Silvije Strahimir Kranjčević:

Poezija

1. Bilješka o piscu:

Silvije Strahimir Kranjčević najsnažniji je hrvatski pjesnik do prvoga

svjetskoga rata. Napustio je studij teologije i svećeničko zvanje te je
radio kao nastavnik i ravnatelj srednje trgovačke škole u Bosni.
Surađivao je s glavnim književnim časopisima, uređivao je u Sarajevu
časopis Nada(1895-1903),a pored pjesama piše manje informativne i
kritičke članke. Kranjčević je jedan od rijetkih naših pjesnika koji je
duboko osjetio osnovne probleme svoga naroda i suvremena društvena
kretanja te je o njima pjevao neposredno i spontano u svojim pjesmama
kao o svojim osobnim pitanjima. On ne izdaje program, on ne timači
teoretski svoj umjetnički credo, nego u pjesmama iznosi potresno ono što
tišti i muči njegovo vrijeme.
Djela: Bugarkinje (1885)
Izabrane pjesme(1898)
Trzaji (1902)
Pjesme (1908)
Pjesnička proza (1912)
Sabrana djela: Djela, I-IV (1993-1934)
Podatke pronašao u : “Književni leksikon”, Zagreb 1972.
Autor:Tvrtko Čubelić

2. Poezija

Silvije Strahimir Kranjčević svoj umjetniči svijet otvara nacionalnim

temama iz prošlosti i iz neposrednog zbivanja, proširuje ga dubljom
društvenom i općečovječanskom tematikom, zaokružuje ga filozofijskim i
kozmičkim problemima svoga doba, ali uvijek na svoj osobni, potpuno
nov i impresivan poetski način, bogatijim jezikom i svestranijim
pjesničkim izrazom. On je najizrazitiji hrvatski nacionalni pjesnik, ali bez
romantičkog patosa i programatskog pozerstva, pjesnik širih,
revolucionarnih perspektiva i tumač nekih osnovnih čovjekovih
preokupacija.
Tematika Kranjčevićeve poezije veoma je opširna, pisao je o
svemu. U svojim pjesmama pjesnik je najčešće iznosio osjećaje patnje
uz koju se gotovo uvijek javljala magična želja ljubavi. Kranjčević je kao
osoba vrlo poštivao pravdu i rad i stoga nije čudno što je mnogo pisao o
radništvu i pravdi. U radniku je Kranjčević pronalazio jamstvo bolje
budućnosti čovječanstva. Osim što je pisao o radništvu,pravdi,ljubavi i
patnji u njegovim pjesmama nailazimo na slike iz biblije kao što je
pjesma. Kranjćević je preuzeo mitive I likove iz Biblije Mojsije u kojoj
pjesnik prikazuje Mojsijevu propast zbog nepromišljenosti. Mojsije je bio
biblijski prorok, vođa i zakonodavac starih Židova. Izveo je narod iz
Egipatskog ropstva i doveo ga u obećanu zemlju Hanaan. Međutim u tu
zemlju nije ušao.
Kranjčević kao pjesnik poznat je bio po svom pesimizmu o kojem
su govorili mnogi. U svojim pjesmama iznosio je svoja razmišljanja koja
su često bila sumorna, tmurna, crna , nigdje točke svijetla, nade.

“Ni mislit mi se neće,

Sve pepeo gledam svud,
On zasno je cvijeće
I zapunio grud...
A preko njega strujne
Kadikad čudan šum;
To katkad cvili srce,
A ruga mu se um.”
Kranjčevićev pesimizam najviše se istiće u njegovim posljednjim dvijema
zbirkama “Trzaji” i “Pjesme”. Pesimizam je za Kranjčevića vrlo bitan jer je
baš zahvaljujući svom pesimizmu ostvario najbolja djela i u svezi toga
jednom je rekao : “ Ja odvajam pesimizam čovjeka koji osjećajući se
uvređenim, neuspjelim traženjima harmonije u svijetu i samome sebi,
strasno prokljinje i sebe i svijet; taj oblik pesimizma odvajam od
beznadne potčinjenosti mučenjima duha i tijela, koja su toliko obilna u
našem svijetu i koja treba uništiti.” Kranjčević sigurno nije spadao u one
pasivne ljude, a to dokazuje i reakcije crkvenih kritičara na neka njegova
djela.
Razvitak Kranjčevićeve poezije može se razviti u nekoliko stupnjeva
i razdoblja. Prvo se javlja Kranjčević rodoljubni pjesnik, zatim Kranjčević
buntovnik, te Kranjčević pjesnik kozmičkog položaja čovjeka. I bez obzira
na razvoj i napredovanje jedno je u Kranjčeviću ostalo isto, a to je stav
prema bijednima:

“Te on je ustao sa trula ležišta,

On - prezren, ropče uzaludno,
I sad sa Kremlja baš u rusku gleda noć,
O, nekud čudno...čudno..čudno...”

(Vizija,1906.)

Jedna od najboljih Kranjčevićevih pjesama zasigurno je pjesma “Misao

svijeta” koju je pjesnik napisao 1896. U pjesmi Misao svijeta pjesnik
iznosi motiv čoječanstva, čovječanstva u usporedbi sa svemirom,
beskrjnim prostranstvom. U početku pjesme Kranjčević spominje
zvijezdu koja negdje trepti i koju samo srce sluti.

“Ima vječna zvijezda zlatna - za oblacima negdje trepti,

Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom klepti.
Srece samo zvijezdu sluti - ideja je vječna, sama,
Adamovo teži pleme k njoj krvlju i suzama.”
---------------------------------------------------------------------

Zvijezda predstavlja savršenstvo, besmrtnost, predstavlja ostvarenja svih

želja, ona je ustvari misao svijeta. U nastavku pjesme pjesnik poziva se
na povijesne epohe koristeći se simbolima koji određuju svaku epohu.
Kreće od Krista, uzimajuću kao simbol Getsematsku baštu gdje je počela
Kristova muka i potok Kedeon gdje je po bibliji Krist provodio posljednje
trenutke prije uhičenja.

---------------------------------------------------------------
“Sveta bašto Getsemantska, sveta vodo od Kedeona,
Recite mi gdje je ona tajna zvijezda variona?”
----------------------------------------------------------------

Pjesnik nastavlja pjesmu pozivajući se na Staru Grčku i Rim, a ako

simbole uzima Akropolu i Kapitol da bi završio sa franciskom revolucijom
čije je simbol giljotina. Na kraju prvog djela pjesme Kranjčević izriče
misao kojom iskazuje zasljepljenost čovječanstva:

----------------------------------------------
“Il su lažni ideali, ili laže ovo doba, “
----------------------------------------------

U drugom djelu pjesme Kranjčević spominje radničku klasu, siromašan

sloj društva.

---------------------------------------------------------------
“Smrdilo im čelo uljem, smolom, lojom, jalovinom,
Starim gvožđem i još nekim izmetninom...
---------------------------------------------------------------

Upravo u tom drugom djelu dolazi do izražaja pjesnikov odnos prema

radništvu i radu, a i njegova nada da će proletarijat pobijediti:

-------------------------------------------------------------
“Nasmija se čudni junak i sva zemlja porumenje
Takva rumen tele se vidi kad se smješi zora rana,
Pa nvijesta milim stidom osvit novog, ljepšeg dana.
Diže desnu junak dobar, preko neba noktom manu,
Oblačine s neba zgna ko hartiju tan - tanaem!
A oblaci to su bili osni, teški, ledni, gusti.
Sa zemljice vjkovi ih isparili mučni, pusti!
Pa su krili onu zvijezdu što je ljudsko srce sluti.”

Misao svijeta (1896)

Krajnčević radnike poštuje i vjeruje da će oni promjeniti svijet i upravo

ovom pjesmom sam daje doprinos za bolje sutra.
Najznačajnija Kranjčevićeva rodoljubna pjesma je zasigurno
pjesma “Moj Dom” koja se ujedno smatra jedna od najboljih
Kranjčevićevih pjesama uopće. Već je prije pjesnik u nekom svojim
pjesmama, poput Utjehe i Plaće pravde, najvio motive koje je kasnije
vješto unio u pjesmu “Moj Dom”.
Pjesnik ovom pjesmomIskazuje svoju ljubav prema domovini,
ljubav koja ga boli i koju sakriva u srcu:

“Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,

I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I...gutam svoju bol!”
------------------------------------------------------------
On je nosi u svom srcu i ponosan je na nju:

-----------------------------------------------------
“O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!”
------------------------------------------------------

Prije Kranjčevića pisane su također rodoljubne pjesme, naročito u

kniževnosti ilirizma. Najpoznatija pjesma tog razdoblja je “Hrvatska
domovina” Antuna Mihanovića. Mihanović prošlost svoje domovine slavi
stihovima:
”Oj junačka zemljo mila
Stare slave djedovino.”

Za razliku od Mihanovića Kranjčević hrvatsku povijest prikazuje ovako:

------------------------------------------------
“I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren - đulistane
I morske vile dah”
-------------------------------------------------

Daljnim uspoređivanjem Mihanovićeve Hrvatske domovine i

Kranjčevićeva Doma pronalazimo razlike u opisivanju krajolika. Dok
Mihanović slavi hrvatske ravnice, planine i nebo :
“Mila, kuda si nam ravna
Mila, kuda si planina
Vedro nebo, vedro čelo”

Kranjčević opisuje jedro koje nad šumom strmi pjenu i cvjetno kopno i
veliko more koje mu posvećuje grud.

-------------------------------------------------------
“I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!”
--------------------------------------------------------
“Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;”
---------------------------------------------------------

Svi ovi stihovi dokazuju Kranjčevićevu ljubav prema domovini i snagu

stihova i snagu stihova kroz koje je on tu svoju ljubav izrekao.