You are on page 1of 3

Patent, intelektualno i industrijsko vlasništvo

*Patenti
Patent je isključivo pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog
problema. Patent se priznaje za izume koji se odnose na proizvod, postupak ili primjenu.

Patent osigurava vlasniku isključivo pravo na izradu, korištenje, stavljanje u promet ili
prodaju izuma zaštićenog patentom, tokom ograničenog vremenskog perioda koje u pravilu
ne može trajati duže od 20 godina od datuma podnošenja prijave patenta. Protekom tog
vremena patentirani izum postaje javno dobro, svakom dostupno na upotrebu.

Patent predstavlja vlasništvo čiju upotrebu za vrijeme trajanja patentne zaštite vlasnik može
dopustiti drugim osobama davanjem licence, ili ga može u potpunosti prenijeti na druge
osobe.

Suštinski uvjeti koje neki izum mora zadovoljiti za priznanje patenta jesu novost u odnosu na
postojeće stanje tehnike, inventivni nivo (tj. neočiglednost onome koji je upoznat s dotičnim
tehničkim područjem) i industrijska primjenjivost (tj. praktična primjenjivost u
industrijskom obimu).

Patent se stiče priznanjem od strane ovlaštenog tijela, u pravilu na temelju ispitivanja prijave
patenta koja opisuje izum na zakonom propisani način. Ovlašteno tijelo može biti nacionalni
patentni ured (u BiH je to Državni zavod za intelektualno vlasništvo. Zaštita patentom se
ostvaruje prema teritorijalnom načelu, tj. vrijedi samo na teritoriju one države ili regije u kojoj
je priznat.

Da bi ostvario patentnu zaštitu za svoj izum, prijavitelj je u postupku za priznanje patenta


dužan otkriti tehničke detalje svog izuma u opsegu koji omogućuje stručnjaku iz predmetnog
područja izradu ili upotrebu izuma. Takav opis izuma postaje, nakon određenog propisanog
perioda tajnosti, javno dostupan svim zainteresiranima.

Drugim riječima, patentni sistem predstavlja u stvari neku vrstu razmjene u kojoj izumitelj
pristaje otkriti društvu pojedinosti svog izuma, kako bi se omogućio tehnološki napredak, u
zamjenu za pravo isključivog raspolaganja tokom određenog razdoblja.

*Intelektualno vlasništvo
Proizvodi ljudskog uma predstavljaju nematerijalna dobra, čija je vrijednost
u umnožavanju, upotrebi i prikazivanju drugim ljudima, pa ih nije svrhovito a često niti
moguće zaštititi sakrivanjem, zatvaranjem ili drugim mjerama fizičke zaštite.

Zbog društvene vrijednosti tih nematerijalnih dobara smatra se da kreativna ili umjetnička
realizacija neke ideje koja je plod ljudskog intelekta pripada njezinom stvaratelju te, pod
određenim uvjetima, predstavlja njegovo intelektualno vlasništvo. Iako neopipljivo u fizičkom
smislu, intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike imovine, pa se ono može kupiti,
prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti ili naslijediti kao i svako drugo vlasništvo.
U poslovnom smislu intelektualno vlasništvo predstavlja nematerijalnu imovinu čije uspješno
iskorištavanje može biti vrijedan temelj ili doprinos poslovanju.

Kako bi se zaštitila ova vrsta dobara, te na taj način potakla ljudska kreativnost koja doprinosi
općem društvenom razvitku, razvijen je odgovarajući sistem pravne zaštite intelektualnog
vlasništva. Pravo intelektualnog vlasništva obuhvaća sistem pravnih instrumenata kojima se
uređuje način sticanja intelektualnog vlasništva i način zaštite od njegovog neovlaštenog
korištenja.

Neovlaštena upotreba ili umnožavanje predmeta intelektualnog vlasništva


predstavlja povredu prava, a pravo vlasnika na raspolaganje, upotrebu i sticanje koristi od
takvog vlasništva štiti se sredstvima i institucijama pravnog sistema.

Intelektualno vlasništvo obuhvaća dvije podgrupe prava - autorsko i srodna prava, te prava
industrijskog vlasništva.

 Autorsko pravo je isključivo pravo autora na raspolaganje njihovim književnim,


znanstvenim ili umjetničkim djelima, te djelima iz drugih područja stvaralaštva;
srodna prava na sličan način odnose se na prava umjetnika izvođača, proizvođača
fonograma i emitiranja radija i televizije;
 Industrijsko vlasništvo obuhvaća prava kojima proizvođači štite od konkurenata svoje
poslovne interese, položaj na tržištu i sredstva uložena u istraživanje, razvoj i
promociju.

Pojedine aspekte ili svojstva nekog proizvoda moguće je zaštititi kroz jedan ili više raznih
oblika intelektualnog vlasništva, koji se međusobno nadopunjuju. Primjer, patentom se štiti
novo rješenje nekog tehničkog problema, industrijskim dizajnom štiti se novi vanjski oblik
ili izgled proizvoda, a žigom (poznatim i pod nazivima zaštitni znak, zaštićena robna marka
ili engl. registered trade mark) se štiti znak koji služi za razlikovanje od sličnih proizvoda
i/ili usluga na tržištu.

*Industrijsko vlasništvo
Industrijsko vlasništvo je skupni pojam koji obuhvaća prava kojima proizvođači štite od
konkurenata svoje poslovne interese, položaj na tržištu i sredstva uložena u istraživanje,
razvoj i promociju.

Industrijsko vlasništvo obuhvaća:

 patente,
 žigove (zaštitne znakove),
 industrijski dizajn,
 oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti,
 topografiju poluvodičkih proizvoda.

You might also like