Slučaj Adamovih izvanzemaljskih ljudskog

gena genoma
223 gena - prvi opipljivi trag davne postali su
izvanzemaljske intervencije na još
ljudskom genomu? uzbudljiv
iji!
Izvor: Vizionar – Magazin na rubu znanosti,
broj 4/5 - lipanj/srpanj 2006. ZECHARIA SITCHIN
PREVEO: KREŠIMIR JUKIĆ
Ideja je
odavno Biblija tvrdi da su Elohimi rekli:
poznata: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi
ljudski slična." Prihvatimo li nesigurno objašnjenje
rod zagonetnih ljudskih gena, ponuđeno prilikom
stvorili objavljivanja vijesti o dešifriranju ljudskog
su genoma sredinom veljače 2001, na taj
izvanzem pothvat odlučila se grupa bakterija!
ljani
genetički "Hladni tuš" bio je izraz koji su
m znanstveni timovi i mediji najviše koristili
inženjeri prilikom opisivanja glavnog otkrića - ljudski
ngom, genom ne sadrži očekivanih 100 000-140
unaprijeđ 000 gena (dijelova DNK koji upravljaju
ujući sintezom aminokiselina i bjelančevina), već
«domaće tek nešto više od 30 000 - što je nešto više
» od dvostruko u odnosu na 13 601 gen vinske
zemaljsk mušice i jedva pedeset posto više od 19 098
e gena crva C. Elegans. Kakvo razočaranje od
hominide najvišeg izdanka genomskog Stabla života!
. Zamisao Osim toga, u ljudskim genima nema gotovo
se ničeg jedinstvenog. Oni su usporedivi ne sa
temeljila očekivanih 95%, već sa skoro 99% gena
na čimpanze, te sa 70% gena miša. Otkriveno
doslovno je da su ljudski geni identični genima istih
m funkcija kod drugih kralješnjaka, kao i
tumačenj beskralješnjaka, biljaka, gljiva, pa čak i
u mitova kvasaca. Ta otkrića ne samo da su potvrdila
i slikama, da je postojao jedan izvor DNK za sav život
a išla joj na Zemlji, nego su također znanstvenicima
je na omogućila da utvrde tok evolucijskog procesa
ruku - kako su se složeniji organizmi genetski
činjenica razvili iz onih jednostavnijih, usvajajući na
da nitko svakom stupnju gene nižih životnih oblika
zapravo kako bi stvorili složenije oblike života - s
točno niti najvišom točkom u Homo sapiensu.
ne zna
kako je
nastao ZBUNJUJUĆE OTKRIĆE
Homo
Sapiens. Tako su, otkrivajući zapise o
Odavno vertikalnoj evoluciji sadržane u ljudskom i
nam se drugim analiziranim genomima, znanstvenici
sviđaju naišli na enigmu "Zbunjujuće otkriće Javnog
uzbudljiv konzorcija" - kako kaže časopis Science, bilo
i je to što ljudski genom sadrži 223 gena koji
odgovori nemaju potrebne prethodnike u genomskom
Zecharije evolucijskom stablu. Kako je čovjek dobio tu
Sitchina, hrpu zagonetnih gena?
a
mapiranj U evolucijskom razvoju od bakterija
em do beskralješnjaka (kao što su kvasci, crvi,
muhe ili divlja gorušica - čiji su kodovi
dešifrirani) do kralješnjaka (miša,
čimpanze) i konačno modernih ljudi ova 223
gena potpuno nedostaju u fazi
beskralješnjaka. Zato znanstvenici
objašnjavaju njihovu prisutnost u ljudskom
genomu "razmjerno nedavnim" (gledano
evolucijski) "vjerojatnim horizontalnim
prijenosom iz bakterija." Drugim riječima: u
relativno nedavnom periodu evolucije
moderni ljudi primili su dodatnih 223 gena
ne postupnom evolucijom, ne vertikalno na
Drvu Života, već horizontalno, umetanjem
genetskog materijala sa strane, iz bakterija.
OGROMNA RAZUKA
Na prvi pogled čini se da 223 gena
nisu tako puno. No, svaki pojedini gen od
vrlo je velike važnosti za svaku osobu, a
223 gena čine ogromnu razliku za vrstu kao
što je naša ljudski genom sastoji se od oko
tri milijarde nukleotida ("slova" A-C-G-T
koja su početna slova četiri nukleinske
kiseline kojima je zapisan sav život na
Zemlji); tek nešto više od jedan posto njih
grupirano je u djelatne gene (svaki gen
sastoji se od tisuća "slova"). Razliku između
jedne osobe i neke druge čini otprilike jedno
"slovo" na tisuću u DNK "abecedi". Razlika
između čovjeka i čimpanze manja je od
jednog postotka gena; a jedan posto od 30
000 gena je 300.
Dakle, 223 gena su više od dvije
trećine razlike između mene, vas i
čimpanze! Tim Javnog konzorcija obavio je
analizu uloga ovih gena kroz bjelančevine
koje oni kodiraju. Rezultati koje su objavili u
časopisu Nature pokazuju da među njima
nisu samo bjelančevine uključene u važne
fiziološke funkcije, nego i one uključene u
psihičke funkcije Štoviše, one kontroliraju
važne neurološke enzime koji potječu
isključivo od mito-hondrijskog dijela DNK -
takozvane "Evine" DNK koje je ljudska vrsta
naslijedila samo po majčinskoj liniji, unatrag
sve do jedne "Eve" Već i samo ovo otkriće
budi sumnje u vezi s objašnjenjem o
"bakterijskom umetanju"
Medicinskom koledžu Bavlor. "Nismo
identificirali visoko vjerojatan bakterijski
izvor pretpostavljenih horizontalno
transferiranih gena" - piše u izvještaju
časopisa Nature. Tim javnog konzorcija je,
nakon provedenog detaljnog istraživanja,
otkrio da je oko 113 gena (od 223) "široko
rasprostranjeno među bakterijama" - iako ih
uopće nema čak ni kod beskralješnjaka
Jedna analiza bjelančevina koje kodiraju
zagonetni geni pokazala je da od 35
identificiranih, svega deset njih ima pandane
kod kralješnjaka (u rasponu od krava i
glodavaca do riba); 25 od 35 postoji samo
kod čovjeka. "Nije jasno da li je prijelaz bio s
bakterija na čovjeka ili s čovjeka na
bakterije" - citirao je časopis Science riječi
Roberta Watersona, sudirektora Centra za
sekvencioniranje genoma Sveučilišta u
Washingtonu. Ali ako je čovjek prenio te
gene bakterijama, odakle onda čovjeku ti
geni?
ULOGA ANUNNAKIJA
Čitatelji mojih knjiga sigurno se već
smješkaju jer znaju odgovor. Oni znaju da su
biblijski reci koji govore o stvaranju Adama
sažet prikaz daleko detaljnijih sumerskih i
akadskih tekstova, zapisanih na glinenim
pločicama, u kojima ulogu Elohima iz Knjige
Postanka igraju Anunnakiji - "Oni koji s Neba
dođoše na Zemlju."

KLIMAVA TEORUA

Koliko su znanstvenici sigurni da su

tako važni i složeni geni, takva neizmjerna
ljudska prednost, poklon koji smo -
"razmjerno nedavno" - dobili od zaraznih
bakterija? "To je skok koji se ne slaže s
trenutnim teorijama o evoluciji" - kaže
Steven Scherer, direktor mapiranja u Centru
za sekvencioniranje ljudskog genoma na

Kao što je detaljnije objašnjeno u
mojim knjigama Dvanaesti planet (1976.) i
još više u Reviziji postanka i Kozmičkom
kodu, Anunnakiji su došli na Zemlju prije
nekih 450 000 godina s planeta Nibirua -
člana našeg Sunčevog sustava kojeg nj
egova ogromna orbita dovodi u naš dio neba
svakih 3 600 godina. Ovamo su došli u
potrazi za zlatom, kojim su htjeli zaštititi
svoju sve tanju atmosferu. Bili su iscrpljeni i
trebala im je pomoć, pa je njihov glavni
znanstvenik Enki predložio da iskoriste svoje
znanje o genetici kako bi stvorili potrebne
Primitivne radnike Kad su drugi vođe
Anunnakija upitali: 'Kako možeš stvoriti
novo biće?', on je odgovorio: "Biće koje
nam je potrebno već postoji; sve što
moramo učiniti je staviti svoj znak na
njega." To se dogodilo prije nekih 300 000
godina.
On je imao na umu genetsko
unaprjeđivanje postojećih hominida (koji su
se na Zemlji već razvili evolucijom)
dodavanjem nekih gena razvijenijih
Anunnakija Da su Anunnakiji, koji su mogli
putovati svemirom prije 450 000 godina,
imali razvijenu znanost o genetici (do čijeg
smo praga mi sada stigli) j asno j e ne samo
iz tekstova, nego i iz brojnih crteža na
kojima je dvostruka zavojnica DNK
prikazana kao isprepletene zmije (simbol
koji se još uvijek koristi za medicinu i
liječenje) - vidi ilustraciju '& Kad su vođe
Anunnakija odobrile projekt (odjek toga je
biblijsko "Načinimo Adama"), Enki se uz
pomoć Ninharsag, glavne liječnice
Anunnakija, posvetio procesu genetičkog
inženjeringa, dodajući i kombinirajući gene
Anunnakija s onima već postojećih
hominida.
Kad je, nakon puno pokušaja i
pogrešaka, kao što je na dojmljiv način
opisano i zabilježeno u drevno vrijeme,
dobiven "savršeni model", Ninharsag ga je
podigla i viknula: "Moje ga ruke napraviše!"
Drevni umjetnik naslikao je taj prizor na
cilindričnom pečatu (ilustracija 'B').
I to je, po mom mišljenju, način na koji smo
došli u posjed jedinstvenih dodatnih gena
Adam i Eva stvoreni su na sliku Anunnakija,
a ne bakterija.
PITANJE OD IZUZETNE VAŽNOSTI
Osim ako daljnja znanstvena
istraživanja izvan svake sumnje ne utvrde da
su jedini mogući izvor dodatnih gena zaista
bakterije, i osim ako se također ne utvrdi da
je infekcija ("horizontalni prijenos") išla s
bakterija na čovjeka, a ne s čovjeka na
bakterije - jedino dostupno rješenje bit će
ono koje su nam prije više tisućljeća ponudili
sumerski tekstovi. Sve do tada, ostat će kao
alternativa da su zagonetna 223 gena
izvanzemaljskog podrijetla - i znanstvena
potvrda postojanja Anunnakija i njihovih
genetičkih pothvata na Zemlji.::
Karika koja nedostaje
Inteview sa Zecharia Sitchinom
Zecharia Sitchin je napisao seriju intrigantnih knjiga
koje uključuju Dvanaesti planet, Ratovi bogova i
ljudi, Kada je počelo vrijeme, Stepenište do neba i
Izgubljena kraljevstva. Ove se knjige bave sa
Zemljinom i ljudskom povijesti i prapovijesti a
osnivaju se na informacijama koje su na glinene
pločice zapisale drevne civilizacije Bliskog istoka. U
intervjuu, imali smo prilike pitati Zecharia Sitchina o
transformacijskom putovanju koji ga je doveo do
dobro istraženog i dokumentiranog otkrića da su
naši preci došli sa zvijezda.
Smatra se ocem alternativne arheologije, Zecharia
Sitchin posjeduje ogromno znanje suvremenog i
drevnog hebrejskog jezika i mnogih drugih
Semitskih i Europskih jezika. To znanje mu je
omogućilo istraživanje drevnih kultura poput
Sumera, Egipta i Srednje Amerike. On je jedan od
približno 200 učenjaka na Zemlji koji mogu čitati i
koji razumiju drevni sumerski jezik. Zecharia Sitchin
je napisao seriju intrigantnih knjiga uključujući
Dvanaesti planet, Ratove bogova i ljudi, Kada je
počelo vrijeme, Stepenište do neba i Izgubljena
kraljevstva. Te se knjige bave Zemljinom i ljudskom
poviješću i pretpoviješću a osnivaju se na
informacijama koje su ustvari zapisane na glineni
pločicama koje su nam ostavili drevne civilizacije
Bliskog istoka. Rođen je u Rusiji, odrastao u
Palestini a obrazovao se u Engleskoj, i mnogo
godina je bio vodeći novinar i urednik u Izraelu, a
sada živi u New Yorku. U ovom intervjuu, što je
rijetkost, imat ćemo priliku pitati Zechariu Sitchina
o njegovom transformacijskom putovanju koji ga je
doveo do vrlo dobro istraženog i dokumentiranog
otkrića da su naši preci došli sa zvijezda.
Kada i kako ste započeli svoju potragu za onime
što se sada naziva «alternativna arheologija»?
To je počelo kad sam još bio dječak, u školi sam
učio Stari zavjet na njegovom izvornom,
hebrejskom jeziku. Kada ga čitate na izvornom
jeziku, jedino onda razumijete o čemu ustvari
govori. Bilo mi je devet ili deset godina, i došli smo
do šestog poglavlja Postanka. To poglavlje opisuje
početak Velike poplave, u kojoj se priča o Noi i
arci. Ne započinje sa pričom o Noi i onome što se
dogodilo, već sa uvodom od nekih osam strofa,
koji su očito ostatci mnogo starijeg i drugačijeg
teksta od priče o Noi i arci koja je uslijedila. Tih
osam strofa su omiljeni vjeroučiteljima zbog toga
jer oni govore o uzroku poplave, i zašto se Bog
srdio na čovjeka. Ono kaže da je neposredno prije
Velike poplave bilo vrijeme kada su na Zemlji bili
divovi koji su oženili kćeri ljudi i imali djecu sa
njima. Podigao sam ruku i upitao, «Oprostite,
učitelju. Zašto kažete divovi kada je riječ na
hebrejskom «nefilim,» što znači oni koji su došli
dolje ili se spustili, i u kontekstu se govori kao da
su oni sinovi bogova, ni koji su sa Neba došli na
Zemlju.» Očekivao sam da ću dobiti pohvalu zbog
moje lingvističke oštroumnosti, ali umjesto toga
dobio sam strogi ukor. Učitelj mi je rekao da
sjednem i da ne ispitujem Bibliju. Ali ja nisam
ispitivao točnost Biblije. Baš suprotno, pokušao
sam istaknuti potrebu da se shvati što točno u
Bibliji piše.
Zvuči kao da je ta potraga tko su «nefili» postala
vaš posao?
Za mene je to postala opsesija. Što je Biblija
mislila pod «nefilim.» Kasnije, kada sam započeo
Biblijska i arheološka istraživanja drevnog Bliskog
istoka, shvatio sam da je još jedna strofa uz onih
osam strofi još eksplozivnija zato jer govori o njima
kao o sinovima (u množini) bogova (u množini), što
je jako čudno kako je Biblija posvećena
monoteizmu. Potraga koja je započela kada sam
bio još školarac trajala je oko trideset godina,
prožeta raznim mitologijama i drevnim narodima,
povela me do prvog mjesta i civilizacije koja je
ostavila pisane zapise. Svi ti takozvani kasniji
mitovi su bili zapisani na glinenim pločicama. To su
bili ljudi nazvani Sumerani, čija je civilizacija cvala
oko šest tisuća godina na mjestu gdje se sada
nalazi Irak, a bilo je poznato kao Južna
Mezopotamija.
Nije li potrajalo proučavajući Sumerske tablice dok
niste otkrili Anunnakije, čuvare tajni?
Da, Sumerani su ih zvali «oni koji su sa Neba sišli
na Zemlju,» «Anunnaki.» To je termin koji na
Sumerskom doslovno znači oni koji su došli sa
Neba na Zemlju, Dok sam počeo kao školarac
prikupljati podatke o točnom značenju riječi
«nefilim» u Bibliji, završio sam sa Anunnakijima,
proučavajući i izvještavajući svoje čitatelje, sve
zbog moje sposobnosti da čitam Sumerske glinene
pločice. Pločice kažu da su Anunnaki došli sa
drugog planeta u našem sunčevom sustavu. To je
planet u našem sunčevom sustavu koji dolazi u
našu blizinu svakih 3600 godina kao osnovni
matematički broj; ponekad malo manje, ponekad
malo više. Oni su počeli dolaziti i odlaziti između
njihovog i našeg planeta prije oko 450.000 godina.
Anunnaki su ovdje došli zbog svojih potreba i
razloga, u potrazi za zlatom, koje su trebali ne bi li
zaštitili atmosferu svog planeta. Ovo postavlja
pitanje zašto gube svoju atmosferu i je li to pitanje
okoliša. Upravo sada, mi smo suočeni sa istim
problemom na našem planetu. Još su i trebali radnu
snagu, pa su ubrzali evoluciju, kombinirajući njihove
gene sa genima humanoida. Kombinirali su svoje
gene sa ženkama koje su bile na zemlji, a kao
rezultat evolucije, nastali smo mi. Zato ne začuđuje
što sva ta potraga za karikom koja nedostaje
između Homo erectusa i Homo sapiensa nije
urodila plodom. Ta karika nedostaje jer je
preskočena zbog genetskog inženjeringa.
Ta je karika došla sa drugog svijeta?
Svaki planet je svijet za sebe. Pitanje je odakle je
došao njihov planet zato jer prema Sumerskim
tekstovima, koje sam uzeo kao znanstvene
podatke, njihov planet je bio izbačen iz drugog
sunčevog sustava. Pa u neku ruku, mi smo
proizvod svemirske veze. Ustvari, mogu vam reći
da se u knjizi Svemirski kod upravo o tome govori.
Mi smo genetska kombinacija evolucije humanoida
na Zemlji, i onih koji su došli u naš sunčev sustav iz
drugog sunčevog sustava. To je vječna karika. Oni
su nam je donijeli nama, a mi ćemo je donijeti
drugdje.
Htio sam vas pitati o tom konceptu ljudskog hibrida.
Sada izgleda da smo i mi u toj točci evolucije kada
mapiramo našu DNK spiralu, i započinjemo s našim
genetskim inženjeringom. Izgleda kao da
nastavljamo tamo gdje su stali naši preci,
Anunnakiji.
Nalazimo se točno na granici. Stvarno je zanimljivo,
ako malo bolje razmislite o tome, svi ti znanstveni
napredci u genetici i svemirskim putovanjima
odvijaju se skoro paralelno. To je kao da se
vraćamo u našu prošlost, a sad se nalazimo na
granici odlaska na drugi planet, točno kako je to
nama učinjeno.
To je odraz nekih promjena i transformacija koje se
danas događaju našem svijetu.
Da, svidjelo mi se prošlo izdanje «Magical Blend.»
Čitao sam nekoliko puta izjavu svrhe časopisa
zbog toga jer kada čitam časopis ne čitam odmah
članke. Piše da «Magical Blend» prihvaća misao
da društvo prolazi kroz fundamentalnu preobrazbu
i rađa se novi pogled na svijet. Časopis se bavi
temom kamo idemo i kako možemo ili ne možemo
pridonijeti tome. To me podsjetilo na Arapsku
narodnu priču. Ta se priča bavi sa dva putnika koji
su hodali iz jednog grada do drugog grada. Nakon
nekog vremena došli su do raskrižja, a putokaz je
pokazivao različite gradove, sa strelicama lijevo i
desno. Jedna je putnik sjeo i počeo plakati, rekao
je, «Izgubljeni smo. Sada se ovaj putokaz srušio, i
ne znamo kamo moramo ići, pa smo se izgubili.»
Drugi putnik je rekao, «O ne, nismo izgubljeni.»
Uzeo je putokaz i usmjerio ga prema gradu iz
kojeg su došli. Kada je to učinio, svi ostali
smjerokazi su došli na svoje mjesto. Rekao je
onomu koji je plakao, «Vidiš, moj prijatelju, kako bi
znao kamo ideš, moraš znati otkuda si došao.» I
ovo je moral mojeg pisanja jer ja osjećam vezu sa
prošlošću. Ovo se dogodilo prije mnogo tisuća
godina. Evo što su Sumerani zapisali, i ovo su
učinili Anunnakiji koji su došli; napravili su to i to.
Dali su ovo znanje i to znanje, zodijake, itd.
Vrijednost toga znanja je da nam daje podatke o
našoj budućnosti. I tako kada navodno pišem o
prošlosti, ja ustvari okrećem polove i usmjeravam
znakove u budućnost.
U vašim knjigama vi ističete da ulazimo u Novo
doba, približavamo se razdoblju vodenjaka. Zašto
je to tako važno?
Na Sumerskom cilindričnom pečatu, starom više
od 4000 godina, nacrtan je astronaut na Mars,
šesti planet (brojeći izvan prema unutar Sunčevog
sustava), i astronaut na Zemlji sa svemirskim
brodom između. Datum na tome je razdoblje ribe.
Taj događaj dogodio se tijekom razdoblja ribe.
Zodijački ciklus se vraća na isto mjesto svakih
25.920 godina, a mi sada izlazimo iz razdoblja
ribe. Enki je bio bog zodijačkog znaka vodenjaka.
Bilo da ovo znači da će se sve dogoditi ispočetka,
da se Enki vraća, ne znam. Mnogo znakova nam
pokazuje u tom smjeru.
Način na koji uspoređujete datume hramova sa
promjenom razdoblja je intrigantna. Koja je svrha
drevnih struktura poput Stonehengea?
Značajnost Stonehengea nije samo njegova
astronomski orijentirana struktura za to vremensko
razdoblje. Na primjer, postoji sličan Stonehenge na
Golanskoj visoravni u Izraelu. Struktura je slična i
ima sličnu orijentaciju. Oko 2200 pr.n.e., pojavio se
konflikt između dva vrhovna vladara na Zemlji,
između Enkia i Enlila i njihova dva sina, te su
koristili nuklearna oružja. To je imalo veze sa
mijenjanjem iz razdoblja bika u razdoblje ovna.
Svemirska luka na Sinajskom poluotoku je
uništena a sagrađena je opservacijska struktura.
To nisu bile strukture namijenjene da koriste
Anunnakiji, već da omoguće ljudima da prate
nebeski ciklus. Postojale su dvije različite vrste
hramova, oni koji su bili orijentirani prema
ekvinocijima, nazvani vječni hramovi, i oni koji su
bili orijentirani prema solsticijima. Solsticijski
hramovi nisu bili vječni hramovi jer se kroz period
godina mijenjala i pomicala os. Mjereći te pomake,
može se odrediti kada su solsticijski hramovi
sagrađeni.
Zašto mislite da naučnici kontinuirano pogrešno
interpretiraju pisane zapise?
Postoje dva glavna razloga. Prvi razlog je taj što
smo svi mi zarobljenici naše tehnologije. Na primjer,
na jednoj pločici, postoji crtež dva orla-čovjeka kako
salutiraju raketi. Da me netko prije stotinu godina
pitao što pokazuje ta pločica, rekao bih dva čovjeka
koji salutiraju olovci zato jer još tada ne bih čuo za
raketu. Neke Sumerske pločice su tako složene da
izgledaju poput računalnog ispisa. Vrlo je moguće
da će se netko vratiti tim tekstovima i reći kako
Sitchin nije shvatio da su pričali o tome ili tome.
Drugi je razlog taj što prihvatiti Sumerske i Biblijske
podatke znači priznati postojanje izvanzemaljaca.
Postoji tekst koji opisuje kako je Enki, vodeći grupu
od pedeset Anunnakija, pao u vode Perzijskog
zaljeva, otišao na obalu i osnovao prvu bazu na
Zemlji, i tada je dodijelio zadatke svom osoblju.
Mnogi su mi učenjaci privatno rekli da sam u pravu,
ali javno moraju štititi status quo. Iako je tako, moje
knjige koriste mnogi koledži i sveučilišta na
tečajevima. Zovu se alternativna arheologija, tako
da se promjene događaju.
Sirona Knight i Michael Starwyn, prijevod Bluegene
(bluegene@betasite.cjb.net)
Datum objave: 14.09.2006.
Piše: Zecharia Sitchin
Usred rasprave kreacionista i evolucionista o
postanku čovjeka pojavilo se novo pitanje: Je li
»inteligentni tvorac« izvanzemaljac?
U ožujku 1925. godine zakonodavstvo američke
savezne države Tennessee stavilo je izvan zakona
sva učenja koja se protive biblijskoj dogmi da je
čovjeka stvorio Bog. U srpnju iste godine JohnT.
Scopes, srednjoškolski nastavnik, izveden je pred
sud zato stoje poučavao evoluciju i tako prekršio
državni zakon. Scopesovo suđenje (pogrdno zvano
i »majmunsko suđenje«) koje je uslijedilo privuklo je
pozornost cijelog svijeta na prividno nepomirljiv
sukob između kreacionizma (staromodnog

Sumeranski cilindrični pečat koji opisuje oplodnju
in vitro,
u epruveti. (Izvor: Revizija postanka Zecharie
Sitchina)
vjerovanja u biblijsku verziju) i evolucionizma
(zasnovanog na Darvvinovim otkrićima povezanim
s prirodnim odabirom).
John Scopes proglašen je krivim i morao je platiti
globu od sto dolara; zakon države Tennessee
povučen je 1967. godine, međutim spor nije
završio. Je li čovjek, Homo sapiens, proizvod
isključivo dugotrajnog procesa prirodnog odabira
(»evolucionizam«), ili je proizvod božanske odluke,
hotimičnog čina Stvoritelja odnosno Kreatora
(»kreacionizam«)?
Evolucionisti ne mogu shvatiti kako druga strana
može zanemarivati mnogobrojne dokaze o
početku života prije više milijardi godina i tvrditi da
je sve nastalo tijekom šest dana stvaranja.
Kreacionisti, s druge strane, ističu daje za
izrađivanje složenog sata potreban vrstan urar, te
ne mogu shvatiti kako bi se Homo sapiens, kao
najsloženiji oblik života, mogao pojaviti bez
intervencije Božje ruke.
»Inteligentno stvaranje«
U prošlih nekoliko godina debata se nastavila
pojačanom oštrinom, i to ne samo u takozvanim
državama biblijskog pojasa (savezne države u
SAD-u, sjeverozapadne i jugozapadne, koje su
izrazito naklonjene kršćanskim dogmama - op.
prev.), nego i na nekim neočekivanim mjestima,
kao na primjer u parlamen tu savezne države
Michigan i obrazovnom sustavu Pennsvlvanije.
Najnoviji se slučaj dogodio u Ohiju, gdje je mjesto
radnje državni Odbor za obrazovanje. Izvještaji u
liberalnim medijima o tim događanjima ne skrivaju
određeni stupanj zabrinutosti - ne toliko zbog toga
što su se takva zbivanja nastavila, nego zato što
napad na darvinistička učenja sada dolazi od
»kreacionizma u krinki«, i to »izvrsnoj krinki«
(magazin Time). Krinka se zove »inteligentni
dizajn«. Njegovi promicatelji, sve u svemu, ne
zauzimaju stav o tome kako je nastao život, nego
niječu da bi život mogao biti proizvod samo
prirodnog odabira (tj. evolucije). Negdje tijekom
tog procesa, drže, morao je postojati neki
Inteligentni tvorac.
Ono što medije i znanstvenu zajednicu zabrinjava
je činjenica da predlagači inteligentnog stvaranja
nisu stare gospođe što mašu svojim Biblijama,
nego intelektualci i akademski obrazovani ljudi iz
različitih područja znanosti, filozofije i teologije.
Njihov združeni napad na evolucionizam
etablirana znanstvena zajednica nazvala je
»strategijom klina (eng. wedge strategy - posebna
vrsta strategije gdje promjene započinju na
srednjim razinama sustava ili organizacije -op.prev.)
za ponovnu uspostavu kreacionizma u krinki«
(časopis Science).
Identificiranje Inteligentnog tvorca
Predlagatelji nove inačice kreacionizma, kako se
može zaključiti na temelju proučavanja njihovih
pisanih djela i argumenata, nalaze da je lakše
nastojati dokazati inteligentno stvaranje nego
odgovoriti na pitanje: ako je bilo inteligentnog
stvaranja, tko je inteligentni fvorac?
Sumeranski cilindrični pečat koji opisuje stvaranje
čovjeka genetskom intervencijom sumeranskih
izvanzemaljskih „bogova" Enkija i Ninti
(Izvor: Revizija postanka Zecharia Sitchina)
Dok mnogi znanstveni kritičari inteligentnog dizajna
smatraju da su neo-kreacionisti konzervativni
kršćani uzrujani zbog izostavljanja Boga iz školskih
programa, »činjenica je da su mnogi vođe tog
novog pokreta skloni zaobilaziti to pitanje, ili čak
mogućnost da se pojam 'Boga' uklopi u sam
nastanak svemira ... Riječima profesora matematike
VVilliama Demskija, »nitko ne zna uistinu kako je
svijet nastao od DNK koja može sama sebe replici-
rati.«
Zakučica iz New York Timesa
New Vork Times od 8. travnja 2001. godine, u
članku preko cijele stranice što ga je napisao
James Glanz, obavijestio je svoje čitatelje da su se
evolucionisti, usprkos tome što su ostvarili
određene pobjede u Kansasu, Michiganu i
Pennsvlvaniji, »našli suočeni ne s tradicionalnim
kreacionizmom, s njegovim korijenima u biblijskom
liberalizmu, nego sa sofisticiranijom idejom -
teorijom inteligentnog dizajna.«
Ali, ako ta teorija stoji, tko je inteligentni tvorac?
Čitajući članak tog nedjeljnog jutra bio sam
oduševljen kada sam naišao na sljedeći odlomak:
Tvorac bi mogao nalikovati biblijskom Bogu, kažu
predlagatelji (teorije), međutim otvoreni su i za
druga objašnjenja, kao na primjer, prijedloge da je
život zasijan putem meteorita iz dalekog svemira ili
new age filozofiju da je svemir prožet tajanstvenom
ali neosobnom životnom silom.
Razmatranja zagovornika inteligentnog dizajna da
je život na Zemlju mogao doći putem meteorita -
pomislio sam - dosta su bliska mojemu sumerskom
objašnjenju daje »Sjeme života« (kako sada na-
zivamo DNK) uvezeno na Zemlju s planeta Nibiru,
za vrijeme sukoba (»nebeske bitke«) od prije četiri
milijarde godina.
No, pretražujući web-stranice tih novina i njihova
ranija izdanja, ispostavilo se da je njujorško izda-
nje koje sam bio čitao iz originalnog članka
izostavilo jednu intrigantnu i ključnu rečenicu. Evo
tog odlomka u njegovoj originalnoj inačici, s
izostavljenom rečenicom koja je posebno
označena:
Tvorac bi mogao nalikovati biblijskom Bogu, kažu
predlagatelji (teorije), međutim otvoreni su i za
druga objašnjenja, kao na primjer, prijedloge da je
život zasijan putem meteorita iz dalekog svemira,
možda posredstvom vanzemaljske inteligencije, ili
new age filozofiju da je svemir prožet
tajanstvenom ali neosobnom životnom silom.
»Napredna civilizacija iz drugog svijeta«
Kao što moji čitatelji znaju, ono što sam napisao u
svojim knjigama nadilazi zajednički izvor života
(=DNK) na Zemlji i drugdje u svemiru. Pokazao
sam da je prema sumerskim zapisima (na kojima
je zasnovan biblijski opis Postanka), evolucija
tekla i na planetu Nibiruu i na Zemlji. Počevši
mnogo ranije na planetu Nibiruu, proizvela je
napredne Anunakije s Nibirua i tek rane hominide
na Zemlji kada su Anunakiji prije 450.000 godina
došli ovamo. Tada su se, napisao sam, Anunakiji
započeli genetski inženjering kako bi hominide
unaprijedili u Homo sapiensa (da bi bili njima slični
i na njihovu sliku, kao što stoji u Bibliji).
lako sam se još uvijek pitao zastoje iz Timesovog
članka u travnju 2001. izostavljen izvanzemaljski
dio, bio samo oduševljen onime što je pisalo u
Timesovom uvodniku 17. ožujka 2002. godine. U
uvodniku pod naslovom Darvi-nistička bitka u
Ohiju stajalo je:
Zagovornici inteligentnog dizajna oprezno
Izbjegavaju svaki spomen Boga u svojim
prijedlozima. Jednostavno tvrde da su ljudi,
životinje i biljke previše raznoliki i složeni da bi se
mogli objasniti evolucijom i prirodnim odabirom, te
da zato iza svega toga mora postojati neki in-
teligentni dizajner. Je li taj tvorac Bog, NAPREDNA
CIVILIZACIJA S DRUGOG SVIJETA ili neka druga
stvaralačka sila, ne navode.
Naglasak na zapanjujućoj izjavi je moj.
Povratak Enkiju?
To je popriličan napredak u priznavanju sumerskih
podataka - od općenite mogućnosti za prisutnost
»izvanzemaljske inteligencije« u kozmičkom
životu, pa do inteligentnog tvorca iz »napredne
civilizacije s drugog svijeta.«
To je napredak koji, kako se čini, priču o širenju
Sjemena života proteže do genetskog inženjeringa
Gospoda Enkija.
Jesu li uvodničari New York Timesa pročitali moje
knjige? ■
NIBIRU, PLANET KRIŽANJA
Savremena nauka je (napokon) otkrila
postojanje nepoznatog planeta na rubu
našeg sunčevog sistema. Planet vrlo velike
mase
(moguće i
do pet puta
veće od
Zemlje) i
još uvijek
neutvrđene
udaljenosti
(navodno
oko pola svjetlosne godine od Sunca),
otkriven je matematičkom metodom, a na
osnovu neobičnih anomalija u orbitama
Urana i Neptuna, kao i u pojasu asteroida
koji kruže unutar sunčevog sistema. Te su
anomalije, doduše, zabilježene već mnogo
prije otkrića Plutona 1929. godine, kada se
špekuliralo o postojanju ogromnog nebeskog
tijela, u neposrednoj "blizini",
koje ih uzrokuje. Pronalazak minijaturnog
Plutona nije mogao dati zadovoljavajući
odgovor zašto dva velika planeta imaju
nepravilne putanje, pa je to pitanje ostalo
otvoreno sve do danas. Zašto je trebalo
gotovo jedno stoljeće da se izađe s
ozbiljnijim informacijama o tajanstvenom
planetu ? Nepostojanje tehničkih mogućnosti
ili nešto drugo, može se samo nagađati. Ali
dobro je podsjetiti se da je Uran otkriven
primitivnim teleskopom još 1781. g., a
Neptun 1846. g.
Međutim razlika između ovog i ostalih
planeta u sunčevom sistemu je ogromna i to
je osnovni razlog zbunjenosti i zabrinutosti
današnjih astronoma i naučnika. A glavna
posebnost planeta je ta da se kreće
eliptičnom putanjom i suprotnim obrtanjem
oko osi od svih ostalih planeta.
Zabrinutost je tim veća zbog delikatnosti
pojave koja bi mogla ugroziti život na Zemlji,
a službeno bi objavljivanje, dakako, izazvalo
nevjerovatne reakcije širom svijeta.
Teško je i zamisliti kakve bi samo
poremećaje doživjele religijske zajednice,
zbog činjenice da je planet nastanjen
naprednom civilizacijom, a naročito
kršćanska Crkva čiji bi krvavo građeni temelji
i 2000 godina stara doktrina bili teško
uzdrmani.
O poremećajima u svijetu kapitala i financija
teško je i razmišljati, a toga se najviše i boje
oni koji su za sebe odabrali uloge dežurnih
svjetskih dušebrižnika, na prvoj crti obrane
civilizacijskih stečevina (i kapitala).

Gdje se trenutno planet nalazi nije poznato,
ali postoje određene špekulacije i dobar su
temelj za razne proračune i predviđanja.
Kakva nas budućnost očekuje i da li ćemo
uskoro biti svjedoci apokaliptičnog nebeskog
događaja nitko ne može sigurno reći, no ne
treba zaboraviti neospornu činjenicu da
Zemlja, kao i cijeli Sunčev sustav, ciklično,
prolazi kroz turbulentna razdoblja; prirodnih
katastrofa, promjena klime, nestajanja
civilizacija.... !
***
"Ovo je veliko čudo Sina,
Koje se nije dogodilo Zemlji
Od davnih dana.....
....Da je Sin,
Gospodar svih Bogova I Božica,
Koji boravi na nebu,
Sišao sa nebesa."
(Stih na glinenoj ploči iz Sumera)
SUMERI, MI I NIBIRU
Ono što je za savremene naučnike
zbunjujuća novost, drevni Sumeri su znali
prije 6.000 godina. Svoja su saznanja
zapisivali na razne načine, između ostalog i
na tzv. "glinene pločice" koje su, jednim
dijelom i nekim čudom, ostale sačuvane do
danas. Međutim, podaci koji se nalaze na
tim pločicama neprihvatljivi su današnjim
naučnicima, ne zato što im nisu zanimljivi ili
vrijedni proučavanja, već zato što su u
suprotnosti s njihovim, većinom,
patrijarhalnim učenjem, zasnovanim prije
svega na Darwinovim evolucijskim tezama i
čovjeku nastalom od primata ili majmuna
(!?).
Srećom, postoje iznimke vrijedne spomena.
Prije svega, prerano preminuli, Carl Sagan,
čovjek velikog otvorenog uma, koji se
usudio prije dvadesetak godina, u svojoj
fantastičnoj seriji (i knjizi) "Cosmos",
spomenuti "... ogroman, tamni planet koji
kruži dubinama Mliječnog puta, o kojem ne
znamo gotovo ništa osim da na njemu
postoji život..." (!). Tko se još sjeća
predivnih putovanja na zamišljenom brodu -
maslačkovoj pahuljici i preleta preko
tajanstvenog planeta ?
Carl
Sagan
ispod
"Krilatog
Diska".
Dr. John Murray, britanski astronom, nakon
opsežnih matematičkih izračuna, prvi se
usudio objelodaniti podatke o postojanju
velikog, nepoznatog planeta
u susjedstvu Sunčevog sistema, kao
uzročnika neobičnih odstupanja u putanjama
udaljenih kometa. Do istog su zaključka došli
i fizičar Daniel Whitmire i astronomi
američkog Sveučilišta u Luisiani. I to tek
nedavno, 1999. godine.
Dr. Zecharia Sitchin, je naučnik koji svoja
istraživanja, već više od pedeset godina,
ne usmjerava prema nebu već upravo
suprotno, prema zemlji, kopajući po
arheološkim nalazištima, proučava povijest
zapisanu u drevnim narodima. Jedan je od
rijetkih ljudi na svijetu koji može čitati
sumersko pismo i, kao što sam kaže u
Prologu svoje knjige "Dvanaesti Planet", svoj
je život posvetio proučavanju Starog zavjeta,
Knjige Postanka i povijesti drevnog Bliskog
istoka; sumerskih, babilonskih, asirskih,
hetitskih, kanaaskih i ostalih drevnih
tekstova i epskih priča. Arheološka otkrića i
odgonetavanje starih zapisa potvrđivali su
ispravnost biblijskih aluzija na kraljevstva,
gradove, vladare, hramove i običaje drevnih
vremena. Stari Zavjet na više mjesta
navodi : "Prijestolje Jahvea je u nebesima"...
"Sa nebesa Gospodin gleda na Zemlju".
Rukopisi drevnog Bliskog istoka, uključujući
mnoštvo astronomskih podataka,
nedvosmisleno govore o postojanju planete
sa koje su stigli astronauti ili "bogovi". Svi
drevni narodi vjerovali su u bogove koji su se
spuštali na zemlju sa neba i koji su mogli sa
zemlje poletjeti natrag u nebo.
Glineni pečat sa Sunčevim
"Krilati disk"
sistemom i 12 planeta
***
"On je taj koji sjedi na krugu
Zemaljskom ...."
(Prorok Izaia, veličajući Jahvea, Stari Zavjet)
***
"....Vidi moj prijatelju kako izgleda Zemlja !
Pogledaj more, na stranama planinske kuće.
Zemlja je zaista postala tek brežuljak,
Široko more je tek poput kade."
(Dio sumerske priče o kralju Etanu, koji je
uzašao na nebo)
PLANET ILI RATNI BROD
Sva dosadašnja istraživanja, saznanja,
pretpostavke, kalkulacije, tumačenja ili
jednostavno naše želje o tajanstvenom
planetu kao prebivalištu napredne rase u
mnogome se mijenjaju posljednjih godinu-
dvije. Postoji nekoliko verzija najnovijih
istraživanja da se ne radi o "običnom"
planetu, doduše netipične putanje, već o
planetu-zvjezdanom brodu, opremljenom za
duga galaktička putovanja, ali i za ratovanja
i odbranu.
Površno gledajući ovo izgleda poput nekog
detalja iz SF filmova, no sve je mnogo
kompleksnije i uvjerljivije od filma, a ne
treba smetnuti s uma da filmska industrija
uporno smišlja i najnevjerovatnije scenarije
s ogromnim dolarskim budžetima. Pitanje za
razmišljanje; tko i s kakvom namjerom !?
No, ovdje je riječ o planetu kojeg od milja
zovemo Nibiru, iako mu daju razne nadimke
i nazive; od Planeta X (!?), Tamne zvijezde,
Smeđeg patuljka do 10. planeta (10. u
našem sunčevom sistemu, iako taj planet
uopće tu ne pripada). Dakle planet do 4
puta veći od Zemlje kruži eliptičnom
putanjom unutar Mliječnog puta i u naš
sustav ulazi, približno, svakih 3600 godina.
Otuda i prisvajanje ovog kozmičkog putnika
i svrstavanje u red planeta koje kruže oko
Sunca. No, prema tvrdnjama nekih medija
(u pravom smislu te riječi) Nibiru pripada
"Galaktičkoj federaciji" naše galaksije (na
Zemlji nazivane Mliječna staza) kao njen
glavni predstavnik. Zbog svoje specifičnosti
da kao planet putuje na razmjerno ogromne
udaljenosti i tako dotiče mnoga područja
galaktike Nibiru je odabran za svojevrsnog
ambasadora i rasadnika civilizacija. Ako je
Nibiru samo jedna stanica federacije gdje se
nalazi baza !?
***
"Duboko u Visinama, On određuje svoj put;
Gdje svjetlost i tama nastaju."
(Psalam iz Knjige o Jobu - Z. Sitchin, "12
Planet")
Originalno, Nibiru je nastao raspadom
zvijezde Sirius B i u toj koliziji odbačen u
kozmos. Premalen da se zapali i tako postane
novo sunce, poprima eliptičnu putanju
privučen snažnijim tijelom, najvjerovatnije
našim Suncem. U jednom trenutku daleke
kozmičke prapovijesti prošavši sunčevim
sustavom udario je u ogroman planet
(Tiamat, prema sumerskim zapisima) koji mu
se našao na putu i od tog sraza nastaje
današnja Zemlja, Mjesec i pojas asteroida -
"Nebeska narukvica".
Kako, kada i zašto je Nibiru nastanjen prvom
civilizacijom ostaje enigma. Ali ono što nas
vjerovatno više zanima od toga je pitanje što
skori prolazak tog planeta znači za Zemlju.
Da bi se to razumjelo potrebno je imati na
umu tri ključne činjenice;
  Nibiru je planet do četiri puta veći
od Zemlje koji u svom perigeju prolazi
putanjom između Marsa i Jupitera,
  Nibiru je nastanjen naprednijom
civilizacijom,
  Nibiru nije samo planet već i
kozmički "brod" opremljen ogromnim
brojem letjelica i oružja.
Nibiru je u jednom trenutku svoje povijesti iz
obitavališta nižih životnih formi postao
boravištem naprednije vrste kojoj je za život
na takvom putujućem planetu bilo potrebno
odgovarajuće okruženje u uvjetima
dugotrajnog izostanka sunčeve svjetlosti.
Planet je doslovno izdubljen i sav život je
prebačen u njegovu utrobu, dok se na
površini nalaze postrojenja te baze letjelica i
oružja.
I dok nam sve ovo može izgledati čudno i
nevjerovatno nije na odmet baciti pogled na
naš divni planet i zaviriti pod površinu.
Navodno je i Zemlja ispresjecana podzemnim
tunelima, od kojih mnoge nisu izgradile
poznate civilizacije. Razlog postojanja
podzemnih boravišta na Zemlji, ako nisu
namjenjeni iskapanju rudača, vjerovatno leži
u potrebi skrivanja stanovnika u sigurnije
okruženje dok se na površini planete
događaju izvanredne okolnosti; npr.
poremećaj sunčeve aktivnosti !?
Nismo bili na Mjesecu? Ma, bili
smo...
PUT NA MJESEC postao je još slavniji preko
tvrdnji da ga - nije bilo! Napisao: Giuliano
Marinković
Nakon povijesnog spuštanja astronauta Neila
Armstronga na Mjesec 1969. godine u NASA-inoj
misiji "Apollo 11" desetljećima su se širila
nagađanja kako taj događaj nije autentičan.
Godine 2001. američki TV kanal "Fox" emitirao je
dokumentarac koji je označio vrhunac javnog
predstavljanja male skupine teoretičara zavjere.
Dokumentarni film "Jesmo li se spustili na
Mjesec?" počeo je ovim tekstualnim uvodom:
"Sljedeći program bavi se kontroverznom
temom. Iznesene teorije nisu jedino
objašnjenje." Međutim, uvodna napomena nije
puno pomogla u pokušaju da se osigura
novinarska objektivnost. Bilo je to samo
formalno ograđivanje autora od teme s kojom su
se prije odlučili poigrati, nego je dokumentarno
obraditi.
Capricorn One
Godine 1978. u režiji Petera Hyamsa snimljen je
igrani film "Capricorn One". Radnja filma prati
pripreme NASA-ine svemirske misije koja treba
otpremiti prva tri astronauta na Mars. Međutim,
nekoliko minuta prije lansiranja vladini agenti
prebacuju astronaute u skriveni hangar u
pustinji. Raketa je lansirana prazna, bez posade.
Astronautima je objašnjeno da je prije samo
nekoliko tjedana pronađena pogreška u sustavu
za održavanje života u letjelici. Zbog straha od
javnog poniženja, odlučeno je da se misija lažira.
Astronauti su prisiljeni na suradnju, te se
pripremaju za lažno iskrcavanje na Mars u
filmskom studiju na Zemlji. Cijeli se plan naizgled
razvija uspješno, no kada prazna kapsula
započne povratak na Zemlju fatalno sagori u
atmosferi za vrijeme TV prijenosa. Astronauti na
tajnoj lokaciji shvaćaju da su odsada javno
mrtvi. Novinari kreću tragom priče kako bi
razotkrili najveću podvalu u povijesti
čovječanstva.
"Capricorn One" snimljen je devet godina nakon
prvog spuštanja astronauta na Mjesec. Tijekom
priprema za film pregledan je velik broj filmskih
snimaka i fotografija programa Apollo. Producenti
filma htjeli su da lažno spuštanje na Mars izgleda
što bliže autentičnom spuštanju na Mjesec.
Nažalost, "Capricorn One" pobudio je maštu i
mnogih koji su film pokušali stavili u kontekst
NASA-inih spuštanja na Mjesec i prikazati ih
lažnim.
Skeptična trojka
Dokumentarni film televizije "Fox" o lažnim
spuštanjima na Mjesec svakako ima zasluge u
stvaranju standarda svih budućih dokumentaraca
na ovu temu. Također, zahvaljujući njemu,
medijsku pozornost osvojila su tri teoretičara
kojima se otvorio put za daljnje nastupe.
Famoznu trojku čine Bill Kaysing (bivši voditelj
tehničke publikacije 'Rocketdyne'), Ralph Rene
(autor knjige 'NASA Mooned America') te Bart
Sibrel. Bill Kaysing prvi je objavio knjigu 'We
Never Went to the Moon' (Nikada nismo otišli na
Mjesec) 1975. godine. U njoj je iznio neke od
klasičnih argumenata koji danas tvore tu teoriju.
Tvrdio je da je i Hyamsov film 'Capricorn One'
baziran na njegovoj knjizi, no međutim generalije
filma nigdje ne navode njegove zasluge. Naime,
Hayms je svoj projekt nudio holivudskim studijima
još 1972. godine, a ideju za film dobio je
godinama ranije dok je radio za medijsku kuću
CBS. Tada je pomislio kako bi zabavno bilo snimiti
film koji bi se bavio obmanjivanjem javnosti.
Kaysingove teorije zavjere imaju beskompromisnu
kvalitetu. On smatra da su nesreće Apolla 1 (tri
astronauta poginula prilikom testiranja misije u
simulatoru 1967. godine) i space shuttlea
Challenger (pogibija sedam astronauta prilikom
lansiranja 1986. godine) bile namjerno planirane.
Astronauti su 'uklonjeni' jer su navodno htjeli
javno progovoriti o NASA-inim obmanama. Teoriju
globalne zavjere NASA-e i CIA-e možete poslušati
u Kaysingovom intervjuu na Internetu:
http://www.nardwuar.com/vs/bill_kaysing/
Sjene, zvijezde, zastava i radijacija
Neke od najpoznatijih 'anomalija' koje teoretičari
zavjere iznose odnose se na fotografije i filmove
sa Mjeseca. Teoretičari naglašavaju kako na
mnogim fotografijama NASA-e sjene nisu
paralelne. Obzirom da je na Mjesecu Sunce jedini
izvor svjetla, po njima to jedino može značiti da je
na mjestima snimanja bilo više umjetnih izvora
svjetala, a to bi podržavalo teoriju da je cijelo
slijetanje aranžirano u filmskom studiju. U
mnogim scenama, kada se Sunce nalazi iza
astronauta, njegov skafander se u svim detaljima
može vidjeti frontalno, umjesto da je silueta. Na
snimkama se može vidjeti i vijorenje američke
zastave, što bi opet trebalo biti nemoguće budući
da na Mjesecu nema atmosfere. Ukazuje se i na to
da na fotografijama nisu prisutne zvijezde.
Najjači argument usmjeren je na Val Allenove
pojaseve radijacije koji okružuju Zemlju. Pojas
ima dva sloja. Unutarnji sloj nalazi se na 3000
km, a vanjski na 20.000 km iznad Zemlje.
Zastupnici teorije o zavjeri smatraju da astronauti
ne bi preživjeli put na Mjesec zbog prolaska kroz
ove pojaseve.
Stvarnost uzvraća udarac
Teorija o lažnom spuštanju na Mjesec ušla je u
kolektivnu svijest javnosti. Nakon dokumentarca
televizije Fox na scenu je stupio znanstvenik koji
je imao dovoljno strpljenja da se obračuna sa
svim optužbama o zavjeri. Jay Windley bivši je
inženjer i priznati povjesničar svemirskih misija
Apollo. U suradnji s TV-kanalom Discovery Science
2003. godine realizirao je dokumentarac 'The
Truth Behind The Moon Landings' (Istina iza
spuštanja na Mjesec). Windley i njegova TV ekipa
kreirali su filmski set u kalifornijskoj pustinji Trona
Pinnacles. Tijekom noći postavljen je jedan
studijski reflektor koji je bio dovoljno snažan da
simulira Sunce na mjesečevoj površini. U kadar su
postavljeni glumci sa skafanderima i autentičnim
kamerama kakve su koristili i astronauti NASA-e.
Cijela postava snimila je čitav niz fotografija i
filmova kako bi iskušali tvrdnje o sjenama, zastavi
i zvijezdama.
Ono što je odmah bilo lako pobiti bile su tvrdnje
o paralelnim sjenama. Naravno da sjene nisu
uvijek paralelne kod jednog izvora svjetla.
Smjerovi sjena umnogome ovise o terenu ispod
objekta koji se promatra, kao i o izgledu samoga
objekta koji baca sjenu. Kod NASA-inih
fotografija kod kojih se detalji skafandera vide i
frontalno, iako je izvor svjetla iza njih,
zaključeno je da se svjetlost reflektira od tla na
kojem stoje astronauti pa ih tako obasjava.
Zastava na Mjesecu ne vijori se zbog vjetra već
zbog okomitog i vodoravnog nosača koji drži
zastavu i sastavljen je od aluminijskih cijevi.
Zbog podrhtavanja cijevi i njene dužine, kada ju
astronauti pomiču, to utječe na podrhtavanje
tkanine, što tada stvara dojam da zastava vijori.
Na NASA-inim snimkama zastava se 'vijori' samo
kada astronauti pomiču njen aluminijski nosač.
Kada prolaze pokraj zastave, ona stoji mirno.
Nakon razvijenih fotografija snimljenih u pustinji
Trona Pinnacles, Windley također dokazuje da i
na njima nema zvijezda. Razlog se jednostavno
krije u ekstremnim kontrastima. Naime, cijelu
scenu obasjava snažno studijsko svjetlo koje
zasjenjuje noćno nebo. Kao i ljudsko oko,
kamera se ne može u kratkim intervalima
prilagoditi takvim uvjetima. Sličnu situaciju
možete i sami iskusiti pokušate li gledati u noćno
nebo ispod ulične svjetiljke, ili ako se nalazite na
jarko osvijetljenom stadionu.
Opasnost od Van Allenovih radioaktivnih
pojaseva također je racionalno objašnjiva. Ona
ovisi o vremenu izloženosti. Po samome James
Van Allenu, izloženost od minimalno mjesec dana
unutar pojaseva postala bi opasna. Astronautima
je trebao otprilike jedan sat da prođu kroz njih.
Jay Windley toliko je strastven u suprotstavljanju
tvrdnji zavjere da je kreirao Internet
stranicu,Clavius.org, gdje strpljivo odgovara na
svaku fotografiju i primjere zavjere.
Suprotstavljanje tvrdnjama iz dokumentarca
televizije Fox možete pogledati na stranici Bad
Astronomy
Laserski reflektori
Za one kojima sva ta objašnjenja nisu dovoljna
postoji još jedan - konačni – argument. Odnosi
se na činjenicu da su tijekom misija programa
Apollo astronauti na Mjesečevoj površini postavili
reflektne ploče koje služe za izračunavanje
udaljenosti između Zemlje i Mjeseca.
Zvjezdarnica MacDonald pokraj Fort Davisa u
Teksasu i danas koristi laserske reflektore u
svojim eksperimentima. Zvjezdarnica usmjerava
laserske pulsove prema Mjesecu i do 240 puta
godišnje. Zbog geometrije ploča, pulsovi se
odmah odbijaju natrag na Zemlju gdje ih
zvjezdarnica bilježi. Jerry Wiant, voditelj
zvjezdarnice, naglašava da će pozdraviti svaki
posjet za vrijeme ovih eksperimenata.
Paul Renne, ravnatelj geološkog centra u
Berkeleyu, zadnjih desetak godina proučava
mjesečevo kamenje, te kaže da je nedvojbeno da
ono potiče sa Mjeseca. Posebnu pažnju pri
geološkim analizama privlače male kuglice stakla.
Kroz laboratorijske pokuse dokazano je da su
mjesečevi materijali stari 3,5 milijardi godina. Na
Zemlji, isti se materijali mogu pronaći najveće
starosti do 160 milijuna godina. Zemlja ne može
očuvati takve staklene objekte zbog svoje
konstantne geološke dinamike.
Tijekom misije Apollo NASA je imala 400.000
djelatnika koji su radili na programu. Teoretičari
zavjere tvrde da je za lažiranje znala svega
nekolicina ljudi. Uzmemo li u obzir da su u
filmskom studiju zaista snimljene sve Apollo
misije, kolika bi logistika bila potrebna da takva
podvala uspije? Gdje su svi ti silni koordinatori
scenografije, operatori na reflektorima,
kamerama, maketari lunarnog modula, supervizori
vizualnih efekata? U svakom visokobudžetnom
filmu jasno je da je za realizaciju iluzije potrebna
vojska ljudi.
Kada uzmemo sve u obzir, Apollo 11 zaista je bio
mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo.
Uostalom, jednoga ćemo se dana vratiti gore.
Ondje čekaju odgovori i za najupornije skeptike -
na onih nekoliko kvadratnih metara, na kojima još
uvijek stoje postolja lunarnih modula.
Nokaut zbog mjeseca
Najagresivniji zastupnik teze o lažnom spuštanju
na Mjesec je Bart Sibrel, autor dokumentarnog
filma "A Funny Thing Happened On the Way to the
Moon". Postao je poznat po nezgodnom običaju da
u zasjedi presreće astronaute maltretirajući ih da
se zakunu na Bibliju da su bili na Mjesecu.
Najpoznatiji incident vezan uz njega odnosi se na
susret s astronautom Buzzom Aldrinom. Godine
2002. Sibrel ga je zaskočio ispred hotela u Beverly
Hillsu, optužujući ga da je lažljivac i lopov, nakon
čega ga je Aldrin nokautirao. Sibrel je kasnije
pokušao pokrenuti sudsku tužbu protiv Aldrina, no
ona je bila odbačena. Incident možete pogledati
na Internet stranici Unoriginal.co.uk
Izvor
Dokazi drevnih atomskih ratova
Religijski tekstovi i geološki dokazi sugeriraju
da je u dalekoj prošlosti nekoliko područja u
svijetu doživjelo razorne atomske udare
Izvor: Nexus magazin - kolovoz/rujan - broj
14
Sljedeći tekst pojavio se u njujorškim
novinama Herald Tribune 16. veljače 1947. (Ivan T.
Sanderson ponovno ga je objavio u siječnju 1970. u
svom magazinu Pursuit): Kad je prva atomska
bomba eksplodirala u Novom Meksiku, pustinjski
pijesak pretvorio se u rastaljeno zeleno staklo. Ta
činjenica, prema magazinu Free World, šokirala je
neke arheologe. Oni su vršili iskapanja u drevnoj
dolini Eufrata i otkrili sloj agrarne kulture stare 8.000
godina, sloj stočarske kulture koji je još stariji, i još
stariju kulturu špiljskih ljudi. Nedavno su došli do
još jednog sloja rastaljenog zelenog stakla.
Dobro je poznato da atomske detonacije
na površini ili iznad pješčane pustinje rastale silicij
u pijesku i pretvaraju Zemljinu površinu u staklenu
ploču. Ali ako se ploče drevnog pustinjskog stakla
mogu naći u raznim dijelovima svijeta, znači li to
da su se u drevnoj prošlosti vodili atomski ratovi,
ili, u najmanju ruku, da su se u pradavnoj povijesti
obavljala atomska testiranja? To je zapanjujuća
teorija, ali za nju ne nedostaje dokaza, jer su takve
drevne ploče pustinjskog pijeska geološka
činjenica. Udari groma ponekad mogu rastaliti
pijesak, tvrde meteorolozi, ali to su uvijek
specifični, korijenju slični oblici. Te čudne geološke
neobičnosti zovu se fulguriti, i javljaju se kao
razgranati cjevasti oblici, a ne kao ravne ploče
rastaljenog pijeska. Zbog toga se gromovi
uglavnom odbacuju kao uzrok takvih geoloških
nalaza, i geolozi se radije drže teorije da su
njihov uzrok udari meteora ili kometa. Problem te
teorije je što obično nema kratera povezanih s
takvim anomalnim pločama stakla. Brad Steiger i
Ron Calais, u svojoj knjizi Myster/'es of Time and
Space, spominju da je Albion W. Hart, jedan od
prvih građevinskih inženjera koji su diplomirali na
Masačusetskom institutu za tehnologiju, poslan
na jedan građevinarski projekt u središnjoj Africi.
Dok su on i njegovi ljudi putovali u jedno
skoro nedostupno područje, prvo su morali prijeći
preko ogromnog pustinjskog prostranstva. «U to
vrijeme bio je zbunjen jednom pojavom koju nije
mogao objasniti, velikom površinom zelenkastog
stakla koja je prekrivala pijesak dokle mu je
sezao pogled«, piše Margharete asson u jednom
članku o Hartovom životu objavljenom u magazinu
Rocks andMinerals (br. 396,1972). Ona u nastavku
spominje: «Kasnije u svom životu prošao je kraj
područja VVhite Sands nakon prve atomske
eksplozije koja je tamo izvedena, i prepoznao je
isti tip rastaljenog silicija kakav je vidio pedeset
godina ranije u Afričkoj pustinji.«
Tektili: Zemaljsko objašnjenje?
U geološkoj literaturi povremeno se
raspravlja o velikim pustinjskim područjima
posutim zagonetnim kuglicama «stakla» poznatim
kao tektiti. Vjeruje se da te kuglice «skrutnutog
stakla« (staklo je zapravo tekućina) u većini
slučajeva potječu od udara meteorita, ali dokazi
pokazuju da u mnogim slučajevima nema udarnog
kratera. Druga je mogućnost da tektiti imaju
zemaljsko objašnjenje takvo koje uključuje
visokotehnološka oružja koja su u stanju rastaliti
pijesak. Rasprava o tektitima sažeto je prikazana u
jednom članku Johna O'Keefea pod naslovom
«Tektitski problem«, objavljenom u kolovozu 1978.
u Scientific Americanu. O'Keefe kaže: Ako su
tektiti zemaljski, to znači da postoji nekakav proces
kroz koji se tlo ili obične stijene mogu u trenutku
pretvoriti u homogeno staklo bez vode i
mjehurića i biti izbačeni tisuće milja iznad
atmosfere. Ako tektiti potječu s Mjeseca, čini se da
iz toga slijedi da negdje na Mjesecu postoji barem
jedan moćan vulkan koji je imao erupciju prije samo
750.000 godina ili manje. Nijednu od tih mogućnosti
nije lako prihvatiti. Ipak, jedna od njih mora biti
prihvaćena, i ja vjerujem da je moguće izabrati onu
razumniju odbacivanjem one koja je nevjerojatnija.
Ključ za rješenje problema tektita je inzistiranje na
fizikalno razumnoj hipotezi i odlučnost da se ne
damo impresionirati običnim numeričkim
podudarnostima kao što su sličnost zemaljskih
sedimenata s tektitskim materijalom. Vjerujem da je
hipoteza o lunarnom vulkanizmu fizikalno moguća, i
daju moramo prihvatiti. Ako vodi do neočekivanih,
ali ne i nemogućih zaključaka, to je upravo ono što
je čini korisnom.
Da citiram samo jedan primjer koristi,
lunarno porijeklo tektita snažno podupire ideju da je
Mjesec nastao cijepanjem Zemlje. Tektiti su zaista
daleko sličniji zemaljskim stijenama nego što bi se
moglo očekivati od slučajnih nakupina. Ako tektiti
potječu od lunarne magme, tada duboko u
unutrašnjosti Mjeseca mora postojati materijal koji
je vrlo sličan Zemljinom plastu - sličniji plastu nego
plićim dijelovima Mjeseca iz kojih potječu bazalti
Mjesečeve površine. Ako je Mjesec nastao
cijepanjem Zemlje, objekt koji je postao Mjesec bio
je intenzivno zagrijavan izvana, i izgubio je veći dio
svoje izvorne mase, posebno hlapljivijih elemenata.
Lave koje tvore većinu današnje Mjesečeve
površine eruptirane su rano u Mjesečevoj povijesti,
kada je njegova toplina bila koncentrirana u plitkoj
osiromašenoj zoni prilično blizu površine. Tijekom
nedavnih razdoblja u kojima je dolazilo do padanja
tektita, izvori lunarnog vulkanizma morali su nužno
biti puno dublji, tako da je bilo koji vulkan koji je
odgovoran za tektite crpio lunarni materijal koji je
najmanje pretrpio u razdoblju ablacije, i zbog toga
je najsličniji neizmijenjenom materijalu Zemljinog
plašta. Ironično, to bi objasnilo zašto su tektiti po
nekim stvarima sličniji zemaljskim stijenama nego
stijenama na Mjesečevoj površini.
Zagonetno staklo u egipatskoj Sahari
Jedna od najčudnijih zagonetki drevnog
Egipta ona je o golemim staklenim pločama koje su
otkrivene tek 1932. U prosincu te godine, Patrick
Clavton, geodet Egipatskog geološkog zavoda,
vozio se među dinama Velikog pješčanog mora u
blizini Saadske visoravni, u doslovno nenaseljenom
području tek malo sjevernije od jugozapadnog ugla
Egipta, kada je čuo kako njegove gume drobe nešto
što nije pijesak. Pokazalo se da se radi o velikim
komadima čudesno prozirnog, žutozelenog stakla.
U stvari, to nije bilo neko obično staklo, nego
ultračisto staklo koje je sadržavalo zapanjujućih 98
posto silicija. Clavton nije bio prva osoba koja je
naišla na to polje stakla, jer su razni 'pretpovijesni'
lovci i nomadi očigledno pronašli danas slavno
libijsko pustinjsko staklo (LPS). To staklo u prošlosti
se koristilo za izradu noževa i oštrog oruđa, kao i
drugih predmeta. Skarabej isklesan iz LPS-a
pronađen je čak i u Tutankamonovoj grobnici, što
pokazuje da se staklo ponekad koristilo i za izradu
nakita.
Članak Gilesa VVrighta pod naslovom «Zagonetka
pješčanih područja«, objavljen u znanstvenom
magazinu New Scientist (10. srpnja 1999), kaže
daje LPS najčistije prirodno silicijevo staklo ikada
pronađeno. Preko tisuću tona tog stakla razbacano
je po stotinama kilometara gole pustinje. Neki
grumeni teški su i 26 kilograma, ali većina LPS-a
postoji u obliku manjih, uglatih komada koji
izgledaju kao krhotine preostale nakon što je neka
kolosalna sila razbila divovsku zelenu bocu.
Prema članku, LPS, čist kakav je, sadrži
sićušne mjehuriće, bijele mrlje i poput tuša crne
vrtloge. Bjeličaste inkluzije sastoje se od
vatrostalnih minerala kao što je kristobalit. Vrtlozi
nalik tušu, pak, bogati su iridijem, koji je prema
konvencionalnoj znanosti znak izvanzemaljskog
udara, kao kod pada meteorita ili kometa.
Općenito je prihvaćena teorija da je staklo nastalo
prilikom snažnog udara svemirskog projektila koji
je rastalio pijesak.
Međutim, postoje ozbiljni problemi u vezi s
ovom teorijom, kaže VVright, i mnoge zagonetke
povezane s ovim dijelom pustinje koji sadrži čisto
staklo. Glavni je problem: Odakle je došla ta
ogromna količina široko razbacanih staklenih
krhotina? Ne postoje dokazi o udarnom krateru
bilo kakve vrste; površina Velikog pješčanog mora
ne otkriva tragove divovskog kratera, kao ni
dubinska mikrovalna sondiranja pustinjskog
pijeska obavljena satelitskim radarom. Nadalje,
čini se da je LPS previše čist da bi mogao nastati
neurednom svemirskom kolizijom. VVright
spominje da su poznati udarni krateri, poput onog
u VVabaru u Saudijskoj Arabiji, puni razbacanih
komadića željeza i drugih meteoritskih krhotina. To
nije slučaj s nalazištem libijskog pustinjskog stakla.
Osim toga, LPS je koncentriran na dva područja, a
ne samo na jednom. Jedno je područje ovalnog
oblika; drugo je okrugli prsten, širok šest
kilometara i s promjerom od 21 kilometra.
Prostrano središte kruga potpuno je bez stakla.
Prema jednoj teoriji dogodio se meki udar
projektila: meteorit, promjera možda 30 metara,
mogao je detonirati nekih desetak kilometara iznad
Velikog pješčanog mora, pri čemu je udar vrućeg
zraka rastalio pijesak na površini. Vjeruje se da se
takav udar bez kratera dogodio prilikom Tunguske
eksplozije u Sibiru barem što se tiče glavne
znanstvene struje. Taj događaj, poput čistog
pustinjskog stakla, ostaje misterij. Prema drugoj
teoriji, meteorit se odbio od pustinjske površine,
ostavivši za sobom staklastu koru i plitak krater
koji se ubrzo ispunio. Ali postoje dva poznata
područja s LPS-om. Jesu li to bila dva kozmička
projektila u tandemu?
Alternativno, moguće je da je postakljena
pustinja rezultat atomskog rata u drevnoj prošlosti?
Jesu li zrake iz oružja Teslinog tipa mogle rastaliti
pustinju, možda prilikom testiranja?
Članak pod naslovom «Datiranje libijskog
pustinjskogsilicijskog stakla« objavljen je 1952. u
britanskom časopisu Nature (br. 170). U njemu je
autor Kenneth Oaklev rekao: Komadi prirodnog
silicijskog stakla težine do 16 funti [7,26 kg] javljaju
se rijetko razbacani na ovalnom području, veličine
130 km u smjeru sjever-jug i 53 km od istoka do
zapada, u Pješčanom moru libijske pustinje. Taj
izvanredni materijal, koji je skoro čist (97 posto
silicija), relativno lagan (specifične težine 2,21),
proziran i žućkasto zelene boje, ima kvalitete
poludragog kamena. Otkrila ga je egipatska
geodetska ekspedicija pod vodstvom g. P. A.
Claytona 1932, i detaljno gaje istražio dr. L J.
Spencer, koji se pridružio specijalnoj ekspediciji
Geodetske uprave s tim ciljem 1934.
Komadi se nalaze u koridorima bez pijeska
između grebena dina orijentiranih u smjeru sjever-
jug, oko 100 m visokim i 2-5 kilometara
razmaknutim. Ti koridori ili «ulice» imaju šljunčanu
površinu, prilično sličnu pisti za automobilske utrke,
koja se sastoji od uglatogšljunka i crvenih ilovastih
krhotina, istrošenih od zuba vremena, što prekrivaju
nubijsku pješčanu pustinju. Komadi stakla leže na
toj površini ili su djelomično utonuti u nju. Samo je
nekoliko malih komadića pronađeno ispod površine,
i nijedan dublje od otprilike jednog metra. Svi
komadi na površini izbrazdani su ili uglačani od
djelovanja pijeska. Raspored stakla je neujednačen.
lako je nesumnjivo prirodno, porijeklo
libijskog silicijskog stakla nije pouzdano utvrđeno.
Po svom sastavu ono podsjeća na tektite koji su
navodno svemirskog porijekla, ali oni su puno
manji. Tektiti su obično crni, iako je jedan podtip koji
se može naći u Češkoj i Moravskoj, poznat kao
moldavit, proziran i duboke zelene boje. Libijsko
silicijsko staklo također je uspoređivano sa staklom
koje nastaje taljenjem pijeska u vrućini nastaloj
padom golemog meteorita; na primjer, u Wabaru u
Arabiji i u Henburyu u središnjoj Australiji.
U izvještaju o otkrićima svoje ekspedicije,
dr. Spencerje rekao da nije bio u stanju povezati
libijsko staklo s bilo kojim izvorom; nikakve krhotine
meteorita ili znakovi kratera nastalog padom
meteorita nisu se mogli naći na području njegove
distribucije. On je rekao: «Činilo se lakše
pretpostaviti da je jednostavno palo s neba.«
Bilo bi vrlo korisno kad bi se vrijeme nastanka ili
dolaska silicijskog stakla u Pješčanom moru
moglo geološki ili arheološki utvrditi. Njegova
ograničenost na površinu ili gornji sloj površinskog
nanosa sugerira da nije vrlo velike starosti, s
geološke točke gledišta. S druge strane, jasno je da
se tamo nalazi od pretpovijesnih vremena. Neki od
listića poslani su egiptolozima u Kairo, koji su ih
smatrali »kasno neolitskim ili preddinastijskim«.
Usprkos pažljivom istraživanju koje su proveli dr.
Spencer i pokojni g. A. Lucas, nijedan predmet od
silicijskog stakla nije pronađen u zbirkama iz
Tutankamonove grobnice ili bilo koje druge od
dinastijskih grobnica. Nikakvi ostaci lončarije nisu
pronađene na području sa silicijskim staklom, ali u
blizini krhotina pronađeni su neki «grubi stakleni
vrhovi kopalja«; također i neka oruđa od kvarcita,
žrvnji i krhotine ljusaka nojevih jaja. Oaklev, čini
se, nije u pravu kada kaže da LPS nije
pronađen u Tutankamonovoj grobnici, jer je
prema VVrightu jedan komad pronađen. U svakom
slučaju, postakljena područja libijske pustinje tek
treba objasniti. Jesu li ona dokaz drevnog rata
rata koji je sjevernu Afriku i Arabiju možda
pretvorio u pustinje kakve su danas?
Postakljene utvrde u Škotskoj
Jedna od velikih zagonetki klasične
arheologije je postojanje mnogih postakljenih
utvrda u Škotskoj. Jesu li one također dokaz
nekog drevnog atomskog rata? Možda, ali možda
i ne. Navodno postoji barem 60 takvih utvrda
širom Škotske. Među najpoznatijima su Tap
o'Noth, Dunnideer, Craig Phadraig (u blizini
Invernessa), Abernathv (blizu Pertha), Dun
Lagaidh (u Rossu), Cromartv, Arka-Unskel, Eilean
na Goar, i Bute-Dunagoil na tjesnacu Bute blizu
otoka Arran. Još jedna dobro poznata postakljena
utvrda nalazi se na brdu Caudale u Argvllu,
zapadna Škotska. Jedan od najboljih primjera
postakljene utvrde je Tap o'Noth, smještena u
blizini sela Rhvnie u sjeveroistočnoj Škotskoj. Ta
masivna utvrda iz pretpovijesti nalazi se na vrhu
istoimenog brda koje, zahvaljujući svojoj visini od
1.859 stopa (560 metara), pruža impresivan
pogled na krajolik Aberdeenshirea. U prvi mah čini
se da su zidine napravljene od neobrađenog
kamenja, ali kad se bolje pogleda postaje jasno da
nisu zidane bez veziva, nego se sastoje od
rastaljenog kamenja! Ono stoje nekada bilo
zasebno kamenje, sada su crne i pepeljaste mase,
stopljene zajedno vrućinom koja je morala biti
toliko intenzivna da su se rijeke rastaljenog
kamenja slijevale niz zidine. Izvještaji o
postakljenim utvrdama javljaju se još od 1880,
kada je Edvvard Hamilton napisao članak pod
naslovom «Postakljene utvrde na zapadnoj obali
Škotske« u časopisu Archaeological Journal (br.
37,1880, str. 227-243). U svom članku, Hamilton
detaljno opisuje nekoliko lokacija, uključujući Arka-
Unskel: Na mjestu gdje se Loch na Nuagh počinje
sužavati, gdje je suprotna obala udaljena milju i
pol do dvije, nalazi se mali rt spojen s kopnom
uskom prevlakom od pijeska i trave, koja je
nekada očigledno bila potopljena za vrijeme plime.
Na ravnom vrhu ovog rta nalaze se ruševine
postakljene utvrde, čije je pravo ime Arka-Unskel.
Stijene na kojima je ta utvrda smještena
metarmorfni su gnajsovi, prekriveni travom i
papratima, i s tri se strane uzdižu skoro okomito do
visine od oko 110 stopa [33 m] iznad razine mora.
Glatka površina na vrhu podijeljena je blagom
depresijom na dva dijela. Na većoj, s vrlo strmim
stranama prema moru, smješten je glavni dio
utvrde, i zauzima cijelu ravnu površinu. Pomalo je
ovalnog oblika. Opseg joj je oko 200 stopa [61 m], i
postakljene zidine mogu se pratiti cijelom dužinom.
Kopali smo ispod postakljene mase, i tamo smo
otkrili nešto izuzetno zanimljivo, jer donekle
rasvjetljuje način na koji je vatra korištena u svrhu
postakljivanja. Unutarnji dio gornjeg ili postakljenog
zida od nekih jedne do jedne i pol stope [30 - 40
cm] bio je nedirnut vatrom, osim stoje poneko
plosnato kamenje blago slijepljeno zajedno, i
kamenje, koje je svo feldspatsko, slagano je u
slojeve koji su redani jedan na drugi. Očigledno je,
stoga, da su na izvornoj stijeni prvo postavljeni
grubi temelji od gromada, a onda je debeo,
nepovezan sloj uglavnom plosnatog kamenja od
feldspatskog pijeska, drugačije vrste od onog koji
se može naći u neposrednoj okolini, postavljen na
ove temelje i postakljen vrućinom primijenjenom
izvana. Takvi temelji od nepovezanog kamenja
također su pronađeni u postakljenoj utvrdi Dun Mac
Snuichan, na Loch Etive.
Hamilton opisuje još jednu, puno veću
postakljenu utvrdu koja je smještena na otoku na
ulazu u Loch Ailort. Taj otok, čije je lokalno ime
Eilean na Goar, najistočniji je, i sve su mu obale od
strmih gnajsnih stijena; to je boravište i gnijezdilište
brojnih morskih ptica. Ravna površina na vrhu
nalazi se na 120 stopa [37 mj iznad razine mora, i
na njoj su smješteni ostaci postakljene tvrđave,
pravokutnog oblika, s kontinuiranim postakljenim
bedemom debelim pet stopa [1,52 mj, koji je na
jugozapadu spojen s velikom uspravnom stijenom
odgnajsa. Prostor okružen ovim zidinama ima
opseg od 420 stopa [128 mj, i širok je 70 stopa [21
mj. Bedemi su kontinuirani i debeli oko pet stopa.
Na istočnom kraju nalazi se golema masa zida in
situ, postakljenog s obje strane. U središtu prostora
okruženog zidom nalazi se duboka depresija po
kojoj su razbacane mase postakljenog zida,
očigledno odvojene od svog izvornog mjesta.
Hamilton, naravno, postavlja nekoliko
očiglednih pitanja u vezi s utvrdama. Jesu li te
strukture bile sagrađene kao sredstvo za obranu?
Je li postakljivanje bilo rezultat plana i nezgode?
Kako je izvedeno postakljivanje? U tom procesu
postakljivanja, veliki kameni blokovi stopljeni su s
manjim krhotinama u čvrstu, staklastu masu.
Objašnjenja postakljivanja malobrojna su i rijetka,
i nijedno od njih nije univerzalno prihvaćeno.
Jedna od ranih teorija bila je da su te utvrde
smještene na drevnim vulkanima (ili njihovim
ostacima), i da su ljudi koristili rastaljeno kamenje
izbačeno erupcijama za gradnju svojih naseobina.
Tu ideju zamijenila je teorija da su graditelji zidina
isplanirali utvrde na taj način daje postakljivanje
namjerno izvođeno radi učvršćivanja zidina. Ta
teorija pretpostavljala je da su se palile vatre i da je
dodavan zapaljivi materijal kako bi se stvorile zidine
dovoljno čvrste da podnesu vlažnost lokalne klime
ili napade neprijateljskih vojski. To je zanimljiva
teorija, ali ona predstavlja i nekoliko problema. Za
početak, ništa zapravo ne ukazuje na to da takvo
postakljivanje zaista učvršćuje zidine utvrde; prije
izgleda kao da ih slabi. U mnogim slučajevima čini
se da su se zidine utvrda srušile zbog vatre.
Također, budući da su zidine mnogih škotskih
utvrda samo djelomično postakljene, teško da se
to pokazalo kao djelotvorna metoda gradnje.
Julije Cezar je u svojoj priči o galskim
ratovima opisao vrstu utvrde od drva i kamena,
poznatu kao murus gallicus. To je bilo zanimljivo
onima koji traže rješenja zagonetke postakljenih
utvrda, jer su te utvrde bile napravljene od
kamenog zida ispunjenog krhotinama kamenja, s
ubačenim trupcima radi stabilnosti. Činilo se
logično predložiti da je paljenje takvog drvom
ispunjenog zida moglo stvoriti fenomen
postakljivanja. Neki istraživači sigurni su da su
postakljivanje izazvali graditelji utvrda. Arthur C.
Clarke citira tim kemičara iz Nacionalnog
povijesnog muzeja u Londonu koji su proučili
brojne utvrde:
Uzimajući u obzir visoke temperature koje
su morale biti stvorene, i činjenicu da se možda
šezdesetak postakljenih utvrda može naći u
ograničenom geografskom području Škotske, ne
vjerujemo daje taj tip struktura rezultat slučajnih
vatri. Toje zahtijevalo pažljivo planiranje i gradnju.
Međutim, jedna škotska arheologinja, Helen
Nisbet, vjeruje da postakljivanje nisu namjerno
izazivali graditelji utvrda. U detaljnoj analizi tipova
korištenog kamenja, ona otkriva da je većina
utvrda sagrađena od kamenja koje je lako
dostupno na izabranoj lokaciji, a ne birano zbog
svog svojstva postakljivanja.
Sam proces postakljivanja, čak i ako je
namjerno izvođen, prilično je zagonetan. Tim
kemičara iz Zagonetnog svijeta Arthura C. Clarkea
podvrgao je uzorke kamenja iz 11 utvrda
rigoroznim kemijskim analizama, i izjavio da su
temperature potrebne za postizanje postakljivanja
bile toliko visoke - do 1.100 °C - da jednostavno
paljenje zidina od kamenja s umetnutim drvom nije
moglo postići takve temperature. Usprkos tome,
eksperimenti koje su 1930-ih izveli slavni arheolog
V. Gordon Childe i njegov suradnik VVallace
Thomevcroft, pokazali su da se utvrde mogu
zapaliti i stvoriti dovoljno topline za postakljivanje
kamena. 1934, ta dvojica projektirala su pokusni
zid koji je bio dug 12 stopa [3,66 m] i širok i visok
po šest stopa [1,83 m], koji je za njih izrađen u
Plean Colliervu u Stirlingshireu. Oni su koristili
stare samotne opeke za vanjske slojeve i rudničke
potpornje kao građevno drvo, i ispunili su šupljine
između zidova grubim bazaltnim kockicama. Vrh
su prekrili tresetom, a onda su nagomilali oko četiri
tone starog građevnog drva i šiblja uza zidove i
zapalili ih. Kako je u toku bila oluja sa snijegom,
jak vjetar raspirio je zapaljenu mješavinu drva i
kamenja, tako daje u unutarnjem dijelu došlo do
određenog postakljivanja kamenja.
U lipnju 1937, Childe i Thomevcroft
ponovili su svoje pokusno ostakljivanje na drevnoj
utvrdi Rahoy, u Argvllshireu, koristeći kamenje
pronađeno tom mjestu. Međutim, njihovi
eksperimenti nisu riješili nijedno od pitanja koja
okružuju postakljene tvrđave, jer su samo dokazali
da je teoretski moguće nagomilati dovoljno drva i
šiblja na mješavinu drva i kamena da dođe do
postakljivanja mase kamenja. Jedna od kritika
upućenih Childeu je da se čini kako je upotrijebio
veći udio drva u odnosu na kamen nego što je,
prema mišljenju mnogih povjesničara, bio slučaj u
drevnim utvrdama od drva i kamena.
Važan dio Childeove teorije bio je da su
agresori, a ne graditelji, pri napadu palili zidove
pomoću gomila šiblja i drva; međutim, teško je
razumjeti zašto bi ljudi opetovano gradili obrane
koje su napadači mogli uništiti vatrom, kad bi veliki
bedemi od samog kamena ostali neoštećeni.
Kritičari teorije o napadima ističu da bi za
stvaranje dovoljno topline prirodnom vatrom zidovi
morali biti konstruirani specijalno za stvaranje
potrebne topline. Čini se nerazumnim predlagati da
bi graditelji stvarali utvrde upravo kako bi mogle biti
spaljene ili da bi napadači poduzimali tako velik
napor da stvore vrstu vatre koja bi bila potrebna za
postakljivanje zidova barem tradicionalnim
tehnikama.
Zajednički problem svih teorija njihova je
pretpostavka primitivnog stanja kulture povezane s
drevnom Škotskom. Zapanjujuće je pomisliti koliko
je brojno i dobro koordinirano moralo biti
stanovništvo ili vojska koja je izgradila te drevne
strukture i boravila u njima. Janet i Colin Bord, u
svojoj knjizi Zagonetna Britanija, govore o Maiden
Castleu (Djevičin dvorac) kako bi dali predodžbu o
golemim razmjerima tog čuda pretpovijesnog
građevinarstva.
On prekriva površinu od 120 jutara [48
hektara], s prosječnom širinom od 1.500 stopa [457
m] i dužinom od 3.000 stopa [915 m]. Unutarnji
opseg dug je 1,5 milju [2,41 km], i procjenjuje se da
bi za njegovu obranu bilo potrebno 250.000 ljudi!
Teško je, stoga, vjerovati da je ta građevina služila
kao obrambena utvrda.
Za arheologe su oduvijek veliku zagonetku
predstavljali višestruki i labirintski istočni i zapadni
ulazi na svakom kraju ograđenog prostora. Izvorno
su mogli biti sagrađeni u svrhu procesijskog
ulaženja ljudi neolitskog doba. Kasnije, kad su
ratnici željeznog doba koristili to mjesto kao
tvrđavu, vjerojatno su ih držali korisnim kao
sredstvo za zbunjivanje napadačke sile koja
pokušava ući. Činjenica da tako mnogo tih «brdskih
utvrda» ima dva ulaza -jedan na sjeveru ili istoku i
drugi na jugu ili zapadu - također ukazuje na neki
oblik obreda posvećenih Suncu.
S 250.000 ljudi koji su branili utvrdu,
govorimo o ogromnoj vojsci u vrlo organiziranom
društvu. To nije družina Pikta odjevenih u krzna koji
kopljima brane utvrdu od pljačkaških bandi lovaca-
skupljača. Međutim, pitanja ostaju. Kakva je
golema vojska boravila u tim utvrdama na liticama
uz more ili ulaze u jezero? I od kakve su se
goleme pomorske sile ti ljudi neuspješno branili?
U drevnim vremenima postojala je tvar
poznata iz pisanih djela kao grčka vatra. To je bila
neka vrsta drevnih napalm-bombi koje su se
izbacivale katapultima i nisu se mogle ugasiti. Za
neke vrste grčke vatre čak se tvrdilo da gore i pod
vodom, zbog čega su se koristile u pomorskim
bitkama. (Pravi sastav grčke vatre nije poznat, ali
morao je sadržavati tvari kao što su fosfor, katran,
sumpor ili druge zapaljive kemikalije.) Je li za
posta klj iva nje mogao biti odgovoran neki oblik
grčke vatre? Dok zagovornici teorije o drevnim
astronautima možda vjeruju da su vanzemaljci
postaklili te zidove svojim atomskim oružjem, čini
se vjerojatnijim da je to rezultat ljudskom rukom
stvorene apokalipse kemijske prirode. Je li
ogromna flota, s opsadnim strojevima, bojnim
brodovima i grčkom vatrom napala goleme utvrde i
na kraju ih spalila paklenom paljbom? Dokaz koji
predstavljaju postakljene utvrde jasan je: neka vrlo
uspješna i organizirana civilizacija živjela je u
Škotskoj, Engleskoj i VValesu u pretpovijesno
vrijeme, oko 1000. pr. Kr. Ili ranije, i gradila je
divovske strukture, uključujući i tvrđave. To je
očigledno bila pomorska civilizacija koja se
pripremala za pomorsko ratovanje, kao i za druge
oblike napada.
Postakljene ruševine u Francuskoj, Turskoj i na
Bliskom Istoku
Postakljene ruševine također se mogu
naći u Francuskoj, Turskoj i na nekim područjima
Bliskog Istoka. 0 postakljenim utvrdama u
Francuskoj raspravlja se u članku M. Daubree pod
naslovom «0 tvarima uzetim iz nekih 'Forts
Vitrifies' u Francuskoj«, objavljenom u American
Journal of Science (sv. 3, br. 22, 1881, str. 150-
151). Autor spominje nekoliko utvrda u Bretanji i
sjevernoj Francuskoj čiji su granitni blokovi bili
postakljeni. On navodi «djelomično rastaljeno
granitno kamenje iz utvrda Chateau-vieux i Puy de
Gaudy (Creuse), kao i iz okolice Saint Brieuca
(C6tes-du-Nord)». Doubree, razumljivo, nije
mogao dati jednostavno objašnjenje za
postakljivanje.
Slično tome, ruševine Hattusasa, drevnog
hetitskog grada u današnjoj središnjoj Turskoj,
djelomično su postakljene. Hetiti su također bili
povezani sa svijetom drevne Indije. Protoindijsko
pismo pronađeno je u Hattusasu, i znanstvenici
danas priznaju da je indijska civilizacija, kao što
tvrde drevni Indijski tekstovi poput Ramavane,
stara mnogo tisućljeća. U svojoj knjizi Biblija kao
povijest, iz 1965, njemački povjesničar VVerner
Keller navodi neke od zagonetki povezanih s
Hetitima. Prema Kelleru, Hetiti se prvi put spominju
u Bibliji (Postanak 23) u vezi s biblijskim
patrijarhom Abrahamom, koji je od Hetita kupio
grobno mjesto u Hebronu za svoju suprugu Saru.
Konzervativni klasični znanstvenik Keller bio je time
zbunjen, jer je Abrahamovo razdoblje bilo oko 2000.
-1800. pr. Kr., dok se za Hetite tradicionalno smatra
da su se pojavili u 16. stoljeću pr. Kr.
Kellerajejoš više zbunila biblijska tvrdnja (u
Brojevima 13:29-30) da su Hetiti bili utemeljitelji
Jeruzalema. To je fascinantna
tvrdnjajerbitoznačilodasu Hetiti također držali
Ba'albek, koji leži između njihovog kraljevstva i
Jeruzalema. Hramsko brdo u Jeruzalemu podignuto
je na temeljima od golemih kamenih blokova, kao i
Ba'albek. Hetiti su definitivno koristili divovske
megalitske konstrukcije poznate kao kiklopske -
goleme mnogokutne blokove nepravilnih oblika,
savršeno međusobno uklopljene. Masivni zidovi i
vrata Hattusasa konstrukcijski su sablasno slični
onima u visinama Anda i drugim megalitskim
lokacijama širom svijeta. Razlika je u tome što su u
Hattusasu dijelovi grada postakljeni, i kameni zidovi
bili su djelomično rastaljeni. Ako su Hetiti bili
graditelji Jeruzalema, to bi značilo daje drevno
Hetitsko Carstvo postojalo nekoliko tisuća godina i
daje graničilo s Egiptom. Zaista, hetitsko
hijeroglifsko pismo neporecivo je slično egipatskim
hijeroglifima, vjerojatno više od bilo
kojegdrugogjezika.
Neki od drevnih zigurata u Iranu i Iraku
također sadrže postakljeni materijal, za koji
arheolozi ponekad vjeruju da je nastao pod
utjecajem grčke vatre. Na primjer, za postakljene
ostatke zigurata u Birs Nimrodu (Borsippa), južno
od Hillaha, nekada se pogrešno mislilo da su
Babilonska kula. Ruševine su okrunjene masom
postakljene pečene gline - zapravo cigli koje je
intenzivna toplina stopila u jednu masu. To je moglo
biti posljedica užasnih drevnih ratova opisanih u
Ramayani i Mahabharati, iako su rani arheolozi taj
efekt pripisivali gromu.
Postakljene ruševine u kalifornijskoj Dolini
smrti: Dokaz atomskog rata?
U Tajnama izgubljenih rasa, Rene
Noobergen raspravlja o dokazima kataklizmičkih
ratova u dalekoj prošlosti koji uključuju upotrebu
letjelica i oružja koja su postaklila kamene gradove.
Najbrojnije postakljene ruševine u Novom
svijetu nalaze se na zapadu Sjedinjenih Država.
1850, američki istraživač kapetan Ives William
VValker prvi je vidio neke od tih ruševina,
smještenih u Dolini smrti. On je otkrio grad dug oko
jedne milje [1,61 km], u kojem su još bile vidljive
linije ulica i položaji zgrada. U središtu je pronašao
ogromnu stijenu, visoku 20 do 30 stopa [6,1 - 9,15
m], na kojoj su bili ostaci enormne građevine. Južna
strana stijene i građevine bila je rastaljena i
postakljena. Walker je pretpostavio da je za tu
pojavu bio odgovoran vulkan, ali u tom kraju nema
vulkana. Pored toga, tektonska toplina nije mogla
uzrokovati takvo taljenje površine stijene.
Jedan suradnik kapetana VValkera koji je nastavio
njegovo početno istraživanje, komentirao je:
«Cijela regija između rijeka Gila i San Juan
prekrivena je ostacima. Tamo se mogu pronaći
ruševine gradova koji su morali biti ogromni, i oni
su spaljeni i dijelom postakljeni, puni rastaljenog
kamenja i kratera izazvanih vatrama koje su bile
dovoljno tople da rastale kamen ili metal. Tamo se
nalaze kamena popločanja i kuće rascijepljene
monstruoznim pukotinama, [kao da su bile]
napadnute divovskim 'vatrenim plugom'.« Te
postakljene ruševine u Dolini smrti zvuče
fascinantno - ali postoje li one zaista? Svakako
ima dokaza o postojanju drevne civilizacije na tom
području. U kanjonu Titus, petroglife i natpise u
stijene su uklesale nepoznate pretpovijesne ruke.
Neki stručnjaci misle da su te grafite možda
napravili ljudi koji su tu živjeli puno prije Indijanaca
za koje znamo, jer preživjeli Indijanci ne znaju
ništa o tim znakovima i zapravo se prema njima
ponašaju s praznovjernim strahopoštovanjem. U
Čudnoj Americi Mm Brandon kaže:
Legende Piuta govore o gradu ispod Doline smrti,
koji zovu Shin-au-av. Tom Wilson, indijanskivodič
iz 1920-ih, tvrdio je da je njegov djed ponovno
otkrio to mjesto odlutavši u miljama dug labirint
spilja ispod dna doline.
Indijanac je na kraju došao do podzemnog
grada u kojem su ljudi govorili nerazumljivim
jezikom i nosili odjeću načinjenu od kože.
Wilsonje tu priču ispričao nakon stoje lovac na
zlato po imenu White izjavio daje propao kroz pod
jednog napuštenog rudnika u klancu Wingate i
našao se u nepoznatom tunelu. White gaje slijedio
do niza prostorija, gdje je pronašao stotine
humanoidnih mumija odjevenih u kožu. Zlatne
poluge bile su naslagane poput cigli i nagomilane
u posudama. White je tvrdio da je istražio spilje u
tri navrata. Jednom prilikom pratila gaje njegova
supruga; drugi put s njim je bio njegov partner
Fred Thomason. Međutim, nitko od njih nije bio u
stanju ponovno pronaći ulaz u spilju kada su
pokušali odvesti grupu arheologa u obilazak tog
mjesta.M
O autoru:
Svemirski događaj: 2012. godina
Napisao: Jack987 – E-magazin Sibum br.5
1. Čovječanstvo i planeta Zemlja trenutno
prolaze kroz velike promjene i pomak u svijesti i
percepciji realnosti.
2. Civilizacija Maja u Centralnoj Americi
bila je najnaprednija civilizacija u usporedbi s
vremensko/tehnološkim znanjem. Njihov glavni
kalendar je najtočniji na planeti. Nikad nije
pogriješio. U stvari, imali su 22 kalendara ukupno,
pokrivajući mnoge cikluse vremena u univerzumu i
našem solarnom sistemu. Neki od tih kalendara će
tek biti objavljeni.
3. Majanski peti svijet je završio 1987.g.
Šesti svijet počinje 2012.g. Dakle, mi smo trenutno
"između svjetova". To vrijeme oni zovu "Apokalipsa"
ili otkriće. To znači da će realna istina biti
objelodanjena, odnosno otkrivena. To je također
vrijeme za nas da poradimo na "našim stvarima"
individualno i kolektivno.
4. Majanski 6. svijet je zapravo prazan. To
znači da je na nama, kao kreatorima (ne jedinim),
da počnemo kreirati novi svijet i civilizaciju koju
sada želimo.
5. Maje su također rekli da ćemo do
2012.g.:
- odbaciti tehnologije koje sad
poznajemo.
- odbaciti vrijeme i novac.
- ući u 5. dimenziju poslije prolaza kroz
4. dimenziju. (5. dimenzija je u stvari 4. denzitet)
- planeta Zemlja i solarni sistem će ući
u galaksijsku sinhronizaciju sa ostatkom
Univerzuma.
- naša DNA će biti "unaprijeđena" (ili
reprogramirana) iz centra naše galaksije. (Hunab
Ku)
"Svatko na ovoj planeti mutira. Neki su
svjesniji od drugih. Ali svakome se to dešava." -
Vanzemaljska Misija Zemlje
6. 2012.g. ravnina našeg solarnog sistema
će se izjednačiti sa ravninom naše galaksije,
Mlječnog Puta. Taj ciklus traje 26000 godina od
početka do završetka. Virgil Armstrong također
govori da će se druge dvije galaksije izravnati sa
našom u isto vrijeme. Svemirsko događanje!
7. Vrijeme se u stvari ubrzava (ili raspada).
Tisućama godina Schumannova rezonancija ili puls
(kucanje srca) planete Zemlje je bila 7,83 ciklusa po
sekundi, vojska je to uzimala kao vrlo pouzdanu
referencu. Međutim, od 1980.g. ta rezonancija
polako raste. Sada je preko 12 ciklusa po sekundi !
To znači da je to ekvivalentno s vremenom od
manje od 16 sati po danu umjesto "starih" 24 sata.
8. Za vrijeme Apokalipse ili vremena
"između svjetova" mnogi ljudi će iskusiti mnoge
osobne promjene. Te promjene će biti mnogobrojne
i varijabilne. To je sve dio onoga radi čega smo
ovdje da bi to doživjeli i iskusili. Primjeri mogu biti
razni, od prekida nekih veza, seljenja na druge
lokacije, promjena posla, pa sve do promjena u
načinima razmišljanja, promjena DNA (vraćanje
neaktivnih dijelova natrag u funkciju), itd.
9. Zapamtite, u svakom danom momentu mi
radimo male ili velike odluke. Svaka odluka je
bazirana na ljubavi (ljubav ne kao kemijska reakcija
našeg tijela, već pravo značenje ljubavi = svjetlo =
znanje) ili strahu (mrak = suzbijanje znanja =
manipulacija). Odaberite ono što vam dolazi iz
vaše intuicije, ne intelekta, slijedite vaše
unutrašnje želje. Prilagodite se.
10. Misaone forme su vrlo važne i utječu
na naš svakodnevni život. Mi stvaramo našu
realnost sa našim mislima. Ako mislimo negativno
o drugima, to ćemo i privući. Ako pak razmišljamo
pozitivno, privući ćemo pozitivne ljude i događaje.
Dakle, budite svjesni svojih misli i eliminirajte
nepotrebne negativne ili osuđujuće misli.
11. Budite svjesni da je većina medija
kontrolirana od strane manjine. Koristite moć
rasuđivanja! Potražite sakrivene motive i planove.
Zašto je baš ta informacija dana vama? Što je
"njihov" stvarni plan? Da li je to slučaj problem-
reakcija-solucija? Da li "oni" kreiraju problem da bi
vi reagirali i zahtijevali rješenje tog problema, pa
će vam "oni" ponuditi njihovo rješenje? Rješenje je
ono što su "oni" na početku i željeli!
12. Zapamtite da se gotovo ništa ne
dešava slučajno. Svi događaji su isplanirani od
nekih agencija ili bilo čega drugog. Ali, unatoč
tome, baš je predivno vrijeme za biti "živ" ovdje u
ovo vrijeme!!!
Istina će te osloboditi !
Datum objave: 10.02.2007.
David Hatcher Childress je istraživač,
izdavač i autor preko 15 knjiga o izgubljenim
civilizacijama i znanosti, kao i o slobodnoj energiji,
antigravitaciji i NLO-ima. On je redovni govornik na
konferencijama i traženi gost na američkim
radijskim govornim emisijama i specijalnim TV
prilozima.
ZAGONETKE SVIJESTI: TEORIJE I
HIPOTEZE O ISKUSTVIMA TIK DO
SMRTI
U prvom od četiri nastavka ovog feljtona o
zagonetkama svijesti bavili smo se otmicama,
neobičnim subjektivno-objektivnim fenomenom za
koji nije potpuno sigurno zbiva ii se na polju mate-
rije ili svijesti. Drugi nastavak odveo nas je u
vrijeme kad su neki znanstvenici prepoznali
fenomen iskustava tik do smrti i predstavio nam
niz svjedočanstava onih koji su to preživjeli.
Ovoga puta slijedi pregled pokušaja objašnjenja
NDE (Near Death Experience).
Dipl. ing. BOŽIDAR KEMIĆ
Izvor: Vizionar Svibanj/Lipanj 2007
Predložena su razna tumačenja NDE-a -
medicinska, psihološka i teološka. Ona koja sva ta
iskustva pokušavaju protumačiti kao rezultat
promjene u fiziologiji mozga nategnuta su i
neuvjerljiva i ne uspijevaju objasniti element OBE
(Out of Body Experience - izvantjelesno iskustvo).
Ta tumačenja pokušavaju sve svesti na materijalne
procese i zanemaruju duhovni odnosno 'metafizički'
aspekt cijelog fenomena kao i snažan psihološki
transformativni učinak. Oni koji iznose takve teorije
suočavaju se s velikom poteškoćom da objasne
kako je moguće da pacijenti koji su bili klinički mrtvi
i doživjeli NDE daju tako detaljne i precizne opise
nastojanja liječnika da ih rea-nimiraju ?
Primjerice, američki liječnik dr. Mic-hael
Sabom spominje slučaj mlade žene koja je imala
komplikacije tijekom operacije mozga zbog
moždane aneurizme. EEG njezinog mozga i
moždanog stabla bio je ravan. Nakon uspješne
operacije žena je ispričala o svom dubokom NDE
koje je doživjela tijekom operacije, koje je
uključivalo OBE s provjerenim opažanjima tijekom
perioda kad joj je EEG bio potpuno ravan.
NDE i COz
Iako neurofiziološki procesi imaju neku
ulogu u NDE-ima, ta iskustva ne mogu se svesti na
te procese kao njihovu puku posljedicu. Poznati
neurokirurg Wilder Penfield je 1950-tih, prilikom
neurokirurških zahvata, uočio da se iskustva koja
nalikuju elementima NDE-a mogu izazvati
električnim stimuliranjem temporalnog režnja
mozga (a time i hipokampusa). Tih godina ustano-
vljena je i povezanost takvih iskustava s
povećanom koncentracijom ugljičnog dioksida
(C02) u krvi (hiperkarbija). Kad prestane disati -
zbog kakve teške traume - čovjeku se naglo poveća
koncentracija C02 u krvi, a kad postane prevelika,
tkiva počnu odumirati. Zato su neki pomislili da bi
NDE mogla biti posljedica reagiranja mozga na
povećanu koncentraciju C02 u krvi.
Međutim, u jednom od slučajeva koje je proučavao
M. Sabom, jedan kardiolog iz Atlante je mjerio kon-
centraciju kisika u krvi pacijenta upravo u vrijeme
kad je ovaj doživio NDE. Ustanovio je da je
koncentracija kisika bila iznad normalne, a ne ispod
kao što se moglo očekivati. Takvi slučajevi su
opovrgnuli teoriju prema kojoj se "tunelski doživljaj"
tumači kao posljedica hiperkarbije. (Spomenuti
Sabomov slučaj također pokazuje da je pogrešno
izlaziti s teorijom, a da se prije toga nisu obavila
daljnja istraživanja.)
Slični efekti javljaju se i kod smanjene
moždane perfuzije (dotoka krvi) uslijed lokalne
moždane hipoksije (nedostatka kisika), recimo kod
naglog ubrzavanja tijekom treninga zrakoplovnih
pilota ili kod hiperven-tilacije iza koje slijedi tzv.
Valsalvin manevar. Spominju se i neka slična
iskustva uzrokovana psihoaktivnim tvarima (bilo
onima koje nastaju u tijelu uslijed fizioloških
poremećaja, bilo onima koje se unose izvana kao
što su medikamenti i psihoaktivne droge). Kod
takvih induciranih iskustava mogu se javiti elementi
koji nalikuju OBE, kao i sjećanja koja su
fragmentirana i slučajna i ničim ne nalikuju na
retrospektivu života kakva se javlja kod NDE-a.
Također, bitna razlika između ovih induciranih
iskustava nalik NDE-ima i samih NDE-a je
nedostatak transformativne snage kod prvih. Ta
iskustva po pravilu ne uključuju promjenu
osobnosti i svjetonazora, kao i straha od smrti,
kao što je to slučaj kod NDE-a.
NA RUBU MEDICINE
Uzimajući u obzir činjenice da se u stanju
kliničke smrti javlja jasna izvantjelesna svjesnost,
da EEG kod srčanog udara postaje po pravilu
ravan unutar 10-tak sekundi od nastupanja
sinkope (gubitka svijesti) i da čak slijepi ljudi koji
su doživjeli NDE tijekom OBE imaju vjernu
percepciju (što su proučavali K.Ring i S.Cooper),
dr. Van Lommel dolazi do zaključka da iskustva
NDE guraju do krajnjih granica medicinska
shvaćanja o rasponu ljudske svijesti, kao i o vezi
uma i mozga.
Postoji i teorija o NDE (kakvu zastupaju B.
Grevson, M. Sabom, K. Ring, transpersonalni
psiholog S.Grof, ali također dr. van Lommel)
prema kojoj je to stanje svijesti transcendentno. U
njemu identitet, spoznaja i osjećaji osobe
funkcioniraju neovisno o tijelu bez svijesti, ali je
zadržana mogućnost vanosjetilne percepcije.
Svakako valja spomenuti jedan i zanimljiv rezultat
do kojeg je došao tim neurologa Kevina Nelsona
sa Univerziteta u Kentuckvju Lexington, SAD).
Naime, oni su ispitali 55-ero ljudi koji su doživjeli
NDE i 55-ero ljudi koji nisu imali to iskustvo. Kod
60% onih koji su imali NDE ustanovljeno je da se
REM stanje (kao kod spavanja) nameće u njihovoj
'regularnoj' svjesnosti dok su budni. Što je još
neobičnije, i prije i nakon traume koju su doživjeli
oni su imali iskustva buđenja kod kojih se nisu
mogli pomaknuti - javila bi im se iznenadna
mišićna slabost u nogama i čuli bi neobične
zvukove. Samo 24% od onih koji nisu imali NDE
opisali su takvo nametanje REM-a.
NDE, FIZIKA I METAFIZIKA
Desetljećima se pokušavalo "lokalizirati"
svjesnost i osobnost unutar mozga, no bezuspje-
šno. Još je VV.Penfield dugo smatrao da se
ljudska osobnost može objasniti složenim
međudjelovanjem neurona ljudskog mozga.
Međutim, 50 godina poslije značajno je promijenio
svoje mišljenje i priznao: "Ozbiljno mislim, čak
vjerujem, da svijest čovjeka, njegov um, nije nešto
što je ograničeno na mehanizam mozga." Dodao
je da ustanovljavanje veze između uma i mozga
spada u "samu srž srži problema".
Dr. van Lommel smatra da je ključno
pitanje za razumijevanje veze mozga i mentalnih
funkcija ljudskog uma pitanje kako ne-materi-jalna
aktivnost poput koncentrirane pozornosti ili
mišljenja može korespondirati opazivoj (fizičkoj)
reakciji u obliku mjerivih električnih, magnetskih i
molekularnih aktivnosti, protoka krvi i si. u
određenom mjestu u mozgu? Neurofiziolozi su,
pomoću magnetoencefalografije (MEG), snimanja
magnetskom rezonancijom (MRI) i tomografijom
pomoću pozitronske emisije (PET) pokazali da
postoji takva korespondencija - da specifična
područja mozga postaju aktivna kao odgovor na
određenu mentalnu odnosno duševnu aktivnost,
na određene misli i osjećaje. Međutim, te studije,
iako dokazuju da neuronske mreže imaju ulogu u
posredovanju pri očitovanju mentalne aktivnosti, ne
podrazumijevaju nužno da moždane stanice
stvaraju tu mentalnu aktivnost, da su izvorište te
aktivnosti. Takvo shvaćanje, koje je začetnik
suvremene neurokirurgije W. Pen-field u početku
zastupao a zatim ga napustio - naziva se
"epifenomena-lističkim".
U POTRAZI ZA DUŠOM
Dr. Morse je sa svojim timom istraživača
1986. godine objavio rad o desnom sljepoočnom
režnju mozga kao anatomskom području mozga
vezanom uz NDE. U njemu su izostavili bilo kakve
metafizičke elemente, uključujući koncepte "duše" i
"duha", bojeći se da ne upadnu u kontroverzu.
Nakon objavljivanja njihovog rada javila im se
skupina čileanskih neurologa koji su se nezavisno
bavili istim predmetom i koji su došli do istih
zaključaka kao i Morseov tim. Međutim, i oni su bili
zbunjeni u pogledu točnog značenja rezultata
istraživanja. Morse priznaje:
"...shvaćam koliko je plitko naše razumijevanje
duhovnoga. Uporno tragamo za izvorištem
duhovnih iskustava, sondirajući mozak ne bismo li
pronašli mjesto gdje se ovi fenomeni javljaju. U
čitavom tom poslu uglavnom zaboravljamo da nije
toliko važno kako do ovih fenomena dolazi, koliko je
važno da se oni događaju."
Dr. van Lommel smatra da s našim sadašnjim
medicinskim i znanstvenim shvaćanjima izgleda
nemogućim objasniti sve aspekte osobnih iskustava
NDE koja se javljaju u stanju kliničke smrti, kad se
ne može ustanoviti nikakva mjeriva aktivnost
moždanih funkcija u tijelu osobe koju se reanimira.
U stanju kliničke smrti sve vitalne funkcije su na
"nuli" (uključujući "ravni" EKG).
U POSJETU VIŠIM STVARNOSTIMA
Van Lommel također smatra da je kvantna
fizika ključna za razu¬mijevanje veze između
svijesti i tjelesnih fun¬kcija, posebno mozga, kako
kod uobičajenih dnevnih aktivnosti tako i u
slučajevima kliničke smrti. On kvantnu ne-lokalnost
uspoređuje sa trenutnom, nelokalnom
međupovezanošću ka¬kvu doživljava osoba u
stanju NDE-a. Prema kvantnoj mehanici, barem
prema njenoj vjerojatnosnoj interpretaciji, postoje
tendencije za odvijanje, događanje procesa
(prvenstveno na subatomskoj razini). Sve te mogu-
ćnosti opisuju se tzv. prostorom stanja odnosno,
kad se promatra prostorni (prostorno-vremenski)
aspekt događaja, prostorom valnih obrazaca (valna,
odnosno kvantna polja).
Sam čin opažanja realizira neko od ;
mogućih stanja iz nemanifestirane realnosti. Iz tog
prostora manifestiraju se događaji koje mi
doživljavamo kao locirane u prostoru i vremenu. (U
određenom smislu, prvenstveno matematičkom,
prostorno-vremenski poredak ili "kontinuum" bio bi
mentalna konstrukcija kojom uređujemo naše
svakodnevno iskustvo u uobičajenom 'tjelesnom'
stanju svijesti koje je samo jedan niži aspekt -
svojevrsna 'projekcija'- sveukupne svijesti koja
obuhvaća stvarnost koja je 'multidimenzionalna' i
nelokalna.) Van Lommel priznaje da kvantna fizika
ne može sama objasniti bit svijesti ili tajnu života,
no pomaže pri razumijevanju "prijelaza između
polja svijesti u faznom prostoru (koja valja
usporediti s poljima vjerojatnosti kakva su nam
poznata iz kvantne mehanike) i budne svijesti
vezane uz tijelo u realnom prostoru (4-
dimenzionalnom prostor-vremenu), jer su to,
prema njemu, "dva komplementarna aspekta
svijesti". Prema toj njegovoj teoriji, odnosno
modelu, naša sveukupna i nepodijeljena svijest
pripada neočitovanoj višoj stvarnosti, "višoj
dimenziji", kojoj u kvantnoj mehanici odgovara
prostor stanja, a moždani korteks bi samo služio
kao prijenosnik dijelova te više svijesti i memorije u
naše budno, tjelesno stanje.
Mozak bi, dakle, bio svojevrsni 'projektor '
iz multidimenzionalne stvarnosti u 4-
dimenzionalnu stvarnost, u fizički svijet kakav
doživljavamo tjelesnim osjetima. Slične zamisli
stižu i od francuskog istraživača NDE-a dr. Jean-
Pierrea Jourdana. On pretpostavlja da je mozak
'sučelje' između svijesti i našeg svemira, koji našu
svijest "drži čvrsto na zemlji". To nam omogućava
da budemo prisutni, da opažamo i da djelujemo u
svemiru kakav nam je poznat Tijekom NDE-a ta
poveznica je (privremeno) prekinuta i svijest je
'multidi-menzionalna', nelo-kalna - transcendira
prostor i vrijeme.
Dr. van Lommel shvaća DNA kao "mjesto
rezonancije" ili poveznicu (sučelje) kroz koju se
odvija neprestana razmjena informacija između
našeg osobnog fizičkog tijela i nemanifestira-ne,
više stvarnosti. Prema njemu, DNA bi bila kvantni
primo-predajnik za nelokalnu komunikacija Da li je
DNA i kvantno-optički 'procesor' u toj nelo-kalnoj
razmjeni informacija? Odvija li se to putem
elektromagnetskih fluktuacija kvantnog vakuuma -
putem polja nulte energije? Imaju li mikrotubule
neurona kakvu ulogu u tome, kao što su 1995.
sugerirali S. HamerorTi matematičar R. Penrose ?
Van Lommel priznaje da je još uvijek više
pitanja nego odgovora, no da na osnovi gore
spomenutih uvida možemo razmatrati mogućnost
da bi smrt, kao i rođenje, mogla biti tek prijelaz iz
jednog stanja svjesnosti u drugo.
FILOZOFIJA DUŠE
Dr. M. Morse smatra da su staroegipatski
vladari (faraoni) prolazili kroz namjerno izazvano
iskustvo NDE, u okviru njihovog misterijskog kulta
Ozirisa, pod nadzorom visokih egipat skih
svećenika. Faraoni bi na taj način prošli kroz
svojevrsnu preobrazbu,"inicijaciju", koja im je
donijela pozitivne karakterne osobine što se
odrazilo na cjelokupno egipatsko društvo. Možda
su upravo zbog toga stari Egipćani smatrali
faraone "božanskim" vladarima? Prema Morseu,
faraoni su prolazili kroz ovaj ritual u dubini Velike
piramide, a provodio se tako da su visoki
svećenici, tiho pjevajući, faraona smještali u vo-
skom hermetički zapečaćeni kovčeg pri čemu bi
jedan od njih mjerio vrijeme. Nakon određenog
vremena (prema Morseu, oko 8 minuta, koliko
Sunčevoj zraci treba da stigne do nas - što sasvim
sigurno ima simbolike), kovčeg bi otvorili, a faraon
koji se unutra zamalo ugušio dolazio bi polako sebi.
Prisutnima bi govorio što je doživio; o svjetlosti koja
je postajala sve jača što joj se više približavao,
putujući kroz tamni tunel i o blistavoj osobi koja bi
izašla iz svjetlosti ipridošlome prenijela poruku o
životu i 'onostranome'.
Ako je ovaj opis točan, to bi značilo da Velika
piramida nije služila kao faraonska grobnica, već
kao 'inicijacijski' hram koji je svojom posebnom
strukturom i osobinama (geometrijom i dinamičkim,
vibracijskim svojstvima) omogućavao osobi koja je
prolazila kroz taj obred da doživi naročito
izvantjelesno iskustvo. Još uvijek nije jasno čemu
su služili šahtovi koji vode iz "kraljevske" komore u
Velikoj piramidi, kao ni oni koji vode iz niže,
"kraljičine" komore. Možda su oni iz "kraljevske"
komore imah i svojevrsnu namjenu usmjeravanja
(svijesti) iniciranog?
Njemački istraživač Rudolf Ganten-brink,
koji je 1993. dao značajan doprinos otkrivanju
šahtova iz "kraljičine" komore, spominje - kao jednu
od hipoteza o funkciji tih šahtova - da se moglo
raditi o "rutama za uzlet duše".
Tako dolazimo do pitanja o shvaćanju "duše",
ljudske osobe u svoj njenoj cjelovitosti. Kroz
povijest i u različitim kulturama, duša se vrlo
različito shvaćala. Oni koji se danas ozbiljno bave
NDE-om zaziru da u svojim stručnim radovima
koriste ovaj termin kako ne bi bili krivo shvaćeni ili
zapali u kontroverze. Tako, primjerice, ni dr. van
Lommel ne koristi metafizičke i religijske pojmove
kao što su "duša" i "duh", a njegov glavni predmet
bavljenja je svijest, svjesnost u kontekstu NDE
iskustava. Pritom njegova shvaćanja svijesti pomalo
podsjećaju na shvaćanja iz budističke filozofije. (Po-
znato je da je fizičar E. Schrodinger imao slična
shvaćanja u svojim pokušajima interpretiranja valne
mehanike i razmatranju 'metafizičkih' pitanja o
životu i naravi svijesti.)
DUŠA - OD EGIPTA DO SREDNJEG VUEKA
Staroegipatsko shvaćanje duše ilustrira
prikaz (u Anijevom papirusu, Egipatska knjiga
mrtvih) na kojem iznad ležeće mumije preminulog
(faraona) lebdi luje i živi po moći". Zanimljiv je osvrt
na to Aristotelovo shvaćanje prvog nam poznatog
znanstvenika-filozofa hr vatskog podrijetla (rodom iz
Istre), Hermana Dalmatina, koji je živio u 12 st. i bio
prevoditelj u prevoditeljskim centrima tog vremena
u Španjolskoj. On se obrazovao u platonskoj
tradiciji katedralne škole u Chartresu. U svojoj
raspravi De essentiis (O bitima, 66.2-5) osvrće se
na Platonovo i Aristotelovo shvaćanje duše i
povezuje Aristotelovo shvaćanje s predodžbom o tri
"roda" duše: onim koji oživljava (vegetativni), onim
koji oživljava i osjeća (animalni) i onim koji
oživljava, osjeća i razlučuje. Prvi rod uključuje
odnos rasta (biljke), drugi uključuje uz taj odnos još
i sposobnost osjećanja (emocije), dok bi treći rod
bio "najmoćniji" i uključivao bi sposobnost svjesnog
uređivanja. Po njemu, Aristotelovo shvaćanje duše
bilo bi više svojstveno trećem rodu, jer bi sam taj
rod bio netjelesan. Tijelo bi bilo oživljeno dušom jer
mu je ustroj upravo "pripremljen za djelovanja
života i duše".
Zanimljivo je i Hermanovo shvaćanje o
netje-lesnom stanju svijesti (duše): " ...možda je
dvojbeno da li duša i onda kad ostavi spravu [tj.
tijelo] ima iskustvo što se, dok je prisutna [u
tjelesnom stanju svijesti] čini da dolazi kroz spravu,
kakvo iskustvo je i bol što ga prima...od tjelesne
povrede i slično. Treba odgovoriti potvrdno kad se
zaista tako čini ...Dakle, vidi li i bez očiju? Vidi
razgovijetno i mnogo čišče... i mnogo lakše vidi
kad joj ne treba ništa od prisustva tvari i ništa od
pomoći vanjskog ili tjelesnog svjetla, jer prirodno
vidi i ono što pripada dalekoj budućnosti
[vidovitost] i ima jednaku snagu kako u mogućem
opstojanju stvari tako i u zbiljskome. Jer, ako bi
kadgod vidjela drukčije nego stoje istina o stvari, to
dolazi od tjelesne zapreke."
Dakle, Herman je prije više od 800 godina
shvaćao nelo-kalnost vanosjetilne percepcije, što
se jasno vidi iz gornjeg citata. O stanju svijesti kod
sanjanja on dodaje: "Zato je pjesništvo ipridalo
snovima bjelokosna vrata, što [duša] vidi ponajviše
ono stoje istinito, ali, jer je zastrta tjelesnom
vezom, vidi kroz druge likove i zaobilaznim putem ,
kroz zagonetku i kao u ogledalu."
Neurolog Kevin Nelson objašnjava razliku između
NDE-a i stanja sanjanja:
"Većina sanjanja javlja se u REM [brzi
pokreti očiju] spavanju i unatoč mogućem
doprinosu REM-nametanja NDE-u, NDE i snovi se
temeljno razlikuju. Iskustva blizu smrti prizivaju se
[u sjećanje] s jakim osjećajem stvarnosti stoje u
oštroj suprotnosti spram snova. Štoviše, NDE-ima
nedostaju bizarne karakteristike snova."
Od Srednjeg vijeka na ovamo pitanja o postojanju i
naravi duše i njenoj vezi s tijelom ne prestaju biti
predmet rasprava i osporavanja u zapadnjačkoj
filozofiji. (Utjecaj Descartesa na oštro dualističko
shvaćanje odnosa mentalnih funkcija i tijela u
zapadnjačkoj kulturi može se usporediti s
utjecajem koji je I. Newton imao na filozofiju
prirode i meha-nicističko shvaćanje svemira, pa se
često govori o kartezijansko-newtonovskoj
paradigmi.)
Dr. Morse, govoreći o vlastitim
istraživanjima prirode svijesti, spominje i reakciju
onih koji su doživjeli NDE na konvencionalnu
znanstvenu paradigmu: "Kad u razgovorima ili
predavanjima spomenem NDE, nerijetko slušam
prigovore onih koji su doživjeli NDE. Naime,
zamjeraju mi što to iskustvo smještam u mozak.
Po njima, pokušaj znanstvenog objašnjavanja ovih
događaja ravan je pokušaju njihovog negiranja."
Nakon 10 godina rada s djecom koja su doživjela
NDE, dr. Morse je ustanovio:
"Znanost ma koliko velika bila, kazuje nam samo
pola priče o onostranom životu i ljudskoj duši.
Ostatak nam kazuju djeca svjetlosti [ istaknuo Dr
Morse]."::

Datum objave: 15.08.2007.
Vrijeme možda ne postoji
By Tim Folger
Izvor: Discovery Magazine
Niko nije bolje zabilježio trag vremena od
Ferenca Krausza. On je u svojoj laboratoriji na
Institutu kvantne optike Max Planck u Garchingu
(Njemačka) zabilježio najkraće vremenske
intervale koji su ikad posmatrani. Uz pomoć
ultraljubičastih laserskih impulsa uhvatio je vrlo
kratke kvantne preskoke elektrona sa atoma.
Događaj je trajao svega 100 atosekundi. Za
usporedbu, 100 atosekundi prema jednoj sekndi je
kao jedna sekunda prema 300 miliona godina.
Međutim, čak i Krausz radi daleko od
„granice vremena“. Postoji vremensko područje
koje se naziva Planckova skala, gdje čak i
atosekunde traju kao eoni. To je na granici poznate
fizike, područje gdje su udaljenosti i intervali toliko
kratki da se počinju rušiti koncepti vremena i
prostora. Planckovo vrijeme, najmanja jedinica
vremena koja ima neko fizikalno značenje, isnosi
10 na -43 sekundi, što je manje od trilionitog dijela
trilionitinke atosekunde. Iza toga? Tempus
incognito, barem za sada.
Pokušaji razumijevanja vremenskih
intervala ispod Planckove skale vode do jako
čudnih stanja stvari u fizici. Ukratko, problem je što
vrijeme možda ne postoji na najfundamentalnijem
nivou fizičke stvarnosti. Ako je to slučaj, šta je
onda vrijeme i zbog čega je ono tako očigledno i
prisutno u našem iskustvu? „Značenje vremena
postalo je vrlo problematično u savremenoj fizici“,
rekao je Simon Saunders, filozof i fizičar na
Univerzitetu u Oxfordu.
Problem sa vremenom započeo je u
prethodnom stoljeću, kada je Einsteinova
specijalna i opća teorija relativnosti uništila pojam
vremena kao univerzalne konstante. Jedna
posljedica toga je da prošlost, sadašnjost i
budućnost nisu apsolutni. Einsteinove teorije
otvorile su procjepe u fizici, jer zakoni opće
relativnosti, koji opisuju gravitaciju i složenu
strukturu svemira) izgledaju neusaglašeni sa
zakonima kvantne fizike. Prije 40-tak godina,
slavni fizičar John Wheeler, tada u Princetonu, i
kasnije Bryce DeWitt, tada na Univerzitetu u
Sjevernoj Karolini, razvili su neobičnu jednadžbu
koja daje mogući radni okvir za ujedinjenje
relativnosti i kvantne mehanike. Međutim,
Wheeler-DeWittova jednadžba uvijek je bila
kontraverzna, dijelom zbog toga što daje preokret
u našem razumijevanju vremena.
„Pokazuje se da vrijeme jednostavno
nestaje iz Wheeler-DeWittove jednadžbe“, rekao je
Carlo Rovelli, fizičar na Univerzitetu u Marseju
(Francuska). „To je pitanje koje zbunjuje mnoge
teoretičare. Možda je najbolji način razmišljanja o
kvantnoj stvarnosti taj da se odustane od
zapisivanja vremena – da fundamentalni opis
svemira mora biti bez vremena“.
Još niko nije uspio pomoću Wheeler-
DeWittove jednadžbe integrisati kvantnu teoriju sa
općom relativnošću. Štaviše, nekolicina fizičara,
uključujući Rovellia, vjeruju da će uspješni
povezivač ova dva glavna dijela fizike 20.-og
stoljeća neizbježno opisati univerzum u kojem
nema vremena.
Zakoni fizike ne objašnjavaju zbog čega
vrijeme uvijek protiče prema budućnosti. Svi zakoni
(Newtonovi, Einsteinovi ili kvantni) jednako bi dobro
važili ako bi vrijeme teklo unazad. Za sada možemo
reći da je vrijeme jednosmjerni proces, nikada se ne
preokreće, iako to ne zabranjuje ni jedan zakon.
„Misteriozno je zbog čega imamo takvu
strijelu vremena“, rekao je Seth Lloyd, inženjer
kvantne mehanike na MIT-u. „Obično objašnjenje
ovoga je sljedeće: da bi ste odredili šta se događa u
sistemu, ne samo da morate odrediti fizikalne
zakone, nego morate postaviti i neke početne ili
krajnje uslove.“
Majka svih početnih uslova bio je Veliki
Prasak. Fizičari vjeruju da je svemir započeo kao
veoma jednostavna, izrazito kompaktna lopta
energije. Dok se svemir širi, on postaje sve složeniji
i neuređeniji.
Posmatrajući sa tog gledišta, vrijeme ne
postoji izvan svemira, ni jedan sat ne kuca izvan
svemira. Mnogi od nas razmišljaju poput Newtona:
„Apsolutno, istinito i matematičko vrijeme po svojoj
prirodi teče ravnomjerno bez obzira na vanjske
faktore“. Međutim, Einstein je pokazao da je vrijeme
tkanina svemira. Suprotno Newtonovom uvjerenju,
naši satovi ne mjere nešto što je nezavisno od
svemira. „Zapravo“, kaže Lloyd, „satovi uopće ne
mjere vrijeme“.
„Nedavno sam bio u Nacionalnom Institutu
standarda i tehnologije u Boulderu“, kaže Lloyd.
INIST je vladina laboratorija u kojoj se nalazi
atomski sat koji određuje standard vremena. Rekao
sam: „Vaši satovi mjere vrijeme vrlo precizno“, na
što su mi odgovorili: „ Naši satovi ne mjere vrijeme“.
Pomislio sam, wow, to je vrlo skromno od njih. Ali,
rekli su: „Ne, vrijeme je definisano da bude ono što
mjere naši satovi“. Oni definišu standard vremena
za planetu – vrijeme je definisano brojem otkucaja
njihovih satova.
Rovelli, sljedbenik teorije bezvremenskog
svemira, smatra da u NIT-u imaju pravo. Štaviše,
njihovo gledite slaže se sa Wheeler-DeWittovom
jednadžbom. Nikada stvarno ne vidimo vrijeme,
vidimo samo satove. Ako kažete da se ovaj objekt
kreće, ono što stvarno mislite je da je ovaj objekt
ovdje dok je kazaljka vašeg sata ovdje. Kažemo
da mjerimo vrijeme satovima, ali vidimo samo
kazaljke satova, a ne vrijeme. Kazaljke su fizikalna
varijabla kao i svaka druga.
„Ono što se dešava sa Wheeler-
DeWittovom jednadžbom je to da moramo
zaustaviti ovu igru. Umjesto uvođenja fiktivne
varijable – vremena, koje nije opservabilno, trebali
bismo samo opisati međusobnu povezanost
varijabli. Pitanje je da li je vrijeme temeljna
osobina realnosti ili samo makroskopsko
pojavljivanje stvari. Ja bih rekao da je to samo
makroskopski efekt.
Ne postoji fizikalna teorija koja potpuno
opisuje kako svemir izgleda ispod Planckove
skale. Ako fizičari ikad uspiju ujediniti kvantnu
teoriju i opću relativnost, prostor i vrijeme će biti
opisani nekom promijenjenom verzijom kvantne
mehanike. U takvoj teoriji, prostor i vrijeme neće
više biti glatki i neprekidni, nego će se sastojati od
diskretnih dijelova – kvanata (u žarnogu fizike) –
kao što se svjetlost sastoji od pojedinačnih
nosilaca energije – fotona. To bi bili gradivni
elementi prostora i vremena. Nije lako zamisliti
prostor i vrijeme da su sačinjeni od nečeg drugog.
Gdje bi drugo komponente prostora i vremena
postojale ako ne u prostoru i vremenu?
Kao što Rovelli objašnjava, u kvantnoj
mehanici sve čestice materije i energije mogu biti
opisane i kao valovi, a valovi imaju neobičnu
osobinu: beskonačan broj njih može postojati na
istom mjestu. Ako se jednog dana pokaže da se
prostor i vrijeme sastoje od kvanata, svi kvanti bi
mogli egzistirati zajedno u jednoj bezdimenzionoj
tački.
Einstein je pronašao ohrabrenje u svom
revolucionarnom shvatanju vremena. U martu
1955. godine, kada je umro njegov veliki prijatelj
Michele Bosso, napisao je pismo njegovoj
porodici: „Sada je on napustio ovaj čudni svijet
malo prije mene. To ne znači ništa. Ljudi poput
nas, koji vjeruju u fiziku, znaju da je razlika između
prošlosti, sadašnjosti i budućnosti samo tvrdoglavo
istrajna iluzija“.
Einsteinovi zapisi iz 1905. godine
iznenada su promijenili shvatanje ljudi o prostor-
vremenu. Sada je ponovo slična situacija. Kada se
slegne prašina, vrijeme, ma šta ono bilo, moglo bi
se ispostaviti da je čudnije i iluzornije nego što je
Einstein mogao zamisliti.
Preveo: Adis Bečić
Datum objave: 08.07.2007.
objave: 18.09.2006.
Život je na Zemlju došao iz svemira
Izvor: Nexus magazin lipanj/srpanj 2007.
Dobitnik Nobelove nagrade Sir Francis Crick iznosi
teoriju da je život na Zemlji u dalekoj prošlosti
zasijala neka napredna civilizacija, teoriju koja sa
zove Upravljana panspermija
Što je upravljana panspermija?
Prošlo je više od tri desetljeća otkako je Eric von
Daniken objavio svoje prve bestselere. U prve tri
knjige iz serijala neumorno je i s entuzijazmom
istraživao arheološke i kulturalne povijesne zapise
drevnih svjetskih kultura, pokušavajući pokazati da
su naš planet posjetili »drevni astronauti«. Njegove
kontroverzne ideje i fascinantni podaci o tajnovitoj
prošlosti našeg planeta koje je predstavio postigli
su neviđeni uspjeh. U stvari, postao je najpopularniji
pisac publicistike svih vremena.
Slijedom toga, i s obzirom na zasluge g. von
Danikena za ukazivanje na enigme ljudske
povijesti, u prošlih dvadeset godina nekoliko je
eminentnih znanstvenika na tom području objavilo
neke vrlo važne znanstvene radove. Dobitnik
Nobelove nagrade Sir Francis Crick i astronom Sir
Fred Hoyle predstavili su svoje teorije o porijeklu
života u početkom 1980-ih. Njihove knjige nikada
nisu doprle do svijesti javnosti onako kako je to
uspjelo Danikenovoj »Chariots of the Gods«, i
rijetko ih se spominje u literaturi o »drevnim
astronautima«. Pa ipak, njihova djela zaslužuju da
ih se nanovo vrednuje te ih od srca preporučujem
svakom ozbiljnijem proučavatelju kozmologije,
NLO-a i evolucije. Crick je predložio da je život na
Zemlji u dalekoj prošlosti zasijala neka napredna
civilizacija, teoriju koja se zove Upravljana pan-
spermija (panspermija znači »svuda sjeme«; op.
prev.):
Pretpostavit ćemo da se na nekom dalekom
planetu, prije otprilike četiri milijarde godina, razvio
oblik višeg bića koje je, poput nas samih, otkrilo
znanost i tehnologiju te ih dovelo na stupanj koji je
daleko iznad onoga što smo mi dosegli... .(Life
Itself, Francis Crick, 1981., str. 117)
Ovakva se izjava za čovjeka koji je priznat kao
suotkrivač strukture molekule DNK može činiti
golemim odmakom od mainstreama, međutim Crick
je ovoj temi najvećim dijelom prilazio na rigorozan,
znanstven način. On nije istraživao povijesne
misterije nego različite znanstvene teme, uključujući
prirodu DNK i RNK, kao i ono što se tada znalo o
vremenu nastanka života na Zemlji. »Najraniji
tragovi života koje danas možemo prepoznati
vezani su za stijene stare oko 3,6 milijardi godina...
međutim sami fosilni zapisi, oblikovani od
jednostavnih životinja čiji su se tvrdi dijelovi očuvali,
stari su 0,6 milijardi godina.« (Life Itself, str. 108)
Crick je u svojoj knjizi istaknuo da je za razvoj
najjednostavnijih, jednostaničnih organizama
trebalo proteći oko 1,6 milijardi godina. Za sljedeći
skok u složenosti, onaj do višestaničnih
organizama, trebalo je gotovo još dvije milijarde
godina. Sisavci su stupili na scenu prije otprilike
200 milijuna godina, kada je došlo do kvantnog sko-
ka u složenosti. Čini se da je proces biološkog
razvoja na Zemlji kontraintuitivan. Očekivali bismo
da je za razvitak najjednostavnijih životnih oblika
trebalo manje vremena, a za razvoj najsloženijih
organizama mnogo više vremena, međutim sisavci
su se razvili za samo djelić vremena koje je bilo
potrebno za razvitak najranijih i najjednostavnijih
organizama.
Zbunjujuća jednoobraznost života na Zemlji
Moramo imati na umu daje njegova knjiga
objavljena prije više od dvadeset godina,
desetljećima prije nego stoje Projekt ljudskog
genoma dovršio dekodiranje nacrta DNK. Pa ipak,
jedan od glavnih misterija koji je tada mučio Cri-
cka bio je »tako zapanjujući stupanj
jednoobraznosti koji je samo prije četrdeset godina
bio gotovo sasvim neočekivan.« (Life Itself, str. 10)
Aludirao je na otkrića koja su pokazala da sva živa
bića za prijenos genetskih informacija koriste
jednaki četveroslovni DNK jezik. To je ukazivalo na
mogućnost da je sav život na Zemlji potekao iz
jedne vrlo primitivne populacije koja je razvila
pojedinačni genetski kod. U to vrijeme smatralo se
logičnim daje broj ljudskih gena, kao i broj gena
kod viših životinja, veći od broja gena kod nižih
biljnih i životinjskih vrsta. K tomu, pretpostavljalo
se da su se ljudi razvili iz velikih majmuna,
međutim nitko nije posebno istaknuo čimpanze.
Obje pretpostavke bile su zasnovane na
darvinističkom stanovištu. Međutim, Projekt
ljudskog genoma (golemi međunarodni znanstveni
projekt sa svrhom popisivanja svih ljudskih gena,
završen 2000. godine; op. prev.) i druga novija
istraživanja pokazali su da su ta predviđanja bila
netočna. Ispostavilo se da je broj ljudskih gena
manji od genoma riže i samo dvostruko veći od
broja gena kod crva oblica. Također, 98,8% DNK
Homo sapiensa identično je DNK-u čimpanze. Ti
rezultati iznenadili su i zbunili mainstream
znanstvenike. Projekt ljudskog genoma jest
potvrdio da je cjelokupan život tijesno povezan na
genetskoj razini, te biološki sustav na Zemlji s
pravom možemo zvati »genetsko stablo života«.
Crick je na ono što to otkriće povlači za sobom
aludirao u sljedećoj izjavi: »Vidimo, dakle, da je
jedan pristup porijeklu života taj da pokušamo
zamisliti kako je došlo do te izvanredne
jednoobraznosti.« (Life Itself, str. 47) Pitanje je
kako je pradavna Zemlja iz kemijske juhe koja je
postojala milijardama godina prije nasumično
sintetizirala prve nukle-inske kiseline odnosno
proteine? Može se steći dojam da nedavna ge-
netska otkrića podupiru darvinizam, teoriju da je
život na Zemlji nastao pukom slučajnošću. Na prvi
pogled čini se da sama jednoobraznost koju
pokazuje genetski kod govori u prilog tezi da se
život samostalno razvio na ovom planetu.
Međutim, to nije nužno tako; scenarij je pro-
blematičan. Kao prvo, ako je priroda djelovala
putem dugog niza nasu-mičnih događaja koji su
naposljetku doveli do određenog »klika« i proizveli
jednostavne jednostanične organizme, zašto nije
došlo do niza takvih nasumičnih kombinacija koje
bi, umjesto jednog jedinog genetskog stabla
koje se grana, rezultirale brojnim kodovima DNK?
Može se tvrditi da sama jednoobraznost genetskog
jezika implicira da je taj proces bio unaprijed
testiran i dovršen na nekom drugom planetu i
zatim prenesen na Zemlju. Jednoobrazni uspjeh
života na našem planetu bi, čini se, indicirao da je u
postupak bio uključen visok stupanj inteligencije i
biološkog inženjerstva,jertko-god ga je proveo
-položio je sve na jednu kartu, na jedan jedini
genetski put kao na sigurnu stvar. Potpuno nasumi-
čan proces morao bi proizvesti barem nekoliko
genetskih linija s različitim bazama i jezicima kako
bi se osiguralo da će jedna od njih uspjeti.
Crick je kasnije postavio sljedeće pitanje:
»Možemo li iznaći bilo kakve uvjerljive dokaze koji
bi mogli poduprijeti ili osporiti Upravljanu
panspermiju? Jedina moguća linija dokaza
sadržana je u organizmima koje imamo danas.
Usprkos velikoj raznolikosti molekula i kemijskih re-
akcija koje je evolucija proizvela, određene
značajke su, čini se, zajedničke svim živim bićima.
Možemo početi povezivati obiteljska stabla
određenih molekula - molekula transportne RNK, na
primjer - ...jedne značajke koja je toliko
nepromjenjiva da odmah privlači našu pozornost. To
je genetski kod...
To ne bi bilo iznenađujuće kada bi postojao
očigledni strukturalni razlog za određene pojedinosti
genetskog koda; kada bi određene aminokiseline
nužno morale ići zajedno s nekim ko-donimajerse,
na primjer, njihovi oblici dobro slažu. To se čini
sasvim nevjerojatnim... da su sve pojedinosti koda
određene čisto kemijskim razlozima... Čovjek je
donekle iznenađen što se nije pojavilo više inačica
genetskog koda.« (Life Itself, str. 142-143)
Kasnije je sažeo svoje tumačenje dokaza:
»Činjenica daje kod tako jednoobrazan pruža
stanovitu potpo~ Upravljanoj panspermiji.«(L\fe
Itself, str. 143) Crick je također upozorio na kemijski
element molibden kojeg više ima u živim bićima
nego u stijenama, kao još jedan argument u korist
izvanzemaljske intervencije. Snažniji dokazi koji
podupiru Upravljanu panspermiju došli su iz fosilnih
zapisa. Prema Cricku, njegova teorija pretpostavlja
da su se mikroorganizmi morali pojaviti iznenada,
»bez bilo kakvih dokaza o prebiotičkim sustavima
(sustavi koji su postojali prije nastanka života, op.
prev.), odnosno vrlo primitivnim organizmima.«-(Life
Itself, str. 144) To je u stvari ono što nam pokazuju
fosilni zapisi i što bismo očekivali da je neka
napredna civilizacija iznenad" odlučila kako je
vrijeme da »zasije« život na Zemlji.
Otkriće građevnih blokova života u svemiru
Upravljana panspermija pruža nam bolje
objašnjenje za praznine u fosilnim zapisima budući
da su »nedostajuće karike« mogle postojati
isključivo na planetu »pošiljatelju«, a nikako ne na
Zemlji. Problem »nedostajuće karike« u stvari je bio
koban za darvinizam. Crick je potegnuo još jedno
vrlo dobro pitanje: o iznenadnoj pojavi jedne vrste
modrozelene alge u vrlo ranom razdoblju razvoja
života na Zemlji. Mainstream evolucionistima
problem je objasniti kako je ta primitivna biljka tako
brzo evoluirala do potpuno razvijene razine. To bi
sugeriralo da je biljka prošla kroz raniju evoluciju na
planetu sličnom Zemlji, te da ju je na Zemlju
prenijela tehnološki napredna civilizacija.
Crickova teorija mogla bi objasniti i naglu pojavu
biljaka cvjetnica (kritosjemenjače) te manjak
prijelaznih vrsta u fosilnim zapisima između
primitivnih golosjemenjača i kritosjemenjača.
Darvvin je tu prazninu nazivao »gadnim
problemom«. Iz gore navedenog možemo vidjeti
da mehanizmi Upravljane panspermije
udovoljavaju nekim osnovnim znanstvenim
kriterijima u nekoliko pogleda; dostupni dokazi u
skladu su s njezinim pretpostavkama i čini se da
neke pojave objašnjava bolje od trenutno pri-
hvaćenih teorija.
Mnogo snažniji dokazi koji podupiru tu teoriju
zapravo su prikupljeni posljednjih godina, dugo
nakon stoje knjiga objavljena pa ih Crick nije
mogao uvrstiti u svoje argumente. Mainstream
znanstvenici dugo su vjerovali (neki i dalje vjeruju)
da život ne bi mogao preživjeti teške uvjete
dalekog svemira jer je u njemu ili prevruće ili
prehladno. Međutim, to mišljenje osporilo je više
novijih otkrića. Dana 20. prosinca 2001. godine
NASA je objavila da je njezin istraživački tim otkrio
šećer (molekule karbohidrata) i srodne organske
spojeve na dva meteorita. To je pružilo prvi čvrsti
fizički dokaz da je još jedan fundamentalni
građevni blok života na Zemlji mogao doći iz
dalekog svemira. Ujedno, bilo je to upozorenje da
postoji mogućnost da je život nastao na drugim
planetima. Spojevi zasnovani na ugljiku i ami-
nokiseline kao, na primjer, karbo-ksilna kiselina i
ranije su pronalaženi na meteoritima, međutim ovo
je bilo prvi put da su identificirani ugljiko-hidrati.
Pretpostavku da život ne bi mogao preživjeti u
ekstremnim svemirskim uvjetima pobio je i
povratak jednog svemirskog modula s Mjeseca.
Kada se modul vratio na Zemlju, na letjelici je
pronađena jedna vrsta bakterije streptokoka;
preživjela je na mjesečevoj površini više od godinu
dana! Dakle, život se prilagodio ekstremnim
uvjetima u svemiru, što također podupire teoriju da
se razvio negdje drugdje i putovao svemirom.
Nastanak astrobiologije i egzobiologije
Teorija Upravljane panspermije očigledno
pretpostavlja da život postoji i drugdje u svemiru, u
stvari, kaže daje nastao negdje drugdje te bio
deponiran ovamo, i stoga su ta otkrića vrlo važna.
Okrenimo se sada Hovlovoj knjizi'Oblak života:
Porijeklo života u svemiru' (Lifecloud: The Origin of
LifeintheUniverse), u kojoj nalazimo jednostavniju
inačicu Crickove teorije, jednostavno nazvane
Panspermija. Poput biologa, ni astronom nije
smatrao da dokazi podupiru tezu da je život nastao
na Zemlji, putem darvinističkih mehanizama, nego
daje nastao u svemiru; Hoyle je pretpostavljao da
su fundamentalne molekule stigle na kometima ili
da su bile »doplovile« na Zemlju na svjetlosnim
valovima bez pomoći neke izvanzemaljske
civilizacije. Pokojni je astronom podastro obilje
astronomskih podataka koji podupiru zamisao da
život nije imao dovoljno vremena da se razvije na
Zemlji te da se najvjerojatnije razvio u svemiru.
Godine 2002. internetski portal Space. com je
izvijestio: »kontroverzno prošlogodišnje otkriće
mikroba visoko u Zemljinoj atmosferi i pomisao da
su tamo stigli iz svemira ovog su tjedna dobili
potporu još jedne skupine znanstvenika.« Hovlov
suautor i supredla-gatelj teorije o panspermiji,
Chandra VVickramasinghe, prvi je proučavao te
organizme i tvrdio je za njih da svakodnevno s
kišom padaju na Zemlju. Jasno je da sva ta
nedavna otkrića podupiru teoriju o panspermiji, bila
ona upravljana ili ne. Većina vodećih istraživača
danas uvelike prihvaćaju ideju da je život mogao
putovati između planeta ukopan u stijenama ili
izbačen u sudarima asteroida ili kometa. Znanosti
astrobiologije i egzobiologije još su u povojima,
međutim ipak nam pokazuju da život »tamo vani«
postoji te da je vrlo otporan!"
Ovim dvjema teorijama o panspermiji obuhvatili
smo začetne formulacije valjane znanstvene teorije
o kozmičkom porijeklu života na Zemlji. Kao stoje
autor pokazao u svojim prijašnjim člancima, imamo
obilje povijesnih enigmi koje upozoravaju na
»nedostajuće karike« u arheološkim i
agrikulturalnim zapisima što bacaju sjenu na teorije
mainstream antropologa i povjesničara. Čini se da
se u razvoj Zemlje umiješala izvanzemaljska
civilizacija; te preko niza presađivanja, usa-đivanja i
genetskih umetaka pokrenula, mijenjala i
kontrolirala tijek biološkog i kulturalnog života. U
stvari, sve drevne civilizacije imaju predaje o
vremenu kada su se »bogovi« spustili na Zemlju te
primitivnom čovječanstvu donijeli darove
agrikulture, oruđa i zakona. Dakle, i naši kulturalni
podaci podupiru teoriju Upravljane panspermije,
jednako kao i tajanstveni artefakti kojih su prepuni
Egipat, Meksiko i Peru. Nadalje, nepobitan
argument je naš vlastiti razvoj kao vrste duž
tehničkih smjerova koji nas je doveo do usvajanja
dvojničkih tehnologija istraživanja svemira i
genetskog inženjerstva. Kako da objasnimo našu
98,5 postotnu genetsku identičnost s čimpanzama
kada naši astronauti putuju svemirom, a čimpanze
se još uvijek ljuljaju po granama? Sve to ide dalje
kada naši genetičari umeću genetski materijal iz
bakterija u gene kukuruza kako bi proizveli nove
hibridne vrste.
Objasnio bih to na sljedeći način: naslijedili smo
gene od napredne vrste koja je zasijala život na
ovom planetu te genetskim inženjerstvom
oblikovala našu vrstu »na svoju sliku«. Mi
rekapituliramo to genetsko naslijeđe. ■
Život je na Zemlju došao iz svemira
Izvor: Nexus magazin lipanj/srpanj 2007.
Dobitnik Nobelove nagrade Sir Francis Crick iznosi
teoriju da je život na Zemlji u dalekoj prošlosti
zasijala neka napredna civilizacija, teoriju koja sa
zove Upravljana panspermija
Što je upravljana panspermija?
Prošlo je više od tri desetljeća otkako je Eric von
Daniken objavio svoje prve bestselere. U prve tri
knjige iz serijala neumorno je i s entuzijazmom
istraživao arheološke i kulturalne povijesne zapise
drevnih svjetskih kultura, pokušavajući pokazati da
su naš planet posjetili »drevni astronauti«. Njegove
kontroverzne ideje i fascinantni podaci o tajnovitoj
prošlosti našeg planeta koje je predstavio postigli
su neviđeni uspjeh. U stvari, postao je
najpopularniji pisac publicistike svih vremena.
Slijedom toga, i s obzirom na zasluge g. von
Danikena za ukazivanje na enigme ljudske
povijesti, u prošlih dvadeset godina nekoliko je
eminentnih znanstvenika na tom području objavilo
neke vrlo važne znanstvene radove. Dobitnik
Nobelove nagrade Sir Francis Crick i astronom Sir
Fred Hoyle predstavili su svoje teorije o porijeklu
života u početkom 1980-ih. Njihove knjige nikada
nisu doprle do svijesti javnosti onako kako je to
uspjelo Danikenovoj »Chariots of the Gods«, i
rijetko ih se spominje u literaturi o »drevnim
astronautima«. Pa ipak, njihova djela zaslužuju da
ih se nanovo vrednuje te ih od srca preporučujem
svakom ozbiljnijem proučavatelju kozmologije,
NLO-a i evolucije. Crick je predložio da je život na
Zemlji u dalekoj prošlosti zasijala neka napredna
civilizacija, teoriju koja se zove Upravljana pan-
spermija (panspermija znači »svuda sjeme«; op.
prev.):
Pretpostavit ćemo da se na nekom dalekom
planetu, prije otprilike četiri milijarde godina, razvio
oblik višeg bića koje je, poput nas samih, otkrilo
znanost i tehnologiju te ih dovelo na stupanj koji je
daleko iznad onoga što smo mi dosegli... .(Life
Itself, Francis Crick, 1981., str. 117)
Ovakva se izjava za čovjeka koji je priznat kao
suotkrivač strukture molekule DNK može činiti
golemim odmakom od mainstreama, međutim
Crick je ovoj temi najvećim dijelom prilazio na
rigorozan, znanstven način. On nije istraživao
povijesne misterije nego različite znanstvene
teme, uključujući prirodu DNK i RNK, kao i ono što
se tada znalo o vremenu nastanka života na
Zemlji. »Najraniji tragovi života koje danas
možemo prepoznati vezani su za stijene stare oko
3,6 milijardi godina... međutim sami fosilni zapisi,
oblikovani od jednostavnih životinja čiji su se tvrdi
dijelovi očuvali, stari su 0,6 milijardi godina.« (Life
Itself, str. 108)
Crick je u svojoj knjizi istaknuo da je za razvoj
najjednostavnijih, jednostaničnih organizama
trebalo proteći oko 1,6 milijardi godina. Za sljedeći
skok u složenosti, onaj do višestaničnih
organizama, trebalo je gotovo još dvije milijarde
godina. Sisavci su stupili na scenu prije otprilike
200 milijuna godina, kada je došlo do kvantnog
skoka u složenosti. Čini se da je proces biološkog
razvoja na Zemlji kontraintuitivan. Očekivali bismo
da je za razvitak najjednostavnijih životnih oblika
trebalo manje vremena, a za razvoj najsloženijih
organizama mnogo više vremena, međutim sisavci
su se razvili za samo djelić vremena koje je bilo
potrebno za razvitak najranijih i najjednostavnijih
organizama.
Zbunjujuća jednoobraznost života na Zemlji
Moramo imati na umu daje njegova knjiga
objavljena prije više od dvadeset godina,
desetljećima prije nego stoje Projekt ljudskog
genoma dovršio dekodiranje nacrta DNK. Pa ipak,
jedan od glavnih misterija koji je tada mučio Cri-cka
bio je »tako zapanjujući stupanj jednoobraznosti koji
je samo prije četrdeset godina bio gotovo sasvim
neočekivan.« (Life Itself, str. 10) Aludirao je na
otkrića koja su pokazala da sva živa bića za
prijenos genetskih informacija koriste jednaki
četveroslovni DNK jezik. To je ukazivalo na mogu-
ćnost da je sav život na Zemlji potekao iz jedne vrlo
primitivne populacije koja je razvila pojedinačni
genetski kod. U to vrijeme smatralo se logičnim
daje broj ljudskih gena, kao i broj gena kod viših
životinja, veći od broja gena kod nižih biljnih i
životinjskih vrsta. K tomu, pretpostavljalo se da su
se ljudi razvili iz velikih majmuna, međutim nitko nije
posebno istaknuo čimpanze. Obje pretpostavke bile
su zasnovane na darvinističkom stanovištu.
Međutim, Projekt ljudskog genoma (golemi
međunarodni znanstveni projekt sa svrhom
popisivanja svih ljudskih gena, završen 2000.
godine; op. prev.) i druga novija istraživanja
pokazali su da su ta predviđanja bila netočna.
Ispostavilo se da je broj ljudskih gena manji od
genoma riže i samo dvostruko veći od broja gena
kod crva oblica. Također, 98,8% DNK Homo
sapiensa identično je DNK-u čimpanze. Ti rezultati
iznenadili su i zbunili mainstream znanstvenike.
Projekt ljudskog genoma jest potvrdio da je
cjelokupan život tijesno povezan na genetskoj
razini, te biološki sustav na Zemlji s pravom
možemo zvati »genetsko stablo života«. Crick je na
ono što to otkriće povlači za sobom aludirao u
sljedećoj izjavi: »Vidimo, dakle, da je jedan pristup
porijeklu života taj da pokušamo zamisliti kako je
došlo do te izvanredne jednoobraznosti.« (Life
Itself, str. 47) Pitanje je kako je pradavna Zemlja iz
kemijske juhe koja je postojala milijardama
godina prije nasumično sintetizirala prve nukle-
inske kiseline odnosno proteine? Može se steći
dojam da nedavna genetska otkrića podupiru
darvinizam, teoriju da je život na Zemlji nastao
pukom slučajnošću. Na prvi pogled čini se da sama
jednoobraznost koju pokazuje genetski kod govori u
prilog tezi da se život samostalno razvio na ovom
planetu. Međutim, to nije nužno tako; scenarij je
problematičan. Kao prvo, ako je priroda djelovala
putem dugog niza nasu-mičnih događaja koji su
naposljetku doveli do određenog »klika« i proizveli
jednostavne jednostanične organizme, zašto nije
došlo do niza takvih nasumičnih kombinacija koje
bi, umjesto jednog jedinog genetskog stabla koje
se grana, rezultirale brojnim kodovima DNK?
Može se tvrditi da sama jednoobraznost genetskog
jezika implicira da je taj proces bio unaprijed
testiran i dovršen na nekom drugom planetu i zatim
prenesen na Zemlju. Jednoobrazni uspjeh života na
našem planetu bi, čini se, indicirao da je u postupak
bio uključen visok stupanj inteligencije i biološkog
inženjerstva,jertko-god ga je proveo -položio je sve
na jednu kartu, na jedan jedini genetski put kao na
sigurnu stvar. Potpuno nasumi-čan proces morao bi
proizvesti barem nekoliko genetskih linija s
različitim bazama i jezicima kako bi se osiguralo da
će jedna od njih uspjeti.
Crick je kasnije postavio sljedeće pitanje:
»Možemo li iznaći bilo kakve uvjerljive dokaze koji
bi mogli poduprijeti ili osporiti Upravljanu
panspermiju? Jedina moguća linija dokaza
sadržana je u organizmima koje imamo danas.
Usprkos velikoj raznolikosti molekula i kemijskih
reakcija koje je evolucija proizvela, određene
značajke su, čini se, zajedničke svim živim bićima.
Možemo početi povezivati obiteljska stabla
određenih molekula - molekula transportne RNK,
na primjer - ...jedne značajke koja je toliko
nepromjenjiva da odmah privlači našu pozornost.
To je genetski kod...
To ne bi bilo iznenađujuće kada bi postojao
očigledni strukturalni razlog za određene
pojedinosti genetskog koda; kada bi određene
aminokiseline nužno morale ići zajedno s nekim
ko-donimajerse, na primjer, njihovi oblici dobro
slažu. To se čini sasvim nevjerojatnim... da su sve
pojedinosti koda određene čisto kemijskim
razlozima... Čovjek je donekle iznenađen što se
nije pojavilo više inačica genetskog koda.« (Life
Itself, str. 142-143)
Kasnije je sažeo svoje tumačenje dokaza:
»Činjenica daje kod tako jednoobrazan pruža
stanovitu potpo~ Upravljanoj panspermiji.«(L\fe
Itself, str. 143) Crick je također upozorio na
kemijski element molibden kojeg više ima u živim
bićima nego u stijenama, kao još jedan argument
u korist izvanzemaljske intervencije. Snažniji
dokazi koji podupiru Upravljanu panspermiju došli
su iz fosilnih zapisa. Prema Cricku, njegova teorija
pretpostavlja da su se mikroorganizmi morali
pojaviti iznenada, »bez bilo kakvih dokaza o
prebiotičkim sustavima (sustavi koji su postojali
prije nastanka života, op. prev.), odnosno vrlo pri-
mitivnim organizmima.«-(Life Itself, str. 144) To je u
stvari ono što nam pokazuju fosilni zapisi i što
bismo očekivali da je neka napredna civilizacija
iznenad" odlučila kako je vrijeme da »zasije« život
na Zemlji.
Otkriće građevnih blokova života u svemiru
Upravljana panspermija pruža nam bolje
objašnjenje za praznine u fosilnim zapisima budući
da su »nedostajuće karike« mogle postojati
isključivo na planetu »pošiljatelju«, a nikako ne na
Zemlji. Problem »nedostajuće karike« u stvari je
bio koban za darvinizam. Crick je potegnuo još
jedno vrlo dobro pitanje: o iznenadnoj pojavi jedne
vrste modrozelene alge u vrlo ranom razdoblju
razvoja života na Zemlji. Mainstream
evolucionistima problem je objasniti kako je ta
primitivna biljka tako brzo evoluirala do potpuno
razvijene razine. To bi sugeriralo da je biljka prošla
kroz raniju evoluciju na planetu sličnom Zemlji, te
da ju je na Zemlju prenijela tehnološki napredna
civilizacija.
Crickova teorija mogla bi objasniti i naglu pojavu
biljaka cvjetnica (kritosjemenjače) te manjak
prijelaznih vrsta u fosilnim zapisima između
primitivnih golosjemenjača i kritosjemenjača.
Darvvin je tu prazninu nazivao »gadnim
problemom«. Iz gore navedenog možemo vidjeti
da mehanizmi Upravljane panspermije
udovoljavaju nekim osnovnim znanstvenim
kriterijima u nekoliko pogleda; dostupni dokazi u
skladu su s njezinim pretpostavkama i čini se da
neke pojave objašnjava bolje od trenutno pri-
hvaćenih teorija.
Mnogo snažniji dokazi koji podupiru tu teoriju
zapravo su prikupljeni posljednjih godina, dugo
nakon stoje knjiga objavljena pa ih Crick nije mogao
uvrstiti u svoje argumente. Mainstream znanstvenici
dugo su vjerovali (neki i dalje vjeruju) da život ne bi
mogao preživjeti teške uvjete dalekog svemira jer je
u njemu ili prevruće ili prehladno. Međutim, to
mišljenje osporilo je više novijih otkrića. Dana 20.
prosinca 2001. godine NASA je objavila da je njezin
istraživački tim otkrio šećer (molekule karbohidrata)
i srodne organske spojeve na dva meteorita. To je
pružilo prvi čvrsti fizički dokaz da je još jedan
fundamentalni građevni blok života na Zemlji
mogao doći iz dalekog svemira. Ujedno, bilo je to
upozorenje da postoji mogućnost da je život nastao
na drugim planetima. Spojevi zasnovani na ugljiku i
ami-nokiseline kao, na primjer, karbo-ksilna kiselina
i ranije su pronalaženi na meteoritima, međutim ovo
je bilo prvi put da su identificirani ugljiko-hidrati.
Pretpostavku da život ne bi mogao preživjeti u
ekstremnim svemirskim uvjetima pobio je i povratak
jednog svemirskog modula s Mjeseca. Kada se
modul vratio na Zemlju, na letjelici je pronađena
jedna vrsta bakterije streptokoka; preživjela je na
mjesečevoj površini više od godinu dana! Dakle,
život se prilagodio ekstremnim uvjetima u svemiru,
što također podupire teoriju da se razvio negdje
drugdje i putovao svemirom.
Nastanak astrobiologije i egzobiologije
Teorija Upravljane panspermije očigledno
pretpostavlja da život postoji i drugdje u svemiru, u
stvari, kaže daje nastao negdje drugdje te bio
deponiran ovamo, i stoga su ta otkrića vrlo važna.
Okrenimo se sada Hovlovoj knjizi'Oblak života:
Porijeklo života u svemiru' (Lifecloud: The Origin of
LifeintheUniverse), u kojoj nalazimo jednostavniju
inačicu Crickove teorije, jednostavno nazvane
Panspermija. Poput biologa, ni astronom nije
smatrao da dokazi podupiru tezu da je život nastao
na Zemlji, putem darvinističkih mehanizama, nego
daje nastao u svemiru; Hoyle je pretpostavljao da
su fundamentalne molekule stigle na kometima ili
da su bile »doplovile« na Zemlju na svjetlosnim
valovima bez pomoći neke izvanzemaljske
civilizacije. Pokojni je astronom podastro obilje
astronomskih podataka koji podupiru zamisao da
život nije imao dovoljno vremena da se razvije na
Zemlji te da se najvjerojatnije razvio u svemiru.
Godine 2002. internetski portal Space. com je
izvijestio: »kontroverzno prošlogodišnje otkriće
mikroba visoko u Zemljinoj atmosferi i pomisao da
su tamo stigli iz svemira ovog su tjedna dobili
potporu još jedne skupine znanstvenika.« Hovlov
suautor i supredla-gatelj teorije o panspermiji,
Chandra VVickramasinghe, prvi je proučavao te
organizme i tvrdio je za njih da svakodnevno s
kišom padaju na Zemlju. Jasno je da sva ta
nedavna otkrića podupiru teoriju o panspermiji, bila
ona upravljana ili ne. Većina vodećih istraživača
danas uvelike prihvaćaju ideju da je život mogao
putovati između planeta ukopan u stijenama ili
izbačen u sudarima asteroida ili kometa. Znanosti
astrobiologije i egzobiologije još su u povojima,
međutim ipak nam pokazuju da život »tamo vani«
postoji te da je vrlo otporan!"
Ovim dvjema teorijama o panspermiji obuhvatili
smo začetne formulacije valjane znanstvene
teorije o kozmičkom porijeklu života na Zemlji. Kao
stoje autor pokazao u svojim prijašnjim člancima,
imamo obilje povijesnih enigmi koje upozoravaju
na »nedostajuće karike« u arheološkim i
agrikulturalnim zapisima što bacaju sjenu na
teorije mainstream antropologa i povjesničara. Čini
se da se u razvoj Zemlje umiješala izvanzemaljska
civilizacija; te preko niza presađivanja, usa-đivanja
i genetskih umetaka pokrenula, mijenjala i
kontrolirala tijek biološkog i kulturalnog života. U
stvari, sve drevne civilizacije imaju predaje o
vremenu kada su se »bogovi« spustili na Zemlju te
primitivnom čovječanstvu donijeli darove
agrikulture, oruđa i zakona. Dakle, i naši kulturalni
podaci podupiru teoriju Upravljane panspermije,
jednako kao i tajanstveni artefakti kojih su prepuni
Egipat, Meksiko i Peru. Nadalje, nepobitan
argument je naš vlastiti razvoj kao vrste duž
tehničkih smjerova koji nas je doveo do usvajanja
dvojničkih tehnologija istraživanja svemira i
genetskog inženjerstva. Kako da objasnimo našu
98,5 postotnu genetsku identičnost s čimpanzama
kada naši astronauti putuju svemirom, a čimpanze
se još uvijek ljuljaju po granama? Sve to ide dalje
kada naši genetičari umeću genetski materijal iz
bakterija u gene kukuruza kako bi proizveli nove
hibridne vrste.
Objasnio bih to na sljedeći način: naslijedili smo
gene od napredne vrste koja je zasijala život na
ovom planetu te genetskim inženjerstvom
oblikovala našu vrstu »na svoju sliku«. Mi
rekapituliramo to genetsko naslijeđe. ■
Dr. Ivan Šimatović – Dr.Stjepan Gjurinek
Tragom čovjeka i pradrevnih kultura
Unatoč svim dosadašnjim istraživanjima
brojnih naraštaja znanstvenika raznih struka
i najnovijim paleoantropološkim nalazima,
nitko danas ne može argumentirano
odgovoriti koliko je staro čovječanstvo, kada
započinje njegova prošlost te koja je
njegova uloga. Jedino u čemu su svi
istraživači povijesti čovječanstva i
antropolozi
posve suglasni jest neumoljiva činjenica da
mnogo toga iz naše (pra)drevne prošlosti
još uvijek ne znamo, ne razumijemo pa
stoga ne možemo ni zadovoljavajuće
protumačiti.
O mogućim počecima i nedokučivim
stazama razvoja ćudljivog ljudskog roda i
njegove najdrevnije prošlosti znanstvenici
su u proteklih stotinjak godina uz mnogo
napora dogovorno sastavili danas
općeprihvaćeni mozaik, koji je u mnogo
čemu vrlo
krhak i upitan.
To je objektivno vrlo ozbiljan i gotovo
nerješiv objektivan problem za klasičnu
metodologiju istraživanja s kojim se
neprestance suočavaju svi istraživači
najdrevnije
prošlosti. U tom je pogledu stanje sve teže
što se ide dublje u znanstveno
istraživanje prošlosti prapovijesnog doba.
To se može slikovito usporediti s pokušajem
da se sastavi i prepozna u svim bitnim
detaljima gotovo posve nepoznat motiv
nekog velikog i davno rasutog drevnog
mozaika koji se sastojao od nebrojenih tisuća
kamenčića od kojih su do danas gotovo
svi nepovratno izgubljeni, osim njih nekoliko
stotina za koje se može tek grubo
nagađati gdje su u tom velebnom mozaiku
zbilje nedokučivo duboke prošlosti nekoć
stajali i što su predstavljali.
Zbog toga su se u znanstvenim krugovima
još od sredine XIX. stoljeća neprestance
vodile brojne oštre rasprave i sukobi među
podijeljenim stranama, dok napokon nije
konsenzusom usvojen danas općeprihvaćen,
odviše pozitivistički obojen, dobrano
okljaštren i 'neupitan' mozaik naše
najdrevnije prošlosti.
Valja istaći da velike poteškoće istraživačima
drevne prošlosti danas zadaje i
kroničan nedostatak grobova iz davno
minulih eona kada su na Zemlji cvale visoke
pradrevne civilizacije. Pripadnici tih
prapovijesnih kultura običavali su, naime,
svoje
mrtve spaljivati, a ne ritualno ili
ceremonijalno sahranjivati u grobove. Stoga
se
danas iz tih davno prohujalih vremena
možemo, uz mnogo sreće, nadati samo
slučajnom otkriću tek pokojeg više ili manje
nekompletnog kostura poginulih u
elementarnim nesrećama.
Zato je vrlo upitna omiljela hipoteza
paleoantropologa i arheologa da se upornim
iskapanjima mogu otkriti grobovi s ostacima
tijela ljudi i artefaktima na temelju kojih
bi se napokon moglo materijalno dokazati
postojanje visokih pradrevnih kultura ili
civilizacija. Na taj način mogu se otkriti samo
tjelesni ostaci pripadnika primitivnih
zajednica koje su, uz te visoke prapovijesne
kulture, živjele izolirano životom
kamenog doba i nisu spaljivale svoje mrtve.
Stoga vrlo rijetki arheološki nalazi ponekog
groba iz kamenog doba, najstarijeg i
kudikamo najduljeg razdoblja ljudske
prošlosti, mogu nedovoljno upućene
istraživače
pozitivističke orijentacije lako navesti na
neosnovan i ishitren zaključak da visoke
pradrevne kulture na našem planetu nisu
postojale.
Zbog velike oskudice raspoloživih
paleoantropoloških i arheoloških nalaza
danas
istraživači vrlo ranog prapovijesnog doba
naprosto vape za novim nalazima, kojih
nikad nema dovoljno, kako bi njima
upotpunili i koliko-toliko učvrstili vrlo
manjkav i
sve upitniji mozaik najdrevnije prošlosti
ljudskog roda i njegovog munjevito brzog
napretka.
Strah i bijeg od novih ideja i saznanja
Dok s jedne strane postoji kronična
nestašica nalaza iz prapovijesnog doba
istovremeno se mnogi veoma utjecajni
pojedinci u svijetu znanosti, tradicionalno
skloni konzervativizmu i očuvanju stečenih
pozicija u znanstvenoj i društvenoj
hijerarhiji, intimno veoma pribojavaju svih
novih nalaza, smionih hipoteza i ideja
velikog dometa koje se 'ne uklapaju' u
općeprihvaćen, 'neupitan', ljubomorno
čuvan
te odviše klišeiziran, pozitivistički obojen
mozaik naše pradrevne prošlosti.
Sve što se u njega ne može skladno uklopiti
žestoko se "ex cathedra" kritizira,
energično odbacuje ili prešutno ignorira
kako bi se pošto-poto očuvao od raspadanja
vrlo blijed i krhak općeprihvaćen mozaik
pojave, neobično brzog ranog napretka
ljudskog roda te njegove najdrevnije
prošlosti kojeg je sve teže držati na okupu u
odviše skučenim okvirima postojeće
pozitivističke paradigme – jedinog
oficijelnog
znanstvenog obrasca za promatranje
svijeta.
Valja istaći da znanstveno istraživanje i
interpretacija naše najdrevnije prošlosti ima
svoje objektivne ali, nažalost, i subjektivne
(psihološke) granice uvjetovane
interesnim determinizmom. One se iskazuju
kao neka vrst misaonih ladica ili
pretinaca u umu konzervativnih
znanstvenika nesklonih konstruktivnom
slobodoumnijem razmišljanju s
komplementarnih pozicija.
Ta psihološka i/ili interesna ograničenja im
naprosto ne dopuštaju da prihvate bilo
kakve nove činjenice ili saznanja koja se ne
mogu uklopiti u odviše uske okvire tih
nerijetko samo za 'poželjne' sadržaje
unaprijed rezerviranih ili “a priori”
popunjenih
ladica ili pretinaca. Sve što se u njih zbog
nekompatibilnosti s postojećim službenim
gledištima ne može smjestiti oni kategorički
odbacuju i ignoriraju uz uobičajenu
atribuciju: "To nije znanstveno!"
Prirodno je da nove ideje i hipoteze o našoj
drevnoj prošlosti mnogo lakše prihvaćaju
mlađi slobodoumni znanstvenici i istraživači
jer je kod njihovih starijih kolega, koji su
već odavno stekli i učvrstili visoke pozicije u
znanstvenoj hijerarhiji, zbog
konformizma, nažalost, dominantna sklonost
tradiciji i konzervativizmu. Oni su skloni
maksimi "ne talasaj".
Stoga stariji naraštaji znanstvenika, odviše
skloni čuvanju svog znanstvenog
renomea i stečenih pozicija nego znanstvenoj
istini kakva jest, naprosto ne mogu,
čak niti uz čvrste argumente, prihvatiti
nikakve bitno nove ideje i spoznaje koje bi
mogle ozbiljnije narušiti ili čak srušiti
općeprihvaćeni znanstveni mozaik o
podrijetlu
čovjeka, njegovu bljeskovitom ranom
napretku i drugačijoj zbilji najdrevnije
prošlosti
nego što je oni zamišljaju.
Uvođenje novih komplementarnih ideja i
hipoteza u znanstveno istraživanje našeg
tajnovitog podrijetla, bljeskovitog ranog
napretka i najdrevnije prošlosti bit će,
nedvojbeno, velika prekretnica koja će, kao i
mnoge nove velike ideje u znanosti,
najvjerojatnije biti prihvaćena tek smjenom
generacija, a ne beskonačnim
uvjeravanjima ortodoksnih pojedinaca iz
svijeta znanosti kojima to interesno ne
odgovara i stoga ne žele čuti niti prihvatiti
nikakve nove argumente ma koliko čvrsti i
uvjerljivi bili. Kao i uvijek do sada, vrijeme će
prije ili kasnije učiniti svoje i sve će
danas sporne stvari u svijetu znanosti kad-
tad doći na pravo mjesto.
Zabrinjavajuće je da se, danas više nego
ikad prije, naprosto reducira pa čak i vrlo
drsko onemogućuje pristup mnogim
činjenicama i saznanjima da se ni na koji
način
ne bi dovelo u pitanje općeprihvaćene
stavove znanstvenika o našem krajnje
tajanstvenom podrijetlu, najdrevnijoj
prošlosti i neobično brzom ranom napretku,
nezamislivom bez mnogih visokih
pretpovijesnih znanja i umijeća
neprimjerenih
kamenom dobu.
Stoga se čista i nepatvorena znanstvena
istina u strateški važnim područjima
nerijetko nađe u ulozi ponizne i poslušne
sluškinje kojom bahato gospodari
prepredeni i pohotni skrbnik radi očuvanja i
daljeg širenja vlastite moći i bogatstva.
Stoga ne treba čuditi da se danas neka
ključna arheološka istraživanja ostataka naše
pradrevne prošlosti odvijaju u najstrožoj
tajnosti, daleko od znatiželjnih očiju
javnosti, pod moćnim okriljem vojnih i
obavještajnih krugova velikih sila. To je,
nažalost, žalosna činjenica nad kojom se na
prijelazu u treće tisućljeće valja u
najmanju ruku vrlo ozbiljno zamisliti.
Uvjereni smo da ima nade da takvo
zabrinjavajuće stanje neće više moći dugo
potrajati. U posljednjim desetljećima već je
prikupljeno mnoštvo neugodno tvrdih
arheoloških nalaza koji čine prilično opsežan
i vjerodostojan dokazni korpus za nove
komplementarne hipoteze o našoj
najdrevnijoj prošlosti. O njoj danas očito
nedostaju mnoge pozamašne knjige, a ne
samo neka poglavlja, kako se to običava
tendenciozno s vremena na vrijeme
prikazivati nedovoljno upućenoj široj
javnosti. To
se posebice odnosi na velike pradrevne
civilizacije i njihove blistave domete koji su
djelomice ugrađeni u temelje naše moderne
civilizacije.
Tvrdokorno prikrivanje prastarih tragova
prisutnosti razumnog života na Zemlji
Tijekom vrlo turbulentnog XX. stoljeća
otkriveno je i/ili iskopano diljem svijeta,
uključujući i još uvijek relativno slabo
istraženo prostrano svjetsko podmorje,
mnogo
impresivnih ostataka velebnih građevina i
artefakata davno prohujalih kultura i
civilizacija koji su naprosto nespojivi s
našom klišeiziranom pozitivističkom
predodžbom o dobu iz kojeg su potekli. Tim
značajnim otkrićima, u čiju
vjerodostojnost ne treba sumnjati, bio je
svojevremeno dan tijekom kraćeg vremena
primjeren publicitet u sredstvima javnog
priopćavanja te u brojnim stručnim
časopisima, glasilima i revijama, da bi
nakon toga ubrzo sve palo u zaborav.
No unatoč tome, oni još uvijek nisu stekli
pravo građanstva u udžbenicima povijesti
niti su našli svoje mjesto u nastavnim
programima samo zato što njihova nerijetko
nezamislivo velika i stoga 'nedopustiva'
starost te njihova visoka tehničko-
tehnološka
razina podizanja ili izrade oštro proturječe
općeprihvaćenim 'neupitnim' pogledima i
stavovima službene znanosti iznijetim u
brojnim izdanjima knjiga koje obrađuju
našu
najdrevniju prošlost. Takve se 'neugodne'
nalaze stoga najradije mudro prešućuje ili
vješto zaobilazi.
Za razliku od odviše krutih, ukalupljenih,
pozitivistički obojenih stavova i pogleda
pripadnika suvremene zapadne civilizacije
na našu najdrevniju prošlost na tlu Indije,
Tibeta, Ekvadora i Perua, još je uvijek
veoma živa tradicija nepokolebljivog
vjerovanja u povijesni realitet dviju davno
prohujalih visokorazvijenih civilizacija -
zemlje Mu i Atlantide, na čijoj su bogatoj
znanstvenoj, tehničkoj, duhovnoj i
kulturnoj baštini stasale i postigle blistave
domete brojne starovjeke kulture diljem
svijeta.
U posljednjim je desetljećima mnogo nemira
u službene znanstvene krugove unio
vrlo velik broj impresivnih arheoloških nalaza
u podmorju Atlantskog, Tihog i
Indijskog oceana te priobalnim morima
diljem svijeta. Ima sve više ozbiljnih indicija
da su neki podmorski arheološki lokaliteti
otkriveni u posljednjim desetljećima toliko
značajni da se njihova istraživanja odvijaju
pod vojnim okriljem kao "strogo
povjerljiva" ili, uz nešto blažu nezaobilaznu
atribuciju, "od posebnog nacionalnog
interesa".
Poznati francuski povjesničar, arheolog i
publicist Robert Charroux izdao je u
razdoblju od 1963. do 1974. šest nevelikih,
ali zato vrlo zapaženih knjiga u kojima
obrađuje i pokušava naći odgovore u
(ne)konvencionalnoj optici za niz nerješivih
zagonetki iz drevne prošlosti čovječanstva.
Prva od tih knjiga nosi naslov
FANTASTIČNA PROŠLOST - Nepoznata
prošlost čovječanstva unazad sto tisuća
godina - izdana je 1963., a posljednja knjiga,
ZAGONETKA ANDA, objavljena 1974.,
približava nam čudesan pretpovijesni svijet
Anda, jednog od središnjih područja
visoke predinkanske civilizacije u vrlo
dalekim pradrevnim vremenima.
Opsežnu građu na kojima se temelje te
neobično zanimljive knjige ambiciozni i
neumorni dr. Robert Charroux je sustavno
prikupljao, razvrstavao i proučavao
tijekom tridesetak godina intenzivnog
istraživačkog rada. Za to vrijeme proputovao
je najudaljenije i teško dostupne krajeve
svijeta, obišao je i pomno razgledao mnoge
značajne arheološke lokacije te stotine
muzejskih i privatnih zbirki diljem svijeta,
posjetio je mnoge hramove u kojima se
brižno čuvaju drevni spisi i pregledao je niz
pećina ukrašenih živopisnim drevnim
pretpovijesnim slikarijama.
U tom vrlo zanimljivom nizu knjiga, Robert
Charroux je, neumorno tragajući za teško
dokučivom zbiljom naše najdrevnije
prošlosti, sustavno i argumentirano iznio više
prvorazrednih, teško oborivih činjenica te
dao brojna uvjerljiva tumačenja posve
oprečna općeprihvaćenim stavovima
službene znanosti.
Stoga su njegove knjižice vrlo brzo, ni krive
ni dužne, dospjele na nepisani indeks
zabranjenih knjiga vrlo moćnog i utjecajnog
povijesničarsko-arheološkog
establishmenta, pa ih je danas vrlo teško
naći na policama knjižara i knjižnica.
Odatle su, kao nepoćudne, ubrzo nestale
kao vjetrom odnesene. Ta žalosna
činjenica, po našem mišljenju, zasigurno
najbolje govori u prilog njihovoj kvaliteti,
originalnosti i značajnom doprinosu
rasvjetljavanju mnogih tajni naše
najdrevnije
prošlosti ali i onemoći onih koji to čine u
očuvanju svojih interesa.
Glavne razloge krnjog i prilično izobličenog
poznavanja naše drevne prošlosti
slobodoumni neovisni istraživač Robert
Charroux opisao je u svojoj knjizi
GOSPODARI SVIJETA, objavljenoj 1967.
sljedećim riječima:
"Istinska povijest civilizacija je zabranjena.
Moćna tajnovitost kojom je obavijana
povijest dopušta iznošenje tek njezine
iskrivljene verzije. Naša društvena i
religijska
povijest krivotvori se već tisućama godina,
počevši od Egipćana koji, zaboravivši ili
ignorirajući istine dobivene od svojih
predaka, nadjenuše sami sebi titulu 'prvih
inicijanata i prvog civiliziranog naroda'. Grci
su također zaboravili odati dužno
priznanje svojim keltskim i egipatskim
učiteljima, a predstavljali su svoju zemlju
kao
'kolijevku čovječanstva'. Zatim dolaze
Hebreji, što je bilo zaokruženje tih
pretjerivanja.
Rimski su carevi prihvatili kršćanstvo, a
njihovi su svećenici naredili palež najveće
knjižnice u znanoj nam povijesti koja se
nalazila u Aleksandriji (Serapeum), jer su se
u njoj nalazile knjige koje svjedoče o
civilizacijama i religijama koje su postojale
još
davno prije biblijske Knjige Postanka.
Također je bilo uništeno i devet drugih
velikih
antičkih knjižnica. Knjige o Atlantidi i zemlji
Mu kod Azteka, Maya i Inka bile su
spaljene tijekom navale Španjolaca koji su
uvidjeli da bi takva pisana povijest bila
ozbiljna prijetnja povijesti njihove religije.
Nekoliko svezaka sakrili su danas
znanstvenici zbog bojazni od njihove
destrukcije.
Tek pokoji svezak uspjeli su spasiti učenici
zbog opravdane bojazni od njihova
posvemašnjeg uništenja. Oni su preostali do
naših dana kao poticaj za sve
znanstvenike otvorena uma koji su svjesni
njihove važnosti. Upravo to je ta 'vječna
mudrost'".
Zabranjena arheologija razotkriva skrivenu
prošlost
U posljednjih stotinu i pedeset godina
otkriveni su diljem svijeta brojni nezamislivo
drevni artefakti složene izrade i posve
nepoznata podrijetla. Za ilustraciju navodimo
samo nekoliko primjera tih neobičnih nalaza
koji već dulje vrijeme zadaju teške
glavobolje brojnim pozitivistički orijentiranim
znanstvenicima:
1. Početkom ljeta 1844. pronađena je u
Engleskoj kod Rutherford Millsa u živoj
stijeni, čija se starost procjenjuje na
četrdesetak milijuna godina, fino izrađena
zlatna nit dugačka oko 2,5 metra. Nitko ne
može odgovoriti tko ju je i kako
načinio te kako je dospjela u stijenu. Prema
svim službenim evolucijskim
tablicama tada su Zemlju nastanjivale rane
vrste velikih majmuna, a
(pra)ljudskom rodu još nije bilo ni traga;
2. Godine 1891. otkrivena je u rudniku kod
Morrisonvillea, u američkoj saveznoj
državi Illinois, u jednom grumenu ugljena
tanka 8-karatna zlatna nit vrlo precizne
izrade, duljine oko 25 centimetara, koja
nikako nije mogla nastati prirodnim
putem. Stručnjaci Državnog geološkog
zavoda u Illinoisu procijenili su starost
ugljenog ležišta iz kojeg je izvađen taj
grumen ugljena sa zlatnom niti na 260-
320 milijuna godina;
3. Godine 1851. pronađen je u Austriji kod
Salzburga, u jednom savršenom
oblikovanom, velikom kristalu kvarca, čija
starost je procijenjena na oko 12
milijuna godina, dio željeznog čavla
izrađenog nečijom vještom rukom. U to
doba, smatraju evolucionisti, došlo je tek do
razdvajanja roda velikih majmuna i
najstarijih predaka praljudi koji su tek sišli s
drveća na tlo i počeli nezgrapno
gegati na stražnjim udovima;
4. Iz jedne gromade ugljena iskopane u
rudniku Wolfsegg u Austriji, koja potječe iz
tercijara, izvadio je dr. Gurlitt 1885. gotovo
savršenu kocku od tvrde slitine
ugljičnog čelika i nikla tešku 785 grama.
Količina sumpora u njoj bila je odviše
niska da bi se mogla smatrati prirodnim
kristalom pirita koji ponekad tvori vrlo
lijepe i skladne geometrijske oblike. Štoviše,
oko sredine te neobične kocke
protezao se vrlo jasan tehnološki trag -
dubok ravan urez, dok su njezine dvije
nasuprotne stranice veličine 47 milimetara
bile precizno zaobljene s ispupčenjem
od 10 milimetara. Sve to nedvosmisleno
upućuje da je tajanstvena "Gurlittova
kocka" bilo djelo nekog inteligentnog bića
vještih ruku koje ju je načinilo prije
najmanje desetak milijuna godina. Sve do
1910. ta se neobično vješto izrađena
pradrevna kocka čuvala u muzeju u Linzu, a
tada je jednog dana misteriozno
nestala iz vitrine. Srećom je prije toga bila
izrađena njezina replika koja se i
danas tamo čuva. Time je nerješiva
zagonetka njezina podrijetla koja je 25
godina ozbiljno uznemirivala mnoge
znanstvenike pozitivističke orijentacije
napokon bila, uz mnoge uzdahe olakšanja,
vrlo elegantno skinuta s dnevnog
reda;
5. Godine 1871. otkriveno je kod Lawn
Ridgea u Illinoisu, prilikom bušenja jednog
bunara, na dubini od oko 35 metara
nekoliko prastarih artefakata. Jedna od njih
je bakreni novcoliki predmet poligonalnog
oblika s jasno raspoznatljivom slikom u
središnjem dijelu i nekim natpisom oko nje
na obje strane. Njegova je starost
prema geološkom sloju u kojem je pronađen
procijenjena na 200-400 tisuća
godina. Usporedbe radi, dosad najstariji
nalaz kovanog novca potječe iz Male
Azije, gdje se koristio u VIII. stoljeću pr.
Kr.;
6. Prije nekoliko desetljeća južnoafrički su
rudari pronašli, prilikom miniranja stijena
u zapadnom Transvaalu, nedaleko gradića
Ottosdala, na stotine precizno
izrađenih spljoštenih metalnih kugli
(elipsoida). One su nađene u stijenama
pirofilita starim oko 2,8 milijardi godina.
Postoje dva tipa kugli. Jedne su pune
(masivne) i izrađene su od izuzetno tvrdog
plavkastog metala s bijelim mrljama
na površini, dok su druge šuplje i ispunjene
nekom bijelom spužvastom tvari.
Jedna od tih kugli ukrašena je čak trima
jednolikim usporednim brazdama oko
ekvatora. Očito je da te misteriozne metalne
kugle strogo pravilna oblika i
precizne izrade nikako nisu mogle nastati
pukom igrom prirodnih sila.
Očito je da ti krajnje neugodni artefakti
visoke tehničke razine izrade i nezamislive
starosti, čiji se broj zahvaljujući novim
nalazima i dalje povećava, žestoko
proturječe
svim službenim znanstvenim stavovima o
starosti ljudskog roda i pojavi prvih
prapovijesnih kultura te potpuno pobijaju
sve tekstove na tu temu u našim
povijesnim knjigama i udžbenicima.
Ti se nalazi u oficijelnim znanstvenim
krugovima stoga sustavno potiskuju,
proglašavaju podvalama, obmanama ili
prijevarama (falsifikatima) i posve
ignoriraju,
jer svojom tvrdoćom iz temelja ruše, poput
kule od karata, sve konvencionalne
povijesne i paleoantropološke scenarije. Oni
zbog toga nikako ne mogu steći pravo
građanstva u općeprihvaćenom, “neupitnom”
i strogo čuvanom kanonu službene
znanosti koji ih u najboljem slučaju drži
arheološkim apokrifima.
Svakog čitatelja koji pokazuje veće
zanimanje za potisnute arheološke nalaze i
ostale
dokaze koji svjedoče o nezamislivo dugoj
prisutnosti čovjeka ili, točnije rečeno, nekih
drugih stvaralačkih bića na Zemlji, možemo
sa zadovoljstvom uputiti i toplo mu
preporučiti izuzetno vrijednu i temeljitu
knjigu FORBIDDEN ARCHEOLOGY – The
Hidden History of the Human Race
(ZABRANJENA ARHEOLOGIJA – Skrivena
povijest
ljudskog roda. Ona na više od 900 stranica
sustavno, dobro argumentirano i kritički
obrađuje brojne nalaze artefakata starih od
više stotina tisuća pa sve do gotovo
nepojmljivih 2,8 milijardi godina.
To, vrlo studiozno i, može se slobodno
ustvrditi, neugodno dobro napisano djelo
dvojice eminentnih suradnika Bhaktivedanta
instituta iz San Diega, potreslo je 1993.,
kada je bilo objavljeno, iz temelja sve
oficijelne poglede i saznanja s područja
antropologije i arheologije prapovijesnog
doba.
Njegova pojava odjeknula je među mnogim
slobodoumnim pripadnicima znanstvenog
svijeta poput eksplozije razorne bombe. Ta
izuzetna knjiga svojom fascinantnom
argumentacijom stavlja na nezamislivo tešku
kušnju mnoge konzervativno
orijentirane znanstvenike. Tim epohalnim
djelom napokon je počela nezaustavljivo
izlaziti na vidjelo najdrevnija prošlost Zemlje.
Svi slobodoumni istraživači, znanstvenici i
mislioci koji glasno i bez ustručavanja
opravdano postavljaju otvorena pitanja koja
u službenoj znanosti dovode u ozbiljnu
sumnju općepriznate vrijednosti te 'neupitne'
stavove i svetinje, uvijek su bili
neugodni i nepoželjni. Da bi ih se u tome
onemogućilo, ušutkalo i obeshrabrilo
nikada se nisu birala sredstva i metode.
U srednjem vijeku njihove su knjige bile pod
budnom paskom revnih inkvizitora
Katoličke crkve zabranjivane (Index librorum
prohibitorum), spaljivane ili su u
najboljem slučaju bile pohranjivane u tajne
arhive i knjižnice. U tome 'bunkeriranju'
neslavan svjetski rekord drži čuveni
vatikanski tajni arhiv na čijim se policama
već
stoljećima brižno čuva, daleko od očiju
javnosti, čak osamdesetak kilometara u niz
poredanih različitih spisa i knjiga nepoćudnih
crkvenom učiteljstvu i/ili inkviziciji.
U to su nesretno vrijeme gotovo svi spisi i
knjige s tematikom iz prirodnih znanosti i
tehnike bili sustavno uništavani u žestokim
progonima inkvizicije zbog vjerskog
protuznanstvenog fanatizma utjecajnih
pojedinaca iz klera Katoličke crkve. Oni su
svako znanje protivno crkvenom i biblijskom
naučavanju stoljećima poistovjećivali s
opasnim “sotonskim umijećem”.
I danas se, nažalost, takvi smjeli
slobodoumni ljudi, bez kojih je nezamisliv
istinski
napredak na bilo kojem području, nastoje
ismijati, kompromitirati, izolirati i sakriti
od očiju javnosti. Na svu sreću niti jedna od
tih metoda nije do sada uspjela ukloniti
za službenu znanost i teologiju mnoga
intrigantna i neugodna pitanja što se odnose
na naše misteriozno podrijetlo i neobično
brz rani napredak, jer je uvijek bilo i biti će
hrabrih pojedinaca kojima je carstvo istine
preče i svetije od bilo čega drugog, a
napose od nezasluženih materijalnih
nagrada i privilegija za odano služenje i
vjernost
moćnicima koji financiraju usmjeravaju i
kontroliraju znanost prema svojim sebičnim
potrebama i, nerijetko, nehumanim
ciljevima.
Tmurno ozračje u kojem zbog svojih
smionih pogleda i ideja već stoljećima
stradavaju brojni slobodoumni ljudi opisao
je William Irwin Thompson u svome djelu
PASSAGES ABOUT EARTH (PUTOVANJA OKO
ZEMLJE) vrlo jasno i dojmljivo sljedećim
riječima: "Kao što se nekada čovjek nije
mogao suprotstaviti moći Crkve bez
opasnosti da bude proklet, danas se ne
može suprotstaviti moći znanosti bez
opasnosti da bude optužen za nerazumnost
ili ludost."
Preciznije rečeno u duhu našeg vremena,
nitko se ne može suprotstaviti moćnicima
koji prema svojim interesima financiraju,
usmjeravaju i kontroliraju znanost. Da bi
očuvali svoje pozicije i postigli željene
ciljeve oni, nažalost, ne biraju ni sredstva ni
metode.
Način zaustavljanja nepoćudnih ideja
Radi očuvanja općeprihvaćenog
znanstvenog mozaika i povijesnog scenarija
od
prodora 'opasnih' novih ideja te stečenih
pozicija i privilegija neformalan, ali vrlo
moćan i utjecajan svjetski establishment
znanstvenika raznih struka složno, vrlo
kompaktno i rafinirano djeluje s interesnih
pozicija 'vlasnika' i 'čuvara' istine na
sljedeći način:
svakog slobodoumnog istraživača,
znanstvenika ili mislioca koji se svojim
radom i
smionim pogledima ne uklapa u
općeprihvaćenu doktrinu službene znanosti
prvo
se nastoji svestrano izolirati i ne odobravaju
mu se sredstva za daljnji rad u
nepoželjnom pravcu;
ustraje li takav svojeglavi 'drznik' u svojim
'heretičkim' idejama, pogledima i
nastojanjima da ih dokaže, ismijava ga se,
posve se ignorira rezultate njegova
rada i perfidno mu se onemogućuje svako
daljnje usavršavanje u struci i
napredovanje u zvanju, za što se nerijetko u
totalitarnim sustavima koristi i
zloglasna politička diskreditacija
(nepodobnost);
pod raznim izlikama ne odobrava mu se
sudjelovanje na stručnim simpozijima i
kongresima da ne bi tamo imao priliku javno
iznijeti, staviti na diskusiju i braniti
svoje 'heretičke' poglede i stavove;
niti jedan renomirani stručni časopis ne
smije objaviti njegove radove u kojima
iznosi nove 'neprihvatljive' poglede, za što su
neformalno zaduženi recenzenti i
urednici uvijek pomno odabrani iz redova
konzervativno orijentiranih znanstvenika
i stručnjaka;
ako koji značajniji rad 'neprihvatljiva'
sadržaja slučajno promakne cenzuri, ili se
objavi negdje drugdje, odmah stupa na
scenu dežurni propagandni aparat koji sve
nastoji putem svojih glasnogovornika vrlo
brzo, bučno i energično demantirati te
zataškati uobičajenim tvrdnjama: "to nije
znanstveno" ili "za to nema uvjerljivih
dokaza", što je u biti istina, jer se sustavno
onemogućuje njihovo cjelovito i
nepristrano prezentiranje javnosti;
po potrebi se neodgovarajuće interpretiraju
pa čak falsificiraju, sakrivaju ili
uništavaju neki 'neugodni' arheološki i
paleoantropološki nalazi koji se nikako ne
mogu 'uklopiti' u općeprihvaćenu doktrinu i
njezin vrlo krhak, unaprijed složen i
'neupitan' pozitivistički obojen mozaik.
Taj način zaustavljanja svih novih ideja
nepoćudnih znanstvenom establishmentu po
navedenoj suptilnoj shemi djelovanja,
potajice besprijekorno funkcionira kao
'regulatorni mehanizam' u gotovo svim
područjima znanosti, a posebice u teološkim,
povijesno-arheološkim, antropološkim i
medicinskim krugovima. Stoga se prilikom
recenziranja znanstvenih i stručnih radova,
referata i njihovih priloga isključiva
pozornost pridaje referencama. Time se,
zapravo, vrlo djelotvorno onemogućuje
iznošenje svih novih ideja i pogleda koje još
nitko nije publicirao, te unaprijed
sprječavaju društveno korisni rezultati koji bi
uslijedili njihovim obznanjivanjem.
Uporno inzistiranje na referencama, kao
smišljenoj i vješto zamaskiranoj
preventivnoj mjeri od prodora novih
'heretičkih' ideja i pogleda u nekim
područjima
znanosti, u posljednjim se desetljećima već
toliko izrodilo da je čak postalo
kontraproduktivno. Ta referencomanija,
poput električne ograde na pašnjaku,
ozbiljno koči, a nerijetko i sprječava, mnoga
perspektivna znanstvena istraživanja.
Stoga se veoma teško oteti mučnom dojmu
da broj citiranih referenci, u pravilu,
postaje važniji od same teme koju autor u
svome radu ili referatu želi iznijeti,
odnosno da je tematski okvir unaprijed
strogo zadan i trasiran u željenom smjeru, a
znanstvena misao programirano određena i
ograničena te na taj način degradirana.
Drugim riječima rečeno, forma, nažalost,
postaje važnija od sadržaja, a laštenje
postojeće paradigme i "žvakanje
prožvakanog" važnije od istinskog
znanstvenog
doprinosa i napretka u bilo kojem pravcu
koji interesno ne odgovara moćnicima koji
financiraju i usmjeravaju i kontroliraju
znanost. Time se ona drsko lišava svoje
temeljne vrednote - slobode znanstvene
misli.
Potiskivanje slobodoumnih istraživača
Mnogi čestiti slobodoumni neovisni
istraživači diljem svijeta, koji se ne daju
'umrežiti'
ni u čiju interesnu sferu, među kojima je
danas, nažalost, i vrlo velik broj mladih
perspektivnih kadrova, postali su, zbog
odviše glasnog i energičnog zastupanja
svojih smionih ideja, mišljenja i stavova,
ništa ni ne sluteći, žrtve tog perfidno
smišljenog 'regulatornog mehanizma' koji se
poput neke ogromne paukove mreže
nastoji nadviti nad svijetom znanosti.
Njihova imena, radovi i djela dolaze na
nepisani indeks pa ih nitko od istraživača i
znanstvenika iz ortodoksnih krugova nigdje
ne navodi kao referencu kako zbog toga
ne bi ispao neozbiljan i smiješan te imao
drugih neugodnosti iz navedenog
repertoara. Imena tih slobodoumnih
nezavisnih istraživača i znanstvenika, koji
su
svojim značajnim otkrićima zadužili
čovječanstvo, naprosto ne mogu ući niti u
jednu
renomiranu enciklopediju.
Svaki istraživač, znanstvenik, egzeget ili
teolog koji iole drži do svog ugleda i karijere
vješto izbjegava i najmanji rizik da
prihvaćanjem ili samo pukim razmatranjem
neke
smione komplementarne 'heretičke' hipoteze
ne bi ispao smiješan i neozbiljan u
znanstvenim ili teološkim krugovima te da
zbog toga ne bi došao u izolaciju ili pod
žestoki udar sankcija svojih ortodoksnih
kolega koji se, zbog privlačnih prednosti
koje pružaju konformizam i oportunizam, ni
po koju cijenu ne bi odrekli pogodnosti
privilegirane “ispaše na dobroj livadi”.
Drsko manipuliranje nalazima i
informacijama
Ako se u istraživanjima našeg misterioznog
podrijetla i naše najdrevnije prošlosti
kojim slučajem naiđe na neki 'neugodan'
nalaz koji se svojim obilježjima 'ne uklapa'
u općeprihvaćeni mozaik 'kanonskih' dokaza
on se prvo tendenciozno vješto
obrađuje, brusi i glača u određenom smjeru,
sve dok se pomnim dotjerivanjem ne
dobije kamenčić koji upravo savršeno, kao
naručen, pristaje u neku od zjapećih
praznina aktualnog općeprihvaćenog mozaika
naše pradrevne prošlosti.
Ukoliko takvo usmjereno 'dotjerivanje'
spornog arheološkog ili paleoantropološkog
nalaza zbog njegove tvrdoće nije moguće, on
se kategorički odbacuje kao falsifikat,
posve ignorira, sakriva (“bunkerira”) ili čak
kriomice uništava (“ubija”) da bi se
pošto-poto sačuvala od neizbježnih većih
promjena i sve neizbježnijeg raspada
prividna harmonija unaprijed zamišljenog i
općeprihvaćenog ortodoksnog povijesnog
mozaika koji, po mišljenju nedodirljivih
'vlasnika' i uvijek budnih 'čuvara' istine,
nikako ne može biti upitan.
Zbog takvog zabrinjavajućeg stanja, u kojem
se po potrebama i interesima 'vlasnika'
i 'čuvara' istine uporno kriju ili posve
ignoriraju brojni argumenti koji se nikako 'ne
uklapaju' te tendenciozno prešućuje i drsko
zaobilazi istina, mnogo toga u
suvremenoj znanosti ne temelji se na jasnim
i neprijepornim činjenicama, već na
unaprijed smišljenim 'neupitnim'
konstrukcijama nedodirljivih autoriteta.
U takvom rigidnom okružju, koje u svijetu
znanosti sustavno i tendenciozno nemilice
gazi i zatire sve komplementarne 'heretičke'
ideje i nove smione poglede te njihove
nosioce, nije moguć istinski napredak i
razvitak znanstvene misli jer ona u mnogim
ključnim područjima, zbog ovisnosti od izvora
financiranja, nije posve slobodna i
nezavisna. U njemu je perspektiva, nažalost,
otvorena samo onim istraživačima,
znanstvenicima i stručnjacima koji se
bespogovorno uklapaju te predano lašte
aktualnu općeprihvaćenu krutu znanstvenu
ideologiju i važeću doktrinu uzdignutu
gotovo na razinu neupitne i nedodirljive
vjerske dogme.
Jedina nada da se to zabrinjavajuće stanje
interesnog umrežavanja u svijetu
znanosti prevlada polaže se danas u mlađi
naraštaj neovisnih slobodoumnih
istraživača i znanstvenika. Oni su jedina
realna snaga koja može svojim novim
smionim idejama i drugačijim
(komplementarnim) istraživačkim pristupom
osvijetliti
dugotrajnu "zonu sumraka" u nekim
strateški, politički i gospodarski važnim
znanstvenim i primijenjenim istraživanjima.
U takvom sumornom ozračju, ciljevi mnogih
kapitalnih istraživanja u suvremenim
visokorazvijenim zemljama samo su
djelomično poznati tek nekolicini
visokopozicioniranih povjerljivih pojedinaca
velikih istraživačkih timova, a krajnji
integrirani rezultati niza smišljeno isjeckanih
istraživačkih dionica samo financijerima
projekta i njihovim savjetnicima zaduženim
za komunikaciju sa znanstvenoistraživačkim
institucijama.
Ima vrlo ozbiljnih indicija da se ta
zabrinjavajuća praksa - uobičajena isprva
samo u
području visokih tehnologija - već više od
desetak godina primjenjuje i na nekim
strateški važnim istraživanjima s područja
arheologije i antropologije.
Na takav porazan zaključak nedvosmisleno
upućuje u posljednjim godinama perfidno
birokratsko ograničavanje, drsko ometanje
pa čak i ničim obrazložene zabrane
nastavaka nekih novijih, vrlo obećavajućih
sofisticiranih istraživanja šahtova i krajnje
tajnovite unutrašnjosti velebne Hufuove
(Keopsove) piramide u kojoj se
najvjerojatnije kriju još neki nedostupni i
nepoznati drevni sadržaji dalekosežnog
značenja.
U tom smislu zbiva se u posljednjih desetak
godina također nešto vrlo neobično sa
svim istraživanjima krajnje zagonetnog
podzemlja gizaškog platoa ispresijecanog,
prema brojnim indicijama, dugačkim
tunelima i prostorijama nepoznata sadržaja,
koji su zbog nečijih 'viših interesa' posve
nedostupni civilnim istraživačima i široj
javnosti. Teško se oteti mučnom dojmu da
se tu već dulje vrijeme nešto zaista vrlo
krupno i značajno uporno krije od
znanstvenika i očiju šire javnosti.
Ako se u ta dva slučaja, primjerice, radi o
otkriću strateški važnog depozitorija neke
visoko razvijene pretpovijesne kulture koja
je stekla nama još nepoznata znanja u
fizici prirodnih sila postoji visok rizik da
dođe do poremećaja postojeće krhke
ravnoteže vojno-političke moći u svijetu.
Kritički pogledi slobodoumnih znanstvenika
Da u svijetu znanosti i obrazovnom sustavu
prikriveno, ali uporno i postojano djeluju
u pogledu znanstvenog napretka
usporavajući pa čak i retrogradni mehanizmi,
uočili
su vodeći svjetski znanstvenici i mislioci još
sredinom vrlo uskomešanog XX. stoljeća.
Neki od njih, poput, primjerice, uglednog
britanskog biologa dr. G. A. Kerkuta,
velikog fizičara i nobelovca Alberta Einsteina
te eminentnog povjesničara znanosti dr.
Thomasa S. Khuna, otvoreno su i javno
progovorili o toj vrlo osjetljivoj i na dulji rok
itekako ozbiljnoj problematici s nesagledivo
krupnim posljedicama.
Profesor fiziologije i zoologije na Sveučilištu u
Southamptonu u južnoj Engleskoj dr.
G. A. Kerkut, poznat i kao uvaženi nezavisni
istraživač, oštroumno je uočio i hrabro
obznanio da je daljnji napredak zoologije
moguć samo ukoliko se nanovo vrednuju i
napokon kritički odbace sve neutemeljene, a
općeprihvaćene polovične istine te
isprazni rigidni stavovi.
Oni, u svjetlu slobodoumnog kritičkog
mišljenja profesora Kerkuta, uzrokuju trajne i
neslomljive umne blokade koje istraživače i
znanstvenike naprosto, kao vješto
ugrađeni sistemski limitatori, onemogućuju
da otkriju i cjelovito razmotre pravu
znanstvenu istinu. Može se dometnuti da od
'virusa' konzerviranja jednom
zaključanog stanja temeljnih znanstvenih
spoznaja, kojeg je oštroumni profesor
Kerkut još prije četrdesetak godina tako
smjelo dijagnosticirao u zoologiji, također
nisu nimalo imune niti druge znanstvene
oblasti.
Slijedom takvog paradigmatskog
promatranja, profesor Kerkut je dalje
zaključio da
razlog koji najviše pridonosi nekritičkom
prihvaćanju neke netočne zamisli ili prividne
činjenice, koja je u glavama znanstvenika i
stručnjaka tvrdokorno zauzela mjesto
'svete' i 'nedodirljive' istine, vuče svoje
korijene iz neodgovarajućeg načina
školovanja. U čitavom se svijetu, naime
polaznicima svih razina školovanja
pedagoški rigorozno doslovce "ugrađuju u
glavu" ukalupljeni sadržaji službenih
nastavnih programa u osnovnoj i srednjoj
školi te kasnije tijekom studija, koji dotiču
razna znanstvena područja.
U turbulentnoj mladenačkoj dobi oni,
nažalost, još nisu kadri kritički razlučiti i
ispravno vrednovati obilje raznovrsnog
pomno probranog gradiva koje ima se
sustavno obilno 'ulijeva' u glavu, prije svega
zbog toga jer im kvantiteta gradiva
ozbiljno zamagljuje kvalitativne prosudbe.
Naime ispitivači im pozitivno vrednuju
samo što iscrpniju reprodukciju propisanog
gradiva, dok njihovu kritičnost prema
kvalitativnim aspektima u pravilu
kažnjavaju.
Opravdano zabrinut nad takvim sustavnim
gušenjem kritičnosti i nezavisnosti misli
Albert Einstein je u svom poznatom
intervjuu za “New York Times” 5. listopada
1952.
ustvrdio: "U okviru plodonosnog odgoja od
životne je važnosti i to da se u mladom
ljudskom biću razvije nezavisno kritičko
razmišljanje, no razvitak u tom smjeru
ugrožava preobilno gradivo.
Preopterećenost programa nužno vodi u
površnost.
Učenje mora biti tako postavljeno da to što
se učeniku nudi on primi kao vrijedan
dar, a ne kao mučnu dužnost."
Izuzev manjih metafizičkih i koncepcijskih
razlika, većina učenika i studenata u
suvremenim uvjetima diljem svijeta stječe
tijekom obrazovanja u školama i
fakultetima praktički istovrsna tipizirana
znanja i iskustva. U kasnijem stručnom radu
i djelovanju oni to temeljno znanje u pravilu
drže neupitnim i bespogovornim, unatoč
mnogim nategnutim istinama, isforsiranim
prikazima pa čak ponekim zabludama i
podvalama nametnutim od strane
nedodirljivih autoriteta iz svijeta znanosti.
To su, međutim, za ogromnu većinu njih
trajna i neupitna vjerodostojna znanja u čiju
utemeljenost i vrijednost ni u jednom
segmentu ne sumnjaju niti ih na bilo koji
način
dovode ili žele dovesti u pitanje. Stoga ih
ona čitav radni vijek okružuju poput
nevidljivog kaveza sputavajući ih u
slobodoumnim iskoracima te striktno
usmjeravaju putem sustava društvenih
priznanja i materijalnih poticaja na
razmišljanje u unaprijed naučenoj maniri.
Taj je fenomen profesor Kerkut zorno
nazvao "mentalnim kavezom", a njegove
tipične posljedice su isključivost i fanatizam
– simptomi od kojih, nažalost, kronično pate
mnogi vrsni znanstvenici, stručnjaci i
teolozi.
Pomno istražujući fenomen "mentalnog
kaveza", koji poput krajnje opasnog
sindroma prinude sputava u slobodoumnom
kreativnom razmišljanju mnoge vrsne
znanstvenike i istraživače, slobodoumni
profesor Kerkut je hrabro i
nekonvencionalno
zaključio da je jedini izlaz da se učenike i
studente tijekom školovanja stalno potiče
na kritičko vrednovanje i na raščlambu
komplementarnih ili alternativnih hipoteza
primjerenu njihovoj razini obrazovanja, koje
etablirani pripadnici svijeta znanosti
drže znanstvenim krivovjerjem te kao takve
prešućuju ili bez ikakve argumentirane
rasprave paušalno odbacuju.
Profesor Kerkut, naime, drži da se samo na
taj preventivan način može u glavama
budućih stručnjaka, istraživača i
znanstvenika pravodobno slomiti i barem
djelomično
prevladati splet duboko ukorijenjenih
svjesnih i podsvjesnih umnih blokada i
predrasuda koje znatno unazađuju, manje ili
više ometaju ili čak onemogućuju
istinski napredak u nekim, zbog
paradigmatske dotrajalosti, odviše
dogmatiziranim
područjima znanosti kao što su, primjerice,
biologija, medicina, povijest,
antropologija, arheologija i slično.
Chemtrails – tko šara po
nebu?
Piše: Krešimir Jukić
Izvor: Nexus magazin - lipanj/srpanj - broj
13
Ljudi danas rijetko nalaze vremena
dignuti pogled prema nebu, a kada to i čine,
obično vjeruju da je sve kako treba ili mora
biti. Zato većina nas ne obraća pažnju na
tragove mlaznih aviona, koji su posljednjih
godina sve češća pojava. Prema nekim
tvrdnjama, njihova učestalost ne može se
pripisati samo intenzivnijem zračnom
prometu. Naime, neki od ovih tragova po
svojim su obilježjima specifični. U većem
opsegu, ovi "drugačiji" tragovi prvi su put
primijećeni u Kanadi kasne 1997., i u
Sjedinjenim Američkim Državama od 1998.
Građani koji su na to obratili pažnju ubrzo su
zaključili da postoji nešto uznemirujuće, čak i
zlosutno u vezi s novom vrstom tragova na
nebu. Avioni koji ih stvaraju kreću se u
neuobičajenim obrascima, ostavljajući nebo
ispresijecano mrežom tragova. Umjesto da
se s vremenom rasprše, ti se tragovi šire i
pretvaraju u cirusima slične formacije sve
dok skoro potpuno ne prekriju nebo sivo-
bijelim paučinastim slojem neprirodnog
izgleda, iz kojeg ponekad padaju kapljice
uljaste ili želatinaste tvari. Ukratko, stječe se
dojam da se radi o sustavnom programu
rasipanja nekakvih kemikalija. Kako bi ih se
razlikovalo od običnih kondenzacijskih
tragova aviona (engl. contrails), za ovu
pojavu skovan je naziv chemtrails, ili
kemijski tragovi.

Espanolasebuni
William Thomas, nagrađivani istraživački
novinar s preko trideset godina iskustva,
prvi je 1998. počeo javno govoriti o
chemtrails. U nizu intervjua i članaka opisao
je događaje koji su se od kraja 1997. počeli
odigravati u gradiću Espanola na jugoistoku
Kanade. Tamošnji stanovnici žalili su se na
neobične simptome, koji su uključivali
ozbiljne glavobolje, kronične bolove u
zglobovima, vrtoglavicu, iznenadne napade
ekstremnog umora, napade akutne astme i
simptome gripe bez vrućice. Jedan
stanovnik Espanole ispričao je Thomasu da
su mentalna konfuzija i gubitak
kratkotrajnog pamćenja bili tako uobičajeni
da je zaboravljanje mjesta gdje si parkirao
automobil postalo "stari vic" u ovom
gradiću.
Ovi simptomi javljali su se unutar
područja od 50 kvadratnih milja koje se
poklapalo s "višemjesečnim zaprašivanjem"
koje su provodili vojni avioni bez oznaka.
Jedan bračni par jednom je prilikom izbrojao
prelet trideset aviona u razdoblju od samo
45 minuta. Nakon što je primio poziv
građana, pomoćnik urednika lokalne
radijske postaje izašao je na ulicu sa svojom
ekipom i izbrojao 370 linija na nebu koje je
obično lišeno zračnih aktivnosti. Bivši
ontarijski policajac i vještak Vrhovnog suda
Ted Simola izvijestio je o brojnim bijelim
tragovima i X-evima koji vise na nebu, od
kojih neki naglo prestaju kao da su
isključeni. 550 građana Espanole uputilo je
1999. peticiju pred kanadski parlament,
tražeći od vlade da zaustavi zaprašivanje.
Pozvali su parlament da "ukine bilo koji
zakon koji domaćoj ili stranoj vojsci dopušta
izbacivanje aluminijske zavjese ili bilo kakve
tvari koja stvara oblake bez informiranog
pristanka pogođenih građana Kanade."
Kao odgovor na njihovu peticiju,
kanadsko ministarstvo obrane odgovorilo je,
"To nismo bili mi". Vladina tvrdnja bila je
uglavnom istinita, jer se nije radilo o
kanadskim avionima, nego o avionima-
tankerima bez oznaka za koje je uz pomoć
fotografija utvrđeno da pripadaju
američkom vojnom zrakoplovstvu. Iako su
Amerikanci opovrgavali svoju umiješanost,
kanadsko vojno zrakoplovstvo u aktivnom
sastavu nema takvu armadu letećih tankera.
Naravno, teško je povjerovati da kanadska
vlada nije dala svoj pristanak za tu operaciju.
Thomas je na kraju uspio nagovoriti
jednog kontrolora leta s američke istočne
obale da razgovara s njim pred svjedocima,
pod uvjetom anonimnosti. Kontrolor, kojeg je
Thomas zvao "Deep Sky", potvrdio je
postojanje tajne operacije. Također je
ustvrdio da materijal koji raspršuju avioni
slabi provodljivost radarskih i radiovalova i
pojavljuje se kao "magla" na njihovim
monitorima. Na pitanje ima li operacija veze
s modificiranjem klime, Deep Sky je s
nećkanjem odgovorio, "To je otprilike ono što
je meni rečeno".
Nakon ove afere vijest se raširila, i
građani iz mnogih drugih krajeva i zemalja s
iznenađenjem su shvatili da se i iznad
njihovih glava odvijaju slične operacije.
Izvještaji su počeli stizati sa svih strana.
Zašto chemtrails nisu obični avionski
tragovi
Obični kondenzacijski tragovi koji
ostaju iza aviona sastoje se od kristalića leda
i obično nastaju na visinama od preko 10.000
metara. Prema meteorologu Thomasu
Schlatteru, "Na temperaturama nižim od
približno -40°F [40°C] tragovi se skoro uvijek
formiraju, bez obzira na relativnu vlažnost.
Sto je temperatura okoline viša, manje je
vjerojatno da će se tragovi formirati. Na
temperaturama iznad -40°F javljanje tragova
se ne očekuje. Trajanje tragova ovisi o
temperaturi, relativnoj vlažnosti i intenzitetu
miješanja ispušnih plinova i zraka iz okoliša.
Na niskim temperaturama, uz visoku
vlažnost, i uz stabilnu temperaturnu
stratifikaciju... tragovi mogu potrajati više
sati."
Dakle obični, kondenzacijski tragovi
avionskih mlaznica mogu u izuzetnim
okolnostima potrajati relativno dugo, i
činjenica je da mnoge slike navodnih
chemtrailsa ne djeluju uvjerljivo ili prikazuju
sasvim normalne kondenzacijske tragove. Ali
to nikako ne znači da se svi tragovi mogu
objasniti kao contrails, posebno zato što je
ova pojava najdramatičnije uočljiva u
pustinjskim i polupustinjskim krajevima
jugozapada Sjedinjenih Država, kao i u
nekim drugim sušnim krajevima.
Chemtrails redovito traju satima i
ravnomjerno se šire sve dok ne prekriju
široke površine neba, često od jednog do
drugog horizonta. Kod ovih tragova
primjetna je "uljasta" kvaliteta, zbog čega je
oko Sunca vidljiva žuto-narančasto-zelena
korona kada ga se promatra kroz ovaj sloj.
Kako se izrazio jedan stanovnik Vancouvera,
"u danima kada jako zaprašuju možete
vidjeti dugu oko Sunca".
Normalni kondenzacijski tragovi
stvaraju se izravno iza motora aviona. Tako
iza aviona, ovisno o broju motora, normalno
ostaju 1, 2, 3 ili eventualno 4 traga. Za
razliku od toga, chemtrails se ravnomjerno
stvaraju iza cijele površine krila, što ukazuje
da se izbacuju iz raspršivača. Kondenzacijski
tragovi najčešće su kontinuirani, budući da
motori rade neprekidno za vrijeme leta
aviona. Ponekad se može dogoditi da se
prekinu i ponovno započnu, ali se to događa
samo kada avion leti kroz granicu
temperature potrebne za kondenzaciju.
Takvi prekidi su postupni, i potrebno je
barem par kilometara leta za prestanak i
ponovno pojavljivanje traga. Za razliku od
njih, chemtrails mogu imati nagle prekide,
što opet upućuje na činjenicu da se radi o
raspršivanju nepoznatih agensa nad
određenim područjem.
Broj aviona koji sudjeluju u operaciji
(u nekim izvještajima govori se o desecima
aviona) daleko prelazi uobičajen civilni, pa i
vojni zračni promet, a često se to događa na
mjestima kuda uopće ne prolaze
komercijalne linije. Također je ponekad na
nebu vidljivo više aviona od kojih neki
ostavljaju trag, a drugi ne. Očevici koji su
promatrali nastajanje tragova tvrde i da su
se piloti ponašali neobično. Na primjer,
zalijetali bi se jedni prema drugima i u
posljednji čas skretali, ostavljajući na nebu
trag u obliku slova X. To i drugi neobični
tragovi (spiralni, u obliku slova S i si.) koji
se nikada ne javljaju kod normalnog zračnog
prometa, mogli bi predstavljati znakove koji
olakšavaju satelitsko koordiniranje i praćenje
kretanja umjetnih oblaka. I kao konačan
dokaz, tu su rezultati kemijskih analiza.
Kemijski sastav
Thomas je prvi proveo kemijsku
analizu kapljica i uzoraka oborina uzetih
nakon chemtrailsa. Kasnije su i drugi
istraživači potvrdili njegove rezultate. Oni su
pokazali da se u chemtrails mogu naći
sljedeće tvari i organizmi:
• Aluminijev oksid
• Solibarija
• Bakterije Pseudomonas
aeruginosa i P. florescens
• Bacili i enterobakterije
• Streptomvces i druge vrste
gljivica i plijesni
• Dehidrirana ljudska crvena i
bijela krvna zrnca
• Dibrometan, kancerogen
dodatak za gorivo i insekticid
• Enzimi i bakterije koje se
koriste u postupcima modificiranja
DNK
• Vlaknaste tvari smeđe boje,
slične paučini
• Virusi i prioni nisu službeno
potvrđeni; njihovo prisustvo se samo
nagađa
Čini se da se kemijski sastav s
vremenom mijenjao. Rani izvještaji govorili
su o ljepljivim ili želatinastim kapljicama koje
su padale s neba nakon prskanja, a kasnije
se češće spominju tanka mikrovlakna slična
paučini. Po svemu sudeći, onaj tko stoji iza
ovog programa eksperimentira s različitim
tipovima i mješavinama kemikalija tražeći
najbolji učinak, što objašnjava zašto se
opažanja i učinci s vremenom razlikuju. U
svakom slučaju, mnogi ljudi su se razboljeti
nakon izravnog kontakta s paučinom ili
kapljicama pronađenim na terenu i objektima
nakon pojave chemtrailsa. Therese Aigner,
savjetnica Komisije za okoliš i sigurnost koja
je analizirala uzorke kišnice s područja
intenzivnog zaprašivanja, potvrdila je njen
sastav, uz primjedbe "Pored rečenog, ne
bismo očekivali da ćemo u normalnim
okolnostima pronaći navedene 'parametre' (u
bilo kojoj količini) na vašem području...
'Rezultati' također ukazuju da su
kontaminanti morali biti izbacivani u velikim
količinama i u koncentriranom obliku."
Bolesti koje prate chemtrails
Najčešći simptomi o kojima
izvještavaju svjedoci chemtrailsa su uporan
kašalj, problemi gornjih dišnih putova i
probavni poremećaji, upala pluća, izuzetan
umor, letargija, vrtoglavica, gubitak
orijentacije, snažne glavobolje, bolovi u
zglobovima i mišićima, ukočenost vrata,
krvarenja iz nosa, depresija, tjeskoba,
gubitak kontrole nad mjehurom i nervozni
tikovi. Simptomi prvo pogađaju starije i
oslabljene osobe i djecu. Dr. Michaela
Pecea, liječnika iz Arizone, uznemirilo je
naglo povećanje broja slučajeva opisanih
smetnji do kojih je došlo nakon što su se
nad njegovim krajem počeli javljati
chemtrails. "Primijetio sam da laboratorijske
analize uzoraka kose, koje sam napravio na
nekima od mojih pacijenata, bez iznimke
pokazuju VISOKE razine barija. Analiza
moje vlastite kose pokazuje visoku razinu
barija. Prilično sam dobro upoznat s
prehranom, i iskreno govoreći, ne mogu se
sjetiti nijedne vrste hrane koja sadrži
značajnu količinu barija... Ipak, čini se da
imamo visoke razine barija u našoj kosi, što
znači da barij ili unosimo hranom ili našu
kosu kontaminira neki vanjski izvor."
Alergijske reakcije na spomenute
čestice jedan su od mogućih razloga pojave
simptoma, ali one ne mogu potpuno
objasniti cijeli sindrom koji prati chemtrails.
Pad temperature krvi popraćen "gripom" bez
vrućice znak je kronične gljivične infekcije.
Gljivice svoju prisutnost također objavljuju
raznim autoimunim poremećajima, od
kroničnog umora i fibromijalgije do oštrih
bolova u zglobovima, vrtoglavica, mentalne
konfuzije i kratkotrajnog gubitka pamćenja.
Neki chemtrails povezuju i s
epidemijom posebno bizarne i kontroverzne
bolesti "morgellons" koja se posljednjih
godina širi jugom SAD-a.
Kad je istraživačica zdravstvenih pitanja
Erminia Cassani donijela želatinasti
materijal koji je pokupila s jedne potpuno
poprskane kuće, biolog u laboratoriju s
licencom Agencije za zaštitu okoliša s
nevjericom ju je upitao gdje je došla do
takvog "biološki opasnog materijala".
Iako bakterijama u petrijevoj zdjelici obično
treba tri do četiri dana da narastu, ovaj
uzorak razbujao se za manje od 48 sati od
stavljanja na hranjivu podlogu. Rekavši da
je te stvari bilo "po cijeloj zdjelici",
laboratorijski biolog je ustvrdio da nikada
nije vidio da nešto raste takvom brzinom.
Manje od dva mjeseca nakon toga, vlasnica
poprskane kuće doživjela je srčani udar
izazvan bakterijama koje su joj izjele stijenke
srca.
Postoje i mišljenja da pronađeni
mikroorganizmi zapravo ne potječu iz same
smjese koju raspršuju avioni. Moguće je da
padajuća zavjesa od ljepljivih kemikalija i
mikrovlakana povlači na tlo kolonije
bakterija, virusa i gljivica koje žive u gornjim
slojevima atmosfere, gdje mutiraju pod
utjecajem jakog ultraljubičastog zračenja.
Službena objašnjenja
Sto se to događa? Očigledno je da se
radi o tajnom programu koji se odvija na
području velikog broja država. Dosad su
pristigli izvještaji iz većine zemalja Zapada,
među kojima su, uz već spomenute Kanadu i
SAD, i Velika Britanija, Australija, Novi
Zeland, Njemačka, Italija, Francuska i druge
zemlje EU. Čini se da izvještaji uglavnom
stižu iz zemalja koje su članice ili partneri
NATO-a, iako je dosta izvještaja o čudnoj
paučini koja pada s neba i donosi bolesti
pristiglo i iz Južnoafričke Republike.
Element koji doprinosi misterioznosti
cijele priče su i rijetki, ali dokumentirani
slučajevi brzih srebrnih kugli viđenih kako
lebde oko kemijskih tragova, najčešće na
području juga SAD-a. Nije jasno radi li se o
NLO-ima vanzemaljskog porijekla ili o vrlo
naprednim tajnim vojnim letjelicama.
Nijedna vladina agencija iz bilo koje od
uključenih zemalja dosada nije potvrdila da
se provodi bilo kakvo zaprašivanje velikih
razmjera. Upiti i prosvjedi najčešće se
ignoriraju. Objašnjenja koja se povremeno
daju možda mogu zadovoljiti one koji čvrsto
žele vjerovati da je sve u redu i da njihova
vlada nikada ne bi provodila nekakav tajni
program koji škodi zdravlju stanovništva, ali
teško da mogu umiriti one koji su osjetili
posljedice na vlastitoj koži.
Tako je Američko ratno zrakoplovstvo
objasnilo da oni rutinski izbacuju gorivo iznad
naseljenih područja kako bi smanjili težinu
aviona prije slijetanja. U novije vrijeme,
američka Agencija za zaštitu okoliša tvrdila je
da se možda radi o izbacivanju pesticida.
Jednom prilikom objavljeno je da se radi o
avionima tipa Lear jedne kompanije koja za
vladu istražuje formiranje ledenih kristala u
atmosferi, iako su stotine građana mogle
jasno vidjeti da preko njih prelijeću veliki
vojni tankeri, a ne mali avioni tipa Lear.
Građani koji Federalnoj zrakoplovnoj
administraciji prijavljuju prelete aviona koji
za sobom ostavljaju guste tragove obično od
kontrolora dobivaju odgovor da na njihovim
radarima nema takvih aviona. Ali s vremena
na vrijeme, dogodi se da neki iskreni
kontrolor leta prizna da se nad tim
područjem trenutno odvija "vojna vježba".
Možda se više može saznati iz nekih drugih
izvora. Nakon niza incidenata, 28. travnja,
1997. Kuba je Generalnoj skupštini
Ujedinjenih naroda uputila pritužbu u kojoj
je optužila SAD za raspršivanje biološkog
oružja nad kubanskim teritorijem. Iako
Kuba nije uspjela natjerati UN da istraži
njene tvrdnje, SAD također nisu uspjele
potpuno odbaciti ovaj spor. Službeni
američki odgovori bili su zanimljivi. Nakon
jednog incidenta ministarstvo vanjskih
poslova priznalo je da je poslalo avion za
zaprašivanje usjeva S2R koji je preletio
Kubu, ali su tvrdili da je "izbacivao samo
dim" (Washington Times 26.08.1997). Ali
biološki napadi na Kubu nisu prestali. 2002,
kubanski zdravstveni dužnosnici izjavili su
da njihova vlada potiho radi na kontroli
širenja bioloških agensa iz američke
kampanje raspršivanja aerosola.
Chemtrails iznad Hrvatske
U mnogim svjetskim stranicama koje
se bave istraživanjem chemtrailsa spominje
se i Hrvatska. Najviše izvještaja dosad je
pristiglo sa zapada zemlje, posebno iz
Rijeke. Prema g. Izakoviću koji je na
Internetu izvještavao o ovom fenomenu,
chemtrails su se u Rijeci počeli javljati 27.
svibnja 2000., dan nakon što je Hrvatska
pristupila NATO-ovom programu Partnerstvo
za mir. G. Izaković ovu pojavu dovodi u
vezu s posjetima američkih vojnih brodova
riječkoj luci, jakim smogom koji je Rijeku
pogodio u veljači 2002., kada su zbog toga
bile zatvorene čak i škole, porastom broja
nekih bolesti u tom kraju i nekim drugim
pojavama. Treba spomenuti da je u našem
podneblju vlaga u zraku često visoka, što
pogoduje stvaranju i dugom zadržavanju
običnih kondenzacijskih tragova, pa treba
biti oprezan prije nego što se zaključi da je
neki avionski trag chemtrail. Kako god bilo,
nedavna afera s avionima CIA-e koji su
preko Hrvatske i drugih zemalja prevozili
osumnjičene za terorizam pokazuje da se
nad našim glavama odvijaju tajni preleti
stranih aviona sa sumnjivim ciljevima.
Modificiranje klime ili nešto drugo?
Razvile su se mnoge teorije koje
pokušavaju objasniti moguće ciljeve ovih
aktivnosti. Prema jednoj od ponuđenih
teorija, moguće je da vlade (svjetska
vlada?) tajno rade na ispuštanju bioloških
agensa radi imunizacije stanovništva protiv
bioloških oružja putem zraka. Prema
drugima, chemtrails su dio programa
reduciranja stanovništva koji se već
desetljećima provodi širom planeta. Čini se
da su najpotkrepljenije teorije koje
chemtrails povezuju s nekim oblikom
pokušaja modificiranja klime, bilo na lokalnoj
ili globalnoj razini. U vezi s tim, često se
spominje operacija Clover-leaf. Ova operacija
vuče porijeklo iz zamisli dr. Edwarda Tellera
(1908-2003), oca hidrogenske bombe i
zagovornika detoniranja nuklearnih bombi
duž obala kako bi ih se preoblikovalo za
ekonomske projekte. Teller, koji je bio
direktor emeritus Nacionalnog laboratorija
Lawrence Livermore, objavio je 1997. svoj
prijedlog za upotrebu aviona kako bi se u
stratosferi raspršili milijuni tona provodljivih
metalnih materijala, navodno kako bi se
spriječilo globalno zatopljenje.
Ubrzo nakon Tellerovog izlaganja
javnost je počela viđati frenetična
zaprašivanja iz zraka. Američka televizija
CBS je 2000. priznala da znanstvenici "traže
drastična rješenja za globalno zatopljavanje,
uključujući i manipuliranje atmosferom
masivnih razmjera." CBS je potvrdio
postojanje plana da se avione napuni
metalnom prašinom koja bi "reflektirala
dovoljno svjetlosti da se potakne globalno
hlađenje." U studiji američkog vojnog
zrakoplovstva iz 1996. pod naslovom
"Gospodarenje vremenom do 2025." opisano
je kako specijalisti za djelovanje na klimu
raspršuju kemikalije iz letećih tankera u
procesu koji zrakoplovstvo zove "zračno
zamračivanje".
Mnogi tvrde da je briga oko globalnog
zagrijavanja samo izgovor, i da raspršivanje
metalnih čestica ima neku drugu svrhu.
Znakovito je da su mnogi od aviona koji su
raspršivali chemtrails polijetali iz zrakoplovne
baze Wright-Patterson u Ohiou, koja je
navodno duboko umiješana u program
HAARP (High Frequency Active Auroral
Research Program). HAARP je zloglasan
program proučavanja ponašanja i svojstava
ionosfere, s centrom na Aljasci. I službeni
izvori priznaju da HAARP-ovi moćni
odašiljači, efektivne snage 3,6 MW, služe
emitiranju velikih količina energije u
ionosferu.
Prema dr. Nicholasu Begichu, koji je aktivno
uključen u javnu kampanju protiv HAARP-a,
radi se o "Tehnologiji usmjeravanja super
snažnih radiovalova koji podižu dijelove
ionosfere fokusiranjem zraka i zagrijavanjem
tih područja. Elektromagnetski valovi tada se
odbijaju natrag na zemlju i prodiru u sve -
živo i mrtvo." Moguće je da reflektirajući
slojevi metalnih čestica u zraku koje
stvaraju chemtrails služe za usmjeravanje ili
širenje djelovanja energije "ubrizgane" u
atmosferu.
Uloga medija
Moglo bi se pomisliti da će, zbog
brojnih svjedoka, fotografija i filmova koji ju
dokumentiraju, kao i ogromnih potencijalnih
posljedica po zdravlje građana, za medije
ova pojava biti pravi zlatni rudnik. Međutim,
svi veći mediji glavne struje - tisak, radio i
televizija - do nedavno su u potpunosti
izbjegavali izvještavati o ovoj pojavi. Nisu
se čak ni potrudili izaći sa suprotstavljenom
pričom ili dokazima koji bi mogli smiriti
rastuću zabrinutost dijela javnosti. Možda je
jedan od razloga, kako se izrazio Thomas,
to što je "velikim medijima lakše prodati
priču o NLO-ima nego o pojavi koja je u
mnogim gradovima jednako blizu kao i
najbliži prozor." No i to se polako mijenja.
Nakon alternativnih listova i magazina, i
uglednije novine počinju stidljivo pisati o
tome, za početak u kolumnama
objavljenim pismima čitatelja koja
uglavnom potvrđuju postojanje chemtrailsa.
23. svibnja 2006, Channel 4, podružnica
NBC-a objavila je specijalni izvještaj Toxic
Sky, potaknut prosvjedima protiv chemtrails
i modifikacije klime održanima u Los
Angelesu 23.ožujka i 20. svibnja 2006.
Zbog ignoriranja od strane velikih
medija, rasprave o ovoj temi vodile su se na
Internetu. Tu se brojnim stranicama i
blogovima koji su izvještavali o pojavi
suprotstavila, kako mnogi tvrde, sustavna
politika dezinformiranja i navođenja na krive
tragove kojom se ova tema nastojala
prognati u područje fantazije i paranoidnih
deluzija. Na brojnim stranicama chemtrails
se ismijavaju i proglašavaju još jednom
"urbanom legendom". Na njima se
uglavnom tvrdi da su svi ovi tragovi obični
kondenzacijski tragovi, a one koji misle
suprotno naziva se glupanima, paranoicima i
drugim pogrdnim imenima. Njihova
argumentacija svodi se na beskrajna
objašnjavanja prirodnog procesa
kondenzacije, izjave američkog vojnog
zrakoplovstva koje poriče umiješanost i
slično. Ipak, usprkos prikrivanju i brojnim
dezinformacijama, jasno je da se nešto
događa. Sve je više uvjerljivih dokazada se
u mnogim dijelovima svijeta stanovništvo
sustavno podvrgava tajnom, ekstenzivnom i
kontinuiranom projektu raspršivanja
aerosola iz aviona, bez njihovog znanja i
pristanka. ■
Datum objave: 25.08.2006.
DA LI OBJEKTIVNA REALNOST STVARNO
POSTOJI, ILI JE OVAJ UNIVERZUM SAMO
JEDNA FANTAZIJA ?
1982. godine dogodio se jedan vrlo značajan
događaj. Na Pariškom Univerzitetu tim
naučnika pod vodstvom profesora fizike,
Alaina Aspecta, izveo je jedan od možda
najvažnijih eksperimenata 20-tog vijeka. O
ovome vjerovatno niste ništa čuli na televiziji.
Ukoliko ne pratite naučnu literaturu, vjerovatno
niste čuli ni za profesora Aspecta, iako danas
ima puno onih koji vjeruju da njegovo otkriće
može da promjeni temelje na kojima počiva
današnja nauka.
i Aspect i njegovi saradnici su otkrili da su pod
određenim okolnostima subatomske čestice kao
npr. elektroni u stanju da momentalno prenesu
informaciju jedan drugome bez obzira na to
koliko su jedan od drugog udaljeni. Apsolutno
nije bitno da li se radi o razdaljini od 10 metara
ili 10 biliona kilometara. Na neki način jedna
čestica u svakom momentu zna šta druga
čestica radi. Problem sa ovim poduhvatom je
taj da on ruši Ajnštajnovu postavku u koju se
dugo vjerovalo tj. da ne postoji ništa brže od
brzine svjetlosti. S obzirom da je putovanje
brzinom većom od brzine svjetlosti ravno
proboju vremenskog zida, ova potresna
postavka dovela je do toga da određeni fizičari
pokušavaju na veoma elaborirane načine da
preispitaju Aspectove nalaze. Dok je sve ovo
inspirisalo i neke da ponude čak i mnogo
radikalnija objašnjenja.
David Bohm, profesor fizike sa Londonskog
Univerziteta, na primjer, vjeruje da Aspectovi
nalazi potvrđuju da objektivni realitet ne
postoji, tj. da uprkos tome što nam se ovaj
univerzum čini da je materijalne prirode on je u
suštini samo jedna fantazija, odnosno hologram
gigantskih proporcija.
Da bi razumjeli Bohmovu tvrdnju, čovjek mora
prvo da razumije bar nešto o tome – šta je to u
stvari hologram. Hologram je tro-
dimenzionalna fotografija napravljena uz
pomoć lasera.
Da bi se napravio jedan hologram, objekat koji
će biti fotografisan prvo mora da se izloži
svjetlosnom snopu lasera. Kada se onda prema
njemu usmjeri svjetlosni snop drugog lasera,
svjetlost ovog drugog lasera će se odbijati od
reflektirane svjetlosti prvog lasera. Potom se
rezultirajući uzorak interferencije (prostor gdje
se svjetlost obaju lasera isprepliće) snimi
fotografskim aparatom. Kada se ovaj film iz
aparata razvije na njemu se može vidjeti samo
jedan vrtlog isprepletenih svijetlih i tamnih
linija. Međutim, kada se ovaj film ponovo
izloži laserskoj svjetlosti, pojaviće se tro-
dimenzionalna slika originalnog objekta.
Tro-dimenzionalost ovog objekta nije jedina
stvar vrijedna pomena. Ako se hologram jedne
ruže prepolovi i onda izloži laserskom snopu
svjetlosti, svaka polovina će još uvijek da
sadrži sliku cijele ruže. I tako ako bi onda opet
prepolovili ove dvije polovine, svaki komadić
filma će da sadrži doduše manju ali ipak
originalnu sliku cijele ruže. Za razliku od
obične fotografije, svaki dio holograma sadrži
sve informacije koje posjeduje cjelina.
"Cjelina u svakom djeliću" je osobina
holograma koja nam pruža jedan potpuno nov
način razumjevanja strukturalne organizacije i
reda, jer tokom većeg dijela svoje istorije
zapadnjačka nauka se nosila predrasudom da
je najbolji način da se prouči neki fizički
fenomen, bilo da se radi o jednoj žabi ili o
atomu, da se on disecira te da se onda
proučavaju njegovi sastavni djelovi. Hologram
nam pokazuje da postoje stvari u univerzumu
koje ne mogu da se podvrgnu jednom
ovakvom pristupu. Ako pokušamo da
rastavimo nešto što je holografično
sastavljeno, nećemo dobiti nikakve dijelove,
nego, samo manje cjeline.
Uvidjevši ovo, Bohm je sugerisao jedan novi
način interpretacije Aspectovog otkrića. Bohm
vjeruje da glavni razlog što su subatomske
čestice ostale u kontaktu nije taj što one u
stvari šalju neki signal jedna drugoj, nego je u
tome što je, u stvari, njihova sama separacija u
suštini samo jedna iluzija. On tvrdi da na
jednom dubljem nivou realnosti ove čestice ne
predstavljaju individualne entitete, nego su
samo produžeci nečega što je na svom
fundamentalnom nivou isto.
Da bi to malo bolje dočarao ljudima, Bohm je
ponudio sljedeće objašnjenje :
Zamislite jedan akvarijum sa ribicom unutra.
Zamislite takođe da vi niste u stanju da
direktno vidite taj akvarijum, nego da vaše
znanje o njemu dolazi preko dvije televizijske
kamere od kojih je jedna postavljena ispred a
druga sa strane akvarijuma. Kad sve ovo
posmatrate na dva monitora, vjerovatno ćete
pretpostaviti da je na svakom od njih druga
ribica. S obzirom da kamere snimaju akvarijum
iz različitih uglova, svaka slika će biti malo
drugačija. Međutim, poslije malo dužeg
posmatranja ove dvije ribice, zaključiće te da
postoji neka određena veza između njih.
Kada se jedna od njih okrene, i druga se takođe
malo pomakne, mada ne na baš isti način; kada
je jedna ribica okrenuta prema prednjoj strani
akvarijuma, drugu vidimo s njene bočne
strane. Ako vam nije poznata cijela pozadina
ove situacije, možete čak zaključiti da ove
ribice imaju neki način međusobne momentalne
komunikacije, mada se očigledno ne radi o
tome. To je upravo ono, kako kaže Bohm, što
se događa između subatomskih čestica u
Aspectovom eksperimentu.
Prema Bohmu, ova očigledno brža od svjetlosti
komunikacija između dvije subatomske čestice,
govori nam, u stvari, da postoji jedan dublji
nivo realnosti koji nam još uvijek nije poznat,
jedna mnogo kompleksnija dimenzija izvan ove
naše koja je analogna sa akvarijumom. Bohm
dodaje, mi vidimo objekte kao npr. ove
subatomske čestice odvojene jedne od drugih,
jer vidimo samo jedan dio njihove realnosti.
Ove čestice nisu odvojeni "djelovi", nego
aspekti jedne dublje cjeline koja je isto toliko
holografične prirode i nedjeljiva kao i ona ruža
koju smo maloprije pomenuli. I pošto je sve u
fizičkoj realnosti sastavljeno od ovih
"eidolona", i sam univerzum je jedna
projekcija, tj. hologram.
Kao dodatak svojoj fantomskoj prirodi, ovakav
univerzum će posjedovati i druga zapanjujuća
svojstva. Ako je očigledna odvojenost ovih
subatomskih čestica iluzorna, to znači da su na
jednom dubljem nivou realnosti sve stvari
međusobno beskrajno povezane. Elektroni
atoma ugljika u ljudskom mozgu su u
međusobnoj vezi sa subatomskim česticama
koje čine svakog lososa koji pliva, svako srce
koje kuca i svaku zvijezdu koja treperi na
nebu. Sve je prožeto svim drugim, sve
prožima sve ostalo. Iako ljudska priroda ima
tendenciju da definiše, klasifikuje i svrstava
sve fenomene ovog univerzuma, sva ta
kategorizacija je u stvari vještačka, jer je cijela
priroda, u svojoj suštini, nešto kao jedna
tkanina, pletivo bez šavova i rubova.
U holografskom univerzumu, čak se ni na
vrijeme i prostor ne može gledati kao na neke
fundamentalne principe. Koncept lokacije
nekoga ili nečega, jednostavno pada u vodu,
jer u njemu ništa nije u stvarnosti ni odvojeno
od svega drugog, sve je jedna cjelina. Tako se
vrijeme i tro-dimenzionalni prostor mogu
posmatrati kao i ona riba kad se posmatra na
dva TV monitora, odnosno kao projekcija
jednog dubljeg realiteta.
Na jednom svom dubljem nivou, sama
realnost je u svojoj suštini jedan super-
hologram u kome prošlost, sadašnjost i
budućnost simultano egzistiraju. To nam
sugeriše da bi jednog dana, ukoliko bi imali
odgovarajuće sposobnosti, mogli da
dosegnemo taj superholografični nivo našeg
realiteta i izdvojimo iz njega scene i događaje
iz davno zaboravljene prošlosti.
Šta sve još ovaj hologram sadrži u sebi, to je
još uvijek jedno veliko pitanje. Ako
dozvolimo, za svrhu ove rasprave, da je super-
hologram jedan matriks koji je rodio sve
ostalo u našem univerzumu, na kraju krajeva,
on sadrži svaku subatomsku česticu koja
postoji i koja je ikada postojala – svaki
mogući oblik materije i energije, od snježne
pahulje pa do kvazara, od plavog kita pa do
gama zraka. Na ovo se može gledati kao na
kosmičku robnu kuću "Svega Što Postoji".
Iako Bohm priznaje da mi nemamo načina da
saznamo šta sve još leži sakriveno u ovom
superhologramu, on se usuđuje da tvrdi kako
nemamo razloga za pretpostavku da ovaj
hologram ne sadrži i mnogo više. Ili kako on
kaže, možda je ovaj superholografični nivo
realnosti samo jedna obična pozornica iza koje
leži jedan beskonačan potencijal za
dalji razvoj. Bohm nije jedini naučnik koji je
zaključio da je naš univerzum jedan
superhologram. Radeći nezavisno na polju
istraživanja rada mozga, neurofiziolog Karl
Pribram, iz Stanforda, takođe je postao uvjeren
o holografskoj prirodi realnosti. Pribrama je
privukao holografski model kada je rješavao
zagonetku kako i gdje je memorija uskladištena
u mozgu. Decenijama su raznovrsne studije
pokazivale da umjesto da
je memorija ograničena na jedno specifično
područje u mozgu, ona je u stvari
rasprostranjena po cijelom mozgu. U seriji
eksperimenata u orjentaciji, dvadesetih godina
prošlog vijeka, naučnik koji se bavio
proučavanjem mozga, Karl Lashley, zaključio
je da bez obzira koji dio mozga je odstranio
pacovu, nije bio u stanju da uništi njegovu
sposobnost ostvarivanja specifičnih i
kompleksnih radnji kojima je bio naučen
neposredno pred operaciju. Jedini je problem
bio da niko nije bio u stanju da pruži
objašnjenje mehanizma "cjeline svakog
djelića", odnosno prirode skladištenja
memorije.
Kada se Pribram, šezdesetih godina prošlog
vijeka, sreo sa pojmom holografije, zaključio je
da je našao objašnjenje za kojim je tragao ovaj
naučnik, koji je proučavao rad mozga. Pribram
vjeruje da memorija nije inkodirana u
neuronima (nervnim ćelijama) ili grupama
neurona, nego u unakrsnoj strukturi koju
obrazuju nervni impulsi kad struje kroz mozak,
tj. na isti način kako je formiran uzorak
interferencije čestica laserske svjetlosti koje
prožimaju površinu djela filma koji sadrži
holografsku sliku. Drugim rječima, Pribram
vjeruje da je mozak sam po sebi – hologram.
Pribramova teorija takođe objašnjava zašto
ljudski mozak može da uskladišti toliko mnogo
informacija, na tako malom prostoru. Utvrđeno
je da ljudski mozak ima sposobnost da upamti
preko 10 milijardi bit-a (jedinica memorije
prim.prev.) informacije, u toku jednog
prosječnog ljudskog života (to je, grubo rečeno,
približno količini informacija sadržanih u 5
tomova Enciklopedije Britanike).
Slično tome, takođe je otkriveno da pored
ostalih sposobnosti, hologrami posjeduju
nevjerovatan kapacitet za skladištenje
informacija – jednostavno promjenom ugla
pod kojim dva laserska snopa padaju na
određeni dio fotografskog filma, moguće je
"složiti" nekoliko različitih slika na istom
mjestu. Već je dokazano i to, da se na samo
jednom kvadratnom centimetru filma može
uskladištiti i do 10 milijardi bit-a
informacije.
Naša izvanredna sposobnost da izvučemo
potrebnu informaciju iz ogromnog skladišta
naše memorije postaje razumljiva ako naš
mozak funkcioniše na holografskom principu.
Ako vas prijatelj upita na šta prvo pomislite
kad on izgovori riječ "zebra", vi ne morate da
preturate dugo po nekom ogromnom
cerebralnom dosijeu, da bi došli do odgovora.
Umjesto toga asocijacije "prugasta", "slična
konju", i "afrička životinja", momentalno će
vam pasti na pamet.
Jedna od najnevjerovatnijih karakteristika
načina čovjekovog razmišljanja je ta, što je
svaki djelić jedne informacije u međusobnoj
korelaciji sa svim ostalim djelovima
informacije; a to je i jedna od karakteristika
holograma, jer svaki djelić holograma je
beskrajno isprepleten sa svim ostalim
djelovima, i to je možda najbolji prirodni
primjer jednog sistema međusobne
korelacije.
Uskladištenje memorije nije jedina
neurofiziološka zagonetka koja postaje mnogo
razumljivija kad se uzme u obzir Pribramov
holografski model mozga. Druga je, kako to
mozak uspijeva da prevede lavinu frekvencija
kojima je neprestano obasipan od strane čula
(svjetlosne vibracije, zvučne vibracije itd.) u
stvarni svijet naše percepcije.
Inkodiranje i dekodiranje vibracija je upravo
ono što hologram najbolje radi. Upravo zato
što hologram i funkcioniše kao neka vrsta
sočiva tj. objektiva, odnosno uređaja za
prevođenje, koji je u stanju da pretvori jedan,
na prvi pogled nerazumljiv, konglomerat
vibracija - u jednu cjelovitu sliku, Pribram
vjeruje da mozak takođe predstavlja jednu
vrstu objektiva koji se koristi holografskim
principima kad matematički pretvara, preko
čula primljene vibracije – u unutrašnji svijet
naše percepcije.
Jedan veliki broj dokaza sugeriše da se mozak
koristi holografskim principima prilikom
obavljanja svoje funkcije. Pribramova teorija
zadobija sve veću podršku među
neurofiziolozima.
Argentinsko – italijanski naučnik, Hugo
Zucarelli, nedavno je proširio ovaj holografski
model i na svijet akustičnih fenomena. Začuđen
činjenicom da su ljudi u stanju da lociraju izvor
zvuka bez potrebe da okrenu svoju glavu, čak i
u slučaju da čuju na samo jedno uho, Zucarelli
je otkrio da se ova sposobnost može da objasni
holografskom teorijom. Zucarelli je takođe
razvio tehnologiju holografskog zvuka,
odnosno tehniku snimanja zvuka koja je u
stanju da reproducira akustične tonove sa
jednim izvanrednim realizmom.
Pribramovo vjerovanje da naš mozak
matematički konstruiše "tvrdu", odnosno,
opipljivu realnost oslanjajući se na prijem
vibracija, takođe je zadobio veliku
eksperimentalnu podršku. Naučnici su otkrili
da su naša čula osjetljivija na mnogo širi
spektar frekvencija, nego što se to prije
smatralo. Tako su npr. naučnici otkrili da je naš
vizuelni
sistem takođe osjetljiv i na zvučne vibracije, da
naše čulo mirisa djelomično ovisi o tzv.
"osmičkoj frekvenciji" i da su čak čelije našeg
tijela osjetljive na široki spektar frekvencija.
Ova otkrića sugerišu da se u holografskom
domenu mozga ove vibracije razvrstavaju,
sortiraju i pretvaraju u konvencionalnu
percepciju.
Pribramovog holografski model najviše
zapanjuje, kada se poveže sa Bohmovom
teorijom. Jer ako je "čvrstoća" svijeta samo
njegova sekundarna osobina, i ono što je tamo
je, u stvari, samo jedan "oblak" frekvencija, i
ako je i mozak samo jedan hologram koji samo
odabira i razvrstava neke od vibracija iz ovog
oblaka i matematički ih pretvara u percepciju,
šta je to onda – objektivna realnost ?
Ili, jednostavno rečeno, ono što nazivamo
objektivnom realnošću - ne postoji. Istočnjaćke
religije već odavno drže da je materijalni svijet
– Maya, samo jedna iluzija, i to što mi mislimo
kako se nalazimo i krećemo u fizičkom svijetu,
- i to je jedna iluzija.
Mi smo u stvari "prijemnici" koji plutaju po
kaleiodoskopičnom okeanu vibracija, i ono što
mi "izvučemo" iz njega i pretvorimo u fizičku
tj. materijalnu realnost, je samo jedan od
bezbrojnih kanala izvučen iz ovog
superholograma.
Ovu novu i frapantnu sliku realnosti, koja je
sinteza Bohmovih i Pribramovih gledišta,
danas nazivaju "holografskom paradigmom".
Dok je mnogo naučnika pozdravilo ovu teoriju
samo sa jednim hladnim skepticizmom, ima
dosta i onih koje je ona oduševila. Jedna mala
grupa naučnika, koja se sve više i više širi,
vjeruje da je ovo najprecizniji model koji je
nauka o realnosti mogla ikada da dosegne. I
još više, mnogi vjeruju da ovo može da riješi
neke od misterija koje nauka nikada prije nije
bila u stanju da objasni, odnosno da je došlo
vrijeme kada i na "paranormalno" možemo da
gledamo kao na sastavni dio prirode. Mnogi
naučnici, uključujući Bohma i Pribrama,
primjetili su da mnogi para-psihološki
fenomeni postaju mnogo razumljiviji, ako
imamo u vidu holografsku paradigmu.
U univerzumu u kome su individualni
mozgovi u suštini nedjeljivi djelovi jednog
većeg holograma i sve je beskrajno
isprepleteno, telepatija je samo jedan običan
pristup jednom od nivoa holograma.
Očigledno je mnogo lakše za razumjeti kako
informacija može da putuje od uma individue
"A" do uma individue "B", na velikim
razdaljinama, a takođe objašnjava i mnoge
nerješene zagonetke na području psihologije.
Posebno, kako tvrdi naučnik Grof, holografska
paradigma nam nudi i bazu za razumjevanje
mnogih zbunjujućih fenomena koji se javljaju
kod pojedinaca za vrijeme promjenjenog
stanja svijesti.
Pedestih godina prošlog vijeka, dok se bavio
istraživanjem na temu upotrebe LSD-a u
psiho-terapijske svrhe, Grof je imao jednu
pacijentkinju koja je iznenada postala uvjerena
da je preuzela identitet jednog praistorijskog
reptilskog bića, ženskog pola.
Za vrijeme ove svoje halucinacije, ona ne
samo da je detaljno opisala kako se osjećala
inkapsulirana u tom obliku, nego je i primetila
da muški pripadnici ove rase imaju na glavi
djelove kože šarolikih boja, koji podsjećaju na
riblju krljušt. Ono što je najviše zapanjlilo
Grofa, bilo je to da ova žena nije imala
apsolutno nikakvo predznanje o ovim
stvarima. U jednom kasnije razgovoru sa
jednim zoologom, ovaj je potvrdio kako
određene vrste reptila imaju na glavi šarene
krljušti, i te boje imaju važnu ulogu u
seksualnom uzbuđivanju ženki. Iskustvo ove
pacijentkinje nije jedino. Za vrijeme svog
istraživanja, Grof se susreo sa mnogo primjera
regresije pacijenata i njihove identifikacije sa
gotovo svakom živom vrstom evolutivnog
stabla. On je takođe otkrio da je kroz ova
iskustva saznao i mnogo do tada nepoznatih
zooloških detalja, koji su se kasnije ispostavili
kao tačni.
Regresija ljudske svijesti u životinjsko carstvo
nije jedini psihološki fenomen s kojim se Grof
susreo. On je imao i pacijente koji su uspjevali
da dosegnu zonu neke vrste kolektivnog ili
rasnog "besvješća". Osobe koje nisu do tada
imale mnogo edukacije odjednom su bile u
stanju da u detalje opišu zoroasterske pogrebne
rituale, ili neke scene iz indijske mitologije. U
drugim slučajevima, pojedinci su podnijeli
ubjedljive izvještaje o svojim opažanjima za
vrijeme vantjelesnih putovanja, letimičnog
bacanja pogleda na neke događaje iz
budućnosti kao i događajima iz svojih prošlih
života, odnosno, inkarnacija.
Tokom svog daljeg istraživanja, Grof je
primjetio da se isti ovaj spektar fenomena javlja
i u terapeutskim seansama bez korištenja droga,
odnosno, hemijskih supstanci. Zajednički
elemenat ovih iskustava bilo je prevazilaženje
granica individualne svijesti osobe,
premoštavanje granica ega i vremena-prostora.
Grof je nazvao ovakva iskustva
"transpersonalnim doživljajima", i šezdesetih
godina prošlog vijeka osnovao je jednu granu
psihologije koja se zvala "transpersonalna
psihologija" i koja se striktno bavila
istraživanjem ovakvih fenomena.
Iako je Grofova novoosnovana "Asocijacija
Transpersonalne Psihologije" veoma brzo
skupila oko sebe veliki broj zainteresovanih
naučnika i postala jedna respektivna grana
psihologije, godinama ni Grof ni njegove
kolege nisu uspjeli da ponude teoriju koja bi
objasnila ove bizarne psihološke fenomene
kojima su sami bili svjedoci. Ali i ovo se
promjenilo sa pojavom holografske paradigme.
Kako je Grof nedavno primjetio, ako je um
dio jedne neprekidne cjeline, lavirint koji je u
vezi ne samo sa svakim drugim umom koji
postoji ili koji je postojao, kao i sa svakim
atomom, organizmom i područjem prostora i
vremena, činjenica je da je on u stanju da
povremeno napravi upade u ove teritorije, i
tako ni transpersonalna iskustva se ne čine
više toliko zagonetna.
Holografska paradigma takođe ima
implikacije i u tzv. "tvrdokornim" naukama
kao što je biologija. Keith Floyd, psiholog na
Virginia Intermont koledžu ukazuje da ukoliko
je materijalitet realnosti samo jedna
holografska iluzija, onda više ne možemo ni
da kažemo da je mozak taj, koji stvara svijest.
Prije bi se moglo tvrditi da svijest kreira oblik
mozga kao i tijela - i svega ostalog oko nas što
mi interpretiramo materijalnim.
Ovakav zaokret u načinu gledanja na biološku
strukturu doveo je naučnike do tačke na kojoj
se i medicina kao i naše gledanje na proces
iscjeljenja, može takođe transformirati
holografskom paradigmom. Ako je fizička
struktura tijela samo jedna holografska
projekcija svijesti, onda je sasvim jasno da je
svako od nas više lično odgovoran za svoje
zdravlje, nego što to moderna medicina
priznaje. Ono na šta sada gledamo kao na
jednu remisiju bolesti, odnosno povlačenje
simptoma, može u stvari da bude posljedica
promjena u svijesti, koje opet uzrokuju
promjene na hologramu tijela.
Slično tome, nove i kontraverzne tehnike
lječenja kao npr. vizualizacija mogu dosta da
pomognu zbog toga što u holografskom
domenu, realnost slike koju smo zamislili nije
ništa manja od realne "realnosti".
Čak i vizije i doživljaji koje smatramo
neprirodnim, postaju objašnjivi uz pomoć
holografske paradigme. U svojoj knjizi
"Pokloni Nepoznatih Stvari", biolog Lyall
Watson opisuje svoj susret sa indonezijskom
ženom – šamanom koja je bila u stanju,
izvodeći jedan ritualni ples, da učini da jedna
kompletna aleja drveća jednostavno – ispari.
Watson dalje kaže da dok su on i ostali
posmatrači zapanjeno posmatrali sve ovo,
žena je učinila da se drveće ponovo vrati gdje
je i prije bilo, onda opet da nestane, pa ponovo
se pojavi… i tako nekoliko puta zaredom.
Iako današnja nauka nije u stanju da objasni
ovakve događaje, iskustva kao ova postaju
mnogo jasnija ako je materijalna realnost samo
jedna holografska projekcija.
Možda se mi slažemo oko toga šta je tamo, a
šta nije, zato što je ono što nazivamo
"koncenzus realnošću" formulisano i
ratifikovano na nivou ljudske svijesti na kom su
svi naši umovi neprekidno isprepleteni.
Ako je ovo istina, onda je to najznačajnija
implikacija holografske paradigme od svih
ostalih, jer to znači da iskustva kao ona što ih je
Watson imao, nisu svakodnevna samo zato što
mi nismo programirali svoju svijest tj.
vjerovanja da im mi to dozvolimo.
U holografskom univerzumu ne postoje
nikakve granice koje nas sprečavaju da
promjenimo "tkaninu" realnosti.
Ono što mi percipiramo kao realnost, je samo
jedno grubo platno koje čeka na nas, da na
njemu naslikamo sliku kakvu želimo. Sve je
moguće, od savijanja kašike snagom našeg uma
pa do fantastičnih iskustava koje je Kastaneda
doživljavao za vrijeme njegove interakcije sa
Don Huanom, jer je čarobnjaštvo - naše od
rođenja stečeno pravo. Sve ovo nije ni manje ni
više čudnije od naše sposobnosti da
ostvarujemo realitete kakve želimo, u našim
snovima. Mi smo mađioničari, od rođenja.
I zaista, čak i naši najfundamentalniji stavovi o
realnost postaju sumnjivi, jer u jednom
holografskom univerzumu čak su i događaji
koji na prvi pogled nemaju veze jedan s
drugim, već unaprijed bili određeni.
Sinhronizam ili slučajnosti sa smislom,
odjednom postaju jasni, a na sve u realnosti bi
trebalo da se gleda kao na jednu metaforu, jer
čak i najslučajniji događaji mogu da otkriju
neku simetriju u svojoj pozadini.
Da li će nauka prihvatiti Pribramovu i
Bohmovu holografsku teoriju, ili će ona biti
osuđena na smrt, ostaje da se vidi. Međutim,
ono što se sa sigurnošću može reći, ona je već
ostavila jak utisak na način razmišljanja
mnogih naučnika. I u slučaju da se dokaže da
holografski model ne pruža najbolje
 SUDB
objašnjenje za momentalnu komunikaciju,
kada dvije subatomske čestice međusobno
šalju informacije jedna drugoj, u najmanju
ruku, kako primjećuje Basil Hiley, profesor
fizike sa londonskog Birbeck koledža,
"Aspectovo otkriće pokazuje da moramo biti
spremni da uzmemo u obzir radikalno nove

INE
poglede na realnost."

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3

MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella

KOPLJ Longinus
Lance
E InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella

KOPLJE
SUDB SUDBINE
Longinus Lance

INE
Europska je povijest bogata èudima,
tajnama i mitovima koji se odnose na
razlièite vrste svetih relikvija. Kako je dobro
poznato da je kršæanstvo formiralo veliki
dio naše povijesti, ne èudi što svete
kršæanske relikvije pobuðuju toliko
zanimanje.

KOPLJ
Velika veæina kršæanskih artefakata
smatra se izgubljenim. Spominju se u
Bibliji, u
legendama u prièama. Prièa se o
Zavjetnom Kovèegu, o Svetom Gralu..
Teško je sastaviti potpune prièe o velikoj

E
veæini svetih relikvija. No jedno je
sigurno, opèaravajuæa je pomisao na njih,
na njihovo povijesno znaèenje i na moæ
koja isijava iz njih.
Kad spominjemo relikvije, svi znaju za
postojanje Svetog Grala, neki više neki
manje, neki znaju mnogo. Ali možda na
spomen «Koplja Sudbine», neæe se svima
upaliti lampica. Što je zapravo koplje
sudbine?
Govori se da je sveto koplje, poznato i kao
Longinusovo koplje i koplje
sudbine. To je upravo ono koplje koje se
rimski vojnik Gaius Cassius Longinus
zabio
u Isusov bok dok je bio razapet na križu, a
iz rane je šiknula krv koju je Josip
Arimatejac uhvatio u kalež nazivom Sveti
Gral.
Najmanje se za èetiri koplja tvrdi da su
istinska sveta koplja. Jednog je u Pariz
donio Sv.Luis na povratku iz križarskog
rata u Palestini u trinaestom stoljeæu.
Drugoga je papi Inocentu VIII. poslao
otomanski sultan Bejazet II. 1492 g., i to
se
koplje nalazi unutar jednog od stupova što
drže kupolu bazilike Sv. Petra. Treæe je
Koplje koje je sam Hitler prisvojio a nalazi
se u Beèu. Èetvrto, koje se nalazi u
Krakowu u Poljskoj, slaba je kopija prvog i
najpoznatijeg od svih, èija je povijest vrlo
složena.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Velike moæi svetog koplja
Prema prièama o kralju Arturu, u Britaniju
ga je, nakon Isusove smrti, zajedno
sa svetim Gralom, donio Josip iz
Arimateje, Isusov ujak. U legendi o
svetom Gralu,
sir Percival koji je u potrazi za relikvijom
nabasao na zamak Kralja Ribara, u
Gralskoj
je procesiji vidio koplje s kojega kaplje krv.
Jedna od najranijih legendi vezana uz
Sveto Koplje pripisuje se osvajaèu Attili,
koji je svoj destruktivni put kroz Europu,
probio zahvaljujuæi njemu. Legenda kaže
da
kad je njegova vojsku Italiji malaksala
zbog gladi i kuge, Attila je uzjahao svog
konja i
dojahao do gradskih vrata. Tada je
zavitlao koplje pred noge oficirima koji su
mu bili
poslani kako bi predao grad. «Drži svoje
Sveto Koplje!» rekao je Attila. «Nije mi od
koristi, jer ne poznajem Onoga tko ga je
posvetio!»
Drugi vjeruju da je koplje osobno nosio
Karlo Veliki u mnogim uspješnim
bitkama u devetom stoljeæu. U svakom
sluèaju, poslije su ga nasljeðivali saksonski
kraljevi, sve dok doslovno nije pao u ruke
Frederika Barbarose, osvajaèa Italije u
dvanaestom stoljeæu. Nakon njega, koplje
je došlo u vlasništvo dinastije
Habsburgovaca i bilo je izloženo u beèkom
muzeju Hofburg do 1938. Te je godine
Austrija pripojena Hitlerovoj Njemaèkoj.
Kako navodi Trevor Ravenscroft u djelu
Koplje sudbine, Hitler koji je bio poznati
obožavatelj legenda, oèaran moæi koja se
pripisivala koplju i svima koji su ga
posjedovali, naredio je da se koplje uzme
iz
muzeja Hofburg, te ga je sakrio u
specijalnoj riznici u Nürnbergu.
Sveto koplje navodno posjeduje
iscjediteljske moæi i onom tko ga nosi,
donosi
sigurnu pobjedu u bitkama. Navodno je
Karlo Veliki umro ubrzo nakon što ga je
sluèajno ispustio; isto tako i Barbarosa. A
30. travnja 1945., istoga dana kad su
koplje iz podzemne Hitlerove riznice u
Nürnbergu izvukli amerièki vojnici, u svom
skrivenom bunkeru u Berlinu, Adolf Hitler
poèinio je samoubojstvo.
Tko je bio Longinus?
Longinus je u Kršæanskoj mitologiji, ime
Rimskog vojnika koji je probo bok
razapetom
Isusu na križu. Ime Gaius Cassius
Longinus pojavljuje se u apokrifu «Acts of
Pilate» -
Pilatova dijela. Koplje koje je koristio,
poznato je kao Koplje Sudbine, ili
Longinusovo
Koplje i pojavljuje se kao dio mita o
Svetom Gralu. U nekim srednjovjekovnim
folklornim pripovijestima kao npr. «Golden
Legend» Zlatna Legenda, dodir Isusove
krvi lijeèi ga od sljepoæe.
Longinus je prikazan kao muèenik u
Istoènoj Ortodoksnoj crkvi, zajedno sa
anegdotskim detaljima unesenim kako bi
pojaèali dvoliènost Židova u toj grani
znanosti koja je vrti oko ovih navodnih
oèevidaca raspeæa.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Dva Longinusa?
Postoje neke nejasnoæe u imenu Gaius
Cassius Longinus. Osoba sa istim
imenom zabilježena je kako zajedno sa
Brutusom, kovala zavjeru 44.g pr. Kr. za
ubojstvo cara Julija Cezara. Gaiusa i
Brutusa savladali su Cezarovi sljedbenici,
Anthony i Octavian tijekom bitke kod
Philippia 42.g. pr.Kr., tijekom koje je Gaius
Cassius Longinus poèinio samoubojstvo.
Je li pojam «Longinus» kod ranih kršæana
bila samo rijeè za «ubojstvo» umjesto
imena vojnika, ostaje pomalo nejasno.
U svakom sluèaju, ta osoba, general
Gaius Cassius Longinus imao bi preko
100 godina u trenutku raspeæa 30-ih
godina nakon Krista. Tako da je vrlo malo
vjerojatno da je on vojnik koji je zaboo
koplje u Kristov bok. No postoji uviejk
moguænost da je postojao još jedna
centurion imenom Gaius Cassius
Longinus.
Rimski zapisi koji donose ime vojnika, i
njegovu biografiju nakon raspeæa
Vojnik o kojem govorimo bio je skoro
siljep, okolnost koja mu je vjerojatno
podosta smetala obzirom na njegovu
službu vojnika i èinila ga blago reèeno
bespotrebnim.
No legenda nam govori kako je nakon
zabadanja koplja u kristov bok, krv
Isusova pala na njegove oèi a on je
uzviknuo «Uistinu je bio sin božji».
Izlijeèen od slijepoæe, prema zapisima
Longinus preobraæen u kršæana ostavio
je vojsku i uèio od apostola kako bi na
kraju postao sveæenik u gradu Caesarei u
Cappadocia-i. No jadni Longinus tamo je
zbog svoje novosteèene vjere prošao
veoma loše, ali je bio svjedok novog
èudesnog izljeèenja.
Vlasti su ga muèile izbivši mu sve zube i
odrezavši jezik, ali Longinus je
unatoè mukama i dalje nastavio govoriti
bez problema. Longinus je tada uzeo
sjekiru
i pred oèima guvernera razbio nekoliko
idola.
Prièa kazuje da su nakon što je razbio
idole, demoni koji su se skrivali u njima
izašli i opsjeli guvernera oslijepivši ga i
dovevši ga do ludila. Nekadašnji vojnik,
sada
sveæenik rekao je tada guverneru da æe
ponovo dobiti svoj vid kada Longinus umre,
a
guverner je naredio njegovo smaknuæe.
Kada je Longinus obezglavljen, njegova je
krv poršpricala guvernerove oèi, vrativši
mu vid. Na to je èudom kažu guverner
preobraæen na Kršæanstvo.
Longinus se unatoè tome ne pojavljuje u
Katolièkoj enciklopediji iako se kip
Svetog Longinusa nalazi se u Vatikanskoj
Bazilici Svetog Petra, isklesao ju je Gian
Lorenzo Bernini, a danas se relikvije Sv.
Longinusa nalaze u crkvi Sv. Augustine u
Rimu.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Prièa o Kristovom Raspeæu – Pojava
Svetog Koplja
Kada se krene sa prièom o «Koplju
Sudbine», mora se naravno krenuti od
poèetka, Kristovog Raspeæa na Križ.
Židovi nisu željeli da njihove žrtve vise
tamo slijedeæeg dana, na sveti Sabbath
(Subota), tako da su molili Pilata neka
ubrza njihovu smrt nareðujuæi neka im se
slome noge. Onda im se tijela mogu
skinuti. Vojnici su došli i slomili noge
dvojice
lopova, razapetih zajedno s Isusom. No
kad su došli do Isusa, vidjeli su da je veæ
mrtav. Kako bi to i dokazao, jedan od
vojnika, probušio je Isusov bok kopljem,
krv i
voda šiknuli su van.
Ovaj je dogaðaj istinsko svjedoèenje
raspeæa. A kako se sve dogodilo upravo
kako je predskazano u starim rukopisima,
«Mesija æe biti proboden a niti jedna
njegova kost neæe biti slomljena», rana
Kršæanska zajednica shvatila je upravo
ovu
èinjenicu, da Isusove kosti nisu bile
slomljene kao dodatni dokaz da je zaista
bio ono
što je tvrdio, Mesija predskazan profetima
Starog Zavjeta. Ovaj su èin Kršæani
smatrali ispunjenjem predviðanja u ranoj
Bibliji. No vjerojatno nije igra sudbine to što
je Isus umro na križu tog petka
poslijepodne.
Raspeæe su Rimljani koristili tek stoljeæe
prije Krista. Takav èin kažnjavanja
Raspeæe se smatralo toliko ponižavajuæi
naèin kazne, da Rimski državljanin,
nikako
nije mogao završiti na križu, bez obzira na
zlodjelo koje je poèinio. Ova je presuda
bila obièno kazna za robove i ljude za koje
se smatralo ispod èasti da budu Rimski
državljani. Bila je to polagana i muèenièka
vrsta smrti. Žrtve raspeæa mogle su
slabiti
u agoniji na križu po nekoliko dana.
Proces umiranja mogao se ubrzati
lomljenjem
žrtvinih nogu, tako da žrtve više ne mogu
uz pomoæ dizanja nogu doæi na mahove
do
zraka.
Kada su vojnici shvatili da je Isus veæ
mrtav i da nema potrebe slomiti mu
kosti, mora se uzeti u obzir da su naime,
prije raspeæa Isusa Rimski vojnici cijele
noæi brutalno muèili i vjerojatno je bio vrlo
slab prije nego što su ga zabili na križ.
Pojava svete relikvije «Koplje Sudbine»
To je koplje postalo religijska relikvija.
Probadanje Kristova boka, viðeno je
kao dokaz smrti i naknadnog uskrsnuæa.
Reèeno je da je Longinusovo Koplje
otkrila i
iskopala kraljica Helena zajedno sa
Svetim èavlima i Pravim Križem. Kasnije
je
pokopano u Antiohiji kako bi se sprijeèilo
da ga prisvoje Saraceni.
O tome posveæenom oružju, ništa se nije
znalo sve dok hodoèasnik, Sv.
Antoninus od Piacenze (A.D. 570) nije
opisao sveta Jeruzalemska mjesta.
Izvijestio
je da je vidio u bazilici Mount Sion
«Trnovu Krunu» sa kojom je Isus bio
okrunjen i
koplje koje mu je probolo bok. Kasnija
spominjanja koplja u takozvanim
«brevijarima»
crkve «Svetog Sepulkra» nisu naroèito
vjerodostojna. No s druge strane, u
minijaturi
poznatog Sirijskog manuskripta koji se
nalazi u Laurencijskoj knjižnici u Firenzi,
dogaðaj probadanja Kristova boka ima
istaknuti položaj koji je dosta znaèajan.
Osim toga, ime Longinus napisano je
grèkim slovima (LONGINOS) iznad glave
vojnika koji zabija svoje koplje u bok
Spasitelja i kojega po istoj legendi kap
svete krvi
koja istjeèe iz nanesene rane lijeèi od
sljepoæe.
Taj manuskript je dokaz da je legenda koja
nadjeva ime vojniku Longinusu
nastala veæ negdje u 6. stoljeæu.
Iskušenje je iako brzopleto dovoditi u vezu
ime
Logginos ili Logchinos sa starim nazivom
za koplje (logche).
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Koplja Sudbine «Èetiri relikvije»,
Slomljeno koplje sudbine – vrh koplja
Prvo od Koplja za koje se vjeruje da je
identièno onome koje je bilo zabodeno
u Spasiteljev bok štovalo se u Jeruzalemu
krajem šestog stoljeæa. Pojava i zaštita
ove važne relikvije zahvaljuje se pola
stoljeæa prije Cassiodorusu a nakon njega
Gregoryju od Toursa.
Godine 615 Jeruzalem je opsjeo perzijski
kralj Chosroes. Sveta relikvija Pasije pala
je u ruke poganima, a prema «Pašalskim
Kronikama», vrh koplja, je naknadno
slomljen.
Iste je godine, vrh slomljenog koplja,
odnesen je u Konstantinopol u crkvu
Svete Sofije. Taj vrh koplja koji je postao
ikona, mnogo stoljeæa kasnije donio u
Francusku Sveti Louis, i odložen u svetište
Sainte Chapelle u Parizu zajedno sa
«Trnovom Krunom». Tijekom Francuske
Revolucije, obje su relikvije prenesene u
Nacionalnu Biblioteku, a dok je «Kruna»
sretno saèuvana, vrh je koplja nažalost
netragom nestao.
Slomljeno koplje sudbine – drška koplja
Što se tièe drugog veæeg dijela koplja koje
se nalazilo u Jeruzalemu, Arculpus
ga je oko 670 godine vidio u Jeruzalemu
gdje ga je navodno vratio Heraclius, i gdje
je štovan u Crkvi Svetog Sepulkra.
Nakon te godine, izvješæa hodoèasnika iz
Svete Zemlje ne spominju više Koplje
Sudbine. Posebice izvješæa Svetog
Willbalda, koji je u Jeruzalemu bio 715, ne
spominju koplje. Postojao je neki razlog
zbog kojega se vjeruje da je veæi dio
relikvije
kao i vrh odnesen u Konstantinopol prije
desetog stoljeæa, moguæe u isto vrijeme
kada i «Kruna od Trnja». U svakom
sluèaju pojavu koplja u Konstantinopolu
primijetili
su mnogi hodoèasnici, posebice Rusi.
Sir John Mandeville, izjavio je kao
oèevidac 1357 godine, da je oštricu
Svetog
Koplja vidio u oba grada u Parizu i
Konstantinopolu. Koja god da se relikvija
nalazila
u Konstantinopolu, pala je u ruke Turcima,
i 1492 kao što je u detalje opisano u
Pastorovoj «History of the Popes»,
Povjesti Papa, Sultan Bajazet II. poslao je
relikviju
Papi Innocentu VIII kako bi uzvratio
uslugu koju je papa uèinio Sultanovu
bratu
Zizimu, koji je tada bio Papin zarobljenik.
Ova relikvija sve otada nije ostavlia Rim,
gdje je saèuvana ispod kupole Sv.Petra.
U vrijeme slanja veæeg dijela koplja papi
Innocentu VIII, Rim je osjeæao veliku
dvojbu u vezi autentiènosti relikvije,
pogotovo zbog relikvija za koje se veæ
znalo da
su èuvane u Nürnbergu i Parizu i zbog
navodnog otkriæa drugog «Svetog
Koplja» u
Antiohiji kojega je Peter Bartholomew,
1098 otkrio tijekom Prvog Križarskog rata.
Kanon Benedikt XIV, kasnije je iz Pariza
dobio toèan crtež vrha koplja koji se
tamo nalazi, i usporedivši ga s veæim
dijelom relikvije èuvanoj u katedrali
Sv.Petra,
bio je zadovoljan ustanovivši da su dva
djela u poèetku èinila jednu cjelinu.
M. Mély, 1904 objavio je po prvi puta
precizan dizajn Rimskog djela relikvije,
drške
koplja, a sama èinjenica da je koplje
izgubilo svoj vrh, istièe se i središtem je
mnogih
fantastiènih nagaðanja.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Koplja Sudbine «Èetiri relikvije»,
Armensko «Koplje Sudbine»
Mnogi su vjerovali da je upravo zapravo
koplje koje je Peter Bartholomew uz
pomoæ
priviðenja Svetog Andrewa pronašao, palo
kasnije u ruke Turcima i kojega je sultan
Bejazet poslao Papi Innocentu, istraživanja
M. De Melya pokazuju da je to koplje
pronaðeno 1098. identièno relikviji koju
ljubomorno èuvaju u Etschmiadzinu u
Armeniji.
Koplje je, iako u vrlo upitnim uvjetima otkrio
Peter Bartholomew. Nije naime niti
dokazano da je koplje u Armeniji zaista u
pravom smislu koplje ali je bilo uvjerljivo
štovano kao koplje sa kojim su neki Židovi
u Beirutu proboli Kristovu figuru na Križu,
uvreda za koju se vjerovalo da je uslijedila
èudesnim prolijevanjem krvi.
Vizija «Koplja Sudbine»
10. Lipnja 1098. siromašan sveæenik,
križar imenom Peter Bartholomew, bio je
sluga pripadnika vojske Grofa Raymounda.
Bartholomew se pojavio pred grofom i
biskupom Adhemarom. Rekao je da je
prethodnih mjeseci imao nekoliko vizija
Svetog Andrewa u kojima mu je svetac
rekao da «Sveto Koplje» leži zakopano u
katedrali Svetog Petra u Antiohiji.
Bartholomew je svojom prièom ubijedio
grofa
Raymounda, no biskup je ostao skeptièan i
na tome je stvar ostala.
Ipak novosti o viziji su se širile, puštajuæi
svakome da razvije svoje mišljenje.
Te je veèeri drugi sveæenik izjavio da je
imao istu viziju a buduæi da je njegov
ugled
bio bolji od Bartholomeowog, biskup mu je
vjerovao.
14 lipnja 1098. viðen je pad meteora na
Turski kamp, dobar znamen. 15.tog,
grupa križara meðu kojima grof Raymound
od Toulousa, povjesnièar Raymond od
Aguilersa i Peter Bartholomew pošli su u
katedralu sv.Petra i poèeli sa iskapanjima
koja su trajala satima.
Grof Raymound, ubrzo je odustao od
iskapanja i otišao. Tada je Peter
Bartholomew sam poèeo iskapati i ubrzo je
izjavio da je pronašao koplje. Povjesnièar
Aguiler kaže da je i sam dotaknuo koplje
dok je još bilo zatrpano u zemlji. Koplje je
zatim preneseno grofu Raymoundu. Biskup
Adhemar još nije bio uvjeren u
Bartholomejevu vjerodostojnost, no sreæa
zbog pronalaska koplja bila je tolika da se
više nije bunio.
Novost da je Sveto Koplje ipak
pronaðeno, proširila se gradom u
uvjerenju da takvo
èudo sa sobom zacijelo donosi pobjedu.
Bilo je naravno još skeptika, ali na opæi
entuzijazam ostali su u tišini. Kršæani su
planirali napad na Turke. Sveto Koplje je u
tom pohodu nošeno na èelu pred njima
kao neka vrsta zastave.
Kršæani su znali da je bilo ozbiljnih
neslaganja meðu mnogima u Turskom
kampu, a u svakom sluèaju nisu dulje
mogli ostati u Antiohiji jer je vojska
gladovala.
Odredili su datum napada 28. Lipnja.
Noseæi Sveto Koplje na èelu vojske,
Križari su napali Turskog vojskovoðu
Kerboga koji je vidjevši Križare u punom
postroju, pokušao pružiti otpor no uzalud.
Kako su i predvidjeli Križari, emiri su
poèeli dezertirati a kada je vojskovoða
pobjegao
cijela se njihova vojska raspala. Ta je bitka
uništila Turke i spasila Križare a više
nego išta potvrdila je vizije Petera
Bartholomewa.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Sudbonosna ukazivanja
Križari su nastavili osvajaèki pohod pod
vodstvom svetog koplja i mnogi su
gradovi pali pod njihovom opsadom. Peter
Bartholomew izjavio je da i dalje ima
ukazivanja svetog Andrewa, koji ga vodi i
upuæuje u naèine kako voditi daljnje
ratovanje. U jednom trenutku
Bartholomew je poèeo davati i savjete
vojsci.
To je skepticima bilo previše.
Bartholomejeve vizije bile su previše
pogodne i
struène, i otvoreno su ga optužili za laž.
Unatoè njegovoj pomoæi i otkriæu Svetog
Koplja, Bartholomeja nisu cijenili i dalje.
Izazvan, Barholomew se ponudio da
proðe
iskušenje vatrom kako bi dokazao da ga
vodi Bog.
Kako su se nalazili u Svetoj Zemlji, tužitelji
su izabrali, Biblijsku kušnju. Optuženik æe
proæi kroz užarenu peæ a štitit æe ga
Anðeo ili Bog.
Križari su izgradili put izmeðu užarenih
zidova. Bartholomew se hrabro uputio niz
njega i zadobio užasne opekline. Umro je u
agoniji nakon dvanaest dana patnji.
Otada se pronaðeno Sveto Koplje više
nikad nije spominjalo, iako su neki još
uvijek
vjerovali da su Bartholomejeva viðenja bila
stvarna i da je pronaðeno koplje pravo
Sveto Koplje.
Koplja Sudbine «Èetiri relikvije», Koplje
iz Nürnberga
Još jedno koplje postoji za koje se tvrdi da
je uzrokovalo ranu na Kristovom
boku, možda i najpoznatije, danas je
èuvano meðu kraljevskim odlikovanjima u
Beèu
a poznato je kao Koplje Sv.Mauricea. Ovo
je oružje korišteno 1273 g. tijekom
ceremonije krunjenja Zapadnog Cara, prije
te godine kao amblem sveèanog
ustolièenja. Koplje se pojavilo u Nürnbergu
1424, i vjeruje se da je pravo koplje Cara
Konstantina, koji je èuvao posveæeni
èavao, ili dio èavla korištenog u Raspeæu.
Ovo
je koplje navodno dospjelo u ruke samog
Hitlera i legenda kaže da je bilo njegova
propast.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Rimska Tebijska Legija i Saint Maurice
Govori se kako je tijekom stoljeæa Sveto
Koplje dospjelo u ruke Svetog
Mauricijusa, vojskovoðe 3. garnizona
Rimskih vojnika poznat upravo kao
Tebijska
legija. No zašto je upravo Sveti Maurice
poznat kao posjednik Svetog koplja?
Putnik na autocesti koja vodi iz Geneve u
Rim, može i danas primjetiti maleni i
vrlo stari Švicarski gradiæ imenom «Saint
Maurice» (danas Saint-Moritz or Saint
Maurice en Valais or Saint Maurice
d’Augaune) u Švicarskoj. Taj je grad u
rimsko
doba bio veoma važan komunikacijski
centar. Upravo je tu vojskovoða Maurice
zajedno sa svojom legijom od 6600 vojnika
umro za svojeg spasitelja Krista od ruke
cara Maksimilijana.
U godini Kristovoj 286, desio se veoma
osobiti dogaðaj legiji Rimskih vojnika
sastavljenoj od samih Kršæana. 6.600
vojnika, a neki kažu i od 6.666, legija je
dobila
naziv «Tebijska Legija» jer su vojnici bili
obuèeni u gradu Tebi, na sjeveru Egipta.
To
je podruèje bilo poznato upravo po svojem
snažnom Kršæanskom duhu. Prvi
sveæenici poznati kao «Fathers of the
desert», (Oèevi pustinje), sastojali su se
uglavnom od Tebijaca.
Car Maximilian upravo je Tebijskoj legiji
naredio pohod na Galiju kako bi
pomogli protiv pobunjenika u Burgundiji.
Prešli su Alpe i ušli u Galiju pod vodstvom
vojskovoðe Mauritiusa, i njegovih
zapovjednika Candidusa i Exupernisa.
Legija je
prešla sjevernu Italiju preko prolaza
Sv.Bernarda i utaborila se u blizini grada
kojega
danas zovemo St.Maurice.
Nakon pobjede nad pobunjenicima, car
Maximilian izdao je naredbu da se
cijela vojska pridruži slavljenju rimskih
bogova radi uspješnog pohoda. Iako su
takva
slavlja bila uobièajena, ona su zapravo
velièala cara kao božanstvo. Slavlja je
ukljuèivalo pogubljenje Kršæana
(vjerojatno kao žrtve Rimskim bogovima),
ali samo
se jedna legija usprotivila poslušati
naredbe, Tebijska legija koja se udaljila od
slavlja
i odbila prisustvovati sveèanosti što je
naravno razgnjevilo Maximiliana koji je
tada
naredio da se desetkuje cijela legija, da se
izabere svaki deseti vojnik kojega se
moralo smaknuti. Imena vojnika izvlaèila
su se bubnjem i njih je 600 sudbina
odredila
da umru kao primjer ostalima. No to je
samo razgalilo strastvene kršæane
Tebijske
legije, koji su svoje drugove potaknuli na
taj èin i zavidjeli im na sudbini. Ravnica na
kojoj su bili ubijeni, uskoro je bila
prekrivena krvlju muèenika. A kako su
preživjeli i
dalje proglašavati sebe Kršæanima i nisu
se željeli pokoriti Rimskoj vjeri, krv drugih
600 vojnika potekla pod naredbom sve
gnjevnijeg Maximilijana koji je upozorio
vojnike da im je bespotrebno ustrajati jer
ako to uèine ni jedan jedini od njih neæe
ostati živ. No ovaj drugi mesarski èin, nije
ostavio mnogo više dojma od prvog, vojnici
su ustrajali u svojim principima.
Najveæi utjecaj u sudbini ovih vojnika
zapravo je imao njihov vojskovoða
Mauricius i
njegovi zapovjednici Candid i Exuperius.
Oni su raspalili srca svojih vojnika
pozivajuæi
se na primjer njihovih vjernih prijatelja sad
veæ muèenika, i ulio im novu vjeru
podsjeæajuæi ih na njihovu duboku vjeru u
Boga. U srcima vjernika njegove su rijeèi
probudile muèenike koji su caru dali
odgovor koliko vjeran toliko i hrabar.
Zakleli su se caru na vjeènu vjernost kao
vojnici i zahvalili mu na službi ali nikada se
neæe odreæi Njega svojeg Gospodara i
Stvoritelja.
No umjesto da taj èin smekša cara, imao je
obrnuti uèinak. U suludom bijesu
na njihovu ustrajnost i zajedništvo, osudio
je cijelu legiju na smrt, što su njegovi
vojnici i uèinili dana 22 Rujna godine 286.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Hitler i Sveto koplje
Danas postoji nekoliko povijesnih koplja za
koje se tvrdi da su istinsko biblijsko
Sveto Koplje. No jedna od najzanimljivijih
relikvija i ako ništa drugo, najstarija upravo
je koplje za koje se tvrdi da je pripadalo
Sv.Mauriceu, veæ prije spomenuto koplje
koje
se èuva u specijalnoj riznici Habsburškog
muzeja u Beèu, Austrija.
Koplje legionara Gaiusa Cassiusa kroz
povijest našlo se u rukama mnogih
vojskovoða sve do Konstantina Velikog,
Rimski car koji je prvi uveo kršæanstvo u
ranom 4.tom stoljeæu.
Prema legendi, koplje su posjedovali
mnogi slavni vojskovoðe meðu kojima
Theodosius, (poznat kao èovjek koji je
opustošio Rim), Charles Martel (poznat po
tome što je porazio Muslimane 733 N.E.),
Charlemagne i Fredrick Barbarossa.
Legenda je rasla oko koplja, tko god da ga
posjeduje mogao je zavladati svijetom.
Napoleon je takoðer posegnuo za kopljem
nakon borbe u Austerlitzu, no koplje je
prokrijumèareno iz grada mnogo prije
poèetka borbe i Napeleon ga se nikada
nije
uspio domoæi.
Prema Legendi Charlemange je nosio
koplje tijekom 47 uspješnih bitki, a ubijen
je
kada ga je sluèajno ispustio. Barbarossa
je doživio istu sudbinu, ubijen samo
nekoliko minuta nakon što je ispustio
koplje dok je prelazio rijeènu bujicu,
Koplje je napokon dospjelo u ruke slavne
kuæe Habsburgovaca i sve do 1912
g. bilo je dio velikog blaga koje se nalazilo
u Habsburškom muzeju.
Bio je mjesec Rujan te iste 1912 g., kada
je mladi Hitler koji je živio u Beèu i radio
kao soboslikar, posjetio muzej i saznao za
legendu o Koplju Sudbine.
Dr. Walter Stein koji je Hitlera pratio u toj
posjeti kasnije se prisjeæao da je
Hitler istoga trena kad je stao ispred
Koplja Sudbine davao dojam da se nalazi
u Koplje Sudbine dospjelo u ruke amerièke
dubokom transu, nije davao nikakvog
glasa od sebe, kao da je izgubio svaki
osjeæaj i
svijest o sebi.
Hitler je naravno izjavio kako je stajao
tamo ispred koplja nekoliko minuta
zapanjen svime oko sebe. «Koplje je
isijavalo nekom svojom unutrašnjom
energijom,
nešto unutar mene koji sam osjeæao ali
znao sam još ne mogu dokuèiti. Osjeæao
sam
se kao da sam u nekom prošlom stoljeæu
veæ držao u ruci to koplje. Da sam ga
veæ
jednom zahtijevao kao moj talisman moæi
i da sam veæ jednom držao buduænost
svijeta u mojim rukama..»
Hitler je koplje vidio kao mistiènu nit koja
ga povezuje sa generacijama
njemaèkih osvajaèa koji su postojali prije
njega. 14.Ožujka 1938, nakon što je
uzdignut na mjesto državnog tajnika
Njemaèke, Hitler je dao anex Austrijskoj
državi i
zapovjedio da se koplje, zajedno sa
ostalim blagom Habsburške kolekcije,
pošalje u
Nürnberg. Koplje je ubrzo preneseno
oklopljenim vlakom i preneseno u
Nürnberg 13
Studenog 1938.
Tamo je slijedeæih 6.godina èuvano u crkvi
St. Catherine sve dok nije
premješteno na sigurnije mjesto,
podzemno sklonište iz kojega ga je 30
Travnja 1945
u 14:10 sati iznio u ime Amerièke vlade,
Amerièki èasnik Lt. Walter William Horn
istoga dana izvješteno je o samoubojstvu
Adolfa Hitlera i Eve Braun, u bunkeru izvan
Berlina.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Kopija ili Koplje sudbine?
Sa padom Sovjetskog Saveza, i predajom
Njemaèke, napokon se uspjelo
ustanoviti svjedoèenjem vojnika koji su
otkrili Hitlerov bunker u Berlinu, da je Hitler
poèinio samoubojstvo pucnjem u glavu u
15:30 sati, otprilike 80 minuta nakon što je
vlade.
Danas je Sveto Koplje vraæeno u
Habsburški muzej. No ostaje pitanje jeli
autentièno?
General George S. Patton bio je uvjeren u
to i nakon rata zabilježio je èitavu povijest
koplja. Ipak, jeli Hitler zaista mislio da æe
posjedujuæi koplje pobijediti u ratu? Mnogi
su povjesnièari sumnjivi. Alan Baker, autor
knjige «Invisible Eagle – The History of
Nazi Occultism» misli kako je Hitler
zapravo želio Habsburbško blago više od
koplja i
to prvenstveno iz financijskih razloga, a ne
okultnih. Kasnija knjiga autora «Buechner
& Bernhart» tvrdi da je u Beèki muzej
vraæena kopija koplja dok je pravo koplje
vrlo
vjerojatno u tajnosti prokrijumèareno sa
mnogim ostalim blagom Nacista negdje u
južnu Ameriku ili èak na Anktarktik!
Koplja Sudbine «Èetiri relikvije», Koplje
iz Krakowa
Zadnje koplje za koje se vjeruje da bi
moglo biti istinsko koplje koje je
sudjelovalo u
 SUDB
priæi o Raspeæu, èuva se u Krakowu, no
iako je znano da se tamo nalazi veæ
osam
stoljeæa, nemoguæe je odrediti njegovu
raniju prošlost.
Legenda koja traje stoljeæima
Prièe o moæi Svetog Koplja, trajale su

INE
stoljeæima. Za koplje èuvano u
Nürnbergu vjeruje se da je nakon što su
ga koristili Sveti Rimski Carevi, izvješeno
u
palaèi Habsburgovaca u Austriji. Tamo ga
je Hitler prisvojio 1930-ih i èuvao sve do

KOPLJ
svoje smrti, 1944.
Od tog dana u povijesti, Sveto Koplje
postaje zamagljeno prièama i herezom.
Nakon Hitlera govorka se da je
krivotvoreno koplje vraæeno u muzej, a
pravo Sveto
Koplje drži tajno društvo u Njemaèkoj, pod

E
nazivom «Vitezovi Svetog Koplja» (Knight
of the Holy Lance), ali to je druga prièa iz
drugog vremena, Vitezova Templara.
Prije njihova uništenja, Vitezovi Templari
uspostavili su najveæi i najrazvijeniji
bankarski sistem njihova doba u Europi.

SUDB
Posjedovali su tisuæe dvoraca i hektara
zemljišta. Zajedno sa ogromnim
zemaljskim bogatstvom, Templari su
sakupili i veliko
duhovno bogatstvo, njihov je red bio
poznat po tome što je tražio sve
kršæanske

INE
relikvije u uskoj vezi i povezane sa smræu
Isusa Krista.

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3

MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella

Longinus
KOPLJ Lance
E
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
 Krakowu u Poljskoj, slaba je kopija prvog i
KOPLJE najpoznatijeg od svih, èija je povijest vrlo
složena.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
SUDBINE MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Longinus Lance Velike moæi svetog koplja
Prema prièama o kralju Arturu, u Britaniju
Europska je povijest bogata èudima,
ga je, nakon Isusove smrti, zajedno
tajnama i mitovima koji se odnose na
sa svetim Gralom, donio Josip iz Arimateje,
razlièite vrste svetih relikvija. Kako je
Isusov ujak. U legendi o svetom Gralu,
dobro poznato da je kršæanstvo formiralo
sir Percival koji je u potrazi za relikvijom
veliki
nabasao na zamak Kralja Ribara, u
dio naše povijesti, ne èudi što svete
Gralskoj
kršæanske relikvije pobuðuju toliko
je procesiji vidio koplje s kojega kaplje krv.
zanimanje.
Jedna od najranijih legendi vezana uz
Velika veæina kršæanskih artefakata
Sveto Koplje pripisuje se osvajaèu Attili,
smatra se izgubljenim. Spominju se u
koji je svoj destruktivni put kroz Europu,
Bibliji, u
probio zahvaljujuæi njemu. Legenda kaže
legendama u prièama. Prièa se o
da
Zavjetnom Kovèegu, o Svetom Gralu..
kad je njegova vojsku Italiji malaksala zbog
Teško je sastaviti potpune prièe o velikoj
gladi i kuge, Attila je uzjahao svog konja i
veæini svetih relikvija. No jedno je
dojahao do gradskih vrata. Tada je zavitlao
sigurno, opèaravajuæa je pomisao na
koplje pred noge oficirima koji su mu bili
njih, na njihovo povijesno znaèenje i na
poslani kako bi predao grad. «Drži svoje
moæ
Sveto Koplje!» rekao je Attila. «Nije mi od
koja isijava iz njih.
koristi, jer ne poznajem Onoga tko ga je
Kad spominjemo relikvije, svi znaju za
posvetio!»
postojanje Svetog Grala, neki više neki
Drugi vjeruju da je koplje osobno nosio
manje, neki znaju mnogo. Ali možda na
Karlo Veliki u mnogim uspješnim
spomen «Koplja Sudbine», neæe se
bitkama u devetom stoljeæu. U svakom
svima
sluèaju, poslije su ga nasljeðivali saksonski
upaliti lampica. Što je zapravo koplje
kraljevi, sve dok doslovno nije pao u ruke
sudbine?
Frederika Barbarose, osvajaèa Italije u
Govori se da je sveto koplje, poznato i kao
dvanaestom stoljeæu. Nakon njega, koplje
Longinusovo koplje i koplje
je došlo u vlasništvo dinastije
sudbine. To je upravo ono koplje koje se
Habsburgovaca i bilo je izloženo u beèkom
rimski vojnik Gaius Cassius Longinus
muzeju Hofburg do 1938. Te je godine
zabio
Austrija pripojena Hitlerovoj Njemaèkoj.
u Isusov bok dok je bio razapet na križu, a
Kako navodi Trevor Ravenscroft u djelu
iz rane je šiknula krv koju je Josip
Koplje sudbine, Hitler koji je bio poznati
Arimatejac uhvatio u kalež nazivom Sveti
obožavatelj legenda, oèaran moæi koja se
Gral.
pripisivala koplju i svima koji su ga
Najmanje se za èetiri koplja tvrdi da su
posjedovali, naredio je da se koplje uzme
istinska sveta koplja. Jednog je u Pariz
iz
donio Sv.Luis na povratku iz križarskog
muzeja Hofburg, te ga je sakrio u
rata u Palestini u trinaestom stoljeæu.
specijalnoj riznici u Nürnbergu.
Drugoga je papi Inocentu VIII. poslao
Sveto koplje navodno posjeduje
otomanski sultan Bejazet II. 1492 g., i to
iscjediteljske moæi i onom tko ga nosi,
se
donosi
koplje nalazi unutar jednog od stupova što
sigurnu pobjedu u bitkama. Navodno je
drže kupolu bazilike Sv. Petra. Treæe je
Karlo Veliki umro ubrzo nakon što ga je
Koplje koje je sam Hitler prisvojio a nalazi
sluèajno ispustio; isto tako i Barbarosa. A
se u Beèu. Èetvrto, koje se nalazi u
30. travnja 1945., istoga dana kad su
koplje iz podzemne Hitlerove riznice u
Nürnbergu izvukli amerièki vojnici, u svom
skrivenom bunkeru u Berlinu, Adolf Hitler
poèinio je samoubojstvo.
Tko je bio Longinus?
Longinus je u Kršæanskoj mitologiji, ime
Rimskog vojnika koji je probo bok
razapetom
Isusu na križu. Ime Gaius Cassius
Longinus pojavljuje se u apokrifu «Acts of
Pilate» -
Pilatova dijela. Koplje koje je koristio,
poznato je kao Koplje Sudbine, ili
Longinusovo
Koplje i pojavljuje se kao dio mita o
Svetom Gralu. U nekim srednjovjekovnim
folklornim pripovijestima kao npr. «Golden
Legend» Zlatna Legenda, dodir Isusove
krvi lijeèi ga od sljepoæe.
Longinus je prikazan kao muèenik u
Istoènoj Ortodoksnoj crkvi, zajedno sa
anegdotskim detaljima unesenim kako bi
pojaèali dvoliènost Židova u toj grani
znanosti koja je vrti oko ovih navodnih
oèevidaca raspeæa.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Dva Longinusa?
Postoje neke nejasnoæe u imenu Gaius
Cassius Longinus. Osoba sa istim
imenom zabilježena je kako zajedno sa
Brutusom, kovala zavjeru 44.g pr. Kr. za
ubojstvo cara Julija Cezara. Gaiusa i
Brutusa savladali su Cezarovi sljedbenici,
Anthony i Octavian tijekom bitke kod
Philippia 42.g. pr.Kr., tijekom koje je Gaius
Cassius Longinus poèinio samoubojstvo.
Je li pojam «Longinus» kod ranih kršæana
bila samo rijeè za «ubojstvo» umjesto
imena vojnika, ostaje pomalo nejasno.
U svakom sluèaju, ta osoba, general
Gaius Cassius Longinus imao bi preko
100 godina u trenutku raspeæa 30-ih
godina nakon Krista. Tako da je vrlo malo
vjerojatno da je on vojnik koji je zaboo
koplje u Kristov bok. No postoji uviejk
moguænost da je postojao još jedna
centurion imenom Gaius Cassius
Longinus.
Rimski zapisi koji donose ime vojnika, i
njegovu biografiju nakon raspeæa
Vojnik o kojem govorimo bio je skoro
siljep, okolnost koja mu je vjerojatno
podosta smetala obzirom na njegovu
službu vojnika i èinila ga blago reèeno
bespotrebnim.
No legenda nam govori kako je nakon
zabadanja koplja u kristov bok, krv
Isusova pala na njegove oèi a on je
uzviknuo «Uistinu je bio sin božji».
Izlijeèen od slijepoæe, prema zapisima
Longinus preobraæen u kršæana ostavio
je vojsku i uèio od apostola kako bi na
kraju postao sveæenik u gradu Caesarei u
Cappadocia-i. No jadni Longinus tamo je
zbog svoje novosteèene vjere prošao
veoma loše, ali je bio svjedok novog
èudesnog izljeèenja.
Vlasti su ga muèile izbivši mu sve zube i
odrezavši jezik, ali Longinus je
unatoè mukama i dalje nastavio govoriti
bez problema. Longinus je tada uzeo
sjekiru
i pred oèima guvernera razbio nekoliko
idola.
Prièa kazuje da su nakon što je razbio
idole, demoni koji su se skrivali u njima
izašli i opsjeli guvernera oslijepivši ga i
dovevši ga do ludila. Nekadašnji vojnik,
sada
sveæenik rekao je tada guverneru da æe
ponovo dobiti svoj vid kada Longinus umre,
a
guverner je naredio njegovo smaknuæe.
Kada je Longinus obezglavljen, njegova je
krv poršpricala guvernerove oèi, vrativši
mu vid. Na to je èudom kažu guverner
preobraæen na Kršæanstvo.
Longinus se unatoè tome ne pojavljuje u
Katolièkoj enciklopediji iako se kip
Svetog Longinusa nalazi se u Vatikanskoj
Bazilici Svetog Petra, isklesao ju je Gian
Lorenzo Bernini, a danas se relikvije Sv.
Longinusa nalaze u crkvi Sv. Augustine u
Rimu.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Prièa o Kristovom Raspeæu – Pojava
Svetog Koplja
Kada se krene sa prièom o «Koplju
Sudbine», mora se naravno krenuti od
poèetka, Kristovog Raspeæa na Križ.
Židovi nisu željeli da njihove žrtve vise
tamo slijedeæeg dana, na sveti Sabbath
(Subota), tako da su molili Pilata neka
ubrza njihovu smrt nareðujuæi neka im se
slome noge. Onda im se tijela mogu
skinuti. Vojnici su došli i slomili noge
dvojice
lopova, razapetih zajedno s Isusom. No
kad su došli do Isusa, vidjeli su da je veæ
mrtav. Kako bi to i dokazao, jedan od
vojnika, probušio je Isusov bok kopljem,
krv i
voda šiknuli su van.
Ovaj je dogaðaj istinsko svjedoèenje
raspeæa. A kako se sve dogodilo upravo
kako je predskazano u starim rukopisima,
«Mesija æe biti proboden a niti jedna
njegova kost neæe biti slomljena», rana
Kršæanska zajednica shvatila je upravo
ovu
èinjenicu, da Isusove kosti nisu bile
slomljene kao dodatni dokaz da je zaista
bio ono
što je tvrdio, Mesija predskazan profetima
Starog Zavjeta. Ovaj su èin Kršæani
smatrali ispunjenjem predviðanja u ranoj
Bibliji. No vjerojatno nije igra sudbine to
što
je Isus umro na križu tog petka
poslijepodne.
Raspeæe su Rimljani koristili tek stoljeæe
prije Krista. Takav èin kažnjavanja
Raspeæe se smatralo toliko ponižavajuæi
naèin kazne, da Rimski državljanin,
nikako
nije mogao završiti na križu, bez obzira na
zlodjelo koje je poèinio. Ova je presuda
bila obièno kazna za robove i ljude za koje
se smatralo ispod èasti da budu Rimski
državljani. Bila je to polagana i muèenièka
vrsta smrti. Žrtve raspeæa mogle su
slabiti
u agoniji na križu po nekoliko dana.
Proces umiranja mogao se ubrzati
lomljenjem
žrtvinih nogu, tako da žrtve više ne mogu
uz pomoæ dizanja nogu doæi na mahove
do
zraka.
Kada su vojnici shvatili da je Isus veæ
mrtav i da nema potrebe slomiti mu
kosti, mora se uzeti u obzir da su naime,
prije raspeæa Isusa Rimski vojnici cijele
noæi brutalno muèili i vjerojatno je bio vrlo
slab prije nego što su ga zabili na križ.
Pojava svete relikvije «Koplje Sudbine»
To je koplje postalo religijska relikvija.
Probadanje Kristova boka, viðeno je
kao dokaz smrti i naknadnog uskrsnuæa.
Reèeno je da je Longinusovo Koplje otkrila
i
iskopala kraljica Helena zajedno sa Svetim
èavlima i Pravim Križem. Kasnije je
pokopano u Antiohiji kako bi se sprijeèilo
da ga prisvoje Saraceni.
O tome posveæenom oružju, ništa se nije
znalo sve dok hodoèasnik, Sv.
Antoninus od Piacenze (A.D. 570) nije
opisao sveta Jeruzalemska mjesta.
Izvijestio
je da je vidio u bazilici Mount Sion «Trnovu
Krunu» sa kojom je Isus bio okrunjen i
koplje koje mu je probolo bok. Kasnija
spominjanja koplja u takozvanim
«brevijarima»
crkve «Svetog Sepulkra» nisu naroèito
vjerodostojna. No s druge strane, u
minijaturi
poznatog Sirijskog manuskripta koji se
nalazi u Laurencijskoj knjižnici u Firenzi,
dogaðaj probadanja Kristova boka ima
istaknuti položaj koji je dosta znaèajan.
Osim toga, ime Longinus napisano je
grèkim slovima (LONGINOS) iznad glave
vojnika koji zabija svoje koplje u bok
Spasitelja i kojega po istoj legendi kap
svete krvi
koja istjeèe iz nanesene rane lijeèi od
sljepoæe.
Taj manuskript je dokaz da je legenda koja
nadjeva ime vojniku Longinusu
nastala veæ negdje u 6. stoljeæu.
Iskušenje je iako brzopleto dovoditi u vezu
ime
Logginos ili Logchinos sa starim nazivom
za koplje (logche).
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Koplja Sudbine «Èetiri relikvije»,
Slomljeno koplje sudbine – vrh koplja
Prvo od Koplja za koje se vjeruje da je
identièno onome koje je bilo zabodeno
u Spasiteljev bok štovalo se u Jeruzalemu
krajem šestog stoljeæa. Pojava i zaštita
ove važne relikvije zahvaljuje se pola
stoljeæa prije Cassiodorusu a nakon njega
Gregoryju od Toursa.
Godine 615 Jeruzalem je opsjeo perzijski
kralj Chosroes. Sveta relikvija Pasije pala
je u ruke poganima, a prema «Pašalskim
Kronikama», vrh koplja, je naknadno
slomljen.
Iste je godine, vrh slomljenog koplja,
odnesen je u Konstantinopol u crkvu
Svete Sofije. Taj vrh koplja koji je postao
ikona, mnogo stoljeæa kasnije donio u
Francusku Sveti Louis, i odložen u
svetište Sainte Chapelle u Parizu zajedno
sa
«Trnovom Krunom». Tijekom Francuske
Revolucije, obje su relikvije prenesene u
Nacionalnu Biblioteku, a dok je «Kruna»
sretno saèuvana, vrh je koplja nažalost
netragom nestao.
Slomljeno koplje sudbine – drška
koplja
Što se tièe drugog veæeg dijela koplja
koje se nalazilo u Jeruzalemu, Arculpus
ga je oko 670 godine vidio u Jeruzalemu
gdje ga je navodno vratio Heraclius, i gdje
je štovan u Crkvi Svetog Sepulkra.
Nakon te godine, izvješæa hodoèasnika iz
Svete Zemlje ne spominju više Koplje
Sudbine. Posebice izvješæa Svetog
Willbalda, koji je u Jeruzalemu bio 715, ne
spominju koplje. Postojao je neki razlog
zbog kojega se vjeruje da je veæi dio
relikvije
kao i vrh odnesen u Konstantinopol prije
desetog stoljeæa, moguæe u isto vrijeme
kada i «Kruna od Trnja». U svakom
sluèaju pojavu koplja u Konstantinopolu
primijetili
su mnogi hodoèasnici, posebice Rusi.
Sir John Mandeville, izjavio je kao
oèevidac 1357 godine, da je oštricu
Svetog
Koplja vidio u oba grada u Parizu i
Konstantinopolu. Koja god da se relikvija
nalazila
u Konstantinopolu, pala je u ruke Turcima,
i 1492 kao što je u detalje opisano u
Pastorovoj «History of the Popes»,
Povjesti Papa, Sultan Bajazet II. poslao je
relikviju
Papi Innocentu VIII kako bi uzvratio
uslugu koju je papa uèinio Sultanovu
bratu
Zizimu, koji je tada bio Papin zarobljenik.
Ova relikvija sve otada nije ostavlia Rim,
gdje je saèuvana ispod kupole Sv.Petra.
U vrijeme slanja veæeg dijela koplja papi
Innocentu VIII, Rim je osjeæao veliku
dvojbu u vezi autentiènosti relikvije,
pogotovo zbog relikvija za koje se veæ
znalo da
su èuvane u Nürnbergu i Parizu i zbog
navodnog otkriæa drugog «Svetog Koplja»
u
Antiohiji kojega je Peter Bartholomew,
1098 otkrio tijekom Prvog Križarskog rata.
Kanon Benedikt XIV, kasnije je iz Pariza
dobio toèan crtež vrha koplja koji se
tamo nalazi, i usporedivši ga s veæim
dijelom relikvije èuvanoj u katedrali
Sv.Petra,
bio je zadovoljan ustanovivši da su dva
djela u poèetku èinila jednu cjelinu.
M. Mély, 1904 objavio je po prvi puta
precizan dizajn Rimskog djela relikvije,
drške
koplja, a sama èinjenica da je koplje
izgubilo svoj vrh, istièe se i središtem je
mnogih
fantastiènih nagaðanja.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Koplja Sudbine «Èetiri relikvije»,
Armensko «Koplje Sudbine»
Mnogi su vjerovali da je upravo zapravo
koplje koje je Peter Bartholomew uz
pomoæ
priviðenja Svetog Andrewa pronašao, palo
kasnije u ruke Turcima i kojega je sultan
Bejazet poslao Papi Innocentu, istraživanja
M. De Melya pokazuju da je to koplje
pronaðeno 1098. identièno relikviji koju
ljubomorno èuvaju u Etschmiadzinu u
Armeniji.
Koplje je, iako u vrlo upitnim uvjetima otkrio
Peter Bartholomew. Nije naime niti
dokazano da je koplje u Armeniji zaista u
pravom smislu koplje ali je bilo uvjerljivo
štovano kao koplje sa kojim su neki Židovi
u Beirutu proboli Kristovu figuru na Križu,
uvreda za koju se vjerovalo da je uslijedila
èudesnim prolijevanjem krvi.
Vizija «Koplja Sudbine»
10. Lipnja 1098. siromašan sveæenik,
križar imenom Peter Bartholomew, bio je
sluga pripadnika vojske Grofa Raymounda.
Bartholomew se pojavio pred grofom i
biskupom Adhemarom. Rekao je da je
prethodnih mjeseci imao nekoliko vizija
Svetog Andrewa u kojima mu je svetac
rekao da «Sveto Koplje» leži zakopano u
katedrali Svetog Petra u Antiohiji.
Bartholomew je svojom prièom ubijedio
grofa
Raymounda, no biskup je ostao skeptièan
i na tome je stvar ostala.
Ipak novosti o viziji su se širile, puštajuæi
svakome da razvije svoje mišljenje.
Te je veèeri drugi sveæenik izjavio da je
imao istu viziju a buduæi da je njegov
ugled
bio bolji od Bartholomeowog, biskup mu je
vjerovao.
14 lipnja 1098. viðen je pad meteora na
Turski kamp, dobar znamen. 15.tog,
grupa križara meðu kojima grof
Raymound od Toulousa, povjesnièar
Raymond od
Aguilersa i Peter Bartholomew pošli su u
katedralu sv.Petra i poèeli sa iskapanjima
koja su trajala satima.
Grof Raymound, ubrzo je odustao od
iskapanja i otišao. Tada je Peter
Bartholomew sam poèeo iskapati i ubrzo
je izjavio da je pronašao koplje.
Povjesnièar
Aguiler kaže da je i sam dotaknuo koplje
dok je još bilo zatrpano u zemlji. Koplje je
zatim preneseno grofu Raymoundu.
Biskup Adhemar još nije bio uvjeren u
Bartholomejevu vjerodostojnost, no sreæa
zbog pronalaska koplja bila je tolika da se
više nije bunio.
Novost da je Sveto Koplje ipak
pronaðeno, proširila se gradom u
uvjerenju da takvo
èudo sa sobom zacijelo donosi pobjedu.
Bilo je naravno još skeptika, ali na opæi
entuzijazam ostali su u tišini. Kršæani su
planirali napad na Turke. Sveto Koplje je u
tom pohodu nošeno na èelu pred njima
kao neka vrsta zastave.
Kršæani su znali da je bilo ozbiljnih
neslaganja meðu mnogima u Turskom
kampu, a u svakom sluèaju nisu dulje
mogli ostati u Antiohiji jer je vojska
gladovala.
Odredili su datum napada 28. Lipnja.
Noseæi Sveto Koplje na èelu vojske,
Križari su napali Turskog vojskovoðu
Kerboga koji je vidjevši Križare u punom
postroju, pokušao pružiti otpor no uzalud.
Kako su i predvidjeli Križari, emiri su
poèeli dezertirati a kada je vojskovoða
pobjegao
cijela se njihova vojska raspala. Ta je bitka
uništila Turke i spasila Križare a više
nego išta potvrdila je vizije Petera
Bartholomewa.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Sudbonosna ukazivanja
Križari su nastavili osvajaèki pohod pod
vodstvom svetog koplja i mnogi su
gradovi pali pod njihovom opsadom. Peter
Bartholomew izjavio je da i dalje ima
ukazivanja svetog Andrewa, koji ga vodi i
upuæuje u naèine kako voditi daljnje
ratovanje. U jednom trenutku Bartholomew
je poèeo davati i savjete vojsci.
To je skepticima bilo previše.
Bartholomejeve vizije bile su previše
pogodne i
struène, i otvoreno su ga optužili za laž.
Unatoè njegovoj pomoæi i otkriæu Svetog
Koplja, Bartholomeja nisu cijenili i dalje.
Izazvan, Barholomew se ponudio da proðe
iskušenje vatrom kako bi dokazao da ga
vodi Bog.
Kako su se nalazili u Svetoj Zemlji, tužitelji
su izabrali, Biblijsku kušnju. Optuženik æe
proæi kroz užarenu peæ a štitit æe ga
Anðeo ili Bog.
Križari su izgradili put izmeðu užarenih
zidova. Bartholomew se hrabro uputio niz
njega i zadobio užasne opekline. Umro je u
agoniji nakon dvanaest dana patnji.
Otada se pronaðeno Sveto Koplje više
nikad nije spominjalo, iako su neki još
uvijek
vjerovali da su Bartholomejeva viðenja bila
stvarna i da je pronaðeno koplje pravo
Sveto Koplje.
Koplja Sudbine «Èetiri relikvije», Koplje
iz Nürnberga
Još jedno koplje postoji za koje se tvrdi da
je uzrokovalo ranu na Kristovom
boku, možda i najpoznatije, danas je
èuvano meðu kraljevskim odlikovanjima u
Beèu
a poznato je kao Koplje Sv.Mauricea. Ovo
je oružje korišteno 1273 g. tijekom
ceremonije krunjenja Zapadnog Cara, prije
te godine kao amblem sveèanog
ustolièenja. Koplje se pojavilo u Nürnbergu
1424, i vjeruje se da je pravo koplje Cara
Konstantina, koji je èuvao posveæeni
èavao, ili dio èavla korištenog u
Raspeæu. Ovo
je koplje navodno dospjelo u ruke samog
Hitlera i legenda kaže da je bilo njegova
propast.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Rimska Tebijska Legija i Saint Maurice
Govori se kako je tijekom stoljeæa Sveto
Koplje dospjelo u ruke Svetog
Mauricijusa, vojskovoðe 3. garnizona
Rimskih vojnika poznat upravo kao
Tebijska
legija. No zašto je upravo Sveti Maurice
poznat kao posjednik Svetog koplja?
Putnik na autocesti koja vodi iz Geneve u
Rim, može i danas primjetiti maleni i
vrlo stari Švicarski gradiæ imenom «Saint
Maurice» (danas Saint-Moritz or Saint
Maurice en Valais or Saint Maurice
d’Augaune) u Švicarskoj. Taj je grad u
rimsko
doba bio veoma važan komunikacijski
centar. Upravo je tu vojskovoða Maurice
zajedno sa svojom legijom od 6600
vojnika umro za svojeg spasitelja Krista
od ruke
cara Maksimilijana.
U godini Kristovoj 286, desio se veoma
osobiti dogaðaj legiji Rimskih vojnika
sastavljenoj od samih Kršæana. 6.600
vojnika, a neki kažu i od 6.666, legija je
dobila
naziv «Tebijska Legija» jer su vojnici bili
obuèeni u gradu Tebi, na sjeveru Egipta.
To
je podruèje bilo poznato upravo po svojem
snažnom Kršæanskom duhu. Prvi
sveæenici poznati kao «Fathers of the
desert», (Oèevi pustinje), sastojali su se
uglavnom od Tebijaca.
Car Maximilian upravo je Tebijskoj legiji
naredio pohod na Galiju kako bi
pomogli protiv pobunjenika u Burgundiji.
Prešli su Alpe i ušli u Galiju pod vodstvom
vojskovoðe Mauritiusa, i njegovih
zapovjednika Candidusa i Exupernisa.
Legija je
prešla sjevernu Italiju preko prolaza
Sv.Bernarda i utaborila se u blizini grada
kojega
danas zovemo St.Maurice.
Nakon pobjede nad pobunjenicima, car
Maximilian izdao je naredbu da se
cijela vojska pridruži slavljenju rimskih
bogova radi uspješnog pohoda. Iako su
takva
slavlja bila uobièajena, ona su zapravo
velièala cara kao božanstvo. Slavlja je
ukljuèivalo pogubljenje Kršæana
(vjerojatno kao žrtve Rimskim bogovima),
ali samo
se jedna legija usprotivila poslušati
naredbe, Tebijska legija koja se udaljila od
slavlja
i odbila prisustvovati sveèanosti što je
naravno razgnjevilo Maximiliana koji je
tada
naredio da se desetkuje cijela legija, da se
izabere svaki deseti vojnik kojega se
moralo smaknuti. Imena vojnika izvlaèila
su se bubnjem i njih je 600 sudbina
odredila
da umru kao primjer ostalima. No to je
samo razgalilo strastvene kršæane
Tebijske
legije, koji su svoje drugove potaknuli na
taj èin i zavidjeli im na sudbini. Ravnica na
kojoj su bili ubijeni, uskoro je bila
prekrivena krvlju muèenika. A kako su
preživjeli i
dalje proglašavati sebe Kršæanima i nisu
se željeli pokoriti Rimskoj vjeri, krv drugih
600 vojnika potekla pod naredbom sve
gnjevnijeg Maximilijana koji je upozorio
vojnike da im je bespotrebno ustrajati jer
ako to uèine ni jedan jedini od njih neæe
ostati živ. No ovaj drugi mesarski èin, nije
ostavio mnogo više dojma od prvog, vojnici
su ustrajali u svojim principima.
Najveæi utjecaj u sudbini ovih vojnika
zapravo je imao njihov vojskovoða
Mauricius i
njegovi zapovjednici Candid i Exuperius.
Oni su raspalili srca svojih vojnika
pozivajuæi
se na primjer njihovih vjernih prijatelja sad
veæ muèenika, i ulio im novu vjeru
podsjeæajuæi ih na njihovu duboku vjeru u
Boga. U srcima vjernika njegove su rijeèi
probudile muèenike koji su caru dali
odgovor koliko vjeran toliko i hrabar.
Zakleli su se caru na vjeènu vjernost kao
vojnici i zahvalili mu na službi ali nikada se
neæe odreæi Njega svojeg Gospodara i
Stvoritelja.
No umjesto da taj èin smekša cara, imao
je obrnuti uèinak. U suludom bijesu
na njihovu ustrajnost i zajedništvo, osudio
je cijelu legiju na smrt, što su njegovi
vojnici i uèinili dana 22 Rujna godine 286.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Hitler i Sveto koplje
Danas postoji nekoliko povijesnih koplja
za koje se tvrdi da su istinsko biblijsko
Sveto Koplje. No jedna od najzanimljivijih
relikvija i ako ništa drugo, najstarija
upravo
je koplje za koje se tvrdi da je pripadalo
Sv.Mauriceu, veæ prije spomenuto koplje
koje
se èuva u specijalnoj riznici Habsburškog
muzeja u Beèu, Austrija.
Koplje legionara Gaiusa Cassiusa kroz
povijest našlo se u rukama mnogih
vojskovoða sve do Konstantina Velikog,
Rimski car koji je prvi uveo kršæanstvo u
ranom 4.tom stoljeæu.
Prema legendi, koplje su posjedovali
mnogi slavni vojskovoðe meðu kojima
Theodosius, (poznat kao èovjek koji je
opustošio Rim), Charles Martel (poznat po
tome što je porazio Muslimane 733 N.E.),
Charlemagne i Fredrick Barbarossa.
Legenda je rasla oko koplja, tko god da ga
posjeduje mogao je zavladati svijetom.
Napoleon je takoðer posegnuo za kopljem
nakon borbe u Austerlitzu, no koplje je
prokrijumèareno iz grada mnogo prije
poèetka borbe i Napeleon ga se nikada
nije
uspio domoæi.
Prema Legendi Charlemange je nosio
koplje tijekom 47 uspješnih bitki, a ubijen
je
kada ga je sluèajno ispustio. Barbarossa
je doživio istu sudbinu, ubijen samo
nekoliko minuta nakon što je ispustio
koplje dok je prelazio rijeènu bujicu,
Koplje je napokon dospjelo u ruke slavne
kuæe Habsburgovaca i sve do 1912
g. bilo je dio velikog blaga koje se nalazilo
u Habsburškom muzeju.
Bio je mjesec Rujan te iste 1912 g., kada
je mladi Hitler koji je živio u Beèu i radio
kao soboslikar, posjetio muzej i saznao za
legendu o Koplju Sudbine.
Dr. Walter Stein koji je Hitlera pratio u toj
posjeti kasnije se prisjeæao da je
Hitler istoga trena kad je stao ispred Koplja
Sudbine davao dojam da se nalazi u
dubokom transu, nije davao nikakvog glasa
od sebe, kao da je izgubio svaki osjeæaj i
svijest o sebi.
Hitler je naravno izjavio kako je stajao
tamo ispred koplja nekoliko minuta
zapanjen svime oko sebe. «Koplje je
isijavalo nekom svojom unutrašnjom
energijom,
nešto unutar mene koji sam osjeæao ali
znao sam još ne mogu dokuèiti. Osjeæao
sam
se kao da sam u nekom prošlom stoljeæu
veæ držao u ruci to koplje. Da sam ga veæ
jednom zahtijevao kao moj talisman moæi i
da sam veæ jednom držao buduænost
svijeta u mojim rukama..»
Hitler je koplje vidio kao mistiènu nit koja
ga povezuje sa generacijama
njemaèkih osvajaèa koji su postojali prije
njega. 14.Ožujka 1938, nakon što je
uzdignut na mjesto državnog tajnika
Njemaèke, Hitler je dao anex Austrijskoj
državi i
zapovjedio da se koplje, zajedno sa
ostalim blagom Habsburške kolekcije,
pošalje u
Nürnberg. Koplje je ubrzo preneseno
oklopljenim vlakom i preneseno u
Nürnberg 13
Studenog 1938.
Tamo je slijedeæih 6.godina èuvano u crkvi
St. Catherine sve dok nije
premješteno na sigurnije mjesto,
podzemno sklonište iz kojega ga je 30
Travnja 1945
u 14:10 sati iznio u ime Amerièke vlade,
Amerièki èasnik Lt. Walter William Horn
istoga dana izvješteno je o samoubojstvu
Adolfa Hitlera i Eve Braun, u bunkeru izvan
Berlina.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Kopija ili Koplje sudbine?
Sa padom Sovjetskog Saveza, i predajom
Njemaèke, napokon se uspjelo
ustanoviti svjedoèenjem vojnika koji su
otkrili Hitlerov bunker u Berlinu, da je Hitler
poèinio samoubojstvo pucnjem u glavu u
15:30 sati, otprilike 80 minuta nakon što je
Koplje Sudbine dospjelo u ruke amerièke
vlade.
Danas je Sveto Koplje vraæeno u
Habsburški muzej. No ostaje pitanje jeli
autentièno?
General George S. Patton bio je uvjeren u
to i nakon rata zabilježio je èitavu povijest
koplja. Ipak, jeli Hitler zaista mislio da æe
posjedujuæi koplje pobijediti u ratu?
Mnogi
su povjesnièari sumnjivi. Alan Baker, autor
knjige «Invisible Eagle – The History of
Nazi Occultism» misli kako je Hitler
zapravo želio Habsburbško blago više od
koplja i
to prvenstveno iz financijskih razloga, a ne
okultnih. Kasnija knjiga autora «Buechner
& Bernhart» tvrdi da je u Beèki muzej
vraæena kopija koplja dok je pravo koplje
vrlo
vjerojatno u tajnosti prokrijumèareno sa
mnogim ostalim blagom Nacista negdje u
južnu Ameriku ili èak na Anktarktik!
Koplja Sudbine «Èetiri relikvije»,
Koplje iz Krakowa
Zadnje koplje za koje se vjeruje da bi
moglo biti istinsko koplje koje je
sudjelovalo u
priæi o Raspeæu, èuva se u Krakowu, no
iako je znano da se tamo nalazi veæ
osam
stoljeæa, nemoguæe je odrediti njegovu
raniju prošlost.
Legenda koja traje stoljeæima
Prièe o moæi Svetog Koplja, trajale su
stoljeæima. Za koplje èuvano u
Nürnbergu vjeruje se da je nakon što su
ga koristili Sveti Rimski Carevi, izvješeno
u zamotano Isusovo mrtvo tijelo, te da je
palaèi Habsburgovaca u Austriji. Tamo ga
je Hitler prisvojio 1930-ih i èuvao sve do
svoje smrti, 1944.
Od tog dana u povijesti, Sveto Koplje
postaje zamagljeno prièama i herezom.
Nakon Hitlera govorka se da je
krivotvoreno koplje vraæeno u muzej, a
pravo Sveto
Koplje drži tajno društvo u Njemaèkoj, pod
nazivom «Vitezovi Svetog Koplja» (Knight
of the Holy Lance), ali to je druga prièa iz
drugog vremena, Vitezova Templara.
Prije njihova uništenja, Vitezovi Templari
uspostavili su najveæi i najrazvijeniji
bankarski sistem njihova doba u Europi.
Posjedovali su tisuæe dvoraca i hektara
zemljišta. Zajedno sa ogromnim
zemaljskim bogatstvom, Templari su
sakupili i veliko
duhovno bogatstvo, njihov je red bio
poznat po tome što je tražio sve
kršæanske
relikvije u uskoj vezi i povezane sa smræu
Isusa Krista.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Sveti
Pokrov
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
TORINSKO
PLATNO
U Torinu, Italija, pohranjena je pod pod
kustodijom kardinala Severina Poletta,
jedna od najvažnijih relikvija kršæanstva.
Svijetla lanena tkanina duga 436 cm i
široka
110 cm, poznata jednostavno kao Torinsko
Platno. Na njenom licu i nalièju, nalazi se
u naravnoj velièini nejasna slika èovijeka.
Stoljeæima su mnogi ljudi vjerovali da je to
sindon ili mrtvaèki pokrov u koji je bilo
ljudski
otisak na njemu slika samog Isusa. Ali prije
nego što otkrijemo detelje o toj poznatoj
relikviji.. što su to zapravo relikvije?
Ako govorimo o kršæanstvu, nailazimo na
dogmu ustaljenu od davnina a to je
štovanje relikvija i tvrdnja da imaju
magiène moæ. Iako je malo vjerojatno da
æete
pronalaskom Svetog grala zadobiti vjeèni
život, pomisao na predmete koji u sebi
posjeduju nešto magièno, zamamna je. Pa
ipak gledati predmet u oèekivanju neèeg
nadnaravnog malo je smiješna. Kršæanske
relikvije su brojne i ljudi doista vjeruju u
njih. Za kršæanstvo naravno nije potrebno
«vidjeti da bi vjerovali», ali ti predmeti, te
relikvije ipak u sebi sadrže nešto. Nije to
moæ besmrtnosti ili nepobjedivosti za one
koji posjeduju taj predmet veæ saznanje o
njihovoj prisutnosti tijekom važnih
dogaðaja
u povijesti. Nešto mistièno se zaista nalazi
u njima a to je i razlog velikom zanimanju
koje pobuðuju diljem svijeta.
Od davnina ljudi su kretali u beskrajne
potrage za kršæanskim relikvijama.
Veæinom se smatraju mitske kao potrage
za Svetim gralom ili Zavjetnim kovèegom.
Je li uopæe meðu relikvijama bilo
prijevara? Sigurno. Ali u veæini sluèajeva
za relikvije
se ili zna da su autentiène ili postoje
razlozi za mišljenje da bi mogle biti
autentiène,
premda potpuni dokaz nije moguæ.
Veæina relikvija ne mora biti lažna jer je
veæina relikvija kosti povijesnih svetaca
koji su bili dobro poznati i èiji posmrtni
ostaci nikada nisu ni bili izgubljeni.
Crkva zapravo nikad nije proglasila da je
ikoja relikvija – ukljuèujuæi i one križa –
autentièna. Ali Crkva odobrava odavanje
poštovanja relikvijama koje se s
razumnom
sigurnošæu mogu smatrati autentiènima.
Kada govorimo o relikvijama, dolazimo
upravo do jedne takve dvojbe kada
spomenemo poznato Torinsko platno.
Njega su znanstvenici ispitivali kroz
nekoliko
godina i priznaju da njihovi pokusi ne
mogu dokazati da je Platno zaista odjeæa
u zbog èega platno vjerojatno nije pobudilo
kojoj je Krist pokopan – priznaju da je to
nemoguæe – ali takoðer kažu da bi mogli
otkloniti moguænost prijevare.
Znanstvenici nam mogu dokazati da je
Platno bilo odjeæa u kojoj je bio umotan
netko tko je bio razapet na isti naèin kao i
Krist, možda u isto vrijeme kad je on bio
razapet i u istom prostoru gdje je on bio
razapet…
Nikada se neæe saznati jeli taj predmet,
ta relikvija zaista ono za što se smatra
da jest. Kao što ne možete dokazati da je
upavo vaš djed ili otac napravio antiknu
stolicu koja se nalazi na vašem tavanu.
Postoje slike, reæi æete. Ni jedna slika ne
može dokazati da je upravo on to napravio.
Slika je uhvaæeni trenutak, a život se
dogaða izmeðu dvije slike. Danas postoje
video vrpce koje snimaju vežne dogaðaje
ali dokazano je da se i one mogu
krivotvoriti, prema tome, kako možemo sa
sigurnošæu ustvrditi jeli nešto istinito ili je
samo prijevara. Jedno je sigurno, ako ne
možemo dokazati autentiènost predmeta,
to ipak ne znaèi da je predmet manje
vrijedan.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Torinsko platno
Najranije potvrðena pojava Torinskog
platna u povijesti zbila se 1353. u
Francuskoj,
kad ga je njegov vlasnik, vitez Geoffrey de
Charny I., izložio u Lireyu. Poslije je prešlo
u ruke njegove praunuke Marguerite, koja
da je 1453. dala vojvodi Louisu
Savojskom. Platno je zamalo bilo uništeno
u požaru 1532. kad je izgorjela kapelica u
kojoj su ga Savojci èuvali, ali je osim
nekoliko nagorjelih mjesta, ostalo
netaknuto.
Navodno su, nakon požara u crkvi, rupe na
platnu zakrpale redovnice, koje su pritom
platno prišile na potporni materijal, kasnije
nazvan nizozemskom tkaninom.
Godine 1578. prikazano je u torinskoj
katedrali gdje je i sada pohranjeno unutar
kiæena oltara iz sedamnaestog stoljeæa.
Tajanstvena slika na platnu
Iako se na Torinskom platnu zaista može
razabrati prednja i stražnja slika
ljudskog tijela, slika nije osobito jasna,
puno
zanimanja sve do 1898. Tada ga je prvi put
fotografirao fotograf Secondo Pio, a
njegove su slike zapanjile svijet. Platno
više nije bilo nejasno i neuzbudljivo: kad ga
se gledalo kao negativ, vidjela se toèna i
jasna slika èovijeka koji je umro
muèenièkom smræu na križu. Jasnije no
ikad prije, vidjeli su se tragovi èavala na
zaglavcima i stopalima, kao i mnogobrojni
tragovi od udaraca bièem na leðima. Vidio
se i krvavi odraz trvnove krune na èelu i
duboka rana na slabini koja je nastala od
oštrog oružja.
Èovjek odražen na platnu bio je visok,
mršav, bradat i star oko 30 – 40-tak
godina. Za mnoge ljude više nije bio
nikakve sumnje. To je zaista bila slika
Isusa
Krista, pa je stoga platno postalo zaista
njegov sindon. No kako je iz Svete zemlje
stiglo u Europu?
Put Torinskog platna
Istražitelj s Oxforda, Ian Wilson u svom
dijelu Torinsko platno navodi da je
tajanstvena relikvija, zapravo platno koje
se naziva mandilion. Za mandillion se
smatralo da je manji komad platna na
kojemu se nalazi èudesna slika Isusova
lica.
Vjeruje se da je to platno postojalo a
vjeruje se i da je iz Jeruzalema, Svete
zemlje,
preko Odesse, donesen u Konstantinopol,
ali je navodno uništen 1204. za vrijeme
križarskog pustošenja grada.
Meðutm prema Wilsonu, mandilion je
zapravo platno presavijeno na tri dijela, na
èijem se gornjem dijelu vidi samo lice.
Wilson tvrdi da mandilion nije bio uništen,
veæ
da je na neki naèin došao u posjed
Geoffreya de Charnyja, koji ga je izložio
posve
raširenog, i tako se «pretvorilo» u platno.
Tu je zanimljivu teoriju prouèio i odbacio
istražitelj Noel Currer-Briggs u djelu
Platno i
gral, gdje tvrdi da je mandilion zapravo
jedna druga relikvija, a ne platno i nazvao
ga
suadarion, mali komad tkanine koji je
stavljen na Isusovo lice nakon smrti.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Istraživaèki projekt «Shroud of Turin»
Godine 1988. provedena su prva
znanstvena istraživanja na Torinskom
platnu
koja su potvrdila razliku izmeðu
mandiliona i platna. Mandillion je zapravo
Kratki
ogrtaè bez rukava, uvijek otvoren ili
privezan ispod ruku, obièno da je
služnièad
nosila u 16-tom i 17-tom stoljeæu.
Mali uzorci platna su 1988., uz dopuštenje
Vatikana, podvrgnut analizi pomoæu
ugljika-14 (C-14) u tri neovisna laboratorija
u Oxfordu; Engleskoj, Zürichu; Švicarskoj
i Tusconu; SAD-u kada se tridesetak
amerièkih znanstvenika okupilo na radu u
okviru
STURP projekta (Shroud of Turin
Research Project).
Dozvolu za istraživanje pokrova dobili su
od Anastasia Alberta Ballestrera, tadašnjeg
nadbiskupa Torinske katedrale gdje je
platno bilo pohranjeno u razdoblju od 1694.
do
1993. g. Na platnu su istraživaèi ustanovili
da je razapeti muškarac ostavio tragove
ljudske krvi, a pronašli su èestice peludi i
zemlje tipiène za Jeruzalem, mjesta
Isusova
raspeæa.
Napravljene su fotografske i
spektroskopske analize platna te analize
tridesetak uzoraka krvavih mrlja s platna.
Znanstvenici su zakljuèili da obrisi nisu
naslikani nego da stvarno potjeèu od krvi.
Kasnije, 1980. g. znanstvenici koji su su
radili na STURP-u zatražili su pomoæ
profesora Adlera (profesor kemije na
Western
Connecticut State University, Danbury,
USA) u detaljnijoj analizi krvnih mrlja. Od
1980. do 1999. g. provedene su
imunološke, kemijske i spektroskopske
analize na
temelju kojih je zakljuèeno da se radi o krvi
primata.
I munološka analiza krvi s pokrova
pokazala je da se radi o AB negativnoj
krvnoj grupi. Meðutim, postoje sumnje da
antigeni A i B (vrste polisaharida) nisu
ljudskog veæ bakterijskog podrijetla.
Razlog tomu je izloženost tkanine kroz
stoljeæa
vanjskim utjecajima (virusi, bakterije i sl.).
Provedena je i analiza DNA koja je
pokazala da se radi o krvi muške osobe.
Dobivene rezultate treba uzeti s rezervom
jer je moguæe da analizirana DNA potjeèe
od osoba koje su dodirivale platno, a
takvih je tijekom zadnjih 600 godina bio
veliki broj. Dosadašnja istraživanja nisu
pružila èvrsti dokaz da krvave mrlje na
platnu potjeèu od Krista.
16. veljaèe 1988, u èasopisu Nature
timovi znanstvenika objavili su da im se
rezultati istraživanja podudaraju i da je
platno napravljeno izmeðu 1260. i 1390.
godine. Time je zakluèeno da platno
nikako ne može biti Isusov sindon.
Potjecalo je
iz srednjeg vijeka, što objašnjava
èinjenicu da prije trinaestog stoljeæa
nema nikakvih
dokaza o njegovu postojanju. Meðutim,
istraživanja nisu objasnila kad je i kako
nastala slika na platnu.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Sindon ili prva fotografija?
Uslijedio je pravi rat izmeðu onih koji su
branili autentiènost relikvije i zagovornika
falsifikata. Je li Torinsko platno samo
srednjevjekovan šala? Papa je 1998. za
posjeta
Torinu, ušutkao sumnjivce izjavom da je
za Crkvu Torinsko platno misterij i važan
simbol za vjernike.
Svi uzorci, ostaci ili komadiæi stare
tkanine kojima je bilo popravljano Torinsko
platno
saèuvani su i kategorizirani za sluèaj
novih analiza misterioznog platna,
Znanstvena ispitivanja provedena 1970-ih
veæ su bila pokazala da je slika
trodimenzionalno toèna, što pokazuje da j
enastala omatanjem oko ljudskog tijela.
Intrigantno je što slika ne probija tkaninu,
kao što bi to bio sluèaj s nacrtnaom
slikom,
veæ se nalazi samo na gornjim vlaknima
platna. Meðutim, još je znaèajnije to što je
slika jasnije vidljiva kao negativ. To je
potaknulo istraživaèe Lynn Picknett i
Clivea
Pricea da iznesu zapanjujuæu
moguænost da je slika na platnu nastala
kao rezultat
vrlo ranih eksperimenata u fotografiji, koje
je provodio nitko drugi veæ Leonardo da
Vinci.
Leonardova relikvija
Mnogima je dobro poznata je da Vincijeva
ne-sklonost kršæanstvu kao i njegov
izvanredni talent i sklonost tajnim
umjetnostima. U knjizi Torinsko platno:
èija je slika?
Navodi se da su Leonardovo zanimanje
zanimanje za optiku i tajno èlanstvo u sekti
Sionskom Prioriju, razlozi su ga naveli da
napravi Torinsko platno kao «relikviju»
kojom bi se izrugao kršæanskom
vjerovanju u Isusa, te da je to napravio
koristeæi se
vrlo starim lanenim platnom i tijelom na
kojemu je pomno kopirao Isusove rane s
križa. Napravio je sliku koristeæi se
materijalima i tehnikama koje su mu u to
doba bile
dostupne i kojima su se mogli podiæi dosta
dobri fotografski rezultati. Upravo to su
Pickett i Price dokazali koristeæi te iste
materijale i tehnike za svoju sliku koja je
ispala
prilièno dobro.
Leonardovo je djelo smatrano svetogrðem
a njegoca krajnja šala bila je što je
na odraz raspeta tijela dodao sliku svog
lica! Dakako, postoji velika sliènost lica na
platnu i Leonardova, a time bi se objasnila
èesto zamjeæivana «odvojenost» lica na
platnu.
Meðutim, nisu svi uvjereni u tu teoriju. Neki
vjeruju da je to stvarno Isusova
slika koja je nastala isijavanjem božanske
energije iz njegova tijela u èasu raspeæa.
Ubrzo nakon objavljenih rezultata
ispitivanja provedenih tehnikom C-14, dr.
Thomas
Phillips sa Harvardskog sveuèilišta izrazio
je sumnju u njihovu toènost, tvrdeæi da je
tijelo koje je bilo omotano u platno isijavalo
energiju i stvorilo sliku, te da je
isijavanjem razbilo neutrone, što je utjecalo
na odreðivanje starosti platna. I nakon
više od 600 godina, zadnja trijeè o
Torinskom platnu još uvijek nije izreèena.
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Restaurirano Torinsko platno
Torinsko platno (Sveti pokrov), zbog velike
opasnosti od propadanja moralo je
nedavno biti restaurirano, otkrio je službeni
èuvar najpoznatije kršæanske relikvije,
kardinal i nadbiskup Torina, Severino
Poletto.
Papinska je država naslijedila platno nakon
smrti posljednjeg talijanskog kralja
Umberta od Savoje pa je tek uz suglasnost
pape Ivana Pavla II. platno moglo biti
skinuto s nizozemske tkanine na koju je
bilo našiveno 1534. godine.
Kisela ugljena prašina koja se uvukla
izmeðu relikvije i te tkanine prijetila je
postepenim uništavanjem platna. Od
poèetka 20. stoljeæa platno je bilo
pokazano
vjernicima tek èetiri puta, a nadbiskup
Poletto ga je nedavno iznimno pokazao
novinarima i nekolicini struènjaka iz cijelog
svijeta.
Relikvija je ponovo našivena na novo
sterilno platno i oèišæena od komadiæa
tkanine i
popravaka, koje su u 16. stoljeæu dodale
klarise iz samostana Chambery, gdje se
relikvija èuvala.
Objavljena je fotografija restauriranog
Torinskog platna, ali "iz sigurnosnih
razloga" inaèe nije dozvoljeno njegovo
fotografiranje u staklenom sanduku
uokvirenom èelikom koji se nalazi u
torinskoj katedrali, jer se smatra da bi
relikvija
mogla biti predmetom "teroristièkih
napada".
Cijeli se postupak proveo u najveæoj
tajnosti, upravo zbog tog straha, jer platno
nije
bilo pod zaštitom sanduka izjavio je
kardinal Poletto dok je u vezi dvojbenosti i
autentiènosti platna, profesor Piero
Savarino, jedan od restauratora izjavio je
da se
"službeno mogu priznati samo rezultati
analiza iz 1988., ali da su pogreške u
analizama uvijek moguæe". Kardinal
Poletto takoðer je izjavio je i da za sada
nije
predviðeno nikakvo novo ispitivanje
starosti relikvije.
No ipak izgleda da sumnje ili možda samo
znatiželja i dalje kopka ljude diljem
svijeta. Iako je potvrðena starost
Torinskog platna, za koje mnogi vjeruju da
je njime bio
pokriven Isus nakon razapinjanja na križ,
prošle je godine tim talijanskih
znanstvenika
i restauratora, na njegovoj stražnjoj strani,
pronašao lice muškarca, a vjerojatno i
ruke,
koji odgovaraju liku s prednje strane
platna.
Otkriæe lica na stražnjoj strani platna, koje
odgovara licu s prednje strane,
najvjerojatnije
æe ponovno pokrenuti rasprave o tome je
li rijeè o originalu ili vještoj
srednjovjekovnoj
krivotvorini. "Èinjenica da se isti lik
pojavljuje s obje strane ide u prilog onima
koji tvrde
da je rijeè o originalnom platnu", rekao je
profesor Giulio Fanti sa Sveuèilišta u
Padovi.
.
Novo lice na poleðini Torinskog platna
InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3
MHz InfoMistery - Radio Stella Maris
97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
Ipak nije falsifikat
Najnovija istraživanja o jednoj od
najvažnijih kršæanskih relikvija,Torinskom
platnu dale su naznake da ipak nije nastalo
u srednjem vijeku, kao što je utvrðeno
njegovom analizom radioaktivnim ugljikom
provedenom 1988.
Najnovije istraživanje objavljeno je u
èasopisu »Thermochimica Acta«. Platno
za koje mnogi vjeruju da je u njega Isus
zamotan nakon skidanja s križa, staro je
izmeðu 1.300 i 3.000 godina, tvrdi kemièar
Raymond Rogers, umirovljeni kemièar
Državnog laboratorija u Los Alamosu u
New Mexicu, koji analizu pomoæu
radioaktivnog izotopa ugljika C-14, smatra
nepotpunom.
Upravo je ta analiza pokazala da je laneno
platno srednjovjekovni plagijat.
Rogers tvrdi da najnovija analiza i kemijska
testiranja dokazuju da je dio materijala
testiran 1988. pomoæu radioaktivnog
ugljika bio izrezan iz srednjovjekovne
tkanine na
koju je bio našiven kako bi se popravile
štete od požara u kojoj je zamalo izgorjelo.
Rogers je utvrdio da uzorak obraðen
ugljikom ima potpuno razlièita kemijska
svojstva
od ostalog, veæeg dijela platna.
Uzorak izložen C-14 pokazao je da sadrži
boju i jako sredstvo za izbjeljivanje
kojega nema na ostatku platna. Ovo se
otkriæe o Torinskom platnu smatra
najvažnijim od 1988., naravno ne
demantira rezultate prethodne analize, ali
tvrdi da
se oni odnose samo na dio platna.
Mikrokemijska testiranja, kojima se
obraðuju siæušne èestice materijala,
pokazala su da komadiæ analiziran 1988.
i nizozemska tkanina sadrže elemente
kojih
nema u ostatku Torinskog platna, a
znanstvenici tvrde da je to zato što se te
tvari
nisu koristile do prije 1.300 godina. Prema
tome i nekim ostalim podacima,
znanstvenici su zakljuèili da je platno
starije od 1.300 i mlaðe od 3.000 godina.
Istraživanje s kraja osamdesetih godina
»prisililo« je tadašnjeg kardinala
Torina, Anastasia Alberta Ballestrera da
prizna kako je platno lažno, s èime su se
složili i ugledni znanstvenici. Otada je bilo
nekoliko pokušaja utvrðivanja vremena
nastanka platna, a mnogi se nadaju da
æe Rogersovo otkriæe potaknuti Vatikan
na
novu analizu.
ZAGONETKE SVIJESTI: TEORIJE I
HIPOTEZE O ISKUSTVIMA TIK DO
SMRTI
U prvom od četiri nastavka ovog feljtona o
zagonetkama svijesti bavili smo se otmicama,
neobičnim subjektivno-objektivnim fenomenom za
koji nije potpuno sigurno zbiva ii se na polju mate-
rije ili svijesti. Drugi nastavak odveo nas je u
vrijeme kad su neki znanstvenici prepoznali
fenomen iskustava tik do smrti i predstavio nam
niz svjedočanstava onih koji su to preživjeli.
Ovoga puta slijedi pregled pokušaja objašnjenja
NDE (Near Death Experience).
Dipl. ing. BOŽIDAR KEMIĆ
Izvor: Vizionar Svibanj/Lipanj 2007
Predložena su razna tumačenja NDE-a -
medicinska, psihološka i teološka. Ona koja sva ta
iskustva pokušavaju protumačiti kao rezultat
promjene u fiziologiji mozga nategnuta su i
neuvjerljiva i ne uspijevaju objasniti element OBE
(Out of Body Experience - izvantjelesno iskustvo).
Ta tumačenja pokušavaju sve svesti na materijalne
procese i zanemaruju duhovni odnosno
'metafizički' aspekt cijelog fenomena kao i snažan
psihološki transformativni učinak. Oni koji iznose
takve teorije suočavaju se s velikom poteškoćom
da objasne kako je moguće da pacijenti koji su bili
klinički mrtvi i doživjeli NDE daju tako detaljne i
precizne opise nastojanja liječnika da ih rea-
nimiraju ?
Primjerice, američki liječnik dr. Mic-hael
Sabom spominje slučaj mlade žene koja je imala
komplikacije tijekom operacije mozga zbog
moždane aneurizme. EEG njezinog mozga i
moždanog stabla bio je ravan. Nakon uspješne
operacije žena je ispričala o svom dubokom NDE
koje je doživjela tijekom operacije, koje je
uključivalo OBE s provjerenim opažanjima tijekom
perioda kad joj je EEG bio potpuno ravan.
NDE i COz
Iako neurofiziološki procesi imaju neku
ulogu u NDE-ima, ta iskustva ne mogu se svesti na
te procese kao njihovu puku posljedicu. Poznati
neurokirurg Wilder Penfield je 1950-tih, prilikom
neurokirurških zahvata, uočio da se iskustva koja
nalikuju elementima NDE-a mogu izazvati
električnim stimuliranjem temporalnog režnja
mozga (a time i hipokampusa). Tih godina ustano-
vljena je i povezanost takvih iskustava s
povećanom koncentracijom ugljičnog dioksida
(C02) u krvi (hiperkarbija). Kad prestane disati -
zbog kakve teške traume - čovjeku se naglo poveća
koncentracija C02 u krvi, a kad postane prevelika,
tkiva počnu odumirati. Zato su neki pomislili da bi
NDE mogla biti posljedica reagiranja mozga na
povećanu koncentraciju C02 u krvi.
Međutim, u jednom od slučajeva koje je proučavao
M. Sabom, jedan kardiolog iz Atlante je mjerio kon-
centraciju kisika u krvi pacijenta upravo u vrijeme
kad je ovaj doživio NDE. Ustanovio je da je
koncentracija kisika bila iznad normalne, a ne ispod
kao što se moglo očekivati. Takvi slučajevi su
opovrgnuli teoriju prema kojoj se "tunelski doživljaj"
tumači kao posljedica hiperkarbije. (Spomenuti
Sabomov slučaj također pokazuje da je pogrešno
izlaziti s teorijom, a da se prije toga nisu obavila
daljnja istraživanja.)
Slični efekti javljaju se i kod smanjene
moždane perfuzije (dotoka krvi) uslijed lokalne
moždane hipoksije (nedostatka kisika), recimo kod
naglog ubrzavanja tijekom treninga zrakoplovnih
pilota ili kod hiperven-tilacije iza koje slijedi tzv.
Valsalvin manevar. Spominju se i neka slična
iskustva uzrokovana psihoaktivnim tvarima (bilo
onima koje nastaju u tijelu uslijed fizioloških
poremećaja, bilo onima koje se unose izvana kao
što su medikamenti i psihoaktivne droge). Kod
takvih induciranih iskustava mogu se javiti elementi
koji nalikuju OBE, kao i sjećanja koja su
fragmentirana i slučajna i ničim ne nalikuju na
retrospektivu života kakva se javlja kod NDE-a.
Također, bitna razlika između ovih induciranih
iskustava nalik NDE-ima i samih NDE-a je
nedostatak transformativne snage kod prvih. Ta
iskustva po pravilu ne uključuju promjenu osobnosti
i svjetonazora, kao i straha od smrti, kao što je to
slučaj kod NDE-a.
NA RUBU MEDICINE
Uzimajući u obzir činjenice da se u stanju
kliničke smrti javlja jasna izvantjelesna svjesnost,
da EEG kod srčanog udara postaje po pravilu ravan
unutar 10-tak sekundi od nastupanja sinkope
(gubitka svijesti) i da čak slijepi ljudi koji su doživjeli
NDE tijekom OBE imaju vjernu percepciju (što su
proučavali K.Ring i S.Cooper), dr. Van Lommel
dolazi do zaključka da iskustva NDE guraju do
krajnjih granica medicinska shvaćanja o rasponu
ljudske svijesti, kao i o vezi uma i mozga.
Postoji i teorija o NDE (kakvu zastupaju B.
Grevson, M. Sabom, K. Ring, transpersonalni
psiholog S.Grof, ali također dr. van Lommel)
prema kojoj je to stanje svijesti transcendentno. U
njemu identitet, spoznaja i osjećaji osobe
funkcioniraju neovisno o tijelu bez svijesti, ali je
zadržana mogućnost vanosjetilne percepcije.
Svakako valja spomenuti jedan i zanimljiv rezultat
do kojeg je došao tim neurologa Kevina Nelsona
sa Univerziteta u Kentuckvju Lexington, SAD).
Naime, oni su ispitali 55-ero ljudi koji su doživjeli
NDE i 55-ero ljudi koji nisu imali to iskustvo. Kod
60% onih koji su imali NDE ustanovljeno je da se
REM stanje (kao kod spavanja) nameće u njihovoj
'regularnoj' svjesnosti dok su budni. Što je još
neobičnije, i prije i nakon traume koju su doživjeli
oni su imali iskustva buđenja kod kojih se nisu
mogli pomaknuti - javila bi im se iznenadna
mišićna slabost u nogama i čuli bi neobične
zvukove. Samo 24% od onih koji nisu imali NDE
opisali su takvo nametanje REM-a.
NDE, FIZIKA I METAFIZIKA
Desetljećima se pokušavalo "lokalizirati"
svjesnost i osobnost unutar mozga, no bezuspje-
šno. Još je VV.Penfield dugo smatrao da se
ljudska osobnost može objasniti složenim
međudjelovanjem neurona ljudskog mozga.
Međutim, 50 godina poslije značajno je promijenio
svoje mišljenje i priznao: "Ozbiljno mislim, čak
vjerujem, da svijest čovjeka, njegov um, nije nešto
što je ograničeno na mehanizam mozga." Dodao
je da ustanovljavanje veze između uma i mozga
spada u "samu srž srži problema".
Dr. van Lommel smatra da je ključno
pitanje za razumijevanje veze mozga i mentalnih
funkcija ljudskog uma pitanje kako ne-materi-jalna
aktivnost poput koncentrirane pozornosti ili
mišljenja može korespondirati opazivoj (fizičkoj)
reakciji u obliku mjerivih električnih, magnetskih i
molekularnih aktivnosti, protoka krvi i si. u
određenom mjestu u mozgu? Neurofiziolozi su,
pomoću magnetoencefalografije (MEG), snimanja
magnetskom rezonancijom (MRI) i tomografijom
pomoću pozitronske emisije (PET) pokazali da
postoji takva korespondencija - da specifična
područja mozga postaju aktivna kao odgovor na
određenu mentalnu odnosno duševnu aktivnost,
na određene misli i osjećaje. Međutim, te studije,
iako dokazuju da neuronske mreže imaju ulogu u
posredovanju pri očitovanju mentalne aktivnosti,
ne podrazumijevaju nužno da moždane stanice
stvaraju tu mentalnu aktivnost, da su izvorište te
aktivnosti. Takvo shvaćanje, koje je začetnik
suvremene neurokirurgije W. Pen-field u početku
zastupao a zatim ga napustio - naziva se
"epifenomena-lističkim".
U POTRAZI ZA DUŠOM
Dr. Morse je sa svojim timom istraživača
1986. godine objavio rad o desnom sljepoočnom
režnju mozga kao anatomskom području mozga
vezanom uz NDE. U njemu su izostavili bilo kakve
metafizičke elemente, uključujući koncepte "duše" i
"duha", bojeći se da ne upadnu u kontroverzu.
Nakon objavljivanja njihovog rada javila im se
skupina čileanskih neurologa koji su se nezavisno
bavili istim predmetom i koji su došli do istih
zaključaka kao i Morseov tim. Međutim, i oni su bili
zbunjeni u pogledu točnog značenja rezultata
istraživanja. Morse priznaje:
"...shvaćam koliko je plitko naše razumijevanje
duhovnoga. Uporno tragamo za izvorištem
duhovnih iskustava, sondirajući mozak ne bismo li
pronašli mjesto gdje se ovi fenomeni javljaju. U
čitavom tom poslu uglavnom zaboravljamo da nije
toliko važno kako do ovih fenomena dolazi, koliko je
važno da se oni događaju."
Dr. van Lommel smatra da s našim sadašnjim
medicinskim i znanstvenim shvaćanjima izgleda
nemogućim objasniti sve aspekte osobnih iskustava
NDE koja se javljaju u stanju kliničke smrti, kad se
ne može ustanoviti nikakva mjeriva aktivnost
moždanih funkcija u tijelu osobe koju se reanimira.
U stanju kliničke smrti sve vitalne funkcije su na
"nuli" (uključujući "ravni" EKG).
U POSJETU VIŠIM STVARNOSTIMA
Van Lommel također smatra da je kvantna
fizika ključna za razu¬mijevanje veze između
svijesti i tjelesnih fun¬kcija, posebno mozga, kako
kod uobičajenih dnevnih aktivnosti tako i u
slučajevima kliničke smrti. On kvantnu ne-lokalnost
uspoređuje sa trenutnom, nelokalnom
međupovezanošću ka¬kvu doživljava osoba u
stanju NDE-a. Prema kvantnoj mehanici, barem
prema njenoj vjerojatnosnoj interpretaciji, postoje
tendencije za odvijanje, događanje procesa
(prvenstveno na subatomskoj razini). Sve te mogu-
ćnosti opisuju se tzv. prostorom stanja odnosno,
kad se promatra prostorni (prostorno-vremenski)
aspekt događaja, prostorom valnih obrazaca (valna,
odnosno kvantna polja).
Sam čin opažanja realizira neko od ;
mogućih stanja iz nemanifestirane realnosti. Iz tog
prostora manifestiraju se događaji koje mi
doživljavamo kao locirane u prostoru i vremenu. (U
određenom smislu, prvenstveno matematičkom,
prostorno-vremenski poredak ili "kontinuum" bio bi
mentalna konstrukcija kojom uređujemo naše
svakodnevno iskustvo u uobičajenom 'tjelesnom'
stanju svijesti koje je samo jedan niži aspekt -
svojevrsna 'projekcija'- sveukupne svijesti koja
obuhvaća stvarnost koja je 'multidimenzionalna' i
nelokalna.) Van Lommel priznaje da kvantna fizika
ne može sama objasniti bit svijesti ili tajnu života,
no pomaže pri razumijevanju "prijelaza između polja
svijesti u faznom prostoru (koja valja usporediti s
poljima vjerojatnosti kakva su nam poznata iz
kvantne mehanike) i budne svijesti vezane uz tijelo
u realnom prostoru (4-dimenzionalnom prostor-
vremenu), jer su to, prema njemu, "dva komple-
mentarna aspekta svijesti". Prema toj njegovoj
teoriji, odnosno modelu, naša sveukupna i
nepodijeljena svijest pripada neočitovanoj višoj
stvarnosti, "višoj dimenziji", kojoj u kvantnoj
mehanici odgovara prostor stanja, a moždani
korteks bi samo služio kao prijenosnik dijelova te
više svijesti i memorije u naše budno, tjelesno
stanje.
Mozak bi, dakle, bio svojevrsni 'projektor '
iz multidimenzionalne stvarnosti u 4-
dimenzionalnu stvarnost, u fizički svijet kakav
doživljavamo tjelesnim osjetima. Slične zamisli
stižu i od francuskog istraživača NDE-a dr. Jean-
Pierrea Jourdana. On pretpostavlja da je mozak
'sučelje' između svijesti i našeg svemira, koji našu
svijest "drži čvrsto na zemlji". To nam omogućava
da budemo prisutni, da opažamo i da djelujemo u
svemiru kakav nam je poznat Tijekom NDE-a ta
poveznica je (privremeno) prekinuta i svijest je
'multidi-menzionalna', nelo-kalna - transcendira
prostor i vrijeme.
Dr. van Lommel shvaća DNA kao "mjesto
rezonancije" ili poveznicu (sučelje) kroz koju se
odvija neprestana razmjena informacija između
našeg osobnog fizičkog tijela i nemanifestira-ne,
više stvarnosti. Prema njemu, DNA bi bila kvantni
primo-predajnik za nelokalnu komunikacija Da li je
DNA i kvantno-optički 'procesor' u toj nelo-kalnoj
razmjeni informacija? Odvija li se to putem
elektromagnetskih fluktuacija kvantnog vakuuma -
putem polja nulte energije? Imaju li mikrotubule
neurona kakvu ulogu u tome, kao što su 1995.
sugerirali S. HamerorTi matematičar R. Penrose ?
Van Lommel priznaje da je još uvijek više
pitanja nego odgovora, no da na osnovi gore
spomenutih uvida možemo razmatrati mogućnost
da bi smrt, kao i rođenje, mogla biti tek prijelaz iz
jednog stanja svjesnosti u drugo.
FILOZOFIJA DUŠE
Dr. M. Morse smatra da su staroegipatski
vladari (faraoni) prolazili kroz namjerno izazvano
iskustvo NDE, u okviru njihovog misterijskog kulta
Ozirisa, pod nadzorom visokih egipat skih
svećenika. Faraoni bi na taj način prošli kroz
svojevrsnu preobrazbu,"inicijaciju", koja im je
donijela pozitivne karakterne osobine što se
odrazilo na cjelokupno egipatsko društvo. Možda
su upravo zbog toga stari Egipćani smatrali
faraone "božanskim" vladarima? Prema Morseu,
faraoni su prolazili kroz ovaj ritual u dubini Velike
piramide, a provodio se tako da su visoki
svećenici, tiho pjevajući, faraona smještali u vo-
skom hermetički zapečaćeni kovčeg pri čemu bi
jedan od njih mjerio vrijeme. Nakon određenog
vremena (prema Morseu, oko 8 minuta, koliko
Sunčevoj zraci treba da stigne do nas - što sasvim
sigurno ima simbolike), kovčeg bi otvorili, a faraon
koji se unutra zamalo ugušio dolazio bi polako
sebi. Prisutnima bi govorio što je doživio; o
svjetlosti koja je postajala sve jača što joj se više
približavao, putujući kroz tamni tunel i o blistavoj
osobi koja bi izašla iz svjetlosti ipridošlome
prenijela poruku o životu i 'onostranome'.
Ako je ovaj opis točan, to bi značilo da Velika
piramida nije služila kao faraonska grobnica, već
kao 'inicijacijski' hram koji je svojom posebnom
strukturom i osobinama (geometrijom i dinamičkim,
vibracijskim svojstvima) omogućavao osobi koja je
prolazila kroz taj obred da doživi naročito
izvantjelesno iskustvo. Još uvijek nije jasno čemu
su služili šahtovi koji vode iz "kraljevske" komore u
Velikoj piramidi, kao ni oni koji vode iz niže,
"kraljičine" komore. Možda su oni iz "kraljevske"
komore imah i svojevrsnu namjenu usmjeravanja
(svijesti) iniciranog?
Njemački istraživač Rudolf Ganten-brink,
koji je 1993. dao značajan doprinos otkrivanju
šahtova iz "kraljičine" komore, spominje - kao jednu
od hipoteza o funkciji tih šahtova - da se moglo
raditi o "rutama za uzlet duše".
Tako dolazimo do pitanja o shvaćanju "duše",
ljudske osobe u svoj njenoj cjelovitosti. Kroz
povijest i u različitim kulturama, duša se vrlo
različito shvaćala. Oni koji se danas ozbiljno bave
NDE-om zaziru da u svojim stručnim radovima
koriste ovaj termin kako ne bi bili krivo shvaćeni ili
zapali u kontroverze. Tako, primjerice, ni dr. van
Lommel ne koristi metafizičke i religijske pojmove
kao što su "duša" i "duh", a njegov glavni predmet
bavljenja je svijest, svjesnost u kontekstu NDE
iskustava. Pritom njegova shvaćanja svijesti pomalo
podsjećaju na shvaćanja iz budističke filozofije. (Po-
znato je da je fizičar E. Schrodinger imao slična
shvaćanja u svojim pokušajima interpretiranja valne
mehanike i razmatranju 'metafizičkih' pitanja o
životu i naravi svijesti.)
DUŠA - OD EGIPTA DO SREDNJEG VUEKA
Staroegipatsko shvaćanje duše ilustrira
prikaz (u Anijevom papirusu, Egipatska knjiga
mrtvih) na kojem iznad ležeće mumije preminulog
(faraona) lebdi luje i živi po moći". Zanimljiv je osvrt
na to Aristotelovo shvaćanje prvog nam poznatog
znanstvenika-filozofa hr vatskog podrijetla (rodom iz
Istre), Hermana Dalmatina, koji je živio u 12 st. i bio
prevoditelj u prevoditeljskim centrima tog vremena
u Španjolskoj. On se obrazovao u platonskoj
tradiciji katedralne škole u Chartresu. U svojoj
raspravi De essentiis (O bitima, 66.2-5) osvrće se
na Platonovo i Aristotelovo shvaćanje duše i
povezuje Aristotelovo shvaćanje s predodžbom o tri
"roda" duše: onim koji oživljava (vegetativni), onim
koji oživljava i osjeća (animalni) i onim koji
oživljava, osjeća i razlučuje. Prvi rod uključuje
odnos rasta (biljke), drugi uključuje uz taj odnos još
i sposobnost osjećanja (emocije), dok bi treći rod
bio "najmoćniji" i uključivao bi sposobnost svjesnog
uređivanja. Po njemu, Aristotelovo shvaćanje duše
bilo bi više svojstveno trećem rodu, jer bi sam taj
rod bio netjelesan. Tijelo bi bilo oživljeno dušom jer
mu je ustroj upravo "pripremljen za djelovanja
života i duše".
Zanimljivo je i Hermanovo shvaćanje o
netje-lesnom stanju svijesti (duše): " ...možda je
dvojbeno da li duša i onda kad ostavi spravu [tj.
tijelo] ima iskustvo što se, dok je prisutna [u
tjelesnom stanju svijesti] čini da dolazi kroz spravu,
kakvo iskustvo je i bol što ga prima...od tjelesne
povrede i slično. Treba odgovoriti potvrdno kad se
zaista tako čini ...Dakle, vidi li i bez očiju? Vidi
razgovijetno i mnogo čišče... i mnogo lakše vidi kad
joj ne treba ništa od prisustva tvari i ništa od pomoći
vanjskog ili tjelesnog svjetla, jer prirodno vidi i ono
što pripada dalekoj budućnosti [vidovitost] i ima
jednaku snagu kako u mogućem opstojanju stvari
tako i u zbiljskome. Jer, ako bi kadgod vidjela
drukčije nego stoje istina o stvari, to dolazi od
tjelesne zapreke."
Dakle, Herman je prije više od 800 godina
shvaćao nelo-kalnost vanosjetilne percepcije, što
se jasno vidi iz gornjeg citata. O stanju svijesti kod
sanjanja on dodaje: "Zato je pjesništvo ipridalo
snovima bjelokosna vrata, što [duša] vidi ponajviše
ono stoje istinito, ali, jer je zastrta tjelesnom
vezom, vidi kroz druge likove i zaobilaznim putem ,
kroz zagonetku i kao u ogledalu."
Neurolog Kevin Nelson objašnjava razliku između
NDE-a i stanja sanjanja:
"Većina sanjanja javlja se u REM [brzi
pokreti očiju] spavanju i unatoč mogućem
doprinosu REM-nametanja NDE-u, NDE i snovi se
temeljno razlikuju. Iskustva blizu smrti prizivaju se
[u sjećanje] s jakim osjećajem stvarnosti stoje u
oštroj suprotnosti spram snova. Štoviše, NDE-ima
nedostaju bizarne karakteristike snova."
Od Srednjeg vijeka na ovamo pitanja o postojanju i
naravi duše i njenoj vezi s tijelom ne prestaju biti
predmet rasprava i osporavanja u zapadnjačkoj
filozofiji. (Utjecaj Descartesa na oštro dualističko
shvaćanje odnosa mentalnih funkcija i tijela u
zapadnjačkoj kulturi može se usporediti s
utjecajem koji je I. Newton imao na filozofiju
prirode i meha-nicističko shvaćanje svemira, pa se
često govori o kartezijansko-newtonovskoj
paradigmi.)
Dr. Morse, govoreći o vlastitim
istraživanjima prirode svijesti, spominje i reakciju
onih koji su doživjeli NDE na konvencionalnu
znanstvenu paradigmu: "Kad u razgovorima ili
predavanjima spomenem NDE, nerijetko slušam
prigovore onih koji su doživjeli NDE. Naime,
zamjeraju mi što to iskustvo smještam u mozak.
Po njima, pokušaj znanstvenog objašnjavanja ovih
događaja ravan je pokušaju njihovog negiranja."
Nakon 10 godina rada s djecom koja su doživjela
NDE, dr. Morse je ustanovio:
"Znanost ma koliko velika bila, kazuje nam samo
pola priče o onostranom životu i ljudskoj duši.
Ostatak nam kazuju djeca svjetlosti [ istaknuo Dr
Morse]."::
Ledeno doba: jedna od najvećih
povijesnih misterija
Sa znanstvenim općeprihvaćenim mišljenjem da je
Veliko ledeno doba postojalo krenula je potraga
kako bi se našlo što ga je uzrokovalo
Piše: Edward F. Malkowski 2004., 2007.
Izvor: Nexus Magazin lipanj/srpanj 2007.
Otkriće Velikog ledenog doba
Već je 1787. godine Bernard Kuhn vjerovao
da su nasumično razmještene stijene u Švicarskoj
Juri rezultat pradavnog odleđivanja. Nakon stoje
sedam godina kasnije škotski geolog James Hutton
posjetio Juru, došao je do istog zaključka. Međutim,
sve do prve polovice 19. stoljeća, prevladavajući
model za tumačenje opazivih geoloških dokaza bio
je da se radi o rezultatu biblijskog Velikog potopa.
Geolog njemačkog podrijetla Jean de Charpentier
bio je zanesen tim stijenama i morenama. Tijekom
1830-tih formirao je prvu teoriju o oleđivanju.
Godine 1841. njegova teorija je objavljena kao
Essai sur les glaciers ("Ogled o glečerima"), stoje
bilo prvo detaljno, znanstveno razmatranje o
oleđivanju.
Louis Agassiz, koji se također preobratio na
ledenjačko objašnjenje tih geoloških kurioziteta,
istaknuo je i integrirao sve te geološke činjenice
kako bi formulirao teoriju da je Veliko ledeno doba
jednom zahvatilo Zemlju. To je objavljeno u njegovoj
knjizi iz 1840. godine Etudes sur les glaciers
("Studije o glečerima"). U Svsreme glaciaire
("Glacijalni sustavi objavljenom 1847., prikazao je
daljnje dokaze prikupljene diljem Europe, koji su
podržali njegovu teoriju. Godine 1846. Agassiz je
putovao u Ameriku gdje je otkrio još više dokaza o
oleđivanju, a 1848. prihvatio je položaj na Harvardu.
Od 1870. teorija da su davno postojala razdoblja
raširenog leda bila je opće prihvaćena od strane
znanstvene zajednice.
Zemljina orbita i ljuljanje
Sa znanstvenim općeprihvaćenim
mišljenjem da je Veliko ledeno doba postojalo
krenula je potraga kako bi se našlo što ga je
uzrokovalo. Prva teorija, koju je uveo Joseph
Adhemar, temeljila se na otklonu naprijed-nazad
Zemljine osi tijekom razdoblja od 22.000 godina,
koji se općenito povezivao sa precesijom
ravnodnevica (smatra se da je 25.800 godina danas
najtočniji broj). Kako vrijeme prolazi, zviježđa se
polako mijenjaju na određeni datum (tipično se
mjeri na proljetnu ravnodnevicu ), krećući se
unatrag kroz Zodijak. Danas Sunce izlazi u zviježđu
Riba na proljetnu ravnodnevicu. Tijekom 2000
godina prije toga ["doba Ribe], izlazilo je u Ovnu.
Tijekom idućih dvije tisuće godina, počevši oko
2070., izlazit će u Vodenjaku. Taj priklon Zemljine
osi naziva se ravninom kosine i ona se proteže
prema van kako bi činila veliki krug u nebeskoj
ravnini, poznat kao ekliptika. Taj kut se naziva nagib
ekliptike i sadašnja inklinacija je na 23,5 stupnjeva
prema okomici, ali varira od 24,5 do 22,1 stupnjeva.
Kao stoje poznato, taj kut Zemljine osi određuje
godišnja doba u umjerenim klimatskim područjima.
Prema Adhemarovoj teoriji, koja god polutka imala
dulju zimu iskusila bi ledeno doba. Prema tome,
svakih 11.000 godina pojavilo bi se po jedno ledeno
doba naizmjence na jednoj polutci, a potom na
drugoj. James Croll, samouki učenjak i nekadašnji
nadstojnik na Andersonian College and Museumu u
Škotskoj, prigovarao je Adhemarovoj teoriji. On je
zaključio da su najuvjerljivija pokretačka sila iza
promjene klime bile varijacije u Sunčevom
zračenju koje pogađa Zemlju, nazvano insolacija,
kao rezultat Zemljine orbitalne putanje, koja je
eliptična i može se mijenjati do pet posto tijekom
vremena. Taj ekscentricitet utječe na količinu
Sunčevog zračenja koje pogađa Zemljinu površinu
kod afela (naše najudaljnije mjesto od Sunca) i
kod perihela (naše najbliže mjesto od Sunca).
Prema Crollovoj teoriji, smanjenje u količini
Sunčevog zračenja tijekom zime pogoduje
nakupljanju snijega, ali to će rezultirati dodatnim
gubitkom topline zbog odbijanja sunčeve svjetlosti
natrag u svemir.
Ako nastupi zima kad je Zemlja blizu
Sunca, temperature će prirodno biti više od
uobičajenog; ali ako nastupi zima kad je Sunce
udaljenije, temperature će biti niže nego obično.
Prema tome, ako polarno područje jedne polutke
postane hladnije, izmjenjujući vjetrovi će biti
snažniji na toj polutci i tople ekvatorijalne
oceanske struje će se prebaciti prema suprotnoj
polutci, dalje povećavajući gubitak topline. Da je
Zemljina putanja kružna, sporo ljuljanje uopće ne
bi imalo učinka na klimu. Svako godišnje doba
javljalo bi se na istoj udaljenosti od Sunca.
Međutim, budući je insolacija na sjevernoj polutci
izvan faze s onom na južnoj polutci, Croll je
vjerovao da bi se ledena doba izmjenjivala sa
sjeverne na južnu polutku.
lako se teorija o izmjenjujućim ledenim dobima
pokazala pogrešnom, Crollove ideje su postavile
osnovu za uzročnost ledenog doba. On je bio prvi
koji je prepoznao važnost oceanskih strujanja,
Sunčevog zračenja i ekscentriciteta Zemljine orbite
u stvaranju jednog objašnjavajućeg modela.
Godine 1876. Croll je bio imenovan članom
Londonskog Royal Societvja. U ranom 20. stoljeću
Milutin Milanković, profesor matematike, fizike i
astronomije na Univerzitetu u Beogradu, obnovio
je Crollovu teoriju insolacije i prionuo zadaći
potankog opisivanja insolacije na osnovi Ludvvig
Pilgrimovih zadnjih izračuna Zemljine orbite.
On je pokazao da je insolacijom dominirao 23.000-
godišnji ciklus i zaključio da bi ledena doba bila
najintenzivnija kad je Sunčevo zračenje palo ispod
određenog praga. Budući da krivulja insolacije ima
jedan približan 100.000-godišnji ciklus, on je
vjerovao da bi se takav jedan ciklus mogao vidjeti
u ledenim dobima. Pronicavo je iznio ideju da bi
sjeverna polutka dominirala zato jer je sadržavala
dvije trećine Zemljine kopnene mase. Pokrenuta
količinom Sunčevog zračenja na sjeveru, ledena
doba na obje polutke bila bi sinkronizirana.
Milankovićeva teorija insolacije bila je
napuštena kad su procjene starosti, koje je
omogućilo radiokarbonsko datiranje, pokazale da
je određivanje vremena u njegovim proračunima
ledenih doba bilo netočno. Međutim, proučavanja
izotopa iz sedimenata s morskog dna tijekom
1960-tih i 1970-tih, koja su se fokusirala na
promjene u Zemljinoj klimi, ponovo su oživjela
njegovu teoriju. Sedimenti iz dubokog mora koji
sadrže ovojnice malih organizama nalik planktonu,
nazvanih fomminiferi, sadrže povijest klimatske
promjene.
Kad su živi, ti organizmi se fiksiraju na dva
tipa kisikovih atoma: obilan i poznatiji izotop kisik-16
i kisik-18. Kisik-18, teži izotop, obogaćen je u
morskoj vodi; lakši atom je nađen u većim
koncentracijama u snijegu i ledu. Kad god je iz
oceana ekstrahirana voda kako bi činila više leda,
ostavljena je posjetnica u kisiku. To obogaćenje, sa
kisika-16 na kisik-18, viđeno je u vapnenačkim
ovojnicama foraminifera (koje se sastoje od
CaC03). Vapnenac se taloži iz morske vode, tako
da kisik koji izgrađuje vapnenačke kristale odražava
sastav morske vode. Analiziranjem izotopa kisika u
foraminiferima, znanstvenici mogu odrediti kada je
Zemlja proizvela više ledenjaka i vremenska
razdoblja kad su nastupila ledena doba. U
sedimentima s morskog dna otkriveni su dokazi o
100.000-godišnjem kao i o 41.000-godišnjem i
23.000-godišnjem klimatskom ciklusu. Ali, još uvijek
postoje neriješena pitanja.
U ledenjačkim podacima izgleda da
100.000-godišnji ciklus dominira, sa slabijim
41.000-godišnjim ciklusom i 23.000-godišnjim
najslabijim od svih. Međutim, u teoriji insolacije
obrnuto je: 23 000-godišnji ciklus dominira, a kao
najslabiji javlja se 100.000-godišnji ciklus.
Uzdizanje Himalaja i globalna klima
Jedna od najnovijih teorija za objašnjavanje
ledenih doba povezuje promjene u globalnoj klimi s
jednim od Zemljinih najimpresivnijih geoloških
obilježja: Himalajama. Prema teoriji koju je 1988.
predložila Maureen Raymo, profesorica u
istraživanju u znanosti o Zemlji sa Bostonskog
Univerziteta, kako su Himalaje rasle velika količina
stijena bila je izložena prirodnim silama.
Monsumske kiše natopile su zemlju i naličje
izloženog stijenja je erodiralo. Taj proces kemijske
izloženosti atmosferskim prilikama ekstrahirao je
toliko ugljičnog dioksida iz atmosfere da su globalne
temperature pale, aktivirajući tako jedno ledeno
doba. Kako bi pokazala da je to bio slučaj, Raymo
se okrenula proučavanju sedimenata s morskog
dna i stroncija.
Postoji nekoliko tipova (izotopa) stroncija,
svaki s različitom atomskom masom. Stroncij-87,
najteža vrsta, ispran je u more kemijskim
atmosferskim djelovanjem na stijenje. Lakša vrsta,
stroncij-86, oslobođen je širenjem morskog dna i
dolazi iz duboke unutrašnjosti Zemlje. Uspoređujući
količine tih izotopa u različitim slojevima, Raymo je
vjerovala da će naučiti koji proces je bio aktivniji u
bilo kojoj točki vremena. Prije trideset i pet milijuna
godina stroncij-87 dramatično je porastao, što se
podudaralo s uzdizanjem Himalaja.
 S dokazom o stronciju, Maureen Raymo
misli da je riješila zagonetku ledenih doba. Prvo,
uzdizanje Tibetske regije intenziviralo je indijske
monsume. Zatim su monsumske kiše erodirale
planine izvlačeći ugljični dioksid iz zraka. Na kraju,
s manje ugljičnog dioksida, atmosfera se postupno
hladila.
Oceanske struje i novo ledeno doba
lako su različite oceanske struje poznate već neko
vrijeme, znanstvenici su nedavno odredili da
oceanske struje igraju ključnu ulogu u klimi i
vremenu. Novo istraživanje je pokazalo da plitke,
tople struje sa Pacifika teku prema zapadu, oko
Afrike, a zatim sjeverno duž afričke i europske
obale. Tijek tih voda održava Europu blagom,
nasuprot njenom pandanu, Labradoru, preko
Atlantika. To zapadnu Europu opskrbljuje s
trećinom one topline kojom to čini Sunce, i dio je
globalnog oceanskog sustava koji održava
klimatski status quo.
U sjevernom Atlantiku Golfska struja nosi
toplinu u obliku tople vode prema sjeveru i istoku. I
kako se kreće prema sjeveru, ona isparava i
prenosi svoju toplinu na obalna područja. Topla
voda postaje slanija s isparavanjem i kad dosegne
zemljopisnu širinu Islanda njena gustoća doseže
točku koja je spušta prema dnu. Tada postaje dio
povratnog ciklusa hladne vode i teče prema jugu u
Atlantik, prema Antarktiku, oko Afrike i natrag
prema Pacifiku pokraj Australije. Ako bi na neki
način tople vode prestale kružiti, Europa bi ušla u
mini ledeno doba. Nedavne studije pokazuju da je
to moguće i da je sadašnji prijenosni pojas u
sjevernom Atlantiku ne-predvidiv. Od kraja
zadnjeg ledenog doba, arktička ledena kapa
nastavila se topiti, puštajući svježu vodu u sjeverni
Atlantik. Ako previše svježe vode ulazi u ocean
(razvodnjavajući tako njegov sadržaj soli i
održavajući ga manje gustim) neće potonuti i
pridružiti se povratnim strujama pri dnu; ostat će
tamo gdje jest, priječeći tople struje da uđu i
mijenjajući tako klimu Europe.
Hladna, slana voda koja teče od južnog
Atlantika i prema istoku blizu antarktičke obale
tone u dubine, potičući tako njen pritisak na
međupovezani sustav oceanskih struja. Prema
Wallaceu Broeckeru sa Columbia Univerziteta,
New York, antarktičke površinske vode tonu samo
za trećinu vrijednosti nego što su pred stotinu
godina. Ako je to točno, usporavanje u antarktičkoj
dubokoj struji učinit će antarktičko područje
hladnijim, a Golfsku struju toplijom. Sadašnji trend
globalnog zagrijavanja počeo je tijekom 1880-tih,
no tijekom 1970-tih čovjek je tomu pružio poticaj.
Broecker vjeruje da je to zagrijavanje ljudski
izazvano i da se bori protiv prirodnog trenda
hlađenja.
Dolazeći komet
Donald Patten predlaže sasvim drukčiju
teoriju što se tiče uzroka ledenog doba - onu koja
uključuje katastrofu globalnih razmjera, lako se
njegova ideja čini isto toliko teološki motiviranom
kao i znanstvenom, on nudi dobro istraženo i
uvjerljivo objašnjenje učinaka koje bi "bliski
promašaj" nekog kometa imao na Zemljinu klimu.
On također razmatra motive i vjerovanja - gotovo
kreacionističko opovrgavanje geološkom uniformita-
rijanizmu - i daje povijest znanstvenika i pisaca
priznajući katastrofični pristup Zemljinoj geologiji.
Od 1920-tih George McCready Priče, Byron C.
Nelson, Alfred M. Rehvvinkel, Henry Morris,
Charles Hapgood, IvanT. San-derson, Immanuel
Velikovski i Dolph E. Hooker, među ostalima, nosili
su stijeg iznenadnog katastrofičnog pristupa
tumačenju ledenih doba.
Fenomen koji nude Patten i drugi koji daje
stanovitu snagu njihovim postavkama bizarni je
dokaz o smrznutim mamutima koji je još i danas
zagonetka, lako mamuti nisu jedine životinje koje su
nađene smrznute (rinocerosi, ovce, konji, goveda,
lavovi, tigrovi i bizoni također su nađeni), kao jedna
izumrla vrsta bili su u prvom planu znanstvenog
istraživanja. Njihovi ostaci, ponekad čitavi, nađeni
su u Sibiru i na Aljaski na desetke tisuća, i opskrbili
su svijet trenutnim zalihama bjelokosti. Rusija ima
2000 godina staru tradiciju opskrbe bjelokošću sa
Sibirskih otoka. Između 1880. i 1900. godine blizu
20.000 kljova uzeto je s jednog jedinog otoka.
Procijenjeno je da bi u Sibiru moglo još uvijek biti
zakopano do tri milijuna mamuta. Prema jednom
članku iz National Geographica, stručnjaci
procjenjuju da je tamo 600.000 tona bjelokosti još
uvijek dostupno i moguće ga je pronaći. Iznenadna
katastrofa, poput udara asteroida ili bliskog
prolaska kometa, dobro prolazi u tumačenju smrti
milijuna životinja. Njena prethodnica se vidi u
najvećem izumiranju svega krajem razdoblja Krede,
kad je udar divovskog asteroida rezultirao
izumiranjem dinosaura.
U svojoj teoriji bliskog prolaska kometa
Patten također objašnjava formiranje planinskih
lanaca i zašto su raspoređeni u luku duž
kontinenata. Kad se taj ledeni posjetitelj suviše
približio Zemlji, postao je zarobljen u orbiti na period
od devet mjeseci, kružeći kao još jedan mjesec. U
dva navrata, kad je došao sasvim blizu, njegovo
gravitacijsko privlačenje vršilo je snažnu silu ne
samo na oceane, stvarajući divovske plimne valove,
već također i na Zemljinu rastaljenu jezgru. Magma
u jezgri reagirala je uvelike na isti način kao što to
čine oceani na gravitacijsku silu. Kao rezultat, sa
svakim bliskim prolaskom kometa, val rastaljenog
kamena bio je povučen prema gore, sileći Zemljinu
koru prema gore.
Kako je taj komet plesao u Zemljinoj orbiti,
led koji se izdvojio iz njegove mase bio je u velikim
količinama pohranjen kroz elektromagnetsko
otklanjanje. [Napomena: teorija "prljave grude
snijega" osporavana je teorijom plazmenog
kometa.Ur.] Prema Pattenovoj teoriji, šest milijuna
kubičnih milja leda bilo je izbačeno i na sjevernu i
na južnu polutku - led sa temperaturom od -150°F.
U središnjim čvorištima led je mogao biti tri milje
debeo i tanjio se na rubovima. Led se pojavio
iznenada, ne tijekom dugog vremenskog
razdoblja. Samo to, prema teoriji, objašnjava
iznenadno smrzavanje milijuna životinja.
Patten također argumentira da oblik
ledenih pokrova odgovara teoriji o bliskom
prolasku kometa. Ledenjaci veličine kontinenta iz
zadnjeg ledenog razdoblja bili su najdeblji oko
središta. Iz današnje klime na Antarktiku znamo da
kod središta kontinenta pada vrlo malo
snijega zbog nemogućnosti hladnog i suhog zraka
da zadrži vlagu. To je napuštena pustoš od
kamena i šljunka. Međutim, na rubovima postoje
znatne snježne oborine zbog međusobnog
prožimanja toplog, vlažnog i hladnog zraka. Kad
bi snijeg bio primarni činitelj u stvaranju leda
ledenog doba, tada bi njegovo nakupljanje bilo
obilnije na periferiji a ne u središtu.
Lutajući polovi
Jedan od najintrigantnijih ljudskih
elemenata teorije o tatajućim polovima profesora
Charlesa Hapgooda jest da jeAlbert Einstein
vjerovao da je istraživanje tog predmeti poželjno i
da "ne bi bilo opravdano a priori odbaciti tu ideju
kao avanturističku". Einsteinovo pismo Charlesu
fhpgoodu, datirano na 24. studenog 1952.,
objavljeno je Irttepgoodovoj knjizi The Path ofthe
Pole: Alesto primam poruke od ljudi koji žele moj
savjet u pogledu njihovih neobjavljenih ideja. Ne
treba ni spominjati da te ideje vrlo rijetko posjeduju
znanstvenu valjanost. Sama prva poruka,
međutim, koju sam primio od g. Hapgooda,
elektrizirala me. Njegova ideja je originalna, velike
jednostavnosti, i - ako nastavi samu sebe
dokazivati - od velike važnosti za sve što je vezano
uz povijest Zemljine površine.
Hapgood je počeo svoje istraživanje
lutajućih polova kao rezultat njegovog zanimanja
za zemljopis i drevne mape, što je dovelo do
njegovog ponovnog otkrića karte Pirija Reisa,
rukom iscrtane turske pomorske mape koja je
podigla prašinu još u 16. stoljeću. Prema njenim
izvorima, mapa je bila nacrtana nekoliko godina
nakon što je Columbo započeo svoje prvo
putovanje prema Amerikama. Admiral Piri Reis,
kartograf te mape, zabilježio je daje njegova mapa
svijeta bila izvedena iz vrlo starih referentnih
mapa. Pobližim ispitivanjem Hapgood je primijetio
prisutnost sferne trigonometrije u izgledu mape i
detaljno poznavanje globalnog zemljopisa koje je
uključivalo obalnu liniju Antarktika u nekom
davnom vremenu kad je ovaj bio slobodan od
leda. Mapa je bila točna u vrijeme kad nitko nije
mogao poznavati obalna područja Antarktika. To je
potaknulo Hapgooda da potraži neko objašnjenje
što ga je naposljetku dovelo do njegove
kontroverzne teorije.
Prema Hapgoodovoj teoriji lutajućih polova,
svakih 20.000 do 30.000 godina Zemljine
kontinentalne ploče naglo se gibaju kao cjelina
preko velikih udaljenosti. Taj fenomen, poznat kao
pomicanje kontinenata, zbiva se i danas ali znatno
sporijim tempom. Njegova teorija kaže da ako se
pojave uvjeti koji stvaraju neravnotežu u Zemljinoj
giroskopskoj vrtnji, Zemljine ploče će se gibati na
takav način da vrate Zemlju u uravnoteženu vrtnju.
Geološki pokazatelj koji sugerira da su
polovi mogli biti u različitim položajima tijekom
Pleistocena impresivan je. Koristeći geomagnetske
pokazatelje i karbonsko datiranje, Hapgood
prepoznaje položaje četiriju prijašnjih polova i
mapira njihove prijelazne putanje. Prije kojih 11.600
godina, prema kraju Pleistocena, Sjeverni pol se
pomicao prema njegovom sadašnjem položaju u
Arktičkom oceanu; prije 50.000 godina bio je u
Hudsonovom zaljevu; prije 75.000 godina bio je u
Greenlandskom moru; a prije 120.000 godina pol je
bio na Yukonskom teritoriju u Kanadi.
Kako se to pomicanje može javiti,
jednostavno je objašnjeno Zemljinom strukturom.
Mi živimo na kori, vanjskoj plohi, koja se sastoji od
šest glavnih kontinentalnih ploča i nekoliko manjih.
Unutrašnja jezgra sastoji se od čvrstog željeza, koje
je okruženo vanjskom jezgrom od tekućeg željeza.
Jezgru okružuje plašt, koji se sastoji od rastaljenih
stijena (donji plašt) i krutih stijena (gornji plašt).
Gornji plašt i kora su labavo povezani i mogu kliziti
jedan preko drugog, čiji je najneznatiji efekt
pomicanje kontinenata. Teorijski, svaki sloj se može
gibati neovisno o drugim slojevima. Prema
Hapgoodu, gornja dva sloja mogu kliziti ako se
primijene određene sile, dok jezgra, os i orbita
planeta ostaju nepromijenjene.Teži dio glasi - koja
sila uzrokuje klizanje? Prema Hapgoodovom
mišljenju, centrifugalni moment ledenih kapa,
ekscentričnih prema polovima, daje tu silu. Težina
leda na polovima stvara neravnotežu u Zemljinoj
vrtnji. S vremenom to se pojačava do točke kad je
potrebna promjena kako bi se ispravila
neravnoteža. Hapgood je shvatio da nije trebao
čitav planet promijeniti položaj oko svoje osi kako bi
održao svoju ravnotežu. Trebala se pokrenuti samo
vanjska kora, upravo kao što labava kora oguljene
naranče može kliziti oko unutrašnjeg ploda.
Predvidio je katastrofično i dramatično kretanje
čitave kore koje je omogućilo polarnim ledenim
kapama da se otope u novoj, toplijoj klimi. Led bi se
tada počeo stvarati na novim polovima, čekajući
idući pomak. Brzo kretanje kore, naravno, stvaralo
bi pustošenje u okolišu. Ako je sadašnja razina
seizmičke i vulkanske aktivnosti bila rezultat
pomicanja ploča između jednog i četiri centimetra
na godinu, mnogo brži tempo promjene vjerojatno
bi bio apokaliptičan. Na koji god način da su se
polovi pomakli, regionalne klime posvuda
dramatično bi se izmijenile. Premješten polarni led
otopio bi se, uzrokujući nevjerojatne potope. Nova
polama područja zamrznula bi se u relativno
kratkom vremenskom razmaku, gotovo trenutno
ubijajući život koji je bio priviknut na topliju klimu.
Područja približavanja klima pomaknula bi se;
pustinje bi primile kišu, dok bi kišne šume postale
pustinje. Biljke i životinje trebale bi se prilagoditi na
nove uvjete ili izumrijeti. Dokazi upućuju na to.
Smrznuti nanosi tla, kamena, biljnih i
životinjskih ostataka, obično poznati kao muck,
postoje na Aljaski. Profesor Frank Hibben sa
Univerziteta New Mexico objašnjava: "Na mnogim
mjestima aljaski muck je upakiran sa životinjskim
kostima i ostacima u teretnim vagonima. Kosti
mamuta, mastodonata, nekoliko vrsta bizona,
konja, vukova, medvjeda i lavova pričaju priču o
životinjskoj populacijLunutar te smrznute mase
leže iskrivljeni dijelovi životinja i stabala izmiješani
s ledenim staklom i naslagama treseta i mahovine.
Izgleda kao daje usred nekakve kataklizmičke
katastrofe prije deset tisuća godina čitav svijet
živućih životinja i biljaka bio iznenada zamrznut
usred gibanja, poput nekakve mračne šarade.
Iskrivljena i potrgana stabla su nagomilana u
iscijepane mase...barem četiri značajne naslage
vulkanskog pepela mogu su otkriti u tim
nalazištima, iako su krajnje iskrivljene i izobličene."
U katranskim jamama La Brea u južnoj Kaliforniji
više od 565 vrsta životinja je fosilizirano u
ljepljivom katranu (asfaltu) pred nekih 10.000
godina.Tijekom prvog iskapanja 1906.
znanstvenici su našli koštano ležište koje je
sadržavalo preko 700 lubanja sabljastog tigra.
Kombinirane sa vučjim lubanjama, u prosjeku ih je
bilo 20 po kubnom yardu. Tamo je postojalo više
kostiju nego katrana i otkrivene su "slomljene,
razmrskane, iskrivljene i izmiješane u zvijezda) emitira intenzivno kozmičko zračenje. To
najheterogeniju masu", gotovo identičnu mućku sa
Aljaske. Pronađeno je također stotinu tisuća
fosiliziranih ptica, što predstavlja preko 138 vrsta
od kojih je 19 izumrla.
Tijekom tog istog vremenskog razdoblja,
mamuti su bili ubijeni na sličan način. John
Massev Stevvart, pišući u Smithsonianu, procijenio
je da je više od 500.000 tona mamutskih kljova
bilo zakopano duž sibirske arktičke obale.
Nekoliko tuceta smrznutih mamutskih leševa
nađeno je sa još netaknutim tkivom kao stoje
Jarkovski mamut. Uginuli su iznenada, a u
njihovim želucima nađena je neprobavljena biljna
tvar koja je uključivala travu, zvončiće, divlji grah i
ljutić. Znanstvenici su zaključili da su neki od
mamuta uginuli od gušenja, ali općenito, uzrok
smrti nije ustanovljen.
Pomak Sjevernog pola iz Hudsonovog
zaljeva na njegov sadašnji položaj u Arktičkom
oceanu objasnio bi zagonetna izumiranja i
masovna pokapanja koja su se zbila krajem
Pleistocena. U vrijeme pola u Hudsonovom
zaljevu, sjeverna sibirska obala imala bi istu
zemljopisnu širinu kao stoje danas ima Japan,
daleko izvan Arktičkog kruga. Ali kad su se polovi
pomaknuli, klima bi se vrlo brzo promijenila unutar
nekoliko dana iz ljetne savane gdje su mamuti
pasli travu u smrznutu pustoš. U njegovoj teoriji
Hapgood također objašnjava sile koje formiraju
planine kao funkciju gravitacije, lako su sile koje
izgrađuju planinu očito složene, načela su
jednostavna za objasniti. Kako se jedno područje
kopna kreće prema polu, pošto polumjer i opseg
Zemlje postaju kraći, postoji manje površinsko
područje za gibanje. (Arktički krug i ekvatorijalni
opseg razlikuju se za 13.000 milja.)
Postoji višak površine, i taj se, povučen
gravitacijom, mora presaviti. Planine ne bivaju
povišene, već se površina povlači bliže Zemljinoj
jezgri. Sila gravitacije preko velikog područja savija
površinu u malo područje da uskladi njen novi
položaj na zemaljskoj kugli. U suprotnom smjeru,
kako se kopno odmiče od pola, mora se proširiti.
Pojavit će se glavni usporedni rasjedi sa manjim
rasjedima pod pravim kutevima. Gdje se ti rasjedi
jave, rastaljena stijena odozdo ispunjava
raspuklinu. Prema Hapgoodu, pokretanja kopna
prema i od ekvatora tijekom milijuna godina
proizvela su planinske lance kojima se danas
divimo.
Galaktički superval
Još jedna, novija teorija objašnjava da je
globalno zagrijavanje krajem zadnjeg ledenog doba
bilo rezultat kozmičkog fenomena poznatog kao
galaktičkisuperval,a predložio ju je fizičar dr. Paul
LaViolette. Prema LaVioletteu, svakih 13.000 do
26.000 godina galaktička jezgra (ispupčenje [u
galaktičkom disku; op.prev.] gdje postoji golemi broj
zračenje, kojeg čine visoko-energetski elektroni i
elektromagnetsko zračenje (od radio-valova do X-
zraka i gama-zraka), izjedruje iz jezgre Galaktike u
"supervalu" koji putuje brzinom bliskom brzini
svjetlosti. Kad superval konačno dosegne naš
Sunčev sustav, nekih 28.000 svjetlosnih godina od
galaktičke jezgre, on mijenja ponašanje Sunca. Naš
Sunčev sustav obavijen je kozmičkom prašinom i
krhotinama koji su poznati kao Oortov oblak. Prema
La-Violetteovoj teoriji, kad superval prođe kroz taj
oblak, on sa sobom donosi veliku količinu prašine, a
kad ta prašina dosegne Sunce ona služi kao gorivo
za sunčevu peć. Kao rezultat, pojačava se aktivnost
Sunčevih bljeskova a Sunčeva korona i fotosfera se
povećavaju - s drastičnim klimatskim učincima po
Zemlju. Povećana Sunčeva aktivnost uzrokovala bi
iznenadne periode zagrijavanja za Zemljinu klimu.
Štoviše, kozmičke čestice koje su ušle u Zemljinu
atmosferu bile bi uhvaćene Zemljinim magnetskim
poljem i činile bi pojaseve zračenja u gornjoj
atmosferi. U jednom jedinom danu, energija
unesena u Zemljinu atmosferu bila bi ekvivalentna
Milijardu-tonskoj hidrogenskoj bombi. Ti klimatski
efekti trajali bi nekoliko tisuća godina.
Prema LaVioletteu, jedan takav superval
bio je odgovoran za drastične klimatske promjene
kakve je naš planet prošao prije 15.300 i 14.150
godina stoje naposljetku prekinulo ledeno doba i
uzrokovalo izumiranje brojnih vrsta. On također
vjeruje da dokazi sugeriraju da su se zbila dva
posebno intenzivna Sunčeva bljeska pred oko
12.840 godina i 12.730 godina, proizvodeći velike
izbačaje koronalne mase koji su zahvatili Zemlju.
LaViolette vjeruje daje iznenadno
superzagrijavanje bilo odgovorno za pokretanje
naglog otapanja ledenjaka i kontinentalno
plavljenje.
Stalno ledeno doba ili bez ledenog doba
uopće?
knjizi sa Christopherom Dunnom , autorom knjige
The Giza Povver Plant (Bear & Co., 1998.; pregled
u NEXUS-u 13/06). Radi kao razvijatelj softvera i
istraživač povijesti u Champaignu, Illinois, SAD.
Može ga se kontaktirati putem njegove internetske
stranice http://www.sonsofgod-
daughtersofmen.com/.
Ovaj članak bio je prvi puta objavljen kao "Ledeno
doba: jedna od najvećih povijesnih misterija" na
autorovoj internetskoj stranici
http://www.sonsofgod-
daughtersofmen.com/iceage.htm.

Različite hipoteze koje objašnjavaju Veliko

ledeno doba javljaju se kao kolekcija teorijskog
"beri i odaberi". Svaka je potkrijepljena Datum objave 31.07.2007.
znanstvenim dokazom i ima svoje poklonike.
Svaka govori priču o Zemljinoj prošlosti i sve
padaju u jednu od dvije opće kategorije: one koje
postuliraju polaganu, postupnu klimatsku promjenu
i one koje opisuju iznenadan katastrofičan početak
ledenog doba. Međutim, Hapgood u svojoj teoriji o
pomicanju pola podrazumijeva da ledeno doba nije
nikada postojalo. No, to je stvar percepcije,
zemljopisno govoreći, pošto je tu uvijek jedno
postojeće ledeno doba blizu polova. Sjeverna
Amerika bila je smještena blizu Arktičkog kruga i
bila je prirodno prekrivena ledom zbog svog
položaja, kao što su bili i različiti polovi prije toga (i
kao stoje naš sadašnji Sjeverni pol). Uz izuzetak
formiranja planina, mehanizmi pomicanja pola u
biti su isti kao polagano pomicanje kontinenata,
samo što se oni javljaju tijekom mnogo manjeg
vremenskog razdoblja. To je, naravno, učinilo
Hapgoo-dovu teoriju kontroverznom.

Bez obzira je li ledeno doba bilo prirodni

fenomen ili rezultat nekog međuzvjezdanog
posjetitelja, klima je drastično promijenila život
onih koji su bili na životu. Poznata je geološka
činjenica da su krajem zadnjeg ledenog doba, oko
10.000 godina prije Krista, mnoge
sjevernoameričke vrste izumrle, uključujući
mamuta, kamilu, konja, Ijenivca, pekarija (svinjoliki
kopitasti sisavac), antilopu, američkog slona,
rinocerosa, divovskog pasanca, tapira, sabljastog
tigra i divovskog bizona. Što god da je uzrokovalo
ledena doba, to je također utjecalo na klime nižih
zemljopisnih širina u Središnjoj i Južnoj Americi.Te
zemlje su također iznijele na vidjelo dokaz o
masovnim izumiranjima. Mehanizam koji je doveo
te životinje do njihovih grobova još uvijek je
zagonetka.

0 autoru:

Edvvard F. Malkovvski je autor knjiga Sons of God

- Daughters ofMen ["Božji sinovi - ljudske kćeri"]
(Bits of Sunshine Publishing Co., 2003.), Before
the Pharaohs [ "Prije faraona'] (Bear & Co., 2006.;
pregled u NEXUS-u 13/06) i The Spiritual
Technology ofAncient Egypt ["Duhovna tehnologija
drevnog Egipta"] (treba biti objavljeno od Bear &
Co. u studenom 2007.). Trenutno radi na novoj
 Newsletter
Prijavite se na newsletter ako želite dobijati obavijesti o promjenama na stranici.

Posalji
Email:

Novo na stranici

20.04.2009. Razno
- The Orion Project Memorandum
20.04.2009. Literatura
- Drago Plecko - Moji susreti s jogijima
- Harun Yahya - Some Secrets of the Quran
20.04.2009. Sci-Fi serije
- Lost 05x01 – 05x12
- Supernatural 03x13-04x09

Unesite Vaše uvjete za pretraživanje Pošaljite

Traži
obrazac za pretraživanje

25.03.2009. Eisenhower i izvanzemljani na vojnom filmu?

Ufološka zajednica pomno prati vijesti o Bobu, slušatelju koji je nazvao popularnu
radio emisiju "Coast to Coast". Bob tvrdi da je došao u posjed vojnog filma koji
prikazuje predsjednika Eisenhowera, Howarda Hughesa i "izvanzemljane na nosilima".
Izvor...
10.03.2009. NLO - Istina ili zabluda
U novoj radijskoj emisiji 2. programa Hrvatskog radija "Gladne uši", emitiran je 25.
veljače 2009. trosatni specijal o NLO-ima pod nazivom "NLO - Istina ili zabluda" s
naglaskom na aeronautičke incidente i ufološke teorije. U emisiji su gostovali Goran
Ergović , Srećko Matić, Nino Ogresta, Ivica Makir, Korado Korlević i Giuliano
Marinković. Emitirane su i arhivske izjave pilota Dobroslava Džebe (Pan-Adria incident
1977.), pokojnog geodeta Zdenka Grbavca (viđenje kod Blatnice 1982. i pronalazak
tzv. paškog trokuta 1999.) i astronauta Edgara Mitchella (sastanak u Pentagonu
1997). Link na emisiju:
http://ufo_nautica.podomatic.com/enclosure/2009-02-25T10_41_23-08_00.mp3
Izvor...
10.03.2009. Kepler krenuo u šestogodišnju potragu za novom Zemljom
NASA je lansirala teleskop Kepler koji će narednih šest godina po svemirskim
prostranstvima tražiti planete što sličnije Zemlji - koji se nalaze u orbiti oko zvijezda i
na kojima je moguć život. Keplerova misija je usmjerena na oko 100.000 zvijezda u
galaksiji Mliječni put. Astronomi su na tome području već primijetili velike planete.
Izvor...
19.02.2009. Kanada otkriva svoje NLO X-dosjee
Vlada Kanade otvorila je javni pristup hiljadama dokumenata federalne vlade koji se
tiče NLO-a. Ukupno 9500 digitaliziranih dokumenata koji obuhvataju period od 1947.
do ranih 1980-ih godina sada su dostupni na lokaciji:
http://www.collectionscanada.gc.ca/databases/ufo/
Izvor...
19.02.2009. Ogroman NLO viđen iznad grada u Sibiru
Dana 15.02.2009. oko 18 sati stanovnici jugoistočnog dijela grada Chita (oko 300
000 stanovnika) u Rusiji svjedočilo je preletu ogromnog NLO-a iznad njihovog grada i
nestanku iza horizonta. Neki su uspjeli mobitelima fotografisati letjelicu. Šokirani
pješaci zaustavljali su se u centru grada i u parkovima da bi pokazivali na nebo
prema NLO-u.
Anna Kotchetkova, koja je vidjela objekt nakon što su je njeni sinovi uzbuđeno
obavijestili u tome, primijetila je da objekt ne nalikuje ničemu što je na Zemlji. NLO
je opisan kao potpuno bešuman i bez ikakvih svjetala, njegova boja je bila sivo-crna i
izgledao je kao trougao sa zaobljenim krajevima.
Procjenjuje se da je NLO letio na visini od 500 do 1000 metara iznad tla i veličine
Beinga 747. Procjenjuje se da se kretao brzinom 7 m/s.
Ovaj incident je objavljen u većini ruskih medija odmah nakon viđenja. Ekipe NLO
istraživača planiraju posjetiti područje radi intervjuisanja očevidaca.
Inače, mnogi vjeruju da negdje na prostranom području Sibira leži tajna NLO baza.
Izvor...
19.02.2009. NLO u Argentini
Dana 24.01.2009. u 20:41 NLO je nisko preletio iznad Buenos Airesa. Jedan od
očevidaca, Christian Soldano, imao je kvalitetnu video kameru sa noćnim snimanje,
pa je bio u prilici da snimi ovaj slučaj.
Izvor...
30.01.2009. NLO drama iznad Njemačke
Piloti njemačkih borbenih zrakoplova tijekom jučerašnjeg dana bili su u stanju
pripravnosti, zbog NLO drame koja se odvijala u zračnom prostoru te zemlje, piše The
Sun.
Kontrolori leta pratili su iznimno brz neidentificirani leteći objekt kako juri preko kroz
čitav zračni prostor te zemlje, a istražitelji su te informacije provjerili i zaključili kako
se ne radi o konvencionalnom zrakoplovu, atmosferskom balonu ili čudnoj
atmosferskoj pojavi.
Axel Raab, glasnogovornik Ureda za sigurnost zračnog leta u Njemačkoj rekao je kako
se radi o misterioznom objektu. "Provjerili smo i odbacili sva konvencionalna
objašnjenja, to je pravi misterij", rekao je.
"Objekt je zbunjivao kontrolore leta jer je stalno nestajao i ponovno se pojavljivao na
ekranu radara. U jednom trenutku samo je nestao", ispričao je Raab. Misteriozni
objekt nestao je iznad područja koje američka vojska koristi za vježbe, a još 19.
siječnja bilo je na desetke prijava leta NLO-a iznad južnog dijela Njemačke.
Izvor...
30.01.2009. Novi razgovori sa Edgarom Mitchellom
Dr.Mitchell čvrsto vjeruje u NLO-e i život na drugim planetama. Kada je upitan o
navodnom projektu "Serpo" gdje se navodno izvršila razmjena vanzemaljaca i grupe
posebno odabranih astronauta NASA-e koji su išli na drugi svijet, rekao je da je čuo
za to i da ne može reći da to nije istina!
Što se tiče slučaja Roswell, Dr.Mitchell je rekao da je njegova porodica živjela u tom
području i da poznaju sve ljude koji su u to uključeni, te da nema nikakve sumnje u
to da se svemirska letjelica zaista srušila 1947. godine. "Pronađena su četiri
vanzemaljca, tri mrtva i jedan koji je živio nekoliko mjeseci".
Upitan o teoriji zavjere vezane za lažno slijetanje na Mjesec, odgovorio je da bi bilo
kakav pokušaj lažnog prikazivanja razotkrili Rusi, jer su oni u to vrijeme nadgledali
misiju i nastojali prestići SAD u trci za Mjesec.
Izvor...
30.01.2009. NLO šokirao desetine Ulcinjana
Na jednoj trećini od centra obruča, koji je unutra izgledao kao savršen krug, vidjela
se jarka svjetlost kao da je zvijezda.
Izvor...
30.01.2009. Obamina administracija će promovisati tehnologiju
antigravitacije
Obamina administracija je obećala da će u prvih 100 dana raditi na oporavljanju
ekonomije i američke međunarodne slike. Među ovim inicijativama se nalazi i
objavljivanje povjerljivih tehnologija baziranih na principima antigravitacione
propulzije, koji bi mogle učiniti revoluciju u energetskoj industriji.
Izvor...
30.01.2009. Veliki hadronski sudarač (LHC) ipak bi nas mogao uništiti
Trojica talijanskih i američkih fizičara sa sveučilišta u Bologni i Alabami, ponovno su
prošli kroz matematičke formule oko kreiranja mikroskopskih crnih rupa u LHC-u, koji
je smješten u Švicarskoj te zaključili kako mikro crne rupe neće nestati u milisekundi,
kako je to prethodno predviđeno.
Izvor...
17.01.2009. Fotografija NLO-a u Teksasu
Slika NLO-a na zemlji napravljena je u južnom dijelu Teksasa u noći 11.01.2009.
Sliku je napravila mlada žena, koja učestvuje u uređivanje stranice
unknowncountry.com. SLike je potpuno autentična. Objekt je ostao na zemlji samo
nekoliko sekundi i nalazio se na udaljenosti manjoj od 200 metara od nje. Objekt nije
proizvodio nikakav zvuk, a ispalio se u nebo ekstremnom brzinom.
Izvor...
17.01.2009. Čudnovato leteće stvorenje fotografisano u Argentini
Centar za proučavanje NLO-a (CEUFO - Center for Studies UFO) u Argentini primio je
email od fotografa (Fabian Romano) koji tvrdi da je uslikao čudnovato stvorenje na
svojoj kameri dok je fotografisao u okolini aerodroma Macachin.
Izvor...
17.01.2009. Otkrivena misteriozna buka iz dalekog svemira
Za svemir se obično smatra da je mirno mjesto. Međutim, tim astronoma je otkrio
čudan kosmički šum koji je šest puta jači nego što se očekivalo. Buka dolazi iz
dalekog svemira i niko ne zna čime je uzrokovana. Naravno, zvučni valovi ne mogu
putovati kroz vakuum (od kojeg je sačinjena većina svemira), ali zato mogu radio
valovi. Mnogi objekti u svemiru ,uključujući zvijezde i kvazare, emituju radio valove.
Čak i naša galaksija emituje statučki šum (prvi put ga je otkrio fizičar Karl Jansky
1931. godine). Druge galaksije takođe emituju pozadinske radio šumove.
Izvor...
17.01.2009. Života na Marsu ipak ima?
Mikroorganizmi vanzemaljskog porijekla odgovorni su za sloj metana oko planeta
Marsa, najnovije je otkriće znanstvenika NASA-e. Znanstvenici to otkriće doživljavaju
kao uzbudljivi novi dokaz da su mikroorganizmi s Marsa još uvijek aktivni. Ipak, neki
znanstvenici misle kako je metan oko Marsa proizveden vulkanskom aktivnošću ali su
valjda zaboravili činjenicu kako na Marsu ne postoje aktivni vulkani.
Izvor...
17.01.2009. Zemlja i Mars možda imaju slične životne oblike
U Zemljinoj prošlosti dogodila se snažna vulkanska aktivnost koja je lako mogla
rasijati prašinu sa mikrobima u vanjski svemir koja je mogla stići do Marsa. Život se
jednostavno ne može dogoditi slučajno. Ili je život stvoren na Marsu ili je život, koji je
postojao na Zemlji, stigao na Mars.
Izvor...
17.01.2009. NLO razbio englesku vjetrenjaču?
Cijeli dan stizala su izvješća o neobjašnjivim svjetlima na britanskom nebu, da bi se
stvar dodatno zakomplicirala na polju vjetroturbina u Coinshiolmeu u vlasništvu
tvrtke Ecotricity. Naime, stanovnici malog mjesta probudio je snažan tresak oko 4
sata ujutro, a kad se razdanilo ugledali su razvaljenu vjetroturbinu.
Jedan krak turbine je otkinut, dok drugi visi sav izobličen. Vijest bi ostala na tome da
nije bilo očevidaca koji tvrde da su vidjeli veliku loptu svjetlosti kako leti u pravcu
postrojenja. John Harrison još uvijek je zbunjen, jer ništa slično nije vidio u životu.
Izvor...
31.12.2008. Za posljednji dan u godini Larry King opet emitira UFO emisiju
Da li su NLO-i onemogućili odbrambene sisteme SAD-a? Poslušajte šta imaju reći tri
bivša dužnosnika zračnih snaga. Nećete vjerovati odgovoru. Svjedočenja koja vas
mogu navesti da vjerujete.
Izvor...
31.12.2008. Dokumenti o NLO-u
Francuska internetska stranica objavila je više od 1.600 znakova o postojanju
izvanzemaljaca prikupljnih u
posljednjih 50 godina.

Izvor...
31.12.2008. Dan kada je Zemlja stala
Twentieth Century Fox označio je 12.12.2008. istorijskim danom odaslavši prvu
pokretnu sliku u duboki svemir. Ako
postoji ijedna civilizacija oko zvijezde Alpha Centauri, moći će primiti i pogledati film u
Decembru 2012. godine

Izvor...
31.12.2008. Dužnosnik švicarske astronautičke zajednice podržava NLO
razotkrivanje
Dr. Peter Creola, umirovljeni šef izaslanstva Europske Svemirske Agencije (ESA)
pridružio se onima koji zahtijevaju
istinu o NLO-ima. Na temu razotkrivanja istine o NLO-ima, Dr.Creola je dodao da se
ne može bezuslovno vjerovati
NASA-i.
Izvor...
31.12.2008. Bosanske piramide na zvjezdanom nebu?
Bosanske piramide Sunca, Mjeseca, Zmaja, Ljubavi, Zemlje i anomalija u obliku
polumjeseca Krstac odslikavaju konstelaciju zvijezda sazvježđa Canis Major (Veliki
Pas). Već je opštepoznato da tri piramide u Gizi čine konstelaciju sazvježđa Orionov
pojas, ali obrnuto u odnosu na položaj na nebu što se može vidjeti na prve dvije slike.
Isti slučaj je i sa bosanskim piramidama gde je sazvježđe Canis Major u obrnutom
položaju na nebu u odnosu na bosanske piramide.
Izvor...
31.12.2008. Kako je izgrađena Keopsova piramida
Radikalnu novu ideju dao je francuski arhitekt Jean-Pierre Houdin, koji je pomoću 3D
softvera razvijenog u Dassault Systemes zaključio da je jedino moguće rješenje
spiralna rampa, no koja se nalazila unutar piramide, i još uvijek bi trebala biti tamo.
Prema njemu, prva trećina piramide napravljena je vanjskom velikom rampom. U isto
se vrijeme gradila i unutrašnja rampa, otprilike 3 metra široka i s nagibom od 7%.
Houdinu su inspiraciju dale i tri piramide koje je izgradio Khufuov i Hemienuov otac,
faraon Sneferu. Prva, na Meidumu, imala je problematičnu strukturu i nije korištena.
Druga, u Dashuru, poznata je kao Zakrivljena piramida jer je počela zavijati i pucati,
pa niti moćna cedrova stabla uvezena iz Libanona nisu uspjela popraviti stvar. Tek je
treća, Crvena piramida u Dashuru zadovoljila apetite Sneferua.
Izvor...
04.12.2008. NLO entuzijasti pozivaju Obamu da otvori dosjee-x
NLO entuzijasti pritišću Baracka Obamu da napokon objavi tajne dokumente vezane
uz viđenja vanzemaljskih letjelica. Potporu im je pružio i tim savjetnika novo
izabranog predsjednika. Očajni da vide kako se američka vlada povodi za primjerom
britanske koja je već objavila svoje tajne dokumente od izvanzemaljcima, entuzijasti
su pismenom molbom Obamu zatražili da njegova administracija napokon izađe na
čisto s sadržajem dosjea-x. Vjeruju da imaju dobre šanse za uspjeh, pogotovo nakon
izjava podrške od Johna Podesta, člana tima Baracka Obame, te Billa Richardsona,
guvernera savezne države Novi Meksiko.
Izvor...
04.12.2008. Vanzemaljci u Mačvi?
ŠABAC - Meštani mačvanskog sela Ribare ubeđeni su da su ih pre nekoliko večeri
posetili vanzemaljci, ili da su bili svedoci delovanja neke čudne prirodne sile koja je
uz stravičnu buku rušila crepove sa kuća, a na pojedinim njivama sravnila kukuruz sa
zemljom.
Izvor...
04.12.2008. NLO-i ugrožavaju sigurnost u zraku
Iznad Birminghama u Engleskoj piloti helikoptera tvrde da su uočili NLO. Iako
kontrola leta nije potvrdila da je na radaru vidjela išta sumnjivo, bivši zaposlenik
britanskog ministarstva obrane nije olako odbacio njihova svjedočanstva.
Izvor...
04.12.2008. Pronađeno drvo na Marsu
NASA je objavila fotografije koje baš i nije trebala, snimljene iz Phoenix Rovera prije
gubitka kontakta.
Izvor...
13.11.2008. Vojni pilot: Naredili su mi da pucam na NLO
Bivši američki pilot Top Guna u ekskluzivnom intervjuu za britanski The Sun otkrio je
da su mu nadređeni iz Royal Air Forcesa (RAF) naredili da puca u veliki NLO koji je
uočio iznad Norwicha (sjeverna Engleska) prije 50 godina. Prvi put govoreći za
javnost o tom slučaju, Milton Torres je izjavio:
– Rečeno mi je da ispucam kompletnu municiju, sve 24 rakete. Bio sam jako
iznenađen, pa takve su se stvari događale prije rata.
NLO je Milton registrirao i na radaru te mu se svojim zrakoplovom Sabre brzinom od
1120 kilometara na sat približio da bi mogao izvesti napad. No tada je NLO u trenutku
nestao sa zaslona radara. Danas 77-godišnji Milton tvrdi:
– Letio sam tako brzo da se iz mog aviona dimilo! No, ta je stvar imala drukčiji
pogonski sistem.
To nije bio avion. Umirovljeni pilot kaže da ga je poslije incidenta posjetio zlovoljni
dužnosnik sigurnosti i upozorio ga da šuti o slučaju, što je Torres i učinio... do sada.
Slučaj vojnog pilota Miltona Torresa samo je jedan od 19 novih “dosjea X” koje je
britansko ministarstvo obrane pustilo u javnost, među kojima je i izvještaj pilota
Alitalije, koji je NLO uočio 1991. leteći prema londonskom Heathrowu, kod Lydda u
Kentu. No, među dokumentima ima i bizarnih izvještaja, poput priznanja jedne
Britanke da je, uz to što je vidjela izvanzemaljce - i sama “alien”.
Izvor...
13.11.2008. Misteriozno ružičasto svjetlo iznad Londona
Stanovnici Londona ostali su zbunjeni kada je ružičasti oblak prošao iznad grada.
Događaj je trajao nešto manje od jednog sata, oko 20:30 po lokalnom vremenu. Da li
se radilo o svjetlu grada reflektovanom na oblaku?
Izvor...
13.11.2008. Srpska "djevojčica - magnet" dlanovima privlači metal, drvo i
plastiku
Gotovo sve čega se dotakne, osmogodišnjoj Jeleni Momčilov iz srpskog sela Željuša,
kraj Dimitrovgrada, "zalijepi se" za dlanove. Uz pomoć "nadnaravnih moći", malena
Jelena svojim dlanovima privlači razne predmete od metala, drveta i plastike, a
prema pisanju Pressa, samo dodirom svog otvorenog dlana s poda može podići manje
stolce.
Izvor...
21.10.2008. Poznati astrolog predviđa globalnu krizu 2010. godine
Pavel Globa, dobro poznati astrolog, predviđa da će se Rusija uspješno osloboditi
trenutne finansijske krize, iako se to neće dogoditi uskoro. Rusija će patiti mnogo
manje nego SAD i EU, koji bi mogli biti uništeni. Zapad će pogoditi kriza u naredne
dvije godine, što će za posljedicu imati promjenu svjetskog poretka. Predviđanja ovog
astrologa koja su se obistinila su sljedeća: napredovanje Putina i Medvedeva, pad
SSSR-a, napad 9/11 i pad Fidela Castroa.
Izvor...
21.10.2008. Nauka o energiji vakuuma
Nikola Tesla je jednom rekao: "U svemiru je energija. Da li je ona statična ili
kinetička? Akoje statična, nade su nam uzaludne. Ako je kinetička, pitanje je vremena
kada će ljudi uspjeti spojiti svoje mašine na točak prirode.
Izvor...
21.10.2008. Istina se krije u Zoni 51
Manje od 90 milja od Lad Vegasa leži vojna baza koja je toliko tajna da vlada SAD-a
godinama demantira njeno postojanje. Na rubu Groom Lake-a, duboko u pustinji
Nevade, ulaz u Zonu 51 je označen upozorenjem da smrtonosna sila može biti
primijenjena na onoga ko uđe u bazu. Nema sumnje da vojske nešto skriva u bazi, ali
šta se tačno nalazi - predmet je nagađanja poklonika teorija zavjere. Ova baza nije
označena ni na jednoj mapi.
Izvor...
21.10.2008. Pojavio se MJ-12 SOM priručnik
Zahvaljuci braci Pickering konacno je procurila alternativna verzija "SOM1-01" MJ-12
prirucnika za NLO-e. Ista verzija dokumenta od 1994. je dostupna u javnoj domeni.
Dostupna-prva verzija bila je uslikana foto kamerom i na fotografija se vidjela ruka
kako drzi stranice prirucnika.
Zahvaljujuci "Izvoru A" sada je na bespucima Interneta zavrsila "alternativna verzija"
istog prirucnika.
Za one koji nisu upoznati s cijelom pricom o navodnim UN sastancima i o "izvoru A"
detaljniji background mogu naci ovdje:
http://hostanje.net/~transfer/uforadio/TIK%20DO%20RAZOTKRIVANJA/UN.html
Izvor: AGETI mailing list
21.10.2008. Stephen Hawking: Ljudska rasa ne bi smjela držati sva jaja u
jednoj košari
Jedan od najkomentiranijih i najpoznatijih znanstvenika današnjice, Stephen
Hawking, zabrinut je za narednih 200 godina čovječanstva koje su, prema njegovom
mišljenju, najrizičnije. 66-godišnji Hawking je u intervjuu za CNN izjavio kako on
smatra da ljudi imaju šansu samo ako uspiju preživjeti sljedećih 200 godina i to
vrijeme iskoriste kako bi naučili živjeti u svemiru.
Izvor...
09.10.2008. Poznata vidovnjakinja tvrdi: Treći Svjetski rat počinje 2010.
godine
Vidovnjaci i njihova predviđanja uglavnom izazivaju podsmijeh i skepsu. Malo ljudi
vjeruje u takve stvari. Sve dok se neka od tih predviđanja ne počnu ostvarivati.
Ali kad je bugarska vidovnjakinja i iscjeliteljica Vanga (Vangelia Gushterova) govorila,
ljudi su pažljivo slušali. Vanga je postala poznata po predviđanjima svjetskih
katastrofa koje su se ostvarile.
Naprimjer, Vanga je predvidjela 11. septembar 2001. i napad na Svjetski trgovinski
centar (WTC), kada je rekla da će „američka braća pasti pod napadom čelične ptice“.
Također je predvidjela početak Drugoga svjetskog rata, perestrojku u SSSR-u, smrt
princeze Diane, pa čak i potonuće ruske nuklearne podmornice Kursk.
Stručnjaci kažu da je priznata vidovnjakinja predvidjela i događaje povezane s
oružanim sukobom u Južnoj Osetiji.
Vanga je navodno rekla kako će treći svjetski rat započeti nakon pokušaja atentata
na predsjednike četiriju država te poslije sukoba u Hindustanu, a za njegov početak
naznačila je 2010. godinu.
Izvor...
09.10.2008. Otkriveno nešto iza vidljivog univerzuma
Naučnici su izmjerili neočekivano kretanje u dalekim galaksijama, najvjerovatnije
uzrokovano, kako kažu, gravitacionim privlačenjem nečega izvan vidljivog
univerzuma. "Nikada nismo očekivali da ćemo naći nešto poput ovoga", izjavio je
vodeći istraživač Aleyander Kashlinsky, NASA's Goddard Space Flight Center
(Greenbelt).
Možemo vidjeti samo dijelove kosmosa koji su dovoljno blizu da je njihova svjetlost
mogla stići do nas za vrijeme postojanja univerzuma. Ono što se nalazi iza tih granica
ostaje nepoznanica.
Izvor...
22.09.2008. NLO-i iznad Rusije
Stanovnici gradića Verkhnaya Salda u Rusiji zabrinuti su zbog invazije
neidentifikovanih letećih objekata. Više osoba vidjelo je objekte loptastog oblika koji
su se kretali sporo. Yevgeny Mamin je tokom leta ugledao svijetleću žutu loptu koja
nije proizvodila nikakav šum.
Izvor...
22.09.2008. Viđenja NLO-a povezana sa nedavnim eksperimentom
akceleratora čestica?
Čovjek pod imenom Anthony iz Wales-a je napisao: "Izašao sam ispred ulaznih vrata
da zapalim cigaretu u subotu oko 21h i preko krova ugledao dva narandžeasto-crvena
svjetla koja su dolazila sa brda gdje živim. Pozvao sam suprugu u kćerku da
pogledaju i tada se pojavilo treće svjetlo koje je pratilo prva dva. Moja supruga je
nazvala svoga oca koji živi nedaleko i on je rekao da je isto vidio. Dok sam otišao po
kameru, svjetla su nestala. Pošto nisam znao šta je to bilo, odlučio sam pretraživati
internet da vidim da li je neko to isto vidio i naišao sam na vašu sliku koja pokazuje
upravo ono što smo i mi vidjeli. Da li to možda ima veze sa eksperimentom
sprovedenim ispod Ženeve?".
Rachel Rijsdijk iz Holandije takođe je vidio slična narandžasta svjetla te subote.
"Vozio sam se auto-putem, prošao Eindhoven, i ugledao tri narandžasta okrugla
svjetla na nebu. Nisu se kretala, nego stojala u trokutastoj formaciji".
Izvor...
22.09.2008. NASA će održati novinsku konferenciju o stanju Sunca
Trenutno stanje Sunca može rezultirati u promjeni uslova u Sunčevom sistemu.
Magnetno polje sa polova Sunca je mnogo slabije nego što je ranije zabilježeno. Tim
povodom održat će se telekonferencija u utorak, 23.09.2008. u 12:30pm EDT.
Izvor...
12.09.2008. Stonehenge u Ukrajini
Arheolozi su pronašli praistorijske kamene skulpture u blizini sela Snidavka u Ukrajini.
Naučnici to upoređuju sa britanskim Stonehenge-om, iako još ne znaju porijeklo
skulptura. Slučne konstrukcije pronađene su samo u Portugalu i Irskoj.
Izvor...
26.08.2008. Otkriven planet u blizini Neptuna
Astronomi su objavili da je pronađen manji planet u blizini Neptuna, sa neobičnom
orbitom, udaljen samo dvije milijarde milja od Zemlje. Astronomi su otkrili mali
objekt oblika kometa pod nazivom 2006 SQ372 koji se najvjerovatnije sastoji od
stijena i leda, ali njegova orbita ga nikada ne dovodi dovoljno blizu Suncu da bi se
stvorio rep. Neobična orbita je elipsa sa četiri puta većom dužinom od širine, rekao je
Andrew Becker sa Univerziteta u Washingtonu koji je predvodio tim.
Izvor...
26.08.2008. Naučnici predviđaju ledeno doba u narednih 10 godina
Stručnjaci sa Univerziteta u Meksiku izjavili su da smanjenje sunčeve aktivnosti može
izazvati značajno zahladnjenje koje bi trajalo između 60 i 80 godina.
Izvor...
06.08.2008. Jupiter i njegovi sateliti pripremaju nuklearne zime za Zemlju
Na Jupiteru, najvećem planetu Sunčevog sistema, događa se neobjašnjiv fenomen.
Ovaj gasoviti gigant je bio miran stotinama godina. Međutim, tokom zadnje tri
godine, u njegovoj atmosferi su se formirala dva nova crvena objekta, a oba su 5 ili
10 puta veći od Zemlje. Misteriozni fenomen se takođe dogodio i na jednom od
Jupiterovih najvećih satelita - Europi. Njegovi polovi su se pomjerili za 90 stepeni u
Maju ove godine.
Jupiter je jedini planet Sunčevog sistema na kome se događaju termonuklearne
reakcije, slične onima na zvijezdama. Sunčev sistem bi mogla pogoditi ogromna
eksplozija ukoliko se nešto pogrešno dogodi na Jupiteru. Udarni val bi pogodio i
Zemlju ,te uništio sve žive organizme na njoj.
Ova katastrofa se odvija prema scenariju iz "Svemirske Odiseje" Arthura Clarkea. U
Clarkeovoj noveli, Jupiter postaje zvijezda kao rezultat termonuklearne reakcije, što
pokreće razvoj života na njegovom satelitu - Europi.
Pored toga, naučnik iz St.Petersburga, Eduard Drobyshevsky, rekao je da drugi veliki
satelit, Callisto, takođe može doživjeti velike promjene: ledeni omotač bi mogao
eksplodirati, što bi bilo katastrofalno za zemlju. "To bi bila strašna katastrofa za našu
biosferu", rekao je Drobyshevsky.
Naučnici govore da su se slični događaji već dešavali, prilikom kojih su nastale
komete sa kratkim periodom.
Izvor...
24.07.2008. Dr.Edgar Mitchell: Vanzemaljci su stvarni
Vanzemaljci su stvarni i kontaktirali su nas nekoliko puta, rekao je astronaut misije
Apollo 14 Dr. Edgar Mitchell. Audio klipovi: Intervju - Edgar Mitchell Odgovor NASA-e
. Preuzeto sa AGETI mailing liste.
Izvor#1... Izvor#2... Izvor#3...
24.07.2008. Larry King: "Želio bih biti prvi novinar koji će intervjuirati
izvanzemaljca"
Nakon emisije o NLO-ima i nuklearnom oružju, Larry King kaže kako je to bila jedna
od najboljih emisija tog tipa. Larry daje i svoje osobno gledište na fenomen NLO-a.
Kaže kako je uvijek imao osjećaj da "nešto postoji" i pita se tko bi mogao znati
odgovor. Naglasio je kako bi "želio biti prvi novinar koji će intervjuirati
izvanzemaljca".
Izvor...
04.07.2008. Samoubistva povezana sa radio-valovima
Veliki broj samoubistava mladih ljudi u Velikoj Britaniji možda je povezan sa radio-
valovima sa primopredajnika za mobilne telefone koji se nalaze u blizini domova od
žrtava.
Izvor...
04.07.2008. Holanđani se pripremaju za apokalipsu 2012. godine
Veliki broj ljudi u Holandiji očekuje da će se svijet završiti 2012. godine, te da već
preduzimaju mjere zaštite. Godina 2012. dobivena je iz dugoga računa mayanskoga
kalendara, koji vrlo precizno određuje ciklus od 1.872.000 dana, a počinje
13.08.3113. pr. Kr. i završava 21.12.2012.
Izvor...
04.07.2008. Misteriozni signal iz svemira
Navodno je primljen neobičan signal iz svemira kojeg neki smatraju potvrdom
vanzemaljskog kontakta. Naučnici su povrdili da je to bio anomalični signal. Međutim,
iz SETI-a kažu da bez obzira što taj puls nije razumljiv, možda je prirodnog porijekla.
Izvor...
04.07.2008. Nova teorija Stephena Hawkinga
Profesor Stephen Hawking došao je na ideju kako da objasni zbog čeka je Veliki
prasak stvorio ogroman kosmos kojeg možemo vidjeti.
Izvor...
04.07.2008. U Velikoj Britaniji vojni inženjer vidio NLO
Britanski vojni inženjer Michael Madden posvjedočio je da je u nedjelju vidio
neidentificirani leteći objekt (NLO), pišu britanski mediji. 25-godišnji Michael Madden
kaže da je u nevjerici gledao prema objektu nalik na leteći disk koji je neko vrijeme
lebdio iznad njegove glave nakon čega je "nestao munjevitom brzinom".
Izvor...
04.07.2008. Led bi ovoga ljeta mogao nestati sa Sjevernog pola
Zvuči nezamislivo, ali po prvi put u ljudskoj povijesti, led je na putu da potpuno
nestane sa Sjevernog pola ovog ljeta.
Izvor...
20.06.2008. Fizičari "riješili" misterij levitacije
Profesori Ulf Leonhardt i Dr Thomas Philbin, sa Univerziteta u St Andrews u Škotskoj,
radili su na reverziji ovog fenomena, što je poznato kao Kazimirova sila. Njihovo
otkriće moglo bi dovesti do stvaranja mikro-mašina sa levitirajućim pokretnim
dijelovima. Međutim, barem u principu, isti efekt bi se mogao koristiti i za levitiranje
većih objekata, čak i osoba.
Kazimirova sila je posljedica kvantne mehanike, teorija koja opisuje svijet atoma i
subatomskih čestica i najzbunjujuća je teorija u fizici. Ta sila nije posljedica niti
elektriciteta niti gravitacije.
Izvor...
20.06.2008. NASA će koristiti ruski radar za spas SAD-a od asteroida
Predstavnički dom američkog kongresa odobrio je budžet za NASA-u u iznosu od 20,2
milijarde dolara. Iznos sadrži dodatak za jačanje saradnje NASA-e i Rusije, te drugih
zemalja u okviru programa razvoja zaštite od mogućeg udara asteroida. Planirano je
da se za tu svrhu koristi ruski radar RT-70.
Izvor...
05.06.2008. Eksplozija NLO-a u Vijetnamu
Iznad ostrva u južnom dijelu Vijetnama eksplodirao je NLO, navode mediji, dan nakon
što su zračne snage Kambodže povukle izvještaj o misterioznom padu aviona.
"Eksplozija se dogodila 8 km iznad zemlje, a vjerovatno se radi o avionu, ali ne može
se identificirati da li je letjelica bila vojna ili civilna", izvještava VNA u izvještaju pod
naslovom "NLO eksplodirao iznad ostrva Phu Quoc". Video snimak na youtube:
http://youtube.com/watch?v =xsYO3F1ZhFk (tnx to FLY EAGLE)
Izvor...
05.06.2008. UN i razotkrivanje NLO-a
Moguće je da je čovječanstvo blizu najvažnijeg trenutka u svojoj istoriji - kontakta sa
vanzemaljskom civilizacijom.
Izvor #1. Izvor #2.
05.06.2008. Ruski istraživač dekodira Nostradamusa
Vitaliy Khozyashev, istraživač iz Perm-a, daje tačne datume proročanstava i misli da
je Nostradamus neobična ličnost uprkos tome što ga danas mnogi naučnici smatraju
šarlatanom.
Izvor...
24.05.2008. Prof. Michio Kaku: NLO-i i putovanje kroz vrijeme
Godine 1600. Giordano Bruno je živ spaljen na ulicama Rima. Zbog čega je njegovo
učenje bilo tako opasno? Postavio je pitanje: "Da li postoji život u vanjskom
svemiru?".
Međutim, 400 godina kasnije, otprilike dva puta mjesečno otkrije se novi
ekstrasolarni planet koji obilazi oko zvijezde. Zabilježeno je preko 250 takvih planeta.
Iako Mliječni Put ima tako mnogo planeta, koliko knjih može podržavati život? Ako
zaista postoji inteligentni život, šta nauka može reći o tome?
Vrijeme je jedna od najvećih misterija univerzuma. Sveti Augustin je oko 400. godine
pisao o paradoksalnoj prirodi vremena: "Kako je moguća prošlost i budućnost, kada
prošlost više nije, a budućnost još nije? Ako se sadašnjost nikada ne bi pomjerila i
postala prošlost, ona ne bi bila vrijeme, nego vječnost".
Godine 1990. Stephen Hawking je čitao zapise svojih kolega o vremenskoj mašini i
bio je skeptičan. Međutim, bez obzira koliko naporno bi fizičari pokušavali, oni ne bi
mogli naći zakon koji bi zabranio putovanje kroz vrijeme. Putovanje kroz vrijeme je
izgleda dosljedno sa poznatim zakonima fizike. Zbog toga je Hawking promijenio
mišljenje i izjavio: "Putovanje kroz vrijeme je moguće, ali nije praktično".
Izvor...
24.05.2008. Vatikan: U redu je vjerovati u vanzemaljce
Vjerovanje u vanzemaljce nije u suprotnosti sa vjerovanjem u Boga, jer su i oni Božja
stvorenja.
Izvor...
24.05.2008. Vlada Velike Britanje objavila NLO zapise
Najiscrpniji zapisi o NLO aktivnostima otvoreni su za javnost po prvi puta i otkrivaju
da su čak i kontrolori leta i policajci vidjeli misteriozne letjelice na nebu iznad
Britanije.
Dokumenti se mogu skinuti sa adrese: http://ufos.nationalarchives.gov.uk/
Izvor...
03.05.2008. Veliki asteroidi vjerovatno neće pogoditi Zemlju u skoroj
budućnosti
Trinaestogodišnjak iz Njemačke ispravio je NASA-ine proračune i predviđanja o
kretanju nebeskog tijela u blizini Zemlje. Mladi astronom, Nico Marquardt, rekao je da
će asteroid Apophis 2029. proći blizu Zemlje i promijeniti putanju na način da bi
mogao pogoditi planet sljedeći put. Stručnjaci iz NASA-e procijenili su vjerovatnoću
katastrofe 1:45000, dok Marquardt-ovi proračuni pokazuju da je vjerovatnoća 100
puta veća. Stručnjaci su navodno potvrdili dječakove proračune.
Izvor...
05.04.2008. Uskoro počinje nova sezona radova u Bosanskoj dolini piramida
Povodom početka treće arheološke sezone radova u Bosanskoj dolini piramida Općina
Visoko, nevladine organizacije Visokog, TA Respect, FS Zenicabus i Fondacija
Arheološki park: “Bosanska piramida Sunca” organizuju manifestaciju SRCEM ZA
PIRAMIDE 2008.
Izvor...
24.03.2008. Vrijeme je da se sve tajne razotkriju
A. J. Gevaerd, glavni urednik brazilskog NLO magazina i voditelj brazilskog Odbora za
NLO istraživanja, uspješno je obavio eksluzivan intervju s brigadirom Brazilskog
zrakoplovstva, Joseom Carlosom Pereiraom. Intervju se odigirao 8. ožujka. Pereira je
iskazao potporu kampanji "NLO-i: sloboda informiranja sada". Radi se o pokretu koji
je pokrenuo brazilski UFO magazin još u travnju 2004. Pereira je naglasio kako je
"vrijeme da se sve tajne o NLO-ima razotkriju u Brazilu".
Izvor...
24.03.2008. Bumerang se vraća i u svemiru
Astronaut Takao Doi obavio je ovaj pokus na ISS-u bumerangom s tri krila i on mu se
vratio, saopćio je glasnogovornik japanske Agencije za istraživanje svemira. "Bio sam
vrlo iznenađen vidjevši da leti na isti način kao u zemaljskom okruženju", rekao je
astronaut, izvještava japanski dnevnik Mainichi Shimbun, prenijele su agencije.
Japanskoj Agenciji za istraživanje svemira za sada nije proslijeđen nikakav detalj o
letu bumeranga, ali uskoro će biti objavljen videosnimak toga eksperimenta u
uvjetima mikrogravitacije. Takao Doi boravi na ISS-u kako bi spojio prve dijelove
japanskog laboratorija Kibo. Ideju o pokusu s bumerangom dao mu je svjetski prvak
u bacanju bumeranga Japanac Jasuhiro Togai.
Izvor...
02.03.2008. Interview s Jean-Jacquesom Velascom
Francuski istraživač J. C. Grelet intervjuirao bivšeg ravnatelja SEPRA-e, Jean-
Jacquesa Velasca. SEPRA je bilo službeno tijelo unutar Francuske svemirske agencije
(CNES) čiji se mandat sastojao od istraživanja NLO-a.
Izvor...
02.03.2008. Novinarka Angelia Joiner dobila otkaz zbog priče o teksaškom
NLO-u
Uredništvo Empire-Tribunea otpustilo novinarku Angeliu Joiner koja je napisala
nekoliko članaka o viđenju NLO-a iznad Stephenvillea.
Izvor...
21.02.2008. Veliki kristal skriven u središtu Zemlje
Naša slika središta Zemlje je jednostavna - gromada željeza, sastavljena od defektnih
mikrokristala. Međutim, posljednja mjerenja seizmičkih valova otkrivaju da zvučni
valovi u unutrašnjem jezgru putuju brže duž Zemljine ose. Da bi to objasnili, neki
istraživači su predložili da je unutrašnje jezgro zapravo ogromni kristal heksagonalne
strukture.
Izvor...
21.02.2008. Kontakt sa spiritualnim svijetom
Senzacionalne vrijesti iz spiritualnog svijeta došle su baš na dan kada su se srušila
dva aviona u Rusiji. Dok su se čistile olupine u oblastima Rostov i Tula, naučnici iz
Saint Petersburga već su znali da je to bio teroristički akt. Dobili su zanimljive
zvukove ultra kratkih valnih dužina. Kada su pregledali zapis, naučnici su bili
zaprepašteni. Rečeno je "To je bio terorista".
Izvor...
21.02.2008. Da li će pjesme usmjerene ka svemiru dovesti do invazije
vanzemaljaca?
Naučnici su upozorili da emitovanje pjesama u svemir može povećati rizik od napada
vanzemaljaca na Zemlju. Naglasili su strah da bi predstavljanje čovjekovog mjesta u
univerzumu - kao što se nedavno dogodilo kada je NASA emitovala pjesmu Beatlesa
prema zvijezdi Sjevernjači - moglo privući pažnju vanzemaljaca. Dr. Douglas Vakoch
iz SETI instituta izjavio je za magazin New Scientist: "Prije slanja simboličkih poruka,
potrebna nam je otvorena rasprava o potencijalnim rizicima".
Izvor...
21.02.2008. Tajni sastanak u UN-u zbog porasta broja NLO viđenja?
Izvor iz UN-a govori da se sastanak održao u jutro 12.02.2008. Veliki broj država
izražava zabrinutost zbog sve većeg broja NLO viđenja i žele biti obaviješteni o
događanjima. Godina 2013. je određena za zvanično razotkrivanje i pojavljivanje
vanzemaljaca. Prices prilagođavanja će se ubrzati u narednih pet godina, dok će se
broj NLO viđenja širom svijeta povećavati, što će natjerati vlade da objelodane
postojanje vanzemaljskog života.
Izvor#1... Izvor#2...
21.02.2008. Veliki prasak nije bio početak?
"Veliki prasak je bio veliki, ali nije bio početak", rekao je fizičar sa Univerziteta
Cambridge, Neil Turok. Njegova teorija govori da se svemir nalazi u vječnom ciklusu
povećavanja i smanjivanja. Bilo je mnogo Velikih prasaka i biće ih još više. Turok
smatra da se to ne razlikuje mnogo od standardnog objašnjenja Velikog praska:
Singularna tačka koja prkosi našim zakonima fizike, gdje sve jednačine idu u
beskonačnost i sve veličine koje koristimo za opisivanje svemira jednostavno ne važe.
Ta nedosljednost je navela Turoka da provjeri da li se Veliki prasak može objasniti u
okviru teorije struna - spornog i neispitanog objašnjenja svemira koji postoji u
najmanje deset dimenzija i koji se sastoji od jednodimenzionalnih sastavnih blokova -
struna. "Sedma ekstra-dimenzija svemira je prolaz između dva paralelna objekta, tzv.
opne. To je kao otvor između dva paralelna ogledala. Šta se događa kada se sudare
ta dva ogledala? Možda je to bio Veliki prasak."
Izvor...
11.02.2008. NLO u Meksiku
U izolovanom području Meksika, oko 100 milja istočno od Acapulco-a, NLO je
navodno proveo 30 sati na zemlji. Objekt je sletio u ranim jutarnjim satima, u
Decembru 2007. godine, i emitovao bljeske svjetlosti. Svi su imali priliku posmatrati
događaj. Očevici spominju letjelicu oblika tanjira koja je nadletjela grad polako i tiho,
a zatim sletjela na brdo poznato pod nazivom Pie de Minas. Letjelica se zadržala na
brdu preko 30 sati, pri čemu je emitovala bljeske svjetlosti, a prijavljene su i fizičke
ozljede i električne smetnje.
Izvor...
19.01.2008. Avioni pratili leteći tanjir iznad Teksasa
Prošle sedmice u malom gradu Stephenville (Texas), brojni svjedoci prijavili su
viđenje NLO-a dugačkog jednu milju, kojeg su pratili borbeni avioni. "Bila je vrlo
intenzivna svjetlost koja se rasprostirala širokim područjem.
Fox News je intervjuirao Petera Hartingera (NLO udruženje iz Ohio-a) koji nije želio
nuditi zaključke, ali je rekao da su izvještaji zanimljivi i da će ih Mutual NLO mreža
provjeriti.
NBC News je kontaktirao lokalnog policajca, Lee Roy Gaitan-a, koji je dao nešto
drugačiji opis. "Vidio sam dva crvena sjaja koji su polako slabili i pojačavali se".
Dodao je da su svjetla mijenjala boju, plesala okolo, da bi najzad nestala
nevjerovatnom brzinom. "Nikada nisam vidio nešto poput ovoga, nikada", zaključio
je.
Međutim, Associated Press citira Gaitan-a: "Nisam vidio leteći tanjir i ne znam šta je
to bilo, ali nije bio avion i nikada nisam vidio nešto poput ovoga, mislim da je to bila
neka vrsta vojne letjelice - barem se nadam".
Izvor#1... Izvor#2... Izvor#3...
09.01.2008. Predstavnici japanske vlade i realnost NLO fenomena
Političar opozicijske stranke u Japanu, Ryuji Yamane, zatražio je službenu istragu NLO
slučajeva zbog porasta broja viđenja. Na njegov zahtjev, 18. prosinca, oglasio se
predstavnik japanske Vlade, Nobutaka Machimura. Rekao je da nije upoznat sa
slučajevima te da ih ne može potvrditi. Dodao je da može ponuditi samo uobičajeni
odgovor. Isto tako, Machimura je naglasio kako osobno vjeruje da NLO-i postoje, te
da pozdravlja takva pitanja, što je izazvalo smijeh novinara.
Dva dana kasnije, 20. prosinca, ministar obrane Shigeru Ishiba izjavio je na
konferenciji za tisak kako je zabrinut oko potentcijalnih zakonskih pitanja i reakcije
obrambenih snaga ukoliko se NLO-i pojave u Japanu. Naime, vojna reakcija ne bi se
mogla opravdati ukoliko prisutnost NLO-a u zračnom prostoru nije neprijateljska.
Ishiba je naglasio kako ne postoje argumenti koji bi potpuno mogli negirati postojanje
NLO-a i "životnih oblika" koji ih kontroliraju. Trebaju se razmotriti razne mogućnosti.
Dodao je kako u filmovima s Godzillom, na napad čudovišta uglavnom odgovoraju
vojne snage. Izjavio je kako se raspravljalo o legalnom uporištu takvog korištenja
vojne sile, što je izazvalo smijeh kod novinara. Poput predstavnika Vlade Machimure,
Ishiba je također naglasio da su to njegova osobna viđenja i da ne postoji službena
politika Ministarstva obrane prema NLO-ima.
Na cijelu priču reagirao je i Yukio Hatoyama, predsjednik demokratske stranke. Rekao
je da je cijela zbrka čisto gubljenje vremena. "Ukoliko izvazemljani postoje i posjete
Zemlju, ta stvorenja bi imala znatno veći intelekt od ljudskih bića, što je jednostavno
nemoguće. Pošto je sve to obična fantazija, potpuno je besmisleno raspravljati što bi
Ministarstvo obrane trebalo učiniti", zaključio je Hatoyama.
Izvor...

AREA 51
 Bosanska Piramida Mjeseca
[07-10-2006]

001.jpg 002.jpg 003.jpg 004.jpg 005.jpg

006.jpg 007.jpg 008.jpg 009.jpg 010.jpg

011.jpg 012.jpg 013.jpg 014.jpg 015.jpg

 016.jpg 017.jpg 018.jpg 019.jpg 020.jpg

021.jpg 022.jpg 023.jpg 024.jpg 025.jpg

026.jpg 027.jpg 028.jpg 029.jpg 030.jpg

031.jpg 032.jpg 033.jpg 034.jpg 035.jpg

036.jpg 037.jpg 038.jpg 039.jpg 040.jpg

041.jpg 042.jpg 043.jpg 044.jpg 045.jpg

046.jpg 047.jpg 048.jpg 049.jpg 050.jpg

051.jpg 052.jpg

SVEMIRSKE ANOMALIJE
 TEORIJA VELIKOG PRASKA I FIZIKALNI UVJETI TIJEKOM RAZVOJA
SVEMIRA

Prema teoriji Velikog praska svemir nastao iz gustog i toplog stanja prije konačnog vremena.
Širenjem svemira njegova temperatura i gustoća se smanjuju. Na temelju opažačkih podataka,
prema teoriji Velikog praska, moguće je izračunati kako se gustoća i temperatura svemira
mijenjala tijekom njegove povijesti. Premda teorija Velikog praska nije jedini kozmološki model
(spomenimo npr. teoriju Stalnog stanja), ipak možemo kazati da je ona danas općenito
prihvaćena. Značajno je istaknuti da teorija Velikog praska ne predstavlja konačno rješenje
pitanja nastanka i razvoja svemira. Primjera radi o samom "trenutku nula" zasad ništa ne
možemo kazati. Istodobno, teorija pokazuje neke nedostatke. Njihovo tumačenje dovelo je do
nadopunjavanja i izmjena same teorije. Tako je posljednjih godina aktualan inflacijski model
svemira, koji je nadopunio standardnu teoriju Velikog praska.

Za razumijevanje fizikalnih uvjeta tijekom razvoja svemira, pogotovo onih koji su vladali u ranim
trenucima svemira, presudno značenje imaju naše spoznaje o svijetu elementarnih čestica. Kao
što smo kazali, sam "trenutak nula" još uvijek je potpuna zagonetka. Međutim, suvremenim
fizikalnim teorijama nastoje se rastumačiti zbivanja u svemiru, već od trenutka kada je on bio star
svega 10-43 sekundi. Pretpostavlja se da je tada temperatura svemira bila 10 32K i da se
jedinstvena sila među česticama (supergravitacija) razdvojila na dvije sile gravitacijsku i veliku
ujedinjenu silu. Širenje i hlađenje svemira do temperature od 10 28K (starost svemira tada je bila
10-35 sekundi), dovelo je do razdvajanja velike ujedinjene sile na jaku nuklearnu i elektroslabu silu.
Obično se kaže da je tada došlo do "zamrzavanja" jake nuklearne sile. Kada je temperatura
svemira opala na 1015K,(što odgovara starosti svemira od 10 -10 sekundi), elektroslaba sila
razdvojila se na elektromagnetsku i slabu nuklearnu silu.

Dakle, jedinstvena sila (supergravitacija) vrlo brzo se razdvojila na četiri danas nam poznate sile.
Usporedno su nastajale elementarne čestice. Od jednostavnijih, postupno su stvorene one koje
danas poznajemo.

U grubom, povijest svemira može se, s obzirom na omjer gustoće zračenja i materije, razdijeliti
na dva razdoblja| razdoblje zračenja, koje je trajalo od trenutka separacije prirodnih sila u ranom
svemiru, pa do vremena od 3*10 5 godina, kada je započelo razdoblje materije. Porijeklo
elementarnih čestica povezano je procesom suprotnim od procesa anihilacije materije i
antimaterije. Poznato je da pri srazu čestice i antičestice nastaje energija (E), koja se može
izračunati prema znamenitoj Einsteinovoj relaciji:

E=mc2

pri čemu je m, ukupna masa(anihiliranih) čestica, dok je c, brzina svjetlosti. Primjera radi,
anihilacijom elektrona i njegove antičestice pozitrona nastaju dva visokoenergetska gfotona. U
suprotnom postupku dva gfotona mogu stvoriti elektron i pozitron. Međutim, za to su potrebni
određeni uvjeti. Nužno je da fotoni imaju dovoljno veliku energiju, odnosno temperaturu zračenja.
Tako je za nastanak elektrona i pozitrona potrebna temperatura od najmanje 10 10K, a za
nastanak parova protonantiproton potrebna je temperatura od najmanje 10 13K. Visoke
temperature vladale su u ranom svemiru kada su se i događali ovakvi procesi. S obzirom na to
koje su čestice dominirale, rani svemir (koji pripada razdoblju zračenja), razdijeljen je u nekoliko
podrazdoblja:

Hadronsko podrazdoblje (t = 10-8s 10-4s, T = 1014K 1012K) dominacija masivnih čestica i

antičestica, kao što su protoni i antiprotoni, kvarkovi i antikvarkovi.

Leptonsko podrazdoblje (t = 10 -4s 10s, T » 1012K) nastanak lakših čestica i antičestica, kao što
su elektroni i pozitroni.

Podrazdoblje nukleosinteze (t = 10s 300s, T = 1011K 1010K) protoni i elektroni formiraju

neutrone. U svemiru su uglavnom zastupljeni elektroni i neutrini (i njihove antičestice) te protoni i
neutroni.

Kada je temperatura svemira opala na 10 9K, protoni i neutroni stvarali su jezgre deuterija i helija i
male količine jezgara berilija i litija. Postupnim hlađenjem svemira nastajali su atomi vodika i
helija. Nakon što je temperatura poprimila vrijednost od oko 3000K,(što odgovara starosti svemira
od približno 3*105 godina), gustoća zračenja izjednačila se s gustoćom materije. Svemir od tog
trenutka postaje propustan za zračenje. Pozadinsko zračenje, koje opažamo, potječe upravo iz
tog doba. Uslijed širenja svemira ono je danas "ohlađeno" na svega 2,7K. Pozadinsko zračenje
predstavlja doseg našeg motrenja u svemir. To su najstariji fotoni koje opažamo. Nakon što je
svemir postao propustan za zračenje, započinje razdoblje materije, u kojem nastaju
protogalaktike, kvazari, galaktička jata, zvijezde...

Prema inflacijskoj teoriji naglo širenje svemira započelo je u trenutku odvajanja elektroslabe i jake
nuklearne sile, dakle kada je starost svemira iznosila svega 10 -35 sekundi. Možemo kazati da je u
tom trenutku došlo do "zamrzavanja" jake nuklearne sile. Slično kao što voda pri zamrzavanju
oslobađa energiju u obliku topline, tako je "zamrzavanjem" jake nuklearne sile oslobođena velika
količina energije, što je imalo za posljedicu naglo širenje svemira, koje je trajalo do trenutka kada
je starost svemira iznosila 10-32 sekundi. Pretpostavlja se da je u tom kratkom periodu svemir
povećao svoju veličinu 1050 puta! (Prisjetimo se da pod pojmom povećanja veličine svemira ili
širenja svemira, podrazumijevamo porast uzajamnih udaljenosti točaka u svemirskom prostoru,
što ne treba dovoditi u svezu s povećanjem nepostojećih "vanjskih dimenzija svemira").

Inflacijskom teorijom Velikog praska objašnjavaju se neki problemi standardnog modela Velikog
praska. Tako inflacija svemira može protumačiti naglu promjenu zakrivljenosti svemira, kao i
očuvanje izotropnosti pozadinskog zračenja. Pretpostavlja se da je izdvajanjem jake nuklearne
sile stvorena nešto veća količina materije nego antimaterije, što može protumačiti asimetriju
između materije i antimaterije u današnjem svemiru. Teorije velike ujedinjene sile nastoje
rastumačiti gravitacijske nestabilnosti već u ranom svemiru, a koje bi mogle objasniti grupiranje
materije u ustrojstva koja su nastala mnogo kasnije. Tako neke od teorija ujedinjene sile
pretpostavljaju konačnu masu neutrina. Kompjutorske simulacije pokazuju da masivni neutrini
mogu biti razlogom grupiranja materije u obliku filamenata, što se opaža u ustrojstvima
galaktičkih superjata.

Zanimljivo je da su suvremena kozmološka istraživanja usko povezana s istraživanjem

mikrosvijeta. Nove spoznaje o fizici elementarnih čestica i prirodi njihovog uzajamnog djelovanja,
neposredan su doprinos našim spoznajama o nastanku i razvoju svemira u kojem živimo.

Na kraju se postavlja pitanje kakva je konačna sudbina svemira. Procjene srednje gustoće
svemira, (koje ne moraju biti točne), većinom ukazuju da je svemir otvoren, tj. da će se njegovo
širenje vječno nastaviti. što će se u tom slučaju događati s materijom i energijom? Nakon što
istroše nuklearno gorivo, zvijezde će izumirati. U svemiru će biti sve više bijelih patuljaka,
neutronskih zvijezda i crnih jama. Jedan dio zvijezda napustit će svoje galaktike, a drugi dio će se
sabiti u masivnu crnu jamu u galaktičkom središtu. Teorija pokazuje da bijeli patuljci kolapsiraju u
neutronske zvijezde, a da neutronske zvijezde kolapsiraju u crne jame. Vjerojatnost tog procesa
je vrlo mala, ali u vrlo dugom periodu vremena on će se ipak dogoditi. Za naše pojmove u gotovo
neizmjernoj budućnosti, svemir će se sastojati od crnih jama. Međutim, ni to nije konačno stanje.
Vrlo dugotrajnim procesom (tzv. Hawkingov proces), crne jame gube masu i "isparavaju". Tako će
na kraju svemirski prostor ostati ispunjen fotonima, neutrinima i antineutrinima te česticama i
antičesticama isparenih iz crnih jama...

MATERIJA I ANTIMATERIJA

Upitate li fizičara koji promatra svijet iz perspektive fizike čestica, od čega je građena tvar
oko njega, dobit ćete zapanjujuće jednostavan odgovor. Tvar koja nas okružuje građena je
od samo dvije vrste elementarnih čestica; jednog leptona (elektrona) i dva različita tipa
kvarkova (up i down) u nukleonima.

No stvar je ipak samo naizgled tako jednostavna i dugo je vremena trebalo proći da bi se dobio
odgovor kakav je gore napisan. Što je lepton, što su kvarkovi i nukleoni? Polako, idemo redom...

Iako zvuči pomalo pjesnički, iz iskustva znamo da je istina kako je ovaj naš svijet pun različitosti i
dinamičkih promjena –zapanjujuće ljepote i grubih razaranja. Kud god se okrenemo tvar, živa il’
neživa, u neprestanom gibanju, mijenja svoje oblike, nastaje i nestaje, stvara upravo onaj svijet iz
prve rečenice. Mnogo vidimo svojim očima, ali puno više ostaje pod površinom, daleko i strano
našim osjetima. Upravo će se u ovom tekstu otići malo ispod površine, ne bi li nam taj skriveni dio
tvari postao bliži, obraćajući veći dio pažnje na slijedeće:

 tvar i antitvar
 unutar atoma
 valno-čestična priroda tvari.

Već u uvodu dana je za većinu nas iznenađujuća činjenica kako je sva tvar i antitvar izgrađena od
samo dva tipa elementarnih čestica. Što je antitvar? Sigurno ste ju sreli u SF filmovima, kad u
dodiru s običnom tvari dođe do snažne eksplozije u kojoj se i antitvar i tvar potpuno ponište –
anihiliraju. No ona nije tek puka izmišljotina znanstvene fantastike! Postojanje antičestica došlo je
kao iznenađenje fizičarima, no još čudnovatija bila je spoznaja da se sama materija može stvoriti i
uništiti, da se energija može materijalizirati i dematerijalizirati. Iz toga izvode zaključak: ako je to
moguće, onda postojanje nečeg kao što su antičestice postaje logički potrebno. Kad bi se npr.
elektron mogao stvoriti sam, električni naboj bio bi stvoren iz ničega i ukupna količina naboja ne
bi bila očuvana. Dakle, zakoni očuvanja su ono zbog čega su fizičari toliko sigurni da svaka
čestica ima antičesticu.

Antičestice su kao slike u ogledalu odgovarajućih čestica. Postoji i mišljenje kako bi antičestice
mogle biti čestice koje idu natrag u vremenu. Prvi je otkriven pozitron ili pozitivni elektron 1932.g.
Sve o pozitronu je upravo suprotno od elekrona, osim mase koja je jednaka (naboji su po
apsolutnoj vrijednosti jednaki, ali suprotnog predznaka). Antiproton je dobiven eksperimentalno
1955.g., a antineutron 1956.g.

Ljudi vole iz različitih razloga svrstavati stvari prema nekim zajedničkim svojstvima. Tako postoji i
nekoliko načina na koji su “razmještene” čestice.

Jedan od tih je prema njihovoj masi. Tako razlikujemo:

1. teške, masivne čestice –barione (barios, grč. težak); u koje ubrajamo protone i neutrone,
te njihove antičestice
2. lake čestice –leptone (leptos, grč. lagan), tu spadaju elektron (m e = 9.1·10-31kg) i
neutrino, te njihove antičestice.
3. Čestice koje imaju masu između mase protona i elektrona zovemo mezoni (m mezon, p
mezon,...).

Općenito čestice često razvrstavamo i na slijedeći način:

1. fermioni (elektron, nukleoni, neutrino,p mezoni?) i

2. bozoni (fotoni, P mezoni, K mezoni).

Razlikuju se u nekim svojstvima i principima kojima se podvrgavaju. Ponašanje fermiona prvi je

(uz Diraca) otkrio Enrico Fermi, pa su po njemu dobili ime. To su čestice koje se “ne vole naći
zajedno”, tj. podvrgavaju se Paulijevom principu isključenja koji kaže kako dva fermiona nikada
ne dijele isto kvantno stanje. Na kraju krajeva, to je ono što čini tvar čvrstom –koliko god “teško”
sjedili na stolcu, ne možemo potisnuti čestice u isto kvantno stanje.

Bozoni su čestice koje se ponašaju drukčije. Prvi je to ponašanje identificirao S.N. Bose (s
Einsteinom). Njima ne smeta da se nađu u istom stanju.

Ove dvije vrste čestica razlikuju se i po spinu (svojstvo čestica kojim se ovdje nećemo detaljnije
baviti, budući ne postoji jednostavan način za dobro objašnjenje); tako fermioni imaju spin s =1/2,
a bozoni s =1.

ANIHILACIJA I KREACIJA

Sama ideja anihilacije dana je spominjanjem SF filmova –kontakta materije i antimaterije. Stvar
pojednostavljeno izgleda ovako: pozitron se susreće s “običnim” elektronom i dvije se čestice
anihiliraju, iščeznu. Masa je uništena, ali energija je još tu i prenosi se parom g zraka fotona koji
putuju u suprotnim smjerovima (a).

Bitno je istaknuti: 1.) anihilacija se uvijek događa u paru čestica – antičestica, 2.) pri bilo
kojoj anihilaciji količina naboja, moment količine gibanja (linearni i kutni), te energija
ostaju očuvani.

Vrijedilo je razmisliti i o “obrnutoj anihilaciji”. Npr. zamislimo da okrenemo dva fotona i pustimo ih
da putuju natrag u jednu točku (b). Što će se dogoditi? Je li moguće stvoriti –kreirati elektron –
pozitron par? Zakoni očuvanja to dozvoljavaju, jer bilo koja veličina očuvana u procesu anihilacije,
mora ostati ista i u procesu kreacije. No teško je pronaći dva identična fotona i usmjeriti ih natrag
u istom malenom dijelu prostora. Ipak, postoji način. Ako g zraka fotona prođe dovoljno blizu
jezgre, dolazi do interakcije (recoil??) i svi ZO su zadovoljeni. Takav g foton mora imati energiju
barem 2mc2; energiju mirovanja elektrona i poztitrona, otprilike 1.022MeV (c).

(a) (b) (c)

pokusi raspršenja

Ne možemo jednostavno pogledati unutar atoma ili jezgre kako bismo vidjeli od čega su građeni.
Za takve informacije od velike koristi su nam upravo eksperimenti raspršenja; čestice se
ubrzavaju i poprimaju visoke energije, te se usmjeravaju na metu (često drugu česticu). Detektori
koji ju okružuju identificiraju čestice stvorene i raspršene pri sudaru.

otkriće jezgre

Geiger i Marsden pod vodstvom Rutherforda napravili su prvi i najpoznatiji pokus raspršenja
kojim su otkrili postojanje jezgre. Raspršenje je u tom pokusu bilo elastično, tj. nije korištena
energija da bi se materijalizirale nove čestice ili pobudila jezgra. Snop a čestica uz pomoć
električnog i magnetskog polja usmjeravan je prema listiću zlata i došlo je do raspršenja. Detektor
prebrojava a čestice, tj. daje informaciju o njihovoj raspodjeli (po kutovima raspršenja).
Pojednostavljen prikaz pokusa dan je na slici.

Što su oni znali prije pokusa?

-a čestice su atomi helija koji su “izgubili” svoje elektrone

-a čestice imaju pozitivan naboj

-a čestice imaju energiju » 5MeV

Što nisu znali?

-da unutar atoma postoje jezgre

-veličinu a čestica

Što su očekivali?
- a čestice ići će ravno kroz zlatni listić, jedva ili nikako otklonjene

!iznenađenje

Otklon a čestica bio je puno veći od očekivanog. Postavila su se pitanja:

1. Što je moglo zaustaviti a česticu i skrenuti je na njenoj putanji?

 Zasigurno je to moralo biti nešto masivno.

2. Zašto ih ipak onda ima malo koje završe tako?

 I a čestica i “što god bilo” moraju biti jako mali, pa većina a čestica ipak prođe ravno.

3. Koja sila je za to odgovorna?

 Električna odbojna sila između pozitivno nabijene a čestice i pozitivno nabijene “jezgre”

atoma zlata: , gdje je +2e naboj a čestice, +Ze naboj jezgre (u ovom
slučaju jezgre zlata), d najmanja udaljenost među jezgrama.

Rezultati pokusa naveli su Rutherforda na ideju da se svi atomi sastoje od jako male, masivne,
pozitivno nabijene jezgre, okružene elektronima na “velikoj” udaljenosti.

Vrlo veliko bilo je iznenađenje koliko je uistinu mala jezgra (polumjera » 10 -14m), obzirom da je u
njoj koncentrirana gotovo čitava masa atoma (polumjer atoma je

» 10-10m). Kad bi jezgra bila veličine ping-pong loptice, atom bi bio veći od katedrale sv. Petra, pa
je atom uistinu skoro prazan prostor.

Često se vrše i pokusi s raspršenjem elektrona koji su se pokazali kao dobar alat da se malo
pobliže pogledaju jezgre, te su dali preciznije podatke o njihovoj veličini. Velika je prednost
elektrona u odnosu na a-čestice da na njih ne utječe sila koja drži nukleone zajedno.

Jezgra sadrži dvije vrste čestica zajedničkog naziva –nukleoni (nucleus lat. – jezgra), otprilike
jednakih masa: pozitivno nabijene protone (otkriveni 1919.g., m p = 1836.12 me) i neutralne čestice
– neutrone (otkriveni 1932.g., mn = mp+2.5 me). Neutroni jezgri dodaju masu bez da dodaju naboj.
U prirodi se tako mogu naći atomi istog elementa s istim kemijskim svojstvima, ali različitom
masom –izotopi. Oni ustvari imaju jednak broj protona, ali ne i neutrona.

Pokusi raspršenja (i drugi) pokazuju da je broj protona jednak atomskom broju Z u periodnom
sustavu elemenata, pa je naboj jezgre +Ze. Broj neutrona u jezgri označavomo sa N, dok je s A
označen ukupan broj nukleona u jezgri –maseni broj.

Za opisivanje građe jezgre zna se upotrebljavati model kaplje (pokazuje se korisnim u računima
za nuklearnu fisiju). Zbog konstantne gustoće može se zamisliti da je jezgra građena od
nuklearne tvari, kao što je kapljica građena od vode. Tako dodavanjem svakog ekstra nukleona,
dodaje se i neki ekstra volumen. Kako je volumen jezgre , proporcionalan masenom broju

A, slijedi da je radijus jezgre proporcionalan trećem korijenu od A, tj. .

Vrijednost konstante r0, efektivni radijus jednog nukleona je oko 10-15m.

Gustoća nuklearne tvari je ogromna. Npr. kutija šibica puna nuklearne tvari ima masu oko 5·10 12
tona. U jezgri kao da postoji neko dosta jako ljepilo koje sve to drži na okupu –jaka privlačna sila.

unutar nukleona

Veliki je korak bilo je dobivanje energije reda veličine nekoliko GeV-a, što je dovoljno za
materijaliziranje parova proton-antiproton i neuton-antineutron.

Kako se povećavala energija akceleratora, stvoren je velik broj novih čestica (npr. hadroni – P i K
mezoni – čestice koje jako interagiraju jedne s drugima ???) To je u neku ruku posramilo fizičare.
Zašto? Pa, nisu sve one mogle biti fundamentalne. Bilo je izvjesno da su one kombinacija nekih
još elementarnijih komponenti. No koju od njih proglasiti fundamentalnom? Nijednu. Zamišljeno je
da su sve one izgrađene od nove vrste čestica, koju je američki fizičar Murray Gell-Mann nazvao
kvarkovi. No u njih je bilo teško povjerovati. Najstranija stvar o njima bila je ta da su morali imati
električni naboj 1/3 ili 2/3 naboja elektrona. Do tog trenutka, naime, naboj elektrona bio je
apsolutno fundamentalna jedinica naboja. Iznos naboja u obliku razlomka! Što je sad to?

Je li model kvarkova samo igra brojevima ili takvi objekti uistinu postoje unutar nukleona?

Stanford Linear Accelerator SLAC imao je dovoljno energije (oko 20GeV), da to istraži.

Sudar elektrona velike energije s kvarkom donosi više od samog raspršenja pod velikim kutem;
počinje stvaranje čestica (uglavnom mezona). Iz energije interakcije nastaje par kvark-antikvark.
To je oblik neelastičnog raspršenja (energija je “utrošena” na stvaranje čestica).

Richard Feynman shvatio je da tu kompliciranu situaciju pojednostavljuju relativistički efekti.

Akceleriranom elektronu proton izgleda kao čestica koja mu se približava gotovo brzinom
svijetlosti. Zbog dilatacije vremena činit će se da kvarkovi gotovo miruju, a zbog kontrakcije
duljine, proton se “pretvara” u ravan disk unutar kojeg se nalaze tri mete. Iz načina o kojem iznos
kuta raspršenja ovisi o naboju čestica koje se raspršuju, bilo je moguće provjeriti da kvarkovi
zaista imaju naboj u obliku razlomka naboja elektrona.

Dakle, kvarkovi se kombiniraju u trojke i na taj način grade protone, nukleone i druge barione i
mezone.

obojani kvarkovi i gluoni

Nešto vrlo snažno mora držati kvarkove unutar čestice. Kao što nabijene čestice jedna na drugu
djeluju silom izmjenjujući fotone, tako se i kvarkovi privlače izmjenjujući čestice zvane gluoni. One
su kao ljepilo koje drži protone i neutrone, kao i druge hadrone, čitave. Također “vode” i do
privlačne sile koja nukleone drži na okupu. Ta interakcija poznata je pod nazivom jaka nuklearna
sila.

Kvarkovi nose novu vrstu ‘naboja’ –boju. Javlja se u tri oblika:crvena, zelena i plava Razlog za
odabiranje ovog imena je taj da su slobodne čestice uvijek ‘bezbojne’ kombinacije kvarkova.
Gluoni za razliku od fotona koji su električki neutralni nose svoj ‘naboj’. Gluoni sebe emitiraju i
apsorbiraju gluone. Ta ‘kqark colour interaction’ postaje sve veća s udaljenošću, zbog toga
kvarkove ne možemo naći samostalno (ne mogu se odvojiti). To objašnjava ono oko čega su
fizičari bili zabrinuti kad se došlo na ideju kvarkova –nisu ih mogli pronaći.

Kvarkovi i elektroni su "čestice tvari", a gluoni i fotoni "čestice sile".

Kako bi bilo moguće promatrati čestice jako malih dimenzija potrebno je načiniti velike i skupe
akceleratore, jer što dublje želimo prodrijeti u tvar, trebamo veću energiju.

Mnogi pokusi raspršenja uključuju elektromagnetsku interakciju među nabojima. Ako projektil i
meta imaju naboje q1 i q2 redom, onda je kinetička energija potrebna da se približe na

udaljenost r: .

Još nešto je tu bitno, de Broglieva valna duljina mora također biti usporediva ili manja od one koju
ima struktura koja se istražuje. To je drugi razlog zbog čega su potrebne visoke energije kako bi
se istražile male čestice. No o tome nešto više u idućem poglavlju.

Tako je potrebno imati energiju 2mc2 za stvaranje para čestica-antičestica mase m.

“glazba atoma” iliti valno-čestična priroda tvari

1917. godine Einstein je učinio korak naprijed, a Compton svojim pokusom potpuno dokazao kao
svjetlost ima dvojnu: korpuskularnu (čestičnu) i valnu narav. Francuski fizičar Louis de Broglie,
vjerujući u jedinstvo prirode, prenio je taj dualizam i na čestice tvari. Na primjer, elektroni se poput

fotona mogu promatrati kao da imaju svoju valnu duljinu danu de Broglievom relacijom ,
gdje je p količina gibanja, a h Planckova konstanta. Njegovu teoriju prihvatili su mnogi teoretičari,
a kasnije je Erwin Schrödinger takvo tumačenje opisao i valnom jednadžbom. No dugo nije bilo
moguće vidjeti tu valnu prirodu čestica.

Danas se, međutim, mogu vidjeti efekti "de Broglievih valova" vezanih uz elektrone (slika).
U stvari, stojni valovi se mogu vidjeti ukoliko su elektroni zatvoreni u neku vrstu kutije. Stojni
valovi koji se vide uz pomoć skenirajućeg tunelirajućeg mikroskopa nisu elektroni koji idu gore-
dolje, već ‘tunnelling’ mikroskop detektira mjesta gdje je gustoća elektrona –vjerojatnost da se
elektron nađe, velika, a gdje mala.

zašto atomi imaju diskretne energijske nivoe

Atom je poput te kutije u koju su uhvaćeni elektroni. Pozitivno nabijena jezgra stvara potencijalnu
jamu iz koje negativni elektroni ne mogu pobjeći. Kako su elektroni uhvaćeni u '‘kutiju’, onda
imaju konačne diskretne valne duljine, koje ovise o veličini kutije. S poznatom valnom duljinom l
znamo iz de Broglieve relacije pronaći i količinu gibanja, a onda i kinetičku energiju elektrona

Što je manja ‘kutija’, manja je i valna duljina, a veća količina gibanja i kinetička energija. Dakle,
veličina i oblik ‘kutije’ određuju dozvoljene valne duljine, a tim i vrijednosti za energiju elektrona.
Elektron u atomu može imati samo jednu od tih vrijednosti i nije dozvoljena nikakva
međuvrijednost. Te dozvoljene energije su energijski nivoi atoma.

Svaki crveni neonski znak ili natrijeva ulična lampa dokaz su diskretnog energijskog spektra
elektrona u atomu. Njihova svjetlost dolazi u diskretnim linijama. Svaka linija predstavlja svjetlost
"nošenu" fotonima diskretnih valnih duljina i frekvencija, pa stoga i diskretnih energija E = hf.
Elektroni mogu raditi kvantne skokove između dopuštenih energijskih nivoa. Pri prelasku s višeg
na niži nivo emitiraju foton čija je energija dana sa E = h·f = E početna-Ekonačna. Energije fotona su
ustvari razlike u energijama između dva moguća energijska nivoa (elektrona u atomu). Emisija
zračenja različitih frekvencija je idealan alat za prikaz energijskih nivoa nekog atoma.

atomi ne mogu biti manji nego što jesu

Ideja o valu elektrona u kutiji može objasniti zašto su atomi upravo dimenzija kojih jesu. Npr.
elektron u atomu vodika mora biti vezan uz jezgru. Njegova ukupna energija treba biti negativna.
Da je ukupna energija pozitivna, elektron bi pobjegao. Privlačna sila jezgre daje tu negativnu
potencijalnu energiju, pa je to u redu. Ali, ako se elektron nalazi u zatvorenom prostoru, stojni
valovi “zahtijevaju” od njega da ima količinu gibanja, pa i kinetičku energiju koja raste smanjenjem
veličine kutije. Pribrajajući pozitivnu kinetičku energiju negativnoj potencijalnoj, uvijek vodi na to
da ukupna energija raste prema nuli.

Zamislimo sad da smanjujemo atom. Što se događa?

 potencijalna energija (proporcionalna s 1/r) bi postajala sve negativnija

 kinetička energija (proporcionalna s 1/r2) bi sve više rasla, zbog smanjivanja valne
duljine stojnih valova

No, kinetička energija puno brže raste, nego što potencijalna pada (zbog kvadratnog člana). To
znači da bi smanjivanjem atoma u jednom trenutku ukupna energija postala pozitivna i elektron bi
“pobjegao”. Može se izračunati na ovaj način najmanja moguća vrijednost za duljinu radijusa
vodikovog atoma. Ova aproksimacija daje tek nešto veću vrijednost od stvarne 0.53·10 -10m.

model atoma kao vala na žici

Možemo atom zamisliti kao žicu gitare, to je naravno dosta pojednostavljeno i općenito nije
potpuno dobar prikaz, ali će pomoći da nešto uočimo i dođemo do određenih pojmova. Jedna
stvar je tu svakako točna; elektroni su zarobljeni u konačnom prostoru, a onda i formiraju stojne
valove. Budući su zidovi jednostavno vertikalni, stojni valovi su također vrlo jednostavni, baš kao
oni na gitari. Energija ovisi samo o veličini kutije i broju n (n = 1, 2, ...) čvorova u stojnom valu. n
je glavni kvantni broj tog energijskog nivoa. Kako n raste, tako se valne duljine smanjuju, a
količina gibanja i energija se povećavaju. Energija raste propocionalno s n2 (za vodikov atom sa
1/n2). Ovakav model atoma pokazuje da atomi imaju samo diskretne vrijednosti energije i to
počevši od najnižeg (glavnog) stanja za n = 1 (slika Diskretni energijski nivoi atoma odgovaraju
diskretnim stojnim valovima elektrona u atomu). Zbog toga sudari među atomima i molekulama
ne mogu tek tako “omesti” stanje atoma, osim ako temperature ne postanu jako visoke. Zato
stvari oko nas pretežno ostaju nepromijenjene.

Osim glavnog kvantnog broja, stanje u kojem se nalazi elektron opisuju još i : orbitalni kvantni
broj –l = 0,1,...,n-1; magnetski kvantni broj m = -l, -l+1, ..., 0, ..., l-1, l; te spinski kvantni broj
s = +1/2, -1/2. Elektron se tako nalazi u stanju točno određenom sa sva četiri kvantna broja. To,
zajedno s Paulijevim principom isključenja, objašnjava raspored elemenata u periodnom sustavu.
No priča o tome ide dublje u područje kvantne fizike, pa ovdje neće biti iznešena.

Schrödinger je 1926. g. izračunao energije koje može imati elekton u atomu vodika:

Za n = 1, govorimo o najnižem dopuštenom stanju. Kako n raste, En ide sve bliže nuli. Ako je
E>0, ukupna energija elektrona je pozitivna, pa on izlazi slobodan iz atoma, tj. atom se ionizira.
Energiju potrebnu da se elektron oslobodi iz najnižeg energijskog nivoa (-13.6eV) nazivamo
energijom ionizacije i ona za atom vodika iznosi 13.6eV.

Potpuno neočekivana bila je ovisnost energijskih nivoa za atom vodika o 1/n2. Dvadeset godina
prije Johann Balmer dao je jednostavnu numeričku formulu za frekvencije vidljivih linija vodikovog
spektra:
 , n>2.

R = 1.1·107m-1 ... Rydbergova konstanta

(Nedugo zatim Lyman je pronašao linije u ultraljubičastom dijelu spektra za najniži energijski nivo,
n=1.)

Dakle, tri čestice (elektron i dva kvarka), zajedno s neutrinom koji dolazi s elektronom,
objašnjavaju gotovo čitavu tvar u svemiru.

Gotovo? Postoje naime tri generacije fundamentalnih čestica. Kao da priroda ponavlja ‘bazu’
od 4

RAZLIKA IZMEĐU ČESTICA I ANTIČESTICA

Suvremena teorija nam govori da svaka čestica ima svoju antičesticu, dakle česticu iste
mase i spina, ali suprotnog naboja. Simetrija obzirom na pozitivan i negativan naboj jedan je
od temeljnih zakona prirode i opažena je pri gotovo svim elementarnim česticama.

Osim naboja, čestice i antičestice razlikuju se i po cijelom nizu drugih svojstava: leptonski
broj, barionski broj, stranost, itd. Svojstva koja su identična kod čestica i antičestica jesu:
masa, spin, vrijeme raspada, itd. Postoje čestice koje su potpuno neutralne i u tom slučaju
su antičestice i čestice jednake (npr. foton i antifoton su jedno te isto, pa kažemo da je foton
ujedno svoja antičestica). Općenito: antineutrino je antičestica neutrina, antiproton je
antičestica protona itd. Antimaterija se sastoji od antiprotona, antineutrona i antielektrona
(pozitrona). Dakle, atomske jezgre antimaterije su negativno nabijene, a oko njih kruže
pozitivno nabijeni pozitroni. Sigurno se pitate koja je razlika između neutrona i antineutrona
s obzirom na to da neutron nije električki nabijen. Radi se o tome da je neutron sastavljen
od kvarkova, a antineutron od antikvarkova. Kvarkovi i antikvarkovi imaju suprotne naboje
bez obzira što je njihov zbroj u oba slučaja jednak nuli. Spomenimo na kraju i ideju
američkog fizičara Johna Wheelera da se pozitron može interpretirati kao elektron koji
putuje unatrag u vremenu, što je matematički razradio Richard Feynman i za to dobio
Nobelovu nagradu 1965. godine.

Prikaz pljuska kozmičkih zraka iz Svemira, prirodnih izvora antičestica. (Courtesy CERN.)
 BARIONSKA ASIMETRIJA SVEMIRA – GDJE JE PROTUTVAR
Pri izučavanju svijeta čestica i sila spoznata je “vertikalna hijerarhija”: tvar je sačinjena od atoma,
atomi su građeni od jezgri i elektronskog omotača, atomske jezgre od nukleona (protona i
neutrona), a ovi pak od kvarkova. U ovom se predavanju usredotočujemo na, obično previđenu,
“horizontalnu strukturu”: svakoj je čestici pridružena “protučestica” suprotnog naboja i po
zakonima fizike čestica njih bi u svemiru trebalo biti u jednakim količinama. Isti fizikalni zakoni
govore da se u međusobnim sudarima čestice i antičestice poništavaju, pretvaraju u zračenje, u
fotone koji odnose njihovu energiju. Dakle, već samo naše postojanje govori o asimetričnom
pojavljivanju tvari i protutvari (materije i antimaterije). Budući da glavnina naše mase dolazi od
nukleona (bariona), govorimo o “barionskoj asimetriji”. Za njeno razumijevanje upućeni smo na
izučavanje fundamentalnih međudjelovanja između elementarnih čestica. Pritom do punog
izražaja dolaze određene simetrije tih međudjelovanja, posebice one na diskretne P, C i T
transformacije. No osim što navedene “diskretne transformacije” C i P diktiraju uvjete pod kojima
je moguće stvaranje tvari, one omogućuju i jasno razlikovanje materije i antimaterije.

C, P i T transformacije kao orijentiri u svijetu elementarnih čestica

Simetrije su ušle u fiziku 20. stoljeća kao jedno od njenih najmoćnijih oruđa. Pod
simetričnom transformacijom razumijevamo takav zahvat na fizikalnom sustavu koji nas vodi na
situaciju koju ne možemo razlikovati od originalne. Te su simetrije uočene u “jednadžbama
gibanja” Newtonovoj za mehaniku te Maxwellovim za elektromagnetizam. Najpoznatije simetrije
odnose se na “kontinuirane” (neprekidne) pomake u prostoru ili vremenu (nemogućnost
utvrđivanja apsolutnog prostornog položaja ili apsolutnog vremena) te kontinuirane prostorne
rotacije (nemogućnost utvrđivanja apsolutnog smjera u prostoru). Jednako besprijekorno vladanje
prirodom fizičari su očekivali i od “diskretnih” zrcaljenja prostora i vremena (P i T) te zrcaljenja
materije u antimateriju (C). Dok god vrijede te simetrije, nemoguće je utvrditi što je apsolutno
lijevo ili desno, što je smjer vremena, kao i apsolutni predznak električnog naboja.
Sve do druge polovine ovog stoljeća vladalo je uvjerenje da se svi procesi moraju odvijati
jednako u originalnom (našem) svijetu i u svijetu koji bi se dobio od njega prostornim zrcaljenjem
(operacijom prostornog pariteta), pri čemu se “lijevo” zamjenjuje “desnim”. Prvi šok nastupio je
1957. otkrićem narušenja simetrije prostornog pariteta u pokusima koje je izvela Chien-Shiung
Wu. Uspoređujući b-raspad jezgre kobalta s ingeniozno izvedenim pokusom koji bi trebao
odgovarati njegovoj zrcalnoj slici, ona se našla u ulozi Alice u zemlji čudesa: elektroni emitirani u
tom raspadu odabiru jedan određeni smjer, što narušava simetriju na prostorno zrcaljenje. Razlog
tome je neobična priroda prije spomenute neobične čestice (anti)neutrina, koji jezgru napušta u
paru s elektronom: neutrino se u našem svijetu pojavljuje kao čestica određene, lijeve orijentacije.
Uslijedila je sugestija Lava Landaua da će tek kombinirana CP-transformacija, kompozicija
prostornog zrcaljenja i transformacije čestica u antičestice, pedstavljati konačnu simetriju. No već
1964. godine uslijedio je sljedeći šok, Cronin-Fitchevo otkriće narušenja CP-simetrije u slabim
raspadima K-mezona. Do dana današnjeg taj mali kutak svijeta ostao je jedino mjesto gdje su
laboratorijski pokusi utvrdili narušenje CP-simetrije.
Od tog otkrića prošla su tri i pol desetljeća, dovoljno vremena da samo CP-narušenje
prestane biti misterija. Ono što je nekad bilo šokantno otkriće danas izgleda sasvim očekivano:
znanje akumulirano u tzv. standardnom modelu pokazuje da bi šok prestavljalo neotkrivanje CP-
narušenja.
Na kraju, možemo se upitati što je s kombiniranom CPT-transformacijom, dobivenom
istovremenim zrcaljenjem prostora, okretanjem smjera vremena i zamjenom materije
antimaterijom. Teorijsko je očekivanje da je takav svijet identičan polaznom, tj. CPT =I (identična
transformacija). Taj “CPT teorem” između ostalog predviđa jednakost masa čestica i antičestica,
pa eksperimentalni rezultat za razliku masa neutralnih K-mezona potvrđuje CPT-teorem na veliku
točnost. Riječ je o najmanjem broju izmjerenom u nekom pokusu. Uz postuliran CPT-teorem,
svako mjerenje narušenja CP-simetrije (CP) predstavlja mjerenje neinvarijantnosti na vremenski
obrat (T)!
 Prema tome, pokusi s neutralnim K-mezonima razotkrili su čudesno svojstvo slabih sila - da
one znaju za “mikroskopski” smjer vremena.
Usto, pokus s raspadom tzv. dugoživućeg neutralnog K-mezona (K L) po prvi put u povijesti
omogućuje apsolutno određivanje predznaka električnog naboja. Primjerice u semileptonskom
kanalu raspada na dva moguća stanja, koja su si međusobno CP-zrcalne slike ovaj posljednji se
događa nešto učestalije. Stoga možemo utvrditi da je pozitron ona laka nabijena čestica (lepton)
koja se u gornjem semileptonskom raspadu pojavi nešto češće. Takav pokus nam je za sada
jedini poznati način da u eventualnoj komunikaciji s nekom izvanzemaljskom civilizacijom
utvrdimo da li je ona građena od materije ili antimaterije - i izbjegnemo eventualni fatalni susret
koji bi mogao dovesti do poništenja svjetova.

Razlog postojanja antičestica

Fizika je igra predviđanja. Jedan od zvjezdanih trenutaka fizike je bilo uvođenje Diracove
jednadžbe 1929-30. Riječ je o pokušaju da se opis elektrona pomoću kvantno-mehaničkih
valnih funkcija učini konzistentnim sa specijalnom teorijom relativnosti. Temeljna značajka
specijalne relativnosti je jedna nova simetrija - ravnopravno pojavljivanje prostora i vremena.
Dok u svakodnevnom životu prostor i vrijeme doživljavamo različito, oni ulaze potpuno
ravnopravno u opis svijeta prikazanog Diracovom jednadžbom. Isprva zbunjujući zahtjev
“stanja negativnih energija” koja ta jednadžba nosi sa sobom, pokazao se kao njen najveći
trijumf. Naime, ona za svaku vrstu nabijene čestice koju opisuje, kao što je to primjerice
elektron, zahtijeva postojanje čestice druge vrste, s jednakom masom ali sa suprotnim
električnim nabojem. Dirac je zazirao od uvođenja novih čestica, pa je isprva predložio da
partner elektrona bude proton - no Andersonovo otkriće pozitivno nabijenog elektrona
(pozitrona) 1932. razriješilo je sve dileme. Danas prepoznajemo CPT-simetriju Diracove
jednadžbe, koja zahtijeva podvostručavanje čestica protučesticama - “nabojno konjugiranim”
partnerima. To svojstvo Diracove jednadžbe je Feynman ocijenio ključnim dometom
jednadžbe koja objedinjuje relativistički i kvantnomehanički opis događanja. On jednostavno
pokazuje da ono što je “virtualna čestica” za jednoga, može biti virtualna antičestica za nekog
drugog. O čemu je riječ, dočarat će nam slikovita usporedba dobacivanja lopte između dva
igrača, s raspršenjem elektrona u vanjskom električnom polju. Česticu (loptu) između dva
raspršenja (bacanja) smatramo virtualnom - kao što na filmskom zapisu ne bismo mogli
razlikovati gibanje lopte pustimo li film unatraške, tako kod raspršenja elektrona nije moguće
utvrditi vremenski slijed raspršenja (smjer gibanja): moguće je zamisliti takav sustav
promatranja, da ono što je prošli događaj za jednog promatrača, bude budući događaj za
drugoga. Kao posljedica zahtjeva relativnosti (u odnosu na sustav promatrača) izgleda da je
narušena uzročno-posljedična veza događaja (kauzalnost). Prema Feynmanu, u opis
dvostrukog raspršenja treba uključiti obje verzije takovog događanja.
U drugoj, “(b)-verziji”, elektron koji putuje unatraške u vremenu ima smisao njegove
antičestice, pozitrona. Događaj koji se ovdje zbiva ranije ima značenje stvaranja para čestice i
antičestice, pozitrona koji se giba prema budućem (kasnijem) događaju, u kome se poništava s
elektronom. Prisutnost pozitrona je nužna za račun amplituda vezanih uz gibanje elektrona ----
postojanjem antičestice uspostavljena je kauzalna struktura procesa s prividno izmijenjenim
vremenskim poretkom.

Antičestice u laboratoriju
Za sada nemamo prilike proučavati intenzivne anihilacije, kakve bi očekivali pri dodiru
nakupina tvari i protutvari. No, možda su naša očekivanja snažnih eksplozija pretjerana. Tlak već
stvorenog zračenja mogao bi usporavati proces, kao što sloj pare oko kapljice bačene na vruću
plohu štednjaka usporava njeno daljnje isparavanje, tako da imamo dovoljno vremena za
promatranje plesa kapljica na ploči.
Nešto slično zbiva se i u pojedinačnim događajima susreta čestica i antičestica, koje se
danas mogu proučavati: čestica i antičestica stvore vezano stanje sa znatnim trajanjem. Takvi su
primjeri pozitronija (e+ e-), mionskog atoma (m+ e-) i kvarkovskih atoma, čiji je studij započeo
čamonijem (vezanih stanjem c-kvarka i njegove antičestice). Za standarde fizike čestica proces
anihilacije takvih sustava uopće nije brz. Dapače, on može biti zanemaren pri računu energijskih
razina tih vezanih sustava. Općenito, svi poznati mezoni složeni su od kvarka i antikvarka, s tim
da oni mogu pripadati raznim vrstama (“okusima”).
Pri sudaranju snopova čestica, njihovu se kinetičku energiju može pretvoriti u energiju mase.
Stoga se u sudaru snopova čestica dovoljne energije može proizvoditi znatna količina raznih
čestica, zajedno s njihovim antičesticama. Tako je krajem 40-tih podešena energija “bevatrona”
na Berkeleyu omogućila stvaranje parova protona i antiprotona, čime je antiproton i otkriven. Po
CPT teoremu, antiproton mora biti jednako stabilan kao proton, kao što pozitron mora biti jednako
stabilan kao elektron. To omogućuje uskladištavanje antičestica, da bi se dobili antičestični
snopovi, poput onih u sudarivačima. Za sada je riječ o malim količinama antičestica - za 1 gram
trebali bi tisuću milijardi akceleratorskih nakupina antiprotona, što bi koštalo preko 10 16 dolara.
Prvi takvi sudarivači koji su stupili na fizikalnu scenu temeljili su se na elektronsko-
pozitronskim snopovima, ubrzavanim u protivnim smjerovima. Na mjestima presjecanja rojeva
elektrona i pozitrona, energija sudara djelomično se pretvara u energiju materije i antimaterije
novih čestičnih vrsta, kako se prelazi energija praga stvaranja tih novih čestica. Tako je uz t-
lepton otkriven “čarobni”, c-kvark (putem vezanog stanja J/Y (c )) kao i “kvark ljepote”, b-kvark
(putem vezanog, “upsilon” stanja, ¡ (b )).
Na elektronsko-pozitronskim sudarivačima nije se moglo doseći energiju potrebnu za
stvaranje “kvarka istine”, t-kvarka. To je uspjelo 1994. u sudarima protona i antiprotona na
tevatronu, sudarivaču Fermilaba kod Chicaga. No, još deseteljeće ranije, 1983. na CERN-u kod
Geneve je u protonsko-antiprotonskom sudarivaču uspjelo proizvesti Z-česticu, tešku inačicu
fotona. U anihilaciji kvarka i antikvarka, od kojih su složeni proton i antiproton, stvori se Z-bozon,
koji se potom, poput fotona, raspada na par elektrona i pozitrona. Navedeni primjeri odnose se na
visokoenergijsku frontu dosezanja pragova stvaranja novih čestica. No pokusi se izvode i na
proučavanju svojstva antiprotona na niskim energijama - kao što se to čini njihovim
uskladištavanjem u LEAR-ov (od engl. Low Energy Antiproton) prsten na CERN-u. Taj je uređaj
omogućio dostatno usporavanje antiprotona da hvatanjem pozitrona bude oformljen antivodik.
CERN je u siječnju 1996. izvijestio o prvoj laboratorijskoj proizvodnji devet antivodikovih atoma.
Nedavno je nešto slično ostvareno i na Fermilabu. Ipak, budući da takav neizolirani antivodik brzo
anihilira s materijom iz okoline, istinsko laboratorijsko izučavanje protutvari ostaje za budućnost.
Prvi korak, izoliranje antivodikovih atoma, omogućio bi da se laserskom spektroskopijom
usporede njegove energijske razine (1s-2s) s vodikovim, na točnost od 10-18. To bi bio vrijedan
test C i CPT simetrije. Slijedeći korak bilo bi moguće uskladištenje električki neutralnog antivodika
na temelju njegovog dijamagnetičkog svojstva, u obliku antivodikovog leda. Ono što je već u
laboratorijskoj uporabi su pozitronski snopovi, koji, osim u atomskoj fizici i fizici kondenzirane
tvari, primjenu nalaze i u medicini. Pozitronska tomografija (PET, od engl. Positron Emission
Tomography) temelji se na lociranju pozitronskih emitera (ugljika-11, dušika-13, kisika-15 ili
fluora-18). Emitirani pozitron, srednjeg slobodnog puta od 1 mm, anihilira s elektronom tkiva,
odašiljući dvije karakteristične g-zake suprotnih smjerova, koje hvata PET-kamera. Time je
omogućeno proučavanje patoloških promjena u tkivu prije opazivih anatomskih promjena.
Zamisliva je i tomografija autoprotonima, uz mogućnost uništavanja tumora većim gustoćama
antiprotona.

Gdje je protutvar ?
 Otisak Armstrongovog stopala na površini Mjeseca pokazao je da su astronaut i

Mjesec građeni od iste tvari. Isto vrijedi za planete Sunčevog sustava, gdje su sonde

posjetile osam od devet planeta. Testiranje tvari unutar Sunčevog sustava omogućuje

nam i Sunčev vjetar, sastavljen uglavnom od protona. Odsutnost jakog g-zračenja

ukazuje da su asteroidi i kometi također građeni od tvari.

Proučavanje tvari na galaktičkoj skali omogućuje kozmičko zračenje. Budući da se pozitroni

lako proizvode pri prolazu primarnog kozmičkog zračenja kroz međuzvjezdanu tvar, proučava se
samo prisutnost težih antičestica. Primjerice, opažanje antiprotona na razini, odgovara
antiprotonima kao sekundarnoj komponeneti kozmičkog zračenja proizašlog iz sudara. U
usporedbi s tim, opažanje samo jedne jezgre antiugljika ukazivalo bi na postojanje astrofizičkog
objekta u kome je fuzijom antivodika i antihelija došlo do antiugljika.
Na razini nakupina galaktika ne opaža se g zračenje do kojeg bi dolazilo ukoliko bi u

istoj nakupini galaktika postojale i one građene od tvari i one građene od protutvari.

Dakle Sunčevih masa tvari susjednih nakupina galaktika (kao one u zviježđu

Djevice) su ili barioni ili antibarioni.

Za sada nemamo predodžbu o mehanizmu kojim bi tekla separacija materije od antimaterije

na kozmičkoj ljestvici. Isto tako ne uzima se ozbiljno ni mogućnost da je svemir počeo s više
materije od antimaterije (s nekim početnim barionskim brojem), pri čemu bi naznačen omjer bio
mjera čestica koje se nisu poništile u ranom svemiru. Polazeći od svemira čiji je početni barionski
broj bio nula, Andrej Saharov je ukazao na uvjete u kojima bi se mogao ostvariti mjereni omjer
bariona prema fotonima:
(i) Teorija fundamentalnih međudjelovanja mora uključivati narušenje barionskoga broja (B);
(ii) Ta se međudjelovanja moraju, tijekom nekog perioda u povijesti svemira, zbivati izvan
termičke ravnoteže (tako da su procesi koji narušavaju barionski broj B nepovratni);
(iii) Učinimo li “zrcaljenje” svijeta čestica u svijet antičestica (tzv. C-operaciju) i k tome
dodamo još i obično (prostorno) P-zrcaljenje (što ukupno vodi na CP-zrcaljenje), tada
simetrije C i CP moraju biti narušene (tako da raspadi koji mijenjaju broj bariona B
imaju različite vjerojatnosti od procesa koji mijenjaju broj antibariona).
Saharovljevi uvjeti (i) narušenja barionskog broja i (iii) narušenja C i CP simetrija odnose se
na temeljna svojstva elementarnih čestica. Do sada laboratorijski pokusi ne ukazuju na narušenje
barionskog broja (ni u akceleratorskim pokusima, niti pri mjerenju raspada protona). S druge
strane, CP narušenje je izmjereno jedino u sustavu neutralnih K mezona, na primjeru četiri
raspada dugoživućeg KL mezona: neleptonskim raspadima semileptonskom, već spomenutom i
nedavno u radijacijskom raspadu
No, CP narušenje koje je sudjelovalo u “bariogenezi” vezano je na energijske skale daleko
iznad onih u sustavu kaona. Pritom studij barionske asimetrije svemira testira mehanizme CP
narušenja izvan standardnog modela fizike čestica. Stoga je poželjno izučiti udaljenosti preko
desetak megaparseka, ne bi li tamo naišli na područja građena od antimaterije. U tu je svrhu
američka NASA odobrila projekt AMS (engl. Alpha Magnetic Spectrometer) - moćnog
spektrometra sa supravodljivim magnetom, koji bi početkom slijedećeg tisućljeća bio smješten na
svemirsku stanicu “alfa”. Njegov je cilj opažanja antihelija i antiugljika u svemiru s osjetljivošću
koja 10 tisuća ili 100 tisuća puta premašuje postojeća mjerenja. Davanjem odgovora na
postojanje protutvari izvan lokalne supranakupine galaktika, AMS će biti od velike važnost i za
razumijevanje temeljnih zakona fizike čestica.

UDARI IZ SVEMIRA

Sva tijela sunčeva sustava bila su tijekom svog postojanja izložena udarima iz svemira. Na
površinama Merkura, Mjeseca, Marsa i svih planenih satelita, gdje su geološki procesi odavno
završili, lako se uočavaju tragovi ovog bombardiranja. Iako je Zemlja, zahvaljujući većoj masi,
primila mnogo više udaraca nego Mjesec, vidljivih kratera je mnogo manje. Razlog tome je stalno
preoblikovanje površine uzrokovano vulkanskim, tektonskim, biološkim i drugim faktorima. Do
danas je na površini Zemlje prepoznato tek 120 kratera, većinom u geološki stabilnim
područjima Sjeverne Amerike, Europe i Australije, gdje je i istraživanje bilo najintenzivnije.
Fotografije satelita u orbiti oko Zemlje znatno su olakšala prepoznavanje kratera, posebno u
zabačenim područjima.
Barringerov Krater u Arizoni (slika 1.) prvi je 1920. prepoznati udarni krater. U njemu su
pronađeni i fragmenti meteorita, što je tada bio jedini način da se dokaže udarno porijeklo kratera.
Nekoliko desetljeća kasnije, otkrivene su neke jedinstvene fizičke karakteristike udarnih kratera
prema kojima ih je muguće prepoznati. Uglavnom su to promjene u tlu koje mogu nastati samo
pod djelovanjem iznomno visokog tlaka i temperature. Udarni krateri se, prema obliku, dijele
na dvije grupe: jednostavne i složene. Jednostavni krateri su relativno mali, pravilnog su
zdjelastog oblika, sa omjerima dubina-promjer od oko 1:5 do 1:7. Kod većih kratera dolazi do
erozije strmih zidova, a najčešće je prisutna i središnja uzvisina u obliku šiljka ili prstena. Omjer
dubina-promjer se kreće između 1:10 i 1:20.

Promjer kod kojih krateri postaju složeni ovisi o gravitaciji na površini udarenog planeta ili satelita
- što je veća gravitacija, manji je promjer kod kojih krateri postaju složeni. Na Zemlji je taj
prijelazni promjer oko 2 do 4 km, ovisno o svojstvima tla na mjestu udara, dok je na Mjesecu
(gravitacija 16% zemljine) 15 do 20 km.
Središnji šiljak ili prsten nastaje podizanjem tla koje je prethodno bilo jako komprimirano udarom.
Urušavanje zidova dodatno mijenja oblik kratera, te povećava njegov polumjer.
Veliki udari kojima je Zemlja bila izložena kroz svoje postojanje važniji su nego bi se to dalo
zaključiti prema njihovom broju. Nedavne istraživanja na granici geoloških razdoblja Kreda i
Tercijara, koja označava i vrijeme izumiranja dinosaura i mnogih drugih vrsta tog doba, otkrila
su neobično velike koncentracije siderofilnih elemenata i drugih tragova meteoritskog udara.
Danas se vjeruje da je prije 66 milijuna godina, na kraju razdoblja Krede, asteroid promjera
10 do 20 km pao na području današnjeg Meksika (slika 2.) i posredno izazvao izumiranje
dinosaura. Moguće je da su udari asteroida bili uzrokom i drugih velikih izumiranja koja su se na
Zemlji događala u prosjeku svakih stotinjak milijuna godina.

Udari tijela iz svemira dogodili su se i u novijoj povijesti. Najpoznatiji takav događaj poznat je kao
Tunguska eksplozija, a dogodila se nad Sibirom 1908. godine. Okolni stanovnici su vidjeli
blještavi meteor, čuli zaglušujuću buku, te osjetili udarni val koji se nakon eksplozije proširio
zrakom. Na mjestu pada meteorita je kasnije izbio požar. Prvi istraživaći su došli tek mnogo
godina nakon eksplozije. Pronašli su tragove požara, te radijalno polegnuto drveće 30-tak
kilometara uokolo središta eksplozije. Nikakvi ostaci meteorita nisu pronađeni. Sumnja se da je
50-metarski komet ili asteroid eksplodirao neposredno prije udara u Zemlju .
 1. Baringerov 2.Chicxulub, Poluotok 3. Aorounga, Čad 4.Wolfe Creek, 5. Roter Kamm,
meteorski krater, Yucatan, Meksiko promjer: 17 km Australija Namibija
Arizona, SAD promjer: 170 km starost: 200 promjer: 875 m promjer: 2500 m
promjer: 1186 m starost: 65 milijuna milijuna godina starost: 300 000 starost: 5±0.3
starost: 49 000 godina godina milijuna godina
godina

6. Roter Kamm, 8. Manicouagan, 9.Clearwater 10. Deep Bay,

radarska slika 7. Mistastin Lake, Quebec, Kanada Lakes, Quebec, Saskatchewan,
Newfoundland i promjer: 100 km Kanada Kanada
Labrador, Kanada starost: 212±1 promjer: 32 km, promjer: 13 km
promjer: 28 km milijuna godina 22 km starost: 100±50
starost: 38±4 milijuna starost: 290±20 milijuna godina
godina milijuna godina

11. Bosumtwi, Gana 13. Kara-Kul,

promjer: 10.5 km 12. Gosses Bluff, Tađikistan
starost: 1.3±0.2 Sjeverni Teritorij, promjer: 45 km
milijuna godina Australija starost: <10
promjer: 22 km milijuna godina
starost: 142.5±0.5
milijuna godina

BERMUDSKI TROUGAO

Nitko ne zna što se, zapravo, dogodilo s tisucama brodova i zrakoplova što su netragom nestali u
ukletom Bermudskom trokutu i slicnim opakim zonama na našem planetu. Zajedno s njima
nestalo je i više tisuca ljudi, a da nitko od njih nije uspio pozvati u pomoc i izvuci živu glavu. Gdje
su nestali? Što se dogodilo s njima?

Drama je zapocela mnogo prije nego što je radio-telegrafista, “Eskadrile 19”, koju
su sacinjavali pet torpednih zrakoplova “Grumman TB M3 Avenger” Americke
ratne mornarice s 14 zrakoplovnih profesionalaca, odaslao krajnje dramaticnu
poruku:
- Tonemo u bjelu vodu... Gotovi smo!
 ESKADRILA
Ovo je jedini snimak cuvene americke Eskadrile 19, koja je 5. decembra
1945. godine nestala u podrucju izmedju Floride, Bermuda i Bahama

Tog je dana, 5. decembra/prosinca 1945. godine, iz americke vojne baze u Fort Lauderdaleu, na
Floridi, eskadrila je uzletjelala na uobicajni rutinski let zracnim prostorom Bermuda i Bahama. Prvi
je avion uzletio u 14,02, a šest minuta kasnije za njim su, leteci u formaciji, krenula i ostala cetiri
bombardera. Vrijeme je bilo lijepo i ništa nije ukazivalo na mogucu tragediju. Pa, ipak...
? “Ne vidimo zemlju!...”
Drama se dogodila u trenucima kada su se americki zrakoplovi, u povratku, približavali bazi i
kada se ocekivalo da ce tražiti upute za slijetanje. Umjesto toga, u 15,45 sati, Centar za
navodenje je u bazi primio krajnje uznemiravajucu poruku:
- Govori zapovjednik “Eskadrile 19”. U neprilici smo. Ne vidimo zemlju. Ponavljam, Ne vidimo
zemlju!...
U bazi Fort Lauderdale istog je casa dat znak za uzbunu.
- Recite nam vaše koordinate! - tražili su iz Centra.
Zapovjednik eskadrile potporucnik Charles Taylor bio je smušen:
- Ne možemo odrediti položaj!... Ne vidimo zemlju!...Nismo sigurni u smjer... Nismo sigurni kamo
nas je odnijelo... Cak ni ocean ne izgleda kao obicno... Dodavola, pa ovo...
Veza je prekinuta.

Šta se dogodilo?
U americkoj je vojnoj bazi nastalo pravo zaprepašcenje. Ne samo što je tog dana bilo lijepo, tiho
vrijeme, vec su i atmosferske prilike u tom dijelu Atlantika bile gotovo idealne. Osim toga i
zapovjednik se eskadrile sasvim cudo ponašao. Nije pratio ni jednu od instrukcija, niti se koristio
postupkom kojeg je, kao profesionalni pilot, odlicno poznavao i nerijetko koristio. Mogao je
zatražiti poziciju bilo koje odredene tocke za spuštanje, ali nije.

Zašto? Što se dogadalo s “Eskadrilom 19”?

OCIMA ILUSTRATORA:
Mnogi istrazivaci pomorskih fenomena uvjereni su da se na dnu
mora, u podrucju Bermuda, nalazi tajna baza nepoznatih misionara
iz svemira

Dežurni casnik u Kontrolnom tornju pokušavao je od ostalih navigatora da dobije tocnu poziciju
“Eskadrile 19”. No, radio-veza se iz neobjašnjivih razloga sve više pogoršavala i uskoro je postalo
Pa ipak, na neki cudan nacin, u Kontroli letenja mogli
su pratiti uznemirene glasove pilota, koji su medu
sobom održavali radio-vezu.
Iz njihovih
sasvim jasno da su avioni prestali primati poruke iz isprekidanih
Baze. dramaticnih dijaloga moglo se
zakljuciti da su svi kompasi prestali raditi(!?), da su
navigacioni uredaji “poludjeli”(!?) i da - kakvog li
užasa - daju razlicite i zbunjujuce podatke. Iz nekog
krajnje misterioznog razloga, piloti nisu vidjeli, cak,
ni sunce!
U 16,23 sati primljena je posljednja poruka “Eskadrile
19”. Radio-telegrafista je javljao:
- Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo...
Potom je nastala tišina. Piloti amaricke “Eskadrile 19”
 TUNGUSKA ENIGMA - DAN KADA SU SE OTVORILA NEBESA...

Bilo je praskozorje 30. lipnja 1908. godine kada se misteriozno plamtece tijelo pojavilo na
nebeskom obzorju. U dugoj kosoj putanji letjelo je prema sjeveru... A onda je odjeknula
strašna eksplozija, cije uzroke znanost ni do danas nije odgonetnula...
Samo je jedna cinjenica do kraja neupitna: 30. se lipnja 1908. godine u središnjem Sibiru
dogodilo nešto nevideno - silovita eksplozija jacine termonuklearnog oružja razorila je i opustošila
šumski masiv na preko 2150 cetvornih kilometara i izazvala potres kojeg su registrirale sve
geofizikalne stanice u svijetu. Sljedecih godina i desetljeca, kada su prve ekspedicije krenule u to
negostoljubivo pustošno podrucje kako bi istražile što je eksplodiralo u Sibiru, misterija se samo
povecala.
Zbog toga nije ni cudo što taj dogadaj i danas zbunjuje znanstvenike i pobuduje interesovanje
svjetske javnosti. Arthur Koestler ga je nazvao “najvecom znanstvenom misterijom 20. stoljeca”,
Isaac Asimov “fantasticnom eksplozijom koja prevazilazi maštu i najboljih SF pisaca”, a znameniti
Arthur C. Clarke ga proglasio - “scenarijem sudnjeg dana”!

OCIMA ILUSTRATORA:
Mnogi istrazivaci vjeruju da je sibirsku katastrofu izazvao meteorit, ali
ova, ako i druge teorije, nikada nije potvrdjena

Šta se uistinu dogodilo 1908. godine u Sibiru?!

Ugledni ruski znanstvenik Nikolaj V. Vasiljev, koji je u Tomsku osnovao

Kompleksnu
samoinicijativnu ekspediciju za istraživanje tunguske katastrofe (KSE) u cijem je
istraživanju sudjelovalo preko 1500 znanstvenika razlicitih profila, sedamdesetih
je godina izazvao pravu senzaciju kada je svoja otkrica saopcio Sovjetskoj
akademiji znanosti ustvrdivši da se u Sibiru srušio izvanzemaljski svemirski brod
ili svemirska sonda i da za ove tvrdnje posjeduje valjane dokaze!
Onima koji se profesionalno ili amaterski bave istraživanjem i odgonetanjem
misterioznih dogadaja posve je jasno da sibirska enigma spada u mali broj onih
kojima je znanost poklonila podosta vremena. Proteklih desetljeca, dogadaj u
Sibiru pokušali su objasniti najeminentniji znanstvenici Istoka i Zapada; vršena
su detaljna proucavanja izrovanog tla; analizirana je flora i fauna; bilježena su
dramaticna svjedocanstva onih koji su preživjeli “susret trece vrste” s
nevjerojatnom eksplozijom; izvodene su komplicirane kompjutorske animacije i
racunice; odgonetavan pravac leta zagonetnog tijela... Kao posljedice svega toga,
rodile su se, ni manje ni više, nego cak 72 razlicite znanstvene teorije!
Na koncu, ni jedan od njih nije prevagnula, ali se izdvojilo pet-šest teorija koje su
vjerojatno moguce objašnjenje za ono što je 1908. uzbudilo i potroslo svijet.
Tvrdnja ruskog znanstvenika Nikolaja V. Vasiljeva da je posrijedi bila eksplozija
meduplanetarne letjelice nije nova. Novo je jedino to, što je sve do svoje
ekspedicije na mjesto zagonetnog dogadaja, Vasiljev bio jedan od najogorcenijih
protivnika teorije da je iznad Tunguziji eksplodirao svemirski brod neke nama
nepoznate kozmicke civilizacije!
Što je to utjecalo da ugledni znanstvenik promijeni svoj stav i prikloni se teoriji
koja se još jucer doimala više nego fanatsticnom?!
- Raspolažem s dokazima - izjavio mi je Nikolaj Vasiljev u velikom intervjuu za
sarajevski “Svijet” - da je zagonetno tijelo, prije nego što je eksplodiralo,
napravilo nevjerojatan luping. To je bio posljednji pokušaj nepoznatih gostiju iz
svemira da otklone kvar i uspostave kontrolu nad letjelicom. Na žalost, nisu
uspjeli...
Vasiljev rapolaže i drugim, konkretnim dokazima. Ali, o tome kasnije...
Vratimo se u prošlost. Bilo je praskozorje, 30 lipnja 1908. godine kada se
zagonetno tijelo pojavilo visoko iznad Indijskog oceana. U dugoj kosoj (?) putanji
letjelo je prema sjeveru preko azijskog kopna, iznad ledenih vrhova Himalaje. Što
je dublje prodiralo u Zemljinu atmosferu, postajalo je svjetlije, grmljavina sve
paklenija a istovremeno oko sebe je širilo i sve ubitacniju jaru.
Prvi put postalo je vidljivo iznad pustinje Gobi. Karavane koje su se probijale
izmedu sprženih pješcanih dina, zaustavljale su se i u cudu gledale misteriozno
letece tijelo što je, poput golemog leteceg Sunca, plamtjelo na jutarnjem nebu,
blješteci silnom vrelinom od blizu 3000 stupnjeva Celzijusovih (5000 F).
Istodobno, iznenadeni nomadi i siroti stanovnici ubogih naselja, u udaljenim
prostranstvima središnje Rusije, u strahu su promatrali nebo, panicno se
hvatajuci za uši, jer im je zaglušujuca buka, cinilo se, prodirala sve do samog
mozga. Mnogi su od silne tutnjave za sva vremena izgubili sluh.
Tacno u 7,17 sati usnula središnja sibirska visoravan, koja se pruža nedaleko od
rijeke Tunguska Podkamenaja, desne pritoke mocnog Jeniseja, inace rijetko
naseljen i nepristupacan kraj nepreglednih tresetišta i borovih šuma, po kojima
su tumarala golema stada sobova, pocela je silovito da podrhtava. Istodobno,
Zemljine drhtaje registrirali su svi seizmografi svijeta, a eksplozija se cula u
radijusu od 1000 kilometara. Podzemni potres se osjetio bez ikakvih uredaja cak i
u Irkutsku, a strah je ispunio ljude u radijusu od 700-800 kilometara. Zatim je
nastupio nevideni kaos.
Eksplozija!
 Vatra!
Lom!
Paklena vatrena jara, dim i prašina u kojima se gubi jutarnja svjetla!
Sibir nestaje u zlokobnoj pomrcini!
Je li to bio smak svijeta?! Kraj planete Zemlje?!...

OPUSTOSENI SIBIR:
Kada su prvi istrazivaci stigli na mjesto zagonetne ekspolozije zatekli
su povaljana stabla i opustosene sume stotinama milja unaokolo

Nad Sibirom se širi gigantska vatrena pecurka. Zrak je suh i ispunjen zaglušujucom eksplozijom,
koja odjekuje deset tisuca kilometara unaokolo. Golemi val vrucine, što se silnom brzinom širi
preko mocvara i blagih brežuljaka sjeverne tajge, topi i spaljuje sve pred sobom. Plamen i dim
dizat ce se i zamracivati nebo još mjesecima iza tog kataklizmickog dogadaja.
Nepregledne tisucugodišnje šume u jednom jedinom su trenutku povaljane kao da se radilo o
šibicama koje je netko neoprezno istresao. Drvene kolibe sjevernih nomada naprosto su
sravnjene s tlom, a ljudi i životinje - što su imali (ne)srecu da prežive - unezvjereno su lutali
opustošenim krajolikom tragajuci za odgovorom - što se dogodilo.
Prizori pakla su svuda oko njih.
Pet tisuca kilometara unaokolo.
Cini se da za njih nema spasa.
I dok se beskrajni gusti oblaci, ispunjeni cudnim dimom i pepelom, dižu dvadesetak kilometara
iznad Sibira, cijelo podrucje je zasuto zloslutnom “crnom kišom”. Za sirote i neuke sibirske
nomade to je još jedan predznak da je odista stigao - sudnji dan!

Zemlja se zatresla
Svjedocanstva onih koji su preživjeli tungusku katastrofu su više nego uzbudljiva:
“Bilo je vrijeme dorucka i zadesio sam se na trijemu kuce blizu trgovacke postaje u Vanovari.
Upravo sam podigao sjekiru da presijecem obruce na jednom buretu, kada su se otvorila nebesa,
a visoko iznad šume, citav sjeverni dio svoda kao da je bio zahvacen silnim plamenom... U istom
trenutku zapljusnula me je strašna jara. Kao da mi je košulja buknula pravim ognjem...
Mašio sam se da je strgnem sa sebe i odbacim, kada se u taj mah nebom razlijegao prasak, a
odmah zatim oglasila grdna lomljava. Bio sam odbacen i tresnuo sam na zemlju nekih šest
metara daleko od mjesta gdje sam radio, izgubivši na trenutak svijest. Moja je žena istrcala i
uvukla me u brvnaru. Poslije silnog treska zacula se zaglušujuca buka, kao da je kamenje padalo
s neba. Zemlja se pocela tresti, a ja sam - ležeci na tlu - prekrio glavu rukama, plašeci se da me
ne pogodi neki kamen ili nešto drugo, još opasnije, što je padalo s neba. U trenutku kada su se
nebesa otvorila, sa sjevera je oko naše kolibe poceo da huci vreli vjetar, kao iz topovske cijevi,
ostavljajuci sagorjeli trag na tlu...”
Stravicne je trenutke zagonetne eksplozije jedan seljak doživio u polju:
“Tek što sam sjeo doruckovati pored pluga, kada se najednom razlegoše silni prasci - slicni
detonacijama topova. Konj mi pade na koljena, a sa sjevera povrh šume suknu plamen... U tom
trenutku spazih kako je vjetrušina poobarala drvece i najprije mi pade naum da je u pitanju orkan.
Šcepah cvrsto rukam drške pluga, kako ga oluja ne bi otpuhala. Vjetar je bio tako snažan da je
podizao gromade tla s površine, a onda orkan poce da diže vodeni zid uz Angaru. Jasno sam ga
mogao vidjeti, jer se moje imanje nalazi na obronku brda.
Istodobno, tutnjava je toliko prestrašila konje da su upanicene životinje pocele sumanuto
galopirati vukuci za sobom opremu za oranje...”
I seljanka je Lj. Konova tog jutra bila izvan svog doma:
“Prala sam vunu na obali rijeke Kan, kada se iznenada zacula buka slicna snažnom lepetu krila
prestrašenih ptica..., a uz rijeku otpoce da se valja golemi uništavajuci val nalik vodenom zidu.
Ubrzo zatim, razliježe se još jedan prodoran prasak, koji je bio toliko silovit da je jedan od radnika
u mojoj blizini, kao pokošen pao u vodu!...”
U isto vrijeme iznad Sibira se širio gigantski stub vatre, a zrak je bio ispunjen serijom silovitih
razornih detonacija koje su odjekivale tisucama kilometara unaokolo. Vrela zracna struja
munjevito se širila preko blagih brežuljaka ostavljajuci ugljenisanu pustoš. Drvece je bilo
sravnjeno, nomadske kolibe dignute u zrak, ljudi i životinje rasuti kao cestice prašine. Zapanjeni
Sibirci u Vanavaru, skrivali su lica od kobne vreline, dok im je zagonetni udarni val pustošio selo,
rujuci zemlju poput džinovske krtice....

LETECI TANJIRI - NAJCUVANIJA TAJNA

Neidentificirani leteci objekti (NLO), koji su nakon svrsetka Drugoga svjetskog rata preplavljivali
nebo nad nasom planetom, potakli su francuski casopis »Historia« da napravi retrospektivu toga
fenomena. Je li posrijedi masovna halucinacija, zelja za mistifikacijom, ili je rijec o necemu sto jos
treba proucavati?

Godine 1944, stab Luftwaffe, njemackog ratnog zrakoplovstva, osnovao je prvu sluzbu zaduzenu
da prikuplja i analizira izvjestaje njemackih ratnih pilota koji su na svojim misijama vidjeli nekakve
"pokretne izvore svjetlosti i letece objekte" nepoznata porijekla i nevidena ponasanja. Ta sluzba
Luftwaffe bila je prva sluzbena organizacija za proucavanje onoga sto je poslije nazvano "letecim
tanjurima". Taj je termin kasnije zamijenjen mnogo prikladnijim: NLO (neidentificirani leteci
objekti).
Otad pa do danas registrirano je vise od jedan milion videnja NLO-a na podrucju koje pokriva
cijelu nasu planetu. Nekoliko milijuna ljudi, koji pripadaju svim drustvenim slojevima, zivotnim
dobima, obrazovnim razredima i klasama strucnosti - vidjelo je ili mislilo da je vidjelo "letece
tanjure".

Eskadrila letecih tanjura

Francuski publicist Charles Garreau pripovijeda kako je taj fenomen 1947. godine poceo
poprimati razmjere koji se do danas neprekidno povecavaju.
- Upravo sam vidio neke cudne letjelice iznad Mount Rainiera. Doimale su se kao nekakvi cudni
veliki leteci tanjuri...
Na aerodromu Yakima, u americkoj saveznoj drzavi Idaho, kamo se upravo spustio sa svojim
avionom, pilot Kenneth Arnold - jos pod dojmom neobicnog spektakla sto ga je upravo vidio -
pricao je sto je vidio pilotima i mehanicarima sto su se okupili oko njega.
- Rano poslije podne poletio sam s aerodroma Chehalis. Oko 15 sati bio sam iznad prvih brda
Rocky Mountains (Stjenjaka), gdje je prije nekoliko dana netragom nestao jedan avion C-46
marinskog korpusa. Sjetivsi se toga, odlucio sam da ga pokusam traziti. Digao sam se stoga na
visinu od 10.000 stopa (oko 3400 m) da bih mogao vidjeti dno divovskih klanaca. Mislio sam da je
olupina nestaloga aviona, mozda, u jednome od njih. Promatrao sam teren ispod sebe, ali onda
je odjednom moju paznju privukao niz bljeskova svjetlosti s moje lijeve strane...

Tada je Kenneth Arnold ugledao ono sto ce kasnije novinari prozvati – eskadrilom letecih tanjura.
- Pogledao sam u tom smjeru i spazio devet letecih vrlo blistavih predmeta tanjurasta oblika.
Procijenio sam, onako odoka, da su dugacki, otprilike, petnaest metara. Letjeli su gledajuci iz
mojega aviona, velikom brzinom od sjevera prema jugu i to u formaciji naglavce okrenutih
stepenica, tj. prvi je avion letio najvise, a ostali stepenica sto ispod i iza njega. Nisu letjeli ravno
nego vijugavo, izbjegavajuci planinske vrhunce. Ni vodoravno nisu letjeli jednolicno, nego kao da
skakucu, poput kamena koji odskace od povrsine vode. Nakon nekog vremena nestali su iza
jednoga visokog brda Na svu srecu, mehanicki sam ukljucio "stopericu" kad sam ih spazio i
iskljucio je kad su nestali. Tako sam saznao da sam ih promatrao oko 102 sekunde. Buduci da
sam zapamtio gdje su bili kad sam ih spazio, mogao sam, pomocu karte, lako izracunati da je
udaljenost, koju su za to vrijeme preletjeli, iznosila 41 milju. To sto su presli 41 milju za 102
sekunde, znacilo je da su letjeli brzinom od 2700 km na sat...
Samo nekoliko sati poslije toga, Arnoldova je prica otkucana na svim novinskim teleprinterima s
naslovima: "Pilot vidio letece tanjure!", “Misteriozna eskadrila letecih tanjura na americkom nebu”,
“Leteci tanuri pratili pilota!”, itd, itd.
Tako je, 24. lipnja 1947. roden termin koji je odmah preveden na sve svjetske jezike. Ali, to ipak
nije bio prvi tajanstveni leteci predmet kojemu je dano to, zapravo, banalno ime.

sta su vidjeli Madridani?

Cetrnaestoga kolovoza 1864, list "Gazeta de Madrid" ovako je opisao nesto sto su stanovnici
spanjolskoga glavnog grada vidjeli dva dana prije toga:
"Nekakav sjajni leteci tanjur, crvenkast i nadsvoden jarkoblistavom kupolom, viden je prekjucer
uvecer nad istocnim obzorom ma dridskog neba. Posto je neko vrijeme mirovao lebdeci na
jednom mjestu, predmet je poceo letjeti velikom brzinom u raznim smjerovima, vodoravno i
okomito, a onda nestao ispod obzora."
Petnaest godina poslije toga, 25. sijecnja 1879, John Martin, farmer iz Texasa, ispricao je
novinarima "Daily Newsa", lista koji je tada izlazio u Densonu, ono sto je vidio i sto ga je snazno
uzbudilo. List je Martinovu pricu objavio pod naslovom "Cudan dogadaj":
»Gosp. John Martin, farmer koji zivi, otprilike, sest milja juzno od nasega vrlog grada, ispricao
nam je svoj cudan dozivljaj. U cetvrtak ujutro, dok je bio u lovu, Martinovu je paznju privukao neki
cudan predmet na nebu. Zapanjila ga je brzina kojom je taj predmet letio i njegov cudni oblik. Kad
ga je g. Martin spazio, predmet je imao dimenzije i boju obicne narance, ali se neprekidno
povecavao. Kretao se golemom brzinom. Nakon nekog vremena preletio je iznad g. Martina, koji
je tada vidio da je taj predmet golem i da ima oblik tanjura ili zdjelice. Uskoro je nestao iza
obzorja."
Treba upozoriti na nesto sto je, zapravo, samo po sebi jasno. Sigurno je da se stanovnici Madrida
i Teksasani nisu mogli dogovoriti da predmete koje su vidjeli usporede s tanjurima, a Arnold,
naravno, nije mogao znati za price ili iskaze stanovnika Madrida. Ali, dok je ono sto su vidjeli
Madridani i sto je 1879. vidio teksaski farmer Martin bilo brzo zaboravljeno i nije dobilo nikakav
veci publicitet, ono sto je 24. lipnja 1947. vidio Arnold imalo je neobicne reperkusije.

Arnoldova prica odmah je poslana ATlC-u. Tamo je primljena sa skepsom, ali i sa stanovitim
strepnjama ATIC (Air Technical Intelli gence Center - Obavjestajni centar za zrakoplovnu tehniku)
bio je, kako sam naziv govori, tehnicka obavjestajna sluzba americkog ratnog zrakoplovstva,
kojemu je glavni zadatak da prikuplja tehnicke obavijesti o svim stranim avionima i letecim
projektilima. Njegova se komanda nalazi u zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson, pokraj Daytona, u
drzavi Ohio.

Ko ima pravo?
Tehnicki strucnjaci ATIC-a odmah su se podijelili na dva tabora. Jedni su smatrali da je Arnold,
zapravo, vidio samo formaciju obicnih mlaznih aviona: “U normalnim okolnostima, ljudsko oko ne
moze vidjeti predmet kojemu prividna velicina iznosi manje od dvije desetinke jedne sekunde
luka” (luk -360 stupnjeva - 360 sekunda). Rezoniranje Arnoldovih protivnika djeluje razborito.
Buduci da Arnold procjenjuje da su ti predmeti bili dugacki 15 metara, oni su, zapravo, bili mnogo
blize nego sto se njemu cinilo, inace ih ne bi mogao vidjeti na udaljenosti od petnaestak
kilometara, a kamoli trideset ili cetrdeset. Zato je pogresan i njegov proracun njihove brzine.
Oni nisu letjeli brzinom od 2700 km na sat nego brzinom od 650 km na sat, a to je brzina kojom
lako lete mlazni avioni. Zasto se Arnoldu cinilo (i samo cinilo!) da se ti predmeti krecu
"poskakujuci", poput oblutka koji se odbija od vodene povrsine? Zato sto ih je vidio kroz nekoliko
slojeva silno zagrijana zraka (ljeto iznad kamenih planina). Rijec je o deformaciji slicnoj onoj koja
nastaje ljeti na asfaltnim cestama.
Ali, pripadnici suprotnog tabora gledaju na cijeli slucaj drukcije — i ne skrivaju svoju
uznemirenost. Narocito ih uznemiruju navodne sposobnosti tih letjelica:
"Arnold je tocno vidio njihovu poziciju kad ih je spazio. Treba imati na umu da on izvrsno poznaje
taj kraj jer je nad njim cesto letio. Vidio je da su nepoznate letjelice nestale iza brda koje je on
dobro poznavao. A buduci da je tocno znao gdje se nalazi njegov avion, znao je na kakvoj su
udaljenosti od njega bile letjelice kad su nestale. Zato njegova procjena, da su letjele brzinom od
2700 km na sat, mora biti tocna S druge strane, nijedan avion ne moze onako vijugavo letjeti
izmedu brda kao sto su letjele te nepoznate letjelice. U jednom se Arnold ipak prevario: u procjeni
velicine letjelice. Ako ih je mogao vidjeti na udaljenosti od 30 do 40 km i ako su mu se cinile
dugacke 15 metara, onda to znaci da su, zapravo, bile dugacke ili siroke, ili da su imale promjer
od najmanje 60 metara"
Zato su neki zakljucili da je Arnold vidio zapravo, svemirske brodove, da su to bile letjelice neke
izvanzemaljske civilizacije.
"Letjelice takvih dimenzija, sposobne za takvu brzinu i druge letne performance. nadilaze daleko
nase, ovozemaljske, tehnicke mogucnosti."
Istraga provedena u svim americkim zrako plovim bazama pokazala je, uostalom, da 24. lipnja
nijedna formacija vojnih aviona nije letjela nad tim podrucjem ili blizu njega.

Brojna svjedocanstva
Iskaz Kennetha Arnolda dobio je neocekivanu potvrdu sutradan. Tada se vratio u bazu Fred
Johnson, rudarski inzenjer i profesor rudarstva na jednom americkom sveucilistu, prospektor
(tragac za rudnim nalazistima) iz Portlanda, u drzavi Oregon. On je 24. lipnja boravio u
planinskom kraju iznad kojega je Arnold vidio letjelice. Cim se vratio u bazu, potrazio je svojega
sefa i prijatelja, Rogera Bishopa, da mu isprica sto je vidio:
- Toga popodneva (24. lipnja) vidio sam formaciju nekakvih cudnih letjelica - pet ili set diskova -
sto su letjeli prema jugu. Iznad mene proletjeli su za samo deset ili petnaest sekundi; pojavili su
se iza jednog brda i nestali za drugim, ali dobro sam ih vidio. Vidio sam jos nesto. Igla mojega
kompasa poskakivala je kao mahnita!
Johnson je vidio sest, a Arnold devet letjelica - ali moguce je da se formacija razdvojila kad je
izasla iz Arnoldova vidokruga.

U toku iducih dana umnozio se broj osoba koje su vidjele letece tanjure. Dvadeset i osmoga
lipnja, oko 15 sati i 15 minuta, pilot lovackog aviona tipa F-51, koji je letio nedaleko od jezera
Meade u Nevadi, spazio je sebi zdesna formaciju od pet-sest letjelica okrugla oblika koje su
nestale leteci cudesnom brzinom.
sest sati poslije, kad se u zrakoplovnoj bazi Montgomey Field u Alabami vec smracilo, dva pilota i
dva oficira obavjestajne sluzbe zrakoplovstva spazili su na nebu nekakvu jaku svjetlost. Dolazila
je s juga, od obzora, letjela u cik-caku i postizala na trenutke cudesnu brzinu. Doletjevsi iznad
baze, zaustavila se trenutak, a onda odletjela natrag prema jugu i zacas nestala Te su noci brojni
stanovnici Milwaukeeja spazili nad gradom "deset plavkastih plamenova" (opis jednog ocevica).
U Clarionu. u drzavi Iowa, jedan vozac autobusa odjednom je spazio neki svijete leci predmet
"kako para noc" silnom brzinom, a onda ih je spazio jos najmanje dvanaest.
Izlozen toj poplavi izvjestaja, ATIC nastavlja istragu. Iz dana u dan dosje nepoznatih letjelica
raste, a 4. srpnja (americki nacionalni praznik) nastaje pravi »festival letecih tanjura”- iznad
Portlanda.

Ludilo na nebu
»Velika predstava” pocela je u l i sati prije podne. Prva je letjelica preletjela preko Mount
Jeffersona. U 13 sati i 05 minuta jedan policajac, koji je sjedio u automobilu na parkiralistu uprave
policije, uletio je u sobu dezurnoga:
- Ne znam kako da opisem ono sto sam upravo vidio, ali to je nevideno! U jednom trenutku
opazio sam da je nesto preplasilo gradske golubove i slucajno pogledao uvis. To sto sam vidio
potrajalo je samo nekoliko sekundi, jer sam mogao gledati samo kroz vjetrobran; iznad glave bio
mi je krov automobila. Vidio sam pet golemih diskova koji su se kretali cudesnom brzinom - dva
prema jugu, tri prema istoku.
Ni dvije minute poslije toga, zazvonio je telefon. Dva policajca u patroli (obojica stariji i iskusni
policajci) javljali su da su upravo vidjeli na nebu tri diska srebrnaste boje koji su letjeli jedan iza
drugoga velikom brzinom. Poslije pet minuta, s istim izvjestajem javila su se cetiri policajca
stacionirana u luci. U 16 sati i 30 minuta policiji je telefonirala neka gradanka i javila da je upravo
vidjela na nebu nekakav predmet “nalik na nov novcat politirani novcic od cetvrt dolara”.
Jedan prolaznik s periferije javio je nesto poslije da je vidio dvije letjelice. U toku iducih dana
saznalo se da je toga popodneva letjelice vidjelo nekoliko stotina gradana Portlanda.
Te je noci posada jednog putnickog aviona kompanije -United Airlines- vidjela iznad Emmela, u
drzavi Idaho, pet letjelica.
- Te letjelice - napisao je u izvjestaju kapetan aviona - djeluju glatko i politirano na trbuhu, a
hrapavo sa strane. Vidjeli smo ih dosta dobro, jer smo ih slijedili otprilike 70 kilometara, kad su.
odjednom, jednostavno nestale.
Svakog dana toga srpnja 1947. dolazili su novi izvjestaji. Gotovo bi se reklo da je nebo iznad juga
Sjedinjenih Drzava "puno svemirskih letjelica". Narod ih zove "leteci tanjuri", ali vojne im vlasti
daju naziv UFO (Unidenti fied Flying Object - Neidentificirani leteci objekt).

Suoceni s tom lavinom izvjestaja, strucnjaci ATIC-a bili su zbunjeni. Bili bi jos zbunjeniji da im je,
pocetkom toga srpnja, dosao u ruke izvjestaj o jednom dogadaju u Francuskoj, nedaleko od
Rouena - ali mlada zena koja je to dozivjela pricala je o tome tek poslije. Ona je, naime, kako je
tvrdila, vidjela prvo ateriranje jednoga »leteceg tanjura- i njegove ho .moidne (covjekolike)
posade.
Ta mlada zena, Madame Z, vozila se biciklom po cesti koja, slijedeci tok rijeke Seirie, povezuje
Rouen i mjesto Amfreviile-la-Mi-Voie. Evo sto je ispricala:
- Bilo je oko 15 sati krasnog vedrog ljetnog dana. Nijednog oblaka nije bilo na nebu. Nalazila sam
se oko dva kilometra od Amfre villea. Na cesti, dosta daleko od mene. spazila sam neki predmet
meni potpuno nepoznata oblika. Nastavila sam voziti cestom prema njemu. Kad sam mu se
priblizila na oko dvije stotine metara, vidjela sam da je to nekakav duguljast stroj, ovalna oblika,
mutnosive boje, polozen na travu. Mislim da je bio dugacak oko tri metra, a na najdebljem dijelu
visok metar i pol. Na svoje veliko zaprepastenje, opazila sam pokraj njega nekakva dva bica,
visoka jedva metar. Nesto su petljali na letjelici i nisu me vidjeli jer sam se necujno dovezla i
necujno zaustavila. Tako sam ih promatrala nekoliko minuta, a onda sam, ne znam ni sama
zasto, zatrubila. Cuvsi taj zvuk. bica su se okrenula, i ugledavsi me, naglo uskocila u letjelicu kroz
nekakav otvor u njezinu boku, sirok pola metra. Otvor se odmah zatvorio, letjelica je poletjela,
uzletjela na visinu od oko sto metara, tamo nekoliko sekundi lebdjela, obrcuci se oko sebe, a
onda je naglo poletjela prema Sottervilleu i za nekoliko sekundi nestala iza obzora. Tek tad sam
se sjetila da cijelo to vrijeme nisam cula nikakvu buku...

Tragicna mistifikacija
Trideset i prvoga srpnja 1947. obiljezen je jos jedan datum u povijesti "letecih tanjura" - dan prvog
pokusaja mistifikacije. Rijec je o "slucaju s otoka Maurvja" i njegovu tragicnom finalu.
Taj su dan obavijestili porucnika Franka Browna, obavjestajnog oficira baze Hamilton Field u
Kaliforniji, da ga je zvao jedan od njegovih informatora i ostavio mu poruku da se odmah javi. Kad
mu je Brown telefonirao, taj je covjek rekao:
- Imam za vas zanimljivu obavijest. U vezi sam s dvojicom policajaca koji rade u luci Tacome.
Jedan od te dvojice vidio je sest UFO-a iznad luke. Poslo mu je za rukom da se docepa nekoliko
komada metala sto su ispali iz jednog od tih UFO-a.
Sat poslije toga, porucnik Brown vec je letio avionom B-25 iz Hamilton Fielda prema Ta comi.
Pratio ga je kapetan Davidson. Cim su se spustili u Tacomi, odvezli su se taksijem u hotel koji im
je informator oznacio kao mjesto sastanka.
- Urednik jednih novina u Chicagu, kojemu sam pricao o tome, zatrazio je od mene da istrazim taj
slucaj i da sve sto saznam dam ekskluzivno za njegov list. Dao mi je akontaciju od 200 dolara
preko ovdasnjeg dopisnika. Ali, ja sam shvatio da je posrijedi delikatan i skakljiv slucaj, pa sam
zato pozvao vas.
Nesto poslije, u sobu su usla ona dva policajca o kojima je govorio informator.
Jedan je policajac uzeo rijec:
- To sto cu vam ispricati dogodilo se, zapravo, jos u lipnju, ima tome, otprilike, sest tjedana.
Patrolirao sam motornim camcem pokraj otoka Maurvja, oko pet kilometara od Tacome. U camcu
je bila uobicajena posada, a osim nje, tu su bili moj sin i njegov pas. Nebo je bilo oblacno, ali nije
padala kisa. Plafon oblaka bio je nizak, najvise 700 metara. Odjednom smo spazili sest letecih
objekata kako jure tocno prema nama. Kad su bili okomito iznad nas, na visini od oko 150
metara, zaustavili su se. Tako smo vidjeli da su to diskovi s promjerom od oko 30 metara. Bili su
srebrnastosjajni i imali mnogo malih prozora.
Zanimljivo je da letjelice nisu dizali gotovo nikakvu buku. Cini se da je jedan od diskova bio u
neprilici. Drugi su se okretali oko njega, a u jednom mu se trenutku jedan tako priblizio da su se
doticali. Tako su ostali oko sest minuta, a onda su se odvojili uz mukao sum. Taj trenutak vidjeli
smo kako se od onoga "pokvarenog" diska odvojilo nekoliko komada metala i stalo padati prema
nama. Pali su u vodu, po obali otoka i na nas camac. Jedan je ranio u ruku mojega sina, a drugi
je ubio na mjestu njegova psa. Za to vrijeme diskovi su odletjeli velikom brzinom. Brze-bolje
pristali smo uz otok i iskocili na obalu da pokupimo one komade metala. Kad je nas radio
telegrafist pokusao uspostaviti vezu s nasom bazom, otkrio je da ne moze zbog teskih smetnji u
eteru.

Pokusaj prevare
Kapetan Davidson i porucnik Brown postavili su tada niz pitanja policajcu i njegovu kolegi, a onda
su otisli, bez ikakva komentara; nisu htjeli ponijeti ni jedan jedini komad metala. Dosavsi na
aerodrom, gdje su ostavili svoj avion, telefonirali su u bazu i rekli obavjestajnoj sekciji da je
posrijedi mistifi kacija. Onda su sjeli u avion i odletjeli.
Ali, nekoliko sati poslije, njihov se B-25 (bombarder tipa "leteca tvrdava") srusio kod Kelsoa, u
saveznoj drzavi Washington. To se dogodilo potpuno iznenada. Spasila su se samo dva clana
posade; uspjeli su iskociti s padobranima. Svi ostali, pa tako i Brown i Davidson, poginuli su u
smrskanu avionu koji je poslije toga odmah izgorio.
stampa je dohvatila taj slucaj. Ne znajuci da su dvojica poginulih telefonirala prije polijetanja na
fatalni put i rekli da je posrijedi mistifikacija i da nisu htjeli uzeti one metalne predmete, novine su
pisale da je avion, zapravo, srusen jer je nosio ultratajni tovar: one komade metala. Tako se rodila
legenda o slucaju na otoku Mauryju.
Zrakoplovni kapetan Edward Ruppelt, koji je vodio istragu o NLO-ima kao predstavnik Americkog
ratnog zrakoplovstva, napisao je:
“Bio je to pokusaj prijevare, mozda najbolji u historiji NLO-a, ali i najmracniji po posljedicama.
Ona dva policajca priznala su da je bila posrijedi prijevara. Zapravo, bila je to - neslana sala.
Razumije se da oni nisu mogli biti krivi za pogibiju posade aviona...”
Prelijetanje jednog leteceg tanjura 13. kolovoza iznad nekoliko naseljenih mjesta u americkoj
drzavi Idaho izazvalo je prvi put jedan neobicni fenomen koji je poslije, na raznim mjestima i u
raznim prilikama, cesto zapazan. Iako je leteci tanjur letio na velikoj visini, na tlu su se savijali
vrhovi krosanja visokih stabala kao da ih savija orkanski vjetar.
Nakon analize mnogobrojnih izvjestaja, direktor ATIC-a poslao je izvjestaj komandi Americkog
ratnog zrakoplovstva.
"Fenomeni o kojima primamo izvjestaje doista su stvarni" - pise direktor, a na kraju izvjestaja
predlaze da se osnuje specijalna drzavna organizacija koja bi taj problem sistematicno izucavala.
On takoder iznosi misljenje da bi, mozda, specijalistima bilo dovoljno sest mjeseci da odgovore
na osnovno pitanje: sto su, zapravo, NLO-i?

»Sovjetska teza«
Za taj je izvjestaj javnost saznala tek mnogo poslije. On je u to doba bio uvrsten u kategoriju
najstroze povjerljivih (top secret) vojnih tajni. Kao sto vidimo, ATIC je prestao sumnjati u
postojanje NLO-a. Kako u svojoj knjizi navodi kapetan Ruppelt, vec spomenuti sef ekipe koja je
istrazivala te pojave, direkcija ATIC-a zeljela je, zapravo, odgovor na pitanje koje bi se moglo
ovako formulirati: Jesu li ti objekti, koji tako nepozvano i nekaznjeno povreduju americki zracni
prostor, nekakve sovjetske letjelice ili one dolaze iz svemira?
Za "sovjetsku tezu" postojali su stanoviti hipoteticki argumenti. Jedan se odnosio na letjelicu koju
je jos 1942. konstruirao Zimmer mann, njemacki konstruktor aviona. (Taj je projekt, usavrsen
posto je bio preuzet od Nijemaca, doveo poslije u Americi do glasovite serije letjelica X-l do X-15).
Zimmermannova je letjelica, koju je prezentirao 1942. godine pred najvisim oficirima Luftwaffe,
bila, u biti, letece krilo oblika zrna lece, i vise je slicila disku nego konvencionalnom avionu.
Prilikom demonstracije, ocevici su zaprepasteno gledali kako se prototip cudne letjelice digao
gotovo okomito, neko vrijeme lebdio, onda postigao horizontalnu brzinu od 750 km na sat i,
najpostije, sletio brzinom od jedva 60 km na sat. Fantasticno!
Luftwaffe je ipak odustala od serijske proizvodnje i od toga da letjelicu uvrsti u letni park. Mozda
su Sovjeti usavrsili Zimmermannovu ideju, pa su leteci tanjuri njihove letjelice koje spijuniraju nad
Amerikom. Osim toga, iako su se Amerikanci poslije rata docepali najvecega dijela njemackih
konstruktora, neki su pali Sovjetima u ruke i poslije radili za njih. A nitko nije znao kakva je sve
tajna oruzja pripremao Hitler.
Za jedno se znalo - donekle. Njemacki konstruktor Miethe, koji je poslije rata otisao u Egipat i
tamo se zaposlio, tvrdio je da je potkraj rata bio u Njemackoj clan ekipe koja je radila na
konstrukciji "V-7" (sedmi projekt u seriji V). Bio je to, po pricanju Miethea, upravo projektil slican
letecim tanjurima.
"Mozda su Sovjeti zarobili moje kolege i oni sad rade za njih!" - izjavio je Miethe jednom
americkom obavjestajcu, poslanom u Egipat da ga saslusa, uz osobno odobrenje kralja Faruka.
Ruppelt iznosi u svojoj knjizi fascinantne podatke o "V-7" do kojih su dosli Amerikanci - ne samo
preko Miethea.

Iz tih je podataka vidljivo da je prvi pokusni let prototipa "V-7" izveden 17. svibnja 1944. Na
njegovoj je konstrukciji jos od travnja 1943. radilo nekoliko njemackih konstruk torskih ekipa u
Stettinu, Dortmundu, Essenu i na Peenemundeu. Tako je nastao diskoidni helikopter nazvan
"Vergeltungsvraffe 7" ("Oruzje odmazde 7"). Glavni konstruktor poslao je isti dan Hitleru izvjestaj
pun zanimljivih tehnickih podataka:
"Danas je, u prisutnosti trojice supotpisa-nih pukovnika Luftwaffe, izveden pokusni let 'V-7'. To je,
kao sto znate, Fuhreru, nadzvucni helikopter koji pokrece 12 turboreaktora BMW-028
autonomnim kompresorima. Postignuta je visina od 21.500 metara. Ta letjelica ima oblik
lakoatletskog diska, s promjerom od 21 metar. Prilikom njezina usavrsavanja poginulo je osam
pokusnih pilota. Propulziju daje 12 turbomotora unutar jednog metalnog prstena, koji se, zajedno
s motorima, okrece oko centralne mase letala Letjelica ne ispusta ni plamen ni dim od plinova
sagorijevanja, koji se hvataju jednim sistemom sto ga je 1938. konstruirao jedan britanski
inzenjer. Pogon daje komprimirani helij, a akcioni ra dijus iznosi 40.000 kilometara s brzinom od
oko 2500 kilometara na sat."

sto je zakljucila CIA?

Hitler je (navodno) naredio da odmah pocnu serijsku proizvodnju u divovskim podzemnim
tvornicama u Bavarskoj, ali bilo je prekasno.
Saznalo se da se jedna kopija tih planova nalazila u vili feldmarsala Keitela, nacelnika staba
OKW, u Bad Gandersheimu. Amerikanci su pretrazili vilu, ali planove nisu pronasli. Sovjeti su
zarobili trojicu inzenjera, koji su sudjelovali u konstrukciji letala, i dva kompletna motora. Sve su to
odnijeli u Sovjetski Savez.
Tako se poceo nametati zakljucak (ili barem vjerojatnost) da su, mozda, posrijedi nekakva
sovjetska izvidacka letala. s posadama ili bez posada, gradena po potpuno originalnim sovjetskim
zamislima ili po usavrsenim njemackim projektima iz doba rata.
Ta se bojazan cinila jos vjerojatnijom zbog toga sto su se letjelice narocito i upadljivo cesto
pojavljivale (ili su videne) u blizini americkih tajnih baza i vojnoeksperimentalnih poligona: kod
jezera Murdoc u Kaliforniji, kod White Sandsa, kao i u blizini postrojenja za proizvodnju atomskih
bombi.
Pocetkom studenoga CIA je obavijestila sve svoje agente u Njemackoj i Istocnoj Evropi da
pokusaju saznati dokle su doprli Sovjeti, radeci sa zarobljenim ekipama njemackih konstruktora.
Ujedno su zaduzene i druge sluzbe da o tome saslusaju njemacke ekipe koje su otisle u Ameriku
ili ostale u Zapadnoj Njemackoj, a sudjelovale su u Hitlerovim programima stvaranja tajnih novih
oruzja.
Njemacki su konstruktori bili kategoricni: »Nijedan projekt bilo kakvog letala na kojemu se radilo u
Njemackoj za rata, pa ma kako da je bio poslije usavrsen, ne bi mogao dovesti do konstrukcije
letala s navodnim let nim performancama letecih tanjura . Anketirani su i medicinski strucnjaci,
pogotovu ekipe fiziologa u sluzbi vojske. I njihov je odgovor bio kategorican:
"Ljudski organizam ne bi mogao podnijeti takve manevre!"
Metalurzi: “Nijedan metal i nijedna legura za koju znamo ne bi mogli podnijeti silna naprezanja
implicitna u tim manevrima!..."
Zakljucak: Ako doista postoje, NLO-i nisu i ne mogu biti niposto letjelice konstruirane na Zemlji.
"Project Sign" nije bio jedini sluzbeni projekt namijenjen pokusajima da se rijesi problem NLO-a,
Osnovan je i "Project Grudge", kojemu je glavni cilj bio da stisa masovnu psihozu izazvanu
izvjestajima o NLO-ima. Izvjestaji vise nisu objavljivani - ali su i dalje stizali. U ozujku 1952.
dokrajcen je "Project Grudge", zamijenio ga je "Project Blue Book". Vodstvo je povjereno vec
spomenutome kapetanu Ruppeltu.

Misterija i nakon 55 godina

Ruppeltova komisija vrlo je brzo dosla do preliminarnog zakljucka: rijec je o svemirskim
brodovima izvanzemaljskog podrijetla. Njezin se izvjestaj odmah nasao na zestokom udaru
konkurentske "Komisije Condom". (Rijec "condom" znaci na engleskome "prezervativ", ali to nije
imalo nikakve veze; Condom je bio prezime sefa te komisije.) Pocetkom sijecnja 1969. "Komisija
Condom" objavila je izvjestaj koji su protivnici odmah nazvali "monumentom sazdanim od
kontradikcija". I glavni zakljucak bio je, na neki nacin, sam sebi protuslovan: iako je prof. Condom
priznao da za 12 od 89 slucajeva, koje je ispitala njegova komisija, nije nadeno objasnjenje, on je
kategoricki izjavio da NLO-i ne postoje!
U igru su usli civili, pogotovu otkako je americko ratno zrakoplovstvo (koje je stajalo iza tih
projekata) odlucilo u prosincu 1969. obustaviti daljnja istrazivanja fenomena NLO-a. Medu tim
civilima dosta je mnogo kvalificiranih znanstvenika. U Americi im je na celu dr Allen Hyneck,
istaknuti astrofizicar, strucni savjetnik nekoliko americkih komisija, po misljenju nekih izvanredno
razborit znanstvenik, po misljenju drugih manijakalni smusenjak. S njime rade James McDonald i
David Saunders. dvojica "prebjega" iz "Komisije Condom", Pierre Guerin. strucnjak Astrofizickog
instituta u Parizu, Claude Poher, sef odjela za konstrukciju raketa Nacionalnog centra za
svemirska istrazivanja u Toulouseu (Francuska).
Ipak, 55 godina nakon Arnoldova doživljaja nad MountRainierom – tajna ostaje nerijesena.

JESMO LI ZRTVE VANZEMLJANA - ISTINA ZAPISANA U PODSVIJESTI

Paranormalni i duhovni aspekti bliskih susreta s alienima iz letecih tanjira, danas su meta
brojnih znanstvenih istrazivanja. Iako iza sebe ne ostavljaju nikakve materijalne dokaze,
zrtve aliena pod hipnozom otkrivaju dramaticna iskustva koja se granice s fantastikom!
Posljednjih godina u Sjedinjenim Državama veliki broj znanstvenika istrazuje jedan gotovo
nevjerovatan fenomen: iskustva ljudi koji su imali « bliske susrete trece vrste». Uz pomoc
hipnoze, kod pacijenata se oživljavaju sjecanja na susrete sa alienima (tu|inci, vanzemljani…),
koji dolaze odnekud, iz svemira ili iz nekih nama nepoznatih prostorno-vremenskih dimenzija.
 Senzacionalna knjiga
“Mnogi koji sumnjaju da su bili oteti ili da su imali susret sa alienima, dolaze u moju ordinaciju
gdje im putem hipnoze pomažem u oživljavanju sjecanja pohranjenih negdje duboko u
podsvijesti,” kaze dr. Edit Fiore, jedna od najpoznatijih americkih hipnoterapeutkinja, autorica
bestselera “Susreti”, knjige koja sadrzi fascinantna svjedocanstv a ljudi koji su pod najrazlicitijim
okolnostima bili zrtve aliene.

ODAKLE DOLAZE :
Niko danas ne sumja da u svemiru postoji inteligentni zivot. Ipak, prica o
prisustvu vanzemaljaca na nasoj planeti mnogi smataraju pretjeranom.
Cinjenice, medjutim, govore dugacije

Edit Fiore je klinicka psihologikinja, izvanredan terapeut i profesionalac u svom

poslu. Slucajno se prije tridesetak godina pocela baviti hipnozom. Na jednom
vikend-seminaru o hipnozi, organiziranom u Big Suru, 1973. godine prvi put je
doživjela da bude hipnotisana i da nekog hipnotizira. Od tada se bavi
hipnoterapijom i znanstvenim istrazivanjima u kojima su alieni u sredi{tu paznje.
U tom je poslu stekla i ugled i slavu.
Dr. Fiore je jedna od rijetkih terapeutkinja {to svoja saznanja i iskustva redovito
razmjenjuju s ostalim znanstvenicima. Uostalom, to je bio i glavni razlog zašto se
odlucila objaviti senzacionalnu knjigu “Susreti”, u kojoj ubjedljivo dokazuje da su
alieni dio na{e stvarnosti.

FILMSKA VERZIJA:
Nakon sto je Orson Wels snimio svoj "Rat svjetova", mnogi
reditelji su se iskusali u tom zanru. Vjerovanje u nastanjene lanete
vise nikome nije strano

Pored uzbudljivih sjecanja na dramaticne susrete, u knjizi se detaljno objašnjava i tehnika

prepoznavanja odre|enih naznaka koje upucuju na potencijalne zrtve dramaticnih susreta, a u
zakljucku knjige se navodi lista organizacija, i imena svih istraživaca i hipnoterapeuta u Americi
koji zrtvama mogu pomoci.

Deset najcescih simptoma

Dr. Fiore iskreno vjeruje da na na{oj planeti postoji veliki broj ljudi koji su imali «susrete trece
vrste» ali se, zbog izvanrednih sposobnosti aliena, toga ne mogu prisjetiti. Istražujuci ovaj
fenomene, americka je znanstvenica uspjela doci do nevjerovatnog uvjerenja – alieni su prisutni
me|u nama i permanentno vr{e eksperimente na Zemljanima!
HILJADU LICA VANZEMALJACA:
Jedna od verzija kako bi trebalo da izgledaju vanzemaljci. Oni koji su se s njima
sreli, opisuju ih kao miroljubiva bica koja imaju za cilj eksperimentirati na
stanovnicima nase planete

Ona stoga poziva sve citatelje da ispitaju svoja sjecanja i da provjere nisu li i oni eventualno bili
zrtve zagonetnih bica. Pri tome, ona nudi precizne instrukcije i deset najcešcih znakova koji
upucuju da je neko dozivio «susret trece vrste»:

- nesposobnost racunanja vremena;

- nocne more ili snovi u kojima se javljuju alieni ili NLO-i;
- poremecaji spavanja;
- budenje sa neobicnim osjecajima u tijelu;
- pojava misterioznih ožiljaka na tijelu;
- osjecaj da vas stalno neko posmatra, nadzire ili komunicira sa vama;
- ako ste vise puta vidjeli NLO;
- neodredena sjecanja na bliske susrete sa alienima;
- neobjašnjeno izljecenje bolesti;
- reagiranje sa strahom ili uzbudenjem prilikom spomena NLO-a ili aliena.

ORGON ILI ŽIVOTNA ENERGIJA

Prije nešto više od deset godina jedan australijanac, garažni mehaničar, po imenu "Joe",
sasvim slučajno, s namjerom da smanji potrošnju goriva na svom autu, konstruisao je
jednu spravu koja je kasnije postala relativno poznata kao "Joe Cell," i uz pomoć koje je
postalo moguće pokretati motor automobila na tzv. "energiju nulte tačke." Sam uređaj se
sastoji od metalnog vanjskog kućišta (anoda) u kome se nalazi nekoliko cilindara od
kojih su jedni neutralni a drugi pozitivnog polariteta; i oko pola litre vode.

Nakon prvog testiranja ovog uređaja, Joe je primjetio da njegov automobil nije
potrošio ni kap goriva. Daljim ispitivanjem on je primjetio da ta ćelija proizvodi
određenu energiju neobičnih svojstava, koja njemu do tada nije bila poznata. U
svakom slučaju, bilo je očigledno da se tu ne radi ni o kiseoniku niti o vodoniku, tj.
jednoj od dvije supstance koje zvanično zajednički tvore vodu. Znači, u vodi se
nalazilo još nešto, nešto što je za Joe-a u to vrijeme bila misterija.

Orgon, Prana, Chi, Akaša, Baraka, Bioplazma, Biodinamični eter, Brahma, Dige, Mana,
Manitu, Fluoroplazmična energija, Mungo, Bio-kosmička energija, Digin, Neutralna sila,
Tahionska energija, Tondi, Vril, Skalarna energija, Telezma… ili životna energija, je nešto
što je oduvijek bilo prisutno u ovom univerzumu, a nekima još i odavno poznato. Čini se
da svojstva i potencijali te, za većinu nas još uvijek misteriozne sile, ruše postavke na
kojima počiva ova naša "koncenzusna realnost". Tako se i "elita," koja samu sebe smatra
vlasnikom, kako nas, tako i ove oblasti postojanja, već odavno trudi, iz petnih žila, da i
ova istina ne postane dio naše objektivne realnosti.

Čini se da u realnosti koju nam oni prezentiraju, ionako nema mnogo mjesta za istinu. To
je vjerovatno zbog toga što bi nas istina mogla osloboditi od njihove kontrole. Isto tako,
sve su prilike da će nam orgon ostati misteriozan onoliko dugo dok ne odlučimo da
izvadimo glavu iz pijeska, i počnemo sami njome razmišljati.

Malo je poznato da je Dr Wilhelm Reich još oko 1930. godine (zvanično) otkrio životnu
energiju, koju je on nazvao – Orgon. Reich, inače rodom Austrijanac, diplomirao je na
medicinskom fakultetu u Beču 1922. godine, a onda je zajedničkim radom sa Sigmundom
Frojdom postao i jedan od pionira psihoanalitike. Kao protivnik fašizma, Reich je
napustio Austriju 1939. godine i prešao u USA, gdje je najviše radio na proučavanju
orgona. Još u to vrijeme on je počeo sa proizvodnjom orgonskih akumulatora i 'orgonskih
topova,' uređaja za modifikaciju klime koje je nazvao "cloud-busters" (razbijači oblaka).
Reich je bio uvjeren da se orgon može upotrebljavati za razne pozitivne svrhe, međutim,
kao i mnogi drugi naučnici koji su se našli na pragu otkrića i primjene besplatne energije,
Reich je uhapšen od strane američke vlade, njegova laboratorija kao i knjige na temu
orgona su mu spaljeni, podaci o njegovom radu zataškani a ni on sam nije uspio da izađe
živ iz zatvora. Umro je u zatvoru, navodno od infarkta.

Postoje i podaci da je ova energija bila poznata i Nikoli Tesli, kao i načini za njenu
proizvodnju i distribuciju, koji bi obezbjedili da svi mi danas imamo na raspolaganju
besplatnu energiju. O smanjenju zagađenja planete da ne pričamo. U svakom slučaju, ova
akcija "kontrolnog sistema matriksa" samo je usporila napredak na proučavanju životne
energije, koja još uvijek zvanično ne postoji, dok su tzv. "naučnici iz podzemlja" tiho
nastavili sa radom na njenom proučavanju, razvijanju određene tehnologije koja je u
stanju da aplicira orgon u pozitivne svrhe kao i publikacijom literature na tu temu.

U ovom tekstu navešćemo samo par primjera primjene ove energije, kao i neke od njenih
osnovnih karakteristika. Čitaoci koje interesuje ova tematika, u ovom tekstu će naći
sasvim dovoljno informacija da sami započnu sa svojim ličnim istraživanjem ove sile,
kao i metoda njene moguće upotrebe.

ORGONSKA ENERGETSKA ĆELIJA – MARK I

Teško je znati koliko se u ovom momentu ljudi besplatno vozi na orgon u Australiji.
Vjerovatno se radi o nekoliko hiljada. Teško je previdjeti i koliko dugo će to trajati, jer
mnogi predviđaju da kad upotreba orgona dostigne određeni prag, umješaće se i vlada
donošenjem nekog zakona tipa "zabrane korištenja bilo kakvih alternativnih izvora
energije, osim konvencionalnih."

Stvar sa ovim tipom orgonske energetske ćelije počela je tako kad je još 1991. godine,
jedan australijanac kojeg ćemo nazvati Joe "X," pokušao da konstruiše jednu spravu koja
je trebala da proizvede vodenu paru a ona da potpomogne u pokretanju motora, tako da bi
se uz njenu pomoć uštedila potrošnja goriva auta. Radilo se o jednom cilindru od
nerđajućeg čelika u kome se nalazio jedan drugi cilindrični elemenat koji je bio
perforiran. Joe je, navodno, zamislio da će spajanjem vanjskog cilindra sa pozitivnim
nabojem akumlatora od 12V i unutrašnjeg sa negativnim, doći do ključanja vode u ćeliji.
Onda bi on tu oslobođenu vodenu paru sproveo do glave motora kako bi ona pospješila
rad cilindara i tako smanjila potrošnju goriva. Ta njegova prva ćelija je bila veličine
870mm x 100mm, napravljena od jedne cijevi od nerđajućeg čelika, koja je normalno bila
sastavni dio jedne muzilice za krave. Jedan kraj te cijevi već je imao stakleni poklopac
koji je normalno služio za posmatranje protoka mlijeka u muzilici, dok je Joe na drugi
kraj tog cilindra montirao jedan okrugli poklopac od pleksiglasa na kome je ostavio otvor
za izvod koji je vezao unutrašnji perforirani cilindar za negativni pol akumlatora.

Slika 1 - Mark I

Taj unutrašnji cilindrični elemenat bio je veličine 600mm x 87mm, sa perforiranim

romboidnim rupama veličine 12mm x 8mm. Na kraju prve trećine vanjske cijevi, Joe
je napravio jedan izvod u obliku cijevi za kojeg je spojio plastično crijevo promjera oko
12mm. To plastično crijevo on je onda spojio sa dijelom karburatora koji je služio za
pred-grijavanje goriva, misleći da taj uređaj snabdjeva gorivom glavnu komoru
karburatora. Radilo se o vozilu tipa Rover V8 3500 SD1 koje je imalo jedan potpuno
zatvoreni aluminijski motor, dok je model karburatora bio "Zenith" (sličan "SU" tipu
karburatora.)

Kada je napunio ćeliju vodom, zatvorio je i povezao sa zasebnim akumlatorom od 12V,

primjetio je kroz otvore sa strane, da je ćelija bila puna bijelih mjehurića, kao i bjeličastu
paru koja se izdvajala ka površini vode. Joe je pretpostavio da se tu radilo o vodenoj pari.
On je onda upalio auto na benzin, kao i obično i pustio ga da radi na leru. Zatim je
iskopčao crijevo za dovod goriva. Motor je nastavio da radi cijelo vrijeme, iako nije više
primao gorivo ! Međutim, rad motora nije više bio ritmičan kao normalno, te je Joe
morao da mu pomjeri paljenje za skoro 80o kako bi ga vratio na normalu. Tako ga je
ostavio da radi neko vrijeme, misleći da motor radi na vodenu paru. Kada je odlučio da
ga ugasi, Joe je iskopčao ćeliju iz akumlatora, međutim, na njegovo iznenađenje, motor je
nastavio da radi kao da se ništa nije desilo ! Motor se isključivao samo uz pomoć
normalnog ključa koji inače služi za paljenje i gašenje auta. Joe je tada primjetio kako
može da upali motor sasvim normalno uz pomoć anlasera, bez benzina i bez povezivanja
ćelije sa akumlatorom. Neki od čitaoca koji se razumiju u automehaniku, već znaju da
uređaj za pred-grijavanje goriva, u stvari, ni ne sprovodi gorivo do glavne komore
karburatora. U stvari, on ne vodi nigdje, osim vanjskog omotaca kutije karburatora.

Od onoga što je Joe ovdje otkrio, normalnom čovjeku poćinje da se vrti u glavi. Sve ovo
podrazumjeva da se do cilindara motora iz same orgonske ćelije ni ne dovodi nikakva
eksplozivna smjesa. Jedini gas koji ovdje normalno ulazi u motor, to je obični zrak.
Šta se, u stvari, u ovom slučaju događalo, teško je objasniti. S obzirom da je motor radio
bez mješavine nekog konvencionalnog goriva i vazduha, u ovom slučaju, gorivo je
pristizalo iz nekog drugog izvora. Tako je Joe, ili slučajno uspio da poveže motor auta sa
nekim tajnim izvorom alternativne energije, ili je uspio mentalno da kontroliše rad
motora, uticajem svog uma na materiju. Treća mogućnost ne postoji. Međutim, Joe je bio
zaprepašten ovim fenomenom, isto kao i svi ostali kojima je on to pokazao. On nije znao
kako ta stvar funkcioniše, ono što je jedino znao, bilo je to da ona funkcioniše.

Čini se da je on uspio da se priključi na ono što neki nazivaju – energija nulte tačke.

Šta se ovom prilikom događa u cilindrima motora, to možemo samo nagađati ?! Da li se

radi o imploziji, eksploziji ili kombinaciji ovih dvaju reakcija ?

Joe je kasnije modificirao svoju prvu orgonsku ćeliju - Mark I. Primjetio je da je manja
ćelija isto toliko efikasna kao i velika, kao i to da je mnogo lakša za instalirati u auto.
Skratio je dužinu ćelije na oko 435mm i instalirao je u auto tipa Rover, nekada u gepek a
ponekad ju je držao i pored sebe u kabini auta. Joe kaže da se tu javljao i jedan manji
problem. Ukoliko bi ostavio auto preko noći, ćelija bi se ispraznila, odnosno, njen
električni naboj, međutim, on je taj problem rješavao tako što bi je ponovo priključio na
akumlator u trajanju od neke 3 minute. Njegov auto marke Rover, normalno ima paljenje
podešeno u blizini "gornje mrtve tačke," međutim, da bi motor normalno radio na
orgonsku ćeliju, paljenje se moralo pomjeriti prema naprijed za nekih 80 o. Joe naglašava
da se paljenje na različitim tipovima auta mora različito i podešavati, kada se oni
konvertiraju na "orgonski pogon." Još nešto veoma interesantno. Bilo koliko dugo da se
auto vozi na orgonsku ćeliju, kazaljka koja pokazuje temperaturu motora stoji stalno na
nuli. Motor ostaje hladan prilikom rada, radijator za vodu je takođe hladan, isto kao i
auspuh ! Motor ne ispušta nikakve gasove.

(*Ovo je jedan od razloga zašto svi oni koji koriste ovaj oblik pogona u Australiji, skidaju
ove uređaje prije nego što voze aute na tehnički pregled, jer je tamo obavezno
mjerenje emisije izduvnih gasova iz auspuha. Sada samo treba zamisliti kako objasniti
mehaničarima u servisu zašto auto ne emituje izduvne gasove ?!)

Bez obzira što je njegova ćelija uredno funkcionisala, Joea je ipak kopkalo šta se to
unutra događa, te ju je dao Ron-u Davis-u, profesoru na Unverzitetu Newcastle, u državi
New South Wales, da je ovaj malo bolje ispita. Profesor Davis je veoma brzo riješio
problem prekonoćnog gubitka električnog naboja ćelije, tako što je na nju instalirao jednu
običnu bateriju od 1.5 V, s kojom se ćelija poveze kad nije u upotrebi, (negativni pol –
uzemljenje, pozitivni pol za vanjski omotač ćelije). Joe je takođe primjetio da se iz te
baterije uopšte ne troši energija, dok je ona povezana sa ćelijom !? (Profesor Davis je
kratko nakon toga umro, navodno, usljed infarkta) Isto tako, ukoliko se za vrijeme vožnje
orgonska ćelija samo na kratko poveže sa ovom baterijom od 1.5 V, snaga motora se
drastično povećava ("turbo" efekat !).

TIP MARK II
Sljedeća ćelija, koju je Joe napravio, drastično se razlikovala od prve, tipa Mark I. U ovoj
ćeliji on je koristio 7 ravnih okruglih čeličnih pločica poredanih u redu, jedna iz druge.
Ove čelične pločice bile su debljine od oko 2mm, prečnika oko 100mm i upakovane u
jedno kratko nabrano plastično crijevo. Jedna trećina njihovog radijusa bila je odstranjena
kako bi se iznad tih pločica ostavio prostor za oslobađanje 'gasa.' Sve to je onda
smješteno u "T – Profil" cijevi od PVC materijala.

Slika 2 - Mark II

Svaka pločica je bila smještena u jedan nabor cijevi, prilikom čega je razmak između njih
bio nekih 8mm. Oba kraja cijevi su bila zatvorena sa poklopcima. Čelične pločice koje su
se nalazile sa strane bile su pozitivno naelektrisane dok je centralna bila negativnog
naboja. Dvije srednje pločice sa svake strane su ostavljene bez naelektrisanja, kao
"neutralne pločice." Tokom daljeg eksperimentisanja, Joe je primjetio da je mnogo manje
amperaže potrebno kako bi se naelektrisala ćelija koja ima neutralne pločice, od one koja
se sastoji samo od anode i katode a i produkcija 'gasa' se poboljšala kod ovih ćelija sa
neutralnim pločicama. Međutim, ova ćelija je imala i određene nedostatke u smislu da
nije lako podnosila tenziju usljed razlike pritiska koja se javljala u ćeliji kod dodatka i
otpuštanja gasa pritiskom na pedalu (usljed čega je na mahove dolazilo do nagle
produkcije kako orgona tako i pritiska na kućište ćelije.)

TIP MARK III

Joe se onda odlučio da proba sa koncentrično postavljenim cilindrima od nerđajućeg

čelika smještenih u jednom debljem čeličnom kontejneru. U međuvremenu, primjetio je
da ćelija ima jaču snagu kada se katoda električno poveže kroz dno ćelije (pri tome ona
treba da se izoluje od anode).
 Slika 3 – Mark III

Znaći, Mark III ćelija se sastojala od 5 koncentričnih cirkularnih čeličnih cilindara.

Centralni cilindar, koji je otprilike prečnika 2.5cm, poveže se kroz dno ćelije sa
negativnim nabojem, kao katoda. (Izoluje se od kućišta ćelije) Zatim slijede tri neutralna
cilindra promjera 5cm, 7.5cm i 10cm, iste visine kao i anoda; i koncentrično poredanih
od centra prema vani. Peti cilindar čini samo vanjsko kućište ćelije, koje bi trebalo biti
takođe od nerdajućeg čelika i debljine od najmanje 3mm. Vrh anode (poklopac) trebao
bi biti kupast ili zaobljen, kako bi omogućio usmjeravanje energije prema vrhu
ćelije. Gornja i donja strana cilindara koji ćine unutrašnji dio ćelije ne bi trebali biti
bliže od 2.5cm vrhu ili dnu kućišta. Svi cilindri moraju međusobno biti odvojeni uz
pomoć najboljih izolatora. Neki preporučuju graničnike od crne gume. U svakom slučaju,
na principu ove 3-će orgonske ćelije, Mark III, danas su već razvijene mnoge njene
verzije. Sa nekih pola litre vode, auti prelaze neogranićen broj kilometara. Sama ćelija
najvjerovatnije akumulira orgonsku energiju. Da li iz same vode ili iz 'okoline', uz pomoć
vode, to za sada još uvijek nije potpuno jasno. Znači, radi se o orgonskom akumlatoru.
Čini se da je trenutno najviše u upotrebi verzija orgonske ćelije sa 5 cilindara.

JOE CELL - OSNOVNE KARAKTERISTIKE

  Voda iz ćelije se ne troši

  Ćelija ostaje hladna dok radi (kao i motor od auta kojeg ona pokreće)

  Često potraje jedan određen period vremena dok motor počne da radi na
određenu orgonsku ćeliju. On u početku počne da radi eratično i isprekidano.

  Ukoliko se ćelija odstrani iz auta, jedno određeno vrijeme treba da prođe da bi

se motor ponovo vratio na svoj normalan rad na benzin.

  Ako je orgonska ćelija korištena u nekom autu tokom dužeg vremenskog

perioda, motor automobila može da postane "energetski nabijen" i od tog momenta
orgonska ćelija nije više ni potrebna da bi motor radio. Auto ide sasvim normalno i
bez benzina i bez ćelije !?! (Još jedan od "neobjašnjivih fenomena" u koje je teško
povjerovati !)

  Sve svjećice kao i njihovi kablovi mogu da se odstrane a auto će sasvim

normalno da funkcioniše i bez njih, ukoliko se ne odstrani razvodna kapa i namotaj
za paljenje motora.
   Ćelija ne mora da bude spojena sa unutrašnjošću motora. Dovoljno ju je samo
staviti blizu motora.

  Da bi ćelija radila, voda se mora "elektrizirati".

  "Elektrizirana" voda se može presipati iz jednog kontejnera u drugi bez gubitka

"naboja". (Mnogi koriste posebne ćelije za elektriziranje vode, kako bi izbjegli
taloženje "sedimenta" na izolacione graničnike postavljene između cilindara)

  Ćelija traži specifičan stil konstrukcije, koji je za sada slabo razumljiv većini
konstruktora.

  U vezi orgona i orgonskih akumulatora danas se razvila cijela jedna filozofija. U

vezi sa svim tim, takođe se promoviše i mnogo mitova, odnosno, dezinformacija, te
se čitaocima preporučuje oprez uz korištenje vlastitog razbora.

  Prisustvo različitih ljudi može različito da utiće na rad ćelije. (Čini se da između
čovjeka i ove energije dolazi do određene interakcije ?!? Neki čak tvrde da su se za
vrijeme svog rada sa orgonom izlječili od određenih teških oboljenja)

ORGON

"Ta kosmička OR energija prožima cijeli naš univerzum… ta energija nema masu i
spontano pulsira" – Wilhelm Reich.

Neke Karakteristike Orgona

  Orgon nema masu, nema inerciju niti težinu, tako se ne može ni mjeriti
konvencionalnim uređajima za mjerenje.
  Prisutan je svugdje, međutim njegova koncentracija varira od mjesta do mjesta i
od vremena do vremena.

  Nalazi se u stalnom kretanju. Kreće se neravnomjerno od zapada prema istoku,

brzinom dosta većom od brzine rotacije zemlje. Iz nekog od akumlatora ta energija
se emituje u vidu cirkularnih pulsirajućih talasa.

  Negira zakon entropije. Kreće se od nižih koncentracija prema višim. Ovo je

bitno za one koji eksperimentišu s orgonskom ćelijom. Ako se ćelija nalazi na
nepovoljnoj lokaciji, onda će joj trebati više vremena da se aktivira a u nekim
slučajevima neće se ni aktivirati. Tako se neke ćelije mogu aktivirati veoma brzo dok
drugima nekada treba i nekoliko sedmica.

  Orgon je sposoban i da stvara novu materiju. U određenim okolnostima u ćeliji

se formiraju različiti minerali koji su za sada nepoznati (ne radi se o sedimentu iz
vode). Radi se o "puderu" bijele ili zelene boje koji se taloži na dno ćelije, što može
 da ometa njen pravilan rad. U slučaju pojave ove materije, ćelija se mora rastaviti,
dobro očistiti, pa onda ponovo sastaviti.

  Orgon se može kontrolisati i manipulisati.

  Dolazi iz sunca u velikim količinama. Tako mu je i gustina najveća u

popodnevnim časovima a najmanja negdje između 3 i 4 sata, ujutro.

  Vremenske prilike, vlaga, oblaci, temperatura, doba dana itd. mogu da utiću na
proces akumuliranja orgona.

  Orgonska energija se kreće u pravcu magnetnog polja. U odnosu na neko

električno polje, kreće se pod pravim uglom.

  Voda upija orgon. To je i jedan od razloga zašto se voda koristi u ćeliji. Vrsta
vode koja se sipa u ćeliju takode može da bude veoma bitna. (Navodno, izvorska
voda je najbolja za korištenje u orgonskoj ćeliji)

  Orgonska energija ima dva polariteta. Tako možemo imati pozitivnu i negativnu
orgonsku silu.

  Orgonska energija može da probije ili da se kreće kroz sve do sada poznate
materijale. Može da prođe kroz blok od željeza debljine 20 metara. Stoga ni u kom
slučaju ne treba misliti da mi tu energiju držimo "zarobljenom" u kućištu Joe-ćelije.
Čini se da ona ostaje unutra samo zato što ona to hoće. Ono kako se čovjek koji radi
sa orgonom treba postaviti, to je da uz pomoć orgonske ćelije on stvara određene
uslove u kojima se ta energija može "saditi" i "uzgajati." (Čini se da materijali na
bazi polimera ipak mogu zaustaviti ili otežati prodor orgonu)

  Sporo se kreće kroz provodnike. Treba mu oko 20 sekundi da bi prošao kroz

žicu dužine 50 m. Za eksperimentatore to bi značilo da trebaju da pričekaju bar 30 s,
nakon što ukopčaju ćeliju, da bi primjetili jedno konzistentno dejstvo orgona.

  Orgon ima tendenciju da se kreće prema gore, vertikalno. To treba imati na umu
prilikom sklapanja Joe-ćelije.

  Orgon ne može da se zadrži u ćeliji ili u vodi duže od jednog sata. To objašnjava
zašto ćelija 'iscuri' ukoliko nije u upotrebi i zašto se koristi ona baterija od 1.5V.
Ona u stvari održava jedan nizak nivo elektrolize, dovoljan da se u ćeliji proizvede
upravo onoliko orgona koliko 'istekne' iz nje napolje. Baterija u tom slučaju samo
održava "proces uzgoja" orgona u ćeliji.
  Pojas radijacije mu je dosta širok, najmanje 50m u slučaju Joe-ćelije.

  Orgon prati zakone optike. Prizma može da ga odbija pod uglom, isto kao i
ispolirane površine. (Korištenjem zakona optike možemo smanjiti i oticanje orgona
iz Joe ćelije)
   Orgonska energija okruzuje samu sebe izmjeničnim okruglim poljima suprotnih
polariteta. (To se može koristi kod određivanja prečnika cilindara i razmaka između
njih kod optimizacije ćelije)

  Orgon je osjetljiv na živa bića. Čini se da je stanje svijesti čovjeka koji

eksperimentiše sa orgonom i njegov odnos, kako prema toj energiji, tako i prema
životu uopšte, veoma bitan !?! (Čini se da ova energija ima svoju vlastitu svijest i
inteligenciju !?!)

  Orgon se može koncentrirati sve do jedne određene tačke. Kad koncentracija

orgona u Joe-ćeliji dosegne svoj maksimum, orgon će se početi pretvarati u
električnu energiju i naći načina da se u tom obliku i isprazni.

  Torziona orgonska polja prenose informaciju bez transmisije energije, a

propagiraju se kroz fizičke medije ne ulazeći ni u kakvu interakciju s njima.

  Torziona orgonska polja ne mogu se zakloniti uz pomoć većine materijala, osim

sintetičkih materijala na bazi polimera.

  Svaki fizički objekat, bilo žive ili nežive prirode, posjeduje svoje vlastito
karakteristično torziono orgonsko polje.

  Svi permanentni magneti posjeduju svoje vlastito orgonsko torziono polje.

  Torziono orgonsko polje može se stvarati uz pomoć geometrijske distorzije

fizičkog vakuma. To se može demonstrirati uz pomoć piramide, kupe, cilindra,
trokuta itd.

  Aluminijum, slično ogledalu, može ("optički") da odbije orgonsko torziono

polje (reflekcija).

  Orgon prolazi kroz sve materijale, ali različitom brzinom.

KAKO SASTAVITI JOE-ĆELIJU, ORGONSKI AKUMLATOR

Napomena : Prije sastavljanja Joe-ćelije za pogon auta, preporučuje se da se prvo

napravi jedna Probna Ćelija, kako bi se na osnovu nje uvjerili da stvar funkcioniše i
vidjeli osnovni principi djelovanja orgona. Ona će manje i da košta a takođe je u stanju da
pokreće motor.

Probna Ćelija – Za Eksperimetalne Svrhe

Lista dijelova :
   1x, providna staklena tegla (može i od akriličnog materijala) prečnika 150mm i
visine oko 200mm. Mora imati poklopac !

  1x, komplet od 5 cilindara od nerđajućeg čelika promjera 2.5mm, 5mm, 7.5mm,

10mm i 125mm

  18x, graničnik (izolator) promjera 12mm, od ebonita ili crne gume (postavljaju
se između cilindara kako bi održali ravnomjerno rastojanje između njih)
  1x, 250mm kaiš od nerđajućeg čelika

  2x, zakivak čelični

  1x, 500 mm crijevo koje se skuplja na povišenoj temperaturi – njime se obloži

onaj čelični kaiš (izolacija)

  2x, akrilični držaći – montiraju se sa strane ćelije tako da se ona može prihvatiti
za njih.

Probne Ćelije

Petocilindrična Orgonska Ćelija, Joe-Cell

Trenutno se ovaj tip ćelije najviše koristi. Lista dijelova (u inčima) :

  1x, komplet ispoliranih cilindara od nerđajućeg čelika, prečnika 1, 2, 3 i 4 inča -

dužine oko 8 inča

  2x, vanjski cilindar prečnika 5 inča

  1x, donja pločica sa navojem – 5 inča, čelični prsten s navojem, kako bi se

pločica pričvrstila kao dno ćelije; (ovdje je potreban tokarski stroj)

  1x, poklopac u obliku kupe

  24x, graničnici od ebonita (1/2 inča x 1/2 inča) ili nekog drugog izolacionog
materijala
   1x, zavrtanj od nerđajućeg čelika, 3 inča x 1 inča, matica i šajba

  2x, izolatori od plastike, (najlon), za izlazno mjesto zavrtnja kroz vanjski

cilindar

  izvod promjera 24mm (na poklopcu ćelije) na kojeg se pričvrsti aluminijska

cijev koja vodi do motora

  cjevčica od nerđajućeg čelika koja se montira na zavrtanj, kako bi pridržavala

unutrašnje cilindre, odnosno, odvajala ih od dna ćelije

Dijelovi 4-cilindrične ćelije i njen konačni oblik :

Dijelovi 5-cilindrične ćelije i njen konačni oblik :

Položaj izolatora (raspored graničnika i 5-cilindrična ćelija, dijelovi) :

Napomena : Ovim tekstom sam imao namjeru samo da objasnim osnovne principe
orgonske energije i Joe-cell. Onima koji žele eksperimentisati preporučujem da skupe što
je moguće više informacija na ovu temu, prije nego što otpočnu sa eksperimentima.
Dosta informacija (i dezinformacija !) može se trenutno naći preko interneta a postoje i
brošure kao npr. Experimenter's Guide to the Joe Cell, Alex Schiffer; How to Run Your
Car on Zero Point Energy, itd… Postoji i jedan negativni oblik orgonske energije (DOR)
koji nastaje kada se orgonska energija izloži negativnim uticajima iz okoline i koji može
biti štetan po zdravlje (Oranur Efekat). Prilikom rada sa orgonom treba izbjeći blizinu
katodnih cijevi (TV, Kompjuter itd.), mikrovalnih pećnica, fluorescentnih svjetala,
mobilnih telefona, radio, TV i telefonskih odašiljaća, nuklearnih postrojenja itd.

ORGON ILI ŽIVOTNA ENERGIJA

Prije nešto više od deset godina jedan australijanac, garažni mehaničar, po imenu "Joe",
sasvim slučajno, s namjerom da smanji potrošnju goriva na svom autu, konstruisao je
jednu spravu koja je kasnije postala relativno poznata kao "Joe Cell," i uz pomoć koje je
postalo moguće pokretati motor automobila na tzv. "energiju nulte tačke." Sam uređaj se
sastoji od metalnog vanjskog kućišta (anoda) u kome se nalazi nekoliko cilindara od
kojih su jedni neutralni a drugi pozitivnog polariteta; i oko pola litre vode.

Nakon prvog testiranja ovog uređaja, Joe je primjetio da njegov automobil nije
potrošio ni kap goriva. Daljim ispitivanjem on je primjetio da ta ćelija proizvodi
određenu energiju neobičnih svojstava, koja njemu do tada nije bila poznata. U
svakom slučaju, bilo je očigledno da se tu ne radi ni o kiseoniku niti o vodoniku, tj.
jednoj od dvije supstance koje zvanično zajednički tvore vodu. Znači, u vodi se
nalazilo još nešto, nešto što je za Joe-a u to vrijeme bila misterija.

Orgon, Prana, Chi, Akaša, Baraka, Bioplazma, Biodinamični eter, Brahma, Dige, Mana,
Manitu, Fluoroplazmična energija, Mungo, Bio-kosmička energija, Digin, Neutralna sila,
Tahionska energija, Tondi, Vril, Skalarna energija, Telezma… ili životna energija, je nešto
što je oduvijek bilo prisutno u ovom univerzumu, a nekima još i odavno poznato. Čini se
da svojstva i potencijali te, za većinu nas još uvijek misteriozne sile, ruše postavke na
kojima počiva ova naša "koncenzusna realnost". Tako se i "elita," koja samu sebe smatra
vlasnikom, kako nas, tako i ove oblasti postojanja, već odavno trudi, iz petnih žila, da i
ova istina ne postane dio naše objektivne realnosti.

Čini se da u realnosti koju nam oni prezentiraju, ionako nema mnogo mjesta za istinu. To
je vjerovatno zbog toga što bi nas istina mogla osloboditi od njihove kontrole. Isto tako,
sve su prilike da će nam orgon ostati misteriozan onoliko dugo dok ne odlučimo da
izvadimo glavu iz pijeska, i počnemo sami njome razmišljati.
Malo je poznato da je Dr Wilhelm Reich još oko 1930. godine (zvanično) otkrio životnu
energiju, koju je on nazvao – Orgon. Reich, inače rodom Austrijanac, diplomirao je na
medicinskom fakultetu u Beču 1922. godine, a onda je zajedničkim radom sa Sigmundom
Frojdom postao i jedan od pionira psihoanalitike. Kao protivnik fašizma, Reich je
napustio Austriju 1939. godine i prešao u USA, gdje je najviše radio na proučavanju
orgona. Još u to vrijeme on je počeo sa proizvodnjom orgonskih akumulatora i 'orgonskih
topova,' uređaja za modifikaciju klime koje je nazvao "cloud-busters" (razbijači oblaka).
Reich je bio uvjeren da se orgon može upotrebljavati za razne pozitivne svrhe, međutim,
kao i mnogi drugi naučnici koji su se našli na pragu otkrića i primjene besplatne energije,
Reich je uhapšen od strane američke vlade, njegova laboratorija kao i knjige na temu
orgona su mu spaljeni, podaci o njegovom radu zataškani a ni on sam nije uspio da izađe
živ iz zatvora. Umro je u zatvoru, navodno od infarkta.

Postoje i podaci da je ova energija bila poznata i Nikoli Tesli, kao i načini za njenu
proizvodnju i distribuciju, koji bi obezbjedili da svi mi danas imamo na raspolaganju
besplatnu energiju. O smanjenju zagađenja planete da ne pričamo. U svakom slučaju, ova
akcija "kontrolnog sistema matriksa" samo je usporila napredak na proučavanju životne
energije, koja još uvijek zvanično ne postoji, dok su tzv. "naučnici iz podzemlja" tiho
nastavili sa radom na njenom proučavanju, razvijanju određene tehnologije koja je u
stanju da aplicira orgon u pozitivne svrhe kao i publikacijom literature na tu temu.

U ovom tekstu navešćemo samo par primjera primjene ove energije, kao i neke od njenih
osnovnih karakteristika. Čitaoci koje interesuje ova tematika, u ovom tekstu će naći
sasvim dovoljno informacija da sami započnu sa svojim ličnim istraživanjem ove sile,
kao i metoda njene moguće upotrebe.

ORGONSKA ENERGETSKA ĆELIJA – MARK I

Teško je znati koliko se u ovom momentu ljudi besplatno vozi na orgon u Australiji.
Vjerovatno se radi o nekoliko hiljada. Teško je previdjeti i koliko dugo će to trajati, jer
mnogi predviđaju da kad upotreba orgona dostigne određeni prag, umješaće se i vlada
donošenjem nekog zakona tipa "zabrane korištenja bilo kakvih alternativnih izvora
energije, osim konvencionalnih."

Stvar sa ovim tipom orgonske energetske ćelije počela je tako kad je još 1991. godine,
jedan australijanac kojeg ćemo nazvati Joe "X," pokušao da konstruiše jednu spravu koja
je trebala da proizvede vodenu paru a ona da potpomogne u pokretanju motora, tako da bi
se uz njenu pomoć uštedila potrošnja goriva auta. Radilo se o jednom cilindru od
nerđajućeg čelika u kome se nalazio jedan drugi cilindrični elemenat koji je bio
perforiran. Joe je, navodno, zamislio da će spajanjem vanjskog cilindra sa pozitivnim
nabojem akumlatora od 12V i unutrašnjeg sa negativnim, doći do ključanja vode u ćeliji.
Onda bi on tu oslobođenu vodenu paru sproveo do glave motora kako bi ona pospješila
rad cilindara i tako smanjila potrošnju goriva. Ta njegova prva ćelija je bila veličine
870mm x 100mm, napravljena od jedne cijevi od nerđajućeg čelika, koja je normalno bila
sastavni dio jedne muzilice za krave. Jedan kraj te cijevi već je imao stakleni poklopac
koji je normalno služio za posmatranje protoka mlijeka u muzilici, dok je Joe na drugi
kraj tog cilindra montirao jedan okrugli poklopac od pleksiglasa na kome je ostavio otvor
za izvod koji je vezao unutrašnji perforirani cilindar za negativni pol akumlatora.

Slika 1 - Mark I

Taj unutrašnji cilindrični elemenat bio je veličine 600mm x 87mm, sa perforiranim

romboidnim rupama veličine 12mm x 8mm. Na kraju prve trećine vanjske cijevi, Joe
je napravio jedan izvod u obliku cijevi za kojeg je spojio plastično crijevo promjera oko
12mm. To plastično crijevo on je onda spojio sa dijelom karburatora koji je služio za
pred-grijavanje goriva, misleći da taj uređaj snabdjeva gorivom glavnu komoru
karburatora. Radilo se o vozilu tipa Rover V8 3500 SD1 koje je imalo jedan potpuno
zatvoreni aluminijski motor, dok je model karburatora bio "Zenith" (sličan "SU" tipu
karburatora.)

Kada je napunio ćeliju vodom, zatvorio je i povezao sa zasebnim akumlatorom od 12V,

primjetio je kroz otvore sa strane, da je ćelija bila puna bijelih mjehurića, kao i bjeličastu
paru koja se izdvajala ka površini vode. Joe je pretpostavio da se tu radilo o vodenoj pari.
On je onda upalio auto na benzin, kao i obično i pustio ga da radi na leru. Zatim je
iskopčao crijevo za dovod goriva. Motor je nastavio da radi cijelo vrijeme, iako nije više
primao gorivo ! Međutim, rad motora nije više bio ritmičan kao normalno, te je Joe
morao da mu pomjeri paljenje za skoro 80o kako bi ga vratio na normalu. Tako ga je
ostavio da radi neko vrijeme, misleći da motor radi na vodenu paru. Kada je odlučio da
ga ugasi, Joe je iskopčao ćeliju iz akumlatora, međutim, na njegovo iznenađenje, motor je
nastavio da radi kao da se ništa nije desilo ! Motor se isključivao samo uz pomoć
normalnog ključa koji inače služi za paljenje i gašenje auta. Joe je tada primjetio kako
može da upali motor sasvim normalno uz pomoć anlasera, bez benzina i bez povezivanja
ćelije sa akumlatorom. Neki od čitaoca koji se razumiju u automehaniku, već znaju da
uređaj za pred-grijavanje goriva, u stvari, ni ne sprovodi gorivo do glavne komore
karburatora. U stvari, on ne vodi nigdje, osim vanjskog omotaca kutije karburatora.

Od onoga što je Joe ovdje otkrio, normalnom čovjeku poćinje da se vrti u glavi. Sve ovo
podrazumjeva da se do cilindara motora iz same orgonske ćelije ni ne dovodi nikakva
eksplozivna smjesa. Jedini gas koji ovdje normalno ulazi u motor, to je obični zrak.
Šta se, u stvari, u ovom slučaju događalo, teško je objasniti. S obzirom da je motor radio
bez mješavine nekog konvencionalnog goriva i vazduha, u ovom slučaju, gorivo je
pristizalo iz nekog drugog izvora. Tako je Joe, ili slučajno uspio da poveže motor auta sa
nekim tajnim izvorom alternativne energije, ili je uspio mentalno da kontroliše rad
motora, uticajem svog uma na materiju. Treća mogućnost ne postoji. Međutim, Joe je bio
zaprepašten ovim fenomenom, isto kao i svi ostali kojima je on to pokazao. On nije znao
kako ta stvar funkcioniše, ono što je jedino znao, bilo je to da ona funkcioniše.
Čini se da je on uspio da se priključi na ono što neki nazivaju – energija nulte tačke.

Šta se ovom prilikom događa u cilindrima motora, to možemo samo nagađati ?! Da li se

radi o imploziji, eksploziji ili kombinaciji ovih dvaju reakcija ?

Joe je kasnije modificirao svoju prvu orgonsku ćeliju - Mark I. Primjetio je da je manja
ćelija isto toliko efikasna kao i velika, kao i to da je mnogo lakša za instalirati u auto.
Skratio je dužinu ćelije na oko 435mm i instalirao je u auto tipa Rover, nekada u gepek a
ponekad ju je držao i pored sebe u kabini auta. Joe kaže da se tu javljao i jedan manji
problem. Ukoliko bi ostavio auto preko noći, ćelija bi se ispraznila, odnosno, njen
električni naboj, međutim, on je taj problem rješavao tako što bi je ponovo priključio na
akumlator u trajanju od neke 3 minute. Njegov auto marke Rover, normalno ima paljenje
podešeno u blizini "gornje mrtve tačke," međutim, da bi motor normalno radio na
orgonsku ćeliju, paljenje se moralo pomjeriti prema naprijed za nekih 80 o. Joe naglašava
da se paljenje na različitim tipovima auta mora različito i podešavati, kada se oni
konvertiraju na "orgonski pogon." Još nešto veoma interesantno. Bilo koliko dugo da se
auto vozi na orgonsku ćeliju, kazaljka koja pokazuje temperaturu motora stoji stalno na
nuli. Motor ostaje hladan prilikom rada, radijator za vodu je takođe hladan, isto kao i
auspuh ! Motor ne ispušta nikakve gasove.

(*Ovo je jedan od razloga zašto svi oni koji koriste ovaj oblik pogona u Australiji, skidaju
ove uređaje prije nego što voze aute na tehnički pregled, jer je tamo obavezno
mjerenje emisije izduvnih gasova iz auspuha. Sada samo treba zamisliti kako objasniti
mehaničarima u servisu zašto auto ne emituje izduvne gasove ?!)

Bez obzira što je njegova ćelija uredno funkcionisala, Joea je ipak kopkalo šta se to
unutra događa, te ju je dao Ron-u Davis-u, profesoru na Unverzitetu Newcastle, u državi
New South Wales, da je ovaj malo bolje ispita. Profesor Davis je veoma brzo riješio
problem prekonoćnog gubitka električnog naboja ćelije, tako što je na nju instalirao jednu
običnu bateriju od 1.5 V, s kojom se ćelija poveze kad nije u upotrebi, (negativni pol –
uzemljenje, pozitivni pol za vanjski omotač ćelije). Joe je takođe primjetio da se iz te
baterije uopšte ne troši energija, dok je ona povezana sa ćelijom !? (Profesor Davis je
kratko nakon toga umro, navodno, usljed infarkta) Isto tako, ukoliko se za vrijeme vožnje
orgonska ćelija samo na kratko poveže sa ovom baterijom od 1.5 V, snaga motora se
drastično povećava ("turbo" efekat !).

TIP MARK II

Sljedeća ćelija, koju je Joe napravio, drastično se razlikovala od prve, tipa Mark I. U ovoj
ćeliji on je koristio 7 ravnih okruglih čeličnih pločica poredanih u redu, jedna iz druge.
Ove čelične pločice bile su debljine od oko 2mm, prečnika oko 100mm i upakovane u
jedno kratko nabrano plastično crijevo. Jedna trećina njihovog radijusa bila je odstranjena
kako bi se iznad tih pločica ostavio prostor za oslobađanje 'gasa.' Sve to je onda
smješteno u "T – Profil" cijevi od PVC materijala.
 Slika 2 - Mark II

Svaka pločica je bila smještena u jedan nabor cijevi, prilikom čega je razmak između njih
bio nekih 8mm. Oba kraja cijevi su bila zatvorena sa poklopcima. Čelične pločice koje su
se nalazile sa strane bile su pozitivno naelektrisane dok je centralna bila negativnog
naboja. Dvije srednje pločice sa svake strane su ostavljene bez naelektrisanja, kao
"neutralne pločice." Tokom daljeg eksperimentisanja, Joe je primjetio da je mnogo manje
amperaže potrebno kako bi se naelektrisala ćelija koja ima neutralne pločice, od one koja
se sastoji samo od anode i katode a i produkcija 'gasa' se poboljšala kod ovih ćelija sa
neutralnim pločicama. Međutim, ova ćelija je imala i određene nedostatke u smislu da
nije lako podnosila tenziju usljed razlike pritiska koja se javljala u ćeliji kod dodatka i
otpuštanja gasa pritiskom na pedalu (usljed čega je na mahove dolazilo do nagle
produkcije kako orgona tako i pritiska na kućište ćelije.)

TIP MARK III

Joe se onda odlučio da proba sa koncentrično postavljenim cilindrima od nerđajućeg

čelika smještenih u jednom debljem čeličnom kontejneru. U međuvremenu, primjetio je
da ćelija ima jaču snagu kada se katoda električno poveže kroz dno ćelije (pri tome ona
treba da se izoluje od anode).

Slika 3 – Mark III

Znaći, Mark III ćelija se sastojala od 5 koncentričnih cirkularnih čeličnih cilindara.
Centralni cilindar, koji je otprilike prečnika 2.5cm, poveže se kroz dno ćelije sa
negativnim nabojem, kao katoda. (Izoluje se od kućišta ćelije) Zatim slijede tri neutralna
cilindra promjera 5cm, 7.5cm i 10cm, iste visine kao i anoda; i koncentrično poredanih
od centra prema vani. Peti cilindar čini samo vanjsko kućište ćelije, koje bi trebalo biti
takođe od nerdajućeg čelika i debljine od najmanje 3mm. Vrh anode (poklopac) trebao
bi biti kupast ili zaobljen, kako bi omogućio usmjeravanje energije prema vrhu
ćelije. Gornja i donja strana cilindara koji ćine unutrašnji dio ćelije ne bi trebali biti
bliže od 2.5cm vrhu ili dnu kućišta. Svi cilindri moraju međusobno biti odvojeni uz
pomoć najboljih izolatora. Neki preporučuju graničnike od crne gume. U svakom slučaju,
na principu ove 3-će orgonske ćelije, Mark III, danas su već razvijene mnoge njene
verzije. Sa nekih pola litre vode, auti prelaze neogranićen broj kilometara. Sama ćelija
najvjerovatnije akumulira orgonsku energiju. Da li iz same vode ili iz 'okoline', uz pomoć
vode, to za sada još uvijek nije potpuno jasno. Znači, radi se o orgonskom akumlatoru.
Čini se da je trenutno najviše u upotrebi verzija orgonske ćelije sa 5 cilindara.

JOE CELL - OSNOVNE KARAKTERISTIKE

  Voda iz ćelije se ne troši

  Ćelija ostaje hladna dok radi (kao i motor od auta kojeg ona pokreće)

  Često potraje jedan određen period vremena dok motor počne da radi na
određenu orgonsku ćeliju. On u početku počne da radi eratično i isprekidano.

  Ukoliko se ćelija odstrani iz auta, jedno određeno vrijeme treba da prođe da bi

se motor ponovo vratio na svoj normalan rad na benzin.

  Ako je orgonska ćelija korištena u nekom autu tokom dužeg vremenskog

perioda, motor automobila može da postane "energetski nabijen" i od tog momenta
orgonska ćelija nije više ni potrebna da bi motor radio. Auto ide sasvim normalno i
bez benzina i bez ćelije !?! (Još jedan od "neobjašnjivih fenomena" u koje je teško
povjerovati !)

  Sve svjećice kao i njihovi kablovi mogu da se odstrane a auto će sasvim

normalno da funkcioniše i bez njih, ukoliko se ne odstrani razvodna kapa i namotaj
za paljenje motora.

  Ćelija ne mora da bude spojena sa unutrašnjošću motora. Dovoljno ju je samo

staviti blizu motora.

  Da bi ćelija radila, voda se mora "elektrizirati".

  "Elektrizirana" voda se može presipati iz jednog kontejnera u drugi bez gubitka

"naboja". (Mnogi koriste posebne ćelije za elektriziranje vode, kako bi izbjegli
taloženje "sedimenta" na izolacione graničnike postavljene između cilindara)
   Ćelija traži specifičan stil konstrukcije, koji je za sada slabo razumljiv većini
konstruktora.

  U vezi orgona i orgonskih akumulatora danas se razvila cijela jedna filozofija. U

vezi sa svim tim, takođe se promoviše i mnogo mitova, odnosno, dezinformacija, te
se čitaocima preporučuje oprez uz korištenje vlastitog razbora.

  Prisustvo različitih ljudi može različito da utiće na rad ćelije. (Čini se da između
čovjeka i ove energije dolazi do određene interakcije ?!? Neki čak tvrde da su se za
vrijeme svog rada sa orgonom izlječili od određenih teških oboljenja)

ORGON

"Ta kosmička OR energija prožima cijeli naš univerzum… ta energija nema masu i
spontano pulsira" – Wilhelm Reich.

Neke Karakteristike Orgona

  Orgon nema masu, nema inerciju niti težinu, tako se ne može ni mjeriti
konvencionalnim uređajima za mjerenje.
  Prisutan je svugdje, međutim njegova koncentracija varira od mjesta do mjesta i
od vremena do vremena.

  Nalazi se u stalnom kretanju. Kreće se neravnomjerno od zapada prema istoku,

brzinom dosta većom od brzine rotacije zemlje. Iz nekog od akumlatora ta energija
se emituje u vidu cirkularnih pulsirajućih talasa.

  Negira zakon entropije. Kreće se od nižih koncentracija prema višim. Ovo je

bitno za one koji eksperimentišu s orgonskom ćelijom. Ako se ćelija nalazi na
nepovoljnoj lokaciji, onda će joj trebati više vremena da se aktivira a u nekim
slučajevima neće se ni aktivirati. Tako se neke ćelije mogu aktivirati veoma brzo dok
drugima nekada treba i nekoliko sedmica.

  Orgon je sposoban i da stvara novu materiju. U određenim okolnostima u ćeliji

se formiraju različiti minerali koji su za sada nepoznati (ne radi se o sedimentu iz
vode). Radi se o "puderu" bijele ili zelene boje koji se taloži na dno ćelije, što može
da ometa njen pravilan rad. U slučaju pojave ove materije, ćelija se mora rastaviti,
dobro očistiti, pa onda ponovo sastaviti.

  Orgon se može kontrolisati i manipulisati.

  Dolazi iz sunca u velikim količinama. Tako mu je i gustina najveća u

popodnevnim časovima a najmanja negdje između 3 i 4 sata, ujutro.
  Vremenske prilike, vlaga, oblaci, temperatura, doba dana itd. mogu da utiću na
proces akumuliranja orgona.

  Orgonska energija se kreće u pravcu magnetnog polja. U odnosu na neko

električno polje, kreće se pod pravim uglom.

  Voda upija orgon. To je i jedan od razloga zašto se voda koristi u ćeliji. Vrsta
vode koja se sipa u ćeliju takode može da bude veoma bitna. (Navodno, izvorska
voda je najbolja za korištenje u orgonskoj ćeliji)

  Orgonska energija ima dva polariteta. Tako možemo imati pozitivnu i negativnu
orgonsku silu.

  Orgonska energija može da probije ili da se kreće kroz sve do sada poznate
materijale. Može da prođe kroz blok od željeza debljine 20 metara. Stoga ni u kom
slučaju ne treba misliti da mi tu energiju držimo "zarobljenom" u kućištu Joe-ćelije.
Čini se da ona ostaje unutra samo zato što ona to hoće. Ono kako se čovjek koji radi
sa orgonom treba postaviti, to je da uz pomoć orgonske ćelije on stvara određene
uslove u kojima se ta energija može "saditi" i "uzgajati." (Čini se da materijali na
bazi polimera ipak mogu zaustaviti ili otežati prodor orgonu)

  Sporo se kreće kroz provodnike. Treba mu oko 20 sekundi da bi prošao kroz

žicu dužine 50 m. Za eksperimentatore to bi značilo da trebaju da pričekaju bar 30 s,
nakon što ukopčaju ćeliju, da bi primjetili jedno konzistentno dejstvo orgona.

  Orgon ima tendenciju da se kreće prema gore, vertikalno. To treba imati na umu
prilikom sklapanja Joe-ćelije.

  Orgon ne može da se zadrži u ćeliji ili u vodi duže od jednog sata. To objašnjava
zašto ćelija 'iscuri' ukoliko nije u upotrebi i zašto se koristi ona baterija od 1.5V.
Ona u stvari održava jedan nizak nivo elektrolize, dovoljan da se u ćeliji proizvede
upravo onoliko orgona koliko 'istekne' iz nje napolje. Baterija u tom slučaju samo
održava "proces uzgoja" orgona u ćeliji.
  Pojas radijacije mu je dosta širok, najmanje 50m u slučaju Joe-ćelije.

  Orgon prati zakone optike. Prizma može da ga odbija pod uglom, isto kao i
ispolirane površine. (Korištenjem zakona optike možemo smanjiti i oticanje orgona
iz Joe ćelije)

  Orgonska energija okruzuje samu sebe izmjeničnim okruglim poljima suprotnih

polariteta. (To se može koristi kod određivanja prečnika cilindara i razmaka između
njih kod optimizacije ćelije)

  Orgon je osjetljiv na živa bića. Čini se da je stanje svijesti čovjeka koji

eksperimentiše sa orgonom i njegov odnos, kako prema toj energiji, tako i prema
 životu uopšte, veoma bitan !?! (Čini se da ova energija ima svoju vlastitu svijest i
inteligenciju !?!)

  Orgon se može koncentrirati sve do jedne određene tačke. Kad koncentracija

orgona u Joe-ćeliji dosegne svoj maksimum, orgon će se početi pretvarati u
električnu energiju i naći načina da se u tom obliku i isprazni.

  Torziona orgonska polja prenose informaciju bez transmisije energije, a

propagiraju se kroz fizičke medije ne ulazeći ni u kakvu interakciju s njima.

  Torziona orgonska polja ne mogu se zakloniti uz pomoć većine materijala, osim

sintetičkih materijala na bazi polimera.

  Svaki fizički objekat, bilo žive ili nežive prirode, posjeduje svoje vlastito
karakteristično torziono orgonsko polje.

  Svi permanentni magneti posjeduju svoje vlastito orgonsko torziono polje.

  Torziono orgonsko polje može se stvarati uz pomoć geometrijske distorzije

fizičkog vakuma. To se može demonstrirati uz pomoć piramide, kupe, cilindra,
trokuta itd.

  Aluminijum, slično ogledalu, može ("optički") da odbije orgonsko torziono

polje (reflekcija).

  Orgon prolazi kroz sve materijale, ali različitom brzinom.

KAKO SASTAVITI JOE-ĆELIJU, ORGONSKI AKUMLATOR

Napomena : Prije sastavljanja Joe-ćelije za pogon auta, preporučuje se da se prvo

napravi jedna Probna Ćelija, kako bi se na osnovu nje uvjerili da stvar funkcioniše i
vidjeli osnovni principi djelovanja orgona. Ona će manje i da košta a takođe je u stanju da
pokreće motor.

Probna Ćelija – Za Eksperimetalne Svrhe

Lista dijelova :

  1x, providna staklena tegla (može i od akriličnog materijala) prečnika 150mm i

visine oko 200mm. Mora imati poklopac !

  1x, komplet od 5 cilindara od nerđajućeg čelika promjera 2.5mm, 5mm, 7.5mm,

10mm i 125mm
   18x, graničnik (izolator) promjera 12mm, od ebonita ili crne gume (postavljaju
se između cilindara kako bi održali ravnomjerno rastojanje između njih)
  1x, 250mm kaiš od nerđajućeg čelika

  2x, zakivak čelični

  1x, 500 mm crijevo koje se skuplja na povišenoj temperaturi – njime se obloži

onaj čelični kaiš (izolacija)

  2x, akrilični držaći – montiraju se sa strane ćelije tako da se ona može prihvatiti
za njih.

Probne Ćelije

Petocilindrična Orgonska Ćelija, Joe-Cell

Trenutno se ovaj tip ćelije najviše koristi. Lista dijelova (u inčima) :

  1x, komplet ispoliranih cilindara od nerđajućeg čelika, prečnika 1, 2, 3 i 4 inča -

dužine oko 8 inča

  2x, vanjski cilindar prečnika 5 inča

  1x, donja pločica sa navojem – 5 inča, čelični prsten s navojem, kako bi se

pločica pričvrstila kao dno ćelije; (ovdje je potreban tokarski stroj)

  1x, poklopac u obliku kupe

  24x, graničnici od ebonita (1/2 inča x 1/2 inča) ili nekog drugog izolacionog
materijala

  1x, zavrtanj od nerđajućeg čelika, 3 inča x 1 inča, matica i šajba

  2x, izolatori od plastike, (najlon), za izlazno mjesto zavrtnja kroz vanjski

cilindar
   izvod promjera 24mm (na poklopcu ćelije) na kojeg se pričvrsti aluminijska
cijev koja vodi do motora

  cjevčica od nerđajućeg čelika koja se montira na zavrtanj, kako bi pridržavala

unutrašnje cilindre, odnosno, odvajala ih od dna ćelije

Dijelovi 4-cilindrične ćelije i njen konačni oblik :

Dijelovi 5-cilindrične ćelije i njen konačni oblik :

Položaj izolatora (raspored graničnika i 5-cilindrična ćelija, dijelovi) :

Napomena : Ovim tekstom sam imao namjeru samo da objasnim osnovne principe
orgonske energije i Joe-cell. Onima koji žele eksperimentisati preporučujem da skupe što
je moguće više informacija na ovu temu, prije nego što otpočnu sa eksperimentima.
Dosta informacija (i dezinformacija !) može se trenutno naći preko interneta a postoje i
brošure kao npr. Experimenter's Guide to the Joe Cell, Alex Schiffer; How to Run Your
Car on Zero Point Energy, itd… Postoji i jedan negativni oblik orgonske energije (DOR)
koji nastaje kada se orgonska energija izloži negativnim uticajima iz okoline i koji može
biti štetan po zdravlje (Oranur Efekat). Prilikom rada sa orgonom treba izbjeći blizinu
katodnih cijevi (TV, Kompjuter itd.), mikrovalnih pećnica, fluorescentnih svjetala,
mobilnih telefona, radio, TV i telefonskih odašiljaća, nuklearnih postrojenja itd.