Professional Documents
Culture Documents
trigonom
REX DEUS
trigonom
trigonom
Istina o misteriju Rennes-le-Chateaua
i Isusove dinastije
I DIO
Povijest i mit Rennes-le-Châteaua 12
1 Burna povijest sela na brijegu 13
2 Priča izlazi na površinu 23
II DIO
Bliže istini? 34
3 Akcija i reakcija 35
4 Naša prva saznanja o predaji Rex Deusa 40
5 Biblijski Izrael u Isusovo doba 47
6 Isus, esenski Učitelj Pravednosti i sv. Pavao,
prvi kršćanski heretik 57
7 Isusov brak i dinastija 70
8 Koncil u Niceji 81
III DIO
Doba templara 93
09 Uskrsnuće Rex Deusa 94
10 Djelatnosti i uvjerenja templarskih vitezova 106
trigonom
11 Srednovjekovni mitovi i legende
trigonom
12 Albigenski križarski pohod
120
131
13 Kraj templara? 144
IV DIO
Učenje Rex Deusa i njegovo očuvanje 154
14 Kontroverzno Torinsko platno 155
15 Religiozna uvjerenja Rex Deusa 169
16 Zagonetni svijet ranog slobodnog zidarstva 182
17 Viteški redovi 193
18 Djelovanje je čarobna riječ 204
V DIO
Prepoznat ćeš ih po njihovim plodovima 213
19 Rex Deus i ezoterični preporod 214
20 Rex Deus - dokaz 221
21 U osvit novoga tisućljeća 232
Dodatak 241
Rodoslovlja i zemljovidi 242
Slike 248
Predgovor uztrigonom
prvo bosansko izdanje
trigonom
Jozo Cikuša
trigonom
trigonom
Zahvale
Ovo je djelo rezultat pomoći, podrške i informacija koje su nam
pristizale iz brojnih izvora. Svi oni koji su na taj način pridonijeli njego
vu nastanku učinili su to svojom slobodnom voljom, znajući pouzdano
da ćemo njihove uvide i podatke iskoristiti prema vlastitoj savjesti. Ni
jedan od ovih izvora, osim autora samih, ne može se, stoga, držati odgo
vornim za mišljenja izražena u ovome djelu.
Sa zahvalnošću smo primili pomoć i podršku od strane Stuarta
Beattiea iz Rosslyn Chapel Trusta (Zaklada Rosslynske kapele); Lau-
rencea Blooma iz Londona; Roberta Brydona iz Edinburgha; Nicole
Dawe iz Spreytona; barunice Edne di Pauli iz Londona; Michaela Hal-
seyja iz Auchterardera; Biorna Ivemarka iz Gramaziea; Guya Jordana iz
Bargemona; Georgesa Kiessa iz Centre d'Etudes et de Recherches Tem-
plières (Centar templarskih studija i istraživanja) iz Campagne-sur-Au-
dea; Fredericka Lionela iz Pariza; Roberta Lomasa iz Bradforda;
Michaela Monktona iz Buckinghama; Jamesa Mackayja Munroa iz Peni-
cuicka; Andrewa Pattisona iz Edinburgha; Stelle Pates iz Ottery St Mary;
Alana Pearsona iz Rennes-le-Bainsa i Davida Pykitta iz Burton-upon-
Trenta koji je, kao i uvijek, s nama velikodušno podijelio rezultate svo-
jih osobnih istraživanja.
Tim iz Element Booksa, predvođen Michaelom Mannom, zaslužio
je naše poštovanje i duboku zahvalnost za svu podršku koju nam je
pružio od samoga začetka ovoga djela, sve do njegova konačnog ob
javljivanja. Posebno bismo željeli zahvaliti Johnu Baldocku, njihovu ured
ničkom savjetniku, Florence Hamilton, našoj urednici, Matthewu
Coryju i svima koji su pridonijeli ovim, doista zajedničkim, naporima.
Naposlijetku, željeli bismo izraziti zahvalnost dvojici naše duhovne
braće, Patu Sibilleu i Nivenu Sinclaireu, bez čije se neprestane podrške,
vodstva i ohrabrenja ništa od ovoga ne bi ostvarilo.
trigonom
trigonom
Uvod
Rennes-le-Chateau, ime koje se povezuje s misterijem, intrigom i
pričama o zakopanom blagu, bilo je gotovo potpuno nepoznato sve do
1972. godine, kada je dokumentarni film Henryja Lincolna prvi put
skrenuo pozornost britanske javnosti na ovo maleno selo na brijegu, u
jugozapadnoj Francuskoj. U tri emisije, koje su se prikazivale nekoliko
godina, ovaj je vješti pripovjedač razotkrio niz međusobno povezanih
misterija.
Televizijskim je emisijama uslijedila knjiga, Sveta krv, Sveti gral,
autora Michaela Baigenta, Richarda Leigha i Henryja Lincolna. Bilo bi
preblago reći da je ova knjiga izazvala senzaciju. Opisivana kao "briljan
tno detektivsko djelo", "koje će podići uzbunu u klerikalnim krugovi
ma" ili, jednostavno, kao blasfemična, ona je ubrzo stekla status
bestselera, te je prevedena na većinu europskih jezika. Knjiga je razot
krila nešto što su mnogi smatrali najvećom tajnom u posljednje dvije
tisuće godina.
Početna točka Lincolnova istraživanja bila je neobična priča o
Berengeru Sauniereu, nadarenom župniku koji je krajem devetnaestoga
stoljeća bio protjeran u Rennes-le-Chateau zbog nekog nepoznatog pri
jestupa. Neko je vrijeme tamo živio gotovo na rubu siromaštva, da bi
iznenada postao nevjerojatno bogat, trošeći doslovno milijune franaka.
Priča, koja započinje natruhama o zakopanom blagu, pretvara se u
istraživanje koje seže duboko u povijest, u suvremenu potragu za Gra
lom sa svim elementima misterija: tajanstvenim šifriranim dokumenti
ma, političkim intrigama, pričama o tajnim društvima, zavjeri koja se
proteže kroz mnoga stoljeća, aktivnostima vitezova templara, katari
ma, inkvizicijom i tajnom koja bi mogla ozbiljno uzdrmati temelje Kršćan
ske crkve - Isusov brak i osnivanje dinastije čiji potomci žive i danas.
Kao posljedica, Rennes-le-Chateau danas prima više od 20.000
posjetitelja iz cijeloga svijeta. Dva engleska bibliografa ustanovila su
kako se do 1988. godine pojavilo barem 473 knjige, eseja i članaka, koji
su se bavili misterijem ovoga udaljenog seoceta. Knjizi Sveta krv, Sveti
trigonom
trigonom
gral uslijedilo je Mesijansko naslijeđe (The Messianic Legacy), istih
autora, kao i čitav spektar drugih djela, više-manje utemeljenih na
postavkama Baigenta, Leigha i Lincolna. Fascinacija Rennes-le-Cha-
teauom, koja je poprimila svjetske razmjere, podržavanaje osnivanjem
najrazličitijih klubova i udruga, posvećenih daljnjem istraživanju njegovih
tajni. Postoji, primjerice, više od 565 website-ova na Internetu u potpu
nosti ili djelomice koncentriranih na enigmu na koju nam je prvi put
skrenuo pozornost Henry Lincoln.
Pričama o zakopanom blagu, tajnim krvnim vezama, povijesnoj
zavjeri, progonu i genocidu pridodajmo sada i krivotvorenja, fantazije i
najobičnije izmišljotine. Ova je zapanjujuća izjava dana u jednoj ugled
noj BBC-jevoj emisiji, u namjeri opovrgavanja još jedne, vrlo dobro
prodavane knjige, Božji grob (The Tomb of God), u kojoj se iznosi
tvrdnja kako je Isus bio pokopan na jednoj planini u blizini Rennes-le-
Chateaua.
Pa ipak, koliko god se to činilo bizarnim, kada se s djela koja se
bave Rennes-le-Chateauom skine veo izmišljotina i netočnosti, preosta-
je još nekoliko vrlo stvarnih misterija. Odbacimo li te očigledne krivo
tvorine, otkrit ćemo stvarni povijesni temelj za najnevjerovatniju od svih
do sada iznesenih tvrdnji - o postojanju jedne grupe obitelji, koje su se
oduvijek trudile promijeniti tijek europske povijesti. Ove međusobno
povezane obitelji za sebe tvrde da vode podrijetlo od 24 velika svećeni
ka jeruzalemskoga Hrama. Priča je to koja je ispričana u ovoj knjizi, a
koja predstavlja istinski misterij Rennes-le-Chateaua.
trigonom
trigonom
DIO
I.
Rennes-le-Chateau —
povijest i mit
1
trigonom
trigonom
OD KELTA DO KATARA
ŽUPNIK SAUNIERE
OBNAVLJANJE SE NASTAVLJA
trigonom
trigonom
Marie Denarnaud je u vili Bethaniji živjela prilično udobno sve do
1946. godine, kada je njezino financijsko stanje pretrpjelo dramatičnu
promjenu. Francuska je vlada nakon rata uvela novu valutu, a svi koji su
željeli zamijeniti znatniju količinu starih franaka novima, bili su podvrg
nuti strogim ispitivanjima, kako bi se ustanovilo podrijetlo njihova ime
tka. Ova je mjera imala za svrhu razotkrivanje poreznih utaja, ratnih
profitera i raznih drugih nezakonitih djelatnosti. Marie nije željela nikome
položiti račune; vidjeli su je kako u svome vrtu spaljuje gomilu starih
novčanica. Sedam je godina živjela od novca kojeg je stekla prodajom
vile Bethanije. Vilu je kupio gospodin Noel Corbu, čija je obitelj skrbila
za Marie sve do njezine smrti. Mnogo mu je puta pričala o svome bogat
stvu, rekavši i kako će mu prije svoje smrti povjeriti tajnu koja će ga
učiniti vrlo bogatim i moćnim. Nažalost, Marie je 29. siječnja 1953.
godine pretrpjela iznenadni udar, nakon čega više nije mogla govoriti.
Svoju je tajnu, tako, ponijela u grob.
Marieine su riječi potaknule val rušilačkih pohoda, pod krinkom
arheoloških iskopavanja. Francuski zakon o zakopanom blagu, da se
jednostavno izrazimo, podržava djetinjastu koncepciju prema kojoj
svatko tko otkrije kakvo blago ima pravo zadržati ga. Ovakvu je situa
ciju olakšavala i dostupnost eksploziva, koji se naširoko rabio u vinogra
darstvu, prilikom vađenja dubokih korijena. Jedna od žrtava eksplozija
bio je i sarkofag u blizini Rennes-le-Chateaua, navodno onaj kojeg pri
kazuje Poussinova slika Les Bergers d'Arcadie (Arkadijski pastiri). Vrh
brijega na kojemu stoji Rennes-le-Chateau, doslovno je izrovan tuneli
ma, od kojih su neki prirodni, neki posljedica ljudskog djelovanja, neki
su drevni, dok su drugi novijeg datuma. Na ulasku u selo nalazi se ploča
koja upozorava kako je lokalnim zakonom iz 1966. godine strogo za
branjeno svako neovlašteno iskopavanje na tom području. Osim ove
obavijesti, postoji još jedna, iz 1998. godine, postavljena pred grado
načelnikovim uredom, koja podsjeća na to da je propis iz 1966. još
uvijek na snazi, te da će biti strogo provođen. No, poput svih ostalih
francuskih zakona, i ovaj se više cijeni kršenjem negoli poštivanjem.
trigonom
2
trigonom
VITEZOVI TEMPLARI
TAJNI DOSJEI
Tajni dosjei sadrže tri popisa imena. Prvi popis Baigent, Leigh i
Lincoln nisu smatrali vrijednim detaljnijeg ispitivanja, jer je sadržavao
tek imena opata koji su, kako se navodi, između 1152. i 1281. godine
upravljali imovinom Reda Siona u Svetoj zemlji. Više su pažnje posve
tili drugom popisu koji je sadržavao imena velikih meštara templarskoga
reda između 1118. i 1190. godine, od vremena službenoga osnutka Reda
do dana kada se, navodno, odvojio od svoga matičnog Reda, Sionskog
priorata. Kada su ovaj popis usporedili s onim kojeg navode templarski
trigonom
trigonom
povjesničari, određene nedosljednosti postale su očiglednima. Prema
popisu povjesničara, templarskim je redom između 1118. i 1190. godine
upravljalo deset velikih meštara. Mnogi navode Andrea de Montbarda,
ne samo kao suosnivača Reda, već i kao templarskog velikog meštra u
razdoblju između 1153. i 1156. godine. Prema Tajnim dosjeima, me
đutim, Andre de Montbard nikada nije upravljao Redom.
Mnogi se templarski povjesničari slažu u tome da je Bertrand de
Blanchfort, nakon smrti Andrea de Montbarda 1156. godine, postao
šestim velikim meštrom templarskoga reda. I ovdje se podaci razlikuju
od onih u Tajnim dosjeima. Prema njihovu popisu, Bertrand de Blanch
fort, za koga autori vjeruju da je živio u blizini Rennes-le-Chateaua, bio
četvrti veliki meštar, stupivši na tu dužnost 1153. godine. Baigent, Leigh
i Lincoln kasnije postavljaju pitanje: "Ako se ovaj popis ne podudara s
onim kojeg su sastavili priznati povjesničari, trebamo li zato smatrati
popis iz Tajnih dosjea pogrešnim?" Autori sasvim ispravno zaključuju
kako definitivan popis velikih meštara templarskoga reda zapravo ne
postoji. Najraniji popis datira iz 1342., 30 godina nakon raspuštanja
Reda i više od dva stoljeća nakon njegova osnutka. Problem je bio jed
nostavan. Je li popis templarskih velikih meštara kakvog navode Tajni
dosjei autentičan, utemeljen na izvorima nedostupnim učenim povjes
ničarima, ili se, pak, radi o krivotvorini? Prihvativši popis iz Tajnih do
sjea umjesto autentičnog povijesnog zapisa, autori knjige Sveta krv, Sveti
gral jasno su izrazili svoje mišljenje, unatoč mnogim nedosljednostima i
podacima koji tvrde suprotno. Oni su, doista, otišli još dalje, izjavivši:
Bili naši zaključci valjani ili ne, mi smo se suočili s jednom nepo
bitnom činjenicom - netko je, na neki način, dobio uvid u popis
koji je točniji od bilo kojeg postojećeg. A budući da se taj popis -
unatoč tome što se razlikovao od drugih prihvaćenih popisa -
toliko puta pokazao točnim, pružio je vjerodostojnost ostalim
Prioratskim spisima.
*izvorno ime Rosslyn je galskog podrijetla. Danas mjesto nosi naziv Roslin.
naraštaja na naraštaj. Podzemni bi se tok, tako, mogao odnositi na ne
priznatu, tajnu krvnu lozu, koja se održala stoljećima.
trigonom
trigonom
Takvim su idejama, potkrijepljenim dokazima koji su u najvećoj
mjeri proizlazili iz Tajnih dosjea i takozvanih Prioratskih spisa, autori
knjige Sveta krv, Sveti gral opravdavali ono što je postalo najkontro-
verznijom temom knjige. Opisana od strane pobožnih kao blasfemična,
a od nekršćana kao krajnje nevjerojatna, ona je po samoj prirodi stvari
bila nesposobna iznjedriti apsolutan i neprijeporan dokaz. Autori su,
naime, tvrdili, da je, unatoč Novome zavjetu i učenjima svih kršćanskih
crkava, Isus bio oženjen, te da je osnovao ne samo obitelj, već i dinas
tiju čiji su potomci i danas živi. Jedan od argumenata, koji je imao podržati
takvu tvrdnju, temeljio se na fonetskoj varijanti izraza Gral - Sangraal -
koji se pojavljuje u nekim prijašnjim gralskim romansama. U kasnijoj,
Malloryjevoj verziji, ovaj se izraz pojavljuje u varijanti Sangreal, kojeg,
opet, autori dijele na dvije francuske riječi "Sang Real", odnosno,
"kraljevska krv". Svoju tvrdnju dalje podržavaju navodeći Gralske ro-
manse, Wolframa von Eschenbacha, u kojima se spominje "gralska
obitelj". Proširivši svoje istraživanje do današnjih dana, autori su identi
ficirali osobu koja je, prema njihovu mišljenju, bila ne samo vodeća ličnost
suvremenog Sionskog priorata, već, vjerojatno, i potomak samoga Isu
sa. Između ostalih, imenovali su prilično neuvjerljivog kandidata za istin
skog Isusova potomka. Bio je to izvjesni Pierre Plantard, ili, kako sam
kaže, Pierre Plantard de St Clair.
trigonom
trigonom
DIO
II.
Bliže istini?
3
trigonom
trigonom
Akcija i reakcija
BERENGER SAUNIERE
trigonom
trigonom
Tim je bio itekako svjestan da je ovu priču nemoguće dokazati.
Čak i ako bi se pokazala istinitom, još uvijek bi postojale goleme puko
tine u vremenskom slijedu. Možda postoje zapisi iz vremena rimske
vladavine koji bi mogli poslužiti kao potvrda - ako, i samo ako su ove
obitelji bile dovoljno ugledne ili poznate. Međutim, dok je arhiviranje
podataka imalo dugu povijest na Bliskom Istoku - neki egipatski i sume-
ranski zapisi datiraju iz nekoliko stoljeća prije Krista - učinkoviti oblici
birokracije u zapadnoj su se Europi razvili tek u 10. i 11. stoljeću. Sis
tematično čuvanje zapisa najprije se u 10. stoljeću pojavilo u Francuskoj
i Italiji, da bi se zatim proširilo u Španjolsku, Nizozemsku, Belgiju i
Luksemburg, a konačno i u njemačke države. U Engleskoj se, iako ne u
svome punom obliku, pojavilo tek nakon invazije Vilima Osvajača, 1066.
godine. Rodoslovlja se, dakle, u većini zapadnoeuropskih zemalja mogu
proučavati tek od 10. stoljeća nadalje. Krajnje je nepouzdano, pa čak i
nemoguće, proučavanje rodoslovlja iz razdoblja između pada Rimskoga
carstva do 10. stoljeća. Jedinu iznimku, koja je i sama od upitne vjero
dostojnosti, pružaju zapisi što ih je Crkva proglasila točnim i istinitim.
Međutim, čak su i crkveni zapisi preplavljeni dobronamjernim hagiogra-
fijama određenih vodećih ličnosti Crkve i sasvim razumljivim iskušenji
ma njezinih povjesničara da popune praznine nekom vrstom "svete
fikcije", u njihovim iskrenim, mada zabludjelim pokušajima da dokažu
kontinuitet crkvene vlasti od vremena svetoga Petra do njihova vlastita
vremena.
Iako se Michaelova priča činila nevjerojatnom, ona je bila razum
na, trezvena i potpuno iskrena, stoga nije ni čudo da se Tim njome odu
ševio. Kada je Michael spomenuo da, prema obiteljskim kazivanjima,
vodi podrijetlo od Hughesa de Payena, suosnivača templarskoga reda i
rođaka St Clairovih iz Roslina i normandijskih vojvoda, Tim je odlučio
čitavu stvar detaljnije istražiti. Nekoliko mjeseci kasnije, ovaj put uz
nazočnost jednoga kolege, koji je imao provjeriti točnost podataka i
pomoći u postavljanju pitanja, Tim i Michael susreli su se ponovno.
Osam su sati dvojica sumnjičavih povjesničara, dobrih poznavatelja
povijesti Srednjega vijeka i biblijskih vremena, zaneseno slušali Michaela
kada im je iznosio sljedeću priču.
Kada mu je njegov otac prvi put razotkrio pojedinosti iz tradicije
Rex Deus, Michaelu je bilo šesnaest ili sedamnaest godina, te je bio
trigonom
trigonom
sposoban razumjeti širi kontekst priče koju je imao čuti. Što je još važnije,
bio je u godinama kada je prisega na čuvanje tajne za njega mogla imati
neko značenje. Nakon što je položio prisegu, po prvi je put čuo priču
koja slijedi. Povjereno mu je kako se u tajnoj ladici jednog starog stola
nalazi odgovarajuća dokumentacija u obliku obiteljskih rodoslovlja, te
da će nakon smrti njegova oca, Michaelova sveta dužnost biti dopu
njavanje rodoslovlja i prenošenje tajne na svoga izabranog potomka.
Morao je također biti spreman na suradnju s ostalim članovima Rex
Deusa, kada to od njega bude zatraženo, a na istu je suradnju trebao
obvezati i svoje izabrano dijete. Njegova je poslušnost morala biti pot
puna i neupitna. Uza sve to, bio je obvezan prisegnuti na Čuvanje tajne,
a kršenje prisege povlačilo je smrtnu kaznu. Bio je to ogroman teret za
nekoga tako mladog. Nažalost, Michaelov je otac umro nekoliko godi
na kasnije, a on je, vrativši se nakon toga u obiteljsku kuću, ustanovio
kako je stari stol, s cjelokupnim sadržajem, uzeo njegov brat. Vezan
prisegom, nije mogao objasniti zašto ga želi natrag. Unatoč svojim naj
boljim nastojanjima, nikada više nije vidio taj komad namještaja, kao
niti njegov sadržaj, te vjeruje kako je njegov brat prodao stol, prilično
vrijednu starinu, blaženo nesvjestan onoga što je učinio. Michael nam,
stoga, nije mogao iznijeti potpunu priču, te u njoj postoje izvjesne praz
nine i nepreciznosti, jer mu je sve što o njoj zna usmeno prenio njegov
otac prije četrdeset godina. Priča započinje u biblijskom Izraelu, pred
kraj vladavine Heroda Velikog.
trigonom
Osim nedosljednosti u povijesnim zapisima, praznina je bilo i u
trigonom
Michaelovoj priči. Nakon opisa zbivanja u Isusovo doba, priču je naglo
premjestio u 4. stoljeće kršćanske ere. Bilo je to vrijeme kada su se
okolnosti pokazale dovoljno sigurnima da se članovi Rex Deusa vrate u
Jeruzalem i Mesijino tijelo ponovno pokopaju, i to na mjestu na kojemu
ga se nitko ne bi usudio tražiti, na samom Brdu Hrama koje se smatralo
nepovredivim. Prema židovskom običaju, ovo se mjesto nije smjelo os
kvrnuti pokapanjem mrtvih. Mogli bismo čak i razumjeti da je osjećaj
sigurnosti naveo ove ljude da Mesijino tijelo pokopaju na ovakvom sve
tom mjestu. Ono što je teže prihvatiti jesu motivi koji su pripadnike
obitelji što potječu iz najortodoksnije grane judaizma naveli na čin koji
se protivi zabrani pokapanja mrtvih na Brdu Hrama.
Nakon 4. stoljeća, Rex Deus obitelji nastavile su živjeti u Zapad
noj Europi. Njihova im tradicija nalaže da uvijek u javnosti ispovijedaju
dominantnu religiju određenog vremena i kulture unutar koje žive, dok
su prisegom obvezani u tajnosti slijediti "istinski put". Nenametljivo i
iskreno, Michael je izjavio da svoje podrijetlo vuče od Hughesa de Pa-
yena, te da su kao takvi, kao i zbog međusobnih bračnih veza, članovi
njegove obitelji sve do nedavno bili nasljedni kraljevski službenici Uje
dinjenog Kraljevstva. Spominjanje Huhgesa de Payena prizvalo je u
sjećanje misterij koji okružuje utemeljenje Reda templarskih vitezova,
doživjevši svoj vrhunac u knjizi Sveta krv, Sveti gral, i aluzijama o taj
nim aktivnostima Sionskog priorata.
trigonom
Jedan od najvećih problema u kršćanskom pristupu povijesti Isu
trigonom
sova vremena sastoji se u tome da, iako evanđelja priznaju da je Isus bio
Židov, kršćanima, odnosno, nežidovima, ne govore ništa ili, pak, go
vore vrlo malo o tadašnjim običajima židovskoga naroda. Izrael je bio
teokratska država, čiji je zakonski sustav dugo vremena utjelovljavala
Tora. Zakon koji je Mojsije primio od Boga nije predstavljao samo Božji
zakon, već i zakon države; njegovih 613 pravila obvezivala su sve Židove,
kako u Izraelu, tako i u dijaspori. Prema Zakonu, židovski su muškarci
bili dužni oženiti se i imati potomstvo, u skladu s Božjim naputkom
"idite i množite se". Zabilježeno je, međutim, nekoliko iznimaka od ovoga
pravila, te bi bilo razumno pretpostaviti da su se među njima mogli naći
i Ivan Krstitelj i drugi "sveti ekscentrici", što su naseljavali područje
između Genezareta i Mrtvoga mora. Svi rabini, bez iznimke, bili su
dužni oženiti se i ostaviti potomke.
Kada proučavamo židovske običaje toga vremena, vidjet ćemo
da je upravljačka struktura tradicionalnog svećenstva zadržala imena
starozavjetnih arhanđela. Laurence Gardner, autor knjige The Blood
line of the Holy Grail (Krvna linija Svetoga grala), koji, kao svoj izvor,
navodi bibličarku Barbaru Thiering, tvrdi da je svećenik Sadok bio na
zvan prema arhanđelu Mihaelu, a svećenik Abijatar prema arhanđelu
Gabrijelu. Anđeo Gabrijel se u evanđeljima naziva "glasnikom", a na
ziv "Gabrijel" mogao se odnositi na svakog velikog svećenika odabra
nog da prenese neku važnu poruku. Gabrijel koji se spominje u
"Navještenju" bio je veliki svećenik koji je imao postati ocem Mesije, a
začeće je "navijestio" Elizabeti, majci Ivana Krstitelja, te Mirijam, odnos
no, Mariji, Isusovoj majci. Na taj je način bilo osigurano podrijetlo Mesije
od Davidove loze i Aronove linije nasljednih velikih svećenika. Ovaj
sustav svećeničkog naslijeđa moguće je pronaći i u Knjizi Henokovoj
a precizni hijerarhijski poredak svećenika u anđeoskom kontekstu, koji
je postojao i u vrijeme evanđelja, nalazi se u jednom dokumentu iz fun
dusa s Mrtvoga mora, poznatog kao Ratni svitak.
ISUSOVO ROĐENJE
ROĐENJE OD DJEVICE
ISUSOV BRAK
I dištima koja je nametnula Katolička crkva, nije bila tek mala sekta
iz Kumrana. Prema tadašnjem židovskom povjesničaru Josipu Fla-
viju, koji je svojevremeno bio njezin član, eseni su bili velika religiozna
skupina, po svojoj moći i utjecaju ravna saducejima i farizejima. Saduceji
su bili konzervativna, svećenička i posjednička skupina, koja je propo
vijedala strogo pokoravanje slovu Zakona, pri čemu je usko surađivala
s rimskim okupatorom - predstavljajući, tako, neku vrstu izraelskih "kvi
slinga". Farizeji, o kojima kršćanski pisci govore samo najgore, bili su
teolozi, koji su nastojali Zakon i usmenu predaju tumačiti na liberalniji
način, kako bi oni postali dostupni i običnim ljudima.
Kao potpuna suprotnost ovim skupinama, čiji su se pripadnici kla
njali u jeruzalemskom Hramu, eseni su bili skupina ultra-ortodoksnih
Židova, koji su slijedili inicijacijsku stazu zvanu "Put". Potekli su iz
ranije ezoterične grane judaizma poznate kao terapeuti, koji su uglavnom
živjeli u Egiptu, u blizini Aleksandrije. Unutar esenskoga pokreta bilo je
mnogo podgrupa, poput nazarena ili nazireja, zelota i sikarijaca. Štova
ni od strane Heroda Velikog zbog svojih proročkih sposobnosti, oni su
bili tvrdi pristalice mesijanske tradicije i plodni učenjaci, koji su stvorili
golemi korpus apokaliptičnih zapisa, uključujući i dokumente poznate
kao svici s Mrtvog mora, otkrivene 1948. godine. Prema stajalištu Ka
toličke crkve, čitav rukopisni korpus bio je sastavljen u esenskom naselju
Kumran, stoljeće prije Kristova rođenja. Međutim, stručnjak za svitke s
Mrtvoga mora, Norman Golb, tvrdi da je ova zbirka dokumenata potekla
trigonom
iz brojnih izvora širom Izraela, te da je uključivala i veliki broj svitaka iz
trigonom
jeruzalemskog Hrama, te korpus djela iz prvog stoljeća kršćanske ere.
Kumranski svici, tako, predstavljaju dokaz o rasprostranjenosti esenske
tradicije i visokom ugledu kojeg je uživao ovaj pokret, čak i kod svojih
teoloških suparnika u Hramu.
EVANĐELJA
trigonom
trigonom
Unatoč teološkom razlikovanju od izvornih Isusovih učenja,
društvena struktura rane Kršćanske crkve uvelike se temeljila na esen-
skom učenju, tradiciji i praksi, kao vrsta hebrejsko-egipatskog gnosti
cizma s vrlo snažnim natruhama zoroasterske predaje, koja potječe od
učenja ranijeg perzijskog iniciranog, Zaratustre. Nova je "Crkva" rabila
priručnik poznat kao Didache, ili "učenje Gospodnje", a iz njega iz
vučena pravila često su se navodila u poslanicama novim kršćanskim
zajednicama. Sličnosti između Didache-a i Pravila zajednice, otkrivenog
među svicima s Mrtvog mora, vrlo su uočljive - posebice uzmemo li u
obzir pokušaje Crkve da Pravilu zajednice odredi raniji datum nastan
ka. Oba dokumenta započinju opisom "dvaju puteva", svjetlosti i tame,
nastavljajući na način koji uopće ne ostavlja sumnje u to koji je od njih
matični dokument.
Prvom "Kršćanskom crkvom" u Jeruzalemu, utemeljenoj, sasvim
očito, na modelu esenske zajednice, upravljala je skupina mudraca. Ova
trojica vođa, zvanih "Stupovi", bili su Jakov, Isusov brat i prvi među
njima, te Simun Petar i Ivan. Prema učenju Kršćanske crkve, Isus je na
čelo Crkve postavio Šimuna Petra.
EVANĐEOSKA ISTINA?
trigonom
trigonom
Odlomak koji se odnosi na Poncija Pilata i "pranje ruku" čini se
jednako bizarnim uzmemo li u obzir dokaze. Nakon gušenja jednog rani
jeg ustanka, Pilatov prethodnik, prokonzul Var, razapeo je više od dvije
tisuće Židova, a da nije ni trepnuo okom. Stoga je krajnje nevjerojatno
da je Pilat morao dvaput razmisliti prije nego li je odlučio smaknuti
nekoga poznatog kao buntovnika. Tvrdnja da je Isus razapet, nakon što
je proglašen krivim prema židovskoj optužbi za blasfemiju, potpuna je
glupost; jedan vodeći znanstvenik odbacuje je kao "čistu izmišljotinu".
Da je bilo tko bio optužen i proglašen krivim za ovaj zločin, tada mu ne
bi sudili Rimljani, već bi ga pogubili Židovi, na propisani način, odnos
no, kamenovanjem do smrti. Jedan ugledni klasični povjesničar, Enoch
Powell, koji je naučio hebrejski kako bi dobio bolji uvid u stvarnost
Isusova života i vremena, izjavio je da se upravo to s Isusom i dogodilo.
Postoji samo jedna optužba, ona za pobunu, koja po rimskom
zakonu za sobom povlači tradicionalnu kaznu razapinjanja na križ. Va
lja imati na umu da je Izrael bio teokratska država u kojoj je za Židove
važio samo jedan zakon, Mojsijev. Stoga je svaka nova religiozna izjava
bila de facto politička izjava a, vice versa, svaka politička izjava bila je
istovremeno religiozna. Isusova su se učenja u mnogim pogledima ra
zlikovala od onih saduceja i farizeja, koji su podržavali, ili, pak, pri
hvaćali iz praktičnih razloga, vrhovnu vlast Rimskoga carstva. Iako je
moglo biti podijeljenih mišljenja glede njegovih učenja, za Židove je
Isus bio židovski rabin, koji je svoje tumačenje Zakona drugim Židovi
ma podastirao na tradicionalan način, u obliku rasprave, što priziva u
sjećanje stari aforizam; "gdje se nađu dva Židova, tu nastaju tri svađe".
Za rimskog okupatora, omraženog Kittima, Isus je bio buntovnik koji je
mogao izazvati ustanak. Njegovo podrijetlo od Davidove loze, zajedno
s mesijanskom titulom "kralj Židova", bilo je za Rimljane dovoljno
opravdanje za njegovo smaknuće.
ZNANSTVENA POTVRDA
BIJEG IZ EGIPTA
Koncil u Niceji
trigonom
Osnovni teološki problem kojeg je trebalo riješiti na saboru u Niceji
trigonom
proizlazio je iz različitih stajališta o Isusovoj prirodi, koja je bila izvo
rom sukoba između pavlinskih teologa i sljedbenika Arijeva nauka.
Prema pavlinskom nauku Isus je bio božanski i jedinorođeni sin Božji,
suvječan i istobitan s Bogom-Ocem. Arije je, kako su tvrdili njegovi
kritičari unutar Crkve, propovijedao da je samo Otac "Jedini Pravi Bog",
nedostižan i jedinstven. Krist, Logos, nije bio ni vječan ni nestvoren,
budući da je primio život i postojanje od vječnoga oca: "Ako je Sin
pravi Sin, onda je Otac morao postojati prije Sina; dakle, bilo je vrijeme
kada Sin nije postojao; dakle, on je stvoren." Arije je otišao još dalje
zaključivši da, iako je Krist bio vođen božanskom voljom Oca, u suštini
nije bio Bog. Pored toga, Arije je dopuštao mogućnost da je Sin Božji
griješio. Arijanska je hereza uzrokovala podjelu unutar Crkve, te su rani
teolozi razbijali glave pokušavajući definirati apsurdnu ideju sadržanu u
Pavlovoj objavi, naime, da je Isus, taj ortodoksni i školovani Židov, bio
Bog. U nastojanju da opovrgne arijansku herezu Crkva je morala smi
sliti uvjerljivu formulu koja je imala precizno definirati Isusovu
božanstvenost.
KONCIL U NICEJI
trigonom
Utemeljenjem prve crkve-države u povijesti kršćanstva, koja se
trigonom
čvrsto temeljila na duboko "duhovnim" načelima korupcije, straha i
represije, Konstantin Veliki je u svome carstvu uspostavio prividno je
dinstvo. Strašnu kaznu za to plaćat će sljedećih stoljeća duga lista ne
sretnika, proganjanih, mučenih i spaljivanih kao heretici. Tragično je što
je to jedinstvo bilo samo načelno, a u svakom slučaju ne i posljednji
pokušaj ostvarenja nemogućeg. Tijekom prvih 520 godina kršćanske
povijesti potrošeno je mnogo vremena i napora u pokušajima definira
nja prirode i osobe Isusa Nazarena. Teolozi koji su slijedili heretičke
doktrine i mitologiju sv. Pavla nisu mogli prihvatiti da je Isus, iako iz
vanredan i divljenja vrijedan, bio samo čovjek, veliki učitelj i predan
Židov, pa su svim silama nastojali poduprijeti Pavlovu fantaziju o Isu
sovoj božanstvenosti.
Sve je to dovelo do polemika i sukoba koji su konačno rezultirali
velikom šizmom koja i danas dijeli pravoslavne crkve Istoka od rimoka-
toličanstva na Zapadu. Konačno, određeno je da je Isus jedinorođeni
sin Božji, rođen od djevice, koji je bio i potpuno božanski i potpuno
ljudski. Smiješni argumenti koji su imali podržati ovu nevjerojatnu
fantaziju dosegnuli su stupanj potpunog apsurda. Iako jedna osoba, Isus
kršćanske dogme i pavlinske teologije imao je dvije prirode i dvije volje.
Bi li rabinovi učenici u Izraelu u ovoj pomalo šizofreničnoj osobi pre
poznali svoga učitelja? Daljnje nesporazume prouzročili su izrazi "jedi
norođeni" i "rođen od djevice", koji su navodili na zaključak da Bog
nije imao drugih sinova te da Marija, osim Isusa, nije imala druge djece.
Ove bismo tvrdnje mogli smatrati smiješnima da posljedice koje su
prouzročile nisu bile toliko tragične; Evanđelja, koja se smatraju vjero
dostojnim božanskim porukama, nemaju pravo! Kako je djevica mogla
imati tako brojnu obitelj?
Dogma nije nastala jednoglasnim prihvaćanjem od strane crkvenih
teologa, jer se nije temeljila ni na jednom neprijepornom i vjerodostoj
nom izvoru. Dogma je stvorena na isti način kao i odluke koncila u
Niceji, kao izjava volje većine u slabom pokušaju da se izbrišu razlike u
uvjerenjima koje su proizlazile iz mnogobrojnih crkvi utemeljenih na
različitim evanđeoskim predajama. Crkva je, u ime božanski objavljene
istine, pribjegla sredstvima prisile kako bi uspostavila nadzor nad svo
jom zavađenom pastvom. Svaka dogma ili politika koja je podržavala u
trigonom
trigonom
osnovi pogrešnu Pavlovu teologiju, te koja se mogla iskoristiti kao sred
stvo vladanja, postala je sastavnim dijelom crkvenog nauka. Svaka tvrdnja
ili činjenica koja se suprotstavljala tom nauku proglašena je herezom, a
njezini su se pristalice kažnjavali izgonom, zapljenom imovine ili smrću.
Rečenica iz Evanđelja koja glasi: "Ti si Petar Stijena i na toj stijeni
sagradit ću Crkvu svoju", nemilosrdno je iskorištena kao opravdanje za
crkvenu vlast i novi poredak crkve-države. Grčka riječ petra, koja se
izvorno povezivala s "kamenom Izraelskim", namjerno je pogrešno pro
tumačena, te je igrom riječi povezana s grčkom rječju petros ("kamen"),
analogijom za Petra. Rimski su biskupi tvrdili da samo oni koji su stekli
vlast izravno od Petra, imaju božansko pravo da budu vođe Crkve.
Heretički spis poznat pod imenom Apokalipsa po Petru opisuje te iste
biskupe kao "suhe kanale", te tvrdi:
CRKVENI MONOPOL
ŠIRENJE KRŠĆANSTVA
III.
Doba templara
9
trigonom
trigonom
trigonom
trigonom
Rollo je bio ratoboran i prepreden čovjek. Svoje je posjede pro
širio osvajanjima i sklapanjem saveza i bračnih veza s vodećim plemić
kim obiteljima. Nastojao je utemeljiti čvrste veze s lokalnim plemstvom,
a posebice s Rex Deus obiteljima kao što su Chaumont, Gisors,
d'Evreaux, Blois, grofovi Champagne i flandrijska vladarska kuća, čiji
su potomci bili grofovi Boulogne. Je li Rollo bio pripadnik onog dijela
obitelji Rex Deus koji je obitavao izvan granica ranokršćanske Europe?
Je li njegovo obraćanje na kršćanstvo bilo u skladu s tradicijom Rex
Deusa koji su otvoreno prakticirali prevladavajuću religiju određenog
područja? Kako je inače mogao sklapati saveze s obiteljima koje su
pripadale skupini Rex Deus? Različiti ogranci obitelji St Clair posjedovali
su ogromna prostranstva širom Normandije, te su se sklapanjem brojnih
saveza čvrsto ukorijenili kao dio francuske aristokracije. Jedan od članova
obitelji St Clair, William "Nezakoniti sin", kasniji vojvoda od Norman
dije, uz pomoć mnogih vodećih vitezova iz obitelji St Clair osvojio je
Englesku, te je danas poznat pod imenom Vilim Osvajač. S druge strane,
ubrzo nakon normanskog osvajanja Engleske u kojemu sam nije su
djelovao, William "Uzoriti" St Clair je otputovao u Škotsku.
Karijera Williama "Uzoritog" u Škotskoj je krenula uzlaznom
putanjom. Kralj Malcolm darovao mu je posjede i imenovao ga svojim
peharnikom. Posjedi u Roslinu služili su škotskom kralju kao prirodne
utvrde u obrani zemlje od engleskih napadača. Takvi su posjedi darivani
samo najhrabrijim, najpouzdanijim i najodanijim ljudima. Kako je jedan
stranac mogao steći toliki ugled? Odgovor je jednostavan: Stigao je s
visokim preporukama nove kraljice, koja je poznavala tisućljetnu pov
ijest njegove obitelji. Kralj se nije prevario, jer su se svi gospodari Roslina
iz obitelji St Clair hrabro borili protiv engleskih napadača, i postali poznati
pod imenom "Vladarska loza Velikih St Claira".
DVOR CHAMPAGNE
BERNARD IZ CLAIRVAUXA
TEMPLARI
HUGHES OD CHAMPAGNE
ISKOPAVANJA
POVRATAK U EUROPU
Djelatnosti i uvjerenja
templarskih vitezova
trigonom
trigonom
Templari su, poput skupine Rex Deus iz koje su poniknuli, skriva
li svoja istinska uvjerenja, javno prakticirajući vladajuću religiju. Oni su
bili gnostička sekta koja je čuvala i prenosila izvorna Isusova učenja u
obliku u kojemu ih je zapisao Ivan Evanđelist. Kako smo već spomenu
li, njihove su okrugle crkve imale duboko kabalističko značenje, a odatle
se lako može zaključiti da su među tajnama koje su sačuvali bile i tajne
kabale. Prema Magnusu Eliphasu Leviju, ezoteričkom učitelju iz 19.
stoljeća, templari su sebe nazivali "jedinim čuvarima velikih religioznih
i svjetovnih tajni... koje će ostati skrivene od pokvarenosti vlasti."
Vjerovao je da je njihov osnovni cilj bio očuvati istinski Isusov nauk,
koji je izmijenjen zbog hirova pojedinaca i političkih težnji. Poučena
neugodnim iskustvom nakon koncila u Niceji, skupina Rex Deus isko
ristila je Red kao jedan od načina očuvanja istine. Magnus Eliphas Levi
je napisao:
UNUTARNJI KRUG
TAROT
KATARSKA UVJERENJA
TEMPLARI I HOSPITALCI
INKVIZICIJA
Kraj templara?
PROKLETI KRALJ?
Godine 1285., Filip Lijepi, unuk križarskoga kralja sv. Luja, na
slijedio je francusko prijestolje. Novi je kralj imao tri dobra razloga da
mrzi templare: tijekom križarskih ratova odbili su platiti otkupninu za
njegova djeda; želio im se pridružiti, ali su ga odbili; i konačno, nasli
jedio je kraljevstvo koje je grcalo u dugovima. Kako bi popravio svoje
financijsko stanje, kralj je Židovima oteo imovinu i otjerao ih iz Fran
cuske. Nametnuo je velike poreze lombardskim i firentinskim bankari
ma, te je dao iskovati novac od manje dragocjenih metala- što predstavlja
prvi zabilježen slučaj devalvacije valute.
Uz Filipovu intervenciju, francuski kandidat, nadbiskup Bertrand
de Gott iz Bordeauxa, izabran je za papu. Novi papa, koji će vladati pod
imenom Klement V., okrunjen je u Lyonsu 17. prosinca 1305. Svoju je
potporu kralj uvjetovao pravom na ubiranje desetine od francuskog
svećenstva u razdoblju od pet godina, te obvezom uspostave papin
skoga sjedišta u Francuskoj, što je kralju omogućilo izravan politički i
vojni nadzor. U znak zahvalnosti, novije papa dvanaestoricu Filipovih
povjerenika imenovao kardinalima. Prije papinskih izbora Filip je namet
nuo tajni uvjet koji je razotkrio tek šest mjeseci nakon Klementova kru-
njenja. Kao posljedica, novije papa 1306. pisao Williamu de Villaretu,
velikom meštru hospitalskog reda, te Jacquesu de Molayu, templar
skom velikom meštru, zahtijevajući od njih da dođu u Francusku kako
bi razmotrili pitanje udruživanja njihovih Redova. Prema papinskim
naputcima, dva su moćnika imala "putovati u najvećoj mogućoj tajno
trigonom
sti, te uz najmanju moguću pratnju, jer na ovoj strani mora imate mnogo
trigonom
svojih vitezova".
Veliki meštar hospitalskoga reda odgovorio je kako neće moći
doći, zbog priprema za skori napad na turski otok Rodos. Očito su i
papa Klement V. i kralj Filip od početka znali za to. Jacques de Molay
nije imao nikakvu izliku te je, unatoč papinskim naputcima, otplovio za
La Rochelle s velikom flotom koju je činilo 18 brodova. S njime je pu
tovalo 60 starijih vitezova Reda, najvjerojatnije iz kruga iniciranih,
koji su sa sobom nosili 150 000 zlatnih florina te 12 konja, natovarenih
srebrnim polugama. Veliki meštar je znao da je Klement V bio Filipo
va marioneta, te je bio spreman potkupiti kralja ne bi li na taj način
izbjegao daljnje rasprave o koaliciji. Usidrivši se u La Rochellei, tem
plari su s cjelokupnom pratnjom i dragocjenim teretom otputovali u
svoje sjedište u Parizu, gdje ih je kralj dočekao uz veliku ceremoniju.
Jacques de Molay se vrlo uvjerljivim argumentima usprotivio
udruživanju - oba su Reda dobro služila kršćanstvu, čemu onda
promjene? Budući da su Redovi bili ne samo svjetovni nego i duhovni,
obrazlagao je dalje de Molay, njihovi članovi ne bi olako napustili brat
stvo koje su odabrali uz Božje vodstvo, kako bi prisilno bili uvučeni u
drugi. Raspravljalo se i o bogatstvu i utjecaju Redova, kao i o tome tko
bi u slučaju ujedinjenja stajao na čelu novonastalog reda. Međutim, ve
liki meštar nije mogao otkriti činjenicu da su templari bili produžena,
vojna ruka potomaka velikih svećenika Jeruzalemskog hrama.
SMRT DE MOLAYA
OPTUŽBE
TEMPLARI U ŠKOTSKOJ
IV.
Učenje Rex Deusa
i njegovo očuvanje
14
trigonom
trigonom
RELIKVIJA
ZNANSTVENO ISPITIVANJE
DOKAZ RASPEĆA
Pelud s površine platna odnosi se na šest vrsta biljaka koje rastu is
ključivo u Palestini. Frei tvrdi da je otkrio i pelud brojnih biljnih vrsta
koje su prisutne u anatolskim stepama u Turskoj, kao i osam vrsta sre
dozemnih biljaka, što se podudara s činjenicom da je platno bilo izloženo
u Francuskoj i Italiji.
POLEMIKA SE NASTAVLJA
Ako riječi koje sam izrekao nisu bile riječi Božje, nego moje vlas
tite i ako su oni koji su ih čuli povjerovali u njih kao u riječi Božje
[odnosno, ako su prihvatili izmijenjeni Zakon, prve dvije zapo
vijedi - i ublažene zakone o prehrani, obrezivanju i putovanju],
onda kršenje Zakona nije njihov, već moj grijeh - neka krv njiho
va grijeha bude na mojim rukama jer ja ću za njega pred Bogom
trigonom
trigonom
odgovarati. Stoga, vjerujte u moje riječi kao da su riječi Božje.
Vjerovanje
Bog je Bog.
Bog je Veliki Bog Svemira.
Bog je Alfa i Omega.
Bog je Stvoritelj.
Bog je Rušitelj.
Bog je Život.
Bog je Zakonodavac.
Bog je Sudac.
Bog je Milost. trigonom
trigonom
Bog je Ljubav.
Bog je Znanje.
Bog je Mudrost.
NOVI SAVEZ
1
Ljubit ćeš Boga, svoga Nebeskog Oca.
Poštivat ćeš Njegove Nebeske Zapovijedi.
Služit ćeš Gospodinu Bogu svome svakoga dana svoga života.
2
Ljubit ćeš brata svoga kao samoga sebe
Ljubit ćeš sve ljude na zemlji.
Ljubeći brata svoga dovest ćeš nebo na zemlju.
Nećete jesti
ako siromašni ne jedu.
EBIONITI
CRKVENA DOKTRINA
trigonom
trigonom
Što se tiče oproštenja grijeha, Isusove se riječi u liturgiji Rex Deusa
razlikuju od izjava rimskog pape. Isusovo gledište o ovom važnom pitanju
jasno je izraženo u Objavi oprosta koja slijedi nakon Objave o siromaš
nima.
SLJEDBENICI PUTA
T
ijekom svoga postojanja, templarski je red održavao bliske veze
s pojedinim zidarskim ložama, osobito s ogrankom Compagno-
nnage poznatim pod imenom Salomonova djeca, kojemu su vite
zovi dodijelili i pravilo. Njihovu tijesnu suradnju nije potaknula samo
izgradnja gotičkih katedrala. Iz organizacije Salomonova djeca, potekli
su meštri odgovorni za izgradnju templarskih posjeda, utvrda, zamaka i
crkava diljem Europe. Nakon potiskivanja templarskoga reda, taj je
ogranak Compagnonnage izgubio većinu svojih povlastica.
Američki povjesničar John Robinson detaljno je proučavao po
vijest templara koji su nakon prvoga vala uhićenja u Francuskoj i En
gleskoj bili prisiljeni na bijeg. U svojoj knjizi Rođeni u krvi opisuje na
koji su im način pomagale zidarske lože. Iako se u mnogim zemljama
mogu uočiti veze između potisnutog Reda i raznih zidarskih gildi, one
se najjasnije prepoznaju u Škotskoj, budući da se upravo ondje iz gildi
iznjedrilo bratstvo poznato kao slobodni zidari.
Na suđenju templarima u Škotskoj sudac biskup Lamberton izrekao
je sumnjivu presudu koja je glasila: "nije dokazano". Međutim, kako se
kralj Robert Bruce, veliki meštar, morao konačno pomiriti s papom,
savjetovao je svome Redu neka prijeđe u tajnost. Većina templarskih
posjeda prešla je u ruke hospitalskog reda ili je bila vraćena izvornim
darovateljima, poput obitelji St Clair u kojoj pronalazimo najjasnije veze
između templara i slobodnih zidara.
trigonom
trigonom
OBITELJ ST CLAIR
Godine 1601., škotski kralj Jakov VI. bio je iniciran kao spekula
tivni slobodni zidar u loži Pertha i Sconea. Kada je dvije godine poslije
Jakov stupio na englesko prijestolje, trebali su mu politički saveznici
kako bi se odupro sebičnim težnjama britanske aristokracije. Pronašao
ih je u određenim trgovačkim i zanatskim gildama Engleske koje je ne
formalno upoznao sa slobodnozidarskom koncepcijom. Prva uvode-
nja u engleske slobodnozidarske lože zabilježena su 1640., za vrijeme
vladavine njegova sina Karla I. U razdoblju potiskivanja pokret koji je
trigonom
trigonom
prerastao u slobodno zidarstvo od početka je morao djelovati u tajno
sti. Mnogi ga čak i danas smatraju "tajnim društvom", iako to njegovi
članovi poriču; suvremeni slobodni zidari sebe radije opisuju kao članove
"organizacije s tajnama".
Potpuna tajnost kojom su obavijena prva tri stoljeća slobodnog
zidarstva onemogućuje nam detaljan uvid u ezoterijske utjecaje koji su
oblikovali Red. Nimalo ne sumnjamo kako su, unatoč različitim okol
nostima u različitim zemljama, vitezovi templari bili glavni akteri u trans
formaciji klesarskih gildi u spekulativnu i bratsku organizaciju slobodnih
zidara. U Škotskoj je slobodno zidarstvo počivalo na demokratskim
načelima, te je u svoje redove primalo i obične radnike. Ondje je tradi
cija očuvanja tajnog i svetog znanja preko učenja kojim su se postizali
viši stupnjevi ostala gotovo netaknuta. Posljedica toga bio je nastanak
Škotskog Obreda i stupanj Kraljevskog svoda. Škotski Obred utemeljen
je na osnovnim načelima objavljenima u Arbroathskoj Deklaraciji iz
1320., koja je bila pisani ustav Škotske donesen za vladavine Roberta
Brucea. Ta su načela kasnije uvedena u službeni statut Škotskog Obreda.
Drugi dio kazne koja se spominje u prisezi Rex Deusa: "neka mi iščupa
ju srce iz grudi" u potpunosti se navodi u drugom masonskom stupnju:
trigonom
trigonom
Knight i Lomas nisu jedini koji su otkrili kako čak i danas Ujedi
njena Velika Loža Engleske svim silama nastoji onemogućiti svako
istraživanje o pravom podrijetlu slobodnog zidarstva. Pročišćavanje
engleske masonske prakse od škotskih obreda bilo je vrlo temeljito
provedeno, ali cenzori, iako upoznati s masonskim simbolizmom, nisu
poznavali njegovo dublje značenje, zbog čega su tragovi Rex Deusa još
uvijek prisutni. U svojoj knjizi The Second Messiah (Drugi Mesija),
Knight i Lomas spominju kako su otkrili knjižnicu masonskog znan
stvenika Dimitrija Mitrinovića, koji je početkom 20. stoljeća radio u
Londonu. To im je otkriće pomoglo da objasne značenje pojedinih
pročišćenih obreda viših masonskih stupnjeva. U jednoj od knjiga iz
Mitrinovićeve knjižnice, pod naslovom Freemasonry and the Ancient
Gods (Slobodno zidarstvo i drevni bogovi) J. S. M. Warda, pročitali su
kako se četvrti stupanj, stupanj "Tajnog Meštra", bavi oplakivanjem
neke nepoznate osobe. Prilikom izvođenja te ceremonije, loža se ukra
šava crnom tkaninom, a osvjetljava je 81 svijeća. Na dragulju tog stu
pnja urezano je slovo "Z", koje se navodno odnosi na Zadoka (zapravo
Sadoka, velikog svećenika Jeruzalemskog hrama, op. prev.).
Obredom "Tajnog Meštra" obilježava se tragedija koja je prekinula
izgradnju Hrama. Pouke koje proizlaze iz toga obreda imaju podsjetiti
kandidata na presudnu važnost Dužnosti i Tajnosti. Knight i Lomas vje
ruju kako Sadok koji se spominje u tom obredu ima dvojako značenje,
kao Sadok, veliki svećenik iz Salomonova doba, te Jakov Pravednik,
koji je naslijedio svoga brata Isusa na mjestu Sadoka ili Učitelja Praved
nosti. Iz svitaka s Mrtvog mora saznajemo kako se u to vrijeme pojavila
ezoterična skupina poznata pod imenom Sadokovi sinovi, koja je odi
grala ključnu ulogu u sastavljanju tih dokumenata. Sadokovi sinovi bili
su potomci velikih svećenika Hrama, a zvali su ih i "Sjemenom praved
nosti" te "Sinovima zore". Ovi počasni naslovi naglašavaju židovsku
koncepciju nasljednog prenošenja svetosti ali i činjenicu da se u biblij
skom Izraelu kao i u egipatskoj ezoteričnoj predaji ceremonija uskrsnuća
u nov duhovni život uvijek održavala u zoru, pod svjetlošću jutarnje
zvijezde. "Jutarnja zvijezda" je pridjev koji se u religioznoj književnosti
vrlo često vezivao uz Isusa. Čak se i danas u slobodnozidarskom obredu
kandidati svečano uzdižu pod svjetlošću jutarnje zvijezde.
trigonom
trigonom
U predaji po kojoj je slobodno zidarstvo nastalo u vrijeme Hira
ma Abifa, koji je ne želeći odati tajnu, bio ubijen udarcem u glavu, mo
guće je uočiti paralele s predajom o smrti Jakova Pravednika. Hiram
Abif ubijen je neposredno prije završetka izgradnje Salomonova hrama.
Gotovo 1 000 godina poslije, Jakov je bačen s vrha Jeruzalemskog hra
ma, te je kamenovan i konačno ubijen. Radovi na Herodovu hramu bili
su privremeno prekinuti u znak počasti. Knight i Lomas tvrde, što je
prilično vjerojatno, kako je predaja o smrti Hirama Abifa alegorija za
smrt Jakova Pravednika, Isusova brata i nasljednog velikog svećenika
Jeruzalemskog hrama. Stoga legenda o Hiramu Abifu, uz kojeg slobod
ni zidari vezuju svoje korijene, predstavlja alegoriju za pravi izvor nji
hova bratstva, a to je Rex Deus.
Jedan od izgubljenih ili potisnutih stupnjeva kojeg su otkrili Knight
i Lomas bio je stupanj "Savršenog Meštra", koji je obilježavao otkriće i
ponovno pokapanje tijela Hirama Abifa. Prilikom obreda toga stupnja
loža se ukrašavala zelenom tkaninom i osvjetljavala svjetlošću 16 svi
jeća, postavljenima u skupinama od po četiri na svakoj ključnoj točki
lože. Uz taj obred vezana je priča koja opisuje kako je Salomon naredio
Adoniramu da sagradi grob za Hirama Abifa u znak poštovanja prema
svome prijatelju. Taj obelisk od crnog i bijelog mramora bio je sagrađen
za devet dana. Ovdje su jasno uočljive paralele između smrti Hirama
Abifa i Jakova Pravednika. Ulaz u grob omeđen je s dva stupa na kojima
stoji kamen s urezanim slovom "J".
Prije nego što su Knight i Lomas započeli istraživati pročišćene
masonske obrede, zamolili su nas da se raspitamo kod naših izvora o
simbolici na koju moraju obratiti pozornost u potrazi za tragovima Rex
Deusa. Michael je spomenuo kako iznimno značenje imaju određene
boje, koje su prisutne na grbovima nekih vodećih obitelji iz te skupine.
Te su boje zelena i zlatna, a vezivale su se uz Davidovu kraljevsku di
nastiju. Zelena tkanina kojom su se ukrašavale masonske lože prilikom
obreda "Savršenog Meštra", obilježavala je ubojstvo Isusova brata i
velikog svećenika Jeruzalemskog hrama, ali i činjenicu da taj obred svo
je podrijetlo ima u predaji Rex Deusa.
Petnaesti stupanj "Viteza Mača i Viteza Istoka" obilježen je u ka
peli u Roslinu, koju je 1446. podigao grof William St Clair kao spomenik
trigonom
trigonom
templarskim uvjerenjima. Na jednoj kamenoj ploči u kapeli urezane su
riječi iz Knjige Ezdrine: "Vino je jako, kralj je jači, žene su još jače, ali
istina će pobijediti sve", koje se odnose na ponovnu izgradnju Jeruza
lemskog hrama koju je poduzeo Zerubabel nakon babilonskog progon
stva. Neobično je da ova prekrasna crkva, koja ima iznimno značenje
za slobodno zidarstvo, nikakvim simboličnim prikazom ne ukazuje na
Salomonov hram. Petnaesti stupanj slavi ponovnu izgradnju Zerubabe-
lova hrama, a prilikom izvođenja obreda toga stupnja ložu osvjetljava
70 svijeća, od kojih svaka obilježava jednu godinu babilonskog zaro
bljeništva. I ovdje uočavamo simboličnu aluziju na Davidovu kraljevsku
lozu, budući da je pregača koja se nosi prilikom toga obreda zelene
boje, a ukrašena je zlatnim nitima.
Viteški redovi
ŠKOTSKA GARDA
DVOSTRUKA ODANOST?
VITEŠKI REDOVI
trigonom
Po završetku studija na Sveučilištu u Edinburghu, Andrew Michael
trigonom
Ramsay (1681. - 1743.) upleo se u vjerske sukobe koji su razdirali Škot
sku u prvom desetljeću 18. stoljeća. Godine 1710. pobjegao je u Fran
cusku gdje se obratio na katoličanstvo. Obavljao je različite poslove,
najprije u službi vojvode od Chateau-Thierryja a zatim i princa od
Turenne. Iz zahvalnosti za njegove usluge, ti su ga plemići promaknuli
u viteza Reda sv. Lazara, te ga svi masonski povjesničari pamte kao
viteza Ramsaya. Iako je prisegnuo na vjernost francuskim plemićima,
Ramsay je prvenstveno bio odan svome kralju, koji se tada nalazio u
progonstvu. Godine 1724. otišao je u Rim kako bi preuzeo dužnost
tutora princa Karla Eduarda Stewarta i pomogao u nastojanjima Ste-
warta da vrate izgubljeno prijestolje. Vrativši se u Francusku, odigrao
je aktivnu ulogu u transformaciji francuskoga slobodnog zidarstva. Ram
say nije posjedovao nijedan opipljiv dokaz o pravom podrijetlu slobod
nog zidarstva, ali kao tutor prijestolonasljednika, vitez Reda sv. Lazara,
nekadašnji član Kraljevskog društva i glavni kancelar Velike Lože Pa
riza, posjedovao je nešto mnogo važnije - vjerodostojnost i autoritet.
Objavio je kako začetnici slobodnog zidarstva nisu bili bezimeni sred
njovjekovni zanatlije, nego kraljevi, prinčevi, vitezovi i plemići iz vre
mena križarskih ratova.
U masonskoj loži sv. Tome u Parizu, 21. ožujka 1737. godine,
Ramsay je održao govor koji je započeo ovim riječima:
LARMENIUSOVA POVELJA
RED SV GERMAINA
V.
Prepoznat ćeš ih po
njihovim plodovima
19
trigonom
trigonom
EZOTERIČNI PREPOROD
ARKADIJSKI PASTIRI
trigonom
trigonom
Mala crkva u Rennes-le-Chateauu, u čiju je restauraciju opat Sau-
niere uložio mnogo truda i goleme svote novca, postoji i danas u gotovo
neizmijenjenom obliku. Izgrađena prije gotovo 1000 godina, ta je mala
seoska crkva bila posvećena Mariji Magdaleni, Isusovoj nevjesti.
Proučavajući simbolizam kipova smještenih pokraj oltara, doći ćemo
do dva različita, iako ne i međusobno isključiva objašnjenja. Izjednači
mo li Božji Kovčeg s božanski blagoslovljenom istinom, razotkrit će
nam se suštinski heretička poruka skrivena u crkvi. Imajmo na umu da
se simboli mogu tumačiti na različite načine, ovisno o duhovnom uvidu
iniciranoga.
Pokraj oltara nalaze se dva kipa, koji se na prvi pogled ne uklapa
ju u uobičajenu crkvenu ikonografiju. S jedne strane nalazi se kip Bogo
rodice s djetetom, a s druge kip njezina supruga, koji također u naručju
drži dijete. Prema crkvenom gledištu, riječ je o istom djetetu, no, posto
je li za to dva manje očita objašnjenja? Jesu li to Marija i Josip te Sveti
Blizanci, Isus i njegov brat Juda Toma Blizanac, ili, budući da je crkva
posvećena Mariji Magdaleni, Isus i njegova nevjesta sa svoje dvoje djece,
osnivačima krvne linije?
U crkvi se nalazi i slika Magdalene koja drži trepaniranu lubanju,
simbol koji se ponavlja u templarskoj ikonografiji i na slikama Teniersa
i Poussina, te u slobodnozidarskim i suvremenim templarskim obredi
ma. Jesu li ukrasi i simboli u toj crkvi posvećenoj Isusovoj supruzi po
vezani s neobičnim natpisom - Terribilis est locus iste - koji se nalazi
iznad ulaza u crkvu, a kojeg je Henry Lincoln preveo kao: Strašno je
ovo mjesto. Taj prijevod možda ima više smisla u kontekstu heretičke
poruke skrivene u crkvi, koja se odnosi na Magdalenu i njezinu djecu.
Dokumentarni filmovi Henryja Lincolna i knjiga Sveta krv, Sveti
gral, koja je slijedila nakon njih, nisu bili jedina djela usredotočena na
Rennes-le-Chateau i mogućnost postojanja krvne loze koju su utemelji
li potomci Isusa i Marije Magdalene. Ista se mogućnost neizravno spo
minje i u djelu Gerarda de Sedea. Nastavak bestselera Baigenta, Leigha
i Lincolna bila je knjiga Messianic Legacy (Mesijansko naslijeđe), koja
se gotovo isključivo bavila tom krvnom lozom. Knjiga The Dreamer
and the Vine (Sanjar i vino), čiji je autor bio dovoljno pošten da je
klasificira kao fikciju, objavljena je tri godine prije Svete krvi, Svetog
grala, a bavi se sličnom tematikom. Ova izmišljena rekonstrukcija No-
trigonom
trigonom
stradamusova života dotiče se mnogih tajni, političkih spletaka i sukoba
o kojima smo prije govorili.
Rex Deus, čuvar krvne loze, nije bio jedina inicijacijska sekta koja
je 2000 godina uspješno prenosila tajno Isusovo učenje. U udaljenom
planinskom području Jebel Asarije, koje se proteže od sjevernog Liba
nona do turske granice, živi sekta nazireja. Kako bi obeshrabrila
znatiželjnike, ta je skupina iniciranih javno prakticirala islam, prevla
davajuću religiju toga područja, kao "veo koje zastire pravu istinu!".
Postojanje mnoštva kršćanskih i poganskih elemenata u religioznoj praksi
te navodno islamske sekte, kao što su obredna uporaba tamjana, svet
kovanje Božića, Bogojavljenja i Bijele nedjelje, te štovanje svetaca Jur-
ja i Mihaela, probudila je znatiželju znanstvenika. Francuski znanstvenik
Massignon tvrdi kako je sekta u osnovi kršćanska. Drugi francuski znan
stvenik, Renć Dussaud, otišao je još dalje tvrdeći kako sekta potječe od
nazarena, skupine kojoj je pripadao Isus, te da je religija nazireja starija
i od pavlinskog kršćanstva i od islama.
Walter N Birks, Englez koji je tijekom Drugog svjetskog rata služio
kao obavještajac, boravio je među nazirejima i stekao povjerenje nji
hovih vođa. Oni su mu otkrili neke od tajni svoje vjere. Saznao je kako
su se, da bi preživjeli, služili najrazličitijim metodama kojima su prikrivali
svoja istinska uvjerenja, otkrivajući ih samo posvećenicima koji su pri
sezali na šutnju. Onima koji bi neupućenima razotkrili svete istine pri
jetila je smrt. Dva najznačajnija simbola u njihovoj liturgiji su svjetlost i
kalež, a oba su sadržana u jednoj središnjoj molitvi, koja govori: "Pijem
za svjetlost." Kada je Birk razgovarao s nazirejskim posvećenicima o
Svetom Gralu, njihov je odgovor bio: "Gral o kojemu govorite jest sim
bol i predstavlja nauk koji je Isus prenio samo Ivanu, ljubljenom učeniku.
Mi ga još uvijek posjedujemo!" Birk je ovako prokomentirao njihov
odgovor: "Ovdje, u udaljenim planinama, sačuvana je dragocjena re
likvija, živi dio alternativne predaje"
Sekta je podijeljena na slušatelje i posvećene, koji se nazivaju "iza
branima", što predstavlja paralelu s katarizmom. Tu je podjelu vizualno
simbolizirao pojas, kojeg su nosili posvećeni; ista je praksa postojala i u
esena, templara i katara. Nazireji vjeruju da je Isus, iako samo čovjek,
postao savršenim nositeljem "Svjetlosti". Prema učenju sekte, "Riječ",
koju spominje Evanđelje po Ivanu "nije izraz transcendentalne osobe,
trigonom
trigonom
nego transcendentalna kvaliteta u svemiru, koju konačno dostižu svi
ljudi." Pripadnici sekte Isusa smatraju prethodnikom i primjerom - čovje
kom koji je postigao prosvjetljenje i sjedinio se s božanskim na način
koji mogu slijediti svi ljudi. Njegova se misija nije sastojala u otkuplje
nju ljudskih grijeha, nego u prenošenju znanja o putu do prosvjetljenja.
Jedino spasenje koje Učitelj donio bilo je spasenje od neznanja, a ne od
grijeha. Tako kod nazireja nalazimo potvrdu koncepcije o tajnom
prenošenju Isusova nauka, pod krinkom otvorenog prakticiranja pre
vladavajuće religije određenog prostora i vremena. Ironično je da re
ligija nazireja gotovo u potpunosti odražava uvjerenja i predaju Rex
Deusa, u kontekstu islamskog, a ne kršćanskog društva.
Kada se Michael 1993. prvi put sastao s Timom, izložio mu je
osnovne točke svoje intrigantne priče, koja je nazirejsku predaju sta
vljala u europski kontekst. Godine 1996. objavljenje bestseler Lauren-
cea Gardnera, The Bloodline of the Holy Grail (Krvna linija Svetoga
Grala), u kojemu se raspravlja o istoj tematici ali s posve drukčijeg
stajališta. U njemu nije iznesena čitava priča o Rex Deusu već jedan od
njezinih zanimljivih aspekata, naime da kraljevska kuća Stewart vodi
podrijetlo od Davidove kraljevske loze. Gardnerovoj je knjizi ubrzo sli
jedila knjiga The Forgotten Monarchy of Scotland, (Zaboravljena škot
ska monarhija). Njezin autor, Njegovo Kraljevsko Visočanstvo, princ
Michael od Albanyja, posljednji živi potomak princa Karla Eduarda Ste-
warta, Lijepog Princa Karla, za sebe tvrdi da je izravan Isusov poto
mak. Je li slučajnost da svi ti podaci, koji potječu od različitih izvora iz
različitih krajeva svijeta, oblikuju jedinstvenu "heretičku struju"? Što iz
svega navedenog možemo zaključiti sada, na pragu novoga tisućljeća?
Hoćemo li dva tisućljeća nakon rođenja tajanstvenog židovskog rabina,
Isusa Nazarena, te nakon dvije tisuće godina dogmatizma, teoloških
rasprava, laži i represija, konačno priznati utemeljenost drevnog aforiz
ma: "Istina će biti razotkrivena"?
20
trigonom
trigonom
PODZEMNI PUT
IZLAZAK IZ TAJNOSTI
KAPELA U ROSSLYNU
U zemljama poput naše živi mnogo ljudi koji si mogu priuštiti sve
materijalne udobnosti, pa ipak njihovi su životi prožeti tihim (a
ponekad i glasnim) očajem, i ne razumiju ništa osim činjenice da
je u njima praznina koju mogu zalijevati pićem i zatrpavati hranom
koliko god žele, mogu je pokušati ispuniti novim automobilima i
televizorima, dobro odgojenom djecom i odanim prijateljima, ali
ona svejedno boli.
Oni koji su došli na festival ne tragaju za sigurnošću nego
za razumijevanjem, za razumijevanjem sebe samih. Gotovo svaki
put započinje na istom mjestu - u samom tragaču.
Bog je Bog.
Bog je Veliki Bog Svemira.
Bog je Alfa i Omega.
Bog je Stvoritelj.
Bog je Rušitelj.
Bog je Život.
Bog je Zakonodavac.
Bog je Sudac.
Bog je Milost.
Bog je Ljubav.
Bog je Znanje.
Bog je Mudrost.
Nećete jesti
ako siromašni ne jedu.
Dodatak
Rodoslovlja i zemljovidi
trigonom
trigonom
1 RANA GENEALOGIJA OBITELJI ST CLAIR
I VEZE S REX DEUSOM
ROGNALD I.(Moćni)
Jarl of Morea, Romsdhala i Orkneya VEZE S REX DEUSOM
894.
Robert, grof od Evreuxa
ROBERT
vojvoda od Normandije, RIKARD III.
= Hereleve od Falaisea vojvoda od Normandije, 1027.
= Judith od Rennesa
VILIM II.
vojvoda od Normandije
VILIM I. (Osvajač)
kralj Engleske,
= Matilda od Flandrije
HENRI ST CLAIR
Škotski tajni savjetnik WILLIAM ST CLAIR
veleposlanik u Engleskoj, 1156. (naslijedio svoga djeda,
= Margaret Gratney barun od 1331.-1335.
Teutonski vitez,
poginuo u Litvi, 1358.)
WILLIAM ST CLAIR = Isabel, kći Malisea II.,
(nasljedio baruniju 1180.) Jarla od Orkneyja
= Agnes Dunbar, kći Patricka,
grofa od Marcha
HENRI ST CLAIR
prvi St Clairgrof od Orkneyja 1400.
HENRI ST CLAIR (navodno je otkrio Ameriku)
= Katherine, kći
grofa od Strathearna
HUGHES DE CHARNEY
= Mabile de Savoisy
JEAN DE CHARNEY
= Marguerite de Joinville DREUX DE CHARNEY
MARGUERITE DE CHARNEY
DAME DE LIREY
[Vidi rodoslovlje koje pokazuje
veze između obitelji
= (1) Jean de Beauffremont
Joinville, Brienne,
= (2) Humbert de la Roche-St
i de Chamey]
Hippolyte
4 VEZE IZMEĐU OBITELJI JOINVILLE,
trigonom
BRIENNE I DE CHARNEY
trigonom
THEOBALD II.
grof od Champagne i Brie
= Alix de Crespi
HUGHES OD CHAMPAGNE
grof od Troyesa,
templar od 1125. oko 1126.
= (1) Constance od Francuske (razv. 1104.)
= (2) lsabeau de Bourgogne
[Odatle veze s
dinastijama Burgundije, Lorraine,
[ F E U D A L N E VEZE]
i Svetim Rimskim Carem]
JEAN DE JOINVILLE
oko 1224.-1318.
= (1) Alix de Grandpre
=(2) Alix de Reynel
Slika 5
Slika Marije
Magdalene
ispred oltara
u crkvi u
Rennes-le-Château.
trigonom
trigonom
Slika 10
Zamak Gisors,
dom Jeana de Gisorsa
navodnog
velikog meštra
Sionskog Priorata.
trigonom
trigonom
Slike 11 i 12
Masonski simbolizam
na grobu St Claira
u Caithnessu.
trigonom
trigonom