imaju i neke
imenice ija osnova zavrava na -c i -r (npr.: lic-e, src-e, mor-e).
Deklinacija:
jednina mnoina
N: kl-o vij-e kl-a vij-a
G: kl-a vij-a kl- vij-
D: kl-u vij-u kl-ima vij-ima
A: kl-o vij-e kl-a vij-a
V: kl-o vij-e kl-a vij-a
I: kl-om vij-em kl-ima vij-ima
L: kl-u vij-u kl-ima vij-ima
Imenice srednjega roda imaju obliki istovjetan nominativ, akuzativ i vokativ (i u
jednini i u mnoini).
Instrumental jednine imenica srednjega roda na -o ima nastavak -om, a imenice sred-
njega roda na -e imaju nastavak -em u tome padeu. Ti su nastavci uslovljeni palatal-
nou, odnosno nepalatalnou, krajnjega konsonanta.
U genitivu mnoine imenica srednjega roda na -o ija osnova zavrava konsonant-
skim grupama javlja se nepostojano a, npr.: stabl-o stabal-a, vesl-o vesal-a,
sidr-o sidar-a i sl.
Imenice na -
Nastavkom - zavravaju imenice srednjega roda koje znae neto mlado ili malo,
a -e- ispred nastavka - u kosim padeima alternira sa -et- i -en-, npr. dojen-e-
dojen-et-a, em-e- em-en-a. Ako te imenice imaju ije kao alternant jata (), ono
e ispred -et- / -en- alternirati s je (odnosno e ako se pred njim nae konsonantska
grupa), npr.: drijeb-e- dreb-et-a; vrijem-e- vrem-en-a.
Imenice srednjega roda koje ispred - imaju morfem -e- koji u kosim padeima
alternira sa -et- umjesto mnoine imaju zbirne imenice na -ad- i mijenjaju se kao
imenice enskoga roda na -. Imenica dijet-e- u mnoini ima oblik zbirne imenice
ec-a i mijenja se po obrascu jednine imenica enskoga roda na -a.
Deklinacija:
- imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -et- u kosim padeima
jednina
N: tl-e-
G: tl-et-a
D: tl-et-u
A: tl-e-
V: tl-e-
I: tl-et-om
L: tl-et-u
- imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -en- u kosim padeima
jednina mnoina
N: m-e- m-en-a em-n-a
G: m-en-a m-n- em-n-
D: m-en-u m-en-ima em-n-ima
A: m-e- m-en-a em-n-a
V: m-e- m-en-a em-n-a
I: m-en-om m-en-ima em-n-ima
L: m-en-u m-en-ima em-n-ima
Neke imenice srednjega roda na - ija osnova zavrava konsonantskom grupom u
kojoj je krajnji konsonant c mijenjaju se i po obrascu imenica srednjega roda na -e,
npr.: umanc-e- umanc-et-a i umanc-e umanc-a, rebarc-e- rebarc-et-a i
rebarc-e rebarc-a i sl. U genitivu mnoine, kad se mijenjaju kao imenice na -e,
imaju nepostojano a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, npr.: umanac-a, bjela-
nac-a, jajac-a, rebarac-a i sl.
BROJEVNE IMENICE
Brojevne imenice zavravaju na -ojic-a (npr.: dvojica, obojica, trojica), -oric-a (npr.:
etvorica, petorica, estorica), -oje- (npr.: dvoje, oboje, troje) i -or-o (npr.: etvoro,
petoro, estoro).
80 MORFOLOGIJA
Imenice na -ojic-a i -oric-a
Brojevne imenice na -ojic-a i -oric-a stoje uz imenice koje oznaavaju muki pol,
npr.: dvojica sinova, trojica seljaka, etvorica pjeaka i sl. Imenice, zamjenice i pri-
djevi koji se na njih odnose stoje u genitivu mnoine, npr.: trojica mojih bliskih sa-
radnika, etvorica tvojih dobrih drugova i sl. Jedino lina zamjenica (takoe u geni-
tivu mnoine) ide ispred tih brojevnih imenica, npr.: nas dvojica, njih etvorica i sl.
U kongruenciji one se ponaaju kao imenice srednjega roda mnoine, npr.: Obojica
su dola; etvorica su zaplakala; a u promjeni kao imenice enskoga roda jednine,
npr.: S obojicom su bili u dobrim odnosima; Zau se glas etvorice ljudi.
Deklinacija:
N: dv-jic-a pet-ric-a
G: dv-jic- pet-ric-
D: dv-jic-i pet-ric-i
A: dv-jic-u pet-ric-u
V: dv-jic-o pet-ric-o
I: dv-jic-m pet-ric-m
L: dv-jic-i pet-ric-i
Imenice na -oje- i -or-o
Brojevne imenice na -oje- i -or-o stoje uz imenice koje oznaavaju oba pola ili uz
imenice koje oznaavaju podmladak (ljudi ili ivotinja), npr.: dvoje ljudi, troje ece,
etvoro teladi, estoro maadi i sl. Imenice, zamjenice i pridjevi i uz te brojevne
imenice stoje u genitivu mnoine, a lina zamjenica ide ispred njih, npr.: dvoje mojih
dragih unuadi, estoro njezine male maadi i sl. U kongruenciji se ponaaju kao
imenice srednjega roda jednine, npr.: Pjevalo je dvoje ece; Slijedilo ju je petoro
piladi. Genitiv tih imenica najee se upotrebljava u obliku nominativa s prijedlo-
zima.
Deklinacija:
N: dv-je- pt-or-o
G: dv--ga/dv-j-ga pet-r-ga
D: dv--ma/dv-je-ma pet-r-ma
A: dv-je- pt-or-o
V: dv-je- pt-or-o
I: dv--ma/dv-j-ma pet-r-ma
L: dv--ma/dv-j-ma pet-r-ma
ZAMJENICE
Zamjenice su rijei koje zamjenjuju imena bia, predmeta, svojstava i pojava, odno-
sno upuuju na imenice kojima se ti pojmovi oznaavaju.
Po znaenju, odnosno po onome na to upuuju, zamjenice se dijele na:
1. line (personalne): ja; ti; on, ona, ono // mi; vi; oni, one, ona;
2. povratne (reeksivne): sebe (se);
3. prisvojne (posesivne): moj, tvoj, njegov, njen/njezin, na, va, njihov;
4. povratno-prisvojne (reeksivno-posesivne): svoj;
5. pokazne (demonstrativne): ovaj, taj, onaj, ovakav/ovakvi, takav/takvi, ona-
kav/onakvi, ovoliki, toliki, onoliki;
6. upitne (interogativne): ko?, to?, iji?, koji?, kakav?/kakvi?, koliki?;
7. odnosne (relativne): ko, to, iji, koji, kakav/kakvi, koliki;
8. neodreene (indenitne): neko, neto, neiji, nekoji/neki, nekakav/nekakvi,
iko, ita, iiji, ikoji, ikakav/ikakvi, niko, nita, niiji, nikoji, nikakav/nikakvi,
svako, svata, svaiji, svakoji/svaki, svakakav/svakakvi, eko, eto, eiji,
ekakav, ekoji, kogo/kogod, togo/togod, ijigo/ijigod, kakavgo/ka-
kavgod, kojigo/kojigod, ko go/ko god, to go/to god, iji go/iji god,
kakav go/kakav god, koji go/koji god, ma ko, ma to, ma iji, ma kakav,
ma koji, bilo ko, bilo to, bilo iji, bilo kakav, bilo koji.
Po funkciji se zamjenice dijele na:
1. Imenike zamjenjuju imenice i nezavisne su od drugih rijei u reenici. To
su line, upitne zamjenice ko i to, neodreene zamjenice sloene sa ko i to
(npr.: neko, neto, niko, nita) i povratna zamjenica sebe (se).
2. Pridjevske zamjenjuju pridjeve i brojeve i upotrebljavaju se uz (samostal-
ne) rijei koje odreuju. Kao i pridjevi, i one imaju sva tri roda i oba broja.
To su prisvojne, pokazne, upitne koji, kakav, iji i neodreene zamjenice
sloene s njima (npr.: nekoji/neki, nekakav, neiji, nikoji, nikakav).
82 MORFOLOGIJA
LINE ZAMJENICE
Line zamjenice imaju supletivnu promjenu. Njihove osnove u promjeni su: ja
men-; ti teb-; on / ona / ono nj-; mi n-; vi v-; oni nj-.
U instrumentalu jednine zamjenica ja i ti javlja se alternirana osnova: ja: men- :
mn- (mnom), ti: teb- : tob- (tobom). Alternirane se osnove javljaju i u nenaglaenim
oblicima jednine linih zamjenica: ja: men- : m-; ti: teb- : t-; on / ono: nj- : -; ona:
nj- : j-.
Deklinacija linih zamjenica
Lina zamjenica ja
naglaeni oblik nenaglaeni oblik
N: j -
G: mn-e m-e
D: mn-i m-i
A: mn-e m-e
V: - -
I: mn-m /mn-me -
L: mn-i -
Lina zamjenica ti
N: t- -
G: tb-e t-e
D: tb-i t-i
A: tb-e t-e
V: t- -
I: tb-m -
L: tb-i -
Lina zamjenica on
N: n- -
G: nj-ga -ga
D: nj-mu -mu
A: nj-ga -ga/nj-
V: - -
I: nj-m/njme -
L: nj-mu -
Lina zamjenica ona
N: n-a -
G: nj- j-e
D: nj-j j-oj
A: nj- j-u/j-e
V: - -
I: nj-m/nj-me -
L: nj-j -
Lina zamjenica ono
N: n-o -
G: nj-ga -ga
D: nj-mu -mu
A: nj-ga -ga
V: - -
I: nj-m/njme -
L: nj-mu -
Lina zamjenica mi
N: m- -
G: n-s n-as
D: n-ma n-am
A: n-s n-as
V: - -
I: n-ma -
L: n-ma -
Lina zamjenica vi
N: v- -
G: v-s v-as
D: v-ma v-am
A: v-s v-as
V: v- -
I: v-ma -
L: v-ma -
84 MORFOLOGIJA
Lina zamjenica oni, one, ona
N: n-i /n-e /n-a -
G: nj-h -ih
D: nj-ma -im
A: nj-h -ih
V: - -
I: nj-ma -
L: nj-ma -
Napomena: Nenaglaeni oblik dativa i akuzativa line zamjenica mi i vi dvojak je i
glasi: mi: nam ni (dativ) i nas ne (akuzativ); vi: vam vi (dativ) i vas ve (aku-
zativ). Oblici ni / ne / vi / ve obiljeje su razgovornoga stila.
Nenaglaeni oblik ju (<ona) umjesto oblika je (<ona) javlja se samo uz glagolsku
enklitiku je da bi se izbjegla dvostruka upotreba te obliki istovjetne rijei (je), npr.:
On ju je vidio. Ona mi ju je poklonila davno. Srio ju je.
Nenaglaene zamjenice se jedna uz drugu javljaju po pravilu: dativ + genitiv / akuza-
tiv, npr.: Dao sam joj ga prole neelje. Neka mi ga. Eno mi ih ispred kue i sl.
Upotreba nenaglaenih oblika linih zamjenica znatno je ea od naglaenih. Upo-
treba naglaenih oblika uslovljena je mjestom u reenici, reeninim akcentom i
prijedlozima koji uz njih stoje:
Kad se lina zamjenica nalazi na poetku reenice, ona se redovno upotre- 1.
bljava u naglaenome obliku, npr.: Njega su tada traili mnogi. Da takve
oblike namee poetno mjesto u reenici, potvruju reenice u kojima se oni
upotrebljavaju na neprvom mjestu u nenaglaenome obliku, npr.: Tada su ga
traili mnogi.
Ako je reenini akcenat na zamjenici, tj. ako se zamjenice upotrebljavaju 2.
konstrastivno jedna u odnosu na drugu, upotrebljavaju se naglaeni oblici
(bez obzira na mjesto koje one zauzimaju u reenici), npr.: Pozvali su mne,
a ne tbe. Nma su rekli da doemo (a ne vma).
Kad se upotrebljavaju s prijedlozima, line zamjenice su u naglaenome 3.
obliku, npr.: od mne, prema tbi, uz njh, za vs i sl. Oblik instrumentala
mnme (<ja) upotrebljava se bez prijedloga, a oblik mnm s prijedlozima.
POVRATNA ZAMJENICA SEBE
Povratna zamjenica sbe naziva se i lina zamjenica za svako lice jer slui za ozna-
avanje i 1. i 2. i 3. lica. Upotrebljava se samo za oznaavanje odnosa prema subjek-
tu. Poto se nikad ne upotrebljava u obliku subjekta, ona se javlja samo u zavisnim
padeima. Nenaglaeni oblik (se) ima samo u akuzativu.
Deklinacija:
N: -
G: sb-e
D: sb-i
A: sb-e/se
V: -
I: sb-m
L: sb-i
PRISVOJNE ZAMJENICE
Prisvojne zamjenice su moj, tvoj, njegov, njen/njezin; na, va, njihov. Prvome licu
jednine (ja) odgovara prisvojna zamjenica moj (tj. moj-, moj-a, moj-e), drugome
licu jednine (ti) prisvojna zamjenica tvoj (tj. tvoj-, tvoj-a, tvoj-e), treemu licu jedni-
ne mukoga roda (on) prisvojna zamjenica njegov (tj. njegov-, njegov-a, njegov-o),
treemu licu jednine enskoga roda (ona) prisvojna zamjenica njen/njezin (tj. njen-/
njezin-, njen-a/njezin-a, njen-o/njezin-o), treemu licu jednine srednjega roda (ono)
prisvojna zamjenica njegov (tj. njegov-, njegov-a, njegov-o), prvome licu mnoine
(mi) prisvojna zamjenica na (tj. na-, na-a, na-e), drugome licu mnoine (vi) pri-
svojna zamjenica va (tj. va-, va-a, va-e), treemu licu mnoine oni one ona
prisvojna zamjenica njihov (tj. njihov-, njihov-a, njihov-o).
Deklinacija
Zamjenica mj
jednina mnoina
N: mj- mj-i
G: mj-eg(a)/m-g(a) mj-h
D: mj-em(u)/m-m(e) mj-im(a)
A: za ivo: mj-eg(a)/m-g(a)
mj-e
za neivo: mj-
V: mj- mj-i
I: mj-im mj-im(a)
L: mj-em(u)/m-m(e) mj-im(a)
Zamjenica mja
jednina mnoina
N: mj-a mj-e
G: mj- mj-h
86 MORFOLOGIJA
D: mj-j mj-im(a)
A: mj-u mj-e
V: mj-a mj-e
I: mj-m mj-im(a)
L: mj-j mj-im(a)
Zamjenica mje
jednina mnoina
N: mj-e mj-a
G: mj-eg(a)/m-g(a) mj-h
D: mj-em(u)/m-m(e) mj-im(a)
A: mj-e mj-a
V: mj-e mj-a
I: mj-im mj-im(a)
L: mj-em(u)/m-m(e) mj-im(a)
Zamjenice tvoj-, tvoj-a, tvoj-e; na-, na-a, na-e; va-, va-a, va-e mijenjaju se
po obrascu promjene zamjenica moj-, moj-a, moj-e.
Zamjenica njgov
jednina mnoina
N: njgov- njgov-i
G: njgov-a /njgov-og(a) njgov-h
D: njgov-u/njgov-om(e) njgov-im(a)
A: za ivo: njgov-a /njgov-og(a)
njgov-e
za neivo: njgov-
V: njgov- njgov-i
I: njgov-im njgov-im(a)
L: njgov-u/njegov-om(e) njgov-im(a)
Zamjenica njgova
jednina mnoina
N: njgov-a njgov-e
G: njgov-e njgov-h
D: njgov-j njgov-im(a)
A: njgov-u njgov-e
V: njgov-a njgov-e
I: njgov-m njgov-im(a)
L: njgov-j njgov-im(a)
Zamjenica njgovo
jednina mnoina
N: njgov-o njgov-a
G: njgov-a /njgov-og(a) njgov-h
D: njgov-u/njgov-om(e) njgov-im(a)
A: njgov-o/njgov-og(a) njgov-a
V: njgov-o njgov-a
I: njgov-im njgov-im(a)
L: njgov-u/njegov-om(e) njgov-im(a)
Zamjenice njen- /njezin-, njen-a/njezin-a, njen-o/njezin-o; njihov-, njihov-a,
njihov-o mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica njegov-, njegov-a, njegov-o.
Kad se line zamjenice u padenim oblicima na -a, -oga, -emu, -ome, -ima nau u
sintagmama s pridjevima ili brojevima, tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju
u obliku bez krajnjega a, u, e, npr.: njegova dobrog prijatelja, njegovoga dobrog
prijatelja, tvojemu dobrom prijatelju, tvome dobrom prijatelju, naima dobrim pri-
jateljima i sl.
POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVJ
Povratno-prisvojna zamjenica svj-, svj-a, svj-e izraava i povratnost i prisvoj-
nost (pripadnost). Naziva se jo i povratno-prisvojna zamjenica za svako lice jer se
njome oznaava i 1. i 2. i 3. lice. Kad ono to se kazuje imenicom pripada subjektu,
upotrebljava se zamjenica svoj-, svoj-a, svoj-e, npr.: Traio sam svoje drugove.
Vieli su svoju kuu. Oplakivahu svoju ecu.
Zamjenice svoj-, svoj-a, svoj-e mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica moj-,
moj-a, moj-e.
POKAZNE ZAMJENICE
Pokazne zamjenice pokazuju ili upuuju na lica, predmete, svojstva i pojave.
Za upuivanje na lice i predmet to se nalaze pored govornoga lica (tj. pored 1. lica),
u njegovoj prostornoj ili vremenskoj blizini, upotrebljava se pokazna zamjenica ov-
-aj, ov-a, ov-o. Za upuivanje na lice i predmet to se nalaze pored onoga s kime se
govori (tj. pored 2. lica) upotrebljava se zamjenica t-aj, t-a, t-o. Kad se upuuje na
neprisutno lice (tj. na 3. lice) ili na lice koje je udaljeno od lica koja govore, upotre-
bljava se zamjenica on-aj, on-a, on-o.
Isto vai i za upuivanje na svojstva, pojave ili osobine: ja ov-akav-, ov-akv-a, ov-
-akv-o // ov-olik-/ov-olik-i, ov-olik-a, ov-olik-o; ti t-akav-/t-akv-i, t-akv-a, t-akv-o
88 MORFOLOGIJA
// t-olik-, t-olik-a, t-olik-o; on on-akav-/on-akv-i, on-akv-a, on-akv-o // on-olik-i,
on-olik-a, on-olik-o.
Deklinacija
Zamjenica ovj
jednina mnoina
N: v-j v-
G: v-g(a) v-h
D: v-m(e) v-m(a)
A: za ivo: v-g(a)
v-
za neivo: v-j
V: - -
I: v-m v-m(a)
L: v-m(e) v-m(a)
Zamjenica v
jednina mnoina
N: v- v-
G: v- v-h
D: v-j v-m(a)
A: v- v-
V: - -
I: v-j v-m(a)
L: v-m v-m(a)
Zamjenica v
jednina mnoina
N: v- v-
G: v-g(a) v-h
D: v-m(e) v-m(a)
A: v- v-
V: - -
I: v-m v-m(a)
L: v-m(e) v-m(a)
Zamjenice n-j, n-, n- mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica ov-aj,
ov-a, ov-o. Po tome se obrascu, ali s drugaijim akcentom, mijenjaju i zamjenice
t-j, t-, t-.
Zamjenica tj
jednina mnoina
N: t-j t-
G: t-ga/t-g t-h
D: t-me/t-m t-m(a)
A: za ivo: t-ga/t-g
t-
za neivo: t-j
V: - -
I: t-m t-m(a)
L: t-me/t-m t-m(a)
Zamjenice ov-kav-/ov-kv-, ov-kv-a/ov-kv-, ov-kv-o/ov-kv-; on-kav-/
on-kv-, on-kv-a/ov-kv-, on-kv-o/ov-kv- mijenjaju se po obrascu promje-
ne upitne zamjenice kkav-/kkv-, kkv-a/kkv-, kkv-o/kkv-. Zamjenice ov-
-lik-/ov-lik-, ov-lik-a/ov-lik-, ov-lik-o/ov-lik-; t-lik-/t-lik-, t-lik-a/
t-lik-, t-lik-o/t-lik-; on-lik-/on-olk-, on-lik-a/on-olk-, on-lik-o/on-olk-
mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice klik-/kolk-, kolk-a/kolk-,
kolk-o/kolk-. Vieti o tome u odjeljku o upitnim zamjenicama.
Kad se pokazne zamjenice u padenim oblicima na -a, -oga, -emu, -ome, -ima nau
u sintagmama s pridjevima ili brojevima, tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u
obliku bez krajnjega a, u, e, npr.: toga lijepog eteta, ovome naem etetu i sl.
UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE
Upitne i odnosne zamjenice su ko, to, iji, koji, kakav/kakvi, kolik/koliki. Znaenje
upitnih zamjenica imaju u upitnim reenicama, a znaenje odnosnih zamjenica u od-
nosnim reenicama kad vezuju te reenice s rijeima ili djelovima reenice na koje
se odnose. Npr.: Koji je to ovjek? To je ovjek kojega smo lani upoznali.
Deklinacija
Zamjenica k
N: k-
G: k-ga/k-g
D: k-me/k-m
A: k-ga/k-g
V: -
I: k-me/k-m
L: kme/k-m
90 MORFOLOGIJA
Zamjenica t
N: t(//)-
G: -ga
D: -mu/-m
A: t
V: -
I: -me/-m
L: -mu/-m
Zamjenica j
jednina mnoina
N: j- j-
G: j-g(a) j-h
D: j-m(u) j-m(a)
A: za ivo: j-g(a)
j-
za neivo: j-
V: - -
I: j-m(u) j-m(a)
L: j-m j-m(a)
Zamjenica j
jednina mnoina
N: j- j-
G: j- j-h
D: j-j j-m(a)
A: j- j-
V: - -
I: j-m j-m(a)
L: j-j j-m(a)
Zamjenica j
jednina mnoina
N: j- j-
G: j-g(a) j-h
D: j-m(u) j-m(a)
A: j- j-
V: - -
I: j-m j-m(a)
L: j-m(u) j-m(a)
Napomena: Zamjenice kj, kj, kj mijenjaju se kao i zamjenice j, j, j.
Zamjenica kkav
jednina mnoina
N: kkav- kkv-i
G: kkv-a kkv-h
D: kkv-u kkv-m(a)
A: za ivo: kkv-a
kkv-e
za neivo: kkav-
V: - -
I: kkv-m kkv-m(a)
L: kkv-u kkv-m(a)
Zamjenica kkva
jednina mnoina
N: kkv-a kkv-e
G: kkv- kkv-h
D: kkv-j kkv-m(a)
A: kkv-u kkv-e
V: - -
I: kkv-m kkv-m(a)
L: kkv-j kkv-m(a)
Zamjenica kkvo
jednina mnoina
N: kkv-o kkv-a
G: kkv-a kkv-h
D: kkv-u kkv-m(a)
A: kkv-o kkv-a
V: - -
I: kkv-m kkv-m(a)
L: kkv-u kkv-m(a)
Zamjenica kkv
jednina mnoina
N: kkv- kkv-
G: kkv-g(a) kkv-h
D: kkv-m(e) kkv-m(a)
A: za ivo: kkv-g(a)
kkv-
za neivo: kkv-
V: - -
I: kkv-m kkv-m(a)
L: kkv-m(e) kkv-m(a)
92 MORFOLOGIJA
Zamjenica kkv
jednina mnoina
N: kkv- kkv-
G: kkv- kkv-h
D: kkv-j kkv-m(a)
A: kkv- kkv-
V: - -
I: kkv-m kkv-m(a)
L: kkv-j kkv-m(a)
Zamjenica kkv
jednina mnoina
N: kkv- kkv-
G: kkv-g(a) kkv-h
D: kkv-m(e) kkv-m(a)
A: kkv- kkv-
V: - -
I: kkv-m kkv-m(a)
L: kkv-m(e) kkv-m(a)
Zamjenica klik
jednina mnoina
N: klik- klik-i
G: klik-a klik-h
D: klik-u klik-m(a)
A: za ivo: klik-a
klik-
za neivo: klik-
V: - -
I: klik-m klik-m(a)
L: klik-u klik-m(a)
Zamjenica kolka
jednina mnoina
N: kolk-a kolk-e
G: kolk- kolk-h
D: kolk-j kolk-m(a)
A: kolk-u kolk-e
V: - -
I: kolk-m kolk-m(a)
L: kolk-j kolk-m(a)
Zamjenica kolko
jednina mnoina
N: kolk-o kolk-a
G: kolk-a kolk-h
D: kolk-u kolk-m(a)
A: kolk-o kolk-a
V: - -
I: kolk-m kolk-m(a)
L: kolk-u kolk-m(a)
Zamjenica kolk
jednina mnoina
N: kolk- kolk-
G: kolk-g(a) kolk-h
D: kolk-m(e) kolk-m(a)
A: za ivo: kolk-g(a)
kolk-
za neivo: kolk-
V: - -
I: kolk-m kolk-m(a)
L: kolk-m(e) kolk-m(a)
Zamjenica kolk
jednina mnoina
N: kolk- kolk-
G: kolk- kolk-h
D: kolk-j kolk-m(a)
A: kolk- kolk-
V: - -
I: kolk-m kolk-m(a)
L: kolk-j kolk-m(a)
Zamjenica kolk
jednina mnoina
N: kolk- kolk-
G: kolk-g(a) kolk-h
D: kolk-m(e) kolk-m(a)
A: kolk- kolk-
V: - -
I: kolk-m kolk-m(a)
L: kolk-m(e) kolk-m(a)
94 MORFOLOGIJA
NEODREENE ZAMJENICE
Neodreene zamjenice su ko; to; ij-, -, -e; koj-, -, -e; kakav-, kakva, kakvo;
zamjenice ko, to, ta, ij-, -, -; koj-, -, -; kakav-, kakva, kakvo; kolik-, -a, -o
s preksima ne-, ni-, i-, vas-/sva-/sve-, koje-, e- (npr.: neko, neto...; niko, nita...
iko, ita...; vaskolik, svekolik, svakoji...; kojeko, kojeta...; eko, eiji, ekoji itd.);
zamjenice ko, to, ij-, -, -; koj-, -, -; kakav-, kakva, kakvo; kolik-, -a, -o s
rjecom god/go kao suksom (npr.: kogod/kogo, togod/togo itd.), s rjecama
ma (npr.: ma ko, ma to, ma iji itd.), bilo (npr.: bilo ko, bilo to, bilo ij ili u obr-
nutome redu), god/go (npr.: ko god/ko go, to god/to go itd.).
Neodreene zamjenice mogu biti proste, izvedene i sloene. Proste su: ko, to, ij-,
-, -; koj-, -, -; kakav-, kakva, kakvo; kolik-, -a, -o. Pri promjeni sloenih ne-
odreenih zamjenica mijenja se samo onaj njihov dio koji je sastavljen od proste
neodreene zamjenice, npr.: niko nik-og(a) nik-om(e) / ma ko ma k-og(a) ma
k-om(e) i sl. Proste neodreene zamjenice mijenjaju se po istome obrascu kao i upit-
ne i odnosne zamjenice. (Vieti o tome u poglavlju o upitnim i odnosnim zamjeni-
cama.)
PRIDJEVI
Pridjevi su promjenljive rijei koje kazuju ije je, kakvo je i od ega je ono to je
oznaeno rijeju koju odreuju. Oni dakle mogu biti prisvojni (odgovaraju na pitanje
iji? i odreuju pripadnost, npr.: edov sat), opisni (odgovaraju na pitanje kakav? i
odreuju kvalitet ili osobinu, npr.: depni sat) i gradivni (odgovaraju na pitanje od
ega? i odreuju grau ili materiju, npr.: zlatni sat).
Pridjevi mogu biti odreenoga i neodreenoga vida. Odreenim pridjevima kazuje
se odreenost onoga to je oznaeno rijeju koju odreuju, a neodreenim neodree-
nost, npr.: dobri ovjek dobar ovjek i sl. Odreeni pridjevi stoje uz imenice kojima
je oznaen predmet to je poznat uesnicima u komunikaciji. I obrnuto. Odreeni
pridjevi odgovaraju na pitanje koji?, a neodreeni na pitanje kakav?.
Neodreeni pridjevi u nominativu jednine zavravaju na -, -a, -o/-e (-o u nomina-
tivu imaju pridjevi s osnovom na nepalatalni konsonant, a -e pridjevi s osnovom na
palatalni konsonant), npr.: lijep-, lijep-a, lijep-o; lo-, lo-a, lo-e.
Odreeni pridjevi u nominativu jednine zavravaju na -, -, -/- (- u nominativu
imaju pridjevi srednjega roda s osnovom na nepalatalni konsonant, a - pridjevi sred-
njega roda s osnovom na palatalni konsonant), npr.: siv-, siv-, siv-; vru-, vru-,
vru-.
Pridjevi na palatalni konsonant imaju u instrumentalu jednine -em(u), a pridjevi na
nepalatalni konsonant -om(e), npr.: lijep- lijep-ome/lijep-om; vru- vru-emu/
vru-em i sl.
Neki pridjevi mogu biti samo odreeni, a neki samo neodreeni. Samo odreeni vid
imaju pridjevi na -sk-i (brat-sk-i), -j-i (vra-j-i), -nj-i (sino-nj-i), -inj-i (pel-inj-i),
-anj-i (kad-anj-i). Samo odreeni vid imaju i pridjevi arki, jarki, pridjevi koji
zavravaju na --i (kupa--i) i pridjevi kojima se odreuje prostor ili vrijeme, npr.:
lijevi, desni, gornji, everni, neeljni, davni, antiki. Samo neodreeni vid imaju
pridjevi na -ov- (brat-ov-)/-ev- (kralj-ev-), -ovljev- (brat-ovljev-)/-evljev-
(mu-evljev-), -ljev- (Miroslav-ljev-), -in- (en-in-).
Neki pridjevi u osnovnome obliku imaju samo jedan vid odreeni ili neodreeni,
a u kosim padeima mogu imati obje promjene, npr.: lo- ovjek lo-a ovjeka/
96 MORFOLOGIJA
lo-ega ovjeka. U takvim sluajevima njihova odreenost ili neodreenost utvruje
se kontekstualno.
Deklinacija pridjeva
Odreeni vid:
Muki rod
jednina mnoina
N: ljep- ljep-
G: ljep-g(a) ljep-h
D: ljep-m(e) ljep-m(a)
A: za ivo: ljep-g(a)
ljep-
za neivo: ljep-
V: ljep- ljep-
I: ljep-m ljep-m(a)
L: ljep-m(e) ljep-m(a)
enski rod
jednina mnoina
N: ljep- ljep-
G: ljep- ljep-h
D: ljep-j ljep-m(a)
A: ljep- ljep-
V: ljep- ljep-
I: ljep-m ljep-m(a)
L: ljep-j ljep-m(a)
Srednji rod
jednina mnoina
N: ljep- ljep-
G: ljep-g(a) ljep-h
D: ljep-m(e) ljep-m(a)
A: ljep- ljep-
V: ljep- ljep-
I: ljep-m ljep-m(a)
L: ljep-m(e) ljep-m(a)
Neodreeni vid:
Muki rod
jednina mnoina
N: ljep- lijp-i
G: lijp-a lijp-h
D: lijp-u lijp-m
A: za ivo: lijp-a
lijp-e
za neivo: ljep-
V: ljep- ljep-
I: lijp-m lijp-m
L: lijp-u lijp-m
enski rod
jednina mnoina
N: lijp-a lijp-e
G: lijp- lijp-h
D: lijp-j lijp-m
A: lijp-u lijp-e
V: ljep- ljep-
I: lijp-m lijp-m
L: lijp-j lijp-m
Srednji rod
jednina mnoina
N: lijp-o lijp-a
G: lijp-a lijp-h
D: lijp-u lijp-m(a)
A: lijp-o lijp-a
V: ljep- ljep-
I: lijp-m lijp-m
L: lijp-u lijp-m
KOMPARACIJA PRIDJEVA
Opisnim pridjevima moe se iskazivati razliit stepen svojstva koje se njima iska-
zuje. Osnovni oblik pridjeva naziva se pozitiv, npr. jak, lijep, bijel. Sljedei stepen
naziva se komparativ i njime se iskazuje vii stepen odreenoga svojstva, npr.: jai,
ljepi, bjelji. Posljednji je stupanj superlativ, kojim se iskazuje da pojam koji on
odreuje ima odreeno svojstvo u najviem stepenu (u poreenju sa svim ostalim
pojmovima), npr.: najjai, najljepi, najbjelji.
98 MORFOLOGIJA
Komparativ se gradi tvorbenim morfemima -j-, -ij- i -- i nastavcima -, - i -.
Morfemom -j- grade se komparativi veine pridjeva koji su u mukome rodu jedno-
sloni i imaju dug akcenat, npr.: drg dr. Takvi su i komparativi dvoslonih pri-
djeva s ije alternantnom jata, npr.: bjel bjlj. Na isti nain grade se i komparativi
pridjeva dg i strg.
Meutim ima jednoslonih pridjeva s dugim akcentom koji komparativ ne grade
morfemom -j-, npr.: pst, svt, sln, fn, tr, nv i sl. Oni, kao i veina ostalih
pridjeva, komparativ grade morfemom -ij-, npr.: pstij, svtij, slnij; crvnij,
zadovljnij, ugldnij i sl.
Neki dvosloni pridjevi s morfemima -ak-, -ek-, -ok-, -an- i takvi trosloni pridjevi
s ije alternantom jata komparativ grade morfemom -j-, pri emu se ispred kompa-
rativnoga -j- morfemi -ak-, -ek-, -ok-, -an- gube. Takvi su pridjevi: kratak, plitak,
nizak, rijedak, sladak, tanak, dalek, dubok, estok, irok. Njihovi komparativi glase:
krai, plii, nii, rjei, slai, tanji, dalji, dublji, ei, iri. Takav je i pridjev debeo
(<debel), iji komparativ glasi deblji.
Neki pridjevi s morfemom -ak- komparativ grade morfemom -ij-, pri emu ne dolazi
do gubljenja morfema -ak-, npr.: krepak, ljubak, krotak, vitak, gibak, freak i sl. Nji-
hovi komparativi glase: krepkiji, ljupkiji, krotkiji, vitkiji, gipkiji, frekiji i sl.
Pridjevi visok i strog komparativ grade na dva naina, morfemom -j- i morfemom
-ij-: vii/visoiji; stroi/stroiji.
Pridjevi lak, mek i lijep komparativ grade morfemom --: laki, meki, ljepi.
Glasovne promjene koje se vre pri komparaciji pridjeva, npr.: nepostojano a
hrabar- hrabr-ij-i; jednaenje konsonanata po zvunosti gibak- gipk-ij-i;
jotovanje strog- stro-i; alternacije ije/je/je - bijel- bjel-j-i > bjelji i sl. obja-
njene su u poglavlju o morfonologiji.
Superlativ se gradi dodavanjem preksalnoga morfema naj- na komparativ (svih
pridjeva), npr.: najbolji, najljepi, najeverniji, najneuobiajeniji i sl.
Komparativi i superlativi imaju samo oblik pridjeva odreenoga vida. Stoga se mije-
njaju po obrascu promjene odreenih pridjeva ija osnova zavrava palatalom.
BROJEVI
Brojevi mogu biti:
1. osnovni kad kazuju koliko ima pojedinano uzetih predmeta oznaenih
imenicom, npr.: jedan ovjek, dvije ene, trideset dvije kue i sl.
2. redni kad kazuju redosljed u kojem se nalazi predmet oznaen imenicom,
npr.: prva kia, trei razred, dvadeset osma ulica i sl.
3. zbirni kad oznaavaju taan broj mladih bia ili bia razliita roda, npr.:
dvoje ece, estoro unuadi, sto trideset estoro piladi i sl.
Zbirni i redni brojevi iznad 20 (dvadeset) vielani su i samo u posljednjem lanu
imaju oblik zbirnih i rednih brojeva, dok su oni koji im prethode u obliku osnovnoga
broja, npr.: dvadeset prvi, dvjesta etrdeset estoro i sl.
Jedino redni brojevi imaju oblike za sva tri roda i oba broja, npr.: prv-i, prv-a, prv-o
// prv-i, prv-e, prv-a; dvanaest-i, dvanaest-a, dvanaest-o i sl.
Od osnovnih brojeva samo jedan ima oblike za sva tri roda: jedan-, jedn-a, jedn-o.
Broj jedan oznaava jedninu, ali moe imati i znaenja pridjeva isti, jednaki (npr.:
Kao da ih je jedna majka rodila.). Meutim taj broj (jedan) moe imati i oblike mno-
ine, ali tada vie nema znaenje broja, nego neodreene zamjenice neki (npr.: Do-
oe jedni ljudi i zaplijenie im pokustvo.). Izuzetak ini upotreba oblika mnoine
broja jedan uz imenice pluralia tantum i imenice kojima se oznaavaju predmeti koji
se koriste u paru, e se opet ne oznaava mnoina, nego stvarna jednina, npr.: jedni
opanci, jedne izme, jedna vrata, jedne pantalone, jedne makaze i sl.
Broj dva ide uz muki i srednji rod, i to uz genitiv jednine, npr.: dva ovjeka, dva e-
teta. Uz enski rod (u mnoini) taj broj glasi dvije, npr.: dvije ene. Umjesto brojeva
dva i dvije mogu se koristiti i brojevi oba i obje (rjee: obadva, obadvije).
Brojevi tri i etiri idu uz sva tri roda. Kad stoji uz imenice mukoga i srednjeg roda,
te se imenice nalaze u genitivu jednine, npr.: tri ovjeka, tri eteta // etiri ovjeka,
etiri eteta. U enskom rodu zahtijevaju mnoinu, npr.: tri ene, etiri ene.
Brojevi od pet nadalje zahtijevaju glagol u srednjem rodu jednine, a imenice i zamje-
nice uz njih su u genitivu mnoine, npr.: Onih pet uenika je stiglo.
100 MORFOLOGIJA
Brojevi stotina, hiljada, milion, milijarda, bilion samo su po funkciji brojevi. Po
ostalim osobinama to su imenice, koje se mijenjaju kao i sve druge imenice toga
tipa.
Deklinacija brojeva
Od osnovnih brojeva mijenjaju se samo jedan-, -a, -o; dva, dvije; tri i etiri. Brojevi
oba (i obadva) i obje (i obadvije) mijenjaju se po obrascu promjene brojeva dva i
dvije.
jdan
N: jdan-
G: jdn-og(a)
D: jdn-om(e)
A: za ivo: jdn-og(a)
za neivo: jdan-
V: jdan-
I: jdn-m
L: jdn-om(e)
jdna
N: jdn-a
G: jdn-
D: jdn-j
A: jdn-u
V: jdn-a
I: jdn-m
L: jdn-j
jdno
N: jdn-o
G: jdn-og(a)
D: jdn-om(e)
A: jdn-o
V: jdn-o
I: jdn-m
L: jdn-om(e)
dv
N: dv-
G: dv-j
D: dv-ma
A: dv-
V: dv-
I: dv-ma
L: dv-ma
dvje
N: dv-je
G: dv-j
D: dv-ijma/dv-jma
A: dv-je
V: dv-je
I: dv-ijma/dv-jma
L: dv-ijma/dv-jma
tr
N: tr-
G: tr-j
D: tr-ma
A: tr-
V: tr-
I: tr-ma
L: tr-ma
tiri
N: tir-i
G: tir-ij
D: tir-ima
A: tir-i
V: tir-i
I: etr-ma/tir-ima
L: etr-ma/tir-ima
Brojevi od pet nadalje nemaju promjenljive oblike. Oni u sintagmatske odnose ulaze
pomou prijedloga, npr.: s osam ena, od trideset golova i sl. U savremenome crno-
gorskom jeziku i brojevi dva, dvije, tri i etiri sve rjee imaju promjenljive oblike
(naroito broj etiri). I oni tada u sintagmatske odnose ulaze pomou prijedloga,
npr.: s dvije ene, od etiri uenika i sl.
Redni brojevi mijenjaju se kao i pridjevi odreenoga vida ija osnova zavrava ne-
palatalnim konsonantom.
102 MORFOLOGIJA
GLAGOLI
GLAGOLSKE OSNOVE
Svaki glagolski oblik ima svoju osnovu i svaki se gradi prema jednoj polazinoj
osnovi.
Polazina je osnova za neke glagolske oblike innitivna, a za neke prezentska. In-
nitivna osnova polazina je za aorist, imperfekat, glagolski pridjev radni, glagolski
pridjev trpni i glagolski prilog proli. Prezentska osnova polazina je za imperativ i
glagolski prilog sadanji.
Treba razlikovati glagolski korijen i osnovu. Korijen je jednomorfemski, a svaka
osnova svakoga glagolskog oblika je dvomorfemska sastoji se od korijenskoga i
suksalnoga morfema.
Glagolski oblici meusobno se razlikuju po suksalnome morfemu svoje osnove.
Glagolska osnova moe biti podvrgnuta i procesu alternacije, npr.: te-e- i tek--.
Izmeu korijenskoga i suksalnoga morfema moe se pojaviti intervokalno j, npr.:
pi--ti pi-j-e-m i sl.
GLAGOLSKE VRSTE
U crnogorskome jeziku postoji est glagolskih vrsta. Vrste se dijele na klase. Grama-
tiari tokavskih standardnih jezika dali su razliite podjele glagolskih vrsta. Mi smo
se opredijelili za ovu podjelu.
Prva glagolska vrsta u crnogorskome jeziku ima esnaest klasa, druga jednu, trea
tri, etvrta tri, peta dvije i esta dvije klase.
PRVA VRSTA
Glagoli prve vrste imaju innitivnu osnovu koja zavrava nultim morfemom (-) i
prezentsku osnovu koja zavrava suksalnim morfemom -. Izmeu korijenskoga i
suksalnoga morfema umee se n, d, dn.
Dijeli se na esnaest klasa:
Prva klasa 1. : -s-//-d--ti: -d--m / -d--, npr.:
kras-//krad--ti: krd--m
krd--
krd--
krd--mo
krd--te
krd--
-s-//-t--ti: -t- -m / -t--, npr.:
mes-//met--ti: mt--m
mt--
mt--
mt--mo
mt--te
mt--
-s-//-z--ti: -z--m / -z--, npr.:
ves-//vez--ti: vz--m
vz--
vz--
vz--mo
vz--te
vz--
-ps-//-b--ti: -b--m / -b--, npr.:
skups-//skub--ti: skb--m
skb--
skb--
skb--mo
skb--te
skb--
Druga klasa 2. : -e--ti: -m--m / -m--, npr.:
na-e--ti: n-m--m
n-m--
n-m--
n-m--mo
n-m--te
n-m--
-e--ti: -n--m / -n--, npr.:
nae--ti: nn--m
nn--
nn--
104 MORFOLOGIJA
nn--mo
nn--te
nn--
-e--ti: -nj--m / -nj--, npr.:
e--ti: nj--m
nj--
nj--
nj--mo
nj--te
nj--
Trea klasa 3. : -le--ti: -un--m / -un--, npr.:
kle--ti: kn--m
kn--
kn--
kn--mo
kn--te
kn--
etvrta klasa 4. : -la--ti: -olj--m / -olj--, npr.:
kla--ti: klj--m
klj--
klj--
klj--mo
klj--te
klj--
-va--ti: -ov--m / -ov--, npr.:
zva--ti: zv--m
zv--
zv--
zv--mo
zv--te
zv--
-sla--ti: -alj- -m / -alj--, npr.:
po-sla--ti: p-alj--m
p-alj--
p-alj--
p-alj--mo
p-alj--te
p-alj--
-ra--ti: -er--m / -er--, npr.:
dra--ti: dr--m
dr--
dr--
dr--mo
dr--te
dr--
Peta klasa 5. : -r--ti: -ar--m / -ar--, npr.:
tr--ti: tr--m
tr--
tr--
tr--mo
tr--te
tr--
esta klasa 6. : -lje--ti: -elj--m / -elj--, npr.:
mlje--ti: mlj--m
mlj--
mlj--
mlj--mo
mlj--te
mlj--
Sedma klasa 7. : -ije--ti: ---m / ---, npr.:
mrije--ti: mr--m
mr--
mr--
mr--mo
mr--te
mr--
Osma klasa 8. : -nije --ti: -nes--m / -nes--, npr.:
po-nije --ti: p-nes--m po-ns--m
p-nes-- po-ns--
p-nes-- po-ns--
p-nes--mo po-ns--mo
p-nes--te po-ns--te
p-nes-- po-ns--
Deveta klasa 9. : -je--ti: -i(j)--m / -i(j)--, npr.:
smje--ti: smj--m
smj--
smj--
106 MORFOLOGIJA
smj--mo
smj--te
smj--
Deseta klasa 10. : -i--ti: -i(j)--m / -i(j)--, npr.:
bi--ti: b(j)--m
b(j)--
b(j)--
b(j)--mo
b(j)--te
b(j)--
-u--ti: -u(j)--m / -u(j)--, npr.:
u--ti: (j)--m
(j)--
(j)--
(j)--mo
(j)--te
(j)--
Jedanaesta klasa 11. : -g--ti: -g--u / --e-, npr.:
mog--ti: mg--u
m-e-
m-e-
m-e-mo
m-e-te
mg--
-k--ti: ---m / -k--, npr.:
rek--ti: r--m
r--
r--
r--mo
r--te
rk--
Dvanaesta klasa 12. : -u--ti: -p--m / -p--, npr.:
u-su--ti: -sp--m
-sp--
-sp--
-sp--mo
-sp--te
-sp--
Trinaesta klasa 13. : -sta--ti: -n--m / -n--, npr.:
ne-sta--ti: n-sta-n--m
n-sta-n--
n-sta-n--
n-sta-n--mo
n-sta-n--te
n-sta-n--
-g--ti: -g-n--m / -g-n--, npr.:
mog--ti: mg-n--m
mg-n--
mg-n--
mg-n--mo
mg-n--te
mg-n--
-k--ti: -k-n--m / -k-n--, npr.:
rek--ti: rk-n--m
rk-n--
rk-n--
rk-n--mo
rk-n--te
rk-n--
etrnaesta klasa 14. : -a--ti: -a-dn--m /-a-dn--, npr.:
da--ti: d-dn--m
d-dn--
d-dn--
d-dn--mo
d-dn--te
d-dn--
Petnaesta klasa 15. : -d--ti: -d--m / -d--, npr.:
id--ti: d--m d--m
d-- d--
d-- d--
d--mo d--mo
d--te d--te
d-- d--
esnaesta klasa 16. : -id--ti: -i--m / -i--, npr.:
na-id--ti (naii): n---m
n---
n---
108 MORFOLOGIJA
n---mo
n---te
n---
-na--i: -na---m / -na---, npr.:
pro-na--i: pr-n---m
pr-n---
pr-n---
pr-n---mo
pr-n---te
pr-n---
DRUGA VRSTA
Glagoli druge vrste imaju na kraju innitivne osnove suksalni morfem -nu-, a na
kraju prezentske suksalni morfem -. Izmeu toga prezentskoga suksalnog mor-
fema i korijenskoga morfema umee se n.
Druga glagolska vrsta ima samo jednu klasu:
-nu-ti: -n--m / -n--, npr.:
ba-nu-ti: b-n--m
b-n--
b-n--
b-n--mo
b-n--te
b-n--
TREA VRSTA
Glagoli tree vrste imaju innitivnu osnovu koja zavrava suksalnim morfemom
-a-, odnosno -va-, -ja-, a prezentska osnova zavrava suksalnim morfemom -j-.
Finalni konsonanti b, p, d, t, g, k, z, s, c i h, sonanti m, v i konsonantska grupa sk u
korijenskome morfemu uz j iz suksalnoga morfema jotuju se u blj, plj, , , , ,
, , , , mlj, vlj i t.
Innitivno -ov-, -ev-, -iv- ispred a alternira s prezentskim -u-.
Trea glagolska vrsta dijeli se na tri klase:
Prva klasa 1. : -b-a-ti: -blj--m / -blj--, npr.:
zob-a-ti: zblj--m
zblj--
zblj--
zblj--mo
zblj--te
zblj--
-p-a-ti: -plj--m / -plj--, npr.:
kap-a-ti: kplj--m
kplj--
kplj--
kplj--mo
kplj--te
kplj--
-d-a-ti: ---m / ---, npr.:
glod-a-ti: gl--m
gl--
gl--
gl--mo
gl--te
gl--
-t-a-ti: ---m / ---, npr.:
svit-a-ti: sv--m
sv--
sv--
sv--mo
sv--te
sv--
-g-a-ti: ---m / ---, npr.:
slag-a-ti: sl--m
sl--
sl--
sl--mo
sl--te
sl--
-k-a-ti: ---m / ---, npr.:
srk-a-ti: s--m
s--
s--
s--mo
s--te
s--
110 MORFOLOGIJA
-z-a-ti: ---m / ---, npr.:
stez-a-ti: st--m
st--
st--
st--mo
st--te
st--
-s-a-ti: ---m / ---, npr.:
bris-a-ti: br--m
br--
br--
br--mo
br--te
br--
-m-a-ti: -mlj--m / mlj--, npr.:
hram-a-ti: hrmlj--m
hrmlj--
hrmlj--
hrmlj--mo
hrmlj--te
hrmlj--
-v-a-ti: -vlj--m / -vlj--, npr.:
do-ziv-a-ti: d-zvlj--m
d-zvlj--
d-zvlj--
d-zvlj--mo
d-zvlj--te
d-zvlj--
-c-a-ti: ---m / ---, npr.:
sric-a-ti: sr--m
sr--
sr--
sr--mo
sr--te
sr--
-h-a-ti: ---m / ---, npr.:
za-dih-a-ti: z-d--m
z-d--
z-d--
z-d--mo
z-d--te
z-d--
-sk-a-ti: -t--m / -t--, npr.:
bisk-a-ti: bt--m
bt--
bt--
bt--mo
bt--te
bt--
Druga klasa 2. : -va-ti: -j-m / (j)--, npr.:
da-va-ti: d-j-m
d-j-
d-j-
d-j-mo
d-j-te
d(j)--
Trea klasa 3. : -jati: -j-m / (j)--, npr.:
si-ja-ti: s-j-m
s-j-
s-j-
s-j-mo
s-j-te
s(j)--
ETVRTA VRSTA
Innitivna osnova glagola etvrte vrste zavrava suksalnim morfemima -i-, -a-,
-je- (ili -e- ako je dolo do jotovanja krajnjega konsonanta u korijenskome morfe-
mu, npr. vieti < vidjeti, leeti < letjeti), a prezentska osnova zavrava suksalnim
morfemom -i-.
Suksalni morfem -je- jotuje krajnje konsonante d i t u korijenskome morfemu, pa
u rezultatu imamo i .
Korijenski morfem ispred suksalnoga morfema -a- ima krajnje , , t i d.
etvrta glagolska vrsta dijeli se na tri klase:
Prva klasa 1. : -i-ti: --m / --, npr.:
voz-i-ti: vz--m
vz--
112 MORFOLOGIJA
vz--
vz--mo
vz--te
vz--
Druga klasa 2. : -je-ti: --m / --, npr.:
svrb-je-ti: svb--m
svb--
svb--
svb--mo
svb--te
svb--
Napomena: Ista je promjena kad su u pitanju glagoli u kojima je j iz suksalnoga
morfema -je- jotovalo krajnji konsonant korijenskoga morfema, npr.:
le-e-ti: lt--m / lt--
vi-e-ti: vd--m / vd--
Trea klasa 3. : --a-ti: ---m / ---, npr.:
kri-a-ti: kr--m
kr--
kr--
kr--mo
kr--te
kr--
--a-ti: ---m / ---, npr.:
le-a-ti: l--m
l--
l--
l--mo
l--te
l--
-t-a-ti: -t--m / -t--, npr.:
pljut-a-ti: pljt--m
pljt--
pljt--
pljt--mo
pljt--te
pljt--
-d-a-ti: -d--m / -d--, npr.:
zvid-a-ti: zvd--m
zvd--
zvd--
zvd--mo
zvd--te
zvd--
PETA VRSTA
Innitivna osnova glagola pete vrste zavrava suksalnim morfemom -a-, a prezent-
ska suksalnim morfemom --. Kod nekih glagola ispred tih suksalnih morfema
javlja se av.
Glagoli pete vrste dijele se na dvije klase:
Prva klasa 1. : -a-ti: --m / -a-(j), npr.:
it-a-ti: t--m
t--
t--
t--mo
t--te
t-a-(j)
Druga klasa 2. : -av-a-ti: -v--m / -av-a-(j), npr.:
i-it-av-a-ti: i-t-v--m
i-t-v--
i-t-v--
i-t-v--mo
i-t-v--te
i-t-v-a-(j) / i-it-v-a-(j)
ESTA VRSTA
Innitivna osnova glagola este vrste zavrava suksalnim morfemima -ova-/-eva- i
-iva-, a prezentska suksalnim morfemom -j-.
Dijeli se na dvije klase:
Prva klasa 1. : -ov-a-ti / -ev-a-ti: -u-j-m / -u(j)--, npr.:
trg-ov-a-ti: tg-u-j-m
tg-u-j-
tg-u-j-
114 MORFOLOGIJA
tg-u-j-mo
tg-u-j-te
tg-u(j)--
ma-ev-a-ti: m-u-j-m
m-u-j-
m-u-j-
m-u-j-mo
m-u-j-te
m-u(j)--
Druga klasa 2. : -iv-a-ti: -u-j-m / -u(j)--, npr.:
poru-iv-a-ti: por-u-j-m
por-u-j-
por-u-j-
por-u-j-mo
por-u-j-te
por-u(j)--
GLAGOLSKI VID
Glagolski vid oznaava razliku u trajanju glagolom oznaene radnje, stanja ili zbi-
vanja. Po njemu se glagoli u crnogorskome jeziku dijele na svrene (perfektivne) i
nesvrene (imperfektivne). Osim njih postoje i dvovidski glagoli.
Tvorba svrenih i nesvrenih glagola
Svreni i nesvreni glagoli mogu se graditi jedni od drugih.
Svreni glagoli se od nesvrenih tvore na dva naina:
dodavanjem preksalnoga morfema, npr.: 1. spavati na-spavati; grajati za-
-grajati; jesti po-jesti i sl.;
promjenom suksalnoga morfema u osnovi nesvrenih glagola, npr.: 2. bacati
baciti i sl.
Nesvreni glagoli grade se od svrenih promjenom suksalnoga morfema njihove
osnove. Tada se koriste ovi suksalni morfemi: -a-, -ava- i -iva-.
Glagoli prve klase prve vrste nesvreni oblik grade suksalnim morfemom -i-, pri
emu vokal e u korijenskome morfemu alternira s o, npr.: za-ves--ti za-vod-i-ti,
od-ves--ti od-vod-i-ti, do-nes--ti do-nos-i-ti i sl.
Kad se pri tvorbi nesvrenih glagola korijenski morfem (svrenih glagola) ispred
suksalnoga -i- zavrava konsonantima b, d, f, p, s, t i z, sonantima l, m, n i v ili
konsonantskim grupama sl, sn, zn, st i zd, tada se umjesto morfema -a-, -ava- i -iva-
upotrebljavaju morfemi -ja-, -java- i -jiva-. U tom sluaju dolazi do jotovanja nave-
denih konsonanata, sonanata i konsonantskih grupa u: b, , f, p, , , ; , m, , v;
, , , t/, . Suksalni morfem -a-/-ja- najee izaziva duljenje prethodnoga
sloga, npr.: paz--ti > op-a-ti; skp--ti > skp-lja-ti i sl. Usljed toga i o ispred toga
suksa alternira s , npr.: za-lm-i-ti > za-lm-a-ti; rd-i-ti > r-a-ti i sl. O tima i
ostalim glasovnim promjenama koje se javljaju pri tvorbi nesvrenih glagola bilo je
rijei u poglavlju o morfonologiji crnogorskoga jezika.
Svreni (perfektivni) glagoli
Ti glagoli oznaavaju radnje, stanja i zbivanja ije je trajanje ogranieno na jedan
trenutak. Taj trenutak moe biti razliit, pa tako i svreni glagoli mogu biti:
1. poetnosvreni oznaavaju svreni poetak radnje, poslije kojega radnja
moe trajati neogranieno, npr.: propjevati, prozboriti, zajecati, zapjevati,
poleeti, pogledati i sl.;
2. zavrnosvreni oznaavaju svretak radnje, npr.: stii, doi, popiti, pojesti,
dovriti, izgorjeti, istrijebiti i sl.;
3. trenutnosvreni oznaavaju radnju koja je ograniena na jedan trenutak,
npr.: pasti, esti, bupiti, skoiti, pregristi i sl.;
4. neodreenosvreni oznaavaju svrenu radnju koja je due ili krae traja-
la, npr.: zaigrati se, razvikati se, zapriati se, popriati, porazgovarati i sl.
Nesvreni (imperfektivni) glagoli
Ti glagoli oznaavaju radnju, stanje ili zbivanje ije trajanje nije ogranieno. Dijele
se na dvije vrste:
1. trajni (durativni) oznaavaju radnju, stanje i zbivanje neprekidnoga traja-
nja, npr.: priati, jesti, govoriti, znati i sl.
2. uestali (iterativni) oznaavaju radnju koja se ponavlja s prekidima i neo-
granieno traje, npr.: lupkati, kuckati, trepkati, javljati se i sl.
Dvovidski glagoli
To su glagoli kojima se moe oznaavati i svrena i nesvrena radnja. Njihov se vid
moe odrediti samo u reeninome kontekstu. Takvi su npr.: dorukovati, ruati,
veerati, vieti, stradati i sl. Najvie ih je meu pozajmljenim glagolima na -is-a-
-ti/-ir-a-ti i -iz-ov-a-ti: fotograsati, telefonirati, urbanizovati i sl. U reenici: edim
na Orlovu kru i fotograem Cetinje glagol fotograsati je nesvren. Meutim
u reenici: Kad fotograe Cetinje, ekamo te da nam se pridrui taj glagol je
svren.
116 MORFOLOGIJA
GLAGOLSKI ROD
Glagolski rod oznaava odnos izmeu subjekta i objekta glagolske radnje. Subjekat
moe svojevoljno i svjesno vriti neku radnju (npr.: ak ui.). Radnja se moe vriti
u subjektu mimo njegove volje i svjesne aktivnosti (npr.: Profesor je ostario.). Su-
bjekat moe trpjeti radnju koju neko drugi vri na njemu (npr.: kola je sruena.).
U prvome sluaju rije je o aktivnim glagolima, u drugome o medijalnim, a u tre-
e mu radi se o pasivnim glagolima. Njihova je funkcija uglavnom kontekstualno
odreena.
Prema predmetu vrenja glagolske radnje glagoli se dijele na tri grupe:
1. Prelazni (tranzitivni) glagoli oznaavaju glagole ije se radnje vre na
predmetu izvan vrioca. Oni zahtijevaju objekat u vezi s kojim se vri radnja.
U zavisnosti od objekta dijele se na:
prave prelazne glagole, koji zahtijevaju objekat u obliku akuzativa bez
prijedloga (npr.: itati knjigu, priati priu) te u obliku genitiva bez pri-
jedloga (kupiti hljeba, piti vode, veerati kotanja);
neprave prelazne glagole, koji imaju objekat u svim ostalim padenim
oblicima (bjeati od vatre, brinuti se o eci, slegnuti ramenima).
Prelazni glagoli mogu se upotrebljavati i u pasivnome i u aktivnom obliku,
npr.: Petar pjeva pjesmu. Petar e pjevati pjesmu. Petar je pjevao pje-
smu. / Pjesma je pjevana (od Petra). Pjesma e biti pjevana (od Petra).
Pjesma je bila pjevana (od Petra).
2. Neprelazni (intranzitivni) glagoli ne zahtijevaju objekat, npr.: esti, spa-
vati, razgovarati, pjevati i sl.
3. Povratni (reeksivni) glagoli uvijek se upotrebljavaju s rjecom se. Dijele
se na:
prave povratne glagole, koji oznaavaju radnju to je subjekat vri sam
na sebi i kod kojih rjeca se oznaava krai oblik akuzativa zamjenice
sebe, npr.: umivati se, popeti se, spremati se, obrijati se i sl.;
uzajamnopovratne glagole, koji oznaavaju radnju u kojoj uzajamno
uestvuju najmanje dva vrioca, npr.: grliti se, ljubiti se, pozdraviti se,
biti se i sl.;
neprave povratne glagole, kod kojih rjeca se ne moe predstavljati
krai oblik akuzativa zamjenice sebe, npr.: uditi se, sprdati se, smijati
se, bijeljeti se i sl.
GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAIN
Gramatikom kategorijom vremena iskazuje se vrijeme kad se glagolska radnja vri,
odnosno odnos izmeu vremena govorenja i vremena vrenja glagolske radnje. Gla-
golska radnja moe se vriti u prolosti, sadanjosti i budunosti.
Glagolska vremena u crnogorskome jeziku izraavaju se prezentom, imperfektom,
aoristom, perfektom, pluskvamperfektom, futurom prvim i futurom drugim.
Sadanjost se iskazuje prezentom (sadanje vrijeme).
Prolost se iskazuje imperfektom (prolo nesvreno vrijeme), aoristom (prolo svr-
eno vrijeme), perfektom (prolo nesvreno i svreno vrijeme) i pluskvamperfektom
(pretprolo nesvreno i svreno vrijeme).
Budunost se iskazuje futurom prvim (budue vrijeme) i futurom drugim (predbu-
due vrijeme).
Glagolskim nainom (modusom) iskazuje se nain na koji se vri glagolska radnja,
odnosno stav govornoga lica prema jo uvijek neizvrenoj glagolskoj radnji.
Glagolski naini su: imperativ (zapovjedni nain), optativ (eljni nain), potencijal
(moguni nain) i potencijal imperfekta.
GLAGOLSKI OBLICI
Glagolski oblici dijele se na proste i sloene.
Prosti glagolski oblici su oni koji se grade od jednoga glagola. Prosti glagolski obli-
ci su: innitiv, prezent, imperfekat, aorist, imperativ, optativ, glagolski pridjev radni,
glagolski pridjev trpni, glagolski prilog sadanji i glagolski prilog proli.
Sloeni glagolski oblici su oni koji pored glavnoga imaju i pomoni glagol. Pomoni
su glagoli biti i htjeti/eti. Sloeni glagolski oblici su: perfekat, pluskvamperfekat,
futur prvi, futur drugi, potencijal imperfekta i potencijal. Pomoni glagol biti koristi
se za tvorbu perfekta, pluskvamperfekta, futura drugoga i potencijala. Pomoni gla-
gol htjeti/eti upotrebljava se za tvorbu futura prvoga i potencijala imperfekta.
Glagolski oblici dijele se i na line i neline.
Lini glagolski oblici su oni kod kojih je mogue odrediti lice koje vri glagolsku
radnju. To su: prezent, perfekat, imperfekat, aorist, pluskvamperfekat, futur prvi, fu-
tur drugi, imperativ, potencijal, potencijal imperfekta i optativ.
Nelini glagolski oblici su oni kojima se ne moe odrediti lice. To su: innitiv, gla-
golski prilog sadanji, glagolski prilog proli, glagolski pridjev radni i glagolski
pridjev trpni.
118 MORFOLOGIJA
Glagolske oblike treba razlikovati od glagolskih vremena. Ve je reeno da se npr.
prezentom kazuje sadanjost, perfektom prolost, futurom prvim budunost itd. Me-
utim tim glagolskim oblicima mogu se iskazivati i druga vremena. Tako npr. pre-
zent moe iskazivati i prolost i budunost: Kau oni nama lani da emo se vieti
ponovo, pa od toga ne bi nita. utra idemo na more; perfekat budunost: Ako ne
doe, nagrabusio si! i sl.
I glagolskim nainima moe se iskazivati glagolsko vrijeme, npr. imperativ za ozna-
avanje prolosti (pripovjedaki imperativ): Mi potri k njima, kad imadosmo to
vieti.
O svemu tome vie rijei bie u poglavlju o sintaksi crnogorskoga jezika.
INFINITIV
Innitiv je neodreeni glagolski oblik kojim se kazuje samo ime radnje, stanja ili
zbivanja. Njime se ne izrie ni lice ni broj. Stoga se innitiv uzima kao osnovni gla-
golski oblik pri navoenju glagola.
Innitiv ima nastavak -ti, npr.: pisa-ti, ita-ti, gleda-ti. I glagoli na -i imaju taj
nastavak, ali je u njima dobijeno stapanjem k i t (npr.: rei < rek--ti, pei < pek-
--ti), g i t (npr.: moi < mog--ti, lei < leg--ti) te d i t (glagol ii i glagoli od njega
izvedeni, npr.: ii < id--ti, izii < iz-id--ti).
Innitivnu osnovu ini dio glagola koji se nalazi ispred nastavka -ti. Innitivna osno-
va sastoji se od korijenskoga i suksalnoga morfema. Suksalni morfemi su:
--: id--ti, greb--ti, u--ti i sl.;
-a-: pad-a-ti, gled-a-ti, pis-a-ti i sl.;
-i-: rad-i-ti, pros-i-ti, trs-i-ti i sl.;
-je-: vid-je-ti (> vieti), let-je-ti (> leeti) i sl.;
-nu-: mrz-nu-ti, vrg-nu-ti, na-mak-nu-ti i sl.;
-ava-: iz-u-ava-ti, is-tr-ava-ti, sa-gled-ava-ti i sl.;
-iva-: poru-iva-ti, smanj-iva-ti, u-er-iva-ti i sl.;
-eva-: bi-eva-ti, kralj-eva-ti, ma-eva-ti i sl.;
-ova-: stol-ova-ti, bol-ova-ti, ruk-ova-ti i sl.
Suksalni morfem -je-, kao i suksalni morfemi -a-, -ava- i -iva-, kad glase -ja-,
-java- i -jiva-, izazivaju jotaciju konsonanata s kraja korijenskoga morfema, npr.:
vid-je-ti > vieti viati, pod-mit-i-ti > pod-mi-iva-ti, pro-glas-i-ti > pro-gla-ava-
-ti i sl.
PREZENT
Prezent je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja se vri u sadanjosti, si-
multano s vremenom govorenja. Imaju ga i svreni i nesvreni glagoli. Gradi se od
prezentske osnove i prezentskih nastavaka.
Prezentska osnova sastoji se od korijenskoga i suksalnoga morfema. Suksalni
morfemi prezentske osnove su:
-- (glagoli prve i druge vrste): bod-e-m, trg-n-e-m i sl.;
-- (glagoli etvrte vrste): rad-i-m, nos-i-m, bje-i-m i sl.;
-- (glagoli pete vrste): pri-a-m, gled-a-m, iz-u-av-a-m i sl.;
-j- (glagoli tree i este vrste): met-je-m > me-e-m, bi-u-je-m i sl.
Prezentski nastavci su:
jednina mnoina
1. -m 1. -mo
2. - 2. -te
3. - 3. -/-
Nastavak - u 3. licu mnoine prezenta imaju glagoli etvrte vrste, a nastavak -
glagoli ostalih glagolskih vrsta.
Glasovne alternacije u prezentskoj osnovi
Kod glagola tree vrste nalni konsonanti b, p, d, t, g, k, z, s, c i h, sonanti m i v te
grupa sk u korijenskome morfemu uz j iz suksalnoga morfema jotuju se u blj, plj,
, , , , , , , , mlj, vlj i t. (Vieti o tome u odjeljku o glagolima tree vrste.)
Innitivno -ov-, -ev- i -iv- kod glagola tree vrste ispred a alternira s prezentskim
-u-, npr.: rad-ov-a-ti rad-u-je-m, ma-ev-a-ti ma-u-je-m, za-branj-iv-a-ti za-
-branj-u-je-m i sl.
U glagolima pete i este vrste u treemu licu jednine izmeu prezentskoga nastavka
i suksalnoga morfema prezentske osnove javlja se intervokalno j, npr.: kop-a-(j)u,
bi-u-(j)u, ma-u-(j)u, razgovar-a-(j)u i sl. To se j javlja i izmeu korijenskoga i su-
ksalnoga morfema prezenta glagola devete i desete klase prve glagolske vrste, npr.:
smi-(j)e-m, pi-(j)e-m i sl.
Konsonanti k, g i h s kraja korijenskoga morfema glagola prve vrste (11. klasa) al-
terniraju sa , i ispred suksalnoga morfema -- u prezentskoj osnovi, npr.: rei
(< rek--ti): rek-e-m > re-e-m; moi (mog--ti): mog-e- > mo-e-; vri (< vrh--
-ti): vr-e-m i sl. Konsonanti k, g i h ostaju nepromijenjeni u treemu licu mnoine
prezenta jer se tada umjesto suksalnoga morfema -- koristi suksalni morfem --,
npr.: rek--u, pek--u, tek--u, mog--u, vrh--u i sl.
120 MORFOLOGIJA
Alternirane prezentske osnove javljaju se i u ostalim klasama glagola prve vrste,
npr.: za-e--ti za-n-e-m, kle--ti kun-e-m, kla--ti kolj-e-m i sl. (Vieti o tome
u odjeljku o glagolima prve vrste.)
IMPERFEKAT
Imperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prola nesvrena radnja. Gradi se od
imperfektivnih (nesvrenih) glagola.
Gradi se od imperfekatske osnove i imperfekatskih nastavaka. Imperfekatska osnova
sastoji se od korijenskoga i suksalnoga morfema. Svakome suksalnom morfemu
imperfekatske osnove odgovara odreeni suksalni morfem innitivne osnove. Su-
ksalni morfemi imperfekatske osnove su:
-- (zamjenjuje suksalni morfem -a- iz innitivne osnove): kop--h, gled-
--h i sl.;
-j- (zamjenjuje suksalne morfeme --, -i- i -je- iz innitivne osnove): bi-
-j-h, hval-j-h > hvalj- -h, ud-j-h > u--h i sl.;
-v- (zamjenjuje suksalni morfem -ava- iz innitivne osnove): iz-u-
-v-h, sagled-v-h i sl.;
-v- (zamjenjuje suksalni morfem -iva- iz innitivne osnove): op-tere-
-v-h, dar-va-h i sl.;
-ov- (zamjenjuje suksalni morfem -ova- iz innitivne osnove): rad-ov-h,
glad-ov-h i sl.;
-ev- (zamjenjuje suksalni morfem -eva- iz innitivne osnove): ma-ev-h,
kralj-ev-h i sl.;
-ij- (zamjenjuje suksalni morfem -- iz innitivne osnove): plet-ij-h, tec-
-ij-h i sl.
Imperfekatski nastavci su:
jednina mnoina
1. -h 1. -smo
2. -e 2. -ste
3. -e 3. -h
Glasovne alternacije u korijenskome morfemu imperfekatske osnove
Kad suksalni morfem -j- iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan suksal-
nim morfemima -i- i -je- iz innitivne osnove) doe u dodir s konsonantima b, d, f,
p, s, t i z, sonantima l, m, n i v ili konsonantskim grupama sl, sn, zn i st s kraja kori-
jenskoga morfema, vri se njihova jotacija u: blj, , j, plj, , , ; lj, mlj, nj, vlj; lj,
nj, nj i , npr.: glob-i-ti: glob-ja-h > globlj-a-h; blijed-i-ti: blijed-ja-h > blije-a-h;
hval-i-ti: hval-ja-h > hvalj-a-h; grm-je-ti: grm-ja-h > grmlj-a-h; zvon-i-ti: zvon-ja-h
> zvonj-a-h; skup-i-ti: skup-ja-h > skuplj-a-h; kip-je-ti: kip-ja-h > kiplj-a-h; pros-i-
-ti: pros-ja-h > pro-a-h; slut-i-ti: slut-ja-h > slu-a-h; lov-i-ti: lov-ja-h > lovljah; iv-
je-ti: iv-ja-h > ivlj-a-h; voz-i-ti: voz-ja-h > vo-a-h; misl-i-ti: misl-ja-h > milj--a-h;
prazn-i-ti: prazn-ja-h > pranj-a-h; krst-i-ti: krst-ja-h > kr-a-h i sl.
Kad suksalni morfem -j- iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan suksal-
nome morfemu -- iz innitivne osnove) doe u dodir s konsonantima k, g i h s kraja
korijenskoga morfema, oni alterniraju sa , i , npr.: vuk--ti: vuk-ja-h > vu-a-h;
strig--ti: strig-ja-h > stri-a-h i sl.
Kad suksalni morfem -ij- iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan suksal-
nome morfemu -- iz innitivne osnove) doe u dodir s konsonantima k, g i h s kraja
korijenskoga morfema, oni alterniraju sa c, z i s, npr.: pek--ti: pek-ija-h > pec--ija-h;
vuk--ti: vuk-ija-h > vuc-ija-e; strig--ti: strig-ija-h > striz-ija-h i sl.
AORIST
Aorist je glagolski oblik kojim se iskazuje prola svrena radnja. Gradi se od aoristne
osnove i suksalnih morfema.
Aoristna osnova sastoji se od korijenskoga i suksalnoga morfema. Svakome suk-
salnom morfemu aoristne osnove odgovara odreeni suksalni morfem innitivne
osnove:
-- (zamjenjuje suksalni morfem -- iz innitivne osnove): pro-kle--ti:
pro-kle--h; umrije--ti: umrije--h; po-pi--ti: po-pi--h; usu--ti: usu--h
i sl.;
-a- (zamjenjuje suksalni morfem -a- iz innitivne osnove): pre-kop-a-ti:
pre-kop-a-h, pro-it-a-ti: pro-it-a-h i sl.;
-i- (zamjenjuje suksalni morfem -i- iz innitivne osnove): po-misl-i-ti: po-
-misl-i-h; za-glib-i-ti: za-glib-i-h i sl.;
-o- (zamjenjuje suksalni morfem -- iz innitivne osnove): iz-ved--ti:
iz-ved-o-h; o-greb--ti: o-greb-o-h; po-nes--ti: po-nes-o-h; is-pek--ti: is-
-pek-o-h; po-ek--ti: po-ek-o-h i sl.;
-e- (zamjenjuje suksalni morfem -- iz innitivne osnove): o-greb--ti:
o-greb-e-; is-tek--ti: is-tek-e- > is-te-e- i sl.;
122 MORFOLOGIJA
-je- (zamjenjuje suksalni morfem -je- iz innitivne osnove): po-let-je-ti >
po-le-e-ti: po-let-je-h > po-le-e-h; vid-je-ti > vi-e-ti: vid-je-h > vi-e-h i
sl.;
-nu- (zamjenjuje suksalni morfem -nu- iz innitivne osnove): strk-nu-ti:
strk-nu-h; is-tis-nu-ti: is-tis-nu-h i sl.;
-va- (zamjenjuje suksalni morfem -ava- iz innitivne osnove): na-sa-opt-
-ava-ti: na-sa-opt-ava-h i sl.;
-va- (zamjenjuje suksalni morfem -iva- iz innitivne osnove): po-s-manj-
-iva-ti: po-s-manj-iva-h; po-sa-kr-iva-ti: po-sa-kr-iva-h i sl.;
-ova- (zamjenjuje suksalni morfem -ova- iz innitivne osnove): na-drug-
ova-ti: na-drug-ova-h; ot-put-ova-ti: ot-put-ova-h i sl.;
-eva- (zamjenjuje suksalni morfem -eva- iz innitivne osnove): na-voj-eva-
ti: na-voj-eva-h; iz-ma-eva-ti: iz-ma-eva-h i sl.
Korijenski konsonant k u distribuciji sk ispred morfema -nk- ispada: is-tisk-nu-ti >
is-tis-nu-ti.
Kad se konsonanti k, g i h nau na kraju korijenskoga morfema ispred suksalnoga
morfema -e-, oni alterniraju sa , i , npr.: is-pek--ti: is-pe-e-; po-mog--ti: po-
-mo-e-, o-vrh--ti: o-vr-- i sl.
Aoristni nastavci su:
jednina mnoina
1. -h 1. -smo
2. - 2. -ste
3. - 3. -e
Prezent, imperfekat i aorist
pomonih glagola htjeti/eti i biti
Glagol htjeti/eti u prezentu moe imati svreni i nesvreni oblik.
Nesvreni oblik prezenta toga glagola moe biti naglaen i nenaglaen. Naglaeni
su: hu, he, he / hemo, hete, he. Nenaglaeni su: u, e, e / emo,
ete, e.
Svreni oblici prezenta glagola htjeti/eti glase: htjdnm/dnm, htjdn/dn,
htjdn/dn // htjdnmo/dnmo, htjdnte/dnte, htjdn/dn.
Imperfekat toga glagola dvojako se upotrebljava: hh, he, he / hsmo,
hste, hh i h, e, e / smo, ste, h.
Aorist glagola htjeti/eti glasi: htjdoh/doh, htjde/de, htjde/de //
htjdosmo/dosmo, htjdoste/doste, htjdoe/doe.
I glagol biti moe u prezentu imati svreni i nesvreni oblik.
Nesvreni oblici prezenta glagola biti mogu biti naglaeni i nenaglaeni. Naglaeni
su: jsam, jsi, jste / jsmo, jste, jsu. Nenaglaeni su: sam, si, je / smo, ste, su.
Svreni oblici prezenta glagola biti su: bdm, bd, bd / bdmo, bdte, bd.
Imperfekat glagola biti dubletno se upotrebljava: bjh, bje, bje / bjsmo,
bjste, bjh i bjh, bje, bje / bjsmo, bjste, bjh.
Aorist glagola biti moe biti naglaen i nenaglaen. Naglaeni su: bh, b, b / bsmo,
bste, b/be. Nenaglaeni su: bih, bi, bi / bismo, biste, bi/bie.
GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI
Glagolski pridjev radni (ili particip perfekta aktivni) gradi se na dva naina:
dodavanjem na innitivnu osnovu suksalnoga morfema - 1. l- i nastavaka za
glagolski pridjev radni;
zamjenom suksalnoga morfema innitivne osnove suksalnim morfemom 2.
-l- i dodavanjem nastavaka za glagolski pridjev radni.
U oba sluaja suksalni morfem -l- ispred nastavka - u mukome rodu jednine
mijenja se u -o-.
Nastavci za glagolski pridjev radni jesu:
jednina mnoina
muki rod: - (pisao-) -i (pisal-i)
enski rod: -a (pisal-a) -e (pisal-e)
srednji rod: -o (pisal-o) -a (pisal-a)
Glagolski pridjev radni glagola ija se innitivna osnova zavrava suksalnim mor-
femima -a-, -ava-, -iva-, -ova-, -eva-, -i-, -je- i -nu- dobija se dodavanjem na njih
suksalnoga morfema -l- i navedenih nastavaka pliv-a-ti: pliv-a-o, pliv-a-o-, pliv-
-a-l-a, pliv-a-l-o; o-gla-ava-ti: o-gla-ava-o-, o-gla-ava-l-a, o-gla-ava-l-o i sl.
Kod glagola prve klase prve vrste konsonanti d i t s kraja korijenskoga morfema
gube se ispred suksalnoga morfema -l-, npr.: pad--ti: pad-l- > pa-l- > pa-o-,
pa-l-a, pa-l-o; plet--ti: plet-l- > ple-l- > ple-o-, ple-l-a, ple-l-o i sl.
Kod glagola sedme klase prve vrste ije ispred suksalnoga morfema -l- gubi se, npr.:
umrije--ti: umr-l- > umr-o-, umr-l-a, umr-l-o i sl.
124 MORFOLOGIJA
Kod glagola jedanaeste klase prve vrste morfem -- u mukome rodu jednine alter-
nira s morfemom -a-, npr.: rek--ti: rek-a-l- > rek-a-o-, rek--l-a, rek--l-o; mog-
--ti: mog-a-l- > mog-a-o-, mog--l-a, mog--l-o i sl.
Svako je/ije koje se nae ispred -o- koje je nastalo od suksalnoga morfema -l- pre-
lazi u i, npr.: donije--ti: donije-l- > donije-o- > doni-o-; smje--ti: smje-l- >
smje-o- > smi-o- i sl. Jedino glagoli jesti, esti (< sjesti), vreti i zreti imaju dvojake
oblike mukoga roda glagolskoga pridjeva radnog:
jesti < jed--ti: jed-l- > je-l- > je-o-/i-o-
esti < sjed--ti: sjed-l- > sje-l- > e-o-/si-o-
zreti < zrje--ti: zrje-l- > zrje-o- > zre-o-/zri-o-
vreti < vre--ti: vre-l- > vre-o- > vre-o-/vri-o-
GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI
Glagolski pridjev trpni (ili particip perfekta pasivni) gradi se dodavanjem nastavaka
na suksalne morfeme osnove glagolskoga pridjeva trpnoga.
Ti suksalni morfemi zamjenjuju odreene suksalne morfeme innitivne osnove:
-n- zamjenjuje suksalni morfem -a- innitivne osnove, npr.: pre-crt-a-ti:
pre-crt-an-; iz-list-a-ti: iz-list-an- i sl.;
-vn- zamjenjuje suksalni morfem -ava- innitivne osnove, npr.: u-kra-
-ava-ti: u-kra-avan-, u-ljep-ava-ti: u-ljep-avan- i sl.;
-vn- zamjenjuje suksalni morfem -iva- innitivne osnove, npr.: za-pra-
-iva-ti: za-pra-ivan-; od-re-iva-ti: od-re-ivan- i sl.;
-ovn- zamjenjuje suksalni morfem -ova- innitivne osnove, npr.: po-kup-
-ova-ti: po-kup-ovan-; lump-ova-ti: lump-ovan- i sl.;
-evn- zamjenjuje suksalni morfem -eva- innitivne osnove, npr.: bi-eva-
-ti: bi-evan-; iz-ma-eva-ti: iz-ma-evan- i sl.;
-en- zamjenjuje suksalni morfem -- innitivne osnove, npr.: spro-ved--ti:
spro-ved-en-; o-greb--ti: o-greb-en-; o-met--ti: o-met-en- i sl.;
-jen- zamjenjuje suksalne morfeme -i-, -je- i -- innitivne osnove, npr.:
za-rad-i-ti: za-rad-jen- > zaraen-; vid-je-ti (>vieti): vid-je-n- > vien-; iz-
misl-i-ti: iz-misl-jen- > iz-milj-en-; iz-rek--ti: iz-rek-jen- > iz-re-en-; po-
tres-jen- > po-tre-en- i sl.;
-ven- zamjenjuje suksalni morfem -- innitivne osnove, npr.: sa-mlje--ti:
sa-mlje-ven-; za-li--ti: za-li-ven- i sl.;
-t- zamjenjuje suksalni morfem -- innitivne osnove, npr.: za-drije--ti:
za-dr-t-; po-e--ti: po-e-t- i sl.
Nastavci za glagolski pridjev trpni su:
jednina mnoina
muki rod: - (pisan-) -i (pisan-i)
enski rod: -a (pisan-a) -e (pisan-e)
srednji rod: -o (pisan-o) -a (pisan-a)
Glasovne promjene u korijenskome morfemu
Suksalni morfem -jen- izaziva jotaciju konsonanata c, b, d, f, p, s, t i z, sonanata
l, m, n i v ili konsonantskih grupa sl, sn, zn i st s kraja korijenskoga morfema, pa se
dobija: , blj, , j, plj, , , ; lj, mlj, nj, vlj; lj, nj, nj i , korijenskoga morfema,
npr.: bac-i-ti: bac-jen- > baen-; od-rub-i-ti: od-rub-jen- > odrubljen-; iz-rad-i-ti:
iz-rad-jen- > izraen-; za-araf-i-ti: za-araf-jen- > zaarajen-; s-pal-i-ti: s-pal-
-jen- > spaljen-; na-mam-i-ti: na-mam-jen- > namamljen-; pro-gon-i-ti: pro-gon-
-jen- > progonjen-; ras-top-i-ti: ras-top-jen- > rastopljen-; pre-nos-i-ti: pre-nos-
-jen- > prenoen; is-prat-i-ti: is-prat-jen- > ispraen; slav-i-ti: slav-jen- > slavljen-;
s-niz-i-ti: s-niz-jen- > snien-; za-posl-i-ti: za-posl-jen > za-poljen-; za-kasn-i-ti:
za-kasn-jen- > zakanjen-; is-prazn-i-ti: is-prazn-jen- > ispranjen-; za-mast-i-ti: za-
mast-jen- > zamaen- i sl.
Suksalni morfem -t- kod glagola sedme klase prve glagolske vrste povlai gublje-
nje skupine ije, npr.: za-drije--ti: za-dr-t-; pro-strije--ti: pro-str-t- i sl.
PERFEKAT
Perfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prolo vrijeme svreno i nesvreno.
Gradi se od prezenta pomonoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog, npr.:
jednina mnoina
sam (pro)itao/(pro)itao sam 1. smo (pro)itali/(pro)itali smo 1.
si (pro)itao/(pro)itao si 2. ste (pro)itali/(pro)itali ste 2.
je (pro)itao/(pro)itao je 3. su (pro)itali/(pro)itali su 3.
Pored nenaglaenoga koristi se i naglaeni oblik prezenta pomonoga glagola biti
kad to zahtijeva kontekst.
PLUSKVAMPERFEKAT
Pluskvamperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje pretprolo vrijeme svreno
i nesvreno.
126 MORFOLOGIJA
Gradi se na dva naina od imperfekta ili perfekta pomonoga glagola biti i glagol-
skoga pridjeva radnog, npr.
jednina
bijah/bjeh (pro)itao/sam bio (pro)itao 1.
bijae/bjee (pro)itao/si bio (pro)itao 2.
bijae/bjee (pro)itao/je bio (pro)itao 3.
mnoina
bijasmo/bjesmo (pro)itali/smo bili (pro)itali 1.
bijaste/bjeste (pro)itali/ste bili (pro)itali 2.
bijahu/bjehu (pro)itali/su bili (pro)itali 3.
FUTUR PRVI
Futur prvi je glagolski oblik kojim se iskazuje budue vrijeme.
Gradi se od innitiva glagola i prezenta pomonoga glagola htjeti/eti. Pomoni
glagol moe doi i ispred i iza innitiva. Kad se nae iza innitiva glagola na -ti,
krajnje i iz innitiva se gubi, a t se i u izgovoru i u pismu stapa sa iz nenagla-
enoga oblika prezenta pomonoga glagola htjeti/eti, npr.:
jednina mnoina
itau 1. itaemo 1.
itae 2. itaete 2.
itae 3. itae 3.
Kad se pomoni glagol nae ispred innitiva glagola na -ti, taj nastavak ostaje ne-
promijenjen, npr.:
jednina mnoina
u itati 1. emo itati 1.
e itati 2. ete itati 2.
e itati 3. e itati 3.
Glagoli na -i ostaju neizmijenjeni bez obzira na to e se nalazi pomoni glagol htje-
ti/eti ispred ili iza njih, npr.:
jednina mnoina
rei u/u rei 1. rei emo/emo rei 1.
rei e/e rei 2. rei ete/ete rei 2.
rei e/e rei 3. rei e/e rei 3.
Prezent pomonoga glagola htjeti/eti moe se upotrebljavati i u naglaenome obli-
ku. Takvu upotrebu namee kontekst.
FUTUR DRUGI
Futur drugi je glagolski oblik kojim se iskazuje predbudue vrijeme.
Gradi se od svrenoga prezenta pomonoga glagola biti i glagolskoga pridjeva rad-
nog:
jednina mnoina
budem (pro)itao 1. budemo (pro)itali 1.
bude (pro)itao 2. budete (pro)itali 2.
bude (pro)itao 3. budu (pro)itali 3.
Futur drugi gradi se od svrenih i od nesvrenih glagola. Predbudua radnja svrenih
glagola najee se iskazuje prezentom, npr.: Javiu ti kad proitam.
POTENCIJAL
Potencijal je glagolski oblik kojim se iskazuje elja, uslov ili mogunost vrenja
glagolske radnje.
Gradi se od aorista pomonoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog i svre-
nih i nesvrenih glagola, npr.:
jednina mnoina
bih (pro)itao 1. bismo (pro)itali 1.
bi (pro)itao 2. biste (pro)itali 2.
bi (pro)itao 3. bi/bie (pro)itali 3.
Pored nenaglaenih mogu se upotrebljavati i naglaeni oblici aorista pomonoga gla-
gola biti. Takvu upotrebu namee kontekst.
POTENCIJAL IMPERFEKTA
Posebna je vrsta potencijala glagolski oblik koji se gradi od imperfekta pomonoga
glagola htjeti/eti i innitiva glagola. Njime se oznaava neostvarena mogunost,
elja, uslov u prolosti:
jednina mnoina
hoah/ah vieti 1. hoasmo/asmo vieti 1.
hoae/ae vieti 2. hoaste/aste vieti 2.
hoae/ae vieti 3. hoahu/ahu vieti 3.
128 MORFOLOGIJA
IMPERATIV
Imperativ je glagolski oblik kojim se iskazuje zapovijest, zabrana, molba, elja i sl.
Gradi se od imperativne osnove i imperativnih nastavaka. Imperativna osnova sasto-
ji se od korijenskoga i suksalnoga morfema. Suksalnim morfemima imperativne
osnove odgovaraju odreeni suksalni morfemi prezentske osnove.
Suksalni morfemi imperativne osnove su:
-i- (zamjenjuje suksalne morfeme -e- i -i- iz prezentske osnove): bod-e-m:
bod-i-, bod-i-mo, bod-i-te; rad-i-m: rad-i-, rad-i-mo, rad-i-te i sl.;
-j- (zamjenjuje suksalni morfem -j- iz prezentske osnove): u-je-m: u-j-,
u-j-mo, u-j-te; kup-u-je-m: kup-u-j-, kup-u-j-mo, kup-u-j-te i sl.;
-j- (zamjenjuje suksalni morfem -- iz prezentske osnove): pri-a-m: pri-
-aj-, pri-aj-mo, pri-aj-te, pjev-a-m: pjev-aj-, pjev-aj-mo, pjev-aj-te i sl.
Glagoli jedanaeste klase prve glagolske vrste innitiv grade dodavanjem suksalno-
ga morfema -i- na korijenski morfem. Tada konsonanti k, g i h s kraja korijenskoga
morfema alterniraju s c, z i s, npr.: rek--u: rek-i- > rec-i-, rec-i-mo, rec-i-te; strig-
--u: strig-i- > striz-i-, striz-i-mo, striz-i-te i sl.
U crnogorskome jeziku imperativ se ne upotrebljava u 1. licu jednine. Za 3. lice
jednine i mnoine koristi se imperativna konstrukcija neka + 3. lice prezenta, npr.:
neka pjeva / neka pjevaju i sl.
OPTATIV
Optativ je glagolski oblik kojim se iskazuje elja.
Gradi se od glagolskoga pridjeva radnog i uvijek je propraen usklinom intonaci-
jom: ivjeli! Zdravo bio! Dobro doli! ivi bili pa vieli!
jednina mnoina
muki rod iv-i-o- iv-je-l-i
enski rod iv-je-l-a iv-je-l-e
srednji rod iv-je-l-o iv-je-l-a
GLAGOLSKI PRILOG SADANJI
Glagolski prilog sadanji je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je istovre-
mena s radnjom predikata.
Gradi se od prezentske osnove nesvrenih glagola i suksa -i i -i, npr.: pek--
ui; tr--ei i sl. Izmeu -a- i -ui javlja se intervokalno j, npr.: it-a-(j)ui, pri-a-
(j)ui i sl.
GLAGOLSKI PRILOG PROLI
Glagolski prilog proli je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je neposredno
prethodila radnji oznaenoj predikatom.
Gradi se od innitivne osnove svrenih glagola i suksa -vi i -v, npr.: is-pjev-a-ti:
is-pjev-a-vi/is-pjev-a-v, po-er-a-vi/po-er-a-v; u-drob-i-ti: u-drob-i-vi/u-drob-
-i-v i sl. Ispred tih suksa umee se nepostojano a kad se korijenski morfem glagola
zavrava konsonantom, npr.: mog--ti: mog-a-vi/mog-a-v i sl. Vokali ispred suksa
-vi uvijek su dugi.
ODRINI GLAGOLSKI OBLICI
Odrini glagolski oblici grade se dodavanjem odrine rjece ne ispred potvrdnih
oblika, npr.: ne itam; ne bih itao; ne itaj i sl.
Rjeca ne pie se odvojeno od glagolskih oblika u svim sluajevima osim u nenagla-
enome svrenom (odrinom) obliku prezenta pomonoga glagola htjeti/eti: neu,
nee, nee / neemo, neete, nee. Zajedno se s oblikom prezenta glagola biti pie
i rjeca ni: nijesam, nijesi, nije / nijesmo, nijeste, nijesu. [Negacija ni + nenaglaeni
oblik prezenta pomonoga glagola biti (npr.: nisam, nisi...) nije odlika crnogorskoga
standardnoga jezika.]
GLAGOLSKO STANJE
Kad se glagolska radnja pripisuje onome ko aktivno uestvuje u njoj, glagolski oblici
kojima se izraava takva radnja nalaze se u radnom stanju (aktivu). U crnogorskome
jeziku glagolska se radnja obino iskazuje oblicima aktiva, tj. radnoga stanja. To je
prikazano u odjeljku o glagolskim oblicima.
Meutim kad nije potrebno istai ko je vrio radnju, ve to je tom radnjom posti-
gnuto, odnosno na kome je ta radnja izvrena, koristi se trpno stanje (pasiv). U tim
se sluajevima umjesto pasiva mogu koristiti i oblici radnoga stanja s povratnom
rjecom se uz njih, npr.: Pjevam pjesmu. Pjesma se pjeva. Ipak u nekim su sluaje-
vima pasivne konstrukcije primjerenije od navedenih, npr.: Tada zarobismo dvjesta
vojnika. Tada se zarobi dvjesta vojnika., a u pasivu Tada bijae zarobljeno dvje-
sta vojnika (od nas).
130 MORFOLOGIJA
PASIV
Trpni glagolski oblici grade se od prezenta, imperfekta, aorista, perfekta, pluskvam-
perfekta, futura prvog, futura drugog, imperativa, potencijala pomonoga glagola
biti i glagolskoga pridjeva trpnog:
trpni prezent: sam vien, si vien...;
trpni imperfekat: bijah/bjeh vien, bijae/bjee vien...;
trpni aorist: bih vien, bi vien...;
trpni perfekat: bio sam vien, bio si vien...
[Trpni perfekat moe biti iskazan i glagolom bivati: bivao sam vien, bivao
si vien...]
trpni pluskvamperfekat: bijah/bjeh bio vien, bijae/bjee bio vien...;
trpni futur prvi: biu vien/u biti vien, bie vien/e biti vien...;
trpni futur drugi: budem bio vien, bude bio vien...;
trpni imperativ: budi vien, budimo vieni...;
trpni potencijal: bih bio vien, bi bio vien...;
trpni potencijal imperfekta: hoah biti vien, hoae biti vien...
PRILOZI
Prilozi su rijei koje stoje uz glagole, pridjeve, imenice i priloge i odreuju ih po
mjestu, vremenu, nainu, uzroku i koliini.
Po svome znaenju mogu biti:
prilozi za mjesto : ove, tu, one, ovamo, tamo, onamo, ovuda, tuda, onuda,
dolje, gore, desno, lijevo, naprijed, pozadi, blizu, daleko i sl.;
prilozi za vrijeme : lani, preklani, onomlani, jue, prekjue, onomadne, da-
nas, utra, ujutro, uvee, prije, poslije, sad(a), tad(a), nekad(a), nikad(a) i
sl.;
prilozi za nain : ovako, tako, onako, nekako, nikako, svakako, dobro, loe,
lijepo, grdno, sporo, brzo i sl.;
prilozi za uzrok : zato, stoga;
prilozi za koliinu : ovoliko, toliko, onoliko, malo, mnogo, dosta, jo, neko-
liko i sl.
Treba razlikovati priloge za nain koji zavravaju na -o i -e (npr.: lijepo, dobro,
jasno, slabo, esto, loe) od pridjeva u istome obliku. Prilozi u tim sluajevima od-
govaraju na pitanje kako?, a pridjevi na pitanje kakvo?, npr.: Dobro (pridjev) dijete
dobro (prilog) ui. Takvi se prilozi kompariraju isto kao i pridjevi, npr.: lijepo ljep-
e najljepe; dobro bolje najbolje i sl.
132 MORFOLOGIJA
PRIJEDLOZI
Prijedlozi su nepromjenljive rijei koje stoje ispred zavisnopadenih oblika pro-
mjenljivih rijei.
Po svojemu znaenju slau se s rijeima uz koje stoje i odreuju njihov odnos prema
drugim rijeima u reenici. Mogu kazivati vremenski, prostorni, uzroni, nainski,
namjenski, poredbeni i druge odnose, npr.: Probudio se pred zoru. Pade preko
praga. Zbog njega je pobjegao. Pjevahu ispod glasa. Krenue za njih. Bijae
bjelje od mlijeka.
Prijedlozi mogu stajati i ispred priloga za vrijeme, npr.: Bila je iva do lani. Nema
ga nige od onomadne.
Prijedlozi mogu stajati i ispred drugih prijedloga, npr.: Poerasmo ih do u provaliju.
Prijedlozi s/sa, k/ka, uz/uza, niz/niza, pod/poda i sl. upotrebljavaju se u zavisnosti od
prirode konsonanta kojim poinje rije koja im slijedi. O tome vieti u poglavlju o
morfonologiji.
UZVICI
Uzvici su nepromjenljive rijei koje slue za iskazivanje oeanja, raspoloenja, sta-
nja; za oponaanje glasova u prirodi; za dozivanje ili vabljenje i eranje stoke. Iza
uzvika, odnosno iza reenica u kojima je sadran uzvik, pie se uzvinik.
Uzvicima se iskazuje radost, alost, bol, strah, divljenje, sumnjiavost, iznenaenje,
gaenje i sl. Takvi su uzvici: eh, oj, joj, aoj, jao, jaoj, uh, hoj, oho, hm, mhm, fuj i sl.
Uzvici slue i za dozivanje, odnosno za ostvarivanje komunikacije. Takvi su: ej, hej,
o, oj, alo, halo, e, o-ruk, ps, pst i sl.
Za oponaanje glasova u prirodi koriste se onomatopejski uzvici, npr.: pljus, av-av,
mjau, tres, bam, op, bap, bup, ju i sl.
Uzvici za vabljenje i eranje stoke i ostalih ivotinja su: ok, gu, ki, ki, dio, iha,
i, mis, pis, mac, pi-pi, u-kok, dura, ljuke, na, ae, hae i sl.
134 MORFOLOGIJA
VEZNICI
Veznici su nepromjenljive rijei kojima se oznaava veza meu reenicama.
Veznici mogu biti veznici nezavisnosloenih reenica i veznici zavisnosloenih ree-
nica. U prve spadaju veznici i, pa, te, ni, niti, a, ali, ve, nego, no, ili i vezniki izrazi
volja ... volja, bilo ... bilo, ne samo ... nego i i sl. U druge spadaju veznici da, to,
iako, dok, kad, samo, kako i sl.
Veznici ne oznaavaju samo vezu, ve i vrstu veze i odnosa reeninih djelova koje
povezuju. Tako neki veznici oznaavaju suprotnost (npr.: a, ali, ve), neki vrijeme
(npr.: kad, dok, tek) i sl. Njihova e znaenja i odnosi koje oznaavaju biti prikazani
u odjeljku o sintaksi.
RJECE
Rjece su nepromjenljive rijei koje slue za isticanje linoga stava govornoga lica
prema onome to se kazuje reenicom ili njezinim dijelom.
Prema onome to oznaavaju dijele se na:
1. rjece za isticanje suprotnosti: meutim, pak;
2. rjece za izuzimanje: jedino, samo;
3. rjece za naroito isticanje: ak, bar, barem, makar, ba, i;
4. potvrdne rjece: da;
5. odrine rjece: ne;
6. modalne rjece (za iskazivanje linoga stava): svakako, zaista, zaisto, ne-
sumnjivo, uistinu, vaistinu, neosporno, nipoto, valjda, zbilja, moda, vjero-
vatno;
7. rjece za pokazivanje: evo, eto, eno;
8. podsticajne i zapovjedne rjece: neka, hajde, aj, da;
9. upitne rjece: li, da, zar.
Rjece za pokazivanje (evo, eto, eno) u vezi su s prostornom udaljenou govornoga
lica od onoga na to pokazuje, odnosno u vezi s kategorijom lica. Tako je rjeca evo
u vezi s prvim licem, rjeca eto s drugim, a rjeca eno s treim licem.
Zapovjedna rjeca neka ide uz prezent, npr.: Neka doe utra.; a rjeca da uz prezent
i perfekat, npr.: Da to svri kako ti glava zna! Da si mi to svrio kako ti glava zna.
Ostale zapovjedne i podsticajne rjece idu uz imperativ.
Za oznaavanje linoga stava prema onome to se kazuje mogu se koristiti i modalni
izrazi, npr.: nema sumnje, bez sumnje, podrazumijeva se, razumije se, nema dileme,
bez dileme i sl.
TVORBA
RIJI
OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEI
Osnovni principi tvorbe rijei u crnogorskome jeziku jesu izvoenje (derivacija),
slaganje (kompozicija) i kombinovana tvorba rijei.
Izvoenje (derivacija) je tvorba dodavanjem suksa na tvorbenu osnovu rijei,
npr.: stol-ar-(); pogled-a-(ti); nazad-ova-(ti) i sl., odnosno dodavanjem preksa na
tvorbenu osnovu, npr.: pod-zid(-a), iz-rod(-), nat-pis(-).
Slaganje (kompozicija) je tvorba koja nastaje srastanjem tvorbenih osnova dviju
rijei u jednu sloenu rije. Tvorbene osnove mogu srastati pomou spojnih morfe-
ma o i e i bez njih, npr.: Beo-grad(-), star-mal(-i), ispi-utur(-a); krv-o-mut(-nik-),
ruk-o-pis(-), o-e-vid(-ac).
Kombinovana tvorba rijei nastaje udruivanjem preksacije i suksacije, npr.:
bez-brig-an(-) > bez-bri-an(-), u-lov-i-(ti), u-gled-a-(ti) i sl.
140 TVORBA RIJEI
TVORBA RIJEI OD OSNOVA IZ KLASINIH JEZIKA
Znaajan dio crnogorske leksike i leksike drugih standardnih jezika ine rijei s
osnovom iz grkoga ili latinskoga jezika. Po takvoj se leksici crnogorski jezik ne
odvaja od drugih evropskih jezika, pa se one nazivaju internacionalizmi.
Internacionalizama ima i meu imenicama (npr.: eksplozija, reakcija, instrukcija,
konstitucija) i meu pridjevima (npr.: eksplozivni, reakcioni, instruktivni, konstitu-
tivni) i meu glagolima (npr.: eksplodirati, reagovati, instruirati, konstituisati).
U svim jezicima osnove internacionalizama alterniraju u zavisnosti od toga da li je
rije o tvorbi imenica, glagola ili pridjeva, npr.: korozija korodirati korozivni;
koncepcija // koncept koncipirati koncepcijski // konceptualni; konstitucija kon-
stituisati konstitutivni i sl.
TVORBA IMENICA
Imenice se grade izvoenjem, slaganjem i kombinovanom tvorbom. Znaenje ime-
nica (znaenje mjesta, sredstva, djelatnosti, stanja itd.) odreuju suksi i preksi
kojima se one grade.
IZVOENJE
Izvoenje imenica je tvorba dodavanjem preksa i suksa na tvorbenu osnovu rijei.
Preksacijom nastaju izvedene imenice na ovaj nain: a-teizam > ateizam; bi-gamija
> bigamija; ko-autor > koautor; pra-ed > praed; ne-srea > nesrea; pro-dekan >
prodekan itd.
U crnogorskome jeziku najproduktivnija je tvorba imenica suksima. Izvedena ime-
nica u znaenjskoj je vezi s rijeju od koje je izvedena, a njezino znaenje odreeno
je suksom.
IMENICE SA ZNAENJEM LICA
Imenice sa znaenjem vrioca radnje
Muka lica:
-ac(-): pisac, jezikoslovac
-(-): ugovara, pjeva
-ank(-): konjanik, poslanik
-ant(-): laborant, projektant
-ar(-): magistar, ministar
-r(-): pisar, uvar
-dij(-a): sadija, provodadija
-ent(-): asistent, student
-r(-): kondukter, graver
-ir(-): hemiar, dijagnostiar
-r(-): portir, pastir
-ist(-)/-ist(a): lingvist(a), montenegrist(a)
-jr(-): polemiar, botaniar
-(j)enk(-): slubenik, namjetenik
142 TVORBA RIJEI
-lac(-): mislilac, gledalac
-lij(-a): zanatlija, fursatlija
-nk(-): putnik, radnik
-or(-): inspektor, korektor
-vnk(-): duhovnik, pukovnik
-telj(-): uitelj, graditelj
-(-): biolog, lolog
enska lica:
-aic(-a): pregovaraica, spremaica
-anica(-): poslanica, izaslanica
-antkinj(-a): laborantkinja, projektantkinja
-ar(-a): vraara, gatara
-aric(-a): zvonarica, mljekarica
-rk(-a): pisarka, vladarka
-djk(-a): provodadijka, navodadijka
-entic(-a): asistentica, studentica
-entkinj(-a): asistentkinja, studentkinja
-rk(-a): funkcionerka, graverka
-ic(-a): biologica, psihologica
-irk(-a): hemiarka, dijagnostiarka
-rk(-): portirka, pastirka
-istkinj(-a): lingvistkinja, montenegristkinja
-jrk(-a): polemiarka, botaniarka
-(j)enic(-a): slubenica, namjetenica
-k(-a): jezikoslovka, prirodoslovka
-kinj(-a): biolokinja, psiholokinja
-ljk(-a): zanatlijka, reimlijka
-nic(-a): putnica, radnica
-oric(-a): doktorica, profesorica
-rk(-a): direktorka, doktorka
-vnic(-a): duhovnica, gromovnica
-teljic(-a): uiteljica, njegovateljica
-tljk(-a): moliteljka, graditeljka
Imenice sa znaenjem nosioca svojstva
Muka lica:
-ac(-): lakomac, domorodac
-k(-): divljak, glupak
-an(-): divljan, glupan
-enjk(-): smetenjak, potenjak
-ivac(-): gramzivac, primitivac
-(j)enk(-): smetenik, rasputenik
-ljivac(-): laljivac, smutljivac
-nk(-): peobraznik, suludnik
-njk(-): suludnjak, potrpenjak
-ov(-): laov, praznov
enska lica:
-ak(-a): divljaka
-aku(-a): divljakua, prostakua
-enja(-a): potenjaa, smetenjaa
-enjakinj(a): smetenjakinja
-vk(-a): primitivka, gramzivka
-(j)enic(-a): smetenica, rasputenica
-kinj(-a): domorotkinja, prvorotkinja
-ljivic(-a): smutljivica, laljivica
-nic(-a): suludnica, zaludnica
-o(-a): jezikoa, burdikoa
-ulj(-a): laulja, pobjegulja
-u(-a): povratua, podrepua
-k(a): plavka, utka
Imenice sa znaenjem trpioca stanja
Muka lica:
-(-): kleptoman, ksenofob
-ank(-): osiguranik, ispitanik
-(j)enk(-): optuenik, osuenik
-ent(-): apstinent, pacijent
-ir(-): alkoholiar, epileptiar
-nk(-): bolesnik, beskunik
enska lica:
-anic(-a): osiguranica, ispitanica
-(j)enic(-a): optuenica, osuenica
-entkinj(-a): apstinentkinja, pacijentkinja
-irk(-a): alkoholiarka, epileptiarka
-k(-a): kleptomanka, narkomanka
-kinj(-a): ropkinja, ksenofopkinja
-nic(-a): bolesnica, beskunica
144 TVORBA RIJEI
Imenice za muka i enska lica
Postoje suksi kojima se dobijaju i imenice za muka i imenice za enska lica, bez
obzira na njihovo znaenje. To su ovi suksi:
-ajlij(-a): novajlija, dugajlija
-dij(-a): govordija, sadija
-ic(-a): ulizica, udvorica
-l(-o): zlopamtilo, dangrizalo
-lic(-a): ielica, izbjeglica
-lij(-a): meraklija, obrazlija
Imenice sa znaenjem stanovnika, pripadnika naroda i drava
Muka lica:
-ac(-): Bjelopoljac, Roajac
-k(-): Pljevljak
-nac(-): Amerikanac, Portorikanac
-ann(-): Kotoranin, Tuzanin
-ann(-): Zagrepanin, Rogamanin
-lj(-): Bokelj
-z(-): Kinez, Englez
-in(-): Srbin, Turin
-nac(-): Dalmatinac, Vizantinac
-jk(-): Bonjak
-jnac(-): Piroanac
-janin(-): Tivanin, Rinjanin
-(-): eh, Grk, Maar
enska lica:
-akinj(-a): Pljevljakinja
-nk(-a): Kotoranka, Tuzanka
-nk(-a): Zagrepanka, Rogamanka
-ljk(-a): Bokeljka
-eskinj(-a): Engleskinja, Kineskinja
-ic(-a): Maarica
-nk(-a): Dalmatinka, Vizantinka
-inj(-a): ehinja, Grkinja
-jakinj(-a): Bonjakinja
-jnk(-a): Piroanka, Podgorianka
-k(-a): Bjelopoljka, Roajka
-kinj(-a): Turkinja, Srpkinja
Kako se vidi iz navedenih primjera, svakome suksu za graenje imenica mukoga
roda sa znaenjem stanovnika odreenoga podruja, odnosno pripadnika naroda, na-
cije ili drave, odgovara odreeni suks za graenje imenica enskoga roda sa zna-
enjem stanovnice: -anin- : -ank-; -janin- : -jank-; -anin- : -ank-; -ac- : -k-; -anac- :
-ank-; -janac- : -jank-; -ez- : -eskinj-; -in- : -kinj-; -inac- : -ink-; -- : -inj-; -- : -ic;
-ak- : -akinj-; -jak- : -jakinj-.
IMENICE SA ZNAENJEM NASELJENOGA PODRUJA
Imenice sa znaenjem naseljenoga podruja ee su bez suksa (npr. Crna Gora,
Boka, Crmnica) nego s njima. Suksi za tvorbu tih imenica su:
-ac(-): Krstac, Humac, Besac, Vilac
-av-ac(-): Glibavac
-anj(-): Pranj, Vranj
-j(-a): Koreja, Gvineja
-ev-ac(-): Mrevac
-ic(-a, -e): Poljica, Kamenica
-i(-i): eklii, Bjelopavlii
-ij(-a): Albanija, Rusija
-in(-a, -e): Vranjina, Jemine
-t(-e, -a): Jemite, Lanita
-j(-e): Gostilje, Pobreje
-k(-a): Poijevka, Vrtijeljka
-nk(-): Dubrovnik, Tovarnik
-ov(-o): Bokovo, Cerovo
-ov-ac(-): Smokovac
-ov-ac(-): Tisovac
-ov-ic(-a): Drenovica, Lipovica
-ovin(-a)/-evin(-a): Krasovina, Janjevina
-sk(-): Njemaka (<Njemac-ska), Hrvatska
-sk(-a, -o): Malinsko, Goranjsko
IMENICE SA ZNAENJEM MJESTA (PROSTORA)
-nic(-a): mjenjanica, klanica
-an(-a): kafana, ciglana
-ar(-a): mljekara, pekara
-arij(-a): vinarija, bavarija
-rijum(-): akvarijum, planetarijum
-rnic(-a): draguljarnica, staklarnica
-t(-): konzulat, rektorat
-erij(a): paterija, drogerija
146 TVORBA RIJEI
-t(-e): ognjite, lanite
-j(-e): podruje, zabre
-jank(-): drvljanik, novanik
-(j)rnk(-a): golubarnik, kokoarnik
-(j)in(-a): klaina, ledina
-l(-o): poivalo, solilo
-lt(-e): igralite, etalite
-nic(-a): kasapnica, uionica
-njk(-): vonjak, mravinjak
-rijum(-): sanatorijum, krematorijum
-vnic(-a): poslovnica
-tk(-a): biblioteka, vinoteka
-r(-a): ekspozitura, agentura
IMENICE SA ZNAENJEM DJELATNOSTI
-rstv(-o): voarstvo, stoarstvo
-ij(-a): lozoja, lologija
-ik(-a): matematika, logika
-istik(-a): montenegristika, kriminalistika
-latv(-o): prevodilatvo, ronilatvo
-slovlj(-e): prirodoslovlje, jezikoslovlje
-stv(-o): zanatstvo, svinjogojstvo
-tljstv(-o): ugostiteljstvo, graditeljstvo
-r(-a): arhitektura, lektura
IMENICE SA ZNAENJEM SVOJSTVA I STANJA
-cij(-a): meditacija, indignacija
-ancij(-a): arogancija, ekstravagancija
-arij(-a): matarija, svinjarija
-azam(-): orgazam, mijazam
-b(-a): tvorba, tuba
-ej(-a): dijareja, gonoreja
-emij(-a): anemija, leukemija
-encij(-a): dekadencija, rezistencija
-epsij(-a): epilepsija, ablepsija
-e(-): grabe, mete
-ij(-a): simpatija, bibliolija
-il(-o): mrtvilo, ludilo
-in(-a): vjetina, dubina
-itt(-): animozitet, graviditet
-izam(-): sadizam, vandalizam
-j(-e): itanje, zaee
-jj(-): oprotaj, zagrljaj, koraaj
-luk(-): fukarluk, prostakluk
-ljav(-a): lomljava, grmljava
-nj(-a): vonja, sadnja
-njav(-a): kuknjava, dernjava
-(-): zijev, drijem
-o(-a): istoa, hladnoa
-st(-): napetost, gordost
-ot(-a): dobrota, divota
-oz(-a): narkoza, avitaminoza
-stv(-o): bratstvo, siromatvo (<siromah-stvo)
-tin(-a): lukavtina, bezobratina
-v(-a): etva, etva
IMENICE SA ZNAENJEM SREDSTVA
-a(-a): uspinjaa, otiraa
-(-): prekida, upalja
-aic(-a): kosaica, kopaica
-al(-o): gudalo, ravnalo
-alic(-a): grijalica, prskalica
-ljk(-a): tipaljka, pitaljka
-ak(-a): ljuljaka
-t(-): agregat, aparat
-tor(-): oscilator, navigator
-avic(-a): tipavica
-ek(-a): vrteka
-il(-o): edilo, ognjilo
-t(-e): kosite, grabuljite
-k(-a): ipka, cijetka
-nk(-): steznik, zvunik
-or(-): induktor, rotor
IMENICE SA ZNAENJEM HRANE I PIA
-a(-a): savijaa, dolmaa
-d(-a): limunada, okolada
-k(-): vinjak, drenovak
-nac(-): rezanac, prebranac
-anic(-a): priganica, masanica
-(-): satara, gula
-etin(-a): piletina, junetina
148 TVORBA RIJEI
-eva(-a): vinjevaa, danjevaa
-in(-a): govedina
-jetin(-a): zeetina, ovetina
-ova(-a): medovaa, lozovaa
-ovin(-a)/-jevin(-a): medovina, koevina
-u(-a): krompirua, krtolua
IMENICE SA ZNAENJEM BILJAKA
-(-): povija, roga
-ak(-a): divljaka, trljaka
-ak(-): ipak, maslaak
-avac(-): pupavac, krastavac
-avic(-a): puzavica, krastavica
-ic(-a): grica, metvica
-i(-): ljuti, pipuni
-ik(-a): mljeika, omorika
-in(-a): malina, kupina
-(-): spori, gladi
-(j)a(-a): kobiljaa, ozimaa
-jan(-): opljan, brljan
-jel(-a): koela (<kostjela)
-jenic(-a): uenica
-k(-a): trska, lijeska
-l(-a): ribizla, mumula
-nja(-a): skrivenoemenjaa, goloemenjaa
-u(-a): oskorua
-v(-a): mrkva, tikva
-vic(-a): rotkvica, tikvica
IMENICE SA ZNAENJEM IVOTINJA
-ac(-): vranac, arac
-alic(-a): krijetalica
-alj(-): putalj, etalj
-(-): kula, brnja
-av(-a): milava, arava
-e(-): jare, june
-i(-): sljepi, kuni
-k(-a): arka, bijelka
-k(-): zelenko, sivko
-n(-a): zekna, rogna
-nic(-a): otrovnica
-onj(-a): zekonja, aronja
-ov(-): arov, garov
-j(-): slavuj, kraguj
-ulj(-a): arulja, mrkulja
-u(-a): baljua, milua
IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE
Imenice subjektivne ocjene dobijaju se dodavanjem suksa koji unose izvjesnu iz-
mjenu u znaenje imenice od koje se grade. Ti suksi nazivaju se suksi subjektivne
ocjene. Te imenice dijele se u dvije grupe:
augmentativi i pejorativi oznaavaju uveani pojam u odnosu na ono to 1.
znai motivna imenica, odnosno imaju pogrdno znaenje, npr.:
-in(-a): kretenina, profesorina
-etin(-a): ruetina, glavetina
-in(-a): momina, glasina
-tin(-a): prljavtina, glibavtina
-rd(-a): glavurda, nourda
-urin(-a): ojurina, nourina
-utin(-a): maglutina, barutina
deminutivi s hipokoristicima oznaavaju umanjeni pojam u odnosu na ono 2.
to znai motivna imenica ili predstavljaju imenice odmila, npr.:
-ac(-): bratac, hljebac
-ak(-): oblaak, sinak
-ac(-e): gnjezdace, sunace
-c(-e): drvce, perce
-(-e): prozore, lone
-i(-): prozori, kameni
-ic(-a): kuica, ruica
-i(-): prsti, listi
SLAGANJE
Tvorba kojom nastaju sloene imenice srastanjem odreene imenice s imenicama,
pridjevima, glagolima, prijedlozima naziva se slaganje.
Imenike sloenice imaju samo jedan akcenat kad se piu bez crtice, a kad se piu s
crticom, onda je svaki dio sauvao svoj akcenat. One mogu nastajati na dva naina:
150 TVORBA RIJEI
prostim slaganjem (npr.: Beo-grad > Beograd; jado-brat > jadobrat; me-
u-prostor > meuprostor; radio-stanica > radio-stanica);
pomou spojnih morfema (npr.: ever-o-zapad > everozapad; vin-o-pija
> vinopija; krv-o-prolie > krvoprolie).
TVORBA PRIDJEVA
Pridjevi nastaju suksalnom, preksalnom i preksalno-suksalnom tvorbom te
spajanjem dviju osnova (sloenika tvorba).
IZVOENJE
Izvoenje pridjeva je proces koji obuhvata preksalnu, suksalnu i preksalno-su-
ksalnu tvorbu. Tako nastaju izvedeni pridjevi.
Najproduktivniji suksi za graenje pridjeva u crnogorskome jeziku su:
-ablan(-): respektabilan, diskutabilan
-aak(-): dugaak, punaak
-a(-i): perai, jahai
-lan(-): muzikalan, dentalan
-an(-): moan, saglasan
-ran(-): komplementaran, elementaran
-ast(-): kockast, loptast
-aan(-): slabaan, duraan
-anj(-): jueranji, onomadanji
-at(-): nosat, pleat
-av(-): grbav, osav
-en(-): maven, kafen
-ran(-): moderan
-ean(-): malean
-ev(-): oev, striev
-van(-): duevan
-evsk(-): njegoevski, karadievski
-iblan(-): eksibilan, konvertibilan
-ian(-): satirian, ironian
-iast(-): plaviast, modriast
-ij(-): koziji, boiji
-ikast(-): modrikast, bodljikast
-ikav(-): modrikav, bodljikav
-insk(-): materinski, sestrinski
-inj(-): pelinji, osinji
152 TVORBA RIJEI
-istik(-): komunistiki, socijalistiki
-it(-): kamenit, ponosit
-van(-): objektivan, agresivan
-j(-): mravlji, koi, pai
-(j)ahan(-): ivahan, mlaahan
-jan(-): perjani, sunani
-jav(-): brbljav, branjav
-jev(-): Kuslevljev, Miroslavljev
-juan(-): siuan
-kast(-): bjelkast, plavkast
-ljiv(-): plaljiv, paljiv
-n(-): everni, juni
-nat(-): pernat, travnat
-nj(-): sinonji, zimunji
-onlan(-): nacionalan, regionalan
-ov(-): bratov, suedov
-van(-): svjetovan, duhovan
-ovit(-): silovit, vjetrovit
-ovljev(-)/-evljev(-): sinovljev, muevljev
-vn(-): bankovni, duhovni
-ovsk(-): volovski, topovski
-zan(-): religiozan, glamurozan
-sk(-): utopijski, organizacijski
-nj(-): utranji, tamonji
-ulan(-): seksualan, senzualan
-ulan(-): aktuelan
-ujsk(-): ovnujski, volujski
-uljst(-): duguljast, sladunjast
-unjav(-): sladunjav, bljedunjav
-un(-): vjetruan
-ust(-): mekuast
-ukst(-): ljepukast
Neki suksi pri graenju pridjeva izazivaju glasovne promjene u osnovi npr.: bijel
bjelkast; svijet svjetovni; paziti paljiv; ast azben; mlad mlaahan; pas
pai; sitan siuan; modar modrikast; zimus zimunji; zec zeji; ovan ov-
nujski i sl. O tome vieti vie u poglavlju o morfonologiji.
Neki od navedenih suksa pripadaju suksima subjektivne ocjene. Takvi su: -aak,
-ahan, -aan, -ean, -iast, -ikast, -jahan, -juan, -kast, -uljast, -unjav, -uan, -uast,
-ukast.
PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA
Tvorba pridjeva preksima u crnogorskome je jeziku vrlo produktivna. Najei su
ovi preksi:
a-: apolitian, amoralan
anti-: antiustavan, antidravni
bez-: bezuslovan, bezgrean
bi-: biseksualan, bipolaran
do-: doivotni, dovratni
eks-: eksjugoslovenski
hiper-: hipersenzitivan, hiperaktivan
i-: iracionalan, irealan
in-: indeklinabilan, indiferentan
infra-: infracrven, infravioletan
inter-: interpartijski, internacionalni
izvan-: izvanredni, izvanproceduralni
kvazi-: kvazinauni, kvaziumjetniki
meu-: meuljudski, meudravni
mnogo-: mnogostruki, mnogoljudni
multi-: multidisciplinaran, multivitaminski
na-: nagluv, naglup
nad-: nadljudski, nadmorski
naj-: najpametniji, najbolji
nazovi-: nazoviprijateljski, nazovinauni
ne-: nelijep, nevelik
o-: omanji, osrednji
pan-: panslavistiki, panevropski
po-: povelik, pobolji
poli-: polifunkcionalan, polivalentan
polu-: polugodinji, polupismen
poslije-: poslijeratni, poslijediplomski
post-: postmodernistiki, postkrizni
pra-: praedovski, praistorijski
pre-: prevelik, prestrog
pred-: preddravni, predratni
preko-: prekomjerni, prekobrojni
pri-: priglup, priruni
prije-: prijepodnevni, prijevremeni
pro-: proelav, prosijed; proevropski, proaustrijski
protiv-: protivudarni, protivdravni
pseudo-: pseudonauni, pseudoklasicistiki
s-: steona, zduna
154 TVORBA RIJEI
samo-: samohran, samostalan
super-: superbrzi, superaktivni
sve-: sveznajui, sveopti
trans-: transkontinentalni, transmediteranski
ultra-: ultrazvuni, ultraljeviarski
unutar-: unutarparlamentarni, unutarnauni
uz-: uzvodni, usputni
vele-: veleueni, veleljepni
za-: zagrobni, zavjetarni
Neki od navedenih preksa pripadaju preksima subjektivne ocjene i imaju deminu-
tivno ili augmentativno znaenje. Deminutivno znaenje imaju preksi: na-, o-, pri-,
pro-, a augmentativno: hiper-, po-, pre-, super-, sve-, ultra-, vele-.
Kako se iz primjera vidi, navedena je tvorba esto udruena sa suksalnom tvorbom
pridjeva, pa tada govorimo o preksalno-suksalnoj ili kombinovanoj tvorbi pri-
djeva, npr.: bez-krv-an(-) > beskrvan, pri-mor-sk(-i) > primorski i sl.
SLOENIKA TVORBA PRIDJEVA
Pridjevi se mogu graditi od dviju ili vie osnova. Tako nastaju pridjevske sloenice.
Pri tvorbi pridjeva od vie osnova svaka osnova moe zadrati svoje znaenje i ak-
cenat. Tada je rije o dvopojmovnim pridjevskim sloenicama. Te osnove povezane
su spojnim morfemom -o- i crticom, npr.: ever-o-zapadni > vero-zpadn (koji
pripada i everu i zapadu), knjievn-o-istorijski > knjvno-istrjsk (koji pripada i
knjievnosti i istoriji) i sl.
Kad pri tvorbi pridjeva od vie osnova te osnove dobiju novo zajedniko znaenje
i zajedniki akcenat, onda je rije o jednopojmovnim pridjevskim sloenicama. I u
tome sluaju osnove se veu spojnim morfemom -o-, ali bez crtice, npr.: ever-o-za-
padni > everozpadn (koji je na everozapadnoj strani svijeta), knjievn-o-istorij-
ski > knjievnoistrjsk (koji se tie knjievne istorije) i sl.
TVORBA GLAGOLA
Glagoli nastaju suksalnom, preksalnom i preksalno-suksalnom tvorbom.
IZVOENJE
Tvorba glagola pomou suksa i preksa naziva se izvoenje. Tako nastaju izvedeni
glagoli. Znaenje njihovo uvijek je u vezi s motivnom rijeju.
SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA
Suksi za tvorbu glagola su:
--: mlje--ti, mog--ti
-(j)a-: pjev-a-ti, jak-ja-ti > jaati
-i-: govor-i-ti, misl-i-ti
-je-: vid-je-ti > vieti, bol-je-ti > boljeti
-nu-: met-nu-ti, drz-nu-ti
-ov-a-: rad-ova-ti, stan-ova-ti
-ev-a-: ma-eva-ti, kralj-eva-ti
-iv-a-: dar-iva-ti, smanj-iva-ti
-is-a-: kanal-isa-ti, malter-isa-ti
-ir-a-: lak-ira-ti, analiz-ira-ti
Napomena: Suksi -i- i -je- istim osnovama daju razliito znaenje. Glagoli sa su-
ksom -i- znae (u)initi neto onakvim kakvo je znaenje motivne rijei (npr.: bije-
liti, crveniti, blijediti i sl.), a glagoli sa suksom -je- znae postati onakvim kakvo je
znaenje motivne rijei (npr.: bijeljeti se, crvenjeti se, blijeeti).
I glagoli se grade suksima subjektivne ocjene i tada imaju deminutivno znaenje.
Takvi su suksi:
-k-a-: kuc-ka-ti, u-ka-ti
-c-a-: bun-ca-ti, ron-ca-ti
-ik-a-: voz-ika-ti, pu-ika-ti
-ket-a-: puc-keta-ti
-jak-a-: mol-jaka-ti > moljakati, sel-jaka-ti > seljakati
-uc-a-: kaalj-uca-ti > kaljucati, svijetl-uca-ti > svjetlucati
156 TVORBA RIJEI
-uck-a-: pjev-ucka-ti, drijem-ucka-ti > dremuckati
-uk-a-: ljulj-uka-ti
-uk-a-: zvid-uka-ti
-ut-a-: skak-uta-ti
Glagoli se grade od:
imenica suksima -(j)a-, -i-, -ova-, -eva-, -iva-, -isa-, -ira-, npr.: glas-a-
-ti, trk-ja-ti > trati, zlat-i-ti, rob-ova-ti, bi-eva-ti, dar-iva-ti, majstor-isa-ti,
lak-ira-ti i sl.;
pridjeva suksima -(j)a-, -i-, -je-, -ova-, npr.: jak-ja-ti > jaati, crn-i-ti,
crn-je-ti > crnjeti, lud-ova-ti i sl.;
brojeva suksima -i-, -a-, -ova- npr.: dvoj-i-ti, devet-a-ti, desetak-ova-ti >
desetkovati i sl.;
zamjenica suksom -i-, npr.: svoj-i-ti, nit-i-ti i sl.;
priloga suksima -i-, -ova-, npr.: u-nazad-i-ti, naprijed-ova-ti > napredo-
vati i sl.;
uzvika i onomatopejskih rijei suksima -a-, -nu-, -ka-, -keta-, npr.: kljoc-
-a-ti, kuc-nu-ti, krc-ka-ti, puc-keta-ti i sl.
Suksi -(j)a-, -i-, -(j)ava-, -(j)iva- slue za graenje nesvrenih glagola od svrenih,
npr.: dob-i-ti : dob-ija-ti; u-bod--ti (ubosti) : u-bad-a-ti; do-ved--ti (dovesti) : do-
-vod-i-ti; za-smij-a-ti : za-smij-ava-ti; do-iv-je-ti : do-iv-java-ti > doivljavati; na-
-grd-i-ti : na-grd-jiva-ti > nagrivati; pogled-a-ti : pogled-iva-ti i sl.
Suksom -nu- od nesvrenih se dobijaju svreni glagoli, npr.: kap-a-ti : kap-nu-ti;
lup-a-ti : lup-nu-ti i sl.
PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA
Tvorba glagola preksima vrlo je produktivna u crnogorskome jeziku. Svi preksi
su nosioci odreenoga znaenja. Najproduktivniji su:
Preks do- znai dovriti radnju ili njenim vrenjem doi do odreenoga
mjesta, vremena, mjere ili faze u radu, npr.: doerati, doleeti, dorasti, do-
segnuti, dograditi i sl.
Preks iz(a)- znai: a) vrenjem radnje izii ili se izdii iz ega, npr.: izii,
izdignuti, izdii, iskoiti, izleeti, ierati, izroniti, isplivati i sl.; b) izvriti
neku radnju do kraja, npr.: ispjevati, izlijeiti, izgorjeti, iskasapiti, izatkati
i sl.
Preks mimo- znai (iz)vriti neku radnju u suprotnome smjeru, npr.: mimo-
ii, mimoilaziti.
Preks na- znai: a) izvriti neku radnju u dovoljnoj ili preeranoj mjeri,
npr.: najesti se, nakukati se, nahodati se, nagledati se, namuiti se i sl.; b)
staviti/stavljati jedan predmet na drugi, npr.: natai, nataknuti, naticati, na-
mai, namaknuti, namicati, nabiti, nabijati i sl.; c) zavriti neku radnju, npr.:
nacrtati, napisati, nauiti, nahraniti i sl.; d) otpoeti neku radnju, npr.: nae-
ti, nagristi, navesti i sl.
Preks nad- znai (iz)vriti neku radnju u viem stepenu od onoga to je
iskazano motivnom rijeju, npr.: nadgledati, nadmudriti, nadvisiti, nadgra-
diti, nadlijetati i sl.
Preksi o- i ob(a)- znai: a) izvriti neku radnju do kraja, npr.: oistiti, oguli-
ti, oljutiti, ozdraviti; optuiti, opiti i sl.; b) (iz)vriti neku radnju oko nee-
ga, npr.: obasuti, opkoliti, oblagati i sl.
Preks od(a)- znai: a) izvriti neku radnju do kraja, npr.: otpjevati, odaslati,
odrijeti, othraniti i sl.; b) izvriti radnju odvajanja od ega, npr.: odvesti, od-
voditi, odroditi i sl.; c) uzvraanje radnje iskazane motivnim glagolom, npr.:
odgovoriti, otpijevati, odazvati i sl.
Preks po- znai: a) vrenje radnje od vie subjekata ili na vie objekata,
npr.: poskakati, poustajati, polomiti, porazbijati i sl.; b) vrenje radnje kra-
e vrijeme, npr.: poskakati, popjevati, poigrati, poskoiti i sl.; c) izvrenje
radnje do kraja, npr.: pomrijeti, poginuti, podii i sl.; d) (iz)vriti radnju po
neemu, npr.: poploavati, pobranjati, poubriti, posoliti i sl.
Preks pod(a)- znai: a) izvriti neku radnju do kraja, npr.: podrezati, pod-
vrgnuti, potkrasti, podei i sl.; b) izvriti neku radnju ispod neega, npr.:
podastrijeti, podmetnuti, potkopati i sl.; c) (iz)vriti neto u manjoj mjeri od
onoga to znai motivni glagol, npr.: potcjenjivati, potkupiti, potplatiti i sl.
Preks pre- znai: a) (iz)vriti neku radnju u veoj mjeri od onoga to znai
motivna rije, npr.: pregladnjeti, prejedati se, presoliti i sl.; b) izvriti neku
radnju do kraja, npr.: prealiti, pregorjeti, presvisnuti i sl.; c) (iz)vriti neku
radnju preko neega ili promijeniti mjesto emu, npr.: prenijeti, prebaciti,
prelijetati, preskakati i sl.; d) (u)initi neto drukijim, npr.: preraivati, pre-
sloiti, prefarbati i sl.
Preks pred- znai (iz)vriti neku radnju prije neega, npr.: predodrediti,
predoeati, predviati i sl.
Preks pri- znai: a) (iz)vriti radnju u manjoj mjeri od onoga to se kazuje
motivnom rijeju, npr.: primiriti, prigledati, priviati i sl.; b) pribliiti/pri-
158 TVORBA RIJEI
bliavati neto neemu, npr.: prinijeti, pristaviti, primicati, pristupati i sl.; c)
doda(va)ti neto neemu, npr.: pridodavati, pridonijeti, prilijepiti, prigrabiti
i sl.
Preks pro- znai: a) zapoeti neku radnju, npr.: proraditi, propjevati, pro-
gledati i sl.; b) (iz)vriti radnju u manjoj mjeri od onoga to znai motivna
rije, npr.: proetati, provieti, protresati i sl.; c) (iz)vriti neku radnju kroz
neto, npr.: prostrijeliti, probuiti, prokopavati i sl.; d) (u)initi neto druk-
ijim, npr.: produiti, proreivati, prozraiti i sl.; e) izvriti neku radnju do
kraja, npr.: proitati, proivjeti, prodati i sl.
Preks raz(a)- znai: a) razlaganje neke cjeline, npr.: raspadati, razlomiti,
razbiti, raskuvati i sl.; b) intenzivno vriti neku radnju, npr.: razljutiti, raz-
gorjeti, raskukati i sl.; c) izvriti do kraja neku radnju, npr.: raznijeti, raz-
glasiti, raskrstiti, razabrati i sl.; d) osloboditi/oslobaati se ega ili skinuti/
skidati neto s neega, npr.: rastovariti, rasamariti, razmicati i sl.
Preks s(a)- znai: a) izvriti do kraja neku radnju, npr.: saznati, svriti, ste-
i, slomiti i sl., odnosno vriti je due vremena, npr.: saznavati, svravati,
stijecati/sticati, slamati i sl.; b) spojiti/spajati neto u cjelinu, npr.: sabrati,
sastavljati, sjediniti, zdruiti i sl.; c) osloboditi/oslobaati se ega ili skinuti/
skidati neto s neega, npr.: smai, skidati, zbaciti, svui i sl.
Preks sa- znai (iz)vriti neku radnju u zajednici s kim, npr.: saoeati,
saraivati i sl.
Preksi su- znai: a) (iz)vriti neku radnju u zajednici s kim, npr.: suosnova-
ti, sunansirati i sl.; b) (iz)vriti radnju nasuprot kome ili emu, npr.: sukobiti
se, susretati se i sl.
Preks u- znai: a) izvriti neku radnju do kraja, npr.: ujesti, ukrasti, upamtiti
i sl.; b) radnjom iskazanom motivnom rijeju staviti/stavljati neto u neto,
npr.: unijeti, uleeti, utkivati i sl.; c) due vrenje radnje iskazane motivnom
rijeju, npr.: uleati se, umiriti se i sl.
Preks uz(a)- znai: a) intenzivno vriti radnju iskazanu motivnom rijeju,
npr.: uznijeti, uzbuditi, uzavreti i sl.; b) zapoeti vrenje radnje, npr.: uzle-
eti, uzjahati i sl.; c) izvriti radnju do kraja, npr.: uzraditi, uskopati i sl.;
d) (iz)vriti neku radnju odozdo navie, npr.: uzdii, uspinjati se i sl.
Preks za- znai: a) zapoeti radnju iskazanu motivnom rijeju, npr.: zapje-
vati, zagrajati, zakukati i sl.; b) izvriti radnju iskazanu motivnom rijeju
do kraja, npr.: zavriti, zagraditi, zapetljati i sl.; c) (iz)vriti radnju iskazanu
motivnim glagolom iza neega, npr.: zai, zabacivati, zametnuti i sl.; d) due
vrenje radnje iskazane motivnom rijeju, npr.: zamisliti se, zaeeti se, za-
priati se, zapiti se, zagledati se i sl.
Preks obez- znai osta(ja)ti bez onoga to je iskazano motivnom rijeju,
npr.: obeshrabriti, obespraviti, obezglaviti i sl.
SLAGANJE
TVORBA GLAGOLA OD VIE OSNOVA
Glagoli se mogu graditi od dviju ili vie osnova. Tako najee srastanjem imenskih
rijei s glagolom nastaju sloeni glagoli, npr.: dangubiti, zlopatiti se, dvoumiti, gla-
voboljati i sl.
160 TVORBA RIJEI
TVORBA PRILOGA
Prilozi nastaju preksalnom, suksalnom i preksalno-suksalnom tvorbom.
PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA
Preksi za tvorbu priloga su:
do-: dovee, dosad
iz-: izbliza, izdaleka
na-: naveliko, nanovo
niz-: nizbrdo, nizvodno
ob-: obdan, obno
od-: odoka, otprva
pre-: previe, premalo
prek(o)-: prekutra/prekoutra
u-: ujutro, uvee
uz-: uznos, uzdu
SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA
Suksi za tvorbu priloga su:
-amo: ovamo, tamo
-ako: ovako, tako
-as: danas, jesenas
-d(a): sad/sada, tad/tada
-imic: duimice, otrimice
-ak: koljenake, trupake
-k: leeke, edeke
-k: leeke, edeke
-(j)u: danju, nou
-os: ljetos, proljetos
-s: zimus
-sk: muke (<muk-ske)
-ski: muki, junaki
SINTAKSA
POJAM I PREDMET SINTAKSE
Nazivom sintaksa, koji potie od grke rijei sntaxis (red, slaganje, ureivanje,
razmjetaj, namjetanje), oznaava se dio gramatike u kojem se prouavaju odnosi
meu jedinicama u nizu, tj. odnosi meu rijeima i nji hovim oblicima, odnosi meu
spojevima rijei, odnosi meu reenicama (klauzama) u sloenoj reenici te odnosi
meu reenicama u tekstu. Takvi odnosi tiu se razmjetaja (kombi nacije) jezi-
kih jedinica i nazivaju se sintagmatskima. To su npr. odnosi iz meu jedinice na i
jedinice komija u spoju rijei na komija, odnosi izmeu jedinice na komija i je-
dinice prodaje u reenici Na komija prodaje kuu, odnosi izmeu (glavne) klauze
Na komija prodaje kuu i (zavisne) klauze jer je kupio stan u sloenoj reenici Na
komija prodaje kuu jer je kupio stan itd. Zato se u sintaksi obino govori o trima
tipovima jedinica: o rijeima (i njihovim oblicima, ako su promjenljive), spojevima
rijei ili sintagmemima i o reenicama.
No osim sintagmatskih odnosa u gramatici se, pa onda i u sintaksi, govori i o paradi-
gmatskim odnosima. Ti se odnosi tiu odabira (selekcije) jezi kih jedinica. Rije
je o odnosima izmeu izabranih jedinica i jedinica koje bi mogle stajati na mjestu
tih izabranih. Tako npr. u reenici Na komija proda je kuu jedinica na moe biti
zamijenjena jedinicom njihov (Njihov komija prodaje kuu), jedinica komija jedi-
nicom prijatelj (Na prijatelj prodaje kuu), jedinica prodaje jedinicom popravlja
(Na komija popravlja kuu), a jedinica kuu jedinicom vinograd (Na komija pro-
daje vinograd). U sintaksi se u prvome redu bavimo sintagmatskim odnosima. No
sintaksa ima i svoj paradigmatski aspekt, koji se odnosi npr. na one jedinice koje go-
vornik bira zavisno od prirode obavjetenja ili okol nosti u kojima se odvija govorni
in. Takve je, paradigmatske, prirode npr. odnos meu konkurentnim jedinicama tipa
Komija prodaje kuu, Komija je prodao kuu, Komija e prodati kuu, Komija bi
prodao kuu, Komija bi htio prodati kuu itd.
164 SINTAKSA
RIJEI KAO SINTAKSIKE JEDINICE
Rijei i oblici promjenljivih rijei kao jedinice sintaksikog nivoa odreuju se s ob-
zirom na to kakva im je sluba u pojedinim spojevima rijei, reeni cama ili u tekstu.
S obzirom na sintaksika obiljeja te se jedinice dijele u dvije grupe. U prvu spadaju
punoznane rijei ili punoznani oblici, a u dru gu nepunoznane rijei ili nepu-
noznani oblici. Nepunoznane rijei i nepunoznani oblici ne mogu sami za sebe
biti sastavnice spojeva rijei niti mogu funkcionisati kao lanovi reenine strukture.
Misli se pritom posebno na oblike pomonih glagola te na prijedloge, veznike i rje-
ce. Zato se npr. prijedloko-padeni izraz (na sto, u knjizi, pred nama i sl.) ne smatra
spojem rijei, nego jednom od sastavnica spoja rijei. (Nepunoznane su prirode i
zamjenice, ali one mogu biti sastavnice spojeva rijei, npr. neko nepoznat, i funkci-
onisati kao lanovi reenine strukture, npr. Oni su se javili, jer je jedna od glavnih
funkcija zamjenica da zamjenjuju punoznane rijei, pa onda mogu zauzimati i po-
zicije koje mogu zauzimati te rijei.)
Sastavnice spojeva rijei ili tagmemi koji se sastoje od jedne punoznane rijei
nazivaju se sintetikim tagmemima (tako npr. spoj rijei na komija ima dva sin-
tetika tagmema: prvi je na, a drugi komija), a oni koji se sastoje od jedne nepuno-
znane i jedne punoznane rijei, kao to je to npr. s prijedloko-padenim izrazima,
nazivaju se analitikim tagmemima. Tako se npr. spoj rije (sintagmem) poglavlje
u knjizi sastoji od jednoga sintetikog (poglavlje) i jednoga analitikog tagmema (u
knjizi).
Meu punoznane rijei ubrajaju se punoznani glagoli, imenice, pridjevi, brojevi
i prilozi. One mogu zauzimati poziciju samostalnih reeninih la nova (predikat,
subjekat, objekat, priloka odredba) ili nesamostalnih reeni nih lanova (atribut i
apozicija). Nepunoznane rijei (prijedlozi, veznici, rjece i uzvici) ne mogu same
zauzimati pozicije ni samostalnih ni nesamostalnih reeninih lanova.
GLAGOLI
Meu rijeima koje mogu biti i punoznane i nepunoznane posebno mjesto pri pada
glagolima. U nepunoznane glagole spadaju pomoni, modalni, fazni i perifrazni
glagoli. Ostali glagoli spadaju u punoznane. Nepunoznani gla goli imaju nepotpu-
no znaenje ili znaenje kojim se modikuje rad nja, a ne znaenje same radnje, pa
trae glagolsku dopunu, najee u innitivu drugoga, punoznanoga glagola. Oni
dakle spadaju u kategoriju nepunoznanih rijei, to znai da sami ne mogu zauzi-
mati sintaksike pozicije (ne mogu npr. sami po sebi zauzimati poziciju predikata).
NEPUNOZNANI GLAGOLI
Meu nepunoznanim glagolima, kao to je reeno, razlikuju se pomoni, mo dalni,
fazni i perifrazni glagoli. Pomonim glagolima smatraju se glagoli iji se oblici
mogu sasvim gramatikalizovati pa sluiti za tvorbu sloenih glagolskih obli ka (do-
ao je, doao bi, doi e), modalnima (u irem smislu) glagoli koji ne oznaavaju
samu radnju, nego modikuju kakvu drugu radnju (npr. ne moi doi, namjeravati
govoriti), faznima glagoli kojima se oznaavaju faze nekog pro cesa (npr. poeti i-
tati, nastaviti sluati), a perifrazni glagoli uestvuju u stvaranju glagolskih perifraza
(npr. vriti popis, podnijeti izvjetaj). Pojedini glagoli ne moraju biti samo pomoni,
samo modalni, odnosno samo perifrazni, pa ak ni samo nepunoznani. Tako npr.
glagol htjeti moe sluiti i kao pomoni (npr. Svi e doi) i kao modalni (npr. Svi
bi oni htjeli doi, ali za sve nema mjesta) i kao punoznani (npr. Ona hoe upravo
takvu haljinu).
POMONI GLAGOLI
U slubi pomonih glagola, tj. glagola koji slue za tvorbu sloenih gla golskih obli-
ka, u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljavaju se glagoli biti i htjeti. Biti
slui za tvorbu perfekta (gradio je), pluskvamperfekta (bio je gradio ili bijae gra-
dio) i futura drugoga (bude gradio), a htjeti za tvorbu futura prvoga (e graditi) i
potencijala imperfekta (hoae vieti).
166 SINTAKSA
MODALNI GLAGOLI
Modalnim glagolima nazivaju se glagoli koji ne oznaavaju konkretnu radnju, no
slue za modikaciju kakve druge radnje. Oni zapravo uspostavljaju modalni odnos
(a to znai voljni, eljni, zahtjevni, podsticajni i sl.) izmeu radnje oznaene puno-
znanim glagolom i subjekta, odnosno izmeu radnje oznaene punoznanim glago-
lom i govornika. Uz njih nuno (sintaksiki, strukturno nuno, ali ne mora biti i ko-
munikativno) stoji dopuna u inni tivu ili (rjee) u obliku konstrukcije da + prezent.
Glagolske dopune uz te glagole u naelu nije mogue zamijeniti imenskima. Tako
se umjesto On ne smije voziti ne moe rei *On ne smije vonju niti se umjesto On
treba da ita moe rei *On treba itanje (zvjezdicom se oznaavaju negramatine
ili normativno nekorektne jedinice). Isto tako konstrukciju da + prezent nael no nije
mogue zamijeniti konstrukcijom u kojoj bi se javilo koje drugo vri jeme ili nain.
Zato se umjesto On treba da ita ne moe rei *On treba da je itao, *On treba da
e itati ili *On treba da bi itao.
U pojedinim opisima razlikuju se modalni glagoli u uem smislu (kao to su htjeti,
morati, trebati, smjeti, moi), kojima se oznaava odnos prema kakvoj radnji, i mo-
dalni glagoli u irem smislu, koji mogu oznaavati govorenje, miljenje, oeanje,
percipiranje, kakav voljni in, ponavljanje kakve radnje i sl.
Meu modalnim glagolima treba pomenuti ove:
htjeti: Time hou rei da jo uvijek nije kasno;
morati: Morali smo se prije etiti;
trebati: On treba da ita, Treba se snai.
Napomena: Glagol trebati u modalnome znaenju u starijoj normativistici smatrao
se pravilnim samo u bezlinome obliku, pa su se ispravnima smatrale jedino kon-
strukcije tipa Ti treba da ita. Danas se smatraju pravilnima i konstrukcije tipa Ti
treba itati/da ita, On treba itati/da ita, Mi trebamo itati/da itamo, Oni tre-
baju itati/da itaju i sl. Kad se upotrebljava uz imenice, npr. Marku trebaju knjige,
taj glagol ima drugaije znaenje i ne pripada modalnima, nego punoznanima.
valjati: Na njih valja dobro pripaziti, Nikad ne valja previe
pitati;
smjeti: Oni ne smiju nita saznati;
moi: O svemu se moe razgovarati;
znati: Ivan zna da zakasni na posao (nemodalna upotreba:
Ana zna sve to je pi taju);
umjeti: Ana se umije lijepo ponaati (nemodalna upotreba: Ana
umije s ljudima);
imati (nemati): Ima da rano ustane, Nema se za to brinuti, Imamo
li to rei? (nemodalna upotreba: Imaju problema);
eljeti: eli se posavjetovati s advokatom, Time se ne eli rei
nita loe (nemodalna upotreba: Svima elimo srean
Uskrs);
bojati se: Boji se priznati to se dogodilo (nemodalna upotreba:
Ivan se boji zubara);
plaiti se: Ne plai se rei kako je bilo (nemodalna upotreba: On
se ne plai nikoga);
stii/stizati: Bar je stigao odspavati, Ni najnunije po slove nije
stizala obavljati (nemodalna upotreba: Upravo su stigli
na stanicu);
drznuti se: Drznuo se rei da smo lijeni, Drznuli su se ukrasti auto
usred dana;
kaniti se /
nakaniti se:
Zar se kani uiniti dobro djelo?; Nakanili su se doi;
namjeravati: Namjeravam odseliti u Boku;
odluiti /
odluivati:
Odluio se kandidovati za predednika, Vie puta
odluivali su prekinuti saradnju;
misliti /
pomisliti /
pomiljati:
Misli otputovati jo veeras, I ne pomilja se uskoro
vraati (nemodalna upotreba: Misli na posljedice);
naumiti: Naumili su graditi fabriku;
nastojati: Uvijek nastoji rei to misli;
pokuati /
pokuavati:
Pokuajte ih zaustaviti, Pokuavaju nam podvaliti;
gledati: Gledajte doi to prije (punoznana upotreba: Navee
obino gleda televiziju);
voljeti: Voli ljetovati na ostrvu (punoznana upotreba: Ne voli
masna jela);
uspjeti /
uspijevati:
Napokon je uspjela poloiti ispit, Rijetko su uspijevali
stii na predavanje (punoznana upotreba: Eksperiment
je napokon uspio);
168 SINTAKSA
usuditi se /
usuivati se:
Da se vie nijesi usudio dolaziti tako kasno, Kasnije
smo se usuivali plivati sve do pristana;
praviti se: Pravi se da mu je svejedno;
pretvarati se: Pretvara se da je sve u redu;
dati (se): Dao je da mu uplate loto, Nije se dao nagovoriti
(punoznana upotreba: Dali smo mu novaca);
doi: Dolo mi je da viem (punoznana upotreba: Doli smo
kasno kui).
FAZNI GLAGOLI
Fazni glagoli slini su modalnima, samo to oni ne modikuju radnju izraenu pu-
noznanim glagolom, nego oznaavaju razliite faze radnje (proce sa). Od modalnih
glagola razlikuju se i po tome to mogu imati i dopunu u akuzativu ili u obliku pri-
jedloko-padenoga izraza, ali se u tome sluaju podrazumijeva da je vrilac radnje
bie, upor. Poeo je graditi kuu pre ma Poeo je gradnju kue, odnosno Poeo je s
gradnjom kue. Meutim prema Most je poeo pucati nije gramatino *Most je po-
eo pucanje niti *Most je poeo s pucanjem. Fazni glagoli oznaavaju uglavnom po-
etak ili na stavak, odnosno prekid radnje. Glagoli koji oznaavaju zavretak radnje
(npr. zavriti, okonati) ne spadaju u fazne u uem smislu, jer ne zahtijevaju dopunu
u innitivu (ne kae se npr. *Zavrili su graditi kuu), nego dopu nu u akuzativu, npr.
Zavrili su gradnju kue, Okonali su boravak u inostranstvu i sl.
Faznim glagolima pripadaju:
poeti / poinjati: Poeo je graditi kuu, Sad se poinje baviti politikom;
nastaviti /
nastavljati:
Nastavili su se druiti s nama, Nastavljamo raditi kao i
dosad;
prestati /
prestajati:
Prestali su nas poeivati, Vie je puta prestajao puiti;
stati: Stao je vikati na nas (punoznana upotreba: Stao je kao
ukopan).
PERIFRAZNI GLAGOLI
Perifraznim glagolima nazivaju se glagoli koji (bar jednim od svojih znaenja) mogu
biti dio glagolskih perifraza, tj. konstrukcija koje podrazumijevaju vrst (nerijetko i
frazeologizovan i/ili leksikalizovan) spoj glagola i imenske rijei (obino deverba-
tivne ili deadjektivne imenice s prijedlogom ili bez prijedloga), npr. voditi borbu,
izraziti zahvalnost, stupiti na snagu, dovesti u pitanje i sl. U vezi s konstrukcijama
u kojima se javljaju perifrazni glagoli katkad se govori o dekomponovanju (tj. ra-
stavljanju na djelove) punoznanih glagola, to znai da se pojedini glagoli mogu
rastaviti na glagolski dio (s uoptenim znaenjem radnje) i imenski dio. Tako se
npr. glagol boriti moe zamijeniti glagolskom perifrazom voditi borbu, glagol za-
hvaljivati perifrazom izraavati zahvalnost, glagol sijati perifrazom obav ljati etvu i
sl. Predikat reenice Oni se bore moe se rastaviti na Oni vode borbu, reenice Oni
zahvaljuju na Oni izraavaju zahvalnost itd. Glagol koji se dekomponuje ne mora
imati funkciju predikata, ve moe biti i priloki upotrijebljen, npr. analizirajui
moe se dekomponovati u vrei analizu, odnosno odluivi u donijevi odluku i sl.
Ima, naravno, i glagolskih perifraza kojima ne odgovara poseban glagol, npr. doi do
izraaja, dovesti do oaja i sl.
Meu glagolima koji slue za takva dekomponovanja treba pomenuti ove:
biti: biti od koristi, biti pod kontrolom, biti u sukobu;
dati / davati: dati doprinos emu, dati na znanje, davati tumaenje
ega;
dati se /
davati se:
dati se u bijeg, davati se na posao;
doivjeti /
doivljavati:
doivjeti poraz, doivljavati razoaranja;
doi / dolaziti: doi na ideju, doi u priliku, dolaziti do izraaja, dolaziti
k sebi;
dobiti / dobijati: dobiti podrku, dobiti zadatak, dobijati pristanak,
dobijati na vremenu;
donijeti /
donositi:
donijeti odluku, donositi presudu;
dospjeti /
dospijevati:
dospjeti do vrha, dospijevati u neprilike;
dovesti /
dovoditi:
dovesti do oaja, dovoditi u iskuenje;
drati: drati predavanje, drati na oku, drati pod kontrolom;
initi / uiniti
(poiniti,
priiniti,
nainiti):
initi uda, uiniti prijestup, poi niti samoubistvo,
priiniti tetu, nainiti greku;
gajiti: gajiti nadu, gajiti iluzije;
170 SINTAKSA
gubiti / izgubiti: gubiti nadu, izgubiti iz vida;
imati / nemati: imati mogunost, imati u planu, nemati milosti;
izazvati /
izazivati:
izazvati panju, izazivati razmirice;
izdati / izdavati: izdati potvrdu, izdavati nareenja;
izraziti /
izraavati:
izraziti sauee, izraavati sumnju;
naii / nailaziti: naii na otpor, nailaziti na razumijevanje;
obaviti /
obavljati:
obaviti posao, obavljati etvu;
odati / odavati: odati poast, odavati priznanje;
ostvariti /
ostvarivati:
ostvariti napredak, ostvarivati saradnju;
pasti / padati: pasti na teret, padati u zanos;
podnijeti /
podnositi:
podnijeti tubu, podnositi ostavku;
podvrgnuti /
podvrgavati:
podvrgnuti kontroli, podvrgavati hirurkim zahvatima;
praviti /
napraviti:
praviti greke, napraviti karijeru;
privesti /
privoditi:
privesti kraju, privoditi k svijesti;
raditi: raditi na uspostavljanju povjerenja.
Napomena: Da je kod perifraznih glagola zaista rije o posebnome tipu znaenja i
upotrebe, vidi se i po tome to se neki od njih rijetko upotrebljavaju ili se uopte ne
upotrebljavaju u svrenome vidu (ne moe se rei npr. *uraditi na uspostavljanju
povjerenja) ili se za svreni vid upotrebljavaju drugaiji parnjaci nego inae, upor.
npr. poraditi na uspostavljanju povjerenja ili po vesti rauna prema voditi rauna.
staviti / stavljati: staviti na raspolaganje, stavljati pod zatitu, staviti pred
izbor;
stupiti / stupati: stupiti na snagu, stupati u vezu;
uzeti / uzimati: uzeti maha, uzeti u obzir, uzeti pod zatitu, uzimati na
znanje;
voditi: voditi borbu, voditi rauna, voditi brigu;
vriti / izvriti /
izvravati:
vriti nudu, izvriti pritisak na koga, izvravati
nareenja.
Iz tih primjera vidi se da glagolske perifraze mogu imati razliite strukture. Moe to
biti glagol + imenica u kosome padeu ili glagol + prijedloko-padeni izraz.
Besprijedloke imenice u takvim perifrazama mogu biti u:
genitivu: imati obzira, nemati uticaja;
dativu: privesti kraju, podvrgnuti reviziji;
akuzativu: vriti pritisak, voditi borbu.
Prijedloko-padeni izrazi javljaju se u:
genitivu: biti od koristi, doi do spoznaje, izgubiti iz vida;
dativu: doi k svijesti;
akuzativu: dati na uvid, staviti na raspolaganje, stupiti u vezu;
instrumentalu: biti pod kontrolom;
lokativu: biti u sukobu, dobiti na vremenu.
Glagolska perifraza jasno se razliku je od slobodnih veza glagola i imenica. Naime za
razliku od slobodnih veza imenica u glagolskoj perifrazi ne moe se anaforizovati,
tj. zamijeniti anaforinim elementom zamje nikoga tipa (npr. umjesto dolaziti do
trga moe se rei dolaziti do njega, a umjesto dolaziti do daha ne kae se *dolaziti
do njega). Za imenicu u glagolskoj perifrazi ne moe se postaviti isto pitanje kao za
imenicu u slobodnoj vezi. Tako npr. u vezi s prvim navedenim primjerom (dolaziti
do trga) moe se pitati do ega se dolazi, a u drugome ne moe. U slobodnoj vezi
jednina je naelno zamjenljiva mnoinom (npr. dolaziti do trgova), a u glagolskoj
perifrazi nije (*dolaziti do dahova). U glagolskoj perifrazi samo je glagol promjen-
ljiv po oblicima, npr. dolaziti do daha, dolazi do daha, doao je do daha, doi e do
daha, dolazila bi do daha i sl.
172 SINTAKSA
SINTAKSIKE SLUBE I ZNAENJA
GLAGOLSKIH OBLIKA
Meu punoznanim rijeima i/ili oblicima najvanije mjesto pripada oblicima gla-
gola, jer je njima svojstveno najvie gramatikih kategorija, zbog ega imaju i naji-
zraenija valentna svojstva, te ine sredite reenine strukture, u prvome redu pre-
dikate.
LINI GLAGOLSKI OBLICI
U pomenutome smislu posebno su vani lini glagolski oblici (npr. pro dam, prodao
sam, prodaj). Pored kategorije lica tim oblicima redovno su svojstvene i kategorije
broja te kategorije vremena ili naina. Za razliku od njih nelinim glagolskim oblici-
ma (npr. prodati, prodajui, prodavi) te kategorije nijesu svojstvene. Lini glagolski
oblici jesu glagolska vremena: prezent, aorist, imperfekat, perfekat, pluskvamperfe-
kat, futur prvi, futur drugi te glagolski naini: imperativ, potencijal, potencijal im-
perfekta i optativ.
Vremena i naini mogu se javljati u apsolutnoj i u relativnoj upotrebi, tj. kao apsolu-
tivi i kao relativi. U tradicionalnoj gramatici terminu apsolutiv odgovara indikativ.
Neko se vrijeme javlja kao apsolutiv onda kad oznaava ono to je za njega primar-
no, kad npr. prezent oznaava da je radnja u reenici podudarna s vremenom govo-
renja (npr. Ovoga trena ede i piu), perfekat da radnja glagola prethodi vremenu
govorenja (npr. Jue je poetio prijatelja), a futur da se radnja vri poslije vremena
govo renja (npr. utra e padati kia).
Meutim pojedina vremena i naini ne koriste se samo u znaenjima koja su za njih
primarna no i u drugim znaenjima. Tako npr. prezent moe oznaavati i prolost
(npr. edimo jue u kafani i razgovaramo) ili budunost (npr. utra rano putujemo).
Osim toga pojedini glagolski oblik moe se odreivati ne samo prema vremenu go-
vorenja, nego i prema vremenu izraenome drugim glagolskim oblikom. Tako e npr.
prezent svrenih glagola zna iti predbudunost ako dolazi u zavisnoj klauzi uslovnih
(pogodbenih) reenica koje u glavnoj klauzi imaju futur prvi, npr. Ako padne kia,
sve e propasti. Tako upotrijebljene glagolske oblike nazivamo relativima.
GLAGOLSKA VREMENA
Glagolska vremena dijele se u tri grupe s obzirom na to jesu li vezana za sadanjost
(prezent), za prolost (aorist, imperfekat, perfekat, pluskvamper fekat) ili za budu-
nost (futur prvi i futur drugi).
PREZENT
Apsolutno upotrijebljenim prezentom ili apsolutivom prezenta izraava se prava
sadanjost. To znai da se u tome obliku vrijeme govorenja poduda ra s vremenom
odvijanja radnje u reenici, npr. Upravo piem pismo. Tu se i radnja reenice i vri-
jeme govorenja (odvijanja govornoga ina) dogaaju u sadanjosti. Takvo znaenje
mogu imati samo oblici prezenta nesvrenih glagola, jer svrenim glagolima nije
svojstvena procesualnost, pa ne mogu oznaavati da se neto dogaa u vrijeme tra-
janja govornoga ina. Zato su sasvim negramatine reenice tipa *Upravo napiem
pismo, *Sad edne mo svi zajedno i sl.
Relativno upotrijebljeni prezent, tj. relativ prezenta, moe izraavati:
svevremenost, tj. radnju koja se odvija i u prolosti i u sadanjosti i u budu- 1.
nosti, npr. Moraa tee kroz Podgoricu, Svi ljudi umiru;
radnju koja se ponavlja, npr. 2. Vazda svraa / svrati kod nas, Svako jutro
pere / opere zube;
radnju koja se odvijala u prolosti. Takav prezent esto se susrijee u pripovi- 3.
jedanju, pa se naziva pripovjedaki (istorijski) prezent, npr. Jutros uem u
pogrean autobus i zakasnim u kolu, Jue edimo u kafani i razgovaramo;
buduu radnju, npr. 4. utra rano putujemo, Dolazim za pet minuta;
predbuduu radnju (u zavisnosloenim reenicama). Takav je prezent za- 5.
mjenljiv futurom drugim, npr. Ako padne kia, sve e propasti; Kad stigne-
mo, javiemo vam se (upor. s futurom drugim: Ako bude pala kia, sve e
propasti);
(s rjecom 6. da) moe dolaziti umjesto imperativa, tj. izraavati zapovijest,
npr. Ti da ostane kod kue, Da to odmah vratite!
(s istom rjecom) moe dolaziti i umjesto optativa (eljnoga naina), npr. 7. Da
ste mi ivi i zdravi!
AORIST
Aoristom u apsolutnoj upotrebi oznaava se prola radnja koja neposredno prethodi
govornome inu, npr. Pade mi olovka. Upravo ga sretoh i sl.
174 SINTAKSA
Aorist se upotrebljava relativno:
u pripovijedanju, prije svega kad se neposredno prethoenje u prolosti eli 1.
posebno naglasiti. Takav aorist naziva se pripovjedakim (istorijskim), npr.
Ustade, zatvori prozor i navue zavjese. Kad se ovi primakoe, Kui ih pri-
hvatie ognjem iz puaka, pa odmah zagon uinie i poekoe svih pedeset;
za oznaavanje budue radnje u ije je odvijanje govornik toliko siguran da 2.
je vidi kao prolu. Takav aorist naziva se futurskim, odnosno modalnim, npr.
Umrijeh od ei; Ako se ne vratimo, sve propade;
u poslovinim tipovima tekstova sa znaenjem svevremene radnje. Takav 3.
aorist naziva se gnomskim, npr. Ko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagri-
ja; Dooe divlji, ierae pitome.
IMPERFEKAT
Imperfektom se iskazuje prola nesvrena radnja, odnosno radnja koja se vrila na-
poredo s nekom drugom radnjom, npr. Jedni se igrahu, dru gi razgovarahu, a trei
spavahu. U naunim, publicistikim i ad ministrativnim tipovima tekstova gotovo se
ne susrijee. Razlog tome je ponajprije injenica da je imperfekat uvijek zamjenljiv
perfektom. U beletristikome i razgovornom stilu imperfekat je, naprotiv, i dalje iv
glagolski oblik.
Imperfekat se upotrebljava samo relativno:
kao pripovjedaki (istorijski) imperfekat, u beletristikome stilu, naroito u 1.
jeziku usmene (narodne) knjievnosti, npr. Ali opet, Turci uzdahu se u svoju
jainu. Zaludu im prijeahu, zaludu im obeavahu dobro oni ostae isti;
Napomena: Posebna je vrsta pripovjedakoga (istorijskog) imperfekta u pri-
mjerima tipa Mi hoasmo doi i edi svaki dan kod njih. Takav imperfekat
tvori se od imperfekta glagola htjeti/eti i drugoga lica imperativa jednine
punoznanoga glagola. Upotrebljava se samo u pripovijedanju, naroito u
jeziku usmene (narodne) knjievnosti. Danas je taj oblik u izumiranju.
kao kvalikativni imperfekat, kojim se kazuje neko stanje u prolosti ili rad- 2.
nja koja se ponavljala, npr. Putnik mirno putovae, Trgovac slobodno trgo-
vae, Rabotnik svoju rabotu veselo rabotae, oban svoju stoku bez straha
pasijae i bogom blagoslovena tiina na sve strane prebivae;
kao gnomski (poslovini) imperfekat, npr. 3. Kad se sinovac enjae, ni strica
ne pitae, a kad se raenjae, i strinu pripitivae.
PERFEKAT
U savremenome crnogorskom jeziku za oznaavanje radnji koje prethode vremenu
govorenja najee se koristi perfekat.
Nekad je perfekat bio specijalizovan za izraavanje gotove prolosti, tj. prole radnje
iji je rezultat aktuelan u vremenu govorenja. Takav perfekat, u prvome redu od svr-
enih glagola, est je i u savremenome jeziku, npr. Doli su nam gosti (i sad su tu),
Roditelji su se preselili u Niki (i sad ive one).
Za oznaavanje procesa koji su se odvijali u prolosti upotrebljavaju se i perfekat ne-
svrenoga vida i perfekat svrenoga vida, npr. Kad smo uli u dvoranu, svi su eeli
mirno i ekali poetak predstave.
Perfekat oznaava i radnju koja u prolosti prethodi drugoj radnji, tj. moe dolaziti
umjesto pluskvamperfekta, npr. Svi su izali iz dvorane i ekali to e se dogoditi
(upor. Svi su bili izali iz dvorane i ekali to e se dogoditi); Radio je upravo onako
kako su ga nauili (upor. Radio je upravo onako kako ga bijahu nauili).
U relativnoj upotrebi perfektom se oznaava:
radnja za koju je govornik uvjeren ili je vjerovatno da e se dogoditi u budu- 1.
nosti. Takva je upotreba modalnoga karaktera, npr. Ako utra ne doe, sve si
upropastio; Svi smo nastradali ako se ostvari njihova prijetnja;
zapovijest ili zabrana (s rjecom 2. da), npr. Da se nijeste usudili mrdnuti oda-
tle!, Da nijeste ni pisnuli!
svevremenost. Takav se perfekat naziva i 3. poslovini (gnomski), npr. etila
se prelja kuelje uoi neelje; Poto kupio, po to i prodao; to kolijevka
zaljuljala, to motika zakopala.
U znaenju svevremenosti, kako se vidi iz navedenih primjera, esto se jav ljaju obli-
ci krnjega perfekta, tj. perfekta bez pomonoga glagola. Krnji perfekat ima meutim
i nekih drugih specinosti:
U publicistikome stilu, posebno u novinskim naslovima, est je krnji perfe- 1.
kat kojim se kondenzuje sadraj cijeloga teksta, npr. Predednik primio dele-
gaciju penzionera, Izglasan novi zakon o izborima, Ubijen voa terorista.
Slian je tome i krnji perfekat koji se esto koristi u usmenoj (narodnoj) knji- 2.
evnosti, ali nije rijedak ni u beletristikome stilu uopte, posebno u starijim
tekstovima, npr. Zakukala sinja kukavica, Pole ela dva vrana gavrana, Oni
svi naglo zaueli.
176 SINTAKSA
Krnji perfekat oznaava stanje koje je rezultat prole radnje i prethodi pro- 3.
cesu koji se nakon toga obino izraava prezentom, npr. Sunce upeklo, pa se
nita ivo ne mie; Mi stali pa gledamo.
PLUSKVAMPERFEKAT
Pluskvamperfekat oznaava radnju koja prethodi drugoj radnji u prolosti, npr. Kad
je uao, oni su ve bili zavrili glavni dio posla; Svi su bili izali iz dvorane i ekali
to e se dogoditi; Radio je upravo onako kako ga bijahu nauili. U savremenome
jeziku sve ga ee zamjenjuje perfekat.
Pluskvamperfekat se upotrebljava samo relativno. Pluskvamperfektom se moe
iskazivati i istovremenost s kojom drugom prolom radnjom, npr. Taman bijasmo
krenuli napolje kad nas oni pozvae.
FUTUR PRVI
Za oznaavanje radnje koja slijedi za vremenom govorenja (apsolutna budunost)
koriste se oblici futura prvog, koji se tvore i od svrenih i od nesvrenih glagola, npr.
utra u te svakako nazvati, Ta e se zgrada graditi vie godina, Zvau Ivana i rei
u mu sve to znam.
U relativnoj upotrebi futur prvi moe oznaavati:
prolost, pa se zove 1. istorijski (pripovjedaki) futur, npr. Dugo je vladao
mir i niko nita nije pitao; Tek trei dan rei e princeza maj ci;
svevremenost, pa se zove 2. svevremenski (gnomski) futur (jer e sto dolazi
u poslovicama, gnomama), npr. Dobar roman uvijek e nai itaoca; Dok je
novca, bie i prijatelja;
modalnost. Takav futur obino oznaava: 3.
blagu tvrdnju ili nesigurnost u ono to se tvrdi, npr. Bie da se raz-
boljela;
nunost, npr. Svi emo pomrijeti u ovome stoljeu;
zapovijest, npr. utra e odnijeti pismo na potu.
FUTUR DRUGI (EGZAKTNI)
Futur drugi uvijek je relativ jer oznaava buduu radnju koja prethodi drugoj budu-
oj radnji ili je (rjee) istovremena s njom. Stoga dolazi samo u zavisnim klauzama
sloenih reenica, posebno vremenskih i uslovnih (pogodbenih). Prethodnost se na-
elno izraava futurom drugim svr enih glagola, npr. Ako ga bude srio, pozdravi
ga.
Takav futur drugi u crnogorskome standardnom jeziku zamjenljiv je prezentom, npr.
Ako ga sretne, pozdravi ga.
Futur drugi nesvrenih glagola oznaava u prvome redu istovremenost s drugom
buduom radnjom, npr. Oni e astiti kad budu zavravali kuu. Takav futur drugi
nije zamjenljiv prezentom, upor. *Oni e astiti kad zavravaju kuu.
Futur drugi nesvrenih glagola oznaava i buduu radnju koja prethodi drugoj radnji,
npr. Ako budemo pametno radili, neemo imati pro blema. Takav futur zamjenljiv je
prezentom, npr. Ako radimo pametno, neemo imati problema.
GLAGOLSKI NAINI
Glagolskim nainima izrie se zapovijest (imperativ), mogunost i/ili uslovljenost
(potencijal i potencijal imperfekta) i elja (optativ).
IMPERATIV
Imperativom (zapovjednim nainom) cijela se komunikativna perspektiva reenice
ili teksta usmjerava na drugo lice. Tim se oblikom od sagovornika zahtijeva: da to
uini, da poslua to mu se kazuje, da preuzme ulogu govornika, da odgovori na
kakvo pitanje i sl. To je oblik kojim se drugo lice transformie u prvo, tj. sagovornik
u govornika, ti i vi u ja i mi, npr. Donesi mi au vode, Sluajte to vam se govori!,
Vratimo se na poetak!, Recite to se dogodilo!, Oni neka dou ranije.
Imperativom, i to odrinim, oznaava se i zabrana, npr. Ne naginji se kroz prozor,
Ne tri hljeba preko pogae. Takav odrini imperativ po pravilu se tvori od nesvr-
enih glagola. Svreni glagoli u takvoj upotrebi sasvim su rijetki i stilski obiljeeni,
kao osobitost npr. biblijskoga stila, upor. Ne ubij!, Ne ini preljubu!
Imperativ moe imati i relativnu slubu. On se naime katkad upotrebljava i u vre-
menskome znaenju, i to za pripovijedanje prolih dogaaja, pa se na ziva pripovje-
daki (istorijski) imperativ. Takva upotreba impera tiva u crnogorskome standard-
nom jeziku osobito je esta u usmenoj (narodnoj) knjievnosti, npr. Mi ih stignemo,
pa udri po njima; A njegovi roditelji opet radi, trpi i ekaj bolja vremena.
POTENCIJAL
Potencijal u apsolutnoj upotrebi oznaava elju ili mogunost, npr. Popio bih neto
toplo; Rado bih poao s vama, ali nemam vremena; Morali bismo ga poetiti.
178 SINTAKSA
U relativnoj upotrebi potencijal oznaava uslov (pogodbu). U tome se znaenju jav-
lja iskljuivo u zavisnosloenim reenicama, posebno uslovnim (pogodbenim), npr.
Doli bismo kad bismo imali vremena; Da imamo vre mena, doli bismo; Ni kad bi
srela vukodlaka, ne bi se uplaila.
Potencijal je relativ i onda kad ima vremensko znaenje. U tome slu aju oznaava
prolu uobiajenu radnju, tj. radnju koja se u prolosti ponavljala, npr. Ustajali bi-
smo rano i odlazili prije suneva izlaska; to bi danju zaraivao, to bi nou troio.
POTENCIJAL IMPERFEKTA
Potencijalom imperfekta, koji je takoe uvijek relativ i ne dolazi u nesloenim re-
enicama, oznaava se neostvarena mogunost, elja, uslov (pogodba) u prolosti.
Upotrebljava se u razgovornome i beletristikom stilu, i to najvie u irealnim uslov-
nim reenicama, npr. Hoah vam se javiti da sam imao vremena; Da ne bijasmo
oprezni, ahu nas prevariti. Meutim i u takvim je reenicama on zamjenljiv po-
tencijalom, npr. Javio bih vam se da sam imao vremena; Da nijesmo bili oprezni,
pre varili bi nas.
OPTATIV
Optativom (eljnim nainom) izraava se elja, nada, blagoslov, kletva, prokletstvo
i sl., npr. ivjeli!, Dobro nam doli!, Bog vas poivio!, Dabogda prosili!, avoli ga
odnijeli!, Svak hodio, ti letio!
Optativ je redovan i u zavisnim klauzama nekih sloenih reenica, posebno dopu-
snih, npr. Ma kako postupio, uvijek je neko nezadovoljan; Radio-ne radio, isto ti je.
PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI
Glagolska vremena i naini u aktivu naelno su u kongruentnome odnosu s imen-
skim dijelom reenice (subjektom), koji po pravilu oznaava vrioca radnje. Kad je
meutim vrilac radnje iz bilo kojih razloga nevaan ili nebitan (kad je u prvome pla-
nu predmet zahvaen radnjom, tj. objekat, kad je vrilac nepoznat, kad nije poeljno
da se pominje i sl.), upotrebljavaju se oblici pa siva, npr. Vojska je spalila sve kue u
tome selu (aktiv) prema U tome selu sve su kue spaljene (pasiv).
Zbog toga su oblici pasiva osobito esti u publicistikome stilu (ponajprije u jeziku
novina), npr. Izglasan je zakon o kulturnoj saradnji, Osloboeni su svi zatoenici,
Zabranjen je pristup bolesnicima.
U takvim primjerima esti su i krnji oblici pasiva, tj. oni u kojima nema pomono-
ga glagola. Takvi oblici posebno su esti u novinskim naslovima, npr. Ubijen voa
pobunjenika, Razrijeen ministar inostranih po slova, Postavljen kamen temeljac za
zgradu nove pote.
Ima meutim i pasivnih konstrukcija u kojima se navodi i vrilac radnje (agens).
One se susrijeu uglavnom u tekstovima administrativnoga i publicistikoga stila i
u njima oznaka za vrioca radnje ima strukturu od + ge nitiv ili od strane + genitiv,
npr. Svi e oni biti odlikovani od predednika drave, Strogo su na to upozoreni od
strane meunarodne zajednice.
Ako oznaka za vrioca radnje u aktivnoj reenici nema znaenje aktivno ga vrioca,
nego uzronika radnje, onda ona u pasivnoj reenici moe imati oblik instrumentala,
upor. Poar je opet zahvatio djelove Primorja (aktiv) prema Djelovi Primorja opet
su zahvaeni poarom (pasiv).
Osim pasiva koji se gradi pomonim glagolom biti i trpnim glagolskim pridjevom,
a koji se katkad naziva pravim (pridjevskim) pasivom (npr. i tan je, bio je itan,
bijae itan, bie itan, neka bude itan, bio bi itan i sl.), upotrebljava se i reek-
sivni pasiv, koji se gradi povratnom zamjenicom se i aktivnim oblicima glagola, npr.
Oslobaaju se svi zatoenici, Rui se zgrada u Hercegovakoj ulici, Morae se vie
raditi.
Takav pasiv posebno je est u tekstovima naunoga i administrativnoga stila, npr. Ti
pravci sijeku se pod uglom od 90 stepeni, Upravni odbor bira se na dvije godine,
Poinilac toga djela kaznie se novanom kaznom do 500 eura.
NELINI GLAGOLSKI OBLICI
Nelinim glagolskim oblicima pripadaju innitiv, glagolski pridjevi i glagolski pri-
lozi. Takvima se nazivaju zato to nemaju spoljanjih glagolskih kategorija, tj. ni lica
ni broja ni vremena ili naina. Od glagolskih svojstava ti oblici imaju samo unutra-
nje glagolske kategorije, tj. kategorije svojstvene glagolima kao rijeima, a ne kao
oblicima, a to su glagolski vid i prelaznost/neprelaznost.
INFINITIV
Innitiv (neodreeni glagolski oblik), npr. itati, svanuti, rei, svojevrstan je hi-
bridni oblik izmeu glagola i imenice: njime se imenuje radnja (proces) ili rezultat
procesa, pa je po tome blizak glagolskim imeni cama (npr. itanje, svanue), a od
glagola ima unutranje kategorije, tj. svoj stva vida i (ne)prelaznosti. Innitiv u spo-
jevima rijei i reenicama moe imati razliite slube:
za tvorbu sloenih (linih) glagolskih oblika, npr. futura prvoga (npr. 1. Uskoro
e svanuti);
kao dopuna uz glagole: 2.
modalne, npr. Treba priekati, Moramo biti sloni;
180 SINTAKSA
fazne, npr. Poelo se razvedravati, Nastavite itati;
koji oznaavaju miljenje, govorenje, namjeru, volju i sl., npr. Ne vole se
svaati, utra mislimo otputovati, Namjeravam kupiti kuicu;
kao dopuna uz imenske rijei i konstrukcije, npr. 3. Strah me je pogledati, Du-
ni ste rei to znate;
kao subjekat, npr. 4. Trati je zdravo.
GLAGOLSKI PRIDJEVI
Glagolski pridjevi (proitao, proitan) u pravom su smislu rijei hibridni (mijeani)
oblici. Od pridjeva imaju ponajprije mociju (tj. imaju sva tri roda: proitao, proita-
la, proitalo), a od glagola zadravaju, kao i innitiv, glagolski vid i (ne)prelaznost.
Glavna sluba glagolskih pridjeva jeste da uestvuju u tvorbi sloenih glagolskih
oblika, i to tako to radni glagolski pridjev slui za tvorbu aktivnih (perfekat: pro-
itao je, pluskvamperfekat: bio je proitao/bijae proitao, futur drugi: bude proi-
tao, potencijal: proitao bi), a trpni glagolski pridjev za tvorbu pasivnih glagolskih
oblika (svi su takvi oblici sloeni, npr. biti proitan, proitan je, bio je proitan, bie
proitan, bio bi proitan, bivi proitan).
Glagolski pridjevi, posebno trpni, mogu prijei i u slubu pravih pridjeva. No oni
tada gube glagolske osobine (gube znaenje radnje, a dobijaju zna enje svojstva),
pa se od drugih pridjeva razlikuju samo porijeklom, npr. zrelo voe, truli sporazum,
poueli papiri; proitane knjige, plaeni ra uni, ugovoreni sastanak.
Glagolski pridjev radni javlja se i u posebnoj slubi optativa (eljnoga nai na), npr.
Bog vam zdravlje dao! i sl.
GLAGOLSKI PRILOZI
Glagolski prilozi takoe su hibridi, i to izmeu glagola i priloga (kako im i ime
kae). I oni zadravaju tzv. unutranja glagolska svoj stva (glagolski vid i (ne)prelaz-
nost), a dobijaju svojstva priloga, tj. rijei koje oznaavaju okolnosti u kojima se
odvija glagolska radnja. Stoga su prikladni za oznaavanje radnje kao okolnosti, to
im je i glavna sluba. Glagolski prilog sadanji (npr. itajui) oznaava okolnost u
obliku radnje koja je istovremena s drugom radnjom, npr. Zastajkuje itajui, a gla-
golski pri log proli oznaava okolnost u obliku radnje koja prethodi drugoj radnji,
npr. Zastane proitavi.
Glagolski prilog sadanji najee ima znaenje koje odgovara znaenju vremenske
klauze s veznikom dok, npr. itajui, zastajkuje (upor. Dok ita, zastajkuje), ali se
tome znaenju mogu pridruiti i nijanse naina, npr. ita zastajkujui (upor. ita
na taj nain da zastajkuje), uzroka, npr. Mislei da neemo doi, poeli su raspra-
vu (upor. Kako su mislili da neemo doi, poeli su raspravu), doputenja, npr. Ni
radei dvostruko, nije uspio (upor. Iako je radio dvostruko, nije uspio) ili uslova
(pogodbe), npr. Ni dubei na glavi, ne bi to postigao (upor. Ni kad bi dubio na glavi/
ni da dubi na glavi, ne bi to postigao).
Glagolski prilog proli najee ima znaenje koje odgovara vremenskoj re enici sa
zavisnom klauzom koja oznaava prethodnost (anteriornost, prijevremenost), npr.
Proitavi, zastane (upor. Kad proita, zastane), ali mu isto tako mogu biti svojstve-
ne i nijanse uzroka, npr. etivi se prijatelja, odmah prie telefonu (upor. Budui da
se etio prijatelja, odmah prie te lefonu), doputenja, npr. Ni poetivi ga, nijesi ni-
ta postigao (upor. Nijesi nita postigao iako si ga poetio) ili uslova, npr. Ni razbivi
mu nos, ne bi ga uvjerio (upor. Da mu i nos razbije, ne bi ga uvjerio).
182 SINTAKSA
IMENSKI OBLICI
Oblici imenskih rijei, tj. imenica, pridjeva, zamjenica i promjenljivih brojeva, funk-
cioniu kao glavne ili kao zavisne sastavnice spojeva rijei, npr. tamna ulica, vrata
dvorane, udarac glavom, nae komije, prvi snijeg, dvo jica dobrih ljudi, traiti od-
mor, etati ulicom itd.
U reenici takvi oblici mogu funkcionisati kao samostalni (subjekat, objekat i pri-
loka odredba) ili kao nesamostalni lanovi reenine strukture (atribut i apozicija).
Koju e slubu pojedini od tih oblika imati bilo u spoju rijei bilo u reenici, zavisi
od njegovih gramatikih svojstava, posebno od padea. Stoga je u sintaksi uobia-
jeno govoriti o sintaksi padea, u kojoj se prouavaju znaenja i slube pojedinih
padenih oblika u veim sintaksi kim jedinicama, osobito u spojevima rijei ili sin-
tagmemima i u reenicama.
SINTAKSIKE SLUBE I ZNAENJA PADEA
Padei se obino dijele na nezavisne ili glavne i zavisne ili kose. Nezavisni nijesu
zavisni od drugih rijei u spoju rijei ili reenici, a zavisni se u spojeve rijei ili ree-
nice ne uvode samostalno, nego zavise od kakve druge sastavnice spoja rijei ili od
lana reenine strukture. U nezavisne padee svrstavaju se nominativ i vokativ, a u
zavisne svi ostali: genitiv, dativ, akuzativ, in strumental i lokativ.
NEZAVISNI (GLAVNI) PADEI
NOMINATIV
Nominativ vrlo esto funkcionie kao glavna sastavnica imenskoga sintagmema, npr.
jedan primjer, teak poraz, dvojica prijatelja, kolega Perovi, drutvo knjievnika,
bjelina snijega, kua od kamena, lien imovine, pun razumijevanja itd.
Uz neke pridjeve nominativ (s rjecom kao) moe imati i slubu zavisne sastavnice
pridjevskoga skupa rijei (s poredbenim znaenjem), npr. uporan kao konj, mlad kao
rosa, edan kao zemlja.
Primarna sluba nominativa u reenici je sluba subjekta, npr. Mi smo zakasnili, Ko
je prvi doao?, Ulice su opuele, Nai planovi nijesu se os tvarili.
Osim toga nominativ esto ima i slubu imenskoga dijela predikata, npr. On je dobar
ovjek, To je la, Bio je vie puta predednik, a javlja se i kao dio priloke odredbe,
npr. Gladan je kao vuk. Takav nominativ moe se i sasvim osamostaliti pa funkcio-
nisati kao iskaz, npr. Panja! Vatra! La! i sl.
Naravno, uz imenske rijei u nominativu koje su u sastavu reenice dolaze i atributi,
odnosno apozicije, npr. Moj komija nije doao, Glavna mu je briga preivjeti, To je
velik uspjeh, I grad Berane ima svojih problema.
Izvan reenice nominativ vrlo esto slui za najrazliitije vrste imenovanja, npr. bi-
jelo vino, Sveti Petar, ptica selica, Ivan Petrovi, Hotel Bijela rua, Jadransko
more, Sjedinjene Amerike Drave.
VOKATIV
Vokativ je zapravo reenica posebnoga tipa ko ja slui za oslovljavanje sagovornika,
odnosno kao poziv na uspostavljanje go vornoga ina. Po tome je slian imperativu
jer cijelu reeninu perspektivu usmjerava na drugo lice. Ta njegova izrazita sintak-
sika samostalnost ra zlog je to se vokativ u pisanome tekstu uvijek odvaja zarezom
(kad je na poetku ili na kraju reenice) ili zarezima (kad je unutar reenice), npr.
Ivane, reci to se dogodilo; to ima novo, prijatelju?; Sve je to, dragi moj, ve davno
dogovoreno.
No kako vokativ ne moe zauzimati nijednu sintaksiku poziciju unutar re enice, on
se uprkos svojoj sintaksikoj samostalnosti svrstava u nepunoznane oblike rijei.
Moglo bi se rei da je vokativ i komunikativno nepunoznaan, jer se njime ne preno-
si stvarno obavjetenje. On zapravo slui za uspostavljanje komunikacije, kao poziv
sagovorniku da uestvuje u komunikacijskome inu.
U nekim tipovima tekstova (npr. u usmenome narodnom pjesnitvu) vokativ moe,
iz metrikih razloga, dolaziti i umjesto nominativa u slubi subjekta. Takav voka-
tiv nema, naravno, funkciju obraanja, pa se u pismu ne odvaja zarezom odnosno
zarezi ma, npr.
Knjigu pie care od Stambola.
Misli jadan da je gorski vue.
ZAVISNI (KOSI) PADEI
Nesamostalni (kosi) padei mogu imati razne slube. Mogu to biti raz liiti reenini
lanovi (blii i dalji objekat, priloka odredba, dio predikata, atribut, apozicija), a
mogu biti i zavisne sastavnice razliitih spojeva rijei i razliitih reeninih lanova
(bliega i daljega objekta, priloke odredbe, nekongruentnoga atributa, apozicije).
Ove e se razmotriti razliite slube i zna enja kosih padea, i to i besprijedlokih
kosih padea i kosih padea s pri jedlozima koji su uz pojedine od tih padea obini
184 SINTAKSA
i neobiljeeni u crnogorskome standardnom jeziku, a upozoravae se povremeno
i na one ija je upotreba obiljeena (npr. kao zastarjela, funkcionalnostilski spe-
cijalizovana i sl.).
GENITIV
Genitiv je pade ticanja. Od svih kosih padea on ima najire i najoptije znaenje.
On znai da je neki predmet (u irem smislu) u odnosu s nekim drugim predmetom.
Taj odnos moe biti prostorni ili vremenski, a moe biti i logiki sloeniji, tj. moe
znaiti udaljavanje predmeta od predmeta, pri padnost predmeta drugome predmetu,
svojstvo predmeta, dio predmeta, izu zimanje, poticanje, uzrono-posljedinu pove-
zanost meu predmetima ili dogaajima i dr.
S obzirom na konkretnija znaenja i slube moe se izdvojiti vie razliitih tipova
besprijedlokoga genitiva:
Prisvojni (posesivni) genitiv oznaava poednika (lat. possessor), tj. predmet (naj-
ee osobu) kojem to pripada, onoga koji to poeduje, i stoji uz imenske rijei
koje oznaavaju poedovano (lat. possessum), npr. sestra mojega prijatelja, kua
njezina brata, pjesme Vita Nikolia.
Takav genitiv po pravilu je dvolan (uz imenicu dolazi jo neka imenska rije: za-
mjenica, pridjev ili imenica). Ako je jednolan, preobliava se u pridjev, npr. sestra
prijatelja prijateljeva sestra, kua brata bratova kua, pjesme Nikolia
Nikolieve pjesme.
Subjekatski genitiv oznaava vrioca ili uzronika kakve radnje i stoji uz imenske
rijei koje oznaavaju tu radnju. Takve rijei po pravilu su deverbativne imenice, npr.
povratak ratnika, eanje mojega e da, izvjetaj predednika. Takav genitiv zove se
subjekatskim zato to je imensku sintagmu s takvim genitivom mogue preoblikova-
ti u glagolsku konstrukciju (reenicu) u kojoj zauzima poziciju subjekta, npr. Ratnici
se vraaju, Moj ed se ea, Predednik izvjetava. Ako je takav genitiv jednolan,
konstrukcija se takoe moe preoblikovati u prisvojni pridjev, npr. povratak ratnika
u ratnikov povratak, izvjetaj predednika u predednikov izvjetaj.
Objekatski genitiv oznaava predmet (objekat) radnje i stoji uz imenice koje ozna-
avaju radnju, po pravilu opet deverbativne, npr. gradnja bolnice, pisanje pisama,
sluanje muzike. Takav genitiv zove se objekatski zato to je imenike spojeve rijei
u kojima se javlja mogue preoblikovati u glagolske kon strukcije (reenice) u ko-
jima takav genitiv zauzima poziciju pravoga ob jekta (naravno, u akuzativu, a ne u
genitivu), npr. Grade bolnicu, Piu pis ma, Sluaju muziku. Objekatski genitiv po
pravilu se ne preoblikuje u prisvojni pridjev. tovie, ta kvo preoblikovanje u naj-
veem broju primjera uopte ne dolazi u obzir, npr. prema gradnja kue ne dolazi u
obzir *kuna gradnja ni prema sluanje muzike *muziko sluanje.
Objasnidbeni (eksplikativni) genitiv slui za objanjavanje sadraja ime nice na
koju se odnosi, npr. sadraj romana, znak dobre volje, raspored pre davanja.
Dioni (partitivni) genitiv stoji uz rijei koje oznaavaju koliinu (obino imenice
i priloge), mjeru kakve materije (oznaava se imenicama) ili uz brojeve, npr. malo
vremena, mnotvo prolaznika, aa vode, litar mlijeka, dvoje e ce, sedam pitanja.
Moe stajati i uz glagole. Tada oznaava neodreeni dio ega, obino kak ve materi-
je, npr. zatraiti hljeba, dodati soli, pozajmiti novaca. Takav genitiv dolazi i u spoje-
vima rijei u kojima je glavni lan pridjev, npr. pun vrlina, eljan uspjeha, vrijedan
panje.
Posebna vrsta dionoga genitiva stoji uz rijei koje oznaavaju igre (igra, igranje,
igrati se i sl.), pa se takav genitiv naziva i genitivom igre, npr. igra aha, igranje
rukometa, igrati se make i mia.
Slovenski genitiv dobio je ime po tome to je svojstven slovenskim jezicima. Dolazi
u odrinim konstrukcijama na mjestu akuzativa u slubi pravoga objekta, npr. Dugo
nije vidio sestre, Ne gledao sunca, Ne treba nam hljeba. Takav je genitiv, osim uz
glagol nemati, u savremenome standardnom jeziku sve rjei.
Vremenski (temporalni) genitiv oznaava vrijeme zbivanja i po pravilu ima slubu
priloke odredbe, npr. Bilo je to prologa petka. Uz takav genitiv uvijek stoji pri-
djevska rije (nije mogue: *Bilo je to petka), npr. ove noi, svakog mjeseca, pro-
loga ljeta, godine de vetstote.
Genitiv svojstva ili kvalitativni genitiv oznaava svojstvo (kvalitet) neotuivoga
predmeta ili dijela predmeta. Kao i vremenski, dolazi is kljuivo s pridjevskim rijei-
ma. Zato se npr. umjesto mladi duge kose ne moe rei *mladi kose. Glavni razlog
tome je u injenici da sam genitiv (bez pridjeva) ne bi bio dovoljno informativan.
U navedenome primjeru pod razumijeva se da mladi ima kosu, pa bi obavjetenje o
tome da je ima bilo sasvim izlino (redundantno). Da bi postala neizlina, mora joj se
dodati i informacija o kvalitetu kose. Primjeri: starica niska rasta, glumac osrednjih
mogunosti, ptica duga vrata. U tome znaenju pridjev se upotrebljava u neodree-
nome vidu.
Podvrstom kvalitativnoga genitiva smatra se i genitiv dobi, npr. mukarac srednjih
godina, eca ranoga uzrasta. U njemu se zapravo sastaju vremen sko i kvalitativno
znaenje (pa je to zapravo kvalitativno-vremenski genitiv), u kojem se kvalitet, svoj-
stvo predmeta izrie vremenskim obiljejima.
Ablativni genitiv oznaava odvajanje, udaljavanje, liavanje koga ili ega i stoji uz
glagole kojima se imenuje udaljavanje od predmeta, odva janje, liavanje ega i sl., i
to kao njihova dopuna (objekat), npr. osloboditi se treme, stieti se svojih postupaka,
uvati se prehlade.
186 SINTAKSA
Govori se i o genitivu porijekla, koji susrijeemo u primjerima tipa On je roda
plemenita, Bili su slovenskoga porijekla, er je dobrih rodite lja. U toj vrsti genitiva
prisutna je ablativnost, poticanje od koga/ega (upor. Ona potie od dobrih roditelja)
i prisvojnost (upor. On pripada plemenitu rodu).
Emfatiki genitiv izraava emocije (npr. divljenje, ushienje, iznenae nje, uenje
i sl.) ili zaklinjanje, npr.: Budale!, Mahnita (li) o vjeka!, udna mi uda! Slian je
tome i genitiv iza rjeca (tzv. prezentativa) evo, eto i eno, npr. Evo kie!, Eto ti bra-
ta!, Eno svatova!
To vai i za genitiv zaklinjanja, kod kojega ono u to se ko zaklinje stoji u genitivu,
a onaj na koga se zaklinjanje odnosi u dativu, npr. Due mi!, ivota ti!, Tako vam
svega!
Posebnim tipom genitiva smatra se i genitiv cijene (ili genitiv vrijednosti) koji stoji
uz rijei (pridjeve ili glagole) koje oznaavaju cijenu ili vrijednost koga/ega, npr.
vrijedan saaljenja, dostojan potovanja, To bi vrijeelo tru da.
Uz glagole ili pridjeve koji oznaavaju obilje ili to suprotno tome (tj. oskudicu)
javlja se posebna vrsta genitiva, koja se naziva genitivom obilja i/ili oskudice, npr.
Sit sam svega, Najeli su se bunike, gladan hljeba, edan slave.
GENITIV S PRIJEDLOZIMA
Uz genitiv ide najvei broj prijedloga, vie no uza sve ostale padee zajedno. To je
zato to je genitivno znaenje najire, pa ima i najvie razloga da se takvo znaenje
kon kretizuje ili precizira. Upravo za to i slue prijedlozi.
Genitiv s prijedlogom od
Najtipiniji je i najblii osnovnome znaenju genitiva prijedlog od. Njegovo je
osnovno znaenje ablativno, tj. znaenje kretanja predmeta koji se uda ljava od dru-
goga predmeta, znaenje odvajanja, poticanja, porijekla i sl., npr. Bjei od kue,
Odvojili su se od gomile, Oeao se dim od zgarita.
Slino je tome i znaenje otklanjanja, rastavljanja, liavanja, oslobaanja, npr. ivi
odvojeno od porodice, Oslobodili su grad od napasnika, Lijeena je od alergije. U
prostornome smislu to znaenje pretpostavlja mjesto od kojega poinje neka radnja,
a moe biti rije i o veoj ili manjoj udaljenosti pred meta od predmeta, npr. Taj obi-
aj proirio se od istoka do zapada, Od glave riba smr di, Stajali smo na pukomet
od vojnika.
U vremenskome znaenju ablativnost se oituje kao poetak vremen skoga toka, tre-
nutak od kojega se neto poinje dogaati, npr. Tako se radi od pamtivijeka, ekahu
ih od ranoga jutra, Tu je opisan ivot jedno ga slikara od roenja do smrti.
Prijedloko-padeni izrazi s prijedlogom od mogu imati i nainsko znaenje, po-
sebno u nekim ustaljenim i/ili frazeologizovanim konstrukcijama, npr. od glave do
pete, od nemila do nedraga, od sluaja do sluaja i sl., npr. Do erala se od glave
do pete.
Prijedloko-padeni izrazi s prijedlogom od mogu imati i uzrono znaenje, i to zna-
enje efektivnoga uzroka, tj. onoga koji direktno, efektivno izaziva po sljedicu, npr.
Sva je premrla od straha, esto pati od glavobolje, Ne vidi se od magle.
Prijedlog od susrijee se i u spojevima rijei kojima se oznaava da se jedan predmet
po emu izdvaja iz skupa drugih predmeta. Tada je genitiv redovno u mnoini, npr.
Petar je jedan od najstarijih u selu, Vieli smo i neke od najpoznatijih glumaca,
Ona nije od onih zaboravnih. Slina je tome i upotreba prijedloga od u prijedloko-
-padenim izrazima sa znaenjem uporeivanja, kad stoji uz komparativ ili uz kakvu
drugu rije uporednoga znaenja, npr. Vi ste gori od tuina, Proveo je one vie od
go dine dana, Ona se razlikuje od obine slukinje.
Genitiv s prijedlogom od esto se upotrebljava i u slubi atributa, obino s kvali-
tativnim znaenjem, npr. ljudi od pera, ovjek od ugleda, majstor od zanata, dok
je atributski genitiv kojim se oznaavaju mjesta, podruja, zemlje iz kojih ko potie
danas zastario, npr. duka od Mletaka, Nikac od Rovina.
Prijedlog od u slubi atributskoga genitiva javlja se esto i uz brojeve ili ko liinske
izraze (tada iza prijedloga od ne mora doi samo genitiv, no moe stajati i akuzativ
mjere ili nepromjenljiva rije), npr. momak od nekih dvadeset godina, ulog od sto
eura, provalija od nekoliko metara. Atributskoga je karaktera i eksplikativni geni-
tiv, npr. udo od eteta, sila od ovjeka, ona nesrea od profesora.
S prijedlogom od upotrebljava se i prisvojni genitiv (npr. kapetan od lae, sestra od
ujaka, brat od strica, vrata od grada, Prokleta avlija od Iva Andria).
Genitiv s prijedlogom od, posebno kad se odnosi na ljude, esto oznaava tip abla-
tivnosti vezan za porijeklo, npr. On je od roda Petrovia, Starinom je od kukih
Drekalovia, Vujisi potie od morakih doseljenika.
Ablativne je prirode i genitiv materije, u kojem se oblikom genitiva s prijedlogom od
oznaava od ega je to nainjeno, npr. kua od kamena, aa od kristala, zavjesa
od dima.
Genitiv s prijedlogom do
Osnovno znaenje genitiva s prijedlogom do vezano je za blizinu dvaju predmeta,
s tim to je tome prostornom odnosu svojstveno kretanje jednoga predmeta prema
drugome kao granici kretanja (rije je o graninoj direktivnosti), npr. Doli smo do
ruba provalije, Buka se ula do neba, Lutali su od nemila do nedraga. Po tome je
prijedlog do antoniman prijedlogu od, a razlikuje se od njega i po tome to do moe
188 SINTAKSA
biti vezano i za znaenje mirovanja, statinosti (npr. edi do zida), a od ne moe (npr.
*edi od zida). Kako granica kretanja moe biti ksirana i prijedloko-padenim
izrazom, prijedlog do esto stoji i uz takve izraze, npr. Popeli su se do na vrh brda,
Njihov smijeh uo se do iza kue, Dopratio ih je do pred kafanu.
Genitiv s prijedlogom do moe imati i vremensko znaenje, npr. Nijesmo zaspali do
jutra, Sve e biti gotovo do jeseni, Muio se sve do smrti. I vremenska granica moe
biti ksirana prijedloko-padenim izrazom, pa do i u vremenskome znaenju esto
dolazi uz prijedloko-padene izraze, npr. ekali smo ih sve do pred mrak, Sad ima-
mo novaca do iza Boia, Ve ina je ostala do poslije ponoi.
Kad su predmeti koji se nalaze u odnosu granine direktivnosti osobe, onda se pret-
postavlja privremen boravak jedne osobe u blizini druge (po tome se razlikuje npr.
reenica Otii do majke od reenice Otii k maj ci ili majci), npr. Skoi do komije i
pozajmi egu, Svrati do mene na veeru, Mogli bismo odetati i do tvojih roditelja.
(Ne bi bilo korektno: Otii do brata i ostani stanovati kod njega.) Iz znaenja grani-
ne direktivnosti esto se razvija i znaenje naina, npr. Tome smo se smijali do suza,
Do grla si u dugovima, Trao je do izne moglosti.
Genitivi s tim prijedlogom oznaavaju izuzimanje, npr. Nijesmo jeli nita do hljeba i
vode, Nema drugog imanja do te kolibice. Tako se moe iskazivati znaenje suprot-
no izuzimanju, tj. znaenje obuhvatanja, ukljuivanja (svega to dolazi u obzir, i to
do kraja), npr. Popili su sve do potonje kapi, Potroio je platu do posljednjega centa,
Sum njivi su svi do jednoga.
S prijedlogom do javljaju se i genitivi sa specinim uslovnim (pogodbenim) znae-
njem koje se razvilo iz znaenja ticanja, kakvo susrijeemo u primjerima tipa: Da je
do njega, oni bi se ve vjenali; Pokuali smo sve to je do nas.
Kao osobitost usmenoga narodnog stvaralatva (epskoga pjesnitva) obilje eni su
prijedloko-padeni izrazi s prijedlogom do uz brojeve (obino dva ili tri). U njima
taj prijedlog zapravo funkcionie kao vrsta intenzikatora, npr. On ponese do tri
vree blaga, Susrijeu ga do dva pobratima. U takvim izrazima prijedlog do esto
se i udvostruuje, npr. Pa ga eka do dva do tri dana.
Prijedlog do upotrebljava se, manje ili vie redovno, i uz glagole s preksom do- kao
to su doi, doetati, doteturati, dopuzati, dorasti, doerati, dogurati i sl., npr. ini
se da smo doli do zida, Nije se moglo doi do rijei, Doetao je do parka, Jedva
je doteturao do auta, Dijete je dopuzalo do pei, Pa doera cara do duvara, Taj e
sigurno dogurati do ministra. To vai i za neke druge glagole koji nemaju preks
do-, npr. drati ili biti (stalo), npr. Drala je do sebe, Nije njima do nauke, Oito mu
je stalo do te evojke.
Genitiv s prijedlogom iz
I genitiv s prijedlogom iz primarno je ablativnoga karaktera, samo to u njemu taj
prijedlog pretpostavlja da kretanje, odvajanje, poticanje ili sl. po inje iz unutra-
njosti drugoga predmeta, npr. Izili su iz skuptine, Zvali su me prijatelji iz Plava,
Pucali su iz mitraljeza, Otputen je iz slube.
Ablativno znaenje svojstveno genitivu s prijedlogom iz moe se odnositi i na vrije-
me, npr. Prie iz davnine, Ta mu je mana ostala iz etinjstva. To znaenje postoji i u
frazeologizovanim izrazima tipa iz dana u dan, iz go dine u godinu i sl., npr. Svaali
su se iz dana u dan.
Genitiv s prijedlogom iz moe oznaavati i nain, npr. Sve se iz temelja izmijenilo,
Udarali su ga iz sve snage, Upinjao se iz petnih ila, i uzrok, npr. Danas se malo to
radi iz ljubavi, Ne ini on to iz uvjerenja, Neki su poteni iz straha.
Genitiv s prijedlogom s(a)
I genitivu s prijedlogom s(a) osnovno je znaenje ablativno. No takav genitiv pret-
postavlja da kretanje ili kakva druga aktivnost zapoinje s gornje, povrinske ili
spoljanje strane predmeta, npr. Silaze s broda, Posmatra nas s balkona, Lie pada
sa stabala, Jo se nijesu vratili s mora.
U znaenju mjesta sa/iz kojega zapoinje kretanje ili kakva druga aktivnost prijedlog
s(a) alternira s prijedlogom iz, pri emu se s(a) upotreblja va onda kad se mjesto na-
lazi na viem nivou, na vodi, kad je rije o ustanovi ili sl., npr. To je cvijet s Lovena
(ali iz vrta), Ona dolazi sa sela (ali iz grada), Profesor ide s fakulteta (ali iz kole).
Prijedlog s(a) ima u takvim prijedloko-padenim izrazima znaenje koje je suprot-
no prijedlogu na, npr. ii na posao ii s posla, ii na svadbu ii sa svadbe prema
ii u kino ii iz kina, ii u umu ii iz ume.
Genitiv s prijedlogom s(a) moe znaiti i vrijeme. Takav genitiv stoji obino uz ime-
nice kojima se imenuju intervali, npr. s proljea, s je seni, s poetka stoljea. Takvom
znaenju svojstvena je nijansa udruivanja (socijativnosti). Kad se neto dogaa s
proljea, dogaa se ili se poinje do gaati s dolaskom, s pojavom proljea.
Rjee genitiv s prijedlogom s(a) oznaava nain, npr. esto govori s visine, Kae da
joj to nije s ruke. Genitiv toga tipa s uzronim znaenjem stilski je obiljeen, npr.
Postao je sla van sa svoga junatva, Pati s nekog jada golemoga.
Genitiv s prijedlozima
ispred i iza te izvan/van i unutar
Genitivom s prijedlogom ispred oznaava se predmet kojem se s prednje strane nala-
zi ili kree drugi predmet ili predmeti, npr. Okupili su se ispred crkve, Autobus kree
ispred pote, Bjeali su ispred vojnika.
190 SINTAKSA
Genitiv s prijedlogom ispred upotrebljava se katkad i u uporednome zna enju, npr.
U tranju je bio ispred Ivana, Ona je glumica ispred svih ostalih, Iz matematike je
ispred drugih uenika.
Katkad se, pogotovo u administrativnome stilu, genitiv s prijedlogom ispred upotre-
bljava i u predstavljakome znaenju, npr. Sekretar je govorio ispred cijeloga pre-
duzea, Ispred nae kole poslati smo na takmienje nas trojica. U tome znaenju
umjesto prijedloga ispred trebalo bi upotrebljavati prijedloko-padeni izraz u ime,
npr. Sekretar je go vorio u ime cijeloga preduzea.
Genitiv s prijedlogom iza, koji je antoniman prijedlogu ispred, oznaava predmet
kojem se sa zadnje strane nalazi ili kree drugi predmet ili predmeti, npr. eeli smo
iza kue, Iza nas je ila cijela kolona, Sakrio je neto iza lea. Takav genitiv upotre-
bljava se katkad i u uporednome znaenju, ali neto rjee no genitiv s prijedlogom
ispred, npr. Jovan je iza ostalih u vladanju.
Genitiv s prijedlozima ispred i iza ima i vremensko znaenje, npr. Umakoe ispred
zore, Javite se iza praznika, Platu pri mamo iza desetoga u mjesecu.
Imenica u genitivu s prijedlogom izvan/van oznaava predmet ili dio prostora izvan
ijih se gra nica nalazi ili kree drugi predmet, npr. Ana stanuje van grada, Takve
promjene odvijaju se izvan jezika.
Katkad se genitiv s prijedlogom izvan/van upotrebljava i za oznaavanje naina, npr.
Taj je proces van sumnje okonan, Ponaao se kao da je izvan sebe.
Genitiv s prijedlogom unutar oznaava predmet (dio prostora ili ega drugoga) u
ijim se gra nicama nalazi ili kree drugi predmet ili odvija kakav dogaaj, npr. Sve
se to dogodilo unutar kasarne, Bili su to dogovori unutar familije, Taj problem
razmatra se unutar fonetike.
iznad, ispod, vie (povie) i nie
Genitiv s prijedlogom iznad oznaava predmet kojem se s gornje strane, i to u veini
sluajeva bez neposrednog kontakta s njim, nalazi ili kree drugi predmet ili pred-
meti, npr. magla iznad grada, Preleee iznad Durmitora, Iznad naeg stana vazda
je buno.
Genitiv s tim prijedlogom esto do lazi i u uporednome znaenju, npr. U svemu je
iznad prosjeka, Radi iznad svojih mogunosti.
Genitiv s prijedlogom iznad slian je genitivu s prijedlogom vie (povie), s tim da se
vie (povie) ne moe upotrijebiti u uporednome znaenju, npr. Vie kue je bunar,
Imaju i skakaonicu povie grada.
Prijedlog ispod antoniman je prijedlogu iznad. Genitiv s tim prijedlogom oz naava
predmet kojem se s donje strane nalazi ili kree drugi predmet ili predmeti, npr. Nali
su poruku ispod vrata, Mnotvo je ljudi ispod solitera, lzmie mu tlo ispod nogu.
I prijedlog ispod est je u uporednome znaenju, npr. Proosmo ispod oekivanja,
Dobio je ispod zasluenog.
Prijedlogu ispod slian je i prijedlog nie, koji, kao ni antonimni mu prijedlog vie,
nema uporedno znaenje, npr. Nie sela su movare, Pucao je nie mete.
prije, uoi, poslije, nakon, za i tokom
Prijedlozi prije, poslije i nakon oznaavaju vrijeme . Prijedlog prije s genitivom
oznaava prijevremenost, prethodnost (an teriornost), npr. Probudili su se prije zore,
Pisala mi je prije roendana, Prije povratka u domovinu teko obolje.
Genitiv s prijedlogom prije upotrebljava se i u uporednome znaenju, npr. Stigao je
prije ostalih, On je u tome prije svih u razredu.
Poseban tip prijevremenosti (anteriornosti), koji je inae svojstven aoristu, ozna-
ava se genitivom s prijedlogom uoi. To znai da vremenski interval ili dogaaj
neposredno prethodi nekom drugome intervalu ili dogaaju, npr. No uoi Badnjaka
svi su bili na okupu, Predomislili su se dan uoi vjenanja, Uoi odluujue bitke
nikome se nije spavalo.
Prijedlozi poslije i nakon oznaavaju poslijevremenost (posteriornost), tj. do gaaj
koji se odvija iza vremena ili dogaaja oznaenoga ge nitivom, npr. Vieemo se po-
slije ljetnjih praznika, Poslije vjenanja ot putovae na more, Nakon nekoliko dana
sve ve bijae drukije, Nakon veere malo popriasmo. I ti se prijedlozi, posebno
prijedlog poslije, katkad koriste u uporednome znaenju, npr. On je u koli prvi po-
slije direktora.
Prijedlog za s genitivom oznaava istovremenost dogaaja. On je u takvim izrazima
rezultat re dukovanja prijedlokoga izraza za vrijeme (upor. za vrijeme Napoleona =
za Napoleona), npr. Za kraljevske vlade neke su stvari ipak krenule nabolje, Nasto-
jali smo doi jo za dana.
Prijedlog tokom (koji je poprijedloeni instrumental imenice tok) oznaava vrstu
istovremenosti u kojoj je posebno istaknuto proticanje vremena. Rije je o vremenu
ili dogaaju koji tee paralelno s vremenom ili dogaa jem oznaenim genitivom.
Takvo je znaenje po pravilu izlino jer je vremen sko proticanje svojstveno svako-
me vremenskom pojmu. Tako je npr. tokom veeri (umjesto uvee, veeras), tokom
prole godine (umjesto prole go dine), tokom ove neelje (umjesto u ovoj neelji ili
ove neelje). Upotreba takvih prijedloga esta je naroito u administrativnome stilu,
192 SINTAKSA
npr. Tokom vremena sve se ipak popravilo, Dobro smo odmorili tokom praznika,
Tokom prologa stoljea bijae previe ratova. (Na mjestu prijedloga tokom moe
stajati prijedloko-padena konstrukcija u toku.)
podno, nadno, udno i povrh, navrh, uvrh, svrh/savrh
Da se jedan predmet nalazi ili kree u donjemu dijelu drugoga predmeta, oznaava
se i genitivom s prijedlozima izvedenim od imenice dno, npr. To je selo podno Gar-
a, Nalij mi samo nadno ae, Udno razora odmarahu kosci.
Suprotno znaenje ima genitiv s prijedlozima izvedenim od imenice vrh. On dakle
oznaava kako se predmet nalazi ili kree u gornjemu dije lu drugoga predmeta, npr.
Plovi laa povrh vode, Popeo se navrh kue, edi uvrh stola, Skoi savrh stijene. U
istome znaenju danas se prilino rijetko upotrebljava i prijedlog vrh, npr. edi mu
vrh glave.
Prijedlog povrh upotrebljava se i u znaenju dodavanja, pribrajanja ega onome to
oznaava imenica u genitivu, npr. Taj smo novac dobili povrh plate; Oni se, povrh
svega toga, nijesu ni javili; Htjeli biste hljeba povrh pogae.
elo, nakraj, krajem i potkraj
Prijedlog elo dolazi, danas rijetko, s genitivom u prostornome znaenju, a oznaava
da se predmet nalazi ili kree na poetnome ili gornjem dijelu dru goga predmeta,
npr. Domain je sio elo stola, elo glave koplje udarie.
Prijedlog nakraj koristi se u suprotnome znaenju, to znai da pretpostavlja odnos u
kome se predmet nalazi ili kree u zadnjem ili do njem dijelu drugoga predmeta, npr.
Stigli smo do nakraj sela, Sio je na kraj stola.
Prijedlog krajem (koji je porijeklom instrumental imenice kraj) upotrebljava se za
oznaavanje prostornih i vremenskih odnosa, npr. etali su krajem ume, Krajem
kue je cvijenjak, Mee su krajem imanja; Doi e tek krajem godine, Krajem
stoljea stvari su se promijenile, Ve krajem putovanja bila je uznemirena.
Vrlo slino znaenje prijedlogu krajem za iskazivanje vremenskih odnosa ima ge-
nitiv s prijedlogom potkraj, npr. Javie se potkraj godine, Potkraj mjeseca nestade
novaca, Potkraj ivota esto bolovae.
sred (nasred, posred, usred)
Ti prijedlozi oznaavaju da se predmet nalazi ili kree u sredinjem dijelu drugoga
predmeta, npr. Ve smo bili sred puine, Udario ga je nasred igralita, Lupio me je
posred ela, ovjek se danas i usred grada mora bojati.
Prijedlog usred esto se koristi i u vremenskome znaenju i oznaava da je vrijeme
ili dogaaj koji je oznaen imenicom u genitivu u punom jeku, npr. To se dogodilo
usred bijela dana, Tu je svjee i usred ljeta, Prekinuo si nas usred razgovora.
Genitiv s prijedlogom
oko/okolo
Genitiv s prijedlogom oko/okolo oznaava predmet okruen s vie ili sa svih strana
drugim predmetima ili, uz glagole kretanja, kruno kretanje u njegovoj blizini, npr.
Okolo stola razbacane su knjige, Tre oko/okolo igralita, Svuda oko nas oea se
ugodan miris, Pala mu je oko vrata.
Prijedlog oko upotrebljava se i u vremenskome znaenju. Tada oznaava dogaaj
koji se odvija priblino u vrijeme oznaeno genitivom, npr. Stigli su oko Boia,
Vieemo se oko tvoga roendana.
Znaenje priblinosti svojstveno je i onim konstrukcijama u kojima iza prijedloga
oko stoje brojevi i druge koliinske rijei, npr. Bila je visoka oko metar i sedamdeset,
Do sela ima oko pet kilometara, Sastala se s njim oko devet sati.
Genitiv s prijedlogom oko slui i kao dopuna uz glagole kao to su pomagati (npr.
Pomagao mu je oko uzgoja stoke), brinuti se (npr. Niko se ne brine oko kolskog in-
ventara), raditi (npr. Radili su nekoliko godina oko uteme ljenja stranke), a posebno
esto dolazi uz glagole i imenice koji oznaavaju svau, sukob, borbu, rat, raspravu.
Tada obino ima ciljno ili uzrono znae nje, npr. Svaali su se stalno oko imanja,
Bili smo u sukobu oko strunih pitanja, Borili su se bezuspjeno oko prava na pen-
ziju, Spremni su i za rat oko nuklearke, Ve se dugo vodi rasprava oko zakona o
izborima.
blizu, kod, kraj (pokraj, ukraj), pored, nadomak, nadohvat, u i mimo
Zajedniko je svim tim prijedlozima da uz genitiv oznaavaju odnos meu pred-
metima kojem je svojstvena blizina, s tim da je jednima vie svojstveno mirovanje
predmeta koji se nalaze u prostornome odnosu, a drugima kretanje.
Genitiv s prijedlozima blizu, kod, kraj (pokraj, ukraj) i pored oznaava predmet u
ijoj se blizini nalazi ili kree drugi predmet (predmeti), npr. kola je blizu crkve,
194 SINTAKSA
Sastanak je zakazan kod mosta, Igrali su se kraj/pokraj/ukraj ume, U koli sam
uvijek edio pored njega.
U znaenju kretanja jednoga predmeta u neposrednoj blizini drugoga, odnosno pro-
laenja pokraj koga ili ega ne mogu se upotrijebiti prijedlozi kod (ne moe se npr.
rei *Prolazili su kod kue), niti blizu (npr. *Proli su blizu pozorita), dok je pri-
jedlozima (po)kraj i pored to znaenje osnovno, npr. Vozili smo se kraj jezera, Jesu
li proli pokraj groblja?, Dugo je etala pored pruge.
Blizina se oznaava i prijedlogom nadomak, s tim to je obino rije o odnosu iz-
meu jednoga predmeta i drugoga predmeta (mjesta) koji se nalazi u blizini tako da
se do njega brzo moe stii, npr. Stigli su nadomak sela, Bio je ve nadomak cilja
kad mu se to dogodilo, Ve bijasmo nadomak rjeenja.
Slino znaenje ima i prijedlog nadohvat, koji oznaava predmet to se nalazi tako
blizu (kao) da se moe dohvatiti, npr. Knjiga je bila nadohvat ruke.
Za prolaenje pokraj ega specijalizovan je prijedlog mimo, koji osim s genitivom
moe stajati i s akuzativom, npr. Ve su bili proli mimo nae ku e/mimo nau kuu,
Tako se ne prolazi mimo starih prijatelja/mimo stare prijatelje.
Prijedlog kod upotrebljava se u prvome redu uz glagole stanja, npr. ede kod doktora
i razgovaraju. esto se meutim taj prijedlog, posebno u raz govornome stilu, upo-
trebljava i uz glagole kretanja, npr. Ide danas kod doktora.
Genitiv s prijedlogom kod vrlo se esto, posebno u razgovornome stilu, upo trebljava
i u prisvojnome znaenju (tj. u znaenju poedovanja ega, vlasnitva nad im), npr.
Kod nas je sve u redu, Najbolje im je kod roditelja.
U tome znaenju esto se upotrebljava i prijedlog u s genitivom, pogotovo kad je
ri je o odnosu dijela i cjeline, odnosno o neotuivoj prisvojnosti (o poedovanju ne-
ega to se ne moe otuiti, to ne moe ne biti dio predmeta o kojem je rije), npr.
Oi su mu kao u make, Bila je jedinica u majke, U Hrvata je to drukije rijeeno.
Genitiv s prijedlogom kod relativno se esto upotrebljava i u dopusnome znaenju,
npr. Ni kod tolikih problema oni se ne predaju. U tome znaenju upotrebljavaju se i
prijedlozi kraj, npr. Kraj tolikih evojaka on se ne eni, i pored, npr. I pored takvih
komija treba sauvati ivce i ivjeti normalno.
Genitiv s prijedlozima mimo i pored moe se upotrijebiti i u iskljunome znaenju,
npr. Toga je dana bila mimo obiaja razgovorljiva; Trebalo je pored svega ostaloga
prikupiti sav materijal.
du i irom
Za oznaavanje kretanja paralelnog s izduenim predmetom specijalizovan je prijed-
log du, npr. etali su du obale, Dunav je plovan du cijeloga svoga toka.
Prijedlog irom s genitivom oznaava da se neto prostire po cijeloj irini ili po svim
djelovima (i irinom i duinom) predmeta oznaenog genitivom (a rije je obino
o veim prostorima), npr. Postao je poznat irom svijeta, Takve nonje ima irom
Bihora.
Genitiv s prijedlogom preko
Genitiv s prijedlogom preko oznaava prije svega da se predmet nalazi ili kree po-
preke u odnosu pre ma drugome predmetu, koji je obino izduen, ili iznad njega,
npr. Valja nama preko rijeke, Upravo prelaze preko ulice, Preko klanca izgraen je
most; Preko neba se pruila duga, Na svadbi bacaju ja buke preko kue.
Kad genitiv oznaava naseljeno mjesto, onda on s prijedlogom preko precizira pra-
vac kretanja, obino putovanja, npr. Putuju u Podgoricu preko Kolaina, U Ameriku
se leti obino preko Frankfurta.
Genitiv s prijedlogom preko moe oznaavati i sredstvo, pogotovo kad je ri je o
(ivom ili neivom) posredniku, npr. Preko prijatelja svata se do zna, alba je pro-
slijeena preko skuptinskih tijela, Ta se roba prodaje preko posrednika.
Genitiv s tim prijedlogom moe imati i vremensko znaenje. U tome sluaju u ge-
nitivu su nazivi za vremenske intervale, a preko naglaava trajanje, znai tokom,
npr. Tu boravimo samo preko ljeta, Preko zimskih praznika obino je na skijanju,
Preko dana mnogi nijesu kod kue. (U izboru oznaka za vremenske intervale ima
i ogranienja. Tako se npr. ne moe rei *preko srijede, *preko septembra, *preko
stoljea ili *preko krtenja.)
Prijedlog preko s genitivom upotrebljava se i u uporednome znaenju, u znaenju
vie od, npr. Potroio je preko polovine novca za kuu, Dosad smo radili preko
svojih mogunosti.
U crnogorskome standardnom jeziku genitiv s prijedlogom preko znai i uslovnost
ili izuzimanje, npr. Ne smije se preduzeti ni ta preko njegove volje, Ne dobijamo
nita preko onoga to zaradimo, To je mogue samo preko mene mrtva, Nema sela
preko naega.
196 SINTAKSA
bez, osim i lie
Prijedlog bez svojevrsna je prijedloka negacija. Osnovno je njegovo znaenje
nepostojanje, odsutnost, lienost ega, npr. ovjek bez mane, koulja bez rukava,
Otili su van bez pitanja.
Iz toga znaenja lako se razvija uslovno (pogodbeno) znaenje, npr. Teko je ivjeti
bez prijatelja (= Teko je ivjeti ako se nema prijatelja) ili zna enje koje bi se moglo
opisati kao svojevrstan spoj uslovnoga znaenja i znaenja izuzimanja, npr. Ti se
problemi mogu rijeiti i bez osnivanja po sebne skuptinske komisije (= ako se i ne
osnuje posebna skuptinska komisija).
Genitivu s prijedlozima osim i lie izuzimanje je osnovno znaenje, npr. Odriu se
svega osim/lie kue, Sastala se cijela rodbina osim/lie strica koji ivi u Vojvodini,
Uivaju u svim sportovima osim/lie boksa.
Prijedlozi osim i lie mogu se povezivati i s drugim padeima, prijedloko-pade nim
izrazima, nepromjenljivim rijeima, pa i klauzama zavisnosloenih reenica, npr.
Rekao si to svima osim/lie prijatelju, Prialo se o svemu osim/lie o onome to je
bilo na dnevnome redu, Radili smo svaki dan osim/lie jue, Nee se odazvati osim/
lie ako ga prisile.
umjesto i u ime
Genitiv s prijedlogom umjesto oznaava da se predmet nalazi na mjestu drugoga
predmeta ili uopteno zamje njivanje, npr. Umjesto mene iae brat, Umjesto odgo-
vora postavio je pitanje, Umjesto zime do eka nas proljee.
Prijedlog umjesto moe se, kao i osim/lie, povezivati i s drugim padeima, prijed-
loko-padenim izrazima, nepromjenljivim rijeima te s klauzama zavisnosloenih
reenica, npr. Dao je njoj umjesto meni; Umjesto crvenom olovkom pie obinom;
Umjesto u Kotor otiao je u Tivat; Javila se danas umjesto jue; Umjesto da ue,
oni se igraju.
Isto znaenje ima i prijedloko-padeni izraz u ime, s tim da je u njegovu zna enju
prisutna i predstavljaka nijansa (nije rije samo o tome da jedan predmet zamjenjuje
drugi nego i o tome da drugi predmet predstavlja prvi, esto i kao njegov dio), npr.
Pozdravio je skup u ime Skuptine, Nastupaju u ime nezapoljenih i obespravlje-
nih, Taj novac prikupljen je u ime pomoi.
putem, pomou i posredstvom
Osim genitivom s prijedlogom preko sredstvo se izraava i prijedlozima putem, po-
mou te posredstvom, nastalim od instrumentala ime nica put, pomo i posredstvo.
Takav genitiv oznaava predmet koji slui kao sredstvo ili kao pomo pri obavljanju
radnje.
Prijedlog putem upotrebljava se obino onda kad kao sredstvo slui ustanova ili me-
dij saoptavanja i najei je u administrativnome stilu, npr. Traite naplatu putem
suda, Odluku ete dobiti putem pote, estitao im je putem radija, Anketa je spro-
vedena putem telefona.
Prijedlog pomou obino pretpostavlja predmet koji ne mora sluiti kao direktno
sredstvo, nego kao vrsta pripomoi za obavljanje radnje, npr. To je lake objasniti
pomou crtea, Zaposlio se pomou veza i vezica. U istome znaenju upotrebljava
se i prijedloko-padeni izraz uz pomo, npr. Pobijedio je uz pomo naih glasova.
Prijedlog posredstvom upotrebljava se kad ko ili to slui kao po srednik u obavljanju
radnje, npr. To smo dobili posredstvom naega poslanstva u Parizu, Lijek se moe
naruiti posredstvom doma zdravlja, Zaposlila se posredstvom direktora.
izmeu i pomeu
Genitiv s prijedlogom izmeu, koji se naziva linearni interesiv (za raz liku od akuza-
tivnoga i instrumentalnog prijedloga meu, koji se naziva grupni interesiv), oznaa-
va predmet ili predmete kojima se s dviju ili vie strana nalaze drugi predmeti. Ako
je genitiv u jednini, onda je nuno imenovati dva predmeta koji se nalaze s jedne i
druge strane predmeta oznaenog imenicom u genitivu (imenske rijei kojima se
imenuju ti predmeti povezuju se veznikom i, a drugi sastavni veznici u toj slubi ne
dolaze u ob zir), npr. eela je izmeu stola i pei, Proli smo izmeu knjiare i piv-
nice, Izmeu njega i njegove ene nema veih nesporazuma. (Ne bi bilo grama tino
*eela je izmeu stola te pei ili *izmeu stola pa pei.)
Takav genitiv moe imati i vremensko znaenje, npr. To se dogodilo izmeu Nove
godine i Boia, Okupili smo se u noi izmeu petka i subote. U istome znaenju
upotrebljava se i genitiv s prijedlogom pomeu, npr. To se zbilo pomeu boi,
Paeni je dan pomeu ureva dne i Markova dne. Ta je upotreba danas prilino
zastarjela.
Ako je genitiv u mnoini, nije potrebno imenovanje predmeta koji okruuju drugi
predmet i kojih se pretpostavlja da je dva ili vie, npr. Izmeu nas je sve gotovo,
Izmeu tih prijedloga praktino i nema razlike.
198 SINTAKSA
spram (naspram), put, preko puta i protiv
Genitiv s prijedlogom spram (naspram) oznaava okrenutost prema emu, usmje-
renost na to ili uporeivanje predmeta po svojstvu, npr. Bio je spram svega toga
ravnoduan, udno se odnose spram naih zahtjeva, Spram tvojih problema moji
su zanemarivi, Moe se rei da je naspram drugih bio prilino uvjerljiv.
Prijedlog put takoe oznaava usmjerenost, ali pretpostavlja kretanje (vrlo esto
putovanje) jednoga predmeta prema drugome, npr. Napokon smo kre nuli put sela,
Danas vam valja put Pranja.
Genitiv s prijedlokim izrazom preko puta oznaava poloaj, mjesto nekog predmeta
sa suprotne strane drugoga predmeta, npr. Preko puta Ivana edi Ana, Eno ih stoje
jedno preko puta drugoga.
Prijedlog protiv oznaava suprotnost meu dvama predmetima ili dogaajima, npr.
Stalno su se bunili protiv poslodavca, Pristali su protiv volje, Imate li to protiv gla-
vobolje, Zato ste protiv putovanja u Pariz?
zbog, usljed i radi (rad, zarad, porad, sporad)
Prijedlozi zbog i usljed specijalizovani su za oznaavanje uzroka, s tim to je zbog
opteuzroni prijedlog, a usljed uglavnom dolazi uz imenice koje oznaavaju neto
nepoeljno ili nepovoljno. Tako e biti sasvim obino npr. Nijesu mogli proi usljed
magle ili Izgubio je posao usljed mnogih nepovoljnih okolnosti, a nee biti obino
npr. *Svi su se dobro oeali usljed sunano ga vremena ili *Dobio je posao usljed
mnogih povoljnih okolnosti. (Ako je rije o emu povoljnome, upotrebljava se pro-
izvedeni prijedlog, poprijedlo eni prilog sadanji zahvaljujui s dativom, npr. Dobio
je posao zahvalju jui mnogim povoljnim okolnostima.) Danas funkciju prijedloga
usljed u razgovornome stilu sve vie preuzima prijedlog zbog.
Genitiv s prijedlogom zbog najei je nain oz naavanja uzroka prijedloko-pa-
denim izrazom, npr. Sud ga je oslobodio zbog nedostatka dokaza, Zbog toga neo-
ekivanog uspjeha bio je van sebe od radosti, Vie je to govorio zbog nas no zbog
sebe.
Genitiv s prijedlogom radi ili njegovim varijantama rad, zarad, porad i sporad ozna-
ava cilj ili namjeru, npr. Sve bi uinio radi na predovanja u stranci, Sastali su se
prole neelje radi dogovora o gradnji pozorita, Tuio ih je zarad materijalne na-
doknade. Genitiv s tim prijedlogom esto se upotrebljava i u znaenju uzroka, npr.
Dao je ostavku rad sukoba u stranci, ali se takva upotreba ne preporuuje. Uzrok je
naime iri od cilja (namjere), pa je cilj zapravo samo poseban tip uzroka. U reenici
Sastali su se porad dogovora dogovor nije samo cilj sastanka nego ujedno i uzrok.
Prijedlog sporad danas je zastario, npr. Nemojte im to napraviti sporad Boga.
Genitiv s prijedloko-padenim izrazom u pogledu
Taj izraz s genitivom oznaava da se predmet na bilo koji nain tie drugoga predme-
ta, npr. U pogledu zakona o radu miljenja su podijeljena, U pogledu naih planova
nita se nije mijenjalo. (U istome znaenju upotrebljava se i prijedloko-padena
konstrukcija s obzirom na, koja stoji s akuzativom, npr. S obzi rom na nae planove
nita se nije promijenilo.)
prilikom i povodom
Genitiv s prijedlogom prilikom oznaava vrstu istovremenosti u kojoj se jedan in-
terval ili dogaaj na osnovu te istovremenosti povezuje s drugim. Ti dogaaji mogu
biti samo podudarni u vremenu, a moe se iz te podudarnosti razviti i uzrono-po-
sljedini odnos, npr. Prilikom otvaranja izlobe obratio nam se upravnik galerije,
Prilikom skuptinske rasprave bilo je bur no.
Prijedlog povodom ima vremensko-uzrono znaenje. Tako su npr. u reenici Doao
je kui povodom boinih praznika boini praznici ujedno i vrijeme i uzrok (ra-
zlog) dolaska. Upor. jo i Sastali smo se povodom godinjice mature.
DATIV
Osnovno znaenje dativa jeste iskazivanje smjera, odnosno pribliavanje jednoga
predmeta drugo me, i to tako da jedan predmet slui kao orijentir drugome (kad se
kae ii ka umi, to ne mora pretpostavljati da e se u umu zaista i doi, za razliku
od akuzativnoga znaenja: ii u umu). lz toga su se onda razvila znaenja cilja, da-
vanja, pripadanja, namjene i sl. Razlikuju se ove vrste besprijedlokoga dativa:
Dativ negranine direktivnosti ili dativ smjera je onaj u kojem dolazi do izraaja
osnovno znaenja dativa, npr. pribliiti se poaru, prii komiji, krenuti svojoj kui,
okrenuti se prozoru.
Dativ namjene oznaava predmet (posebno esto osobu) kojem se to namjenjuje
i stoji uz glagole koji oznaavaju davanje ili govore nje kao njihov nepravi objekat
(obino uz pravi u akuzativu), npr. poklo niti (haljinu) sestri, kupiti (to) sebi, poslati
svojima, obeati eni, rei svi ma, zahvaliti dobroinitelju.
Slian je dativu namjene i dativ koji, po pravilu u slubi imenskoga dijela predikata,
dolazi uz pridjeve ili priloge i oznaava predmet na koji se odnosi (kojem je usmje-
reno, namijenjeno) svojstvo izraeno pridjevom ili prilogom, npr. (biti) sklon tednji,
(biti) odan prijatelju, (biti) duan komiji, (biti) slian bratu.
200 SINTAKSA
Dativ koristi ili tete je vrsta dativa namjene, s tim to oznaava onoga kojem se to
ini s ciljem da mu bude na korist ili na tetu, npr. sluba domovini, oteti slabima,
raditi njima na tetu, ispovijediti se Bogu, Drago mi je! Slian je tome i dativ koji
stoji uz uzvine rijei i koji se katkad naziva uzvinim dativom, npr. Blago vama!,
Teko njima!, Jao meni!, Kuku maj ci!
Prisvojnim dativom naziva se dativ (esto enklitiki oblik zamjenice) ije je znae-
nje vrlo blisko znaenju prisvojnih zamjenica, pa su takvi da tivi njima (tim zamjeni-
cama) i zamjenljivi, upor. eca su joj dobro prema Njezina su eca dobro. Primjeri:
Kako ti je zdravlje?, e su mi naoare?, Bio je uitelj njihovoj eci, Njemu su svi
u Njemakoj.
Dativ interesa (ili etiki dativ) pretpostavlja da je onome to se oznaava dativom u
interesu, stvarnome ili tobonjem, da se dogodi (ili ne dogodi) ono o emu se govori.
Takva je upotreba dativa svojstvena prije svega raz govornome stilu, npr. Kako ste
mi!, Da si ti meni iv i zdrav!, Jesi li ti svo joj mami sve pojeo?
Neto je drukija upotreba linih zamjenica 2. i 3. lica u primjerima tipa to ti je pa-
metan ovjek!, to li mu je sad to?, Tako vam je to danas! U njima obino nije rije
o interesu, nego je upotreba tih zamjenica uglavnom konven cionalne prirode.
Dativ s innitivom je konstrukcija koja je esta u starijem jeziku (npr. Da je kome
stati pa gledati). U savremenome jeziku je rijedak. Uz to je esto i frazeologizovan,
npr. Valja nam krenuti, To je Bogu pla kati. Takav dativ esto se javlja i u reenicama
koje izraavaju mogunost, potrebu ili nunost, npr. Da je kome to bilo vieti!, to
nam je initi?
Emfatiki dativ upotrebljava se ponajprije u zakletvama i oznaava ono ga ili one na
koje se zakletva odnosi, kojima je namijenjena (ono u to se neko zaklinje stoji u
genitivu). Takav je dativ obino slian prisvojnome. Njegova upotreba ograniena
je uglavnom na razgovorni stil, npr. Due mi!, Tako ti zdravlja!, Tako mi Bog pomo-
gao! Tako vam svega na svijetu!
DATIV S PRIJEDLOZIMA
U crnogorskome standardnom jeziku s dativom se slae malo prijedloga. Oni su
pritom esto izlini (jer imaju znaenje koje ponavlja osnovno zna enje dativa), po-
sebno prijedlozi k(a) i prema. Pored njih upotrebljavaju se i prijedlozi nasuprot,
uprkos i protivno.
Dativ s prijedlozima
k(a) i prema
Dativ s prijedlogom k(a) ponavlja uglavnom osnovno znaenje dativa, a to je usmje-
renost, okrenutost prema emu, pa je taj prijedlog uz da tiv izlian i sve se rjee upo-
trebljava, npr. Svi su se okrenuli ka gradu, U potonje vrijeme rijetko zalazi k nama,
Dugo nije svraao k roditeljima.
U znaenju okrenutosti, usmjerenosti, kretanja prema emu prijedlog k(a) za mjenljiv
je prijedlogom prema, npr. Bijahu okrenuti pre ma everu, Zaputio sam se prema
izlazu iz dvorane, Nijesu se htjeli ni okrenuti prema nama. Iz tih primjera vidi se da
pri jedlog prema ima znaenje okrenutosti ili kretanja prema emu, ali da se ne moe
upotrijebiti kad se oekuje i realizacija kretanja. Zato se umje sto Svraali su k nama
ne moe rei *Svraali su prema nama, a Ide k pri jatelju ima drukije znaenje
nego Ide prema prijatelju.
Ako je meutim rije o okrenutosti, upravljenosti emu apstraktnome (to ima veze
s raspoloenjem, emocijama, intelektualnim odnosom ili stavom prema emu i sl.),
onda se u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljava iskljui vo prijedlog pre-
ma, npr. Tako se on ponaa prema svim gostima, Nuan je kriti ki stav prema takvim
pojavama, Oeaju veliku ljubav prema romanskoj kulturi (u takvim primjerima
prijedlog prema nije nikad izlian).
Prijedlog prema moe dolaziti i u znaenju koje se pribliava istome odnosu,
tj. odnosu koji je svojstven npr. izrazu s obzirom na, u odnosu na ili se dativom s
tim prijedlogom oznaava na osnovu ega se to dogaa, npr. Popis je napravljen
prema mjestu stanovanja; Prema potrebi valja se obratiti i ljekaru; Sudei prema
sijedoj kosi, mogao bi imati preko ezdeset godina. Takva upotreba prijedloga prema
sinonimna je upotrebi prijedloga po uz lokativ (upor. Po potrebi valja se obratiti i
ljekaru).
Dativ s prijedlozima
nasuprot, uprkos i protivno
Prijedlozi nasuprot, uprkos i protivno oznaavaju suprotstavljenost dvaju ili vie
predmeta, npr. Postupili su nasuprot njegovoj elji, Nasuprot njegovim silnim na-
stojanjima sve je os talo isto, Uprkos velikoj vruini bili smo na igralitu, To bijae
protivno njegovoj volji.
AKUZATIV
Osnovno znaenje akuzativa jeste granina direktivnost, tj. odnos meu dvama pred-
metima u kojem jedan predmet, njegov dio ili prostor u njego voj blizini slue kao cilj
kretanja ili kakve druge aktivnosti vezane za drugi predmet. Za razliku od znaenja
dativa, kod kojega drugi predmet slui kao orijentir, akuzativom se daje obavjete-
nje o tome da se taj cilj zaista dostie, da slui kao stvarna granica kretanju. Zato je
pogodan da bude pade pravoga objekta, tj. predmet na kojem se ili u vezi s kojim
se obav lja kakva radnja.
202 SINTAKSA
S obzirom na tipina znaenja i funkcije govori se o ovim vrstama akuzativa:
Akuzativ pravoga objekta dolazi kao dopuna prelaznim glagolima i u reenici
oznaava predmet koji je direktno ukljuen u radnju, koji po pravilu mijenja i samu
prirodu radnje. Tako je npr. izmeu praviti cipe le i praviti gluposti velika razlika u
prirodi same radnje. Primjeri: pisati pis mo, graditi kolu, nositi potu, traiti posao,
govoriti pametne stvari, brati jagode.
Vremenski akuzativ slian je vremenskome genitivu i esto zamjenljiv njime, npr.
ove noi i ovu no, svakoga mjeseca i svaki mjesec, prologa ljeta i prolo ljeto.
U svim tim primjerima i s genitivom i s akuzativom obavezna je pridjevska rije
uz imenicu. Poseban tip vremenskoga akuzativa susrijee se u pozdravima (i nije
zamje nljiv vremenskim genitivom), npr. Laku no!, Dobar dan!, Dobro jutro!
Akuzativ mjere oznaava koliinu, odgovara na pitanje koliko je e ga. esto je to
mjera vremena, kao u primjerima kasniti neelju dana, utati neko vrijeme, ekati
cijelu godinu. Meutim akuzativ mjere upotrebljava se i u vezi s prostornim odno-
sima i u vezi s drugim predmetima i/ili materijama koje se mogu mjeriti, npr. (visok)
stotinu metara, jednu milju (daleko), (popiti) au mlijeka, (kotati) hiljadu eura,
(kupiti) kilogram hljeba.
Nainski akuzativ javlja se u nekim vie ili manje frazeologizovanim konstrukcija-
ma uz prijedloki akuzativ, npr. Idu ruku pod ruku, Stajahu rame uz rame, Hodali
smo nogu pred nogu. U takvim primjeri ma rije je o svojevrsnoj elipsi, upor. Hodali
smo (tako da smo stavljali) nogu pred nogu.
AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA
Akuzativ se slae s veim brojem prijedloga, od kojih neki stoje samo s akuzativom
(kroz, niz, uz), neki s akuzativom i instrumenta lom (meu, nad, pod, pred, za), neki
s akuzativom i lokativom (na, o, po), a po jedan s akuzativom i genitivom (mimo)
te s akuzativom, genitivom i lokativom (u). Oni koji dolaze s akuzativom s jedne,
odnosno s instrumentalom ili lokativom s druge strane razlikuju se meusobno po
tome to su akuzativni vezani za kretanje i graninu di rektivnost (dostizanje cilja),
a instrumentalni i lokativni za mirovanje, statinost, zadravanje u postojeim okvi-
rima i sl., npr. ii na ulicu prema biti na ulici ili izii pred kuu prema eeti pred
kuom.
Akuzativ s prijedlozima
kroz, niz i uz
Akuzativu s prijedlogom kroz osnovno znaenje je probijanje, prolazak jed noga
predmeta kroz drugi predmet, npr. Jutros prooe kroz grad, Vieli smo kroz prozor
to se dogaa, Dugo vozae kroz maglu.
Akuzativom s prijedlogom kroz oznaava se i vrijeme, tj. koliina vremena koja tre-
ba da proe da bi se to dogodilo, npr. Kroz dva dana stii e i pismo, Kroz godinu
dana sve e se zaboraviti, Kroz nekoliko minuta i oni e nam se pridruiti. (U tome
se znaenju normativ na prednost daje akuzativu s prijedlogom za, npr. Za neelju
dana stii e i pismo.)
est je akuzativ s prijedlogom kroz i u znaenju naina, npr. ea ga se kao kroza
san, Odgovorila je kroz pla, Sve gleda kroz sopstveni interes. Takav se akuzativ
esto i frazeologizuje, npr. Sad im je progledao kroz prste, Sve gleda kroz ruiaste
naoare, Proli smo kroz sito i reeto.
Akuzativ s prijedlogom niz oznaava usmjerenost kretanja ili kakve druge aktivnosti
od gornje strane predmeta prema donjoj, npr. Dugo smo e tali niz rijeku, Niz lea
mu je tekao znoj, Jedva sam stigao pogledati niza se.
Akuzativ s prijedlogom uz ima znaenje suprotno od znaenja prijedloga niz, tj.
oznaava kretanje ili neku drugu aktivnost koja zapoinje od donje strane predmeta
prema gornjoj, npr. urio je uza stepenice, Penjali smo se uz okomitu stijenu, Oe-
am trnce uz lijevu nogu.
Prijedlog uz(a) moe imati i znaenje blizine (slino znaenju genitivnih prijedloga
(po)kraj ili pored), npr. Ili su uz vas bez rijei, Stajao je uza zid, Uz nau kuu sa-
graena je lijepa dvospratnica.
Iz toga znaenja lako se moe razviti i socijativno znaenje, znaenje povezanosti ili
nerazdruivosti, odnosno znaenje kojim se jedan dogaaj predstavlja kao propratna
okolnost drugoga dogaaja i sl., npr. Uvijek nosae pitolj uza se, Jeste li vi uz nas
ili protiv nas?, Nastaviemo razgovor uz kafu, Moda bi pristao na to uz dobru
novanu nadoknadu.
Nije rijetko ni nainsko znaenje, obino s manjim ili veim stepenom frazeologi-
nosti, npr. Uvijek mu ide uz dlaku, Borili su se rame uz rame.
Upotreba prijedloga uz(a) u vremenskome znaenju danas je rijetka i zastarjela, npr.
Ne valja se eniti uz posti.
na, o, po, u i mimo
Prijedlozi na, o, po i u uz akuzativ imaju znaenje blisko osnovnome akuzativnom
znaenju, a to je granina direktivnost, dolazak na cilj ili rea lizacija kakve aktivnosti
vezana za odreeno mjesto (u irem smislu).
Prijedlog na upotrijebljava se kad je cilj kretanja ili kakve druge ak tivnosti povrina
ili gornja strana predmeta, npr. Izili smo na ulicu, Doite na pozornicu, Svaki dan
ide na izvor, Bacali su se kamenjem na njih.
204 SINTAKSA
Uz imenice koje oznaavaju uzdignut poloaj ili uz imenice koje oznaavaju usta-
nove prijedlog na alternira s prijedlogom u, npr. Ide na selo (ali u grad), Redovno
odlazi na Klievo (ali u Niki), Zaputio se na fakultet (ali u kolu).
Prijedlog na uz akuzativ esto se upotrebljava i u znaenju namjene (nalnosti), npr.
Osuen je na teku robiju, Njima je to vie na tetu no na korist, Predali su se na
milost i nemilost.
Uz manju ili veu frazeologinost akuzativ s prijedlogom na oznaava i na in, npr.
Podijelie Bosnu na kantone, Ne kupujem na kredit. U vezi s tim znaenjem je i
atributska funkcija akuzativa s prijedlogom na u primjerima tipa osuenik na smrt,
brod na jedra, leaj na rasklapanje. Znaenje naina taj prijedloki izraz ima i u
kompleksnijim, esto takoe frazeologizovanim, izrazima sa suodnosno upotrije-
bljenim prijedlogom s(a), npr. Proli smo grad s kraja na kraj, etaju s noge na
nogu, Idete sa zla na gore.
Uz imenice kojima se imenuju vremenski intervali (obino dani u koje se to dogaa
ili dani kojima se to obiljeava) prijedlog na s akuzativom oznaava obino tano
vrijeme dogaanja, osobito uz imenice koje oznaavaju dane u koje se to slavi i/ili
obiljeava, npr. Doi e na Boi, Vieli smo se tano na Dan kole, Desilo se to na
moj roendan.
Osim toga taj prijedloko-padeni izraz moe oznaavati i (planira nu, unaprijed
odreenu) mjeru vremena. Tada prijedlog na moe dolaziti i uz brojeve i druge ko-
liinske rijei, ukljuujui i nepromjenljive, npr. Osudili su ga na godinu dana za-
tvora, Otputovala je na nekoliko neelja, Iziao je na pet minuta. Na slian nain
mogu se izraavati i druge mjere (a ne samo mjera vreme na), npr. Ne voli se penjati
ni na metar visine, Pribliili su se selu na neko liko kilometara.
Ima i dosta glagola koji trae dopunu (nepravi objekat) u akuzativu s prijedlogom
na. To su glagoli kao misliti (npr. Treba misliti i na ecu), ljutiti se (npr. Ljutim se
na vas), paziti (npr. Pazite na voz), odgovarati (npr. Ne valja odgovarati na svaki
izazov) te neki glagoli s preksom na- uz koje dolaze priloke odredbe s tim prijed-
loko-padenim izrazom, npr. Naili su na otpor, Naleesmo na minu, Naeli ste na
tos, Namjestio se na udarac.
S prijedlogom o stoji akuzativ imenica koji oznaava predmet na kojem se zavrava
kretanje ili druga aktivnost, na kojem dolazi do dodira dvaju predmeta (obino u
jednoj taki) ili na/o koji se vjea kakav drugi predmet, npr. Objesio je kopake o
klin, Ima obiaj lupati akom o sto, Udario sam glavom o zid, Jesu li se ogrijeili o
zakon?
Akuzativ s tim prijedlogom oznaava takoe uzrok ili cilj onoga to se oznaava
glagolom (slino onome to je reeno i za genitiv s prijedlogom oko), npr. Otimaju
se o plijen.
Akuzativ s prijedlogom po, koji inae ee dolazi s lokativom no s akuzativom,
oznaava u prvome redu razlog ili cilj kretanja, odnosno kakve druge aktivnosti, i to
obino s pretpostavkom da se predmet koji je cilj ili razlog kretanja ne samo dosti-
gne, nego esto i uzme (ili se na koji drugi nain ovla da njime) te vrati na polazite,
odnosno na mjesto na kojem se nalazi go vornik ili onaj o kome je rije u reenici,
npr. Veeras e doi po vas, Poalji Ivana po hljeb i mlijeko, Mnogi su joj odlazili
po savjet.
Akuzativom s prijedlogom po izrie se i vrijednost, odnosno cijena neega (ri je je o
svojevrsnom akuzativu mjere), npr. Kompjuteri su po hiljadu eura, Ne dam kuu ni
po koju cijenu; One se prodaje sve po deset eura.
Akuzativ s prijedlogom u oznaava graninu usmjerenost na unu tranjost predmeta
ili cilj kretanja koji se nalazi u unutranjosti ega, npr. Ide svake neelje u bioskop,
To treba staviti u knjigu, Stalno mi upadaju u rije, Sve im to recite u lice.
Akuzativ s prijedlogom u vrlo esto oznaava i vrijeme, obino uz imenice koje zna-
e intervale to se stalno ponavljaju (djelovi dana, da ni u neelji, broj sati, godinja
doba i sl.), npr. Vratili smo se tek u sumrak, Kree se u iduu subotu, Naimo se u
deset sati, Sije se u kasno proljee, Bilo je to u vrijeme kralja Vladimira, Moe me
zvati u svako doba dana i noi.
Akuzativom s prijedlogom u moe se izraavati i mjera (koliina) vremena. Tada
je obino u akuzativu imenica koja oznaava interval u kojem se to dogaa (mogu
to biti i brojevi ili koliinski izrazi), npr. Sve je pripremljeno u godinu i po dana,
Obavismo to u tren oka, U dva dana sve bijae gotovo. Umjesto prijedloga u u tome
sluaju esto se sinonimno upotrebljava i prijedlog za, npr. Sve bijae gotovo za dva
dana. Obavie to za tren oka.
Prijedlogom u s akuzativom oznaava se i nain, s veom ili manjom frazeologi-
nou, npr. ini se da su govorili u vjetar, Svi viu u jedan glas, Rade u dlaku
precizno.
Prijedlog mimo danas se upotrebljava i s genitivom, a s akuzativom je sasvim rijedak,
i to u prvome redu za oznaavanje kretanja pokraj predmeta oznaenog akuzativom,
npr. Upravo su proli mimo na vo njak, Projurio je mimo kolonu.
Prijedlog mimo s akuzativom upotrebljava se i u uporednome znae nju ili u znaenju
izuzimanja, npr. Ne moe mimo druge ljude, Nije dobro raditi mimo svijet.
meu, nad, pod i pred
Prijedlog meu (za razliku od iz meu, koji se slae s genitivom) s akuzativom ozna-
ava pro stor ili predmet kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koji je okruen
206 SINTAKSA
drugim predmetima. Akuzativ je pritom po pravilu u mnoini, npr. Sakrili smo se
meu borove, Treba izii meu ljude, Meu nas se uvukla zebnja, ili u obliku zbirne
imenice (dovoljno je pritom da imenica bude zbirna samo po znaenju), npr. Sio sam
meu brau, Meu prasad se uunjala i maka, Sakrio se meu lie, Treba otii
meu svijet, Meu vojsku se uvuk la panika, Slao ih je meu narod.
S prijedlogom nad(a) akuzativ oznaava mjesto kao cilj kretanja ili kakve dru ge
aktivnosti koje se nalazi u gornjem dijelu ili sasvim iznad predmeta oznaenoga
akuzativom, npr. Nagnu se nad provaliju, Teko je gledati nada se.
Prijedlog pod(a) suprotnoga je znaenja od prijedloga nad(a). On s akuzativom
oznaava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi u donjem
dijelu ili sasvim ispod predmeta oznaenoga akuzativom, npr. Sve emo to sta viti
pod bor, Turci su doli sve do pod Be, Podvio je noge poda se.
Katkad akuzativ s prijedlogom pod oznaava i vrijeme, i to po pravilu s ime nicama
kojima se imenuju zavrni, krajnji djelovi intervala, npr. Pod no se sve smirilo, Pod
jesen uma pouti, Pod starost naglo poe zaboravljati. (Ne bi bilo mogue *pod
dan, *pod proljee ili *pod mladost.)
Akuzativom s prijedlogom pod(a) mogu se oznaiti i razliite nijanse naina (u vie
ili manje ustaljenim ili frazeologizovanim izrazima), npr. Stavili su problem pod
tepih, Uvijek ste ili pod ruku s njima.
Prijedlog pred(a) s akuzativom oznaava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge ak-
tivnosti koje se nalazi s prednje strane predmeta oznaenoga imeni com u akuzativu,
npr. utra svi doite pred kolu, To je kao bacati bisere pred svinje, Uvijek gleda
preda se.
Pred(a) s akuzativom moe znaiti i vrijeme, i to vrstu prijevremenosti. Oznaava
naime vrijeme koje (obino neposredno) prethodi intervalu ili dogaaju oznaenom
akuzativom, npr. Pred mrak je poela i kia, Bilo je to pred sam rat, Dola je tek
pred veeru.
Akuzativ s prijedlogom za
Prostorno znaenje prijedloga za suprotno je od znaenja prijedloga pred, to znai
da akuzativ s tim prijedlogom oznaava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge ak-
tivnosti koje se nalazi sa zadnje strane predmeta oz naenoga imenicom u akuzativu,
npr. Sunce zae za Neven, za goru, Maka se zavukla za ormar, Nemojte sijedati za
vrata.
esto za oznaava i dio predmeta ili taku na kojoj se dotiu, sudaraju ili povezuju
dva predmeta, npr. Zapela je za nogu od stola, Mai se rukom za dep, Trebao si ga
povui za ui, Odavno mu je zapala za oko.
Za s akuzativom moe oznaavati i smjer, pravac kretanja, obino vezan za puto-
vanja na vee udaljenosti, npr. utra putujemo za Dubrovnik, Najavljen je let za
London, To je voz za Bar.
Kad akuzativ s prijedlogom za oznaava vrijeme, obino je rije o svojevrsnoj vre-
menskoj namjeni, tj. oznaavanju vremena u kojem se povezuju vrijeme i cilj kreta-
nja ili kakve druge aktivnosti, npr. Svadba je zaka zana za drugu subotu, Vjerovatno
e doi tek za Uskrs, Pokupovali smo sve to treba za godinji odmor.
Akuzativom s prijedlogom za moe se oznaavati i mjera, odnosno koliina vreme-
na (osim oblika akuzativa tada se mogu javljati i brojevi te koliinski izrazi), npr.
Za mjesec dana ponovo smo ove, Toliko nijesi zaradio za cijelu godinu, Bolovi
prestae za nekoliko minuta, a moe se oznaavati i mjera ega drugoga, obino uz
uporednu nijansu, npr. Vii je od nje za glavu, Za milimetar je promaio, To je dalje
bar za deset kilometara.
Vrstu akuzativa mjere ili koliinskoga akuzativa ini i onaj kojim se oznaava vri-
jednost ili cijena, npr. Kilogram penice mogao se kupiti za euro, Kupio sam auto za
hiljadu eura, Prodao je batinu za kartu do Ame rike.
Tome znaenju, uz koliinsko, svojstveno je i znaenje zamjene (supstitutiv no zna-
enje), kakvo se i inae esto moe susresti kad je rije o prijedlogu za i akuzativu (to
je znaenje po pravilu povezano i sa znaenjem namjene), npr. Dao bih sve medalje
za ovaj trenutak, Sad ti je vratio milo za drago.
Jedno od najeih znaenja prijedloga za s akuzativom jeste znaenje namjene, s
veim brojem razliitih nijansi, npr. Taj e krap posluiti za dobar ruak, Majka ije
za cijelu porodicu, Priprema se za ambasadora, Ima dar za pisanje, To je maina za
hemijsko ienje, Htio bih sto za etiri osobe.
Akuzativ s prijedlogom za oznaava takoe da se to ini ili preduzima u prilog ono-
me to se oznaava akuzativom (u tome je znaenju prijedlog za suprotan prijedlogu
protiv s genitivom), npr. Glasa uvijek za liberale, Predstavljaju se kao borci za ma-
njinska prava, Vazda je za dobro drutvo (upor. Glasa uvijek protiv radikala i sl.).
INSTRUMENTAL
Glavno znaenje instrumentala jeste sredstvo, tj. oznaavanje predmeta koji slu i za
to da se njime ili uz njegovu pomo obavi radnja. Tome zna enju blisko je i znaenje
drutva, pa instrumental esto ima i to znaenje (u crnogorskome jeziku to znaenje
po pravilu se izraava prijedloko-padenim izrazima s prijedlogom s(a)). Osim toga
instrumental esto funkcionie kao dalji objekat (npr. Bavi se muzikom), kao prilo-
ka odredba, i to najee kao priloka odredba mjesta (npr. Vozi lijevom stranom),
vremena (npr. Prima subotom) ili naina (npr. Neko se pribliava trkom), a moe
208 SINTAKSA
imati slubu i nekongruentnoga atributa (npr. trgovina voem). Od raznolikih slubi
i znaenja in strumentala posebno treba upozoriti na ove:
Instrumentalom sredstva oznaava se predmet kojim se ili uz pomo kojega se
obavlja radnja, npr. putovati vozom, ei otrim predmetom, prijetiti prstom, hraniti
se umskim plodovima, astiti kafom, mahati krili ma, klimati glavom.
Uza znaenje sredstva esto se javljaju i nijanse nainskoga znaenja, npr. platiti
ekom, spavati tvrdim snom, govoriti hrapavim glasom, i uzronoga znaenja, npr.
gorjeti eljom, plameti enjom, biti ojaan vjerom.
Subjekatski instrumental oznaava takoe sredstvo, ali se upotrebljava u pasivnim
konstrukcijama za oznaku pokretaa radnje (agensa), obino onda kad je pokreta ili
uzronik radnje neka spoljanja ili unu tranja neiva sila, npr. roditelji skrhani tu-
gom, oblak eran vjetrom, Sve je bilo obavijeno tamom, Zaspao je umiren pjesmom,
Svi su bili obuzeti stra hom. (Kad se takve konstrukcije preoblikuju u aktivne, pokre-
ta radnje oznaen instrumentalom postaje subjekat, npr. Tuga je skrhala roditelje,
Tama je sve obavila. Zato se takav instrumental i zove subjekatskim.)
Prostorni instrumental ili prosekutiv vrlo je est i oznaava mjesto na/po kojem
se odvija kretanje ili druga slina radnja, npr. etati lijevom stranom ulice, leeti
vazduhom, proi podzemnim prolazom, ploviti sredinom uvale.
Vremenski (temporalni) instrumental rezervisan je za neka specina vremenska
zna enja i naelno se ograniava na uzak krug rijei. Tako na primjer kad imenica
znai dan, posebno dan u neelji, onda se vee za uestale glagole (ili ak neuestale
ini uestalima) i dobija znaenjsku nijansu svaki. Imenice koje oznaavaju dan
u neelji pritom se koriste u jednini, npr. Neeljom se odmaramo, Rade samo utor-
kom, Vikendom je uvijek kod kue. (Nije npr. obi no Neeljama se odmaramo.)
U vremensko-socijativnome znaenju, tj. u znaenju koje pretpostavlja da se doga-
aj odvija zajedno s vremenom oznaenim instrumentalom, dolazi takoe mali broj
rijei, npr. Krenuli su zorom, Javie se poetkom/krajem maja. (Nije npr. gramati-
no *Krenuli su prolom neeljom ili martom.)
Nasuprot iterativnome instrumentalu instrumental dugoga trajanja dolazi sa mo u
mnoini i tvori se od rijei koje oznaavaju mjeru vremena, npr. eka sa tima!, da-
nima!, neeljama!, mjesecima!, godinama! i sl. (Nije npr. obino *eka danom
niti *eka zorama ili *eka zimama.) Mnoinom se u takvim iskazima oznaava,
odnosno naglaava, duina tra janja intervala oznaena instrumentalom.
Instrumental daljega objekta upotrebljava se kao dopuna uz glagole koji zahtijeva-
ju objekat u besprijedlokome instrumentalu. I u takvim dopunama esto je znaenje
sredstva, npr. Bavi se naunim radom, Trguje oru jem, Obezbjeuje ga namirnica-
ma, Obiluje svim pogodnostima.
Instrumental porijekla ili ablativni instrumental oznaava ono na osno vu ega se
govori o porijeklu koga ili ega, npr. On je rodom Durmitorac, Oni su porijeklom s
juga, Nenadovii su starinom Miljanii.
Instrumental osnovne osobine odreuje imenski pojam (obino subjekat) po oso-
bini, i to tako da to odreenje vezuje za predikat. Danas je takav instrumental, koji
je zapravo poseban tip imenskoga predikativa, rijedak i obiljeen kao arhaizam, npr.
evojkom je bila utljiva, inilo se da se rodio lovcem.
Pridjevski instrumental dolazi kao dopuna uz neke pridjeve, posebno uz pridjeve
bogat i siromaan, npr. bogat umom, siromaan duhom, krcat raz novrsnom
robom.
INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA
Instrumental se slae s prijedlozima s(a), pred(a), za, nad(a), pod(a) i meu.
Prijedlog s(a) slae se i s genitivom, ali tada ima sasvim drukije znaenje no kad
se slae s instrumentalom. Tada je naime antoniman akuzativno me prijedlogu na
(npr. s kue na kuu); a kad se slae s instrumentalom, antoniman je genitivnome
prijedlogu bez, npr. koulja bez rukava koulja s rukavima.
Prijedlozi pred(a), za, nad(a), pod(a) i meu slau se i s akuzativom, ali ta da pret-
postavljaju graninu direktivnost, realizaciju cilja kretanja ili kakve druge aktivnosti
(npr. izii pred kuu); a kad se slau s instrumentalom, pretpostavljaju mirovanje,
statinost (npr. biti pred kuom) ili kakvu drugu radnju, ukljuujui i kretanje, koja
ne pretpostavlja promjenu oznaenoga prostora, npr. Igrati se pred kolom, Trati
pred kuom i sl.
Instrumental s prijedlogom s(a)
Prijedlog s(a) najei je i najtipiniji instrumentalni prijedlog. Njemu je svojstveno
jedno od dvaju glavnih znaenja instrumentala (drugo je znae nje sredstva, koje se
izrie instrumentalom bez prijedloga), a to je socija tivno znaenje, znaenje drutva,
udruenosti, prostornoga zajednitva pred meta i sl., npr. Drui se samo sa starijima,
S njima jo nijesmo razgovarali, Stalno se svaa s komijama, Sveske su zajedno s
knjigama.
Neto drukije socijativno znaenje susrijee se onda kad predmet oznaen instru-
mentalom slui ili moe (po)sluiti kao sredstvo za obavljanje radnje. Tada se sa
socijativnim znaenjem udruuje i znaenje sredstva, npr. Borili su se s pukom u
ruci, Priao im je s bokalom vina, Sad hoda sa tapom.
Ako meutim umjesto instrumentala s prijedlogom s(a) stoje nepromjenljive rijei
(obino glavni brojevi i koliinski prilozi), onda takav instrumental po pravilu ima
210 SINTAKSA
znaenje sredstva (prijedlog s(a) tada instrumentalizuje ne promjenljive rijei),
npr. Obino pie s tri raznobojne olovke, Sad tamparija radi istovremeno s nekoli-
ko maina, Sve je to stekao sa svojih deset prstiju.
Instrumentalom s prijedlogom s(a) esto se izrie i nain vrenja rad nje, npr. Primili
su to sa zahvalnou, S prezirom je odbio nau ponudu, S velikom zebnjom oeki-
vali smo to e se dogoditi.
Takvim instrumentalom moe se oznaavati i vrijeme, i to poseban tip vre menskoga
znaenja, kojem je svojstvena i nijansa socijativnosti, bliska istovremenosti, npr.
S prvim zimskim danima doli su i novi problemi, S godi nama je postajao sve
utljiviji.
Vrlo esto instrumental s prijedlogom s(a) susrijee se u atributskoj slubi, u kojoj
oznaava svojstvo predmeta, zbog ega se i naziva kvalitativnim instrumentalom,
npr. soba s pogledom na more, stolica s naslonom, vrt s ruama, aj s limunom,
starac sa sijedom bradom.
Instrumental s prijedlogom s(a) stoji i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao to su
poeti (npr. Poeo je s ispitivanjem), igrati se (npr. Ne igraj se s takvim stvarima),
druiti se (npr. Rado se drui s vrnjacima), raditi (npr. Radi s otrovima) itd.
Instrumental s prijedlozima
pred(a) i za
Prijedlog pred(a) s instrumentalom oznaava da se predmet nalazi ili dogaaj odvija
s prednje strane drugoga predmeta, npr. Sreli su se pred pozori tem, Neko je bio pred
vratima, Sve gura pred sobom, Pred oima mi se maglilo, Ko je to pred vama?
Vremensku nijansu znaenja dobija takav instrumental kad se ono to je is pred pred-
meta (po pravilu osobe ili osoba) odnosi na neto to e se tek dogoditi, npr. Pred
njim je lijepa budunost, Pred naim je naratajem mnogo nerijeenih pitanja, Ve-
lika su uzbuenja pred nama.
Druga nijansa koja se javlja uz to prostorno znaenje (s tim da to znaenje obino ne-
utralizuje) jeste nijansa prisutnosti, npr. To si pred svima rekao, Bilo mu je neugodno
pred sudijom. Katkad se to znaenje jo i uoptava, pa se prijedlog pred pribliava
znaenju opteodnosnih prijedlokih sredstava tipa s obzirom na, u odnosu na, npr.
Svi su jednaki pred zakonom, Pred Bogom nema siromanih i bogatih (upor. Svi su
jednaki s obzirom na/u odnosu na zakon).
Rjee takav instrumental dobija i nijansu uslovnoga (pogodbenoga) znae nja. Tada
po pravilu pretpostavlja kretanje ili kakvu drugu aktivnost, npr. Bje e pred policijom,
Drhti pred nastavnikom, Skriva se pred zakonom (upor. parafrazu: Bjee ako se
pojavi policija ili sl.).
Instrumental s prijedlogom za oznaava da se to nalazi ili dogaa sa zadnje strane
predmeta ili neposredno uza nj, npr. Razgovaraju za kuom, Pritvorite vrata za so-
bom, Treba biti oprezan za upravljaem.
Uz glagole kretanja ili glagole koji oznaavaju usmjerenost prema cilju, od nosno
tenju (mogu to biti i imenice), instrumental s tim prijedlogom oznaava predmet
prema kojem se drugi predmet kree ili prema kojem je usmjereno kakvo nastojanje,
htijenje, elja, tenja i sl., npr. Krenite za nama, Opasno je trati za tramvajem,
Otili su za poslom, Ova kua vapi za obnovom, Prirodno je oeati elju za boljim
ivotom. Iz toga znaenja moe se razviti i uzrono znaenje (jer ono za im se ide
ili tei ujedno je i uzrok kretanju ili tenji), npr. Jo i danas tuguje za njom, Ne treba
aliti za izgubljenim, Danas mladi luduju za fudbalom.
lnstrumentalom s prijedlogom za oznaava se i vrijeme. Moe to biti vrsta istovre-
menosti kakvu susrijeemo u primjerima tipa To se dogodilo za veerom, Vieemo
se za dorukom, Za rukom se ne razgovara, u kojoj je rije o dogaajima koji
pretpostavljaju prisutnost vie predmeta (obino osoba) na istome prostoru (recimo
za istim stolom), a moe biti rije i o vrsti poste riornosti (poslijevremenosti), kad
instrumental stoji u ustaljenim, odnosno manje ili vie frazeologizovanim izrazima,
u kojima se esto ponavlja imeni ca (u akuzativu) kojom se oznaava vremenski in-
terval ili kakav dogaaj, npr. Za sukobom je uslijedilo primirje, Traio je dan za
danom, Gubio je godinu za godinom. U takvim iskazima ne mora biti rije samo
o vremenu, nego i o prostoru ili slijedu, izmjeni istovrsnih predmeta ili dogaaja,
npr. Mirno su ili jedan za drugim, Privoen je lopov za lopovom, Pili smo kafu za
kafom.
Instrumental s prijedlozima
nad(a) i pod(a)
Instrumental s prijedlogom nad(a) oznaava da se predmet nalazi ili da se dogaaj
odvija na nivou viem od onoga na kojem se nalazi predmet oznaen imenicom u
instrumentalu. Meu tim predmetima po pravilu nema neposred na kontakta, npr.
Ostao je bez krova nad glavom, Cijeli dan je nad svojim papirima, Nada mnom je
nebo zatvoreno.
Kako se instrumentalom s prijedlogom nad(a) oznaava da se predmet nalazi na
mjestu viem od drugoga predmeta, oekivano je da se takav instrumental esto ko-
risti, obino u iskazima s ponovljenom imenicom, i u uporednome znaenju, npr. U
tim stvarima pravo zajednice je nad pravom pojedinca, On je po darovitosti svakako
bio nad svojim vrnjacima, Kau da je lopov nad lopovima.
Takav instrumental dolazi i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao to su zamisliti
se (npr. Vrijedi se zamisliti nad takvim pitanjima), bdjeti (npr. Bdije nad njezinim
212 SINTAKSA
postupcima) te uz neke imenice, npr. kontrola nad upravljaem, vlast nad pobunje-
nicima, pobjeda nad nadmonijim neprijateljem.
Prijedlog pod(a) antoniman je prijedlogu nad(a). Instrumental s tim prijedlogom
oznaava predmet koji se nalazi u donjem dijelu, na niem nivou od drugoga pred-
meta, npr. Spavali su pod mostom, Imanje je pod kuom, Pod na ma je bila provali-
ja, Krov bi se mogao sruiti pod teinom snijega, Vojska e uskoro biti pod orujem,
Olovka ti je pod nosem.
Kad se u instrumentalu nau apstraktne imenice, one obino oznaavaju neto to
obuhvata kakav predmet, neto to upravlja ili ima neku vrstu vla sti nad drugim
predmetom i sl., npr. Dobro se oeamo pod njegovim zapovjednitvom, Taj je igra
jo uvijek pod ugovorom. U takvim konstrukcijama moe se javiti i nijansa nain-
skoga, npr. Takve do kumente treba uvati pod kljuem, Vlada stalno radi pod priti-
skom, odnos no nijansa vremenskoga znaenja, npr. Pod ucjenom se ne razgovara,
Bolesnik je sad pod narkozom i sl.
Rjee se javlja i socijativno znaenje (u tome sluaju imenica u instrumenta lu obi-
no oznaava naziv ili simbol ega), npr. Krije se pod lanim imenom, Javljao se u
asopisima pod raznim pseudonimima, Pobijedili su pod zastavom knjaevine, Nije
htjela nastupiti pod izgovorom da je prehlaena.
Obino uz glagole koji oznaavaju mentalne procese instrumental s prijedlo gom pod
moe znaiti i odnos meu ekvivalentnim predmetima (pojmovi ma), predmetima koji
se meusobno sasvim podudaraju. Takva upotreba svoj stvena je administrativnome i
naunome stilu, npr. to se podrazumijeva pod pojmom krvnoga delikta, Pod starom
crnogorskom knjievnou podrazumijevala se knjievnost prednjegoevskoga pe-
rioda, Nauka o znaenju jezikih jedinica poznata je pod nazivom semantika.
Instrumental s prijedlogom meu
Grupnim interesivom meu, kad se slae s instrumentalom, u prvome redu oznaava
se predmet u mirovanju koji je okruen dvama ili veim brojem drugih predmeta.
Instrumental je pritom u mnoini, npr. Pismo je vjerovat no meu knjigama, Meu
turistima ima i avanturista, Meu nama je sve rijeeno, s tim to ta mnoina moe
biti i nebrojiva, tj. zbirna, npr. Uvijek je meu gospodom, Nema pravde ni meu
cvijeem. Treba meutim napomenuti da je upotreba prijedlo ga meu uz nebrojivu
mnoinu znatno manje obina no uz brojivu.
Rjee instrumental s prijedlogom meu ima i ablativno znaenje (tada je obino
zamjenljiv prijedlogom od i genitivom), npr. Meu pticama najljep i su golubovi,
Meu pjevaima na cijeni su osobito rokeri, Napadai su naj skuplji meu fudbale-
rima (upor. Od pjevaa na cijeni su osobito rokeri i sl.).
Upotreba interesiva meu onako kako se koristi interesiv izmeu, tj. tako da se (u
jednini) imenuju dva predmeta, danas je prilino zastar jela, a i ne preporuuje se,
npr. Meu bratom i sestrom nema nesuglasica, Dosta je slinosti meu Plavom i
Gusinjem.
LOKATIV
Osnovno je znaenje lokativa prostorno. Lokativ naime oznaava mjesto, i to mje-
sto vezano za mirovanje, statinost, nepokretnost. U takvome znaenju mjesta po
pravilu je iskljueno kretanje ili se ono odvija unutar granica pred meta oznaenoga
imenicom u lokativu. Takav lokativ u najveem broju slu ajeva slui kao priloka
odredba ili kao dalji (nepravi) objekat. U crnogorskome standardnom jeziku lokativ
se upotrebljava iskljuivo s prijedlozima, a to su na, o, po, u, koji se javljaju i s aku-
zativom, te pri, jedini prijedlog koji dolazi samo s lokativom.
Nekad se i lokativ, uglavnom u vremenskome znaenju, mogao samostalno upotre-
bljavati, o emu svjedoe dananji vremenski prilozi: ljeti, zimi, lani, koji su porije-
klom besprijedloki oblici lokativa.
Lokativ s prijedlogom na
Taj prijedlog s lokativom oznaava mjesto, odnosno mirovanje predmeta ili kakvu
aktivnost na gornjoj povrini, u gornjemu dijelu, na poetku ili na kraju drugoga
predmeta, npr. Ima sat na ruci, Na pozornici nema ni koga, Nemojte se svaati na
ulici, edi na elu stola, Kua mu je na poet ku sela.
Uz imenice koje oznaavaju uzvienje, uzdignut poloaj, ostrvo i sl. ili uz imenice
koje oznaavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u, npr. ivi na selu
(ali u gradu), Ljetovali smo na Svetome Stefanu (ali u Patroviima), Stanuje na
Starom aerodromu (ali u Podgorici), Radi na fakultetu (ali u koli).
Kad se s tim prijedlogom upotrijebe apstraktne imenice, one obino pretpo stavljaju
prisutnost predmeta ili grupe predmeta (esto osoba) na nekom mjestu, npr. Uprav-
nik je na sastanku, Od utra sam na odmoru, U neelju e svi biti na okupu, Na
skuptini e biti burno.
Prijedlog na s lokativom upotrebljava se i u vremenskome znaenju, s tim da se u
lokativu ne mogu nai nazivi za vremenske intervale (npr. dan, no, petak, neelja,
godina i sl.), no samo nazivi za faze intervala ili dogaanja, npr. Obrauni su na
poetku godine. Na kraju ljeta mnogi su bez novaca, a mogu to biti i nazivi za same
dogaaje, npr. Upoznali smo se na putovanju, Vieemo se na proglae nju pobjed-
nika, Na povratku s izleta svi smo bili umorni. (Nije gramatino npr. Vieemo se
*na jutru, *na petku, *na ovoj neelji ili sl.).
214 SINTAKSA
U tome drugom sluaju esto se u doslovnome smislu znaenje vremena sta pa sa
znaenjem prostora, npr. Na suncu nije ba ugodno, Sreli smo se na svadbi, Dobro
se oea jedino na istom vazduhu. (Prijedloko-padeni izraz na suncu znai isto-
vremeno i na prostoru na kojem grije sunce i u vrijeme dok, na tome prostoru, grije
sunce.)
Prijedlog na s lokativom moe oznaavati i sredstvo, npr. Vode meeda na lancu,
Majka ih je othranila na preslici, Reci mi to na crnogorskome jeziku, Svira na
violini. U nekim primjerima toga tipa, npr. Reci mi to na crnogorskome jeziku, uz
znaenje sredstva prisutno je i nainsko znaenje.
I inae se lokativom s tim prijedlogom moe oznaavati i nain vrenja radnje (obi-
no u ustaljenim izrazima, odnosno uz manju ili veu frazeologizaciju), npr. Tu se
mora hodati na prstima, Ostavite ga na miru, Navikli su ivjeti na visokoj nozi.
Lokativ s prijedlogom na dolazi i kao dopuna uz glagole kao to su biti (npr. Samo
su nam bili na smetnji), zahvaliti (npr. Zahvali Jani na pozivu), dobiti (npr. Samo
je htio dobiti na vremenu), ostati (npr. Sve je ostalo na istom), pei (npr. To se jelo
mora pei na ulju) te uz neke pridjeve kao to su jak (npr. jak je na rijeima), brz
(npr. Ne valja biti brz na jeziku) itd.
Lokativ s prijedlogom o
Prijedlog o s lokativom rijetko se upotrebljava u prostornome znaenju; a i kad se
upotrebljava, to obino biva s glagolima tipa visiti, npr. o vratu joj je visila niska
dukata, Jedan je nosio puku o ramenu, ivot ti je visio o koncu.
Neto ee taj prijedlog s lokativom oznaava vrijeme, i to s nijansom priblinosti
i prigodnosti (u tome znaenju upotrebljava se i prijedlog oko s genitivom), npr.
Poetiu roditelje o Boiu.
Prijedlog o s lokativom upotrebljava se i u uzronome znaenju, npr. Nemojte bri-
nuti o mojim postupcima. Slino je i u znaenju sredstva, npr. Neka putuju o svome
troku, Ne ivi ovjek samo o hljebu i vodi.
Lokativ s tim prijedlogom upotrebljava se vrlo esto i kao dopuna glagolima, obi no
glagolima govorenja i miljenja, ili (deverbativnim) imenicama slinoga zna enja,
npr. Govorilo se o mnogim aktuelnim pitanjima, O tome uopte ne razmiljam, Zna
pojedinosti o svima njima, eca vole prie o vjetica ma, Za linu kartu potrebna je
potvrda o nekanjavanju, Nemam pojma o tim stvarima.
Lokativ s prijedlogom po
Lokativ s prijedlogom po ima ponajprije prostorno znaenje. Oznaava pred met ili
predmete koji su se razastrli ili se kreu po povrini, obino cijeloj, drugoga pred-
meta, npr. Igrake su razbacane po podu, Dobio je po nosu, Trai neto po dvoritu,
Cijeli dan etaju po gradu, Najradije putuje po svi jetu.
Lokativ s prijedlogom po oznaava i vrijeme, i to posteriornost (poslijevremenost).
Oznaava dakle da se dogaaj odvija poslije vremenskoga intervala ili dogaaja
oznaenoga lokativom, npr. Probudili smo se u dva po ponoi, Po isteku ugovora
zavrili su na sudu, Po dolasku delegacije sve je sreeno.
Slino prijedlogu na i prijedlog po s lokativom moe imati zna enje u kojem se u
jedno stapaju znaenja prostora i vremena, npr. To se ne radi po kii, Ne moe se
igrati po takvoj hladnoi, Po noi moe biti opasno ii kroz grad. (Po kii znai i po
mjestu po kojem pada kia i u vrijeme dok, po tom mjestu, pada kia.)
Prijedlog po moe imati i znaenje koje je blisko znaenju istoga odnosa (ticanja).
Tad je esto zamjenljiv prijedlogom prema, npr. Svi e dobiti po zasluzi, Po dugoj
kosi reklo bi se da je ensko, Preglasan je po obiaju (upor. Svi e dobiti prema
zasluzi i sl.).
Iskazi toga tipa, kad se u njima javljaju uporedne rijei, dobijaju i nijan su uporedno-
ga znaenja. U tome sluaju imenica u lokativu oznaava kri terijum na osnovu koje-
ga se to uporeuje (tertium comparationis), npr. Po rezultatima je bolji od ostalih,
Uzoran je samo po ponaanju, Po prirodi je najveselija u svome drutvu.
esto lokativ s prijedlogom po oznaava i nain (takoe s manjim ili veim stepe-
nom frazeologizovanosti), npr. Sve tee po planu, Postupite po zakonu!, Reci po
dui zar nije tako?, Ne smije se raditi ni po babu ni po strievima.
Neto rjee susrijee se i znaenje sredstva, posebno uz glagole tipa (po)slati, npr.
Poruke smo vam slali po Aleksandru, Smijete li to poslati po meni?, Ba je tako
napisano u Jevanelju po Marku, te znaenje uzroka, obino vezano za imenice
tipa posao, zadatak i sl., npr. Morao je otputovati po hitnom poslu, Onamo smo bili
poslati po zadatku.
Lokativ s prijedlogom u
I lokativ s prijedlogom u primarno se odnosi na prostor, i to obino tako da se njime
oznaava predmet u ijim se granicama nalazi drugi predmet, npr. Danas sam bio u
bolnici; U naem selu sad nema nikoga; Sve je u vaim rukama; Ko nema u glavi,
ima u nogama.
Naravno, uz apstraktne imenice rije je o prostoru u prenesenome znaenju ili o
emu to se s prostorom u unutranjosti ega moe samo uporeivati, npr. U glasu
joj se oeala tuga, Nijesu svi uestvovali u prego vorima, Svi su se u udu pitali to
se dogaa.
216 SINTAKSA
Izrazito esto lokativ s prijedlogom u oznaava i vrijeme. Tad je obino rije o inter-
valu, procesu ili dogaaju koji se odvija u granicama vremena ili dogaaja oznaena
lokativom, npr. U decembru redovno ima snijega, U prolome vijeku stalno se rato-
valo, Shvatili smo u istome trenu, U poetku je sve bilo u redu.
Znatno rjee lokativ s tim prijedlogom oznaava sredstvo, npr. Dobi jaju platu u
eurima, U ratu smo dobijali pomo u ljekovima, U Svetome pismu esto se govori
u metaforama.
Neto slino vai i za oznaavanje naina, npr. Nadirahu u masama, Radili su u
najveoj tajnosti. To znaenje postoji i u nekim ustaljenim ili frazeologizovanim
izrazima (koji esto imaju slu bu reeninih modikatora ili konektora), npr. U neku
ruku to je dobro, Mi smo u najgorem sluaju trei, Sve u svemu moramo biti zado-
voljni, U pro tivnome sluaju sve emo zaboraviti.
Lokativ s prijedlogom pri
Lokativom s prijedlogom pri, jedinim neproizvedenim prijedlogom koji se slae
samo s tim padeom, oznaava se predmet koji se nalazi ili radnja koja se odvija
u neposrednoj blizini drugoga predmeta, npr. ivjeli su pri moru, Nalazili su se pri
vrhu brda, Helikopter je ve bio pri zemlji, eeli su pri vratima.
Vrlo esto meutim lokativ s prijedlogom pri oznaava vrijeme, i to posebnu vrstu
istovremenosti, koja se po pravilu izrie imenicama to oznaavaju dogaaje (a ne
vremenske intervale: ne moe se npr. rei *pri petku ili *pri ovoj neelji) ili faze pe-
rioda, npr. Upravo su bili pri ruku, Pri takvim ralanjivanjima treba biti oprezan,
Poginuo je pri opsadi Skadra, To se dogaalo pri kraju njegova mandata.
U takvoj upotrebi prijedloga pri nerijetko se javlja i nijansa uslovnoga (pogodbeno-
ga) znaenja, npr. To se moe postii samo pri temperaturi od 50 stepeni, Taj posao
moe se raditi samo pri punoj koncentraciji (upor. parafrazu: To se moe postii
samo ako je temperatura 50 stepeni).
Prilino je esta upotreba prijedloga pri i u socijativnome znaenju, uz koje se kat-
kad javlja i nijansa prisvojnosti, npr. Ostali su pri svome miljenju, Nije pri zdravoj
pameti, Sad ba i nije pri novcu, Nemam pri sebi niega za pisanje.
SINTAKSIKE SLUBE PRIDJEVA
Pridjevi su imenske rijei koje oznaavaju svojstva predmeta oznaenih ime nicama
uz koje stoje. Glavna gramatika posebnost pridjeva je mocija, odnosno mogunost
promjene po rodu (npr. dobar, dobra, dobro). U crnogorskome jeziku pridjevi imaju
i razliite oblike s obzirom na to odnose li se na to neodreeno (npr. dobar ovjek,
genitiv: dobra ovjeka) ili odreeno (dobri ovjek, genitiv: dobrog(a) ovjeka). Spe-
cino svojstvo pridjeva je i komparacija (poreenje), npr. mlad, mlai, najmlai;
dobar, bolji, najbolji.
Najvanija i najea sintaksika sluba pridjeva je atributska, npr. dobar roman, ru-
an postupak, matematiki zadatak, zrela trenja, naputeno selo, svijetlei metak.
To meutim nije i jedina sluba pridjeva, jer oni mogu biti i u predikatskoj slubi, u
kojoj se nalazi samo neodreeni vid pridjeva (npr. On je dobar, a ne *On je dobri).
U predikatskoj slubi pridjevi se javljaju:
kao imenski djelovi predikata, npr. 1. Danas sam pospan, Taj ovjek je do bar,
Veeras e biti umorna, Svi su bili zadovoljni;
kao atributsko-priloka odredba, tj. kao pridjevi koji imaju slubu dopuna 2.
predikatu, a slau su sa subjektom, npr. Milan se vratio kui umoran, Ribni-
ca tee mutna, Ustao je odluan i odmoran.
Pridjevi se mogu javiti i u imenikoj slubi, tj. zauzimati sintaksike poloa je koji
su svojstveni imenicama (mogu biti u slubi subjekta ili objekta), npr. Sit gladnome
ne vjeruje; Bogat jede kad hoe, a siromaan kad moe; Ako se domai slau, mo-
emo poeti. Takvu poziciju pridjevima obino stvara mogunost da se uz pridjev
podrazumijeva imenica ili zamjenica uoptenoga znaenja (npr. ovjek, osoba, neko
i sl.). Na taj nain neki pridjevi postaju i stvarno imenice (poimenieni pridjevi), npr.
dijeliti dobro i zlo, do vesti mldu, Radniki, Engleska i sl.
218 SINTAKSA
SINTAKSIKE SLUBE ZAMJENICA I BROJEVA
Zamjenice i brojevi spadaju ili u imenike (npr. ja, odnosno milion) ili u pridjevske
(npr. moj, odnosno prvi) ili u priloke rijei (npr. ove, odnos no jednom). Zato se
o sintaksikim svojstvima tih dviju vrsta rijei govori kad se govori o imenicama,
pridjevima ili prilozima. Treba ipak posebno upozoriti na to da zamjenike rijei
zbog nekih svojih specinosti (prije svega pronominalnosti, tj. mogunosti da za-
mjenjuju druge rijei, i zbog forinosti, tj. znaenja upuivanja) imaju na sintaksi-
kom nivou vrlo vanu ulogu, posebno u organizaciji sintaksikih jedinica, naroito
reenica, i tek sta, pa e se o nekima od njih govoriti kad se budu razmatrale pojedine
vrste reenica u kojima se javljaju zamjenice (osobito kao vezna sredstva) ili kad se
bude govorilo o strukturi teksta.
Neto slino vai i za brojeve, kojima je primarno svojstvo oznaavanje koliinskih
odnosa, i to koliinskih odnosa koji se razlikuju od onih to se izraavaju npr. kate-
gorijom broja. Naime po kategoriji broja sve ono to se kvantikuje dijeli se u dvije
grupe. U prvoj je grupi jedan element kvantikacije (npr. predmet), a u drugoj sve
ostale kombinacije (od dva na dalje). Ako je predmeta vie nego jedan, onda uz po-
mo kategorije broja (dakle oznakom za jedninu i/ili za mnoinu) ne moemo preni-
jeti precizno obavjetenje o broju, ve za to slue upravo brojevi (kao vrsta rijei).
SINTAKSIKE SLUBE PRILOGA
Prilozi su rijei za koje je tipino da oznaavaju razliite okolnosti u kojima se odvija
glagolska radnja, ali oni imaju i drugih slubi. Meu njihovim raznolikim slubama
posebno treba pomenuti ove:
Prilozi vre slubu prilokih odredaba, i to je glavna njihova sluba. To mogu biti:
priloke odredbe mjesta, npr. 1. Nijesu odmakli daleko, One nijesmo bili,
Otili su dolje, Kud ste se zaputili?;
priloke odredbe vremena, npr. 2. Veeras e biti hladno, Sad e nam objas niti,
Putovaemo prekutra, Dugo se nije javio;
priloke odredbe naina, npr. 3. Dobro postupiste, Tako se nijesmo dogovori li,
To nije lijepo od vas.
Prilozi mogu imati i slubu atributa, npr. onaj ovjek one, prvi red des no, hladnoa
zimi.
Prilozi, naroito koliinski, mogu dolaziti i kao glavne sastavnice spojeva rijei u
kojima se ponaaju kao imenice koje oznaavaju koliinu (upor. litar vina), npr.
malo soli, mnogo vike, previe gluposti.
Prilozi u nekim tipovima reenica (jednolanih ili besubjekatskih) imaju i slubu
koja je inae svojstvena prilokome dijelu imenskoga predikata, npr. Teko nam je,
Lako je tebi, Muno mi je.
Neki zamjeniki prilozi imaju slubu kataforinih elemenata, kojima se upuuje na
djelove asindetskih struktura, npr. Bijae to ovako: svi zajed no uosmo i edosmo, a
onda se dogodi neto stvarno neobino.
Na nivou teksta pojavljuju se reenini prilozi. Oni funkcioniu kao modikatori, tj.
kao sredstva kojima se modikuje znaenje cijele reenice na koju se takvi elementi
odnose, npr. Sreom, sad je sve u redu; Naravno, sve treba poeti iznova; Istina, nije
ba sve bilo po dogovoru, ali mi smo ipak zadovoljni. Ako takvi prilozi funkcioniu
kao sredstva veze, ubrajaju se u tekstne veznike ili konektore, npr. Premalo se ljudi
220 SINTAKSA
javilo na konkurs. Meutim mi ga ipak neemo ponavljati; Ako bude tako i dalje
inila, sigurno e pasti na ispitu. tovie izgubie i pravo na studije. Zbog svoje
modikatorske uloge takve se rijei (reenini prilozi) esto ubrajaju u rjece.
NEPUNOZNANE RIJEI I OBLICI
Nepunoznane rijei i, rjee, nepunoznani oblici ine zatvorene sku pove jezikih
jedinica. Svima im je zajedniko to to ne mogu zauzimati poziciju ni samostalnih ni
nesamostalnih lanova reenine strukture. S obzirom na slube u pojedinim sintak-
sikim cjelinama, takve se rijei mogu podijeliti u dvije grupe.
U prvu grupu spadaju izrazito gramatikalizovane, nesamostalne rijei i oblici, i to
prijedlozi, veznici i jedan dio rjeca (npr. zar, kao, ne, da, ba, ak i sl.) te oblici
pomonih, modalnih, faznih i perifraznih glagola, dok u drugu spadaju uzvici, oblici
vokativa (u slubi obraanja) i dio rjeca.
PRIJEDLOZI
Prijedlozi ili prepozicije jesu nepunoznane nepromjenljive rijei kojima se upuu je
na odnose meu predmetima ili dogaajima. Dijele se na neproizvedene, npr. u, na,
od, po, zbog, i proizvedene, koji porijeklom mogu biti imeniki oblici, posebno esto
oblici instrumentala (npr. krajem, putem, silom), glagolski prilozi (npr. zahvaljujui,
iskljuivi, izuzevi) te prijedloko -padeni izrazi (npr. na osnovu, s obzirom na, u
skladu s(a) itd.).
Kad se kae da su prijedlozi nepunoznane rijei, onda se pod tim podrazumijeva da
se njima uspostavlja ju odnosi meu rijeima.
Prijedlozi stoje uza sve kose padee. Navodimo ih redom:
Prijedlozi s genitivom: bez, blizu, do, nadno, du, ispod, ispred, iz, iza, iz-
meu, iznad, izvan (van), kod, kraj (po kraj), lie, oko (okolo), osim, podno,
poput, pored, poslije, preko, prije, protiv, radi (rad, porad, zarad, sporad),
spram (naspram), nadohvat, nakon, namjesto, nie, od, sred (usred, posred,
nasred), unutar, usljed, vie (povie), vrh (navrh, povrh, uvrh, svrh), zbog,
elo, put, nakraj, namjesto, uoi, potkraj, nadomak, nautrb, pomou, pu-
tem, slijedom, irom, tokom, sredinom, krajem, poetkom, posredstvom, po-
vodom, prilikom, udno, umjesto, izuzev, te veliki broj (frazeologizovanih)
prijedloko-padenih izraza.
222 SINTAKSA
Prijedlozi s dativom: k(a), prema, nasuprot, uprkos, protivno, srazmjerno,
zahvaljujui.
Prijedlozi s akuzativom: kroz(a), niz(a), uz(a), iskljuujui, ukljuujui, is-
kljuivi, uklju ivi, te prijedloko-padeni izrazi: uzevi u obzir, bez obzira
na, s obzirom na, u odnosu na, u zamjenu za.
Jedini prijedlog koji ide iskljuivo s lokativom jeste pri.
Prijedlog mimo ide i uz genitiv i uz akuzativ.
Prijedlog s(a) ide s genitivom i s instrumentalom.
Prijedlozi s akuzativom i instrumentalom: meu, nad, pod, pred.
Prijedlozi s akuzativom i lokativom: na, o, po.
Prijedlog za ide s genitivom, akuzativom i instrumentalom.
Prijedlog u ide s genitivom, akuzativom i lokativom.
S obzirom na odnose s padeima sve prijedloge dijelimo na dimenzionalne i nedi-
menzionalne. U dimenzionalne spadaju prostorni i vremenski, a u nedimen zionalne
prisvojni, nainski, uzroni, uslovni, posljedini, dopusni i dr.
Prijedlozi stoje uz kose padee imenskih rijei, tj. imenica (npr. pokraj pe i), (poi-
menienih) pridjeva (npr. na engleskom), zamjenica (npr. kod njih) i uz priloge (npr.
do danas).
Prijedlozi stoje ispred rijei na koje se odnose. Jedino prijedlog radi moe stajati i
iza tih rijei (u postpoziciji), npr. Sve bi uinili zdravlja radi, istine radi, boga radi.
VEZNA SREDSTVA
Vezna sredstva dijele se na veznike i konektore. Veznici su nepromjenljive nepuno-
znane rijei (npr. i, ali, jer, kad) kojima se povezuju klauze nezavisnosloenih ree-
nica (npr. Sve su pokuali, ali nita nije pomoglo) i klauze zavisnosloenih reenica
(npr. Jelena to zna jer sam joj ja rekao). Konektori su rijei ili skupovi rijei kojima
se reenice povezuju unutar teksta (npr. Radili su sve ove godine marljivo i uporno.
Meutim to nije bilo dovoljno).
Veznici koji povezuju klauze nezavisnosloenih reenica nazivaju se konjunktorima,
a veznici kojima se povezuju klauze zavisnosloenih reeni ca nazivaju se subjunk-
torima.
I veznici se, kao i prijedlozi, mogu podijeliti na neproizvedene (npr. a, ili, da, ako) i
proizvedene (npr. tako da, kao kad, prije no to, s obzirom na to da).
KONJUNKTORI
U veznike nezavisnosloenih reenica ili konjunktore spadaju rijei koje slue za
povezivanje sastavnih (i, pa, te, ni, niti), suprotnih (a, ali, nego, no, ve) i rastavnih
reenica (ili) te vei broj veznikih izraza koji slue za poveziva nje pojedinih tipova
i podtipova sastavnih, suprotnih i rastavnih reenica (npr. pa i, ali opet, bilo ... bilo,
volja ... volja, ne samo ... nego i, a kamoli i sl.). O upotrebi i znaenju pojedinih kon-
junktora bie rijei u vezi s pojedinim vrstama nezavisnosloenih reenica.
SUBJUNKTORI
U veznike zavisnosloenih reenica ili subjunktore spadaju rijei koje slue za po-
vezivanje predikatskih (npr. Ni eca nijesu to su nekad bila), subjekatskih (npr. Ko
umije, njemu dvije), objekatskih (npr. Ana javlja da nee doi), pri lokih (npr. Dok
pie, razmilja) i atributskih reenica (npr. To je ovjek koji nas je traio) te pro-
izvedeni veznici (vezniki izrazi) koji imaju takve slube (npr. sve dok, kao to, prije
nego to, zahvaljujui tome to itd.). O pojedinim slubama i znaenjima takvih i ne-
proizvedenih i proizvedenih subjunktora bie vie rijei u vezi s pojedinim vrstama
zavisnosloenih reenica.
KONEKTORI
Konektori su vezna sredstva na nivou teksta. Njima se pojedine reenice (proste ili
sloene) povezuju u cjelinu koju ini tekst. Takva su vezna sredstva npr. tovie (npr.
Nema vie razloga za ekanje. tovie trebalo je i prije uiniti ono to je uinjeno
sad), meutim, prema tome, u protivnom, drugim rijeima itd. O vrstama i znaenji-
ma pojedinih konektora bie vie rijei u poglavlju o strukturi teksta.
224 SINTAKSA
VEZNA SREDSTVA
VEZNICI KONEKTORI
(vezna sredstva na nivou teksta)
A. KONJUNKTORI
(veznici nezavisnosloenih reenica)
meutim, no, ali, naprotiv, na-
suprot tome, za razliku od toga,
ove, tu, one, tamo, ovamo,
onamo, odavde, odatle, odande,
tad, onda, zatim, potom, poslije
toga, nakon toga, iza toga, prije
toga, ovako, tako, onako, time,
zato, zbog toga, usljed toga, s
obzirom na to, na osnovu toga,
radi toga, s tom namjerom, s
tim (takvim) ciljem, u tu svrhu,
u tom sluaju, inae, u suprot-
nom, u protivnom, prema tome,
dakle, sve u svemu, jednom
rijeju, samo, jedino, uz to, uza
sve to, osim toga, pored toga,
tovie, naime, u stvari, zapra-
vo, to jest, drugim rijeima,
bolje rei, tanije reeno, pre-
ciznije reeno itd.
1. Neproizvedeni:
i, pa, te, ni, niti; a, ali, nego, no, ve; ili
2. Proizvedeni:
pa i, kao i, ne samo ... nego (i), a kamoli, bilo ...
bilo, volja ... volja
B. SUBJUNKTORI
(veznici zavisnosloenih reenica)
1. Neproizvedeni:
da, to, jer, ako, kad, dok, im, iako, mada,
premda, makar, li, ukoliko, kako, e, kuda,
dokle, ko, koji, iji, kakav, kolik
2. Proizvedeni
otkud, odakle, budui da, tako da, s obzirom
na to da, poto, nakon to, prije no to, tek to,
samo to, zato to, zbog toga to, tim prije to,
zahvaljujui tome to, na osnovu toga to, s
obzirom na to to, ma kako, ma to, ma e, ma
kakav, ma koliko, ko god, to god, e god, kako
god, koliko god, kao to, kao da, kao kad, nego
to, nego da
RJECE
Rjece ili partikule jesu nepunoznane i nepromjenljive rijei kojima se izraava
stav govornika prema sadraju cijeloga iskaza ili prema njegovu dijelu, od nosno
rijei koje na bilo koji drugi nain modikuju djelove reenice, re enicu, odnosno
iskaz ili uestvuju u oblikovanju njihove gramatike strukture.
One se, s obzirom na sintaksiki status, dijele u dvije grupe. U prvu spadaju izrazito
nesamostalne gramatikalizovane rijei koje modikuju znaenja drugih rijei, spoje-
va rijei ili reenica (npr. li, zar, barem, god i sl.), a u drugu rjece koje se odnose na
itavu reenicu i modikuju po neemu nje zin sadraj, pa se i nazivaju modikatori-
ma (npr. naalost). Prve rjece nazivaju se nesamostalnima, a druge samostalnima.
NESAMOSTALNE RJECE
Meu nesamostalnim rjecama razlikuju se upitne, pojaajne rjece ili intenzikato-
ri, uporedne, podsticajne, potvrdno-odrine rjece te prezenta tivi.
Upitne rjece
U upitne rjece spadaju li, zar i da. Rjeca li osnovno je gramatiko sredstvo grae-
nja upitnih reenica. Ta je rjeca enklitika i uvijek dolazi iza akcentovane rijei, po
pravilu iza glagolskoga oblika, koji mo e biti potvrdan (npr. Jesi li umoran?, Spa-
vate li?, Hoe li im to uspjeti?) ili odrian (npr. Nije li bilo dosta?, Nee li biti bolje
odustati?, Nijesu li se o svemu dogovorili?).
Rjeca li dolazi i iza nekih drugih upitnih rijei (zamjenica i priloga). U takvim slu-
ajevima ima funkciju intenzikatora, npr. Ko li im je to dojavio?, to li joj se moglo
dogoditi?, e li je sada?, Zato li su lagali?
Reenice u kojima li ima ulogu pojaivaa upitnih rijei katkad su kvaziupitne. U
tome sluaju one su zapravo uzvine, odnosno sastavni su dio retorskih pitanja, npr.
Kako li samo pje va!, e li ga nae! Takvo li moe biti upotrijebljeno i bez upitnih
rijei, npr. Mudar li si!; Lijepa li je!; Ludo li je!; Pjeva li, pjeva!
Rjeca li dolazi, takoe kao vrsta intenzikatora, i uz druge rjece ili ve zna sredstva.
Tada se pie zajedno s rijeima iza kojih dolazi, npr. Bolje mi negoli oni; Nije ni
veina, a kamoli svi; Akoli nee, ne moraju.
Rjeca zar dolazi na poetku potvrdnih ili odrinih upitnih reenica i, uz pitanje,
izraava dodatno uenje, nevjericu, sumnju i sl., npr. Zar ti nije jasno?, Zar ba
mora biti tako?, Zar ste svi polueli?
Zar se katkad zdruuje s rjecom ne. Tada stoji na kraju iskaza (kao samostalna rje-
ca). Iza tako strukturiranih iskaza oekuje se potvrdan odgovor, npr. Svi smo tu, zar
ne?; Sad bi ipak bilo dosta, zar ne?
Osim li i zar upitna moe biti i rjeca da ili zajedno s li (npr. Da li im sve rei?)
ili bez li, i tada pitanju dodaje znaenje mogunosti, eventualnosti (obinije je u
odrinim iskazima), npr. Da ti nije muka?, Da mi ipak njih po zovemo?, Da se nijeste
posvaali?, Da oni moda nijesu ve otili kui?
Pojaajne rjece (intenzikatori)
Brojne rjece slue za pojaavanje i/ili naglaavanje pojedinih rijei u reenici, re-
eninih lanova ili itavih reenica (iskaza), pa se zovu pojaaj nim rjecama ili
intenzikatorima. Takve su rjece:
226 SINTAKSA
i ili ni, npr. I njemu dadoe poklon, Dola su i ona dvojica, I jue bijahu
ove, Nijesu imali povjerenja ni u koga, Nije se ni javila prijateljici;
takoe , npr. S njima su takoe razgovarali, Oni su takoe bili tu;
pa , npr. Pa kako ste to izveli?; Pa vidi kud zaosmo!; Pa to je da ovjek
poludi!; Pa da i jeste tako, to onda?; Pa naravno!
samo (ta rjeca uz pojaajno ima i nijansu iskljunoga znaenja), npr. Samo
ti priaj!, e li ga samo nae?, Samo da zna to se dogodilo!
Rjece bar ili barem i makar uz isticanje elemenata uz koje stoje imaju i dodatno
znaenje koje se odnosi na postavljanje granice prema minimalno me, pa znae za-
pravo i neto kao najmanje, u najmanju ruku, npr. Kupi bar deset kilograma,
Reci barem sestri, Bar se nije morao muiti, Ti bar zna to je dobro, Svima je dao
makar po okoladu, Razveseli se makar za praznik.
Blisko je tome i znaenje rjeca god, ma (makar), bilo (mu, vam) drago, koje uz
znaenje isticanja imaju i dodatno znaenje doputanja. Takve rjece dolaze obino
uz odnosne rijei, a spoj odnosnosti i dopusnosti rezultira habitualnim znaenjem,
tj. znaenjem ponavljanja ega, odnosno znaenjem koje npr. odnosnu zamjenicu
pretvara u neodreenu, npr. koji god = svaki, bilo kakav = svakakav itd. Upor. Ko god
doe, neka je dobro doao; Kupiemo koliko god imate; Ma kako postupili, svejedno
je; Bilo e doao, svi ga lijepo doekuju.
Rjeca ak, uz znaenje isticanja, ima i dodatno znaenje koje je donekle suprotno
opisanome znaenju rjeca bar i makar. To znaenje naime us mjereno je prema gor-
njoj granici neega, prema maksimalnome, oznaava da je onoga o emu se govori
vie no to je uobiajeno, da je ono vee od oe kivanoga, npr. To kota ak hiljadu
eura; Iao sam ak njegovoj kui, ali ni to nije pomoglo.
Rjeca ak udruuje se i s drugim rjecama i veznicima (posebno esto s rjecom i
odnosno ni), npr. Doli su ak i oni, Nijesu se ak ni pozdravili, ak je i kod kue
bolje nego ove.
Rjeca ak ili ak (n)i dolazi i s nekim subjunktorima i ini s njima vezni ke izraze
takoe sa znaenjem dopusnosti, npr. ak i ako dou, biemo nezadovoljni; ak i
da su pristali, bilo bi kasno.
Znaenje blisko znaenju rjece ak imaju i rjece:
sve , npr. Pratio ih je sve do kue, Ko sve nije bio tu!;
to (stoji uglavnom uz komparative), npr. Nastoji biti to ljepa, Otputuj to
dalje.
Znaenje naglaavanja suprotnoga, odnosno dopusnoga znaenja imaju ta koe rje-
ce opet i ipak, koje obino dolaze iza konjunktora pa, npr. Pisali su pet puta Skupti-
ni, pa opet nita; Gubili su s tri gola razlike, pa su se ipak izvukli.
U dopusnim reenicama rjece opet i ipak imaju slubu ko relativnih rijei, npr.
Premda su dali sve od sebe, opet nijesu uspjeli; Iako su gubili s tri gola razlike, ipak
su se izvukli.
Uporedne (gradacijske) rjece
To su rjece koje modikuju svojstva izraena u prvome redu pridjevima ili prilo-
zima, i to uglavnom tako da ta svojstva gradiraju, stepenuju, ili se svojstva izrae-
na pridjevom, odnosno prilogom uporeuju s nekim drugim svojstvima. Rije je,
zapravo, o po sebnoj slubi rijei, to se obino svrstavaju u priloge, koje stoje uz
pridje ve ili priloge i funkcioniu kao sredstva za svojevrsno opisno stepenovanje tih
rijei. Takve su npr. rjece mnogo (mnogo vei), malo (malo gluv, malo vie, malo
nii), vrlo, veoma (vrlo dobar, veoma hladno), dosta (dosta povoljan, dosta dobro),
gotovo, skoro (gotovo nimalo, gotovo svi, skoro sam), jedva (jedva dovoljan, jedva
nekoliko), jo (jo malo, jo ljepi), neto (neto kasnije, neto bolestan), previe
(previe dosa dan), potpuno, sasvim, skroz (potpuno pri bran, sasvim dobra, skroz
blijed), posebno, osobito, naroito (posebno talen tovan, osobito praktian, naroito
teko), prilino (prilino suzdran, prili no precizno), neobino (neobino sposo-
ban, neobino teko) itd.
Podsticajne rjece
Meu podsticajnim rjecama posebno mjesto pripada rjeci neka, koja se tradicio-
nalno povezuje s imperativom 3. lica (npr. ona neka doe, oni neka dou).
Osim toga neka s glagolskim oblicima dolazi u reenicama u kojima ima do pusno
znaenje, odnosno znaenje molbe, zakletve, prijetnje i sl., npr. Neka samo proba!,
Neka radi to hoe, Neka zahvali doktoru to je ozdravio.
Neka moe imati i slubu subjunktora, i to u izrinim (npr. Ree mu neka ustane) i
namjernim reenicama (npr. Poalji ga neka kupi krtole). Tada se, naravno, i pribraja
subjunktorima.
Podsticajne rjece hajde, daj i de dolaze uz imperative i obilje ene su kao osobitosti
razgovornoga stila, npr. Hajde kreni ve jednom!; Daj, molim te, saberi se!; De uradi
to!
Podsticajne rjece mogu se i samostalno upotrijebiti, npr. Hajde, kreni ve jednom!;
Uradi to ve jednom, de!
228 SINTAKSA
Podsticajno (zapravo zapovjedno) znaenje moe imati i rjeca da, obino uz pre-
zent, npr. Da to sredi kako zna!, Da zna da u joj rei!, ili uz perfekat, npr. Da si
mu to odmah vratio!, Da ste ih jo ove neelje primili na po sao!
Potvrdno-odrine rjece
Potvrdna rjeca je da, a odrina ne. Sintaksiki je vana razlika meu njima u tome
to da stoji iskljuivo kao samostalna rjeca, a ne mo e biti i samostalna i nesamo-
stalna, npr. Ne radi se tako, Ne pi taj kako mi je, Stajali su ne usuujui se da prou.
Drugim rijeima, da se uvi jek odnosi na cijelu reenicu, a ne se moe vezati i direk-
tno za predikat, kad dolazi neposredno ispred njega, a moe se i osamostaliti.
Evo najprije primjera za upotrebu rjece da: Jesu li se javili? Da!; Hoe li i oni
utra doi? Da! ili Da, doi e!; Misli li da je i on one? Da, one je!
Rjeca ne moe se upotrebljavati samostalno kao i da, npr. Jesu li se javili? Ne!;
Hoe li i oni utra doi? Ne, nee! ili Ne, nee doi!
Prezentativi
To su rjece evo, eto i eno. Njima su svojstveni uzvinost i pokaznost (upuivanje
na uesnike komunikacije), pa onda i vezanost za kategoriju lica (evo je vezano za
prvo lice, eto za drugo, a eno za tree). Nazivaju se prezentativima zato to upuuju
na predmete, procese ili dogaaje koji su prisutni (prezentni) u govornome inu, npr.
Evo kie!, Eto Ivana!, Eno naega potara!
Osim toga te rjece mogu upuivati i na radnju, npr. Evo idu!, Eno izlaze iz kafane!,
a mogu dolaziti i uz druge rijei, posebno upuivake, npr. Evo ove sam ga naao!,
Eno ti one to to trai!
Iza tih rjeca mogu stajati i klauze zavisnosloenih reenica, npr. Evo to ste na-
pravili!, Eto kako si dobro nauio!, Evo e se sakrila! Iza tih rjeca mogu dolaziti
i itave reenice. Tada one mogu funkcionisati i kao ne samostalne (npr. Eto ste i vi
pogrijeili na istome mjestu!) i kao samostalne rjece, posebno kad imaju i zakljuno
znaenje, npr. Evo, to je sve to sam htio rei!; Eto, uli ste cijelu priu!; Eno, jo
uvijek lutaju bez cilja!
Uz prezentative, osobito u razgovornome stilu, mogu dolaziti i dativ, odnosno aku-
zativ ili nominativ. Tada oni imaju obino znaenje blisko oblici ma glagola dati, npr.
Evo vam novac; Evo vam boca, pa je zamotajte; Eto ti Mirsada, pa s njim to rijei.
Prezentativima se mogu smatrati i rjece gle i pogle, koje su glagolskoga porijekla
(u vezi su s glagolom gledati), npr. Gle uda!, Pogle ono!, Gle to brzo tri!, Gle
kako je visoka!
SAMOSTALNE RJECE (MODIFIKATORI)
Osim samostalne upotrebe, i to redovne, rjece da, odnosno zar ne (npr. Sve je u
redu, zar ne?), te mogunosti i takve upotrebe rjeca ne (npr. Jeste li uli? Ne! ili
Ne, nijesmo!), nekih podsticajnih rjeca (npr. Hajde, reci ta se dogodilo!) i prezen-
tativa (npr. Eto, to je sve!), a u nekim iskazima, posebno dijalokoga i/ili razgovor-
noga tipa, i nekih drugih razmotrenih rjeca, npr. zar (upor. Oni su ve doli. Zar?),
neka (upor. Dali smo im sve to su traili. Neka, neka!), ako (upor. Sve emo to
utra kupiti. Ako, ako!), ela (upor. Hou li im rei? Ela!) ili opet (upor. Lijeva
kia kao iz kabla. Opet?), treba posebno izdvojiti modikatore, tj. modalne rjece
na nivou reenice, kojima je uvijek svojstvena samostalna upotreba. Istina, neki od
njih mogu se upotrijebiti i nesamostalno, ali tada nije vie rije o rjecama, nego o
prilokim rijeima koje su dio reenine strukture. Tako je npr. rije sigurno u re-
enici Ona je sigurno polagala vozaki ispit priloka odredba, a u reenici Ona je,
sigurno, polagala vozaki ispit samostalna rjeca, tj. modikator.
RJECE
Nesamostalne Samostalne
1. Upitne: li, zar, da 1. Samostalna upotreba upitnih,
potvrdno-odrinih, podsticajnih
rjeca i prezentativa: zar ne,
zar, da, ne, neka, ako, ela, evo,
eto, eno
2. Pojaajne (intenzikatori): i, ni, niti, pa,
samo, bar(em), makar, god, bilo (mu, vam)
drago, ak, ak i, opet, ipak
2. Samostalne (modalne) rjece
na nivou teksta (modikatori):
moda, zar, valjda, vjerovatno,
zaista, stvarno, uistinu, sigurno,
nesumnjivo, bez sumnje,
eventualno, uglavnom, naalost,
sreom, na svu sreu itd.
3. Uporedne (gradacijske): mnogo, malo, vrlo,
veoma, dosta, gotovo, skoro, jedva, jo, neto,
previe, suvie, potpuno, sasvim, skroz, posebno,
osobito, naroito, prilino, neobino itd.
4. Potvrdno-odrine: da, ne
5. Podsticajne: neka, hajde, de, daj, da
6. Prezentativi: evo, eto, eno, gle, pogle
UZVICI
Uzvicima ili interjekcijama pripadaju rijei ili, rjee, skupovi rijei kojima se izraa-
va u prvome redu subjektivna modalnost, tj. odnos govornika pre ma sadraju iskaza,
i to u pravilu odnos emocionalne prirode. Njima se izra ava ili posebno naglaa-
va zadovoljstvo ili nezadovoljstvo, prihvatanje ili odbijanje neega, oduevljenje
230 SINTAKSA
ili strah, iznenaenje ili ravnodunost, olaka nje ili bol, sumnjiavost, zapovijest,
zabrana itd.
Veina tih rijei pripada rijeima posebna tipa koje se od svih drugih vrsta rijei
razlikuju po tome to uglavnom nijesu djeljive na manje znaenjske je dinice (morfe-
me), a ni kao rijei nemaju odreena znaenja, no slue kao svojevrsni signali (a ne
znakovi) govornikova raspoloenja ili njegova od nosa prema sadraju iskaza. Zna-
enje tih rijei stoga je izrazito nepunoznano, uslovljeno kontekstom ili situacijom
u kojima se upotrebljavaju.
Te rijei sline su oblicima vokativa jer esto slue za uspostav ljanje kontakta meu
sagovornicima, za pozivanje sagovornika na komu nikacijski in, pa nije neobino da
stoje i s vokativom, npr. Ej, Marko, doi! (uzvik ej ili oj esto se i navodi uz vokativ-
ne oblike kao svo jevrsno upuivanje na ono to se oznaava vokativom). Osim toga
oni, kao i vokativi, predstavljaju posebne konstrukcije (reenice posebna tipa) i ne
mo gu biti lanovi reenine strukture (ne mogu npr. biti u slubi subjek ta, objekta,
priloke odredbe ili sl.).
Uzvici bi se mogli podijeliti u tri grupe. U prvu bi spadali uzvici u uem smislu,
kojima se izraavaju uglavnom razliita raspoloenja i emocionalna stanja i koji se
ponajprije odnose na govornika. U drugu grupu spadali bi zapovjedni (imperativni)
uzvici, koji su usmjereni prema sagovorniku ili sagovornicima, a u treu onomato-
peje, koje nijesu u odnosu ni s govornikom ni sa sagovornikom, nego su to rijei
kojima se oponaaju razliiti zvukovi u prirodi. Kako uzvici po pravilu nemaju odre-
enoga znaenja, meu tim trima grupama nema vrstih ni jasnih granica.
UZVICI U UEM SMISLU
Uzvici u uem smislu mogu izraavati divljenje (npr. Ah, to je predivno!), prijekor
(npr. Ah, nemoj ba tako!), sumnjiavost (npr. Ha, misli da je tako?), bol (npr. Jao,
kako to boli!), iznenaenje (npr. O, pa vi ste ve go tovi!), tekou ili muku (npr. Uh,
to je to gadno!), nemo (npr. Eh, to se tu moe!?), nestrpljenje (npr. Joj, jedva
ekam da se pojave!), strah (npr. Uh, to me prepade!), sumnjiavost (npr. Hm, zar
nema vie nita?), zluradost (npr. Aha, sad sam te ulovio!), veselje (npr. Ojha!), ne-
godovanje (npr. Ua, sudija!), odvratnost (npr. Pih, to mi se gadi!).
Uzvici u uem smislu po pravilu se ne povezuju s drugim rijeima; a kad se i po-
vezuju, to su obino oblici dativa kojima se precizira na koga se odnosi ono to je
izraeno uzvikom, npr. jao nama, kuku vama, joj meni i sl.
Prema uzvicima u uem smislu relativno se rijetko tvore druge vrste rijei, kao to
su glagoli ili imenice, npr. jaukati, hujkati, ojkati; jojkanje i sl.
ZAPOVJEDNI UZVICI
Zapovjedni uzvici slue prije svega za uspostavljanje komunikacijskoga ina (oni
su najsliniji vokativu), tj. obraanju sagovorniku s pozivom da uestvuje u komu-
nikaciji. Oni su zato esto vezani za dozivanje ili zapovi jedanje, npr. Hej, vrati se!;
Ej, ujete li me?; Oj, evojko, tugo moja!; Halo, ko je!? Tu ide i ura, kao uzvik za
juri, ili o-ruk za naglo i zajedniko obavljanje neke radnje te pst (uzvik kojim se
zapovijeda utnja). Uzvine su prirode i neke podsticajne rjece, npr. gle, pogle,
hajde, neka, ako, te posebno prezentativi evo, eto, eno, koji su takoe usmjereni na
sagovornika. Posebnu grupu zapovjednih uzvika ine oni koji se odnose na ivotinje
(vieti poglavlje Morfologija). Prema nekima od tih uzvika mogu se tvoriti i glagoli,
npr. inuti, napuikati, icnuti, misnuti, ljuknuti i sl.
ONOMATOPEJE
U treu grupu uzvika spadaju onomatopeje, tj. uzvici kojima se oponaaju zvu kovi
ili umovi u prirodi, posebno oni koji dolaze do izraaja u meuljud skoj komunika-
ciji, a nijesu jeziki znakovi (npr. pri jeanju, jaukanju, urlika nju, zvidanju, tuca-
nju, mljackanju, udaranju neim o neto i sl.).
S obzirom na to na to se onomatopeje odnose mogu se razlikovati:
one kojima se oponaaju razliite vrste udaranja predmeta o predmet ili razli-
ite vrste padanja predmeta (na tvrdo ili meko tlo, u blato, u vodu i sl.), npr.
bum, tras, tres, bup, pljas, bu, pljus, zviz i sl.;
one koje se odnose na ljudsko djelovanje, na zvukove ili umove koji dolaze
iz kakvih naprava, na obavljanje konkretnih poslova u kojima se javljaju
umovi, odnosno na prirodne zvukove ili umove, npr. ju, pras, klik, krc,
kljoc, tu-tu, tika-taka i sl.;
one koji se odnose na razna ivotinjska glaskanja, npr. vau-vau, av-av (pas),
mu (govedo), ia-ia (magarac), mjau (maka), me(e) ili be(e) (bravi), kuku-
riku (kokot), ko-ko (kokoka), ku-ku (kukavica), piju (pile), gu-gu (golub),
kva-kva (patka) i sl.;
one koji se odnose na umove i zvukove to ih proizvode ljudi bilo kao para-
govorne bilo kao zioloke manifestacije, npr. mljac, cmok, uke-uke, gr ili
gr-gr, gric, apiha, mrc, bla-bla itd.
Za razliku od drugih uzvika onomatopeje katkad mogu zauzimati i odreene pozicije
unutar reenine strukture, npr. A on onda pljas u vodu, Napravi krc i gotovo, Tika-
-taka budi aka, Ide av-av, Na kraju ona njega cmok u obraz, Uvijek su spremni za
bla-bla.
232 SINTAKSA
Isto tako od onomatopeja se esto tvore nove rijei, posebno glagoli i (deverbativne)
imenice, npr. bubnuti, bunuti, pljusnuti, zviznuti, jukati, krckati, kljocati, kukuri-
jekati, mjaukati, pijukati, gugutati, grickati; meketanje, kvo canje, mrcanje, ukanje,
pljuskanje, zvidanje, kljocanje itd.
Ima i rijei, posebno glagola, koje su onomatopejske prirode, a ne mo raju biti izve-
dene prema (onomatopejskome) uzviku, npr. hrkati, krkljati, utati, grgoljiti, cvi-
ljeti, cvokotati itd.
UZVICI
Uzvici u uem smislu Zapovjedni uzvici Onomatopeje
ah, oh, uh, o, ha, jao, joj,
aha, ijuju, ua, fuj
1. Uzvici drugog lica:
hej, ej, oj, (h)alo, ura,
o-ruk
bum, tras, bup, pljas,
pljus, bu; ju, pras, klik,
krc, kljoc, tu-tu, tika-taka,
av-av, mu, ia-ia, mjau,
me(e), be, kukuriku, koko,
ku-ku, piju, gu-gu, kvoc,
kva-kva; mljac, gr-gr, gric,
apiha, bla-bla, uki-uki
2. Uzvici koji se odnose
na ivotinje: ok, gu, ki,
ki, dio, iha, i, mis, pis,
mac, pi-pi, u-kok, dura,
ljuke, na, ae, hae
SPOJEVI RIJEI ILI SINTAGMEMI
Spojevi rijei ili sintagmemi jedinice su sintaksikoga nivoa koje se sastoje od
najmanje dviju meusobno povezanih sastavnica ili tagmema, tj. punoznanih rijei
i/ili oblika, npr. mirno more, graditi kuu, baviti se trgovinom, misliti na posljedice,
spavati mirno, mnogo snijega. Tagmemi se udruuju u sintagmeme na osnovu
zavisnosti. Nadreeni tagmem naziva se glavnim ili nezavisnim, a podreeni
zavisnim.
Ako je glavni tagmem promjenljiva rije, onda je sintagmemu svojstvena pa-
radigmatinost, tj. mogunost promjene (npr. mirno more, mirna mora, mir nim mo-
rima; graditi kuu, gradim kuu, gradio sam kuu, gradio bih kuu i sl.); a ako je
nepromjenljiva, onda je i sintagmem nepromjenljiv (npr. mnogo snijega).
GRAMATIKE VEZE MEU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEI
Meu tagmemima koji ine sintagmeme mogua su tri razliita tipa gramati ke veze:
kongruencija, rekcija i pridruivanje.
KONGRUENCIJA
Kongruencija je tip gramatike veze meu tagmemima koji podrazumijeva potpuno
ili djelimino slaganje glavnoga i zavisnoga tag mema u gramatikim svojstvima, i to
u rodu, broju i padeu. Tako npr. u sintagmemu mirno more zavisni tagmem (mirno)
ponavlja gramatika svoj stva glavnoga (more): srednji rod, jednina, nominativ. Sin-
tagmemi nasta li takvom gramatikom vezom meu tagmemima nazivaju se odred-
benim sintagmemima, jer zavisni tagmem odreuje glavni po svojstvu.
Slubu glavnih tagmema u takvim sintagmemima vre iskljuivo imenike ri jei (tj.
imenice, zamjenice ili poimeniene pridjevske rijei), a slubu zavisnih mogu vriti
pridjevske rijei (npr. mirno more, prvi maj, isti on, njegova volja i sl.) ili imenice
(npr. selo Jelenak, komija Mirko, ptica gra bljivica).
Kongruencija moe biti potpuna ili nepotpuna. Kod sintagmema s pridjevskim rije-
ima naelno je potpuna, jer se pridjevske rijei mogu sasvim prilagoa vati imeni-
cama, tj. biti bilo kojega roda (i mukoga i enskoga i srednjega), bilo kojega broja
(i u jednini i u mnoini) ili u bilo kojem padeu. S druge strane, u sintagmemima s
234 SINTAKSA
imenikim zavisnim tagmemima esto je rije i o nepotpunoj kongruenciji, zato to
se imenice esto ne mogu sloiti s drugim imenicama i u rodu i u broju i u padeu.
Tako npr. ima dosta sintagmema u kojima se imenice ne slau ili u rodu (npr. grad
Pljevlja, selo Mahala, drava Egipat), ili u broju (npr. selo Crnci, optina Golubovci
ili drava Ujedinjeni Arapski Emirati). tovie, ima sluajeva da u nekim spojevima
rijei nema podudaranja ni u rodu ni u broju ni u padeu, npr. Prenoili su u Hotelu
Kolovare (tu je glavni tagmem u nominativu mnoine enskoga roda, a zavisni u
lokativu jednine mu koga roda).
U vezi s kongruencijom mogu se i u sintagmemima s pridjevskim zavisnim tag-
memima javiti sluajevi kolebanja uslovljeni ponajprije sukobom izmeu gramati-
koga i leksikoga znaenja pojedinih imenica u funkciji glavnoga tagmema. S tim
u vezi treba posebno upozoriti na ovo:
Kad su glavni tagmemi imenice koje su gramatiki enskoga roda, a oznaavaju
osobe mukoga pola, npr. kolega, sluga, voa i sl., onda zavisni tagmemi imaju u
jednini gramatiki oblik mukoga roda, npr. na kolega, dobar sluga, ugledan voa.
Takva se kongruencija naziva kongruencijom po smislu ili semantikom kongru-
encijom. Meutim isti ti sintagmemi u mno ini se ponaaju drukije. Tada naime za-
visni tagmemi imaju primarno oblike enskoga roda, npr. nae kolege, dobre sluge,
ugledne voe (to je kongruencija po obliku ili gramatika kongruencija), a tek
sekundarno i oblike mukoga roda, npr. nai kolege, dobri sluge, ugledni voe.
REKCIJA
Rekcijom se naziva gramatika veza meu sastavnicama sintagmema u kojoj glavni
tagmem upravlja gramatikim svojstvima zavis noga, to znai da mu predoreduje
oblik u kojem e se pojaviti.
Posebno razvijena rekcijska svojstva imaju glagoli, npr. graditi kuu, bojati se vru-
ine, trgovati povrem, razgovarati s komijama i sl. Zato je ti pino da oni u sinta-
gmemima s rekcijom imaju poziciju glavnoga tag mema.
To meutim nikako ne znai da druge rijei nemaju rekcijskih svojstava. Imaju ih i
imenice, posebno one koje su nastale od glagola, npr. gradnja kue, upravljanje pre-
duzeem, poziv na sa stanak i sl., ali i druge imenice, ukljuujui i one koje ne moraju
imati ni kakve direktne veze s glagolima, npr. poglavica plemena, vrata dvorane, oi
eteta, koulja bez rukava.
Rekcijske rijei mogu biti i pridjevi, npr. pun snage, opijen vinom, sklon svai, ras-
poloen za razgovor i sl., zatim brojevi, npr. prvi u tranju, tri prijatelja, deset eura
te neki prilozi, npr. nedaleko od kole, daleko ispod oekivanja, najbolje od svih,
malo tople vode.
Ako je oblik zavisnoga tagmema predodreen leksiko-gramatikim svojstvima
glavnoga, govorimo o jakoj rekciji (npr. graditi kuu, gradnja k, bavljenje spor-
tom, pravo na odbranu); a ako je uslovljen samo leksikim znaenjem glavnoga
tagmema, govorimo o sla boj rekciji, npr. etati parkom, lutanje gradom, trema pred
nastup, stii na cilj.
Vana razlika izmeu jake i slabe rekcije sastoji se u tome to se u jakoj rekciji za-
visni tagmem ne moe prepriati, parafrazirati, iz raziti drugaijim oblikom (umjesto
graditi kuu ne moe se rei *gradi ti k, *graditi kuom ili *graditi po kui), a u
slaboj rekciji to je naelno mogue (npr. umjesto etati parkom moe se rei etati
po parku, etati kroz park, etati u parku i sl.; umjesto ozlijediti se nepanjom saig-
raa moe se rei ozlijediti se zbog nepanje saigraa, ozlijediti se usljed nepanje
saigraa i sl.).
PRIDRUIVANJE
Pridruivanjem se naziva veza meu sastavnicama sintagmema kod koje zavisni
tagmem nema oblika, nije promjenljiv, pa se glavnome tagmemu pridruuje po funk-
ciji ili po znaenju. Takvi zavisni tagmemi mogu biti prilozi (npr. govoriti glasno) ili
nepromjenljivi glagolski oblici, i to innitiv (npr. moi hodati), glagolski prilog sa-
danji (npr. govoriti edei) i glagolski pri log proli (npr. osloboditi se pobjegavi).
Glavni tagmemi i u tim sintagmemima najee su glagoli. No mogu biti i imenice
(npr. skretanje ulijevo, sviranje objeruke), pridjevske rijei (npr. namjeran doi) te
prilozi (npr. sino ka sno).
FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEI
Osim po prirodi gramatike veze meu tagmemima spojevi rijei (sintagmemi)
mogu se podijeliti i s obzirom na to kakvu slubu (funkciju) zavisna sastavnica ima
u odnosu na glavnu. S obzirom na to spojevi rijei mogu se podijeliti na odredbene,
dopunske i priloke.
ODREDBENI SPOJEVI RIJEI
U spoju rijei mirno more zavisni tagmem (mirno) odreuje glavni (more) po svoj-
stvu, pa se odnosi prema njemu kao njegova odredba ili atribut. Iz navedenoga pri-
mjera (mirno more) vidi se da je odredbeni spoj rezultat kongruencije, to znai da je
za odredbene spojeve kongruentnost tipina. To meutim nikako ne znai da je sva-
kome odredbenom spoju svojstvena kongruentnost. Ima naime odredbenih spojeva
rijei koji su rezultat rekcije, npr. ovjek srednjih godina. Kongruencija je svojstvena
odredbenim spojevima rijei u kojima kao zavisni tagmem dolazi pridjevska rije,
npr. mirno more, na komija, prvi stepen, te odredbenim spojevima u kojima je u
236 SINTAKSA
toj slubi imenica koja se slae s drugom imenicom u rodu, broju i padeu, npr. grad
Kotor, rijeka Piva, selo Tunjevo.
Ima meutim odredbenih spojeva rijei u kojima se ne javljaju kongruentni, ne go ne-
kongruentni atributi, tj. atributi koji s glavnim tagmemom nijesu povezani od nosom
kongruentnosti, nego odnosom rekcije. Slubu zavisnoga ta gmema u takvim spoje-
vima rijei imaju imenske rijei u kosom padeu ili prijedloko-padeni izrazi.
Za razliku od spojeva rijei s kongruentnim atributima, u kojima zavisni tagmem u
neobiljeenome redu rijei stoji ispred glavnoga, u spojevima rijei s nekongruent-
nim atributima zavisni tagmem u neobiljeenome redu rijei nalazi se iza glavnoga,
npr. vrata dvorane, haljina moje sestre, gradnja kole, evojka plave kose, ustupak
prijatelju, vrijedan truda, jak na rijeima, pita od ja buka, putovanje preko granice,
udbenik na crnogorskome jeziku, pomo u ljekovima, ples po kii, aj s limunom,
eca bez roditelja.
DOPUNSKI SPOJEVI RIJEI
U spoju rijei graditi kuu zavisni tagmem (kuu) funkcionie kao dopuna glavnom
tagmemu (graditi), tj. oznaava predmet zahvaen radnjom, odnos no predmet u vezi
s kojim se vri radnja. Takvi spojevi rijei rezultat su (ja ke ili slabe) rekcije i nazivaju
se dopunskima. Funkciju glavnoga tagmema u njima vri glagol, a zavisnoga imen-
ska rije u kosim padeima ili prijedloko-padeni izraz.
U neobiljeenome redu rijei zavisni tagmem stoji iza glavnoga, npr. kupovati cvi-
jee, ne podnositi vruine, osloboditi se straha, zahvaliti dobroiniteljima, klimati
glavom, baviti se gimnastikom, pucati iz puke, misliti na posljedice, ogrijeiti se o
zakon, druiti se s vrnjacima.
PRILOKI SPOJEVI RIJEI
U spoju rijei govoriti glasno zavisni tagmem (glasno) funkcionie kao okolnost u
kojoj se vri glagolska radnja (nain), pa se takvi spojevi rije i nazivaju prilokima.
Priloki spojevi rijei mogu biti rezultat rekcije. Tada funkciju zavisnoga tagmema
ima imenska rije u ko som padeu ili prijedloko-padeni izraz, npr. ii korakom,
bjeati od kue, pasti s balkona, izbiti iz glave, nai se ispred kole, trati oko igra-
lita, stii nadomak sela, ploviti povrh vode, leeti preko Tivta, probuditi se prije
jutra, odmoriti se tokom praznika, voziti kroz maglu, kupovati na kredit.
Priloki spojevi rijei vrlo su esto i rezultat pridruivanja. Tada funkciju zavisnoga
tagmema ima prilog (ukljuujui i glagolske priloge, npr. govoriti edei, osloboditi
se pobjegavi). Ako prilozi oznaavaju kvalitet rad nje, onda u neobiljeenome redu
rijei stoje ispred glavnih tagmema (glago la), npr. brzo odluiti, glasno vikati, teko
pogrijeiti, ludo voziti, ugodno razgovarati, dobro izgledati; a ako je oznaavanje
okolnosti vezano za pro stor ili vrijeme, dolaze iza glavnih tagmema (glagola), npr.
gledati unatrag, uvjeriti se izbliza, skrenuti lijevo, sputiti se nie, probuditi se rano,
stii prekasno, sastati se uvee, lunjati nou, grijati se zimi.
SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEI
Iz navedenih primjera vidi se da se iste slube sastavnica sintagmema mogu izra-
avati razliitim tipovima gramatike veze meu tagmemima. Tako odredbeni spoj
moe biti rezultat i kongruencije, npr. dubov list, bradat starac ili plavooka evojka,
a moe biti i rezultat rekcije, npr. list duba, sta rac s bradom ili evojka plavih oiju/s
plavim oima. Ta mogunost da se isto ili slino znaenje, odnosno funkcija, izrazi
razliitim tipovima gramati ke veze meu tagmemima, tj. da se sintagmemi tipa
plavooka evojka mo gu zamjenjivati sintagmemima tipa evojka plavih oiju, jedno
je od glav nih izvorita gramatike sinonimije na nivou sintagmema.
Meutim mogunost da se sintagmemi s jednim tipom gramatike veze meu tagme-
mima zamjenjuju sintagmemima s drugim tipom gramatike veze ima i ogranienja,
koja mogu biti uslovljena razliitim razlozima. Tako npr. neki sintagmemi s nekon-
gruentnim atributima, npr. izvjetaj prededavajuega, nemar odgovornih, direktor
preduzea, ne mogu biti preoblikovani u sintagmeme s kongruentnim atributima
jednostavno zato to od svake imenice pridjev nije potvren, upor. *preduzeni di-
rektor ili sl.
To u jo veoj mjeri vai za vielane zavisne tagmeme, npr. Pjesme Radovana
Zogovia, kua njezinih roditelja, ljepota rijenih slapova, od kojih se vrlo rijetko
tvore pridjevi (primjeri tipa plavooka evojka prema evoj ka plavih oiju prije su
izuzetak nego pravilo).
Drugi razlog moe biti u tome to se pridjevom ne moe prenijeti obavjetenje o
mnoini. Tako se npr. sauee prijatelja moe preoblikovati u prijateljevo saue-
e, ali sauee prijatelj ne moe se preoblikovati u odredbeni sintagmem pridjev-
skoga tipa. Nema pridjeva koji bi se tvorio od oblika prijatelji i zna io ono to se
odnosi na prijatelje ili ono to pripada prijateljima (prijateljsko sauee neto je
sasvim drugo to je sauee svojstveno prijatelju ili prijateljima).
Trei i najei razlog blokiranja takvih i slinih preoblikovanja tie se znaenja
ili funkcije. Tako npr. nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa gradnja kue ili
pisanje izvjetaja ne mogu biti preoblikovani u kongruentne sintagmeme tipa *ku-
na gradnja ili *izvjetajno pisanje zato to je nekongruentni sintagmem izve den iz
dopunskoga sintagmema tipa graditi kuu ili pisati izvjetaj, a pridjev ne moe (ni u
dubinskoj strukturi) funkcionisati kao dopuna bilo glagolu bilo deverbativnoj ime-
nici (jer je dopuna predmet zahvaen kakvom radnjom, a pridjev ne znai predmet,
nego svojstvo).
238 SINTAKSA
Slino tome nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa litar ulja ili pare hljeba ne
mogu se preoblikovati u kongruentne sintagmeme tipa *uljna litra ili *hljebno par-
e jednostavno zato to se dionost (partitivnost) izraava genitivom imenskih rijei,
a ne moe se izraziti pridjevom (kao to se moe prisvoj nost, npr. bratov sat, kvali-
tativnost, npr. brkat ovjek, ili gradivnost, npr. kamena kua).
S druge strane ima i primjera u kojima sintagmemi mogu biti homonimni, tj. udru-
ivati u jednome obliku vie razliitih znaenja. Tako npr. sintagmem vruina ljeti
pretpostavlja znaenje ljetnja vruina, vruina koja je svoj stvena ljetu, ali i pri-
loko znaenje (okolnosno), tj. znaenje vruina dok traje ljeto, vruina u vrijeme
ljeta.
ZNAENJE SPOJEVA RIJEI
Pojedini spojevi rijei mogu se analizirati i s obzirom na znaenja tagmema koji
ulaze u njihov sastav. Budui da su dosad opisane slube i znaenja pojedinih vrsta
rijei te posebno slube i znaenja pojedinih padenih oblika i prijedloko-padenih
izraza, ove e se, kao ogledna, analizirati znaenja pojedinih tagmema (glavnih
i zavisnih) samo u sintagmemima kojima je glavni tagmem (GT) imenska rije u
nominativu, a zavisni tagmem (ZT) imenska rije u genitivu bez prijedloga (s odred-
bom ili bez nje). Takvi se sintagmemi mogu znaenjski analizirati na ovaj nain:
U sintagmemima tipa dom penzionera, igralite Sutjeske ili batina na ih predaka
GT oznaava predmet (u irem smislu), a ZT onoga kome pred met pripada, onoga
koji je poednik, vlasnik predmeta. Rije je dakle o pri svojnome genitivu.
U sintagmemima tipa poglavlje romana, ruke eteta ili vrata velike dvorane GT
oznaava dio predmeta, a ZT predmet kome taj dio pripada. Tu je rije o odnosu
dijela i cjeline.
U sintagmemima tipa litar ulja, pare hljeba ili odred vojnika GT oznaava cjelinu
predmeta ili mjeru materije, a ZT oznaava taj predmet ili materiju. Rije je dakle o
dionom ili partitivnom genitivu.
U sintagmemima tipa lan parlamenta, novinar crnogorske televizije ili pripadnik
oruanih snaga GT oznaava pripadnika ili pripadnike grupe, lanove ustanove, ue-
snike manifestacije i sl., a ZT oznaava grupu ili ustanovu. Rije je dakle o odnosu
izmeu pojedinca i kolektiva ili o do gaaju koji pretpostavlja vie uesnika.
U sintagmemima tipa simbol pobjede, raspored asova ili znak dobre volje GT ozna-
ava predmet koji je potrebno dodatno objasniti (dati obavjetenje o tome ta je
sadraj toga predmeta), a ZT slui za objanjavanje, za konkretizaci ju sadraja toga
predmeta. Rije je o eksplikativnome ge nitivu.
U sintagmemima tipa takmienje veterana, povratak ratnika ili izvjetaj glavnoga
sekretara GT oznaava opredmeenu radnju, a ZT oznaava vrioca radnje. Rije je
o subjekatskome genitivu jer je takve konstrukcije mogue preoblikovati u reenice
u kojima imenica u genitivu stoji u nominativu i zauzima poziciju subjekta, npr.
Veterani se takmie i sl.
U sintagmemima tipa gradnja kue, vonja bicikla ili pranje novca GT takoe ozna-
ava opredmeenu radnju, a ZT predmet (objekat) ukljuen u radnju. Rije je o
objekatskome genitivu jer je takve konstrukcije mogue pre oblikovati u reenice u
kojima imenica u genitivu stoji u akuzativu i zauzi ma poziciju objekta, npr. Grade
kuu i sl.
U sintagmemima tipa vijek ratova, no dugih noeva ili vrijeme obilnih kia GT
oznaava vremenski interval, a ZT predmete ili dogaaje koji su svojstveni tome
intervalu. Rije je o posebnoj vrsti vremensko ga genitiva.
U sintagmemima tipa koulja kratkih rukava, evojka plavih oiju ili roman toka
svijesti GT oznaava predmet, a ZT svojstvo, kvalitet predmeta. Ri je je o genitivu
svojstva ili kvalitativnome genitivu.
U sintagmemima tipa mukarac srednjih godina ili evojica predkolsko ga uzrasta
GT oznaava predmet (obino osobu), a ZT svojstvo predmeta s obzirom na vrijeme.
Rije je o genitivu dobi u kome se susrijeu vrijeme i kvalitet, tj. o vrsti kvalitativno-
-vremenskoga znaenja.
U sintagmemima tipa visina solitera, oduevljenje navijaa ili nemar na ih ekologa
GT oznaava svojstvo (izraeno deadjektivnom imenicom), a ZT nosioca svojstva,
onoga na koga ili ono na to se svojstvo odnosi.
VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEI
Spojevi rijei meusobno se razlikuju i po tome to u jednima susrijeemo nevezano
(slobodno) spajanje tagmema, a u drugima je i gramatika i leksi ka povezanost
meu tagmemima takva da se ne mogu razdvojiti. Takve sintagmeme susrijeemo
kad glavni tagmem ne moe sam za sebe zauzimati neku od pozicija u reeninoj
strukturi. Tako npr. umjesto Neki ljudi su doli moemo rei Ljudi su doli, ali umje-
sto Mnogo ljudi je dolo ne kaemo *Mnogo je dolo. Takvih vezanih sin tagmema
ima vie vrsta. To su:
oni kod kojih je glavni tagmem koliinski prilog ili broj koji se ne mijenja,
a zavisni ima oblik genitiva, npr. mnogo ljudi, malo problema, sedam dana,
hiljadu godina;
oni u kojima je glavni tagmem broj jedan, neki od rednih brojeva (najee
prvi) ili zamjenica (obino pokazna, neodreena ili upitna/odnosna), a zavi-
240 SINTAKSA
sni ima oblik prijedloko-padenoga izraza (s prijedlozima od ili meu), npr.
jedna od sastavnica, jedan od najboljih primjera, neki od ozlijeenih, oni
meu njima, koja od studentkinja;
oni u kojima je glavni tagmem kopulativni glagol, tj. glagol biti, a zavisni
punoznana rije (imenica, pridjev, broj, prijedloko-padeni izraz ili pri-
log), npr. biti poslanik, biti neugodan, biti slab, biti trei, biti u neprilici, biti
blizu i sl.;
oni u kojima je glavni tagmem modalni ili fazni glagol, a zavisni innitiv
ili konstrukcija da + prezent, npr. umjeti se snai, prestati puiti, nastaviti
prkositi, moi da se podnese i sl.;
oni u kojima je glavni tagmem neki od (znaenjski nepotpunih) glagola tipa
postati/postajati, zvati (se)/nazvati (se), imenovati, proglasiti/progla avati,
smatrati, drati, a zavisni imenska rije u nominativu, instrumen talu ili pri-
jedloko-padeni izraz (s prijedlogom za), npr. postati svjestan, smatrati la-
ovom, dra ti za budalu;
oni u kojima je glavni tagmem neki od perifraznih glagola, a zavisni imen ska
rije u kosom padeu (najee u akuzativu) ili prijedloko-padeni izraz,
npr. dati pristanak, initi uda, obaviti uviaj, podnijeti tubu, imati obzira,
privesti kraju, doi do daha, stupiti na snagu, izgubiti iz vida;
meu vezane sintagmeme, i to dvostruko ili viestruko vezane (jer kod njih
nijedan tagmem nije slobodan), ubrajaju se i frazeologizovane kon strukcije,
koje mogu imati razliite strukture, npr. jasno kao na dlanu, kula od karata,
maji kaalj, mirne due (to uiniti), nae gore list, je zik za zube, drati na
oku, ostati/ostaviti na edilu, dobiti/dobijati krila, prevesti/prevoditi ednoga
preko vode, prebrojati sve zvijezde, nai se u ne branom grou itd.
(PROSTI, SLOENI I OBAVEZNOSLOENI)
S obzirom na sastav sintagmemi mogu biti prosti, sloeni i obaveznosloeni.
Prostima se nazivaju oni sintagmemi koji se sastoje od dvaju tagmema. To mogu biti
dvije imenske rijei, npr. naa kominica, obilna kia, neki pred oeaj, neoekivani
gost; kominica profesorica, grad avnik, rijeka Cijevna; vrata dvorane, vrijedan
panje, pun hvale, zatim imenska rije ili prilog s prijedloko-padenim izrazom,
npr. ograda od gvoa, stolica bez naslona, poklon za babu, umjeren u jelu, daleko
od svojih.
Proste sintagmeme ine i glagoli kao glavni tagmemi s imenicama u kosim padei-
ma, s prijedloko-padenim izrazima, prilozima ili innitivima kao zavisnim tagme-
mima, npr. nositi naoare, pisati olovkom, razmiljati o budunosti, leati u bolnici,
gledati kroz prozor, lijegati kasno.
Sloenim sintagmemima nazivaju se oni kod kojih je bilo glavni bilo zavisni ta-
gmem proiren jo kakvom punoznanom rijeju ili prijedloko-padenim izrazom,
npr. naa kominica profesorica, neki udan predoeaj, drvena stolica bez naslona,
vrata male dvorane, ograda od kovanoga gvoa, poklon za tvoju babu, leati u
bolnici na kraju grada, lijegati kasno uvee.
Kako su sloeni sintagmemi proireni prosti, njima se naelno moe oduzeti element
kojim su proireni, pa onda postaju prosti (npr. naa kominica, neki predoeaj itd.),
ali ima i sloenih sintagmema koji se ne mo gu preoblikovati u proste. To su prije
svega oni kojima je zavisni tagmem kvalitativni ili vremenski genitiv, odnosno aku-
zativ. Tako npr. sintagmemi ovjek dobre naravi ili doi idue godine ne mogu biti
preoblikovani u sintagmeme *ovjek naravi ili *doi godine. Takvi se sintagmemi
nazivaju obaveznosloenima.
Jednostavni spojevi
rijei
Sloeni spojevi
rijei
Obaveznosloeni spojevi
rijei
naa kominica, kominica
profesorica, vrata dvora-
ne, vrijedan panje
naa kominica profeso-
rica, vrata male dvorane,
vrijedan svake panje
ovjek dobre naravi, doi
idue godine
STRUKTURA SPOJEVA RIJEI
S obzirom na to koja od (vrsta) rijei funkcionie kao glavni tagmem, spojevi rijei
(sintagmemi) dijele se na imenike, pridjevske, glagolske i priloke.
IMENIKI SPOJEVI RIJEI
Imeniki spojevi rijei, kojima je u funkciji glavnoga tagmema imenica, imenika
zamjenica ili imeniki broj (brojevna imenica), dijele se na kongruentne i nekon-
gruentne s obzirom na to jesu li glavni i zavisni tagmem u odnosu kongruentnosti
ili ne.
U kongruentnim imenikim spojevima rijei zavisni tagmem, koji u neobiljeeno-
me redu rijei stoji ispred glavnoga tagmema, moe biti ili imenica (npr. kominica
profesorica, rijeka Cijevna) ili pridjevska rije, i to:
pridjev, npr. a. dobar povod, tamna mrlja, potonuli svijet, lutajui reporter;
pridjevska zamjenica, npr. b. to pismo, njihov problem, poneki izuzetak, kak vo
ljeto;
242 SINTAKSA
broj (posebno redni), npr. c. prvi sumrak, deseta zapovijest, jedna knjiga, troje
kola.
U nekongruentnim imenikim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema po pra-
vilu je imenica koja je esto izvedena od glagola ili pridjeva, a funkciju zavisnoga
tagmema moe imati besprijedloka imenska rije u kosom padeu ili prijedloko-
-padeni izraz, zatim glagol ili prilog. Odnos iz meu glavnoga i zavisnoga tagmema
jeste odnos rekcije ili pridruivanja, a zavisni tagmem u neobiljeenome redu rijei
nalazi se iza glavnoga. Imenica u funkciji zavisnoga tagmema moe biti:
u besprijedlokome ili prijedlokome genitivu, npr. itanje pjesama, ku-
povanje vremena, svjetlost svijee, golman dugih ruku; kua od kamena,
izlazak iz kue, rastinje pokraj puta;
u besprijedlokome ili prijedlokome dativu, npr. poziv zvanicama, po eta
bratu; dolazak k vama, put prema umi;
u akuzativu (samo prijedlokome), npr. napad na potansku koiju, mol ba
za odsustvo, put u nepoznato, pe na plin;
u besprijedlokome ili prijedlokome instrumentalu, npr. branjenje uta-
njem, jurnjava autom, etnja gradom; susret s nepoznatim, buka pod pro-
zorom;
u lokativu, npr. razmiljanje o drugim stvari ma, dosaivanje po urkama,
guva na stanici, kap u moru.
Kad je u funkciji glavnoga tagmema imenika zamjenica, sintagmemi tako e mogu
biti kongruentnoga tipa. Tada funkciju zavisnoga lana ima pridjevska rije (npr.
drugi on, pljunuti ti, neko ljubazan, svako normalan, neto dobro) ili imenica (npr.
mi izgnanici, vi politiari).
Sintagmemi toga tipa s rekcijskim odnosom ili s odnosom pridruivanja me u ta-
gmemima u funkciji zavisnoga tagmema imaju prijedloko-padeni izraz (npr. vi
iz grada, mi s ove strane, neko bez elementarne kulture, niko od prisutnih, neto
na putu) ili imenicu u genitivu s obaveznim atributom (determinatorom), npr. vi
sumnjivih shvatanja, neko duge kose, svako iskre nih namjera (nije gramatino: *vi
pogleda, *neko kose, *svako namjera).
Osim toga u funkciji zavisnoga tagmema moe se nai i prilog, obino pro stornoga
znaenja, npr. mi ove, neko nege, ili, rjee, vremen skoga znaenja, npr. oni jue,
vi danas.
Kad su u funkciji imenikih sintagmema imeniki brojevi (zbirni broje vi i brojevne
imenice), onda se u funkciji zavisnoga tagmema nalazi imenica u genitivu (npr. troje
prasadi, sedmorica glumaca, polovina plate, milion pro blema) ili lina zamjenica u
genitivu mnoine (npr. njih etvoro, vas dvoji ca, nas troje).
Neki imeniki spojevi rijei strukturirani su i tako da imaju po dva, pa i po tri zavisna
tagmema. Tako ima spojeva rijei sa zavisnim tagmemima i u ge nitivu i u dativu,
npr. prijetnja igraa sudiji ili alba oteenih viem sudu. Ima ih sa zavisnim tagme-
mima i u genitivu i u dativu i u prijedlokome genitivu, npr. prodaja robe strancima
preko zastupnika, ili i u genitivu i u dativu i u lokativu, npr. izvjetaj predednika
vlade o stanju u zdravstvu. Mogu to takoe biti zavisni tagmemi i u genitivu i u
prijedlokome geniti vu i u prijedlokome akuzativu, npr. pobuna radnika protiv po-
slodavaca za bolje uslove privreivanja.
PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEI
Pridjevi s rjecama u slubi uporednih rjeca, modikatora (ili s prilozi ma, po dru-
gim klasikacijama) koji im prethode i slue za intenziviranje njihova znaenja (npr.
vrlo dobar, prilino sposoban, izrazito uspjean, sasvim jednostavan, krajnje neod-
luan) ne smatraju se spojevima rijei ili sin tagmemima, nego sastavnicama spojeva
rijei ili tagmemima (kao i prijedloko-padeni izrazi).
Zato se pridjevskim sintagmemima smatraju samo oni kod kojih se zavisni tagmem
uvodi rekcijom ili pridruivanjem, a u toj funkciji mogu se nai imenske rijei u
kosim padeima ili prijedloko-padeni izrazi.
Od kosih padea to mogu biti:
genitiv, npr. vrijedan potovanja, lien brige, eljan slave;
dativ, npr. nedostupan vlastima, sklon povredama, slian edu;
akuzativ (i to akuzativ mjere ili koliine), npr. teak jednu tonu, dugaak
hiljadu kilometara;
instrumental, npr. bogat umom, oduevljen ponudom, zadovoljan postig-
nutim.
U prijedloko-padenim izrazima u toj funkciji mogu se nai svi kosi padei:
genitiv, npr. bijel poput snijega, drukiji od vas, tuan zbog rastanka, dru gi
s kraja;
dativ, npr. dobar prema eci;
akuzativ, npr. siguran u uspjeh, sposoban za vrhunska dostignua, ljut na
sebe;
instrumental, npr. saglasan s prijedlogom, nesiguran pod pritiskom;
244 SINTAKSA
lokativ, npr. umjeren u jelu, vrst na nogama, poznat po skandalima.
Osim toga funkciju zavisnih tagmema u pridjevskim spojevima rijei mogu jo
vriti:
uporedna konstrukcija s rjecom kao, npr. lijep kao slika, grk kao pe lin,
gladan kao vuk;
innitiv, npr. kadar pobijediti (svakoga), spreman odgovoriti;
zavisna klauza, npr. vrijedan da se spomene, nemoan da bilo to pre-
duzme.
GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEI
Glagolski spojevi rijei dijele se na dopunske i priloke. Kod dopunskih spojeva ri-
jei zavisni tagmem dopunjuje u neemu radnju oznaenu glago lom, oznaava pred-
met ukljuen u radnju (u reenici takav zavisni tagmem odgovara objektu), a kod
prilokih zavisni tagmem oznaava okolnost u kojoj se vri glagolska radnja, npr.
prostornu, vremensku, nainsku i sl. (u reenici takav tagmem odgovara prilokoj
odredbi).
Dopunski sintagmemi
Kod dopunskih sintagmema u funkciji zavisnoga tagmema stoje besprijedloki i
prijedloki oblici kosih padea povezani s glavnim tagmemom (glagolom) jakom
rekcijom.
Posebnu grupu dopunskih sintagmema ine oni u kojima slubu glavnoga tagmema
vri prelazni glagol. Takvi sintagmemi imaju po pravilu dopunu u akuzativu, npr.
pisati pismo, praviti probleme, nositi kravatu, kupiti brod i sl.
U ostalim dopunskim sintagmemima funkciju zavisnoga tagmema mogu imati svi i
besprijedloki (osim akuzativa i, naravno, lokativa) i prijedloki oblici kosih padea.
Moe to dakle biti:
genitiv, npr. osloboditi se obaveza, etiti se imena, stieti se svoga postup ka;
zazirati od javnih nastupa;
dativ, npr. pisati roacima, vjerovati svakome, predati se policiji; postu pati
prema zarobljenima;
akuzativ, npr. misliti na budunost, vjerovati u uda, brinuti se za siro-
mahe;
instrumental, npr. upravljati helikopterom, baviti se trgovinom, hvaliti se
ocjenama; saoeati s rodbinom;
lokativ, npr. razmisliti o ponudi, uivati u planinarenju, zasnivati se na vr-
stim dokazima.
Priloki sintagmemi
U prilokim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema moe biti bilo koji glagol,
a u funkciji zavisnoga moe biti imenska rije u bilo kojem kosom padeu (bez
prijedloga ili s prijedlozima) ili prilog. Glavni i zavisni tagmem nalaze se u odnosu
slabe rekcije ili u odnosu pridruivanja.
Zavisni tagmem u obliku imenske rijei moe biti:
u genitivu, npr. doputovati ove zime, zaposliti se idue godine; proi po red
groblja, lagati iz straha, leeti poput ptice;
u dativu, npr. prii umi, otputovati roacima; okrenuti se k zidu;
u akuzativu, npr. raditi puno radno vrijeme, etati svaki dan; izai na uli cu,
gledati u nebo, trati uz brijeg;
u instrumentalu, npr. etati parkom, ekati godinama, primati utorkom; spa-
vati pod drvetom, pojaviti se pred publikom, ploviti nad gradom;
u lokativu, npr. zastati u udu, roditi se na selu, nai se u neprilikama.
Kod sintagmema s prilogom u funkciji zavisnoga tagmema valja razlikova ti one koji
oznaavaju kvalitet (rjee i kvantitet) radnje i koji u neobiljee nome redu rijei stoje
ispred glagola, npr. lako shvatati, grubo prekinuti, brzo se izgubiti, slabo spavati,
dugo priati, od ostalih sintagmema u koji ma prilozi u neobiljeenome redu rijei
dolaze iza glagola, npr. gledati onamo, prii zdesna, tumarati okolo; gladovati zimi,
sresti se ujutro.
PRILOKI SPOJEVI RIJEI
Kao to pridjevi s rjecama (tipa vrlo dobar) ne ine posebne sintagme me, tako ni
prilozi (uglavnom oni koji su izvedeni od pridjeva) ne ine sin tagmeme ako im se
pridodaju rjece (po drugim klasikacijama prilozi) koje oznaavaju intenzikaciju
(pojaavanje) njihova znaenja, npr. vrlo loe (primiti), prilino grubo, previe jed-
nostavno, dosta brzopleto, jako pamet no i sl.
Zato u funkciji zavisnoga tagmema prilokih sintagmema stoje imenske rijei u ko-
sim padeima ili prijedloko-padeni izrazi, npr. slino njima (postupati), drugaije
od kolega (razmiljati), brzo poput vjetra (nestati) itd.
Poseban tip spojeva rijei te vrste ine koliinski sintagmemi kod kojih funkciju
glavnoga tagmema imaju koliinski prilozi ili nepromjenljivi brojevi, a funkciju za-
246 SINTAKSA
visnih tagmema imenske rijei u obliku besprijedlokoga ge nitiva, npr. mnogo kie,
malo ulja, previe uznemiravanja, nekoliko nas; pet noi, trista godina itd.
(Ako je rije o gradivnim imenicama, takav genitiv po pravilu je u jednini, npr. malo
vode, mnogo pijeska, a genitiv ostalih imenica u takvim sintagmemi ma u pravilu je
u mnoini, npr. malo ljudi, mnogo knjiga ne moe se npr. rei *malo ovjeka niti
*mnogo knjig, a vrijedi i obrnuto, tj. od gradivnih imenica ne upotrebljava se iza
kvantikatora genitiv mnoine (takve imenice i nemaju mnoine), nego samo geni-
tiv jednine, pa se zato ne kae *malo vd niti *mnogo pijesaka.) [Spoj rijei malo
ovjeka u crnogorskome jeziku, naroito u razgovornome stilu, ima sasvim drugo
znaenje. Tim prilogom imenici uz koju stoji pridaje se deminutivno ili, ee, pe-
jorativno znaenje.]
STRUKTURA SPOJEVA RIJEI
Imeniki spojevi
rijei
Pridjevski spojevi
rijei
Glagolski spojevi
rijei
Priloki spojevi
rijei
kominica profeso-
rica, tamna mrlja,
prvi mrak, kupo-
vanje vremena,
ograda od gvoa,
jurnjava autom,
uslov da se uspije
vrijedan poto-
vanja, sklon po-
vredama, teak
jednu tonu, bogat
umom, bijel poput
snijega, umjeren
u jelu, saglasan s
prijedlogom, gla-
dan kao vuk
1. Dopunski: nositi
kravatu, etiti se
imena, vjerovati u
uda, baviti se tr-
govinom
2. Priloki: leeti
poput ptice, izii
na ulicu, ekati go-
dinama, tumarati
okolo
malo ulja, pet noi,
previe nerviranja,
brzo poput vjetra
REENICA I ISKAZ
JEZIK I GOVOR
U savremenome jezikoslovlju razlikuju se pojmovi jezik (fr. langue) i govor (fr. pa-
role). Pod jezikom se podrazumijeva uopteni sistem znakova, ono po emu su je-
zike jedinice strukturirane da bi se njima moglo komunicirati, a go vor pretpostavlja
stvarno komuniciranje koje je strukturirano po zakonitostima jezika kao sistema.
Jezik se dakle poima kao mogunost (potencija), kao ono zahvaljujui emu se moe
komunicirati, kao model, a govor kao ostvarenje (realizacija) toga modela.
I pojedine jezike jedinice mogu se poimati bilo kao jedinice jezika bilo kao jedi-
nice govora. Tako se ve najmanja jezika jedinica fonem poima kao jedinica
jezika. Fonem /m/ npr. jeste jezika jedinica jer je apstraktne, uoptene prirode. Ona
podrazumijeva razliite realizacije, npr. u rijeima kao to su maka, tramvaj, oma
i sl. glas m ispred glasa a drukiji je no glas m ispred glasa v, glas m ispred glasa v
drukiji no glas m ispred glasa itd. Te razlike meutim zanemaruju se kad se govori
o fonemu /m/ kao o jezikoj jedinici. Drugim rijeima, fonem /m/ podrazumijeva
razliite realizacije (alofone), u navedenome sluaju uslovljene pozicijom, njegovim
mjestom u zvukovnome nizu. Razliitost izmeu pozicijskih varijanata toga fone-
ma, tj. alofona, pripada sferi govora, odnosno jedinicama koje nazivamo glaso vima.
Jedna dakle jezika jedinica (fonem) podrazumijeva mnotvo razlii tih realizacija
(glasova): [m
1
], [m
2
], [m
3
] itd.
Neto slino vai i za odnos izmeu spoja rijei (sintagmema) i sintagme. Tako spo-
jevi rijei mirno more ili graditi kuu podrazumije vaju razliite realizacije u viim
sintaksikim jedinicama, npr. Plovimo mir nim morem, Mirnoga mora niko se ne
boji ili Grade kuu tri godine, Gradie kuu na moru i sl. Zato smo spojeve rijei
kao jezike jedinice nazvali sintagmemima, a spojeve rijei ukljuene u reenicu ili
u tekst sintagmama.
REENICA KAO JEZIKA I GOVORNA JEDINICA
Neto slino onome to je reeno o fonemu i o spoju rijei vai i za reenicu. I ona
se naime moe poimati bilo kao jedinica jezika bilo kao jedinica govora. Razmotri-
mo li npr. pomnije reenicu Na komija prodaje kuu pa se upitamo to ta reenica
248 SINTAKSA
znai, od govor i nee biti tako jednostavan. S jedne strane svi izvor ni govornici
crnogorskoga jezika znaju i potvrdie da ta reenica pripada u cjelini crnogorskome
jeziku, da zaista neto znai i da je to znaenje mogue opisati, npr. na komija
znai ovjek koji ivi u naoj blizini, prodaje znai ustupa drugome za novac,
kua znai zgrada u kojoj stanuje jedna ili vie porodica i sl. S druge strane mi
o konkretnome, stvarnome (eventualnome) znaenju te jedinice malo to moemo
rei. Pogotovo malo moemo rei o konkretnim znaenjima njezinih sastavnica. Mi
ne znamo nita poblie o tome kakav je to komija: je li visok ili nizak, je li star ili
mlad, je li oenjen ili neoenjen, ima li ece ili nema, je li bolestan ili zdrav, je li
njegova kua odmah pored nae ili nije. Ne znamo takoe nita pouzdanije ni o kui:
je li velika ili mala, je li drvena ili kamena, je li jednospratnica ili viespratnica, je li
lijepa ili runa, ima li dvorite ili nema, je li namjetena i, ako jeste, kako itd. Slino
se moemo pitati i o konkretnijem znaenju glagola prodavati: prodaje li se jeftino
ili skupo, prodaje li se iskljuivo za novac ili ne, moe li se umjesto novca ponuditi
togod drugo (neka kua druge, stan, vikendica, automobil i sl.), prodaje li se preko
oglasa ili nekako drugaije itd. U takvim jedinicama rije je dakle o svojevrsnome
paradoksu: mi navedenu reenicu ra zumijemo, i to razumijemo u cjelosti (ne moe-
mo ak rei da u njoj ima ita to ne razumijemo), ali ipak o konkretnome njezinu
znaenju ne moemo rei nita.
ZNAENJE REENICE I SMISAO ISKAZA
Kad govorimo o jedinicama tipa Na komija prodaje kuu, operiemo zapravo je-
dinicama koje imaju znaenje, ali nemaju smisla. Znaenje je da kle neto to je
uopteno, to pripada sferi jezika, to pretpostavlja razliite mogunosti realizacije,
a smisao podrazumijeva konkretizaciju, realizaciju jedne od mogunosti koja se nudi
jezikom jedinicom. Ta razlika vai i za nie jezike jedinice, npr. za rijei. I rije
komija, kao to je ve pome nuto, ima znaenje (to je ono to o toj rijei moemo
nai u rjeniku), ali nema nikakva smisla ako nije dio jedinice ukljuene u kontekst,
odnosno u konkretnu govornu situaciju. Rije komija dakle kao jezika jedinica
podra zumijeva da ovjek o kojem je rije moe biti i visok i nizak, i mlad i star, i
Crnogorac i Albanac, i ljubazan i neljubazan, i bogat i siromaan itd. Tek kad se u
konkretnome govornome inu zbori o konkretnome ovjeku (ko ga npr. sagovornik
poznaje ili koji je prethodno opisan, koji je dakle poznat iz konteksta i/ili situacije),
ta rije dobija smisao. Tako i za cijelu reenicu Na komija prodaje kuu moemo
rei da ima znaenje, ali da nema smisla, da je dakle jezika, a ne govorna jedinica.
Tek kad se ta reenica upotrijebi u konkretnoj govornoj situaciji ili u kontekstu, npr.
Stanovah s roditeljima u jednoj od onih malih kua u Staroj varoi. I s jedne i s druge
strane ulice imasmo dobre i ljubazne komije s kojima bijasmo u vrlo dob rim odno-
sima, pa se esto i poeivasmo. Nedavno meutim saznadosmo da na prvi komija
prodaje kuu jer je kupio stan u Baru (...), onda ona dobija stvarni smisao.
Prema tome jedinice sa znaenjem pripadaju jezikim jedini cama i nazivaju se re-
enicama, a jedinice koje karakterie smisao, odnos no jedinice kojima se stvarno
komunicira, pripadaju govornim jedinicama, koje nazivamo iskazima. Reenice su
dakle uoptene, potencijalne jedinice, jedinice koje pretpostavljaju razliite naine
ostvarivanja u komunikaciji, koje su iskljuene iz konteksta ili iz govorne situacije.
Iskaz je s druge strane stvarna komunikacijska jedinica, jedna od moguih realizacija
reenice kao jezike jedinice.
REENICE I ISKAZI PO STRUKTURI
Reenice i iskazi razlikuju se meusobno po gramatikoj strukturi. Reenice imaju
potpunu gramatiku strukturu, jer iz potpunosti gramatike strukture proizilazi nji-
hovo znaenje. Iskaz ne mora imati potpunu gra matiku strukturu. Djelovi njegove
gramatike strukture naime mogu biti sadrani ili u kontekstu ili u govornoj situaciji.
Reenica po pravilu ima i subjekat, i predikat, i objekat, esto i priloku odredbu,
npr. Komija prodaje kuu u Danilovgradu, a iskaz moe biti ili samo Komija ili
samo Prodaje ili samo Kuu ili samo U Danilovgradu. Ostali se lanovi strukture
podrazumijevaju iz govorne situacije. Upor.:
Kau da prodaje A. .
Ko? B.
Komija A. .
Na komija? B.
Da A. .
ta? B.
Kuu A. .
e? B.
U Danilovgradu A. .
Samo kuu? B. Itd.
Takvi iskazi mogu se nai posebno u tekstovima dijaloke prirode. Upor.:
Ne budali, Rado, zakonik nije uniten no pokoleban.
To je, gospodaru, gore.
Nije, ni dao Bog.
Jeste bogme, gospodaru. Da je uniten, ne bi ga ve ni bilo, no je pogaen,
to je zlo.
Pogodio, Rado. A sad?
Ne valja gospodi zakonik.
Ko veli?
Ja.
Mu, ro!
Hou ja, no nee svijet.
250 SINTAKSA
Koji svijet, Rado?
Vai kmetii.
(Stefan Mitrov Ljubia, Skoievojka)
Iskazi kao to su Ko veli?, Koji svijet? i sl. ne mogu funkcionisati kao reenice jer
nemaju potpune gramatike strukture. Da bi to postali, mo raju se izdvojiti iz kontek-
sta; a da bi se izdvojili iz konteksta, mora im se dopuniti osnovna gramatika struk-
tura, npr. Ko veli da ne valja gospodi zakonik?, Koji to svijet nee da mui? i sl.
GRAMATIKA SVOJSTVA REENICE
Da bi se utvrdila gramatika svojstva reenice, valja poi od pitanja: to je to to
svaka reenica (u ovome sluaju prosta, nesloena) mora imati da bi se smatrala
reenicom, tj. to je to bez ega reenice nema?
RALANJIVOST REENICE
U odgovoru na to pitanje moe se krenuti od govornika koji proizvodi reenicu. On
mora najprije odabrati neke jezike jedinice, odnosno reenine sastavnice (rijei,
odnosno oblike) od kojih e se reenica sastojati. U pri mjeru Na komija prodaje
kuu u Danilovgradu, koji smo prethodno navodili, to bi bile sastavnice na, koija,
prodavati, kua, u i Danilovgrad.
U tome sluaju dakle tih sastavnica ima est, a inae mora biti najmanje jedna. Iz
toga odmah proizilazi jedno vano svojstvo reenice, a to je njezina ralanjivost:
reenica naime mora biti ralanjiva na sastavne djelove, na lano ve reenine struk-
ture, kojih je najmanje jedan.
Kad se jedinice koje ulaze u sastav reenice odaberu, one se moraju grama tiki obli-
kovati tako da mogu funkcionisati kao reenini lanovi, pa jedinica komija stoji u
nominativu (da bi funkcionisala kao subjekat), prodavati u prezentu (prodaje to je
jedan od oblika koji toj jedinici omoguava da funkcionie kao predikat), jedinica
kua u akuzativu jer je glagol prodavati u slubi predikata prelazan, pa zahtijeva do-
punu (objekat) u akuzativu, te jedinice u i Danilovgrad u lokativu, koji mora stajati
uz prijedlog i koji je ove u slubi priloke odredbe (kao okolnosti u kojoj se dogaa
radnja glagola prodavati).
Osim subjekta, predikata, objekta i priloke odredbe navedena reenica ima i atribut
(na). Atribute bi mogle imati i druge imenice u navedenome primjeru, npr. Na
komija prodaje staru kuu u Danilovgradu ili Na komija pro daje staru kuu u
lijepome Danilovgradu, a isto to vai i za apozicije, npr. Na komija prodaje kuu
u gradu Danilovgradu.
No ti lanovi (atribut i apozicija) ne mogu stajati u reenici samostalno, pa ih na-
zivamo nesamostalnim lanovima reenice. Za razliku od njih sub jekat, predikat,
objekat i priloku odredbu, koji mogu stajati samostalno u ree nici, nazivamo samo-
stalnim lanovima reenice.
VRIJEME ILI NAIN
Reenicom se prenose informacije o dogaaju, stanju, zbivanju, pro cesu i sl. Te in-
formacije sadre i podatke o tome odvija li se ono o emu se saoptava u trenutku
govorenja, prije trenutka govorenja ili poslije trenut ka govorenja. Ako se ono o emu
se saoptava odvija u trenutku govorenja, rije je o sadanjosti; ako se odvija prije
trenutka govorenja, rije je o pro losti; ako se odvija poslije trenutka govorenja, rije
je o budunosti. To se gramatiko svojstvo reenice naziva vremenom.
Ako reenici nijesu svojstvene informacije o vremenu odvijanja onoga o emu se
saoptava, onda su joj svojstvene informacije o tome je li ono o emu se saoptava
stvarno ili nestvarno, mogue ili nemogue, vjerovatno ili nevjerovatno, je li elja
ili zahtjev i sl. Svojstvo reenice kojim se odgovara na takva pitanja naziva se na-
inom.
IZRAAVANJE VREMENSKIH ILI NAINSKIH ZNAENJA
Vremensko-nainska svojstva reenice iskazuju se primarno posebnim glagolskim
oblicima kojima se izraava sadanjost (prezent), prolost (per fekat) ili budunost
(futur), odnosno posebnim glagolskim oblicima kojima se izraava zapovijest (im-
perativ), mogunost ili uslov (potencijal) te elja (optativ).
Meutim ima iskaza koji ne sadre ni vremenske ni nainske glagolske oblike (npr.
Zato?), ali to ne znai da oni ne sadre obavjetenja bilo o vremenu bilo o nainu
zbivanja. Tako se npr. sadanjost ne mora izraavati samo oblikom prezenta (npr.
Dolazi voz!) nego i ime niki (npr. Voz!); a zapovijest ili zahtjev ne mora se izraavati
samo obli kom imperativa (npr. utite! ili Izlazite!) nego i imeniki (npr. Tiina!) ili
priloki (npr. Napolje!). Ima i posebnih leksikih sredstava (tj. rijei ili spojeva rije-
i) kojima se mogu izraavati ili pojaavati vremenska, odnosno nain ska svojstva
reenice. Tako npr. prilog sad moe oznaavati ili pojaavati sadanjost (npr. Meni
to treba ba sad), prilog jue prolost (npr. Jue njih dvoje ede i razgovaraju),
prilog utra budunost (npr. Putuje se utra rano). U takva sredstva spadaju takoe
modalni glagoli, npr. trebati, morati, htjeti, kojima se ne oznaava radnja, nego nain
odvijanja radnje ili odnos uesnika govornoga ina prema radnji o kojoj je rije, npr.
Treba biti str pljiv, Moramo porazgovarati o tome, Hou da svakako doete i sl.
Iz reenoga je vidljivo da su oznaavanje vremena ili oznaavanje naina obavezna
svojstva svake reenice, odnosno iskaza. Ta svojstva izraava ju se razliitim sredstvi-
ma, koja mogu biti primarna (glagolski oblici vremena i naina) ili sekundarna (ra-
zliite imenske konstrukcije, vremenski ili na inski prilozi, modalni glagoli, a mogu,
kad je rije o iskazima, proizilaziti iz konteksta ili govorne situacije). Na sintaksi-
252 SINTAKSA
kom nivou tako i inae biva. Znaenja i funkcije na tom nivou izraavaju se razlii-
tim jezikim sredstvi ma: posebnim oblicima, pojedinim rijeima, pojedinim tipovima
konstruk cija (sintagmema ili reenica), odnosom meu iskazima u tekstu itd.
OBAVJETAJNA SVRHA
Osim ralanjivosti i vremensko-nainskoga znaenja svaka reenica mora sa drati i
informaciju o tome eli li govornik sagovornika o emu obavijestiti, dobiti od njega
kakvo obavjetenje ili uesnika govornoga ina podstaknuti, motivisati na govorni
ili kakav drugi in, izraziti svoj odnos (npr. emocionalni) prema onome o emu se
govori, reagovati na dobijenu informaciju ili sl. Takva se informacija, koju takoe
mora sadrati svaka reenica, naziva obavjetajnom svrhom.
IZJAVNE, UPITNE I UZVINE REENICE
S obzirom na obavjetajnu svrhu sve reenice mogu se podijeliti na izjavne (de-
klarativne), upitne (interogativne) i uzvine (eksklamativne). Izjavnom reenicom
govornik sagovorniku ili sagovornicima prenosi informaciju, upitnom ne prenosi
informaciju, nego je trai od sagovornika ili ve dobijenu informaciju provjerava, a
uzvinom reenicom prenosi se obavjetenje o odnosu (ponajprije emocionalnome)
izmeu govornika i sadraja obavjetenja ili izmeu govornika i sagovornika (moe
to biti npr. odobravanje ili neodobravanje, zadovoljstvo ili nezadovoljstvo, uenje
ili ravnodunost, iznenaenje, ljutnja i sl.).
Izjavne reenice su s obzirom na obavjetajnu svrhu neobiljeene, pa nema ju po-
sebnih jezikih sredstava za oznaavanje toga znaenja (izjavnosti). S druge strane
za izraavanje upitnosti i uzvinosti postoje i posebna jezika sredstva. Tako se npr.
upitnost izraava ili pojaava upitnim rjecama li, zar ili da, npr. Moemo li se na-
pokon dogovoriti?, Zar se nijesmo tako do govorili?, Da nije kasno za dogovor?,
zatim upitnim zamjenicama i prilozima (npr. Ko se nije javio?, to je sad to?, ega
se eate?, emu se smijete?, Kako vam je bilo?, e je olovka?, Kad se to dogo-
dilo?, Koliko je sati?, Zato se ne javiste? itd.), a moe se izraavati i intonacijom,
npr. etili ste se?, Ne javiste se?, Smijeno ti je? U pismu se ta upitna intonacija, bez
obzira na to sadri li reenica i druga sredstva za izraavanje upitnosti ili ne sadri,
oznaava posebnim znakom upitni kom (?).
Uzvinost se izraava posebnom uzvinom intonacijom, kojoj je svojstven pojaan
intenzitet govorne realizacije i biljei se u pismu posebnim znakom uzvinikom
(!). Moe se i pojaavati uzvicima, npr. Ah, to je predivno!; Uh, to me prepade!;
Hej, vrati se! i sl.. Za pojaavanje uzvinosti esto slui i vokativ, kojim se sagovor-
nik poziva na uee u govornome inu, npr. Petre, doi odmah ovamo!; Milena,
reci to se dogodilo!
Uzvine mogu biti i reenice koje su primarno izjavne, kao u navedenim primjerima,
ali i reenice koje su primarno upitne, pa je onda rije o poseb nim upitno-uzvinim
reenicama, npr. Zar vam nije dosta?!; to se udi te?!; Kako je to mogue!? Takve
reenice u pismu se oznaavaju kombina cijom upitnika i uzvinika (?!) ili uzvinika
i upitnika (!?).
OBAVJETAJNA STRUKTURA ISKAZA
Reenica koja je ukljuena u kontekst ili pretpostavlja govornu situaciju, a koju smo
nazvali iskazom, zavisno od konteksta ili situacije, moe imati raznoliku obavje-
tajnu strukturu. Tako reenica s istom gramatikom strukturom moe, kad postane
kontekstualno ukljuena, imati razliite varijante komunikacijskih jedinica (iskaza)
s obzirom na to prenosi li se novo obavjetenje cijelim iskazom ili novo obavjetenje
(s obzirom na kontekst) sadri samo dio iskaza. Ako npr. reenica Komija prodaje
kuu u Danilovgradu pretpostavlja pitanje O emu je rije?, onda e cijela jedinica
Komija prodaje kuu u Danilovgradu biti opteobavjetajni iskaz, u kome su svi
djelovi ravnopravni s ob zirom na koliinu obavjetenja koju sadre (u tome sluaju
iskaz u cjelini pre nosi novo obavjetenje). Ako meutim ista ta jedinica pretpostavlja
npr. pitanje Ko prodaje kuu?, onda je rezultat djeliminoobavjetajni iskaz, u kome
novo obavjetenje sadri samo sastavnica komija. Takvo novo obavjetenje zove se
rema ili novo. Preostali dio iskaza (prodaje kuu u Danilovgradu) nije novo oba-
vjetenje (rema ili novo), nego je obavjetenje poznato iz konteksta (u ovome slu aju
iz pitanja). Ono se zove tema ili dato. Ako ista ta jedinica pretpostavlja pitanje to
prodaje komija u Danilovgradu?, onda je rema ili novo samo kuu, a tema ili dato
U Danilovgradu komija prodaje. Ako pretpostavlja pitanje to to ini komija s ku-
om u Danilovgradu?, onda je rema ili novo prodaje, a tema ili dato U Danilovgradu
komija kuu. Ako pak pretpostavlja pitanje e komija prodaje kuu?, onda je rema
u Danilovgradu, a tema Komija prodaje kuu.
Da je to zaista tako, vidi se po tome to se na pitanja moe odgovoriti samo remom,
npr. Ko prodaje kuu? Komija; to prodaje komija? Kuu; to to ini komija s
kuom? Prodaje je; e komija prodaje kuu? U Danilovgradu. Iz toga se ujedno
vidi zato djeliminoobavjetajni iskazi mogu imati nepotpunu gramatiku struktu-
ru. Jednostavno zato to je u obavjetajnome smislu za komunikaciju dovoljna rema
(a tema je, budui da je poznata iz konteksta ili iz situacije, izlina ili redundantna,
pa se moe isputiti).
Iz navedenoga se takoe vidi da obavjetajno ralanjen moe biti samo iskaz, a ne i
reenica (kao jezika jedinica). Reenica naime nije obavjetajno ralanjena, nego
je obavjetajno ralanjiva, a to znai da pretpostavlja razliite mogunosti obavje-
tajnoga ralanjivanja ili, drugim rijeima, razliite iskaze. Reenica je dakle jedi-
nica koja pretpostavlja razliite mogunosti obavjetajnoga ralanjivanja, a iskaz
254 SINTAKSA
je jedinica u kojoj se jedna od mogunosti obavjetajnoga ralanjivanja stvarno
realizuje.
Iz reenoga se vidi da je upravo razlikovanje gramatike strukture (tj. ralanjivanje
reenice na predikat, subjekat, objekat, priloku odredbu) i obavjetajne strukture
(tj. ralanjivanje iskaza na temu i remu) u samoj osnovi razlikovanja reenice (kao
jezike jedinice) i iskaza (kao govorne, komunikacijske) jedinice te da je ba u oba-
vjetajnome ralanjivanju glavni razlog uspo stavljanja razlike izmeu reenice i
iskaza.
PREDIKATIVNOST
Bitno svojstvo svake reenice jeste predikativnost. To bi se svojstvo moglo odrediti
kao mogunost da se reenicom prenese obavjetenje. Razlika izmeu reenice i
iskaza u tome je to se u reenici pretpostavlja prisutnost i reeninoga lana koji je
nosilac toga svojstva (tj. predikata), a u iskazu predikat ne mora biti prisutan, nego
se moe podrazumijevati iz konteksta ili iz situacije. Prema tome je predikativnost
svojstvena i reenici i iskazu, ali je predikat obavezan samo u reenici, a ne i u iskazu
(npr. u navedenim iskazima tipa Zato? nema predikata, ali ima predikativnosti).
U reeninom svojstvu predikativnosti naroito vanu ulogu imaju razmotre ne vre-
mensko-nainske osobitosti reenice te kategorije lica i broja. Naime i reenicama
je, kao i zamjenicama ili glagolima, svojstvena relacija prema kategoriji lica. Tako
bismo ak mogli rei da ima reenica u prvome licu (jednine i mnoine), npr. Usta-
jem rano, Poslaemo vam knjige drugi put, u drugome licu (jednine i mnoine), npr.
Jue opet nijesi doao, Svratite koji dan, te u treemu licu (jednine i mnoine), npr.
Danas je zabrinuta, Ve su otputovali. Specinost je reenice (u odnosu na zamje-
nice i glagole) u to me to lice u njoj moe biti neutralisano, npr. Mrai se, Tada se
putovalo samo nou. Takve reenice i nazivaju se bezlinima. Budui da se u njih
ne moe uvrstiti (gramatiki) subjekat, nazivaju se i besubjekatskima ili jednola-
nima (jer imaju samo jedan od dvaju najvanijih djelova reenine strukture, tj.
samo predikat).
Od ostalih kategorija za reenino svojstvo predikativnosti vane su glagolske kate-
gorije vida i prelaznosti: kategorija vida npr. zato to svreni glagoli ne mogu ozna-
avati radnju koja je istovremena s trenutkom govore nja (ne moe se npr. rei *Evo
sad ustanem, no se mora rei Evo sad ustajem), a kategorija prelaznosti zato to
prelazni glagoli pretpostavljaju drugaiju reeninu strukturu no neprelazni. Naime
uz prelazne glago le redovno stoje dopune, npr. Poslaemo vam knjige (reenica Po-
slaemo vam kao jezika jedinica ne bi bila potpuna bez dopune knjige), a uz nepre-
lazne ne mogu stajati, npr. Svi su poustajali.
GRAMATIKA STRUKTURA REENICE
Reeno je da je jedno od bitnih svojstava (proste) reenice mogunost njezina rala-
njivanja na djelove koji su u odreenim gramatikim odnosima. To se gramatiko
svojstvo zove ralanjivost reenice. Skup odnosa meu djelovima na koje se re-
enica moe ralanjivati nazivamo gramatikom strukturom reenice, a same te
djelove nazivamo lanovima reenine strukture.
Meu lanovima reenine strukture razlikuju se, rekli smo, samostalni (predikat,
subjekat, objekat i priloka odredba) i nesamostalni (atribut i apozicija). U reenici
Na komija Petar prodaje kuu u Danilovgradu subjekat je Petar, predikat prodaje,
objekat kuu, priloka odredba u Danilovgradu, atribut na i apo zicija komija.
ODNOSI MEU LANOVIMA REENINE STRUKTURE
lanovi reenine strukture nalaze se u odreenim gramatikim odnosima, s tim da
svaki od njih ostvaruje direktan ili indirektan odnos prema glavnome dijelu reeni-
ne strukture, a to je predikat.
Gramatiki odnos izmeu predikata (prodaje) i subjekta (komija Petar) uspostav-
ljen je kongruentnou, tj. podudaranjem predikata i subjekta u broju i licu. I predi-
kat i subjekat naime u jednini su i u treem licu. Osim toga grama tiki odnos ogleda
se i u tome to predikat zahtijeva da subjekat bude u nomi nativu, a ne moe biti u
drugome padeu (ne moe se npr. rei *Komijom Petrom prodaje kuu ili slino).
lan reenine strukture kuu, koji nazivamo objektom ili dopunom, u direktnome
je zavisnom odnosu prema predikatu, a gramatika veza meu njima uspostavljena
je jakom rekcijom. Naime po sa mome glagolu prodavati unaprijed se zna oblik u
kojem mora biti objekat, a to je akuzativ, nikako koji drugi pade (ne dolazi npr. u
obzir *prodaje ku om ili *prodaje kui). To je zato to poziciju predikata zauzima
prelazni glagol (prodavati), koji trai da oznaka za predmet to se ukljuuje u radnju
oznaenu predikatom mora biti u akuzativu. Takav oblik akuzativa u strukturi ree-
nice naziva se pravim (direktnim) objektom.
Ako meutim prelazni glagol u navedenoj reenici zamijenimo neprelaznim, npr.
glagol prodavati glagolom odricati se, onda objekat vie ne moe biti u akuzativu,
256 SINTAKSA
nego u genitivu, npr. Na komija Petar odrie se kue. Takav objekat naziva se ne-
pravim (indirektnim) objektom.
lan reenine strukture u Danilovgradu, koji nazivamo prilokom odredbom (ad-
verbijalom), takoe je zavisan od predikata i oznaava okolnost u kojoj se vri radnja
glagola u slubi predikata, tj. mjesto u kojem se odvija proces oznaen predikatom.
Meutim za razliku od reeninoga la na kuu on se ne uvodi po gramatikim svoj-
stvima samoga glagola. Priloka odredba dakle nije unaprijed odreena glagolom,
nego se uvodi po samome predikatu i nalazi se s njim u odnosu slabe rekcije. Njezin
oblik ne zavisi naelno od toga koji e se glagol pojaviti u slubi predikata. Zato je
istu priloku odredbu mogue upotrijebiti i uz glagol odricati se, npr. Na komija
Petar odrie se kue u Danilovgradu.
Za razliku od razmotrenih reeninih lanova, koje smo nazvali samostalni ma (ili
primarnima), jer samostalno stupaju u meusobne odnose, nesamostal ni (ili sekun-
darni) lanovi reenine strukture jesu zapravo lanovi la nova, tj. oni djelovi
reenice koji se nalaze u sastavu samostalnih lanova (tj. subjekta, predikata, objek-
ta ili priloke odredbe). U reenici koju ralanjujemo to su djelovi na (atribut) i
komija (apozicija). Rije je o lanovima koji se pridijevaju imenskim rijeima, bez
obzira na to nalaze li se u sastavu pre dikata, subjekta, objekta ili priloke odredbe, i
oznaavaju svojstvo onoga to te rijei znae (u iroku smislu).
Nesamostalni reenini lanovi naelno se slau s imenskim rijeima uz koje stoje u
rodu, broju i padeu, to znai da im se gramatiki odnosi zasnivaju na kongruenciji.
Kad takva rije pripada pridjevskim rijeima, naziva se atribut (na komija Petar);
a kad pripada imenskim rijeima, naziva se apozicija (komija Petar).
PREDIKAT
Naziv predikat potie iz latinskoga jezika (praedicatum) i znai ono to se izrie
o kome ili o emu.
Predikat je lan reenine strukture koji nije zavisan od drugih lanova. On se ne
uvrtava u reenicu po gramatikim svojstvima drugih lanova, no se, naprotiv, dru-
gi lanovi, posredno ili neposredno, uvrtavaju u ree nicu po gramatikim svojstvi-
ma predikata. Zato se kae da on u reenici sam sebi otvara mjesto. To zapravo znai
da sam govornik direktno bira rije u slubi predikata zavisno od govorne situacije i
od prirode obavjetenja koje se eli prenijeti reenicom. Zato predikat sadri najvie
podataka o drugim lanovima reenine strukture. Naime po obliku predikata po
pravilu zna mo broj, lice i pade subjekta, po glagolu koji stoji u predikatu unaprijed
znamo pade objekta (dopune), a i priloka odredba zavisna je od predikata jer se s
njim nalazi u gramatikome odnosu slabe rekcije.
PREDIKATSKE KATEGORIJE
Predikatskim kategorijama nazivaju se gramatika svojstva predikata koja omogu-
avaju reenici prenoenje obavjetenja, odnosno po kojima predikat stupa u odnose
s drugim lanovima reenine strukture i upravlja njihovim gramatikim osobina-
ma. Takva gramatika svojstva predikata jesu lice, broj, vrijeme i/ili nain te vid i
prelaznost.
Kategorija lica
Kategorija lica slui za to da se predikatu pridrui ili oznaka osobe koja go vori (1.
lice), npr. prodajem, prodajemo, oznaka osobe s kojom se govori (2. lice), npr. pro-
daje, prodajete, ili oznaka osobe o kojoj se govori ili pred meta o kojem se govori
(3. lice), npr. prodaje, prodaju. Ta je kategorija u pravome smislu rijei predikatska.
To onda znai i reenina, jer se ona za pravo ne odnosi na znaenje samoga glagola
u predikatu, nego se njome uspostavlja direktan odnos sa subjektom (kojem je svoj-
stvena ka tegorija lica, npr. prvo lice: Mi prodajemo, drugo lice: Vi prodajete, tree
lice: Oni/komije prodaju).
Drugim rijeima, kategorija lica jedna je od predikatskih kategorija kojima je bitna
funkcija da slue za povezivanje subjekta i predikata ili za ukljuivanje subjekta u
predikat, to posebno dolazi do izraaja u predikatima prvoga i drugoga lica, u koji-
ma se subjekti (line zamjenice) podrazumijevaju, pa su po pravilu i izlini. Dovolj-
no je prodajem, prodaje, prodajemo, prodajete. Suvino je ja prodajem, ti prodaje,
mi prodajemo, vi prodajete. (Suvino je ako nema posebnih razloga za uvrivanje
linih zamjenica na poziciju su bjekta. Ti posebni razlozi mogu biti npr. isticanje oso-
be ili suprotstavljanje jedne osobe drugoj, npr. Ne prodajem ja, no prodaje ti.)
Kategorija broja
I predikatska kategorija broja, kao i kategorija lica, usmjerena je prema sub jektu, a
ne prema onome to znai predikat, jer se njome ne daje obavjetenje o broju radnji
koje se izraavaju predikatom, nego o broju vrilaca radnje: predikat prodaje u odno-
su na predikat prodaju ne znai da je rije o jedno me ili o vie prodavanja, nego da
je rije o jednome ili o vie vrilaca te radnje, o jednome ili o vie onih koji prodaju,
o jednome prodavcu ili o vie njih, npr. Komija prodaje prema Komije prodaju.
I ta je kategorija dakle izrazito predikatska, to opet znai reenina. (Ni ona nije
zapravo svojstvo samoga predikata, nego slui za uspostavljanje gramatike veze
izmeu sub jekta i predikata, a uspostavljanje te veze nije nita drugo no stvaranje
re enice.)
Kategorija vremena
Predikatskom kategorijom vremena uspostavlja se vremenski odnos izmeu dogaa-
ja oznaenog reenicom (a ne samo radnje oznaene predikatom) i govornoga ina.
258 SINTAKSA
Ako dogaaj prethodi govornome inu, predikat dobija gramatiku oznaku prolosti;
ako je istovremen s govornim inom, dobija oznaku sadanjosti; ako slijedi poslije
govornoga ina, dobija oznaku bu dunosti. Takvo izraavanje vremena naziva se
indikativnim.
Druga mogunost vremenskoga odreivanja onoga o emu je rije u reenici jeste
uspostavljanje odnosa prema vremenu o kojem se govori (a ne o vremenu govorenja,
tj. o vremenu govornoga ina). Tada je rije o odre ivanju vremena onoga o emu
je u reenici rije prema nekome ve od reenom, iz konteksta poznatome vremenu.
Tako npr. u (sloenoj) reenici Kad se komija vrati iz Vojvodine, prodae kuu do-
gaaj o kome je rije u zavisnoj klauzi (kad se komija vrati iz Vojvodine) vremenski
biva odre en prema dogaaju o kome je rije u glavnoj klauzi (prodae kuu), a to
onda znai da e vraanje iz Vojvodine prethoditi prodaji kue. Takvo izraavanje
vremena naziva se konjunktivnim (vezanim).
Vremenska znaenja predikata primarno se izriu oblicima glagolskih vremena, ali
i na druge naine (npr. oblicima glagolskih naina, imenskim konstrukcijama, vre-
menskim prilozima).
Kategorija naina
Predikatska kategorija naina (modusa) gramatiko je svojstvo predikata ko jim se
oznaava odnos izmeu onoga o emu se kazuje reenicom i stvar nosti. U prvo-
me redu rije je o tome je li ono o emu se kazuje stvarno, mogue ili nestvarno,
odnosno o tome da se reenicom ne prenosi (samo) obavjetenje nego i zapovijest,
naredba, zahtjev, podsticaj da se neto uini, elja i sl.
Obino se razlikuje objektivna modalnost, pod kojom se podrazumijeva odnos pre-
ma stvarnosti u uem smislu (odnos stvarnoga, moguega i nestvarnoga), i subjek-
tivna modalnost, pod kojom se podrazumijeva odnos uesnika govornoga ina, po-
sebno govornika, prema onome o emu je u reenici rije (npr. elja, molba, zahtjev,
zapovijest i sl.).
Nainska znaenja primarno se izraavaju oblicima glagolskih naina, ali i drugim
sredstvima (npr. oblicima glagolskih vremena, imenskim konstrukcijama, nainskim
prilozima).
Kategorija vida
Za razliku od predikatskih kategorija lica i broja, kojima se uspostavlja odnos izme-
u predikata i subjekta, predikatska kategorija vida ili aspekta odnosi se na sam pre-
dikat ili, preciznije, na glagol u slubi predikata. Tom kategorijom naime uspostavlja
se razlika izmeu nesvrenih (imperfektiv nih) i svrenih (perfektivnih) radnji, npr.
prodavati prema prodati, upor. Komija je prodavao kuu prema Komija je prodao
kuu. U prvome sluaju rije je o radnji u kojoj je naglaen sam proces, a u drugome
o cjelovitoj radnji, o rezultatu procesa, o izvrenju, o radnji kojoj nije svojstvena
procesualnost.
Cjelovitost radnje, koju pretpostavlja svrenost, ne mora obuhvatati radnju u cjelini,
od poetka do kraja, nego moe biti rije o cjelovitosti, izvrenosti samo poetka,
npr. poeti, zavikati, proraditi, ili samo zavretka neke radnje, npr. zavriti, dokraj-
iti, dopjevati.
Kategorija prelaznosti
Predikatskoj kategoriji prelaznosti, odnosno neprelaznosti (tranzitivnosti, odnosno
intranzitivnosti), kao i kategoriji lica i broja, svrha je uspostavljanje gramatikoga
odnosa izmeu reeninih lanova, ali tada ne izmeu predikata i subjekta, nego
izmeu predikata i objekta (dopune). U osnovi je te kategorije leksiko-gramatiko
svojstvo glagola u predikatu koje se sastoji u tome da taj glagol, na osnovi rekcije,
zahtijeva ili ne zah tijeva (kad je neprelazan) objekat u odreenom obliku (u akuza-
tivu, u kojem drugom kosom padeu ili u obliku prijedloko-padenoga izraza, npr.
Komija prodaje kuu, Komija se odrie kue, Komija razmilja o kui i sl.).
GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT
Kad slubu predikata vri glagolski oblik, takav se predikat naziva glagolskim; a
kad tu slubu vri kopulativni ili semikopulativni glagol s imenskom rijeju, takav
se predikat naziva imenskim. Glagolski predikati dijele se na proste i sloene, a
imenski su uvijek sloeni.
PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT
Ako je u slubi predikata oblik punoznanoga glagola, npr. Prodaje ku u, Kreemo
odmah, Ne zanosi se iluzijama, takav predikat naziva se prostim glagolskim predi-
katom.
Prostim glagolskim predikatima pripadaju i oni koji se izraavaju sloenim glagol-
skim oblicima, u kojima je pomoni glagol nosilac grama tikoga, a punoznani gla-
gol nosilac leksikoga znaenja, npr. Prodao je kuu, Rei emo odmah, U tom
sluaju komija bi vjerovatno prodao kuu i sl.
U takvim primjerima predikat je morfoloki, oblikom sloen (sastoji se od sloenoga
glagolskog oblika), a sintaksiki prost (sastoji se od jed noga oblika jednoga puno-
znanog glagola).
SLOENI GLAGOLSKI PREDIKAT
Sloeni glagolski predikat nastaje udruivanjem nepunoznanoga glagola, modal-
noga ili faznoga, i innitiva punoznanoga glagola ili konstrukcije da + prezent.
260 SINTAKSA
Oblicima nepunoznanoga glagola izriu se gramatika znaenja, a innitivom/
konstrukcijom da + prezent punoznanoga glagola leksiko znaenje, tj. znaenje
konkretne radnje, npr. O svemu se moe razgovarati/O svemu moe da se razgovara,
eli se posavjetovati s advokatom/eli da se posavjetuje s advokatom, Pokuajte ih
zaustaviti/Pokuajte da ih zaustavite, Poeo je graditi kuu/Poeo je da gradi kuu,
Prestali su nas poeivati/Prestali su da nas poeuju.
IMENSKI PREDIKAT
Kako je predikatu, kao i drugim lanovima reenine strukture, svojstve no i grama-
tiko i leksiko znaenje, ta dva znaenja mogu se razdvojiti i tako da gramatiko
znaenje bude obiljeeno kopulativnim ili semikopulativnim glagolom, a leksiko
znaenje nekom imenskom rijeju. To se npr. dogaa kad reenicu Komija prodaje
kuu pre oblikujemo u reenicu Komija je prodavac kue. Takav predikat naziva se
imenskim predikatom. S obzirom na to izrie li se gramatiko znaenje kopula-
tivnim ili semikopulativnim glagolom, imenski predikati dijele se na kopulativne i
semikopulativne.
Kopulativni predikat
Kopulativni predikat ini neki od oblika kopulativnoga glagola biti i imenskoga dije-
la koji je nosilac leksikoga znaenja. Kopulativni glagol slui samo za povezivanje
subjekta i predikata (zato se i naziva kopulativnim), a imenski dio slui za identika-
ciju subjekta ili za to da se onome to znai subjekat pripie neko svojstvo. U slubi
imenskoga dijela mogu biti:
imenice, npr. Maka je ivotinja, Mi smo bili samo posmatrai;
zamjenice, npr. Ko ste vi?, On je takav;
pridjevi, npr. Vesko je oprezan, Na kraju su svi bili zadovoljni;
brojevi, npr. Dileme su dvije, Petar je bio prvi;
prilozi, npr. To je glupo, utra e biti prekasno.
Imenski dio takvih predikata, ako pripada imenskim rijeima, po pravilu se slae sa
subjektom u rodu, broju i padeu, to znai da stoji u nominativu.
Osim u nominativu imenski dio kopulativnoga predikata moe imati i oblik:
besprijedlokoga genitiva, npr. Svi su istih godina, Bili smo dobre volje;
prijedloko-padenoga izraza, npr. Jedan je bio bez koulje, To nije iz uvje-
renja;
konstrukcije s rjecom kao, npr. Bili smo kao pokisli, Oni su kao mi.
Posebnom vrstom kopulativnoga predikata ili, bolje rei, kopulativnoga di jela pre-
dikata, moe se smatrati razlaganje modalnih glagola na kopulu i imenski dio, koji
obino ima oblik pridjeva ili prijedloko-padenoga izraza. Tako se npr. glagol moi
moe razloiti na sastavnice biti kadar, biti sposo ban, biti u mogunosti, biti u sta-
nju; glagol morati na sastavnice biti duan, biti obavezan, biti prisiljen; glagol htjeti
na sastavnice biti voljan, biti spre man i sl., npr. On to nije sposoban da napravi,
Nijesu u stanju izdrati takvu napetost, Duni ste se odazvati pozivu, Voljni su da
plate koliko traimo.
Ako se glagol biti javlja u reenicama u kojima ne gubi leksiko zna enje (u koji-
ma znai postojati, boraviti ili sl.), onda nije rije o kopula tivnome glagolu ni
o kopulativnome predikatu, npr. Komija je u Kotoru. Da je zaista tako, vidi se po
tome to navedenu reenicu moemo preobliko vati u reenicu Komija boravi u Ko-
toru, a reenicu s kopulativnim gla golom, odnosno s kopulativnim predikatom, npr.
Komija je prodavac, nikako ne moemo preoblikovati u reenicu *Komija boravi
prodavac, *Komija po stoji prodavac ili sl.
Semikopulativni predikat
Semikopulativni predikat ini oblik nekoga od semikopulativnih glagola i imenski
dio. Semikopulativni glagoli slini su kopulativnome glagolu biti po tome to pove-
zuju subjekat i imenski dio predikata, ali se i razlikuju od njega po tome to ne gube
svoje osnovno leksiko znaenje, no je to znaenje takve prirode da mu je potrebna
dopuna. To su glagoli koji oznaavaju da se to (neki sadraj) pripisuje subjektu ili
objektu, ali ne prenose obavjetenje o tome to se pripisuje, ve je takvo obavjetenje
po trebno prenijeti imenskim dijelom predikata.
Semikopulativni glagoli (koji se mogu smatrati i vrstom modalnih glagola) ozna-
avaju da se to pripisuje subjektu ili objektu reenice. Oni semikopulativni glagoli
koji oznaavaju pripisivanje ega subjektu nepre lazni su, a oni kojima se oznaava
pripisivanje neega objektu prelazni.
Meu neprelazne semikopulativne glagole idu postati / postajati, ostati / ostajati,
izgledati, ispasti / ispadati, praviti se / napraviti se, initi se / uiniti se, oetiti se /
oeati se, zvati se / nazvati se / nazivati se i sl. Imenski dio predi kata s takvim se-
mikopulativnim glagolima dolazi u nominativu ili u instrumentalu, npr. Postali su
nerazumni, Polja e ostati pusta, Svi ispadamo smi jeni, Ne pravi se lud; Oea se
prevarenim, Nazivao se predednikom.
U prelazne semikopulativne glagole spadaju smatrati, drati, zvati / nazvati / na-
zivati, prozvati / prozivati, imenovati, proglasiti / proglaavati, oznaiti / oznaa-
vati, prikazati / prikazivati, initi / uiniti i sl. Imenski dio predikata s prelaznim
semikopu lativnim glagolima uvijek je u instrumentalu, npr. Smatraju ga varalicom,
Koga nazvaste lopovom?, Njega su prikazali potenim, Time ete ovo mjesto uiniti
nesigurnim.
262 SINTAKSA
VIESTRUKOSLOENI PREDIKAT
I glagolski i imenski predikati mogu biti viestrukosloeni. Naime sloeno me gla-
golskom predikatu, koji se sastoji od modalnoga ili faznoga glagola i punoznanoga
glagola u innitivu/konstrukciji da + prezent, npr. Poeo je ozbiljno da trenira ili
Pre stali su se optuivati, moe se dodati jo koji modalni ili fazni glagol, npr. Odlu-
io je da pone ozbiljno trenirati ili Nijesu mogli prestati da se optuuju.
I imenskom predikatu, koji je uvijek sloen, i to i kopulativnome, npr. Lejla je opre-
zna, i semikopulativnome, npr. Oea se prevarenom, mogu se dodati modalni ili
fazni glagoli, pa i takav predikat moe biti viestrukosloen, npr. Lejla mora biti
oprezna, odnosno Poela se oeati prevarenom.
PROIRIVANJE PREDIKATA
Osim slaganja predikata, o kojem je dosad bilo rijei, moe se govoriti i o nainima
proirivanja predikata. Do proirivanja predikata dolazi ili tako to se osnovnome
predikatu doda kakav imenski ili glagolski dio (dopunski predikativ) ili tako da se
punoznani glagol u slubi predika ta ralani (dekomponuje) na sastavne djelove, i
to na perifrazni glagol i imenski dio.
Proirivanje predikata dopunskim predikativima
Kad se predikatu koji ima oblik punoznanoga glagola doda imenski ili gla golski
dio, takav se dio predikata naziva dopunskim predikativom. S obzirom na to je li
taj dio imenski ili glagolski, razlikuju se imenski i glagolski dopunski predikativ.
Imenski dopunski predikativ
Imenski dopunski predikativ obino ima oblik pridjeva, i to u neodreeno me vidu,
koji je kongruentan ili sa subjektom, npr. Ana je leala smirena, ili s objektom, npr.
Nali smo ga iscrpljena. Takav dopunski predikativ naziva se atributsko-prilo-
kom odredbom, jer se uvodi po predikatu i postaje njegov dio.
Rjee imenski dopunski predikativ ima oblik imenice. Takva imenica moe biti:
kongruentna sa subjektom ili s objektom, npr. Dugo se muila jadnica, Nali
su ga bijednika u brvnari;
u instrumentalu (takva je upotreba instrumentala u crnogorskome standar-
dnom jeziku arhaina), npr. evojkom je bila utljiva;
u obliku besprijedlokoga genitiva koji zahtijeva atribut, npr. Leala je na
plai otvorenih usta;
u obliku prijedloko-padenoga izraza, npr. Naoe ga u ranama;
u obliku konstrukcije s rjecom kao, npr. Vrati se iz rata kao bogalj.
Glagolski dopunski predikativ
Glagolski dopunski predikativi mogu imati oblik glagolskoga priloga sadanjeg
(prolazei) ili glagolskoga priloga prolog (proavi). Glagolski prilog sadanji,
jer se tvori od nesvrenih glagola, oznaava radnju koja je istovremena s radnjom
oznaenom glagolom u predikatu, npr. Obino predaje stojei ili Prolaahu kraj nas
pjevuei.
Glagolski prilog proli, koji se tvori od svrenih glagola, oznaava radnju koja pret-
hodi radnji oznaenoj glagolom u predikatu, npr. Posmatrao nas je nalaktivi se.
Ralanjeni (dekomponovani) predikat
Ralanjeni predikat vrsta je proirenoga predikata koja nastaje tako to se puno-
znani glagol ralani na perifrazni glagol i imenicu, koja je obino glagolska i koja
je esto i izvedena od punoznanoga glagola. Tako su npr. reenice Jo nijesu oba-
vili etvu penice, Izraavasmo sumnju u njihove dobre namjere, Privodimo kraju
pripreme za ljetovanje, Komandant izdade nareenje o povlaenju ili Ve si na po-
etku nainio pogreku nastale ralanjivanjem glagola posijati, sumnjati, zavra-
vati, zapovijediti i pogrijeiti u reenicama Jo nijesu posijali penicu, Sumnjasmo
u njihove dobre namjere, Zavravamo pripreme za ljetovanje, Komandant naredi
povlaenje, Ve si na poetku pogrijeio.
STRUKTURA PREDIKATA
Glagolski predikat Imenski predikat
- prosti predikat: Kreemo odmah, Rei
emo odmah
- kopulativni predikat: Mi smo samo
posmatrai, To je glupo
- sloeni predikat: O svemu se moe
razgovarati, Poeo je da gradi kuu
- semikopulativni predikat: Vi ste
postali nerazumni, Jo se oea preva-
renom
- viestrukosloeni predikat: Odluio je
da pone ozbiljno trenirati
- viestrukosloeni predikat: Ve se
poela oeati prevarenom
- predikat proiren glagolskim dopun-
skim predikativom: Obino predaje
stojei
- predikat proiren imenskim dopun-
skim predikativom: Naoe ga iscr-
pljena
- ralanjeni (dekomponovani) predikat:
Obavili su etvu penice prema: Posi-
jali su penicu
264 SINTAKSA
SUBJEKAT
Naziv subjekat, kao i naziv predikat, dolazi iz latinskoga jezika (od rijei subiec-
tum, koja znai ono to lei pod im, to je podmetnuto pod neto drugo). Ve se
iz toga vidi da se subjekat shvatao kao svojevrsna podloga govorenja, kao predmet
od kojega polazi neka radnja ili kao predmet koji pokree radnju, kao pokreta rad-
nje, kao oznaka za ono o emu je rije u reenici.
ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA
Kao lan reenine strukture subjekat je zavisan od predikata, to se vidi i po tome
da se subjekat i predikat slau u licu, broju i rodu. Tako se npr. u reenici Komija je
prodao kuu subjekat komija slae s predikatom prodao je u licu (i predikat i subje-
kat su u treem licu), u broju (i predikat i subjekat su u jednini) i u rodu (i predikat i
subjekat su u mukome rodu).
Slaganje predikata i subjekta u licu i broju sasvim je oekivano jer su te kategorije
svojstvene svakome linom glagolskom obliku u pozi ciji predikata, ali slaganje pre-
dikata i subjekta u rodu nije neto to se podrazumijeva jer rod nije svojstven glagol-
skim oblicima ili, preciznije, svoj stven je samo nekim sloenim glagolskim oblici-
ma. Nije npr. svojstven pre zentu (prodaje), imperativu (prodaj) ni futuru (prodae),
ali je svojstven perfektu (prodao je, prodala je, prodalo je) i potencijalu (prodao bi,
pro dala bi, prodalo bi). U tim oblicima meutim rod nije ni glagolska ni pre dikatska
osobitost, no oblike roda, i to oblike svih triju rodova (tzv. moci ju), imaju obavezno
svi pridjevi, pa onda i glagolski pridjevi koji su u sasta vu sloenih glagolskih oblika
kao to su perfekat ili potencijal, npr. Ana nije dola, Marko se jutros javio, Dijete
bi se rado igralo i sl.
Osim pomenutih sloenih glagolskih oblika u slubi predikata oznaku roda imaju i
imenski djelovi predikata:
imenice, npr. Otac mu je uitelj, Ana mi je prijateljica, Ba si dijete;
pridjevi, npr. Prijedlog je bio odlian, Ona nije normalna, Selo e biti
pusto;
zamjenice, npr. Mikrofon je va, Knjiga nije moja, Dijete je njihovo.
GRAMATIKA SVOJSTVA SUBJEKTA
Budui da slubu subjekta imaju prije svega imenske rijei, gramatika svojstva toga
reeninog lana jesu rod i broj, a to znai da je subjekat u mukome (npr. Komija je
prodao kuu), enskome (npr. Ona nije zdrava) ili srednjemu rodu (npr. Dijete je nji-
hovo), da je u jednini (npr. Selo e biti pu sto) ili u mnoini (npr. Sela e biti pusta).
SUBJEKAT I VRSTE RIJEI
Budui da se subjekat po znaenju moe odrediti kao predmet o kojem je rije ili
kao pokreta radnje oznaene predikatom, prirodno je da se u slu bi subjekta javljaju
prije svega imenice, jer one oznaavaju (gramatiku) predmetnost, koja se izraava
rodom, brojem i padeom, dakle onim gramatikim kategorijama koje su svojstvene
i subjektu. Meutim slubu subjekta mogu vriti i druge imenske rijei:
zamjenice, npr. Ti si na redu, to se dogaa?, To neemo vie trpjeti, Ne to
se mora preduzeti, Taj nije normalan;
poimenieni pridjevi, npr. Stari su iskusniji, Mrtvi ne govore, Sit gladnome
ne vjeruje;
brojevi (brojevne imenice, zbirni brojevi i brojevni pridjevi), npr. Trojica
nedostaju, Pobjeglo je petoro, Samo e prvi postati slavan.
(Kad su u slubi subjekta pridjevske rijei (taj, stari, mrtvi, sit, prvi), one po pravilu
zastupaju cijele atributske sintagme, npr. taj stoji umjesto taj tip, stari umjesto stari
ljudi, prvi umjesto prvi takmiar i sl.)
Osim toga u slubi subjekta mogu biti:
neki vezani spojevi rijei, npr. Mnogo ljudi je dolo, Sedam dana nije malo,
Neki od najboljih nijesu se pojavili na startu i sl.;
innitiv, npr. Misliti znai postojati, Biti oprezan nije uvijek pametno.
U posebnim okolnostima u slubi subjekta moe se pojaviti bilo koja rije, pa ak i
bilo koji oblik rijei, npr. Ispred je prijedlog, Ako je veznik, Danas je prilog, Ah je
uzvik, Komijom je instrumental, Prodajem je oblik prezenta itd. U takvim sluaje-
vima preko slube subjekta, tj. sintaksiki, opredme uju se (tj. dobijaju svojstva
koja su inae karakteristina za imenice) rijei i oblici kojima nije svojstvena ni
gramatika ni leksika predmetnost.
SUBJEKAT I RIJEI BEZ RODA
Kad slubu subjekta vre rijei koje nijesu promjenljive po rodu, a predikata sloeni
glagolski oblici kojima je svojstven rod, ti oblici imaju ozna ku srednjega roda, npr.
Mnogo ljudi je dolo. Tako e biti i u drugim sluajevima u kojima su u slubi su-
bjekta rijei bez roda, npr. ovo ispred, ovo ako, ovo danas, ovo ah. (Od
toga se odstupa samo onda kad se uz takve rijei pretpostavljaju imeni ce u mukome
rodu, npr. ovaj ako ili ovaj ah kad se pretpostavlja ovaj veznik ako ili ovaj
uzvik ah.) Prema tome ako rije u slubi subjekta nema roda, a predikat ima oblik
koji je promjenljiv po rodu, taj predikat imae oznaku srednjega roda.
266 SINTAKSA
SUBJEKAT I RIJEI BEZ BROJA
Nepromjenljive rijei u slubi subjekta (npr. ispred, ako, danas, misliti i sl.) nemaju
ni broja. No to se tie kongruentnosti s predikatom, one se ponaaju kao rijei u
jednini. Mnoinska kongruentnost ne dolazi u obzir ni onda kad je znaenjski izvje-
sno da je rije o veem broju predmeta oznaenih rijeju ili rijeima koje su u slubi
subjekta. Tako npr. ne dolazi u obzir *Mnogo ljudi su doli iako na znaenje mnoine
upuuje i prilog mnogo i oblik ge nitiva mnoine ljd.
SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEI
Neto slino moe se rei i za rijei koje nijesu promjenljive, tj. za rijei ili oblike
koji nemaju padea. Naime sve ono to se mijenja po padeima, a u slubi je subjekta
dobija oznaku nominativa; ali se, kao to je reeno, u toj slubi mogu nai rijei i
oblici koji se ne mijenjaju ni po padeima (npr. mnogo, ispred, ako, misliti i sl.), pa
se i one na neki nain nominativiziraju (to znai da bi bile u nominativu kad bi
ga imale).
Osim toga ve je bilo rijei o tome da se katkad dogaa, iz me trikih razloga, u
usmenome narodnom pjesnitvu, da se subjekat nae i u vokativu, npr. Knjigu pie
knee Vujadine.
REENICE BEZ SUBJEKTA
Subjekat se u crnogorskome standardnom jeziku uglavnom izostavlja kad je izlian,
a izlian je vrlo esto, pogotovo u prvome i drugome licu, npr. utra (ja) dolazim,
to (ti) ini danas?, Nadamo se (mi) boljemu, Recite (vi) kako je bilo. Ima meutim
i reenica u kojima subjekta ne samo da nema no ga ne moe ni biti. Tako su struktu-
rirane sve one reenice u kojima su u slubi predikata bezlini glagolski oblici, npr.
Snijei, Spava mu se i sl. Takvi predikati iskljuuju mogunost uvoenja oznake za
predmet o kojem je rije, tj. za subjekat. To se dogaa ili zato to takva predmeta
uopte nema ili zato to je nepoznat ili zato to se, iz bilo kojih razloga, ne eli, od-
nosno ne smije imenovati.
S tim u vezi treba posebno napomenuti da se isti glagoli esto mogu upotrebljavati
i u linim i u bezlinim oblicima. tovie, ima sluajeva da izmeu jedne i druge
upotrebe uopte nema formalne razlike. Tako npr. i u reenici Danas duva vjetar i
u reenici Danas duva formalno je isti glagolski oblik (3. lice prezenta duva), ali je
razlika oita ako te reenice preoblikujemo tako da predikat bude u perfektu. Tada
naime lini glagolski oblik dobija oznaku mu koga roda (Danas je duvao vjetar), a
bezlini oblik dobija oznaku srednjega roda, npr. Danas je duvalo.
KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA
Kao to je ve reeno, subjekat je s predikatom kongruentan u licu, rodu i broju.
Ako je predikat u prvome ili u drugome licu, subjekat ima oblik line zamje nice
prvoga ili drugoga lica (ja, ti; mi, vi); ako je predikat u treem licu, subjekat moe
imati oblik line zamjenice treega lica (on, ona, ono; oni, one, ona) ili moe biti u
nominativu imenske rijei.
Kad je rije o rodu i broju, esto dolazi do kolebanja koja imaju izvorite u injenici
da se kongruentnost moe temeljiti na podudaranju po obliku (gramatika kongruent-
nost) ili na podudaranju po smislu (semantika ili leksika kongruentnost). Zato se
kongruentnost subjekta i predikata po rodu i broju ureuje, osobito s normativnoga
stanovita, posebnim pravilima.
KONGRUENTNOST PO RODU
U kongruentnosti po rodu kolebaju se ponajprije imenice tipa kolega, pristalica,
slu ga, vojvoda, pismonoa i sl., koje gramatiki pripadaju imenicama enskoga roda
(imaju u nominativu jednine nastavak -a kao to ga imaju imenice en skoga roda
tipa en-a), a leksiki imenicama mukoga roda (oznaavaju osobe mukoga pola).
Takve imenice imaju razliitu kongruentnost u jednini i u mnoini. U jednini su
kongruentne s predikatom mukoga roda, npr. Kolega se nije ja vio (ne dolazi u obzir
*Kolega se nije javila), a u mnoini se primarno slau s predikatom enskoga roda,
npr. Kolege se nijesu javile.
Neto se drugaije u poziciji subjekta ponaaju imenice koje su takoe po obliku
enskoga roda, ali su leksiki i mukoga i enskoga roda (tj. oznaavaju osobe i mu-
koga i enskoga pola), npr. varalica, tvrdica, kukavica, skitnica i sl. One su u jed-
nini kongruentne s predikatom bilo mukoga bilo en skoga roda (to moe zavisiti
i od toga oznaavaju li se tim imenicama osobe mukoga ili osobe enskoga pola),
npr. Varalica je opet doao/Varalica je opet dola, Trai te onaj tvrdica/Trai te ona
tvrdica. U mnoini su takve imenice kongruentne s predikatima u enskome rodu,
npr. Varalice su opet dole, Trae te one tvrdice.
Slinih kolebanja u kongruentnosti po rodu ima i onda kad se u slubi subjekta nau
imenice srednjega roda sa suksom -l(o) tipa piskaralo, njukalo, trkaralo, zano-
vijetalo, brundalo i sl., koje oznaavaju u prvome redu osobe mukoga pola. I one
s predikatom mogu biti kongruentne ili po smislu, a to znai da predikat moe biti
mukoga roda (npr. Piskaralo se opet javio), ili po gramatikim svojstvima, a to zna-
i da je predikat srednjega roda (npr. Piskaralo se opet javilo). U mnoini je predikat
po pravilu samo srednjega roda, npr. Piskarala su se opet javila.
268 SINTAKSA
KONGRUENTNOST PO BROJU
Slinim razlozima uslovljena su i kolebanja u kongruentnosti po broju. Ona naj vie
dolaze do izraaja onda kad su u slubi subjekta zbirne imenice, npr. braa, paad,
lie i sl., i to zato to zbirne imenice nemaju zapravo ni obi ljeja jednine ni obiljeja
mnoine, nego su rezultat svojevrsne neutralizaci je suprotnosti po broju ili, drugai-
je reeno, one su po obliku u jednini, a po znaenju u mnoini, i to u posebnome tipu
mnoine, koja nije pojedinana, brojiva, nego nebrojiva, zbirna, kolektivna. Zbirna
mnoina dakle pretpostavlja vie predmeta, ali se oni predoavaju (konceptualizi-
raju) kao jedan skup, kao jedna cjelina. Razlika izmeu brojive i zbirne mnoine
najvidljivija je kod onih imenica koje imaju i brojivu i zbirnu mnoinu, npr. listovi
(brojiva, pojedinana mnoina) prema lie (zbirna, nebrojiva mnoina). Zato se i
kongruentnost subjekta i predikata s obzirom na broj kod takvih imenica ureuje
posebnim pravilima.
Zbirne imenice eca, braa, gospoda i vlastela, koje se mijenjaju kao ime nice en-
skoga roda u jednini (eca, ece, eci... kao ena, ene, e ni...), slau se s predi-
katom kao da je rije o imenicama srednjega roda u mnoini, npr. eca su nemirna,
Gospoda su umiljena (imenica eca kongruentna je dakle s predikatom kao to bi
bila kongruentna imenica sela upor. Sela su nemirna).
Slino se ponaaju i brojevne imenice tipa dvojica, obojica, trojica, estori ca i sl.,
npr. Obojica su se javila.
Nije bitno drugaije ni onda kad se u slubi subjekta nau vezani spojevi ri jei sa-
stavljeni od promjenljivih glavnih brojeva i imenica mukoga ili sred njega roda tipa
dva prijatelja, oba grada, tri ovjeka ili etiri sela. I oni se naime prema predikatu
ponaaju kao da su imenice srednjega roda u mnoi ni, npr. Dva prijatelja nijesu mo-
gla dalje, etiri su sela spaljena.
Zbirne imenice tipa lie, cvijee, granje, trnje, perje i sl., koje su po obli ku imenice
srednjega roda u jednini, kongruentne su s predikatom koji je takoe srednjega roda
u jednini, npr. Lie je opalo, Perje je svuda leelo.
Zbirne imenice tipa paad, telad, unuad, momad, eljad i sl. imaju semantiku
kongruentnost, tj. ponaaju se kao imenice srednjega roda u mnoini, npr. Dola su
im unuad.
Brojevne imenice tipa dvoje, oboje, troje i brojevne imenice tipa petoro, sedmoro,
dvanaestoro i sl. u slubi subjekta kongruentne su s predikatom srednjega roda u
jednini, npr. Dvoje je nekud odlutalo, Petoro je nestalo.
KONGRUENTNOST VIELANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM
Sloene reenice ili niz reenica s razliitim subjektima esto se ostvaruju i kao jed-
na reenica s vie subjekata, npr. Marko i Ivan dolaze utra. U tak vim sluajevima
vae posebna pravila o kongruentnosti subjekata s predikatom, jer subjekti mogu biti
razliita roda i broja, pa se javljaju kolebanja. Tih pra vila ima est. Prva etiri odnose
se na subjekte u jednini, a ostala dva na su bjekte u mnoini:
Subjekti mukoga roda slau se s predikatom istoga roda u mnoini, npr. 1.
Komija i njegov sin otputovali su jutros rano.
Subjekti enskoga roda slau se s predikatom istoga roda u mnoini, npr. 2. Ana
i njezina prijateljica otile su na ples.
Subjekti srednjega roda slau se (i to iskljuivo!) s predikatom mukoga roda 3.
u mnoini, npr. Sunce i ljeto jo nijesu stigli (ne dolazi u obzir *Sunce i ljeto
jo nijesu stigla).
Subjekti razliita roda slau se s predikatom mukoga roda u mnoini, npr. 4.
Komija i Ana otili su ranije, Majka i dijete dobro su se oeali, Vo i tele
mirno su pasli.
Subjekti istoga roda u mnoini slau se s predikatima istoga roda u mno ini, 5.
npr. Sastali su se aci i profesori, One su bile majke i eri, Opuela su
sela i polja.
Uza subjekte razliita roda u mnoini predikat je onoga roda kojega je blii 6.
(ili najblii, ako ih je vie od dva) subjekat, npr. Presuile su rijeke, jezera i
izvori; Presuili su izvori, jezera i rijeke; Presuila su jezera, izvori i rijeke;
Srueni su gradovi i sela; Sruena su sela i gradovi; Zaboravljena su brda
i doline; Zaboravljene su doline i brda.
OBJEKAT
I naziv objekat potie iz latinskoga jezika (od rijei obiectum, koja znai ono to
je pred ime, to je izloeno, to je stavljeno nasuprot postavljenome, nasuprot
emu drugome). Rije je o lanu reeni ne strukture koji stoji nasuprot subjektu
i oznaava u toj strukturi tzv. drugi predmet. Pritom se pod prvim predmetom podra-
zumijeva subjekat kao predmet o kojem je u reenici rije, a pod objektom predmet
koji biva zahvaen glagolskom radnjom, predmet u vezi s kojim se ta radnja vri.
Naziv dopuna ima neto ire znaenje. Pod njim se naime moe podrazumijevati
i predmet koji ne mora biti lan reenine strukture. Tako u reenici Prodavi kuu,
komija je preselio u stan oblik kuu dopuna je gla golskome prilogu prolom (pro-
davi), koji nema slubu predikata.
270 SINTAKSA
Isto tako dopunom se smatra i zavisna sastavnica (tagmem) dopunskih spo jeva rijei
koji su rezultat rekcije.
Osim toga dopunom se mogu smatrati i neki elementi reenine strukture koji ne
oznaavaju predmet ukljuen u radnju, no okolnosti u kojima se dogaa radnja pre-
dikata. Misli se posebno na tzv. pri loke dopune kakve susrijeemo u reenicama
tipa Komija stanuje na kraju grada.
GRAMATIKA SVOJSTVA OBJEKTA
U reeninu strukturu objekat se uvrtava po gramatikim i leksikim svoj stvima
glagola u predikatu i povezuje se s predikatom jakom rekcijom. To znai da je oblik
objekta (pade) predodreen samim glago lom. Tako je u reenici Komija je pro-
dao kuu akuzativ kuu predodreen gla golom prodati. Takvi glagoli, dakle oni
koji predodreuju takav objekat u aku zativu, nazivaju se prelaznim glagolima, a
objekti uz takve glagole pravim ili bliim (direktnim) objektima. Objekti toga
tipa u naelu oznaavaju predmete koji su direktno ukljueni u glagolsku radnju i
bez kojih esto nema ni same radnje. Prelazni glagoli naime obino oznaavaju uop-
tene (ap straktne) radnje, pa je bez predmeta koji je ukljuen u radnju i sama rad nja
nedovoljno konkretna. Zato su pravi objekti esto i obavezni, neispustivi lanovi
reenine strukture. To je razlog to reenice tipa Komija prodaje kuu, eca beru
jabuke, Obuar popravlja cipele ne mogu biti bez obje kta, upor. Komija prodaje,
eca beru, Obuar popravlja. Bez njega su na ime takve reenice nedovoljno infor-
mativne.
PRAVI (BLII, DIREKTNI) OBJEKAT
Kao to pokazuju navedeni primjeri s glagolima prodavati, brati i popravljati, pravi
objekat naelno je u akuzativu, a i u onim sluajevima kad nije u akuzativu, redovno
je zamjenljiv akuzativom. Naime katkad pravi objekat moe biti i u genitivu, i to u
dionome ili u slovenskome genitivu.
Dioni genitiv umjesto akuzativa moe se upotrijebiti kad nije rije o cjelovitom pred-
metu, nego o dijelu predmeta, to ponajprije vai za gradivne imenice, tj. imenice
koje i ne oznaavaju pojedinane predmete, nego materije, npr. Dodajte mi hljeba,
Kupila je cukra, Imate li vode?
Slovenski genitiv dolazi kao pravi objekat umjesto akuzativa u odrinim reenica-
ma, npr. Ne oea nikakva mirisa, Ne gledao dana!
U svim navedenim primjerima (i s dionim i sa slovenskim genitivom) genitivi su
zamjenljivi akuzativima (u istome ili slinome znaenju), npr. Dodajte mi hljeb,
Kupila je cukar, Imate li vodu?, Ne oea nikakav miris, Ne gledao dan!
(Kad se izboru akuzativa ili genitiva u takvim konstrukcijama pridruuje razlika u
znaenju, onda je ona u prvome redu vezana za kategoriju odre enosti, pa npr. re-
enici Dodajte mi hljeba moe biti svojstvena neodreenost, a reenici Dodajte mi
hljeb odreenost. U prvome sluaju rije je o dijelu materije, a u drugome se moe
podrazumijevati da je rije o odreenome paretu hljeba koje se nalazi na stolu pred
uesnicima govornoga ina.)
NEPRAVI (DALJI, INDIREKTNI) OBJEKAT
Nepravi objekat stoji u ostalim kosim padeima (ukljuujui i akuzativ), koji mogu
biti besprijedloki, npr. Za hvaljujemo svim dobroiniteljima, ili prijedloki, npr.
Uiva u brzoj vonji. I nepravi objekat oznaava predmet zahvaen glagolskom rad-
njom, ali to ne mora biti predmet na kojem se vri glagolska radnja, bez kojega te
radnje nema, no predmet u vezi s kojim se ta radnja vri. Tako u na vedenome pri-
mjeru Zahvaljujemo svim dobroiniteljima nepravi objekat (svim dobroiniteljima)
ne oznaava predmete (u ovome sluaju osobe) koji su direktno ukljueni u radnju
glagola zahvaljivati, koji uestvuju u samoj radnji ili mijenjaju njezinu prirodu, nego
predmete na koje se radnja odnosi, kojima se ona namjenjuje, u vezi s kojima se vri.
Drugim rijeima, radnja prela znoga glagola prodavati nezamisliva je bez onoga to
se prodaje, a u samu radnju neprelaznoga glagola zahvaljivati nijesu, ili bar ne mo-
raju biti, direktno ukljueni oni kojima se zahvaljuje.
STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA
Objekti, i blii i dalji, mogu se meusobno razlikovati po stepenu obaveznosti, koji
je zavisan najvie od prirode radnje koja se oznaava glagolom, ali i o kontekstu ili
situaciji u kojima se odvija radnja. Pritom vai opte pravilo: pojava objekta obave-
znija je to je znaenje glagola uoptenije (ap straktnije) i, obrnuto, pojava objekta
manje je obavezna to je znaenje gla gola konkretnije. To se dogaa zato to je uz
glagole uoptenijega znaenja izbor razliitih objekata iri, pa je i pojava objekta in-
formativnija. Uz glagole konkretnijega znaenja izbor objekata po pravilu je sasvim
ogranien ili ak svediv na jedan, pa je informacija o takvu objektu esto izlina
(redun dantna).
Tako je npr. uz navedene glagole tipa prodavati, brati i popravljati izbor moguih
objekata vrlo irok (npr. prodavati kuu/voe/povre/knjige/grae vinski materijal/
maglu i sl.; brati jabuke/ljive/orahe/cvijee/kotanje i sl.; popravljati cipele/televi-
zor/kuu/mainu/bicikl/kune aparate/tekst i sl.).
S druge strane, uz glagole tipa pjevati ili kopati objekta uopte ne mora biti, npr. Pje-
va ve tri godine ili Pjeva po barovima, odnosno Kopa prije podne ili Kopa u bati,
jer je izbor moguih objekata ui, pa je odabrani objekat manje i informativan (a to
je manje informativan, manje je i obavezan). tovie, gotovo je svediv na jedan (na
pjesmu i zemlju), pa je na neki nain ve unaprijed sadran u samome glagolu.
272 SINTAKSA
OBJEKAT I ZNAENJE GLAGOLA
S obzirom na to dolaze li s objektom ili bez njega, glagoli se mogu razlikovati i po
znaenju. Tako npr. izostanak objekta glagolu esto daje kvalitativno znaenje, tj.
znaenje koje vrioca radnje kvalikuje (ili ne kvalikuje) za vrenje te radnje. Tako
e se npr. znaenje glagola pisati u reenici On pie razlikovati (ili e se bar moi
razlikovati) od znaenja istoga glagola u reenici On pie molbu. U prvome sluaju
taj e glagol znaiti baviti se (npr. profesionalno) pisanjem ili biti pisac, biti
novinar i sl., a u drugome e imati konkretno znaenje, npr. obraati se nekome
pismeno.
OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA
Na nivou iskaza pojava ili izostanak objekta mogu biti uslovljeni i konteks tom, od-
nosno stvarnom govornom situacijom. To znai da mogu biti u vezi s informativnom
strukturom iskaza. Ako je npr. iskaz Ana je pisala molbu odgovor na pitanje to je
Ana pisala?, onda je objekat neizostavljiv (odgovor e biti: Ana je pisala molbu,
Pisala je molbu ili samo Molbu). Ako je meutim rije o odgovoru na pitanje Ko je
pisao molbu?, objekat moe biti izlian (odgovor moe biti Ana je pisala ili samo
Ana).
To pogotovo vai za eventualne odgovore na pitanja Kad je Ana pisala molbu?, e
je Ana pisala molbu? i sl., u kojima je informativno sredite us mjereno na okol-
nosti (mjesto ili vrijeme) u kojima se odvijala radnja, a ne na predmet radnje, pa
u odgovorima takoe nee biti objekta, npr. Pisala je prole neelje ili Pisala je u
sekretarijatu.
REENICE BEZ OBJEKTA
Veliki broj glagola uopte ne otvara mjesto objektu, to znai da ima i reenica u ko-
jima objekta nema niti ga moe biti. Takvi su svi oni glagoli koji oznaavaju radnje
to se ne odvijaju na predmetu ni u vezi s predmetom. To su prije svega glagoli stanja
i glagoli koji znae kretanje. Glagoli stanja oznaavaju radnje bez aktivnosti vrioca,
pa onda i bez predmeta koji bi bio ukljuen u aktivnost; a kod glagola sa znaenjem
kretanja aktivnost se svodi na kretanje vrioca, za koje u naelu nije potreban nika-
kav predmet. Takvi su npr. glagoli leati, stajati, eeti, mirovati; ii, koraati, puto-
vati, lutati i sl. Prema tome radnja glagola kao to su prodavati ili popravljati nije ni
zamisliva bez predmeta koji bi se prodavali ili popravljali, a radnja glagola leati ili
koraati iskljuuje predmet koji bi bio dio radnje. Prodava ti i popravljati nije dakle
ni zamislivo bez onoga to se prodaje ili popravlja, a onoga ,,to bi bilo leano ili
onoga ,,to bi bilo ieno nema niti moe biti.
OBLICI OBJEKTA
Po obliku objekti mogu biti u svim kosim padeima bez prijedloga (naravno, osim
lokativa koji ne moe ni dolaziti bez prijedloga). Mogu dakle biti:
u genitivu, npr. Oslobodite se nepotrebnih stvari, Komija se odrekao kue,
Najeo se bunike;
u dativu, npr. Vesele se estitkama, to mu se dogodilo?, Rado pomae
svima;
u akuzativu: Komija prodaje kuu, eca beru jabuke, Neto sam te pi tao;
u instrumentalu: Trguju svaim, Slijee ramenima, Zaprijetili su mu za-
tvorom.
Objekti mogu imati i oblike prijedloko-padenih izraza. Takvi objekti nazivaju se
prijedlokima. Oni mogu biti:
u genitivu, npr. Odustao je od kandidature;
u dativu, npr. Odnosi se prema njoj pokroviteljski;
u akuzativu, npr. Ne razumijem se u klasinu muziku;
u instrumentalu, npr. Ne edoe saraivati s nama;
u lokativu, npr. Nijesmo ni sanjali o takvome uspjehu.
REENICE S VIE OBJEKATA
Kako radnje oznaene glagolima mogu ukljuivati i vie predmeta, u reenici se
moe pojaviti i vie objekata. Tada je obino jedan objekat pravi, a drugi nepravi.
Pravi objekat uvijek je u akuzativu, a nepravi moe biti:
u genitivu, npr. Ljude (A) je teko osloboditi straha (G);
u dativu, npr. 1zdala je sobu (A) dvjema studentkinjama (D);
u akuzativu (kao i pravi objekat), npr. Uio nas (A) je matematiku (A);
u instrumentalu, npr. Posluili su nas (A) njegukim sirom (I);
u lokativu, npr. Uhvatili su ih (A) u krai (L).
(Reenice tipa Uio nas je matematiku, To vas nijesam pitao ili Neto bih te mo-
lio katkad se opisuju kao reenice s dvama pravim objektima. Budui da je rije o
objektima razliita tipa, objekte matematiku, to i neto opravda nije je opisivati kao
neprave jer bi se inae moralo pretpostaviti da ima pravih objekata razliita tipa (to
274 SINTAKSA
bi bilo metodoloki problematino). Da je tako, potvruje i injenica da glagol uiti
npr. ima razliite prave objekte s obzi rom na to znai li sticati znanje, npr. Uim
matematiku, ili znai ini ti da neko drugi stie znanje, pouavati, npr. Ui nas,
te da nepravi objekat u akuzativu taj glagol ima samo u drugome znaenju. Bilo bi
dakle: Ui nas (pravi objekat) matematiku (nepravi objekat). Osim toga objekte tipa
matematiku, to i neto mogue je zamijeniti i kakvim drugim oblikom, npr. dativom,
upor. Uio nas je matematici, to inae ne vai za pravi objekat, jer se umjesto Uim
matematiku ne moe nikako rei *Uim matematici niti se umjesto Ui nas ikako
moe rei *Ui nama.)
Uz neke (neprelazne) glagole mogu se nai i po dva razliita neprava objekta, koji
mogu biti:
u dativu i instrumentalu, npr. Zaprijetili su im (D) otkazom (I);
u dativu i lokativu, npr. Samo su nam (D) smetali u poslu (L);
u dativu i prijedlokom akuzativu, npr. Zahvalite im (D) za brigu (A);
u prijedlokom instrumentalu i lokativu, npr. Treba razgovarati s partnerima
(I) o svim tim pitanjima (L) itd.
PRILOKA ODREDBA
Priloka odredba (adverbijal) neobavezni je (fakultativni) lan reenine strukture
kojem mjesto u reenici otvara predikat i kojim se oznaavaju raz liite okolnosti u
kojima se vri radnja glagola u slubi predika ta, odnosno razliite okolnosti doga-
anja o kojima se saoptava reenicom. Budui da je priloka odredba u slinom
odnosu s predikatom kao i objekat, dobro ju je odrediti s obzirom na ono po emu se
razlikuje od objekta.
PRILOKA ODREDBA I OBJEKAT
Izmeu priloke odredbe i objekta ima vie razlika:
Objekat se u reenicu uvrtava po glagolu koji je u slubi predikata, po njegovim
leksiko-gramatikim svojstvima, a priloka odredba po predikatu. To znai da se
ona naelno moe uvrstiti u reeninu strukturu bez obzira na gla gol koji se javlja
u slubi predikata, pa i bez obzira na to sadri li reenica uopte glagol ili ne sadr-
i. Drugim rijeima, hoe li priloka odredba biti uvr tena u reeninu strukturu ili
nee, zavisi prije svega od sadraja reenice. Zato priloka odredba moe dolaziti i
uz prelazne glagole u slubi predika ta, npr. Komija je prodao kuu prole neelje,
i uz neprelazne glagole, npr. Rastali su se prole neelje, i uz glagole sa znaenjem
kretanja, npr. Otputovala je prole neelje, i uz glagole stanja, npr. Prole neelje je
spavao kod prijatelja, ali i u iskazima u kojima se uopte ne javljaju glagolski oblici,
npr. Prole neelje stalno magla.
Druga razlika izmeu objekta i priloke odredbe jeste direktna posljedica prve.
Naime objekat, jer se u reeninu strukturu uvodi po gramatikim i leksikim svoj-
stvima glagola, postaje i sastavni dio radnje koju taj glagol oznaava (npr. popravlja-
ti cipele i popravljati tekst dvije su sasvim razliite radnje). Nasuprot tome priloka
odredba ne postaje sastavni dio same radnje, nego je manje ili vie spoljna okolnost
u kojoj se vri radnja. Tako npr. izmeu reenica Piemo u koli, Piemo kod kue,
Piemo ujutro, Pi emo po podne, Piemo uredno, Piemo bez prekida nema, odno-
sno ne mora biti, razlike s obzirom na prirodu same radnje.
I trea je razlika izmeu objekta i priloke odredbe u direktnoj vezi s prvom razli-
kom. Objektu je naime, jer se u reeninu strukturu uvodi po glagolu, unaprijed
odreen oblik, a prilokoj odredbi nije. Zato se ono to je reeno objektom ne moe
rei drugaije. Ono pak to je reeno prilokom odredbom moe se prepriati (para-
frazirati), rei i na drugi nain. Tako se umjesto Piemo pisma ne moe rei npr. *Pi-
emo pismima, *Piemo oko pisama, *Piemo po pismima i sl. No umjesto Piemo
kod kue ili Piemo bez pre kida moemo rei Piemo doma; Piemo u (svojoj) kui;
Piemo neprekid no; Piemo ne prekidajui; Piemo, a da ne prekidamo i sl.
etvrta razlika izmeu objekta i priloke odredbe sastoji se u tome to je ob jekat
naelno obavezan lan reenine strukture, a priloka odredba nael no neobavezan
(fakultativan) lan. Tako se npr. u reenici Komija je prole neelje prodao kuu
ne moe isputiti objekat, a da reenica i dalje bude informativno potpuna, upor.
Komija je prole neelje prodao. Priloka odredba, na protiv, moe se isputiti, upor.
Komija je prodao kuu.
Reeno ipak ne znai da je objekat uvijek obavezan niti da je priloka odredba uvijek
neobavezna. Naime, kao to je reeno pri razmatranju stepena obaveznosti objekta,
ima i objekata koji nijesu obavezni, to zavisi od konkretnosti ili uoptenosti radnje
koja se oznaava glagolom. Tako npr. u reenici Pjeva ve tri godine uopte nema
objekta, uprkos tome to je u poziciji predikata prelazni glagol, koji inae zahtijeva
pravi objekat u akuzativu.
Ni priloka odredba nije uvijek neobavezna. Kad su u slubi predikata glagoli koji
oznaavaju provoenje odreenoga vremena (obino duega) na kakvu mjestu, npr.
ivjeti, stanovati, boraviti, prebivati, onda je i priloka odredba obavezna. Tako pri-
loku odredbu na kraju ulice u reenici Komija je stanovao na kraju ulice ne mo-
emo izostaviti, a da reenica bude i dalje informativno potpuna, upor. Komija je
stanovao.
Takvi primjeri ipak pokazuju da priroda i status priloke odredbe mogu biti zavisni
i od prirode glagola koji su u slubi predikata. Osim uticaja na obaveznost ili neo-
276 SINTAKSA
baveznost izbor glagola za slubu predikata moe u nekim sluajevima uticati i na
izbor oblika priloke odredbe. Tako e npr. uz glago le kretanja u slubi prilokih
odredaba koje imaju oblik prijedloko-padenih izraza s prijedlozima u ili na dolazi-
ti imenske rijei u akuzativu, npr. Idemo u umu ili Izali su na ulicu, a s glagolima
stanja u lokativu, npr. Bili smo u umi ili Stajali su na ulici.
Slino tome u prilokim odredbama koje imaju oblik prijedloko-padenih izraza s
prijedlozima za, pred, nad, pod i meu uz glagole sa znaenjem kretanja dolazie
oblici akuzativa, npr. Zali su za kuu, Izili smo pred kolu, Nagnuo se nad knjigu,
Stavi knjigu pod klupu, Otiite meu ljude, a uz glagole stanja oblici instrumentala,
npr. Stajali su za kuom, Odmarali su se pred kolom, Stalno edi nad knjigom,
Knjige su se nalazile pod klupom, esto boravi meu ljudima.
Isti oblik ili isti spoj rijei moe u jednome tipu reenice sluiti kao objekat, a u
drugome kao priloka odredba, to takoe zavisi u prvome redu od prirode glagola u
slubi predikata. Tako e npr. u reenicama Izgubili su cijelo ljeto (na pripreme) ili
Sastala se s koleginicama djelovi cijelo ljeto i s koleginicama biti u slubi objekata,
a u reenicama Kupali su se cijelo ljeto ili Otputovala je s koleginicama u slubi
priloke odredbe.
Da je zaista tako, vidi se po tome to se objekti ne mogu parafrazirati (ne moe se
rei npr. *Izgubili su cijelog ljeta, *Izgubili su tokom cijelog ljeta ili *Sastala se u
drutvu koleginica, *Sastala se u pratnji koleginica i sl.), a priloke odredbe mogu,
npr. Kupali su se cijeloga ljeta, Kupali su se tokom cijeloga ljeta ili Otputovala je u
drutvu koleginica, Otputovala je u pratnji koleginica i sl.
U vezi s odnosom izmeu objekta i priloke odredbe katkad se moe govo riti i o
dvoznanosti. Tako se npr. reenica Komija je prodao kuu bratu moe interpretira-
ti i tako da oblik bratu bude objekat, ali i tako da bude priloka odredba. U prvome
sluaju brat je ukljuen u samu radnju prodaje, on je predmet ukljuen u prodaju,
tj. kupac kue. U drugome sluaju brat nije predmet, nije kupac kue, no je npr. vla-
snik kue, a komija prodaje kuu (nekome treem) umjesto njega, u njegovo ime.
To e takoe potvrditi (ne)mogunost parafraze. Ako je naime bratu objekat (tj. ako
je komijin brat kupac), onda se ne moe rei Komija je prodao kuu za brata ili
umjesto brata ili u bratovo ime i sl., a upravo su takve parafraze mogue ako je oblik
bratu priloka odredba.
Ima i sluajeva, posebno vezanih za konstrukcije s instrumentalom, e se u istoj
reenici oblik ili spoj rijei moe interpretirati i kao objekat i kao priloka odredba
(tj. da ukljuuje i jedno i drugo). Tako bi se npr. u reenici Postigao je to velikom
borbenou reenini lan velikom borbenou mo gao interpretirati i kao objekat
(u tome sluaju reenica bi bila odgovor na pi tanje ime je to postigao? velika
borbenost bila bi, drugim rijeima, sred stvo, dakle predmet radnje glagola postii),
ali i kao priloka odredba (u tome sluaju reenica bi odgovarala na pitanje Kako je
postigao? bila bi dakle rije o okolnosti u kojoj se odvija radnja glagola postii, o
nainu vrenja te radnje, upor. Postigao je to teko ili lako ili sl.).
VRSTE PRILOKIH ODREDABA
Meu prilokim odredbama najee su priloke odredbe mjesta, vremena i naina,
a rjee ostale priloke odredbe uzroka, namjere, uslova, doputanja, posljedice,
drutva, koliine.
Priloka odredba mjesta
Prilokom odredbom mjesta oznaava se prostor na kojem se ili u vezi s ko jim se
odvija radnja oznaena predikatom. Prostor se moe oznaavati mjesnim prilozima
te padenim oblicima ili prijedloko-padenim izrazima.
Meu prilozima u slubi prilokih odredaba mjesta osobito su esti zamjeniki pri-
lozi. Oni mogu oznaavati prostor na dva naina:
Mogu ga oznaavati tako da uspostavljaju odnos prema kategoriji lica, od- 1.
nosno prema uesnicima govornoga ina. S obzirom na to prema kojem se
licu uspostavlja odnos razlikuju se mjesni prilozi:
koji oznaavaju prostor u blizini govornika, npr. Ove nema mjesta,
Doite ovamo, Ovuda su proli, Odavde se nita ne vidi, Dolazili su
dovde;
koji oznaavaju prostor u blizini sagovornika, npr. Tu se ne moe razgova-
rati, Tuda se ne ide, Tamo vie ne zalaze, Krenuli su odatle, Otud se niko
ne javlja, Dotle jo ne doosmo;
koji oznaavaju prostor udaljen i od govornika i od sagovornika, npr.
One e se sve odvijati, Nijesmo ni proli onuda, Onamo vie ne lete,
Odande svi poinju, Odonud mnogi dolaze, Donde vodi putljaga.
Ostali zamjeniki prilozi u slubi prilokih odredaba mjesta oznaavaju ne- 2.
odreen prostor i nazivaju se neodreenim zamjenikim pri lozima, npr. Ne-
ge sam ga ve vidio, Nige ga nema, Svuge smo ih traili, Svuda ima
udaka, Otiao je nekud, Nikud se ne moe, Svukud ima rastinja.
U slubi priloke odredbe mjesta mogu biti i drugi prilozi, npr. Gore je rjei vazduh,
Nazad se vie ne moe, Vani pada kia, kola je blizu, Treba skre nuti ulijevo.
U slubi priloke odredbe mjesta mogu biti i brojni padeni oblici i prijedloko -
-padeni izrazi, npr. Otili su kui, Dugo smo etali ulicama; Tri preko ig ralita,
Vozimo kroz maglu, Srio sam ga na stanici, ede pod orahom.
278 SINTAKSA
Priloka odredba vremena
Priloka odredba vremena, kojom se odreuje vrijeme odvijanja radnje obi ljeene
predikatom, oznaava se:
vremenskim prilozima, npr. Nekad sve bijae drukije, Nikad se ne treba
predavati, Katkad je bolje utati, Sad nije vrijeme za to, Uskoro e se i oni
pojaviti, Jutros sam zakasnio, Danas je najtee penzionerima, Javiemo se
utra;
padenim oblicima ili prijedloko-padenim izrazima, npr. Te godine bilo je
posebno teko, Svako vee izlazi u grad, Prima utorkom, Ostali su do jutra,
Doi e u neelju, Potonji smo ih put poetili o Uskrsu, Sa zimom doe i
snijeg.
Priloka odredba naina
Prilokom odredbom naina obiljeava se okolnost koja utie ili je na drugi nain
povezana s kakvoom radnje oznaene predikatom. Slubu priloke odredbe naina
vre:
nainski prilozi, npr. Tako je ve bolje, Nekako emo se snai, Tuno je sve
to gledati, Glasno se nasmijala, Rado ju je posluao, Spomeni ih sve po-
imenice, Ne govorite uglas, Nauio je napamet;
padeni oblici i prijedloko-padeni izrazi, npr. Sluala ga je oborene glave,
Povikao je jakim glasom; Gledali su nas preko nosa, Priao je kroz suze,
Nadirali su u masama, Odveden je pod straom.
Ostale priloke odredbe
Osim prilokih odredaba mjesta, vremena i naina mogu se izdvojiti jo priloke
odredbe:
uzroka, npr. Doli smo ba zato, Nijeste se javili zbog toga, Bio je umoran od
vonje, Sastali su se povodom praznika, estitajte im na pobjedi;
namjere (svrhe), npr. Zadran je u bolnici radi pregleda, Molili su za spas
njegove due, Doli su po robu, Otili smo za svojim poslom;
uslova, npr. Teko je bez novca, U sluaju rata sve e propasti, Uz takvo
zalaganje svako bi uspio;
doputanja, npr. Posvaali su se bez razloga, Nastavili su s poslom uprkos
nevremenu, I pored dobrih veza ostao je bez posla;
posljedice, npr. Smijali smo se do suza;
drutva, npr. Ila je s nama na tenis, edi s drutvom u kafani, Oni su stajali
uz nas;
koliine, npr. Mnogo ih je zaduila, Previe su usporili itd.
(Priloke odredbe zamjenikoga tipa, npr. zato, zbog toga, uprkos tome i sl. slue (i)
kao konektori.)
NESAMOSTALNI LANOVI REENINE STRUKTURE
Atribut i apozicija bitno se razlikuju od predikata, subjekta, objekta i priloke odred-
be po tome to nijesu osnovni, samostalni lanovi reenine strukture, nego nesamo-
stalni. To znai da su to lanovi reeninih lanova, tj. da se u reeninu strukturu ne
uvrtavaju direktno, no preko osnovnih lanova.
To se vidi i po tome to atribut moe biti uvrten:
i uz (imenski) predikat, npr. Ono je komijina kua;
i uz subjekat, npr. Komijina je kua prodata;
i uz objekat, npr. Ko je kupio komijinu kuu?;
i uz priloku odredbu, npr. Svi su se skupili u komijinoj kui.
tovie, atribut moe biti uvrten uz imenicu bez obzira na to e se ona u reeninoj
strukturi javlja. To znai da moe biti uvrten i uz imenicu u slubi (nekongruentno-
ga) atributa, npr. Komija ima kuu od bijeloga kamena, te uz apoziciju, npr. Na
komija Petar prodaje kuu.
Isto tako i apozicija moe biti uvrtena uza svaku imenicu, pa tako i uz ime nicu u
slubi (nekongruentnoga) atributa, npr. Ko je kupio kuu naega komije Petra?
ATRIBUT
Naziv atribut dolazi od latinske rijei attributum, koja znai ono to se pridijeva,
to je prieveno, to je pridodato emu drugom. To je dakle rije koja se pridi-
jeva, pridodaje imenskoj rijei da bi je po emu odredila (prije svega po svojstvu).
Zavisno od toga kakvim se rijeima oznaava, razlikuju se kongruent ni i nekongru-
entni atribut.
Kongruentni atribut
Kongruentnim atributom naziva se atribut izraen pridjevskom rijeju, koja je po
svojoj prirodi kongruentna s imenskom rijeju uz koju stoji, tj. slae se s njom u
rodu, broju i padeu. To znai da slubu kongruentnoga atributa moe imati ne samo
pridjev, npr. Komijina kua nije prodata, no i:
280 SINTAKSA
pridjevska zamjenica, npr. Ova kua jo nije prodata;
redni broj, npr. Prvi komija prodaje kuu.
S obzirom na to po kakvom svojstvu kongruentni atribut odreuje imenicu uz koju
stoji, razlikuju se:
kvalitativni atribut, koji odreuje imenicu po kvali tetu, npr. Kupila je arenu
haljinu, Komija ima dobru kuu, To je rezultat naporna rada;
kvantitativni (koliinski) atribut, koji odreuje imenicu po koliini (kvan-
titetu), npr. Komija je prodao dvije kue, Jedna lasta ne ini proljee, Su-
srijee se s mnogim strancima;
posesivni (prisvojni), koji odreuje imenicu s obzirom na pripadnost kome
ili emu, npr. To su nai problemi, Nijesam se slagao s oevim miljenjem,
Prodaje se komijina kua;
relativni (odnosni), koji oznaavaju imenicu po nekom uoptenom (apstrakt-
nom) svojstvu ili svojstvu koje proizilazi iz odnosa prema emu to se ozna-
ava drugom imenicom ili imenskom konstrukcijom, npr. I ona je nekakva
studentkinja, Svako jutro budimo se rano; To je jezikoslovni problem, Nakon
te bitke pali su u vievjekovno ropstvo.
Vielani kongruentni atributi
Uz jednu imensku rije moe stajati i vie kongruentnih atributa, koji se obino
iz riu razliitim pridjevskim rijeima. U tome sluaju najprije dolaze atributi izre-
eni pridjevskim zamjenicama, npr. Bila je to naa aka pobjeda, onda oni koji su
izreeni rednim brojevima, npr. Bila je to naa prva aka po bjeda, pa tek onda oni
koji se izriu pridjevima (Bila je to naa prva velika aka pobjeda). Takvi atributi
u tekstu se ne odvajaju zarezima.
Ako su atributi izreeni samo pridjevima, onda oni mogu imati podjednak znaenjski
opseg (pa se u tekstu odvajaju zarezima), npr. Imao je ruan, neuredan rukopis, ili
razliit znaenjski opseg (pa se ne odvajaju zarezima), npr. Podgorica je najvei
crnogorski grad.
S obzirom na znaenjski opseg skupovi rijei s dvama ili s vie kongruentnih atri-
buta mogu biti i dvoznani. Tako npr. u reenici (1) Objavljeno je i novo proireno
izdanje te knjige atribut novo odnosi se na skup proireno izdanje, a u reenici (2)
Objavljeno je novo, proireno izdanje te knjige atribut novo odnosi se (kao i atribut
proireno) na imenicu izdanje, pa se zato atributi od vajaju zarezima. Shematski bi se
to moglo prikazati ovako:
Obavezni kongruentni atribut
Atribut je nesamostalni, sekundarni lan reenine strukture (lan jedno ga od osnov-
nih lanova), ali ipak u nekim sluajevima moe biti i obavezan, tj. neizostavljiv.
Obaveznost kongruentnoga atributa moe biti uslovljena sintaksiki ili semantiki.
Sintaksiki je kongruentni atribut obavezan u reenicama (i u konstrukcijama):
s vremenskim genitivom ili vremenskim akuzativom, npr. Javiu se idu ega
mjeseca, Otputovala je iste noi (nije gramatino: *Javiu se mjeseca niti
*Otputovala je noi), Javiu se idui mjesec, Otputovala je istu no;
s kvalitativnim genitivom ili genitivom svojstva, npr. Bio je to ovjek ni-
ska rasta, Hodala je sputenih ramena (nije gramatino: *Bio je to ovjek
rasta);
s kvalitativnim instrumentalom, npr. Trai se igra s dugim rukama, Govo-
rila je promuklim glasom (izvan konteksta nije gramatino: Trai se igra
s rukama).
Semantiki kongruentni atribut obavezan je kad dolazi uz imenice s uoptenim zna-
enjem kao to su:
nain , npr. S njim treba razgovarati na drugi nain (nije gramatino: *S
njim treba razgovarati na nain);
stvar , npr. Moramo razgovarati o (jednoj) vanoj stvari (van konteks ta nije
gramatino: Moramo razgovarati o stvari);
pitanje , npr. Nastavili smo raspravu o drugim pitanjima (van kontek sta nije
gramatino: Nastavili smo raspravu o pitanjima);
sluaj , npr. Ove nije rije o tekom sluaju (van kontek sta nije gramatino:
Ove nije rije o sluaju);
282 SINTAKSA
okolnost , npr. Radimo u nemoguim okolnostima (nije gramatino *Radimo
u okolnostima).
OBAVEZNI KONGRUENTNI ATRIBUTI
Sintaksiki obavezni Semantiki obavezni
1. uz vremenski genitiv ili vremenski
akuzativ: Otputovala je iste noi,
Javiu se idui mjesec
2. uz kvalitativni genitiv: Bio je to
ovjek niska rasta
3. uz kvalitativni instrumental: Govorila
je promuklim glasom
uz imenice uoptena znaenja, npr.
- nain: S njim treba na drugi nain
- stvar: Moramo razgovarati o vanoj
stvari
- pitanje: Nastavili su raspravu o
drugim pitanjima
- sluaj: Ove nije rije o tekom
sluaju
- okolnost: Radimo u nemoguim okol-
nostima
Nekongruentni atribut
Kongruentni atribut slae se s imenskim rijeima na koje se odnosi u rodu, broju i
padeu, a nekongruentni atribut ne slae se s imenskim rijeima, nego je s njima u
rekcijskome odnosu ili u odnosu pridruivanja. U slubi nekongruentnoga atributa
mogu biti:
oblici kosih padea, npr. Kupi malo mlijeka, Sve to stoji u albi upravno me
sudu;
prijedloko-padeni izrazi, npr. Kupili smo televizor u boji, Komija ima
kuu na sprat;
prilozi, npr. Malo dalje je skretanje udesno, Ti razgovori udvoje trajali su
cijelu zimu.
Nekongruentni atribut koji stoji uz imenske rijei s konkretnim znaenjem naelno
se razlikuje od nekongruentnoga atributa koji stoji uz deverbativne ili deadjektivne
imenice. Prvi naime obino oznaava:
prisvojnost (posesivnost), npr. Kupio je kuu naega komije, Treba po-
praviti krov na koli;
kvalitativnost, npr. Bio je student osrednjih mogunosti, Rije tko nosi haljine
s dugim rukavima;
dionost (partitivnost), npr. Ujutro popije olju aja, To bi se moglo do goditi
i nekome od nas;
namjenu (nalnost), npr. Kupili su mainu za berbu kukuruza, Imate li sirup
protiv kalja;
mjesto (lokalnost), npr. Nebo nad nama bijae vedro, eli smo na klupu u
dvoritu;
vrijeme (temporalnost), npr. Bjee ve tri sata poslije ponoi, Stigao je ne-
elju dana pred Uskrs.
Nekongruentni atribut koji stoji uz deverbativne ili de adjektivne imenice ima zna-
enje koje se naziva prema slubi koju bi rijei koje dolaze u funkciji atributa imale
kad bi se cijela imenska konstrukcija preoblikovala u glagolsku. Tako se npr. kae
da u reenici Sluali su paljivo izvjetaj glavnoga sekretara nekongruentni atribut
(glavnoga sekretara) ima subjekatsko znaenje zato to bi se on u glagolskoj kon-
strukciji preoblikovao u subjekat, upor. (Paljivo smo sluali kako) glavni sekretar
izvjetava. S obzirom na to mogu se razlikovati ova znaenja (funkcije) nekongru-
entnoga atri buta:
subjekatsko, npr. Nastup naega hora bio je glavna taka, Iz daljine se uo
um vjetra;
objekatsko, npr. Jo je na snazi zabrana uvoza, Vano je sauvati vjeru u
uspjeh;
priloko, npr. Godie nam etnja po umi, Najavili su odlazak prije
svitanja;
znaenje nosioca svojstva (uz deadjektivne imenice), npr. Uivali su u to-
plini ljetnje noi, Veselju zvanica nije bilo kraja.
APOZICIJA
Naziv apozicija dolazi iz latinskoga jezika od rijei appositum, koja znai ono
to je priloeno, ono to je dodato, ono to je postavljeno uza to, ono to je
stavljeno uz neto to je ve postavljeno. Rije je, kao i u slua ju kongruentnoga
atributa, o nesamostalnome, sekundarnome lanu reenine strukture. Od kongru-
entnoga atributa razlikuje se po tome to slubu apozicije ne vre pridjevske rijei,
nego imenice naelno kongruentne s imenskim rije ima na koje se odnose, a od ne-
kongruentnoga atributa razlikuje se po tome to je naelno kongruentna s imenicom
na koju se odnosi (a nije s njom u rekcijskome odnosu).
I apozicija, kao i atribut, moe biti uvrtena:
i uz (imenski) predikat, npr. Ovo je komija Petar;
i uz subjekat, npr. Komija Petar prodaje kuu;
284 SINTAKSA
i uz objekat, npr. Komija prodaje kuu bratu Ivanu;
i uz priloku odredbu, npr. Komija ima kuu u gradu Zagrebu;
i uz imenicu u slubi nekongruentnoga atributa, npr. Prodata je kua naega
komije Petra;
i uz imenicu u slubi apozicije, npr. Ovo je vlasnik kue komija Petar.
Apozicija se, kao i kongruentni atribut, naelno slae u rodu, broju i padeu s ime-
nicom na koju se odno si, ali je to slaganje manje obavezno, odnosno ee izostaje
nego kad je rije o kongruentnome atributu. Glavni je razlog tome to imenice nijesu
promjenljive po rodu, pa se jedna drugoj ne mogu prilagoavati kao to se pridjev
moe prilagoavati imenici. Otuda u apozitivnim spojevi ma rijei pojava nepotpune
kongruentnosti, kao u primjerima grad Podgorica, selo Frutak, rijeka Lim i sl.
Osim toga neke od imenica, prije svega vlastite, nijesu promjenljive ni po bro ju, pa
se apozicija u nekim sluajevima ne prilagoava imenici uz koju stoji ni po broju,
npr. grad Pljevlja, selo Erakovii i sl. tovie, ima sluajeva da se apozicija s ime-
nicom uz koju stoji ne slae ak ni u padeu. To biva onda kad apozicija stoji ispred
vlastite imenice ije pri marno znaenje nije u skladu ili nije tipino za ono to se
njome oznaava. Takve imenice bivaju zatiene time to ostaju nepromjenljive i
po padeu, a esto uz to stoje i pod navodnicima (i time su zatiene), npr. Igra u
Ruko metnom klubu Budunost, Nastupili su u sali Budo Tomovi i sl.
Prema tome kad je rije o kongruentnosti apozicije s imenicom uz koju stoji, nai-
lazimo na ovakve sluajeve:
apozicija se slae s imenicom u rodu, broju i padeu, npr. Kroz Niki tee
rijeka Zeta;
apozicija se s imenicom ne slae ni u rodu ni u broju ni u padeu, npr. Preno-
ili smo u Hotelu Macavare.
ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEI
lz navedenih primjera bilo je vidljivo da kongruentni atributi stoje ispred imen skih ri-
jei na koje se odnose (npr. kamena kua), a nekongruentni atributi iza tih rijei (npr.
kua od kamena). Tako je uvijek u neobiljeenome redosljedu rijei. Izmjena toga
redosljeda izaziva stilsku obiljeenost, npr. kua kame na ili od kamena kua. Izuzi-
maju se samo sluajevi u kojima je pridjev dio vlastitog imena, npr. Petar Veliki, kad
je atributski skup obiljeen pri padnou biblijskome stilu, npr. Majka Boja, krinja
zavjetna i sl. te neke terminologizovane, ustaljene i/ili frazeologizovane konstrukcije,
npr. ipak pitomi, na vrbi groe, Na Drini uprija, Matica crnogorska i sl.
to se tie apozicije, ona naelno stoji ispred imenice na koju se odnosi, npr. Kom-
ija Petar prodaje kuu, ali moe dolaziti i iza imenice na koju se odnosi. Tada se u
pismu naelno odvaja zarezom, npr. Ovo je Petar, (na) komija. Takav redosljed
moe biti stilski obiljeen. No nije stilski obiljeen onda kad se apozicija proiruje
(atributom, drugom apozicijom, odnosnom reenicom i sl.), npr. Ovo je Petar, na
prvi komija; Stigao je komija Petar, vlasnik kue; Javi se Petru, komiji koji pro-
daje kuu.
286 SINTAKSA
REENICE PO SASTAVU
Budui da reenice kao jezike jedinice mogu biti meusobno vrlo raznolike, razvr-
stavaju se u grupe po razliitim kriterijumima. Jedan od tih kriterijuma jeste i sastav.
Po tome kriterijumu sve reenice dijele se na dvije grupe i vie podgrupa. Prvu grupu
ine proste, a drugu sloene reenice.
PROSTE REENICE
Prostim reenicama nazivaju se sintaksike jedinice s jednom osnovnom reeni-
nom strukturom. Osnovna reenina struktura ini u prvome redu odnos izmeu
predikata i subjekta, odnosno sam predikat ili predikatski skup (kod jednolanih, ne-
ralanjenih reenica). Reenice kod kojih osnovna reenina struktura pretpostavlja
odnos izmeu predikata i subjekta na zivaju se ralanjenim (dvolanim) prostim
reenicama, npr. Komija kupuje, a reenice kojima osnovnu reeninu strukturu
ini sam predi kat odnosno predikatski skup (subjekat se u takve reenice ne moe ni
uvrstiti) nazivaju se neralanjenim (jednolanim) prostim reenicama, npr. Vedri se
ili Jutros se poelo vedriti.
RALANJENE (DVOLANE) PROSTE REENICE
Ralanjene ili dvolane proste reenice pretpostavljaju odnos izmeu predikata i
subjekta, to ne znai da subjekat u njima mora biti i realizovan. tovie, on moe
biti i sasvim izlian, npr. Ne slaem se, ali je i u takve reenice subjekat ne samo
uvrstiv nego se pretpostavlja, a izostaje ba zato to je poznat, to se pretpostavlja
(u reenici Ne slaem se to je subjekat ja, koji se izostavlja ba zato to u toj poziciji
subjekat moe biti samo ja).
Ralanjene reenice koje sadre predikat i subjekat mogu se dalje proirivati, za-
visno od prirode informacije koja se njima prenosi ili od okolnosti saoptavanja, i
to drugim samostalnim ili nesamostalnim lanovima reeni ne strukture. Reenice
koje sadre samo subjekat i predikat (npr. Komija kupuje) nazivaju se neproire-
nima, a one koje sadre jo koji samostal ni lan reenine strukture (npr. Komija
kupuje kuu, Komija kupuje kuu ove godine i sl.) nazivaju se proirenim prostim
reenicama. Tako se npr. neproirena reenica Komija kupuje moe proiriti objek-
tom, npr. Komija kupuje stan, pa onda prilokom odredbom, npr. Komija kupuje
stan blizu kole. Svi ti samostalni lanovi reenine strukture mogu se proiriti ne-
samostalnim lanovima, pa se tako subjekat moe proiriti apozicijom, npr. Hvali-
savac komija kupuje stan blizu kole, objekat atributom, npr. Hvalisavac komija
kupuje veliki stan blizu kole, imenica u sastavu priloke odredbe ta koe atributom,
npr. Hvalisavac komija kupuje veliki stan blizu osnovne kole. Moe se nadalje pro-
iriti i predikat, izmeu ostaloga i uvoenjem modalnoga glagola, npr. Hvalisavac
komija odluio je kupiti veliki stan blizu osnovne kole; a mogu se dalje proirivati i
ve proireni osnovni lanovi reenine strukture, npr. proireni subjekat atributom,
npr. Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki stan blizu osnovne kole, pa na
isti nain i ve proireni objekat, npr. Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki
trosob ni stan blizu osnovne kole, te ve proirena priloka odredba, npr. Na hva-
lisavac komija odluio je kupiti veliki trosobni stan blizu klievske osnovne kole
itd. To postupno irenje ralanjene proste reenice moe se pri kazati ovako:
Komija kupuje
Komija kupuje stan
Komija kupuje stan blizu kole
Hvalisavac komija kupuje stan blizu kole
Hvalisavac komija kupuje veliki stan blizu kole
Hvalisavac komija kupuje veliki stan blizu osnovne kole
Hvalisavac komija odluio je kupiti veliki stan blizu osnovne kole
Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki stan blizu osnovne kole
Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne kole
Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki trosobni stan blizu klievske osnov ne kole itd.
Svi djelovi kojima se proiruje reenica nalaze se u odnosu ili s predikatom ili sa
subjektom. Djelovi koji se nalaze u odnosu s predikatom pripadaju predikatskome
skupu, a djelovi koji se nalaze u odnosu sa subjektom subjekatskome skupu. Tako
npr. dio reenice odluio je kupiti veliki trosobni stan blizu klievske osnovne kole
ini predikatski skup, a dio na hvalisavac komija subjekatski skup.
NERALANJENE (JEDNOLANE) PROSTE REENICE
Neralanjenima (jednolanima) nazivaju se proste reenice u koje se subjekat ili
uopte ne moe uvrstiti ili se ne uvrtava bilo zato to je sasvim nepoznat, bilo zato
to je nepoznat govorniku, bilo zato to vrioca radnje koji se oznaava subjektom
govornik ne eli, odnosno iz nekih razloga ne smije imenovati.
U funkciji predikata u takvim reenicama stoje u prvome redu bezlini glagoli ili
bezlini oblici glagola. Bezlinim glagolima pripadaju na primjer glagoli koji ozna-
avaju meteoroloke pojave (verba meteorologica), kao to su grmjeti, sijevati, plju-
tati, snijeiti, vedriti se, oblaiti se, smrkavati se, za hladnjivati i sl., npr. Grmi,
Pljutalo je cijeli dan, Ujutro e se naoblaiti.
288 SINTAKSA
Drugi tip neralanjenih prostih reenica, koje se takoe esto odno se na meteoro-
loke pojave, ali i na razliita stanja bilo kojega tipa, ine one koje u slubi predikata
imaju kopulativni glagol s prilokom rijeju, npr. Danas je vedro, One je ba bilo
zaguljivo, Na izletu e si gurno biti zanimljivo.
Ako je rije o psihikome stanju, tj. stanju vezanome za osobu (ili osobe), onda se na
nosioca stanja obino upuuje dopunom izraenom imenskom rijeju u dativu, npr.
Svejedno mi je, Najtee je bilo njegovim roditeljima, utra e svima biti lake.
Kad u slubi prilokih rijei u takvim reenicama stoje popriloene (adverbijalizova-
ne) imenice, onda se dopuna po pravilu izraava imenskom (obino zamjenikom)
rijeju u akuzativu ili u genitivu, npr. Stid me je, Bilo nas je strah.
Sline su im i neralanjene proste reenice u kojima su u slubi predika ta glagoli
koji oznaavaju neka psihika ili, ee, neka zioloka stanja. Dopune kojima se
oznaavaju nosioci takvih stanja stoje obino u dativu ili akuzativu, npr. Gori mu u
elucu, Meni se opet vrti, Za koju go dinu i tebe e probadati u krstima.
Rjee se neralanjenim reenicama toga tipa oznaavaju opta stanja, npr. U avionu
previe umi i sl. U takvim reenicama ne javljaju se dopune (ni u dativu ni u akuza-
tivu) jer se stanje ne povezuje ni s im odreenim.
U neralanjene se svrstavaju i one proste reenice u kojima se javljaju glagoli koji
znae postojanje (tj. egzistencijalni glagoli). Dopuna kojom se oznaava ono to
jeste ili ono to nije, odnosno ono ega ima ili ono ega ne ma u takvim je reenica-
ma u genitivu, npr. One nema nikoga, Bilo je svakakvih prijedloga, Svima nama
nedostaje hrabrosti, Za pedeset godina manjkae vode.
Neralanjenima pripadaju sve proste reenice u kojima se javljaju bezlini oblici
glagola. Takve oblike imaju u prvome redu neprelazni glagoli, npr. ivi se nekako,
Onamo se putovalo vozom, Nee se imati od ega uteeti.
Obezlienje osobito esto zahvata one glagole koji oznaavaju stanja ili proce se koji
se odvijaju mimo volje vrioca (to je i razlog to u takvim reenicama izostaje subje-
kat, a oznaka za onoga mimo ije se volje to dogaa stoji u dativu), npr. Spava mi
se, Cijeli dan mu se drijemalo i sl.
U jednome dijelu reenica toga tipa bezlini oblici glagola imaju modalnu prirodu.
Njima se oznaava raspoloenje ili neraspoloenje vrioca prema radnji. I u takvim
reenicama dopuna kojom se oznaava vrilac odnosno nosilac raspoloenja stoji u
dativu, npr. Danas mi se ne radi, Kolegama se nije ilo na taj sastanak.
Prelazni glagoli rijetko se obezliavaju. Rjeca se uz oblike takvih glagola po pravilu
ne oznaava obezlienje, nego pasivizaciju, npr. Pria se svata, Pravila se kua,
Pjesme e se sve manje itati. Razlika izmeu obezlienih i pasiviziranih reenica
sastoji se u tome to pasivizirane reenice imaju (ili mogu imati) subjekat, a u obe-
zliene, kako je reeno, subjekat nije uvrstiv.
Bezlinost se katkad, u razgovornome stilu te, posebno esto, u tekstovima kulinar-
skoga tipa, moe izraziti ne samo oblicima 3. lica jednine nego i ob licima 1. lica
mnoine, npr. Mrkvu oistimo, operemo, izreemo na kolutie i stavimo na ulje. (Da
je tu zaista rije o bezlinosti, odnosno o svojevrsnoj neutralizaciji lica, vidi se po
tome to u takvim reenicama ne moemo upotrijebiti zamjenicu mi, a da se znae-
nje ne promijeni, upor. Mi mrkvu oistimo...)
U slinim kontekstima mogu, posebno u obraanju jednoj osobi, za izraavanje bez-
linosti sluiti i oblici 2. lica jednine, npr. Ide pravo do pozorita, a onda skrene
lijevo; Mrkvu oisti, opere, izree na kolutie i stavi na ulje.
Katkad se bezlinost, posebno kad se ima u vidu vie vrilaca radnje, a oni nijesu
poznati ili se iz nekih razloga ne ele imenovati, moe izraavati i obli cima 3. lica
mnoine, npr. Rugali su mu se zbog klempavih uiju, Na televi ziji govore uglavnom
loe i sl. (ni tu se ne moe upotrijebiti lina zamjenica, a da se znaenje ne promijeni,
upor. Na televiziji oni govore uglavnom loe i sl.).
U nekim situacijama bezlinost moe biti izraena i leksiki, i to najee imenicom
ovjek, npr. ovjek od njih ne moe doi do rijei, odnosno ljudi, npr. Ljudi svata
pokuavaju kad teko obole.
SLOENE REENICE
Sloenim reenicama nazivaju se sintaksike jedinice koje sadre niz jedinica s obi-
ljejem predikativnosti u binarnom odnosu. Takve jedinice nazivaju se klauzama.
Tako se npr. sloena reenica Digli smo se i naputili sastanak jer vrijeme bijae
poodmaklo sastoji od dva dijela koja su rezultat sklapanja u jednu jedinicu:
1. dio: Digli smo se i naputili smo sastanak.
2. dio: Vrijeme bijae poodmaklo.
Ti djelovi sklopljeni su u jednu cjelinu, i to tako da klauze iz prvoga dijela ne zavise
jedna od druge, a drugi dio je sklopljen u sloenu reenicu tako da zavisi od obje
klauze iz prvoga dijela. Drugi dio se prema prethodnima odnosi kao to se priloka
odredba odnosi prema predikatu. Zato je i moemo preoblikovati u priloku odredbu
uzroka: Digli smo se i naputili sastanak zbog poodmaklog vremena.
VRSTE SLOENIH REENICA
S obzirom na to kako su proste reenice sklopljene u sloenu razlikuju se tri vrste
sklapanja:
290 SINTAKSA
sklapanje povezivanjem, npr. 1. Vi ste se javili, a mi nijesmo;
sklapanje uvrivanjem, npr. 2. Javili smo vam da emo doi, i
sklapanje bez veznika ili asindetsko sklapanje, npr. 3. Vi ste se javili, mi ni-
jesmo, odnosno Kaem vam: sada je prekasno za javljanje.
Sloenim reenicama moe biti svojstven nezavisni odnos (koordinacija ili paratak-
sa) ili zavisni odnos (subordinacija ili hipotaksa). Ti odnosi mogu bi ti gramatiki
izraeni ili neizraeni, tj. eksplicitni ili implicitni. Eksplicitna koordinacija svojstve-
na je sloenim reenicama sklopljenim povezivanjem, a eksplicitna subordinacija
reenicama sklopljenim uvrivanjem, dok su implicitna koordinacija i implicitna
subordinacija svojstvene asindetskim reenicama, tj. reenicama ije se klauze pove-
zuju u jednu cjelinu bez posredovanja gramatikih sredstava veze, tj. bez veznika.
VEZNICI SLOENIH REENICA:
KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI
Eksplicitne (tj. veznike) nezavisnosloene reenice razlikuju se od veznikih za-
visnosloenih reenica ne samo po tome to prve nastaju povezivanjem, a druge
uvrtavanjem nego i po sastavu i prirodi veznih sredstava (tj. neproizvedenih i pro-
izvedenih veznika).
Najvanija razlika sastoji se u tome to veznici nezavisnosloenih reeni ca (kon-
junktori) ne pripadaju nijednoj od klauza koje povezuju (nego su neka vrsta treega
lana takvih struktura), a veznici zavisnosloenih re enica (subjunktori) sastavni
su dio zavisnih klauza. Da je stvarno ta ko, moe se vieti po tome to klauze neza-
visnosloenih reenica, po sebno sastavnih, mogu meusobno zamijeniti mjesta, a da
se nita bitno ne promijeni, npr. ede u kafani i itaju novine prema itaju novine
i ede u kafani. Takvo to naelno nije mogue u zavisnosloenim reenicama, no
veznik dolazi uz zavisnu klauzu ak i onda kad ona dolazi ispred glavne, tj. u ante-
poziciji, npr. Dok ede u kafani, itaju novine.
Osim toga konjunktori i subjunktori razlikuju se i po sastavu. Naime iste rije i (ili
skupovi rijei) ne slue naelno i kao vezna sredstva nezavisnosloe nih i kao vezna
sredstva zavisnosloenih reenica. Tako npr. veznici i ili ali mogu povezivati samo
nezavisnosloene, a veznici da ili ako samo zavis nosloene reenice.
Vezna sredstva nezavisnosloenih reenica razlikuju se od veznih sredstava zavi-
snosloenih reenica i po znaenju. Konjunktori naime imaju optija i manje odre-
ena znaenja (znaenja sastavnosti, suprotnosti i rastavnosti), a subjunktori imaju
konkretnija i odreenija znaenja (npr. znaenja mjesta, vremena, naina, uzroka,
posljedice, uslova, doputanja i sl.).
IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOENE REENICE
Implicitna koordinacija i subordinacija razlikuju se od eksplicitne koordinaci-
je i subordinacije po tome to implicitnost pretpostavlja sklapanje bez posredova-
nja eksplicitnih veznih sredstava, tj. veznika. Implicitna koor dinacija (npr. Vi ste se
javili, mi nijesmo) razlikuje se od implicitne subor dinacije (npr. Kaem vam: sad
je prekasno za javljanje) po tome to kod ko ordinacije nema odnosa sintaksike
obaveznosti, a implicitna subordinacija podrazumijeva obavezno prisustvo jedne od
klauza. Implicitna koordinacija (npr. Vi ste se javili, mi nijesmo) razlikuje se od eks-
plicitne koordinacije (npr. Vi ste se javili, a mi nijesmo) po tome to u eksplicit noj
koordinaciji susrijeemo veznike (konjunktore), a u implicitnoj ne susrije emo, dok
se implicitna subordinacija (npr. Kaem vam: sad je prekasno za javljanje) razlikuje
od eksplicitne subordinacije (npr. Kaem vam da je sad prekasno za javljanje) ne
samo s obzirom na vezna sredstva no i s obzirom na prirodu zavisnosti. Naime u
eksplicitnoj subordinaciji zavisna klauza ukljuena je u strukturu nezavisne i nije
samostalna u odnosu na nju, ne moe se npr. osamostaliti u tekstu, a u implicitnoj su-
bordinaciji ne samostalna je klauza koja u eksplicitnoj subordinaciji odgovara glav-
noj (u navedenome primjeru klauza Kaem vam). Takve klauze naime sadre element
kojem je svojstven visok stepen gramatike ili semantike predikcije, tj. element koji
najavljuje, prognozira, ini obaveznim pojav ljivanje druge klauze. Takav element
moe biti glagol govorenja, kao u navedenome primjeru, ili neki zamjeniki element
kataforinoga tipa, npr. etite se onoga: svaki poetak je teak.
Implicitne nezavisnosloene reenice moemo od implicitnih zavisnosloe nih ree-
nica razlikovati uz pomo transformacije, i to ovako:
Ako se implicitna sloena reenica moe transformisati samo u eksplicit nu
nezavisnosloenu reenicu, onda se ubraja u implicitne nezavisnoslo ene re-
enice, npr. Vi ste se javili, mi nijesmo prema Vi ste se javili, a mi nijesmo.
Ako se implicitna sloena reenica moe transformisati samo u eksplicit nu
zavisnosloenu reenicu, onda pripada implicitnim zavisnosloenim reeni-
cama, npr. Kaem vam: sad je prekasno za javljanje prema Kaem vam da je
sad prekasno za javljanje.
Ako se implicitna sloena reenica moe transformisati i u eksplicitnu neza-
visnosloenu reenicu i u eksplicitnu zavisnosloenu reenicu, onda pri pada
implicitnim nezavisnosloenim reenicama, npr. Zakasnili smo, mo raemo
se vratiti prema Zakasnili smo, pa emo se morati vratiti, odnos no Budui da
smo zakasnili, moraemo se vratiti ili Moraemo se vrati ti jer smo zakasnili
ili Zakasnili smo, tako da emo se morati vratiti i sl.
Ako se implicitna sloena reenica ne moe transformisati ni u eksplicit nu
nezavisnosloenu reenicu ni u eksplicitnu zavisnosloenu reenicu, onda
292 SINTAKSA
se pribraja zavisnosloenim implicitnim reenicama, npr. Gospodo, to nije
smijeno! ili Sto mu gromova, to nikako nee biti dobro!
NEZAVISNOSLOENE REENICE (KOORDINACIJA)
Nezavisnosloenim (koordiniranim) reenicama nazivaju se sloene reenice u
kojima klauze ine cjelinu (jednu jedinicu), ali strukturno ne zavise jedna od dru-
ge, to znai da svaka od klauza zadrava posebnu reeninu strukturu, odnosno da
jedna klauza u strukturnome smislu ne postaje dio druge. Tako su npr. u sloenoj
reenici ede u kafani i itaju novine klauze ede u kafani i itaju novine meusob-
no ravnopravne, ne zavise jedna od druge. Izmeu njih se moe staviti i taka, a da
se nita bitno ne promijeni: ede u kafani. itaju novine. S druge strane u sloenoj
reenici itaju novine dok ede u kafani zavisna klauza dok ede u kafani odnosi se
na osnovnu kao priloka odredba vremena prema predikatu, pa se time uvrtava u
strukturu osnovne, postaje njezin dio. Zavisna klauza takvih reenica naelno se ne
osa mostaljuje u tekstu. Zato i kaemo da se klauze nezavisnosloenih re enica po-
vezuju, a klauze zavisnosloenih reenica uvrtavaju jedna u drugu.
EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOENE REENICE
Po svojim strukturno-semantikim svojstvima eksplicitne (veznike) nezavisnoslo-
ene reenice dijele se na sastavne (kopulativne), suprotne (adverzativne) i ra-
stavne (disjunktivne).
SASTAVNE (KOPULATIVNE) REENICE
Sastavnim ili kopulativnim reenicama eksplicitnoga, tj. veznikoga tipa nazivaju se
sloene reenice kojima je svojstvena neka vrsta zajednitva, naporednosti ili isto-
smjernosti meu klauzama. Pritom semantiki od nosi meu klauzama mogu varirati
od obine koordinacije dvaju sa draja, koji ne moraju imati nikakve direktne meu-
sobne znaenjske veze, npr. No je tiha i lipe miriu, do tjenjega znaenjskog od-
nosa meu klauzama kakav se susrijee i kod eksplicitnih zavisnosloenih reeni ca,
recimo uzrono-posljedinoga, npr. Vrlo je hladno, pa smo se dobro obukli.
Osim uzrono-posljedinoga odnosa kod sastavnih reenica moe u prvome planu
biti i mjesni, vremenski, nainski ili uslovni odnos meu klauzama, koji se moe jo
i dodatno eksplicirati prilozima ili prilokim izrazima, posebno zamjenikim:
mjesni odnos, npr. Preselio se u Kolain i one se zaposlio;
vremenski odnos, npr. U Plavu je ivio tri godine, pa je onda preao u Gu-
sinje;
nainski odnos, npr. Skoio je kroz prozor i tako se spasio;
uslovni odnos, npr. Kucajte i otvorie vam se.
I pomenuti uzrono-posljedini odnos moe se dodatno eksplicirati uzro nim ili po-
sljedinim zamjenikim prilogom, npr. Vrlo je hladno, pa smo se zato dobro obukli.
U sastavnim reenicama klauze se mogu nizati jedna za drugom, tako da je svaka od
njih u meusobnom binarnom odnosu. Osim toga u njima se vrlo esto kombinuje
asindetska i sindetska veza. Kad klauze ine niz, onda se sastavni veznik po pravilu
pojavljuje samo iz meu dviju posljednjih klauza i ima funkciju zatvaranja toga niza,
npr. Putovali su dobro, doli u zakazano vrijeme, uli u dvoranu, po sijedali oko veli-
koga dubova stola i zapoeli pregovore.
Veznici sastavnih reenica
Veznici sastavnih reenica jesu i, pa, te, ni i niti. Svima njima svojstveno je opte
znaenje sastavnosti, ali svaki od njih ima i svoje specinosti, pa nijesu uvijek, ili
nijesu uopte, meusobno zamjenljivi.
Najire znaenje i najraznovrsniju upotrebu ima veznik i. Njime se povezuju:
klauze s odnosom istovremenosti, npr. ede i piu, Vozili smo se i utali i sl.;
klauze s odnosom sukcesivnosti, npr. Ulazimo i sijedamo, Uli su i e li;
klauze s nekim znaenjskim odnosom tipinim za zavisnosloene re enice,
recimo uslovnim, npr. Kucajte i otvorie vam se (upor. Ako ku cate/ako bu-
dete kucali, otvorie vam se).
Veznikom i povezuju se takoe klauze bez obzira na to jesu li im pre dikati potvrdni
ili odrini. Mogu to biti:
klauze s potvrdnim predikatima, npr. ede i piu;
klauze s odrinim predikatima, npr. Ne poznaje ga i ne eli ga upoznati;
klauze s neistovrsnim predikatima (npr. s jednim potvrdnim i jednim odri-
nim), npr. ede i ne razgovaraju.
Osim toga veznik i moe se i udvostruiti (tada uz vezniku ima po pravilu i slubu
pojaajne rjece), npr. I pije i pui, Na proslavu su doli i komije i prijatelji, Prodao
je i kuu i zemlju, Bila je kod nas i jue i danas.
Veznik pa dolazi izmeu klauza s odnosom sukcesivnosti, npr. Uli su, pa onda eli,
a ne povezuje klauze s odnosom istovremenosti, upor. nepotvreno: Pije, pa pui ili
Vozimo se, pa utimo i sl. Osim toga veznik pa vrlo se esto (ee no veznik i) kori-
sti u uzrono-posljedinome znaenju, npr. Vrlo je hladno, pa smo se dobro obukli.
Veznik pa, kao i veznik i, moe povezivati i klauze s potvrdnim predikatima, npr.
Uli su, pa onda eli, i s odrinim predikatima, npr. Nijesmo ih pozvali, pa nijesu ni
doli, a i klauze s neistovrsnim predikatima, npr. I kod nas ima problema, pa se niko
ne buni.
294 SINTAKSA
Veznik te po optem znaenju i slubama slian je vezniku i, samo to je od njega
rjei, i upotrebljava se da bi se izbjeglo gomilanje vez nika i, npr. Dugo su eeli i
razgovarali te zakljuili da nita bitno nee mi jenjati.
Veznici ni i niti odrine su varijante veznika ili pojaajne rjece i, pa stoje umjesto
toga veznika, odnosno pojaajne rjece u odrinim reenicama. Imaju po pravilu
razliite slube i uglavnom nijesu meusobno zamjenljivi.
Veznik niti esto povezuje dvije klauze sastavnih reenica, i to pod uslovom da su
obje odrine, npr. Nijesu dolazili niti su se javljali (nije npr. potvreno *Dolazili su
niti su se javljali ili sl.). U takvoj slubi veznik ni upotrebljava se ri jetko. Tada je po
pravilu stilski obiljeen, npr. kao osobitost knjievnoumjetnikoga stila, odnosno
kao dio struktura koje su rijetke, npr. Nijesu vie dolazili ni poruke slali.
Kako se u takvim sastavnim reenicama pretpostavlja odrinost obje klauze, normal-
no je da se veznik niti moe i udvostruiti, tj. dolaziti u obje ma klauzama, npr. Niti su
dolazili niti su se javljali. U takvim sluaje vima niti funkcionie i kao veznik i kao
pojaajna rjeca. (Zato reenicu Nijesu dolazili niti su se javljali moemo opisati kao
odrinu varijantu reenice Dolazili su i javljali se, a reenicu Niti su dolazili niti su
se javljali kao odrinu varijantu reenice I dolazili su i javljali se.)
S druge strane veznik ni upotrebljava se u prvome redu kao pojaajna rjeca, tj. kao
odrina varijanta pojaajne rjece i, npr. Ni oni se nijesu pojavili prema I oni su se
pojavili. Kad slui i kao veznik sastavnih reenica, ni se u pravilu reduplicira i stoji
ispred klauza bez glagolskih predikata, npr. Ni uspo na bez pada ni uspjeha bez rada,
odnosno ispred klauza s predikatima bez linoga glagolskog oblika, npr. Ni luk jeo
ni luk mirisao.
Iz navedenih primjera vidi se da veznik ni ne slui za nijekanje cijelih klauza, od-
nosno reeninih predikata (ne kae se *Ni ima uspona bez pada ni ima uspjeha bez
rada), ali zato esto slui za nijekanje pojedinih lanova reenine strukture:
subjekata, npr. Ni otac ni majka nijesu bili zadovoljni;
objekata, npr. Ne jedu ni voa ni povra;
prilokih odredaba, npr. Nijesu se javili ni jue ni danas;
atributa, npr. Ne ita ni dnevne ni neeljne novine.
Veznik ni, kao to je reeno, po pravilu ne slui za nijekanje cijelih predikata (tj. pre-
dikata koji ukljuuju i lini glagolski oblik), ali moe sluiti za nije kanje imenskih
djelova predikata (lini glagolski oblik tada je odrian), npr. On nije ni glup ni zao,
pa i za nijekanje glagolskih pridjeva ili innitiva u slubi sloenih glagolskih oblika,
npr. Oni to nijesu ni znali ni mogli ili Oni to nee ni znati ni moi.
Veznik niti nasuprot tome po pravilu slui za nijekanje cijelih klauza, i to potvrdnih,
npr. Niti su doli niti su se javili (nije gramatino *Niti nijesu doli niti se nijesu ja-
vili), dok veznik ni, osobito onda kad povezuje pojedine la nove reenine strukture,
ba pretpostavlja odrine predikate, npr. Nijesu se javili ni jue ni danas. I po tome
se vidi da on primarno slui kao odrina pojaajna rjeca.
Veznik niti u takvoj se slubi ne upotrebljava.
SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REENICE
Suprotne (adverzativne) reenice razlikuju se od sastavnih po tome to im nije
svojstveno zajednitvo, slinost ili (strukturna ili semantika) po dudarnost, nego
upravo suprotno. Svojstvena im je suprotnost, razliitost, nepodudarnost, ono to se
obino obuhvata pojmom kontrasta. Kako je kon trast odnos koji pretpostavlja samo
dva elementa, suprotne reenice, za razliku od sastavnih, uvijek su dvodjelne, to
znai da su to nezavisnosloene reenice zatvorene strukture (a ne otvorene), npr.
Sestra je profesorica, a brat pravnik ili Bilo je jako oblano, ali nije padala kia.
Veznici suprotnih reenica
Veznici suprotnih reenica su a, ali, nego, ve, no i ma (koji je odlika razgovornoga
stila i djela starije crnogorske knjievnosti). Svima njima svojstveno je znaenje
kontrasta (opte suprotnosti), ali svaki od njih ima i svoja speci na znaenja i upo-
trebe.
Veznik a ima znaenje kontrasta u najirem smislu. On povezuje dvije klauze koje
imaju istu sintaksiku vrijednost, koje su istoga ranga, pa zato imaju paralelnu sin-
taksiku strukturu. To je razlog to se u suprotnim re enicama s tim veznikom moe
po pravilu zamjenjivati red klauza, npr. Brat je pravnik, a sestra profesorica prema
Sestra je profesorica, a brat pravnik.
Da su takve klauze u odnosu kontrasta, vidi se i po tome to obino sadre i leksi-
ke jedinice koje su u direktnom kontrastu. U navedenome primjeru to su leksike
jedinice sestra nasuprot brat, profesorica nasuprot prav nik, ili npr. u reenici Mi
uosmo, a oni izaoe leksika jedinica mi nasuprot oni, uoe nasuprot izaoe.
Posljedica je strukturnoga paralelizma (ili, bolje, antiparalelizma) meu klauzama
takvih suprotnih reenica injenica da se podudarni elementi po pravilu eliminiu,
npr. Ona ustajae rano, a on ustajae kasno prema Ona ustajae rano, a on kasno.
U suprotnim reenicama s veznikom ali, npr. Bilo je jako oblano, ali ni je padala
kia ili Ima sat, ali ga ne nosi, takoe je prisutan kontrast, ali klauze takvih reenica
nemaju paralelnu strukturu i uglavnom se ne mogu meusobno zamjenjivati, a da se
znaenje ne promijeni (upor. Ne nosi sat, ali ga ima). Kontrast je u takvim reeni-
cama zasnovan na logikoj su protnosti ili na znaenju dopusnosti (koncesivnosti).
Naime kad je jako ob lano, logino je da pada kia, ili kad ko ima sat, logino je da
ga nosi, a u klauzama navedenih suprotnih reenica biva upravo suprotno od toga.
296 SINTAKSA
Rije je dakle o istome onom tipu odnosa kakav susrijeemo i u dopusnim (zavisno-
sloenim) reenicama, upor. Premda je bilo oblano, nije padala ki a ili Iako ima
sat, ne nosi ga, samo se taj odnos u suprotnim reenicama s veznikom ali izraava
koordinacijski, a u zavisnosloenim reenicama (s veznicima iako, mada, premda)
subordinacijski.
Trei tip kontrasta izraava se veznicima nego, no i ve. On se zasniva na su protnosti
izmeu odrine i potvrdne klauze i na paralelizmu (ili antiparalelizmu) sintaksike
strukture klauza, npr. Nije doao Milo, nego Pe tar; Ne doe brat, no sestra ili Ni-
jesmo ili u pozorite, ve u bioskop. Pritom odrina klauza mora biti na prvome
mjestu. Obrnuti redosljed uopte ne dolazi u obzir, upor. npr. *Doao je Milo, nego
nije Petar, ili Doe brat, no ne doe sestra ili *Ili smo u pozorite, ve nijesmo u
bioskop. (U sluaju s veznikom no, u prikazanome redosljedu, mijenja se znaenje
toga veznika [vieti sljedeu taku].) Takav znaenjski odnos poznat je pod nazivom
korektura, jer se u takvim suprotnim reenicama prvom klauzom tvrdi neto to se
drugom isprav lja, koriguje.
Da je rije o (anti)paralelizmu, vidi se i po tome to su u navedenim primjerima is-
puteni zajedniki elementi, upor. Nije doao Milo, nego (je doao) Petar; Ne doe
brat, no (doe) sestra i Nijesmo ili u pozorite, ve (smo ili) u bioskop.
Veznik no upotrebljava se i u znaenju veznika ali, a to znai u onim suprotnim ree-
nicama za koje je tipian dopusni odnos i u kojima prva klauza ne mora biti odrina,
npr. Mnogo se trudio, no sve je bilo uzalud ili Mnogi obeavae da e doi, no niko
se ne pojavi.
Veznik no sve se ee susrijee u funkciji konektora, uglavnom u is tome znaenju
u kojem i konektor meutim, npr. Sve se odvijalo u redu i sve je bilo pod kontrolom.
No svi su znali da to nee dugo potrajati.
Veznik ma upotrebljava se u istome znaenju kao i veznici ali i no, samo to je on,
kako je ve reeno, odlika razgovornoga stila i starije crnogorske knjievnosti, npr. I
tako stade Krajina u mir, ma ni ovi mir u mnogo ne dura meu ovijem narodom.
GRADACIJSKE REENICE
Posebnim tipom suprotnih reenica mogu se smatrati i gradacijske reenice i kore-
lativnoga tipa s veznikim izrazom ne samo ... nego (no, ve) i i nekorelativnoga tipa
s veznikim izrazom a kamoli, npr. Nije bila lijepa samo u mladosti, no (je lijepa) i
danas ili Lijepa je i danas, a kamoli u mladosti. Suprotnima takve reenice pripadaju
zato to se u njima susrije u tipini veznici suprotnih reenica nego, no, ve te a,
iako u tak vim reenicama nema znaenjske suprotnosti meu klauzama, nego je na
djelu uporedni, gradacijski odnos.
U reenicama korelativnoga tipa suprotni odnos prelazi u gradacijski uz po mo re-
striktivne rjece samo, koja umanjuje komunikacijsku vanost ele menta ispred ko-
jega stoji, a time i relativizuje odrinu tvrdnju u prvoj klauzi, te pojaajne rjece i,
koja u drugoj klauzi ima suprotnu funkciju (istie element ispred kojega stoji i time
mu poveava komunikacijsku va nost). Funkciju slinu onoj koju u korelativnim
gradacij skim reenicama ima rjeca samo u nekorelativnim gradacijskim reenica-
ma ima i rjeca kamoli. To se vidi i po tome to je a kamoli zamjenljivo (u vrlo sli-
nom znaenju) sa a ne samo, npr. Lijepa je i danas, a ne samo u mladosti.
RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REENICE
Nezavisnosloene reenice s veznikom ili nazivaju se rastavnima ili disjunk tivnima.
U njima se sadraj jedne klauze rastavlja od sadraja druge time to se pretpo-
stavlja da se ostvaruje sadraj samo jedne od klauza, odnosno da je istinita tvrdnja
sadrana samo u jednoj od njih.
U odnos rastavnosti mogu ulaziti klauze u cjelini, npr. Piite nam ili nam se javite
telefonom, a mogu u tome odnosu biti i pojedini lanovi reenine strukture i sa-
mostalni i nesamostalni, i to:
predikati, npr. Danas crtamo ili pjevamo;
subjekti, npr. Doi e ili komije ili prijatelji;
objekti, npr. Piemo ili molbe ili albe;
priloke odredbe, npr. Idu ili u pozorite ili u bioskop;
atributi, npr. Kupi ili kukuruznog ili raanoga hljeba.
U odnosu rastavnosti mogu biti dvije klauze ili vie njih. Kad su dvije, onda je rije
o odnosu alternacije, koji je slian suprotnome odnosu; a ako je vie klauza u odnosu
rastavnosti, onda su takve reenice sline sastav nima u uem smislu, odnosno nizu
klauza (po tome to su otvorene strukture), npr. Radnim danima sam ili na poslu, ili
na putu, ili kod kue, ili u gradu.
Veznik ili moe dolaziti izmeu klauza, kao u primjeru Piite nam ili nam se javite
telefonom, a moe dolaziti i ispred svake od klauza, npr. Ili nam piite ili nam se
javite telefonom.
U slubi veznika rastavnih reenica upotrebljavaju se u crnogorskome standardnom
jeziku i rjece bilo i volja te veznik a (kao obiljeje razgovornoga stila i jezika starije
crnogorske knjievnosti), koji se obavezno redupliciraju, npr. Javie vam se bilo ove
bilo sljedee neelje, Moe to rei bilo nama bilo njima; Volja ti idi, volja ti ostani;
A doli, a ne doli, isto im se pie.
298 SINTAKSA
IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOENE REENICE
Implicitne nezavisnosloene reenice mogu, kao i eksplicitne, biti sastavne, suprotne
i rastavne. One se od eksplicitnih nezavisnosloenih reenica razlikuju po tome to
im klauze nijesu povezane veznikom (konjunk torom).
Sastavne implicitne reenice karakterie odnos naporednosti, paralelizam strukture
i istosmjernost. S obzirom na znaenjski odnos meu djelovima takve se reenice
mogu podijeliti na:
sastavne reenice u uem smislu, koje nastaju nizanjem istovrsnih klauza i
ine niz, npr. Mirisalo je na kiu, nebo se smrailo, sve je bilo tajanstveno
mirno;
uzrono-posljedine reenice, npr. Zatvorite vrata, hladno je;
uslovne reenice, npr. Donesite jo, sve emo kupiti;
eksplikativne, npr. Sajam je dvaput godinje: u proljee i u jesen.
Suprotnim implicitnim reenicama svojstvena je suprotstavljenost i nepodu darnost
meu klauzama. S obzirom na znaenjski odnos meu klauzama mogu se razlikovati:
suprotne reenice u uem smislu, npr. Brat studira pravo, sestra medi cinu;
iskljune reenice, npr. Svi su doli u osam, on je opet kasnio;
dopusne reenice, npr. Preduzeli smo sve to smo mogli, bilo je uzalud.
Rastavne implicitne reenice znatno su rjee nego sastavne i suprotne (one se po
pravilu strukturiraju eksplicitno, tj. uz pomo veznika ili), npr. Radio-ne radio isto
ti se pie; Svi smo mi, htio-ne htio, oetljivi na laskanje; Dugo je posmatrala foto-
graju: jesam li ja to nijesam li ja to.
NEZAVISNOSLOENE REENICE
(Koordinacija, parataksa)
Eksplicitna koordinacija
(veznike reenice)
Implicitna koordinacija
(asindetske reenice)
1. Sastavne (kopulativne) reenice:
No je mirna i lipe miriu No je tiha, lipe miriu;
Zatvorite vrata, hladno je
2. Suprotne (adverzativne) reenice:
Vi ste se javili, a mi nijesmo
- gradacijske reenice: Lijepa je i
danas, a kamoli u mladosti
Vi ste se javili, mi nijesmo;
Brat studira pravo, sestra medicinu
3. Rastavne (disjunktivne) reenice:
Piite nam ili se javite telefonom Radio-ne radio isto ti se pie
ZAVISNOSLOENE REENICE (SUBORDINACIJA)
Zavisnosloenim (subordiniranim) reenicama nazivaju se one sloene reenice u
kojima klauze ine cjelinu (jednu jedinicu), i strukturnu i smi saonu i intonacijsku.
Klauze u takvim sloenim reenicama zavisne su jedna od druge, a ta zavisnost ogle-
da se prije svega u tome to se zavisna klauza uvrtava u strukturu osnovne klauze.
Zato se i kae da zavisno sloene reenice nastaju uvrtavanjem. Osnovna klauza, tj.
klauza u iju se strukturu uvrtava druga (zavisna) klauza moe biti i nezavisna, npr.
Nee doi jer nije dobio poziv, ali moe biti i zavisna, npr. Kae da ne e doi jer nije
dobio poziv. Osnovna klauza nezavisnoga tipa obino se naziva glavnom.
Zavisna klauza moe se u strukturu osnovne uvrtavati tako da ima funkciju nekoga
njezina lana, npr. subjekta (Ko pita, ne skita) ili objek ta (Recimo da smo razumjeli),
a moe se uvrtavati i po sadraju osnovne klauze. U tome sluaju odnosi se na cijelu
osnovnu klauzu, a nije u funkciji jednoga od njezinih lanova, npr. Odluili su preki-
nuti saradnju, to nam je jako ao. Zavisnosloene reenice prvoga tipa nazivaju se
neralanjenima, a drugoga tipa ralanjenima.
I zavisnosloene reenice mogu, kao i nezavisnosloene, biti eksplicitne (sin detske,
veznike), npr. Upamtite ve jednom da ove nema poputanja, ili implicitne (asin-
detske), npr. Upamtite ve jednom: ove nema poputanja.
EKSPLICITNE ZAVISNOSLOENE REENICE
Eksplicitne (veznike) zavisnosloene reenice dijele se na dvije grupe s obzirom na
prirodu veznih sredstava. U prvu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosloene re-
enice u kojima vezna sredstva zamjenjuju (supstituiu) ne ku od sastavnica (obino
neki reenini lan) osnovne klauze. Tako npr. u reenici Jeste li dobili poziv koji smo
vam poslali? vezno sredstvo (odno sna zamjenica) koji zamjenjuje sastavnicu (obje-
kat) poziv iz osnovne klauze. Zavisnosloene reenice s takvim veznim sredstvima
nazivaju se odnosnima ili relativnima. Takva vezna sredstva mogu zamjenjivati
i itave osnovne klauze, kao to je to u pomenutim ralanjenim zavisnosloe nim
reenicama, npr. Odluili su prekinuti saradnju, to nam je jako ao (u toj reenici
odnosna zamjenica to zamjenjuje cijelu osnovnu klauzu Odluili su prekinuti sa-
radnju).
U drugu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosloene reenice kod kojih vez na
sredstva ne zamjenjuju nijednu sastavnicu osnovne klauze niti osnovnu klauzu u
cjelini, nego samo povezuju osnovnu i zavisnu klauzu, npr. Nijesu doli jer nijesu
dobili poziv ili Recite im da nam je ao.
S obzirom na to kako se zavisna klauza eksplicitnih zavisnosloenih reenica odnosi
prema osnovnoj (tj. s obzirom na to u funkciji kojega reeninoga lana stoji), ek-
300 SINTAKSA
splicitne zavisnosloene reenice dijele se na pre dikatske, subjekatske, objekat-
ske, priloke i atributske.
Predikatske reenice i neki tipovi subjekatskih reenica razlikuju se od osta lih po
tome to im zavisne klauze zamjenjuju zapravo samo dio predi kata, odnosno su-
bjekta. U predikatskim reenicama zavisna klauza ne zamjenjuje cijeli predikat, no
samo leksiko jezgro imenskoga dijela predi kata, upor. On je najbolji prema On je
(takav) da boljega nema. U subjekatskim reenicama relativnoga ili zavisnoupitnoga
tipa zavisna klauza odno si se prema glavnoj kao atribut prema uoptenome, leksiki
praznome, nepunoznanome subjektu, usp. Onaj ko ne zna neka pita prema Ko ne
zna, neka pita.
Kad je rije o subjekatskim reenicama izrinoga tipa (npr. Pria se da bi opet moglo
biti rata), u njima zavisna klauza funkcionie dodue kao subjekat, ali se u sloenu
reenicu uvrtava prema leksikim svojstvima pre dikata osnovne klauze (rije je o
glagolima govorenja, miljenja, oea nja i sl.). Zato u takvim sloenim reenicama
dolazi zapravo do svojevrsne neutralizacije izmeu subjekatskih i objekatskih ree-
nica. Naime razlika izmeu subjekatske reenice Pria se da bi opet moglo biti rata
i objekatske reenice Priaju da bi opet moglo biti rata nije ni u strukturi zavisne
klauze ni u odnosu izmeu osnovne i zavisne klauze, nego samo u obliku predi kata
osnovne klauze, samo u tome to je taj predikat subjekatskih reenica pasivan ili
pasiviziran, a predikat objekatskih reenica akti van glagolski oblik, upor. Pria se
pria prema Priaju priu (u prvom sluaju oblik pria je subjekat, a u drugom je
oblik priu objekat).
PREDIKATSKE REENICE
Predikatskim reenicama nazivaju se one zavisnosloene reenice u kojima se za-
visna klauza odnosi prema osnovnoj kao to se imenski dio predikata odnosi prema
glagolskome dijelu. U takvim reenicama dolaze oblici pomonoga glagola biti, koji
ine sponu ili kopulu izmeu osnovne i zavisne klauze, npr. On je koji ti se ne svia,
Ni ljeta nijesu to su nekad bila ili Kua mu je da je nema u okolini. U takvim ree-
nicama mogu dolaziti i korelativne rijei (zamjenice ili pridjevi), npr. On je onaj koji
ti se ne svia, Ni ljeta nijesu ono to su nekad bila, Kua mu je takva da je nema u
okolini.
U slubi veznika predikatskih reenica u prvome su redu vezna sredstva (korelativna
ili nekorelativna) supstitutivnoga tipa, prije svega odnosne zamjenice i/ili pridjevi:
koji , koja, koje, npr. On je (onaj) koji ti se ne svia;
kakav , kakva, kakvo, npr. Oni su (takvi) kakvi ve jesu mladii u tim godi-
nama;
iji , ija, ije, npr. Te su kue (onih) ije su i prije bile;
to , npr. Ni ljeta nijesu (ono) to su nekad bila.
Osim supstitutivnih veznih sredstava u predikatskim reenicama dolazi i vez nik da,
koji takoe moe biti korelativne prirode, npr. Kua mu je (takva) da je nema u
okolini.
SUBJEKATSKE REENICE
Subjekatskim reenicama nazivaju se one zavisnosloene reenice u kojima se zavi-
sna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se subjekat odnosi prema predikatu,
npr. Ko pita, ne skita; Zna se kako je do toga dolo; Pria se da je bolesna.
Subjekatske reenice dijele se na odnosne, zavisnoupitne i izrine.
Odnosne subjekatske reenice
Odnosnim (relativnim) subjekatskim reenicama pripadaju one zavisnosloe ne ree-
nice kod kojih zavisna klauza biva uvedena u osnovnu supstitu tivnim veznim sred-
stvima, tj. odnosnim zamjenicama ili prilozima. Takve su bjekatske reenice sline su
predikatskima po tome to omoguavaju uvrtava nje pokazne zamjenice ili zamje-
nikoga priloga koji se sa supstitutivnim veznim sredstvima nalazi u korelativnome
odnosu. U takvim reenicama u funkciji veznih sredstava stoje ove zamjenice i za-
mjeniki prilozi:
ko , npr. (Onaj) ko ne zna, neka pita ili Ko ne zna, (onaj) neka pita;
koji , npr. (Oni) koji su pitali, znaju ili Koji su pitali, (oni) znaju;
to , npr. (Ono) to ne znate, pitajte ili to ne znate, (ono) pitajte;
kako , npr. (Onako) kako smo se dogovorili, neka i bude ili Kako smo se do-
govorili, (onako) neka i bude.
Zavisnoupitne subjekatske reenice
Zavisnoupitnim reenicama pripadaju one subjekatske reenice u kojima za visna
klauza ima oblik pitanja zavisnog od pasiviziranih oblika glagola ili od predikatskih
izraza (imenskih ili prilokih) koji oznaavaju pitanje, go vorenje, miljenje, oea-
nje i sl. Vezna sredstva takvih reenica mogu biti:
upitne zamjenice: 1.
ko , npr. Zna se ko ima problema;
koji , koja, koje, npr. Zna se kojima je potrebna pomo;
iji , ija, ije, npr. Nije reeno ija je to dunost;
to , npr. Sad je pitanje to opet nije u redu;
upitni prilozi: 2.
kako , npr. Nije mi jasno kako to misli izvesti;
kud (a), npr. Vidi se kud(a) su proli;
302 SINTAKSA
odakle , npr. Pitanje je odakle poeti;
e , npr. Pitanje je e se sad nalazi;
kad , npr. Ne zna se kad e doi i sl.;
upitni veznici (rjece) 3. li i da li:
Pitae se jesi li uinio sve to je trebalo;
Pitanje je da li joj rei ili ne rei.
Izrine subjekatske reenice
Izrinima se nazivaju one subjekatske reenice u kojima se zavisne klauze uvode po
pasiviziranim oblicima glagola ili po predikatskim izrazima (imenskim ili prilokim)
koji oznaavaju miljenje, govorenje, oeanje, per cipiranje i sl. U slubi veznih
sredstava u takvim reenicama stoje veznici da i kako, npr.
Pria se da bi opet moglo biti rata;
Nekad se mislilo da je Zemlja ravna ploa;
Oea se kako postaje sve toplije;
Istina je da smo se obeali odazvati pozivu;
Zna se kako je teko pisati udbenike i sl.
OBJEKATSKE REENICE
Objekatskim reenicama nazivaju se one zavisnosloene reenice u kojima se zavi-
sna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se objekat odnosi prema predikatu,
upor. Oetismo miris mora prema Oetismo kako miri e more.
I objekatske reenice, kao i subjekatske, mogu se podijeliti na odnosne, zavisno-
upitne i izrine.
Odnosne objekatske reenice
Odnosnim objekatskim reenicama pripadaju one u kojima se zavisna klauza uvodi
odnosnim zamjenicama ili pridjevima. I u takve reenice mo gu se uvrstiti korelativ-
ne rijei, a kao vezna sredstva slue relativizatori (tj. od nosne zamjenice i pridjevi):
ko , npr. Pitajte (onoga) koga sretnete;
koji , koja, koje, npr. Pozvao sam (one) koje si predloio;
to , npr. Jeste li nali (ono) to ste traili;
kakav , kakva, kakvo, npr. Kupiu (onakvu) kakvu naem i sl.
Zavisnoupitne objekatske reenice
Zavisnoupitne su one objekatske reenice kojima zavisna klauza ima oblik upitne
reenice zavisan od oblika glagola koji oznaava pitanje, zahtijevanje, govorenje,
miljenje i sl.
Takve reenice po znaenju mogu biti:
opteupitne (u njima stoje upitni veznici li ili da li te upitne zamjenice ko,
koji, iji, to i sl.), npr. Recite jeste li se odmorili, Dvoume se da li da dou ili
ne dou, Zna li ko je sad na redu, Zaboravio sam koji je dan danas, Pitajte
ije je to maslo, Jo ne shvata to se dogodilo;
mjesne (vezna sredstva: upitni prilozi e, kuda, dokle, odakle i sl.), npr. Pi-
tajte ih e su bili, Nijesu rekli kud su proli, Zapamtite dokle ste doli, Ne
znamo odakle su;
vremenske (vezna sredstva: upitni prilozi kad, otkad, dokad i sl.), npr. Nijesu
javili kad e doi, Pitaj otkad je upis, Ne znam dokad mi vai paso;
nainske (vezna sredstva: upitni prilog kako), npr. Jo nijesmo saznali kako
se to dogodi;
kvalitativne (vezna sredstva: upitni pridjev kakav, kakva, kakvo), npr. Da
ujemo kakvo e utra biti vrijeme;
koliinske (vezna sredstva: koliinski upitni prilog koliko), npr. Znate li ko-
liko je sati;
uzrone (vezna sredstva: uzroni upitni prilozi ili prijedloki izrazi: to, za-
to, zbog ega i sl.), npr. Ne shvatam to ba to uinjeste, Ne razumijem zato
ste zakasnili, Ne znam zbog ega je tako neraspoloena.
Izrine objekatske reenice
Izrinima se nazivaju one objekatske reenice koje se uvode po aktivnim od nosno
linim oblicima glagola govorenja, miljenja, oeanja, percipiranja i sl. Kao vezna
sredstva u tim reenicama slue veznici:
da , npr. Obeali su da e se javiti;
e , npr. Ovo vi piem da ne moete rei e nijeste znali;
kako , npr. ujem kako se ba i nijeste proslavili;
e , npr. Vidio sam ih e ulaze u dvoranu.
Veznik e odlika je starije crnogorske knjievnosti i dananjega razgovornog stila.
304 SINTAKSA
Objekatske reenice s veznim sredstvima kako i e mogu, izvan konteksta, biti i dvo-
znane, pa se interpretirati ili kao izrine ili kao zavisnoupitne, npr. Priao je kako
ljudi masovno naputahu svoje domove ili Vieli smo e ede u dvorani. U prvom
sluaju veznici kako i e bili bi zamjenljivi ve znikom da, npr. Priao je da ljudi
masovno naputahu svoje domove, a u drugom sluaju (kad su kako i e prilozi jer
zadravaju nainsko, odnosno mjesno znaenje) navedene bi se reenice mogle pa-
rafrazirati ovako: Priao je o nainu na koji ljudi masovno naputahu svoje domove
ili Priao je o tome na koji nain ljudi masovno naputahu svoje domove, odnosno
Vieli smo na kojem mjestu ede u dvorani.
PRILOKE (ADVERBIJALNE) REENICE
Prilokim ili adverbijalnim reenicama pripadaju one zavisnosloene reenice u ko-
jima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloka odredba (adverbijal)
prema predikatu. Tako npr. nesloena reenica Javili su se kasno (u kojoj je prilog
kasno u funkciji priloke odredbe vremena) moe biti preoblikovana u zavisnosloe-
nu priloku (vremensku) reenicu Javili su se kad je ve bilo kasno, u kojoj zavisna
klauza kad je ve bilo kasno ima istu funkciju kao i prilog kasno u odnosu na osnov-
nu klauzu Javili su se.
Kako su priloke odredbe raznovrsne po znaenju, tako raznovrsne mogu biti i pri-
loke reenice. Meu njima se posebnim i strukturnim i semantikim obiljejima
izdvajaju mjesne, vremenske, nainske, uporedne, uzrone, namjerne, uslovne,
posljedine i dopusne reenice.
Mjesne (lokalne) reenice
Mjesnim ili lokalnim reenicama nazivaju se one priloke reenice u kojima se za-
visna klauza prema osnovnoj odnosi kao to se priloka odredba mjesta odnosi pre-
ma predikatu, to znai da se zavisnom klauzom pre nosi obavjetenje o prostoru
(mjestu) na kojem se ili u vezi s kojim se odvija proces o kome je rije u osnovnoj
klauzi. Mjesne (zavisne) klauze mogu u zavisnosloenu reenicu biti uvrtene na
dva naina: ili direktno po predikatu osnovne klauze, npr. Neka edne e hoe, ili po
mjesnom zamjenikom prilogu, npr. Nai ete ih one e ste ih i ostavili. U drugo me
sluaju rije je o korelativnim mjesnim reenicama u ko jima vezna sredstva ekspli-
ciraju sadraj mjesnih zamjenikih priloga.
(Ako se meutim na mjestu mjesnoga zamjenikog priloga javi imenica ili imenski
skup rijei, onda je i dalje rije o mjesnome znaenju. No takva ree nica ne pripada
vie prilokima, no atributskima, npr. Naosmo se u dijelu ulice e je najvea guva.
Tu se zavisna klauza e je najve a guva odnosi prema imenskoj konstrukciji u di-
jelu ulice kao atribut pre ma imenici, upor. parafrazu: Naosmo se u najprometnijem
dijelu ulice.)
Kao vezna sredstva u mjesnim reenicama slue odnosni prilozi kao to su:
e , npr. Neka ednu e hoe, Stanite (ove) e i ja stojim, Naimo se (one)
e je mirno, Nai ete ih (one) e ste ih i ostavili;
kud (a), npr. Neka putuju kud ele, Proi (ovuda) kuda sam i ja proao, Voze
ba (onuda) kuda je zabranjeno;
otkud (a), npr. Knjiga mora biti (one) otkud si je i uzeo, Otili su (onamo)
otkud su i doli;
odakle , npr. Vrati se (onamo) odakle si i poao, Poalji mi (odatle) odakle
alje i drugima;
dokle , npr. Putovaemo (donde) dokle je potrebno, lstrauj samo (dotle) do-
kle see tvoje podruje.
Uz te odnosne priloge moe doi i rjeca god koja mjesne reenice ini habituelni-
ma, tj. oznaava da se proces oznaen glagolom u osnovnoj klauzi odvija bez obzira
na mjesto, odnosno da se odvija na bilo kojem mjestu ili na (bilo kojem) mjestu koje
ima u vidu, koje odabere vrilac radnje, npr. Neka ednu e god hoe, Neka putuju
kud god ele, Trimo dokle god moemo itd.
Vremenske (temporalne) reenice
Vremenskim ili temporalnim reenicama nazivaju se one priloke reenice kod kojih
se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloka odredba vremena prema pre-
dikatu, to znai da zavisna klauza odreuje vrijeme odvijanja procesa oznaenog
predikatom u osnovnoj klauzi.
Zavisna klauza moe oznaavati vrijeme koje je podudarno s vremenom osnovne
klauze (istovremenost, simultanost) ili vrijeme koje nije podu darno s vremenom
osnovne klauze (neistovremenost, sukcesivnost). Kad zavisna klauza oznaava vri-
jeme koje prethodi vremenu osnovne klauze, rije je o prethodnosti (anteriornosti); a
kad oznaava vrijeme koje slijedi vremenu u kojem se odvija radnja osnovne klauze,
rije je o poslijevremenosti (posteriornosti).
Istovremenost koja se oznaava zavisnom klauzom moe biti potpuna ili djelimi-
na. U reenicama sa znaenjem potpune istovremenosti obino stoji veznik dok, a
u slubi predikata i osnovne i zavisne klauze dolaze oblici nesvrenih glagola, npr.
Dok piu, razmiljaju (Dok pisahu, razmiljahu; Dok su pisali, razmiljali su; Dok
budu pisali, razmiljae). Umjesto veznika dok moe se upotrijebiti i veznik kad kao
znaenjski najiri vremenski veznik, npr. Kad piu, razmiljaju (Kad pisahu, razmi-
ljahu; Kad su pisali, razmiljali su; Kad budu pisali, razmiljae).
306 SINTAKSA
Kod djelimine istovremenosti sadraj osnovne klauze vremenski se samo dijelom
podudara sa sadrajem zavisne. U osnovnim klauzama vremen skih reenica toga
tipa upotrebljavaju se obino oblici nesvrenih glagola, a u zavisnim klauzama obi-
no oblici svrenih glagola, npr. Dok su pisali, neko na glo ue.
Vremenske reenice kojima je svojstvena neistovremenost dijele se, kao to je re-
eno, u dvije grupe s obzirom na to prethodi li radnja oznaena zavis nom klauzom
radnji oznaenoj osnovnom klauzom ili se radnja oz naena zavisnom klauzom odvi-
ja poslije radnje oznaene osnovnom. U prvome sluaju govorimo o prethodnosti ili
anteriornosti, npr. Kad razmisle, napiu, a u drugome je rije o poslijevremenosti ili
posteriornosti, npr. Prije nego razmisle, napiu.
Prethodnost (anteriornost) izraava se neproizvedenim i proizvedenim veznicima:
kad , npr. Kad razmisle, napiu;
dok , npr. Dok stignete kui, i mi emo se spremiti;
im , npr. im stignete, javite se;
a , npr. A doe na posao, pone da vie na kolegu;
poto , npr. Poto uosmo, pozdravismo se sa svima;
nakon to , npr. Nakon to su ga napali u novinama, odustao je od svojih
zahtjeva;
tek to , npr. Tek to poee raspravu, posvaae se;
samo to , npr. Samo to smo krenuli, pukla nam je guma;
kako , npr. Kako nas ugleda, pobjee.
Veznika sredstva dok, im, a, tek to, samo to i kako razlikuju se od ostalih (kad,
poto i nakon to) po tome to se njima izraava posebna vrsta prethodnosti, koja je
inae bliska znaenju aorista. Naime u vremenskim reenicama s tim veznim sred-
stvima radnja zavisne klauze neposredno prethodi radnji osnovne (kao to se aori-
stom oznaava prolost koja nepo sredno prethodi sadanjosti).
Veznik a karakteristika je razgovornoga stila i starije crnogorske knjievnosti.
Poslijevremenost (posteriornost) izraava se proizvedenim veznicima:
prije nego/prije no , npr. Prije nego uete, pokucajte; Treba se javiti doktoru
prije no bude kasno;
prije nego to/prije no to , npr. Sporazum je potpisan prije nego to je to iko
oeki vao; Zavrismo prije no to smo se nadali.
Terminativne (granine) vremenske reenice
Osim simultanosti i neistovremenosti vremenskim reenicama moe se oznaa vati i
poetak ili zavretak, odnosno granica vremenskog toka. Naime vremenske reenice
mogu oznaavati da se radnja zavisne klauze poi nje odvijati istovremeno s radnjom
osnovne, da se te dvije radnje istovremeno zavravaju (tj. da traju jednako dugo),
da se radnja zavisne poinje odvijati kad je ve u toku radnja osnovne, da se radnja
zavisne poinje odvijati kad se zavri radnja osnovne i sl. Takve reenice zbog toga
bi se mogle nazvati terminativnim (graninim) vremenskim reenicama.
Najbrojnije su meu njima one kod kojih se daje obavjetenje o tome da se radnja za-
visne klauze poinje odvijati istovremeno s radnjom osnovne. U takvim vremenskim
reenicama upotrebljavaju se veznici:
otkad (a), npr. Otkad je uao u godine, sve ee pobolijeva;
otkako , npr. Tako radimo otkako znamo za sebe.
(U istom znaenju javljaju se i veznici kako i da, npr. Prolo je mnogo vreme na
kako su potonji put bili u Grkoj ili Ima ve deset godina da se nijesmo vi eli, ali
takve reenice podrazumijevaju rijei, odnosno imenske ili priloke spojeve rijei
u osnovnoj klauzi, pa se zavisne klauze prema takvim rijeima ili spojevima rijei
odnose kao atributi.)
Posebnost takvih vremenskih reenica sastoji se u tome da im je radnja osnovne, pa
onda i radnja zavisne klauze vezana za prolost (bez obzira na to jesu li u klauzama
oblici preteritalnih vremena ili prezenta). Zato se u takvim reenicama ne mogu
pojaviti oblici futura (ni prvoga ni drugoga), pa nijesu gramatiki korektne npr. re-
enice *Otkad e ui u godine, sve e ee pobolijevati ili *Tako emo raditi otkad
budemo znali za sebe.
Drugi tip terminativnih vremenskih reenica jesu one kod kojih je u prvome pla-
nu zavrni dio intervala. U njima se naglaava da radnja zavisne klauze traje isto
onoliko koliko i radnja osnovne ili da se radnja zavisne klauze poinje odvijati kad
prestane odvijanje radnje u osnovnoj klauzi, a veznici su:
dok , npr. ekali smo dok se nijesu pojavili;
dokle , npr. Ove ostajemo dokle hoemo.
U klauzama s veznikom dok obino se javljaju odrini predikati s glagolima svreno-
ga vida, kao u primjeru ekali smo dok se nijesu pojavili (ili ekasmo dok se ne
pojavie; ekaemo dok se ne pojave; ekamo dok se ne pojave i sl.). Negacija tu
zapravo oznaava da se radnje osnovne i zavisne klauze vremenski ne podudaraju,
no se radnja osnovne odvija kad se ne odvija radnja zavisne i obratno. Drugim ri-
jeima, radnja zavisne klauze poinje se odvijati onda kad se vie ne odvija radnja
osnovne.
Reenice toga tipa s potvrdnim predikatima mogu imati isto takvo znaenje (npr.
ekali smo dok su se pojavili ili ekali smo dok se pojavie ili ekali smo dok se
pojave), ali mogu znaiti i to da su radnje istovremene i da zavravaju u isto vrije-
me, npr. ekali smo dok napie pismo (tu radnja ekanja i radnja pisanja jednako
308 SINTAKSA
traju). U takvim je reenicama odrini predikat zavisne klauze manje obian (upor.
ekali smo dok ne napie pismo), iako i tu odrinost ima svoje logiko opravdanje
(upor. parafrazu: ekali smo dok napie pismo; a kad je napisao, onda vie nijesmo
ekali).
U reenicama s veznikom dokle rije je, kao u navedenome primjeru (Ove ostajemo
dokle hoemo), o tome da radnja zavisne klauze traje do one vremenske granice do
koje traje i radnja osnovne.
Terminativnost reenica s veznicima dok i dokle esto se i posebno naglaava, i to
obino pojaajnom rjecom sve, npr. ekasmo sve dok se ne po javie, Radiu sve
dotle dok sve ne napravim.
Terminativne vremenske reenice toga tipa s veznicima dok i dokle vrlo se esto i
habitueliziraju, tj. dobijaju rjecu god, kojom se istie da radnja zavisne klauze traje
do iste one vremenske granice do koje i radnja osnovne (tada rjeca god ima istu
funkciju kao i sve) ili da se radnja zavisne poinje odvijati tek onda kad se zavri
radnja osnovne klauze, npr. ekasmo dok god se ne pojavie ili Ove ostajemo dokle
god hoemo.
Granica radnji obje klauze u naelu je ista onda kad u zavisnoj klauzi susrijeemo
oblike nesvrenoga glagola, npr. ekasmo dok god su se pojavljivali, Ostajemo dokle
god i oni ostaju, a razliita (tj. radnja zavisne poinje kad se zavri radnja osnovne)
kad u zavisnoj klauzi stoje obli ci svrenih glagola. U takvim sluajevima predikat
zavisne klauze mora biti odrian, npr. ekasmo dok god se nijesu pojavili/dok god
se ne pojavie/dok god se ne pojave (nije potvreno *ekasmo dok god se nijesu
pojavljivali/dok god se ne pojavljivahu/dok god se ne po javljuju).
Osim terminativnih mogu se habituelizirati i drugi tipovi vremenskih reeni ca. Ha-
bituelizacijom se u njima naglaava istovremenost, odnosno prethodnost ili vie-
kratnost odvijanja glagolske radnje, ali njome takve reenice po pra vilu dobijaju
i dodatno znaenje terminativnosti. To vai za one vremenske reenice koje ozna-
avaju istovremenost, npr. Dok god piemo, razmiljamo, i za one koje oznaavaju
anteriornost, npr. Kad god napiemo, razmislimo, ali ne vai za one koje oznaavaju
posteriornost (poslijevremenost) jednostav no zato to se veznika sredstva tih ree-
nica ne mogu habituelizirati, upor. *Prije nego god ulazite, kucajte. Zapravo, habi-
tuelizirati se mogu samo veznika sredstva dok, kad i dokle, a ostala ne mogu. Zato
nijesu npr. ovjerene reenice tipa *im god ste se javljali, dolazili smo ili *Poto
smo god ulazili, pozdravljali smo se.
U habitueliziranim vremenskim reenicama s veznicima dok i dokle upotrebljavaju
se iskljuivo oblici nesvrenih glagola, npr. Dok god piemo, razmiljamo ili Tre
dokle god imaju snage (nije potvreno *Dok god napiemo, razmislimo ni *Potre
dokle god imaju/imadnu snage) i u njima se naglaava terminativnost (zajednika
granica zavretka radnje u osnovnoj i zavisnoj klauzi).
S druge strane, u reenicama s veznikom kad upotrebljavaju se i oblici nesvrenih
gla gola (npr. Kad god piemo, razmiljamo) i oblici svrenih glagola (npr. Kad god
razmislimo, napiemo), a mogui su i glagolski oblici razliita vida u osnovnoj i za-
visnoj klauzi (npr. Kad god piemo, razmislimo; Kad god napiemo, razmiljamo).
U svim takvim sluajevima oznaava se viekratno odvijanje procesa oznaenog
glagolom osnovne klauze, samo se u reeni cama s nesvrenim glagolima podrazu-
mijeva istovremenost (simultanost), a u ostalima (tj. u onima sa svrenim i u onima
s raznovidnim glagolima) rije je o prethodnosti (anteriornosti).
Nainske (modalne) reenice
Nainskim ili modalnim reenicama nazivaju se priloke reenice u kojima se zavi-
sna klauza odnosi prema osnovnoj kao to se priloka odredba naina odnosi prema
predikatu, to znai da se zavisnom klauzom daje obavjetenje o kvalitetu radnje
oznaene osnovnom klauzom.
Osnovni veznik nainskih reenica jeste kako, npr. Donesi novac kako zna i umi-
je, Radiemo kako nam se naredi, ivio je kako je htio. U navedenim ree nicama
veznik kako nije zamjenljiv drugim veznicima, npr. uporednim vez nicima kao to ili
kao da, upor. *Donesi novac kao to zna i umije ili sl.
Nainske reenice s veznikom kako mogu biti i korelativnoga tipa, to znai da se
u njima mogu javiti i nainski zamjeniki prilozi ovako, tako, onako, npr. Postupi
ovako kako ti kaem, Ne radi se tako kako biste vi eli, Ura dismo onako kako je
najbolje.
U slubi veznika nainskih reenica moe se, ali rjee no veznik kako, javiti i veznik
to, npr. Radili smo to smo bolje znali ili Traemo to mognemo bre.
Uporedne (komparativne) reenice
Uporednim ili komparativnim reenicama nazivaju se one priloke reenice u koji-
ma se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloka odredba poreenja prema
predikatu, to znai da se u njima radnja oznaena osnovnom klauzom uporeuje po
neemu (obino po kvalitetu) s radnjom oznaenom zavisnom klauzom.
Uporedne reenice mogu se podijeliti u tri grupe. Prvoj grupi pripada ju reenice u
kojima je rije o poreenju po jednakosti, drugoj reenice u kojima je rije o poree-
nju po nejednakosti, a treoj ralanjene uporedne reenice.
Poreenje po jednakosti
U uporednim reenicama kojima se izrie poreenje po jednakosti dolaze veznici
kao to, kako i kao da, npr. Danas je sunano kao to je bilo i jue, Mladi se zabav-
ljaju kako smo se i mi zabavljali, eam se kao da je bilo jue.
310 SINTAKSA
Uporedni veznik kako razlikuje se od nainskoga po tome to je zamjenljiv vezni-
kom kao to, upor. Mladi se zabavljaju kao to smo se i mi zabavljali.
Veznici kao to i kao da razlikuju se po tome to kao to oznaava izvjesnost (inje-
ninost, faktivnost), a kao da pretpostavljenost (hipotetinost), upor. Pi e kao to
govori prema Pie kao da govori.
U uporednim reenicama toga tipa sadraji klauza ne moraju se uporeivati samo po
jednakosti nego i po nepodudarnosti, pa ak i po suprotstavljenosti, npr. Danas se ne
ivi kao to se ivjelo u prolome vijeku. U tome sluaju jedna je klauza po pravilu
potvrdna, a druga odrina.
Poseban tip uporednih reenica jesu reenice s veznikom kao kad, koje bi se mogle
nazvati vremenskouporednima. U njima se radnja osnovne i radnja zavisne klauze
uporeuju s obzirom na vrijeme odvijanja, npr. Bilo je ugodno prohladno kao kad
vjetar duva, Bili su opet veseli kao kad su eeli u istome odjeljenju.
Poreenje po nejednakosti
U uporednim reenicama kojima se oznaava poreenje po nejednakosti mjesto za-
visnoj klauzi otvaraju komparativi pridjeva ili priloga u os novnoj klauzi, a u slubi
veznikih sredstava upotrebljavaju se nego to, no to, nego, no te nego da i no da,
npr. Bolji su nego to smo oekivali, Prodasmo ih bolje no to smo mislili, Ispalo je
gore nego smo se nadali, Dobili ste vie no ste zasluili, Vie im je stalo do mira u
kui nego da stvari krenu nabolje, Prije bi poginuli no da popute.
I te reenice mogu biti vremenskouporedne. U njima se upotrebljavaju veznici nego
kad i no kad, npr. Ove nam je bilo ljepe nego kad smo ili u Italiju, Kod kue vazda
vie uradimo no kad smo na poslu.
Ralanjene uporedne reenice (reenice korespondencije)
Uporedne reenice mogu biti i izrazito ralanjene (tj. dvodjelne). U njima dolaze
veznici to, kako i koliko, a esto i korelativne zamjenike rijei to, tako i toliko, npr.
to smo ili dalje, bivalo je sve mranije (to smo ili dalje, to je bivalo sve mrani-
je); Kako se pribliavasmo cilju, nestajae umora (Kako se pribliavasmo cilju, tako
nestajae umora); Koliko su uivali u vonji do ostrva, toliko su se i bojali talasa.
Takvim uporednim reenicama svojstvena je antepozicija zavisne klauze. Obrnuti
redosljed klauza ili je obiljeen, npr. Bivalo je sve mranije to su ili dalje, ili je
sasvim iskljuen (kod reenica korelativnoga tipa, npr. *To je bivalo sve mranije
to su ili dalje).
Takve uporedne reenice oznaavaju da se sadraji klauza podudaraju, da su meu-
sobno razmjerni, korespondentni. Zato se one nazivaju i reenicama korespondenci-
je ili podudaranja.
Uzrone (kauzalne) reenice
Uzronim (kauzalnim) reenicama nazivaju se priloke reenice u kojima se zavisna
klauza odnosi prema osnovnoj kao priloka odredba uzroka prema predikatu, to
znai da se zavisnom klauzom oznaava uz rok vrenja radnje u osnovnoj klauzi. Te
su reenice vrlo este, a klauze im se povezuju veim brojem proizvedenih i nepro-
izvedenih veznika.
Veznici jer, budui da i s obzirom na to da
Najei je veznik jer, koji ima opteuzro no znaenje. Upotrebljava se u obinome
redosljedu reenica, tj. onda kad zavisna klauza dolazi iza osnovne, npr. Prekinuli
smo ljetovanje jer su poele kie.
U istome znaenju u starijoj crnogorskoj knjievnosti upotrebljavao se i veznik e,
koji je danas odlika razgovornoga stila, npr. Radite sami e vam ne mogu pomoi.
Veznik budui da ne razlikuje se od veznika jer po znaenju (i njemu je svojstveno
opteuzrono znaenje), ali dolazi ponajprije u inverziji, tj. onda kad zavisna klauza
prethodi osnovnoj, npr. Budui da su poele kie, prekinuli smo ljetovanje.
Proizvedenim veznikom s obzirom na to da najee se izrie takozvani uzrok razlo-
ga (to je pasivni tip uzroka koji posljedicu ne izaziva direktno, no pomae njezinu
pojavljivanju), npr. S obzirom na to da ove godine ima mnogo peuraka, esto ide-
mo u umu.
Veznik to
Opti uzrok oznaava se i veznikom to, npr. ale se to se nijesmo javili. Veznik
to u uzronome znaenju, rjee i veznik da, javlja se i u razliitim proizvedenim
veznicima kao to su zato to, stoga to, zbog toga to, usljed toga to, zahvaljujui
tome to, po tome to, na osnovu toga to, na temelju toga to, tim prije to.
Veznik zato to obino se upotrebljava u opteuzronome znaenju, npr. Obo lio je
zato to je previe jeo, dok izrazi stoga to i zbog toga to mogu takoe oznaavati
opti uzrok, ali jo ee i tzv. uzrok razloga (poput veznika s obzirom na to da).
Proizvedeni veznik usljed toga to oznaava uzrok koji je obino vezan za negativnu
i/ili nepoeljnu posljedicu, npr. Morali smo stati usljed toga to je bio prolom obla-
ka. (Nije potvrena npr. reenica *Kupio je punu kesu treanja usljed toga to ih
jako voli.) Nasuprot tome proizve deni veznik zahvaljujui tome to oznaava obino
uzrok koji se povezuje sa pozitivnom i/ili poeljnom posljedicom, npr. Uspio je za-
hvaljujui tome to je bio uporan. Upotreba tih veznika odlika je administrativnoga
i naunoga stila.
312 SINTAKSA
Proizvedeni veznici po tome to, na osnovu toga to i na temelju toga to oznaavaju
tzv. uzrok kriterijuma, a to je polazite ili osnova na kojoj se teme lji neko zakljui-
vanje, odnosno kakav uzrono-posljedini odnos, npr. Za kljuili smo to po tome to
u kui nije bilo nikoga, Do toga saznanja doao je na osnovu toga to je danima
biljeio svaku promjenu, Uvjerismo se u istinitost njegove tvrdnje na temelju toga
to smo je u vie navrata provje rili. Reenice s tim proizvedenim veznicima posebno
su svojstvene admi nistrativnome, publicistikome i naunome stilu.
Proizvedenim veznikom tim prije to oznaava se posebna vrsta uzroka koji bi se
mogao nazvati dodatnim uzro kom, npr. Sad e biti kanjeni, tim prije to su jo i
zakasnili. Rije je o tome da kanjenje nije neposredan, direktan, nego dodatan uzrok
i/ili ra zlog kanjavanju.
Veznici kako, im, dok i kad
Budui da se uzrono znaenje moe razviti i iz drugih znaenja, osobito iz vre-
menskoga ili nainskoga (o emu je ve bilo rijei u vezi s pri jedlozima), u slubi
veznika uzronih reenica upotrebljavaju se i oni vez nici koji primarno oznaavaju
nain ili vrijeme, a to su veznici kako, im, dok i kad, npr. Kako je ve kasno, treba
poi na spavanje; Mora da si bolestan dok si tako blijed; im ga trae, vjerovatno je
kriv; Kad ve dolazi, nema problema.
Veznik kako u toj ulozi razlikuje se od ostalih po tome to dolazi iskljuivo u antepo-
ziciji, pa ne bi bila gramatina reenica *Treba poi na spavanje kako je ve kasno.
Posljedine (konsekutivne) reenice
Posljedine (konsekutivne) reenice sline su uzronima utoliko ukoliko se i jedni-
ma i drugima oznaava isti tip odnosa, tj. uzrono-posljedini odnos. Razlika je u
tome to se u posljedinim reenicama zavisnom klauzom oznaava posljedica, a u
uzronima uzrok. Zato neki tipovi uzronih i po sljedinih reenica mogu biti meu-
sobno zamjenljivi, npr.:
uzrona: Budui da smo zakasnili, nijesmo mogli ui;
posljedina: Zakasnili smo, tako da nijesmo mogli ui.
Prema tome posljedine reenice mogu se odrediti kao zavisnosloene reenice u
kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj klauzi kao to se priloka odredba
posljedice odnosi prema predikatu, to znai da se zavisnom klauzom oznaava po-
sljedica radnje o kojoj je rije u osnovnoj klauzi.
Izmeu uzronih i posljedinih reenica ima, uprkos znaenjskoj slinosti, velikih
razlika, kako u strukturi tako i u sastavu i upotrebi veznikih sred stava. Kao to smo
vieli, veznici uzronih reenica brojni su i raznovrsni, a u posljedinima susrije-
emo neproizvedeni veznik da, npr. Tako je vikao da su se svi uplaili, proizvedeni
veznik tako da, npr. Vikao je, tako da su se svi uplaili, i veznici te i pa u korelativ-
nim posljedinim reenicama, npr. Bio je tako iscrpljen te se inilo da nee izdrati,
Bijae tako lijepa pa od nje ne mogahu oi odvojiti.
Vana razlika izmeu uzronih i posljedinih reenica sastoji se i u tome to su
korelativne rijei u uzronim reenicama rijetke i/ili obiljeene, a u posljedinim,
naprotiv, vrlo este, npr. Tako je vikao da su se svi uplaili prema Vikao je da su se
svi uplaili. (Izostavljanje korelativne rijei kompenzuje se intonacijom.)
tovie, u veem broju posljedinih reenica korelativni prilog tako vie uop te
nema pojaajnu (intenzikacijsku) ulogu, nego je toliko srastao s veznikom da da
se od njega uopte ne moe odvojiti, pa se zato opravdano govori o vezniku tako da,
kao u primjeru Zakasnili smo, tako da nijesmo mogli ui. Da je stvarno tako, vidi
se po tome to u takvim posljedinim reenica ma tako nije odvojivo od veznika da.
Nije npr. gramatino *Tako smo zakas nili da nijesmo mogli ui, dok je u primjerima
u kojima tako ima pojaajnu ulogu njegovo odvajanje od veznika da sasvim obino
i esto, npr. Tako je vikao da su se svi uplaili.
Osim priloga tako pojaajnu ulogu u posljedinim reenicama moe ima ti i prilog
toliko te pridjevi takav/takva/takvo ili tolik/tolika/toliko. Intenzi katori tako i ta-
kav... imaju znaenje kvaliteta, a toliko i tolik... znaenje koliine, pa u skladu s
tim istiu, pojaavaju sadraj pojedinih rijei u os novnoj klauzi, to ini obaveznim
oznaavanje posljedice u zavisnoj klauzi.
Kad je rije o zamjenikim prilozima, oni pojaavaju sadraj:
glagola, npr. On je tako vikao da su se svi uplaili;
priloga, npr. Bilo je tako lijepo da se ne moe opisati;
pridjeva, npr. Bio je toliko ljut da se s njim nije moglo razgovarati.
Kad je rije o zamjenikim pridjevima, njima se pojaava sadraj imenica, npr. On
je bio takva kukavica da to nije za priu ili Bila je tolika magla da se morasmo
zaustaviti.
S obzirom na ostvarivost ili neostvarivost posljedice posljedine reeni ce mogu se
podijeliti na realne (stvarne) i irealne (nestvarne). U prvima je rije o posljedici
koja se ostvaruje, npr. Bio je tako iscrpljen da je odmah zaspao, a u drugima o po-
sljedici koja se ne moe ostvariti, npr. Bio je previe iscrpljen da bi zaspao (poslje-
dica dakle nije ostvariva: on je iscrpljen, ali nije zaspao).
U realnim posljedinim reenicama upotrebljava se obino neki od vremenskih gla-
golskih oblika:
prezent, npr. Tako sam iscrpljen da ve gotovo spavam;
perfekat, npr. Tako je bio iscrpljen da je odmah zaspao;
imperfekat, npr. Tako bijae iscrpljen da ve gotovo spavae;
aorist, npr. Tako se iscrpih da odmah zaspah;
314 SINTAKSA
pluskvamperfekat, npr. Tako se bijae iscrpio da odmah bijae zaspao;
futur prvi, npr. Tako e biti iscrpljen da e odmah zaspati.
S druge strane u irealnim posljedinim reenicama upotrebljava se potencijal, npr.
Bijae previe iscrpljen da bi zaspao.
U irealnim reenicama kao intenzikatori upotrebljavaju se gradacijske rjece (po
drugim klasikacijama prilozi) previe, suvie i sl., npr. Suvie je kasno da bismo
se i dalje igrali ili Previe je plaljiv da bi to uinio. U toj funkciji mogu se javiti
i pojaajne rjece (intenzikatori) tako i toliko, ali je tada osnovna klauza odrina,
npr. Nije tako moan da bi ih ucjenjivao ili Nije toliko obnevidio da bi mu trebao
pratilac.
Namjerne (nalne) reenice
I namjerne (nalne) reenice sline su uzronima, i to zato to znaenja uzroka i
namjere imaju direktnih dodirnih taaka. Namjera bi se naime mogla odrediti kao
poseban tip uzroka, pa bi se moglo rei da uzrok ukljuuje na mjeru, ali da ne moe
biti obratno, tj. da namjera ne moe ukljuivati uzrok. Tako npr. u reenici Otili su
u umu da naberu peuraka zavisna klauza (da naberu peuraka) oznaava ne samo
namjeru, cilj s kojim se vri radnja glago la osnovne klauze (otii), no je to istovre-
meno i uzrok, upor. Otili su u umu zato to bi htjeli nabrati peuraka.
Razlika izmeu obinoga uzroka i namjere, osim u tome to je namjera znaenjski
ua, sastoji se i u tome to uzrok po pravilu prethodi radnji glagola osnovne klauze,
npr. u reenici Ostali smo kod kue jer je padala kia padanje kie (uzrok) prethodi
ostajanju kod kue, a namjera pretpostavlja da se radnja glagola osnovne klauze do-
gaa prije radnje glagola zavisne klauze, npr. u reenici Otili su u umu da naberu
peuraka odlazak u umu prethodi (eventualnom, namjeravanom) branju peuraka.
Osim toga uzrok je po svojoj prirodi po pravilu izvjestan, realan. Kad se ka e Danas
neemo u umu jer pada kia, onda to pretpostavlja da je uzrok stvarno na djelu (da
kia stvarno pada). Namjera je meutim po svojoj prirodi uvijek neizvjesna, nikad
nije sigurno da se radnja koja se namjerava rea lizovati zaista i realizuje ili da e se
zaista realizovati.
Prema tome namjerne reenice mogu se odrediti kao zavisnosloene reeni ce u ko-
jima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao to se priloka odredba namjere
odnosi prema predikatu (upor. Otili smo u umu radi branja peuraka). U njima
glagol zavisne klauze oznaava namjeru ili cilj radi ko ga se vri radnja u osnovnoj
klauzi.
Namjerne reenice po strukturi se izrazito razlikuju i od uzronih i od posljedinih
reenica. U njima naime u slubi predikata zavisnih klauza mogu biti samo oblici
prezenta (npr. Otili su u umu da naberu peuraka) i potencijala (npr. Otili su u
umu kako bi nabrali peuraka). Zato ne bi bile gramatiki ispravne namjerne re-
enice u kojima bi se u zavisnim klauzama pojavljivali drugi glagolski oblici. To je
zato to je namjera po svojoj prirodi neizvjesna (hipotetina), pa se onda izraava
onim glagolskim oblicima kojima se inae izraava neizvjesnost, pretpostavljenost
(a to su ba prezent, posebno prezent svrenih glagola, i potencijal).
Da u zavisnim klauzama namjernih reenica ne mogu biti oblici preteritalnih vre-
mena, sasvim je oekivano (jer se namjera i prolost logiki iskljuuju); ali je manje
oekivano to ne dolaze ni oblici futura. Oni ne dolaze zbog toga to su futurski
oblici u crnogorskome jeziku stvarni, oznaavaju neto to e se u budunosti zaista
dogoditi, a hipotetini su samo onoliko koliko je hipotetina svaka budunost. Dru-
gim rijeima, namjera je hipotetinija od morfoloki (tj. oblikom futura) izraene
budunosti.
Namjerne reenice razlikuju se od ostalih zavisnosloenih reenica (posebno od po-
sljedinih) i po tome to u njima ne stoje niti mogu stojati korelativne rijei zamje-
nikoga tipa. Nije npr. ovjereno *Otili su u umu tako da naberu peuraka ili sl.
Veznici namjernih reenica jesu da, kako, eda, li i neka. Veznik da najei je veznik
namjernih reenica. Zavisne klauze u kojima se on upotrebljava mogu biti bilo u pre-
zentu svrenih (npr. Otili su u umu da naberu peuraka) bilo u prezentu nesvrenih
glagola (npr. Otili su u umu da beru peurke).
Veznikom kako izrie se dodatna neizvjesnost (hipotetinost). Zato se on upotre-
bljava samo s potencijalom (npr. Otili su u umu kako bi nabrali peuraka), a ne s
prezentom (upor. *Otili su u umu kako naberu peuraka ili *Otili su (ili ili su) u
umu kako beru peurke).
Veznikom eda, koji se sve rjee upotrebljava, neizvjesnost se posebno istie (nerijet-
ko to moe biti pretpostavka o postojanju prepreka za vrenje radnje), npr. Silno su
se trudili eda bi ubrali koju peurku.
S veznikom li upotrebljava se takoe iskljuivo potencijal, i to uvijek samo odrini,
to znai da je i taj veznik obiljeen kao izrazito hipotetian (odricanje unosi u ree-
nicu dodatnu neizvjesnost), npr. Trenirali su cijelo ljeto ne bi li proli kvalikacije
(nije potvreno *Trenirali su cijelo ljeto bi li proli kvalikacije niti *Trenirali su
ili treniraju cijelo ljeto prolaze li ili prou li kvalikacije).
Nasuprot veznicima kako, eda i li, koji se upotrebljavaju iskljuivo s potencijalom,
veznik neka ide iskljuivo s prezentom, ali pod uslovom da se u osnovnoj klauzi
nae imperativ ili kakav drugi glagolski oblik zahtjevnoga znaenja, npr. Poalji ga
u umu neka nabere peuraka ili Poslae ga u umu neka nabere peuraka (nije
meutim potvreno *Otili su u umu neka naberu peuraka).
316 SINTAKSA
Uslovne (pogodbene, kondicionalne) reenice
Uslovnim (pogodbenim, kondicionalnim) reenicama nazivaju se one zavisnosloe-
ne reenice u kojima se zavisnom klauzom oznaava uslov pod kojim se ostvaruje
(ili ne ostvaruje) radnja osnovne klauze, a to zna i da se radnja osnovne klauze
ostvaruje uslovno (pogodbeno), tj. samo ako se ostvari i radnja zavisne klauze.
Uporedimo li uzronu reenicu Danas ne idemo u umu jer pada kia s uslovnom re-
enicom Danas neemo ii u umu ako bude padala kia, primijetiemo da su uzrok
i uslov takoe dodirne kategorije. Razlika je meu njima u prvome redu u tome
to uzrok pretpostavlja ostvarivanje radnje u zavisnoj klauzi (kia stvarno pada),
pa onda i radnje u osnovnoj klauzi, a kod uslovnih reenica ostvarivanje radnje u
zavisnoj klauzi je neizvjesno, stavljeno je u pitanje, pa je onda neizvjesno (upitno)
i os tvarivanje radnje u osnovnoj klauzi. Zato bi se pojednostavljeno moglo rei da
je uslov upitni uzrok, tj. onaj uzrok koji je doveden u pitanje, kome je svojstvena
neizvjesnost (hipotetinost).
S obzirom na stepen vjerovatnosti ostarivanja radnje u zavisnoj (pa onda i u osnov-
noj klauzi) razlikuju se stvarne (realne), mogue (potencijalne) i nestvarne (irealne)
uslovne reenice.
Stvarne (realne) uslovne reenice
Stvarnim uslovnim reenicama oznaava se uslov ije ostvarenje stvarno vodi ostva-
renju radnje u osnovnoj klauzi. Veznici tih reenica su:
ako , npr. Ako traite, nai ete;
ukoliko , npr. Svi e oni dobro proi ukoliko se mognu dogovoriti;
li , npr. Pitaju li za nas, recite im da se jave.
Veznik ako najobiniji je i najei veznik stvarnih uslovnih reenica, a veznik uko-
liko obiljeen je kao rjei i/ili kao osobitost administrativnoga stila crnogorskoga
standardnog jezika.
Ti veznici upotrebljavaju se s bilo kojim vremenskim glagolskim oblikom (npr. Ako
tra ite, nalazite; Ako traite, nai ete; Ako ste traili, nali ste; Ukoliko bu dete tra-
ili, nai ete i sl.), a veznik li ide samo uz oblike prezenta (npr. Traite li, nai ete)
i oblike futura drugog (npr. Budete li traili, nai ete). Nije npr. potvreno *Traili
ste li, nali ste ili sl.
Mogue (potencijalne) uslovne reenice
Moguim uslovnim reenicama oznaava se da mogue (eventualno) ostva renje rad-
nje u zavisnoj klauzi ini moguim ostvarenje radnje u osnov noj klauzi. U odnosu
na stvarne reenice mogue reenice dakle oznaavaju dodatnu upitanost, odnosno
nesigurnost u ostvarenje uslova sadranoga u zavisnoj klauzi, pa onda i u ostvarenje
radnje oznaene osnovnom klauzom.
Veznici moguih uslovnih reenica jesu ako, ukoliko i kad, s tim to su u zavis nim
klauzama obavezni oblici potencijala i/ili futura drugog. Ako je u zavisnoj klauzi
potencijal, i u osnovnoj klauzi upotrebljava se samo potencijal, npr. Ako/ukoliko/kad
bismo imali vremena, doli bismo.
Ako je u zavisnoj klauzi futur drugi, onda se u osnov noj klauzi upotrebljava futur
prvi ili prezent (relativni), npr. Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena, doi emo;
Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena, dolazimo.
Mogue uslovne reenice, osobito one s veznikom kad (koji i inae oznaava vei
stepen neizvjesnosti nego veznici ako i ukoliko), mogu po svom sadraju biti i ne-
stvarne (irealne). Mogu naime oznaavati i uslov koji nije ostvariv, npr. Kad bi po-
stojali vukodlaci, svijet bi izgledao drugaije.
Nestvarne (irealne) uslovne reenice
Nestvarnim uslovnim reenicama oznaava se da je uslov sadran u zavisnoj klauzi
neostvaren ili neostvariv, pa je onda neostvareno ili neostvarivo i ono o emu je rije
u osnovnoj klauzi.
U njima se zavisna klauza uvodi veznikom da. U osnovnoj klauzi takvih uslovnih
reenica uvijek se upotrebljava potencijal, a u zavisnoj prezent ili neki od glagolskih
oblika kojima se oznaava prolost. Prezent obino dolazi kad je uslov neis punjiv,
npr. Da postoje vukodlaci, svijet bi izgledao drugaije; a kad je uslov neispunjen,
obino dolaze oblici za prolost, npr. Da sam znao kakav je, ne bih ga nita pitao.
Dopusne (koncesivne) reenice
Dopusnima (koncesivnima) nazivaju se one zavisnosloene reenice u kojima se
doputa ostvarenje sadraja osnovne klauze uprkos tome to je on u suprotnosti sa
sadrajem zavisne, tj. to ne postoje uslovi za njegovo ostvarenje, npr. Kiovito je
iako je tek poetak septembra, ili obratno, tj. doputa se neostvarenje sadraja osnov-
ne klauze uprkos tome to za to postoje uslovi, npr. Nema kie iako je ve oktobar.
Da je zaista rije o suprotnosti, vidi se i po tome to se neke dopusne reenice mogu
preoblikovati u (ne zavisnosloene) suprotne, npr.
dopusna: Nema kie iako je ve oktobar;
suprotna: Nema kie, a ve je oktobar (ili Ve je oktobar, a nema kie).
Dopusne reenice nastaju na dva naina.
Prvi je da se suprotnost udrui s uzronou, pa su takve dopusne reenice u relaciji
prema uzronima, npr.
318 SINTAKSA
uzrona: Budui da je umoran, nee doi na sastanak;
dopusna: Iako je umoran, doi e na sastanak.
Takve dopusne reenice nazivaju se uzronodopusnima.
Drugi je nain da se suprotnost udrui s uslovom, pa su takve dopusne reenice u
relaciji prema uslovnima, npr.
uslovna: Ako je umoran, nee doi na sastanak;
dopusna: I ako je umoran, doi e na sastanak.
Takve dopusne reenice nazivaju se uslovnodopusnima.
I uzronodopusne i uslovnodopusne reenice mogu biti korela tivno strukturirane.
Tada se u osnovnim klauzama najee upotrebljava korelativna rjeca ipak (npr.
Iako je umoran, ipak je doao), ili, rjee, rjeca opet (Ako je i malo, opet dobro
doe).
Uzronodopusne reenice
U uzronodopusnim reenicama klauze se povezuju veznicima iako, mada i premda.
U klauzama se tada mogu nalaziti oblici:
prezenta, npr. Iako je umoran, dolazi na sastanke;
preteritalnih vremena, npr. Mada je bio umoran, doao je na sastanak;
Mada bijae umoran, de na sastanak;
futura prvog, npr. Premda e biti umoran, doi e na sastanak;
prezenta u zavisnoj, a preteritalnih vremena u osnovnoj klauzi, npr. Iako je
umoran, doao je na sastanak; Iako je umoran, de na sastanak;
prezenta u zavisnoj, a futura prvog u osnovnoj klauzi, npr. Iako je umoran,
doi e na sastanak;
prezenta ili futura prvog u zavisnoj, a imperativa u osnovnoj klauzi, npr.
Iako si umoran, doi na sastanak; Iako e biti umoran, doi na sa stanak.
Osim veznika iako, mada i premda zavisne klauze uzronodopusnih reenica mogu
se uvrtavati u osnovne i proizvedenim veznicima:
uprkos tome to , npr. Uprkos tome to su potpisali sporazum, on ih je tuio;
bez obzira na to to , npr. Bez obzira na to to smo umorni, nastaviemo s
radom;
i/ni pored toga to , npr. I pored toga to smo u dugovima, plate ne kasne.
Dopusne reenice toga tipa posebno su svojstvene administrativnome i naunome
stilu crnogorskoga standardnog jezika.
Uslovnodopusne reenice
Uslovnodopusne reenice mogu se, kao i uslovne, podijeliti na realne (stvar ne), po-
tencijalne (mogue) i irealne (nestvarne), pa se onda moe govoriti:
o realnodopusnim reenicama, npr. 1. I ako je umoran, dolazi na sastanke; I
ako je umoran, doi e na sastanak; I ako je bio umoran, doao je na sasta-
nak; I ako bude umoran, doi e na sastanak; I ako bude bio umoran, doi e
na sastanak; I ako si umoran, doi na sastanak;
o potencijalnodopusnim, npr. 2. I ako bi bio umoran, doao bi na sastanak; I
kad bi bio umoran, doao bi na sastanak;
o irealnodopusnim reenicama, npr. 3. I da je umoran, doao bi na sastanak; I
da je bio umoran, doao bi na sastanak.
Kao to je vidljivo iz navedenih primjera, u realnodopusnim reenicama upotreblja-
va se veznik ako, u potencijalnodopusnima veznici ako i kad te u irealno dopusnima
veznik da, s tim da je svima njima svojstvena pojaajna rjeca (intenzikator) i/ni.
Vidljivo je takoe da se u realnodopusnim reenicama upotrebljavaju vremenski
obli ci ili oblici imperativa (slino kao i u uzronodopusnim reenicama, s tim to
se u njima ne upotrebljavaju oblici futura drugog), u potencijalnodopusnima dolaze
oblici potencijala i u osnovnoj i u zavisnoj klauzi, a u irealnodopusnim dolaze u za-
visnoj klauzi, i to obavezno, oblici potencijala, a u osnovnoj oblici prezenta, perfekta
ili futura drugog.
Uslovnodopusne su i reenice s razliitim proizvedenim veznicima koji se sastoje od
pojaajnih rjeca ma ili god i zamjenikih priloga ili pridjeva (i tada se u zavisnim
klauzama upotrebljavaju ob lici optativa), i to:
ma kako , npr. Ma kako postupio, uvijek je neko nezadovoljan;
ma koliko , npr. Ma koliko bio umoran, doao bih na sastanak;
ma to , npr. Nee im biti lako ma to preduzeli;
ma kakav (kakva, kakvo), npr. Ma kakvu varijantu izabrali, crno im se pie;
kako god , npr. Kako god postupio, uvijek je neko nezadovoljan;
koliko god , npr. Koliko god bio umoran, doao bih na sastanak;
to god , npr. Nee im biti lako to god preduzeli;
kakav (kakva, kakvo) god, npr. Kakvu god varijantu izabrali, crno im se
pie.
ATRIBUTSKE REENICE
U atributskim reenicama zavisna klauza odnosi se prema osnovnoj kao to se atri-
but odnosi prema imenici ili kojoj drugoj imenskoj rijei, a to znai da zavisna kla-
320 SINTAKSA
uza odreuje imensku rije iz osnovne klauze po svojstvu. Zavisna klauza moe se
pritom odnositi:
na imenicu, npr. Ovo je kolega koji e nam se pridruiti;
na imeniku zamjenicu, npr. Vi koji ste zavrili moete otii;
na poimenieni pridjev, npr. Mladima koji ne znaju to hoe vrlo je teko;
na redni broj, npr. Prvi koji su se o tome raspitivali bili su novinari.
Zavisne klauze atributskih reenica mogu u strukturu tih reenica biti uvedene na
dva naina: po imenici ili po imenskoj rijei, odnosno po znae nju imenice ili po
znaenju imenske rijei. Na prvi nain npr. uvedena je zavisna klauza u primjeru
Odluka koja je izglasana mnogima se nije sviela. Tu je zavisna klauza (koja je
izglasana) uvedena u atributsku re enicu po imenici odluka. Takav tip zavisne klau-
ze moe biti uveden po bilo kojoj imenici ili imenskoj rijei, npr.:
Slika koja je kupljena mnogima se nije sviela;
Grad koji su poetili bio je vrlo zanimljiv;
Knjiga koju je objavio naila je na dobar prijem;
Stari koji imaju male penzije teko ive;
Prvi kojima smo to rekli bili ste vi itd.
U slubi veznih sredstava takvih atributskih reenica upotrebljavaju se odnosne
zamje nice i/ili zamjeniki pridjevi, odnosno veznici:
koji (koja, koje), npr. Ovo je kolega o kojem sam ti govorio;
to , npr. Daj mi novac to si (ga) obeao;
iji (ija, ije), npr. Ne poznajem kolegu ija je to knjiga;
kakav (kakva, kakvo), npr. Ovo je prijedlog kakvome se nijesmo nadali;
kolik (kolika, koliko), npr. Moe kupiti stan koliki eli.
No u primjeru Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviela zavisna klauza (da
se ide na izbore) nije uvedena po imenici (odluka), tj. po to me to je odluka imenica,
no po njezinu znaenju. Zato se na mjestu imenice odluka ne moe pojaviti neka dru-
ga imenica koja znaenj ski ne bi bila slina imenici odluka. To je razlog to prema
navedenome pri mjeru dolaze u obzir reenice tipa Prijedlog da se ide na izbore mno-
gima se nije svidio, Zamisao da se ide na izbore mnogima se nije sviela, elja da se
ide na izbore mnogima se nije sviela i sl., ali nije mogue *Slika da se ide na izbore
mnogima se nije sviela ili sl. Osim toga u reenicama u kojima se zavisna klauza
uvodi po znaenju ne mora uopte dolaziti ime nica, nego kakva druga rije, oblik ili
konstrukcija sa znaenjem govorenja, miljenja, oeanja i sl. (to, naravno, znai da
takve reenice nijesu atributske), npr. Odlueno je da se ide na izbore, Odluili su
da se ide na izbore i sl. Toga ne moe biti u reenicama u kojima se zavisna klauza
uvodi po imenici. Nije npr. mogue *Odlueno je koje je izglasano ... ili *Odluili
su koja je izglasana... ili sl.
Atributske reenice koje se uvode po znaenju antecedenta (tj. po znaenju imenske
rijei po kojoj se uvode zavisne klauze) dijele se na izrine i zavisnoupitne. U izri-
nima u slubi veznih sredstava mogu biti veznici:
da , npr. Sloili smo se s miljenjem da treba ponovo pokuati;
neka , npr. Dajte zapovijest neka se svi okupe.
U zavisnoupitnim atributskim reenicama, koje pretpostavljaju imensku rije (ante-
cedent) upitnoga znaenja u osnovnoj klauzi, u slubi veznih sred stava stoje upitne
zamjenice ili upitni prilozi:
ko , npr. Postavlja se pitanje ko je prvi poeo;
to , npr. Postavlja se pitanje to bi bilo bolje uiniti;
koji (koja, koje), npr. Postavlja se pitanje koje ponude treba odabrati;
iji (ija, ije), npr. Postavlja se pitanje iji je uticaj vei;
kakav (kakva, kakvo), npr. Postavlja se pitanje kakvi su to ljudi;
kako , npr. Postavlja se pitanje kako rijeiti taj problem;
e , npr. Postavlja se pitanje e su oni sad;
kuda , npr. Postavlja se pitanje kuda putovati itd.
Atributske reenice kojima se zavisna klauza uvodi po imenici ili imen skoj rijei
(antecedentu) pripadaju odnosnim ili relativnim reenicama, a to su one zavisno-
sloene reenice kod kojih vezna sredstva nijesu samo pove zivai osnovne i zavi-
sne klauze nego i zamjenjuju, zastupaju dio reenine strukture osnovne klauze (u
ovome sluaju imenske rijei). Za to se moe initi da su sve odnosne reenice ujed-
no i atributske. Atributskima pripadaju samo one odnosne reenice u ko jima vezno
sredstvo (odnosna zamjenica ili prilog), pa onda i itava zavisna klauza, zamjenjuje
atribut, a ne pripadaju, naravno, one odnosne reenice u kojima vezno sredstvo ili
cijela zavisna klauza zamjenjuje:
subjekat, npr. Koji ne ele poi, ne moraju;
objekat, npr. Dobro pamtimo koju ste nam poslali;
imenski dio predikata, npr. Ti si koji je zvao.
S druge strane atributske reenice koje se uvode po znaenju antecedenta nijesu
odnosne, npr. Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviela. U njima se naime
ne susrijeu vezna sredstva zamjenjivakoga tipa, tj. odnosne zamjenice i prilozi.
Prema tome treba imati na umu: niti su sve odnosne reenice atributske niti su sve
atributske reenice odnosne.
Odnosna zamjenica koji (npr. Ovo je kolega koji e nam se pridruiti) opte je i naj-
ee vezno sredstvo atributskih reenica odnosnoga tipa.
322 SINTAKSA
Zamjenica kakav uvodi atributske klauze kvalitativnoga tipa (npr. Nasta guva kakva
se ne via svaki dan), a zamjenica kolik uvodi klauze kvan titativnoga (koliinskoga)
tipa, npr. Odrei komad kolik ti treba.
Zamjenica iji ima prisvojno znaenje i uvodi zavisne klauze u kojima funkcioni-
e kao atribut neke druge imenice u sastavu zavisne klauze, npr. Vidio sam kolegu
ija sestra studira kod nas, tako da ona imenicu iz osnovne klauze (koja oznaava
poednika) stavlja u prisvojni odnos s imenicom iz zavisne klauze (koja oznaava
poedovano).
Odnosna zamjenica to dolazi kao korelativ uz zamjenice (ovo, to, ono, sve, neto i
sl.), npr. Pria ono to mu padne na pamet, Reci sve to zna, Dogodilo se ono ega
smo se bojali, U pitanju je neto emu niko ne zna uzrok i sl. Ta je zamjenica neza-
mjenljiva zamjenicom koji (koja, koje), upor. *Reci sve koje zna. Ni takve reenice
nijesu atributske (nego ponajprije su bjekatske ili objekatske).
Zamjenica to upotrebljava se i u ralanjenim odnosnim reenicama tipa lzglasali
su zakon tijesnom veinom, to nikako nije dobro. Ni u toj slubi zamjenica to nije
zamjenljiva s koji (upor. *lzglasali su zakon tijesnom veinom, koje nika ko nije do-
bro). Takve reenice meutim jesu odnosne, ali nijesu atribut ske (u njima se zavisna
klauza odnosi na sadraj cijele osnovne klauze).
Od zamjenice to treba jasno razlikovati odnosni veznik to, uz koji u slubi atribut-
skih reenica dolaze nenaglaeni oblici linih zamjenica i koji je uvijek zamjenljiv
zamjenicom koji. Uz veznik to dolaze nenaglaeni oblici linih zamjenica u bespri-
jedlokome genitivu, npr. Pjesma to si je se etio jo se pjeva; i besprijedlokome
akuzativu, npr. Pitanje to ga postaviste nije jasno.
Veznik to i nenaglaeni oblici linih zamjenica u svim takvim primjerima zamjen-
ljivi su zamjenicom koji, upor. Pjesma koje si se etio jo se pjeva, Pitanje koje ste
postavili nije jasno.
Odnosne atributske klauze mogu se uvoditi i odnosnim prilozima sa znaenjem mje-
sta, vremena ili naina, s tim da onda u osnovnoj klauzi stoje imenske rijei kojima
se oznaava mjesto, vrijeme ili nain. Slubu takvih veznikih sredstava mogu vriti
prilozi:
e , npr. Poetio je mjesta e je nekad boravio;
kud (a), npr. Sad se do njih ne putuje preko Krnova, kud se nekad putovalo;
odakle , npr. Popeli smo se na vrh brijega, odakle se mnogo bolje vidi;
kad , npr. Bilo je perioda kad se nige nije mogla smiriti;
kako , npr. Teko je otkriti nain kako mu to uspijeva itd.
Da je tu stvarno rije o odnosnim atributskim reenicama, vidi se po tome to su sve
one zamjenljive reenicama sa zamjenicom koji, upor.
Poetio je mjesta u kojima je nekad boravio;
Sad se do njih ne putuje preko Krnova , preko kojega se nekad putovalo;
Popeli smo se na vrh brijega s kojega se mnogo bolje vidi;
Bilo je perioda u kojima se nige nije mogla smiriti;
Teko je otkriti nain na koji mu to uspijeva.
RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I
NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REENICE
S obzirom na to u kakvom je znaenjskom odnosu zavisna klauza prema osnovnoj,
atributske reenice dijele se na restriktivne (odredbene) i na nerestriktivne (dopun-
ske), koje se jo nazivaju i apozicijskima. U restriktivnim atributskim reenicama
zavisna klauza odnosi se na imen sku rije iroka znaenjskog opsega, pa ona onda
taj opseg suava, konkre tizuje znaenje imenske rijei, npr. Pokazao mi je pismo
koje je upravo pri mio.
Nerestriktivne reenice odnose se na imenske rijei uega znaenjskog opsega. Zna-
enje takvih imenskih rijei konkretizovano je ili samo po sebi (npr. kod vlastitih
imena, kod kojih zapravo ne moemo ni govoriti o znae nju, nego o odnosu prema
referentu, ili drugim odredbenim rijeima) ili kontekstom, a atributskom klauzom
daje se dodatno obavjetenje o sa draju tih imenskih rijei ili o neemu to je u vezi s
njim, npr. Na komija Petar, koji se upravo vratio s puta, utra e doi na veeru.
Hoe li reenica biti restriktivna ili nerestriktivna, moe zavisiti i od toga o emu je
rije u zavisnoj klauzi. Tako e npr. reenica Ljudi koji su boles ni to e lako razu-
mjeti zbog sadraja zavisne klauze biti interpretirana kao restriktivna (jer svi ljudi
nijesu bolesni), a reenica Ljudi, koji su smrtni, to e lako razumjeti bie interpreti-
rana kao nerestriktivna (jer su svi ljudi smrtni).
Ima i sluajeva u kojima su atributske reenice i dvoznane s obzirom na (ne)re-
striktivnost, pa se meusobno (u pismu) mogu razlikovati samo po tome odvaja li se
zavisna klauza od osnovne zarezom ili ne. Naime restriktivne reenice ne odvajaju
se zarezima, a nerestriktivne (apozicij ske) uvijek se odvajaju. Tako npr. reenica Na
veeru e doi komije koje smo jutros pozvali moe biti interpretirana kao restrik-
tivna ako znai da e na veeru doi (samo) one komije koje smo jutros pozvali (Na
veeru e doi komije koje su jutros pozvane), a kao nerestriktivna (Na veeru e
doi komije, koje su jutros pozvane) ako znai da e na veeru doi sve jer smo ih
jutros (sve) pozvali.
IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOENE REENICE
Implicitnim ili asindetskim zavisnosloenim reenicama pripadaju one slo ene
reenice koje su sklopljene bez veznika, meu ijim se klauzama uspostavlja odnos
sintaksike obaveznosti. To znai da jedna klauza, u tome sluaju osnovna, zahtijeva
324 SINTAKSA
pojavu druge. Rije je o tome da osnovna klauza sadri element koji se odlikuje
sintaksiko-semantikom nedovoljnou, pa zahtijeva dopunu u obliku zavisne
klauze.
S obzirom na prirodu takvih strukturnih elemenata u osnovnoj klauzi tak ve reeni-
ce mogu se podijeliti u dvije grupe. Prvu ine implicitne zavis nosloene reenice
s izjavnim rijeima, a drugu implicitne zavisnosloene reenice s upuivakim
rijeima.
Implicitne (asindetske) zavisnosloene reenice
s izjavnim rijeima
U implicitnim zavisnosloenim reenicama s izjavnim rijeima zavisna je klauza do-
puna glagola ili opisnoga glagolskog izraza sa znae njem govorenja, miljenja, oe-
anja, percipiranja i sl. Naime takvi glagoli ili opisni glagolski izrazi nijesu dovoljni
da se njima prenese cjelovita informacija, no je nuna jo jedna klauza kojom e se
eksplicirati njihov stvarni sadraj. Tim se naime glagolima i glagolskim izrazima
oznaava samo govorenje, miljenje, percipiranje i sl., ali se nita ne kae o sadraju
toga govorenja, miljenja, percipiranja i sl. Drugim rijeima, ti glagoli i glagolski
izrazi zapravo ne prenose informaciju, nego prijenos informacije samo najavljuju.
U reenici Kaem vam: to nikome nee pomoi klauza Kaem vam nije semantiki,
pa onda ni sintaksiki dovoljna jer se njome prenosi samo obavjetenje o kazivanju,
a ne prenosi se obavjetenje o sadraju toga kazivanja. Zato se onda sadraj kaziva-
nja eksplicira zavisnom klauzom (to nikome nee pomoi), koja se inae ne odlikuje
ni sintaksikom ni semantikom nedovolj nou. Takve su prirode jo i ove implicit-
ne zavisnosloene reenice:
Dobro ste rekli: sad je ve kasno;
Bilo je sasvim jasno: njih niko vie nije mogao nagovoriti;
esto je ponavljao onu poslovicu: Ko drugome jamu kopa, sam u nju
upada;
Molim lijepo, pomaknite se prema izlazu.
Kao to se vidi iz navedenih primjera, izmeu osnovne i zavisne klauze takvih ree-
nica u pismu obino stoji dvotaka, ali moe doi i koji drugi interpunkcijski znak
(npr. zarez ili crta).
Takve reenice mogu biti i kompresovane, to znai da rijei sa znaenjem govore-
nja, miljenja, oeanja i sl. mogu i izostati, odnosno da se mogu podrazumijevati,
npr.
Zavirio je u depeu : one je zbilja stajalo njegovo ime;
Otvorismo prozor : zima ve bijae tu.
U tim reenicama podrazumijevaju se glagoli ili opisni glagolski izrazi sa znaenjem
(u ovome sluaju) percipiranja. Upor.:
Zavirio je u depeu i vidio: one je zbilja stajalo njegovo ime;
Otvorismo prozor i ustanovismo: zima ve bijae tu.
Meu reenice toga tipa mogu se svrstati i konstrukcije s upravnim govorom, koje se
odreuju kao osnovni nain prenoenja tzv. tuega govora. Taj tui govor sadran
je u zavisnoj klauzi, a osnovna klauza sadri obavjetenja o govorniku ili govornici-
ma i o prirodi iz javne manifestacije (npr. kazivanje, pitanje, odgovaranje, zapaanje
i sl.), npr.
Nakon kraeg vremena Petar je dodao : To vam neemo zaboraviti;
Vidite kako je nama tiho se jadao Petar;
Kod Zogovia itamo : I gledam; o, pjesme moje, o stihozraka tkiva!
I konstrukcije s upravnim govorom mogu biti kompresovane, npr. Petar pocrvenje
i skoi: Zabranjujem vam da tako govorite! (upor. Petar pocrvenje, skoi i uzvi-
knu: Zabranjujem vam da tako govorite!).
Implicitne (asindetske) zavisnosloene reenice
s upuivakim rijeima
Tu vrstu implicitnih zavisnosloenih reenica ine one u kojima se u zavis noj klau-
zi eksplicira sadraj upuivakih (forinih) rijei, prije svega zamjenica i zamjeni-
kih priloga (kataforinih demonstrativa) koji nijesu punoznani (auto semantini),
tj. nemaju odreenoga vlastitog znaenja, nego su nepunoznani (sinsemantini), to
znai da im je sadraj vezan za ono na to upu uju.
Takvi elementi (npr. ovaj, ova, ovo, ovakav, takav, taj, isti, ovako, tako, ovoliko, to-
liko i sl.) razlikuju se od glagola i opisnih glagolskih izraza sa zna enjem govorenja,
miljenja, oeanja i sl. po tome to su nepunoznani; zajedniko im je to to su i
jedni i drugi semantiki, pa onda i sintaksiki nedovoljni, to zahtijevaju posebnu
klauzu kojom e se dopuniti, odnosno eksplicirati njihovo znaenje. Takve reenice
mogu se predstaviti primjerima:
To je ba ono: nikome se onamo nije ilo;
Bilo je to ovako: on je prvo udario Petra, a onda su svi navalili na nj;
Ona je takva: nita joj ne moe dokazati;
Sve je i dalje ostalo isto: ni u emu nijesmo napredovali.
326 SINTAKSA
STRUKTURA TEKSTA
Kao to se klauze pojedinih nezavisnosloenih i zavisnosloenih ree nica strukturi-
raju u sloene po odreenim sintaksikim pravilima, tako se po odreenim pravilima
i pojedine reenice strukturiraju u cjelinu koju ini tekst.
UKLJUIVANJE REENICA U TEKST
To strukturiranje reenica u tekst esto se dogaa tako da jedna reenica kojom od
svojih sastavnica upuuje na drugu reenicu. To meuupuivanje u tekstu naziva se
forinou reenice, a forinost moe biti dvosmjerna.
Ako reenica kojom sastavnicom upuuje na prethodnu reenicu ili uopte na pret-
hodni dio teksta, onda je rije o anaforinosti, npr.
Svi smo otili na more. One smo se dobro odmorili.
U tome tekstu (ili dijelu teksta) anaforini element one iz druge reenice upuuje na
element na more iz prve reenice i time te dvije reenice po vezuje.
Ako meutim reenica nekom sastavnicom upuuje na element re enice koja slijedi
iza reenice s takvim elementom ili na tu reenicu u cje lini, onda je rije o katafo-
rinosti, npr.
Na moru smo razliito reagovali. Jedni bijahu zadovoljni, a drugi nezado voljni.
Element razliito iz prve reenice kataforike je prirode. On upuuje na elemente
jedni, odnosno drugi u sljedeoj reenici i time te dvije reenice po vezuje u jednu
tekstnu cjelinu.
Reenice koje sadre anaforike ili kataforike elemente nijesu punoznane (autose-
mantine), nego su nepunoznane (sinsemantine). Takve su reenice uvi jek kontek-
stualno ukljuene. To meutim ne znai da svaka kontekstualno ukljuena reenica
mora biti i sinsemantina. U tekst mogu biti ukljuene i autosemantine reenice, tj. i
one reenice koje se odlikuju sintaksikom i semantikom dovoljnou i bez kontek-
sta u koji su ukljuene, npr. Svi smo otili na more. Na moru smo se dobro odmorili.
Tekstna veza meu takvim reenicama ostvaruje se po pravilu ponavljanjem nekoga
dijela prethodne reenice u sljedeoj (kakav je u navedenome primjeru sluaj s pri-
lokom odredbom na more/na moru).
TIPOVI VEZE MEU REENICAMA U TEKSTU
Reenice u tekstu povezane su meusobno i (formalnom) strukturom i smi slom.
Strukturom su vezane uz pomo forinih elemenata, za jednikim lanovima reeni-
ne strukture, zajednikim leksikim elemen tima, ponavljanjem sintaksikih jedinica
istoga ili slinoga tipa, a smisaona veza meu reenicama u tekstu zasniva se na
temi koja je, bar jed nim dijelom, zajednika reenicama ukljuenim u tekst.
U tome smislu obino se razlikuju dva tipa veze meu reenicama u tekstu. Jedan se
naziva linearnom, a drugi paralelnom tekstnom vezom. S obzirom na to prevla-
dava li u tekstu jedna ili druga veza, razlikuju se meusobno i tipovi teksta, s tim da
se ni linearna ni paralelna veza po pravilu ne susrijeu u sasvim istom obliku ni u
jednome tipu teksta.
LINEARNA TEKSTNA VEZA
U linearnoj tekstnoj vezi reenice su meusobno povezane tako da sljedea reenica
proizlazi iz prethodne. Zato su za taj tip veze tipine sinsemantine kontekstualno
ukljuene reenice, npr.
Petar je doputovao u grad. S njim je bio i Ivan. One su se sreli sa svojim
kolegama iz preduzea. Oni su im rekli da se sastanak odlae za utradan.
Zato su imali vremena da detaljno razgledaju grad.
Linearna tekstna veza posebno je svojstvena naunom i administrativ nom te nekim
anrovima knjievnoumjetnikoga i publicistikoga stila, posebno anrovima pripo-
vjednoga tipa.
Za strukturu tekstova toga tipa posebnu vanost imaju inhoativne i nitiv ne reeni-
ce, tj. reenice koje stoje na poetku i reenice koje stoje na kraju teksta.
Inhoativne reenice, koje su usmjerene prema razvoju teksta, imaju otvaraku
funkciju u tekstu. One zato esto sadre i neke kataforine elemen te (npr. ovaj,
taj, sljedei, idui i sl.), npr. Kandidat za mjesto rektora mora ispunjavati sljedee
uslove...
esto inhoativne reenice mogu biti i upitne, npr. Kako bismo mogli odrediti zavi-
snosloene reenice?
Ima inhoativnih reenica koje su sasvim shematizovane ili ak frazeologizova ne,
pa su npr. tipine za biblijske tekstove, upor. U ono vrijeme nasta mrm ljanje meu
328 SINTAKSA
Jevrejima, ili za poetke narodnih pripovjedaka, npr. Bio jednom jedan car pa imao
tri sina.
Finitivne reenice u tekstovima toga tipa imaju zatvaraku funkciju. One esto sa-
dre neke anaforine elemente kojima se na neki nain sumira reeno. To su posebno
esto elementi zakljunoga znaenja (npr. zato, zbog toga, iz tih razloga, ukratko,
jednom rijeju, na kraju, napokon i sl.), npr.:
O svemu to je bilo naprijed reeno morale bi voditi brigu kulturne i naune
ustanove na nivou grada i na nivou drave. Ukratko, morali bi se aktivirati
svi oni kojih se ta problematika na bilo koji nain tie.
PARALELNA TEKSTNA VEZA
Tu vrstu veze meu reenicama u tekstu karakterie strukturni i leksiki paralelizam,
tj. upotreba istih ili slinih sintaksikih jedinica (reeninih la nova) i istih ili sli-
nih leksikih jedinica (npr. sinonimnih, antonimnih i sl.). U tome tipu veze sljedea
reenica ne izlazi iz prethodne. Zato su za tekstove koji su preteno strukturirani
tim tipom tekstne veze karakteristine autosemantine reenice, odnosno odsutnost
forinih elemenata. Odnos meu reenicama uspostavlja se esto strukturnim parale-
lizmom (ili antipa ralelizmom) i zajednikom temom, a nema obino neposrednog
povezivanja jedne reenice s drugom, ni sintaksikoga ni smisaonoga, kao u primje-
ru: Soba je bila lijepo namjetena. U sredini je stajao drveni sto okruen rez barenim
stolicama. U jednome oku isticala se polica s mnogo knjiga, a u drugom udoban
koni leaj. Kroz tri velika prozora dolazilo je mnogo svijetla. Buka s ulice nije su
ula. Sve je bilo sasvim mirno i nekako sveano.
VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI)
Raznolike jezike jedinice koje slue kao vezna sredstva na nivou teksta nazivaju se
konektorima. S obzirom na to jesu li forine prirode ili nijesu, konektori bi se mo-
gli podijeliti na upuivako-zamjenjivake (deiktino-supstitutivne), npr. onamo,
tamo, tada, prema tome i sl., i na nezamjenjivake (nesupstitutivne) konektore,
npr. meutim, jedino, tovie i sl.
Upuivako-zamjenjivakim konektorima svojstveno je da zamjenjuju manje ili
vee tekstne cjeline i upuuju na njih. Tako se konektorom zato u primjeru:
Pregovori traju ve godinama i njima se jo nita nije postiglo. Zato treba
pokuati drugim sredstvima.
zamjenjuje cijeli prethodni dio teksta i upuuje na njega, pa bi taj konektor, kad bi se
eksplicirao, zapravo znaio: Budui da pregovori traju ve godinama i da se njima
jo nita nije po stiglo...
Takvi konektori po pravilu su anaforinoga, rjee i anaforinoga i katafori noga
tipa.
U slubi konektora mogu se javiti i rijei koje su formalno iste kao i konjunktori (tj.
veznici nezavisnosloenih reenica), npr. i, a, ali, ili i sl., npr. Vrijeme ve odavno
bijae isteklo. Ali svi jo bijahu na svojim mjestima ili: I ree Bog: Neka bude svje-
tlost! I bi svjetlost. I vie Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame
(...) I ree Bog: Neka bude svod po sred voda da dijeli vode od voda! I bi tako.
(Biblija: Knjiga Postanja) Takvo i naziva se biblijsko i.
S obzirom na znaenja konektori se (i upuivako-zamjenjivaki i nezamje njivaki)
mogu podijeliti na:
suprotne (konfrontativne): a, no, ali, meutim, naprotiv, nasuprot tome, za
razliku od toga i sl., npr. Vrijeme ve odavno bijae isteklo. No svi jo bijahu
na svojim mjestima;
prostorne (spacijalne): ove, tu, one, ovamo, tamo, onamo, odavde, oda-
tle, odande, na tome mjestu i sl., npr. Uli su u jednu sobicu na kraju hodni-
ka. One nije bilo niega;
vremenske (temporalne): tad(a), onda, zatim, potom, poslije toga, nakon
toga, prije toga i sl., npr. Nekako smo ih uspjeli nagovoriti da pou s na ma.
Poslije toga sve je ilo mnogo lake;
nainske (modalne): ovako, tako, time, na taj nain i sl., npr. Obilazio je
pogon triput dnevno. Tako je mogao imati uvid u sve to se dogaa;
uzrono -posljedine (kauzalno-konsekutivne): zato, zbog toga, usljed
toga, s obzirom na to, na osnovu toga i sl., npr. Svi su ve bili potpuno is-
crpljeni. Zbog toga smo se morali odmoriti;
namjerne (nalne): radi toga, s tom namjerom, s takvim ciljem, u tu svrhu i
sl., npr. Hoahu da obiu sve glavne gradove june Evrope. S tom namje rom
krenue na put krajem prole neelje;
uslovne (kondicionalne): u tome sluaju, u takvome sluaju, inae i sl., npr.
Ljekove nikako ne smijete prestati uzimati. U tome sluaju bilo bi uzalud no
sve to smo dosad napravili;
dopusne (koncesivne): uprkos tome, ipak, svejedno, uza sve to i sl., npr. Za
ispit iz matematike spremao se tri mjeseca. Uprkos tome izgubio je godinu;
zakljune (konkluzivne): prema tome, dakle, sve u svemu, ukratko i sl., npr.
Na bolovanju je ve nekoliko mjeseci. Prema tome ne vjerujem da ete ga
utra sresti;
330 SINTAKSA
iskljune (ekskluzivne): samo, jedino i sl., npr. Svi su bili one ve u osam.
Samo se on pojavio tek poslije devet;
pribrojne (aditivne) to su oni kod kojih se reenicom koja slijedi u tek stu
neto dodaje sadraju prethodne reenice: uz to, osim toga, pored toga i sl.,
npr. On to vie nije u stanju napraviti na zadovoljavajui nain. Uz to je i
bolestan;
pojaajne (intenzikatorske) to su oni kojima se reenice u tekstu po-
vezuju tako to se intenzivira (pojaava, naglaava) sadraj ili dio sadraja
ree nica u kojima se nalaze (to se po pravilu ini pojaajnim rjecama ili
skupovima rjeca): i, ak, ak i, tovie, upravo, ba i sl., npr. Shvatam to
hoe da kae. I meni je svega dosta ili Mislim da je krajnje vrijeme za od-
lazak. tovie trebali smo otii i prije;
objasnidbene (eksplikativne) oni sadrajem reenice kojoj pripadaju
objanjavaju ili preciziraju sadraj druge reenice ili reenica u tekstu: na-
ime, u stvari, zapravo, to jest, drugim rijeima, bolje rei, tanije reeno,
jednostavnije reeno i sl., npr. Budui da su se prilike u bankovnom poslo-
vanju sasvim promijenile, treba svakako izmijeniti kreditni ugovor. Drugim
rijeima, taj ugovor vie ne vai.
REDOSLJED SINTAKSIKIH JEDINICA
Reenica se moe posmatrati kao gramatika i kao obavjetajna (komunika cijska)
jedinica. Kao gramatika je potencijalna (komunikacijski ostvarlji va), a kao obavje-
tajna aktuelna (komunikacijski ostvarena) veliina.
REENICA KAO GRAMATIKA JEDINICA
Reenica se kao gramatika jedinica ralanjuje na subjekat, predikat, objekat i pri-
loku odredbu. Subjektu, objektu i prilokoj odredbi mogu biti pridrueni jo atribut
i apozicija.
REDOSLJED LANOVA REENICE KAO GRAMATIKE JEDINICE
Predikat moe biti glagolski i imenski. Kao glagolski predikat moe imati objekat.
Tada e redosljed lanova biti ovakav: subjekat (S) + predikat (P) + objekat (O):
Petar (S) + ita (P) + knjigu (O). Kada uz direktni objekat (DO) bude prisutan i in-
direktni objekat (IO), direktni objekat prethodie indirektnome: Petar (S) + donosi
(P) + knjige (DO) + studentima (IO).
S atributima e redosljed biti ovakav: Na (A) + Ivan (S) + ita (P) + zanimljivu (A)
+ knjigu (O), a s apozicijom ovakav: Brat (AP) + Ivan (S) + ita (P) + roman (AP) +
Hajka (O). Svaka takva apozicija moe imati atribut: Na (A) + brat (AP) + Ivan
(S) + ita (P) + poznati (A) + roman (AP) + Hajka (O).
To je tako kad predikat ini glagol. No predikat moe initi i imenska rije (imenica,
pridjev, zamjenica i redni broj) s pomonim glagolom biti. Tada pomoni glagol biti
ima ulogu kopule (K) s imenskom rijeju (IR). U takvoj reenici subjektu i imenskoj
rijei mogu biti pridrueni atribut i apozicija. Redosljed lanova takve reenice bie
ovakav: subjekat (S) + pomoni glagol biti (PG) + imenska rije (IR). Upor.: Ivan
(S) + je (K) + uenik (IR), Na (A) + Ivan (S) + je (K) + marljiv (A) + uenik (IR),
Uenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + majstor (AP) + pjeva (IR), Na (A) + uenik (AP)
+ Ivan (S) + je (K) + na (A) + majstor (AP) + pjeva (IR).
Priloke odredbe odgovaraju na pitanja kako?, kad?, e?, kud?, odakle?, dokle?,
s kojim razlogom? i s kojom svrhom? Priloke odredbe koje odgovaraju na pitanje
kako? pripadaju prilokim odredbama naina (PON), priloke odredbe koje odgova-
332 SINTAKSA
raju na pitanje kad? prilokim odredbama vremena (POV), priloke odredbe koje
odgovaraju na pitanja kud?, odakle? i dokle? prilokim odredbama mjesta (POM),
priloke odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojim razlogom? prilokim odred-
bama uzroka (POU), a priloke odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojom svrhom?
prilokim odredbama svrhe ili namjere (POS).
Priloke odredbe koje odgovaraju na pitanje kako? dolaze ispred predikata:
Ivan (S) + rado (PON) + ita (P) + knjige (O), a priloke odredbe koje odgovaraju
na pitanja kad?, e?, kud?, odakle?, dokle?, s kojim razlogom? i s kojom svrhom?
iza predikata, odnosno iza pomonoga glagola u sastavu predikata, ili iza objekta.
Redosljed prilokih odredaba koje do laze iza predikata ili iza objekta podvrgnut je
logikim zakonitostima. Zato e priloke odredbe mjesta prethoditi prilokim odred-
bama vremena, a priloke odredbe vremena prilokim odredbama uzroka, te pri-
lokim odredbama svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + deura (P) + u biblioteci (POM)
+ subotom (POV) + radi nas (POS). Logiki se moe oekivati da i priloka odredba
uzroka prethodi prilokoj odredbi svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + deura (P) + u
biblioteci (POM) + subotom (POV) + zbog odluke (POU) + radi dobroga honorara
(POS). (Priloka odredba zbog odluke (POU) moe se aktuelizovati kao zato to je
donijeta odluka o deuranju.)
Glagol biti uz znaenje kopule moe imati i znaenje nalaziti se, boraviti i sl.
Sa znaenjem kopule ini s imenskom rijei imenski predikat (upor.: Ivan je uenik,
Ivan je marljiv, Ivan je takav, Ivan je prvi), a sa znaenjem nalazi ti se, boraviti i
sl. s prilokom odredbom mjesta glagolski predikat (upor.: Ivan je u biblioteci). U
prvome sluaju, kad glagol biti znai kopulu, reenica nema priloke odredbe nai-
na; a u drugome, kad biti znai nalaziti se, ne ma imenske rijei.
O redosljedu lanova reenice odluuje i njihovo znaenje. Na prvome je mjestu
lan koji je znaenjem iri od rijei na drugome mjestu, na drugom mjestu lan
koji je znaenjem iri od znaenja rijei na treem mjestu itd. Tako je atribut pred-
stavljen odnosnim (relativnim) pridjevom znaenjem iri od atributa predstavljeno-
ga prisvojnim (posesivnim) pridjevom, atribut predstavljen prisvojnim (posesivnim)
pridjevom znaenjem iri od znaenja atributa predstavljenoga razlikovnim (diferen-
cijalnim) pridjevom, a atribut predstavljen razlikovnim (diferencijalnim) pridjevom
znaenjem iri od zna enja predstavljenoga kvalitativnim pridjevom. Zato e atribut
predstavljen odnosnim pridjevom svaka u Svaka Ivanova nova bijela koulja je isto-
ga kroja biti ispred atributa predstavljenoga prisvojnim pridjevom Iva nova, atribut
Ivanova ispred atributa predstavljenoga razlikovnim pridjevom nova, a atribut nova
ispred atributa predstavljenoga kvalitativnim pridjevom bijela.
Tako se ponaaju i predikati predstavljeni glagolima odluiti, poeti, uiti i voziti
jedan prema drugome u Ivan je odluio da pone uiti da vozi automo bil. (Glagol od-
luiti znaenjem je iri od glagola poeti, glagol poeti iri od glagola uiti, a glagol
uiti od glagola voziti. To je uslovilo njihov navedeni redosljed u reenici.)
Atributi mogu biti iskazani pridjevom (ili pridjevskom rijei), pridjevom i imenicom
u kosome padeu te prijedlogom s imenicom uz koju moe biti pridjev (ili pridjevska
rije).
Atribut iskazan pridjevom (ili pridjevskom rijeju) dolazi ispred subjekta, ob jekta,
imenskoga predikata i priloke odredbe iskazanih imenicom (Na Ivan ita, Ivan
ita zanimljivu knjigu, Ivan je marljiv uenik, Ivan e doi slje dee neelje), a atri-
but iskazan imenicom i pridjevom (ili pridjevskom rijei) i imenicom u kosome
padeu te prijedlogom i imenicom s pridjevom (ili pri djevskom rijei) iza subjekta,
objekta i imenskoga predikata (Uenici prvoga razreda odlaze na izlet, Uenici iz
Pluina dolaze u Kotor, Ivan e doeka ti uenike prvoga razreda, Ivan e doekati
uenike iz Pluina, Ivan je uenik prvoga razreda, Ivan je uenik iz Kotora).
Atribut i priloka odredba mogu biti iskazani istim izrazom (a, naravno, razliitim
sadrajem). Tada e, u skladu s onim to je reeno, atribut pratiti imenicu (u ulozi
subjekta, objekta, imenskoga dijela predikata i priloke odredbe), a priloka odredba
glagol (u ulozi predikata): Uenici iz Pluina (A) odlaze iz Pluina (PO).
OBAVJETAJNA STRUKTURA REENICE (ISKAZA)
Reenica se kao obavjetajna (komunikacijska) jedinica ralanjuje na obavjetajni
subjekat ili temu i na obavjetajni predikat ili remu.
REENINA INTONACIJA
Budui da intonacija igra bitnu ulogu u obavjetajnoj strukturi reenice, rei emo
najprije nekoliko rijei o njoj.
Intonacija je dizanje i sputanje glasa radi izraavanja razlika u znaenju po ruke i
stepenima oeaja izraenih porukom.
Njezini su parametri melodija, akcenat i pauza. (Budui da je rije o fonologiji ree-
nice, to treba shvatiti kao reeninu melodiju, re enini akcenat i reeninu pauzu.)
REENINA MELODIJA
Reenina melodija moe biti uzlazno-silazna, uzlazna i silazna.
Uzlazno-silazna melodija svojstvena je izjavnim reenicama (bilo prostima bilo slo-
enima):
Ivan e doi. i: Ivan e doi kad bude imao vremena.
334 SINTAKSA
Uzlazna melodija svojstvena je upitnim reenicama bez upitne rijei:
Ivan e doi? i: Ivan e doi kad bude imao vremena?
Silazna melodija svojstvena je uzvinim reenicama:
Ivan e doi! i: Ivan e doi kad bude imao vremena!
Silazna melodija svojstvena je i upitnim reenicama s upitnom rijeju:
Ko e doi? i: Ko e doi kad bude imao vremena?
REENINI AKCENAT
Reenini akcenat zahvata onaj dio reenice koji slijedi kao odgovor na pitanje, a
to je obavjetajni predikat, koji tad moe biti i bez dijela reenice zahvaenoga pita-
njem, tj. bez obavjetajnoga subjekta:
(Ko e doi?) Ivan e doi.
(Ko e doi?) Ivan.
Reenini akcenat je i u jednoj i u drugoj reenici na Ivan.
Reenini akcenat zahvata i dio reenice koji je stavljen nasuprot drugome (bilo
eksplicitnome bilo implicitnome) dijelu reenice:
(a) S ekspl. dijelom: (A: Doi e Marko.) B: (Ne) Doi e Ivan, ne Marko.
(b) S impl. dijelom: (A: Doi e Marko.) B: (Ne) Doi e Ivan!
I takve reenice mogu biti bez obavjetajnoga subjekta:
(a) Ivan, ne Marko.
(b) Ivan!
Primjer (a) odgovara kontekstu:
A: Doi e Marko. B: Ne, nee doi Marko, nego Ivan. Ivan, ne Marko.
Primjer (b) odgovara takoe kontekstu:
A: Doi e Marko. B: Ne, nee doi Marko, nego Ivan. Ivan!
ali s jakim intenzitetom na Ivan. Zato (b) prati uzvinik.
Reenica (b) liena obavjetajnoga subjekta moe biti kontekstualizovana i na ova-
kav (ili njemu stian) nain:
A: Doi e Marko. B: Ne Marko, nego Ivan! Ivan!
A. Doi e Marko. B. to ti je?! Ivan!!!
REENINA PAUZA
Reenina pauza imae razlikovnu ulogu u ovakvim reenicama:
A: Hoe li to uiniti Ivan ili Marko?
B: Ivan, ne Marko. ili: Ivan ne, Marko.
U prvoj e reenici uiniti to Ivan, a u drugoj Marko.
Takve reenice svojstvene su racionalnim i ekonominim anrovima teksta. Upor.:
Uhapsiti, ne pustiti. prema Uhapsiti ne, pustiti.
Redosljed lanova reenice kao obavjetajne
(komunikacijske) jedinice
Obavjetajni subjekat ili tema jeste lan koji izlazi iz konteksta (koji je sagovor-
nicima poznat) i zato prethodi obavjetajnome predikatu ili remi. Dakle redosljed
lanova reenice kao obavjetajne jedinice u uobiajenoj komuni kaciji ovakav je:
OS (T) + OP (R). Upor.: (Kontekst: Ivan je student.) Ivan (OS) redovno polae is-
pite (OP). Budui da je prisutan u kontekstu, lan Ivan moe se zamijeniti sa on ili
sa : On + redovno polae ispite ili: + redovno polae ispite. Isto tako moe se
zamijeniti sa koji. Tad to koji (prethodnu) prostu reenicu Ivan je student i (sljedeu)
prostu reenicu On redovno polae ispite povezuje u sloenu reenicu Ivan je stu dent
koji redovno polae ispite. U toj sloenoj reenici lan Ivan pripada obavjetajnome
subjektu, a lan je student koji redovno polae ispite obavjetajnome predikatu: Ivan
(OS) + je student koji redovno polae ispite (OP).
Tako (od dvije proste reenice) nastaju i ostale sloene reenice. U skladu s logi-
kim slijedom misli u komunikaciji u njima glavni dio prethodi zavisnome dijelu.
Pritom zavisni dio moe izlaziti iz jednoga od gramatikih lanova glavnoga dijela
ili iz cjeline glavnoga dijela. U prvome sluaju (kad zavisni dio izlazi iz jednoga od
gramatikih lanova glavnoga dijela sloe ne reenice) dobijaju se sloene reenice s
ovakvim redosljedom lanova: (1) Ivan kae (OS) + da e uskoro poloiti jo jedan
ispit (OP) (za visni dio u ulozi objekta), (2) Ivan e upisati etvrtu godinu (OS) + kad
se vrati iz inostranstva (OP) (zavisni dio u ulozi priloke odredbe vremena), (3) Ivan
e upisati etvrtu godinu (OS) + jer je poloio sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u
ulozi priloke odredbe uzroka), (4) Ivan to ini (OS) + da nas iznenadi (OP) (zavisni
dio u ulozi priloke odredbe svrhe), (5) Ivan e upisati etvrtu godinu (OS) + ako
336 SINTAKSA
poloi sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u ulo zi priloke odredbe uslova), (6) Ivan
e uiti (OS) + kako je njegov brat uio (OP) (zavisni dio u ulozi priloke odredbe
naina), (7) Ivan e uiti (OS) + pa e nas sve iznenaditi (OP) (zavisni dio u ulozi
priloke odredbe posljedice) i (8) Ivan e uiti (OS) + e bude mogao (OP) (zavisni
dio u ulozi priloke odredbe mjesta). Ti zavisni djelovi odgovaraju na pitanja: to
Ivan kae? (1), Kad e Ivan upisati etvrtu godinu? (2), Zato e Ivan upisati etvrtu
godinu? (3), Rad ega to Ivan ini? (4), Pod kojim e uslovima Ivan upisati etvrtu
godinu? (5), Kako e Ivan uiti? (6), Hoe li zaista Ivan uiti kako valja? (7) i e e
Ivan uiti? (8). Djelovi sloenih reenica koji na takva pitanja odgovaraju znaenjski
su meusobno usko povezani. O takvoj pove zanosti govori i to to ispred zavisnoga
dijela moe stajati rije koja upuuje na znaenje zavisnoga dijela: (2) Ivan e upi-
sati etvrtu godinu onda kad poloi sve uslovne ispite, (3) Ivan e upisati etvrtu
godinu zato jer je poloio sve uslovne ispite, (4) Ivan to ini zato da nas iznenadi, (5)
Ivan e upisati etvrtu godinu pod uslovom ako (uobiajenije: da) poloi sve uslovne
ispite, (6) Ivan e uiti onako kako je njegov brat uio, (7) Ivan e uiti tako da e
nas sve iznenaditi i (8) Ivan e uiti one e bude mogao.
U drugome sluaju (kad drugi dio sloene reenice izlazi cjelinom iz glavnoga dijela
sloene reenice) dobijaju se ovakve sloene reenice: Ivan (OS) je itao (OP) i
(OS) pisao (OP); Ivan (OS) je itao (OP), a Marko (OS) je pisao (OP); Ivan (OS) e
itati (OP) ili (OS) pisati (OP).
Razlika izmeu prvih i drugih sloenih reenica jeste u tome to su prve strukturi-
rane po naelu jednoga obavjetajnog subjekta i jednoga obavjetajnog pre dikata, a
druge po naelu dvaju obavjetajnih subjekata i dvaju obavjetajnih pre dikata. To
govori o tome da u prvima drugi dio zavisi, a u drugima ne zavisi od prvoga dije-
la. Zato prve sloene reenice nazivamo zavisnosloene, a druge nezavisnosloene.
Drugim rijeima, u prvima sloenim reenicama nji hovi djelovi znaenjski su za-
visni, a u drugima znaenjski nezavisni. Dakle znaenjski djelovi sloene reenice
zavisni su kad su strukturirani po naelu jednoga obavjetajnog subjekta i jednoga
obavjetajnog predikata, a znaenjski nezavisni kad su strukturirani po naelu dvaju
obavjetajnih subjekata i dvaju obavjetajnih predikata.
Zavisnosloene reenice mogu biti strukturirane i po naelu dvaju obavjetajnih su-
bjekata i dvaju obavjetajnih predikata. Po naelu jednoga obavjetajnoga subjekta
i jednoga obavjetajnoga predikata zavisnosloena reenica Ivan je zadovoljan to
moete vieti bie strukturirana kad zavisni dio to moete vi eti bude znaio uzrok
Ivanova zadovoljstva. Tada e njezina obavjetajna struktura biti ovakva: Ivan (OS)
je zadovoljan to moete vieti (OP). U tome sluaju to moete vieti moe se pre-
oblikovati u jer moete vieti. Po naelu dvaju obavjetajnih subjekata i dvaju oba-
vjetajnih predikata re enica Ivan je zadovoljan to moete vieti bie strukturirana
kad zavisni dio to moete vieti bude znaio posljedicu Ivanova zadovoljstva. Tad
e oba vjetajna struktura sloene reenice Ivan je zadovoljan to moete vieti biti
ovakva: Ivan (OS) je zadovoljan (OP) to (OS) moete vieti (OP). U tome se
sluaju to moete vieti moe preoblikovati u samostalnu reeni cu To moete vieti:
Ivan (OS) je zadovoljan (OP). To (OS) moete vieti (OP).
Sa strukturom Ivan (OS) je zadovoljan to moete vieti (OP) sloena reenica Ivan
je zadovoljan to moe vieti imae jednu uzlaznu i jednu si laznu melodiju:
Ivan je zadovoljan to moete vieti.
Sa strukturom pak Ivan (OS) je zadovoljan (OP) to (OS) moete vieti (OP) slo-
ena reenica Ivan je zadovoljan to moete vieti imae dvije uz lazne i dvije silazne
melodije:
Ivan je zadovoljan to moete vieti.
To je jednouzlaznost i jednosilaznost melodije, odnosno dvouzlaznost i dvosilaz-
nost melodije sloene reenice razlog to se zavisni dio to mo ete vieti u
sloenoj reenici Ivan je zadovoljan to moete vieti i odvaja i ne odvaja zarezom
od glavnoga dijela Ivan je zadovoljan. Pri jednouzlaz noj i jednosilaznoj melodiji
zavisni dio to moete vieti ne odvaja se, a pri dvouzlaznoj i dvosilaznoj melodiji
odvaja zarezom: Ivan je zadovoljan to moete vieti i Ivan je zadovoljan, to moete
vieti. (U drugome sluaju lan to moete vieti u pravopisu se smatra naknadno
dodatim.)
Na slian nain pristupa se strukturi tipa Ivan je to uinio tako da moete biti za-
dovoljni. Iz konteksta Kako je to Ivan uinio? izlazi struktura s jed nouzlaznom i
jednosilaznom melodijom:
Ivan je to uinio tako da moete biti zadovoljni.
a iz konteksta Je li Ivan to uinio? struktura s dvouzlaznom i dvosilaznom melodi-
jom:
Ivan je to uinio tako da moete biti zadovoljni.
U drugome sluaju veznik tako da moe se zamijeniti veznicima pa, te i i:
Ivan je to uinio (tako da) > pa, te, i moete biti zadovoljni.
Tu e biti mogua i zamjena kakvim konkluzivnim konektorom, npr. konektorom
zato: Ivan je to uinio, zato moete biti zadovoljni. Budui da su s gledita oba-
vjetajne strukture lanovi takvih sloenih reenica nezavisni, mogua je i ovakva
transformacija: On je to uinio. Zato moete biti zadovoljni.
Upravo je to razlog (dvosilaznost i dvouzlaznost melodije) to e se i tako da i pa, pa
onda i pa i te i i odvojiti zarezom:
338 SINTAKSA
Ivan je to uinio, tako da (pa, te, i) moete biti zadovoljni.
Na takav nain mogu se utvrditi odnosi izmeu glavnoga i zavisnoga dijela zavisno-
sloene reenice s drugaijim karakterom zavisnoga dijela. Ispred zavisnoga dijela
moe doi rjeca koja pojaava njegovo znaenje. U zavis nome dijelu moe biti
izraz koji govori o odnosu prema sadraju poruke (npr. izraz naravno):
s namjernim zavisnim dijelom: 1.
(Zato je to Ivan uinio?)
a) Ivan je to inio (zato) da nas obraduje;
(Je li Ivan to uinio?)
b) Ivan je to uinio, (zato) da nas obraduje;
s nainskim zavisnim dijelom: 2.
(Kako e Ivan uiti?)
a) Ivan e uiti onako kako i drugi studenti ue;
(Hoe li Ivan uiti?)
b) Ivan e uiti, (onako) kako i drugi studenti ue.
s vremenskim zavisnim dijelom: 3.
(Kad e Ivan upisati etvrtu godinu?)
a) Ivan e upisati etvrtu godinu (tad) kad se vrati iz inostranstva;
(Hoe li Ivan upisati etvrtu godinu?)
b) Ivan e upisati etvrtu godinu, (tad) kad se vrati iz inostranstva.
s pogodbenim zavisnim dijelom: 4.
(Uz koje e uslove Ivan upisati etvrtu godinu?)
a) Ivan e upisati etvrtu godinu ako poloi sve uslovne ispite;
(Hoe li Ivan upisati etvrtu godinu?)
b) Ivan e upisati etvrtu godinu, ako (naravno) poloi sve uslovne ispite.
s mjesnim zavisnim dijelom: 5.
(e e Ivan uiti?)
a) Ivan e uiti (one) e i drugi ue;
(Hoe li Ivan uiti?)
b) Ivan e uiti, (one) e i drugi ue.
s posljedinim zavisnim dijelom: 6.
(Kako e Ivan uiti?)
a) Ivan e uiti (tako) da emo svi biti prijatno iznenaeni;
(Hoe li Ivan uiti?)
b) Ivan e uiti, (i to) tako da emo svi biti prijatno iznenaeni.
Kako vidimo, razlika izmeu karaktera strukture a) i strukture b) zavisi od
konteksta.
Obavjetajnu strukturu (s dvoobavjetajnim subjektom i dvoobavjetajnim pre-
dikatom, odnosno s dvouzlaznom melodijom i dvosilaznom melodijom) ne e imati
zavisnosloene reenice sa zavisnim dijelom ispred glavnoga dije la. U tome sluaju
one e imati obavjetajnu strukturu s jednoobavjetajnim subjektom i jednoobavje-
tajnim predikatom, odnosno jednouzlaznom i jedno silaznom melodijom:
(Kad Ivan poeti svoga prijatelja Marka?)
Kad god doe u Pljevlja (OP), Ivan poeti svoga prijatelja Marka (OS).
Po naelu (uske) znaenjske povezanosti zavisnoga i glavnoga dijela zavis nosloene
reenice zavisni dio ne bi se odvajao zarezom. To se meutim ini iz tradicionalnih
razloga.
U kontekstu Kad Ivan poeti svoga prijatelja Marka? obino se dio uslovljen njime
(obavjetajni subjekat) izostavlja (jer je izlian, tj. obavjetajno nebitan):
(Kad Ivan poeti svoga prijatelja Marka?)
Kad god doe u Pljevlja.
Kako vidimo, i redosljed i sastav lanova obavjetajne strukture reenice (obavje-
tajnoga subjekta i obavjetajnoga predikata) zavisi od konteksta. Budui da je oba-
vjetajni subjekat lan koji izlazi iz konteksta, koji je kontekstom uslovljen, logino
je da njegovo mjesto bude ispred obavjetajnoga predikata.
340 SINTAKSA
Tako Ivan ita knjigu. izlazi iz konteksta to ita Ivan?, ita knjigu Ivan. iz kontek-
sta Ko ita knjigu?, Ivan knjigu ita. iz konteksta to Ivan radi s knjigom? itd. Bu-
dui da u Ivan ita knjigu. lan Ivan ita izlazi iz konteksta (to ita Ivan?), reenica
moe biti, i obino jeste, bez njega. Tako se na pitanje to Ivan ita? (u uobiajenim
uslovima) odgovara: Knjigu., na pita nje Ko ita knjigu? Ivan. i na pitanje to Ivan
radi s knjigom? ita. ili ita je. (Ove je u ita je. je izlino, ali komunikacijski
potrebno.)
To pokazuje kako se govor na raun onoga to izlazi iz konteksta (na raun obavje-
tajnoga subjekta) oslobaa onoga to je (u normalnim uslovima) u ko munikaciji
suvino.
Na pitanje meutim to ita Ivan? moe se odgovoriti i tako da se na prvo mjesto
stavi ono to ne izlazi iz konteksta, to je cilj poruke, tj. obavjetajni predikat:
(to ita Ivan?) Knjigu (OP) ita Ivan! (OS)
Tako na pitanje to ita Ivan? odgovara sagovornik kad je njime iznenaen, kad mu
se nameu dopunska pitanja poput A to bi drugo inio?. Zato se iza takva odgo-
vora stavlja uzvinik (kao znak iznenaenja).
Takvi odgovori mogu biti i na druga pitanja, recimo na pitanje Ko ita knjigu?:
(Ko ita knjigu?) Ivan (OP) ita knjigu! (OS)
To onda nazivamo obrnuti redosljed lanova reenice ili inverzija.
Kad se takvi odgovori (iskazi) oslobode izlinosti (onoga to izlazi iz konteksta, tj.
onoga to pripada obavjetajnome subjektu), dobijaju ovakve oblike:
a) (to ita Ivan?) Knjigu!
b) (Ko ita knjigu?) Ivan!
U njima se novo obavjetenje prenosi uzvinikom (kao znakom iznenaenja). To je
onda (iznenaenje iskazano uzvinikom) takoe obavjetajni predikat.
Takvome obrnutom redosljedu mogu podlijegati i lanovi sloene reenice. Iz kon-
teksta npr. Kad ete doi? izai e sloena reenica Doi emo kad budemo slobod-
ni. s obavjetajnim subjektom doi emo i obavjetajnim predikatom kad budemo
slobodni:
(Kad ete doi?) Doi emo (OS) kad budemo slobodni (OP).
Iz istoga konteksta izai e i sloena reenica Kad budemo slobodni, doi emo! s
obavjetajnim subjektom na drugome i obavjetajnim predikatom na prvome mjestu
(s redosljedom OP + OS):
(Kad ete doi?) Kad budemo slobodni (OP), doi emo (OS).
Bez strukturno izraenoga obavjetajnoga subjekta (on je i ove izlian) reenica
kad budemo slobodni glasie ovako:
Kad budemo slobodni!
Na odgovor Ivan. moe se postaviti pitanje (replika) Ivan?, na koje se odgovara:
Da, Ivan. Na odgovor Da, Ivan. moe se postaviti pitanje (replika) Ivan?! (s nedo-
umicom), na koje se odgovara: Da, Ivan! (s iznenaenjem). Na odgovor Da, Ivan!
moe se postaviti pitanje (replika) Ivan!? (iznenae nje praeno pitanjem), na koje se
odgovara: Da, Ivan!!! (s uzbuenjem). U dijalogu to bi izgledalo ovako:
A: Ko ita knjigu?
B: Ivan.
A: Ivan?
B: Da, Ivan.
A: Ivan?!
B: Da, Ivan!
A: Ivan!?
B: Da, Ivan!!!
U svakome takvom pitanju krije se novo obavjetenje, koje se u govorenome je ziku
iskazuje intonacijom, a u pisanome takom, upitnikom, uzvinikom, upitnikom-
-uzvinikom, uzvinikom-upitnikom i trima uzvinicima.
I sloene reenice mogu biti podvrgnute takvim replikama:
A: Kad ete doi?
B: Kad budemo slobodni.
A: Kad budete slobodni?
B: Da, kad budemo slobodni.
A: Kad budete slobodni?!
B: Da, kad budemo slobodni!
A: Kad budete slobodni!?
B: Da, kad budemo slobodni!!!
342 SINTAKSA
I na takav odgovor (Da, kad budemo slobodni!!!) moe se replicirati, npr. ovako: Zar
vi zaista znate biti slobodni? (To i jesu razlozi za karakter nave denih replika. Sago-
vornik je iznenaen injenicom da i on, s kime raz govara, moe biti slobodan.)
U reenicama u kojima se uspostavlja stanovita znaenjska jednakost izme u su-
bjekatske i predikatske sintagme oblici pomonoga glagola biti mogu dolaziti i iza
subjekatske sintagme, ali tada u akcentovanome obliku: Slat kovodna riba jeste riba
koja ivi u slatkoj vodi.
FUNKCIONALNI STILOVI
CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA
Ova gramatika bavi se (prvenstveno) opisom lingvistikih (iskljuivo jezikih), a ne
(prvenstveno) opisom sociolingvistikih (i jezikih i izvanjezikih) zakonitosti crno-
gorskoga jezika. Ona se, drugim rijeima, (prvenstve no) bavi opisom crnogorskoga
jezika kao sistema, a ne (prvenstveno) opisom crnogorskoga jezika kao standarda
(kao standardnoga jezika). A kako sistem funkcionie iskljuivo kao pravilnost, u
njemu nema nepravilnosti. Zato ni u ovoj gramatici nema govora o nepravilnosti
ni ma o emu to se protivi pravilnosti. U njoj nema dopustivoga i nedopustivoga,
prihvatljivijega i neprihvatljivijega, boljega i loijega. Za nju je npr. pravilan i oblik
genitiva mnoine kljevk, i oblik genitiva mnoine klijvk, i oblik genitiva mno-
ine klijvk. Ona nijednome od njih ne daje prednost. Ona se ne bavi (prvenstve-
no) upotrebom jezikih injenica; ona jezike injenice daje na upotrebu. I tu
upotrebu onda preuzima stan dardni jezik ukljuujui je u svoje funkcije.
Standardni je jezik polifunkcionalan. On funkcionie na onoliko na ina koliko je
drutvu (koje se njime slui) potrebno. Na jedan naime nain funkcionie u nauci, na
drugi u administraciji, na trei u novinarstvu i publicistici, na etvrti u umjetnikoj
knjievnosti i na peti u svakodnevnome razgovoru. Te njegove funkcije nazivamo
funkcionalnim stilovima, pa govorimo o naunome funkcionalnom stilu, o ad-
ministrativno-poslovnome funkcionalnom stilu, o novinarsko-publicistikome
funkcional nom stilu, o knjievnoumjetnikome funkcionalnom stilu i o razgo-
vornome funkcionalnom stilu.
Svaki od tih funkcionalnih stilova ima svoja pravila. To znai da pravila jed noga
funkcionalnog stila nijesu pravila drugoga funkcionalnog stila i obrnuto. One pak
e postoje pravila (rije je, ponavljamo, o sociolingvistikim pravilima) postoji i
mogunost sukoba s njima. Taj sukob najee je re zultat nedovoljne upuenosti
u ta pravila, njihova ili nikakva ili nedovoljna poznavanja. Posebno se to odnosi na
nepoznavanje funkcionalnih stilova, na razlike meu njima i na njihovu upotrebu.
Vrlo se esto ono to pripada jed nome funkcionalnom stilu upotrebljava u drugome
funkcionalnom stilu, te se tako ine pogreke. To je razlog to mi pri objanjavanju
jezikih injenica jed ne upuujemo u jedan, a druge u drugi funkcionalni stil. To je
onda i razlog to dajemo (kratka) uputstva o tome to su to funkcionalni stilovi crno-
gorskoga standardnog jezika.
344 SINTAKSA
NAUNI STIL
Dok je knjievnoumjetniki funkcionalni stil po svojoj individualnoj neogranieno-
sti izrazito subjektivan, dotle je nauni funkcionalni stil u svojoj individualnoj ogra-
nienosti izrazito objektivan. Razlog je tome to to u nauci vladaju zakoni logike
strukture misli, koji omoguavaju da se i njezin sadraj i njezin izraz organizuju
strogo logiki. U skladu s tom logikom organizacijom izraza i sadraja jeste na-
elo objektivnosti (nauka je osloboena subjektivnosti pobuda poiljaoca i primao-
ca poruke) te naelo apstraktnosti (nauka je osloboena nebitnih obiljeja sadraja
poruke). To naelo apstraktnosti u jeziku ostvaruje se apstraktnim predstavnicima
jezikih kategorija. Takav je predstavnik, na primjer, tree lice jednine (prezen ta,
perfekta ili futura) koje ne upuuje na osobu. Upor.: ,,U radu se govori o..., U radu
se govorilo o... ili ,,U radu e se govoriti o.... Takvo je (nelino) i prvo lice mno-
ine prezenta (perfekta ili futura) u upotrebi u kojoj je i pomenuto tree lice jednine
prezenta (perfekta ili futura). Kad se kae ,,U radu govorimo o..., onda to znai isto
to i ,,U radu govorim o... ili ,,U radu se govori o....
U naunome miljenju kategorija vremena nije bitna (ona se zamjenjuje kategorijom
prostora), pa je svejedno kojim e se glagolskim oblikom (kojim se izraava vrijeme)
izraziti. Stoga e se izraavati glagolskim oblikom koji je prema izraavanju vreme-
na najneutralniji, tj. glagolskim oblikom koji je u tome pogledu najapstraktniji. To je
prezent, i to prezent nesvrenih glagola. (Kategorija nesvrenosti naime apstraktnija
je od kategorije svrenosti.) Ta kav prezent, naravno, nee znaiti samo sadanjost no
i sadanjost i pro lost i budunost, bie dakle svevremen, pa onda i bezvremen.
U skladu je s apstraktnou takva prezenta (pa onda i bilo kojega glagolskog oblika u
ulozi u kojoj je takav prezent) njegova nekontekstualnost, tj. njego va neuslovljenost
kontekstom.
U naunome stilu (kao stilu objektivne komunikacije) nema glagolskih oblika kojima
se izraava subjektivan stav. Tako u njemu nema ni potencijala ni imperativa kojima
se izraava takav stav. Ako ih u naunome stilu ima, onda oni nijesu u slubi poilja-
oca i primaoca poruke, no u slu bi poruke. I reenica u naunome stilu organizovana
je po naelu naunoga miljenja. I ona je naime dekontekstualizovana, tj. apstraktna.
To znai da je sama sebi dovoljna. Zato je i gramatiki i informativno potpuna. Gra-
matiki potpuna znai da ima potpunu gramatiku strukturu: i subjekat, i predikat, i
objekat, i priloku odredbu. Upor.: Ivan (subjekat) pie (predikat) o fonemu (objekat)
u posebnoj raspravi (priloka odredba). Informativno potpuno znai da ima potpuno
obavjetajnu strukturu: i obavjetajni subjekat i obavjetajni predikat. Upor.: Ivan
pie o fonemu u posebnoj raspravi. U toj raspravi on (obavjetajni subjekat) kae
da fonem jo uvijek nije jednoznano odre en (obavjetajni predikat). To znai da
nema osamostaljenih strukturno za visnih reenica, kao to je to u knjievnoumjet-
nikome stilu. Redosljed komponenata (obavjetajnoga subjekta i obavjetajnoga
predikata) u skladu je s razvojem logikoga miljenja. To znai da je na prvome
mjestu komponenta koja sadri poznatu informaciju, tj. obavjetajni subjekat, a na
drugome kompo nenta koja sadri nepoznatu informaciju, tj. obavjetajni predikat. U
nauno me stilu (naelno) nema obrnutoga redosljeda komponenata da obavjetajni
predikat prethodi obavjetajnome subjektu. Drugim rijeima, u naunome stilu nema
stilski obiljeenoga redosljeda komponenata.
U skladu s takvom obavjetajnom strukturom reenice jeste veza sljedee ree nice
s prethodnom. Ono to u prethodnoj reenici pripada obavjetajnome pre dikatu u
sljedeoj pripada obavjetajnome subjektu. Veza pak izmeu jedne i druge reenice
uspostavlja se:
linim zamjenicama treega lica: on, ona, ono, oni, one, ona: Poreenje s
Vergilijem i nije toliko poreenje koliko nain da to bre doemo do cjelo-
vitog suda o Mauraniu. Ono je, uostalom, naslijeeno iz osnovne pouke
Ekiotova eseja, a opravdano Mauranievim dubokim doivljajem Vergili-
jeve umjetnosti;
prisvojnim zamjenicama: njegov, njezin/njen, njihov: Ona se, dakle, mo e
prouavati kao bilo koja jezika tvorevina (...). Njeno razumijevanje tad se
oslanja na tzv. stvarni kontekst, a analiza njezine gramatike pra vilnosti ili
nepravilnosti nee, naravno, biti od posebna interesa za prou avanje knji-
evnosti;
pokaznim zamjenicama: taj, onaj, takav, onakav, tolik, onolik: Uzmimo
npr. reenicu Ubili su ga ciglama. Ta reenica se moe shvatiti kao
izvjetaj o zloinu i moe se razmatrati s obzirom na to kako je izgra ena
na osnovu izbora pojedinih glasova, rijei, njihovih oblika i naina njihova
povezivanja;
prilozima: tu, tamo, tuda, one, onamo, onuda, otud, odonud, oda tle: Zbog
kratkoe rije kao rije, svaka rije pojedinano, i sasvim posebni, neuobi-
ajeni odnosi meu rijeima postaju izuzetno znaajni, a zbog stihovane or-
ganizacije govora ritam i odreeni zvukovni odnosno melodijski efekti imaju
esto za razumijevanje vanost ak i veu od va nosti uobiajenih znaenja
pojedinih rijei. Otuda se lako zapaa odre ena srodnost izmeu lirske po-
ezije i muzike;
rjecama: meutim, naime, pak, stoga, zato i sl.: Pojam knjievnost ili pje-
snitvo u tom smislu povezuje knjievnika s knjievnikovim djelom kao njego-
vim proizvodom i sa sluaocima, odnosno itaocima, bez kojih nema istinske
knjievnosti. Knjievnost naime ivi jedino ako postoje oni koji knjievna
djela razumiju kao umjetnika djela i upravo ih tako itaju i sluaju;
frazeologizovanim izrazima: pri tome, s obzirom na to da, u skladu s time,
u vezi s time, slino tome, u skladu s takvim shvatanjem, na slian nain,
346 SINTAKSA
suprotno tome, to se toga tie, kad je rije o tome i sl.: I esto navoena
podjela lirike na reeksivnu (misaonu) i emotivnu (oeajnu) teko se moe
primijeniti u analizi lirike i u njenoj klasikaci ji (...). Pri tome treba napome-
nuti da se u pravom lirskom izrazu misao i oeaj teko mogu odvojiti (...).
Takva sredstva ine ono to ine veznici u sloenoj reenici. No dok veznici vezu-
ju dvije reenice u sloenu reenicu, sredstva o kojima govorimo vezuju reenicu
s reenicom (bilo prostu bilo sloenu) u tekst. Takva vezna sredstva, koja vezuju
reenicu s reenicom u tekst, nazivamo tekstna vezna sredstva ili konektori. (Ve-
zna sredstva kojima vezujemo reenicu s reenicom u sloenu reenicu nazivamo
subjunktori i konjunktori.)
U naunome tekstu, rekli smo, vrijeme ustupa mjesto prostoru, odnosno procesu-
alnost supstancijalnosti. Posljedica toga jeste da je nauni tekst sta tian. U skladu
je s time i prevaga imenice nad glagolom. Kad govorimo o dekontekstualizaciji
znaenja, onda se to odnosi u prvome redu na znae nje imenica. Njihovo je znaenje
opte, pojmovno, dakle apstraktno. Ono ne izlazi iz konteksta, ono samo sebi ini
kontekst. Takve imenice (s takvim, pojmovnim, znaenjem) nazivamo termini.
Meu njima su najuopteniji (najapstraktniji) termini koji se upotrebljavaju u svim
naunim tekstovima. (Takve termine nazivamo kategorijalni termini.) To su: si-
stem, struktura, funkcija, kategorija, svojstvo i dr. Poslije njih dolaze termini koji
se upotrebljavaju u srodnim naunim disciplinama, a onda termini koji se upotre-
bljavaju u zasebnim naunim disciplinama. Tako onda govorimo o optenaunim
terminima, srodnonaunim terminima i uskonaunim terminima.
Naravno, ni nauni tekst nije lien optejezikih rijei. Naprotiv, one u njemu prete-
u. No one su u naunome tekstu (naelno) liene svake subjektivnosti. One nemaju
slikovitih, tj. metaforizovanih znaenja. Metafore su u naunome tekstu demetafori-
zovane. Upor.: rep (helikoptera), krilo (helikoptera), (crkveni) brod, glava (motora),
noge (stola) itd.
Jednoznanosti rijei u naunome tekstu pogoduju rijei koje se ne upotrebljavaju
u svakodnevnoj (ivoj) komunikaciji. Zato se mnoge vade iz prolosti i oivljavaju
(revitalizuju). Iz istih razloga vade se i iz klasinih jezika (grko ga i latinskoga). No
to (vaenje rijei iz klasinih jezika) ne ini samo jedan nacionalni jezik, no mnogi
nacionalni jezici. Zato se takve rijei nazivaju internacionalne rijei (internacio-
nalizmi). One su (zbog svoje specine strukture) najjednoznanije, pa ih naunici
nacionalnih jezika upotrebljavaju radi boljega meusobnog razumijevanja. U tome
smislu (kao internacionalne) danas se upotrebljavaju i mnoge angloamerike rijei,
posebno u informatici.
Nauni funkcionalni stil zbog takvih svojstava najotporniji je prema drugim funkci-
onalnim stilovima. On teko doputa da u njega uu pojave iz drugih funkcionalnih
stilova.
ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL
Administrativno-poslovni stil obuhvata govor kancelarija, govor industrije, govor
trgovine, govor politike, govor vojske i govor reklame. Veim dijelom je nominalan
(nominalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima predmet, tj. imenica), a manjim
dijelom verbalan (verbalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima radnja, tj. gla-
gol). Druge njegove osobine jesu: jednostavnost, jasnoa, tanost, potpunost, ujed-
naenost, eksplicitnost (potpuna iskaza nost), kratkoa, odreenost, terminologinost
(pojmovnost), stilska neobilje enost i klieiziranost (ukalupljenost).
Nominalnost trai od administrativno-poslovnoga stila zamjenu punozna noga gla-
gola nepunoznanim i deverbativnom imenicom. Ulogu nepunoznanoga gla gola
dobijaju glagoli vriti, obavljati, provoditi... Upor.: vriti prodaju robe (= proda-
vati robu), vriti popis stanovnitva (= popisivati stanovnitvo), vriti istovar robe
(= istovarati robu) itd. U skladu s time su i izrazi imati mo gunosti (= moi), biti u
mogunosti (= moi), biti u stanju (= moi), ukazati pomo (= pomoi), staviti na
znanje (= upozoriti), biti saglasan (= slagati se), nositi se milju (= misliti), donositi
za kljuke (= zakljuivati) i sl.
Eksplicitan (potpuno iskazan) nain izraavanja vidi se (i) u upotrebi izraza s na-
mjerom, sa svrhom i u cilju + (najee) glagolska imenica (umjesto prijedloga radi
i namjerne klauze): To se ini u cilju poboljanja uslova ivota (umjesto: To se ini
radi poboljanja uslova ivota ili To se ini da bi se poboljali uslovi ivota, odno-
sno: To se ini kako bi se poboljali uslovi ivota). U skladu su s time i eksplicitna
vezna sredstva s namjerom da, sa svrhom da, s ciljem da umjesto veznika da ili kako:
To ine s namjerom da pomognu ljudima (umjesto: To ine da pomognu ljudima,
odnosno: To ine kako bi pomogli ljudima), pod uslovom da umjesto veznika ako:
O tome se moe donositi zakljuak pod uslovom da je veina prisutna (umjesto: O
tome se moe donositi zakljuak ako je veina prisutna), na nain kako umje sto ve-
znika kako ili determinatora onako i veznika kako: Radiete na na in kako smo se
dogovorili (umjesto: Radiete (onako) kako smo se do govorili) i sl.
Takvi su i izrazi pomou, posredstvom, preko i putem u izraavanju instrumentala
sredstva. Upor.: To moete rijeiti pomou raunara (umjesto: To moete rijeiti
raunarom), Ljudi e biti obavijeteni putem javnih medija (umjesto: Ljudi e biti
obavijeteni javnim medijima) i sl.
Tako se ini i kad se ispred imenice stavlja rije koja znai ono to znai ta imenica:
u podruju nauke (nauka je podruje), u oblasti zdravstva (zdravstvo je oblast), u
domenu poljoprivrede (poljoprivreda je domen), u sferi privreivanja (privreivanje
je sfera) itd.
Uestali su i izrazi u procesu i u stanju ispred rijei koje znae proces i stanje:
u procesu sticanja nezavisnosti (sticanje je proces) i u stanju re zignacije (rezigna-
348 SINTAKSA
cija je stanje). Izraz u procesu tu znai prijedlog pri (pri sticanju nezavisnosti), a
izraz u stanju prijedlog u (u rezignaciji).
Takav nain izraavanja dovodi do jedne od najveih bolesti administrativno-poslov-
noga stila do pleonazma. (Pleonazam je izraavanje istoga sa draja dvjema ili s
vie rijei.) Evo nekih od njih:
kako i na koji nain : Treba znati kako i na koji nain to razrijeiti (kako =
na koji nain);
no meutim : Reeno mu je da to kae i na ednici. No meutim on je tad
utao (no = meutim);
na vrijeme od dvije (tri, etiri itd.) godine: Birae se na vrijeme od dvi je
godine (na vrijeme = dvije);
u sastavu od pet (est, sedam itd.): Treba izabrati komisiju u sastavu od pet
lanova (sastav = pet);
oko desetak (petnaestak, dvadesetak itd.): Bilo ih je oko desetak (-ak =
oko);
zajedniki suivot : Bie prisiljeni na zajedniki suivot (zajedniki i vot =
suivot);
djelokrug rada : Njihov je djelokrug rada poznat (djelo- = rad);
neophodno potreban : Takvo je ponaanje neophodno potrebno (neopho dan
= potreban);
pod najoptimalnijim uslovima : Ni pod najoptimalnijim uslovima to nee biti
mogue (optimalan = najbolji optimus je u lat. superlativ od bonus = do-
bar);
biti prisutan na : Na ednici je bilo prisutno 50% lanova (biti prisutan na
= biti na) itd.
Administrativno-poslovni stil ne voli sinoniman nain izraavanja. On iz ni za sino-
nimnih naina izraavanja uzima jedan i upotrebljava ga umjesto svih ostalih. Tako
upotrebljava prijedlog tokom s imenicom u genitivu umjesto odgovarajuega priloga
ili prilokoga izraza. Upor.: tokom dana umjesto da nju, tokom noi umjesto nou, to-
kom jutra umjesto ujutro, tokom zime umjesto zimi, tokom ljeta umjesto ljeti, tokom
diskusije umjesto u disku siji ili za vrijeme diskusije itd. To ini i onda kad ga stavlja
uz izraz koji znai ono to znai i bez njega, ime stvara pleonazme tipa tokom prole
godine. (Tokom prole godine znai isto to i prole godine.)
Njemu je svojstveno i to da mijenja rekciju prijedloga. Tako umjesto izraza u vezi
s(a) + instrumental upotrebljava izraz u vezi + genitiv (u vezi toga umjesto u vezi s
time).
Jednostavnosti radi administrativno-poslovni stil ujednaava gramatike ob like. On
ukida razliku izmeu neodreenoga i odreenoga vida pridjeva u korist odreenoga.
(To ini i terminologinosti radi. U njegovim nominalnim anrovima naime, kao
i u naunome stilu, preteu termini.) U skladu s time ukida i razliku izmeu pro-
mjene po tipu neodreenih i promjene po tipu odreenih vidova pridjeva u korist
promjene po tipu odreenih vidova pridjeva. U njemu se i pridjevi na -ov()/-ev()
i -in() mijenjaju kao odreeni vid pridjeva: Stankovog/Arminovog/Njegoevog po-
stupka umjesto Stankova/Arminova/Njegoeva postupka. Tako pristupa i pri svojnim
zamjenicama na -ov() i -in(): njegovog/njezinog pristupa umje sto njegova/njezina
pristupa. Isto tako i s pokaznim i neodreenim za mjenicama na -av(): takvog/ne-
kakvog pristupa umjesto takva/nekakva pristupa. Jednostavnosti radi ukida i razliku
izmeu oblika genitiva jednine -oga i oblika genitiva jednine -og: (samo) Stankovog/
Arminovog/Njegoevog pristupa. Tako ini i s dvojnima i trojnima oblicima dativa
i lokativa jednine mukoga i srednjega roda -om/-em//-emu//-ome u korist oblika na
-om/-em: prihvatljivom (pristupu) ne i prihvatljivome (pristupu) te prihvatljivijem
(pristupu) ne i prihvatljivijemu (pristupu). Isto to ini i s dvojnim oblicima dativa,
lokativa i instrumentala mnoine -im i -ima u korist oblika -im: prihvatljivim (pristu-
pima) ne i prihvatljivima (pristupima). U njemu se ne upotrebljava crnogorskoga
standardnog jezika i crnogorsko me standardnom jeziku; u njemu se upotrebljava
samo crnogorskog standardnog je zika i crnogorskom standardnom jeziku. To ini
i zato jer nominalni anrovi administrativno-poslovnoga stila ne trpe stilsku obilje-
enost.
I u administrativno-poslovnome stilu, kao i u naunome, reenica sli jedi misao, pa
obavjetajni subjekat redovno prethodi obavjetajnome predika tu. Uz to je, kao i u
naunome stilu, strukturno potpuna, tj. dekontekstualizovana.
U kulinarskome anru administrativno-poslovnoga stila u reenicama tipa Zatim
doda papra (...), Zatim dodamo papra (...) i Zatim dodate papra (...) iza lica ti,
mi i vi ne stoje osobe koje ona inae pretpostavljaju (lice ti osobu s kojom se
govori, lice mi osobe u ime kojih se govori i lice vi osobu ili osobe s kojima se
govori). Zato za takve reenice kaemo da su depersonalizovane. One znae ono to
znai reenica Zatim se doda papra (...). U tome su smislu i one dekontekstualizo-
vane (ap straktne).
NOVINARSKO-PUBLICISTIKI STIL
Novinarstvo i publicistika jeste i podruje pisane i podruje sluane i podru je gle-
dane informacije. Tako se u njih ukljuuju i novine i radio i televizija. (Osoba koja
350 SINTAKSA
takvu informaciju, novinsku, radijsku i televizijsku, prenosi zo ve se novinar no-
vinski, radijski i televizijski.)
U sklopu novinarstva pojavljuje se i knjievno novinarstvo kao granino podruje
izmeu knjievnosti i novinarstva. U njemu se knjievne teme ob rauju na nain
primjeren novinarstvu.
Funkcije novinarstva jesu informativna, propagandna, popularizatorska, agita-
tivna, pedagoka i zabavna. Zadatak im je da obavjetavaju o suvreme nim zbiva-
njima, da ire uenje o drutvu, kulturi, politici, vjeri i dr., da rade na pridobijanju
ljudi za kakvu djelatnost, da prosvjeuju i pouavaju, da od gajaju i zabavljaju.
Takva djelatnost trai i upotrebu neutralnih (stilski neobiljeenih) i upotrebu emo-
cionalno-ekspresivnih (stilski obiljeenih) naina izraavanja. No upotreba emocio-
nalno-ekspresivnih naina izraavanja u novinarstvu i u knjiev nosti nije istovjetna.
U novinarskome tekstu smisao jezikoga sredstva nalazi se u tekstu, a u knjievnosti
u podtekstu. Smisao u novinarsko-publicistikome tekstu izraen je neposredno, a u
knjievnome posredno (izmeu redova). U novinarstvu se ocjene injenica moraju
dati na direktan nain.
Neutralna jezika sredstva imaju prevagu u informativnim, popularizatorskim, pro-
svjetiteljskim i pedagokim, a obiljeena (emocionalno-ekspresivna) u propagand-
nim, agitativnim i zabavnim anrovima. U prve idu: vijest, komentar, hronika,
recenzija, intervju, anketa i reportaa, a u druge: kratka pria, kozerija, humo-
reska, esej, feljton, nekrolog, panegirik, persiaa, pamet, parodija, groteska
i lakrdija. (Treba rei da se po menuti naini izraavanja u novinama, na radiju i na
televiziji ne javljaju na isti nain.)
Obiljeenost se postie individualnim, subjektivnim, emocionalnim, gura tivnim i
ekspresivnim sredstvima. To su poreenje, metafora, metonimija, alegorija, sim-
bol, antiteza, kontrast, paradoks, emfaza, hi perbola, eufemizam, ironija, peri-
fraza i igra rijeima.
Najdjelotvornije takvo sredstvo jeste reenica. Ona je kontekstualizovana. Njezin
smisao uslovljen je smislom suedne joj reenice. Zato je u njoj inverzija obavjetaj-
noga predikata (na prvome mjestu, tj. ispred obavjetajnoga subjekta) uobiajena.
Takvu njenu strukturu prate i drugi individualni postupci, npr. isticajne pauze i ra-
znovrsna emocionalno-ekspresivna intonacija.
Stilski su obiljeeni anrovi novinarsko-publicistikoga stila, jer su rezultat velike
individualne slobode, pogodni za stvaranje novih znaenja rijei. No pri stvaranju
tih (novih) znaenja rijei zna se i promaiti. To se naroito vidi u sportskome novi-
narstvu.
Jedna od specinosti novinarsko-publicistikoga stila jesu naslovi. Oni mo gu biti
nominalni, informativni i reklamni. Nominalnima se imenuje sa draj, pa u njima
jednu od glavnih uloga imaju nominalne (imenske) rije i (imenice i pridjevi). Gla-
goli se vrlo esto obezglagoljuju, tj. liavaju i radnje i vremena. To se ini tako da
se ili iskljuuju iz njih ili se pretvaraju u (glagolske) pridjeve (bilo radne bilo trpne).
Upor.: Najuspjeniji Francuzi, Talijani i panci; Do gradskih grob lja bez automo-
bila; Penzioner nestao iz doma u Risnu; Pala iroka koaliciona vlada premijera
arona.
Informativnim naslovima prenosi se sadraj, pa u njima glavnu ulogu imaju glagoli,
glagolski oblici, glagolska vremena, upitne rijei i naini prenoenja vijesti o sadr-
aju reeninom intonacijom. Upor.: Ko e nezapoljene zatititi od poslodavaca;
Ko je napisao prvi crnogorski roman?; No vjetica bez maskiranja? Primjeri Ko e
zapoljene zatititi od poslodavaca i Ko je napisao prvi crnogorski roman? pokazuju
da reenini znak (iza reenice) u naslovima nije obavezan.
Reklamnim naslovima nudi se sadraj, pa u njima glavnu ulogu imaju imperativi i
podsticajna (sugestivna) sredstva izraavanja (s uzvinicima, upitnicima i sl.): Vje-
rujte u tradiciju!; Doi, uvjeri se i izaberi!; Doi, kupi, osvoji!
Naslovima je dato da budu izazovni. Zato u njima ima snanih i upadljivih rijei,
parafraza, poslovica i izreka, ironije, kontrasta, paradoksa itd. Upor.: Lako je rei
suivot, ali aj ga ti ivi; Je li Podgorika banka jo uvijek podgorika?; ovjek je
ivotinji ovjek; Kako razlikovati liberale od liberala itd.
U naslovima se iz tih razloga zna iskoristiti i zamjena rijei. Upor.: Zato trgovci
pitaju kupce za brano stanje (zamjena pridjeva brano od brak pridjevom brano
od brano) i ovjek koji je suvie zao (umjesto znao).
U svakome funkcionalnom stilu pojavljuju se ustaljeni izrazi po kojima se prepo-
znaju, pa tako i u novinarsko-publicistikome funkcionalnom sti lu. Takve ustaljene
izraze u administrativno-poslovnome funkcionalnom sti lu nazivamo kancelarizmi,
u naunome funkcionalnom stilu scijentiz mi, u novinarsko-publicistikome funkci-
onalnom stilu urnalizmi, a u raz govornome funkcionalnom stilu kolokvijalizmi.
Evo nekoliko iz novinar sko-publicistikoga funkcionalnog stila: zahladnjeli odnosi,
nerijeeno pita nje, pod prijetnjom sankcija, kockarska igra, dosegnuti kritinu ta-
ku, kuloar ski razgovori, strateko pitanje, drati situaciju u rukama, dobro informi-
sani (obavijeteni) izvori, nepobitne injenice itd.
Novinarsko-publicistiki funkcionalni stil voli internacionalne rijei. Naveemo
samo neke: publikovati, komunicirati, ratikovati, diferencirati, denuncirati, revidi-
rati, likvidirati, privilegovati, blamirati, ar misati, dominirati, plasirati, kulminira-
ti; monarhizam, vandalizam, radika lizam, urnalizam, pluralizam, senzacionalizam,
militarizam, voluntarizam, anahronizam, kosmopolitizam; likvidacija, konsolidacija,
denuncijacija, rati kacija, participacija, kompenzacija, civilizacija, egzistencija.
352 SINTAKSA
I njemu je, kao i administrativno-poslovnome stilu, svojstveno nivelisanje grama-
tikih oblika.
To novinarsko-publicistiki funkcionalni stil ini i kad umjesto svoj upotrebljava
va (posebno pri slanju poruke televizijom i radijom). Upor.: Ispravnost vae od-
luke moi ete provjeriti za dva dana (umjesto: Ispravnost svoje odluke moi ete
provjeriti za dva dana).
Od novinarsko-publicistikoga funkcionalnog stila oekuje se da bude jeziki i stilski
raznolik, da sinonimno sueljene rijei upotrebljava u skladu sa zahtje vom anra
(jedne u jednome, druge u drugome anru), da gramatike oblike ne izjednaava
onako kako to ini administrativno-poslovni funkcionalni stil. Savremeno crnogorsko
novinarstvo i publicistika meutim pokazuju da se njihov jezik i njihov stil vrlo esto
podudaraju s jezikom i stilom admini strativno-poslovnoga funkcionalnog stila.
KNJIEVNOUMJETNIKI STIL
Kad se govori o knjievnoumjetnikome stilu, treba paziti da se pravila jezika kao
sistema (koja su lingvistika) ne mijeaju s pravilima jezika kao standarda (koja
su sociolingvistika). Prva zavise iskljuivo od jezikih, a druga i od jezikih i od
dru tvenih inilaca. Prva pretpostavljaju odnos jedan izraz : jedan sadraj, a druga
odnos jedan izraz : vie sadraja ili odnos vie izraza : jedan sadraj. Po prvima se
jedan te isti sadraj pridruuje uvi jek jednome te istom izrazu, a po drugima jedan
te isti izraz razliitim sadr ajima ili jedan te isti sadraj razliitim izrazima. Prvim
je pravilima dakle samo jedno pravilno dovoljno. Dva puta pravilno ili vie puta
pravilno dovodi do smetnji u komunikaciji.
Sociolingvistika pravila meutim ne bi imala mogu nost biranja izmeu dvaju, tri-
ju, etiriju itd. izraza (npr. zamjerati / zamjeravati / zamjerivati) da im to ne omo-
guavaju lingvistika pravila. Prva pravila biranje izraza omoguavaju, a druga
sprovode (ostvaruju).
Za razliku od pravilnosti jezika kao sistema pravilnost jezika kao standarda uvaa-
va zabrane ivotne stvarnosti. Jeziku kao sistemu prihvatljiv je i oblik udat, i oblik
oenjen, i oblik poudavan, i oblik poenjen. Jeziku kao standardu meutim legalni
su iskljuivo oblici udata, oenjen, poudavane i poenjeni. Jezik kao sistem prihvata
i oblike poumirem, poumire, poumire i oblike poumiremo, poumirete, poumiru, a
jezik kao standard samo oblike poumiremo, poumirete, poumiru.
U pravilima jezika kao sistema ne moe biti svrenoga glagola bez nesvrenoga gla-
gola, jednine bez mnoine, jednoga lica bez drugoga lica itd. Napro tiv, u pravilima
jezika kao standarda moe. Jezik kao standard opravdava i svreni glagol zaboljeti i
nesvreni glagol boljeti, ali samo svreni glagol pozliti. Jezik kao standard opravda-
va i jedninu (za)boli i mnoinu (za)bole, ali samo jedninu pozli (pozlilo je, pozlie).
Tako opirno govorili smo o jeziku kao sistemu i o jeziku kao standardu zato da
bismo uspostavili pravi odnos izmeu pravilnosti jezika kao sistema i pravilnosti
jezika kao jezika umjetnike knjievnosti, odnosno izmeu pravilnosti jezika kao
standarda i pravilnosti jezika kao jezika umjetnike knjievnosti.
Jezik umjetnike knjievnosti je individualan. U njemu je individualna sloboda pot-
puna, neograniena. Zato se jeziku knjievnoumjetnikoga stila ne moe pristupiti
s gledita jezika kolektivnih normi, tj. s gledita jezika kao standardnoga jezika,
kao to se pristupa jeziku ostalih funkcionalnih stilova. (To je i razlog to neki knji-
evnoumjetniki stil ne smatraju injenicom standardnoga jezika, nego injenicom
samostalnoga jezika.)
Knjievnik ne radi po sociolingvistikim, nego po lingvistikim pravilima. On ne
radi po naelu kako treba ili kako se mora raditi, kako to izlazi iz sociolingvistikih
pravila (pravila jezika kao standarda), no po naelu ka ko se moe raditi, kako to izla-
zi iz lingvistikih pravila (pravila jezika kao sistema). Jedino mu pravila jezika kao
sistema (dakle lingvistika pravila) omoguavaju da bude potpuno slobodan.
Budui da (naelno) ne radi po pravilima jezika kao standarda, nije mu ni podloan.
Zato se za njega ne moe rei da grijei protiv standarda.
Pravila jezika kao standarda odvajaju istoriju jezika od (savremenoga) stanja jezi-
ka. Ona postavljaju granice izmeu staroga i novoga u jeziku. Ona starome ne daju
pristupa u standardni jezik. Za njih oblici poput kami nemaju pravo ui u standardni
jezik. Takve oblike ona proglaavaju arhaizmima. U jeziku pak umjetnike knjiev-
nosti oblik kami koegzistira s oblikom kamen.
Pravila standardnoga jezika postavljaju granice izmeu domaih i stranih rijei.
Strane rijei onda utvruju kao prihvatljive i neprihvatljive. Pritom neprihvatljive
proglaavaju varvarizmima. U jeziku pak kao sistemu, pa onda i u jeziku knjiev-
noga djela, nema stranih rijei. U njemu svaka, pa tako i strana, rije prenosi estetsku
poruku.
Tako je i s dijalekatskim rijeima. Pravila standardnoga jezika postavljaju granice i
izmeu dijalekatskih i nedijalekatskih rijei. Pritom dijalekatske rijei proglaava-
ju dijalektizmima, dakle standardnojeziki neprihvatljivi ma. Takve granice pravila
jezika umjetnike knjievnosti ne postavljaju. Za njih dijalekatskoga u jeziku umjet-
nikoga djela nema. U jeziku umjetnike knjievnosti nema dijalektizama.
Knjievnik ima pravo upotrijebiti u istome tekstu i netuejeziko i tuejeziko i
nedijalekatsko i dijalekatsko.
Ponekad se kae da knjievnik radi protiv gramatike i protiv pravopisa ili uprkos
gramatici i pravopisu. No to nije tano. Na primjer, obiljeavanje zajednikih ime-
nica velikim poetnim slovom nije uprkos pravopisu, no u skladu s pravopisom ako
354 SINTAKSA
se u knjievnome tekstu te imenice upotrebljavaju kao vlastita imena. Tako se opte
ini pojedinanim. Isto tako se i vlastita imena mogu pisati malim poetnim slovom,
kad se eli istai depersonalizacija.
Jezika pravila u knjievnoumjetnikome stilu ne odvajaju se od izvanjezike stvar-
nosti onako kako se odvajaju u drugim funkcionalnim stilovima. Za njih ne postoje
granice izmeu pridjeva od kojih se mogu i pridjeva od kojih se ne mogu tvoriti
komparativi i superlativi. Za njih su, na primjer, i komparativi kuniji i boiniji
prihvatljivi.
Knjievnoumjetnikome stilu, zahvaljujui njegovoj individualnoj slo bodi, otvoren
je put ka svim drugim funkcionalnim stilovima. Zato u njemu ima i pojava naunoga
stila, i pojava administrativno-poslovnoga stila, i pojava novinarsko-publicistikoga
stila, i pojava razgovornoga stila. No te pojave u njemu nijesu gruba zika preslika.
One se u njemu ne opona aju, nego osmiljavaju i preosmiljavaju, i to ne onako
kako to odgovara sociolingvistikim, no onako kako odgovara lingvistikim pravili-
ma pravilima koja omoguavaju individualnu slobodu.
Samo se u takvoj (potpunoj) slobodi moe nesmetano stvarati. Odatle brojne pojave
(posebno rijei) koje su knjievnici stvorili i od kojih su mnoge unijete u optejezi-
ku upotrebu.
RAZGOVORNI STIL
Razgovorni stil je stil svakodnevne (najee usmene) komunikacije. (U pisanome
vidu pojavljuje se u zapisima, pismima, biljekama i sl.) Njegove su karakteristike:
nepripremljenost, neslubenost, neusiljenost i jednostavnost. Zato se njime komuni-
cira neposredno, i to prvenstveno dijalogom.
Vie je no drugi funkcionalni stilovi uslovljen konkretnim nainom miljenja. Zato
i obiluje ekspresivno i emocionalno obojenim izrazima. U nje mu ima i onoga ega
nema u drugim funkcionalnim stilovima gesta i mi mike. (Uz kontekst u njemu ima
ulogu i konsituacija.)
I on ima svoje zakonitosti, koje se ogledaju i u fonetici i u gramatici i u leksici.
Budui spontan, mnogo je manje podloan normama standardno ga jezika. U njemu
ima, vie nego u drugim funkcionalnim stilovima, svih moguih izama i varva-
rizama, i dijalektizama, i lokalizama, i vulgarizama. (Kad je rije o vulgarizmima,
treba dodati da ne postoji vulgarnost u jeziku, nego vulgarnost jezikom.)
Svi pomenuti izmi u razgovornome stilu oeaju se slobodnije nego u drugim
funkcionalnim stilovima (osim knjievnoumjetnikoga). Nijedan od njih ne osuu-
je se onako strogo kao u drugim funkcionalnim stilovima (iskljuujui knjievno-
umjetniki).
Dakle razgovorni funkcionalni stil prirodan je i neusiljen nain komunicira nja o sva-
kodnevnim ivotnim problemima.
Na emocionalno-ekspresivan karakter razgovornoga stila upuuju rjece evo, eto,
eno, gle itd.: Eto, tako to treba uradit!; Gle, pa ti zna i svirat! itd. Na takav karakter
upuuju i brojne uzvine reenice (praene eliptinou): Ne!, Da!, Ne daj Boe!,
Ma nemoj!, Kamo sree!, Boe mili! itd. U tome smislu u suvremenome razgovor-
nom jeziku uestalo se upotrebljava izraz Super!: A. Je li bilo dobro? B. Super!;
A. Kakvi su ti prijatelji? B. Super! itd.
Ekspresivnost razgovornoga stila postie se i karakteristinim eliptinim re enicama
poput Kaplju rakije?, Pola (recimo hljeba) dovoljno?, S mli jekom? (kafu, na pri-
mjer), Jo neto?, Nita vie?
Neusiljenost i familijarnost razgovornoga stila postiu se nestandardnim iz razima
poput O kej! i Konta? Upotreba takvih naina izraavanja zavisi od socijalne pri-
padnosti skupini onih koji ih upotrebljavaju, od njihova obrazovanja, od njihova
zvanja, od njihova zanimanja itd.
U razgovornome jeziku esto se dogaa da se rijeima daje znaenje koje im inae
ne pripada. Tako se pridjevu bitan daje znaenje pridjeva vaan, pa se kae Naj-
bitnije je to... (a pridjev bitan se ne komparira). Tako se i pridjevu znaajan daje (i)
znaenje znatan: Znaajan dio stanovnitva... umjesto: Znatan dio stanovnitva...
Razgovorni jezik, kao i administrativno-poslovni, rado nivelira (bilo koju) strukturu
jezika. Razgovorni stil i ispred konsonanata koji nijesu s, , z, i konsonantske grupe
Ks, K, Kz, K (K znai konsonant) upotrebljava sa: sa vama (umjesto s vama),
sa prijateljima (umjesto s prijateljima) itd. On ukida i razliku u znaenju prijedloga
zbog i radi, ponajvie pod uticajem administrativno-poslovnoga stila. Isto tako izjed-
naava nain izraavanja instrumentala drutva s na inom izraavanja instrumentala
sredstva. I jedno i drugo znaenje izraava prijedlogom s(a): Doao sam s vama i
Doao sam s vozom (umjesto: Do ao sam vozom).
Kao u administrativno-poslovnome, tako i u razgovornome stilu rijei doivljavaju
novu rekciju (novu valentnost). Tako glagol koristiti gubi rjecu se i umjesto s instru-
mentalom uspostavlja vezu s akuzativom (koristiti se i me mijenja u koristiti to),
izraz biti zadovoljan dobija prijedlog s(a) kojega prvobitno nema (biti zadovoljan
rjeenjima mijenja u biti zadovoljan sa rjeenjima), glagol brinuti se gubi povratnu
esticu se i umjesto s lokativom uspostavlja vezu s akuzativom brine za (brine za
ecu) umjesto brine se o (brine se o eci) itd.
Isto je tako naputio i upotrebu innitiva sa zavrnim i: Idem malo odmo rit (umjesto
Idem se malo odmoriti).
356 SINTAKSA
U njemu ima, kao i u administrativno-poslovnome, mnotvo pleonazama. Posebno
su brojni kako i na koji nain, ak tovie, no meutim i oko + broj + -ak (upor. oko
desetak).
Razgovornome stilu svojstven je pogrdan, uvredljiv, nepristojan, grub, oma-
lovaavajui nain komuniciranja. Takvome nainu izraavanja pomau imeni ce s
pogrdnim znaenjima: kravetina, glavurda, nourda, seljanura, pjandura, glavo-
nja, mlakonja, mokljo, goljo itd. Takvome nainu izraavanja pomau i deminutivi
sa svojim prenesenim (pogrdnim) znaenjima: lani, feljtoni, slikari, pisari,
prii ca itd. U promjeni takvoga znaenja deminutiva vanu ulogu ima (ekspre sivna)
intonacija. Ona i pogrdno znaenje moe pretvo riti u nepogrdno i nepogrdno u po-
grdno. Takva intonacija i pogrdno znae nje izraza Kozo jedna! i Kravo jedna! moe
uljepati.
Najvie transformacija u razgovornome stilu doivio je akcenat. To je u skladu s
osnovnom karakteristikom razgovornoga stila s jednostavnou. On pojed-
nostavljuje pravila i o mjestu i o tonu i o trajanju akcenta. U skladu sa eljom da
jezike pojave nivelira ukida pravila o promjeni mjesta i karak tera akcenta uslov-
ljenoga paradigmatskim promjenama, npr.: televzija umjesto telvzija, organiztor
umjesto organztor, dirignt umjesto dirgent.
Razgovornom stilu svojstvene su potapalice. To su je li, ovaj, kako da kaem, znai,
u sutini, u principu, veli, i sl.: Ti si, znai, postupio tako, je l, jer nijesi znao, ovaj,
postupit drugaije; Rei e mu da, ovaj, da se tako ne smije ponaat; To je, kako da
kaem, neprihvatljivo itd.
Reenica razgovornoga stila dekomponovana je, liena svojih strukturnih jedinica.
Redosljed komponenata joj je slobodan. Vrlo je esto obavjetajni predikat na pr-
vome mjestu, to je u skladu s njezinom ekspresivnou. Upor.: Doi e ti on, ne
boj se!
I u razgovornome, kao i u administrativno-poslovnome, stilu dolazi do ukidanja od-
nosa lice : osoba. Tako se i iza drugoga lica moe nai osoba koja govori: A onda
stane i zapita se: to to ini, ovjee?! ili: A onda stanete i zapitate se (...). Takva
depersonalizacija sprovodi se i u reenicama e ovjek znai se: A onda ovjek
stane i zapita se (...). (Te i druge njegove karakteristike rado preuzima knjievno-
umjetniki stil, poseb no kad oblikuje dijalog.)
LITERATURA
1. Bari, Eugenija & Lonari, Mijo & Mali, Dragica & Pavei, Slavko &
Peti, Mirko & Zeevi, Vesna & Znika, Marija: Gramatika hrvatskoga jezi-
ka, 2. izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 1990.
2. Brabec, Ivan & Hraste, Mate & ivkovi, Sreten: Gramatika hrvatskosrp-
skoga jezika, VI, neizmijenjeno izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 1965.
3. irgi, Adnan: Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji, Matica, br.
34/35, Matica crnogorska, Cetinje - Podgorica, 2008, str. 1360.
4. urovi, arko L.: Crnogorski jezik u Gorskom vijencu, Izdavaki centar
Cetinje, Cetinje, 2002.
5. Kristal, Dejvid: Enciklopedijski renik moderne lingvistike, Drugo izdanje,
Nolit, Beograd, 1999.
6. Nikevi, Milorad: Fonemi , , , , u crnogorskom standardnom jeziku,
Lingua Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vo-
jislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 2540.
7. Nikevi, Vojislav P.: Crnogorski jezik, Matica crnogorska, Tom I i II, Ceti-
nje, 1993. & 1997.
8. Nikevi, Vojislav P.: Gramatika crnogorskoga jezika, Dukljanska akademi-
ja nauka i umjetnosti, Podgorica, 2001.
9. Norma i kodikacija crnogorskoga jezika, Zbornik radova s meunarodnoga
naunog skupa, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005.
10. Sili, Josip & Pranjkovi, Ivo: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i
visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb, 2007.
11. Sili, Josip: Nikevieva Crnogorska gramatika, Lingua Montenegrina, br.
3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje,
2009, str. 513.
12. Simeon, Rikard: Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Tom I i II, Ma-
tica hrvatska, Zagreb, 1969.
13. Stanoji, ivojin & Popovi, Ljubomir: Gramatika srpskoga jezika, esto,
preraeno izdanje, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1999.
14. Stevanovi, Mihailo: Gramatika srpskohrvatskog jezika za vie razrede gim-
nazije, Obod, Cetinje, 1960.
15. tokavski knjievni jezici u porodici slovenskih standardnih jezika, Zbornik
radova s meunarodnoga naunog skupa, Crnogorski PEN centar, Dukljan-
ska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2004.
16. uanj, Jelena: Dekomponovanje leksema i birokratizacija jezika na pri-
mjerima iz crnogorskih dnevnih novina, Lingua Montenegrina, br. 5, Insti-
tut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2010,
str. 346.
CIP -
,
811.163.4'36
,
Gramatika crnogorskoga jezika / Adnan irgi,
Ivo Pranjkovi, Josip Sili. - Podgorica :
Ministarstvo prosvjete i nauke, 2010 (Podgorica :
Pobjeda). - 360 str. ; 24 cm
Postoji tvrdi i meki povez. - Tira 9000. -
Biljeke uz tekst. - Bibliograja: str. 357-358.
ISBN 978-9940-9052-6-2 (bro.)
ISBN 978-9940-9052-7-9 (kart.)
1. , [] 2. ,
[]
a) -
COBISS.CG-ID 16203280

Gramatika Crnogorskoga Jezika 2010

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Gramatika Crnogorskoga Jezika 2010

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ADNAN IRGI IVO PRANJKOVI JOSIP SILI

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA

You might also like