Prof. dr. sc.

DANIELA BRATKOVI

PODRKA OSOBAMA
S INTELEKTUALNIM I DRUGIM
RAZVOJNIM TEKOAMA
U OSTVARIVANJUPARTNERSKIH ODNOSA,
RODITELJSTVA I DRUGIH PRAVA
NA PODRUJU SPOLNOSTI

Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti

Zagreb, 2011.

SADRAJ

Str.

PREDGOVOR................................................................................................................................................................................... 5
UVOD...................................................................................................................................................................................................... 7
SPOLNOST I SPOLNI RAZVOJ ..................................................................................................................................... 9
ZNAAJKE SPOLNOSTI OSOBA S INTELEKTUALNIM I DRUGIM
RAZVOJNIM TEKOAMA........................................................................................................................................... 15
PRAVA I POTREBE ZA PODRKOM..................................................................................................................... 26
SPOLNI ODGOJ, EDUKACIJA I SAVJETOVANJE.................................................................................... 40
PROFESIONALNO-ETIKE SMJERNICE ZA OSOBE KOJE PRUAJU
PODRKU ...................................................................................................................................................................................... 52
PRETPOSTAVKE KVALITETE PODRKE........................................................................................................... 60
LITERATURA................................................................................................................................................................................. 65
PRILOG: PRIMJER PROGRAMA SEKSUALNE EDUKACIJE. ......................................................... 73

PREDGOVOR
U okviru opredjeljenja Republike Hrvatske za provoenje aktivne politike ljudskih
prava (s temeljnim uporitima u meunarodnom i nacionalnom pravnom
okviru), s ciljem daljnjeg jaanja zatite prava djece s tekoama u razvoju i
osoba s invaliditetom, Vlada Republike Hrvatske donijela je Nacionalnu strategiju
izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine.
U podruju obiteljskog djelovanja naglaeno je kako je uloga drave poticati
puno sudjelovanje osoba s invaliditetom u obiteljskom ivotu, promicati
njihova prava na osobni integritet i kontinuirano poboljavati zakonodavstvo
u svrhu spreavanja diskriminacije i razvoja slubi bliskih korisnicima koje e
promicati nihovu autonomiju i neovisnost ivljenja u zajednici, te druge sustavne
pretpostavke unapreenja kvalitete ivljenja djece s tekoama u razvoju i odraslih
osoba s invaliditetom.
Meu ostalim mjerama, definiranim u ovom podruju, navodi se i Mjera 4.:
Pripremati djecu s tekoama u razvoju i mlade osobe s invaliditetom za partnerske
odnose, roditeljstvo i obiteljski ivot.
Objavljivanje ove publikacije dio je aktivnosti predvienih za realizaciju spomenute
mjere od strane Ministarstva obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti,
putem osiguravanja dostupnosti informacija vezanih uz reproduktivna prava i
pripremu za roditeljstvo i obitelj osobama s invaliditetom, kao i putem edukacije
djelatnika u sustavu socijalne skrbi i obiteljske zatite o pravima osoba s
invaliditetom na donoenje odluka o planiranju obitelji i dr.
Organizirani su i regionalni edukativni seminari za strune timove Obiteljskih
centara i njihovih vanjskih suradnika (iz suradnih ustanova i udruga u
lokalnim sredinama) kako bi se unaprijedile njihove strune kompetencije i
interdisciplinarna suradnja u savjetodavnom i aktivnom pruanju podrke u
ostvarivanju partnerskih veza, roditeljstva i drugih prava na podruju spolnosti
osoba s intelektualnim i drugim razvojnim tekoama.

Autorica

UVOD
Pruanje strune i sustavne podrke u ostvarivanju ljudskih potreba i prava na
podruju spolnosti osoba s razvojnim tekoama kljuna je tema ovoga prirunika.
Iako su ta prava jasno definirana nizom dokumenata u meunarodnom i
nacionalnom pravnom okviru, jo uvijek se osobe s razvojnim tekoama, razliite
dobi, susreu s mnogim barijerama u njihovom ostvarivanju.
Pitanja u vezi spolnosti openito obiljeena su razliitim stavovima i vrijednostima
pojedinaca i socio-kulturnih zajednica, ali i tradicionalnim tabuima. Kada se radi o
djeci i mladima s tekoama u razvoju i odraslim osobama s invaliditetom, reakcije
okoline prema njihovoj spolnosti u velikoj su mjeri optereene negativnim
stavovima i predrasudama pa i od strane osoba iz njihova prirodnog i strunog
kruga podrke. Samim osobama s razvojnim tekoama/invaliditetom esto
su nedostupne i osnovne informacije (opi izvori informacija mogu im biti
neprilagoeni/nerazumljivi) ili mogunosti edukacije, savjetovanja i drugih oblika
sustavne potpore (kroz slube podrke u zajednici) u cilju potpunijeg ostvarivanja
spolnih potreba i prava. To je naravno povezano i s nizom drugih nemogunosti,
fizikih, socijalnih, ekonomskih i drugih barijera s kojima se mnoge osobe susreu
u podruju ostvarivanja spolnih i drugih prava te kvalitete ivota u zajednici.
U posebno nepovoljnom poloaju su osobe s veim razvojnim tekoama, kao to
su osobe s intelektualnim tekoama i motorikim poremeajima, koje su u veoj
mjeri ovisne o prilagodbi i podrci okoline u ostvarivanju prava na partnerske
odnose, roditeljstvo i druga prava na podruju spolnosti koja su im deklarativno
zajamena.
Spolnost ovih osoba ne moe se promatrati iskljuivo na razini problemskog ili
rizinog ponaanja, ve i u kontekstu bliskih i intimnih meuljudskih odnosa, irih
socijalnih interakcija te openito uvjeta i utjecaja okoline u kojima pojedinac ivi
(obiljeja individualnih ivotnih stilova i situacija).
Iako psihoseksualno sazrijevanje ovih osoba moe imati znaajke koje odstupaju
od prosjeka ili tipine populacije, ono je vaan aspekt njihova osobnog identiteta,
individualnog i socijalnog funkcioniranja te ostvarivanja vrednovanih spolnih
uloga u skladu s kronolokom dobi.
Profesionalni edukacijsko-rehabilitacijski pristup ovom podruju, prezentiran
u ovoj publikaciji, zahtijeva visoko etino postupanje i uvaavanje suvremenih
7

znanstvenih i strunih spoznaja, neposrednih primjera iz prakse, ivotnih iskustava

i problema s kojima se susreu osobe s razvojnim tekoama i njihove obitelji,
njihovih pogleda i stavova te izraenih interesa, elja i potreba za podrkom u
izjednaavanju mogunosti i prava na kvalitetan i ispunjen osobni ivot.

Namjena prirunika
Ovaj edukativni prirunik namijenjen je edukacijsko-rehabilitacijskim djelatnicima
(rehabilitatorima, socijalnim pedagozima), psiholozima, socijalnim radnicima,
sociolozima, pravnicima, pedagozima, odgojiteljima i drugim prosvjetnim
djelatnicima, lijenicima i drugim zdravstvenim djelatnicima itd., tj. svima koji
rade u slubama podrke u zajednici u sustavu socijalne skrbi, obiteljskim
centrima, rehabilitacijskim ustanovama, zdravstvenim slubama, sustavu odgoja,
obrazovanja i osposobljavanja, udrugama za djecu s tekoama u razvoju i osobe
s invaliditetom, centrima za ljudska prava te drugim slubama skrbi, podrke i
savjetovanja za osobe s razvojnim tekoama i njihove obitelji.
Prirunik moe biti i neposredan izvor odreenih informacija i samim osobama
s razvojnim tekoama, njihovim obiteljima, zastupnicima, skrbnicima i drugima
koji su zainteresirani za ovu temu.
U prilogu prirunika nalazi se primjer Programa seksualne edukacije1, primarno
namijenjenog pouavanju mladih i odraslih osoba s intelektualnim tekoama,
s time da se uz odreenu prilagodbu neki njegovi sadraji mogu koristiti i u
radu s mlaom populacijom. On je takoer primjenjiv, uz odreene prilagodbe
i nadopune drugim izvorima strune literature, i u pouavanju djece, mladih i
odraslih osoba s drugim razvojnim tekoama.

Program je izvorno objavljen u strunom priruniku:

Bratkovi, D. (2000) Edukacija o spolnosti osoba s mentalnom retardacijom. Zagreb:
Hrvatski savez udruga za osobe s mentalnom retardacijom.

SPOLNOST I SPOLNI RAZVOJ

Ljudsku je spolnost teko sveobuhvatno definirati budui da se ona ne moe
promatrati izvan konteksta cjelokupnog razvoja pojedinca. Spolni se razvoj
odvija prema opoj zakonitosti razvoja, tj. u stalnoj interakciji bio-psihosocijalnih faktora. Jo se prenatalno stjee spolno-bioloki identitet, a nakon
roenja, u interakciji s okolinom, razvijaju se psiholoke spolne znaajke i spolno
ponaanje (Bastai, 1995). Spolnost je tako povezana s biolokim sustavom
seksualnih reakcija, identitetom i socijalnim ulogama, individualnim osjeajima,
ponaanjima i odnosima. Njezin se razvoj u okviru razliitih socio-kulturnih
sredina manifestira kroz spolna znanja, stavove, vrijednosti i ponaanje pojedinca
(Haffner, 1990). Haracopos i Pedersen (1992) takoer navode da je spolnost dio
procesa organskog rasta i sazrijevanja, povezanog s razvojem ivanog sustava,
metabolizma i sekrecije hormona, a razvija se putem komunikacije i socijalne
interakcije. Seksualnost pojedinca neodvojiva je od njegova socijalnog razvoja,
stavova i vrijednosti u odnosu prema samom sebi i okolini. Tenja za prihvaanjem
i ljubavlju, osjeajem vlastite vrijednosti, bliskou i potvrivanjem u odnosima
s drugima bazine su ljudske potrebe povezane sa spolnou. Ona je i uvijek
prisutna znaajka svih ljudskih bia, izraena u svim ljudskim aktivnostima,
mislima, osjeajima, stavovima i uvjerenjima.
Bruess i Greenberg (1981, prema Bratkovi, 2002) opisuju individualni
psihoseksualni razvoj kao sloeni proces meuovisnosti svih njegovih dimenzija,
ukljuujui bioloku, psiholoku, socijalnu i moralnu dimenziju. Bioloka
komponenta, kako navode spomenuti autori, integrira tjelesne i fizioloke aspekte
spolnosti koji uvjetuju rast i razvoj, seksualne reakcije i sposobnost reprodukcije.
Psiholoka komponenta povezana je s procesom uenja koji poinje roenjem
i nastavlja se cijeli ivot, a utjee na ponaanje i stavove. Socijalna komponenta
oznaava ukupnost kulturalnih utjecaja i socijalnih normi na miljenje i djelovanje
pojedinca u pogledu uspostavljanja neformalnih spolno-socijalnih odnosa,
zasnivanja braka, zakonskih normi i meuljudskih odnosa openito. Moralna
komponenta objedinjuje vjerska i opa humanistika uvjerenja koja uvjetuju
stajalita odobravanja ili neodobravanja (o dobrom/loem ili ispravnom/
pogrenom) u odnosu na spolno ponaanje i osjeaje.
Braja (1991) naglaava meuljudski aspekt, tj. ulogu spolnosti kao sastavnog
funkcionalnog dijela interpersonalnih odnosa, komunikacije i prilagoavanja.
Da bi ovjek zadovoljio svoje osnovne interpersonalne potrebe, potrebne su mu
intimne socijalno-interpersonalne grupe i sustavi kao to su intimna, partnerska,
9

brana, obiteljska, kolska, profesionalna, susjedska, prijateljska i ostale ljudske

interpersonalne zajednice. U njima, neposredno ili posredno, u uem ili irem
smislu, vanu ulogu ima i seksualnost koja zapravo, prema spomenutom autoru,
predstavlja samo jedan od naina zadovoljavanja interpersonalnih potreba
ovjeka.
Diferencirajui globalne faze spolnog razvoja u povezanosti sa socijalnim i
emocionalnim razvojem, Johnson (1984; prema Johnson, 1987) je kreirao tzv.
model ljudske intimnosti. Navedeno razvojnim slijedom, taj model obuhvaa
sljedee faze: sigurnost, otkrivanje, prijateljstvo, seksualno partnerstvo,
obvezivanje, zrelost i vrednovanje. Faza sigurnosti odnosi se na razdoblje
intenzivne emocionalne i tjelesne bliskosti roditelja i djeteta. Ona je vana radi
stvaranja temeljne sigurnosti djeteta, koja ga potie i na istraivanje okoline, a
pretpostavka je razvoja seksualne intimnosti u odrasloj dobi. U fazi otkrivanja
slabi intenzivna bliskost s roditeljima i u njoj se poinju formirati odnosi s ostalim
osobama u najuoj okolini. U njoj se stvaraju temelji razvoja spolnog identiteta.
Fazu prijateljstva karakterizira intenziviranje odnosa s vrnjacima, uglavnom
pripadnika istog spola. Zatim slijedi faza seksualnog partnerstva u kojoj se uz
intenziviranje istospolnih odnosa poinju razvijati odnosi sa suprotnim spolom.
Takvi odnosi postupno poprimaju seksualnu komponentu. Kroz takva se iskustva
razvija koncept osobnog identiteta i njegove uloge u intimnim odnosima. Faza
obvezivanja usmjerena je na formiranje kvalitetnih, trajnih i obvezujuih intimnih
odnosa. Uz intenziviranje stupnja intimnosti, ovu fazu obiljeavaju zahtjevi u
odnosu na emocionalno sazrijevanje i vjetine za odravanje socio-seksualnog
meuodnosa. Stoga je ovo razdoblje obiljeeno manje ili vie uspjenim
pokuajima uspostavljanja takvih odnosa. U fazi zrelosti obvezujue se spolno
partnerstvo stabilizira i predstavlja osnovu za branu i roditeljsku ulogu. Tu se
krug razvoja intimnosti zatvara i odrasla osoba moe postati roditelj djeteta koje
dolazi na poetak istoga razvojnog ciklusa. U tom se razdoblju posebno vrednuju
i prijateljski odnosi, a stvara se i povratni odnos brige prema vlastitim roditeljima.
Posljedna je faza vrednovanja vlastitog ivota i razvoja svijesti o vremenskom
ogranienju bliskih interpersonalnih odnosa.
Openito su za razvoj spolnog identiteta i usvajanje socijalno-spolnih uloga od
presudnog znaaja rana socijalna i emocionalna iskustva, te reakcije i utjecaji bliske
okoline na oblike socijalno-spolnog izraavanja i ponaanja slijedom kronoloke
dobi. ovjek je od roenja spolno bie koje u najranijoj dobi ostvaruje osjeaje
zadovoljstva povezane s vlastitim tijelom i interakcijom s drugima, prvenstveno
kroz bliski tjelesni i emocionalni kontakt s roditeljima. Istraivanja pokazuju da je
10

upravo ta rana bliskost i toplina, koja se dobiva jo u dojenakoj dobi, esencijalna

za razvoj zdrave seksualnosti. I u daljnjem razvoju malog djeteta vano je
doivljavanje ugode kroz odnos s drugima, ali i u odnosu prema vlastitom tijelu.
U razdoblju do tree godine ivota naglaeno je istraivanje i stimulacija vlastitog
tijela kao izvora zadovoljstva. Ukoliko osobe u najbliem kontaktu s djetetom to
prihvaaju i ne inhibiraju, ono e razviti bazu za pozitivan odnos prema vlastitom
tijelu i samoprihvaanje, to je osnova za razvoj pozitivne slike o sebi. Iako u tom
razdoblju djetetova ivota treba ignorirati ili preusmjeravati odreene tipove
njegova ponaanja u neprimjerenim situacijama, odnosno razvijati njegovu
svijest o tome to je primjereno, a to neprimjereno, pretjerano spreavanje i
obiljeavanje takvih aktivnosti kao nepoeljnih u djeteta moe razviti negativan
odnos prema vlastitom tijelu, povezan s osjeajem srama. Upravo ta rana socijalna
i emocionalna iskustva djeteta formiraju njegov odnos prema samome sebi i
drugima koji e u velikoj mjeri oblikovati njegove reakcije, ponaanja i oekivanja
u socijalnim situacijama tijekom cijeloga ivota. Izmeu druge i tree godine
ivota gotovo svako dijete ima usvojenu svijest o tome da je djeak ili djevojica,
a do pete godine razvija razumijevanje oblika ponaanja povezanih sa spolnom
ulogom u drutvu. Na osnovu promatranja aktivnosti roditelja i ostalih odraslih
osoba, kao i oekivanja i zahtjeva okoline prema njima, ona formiraju koncept
spolnog identiteta. Tu je kljuna uloga tzv. spolnih poruka koje djeca primaju na
razliite naine. Velik utjecaj imaju neverbalne poruke koje su povezane s tipom
igraaka koje su djetetu ponuene, s odjeom koju odijevaju, kao i poticanjem
odreenih tipova aktivnosti. Dakle, putem navedenih utjecaja i oekivanja, kao i
putem opaanja aktivnosti odraslih, djeca ue o spolnim ulogama i ponaanjima
te na temelju uzora oblikuju vlastito ponaanje. Za razliku od najranije dobi, kada
su djeca usmjerena na samoistraivanje, u predkolskoj i mlaoj osnovnokolskoj
dobi razvija se znatielja kao osnovni poticaj za uenje openito, pa i u odnosu
prema spolnosti. U tom su razdoblju djeca zaokupljena razlikama vlastitog tijela
u odnosu na suprotni spol koji istrauju izrazitim promatranjem, dodirivanjem,
postavljanjem pitanja i pokazivanjem vlastitog tijela. Tu je opet vana uloga ue
okoline u prihvaanju takvog ponaanja kao dijela normalnog razvoja i usvajanja
djetetova znanja o samome sebi i okolini. Davanje jednostavnih, razumljivih i
istinitih odgovora na djetetova pitanja pridonosi njegovu boljem razumijevanju
sebe samoga i okoline te razvoju pozitivnog odnosa prema vlastitom tijelu.
Negativne pak reakcije okoline, u vidu ignoriranja, netonih odgovora ili
represivnih reagiranja, stvaraju osnovu za osjeaj krivnje, nesigurnosti i srama
djeteta u odnosu prema vlastitom tijelu. Stjecanje spoznaja o vlastitom identitetu
u ovom je razdoblju u velikoj mjeri povezano s intenziviranjem socijalnog razvoja
kojem pridonosi sve vea interakcija s vrnjacima. irenjem socijalnih situacija
11

dijete takoer razvija vlastite socijalne uloge povezane sa socijalnim normama

ponaanja. U ranoj osnovnokolskoj dobi zbog novih interesa i odnosa kod neke
djece opada interes za suprotni spol. Meutim, na osnovu niza studija, Tharinger
(1987, prema Bratkovi, 1996) zakljuuje da to nije pravilo. Studije su pokazale da
u neke djece i dalje postoji elja za prisutnou suprotnog spola i sudjelovanjem
u aktivnostima meusobnog upoznavanja tjelesnih spolnih obiljeja i razlika. Sam
dolazak u kolu obiljeen je novim izazovima na podruju socijalizacije, povezan
s formiranjem prijateljskih odnosa i novim iskustvima te izvorima informacija
o spolnosti. Razdoblje puberteta, koje zapoinje izmeu devete i trinaeste
godine ivota, obiljeeno je izrazitim tjelesnim i emocionalnim razvojem te
promjenama u hormonalnom balansu organizma. Pojavljuje se seksualni nagon
i emocionalna nestabilnost, ponekad uz nerazumijevanje nastalih promjena i
njihovog znaenja. To je izrazito osjetljivo razvojno razdoblje, esto povezano s
osjeajem nesigurnosti u odnosu na tjelesnu i socijalnu osobnost. Ovo razdoblje
takoer zahtijeva primjerene utjecaje okoline kako bi dijete odralo pozitivnu
sliku o sebi. Nakon puberteta slijedi razdoblje adolescencije koje u pravilu traje
do osamnaeste godine ivota. U tom se razdoblju tjelesne promjene upotpunjuju
kognitivnim razvojem i eljom za neovisnou, to esto rezultira konfliktom
adolescenta s roditeljima ili drugim osobama iz najblie okoline. Na razliite se
naine manifestira elja adolescenta za samostalnou. To je razdoblje intenzivne
socijalne aktivnosti u kojem utjecaj vrnjaka dominira nad utjecajem roditelja.
Izmedu roditelja i adolescenata nerijetko se stvaraju napetosti i sukobljavanje.
Roditelji, s jedne strane, mogu imati naglaenu potrebu zatiivanja svojega
djeteta od posljedica ponaanja za koje ono nije kognitivno ili emocionalno
spremno. Oni se mogu bojati da e njihovo dijete biti povrijeeno ili da e rtvovati
duboko usaene kulturne i religiozne vrijednosti. S druge strane, mlade osobe su
primarno zaokupljene razvojem nezavisnog identiteta, tj. izrazitim doivljajem
tjelesnog, emocionalnog i kognitivnog razvoja svijesti o samome sebi. I u ovom
razdoblju reakcije roditelja i ue socijalne okoline openito, bilo one negativne
(inzistiranje na potivanju autoriteta, sputavanje samostalnosti, kanjavanje,
zabrane i sl.) ili pozitivne (ukazivanje povjerenja, pruanje podrke), od presudne
su vanosti u izgradnji zdrave spolnosti djeteta/adolescenta.
Analizirajui posebno obiljeja puberteta i adolescencije u spolnom razvoju,
Braja (1991) navodi da ona zapravo predstavljaju dva dijela iste razvojne faze
koja oznaava prijelaz izmeu djetinjstva i odraslosti, izmedu djeje i odrasle
seksualnosti. U pubertetu, zbog biolokog i tjelesnog razvoja, dijete postaje fiziki
sposobno za seksualne i prokreativne aktivnosti i njegov seksualni nagon stvara
mogunost realiziranja seksualnih odnosa. U adolescenciji je pak naglaena
12

psihosocijalna, emocionalna i interpersonalna dimenzija toga razvoja. Tako se

djeja pregenitalna linost pretvara u odraslu genitalnu linost s razvijenim
spolnim identitetom. Dok se u pubertetu spolnost razvija na interseksualnoj razini,
u adolescenciji ona poprima interpersonalnu varijantu. Radi se zapravo, kako istie
spomenuti autor, o procesu socijalizacije ljudske spolnosti, odnosno njezinom
interpersonaliziranju i podrutvljenju, koji obuhvaa tri globalne faze. Prva je faza
primarnog manifestiranja individualne seksualnosti. Osnovne popratne pojave
ove faze su spontano ili nehotino ejakuliranje (polucija kod djeaka) i aktivno ili
namjerno seksualno samozadovoljavanje (masturbacija). U drugoj se fazi spolnost
usmjerava odnosno manifestira putem seksualnih odnosa s drugima. U treoj
se fazi ona pretvara u jedan od osnovnih oblika zajednitva s drugima (brani
ili kontinuirani izvanbrani odnosi, roditeljstvo, obitelj). Bastai (1995) takoder
naglaava usku povezanost spolnog razvoja s preoblikovanjem seksualnog nagona
na nain da se priroenim refleksima pridruuje emocionalna komponenta i
odnos s okolinom. Kako istie navedeni autor, razdoblje puberteta moe se nazvati
autoerotskom fazom. Tu fazu karakterizira samopromatranje sekundarnih spolnih
karakteristika, erotsko matanje vezano uz spolne organe, erotski snovi, polucija i
svjesna masturbacija. Ona je osnova za kasnije heteroseksualne aktivnosti, nain
upoznavanja sebe i funkcioniranja spolnih nagona. Masturbacija povezana sa
seksualnim fantazijama stvara novi odnos prema vlastitom tijelu, pripremu za
zrelost i genitalno zadovoljenje spolnog nagona. U razdoblju pak adolescencije
dolazi do prelaza iz autoerotine u homoerotinu fazu. Ona je ponajprije povezana
s potrebom za druenjem s istospolnim vrnjacima. Pri promatranju i dodirivanju
istospolnih vrnjaka povremeno se javljaju erotske elje. Tek nakon toga slijedi
zavrna faza spolnog sazrijevanja povezana s usmjeravanjem seksualnog
nagona i interesa prema suprotnom spolu. Razvoj spolnog identiteta moe se
manifestirati i u drugim oblicima seksualne orijentacije. Tako seksualno ponaanje
nije uvijek heteroseksualno, ve moe biti i homoseksualno ili biseksualno. Jo
nije pouzdano utvren mehanizam nastanka odreene seksualne orijentacije,
a razliite teorije meu determinantama ovog procesa istiu genetske faktore,
prenatalne mehanizme, socio-kulturne utjecaje i/ili psihoseksualne faktore
(Calderone i Johnson, 1990). Mogua je i pojava tzv. seksualnih disfunkcija
i devijacija. Disfunkcije se odnose na tekoe pri seksualnom izraavanju i
seksualnom odnosu koje su posljedica organskih ili psiholokih uzroka. Seksualne
devijacije odnose se na ponaanja neprihvatljiva u odreenom socio-kulturnom
okruju (Craft, M., 1983). No treba imati na umu da u globalnom drutvu koncept
normalnosti varira ovisno od temeljnog polazita i zapravo je relativan. To
moe biti subjektivno polazite (odreivanje vlastitog ponaanja kao kriterija za
normalno ponaanje drugih), moralno polazite (voeno tradicionalnim kriterijima
13

moralnog ponaanja, povezanog najee s religioznim uvjerenjima), kulturalno

polazite (povezano s kulturnim obiljejima razliitih drutava) i statistiki model,
voen kriterijem odstupanja od prosjeka (Johnson, 1975). Ipak, u demokratskim
je drutvima jasno i neupitno da su potpuno neprihvatljive devijacije poput
egzibicionizma, pedofilije i drugi oblici seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.
Analizirajui seksualnost kao odnosni fenomen, Braja (1991) razdvaja seksualno
ponaanje usmjereno prema drugima na linearno i cirkularno. U linearnom
ponaanju dominira jednostrano nametanje spolnih potreba i aktivnosti, dok
se cirkularno zasniva na obostranosti, sporazumijevanju i suodgovornosti u vezi
sa svime to se dogaa u seksualnom partnerstvu. Zadovoljavajue seksualno
funkcioniranje, po miljenju istog autora, zahtijeva reciprocitet interpersonalnog
konteksta, kao i odreenu kvalitetu konteksta u kojem se odvija.

14

ZNAAJKE SPOLNOSTI OSOBA S INTELEKTUALNIM

I DRUGIM RAZVOJNIM TEKOAMA
Kroz povijest su osobe s intelektualnim tekoama (u daljnjem tekstu IT) smatrane
aseksualnima pa prema tome nesposobnima za ostvarivanje intimne ili partnerske
veze. Ovo miljenje odnosilo se i na psihiki oboljele osobe, a sa slinim su se
predrasudama susretale i osobe s tjelesnim oteenjima. Noviji pogledi dakako
negiraju ove predrasude, shvaajui spolnost kao dio razvoja svake osobe, bez
obzira na njeno razvojno oteenje ili kronino oboljenje. Kako istiu Ludwig i
Hingsburger (1993, prema Melberg Schwier i Hingsburger, 2000), svi smo spolna
bia, bilo da se to odnosi na djecu, mlade ili odrasle osobe, s razvojnim tekoama
ili bez njih; to predstavlja integraciju osjeaja, potreba i elja u jedinstvenu
osobnost i izraavanje muevnosti ili enstvenosti. Vana je i za shvaanje samog
sebe, kao i za emocionalno zadovoljstvo i cjelokupnu kvalitetu ivota (Milligan i
Neufeldt, 2001).
U osoba s IT, motorikim poremeajima i drugim razvojnim tekoama, u pravilu
ne postoje odstupanja u tjelesno-biolokom aspektu spolnog razvoja u odnosu
na tipinu populaciju. Prema istraivanjima tjelesno-biolokih obiljeja puberteta,
poetak promjena vezanih uz to razdoblje, brzina i redoslijed kojim se one odvijaju
individualno varira u cjelokupnoj populaciji te se, kako navodi Tanner (1981, prema
Prebeg, 1994), njegov poetak i trajanje ne moe vezati uz odreenu ivotnu dob.
Iako nije potpuno razjanjeno koji inioci odreuju vremensku pojavu puberteta,
postoje neke tendencije da se u djece iji je razvoj bri (odnosi se na sazrijevanje
sredinjeg ivanog sustava povezanog sa stupnjem razvoja cijelog organizma)
pubertet javlja u mlaoj dobi, a da u onih koji se razvijaju sporije pubertetske
promjene zapoinju kasnije (Stanhope, 1989, prema Prebeg, 1994). Iz navedenog
se razloga unutar istih dobnih skupina mogu nalaziti djeca u razliitim fazama
pubertetskog razvoja. Tako u itavoj populaciji pojavnost obiljeja puberteta varira
na to, osim gentsko-biolokih predispozicija, velik utjecaj imaju razliiti okolinski
faktori, ponajprije socioekonomski uvjeti ivota. U djece s intelektualnim i drugim
razvojnim tekoama javljaju se varijacije pubertetskih promjena jednako kao i
u ostalih vrnjaka. Jedino su mogua vea odstupanja kada je razvoj oteenja
obiljeen genetskim promjenama ili posebnim bolestima i stanjima koja izravno
ili neizravno utjeu na poetak i tijek pubertetskih promjena (Prebeg, 1994).
Istraivanja o spolnom izraavanju i ponaanju osoba s IT, kao i njihovoj svijesti,
znanju i odnosu prema vlastitoj spolnosti, ukazuju na specifina obiljeja
15

psihosocijalnog aspekta njihova spolnog razvoja. Ove osobe nisu aseksualne niti
iskljuivo ispoljavaju spolno neprimjereno ponaanje. One izraavaju seksualne
potrebe i osjeaje kao i osobe bez tekoa, a mogunost zadovoljavanja tih
potreba za mnoge od njih jednako je vana kao i za ostalu populaciju. U osoba
s IT prevladavaju sljedea obiljeja spolnog izraavanja i ponaanja: dominantno
zadovoljavanje seksualnih potreba putem masturbacije, uestalija pojava
homoseksualne orijentacije, manje intimnih kontakata i iskustava spolnog
odnosa te izraavanje socijalno neprimjerenih oblika seksualnog ponaanja,
najvie vezanih uz nerazumijevanje norme javnog i privatnog ponaanja te
razliitih razina poeljne intimnosti s vie ili manje poznatim i bliskim osobama. U
osnovi navedenih obiljeja su tekoe razumijevanja vlastite spolnosti i njezinog
izraavanja u interakciji s okolinom. Iako te tekoe primarno proizlaze iz nerazmjera
izmeu razine njihova tjelesno-biolokog i psihosocijalnog razvoja (kasnije ulaze
u odreene razvojne faze, u njima se due ili trajno zadravaju), one su povezane i
s nepovoljnim uvjetima ivota te nedostatnim mogunostima za prirodno uenje i
stjecanje iskustva. Craft (1983) upozorava na problem odnosa izmeu tzv. primarnih
i sekundarnih tekoa. Dok se primarne tekoe (npr. tekoe u primjerenom
izraavanju seksualnih potreba ili uspostavljanju intimnijih odnosa) jasno mogu
prepoznati kao problemi na podruju seksualnosti, ostaje problem sekundarnih
tekoa. One proizlaze iz primarnih tekoa, no teko ih je identificirati jer se ne
manifestiraju u spolnom ponaanju u uem smislu, ve u ponaanju openito.
One zapravo nastaju zbog due prisutnosti i nerazrijeenosti primarnih tekoa,
a oituju se u vidu opih socijalno neprilagoenih ili nepoeljnih ponaanja
kao to su: agresivne tendencije prema drugima, napetost i uznemirenost i dr.
Iako su takve reakcije ponekad izravna posljedica nezadovoljenih seksualnih
potreba, one se ne identificiraju kao takve (sama osoba ih ne moe pojasniti),
ve se smatraju opim obiljejem zaostajanja u intelektualnom razvoju. Vezano
uz pojavu homoseksualnosti kod osoba s IT, Melberg Schwier i Hingsburger
(2000) istiu da je teko razgraniiti je li njena uestalost u populaciji osoba s IT
posljedica osobnih odabira ili injenice da se neke osobe due vrijeme nalaze u
segregirajuim istospolnim okolinama te nemaju previe doticaja sa suprotnim
spolom. Uestalost uputanja osoba u intimnije veze i spolne odnose manje se
istraivala, no uglavnom se pokazalo (Chamberlain, 1984, prema Servais, 2006)
da je kod osoba s blaim IT ona slina kao kod ope populacije, kod osoba s
umjerenim IT manja, a kod osoba s veim IT vrlo niska. U njegovom je uzorku
postotak osoba s umjerenim IT, koje su se barem jednom upustile u spolni odnos,
iznosio 32%, a u onih s veim tekoama samo 9%. Deiderich i Graecen (1996,
prema Servais, 2006) procijenili su da se 41% institucionaliziranih odraslih osoba
s IT u Francuskoj bar jednom upustilo u spolne odnose. U istraivanju Servaisa i
16

dr. (2002, prema Servais, 2006) ti se postotci kreu od 34% za osobe s blaim IT,
5% za osobe s umjerenim i 0% za osobe s veim IT. Slino se pokazalo u drugim
istraivanjima, kao i iskustvima iz prakse.
Openito se, kada se radi o osobama s intelektualnim tekoama, previe istie
njihovo ogranieno intelektualno funkcioniranje kao izvor svih tekoa u
ponaanju, a pritom se zaboravlja opa zakonitost psihosocijalnog aspekta
spolnog razvoja, tj. da je on primarno ovisan o iskustvima pojedinca u interakciji
s okolinom te izloenosti razliitim ivotnim uvjetima i ne/mogunostima. Tako
se zanemaruje i injenica da se i u ovih osoba osnove socijalizacije spolnog
ponaanja grade od djetinjstva, na osnovu iskustava rane interakcije s okolinom i
da su one cijeli ivot povezane s usvajanjem opih vjetina socijalnog ponaanja.
Jednako kao i u djece bez tekoa u razvoju, u djeteta s intelektualnim ili drugim
razvojnim tekoama primarna je uloga roditelja ili drugog neposrednog
njegovatelja u poticanju toga razvoja. Ponaanje roditelja u prisutnosti djeteta
s tekoama esto je drukije, optereeno drukijim oekivanjima i reakcijama
koje su nerijetko povezane sa svjesnim ili podsvjesnim obeshrabrivanjem djeteta
u izraavanju obiljeja spolnog razvoja. S obzirom na specifine uvjete ivota
mnoge djece s veim razvojnim tekoama, tu ulogu preuzima i struno i ostalo
osoblje u svakodnevnom ivotu i radu s njima. Ukoliko je taj ivot obiljeen
socijalnom izolacijom i razvojem socijalnog ponaanja u segregiranim uvjetima,
neuobiajenim za iru okolinu, logino je da e se u ovih osoba manifestirati
specifina razvojna obiljeja i ponaanja koja su za prirodne uvjete neprihvatljiva.
Slijedom kronoloke dobi ta je razlika u odnosu na prosjenu populaciju sve
izraenija, a posebno oteava ostvarivanje uloga odrasle dobi. Upravo je mogunost
ostvarivanja socijalne uloge u skladu s kronolokom dobi, to se posebno odnosi
na razdoblje adolescencije i tranzicije u odraslu dob, jedan od kljunih faktora za
optimalni razvoj pojedinca. No u najuoj okolini osoba s IT i drugim razvojnim
tekoama esto prevladava osporavanje njihova odrastanja, obiljeavanje
sindromom vjeitog djeteta, tj. infantilizacija kojom se kontinuirano produbljuje
nerazmjer izmeu njihova tjelesno-biolokog i psihosocijalnog razvoja. Unato
drutvenim kretanjima prema sve veem socijalnom ukljuivanju ovih osoba, u
ivotu veine njih jo uvijek prevladava iskustvo segregacije kroz razliite oblike
socijalne izolacije, ograniavanja, permanentne kontrole i nadzora. Bez obzira radi
li se o obitelji ili institucionalno-stacionarnoj sredini, ona se uglavnom postavlja
prezatitniki ili restriktivno. To je posebno izraeno u odreenoj fazi odrastanja
kada osoba pone manifestirati spolne potrebe i tenje za intimnijim vezama i
odnosima, to se opravdava isticanjem rizika spolnog ponaanja. No na taj im
se nain esto ograniava i uspostavljanje socijalnih odnosa koji ne bi nuno
17

morali biti seksualno obiljeeni. Zbog nedostatka mogunosti za ostvarivanje

bliskih i intimnijih interpersonalnih odnosa esto dolazi do samoe i izolacije
osoba s IT i drugim razvojnim tekoama. Pruanje potpore odraslim osobama,
koje takve potrebe izraavaju, moda nije uvijek jednostavno, ali se ne bi smjelo
izbjegavati. Pritom je naravno potrebno voditi o rauna o svim zakonskim i
drugim mogunostima osiguravanja zatite osoba od problematinih odnosa
i mogueg zlostavljanja (Thomas i Woods, 2003). Prezatitniki odnos socijalne
okoline odraava se i na iskustva ovih osoba i na dobivanje osnovnih informacija
povezanih sa spolnou. A upravo su to izvori nastajanja mnogih tekoa u
njihovu spolnom izraavanju i ponaanju. Svijest o spolnosti ogleda se u percepciji
i razumijevanju vlastite spolnosti, stavu prema njoj, kao i odnosu prema spolnosti
openito. Uslijed nedostatka primjerenih odgojnih i edukativnih utjecaja, u osoba
s veim razvojnim tekoama, nerijetko se ve od pubertetske dobi razvija osjeaj
neugode, srama, straha ili ak krivnje u odnosu prema vlastitim tjelesnim spolnim
obiljejima, spolnim reakcijama i osjeajima koji su dio normalnoga spolnog
sazrijevanja. U mladenakoj i odrasloj dobi intenzivira se njihova zaokupljenost
vlastitom seksualnou, kao i tenja ka seksualnim iskustvima, no i dalje se javljaju
neugodni osjeaji pa ak i strah i tjeskoba u vezi sa seksualnim kontaktima i
odnosima. Podaci inozemnih istraivanja na ovom podruju (niz istraivanja prema
Bratkovi, 1996), iako donekle neujednaeni, govore tome u prilog. U nekim je
istraivanjima veina ispitanika s IT izrazila openito pozitivan stav prema vlastitoj
seksualnosti, pridajui joj vanu ulogu u vlastitom ivotu. Pokazalo se, meutim,
da je pozitivan stav uglavnom usmjeren prema odreenim oblicima seksualnog
izraavanja u odnosu prema drugima, koji ne ukljuuju potpuni spolni odnos, te da
je izraena nesigurnost i neznanje o razliitim spolnim pitanjima. U nizu istraivanja
prevladava pak negativan stav povezan s nepoznavanjem dimenzije zadovoljstva
u seksualnim odnosima te izraenim osjeajem srama i straha u vezi sa seksualnim
pitanjima. Ispitanici esto karakteriziraju oblike seksualnog izraavanja i ponaanja
loim, nepristojnim, opasnim, zabranjenim i sl., a u objanjenjima takvog stava
jasno dolazi do izraaja odraz stavova okoline povezanih s neodobravanjem ili
ograniavanjem njihova spolnog izraavanja. Doivljaj vlastite spolnosti obiljeen
osjeajima straha i nesigurnosti manifestira se u potiskivanju seksualnih potreba
i tenji, izbjegavanju seksualnih tema i pitanja ili pak ambivalentnou u odnosu
prema vlastitoj spolnosti. S druge strane, u mnogih je osoba, koje izraavaju
pozitivan stav prema vlastitom spolnom izraavanju i ostvarivanju seksualnih veza
i odnosa, nerazvijena svijest o odgovornosti i zatiti vlastite sigurnosti u spolnom
ponaanju, to je povezano i s neusvojenim vjetinama socijalno primjerenog
ponaanja, kao i nedostatnim znanjem i informiranou.

18

Razina informiranosti i znanja o spolnosti u osoba s intelektualnim i viestrukim

tekoama izrazito je niska. Ukoliko im nije omoguena primjerena seksualna
edukacija, njihovo se znanje bazira na ogranienim, nepotpunim ili neprimjerenim
informacijama i iskustvima. Uobiajeni izvori informiranja, kojima se koristi opa
populacija, njima su neprimjereni/nerazumljivi, a esto im je ogranien pristup bilo
kakvim informacijama o spolnosti. Pregled istraivanja na ovom podruju (prema
Teodorovi i Mii, 1994; Bratkovi, 1996) upuuje na specifine tendencije razlika
u znanju ovih osoba s obzirom na uvjete svakodnevnog ivota. Pokazalo se da
osobe koje ive u obiteljskim i integriranim uvjetima u pravilu pokazuju viu razinu
znanja nego one u institucionalnim uvjetima ivota. Openito je potvreno da vie
utjecaja na znanje ispitanika imaju razlike u iskustvu nego razina intelektualnog
funkcioniranja. Pokazalo se takoer da postoji znaajna povezanost razine znanja
o spolnosti ovih osoba s njihovom sposobnou verbalnog izraavanja, stupnjem
socijalizacije i adaptivnog ponaanja. U istraivanju provedenom u naim uvjetima
(Bratkovi, 1996; Bratkovi i Teodorovi, 2000), utvrena je nedostatno razvijena
svijest i znanje o razliitim pitanjima na podruju spolnosti u mladih i odraslih
osoba s intelektualnim tekoama. Iako su poznavali ope pojmove i identificirali
osnovna obiljeja spolnog razvoja i ponaanja, ispitanici su izrazili tekoe u
potpunijem razumijevanju spolnog funkcioniranja. U tom kontekstu posebno
je bila izraena nedostatnost njihova znanja o menstruacijskom ciklusu, zaeu
i trudnoi, tj. reproduktivnim odrednicama spolnog razvoja. Mogao se uoiti i
nerazmjer izmeu njihova preteno dobrog poznavanja i diferenciranja oblika
spolnog ponaanja i nepovezivanja tog ponaanja s mogunou zaea, odnosno
nepoznavanja svrhe i naina upotrebe sredstava za spreavanje trudnoe. U
kontekstu socijalno-spolnih odnosa veina ispitanika pokazala je razumijevanje
koncepta privatnosti, tj. razlikovanje primjerenog i neprimjerenog ponaanja
u odnosu na situaciju u kojoj se ono odvija. Razumijevanje pak primjerenosti
spolno-socijalnog kontakta, s obzirom na odabir odgovarajue osobe bilo je
nepotpuno, posebno kada se radi o situacijama vezanim uz opasnost od spolne
zloupotrebe. Uz nisku razinu svijesti o spolnoj zloupotrebi i nainu obrane od
zlostavljanja, bilo je izraeno i neznanje o zatiti spolnog zdravlja. Navedeni
rezultati istraivanja ponajprije su povezani s nedostatnom informiranou
ispitanika o spolnim temama. Budui da se preteno radilo o osobama koje su
obuhvaene institucionalnim uvjetima ivota, moe se pretpostaviti da je njihov
pristup razliitim informacijama vrlo ogranien. Samostalnim dolaskom do
uobiajenih izvora informacija suoeni su s njihovom sloenou, stoga ih mogu
usvojiti djelomino, nepotpuno ili na iskrivljen nain. Ipak, vjerojatno je dio njih
dobio neformalnu poduku o pojedinim pitanjima od strane osoba iz njihove blie
okoline, bilo da se radi o strunom osoblju ili lanovima obitelji. Takoer se ne
19

moe zanemariti ni mogunost razmjene odreenih informacija i iskustava meu

njima samima. No u svemu tome mogao se prepoznati nedostatak sustavnog i
strunog pristupa u njihovu informiranju i edukaciji koji bi se ogledao u potpunijoj
informiranosti i boljem razumijevanju pojedinih pitanja. Uz segregirajue uvjete
ivota i nedostatak odgovarajue podrke, u svemu tome ogledaju se neprimjereni
stavovi ue i ire okoline.
Iako su stavovi tipine populacije o spolnosti osoba s razvojnim tekoama kroz
povijest uglavnom bili negativni (Lesseliers i Van Hove, 2002, prema Servais, 2006),
injenica je da se u novije vrijeme, usporedno s procesima deinstitucionalizacije
i socijalne inkluzije, tj. s veim ukljuivanjem osoba s invaliditetom u sve sadraje
ivota u zajednici i unapreenjem ostvarivanja njihovih prava openito, oni
mijenjaju i kreu u pozitivnijem smjeru, izuzev u pogledu zasnivanja braka i
prokreacije (Oliver i sur., 2002; Cuskelly i Bryde, 2004, prema Servais, 2006; Aunos i
Feldman, 2002). Stavovi prema spolnosti osoba s IT i drugim razvojnim tekoama
istraivali su se iz mnotva razliitih perspektiva. Takva istraivanja pokazala su
da roditelji imaju konzervativnije stavove (Cuskelly i Bryde, 2004, prema Gilmore
i Chambers, 2010; Block, 2002), dok strunjaci i ostalo osoblje, koje im prua
podrku, ima umjereno liberalne stavove (Bazzo i dr., 2007; Cuskelly i Bryde, 2004,
prema Gilmore i Chambers, 2010). U istraivanju koje su proveli Cuskelly i Bryde
(2004) naena je povezanost kronoloke dobi ispitanika s njihovim stavovima:
starije osobe imaju konzervativnije stavove; roditelji imaju konzervativnije
stavove od osoblja/strunih djelatnika; obje skupine izrazile su negativnije
stavove prema roditeljstvu, za razliku od ostalih podruja. U istraivanju vezanom
uz sterilizaciju Carlson i dr. (2000, prema Cuskelly i Bryde, 2004) utvreno je kako
je velik broj mlaih mukaraca s IT podvrgnut postupku sterilizacije iako neki
od njih nisu nikada prije pokazali interes za konkretnu spolnu aktivnost niti su
ikada naudili drugoj osobi u izraavanju svoje seksualnosti. Hillier i dr. (2002,
prema Cuskelly i Bryde, 2004) kvalitativno su analizirali izjave odraslih osoba
s IT u Australiji o spolnim odnosima, tajnama i eljama u njihovim ivotima.
Ustanovili su da je veina osoba ukljuenih u istraivanje seksualno aktivna i da
su svjesne neodobravanja okoline. Veina sudionika ukazala je na nedostatak
odgovarajue seksualne edukacije. Aunos i Feldman (2002) napravili su opsean
pregled istraivanja (koristei se dostupnom literaturom iz Engleske i Francuske)
o spolnosti osoba s IT i njihovoj seksualnoj edukaciji od strane njihovih roditelja,
strunjaka i drugog osoblja, koje je s njima u doticaju, te studenata. Analizirajui
podatke tih istraivanja, doli su do zakljuka da najpozitivnije stavove o spolnosti
i programima seksualne edukacije osoba s IT imaju strunjaci i studenti, dok su
neto negativniji stavovi u roditelja i ostalog osoblja. Zakljuili su i da se stavovi
20

osoblja mijenjaju te da su u novije vrijeme pozitivniji. Pozitivnijim su se pokazali

stavovi mlaih profesionalaca i onih koji rade izvan institucija (u slubama
podrke u zajednici); strunjaci imaju najpozitivniji stav o programima seksualne
edukacije, dok je u roditelja prisutna nelagoda u vezi s time. Openito su stavovi
najpozitivniji prema nekim vidovima ogranienih intimnih odnosa i ponaanja
kao to su ljubljenje, grljenje i masturbacija. Osoblje u neposrednom radu s
osobama s IT ee smatra poeljnim ograniavanje ili zabranu spolnih odnosa,
to opravdavaju strahom od trudnoe, moguih konflikata s roditeljima klijenata
i pravnih tubi. Negativni stavovi svih ispitanika odnose se na prokreaciju ovih
osoba te uglavnom zagovaraju koritenje metoda sprjeavanja trudnoe ili ak
sterilizaciju. I drugi autori upozoravaju na problem neupuenosti i negativnih
stavova okoline zbog kojih se osobe s intelektualnim i drugim razvojnim tekoama
esto izoliraju od svojih vrnjaka i ire zajednice (Diviova-Brettova i trbova,
2009). Mogunosti uspostavljanja bliskih interpersonalnih veza ovim su osobama
esto ograniene, bilo od strane roditelja, sklonih usvajanju paradigme nevinosti
svoje djece, ili od strane osoblja koje zna biti vrlo neodluno u pogledu aktivnog
pruanja podrke na podruju spolnosti svojih klijenata (Milligan i Neufeldt, 2001;
Jurkowski i Amado, 1993, prema Gilmore i Chambers, 2010). Novija istraivanja o
pozitivnijim stavovima prema ostvarivanju spolnih prava osoba s intelektualnim
tekoama vaan su indikator boljeg ukljuivanja navedene populacije u socijalnu
sredinu (Cuskelly i Gilmore, 2007). To znai da se ipak dogaaju znaajne promjene
u socijalnim stavovima, profesionalnoj praksi i pripadajuem zakonodavstvu.
Tako se ipak broj osoba s IT, koje ostvaruju partnerske veze i roditeljstvo, u novije
vrijeme poveava (McGaw i Newman, 2005). Taj trend moe se djelomino
pripisati manjoj kontroli nad seksualnou osoba koje ive u zajednici, ali i veem
pridavanju pozornosti roditeljskim kompetencijama te poticanju drugih socijalnih
kompetencija ovih osoba. Kljunom se pokazala vea spremnost zajednice za
poeljnim intervencijama (Booth, 2002, prema McGaw i Newman, 2005). Roditelji
s IT pokazuju potencijale za brino roditeljstvo, a kada pokau privremeno ili trajno
nesnalaenje u toj ulozi, osiguravaju im se razliiti vidovi potpore te primjerene
skrbi za djecu.
Znakovit je problem niske razine svijesti o zatiti vlastitog dostojanstva i sigurnosti
u spolnom ponaanju koji osobe s intelektualnim i drugim razvojnim tekoama
dovodi u povean rizik od seksualnog zlostavljanja. Podaci inozemnih istraivanja
(prema Bratkovi, 1996; 2000), kao i iskustva iz nae prakse, upozoravaju na
veliku podlonost ove populacije tom obliku zloupotrebe. Njoj su izloene osobe
u razliitim uvjetima ivota, ukljuujui institucionalne i integrirane uvjete,
obiteljsku sredinu i iru okolinu. Zanimljiv je podatak, koji navode mnogi autori,
21

da su meu poiniteljima seksualne zloupotrebe najmanje zastupljene druge

osobe s tekoama ili nepoznate osobe, a da se u najveem broju sluajeva radi
o njima bliskim i poznatim osobama iz ue okoline, preteno lanovima obitelji,
osobama iz susjedstva i sl., ali i strunom i ostalom osoblju u sustavu skrbi i
podrke. imbenici koji pogoduju podlonosti djece, mladih i odraslih osoba s
veim razvojnim tekoama razliitim vidovima seksualnog zlostavljanja su:
vea ovisnost o okolini, smanjena sposobnost iskazivanja vlastitih problema,
tjelesna ogranienja koja oteavaju samoobranu, kognitivna ogranienja koja
oteavaju procjenu vlastite sigurnosti, odnosno opasnosti neke situacije, nisko
samopotovanje, nerazvijene vjetine vlastitog donoenja odluka, ograniena
socijalna iskustva koja izazivaju izrazitu pasivnost ili povodljivost u ponaanju,
nedostatno znanje o spolnosti openito i o meuljudskim odnosima, te nedostatak
edukacije o spolnoj zloupotrebi i nainu obrane od nje. Ope zanemarivanje
spolnog odgoja i edukacije ovih osoba, ali i edukacije okoline znaajna je odrednica
ove pojave. Iako se ini da veliki broj takvih sluajeva nije nikada prijavljen, te
je samim tim i nepoznat, uestalost seksualnog zlostavljanja djece i odraslih s IT
je vrlo visoka i ti se postotci kreu od 60 do 80% (niz istraivanja prema Sobsey,
2006). Openito su za populaciju osoba s tekoama u razvoju izgledi da postanu
rtve nekog oblika zlostavljanja 4 do 10 puta vei nego u ope populacije (niz
istraivanja prema Petersilia, 2000). Kada je rije o osobama s IT, u usporedbi s
opom populacijom, prevalencija je oko 3 puta vea za zlostavljanje, 11 puta vea
za druge oblike zlostavljanja, a 12 puta vea za fiziko zatoivanje. Djeca s IT su
oko 2 puta ee psihiki i seksualno zlostavljana od strane vrnjaka bez tekoa.
Melberg Schwier i Hingsburger (2000) navode procjenu od ak tri do pet puta
vie sluajeva seksualnog zlostavljanja djece s IT u odnosu na tipinu populaciju,
a Petersilia (2000) i Servais (2006) kako je velik broj ena s IT, i u institucionalnim
i integriranim uvjetima ivota, meu rtvama seksualnog zlostavljanja. Wilson i
Brewer (1992, prema Petersilia, 2000) upozoravaju na mali postotak prijavljivanja
zlostavljanja te procjenu kako 40% zlostavljanja osoba s blaim i 70% osoba s
veim IT ostane neprijavljeno. Meu razlozima za to niz autora (prema Servais,
2006) navodi: nespremnost okoline na prijavljivanje zlostavljanja, nemogunost
izbjegavanja rizinih situacija, nedostupnost informacija i seksualne edukacije te
nedostatne verbalne sposobnosti osoba s IT, kojima bi jasno opisale iskustvo koje
su pretrpjele, kao i njihovo esto pasivno, posluno i privreno ponaanje prema
drugima. Meu problemima vezanim uz spolno zlostavljanje ovih osoba Petersilia
(2000) istie i neuinkovitost pravnog sustava. Osobe esto ne mogu svjedoiti na
sudu ili se njihovi iskazi smatraju nepouzdanima iako meu njima ima i onih koji
jednako dobro kao i rtve mogu bez tekoa zapamtiti i opisati detalje dogaaja,
kao i poinitelja (Laski, 1992, prema Petersilia, 2000). Kada i svjedoe, odvjetnici
22

nisu educirani za odgovarajui pristup ovim osobama, a oteavajua je i okolnost

da je vrlo esto rije o poznatom zlostavljau.
Ispitujui pojavu nasilnog seksualnog ponaanja u osoba s IT, Charman i Clare,
1990 (prema Kempton i Kahn, 1991) utvrdili su da se takve tendencije u ponaanju
najee javljaju u osoba kojima je onemogueno seksualno izraavanje i
zadovoljavanje potreba na primjeren nain, kao i u onih osoba koje su i same
doivjele iskustvo rtve nekog oblika zlostavljanja. Njihova prevalencija kao
osumnjienika za zlostavljanje procjenjuje se u okvirima izmeu izmeu 1 i 8%.
Ti podaci variraju u pojedinim istraivanjima, a Lambrick i Glaser (2004) smatraju
da je prevalencija zlostavljaa iz ove populacije ista kao i u opoj populaciji. Meu
razlozima koji pridonose tolikom broju zakonskih prijestupnika s IT navodi se
njihova smanjena sposobnost izbjegavanja da ih se otkrije te uestalija pojava
psihikih oboljenja i poremeaja linosti (niz autora prema Barron i dr., 2002).
Istraivanja takoer pokazuju da su osobe s IT, koje seksualno zlostavljaju druge
osobe, za razliku od zlostavljaa iz tipine populacije, najee mlae osobe,
seksualno zlostavljane u prolosti, da ee biraju muke rtve i starije osobe,
koriste manje nasilja i obino ne koriste alkohol u vrijeme poinjenja djela
(Lambrick i Glaser, 2004).
Malo je istraivanja, osobito u naim uvjetima, o znaajkama spolnosti osoba
s motorikim poremeajima (zbog centralnih priroenih oteenja mozga).
Kvalitativnu studiju na uzorku od 10 odraslih osoba s cerebralnom paralizom (u
daljnjem tekstu CP) provela je Bartolac (2005). Ciljevi istraivanja bili su: ispitati
kako osobe s CP doivljavaju sebe kao seksualna bia; ispitati naine njihova
seksualnog izraavanja/iskustva; ispitati njihovu percepciju reakcija okoline na
osobne seksualne potrebe. Rezultati istraivanja pokazali su sljedee:
1) Osobe s CP imaju potrebu za intimnou i seksualnou poput svih ostalih
osoba te tvrde da imaju (i trebaju imati) jednako pravo na njihovo ostvarenje.
2) Svi sudionici istraivanja ele normalan seksualni ivot (ele seksualno iskustvo
s drugom osobom, a ako ga nemaju, smatraju da im to iskustvo u ivotu
nedostaje), a treina izraava elju za zasnivanjem obitelji i roditeljstvom (iako
to smatraju nemoguim).
3) Pojam i znaenje seksa za njih je kompleksno i odnosi se na sveukupnost
iskustva koje ukljuuje psihike, emocionalne, socijalne i tjelesne komponente.
4) Ove osobe ive s nedostatnim mogunostima za privatnost i spontanost
seksualnog iskustva, ogranienjima zbog neprimjerenih stavova socijalne
okoline (socijalna izolacija, ignoriranje, prezatiivanje i sl.), ali imaju i
ogranienja u seksualnom izraavanju vezano uz tjelesne tekoe (primjerice,
23

tekoe u tehnici izvoenja spolnog odnosa zbog kontraktura ili nemogunosti

kontrole pokreta). Zbog toga muki ispitanici vide masturbaciju kao jedini
nain zadovoljavanja svojih seksualnih potreba, dok ene najee potpuno
izbjegavaju seksualne odnose, tj. inhibiraju svoje seksualne potrebe. To se ne
odnosi na sve, jer je njihova tjelesna mobilnost razliita openito pa tako i u
seksualnim aktivnostima.
5) U razgovoru sa sudionicima uoeno je da se susreu s potpunim nerazumijevanjem i neznanjem tipine/prosjene populacije (npr. da je CP zarazna bolest,
da osobe s CP nemaju i ne bi trebale imati seksualnih potreba i elja, esto su
rtve osude, neodobravanja, odbojnosti, ignoriranja, malograantine).
6) Veina ih za partnera eli osobu koja je pokretnija od njih samih i odbijaju
pomisao o eventualnoj pomoi tree osobe u nekom segmentu seksualnog
odnosa (npr. transfer ili razodijevanje).
7) Svi sudionici susreu se s tekoama koritenja kontraceptiva zbog: osude
prilikom kupovine proizvoda, potekoa prilikom fizike manipulacije
kontraceptivom (npr. zbog problema fine motorike kod primjene kondoma),
teeg podnoenja kontracepcijskih tableta kod ena, a istiu i problem
nepostojanja ginekologa specijaliziranih za spolno zdravlje ena s cerebralnom
paralizom.
Kako nadalje navodi autorica Bartolac, sudionici istraivanja, koji osjeaju elju za
preuzimanjem odgovornosti i kontrole nad svojim seksualnim ivotom, osobito
iskazuju potrebu za posebnom seksualnom edukacijom i savjetovanjem o
odgovarajuim poloajima i tehnikama koje bi im omoguile spolni odnos, brizi za
seksualno zdravlje, izboru kontracepcijskog sredstva i sl. Oni sami pretpostavljaju
da bi u toj edukaciji trebali timski djelovati specijalizirani strunjaci te osoba s CP.
Meu dodatnim pitanjima, koja ih mue, navode primjerice: bi li se uklanjanjem
fizikih ogranienja u javnom prostoru (javni prijevoz i arhitektonske barijere)
moglo djelovati na poboljanje mogunosti samostalnog i slobodnog kretanja
osobe s invaliditetom te na poveanje izgleda za pronalazak odgovarajueg
partnera; imaju li osobe s CP mogunosti za zasnivanje obitelji (u situaciji u
kojoj su uklonjene vanjske barijere); kako otkriti, prijaviti i sankcionirati neetino
ponaanje nekih zdravstvenih djelatnika itd. Doivljaji, stavovi i iskustva
sudionika navedenog istraivanja, a pogotovo svi problemi i pitanja koja su se
iskristalizirala, znakovito oslikavaju i nepovoljan poloaj osoba s CP (i drugim
motorikim poremeajima) u odnosu na ostvarivanje kvalitete ivljenja na ovom
podruju. I one su, kao i osobe s intelektualnim i drugim razvojnim tekoama,
najvie optereene neprimjerenim uvjetima ivota i utjecajima socijalne okoline,
ponajprije kroz negativne stavove i restriktivan ili prezatitniki odnos. I one su
24

zakinute ve na razini dostupnosti osnovnih informacija, a pogotovo edukacije

i savjetovanja s ciljem potpunijeg ostvarivanja svojih spolnih potreba i prava,
ukljuujui i prava na ostvarivanje intimnijih partnerskih odnosa, zasnivanje braka
ili izvanbrane zajednice, odnosno vlastite obitelji koja ukljuuje i roditeljstvo.
Zbog svih okolinskih barijera i subjektivnih problema, s kojima se susreu, osobe
s razliitim vrstama invaliditeta sklone su i poricanju vlastite seksualnosti. To
poricanje nije specifino samo za razdoblje mladenatva, ve je prisutno u svim
dobnim skupinama. Pritisci okoline (obitelji, institucija, strunjaka i drugog osoblja
u praksi) u vidu najrazliitijih mjera institucionalnog discipliniranja i reguliranja
seksualnosti vre se osobito na djevojke i mlade ene s invaliditetom. Problem
je, primjerice, i u tome to mnoge institucije za smjetaj i/ili pomo osobama
s invaliditetom ne prepoznaju potrebe klijenata za privatnou, a pogotovo
ne za takvom vrstom privatnosti koja bi u okviru institucionalnog smjetaja
omoguila korisnicima aktivan seksualni ivot (Swan i Lawrence, 1994, Nocon i
Pleace, 1998, prema Laklija i Urbanac, 2007). Istraivanja kvalitete ivljenja osoba
s intelektualnim i drugim tekoama provedena u naim uvjetima (Bratkovi,
2002; Teodorovi i Bratkovi, 2005) potvrdila su spomenute probleme s kojima
se ove osobe susreu i u obiteljskim i institucionalnim uvjetima ivota. Kao
glavna ishodita svih problema nameu se: problem infantilizacije, socio-kulturne
deprivacije i diskriminacije segregacijom, restriktivnom okolinom, nedostatkom
privatnosti, nedostatnom informiranou i edukacijom, nezadovoljavajuom
zdravstvenom zatitom i drugim vidovima skrbi i podrke itd.
Na kraju se ipak mora naglasiti da znatno pozitivniju sliku daju novija istraivanja
vezana uz deinstitucionalizirane osobe ukljuene u zajednicu, osnaene za
individualno i grupno samozastupanje (Bratkovi i Zeli, 2010), ukljuene u
organizirano stanovanje i druge modele suvremenih slubi/programa podrke,
koji se u novije vrijeme razvijaju i u naoj zemlji i koji ostvaruju bolje ivotne
mogunosti i vrednovane socijalne uloge, te dobivaju odgovarajuu potporu i u
cilju ostvarivanja spolnih prava i potreba, ukljuujui i partnerske veze i mogunost
zasnivanja braka u odreenom broju sluajeva (Bratkovi i dr., 2003; Bratkovi i
Bili, 2006; Bili i Bratkovi, 2004; Alfirev, 2007; Barei-Vali, 2008; Rozman, 2011).

25

PRAVA I POTREBE ZA PODRKOM

Nizom meunarodnih i domaih dokumenata o ljudskim pravima, osobito onih
koji se ciljano odnose na djecu s tekoama u razvoju i osobe s invaliditetom,
definirana su naela djelovanja u razliitim podrujima pa tako i podruju
ostvarivanja spolnih potreba i prava, uz podrku zajednice. Primjerice, prema
Frawley i dr. (2003), na meunarodnoj je razini jo 2001. godine poeljne vrijednosti
i naela djelovanja u svim sustavima podrke za osobe s IT jako dobro definiralo
Ministarstvo zdravstva (Department of Health) Velike Britanije u stratekom
dokumentu za osobe s tekoama uenja/IT u 21. stoljeu (White Paper Valuing
People a new strategy for learning disability for the 21st century). Radi se o strategiji
koja istie potrebu potivanja sljedeih odrednica:
1. Zakonska i graanska prava
Omoguavanje ostvarivanja prava temelj je borbe protiv diskriminacije. Ta prava
ukljuuju pravo na obrazovanje, glasovanje, zasnivanje obitelji, izraavanje
miljenja sve to uz prikladnu podrku kada je ona potrebna. Sve se javne
slube moraju odnositi s potovanjem prema osobama s tekoama uenja/IT i
osiguravati im zakonodavno-pravnu zatitu kad god je to potrebno.
2. Neovisnost
Osobama s tekoama uenja/IT potrebno je pruati podrku na naine koji potiu
njihovu neovisnost, a ne ovisnost o okolini. To ne znai da osobe s IT ne trebaju
podrku drugih osoba. To znai da one imaju pravo odabrati vrstu podrke koju
ele, naine provedbe podrke, kao i vrijeme, te osobe koje im osiguravaju podrku.
3. Mogunost izbora
Kao i svi ostali, osobe s IT trebaju imati pravo na odluivanje o tome gdje e ivjeti,
kako e provoditi svoje slobodno vrijeme te pravo na odabir osoba iju prisutnost
ele u svom svakodnevnom ivotu. Osobama s veim i viestrukim tekoama
potrebno je pruiti podrku u cilju najveega mogueg izraavanja njihovih elja
i donoenja odluka.
4. Inkluzija
Svi ele negdje pripadati. Stoga je vano pruanje podrke osobama s tekoama
uenja/IT kako bi se osjeale cijenjenim lanovima inkluzivne lokalne zajednice.
Mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo mogunosti koje imaju u podruju rada,
slobodnog vremena i obrazovanja. Potrebno je osigurati takve uvjete u kojima e i
osobe s IT imati pristup razliitim mogunostima te ih poticati na uivanje u njima.
26

Na meunarodnoj razini osobito je znaajno donoenje Konvencije Ujedinjenih

naroda o pravima osoba s invaliditetom (UN, 2006). To je vrlo znaajna
meunarodna deklaracija koja jasno i neupitno priznaje pravo svih osoba
s invaliditetom na ivot u zajednici, na uivanje jednakopravnosti s drugim
graanima i mogunost davanja vrijednog doprinosa drutvu. S obzirom da je
Republika Hrvatska bila meu prvim zemljama koje su ratificirale Konvenciju,
2007. godine, na taj je nain preuzela sve obveze ugraene u 50 lanaka kojima
se tite, osiguravaju i unapreuju temeljna ljudska prava osoba s invaliditetom.
Odredbe Konvencije temelje se na naelima potivanja priroenog dostojanstva,
individualne neovisnosti, mogunosti izbora i donoenja odluka, zatite od
svih oblika diskriminacije, punog i uinkovitog sudjelovanja i ukljuivanja u
drutvo; potivanja razlika i prihvaanja osoba s invaliditetom kao dijela ljudske
razliitosti i ovjenosti; jednakih mogunosti za sve; dostupnosti svih vidova i
usluga podrke u zajednici; ravnopravnosti izmeu mukaraca i ena; potivanja
razvojnih potencijala djece s tekoama u razvoju i potivanju njihovih prava
kako bi sauvali svoj identitet. Meu ostalima, znakovit je i lanak 19. Konvencije
pod nazivom Neovisno ivljenje i ukljuenost u zajednicu. Njime se priznaje
jednako pravo svim osobama s invaliditetom na ivot u zajednici, s pravom izbora
jednakim kao i za druge osobe. U tom su smislu drave lanice dune poduzeti
djelotvorne i odgovarajue mjere kako bi olakale osobama s invaliditetom puno
uivanje ovog prava i punog ukljuenja i sudjelovanja u zajednici, ukljuujui
pristup irokom rasponu usluga potpore, uz istovremeno spreavanje izolacije ili
segregacije iz zajednice. Naglaava se i vanost dostupnosti svih redovnih usluga,
objekata i prostora, namijenjenih opoj populaciji, svim osobama s invaliditetom.
Konvencija se jasno dotie i teme potivanja doma i obitelji s ciljem sprjeavanja
diskriminacije osoba s invaliditetom u svim pitanjima vezanim uz brak, obitelj i
roditeljstvo. Konvencija se zalae za prihvaanje prava svih osoba s invaliditetom,
koje su u dobi za brak, na sklapanje braka i zasnivanje obitelji na osnovi slobodne
i potpune suglasnosti buduih branih partnera. Isto tako podrava njihovo pravo
na odluivanje o pitanjima roditeljstva, omoguavanje pristupa informacijama i
obrazovanju vezanom uz reprodukciju i planiranje obitelji. Navedene odrednice
Konvencije predstavljaju dobro polazite za definiranje novih zakonskih akata,
pravilnika, strategija i akcijskih planova koji se donose i u naoj zemlji, a koji bi
trebali biti na tragu ve donesenih stratekih dokumenata, kao to su primjerice:
Zajedniki memorandum o socijalnom ukljuivanju Republike Hrvatske (Vlada RH)
i Europske komisije (2007); Zakon o suzbijanju diskriminacije (2008); Nacionalna
stretegija izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015.
godine; Strategija razvoja sustava socijalne skrbi u RH za razdoblje od 2011.-2016.
godine itd.
27

U europskim i drugim zemljama usvaja se sve vie konkretnih zakonskih akata

koji definiraju zatitu prava osoba s invaliditetom kao to su: pravo na ivot
u zajednici kakav imaju i ostali njeni pripadnici; pravo na sve vidove podrke
u ostvarivanju jednakih prava i mogunosti; pravo na zatitu od diskriminacije
(osobito u podruju stanovanja, zapoljavanja i slobodnog vremena); pravo
pristupa i odabira suvremenih slubi podrke u zajednici te uvid i kontrolu nad
nainom njezina rada. U Hrvatskoj smo ostvarili poetne korake znaajnijih
reformi i osiguravanja stvarnih mehanizama za oivotvorenje spomenutih naela
u praksi, ali ih mnoge osobe u svom ivotnom realitetu jo uvijek, na alost, uope
ili u potpunosti ne ostvaruju.
Ako se vratimo na ue podruje ostvarivanja prava na podruju spolnosti, jasno
je da su ta prava integrirana u spomenute deklaracije, strategije, zakone i druge
dokumente o ljudskim pravima i da su usko povezana s ostvarivanjem naela
izjednaavanja mogunosti osoba s invaliditetom kao to su: prostorna i drutvena
pristupanost, osiguravanje pristupa svim redovnim i specijaliziranim slubama
rehabilitacije i podrke u zajednici, zdravstvene i socijalne zatite, mogunosti
informiranja i obrazovanja, socijalne sigurnosti i vrednovanih socijalnih uloga. Ve
je i u Standardnim pravilima za izjednaavanje mogunosti osoba s invaliditetom
Ujedinjenih naroda (The Standard Rules on the Equalization of Opportunities for
Persons with Disabilities, UN, 1993), u pravilu 9., pod naslovom Obiteljski ivot i
osobni integritet, istaknuto da je neophodno zalaganje za ostvarenje prava na
osobni integritet, kao i osiguravanje da osobe s invaliditetom ne budu zakonski
diskriminirane u pogledu seksualnih odnosa, braka i roditeljstva. U tom je kontekstu
naglaeno: osobama s invaliditetom treba omoguiti ivot sa svojim obiteljima;
drave trebaju osnivati obiteljska savjetovalita; osobama s invaliditetom se ne
smije uskratiti mogunost ostvarivanja vlastite seksualnosti, spolnih odnosa i
roditeljstva; imajui u vidu da se osobe s invaliditetom mogu susresti s tekoama
u sklapanju braka i zasnivanju obitelji, drave trebaju osiguravati odgovarajua
savjetovalita; osobe s invaliditetom moraju imati pristup metodama za
planiranje obitelji, kao i odgovarajuim informacijama o spolnosti koje im trebaju
biti dostupne u njima prilagoenom obliku; drave trebaju poticati promjenu
negativnih stavova prema braku, seksualnosti i roditeljstvu osoba s invaliditetom,
naroito djevojaka i ena s invaliditetom; osobe s invaliditetom i njihove obitelji
trebaju biti u potpunosti informirane o poduzimanju mjera protiv seksualnih i
drugih oblika zlostavljanja; osobe s invaliditetom su osobito podlone zlostavljanju
u okviru obitelji, zajednice i institucija pa ih treba pouavati o izbjegavanju i
sprjeavanju takvih zloupotreba, njihovu prepoznavanju i nainima kako ih mogu
prijaviti.
28

Polazei od spomenutih meunarodnih dokumenata, neke su drave preciznije

ukljuile provedbu navedenih prava u sustavnu politiku, skrb i podrku vezanu
uz spolnost osoba s invaliditetom. Tako je, primjerice, australska savezna
drava Viktorija jo 1994. godine donijela dokument pod nazivom IDS Human
Relations, Sexuality Policy & Guidelines, s odredbama vezanim uz podruje
seksualnosti i meuljudskih odnosa osoba s IT (prema Frawley i dr., 2003)
koja bi se trebala primjenjivati u svim vladinim i nevladinim organizacijama,
odnosno strunim slubama. Spomenuti dokument definira politiku djelovanja
usmjerenu na ostvarivanje sljedeih prava: prava na pristup informacijama,
edukaciji i podrci; prava na ostvarivanje odnosa bliske i intimne prirode; prava
na izraavanje seksualnih osjeaja; prava na ivot u okruenju koje omoguuje
fiziku i emocionalnu privatnost; prava na donoenje informiranih odluka o
reproduktivnom aspektu ivota. Nadalje, kotska je 2000. godine donijela Zakon
za osobe s razvojnim tekoama, a Engleska i Wales 2005. Zakon za odrasle
osobe, svrha kojega je pruanje prava na dovoljno slobode i osobnog utjecaja
u donoenju vanih ivotnih odluka, uz osiguravanje podrke po potrebi
(McCarthy i Thompson, 2007). Spomenuti zakoni odreuju da je osobama
potrebno osigurati dovoljno prostora u donoenju vlastitih odluka vezanih
i uz seksualni ivot, to podrazumijeva i pruanje svih mogunosti podrke/
suodluivanja osobama koje nisu u stanju samostalno donositi odluke. To se
odnosi na sluajeve kada osoba nije u stanju: razumjeti informaciju koja je vana
za donoenje odluke; zapamtiti tu informaciju; koristiti i uklopiti tu informaciju u
proces donoenja odluke; iskazati odluku (verbalnim izraavanjem, koritenjem
znakovnog jezika ili nekim drugim nainom komunikacije). Ovi zakoni takoer
podupiru provoenje seksualne edukacije za osobe s razvojnim tekoama s
ciljem osnaivanja i razvoja sposobnosti pojedinca za donoenje odluka o
svom seksualnom ivotu (npr. samostalni pristanak na seksualnu vezu). Kada
osoba nije sposobna donijeti odreene odluke, zakon u kotskoj predvia
donoenje zastupnikih odluka od kojih e ona imati koristi, a engleska verzija
zakona donoenje odluka za dobrobit pojedinca. U oba se sluaja istie potreba
uzimanja u obzir elja i stavova pojedinca o kljunim osobama u njegovu/njenu
ivotu i obitelji te vanost donoenja odluka koje ne ograniavaju slobodu.
U osnovi je koncept definiranja spolnih prava usmjeren na suzbijanje diskriminacije
te na koritenje i poticanje slobode izbora pojedinca. No zatita prava ne moe
poivati samo na zakonodavstvu (koje esto nije dovoljno dobro definirano,
tumai se na razliite naine ili se ne primjenjuje u potpunosti). Ona mora biti dio
svakodnevne prakse i meuljudskih odnosa. Upravo kao dobru poveznicu izmeu
prava i prakse Craft (1991) definira nekoliko temeljnih prava koja bi trebala biti
29

osnova za razvoj i djelovanje strune prakse i politike drutva u odnosu prema

spolnosti osoba s invaliditetom. To su:
pravo na odrastanje, odnosno potovanje i dostojanstvo u meuljudskim
odnosima;
pravo na edukaciju, odnosno pristup to veem broju informacija o svom
rastu i razvoju, tijelu i emocijama, prihvatljivim socijalnim ponaanjima
itd.;
pravo na spolnost i raskid veza;
pravo osoba da ne budu na milost i nemilost stavova razliitih osoba
koje im pruaju skrb, odnosno osoblja koje im prua podrku;
pravo na zatitu od seksualnog zlostavljanja;
pravo na humano i dostojanstveno ivotno okruje.
Slino tome, Cambridge (1996, prema Frawley i dr., 2003) navodi da osobe s
razvojnim tekoama u svakodnevnom ivotu moraju imati pravo na:

zatitu od seksualnog zlostavljanja i iskoritavanja od strane slubi za

osobe s invaliditetom;
podrku koja prepoznaje seksualne potrebe osoba te im pomae pri
iznalaenju prihvatljivih naina za njihovo zadovoljavanje;
razliite vidove seksualnog izraavanja i odravanja partnerskih veza te
podrku u ostvarivanju mogunosti izbora;
seksualnu edukaciju slube za osobe s invaliditetom imaju odgovornost
omoguavanja edukacija o seksualnosti;
edukaciju o zatiti i pristupu sredstvima za sprjeavanje trudnoe te
podrku za zatitu sigurnosti spolnih odnosa i veza;
povjerljivost informacija vezanih uz seksualnost osobe openito i njene
partnerske veze;
dostojanstven ivot i potovanje od strane drugih osoba, osobito pri
odravanju intimne njege/higijene;
privatnost, kako u ostalim osobnim podrujima ivota, tako i u seksualnom
ivotu;
kupnju i koritenje erotske literature ili seksualnih pomagala te edukaciju
o njihovoj primjeni;
savjetovanje vezano uz reprodukciju, te odabir i upotrebu kontracepcijskih
sredstava.

U svemu tome vidljivo je kako je ostvarivanje spolnih prava osoba s tekoama u

razvoju i drugim vrstama invaliditeta usko povezano i neodvojivo od potivanja

30

univerzalnih naela njihove zatite i podrke. U tom smislu Frawley i dr. (2003)
istiu sljedea naela:

Odgovornost sustava skrbi pruanje podrke osobama za doivljavanje

razliitih ivotnih iskustava, uz istovremeno poduzimanje razumnih mjera
zatite od negativnih iskustava i povreda.
Alternative s najmanje ogranienja u brizi za sigurnost osobe moraju biti
poduzete intervencije s najmanje ogranienja, uzimajui pritom u obzir
sposobnosti i vjetine same osobe te izvanjsku podrku.
Koritenje osobnih kompetencija vano je prepoznavanje postojeih te
poticanje novih razvojnih potencijala i kompetencija osoba, uz pruenu
edukaciju, ostale vidove podrke i osigurane potrebne resurse u okolini.
Informirano donoenje odluka pruanje injeninih i drugih nepristranih
informacija, prilagoenih pojedinoj osobi u svrhu donoenja odluka.
Potpomognuto donoenje odluka ako je procijenjeno da odreena
osoba ne moe samostalno donositi odluke, potrebno je osigurati
joj pruanje potpore u tom procesu kako bi imala barem mogunost
suodluivanja.
Suglasnost/pristanak pretpostavlja osiguravanje pristupa svim
potrebnim informacijama i pruanje podrke prilikom donoenja odluka
utemeljenih na informiranom i sigurnom pristanku osobe. To se odnosi
na razumijevanje onoga na to osoba daje svoju suglasnost i ukljuuje,
primjerice, pristanak na seksualni odnos, na odreeni zdravstveni tretman,
na upotrebu kontracepcijskih sredstava itd.
Antidiskriminacija osiguravanje zatite prava na nain da ona nisu
umanjena zbog razvojnih tekoa osobe.

I u naoj bismo zemlji trebali to jasnije definirati i osigurati neophodne mehanizme

za potivanje osnovnih ljudskih prava osoba s razvojnim tekoama, povezanih sa
spolnou, ukljuujui:

pravo na seksualno izraavanje u okvirima drutvenih normi;

pravo na uspostavljanje bliskih i intimnih interpersonalnih odnosa,
ukljuujui i spolne odnose i veze;
pravo na zasnivanje braka ili izvanbrane zajednice;
pravo na roditeljstvo;
pravo na informiranost i edukaciju o razliitim spolnim pitanjima;
pravo na privatnost;
pravo na mogunost vlastitog izbora i informiranog donoenja odluka;
pravo na zatitu spolno-reproduktivnog zdravlja;
pravo na zatitu od spolne zloupotrebe;
31

pravo na uvjete ivota i suvremene modele podrke koji e omoguiti

ostvarivanje prethodno navedenih prava.

Pritom ne smijemo zanemariti znaaj i ulogu samozastupnikih organizacija

osoba s razvojnim tekoama, najee organiziranih u nevladinim udrugama.
Primjerice, na svjetskoj razini ve odavno, a u novije vrijeme i u nas, uspjeno
djeluju organizacije za samozastupanje osoba s IT koje se vrlo aktivno bore za
svoja prava ukljuujui i pravo na brak te druga prava na podruju spolnosti
(mrena stranica Udruge za samozastupanje: www.samozastupanje.hr). Tako
su, primjerice, u donoenju prije spomenutog dokumenta Velike Britanije
2001. godine pod naslovom White Paper Valuing People a new strategy for
learning disability for the 21st century, aktivno sudjelovale i osobe s IT. One su kao
savjetodavna skupina predstavnika korisnika slubi pripadajueg sustava (The
Department of Health Strategy User Group Korisnika skupina za izradu strategije
Ministarstva zdravstva) izradile poznati dokument pod naslovom Nothing
About Us Without Us (Nita o nama bez nas), koji zagovara potivanje naela
samoodreenja i partnerske suradnje korisnika i nositelja usluga podrke, kao i
drugih naela ugraenih u niz dokumenata o ljudskim pravima. injenica je da iz
ivotnih pria i iskustava samih osoba s invaliditetom moemo najvie nauiti o
potrebama i problemima koje imaju te o nainima na koje im moemo pomoi u
njihovu rjeavanju (Bartolac, 2005; Bratkovi i Zeli, 2010).
Kad govorimo o pravima i potrebama za podrkom na podruju spolnosti,
potrebno je posebno se osvrnuti na podruje ostvarivanja partnerskih odnosa,
zasnivanja braka i roditeljstva, jer su to najosjetljivije kategorije prava, ostvarivanje
kojih se do sada pokazalo najmanje provedivim zbog niza sustavnih barijera i
negativnih stavova socijalne okoline.

Zasnivanje brane ili izvanbrane zajednice

Brak je institucija kojom se mukarac i ena povezuju u posebnu vrstu socijalne
i legalne veze, a za koju su dali svoj pristanak. Moe biti legaliziran, a moe
postojati i kao izvanbrana zajednica. Brak se kao institucija u suvremenom
svijetu doivljava razliito, to ovisi o pojedinoj socio-kulturnoj sredini. Njegova
je vanost jo uvijek velika, a kvaliteta braka odreuje hoe li to biti preivjela ili
moderna institucija koja zadovoljava mnoge potrebe pojedinca za pripadnou,
zatitom, zajednitvom, potporom i intimnou (udina-Obradovi i Obradovi,
2006). Iako se suvremena obitelj nalazi pred mnogim izazovima, Hrvatska je meu
zemljama gdje se brak jo uvijek cijeni (Baloban, 2004). Tome u prilog govore i
32

podaci istraivanja u kojem je 88% ispitanika izjavilo da brak kao institucija nije
zastario, za razliku od niza drugih europskih zemalja, primjerice Slovenije, gdje
samo 25% ispitanika smatra da brak nije preivjela institucija (Baloban i sur., 2005).
U Republici Hrvatskoj se brak i pravni odnosi u braku, izvanbranoj zajednici i
obitelji ureuju Obiteljskim zakonom (NN, broj 169/98). Ovaj Zakon definira brak
kao zakonom ureenu ivotnu zajednicu ene i mukarca koji se sklapa njihovom
suglasnom izjavom u graanskom ili vjerskom obliku. I osobe s intelektualnim
i drugim razvojnim tekoama trebale bi imati mogunost zasnivanja braka ili
izvanbrane zajednice, no osobama kojima se, prema naem zakonodavstvu, u
potpunosti oduzima poslovna sposobnost i nalaze se pod skrbnitvom, to je pravo
teko ostvarivo, odnosno vrlo ogranieno. Zakonski je definirano da Brak ne moe
sklopiti osoba liena poslovne sposobnosti ili osoba nesposobna za rasuivanje. (l.
27. Obiteljskog zakona). Brak izmeu osoba lienih poslovne sposobnosti moe
se sklopiti samo iznimno, to zahtjeva poseban izvanparnini postupak u kojem
sud moe dopustiti sklapanje braka osobi za koju utvrdi da je sposobna shvatiti
znaenje braka i obveza koje iz njega proizlaze, te da je brak oito u njezinu
interesu. Taj postupak predvia da zahtjev za dozvolu sklapanja braka moe
podnijeti samo osoba koja je liena poslovne sposobnosti, a na taj prijedlog sud
pribavlja miljenja skrbnika ili roditelja koji skrbe o svom odraslom djetetu lienom
poslovne sposobnosti te nadlenog centra za socijalnu skrb. U vezi s navedenim
javlja se ponovno problem nepovoljnih uvjeta ivota i negativnih stavova okoline,
uslijed kojeg se mogunost sklapanja braka osoba s intelektualnim i drugim
razvojnim tekoama osporava i onemoguava. Kao to je vidljivo iz Obiteljskog
zakona, da bi brak izmeu osoba lienih poslovne sposobnosti bio sklopljen, one
same moraju sudu podnijeti zahtjev za njegovim doputenjem. No ove osobe
najee uope o tome nisu ni informirane, a ako i jesu, roditelji i skrbnici se tome
protive te osoba ne dobiva ni mogunost niti potporu za to.
Sposobnost sklapanja braka osoba s IT, odnosno njihov potencijal shvaanja
njegova znaenja, kroz povijest je razliito prihvaana od strane strunjaka,
roditelja pa i njih samih. Ipak, neovisno o stavovima ue okoline, brane zajednice
ovih osoba u razvijenim zapadnim zemljama nisu rijetkost, to je posljedica
sustavne potpore, seksualnih edukacija i drugih modela podrke jo od 70-ih
godina prolog stoljea (McCarthy, 1999). Aunos i Feldman (2002) dali su pregled
istraivanja o negativnim stavovima roditelja prema mogunosti zasnivanja braka
svoje djece s IT, opravdavajui to njihovom nesposobnou shvaanja znaenja
braka. Velik broj roditelja ne prihvaa brak, ak ni ukoliko bi u njemu bila koritena
kontracepcija. Sline rezultate navode i McCarthy (1999) i Servais (2006). Isti autori
33

navode podatke niza istraivanja o visokom postotku negativnih stavova o braku i

roditeljstvu osoba s IT i od strane strunjaka i drugog osoblja u neposrednom radu
s ovim osobama. Izdvojena je samo jedna studija u kojoj je pozitivan stav prema
braku osoba s IT zauzelo 60% strunog osoblja, odobravajui pravo na brak i djecu
ukoliko su osobe odgovorne i egzistencijalno zbrinute, tj. zaposlene. Nasuprot
tome, novija istraivanja pokazuju da same osobe s IT imaju pozitivnije stavove
prema vlastitoj spolnosti te ih veina izraava elju za sklapanjem braka (Katz i
Lazcano-Ponce, 2008), pogotovo ene. McCarthy (1999) smatra kako je manjak
istraivanja ove teme odraz porasta trenda zajednikog/partnerskog ivljenja bez
zakonski sklopljenog braka u opoj populaciji. Drugi je razlog injenica da, unato
uvoenju edukacija o spolnosti i mogunostima sklapanja braka, u praksi to ipak
nije osobito zaivjelo kao uobiajena opcija za osobe s IT. I Katz i Lazcano-Ponce
(2008) se osvru na mali broj sklopljenih brakova ovih osoba unato postojanju
mogunosti za to. Smatraju da samo sklapanje, kao i odravanje braka prije
svega ovisi o dostupnosti strune interdisciplinarne podrke ovim osobama, ne
samo u pogledu braka, ve i u drugim podrujima ivota, kao npr. stanovanju
openito i zapoljavanju, kako bi partneri stekli ekonomsku neovisnost i druge
kompetencije za samostalniji i kvalitetan ivot. U studijama o branim zajednicama
osoba s IT, koje navode Melberg Schwier i Hingsburger (2000), utvreno je da te
osobe pokazuju zadovoljstvo brakom, bolje biraju suprunike i rjee se razvode.
Meutim, kod nekih se branih parova pojavljuju problemi u seksualnom
funkcioniranju koji su posljedica tekoa u komunikacijskim vjetinama, prolim
iskustvima spolnog zlostavljanja te zanemarivanja seksualnih odnosa. McCarthy
(1999) navodi studije koje opisuju brak osoba s IT kao pozitivan izbor i ivotni
stil ovih osoba, ocrtavajui ga kao prirodno komplementarno partnerstvo koje ih
osposobljava da funkcioniraju kao zajednica.
Iskustvo dugogodinjeg edukativno-savjetodavnog rada autorice ove publikacije,
kroz voenje savjetovalita za spolnost za same osobe s IT, njihove roditelje i
strunjake, pokazalo je da i osobe s IT u naoj zemlji, uz odgovarajuu podrku
ue i ire okoline (svojih obitelji, skrbnika, strunjaka i ostalog osoblja u slubama
podrke u zajednici i drugim javnim slubama), mogu uspjeno ostvarivati trajne
partnerske veze i izvanbrane zajednice. Osim toga, u nekoliko su sluajeva i
osobe liene poslovne sposobnosti uspjele dobiti sudsku dozvolu i sklopiti brak
te odravati trajno i kvalitetno partnerstvo. U svim se tim sluajevima potvrdilo
kako ostvarenje toga prava prije svega ovisi o podrci okoline, o tome hoe li ona
prepoznati i priznati ozbiljnost elje za brakom te pomoi u njenom ostvarenju.
Pokazalo se kako puno toga ovisi o ostalim sudionicima izvanparninog procesa,
tj. skrbnicima i predstavnicima nadlenih centara za socijalnu skrb, odnosno
34

njihovim stavovima i ne/podravanju potreba i prava osoba koje ele pokrenuti

postupak. Spomenuti su se brakovi kroz viegodinje praenje pokazali odrivim
i kvalitetnim (Slavini, 2008).
Puno je vie sluajeva u kojima osoba s blaim IT (najee enskog spola)
uspije ostvariti izvanbranu ili branu zajednicu s partnerom bez tekoa i
ostvariti roditeljsku ulogu. No iskustva pokazuju da se u nizu takvih sluajeva,
kao i sluajevima zasnivanja obitelji gdje su obje osobe s blaim ili graninim IT,
pojavljuje dosta problematinih situacija vezanih uz nedostatak pravovremene
sustavne podrke i praenja, osobito u pogledu roditeljstva.

Ostvarivanje roditeljstva
Kako je ve spomenuto, na temelju niza dokumenata o ljudskim pravima,
osobama s invaliditetom ne mogu se postavljati posebni uvjeti za ostvarivanje
roditeljskog prava. One imaju pravo na roditeljstvo kao i sve druge osobe, te
mogu imati jako dobre roditeljske kompetencije i biti brini roditelji svojoj djeci
iako nemaju prosjene intelektualne ili motorike sposobnosti. No uglavnom ih
se u tome obeshrabruje. Zbog njihove ograniene samostalnosti, tj. ovisnosti
o razliitim vidovima skrbi i podrke od strane okoline, automatski ih se smatra
nesposobnima za ostvarenje roditeljske uloge. Kad tome pridodamo nepovoljne
uvjete ivota u kojima nemaju mogunosti ostvariti i druge potencijale, u
kojima su socijalno izolirane te ekonomski i egzistencijalno u nepovoljnom
poloaju (veina ih i u odrasloj dobi ivi u primarnoj obitelji, s roditeljima i/ili
skrbnicima ili su na stacionarnom smjetaju; nemaju mogunosti odgovarajueg
obrazovanja i osposobljavanja za rad, te zapoljavanja itd.), tada je razumljivo da
su u ostvarivanju potencijalnog roditeljstva u startu opetereene nizom barijera i
nedostatnih mogunosti.
S druge strane, pozitivna iskustva iz svijeta, a u novije vrijeme i u nas (npr. pri
uvoenju osobnih asistenata, programa stanovanja i zapoljavanja uz podrku
i sl.), kada je ostvarena mogunost neovisnijeg i kvalitetnijeg ivljenja nekih
osoba s invaliditetom, odnosno via razina ostvarivanja pripadajuih prava, tada
se potvruje da i ove osobe imaju potencijala da, uz odgovarajuu podrku
ire obitelji i slubi podrke u zajednici, uspjeno ostvaruju eljeno roditeljstvo.
Takvih je primjera u nas malo, za razliku od razvijenih zapadnih zemalja u kojima
ve djeluju specijalizirane mobilne slube podrke za roditelje s intelektualnim
i drugim razvojnim tekoama koje ukljuuju, osim osobne asistencije, i tzv.
roditeljsku asistenciju, dnevne oblike skrbi za djecu i sl.
35

U naim uvjetima, kad i uspiju ostvariti roditeljstvo, osobe s invaliditetom esto

ni ne trae pomo jer smatraju da e ih to obiljeiti kao nekompetentne roditelje.
Uglavnom su preputene same sebi i podrci suprunika ili ire obitelji (Leutar i
tambuk 2007).
Levai i Leutar su 2009. godine (prema Levai i Leutar, 2011) provele kvalitativnu
studiju o roditeljskim iskustvima osmero osoba sa steenim tjelesnim invaliditetom. S obzirom na vrstu invaliditeta ukljuene su osobe s paraplegijom,
oteenjima nakon preboljene djeje paralize, multiplom sklerozom te jedan ratni
invalid s kombiniranim tjelesnim oteenjem. Cilj istraivanja bio je utvrditi kako
oni doivljavaju sebe kao roditelje, s kakvim se problemima susreu, koji su primarni
izvori podrke koje koriste te koje su, prema njihovom miljenju, potrebe roditelja
s invaliditetom openito. Na temelju dobivenih rezultata autorice istraivanja
su zakljuile kako roditelji s invaliditetom sebe doivljavaju kompetentnim
roditeljima, ne smatraju svoj invaliditet preprekom za roditeljstvo, iako su svjesni
potekoa koje proizlaze iz njihovog invaliditeta, od kojih prvenstveno izdvajaju
emocionalne potekoe i problem mobilnosti. Primarni izvor podrke koji
koriste su im vlastite obitelji, uz materijalnu pomo od strane drave. Sudionici
istraivanja nadalje se slau da su vrsta i teina invaliditeta primarni faktori koji
utjeu na njihove potrebe, no smatraju kako bi se poboljanjem poloaja osoba
s invaliditetom openito, kao npr. uklanjanjem prostornih barijera te boljom
zakonskom regulacijom, uvelike pomoglo da i ti roditelji sa svojom obitelji to
kvalitetnije sudjeluju u ivotu zajednice.
to se tie osoba s IT, one su u najnepovoljnijem poloaju to se tie potencijalnog
roditeljstva. Razumljivo je da osobe s veim stupnjem intelektualnih tekoa,
zbog svojih znaajno snienih intelektualnih sposobnosti i drugih znaajki
ogranienoga psihosocijalnog razvoja, nee iskazivati ni potencijal niti interes za
ostvarivanje roditeljske uloge. One u socijalnom i emocionalnom pogledu ostaju
itav ivot primarno vezane uz najblie osobe iz ueg kruga podrke te u pravilu
ne pokazuju ni inicijativu niti spremnost za intimnije i trajne partnerske veze,
ukljuujui i seksualne odnose. No to ne znai da nema izuzetaka (i meu ovim
osobama postoje velike individualne razlike, kao i kod ostale populacije) te da se
i osoba s veim inteletkualnim tekoama ne moe nai u roditeljskoj ulozi, kao i
branoj ulozi (u tom sluaju u pravilu imaju partnera s blaim stupnjem IT). Osobe
pak s blaim i umjerenim IT mogu iskazivati potrebe i razviti potencijale, kako za
ostvarivanje trajnih intimnijih partnerskih odnosa i veza/zasnivanje braka, tako i
za roditeljstvo. One se pritom naalost uglavnom susreu, osim s ve spominjanim
opim sustavnim barijerama na koje nailaze i osobe s drugim vrstama invaliditeta,
36

s jo rigidnijim stavovima ue okoline. U tom je smislu u naim uvjetima uvrijeen

stav lanova obitelji, ire zajednice pa i dijela strunjaka kako ove osobe uope
ne mogu postii ni najnii nuni stupanj sposobnosti i odgovornosti za aktivnu
roditeljsku ulogu. Pritom se zaboravlja da koncept sposobnosti ne moemo
nikada, pa ni u odnosu prema ovim osobama, promatrati kao apsolutnu i iskljuivu
kategoriju. Moemo pouzdano govoriti samo o irokom kontinuumu razliitih
potencijala pojedinca s tekoama ili bez njih za ostvarenje svoje razvojne uloge,
ovisno o interakciji njegovih individualnih znaajki i osobina okoline, odnosno
mogunosti koje im se pruaju. Tako se i osobe na istom stupnju IT mogu u velikoj
mjeri meusobno razlikovati s obzirom na navedene znaajke i okolnosti.
Suvremeni odnos drutva prema osobama koje imaju razvojne tekoe zasniva
se na pretpostavci o znaaju pruanja razliitih oblika podrke, ne zato da bi ih se
dodatno gurnulo u kategoriju onesposobljenosti i ovisnosti, nego upravo zato
da bi im se, kroz razliite vidove individualno prilagoene asistencije i potpore u
svim podrujima svakodnevnog ivota, omoguio to vei stupanj autonomije i
kontrole nad vlastitim ivotom te socijalne ukljuenosti i meuovisnosti. Upravo je
osiguravanje podrke vano za osobe koje ne mogu potpuno samostalno brinuti
o sebi i donositi ivotno vane odluke ili ostvarivati obiteljske i druge vrednovane
uloge.
Iskustva iz zemalja koje razvijaju odgovarajue slube podrke pokazuju da i osobe
s IT mogu, iako ne potpuno samostalno, uspjeno ostvarivati mnoge komponente
dobre roditeljske skrbi za svoju djecu. Tako, primjerice, istraivanja iz SAD-a pokazuju
da veina roditelja, evidentiranih u kategoriji osoba s IT, vole svoju djecu, nesebino
brinu o njima i sposobni su za njihovo podizanje (Hayman, 1990). to se tie uvrijeene
sumnje kako e djeca roditelja s IT takoer imati IT, ona je neopravdana. Povean
je rizik za to ako je uzrok IT kod roditelja genetske naravi. Genetska istraivanja
takoer pokazuju da osobe koje nemaju IT, ali imaju povijest genetskog poremeaja
u obitelji, imaju neto povean rizik da dobiju dijete s istim poremeajem. Rizici za
osobu s genetski uvjetovanim IT, ako ima partnera bez tekoa, da dobije dijete s IT
su oko 20%, dok oba roditelja s genetskim nasljeem IT imaju 42 % rizika za dijete s IT
(DSouza, 1990). Meutim, vano je imati na umu da postoje mnogobrojni uzroci IT,
od kojih veina nije genetskog porijekla. U tom sluaju ove osobe nemaju vei rizik
za dobivanje djeteta s razvojnim tekoama od ostale/tipine populacije. Takoer
nema dokaza da e roditelj s IT imati a priori nepovoljan utjecaj na svoje dijete. Kao
i kod svakog roditelja, bez obzira na invaliditet, razliiti imbenici mogu utjecati
na to kako se dijete fiziki i psihosocijalno razvija. Ako roditelj s IT i njegovo dijete
nemaju odgovarajuu potporu ire obitelji ili strunih slubi, velika je vjerojatnost
37

da dijete nee dobiti sve potrebne poticaje za optimalan razvoj. Osim toga, kao to
je sluaj kod tipinih/prosjenih roditelja, roditelj moe prezatiivati dijete ili ga
zanemarivati. Ovi problemi ponekad proizlaze iz naina na koji je sam roditelj bio
tretiran kao dijete ili iz njegovih prethodnih ivotnih iskustava te openito njegove
strukture linosti i ivotne situacije. Mnogi od tih problema mogu se prevladati
pouavanjem roditeljskih vjetina. I, kako istie Hayman (1990), mnogi roditelji
s IT mogu sami po sebi biti dobri roditelji, a uz odgovarajuu podrku i jo puno
bolji. Kako navodi isti autor, u sluajevima zanemarivanja djece od strane roditelja
s IT, obino takvoj situaciji pridonose objektivne okolnosti i nedostatak potrebne
potpore. To je najee sluaj kad su sami roditelji (ee nego druge skupine
ope popolacije) optereeni socio-ekonomskim problemima i preputeni sami
sebi. Potrebe roditelja s IT sline su potrebama drugih ljudi. Roditelje treba pouiti
kako se praktino brinuti za dijete (kupanje, hranjenje itd.) i obitelj (egzistencijalne
obveze, odravanje odgovarajuih stambenih uvjeta, voenje financija i sl.). Kako
dijete odrasta, oni sve vie trebaju pomo u provoenju primjerenih odgojnih
postupaka, poticanju razvoja njegovih akademskih vjetina itd. Sve to moe
im olakati dostupnost resursa zajednice kao to su kole za roditelje (njima
prilagoene), te usluge praktine i socijalne asistencije odgovarajuih slubi. U
svakom sluaju je najbolje uiniti sve kako bi dijete ivjelo sa svojim roditeljima i
prirodnom obitelji, odnosno kako ne bi bilo automatski odvojeno od njih. U vezi s
time u naoj zemlji ima jo puno prostora za unaprjeenje zakonske regulative za
osobe s IT koje su potpuno liene poslovne sposobnosti. Kod njih se otvara pitanje
priznavanja majinstva i oinstva iako je zakonska pretpostavka da se djetetovom
majkom smatra ena koja ga je rodila. Naime, majinstvo i oinstvo moe priznati
osoba djelomino liena poslovne sposobnosti ako je sposobna shvatiti znaenje
priznanja, osim ako ne moe davati izjave koje se tiu osobnih stanja. Ako je majka
liena poslovne sposobnosti, suglasnost na priznanje oinstva njenog djeteta
daje centar za socijalnu skrb (Mievi, 2005). Dijete, iji su roditelji lieni poslovne
sposobnosti, stavlja se pod skrbnitvo. Ono se tada odlukom centra za socijalnu
skrb povjerava na uvanje i odgoj skrbniku, drugoj osobi, domu za djecu ili pravnoj
osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi. To znai da dijete u pravilu ne ostaje
ivjeti sa svojim roditeljima. Na taj se nain zapravo tim osobama roditeljsko pravo
u potpunosti oduzima i dijete se odvaja od njih. Iskustva u praksi najee pokazuju
itav niz negativnih posljedica i za roditelje i djecu u takvoj situaciji.
Potpuno liavanje poslovne sposobnosti inae je na meunarodnoj razini ve
prepoznato kao negativan institut koji ozbiljno ugroava mnoga ljudska prava
njime obuhvaenih osoba koje se u tom sluaju obvezno stavljaju pod skrbnitvo
i u praksi su zakinute i za mogunost suodluivanja o mnogim vanim pitanjima
38

koja se tiu njihovih ivota. Stoga se u nizu razvijenijih zemalja taj institut ukida, a
redefinira se i institut skrbnitva. Umjesto klasinog skrbnitva uvode se koncepti
zastupnitva, mentorske podrke i sl. Austrija, Njemaka, panjolska i Novi Zeland
su, primjerice, provele niz zakonskih reformi s ciljem poveanja individualne
autonomije osoba s IT i njihova veeg sudjelovanja u donoenju odluka. U
redefiniranju javne i zakonske politike na tom podruju do sada su najvie
uinile skandinavske zemlje. U vedskoj je skrbnitvo zamijenjeno primjerenijim
oblicima osobnog zastupnitva i podrke. Tako su osobe s IT dobile svoje mentore,
slubene zastupnike, kontakt osobe i razliite vrste asistenata (Herr, 1995, prema
Bratkovi, 2005).
U ovom je kontekstu naravno neophodno imati u vidu i brigu za ostvarivanje
prava djece roditelja s invaliditetom. Tako Urbanc (2003) govori o maloljetnoj
djeci osoba s invaliditetom koja su, uslijed nedostatne drutvene skrbi i
podrke, prisiljena biti glavni ili katkada jedini izvor pomoi svojim roditeljima
ili lanovima obitelji. Autorica upozorava na nedostatak sustavnih znanstvenih
istraivanja o tome kakav su utjecaj takvi zahtjevi i obiteljske obveze imale na
kvalitetu ivota i iskustva te maloljetne djece, kao i na injenicu da propusti
zajednice u skrbi za lanove s invaliditetom esto dovode do kumuliranja
rizinih stresogenih faktora u procesu sazrijevanja i odrastanja djece. Stoga i
ona naglaava veliku potrebu organiziranja djelotvornije i sustavno utemeljene
podrke obiteljima osoba s invaliditetom u cjelini.

39

SPOLNI ODGOJ, EDUKACIJA I SAVJETOVANJE

Neosporna je potreba uvoenja programa spolnog odgoja i obrazovanja za svu
djecu i mlade u okvirima osnovnokolskog i srednjokolskog nastavnog plana i
programa.
Sustavni odgojni, edukativni i savjetodavni rad ima jo vei znaaj za osobe s
razvojnim tekoama i njihovu okolinu. Primjerice, nedostatak takvog pristupa
kod osoba s IT znaajno pridonosi posljedicama kao to su:
- nerealna oekivanja i iskrivljene predodbe o vlastitoj spolnosti i odnosu prema
drugima;
- izraavanje socijalno neprihvatljivih oblika ponaanja;
- podlonost spolnom iskoritavanju i zlostavljanju;
- izloenost rizicima spolnog ponaanja kao to su spolne bolesti i neeljena
trudnoa;
- nezadovoljavajue ostvarivanje seksualnih potreba i prava.
Adolescenti s tekoama u razvoju imaju jednaku potrebu za spolnim odgojem/
edukacijom u kolama kao i njihovi vrnjaci. Istraivanja, koja su obuhvatila mlade
osobe s blaim IT, pokazuju da one imaju ista oekivanja kao i njihovi vrnjaci,
ukljuujui elju za stupanjem u brak, voenjem kuanstva ili zasnivanjem obitelji
koja ukljuuje i roditeljstvo. Takoer se pokazalo da su djevojice s blaim i
umjerenim IT (u dobi od 11 do 15 godina) u poveanom riziku od maloljetnike
trudnoe i prekida kolovanja (Brantlinger, 1988, Levy, 1992, prema McGaw
Newman, 2005). Tijekom zadnjih nekoliko desetljea dolazi do poveanog pruanja
podrke osobama s intelektualnim i drugim razvojnim tekoama u ostvarivanju
normaliziranih ivotnih iskustava u podruju stanovanja, zapoljavanja, slobodnog
vremena itd. Podruje spolnog ivota pritom je jo uvijek dosta zanemareno i tu je
osigurano manje odgovarajue podrke, djelomino i zbog kompleksne i intimno
osjetljive naravi ovoga podruja. Tako ove osobe i dalje u velikoj mjeri ovise o
okolini kada je u pitanju dostupnost informacija iz podruja spolnosti (Scotti i dr.,
1996, Mirfin-Veitch, 2003, prema Gilmore i Chambers, 2010; Bazzo i dr., 2007).
Znaaj pruanja vee podrke osobama s intelektualnim, ali i drugim razvojnim
tekoama na ovom podruju, u svrhu potpunijeg ostvarivanja spolnih potreba i
prava, ogleda se u sljedeim ciljevima:
- poticanju razvoja svijesti o vlastitoj spolnosti bez osjeaja srama, krivnje ili
straha;
- podizanju razine informiranosti i znanja o razliitim spolnim pitanjima;
40

-o
 svjeivanju primjerenih oblika seksualnog izraavanja u skladu s individualnim
potrebama i mogunostima;
- r azvoju socijalnih vjetina za uspostavljanje bliskih partnerskih odnosa;
-o
 svjeivanju odgovornosti i usvajanju socijalno prihvatljivog ponaanja;
-u
 poznavanju svih rizika spolnog ponaanja i naina zatite od njih itd.
Neki autori inzistiraju na preciznijoj podjeli termina kao to su: seksualni odgoj,
seksualna edukacija, savjetovanje i podrka, te definiranju procesa koje ti termini
oznaavaju. Meutim, drugi autori smatraju da je klasina podjela navedenih
pojmova neprimjerena budui da se radi o procesima koji se proimaju i kojima
je teko odrediti granice, to je posebno naglaeno kada su u njih ukljuene
osobe s razvojnim tekoama. esto se termin spolni odgoj koristi kao nadreeni
pojam koji ukljuuje i edukaciju. Pod time se podrazumijeva kontinuirani proces
u sklopu opeg odgojnog djelovanja koji zapoinje roenjem djeteta i traje do
zrele dobi (Vukasovi, 1984), a koji je usmjeren na poticanje razvoja spolnosti.
Strukturirani oblici obrazovnog djelovanja i informiranja o razliitim pitanjima,
povezanim sa spolnou, ue se obiljeavaju pojmom seksualne edukacije. Neki
autori pak seksualnu edukaciju definiraju kao nadreeni pojam koji ukljuuje
odgojne i obrazovne procese. U radu s osobama s intelektualnim tekoama
osobito se naglaava njegova povezanost s opim procesom socijalizacije,
razvojnim programima, usvajanjem vjetina svakodnevnog ivota i zdravstvenom
edukacijom (Haffner, 1990).
Seksualna edukacija moe biti formalna i neformalna. Pod neformalnom se
edukacijom podrazumijeva edukacija u prirodnim uvjetima koja nije planirana
i definirana, nego se provodi spontano, prema potrebi. Formalna edukacija je
strukturirana, tj. planirana i programirana u definiranim uvjetima. U uem se
smislu ona odnosi na informiranje i pouavanje o spolnim temama, a u irem je
smislu usmjerena na razvoj vjetina i oblikovanje ponaanja (Fegan i dr., 1993).
Njezino prenoenje u konkretne ivotne uvjete s izravnim postupcima utjecaja
na ponaanje poprima obiljeja tzv. seksualnog treninga (termin je preuzet iz
engleskog govornog podruja). Rjeavanje specifinih problema i individualnih
tekoa povezanih sa spolnou te informiranje i pouavanje o pitanjima koja
su u odreenom trenutku prioritetna za neku osobu i njenu ivotnu situaciju
predstavlja savjetodavni rad (Craft i Craft, 1983). On se upotpunjuje terapeutskim
oblicima podrke vie usmjerenim na emocionalne probleme individue i
razvijanje mehanizama kojima e se ona adaptirati na odreenu situaciju i suoiti
s odreenim problemima (Monat-Haller, 1992).

41

Kako je spolnost povezana s cjelokupnim ponaanjem osobe, njenim osjeajima,

stavovima, mislima, odnosom prema samome sebi i drugima, vano je pouavati
osobe s IT o socijalno prihvatljivim nainima izraavanja vlastite spolnosti, kako
za svoje dobro (izbjegavanje zlostavljanja), tako i za bolje prihvaanje u zajednici
(Melberg Schwier i Hingsburger, 2000). Openito se istie nunost razvoja
znanstveno utemeljenih programa koji e pomoi osobama s intelektualnim
i drugim razvojnim tekoama da poboljaju svoje znanje o spolnosti, postanu
samoodreenije te uspostave kontrolu nad vlastitim ponaanjem (Servais, 2006).
Vano je da se s odgojno-edukativnim postupcima zapone to ranije. Naravno,
u djejoj dobi to nije usmjereno toliko na pitanja o partnerskim odnosima
i prokreaciji, ve na svijest o vlastitom tijelu, prepoznavanje i imenovanje
tjelesnih spolnih obiljeja, razlikovanje privatnog i javnog prostora, razvijanje
vjetine odgovora NE u rizinim i neeljenim situacijama, poticanje razvoja
samopotovanja i sl. Uloga roditelja u najranijim je godinama vrlo znaajna.
Njihove reakcije i svakodnevno ponaanje alju djeci signale i poruke o spolnosti
u smislu to jest ili nije prihvatljivo. Posebno je vana osvijetenost roditelja djece
s razvojnim tekoama da je i njihovo dijete spolno bie te da se u brizi za njega
i odgojnim postupcima trebaju savjetovati sa strunjacima. Jednako je vana
uloga odgojitelja i drugog osoblja koje brine o djeci bez roditeljske skrbi. Dobro je
imati konkretnije upute za roditelje o tome to je i kada najbolje pouavati dijete,
upozoravajui da je svako dijete razliito i da su dobne granice i teme postavljene
okvirno, te da ne treba zabrinjavati ako dijete pokae interes za odreene teme
u nekom drugom razdoblju. Primjer takve liste za roditelje djece s tekoama u
razvoju (u nastavku) razradili su Melberg Schwier i Hingsburger (2000).
Mlaa dob (izmeu 3 i 9 godine): razlika izmeu djevojica i djeaka, javni i
privatni prostor; dijelovi tijela; kako se raaju djeca. Pubertet (od 9 do 15 godine):
menstruacija; polucija; higijena; promjene na tijelu; kako prepoznati i odbiti
neprimjereno dodirivanje; kako nastaju djeca; masturbacija. Adolescencija (od
16 godine nadalje): mladenake veze, osjeaji i kako se s time nositi; seksualni
odnosi; odnos izmeu ljubavi i seksa; socijalne i zakonske norme; posljedice
neprimjerenog ponaanja prema drugima; metode kontrole zaea/sprjeavanja
trudnoe; spolno prenosive bolesti i drugi rizici; seksualno zlostavljanje; uloge i
odgovornosti partnerskih veza, branih odnosa i roditeljstva. Kako navode isti
autori, pritom je vano da roditelji s djecom razgovaraju o svim promjenama,
doivljajima i osjeajima kao o neemu to se dogaa i drugima, njihovim
vrnjacima s tekoama i bez njih. Takoer upozoravaju roditelje, ako nisu voljni
posvetiti pozornost ovim temama i drugim osobitostima razvoja u razdoblju
42

adolescencije, da se djeca mogu osjeati loe, zbunjeno i uplaeno te doivljavati

traume koje kasnije dovode i do problema mentalnog zdravlja i problema
u ponaanju. Uz nepravovremeno i nedostatno informiranje i pouavanje o
spolnosti (na njima primjeren i prilagoen nain), djeca, mladi i odrasle osobe
s razvojnim tekoama lako postaju rtve seksualnog nasilja, kao i drugih rizika
spolnog izraavanja i ponaanja.
Maksym (1990, prema Melberg Schwier i Hingsburger, 2000) je definirala smjernice
pod nazivom Prava za roditelje koji ele na poeljan/primjeren nain pouavati
o spolnosti svoju djecu s IT te izbjei zamke pripadajuih stereotipa i predrasuda:
1. Oba bi roditelja (majke i oevi) trebala biti ukljuena u seksualnu edukaciju
svoje djece.
2. Roditelji imaju pravo dogovoriti standarde ponaanja u obitelji.
3. Roditelji imaju pravo na privatnost i provoditi vrijeme sami.
4. Djeca imaju pravo na injenice o spolnosti.
5. Djeca imaju pravo razgovarati o spolnosti sa svojim roditeljima.
6. Djeca imaju pravo na privatnost.
7. Djeca imaju pravo uiti kako donositi vlastite odluke.
8. Djeca imaju pravo odbiti neeljene dodire.
9. Djeca imaju pravo da ih se ne kanjava zbog spolnih osjeaja.
10. Roditelji imaju pravo na odgovarajuu strunu podrku.
U tom kontekstu Melberg Schwier i Hingsburger (2000) istiu vanost graenja
samopotovanja u djeteta kroz odgojno djelovanje roditelja. To je mogue samo
ako roditelji pokazuju da imaju odreena oekivanja prema djetetu, razgovaraju
s njime i odnose se prema njemu kao prema osobi s razvojnim potencijalima za
budunost i ostvarivanje uloga odrasle dobi; ako se prema djetetu ponaaju kao
prema ravnopravnom lanu obitelji, koji e ii u kolu, a jednog dana i na posao,
te ostvarivati partnerske veze i ivjeti neovisno.
Jako je vana ranija priprema djeteta na pojave koje e mu se dogaati ulaskom
u pubertet i adolescenciju. Djevojice je najbolje pouiti o menstruaciji
kao normalnoj pojavi prije nego ju dobiju. Osim razgovora o obiljejima
menstruacijskog ciklusa i pravilnim higijenskim postupcima, treba im objasniti i
da je to njihova osobna stvar o kojoj mogu razgovarati s bliskim osobama, kao
i sa zdravstvenim djelatnicima, te da nema potrebe i nije prikladno razgovarati
o tome s ljudima izvan tog kruga. Neophodno je pouavati i djeake/mladie o
tjelesnim promjenama koje se njima dogaaju. Polucija, ali i ejakulacija tokom
masturbiranja, dio su normalnog odrastanja i takoer spadaju u sferu privatnosti
43

te zahtijevaju i pravilnu higijenu. Socijalne vjetine su takoer vane pa djeci i

mladima s razvojnim tekoama treba davati to vie prilika za druenje s
vrnjacima. Spolni razvoj ukljuuje i psiholoke promjene, osjeaje i svijest o
tome to u socijalnom smislu znai biti mukarac ili ena. S time je povezan opi
proces socijalizacije i ostvarivanje prijateljskih odnosa. Roditelji ili skrbnici djece s
razvojnim tekoama trebaju biti svjesni razvojnih ogranienja svoga djeteta, no
ele li da ono odraste u samosvjesniju i samostalniju osobu (koliko je to mogue),
prema njemu se trebaju ponaati u skladu s kronolokom dobi, prevenirajui
infantiliziranost, smanjui svoj zatitniki utjecaj i izlaui ga razliitim socijalnim
situacijama i interakcijama (Melberg Schwier i Hingsburger, 2000). U mladih
i odraslih osoba s IT esto je prisutan manjak socijalnih vjetina potrebnih za
ostvarivanje bliskih i intimnijih odnosa s osobama suprotnog spola. Posljedica
manjka takve intimnosti, koja je prirodna potreba u tranzicijskom razdoblju i
odrasloj dobi, utjee na njihovu emocionalnu prilagodbu i socijalnu integraciju,
na tekoe u prikladnom izraavanju spolnosti te podlonosti seksualnom
zlostavljanju. Stoga je vano pouavanje ovih osoba, koliko god je to mogue,
o vjetinama uspostavljanja bliskih odnosa sa suprotnim spolom, to pridonosi
njihovom potpunijem spolnom socijalnom i spolnom sazrijevanju (Valenti-Hein,
1990).
Vano edukativno-savjetodavno podruje je i poticanje brige o spolnoreproduktivnom zdravlju koje ukljuuje redovite zdravstvene preglede, osobito
ginekoloke preglede i pregled dojki kod mladih i odraslih ena, uz odgovarajuu
pripremu kako bi se smanjili osjeaji mogueg straha i neugode. Autorica ove
publikacije susrela se u praksi s nizom sluajeva koji pokazuju da se u naim
uvjetima o tome ne vodi dovoljno rauna. Djevojke i odrasle ene s intelektualnim
i drugim razvojnim tekoama, koje su spolno aktivne, nisu dovoljno upuene u
preventivnu brigu o svom zdravlju, kod koritenja kontracepcije ni kod pojave
odreenih zdravstvenih, esto kroninih problema. Potrebno ih je pouavati o
simptomima koji mogu upuivati na neke bolesti ili poremeaje, o samopregledu
grudi i o vanosti redovitih kontrola (Papa-testa, ultrazvunih pregleda,
mamografije itd.). No poseban je problem zanemarivanja potrebe odgovarajuih
redovitih zdravstvenih pregleda/kontrola kod osoba s veim tekoama u razvoju
i koje nisu spolno aktivne. Kako ih se i u mladenakoj i odrasloj dobi esto
doivljava kao nevinu djecu, jednostavno ih se tako promatra i u odnosu na
spolno reproduktivno podruje organskog sazrijevanja te se jednostavno smatra
da su zatiene od svih zdravstvenih rizika ako nisu spolno aktivne. To se najee
dogaa kod osoba koje ive u obitelji, ali i kod onih u institucionalnim uvjetima
skrbi, to upuuje na potrebu boljega zdravstvenog prosvjeivanja, edukacije
44

pa i sustavne kontrole i nadzora kvalitete zdravstvene zatite ovih osoba u naoj

praksi. Naravno, o tome treba voditi vie rauna i kod muke populacije, te ih
valja, koliko je mogue, pouiti o vanim samopregledima, kao i razvijati naviku
javljanja lijeniku ukoliko doe do nekih promjena ili zdravstvenih tegoba.
Mnogi roditelji, skrbnici pa i djelatnici u sustavima skrbi i podrke imaju negativne
stavove i predrasude prema provoenju strukturiranoga spolnog odgoja i
edukacije jer smatraju da e to samo potaknuti njihovu djecu, tienike ili korisnike
na spolno izraavanje i ponaanje ili ga dodatno pojaati te ih izloiti rizicima,
ukljuujui veu izloenost zlostavljanju. Otpor izraavaju i zbog shvaanja
seksualne edukacije iskljuivo kao edukacije o seksu. Stoga je jako vano njihovo
prosvjeivanje, kroz sustavno informiranje i edukaciju, kako je to shvaanje
pogreno te njihovo upoznavanje s cjelovitom slikom dobrobiti, ciljevima i
sadrajima takve edukacije koja ima puno iru svrhu i znaenje, ukljuujui i
uinkovitije sprjeavanje i zatitu od seksualnog zlostavljanja. Obzirno objanjenje
ireg konteksta edukativnog programa, obuhvaajui aspekte rasta i razvoja,
socijalnih odnosa openito, neovisnosti u brizi o sebi, zdravstvene edukacije itd.
mogu uvjeriti roditelje i druge osobe u neutemeljenost razloga njihova otpora.
Korisno je ukljuivanje roditelja u kreiranje programa i provedbu edukacije.
Time se umanjuje podjela na nekompetentne roditelje i jedino kompetentne
profesionalce te stvara poticajnije suradniko ozraje.
Pod primarnom svrhom programa seksualne edukacije osoba s IT navodi se
pruanje potpore u osvjeivanju njihovih seksualnih potreba i razlikovanju
primjerenih razina intimnosti u odnosima s razliitim osobama, ukljuujui
prijateljstvo, ljubav i spolnu privlanost. Takoer se istie potreba poticanja razvoja
vjetina vrenja izbora i donoenja odluka o oblicima interpersonalnih odnosa
koje osoba eli ili ne eli uspostaviti te vjetina potrebnih u provoenju takvih
odluka. U osnovi toga je i sprjeavanje seksualne zloupotrebe. Meu ciljevima
seksualne edukacije osoba s IT Jurkowski i Garwick, 1991 (prema Jurkowski
i Amado, 1993) istiu: razvoj samosvijesti i samopotovanja; razvoj dobno
primjerenog ponaanja; smanjivanje tjeskobe, straha, stresa i samokritiziranja;
razvoj sposobnosti za izraavanje vlastitog izbora i donoenja odluka; usvajanje
vjetina komunikacije; proirivanje rjenika i opsega informacija; razvoj svijesti
o rasponu ljudskih odnosa i moguih stupnjeva intimnosti; usvajanje svijesti i
znanja o anatomiji, reprodukciji i kontracepciji; smanjivanje podlonosti rizicima
i negativnim posljedicama spolnog ponaanja kao to su neplanirana trudnoa,
zloupotreba i spolno prenosive bolesti.

45

Iako se naglaavaju specifini ciljevi spolnog odgoja i edukacije osoba s odreenim

razvojnim tekoama i potreba vee individualne prilagodbe sadraja i postupaka
u njezinu provoenju (u osoba s IT ili drugim oblicima veih razvojnih tekoa),
ona obuhvaa opa naela i sadraje koji vrijede za svu ostalu populaciju. U tom
se smislu moe definirati nekoliko sveobuhvatnih ciljeva seksualne edukacije koji
imaju podjednaku vanost (Haffner, 1990):

Prvi se cilj odnosi na pruanje informacija o spolnom sazrijevanju

povezanom s opim tjelesno-biolokim i psiho-socijalnim rastom i
razvojem, o seksualnom izraavanju, zaeu, trudnoi i porodu, obiljejima
partnerskih veza, branih i roditeljskih uloga, spreavanju i prekidu
trudnoe, spolno-reproduktivnom zdravlju i sigurnosti.
Drugi je cilj usmjeren prema poticanju razvoja svijesti o spolnosti,
razumijevanju i usvajanju obiteljskih i drugih socio-kulturnih vrijednosti,
razvoju vlastitih stavova i vrijednosti, podizanju samopotovanja,
razumijevanju odnosa meu spolovima, pravima i odgovornostima u
odnosu prema drugima.
Trei se cilj odnosi na poticanje razvoja vjetina interpersonalne
komunikacije za uspostavljanje zadovoljavajuih partnerskih odnosa,
donoenja odluka i odbijanje neeljenih zahtjeva.
etvrti je cilj usmjeren na razvijanje osobne odgovornosti i prenoenje
te odgovornosti u spolno ponaanje i odnose s drugima. U osnovi toga
cilja je poticanje kontrole seksualnog ponaanja, odgovornog stupanja
u seksualne odnose, pouavanje o zatiti od rizika, ukljuujui poticanje
samoobrane od seksualnog iskoritavanja i zlostavljanja.

Strukturiranje programa seksualne edukacije polazi od razrade njezinih opih i

posebnih ciljeva, uz uvaavanje osnovnog naela individualizacije pri radu. To znai
da programski sadraji i postupci njihova provoenja trebaju biti prilagodljivi kroz
individualizaciju procesa uenja u skladu s individualnim potrebama. U osnovi
takve individualizacije nisu samo znaajke povezane s vrstom i stupnjem razvojnih
tekoa osoba, obiljejima njihova spolnog razvoja u odnosu na svijest i znanje o
spolnosti, spolno ponaanje i usvojenost vjetina interpersonalne komunikacije.
Potrebno je voditi rauna i o razliitim iskustvima ovih osoba s obzirom na uvjete
ivota i interakciju s okolinom. Razlozi zbog kojih seksualna edukacija osoba s IT
moe biti neuspjena su u veoj mjeri vezani uz okolnosti u kojima osobe ive,
nego uz vjetine osoba koje provode edukaciju. McCarthy i Thompson (2007) kao
najee barijere uspjenoj edukaciji osoba s IT navode: nisko samopotovanje kod
mnogih osoba; nedostatak prilagoenih programa edukacije i potpore za njihov
siguran seksualni ivot; osobe se esto suoavaju s nedostatkom razumijevanja
46

okoline kada je u pitanju njihova spolnost; mnoge osobe nemaju dovoljno

privatnosti za ostvarivanje svoje intimnosti; velikom broju osoba nedostaje
samozatite u odnosima sa seksualnim partnerima; sama injenica da mnoge
osobe s IT imaju znaajnije komunikacijske tekoe ini edukaciju kompleksnijom
i zahtjevnijom nego to je to sluaj s ostalom populacijom. Mnogi autori (Katz
i Lazcano-Ponce, 2008) meu kljunim komponentama uspjenog provoenja
seksualne edukacije osoba s razvojnim tekoama navode: sustavno pouavanje
i pruanje svih informacija o spolnosti te podrku pojedincima ukljuenim u
edukaciju da dobivene spoznaje primijene u situacijama svakodnevnog ivota.
Kada u formalnim sustavima odgoja, obrazovanja, rehabilitacije, socijalne i
zdravstvene skrbi nema (uope ili dovoljno) obveznih ili fakultativnih strunih
programa spolnog odgoja i edukacije (kao to je to sluaj u RH), tada je za djecu,
mlade i odrasle s razvojnim tekoama neophodno organiziranje edukativnih
i savjetodavnih radionica za ciljane skupine pri razliitim strunim slubama,
obiteljskim i drugim centrima podrke u zajednici. Istovremeno je potrebno
omoguavati dostupnost svih vanih informacija, edukacije i savjetovanja i za
roditelje/druge lanove obitelji iz kojih dolaze osobe s razvojnim tekoama, kao
i za strunjake u sustavima skrbi i podrke jer su oni ti koji najvie i neposredno
utjeu na mogunost ostvarivanja spolnih potreba i prava osoba s razvojnim
tekoama u stvarnom ivotu. U svemu je tome vano voditi se ivotnim
priama, iskustvima i pogledima samih osoba kojima je potrebna podrka te ih
uvaavati i ukljuivati kao partnere i aktivne suradnike u kreiranju, planiranju i
provoenju edukativno-savjetodavog rada. Takoer ih je potrebno osnaivati i
pruati im sustavnu potporu da se i same organiziraju (primjerice, kroz udruge
za osobe s invaliditetom i organizacije za samozastupanje) te budu nositelji
programa samopomoi i uzajmne potpore, kao i programa seksualne edukacije i
savjetovanja u suradnji sa strunjacima.
Dobar primjer takvoga sveobuhvatnog pristupa na ovom podruju je razvijeni
model edukativno-savjetodavnog rada pod nazivom Living Safer Sexual Lives
(Frawley i dr., 2003). Radi se o modelu podrke za ostvarivanje sigurnosti i zatite
drugih prava u spolnom ivotu osoba s IT koji je kreiran kao rezultat trogodinjeg
australskog projekta (kvalitativnog istraivanja) primarno usmjerenog na
istraivako pitanje kako same osobe s IT doivljavaju svoju seksualnost, kakva su
im iskustva, spoznaje, stavovi i uvjerenja. Ciljevi projekta bili su:

identificiranje kljunih pitanja vezanih uz spolnost osoba s IT;

smjetanje spolnosti i meuljudskih odnosa u iri kontekst ivota osoba s IT;

47

kreiranje, provedba i evaluacija radionica te ostalih resursa, baziranih

na iskazima osoba s IT, koje e im pomoi ivjeti sigurnijim seksualnim
ivotom;
kreiranje, provedba i evaluacija radionica te ostalih resursa, namijenjenih
strunjacima i osobama koje pruaju podrku te obiteljima, kako bi bili
spremniji i kompetentniji u pruanju podrke osobama s IT za voenje
sigurnijeg seksualnog ivota i ostvarivanje drugih prava na podruju
spolnosti.

Tijekom prve faze projekta je 25 osoba s IT (12 mukaraca i 13 ena) isprialo

svoje ivotne prie kojima je fokus bio na seksualnosti i openito meuljudskim
odnosima. Kljune spoznaje nastale iz ovih iskaza bile su:
Iskustva su iznimno sloena, emocionalno obojena, strastvena, bolna, a
ponekad i zabavna. U njima je vidljivo kako se osobe bore s mnotvom
pitanja vezanih uz spolnost i spolne odnose.
Velik broj osoba vodi tajni seksualni ivot, to ih ponekad izlae riziku od
zlostavljanja.
Neke osobe vode vrlo rizian seksualni ivot.
Mnogi od njih ele dugorone partnerske odnose s drugim osobama.
Neke su osobe socijalno izolirane i usamljene, uz prevladavajue iskustvo
odbijanja komunikacije od strane ostalih lanova zajednice.
Gotovo svi sudionici su doivjeli neki oblik seksualnog zlostavljanja u
nekom razdoblju svog ivota.
Osobe nisu imale dovoljno informacija o spolnosti i interpersonalnim
odnosima.
lanovi obitelji i oni koji im pruaju podrku teko uspostavljaju ravnoteu
izmeu postupaka zatite njihove sigurnosti i podrke za ostvarivanje
spolnih prava.
U drugoj su fazi projekta isti iskazi koriteni kao smjernice za kreiranje modela
podrke sa svrhom da se osobama s IT osigura sigurniji seksualni ivot i
ostvarivanje drugih spolnih prava, uz podrku njihovih obitelji i osoba koje im
pruaju podrku. Stoga su se paralelno odvijale tri vrste radionica, prilagoenih
samim osobama s IT, lanovima obitelji te osobama koje pruaju podrku (osoblje
iz stambenih zajednica i dnevnih programa, djelatnici iz sustava zdravstva i
socijalne skrbi, civilnih organizacija, savjetovalita za poremeaje u ponaanju,
savjetovalita za spolnost i socijalne odnose, ostale osobe ukljuene u osobno
usmjerenu procjenu, planiranje i pruanje podrke, odvjetnici, strunjaci za
seksualnu edukaciju i uitelji).
48

Oekivani ishodi radionica (koje su se pokazale uspjenima) bili su usmjereni i na

to da po njihovu zavretku sudionici:

bolje razumiju iskustva razliitih osoba, pogotovo onih koje ostvaruju

aktivniji seksualni ivot;
bolje razumiju i izraavaju vlastite stavove i vrijednosti;
razviju vjetine i samopouzdanje za raspravu i nalaenje odgovora na
pitanja vezana uz spolnost;
usvoje znanja o pravima i drugim injenicama na podruju spolnosti;
usvoje znanja o dunostima pruanja skrbi i podrke te zatiti sigurnosti.

Iz opisanog se modela podrke moe donijeti zakljuak da takav pristup voenju

interaktivnih edukativno-savjetodavnih radionica moe uinkovito djelovati na sve
sudionike i potaknuti ih na preispitivanje postojeih te usvajanje novih spoznaja
o: razliitim ivotnim iskustvima osoba s IT; iskustvima lanova obitelji i osoba koje
pruaju podrku; potrebnim promjenama u pruanju podrke osobama s IT kako
bi ivjele sigurnijim, ispunjenijim i sretnijim seksualnim ivotom; poeljnoj praksi,
politici, pristupima seksualnoj edukaciji, savjetovanju i sl. sa svrhom pruanja
podrke osobama s IT u upoznavanju i ostvarivanju njihovih osnovnih ljudskih
prava na podruju spolnosti. No sigurno je takav model primjenjiv i u radu s
osobama s drugim vrstama tekoa u razvoju. Vidljivo je da je on utemeljen na
suvremenim naelima pruanja podrke u kojima je u sreditu pozornosti sama
osoba s razvojnim tekoama. Polazi se primarno od njenih jedinstvenih iskustava
i pogleda, interesa i potreba za podrkom. Uvaavaju se i iskustva i stajalita
obitelji i osoba koje pruaju podrku, uz glas samih osoba kojima je ona potrebna.
Oni vie dolaze do izraaja i imaju glavnu ulogu u analiziranju vlastitih ivota,
u izraavanju osobnih iskustava i pogleda o spolnosti, ljubavi i meuljudskim
odnosima, upozoravanju na barijere i druge probleme i ivotne izazove s kojima
se susreu. To bi uvijek moralo biti glavno polazite za osobe iz njihova prirodnog
(obiteljskog, prijateljskog, partnerskog) i profesionalnog kruga podrke, uz ostale
neophodne kompetencije (Bratkovi, 2002).
Kad govorimo openito o poeljnom nainu organiziranja strunog edukativnog
i savjetodavnog djelovanja na ovom podruju, tada osim grupnog rada moramo
osiguravati i mogunost individualnog savjetovanja. Grupni rad u ovom podruju
moe biti vrlo uinkovit zbog ve spomenutog znaaja takve interakcije. esto
osobe s razvojnim tekoama ni meusobno niti s drugima uope ili puno ne
razgovaraju o pitanjima seksualne naravi pa rad u grupi prua jedinstvenu priliku za
njihovo osnaivanje na tom polju. Za poticanje uenja jednih od drugih, tj. dijeljenja
vlastitih iskustava i spoznaja vezanih uz spolni razvoj, seksualno ponaanje, osjeaje
49

te zatitu sigurnosti i zdravlja s drugima, rad u grupi moe biti vrlo korisno iskustvo
(McCarthy i Thompson, 2007). No grupni je rad ipak prvenstveno usmjeren na
uenje openite razine. Nije preporuljivo previe ulaziti u vrlo osobne probleme
ili intimna pitanja sudionika. Ako uvidimo da se osoba trenutno nalazi u specifinoj
situaciji ili se suoava s problemom koji bi trebalo to prije rjeiti, moramo joj
osigurati mogunost individualnog savjetovanja i potpore.
Kod opih sadraja edukacije skupina moe biti heterogena, no kod osjetljivijih,
intimnijih tema, koje mogu biti specifine za osobe enskog ili mukog spola,
bolje je raditi u istospolnim skupinama. Prednost ovakvog pristupa je davanje
mogunosti sudionicima da slobodnije podijele svoje probleme i pitanja s
drugima, bez srama, neugode ili straha od moguih reakcija suprotnog spola.
Skupina u pravilu ne bi trebala biti vea od 5 do 10 sudionika, to ovisi o
njihovoj dobi, sposobnostima aktivnog sudjelovanja u radionici i potrebama za
individualiziranim pristupom. U formiranju radionikih skupina neophodno je
pruiti mogunost osobama da same odlue ele li sudjelovati ili ne i u kolikoj
mjeri te svakako osigurati prikladan prostor i privatnost. Nekim osobama moe
biti vrlo teko sudjelovati u interaktivnom nainu rada zbog niza razloga, kao na
primjer: zbog veih komunikacijskih tekoa, ako ih ostale osobe dovoljno ne
uvaavaju i ne sluaju; zbog nedostatka popratnih/pomonih sredstava zornog i
konkretnog uenja; neke teme mogu im biti nepoznate i strane te izazivati strah
ili tjeskobu; neke osobe su uvjerene da je spolnost zabranjena tema ili smatraju
da nije toliko vana u njihovom ivotu; zbog neugodnih iskustava u odnosima
s lanovima obitelji, osobama koje pruaju podrku, vrnjacima i sl. osobe s
intelektualnim i drugim razvojnim tekoama teko stjeu povjerenje u druge
ljude; esto se s osobama s razvojnim tekoama uope ne razgovara o spolnosti,
o njihovim potrebama i pravima, sve dok ne nastanu neki problemi pa i sama
osoba ne daje tome prioritet; osobe s razvojnim tekoama esto dobivaju vrlo
negativne poruke o svojoj spolnosti, te i na taj nain stjeu uvjerenje da je to
neto loe i zabranjeno, o emu se ne govori.
Ni u kojem se sluaju ne smije zanemariti znaaj individualnog edukativnog
i savjetodavnog rada na ovom podruju. Individualni rad omoguava: najbolju
prilagodbu naina rada i koritenih edukativnih resursa sposobnostima i
interesima pojedinca; najveu razinu privatnosti te povjerljivosti u odnosu klijenta
i savjetodavne osobe; poticanje pojedinca da otvorenije i hrabrije opisuje osobna
iskustva i spoznaje; bolje razmatranje privatnih podataka i rjeavanje intimnijih
problema s kojima se suoava; istraivanje najintimijih iskustava, doivljaja i
osjeaja (npr. o seksualnim odnosima, iskustvima zlostavljanja itd.).
50

injenica je da je ovom podruju ivota, odosno razvoju suvremenih slubi i

programa podrke za potpunije ostvarivanje spolnih potreba i prava osoba s
razvojnim tekoama (osobito osobama s intelektualnim tekoama i motorikim
poremeajima koje imaju vee potrebe za podrkom), u naim uvjetima
neophodno pridati puno veu i ozbiljniju pozornost (roditelja, strunjaka i ire
javnosti). Malo je formalnih programa spolnog odgoja, edukacije i savjetovanja
te ostalih suvremenih modela podrke na ovom polju. U nas za sada prevladavaju
uglavnom neformalni oblici djelovanja, koji se provode spontano i stihijski, prema
potrebi (najee pri pojavi problema i za samu osobu i njezinu okolinu). Uvijek
je bolji izbor ciljano strukturirano i planirano djelovanje koje ima vanu ulogu i
preventivnog djelovanja na pojavu tekoa i problemskih situacija. Osobama s
razvojnim tekoama u ovom podruju ivota neophodna je bolja podrka obitelji,
znaajnih drugih osoba, strunih slubi i sustava podrke, kao i javne politike
zajednice, s ciljem veeg potivanja ljudskih potreba i prava osoba, humanizacije
i unaprjeenja cjelokupne kvalitete njihova ivljenja.

51

PROFESIONALNO-ETIKE SMJERNICE ZA OSOBE

KOJE PRUAJU PODRKU
Profesionalno-etike smjernice djelovanja namijenjene su strunom i ostalom
osoblju koje provodi razliite oblike edukativno-savjetodavog rada te prua
neposrednu podrku osobama s intelektualnim i drugim razvojnim tekoama u
ostvarivanju spolnih potreba i prava, ali i drugim podrujima svakodnevnog ivota.
Ope smjernice za rad djelatnika u podruju seksualne edukacije i savjetovanja
osoba s razvojnim tekoama proizlaze iz potivanja prava ovih osoba na seksualni
ivot, na slobodu uivanja u svojoj seksualnosti te na informiranje i pouavaje
o pitanjima koja su vana za zadovoljavanje njihovih osobnih potreba i prava.
S druge strane, u njima se polazi i od socijalnih normi i odgovornosti koje ine
odreeno ponaanje drutveno prihvatljivim.
Uz potivanje opih naela profesionalnog i etikog rada, na ovom je podruju
vano definiranje i posebnih standarda i normi poeljnog djelovanja, koje
odreuju okvire prava i odgovornosti te naina postupanja onih koji pruaju
podrku u specifinim situacijama. Ukoliko one nisu jasno definirane, to otvara
prostor za mnoge nepravilnosti i neprimjereno postupanje. Osim toga, ako
osoblje nije dovoljno educirano, a nema uporita za svoj rad u odreenim
pravilima, ono moe izraavati nelagodu i nespremnost na aktivno djelovanje.
Mnogim ljudima, ukljuujui i strunjake, nelagodno je neposredno se baviti
seksualnou drugih osoba. Osim kulturoloki nametnutih inhibicija, tu su i one
osobne naravi (Bartolac, 2004). Sve do nedavno su strunjaci, koji su radili s
osobama s razvojnim tekoama, gotovo potpuno izbjegavali baviti se ljudskom
seksualnou, uglavnom zbog toga to su bili inhibirani manjkom znanja,
osobnom nelagodom te tabuima okoline vezanim uz seksualnost openito,
kao i seksualnost osoba s razvojnim tekoama. I danas, u drutvu koje volimo
smatrati liberalnijim, religijska opredjeljenja, socioekonomski i etniki utjecaji
takoer djeluju na stavove i znanje osobe o seksualnosti (Hopkins i dr., 1983,
prema Bartolac, 2005), te doista ima premalo osoba koje se tom temom bave na
znanstveno utemeljen i profesionalan nain.
Smjernice istovremeno pomau zatiti prava klijenata, ali i prava osoblja jer
definiraju prihvatljiva i neprihvatljiva ponaanja i postupke, osobito u slubama
organiziranog stanovanja, stacionarnim ustanovama, radnim centrima, dnevnim
programima itd. Ukoliko takve smjernice ili politika djelovanja slube podrke
postoje, osoblje zna to se od njih oekuje i s kojim ogranienjima, a klijenti
52

takoer upoznaju norme socijalno prihvatljivog ponaanja (koliko ih mogu

razumjeti), te znaju to mogu oekivati od osoblja koje im na dosljedan nain
prua podrku. Iako smjernice mogu biti sveobuhvatne, ipak se njima ne mogu
predvidjeti sve mogue situacije i izazovi u ovom osjetljivom podruju strunog
rada. One trebaju biti to praktinije, ali ipak ne smiju sluiti za iskljuivo ili kruto
postupanje. One mogu biti vodilja, ali ipak u mnogim situacijama osoblje i dalje
mora donositi vlastite strune procjene i odluke o poeljnom/primjerenom
postupanju u odnosu na pojedine klijente i njihove ivotne okolnosti, kao i
potrebe za podrkom (McCarthy i Thompson, 2007).
Profesionalni i etiki kriteriji strunog rada ishodite su razvoja kvalitete podrke
openito. Tako bi se i na ovom, posebno osjetljivom, podruju djelovanja prema
njima trebali ravnati svi oni koji pruaju podrku. Profesionalni aspekt obuhvaa
sve ono to se tie pojedine struke, dakle obveze, odgovornosti i ogranienja
strunjaka, dok se etiki aspekt odnosi na to kako e se strunjaci ponaati prema
klijentima, u kojoj e mjeri prihvaati njihove izbore, uvaavati njihova prava
i zastupati njihove interese. U praksi su ta dva aspekta zapravo nedjeljiva, jer
profesionalni aspekti utjeu na etike i obrnuto. Iako su ti aspekti mnogobrojni
te se i mijenjaju i nadopunjuju, vrlo je vano da ih se osobe koje pruaju podrku
pridravaju u najveoj moguoj mjeri. Narav intelektualnih tekoa i motorikih
poremeaja esto nalae potrebu za opsenijom podrkom drugih osoba. Osoblje
koje prua takvu podrku u gotovo svim aktivnostima svakodnevnog ivota mora
biti svjesno injenice da ima velik utjecaj na ostvarivanje interpersonalnih odnosa
ovih osoba s drugima, te da neizbjeno sudjeluje u oblikovanju privatnosti/
intimnosti u ivotu osobe, u okviru aktivnosti brige o sebi i domainstvu,
radnih aktivnosti i aktivnosti slobodnog vremena, u socijalnim kontaktima i
emocionalnim doivljajima. Kako bi odgovorili na te zahtjeve, strunjaci se
moraju voditi profesionalno-etikim kodeksima, kao to je poeljno da se prema
klijentima u osnovi odnose obzirno, dobronamjerno, poticajno, emocionalno
toplo, brino i na druge naine pozitivno kao to ine i u odnosu prema privatno
vanim osobama, lanovima obitelji i prijateljima (Craft i Brown, 1994). Meutim,
osobito u u podruju seksualnosti, uloga osoblja ne smije preuzimati roditeljsku ili
partnersku ulogu (Diviova-Brettova i trbova, 2009). Sutina kvalitetne strune
podrke je provoditi ono to je u najboljem interesu klijenta te biti oprezan,
odnosno paziti da podsvjesno ne nameemo osobi vlastita oekivanja, elje ili
interese. U tipinoj ili prosjenoj populaciji ljudi openito ive svoj seksualni ivot
na mnogo razliitih naina, vezano uz vlastiti stil ivota i sustav vrijednosti. To
ukljuuje irok raspon seksualnih potreba i interesa, navika i ponaanja u spolnom
izraavanju i intimnim odnosima s drugima (koji mogu i ne moraju biti dio trajne
53

partnerske veze). Stoga, kad pruatelji podrke odreuju granice mogunosti

izbora i primjerenog ponaanja svojih klijenata, trebaju uvaavati i njihove
osobne sustave vrijednosti, individualne elje i potrebe, naravno u objektivno
socijalno-prihvatljivim okvirima. Potrebno je stoga biti voen i individualnim
ivotnim stilom, odabirom, interesima i osjeajima pojedine osobe. Vlastite
sustave vrijednosti u tom smislu osoba koja prua podrku mora ostaviti po strani.
Time se opet potvruje znaaj definiranja opih smjernica poeljnog djelovanja.
U njima mogu biti i neka stajalita koja pojedini struni djelatnici mogu smatrati
neprihvatljivima jer su u suprotnosti s njihovim osobnim moralnim ili religioznim
uvjerenjima. Namjena im i nije da djelatnik mijenja svoj osobni sustav vrijednosti.
Od njega se jednostavno oekuje profesionalno ponaanje u kojem se potuju
prava i dostojanstvo klijenta. Pretpostavka je i dobro poznavanje znaajki i
potreba klijenata te primjenjivih modela i programa rada. Ne oekuje se da se
sve osoblje odreene slube ukljui u izravnu realizaciju seksualne edukacije i
potpore. Osjeaj nelagode i otpora, koji se kod nekih osoba javlja u vezi s ovom
temom, moe biti kontraproduktivan u interakciji s klijentima. No ne smije se
zanemariti injenica da i u neformalnom kontaktu s osobama s intelektualnim i
drugim razvojnim tekoama, bez obzira sudjelujemo li i elimo li se ukljuiti u
pruanje podrke na podruju spolnosti, ipak djelujemo na taj dio njihova ivota
i kroz druge svakodnevne situacije, neizravno ih educiramo i aljemo im poruke
svojim ponaanjem i stavovima koji se u njemu odraavaju. Vano je da osoblje,
koje nije spremno na bavljenje ovim podrujem pruanja podrke, profesionalno
podrava rad svojih kolega koji su ukljueni u izravni rad (npr. na seksualnoj
edukaciji i savjetovanju), te da svojim ponaanjem to ne oteava ili onemoguava
u bilo kojem obliku, naruavajui time i prava klijenata.
Definiranjem profesionalno-etikih smjernica svog djelovanja mi zapravo
smjetamo zakonodavnu politiku i pretpostavljene standarde kvalitete podrke u
praksu. Njima se pozivamo na zakonske i strateke dokumente koji nas podsjeaju
na temelje naih obveza i odgovornosti u pruanju i razvoju kvalitete podrke.
Pritom se oslanjamo na naela (McCarthy i Thompson, 2007): ostvarivanja prava;
preuzimanja rizika i dunosti skrbi; najmanje restriktivne alternative; informiranog
i potpomognutog donoenja odluka; suglasnosti; privatnosti; individualizacije
u pristupu; suradnje s obiteljima; socijalno prihvatljivog spolnog ponaanja;
sigurnosti i zatite; i razvoja potrebnih resursa podrke.
Australska savezna drava Viktorija je u okviru javne politike prema spolnosti
osoba s invaliditetom (u ve spomenutom dokumentu pod naslovom IDS
Human Relations, Sexuality Policy & Guidelines, 1994, prema Frawley i dr., 2003)
definirala smjernice koje bi se trebale primjenjivati u svim vladinim i nevladinim
54

organizacijama koje pruaju podrku osobama s IT. U njima se meu glavnim

ulogama strunog osoblja navode: poticanje razvoja vjetina; primjena
individualne procjene; provedba poeljnih intervencija/podrke klijentima u svim
podrujima spolnosti, ukljuujui i partnerske odnose koji su prirodan i normalan
dio ivota. Posebnu pozornost pridaju pruanju specijalizirane podrke, seksualne
edukacije i savjetovanja. U tom kontekstu meu nedopustivim aktivnostima
strunog osoblja navode: donoenje odluka u ime/umjesto osoba s IT i njihovih
obitelji; seksualno pozicioniranje; fiziku pomo klijentu pri masturbaciji; izravnu
nabavku pornografskih materijala i seksualnih pomagala; pomo u dobivanju
usluga prostitutke ili dozvoljavanje posjeta prostitutke u okviru organiziranog
stanovanja uz podrku.
Glavna naela ovakvoga profesionalno-etikog djelovanja trebala bi biti
definirana u svim slubama podrke za osobe s intelektualnim i drugim razvojnim
poremeajima i u naim uvjetima, kako bi se osigurala zatita prava ovih osoba
te dosljedno i primjereno postupanje u praksi. Vano je da se ta naela kreiraju
i provode u okviru timske i konzultativne suradnje te se evaluira uinkovitost
njihove primjene, relevantnost i izvodljivost. Kao to je ve spomenuto, vano je
da su i same osobe s intelektualnim i drugim razvojnim tekoama, koje ovise
o spomenutim naelima djelovanja osoba koje pruaju podrku, i same aktivno
ukljuene u njihovo definiranje i vrednovanje.
Vezano uz uvodno spomenuti strukturirani program seksualne edukacije osoba s
IT autorice ove publikacije (koji se nalazi u Prilogu) navedeno je nekoliko kljunih
smjernica za rad djelatnika u praksi na ovom podruju (Bratkovi, 2000):

podravanje klijenata u stjecanju iskustava koja su u skladu s njihovom

razinom opeg i spolnog razvoja;
uvaavanje injenice da se spolni razvoj ne moe izdvajati i tretirati
odvojeno od cjelokupnog razvoja pojedine osobe i svih aspekata njezina
ponaanja;
timsko definiranje pravila ponaanja strunih djelatnika u odnosu na
spolno izraavanje klijenata te isticanje dunosti da se (bez obzira na
osobna gledita osoblja) reagira na dogovoren i objektivno poeljan
nain (u interesu klijenta);
potivanje individualiziranog pristupa u seksualnoj edukaciji klijenata s
ciljem odravanja postojeih i stjecanja novih znanja i vjetina, te boljeg
razumijevanja vlastitoga tjelesnog, psihosocijalnog i emocionalnog
sazrijevanja povezanog sa spolnou;

55

poticanje procesa socijalizacije, ostvarivanja partnerskih odnosa i

obiteljskih uloga svake osobe u skladu s njenom ivotnom dobi, osobnim
potencijalima i ivotnim okolnostima;
osiguravanje primjerenog prostora i vremena, tj. omoguavanje dovoljno
privatnosti u svrhu zadovoljavanja seksualnih potreba pojedinoj osobi
ili osobama u partnerskoj vezi, u obiteljskim i institucionalnim uvjetima
ivota;
nastojanje da se osobe s problematinim ponaanjem, putem edukacije
i savjetovanja, preusmjere/osposobe za socijalno prihvatljivo spolno
izraavanje i zadovoljavanje potreba;
potivanje opih etikih naela zatite prava i dostojanstva svakog klijenta
(pouavanje o rizicima, sigurnosti i zatiti od zlostavljanja).

Frawley i dr. (2003) definirali su smjernice za izvoditelje programa seksualne

edukacije i voditelje savjetodavnih radionica za mlade i odrasle osobe s
intelektualnim i drugim razvojnim tekoama u kojima navode da strunjaci, koji
se nalaze u tim ulogama, trebaju posjedovati:

iskustva u radu s grupama i pojedincima na slinim temama, a osobito

iskustvo i znanje vezano uz spolnost osoba s tekoama;
poznavanje problema s kojima se suoavaju osobe s tekoama, sustava
podrke za ove osobe te iskustva neposrednog rada s njima;
poznavanje razliitih edukacijskih strategija koje ukljuuje, primjerice,
neformalnije pristupe odraslim osobama kada im se dodjeljuje sredinja
uloga moderatora/suvoditelja radionice;
iskustva vezana uz otkrivanje seksualnog zlostavljanja i slinih neugodnih
iskustava pojedinaca, popraenih strahom i tjeskobom;
vjetine rada u grupi (poticanje grupne kohezije i uzajamnog pruanja
podrke meu sudionicima, poticanje uspjene komunikacije i interakcije
te mogunosti za raspravu o razliitim temama).

Jasno je da su intimniji kontakti seksualne naravi izmeu djelatnika slubi podrke

i klijenata nedopustivi. Fiziki dodiri neseksualne naravi dozvoljeni su i poeljni
ukoliko su dio normalne bliske komunikacije, odgovor na izraenu potrebu
klijenta za fizikim kontaktom (zagrljajem i emocionalnom privrenou), te u
okviru neophodne pomoi i njegovateljske podrke u svakodnevnom ivotu
(koja je opsenija kod osoba s veim razvojnim tekoama). Spolno izraavanje
i ponaanje klijenata, koje je odgovorno i odvija se u okvirima uobiajenih
socijalno prihvatljivih normi, ne smije se ni u kojem sluaju sputavati, ograniavati
ili kanjavati.
56

Posebnu je pozornost potrebno posvetiti problemu seksualnog zlostavljanja.

Seksualno zlostavljanje je svaka seksualno obiljeena aktivnost koja je usmjerena
prema osobi (rtvi) ili se izvodi na njoj ili s njom, ali bez njezine volje i pristanka
ili uope svijesti o tome to joj se dogaa, tj. bez razumijevanja da se radi o
zlostavljanju. Brown i Turk (1992) su oblike seksualnog zlostavljanja svrstali u
dvije kategorije. Jedna je kategorija tzv. nekontaktne zloupotrebe koja ukljuuje:
uznemiravanje gledanjem, praenjem i verbalnim zadirkivanjem, uz izraavanje
seksualnih aluzija. U drugu kategoriju tzv. kontaktne zloupotrebe ubrajaju se:
nasilni pokuaji intimnog dodirivanja te ostvarenje razliitih oblika seksualnih
kontakata sve do potpunog seksualnog odnosa.
Neupitno je da je pojava bilo kakvog oblika seksualne zloupotrebe (manipuliranja,
iskoritavanja i zlostavljanja) u potpunosti drutveno neprihvatljiva, usto to
je zakonski kanjiva. Stoga je poeljno u profesionalno-etikim smjernicama
djelovanja preciznije definirati naine postupanja u takvim situacijama. Ako bilo
tko od strunih djelatnika i ostalog osoblja primijeti kod nekog klijenta znakove
seksualnog zlostavljanja ili mu sama osoba to daje do znanja, duan je reagirati,
zabiljeiti to u pisanom obliku, te obavijestiti odgovorne osobe i za to nadlene
slube. I najmanja sumnja na seksualnu zloupotrebu morala bi se ozbiljno
i odgovorno preispitati. Ispitujui rtvu zlostavljanja, kako bismo dobili to
pouzdanije odgovore, treba izbjegavati sugestibilna pitanja. Tako je, primjerice,
bolje pitati: Gdje te dirao? umjesto Je li ti dirao grudi?. Ako se na osnovu izjava
osobe i drugih subjektivnih znakova ili pak objektivnih dokaza sumnja potvrdi,
osoba koja prua podrku duna je podnijeti prijavu nadlenim slubama, tj.
inicirati zakonom propisani postupak djelovanja. Ugroena osoba ima pravo na
odgovarajuu zdravstvenu skrb i psiholoko savjetovanje, koje joj moe pomoi da
prebrodi pretrpljene frustracije i povrede, a potrebno ju je i naknadno savjetovati/
educirati kako bi stekla neophodna znanja i vjetine kojima se ubudue moe
zatititi od seksualne zloupotrebe.
Za osoblje koje prua podrku vano je prepoznavanje svih moguih pokazatelja
seksualnog zlostavljanja, ukljuujui fizike znakove, promjene u ponaanju,
socijalne i emocionalne znakove. To mogu biti primjerice: vaginalno ili rektalno
krvarenje, ozlijeene genitalije, genitalne infekcije i spolne bolesti te druge fizike
ozljede; iznenadne i znaajne promjene u ponaanju; regresija na infantilnije
oblike ponaanja kao to su, primjerice, sisanje palca i nono mokrenje; pojava
pojaane svadljivosti, agresivnosti, socijalno neprimjerenog ili delinkventnog
ponaanja; izrazito seksualizirano ponaanje; bijeg od kue ili drugih prostora i
mjesta stanovanja; none more, smetnje spavanja, strah od mraka; neuobiajeno
57

zanimanje ili znanje o seksualnim temama neprimjereno kronolokoj dobi;

neuobiajeno i pojaano izraavanje emocija; izraen strah od drugih osoba ili
odreene osobe; odbijanje osobe da ostane nasamo s odreenom ili bilo kojom
osobom u odreenom prostoru; averzija prema fizikim dodirima ili bliskosti s bilo
kime. Vrlo je vano imati na umu da seksualno zlostavljanje moe biti povezano i s
drugim vrstama zlostavljanja openito kao to su fiziko, emocionalno i financijsko
zlostavljanje (McCarthy i Thompson, 2007).
U sluaju kada nam se sama osoba povjeri da je zlostavljana, potrebno je (Frawley
i dr., 2003) sastaviti tim koji e ju pozorno sasluati; dati joj do znanja da se vjeruje
u ono to govori; dati joj do znanja da emo joj pomoi i ubudue pruiti veu
podrku kako bi bila sigurna; naglasiti moguu/potrebnu suradnju s policijom,
socijalnim radnikom i sl. Aktivnosti, informacije i savjeti, koje emo u takvim
sluajevima dati, ovisit e, naravno, i o tome je li zlostavljanje trenutno/u tijeku,
je li se dogodilo nedavno ili u daljoj prolosti. Sa rtvom u takvoj situaciji treba
postupati na nain koji joj osigurava sigurnost, pomo sa svrhom zatite/prekida
zlostavljanja te ostale oblike trenutne i trajne podrke kako bi se zlostavljanje
prekinulo, a kako bi se poveala sigurnost.
Moramo biti svjesni injenice da neki pojedinci mogu odmah pokazati znakove
zlostavljanja, a da e nekima trebati due vrijeme da pokau da im se neto takvo
dogodilo. Takoer moramo biti svjesni da e neke osobe vie pokazivati neizravne
ili netipine znakove seksualnog zlostavljanja. To moe biti posebno izraeno kod
osoba s IT i drugih osoba s manje razvijenim komunikacijskim vjetinama i/ili kod
onih koji su nepovjerljivi prema drugima.
Govorei o sluajevima spolnog zlostavljanja djece openito, Sladovi Franz
(2002) navodi kako je vano osiguravati nadzor strunjaka i definirati jasne
interdisciplinarne protokole djelovanja. S obzirom na razliite afinitete i vjetine
strunjaka u centrima za socijalnu skrb, a prema uzoru na slube za zatitu djece
u svijetu, najuspjenijim modelom djelovanja u ovom kontekstu spomenuta
autorica smatra stvaranje timova za rad sa spolno zlostavljanom djecom gdje bi
svaki lan u svom podruju te svi zajedno i koordinirano pruili cjelovitu zatitu
djetetu, pratili odreeni sluaj od otkrivanja, preko tretmana djeteta i obitelji
do pravne osude poinitelja. Spomenula je neophodno ulaganje u edukaciju
odreenog broja razliitih strunjaka koje bi rezultiralo veim otkrivanjem
sluajeva spolno zlostavljane djece i pruanjem djelotvornije zatite. Slian je
pristup neophodan i u sluajevima seksualnog zlostavljanja djece i mladih, ali i
odraslih osoba s intelektualnim i drugim razvojnim tekoama. Strunjaci i drugo
58

osoblje u slubama podrke za ovu populaciju trebalo bi imati jasno definirane

odgovornosti za takve situacije te protokole postupanja povezane sa sljedeim
pitanjima (McCarthy i Thompson, 2007): kome se trebaju obratiti unutar ili izvan
svoje slube; kada i kako kontaktirati policiju; kako uvati forenzike dokaze
(ukoliko postoje); kako trebaju pristupiti osobi za koju sumnjaju da je bila izloena
zlostavljanju ili za koju sumnjaju da je zlostavlja; kada i kako uputiti osobu u
drugu/nadlenu slubu; kome se mogu obratiti za podrku njima samima u
sluaju stresa koji je nastao jer su bili ukljueni u otkrivanje zlostavljanja.

59

PRETPOSTAVKE KVALITETE PODRKE

Kao to je ve spomenuto, spolnost osoba s intelektualnim i drugim razvojnim
tekoama, kao i pruanje podrke na tom podruju ne moe se gledati izolirano,
ve se treba smjestiti u iri kontekst kvalitete ivota ovih osoba i kvalitete sustava
podrke.
Kvaliteta ivljenja svakog pojedinca u velikoj mjeri ovisi o zajednitvu s okolinom,
tj. o svakodnevnim meuljudskim interakcijama u socijalnoj okolini. Svi ljudi imaju
socijalne i emocionalne potrebe zadovoljavanje kojih je usko povezano s fizikom,
socijalnom i emocionalnom intimnou. Te se potrebe zadovoljavaju u krugu
obitelji, ali i drugih ljudi iz ue i ire okoline. Socijalna podrka vrnjaka, prijatelja,
susjeda i ostalih pomae u izgraivanju osobnog identiteta i omoguava prirodni
razvoj socijalne mree podrke unutar zajednice. Socijalne mree podrke su vrlo
vane zbog razvoja osjeaja sigurnosti, pripadnosti, vlastite vrijednosti i pozitivne
slike o sebi. To mogu biti: obiteljske veze, veze s drugim osobama u slinoj ivotnoj
situaciji, prijateljske i poznanike veze zasnovane na zajednikim interesima,
prijateljske i partnerske veze. Stoga se i razvoj slubi podrke u zajednici zasniva
na naelima deinstitucionalizacije i normalizacije uvjeta ivota, individualizacije,
poticanja neovisnosti i autonomije, razvoja meuljudskih odnosa i socijalnog
ukljuivanja. Ishodite suvremenoga socijalnog modela podrke i modela ljudskih
prava je filozofija inkluzije cilj koje je potpuno ukljuivanje osoba s tekoama u
razvoju i invaliditetom openito u sve sadraje ivota u zajednici, te izjednaavanje
njihovih prava s pravima ostale/tipine populacije, ukljuujui i prava povezana
sa spolnou. U svemu tome kljune su kvalitativne promjene sustava povezane
s organiziranjem normalnih uvjeta stanovanja u zajednici, osiguravanjem prava
na rad i financijsku neovisnost, kontinuiteta i stalnosti ivotnih okolnosti, prava
na izbor osobnog ivotnog stila itd. Sve to podrazumijeva kreiranje fleksibilnog
i senzibiliziranog, osobno usmjerenog sustava podrke prilagodljivog razliitim
individualnim potrebama i utemeljenog na dijalogu i suradnji s korisnicima.
Sutina toga procesa je razvoj kvalitete podrke s ciljem unaprjeenja kvalitete
ivljenja. Stoga je i polazite za organizacijske i programske promjene i oblike
pruanja usluga skrbi i podrke primjena koncepta kvalitete ivljenja (Keith i
Schalock, 2000).
Kvaliteta ivljenja je sloen pojam koji obuhvaa znatan broj objektivnih i
subjektivnih imbenika zadovoljavanja potreba i samopercepcije pojedinca.
Svjetska zdravstvena organizacija je 1993. godine (Prema Bratkovi, 2002)
definirala kvalitetu ivljenja kao individualni doivljaj vlastite pozicije u ivotu, u
60

kontekstu kulturalnih i vrijednosnih sustava u kojima se ivi i u odnosu na vlastite

ciljeve, oekivanja, standarde i preokupacije. Radi se o sloenom konceptu koji
ukljuuje fiziko zdravlje, psiholoko stanje osobe, stupanj samostalnosti, socijalne
odnose, osobna uvjerenja i odnos prema bitnim znaajkama okoline.
Kritinim varijablama okoline, koje utjeu na kvalitetu ivljenja osoba s
intelektualnim i drugim razvojnim tekoama tijekom itavog ivota, smatraju se
(Stark i Faulkner, 1996, prema Bratkovi i Rozman, 2007): stupanj zdravstvene zatite,
ivotno okruje (uvjeti stanovanja i svakodnevnog ivota), obiteljska prisutnost
i odnosi, socijalni i emocionalni odnosi s drugima (npr. prijateljima, kolegama,
osobljem), rehabilitacija i podrka, obrazovanje, radna sredina te rekreacijske
aktivnosti i aktivnosti slobodnog vremena. Utjecaj ovih varijabli na kvalitetu
ivljenja se mijenja tijekom razliitih ivotnih dobi i u ovisnosti o stupnjevima
pruene podrke okoline na svakoj od njih. Kvaliteta ivljenja i u ovih je osoba
(kao i kod ostale populacije) odreena: psiholokim stanjem dobrobiti, bliskim
socijalnim odnosima, fizikim i materijalnim imbenicima, razvojem osobne
kompetentnosti i mogunou ostvarivanja osobnih ivotnih ciljeva, stupnjem
osobne autonomije i donoenja odluka, drutvenom ukljuenosti i ostvarivanjem
prava povezanih s vrednovanjem pojedinca i njegovim dostojanstvom.
Svatko od nas ima pravo uivati u ivotu koliko god je to mogue, a uloga
strunjaka je da pojedincu s razvojnim tekoama pomogne u ostvarivanju tog
cilja. Osnovni okvir, u koji se mogu smjestiti aspekti ivota svih ljudi, sastoji se od
tri razine: ispunjenje osnovnih ivotnih potreba, zadovoljstvo odreenim aspektima ivota koji su vani/prioritetni pojedincu i postizanje visokog stupnja osobnog
zadovoljstva i ispunjenosti (Brown i Brown, 2003).
U smjernicama za reorganizaciju tradicionalnoga institucionalnog, segregacijskog
i diskriminirajueg sustava skrbi u sustav podrke utemeljen u zajednici OBrien
(1990, prema Bratkovi, 2002) navodi: podrka je usmjerena na pomo osobama
s tekoama u definiranju planova i ostvarivanju poeljnih tenji za budunost,
uz uvaavanje iskustvenih sustava vrijednosti tih osoba; podrka je usmjerena
na pronalaenje vrednovanih mjesta za osobe s razvojnim tekoama u zajednici; resursi sustava usmjereni su na kontinuirano iznalaenje najboljih rjeenja i
rjeavanje problema, uz uvaavanje interesa i oekivanja za budunost od strane
klijenata; promjena prakse podrazumijeva i unutarnje promjene u smislu promjene stavova osoblja te organizacijskih i funkcionalnih obiljeja sustava.
Suvremeni model podrke zasnovan na primjeni koncepta kvalitete ivljenja
61

podrazumijeva tzv. osobno usmjereni pristup (Person Centred Planning) koji je

nastao kao kritika nadogradnja individualnog programiranja i s ciljem aktivne
podrke osobama s tekoama za ukljuivanje u zajednicu. Proces osobno
usmjerenog planiranja podrke podrazumijeva uvaavanje osobe s razvojnim
tekoama kao aktivnog sudionika u planiranju svoje poeljne budunosti, uz
poticanje razvoja njenog samoodreenja i ivotne neovisnosti. Osobno usmjereno
planiranje otkriva i djeluje na ono to je vano za osobu sada i u budunosti, te
je usklaeno sa sklonostima, tenjama i snovima pojedinca. Ono okuplja sve
ljude koji su vani toj osobi, ukljuujui lanove obitelji, prijatelje, poznanike te
strunjake koji su ukljueni u njen ivot i koji su osposobljeni za takav vid pruanja
podrke. Svi zajedno se timski sastaju s osobom koja je u sreditu procesa
planiranja te joj na temelju toga pomau u rjeavanju ivotnih problema i izgradnji
poeljne budunosti. Ono se usmjerava na otkrivanje potencijala (sposobnosti,
vjetina i talenata) osobe, na sluanje i uvaavanje onoga to je njoj doista vano
i temelji se na naelima ljudskih prava, samoodreenja, neovisnosti i socijalne
ukljuenosti (Rasheed i dr., 2006; OBrien, 2004).
Polazita osobno usmjerene podrke osobama s IT su: vanost kontinuirane brige
i podrke od strane ue socijalne okoline u ivotu svakog ovjeka; osobama s IT
podrku mogu pruati: obitelj, znaajne druge osobe, strunjaci i slube podrke;
objedinjavanje podrke od strane prirodnoga socijalnog miljea i formalnih oblika
strune i sustavne podrke; procjena i pruanje podrke trebaju se provoditi u
osobnom ivotnom okruju pojedinca; preusmjeravanje sustava skrbi za odreene
skupine osoba na sustav podrke pojedincima i obiteljima; nadograivanje
razvojnih ciljeva rehabilitacije pitanjima kvalitete ivljenja; u sreditu planiranja
je osoba i njena individualna ivotna situacija; kljuna su naela poticanja razvoja
samoodreenja osobe i osnaivanja njene prirodne okoline za pruanje podrke.
U naim uvjetima jo uvijek prevladava podrka koja je programski i formalno
sustavno orijentirana i koja nije dovoljno osjetljiva na individualne potrebe.
Nuna je promjena hijerarhijske strukture sustava usmjerena na izgradnju kruga
uzajamnih odnosa osoba s razvojnim tekoama, njihovih obitelji, odgovornih
slubi i strunjaka. Izgradnja partnerskih i suradnikih odnosa izmeu korisnika i
onih koji pruaju podrku osnovni je preduvjet za sljedee:
1. omoguavanje najvee mogue neovisnosti korisnika i kontrole nad
vlastitim ivotom u to prirodnijim uvjetima ivota; ukljuivanje korisnika
u kreiranje, djelovanje i vrednovanje kvalitete podrke koja im se prua;
2. kvalitetan pristup transformaciji tradicionalnog sustava institucionalne
skrbi u sustav slubi i usluga podrke u zajednici nikako ne bi smio biti
62

usmjeren samo na definiranje opih standarda u smislu organizacije, resursa

i kvalitete usluga, ve bi sutinski trebao podrazumijevati i implementaciju
individualnih pitanja kvalitete ivljenja u kreiranju i pruanju podrke
pojedincu, temeljenu na naelima osobno usmjerenog planiranja;
3. u okviru tog procesa strunjaci moraju svoj rad prilagoditi pogledima
pojedinaca i njihovih obitelji na vlastitu kvalitetu ivljenja, tj. njihovim
jedinstvenim potrebama, osobnim ciljevima i individualnim ivotnim
stilovima.
Uinkovito planiranje strune podrke osobama s intelektualnim i drugim
razvojnim tekoama ukljuuje razliita podruja ivota (zdravstvenu skrb,
stanovanje, obiteljske, socijalne/emocionalne odnose, obrazovanje, rad i
slobodno vrijeme itd.), unutar kojih se jednaka pozornost posveuje i objektivnim
preduvjetima (ivotno okruje) i subjektivnim indikatorima kvalitete ivljenja
(zadovoljstvo i sustav vrijednosti pojedinaca). Uinkovito planiranje podrke
podrazumijeva dobro poznavanje osobe kako bi se moglo pratiti njezine stvarne
doivljaje i poglede. Ono je orijentirano na kritini element kvalitete ivljenja, tj.
osnaivanje, odnosno kreiranje podrke na nain da ona poveava mogunosti za
samozastupanje i osobno donoenje odluka. U tom se smislu naglasak stavlja i na
sudjelovanje pojedinaca i lanova njihovih obitelji u planiranju i evaluaciji procesa
ostvarivanja kvalitete ivljenja. Stavljanje naglaska na jedinstvena subjektivna
iskustva, potrebe i tenje zahtijeva da formalni sustav slubi bude prilagodljiviji i
u nainu kreiranja i provedbi podrke.
I u razvoju kvalitete podrke osobama s intelektualnim i drugim razvojnim
tekoama za potpunije ostvarivanje spolnih potreba i prava trebali bismo se
voditi sljedeim naelima djelovanja:
-

-
-
-

podrka treba biti usmjerena na pomo osobama u definiranju planova

i ostvarivanju poeljnih tenji za budunost uz uvaavanje iskustvenih
vrijednosti i stilova ivota;
podrka treba biti utemeljena na holistikom modelu ostvarivanja
potencijala, interesa i potreba pojedinca;
resursi sustava podrke trebaju biti usmjereni na kontinuirano iznalaenje
odgovarajuih rjeenja za ostvarivanje potreba i prava osoba u zajednici;
promjena dosadanje prakse podrazumijeva unutarnje promjene u smislu
promjene stavova i edukacije osoblja te programskih, organizacijskih i
funkcionalnih obiljeja sustava.

63

Jasno je da cjelokupna struna podrka u zajednici zahtijeva visoku razinu

profesionalnih kompetencija, ne samo u okviru interdisciplinarnog timskog rada,
nego i potpunije i kvalitetnije suradnje s korisnicima podrke, njihovim obiteljima
i ostalim osobama iz njihova prirodnog kruga podrke.
Uloga osoba koje pruaju podrku u zajednici definira se kao pomaganje
pojedincu u voenju samousmjeravajueg ivota i ostvarivanju zajednitva sa
socijalnom okolinom (Taylor i dr., 1996, prema Rapley, 2000). To bi nam trebala
biti vodilja i u strunom radu na ovom kompleksnom i osjetljivom podruju
ostvarivanja individualne kvalitete ivljenja osoba s razvojnim tekoama. Tome
u prilog najbolje govore izjave, tj. znakovite poruke odraslih osoba s IT, lanova
Udruge za samozastupanje iz Zagreba (Bratkovi i Zeli, 2010):
Mi vrijedimo kao i drugi i sve ljude treba potovati
... Mogu sve rei to ja hou i to neu
Ne moramo vie samo sluati druge kako oni hoe
... Mi moemo odluivati s kime emo ivjeti u stanu...
Svoj ivot ima pravo svatko ivjeti... i sa svojom enom i muem
Dugo nismo mogli posjeivati svoju ker u Domu, sada ju moemo viati i
ona dolazi k nama
... Ja sam dobio dozvolu za brak pa sam se oenio, i u Crkvi, bila je lijepa svadba
Jo uvijek ima ljudi o kojima odluuju drugi i to je alosno
Neki roditelji ele da im djeca ive u institucijama, mi govorimo da je to loe
i da je bolje da ive normalno kao i mi, kao i svi drugi ljudi
Ja bih eljela da svi ive u zajednici, da imaju to vie kretanja, slobode,
druenja da svi izau van iz institucija i ive kao i svi drugi ljudi
Svi zajedno trebamo se boriti za svoja prava

64

LITERATURA
Alfirev, M. (2007) Komparativna analiza skrbi za osobe s teom mentalnom
retardacijom u Republici Hrvatskoj, Saveznoj Republici Njemakoj i ekoj
Republici. Doktorska disertacija. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita
u Zagrebu.
Aunos, M., Feldman, M. A. (2002) Attitudes toward Sexuality, Sterilization and
Parenting Rights of Persons with Intellectual Disabilities. Journal of Applied
Research in Intellectual Disabilities, 15, 4, 285-296.
Baloban, J. (2004) Crkvenost i obitelj pred izazovima. Zagreb: Glas Koncila &
Denona.
Baloban, J. (ur.), (2005) U potrazi za identitetom, Komparativna studija vrednota:
Hrvatska i Europa. Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga.
Barei-Vali, V. (2008) Kvaliteta ivljenja osoba s intelektualnim tekoama
u programu prevencije institucionalizacije. Magistarski rad. Edukacijskorehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Barron, P., Hassiotis, A., Banes, J. (2002) Offenders With Intellectual Disability: the
Size of Problem and Therapeutic Outcomes. Journal of Intellectual Disability
Research, 46, 6, 454-463.
Bartolac, A. (2005) Seksualni identitet i iskustvo osoba s cerebralnom paralizom.
Revija za sociologiju, 36, 34, 187206.
Bastaic, Z. (1995) Pubertet i adolescencija. Zagreb: kolska Knjiga.
Bazzo, G., Nota, L., Soresi, S., Ferrari, L., Minnes, P. (2007) Attitudes of Social Service
Providers towards the Sexuality of Individuals with Intellectual Disability.
Journal of Applied Research in Intellectual Disabilities, 20, 2, 110-115.
Bili, M., Bratkovi, D. (2004) Neki pokazatelji subjektivnog doivljaja kvalitete
ivljenja odraslih osoba s mentalnom retardacijom smjetenih u domu za
samostalno stanovanje. Zbornik radova 5. meunarodnog seminara: Dobra

65

edukacijsko-rehabilitacijska praksa za 21. Stoljee (257-266), 14.-16. 5. 2004.,

Trakoan. Zagreb: Savez defektologa Hrvatske.
Block, P. (2002) Sexuality, Parenthood and Cognitive Disability in Brazil. Sexuality
and Disability, 20, 1, 7-28.
Braja, P. (1991) Spolnost, dijete, kola. Zagreb: kolske novine.
Bratkovi, D. (2000) Edukacija o spolnosti osoba s mentalnom retardacijom.
Zagreb: Hrvatski savez udruga za osobe s mentalnom retardacijom.
Bratkovi, D. (1996) Evaluacija programa seksualne edukacije u radu s osobama
s umjerenom i teom mentalnom retardacijom. Magistarski rad, Fakultet za
defektologiju Sveuilita u Zagrebu.
Bratkovi, D. (2002) Kvaliteta ivljenja osoba s umjerenom i teom mentalnom
retardacijom u obiteljskim i institucionalnim uvjetima ivota. Disertacija.
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Bratkovi, D. (2005) Slube podrke u zajednici za odrasle osobe s intelektualnim
tekoama. Na prijatelj - asopis za pitanja mentalne retardacije, 32, 3/4, 5364.
Bratkovi, D., Bili, M. (2006) Kvaliteta podrke u programu stanovanja u zajednici.
Zbornik radova 6. meunarodnog seminara: ivjeti zajedno (277-287), 20.-22.
4. 2006., Varadin. Zagreb: Savez defektologa Hrvatske.
Bratkovi, D., Bili, M., Nikoli, B. (2003) Mogunost vrenja izbora u svakidanjem
ivotu osoba s mentalnom retardacijom. Hrvatska revija za rehabilitacijska
istraivanja, 39, 2, 117-128.
Bratkovi, D., Rozman, B. (2006) imbenici kvalitete ivljenja osoba s intelektualnim
tekoama. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja, 42, 2, 101-112.
Bratkovi, D., Teodorovi, B. (2000) Evaluacija programa seksualne edukacije
odraslih osoba s teom mentalnom retardacijom. Hrvatska revija za
rehabilitacijska istraivanja, 36, 1, 25-36.

66

Bratkovi, D., Zeli, M. (2010) Samozastupanje osoba s intelektualnim tekoama.

U: Leutar, Z. (ur.) Zbornik radova meunarodne znanstvene konferencije:
Socijalni rad i borba protiv siromatva i socijalne iskljuenosti profesionalna
usmjerenost zatiti i promicanju ljudskih prava (451-474), 20.-23.10.2010.,
Sveuilite u Mostaru. Zagreb: Zaklada Marija De Mattias.
Brown, I., Brown R., I. (2003) Quality of Life and Disability. United Kingdom: Jessica
Kingsley Publishers Ltd.
Brown, H., Turk, V. (1992) Defining Sexual Abuse as it Affects Adults with Learning
Disabilities, Mental Handicap, 20, 2, 44-55.
Calderone, M. S., Johnson, E. W. (1990) The Family Book about Sexuality. New York:
Harper Collins.
Craft, A. (1991): Living your life - A Sex Education and Personal Development
Programme for Students with Severe Learning Difficulties. Wisbech, Cambs,
England: LDA.
Craft, M. (1983) Sexual Behaviour and Sexual Difficulties. U: Craft, A., Craft, M. (ur.)
Sex Education and Counselling for Mentally Handicapped People. Tundbridge,
Wells: Costello.
Craft A., Brown H. (1994) Personal Relationships and Sexuality: the Staff Role.
U: Craft, A. (ur.) Practice Issues in Sexuality and Learning Disabilities (1 22).
London: Routledge.
Craft, A., Craft, M. (1983) Implications for the Future. U: Craft, A., Craft, M. (ur.) Sex
Education and Counselling for Mentally Handicapped People. Tunbridge Wells:
Costello Press.
Cuskelly, M., Bryde, R. (2004) Attitudes towards the Sexuality of Adults with an
Intellectual Disability: Parents, Support Staff, and a Community Sample. Journal
of Intellectual & Developmental Disability, 29, 3, 255-264.
Cuskelly, M., Gilmore, L. (2007) Attitudes to Sexuality Questionnaire (Individuals
with an Intellectual Disability): Scale development and community norms.
Journal of Intellectual & Developmental Disability; 32, 3, 214-221.

67

udina-Obradovi, M., Obradovi, J. (2006) Psihologija braka i obitelji. Zagreb:

Golden marketing - Tehnika knjiga.
Diviova-Brettova, J., trbova, D. (2009) Sexual attitudes of personnel who work
with individuals with intellectual disability. Acta University Palacki Olomuc, 39, 2.
DSouza, N. (1990) Genetics and Mental Retardation. U: Whitman, B., Accardo, P.
(ur.) When a Parent is Mentally Retarded. Baltimore: Brookes Publishing.
Fegan, L., Rauch, W., McCarthy, W. (1993) Sexuality and People with Intellectual
Disability. Baltimore: Brookes Publishing.
Frawley, P., Johnson, K., Hiller, L. i Harrison, L. (2003) Living Safer Sexual Lives.
Brighton: Pavilion Publishing.
Gilmore, L., Chambers, B. (2010) Intellectual Disability and Sexuality: Attitudes of
Disability Support Staff and Leisure Industry Employees. Journal of Intellectual
and Developmental Disability, 35, 1, 1-22.
Haffner, D.W. (1990) Sex education 2000: A call to action. Sex Information and
Education Council of the U. S., New York.
Haracopos, D., Pedersen, L. (1992) Sexuality and Autism. Danish report. United
Kingdom: Society for the Autistically Handicapped.
Hayman, R. L. (1990) Presumptions of Justice: Law, Politics, and the Mentally
Retarded Parent. Harvard Law Review 103, 12011274.
Johnson, P. R. (1975) Sex Education and Counseling of Special Groups. Springfield
IL: Charles C. Thomas.
Johnson, P. R. (1987) Becoming Real: A Developmental Approach to Relationship
Education. U: Craft, A. (ur.) Mental Handicapped and Sexuality: Issues and
Perspectives. London: Costello.
Jurkowski, E., Amado, N. A. (1993) Affection, Love, Intimacy, and Sexual
Relationships. U: Amado, N.A. (ur.) Friendships and Community Connections
between People with and without Developmental Disabilities. Baltimore,
London: Brookes.
68

Katz, G., Lazcano-Ponce, E. (2008) Sexualitiy in Subjects with Intellectual Disability:

an Educational Intervention Proposal for Parents and Counselors in Developing
Countries. Salud Publica Mex, 50, 2, 239-254.
Keith, K. D., Schalock, R. L. (2000) Cross Cultural Perspectives on Quality of Life:
Trends and Themes. U: Keith, K.D., Schalock, R.L. (ur.) Cross Cultural Perspectives
on Quality of Life (363-380). Washington DC: American Association on Mental
Retardation.
Kempton, W., Kahn, E. (1991) Sexuality and People with Intellectual Disabilities: A
Historical Perspective. Sexuality and Disability, 9, 2, 93-111.
Laklija, M., Urbanc, K. (2007) Doivljaj vlastitog tijela i seksualnost u adolescenata
s motorikim oteenjem. Ljetopis socijalnog rada, 14, 3, 579-596.
Lambrick, F., Glaser, W (2004) Sex Offenders With an Intellectual Disability. Sexual
Abuse: a Journal of Research and Treatment, 16, 4, 381-392.
Leutar, Z., tambuk, A. (2007) Invaliditet u obitelji i izvori podrke. Hrvatska revija
za rehabilitacijska istraivanja, 43, 1, 47-61.
Levai, M., Leutar, Z., (2011) Iskustvo roditeljstva osoba s tjelesnim invaliditetom.
Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja, 47, 2, 42-57.
Levandovski, D., Teodorovi, B., Bratkovi, D. (1996) Igre za odrasle osobe s
mentalnom retardacijom. Zagreb: Fakultet za defektologiju Sveuilita u
Zagrebu, Centar za rehabilitaciju Zagreb.
McCarthy, M. (1999) Sexuality and Woman with Learning Disabilities. London,
Philadelphia: Jessica Kingsley Publishers.
McCarthy, M., Thompson, D. (2007) Sex and the 3Rs Rights, Risks and
Responsibilities. Brighton, UK: Pavilion Publishing Ltd.
McGaw, S., Newman, T. (2005) What Works for Parents with Learning Disabilities?
London: Jessica Kingsley Ltd.
Melberg Schwier, K., Hingsburger, D. (2000) Sexuality - Your Sons and Daughters
with Intellectual Disabilities. London: Jessica Kingsley Publishers.
69

Milligan M. S., Neufeldt, A. H. (2001) The Myth of Asexuality: A Survey of Social and
Empirical Evidence, Sexuality and Disability, 19, 2, 91-109.
Mievi, N. (2005) Potivanje prava i etikih principa djelovanja u pitanjima
zatite spolnog i reproduktivnog zdravlja, kontrole zaea, braka, trudnoe i
roditeljstva osoba s mentalnom retardacijom. U: Bratkovi, D. (ur.) Priruni tekst
edukacije za ginekologe (interni materijal) Centra za rehabilitaciju Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Monat-Haller, R. K. (1992) Understanding and Expressing Sexuality: Responsible
Choices for Individuals with Developmental Disabilities. Baltimore: Brookes.
OBrien, J. (2004) If person centred planning did not exist, valuing people would
require its invention. JARID 17, 11 15.
Obiteljski zakon: Narodne novine, br. 107/07.
Petersilia, J. (2000) Invisible Victims: Violence Against Persons with Developmental
Disabilities. Human Rights, 27, 1, 9-13.
Prebeg, . (1994) Tjelesni rast i razvoj djece. U: Jaki, i sur. Socijalna medicina, 7.
izd. (261-266). Zagreb: Biblioteka udbenici i prirunici Medicinskog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu (sv. 60).
Rapley, M. (2000) The Social Construction of Quality of Life: The Interpersonal
Production of Well Being Revisited. U: Keith, K. D., Schalock, R. L. (ur.) Cross
Cultural Perspectives on Quality of Life (155-172). Washington DC: American
Association on Mental Retardation.
Rasheed, S. A., Fore, C., Miller, S. (2006) Person-Centered Planning: Practices,
Promises, and Provisions. Journal for Vocational Special Needs Education, 28,
3, 47-59.
Rozman, B. (2011) Kvaliteta usluge stanovanja uz podrku za odrasle osobe s
intelektualnim tekoama. Doktorska disertacija. Edukacijsko-rehabilitacijski
fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Servais, L. (2006) Sexual Health Care in Persons with Intellectual Disabilities. Mental
Retardation and Developmental Disabilities Research Reviews, 12, 1, 48-56.

70

Sladovi Franz, B. (2002) Poetni intervju s djetetom u sluajevima sumnje na

seksualno zlostavljanje. Ljetopis socijalnog rada, 9, 2, 283-294.
Slavini, I. (2008) Brane zajednice osoba s intelektualnim tekoama. Diplomski
rad. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Sobsey, D. (2006) Violence & Disability. U: W. M. Nehring (ur.) Health promotion
for persons with intellectual/developmental disabilities: The state of scientific
evidence. Washington, DC: American Association on Mental Retardation.
Teodorovi, B., Bratkovi, D. (2005) Znaajke odraslih osoba s intelektualnim
tekoama. U: Bratkovi, D. (ur.) Zapoljavanje uz podrku (19-22). Zagreb:
Matra projekt, Udruga za promicanje inkluzije.
Teodorovi, B., Mii, D. (1994) Seksualno ponaanje osoba s umjerenom i teom
mentalnom retardacijom. Defektologija, 30, 2, 161-169.
Thomas, D., Woods, H. (2003) Working with People with Learning Disabilities:
Theory and Practice. London, New York: Jessica Kingsley Publishers.
Udruga za samozastupanje Zagreb: www.samozastupanje.hr
Urbanc, K. (2003) Mladi njegovatelji djeca osoba s invaliditetom. Ljetopis
socijalnog rada, 10, 2, 187-196.
Ujedinjeni narodi, Generalna skuptina (1993) Standardna pravila izjednaavanja
mogunosti za osobe s invaliditetom. Zagreb: Dravni zavod za zatitu obitelji,
materinstva i mladei, 1999.
Ujedinjeni narodi, Opa skuptina (2006) Konvencija o pravima osoba s
invaliditetom i Fakultativni protokol uz Konvenciju. Zagreb: Povjerenstvo Vlade
Republike Hrvatke za osobe s invaliditetom, Ministarstvo obitelji, branitelja i
meugeneracijske solidarnosti.
Valenti-Hein, D. (1990) The Sexual Abuse Interview for the Developmentally
Disabled. Sacramento: James Stanfield Publications.

71

Vlada Republike Hrvatske (2007) Nacionalna strategija izjednaavanja mogunosti

za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine. Zagreb: Povjerenstvo vlade
Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom, Ministarstvo obitelji, branitelja i
meugeneracijske solidarnosti.
Vukasovi, A. (1984) Odgoj za humane odnose i odgovorno roditeljstvo. Zagreb:
Fond za populacijske aktivnosti Ujedinjenih Naroda.

72

PRILOG:

PRIMJER
PROGRAMA SEKSUALNE EDUKACIJE

izvorno objavljen u strunom priruniku:

Bratkovi, D. (2000) Edukacija o spolnosti osoba s mentalnom retardacijom.

Zagreb: Hrvatski savez udruga za osobe s mentalnom retardacijom

73

UVODNE NAPOMENE O PROGRAMU I NJEGOVOJ PRIMJENI

Ovaj program seksualne edukacije primarno je usmjeren na podizanje razine
informiranosti te svijesti i znanja o spolnosti u osoba s intelektualnim tekoama,
posredovanjem informacija o razliitim pitanjima povezanim sa spolnou na
njima primjeren i prilagoen nain. Pritom se polo od injenice da je to vaan
preduvjet njihova osnaivanja i osposobljavanja za potpuniju i drutveno
prihvatljivu realizaciju spolnih potreba i prava te odgovornost i zatitu vlastitog
dostojanstva u partnerskim odnosima.
Program je primarno predvien za rad u skupinama iako se po potrebi pojedine
aktivnosti mogu prilagoditi individualnom radu. On se ne mora iskljuivo
primjenjivati kao zasebna sadrajna cjelina, ve se pojedini njegovi dijelovi mogu
integrirati u srodna programska podruja kao to su programi poticanja razvoja
socijalnih kompetencija, zdravstvena edukacija i sl.
Program je podijeljen u dvije sadrajne cjeline.
Prva cjelina, nazvana Svijest o spolnosti, obuhvaa sljedea podruja:

izgraivanje pozitivnoga spolnog identiteta;

prepoznavanje i imenovanje tjelesnih spolnih obiljeja;
stjecanje bazinih znanja o spolnom razvoju;
razumijevanje menstruacije;
razlikovnje oblika spolnog ponaanja te s njima povezanih drutvenih
normi i vrijednosti;
razlikovanje primjerenog i neprimjerenog ponaanja;
razumijevanje trudnoe i poroaja;
upoznavanje svrhe i naina spreavanja trudnoe;
podizanje razine svijesti o spolnim bolestima;
razumijevanje brane uloge i prepoznavanje elementa dobrog odnosa;
razumijevanje odgovornosti roditeljske uloge.

Druga cjelina, pod nazivom Zatita vlastitog dostojanstva, sadri sljedea

podruja:

podizanje svijesti o samodostojanstvu;

prepoznavanje potencijalno opasnih situacija i zatita od zloupotrebe i
zlostavljanja.

Pjedino podruje sadri nekoliko posebnih ciljeva strukturiranih u opisu aktivnosti

i sredstava koja se upotrebljavaju u njihovom provoenju. Posebno se vodilo
75

rauna o sistematinosti i postupnosti te o potrebi individualizacije programa

u njegovoj konkretnoj primjeni. Program je stoga koncipiran tako da se njegovi
ciljevi, precizno razraeni kroz pojedine aktivnosti, mogu djelomino odabrati i
dodatno razraditi. To znai da se izbor sadraja i nain njegove primjene moe
prilagoditi osobitostima pojedinca ili sudionika skupine u kojoj se program
provodi, tj. njihovoj spremnosti za uenje, njihovim potrebama i interesima
povezanim s razliitim sposobnostima i iskustvima. Svrha primjene ovog programa
ne podrazumijeva da sve osobe mogu/moraju u potpunosti usvojiti sve njegove
ciljeve. Vano je da se svakoj osobi ukljuenoj u edukaciju prui mogunost za
usvajanje ciljeva programa u opsegu koji je za nju relevantan. Da bi se taj cilj
ostvario, neophodno je dobro poznavanje sudionika edukacije s obzirom na
razinu njihove svijesti i znanja o spolnosti te ostalih navedenih obiljeja.
Program je u osnovi predvien za rad u manjoj skupini, mjeovitoj s obzirom na
spol. Rad u skupini je pogodan zbog toga to omoguava homogenost, razmjenu
informacija, iskustava i meudjelovanje sudionika. No ponekad je potreban
i individualni rad, kada je potreban poseban pristup nekom sudioniku, ukoliko
on, primjerice, izraava posebnu nelagodu ili otpor prema odreenoj temi ili pak
posebno zanimanje i zaokupljenost odreenom temom. Takoer se pri specifinim
temama (npr. praenje menstruacijskog ciklusa ili upotreba kondoma) mogu
formirati istospolne skupine.
Rad u skupini, pogotovo na osjetljivim i vrlo intimnim temama seksualne edukacije,
zahtijeva odreene preduvjete. Osnovni je preduvjet da se formira to je mogue
homogenija skupina ili vie njih s obzirom na znaajke sudionika. Neophodno
je da se prije same primjene programa odreeno vrijeme provede u pripremi
sudionika za takav rad. Vano je da se sudionici meusobno dobro upoznaju kako
bi se postupno izgradila ugodna atmosfera, povjerenje i meusobna suradnja te
usvojila osnovna pravila grupnog rada. Za to su vrlo pogodne razne socijalizacijske
igre. U navedenu se svrhu moe koristiti program pod naslovom Igre za odrasle
osobe s mentalnom retardacijom (Levandovski i dr., 1996).
Postupci provoenja programa ukljuuju: verbalno izlaganje; demonstraciju;
raspravu usmjerenu na pitanja i odgovore, razmatranje neke ivotne situacije
ili postavljanje odreenog problema i njegovog razmatranja; te igre uloga. Ti
se postupci upotpunjuju upotrebom izvornih i improviziranih sredstava kao
to su: konkretni objekti (npr. anatomski oblikovane lutke, higijenska sredstva
kod menstruacije, kontracepcijska sredstva i ostalo to je mogue konkretno
prezentirati); fotografije i drugi slikovni prikazi (izvorni materijali ili izvatci iz knjiga,
asopisa, web stranica i sl.); audiovizualna sredstva (videozapisi - snimke, filmovi).
76

U opisu pojedinih aktivnosti programa navode se mogua pratea sredstva

za njihovu realizaciju. No odabir i/ili izrada konkretnog didaktikog materijala i
varijanti ilustracija treba biti u skladu sa sposobnostima razumijevanja i potrebama
osoba koje su ukljuene u provedbu programa. Aktivnosti unutar pojedinih
ciljeva strukturirane su postupno, u koracima, uz poticanje konkretnog i zornog
naina uenja, tj. aktivno sudjelovanje u svladavanju sadraja, nasuprot pasivnom
sudjelovanju i promatranju.
Uinkovitost primjene ovakvog programa ne moe se promatrati izolirano. On
moe ostvariti svoju pravu uinkovitost i opravdanost primjene samo ukoliko se
osobama omogui prenoenje steenih informacija i spoznaja u situacije i iskustva
svakodnevnog ivota, u suradnji i uz potporu osoba iz njihove ue okoline (obitelji
i profesionalaca). Uvjeti ivota u obitelji i stambenoj zajednici ili ustanovi trebaju
biti takvi da omoguavaju osobama ostvarivanje spolnih potreba i prava. Vanu
ulogu imaju stavovi i svakodnevne reakcije neposredne okoline koje bi trebale
biti ujednaene i dosljedne. Strunjaci i ostalo osoblje moraju biti educirani
o ovom podruju pruanja podrke te usaglasiti profesionalni stav i definirati
etike smjernice svog djelovanja. Roditelje i druge lanove obitelji potrebno
je o cjelokupnom programu dobro informirati kako bi, nakon to su upoznati
s injenicama (nasuprot predrasudama i strahovima) te znaajem, ciljevima i
nainom provoenja seksualne edukacije, bili spremni na suradnju. Sve to upuuje
na potrebu edukativne pripreme i strunog osoblja i roditelja prije provoenja
seksualne edukacije, to podrazumijeva i primjena ovoga programa.
Vano je napomenuti da je program strukturiran i prvi puta eksperimentalno
primijenjen u okviru znanstveno-istraivakog projekta Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu pod naslovom Socijalizacija
odnosa meu spolovima u osoba s mentalnom retardacijom. Potvrena je
uinkovitost njegove primjene u radu s osobama s intelektualnim tekoama.
Detaljni podaci istraivanja, u kojem je ispitana razina svijesti i znanja ovih osoba
prije i nakon primjene programa, mogu se nai u objavljenom lanku: Bratkovi,
D., Teodorovi, B. (2000) Evaluacija programa seksualne edukacije odraslih osoba s
umjerenom i teom mentalnom retardacijom, Hrvatska revija za rehabilitacijska
istraivanja, 36, 1, 25-36.

77

I. SVIJEST O SPOLNOSTI
Usto to smo socijalna, mi smo i seksualna bia. Od rane dobi poinjemo otkrivati
nau seksualnost. Postavljamo pitanja: Odakle dolaze bebe? Zato djevojice
nemaju penis? Hou li i ja postati dlakava? i sl. Nain na koji okolina odgovara na
ovu znatielju oblikuje nae stavove i ponaanja vezana uz seksualnost. Naa elja
za seksualnim identitetom i znanjem nastavlja se i u odrasloj dobi kada se nae
zanimanje iri i ukljuuje teme o zaeu, intimnosti, seksualnim ponaanjima,
poremeajima, seksualno prenosivim bolestima te osobne i socijalne vrijednosti
povezane sa seksualnim izraavanjem. Osobe s intelektualnim tekoama takoer
su zaokupljene navedenim temama. Informacije o seksualnosti nisu im lako
dostupne. Za to postoji velik broj isprika: Oni to ne mogu razumjeti. Ako i razumiju,
bojimo se to e uiniti s tim znanjem. Roditelji e biti nezadovoljni. Neugodno nam
je o tome govoriti, ne znamo kako da o tome razgovaramo. Kao posljedica toga,
velikom broju ovih osoba nedostaju bazine informacije o seksualnosti, znanja
potrebna da bi izrazile svoje seksualne osjeaje i njima se lako manipulira. Iskustvo
u radu s ovim osobama pokazuje da se one uglavnom poduavaju o jednoj stvari
u vezi sa seksualnou da je to neto loe, o emu ne treba govoriti, a to svakako
ne treba raditi. S druge strane, skloni smo pronalaziti isprike i uvaavati njihova
neprihvatljiva ponaanja iz uvjerenja da nisu u stanju nauiti i usvojiti drugaije
ponaanje i samokontrolu. Kada se poduava o spreavanju seksualne zloupotrebe,
skloni smo usredotoiti se na negativne strane seksualnog ponaanja, pojaavati
strah i razmatrati kako ga izbjei u svim situacijama. Ovakvo stanovite obino
se opravdava strahom da osoba nee biti u stanju razlikovati zdrave od opasnih
situacija. Tijekom vremena, izbjegavajui poduavanje o pozitivnom i odgovornom
seksualnom ponaanju, ovim osobama uskraujemo njihova bazina ljudska prava.
S druge strane, kada odgovaramo na pitanja, raspravljamo, pruamo im podrku i
voenje, moemo se uvjeriti da velik broj osoba dobro usvoji odreene pojmove,
vri promiljen izbor, izraava svoju seksualnost na primjereni nain te se uspjeno
titi od seksualne zloupotrebe.
Podrujem Svijest o spolnosti obuhvaeni su sljedei programski ciljevi:
1. izgraivanje pozitivnoga spolnog identiteta
2. prepoznavanje i imenovanje tjelesnih spolnih obiljeja
3. stjecanje bazinih znanja o spolnom razvoju
4. razumijevanje menstruacije
5. diferenciranje oblika spolnog ponaanja te s njima povezanih drutvenih normi
i vrijednosti
6. razlikovanje primjerenog i neprimjerenog ponaanja
79

7. razumijevanje trudnoe i poroaja

8. upoznavanje svrhe i naina spreavanja trudnoe
9. podizanje svijesti o spolnim bolestima
10. razumijevanje brane uloge i prepoznavanje elemenata dobrog odnosa
11. razumijevanje odgovornosti roditeljske uloge.

80

1. CILJ: IZGRAIVANJE POZITIVNOGA SPOLNOG IDENTITETA

Pravi doivljaj sebe osigurava dobar kontakt s okolinom i ljudima u okolini. Nain
na koji sebe procjenjujemo odreuje nae ponaanje, odreuje kako emo se
boriti sa svakodnevnim ivotnim izazovima, kako emo svladavati tekoe. Osobe
s intelektualnim razvojnim tekoama esto prati stav okoline koji im namee
sindrom vjenog djeteta. Ovakav stav utjee na stvaranje slike o sebi, na razvoj
spolnog identiteta, odnosno spreava taj razvoj i zanemaruje potrebu da i ove osobe
razviju odgovornost za vlastito ponaanje. Kroz aktivnosti ovoga cilja nastojimo kod
sudionika programa osvijestiti vlastite vrijednosti i osobine, otkriti razlike i slinosti
s drugima, koje nam pomau da vidimo sebe na drugaiji nain, te da postignemo
promjene u odnosu prema osobama iz svoje okoline. Pritom se posebno bavimo
opim znaajkama koje razlikuju spolove. Navedeni cilj razraen je u aktivnostima:
Slika o sebi
Razlike/slinosti meu ljudima
Uzajamno isticanje pozitivnih osobina
Ope spolne razlike
1. Slika o sebi
a) Zaponite razgovor sa sudionicima istiui vlastite vrijednosti i dobre osobine.
Opiite svoj vanjski izgled, kaite to najvie volite na sebi. Takoer naglasite
svoje dobre osobine, to znate raditi, to volite raditi. Neka sudionici istaknu
svoje vlastite vrijednosti i dobre osobine.
b) Pokaite sudionicima slike/crtee koji prikazuju osobe razliitih osobina pri
obavljanju razliitih aktivnosti (npr. djevojka s dugom kosom, mladi s plavim
oima, djevojka kuha, mladi i djevojka obavljaju vrtne radove i sl.). Potaknite
sudionike da odaberu sliku/crte osobe koja im je najslinija.
c) Potaknite sudionike da kau, pred drugim sudionicima grupe, to im se najvie
svia na njihovom licu ili tijelu. Moete postaviti pitanja:
Koji dio tvog lica ti se najvie svia?
Koji dio tvog tijela ti se najvie svia?
Sredstva: slike/crtei osoba razliitih osobina.
2. Razlike/slinosti meu ljudima
a) Raspravljajte sa sudionicima grupe o osobama razliitih znaajki. Zajedno
utvrdite tko sve u grupi ima kratku kosu, tko ima dugu kosu, tko je nizak, a tko
visok, jak slab, debeo mrav, tko ima velika, a tko mala stopala.
b) Zajedno sa sudionicima podijelite slike/crtee na kojima su neke znaajke
osobito izraene. Izdvojite jednu znaajku i objasnite je, npr. mrav debeo
81

ovjek. Potaknite sudionike da usporede svoje tijelo s tom znaajkom, je li to i

njihova znaajka ili ne.
c) Postavite crtee koji prikazuju varijacije unutar jedne znaajke na pod, na
odreenoj razdaljini, te ih spojite uetom. Potaknite sudionike da se poredaju
na kontinuumu, na mjesto za koje smatraju da im odgovara u odnosu na crte
koji im je najsliniji. Analizirajte poziciju koju je svaki sudionik zauzeo.
Sredstva: slike/crtei na kojima su neke znaajke osobito izraene (debeo mrav,
visok nizak, jak slab, duga kosa kratka kosa, velika stopala mala stopala i sl.).
3. Uzajamno isticanje pozitivnih osobina
a) Neka sudionici, grupirani u parove istog spola, sjednu okrenuti jedan prema
drugome. Potaknite ih da uzajamno istaknu neku pozitivnu osobinu. Na primjer:
Sviaju mi se tvoje ruke., Ima lijepe oi., Volim kada se smije.
b) Ponovite prethodnu aktivnost, ali na nain da parove ine sudionici suprotnih
spolova.
c) Dok sudionici sjede u krugu, neka po jedan zauzima poziciju u sreditu kruga
(sjedi na stolici). Sudionici u krugu trebaju istai neku pozitivnu osobinu osobe
koja se nalazi u sreditu.
4. Ope spolne razlike
a) Raspravljajte sa sudionicima o spolnim razlikama zato kaemo da je netko
mukog, odnosno enskog spola.
Pokaite sudionicima slike/fotografije osoba enskog i mukog spola razliite
dobi. Opiite osobe sa slike/fotografije i naglasite bitne znaajke enskog i
mukog spola.
b) Dajte sudionicima, grupiranim u parove, slike/fotografije osoba mukog i
enskog spola, razliite dobi. Neka ih sudionici grupiraju po spolu. Razgovarajte
o tome po kojim su spolnim znaajkama grupirali slike/fotografije.
c) Dajte svakom sudioniku sliku/fotografiju osobe razliite dobi, istog spola kao i
sudionik. Potaknite ih da navedu barem jednu muku/ensku osobinu.
Sredstva: slike/fotografije osoba mukog i enskog spola razliite dobi.

82

Varijacije
1. Postavite crtee razliitih znaajki na pod, na odreenoj razdaljini, te ih spojite
uetom.
Potaknite sudionike da zauzmu poziciju u odnosu na znaajku koja im ne
pripada, a eljeli bi ju posjedovati.
2. Dajte sudionicima slike/fotografije djeaka i djevojica razliite dobi, od bebe
do kolske dobi. Potaknite sudionike da grupiraju slike/fotografije u grupe po
spolu. Raspravljajte sa sudionicima o oznakama na osnovi kojih su grupirali
slike/fotografije.

Postavite pitanja, pokazujui slike/fotografije:
Po emu znamo je li beba mukog ili enskog spola?
Po emu se djevojica razlikuje od djeaka?
3. Dajte sudionicima slike/fotografije osoba mukog i enskog spola, razliite dobi.
Neka ih sudionici podijele u grupe prema spolu. Pokazujui slike/fotografije,
potaknite raspravu o oznakama na osnovu kojih su slike grupirane (oblik tijela,
frizura, dlakavost, odjea, dijelovi tijela), te postavite pitanja:
Kako se odijevaju mukarci?
Kako se odijevaju ene?;
Kakve frizure nose mukarci?
Kakve frizure nose ene? itd.

83

2. CILJ: PREPOZNAVANJE I IMENOVANJE TJELESNIH SPOLNIH OBILJEJA

Pojam o vlastitom tijelu odnosi se na cjelovitu svijest o tijelu i njegovim mogunostima,
ukljuujui svijest o dijelovima tijela i njihovim pozicijama. Razvoj svijesti o vlastitom
tijelu razvija se paralelno s razvojem kognitivnih sposobnosti i vrlo je usko povezan
s motorikim aktivnostima. Ovaj je cilj usmjeren na osvjeivanje tjelesnih spolnih
obiljeja. On se realizira putem aktivnosti u kojima se naglaavaju razlike povezane
s tjelesnim spolnim znaajkama i identificiraju dijelovi tijela. Posebno se razlikuju
vanjski i unutranji enski i muki spolni organi, te se sudionici upoznaju s njihovom
funkcijom. Navedeni cilj razraen je u aktivnostima:
Razlike povezane s tjelesnim spolnim znaajkama
Razlikovanje i identificiranje dijelova tijela
Poznavanje vanjskih enskih spolnih organa
Poznavanje unutarnjih enskih spolnih organa
Poznavanje mukih spolnih organa
1. Razlike povezane s tjelesnim spolnim znaajkama
a) Pokaite sudionicima slike/fotografije muke i enske osobe bez odjee, te
postavite pitanja:
Da li se tijelo mukarca i ene razlikuje?
to mislite po emu se ono najvie razlikuje?
Usmjerite razgovor kako bi zajedno s grupom utvrdili to vie detalja po kojima
se mukarci razlikuju od ena (dlakavost, vee grudi kod ena, drugaiji oblik
tijela, razliitost spolnog organa, visina, miina graa tijela).
b) Dajte sudionicima, grupiranim u parove suprotnih spolova, slike/fotografije
muke i enske osobe stereotipna izgleda bez odjee. Neka sudionici razvrstaju
slike/fotografije prema spolu. Raspravite sa sudionicima po kojim znaajkama je
odreeni par odredio da se radi o mukoj, odnosno enskoj osobi.
c) Pokaite sudionicima slike/fotografije ena i mukaraca koje su manje
stereotipne (mukarci s dugom kosom, enske osobe s kratkom kosom, enske
osobe u hlaama). Potaknite sudionike da grupiraju slike/fotografije po spolu.
Aktivnost se moe provoditi u parovima. Kad je zadatak zavren, uzmite
grupirane fotografije od svakog para i zajedno s grupom raspravite po kojim
oznakama je taj par odredio da se radi o mukoj ili enskoj osobi.
Sredstva: slike/fotografije osoba oba spola bez odjee, atipine slike/fotografije
mukaraca i ena, djeaka i djevojica.

84

2. Razlikovanje i identificiranje dijelova tijela

a) Pokaite sudionicima crte (na papiru velikog formata) obrisa osobe bez detalja.
Pitajte sudionike to misle je li to mukarac ili ena te to moramo nacrtati
(nadopuniti na crteu) da bi bio mukarac ili ena.
b) Podijelite grupu u parove. Svaki par treba dobiti dva papira s nacrtanim obrisima
mukog i enskog tijela, na koje trebaju ucrtati dijelove tijela koji nedostaju.
Potaknite sudionike da dodaju to vei broj detalja, ukljuujui dlake na licu i
tijelu.
c) Koristei crte iz prethodne aktivnosti, zajedno sa sudionicima identificirajte
intimne dijelove tijela. Moete postaviti pitanja:
Kako se zovu dijelovi tijela prekriveni kupaim kostimom?
Po kojim se dijelovima tijela mukarci i ene najvie razlikuju?
Sredstva: crtei obrisa ljudskog tijela, flomasteri.
3. Poznavanje vanjskih enskih spolnih organa
a) Pokaite sudionicima lutke (po mogunosti anatomske) oba spola. Potaknite
sudionike da pokau spolni organ ene i mukarca. Objasnite sudionicima da
su to vanjski spolni organi ene i mukarca koje moemo vidjeti. Naglasite da
mukarac i ena imaju i unutarnje spolne organe, koji se nalaze unutar tijela i ne
vide se.
b) Koristite precizniji crte vanjskoga enskoga spolnog organa. Pokazujui crte,
objasnite sudionicima osnovne vanjske enske spolne organe: draicu (klitoris),
otvor rodnice, otvor mokrane cijevi. Osim njihovog poloaja, objasnite to
jednostavnije i funkciju.
Na primjer:
Kroz rodnicu nam izlazi menstruacija, raa se dijete i imamo spolni odnos.
Kroz otvor mokrane cijevi mokrimo. Draica (klitoris) nam pri spolnom odnosu
pobuuje osjeaj zadovoljstva.
c) Sudionicima, grupiranim u parove, podijelite preciznije crtee vanjskih enskih
spolnih organa. Potaknite sudionike da pokau vanjske spolne organe ene.
Pomozite im da kau njihove nazive i funkciju.
Sredstva: precizniji crtei vanjskih enskih spolnih organa, anatomski oblikovane
lutke.

85

4. Poznavanje unutarnjih enskih spolnih organa

a) Koristite precizniji crte/shematski prikaz unutarnjih enskih spolnih organa:
rodnice, maternice, jajovoda, jajnika. Pokazujui ga na slici, svaki organ imenujte
i objasnite to jednostavnije njegovu funkciju. Na primjer:
Ovo je maternica. U njoj nastaje menstruacija. U maternici raste i razvija se
beba.
b) Svakom sudioniku podijelite crte/shematski prikaz unutarnjih enskih spolnih
organa. Potaknite sudionike da nabroje unutarnje enske spolne organe,
pokazujui ih na slici. Ukoliko sudionici nisu zapamtili njihove nazive, neka
pokazuju na slici, a vi ih imenujte.
c) Sudionicima podijelite slike/shematske prikaze unutarnjih enskih spolnih
organa. Postavite pitanja na koja sudionici mogu odgovoriti verbalno ili
pokazujui na slici:
Gdje raste i razvija se beba?
Gdje se nalaze jajnici?
Sredstva: precizniji crtei/shematski prikazi unutarnjih enskih spolnih organa.
5. Poznavanje mukih spolnih organa
a) Pokaite sudionicima anatomski oblikovanu lutku mukog spola. Potaknite
sudionike da pokau vanjski muki spolni organ. Pitajte zna li netko kako se zovu
pojedini dijelovi mukoga spolnog organa. Naglasite sudionicima da na lutki
vidimo vanjske muke spolne organe, penis i monje u kojima se nalaze testisi.
b) Pokazujui na lutki, ili koristei sliku vanjskih mukih spolnih organa, imenujte
organe i objasnite njihovu funkciju. Na primjer:
Penis slui mukarcu za mokrenje i za spolni odnos.
Testisi proizvode muke spolne stanice (spermije).
Monje su vreice u kojima se nalaze testisi.
c) Pokaite sudionicima crte/shematski prikaz unutarnjih mukih spolnih organa.
Objasnite da se unutarnji muki spolni organi nalaze u tijelu mukarca, te
spomenite neke osnovne, npr. prostata, sjemene vreice (testisi).
Sredstva: crtei/shematski prikazi vanjskih i unutarnjih mukih spolnih organa,
anatomski oblikovana lutka.

86

Varijacije
1. Postavite veliki komad papira na pod. Jedan sudionik neka legne na taj papir.
Dobrovoljac neka nacrta njegov obris tijela. Ostali sudionici neka ucrtaju ili
nabroje pojedinane dijelove tijela.
2. Potaknite sudionike da za svaki intimni dio tijela naine listu sa svim nazivima
koje poznaju za taj dio tijela. Neka se navedu nazivi iz svakodnevnog govora, te
anatomski nazivi. Naglasite da e se u grupi koristiti anatomskim nazivima.
3. Svakom sudioniku dajte crte vanjskoga spolnog organa, istog spola kao to je
on/ona. Na crteu treba nedostajati jedan osnovni vanjski spolni organ kojeg
sudionici moraju uoiti i/ili ucrtati. Npr. crte vanjskoga mukoga spolnog organa
na kojem nedostaje penis.
4. Sudionicima, grupiranim u parove, podijelite crtee vanjskoga enskoga spolnog
organa, koji se sastoji od etiri dijela (u obliku slagalice). Potaknite sudionike da
spoje dijelove crtea u pravilnu cjelinu.

87

3. CILJ: STJECANJE BAZINIH ZNANJA O SPOLNOM RAZVOJU

Razdoblje spolnog sazrijevanja ili pubertet je doba koje prate znaajne tjelesne i
psiholoke promjene. U pubertetu se izrazitije razvijaju spolni organi, pojavljuju
se sekundarna spolna obiljeja. Kroz razliite aktivnosti ovoga cilja nastoji se da
sudionici uoe i shvate da se i njihovo tijelo spolno razvilo, koje su se promjene
dogodile, te da razumiju obiljeja djeje, mladenake, zrele i starije dobi. Navedeni
cilj razraen je u aktivnostima:
Razvojne promjene tijela
Spolni razvoj
Promjena aktivnosti kao posljedica razvoja
1. Razvojne promjene tijela
a) Pokaite sudionicima slike/fotografije osoba razliitoga razvojnog stupnja
(razliite kronoloke dobi). Raspravljajte o tjelesnim promjenama tijekom
razvoja. Usmjerite sudionike da zakljue koje se promjene zbivaju na tijelu
visina, razvoj miia, razvoj grudi, dlakavost, oblikovanje tijela.
Pri tome naglasite da se najvie promjena odvija u razvojnom razdoblju koje se
naziva pubertet.
b) Odaberite niz slika/fotografija odjevenih osoba. Neka ih sudionici grupiraju
prema sljedeim osobinama: najmlai, najstariji, bebe, djeca, mladi i odrasli.
c) Potaknite sudionike da slike muke i enske osobe razliite dobi poslau u
slijedu. Istaknite promjene u: visini, obliku tijela, odjei, frizuri i dlakavosti.
Sredstva: fotografije sudionika iz razliitih razdoblja ivota, slike osoba razliitog
razvojnog stupnja (razliite kronoloke dobi).
2. Spolni razvoj
a) Pokaite sudionicima slike/crtee/slajdove osobe enskog spola, bez odjee,
u razliitim razvojnim stupnjevima malo dijete, djevojica, djevojka, odrasla
ena. Raspravljajte o razvoju i promjenama na tijelu koje se zbivaju tijekom
razvoja. Naglasite da se osim promjena u visini tijela, razvoju miia, razvoju
grudi i dlakavosti tijela, razvijaju spolni organi, javlja menstruacija i masturbacija.
b) Pokaite sudionicima slike/crtee/slajdove osobe mukog spola, bez odjee, u
razliitim razvojnim stupnjevima malo dijete, djeak, mladi, odrasli mukarac.
Naglasite promjene u razvoju spolnih organa, pojavu masturbacije, erekciju,
vlane snove, nonu poluciju.
c) Potaknite sudionike da iskau svoja iskustva vezana uz spolni razvoj.
Sredstva: slike/crtei/ slajdovi muke i enske osobe bez odjee.

88

3. Promjena aktivnosti kao posljedica razvoja

a) Pokaite sudionicima slike/fotografije osoba razliite dobi koje se bave razliitim
aktivnostima u skladu s dobi.
Opiite jednu sliku/fotografiju; npr. Na ovoj slici vidimo djeaka, koji se igra u
pijesku. Ili: Na ovoj slici je prikazana ena koja kuha ruak.
Pokazujte ostale slike/fotografije sudionicima, te ih potaknite da ih opiu.
Zakljuite zajedno s grupom kojim aktivnostima i hobijima se bave ljudi razliite
dobi.
b) Sudionicima podijelite slike/crtee osoba koje rade neto to nije u skladu s
dobi, npr. djeak vozi automobil, djeak i djevojica sklapaju brak, djed se sputa
niz tobogan. Potaknite svakog sudionika da opie sliku/crte koju je dobio, te da
kae to misli je li primjereno da osoba te dobi obavlja te aktivnosti.
c) Sudionicima, grupiranim u parove, podijelite slike/crtee osoba razliite dobi na
kojima oni obavljaju aktivnosti u skladu s dobi, ali i one koje nisu tipine za tu
dob.
Traite od sudionika da grupiraju slike/crtee osoba koje obavljaju aktivnosti
primjerene dobi.
Sredstva: slike/crtei/fotografije osoba razliite dobi pri obavljanju razliitih
aktivnosti, tipinih i netipinih za odreenu dob.
Varijacije
1. Na papire velikog formata privrstite po jednu sliku/fotografiju osoba razliite
dobi. Traite od sudionika da pronau vie slinih slika/fotografija i da ih privrste
na papir. Potaknite sudionike da odrede meu koje osobe bi sebe svrstali.
2. Potaknite sudionike na raspravu o osobama koje poznaju. Sudionici neka odrede
radi li se o djeci ili odraslima. Neka navedu po kojim znaajkama su to odredili.
3.Na crteu koji prikazuje obrise tijela bez detalja, sudionici trebaju ucrtati promjene
na tijelu koje se odvijaju tijekom razvoja.

89

4. CILJ: RAZUMIJEVANJE MENSTRUACIJE

Menstruacija je pojava koja nastaje u pubertetu, a traje kroz cijelu reproduktivnu
dob ene. Reproduktivna dob traje u prosjeku izmeu 11. 15. pa sve do 45. 50.
godine ivota. Osobe s intelektualnim tekoama veinom imaju jednak tjelesnobioloki spolni razvoj kao i ostala populacija. To znai da e i djevojka s intelektualnim
tekoama takoer dobiti prvu menstruaciju u pubertetu. Aktivnostima koje ine
ovaj cilj nastojimo poduiti sudionike oba spola o pojavi i funkciji menstruacije.
Posebno nastojimo pomoi djevojkama u savladavanju tog razdoblja, primjeni
dostupnih higijenskih sredstava, kao i ublaavanju eventualnih tegoba. Aktivnosti
se mogu provoditi u grupama oba spola. Ukoliko osjetite da osobe enskog spola
osjeaju nelagodu, pojedine aktivnosti provodite s njima zasebno. Navedeni cilj
razraen je u aktivnostima:
Pojava i funkcija menstruacije
Promjene u tijelu ene tijekom menstruacijskog ciklusa
Higijenska sredstva za vrijeme menstruacije
Ponaanje za vrijeme menstruacije
Evidentiranje menstrualnog ciklusa
Ublaavanje menstrualnih bolova
1. Pojava i funkcija menstruacije
a)









b)

Potaknite sudionike da kau to znaju o menstruaciji.

Pri tome se moete koristiti pitanjima:
Tko ima menstruaciju?
Koliko esto djevojka/ena ima menstruaciju?
Ima li svaki dan menstruaciju?
Ima li menstruaciju jedanput mjeseno?
Ima li menstruaciju jedanput godinje?
Kada djevojka dobiva prvu menstruaciju?
Smije li djevojka imati spolni odnos za vrijeme menstruacije?
Kako mi sami nazivamo menstruaciju?
Nakon zajednike rasprave objasnite grupi to je menstruacija koristei se
slikama sa shematskim prikazom unutarnjih enskih spolnih organa. Objanjenje
moete proiriti, navodei mjesto gdje menstruacija nastaje, kuda izlazi. Na
primjer:
Menstruacija je mjeseno krvarenje kod ena. Menstruacija nastaje u maternici.
Krv izlazi kroz rodnicu. Ona traje od dva do osam dana.
c) Objasnite sudionicima zato dolazi do menstruacije.
Koristite sliku sa shematskim prikazom unutarnjih enskih spolnih organa.
90

Prije samog objanjenja ponovite koji su unutarnji enski spolni organi rodnica,
jajnici, jajovodi, maternica.
Objanjenje moe izgledati ovako:
Svaki mjesec iz jajnika izlazi jedno jajace. Ono prolazi kroz jajovod do maternice.
Ako ena nema spolni odnos, jajace nee susresti spermij. Jajace e doi do
maternice i u njoj e propasti/puknuti. Zato svaki mjesec dolazi do krvarenja.

Sredstva: slike sa shematskim prikazom unutarnjih enskih spolnih organa.

2. Promjene u tijelu ene tijekom menstruacijskog ciklusa
a) Pitajte sudionice, tj. osobe enskog spola osjeaju li prije menstruacije neke
promjene u tijelu. Raspravljajte o promjenama koje ena osjea i primjeuje
u toku menstruacijskog ciklusa napetost dojki, bolno osjetljive bradavice,
nadutost trbuha, bolovi u leima i sl.
b) Spomenite sudionicima da u toku menstruacijskog ciklusa dolazi do promjena i
na psihikom planu razdraljivost, potitenost.
3. Higijenska sredstva za vrijeme menstruacije
a) Raspravljajte sa sudionicima o oblicima higijene za vrijeme menstruacije.
Potaknite sudionike da navedu higijenska sredstva koja poznaju.
b) Demonstrirajte i/ili objasnite upotrebu higijenskih sredstava za vrijeme
menstruacije.
c) Pri objanjavanju kako djeluje tampon korisno je uroniti ga u vodu i pokazati
kako se iri upijajui je.
Objasnite sudionicima gdje mogu nabaviti higijenska sredstva koja se koriste za
vrijeme menstruacije.
Odvedite sudionike u ljekarnu ili trgovinu kako bi pronali/kupili higijenske
potreptine koje se koriste za vrijeme menstruacije.
Sredstva: uloci, tamponi, anatomski oblikovana lutka.
4. Ponaanje za vrijeme menstruacije
a) Raspravljajte sa sudionicima o situaciji kad je osoba nepripremljena za pojavu
prve menstruacije. Objasnite sudionicama enskog spola da se mogu obratiti
roditeljima, strunjacima slubi podrke ili osoblju stacionarne ustanove koje
e ih uputiti kako koristiti higijenska sredstva ili e im pomoi da ih pravilno
upotrijebe.
b) Igrajte igru uloga o nainima traenja pomoi u situaciji kad je osoba
nepripremljena za pojavu prve i kasnijih menstruacija.

91

c) Raspravljajte sa sudionicima o higijeni tijela koju djevojka/ena mora provoditi

svaki dan za vrijeme menstruacije.
Objasnite sudionicima da se ena za vrijeme menstruacije treba ponaati kao
zdrava osoba uz napomene: da spolni odnos u to vrijeme treba izostati, da vanjski
dio enskog spolnog organa treba ee prati u mlakoj vodi i da se preporuuje
tuiranje, a ne kupanje u kadi.
Sredstva: lutke za igru uloga.
5. Evidentiranje menstrualnog ciklusa
a) Ponovite sa sudionicima promjene na tijelu ene tijekom menstruacijskog
ciklusa. Objasnite da ena osim ovih promjena moe osjeati razliite subjektivne
smetnje u doba menstruacije osjeaj teine u zdjelici, donjem trbuhu, bol u
kriima, podraaj mokranog mjehura s eim mokrenjem, muninu i greve u
trbuhu.
Ove promjene mogu se zabiljeiti u kalendar menstrualnog ciklusa koji moe
olakati razumijevanje toga ciklusa.
Subjektivne smetnje u doba menstruacije prikaite vizualnim simbolima koji
ilustriraju razliita raspoloenja, npr. danas se osjeam sretno/dobro; danas se
osjeam tuno; danas se osjeam ljutito/ bezvoljno. Pokaite sudionicima svaki
simbol i objasnite to on ilustrira.
b) Pokaite sudionicima jedan kalendar za voenje evidencije menstrualnog
ciklusa (sastoji se od kuica koje predstavljaju dane u mjesecu).
Objasnite da u njega mogu zabiljeiti dan kad su dobile menstruaciju (npr.
znakom + ili crvenom bojom). Treba oznaiti svaki dan trajanja menstruacije.
Svakoj sudionici enskog spola dajte jedan kalendar, te im pomozite da zabiljee
dan kad su dobile zadnju menstruaciju i koliko dugo je trajala (ako se one ne
sjeaju tonog datuma, improvizirajte).
c) Pokazujui kalendar za voenje evidencije menstrualnog ciklusa, objasnite
sudionicima da ena u njega moe zabiljeiti i kako se osjea svaki dan u mjesecu.
U tu se svrhu mogu koristiti prethodno izraeni simboli, koji su spomenuti u
aktivnosti 5a).
Svim sudionicima dajte kalendare te im pomognite da zabiljee kako se danas
osjeaju.
Sredstva: kalendari za voenje menstrualnog ciklusa, naljepnice s vizualnim
simbolima raspoloenja, obini kalendari.

92

6. Ublaavanje menstrualnih bolova

a) Provjerite ima li koja od sudionica menstrualne bolove.
Razgovarajte s njima o vrsti bolova, ublaavaju li ih na neki nain i na koje
naine se oni mogu ublaiti ili ukloniti. Objasnite da osim tableta protiv bolova i
odmaranja, mogu provoditi vjebe relaksacije.
b) Poduite sudionike nekim vjebama relaksacije.
Primjeri moguih vjebi:
Svaka sudionica legne na strunjau u prostoru koji si sama odabere, gdje se
osjea ugodno. Demonstriramo svaku vjebu, a sudionice neka je ponavljaju, uz
verbalno i fiziko voenje.
1. Savijanje tijela
Legnite na bok savijenih nogu (koljena do brade) i to vie pognute glave.
Ispruite se i ponovite nekoliko puta. Za osobe u invalidskim kolicima moda
e biti mogue podii koljena i sagnuti glavu sjedei u kolicima.
2. Pruanje tijela
Legnite na trbuh, rukama se poduprite o pod u visini ramena, podignite
gornji dio tijela, zadrite se kratko u tom poloaju, lagano se spustite i
ponovite nekoliko puta.
3. Ljuljanje tijela
Legnite na trbuh, ispruite ruke prema natrag niz tijelo i podignite noge tako
da susretnu ruke. Rukama zahvatite noni zglob; tijelo savijte s uzdignutim
nogama, glavom i gornjim dijelom trupa. Tada se njeno ljuljajte naprijed
nazad.
4. Istezanje
Prislonite se leima uza zid, dodirujui zid to veom povrinom tijela.
Zamislite da vas neto vue prema gore, ispruite se to vie moete bez
podizanja stopala s poda. Ostanite trenutak u tom poloaju, a zatim se
opustite. Ponovite nekoliko puta.
Sredstva: strunjae.
Varijacije
1) Podijelite grupu u parove. Svaki par neka dobije sliku sa shematskim prikazom
grae enskih spolnih organa. Par treba pokazati u kojem unutarnjem enskom
spolnom organu menstruacija nastaje, kako se manifestira, kuda izlazi.
2) Podijelite grupu u parove. Svaki par neka demonstrira kako se koristi odreeno
higijensko sredstvo koje ena upotrebljava za vrijeme menstruacije. Za izvoenje
aktivnosti mogu se koristiti anatomski oblikovane lutke.
3) Igrajte igru uloga o odlasku u trgovinu ili ljekarnu, kako bi kupili higijenska
sredstva koja se koriste za vrijeme menstruacije.
93

5. C
 ILJ: DIFERENCIRANJE OBLIKA SPOLNOG PONAANJA TE S NJIMA
POVEZANIH DRUTVENIH NORMI I VRIJEDNOSTI
Kod osoba s intelektualnim tekoama prisutni su razliiti oblici seksualnog
izraavanja (masturbacija; neizravni znakovi seksualnog ponaanja usmjerenog
prema drugima kao to su dranje za ruke, grljenje, ljubljenje i sl.; izravni seksualni
kontakt s drugim osobama kroz dodirivanje intimnih dijelova tijela i pokuaje ili
ostvarenje spolnog odnosa). esto je to ponaanje izraeno na socijalno neprihvatljiv
nain (neki masturbiraju na javnim mjestima, a oni koji pokazuju izraene znakove
seksualnog ponaanja prema drugima, esto odabiru neprimjerene osobe: roditelje,
djecu, struno osoblje ili osobe istog spola). Predvienim aktivnostima ovoga cilja
diferenciraju se odreena spolna ponaanja, kao i pravila koja odreuju pod kojim su
okolnostima ona prihvatljiva. Ovdje se takoer preporua da se teme, koje izazivaju
posebnu nelagodu, razmatraju u istospolnim skupinama. Navedeni cilj razraen je
u aktivnostima:
Grljenje i ljubljenje
Intimno dodirivanje
Spolni odnos
Masturbacija
Homoseksualnost
1. Grljenje i ljubljenje
a) Raspravljajte sa sudionicima o grljenju i ljubljenju kao jednom od oblika spolnog
ponaanja. Pokazujui slike/fotografije osoba koje se grle i ljube, zakljuite da se
osobe grle i ljube u razliitim situacijama: kad se pozdravljaju, estitaju ili kad se
dvije osobe vole te na taj nain izraavaju svoju ljubav.
b) Pokaite sudionicima slike/fotografije osoba koje se grle i ljube u razliitim
situacijama (npr. djed ljubi unuku u obraz, zagrljena dva djeaka, mukarac ljubi
enu).
Potaknite sudionike da opiu sliku/fotografiju.
Primjer uz sliku koja prikazuje djeda kako ljubi unuku u obraz:
Pitajte sudionike zato je djed poljubio unuku u obraz, a ne u usta (estita joj
roendan, pozdravljaju se i sl.).
Poslije slika/fotografija, koje prikazuju osobe kako se grle i ljube u situacijama
kada se pozdravljaju i estitaju, pokaite sudionicima slike/fotografije osoba
koje se grle i ljube radi zadovoljstva, te tako iskazuju svoju ljubav.
Objasnite sudionicima razliku izmeu seksualnog, prijateljskog i obiteljskog/
rodbinskog grljenja i ljubljenja.
c) Raspravljajte sa sudionicima o navedenom ponaanju i okolnostima pod kojima

94

je to ponaanje dopustivo.
Pokazujui slike/fotografije osoba koje se grle i ljube u razliitim situacijama,
moete postaviti pitanja:
Kada (u kojim prilikama) se sve moemo grliti?
Koga moemo zagrliti?
Koga moemo poljubiti u usta?
Smijemo li se ljubiti na javnome mjestu?.
Sredstva: slike/fotografije osoba koje se grle i ljube u razliitim situacijama.

2. Intimno dodirivanje
a) Pitajte sudionike kako jo djevojka i mladi/ena i mukarac izraavaju svoju
ljubav, osim grljenjem i ljubljenjem. Pokaite sudionicima slike/crtee osoba
koje se intimno dodiruju u razliitim situacijama, te ih potaknite da ih opiu.
Raspravljajte o osobama s kojima se moemo intimno dodirivati. Naglasite da to
trebaju biti osobe koje dobro poznajemo, s kojima smo bliski, koje volimo.
b) Pomou anatomski oblikovanih lutki moete igrati igru uloga. Pritom obratite
pozornost na emocije, odnos izmeu dviju osoba kad se dobro poznaju i vole,
kao i na to trebaju li oba partnera eljeti da ih se intimno dodiruje, kako rei
partneru da ne elimo da nas u odreenom trenutku dodiruje i sl.
c) Raspravljajte sa sudionicima o okolnostima pod kojima je dopustivo navedeno
spolno ponaanje.
d) Pokazujui slike/crtee osoba koje se intimno dodiruju u razliitim situacijama
(na javnome mjestu, u dnevnoj sobi, u spavaoj sobi), moete postaviti pitanja:
Mora li dobro poznavati osobu kojoj dodiruje intimne dijelove tijela?
Treba li ti se sviati osoba kojoj dodiruje intimni dio tijela?
Kada intimno dodiruje osobu ili ona tebe, trebate li tada biti sami u prostoriji?
Smije li te intimno dodirivati prijatelj?
Sredstva: slike/crtei osoba koje se intimno dodiruju u razliitim situacijama,
anatomski oblikovane lutke.
3. Spolni odnos
a) Pokaite sudionicima slike/crtee spolnog odnosa te ih pitajte koji je to oblik
spolnog ponaanja.
Pokazujui preciznije slike/crtee u slijedu, s naglaenim detaljima pojedine
faze spolnog odnosa, objasnite sudionicima to ini spolni odnos. Na primjer:
Za spolni odnos potrebna je obostrana elja partnera. Mukarac i ena se
uzbude, dodirujui intimne dijelove tijela. eni se ovlai rodnica. Mukarcu se
ukruti penis. On uvodi ukrueni penis u rodnicu te ga pomie to dovodi do
95

osjeaja zadovoljstva. On takoer moe dirati i eninu draicu (klitoris). Spolni

odnos zavrava seksualnim vrhuncem u oba partnera koji se naziva orgazam.
Raspravljajte sa sudionicima o vanosti higijene tijela, prije i poslije spolnog
odnosa.
b) Sudionicima podijelite slike/crtee koji prikazuju spolni odnos po fazama.
Potaknite sudionike da sloe slike/crtee tonim redoslijedom.
Pokaite sudionicima slike/crtee spolnog odnosa, u razliitim primjerenim
i neprimjerenim situacijama npr. spolni odnos djeteta s roditeljem, odnos
izmeu mukarca i ene na javnome mjestu, odnos izmeu mladia i djevojke u
spavaoj sobi.
Raspravljajte sa sudionicima o tim situacijama. Potaknite ih na raspravu
postavljajui im pitanja:
Je li u redu imati spolni odnos s osobom koju si vidio dva puta?
Smije li imati spolni odnos s roditeljem?
Treba li ti se osoba s kojom ima spolni odnos sviati?
Smije li imati spolni odnos na javnome mjestu?.
Sredstva: slike/crtei spolnog odnosa, u razliitim situacijama.
4. Masturbacija
a) Pokaite sudionicima slike/crtee osobe koja masturbira. Potaknite ih da opiu
sliku/crte, da kau to znaju o masturbaciji.
Raspravljajte o masturbaciji to je to, masturbiraju li ene i mukarci, smije
li se masturbirati na javnome mjestu, pred drugom osobom, smije li se uope
masturbirati.
b) Pokaite sudionicima slike/crtee osoba koje masturbiraju u razliitim situacijama
na javnome mjestu, u kui pred drugim lanovima obitelji, u svojoj sobi.
Raspravljajte sa sudionicima o tim situacijama, zakljuite u kojim situacijama se
moe masturbirati. Potaknite sudionike da izraze svoj stav prema masturbiranju.
c) Ispriajte sudionicima priu po nizu slika, o mladiu/djevojci, koji ele
masturbirati. Na primjer:
Marko eli da mu bude lijepo. Odlazi u svoju sobu i zakljuava vrata. Marko je
legao na krevet i dira si spolovilo. Poslije masturbiranja Marko odlazi u kupaonicu
oprati ruke i spolovilo.
Naglasite sudionicima vanost osobne higijene prije i poslije masturbiranja.
Sredstva: slike/crtei osoba koje masturbiraju u razliitim situacijama, slike/crtei
koji u nizu prikazuju situaciju masturbacije, s onim to slijedi prije i poslije nje.

96

5. Homoseksualnost
a) Pokaite sudionicima slike/crtee homoseksualnih osoba. Potaknite sudionike
da opiu sliku/crte. Pitajte ih znaju li kako se te osobe nazivaju i to znaju o
homoseksualnosti.
b) Pokazujui slike/crtee homoseksualnih osoba, objasnite sudionicima to je
homoseksualnost.
c) Raspravljajte o stavovima sudionika prema homoseksualnosti.
Sredstva: slike/crtei osoba u homoseksualnim odnosima.
Varijacije
1. Podijelite grupu u parove. Svaki par neka grupira slike/crtee razliitih oblika
spolnog ponaanja.
2. Svakom sudioniku dajte sliku/crte odreenog spolnog ponaanja u razliitim
situacijama koje su u skladu s osobnim i drutvenim normama i vrijednostima i
one koje to nisu. Sudionik neka grupira slike/crtee spolnog ponaanja s obzirom
na primjerene i neprimjerene situacije.

97

6.

CILJ: RAZLIKOVANJE PRIMJERENOG I NEPRIMJERENOG PONAANJA

Seksualna edukacija mora obuhvaati i ope socijalne vjetine. Osobe s intelektualnim

tekoama esto imaju tekoa u usvajanju socijalnih vjetina koje se oituju u
odnosu javno privatno ponaanje, te odnosu stranac prijatelj. Aktivnosti ovoga
cilja nastoje objasniti primjerenost odreenog ponaanja u privatnom i javnom
prostoru, kao i u odnosu na poznatu/stranu osobu. Takoer se eli osvijestiti razlika
izmeu ugodnih i neugodnih dodira te mogunost i nain odbijanja neugodnih
tjelesnih kontakata. Navedeni cilj razraen je u aktivnostima:
Javno i privatno ponaanje
Otkrivanje i odijevanje dijelova tijela
Primjereno i neprimjereno dodirivanje
Ugodni i neugodni dodiri
1. Javno i privatno ponaanje
a) Raspravite sa sudionicima o pojmu javnog i privatnog ponaanja. Postavite
pitanja:
Koje aktivnosti ljudi rade u privatnosti?
Koje aktivnosti moemo raditi pred drugima?.
Nainite listu privatnih i javnih aktivnosti zajedno sa sudionicima.
b) Raspravljajte sa sudionicima o pojmu primjerenog ponaanja. Svakom sudioniku
dajte slike/crtee na kojima je vidljivo primjereno ponaanje. Na primjer: djeak
ustaje sa stolice u tramvaju i preputa je starijoj osobi, mladi pomae nositi
torbu trudnoj eni, mladi i djevojka se ljube kad su sami u sobi i sl. Potaknite
sudionike da opiu slike/crtee, da izraze svoje miljenje je li prikazano ponaanje
primjereno ili neprimjereno. Raspravite svaku sliku/crte, analizirajte to je dobro
u toj situaciji. Naglasite povezanost izmeu javnog i primjerenog ponaanja.
c) Raspravljajte sa sudionicima o pojmu neprimjerenog ponaanja. Pokaite slike/
crtee na kojima je vidljivo neprimjereno ponaanje. Na primjer: ena koja
autostopira, mukarac sjedi na podu u autobusu, mukarac koji dodiruje intimni
dio tijela ene u javnosti i sl.
Raspravite sa sudionicima svaku sliku (fotografiju), analizirajte to je loe u toj
situaciji i naglasite povezanost izmeu javnog i neprimjerenog ponaanja. Kod
analize slika moete postaviti pitanja:
Smijem li se ovako ponaati?
Kada se smijem tako ponaati?
Zato se ne smijem tako ponaati?.
Sredstva: slike primjerenog i neprimjerenog ponaanja u javnosti.

98

2. Otkrivanje i odijevanje dijelova tijela

a) Pokaite sudionicima crtee odjevenih i poluodjevenih osoba te ih pitajte koje
se osobe, ovako odjevene, mogu pokazati u javnosti. Potaknite sudionike da
objasne svoje miljenje.
b) Pokaite sudionicima crte ene i mukarca bez odjee ili anatomski oblikovane
lutke, te traite od njih da imenuju intimne dijelove tijela. Pitajte sudionike:
Koje dijelove tijela moemo pokazati u javnosti?. Koji dijelovi tijela moraju biti
prekriveni u javnosti?.
c) Raspravite sa sudionicima kako se osjeaju kada su razodjeveni/goli; kada je
ugodno biti gol; tko ih moe vidjeti gole; u kojim situacijama mogu biti goli i sl.
Sredstva: crtei odjevenih i poluodjevenih osoba, crtei gole ene i mukarca,
anatomski oblikovane lutke.
3. Primjereno i neprimjereno dodirivanje
a) Pokaite sudionicima slike/crtee razodjevene ene i mukarca, u situacijama
kad im intimne dijelove tijela dodiruju osobe koje to mogu initi.
Npr. pokaite sliku/crte razodjevene ene kada je kod lijenika.
Raspravljajte sa sudionicima o prikazanoj situaciji, zakljuite smije li lijenik dirati
intimne dijelove tijela, kada on to smije initi i gdje.
Postupak ponovite s ostalim slikama/crteima, na kojima su prikazane osobe u
situacijama primjerenog dodirivanja (npr. majka kupa dijete; mukarac i ena pri
spolnom odnosu).
b) Pokaite sudionicima slike/crtee gole ene i mukarca, u situacijama
neprimjerenog dodirivanja. Pri tome mislimo na osobe koje dodiruju intimne
dijelove tijela na javnim mjestima i osobe koje ne smiju dodirivati intimne
dijelove tijela odreene osobe.
Npr. pokaite sliku/crte gole djevojke u situaciji kada joj intimni dio tijela
dodiruje mladi na ulici.
Raspravljajte sa sudionicima o prikazanoj situaciji. Utvrdite smije li mladi svojoj
djevojci dodirivati intimni dio tijela, te smije li to initi na javnome mjestu.
c) Svakom sudioniku dajte sliku/crte golog mukarca i ene kojeg dodiruju
razliite osobe lijenik, policajac, strane osobe, te pitajte sudionike:
to vidite na slici?;
Tko smije dirati ovog golog mukarca/enu?;
Zato ih smije dirati ta osoba?;
Zato ih ne smije dirati ta osoba?.
Sredstva: slike/crtei golog mukarca i ene, u situacijama primjerenog i
neprimjerenog dodirivanja.

99

4. Ugodni i neugodni dodiri

a) Zajedno sa sudionicima demonstrirajte tjelesne dodire jedni na drugima, te
utvrdite koji su dodiri ugodni, a koji neugodni, npr. glaenje, grljenje, stiskanje,
kakljanje, grebanje, grienje, udaranje, upanje, maenje, ljuljanje, trljanje,
masiranje.
b) Upotrijebite slike/crtee situacija, koji prikazuju ugodne i neugodne dodire, te
raspravite sa sudionicima svaku situaciju. Analizirajte koja je situacija ugodna, a
koja nije. Pitajte sudionike kako bi postupili kada im dodir druge osobe ne bi bio
ugodan.
Sudionici moraju shvatiti da imaju pravo rei NE kada ne ele neki dodir.
c) Igrajte igru uloga potaknite sudionike da odglume reakciju na neugodan i
neeljen tjelesni dodir.
Sredstva: slike/crtei osoba koje izmjenjuju razliite tjelesne dodire.
Varijacije
1. Koristei slike koje prikazuju primjereno i neprimjereno ponaanje, sudionici ih
trebaju grupirati s obzirom na tu znaajku.
2. Koristei crtee odjevenih i poluodjevenih osoba u razliitim situacijama,
sudionici trebaju odrediti koje situacije su javno prihvatljive (npr. pri obavljanju
osobne higijene, pri kupanju na moru, kod lijenika, i sl.).

100

7.

CILJ: RAZUMIJEVANJE TRUDNOE I POROAJA

Bez obzira to osobe s intelektualnim tekoama najee nemaju mogunost

ostvarenja reproduktivne spolne uloge, neophodno je pruiti im informacije o
trudnoi i poroaju. Aktivnostima navedenog cilja eli ih se upoznati s osnovnim
znakovima trudnoe kako bi ju eventualno znali prepoznati i na vrijeme uoiti.
Takoer se pruaju neophodne informacije o zatiti majke i djeteta tijekom tog
razdoblja, kao i o samom tijeku poroda. Navedeni cilj razraen je u aktivnostima:
Trudnoa
Zatita ene i djeteta tijekom trudnoe
Iskustva upoznavanja trudnice
Poroaj
1. Trudnoa
a) Odaberite odgovarajua sredstva koja e vam pomoi u objanjavanju to je
trudnoa i kako do nje dolazi. Ponovite sa sudionicima poloaj, grau i funkciju
enskog spolnog organa, zato dolazi do menstruacije, gdje ona nastaje.
Upotrijebite slike i shematske prikaze unutarnjih enskih i mukih spolnih
organa.
b) Pokaite sudionicima shematski prikaz oplodnje, te objasnite pojam oplodnje.
Objanjenje treba izgledati otprilike ovako:
a. Malo jajace i jo sitniji spermiji potrebni su da stvore bebu.
b. Jajace nastaje u tijelu ene (jajniku) svaki mjesec, i putuje jajovodom do
maternice.
c. Spermij nastaje u mukom tijelu.
d. Ako mukarac ima spolni odnos sa enom, mnogo spermija ulazi u njeno tijelo
kroz rodnicu.
e. Neki od njih plivaju prema maternici i ulaze u jajovod.
f. Ako spermij sretne jajace u jajovodu, ono e ga oploditi.
g. Oploeno jajace e se smjestiti u maternici i razviti u bebu.
h. Vrijeme u kojem beba raste i razvija se u maternici naziva se trudnoa.
Naglasite da trudnoa traje devet mjeseci.
c) Upotrijebite slike u boji, model ili video-snimke, te prikaite sudionicima rast i
razvoj embrija i fetusa. Objasnite im funkciju posteljice, pupane vrpce, plodne
vode te razvoj fetusa po mjesecima.
Sredstva: shematski prikaz oplodnje, slike/modeli/video-snimke koje prikazuju rast
i razvoj embrija i fetusa.

101

2. Zatita ene i djeteta tijekom trudnoe

a) Odaberite materijal koji e vam pomoi u tumaenju stupnjeva trudnoe.
Pitajte sudionike poznaju li neki od ranih znakova trudnoe ili neke od promjena
koje nastaju na tijelu ene kada je trudna.
Ako su sudionici pismeni, nainite listu, a ako nisu, koristite slikovne prikaze:
a. ena nema menstruacije;
b. javlja se munina, obino ujutro;
c. grudi su osjetljive i poveane (nekada i promjena u boji);
d. javlja se umor;
e. dolazi do debljanja i poveava se opseg trbuha;
f. ena ima uestalu potrebu za mokrenjem;
g. dolazi do promjena u nainu ishrane (ono to ena voli/ne voli);
h. javljaju se promjene raspoloenja.
Raspravite svaki simptom; naglasite da ena moe imati sve simptome ili samo
neke od navedenih, da su neki simptomi prisutni u toku itave trudnoe, a drugi
nestaju nakon kraeg vremena.
b) Pokaite sudionicima slike/crtee dobrih i loih situacija u kojima se nalazi
trudna ena. Raspravite sa sudionicima svaku situaciju, te utvrdite kako trudna
ena mora paziti na sebe i plod u toku trudnoe ne smije puiti, piti alkoholna
pia, treba pojaano paziti na zdravlje/da ne oboli, paziti na zdravu prehranu.
c) Upotrijebite slike koje prikazuju trudnicu u razliitim aktivnostima (kuhanje,
konzumiranje sladoleda, kupovina, etnja i sl.), te pitajte sudionike smije li
trudnica obavljati te aktivnosti. Traite od sudionika da obrazloe svoje miljenje.
Sredstva: slike/crtei ena u raznim stadijima trudnoe, slike/crtei trudnica u
razliitim situacijama.
3. Iskustva upoznavanja trudnice
a) Jedna sudionica legne na list papira velikog formata i nacrta se njen obris. Grupa
neka nadopuni crte promjenama koje nastaju na tijelu trudnice.
b) Raspravljajte sa sudionicima o trudnicama s kojima su se ranije susretali ili ih
poznaju.
c) Potaknite sudionike da iskau svoja zapaanja, jesu li primijetili tjelesne promjene
na osobama, znaju li kako su se osobe brinule za sebe i dijete u toku trudnoe.
d) Potaknite sudionike da razgovaraju sa enama koje imaju djecu (majka, sestra,
struna osoba i sl.) o znakovima trudnoe. Na sljedeem susretu neka ispriaju
to su saznali.
Sredstva: papir velikog formata, flomasteri.

102

4. Poroaj
a) Pokaite sudionicima slike poroaja. Potaknite ih da ispriaju prie o poroaju
koje su uli, pozitivne i negativne; to o tome osjeaju i to misle to je istina, a
to nije.
b) Objasnite proces raanja koristei slike. Moe se oprezno govoriti i o poroajnim
traumama.
c) Prikaite video-film poroaja. Prethodno raspravite i upozorite da porod moe
biti bolan i da e vidjeti krv.
Sredstva: slike poroaja, video-film poroaja.
Varijacije
1. Zamolite jednu trudnicu da posjeti grupu i da pria sudionicima o svojim
osjeajima i iskustvu u vezi trudnoe. Ako ona na to pristane, neka sudionici
dodirnu trbuh i prate eventualno pomicanje fetusa.

103

8. CILJ: UPOZNAVANJE SVRHE I NAINA SPREAVANJA TRUDNOE

Izbjegavati neeljenu trudnou vaan je dio seksualnog ivota mukarca i
ene. Osobe s intelektualnim tekoama esto dobivaju vrlo malo informacija
o spreavanju trudnoe. Ove osobe esto ne poznaju pravu svrhu sredstava za
spreavanje trudnoe i naine njihovog djelovanja. Za mukarce se (to je esto
uobiajeno i u opoj populaciji) smatra da ne trebaju imati odgovornost spram
spreavanja neeljene trudnoe, to proizlazi i iz stava da je to odgovornost ene.
Svrha ovog cilja je objasniti razliite metode spreavanja trudnoe, naine djelovanja
pojedinih sredstava i njihovu primjenu. Takoer ih se eli upoznati s prednostima i
nedostatcima pojedinih sredstava te im se prua mogunost da utvrde ve usvojene
informacije. Navedeni cilj razraen je u aktivnostima:
Kontracepcija (spreavanje trudnoe)
Kontracepcijska sredstva
Prednosti i nedostatci kontracepcijskih sredstava
Odlazak ginekologu
1. Kontracepcija (spreavanje trudnoe)
a) Pitajte sudionike poznaju li neki nain na koji mukarac i ena mogu sprijeiti
neeljenu trudnou. Ako oni sami ne navedu ni jednu mogunost, spomenite:
- suzdravanje od spolnog odnosa
- upotrebu nekog kontraceptivnog sredstva.
Pokaite sudionicima slike sa shematskim prikazom ili crtee kontracepcijskih
sredstava, te konkretna kontracepcijska sredstva. Objasnite sudionicima da su
to sredstva kojima mukarac i ena spreavaju trudnou.
Objasnite da postoji nekoliko naina kontracepcije kojima se omoguava eni i
mukarcu da imaju spolni odnos, a da pri tome ne doe do trudnoe ene.
b) Pokaite konkretno kontracepcijsko sredstvo ili sliku sa shematskim prikazom
kontracepcijskog sredstva. Objasnite nain na koji djeluje odreeno
kontracepcijsko sredstvo.
Npr. pokaite kondom i objasnite da on stvara barijeru izmeu jajaca i
spermija. Potom pokaite tabletu i objasnite da ona spreava odvajanje jajaca
svaki mjesec. Objasnite nain djelovanja ostalih kontracepcijskih sredstava
intrauterinog uloka (spirale), dijafragme, spermicidne kreme ili pjene.
Sredstva: slike sa shematskim prikazom/crtei kontracepcijskih sredstava, uzorci
kontracepcijskih sredstava.

104

2. Kontracepcijska sredstva
a) Pokaite sudionicima sredstva za kontracepciju konkretna ili slike sa
shematskim prikazom tih sredstava.
Demonstrirajui sredstvo, opiite njegov izgled, te objasnite kako se primjenjuje
i gdje se moe nabaviti. Npr. demonstrirajte kako se primjenjuje kondom i
pritom objanjavajte:
- treba ga odmotati
- provjeriti napuhivanjem je li ispravan
- smotati ga u prvobitni oblik
- na dno kondoma, prije upotrebe, poeljno je staviti malo spermicidne kreme
- kondom se zatim stavi na penis.
Spomenite sudionicima da se kondom moe kupiti u ljekarni i u trgovini.
Upotrebu kondoma moete demonstrirati i na anatomskoj lutki, a ona moe
posluiti za vjebu i samim sudionicima.
Objasnite sudionicima da je za upotrebu nekih kontracepcijskih sredstava
potrebna dozvola lijenika, te da neka kontracepcijska sredstva postavlja lijenik.
Sterilizaciju, kao jedan od naina kontracepcije, objasnite uz pomo slika koje
prikazuju podvezivanje jajnika u ene ili sjemenih kanalia kod mukarca.
Objasnite sudionicima da je to operacija koju obavljaju lijenici u bolnici.
b) Ovisno o razini razumijevanja i individualnih interesa sudionika mogu se obraditi
i druga podruja. Tako moete pokazati sudionicima slike/crtee pobaaja i pitati
ih jesu li uli za taj nain prekida trudnoe. Objasnite sudionicima, pokazujui
slike, to je pobaaj, tko ga radi i gdje.
c) Razgovarajte sa sudionicima o moguim razlozima za pobaaj zdravstvenim i
socijalnim te moguim negativnim posljedicama.
Sredstva: slike/crtei pobaaja.
3. Prednosti i nedostatci kontracepcijskih sredstava
a) Pokaite sudionicima konkretna kontracepcijska sredstva ili slike sa shematskim
prikazom kontracepcijskih sredstava. Potaknite ih da izraze svoje miljenje
o pojedinom kontracepcijskom sredstvu koje kontracepcijsko sredstvo bi
koristili ili ga koriste, zato bi koristili ili koriste ba to sredstvo.
b) Objasnite sudionicima prednosti i nedostatke pojedinih kontracepcijskih
sredstava. Koristite konkretna kontracepcijska sredstva ili slike sa shematskim
prikazom.
c) Stavite kontracepcijska sredstva na stol i traite od sudionika da ih svrstaju u
redoslijed ovisno o sljedeim kriterijima:
- koje je najlake koristiti;
- koje je najsigurnije sa zdravstvenog stajalita;
105

 - koje je najsigurnije u spreavanju trudnoe;

- ije je djelovanje najtrajnije;
- koje se pojedinom sudioniku najvie svia.
Raspravite sve eventualne nejasnoe i nesuglasice. Potaknite sudionike da izraze
svoje miljenje.
Sredstva: uzorci kontracepcijskih sredstava, slike sa shematskim prikazom
kontracepcijskih sredstava.
4. Odlazak ginekologu
a) Objasnite sudionicima ulogu ginekologa i svrhu njegova rada. Koristite slike/
crtee ginekoloke ordinacije, pomou kojih moete opisati naelo rada za
vrijeme pregleda. Naglasite da ginekolog ima veliku ulogu u svezi kontracepcije.
b) Pripremite sudionike za situaciju u kojoj e se nai odlaskom kod ginekologa.
Ispriajte priu, uz slike u nizu, o djevojci koja eli koristiti kontracepciju i stoga
odlazi ginekologu.
Na primjer:
slika 1. Ana odlazi sutra kod ginekologa. Provjerava vrijeme kada lijenik radi i je
li pripremila zdravstvenu knjiicu.
slika 2. Ujutro, prije polaska, Ana se dobro istuirala da bi dola na pregled
uredna i ista.
slika 3. Ana je dola k lijeniku u suknji. Medicinskoj sestri dala je knjiicu i ekala
na red.
slika 4. Prije ulaska u ambulantu, Ana je pokucala na vrata i pozdravila.
slika 5. Ana je medicinskoj sestri dala vane podatke, npr. kada je imala zadnju
menstruaciju, je li rodila, je li imala pobaaj.
slika 6. Prije ulaska u lijenikovu ordinaciju, Ana je otila u kabinu.
slika 7. U kabini, Ana je skinula cipele, arape i gaice.
slika 8. Tako pripremljena, Ana je ula u ordinaciju lijenika. Lijeniku je rekla
svoj problem.
c) Igrajte igru uloga potaknite sudionike da vjebaju situaciju odlaska
ginekologu.
Sredstva: slike/crtei ginekoloke ordinacije, slike u nizu, lutke za igru uloga.

106

Varijacije
1. Ako je grupa pismena, sudionici mogu ispuniti slijedei formular:
to misli? Oznai odgovarajuu kolonu
------------------------------------------------------------------------------------------TABLETE
DIJAFRAGMA
KONDOM
SPIRALA
STERILIZACIJA
____________________________________________________________________
djelotvorno
____________________________________________________________________
nije za mene
____________________________________________________________________
nije tetno
za zdravlje
____________________________________________________________________
zanimljivo
____________________________________________________________________
dobro
____________________________________________________________________
teko
primijeniti
____________________________________________________________________
previe trajno
____________________________________________________________________
Koje sredstvo
bi ti najvie
elio/eljela?
____________________________________________________________________
Koje su prednosti
te metode?
____________________________________________________________________
Koji su nedostatci
te metode?
____________________________________________________________________
107

2. Odgovorite na sva pitanja ili iskazanu zabrinutost sudionika u vezi s prezentiranim

materijalom. To je dobra prilika za voditelja grupe da utvrdi razinu znanja i
razumijevanja pojedinih sudionika. To je takoer dobra prilika da se raiste
nesporazumi koje lanovi grupe mogu imati u vezi s prezentiranim materijalom.
Potaknite sudionike da iskau osobna iskustva u svezi kontracepcije ako je koriste.
3. Pokaite sudionicima video-film pobaaja. Potaknite sudionike da izraze svoje
osjeaje nakon prezentiranog video-filma.

108

9. CILJ: PODIZANJE RAZINE SVIJESTI O SPOLNIM BOLESTIMA

Osobama s intelektualnim tekoama potrebne su informacije i vjetine kojima e
se zatiti od spolnih bolesti, kao i ostaloj populaciji. Veina nas s veim ili manjim
uspjehom dolazi do informacija uz pomo roditelja, prijatelja, kole, televizije, knjiga,
asopisa i sl. Osobe s intelektualnim tekoama imaju ogranien pristup tim izvorima.
Stoga im u tome treba pomoi. Aktivnosti ovoga cilja usmjerene su na upoznavanje
s najuestalijim spolnim bolestima i nainima njihova spreavanja. Posebno se
prezentiraju informacije o AIDS-u. Edukacija o AIDS-u proizlazi iz shvaanja da se i
osobe s tekoama u razvoju nalaze u rizinoj skupini, zbog slabijeg rasuivanja i
podlonosti seksualnom zlostavljanju. Navedeni cilj razraen je u aktivnostima:
Spolne bolesti
Ponaanje kod pojave spolne bolesti
AIDS
1. Spolne bolesti
a) Raspravljajte sa sudionicima o pojmu zdravog i bolesnog.
Pokaite sudionicima slike/crtee zdrave osobe i osobe koja je bolesna
(prehlaena).
Potaknite sudionike da pokau bolesnu osobu.
Objasnite sudionicima razliku izmeu spolnih i ostalih bolesti organizma.
Raspravljajte o putovima prijenosa spolnih bolesti i ostalih bolesti organizma.
Npr. gripa i prehlada su bolesti koje se prenose zrakom, govorom, kihanjem ili
kaljanjem. Spolne bolesti prenose se spolnim odnosom, dodirivanjem mukog
i enskog spolnog organa ili anusa.
Naglasite i razliku izmeu spolnih bolesti i upalnih bolesti spolnih organa koje
ne spadaju u spolno prenosive bolesti.
b) Razmotrite imena bolesti (medicinska i u kolokvijalnom govoru), ukljuujui
gonoreju, HPV infekciju i herpes, AIDS. Spomenite mogue simptome koji su
karakteristini za najee bolesti svrbe, peenje, osip, iscjedak.
c) Raspravljajte sa sudionicima o specifinim nainima spreavanja irenja takvih
bolesti i nainima lijeenja. Naglasite vanost to ranijeg odlaska lijeniku.
Navedite za najee spolne bolesti nain spreavanja irenja bolesti i njeno
lijeenje.
Npr. Sifilis je spolna bolest koja se lijei injekcijama. Vaan je rani poetak
lijeenja, ustrajno i strpljivo provoenje terapije. irenje sifilisa spreava se
suzdravanjem od spolnog odnosa.
Sredstva: slike/crtei zdravih i bolesnih osoba.

109

2. Ponaanje kod pojave spolne bolesti

a) Ispriajte sudionicima priu o osobama koje su intimni prijatelji. Jedna od osoba
sumnja da ima spolnu bolest. Odigrajte igru uloga, te pokaite kako je osoba
postupila u toj situaciji.
Na primjer:
Ana i Petar se vole. Oni su intimni prijatelji.
Ana nekoliko dana osjea nelagodu na vanjskom spolovilu. Obratila se svojoj
majci da joj pomogne.
Majka je odvela Anu ginekologu.
U ginekolokoj ambulanti lijenik je pregledao Anu i ustanovio da ima spolnu
bolest.
Lijenik je dao tablete koje moraju uzimati svaki dan i Ana i Petar.
b) Ispriajte sudionicima priu, uz slike u nizu, zaustavljajui se na pojedinim
segmentima, pitajui sudionike to misle to bi se trebalo dogoditi.
Pogodan je i ovaj primjer prie:
Bojana i Marko su intimni prijatelji ve nekoliko mjeseci. Posljednjih tjedana
Bojana osjea jaku nelagodu (peenje, svrbe) meu nogama.
Je li mogue da ima spolnu bolest?
to treba uiniti u vezi s tim?
Gdje moe traiti pomo?
to se moe dogoditi ako ne obrati pozornost na taj problem?
Bojana odlui obratiti se medicinskoj sestri Centra koji svakodnevno pohaa.
Ona ima strpljenja i ve joj je vie puta pomogla kad se nije osjeala dobro.
Treba li Bojana odgovoriti na sva pitanja koja joj medicinska sestra postavi?
to se moe dogoditi ako Bojana odbije odgovoriti na postavljena pitanja?
Sestra smatra da bi se moglo raditi o spolnoj bolesti i da bi bilo dobro da Bojana
ode ginekologu. Dogovore se da e sestra zakazati posjet ginekologu i poslati u
pisanom obliku svoje miljenje.
Treba li Bojana otii ginekologu?
to e joj se tamo dogoditi?
to se moe dogoditi ako ne ode ginekologu?
U ginekolokoj ambulanti ju lijenik pregleda i postavi joj razliita pitanja. eli
znati s koliko je osoba imala spolni odnos.
Zato je postavio to pitanje?
Treba li mu Bojana odgovoriti?
to se moe dogoditi ako mu ne odgovori?
Lijenik potvruje da Bojana ima spolnu bolest. Daje joj tablete koje mora
uzimati svaki dan. Kae joj takoer da svojega seksualnog partnera mora uputiti
lijeniku. Ona nije sigurna kako da mu to kae.
110

Zato lijenik eli vidjeti njenog seksualnog partnera?

to ako Bojana to ne kae Marku?
Bojana odlui da e te veeri rei Marku. U poetku se on naljuti i oneraspoloi.
On misli da je ona sigurno imala spolni odnos s nekim drugim jer ju on nije
mogao zaraziti.
Zato je Marko ljut?
Je li u pravu ako misli da je Bojana imala spolne odnose s nekim drugim?
Kako je inae mogla dobiti tu bolest?
Smatra li da Marko treba otii lijeniku?
Je li u redu da nastave imati spolne odnose?
c) Igrajte igru uloga. Neka sudionici pokau kako bi oni postupili da se nalaze u
slinoj situaciji.
Sredstva: slike u nizu, lutke za igru uloga.
3. AIDS
a) Sudionici sjede u krugu za stolom. Pitajte ih jesu li uli za AIDS/SIDU i, ako jesu,
to su uli.
Zatim objasnite grupi sve o toj bolesti i mogunostima zaraze. Potrebno je dati
sljedee informacije:
- postoji bolest koja se naziva AIDS;
- uzrokovana je virusom (koji se naziva HIV);
- ne moemo vidjeti taj virus, on ivi u tijelu ovjeka;
- virus se moe prenijeti na drugu osobu na tri naina:
spolnim odnosom, preko krvi, od majke na njenu bebu;
- ne moramo znati da imamo virus jer se moemo osjeati dobro.
b) Postavite dva velika arka papira na stol, oznaena s ima opasnosti, nema
opasnosti. Objasnite sudionicima da e svaki dobiti karticu (ili vie njih) s
napisanim ili nacrtanim aktivnostima: dranje za ruku, ljubljenje, spolni odnos,
uzimanje droge, masturbacija, dodirivanje neijeg tijela, pruanje prve pomoi,
upotreba zajednikog pribora za brijanje, sjedenje na WC koljki, raanje djeteta,
hranjenje bebe na boicu, upotreba zajednike ae i alice, krvarenje iz nosa,
dobivanje injekcije, upotreba zajednike etkice za zube itd.
Jedan za drugim opisivat e aktivnost prikazanu na njihovoj kartici i odluiti
na koji arak papira treba smjestiti karticu, odnosno predstavlja li ta aktivnost
opasnost zaraze AIDS-om.
Ako nisu sigurni, mogu zatraiti pomo grupe. Bitno je da se pogreno
postavljena kartica odmah premjesti. Ako je potrebno, to moe uiniti voditelj.

111

c) Ponovite to je grupa nauila iz prethodne aktivnosti. Objasnite da, ako se

ukljuimo u bilo koju od jako ili malo opasnih situacija, postoje postupci
kojima se moemo zatiti od infekcije (pritom koristite crtee radnji kojima se
moemo zatiti od infekcije):
- prekriti posjekotine ili ogrebotine vodootpornim flasterom;
- koristiti gumene (plastine) rukavice pri ienju svih prosutih tjelesnih
tekuina;
- izbjegavati vei broj seksualnih partnera;
- upotrebljavati kondom pri spolnom aktu, osim ako imate stalnog zdravog
partnera ili partnericu koja je na drugi nain zatiena od trudnoe.
d) Ako ste na poetku zapisali izjave, koje su dali sudionici o informacijama koje
imaju u vezi s AIDSOM, vratite se sada na nju i provjerite jesu li izjave ispravne ili
nisu.
Sredstva: papir, olovke, dva velika arka papira oznaena sa ima opasnosti, nema
opasnosti, kartice s napisanim i slikovno prikazanim sljedeim aktivnostima: dranje
za ruku, ljubljenje, spolni odnos, uzimanje droge, masturbacija, dodirivanje neijeg
tijela, pruanje prve pomoi, upotreba zajednikog pribora za brijanje, sjedenje na
WC koljki, raanje djeteta, hranjenje bebe na boicu, upotreba zajednike ae i
alice, krvarenje iz nosa, upotreba zajednike etkice za zube; crtei radnji kojima se
moemo zatiti od infekcije.
Varijacije
1. Pozovite gosta predavaa iz javnog zdravstva koji e znati detaljnije objasniti ovu
problematiku. Vano je da to uini na jednostavan i razumljiv nain.

112

10.

 ILJ: RAZUMIJEVANJE BRANE ULOGE I PREPOZNAVANJE ELEMENATA

C
DOBROG ODNOSA

Mnoge osobe s intelektualnim tekoama ele se vjenati ili ostvariti vezu slinu
branom odnosu. Inozemna su istraivanja, kao i neka iskustva u naim uvjetima,
pokazala da ove osobe imaju izglede za uspjeh braka, meutim kod mnogih se
branih parova pojave tekoe u seksualnom funkcioniranju, koje su posljedica
tekoa u komunikacijskim vjetinama, prolim iskustvima seksualne zloupotrebe,
te samozanemarivanja seksualnog odnosa. Kroz aktivnosti ovoga cilja razjanjavaju
se razlozi za brak, upoznaju se obveze koje proizlaze iz braka, te se upozorava na
mogue konfliktne situacije koje su sastavni dio braka. Navedeni cilj razraen je u
aktivnostima:
Brak
Odnosi u braku
Obveze koje proizlaze iz braka
1. Brak
a) Raspravljajte sa sudionicima o razliitim stupnjevima odnosa koji vode k braku
sresti pravu osobu, izlaziti, udvarati se, vezati se. Kako ljudi donose odluku o
tome?
Potaknite sudionike na raspravu pokazujui slike/crtee osoba u razliitim
situacijama.
b) Pokaite sudionicima slike/crtee osoba u razliitim situacijama, te raspravljajte
o razlozima zbog kojih ljudi sklapaju brak: ljubav, prijateljstvo, seksualna
privlanost, potovanje, zajedniki interesi, zajedniki ciljevi, zajednike
vrijednosti, sposobnost komuniciranja i rjeavanja problema. Nastavite
razgovor sastavljajui listu krivih razloga za sklapanje braka: elja za seksualnim
odnosima; svatko se eni; na nagovor prijatelja ili lanova obitelji; izbjegavanje
problema kod kue; trudnoa.
c) Raspravljajte u grupi podrobno razmatrajte pozitivne razloge za brak. Kakav
je to osjeaj kad se nekoga voli? Kako ljudi iskazuju ljubav u razliitim vrstama
odnosa? to znai potovanje? Kako ljudi pokazuju potovanje? Kako zna da te
netko potuje?
Sredstva: slike/crtei osoba u razliitim situacijama.

113

2. Odnosi u braku
a) Raspravljajte sa sudionicima o konfliktnim situacijama, situacijama rjeavanja
problema. Potaknite sudionike da ispriaju svoja vlastita iskustva, kako su oni
postupili u nekoj konfliktnoj situaciji, na koji su nain rijeili problem, kako je
reagirala druga osoba.
b) Odglumite jednu konfliktnu situaciju, te potaknite sudionike da predloe naine
rjeenja problema. Na primjer:
Marija i Nikola svaaju se oko troenja novca. Marija bi htjela veerati vani, a
Nikola misli da moraju tedjeti novac i da mogu jesti kod kue. Kako da rjee
problem?
c) Igrajte igru uloga potaknite sudionike da odglume neke problemske situacije u
kojima se nalaze dvije vjenane osobe. Neka sudionici pokau kako bi oni rijeili
problem.
Raspravljajte sa sudionicima jesu li osobe dobro postupile u toj situaciji i ako nisu,
zato nisu. Naglasite sudionicima da uspjeno rjeavanje problema zahtijeva od
pojedinca izbjegavanje psovanja, etiketiranja, donoenja sudova, objanjavanja
drugima to da rade i sl.
Sredstva: lutke za igru uloga.
3. Obveze koje proizlaze iz braka
a) Pokaite sudionicima slike/crtee osoba u razliitim situacijama obavljanja
aktivnosti vezanih uz brani ivot. Potaknite sudionike na raspravu o obvezama
koje proizlaze iz braka zaraivanje novca, plaanje rauna, podjela poslova u
domainstvu, kuhanje, kupovanje, uzajamna briga o drugome za vrijeme bolesti
itd.
b) Pokaite sudionicima slike/crtee osoba u razliitim situacijama izvravanja
obveza. Pitajte sudionike postoje li neke obveze o kojima se vie brinu ene,
odnosno mukarci, te koje su to obveze.
Sredstva: slike/crtei osoba u razliitim situacijama.
Varijacije
1. Svakom sudioniku dajte slike/crtee razliitih osoba u razliitim situacijama
odrastao mukarac i ena se ljube u spavaoj sobi, odrastao mukarac se eni
djevojicom, starija ena i mukarac sjede i razgovaraju i sl.
Neka sudionici izdvoje slike/crtee osoba koje mogu biti u braku.
2. Podijelite grupu u parove. Sudionici trebaju grupirati slike/crtee situacija koje su
pogreni razlozi za sklapanje braka.

114

11. CILJ: RAZUMIJEVANJE ODGOVORNOSTI RODITELJSKE ULOGE

Velik broj ena s intelektualnim tekoama zbog razliitih okolnosti nikada nee
biti trudne, roditi i ostvariti majinsku ulogu. Mnogi mukarci nee ostvariti ulogu
oca. Meutim, s veim osamostaljivanjem i osiguravanjem prirodnih uvjeta ivota
te uz odgovarajuu podrku okoline, sve bi vei broj ovih osoba trebao doi u tu
situaciju. Vano je da razumiju mogue posljedice spolnog odnosa te opa obiljeja
roditeljske uloge. Navedeni cilj razraen je u aktivnostima:
Obveze roditelja prema djeci
Briga djece o roditeljima
1. Obveze roditelja prema djeci
a) Pokaite sudionicima slike djece razliite dobi. Potaknite sudionike da izraze svoj
stav o materinstvu/oinstvu, je li u redu da suprunici imaju djecu.
b) Objasnite sudionicima da se djeca razliite dobi razlikuju. Pokaite slike djece
razliite dobi i zajedno sa sudionicima zakljuite o kojim se razlikama radi.
c) Raspravljajte sa sudionicima o obvezama koje roditelji imaju prema svojoj
djeci razliite dobi. Pokaite slike/crtee djece razliite dobi i njihovih roditelja
u razliitim situacijama. Potaknite sudionike da opiu sliku/crte, pokau tko je
roditelj, tko je dijete, kako se roditelji brinu o njemu.
Sredstva: slike djece razliite dobi, slike djece i njihovih roditelja u razliitim
situacijama.
2. Briga djece o roditeljima
a) Pokaite sudionicima slike/crtee djece starije dobi srednjokolaca, studenata,
te odraslih mukaraca i ena.
Objasnite sudionicima da su te osobe djeca svojim roditeljima, bez obzira na
godine.
b) Raspravljajte sa sudionicima o obvezama koje djeca imaju prema svojim
roditeljima.
Pokaite sudionicima slike djece starije dobi od kolske do odrasle dobi,
u situacijama kada se brinu o svojim roditeljima, kada su posluni, pomau u
razliitim aktivnostima.
Opiite svaku sliku zajedno sa sudionicima. Zakljuite koje su to obveze koje
djeca imaju prema svojim roditeljima.
Sredstva: slike djece u razliitim situacijama

115

Varijacije
1. Svakom sudioniku dajte slike/crtee djece razliite dobi. Potaknite sudionike da
opiu sliku/crte, koje je dobi dijete, kako se roditelji trebaju brinuti o njemu.
2. Pokaite sudionicima slike/crtee roditelja i njihove djece, u situacijama kada se
roditelji neprimjereno brinu o svojoj djeci. Raspravljajte o tim situacijama, to je
loe u postupku roditelja prema djetetu, zato to nije dobro.
Potaknite sudionike da iskau svoj stav o materinstvu/oinstvu, je li u redu da
suprunici imaju djecu. Pitajte sudionike to misle koje obveze roditelji imaju
prema svojoj djeci.
3. Upotrijebite slike koje prikazuju malu djecu, te pitajte sudionike tko se brine o
maloj djeci, kako se roditelji trebaju brinuti o svojoj bebi.
4. Upotrijebite slike koje prikazuju djecu kolskog uzrasta, te pitajte sudionike kako
se roditelji trebaju brinuti o toj djeci.

116

II.

ZATITA VLASTITOG DOSTOJANSTVA

Dostojanstvo je visoko cijenjeno u naem drutvu. Nauiti komunicirati i ponaati se

na nain kojim titimo nae osobne interese, uvamo dostojanstvo i individualnost,
neto je emu svi teimo. Biti u stanju izraziti potrebe, elje, izbore i stavove je
skupina vjetina koje ne koristimo samo da bismo sebe zatitili od iskoritavanja i
zloupotreba u odnosima, ve da bismo uspostavili i zadrali zdrave odnose. To se na
primjer odnosi i na ponaanja vezana uz upoznavanje novih osoba, irenje socijalnih
kontakata, postavljanje pitanja, prihvaanje ili odbijanje poziva na sastanak. Jednom
kad je odnos uspostavljen, ova se ponaanja dalje koriste da bi se odnos razvijao u
eljenom smjeru. tititi svoje dostojanstvo osobito je teko osobama koje su nauene
ovisiti o drugima, biti pasivne i poslune i pouzdati se u miljenje drugih o tome to
je za njih najbolje. Nije lako otkloniti posljedice godinama prisutne pasivnosti. Ipak,
pokazalo se, kada se radi s ovim osobama, kada ih se podri i prui im se prilika za
vjebanje, da je dostojanstvo podruje na kojem se mogu postii ogromni pomaci.
Poznato je da su najmanje 90% seksualnih zloupotreba osoba s intelektualnim
tekoama prouzrokovale osobe koje su rtve poznavale. Stoga je vano pomoi
sudionicima ovakvog programa da se ispravno postave u odnosu na prijatelje,
lanove obitelji i strunjake koji s njima rade. Iako uvjebavanje zatite dostojanstva
ukljuuje opasnost od stranaca, teite mora biti na uenju naina zatite od osoba
s kojima sudionik ima stalne odnose ili kontakte. U uvjetima kada je osoba vrlo
ranjiva (npr. osobe koje imaju vei stupanj intelektualnih tekoa), lanovi obitelji,
te nadlene strune osobe i slube odgovorne su za osiguranje sigurne okoline za te
osobe. Istraivanja pokazuju da rtve seksualnog zlostavljanja esto nisu odabrane
zbog svoje seksualne atraktivnosti, ve zbog bespomonosti i neznanja kako zatititi
svoje dostojanstvo. Nije iznenaujue da se osobe s intelektualnim tekoama
smatraju laganim plijenom. Osobe koje ih seksualno iskoritavaju i zlostavljaju
polaze od pretpostavke da osobe s intelektualnim tekoama nee razumjeti to se
s njima dogaa, nee biti u stanju obraniti se, niti e biti u stanju rei drugima to im
se dogodilo. Od ove pretpostavke treba poi u svakom kreiranju programa koji je
namijenjen zatiti dostojanstva.
Podrujem Zatita vlastitog dostojanstva obuhvaeni su sljedei programski
ciljevi:
1. Podizanje razine svijesti o vlastitom dostojanstvu
2. Prepoznavanje potencijalno opasnih situacija i zatita od zloupotrebe

117

1. CILJ: PODIZANJE RAZINE SVIJESTI O VLASTITOM DOSTOJANSTVU

Osobama s intelektualnim tekoama teko je tititi svoje dostojanstvo jer su esto
nauene biti ovisne o drugima, poslune i pasivne. Od najranije im se dobi govori
to da rade. To je neto to su mnoge od ovih osoba iskusile, osim u djetinjstvu, i
u odrasloj dobi. Njima esto nije doputena mogunost samostalnog odluivanja i
vlastitog izbora. Ovim ciljem im se osvjeuje mogunost da donose odluke i kau
to ele. Potie ih se na mogunost da kau NE, tj. da same odluuju o vlastitom
dostojanstvu te da inzistiraju na tome da takva njihova odluka bude ostvarena i da
ju druga osoba potuje. Takoer ih treba poduiti kako postupiti ako druga osoba
ne prihvati njihovu odluku. Navedeni cilj razraen je u aktivnostima:
Dijeliti s grupom
Odgovor DA i NE
Mogunost izraavanja vlastitog izbora
1. Dijeliti s grupom
a) Neka se sudionici izmjenjuju priajui o neem dobrom to im se dogodilo proli
tjedan. Usredotoite se na uspjeh koji su doivjeli taj tjedan, problem koji su
rijeili ili situacije za koje imaju osjeaj da su ih dobro svladali. Pitajte sudionike je
li im netko iz grupe pomogao uspjeno rijeiti problem, te naglasite da je lijepo
i dobro pomoi drugome.
b) Raspravljajte sa sudionicima o tome to ih sada ini sretnima, to bi eljeli
zadrati tako kako jest, te koje bi stvari u ivotu eljeli promijeniti.
2. Odgovor DA i NE
a) Raspravljajte sa sudionicima o pojmu DA i NE, kada odgovaramo na neto
potvrdno, odnosno nijeno.
Pitajte svakog sudionika neto konkretno na to e odgovoriti s DA, odnosno
NE.
Npr. Jesi li danas ruao?
Jesi li sloio svoj krevet? i sl.
Zajedno zakljuite da potvrujemo neto kad se s tim slaemo, kad smo to uinili
ili kad bismo htjeli to uiniti.
Odgovaramo nijeno kada se s neim ne slaemo, ne elimo to uiniti ili nismo
uinili.
b) Raspravljajte sa sudionicima o tome jesu li ikada rekli DA kada su mislili NE,
odnosno je li netko umjesto njih odgovorio s DA ili NE zato to oni sami nisu
mogli odluiti.
Potaknite sudionike da navedu situacije u kojima im se to dogodilo.
118

c) Neka sudionici sjednu u polukrug, ugodno smjeteni, oputeni. Demonstrirajte

jasno DA koristei pri tome ton i posturu tijela. Neka sudionici jedan za drugim
izgovaraju DA. Isto ponovite s NE. Obratite pozornost na potvrdno i negirajue
klimanje glavom.
3. Mogunost izraavanja vlastitog izbora
a) Odglumite situacije u kojima osoba vri izbor i prenosi izbor drugoj osobi. Na
primjer: Nalazite se u trgovini, isprobali ste haljinu i prodavaica Vam kae da
krasno izgledate, da Vam dobro stoji i da ju svakako trebate kupiti. Vama se
haljina ne svia, ali Vam je to neugodno rei prodavaici. Potaknite sudionike da
predloe kako bi odgovorili prodavaici.
b) Igrajte igru uloga potaknite sudionike da u razliitim situacijama vjebaju rei
Ne, ne svia mi se ...
Sredstva: lutke za igru uloga.
Varijacije
1. Neka sudionici stanu u parove, poredani u dva reda. Neka jedan red izgovara
glasno i uvjerljivo DA, neka drugi isto tako odgovara s NE. Izvodite aktivnost
nekoliko minuta dok se iscrpljenou i nadvikivanjem sama ne prekine.
2. Potaknite svakog sudionika da odgovori s DA, odnosno NE, postavljajui
pitanja u kojima je naglasak na:
Voli li ...
eli li ...
Hoe li ...

119

2. C
 ILJ: PREPOZNAVANJE POTENCIJALNO OPASNIH SITUACIJA I ZATITA
OD ZLOUPOTREBE
Osobe s intelektualnim tekoama esto su rtve seksualnog zlostavljanja zbog
nerazvijene svijesti i znanja o zatiti svojeg dostojanstva. Sudionike programa
treba osposobiti da ne budu rtve seksualne zloupotrebe. Stoga im treba pomoi
da shvate kako imaju pravo odbiti spolni odnos i da se ne trebaju bojati to uiniti.
Treba ih takoer poduiti prepoznavanju razliitih potencijalno opasnih situacija i
pravilnom postupanju u takvim situacijama. Posebno je vano da znaju kome se
mogu obratiti za pomo ako su bile rtve seksualne zloupotrebe. Navedeni cilj
razraen je u aktivnostima:
Odnos prema nepoznatim osobama
Prepoznavanje potencijalno opasne situacije
Osjeaj sigurnosti i nesigurnosti
Seksualna zloupotreba/zlostavljanje
1. Odnos prema nepoznatim osobama
a) Raspravljajte sa sudionicima o osobama koje ne poznajemo, a susreemo ih u
svakodnevnom ivotu.
Izdvojite tri grupe osoba, pokazujui sudionicima slike/crtee razliitih osoba, u
razliitim situacijama:
- slubene osobe, npr. lijenik, medicinska sestra, policajac, potar, prodava i dr.
- neutralne strane osobe
- opasne strane osobe.
b) Objasnite sudionicima tko su slubene osobe, neutralne strane osobe, opasne
strane osobe, pokazujui im slike/crtee. Na primjer:
Slubene osobe su osobe koje ne poznajemo, one su za nas stranci. Mnoge
od njih nose uniformu, rade u uredima ili trgovinama. One brinu o naoj
sigurnosti i vre razne usluge lijenik nas lijei kada smo bolesni, potar nam
donosi potu i sl.
Neutralne strane osobe su osobe koje ne poznajemo. Susreemo ih hodajui
ulicom, u trgovinama, u banci. To su osobe poput nas. Mi ih ne dotiemo i one
ne dotiu nas.
Opasne strane osobe su osobe koje ne poznajemo, a one nas ele povrijediti.
Sredstva: slike/crtei razliitih osoba.

120

2. Prepoznavanje potencijalno opasne situacije

a) Ispriajte sudionicima priu, uz niz slika, u kojoj se pojedinac nalazi u
potencijalnoj opasnosti. Neka sudionici prepoznaju to je opasno u toj situaciji.
Na primjer:
1. slika Ana radi u uredu.
2. slika S Anom radi njen kolega Marko. Ana potuje Marka kao kolegu, ali on
joj se posebno ne svia i ne voli ga.
3. slika Marko je donio Ani mapu s papirima. Stavio je mapu na stol i dodirivao
Ani grudi. Ana to ne eli.
Potaknite sudionike na raspravu pitajui ih zato je ta situacija opasna, to Ana
treba uiniti, smije li Marko dodirivati Anine grudi.
b) Igrajte uloge situacija u kojima se pojedinac nalazi u potencijalnoj opasnosti.
Neka sudionici prepoznaju to je opasno u situaciji. Na primjer:
Javimo se na telefon kada smo sami kod kue. Onaj koji zove je stranac i
postavlja osobna pitanja. Koliko informacija treba dati osoba koja odgovara
na telefon?
Sredstva: slike u nizu, lutke za igru uloga.
3. Osjeaj sigurnosti i nesigurnosti
a) Raspravljajte sa sudionicima o osjeaju sigurnosti i nesigurnosti.
Pokaite sudionicima slike/crtee osoba u situacijama kada su sigurne,
odnosno nesigurne.
b) Neka sudionici priaju o situacijama u kojima su se osjeali nesigurno,
prestraeno ili neugodno. Raspravite to je izazvalo taj osjeaj.
c) Neka sudionici nadopunjavaju reenice kao:
Kada sam sam kod kue, osjeam se ......................
Kada sam hodam ulicom nou, osjeam se ...............
Putujui s roditeljima, osjeam se ......................
Sredstva: slike/crtei razliitih situacija, lista s reenicama za nadopunjavanje.
4. Seksualna zloupotreba/zlostavljanje
a) Objasnite sudionicima:
- to je seksualna zloupotreba/zlostavljanje (odnosi se na neeljene seksualne
poruke i kontakte)
- gdje se dogaa (moe se dogoditi kod kue, u koli, na javnome mjestu itd.)
- kome se moe dogoditi (svatko moe biti seksualno zlostavljan).

121

b) Pokaite sudionicima slike/crtee konkretnih situacija seksualne zloupotrebe.

Npr.: nepoznata osoba dodiruje intimne dijelove tijela djevojci u tramvaju;
mladi nasilno zapoinje spolni odnos s djevojkom, protiv njene volje.
Potaknite sudionike da opiu sliku/crte, ocijene je li u prikazanoj situaciji
osoba seksualno zlostavljana.
c) Pitajte sudionike to bi trebala uiniti osoba koja je seksualno zlostavljana.
Kome ona moe ispriati da je seksualno zlostavljana roditeljima, osoblju u
ustanovi.
Kako se moe obraniti zvati u pomo, rei da ne eli da je druga osoba dira,
odgurnuti osobu i pobjei.
Sredstva: slike/crtei konkretnih situacija seksualne zloupotrebe.
Varijacije
1. Raspravljajte o znaenju osobne sigurnosti:

- tititi sebe

- prepoznati kada se osjea nesigurno

- znati kako se zatiti

- biti sposoban uivati u izlascima s prijateljima ili sam.
2. Svakom sudioniku dajte slike/crtee situacija u kojima se osoba osjea sigurno i
u kojima nije sigurna. Neka sudionici grupiraju slike/crtee situacija u kojima se
osoba ne osjea sigurno.
3. Igrajte igru uloga potaknite sudionike na vjebu kako bi se obranili u situaciji
seksualne zloupotrebe.

122

BILJEKE

123

BILJEKE

124

BILJEKE

125

BILJEKE

126

BILJEKE

127

BILJEKE

128