P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA II • BROJ 14 FEBRUAR 2010 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM

Bereket
porodice
Sura
Et-Tekasur
Edebali i
Osman Gazi
Radujte se
i obradujte
Blagodat
sna i odmora

PORODICA
stub društva
ŠTA JE
je ljubav, jedan selam prostranoj budućnosti iz historijskih dubina.
je stvorenja voljeti radi Stvoritelja, i to dokazivati hizmetom.
je nada do zadnjeg trenutka, i kada su ti svi leđa okrenuli.
je jedna vijest, jedno jutro, jedno pismo od voljenog.
ne pita i ne sudi, nego prihvata u zagrljaj.
je svjetlosno lice, okrenuto prema Kabi.
je neprijatelj grijehu, a ne griješniku.
je naš hod, prema znanju i ljubavi.
je žar kad gori ljubav u srcima.
je ‘mi smo’, a ne ‘ja sam’.
je oko što vidi istinu.
 UREDNIK
P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA II • BROJ 14 FEBRUAR 2010 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM Porodica – stub društva
Bereket
porodice Poštovani čitatelji, SEMERKAND kojeg držite u svojim rukama je po-
Sura rodični magazin. Redakcija svojim tekstovima nastoji educirati sve čla-
Et-Tekasur
nove porodice, pomoći im u razumijevanju i važnosti njihove uloge te ih
Edebali i
Osman Gazi motivisati na trud i zalaganje. Na skali naših želja sigurno se pri samom
Radujte se
vrhu nalazi sreća u porodici. Usvajajući recept Kur’ana i sunneta, to jest
i obradujte takvaluk/bogobojaznost, postiže se istinska sreća. Takvaluk s jedne
Blagodat strane podrazumijeva odbacivanje loših djela i loših osobina, a s druge
sna i odmora
strane činjenje dobrih djela i usvajanje lijepih osobina. Osjećaj prisnosti,
PORODICA povjerenja, susretljivosti, nježnosti i ljubavi u porodici je vrhunska bla-
stub društva godat. Sretna porodica je čvrst stub u društvu.
Kur’an nam je ponudio mnogo modela vezanih za porodicu i njene
članove. Sjetimo se Musaa, a.s., kao glave porodice i njegove brige za
SEMERK AND svoju čeljad: ”A da li je do tebe doprla vijest o Musau, kada je vatru ugledao
PORODIČNI MAGAZIN pa čeljadi svojoj rekao: ‘Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam
nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći uputu.’” Baš u toj brizi
Udruženje SEMERKAND za porodicu Allah, dž.š., ga je zovnuo i za poslanika odabrao. Prvo što je
14. MAJA 92 br. 14
Ilidža / Sarajevo
tada mudri Allah od njega zatražio je da izuje svoju obuću. Dakle, odgoj
Tel/Fax: +387 33 624 883 na prvom mjestu. Abdulhalim Mahmud veli: “Da kažemo nešto i u vezi
. sa sintagmom “pa izuj obuću svoju”. Radi se o stvarnom izuvanju obuće.
ISSN 1840-0930
Međutim, ova sintagma ukazuje i na izuvanje “onog najnižeg”. Kada god
Za izdavača čovjek izuje ono što je najniže, opet će ostati nešto drugo koje je najniže
MIRZA PAŠIĆ
a koje također valja izuti. Na taj način čovjek je u stalnom napredovanju i
Glavni i odgovorni urednik uzdizanju. Islam proglašava da je svaki čovjek kod koga su dva dana ista
NEDŽAD ĆEMAN obmanjen. Ako svaki dan ne bude bolji od prethodnog, on je na gubitku.
Spomenuta sintagma također aludira i na to da se čovjek očisti i od svoje
Redakcija
Dr. hfz. DžEMAIL IBRANOVIĆ duše koja naređuje zlo (nefsi emmara) i od šejtana koji mu ubacuje loše
Dr. ALMIR FATIĆ
Dr. MERIMA ČAMO misli (vesvesa). Sintagma “pa izuj obuću svoju” općenito aludira na: izuj
MEHMED ĆEMAN
EDIN TOPČIĆ
nečist, izuj sve ono što je uprljano pretvaranjem, pa putuj Allahovim pu-
tem čist materijalno i moralno. Jer, Allahov put je put čistoće i iskrenosti.
Tehničko uređenje
MUHAMED MULAOSMANOVIĆ Najuži članovi porodice su otac/suprug, majka/supruga i djeca. Svi
oni međusobno trebaju pokazati odgoj. Roditelji djeci daju lijepa imena,
Lektor
ALDINA ADEMOVIĆ lijepo vaspitanje, poučavaju ih Kur’anu i pomažu im oko ženidbe i udaje.
Distribucija
Otuđenost roditelja od djece i obrnuto je bolest današnjeg društva. El-
ADIL BEĆIREVIĆ
061 828 342
Akra’ ibn Habis je vidio kako Vjerovjesnik, a.s., ljubi hazreti Hasana, pa
mu je rekao da on ima desetero djece i da nikoga od njih nije poljubio.
Na to mu je alejhi’s-selam rekao: “Ko nije milostiv, ni njemu se neće
Cijena:
smilovati.” Zbog dobrote i poslušnosti prema roditeljima, Jahja, a.s., je u
BiH: 3 KM Kur’anu pohvaljen: “I roditeljima svojima bio je dobar, a nije bio ohol i
Turska: 4 YTL
Hrvatska: 15 Kn neposlušan.” Sjetimo se još dva hadisa: “Žena koja klanja pet dnevnih
Crna Gora: 2 EUR
Srbija: 2 EUR namaza, posti mjesec ramazana, vodi računa o svojim stidnim mje-
Europa: 3 EUR
USA: 5 USD
stima i pokorava se svome mužu neka izabere dženetsku kapiju na
koju će ući”, i: “Najpotpuniji iman ima onaj čovjek koji ima najljepše
Štampa: Bemust, Sarajevo
www.bemust.ba ponašanje prema svojoj supruzi.”

Redakcija zadržava pravo Neka nam Milostvi podari rahmet i bereket da budemo što bolji u
dorade objavljenih materijala.
Poslani materijali se ne vraćaju nazad.
našim porodicama!
Magazin ne preuzima odgovornost
za sadržaj i tačnost objavljenih reklama. urednik@semerkand.com.ba
SADRŽAJ SEMERKANDFEBRUAR 2010
UVODNA RIJEČ PORODICA JE STUB MUSLIMANSKE ZAJEDNICE
Sejjid Mehmed Sāki Erol
4
TEMA ISLAM - VJERA PORODICE
Dr. Almir Fatić
6
BEREKET PORODICE
Dr. hfz. Džemail Ibranović
12
IBLIS I NJEGOVA KAZNA
Imam el-Gazali 14
HAJATU´S - SAHABE
El-Kandehlevi
16

6 Islam 19
VRIJEDNOST IMAMETA
Sejjid Muhamed Alevi el-Haseni
- vjera porodice SURA ET - TEKASUR
Ibn Adžibe el-Haseni
20
FEJDU´L - KADIR
Allame el-Munavi
22
ISLAMSKO UČENJE O UZVIŠENOM BOGU
Rifet Šahinović
24
HILJADU I JEDNA KAP 26
STRPLJIVI I STRPLJIVE
Emina Ćeman
28
PISMO PRIJATELJU
30
24
Imam Rabbani, k.s.
Islamsko učenje
GOVOR STANJA 32
o Uzvišenom Bogu
BLAGODAT SNA I ODMORA
Almedina Tulić
34
MUDROST KADERA
Ali Tantavi
36
EBU HANIFE 38
MUVEKKITOVE ZANIMLjIVOSTI 40
TEŠKI OČAJI
Mehmed Ćeman
42

34 46
DRAGULJARI RIJEČI
Blagodat Erol Zubčević

sna i odmora HARUN ER-REŠID I SUFJAN ES-SEVRI

Kemaluddin ed-Damiri 48
VRIJEME
Aida Begić-Zubčević 50
HAZRETI MERJEM 52
DOVIŠTE DOBRE VODE
Mirza Sinanović
54
NAUKA I TEHNIKA
Ismail Nezirović 56
DVA DAHA
Edin Topčić 58

50 Vrijeme BREZA
Dr. Merima Čamo
BOLESTI ORGANA ZA MOKRENJE
60
62
Suad Šendelj
 Sejjid Mehmed Sāki Erol| UVODNA RIJEČ
Porodica
je stub
muslimanske
zajednice
U
zvišeni Allah je Onaj Koji
sve stvara u parovima (ez-
Zarijat, 49), dok On uzviše-
ni nema pâra. On je hazreti Adema
i hazreti Havvu, našu majku, stvorio
kao ljudski pâr. Ljudski rod je na-
stao i namnožio se upravo od ove
blagoslovljene porodice.
I danas je postojanje i širenje
zajednice vezano za porodicu. Svi
narodi su, također, utemeljeni na
porodici koja je sastavljena od
muža, žene i njihove djece. Insti-
tucija porodice zasniva se na bra-
ku, zakonski dozvoljenom zajed-
ničkom životu jednog muškarca i
žene. Podstičući svoj ummet na
brak i zasnivanje porodice, Resu-
lullah, s.a.v.s., je rekao: “Ženite se,
povećavajte vašu brojnost, jer ja ću
se na Kijametskom danu ponositi
vašom brojnošću!” (Bejheki)
04
Ciljevi islamskog braka i poro-
dice, kao institucije prije svega,
su: čuvanje muškarca i žene od
zabranjenog načina života, formi-
ranje zdrave ćelije društva i odga-
janje potomstva u duhu dove nekih
Vjerovjesnikā, alejhimus-selam,
koji su molili: Daruj mi potomke koji
će vjerovati i činiti dobra djela!” Na-
ređujući vjernicima brak (el-Bekare,
221), uzvišeni Allah nam ukazuje na
osnovni princip bračne zajednice.
Naime, muslimanska porodica na-
staje zajedničkim življenjem jednog
muslimana i muslimanke. Naša
vjera jednoj muslimanki strogo
zabranjuje brak s nemuslimanom,
a zbog činjenice što djeca pripada-
ju ocu. Međutim, muslimanka se
može udati za nemuslimana pod
uvjetom da on prihvati islam. Naj-
važniji uvjet (šart) za formiranja
bračne zajednice jeste ispunjava-
nje islamskih propisa. Sreća jedne
porodice usko je povezana s ispu-
njavanjem právā i izvršavanjem
obaveza oba supružnika. Samo se
pridržavanjem islamskih zapovi-
jedi i zabrana u porodičnom životu
može sviti sretno gnijezdo i obez-
bijediti čvrsti temelji za budućnost.
Nakon što se formira jedna po-
rodica, ona se mora i čuvati. To je
moguće ispunjavanjem Božije za-
povijedi koja glasi: “Reci vjernicima
neka čuvaju svoje poglede od ha-
rama i neka vode brigu o svojoj
čednosti! (...) Reci vjernicama
neka čuvaju svoje poglede od
harama i neka vode brigu o
svojoj čednosti!” (en-Nur,
30–31) To je uvjet za sretnu,
sigurnu i dugotrajnu porodi-
cu, ali i za cijelu musliman-
sku zajednicu. Poslije toga,
supružnici trebaju izvrša-
vati međusobne obave-
ze i dužnosti, a na način
kako je to odredio uzvišeni Allah
preko Svog Poslanika, s.a.v.s.
Vladanje koje od nas zahtijeva
naša vjera u pogledu porodice ne
razlikuje se od vladanja koje smo
dužni manifestovati u musliman-
skoj zajednici. Nakon što u svom
životu usvojimo ahlak propisan
Kur’anom i sunnetom, ne postoji
nikakav razlog da budemo nesretni
u svojoj porodici. Istina je, među-
tim, da je u našem vremenu veoma
teško živjeti u skladu islama. To je
je teže nego držati žeravicu u ruci.
Danas nemuslimanske kulture, po-
sebno zapadnjački način življenja,
nažalost, prijete našoj kulturi i na-
činu življenja.
Sve više se umjesto porodičnih
vrijednosti i međusobnog pošto-
vanja nameće pristup porodici Za-
pada koji je usvojio “život zajedno”
umjesto braka, odnosno život bez
oca, majke, potomstva. Sve više
se nastoji raširiti poimanje “života
zajedno”, kojim se zadovoljavaju
samo tjelesni prohtjevi. Međutim,
mi ipak nastojimo da takvom
načinu življenja damo
duboku
smi-
slenost i mnogobrojne pozitivne
dimnezije. Nažalost, usvojili smo to
mnogo više nego što nam se servi-
ra u porodičnim filmovima, koje po
narudžbi proizvodi materijalistički
svijet.
Po tom pristupu porodici, koji
se kod nas iz dana u dan sve više
širi, formiranje braka, prihvatanje
bračnih obaveza i odgajanje čistog
potomstva smatra se bespotreb-
nim teretom. Imati dijete iz “života
zajedno”, koji nije definisan brač-
nim ugovorom, kao da je postalo
stvar prestiža. Dok se Zapad, na
koji se mi ugledamo, suočava s
teškim posljedicama i problemi-
ma “života zajedno” i djece koja su
rođena “vanbračno”, naši magazini
i časopisi takav način života nude
kao rješenje.
Na kraju, posljedica kulturnog
poremećaja dosegla je do te grani-
ce da je čak i muslimanska omladi-
na, koja je prigrlila islam kao vodilju
u svom životu, prihvatila “flertova-
nje” kao životno rješenje,
iako je to čisti proizvod
zapadnjačkog na-
čina života. Čak
se i čistom
putu Ehli
sunneta, koji decidno odbacuje
privremeni brak, nastoji pripisati
mogućnost flertovanja. Međutim,
treba znati da naše Ehli sunnetsko
vjerovanje, način življenja, kultura i
tradicija ne dozvoljavaju vanbračnu
vezu i odbacuje privremeni brak.
Šta god bio izgovor za vanbračnu
vezu ili privremeni brak, ni u kom
slučaju oni se ne mogu opravdati,
jer bi se time dalo opravdanje za
preljubu (zinaluk).
Već duže vrijeme živimo u pe-
riodu u kojem muslimani moraju
voditi računa o svojim postupcima.
Oni koje smo savladali na bojnom
polju (to jest zapadni kolonizatori,
op.prev.) danas šetaju među nama
u ja(g)njećoj koži, obećavajući nam
mir i sretan život. Koristeći sve
mogućnosti tehnologije oni na-
stoje uništiti damare naše kulture
i pokvariti sve ono što nas čini onim
što jesmo.
Moramo znati da je musliman-
ska porodica stub muslimanske
zajednice. Ukoliko se taj stub sruši,
što je cilj neprijatelja islama, neće
biti moguće sačuvati ni naše mu-
slimansko društvo. Instituciju po-
rodice moramo svim silama čuvati
od onih koji žele da svojom tele-
vizijom, pozorištem, književnošću,
muzikom i drugim uđu u našu nu-
trinu i unište nas. Na tom putu se
moramo međusobno potpomagati
i slijediti istinske alime koji su
nasljednici Allahova Poslanika,
s.a.v.s.
Rješenje ovog problema,
kao i za sve drugo, nalazi
se u čvrstom slijeđenju
Kur’ana i sunneta. Iako je
to ravno držanju žeravice
u ruci, ipak, drugog rješe-
nja nema. Drugog puta
nema!
Neka je Allahov se-
lam na sve vas!
05
 dr. Almir Fatić | TEMA

Islam
- vjera
porodice

“O vi koji vjerujete, sebe i

porodice svoje čuvajte od
vatre čije će gorivo ljudi i
kamenje biti, i o kojoj će se
meleci strogi i snažni brinuti,
koji se onome što im Allah
zapovjedi neće opirati, i koji će
ono što im se naredi izvršiti.“
(Et-Tahrim, 6)

06
07
 V
jerovatno nema riječi u ljudskom rječniku koja
pobuđuje viši smisao i tako duboko i veliko zna-
čenje i poštovanje u ljudskom životu kao što je
riječ porodica. Koliko je porodica važna i značajna za
ljudski život vidimo možda ponajbolje po tome što je
ona kao institucija nezamjenljiva. Naime, porodicu kao
instituciju i sve ono što ona znači nemoguće je zamije-
niti bilo kojom drugom institucijom. Nadalje, porodica
kao unikatna institucija ima skoro presudan utjecaj
na formiranje ličnosti i njezinih karakternih osobina.
Ono što se stekne u porodici umnogome određuje naš
budući život u odnosu s drugim ljudima i, zapravo,
prati nas čitav život. Porodica razvija ličnost čovjeka
i njegove vrednote i ona ostavlja najdublje tragove u
njegovom životu. Zato se može kazati da niko više
ne obavezuje čovjeka koliko njegova porodica kojoj
duguje mnogo toga. Otuda islam kao vjera posveću-
je veliku pažnju ovoj instituciji; stavlja je u obavezu
svojim sljedbenicima i daje jasne smjernice u svrhu
njezina formiranja i očuvanja. Porodični ili obiteljski
08
život islam vidi kao nešto što u potpunosti odgovara
prirodi čovjeka i njegovim predispozicijama.
Nužno je konstatirati da se porodica kao osnovna
ćelija muslimanskog društva danas suočava s veli-
kim i teškim izazovima u mnogim sferama ljudskoga
života, prvenstveno u vjerskom, moralnom, kultur-
nom i obrazovanom segmentu. Neslućeni tehnološki
i informatički napredak modernog svijeta donio je i
brojne dileme koje se nalaze pred muslimanskim po-
rodicama ali i društvom u cjelini. Koliko god je naš
život olakšan, unaprijeđen ili poboljšan zahvaljujući
savremenim tehničkim sredstvima, isto toliko je, ili u
znatno višoj mjeri, otvorena mogućnost zloupotrebe
i (po)grešnog korištenja tih sredstava. Kako, dakle, u
ovom našem vremenu “očuvati sebe i porodice svoje
od vatre” – dunjalučke i ahiretske?! Kako se oduprijeti
vatri dunjalučkih iskušenja i izazova s kojima se sva-
kodnevno susrećemo, a koji su u direktnoj suprotnosti
s vjerskim moralom i osnovnim učenjima islama kao
vjere i stila života?
Kur’an i sunnet –
čuvari porodice
Kao što je vjernik zadužen da odgaja i čuva sam
sebe, zadužen je da čuva i odgaja svoju porodicu ili
svoju čeljad. Valja jasno kazati da bez uputa Kur’ana i
sunneta našeg časnog Poslanika, a.s., mi ne možemo
i nećemo uspjeti odgojiti, a tako ni sačuvati, ni sebe
ni svoje porodice. Kur’an i sunnet su dva orijentira i
sigurna utočišta koja nas jedino mogu zaštiti vatrene
stihije moderne civilizacije čiji plamenovi sagorijevaju
svaki oblik vjerskog načina života i poimanja svijeta. S
ova dva izvora islama muslimani su u stanju da oču-
vaju sebe i svoje porodice, pod uvjetom da svaki član
porodice uloži svoj trud i ispolji maksimalno zalaganje
u tom smislu. Svaki član porodice ima svoj dio odgo-
vornosti koji mu je povjeren i za koga će, na koncu,
polagati račun.
Od Abdullaha ibn Omera, r.a., prenosi se da je kazao:
“Čuo sam Resulullaha, a.s., kada kaže: ‘Svi ste vi pastiri
(čuvari) i svi ćete biti odgovorni za svoje stado: vladar
je čuvar i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno;
čovjek je čuvar svoje porodice i bit će odgovoran za ono
što mu je povjereno; žena je čuvar u kući svoga muža
i bit će odgovorna za ono što joj je povjereno; sluga je
čuvar imovine svoga gospodara i bit će odgovoran za
ono što mu je povjereno; čovjek je čuvar imovine svoga
babe i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno!

Svi ste vi čuvari i svi ćete biti odgovorni za ono što vam
je povjereno!’” (Buhari, 893)
U ovom plemenitom hadisu jasno je naznačena
ljudska odgovornost u domenu koji mu je povjeren.
Islam kao vjera i objava od Stvoritelja svjetova ništa
nije, da tako kažemo, prepustila slučaju. Svako nosi
emanet svoje odgovornosti i ima svoje mjesto u po-
rodici, u džematu ili široj društvenoj zajednici. Ispu-
njavanjem i izvršavanjem svojih obaveza svaki član
porodice doprinosi harmoniji, stabilnosti, bereketu i
očuvanju svoje porodice na putu islama. Muž i supruga
na svoj način – svojim obavezama na poslu, vođenjem
računa o halal zaradi i halal ishrani svoje čeljadi, sa-
vjetovanjem, odgajanjem i obrazovanjem svoje djece,
druženjem i zabavljanjem sa svojom djecom, i tako
dalje. Djeca urednim izvršavanjem svojih obaveza i
zadataka u mektebu, školi, fakultetu, na kursu, trenin-
gu i slično. Ovdje govorimo o porodici u užem smislu
te riječi, to jest porodici koju sačinjavaju bračni par i
njihova djeca. Porodica u širem smislu riječi podrazu-
mijeva i svu njihovu rodbinu.
Kako očuvati porodicu
Et-Taberi i Ibn Kesir u svojim komentarima Kur’ana
prenose stavove ranih autoriteta u tumačenju Kur’ana
koji Allahov poziv vjernicima: “O vi koji vjerujete, sebe i
porodice svoje čuvajte od vatre”, tumače na više nači-
na. Tako ovi komentatori bilježe da hazreti Alija veli da
vjernici sebe i svoje porodice od vatre čuvaju odgojem i
znanjem. Ibn Abbas je, tumačeći navedene riječi, rekao
da one znače: “Pokoravajte se Allahu, čuvajte se grije-
šenja i naređujte vašoj porodici zikrullah (sjećanje na
Allaha, dž.š.) kako bi vas Allah spasio vatre.” Mudžahid
je ove riječi prokomentarisao riječima: “Bojte se Allaha i
oporučujte vašim porodicama bogobojaznost.” Katade
i Dahhak su kazali: “Naređujte članovima vaših porodi-
ca da budu pokorni uzvišenom Allahu, zabranjujte im
griješenje i neka budu istrajni u Allahovim propisima.
To im naređujte i pomažite im u tome! Ako zapazite
da griješe prema Allahu, odvratite ih od toga!” Komen-
tator Mukatil kaže: “Muslimanu je dužnost da svoju
porodicu upozna s onime što im uzvišeni Allah nare-
đuje i zabranjuje.” (Et-Taberi, Džami‘u’l-bejan, X, 8108)
Ibn Kesir u nastavku svoga komentara veli da o
značenju ovoga ajeta govori hadis koga prenose imam
Ahmed, Ebu Davud i Et-Tirmizi od Abdu’l-Melika ibn
er-Rebi’a ibn Sebrea, on od svoga oca, a on od svoga
babe da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Na-
redite djetetu da obavlja namaz kad mu bude sedam
godina, a kad navrši deset godina i udarite ga zbog
namaza!’” Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen (dobar).
Muslimanski pravnici, navodi Ibn Kesir dalje, smatraju
da se isto odnosi i na dužnost posta kao vid vježbe ili
prakse djetetu kako bi se ono naviklo, kada postane
punoljetno, na istrajnost u ibadetu, pokornosti, ostav-
ljanju griješenja i napuštanju onoga što je nevaljalo.
(Ibn Kesir, Tefsiru’l-Kur’ani’l-‘azim, IV, 502)
Mufessir Eš-Ševkani u svome tefsiru (Fethu’l-kadir,
1507) također navodi da je Mukatil ibn Sulejman u
vezi s navedenim ajetom rekao: “Čuvajte sebe i svoje
porodice od ahiretske vatre lijepim odgojem!” A Katade
i Mudžahid su, prema Eš-Ševkaniju, kazali: “Čuvajte
sebe svojim dobrim djelima, a vaše porodice vašim
savjetima!” Potom mufessir Eš-Ševkani navodi riječi
Ibn Džerira (Et-Taberija) koji je rekao: “Naša je dužnost
da svoje evlade poučimo vjeri, dobru i odgoju, kao što je
Uzvišeni rekao: ‘Naredi čeljadi svojoj da obavlja namaz
i ustraj u tome!’ (Ta Ha, 132), te: ‘I opominji rodbinu
svoju najbližu’ (eš-Šu‘ara, 214).
Ismail Hakki u svome komentaru Kur’ana ističe da
se porodica čuva odgojem i podučavanjem. Ovaj ko-
mentator još tvrdi da ajet: “O vi koji vjerujete, sebe i
porodice svoje čuvajte od vatre” ukazuje i na obavezu
naređivanja dobra svojoj rodbini i bližnjima te citira
sljedeći hadis u tom smislu: “Smilovao se Allah čovjeku
koji kaže: ‘Porodico, čeljadi moja, vaši namazi, vaši ze-
kati, vaši siromasi, vaši jetimi i vaše komšije su vaša
dužnost! Možda će vas Allah sakupiti zajedno s njima
u džennetu.’” Ismail Hakki bilježi i jednu predaju u kojoj
se veli da će na Sudnjem danu najžešće biti kažnjen
onaj koji zanemari svoju porodicu. (Ruhu’l-bejan, X, 58)
Ukoliko bismo u jednoj rečenici sumirali iznesene
komentatorske poglede u vezi s predmetnim ajetom,
09
 onda možemo kazati da svoje porodice od vatri du-
njaluka i ahireta možemo sačuvati, uz Božiju pomoć i
podršku, ibadetom, zikrom, odgojem i znanjem. Rije-
čima “sebe i porodice svoje čuvajte od vatre” Uzvišeni
je posebno spomenuo ili izdvojio čovjekovu porodicu
zato što je čovjek čuvar svoje porodice i prvenstveno
će biti pitan za ono što mu je povjereno kao čuvaru ili
pastiru. Dakako, tu se ne završava čovjekova misija
upućivanja na dobro i odvraćanja od zla, to jest ona
se prelijeva i na našu rodbnu, naše komšije, siromahe,
i tako dalje. Ako je naša obaveza – a zaista jeste na
temelju Kur’ana i sunneta – da vodimo računa o svojoj
bližnjoj i daljnjoj rodbini te našim komšijama, onda
možemo zamisliti koliko smo to obavezni prema svo-
joj porodici, svojoj čeljadi! Upravo u tome vidimo puni
smisao riječi “sebe i porodice svoje čuvajte”, u kojima
se izdvaja i naglašava porodica kao poseban emanet
svakog muslimana. U tom kontekstu promatramo i
razumijevamo zaključak Ismaila Hakkija da se u ovom
ajetu može čitati i obaveza naređivanja dobra svojoj
rodbini i bližnjima, kao i hadis koji citira. Uostalom, i
on sam nudi slično objašnjenje u svom komentaru i
citira izjavu jednog sufije koji je o ajetu “sebe i porodice
svoje čuvajte od vatre” rekao:
Očistite svoje duše od
prljavštine ljubavi prema dunjaluku
kako bi vaše porodice bile čestite,
slijedeći vaš primjer.
Jer, ako vi želite dunjaluk,
i oni će njime biti okupirani.
Zaista, greška imama je
i greška onih koji za njima klanjaju.
valja osmisliti konkretne mjere i svakodnevno bdjeti
nad ponašanjem i odgojem naše djece. Doista je svaki
roditelj na velikom ispitu kao pastir svoje porodice!
Također, međusobno pomoć roditelja i šire zajednice ili
džemata ne treba izostajati. Zajednički sastanci rodi-
telja u džamiji ili školi trebali bi se češće održavati, kao
i javne tribine ili predavanja posvećena toj problema-
tici. Jer, izazovi i iskušenja našeg vremena su suviše
veliki i razorni i nadilaze moći čovjeka pojedinca te je
zato svakome potreban džemat nad kome je, kao što
znamo, Allahova Ruka.
Prema tome, samo u porodici protkanoj islamskim
moralom i navedenim vrijednostima moći ćemo se
osjećati komotno, ugodno, prijatno, sretno. Zapravo
osnovna značenjska intencija arapskih riječi za po-
rodicu, to jest riječi ehl i al, a koje Kur’an koristi i koje
imaju vrlo blisko značenje jeste “osjećati se prijatno,
ugodno”. Naime, mi se osjećamo prijatno, ugodno i
lijepo sa svojom čeljadi, sa svojom djecom, sinovima,
kćerkama, ženom, roditeljima. Osjećamo se ugodno
kada sa svojom porodicom zajedno učimo Kur’an,
kada čitamo i učimo hadise našeg Vjerovjesnika, a.s.,

Porodica – mjesto sreće

Nema nikakve sumnje u to da ćemo ibadetom, zi-
krom, odgojem i znanjem doći do zdrave islamske po-
rodice u kojoj ćemo se osjećati duhovno uravnoteženo
i prijatno. Bez ovih vrijednosti nema islamske porodice
niti duhovnog mira u domu muslimana. Ove vrijedno-
sti su trajne i sigurni znaci koji nas mogu dovesti do
željene porodične idile, duhovne ravnoteže i prijatnog
osjećanja. Bez ibadeta, zikra i namaza nema stabilne
islamske ličnosti, pogotovo mlade osobe kojoj su danas
u izobilju ponuđeni mnogi privlačni poroci upakovani
u razne forme i oblike. Namaz, post, islamska čednost
ili, jednom riječju, islamski koncept i pogled na svijet
u kome živimo, jedini su sigurni garanti roditeljima da
njihova djece neće krenuti putem droge, alkohola, pro-
stitucije, kocke i sličnih zala. A da se to ne bi dogodilo,

10
kada zajednički gledamo televizijski program, kada
se zajednički odmaramo, kada uzimamo poklone na-
šoj čeljadi, kada se zajednički radujemo porodičnim
uspjesima i slično. Naš Poslanik, a.s., podučio nas je
da je “najefdalniji dinar onaj koga čovjek potroši na
svoju porodicu, pa dinar koga čovjek potroši na svoga
konja dok je na Allahovome Putu, pa dinar koga čovjek
potroši na svoje ahbabe dok je na Allahovome Putu”
(Ibn Hibban: 305/10).
Muž i žena –
stubovi porodice
U temelju porodice stoji bračna veza, to jest muž i
žena. Muž i žena su, dakle, stubovi na kojima počiva
zgrada porodice. Skladan i harmoničan brak, po pravilu,
znači skladan i harmoničan bračni život. Zato je Kur’an
bračnim i porodičnim propisima posvetio posebnu
pažnju i, za razliku od nekih drugih oblasti ljudskoga
života, u vezi s ovim pitanjima donio decidne propise.
Komentatori Kur’ana kažu da je to zbog nesvakidašnje
važnosti i specifične težine braka i porodice i njezine
uloge u životu pojedinca i zajednice.
Ismail i Izeta Haverić u svojim istraživanjima uvje-
ravaju nas da “u pravilu, nema sretnog ni skladnog
braka bez djece a, s druge strane, ne može se očekivati
ni pravilno ni uspješno podizanje djece bez zdravih i
harmoničnih odnosa između bračnih drugova kao dje-
čijih roditelja”(Islamski brak i porodica, Sarajevo, 1991,
45). Također, ovi autori ističu “da naš život i sreća u
braku i porodici imaju vidnog utjecaja na život i rad van
porodice i obrnuto; naš život i naša djelatnost izvan
porodice ne ostaje bez utjecaja na naš porodični život,
u pozitivnom i negativnom smislu” (Isto, 46).
Potrebno je naglasiti da je posebna uloga u porodici
namijenjena majci muslimanki, jer sam otac nije u
stanju da zaštiti i očuva svoju porodicu. Neophodni
su i otac i majka da vode brigu o svojoj djeci. Zato se
puna pažnja mora posvetiti obrazovanju muslimanke
kako bi ona mogla podići muslimanski dom jer, kako
veli Sejjid Kutb, “ko želi izgradnju muslimanskog doma
treba na prvom mjestu tražiti suprugu muslimanku.
U protivnom, dugo će kasniti izgradnja muslimanske
zajednice. Zgrada će ostati trošnom sa mnogo rupa.”
(U okrilju Kur’ana, 28/203)
Muslimanku kao ženu i muslimanku kao majku,
ali i muslimanku kao djevojku, društvena zajednica
danas posebno izlaže raznoraznim pritiscima i ne-
razumijevanju. Zato joj je potrebna izdašna pomoć
supruga ili oca, njegove rodbine, te islamske zajednice
kao institucije, kako bi svoj časni zadatak podizanja
čeljadi i autentičnog muslimanskog doma obavila na
što uspješniji i lakši način.
Na osnovi svega rečenog možemo konstatirati da je
islam doista vjera porodice ili obitelji. Porodica ili obitelj
je svojevrsna tvrđava vjere. Učvršćenju i osiguranju te
tvrđave doprinose svi članovi porodice: otac, majka i
njihova djeca. Vjernik je zadužen upućivanjem kako
sebe i svoga srca tako i svoje porodice. Dakle, nje-
gova obaveza je dvostruka, pogotovo u naše vrijeme
kada su udvostručeni i izazovi i iskušenja u odnosu na
prošla vremena. Uz ženu muslimanku, kao pravu ču-
varicu njegova doma i tvrđave, lakše će u duhu Kur’ana
i sunneta odgojiti i sačuvati sebe kao i svoju djecu,
te tako doprinijeti izgradnji zdravog muslimanskog
društva u cjelini.
11
 dr.hfz.Džemail Ibranović
Bereket porodice
“I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da
se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. To su,
zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.”
B Porodični kapital
aš kao što se ljudsko tijelo sastoji od više ra-
zličitih dijelova, tako se isto i ljudsko društvo
sastoji od više manjih dijelova, to jest porodīcā.
Društvo koje čine porodice u kojima vlada ljubav, iskre-
nost, nježnost i međusobno razumijevanje predstav-
lja zdravo društvo. Iako najmanja zajednica društva,
i porodica zahtijeva odgovornog upravitelja, jer bez
njega porodica biva izložena propadanju. Da bi se or-
ganizovala zdrava porodica, nužno je primijeniti sve
propise koje zahtijevaju od nas Kur’an i sunnet, počev
od našeg dolaska na ovaj svijet. U tom kontekstu spo-
menut ćemo učenje ezana novorođenčetu na desno
a ikameta na lijevo uho, masiranje njegovih desni da-
tulom, klanje akike – kurbana, kraćenje kose, dijeljenje
sadake, nadijevanje lijepog imena, obrezivanje muškog
djeteta i slično. Ovo su sunneti koji predstavljaju uvod
u odgajanju osobe koja će poslije zasnivati taj najmanji
oblik zajednice koji se zove porodica. Muhammed, a.s.,
kaže: “Ne može roditelj ostaviti djetetu ništa vrednije
od lijepog odgoja”, ili: “Da neko od vas odgoji dijete,
bolje mu je nego svaki dan da udjeli pola saa kao sa-
daku.” Čovjekov život koji se živi u vjeri može biti lijep
i uredan na ovom svijetu samo uz porodicu. Mi dobro
znamo da je prva porodica potekla iz dženneta kroz
brak hazreti Adema i Have. Stoga, kroz ovaj čin mo-
žemo crpiti mudrost kako u braku zasigurno postoji
slast dženneta. Allah uzvišeni je robovima naredio
osnivanje porodica jer su muškarac i žena stvoreni
jedno za drugo i samo kroz brak oboje mogu postići
svoju duhovnu puninu. Institucija braka je emanet –
povjerenje, obaveza i sunnet svih poslanika.
12
(Er-Rum, 21)
Kroz porodicu čovjekovo srce se usmjerava ka Alla-
hu uzvišenom, jer u porodici čovjek nalazi smirenost i
slast. Njegova porodica postaje želja za koju se on bori
kroz život. Drugi dobitak porodice je stjecanje potom-
stva preko koga se prenose sve naše duhovne i mate-
rijalne vrijednosti na ovom i budućem svijetu. U tom
smislu Muhammed, a.s., kaže: “Ženite se, povećavajte
vašu brojnost, jer ja ću se ponositi vašom brojnošću
na ahiretu pred drugim narodima.” U dovi koju mi sva-
kodnevno učimo kroz kur’anski ajet: “Gospodaru naš,
podari nam u ženama našim i djeci našoj radost očiju
naših, i učini da se bogobojazni na nas ugledaju” (el-
Furkan, 74) jasno nam se ukazuje na ciljeve porodice:
takvaluk – bogobojaznost, odgoj, dobro potomstvo i
život u robovanju Allahu uzvišenom.
Dakle, najvažnija dužnost porodice je postizanje
Božijeg zadovoljstva te čuvanje sebe i svoje porodice
od vatre, jer Allah uzvišeni kaže: “Vjernici, čuvajte sebe
i porodice svoje od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje
biti.” (et-Tahrim, 6)
Brak – Božanska odredba
Vjernici na ovom svijetu porodicu trebaju promatrati
kroz kader – Božansku odredbu, bilo to dobro ili loše
za njih, shodno onome što Allah uzvišeni kaže: “Ne
volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite,
a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.”
(el-Bekare, 216)
Za sreću jedne porodice važno je zadovoljstvo i
vjernost, a to sve podrazumijeva strpljivost, prašta-
nje pogreški, činjenje dova bračnih drugova jedno za
drugo i slično. Za sve neprijatnosti u životu i kušnje
navest ćemo kur’anski ajet u kojem Allah uzvišeni kaže:
“S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost
osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu od-
vratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (en-Nisa 19)
Da bi praktično funkcionisala najmanja jedinka
društva – porodica, važno je da bračni drugovi budu
spremni na žrtvu, jedno za drugo ili za svoje potom-
stvo. Ovdje ćemo se podsjetiti mudrih riječi naših sta-
rih alima koji su govorili: “Ko bi želio imati prijatelja
(životnog saputnika), na kojeg ne bi ništa želio utrošiti
ili žrtvovati, onda neka ide u mezaristan i neka se druži
s onima koji su u kaburu, jer oni ništa ne traže.”
Ispunjavanje porodičnih
obaveza radi harmonije
Za izdržavanje porodice čovjek će imati nagradu kao
da čini sadaku. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Zaista,
šta god potrošiš na izdržavanje porodice to je kao sa-
daka, čak i zalogaj koji staviš u usta svoje supruge”,
ili: “Najpotpuniji iman je kod onih koji imaju najljepše
ponašanje i najmilostiviji su prema ženama.”
Allahov Poslanik, a.s., također kaže i ovo: “Ljudsku
sreću čine dobra i čestita žena, poslušna i čestita djeca,
društvo dobrih ljudi i izvor prihoda u mjestu življenja.”
Hazreti Omer je uobičavao reći za svoju ženu: “Praštam
joj zbog njenih prava koja ima kod mene: prvo, ona je
zastor između mene i džehennema i uz nju se moje
srce smiruje od harama; drugo, ona mi je rizničar –
kada izađem iz kuće ona čuva moj imetak; treće, ona
mi je pralja i pere moje rublje i odjeću; četvrto, ona je
lavica koja pazi moju djecu; peto, ona mi je kuharica.”
Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., re-
kao: “Za četiri troška čovjek neće polagati račun na
Danu suđenja: za ono što potroši na svoje roditelje,
za ono što potroši za svoj iftar, za ono što potroši
za pripremanje sehura i za ono što potroši na svoju
porodicu.”
“Dobri pripadaju
dobrima”
Ovo je princip do kojeg treba posebno držati kod
udaranja temelja buduće porodice na što nas oba-
vezuje i Allah uzvišeni kada kaže: “Nevaljale žene su
za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci za ne-
valjale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a
čestiti muškarci za čestite žene.” (en-Nur, 26) U jednoj
hadiskoj predaji se kaže: “Izbjegavajte lijepo rastinje
i cvijeće koje raste pored prljave i zagađene vode.”
Poslanik je upitan: “Allahov Poslaniče! Šta je cvijeće
pored ustajale bare?” On je odgovorio: “Lijepa žena
odgojena u lošoj porodici.”
Bračni drugovi koji ne drže do moralnih i vjerskih
normi ne mogu osigurati blagostanje porodice. Iz ta-
kvih zajednica izlazit će djeca bez duhovne stabilnosti.
Zato islam nastoji osigurati sreću i žene i čovjeka, jer
stvarna sreća u braku, porodici, dolazi kroz moralne vri-
jednosti i požrtvovanje supružnika. Lijepa riječ, blagost,
oprost i žrtva najjači su temelji porodičnog života.
13
 Imam el-Gazali | MUKAŠEFETU’L-KULUB
Iblis i njegova
kazna
U
zvišeni Allah kaže: “A ako oni glave okrenu
[od pokornosti prema Allahu i Njegovom Po-
slaniku] pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike”
(Ali Imran, 32), to jest neće im oprostiti i neće primiti
njihovo pokajanje, kao što nije primio ni Iblisovu tevbu
zbog njegovog nevjerstva i oholosti. A primio je tevbu
Adema, a.s., jer je on priznao svoj grijeh, kajao se zbog
njega i sam sebe prekoravao. Iako Ademov grijeh nije
bio grijeh u svojoj suštini (“A Ademu smo odmah u
početku naredili; ali on je zaboravio (...)”, Ta Ha, 115),
jer su vjerovjesnici sačuvani od griješenja i prije vje-
rovjesništva a i poslije njega, i njegov je grijeh bio u
formi grijeha.
Zbog toga su Adem, a.s., i Hava kazali: “Gospodaru
naš, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne
smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” (el-
Ea’raf, 23) Adem, a.s., se pokajao, požurio je s tevbom
i nije očajavao prema Allahovoj milosti, kao što se u
ajetu naređuje: “Robovi Moji koji ste se prema sebi
ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost!” (ez-Zu-
mer, 53) Međutim, Iblis nije priznao svoj grijeh, nije se
zbog njega kajao, nije sebe prekoravao i nije požurio
s tevbom nego je pao u očaj u odnosu na Allahovu
milost, i uzoholio se.
Čije stanje bude kao Iblisovo, njegova tevba neće
biti primljena; a čije stanje bude kao Ademovo, a.s.,
14
njegova tevba će biti primljena. Jer, za grijeh počinjen
iz prohtjeva (šehvet) postoji nada za oprost, dok za
grijeh počinjen iz oholosti (kibur) nema nade za oprost.
Ademov, a.s., grijeh je potekao iz prohtjeva a Iblisov
iz oholosti.
Iblis je jednom došao Musau, a.s, i upitao ga: “Je li
tebe Allah odabrao Svojom poslanicom? Je li s tobom
razgovarao?” “Da”, odgovorio je Musa, a.s., i dodao: “Šta
želiš i ko si ti?” Iblis reče: “Musa, reci svom Gospodaru
da ima jedan od Njegovih stvorenja koji traži da mu
se pokajanje primi!” Pa je Allah objavio Musau, a.s.,
sljedeće: “Reci da sam mu se odazvao u vezi s onim što
traži i naredi mu, Musa, da učini sedždu Ademovom,
a.s., kaburu! Pa, ako mu učini sedždu, prihvatit ću nje-
govu tevbu i oprostit ću mu grijehe!” Kada ga je Musa,
a.s., o ovome obavijestio, Iblis se rasrdio, uzoholio i
rekao: “Musa, ja mu nisam učinio sedždu u džennetu,
pa zar da mu učinim sedždu sad kad je mrtav?!”
Iblisova kazna u džehennemu će biti jako žesto-
ka. Kada mu kazna postane nesnosna bit će upitan:
“Kakva je Allahova kazna?” Iblis će odgovoriti: “Najže-
šća što može biti!” Pa će mu biti predloženo: “Adem
je u dženetskim baščama! Učini mu sedždu i zatraži
oprost, bit će ti oprošteno!” Iblis će ponovo odbiti da
to učini zbog čega će mu se kazna u vatri povećati
još za sedamdeset hiljada puta više od ostalih njenih
stanovnika.
U predajama se navodi i to da će uzvišeni Allah izvo-
diti Iblisa iz vatre svakih 100.000 godina. Pred njega
će dovoditi Adema, a.s., da mu učini sedždu. Međutim,
zato što će odbijati da to učini, Iblis će svaki put bivati
vraćen u vatru.
Vatrena stolica
Braćo, ukoliko želite biti spašeni od Iblisa, onda se
čvrsto držite svog Gospodara i tražite kod Njega za-
štitu. Na Kijametskom danu će biti postavljena stolica
od vatre na koju će sjesti prokleti Iblis. Oko njega će
se okupiti šejtani i kafiri. Iblis će, revajući poput ma-
garca, pitati: “Pripadnici vatre, kakvo je danas Allahovo
obećanje?” “Istinito”, odgovorit će. Potom će Iblis reći:
“Ovo je dan kada sam izgubio nadu u milost.” Potom će
uzvišeni Allah narediti melekima da čekićima od vatre
udare njega i one koji ga budu slijedili. Usljed toga će
propasti u džehennem u dubini od četrdeset godina,
tako da dozvolu o izlasku iz vatre nikada neće čuti. Da
nas Allah od toga sačuva!
Također se u predajama navodi da će na Kijamet-
skom danu Iblisu biti naređeno da sjedne na stolicu od
vatre, a na njegovom vratu će biti okov od prokletstva
(la‘net). Potom će Allah narediti melekima Zebanijama
da ga odvoje od te stolice i bace u vatru. Dohvatit će ga
kako bi ga bacili, ali neće biti u stanju to uraditi. Potom
će uzvišeni Allah isti zadatak dati Džibrilu s 80.000
meleka, ali i oni to neće moći izvršiti. Potom će isto
narediti i Israfilu, a zatim i Azrailu koji će također biti
potpomognuti s 80.000 meleka, ali neće moći to učiniti.
Na kraju će im uzvišeni Allah reći: “Kada bi se sastao i
dupli broj meleka nego što Sam stvorio, ni oni ne bi bili
u stanju da Iblisa pokrenu sve dok je okov prokletstva
na njegovom vratu!”
Iblis je na prvom nebu imao ime Pobožni (abid). Na
drugom Asketa (zahid). Na trećem Vlasnik spoznaje
(arif). Na četvrtom Štićenik (velijj). Na petom Bogobo-
jazni (tekijj). Na šestom Čuvar (hâzin). A na sedmom
Dostojanstveni (azâzîl), dok mu je u Levh-i Mahfuzu
bilo ime Zli/Opaki (Iblis). On je bio nemaran prema
svom završetku. Kada mu je Allah naredio da učini
sedždu Ademu, a.s., Iblis je na to, protiveći se, rekao:
“Daješ mu prednost nada mnom, a ja sam bolji od
njega?! Mene si stvorio od vatre, a njega od zemlje!”
Allah je tada rekao: “Ja radim šta hoću!” Međutim, Iblis
je vidio da ugled i počast pripadaju njemu, pa je iz oho-
losti okrenuo leđa Ademu, a.s.
Iblisov izgled
Dok su meleki bili Ademu, a.s., na sedždi, Iblis je
stajao po strani. Kada su meleki podigli glave i vidjeli
da Iblis nije učinio sedždu, iz zahvale što su od Allaha
bili potpomognuti, učinili su još jednu sedždu (sedždu
šukra/zahvale). Iblis je i dalje stajao ne pomišljajući na
to da učini sedždu i ne kajući se, pa ga je Allah iz lijepog
izgleda pretvorio u oblik sličan svinji. Glava mu je poput
glave dévca, prsa poput velike devine grbe, a lice poput
lica majmuna. Oči su mu izbočene duž njegovog lica, a
nozdrve raširene poput otvora na ćupovima. Usne su
mu poput gubica vola, a zubi iskeženi kao kljove divljih
svinja. U bradi ima sedam dlaka.
Prognan je iz dženneta i s nebesa. Čak je i sa zemlje
protjeran na ostrva. Tako na kopno dolazi samo kri-
omice. Zbog toga što je postao nezahvalni nevjernik,
proklet je sve do Sudnjeg dana.
Pogledaj, Iblis je bio lijepog izgleda, posjednik četiri
para krila i velikog znanja. Mnogo je ibadetio pa je no-
sio nadimke “Paun meleka”, “Prvak kurûbijjina” i tako
dalje. Međutim, to mu ništa nije koristilo. U tome je
velika opomena!
Prenešeno je da su se Džibril i Mikail žestoko ra-
splakali nakon što se desila ova situacija s Iblisom.
Allah ih je pitao: “Šta vas je rasplakalo?” Odgovorili su:
“Gospodaru naš, nismo sigurni od Tvoje zamke!” Na
to im je uzvišeni Allah rekao: “Tako i ostanite, nemojte
biti sigurni od Moje zamke!”
15
 El-Kandehlevi
Hajatu’s-Sahabe
Pismo stanovnicima Nedžrana
Bejheki bilježi od Junusa ibn Bukejra a on od Sele-
meta ibn Abdi Jesua a on od svoga oca, a on od svoga
oca, za kojeg Junus kaže da je bio kršćanin pa prihvatio
islam, da je Poslanik, a.s., napisao pismo stanovnicima
Nedžrana, prije nego mu je objavljena sura Neml (kojoj
se spominje bismilla): “S imenom Boga Ibrahimovog,
Ishakovog, Jakubovog! Od Muhammeda, Allahovog
poslanika, episkopu Nedžrana i ostalim stanovnicima.
Prihvatite islam. Ja vam hvalim Boga Ibrahimovog,
Ishakovog i Jakubovog. Pozivam vas robovanju Allahu,
a da napustite robovanje stvorenjima. Pozivam vas
Allahovoj zaštiti, a da ostavite zaštitu robova. Ako ne
prihvatite, onda ste obavezni džizju; a ako i to odbijete,
onda vam objavljujem rat. Selam.”
Kada je episkop primio pismo i pročitao, na smrt se
preplašio. Poslao je po jednog Nedžraniju koji se zvao
Šurahbil (Šerhabil) ibn Veda’ah i bio porijeklom iz He-
medana. Kada bi se pojavio neki problem, ne bi nikoga
zvali i pitali za savjet prije njega, niti nekog vojskovo-
đu, ni uglednika, ni patrijarha. Episkop mu je pružio
Poslanikovo, a.s., pismo i on ga je pročitao. Onda ga
je pitao: “Oče Merjemin, šta ti misliš?” Šerhabil mu je
rekao: “Poznato ti je šta je Allah obećao Ibrahimu: da
će u Ismailovom potomstvu biti Poslanik. Nije isklju-
čeno da je to taj, a ja se o tome ne mogu izjasniti. Da
se radi o nekoj ovosvjetskoj stvari, rekao bih ti svoje
mišljenje i stav.” Onda je episkop rekao: “De odmori i
raskomoti se.” Šerhabil je sjeo a episkop je poslao po
nekog Nedžraniju koji se zvao Abdullah ibn Šerhabil,
a bio je iz Zi Asbeha u Humejri. Dao mu je da pročita
pismo i pitao ga za mišljenje. Ovaj mu je rekao slično
kao i Šerhabil. I njemu je episkop rekao da sjedne. Ab-
dullah je sjeo, a episkop je poslao po sljedećeg čovjeka
koji se zvao Džebbar ibn Fejd iz Benu Harisa ibn Ka’ba,
jednog od ogranaka plemena Benu Hammasa. I njemu
je dao pismo na čitanje i pitao za mišljenje, a i on mu
je odgovorio kao i Šerhabil i Abdullah. Episkop mu je
rekao da i on ostane i sjedne. Pošto su sva trojica bili
16
jedinstvenog stava, episkop je naredio da se oglase
zvona. Zvona su se oglasila, vatre popalile, oltari us-
postavili u bogomoljama. Tako su radili kada bi imali
neki dnevni problem, a ako bi problem iskrsao noću,
onda bi oglasili zvona i palili vatre u bogomoljama.
Nakon zvonjave, stanovnici doline su se okupili, a
dolina je bila dugačka koliko bi jahaču trebalo da prevali
za jedan dan; u njoj su bila sedamdeset tri naselja i
stotinu dvadeset hiljada ratnika. Kada su se okupili,
episkop im je pročitao pismo i pitao ih za mišljenje.
Uglednici su iznijeli stav da Šerhabil ibn Veda’a, Abdu-
llah ibn Šerhabil i Džebbar ibn Fejd odu u Medinu i ras-
pitaju se o Poslaniku, a.s. Ova delegacija je otputovala i,
kada su došli u Medinu, skinuli su putnu odjeću i obukli
svečana odijela te se nakitili zlatom i srebrom. Onda
su otišli Poslaniku, a.s., i nazvali mu selam, ali im on
nije odvratio. Čekali su dobar dio dana da im se obrati,
ali im se nije obraćaoj jer su imali tu odjeću na sebi.
Oni su potražili Osmana ibn Affana i Abdurrahmana
ibn Avfa koje su poznavali od prije. Našli su ih među
skupinom muhadžira i ensarija, pa su rekli: “Osmane!
Abdurrahmane! Vaš Vjerovjesnik nam je poslao pismo
i došli smo da mu odgovorimo na njega. Nazvali smo
mu selam a on nam nije odvratio. Iščekivali smo dobar
dio dana da nam se obrati, ali nam nije ni riječi rekao.
Šta nam vi savjetujete? Da li treba da se vratimo?” Njih
dvojica su se obratili hazreti Aliji ibn Ebi Talibu koji je
bio među prisutnim: “Šta ti misliš, oče Hasanov, o ovim
ljudima?” On je rekao Osmanu i Abdurrahmanu: “Sma-
tram da trebaju da skinu taj nakit koji imaju na sebi i to
prstenje i obuku svoju putnu odjeću, a onda mu odu.”
Oni su tako i uradili i nazvali selam Poslaniku, a.s., i
on im je odvratio. Onda je rekao: “Tako mi Onoga Koji
me poslao s istinom, prvi put su mi došli i s njima je bio
Iblis.” Onda su ga ispitali, a i on njih. Tako je to trajalo
dok nisu rekli: “Šta misliš o Isau, a.s.? Mi smo kršćani,
vratit ćemo se svom narodu i, ako si ti Vjerovjesnik,
voljeli bismo znati šta kažeš o njemu.” Poslanik, a.s.,
rekao je: “Danas vam ne mogu ništa reći, nego ostanite
kod mene dok mi Gospodar ne kaže o Isau.” Sutra-
dan je Allah objavio: “Isaov slučaj je u Allaha isti kao i
slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao:
‘Budi!’ – i on bi. Istina je od Gospodara tvoga, zato
ne sumnjaj! A onima koji se s tobom budu o njemu
raspravljali, pošto si već pravu istinu saznao, ti reci:
‘Hodite, pozvat ćemo sinove naše i sinove vaše, i žene
naše i žene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno
pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu
govore prizvati!” (Ali Imran, 59–61)
Oni su odbili da takvo što prihvate. Sutradan je Po-
slanik, a.s., kako bi prizvao prokletstvo, došao vodeći
Hasana i Husejna, a hazreti Fatima je išla iza njega.
S njim su došle i neke od njegovih supruga. Šerhabil
je rekao svojim prijateljima: “Obojica znate da Dolina,
kada bi se svi okupili, ne bi ništa uradili suprotno odre-
đenom stavu i znate da me uvažavaju. Allaha mi, mi-
slim da je ovo teška stvar. Allaha mi, ako je ovaj čovjek
poslan, mi smo najpreči da ga ubijemo i da obezvrije-
dimo njegovu vjeru. Ali bi nas zadesila velika nevolja
zbog njega i njegovih ashaba, i najbliži smo mu. Ako
je ovaj čovjek Vjerovjesnik i prokune nas, onda od nas
neće ostati ni dlaka ni nokat a da neće stradati.” Pri-
jatelji su ga pitali: “I šta ti misliš?” On je rekao: “Mislim
da trebam pričati s njim i mislim da čovjek neće iznijeti
ishitren sud.” Oni mu rekoše: “Uradi tako.” Šerhabil
se sreo s Poslanikom, a.s., i rekao mu: “Mislim da ima
nešto bolje od toga da se proklinjemo.” Poslanik, a.s.,
ga je pitao: “A šta to?” On je rekao: “Razmisli o nama
ovaj dan i noć a sutra, šta god da presudiš, prihvata-
mo.” Poslanik, a.s., rekao je: “Možda imaš nekog od
Jesribljana protiv sebe.” Šerhabil je rekao: “Pitaj moje
prijatelje o meni.” Poslanik, a.s., ih je pitao te su rekli:
“Nedžranije neće ništa uraditi dok se ne posavjetuju
sa Šerhabilom.”
Poslanik, a.s., je odustao od prizivanja kletve do
sutra, a onda im je napisao pismo: “S imenom Allaha,
Svemilosnog, Milostivog! Ovo je ono što je napisao
Muhammed Nedžranijama. Ako prihvataju njegov sud
po pitanju plodova, zlata, srebra, ostale imovine i roblja
koje im pretekne, a sve ostalo da im ostane, onda su
obavezni dvije hiljade, svakog redžeba hiljadu i svakog
safera hiljadu. (...)” – a onda i ostale uvjete.
Dalje priča: “Delegacija iz Nedžrana je došla i otišli
su kod Rahiba ibn Ebi Šemra koji je bio u svojoj ćeliji i
rekli mu: “Pojavio se Vjerovjesnik u Tihami.” Onda su
ispričali šta im se desilo i kako im je predložio da za-
zovu kletvu i kako su je odbili i kako je Bišr ibn Muavija
otišao njemu i prihvatio islam. Rahib je rekao: “Spustite
me ili ću skočiti s ove bogomolje.” Oni su ga spustili te
je uzeo neke poklone i otišao Poslaniku, a.s. Tu je bio
ogrtač koji su nosili halife, štap i drveni pehar. Ostao
je neko vrijeme kod Poslanika, a.s., i slušao Objavu,
ali mu nije bio određeno da prihvati islam. Vratio se
svom narodu uz obećanje da će ponovo doći, ali nije
mu se dalo da dođe prije preseljenja poslanikovog,
a.s., na bolji svijet.
17
 Ebu Haris, episkop, je došao Poslaniku, a.s., s još dva visoka svećenika i drugim uglednicima naroda i ostali su
kod njega i slušali objavu. Napisali su episkopu i svim ostalim episkopima Nedžrana ovakvo pismo: “S imenom
Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Od Muhammeda, vjerovjesnika, episkopu Ebu Harisu i episkopima Nedžrana,
njihovim svećenicima i uglednicima i svima koji su pod njihovom vlašću. Allahovu blizinu ne mijenja nikakav
episkop, nikakav isposnik niti bilo koji svećenik, niti može promijeniti ijedno od njihovih prava, niti njihovu vlast
i ono što su imali. Allahova zaštita i Njegovog Poslanika, a.s., trajna je sve dokle god budu poslušni i dobrohotni
i neće im se nanijeti nikakva nepravda.”
Ovo je pisao Mugire ibn Šu’be.

Pismo Bekru ibn Vailu

Ahmed bilježi od Murseda ibn Zabjana, r.a., da je rekao: “Došlo nam je pismo od Poslanika, a.s., ali nismo imali
nikoga ko bi nam ga pročitao do nekog čovjeka iz Dabi’ata. Tu je stajalo: ‘Od Allahova Poslanika, a.s., Bekru ibn
Vailu. Prihvatite islam i bit ćete spašeni.’”

Pismo Beni Džuzami

Taberani bilježi od Umejra ibn Mukbila Džuzamije, a on od svoga oca da je rekao: “Zejd ibn Rifa’a Džuzami
je otišao kao član delegacije Poslaniku, a.s., i on mu je napisao pismo u kojem je stajalo: “Od Muhammeda,
Allahova poslanika, Rifa’atu ibn Zejdu! Šaljem ga njegovom narodu i onima koji ulaze u njegov narod da bi ih
pozivao Allahu i Njegovom Poslaniku. Ko povjeruje, taj je u Allahovoj stranci i stranci Njegova Poslanika; a ko
odbije, siguran je dva mjeseca.”
Kada je došao svom narodu, oni su prihvatili (...), pa navodi slučaj do kraja.

18
 Sejjid Muhammed Alevi el-Haseni | ŠEREFU’L-UMMETI’L-MUHAMMEDIJJE
Vrijednost imameta
V
rijednost imama se ogleda prvenstveno u tome
što je on povjerenik lijepog obavljanja namaza.
On ljudima čuva njihove namaze, pa ga je zbog
toga Vjerovjesnik, a.s., učinio garantom. Od njegovih
vrijednosti je i to što, ukoliko lijepo obavlja svoju ulo-
gu, za to ima nagradu svih onih koji klanjaju za njim.
Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s.,
rekao: “Ko predvodi ljude neka se boji Allaha i neka zna
da je on garant i da je odgovoran za ono što garantuje.
Pa ako lijepo obavi svoj zadatak, ima nagradu svih
onih koji klanjaju za njim, s tim da se ništa od njihove
nagrade ne umanji; a ako bude kakvog nedostatka,
vraća se na njega.” (et-Taberani fi’l-Evsat)
Od vrijednosti imama je i to što će on na Kijamet-
skom danu biti na dinama od mirisa miska i što se
neće prepasti najvećeg užasa, a niti će polagati račun,
kako se navodi u hadisu Abdullaha ibn Omera, r.a., da je
Resulullah, a.s., rekao: “Trojica su na dinama miska na
Kijametskom danu: rob koji je ispunio Allahovo pravo
i pravo svojih rođaka; čovjek koji imami ljudima a oni
su njime zadovoljni i čovjek koji poziva na pet namaza
svakog dana i noći.” (Ahmed, et-Tirmizi koji kaže da je
hadis hasen, et-Taberani fi’s-Sagiri ve’l-Evsat)
Vrijednost riječi “amin”
Ovaj naš ummet Allah je odlikovao i izgovaranjem
riječi “amin” (te’min). “Amin” znači: “Moj Allahu, uslišaj”,
ili: “Moj Allahu, tako i uradi”, ili: “Moj Allahu, neka bude
tako.” Na ovoj odlici se ovom ummetu posebno zavidi.
Tako se od sejjide Aiše, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik,
a.s., rekao: “Židovi vam nisu ni na čemu zavidni koli-
ko na selamu i izgovaranju riječi ‘amin’ (te’min).” (Ibn
Madže sa sahih isnadom i Ibn Huzejme u svom sahihu)
A u drugoj predaji se navodi da su Jevreji bili spome-
nuti kod Resulullaha, a.s., pa je rekao: “Oni nam nisu
ni na čemu zavidni kao što su nam zavidni na džumi,
namazu na koji nas je Allah uputio a oni su od toga
zalutali, na kibli na koju nas je Allah uputio a oni su
od toga zalutali i na našim riječima iza imama ‘amin’.”
(Ahmed u svom Musnedu)
Pečat na stranici
Poslanik, a.s., je obećao odziv onome ko kaže “amin”
riječima: “Govorite ‘amin’ i bit će vam odazvano.” Asha-
bi su puno vodili računa o tome da svoje dove završa-
vaju s riječju “amin”. Vrli ashab Ebu Zuhejr en-Numejri
kaže: “Riječ ‘amin’ je kao pečat na stranici.” Tako, kada
bi neko od ashaba učio dovu, reklo bi mu se: “Opečati je
s ‘amin’.” I ispričali bi: “Izašli smo s Resulullahom, a.s.,
jedne noći i tako hodajući smo naišli na jednog čovjeka
koji je nešto usrdno Allaha molio. Vjerovjesnik, a.s., je
zastao, slušajući ga. Zatim je Vjerovjesnik, a.s., rekao:
‘Ako opečati, bit će mu uslišano.’ Neko od prisutnih
je upitao: ‘Čime će opečatiti?’ Odgovorio je: ‘S – amin.
Ako opečati s ‘amin’ bit će mu odazvano.’ Čovjek koji
je pitao Vjerovjesnika, a.s., je prišao do onog što je
učio dovu i rekao mu: ‘O ti, opečati s ‘amin’ i raduj se.’”
(Ebu Davud)
Vjernik je partner u dovi njegovog brata. Poslanik,
a.s., je rekao: “Kada se skupi jedan broj ljudi, pa jedni
uče dovu a drugi aminaju, Allah će im se odazvati.”
(el-Hakim)
19
 Ibn Adžibe el-Haseni | EL-BAHRU’L-MEDID
Sura et-Tekasur
Uzvišeni Hakk kaže:
1. Zaokuplja vas nadmetanje
Zaokuplja vas nadmetanje u
mnoštvu i brojnosti i hvalisanje u
tome. Prenosi se da su se pleme-
na Beni Abdi Menaf i Beni Sehm
nadmetali u hvalisanju svojim gos-
podstvom i plemstvom, pa je svako
pleme drugom govorilo: “Mi imamo
od vas više prvaka, veći broj ugled-
nika i više sinova.” U tom hvalisanju
Beni Abdi Menaf su nadvladali svo-
je suparnike. Potom su pripadnici
Beni Sehma rekli: “Neprijateljstvo
nas je u džahilijjetu uništilo, pa
prebrojmo i žive i mrtve.” Tako su i
postupili. Tada je nadvladalo pleme
Benu Sehm. Značenje je: Nadme-
ćete se živima;
2. sve dok grobove ne posjetite.
To jest, kada ste prebrojali žive,
počeli ste s prebrojavanjem mr-
tvih. Tako je izrazom “posjećiva-
nje kaburova” ukazano na njihovo
hvalisanje mrvim, ali u značenju
njihovog prijekora. Kaže se da su
posjećivali kaburove i govorili: “Ovo
je kabur tog i tog”, hvaleći se time.
Također se veli da je značenje:
Zaokuplja vas nadmetanje imeci-
ma i djecom, sve dok ne umrete i u
kabure pokopani ne budete, trošeći
živote u traženju dunjaluka a okre-
ćući se od onoga što bi vas stvarno
trebalo zanimati u vezi s postiza-
20
(Nadmetanje)
njem ahireta. Tako je “posjećivanje
kaburova” izraz za smrt.
Abdullah ibn eš-Šehhir je ispri-
čao da je Vjerovjesnik, a.s., je pro-
učio Elhakumu’t-Tekasur i rekao:
“Čovjek kaže: ‘Moj imetak!’, a od
svog imetka nema ništa osim tro-
ga: onoga što pojede pa uništi, ono-
ga što oblači pa iznosa i onoga što
podijeli kao sadaku pa to trajnim
učini. Sve ostalo odlazi i ostavlja
ljudima.”
Pod tekasur – “nadmetanje” i
“umnožavanje” se misli na ono
što zaokuplja od Allaha. Dakle, ne
odnosi se na povećavanje zna-
nja, spoznaja, pokornosti i lijepog
ahlaka, jer je to ono što se traži i
čime se postiže sreća oba svijeta.
Izraz elhakum – “zaokuplja vas”
je specifičan za ono što zaokuplja
od spominjanja Allaha (zikrullah) i
spremanja za ahiret. Ako se, pak,
dunjaluk koristi za spominjanje
Allaha, onda dunjaluk nije poku-
đen i tada on nije zabava. Zbog
toga je u hadisu rečeno: “Dunjaluk
je proklet. Prokleto je sve što je na
njemu osim spominjanja Allaha
(zikrullah) i onoga što je njemu u
službi.” Imam je rekao: “Nije reče-
no: ‘Zaokuplja vas nadmetanje u
tome i tome’, nego je izraz došao
općenit, kako bi se pod njim podra-
zumijevalo sve ono što ovaj izraz
može označavati, i to je stilogenije
(ebleg). Tada misao ide na mnogo
strana, kao naprimjer: ‘Zaokuplja
vas od zikrullaha, od razmišljanja o
Smaku svijeta (el-Kār‘a) i sprema-
nju za taj dan i tako dalje.”
Potom je došao prijekor u vezi
s nadmetanjem, pa Uzvišeni veli:
3. A ne valja tako!
To jest ne treba se postupati
onako kako vi to činite, ili kako ovi
naprijed spomenuti misle. Dakle,
ovo je odvraćanje i upozorenje da
pametan čovjek ne bi trebao imati
ambiciju ograničenu na dunjaluk,
jer će kraj takvome biti koban –
“saznat ćete svakako!” lošu po-
sljedicu onoga na čemu ste vi.
4. I, još jednom, ne valja tako!
Saznat ćete sigurno!
To je dodatno ponavljanje radi
pojačanja značenja. “I, još jednom”
je ukaz da je drugo upozorenje
jače od prvog. Prvo se odnosi na
saznavanje posljedice pri smrti ili
u kaburu, a drugo na sakupljalištu
(mahšer).
5. Ne valja tako, da znate pouzdano
Da ste u ono što vam predstoji
uvjereni kako ste uvjereni u ono
što je kod vas sad, radili biste djela
pokornosti (taāt) tako da se to ne bi
moglo ni opisati i čija suština se ne
bi mogla shvatiti. Zatim je izostav-
ljen odgovor radi zastrašivanja.
Fahr er-Razi veli: “Ovaj ajet je
veliko upozorenje učenjacima (ule-
ma), jer ih upozorava da bi ostavili
nadmetanje (tekasur) i hvalisanje
kada bi bili čvrsto uvjereni (jekin)
kolika je to mahana. Iz ovoga pro-
izilazi da onaj ko nije napustio
nadmetanje (tekasur) i hvalisanje
nije ni postigao pouzdano i sigurno
ubjeđenje (jekin). Pa teško svakom
učenjaku (alim) koji ne postupa po
svom znanju. I, još jednom, teško
njemu.”
6. džehennem ćete vidjeti jasno!
Ovo je odgovor izostavljene za-
kletve u kome se potvrđuje prijet-
nja i pojačava upozorenje.
7. I, još jednom,
Ovo ili je ponavljanje pojačanja,
ili se prvo viđenje odnosi na ono iz
daljine a drugo kada već u vatru
budu ušli, ili je pak prvo viđenje sr-
cem a drugo okom.
doista ćete ga vidjeti očigledno!
Vidjet ćete ga tako da ćete se
osvjedočiti, pošto je znanje osvje-
dočenja (ilmu’l-mušahede) najveći
stupanj pouzdanog znanja (aksa
meratibi’l-jekin).
8. Zatim ćete toga dana za sladak
život biti pitani sigurno!
Bit ćete pitani za ugodnost
(neîm), sladak život koji vas je od
vjere i vjerskih propisa zaokupi-
rao. Govor je specifičan za onoga
čija je ambicija ograničena na is-
punjavanje užitaka, koji živi samo
da bi jeo lijepa jela, oblačio lijepu
odjeću i provodio svoje vrijeme u
zabavi i svirci, ne vodeći računa o
znanju (ilm) i postupanju (amel) i
ne podvrgavajući svoj nefs teško-
ćama pokornosti (ta‘at). Dok je onaj
ko se naslađuje blagodatima uzvi-
šenog Allaha i njima se ojačava za
pokornost prema Njemu, bivajući
zahvalan na blagodatima, udaljen
od toga.
U hadisu se navodi: “Uzvišeni
Allah veli: ‘Za tri blagodati neću
pitati Svog roba da li je na njima
zahvaljivao, a za osatalo hoću: kuću
u kojoj se sklanja, ono od hrane što
njegovu kičmu drži uspravnom i
odjeću koja pokriva njegova stid-
na mjesta.’” Stvorenja će dakle na
Kijametskom danu biti pitana za
blagodati u kojima su uživali na du-
njaluku. Allah najbolje zna stanja
svakog, pa će nevjernik biti pitan
s prijekorom i poniženjem za širk
prema Onome Koji mu je blagodati
davao, a vjernik će biti pitan o tome
kako je zahvaljivao na blagodatima.
Svakome ko se pri korištenju
blagodati odnosio s uljudnošću
(edebom), tako da je time svjedočio
Darivaoca blagodati, da je spomi-
njao Allaha dok je uzimao nimete i
jeo ih, da je pri završetku iskazivao
zahvalu (šukr), neće biti upućeno
pitanje; ili hoće, ali radi pokaziva-
nja njegovog kvaliteta i ugleda.
Na takvog se odnose Poslanikove,
a.s., riječi: “Ovo je blagodat (neîm)
za koju ćete biti pitani.” A Allah naj-
bolje zna.
Išaret:
Zaokuplja vas mnoštvo imetka i
djece ili mnoštvo oficijelnih nauka
od usmjeravanja prema Allahu radi
postizanja očigledne spoznaje, sve
dok ne umrete nemarni. Ne valja
tako, a saznat ćete posljedicu svo-
jih djela na dan kada se posjednici
viđenja (ijan) uzdignu s Bogu bli-
skim robovima (mukarrebun). A vi,
skupine ljudi dokazivanja (ehlu’d-
delil), ostanete s pukom iz reda
sretnih (ehli’l-jemin). Ne valja tako!
Da ste čvrsto uvjereni, vi biste se
Njemu okrenuli svakim svojim sta-
njem. Vatru ćete vidjeti sigurno, to
jest vatru rastanka, a zatim ćete je
vidjeti očigledno. A potom ćete toga
dana za blagodati biti pitani sigur-
no: da li ste na njima zahvalni bili ili
ne. A zahvala (šukr) je svjedočenje
Darivaoca blagodati u blagodatima.
Usnio sam dvojicu velikih šejho-
va, te sam ih pitao: “Šta je suština
šukra?” Jedan od njih reče: “Da se
uz pomoć Njegovih blagodati ne
griješi.” Rekoh: “To je šukr mase,
a šta je šukr odličnika?” Oni su
šutjeli. Rekao sam im: “Šukr od-
ličnika je uronuće u svjedočenju
Darivaoca blagodati.” I to je tako,
jer negriješenje zbog blagodātī se
vezuje za dobre (ebrar), kao što
su pobožnjaci i zahidi. Uronuće u
svjedočenju Darivaoca blagodātī
se razlikuje, jer to svojstvo samo
vlasnika spoznaje i postojanosti.
U suri el-Mearidž smo već obja-
snili razliku između ilmu’l-jeki-
na, ajnu’l-jekina i hakku’l-jekina.
S Allahom je uputa, ve sallallahu ala
sejjidina Muhammedin ve ālihi.
21
 Allame el-Munavi | FEJDU’L-KADIR

Petero za petero
Poslanik, a.s., je rekao:
“Petero je za petero: ljudi neće poništiti obavezu (ahd), a da im neće biti nametnut njihov neprijatelj; neće
suditi po nečemu drugom osim onom što im je Allah objavio, a da im se neće proširiti siromaštvo i neimaština;
neće se među njima pojaviti nemoral, a da se neće proširiti i smrt; neće varati na vagi, a da im neće biti uskra-
ćena ljetina i krizne godine; i neće uskratiti zekat, a da im neće biti uskraćena kiša.”
(el-Džamiu’s-Sagir, 3945)
Komentar:
Pet osobina ili svojstava uzrokuje drugih pet. Ljudi neće prekršiti ono na što su se obavezali Allahu, ili svoju
obavezu spram drugih ljudi, a da im se neće nametnuti njihov neprijatelj kao odmazda za njihovo kršenje
obaveze koju su obavezni da ispoštuju. Potom, neće zanemariti ono što je objavljeno u Kur’anu, namjerno ili
iz neznanja, a da im se neće pojaviti siromaštvo. Neće se proširiti blud u društvu, da se to prešuti i ne osuđuju
počinitelji, a da im se neće proširiti i umiranje. Kao što se desilo s Israelićanima. Neće ljudi varati na vagi, a da im
neće biti uskraćen blagoslov u usjevima i da ih neće zadesiti kriza. I, neće uskratiti zekat onom ko ga zaslužuje,
a a im neće biti uskraćena kiša.

Obilježja dobra
Poslanik, a.s., je rekao:
“Šest osobina je obilježje dobra: borba s Allahovim neprijateljem oružjem, post u ljetnom danu, lijep sabur
prilikom gubitka, ostavljanje raspravljanja i ubjeđivanja i kada si u pravu, namaski tekbir u oblačnom danu i
upotpunjavanje abdesta u zimskim danima.”
(el-Džamiu’s-Sagir, 4653)
Komentar:
Oružana borba protiv nevjernika je jedno od dobara. Spomenuta je sablja jer ona se najčešće koristi. Potom
tu spadaju još i post kada je žestoka vrućina, osaburiti u prvom momentu i šoku, ostaviti svađe i rasprave i onda
kada si ti u pravu a ne tvoj suparnik, požuriti s namazom nakon što si uložio trud da saznaš kada je nastupilo
njegovo vrijeme u oblačnom danu, te upotpuniti abdest u hladnim danima, hladnom vodom.

Uništavanja blagoslova
Poslanik, a.s., je rekao:
“Šest osobina je pogano: podmitljivost vođe, i ona je najgora od svega, novac za psa, najamnina za mužjaka
deve radi oplodnje, naknada koju uzima onaj koji pušta krv, naknada za prostitutku i naknada proricatelja.”
(el-Džamiu’s-Sagir, 4653)
Komentar:
Ovih šest stvari je zabranjeno jer nište blagoslov: kada vođa uzima mito kako bi potvrdio neistinito ili osporio
pravedno – to je najpoganije jer dovodi do rušenja sistema i nepravde u vlasti; potom novac za psa, makar bio
i dresiran – prodaja psa je zabranjena zbog toga što je pas nečist ili zato što je zabranjeno da ga se ima i što je
naređeno da ga se ubije; naknada koju prostitutka uzima za bludničenje; naknada koja se uzima za puštanje
mužjaka životinje da oplodi ženku; naknada koju uzima onaj koji pušta krv jer je to odvratno i prezreno – pokuđeno
je da se čovjek koristi time ali nije haram. U protivnom, Poslanik, a.s., ne bi davao naknadu onom ko je puštao
krv. Nema razlike između slobodnog i roba. Također je zabranjena naknada koju uzima astrolog i proricatelj za
ono što prorekne. Proricatelj je svaki onaj koji tvrdi da poznaje nevidljivo i koji zna budućnost i buduće događaje.

22
Radujte se i obradujte
Poslanik, a.s., je rekao:
“Radujte se i obradujte sve poslije vas da će onaj ko posvjedoči da nema boga osim Allaha, iskreno, ući u
džennet.”
(el-Džamiu’s-Sagir, 51)
Komentar:
Kazujem vam ono što će vas razveseliti, a i vi širite tu vijest svima onima koji nisu s vama i generacijama
koje će doći. Ovako smatraju komentatori. Iako je ovo tačno samo po sebi, ne odgovara riječima koje slijede:
“Pa smo izašli od njega, s.a.v.s., šireći tu vijest.” Prihvatljivije je da se kaže: “Kažite svima koje sretnete nakon
ovih riječi.” Većinom se ovaj izraz upotrebljava u značenju vremena, dana ili noći, jer vrijeme dolazi ili ga čovjek
prođe, pa mu je za leđima, ili, ako mu teži, onda je pred njim. Može se tumačiti i u značenju: “Kažite svima koji
nisu s vama, jer značenje “iza” može biti i “osim”, kao u riječima Uzvišenog:
“A oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.” (el-Mu’minun, 7)
Hadisom se želi reći: “Kažite im ono što će ih obradovati, a to je da će onaj ko svjedoči da nema boga, Onog
Kome se robuje, osim Allaha Koji je nužno postojeći, iskreno vjerujući u to, jezikom tvrdeći i srcem vjerujući, ući
u džennet, ako umre vjerujući u to što je posvjedočio, makar bio i u džehennemu.
Njegovo konačno boravište je džennet. Umrli grešnik je izložen Svevolji pa, ako hoće, kaznit će ga kako hoće a
onda će ga izvesti iz vatre, potamnjelog. Bit će uronjen u Rijeku života i povratit će mu se krasota i čilost. Zatim
će ga se uvesti u džennet i dati ono što mu je pripravljeno zbog njegova vjerovanja i dobra koje je počinio. A ako
hoće, oprostit će mu, zadovoljit će njegova potraživanja od ljudi, a onda ga uvesti u džennet s onim koji su uspjeli.
Haridžije koji kažu: “Počinitelj velikog grijeha je nevjernik”, Mu’tezile koji kažu: “Vječno će ostati u džehenne-
mu i ne može mu se oprostiti, kao što se ne može kazniti pokoran” – to su samo tlapnje i pretpostavke, laži na
Allaha. Neka je Allah daleko od onoga što o Njemu kazuju nepravedni.
“Bešaret ili muštuluk je radosna vijest koja odmah po kazivanju izaziva veliku sreću kod čovjeka.” – ovo
kazuje Kadi. A Ragib kaže da je to vijest koja će razgaliti i zbog kojeg se ozari lice. To zbog toga što se krv, kada
je nefs radostan, razlije kao što se razlije voda po stablu.
Sidk je vijest koja odgovara stvarnosti uz ubjeđenje da je i onaj koji kazuje takav, shodno iskustvu ili nekom
znaku. Ograničava se na jedan od dva dijela šehadeta jer su oni obožavali kipove. Time se želi zanijekati bo-
žanstvenost bilo čega drugog osim Allaha, a znali su da je on, a.s., Allahov Poslanik. Jasno je njihovo vjerovanje
kada su i njihovi uglednici došli pred njega, a.s., kao vjernici.
Bilježi Ahmed u Musnedu, Taberani u Kebiru od Ebu Musaa Eš‘arija da je rekao: “Došao sam Vjerovjesniku,
a.s., u društvu nekih ljudi i on je rekao: ‘Radujte se (...)’, te smo izašli od njega da obradujemo ljude. Sreli smo
Omera i on nas je vratio Odabraniku, a.s., i rekao: ‘Allahov poslaniče, neka govore’, pa je zašutio (nakon što je
Poslanik, a.s., dozvolio).”
Hejsemi kaže: “Prenosioci su pouzdani i ima mnogo predaja.
Iz tog razloga i autor ukazuje na njegovu vjerodostojnost i kaže: ‘Vjerodostojan je.’”

23
 Rifet Šahinović | AKAID – VJEROVANJE
Islamsko učenje o
Uzvišenom Bogu
N
a samom početku moramo
dati neke napomene zašto
baš ovakav naslov:
Prvo, postoje brojna učenja o
Bogu. Neka se mogu identificirati
kao religiozna, a neka su, opet, ne-
religiozna.
Islamsko učenje o uzvišenom
Bogu je bitno različito: u sušti-
ni, jednostavnije i razumljivije za
ljudski razum. Osnova islamskog
učenja koje obilježava vjeru – aki-
du jednog muslimana jeste tevhid
– učenje o jednom i jedinstvenom
uzvišenom Bogu. Razne religi-
je, društva imaju svoja učenja i
poimanja Boga. Poznata su poli-
teistička učenja koja su u biti mi-
tološka, zatim dualističko učenje
o postojanju dva principa, pa do
paganskih učenja. Postoje različi-
ta filozofska učenja, zatim učenja
koja su antropomorfistička – nešto
prikazati u ljudskom liku. Za razliku
od ovih učenja, islamsko učenje je
jednostavno, prihvatljivije za ljudski
razum, shvatljivo: (a) uzvišeni Bog
je jedan, (b) On je stvoritelj svijeta i
upravlja s njim, (c) On je jedinstven
po svojim svojstvima jer ništa nije
Njemu slično. Islamsko učenje je
čisto monoteističko učenje: ilm et-
tevhid – učenje o Božijoj jednoći i
24
jedinstvenosti. “Allah svjedoči da
osim Njega drugi bog ne postoji, i
meleki i ljudi učeni svjedoče isto i
da pravedno postupa! Nema boga
osim Njega, silnoga, mudroga!” (Ali
Imran, 18)
Kelima tehlila
Učenje o tevhidu je sadržano u
jednoj rečenici koju najčešće izgo-
varaju vjernici: La ilahe illallahu.
Ovu rečenicu (u daljnjem tekstu
kelima tehlila) su najviše tumači-
li islamski učenjaci. Ustvari, to je
temeljna kelima u akaidu. U arap-
skom jeziku riječ ilah znači onaj koji
se obožava. Ustvari, kroz povijest
ljudi su uzimali za svoje ilahe ona
bića koja su zbog svoje moći i ve-
ličine bila obožavana. Pojam ilah
uključuje, dakle, posjedovanje bez-
granične moći koja može zaprepa-
stiti druge. I drugi jezici imaju riječi
koje označavaju skoro ista zna-
čenja. La na početku kelime znači
negaciju. Riječ Allah je vlastito ime
za Boga. Stoga, La ilahe illallah pre-
vodimo u značenju: nema drugog
ilaha osim Vrhovnog Bića, pozna-
tog pod imenom Allah. Svako izgo-
varanje kelime je naše prisjećanje i
potvrđivanje da ništa nije dostojno
naše sedžde, klanjanja, našeg ubu-
dijjeta osim Allaha, dž.š. Tehlilom
mi potvrđujemo da nema bića u či-
tavom svemiru dostojnog da bude
obožavano osim Allaha, dž.š. Zato
musliman svakodnevno izgovara
kelimu tehlila. U ovom smislu tre-
bamo razumijevati Poslanikove ri-
ječi o fadiletima tehlila, poput onih
da je La ilahe illallah teže na tasu
mizana od sedam nebesa i zemlje,
te da iskreno izgovaranje kelime
tehlila vodi čovjeka u džennet.
Tevhid kao potvrda jedinosti Bo-
žije jeste središnja istina islama,
osovina oko koje se okreće sve što
je islamsko. Uzvišeni Allah je iznad
svake dvojnosti ili relativnosti, On
je iznad razlika spola i iznad svih
osobina koje razlikuju bića jedna od
drugih na ovom svijetu. Ipak, On je
izvor sve egzistencije i svih kosmič-
kih i ljudskih osobina. Također, On
je Cilj Kojemu se sve stvari vraćaju.
Kako mi shvatamo tevhid ili
kakva su dejstva kelime tehlila u
našim srcima, samo su neka od
pitanja koja trebamo sebi postav-
ljati? Ukoliko se vjerovanje osnaži
i ojača srcem naziva se jekinom –
uvjerenjem. Kapija jekina nije ništa
drugo nego tevhid kojeg pojašnja-
vaju riječi La ilahe illallahu vahde-
hu la šerike lehu – Nema drugog
boga osim Allah, Jedinog, Koji nema
ortaka. Ove riječi postaju preovla-
đujuće svojstvo u vjerničkom srcu.
Na tragu ovoga imam Gazali ubra-
ja znanje o tevhidu u znanosti o
otkrovenju. U svom Ihjau on će
zapisati da tevhid ima četiri ste-
pena. Prvi stepen tevhida jeste da
čovjek izgovara svojim jezikom ke-
limu tehlila a da njegovo srce to ne
prihvata ili je, pak, nemarno i bez-
brižno prema tome. Takav je tev-
hid licemjera. Drugi stepen tevhida
jeste da čovjekovo srce potvrđuje
riječi kelime. To je vjerovanje obič-
nog svijeta. Srce na ovom stepenu
vjeruje u Allahovu jednoću po zna-
čenju riječi kelime, čisto je od nije-
kanja. Treći stepen jeste da čovjek
gleda u mnoštvo i raznovrsnost
stvari putem srčane spoznaje i da
vidi da su sve te stvari tvorevina
Jednoga, moćnog Stvoritelja. Ovo je
stepen mukarrebina – uzvišenom
Allahu bliskih robova. Oni ne vide u
stvarnosti drugog stvoritelja, a niti
činioca osim uzvišenog Allaha. Ta-
kvima se zasigurno razotkrila istina
onakva kakva je ona u suštinskom
značenju kelime. Na ovom stepenu
srce spoznaje da je uzvišeni Allah
prvi i jedini kreator stvorenog, živih
bića, nafake, života, smrti, bogat-
stva, siromaštva i svega drugog. Na
četvrtom stepenu čovjek vidi samo
Jednoga, to znači da ne vidi ni sebe.
To je osvjedočenje iskrenih koji su
poništili sebe u tevhidu. Nadalje
Gazali naglašava da je prvi ste-
pen poput zelene ili vanjske ljuske
oraha. Drugi je poput unutrašnje,
prave ljuske. Treći je poput jezgre i
četvrti je poput orahovog ulja. Ze-
lena (vanjska) ljuska nije za jelo jer
je gorka, takav je tevhid licemjera.
Unutrašnja ljuska je vrednija, osim
što štiti jezgru, ima i druge koristi.
Jezgra je sama po sebi skupocjenija
u odnosu na ljusku, ali orahovo ulje
koje se dobiva iz nje je vrednije.
Načela tevhida
Sura Ihlas – iskrenost na upe-
čatljiv način govori o načelima tev-
hida. Sami naziv sure upućuje nas
na zaključak da samo iskreni mogu
dohvatiti sva značenja, dakako, i ži-
vjeti u okrilju tevhida.
Prvo načelo jeste: On je Allah,
jedini Bog. On je jedan – vahid,
oduvijek, vječno jedan u iskazu
brojevima. On je jedini – ehad. Je-
dan jedini. Tevhid stalno naglašava
jednoću Božijeg Zata – ehadenij-
jet i jedinstvenost Božiju u svijetu
mnoštva – vahdanijjet.
Drugo načelo tevhida: On je
utočište svakom – es-Samed.
Es-Samed označava Gospodara u
smislu da sve što postoji potrebu-
je Njegovo utočište. Uzvišeni Allah
je neprouzročeni Uzrok svega što
postoji. Sve što postoji vraća se
Njemu kao svome izvoru, zavisno
je od Njega za svoj početak i za
svoje postojanje. Razlika između
stvorenja u čemu oni gospodare
i veličine Njegove je da stvorenja
dijele od onoga što im je Allah po-
dario pa njihova darivanja presah-
nu. Onaj koji je es-Samed daje iz
riznica Svojih blagodati koja nikada
ne presahnu.
Treće načelo: On ne rađa niti je
rođen. Uzvišen je On da bi Mu se
pripisalo svojstvo rađanja, On je
iznad poimanja da ima porijeklo.
Božija Veličina ne može se poredi-
ti ljudskim zakonitostima. Čovjek
ulazi u ovaj svijet rađanjem i sam
rađa, umire a potom biva nasljeđi-
van. On je sasvim daleko od svake
nesavršenosti i nepotpunosti koju
implicira pojam potomstva. Uzvi-
šeni Allah postoji oduvijek, vječno.
Bespočetan je. Pojmovi kojima
označavamo početak, prije, posli-
je, vrijeme, prostor ne odnose se
na Njega. Kao što je postojao prije
toga, postojat će i poslije vremena
i prostora.
Četvrto načelo: I niko Mu ravan
nije. Činjenica s početka sure da je
on Jedan Jedini ima svoju potvrdu u
iskazu na samom kraju; ne postoji
ništa što bi se moglo usporediti s
Njim. Ovim se isključuje moguć-
nost da Ga se opiše ili definira. Pre-
ma tome, svojstva Njegova Bića su
izvan domašaja ljudskog shvatanja
ili imaginacija. Dio kur’anskog ajeta
“Ne postoji ništa što bi bilo ravno
Njemu, i samo On sve čuje i sve
vidi.” (eš-Šura,11) potvrđuje nam
da je uzvišeni Allah fundamentalno
“različit” od bilo čega što postoji ili
bi moglo postojati, ili bilo čega što
čovjek može pojmiti, ili zamisliti, ili
definirati. On je uzvišen, iznad sva-
ke sličnosti.
25
 HILJADU I JEDNA KAP

Edebali
i Osman Gazi
Šejh Edebali iz Karamana (preselio 726/1326 – Biledžik)
je svojevremeno bio poglavar Esnafske organizacije. Višu
teološku školu završio je u Šamu. Kada se vratio u rodno
mjesto Biledžik (ili Sout), otvorio je malu tekiju u kojoj je
narod podučavao vjeri. Znao je i dobro tumačiti snove. U
to vrijeme je osnivač osmanlijskog carstva Osman Gazi
(preselio 724/1324 – Bursa), kao utočište mnogim suvre-
menicima i pomagač mnogim siromašnim, često dolazio u
posjetu ovoj tekiji i koristio se uputom i savjetima hazreti
Edebalija.
Kada je jedne prilike Osman Gazi ostao na konaku u
ovoj tekiji, sanjao je ovakav san: Mjesec koji je izašao iz
grudi šejha Edebalija je ušao u njegove grudi. Odmah mu
je niklo drvo iz stomaka i toliko poraslo da je poklopilo ze-
mlju. U njegovom hladu su se vidjele mnoge planine. Ispod
tih planina su izvirala vrela i nastajale velike tekućice. Od
ovih voda mnogi su zalijevali bašte i vinograde, a mnogi
pravili česme. Edebali koji je odmah sutra čuo san ovako je
rekao Osman Gaziji: “Osman Gazi, muštuluci tebi! Uzvišeni
Allah će tebi i tvom potomstvu dati sultanat u ruke i čitav
svijet će biti u hladu zaštite tvojih potomaka. Mubarek
olsun! A moja kćer Malhan je tebi halal od sada.” Nakon
ovakvog muštuluka, udao je kćer za Osman Gaziju. (Drugo
ime njegove kćeri je bilo Rabija ili Bala Hatun) U tom trenu
je jedan murid hazreti Edebalija po imenu Turgud situaciju
dočekao spreman. Rekao je: “Osman Gazi, uzvišeni Allah ti
je dao sultanat, ti nama trebaš dati neki poklon.” Osman
Gazi reče: “Kada postanem sultan, poklonit ću ti jedan
grad.” Derviš odgovori: “Odustajemo od grada, nama je ovo
selo dovoljno.” Osman Gazi je prihvatio ovu želju. Derviš
mu reče: “Daj nam sada neki pisani dokument.” Osman
Gazi odgovori: “Ja ne znam pisati, ali imam jedan mač i
pehar od pradjedova pa uzmi to kao moju riječ”, i ostavi
ih tom dervišu.
Hazreti Edebali je živio više od stotinu dvadeset godina;
ženio se dva puta, jednom u mladosti, drugi put u starosti.
Kćer od prve žene je dao Osman Gaziji. Ašik Pašazade
kaže: “Ovo sve sam čuo za vrijeme sultana Mehmeda Če-
lebije, oca sultana Murata, od Mahmud Paše sina hazreti
Edebalija. Mahmud Paša je živio više od stotinu godina.“
Ašik Pašazade, Historija Osmanovih unuka, uredio Ke-
mal Yavuz – Yekta Sarac, Istanbul, 2003, 57–59; Mehmed
Nešri, Kitab-i Džihannama, Ankara, 1987, 1/81–85; I. Hakki
Uzun Carsili, Osmanlijski historijat, Ankara, 1988, 1/105,
560.

26
 Vještine
Emir Kulala
Sejjid Emir Kulal (preselio 772/1370), koji je bio muršid
hazreti Bahauddin Nakšibenda, je rođen u Buhari, selu
Suhari (683/1284) i cijeli život je proveo u tom predjelu. S
obzirom na to da se bavio grnčarstvom, bio je poznat pod
nadimkom Kulal, koje nosi značenje grnčar. Prema preda-
njima, još dok je njegova majka bila trudna s njim, bolio bi je
stomak kada bi progutala sumnjiv zalogaj i, zbog redovnog
ponavljanja ove stvari, njegova majka je shvatila da je to
keramet djeteta iz stomaka te je počela jesti obazrivije i
pažljivije i jedva je čekala dolazak djeteta na svijet.
Sejjid Emir Kulal je u mladosti volio vještinu hrvanja.
Mnogo ljudi se skupljalo da gleda njegovo hrvanje. Jednog
dana između posmatrača, našao se jedan derviš. U tom
vremenu u Buhari se hrvanje smatralo novotarijom i nije
se moglo zamisliti kod jednog sejjida (potomak Pejgam-
bera, a.s). Derviš koji ga je posmatrao pomislio je: “Kako
je moguće da jedan sejjid pokazuje snagu kroz hrvanje i
tako podržava novotariju?” Tada ga je obuzeo san i sanjao
je sljedeće: Smak svijeta je i on se nalazi u nekom blatu do
grla, bespomoćno se pokušavajući izvući. Tada dolazi Emir
Kulal i svom snagom ga čupa iz blata i spašava ga. Onda
se probudio i Emir Kulal mu priđe i reče: “Upravo zbog ovog
teškog dana mi pokušavamo ojačati.”
Kada se jednog dana hrvao u selu Ramiten, put ga je
tu doveo do jednog velikog muršida Muhammed Baba Se-
mmasija. Dok je pažljivo gledao hrvanje, osjetio je nekoga
od svojih ljudi da se čudi tome. Okrenuo se i rekao mu:
“Na ovom hrvačkom podiju ima neko čija će predavanja
mnoge odvesti na pravi put. Ja njega gledam; želim ga
uloviti (namamiti).”
U jednom trenu u toku hrvanja sreo mu se pogled s
Emir Kulalom i nastavio je put. Istog trena je Emir Kulal
napustio hrvanje i pratio Baba Semmasija sve do kuće.
Baba Semmasi ga je prihvatio kao sina i podučio edebima
tarikata. Od tog dana nije viđeno Emir Kulalovo hrvanje.
Nastavio je s predavanjima Baba Semmasija dvadeset go-
dina. Dva dana u sedmici je išao iz Suharija u selo Semmas
na udaljenosti od pet fersaha (dvadeset pet kilometara).
Mevlana Ali es-Safi, Rešehat, Istanbul, 2005, 103–104;
Dijanet, Islam ansiklopedisi, 11/137.
Subki
i keramet
Jedan od velikih islamskih alima iz Egipta Tadžuddin
Ibnu’s-Subki (preselio 771/1370), je napisao više od dva-
deset pet djela o raznim temama. Posebno se istakao u
šafijskom fikhu i hadisu. Djela su mu izdata u koricama
od šest i deset tomova, a najvažnije je biografsko djelo
Tabakatu’š-Šafiijjetu’l-Kubra. U ovoj knjizi mjesto zau-
zimaju životi hiljadu četiri stotine i devetnaest šafijskih
alima. Knjiga nije samo biografska; djelo na početku daje
prostor fikhu, hadisu, historiji, književnosti, govoru, te-
savvufu i mnogim drugim važnim tematikama života.
Upravo u tom djelu, nakon opisa nekoliko kerameta,
šezdeset osmi po redu, Ebu Turab en-Nahšebija daje in-
formacije na tridesetak stranica o istini kerameta, nepro-
mišljenosti u poricanju istog, te vrstama kerameta. Između
ostalog, navodi i nekoliko kerameta plemenitih ashaba.
Navodi i događaj u vezi s hazreti Alijom:
Hazreti Ali, r.a., i njegova dva sina Hasan i Husejn su jed-
ne večeri čuli nekog čovjeka kako izgovara sljedeće stihove:
“Ti Koji odgovaraš na molbe molitelja u mraku/ Ti Koji
otklanjaš bolesti i nedostatke (...)/ Ako se grešnici ne bi
nadali oprostu,/ ko će im darežljivošću dati vrijednost?!”
Hazreti Ali, r.a., je poslao jednog od sinova da zovne
tog čovjeka. Čovjek je bio paralizovan, došao je šepajući.
Kada ga hazreti Ali upita: “Kakvu imaš brigu?”, čovjek reče:
“Jednom sam bio grešnik i zabavljač. Otac me savjetovao
i govorio: ‘Allah ima svoje kazne. Ove kazne nisu nimalo
daleko od grešnika i nasilnika.’ Kada je navaljivao sa savje-
tima, ja sam ga izudarao. On se zakleo da će se žaliti Allahu
na mene kada ode u Mekku. I zaista je to i uradio. Zbog
njegove dove, desna strana mi je paralizovana. Ja sam se
pokajao za to što sam uradio, tražio sam mu oprost i nje-
govo zadovoljstvo. Tada mi je obećao da će otići i na istom
mjestu činiti dovu za mene. Pripremio sam njegovu devu i
pomogao mu. Ali je deva nasred puta pobjegla, bacivši ga
između dvije stijene, i moj otac je tu umro!”
Kada ga je hazreti Ali upitao: “Je li tvoj otac zaista bio
zadovoljan tobom?”, čovjek se zakleo da jeste. Hazreti Ali
je ustao, klanjao namaz i malo potajno dovio. Onda se
okrenuo i rekao čovjeku: “Hajde ustani!” Čovjek je ustao
i prohodao. Onda mu hazreti Ali reče: “Da se nisi zakleo
da je tvoj otac bio zadovoljan tobom, ne bih ti učio dove.”
Tabakatu’š-Šafiijjetu’l-Kubra, 1/516–17.
27
 Emina Ćeman | OSOBINE VJERNIKA I VJERNICA

Strpljivi
i strpljive
“Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i
poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima
i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji
dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i
muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim
mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često
spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.”
(El-Ahzab, 35)

K
orijen riječi “sabur” znači “ustezati se”, “zadrža-
ti se”, “prestati”. Terminološki, sabur znači “ne
paničiti”, “ne očajavati”, “ne jadati se” i “ne tužiti
se”. Kod nas se najčešće prevodi riječju “strpljivost”.
Sabur je najviše spominjana vrlina u Kur’anu, i to na
devedeset mjesta. To je dobra osobina, ali isto tako i
pozitivan stav prema životu i svemu onome – dobrom
i lošem – što život nosi. Ebu Osman je rekao: “Onaj
koji ima sabura je onaj koji je sebe naučio kako da se
nosi sa poteškoćama.” O istome je hazreti Alija rekao:
“Sabur je traženje pomoći od Allaha, dž.š.”
Rečeno je da je sabur pola vjere, a druga njena po-
lovica je šukr (zahvalnost). Ove dvije osobine su sestre
u svojoj oprečnosti. Naime, vjernik će biti zahvalan u
periodu blagostanja i sreće, dok će biti strpljiv u periodu
nedaća i tuge.
Vrste sabura
Tri su vrste sabura:
 sabur pri pokornosti Allahu uzvišenom izvr-
šavanjem Njegovih naredbi (ova vrsta je naj-
vrednija);
 sabur pri izbjegavanju griješenja prema Allahu
uzvišenom i izbjegavanju Njemu mrskih dijela i
 sabur u toku životnih nedaća.
U skladu s ove prve dvije vrste sabura čini se prigod-
nim spomenuti govor Ebu Talhe el-Mekkija u kojemu
kaže: “Znaj da je sabur sebeb ulaska u džennet i sebeb
spasa od vatre, jer se u hadisu kaže: ‘Džennet je zao-
djenut poteškoćama, a džehennem slastima i užicima.’
Vjerniku treba sabur u poteškoćama kako bi dospio do
dženneta i sabur prema dunjalučkim prohtjevima kako
bi izbjegao džehennem.”
Kada se govori o saburu, najčešće se govori o ovoj
trećoj vrsti. To je onaj prijeko potrebni sabur u teškim
situacijama koji doslovno “spašava glavu da ostane
zdrava”. To je svojstvo vjernika koje mu pomaže da lak-
še prođe kroz nevolju jer on zna da se radi o iskušenju
od Allaha, dž.š., nakon kojeg dolazi nagrada. Brojni su
ajeti koji govore o tome da će vjernici biti iskušavani,
kako bi imali priliku iskazati se u svome imanu i time

28
zadobiti počasno mjesto, sukladno predaji koja kaže
da je deredža strpljivih najviša deredža. Evo nekoliko
takvih ajeta: “Zar oni ne vide da svake godine jedan-
put ili dva puta u iskušenje padaju?” (et-Tevbe, 126);
“Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu:
‘Mi vjerujemo!’, i da u iskušenje neće biti dovedeni? A
Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih da bi Allah
sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji
lažu.” (el-Ankebut, 2–3); “Samo oni koji budu strpljivi
bit će bez računa nagrađeni.” (ez-Zumer, 10).
Kur’an nas usmjerava na sabur kao rješenje za čo-
vjekove nefsanske prohtjeve, pa u četrdeset petom
ajetu sure el-Bekare kaže: “Pomozite sebi strpljenjem
i namazom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima.”
Adžluni u svome tefsiru ovog ajeta kaže: “Pomozite
sebi u zadobivanju Moga zadovoljstva, u dobročinstvu i
ihsanu tako što ćete biti strpljivi u pokoravanju nared-
bama i ostavljanju grijeha. Pomozite se namazom koji
je majka ibadeta, u njemu se sjeku nuranski putevi i
mejdani tajni. On je miradž vjerničkih duša i munadžat
Gospodara svjetova.”
Ebu Lejs es-Semerkandi bilježi da je Jezid Rekkaš
rekao: “Kada čovjek uđe u svoj kabur, njegov namaz
stane mu s desne strane, dobročinstva nad njim, a
sabur se raspravlja i zauzima za njega. Sabur govori:
‘Ostavite onog koji vas je provodio. Ako imate argu-
mente i ako ćete se zauzimati za njega, onda uredu; a
ako nećete, onda ostavite mene.’”
Primjeri poslanika
Od svih ljudi poslanici su ti koji su najviše imali po-
trebu za saburom. Oni su bili stub pozivanja u vjeru i,
dok su pozivali narod na promjenu, stajali su pred njim
kao pojedinci izloženi izrugivanju i utjerivanju u laž.
Na dvadeset mjesta u Kur’anu Allah, dž.š., usmjerava
Muhammeda, a.s., na sabur zbog nevjernika, obeća-
vajući njemu i ostalim vjernicima velike nagrade: “A ti
se strpi do odredbe svoga Gospodara, ti si zbilja pred
Našim Očima, i slavi svoga Gospodara, hvaleći Ga kad
ustaješ i noću slavi Ga i kad zvijezde iščezavaju!” (et-
Tur, 48–49) U ajetu se spominju oči u množini a ne u
dvojini, što bi bilo uobičajeno u arapskom jeziku. To
zbog toga da bi se naglasila čvrstoća Božijeg obećanja
– a ko je u Allahovim očima, on sigurno neće biti na
gubitku. Dalje, u istom ajetu, nakon spomena sabura,
Poslaniku se naređuje da Gospodara veliča i hvali, kao
da mu se time želi kazati da zikr daje duši olakšanje
pa onda ona nalazi slast u gorčini sabura.
Osim iskušenja Muhammedovih, a.s., najpoznati-
ja su ona od Ja’kuba i Ejjuba, a.s. Prvi je bio iskušan
odvajanjem od voljenog sina Jusufa, a.s., za kojim je
patio godinama pa, kada mu ostali sinovi donesoše
njegovu košulju natopljenu lažnom krvlju, Ja’kub reče:
“Duše vam se na to polahkomiše, a meni samo lijepo
strpljenje ostaje! Allah će meni pomoć podariti protiv
svega što iznosite vi!”
U ovome je ukaz na mekam strpljivih i njihove na-
grade. Kada se Ja’kub, a.s., uhvatio za lijepi sabur, vra-
ćen mu je mili sin. A on, Jusuf, a.s., kada je osaburio
zbog tuge i nepravde koja mu se dogodila, nagrađen
je s velikom počašću – slavom i lijepim spomenom u
narednim pokoljenjima.
Ejjub, a.s., je bio iskušan velikim siromaštvom, smr-
ću djece, gubitkom prijatelja i strašnom bolešću koja ga
je svezala za krevet. Kada ga je vjerna supruga upitala
zašto ne zamoli Gospodara za olakšanje, upitao ju je:
“Koliko smo godina živjeli u blagostanju?” “Pedeset
godina”, odgovorila mu je. “A koliko smo proveli u ne-
volji?” “Osamnaest”, rekla je.
“Tako mi Allaha, neću od Njega to moliti sve dok
ne prođe isto vremena koliko je prošlo dok smo bili u
blagostanju.” I njega je Gospodar obilno nagradio za
njegov sabur i rekao u Svojoj knjizi: “Mi smo znali da
je on strpljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao.”
Ovakav sabur je Muhammed, a.s., pohvalio riječi-
ma: “Lijep je onaj sabur u kojem nema pritužbi pred
stvorenjima.” Poznata je i njegova reakcija kada mu je
preselio sin Ibrahim, pa je rekao: “Oči plaču i srce tu-
guje, ali ne kažemo ništa što bi uvrijedilo Gospodara.”
es-Sabur
Jedno od Allahovih imena je es-Sabur. Ako se sje-
timo hadisa: “Allah ima devedeset devet svojih lijepih
imena, pa ko ih dostigne, ući će u džennet”, eto nam
dodatne motivacije da se držimo ovog svojstva. Ime
es-Sabur znači da je On strpljiv prema Svojim stvo-
renjima i svim prilikama. On ih ne kažnjava odmah
dok čine grijehe, nego odgađa njihovu kaznu ne bi li
se pokajali. On jedva čeka da se čovjek pokaje i tada
mu brzo oprašta.
29
 Imam Rabbani k.s. | PISMO PRIJATELJU

Srce - osovina islama

(Ovo pismo je napisano šejhu Muhammedu el-Četriju
a govori o tome da je osovina islama srce)

Neka nas uzvišeni Allah opskrbi okretanjem od svega mimo Njega i usmjeravanjem Njegovom Ve-
ličanstvu, hurmetom prvaka cijelog čovječanstva (sejjidu’l-bešer) koji je oslobođen i čist od iskrivljenog
gledanja, alejhi ve alā ālihi’s-salavātu ve’t-teslīmāt.
Znaj da je srce osovina islama. Zato, ako je srce obmanjeno i vezano za nešto mimo uzvišenog
Hakka, onda je ono porušeno i ne donosi plodove. Ne postiže se ništa formalnim djelima i oficijelnim
ibadetima. Nego, i u djelima i u ibadetima srce mora biti čisto od okretanja prema bilo kome mimo
Njega uzvišenog.
Dobra djela (ea‘mal saliha), koja su vezana za tijelo, su ona koja su urađena na način kako to šerijat
traži. Tvrdnja da je srce čisto, a da se ne čine dobra djela, je lažna tvrdnja. Kao što čovjek ne može op-
stojati s dušom bez tijela, isto tako se ne mogu zamisliti ni srčana stanja bez tijelom učinjenih dobrih
djela. Mnogi otpadnici u ovom vremenu tvrde da su im srca čista. Pa neka nas uzvišeni Allah sačuva
od njihovih pogrešnih uvjerenja hurmetom Njegovog miljenika, alejhi’s-salātu ve’s-selāmu ve’t-tehijje.
(Imami Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, k.s., Mektubat, tom I, 39. pismo)

Nered u svijetu
(Ovo pismo je poslano sejjidu Feridu el-Buhariju,
a objašnjava činjenicu da su pokvareni učenjaci razlog nereda u svijetu)

Uzvišeni Allah neka Vas učini postojanim na putu vaših plemenitih predaka. Čuo sam da Vas je
sultan islama i muslimana, iz njegove privrženosti islamu koja je pohranjena u njegovoj prirodi, zadužio
da izaberete četvoricu pobožnih učenjaka koji će stalno biti uz njega, objašnjavajući mu šerijatska
pitanja kako se ne bi donosile odluke koje se suprotstavljaju šerijatu.
Neka je Allahu hvala na tome. Koja vijest za muslimane može biti ljepša od ove?! Koja vijest može
više utješiti žalosna srca od ove?!

30
 Međutim, ovaj siromah, koji je usmjeren Vašoj izuzetnoj dobroti, zbog ovog velikog cilja, kako što
sam i mnogo puta ponovio, ne može se suzdržati niti sebi dozvoliti šutnju i mirovanje. Obavezan
sam Vam napisati nešto u vezi s ovim slučajem, pa Vas molim da mi zbog toga oprostite. A i veli se:
“Odlučna osoba je poput luđaka.”

Pobožni učenjaci
Ono što je danas evidentno je da su pobožni učenjaci prava rijetkost, to jest oni učenjaci koji su
prevazišli ljubav prema ugledu i slavi te ih ostavili iza leđa. Oni nemaju drugog cilja izuzev širenja
šerijata i jačanja ovog milleta.
Ako među učenjacima (koje izabereš) bude ljubavi prema ugledu, svaki od njih će držati onu stranu
koja njemu odgovara. Držat će se toga i dokazivati kako je njegovo mišljenje najvrednije. Tako će,
zbog različitosti, nastati razilaženja i po jasnim pitanjima, a sve s ciljem dodvoravanja sultanu. U tom
slučaju vrijednosti vjere će ostati osujećene i bez rezultata.
Razilaženja učenjaka su bacila svijet u belaje u proteklom stoljeću. Ako se ova bolest nastavi, odakle
se onda može očekivati širenje šerijata i gdje će tad biti prostora za jačanje ovog milleta?! Ta bolest
će postati sredstvo za rušenje, a uzvišenom Allahu se utječemo od toga i od smutnje loših učenjaka.

Crveni sumpor
Ako biste za spomenuti veliki cilj izabrali jednog učenjaka, bilo bi korisnije i bolje. Ako taj učenjak
bude jedan od učenjaka ahireta, to je velika sreća, jer je druženje s njim vrijedno kao crveni sumpor.
Ukoliko ne mognete naći takvoga, onda pomno razmotrite i izaberite najvrednijeg iz druge skupine,
jer se kaže: “Ono što se ne može potpuno dobiti, ne treba potpuno ni odbaciti.”
Ne znam šta još da Vam napišem. Kao što je spas svijeta vezan za učenjake, također je i propast
svijeta vezana za njih. Najvredniji učenjak je najvrednije biće, a najpokvareniji učenjak je najpokvarenije
stvorenje. Uputa (hidajet) i zabluda (dalalet) su uvjetovani učenjacima.

Jedna tajna
Jedan od naših velikana je vidio prokletog Iblisa kako besposlen sjedi, što nije njegov običaj, pa ga
je, začuđen, pitao o toj tajni. Prokletnik je odgovorio: “Učenjaci ovog vremena su me oslobodili mog
posla. Oni, umjesto mene, zavode i u zabludu odvode.”
Cilj mojih riječi je preporuka na obavljanje Vašeg zadatka. Pa počnite, nakon zdravog razmišljanja
i istinskog promatranja, jer se propuštene prilike više neće ukazati.
Iako se stidim upućivati ovakve riječi ljudima ispravne inteligencije, činim to potaknut spoznajom
da je takav posao sredstvo dostizanja najveće sreće.
(Imami Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, k.s., Mektubat, tom I, 53. pismo)

31
 GOVOR STANJA

Briga o abdestu
Od Sevbana, r.a., se prenosi da je
Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Budi-
te ustrajni – nećete propasti; znajte
da je namaz vaše najbolje djelo, a
o (stalnom) abdestu se brine samo
vjernik.”
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2713)
Sijaju kao
zvijezde
Abdullah ibn Abbas, r.a., je rekao:
“Zaista su džamije Allahove kuće
na Zemlji. One sijaju stanovnicima
Zemlje baš kao što svijezde sijaju
stanovnicima nebesa.”
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2948)
Hadis
Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Ključ dženneta je namaz, a ključ
namaza je abdest.” (el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2711)
S čim si me pretekao
Abdullah ibn Burejde, r.a., prenosi od svoga oca sljedeće riječi: “Jednog
dana došao je Allahov Poslanik, a.s., i pozvao Bilala, r.a., a zatim ga upitao:
‘Bilale, s čime si me pretekao u džennetu? Kada sam ušao u džennet, čuo
sam tvoje korake ispred mene’, a Bilal odgovori: ‘Allahov Poslaniče, nikad
ezan ne proučih, a da iza ezana nisam klanjao dva rekjata, niti sam ostao
bez abdesta, a da ga odmah nisam ponovno uzeo.’ Allahov Poslanik, a.s.,
reče: ‘S time (si me pretekao).’” (el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2717)
Otkup za grijehe
Osman, r.a., je rekao: “Sjedio sam s Allahovim Poslanikom, a.s., a on
reče: ‘Nema muslimana koji uzme abdest, lijepo i propisno ga upotpu-
njujući, zatim ustane i klanja, a da taj namaz ne bude otkup (keffaret) za
prijašnje grijehe.” (el-Bejheki , Šuabu’l-Iman, 2721)

Salavat meleka Pa i nije daleko

‘Ata ibn Saib, r.a., kaže: “Otišao sam do Ebu Abdurrahmana a on je, Pripovjeda Alkame ibn
nakon što je klanjao sabah, ostao sjediti u džamiji.” Upitah ga: “Zašto ne Kajs, r.a.: “Krenuo sam s Ab-
dullahom ibn Mes’udom, r.a.,
ustaneš i ne odeš u svoju postelju?” , a on mi odgovori da mu je Alija ibn
na džumu, a on zateče trojicu
Ebi Talib, r.a., rekao hadis Allahovog Poslanika, a.s.: “Kada čovjek musliman
koji su ga pretekli i prije nje-
klanja pa ostane sjediti poslije namaza, na njega meleki salavate donose ga došli u džamiju, pa kaza:
sve dok sjedi na mjestu na kojem je klanjao. Njihov salavat na njega je: ‘Četvrti od četvorice, pa i nije
‘Gospodaru naš, oprosti mu, Gospodaru naš, podari mu milost Svoju!’ A daleko.’ Zatim reče: ‘Čuo sam
ako sjedne pa bude čekao namaz, na njega meleki salavate donose, a Resulullaha, a.s., kako govori:
njihov salavat na njega je: ‘Gospodaru naš, oprosti mu, Gospodaru naš, ‘Zaista će ljudi na Sudnjem
danu sjediti u blizini Allaha,
smiluj mu se!’” (el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2961)
dž.š., shodno njihovim do-
lascima u džamiju na džu-
Džamijski stubovi mu-namaz. Pa će najbliži biti
oni prvi, pa drugi, pa treći, pa
Rekao je Seid ibn Musejjib, rahimehullah: “Zaista svaka džamija ima četvrti’.’ Zatim doda Abdullah
ibn Mes’ud, r.a.: ‘Biti četvrti od
svoje stubove, a to su ljudi koji u njih dolaze. Džamije imaju i meleke koji
četvorice i nije daleko.’”
u njima sijele. Ako neki čovjek izostane s namaza, meleki se raspituju o
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman,
njemu. Pa, ako je bolestan, posjete ga; a ako ima neku potrebu, pomognu
2995)
mu.” (el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2952)

32
 Zbog grijeha
Ko zikir čini
Resulullah, a.s., je rekao: “Tako
Ebu’l-Džehm je rekao da je sjedio Hasan, sin Alijin, r.a., poslije sa- mi onog u čijoj je Ruci Muhamme-
bah-namaza u džamiji pa mu dođe neki čovjek i pozva njega i one koji dova duša, nema ni jedne ogrebo-
su s Hasanom sjedili da idu s njim na doručak. Hasan, r.a., se okrenu tine grane, ni posrtaja noge, niti
od njega. Zatim čovjek ode, a nakon nekog vremena se ponovo vrati probijanja znoja, a da nije zbog
i pozva Hasana, r.a. Nakon toga Hasan se obrati ljudima koji su s grijeha, a ono što Allah oprašta je
njim sjedili i reče: “Sada ustanite! Prvi put me ništa nije spriječilo mnogobrojnije.”
da mu se odazovem osim to što sam čuo Allahovog Poslanika, a.s., (Ibn Ebi Hatem)
kako govori: ‘Ko klanja sabah, pa ostane spominjati Allaha uzviše-
nog dok sunce ne iziđe, a zatim klanja dva ili četiri rekjata, njegovo Priprema
tijelo vatra neće dotaći.’” (el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 3957)
Uzvišeni Allah kaže: ”To je za ono
što ste rukama svojim pripremili,
Postačeve odlike jer Allah nije nepravedan robovima
Svojim!”
Abdullah ibn ebi Evfa, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Spa- (el-Enfal, 51)
vanje postača je ibadet, njegova šutnja je tespih, njegova (dobra) djela se
umnogostručuju, njegova dova je primljena, a njegov grijeh je oprošten.”
Nije bio od njih
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 3937)
Ubejdullah ibn Muham-
med et-Temimi, rahmetulla-
Ko uznemiruje muslimane hi alejhi, kaže da su mu neki
učenjaci spomenuli slučaj
Enes ibn Malik, r.a., je rekao: “Jednom, dok je Allahov Poslanik, a.s., držao
jednog čovjeka koji se, kad
hutbu, uđe neki čovjek u džamiju i pođe se probijati u prve safove gazeći
mu se smrt približila, počeo
preko vratova ljudi i ometajući ih. Kada je Allahov Poslanik, a.s., završio
jako tresti i mnogo plakati.
namaz reče onom čovjeku: ‘Čovječe, šta te spriječi da se zajedno s nama
Kada je upitan o svom sta-
okupiš?’ Čovjek reče: ‘Allahov Poslaniče, trudio sam se da sjednem na
nju, odgovorio je: “Plačem
mjesto gdje ćeš me ti moći vidjeti.’ Allahov Poslanik, a.s., mu reče: ‘Vidio
zbog toga što su postači radi
sam te kako gaziš preko vratova ljudi i kako ih uznemiruješ. Onaj ko
Allahovog zadovoljstva posti-
uznemiruje druge muslimane i mene uznemiruje, a onaj koji mene uzne-
li, a ja nisam bio od njih; što
miruje, Allaha uzvišenog je uznemirio.’” (el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 3001)
su klanjači namaz obavljali,
a ja nisam bio od njih; i što
Doći će vrijeme su zakiri Allaha zikir činili, a
ja nisam bio od njih. To je ono
Hasan el-Basri, rahimehullah, prenosi od ashaba da je Allahov Po- što me rasplakalo.”
slanik, s.s., rekao: “Doći će vrijeme kada će ljudi u džamijama govoriti o
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman,
dunjalučkim potrebama. S takvima ne sijelite! Oni Allahu nisu potrebni.”
3935)
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2962)

33
 Almedina Tulić | ISLAMSKI EDEBI
Blagodat
sna i odmora
V
odeći računa o našem
zdravlju, islam je uredio i
dao pravila koja trebamo
prakticirati kako bismo ga sačuvali.
Pamtim, dok smo brat i ja bili mali,
najviše smo voljeli odmarati, te za-
spati slušajući radio ili majčino tiho
učenje sure Ja’sin. Ali, kada niko ne
bi pazio, zaspali bismo “potrbuške”,
opruženi po podu. No, čim bi utvrdili
san, uslijedilo bi nenino ili majčino
drmusanje uz kritiku: “Ustajte, kako
ste to legli, ne valja tako spavati,
šejtan tako spava s vama!” Ta pri-
ča se ponavljala iz dana u dan, dok
brat i ja nismo usvojili naviku da
izbjegavamo spavati na stomaku,
vjerujući da ćemo tako otjerati šej-
tana i ne dati mu da spava. Tek kad
sam odrasla i počela spoznavati,
shvatila sam da ta priča ima i svoju
drugu stranu, a odnosila se upravo
na očuvanje zdravlja. Tako je dragi
Bog pored svega ostalog dao nama,
ljudima, blagodat sna i odmora,
nakon svih obaveza koje imamo
izvršiti tokom jednog dana. Božiji
Poslanik, a.s., nam je pokazao kako
tu blagodat pravilno iskoristiti.
Smjena dana i noći nije uzalud
stvorena: Gospodar naš je to uči-
nio zakonom Svoje milosti. On je to
rasporedio sukladno kretanju i po-
trebi života, upravo onako kako je
čovjeku podario tajnu sna i počin-
ka, jer On najbolje poznaje ljudske
mogućnosti, te mu je stoga odredio
34
noćno i popodnevno spavanje kao
odmor koji će mu povratiti snagu i
postaći ga na nove aktivnosti. “Iz
Milosti Svoje On vam je dao noć i
dan, da se u njoj odmarate, a da iz
dobara Njegovih privređujete i da
zahvalni budete.” Osim tajni sna
i noći kao pokrivača, kako to ple-
meniti Gospodar opisuje u Svojoj
Knjizi, u kojima se tijelo odmori a
nervi i duša potpuno smire, postoje
i druge tajne koje On pruža čovje-
ku. Takav je slučaj s muslimanima
na Bedru, kada im je upravo snom
učvrstio i ulio samopouzdanje: “Kad
je On učinio da se radi sigurnosti
svoje u san zavedete.” Ljudi često
ne vide važnost ova dva kosmička
fenomena, smjenu dana i noći, u
kojoj je noć predodređena za od-
mor, te se malo ko sjeti da na toj
blagodati zahvali Gospodaru svje-
tova.
S abdestom
u postelju
Božiji Poslanik, a.s., je prilikom
polaska na počinak praktikovao
određene adabe, pa neka nam on
bude u svemu uzor. Poslanik je
uzimao abdest prilikom polaska na
počinak; nije nam to dao u obavezu,
ali je kazao da je to mendub – lijepo
jer, u slučaju smrti, ta osoba odlazi
svome Gospodaru pod abdestom, a
i snovi te osobe su istinitiji i manja
su šejtanska došaptavanja prili-
kom spavanja. Ibn Hadžer navodi
predaju Ebu Miraje el-Adželija, a
slično navodi i Tavus. U toj predaji
se kaže: “Ko ode u postelju čist – s
abdestom i zaspi spominjući Allaha
uzvišenog, njegova postelja bit će
mesdžid, a on će biti u namazu i
zikru sve dok se ne probudi.”
Također, preporučivao je, kao
što je i sam radio, da se legne na
desnu stranu, a to se temelji, kako
navode Ibn Hadžer i Ibnu’l-Dževzi,
na zdravstvenim razlozima, jer je
za tijelo daleko zdravije spavanje
na desnoj strani. Naime, mnogi
učenjaci tvrde da je mnogo bolje
leći, u početku, kako i hadis nalaže,
na desnu stranu, a onda kasnije leći
na lijevu stranu. Oni to obrazlažu
činjenicom da ležanje prvo na de-
snoj strani spusti i složi hranu, a
nakon toga ležanje na lijevoj strani
doprinosi jetri i drugim organima
da bolje probave hranu i učine je
korisnijom za tijelo.
Zatim, Allahov Poslanik, a.s., je
upozoravao one koje je vidio da
spavaju na stomaku, kao što je
mene i brata upozoravala majka,
govoreći im da je to položaj u koji-
ma će biti stanovnici džehennema
i da Allah uzvišeni ne voli takav po-
ložaj prilikom spavanja. Međutim,
novija medicina je dokazala da je
takav način spavanja uistinu šte-
tan po čovjeka i njegovo zdravlje.
 Naš Vjerovjesnik, a.s., pored toga
što bi legao na desnu stranu, stavio
bi i svoju desnu ruku pod glavu, te
preporučivao da se uče dove i zikr
sve dok nas san ne savlada. Inače,
pohvalno je učenje bilo koje sure iz
Kur’ana prilikom odlaska u poste-
lju, jer ko to učini, kaže Vjerovjesnik,
a.s., “Allah odredi jednog meleka
koji ne dozvoljava da mu se približi
nešto što bi ga uznemirilo”.
Potom, trebamo prije nego le-
gnemo pregledati svoju postelju
da bi odstranili sve ono što bi nas
eventualno moglo uznemiriti. Po-
gotovo ako smo spavali pa neko
vrijeme izbivali van postelje i zatim
se ponovo vratili u nju.
Koliko islam vodi brigu o čovjeku,
jasno se nazire iz Vjerovjesnikovih,
a.s., predaja u kojima zabranjuje
spavanje na krovu ili balkonu bez
ograde ili zaštite. A to radi preven-
tive od pada s takvih mjesta, ili bilo
čega drugog čime bi bila ugrožena
čovjekova sigurnost.
Ebu Katade je prilikom spavanja
sanjao toliko ružne snove koji su ga
uznemiravali i dovodili ga gotovo do
bolesti, pa se potužio Vjerovjesniku,
a.s., koji mu je na to rekao: “Dobri
snovi su od Allaha, a loši od šejta-
na. Kada neko od vas sanja dobar
san, neka ga ispriča samo onome
ko mu je drag. Ako, pak, sanja san
koji mu nije drag, neka u lijevu stra-
nu pljucne (puhne) tri puta i neka
zatraži od Allaha zaštitu od šejtana
i njegova zla i neka taj san nikome
ne priča – pa mu neće naškoditi.”
Od edeba je, kada se probudimo
i završimo sa spavanjem, proučiti
dovu i zahvaliti se Bogu dragom
što nas je oživio nakon mrtvila sna.
Allah uzvišeni je preko svog Posla-
nika, a.s., preporučivao čak i dnevni
odmor, koji se naziva kajlula a koji je
prakticirao i sam Vjerovjesnik, a.s.,
i sve ranije generacije muslimana.
To bi trebalo biti i naša praksa, to
jest izbjegavanje spavanja nakon
sabah-namaza, a prakticirati po-
podnevno spavanje ili odmor – kao
izraz Allahove milosti čovjeku.
Lezi rano,
ustaj rano
Islam veoma mnogo vodi brigu o
vremenu i potiče na rano ustajanje.
Musliman treba da svoje dnevne
obaveze započne čio, odmoran i
raspoložen i zbog toga treba da
iskoristi blagodati noći, san i od-
mor, mada je u posljednje vrijeme
sve češća pojava da se noći koriste
za “provode” a da se dan provodi u
spavanju, što normalno vodi jed-
nom drugom nezdravom načinu
življenja. Zbog toga sve češće su-
srećemo neraspoložene i nezado-
voljne ljude.
Od Aiše, r.a., se prenosi sljedeća
predaja: “Došao je Poslanik, a.s.,
kod mene i tu je bila jedna žena iz
Benu Eseda.
Ko je ona? – upita.
Ta i ta – spomenuh joj ime – ne
spava noću.
Ne hvali je! Vi trebate da činite
ona djela koja možete podnijeti!
Najdraže mu je bilo ono što je
neko redovno činio.”
Ova predaja se odnosi na onu
islamsku oporuku da se djelo ope-
tuje, pa makar bilo i malo, a da se
izbjegava veliko i neredovno. Od-
nosno, islam osuđuje to da čovje-
ka podstakne iznenadna želja na
obilan i pretjeran rad, a zatim mu
to dosadi i prestane, pa makar to
bio i cijelonoćni ibadet koji će nakon
nekog vremena zbog iscrpljenosti
organizma prestati. Zbog toga je
potrebno dati duši i tijelu odmor
kako bismo istrajavali u svojim do-
brim djelima, pa makar ona i bila
mala.
35
 Ali Tantavi | SUVER VE HAVATIR
Mudrost kadera
J
učer nas je bila grupa na sijelu kada uđe naš pri-
jatelj i reče: “Kćerka profesora Habiba Zehlavija
pala je sa šestog sprata na ulicu!”
Svi smo se trgnuli i pojačali ton razgovora. Znali smo
slatku djevojčicu, bila je puna života i ljepote i nismo
je mogli zamisliti raskomadanu. Onda smo zašutjeli
zamišljeni. Nastao je tajac koji je prekinuo smijehom
naš prijatelj koji nam je i donio tu vijest. Tada smo
uvidjeli da je to još jedna njegova teška šala i počeli ga
grditi i ružiti. Na to je on rekao: “Tako mi Allaha, nisam
vam slagao. Pala je sa šestog sprata, ali joj nije ništa
bilo. Zdrava je.”
Svi smo povikali: “Zdrava!” Reče: “Da, tako mi Gos-
podara! Zar ne vjerujete? Pala je na štrik pričvršćen
između dva kruništa na zidu na petom spratu gdje
ju je malo zadržalo, a onda na četvrti sprat i tako sve
sa štrika na štrik dok nije dospjela na ulicu. Pala je na
gomilu pijeska koji je dovezen ujutro tog dana i nije
se povrijedila.”
Počeo je da se klete i potvrđuje da je ono što prenosi
istina i da se dječak drugog prijatelja, neću spominjati
njegovo ime da ga to ne povrijedi, igrao na stolu svoga
oca te je ugledao sliku obješenu na zidu. Pokušao je da
je dohvati pa je pao na pod sobe koji je bio popločan,
te je odmah umro.
Nakon toga je, komentarišući i filozofirajući, rekao:
“Zašto onda razmišljamo, smišljamo i pripremamo
ako nam ne koristi razmišljanje i pripremanje? Zašto
ne prepustimo stvari određenju i ne pustimo ih neka
idu svojim tokom onako kako želi onaj koji upravlja
tokovima? Ne upravljamo životima i ne znamo naš
svršetak, a ovaj kosmos je kao velika radionica pove-
zanih mašina, mnogobrojnih pokreta i radnji a mi u
njemu smo kao mala nitna, plovimo onako kako nas
navodi Stvoritelj i Navođivač najveći...”
Ubaci se jedan od prisutnih, te reče: “Da, ali stvoreni
smo radi napora i truda, i postavljeni kao cilj za nedaće
i iskušenja, a na dunjaluku su samo boli. Tko se od njih
36
izliječi danas, zadesit će ga sutra. Čije dijete ne umre od
pada, umre od bolesti ili umre zdravo. Od smrti izlaza
nema. A nema izlaza prije smrti od teškoća i belaja...”
Progovorio je treći, koji sebe smatra velikanom, te
negirao određenje i poricao Procjenitelja. On veli da je
život smjesa u tvojoj ruci koju ti dorađuješ i oblikuješ,
pa ako od nje načiniš lijepu figuru, ti si načinio da je
lijepa; a ako pak načiniš nešto strašno, ti si načinio i tu
grozotu... Ako se razboliš, to je od tvoje slabe ishrane
i slabog čuvanja; a ako i nastradaš, i to je od tvog ne-
opreza. Ako osiromašiš, to je od tvog sjedenja i neak-
tivnosti i slično tome.”
Rekao sam mu: “Zašto se neko rodio u kući nauke
i odgoja pa naučio i spoznao puteve zaštite i čuva-
nja, a neko ponikao u kući neznanja i pokvarenosti pa
odrastao kao neznalica i pokvarenjak koji ne zna kako
se čuvati bolesti? Zašto je neko nastradao zbog toga
što se slabo čuvao, a spasio se onaj koji se manje od
njega čuvao i pazio, a bio je u opasnijoj situaciji? Za-
što se neko toliko trudi pa ne stekne i ne dostigne ni
nešto skromno i malo, a drugome bogatstvo dođe bez
truda i traženja? Zašto se nadarenom pruži prilika da
pokaže svoju genijalnost toliko da mu ime spominje
svaki jezik i svaka knjiga, a ostane nepoznat onaj tko
je inteligentniji, darovitiji i spremniji od njega? Zašto?
Zašto? I hiljadu zašto koje ću navesti, ako hoćete, a
neću odgovoriti ni na jedno od njih. Pa šta si ti na svi-
jetu? Da li navodiš kosmos po svojoj volji? Da li uprav-
ljaš univerzumom ka svom cilju? Da li si božanstvo? Ti
zaista nisi sebe stvorio!
Reče: “Da li misliš da čovjek nema slobodnu volju?”
Rekao sam: “Tko je onaj koji nema slobodnu volju?
Tko je onaj koji ima pravo izbora? Šta je ova prazna
filozofija? Ljudi su zauzeti njome otkada su počeli
razmišljati i razilazili su se i prepirali o njoj. I dalje se
razilaze i prepiru. Ni do čega nisu stigli. Zalutali su u
pustinju kojoj ni početka ni kraja nema i tumaraju kao
ludi tamo-ovamo, brineći se o sumnjivim stvarima bez
nade i očekivanja. Tako neki negiraju kader, misleći da
je život u posjedu čovjeka i da su stvari života djelo
čovjekovog stvaranja; a drugi odbacuju čovjeka i poriču
njegovu dušu, videći ga kao nitnu u mašini kosmosa.
Ovi drugi su pesimistični – vide samo ono što padne
sa stolice i umre, pa misle da je dunjaluk kuća tegoba;
a prvi su uobraženi, umišljeni i vide samo djevojčicu
koja je pala sa šestog sprata i nije umrla, pa misle da
su sačuvani i spašeni od svakog zla.

Dunjaluk –
radosti i tegobe
“Mi smo s određenjem (kaderom) ljudi, ne božan-
stva niti kamenje; a dunjaluk nije sav u radosti niti je
čitav u tegobama, već je i u radosti i tegobama. Kad
god sam razmišljao i sjetio se događaja koje sam vidio
svojim očima, postajao sam ubjeđeniji da većina ljudi
ne zna tajnu vjere u kader. Jedne prilike ugledao sam
tramvaj kojem je volan otkazao. Spuštao se velikom
padinom kod mosta u Damasku, a iza zavoja na trač-
nicama stajala je žena koja se, kada ga je ugledala kako
se približava, prikovala za zemlju od straha. Niko joj
nije pritrčao kako bi je spasio jer se svako bojao da će
umrijeti s njom, a vremena nije bilo da bi se šta učinilo.
Svi su zatvorili oči da ne vide. Kada je tramvaj stigao
do zavoja, iskočio je s tračnica i krenuo pravo naprijed
te udario u zid kuće od ćerpiča, prošao do stanovnika
kuće i usmrtio ih. Drugi put sam ugledao mladiće koji
prolaze ispod hotela “Adn Palas” u Damasku. Jedan od
njih iznenadno je podigao glavu te ugledao kako nešto
leti i pada skoro na njega. Bio je to dječak, dojenče, koji
je pao s prozora hotela. Njegova majka sletjela je kao
luda, a bila je iz Hame, te ga našla čitavog i zdravog.
Mnogi kao i ja vidjeli su događaje slične ovim. U knjizi
El feredžu ba‘de šidde (Olakšanje nakon teškoće) Kadi
Tenuhija su stotine priča o onima koji su se spasili a
bili su u dubinama propasti, dok je u knjizi života hi-
ljade predaja o onima koji su propali a bili su na kopnu
spasa. Pa šta je tajna ovih čuda? Kako je preživjela
žena koja je bila nadomak smrti, hodajući tračnicama
tramvaja? Umrli su ljudi koji su imali sve uslove zaštite,
ušli u kuću i zatvorili vrata, jer je tramvaj probio zid im je zagarantovan život, Allah spasiti užetima koja će
te došao do njih i usmrtio ih!? Kako je djevojčica pala ih zaustaviti ili ljudima koji će ih dočekati? Ili da se ne
i nije umrla, a svaki dan umire stotinama djevojčica trudimo jer, ako nam je zagarantovana opskrba, ona
bez padanja? Zaista je ovo tajna koju niko ne zna, pa će nam doći bez truda?!”
ne pokušavajte otkriti tajnu kadera, ali okoristite se
mudrošću kadera.” Ovo je bilo ono što sam mu rekao. Ne gospodo, nije to put shvatanja kadera niti je to
Reći ćete: “Šta da radimo? Da li da ostavimo našu mudrost kadera. (nastavlja se)
djecu da padaju s prozora ne brineći se jer će ih, ako S arapskog preveo: Elvedin Muminović

37
 Imam Muveffak ibn Ahmed el-Mekki | MENAKIB EBI HANIFE
Ebu Hanife
Pokajanje Haridžija
Hammad, Ebu Hanifin sin, priča: “Kada su Haridžije
čuli da Ebu Hanife ne proglašava nevjernikom niko-
ga ko klanja, bez obzira na počinjeni grijeh, spremili
su delegaciju od sedamdeset ljudi i otišli kod njega.
Kod Ebu Hanife se bilo okupilo mnoštvo svijeta. Svi su
ustali i rekli: ‘Ebu Hanife, svi smo jedne vjere, pa naredi
okupljenim da se razmaknu kako bismo prošli.’ Ebu
Hanife je pozvao ljude da im naprave mjesta i ljudi su
se razmakli. Haridžije su došli pred Ebu Hanifu a onda
potegli sablje i rekli: ‘Ebu Hanife, neprijatelju ovog um-
meta!’ Neki su uzvikivali: ‘Šejtane ovog ummeta! Ubiti
tebe je draže svakom od nas nego džihad sedamdeset
godina! Međutim, ne želimo da budemo nepravedni
prema tebi, nego reci šta imaš!’ Ebu Hanife im je re-
kao: ‘Hoćete li biti pravedni prema meni?’ Oni su rekli:
‘Hoćemo!’ Ebu Hanife im je rekao: ‘Onda vratite sablje u
korice jer me plaši njihovo sijevanje.’ Oni su pitali: ‘Kako
da ih vratimo a nadamo se da ćemo ih obojiti tvojom
krvlju?!’ On im je rekao: ‘Onda pričajte šta imate, u ime
Allaha!’ Oni rekoše: ‘Imaju dvije dženaze pred džami-
jom; jedan je čovjek koji je bio alkoholičar pa je popio
toliko da se obeznanio i umro od toga. Druga je žena
koja je počinila blud pa kad se uvjerila da je trudna,
izvršila je samoubistvo.’ Ebu Hanife ih je pitao: ‘Kojoj
su vjeri pripadali, da li su bili židovi?’ Oni su odgovorili:
‘Nisu.’ On ih je pitao: ‘A jesu li bili kršćani?’ Oni su od-
govorili: ‘Nisu.’ On ih je pitao: ‘A jesu li vatropoklonici?’
Oni su rekli da nisu. Onda je pitao: ‘A kojoj su vjeri
pripadali?’ Oni su rekli: ‘Pripadali su vjeri koja svjedoči
da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov
rob i Poslanik.’ Onda je Ebu Hanife pitao: ‘Recite mi o
tom šehadetu, da li je on trećina vjerovanja, četvrtina
ili petina?’ Oni su rekli: ‘Iman se ne može cijepati ni
na trećinu ni na četvrtinu ni na petinu.’ Onda je Ebu
Hanife pitao: ‘A koliko je taj šehadet od vjere?’ Oni su
rekli: ‘Kompletno vjerovanje.’ Onda je Ebu Hanife rekao:
38
‘Kakve svrhe ima vaše pitanje o tim ljudima a sami ste
potvrdili da su bili vjernici?!’ Onda su Haridžije rekli:
‘Popusti s tim. Nego, reci ti nama da li su oni dženetlije
ili džehenemlije?’ Ebu Hanife im je rekao: ‘Ako već tra-
žite, reći ću vam ono što je rekao i Allahov vjerovjesnik
Ibrahim, a.s., o ljudima koji su imali veći grijeh od njih:
‘Onaj ko bude mene slijedio – moje je vjere, a onaj ko
bude protiv mene ustajao – pa Ti, uistinu, praštaš i
samilostan si.’ (Ibrahim, 36) O njima ću reći ono što
je rekao Allahov vjerovjesnik Isa, a.s., o ljudima koji
su imali veći prijestup i grijeh od dvoje spomenutih:
‘Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan
i mudar Ti si.’ (el-Maide, 118) Reći ću ono što je rekao
Nuh, a.s., Allahov vjerovjesnik, kada su mu rekli: ‘Oni
rekoše: ‘Kako da te poslušamo, kad te najniži sloj ljudi
slijedi?’’ (eš-Šu’ara, 111) a on rekao: ‘‘Ne znam ja šta
oni rade’ – reče on, ‘svi će pred Gospodarom mojim, da
znate, račun polagati.’’ (eš-Šu’ara, 112-113) I reći ću
ono što je rekao Allahov vjerovjesnik Nuh, a.s., i da je
salavat i selam i na našeg vjerovjesnika Muhammeda,
a.s.: ‘Ja vam ne kažem: ‘U mene su Allahove riznice’,
niti: ‘Meni je poznata budućnost’, niti kažem: ‘Ja sam
melek’, a ne govorim ni o onima koje vaše oči s pre-
zirom gledaju: ‘Allah im nikakvo dobro neće dati’, ta
Allah dobro zna šta je u dušama njihovim – jer bih se
tada ogriješio.’ (Hud, 31)” Nakon toga su oni pobacali
svoje sablje i rekli: ‘Odreći ćemo se svega i svake ideje
koju smo zagovarali i Allahu se vraćamo slijedeći tvoje
vjerovanje. Allah ti je dao blagodati, mudrost i znanje.’
Izašli su iz džamije i napustili haridžije te se vratili
vjerovanju ehli’s-sunneta.
Lanac fakiha
Sulejman ibn Šazikuni priča: “Čuo sam Sufjana ibn
Ujejnu da priča da se Ebu Hanife sastao s Evza’ijem u
klubu trgovaca pšenicom (daru’l-hannatin), pa je Evza’i
pitao Ebu Hanifu: ‘Šta misliš o tome što ne podižete
ruke u namazu prilikom ruku’a i podizanja s ruku’a?’
Ebu Hanife je rekao: ‘Zato što o tome ne postoji ništa
vjerodostojno od Vjerovjesnika, a.s.’ Evza’i je pitao:
‘Kako to možeš reći a meni je pričao Zuhri prenoseći
od Salima, a on od svoga oca, a on od Poslanika, a.s.,
da je podizao ruke kada bi otpočinjao namaz, prilikom
ruku’a i povratka s njega?!’ Ebu Hanife mu je rekao:
‘Nama je pričao Hammad, prenoseći od Ibrahima, a on
od Alkame i Esveda, a oni od Abdullaha ibn Mesuda,
r.a., da je Poslanik, a.s., podizao ruke samo na početku
namaza i nije to ponavljao u toku namaza.’ Evza’i je
rekao: ‘Ja tebi kazujem nešto što sam čuo od Zuhrija, a
on od Salima, a on od svoga oca, a on od Poslanika, a.s.,
a ti meni govoriš kako ti je kazivao Hammad prenoseći
od Ibrahima?’ Ebu Hanife mu je rekao: ‘Hammad ibn
Sulejman je fikh i propise poznavao bolje od Zuhrija,
a Ibrahim je bio bolji poznavalac od Salima, a Alkame
nije nimalo na manjem stepenu od Ibn Omera r.a. (Sa-
limovog oca) u poznavanju fikha, makar Ibn Omer bio
ashab. On ima prednost toga što je ashab, a i Esved
ima veliki ugled. A kada govorimo o Abdullahu... Eh,
ko je Abdullah (Ibn Mesud)!?’ Na ove riječi Evza’i nije
imao čime uzvratiti.”
Hazreti Aišini mahremi
Hakkam ibn Selem priča da je neko rekao Ebu Hanifi:
“Arzumi priča da je hazreti Aiša putovala bez mahrema
(zabranjene osobe)?” Ebu Hanife je rekao: “Arzumi ne
zna šta je tumačenje tog hadisa. Aiša, r.a., bila je Majka
vjernika i kao takva svim ljudima je bila zabranjena i
svi su joj bili mahremi.”
Spremni odgovor
Osman ibn Zaide priča: “Bio sam kod Ebu Hanife i
neki čovjek ga je pitao: ‘‘Šta kažeš o pijenju iz čaše ili
posude koja na jednom svom kraju ima srebra?’ Ebu
Hanife je rekao: ‘Nema nikakve smetnje u tome.’ Čo-
vjek je onda odstupio.” A Osman dalje kaže: “Ja sam
ga pitao: ‘Kaži nam neki primjer koji će potvrditi tvoj
stav.’ On je rekao: ‘Dobro, šta ti misliš o čovjeku koji
prolazi pored rijeke i ožedni. Uz sebe nema nikakve
posude kojom bi donio vodu do usta, ali je u stanju da
zahvati vode u ruku i da se napije. Na jednom prstu
mu je srebrni prsten, da li bi to predstavljalo smetnju
da se napije?’ Ja sam rekao da ne bi. Onda je Ebu Ha-
nife rekao: ‘To je to.’” Osman još priča: “Nisam vidio
čovjeka koji je imao spremniji odgovor nego je to bio
Ebu Hanife.”
39
 Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit | TARIH-I BOSNA
Muvekkitove zanimljivosti
S
alih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit ostavio nam
je nemjerljivo blago u svome djelu Povjest Bosne
na nekih hiljadu i tri stotine stranica (izdanje el-
Kalema u dvije knjige). Ova vrsta literature ima svoju
posebnu težinu danas, u vrijeme afirmacije bošnjač-
ke kulture i borbe za njen identitet i državu Bosnu i
Hercegovinu.
K
ako se radi o obimnom štivu koje zahtijeva
puno vremena u iščitavanju, za naše cijenjene
čitaoce u nekoliko nastavaka napravit ćemo
kratki izbor najinteresantnijih događaja kroz bogatu
povijest Bosne. U ovom tanahnom “skidanju prašine”
sa starih ćitaba želimo naše čitaoce navesti na išči-
tavanje ove vrste literature jer je “historija učiteljica
života”.
Prijepis fermana
što ga je izdao fratrima u Bosni sultan
Mehmed-han Fatih kada je osvojio Bosnu.
Ovo je uzvišeni sultanski nišan, svijetla tugra hana,
osvajača svijeta ferman koji glasi:
“Ja, sultan Mehmed-han dajem do znanja i puku i
plemićima sljedeće:
‘Onima koji posjeduju
ovaj carski ferman, bosan-
skim svećenicima, iskazujem
moju veliku milost i naređu-
jem:
Niko ne smije smetati ni
uznemiravati ni svećenike ni
njihove crkve.
Neka ostanu u mojoj dr-
žavi nesmetano gdje žele. I
onima što su izbjegli ukazuje
se zaštita i sigurnost.
Neka dođu i neka na po-
dručju moje moćne države
bez straha borave i nastane
se u svojim samostanima.
40
Njih niko, pa ni sa moje časne visoke strane, niti iko
od mojih vezira, mojih carskih sluga, bilo ko od mojih
podanika, niti bilo ko iz naroda moje države, ne smije
uznemiravati niti im se uplitati, ometati ih i vrijeđati.
Tako mi Onoga Koji je stvorio zemlju i nebesa, tako
mi Mushafa, tako mi našeg velikog Božijeg Poslanika
i svih Božijih poslanika i tako mi ovoga mača koji sam
pripasao zaklinjem se da njih, njihove živote, njihovu
imovinu i njihove crkve niko ne smije dirati, niti one
koji iz tuđine dođu u moju carsku zemlju.
Sve dotle dok se oni budu pokoravali mojim nared-
bama i dok budu pokorni, vi ćete se toga pridržavati.’”
Napisano 20. maja.
Pogranično mjesto, Milodraž. (knjiga I, 62)
Smijenili svoje očeve
Dok je bio budimski valija Husein paša, počeo je
kandijski ratni pohod, pa je u mjesecu ša’banu 1055.
godine (22. IX–20. X 1645) i on pozvan sa svojom voj-
skom. Prema pouzdanim kazivanjima on je tada, idući
na taj ratni pohod pokupio timarnike iz Bosne i poveo
ih sa sobom. Taj ratni pohod trajao je oko dvadeset
i šest godina. Sinovi islamskih boraca iz Bosne, koje
su oni ostavili u bešici, dorasli su i postali sposobni
za vojsku. Priča se da su neki otišli u taj rat i smijenili
svoje očeve. (knjiga I, 325)
Prva bosanska štamparija
Sve do tada u Bosanskom vilajetu nije bilo štam-
parije. Kada je u Bosni formiran vilajet, umnožili su se
administrativni poslovi i ukazala se potreba za jednom
štamparijom, pa je štamparija uspostavljena u Sara-
jevu. Sve potrebne mašine i ostali pribor je nabavljen.
Dok se nisu nabavila osmanska slova, štampalo se
litografijom. Kasnije je austrijski podanik po imenu
Sopron donio u Sarajevo ćirilska slova i isposlovao
dopuštenje da izdaje neslužbeni list na bosanskom
jeziku pod nazivom Bosanski vjestnik. Prvi broj izišao
je u četvrtak, 3. zu-l-hidždžeta 1282. godine (17. IV
1866). (knjiga II, 1119)
Prva prijevozna
kompanija
Po preporuci vlasti, u Sarajevu je osnovana kompa-
nija za kolski prijevoz da uz naknadu prevozi putnike,
njihovu trgovačku robu i ostalo. Ta kompanija imala
je svoj kapital, a krajem godine dobit od njega dijelila
se akcionarima. Jedan dio je iznosio najmanje dvije
stotine i pedeset groša, a upisalo se bilo oko hiljadu
akcionara. Rasprodano je na bogatije ljude Bosne i tako
je novac prikupljen. Iz toga su iznosa nabavljena kola,
kočije, konji i ostala sredstva, te radnici. Sastavljeno
je uputstvo u vezi sa upravljanjem, koje je sadržava-
lo osam tačaka. Sjedište je bilo određeno u Velikom
Ćulhanu. Dana 26. ševvala 1282. godine (13. III 1866),
otpočela je raditi. (knjiga II, 1121)

Istrošene mjere
Mjere: aršin i razni dirhemi, koji su bili u upotrebi
među narodom u Bosanskom vilajetu, tokom vremena
su se iskvarile. Kod većine natpisi su se izlizali pa je
prilikom kupoprodaje narodu nanošena šteta. Zbog
toga je iz Istanbula donesen ispravan aršin, i naređeno
je da se svi zatečeni dirhemi usklade prema ovima.
Da ne bi dolazilo do mijenjanja aršina, s obje strane
su stavljeni žigovi s nazivom “Bosna”,kao znak da su
ispravni, pa se i danas (1866) u narodu po tom propisu
upotrebljavaju. (knjiga II, 1125)
Velika beba
Dana 11. redžeba 1283. godine (20. XI 1866) Marija,
žena Petra Anđelkovića, čiftčije Bakir-bega Hamzalaj-
begovića, člana vijeća Livanjskog kadiluka, u selu Odža-
ku, u kadiluku Livno, u Travničkom sandžaku, teškom
mukom rodila je muško dijete, koje nije bilo kao ostala
djeca. Znatiželjnici su ga izvagali i ustanovili da je bilo
teško oko petnaest oka. (knjiga II, 1126)
Nevrijeme u Prijedoru
U utorak 17. rebiu’l-ahira 1283. godine (28. VIII 1866)
u mnogim kadilucima Bosne padala je jaka tuča. Iz-
među ostalog, u kadiluku Prijedor gdje je grad padao
veličine jajeta, sva je ljetina uništena, a većina grana i
ostalog polomljena. (knjiga II, 1124)
Kad su vladari bili vakifi
Sandžak-beg, Jahja-paša (1493/4) je u gradu Sa-
rajevu, u mahali u narodu poznatoj kao Ćurčića ma-
hala, podigao lijepu džamiju sa kamenom munarom.
Za njeno izdržavanje je uvakufio nekoliko dukata. Ta
mahala se i danas, u službenim spisima, vodi po tom
čuvenom imenu.
Prema pouzdanim kazivanjima, spomenuti Jahja-
paša bio je odlučio da pred džamiju, koju je podigao,
postavi kao prijeko potrebnu jednu česmu. Međutim,
uslijedilo je njegovo smjenjivanje s položaja. Kada je
došao u Bosnu Firuz-beg, koji je postavljan na njegovo
mjesto, pa kada su se sastali i porazgovarali, Jahja-pa-
ša rekao je: “Žao mi je što nisam stigao da uz džamiju,
koju sam podigao, postavim i česmu koja je prijeko
potrebna i što nisam potpuno dovršio taj moj hajrat.”
Firuz-beg mu je odgovorio: “I ja imam namjeru u ovom
gradu podići neke hajrate, ako Bog da, od pitke vode,
koja će biti provedena do mojih vakufa koje ću podići,
jedan rukavac vode dat ću dovesti do tvoje džamije u
ime Boga.” Ovim obećanjem mu je ispunio srce. (knjiga
I, 94) Uredio i odabrao: dr.hfz. Džemail Ibranović

41
 Mehmed Ćeman | OSMANSKO CARSTVO
Teški očaji
N
akon što je osmansko brodovlje kopnom pre-
bačeno u zaljev Zlatni Rog, napetost i svađe
među kršćanima u Istanbulu nisu prestajale.
Prigovaranja i međusobna optuživanja su bila sve že-
šća i otvorenija. Među Italijanima je vladala posebna
netrpeljivost. Đenovljani su prozivali Mlečane da ne-
prestano otpravljaju svoje brodove iz Zlatnog Roga u
sigurnost Egejskog mora. Naravno, Mlečani su odbacili
optužbe i iznijeli argumente da su poskidali krme i
jedra s brodova. Kada su upitali Đenovljane zašto i oni
to isto ne učine, odgovorili su im da ne žele umanjivati
borbenu gotovost mornarice i da moraju neprestano
odlaziti u Galatu da provjere šta je s njihovim ženama i
djecom. Na to su ih Mlečani optužili da odlaze u Galatu
kako bi Osmanlijama isporučivali obavještajne podatke
o situaciji u gradu.
42
Đustinijani i Luka Notaras se također nisu podnosili.
Veliki duks, ponosni Bizantijac Luka Notaras, nikako
nije podnosio Italijana Đustinijanija. Došao je kao pla-
ćenik u njegov grad i sada se usuđuje komandovati
cijeloj njegovoj vojsci, pa čak i njemu, najvećem bizan-
tijskom generalu.
Naročito je nepodnošljiva bila Đustinijanijeva nad-
menost i osorost. Notaras je prigovarao Đustinijani-
jevoj odluci da odbranu povuče na snažnije unutarnje
bedeme umjesto da se brani na prvim linijama vanjskih
bedema. Na to je Đustinijani odgovorio optužbama o
izdaji, kukavičluku, profiterstvu i pronevjeri. Umiješao
se Konstantin i jedva nekako spriječio otvoreni sukob.
Međutim, sjeme nejedinstva je proklijalo, a svoje plo-
dove će pokazati u trenucima kad Osmanlije krenu u
presudni juriš na grad.
 Još jedan
napad Osmanlija
Artiljerijska paljba po bedemima je nastavljena ne-
smanjenom žestinom. U gradu je vladalo sve veće
beznađe. Jedan od velikih topova je iznenada zaka-
zao, ali je ubrzo popravljen, pa je 6. maja artiljerijska
paljba znatno pojačana. Branioci grada su očekivali
skori napad. Narednog dana, 7. maja, odmah nakon
zalaska sunca, Osmanlije su krenuli u napad. Nakon
tri sata žestoke borbe na već dobro porušenim bede-
mima u području Harisijeve kapije, Osmanlije su se
povukli. Odbrana je još uvijek dobro funkcionisala, a
manevarski prostor je bio još uvijek uzak. Bilo je nužno
dodatno razaranje bedema i otvaranje šire breše, koja
je u tom trenutku bila široka samo tri metra, da bi se
mogla iskoristiti glavnina osmanlijske vojske i najelit-
nije jedinice koje do sada nisu uvođene u borbu. Ovaj
posljednji napad je rezultirao žrtvama s obje strane,
ali su gubici Osmanlija bili mnogostruko veći.
Narednih dana sultan Fatih je glavninu artiljerijskih
oruđa premjestio na područje oko palače Vlaherna i da-
nonoćno tukao bedeme. Otvoreno je još nekoliko breša
na bedemima, a branioci grada su sve teže poprav-
ljali nastale štete. Osmanlije su pokušali s kopanjem
tunela ispod bedema, ali je teren bio suviše tvrd za
kopanje pa je pronađena bolja lokacija. Za ovaj posao
su korišteni srpski rudari iz Novog Brda. Međutim,
kršćani su shvatili namjere Osmanlija pa su proko-
pali kontratunel, presreli srpske kopače, poubijali ih
i grčkom vatrom spalili podgrade tunela. Nakon toga
Osmanlije su odustali od takvih akcija. Po naređenju
sultan Fatiha načinjeno je nekoliko pokretnih kula,
visine od oko dvadeset metara, postavljenih na drvene
točkove i obloženih životinjskim kožama. Opkopi oko
bedema su već odavno zatrpani, pa su kule prigura-
ne do samih bedema. Na svakoj kuli je bilo desetak
najhrabrijih vojnika koji su se pokušali prebaciti na
bedeme. Međutim, ubitačna grčka vatra je osujetila
ovaj pokušaj. Kule su potpuno izgorjele.
Nevolja za nevoljom
Vijest o spaljenim osmanskim borbenim kulama je
bila posljednja radosna vijest u gradu. Neko od vojnika
je s morskih bedema ugledao jednu malu lađu kako,
progonjena osmanlijskim lađama, brzo plovi prema
gradu. Bila je to ona mala i brza lađa koja je prije ne-
koliko dana upućena da izvidi dokle je dospjela flota
zapadne kršćanske braće koja je željno iščekivana.
Lanac je spušten i brza lađa je uplovila u Zlatni Rog.
Mornari su donijeli poražavajuće vijesti. Nekoliko dana
su krstarili otočjima po Egejskom moru, raspitivali se
po lukama, ali niko nije ništa znao o famoznoj floti.
Stanovništvo u gradu je tada zapalo u težak očaj.
Konačno je jasno da pomoć sa zapada neće doći. Već
više od mjesec dana su izloženi svakodnevnim stra-
hovima. Zaglušujuće detonacije teške artiljerije te ne-
prestani tekbiri i ratni poklici Osmanlija se više nisu
mogli slušati. Organizovane su svakodnevne molitve u
crkvama i procesije po ulicama. Kako je očaj bivao veći,
procesije su bivale sve masovnije. Sada se već izlazilo
i na same zidine grada. Narod je nosio ikone raznih
svetaca, zazivajući ih sve redom i iščekujući njihovu
intervenciju. Ponovo su oživjela stara proročanstva
o propasti grada. Prema jednom proročanstvu, grad
je trebao propasti onda kad na vlasti bude car istog
imena kao i osnivač grada, a to je upravo sada. Osnivač
Istanbula je bio Konstantin Veliki, a propast će sada za
vrijeme Konstantina Dragaša. Ipak, postojala je neka
nada. Drugo proročanstvo je govorilo da grad neće pa-
sti u danima dok se mjesec na nebu povećava. Na dan
24. maja bio je pun mjesec. Božije davanje je bilo takvo
da je upravo te noći nastupila pomrčina mjeseca. Bila
je to moralna katastrofa za praznovjerne Bizantijce.
Neki sveštenici su isticali da ipak nije sve gotovo.
Pozvali su narod da se snažnije pouzda u Boga, pa su
organizovali opću procesiju ulicama grada. U procesiji
će se nositi najsvetija ikona koju je grad imao. Očajni i
43
 beznadni, ljudi su se odazvali, a pridružili su se i vojnici
koji nisu bili neophodni na linijama odbrane. A onda je
nastala još jedna katastrofa: tokom procesije je pre-
sveta ikona ispala iz ruku nekolicine nosača i pala na
zemlju. Za Bizantijce je to bilo strašno znamenje. Ikona
je nekako podignuta sa zemlje i procesija je nastavljena
uz molitve, plač i zazivanje svetaca zaštitnika.
Da katastrofa može biti još gora, pokazat će sljedeći
trenuci. Iznenada su se navukli crni oblaci iz kojih su se
sručili kiša i led istovremeno, a sve je popraćeno straš-
nom, zaglušujućom grmljavinom. Konačno, procesija je
prekinuta uz teško razočarenje. Sutrašnji dan je donio
još teže znakove, jer se niotkuda pojavila gusta magla
i obavila cijeli grad. Takva pojava nikada ranije nije za-
bilježena u mjesecu maju. U večernjim satima, kad se
magla razišla, ukazalo se jasno svjetlo povrh kupole
crkve Svete Sofije. Svi ovi znakovi su bili mnogo više
nego što su Bizantijci mogli podnijeti. Neki su poludjeli
od straha i bezglavo jurcali gradom, dok su drugi prešli
zidine, došli u osmanlijski logor i primali islam ubijeđeni
da je to prava vjera. Sada su i svećenici bili očajni.
Dok su Bizantijci sva ova znamenja tumačili kao
katastrofalna, u osmanlijskom taboru je vladalo opće
veselje. Svjetlost iznad kupole crkve je protumačena
kao nagovještaj dolaska prave vjere u Istanbul. Koliko
god je među kršćanima zavladao strah, očaj i beznađe,
toliko je kod Osmanlija borbeni moral porastao.
Da bi u potpunosti ispoštovao odredbe šerijata i
običaje ratovanja, sultan Fatih je još jednom poslao
emisara u grad i ponudio mirnu predaju. Nastojao je
izbjeći nepotrebno krvoproliće i stradanja onih koji su
bili protiv daljeg pružanja otpora. Međutim, Konstantin
i njegovi saradnici su bili uporni. Istanbul se nipošto
neće predati.
Odlučnost za pobjedu
Potpuno umiren, sultan Fatih je, u subotu 26. maja,
sazvao ratno vijeće na kome će se raspravljati o da-
ljem toku akcije. Veliki vezir Halil-paša bio je uporan
u svojim nastojanjima da se opsada prekine i da se
sa Konstantinom sklopi primirje pod što povoljnijim
uslovima. Kao argumente iznosio je činjenicu da su
Mađari poslali svoje poslanstvo koje je izvijestilo da
Hunjadi nije više regent Ugarske i da je trogodišnje
primirje koje je s njim sklopljeno sada nevažeće. Ta-
kođer je govorio o mogućnosti da Mađari pređu Dunav
i opasno se približe Osmanlijama i da bi svakog časa
mogla stići zapadnjačka flota koja je, naime, već viđe-
na u blizini otoka Hiosa. Sumnjao je u povoljan ishod
44
općeg napada na grad i isticao da bi neuspjeh opasno
uzdrmao osmanlijsku državu. Na kraju je istakao da
bi plahovitost i neiskustvo mladog sultana moglo biti
plaćeno teškom cijenom.
Nakon Halil-pašinog izlaganja ustao je Zaganos-pa-
ša i suprotstavio mu se. Prema njegovim procjenama,
Zapad je suviše razjedinjen da bi se složio oko pomoći
Istanbulu, a ako flota i dođe, osmanlijska flota će joj
se suprotstaviti. Na njenom čelu je novi zapovjednik
Hamza-beg. Uostalom, ako je Aleksandar Makedonski,
neiskusni mladić, mogao osvojiti pola tadašnjeg svije-
ta, zašto naš sultan ne bi mogao osvojiti jedan grad?
Završavajući svoj istup, Zaganos-paša je predlagao što
skoriji opći napad na grad.
Poslije Zaganos-paše ustalo je još nekoliko zapo-
vjednika koji su se izjasnili o nužnosti skorog napada.
Saslušavši sve govornike, sultan Fatih je naredio da se
ispita mišljenje vojske i procijeni njihov borbeni moral.
Ubrzo je dobio garancije da svi vojnici s čežnjom oče-
kuju finalni napad i da svi žele što prije završiti ovaj
časni zadatak. Konačno, i prisutna ulema se izjasnila
o nužnosti skorog finalnog napada. Na kraju vijeća-
nja sultan Fatih je saopćio svoju neopozivu odluku o
odlučujućem napadu na grad. Napad će početi čim se
izvrše sve neophodne pripreme.
Pripreme za
posljednji napad
Vijest o odluci sultana Fatiha je odmah stigla u op-
sjednuti grad. U sastavu osmanlijskih trupa bile su i
neke kršćanske jedinice, prvenstveno srpske, koje su
kršćanski vladari, kao osmanlijski vazali, odaslali na
sultanov zahtjev. Često su pisali poruke, privijali ih na
strijele i odapinjali preko zidina u grad.
Artiljerci su dobili zadatak da pojačaju dejstvovanje
po bedemima na području između Romanove i Harisi-
jeve kapije. Kršćani su nadljudskim snagama poprav-
ljali oštećenja, ali je artiljerija sultana Fatiha iznova
sve rušila. Znajući za predstojeći juriš, Đustinijani je
naredio da se izgradi palisada od raspoloživog mate-
rijala i iskopa novi opkop u području Harisijeve kapije.
Ovu palisadu osmanlijska artiljerija nije mogla tući.
Za to vrijeme sultan Fatih je krenuo u obilazak voj-
ske. Obišao je svaku jedinicu ponaosob, razgovarao s
vojnicima i pripremao ih za skori juriš. Telali su također
obilazili logor osmanlijske vojske i objavljivali sultanovu
odluku da sva pokretna imovina u gradu pripada vojsci,
a zgrade pripadaju sultanu. Šejhovi i ostali učenjaci
su se razišli po cijelom logoru i posebnim dersovima
podizali moral osmanlijskih vojnika. Čitava osmanlijska
vojska je dodatno živnula. Dok su jedni vršili posljed-
nje pripreme terena, drugi su se posvetili ibadetima.
Šejh Ak Šemsedin se osamio u svom šatoru, prethod-
no naredivši da niko ne smije ulaziti i uznemiravati
ga pa makar to bio i sam sultan Fatih. Oko njegovih
ibadeta unutar šatora ispričane su razne priče. Tek
ćemo spomenuti onu o pronalaženju kabura hazreti
Ebu Ejuba Ensarije, ashaba koji je prije više od sedam
stotina godina kao šehid pao pod bedemima grada.
Pronalaženje mjesta gdje je Ebu Ejub, r.a., ukopan bilo
je putem specifičnog otkrovenja. Imajući u vidu da za
sve važnije činjenice u ovom djelu podastiremo dokaze
iz nama dostupne literature, ne želimo iznositi detalje
o tom događaju, jer se otkrovenja ne mogu dokazati.
U njih se vjeruje ili ne vjeruje.
Osvjetljavanje bedema
Kada je, u januaru mjesecu 630. godine, Allahov
Poslanik, a.s., pokrenuo vojsku s ciljem zauzimanja
Mekke, zaustavio se nadomak grada i naredio da se
tu prenoći iako, naizgled, za to nije bilo posebnog ra-
zloga. Zatim je naredio da se u muslimanskom logoru
zapale mnogobrojne vatre. Smatra se da je cilj paljenja
vatri bio davanje doznanja Mekkelijama da je islamska
vojska mnogobrojna i da je svaki otpor uzaludan. Pret-
hodno je Poslanik, a.s., poslao glasnike u grad koji su
obznanili da su bezbjedni svi oni koji ne pruže otpor,
koji budu u svojim kućama ili u haremu Kabe. Svrha za-
uzimanja Mekke je bila uspostava vladavine islama, a
ne želja za ubijanjem i pljačkom. Nakon mirnog ulaska
u grad, nije bilo nikakavih akcija prema stanovništvu:
zarobljavanja, pljenidbe imovine i sličnih akcija koje bi
se dešavale prilikom zauzimanja grada na juriš, nakon
odbijanja ponude o mirnoj predaji.
Slijedeći primjer Poslanika, a.s., kako to izvrsnom
muslimanu i dolikuje, sultan Fatih je naredio da se u
subotu navečer, 26. maja, osvijetli cijela okolina grada.
Bio je to veličanstven prizor. Prikupljen je gorivi mate-
rijal i zapaljene su ogromne vatre. Hiljade vojnika su u
rukama držali upaljene baklje, čak i mornari na brodo-
vima. Noć je bila osvijetljena skoro kao dan. Površina
mora je bljeskala pod svjetlošću, kao da iz njega udara
na hiljade munja. Dok je vojska učila zajednički zikr,
artiljerija je žestoko tukla po bedemima. Iz nekoliko
desetina hiljada grla razlijegao se zikr: Allahu ekber,
La ilahe illellah, Muhammedun resulullah. Svi su uče-
stvovali u zikru – vojska, prateće jedinice, zanatlije...
U isto vrijeme svirala je vojna muzika, hiljade bub-
njeva je udaralo po istom taktu, razlijegali su se prodor-
ni zvukovi zurni i resko udaranje činela. Kršćani unutar
bedema su bili toliko prestravljeni da su svakog časa
očekivali, u najmanju ruku, otvaranje nebesa. Trajalo je
to cijelu noć. Strahovit psihološki pritisak. Bila im je to
i posljednja opomena da su Osmanlije odlučni u zauzi-
manju grada, da za to imaju potrebne resurse i da će se
suočiti s neizvjesnošću ako i dalje budu pružali otpor.
Krvoproliće nije nužno. Odluka o tome je bila u kr-
šćanskim, a ne u rukama sultana Fatiha. Svrha zauzi-
manja Istanbula je bila slična svrsi zauzimanja Mekke.
Rat je tada bio svakodnevna realnost i sasvim uo-
bičajeno sredstvo nastavka neuspjelih diplomatskih
napora. Bio je to srednji vijek.
45
 Erol Zubčević | ISLAMSKA UMJETNOST
Draguljari riječi
S
ve donedavno pojam književnosti se nije mogao
izraziti ni na arapskom ni na nekom drugom
islamskom jeziku. Raznovrsnost riječi koje se
obično za to upotrebljavaju zaista sama po sebi pred-
stavlja rječit dokaz fragmentarnog pojma književnosti
koji se javlja u ovim jezicima.
Ipak, Arapi su u svojoj ranoj fazi priznavali da neke
izuzetne ličnosti među njima imaju dar da na izražajan
način slože riječi i da čin običnog govora podignu na
viši nivo od običnog. Šā’ir (pjesnik) bio je onaj među
njima koji je u činu pjesničkog izražavanja sakupljao
riječi poput rijetkih dragulja i nizao ih jednu do druge
(nazm) s umjetnošću draguljara koji pravi ogrlicu.
Drugi tip je bio hātib, govornik ili zastupnik plemena,
koji je također pažljivo birao riječi, ali ih je, tako reći,
46
prosipao (nesr), ne uvažajući poredak koji pjesniku
nameće metrika. Treći je bio kāhin, koji se izražavao
rimovanim, tajanstvenim jezikom i od govornika se
razlikovao smišljeno zagonetnim prizvukom svojeg
kazivanja. Na taj način sve što danas nazivamo knji-
ževnošću obilježavalo se u srednjem vijeku izrazom
menzūn va mensūr, nanizano i prosuto, ili, kako bi se
danas reklo, “stihovi i proza”. Kompletan književnik
nazivao se šā’ir-hātib iako je u to vrijeme pisana riječ
postala dominantnija od govorne, a umjetnička proza
nije više oratorska, već zaista ima književni oblik. Turci
su u prošlom vijeku bili primorani da nađu poseban
izraz da bi označili književnost onako kako se ona da-
nas shvata u Evropi. Obratili su se arapskoj riječi ’adāb.
Njoj su dodali prikladan sufiks, također arapski, koji se
upotrebljava za stvaranje apstraktnih imenica. Nova
riječ, koja se na turskom piše edibiyat, savršeno izra-
žava pojam književnosti. Izvorno značenje riječi ’adāb
je način držanja, ponašanja prema naslijeđenim nor-
mama, kao i dobro vaspitanje, uljudnost i lijepi maniri.
Iznad književnosti;
KUR’AN
Znamo da su Arapi počeli da se bave prozom još
prije dolaska islama, ali ono što je bitnije je to da je
Kur’an prvi i najveći književni spomenik u prozi. Ali za
Arape, kao i za sve muslimane svijeta, Kur’an se nikad
ne može staviti na istu razinu s djelima koja su napisali
ljudi. Kur’an ne može poslužiti piscima kao model, jer
ga je nemoguće oponašati, kako po obliku tako i po
sadržaju. Jedna od karakteristika rane islamske prozne
književnosti je, svakako, čest odjek iz Kur’ana, koji se
obavezno javlja u djelima pisaca koji su ga proučavali
i zapamtili mnogo ajeta. Navodi iz Kur’ana i njihova
tumačenja daju ovim djelima naglašenu islamsku boju.
 Arapska proza i persijska
poezija
Izvjestan broj više ili manje originalnih primjera pre-
dislamske proze, koje su sakupili filolozi iz perioda ra-
nog islama, sastojao se iz rimovanih rečenica. I Kur’an
sadrži mnoge dijelove u čistoj prozi, naročito u surama
objavljenim u Medini. Za vrijeme prva tri vijeka islama
pisci religioznih, pravnih, historijskih i drugih dijela nisu
težili da svojim tekstovima daju umjetnički karakter.
Jedan pisac se može smatrati kreatorom jednog
žanra koji je imao svoje korijene u ’adābu i koji je po-
stao karakteristična forma arapske prozne književno-
sti mekāme ili sjedeljke. Taj pisac Bedi’uz-Zeman el-
Hemedani (358–398/968–1008), bio je pjesnik i pisac
poslanica kao i drugih proznih oblika. Mekāma je plod
mašte, vjerovatno prva u historiji arapske književnosti
uvodi dva glavna tipa – junaka i pripovjedača koji priča
junakove avanture u formi rimovane proze. Skoro u
isto vrijeme data je slika života gradskih stanovnika
u običnoj prozi hikāja (prikazivanje stvarnosti), koja je
mogla dovesti do rađanja romana kako ga mi danas
zamišljamo. bez vjere, bez nevjere,
Danas se rimovana proza smatra teškom i suviše
bez sumnje, bez izvjesnosti.
ozbiljnom, i pisci su je potpuno napustili. Mada je bila
visoko cijenjena u iranskim krugovima, rimovana proza Iznenada, u mojim grudima,
je dugo bila svojstvena arapskom jeziku. U persijskom zasja zvijezda jasno i sjajno,
svjetovna proza je samo donekle predstavljala supar-
nika poeziji, jer obično nije imala umjetničko književni sva sunca nebeska,
karakter. u sjaju te zvijezde, iščezoše.
Kao estetsku vrijednost spomenut ćemo djela Sa- Nema ovdje mjesta da se spomenu svi persijski
dija (580–691/1184–1291 ), koji se koristio umjetnič-
pjesnici koji su stekli slavu u žanrovima koje njiho-
kom prozom za razmatranje etičkih pitanja. Stilistički,
njegova su djela vrhunac formalnog savršenstva, dok ve arapske kolege nisu ni znale, ili su ih sasvim malo
je njihov sadržaj u duhu nearapskog islama. Njegova koristile.
najpoznatija djela su Bustan (Voćnjak) i Đulistan (Ru- Bilo bi, ipak, nemoguće ne spomenuti Nizamija
žićnjak) koji je napisan u stihu i prozi. (600/1003), koji je napisao prelijepe romantične po-
U sufizmu su, također, počeli da se koriste prozom eme na arapsko-persijske teme kao što je Medžnun
te je jedan od najpoznatijih primjera Mantiku’t-Tajr i Lejla. Nizami se javlja kao majstor persijkog jezika i
(Govor ptica) od Feriduddina Atara (627/1230), djelo
retorike u vrijeme kad je arapska književnost počela
koje govori o alegorijskom putovanju trideset ptica u
ozbiljno da opada.
potrazi za Simurgom, mitskom pticom koja predstavlja
boga. U svakom slučaju, upravo je persijska poezija ta Kao što smo vidjeli, islamska književna baština spa-
koja je uspješno poslužila da se izrazi hazreti Dželalu- da u one u kojima poezija zauzima mnogo značajnije
din Rumi (672/1273), pir Mevlevijskog tarikata i pisac mjesto nego proza. To je sasvim prirodno jer su oba
čuvenog djela Mesnevija: glavna jezika, arapski i persijski, izrazito pjesnički i
Kao što se so rastvorila u okeanu, stih je njihovo najkarakterističnije sredstvo književ-
mene je progutalo božansko more, nog izražavanja.

47
 Kamaluddin Muhammad ed-Damiri | HAJATU’L-HAJVANI’L-KUBRA
Harun er-Rešid
i Sufjan es-Sevri
U
predaji koju bilježe imam
Gazalija, Ibn Belijan i drugi
kaže se da je Harun er-
Rešid zaposjeo prijestolje halife.
Posjetili su ga svi učenjaci odreda
da mu odaju počast, mubareklejišu
i čestitaju na tom visokom položa-
ju, osim Sufjana Sevrija. On mu ne
dođe. Među njima je prije toga vla-
dala iskrena ljubav i prijateljstvo.
To teško pade halifi i on mu napisa
pismo u kome stajaše sljedeće:
“U ime Allaha, Milostivog, Sami-
losnog!
Od Božijeg roba Haruna, Za-
povjednika pravovjernih (emiru’l-
mu’min) svome bratu u ime Allaha
Sufjanu sinu Seidovom es-Sevriju:
‘Na početku, brate moj, ti dobro
znaš da je uzvišeni Allah učinio
vjernike braćom međusobno, a ja
sam te uzeo u ime Allaha svojim
pravim bratom pri čemu ne preki-
doh našu bratsku vezu, niti raski-
doh našu iskrenu bratsku ljubav.
Prema tebi, u dubini svoje duše,
gajim najljepšu ljubav i naklonost
i najpotpuniju žudnju i čežnju. Da
mi nije ovih okova – vlasti – kojima
me Allah zauzda, došao bih ti na
licu puzeći od tolike želje i ljuba-
vi koju gajim i nosim u svom srcu
prema tebi.
Znaj da nijedan od naše braće
nije ostao a da me ne posjeti i ne
iskaza čestitke i počasti na ovome
što postadoh. Širom otvorih hazne
i riznice (bejtu’l-mal) i darovah im
dragocjene darove i poklone i to mi
dušu moju obradova i razveseli te
bijah presretan i pun veselja i rado-
48
sti. Tebe s nestrpljenjem iščekujem
i evo pišem ti ovo pismo u kome
iskazujem žestoku čežnju prema
tebi. Ti dobro znaš, oče Abdullahov,
kolika je vrijednost vjerničkog po-
sjećivanja (zijaret) i održavanja me-
đusobne ljubavi i kontakta, pa kad
ti ovo pismo dođe – požuri, požuri.’”
Potom on preda pismo Ibadu
Talikaniju i naredi mu da ga od-
nese i preda Sufjanu te da se sav
uključi, srcem i umom, kako bi sve
zapamtio što će čuti i vidjeti, kako
bi ga o tome u potpunosti mogao
obavijestiti. Dalje Ibad kazuje: “Ja se
tako zaputih u Kufu i nađoh Sufja-
na u njegovoj džamiji pa, kad me on
izdaleka vidje i opazi, skoči i reče:
‘Utječem se uzvišenom Allahu,
onome koji sve čuje i sve najbolje
zna od zla prokletog šejtana. Kod
Tebe, Allahu moj, tražim zaštitu od
svakoga došljaka koji na naša vra-
ta pokuca, osim onoga koji dobre,
hajirli, vijesti donosi.’”
Potom Ibad nastavi: “Pred dža-
mijskim vratima siđoh s konja a on
ustade i poče klanjati, a nije bilo vri-
jeme namaza. Uđoh i poselamih, ali
nijedan od njegovih drugova, onih
koji su s njim sjedili, ne diže glavu
svoju. Tako jedno vrijeme ostadoh
stajati, ali nijedan od njih mi ne
ponudi da sjednem i od njihovog
izgleda i hejbeta obuze me veliki
strah te mi se sledi krv u žilama.
Utom bacih ono pismo prema nje-
mu a on, kada ga ugleda, strese
se i odskoči kao da mu je zmija u
mihrab bačena. Potom učini ruku
i sedždu pa preda selam. Zatim
uvuče svoju ruku u rukav te ono pi-
smo krajevima svog rukava dohvati
i baci ga onom iza sebe govoreći:
‘Neka ga neko od vas pročita, a ja
tražim oprosta od uzvišenog Alla-
ha, bojeći se da dotaknem išta što
je silnička ruka doticala.’”
Ibad dalje pripovijeda: “Jedan od
njih pruži svoju ruku prema onom
pismu drhteći kao da ruku pruža
siktećoj zmiji. Zatim ga poče čitati.
Za to vrijeme Sufjan se smješkao
osmjehom osobe koja je u čuđenju.
Kad onaj pismo pročita, Sufjan reče:
‘Okrenite hartiju i pišite silniku (za-
lim) na poleđini.’”
“Bilo bi možda bolje”, bi rečeno,
“oče Abdullahov, kada bi mu pismo
napisao na čistoj bijeloj hartiji, ta on
je ipak halifa.”
On reče: “Pišite zalimu na po-
leđini pisma njegova. Ako je to s
halalom stečeno, bit će nagrađen
zbog toga; a ako je pak s haramom
stečeno, ponovo će doći do njega,
tako da ništa što je silnik (zalim)
doticao neće ostati kod nas da nam
tako ne upropasti vjeru (din) našu.”
Opet bi rečeno: “Šta da mu napiše-
mo?” Reče: “Pišite sljedeće:
‘U ime Allaha, Milostivog, Sami-
losnog!
Od mrtvog roba Božijega, oho-
lom i uobraženom robu, zaslijeplje-
nom pustim željama – Harunu iz
koga je istrgnuta slatkoća imana i
slast učenja Kur’ana.
Na početku, ispisujući ove ret-
ke, znaj da sam već prekinuo našu
bratsku vezu i raskidoh našu me-
đusobnu bratsku ljubav. Ti si me
učinio svjedokom protiv sebe, po-
tvrđujući to u svome pismu kako si
navalio na državnu blagajnu musli-
mana (bejtu’l-mal), dijeleći onima
kojima to ne pripada ili onima koji
na nju nemaju prava, nepropisno
se razbacujući rasipajući haznu i,
što je još gore, s time se nisi za-
dovoljio pa si i mene na ovolikoj
udaljenosti upoznao s time svjedo-
čeći to u svome pismu, sam protiv
sebe. Što se mene tiče, ja sam ti
svjedok na tome, ja i moja braća
koja su prisustvovala čitanju tvo-
ga pisma, a posvjedočit ću i sutra
kada se sretnemo pred uzvišenim
Allahom, najpravednijim sudijom.
Harune, navalio si na državnu
blagajnu svih muslimana bez nji-
hovog odobrenja i zadovoljstva. Pi-
taš li se da li su tvojim postupkom
zadovoljni oni čija srca treba pri-
dobiti, zatim oni koji su po Božijoj
zemlji tu blagodat ukupljali, zatim
mudžahidi – borci na Allahovom
putu te putnici namjernici? Ili su
možda time bili zadovoljni hafizi i
časni i iskreni učenjaci, ili pak jetimi
i udovice, ili su tvojim postupkom
bili zadovoljni tvoji podanici? Do-
bro stegni kaiš, Harune, i spremi se
za davanje odgovora za sutrašnje
pitanje i košulju spremi za belaje,
i znaj da ćeš stati pred uzvišenog
Allaha, pravednog sudiju. Zato boj’
se Boga za sebe! Ti koji si lišen
slatkoće znanja (ilum) i skrušeno-
sti (zuhd). Ti iz koga je istrgnuta
slast učenja Kur’ana i druženja s
izabranicima.
Harune! Zaposjeo si prijestolje,
obukao svilene odore – haljine, spu-
stio si zastore na svoje kapije i želiš
da se zastorima poistovjetiš s Alla-
hom uzvišenim. Zatim si pred svoja
vrata postavio tlačiteljsku vojsku.
Ona je ispred prve pregrade koja
tlači narod, tvoje podanike, a u njoj
nema pravičnosti i pravde. Opijaju
se, a u isti mah kažnjavaju pijanice;
zinaluk sami čine a u isti mah spro-
vode kazne nad bludničarima; sami
kradu a u isti mah ruke odsijecaju
kradljivcima! Ubijaju, a u isti mah
smrću kažnjavaju ubice! Zar ova
pravila nisu važila i prije, kako za
tebe tako i za njih prije nego što su
oni sami počeli sprovoditi kažnja-
vanje!? Pa, kako ćeš sutra, Harune,
kada te glas pozove s Božije strane:
“Dovedite, sakupite i saberite sil-
nike, zalime i njihove pomagače!?”
Kada staneš pred uzvišenog Allaha
svezanih ruku i obješenih za vrat
koje će moći odvezati samo tvoja
pravednost i pravičnost. Oko tebe
silnici, a ti pred njima stojiš kao nji-
hov predvodnik (imam). Takvog te
vode prema džehenemskoj vatri.
Kao da te vidim, Harune, kako si
uzet za gušu. Pred tobom svjetina,
a ti gledaš kako tvoja dobra djela
prelaze drugom na mizan terezi-
jama, a tuđa hrđava djela ređaju
se i gomilaju na tvoj tas vage s
tvojim lošim djelima sve gore od
goreg, tama nad tamama, nasilje
nad nasiljima.
Boj se Allaha, Harune, zbog svo-
jih podanika. Čuvaj Muhammeda,
a.s., u njegovom ummetu i znaj
da ova stvar kako čeka tebe, čeka i
drugoga. Isto tako je s cjelokupnim
dunjalukom, svaki čas uništava
stanovnike sve jednog iza drugog.
Ima onih koji se spreme pa im ono
što su spremili pomogne i od koristi
bude, a ima i onih koji upropaste
i dunjaluk i ahiret. A teško tebi, i
opet, teško tebi. Ako mi poslije ovo-
ga išta napišeš, odgovoriti ti neću.
Selam!”
I pismo bi bačeno, razmotano
bez pečata i savijanja. Uzeh ga i
krenuh prema gradskoj tržnici u
Kufi. Pao sam u tako neopisivo
stanje, slušajući njegove riječi koje
su me toliko ganule i dirnule posred
moga srca tako da u tom stanju,
kad dođoh na pijacu, počeh vikati:
“Stanovnici Kufe! Ko će kupiti roba
koji je pobjegao Allahu uzvišenom?”
Ljudi se oko mene počeše sabirati
nudeći dinare i dirheme, a ja rekoh:
“Nije mi potreban novac već jedno
grubo vuneno džube i kufski vuneni
ogrtač.” Ljudi mi to donesoše, a ja
svukoh onu odjeću koja je bila na
meni u kojoj sam običavao biti dok
sam službovao kod halife Haruna.
Potom uzeh konja s kojim sam do-
putovao za uzde i počeh ga voditi
za sobom bosih nogu i idući pješice
dok ne dođoh do kapije Harunove.
Kad me straža opazi počeše me
podrugljivo gledati, ismijavajući me.
Zatim me pustiše da uđem. Kada
me halifa vidje u tom stanju u ka-
kvom bijah, skoči pa ponovo sjede
udarajući se šakama po svome licu,
čupajući kosu i poče kukati i jadi-
kovati. A potom reče: “Okoristio se
izaslanik, a ja, koji ga poslah, total-
no sam propao! Šta imam od ovog
dunjaluka kad će moja vlast ubrzo
propasti i biti uništena!?” Ja mu
bacih ono pismo isto onako kako
je meni bačeno a on ga uze i poče
čitati, dok mu suze niz lice počeše
teći, duboko uzdišući i silno plačući.
Neko od njegovih stražara reče:
“Sufjan se odvažio, vladaru pravo-
vjernih, i ponizio te. Dozvoli nam da
ga privedemo i stavimo mu okove
te ga u tamnicu bacimo, i da ga tako
učinimo primjerom drugima.” Ha-
run reče: “Pustite Sufjana na miru,
robovi dunjaluka, umišljen i zave-
den je onaj koga ste vi obmanuli.
Istinska hulja i nitkov je onaj kome
vi društvo pravite. Uistinu je Su-
fjan velikan i savršen čovjek ovoga
ummeta.”
Sufjanovo pismo ostalo je do
kraja života kod Haruna, čitao ga
je svaki dan poslije svakog nama-
za sve dok ne preseli, neka mu se
uzvišeni Allah smiluje.
Prijevod s arapskog: Sead Mrahorović
49
 Aida Begić-Zubčević
Vrijeme
“Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi. Samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni
drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”
U Priprema za
jedan nedavni ponedjeljak
na Ahiret je preselila moja
majka. Mamina mama.
Zvali smo je majka jer je to, val-
jda, zvučalo malo blaže i mlađe od
nana ili nena. Ali, tek kad je majka
preselila, shvatila sam snagu i zna-
čenje tog imena. Ona je bila majka
u pravom smislu te riječi sa svim
pozitivnim i ponekim negativnim
odrednicama tog pojma. Preselila
je kao majka. Posljednje riječi koje
mi je uputila kad sam odlazila od
nje bilo je: “Čuvaj se jalijaša!” Žena
je ležala na postelji dvije sedmice i
u tom periodu je bila negdje izme-
đu svjetova. Spominjala je i dozi-
vala svoje umrle: majku, oca, muža,
braću. Ali, kad god bi se osvijestila,
brinula se o nama. Govorila mi je
da ponesem kući “lijepih jabuka i
bombona”, raspitivala se o mojoj
porodici i govorila kako sam joj li-
jepa. Njena profesija i hobi bilo je
majčinstvo. Prvo je odgojila svoje
troje djece, a onda i nas dvije, nje-
ne unuke. Do smrti je žalila što je
oslabila pa ne može da odgaja i
našu djecu, njenu praunučad. Da
je Allah, dž.š., nagradi za svo dobro
koje je činila, da joj oprosti i daruje
joj džennet.
50
smrt
Naš cijeli život je, zapravo, pri-
prema za smrt. Priprema za naj-
važniji trenutak u životu, a to je
preseljenje na ahiret. Svaki dan i
svaki tren je za čovjeka velika bor-
ba između dobra i zla. Borba da
pobijedi dobro, ili barem od dva zla
manje. Allahu, dž. š., je najvredni-
je srce vjernika. Vrednije od Kabe.
Oko tog dragulja, našeg srca, vode
se veliki i stalni, vidljivi i nevidljivi,
ratovi. Svi žele doći u posjed istog
– od prokletnika, preko raznih isi-
sivača životne energije, nasilnika
koji žele da nad njim vladaju, raznih
ideologija, pa sve do predmeta.
Zvuči nevjerovatno, ali našim
srcima vladaju automobili, tašne,
cipele, zlatno prstenje, stanovi,
šefovi, drugarice, djeca, pa i majke.
Kad bi čovjek mogao vidjeti svu silu
kumira koji su se udobno smjesti-
li u njegovim prsima, prosto bi se
prepao. Pomislio bi: “Kako su svi
unutra mogli stati?!” Pa i: “Kako
koegzistiraju bez problema jedan
mercedes, kožni ugao, klavir, pet
pari čizama, kolega s posla, Beatl-
si, tristo maraka, Ronaldo, kožna
jakna, Jelena Karleuša, nadobud-
(el-‘Asr, 1–3)
na komšinica, komšinicina majka,
tvoja majka, dvoje djece, zavjese
i koješta?!” Tako raznoliko druš-
tvance, a niko nikom ne smeta.
Toj perfektnoj koaliciji pozavidjela
bi i Evropska unija i Arapski Emirati
zajedno.
Sve bude u redu dok ne počneš
istjerivati jednog po jednog. Ma
samo što si dotakao, recimo zavje-
se, a ono, iz dubine duše, za njih
se zauzimaju i Karleuša i Beatlsi
zajedno. I komšinica i komšinicina
majka, i tvoje dvoje djece, i čizme i
prstenje, svi vuku i čupaju ne bi li
zavjese ostale na tvom prozoru, a
ne zavihorile kod nekog nevoljnika.
A ako, ne daj Bože, dotakneš onih
tri stotine maraka, pa nanijetiš da
ih daš u sadaku ili utrošiš u neka-
kav hajrat, onda tvojim kumirima u
pomoć pristiže vojska prokletnika
da ti pomognu da shvatiš da ćete i
ti i tvoja porodica umrijeti od gladi
ako iz prsa izbiješ takozvani “štek”
koji si ostavio za crne dane.
Ukoliko i taj napad odbiješ, jer si
nešto pročitao i naučio o načinima
njihove borbe i jeziku kojim se slu-
že, onda će te lahko podsjetiti da si
te pare čuvao da odeš na hadždž
i tako ispuniš jedan od, nije šala,
farzova. Međutim, ukoliko isti taj
“štek” naumiš da načneš da bi po-
stojećim kumirima pridružio novi, u
vidu smeđe tašne od eko kože na
sniženju u Benetonu, onda ti svi
u glas daju podršku. Ako se dvo-
umiš – ipak si te pare odvojio za
hadždž! – onda ti citiraju par ha-
disa o tome kako musliman treba
da lijepo izgleda. Polako ti objasne
da treba da držiš do sebe, u inat
dušmanima i onoj istoj komšinici i
njenoj mami koje su se već odavno
nastanile kod tebe u prsima a da ti
to i ne znaš.
Trenutak
umiranja
Plašim se trenutka umiranja.
U tom momentu tvoje srce pro-
govara bez mogućnosti da slaže
i da se pretvara. I ne samo u tom
trenutku, već i tokom cijele proce-
dure koja slijedi nakon što Azrail,
a. s., izvadi dušu. Šta ćeš ako te u
trenutku umiranja pozove sva sila
kauča, cipela i frizura a ti im se pre-
pustiš, jer oni su tvoja božanstva.
Ili ako umjesto šehadeta otpjevaš
refren omiljene pjesme!? A kad te
Munkir i Nekir pitaju ko ti je gospo-
dar, ti izlistaš cijeli gore navedeni
spisak; pa te pitaju za knjigu, a ti
kažeš “Sportska prognoza”!? Zvuči
kao karikiranje ali, nažalost, to je
tako. Prvi put u životu imala sam
priliku da prisustvujem posljed-
njim danima jednog ljudskog bića
na ovom svijetu. Vidjela sam i, do-
nekle, osjetila težinu umiranja: na-
petost posljednjih trenutaka borbe
za prevlast nad jednim ljudskim
srcem. Teška je to borba i nikog
neće mimoići. Čini se da svi vidljivi
i nevidljivi svjetovi shvataju značaj
i položaj čovjeka, osim samog čo-
vjeka. Čini se da jedino mi olahko
shvatamo sebe i veličanstvenost
pozicije kojom nas je Gospodar, dž.
š., počastio.
Tužno je da čovjek, u čija prsa
staje cijeli kosmos, postaje konte-
njer za smeće. Tužno je da se da-
nas sloboda za ispoljavanje svakog
animalnog poriva smatra borbom
za slobodu čovjeka, a govor o Bo-
žijem zakonu i vjeri primitivizmom.
Ipak, ne vrijedi gubiti vrijeme
na žalopojke, jer Allah, dž.š., kaže:
“Tako mi vremena – čovjek, doi-
sta, gubi. Samo ne oni koji vjeruju
i dobra djela čine, i koji jedni dru-
gima istinu preporučuju i koji jedni
drugima preporučuju strpljenje.”
(el-‘Asr, 1–3)
51
 ODABRANE ŽENE
Hazreti Merjem
Majka Isaa, a.s.
J
edino vlastito žensko ime koje se spominje u
Kur’anu, a.š., jeste Merjemino ime. Devetnae-
sta sura nosi ime po ovoj odabranoj ženi – sura
Merjem. Kazivanje o hazreti Merjemi u Kur’anu se
spominje na mnogo mjesta i više je činjenica o njoj
sadržano u Kur’anu nego u Novom Zavjetu.
Merjemini roditelji
Ovo kazivanje je nemoguće početi bez spomena
Merjeminih roditelja, jer priča o njoj izravno je vezana
za karakter i moral njenih roditelja. Allah, dž.š., je oda-
brao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu
porodicu nad ostalim svijetom – sve porod jedan do
drugog. Časni Kur’an kao hazreti Merjemina oca ime-
nuje Imrana, potomka Davuda, a.s., koji je bio poglavar
svećenstva Benu Israila u svom vremenu i po njemu
i njegovoj porodici naziva se jedna među najvećim
surama u Kur’anu – sura Ali Imran. Taj ugled i polo-
žaj postigao je prvenstveno svojim znanjem, radom,
ustrajnošću, skromnošću i potpunom predanošću iba-
detima, sve radi Allahovog zadovoljstva.
Prema islamskom učenju njena majka je hazreti
Hana, kćerka Fakuda ibn Kubejla, ugledna i pobožna
žena. Islamska tradicija navodi da Imran i Hana dugo
vremena nisu imali djece i da je Hana bila nerotkinja.
Dok je boravila u hladu nekog stabla, vidjela je pticu
koja hrani svoje mlade te skrušeno zamolila Gospodara
da joj podari dijete koje bi hranila i brinula se o njemu
kao ptica o svojim mladima. Kao dokaz svoje pokorno-
sti Stvoritelju, Imranova žena Hana se zavjetovala da
će svoj porod darovati na hizmet hramu u Bejti’l-Ma-
kdisu. Njena ljubav prema uzvišenom Allahu je toliko
ispunjavala njenu dušu da je ona još nerođeno dijete
posvetila, zavjetovala – nezr učinila uzvišenom Allahu,
što je u njihovom zakonu bilo dozvoljeno. Međutim,
Hana je dala ovaj zavjet u navali ljubavi, potpuno za-
boravljajući da dijete još nije ni rođeno. Još više od toga,
mislila je da nosi muško. Po općem uvjerenju, muška
djeca su davana u hram jer su snažnija, revnosnija i
mogu više doprinijeti u svemu. Ali da li je to tako? Et-
Taberi navodi da je tada hazreti Hana bila u poznim
52
godinama, ali da je ubrzo nakon toga dobila ponovno
svoj mjesečni ciklus. Nakon toga se okupala i legla sa
svojim mužem. Allahovom, dž.š., odredbom i milošću
ostala je trudna. Kad je prepoznala prve znakove trud-
noće, saopćila je svome mužu Imranu, ispričavši i za
svoj zavjet. Imran joj reče: “A ako bude žensko, šta ćeš
raditi?” Hana tada odgovori da je zavjetovala za službu
u hramu ono što joj je u utrobi, ne spominjući u dovi da
li će to dijete biti muško ili žensko. To su bili toliko veliki
i dirljivi momenti da nam Uzvišeni daje prikaz toga
kroz Kur’an, a ljubav i predanost o kojoj smo govorili
naprosto preplavljuje svaku Haninu riječ i rečenicu.
“Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja za-
vjetujem Tebi na službu, pa primi od mene. Ti zaista
sve čuješ i znaš!” (Ali Imran, 35)
Postoji mišljenje da je Hana ovo uradila na osnovi
inspiracije koju je dobila od Allaha, dž.š., jer, u suprot-
nom, ona to ne bi uradila. Allahovom neograničenom
mudrošću i odredbom njen porod bijaše jedna pre-
krasna curica. Ona će izrasti u ženu koju će generacije
samo po dobru spominjati, ženu koja će biti čista od
svake dunjalučke prljavštine i koja će opravdano po-
nijeti epitet odabrane žene svih svjetova. Iznenađena
ishodom svoga dugo očekivanog poroda, Hana puna
ibadeta i zahvale svome Gospodaru se obrati:
“Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško nije
što i žensko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i njen
porod stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejta-
na.” (Ali Imran, 36)
Hana joj je nadjenula ime Merjem, što je na njiho-
vom jeziku značilo “sluškinja Gospodara” i označavalo
pobožnu i bogobojaznu osobu koja je stalno u službi
Bogu. Ovim imenom je zamolila Boga da joj kćerku
zaštiti od svih manjkavosti i slabosti u vjeri. Dova upu-
ćena u stanju iskrenosti i veličine istinskog ibadeta bila
je uslišana, a Merjem i njen porod zaštićen od šejtana
prokletoga. Rekao je posljednji Allahov Poslanik, a.s.:
“Nema nijednog novorođenčeta kojeg, kada se rodi,
šejtan ne dodirne prilikom rođenja, te ono zaplače od
tog dodira, osim Merjeme i njenog sina.” Imran bijaše
umro prije nego što je njegovo dijete bilo rođeno. Hana
se brinula o svom djetetu u periodu dojenja i u počet-
nom dobu života. Onda jê odnijela u Bejtu’l-Makdis
svećenicima da je podučavaju svetim spisima i da se
brinu o djetetu.
Briga o Merjemi
Čim je Hana došla s Imranovom kćerkom, oko nje su
nagrnuli svi svećenici želeći da im pripadne ta nagrada
kod Allaha kao i čast skrbništva nad Merjemom. Svako
od njih je govorio: “Ja sam najpreči da se brinem o njoj,
jer je ona kćerka našeg vođe i moja rodica!” Među njima
se nalazio i Zekerijja, a.s., koji je bio već oženjen njenom
sestrom Išom i on je rekao: “Prepustite meni da se
brinem o njoj, jer je njena sestra kod mene!” O tome
njihovom prepiranju svjedoči i ajet: “To su nepoznate
vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kada
su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji će se
od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio među njima kad
su se prepirali.” ( Ali-Imran, 44)
Međutim, svećenici su to energično odbili. U toj si-
tuaciji je došlo do prepirke te su, da bi našli prihvatljivo
rješenje, predložili da svi uzmu svoje pisaljke koje su
bile od trske i kojima su pisali Tevrat pa da ih bace
u rijeku Jordan. Onda su rekli jednom malodobnom
dječaku da uzme i donese samo jedno. Bilo je to pero
Zekerijjaa, a.s. Neki se nisu složili pa su tražili da se
pera ponovo bace. Pa, čije pero bude plovilo uzvod-
no, taj je pobjednik. Sve su pisaljke plovile nizvodno
a samo Zekerijjaova, a.s., pisaljka uzvodno. Kako neki
nisu bili zadovoljni ni tim ishodom, tražili su da se po-
novi bacanje, ali tako da pobjednik bude onaj čije pero
bude išlo nizvodno. Ponovo je Zekerijja, a.s., izašao
kao pobjednik jer su sva njihova pera plovila uzvodno
a samo njegovo nizvodno. Nakon toga su shvatili da
Uzvišeni želi da se Zekerijja, a.s., brine o Merjemi: “I
učini da se o njoj brine Zekerijja.” (Ali Imran, 37)
Uopće nije bilo potrebe da se protive Zekerijjaovom
zahtjevu, jer je on bio njihov vjerovjesnik, ali ovo je još
jedan primjer koji pokazuje da se radilo o narodu koji
voli raspravljanja i prepirku. Ovo je ujedno i priprema
za reakciju tih istih svećenika kada Merjema odraste
i dođe im sa svojim djetetom.
Djetinjstvo u hramu
“I Gospodar njezin primi je lijepo.” Neki mufesiri
Kur’ana smatraju da se navedeni dio ajeta odnosi na
to da je Allah, dž.š., primio Merjemu da bude u službi
hramu iako je bila djevojčica.
Neki islamski učenjaci kažu da uglednici i vladari u
tom vremenu nisu spominjali imena slobodnih žena
na skupovima i javnim mjestima, već su čuvali nji-
hova imena, spominjući samo ime njihovih porodica
– porodica Imranova. Međutim, kada se jedna od njih
posvetila službi u hramu, spomenuli su i njeno ime kao
što je spomenuto ime Merjeme. Allah,dž.š., je učinio da
hazreti Merjema ima lijep odgoj i moral poput robova
s kojima je On zadovoljan.
Unutar islamske tradicije mnogobrojna su mišljenja
u vezi s ovim dijelom ajeta:
1. Evidentno je mišljenje da su samo muška no-
vorođenčad bila uzimana u službu jer su, zbog
svoje jače fizičke konstrukcije, mogla bolje pod-
nijeti sve obaveze u hramu.
2. Muškarcu je dozvoljeno da bude u komunikaciji
s ljudima, što je neminovno u hramu, dok je to
ženi zabranjeno.
3. Žensko nije moglo boraviti u hramu zbog mje-
sečnog ciklusa.
Merjem je izrasla u ženu velikog znanja i iskrene
vjere u jedinog Allaha. Podučavao ju je poslanik Zeke-
rijja, a.s. ispravnom znanju Tevrata i Indžila. Čak su joj i
meleci dolazili razveseljavajući je i savjetujući: “Merje-
ma, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od
svih žena na svijetu učinio! Merjema, budi poslušna
svome Gospodaru i licem na tle padaj i s onima koji
molitvu obavljaju i ti obavljaj!” (Ali Imran, 42–43)
Merjem je, još kao djevojčica, bila ustrajna u klanja-
nju. Njenu pokornost potvrđuje i Mudžahid koji kaže:
“Hazreti Merjem bi toliko klanjala da bi joj otjecali članci
na nogama. Ona je običavala boraviti u mihrabu, niši za
molitvu u hramu; pa, kad god bi Zekerijja, a.s., došao u
mihrab gdje je ona boravila, primijetio bi da ima hrane.”
O tome i Kur’an kaže: “‘Odakle ti ovo, Merjema?’, on bi
upitao, a ona bi odgovorila: ‘Od Allaha! Allah onoga
koga On hoće opskrbljuje bez muke.’” (Ali Imran, 37)
Mudžahid, Ikrime, Seid ibn Džubejr i neki drugi kažu:
“To znači da bi Zekerijja, a.s., kod nje pronalazio ljetnog
voća u vrijeme zime, a zimskog voća u vrijeme ljeta!
Bila je Allahov evlija, neka je Allahovo zadovoljstvo s
njom na oba svijeta.”
O radosnoj vijesti da će postati majka odabranog
poslanika govorit ćemo u narednom broju.
53
 Mirza Sinanović

Dovište
Dobre Vode
D
obre vode nalaze se nedaleko od zaseoka Za-
rudina–Kolun u općini Foča, jugoistočno prema
mjesnoj zajednici Jabuka. Za vrijeme nedavne
agresije srpski vojnici su spalili sve kuće i više puta
palili turbe dvojice šejhova (evlija) na Dobrim Vodama,
ali ono nije htjelo gorjeti. Kako se danas priča u ovo-
me kraju, donijeli su i benzin i polili turbe pa zapalili,
ali se ono opet ugasilo. Na kraju im to dojadilo i tako
je turbe dvojice šejhova ostalo netaknuto. Dovište je
vezano za dvojicu evlijaha šejha Murata i njegovog sina
Saliha, čiji se mezarevi nalaze u turbetu koje je sagra-
đeno u zaseoku Zarudina, zapadno prema selu Kolun
i džematu Mrežica. Nakon agresije i prvih povrataka
u prijeratna mjesta boravka u sela Strganci, Potkolun,
Kolun, Mrežicu i ostala okolna mjesta, Bošnjaci ponovo
druguju s “dobrima” iz Zarudine. Ponovno im dolaze u
zijaret, uče Ja’sin i Fatihu te iz česama piju Dobru vodu,
kupaju se njome u kupatilima i nose je svojim kućama
u okolna mjesta, ali i u udaljenija sela i gradove, najviše
u Sarajevo i Goražde.
Ko su to evlije ili Dobri robovi, kako ih u svome govo-
ru naziva Stvoritelj uzvišeni? Sjetih se evlije Ajvaz Dede
i Ajvatovice u Pruscu, kako je on iskreno zamolio Uzvi-
šenog i On je učinio da stijena raspukne. Eto, to je to.
dovištu ono što mu i pripada, a to je pijetet koji po
hafizu Hasi Popari seže od polovine sedamnaestog
vijeka, još od vremena šejha Murata.
I ovo su bili počeci. Turbe staro i iznemoglo, oronulo,
zub vremena nanio mu mnogobrojne ožiljke, vapilo
je za rekonstrukcijom. Sofa na Dobrim Vodama s tri
česme iz kojih, podjednako iz svake, vijekovima teče
Dobra, u narodu poznata kao iladž-voda (ljekovita),
bila su zapuštana.
Dobri Bošnjanin
I Bošnjaci povratnici odlučili su ove dijelove opći-
ne Foča povezati sa Sarajevom i Federacijom Bosne i
Hercegovine kraćim putem preko Grepka i Smječanske
Stijene, Duge Njive i Turjaka do Koluna, Zarudine, Do-
brih Voda i Strganaca. I poče se govorkati: “Doš’o put
‘Dobrim vodama’”. Kako li će svijet tek sada na dovu
dolaziti, a ona je prvi utorak poslije Jurjeva (Đurđev-
dana). A ako su na isti dan i Jurjev i utorak, onda je i
dova toga dana. Tako bijaše, tako i ostade. U mjesecu
ramazanu 2006. godine započela je rekonstrukcija tur-
beta šejha Murata. S proljeća 2007. godine urađeni su

Potekla iladž-voda
Već 2000. godine mještani sela Strganci krenuli su
u pohode turbetu dvojice šejhova i Dobrim Vodama, a
već 2001. hadži Mustafa Baručija, hadži Selim Popara
i Selim Begović sačuvali su turbe od propadanja. Još
dalje su otišli braća Karović iz Ustikoline i Muhamed
ef. Muratović. I zvanično, 2003. godine Salem ef. Ćemo
zatraži da se održi tradicionalna dova kod Dobrih voda,
a kao izaslanik reisu’l-uleme dovi prisustvuje Nezim ef.
Halilović. On i nekoliko stotina vjernika vraćaju ovom

54
završni radovi i ono je bilo spremno primiti vjernike 8.
maja 2007. godine. Nekoliko hiljada Bošnjaka tada je
u povorkama skrušeno prilazilo turbetu, učilo Fatihu
i, po tradiciji i običajima, ostavljalo dobrovoljni prilog –
neko u novcu, neko peškir, neko tesbih, neko košulju
a neko i čarape.
Novac za obnovu turbeta dao je dobri Bošnjanin
koji neće da mu se napiše ime i – nećemo. Neka mu
dragi Allah naknadi iz Svoje neizmjerne riznice milosti,
nafake, zdravlja i svakog dobra.

Hair-sahibija
U aprilu 2007. godine još jednog potomka ovih kra-
jeva, iz sela podno Koluna a blizu Miljevine, Fadil-bega
Budnju prizva dova evlija iz Zarudine da hair Dobre
vode obnovi, da ih bijelim kamenom podno Hreše va-
đenih okiti, da mermerne česme ugradi, korito da izlije
pa da voda onog koji abdest uzima plaho ne prska, da
fontanu u obliku Vrgnja napravi i da iladž-vodu u kupa-
tila provede. Isti ovaj hair-sahibija ljekovitu vodu za oči poslovima i kojem je bilo zadovoljstvo da bude čoban
u isto odijelo odjenu, pa Kasimovo vrelo, ko novo sada, kod šejh Murata. Jedne večeri momak je zatvorio sta-
ponosno poji i oči liječi putniku namjerniku i hiljadama do u toru malo dalje od kuće, a na poziv šejh Murata
vjernika koji te 2007. godine dođoše. sišao je kod njega kući na večeru i na muhabet, da
šta lijepo od Šejha čuje. Kada je htio da napusti sijelo,
Spasile ga vile tražio je izun od Šejha da ide, a šejh Murat mu savje-
tuje da još malo ostane, da se druže, pa on i posluša
Od naših predaka do nas je došla predaja da je jed- i ne ode odmah do tora. Nešto kasnije kada je stigao,
nog ljeta u vrijeme žetve i vrševine Salih, sin šejha uvidje odmah da u toru nema najboljeg ovna zvonara
Murata, bio u vojsci tadašnje turske carevine. Šejh
– predvodnika. Ujutro onako zabrinut ode da to šejhu
Murat je vrh’o požnjeveno žito na guvnu koje se na-
Muratu kaže, a šejh mu na to odgovori: “E moj sinak,
lazilo nešto ispod današnjeg turbeta. I kada je ha-
ja tebe sinoć i zadržah zato malo duže; jer, vuk koji ga
man bio u pola vršaja, napusti vršaj, uze vile s kojima
je odnio krenuo je iz Nahoreva da večera u Zarudini.”
je pretresao još neovršeno žito i poče da udara po
žari i haptici ponikloj uz ogradu. I to potraja jedno iz-
vjesno vrijeme. Kada se Salih vrati s fronta, nakon Načinio zijan komšiji
što su se ispitali za zdravlje, šejh Murat upita sina
Priča se da je šejh Murat pozvao mještane ovih
kako je bilo na toj vojni. Sin Salih odgovori: “Babo,
krajeva da jednog sušnog ljeta uče kišnu dovu. I svijet
da ne bi tvojih vila onaj dan, svi bismo izginuli.”
se sakupljao na mjesto određeno za dovu. Kada su
Pošto su toga dana saznali da obojica uživaju velike
gotovo pristigli svi koji su otprilike trebali doći, dvojica
deredže kod dragog Allaha i da su oba Allahove evlije,
babo reče sinu da je jednom od njih seliti s ovog svijeta. ljudi su se pomolili i bili blizu da se priključe ostalim
Tako i bi; nedugo zatim Šejh Murat je promijenio svijet i vjernicima. Šejh Murat reče nekome da im kažu da se
ukopan je u ovom mjestu gdje se i danas nalazi njegov malo udalje dok se dova ne prouči. Kada su završili
mezar, a i mezar sina mu Saliha koji je preselio kasnije. s dovom, narod upita šejha Murata šta je bio razlog
pa ovoj dvojici nije dopustio da se približe, a on im je
odgovorio: “Jedan od njih je, spremajući se na dovu, u
Vuk iz Nahoreva žurbi pojeo dvije varene ljuske a djeca su mu gledala
Došla je do nas predaja kako je šejh Murat živio od i nije im dao, a drugi je, žureći na dovu, načinio zijan
svoga rada u pitomoj Zarudini i, između ostalog, držao komšiji, pogazivši mu žito. Eto zato sam se bojao da
je i ovce. Imao je i momka koji mu je pomagao u tim nam dova neće biti kabul kod Boga.”

55
 Ismail Nezirović | NAUKA I TEHNIKA

Pet najviše čuvanih lokacija na planeti

Neka područja se smatraju toliko bitnima da ih štite impresivne mjere sigurnosti koje često daju čuvarima
ovlaštenja da protiv uljeza koriste smrtonosnu silu bez upozorenja. Na ovoj listi smo izdvojili nekoliko lokacija
koje se smatraju najskrivenijim od očiju javnosti.
2. Area 51 (Zona 51), SAD
1. Mezhgorye, Rusija
Zona 51 je poznata po tajnovitosti koja je okru-
Mezhgorye žuje i bez ikakve sumnje uključena u američka tajna
je masivno ru- vazduhoplovna istraživanja, što je zajedno s nekoliko
sko supertajno prijava o NLO-ima rezultiralo da Zona 51 dođe u sam
podzemno po- centar interesa ufologa i ljubitelja konspiracionih te-
strojenje koje se orija. Locirana pored jezera Groom, Zona 51 je velika
nalazi na plani- tajna vojna baza u kojoj se razvijaju i testiraju ek-
ni Yamantau. sperimentalni avioni i napredni sistemi naoružanja.
Glasine kruže Ovaj prostor nije ucrtan
da je ruska voj- u američke civilne navi-
na aktivnost u gacione mape a štite ga
ovoj oblasti po- čuvari naoružani auto-
vezana s tako- matskim oružjem ovla-
zvanom “Mrtvom rukom”, komandnim i kontrolnim šteni da protiv uljeza na
sistemom upravljanja ruskim strateškim projektilima licu mjesta koriste smr-
za učinkovitu nuklearnu odmazdu. tonosnu silu.

3. Centar za urgentne operacije Mount Weather, , SAD

Na samo sedamdeset kilometara od Vašingtona nalazi se jedna od najtajnovitijih podzemnih vojnih baza.
Locirana duboko u unutrašnjosti planine pored ruralnog gradića Bluemont, Mount Weather je praktično čitav grad
skriven pod zemljom. Prema na-
vodima ovo postrojenje između
ostalog čine privatni apartma-
ni, ulice s trotoarima, kafeterije
i bolnice, uredske zgrade, tran-
sportacioni sistemi i slično. Baza
ima i vlastitu elektrocentralu i
jezero u kojem se nakupljaju
podzemni izvori pitke vode. U
slučaju nuklearnog rata ili slične
kataklizme američki Predsjednik
će sa svojim kabinetom biti tre-
nutno izmješten na ovu lokaciju.
4. Metro-2, Rusija
Metro-2 je tajni podzemni metro koji je ukopan ispod javnog moskovskog me-
troa. Prema glasinama ima četiri linije i u nekim tačkama doseže dubinu od dvije
stotine metara povezujući lokacije od ruskog nacionalnog interesa među kojima
su i sjedište FSB-a, Kremlin, vladin aerodrom Vnukovo-2 te tajni podzemni grad
Ramenki. Ova nevjerovatna podzemna mreža datira još iz kasnih četrdesetih
godina prošlog vijeka a dao ju je sagraditi sam Staljin za slučaj nuklearnog napa-
da. O Metro-2 se ništa nije znalo sve do 1994. kada je grupa urbanih istraživača
kopajući bez saglasnosti moskovskih vlasti sasvim slučajno nabasala na njega.

56

5. RAF Menwith Hill,
Velika Britanija
RAF Menwith Hill je prvenstve-
no znan kao kolijevka čuvenog
Echelon-sistema za elektronsko
prisluškivanje. Ova špijunska baza
pored mjesta Harrogate u Sjever-
nom Jorkširu je zapravo najveća
elektronska obavještajna stanica
na svijetu. Već nekoliko desetljeća
Menwith Hill obezbjeđuje komu-
nikacionu i obavještajnu podrš-
ku Velikoj Britaniji i Sjedinjenim
Američkim Državama kao ključni
element mreže globalnog prisluš-
kivanja. Prema nekim izvorima u
ovoj bazi se pored sofisticiranog
nadzora i analize svih planetarnih
komunikacija odvijaju i druge aktiv-
nosti kao što je elektronsko dešifri-
ranje zaštićenih poruka i hakiranje
računarskih kodova.
LifeStaw
– slamčica života za treće zemlje
Alarmantna je činjenica da da-
nas više od jedne milijarde ljudi,
šestina sveukupne ljudske popula-
cije na planeti, nema pristup čistim
izvorima vode. Više od polovine te
skupine trenutno boluje od zaraza
uzrokovanih konzumiranjem prlja-
ve vode od čega će ih svakog dana
preko 6.000 izgubiti život. Prema
ovim pokazateljima jasno je da
intervencija koja bi ovoj populaciji
omogućila čistu vodu ima poten-
cijal da spriječi umiranje miliona.
Izum zvan Slamčice života (Life-
Straw) može postati otkriće koje je
spasilo najveći broj ljudskih života
u cjelokupnoj historiji. Slamčica
je duga 25cm, dijametra 29mm i
zapravo je plastična cijev s filte-
rom koja košta svega oko 3 USD.
Za razliku od dosadašnjih sistema
za pročišćavanje vode koji su sku-
pi i zahtijevaju struju, održavanje,
rezervne dijelove i slično, Slamčica
života po prvi put nudi praktičan i
realan način spasa desetine milio-
na ljudi svake godine.
Slamčica života je dakle jeftini
lični filter za vodu s kapacitetom
pročišćavanja sedam stotina lita-
ra, što je količina vode za piće koju
jedna osoba treba za godinu dana.
Izuzetno dobre rezultate pokazuje
kod eliminisanja bakterija koje za-
ražavaju vodu kao što su Salmone-
la, Enterokokus, Stafilokokus, E. koli
i druge, čime se suzbijaju epidemije
dizenterije, kolere, dijareje i ostalih
bolesti istih uzročnika. Slamčica u
sebi sadrži patentirani visokoefek-
tivni dezinfikacioni materijal PDR
(PuroTech Disinfecting Resin) koji
pri kontaktu ubija bakterije i iz vode
filtrira sve čestice veće od petna-
est mikrona. Ugrađene kompo-
nente aktivnog karbona efikasno
uništavaju sve poznate parazitske
nametnike. Time voda postaje si-
gurna za piće jer slamčica uklanja
iz vode 99,9999% vodenih bakterija,
99,99% virusa i 99,9% parazita.
Slamčica života ne treba stru-
ju niti rezervne dijelove, mogu je
koristiti i odrasli i djeca. Ukoliko bi
se kontinuirano preko ove slamčice
konzumirala morska voda, kapaci-
tet trajanja bi se smanjio na tri sto-
tine pedeset litara. Slamčica života
nema mogućnost da filtrira vodu
zagađenu arsenikom, željezom,
floridima i teškim metalima.
57
 Edin Topčić | PRIČA
Dva daha
“Oni sretni – ko su sretni!? (...) I oni prvi – uvijek prvi!”
O
svanulo je zlaćano jutro. Brda su se već žarila
od sunca koje samo što nije izvirilo iza njemu
tako dragih i poznatih planina.
Nije više želio ostati tamo gdje su ga poslali. Pogo-
tovo ne kad su mu rekli da doktori više ne mogu učiniti
ništa. Nazifu je bilo dosta onih nesretnih ljudi i žohara.
Mislio je, u početku, da su oni isti kao i on, to jest
da je on isti kao i oni, ali ubrzo je na mnogima od njih
primijetio strah i očaj radi onoga što ih očekuje. Njemu
bi zbog toga njih bilo žao i on bi se skoro zbog njih
rasplakao.
Žohari su mu se, opet, nekako činili najzadovoljniji.
Oni su igrali vječnu igru skrivača s medicinskim se-
strama koje su ih, uz riječi: “Ih! Bože sačuvaj!”, špricale
kojekakvim sprejevima.
Oni su mu djelovali sretno.
Sada je očekivao izlazak sunca. Bolest podnosi str-
pljivo i ne žali se na nju.
“Pa moje stanje je puno lakše no su to bile Ejubove,
a.s., muke!? Pa, ko sam ja da se žalim. Vidi kako mi
je Allah, dž. š., dao puno lijepih stvari kako sam se
razbolio!”
Tako je mislio Nazif i sjetio se ovog sabah-namaza
sa svojim unukom S.
Kako se razbolio, S. je počeo klanjati i svaku noć
provodi s njim. Posebno su mu dragi sabah-namazi,
58
(el-Vakia, 8–10)
jer on mahsuz ostaje preko noći i čeka zoru da mu
pravi džemat.
Za ovih nekoliko mjeseci nesanica im je omogućila
da S. ovlada arapskim pismom i tedžvidom, i sad već
dosta dobro uči Kur’an.
“Eh, moj dedo, prvu hatmu koju proučim tebi ću
pokloniti!”, rekao mu je jednom S.
“Ne, moj sinko! Prvu pokloni sebi jer takav je adet,
a poslije neka bude kako Allah, dž. š., odredi!”, rekao
mu je dedo i pomilova ga po kosi.
Kad nisu učili Knjigu, vodili su duge razgovore.
“Piše, dedo, u jednoj knjizi da su sve porodice sretne
na isti način, a svaka je nesretna na svoj! Meni to zvuči
nekako istinito?”, reče jednom S.
“Nemoj biti tako siguran! Postoje ljudi koji imaju sve,
a opet su nesretni i nekako prazni iznutra, ali postoje i
oni koji nemaju ništa, ali im je život ispunjen.”
“Jest, moj dedo, ali mnogo sam priča čuo i nijedna
nije ista. Svako mi se čini poseban u svojoj nesreći!
Čak ovdje čovjek može biti nesretan radi puno sreće”,
našali se malo S.
“Sreća je, sine moj, čudna stvar! Izvana se svima
čini običnom, ali iznutra je ona posebna. Biti sretan je
stanje, hal, rekli bi stari. Sam si rekao da ima ljudi koji
imaju sve, ali oni su duboko nesretni, toliko da dižu
ruku na sebe.”
 Dedo se tada malo pridiže, približi se njegovom licu
kao da mu želi reći nešto povjerljivo: “Sretnih ljudi je
malo, jer su to oni koji imaju samo jednu želju!”
“A koja je to dedo?”
“Želja da je Allah s njima zadovoljan!”
Dedo se veselio što je zapalio srce svome S. i sad
mu ono gori i svijetli. Kao što nit daje da sijalica svijetli,
tako mu sad ono osvjetljava put koji mu je dotad bio
mračan i pun prepreka.
Ma i sad mu je takav, samo što je osvijetljen i može
da se divi onome što vidi uz taj put – njegovim zna-
cima i krajolicima, i licima koja su ozarena radi sreće
približavanja Onome Koji, kad Mu mi idemo hodajući,
On prema nama trči. Dedo je tako mislio i, dok je sunce
izlazilo, on je tonuo u san.
Lagana ugodna toplina na dedinom licu ga je pro-
budila. Sanjao je neke ljepotice kako ga miluju po licu
i sve je bilo nekako okupano svjetlošću. Na kraju se
lagano povlačio iz te svjetlosti i od svega ostadoše
samo otvorena vrata iz kojih su se u tmine pružali
zraci svjetlosti.
Nazif se smiješio u snu. Smiješio se i dok se budio.
Lagano je otvorio oči i vidio da je njegova porodica
tu. Tu je bila njegova žena i njegova djeca, tu su bila i
unučad ( i S.) i praunučad. Bio je tu još jedan Dedo koji
je samo šutke sjedio i smješkao mu se.
On shvati u tome trenutku da ovaj dunja liči na veli-
ku bolnicu, s tom razlikom što su zidovi teže dokučivi.
Dunja je pun bolesnika koji u očajanju leže i če-
kaju svoj kraj. Tu su i sestre koje one koji su istinski
zadovoljni doživljavaju kao žohare, a oni jedini znaju
šta hoće i čemu teže. Rijetki su oni koji su zdravi u toj
bolnici...
Nazif nazva selam i upita ih jesu li dugo čekali da se
probudi. Zapljusnuše ga, kao što obalu zapljusnu laga-
ni ugodni valovi, odgovori njegove porodice, a krajičkom
oka gledao je i Dedu koji mu je lagano kimnuo glavom.
“Mili moji”, reče im on, “uskoro će čas, osjećam to!”
Opet ga zapljusnuše valovi riječi koji ga, tobože, pre-
koriše što tako govori jer još uvijek postoji nada da će
se oporaviti.
“Ne, slušajte me!”, reče , “To nije uopće važno. Važ-
no je ono što vam želim reći.
Ljudi nisu tužni ili sretni radi onoga što im se desi
nego radi toga kako to dožive. Allah, dž. š., nam je dao
da budemo nezahvalni pa nas ništa ne može zadovolji-
ti, a kad nam uzme, obuzima nas očaj. Allah, dž. š., nam
je dao i da budemo od onih koji Mu puno zahvaljuju pa
nekako pronađemo sreću u svemu što nas snađe, bilo
ono dobro ili zlo. Evo, ova moja bolest. Pa ona je bila
sebeb da se okupimo i ponovo zbližimo.
Allah nam je poručio da On ne opterećuje preko
mjere i neka vas to uvijek vodi i čuva. Spoznaja o tome
dat će vam snage da osaburite i da pronađete dobro u
onome što se čini da je loše za vas.
A dobro čovjeka čini istinski sretnim.”
Svi u sobi su plakali. Voljeli su svi svoga dedu i on je
volio njih. Nisu to bile suze tuge niti sreće nego suze
rastanka. Iako su bili i tužni što ih dedo napušta, bili su
i sretni jer je njegov život bio njima primjer kako treba
živjeti i nositi se sa životom.
Ostaje nada da će se opet sresti lica čistih i bijelih
na mjestu koje je obećano vjernicima.
Onaj drugi dedo, Dedo u bijelom, opet nešto naiša-
reti Nazifu. To nešto samo on je razumio.
Nazif još jednom pogleda po svojoj porodici koja je
njegov život ispunila srećom, zaklopi oči i u dva po-
sljednja daha ispusti:
Ešhedu en lā ilahe illallāh, ve ešhedu enne Muha-
mmeden resulullāh...
59
 Dr. Merima Čamo | GRADOVI

Breza
“Gradić u srednjoj Bosni sa pet, šest hiljada stanovnika. Priljubljen uz
desnu obalu rječice Stavlje, koja se Brezi iza leđa ubrzo ulijeva u Bosnu.
Gledano iz ptičije perspektive mjesto kao da je biserjem prosuto na zeleni
sag pitomog okoliša. Zaspalu ljepotu ovaj gradić mirišljavog imena breze
duguje, čini se, sjaju slikovnica i misteriozne zgode bajki nad kojima bdiju
dječija mašta i radoznali duh nevinih.”
(E. Bajtal)

I
ako o nastanku i razvoju Breze nema dovoljno
pisanih tragova, artefakti pronađeni u radijusu
od oko pet kilometara od njenog centra upućuju
na važnost ovog planinskog mjesta posebno u antič-
kom i srednjovjekovnom periodu. Breza se u literaturi
nominira kao ilirsko – plemenski centar Desitijata koji
procesom romanizacije dobiva određena municipalna
prava. Pri tome dolazi do akulturacijskog previranja u
kojem prevalira socijalno-kulturološki korpus rimskog
civilizatora. Ostaci rimske bazilike, nadgrobni natpisi,
djelići slavenske keramike s češljastim ornamentom,
kao i mnogobrojni stećci, umnogome olakšavaju ra-
zumijevanje historije Breze.
Njeni ruralni ogranci baštine zadužbine iz osman-
skog perioda koje nose epitet najstarijih u Bosni i Her-
cegovini. Među njima se izdvaja džamija u Podgori i
potkupolna džamija u mjestu Smailbegovići. Proces
preobražaja Breze iz naturalnog u predurbani ambijent
bio je različitog intenziteta. Ono što se čini izvjesnim,
bar po navodima savremenih historiografa, je da Breza
u moderno doba ulazi kao sredina s preovladavajućim
ruralnim obilježjima, kako po broju stanovnika i funkciji
tako i načinu života koji se u njoj vodio.
Brezansko blago –
ugljeni majdan
Ubrzana gradacija ovog naselja,
smještenog u centralnom dijelu
Bosne i Hercegovine, datira od
1907. godine kada se na ovom
području locira ugljeni majdan
čija eksploatacija postaje najznačajnija privredna ak-
tivnost brezanskog kraja. Otvaranje prvih rudokopa i
obdjelavanje mrkog uglja inicirali su izgradnju Koloni-
je, logističkog kompleksa za realiziranje narastajućih
potreba rudnika koja će za nekoliko godina prerasti u
Donju i Gornju koloniju.
Kolonije su obuhvatale dvanaest prizemnih zgrada
s nekoliko porodičnih stanova, kao i stambene zgrade
za činovnike u Jasikama.
Nedugo zatim gradi se rudnička bolnica, pošta,
osnovna škola, kasina i zgrada direkcije. Nakon uspješ-
nog kaptiranja vrela Banjevac rješava se do tada go-
ruće pitanje obezbjeđenja pitke vode. Poznato naselje
Trokuće podiže se 1914. godine a čine ga tri stambene
zgrade s ukupno deset dvosobnih i dvanaest jedno-
sobnih stanova.
U jednom referatu iz 1937. godine razvoj Breze je
postavljen u kontekst višedecenijskog postojanja rud-
nika čija se prostorna i privredna interakcija odrazila u
lokocesiji Breze iz malog mjesta sa šest kuća u varoš,
mali gradić sa sedamdeset tri državne i šezdeset jed-
nom privatnom kućom u kojima stanuje 1.020 osoba.
U periodu između dva svjetska rata na širem pro-
storu Breze se gradi Nova kolonija (Sutješko polje),
a gotovo uporedo se šire i prethodne dvije. Mada su
ovi podaci donekle osporavani kasnijim izvještajima
o građevinskim djelatnostima vezanim za rudnik, či-
njenica je da Breza u naznačenom razdoblju poprima
karakteristike urbanog naselja.

60
 Socijalistička etapa
razvoja Breze
Tokom pedesetih godina prošlog stoljeća socija-
listička doktrina se na različite načine pretvarala u
praksu ovladavanja, stapanja, proširivanja i moderni-
ziranja postojećih naseljskih cjelina. Ove poratne ra-
zvojne tendencije svoju zadovoljštinu dobivaju i u Brezi
kroz ambiciozno osmišljen regulaciono-urbanistički
plan rudnika koji se odnosio isključivo na stambenu
problematiku. U narednih deset godina gotovo u cije-
loj regiji bio je primjetan urbanistički progres. Neka-
dašnja bosanskohercegovačka varoš postaje bogatija
za nekoliko novih stambenih naselja poput onih na
Sutješkom polju, na području Mahale, Bulbulušićima,
Goruši i tako dalje.
Nadalje, podignuti su novi, renovirani i dograđeni
ranije podignuti objekti od društvenog i kulturnog zna-
čaja kao što su bolnica, osnovne škole, gradska bibli-
oteka, dom fizičke kulture, planinarski dom i bioskop.
Dio općinskih sredstava usmjeren je na asfaltiranje i
proširivanje ulica, postavljanje gradske rasvjete, iz-
gradnju komunalne mreže te na ostalu neophodnu in-
frastrukturu za nesmetano funkcionisanje naselja. Sve
do početka devedesetih godina okosnicu brezanske
privrede kontinuirano je jačao pozitivan poslovni bilans
preduzeća iz oblasti rudarstva (“Breza”), metalopri-
vrede (“Strojni”), građevinarstva (“Sretno”), zanatstva
(“Elektroterma”), tekstilne industrije (“Bretex”), trgovi-
ne (“Udarnik”, “Velepromet”) i ugostiteljstva (“Breza”).
Jedna od najvećih
džamija na Balkanu
Agresija na Bosnu i Hercegovinu je u jednom mahu
destruirala snažan urbani sistem građen gotovo jed-
no stoljeće. Postratni razvoj Breza zasniva na građe-
vinskoj, metaloprerađivačkoj i tekstilnoj industriji uz
permanentan podsticaj turističke djelatnosti koja se
sve više orijentira ka promoviranju prirodnih potenci-
jala i unapređenju istih kroz razvoj lovnog, ribolovnog,
izletničkog i seoskog turizma. Naravno, najznačajniji
resurs u rehabilitaciji urbanog tkiva su rezerve mrkog
ugalja čija eksploatacija i dalje čini jednu od primarnih
privrednih aktivnosti Breze.
Pored toga, Breza je, zahvaljujući namjenskim in-
vesticijama i odgovarajućoj prostornoj dispoziciji, pri-
skrbila novo počasno obilježje. U središtu ovog naselja
situirana je jedna od najvećih džamija na Balkanu čija
će svjetla uskoro razasuti zlatan snop preko čitavog
brezanskog kraja, zeničko-dobojske regije i dalje, mno-
go dalje.
Bilješke:
Bajtal, Esad, “Jedna obična priča o običnom bo-
sanskom gradiću: Kad Breza zamiriše mirom”,
1995; dostupno na internet stranici pristuplje-
noj 11. 01. 2010. godine: http://209.85.135.132/
search?q=cache:JOdD39TeVXMJ:www.aimpress.ch/
dyn/pubs/archive/data/199511/51108-003-pubs-
sar.htm+www.aimpress.ch/dyn/,+breza&cd=1&hl=
bs&ct=clnk&gl=ba&client=firefox-a
Grupa autora, Monografija Rudnik Breza 1907–2007,
Rudnik, Breza, 2007.
61
 Doc. RS homeopat i fitoterapeut Suad Šendelj | ZDRAVLJE
Bolesti
organa za mokrenje
N
amjenska funkcija organa za mokrenje je pro-
čišćavanje krvi i izlučivanje mokraće. Centralni
organ ovog sistema, bubreg, pročišćava krv i
izlučuje mokraću dok ostali služe kao odvodni putevi.
U ovaj sistem spadaju: bubrezi, mokraćovod, mokraćni
mjehur i mokraćna cijev. Kod muškaraca se u ovaj
sistem još ubraja i prostata.
Bubrezi su paran organ težak 120–200 grama, koji
svojim oblikom podsjećaju na zrno graha. Razlikuje-
mo desni i lijevi, koji su simetrično postavljeni s obje
strane kičmenog stuba u slabinskim ložama. Desni
bubreg je nešto niže postavljen u odnosu na lijevi.
Također, bubrezi kod žena su postavljeni niže nego
kod muškaraca. Kroz oba bubrega protječe 0,7–1,2
litra krvi u minuti. Količina krvi koja prođe kroz bu-
brege za dvadeset četiri sata je otprilike 1.500 litara a
iz te količine za isto vrijeme izluči se prosječno 1.500
ccm mokraće. Ova količina se može povećati na 2.500
ccm ili, u nekim slučajevima, smanjiti na 400–500 ccm.
Mokraća o kojoj govorimo je koncentrirani rastvor soli
u vodi i ima slabo kiselu do neutralnu reakciju. Zdravi
bubrezi ne izlučuju mokraću koja sadrži bjelančevine.
Akutna upala bubrega
Ovakva upala bubrega obično je posljedica zaraze
uzročnicima gnojenja koji se pojave u bubrezima na-
kon drugih bolesti, kao što su upale krajnika, pluća i
slično. Bakterija E.Colli isto tako je sve češći uzročnik
upale bubrega i ona je postala svakodnevnica, što opet
ukazuje na ozbiljan pad jačine imunološkog sistema.
Nažalost, nekada i upotreba pojedinih lijekova bude
krivac za nastanak bolesti bubrega. Bolest je teška i
ozbiljna. Bolesnik je umoran, bez apetita, s glavoboljom
62
i podmuklim bolom u predjelu bubrega te s temperatu-
rom. Mokraća je tamna, ponekad krvava, a njeno izlu-
čivanje smanjeno. Javljaju se i otoci zbog nakupljanja
tečnosti, koji su isprva vidljivi samo ujutro. Na početku
bolesti treba izbjegavati unos vode i hrane. Izbor bilja
za liječenje nije veliki, jer malo je takvoga bilja koje ne
nadražuje tkivo bubrega. Možda je upotreba ljekovitog
bilja u ovom slučaju kontraproduktivna. Obavezan je
nadzor ljekara i upotreba lijekova koje on propiše. Za
vrijeme trajanja bolesti ne uzimati: bijeli kristalni še-
ćer, meso u bilo kojem obliku, jake začine, bijeli hljeb,
čokoladu i kiselu hranu.
Hronična upala bubrega
Hronična upala bubrega je bolest koja ima različit
tok i intenzitet, a nastaje naravno iz akutne upale, što
je loš kompromis bolesti i organizma. Znaci (simptomi)
bolesti su različiti s obzirom na različit tok bolesti. Od
prvih znakova akutne, pa do izrazitih znakova hronič-
ne upale, može proći petnaest do dvadeset godina.
Najraniji znak poremećene funkcije bubrega je često
mokrenje noću koje prekida san. Temperatura se po-
vremeno povisi, a prisutni su tupi, neodređeni bolovi u
leđima s glavoboljama i povišenim krvnim pritiskom.
Bolesnici su žućkasto-blijede boje kože s osjećajem
da ih sve boli. Vremenom dolazi do blage, ili izražene
anemije (slabokrvnosti) i pada imuniteta organizma.
Otjecanje (edemi) je znak daljnjeg slabljenja bubrega.
Nema nekog pravila, jer kod nekih nema svih nabro-
janih simptoma, ili postoje samo neki od njih i javljaju
se povremeno u slabijem obliku. Kod drugih bolest
napreduje, simptomi su izraženi i na njima se primijete
promjene izazvane bolešću.
 Za razliku od akutne upale bubrega, kod hronične
upale ljekovito bilje je više nego preporučljivo. Može
spriječiti nadolazeće komplikacije i dugoročno odložiti
slabljenje funkcije bubrega.
Recept
Predložit ću vam izuzetnu kombinaciju bilja čiji se
pozitivni učinci nekada mogu nazvati pravim malim
čudom i koju niko ko ima hroničnu upalu bubrega ne
bi trebao zanemariti .
preslica 10 grama
kopriva 10 grama
troskot 10 grama
bokvica 10 grama
kantarion 10 grama
Čaj se mora spremati na opisani način zbog dobi-
vanja što veće količine kremične kiseline.
Jedan prstohvat mješavine preliti s 125 grama pro-
vrele vode i ostaviti da stoji deset minuta. Procijediti u
jedan veći sud, a na talog čaja još jednom sipati dvije
šolje vruće vode i kuhati deset minuta. Tako skuhan
čaj procijediti u isti sud čime će se obje tekućine izmi-
ješati. Piti ga hladnog ujutro na prazan stomak, prije
ručka i uvečer prije spavanja. Uzima se tri sedmice.
Primjenjivati tri do četiri puta u godini, ali s prekidima
od najmanje 40 dana.
Kao i kod akutne bolesti bubrega,i kod hronične je
oslonac dijeta. Hrana koju unosimo u organizam di-
rektno utječe na rad bubrega i njihovo opterećenje.
Redukujte unos soli u organizam, smanjite unos mesa
i proizvoda od bijelog šećera. Alkoholna pića loše utječu
na čitav organizam, pa tako i na bubrege, i najbolje je
ne uzimati ih.
Vitamini: E, A i F, kao i Holin, pomoći će u jačanju i
odbrani organizma. Od minerala koristan je magnezij.
Kamenac
i pijesak bubrega
Bubrežni pijesak i kamenac česta je anomalija od
koje pate milioni ljudi. Kamenci se stvaraju obično u
jednom bubregu i različite su veličine, ali mogu da se
stvore u oba bubrega u većem broju. Uistinu, u većini
slučajeva se ne zna zašto se stvaraju kamenci. Teorija
je dosta, ali nijedna nema dobro uporište. Tvorevine se
razlikuju po sastavu: (1) preko polovine kalkulusa (ka-
menaca) sastavljeno je od kalcijoksalata ili mješavine
kalcij oksalata i fosfata, (2) amonij-magnezij fosfatni
kamenci i (3) cistin.
O uzroku nastajanja ne vrijedi polemisati, ali vrijedi
spomenuti moguće faktore:
Calcium
preveliki unos mlijeka i mliječnih proizvoda u orga-
nizam s mogućnošću poremećenog metabolizma
veliki unos vitamina D (preko 7.000 IU dnevno )
neke od bolesti kao što su: sarkoidoza, bolesti štitne
žlijezde i slično
oslabljen rad bubrega
Oksalati
veliki unos oksalata (špinat, peršun, orasi)
operativni zahvati na crijevima
Mokraćna kiselina
giht – moguć nastanak kamenca zbog liječenja bo-
lesti takozvanim urikozuričnim sredstvima
leukemija, limfomi i tako dalje
Stečene ili urođene
anomalije bubrega
Na kraju, pored svih iznesenih teorija, ne može se
reći šta je zapravo istinski uzrok nastanka kamenca.
Treba znati da organizam koji jednom stvori kame-
nac ima tendenciju konstantnog stvaranja kamena-
ca. Nerijetko već formirani kamenac ne daje nikakve
simptome, to jest ne stvara probleme. Dok se kamenac
ne pokrene i ne zaglavi, kod većine takvih bolesnika
javlja se samo tup bol i pritisak u krstima, napet tr-
buh, slabost, a rijetko kada povraćanje. Ako kamen
izaziva opstrukciju, javljaju se kolike, a mogu se javiti
hematurija (krv u mokraći) i infekcija. Da bi se kamenac
iz bubrega mogao istisnuti do mjehura, ne smije biti
veći od zrna bibera ili četiri milimetra. Sve što prelazi
ovu veličinu, zahtijeva ljekarsku intervenciju. Zanimlji-
ve su tvrdnje mnogih da imaju sredstva za topljenje
kamenaca u bubregu. Šta reći? Istovremeno žalosna
i smiješna situacija. Kalkulusi su čudno formirani s
bezbroj oštrih vrhova koji zasijecaju kanale. Nikada
ne treba dozvoliti pokušaje izbacivanja kamenaca
pomoćnim sredstvima ako njegova veličina prelazi
četiri milimetra. U protivnom, rizik je veliki (krvarenja,
infekcije, hidronefroza). Teorije i lijekovi za topljenje
kamenaca ne vrijede spomena, zaboravite.
63
64
00