Dr. Muhammed Nuajm Jasin Iman

IMAN
TEMELJI - SU[TINA - NEGACIJA
dr. Muhammed Nuajm Jasin
Sarajevo 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala IMAN - HAKIKATUHU, ERKANUHU VE NEVAKIDUHU
Naslov prijevoda IMAN - TEMELJI, SU[TINA , NEGACIJA
Pisac dr. Muhammed Nuajm Jasin
Prevodilac mr. Zuhdija Adilovi}
[erijatski recenzent Muhamed Mehanovi}
Likovno - tehni~ki
urednik Nedàd Kazi}, Fatih Farhat
Lektor prof. Safet Sari}
Korektor Sabina Deljkovi}, Omer Resulovi}
DTP Kavazovi} D&T, Sarajevo
[tampa OKO - Sarajevo
Tira`: 30 000
KNJIGA BROJ 5
êtvrto izdanje BESPLATNI PRIMJERAK
Izdava~ Sva prava {tampanja i izdavanja zadràva Visoki saudijski komitet za

pomo} BiH i Kulturni centar Kralj Fahd u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ÛVARA DVA HRAMA

KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
UDK 297.1
Yasin, Muhammad Nuaym

Iman: temelji - su{tina - negacija / Muhammed Nuajm Jasin; (s arapskog preveo Zuhdija Adilovi}).
- 4. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 201 str.; 20
cm. - (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 5)
Na kor. listu i hrptu Muhammed Nuajm Jasin. - Prijevod djela: Iman: hakikatunu, erkanuhu, ve
nevakiduhu. - Bilje{ke: str. 179 - 197.
ISBN 9958 - 880 - 00 - 8
COBISS - ID 450054
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
PREDGOVOR
Hvala Allahu Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu
Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: I doista, ovo je
pravi put moj, pa se njega drìte i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od
puta Njegova. (El - Enam, 153) Uzvi{eni Allah tako|er veli: Reci: Zar su isti oni
koji znaju i oni koji ne znaju? (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: Zato vjerujte
u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo. (Et - Tegabun, 8)
Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: Reci: Meni je,
doista, jasno ko je Gospodar moj (El - Enam, 57), na{eg Vjerovjesnika Muhammeda,
sallallahu alejhi ve selleme.
Najuzvi{enija znanost je spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja
vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije.
U tradiciji se pominje: Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka je kao
vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde. Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i
najdostojniji da bude primjen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm {erijatom. A cilj
i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: Dìne i ljude stvorio sam samo zato da
Mi se klanjaju. (Ez - Zarijat, 56)
Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika
Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad,
ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu posebno u
ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje
islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom,
najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali
islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa,
povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije
mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e
u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo?
U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, ivimo s ovom
odabranom skupinom knjiga iz serije Biblioteka bosanske porodice, koju nudimo odraslom
i malom, mu{ku i ensku. Svako od njih moe zeti iz njih shodno obimu znanja koje mu je Allah
dao,oboruavaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla.
Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo
onaj ko je propao- veli Poslanik, a.s. Ostavio sam vam dvije stvari koje, ako ih se budete
pridràvali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet - veli Poslanik, a.s., tako|er.
Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim
djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju
djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom
nagradom. On ~uje dove i odaziva se.
Direktor Regionalnog ureda

Visokog saudijskog komiteta za Evropu
Naser b. Abdurrahman es - Saeed

BILJE[KA O AUTORU
Puno ime mu je Muhammed Nuajm Abdus Selam Jasin. Ro|en je u Jordanu 11.6.1943.
g. [erijatski fakultet zavr{ava 1964. g. na Damaskom univerzitetu, a 1965. zavr{ava fakultet
prava na istom univerzitetu. Magistarski rad na komparativnom fikhu brani 1968. g. na El-
Azharu. Iste godine daje magistrat iz prava na Kairskom univerzitetu. Doktorat okon~ava
na El-Azharu, 1972. g., tako|er iz oblasti komparativnog fikha. Predava~em na Jordanskom
univerzitetu postaje 1972. g., a od 1978. do 1992. predaje i na Kuvajtskom univerzitetu. Od
1992. do danas predava~ je na Jordanskom univerzitetu. Jedno vrijeme je vodio katedru
komparativnog fikha na Kuvajtskom univerzitetu i jedan je od osniva~a {erijatskog fakulteta
na tom univerzitetu. Bio je ~lan nau~ne komisije za kuvajtsku enciklopediju fikha. Aktivno
u~estvuje u preradi programa fikha na fakultetima i duè vremena ostaje ~lan stru~ne
komisije za fetve u Jordanu. U~estvuje u komisijama za izradu pravilnika savremene islamske
ekonomije. Postaje ~lanom ure|iva~kog kolegija za izdavanje nau~nih radova Jordanskog
univerziteta u kojem i danas djeluje. Objavljuje veliki broj nau~nih radova iz fikha i {ire. Do
sada je objavio deset knjiga, od kojih su dvije iz podru~ja akaida a tri o dìhadu. Ove podatke
smo dobili iz njegovog dosijea na Jordanskom univerzitetu i autor je izrazio radost i
zadovoljstvo kada je saznao da }e ovo njegovo djelo biti {tampano na bosanskom jeziku.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
PREDGOVOR
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova; neka je salavat na Poslanika, Njegovu ~asnu
porodicu, ashabe i sve njegove iskrene sljedbenike, do Sudnjeg dana!
Akidet - tewhid temeljna je islamska znanost na kojoj se grade sve ostale islamske
nauke. Misija svakog poslanika bila je sadràna u rije~ima la ilahe illallah - (Nema drugog
boga, osim Allaha!) i zada}a svakog od njih je bila da ugradi tu ideju u srca svojih sljedbenika.
Naàlost, na na{em podneblju se u zadnjem periodu uop}e nije radilo na pisanju i pripremi
knjiga ili ud`benika iz ove oblasti koji bi odgovarali potrebama na{eg prosje~nog muslimana
u Bosni, ili u~enika u na{im medresama. Na{ pristup ovoj oblasti svodio se na filozofsko
teoretiziranje ili polufilozofsko - ilmul kelamsko debatiranje o svojstvima Allaha, d`.{., i
pitanjima gajba. Me|utim, na{a bra}a u islamskom svijetu napisala su desetine savremenih
djela i ud`benika iz ove oblasti, koja su zauzela svoje mjesto na ~uvanim islamskim fakultetima
i univerzitetima. Jedno od op}eprihva}enih savremenih akaidskih djela me|u profesorima i
studentima gotovo svih islamskih univerziteta jeste ovo djelo, koje je Allahovom, d`.{.,
voljom na{lo svoje mjesto i na na{em, bosanskom jeziku. Ta njegova prihva}enost od
strane velikog dijela islamskog svijeta i jeste bila moj glavni motiv prilikom odluke za njegovo
prevo|enje. Autor ovog djela je ~uveni profesor na Jordanskom univerzitetu, gdje i danas
djeluje i radi. Nadam se da }emo ovim djelom popuniti veliku prazninu, koja je bila o~evidna
u na{oj sredini.
Molim Allaha, d`.{., da ovo djelo nai|e na prijem kod na{ih muslimana, kao {to je to
slu~aj s na{om bra}om u arapskom svijetu, i Njega molim da me za trud koji sam uloìo,
prevode}i ovo djelo, nagradi na Sudnjem danu.
Prevodilac
UVOD
Zahvala pripada samo Allahu; od Njega pomo} traìmo i Njega za oprost molimo. Utje~emo
se Allahu od zla nas samih i zlih djela na{ih. Koga Allah uputi na pravi put, za njega nema
zablude, a koga u zabludu odvede, za njega nema upute. Svjedo~im da nema drugog boga,
osim Allaha, i da je Muhammed, a.s., Njegov rob i poslanik.
Osnova svakog nereda je suprotstavljanje Istini i odstupanje od njenog puta, a svako
dobro je u slije|enju Istine i pridràvanju njenog puta. Istina (hak) najsavr{enije je i
najsvrsishodnije stanje u kojem je Allah, d`.{., stvorio stvorenja, ili od njih traì da takva
budu. Sve na ovom svijetu stvorio je samo Allah, d`.{., i niko nije s Njim u tome u~estvovao.
Svaku pojavu na ovom svijetu Allah, d`.{., postavio je na odre|en na~in i o njoj se adekvatno
pobrinuo. A Allah, d`.{., savr{en je i daleko od bilo kakve gre{ke, te je u Njegovom stvaranju
i odre|ivanju samo pravda i ispravnost. Zbog toga, sve {to odstupi od boànskog zakona
i Njegove naredbe, neminovno propada. Nebesa i Zemlju Allah, d`.{., stvorio je po Istini i
Svojom mudro{}u ih uredio, te su zbog toga u potpunom savr{enstvu i skladu.
Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, nered bi njima
zavladao. (El-Enbija, 22)
ôvjek je, isto tako, jedno od Allahovih, d`.{., stvorenja i ispravnost njegovog ìvota
ovisi o njegovoj spoznaji Istine i njenom slije|enju, a stranputica je neminovan rezultat
njegovog nepoznavanja Istine, ili njenog odbacivanja, i pored toga {to ju je spoznao. Uzrok
neispravnosti ìvota cjelokupnog ~ovje~anstva je nevjerovanje u Stvoritelja i neprihvatanje
Njegovih naredbi, Upute i Istine koje je objavio. A uzrok ispravnosti cjelokupnog
ovozemaljskog ìvota je vjerovanje u Allaha, d`.{., i u ono {to je On objavio i postupanje po
Njegovom uputstvu u svim domenima ljudske djelatnosti. Zato je Allah, d`.{., rekao:
Od Mene }e vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju, ne}e
zalutati i ne}e nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj }e te{kim
ìvotom ìvjeti i na Sudnjem danu }emo ga slijepa oìviti. (Ta-Ha, 123-124)
Allahovu uputu }e slijediti samo onaj ko u Njega bude vjerovao, Njega se sje}ao, osje}ao
Njegovu prisutnost, svojstva i veli~inu. A ko na Allaha zaboravi, taj }e se i okrenuti od
Njegove Upute.
ôvjek je, dakle, na ovom svijetu stavljen na ku{nju izme|u: sje}anja na Allaha, d`.{., i
slije|enja Njegove upute, ili zaborava na Allaha i zablude. On je na raskr{}u ova dva puta;
tre}i ne postoji. Pred njima je put imana, upute i sre}e, na ovom i budu}em svijetu, i put kufra
(nevjerstva), zablude i nesre}e na oba svijeta.
Zbog toga je najva`nije i najuzvi{enije {to ~ovjek moè nau~iti i pou~iti druge ljude
pitanjima imana, njegovih temelja i obaveza koje se podrazumijevaju. A u isto vrijeme najpre~e
~im }e se za{tititi i naoruèti je spoznaja kufra, njegovih uzroka i posljedica. Ako ~ovjek s
tim bude na~isto, spoznao je put svoje sre}e i sigurno }e ga slijediti i ne}e odstupiti od njega;
spoznao je i put nesre}e, te }e ga se sigurno kloniti.
Nadamo se da }emo u ovoj knjizi objasniti - onim {to nam Allah, d`.{., podari od znanja
i istine - pitanje imana i njegovih temelja, i uzroke kufra i njegove puteve. A jedino Allah, d`.{.,
omogu}uje uspjeh. Zato je sve, u ~emu pogodimo istinu, od Allaha, d`.{., Istinitog; {to
pogrije{imo, to je od nas i {ejtana. Allaha, d`.{., molimo da nam oprosti i da zaduì nekog od
Svojih dobrih robova da ispravi gre{ke u ovoj knjizi i objasni istinu.
Radi lak{eg kori{}enja ovom knjigom, njene teme }emo iznijeti u tri poglavlja:
1 - Temelji imana;
2 - Su{tina imana;
3 - Rije~i i djela koji izvode iz imana.
PRVO POGLAVLJE
TEMELJI IMANA
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Allah, d`.{., kaè:

Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici
- svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove:
- Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih. I oni govore: ~ujemo i
pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na{, Tebi }emo se vratiti! (El-Bekare,
285)
O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On
Poslaniku Svome objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude
vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove,
i u Onaj svijet - daleko je zalutao.(En-Nisa 136)
Nije ~estitost u tome da okre}ete lica svoja prema istoku i zapadu; ~estiti
su oni koji vjeruju u Allaha i u Onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike
... (El-Bekare, 177)
U poznatom hadisu o Dìbrilu koji je do{ao Poslaniku, a.s., u liku beduina i po~eo ga
pitati o islamu, imanu i ihsanu, stoji da je Poslanik, a.s., o imanu rekao: Da vjeruje{ u Allaha,
Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, budu}i svijet i da sve {to se doga|a
(dobro ili zlo) biva Allahovim, d`.{., odre|enjem.1
Ovih {est na~ela su temelji imana, temeljne postavke s kojima su dolazili svi poslanici,
a.s., i o kojima govore sve objavljene knjige. Zato ni~iji iman nije potpun niti primljen, sve dok
~ovjek ne bude vjerovao u {est spomenutih temelja imana, na na~in koji je ozna~io Kuran i
Sunnet Allahovog Poslanika, a.s. A ko zanije~e bilo {ta od njih, iza{ao je iz imana i postao
nevjernikom.
U sljede}im poglavljima }emo, in{allah, obra|ivati te temelje.
PRVI DIO
VJEROVANJE U ALLAHA, D@.[.
Vjerovanje u Allaha, d`.{., zna~i ~vrsto ubje|enje da je Allah, d`.{., Gospodar, Vladar i
Tvorac svega. Jedini On zasluùje da mu se ~ini ibadet putem namaza, posta, dove, nade,
strahovanja, poniznosti i pokornosti. On posjeduje sva svojstva savr{enstva, te je daleko
od bilo kakve manjkavosti.
Iman - vjerovanje u Allaha, d`.{., obuhvata tri principa:
1. - vjerovanje da je samo Allah, d`.{., Tvorac i Gospodar svega (tewhidur-rububijje);
2. - vjerovanje da se samo Njemu moè ibadet ~initi (tewhidul-uluhijje);
3. - vjerovanje da samo Njemu pripadaju imena i svojstva savr{enstva (tewhidul- esmai
ves sifat).
Zato ~ovjek ne moè biti vjernik u Allaha, d`.{., sve dok ne bude vjerovao da je On
Gospodar svega i da drugog Gospodara nema; da je samo On Bog i da se samo On moè
oboàvati i da je On potpuno savr{en u Svojim svojstvima i imenima i da niko drugi nije
savr{en i potpun.
Ovo su tri vrste tevhida koje ulaze u zna~enje imana u Allaha, d`.{.2 , a na sljede}im
stranicama }emo detaljnije pojasniti svaki od njih.
1 - TEWHIDUR - RUBUBIJJE
Tewhidur- rububijje, ukratko, zna~i:
^vrsto ubje|enje da je Allah, d`.{., Tvorac i Gospodar svega i da drugog Gospodara
nema.
Rije~ RABB u arapskom jeziku zna~i vlasnik - ravnatelj.3 A Allahov rububijjet nad Njegovim
stvorenjima zna~i da ih je samo i jedini On stvorio, da je samo On njihov gospodar i da ih
18 Iman
samo On odràva i njima upravlja. Zato tewhidur - rububijje zna~i priznanje da je Allah, d`.{.,
jedini Tvorac svih stvorenja i njihov Gospodar, da ih samo On oìvljava i usmr}uje, da im
samo On donosi korist i nanosi {tetu i da im samo On moè udovoljiti molbi ukoliko se na|u
u bezizlaznoj situaciji; da jedini On moè u~initi s njima sve {ta èli, da samo On istinski daje
i uzima; da samo On stvara i da je u Njegovim rukama sve. O tome nam Allah, d`.{., kaè:
Samo On stvara i upravlja! Uzvi{en neka je Allah, Gospodar svjetova! (El-
Eraf, 54)
U ovu vrstu tevhida ulazi i vjerovanje u Allahovo, d`.{., odre|enje - vjerovanje da sve
{to se doga|a, biva s Allahovim, d`.{., znanjem, voljom i mo}i.4 Drugim rije~ima kazano,
ova vrsta tevhida bi zna~ila: saznanje i priznanje da je istinski pokreta~ i da u ovom svemiru
istinski djeluje samo Allah, d`.{., stvaranjem, upravljanjem, mijenjanjem, usmjeravanjem
(kretanja), pove}avanjem i smanjivanjem, oìvljavanjem i usmr}ivanjem, i ostalo, i da mu se
u svemu tome niko ne pridruùje.
Kuran veoma jasno govori o ovoj vrsti tevhida. Skoro ni jedno poglavlje Kurana nije bez
spomena ili bar posrednog ukazivanja na njega. On je kao temelj ostalim vjerovanjima
tevhida, zato {to je samo istinski Tvorac, Vladar i Ravnatelj zasluàn da mu se ibadet (svaki
vid oboàvanja), skru{enost i pokornost ukazuje i upu}uje. I jedini On zasluàn je da Mu se
upu}uje zahvala, zikr, dova, nada, strahovanje i sl. Dakle, bilo {ta od ibadeta moè biti
posve}eno samo Onome ko ima apsolutnu vlast i svime upravlja.5
S druge strane, samo je istinski Tvorac, Vladar i Ravnatelj dostojan svojstava veli~anstva,
ljepote i savr{enstva, zato {to ta svojstva moè posjedovati samo Vladar svih svjetova, jer,
nemogu}e je pripisati vlasni{tvo i vladavinu nekome ko nije ìv, ko ne ~uje, ne vidi, ko je
nemo}an, nijem, koji nije u stanju uraditi ono {to èli i koji nije savr{en u svome govoru i
svojim djelima.6
Zato nalazimo da Kuran ovu vrstu tevhida spominje u kontekstu zahvale Allahu, d`.{.,
(hamda), ibadeta, pokoravanja predanosti Allahu, d`.{., i u kontekstu obja{njenja Njegovih
uzvi{enih svojstava i lijepih imena.
U hamdu (zahvali) svaki musliman na svakom rekjatu u~i:
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! (El-Fatiha, 2)
Allah, d`.{., kaè:
Ta, neka je hvaljen Gospodar nebesa, Gospodar zemlje, Gospodar svih
svjetova! (El-Dàsije, 36)
O pokoravanju i predanosti Njemu, Allah, d`.{., kaè:
Reci: Allahov put je jedini pravi put, i nama je nare|eno da Gospodara
svjetova slu{amo. (El-Enam, 71)
O obra}anju i iskrenom stremljenju samo Njemu, Allah,d`.{., kaè:
Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i ìvot moj, i smrt moja, doista su
Iman 19
posve}eni Allahu, Gospodaru svjetova. (El-Enam, 162)

O obja{njenju da se samo Allah,d`.{., uzima za za{titnika, a niko drugi, Kuran kaè:
Reci: Zar da za za{titnika uzmem nekog drugog osim Allaha, Stvoritelja
nebesa i Zemlje! On hrani, a Njega niko ne hrani! Reci: Meni je nare|eno da
budem prvi me|u onima koji se pokoravaju, i: Nikako ne budi od onih koji mu
druge ravnim smatraju. (El-Enam, 14)
U kontekstu dove, Allah, d`.{., kaè:
Samo On stvara i upravlja! Uzvi{en neka je Allah, Gospodar svjetova! Molite
se ponizno i u sebi Gospodaru svome; ne voli On one koji se previ{e glasno
mole. (El-Earaf, 54-55)
U kontekstu ibadeta, Allah, d`.{., kaè:
Za{to da se ne klanjam Onome Koji me je stvorio, a Njemu }ete se vratiti?
(Jasin, 22)
O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da
biste se kazne sa~uvali; Koji vam je Zemlju u~inio posteljom, a nebo zdanjem,
Koji s neba spu{ta ki{u i ~ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne
~inite svjesno druge Allahu ravnim! (El-Bekare, 21-22)
Zaista samo je Tvorac nebesa, Zemlje i svega {to je na njima, jedini zasluàn da ga
~ovjek prihvati kao Boga i za{titnika, i da mu se potpuno preda, da Njemu dovu upu}uje i da
se Njemu obra}a.
S druge strane, mi primje}ujemo da Kuran spaja Allahov, d`.{., rububijjet koji se ogleda
u Njegovom vladanju nebesima i Zemljom i svime {to je na njima, i njihovom uzdràvanju s
Njegovim lijepim imenima i uzvi{enim svojstvima. Promotri Allahove, d`.{., rije~i u ajetu
Kursi:
Allah je, nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme`
ni san. Njegovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji! Ko se moè pred
Njim zauzimati za nekoga bez dopu{tenja Njegova?! On zna {ta je bilo prije njih
i {ta }e biti poslije njih, a od onoga {to On zna - drugi znaju samo onoliko koliko
On èli. Mo} Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odràvanje
njihovo. On je Svevi{nji, Veli~anstveni! (El-Bekare, 255)
Uistinu, Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju jedini je koji ìvi a ne umire, koji sve odràva,
sve zna, za sve se brine, koji je Najuzvi{eniji i Najveli~anstveniji. Zatim pogledaj sljede}e
Allahove, d`.{., rije~i:
Mi stvaramo ~ovjeka i znamo {ta mu do{aptava njegova du{a, jer Mi smo
njemu bliì od vratne ìle kucavice. (Kaf, 16)
A kako i ne bi znao Onaj Koji stvara, Onaj Koji sve potanko zna, koji je o
svemu obavije{ten. (El-Mulk, 14)
Nikakve, dakle, dvojbe nema u tome da Onaj Koji je stvorio stvorenja, njih i nadzire i da
20 Iman
On zna sve ono {to ona ~ine.

A {to se ti~e onih koji priznaju da je Allah, d`.{., Gospodar i Tvorac svega, ali Ga ne
izdvajaju u boànstvenosti, nego uz Njega oboàvaju i druge, niti Ga izdvajaju po Njegovim
imenima i svojstvima, negiraju}i ih ili porede}i sa svojstvima stvorenja ili tuma~e}i ih u
prenesenom zna~enju koje nema osnove; njima ovakav tevhid ne}e koristiti i uop}e ih ne
izvodi iz kruga nevjerstva u krug imana. Allah, d`.{., nam u Kuranu govori o nevjernicima
(mu{ricima) koji su priznavali da je Allah jedini Tvorac svega, ali su, i pored toga, ostali
mu{rici,7 zato {to nisu izdvajali Allaha, d`.{., u Njegovom uluhijjetu (oboàvanju samo
Njega), nego su oboàvali i druge mimo Njega; i zato {to nisu u~inili tevhid Allahu, d`.{., u
Njegovim imenima i svojstvima, tako {to su zanijekali i u njih nisu povjerovali. Zato Allah,
d`.{., za njih kaè:
Ve}ina ovih ne vjeruje u Allaha izuzev ako uz Njega druge budu oboàvali.
(Jusuf, 106)
ûveni mufessir, El-Mudàhid, u komentaru ovog ajeta kaè:
Njihov iman u Allaha je priznanje da nas je Allah stvorio i da nas On opskrbljuje, ali oni
uz to priznanje ibadet ~ine i drugome mimo Njega.8
Jedan dio uleme iz prvih generacija rekao je: Kada ih upita{: Ko je stvorio nebesa i
Zemlju?, oni odgovaraju: Allah!, ali, i pored toga, drugog oboàvaju.9
Allah, d`.{., nam u Kuranu kazuje da su i mu{rici vjerovali da je On tvorac, Opskrbitelj
i Vladar:
A ako ih zapita{ ko ih je stvorio, sigurno }e re}i: Allah! Pa, kuda se onda
odme}u? (Ez-Zuhruf, 87)
Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz Zemlje, ~ija su djela sluh i vid, ko stvara ìvo
iz neìvog, a pretvara ìvo u neìvo, i ko upravlja svim? Allah, re}i }e oni, a ti
reci: Pa za{to ga se onda ne bojite? (Junus, 31)
Iz navedenih ajeta jasno se vidi da nije svako onaj ko prizna da je Allah Gospodar
svega, ujedno i povjerovao u Allaha kao jedinog Boga kome se ibadet ~ini i kao Jedinog
kome pripadaju sva imena i svojstva savr{enstva.10 Ve}ina ljudi ne pori~e Tvorca i Njegovo
upravljanje stvorenjima, ali njihovo nevjerstvo je u oboàvanju drugog, mimo Allaha, d`.{.11
Iman 21
2 - TEWHIDUL - ULUHIJJE
Tewhidul - uluhijje, ukratko, zna~i: ~vrsto ubje|enje da je samo Allah, d`.{., istinski Bog
i da drugog boga nema i upu}ivanje svih vrsta ibadeta (oboàvanja) samo Njemu.
Rije~ Ilah (Bog) u arapskom jeziku upotrebljava se u zna~enju rije~i meluh (onaj ko se
oboàva - onaj kome se ibadet ~ini).12
A ibadet u arapskom jeziku zna~i poslu{nost, poniznost i pokornost. Pojedini alimi su
definirali ibadet kao iskrenu ljubav s potpunom pokorno{}u. Ibadet koji nam je nare|en, u
sebi sadrì zna~enje poniznosti, a ujedno i zna~enje ljubavi, te je on potpuna poniznost
prema Allahu, d`.{., s krajnjom ljubavlju prema Njemu. Zato ibadet Allahu, d`.{., nije ispravan
ukoliko ne obuhvata oba spomenuta zna~enja i samo jedan od njih nije dovoljan za njegovu
ispravnost. Allah, d`.{., mora biti draì ~ovjeku od svega {to postoji, a ujedno i uzvi{eniji od
svega.13
Tewhidul - uluhijje se, dakle, temelji na iskrenom oboàvanju jedino Allaha, d`.{., su{tinski
i formalno (u batinu i zahiru), tako da ni{ta od toga ne smije biti usmjereno ka nekom drugom
mimo Allaha, d`.{. Zato vjernik Allaha oboàva (ibadet ~ini), samo Njega i nikog vi{e, samo
Njega istinski voli, samo od Njega strahuje, samo se od Njega nada, samo Njemu dovu
upu}uje, samo se na Njega oslanja, samo prema Njemu iskazuje pokornost, poniznost,
skru{enost i sve druge vrste i oblike ibadeta.
Ovaj dio tevhida, u svojoj su{tini, sadrì sve ostale dijelove: vjerovanje u Allaha kao
Tvorca i vjerovanje Njega kao Jedinog koji posjeduje imena i svojstva savr{enstva, {to nije
obratan slu~aj. Jer, vjerovanje i prihvatanje Allaha, d`.{., kao Tvorca i Gospodara, ne mora
zna~iti da Ga se prihvata i kao Jedinog koji se oboàva.14
ôvjek moè priznati Allaha, d`.{., kao Tvorca, ali Ga ne oboàvati (ne ~initi mu ibadet).
Isto tako, i vjerovanje u Allaha, d`.{., kao Jedinog Kome pripadaju imena i svojstva savr{enstva
(tewhidul - esmaves sifat), ne obuhvata ostale vrste tevhida.
Ali, ~ovjek koji Allahu, d`.{., ~ini tewhidul-uluhijje, priznaju}i i prihvataju}i Ga kao Jedinog
Koji zasluùje oboàvanje (da mu se ibadet ~ini) i da niko drugi, sem Njega, nije zasluàn ni
u kom vidu, time priznaje Allaha, d`.{., i kao Tvorca i Gospodara svega, i da samo Njemu
pripadaju sva imena i svojstva savr{enstva, jer istinski ibadet moè biti samo Gospodaru
Savr{enom, a ne nekome ko to nije.15
Jer, kako se moè oboàvati onaj ko nije tvorac stvorenja i ko njima ne upravlja, i kako
se moè oboàvati onaj ko nije savr{en i potpun?
Iz navedenog jasno se vidi da kelimei {ehadet (la ilahe illallah) u sebi sadrì sve vrste
tevhida, jer je njihovo zna~enje vjerovanje u tewhidul-uluhijje koji u sebi sadrì i tewhidur-
rububijje i tewhidul-esmai ves sifat.
22 Iman
Zbog toga je ovom vrstom tevhida (tewhidul - uluhijje) po~ela vjera i njime se i zavr{ila;
on je forma (zahir) i su{tina (batin) vjere i zbog njega su stvorena stvorenja. Allah, d`.{.,
kaè:
Dìne i ljude sam stvorio samo da Me oboàvaju. (Ez-Zarijat, 56)
Ibn-Tejmijje veli: Po ovoj vrsti tevhida se razlikuju muvehhidi od mu{rika - oni koji
istinski oboàvaju Allaha, d`.{., od onih koji zajedno s Njim oboàvaju i druge - i zbog njega
}e biti nagrada, ili kazna, na ovom i na budu}em svijetu, a ko njega ne bude prihvatio, ostat
}e me|u mu{ricima.16
Radi ove vrste tevhida su poslani poslanici i objavljene knjige. Nema nijednog poslanika
koji je poslan ljudima a da tewhidul - uluhijje nije bio temelj i su{tina njegovog misionarstva.
Allah, d`.{., kaè:
Mi smo svakom narodu poslanika poslali. Svi oni su govorili: Oboàvajte
samo Allaha, a klonite se kumira! (En-Nahl, 36)
Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili:
Nema Boga osim Mene, zato Mene oboàvajte! (El-Enbija, 25)
Allah, d`.{., obavje{tava nas da su Njegovi poslanici Nuh, Hud, Salih i [uajb, svaki od
njih, govorili svome narodu:
O narode moj, samo Allaha oboàvajte, vi drugog boga osim Njega
nemate! (El-Muminun, 23; Hud, 61; El-Earaf, 65)
Allah, d`.{., tako|er nas obavje{tava da je Ibrahim, a.s., rekao svome narodu:
Ja okre}em lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i
Zemlju stvorio; ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju! (El-
Enam, 79)
Ova vrsta tevhida je, dakle, su{tina islama, te je zbog toga prvi {art islama kelimei-
{ehadet. Allahov Poslanik, a.s., kaè: Islam se temelji na pet stupova: svjedo~anstvu da
nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza,
davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hodo~a{}u Kabe.17
Prihvatanje Allaha, d`.{., kao Jedinog Koji se oboàva, od nas zahtijeva da se samo
Njemu obra}amo svim vidovima ibadeta i da na{a srca pri tome budu potpuno ~ista od bilo
kakvih drugih usmjerenja. Ovu formulaciju podrazumijeva:
1 - Obaveznost iskrene ljubavi prema Allahu, d`.{. ~ovjek ne smije u svojoj ljubavi imati
nikog ravna ili iznad Allaha, d`.{. Zato, ako neko bude volio nekoga kao {to voli Allaha, d`.{.,
ili vi{e od toga, taj je u~inio {irk. Allah, d`.{., kaè:
Iman 23
Ima ljudi koji uzimaju druga boànstva mimo Allaha, vole ih kao {to se
voli Allah. A oni koji iskreno vjeruju, vi{e vole Allaha! (El-Bekare,165)
U veliki {irk, koji Allah, d`.{., ne}e oprostiti, izuzev pokajanjem, spada i to da ~ovjek
zavoli nekog drugog mimo Allaha, d`.{.18 ôvjek je po svojoj prirodi sklon ljubavi prema
samom sebi, svojim roditeljima, svojoj djeci, domovini, imetku i sl., a njegova iskrena predanost
Allahu, d`.{., ne zna~i poni{tavanje ili sputavanje tog prirodnog osje}aja, nego se od vjernika
traì da njegova ljubav prema bilo ~emu na ovom svijetu bude iza ljubavi prema Allahu, d`.{.
Ljubav prema Allahu, d`.{., treba biti iznad svake druge ljubavi, tako da je ~ovjek spreman
`rtvovati sve {to voli u ime Allaha, d`.{., ukoliko do|e do su~eljavanja izme|u onoga {to od
njega zahtijeva ljubav prema Allahu, d`.{., i bilo ~ega drugog {to se voli. Allah, d`.{., prijeti
onima koji daju prednost ovodunjalu~kim vrijednostima, koji ih uzdiù iznad ljubavi prema
Allahu, d`.{., pa kaè:
Reci: Ako su vam o~evi va{i, i sinovi va{i, i bra}a va{a, i ène va{e, i rod va{,
i imanja va{a koja ste stekli, i trgova~ka roba va{a, za koju strahujete da ne}e
pro|e imati, i ku}e va{e, koje su vam drage - miliji od Allaha i Njegova Poslanika
i od borbe na Njegovom putu, onda pri~ekajte dok Allah Svoju odluku ne donese!
A Allah gre{nicima ne}e ukazati na pravi put. (Et-Tevbe, 24)
2 - Obaveznost izdvajanja samo Allaha, d`.{., u dovi tevekkulu (oslanjanju) i nadi u
pogledu onoga {to niko sem Allaha, d`.{., nije u stanju u~initi. Allah, d`.{., kaè:
I pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moè ni koristiti ni nauditi, jer
ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik! (Junus, 106)
A u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici! (El-Maide, 23)
Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati
Allahovoj milosti. - A Allah pra{ta i samilostan je. (El-Bekare, 218)
3 - Obaveznost izdvajanja Allaha, d`.{., u pogledu strahovanja.

Onaj koji smatra da mu pojedina stvorenja mogu nanijeti {tetu svojom voljom i snagom,19
te se zbog toga njih boji, taj je u~inio {irk Allahu, d`.{. Allah, d`.{., kaè:
I samo Mene se bojte! (En-Nahl, 51)
Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne moè otkloniti, a
ako ti zaèli dobro, pa, niko ne moè blagodat Njegovu sprije~iti; On njome
nagra|uje onoga koga ho}e od robova Svojih; On pra{ta i milostiv je. (Junus,
107)
4 - Obaveznost izdvajanja Allaha, d`.{., u svim vrstama tjelesnog ibadeta, kao {to je
namaz, ruku, sed`da, post, klanje kurbana, tavaf i svi vidovi jezi~nog ibadeta, kao {to je
zavjet, traènje oprosta i sl. Ove, i sve druge vrste ibadeta, moraju biti upu}ene samo i
24 Iman
isklju~ivo Allahu, d`.{., a ko bilo {ta uputi nekom drugom, mimo Allaha, u~inio je {irk. Allah,
d`.{., kaè:
Allah sigurno ne}e oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit }e
kome ho}e ono {to je manje od toga. A daleko je zalutao onaj koji smatra da je
Allahu neko ravan. (En-Nisa, 116)
3 - TEWHIDUL - ESMAI VES SIFAT

Tewhidul-esmai ves sifat, ukratko - zna~i ~vrsto ubje|enje da Allahu, d`.{., pripadaju
sva imena i svojstva savr{enstva, da je On daleko od svih atributa nepotpunosti i da se On
Svojim svojstvima odlikuje nad svim stvorenjima; svojstvima i imenima koja su nama poznata
samo iz Njegovih rije~i i rije~i Njegovog Poslanika, a.s., bez ikakve njihove izmjene, bez
njihovog cjelokupnog ili pojedina~nog negiranja, bez poku{aja njihovog potpunog shvatanja
i obja{njenja njihove su{tine ili komparacije sa svojstvima stvorenja. Iz ove definicije se
razumije da se tewhidul -esmai ves sifat zasniva na tri principa, pa ko se od njih udalji, ne}e
biti vjernik u ovu vrstu tevhida:20
a - Vjerovanje da Allah, d`.{., ne sli~i stvorenje i da je daleko od svake manjkavosti.
b - Vjerovanje u Allahova, d`.{., imena i svojstva koja su spomenuta u Kuranu i Sunnetu,
bez ikakvog oduzimanja ili dodavanja i bez iskrivljenja ili nijekanja.
c - Prekidanjem svake èlje za poku{ajem spoznaje istinskog zna~enja tih svojstava.
a - Pod prvim principom (temeljem) podrazumijeva se poricanje svake sli~nosti izme|u
bilo kojeg od svojstava Allaha, d`.{., i svojstava stvorenja. Dokaz su rije~i Allaha, d`.{.: I
niko Mu ravan nije. (El-Ihlas) Allaha ni sa ~im ne uspore|ujte! (En-Nahl, 51)
Imam Kurtubi, tuma~e}i ajet: Njemu ni{ta nije sli~no!, kaè: Ovdje govori da Allah,
d`.{., u Njegovoj uzvi{enosti, veli~anstvenosti, vlasti, lijepim imenima i uzvi{enim svojstvima
ne sli~i niko od Njegovih stvorenja, niti se bilo ko od njih moè s Njime porediti; tako|er, i
svojstva Allaha, d`.{., koji su u Kuranu i sunnetu spomenuta, a ona su zajedni~ka po
izgovoru u odnosu na Allaha, d`.{., i druga stvorenja, uop}e ne sli~e u svome stvarnom
zna~nju. Jer, svojstva onoga koji je oduvijek, nisu kao svojstva onih koji su stvoreni...21
A El-Vasiti-rahimehullahu teala - kaè: Ne postoji zat (bi}e) kao {to je Njegov zat, niti
ime kao {to je Njegovo ime, niti djelo kao {to je Njegovo djelo, niti svojstvo kao {to je Njegovo
svojstvo, izuzev u jezi~nom pogledu (izgovoru). Zat koji nije stvoren daleko je od toga da
posjeduje svojstvo stvorenog, kao {to je nemogu}e i da stvoreno bi}e posjeduje svojstvo
Iman 25
Onoga koji nije stvoren. Sve ovo je pravac sljedbenika Istine, puta (sunne) Poslanika i
dèmata prvih generacija muslimana.22 Sejjid Kutub u svome tefsiru ovog ajeta, kaè:
ôvjekova priroda, sama po sebi, u sve ovo vjeruje, jer,ne mogu tvorcu biti sli~ne stvari
koje je sam stvorio.23
U ovaj temelj spada i poricanje svega {to se suprotstavlja onome ~ime je Allah, d`.{.,
opisao Sam Sebe ili ~ime Ga je opisao Njegov Poslanik, a.s. Zato vjerovanje u Allaha kao
Jedinog kome pripadaju imena i svojstva savr{enstva, zahtijeva negiranje i poricanje ène,
druga, partnera, pomaga~a, zagovara~a (izuzev Allahovom dozvolom) i za{titnika od
poniènja. Kao {to zahtijeva i poricanje drijemeì i spavanja, umora, zamora, smrti, neznanja,
nepravde, nehata, zaborava, nesanice, uobli~enja i ostalih svojstava manjkavosti.
b - Drugi princip zahtijeva obaveznost ograni~avanja u svemu {to se pripisuje Allahu,

d`.{., na ono {to je spomenuto u Kuranu i vjerodostojnim hadisima. Jer, svojstva i imena
Allaha, d`.{., saznaju se putem ~uvenja, a ne mi{ljenjem. Allah, d`.{., ne opisuje se, izuzev
onim ~ime je Sam Sebe opisao ili ~ime Ga je opisao Poslanik, a.s. Isto tako i ne naziva se,
osim imenima kojima je Sam Sebe nazvao, ili Ga je njima nazvao Njegov Poslanik, a.s. Zato
{to Allah, d`.{., najbolje zna Svoja imena i svojstva, kaè:
Reci: Znate li bolje vi, ili Allah? (El-Bekare, 140)
Ako je Allah, d`.{., najznaniji Samom Sebi i ako su Njegovi poslanici samo istinu govorili,
jer oni samo prenose ono {to im je Allah, d`.{. objavio, onda se na podru~ju Allahovih, d`.{.,
imena i svojstava - prihvataju}i ih, i obratno - moramo obratiti onome o ~emu nas je obavijestio
Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, a.s. Imam Ahmed bin Hanbel kaè: Allah, d`.{., ne opisuje
se, izuzev onim ~ime je Sam Sebe opisao, ili ~ime Ga je opisao Njegov Poslanik, a.s., nimalo
ne prekora~uju}i u tome Kuran i hadis.24
Nuajm bin Hammad - u~itelj Buharije - rekao je: Ko Allaha uporedi s Njegovim stvorenjima,
u~inio je kufr; ko zanije~e bilo {ta od onoga ~ime je Allah, d`.{., Sam Sebe opisao ili ~ime Ga
je opisao Njegov Poslanik, a.s., u~inio je kufr, i ono ~ime je Allah, d`.{., opisao Sam Sebe i
~ime Ga je opisao Poslanik, a.s., ne moè se ni s ~im porediti.25
Ovaj princip zahtijeva od svakog punoljetnog - {erijatski obaveznog - ~ovjeka da vjeruje
u sve {to se prenosi od Allahovih imena i svojstava u Kuranu i sunnetu Poslanika, a.s.; i da
ih prihvati u njihovom jasnom i osnovnom zna~enju u arapskom jeziku, bez nijekanja bilo
~ega od njih i bez ikakvog iskrivljavanja u njihovom tuma~enju, odstupaju}i od njihovih
zna~enja.
c - Tre}i princip od ~ovjeka zahtijeva da vjeruje u sva svojstva koja su spomenuta u
Kuranu i sunnetu, bez pitanja o njihovoj su{tini i stvarnom zna~enju (u odnosu na Allaha,
d`.{.), zato {to se spoznaja svojstava temelji na spoznaji bi}a, jer se svojstva razlikuju
shodno razlici njihovih nosilaca. Kao {to se uop}e ne pita o Allahovom, d`.{., bi}u i Njegovoj
26 Iman
kakvo}i, isto tako nije ispravno pitati o Njegovim svojstvima.26 Prenosi se od velikog broja
prvih generacija (selefa) da su, kad su bili upitani o Allahovom, d`.{., uspinjanju (elistiva),
rekli: Uspinjanje je poznato, a na~in nepoznat, iman u njega je vadìb (obavezan), a pitanje
o njegovom na~inu je bidat (zabranjeno).27
Selef se, dakle, sloìo da je nama nepoznat na~in (uspinjanja Allaha, d`.{.) i da je pitanje
o tome bidat. Pa ako bi nas neko upitao: Kako na{ Gospodar silazi na dunjalu~ko nebo?,
mi bismo mu rekli: Kako On izgleda?, pa ako kaè da ne zna, mi }emo mu re}i: Mi ne
znamo kako On silazi, jer znanje o atributu zahtijeva znanje o nosiocu tog atributa. Pa kako
od nas moè{ traìti da ti objasnimo na koji na~in Allah, d`.{., ~uje, vidi, govori, kako se
uspinje i silazi, a ti ne zna{ kako On izgleda? Ako ti prihvati{ da je Allah, d`.{., i Njegovo
postojanje sa svim svojstvima savr{enstva i da Mu niko nije sli~an - stvarna ~injenica, isto
tako je i Njegov sluh, vid, govor, silazak i uspinjanje - stvarna ~injenica, a istovremeno ne
sli~i sluhu stvorenja, njihovom vidu, govoru, silaènju i uspinjanju.28
Iz navedenog se vidi da ovu vrstu tevhida naru{ava nekoliko stvari, koje musliman ne
bi smio sebi dozvoliti:
1 - Et-te{bih - upore|ivanje svojstava Allaha, d`.{., sa svojstvima stvorenja
(antropomorfizam), kao {to kr{}ani upore|uju Isaa, a.s., sina Merjemina, jevreji Uzejra, a
mu{rici svoje kipove sa Allahom, d`.{. Ili kao {to pojedine sekte upore|uju Allahovo, d`.{.,
lice s licem stvorenja, Njegovu ruku s rukama stvorenja, Njegov sluh s njihovim sluhom, i
sl.29
2 - Iskrivljavanje zna~enja Allahovih, d`.{., svojstava alegori~nim tuma~enjem, ili bilo
kakva zamjena i izmjena u njima (et-tahrif bit tevil), kao {to je iskrivljavanje rije~i, imena i
svojstava, dodavanjem ili oduzimanjem, ili promjenom harekete (konsonanta) u rije~i, kao
{to su neki uradili s Allahovim, d`.{., rije~ima: A Allah je sigurno s Musaom razgovarao.
(En-nisa, 164) - tako {to su umjesto damme na rije~ Allah stavili fethu, da bi zna~enje bilo da
Allah nije govorio sa Musaom, nego da je Musa Njemu govorio.
Najispravniji put po pitanju Allahovih, d`.{., svojstava je pravac prvih generacija
muslimana (selefa), pripisuju}i Allahu, d`.{., ono {to je On sam Sebi pripisao i ono {to mu je
pripisao Njegov Poslanik, a.s., bez alegorije kojom se negiraju svojstva i bez uporedbe koja
ne prili~i Allahovom, d`.{., veli~anstvu i jedno}i (vahdanijjetu).
Zato, sve {to se spominje u Kuranu i vjerodostojnim hadisima, kao {to je lice, ruke,
uspinjanje, silaènje, srd`ba, zadovoljstvo i ostala svojstva, mi pripisujemo Allahu, d`.{.,
bez uporedbe sa svojstvima stvorenja i bez alegori~nog tuma~enja koje vodi u njihovo
nijekanje.30 I kaèmo, kao {to je rekao imam {afija: Vjerujem u Allaha i sve {to je do{lo od
Allaha, onako kako to On èli i vjerujem u Allahovog Poslanika i sve {to je od njega do{lo,
onako kako je to on mislio i èlio.31
3 -Et-tatil - Shvatanje o li{enosti Allaha svih atributa, nijekanje Allahovih, d`.{., svojstava
Iman 27
i poricanje njihove povezanosti s bi}em Allahovim, d`.{., kao {to je negiranje Allahovog,
d`.{., potpunog savr{enstva putem nijekanja Njegovih imena i svojstava. Ili negiranje
opho|enja s Allahom, d`.{., ostavljanjem ibadeta ili poricanje veze izme|u stvorenja i njihovog
Stvoritelja, ili, kao {to neki tvrde, da je materija oduvijek (nije nastala) i da je Allah, d`.{., nije
stvorio.32
4 - Et-tekjif - razmatranje o kakvo}i: odre|ivanje kakvo}e svojstava Allaha, d`.{., i
ustanovljenje njihove su{tine.
Ovaj pravac prihvatanja Allahovih, d`.{., svojstava i imena, koja su spomenuta u Kuranu
i sunnetu, u njihovom prvobitnom zna~enju, bez uporedbe, iskrivljenja, nijekanja i razglabanja
o njihovoj kakvo}i pravac je (mezheb) selefa - ashaba, tabiina i tabi tabiina. E{-{evkani
kaè: Pravac selefa od ashaba, tabiina i tabi tabiina je prihvatanje i preno{enje dokaza
(tekstova) o svojstvima u njihovom osnovnom zna~enju, bez ikakvog iskrivljenja,
prenagla{ene alegorije, komparacije i nijekanja kome vodi najve}i dio tevila (prenesenog
tuma~enja). Oni bi, ukoliko ih neko upita o ne~emu od svojstava Allaha, d`.{., citirali dokaz
i sustezali se od rekla - kazala, govore}i: Allah, d`.{., rekao je ovako i mi ni{ta vi{e o tome
ne znamo i na poku{avamo govoriti o onom {to ne znamo niti nam je Allah, d`.{., dao da to
prekora~ujemo. A ako bi pitalac nastojao od njih dobiti ne{to vi{e od toga, oni bi ga izgrdili,
zabranjuju}i mu da se zanima za ono {to ga se ne ti~e i da traì ono do ~ega je nemogu}e
do}i, izuzev ulaze}i u zabranjeno (bidat), koje je mimo onog na ~emu su oni bili, a {to su
upamtili od Allahovog Poslanika, a.s., a tabiini od ashaba i tabi tabiini od tabiina. U ovim
odabranim stolje}ima bio je jedinstven stav i govor po pitanju svojstava Allaha, d`.{. Oni su
se brinuli o onome o ~emu im je Allah, d`.{., naredio da se brinu i {to im je naredio da
izvr{avaju, po~ev{i od imana u Allaha, d`.{., pa do obavljanja namaza, davanja zekata,
posta, hadà, dìhada, udjeljivanja imetka u razne dobrotvorne svrhe, {to je garancija
pobjede u Dènnetu i spasa od dèhenemske vatre. Zatim, upu}ivanja na dobro i odvra}anja
od zla, spre~avanja nasilnika od nereda svim raspoloìvim sredstvima; nisu se zanimali
ni~im drugim {to Allah, d`.{., nije traìo da ~ine niti ih zaduìo. Zato je vjera tada bila ~ista od
primjesa novotarija.33
28 Iman
ALLAHOVA, D@.[., LIJEPA IMENA

Allahova, d`.{., lijepa imena su Njegova vlastita imena, o kojima nas je On obavijestio u
Kuranu i Njegov Poslanik, a.s., u hadisima. Svako od ovih imena ukazuje na jedno ili vi{e
svojstava Allaha, d`.{. Svako ime je izvedeno iz glagola doti~ne rije~i, kao El-Alim -
Sveznaju}i, izvedeno iz glagola alime - znati. Isti je slu~aj s imenima El-Kadir - Svemogu}i,
Es-Semi - Onaj koji sve ~uje, El-Besir - Onaj koji sve vidi, i sa svim ostalim imenima. A ime
koje u sebi sadrì zna~enja svih ostalih imena i svojstava je Allah. Islamski u~enjaci razilaze
se po pitanju korijena te rije~i: jedni smatraju da je izvedena iz rije~i el-ilah, a drugi smatraju
da uop}e nije izvedena.34
Ova imena su, ujedno, i svojstva Allaha, d`.{., i u tome nema kontradiktornosti. Er-Rahman
je, ujedno, i ime i svojstvo Allaha, d`.{. Sva Allahova, d`.{., imena ukazuju na odre|ena
zna~enja koja su, bez izuzetka, atributi pohvale.35
Allahova, d`.{., imena su nazvana lijepa, zato {to se njima naziva i opisuje Najljep{i i {to
imaju najplemenitija zna~enja.
Tewhidul-esmai ves sifat od nas zahtijeva da vjerujemo u svako ime kojim je Allah, d`.{.,
nazvao Sebe i u zna~enje na koje doti~no ime ukazuje, kao i u njegovu refleksiju na nas
same.
U Kuranu se , na primjer, navodi ime Er-Rahim, i mi vjerujemo da je to ime Allaha,
d`.{., da ono ukazuje da je Allah, d`.{., Milostiv i da }e se On smilovati kome bude htio. Isti
je slu~aj sa svim imenima koja su spomenuta u Kuranu i sunnetu.36
{to se ti~e broja Allahovih, d`.{., lijepih imena, u hadisu se spominje 99; Buharija i Muslim
prenose hadis od Ebu-Hurejrea, r.a., u kome je rekao. Allahov Poslanik, a.s., rekao je: -
Allah, d`.{., ima 99 imena, stotinu manje jedno. Ko ih nau~i, i po njima postupi, u}i }e u
Dènnet. Allah je vitr (nepar) i voli vitr.37 Islamska ulema slo`na je u tome da rije~i Poslanika,
a.s., devedeset devet imena, ne zna~e da su ona sva obuhva}ena tim brojem, nego da je
u ovom hadisu spomenuto 99 imena i da }e, ko ih nau~i napamet i po njima se vlada, u}i u
Dènnet. A ovim se hadisom ne nije~u ostala Allahova, d`.{., imena. Ovim hadisom se,
dakle, obavje{tava da }e u}i u Dènnet onaj ko ovih 99 imena obuhvati, a ne da Allah,
d`.{., ima samo 99 imena.38
Dokaz da Allah, d`.{., ima imena o kojima nas nije obavijestio, nego ih zadrào kod Sebe
u gajbu, hadis je Poslanika, a.s., u kome stoji: Ni jednog muslimana ne}e zadesiti kakva
neda}a ili àlost, da kaè: Allahu dragi, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga i robinje Tvoje; moj
ìvot je u Tvojoj ruci; nada mnom se sprovodiTvoja presuda; Tvoja odredba prema meni je
Iman 29
pravedna; ja Te molim svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili si ga u Svojoj knjizi
objavio, ili si otkrio nekome od Svojih robova, ili si ga zadrào kod Sebe u gajbu, da Kuran
u~ini{ prolje}em mog srca; nestankom moje tuge i odlaskom moje neda}e i pote{ko}e!, a
da Allah, d`.{., ne}e od njega odstraniti njegovu neda}u i njegovu tugu zamijeniti rado{}u.
Ashabi tada reko{e: Allahov Poslani~e, ho}emo li ove rije~i u~iti napamet? Svakako!,
odgovori on. Svako ko ih ~uje, trebao bi ih nau~iti napamet.39 A {to se ti~e obuhvatanja
Allahovih, d`.{., imena u prethodnom hadisu, pod time se podrazumijeva njihovo pam}enje,
razumijevanje, vjerovanje u njih, nastojanje da se o njih ne oglu{i, postupanje prema njihovim
zna~enjima u na{em odnosu prema Allahu, d`.{., i molba Allaha, d`.{., njima. Zna~enje
hadisa bi bilo: ko ih nau~i napamet, razmi{ljaju}i o njihovom zna~enju i postupaju}i po
onome {to ona od njega zahtijevaju i priznavaju}i svetost Onoga koji se njima zove, u}i }e
u Dènnet.40
DOKAZI ZA TEWHIDUL - ESMAI VES SIFAT

Dokazi iz Kurana i sunneta za ovu vrstu tevhida su mnogobrojni. Ni jedno kuransko
poglavlje nije spomena Allahovih, d`.{., imena i svojstava, ~ak ni jedna stranica Kurana.
Kuran spominje Allahova, d`.{., imena i svojstva i na njih ukazuje u raznim temama o kojima
govori: u govoru o tevhidu, ibadetu, zakonodavstvu, u kontekstu nare|enja i zabrane,
obe}anja i prijetnje, kazivanja i navo|enja primjera.
Ovom prilikom }emo spomenuti suru (poglavlje) koja sadrì sve oblasti ove vrste tevhida
i najzna~ajniji ajet u Kuranu.
[to se ti~e sure, to je sura Ihlas, koja odgovara tre}ini Kurana po svojoj vrijednosti,
kako se navodi u hadisu.41
Allah, d`.{., kaè. Reci: On je Allah - Jedan! Allah je uto~i{te svakom! Nije rodio i ro|en
nije, i niko mu ravan nije!
Ova uzvi{ena sura obuhvatila je pripisivanje svakog vida savr{enstva Allahu, d`.{., i
negiranje svake manjkavosti. U njoj Allah, d`.{., nas obavje{tava da je On jedini Bog i da je
On uto~i{te svemu, da nije rodio niti je ro|en i da Mu niko nije ravan. Rije~ Ehad zna~i Onaj
kome niko nije sli~an niti ravan.42 Ovo ime, pak, ukazuje na to da je Allah, d`.{., Jedini koji
zasluùje da mu se obra}amo prilikom neda}a i nevolja. Ovu ~injenicu ne naru{ava postupak
onih koji su skrenuli s puta istine i zalutali, pa se obra}aju, a okre}u se od Stvoritelja, d`.{.
Jer, ako je Allah, d`.{., Tvorac i Upravitelj svega i ako nema drugog Tvorca i Upravitelja,
onda je obra}anje nekom drugom velika besmislica, jer je sve u Njegovim rukama.43 Dakle,
kao {to se imenom El-Ehad nije~u sve osobine manjkavosti i nepotpunosti, isto tako se
imenom Es-Samed potvr|uju sva svojstva savr{enstva i veli~ine.44
30 Iman
Zbog toga je Allahov Poslanik, a.s., rekao da ova sura odgovara tre}ini Kurana, jer u
sebi sadrì kompletan akaid islama koji se temelji na pripisivanju svih svojstava savr{enstva
Allahu, d`.{., a negiranju svojstava manjkavosti i na oboàvanju samo Njega Jedinog, u
svim vidovima ibadeta. Cijeli Kuran je, u stvari, akidet koji obja{njava ljudima {ta su du`ni
vjerovati od svojstava i imena Allaha, d`.{.,: {erijat, koji obja{njava ljudima njihova prava i
obaveze, na~in me|usobnog opho|enja, kazivanja i pripovijesti kojima Kuran obja{njava
ljudima Allahove zakonitosti u Njegovom odnosu prema ljudima i kojima se detaljno obja{njava
nagrada i kazna, obe}anje i prijetnja Allaha, d`.{.
ûveni alim, Ibn-Kajjim, u komentaru ove sure, kaè: Sura Ihlas sadrì sve vrste
tevhida i sve {to smo du`ni vjerovati od svojstava Allaha, d`.{., od vahdanijjeta (jedno}e)
kojom se negira bilo kakav vid sudruga Allahu, d`.{., samedijjeta (Allaha, d`.{. kao uto~i{ta
svemu), nijekanja poroda i ro|enja {to je nu`nost samedijjeta i nijekanje bilo koga ravnog
Njemu, {to za sobom povla~i negiranje bilo kakve sli~nosti i pore|enja s drugim. Ova sura,
dakle, sadrì pripisivanje svih vidova savr{enstva Allahu, d`.{., i negiranje svake vrste
nepotpunosti, negiranje bilo koga sli~nog i istog Njemu u Njegovom savr{enstvu i negiranje
bilo kakvog sudruga. Ove temeljne naznake su su{tina nau~nog tevhida po kome se njegov
nosilac razlikuje od svih sekti zablude i {irka.45
A {to se ti~e ajeta, to je ajet Kursi za koji Allahov Poslanik, a.s., kaè da je najuzvi{eniji
ajet u Kuranu, a u kojem Allah, d`.{., kaè: Allah je - nema Boga osim Njega - @ivi i
Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san! Njegovo je ono {to je na nebesima i
ono {to je na Zemlji! Ko se moè pred Njim zauzimati za nekoga bez dopu{tenja
Njegova?! On zna {ta je bilo prije njih i {ta }e biti poslije njih, a od onoga {to On
zna - drugi znaju samo onoliko koliko On èli. Prijestolje Njegovo obuhvata i
nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odràvanje njihovo; On je Svevi{nji,
Veli~anstveni! (El-Bekare, 255)
Ovaj uzvi{eni ajet obuhvata sva tri dijela tevhida, jer sadrì Allahova, d`.{., lijepa imena
i Njegova svojstva; svako od njih predstavlja jedan od principa islamskog akideta.
Rije~i: Allah je - nema Boga osim Njega utvr|uju princip uluhijjeta (prihva}anje samo
Allaha, d`.{., kao onoga ko se oboàva), koji je sr` i temelj kompletnog tevhida, na kome
po~iva pogled na cjelokupni ìvot i iz kojeg proizilazi oboàvanje i obra}anje u vidu ibadeta
samo Allahu, d`.{., te ~ovjek ne moè biti rob nikome, izuzev Njemu; nikome se ne}e
obra}ati u vidu ibadeta, osim Njemu; nikome ne}e biti pokoran, izuzev Njemu; nikome se
ne}e obra}ati za presudu izuzev Njemu i ni od koga ne}e uzimati zakon, ideale, propise
pona{anja, niti na~ine shvatanja, izuzev od Allaha, d`.{.46
A rije~i Allaha, d`.{., @ivi i Vje~ni, Svevi{njem Bi}u pripisuju dva uzvi{ena svojstva: El-
Hajj (ìvi) je Onaj kome pripada vje~iti ìvot i vje~iti opstanak, kojem nema po~etka niti
kraja.47 @ivot kojim se opisuje Allah, d`.{., sopstveni je samostalni ìvot koji nije proiza{ao
Iman 31
iz nekog drugog izvora, kao {to je slu~aj sa ìvotom stvorenja kojima je ìvot podario njihov
Stvoritelj. Njegov ìvot je, oduvijek i zauvijek, koji ne po~inje od nekog momenta niti se
zavr{ava u nekom vremenu.48
A El-Kajjum je Onaj koji odràva sva stvorenja i upravlja cijelim svemirom, u svim
njegovim stanjima. On je, dakle, Upravitelj svih stvorenja. On ih opskrbljuje, ~uva, pazi i
odre|uje im ono {to On ho}e.49
Ova dva imena (El-Hajj i El-Kajjum) spadaju me|u najve}a (najodabranija) Allahova,
d`.{., imena, jer se na njima temelje sva ostala Allahova, d`.{., lijepa imena i zna~enja svih
njih se svode na zna~enje ova dva imena. Atribut ìvota ima sva svojstva savr{enstva i
nijedno od njih ne izostaje, izuzev ukoliko se radi o slabom - nepotpunom ìvotu, a po{to
Allah, d`.{., ìvi potpuno savr{enim ìvotom, Njemu pripada svaki vid savr{enstva. A
svojstvo (El-Kajjum) u sebi sadrì Njegovu potpunu neovisnost i apsolutnu mo}, jer On Sam
po Sebi postoji i nikome nije potreban ni u kom pogledu. On uzdràva svakog drugog, te je
sve {to postoji ovisno o Njegovom, d`.{., postojanju i Njegovoj odredbi.50
Ova dva imena imaju veliki utjecaj na ~ovjeka koji u njih vjeruje i koji sebi predstavlja
njihova uzvi{ena zna~enja. Njegova savjest }e stalno biti vezana za Allaha, d`.{., ljubavlju,
ibadetom i pokorno{}u, jer je svjestan i dobro zna da je Allah, d`.{., njegov Gospodar, taj
koji ure|uje i odre|uje njegov ìvot i sve {to se de{ava oko njega prema Svojoj mudrosti i
odre|enom planu. On }e se u svome ìvotu pridràvati pravila sistema kojim upravlja ta
Mudrost i nad kojim se sprovodi pomenuti plan i iz njega }e crpiti svoje vrijednosti i smjernice
i po njemu }e se ravnati u svim situacijama u kojim se na|e.51
A rije~i Allaha, d`.{.: Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san potvrda su da On sve odràva
i da sve postoji zahvaljuju}i Njemu. Jer, drijeme` i san su suprotni savr{enom ìvotu i
potpunoj neovisnosti.52
A rije~i Allaha, d`.{.,: Njegovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji, potvr|uju
Njegovu apsolutnu vladavinu nad svim {to postoji, vladavinu koja ni~im nije ograni~ena, koja
je daleko od bilo kakvog sudruga. Ovo vjerovanje, ukoliko se u~vrsti u srcima ljudi, ima
veoma veliki utjecaj u njihovom ìvotu. Sejjid Kutub, rahimehullahu, veli: Ukoliko se pravilno
shvati apsolutno vlasni{tvo Allaha, d`.{., onda postaje jasno da ljudi, u osnovi, ne posjeduju
ni{ta, nego da ih je svime {to posjeduju zaduìo Jedini istinski Vlasnik, koji posjeduje sve.
Zato moraju da se u toj zadu`bini vladaju po uputstvima istinskog Vlasnika koji ih je tim
zaduìo. A Njegova uputstva obja{njena su u Njegovom zakonu, {erijatu, i oni nemaju pravo
prekora~iti ta uputstva jer }e izgubiti pravo na raspolaganje povjerenim i njihovi postupci }e
biti bespravni. Sama ~ovjekova svijest o ovoj ~injenici, njegov osje}aj da je istinski vladar
svega {to postoji na nebesima i Zemlji Allah, d`.{., shvatanje da on sam nije pravi vlasnik
svega za {to kaè da posjeduje i da je Njegov pravi vlasnik Allah, d`.{., osje}aj da je sve {to
posjeduje samo pozajmica na odre|eno vrijeme, koju }e, nakon toga, ponovo uzeti njen
32 Iman
Vlasnik koji mu je ustupio to na odre|eno vrijeme, sama svijest o tim ~injenicama dovoljna je
da ublaì èstinu ~ovjekove pohlepe i poùde, njegove {krtosti, tvrdi~luka i bijesne
grabe`ljivosti. I u isto vrijeme dovoljna je da u ~ovjeku proizvede sre}u i zadovoljstvo onim
{to mu od opskrbe do|e, tolerantnost i dare`ljivost uz ono {to ima. I da ~ovjekovo srce
ispuni smireno{}u i zadovoljstvom, bez razlike da li imao ili ne. Zato se ne}e previ{e àlostiti
za onim {to ga mimoi|e niti }e se previ{e radovati onome {to je istinski èlio, pa dobio.53
A rije~i Allaha, d`.{.: Ko se moè pred Njim zauzimati za nekoga bez dopu{tenja
Njegova?, poja{njenje su stepena uluhijjeta (boànstvenosti) i stepena ubudijjeta (ropstva).
Jer svako je stvorenje rob Allahu, d`.{., i ni u kom slu~aju ne moè pre}i granice ropstva,
niti iz njih iza}i, i zato ne}e mo}i ~initi za drugoga, izuzev po Njegovom odobrenju. Ovom
~injenicom islamsko vjerovanje postavlja jasnu granicu izme|u ropstva (ubudijjeta) i
gospodarstva (rububijeta), tako da se uop}e ne mije{aju i nemaju ni{ta zajedni~ko od
svojstava i osobina.54
A Allahove, d`.{., rije~i: On zna {ta je bilo prije njih i {ta }e biti poslije njih, a od onoga {to
On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On èli, potvrda su da Allahovo, d`.{., znanje
obuhvata cjelokupan prostor, vrijeme i sve stvari. I obja{njenje da su stvorenja nemo}na i
da je njihovo znanje nepotpuno, da mogu znati samo ono {to im Allah, d`.{., odobri.55
Vjerovanje muslimana u ovo svojstvo Allaha, d`.{., i dubok osje}aj u njegovom srcu da
samo Allah, d`.{., sve zna, utje~e na vjernika da stalno ima naumu Allaha, d`.{., i da pazi na
Njegove odredbe, da se brzo kaje ukoliko u~ini kakvo lo{e djelo i da je svjestan slabosti i
neznanja i Allahove, d`.{., blagodati prema njemu kroz sve ~emu ga pou~i od istine. Sve to
~ovjeka ~ini stalno i neprestano zahvalnim Allahu, d`.{., i dalekim od oholosti, rasipni{tva i
hvalisanja.
A Allahove, d`.{., rije~i: Prijestolje Njegovo obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi
odràvanje njihovo, dokaz su Njegove apsolutne mo}i.
Zatim, Allah, d`.{., zavr{ava ovaj uzvi{eni ajet spomenom dva Svoja lijepa imena: On
je Svevi{nji, Veli~anstveni. Svevi{nji je onaj ko je iznad svih stvorenja56 i niko ne moè
dose}i do Njega, a ko god to poku{a, Allah, d`.{., }e ga poniziti i vratiti u ponor na ovome
svijetu, a kazniti i poniziti na budu}em svijetu. A Veli~anstveni (El-Azim) je Vlasnik veli~ine i
sve je manje od Njega te ne postoji ni{ta ve}e i veli~anstvenije od Allaha, d`.{.57
Kad se u ~ovjeku u~vrsti istina o Allahovoj, d`.{., veli~ini i uzvi{enosti, on se nikada
ne}e uzoholiti niti postati tiranin, nego }e se Allaha, d`.{., bojati, od Njega strahovati i biti
pristojan prema Njemu i Njegovim stvorenjima.58
Ovo su samo neki od pokazatelja uzvi{enosti i veli~ine, (ajetul - kursije). Zato bi ga
svaki musliman trebao nau~iti napamet i razmi{ljati o njegovom zna~enju da ga se stalno
prisje}a i nastoji izvr{iti sve {to od vjernika zahtijeva.
O vrijednosti ovog ajeta govore mnogi hadisi. Buharija prenosi od Ebu - Hurejrea, r.a.,
Iman 33
drugi hadis u kome stoji da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Kad legne{ u svoju postelju,
prou~i ajetul - kursi: Allahu la ilahe illa huvel Hajjul Kajjum - do kraja ajeta pa }e ti Allah,
d`.{., podariti ~uvara koji }e te {tititi od {ejtana, tako da ti ne}e mo}i pri}i sve dok ne
osvane{.59 A Muslim prenosi u svome Sahihu od Ubejj bin Kaba, da je rekao: Allahov
Poslanik, a.s., rekao je: O Ebu-Munzir, zna{ li koji je najvredniji ajet u Kuranu? Allah i
Njegov Poslanik najbolje znaju, rekoh. Allahov Poslanik ponovo re~e: O Ebu-Munzir, zna{
li koji je najvredniji ajet u Kuranu? Ja mu tada rekoh: Allahu la ilahe illa huvel Hajjul Kajjum!
Allahov Poslanik me pomilova po grudima i re~e: Neka ti je prijatna nauka, o Ebu-Munzir!60
DRUGI DIO
VJEROVANJE U MELEKE
Jedan od temelja imana je vjerovanje u meleke.
Pod njim se podrazumijeva ~vrsto ubje|enje da postoje meleki (bi}a) koja je Allah, d`.{.,
stvorio od nura (svjetlosti), da oni potpuno izvr{avaju nare|enja Allaha, d`.{., da uop}e ne
grije{e i da vr{e odre|ene funkcije za koje ih je Allah, d`.{., zaduìo.61
Meleki su, dakle, jedna vrsta stvorenja Allaha, d`.{., i iman ~ovjeka nije ispravan, sve
dok ne povjeruje u njihovo postojanje i u sve {to se u Kuranu i vjerodostojnim hadisima
prenosi od njihovih svojstava i radnji, bez ikakvog dodavanja ili oduzimanja i bez ikakvog
iskrivljenja. Allah, d`.{., kaè:
Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici
- svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove.
(El-Bekare, 285)
A u hadisu, koji prenosi Buharija od Omera, r.a., kad je Dìbril pitao Alejhiselama o
imanu, Poslanik, a.s., rekao je: Da vjeruje{ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige,
Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruje{ da sve {to se de{ava - od dobra i zla - biva s
Allahovim, d`.{., odre|enjem.
Postojanje meleka utemeljeno je na nepobitnim dokazima u koje je nemogu}e posumnjati.
Zato je nijekanje njihovog postojanja kufr po saglasnosti svih muslimana i po kuranskom
tekstu, jer Allah, d`.{., kaè:
A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, d`.{., i u meleke Njegove, i u
knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao.
(En-Nisa, 136)
Onaj ko je pro~itao sve ajete i hadise koji govore o melekima, njihovim osobinama,
radnjama i stanjima, ustanovit }e da oni, uglavnom, obja{njavaju njihov odnos prema Allahu,
Iman 35
d`.{., svemiru i ~ovjeku.

Allah, d`.{., podu~io nas je onom {to nam je od svega toga potrebno za ~i{}enje na{eg
akaida i na{ih srca i za ispravnost na{ih djela.
A {to se ti~e su{tine meleka, kako ih je Allah, d`.{., stvorio i detaljnih podataka o njima,
to ja Allah, d`.{., ostavio za Sebe. Ovo i jeste jedna od osnovnih osobina islamskog vjerovanja,
koja obuhvata sveop}e istine i upoznaje nas s njima u onolikoj mjeri koja je potrebna ljudima
da bi ispravno postupali na ovome svijetu i bili spa{eni na budu}em, i samo onoliko koliko je
njihov razum u stanju shvatiti. Zato nam Allah, d`.{., nije otkrio sve gajb (nevidljive) stvari,
bilo da se one odnose na Allaha, d`.{., i Njegova svojstva i imena, ili na Njegova nevidljiva
stvorenja.
Iskreni vjernik ~vrsto vjeruje u sve o ~emu nas je obavijestio na{ Gospodar, uop}eno ili
pojedina~no, i ni{ta na to ne}e dodati niti oduzeti, niti }e se truditi da sazna ono o ~emu nas
Allah, d`.{., nije obavijestio od gajba, niti }e se upu{tati u rasprave o tome.
OSOBINE MELEKA
Iz prethodnog se razumije da nas Allah, d`.{., nije detaljno obavijestio o njihovim
osobinama nego je samo pone{to o njima kazao. Obavijestio nas je da su oni stvoreni prije
Adema.62 U Kuranu se spominje kako ih je Allah, d`.{., obavijestio da }e stvoriti ~ovjeka i
da }e ga u~initi svojim namjesnikom na Zemlji: A kada Gospodar tvoj re~e melekima: Ja }u
na Zemlji namjesnika postaviti, oni reko{e: Zar }e ti namjesnik biti onaj koji }e na njoj nered
~initi i krv proljevati? A mi Tebe veli~amo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, {tujemo! On re~e:
Ja znam ono {to vi ne znate! (El-Bekare, 30) A {to se ti~e tvari od koje su stvoreni, Allahov
Poslanik, a.s., obavije{tava nas da ih je Allah, d`.{., stvorio od nura. Imam Muslim biljeì
hadis od Ai{e, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Meleki su stvoreni od nura, a dìni od
usplamtjele vatre, a Adem je stvoren od onoga o ~emu vam je ve} kazano.63
Ajeti i hadisi koji govore o melekima ukazuju na to da su oni stvorenja od nura, da nemaju
materijalni lik koji se moè vidjeti ili osjetiti ljudskim ~ulima i da oni nisu kao ljudi; ne jedu, ne
piju, ne spavaju i ne ène se; nemaju ìvotinjskih strasti pri sebi i sa~uvani su od grijeha i
pogre{aka; ne posjeduju ni jednu od fizi~kih osobina koje posjeduju ljudi.64
Oni imaju mogu}nost da se pretvore i pokaù u ljudskom obliku, Allahovom, d`.{.,
dozvolom. O tome nas obavje{tava Allah, d`.{., u Kuranu, kada govori o Dìbrilu, a.s., koji
je do{ao Merjemi u ljudskom liku:
I spomeni u Knjizi Merjemu: kad se od uku}ana svojih na isto~nu stranu
povukla i jedan zastor, da se od njih zakloni, uzela, Mi smo k njoj meleka
36 Iman
Dìbrila poslali i on joj se prikazao u liku savr{eno stvorena mu{karca. (Merjem,

16-17)
Isto tako se Dìbril spominje i u poznatom Hadisu, kada je do{ao da pou~i ashabe
zna~enju islama, imana, ihsana i predznacima Sudnjeg dana. Omer, r.a., navodi da je on
do{ao u liku ~ovjeka ~ija je odje}a bila izuzetno bijela, a kosa izuzetno crna, na kome se
uop}e nisu vidjeli tragovi putovanja i da je sjeo naspram Allahovog Poslanika, a.s., prisloniv{i
svoja koljena uz njegova i staviv{i svoje ruke na njegove noge, a zatim ga po~eo pitati.
Allah, d`.{., obavijestio nas je jo{ da oni imaju krila ~iji se broj razlikuje od meleka do
meleka. Allah, d`.{., kaè:
Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, Koji meleke sa po dva, tri
i ~etiri krila ~ini izaslanicima; On onome {to stvara dodaje {to ho}e, On, uistinu,
sve moè. (Fatir, 1)
Muslim i Buharija prenose hadis od Abdullaha bin Mesuda, r.a., u kome stoji da je
Allahov Poslanik, a.s., vidio Dìbrila i na njemu 600 krila.65
Ovo je sve {to nas je na{ Uzvi{eni Gospodar obavijestio o ovim ~asnim stvorenjima,
njihovoj prirodi i naravi, i mi u to vjerujemo onako kako je do nas do{lo i ni{ta vi{e o tome ne
pitamo, jer da je u detaljnijem obja{njenju bilo koristi za nas, sigurno to od nas ne bi bilo
skriveno. Jer, Allah, d`.{., Milostiv je i Blag prema nama i On nas pou~ava istini i dobru.
ÂSNI ROBOVI
A {to se ti~e njihovog odnosa prema Allahu, d`.{., on se temelji na potpunoj pokornosti,
ibadetu i potpunom izvr{avanju Njegovih nare|enja, i samo se u tom smislu govori o njihovom
odnosu prema Allahu, d`.{., jer oni nisu bogovi mimo Njega niti su Njegovo potomstvo -
sinovi ili k}eri - kao {to su tvrdili mu{rici.
Oni govore: Milostivi ima dijete! Hvaljen neka je On! A meleki su samo
robovi po{tovani. Oni ne govore, dok On ne odobri i postupaju onako kako On
naredi. On zna {ta su radili i {ta }e uraditi, i oni }e se samo za onoga kojim On
bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopo{tovanja prema Njemu,
bri`ni. (El-Enbija, 26-28)
Boje se Gospodara svoga koji vlada njima i ~ine ono {to im se naredi. (En-
Nahl, 50)
... Koji se onome {to im Allah zapovijedi ne}e opirati, i koji }e ono {to im se
naredi izvr{avati. (Et-Tahrim, 6)
Iman 37
Oni su, dakle, jedna od mnogobrojnih Allahovih, d`.{., stvorenja koja su Njemu pokorna
i koja ni{ta nisu u stanju u~initi sama od sebe niti su u stanju bilo {ta Allahu, d`.{., predloìti.
Oni su neprestano zauzeti ibadetom Allahu, d`.{., i izvr{avanjem Njegovih nare|enja. Allah,
d`.{., kaè:
Svakome od nas mjesto je odre|eno; mi smo u redove poredani, i samo
Njega hvalimo. (Es-Saffat, 164-166)
Ovo je prava istina o melekima. Zato u {irk spada njihovo oboàvanje ili traènje pomo}i
od njih, ili vjerovanje da oni mogu bilo {ta u~initi po svojoj volji. Allah, d`.{., kaè:
On vam ne}e narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam
naredi da budete nevjernici, nakon {to ste postali muslimani? (Ali Imran, 80)
ODNOS MELEKA PREMA SVEMIRU I ÔVJEKU

Vidjeli smo da je njihov odnos prema Gospodaru potpuna pokornost i izvr{enje njegovih
nare|enja, a njihov odnos prema Svemiru i ~ovjeku samo je dio te pokornosti Gospodaru.
To zbog toga, {to se njihov ibadet ne ogleda samo u veli~anju i hvali Allaha, d`.{., nego se
sastoji i iz izvr{avanja Njegovih nare|enja, vezanih za ure|enje kompletnog svemira i za
njegovo odràvanje sa svim stvorenjima u njemu. Ta nare|enja su vezana za sve pokrete
i aktivnosti, za sve {to ìvi i {to nije ìvo, za sve zakone i sile koje se u svemiru nalaze i za
ostvarenje Njegovog odre|enja, onako kako je to On odredio za svako stvorenje pojedina~no.
Oni izvr{avaju Allahova, d`.{., nare|enja o pomnom pra}enju i biljeènju svega {to se
de{ava u cijelom svemiru od svjesnih ili nesvjesnih pokreta. Oni su zaduèni za nebesa i
Zemlju, za svaki pokret na ovom svijetu da bi se desilo onako kako to Allah, d`.{., ho}e.66
O tome Allah, d`.{., kaè:
I tako mi meleka, koji ure|uju sve stvari. (En-Naziat, 4)
Kuran i sunnet ukazuju na vi{e vrsta meleka, koji su zaduèni za razne vrste stvorenja.
Allah, d`.{., zaduìo je odre|ene meleke za Sunce i Mjesec, za sazvije`|a, za brda, za
oblake, za ki{u, za matericu, za zametak - sve dok se ne upotpuni njegovo stvaranje, za
svako stvorenje i za sve {to se u svemiru desi od prirodnih pojava - za sve to su zaduèni
meleki.67
Sve ovo ne kosi se s ovim {to primje}ujemo u Svemiru od zakona i pravila koji su
me|usobno povezani, jer su i ti zakoni i pravila stvoreni od Allaha, d`.{., i meleki su i za njih
zaduèni da ih ~uvaju, kao {to ~uvaju i odràvaju i druga stvorenja, i da nije Allahove, d`.{.,
volje za o~uvanjem tih zakona i pojava, i da nije Allahovog odre|enja da ih meleki ~uvaju,
38 Iman
~ovjekov razum ne bi mogao shvatiti razlog i nu`nost njihovog opstanka i trajanja u ovoliko
dugim periodima i tako savr{enim i preciznim sistemima.
A {to se ~ovjeka ti~e, on, isto tako, po svojoj uro|enoj naravi, potpada pod tu brigu
meleka, jer je i on sam jedno od mnogobrojnih Allahovih stvorenja u svemiru, ~ak i vi{e od
toga - on je stvorenje kome je Allah,d`.{., pot~inio sva ostala stvorenja u svemiru. Allah,
d`.{., kaè:
Kako ne vidite da vam je Allah, d`.{., omogu}io da se koristite svim onim
{to postoji na nebesima i Zemlji? (Lukman, 20)
Zato je ~uvanje nebesa i Zemlje, i svega {to je na njima od strane meleka, ujedno i
~uvanje ~ovjeka i pomo} njemu da izvr{i obaveze svoga namjesni{tva na Zemlji.
Meleki imaju i druge obaveze i zadatke vezane za ~ovjekov ìvot; imaju za cilj, kako je
to precizirao Allah,d`.{., da upute ~ovjeka i usre}e ljude na ovome svijetu i da im pomognu
u njihovom ibadetu Allahu, d`.{., izboru upute nad zabludom i odbacivanju zla, nereda i
lutanja. Njih je Allah, d`.{., odabrao za dostavljanje Njegove upute stanovnicima Zemlje
preko Njegovih ~asnih poslanika. Melek, kojeg je Allah, d`.{., odredio za ovu du`nost je
Dìbril, a.s. Allah, d`.{., kaè:
I Kuran je sigurno objava Gospodara svjetova, donosi ga povjerljivi Dìbril,
na srce tvoje, da opominje{. (E{-[uara, 192-194)
Oni prate ~ovjeka u svakom trenutku njegovog ìvota i imaju zadatak da ga upu}uju na
dobro i da ga usre}e. Ukazuju mu na istinu i dobra djela i bodre ga na njihovo ~injenje.
Muhammed, a.s., kaè: [ejtan ima utjecaj na ~ovjeka, ali i melek ima utjecaj na njega.
[ejtan ga navra}a na lo{e i istinu mu ~ini la`nom, a melek ga navra}a na dobro i potvr|uje
mu istinu. Pa ko od vas ne{to od toga (dobra) osjeti, neka zna da je to od Allaha, d`.{., a ako
osjeti suprotno, neka zatraì uto~i{te kod Allaha, d`.{., od prokletog {ejtana. Zatim je
prou~io:
[ejtan vas pla{i siroma{tvom i nare|uje vam grije{enje i {krtost, a Allah
vam obe}ava oprost i nagradu svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve. (El-
Bekare, 268)68
Allah, d`.{., obavje{tava nas da ih je zaduìo i da ~ine dovu vjernicima i da traè oprost
za njihove grijehe:
Meleki koji drè Prijestolje i oni koji su oko njega, veli~aju i hvale Gospodara
svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu opro{teni grijesi vjernicima: Gospodaru
na{, Ti sve obuhvata{ milo{}u i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali
i koji slijede Tvoj put i sa~uvaj patnje u vatri! Gospodaru na{, uvedi ih u edenske
vrtove, koje si im obe}ao, i pretke njihove, i ène njihove, i potomstvo njihovo -
one koji su bili dobri, Ti si, uistinu, silan i mudar! I po{tedi ih kazne zbog ru`nih
djela - Ti si mu se smilovao, a to }e, zaista, veliki uspjeh biti. (El-Mumin, 7-9)
Iman 39
Allahov Poslanik, a.s., kaè: Svakog dana, kada osvane, silaze dva meleka i jedan od
njih kaè: Allahu dragi, Ti podari bereket u imetku onoga ko ga udjeljuje, a drugi veli: Allahu
dragi, Ti upropasti imetak onoga ko ga ne dijeli.69
Oni podsti~u ~ovjeka na pokornost i ~injenje ibadeta njegovom Gospodaru i ~ine mu
u~enje Kurana i spominjanje Allaha, d`.{., dragim, podsti~u ga na stjecanje znanja i ~injenje
dobra i prisustvuju njegovom namazu i u~enju Kurana. O svemu tome govore vjerodostojni
hadisi.
Buharija i Muslim prenose od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
Namaz ~ovjeka u dèmatu je vredniji od namaza u njegovoj ku}i ili radnji za vi{e od
dvadeset puta; zbog toga {to, svako od nas, kad se propisno abdesti i krene prema dàmiji
isklju~ivo radi namaza, ne}e zakora~iti ni jedan korak, a da mu Allah, d`.{., ne}e njime
podi}i njegov stepen za jednu deredù i otkloniti od njega grijeh, sve dok ne u|e u dàmiju.
A kad u|e u dàmiju, on je u namazu sve dok se zbog njega u dàmiji nalazi. A meleki
donose salavat na svakog ko klanja i poslije namaza ostane sjediti na mjestu gdje je klanjao,
govore}i: Allahu, Ti mu se smiluj, oprosti mu i primi njegovo pokajanje, sve dok ne ustane ili
ne izgubi abdest.70
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Meleki se smjenjuju u
deùrstvu nad vama: meleki no}i i meleki dana. Svi oni se sakupe na sabahu i ikindiji
namazu, zatim se diù Allahu, d`.{., oni koji su preno}ili s ljudima i On ih pita, a On najbolje
zna: Kako ste ostavili moje robove? Oni odgovaraju: Mi smo ih ostavili, a oni klanjaju isto
kao {to smo ih i zatekli, kad smo do{li, na namaz.71
O njihovom prisustvu sijela zikra, Allahov Poslanik, a.s., kaè: Allah, d`.{., stvorio je
posebnu vrstu meleka koji krstare putevima traè}i ljude koji ~ine zikr. Pa kad nai|u na njih,
povi~u: Do|ite, ovo je ono {to ste traìli!, pa ih onda prekriju svojim krilima do dunjalu~kog
neba. Pa ih Allah, d`.{., upita, a On je najznaniji: [ta kaù moji robovi? Meleki odgovaraju:
Tebi tesbih, tehlil i tahmid ~ine! Pa Allah, d`.{., upita: Jesu li me vidjeli? Meleki odgovore:
Ne, tako nam Allaha, oni Te nisu vidjeli! Zatim Allah, d`.{., upita: Kako bi to tek ~inili da su
me vidjeli? Meleki odgovaraju: Da su Te vidjeli, jo{ bi Te vi{e oboàvali i jo{ vi{e Ti temdìd
i tesbih ~inili! Allah tada upita: [ta od mene traè? Traè Dènnet!, reko{e meleki. A jesu
li ga vidjeli?, upita Allah, d`.{. Nisu, Gospodaru na{!, reko{e oni. Kako bi ga tek traìli da
su ga vidjeli?, upita Allah, d`.{. Da su ga vidjeli, oni bi bili jo{ uporniji u njegovom traènju i
vi{e bi za njim ùdili i èljeli ga!, reko{e meleki. Allah, d`.{., upita: Od ~ega traè za{titu?
Kaù, od vatre!, reko{e meleki. Jesu li je vidjeli?, upita Allah, d`.{. Ne, tako nam Allaha,
Gospodaru na{, nisu je vidjeli!, odgovori{e meleki. A kako bi to ~inili da su je vidjeli?, upita
Allah, d`.{. Da su je vidjeli, jo{ bi je se vi{e bojali i od nje bjeàli!, reko{e meleki. Allah, d`.{.,
tada re~e: Vi ste mi svjedoci da sam im Ja oprostio. Jedan od meleka tada re~e: Me|u
njima je jedan koji nije od njih, nego je do{ao zbog neke potrebe! Oni zajedno sjede i ko s
40 Iman
njima sjedi, ne}e biti nesretan!, re~e Allah, d`.{.72

A o njihovom bodrenju u~enjaka (alima) u stjecanju znanja, Allahov Poslanik, a.s., kaè:
Nema ni jednog ~ovjeka koji iza|e iz svoje ku}e traè}i nauku, a da mu meleki ne pruè
svoja krila, zadovoljni onim {to ~ini.73 Oni, isto tako, u~vr{}uju ~ovjeka u ~injenju dobrih
djela, posebno u dìhadu na Allahovom putu. Allah, d`.{., kaè:
Kada je Gospodar tvoj melekima rekao: Ja sam s vama, pa u~vrstite one
koji vjeruju! U srca nevjernika Ja }u strah uliti, pa ih vi po {ijama udarite, i
udarite ih po prsima! (El-Enfal, 12)
Od zada}a meleka o kojima nam Allah, d`.{., govori, a koje imaju velik utjecaj na ìvot
ljudi i njihovo ~uvanje od grijeha i zla, je njihovo nadgledanje i pomno pra}enje svega {to ljudi
rade i biljeènje njihovih djela. Allah, d`.{., kaè:
Mi stvaramo ~ovjeka i znamo {ta mu sve du{a njegova haje, jer Mi smo
njemu bliì od vratne ìle kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s
desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti ni jednu rije~, a da pored njega nije
prisutan onaj koji bdije. (Kaf, 16-18)
A nad vama bdiju ~uvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono {to radite.
(El-Infitar, 10-12)
Zar oni misle da mi ne ~ujemo {ta oni nasamo razgovaraju i kako se me|u
sobom dogovaraju? ûjemo Mi, a izaslanici Na{i, koji su uz njih, zapisuju. (Ez-
Zuhruf, 80)
I na kraju izlaganja o odnosu meleka prema ~ovjeku i njihovom utjecaju na njegova
svjesna i nesvjesna djela, navodimo predivne rije~i ~uvenog alima Ibn-Kajjima el-Dèvzijje
na ovu temu, iz njegovog poznatog djela Igasetul lehfan, gdje kaè: A meleki, koji su
zaduèni za ~ovjeka od samog njegovog za~etka do njegove smrti, imaju drugi odnos
prema njemu. Oni su zaduèni da ga formiraju i pretvaraju iz oblika u oblik i da ga na~ine u
najljep{em liku, da ga ~uvaju u u dubinama triju tmina, da mu zapi{u njegovu nafaku i djela
(kakva }e biti), datum i ~as njegove smrti, da li }e biti sretan ili nesretan i da ga stalno prate
u svim njegovim situacijama. Biljeè sve njegove rije~i i svako njegovo djelo, ~uvaju ga u
njegovom ìvotu i du{u mu uzmu prilikom njegove smrti, te je odvedu pred njenog Gospodara
i Tvorca. Oni su zaduèni i da ga ka`njavaju ili nagra|uju u zagrobnom ìvotu (berzahu) i
poslije proìvljenja; zaduèni su za upotrebu instrumenata uìtka i kazne. Oni u~vr{}uju
~ovjeka-vjernika Allahovom dozvolom i pou~avaju ga onim {to }e mu koristiti; bore se
brane}i ga i oni su mu za{titnici i pomaga~i na ovom i na budu}em svijetu. Oni ga upu}uju
na dobro i na njega ga pozivaju i odvra}aju od zla i na njega upozoravaju. Oni su mu, dakle,
istinski za{titnici i pomaga~i, ~uvari i u~itelji, savjetodavci, i ~inioci dove i traìoci oprosta za
njega. Oni na njega salavat donose, sve dok je u pokornosti svome Gospodaru i sve dok
druge pou~ava dobru. Oni mu donose radosne vijesti o po~asti koja ga ~eka kod Gospodara
Iman 41
njegova, prilikom sna, smrti i proìvljenja. Oni ga pozivaju na skromnost na ovom svijetu i
davanje prednosti ahiretu. Oni ga opominju kad zaboravi, aktiviraju kad se razlijeni i u~vr{}uju
kad se prepla{i. Oni rade za njegovo dobro na ovom i budu}em svijetu. Oni su, dakle,
Allahovi izaslanici, zaduèni da njegovo stvaranje, i sve {to je za njega vezano, i oni su
Njegovi ambasadori ljudima; spu{taju se po Njegovom nare|enju na sve dijelove svijeta i
Njemu se uzdiù, isto tako, po Njegovom nare|enju.74
BROJ MELEKA
Meleki su mnogobrojni i njihov broj ne zna niko osim Allaha, d`.{.:
Mi smo ~uvarima Vatre meleke postavili i odredili broj njihov kao isku{enje onima koji ne
vjeruju, - da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju, vjerovanje u~vrsti,
i da onima kojima je Knjiga data i oni koji su vjernici, ne sumnjaju, i da oni ~ija su srca bolesna
i oni koji su nevjernici - kaù: {ta je Allah htio ovim kao primjerom?
Tako Allah ostavlja u zabludi onoga koga ho}e, i na pravi put ukazuje
onome kome ho}e. A vojske Gospodara tvog samo On zna. Ovo je samo opomena
ljudima. (El-Mudessir, 31)
Tirmizi, Ibn-Madè i Bezzar prenose hadis od Ebu-Zerra, koji prenosi od Poslanika,
a.s., a u kome stoji: Za{kripala su nebesa, a kako i ne bi kad na njima nema mjesta veli~ine
~etiri prsta, a da na njemu melek sed`du ne ~ini.75
A u hadisu o Miradù, Poslanik, a.s., veli: Zatim smo uzdignuti do Bejti Mamura, pa
sam upitao Dìbrila o njemu, a on mi odgovori: Ovo je El-Bejtul Mamur, u njemu svaki dan
klanja 70.000 meleka...76
42 Iman
VJEROVANJE U MELEKE POJEDINA^NO I OP]ENITO

Du`ni smo vjerovati u meleke ~ija su imena pojedina~no spomenuta u Kuranu i Sunnetu.
Najodabraniji me|u njima su trojica: Dìbril, Mikail i Israfil. Dìbril je zaduèn za Objavu, koja
je ìvot srca i du{a.77 Dìbril i Mikail se spominju u sljede}em kuranskom ajetu:
Reci: Ko je neprijatelj Dìbrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na
srce Kuran - koji potvr|uje da su i prija{nje objave istinite - kao putokaz i
radosnu vijest vjernicima. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim, i
poslanicima Njegovim, i Dìbrilu i Mikailu - pa, Allah je, doista, neprijatelj
onima koji ne}e da vjeruju.(El-Bekare, 97-98)
Dìbrila Allah,d`.{., u Kuranu hvali na najljep{i na~in i opisuje ga najljep{im svojstvima:
I kunem se zvijezdama, koje se skrivaju, koje se kre}u i iz vida gube, i no}i
kad ona veo diè, i zorom kada di{e, - Kuran je, zaista, kazivanje Izaslanika
plemenitog, mo}nog, od gospodara cijenjenog, kome se drugi pot~injavaju,
tamo pouzdanog! (Et-Tekvir, 15-21)
U~i ga jedan ogromne snage, razboriti koji se pojavio u liku svome. (En-
Ned`m, 5-6)
A Mikail je melek koji je zaduèn za ki{u, u kojoj je ìvot zemlje, bilja i ìvotinja.78
A Israfil je melek koji je zaduèn u puhanje u Sur, u ~ijem zvuku je ìvot svih stvorenja
nakon njihove smrti.79
U Kuranu se spominje i melek Malik, ~uvar Dèhennema. Allah, d`.{., kaè:
Oni }e dozivati: O Malik! Neka Gospodar tvoj u~ini da umremo!, a On }e
re}i: - Vi }ete tu vje~no ostati! (Ez-Zuhruf, 77)
On se spominje i u vjerodostojnom hadisu.80
Obavezni smo vjerovati u spomenute meleke pojedina~no i ostale, ~ija su imena
spomenuta u sahih hadisima, zajedno s njihovim du`nostima. A {to se ti~e meleka koji nisu
pojedina~no spomenuti, obavezni smo vjerovati u njihovo postojanje u grupama i vrstama,
kako nam je to opisano u Kuranu i hadisu, sa svim radnjama koje su spomenute.81 Zato
vjerujemo i u Kiramen Katibin, koje je Allah,d`.{., zaduìo da nas ~uvaju:
(El-Infitar, 10-12)
Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, - po Allahovom
nare|enju nad njim bdiju. (Er-Rad, 11)
Zar oni misle da Mi ne ~ujemo {ta oni nasamo razgovaraju i kako se me|u
Iman 43
sobom dogovaraju? ~ujemo Mi, a izaslanici Na{i, koji su uz njih, zapisuju. (Ez-
Zuhruf, 80)
Pojedini mufessiri, tuma~e}i ovaj ajet, kaù da su po dva meleka s desne i lijeve strane
koji pi{u sva djela. Onaj na desnoj strani upisuje dobra djela, onaj na lijevoj lo{a djela. A
druga dva ga ~uvaju i brane; jedan ispred a drugi iza njega, tako da se svaki ~ovjek nalazi
izme|u ~etiri meleka.82
Imam Muslim i imam Ahmed prenose od Abdullaha bin Mesuda, r.a., da je rekao:
Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Za svakog od vas je zaduèn njegov pratilac od dìna i
pratilac od meleka! Ashabi tada upita{e: âk i za tebe, Allahov Poslani~e? Da, ~ak i za
mene, ali je meni Allah pomogao protiv njega (dìna-{ejtana) te se on potpuno meni predao
i samo me na dobro upu}uje, re~e Poslanik, a.s.83
Tako|er, vjerujemo i u meleka smrti, koji je zaduèn za uzimanje du{a ljudi:
Reci: Melek smrti, koji vam je zato odre|en, du{e }e vam uzeti, a poslije
}ete se Gospodaru svome vratiti! (Es-Sed`de, 11)
Kuran nije spomenuo njegovo ime niti se ono spominje u vjerodostojnim hadisima, ali se
u pojedinim predanjima od prve generacije muslimana navodi da je njegovo ime Azrail, a
Allah najbolje zna.84
I vjerujemo u nosioce Ar{a o kojima nam Allah, d`.{., u Kuranu govori:
I meleki }e na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara tvoga }e
tog dana iznad njih osmerica dràti. (El-Hakka, 17)
S njima je i Israfil, koji }e puhnuti u rog (Sur).85
Isto tako, vjerujemo i u meleke zaduène za Dèhennem - da nas Allah, d`.{., sa~uva
od njega - mu~itelje (zebanije), na ~elu sa devetnaestericom. Allah, d`.{., kaè:
I oni koji }e u vatri biti, govorit }e straàrima dèhenemskim: Zamolite
Gospodara svoga da nam bar jedan dan patnju ublaì! (El-Mumin, 49)
O vi, koji vjerujete, sebe i porodice svoje ~uvajte od vatre, ~ije }e gorivo
ljudi i kamenje biti, i o kojoj }e se meleki strogi i sna`ni brinuti, koji se onome
{to im Allah zapovijedi ne}e opirati, i koji }e ono {to im se naredi izvr{iti. (Et-
Tahrim, 6)
Nad njima su devetnaesterica. Mi smo ~uvarima vatre meleke postavili i
odredili broj njihov kao isku{enje onima koji ne vjeruju. (El-Muddessir, 30-31)
Vjerujemo i u meleke zaduène za dènetske dvorce i ba{~e, koji su zaduèni da
ugo{}uju i da se brinu o njihovim stanovnicima, pripremaju}i im raznovrsnu odje}u, jela,
pi}a i ostalo, {to niti je oko vidjelo, niti je uho ~ulo, niti je moglo na um pasti bilo kom
~ovjeku.86
44 Iman
ULOGA I ZNAÂJ VJERE

U MELEKE U @IVOTU ÔVJEKA
Rekli smo da je u svemu {to nas je Allah, d`.{., obavijestio od gajb (nepoznatih -
nevidljivih) stvari velika mudrost i korist za nas. Zato nas je Allah, d`.{., iz Svoje velike
mudrosti prema nama, obavijestio o ovim ~asnim stvorenjima i vjerovanje u njih je jedan dio
vjerovanja u gajb (nevi|eno) kojim se opisuju iskreni vjernici. Allah, d`.{., kaè:
Elif Lam Mim, Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima
onima koji se budu Allaha bajali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i namaz
obavljali i udjeljivali dio od onoga {to im Mi budemo davali. (El-Bekare, 1-3)
Vjerovanje u meleke ima velike posljedice u ~ovjekovom ìvotu, od kojih su:

- Ustrajnost na Allahovom, d`.{., putu; jer }e se onaj koji svojim srcem osje}a postojanje
meleka - Allahovih, d`.{., vojnika, i vjeruje da oni prate svaki njegov pokret i svaku rije~ i da
prisustvuju u svim njegovim stanjima, zastidjeti Allaha, d`.{., i Njegovih vojnika i ne}e se
suprotstaviti Njegovom nare|enju niti }e Mu biti neposlu{an, javno ni tajno. Jer, kako to sebi
moè dozvoliti onaj ko je svjestan da se sve vidi, biljeì i promatra.
- Strpljivost i nastavak dìhada, bez o~aja, uz osje}aj zadovoljstva i smirenosti.
Ova zna~enja su ~vrsto vezana za iman u meleke i ono {to nas je Allah, d`.{., o njima
obavijestio. Zato ~ovjek (vjernik) kad se na|e u dru{tvu onih koji su zalutali s pravog puta,
kojima vlada dàhilijet, i postane stranac u svojoj sopstvenoj domovini, me|u svojom rodbinom
i svojim narodom i bude odba~en, ismijan, omalovaàvan i spre~avan u svojoj pokornosti
Allahu, d`.{., i ustrajnosti na Njegovom putu, od njih, - u takvom stanju vjernik sebi nalazi
druga i prijatelja, koji ga prati, s njim se druì, ohrabruje ga, podsti~e na sabur, smirenje i
nastavak kora~anja putem Allahove, d`.{., upute. Jer, Allahova vojska je s njim; oboàva
Allaha, d`.{., kao {to to i on ~ini, stremi ka Tvorcu nebesa i Zemlje kao i on, i bodri njegove
korake i potpomaè ga podsje}aju}i ga na dobro koje ga ~eka kod njegova Gospodara. On,
dakle, nije sam na putu nego putuje u velikoj povorci, zajedno s ve}inom Allahovih, d`.{.,
stvorenja, s ~asnim melekima, Allahovim poslanicima, a.s., sa nebesa i Zemlje. On, dakle,
ima vi{e dru{tva i ja~u podr{ku nego ostali. Ovaj iskreni osje}aj ga ~ini strpljivim i smirenim
tako da mu ometanje ljudi samo pove}ava njegovu ustrajnost u dìhadu.
Pogledaj, brate moj, koliko nam je Allah, d`.{., podario stvaranjem meleka i imanom u
Iman 45
njih, {to ima veoma jak utjecaj na na{a srca, djela i ispravnost na{eg ìvota na ovom svijetu.
A iman u meleke je, ujedno, i potvrda Allahovih, d`.{., rije~i i rije~i Njegovog iskrenog i
vjernog Poslanika, a.s.
TRE]I DIO
VJEROVANJE U ALLAHOVE, D@.[.,
POSLANIKE I VJEROVJESNIKE
Naredni temelj imana je vjerovanje u Allahove, d`.{., poslanike. U ovaj temelj spada
vjerovanje u sve poslanike i vjerovjesnike, koje je Allah, d`.{., imenom spomenuo u Kuranu
i vjerovanje da je Allah, d`.{. poslao poslanike i vjerovjesnike mimo njih, ~iji broj i imena ne
zna niko osim Allaha, d`.{., Koji ih je poslao. Allah, d`.{., kaè:
I prije tebe smo poslanike slali; o nekima od njih smo ti kazivali, a o
nekima ti nismo kazivali. (El-Mumin, 78)
A nije bilo naroda kome nije do{ao onaj koji ga je opominjao. (Fatir, 24)
Svaki narod je imao poslanika. (Junus, 47)
POSLANICI I VJEROVJESNICI 87
KOJI SU SPOMENUTI U KURANU
U Kuranu je spomenuto 25 poslanika i vjerovjesnika: Adem, Nuh, Idris, Salih, Ibrahim,
Hud, Lut, Junus, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejub, {uajb, Musa, Harun, El-Jese, Zul Kifl,
Davud, Zekerijja, Sulejman, Iljas, Jahja, Isa i Muhammed, salevatullahi ve selamuhu alejhim
ed`mein.
Osamnaest njih je spomenuto u sljede}im ajetima:
To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vi{e stepene
dajemo onima kojima Mi ho}emo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznaju}i.
I Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo - a Nuha smo jo{ prije
uputili - i od potomaka njegovih, i Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i
Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine - i
Zekerijjaha, i Jahja, i Isaa, i Ilijasa - svi oni bili su dobri - i Ismaila, i El-Jesea, i
Junusa, i Luta, i svima smo prednost nad svijetom dali, i neke pretke njihove, i
Iman 47
potomke njihove, i bra}u njihovu - Mi smo odabrali i na pravi put im ukazali.

(El-Enam, 83-87)
A ostali se spominju na raznim mjestima u Kuranu:
A Adu (smo poslali) njihova brata Huda. (Hud, 50; El-Earaf, 65)
A Semudu njihovog brata Saliha. (Hud, 61; El-Earaf, 73)
A Medjenu njihova brata uajba. (El-Earaf, 85; Hud, 84)
Allah je odabrao Adema, i Nuha... (Ali Imran, 33)
I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi. (El-Enbija, 85)
Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici strogi su prema
nevjernicima, a samilosni me|u sobom. (El-Feth, 29)
Du`ni smo, dakle, vjerovati da su svi spomenuti bili poslanici ili vjerovjesnici, svaki od
njih pojedina~no. Tako kada bi neko bio pitan za bilo kojeg od njih, ne bi porekao njihovo
poslanstvo ili vjerovjesni{tvo.
A ko bi porekao poslanstvo bilo kojeg od njih, ili njegovu objavu, bio bi nevjernik.88
{to se ti~e poslanika i vjerovjesnika koje nam Kuran nije pojedina~no spomenuo, du`ni smo
u njih vjerovati op}enito. I mi nemamo pravo tvrditi da je bilo kome od ljudi si{la objava
ukoliko ga Kuran ne spominje me|u poslanicima i vjerovjesnicima, ili nas o tome nije obavijestio
Poslanik, a.s.
NAJODABRANIJI POSLANICI (ULULAZM) 89

Veliki broj alima u grupu najodabranijih poslanika (ululazm) ubraja petericu: Muhammeda,
Ibrahima, Musaa, Nuha i Isaa alejhim efdalus salati ves selam.90 Allah, d`.{., spominje ih u
sljede}em ajetu:
Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od
Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina smo ~vrst zavjet uzeli. (El-
Ahzab, 7)
48 Iman
TEMA OBJAVE
Du`ni smo vjerovati da je Allah, d`.{., poslao Svoje poslanike ljudima da ih obraduju i da
ih upozore; da ih obraduju Allahovim, d`.{., zadovoljstvom, nagradom i Dènnetom ukoliko
budu vjerovali u Njega i Njegove poslanike i ukoliko Njemu budu pokorni. A da ih upozore od
Allahove, d`.{., srd`be ukoliko budu nevjernici i neposlu{ni. Allah, d`.{., kaè:
Mi {aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju;
neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela ~ine ni~ega ne boje i ni za ~im nek ne
tuguju. A one koji u dokaze Na{e ne vjeruju, sti}i }e ih kazna, zato {to grije{no
postupaju. (El-Enam, 48-49)
Du`ni smo i vjerovati da je Allah, d`.{., sve poslanike poslao radi ostvarivanja osnovnog
cilja, oboàvanja samo Allaha, d`.{., i uspostave Njegovog zakona - vjerovanja u Njega,
kao jedinog Tvorca, Jedinog Kome se ibadet ~ini i Jedinog Kome pripadaju sva imena i
svojstva savr{enstva. Allah, d`.{., kaè:
Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema
boga, osim Mene; zato se Meni klanjajte! (El-Enbija, 25)
On vam propisuje u vjeri isto ono {to je propisano Nuhu, i ono {to
objavljujemo tebi, i ono {to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru
ispovijedajte i u tome se ne podvajajte! (E{-[ura, 13)
Mi smo svakom narodu poslanike poslali: Allahu se klanjajte, a kumira se
klonite! (En-Nahl, 36)
Du`ni smo im se pokoravati i ne raditi suprotno njihovim nare|enjima, jer je pokornost
prema njima dio pokornosti prema Allahu, d`.{., koji kaè: Onaj ko se pokorava
Poslaniku, pokorava se i Allahu. (En-Nisa, 80)
A mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se prema Allahovom
nare|enju, pokoravali. (En-Nisa, 64)
Du`ni smo vjerovati da su oni najpotpunija bi}a i znanjem i djelom, da su najiskreniji i da
su najsav{eniji po svom odgoju i pona{anju, te da ih je Allah, d`.{., odlikovao, nad ostalim
stvorenjima, osobinama koje niko osim njih ne posjeduje.
Vjerovati, tako|er, treba da ih je On sa~uvao i udaljio od laì, prevare, tajenja i bilo kakve
manjkavosti po pitanju dostavljanja Objave i od svih grijeha.91 Me|utim, mogu}e je da,
ponekad, naprave poneki sitniji propust ili gre{ku, koja je bezna~ajna u odnosu na njihov
visoki stepen, kao {to se desilo Ademu, a.s., kada je pojeo vo}ku sa stabla koje mu je bilo
zabranjeno, nakon {to je, na momenat, zaboravio na zabranu.92 Ali njih je Allah, d`.{., ne
ostavlja u gre{ci, nego im omogu}i da se odmah pokaju zbog nje.
Isto tako, du`ni smo vjerovati da su svi poslanici bili ljudi mu{karci. Nisu bili meleki niti je
Iman 49
Allah, d`.{., za poslanika uzeo ènsko.93 Allah, d`.{., kaè:

I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali. (El-Enbija, 7)
Vjerujemo da im Allah, d`.{., nije podario nikakve nadljudske osobine nego ih je odabrao
izme|u ljudi, koji jedu i piju, koji hodaju ulicama, spavaju, sjede i smiju se. Imaju ène i djecu,
izloèni su raznim neda}ama, do njih stiù ruke nasilnika i zadesi ih progon i teror. Umiru
kao i drugi, a desi se da neko od njih bude i bespravno ubijen. Osje}aju bol i poga|a ih bolest,
kao i sve drugo {to se de{ava s ostalim ljudima, a {to se ne kosi s njihovim visokim
stepenom ugleda me|u njima. Na ovo upu}uju mnogi kuranski ajeti:
Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on
umro ili ubijen bio, zar bi se stopama svojim vratili. Onaj ko se stopama svojim
vrati, ne}e Allahu nimalo nauditi, a Allah }e zahvale sigurno nagraditi. (Ali-
Imran, 144)
Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po tragovima
hodao. (El-Furkan, 20)
I prije tebe smo poslanike slali, i ène, i porod im davali. (Er-Rad, 38)
Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili
poslanici - a majka njegova je uvijek istinu govorila i oboje su hranu jeli. (El-
Maide, 75)
Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Ali, ja postim i mrsim, i klanjam, i spavam i ènim se
ènama.94 Allahov Poslanik, a.s., bivao je bolestan i osje}ao bol, dobivao bi temperaturu i
groznicu, osje}ao je glad, è|, srd`bu, ljutnju, umor i sli~no tome,u ~emu nema nikakve
stvarne mane.95 Mi vjerujemo da poslanici ne posjeduju ni{ta od svojstava boànstva, da
ne utje~u na kretanja u svemiru, niti mogu pomo}i niti nauditi, da ne utje~u na Allahovu, d`.{.,
volju niti znaju gajb (skriveno), izuzev onog o ~emu ih Allah, d`.{., obavijesti. Allah, d`.{.,
kaè:
Reci: Ja ne mogu ni sam sebi neku korist pribaviti ni od sebe kakvu {tetu
otkloniti; biva onako kako Allah ho}e. A da znam pronicati u tajne (gajb),
stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene
i radosne vijesti ljudima koji vjeruju. (El-Earaf, 188)
On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za
poslanika odabere. (El-Dìnn, 26-27)
Me|utim, njih je Allah, d`.{., obdario posebnim sposobnostima i moralnim vrlinama i
osobinama koje su ih u~inile spremnim za prihvatanje Objave i njenog tereta kako bi bili uzor
drugim ljudima i uzor na koji }e se oni ugledati po pitanju vjere i po pitanju ovosvjetskog
ìvota. Zato smo du`ni vjerovati da su poslanici sa~uvani od bilo kakve manjkavosti, koja bi
krnjila njihovu vjeru i pokornost Allahu, d`.{., ili njihovu sposobnost za dostavu Objave koju
su prenosili ljudima.96 Allah, d`.{., o njima kaè:
50 Iman
To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesni{tvo dali. Pa ako ovi
u to ne vjeruju, Mi smo time zaduìli ljude koji }e u to vjerovati. Njih je Allah
uputio, zato slijedi njihov pravi put. (El-Enam, 89-90)
Allah, d`.{., dakle, govori o njihovom povjerenju, iskrenosti, o{troumnosti, dosljednosti
u dostavi objave i ostalim svojstvima koja su potrebna za izvr{avanje postavljene im obaveze
i zada}e. Zato Allah, d`.{., kaè o Ismailu, a.s.:
I spomeni u knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obe}anje i bio poslanik,
vjerovjesnik. (Merjem, 54)
A o Ibrahimu, a.s., veli:
Spomeni u Knjizi Ibrahima! On je bio istinoljubiv vjerovjesnik. (Merjem, 41)
Jo{ je mnogo drugih ajeta, u kojima Allah, d`.{., svjedo~i za iskrenost i upu}enost
poslanika.
Du`ni smo vjerovati i da je Allah, d`.{., pomogao raznim mudìzama (nadnaravna djela
koja Allah, d`.{., ~ini putem Svojih poslanika, koji time upu}uju izazov ljudima da na~ine
ne{to sli~no, ako ne vjeruju u njih)97 i jasnim dokazima koji upu}uju na istinitost onoga, s
~ime su do{li od svoga Gospodara. Mi vjerujemo u sve mudìze koje su spomenute u
Kuranu i vjerodostojnim hadisima i u ovim osobenostima su jednaki svi poslanici, koje je
Allah, d`.{., odabrao. Me|utim, i pored ove njihove jednakosti, mi vjerujemo da je Allah,
d`.{., pojedine me|u njima odlikovao nad drugima. Allah, d`.{., kaè:
Neke od tih poslanika odlikovali smo vi{e nego druge. S nekim od njih je
Allah govorio, a neke je za vi{e stepeni uzdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne
smo dokaze dali i Dìbrilom ga podràli. (El-Bekare, 253)
I vjerujemo da je najodabraniji me|u njima, i najodabraniji od svih stvorenja, na{ poslanik
Muhammed bin Abdullah, a.s. Pojedini od selefa (prve generacije muslimana) su protuma~ili
Allahove ,d`.{., rije~i: ...a neke je za vi{e stepeni uzdigao, da se one odnose na na{eg
poslanika Muhammeda, a.s.98
A o ovome je i mnogo sahih-hadisa, od kojih je i hadis koji prenosi Ebu-Hurejre, da je
Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ja sam poglavar svih ljudi na Kijametskom danu, prvi koji }e
iz kabura iza}i i prvi koji }e {efaat ~initi i ~iji }e {efaat biti primljen.99 A Vasile bin Eska, r.a.,
prenosi: ~uo sam Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: Allah, d`.{., izabrao je Kenane
od sinova Ismailovih, Kurej{ije od Kenaneta, Benu Ha{im od Kurej{ija, a mene je izabrao od
Benu Ha{ima.100 Spomenuti, i drugi hadisi na ovu temu, jasno ukazuju da je Muhammed bin
Abdullah, a.s., najbolji me|u svim stvorenjima.101
Iman 51
VJEROVANJE (IMAN) U MUHAMMEDA, A.S.

Du`ni smo vjerovati da je Muhammed bin Abdullah, a.s., Allahov vjerovjesnik i poslanik
i Njegov odabrani rob; da nikada nije oboàvao kipove, da nijednoga momenta nije u~inio
{irk Allahu, d`.{., i da nikada nije po~inio ni veliki ni mali grijeh.102 I vjerujemo da je on
posljednji Poslanik, jer nam o tome govori Kuran i vjerodostojni hadisi. Allah, d`.{., u Kuranu
kaè:
... nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik. (El-Ahzab, 40)
A Allahov Poslanik, a.s., kaè: Primjer mene i ostalih poslanika je kao primjer jednog
~ovjeka koji je sagradio ku}u, a zatim je dov{io i lijepo ukrasio, izuzev jedne cigle na jednom
}o{ku koju nije postavio. Svijet je obilazio ku}u i divio joj se govore}i: Da je jo{ i ovu ciglu
postavio! Ja sam ta cigla, re~e, ja sam posljednji poslanik.103 Resulullah, a.s., u drugom
hadisu kaè. Ja sam Muhammed, ja sam Ahmed, ja sam Mahi, kojim se bri{e kufr, ja sam
Ha{ir, iza koga }e biti proìvljeni ostali ljudi i ja sam Akib, a Akib je onaj poslije koga ne}e vi{e
biti poslanika.104 Mi ~vrsto vjerujemo da nema poslanstva poslije Muhammeda, a.s., i da je
laàc onaj ko to za sebe bude tvrdio. Allahov Poslanik, a.s., kaè: Ne}e nastupiti Kijametski
dan dok se ne pojave ded`dàli (la`ljivci), kojih }e biti ukupno blizu trideset; svaki od njih }e
tvrditi da je Allahov poslanik.105 Isto tako, obavezni smo vjerovati da je Muhammed, a.s.,
imam (vo|a) muttekija (pravih vjernika), koji je uzor u svakom dobru. On je jedini dostojan
da se na njega ugledamo i da nam bude uzor, mimo bilo koga drugog. Allah, d`.{., kaè:
Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti. (Ali Imran,
31)
I tako mi Gospodara tvoga, oni ne}e biti vjernici dok za sudiju u sporovima
me|usobnim tebe ne prihvate i da onda, zbog presude tvoje, u du{ama svojim
nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (En-Nisa, 65)
Tako|er, vjerujemo da je Muhammed, a.s., Allahov miljenik i da je na najve}em stepenu
Allahove, d`.{., ljubavi prema nekome, a taj stepen se naziva hulle (poseban stepen
prijateljstva i ljubavi). Allahov poslanik, a.s., rekao je: Kada bi sebi ikoga uzimao za halila
(najblièg prijatelja), uzeo bi Ebu-Bekra. Ali, on je moj brat i drug. A Allah, d`.{., uzeo je Sebi
za halila va{eg druga (ukazuju}i na sebe).106
Du`ni smo, isto tako, vjerovati da je on poslan svim dìnima i ljudima s Istinom i Uputom.
Allah, d`.{., u Kuranu prenosi rije~i dìna:
52 Iman
O narode na{, odazovite se Allahovom glasniku i vjerujte u Allaha; On }e vam

neke grijehe va{e oprostiti, i vas od patnje neizdrìve za{tititi! (El-Ahkaf, 31)
A da je On, a.s., poslan cijelom ~ovje~anstvu, to nam potvr|uje Allah, d`.{., u sljede}em
ajetu:
Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosi{ i da opominje{,
ali ve}ina ljudi ne zna. (Sebe, 28)
Reci. O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik! (El-Earaf, 158)
Neka je uzvi{en Onaj koji robu Svome objavljuje Kuran da bi svim svjetovima
bio opomena. (El-Furkan, 1)
Allahov Poslanik,a.s., kaè: Ja sam odlikovan nad ostalim poslanicima sa {est stvari:
data mi je mo} posebnog izraàvanja, potpomognut sam strahom, dozvoljen mi je ratni
plijen, cijela zemlja mi je u~injena mesdìdom i ~istom (za klanjanje na svakom mjestu),
poslan sam svim stvorenjima i sa mnom je zavr{eno poslanstvo.107 Komentator Tahavije
kaè: A da je Muhammed, a.s., poslan cijelom ~ovje~anstvu, spada u nu`no (op}e) poznate
stvari u islamu.108 Mi smo du`ni ljubav prema Poslaniku, a.s., staviti ispred ljubavi prema
roditelju, djetetu i samom sebi.109 Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
Niko od vas ne}e biti vjernik sve dok mu ne budem pre~i od njegovog roditelja, djeteta i svih
ljudi.110 A Abdullah bin Hi{am prenosi: Bili smo kod Allahovog Poslanika, a.s., kada je on
drào Umera za ruku pa mu Umer rekao: O Allahov Poslani~e! Zaista si mi ti draì od
svega, osim mene samog! Resulullah, a.s., tada re~e: Ne, tako mi Allaha, sve dok ti ne
budem draì i od samog tebe! Umer tada re~e: Ti si meni, sada, tako mi Allaha, pre~i od
mene samoga! Na to mu Allahov poslanik, a.s., re~e: Sada, o Umer!111
Isto tako, du`ni smo vjerovati da ga je Allah, d`.{., podrào mudìzama, koje neosporivo
dokazuju njegovu istinitost u svemu s ~im je do{ao. I da je uzvi{eni Kuran njegova
veli~anstvena mudìza, kojom je izazvao cijelo ~ovje~anstvo, ali niko nije mogao na~initi
ne{to sli~no Kuranu niti bar jedan dio koji je sli~an dijelu Kurana. Allah, d`.{., kaè:
A ako sumnjate u ono {to objavljujemo robu Svome, na~inite vi jednu suru
sli~nu surama objavljenim njemu, a pozovite i boànstva va{a, osim Allaha,
ako istinu govorite. Pa ako ne u~inite, a ne}ete u~initi, onda se ~uvajte vatre, za
nevjernike pripremljene, ~ije }e gorivo biti ljudi i kamenje. (El-Bekare, 23-24)
I vjerujemo da ga je Allah, d`.{., podrào osjetilnim mudìzama, koje su spomenute u
vjerodostojnim hadisima, kao {to je: raspolu~enje mjeseca, nazivanje selama od kamenja,
plakanje panja za njim, izviranje vode izme|u njegovih prstiju, nahranjivanje velikog broj ljudi
s vrlo malo hrane, obavje{tenje pe~ene ovce da se u njoj nalazi otrov (kada su ga ìdovi
htjeli otrovati), oblak koji mu je stalno pravio hladovinu prije poslanstva, zatim, slu~aj Ebu-
Dèhla i kamena kojim je htio udariti Poslanika, a.s., u glavu, slu~aj ovce Ummu Mabeda,
kada je svojom mubarek-rukom protrao njeno vime, njegovo bacanje pra{ine u lice nevjernika
Iman 53
i poga|anje njegovih o~iju, obavje{tavanje o stvarima koje }e se desiti pa se obistinile i

desile onako kako je rekao, usli{avanje njegove molbe od strane Allaha, d`.{., njegova
za{ti}enost od ubistva (pogibije) i mnogo drugog, o ~emu su napisane knjige i op{irna
djela.112
O njegovim osjetilnim mudìzama nam govore mnogi hadisi, me|u kojima ima mutevatir-
hadisa, a mnogi od njih su me{hur (veoma poznati). Ovi hadisi u cijelosti daju nesumnjivo
saznanje (el ilmul jekin) da su se ti doga|aji desili i da je Muhammed, a.s.,uistinu, Allahov
Poslanik,113 kao {to vjerujemo da ga je Allah,d`.{., podrào neoborivim dokazima i jasnim
znakovima, koji se ogledaju u njegovim svojstvima i moralnim osobinama. Vjerujemo da mu
je Allah, d`.{., podario takvu gra|u i izgled, da svaki pronicljiviji ~ovjek iz njegovog lika moè
zaklju~iti da se radi o Poslaniku i da je istina {to govori, a.s. 114 A divne li su rije~i Hassana
bin Sabita, r.a.:
Da on i ne posjeduje jasne dokaze, njegov izgled bi ti sve rekao!
I vjerujemo da mu je Allah, d`.{., podario sve moralne osobine koje Kuran zagovara, {to
potvr|uje njegovu istinitost i da ga Allah, d`.{., direktno podràva. Niko nije ~uo ni jednu
jedinu la` iz njegovih usta, bilo po pitanju vjere ili po pitanju bilo ~ega drugog u njegovom
ìvotu, niti prije poslanstva, a niti poslije njega. A da se bilo {ta od toga njemu desilo, makar
samo jedanput, njegovi bi neprijatelji uloìli sav trud da to razglase i drugima dostave. Nije
uradio nijedno ru`no ili lo{e djelo, niti prije, niti poslije poslanstva. Niti je ikad pobjegao ispred
bilo kog od svojih neprijatelja, ma koliko bila opasna i te{ka situacija, kao {to se desilo u Bici
na Uhudu i Bici na Hendeku. Bio je velike milosti i pa`nje prema svom ummetu, pa mu je ~ak
i Allah, d`.{., rekao da to ublaì:
Pa ne izgaraj od àlosti za njima! (Fatir, 8)
Do{ao vam je Poslanik, jedan od vas, te{ko mu je {to }ete na muke udariti,
jedva ~eka da pravim putem po|ete, a prema vjernicima je blag i milostiv. (Et-
Tevbe, 128)
Bio je na najve}em stepenu plemenitosti i dare`ljivosti; nije bio èljan za ovim svijetom,
zadovoljan s malo, ni{ta ne bi u{tedio (nije imao u{te|evine). Bio je izuzetno rje~it, podarena
mu je posebna mo} izraàvanja. Bio je blag i mnogo je pra{tao. Ne bi se ljutio izuzev radi
Allaha, d`.{.; skroman prema vjernicima, poboàn Allahu i mudàhid na njegovom putu,
stalno bi se oslanjao na Njega. On je ostao dosljedan svojim plemenitim svojstvima i osobinama
od samog po~etka svog ìvota, pa sve do svoje smrti. Uop}e se nije mijenjao niti ispravljao.
O ovome nam govori Allah, d`.{., u sljede}em ajetu:
... niti sam od onih koji se pretvaraju onim {to nisu. (Sad, 86)
Sigurno je da onaj koji se pretvara i èli pokazati onakvim kakav nije, ne moè ostati
cijelog ìvota u tom stanju. A Poslanika, a.s., krasile su sve ove, kao i druge, pozitivne
osobine, svaka u svom najve}em domenu, {to nije bilo mogu}e nikom osim onih koje je
54 Iman
Allah, d`.{., ~uvao. Spoj svih ovih svojstava i osobina u li~nosti Poslanika, a.s., jedan je od
najve}ih dokaza njegovog poslanstva.115 Zato nalazimo da je veliki broj mislilaca zaklju~io
da istinu govori, nakon {to su se upoznali s njegovim pona{anjem, iskreno{}u i detaljima iz
njegovog ìvota. Sjetimo se samo slu~aja Hatidè, r.a., koja je dobro poznavala iskrenost i
povjerljivost Poslanika, a.s., kada joj je saop}io {ta mu dolazi od Objave i rekao joj: Ja se
bojim za sebe! Ona mu odgovara: Ne, tako mi Allaha, Allah te nikada ne}e poniziti! Ti pazi{
rodbinu, pomaè{ druge, hrani{ siroma{ne, po~a{}uje{ goste i podràva{ istinu.116 Isti
slu~aj je s Heraklom - kraljem Rimljana. Kada mu je Poslanik, a.s., poslao pismo, u kome ga
poziva u islam, on je potraìo Arape koji su se tada na{li u njegovoj kraljevini. U to vrijeme je
Ebu-Sufjan, sa jo{ nekoliko Kurej{evi}a, bio na prolazu za {am, pa ih je Herakle pozvao u
svoj dvor, a oko njega su bili najugledniji ljudi njegove carevine, i pozvao prevodioca, a zatim
ih po~eo pitati o Poslaniku, a.s. Nakon {to ih je saslu{ao, on dolazi do sigurnog zaklju~ka:
da je ono {to je ~uo o Muhammedu, a.s., i njegovim svojstvima i osobinama, dovoljan dokaz
da je istina ono s ~ime je do{ao i da je on poslanik. Zbog velike va`nosti ovog razgovora koji
je tekao izme|u Herakla i Ebu-Sufjana, mi }emo ga ovdje u cijelosti citirati, onako kako ga
prenosi najpoznatiji muhaddis i emir svih muhaddisa, El-Buhari, u svome Sahihu. U njemu
}emo na}i mnoge pouke i poruke, i dokaz da je Allah, d`.{., podrào Svoga Poslanika, a.s.,
jasnim dokazima i vidnim znakovima njegove istinitosti, koja se ogleda kroz njegov moral i
pona{anje u ìvotu, pored Kurana i ostalih jasnih mudìza. Buhari rahimehullahu teala,
kaè: Kazivao nam je Ebu-Jeman el-Hakem bin Nafi: prenosi nam {uajb od Zuhrija, koji
kaè: Prenosi nam Ubejdullah bin Abdullah bin Utbe bin Mesud da ga je obavijestio Abdullah
bin Abbas da je njega obavijestio Ebu-Sufjan da ga je pozvao Herakle, zajedno s jo{ nekoliko
Kurej{evi}a, koji su bili u trgovini u {amu za vrijeme perioda sporazuma na Hudejbiji, pa smo
mu oti{li u Ilija, gdje se on nalazio s najuglednijim Rimljanima, pa je pozvao prevodioca, a
zatim upitao:
Ko je od vas najbliì po rodu ~ovjeku koji za sebe kaè da je poslanik?
Ebu-Sufjan re~e: Ja sam mu najbliì po rodu!
Herakle re~e: Primaknite ga meni zajedno s njegovim drugovima koje }ete postaviti iza
njegovih le|a. A zatim je rekao prevodiocu: Reci im: Ja }u ovog ~ovjeka pitati o drugom
koji se smatra poslanikom, pa ako mi slaè vi ga ispravite.
Tako mi Allaha, da me nije stid da od mene prenesu la`, slagao bih na njega, re~e
Sufjan za sebe; zatim je bilo prvo za {to me je upitao: Kakvog je porijekla on me|u vama?
On je ~asnog porijekla me|u nama, rekoh mu.
Re~e: Je li iko me|u vama prije govorio ovo {to on govori?
Rekoh: Ne.
Re~e: Je li neko od njegovih djedova bio car?
Rekoh: Ne.
Iman 55
Re~e: Da li ga slijede bogati ljudi, ili siromasi?

Rekoh: Siromasi.
Re~e: Da li se pove}ava njihov broj, ili se smanjuje?
Rekoh: Pove}ava.
Re~e: Desi li se da se iko od njih odmetne iz nezadovoljstva prema svojoj vjeri, nakon
{to je prihvati?
Rekoh: Ne.
Re~e: Jeste li ga optuìvali za la`, prije nego {to je rekao ovo {to sad govori?
Rekoh: Ne.
Re~e: Da li vara?
Rekoh: Ne, a mi smo sada pod jednim ugovorom s njim i ne znamo {ta }e uraditi.
Ebu-Sufjan veli: Nisam uspio ni{ta drugo ubaciti izuzev ove re~enice:
Herakle re~e: Jeste li se borili protiv njega?
Rekoh: da.
Re~e: Kako je tekla va{a borba protiv njega?
Rekoh: Borba izme|u nas je bila naizmjeni~na; nekad on nas potu~e, a nekad mi
njega.
Re~e: [ta vam nare|uje?
Rekoh: Nare|uje nam da oboàvamo samo Allaha i da Mu ne pripisujemo druga. Da
ostavimo ono {to govore na{i roditelji. Da obavljamo molitvu. Da budemo iskreni, ~edni i
pa`ljivi prema svojoj rodbini.
Tada on re~e svom prevodiocu: Reci mu: Pitao sam te o njegovom porijeklu, pa si
odgovorio da je on ~asnog porijekla me|u vama. Tako je sa svim poslanicima; oni se biraju
iz uglednih porodica. Pitao sam te da li je iko od vas prije njega govorio ne{to sli~no, pa si
odgovorio da nije. Da je iko prije njega tako ne{to govorio, ja bih rekao da on zagovara ne{to
{to je ve} bilo. Pitao sam te da li je neko od njegovih predaka bio kralj, pa si rekao da nije. Da
je neko od njegovih predaka bio kralj, ja bih rekao da on traì carstvo svojih djedova. Pitao
sam te da li ste ga optuìvali za la` prije nego {to je rekao ovo {to sad govori, pa si rekao da
niste. Ja sam odmah uvidio da on nije mogao biti iskren prema ljudima, a lagati na Allaha.
Pitao sam te da li ga slijede bogati ljudi ili siromasi, pa si odgovorio da ga slijede siromasi. A
siromasi su uvijek bili sljedbenici poslanika. Pitao sam te da li se njihov broj pove}ava ili
smanjuje, pa si rekao da se pove}ava. A takav je iman, sve dok se neupotpuni. Pitao sam
te da li se iko od njih odmetne od svoje vjere iz nezadovoljstva prema njoj, nakon {to ju je
prihvatio, pa si rekao da to niko od njih ne ~ini, a to je znak imana ~ija toplina u|e u srca ljudi.
Pitao sam te da li vara, pa si odgovorio da ne vara.A to je osobina svih poslanika; oni nikada
ne varaju. Pitao sam te {ta vam nare|uje, pa si rekao da vam nare|uje da oboàvate samo
Allaha i da mu ne pripisujete druga. Zabranjuje vam da oboàvate kipove. Nare|uje vam da
56 Iman
obavljate molitvu, da budete iskreni i ~edni. Ako je istina {to si mi rekao, on }e zasigurno
zavladati i ovim mjestom na kome su sada moje noge. Ja sam znao da }e se on pojaviti, ali
nisam znao da }e biti jedan od vas. Kada bih znao da }u sti}i do njega, sada bih krenuo na
put da se sretnem s njim. A da sam kod njega, noge bih mu saprao...117
ÊTVRTI DIO
VJEROVANJE
U ALLAHOVE, D@.[., KNJIGE
Jedan od temelja imana je da vjerujemo u Allahove, d`.{., knjige koje je objavio Svojim
poslanicima.
Kao {to je Allah, d`.{., objavio Kuran Muhammedu, a.s., isto tako objavio je druge Svoje
knjige prija{njim poslanicima. Jedan broj ovih knjiga nam je Allah, d`.{., spomenuo u Kuranu,
a neke od njih nije. Allah, d`.{., obavijestio nas je o sljede}im knjigama:
1 - Tevrat, koji je objavljen Musau, a.s. Allah, d`.{., kaè:
Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima
sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslu{ni i ~estiti ljudi, i u~eni, od kojih je
traèno da ~uvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. (El-Maide, 44)
2 - Indìl, koji je objavljen Isa, a.s. Allah, d`.{., kaè:
Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije
njega objavljen, a njemu smo dali Indìl, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da
potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je tako|er bilo uputstvo i pouka
onima koji su se Allaha bojali. (El-Maide, 46)
3 - Zebur, koji je objavljen Davudu, a.s. Allah, d`.{., kaè:
A Davudu smo Zebur dali. (El-Isra, 55)
4 - Suhufi (svesci), koje je Allah, d`.{., objavio Ibrahimu i Musau, a.s., o kojima nas Allah,
d`.{., obavje{tava u sljede}im ajetima:
Zar on nije obavije{ten o onome {to se nalazi u listovima Musaovim i
Ibrahimovim: - koji je obaveze potpuno ispunjavao - da nijedan grije{nik tu|e
grijehe ne}e nositi, i da je ~ovjekovo samo ono {to sam uradi, i da }e trud njegov
sigurno vidjeti, i da }e prema njemu u potpunosti nagra|en ili ka`njen biti, i da
}e se Gospodaru tvome ponovo vratiti. (En-Ned`m, 36-42)
Posti}i }e {ta èli onaj ko se o~isti i spomene ime Gospodara svoga, pa
58 Iman
namaz obavi! Ali, vi vi{e ìvot na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i
vje~an je. Ovo, doista, ima u listovima davna{njim, listovima Ibrahimovim i
Musaovim. (El-Eala, 14-19)
A {to se ti~e drugih knjiga, koje su objavljene ostalim poslanicima, Allah, d`.{., nas nije
obavijestio o njihovim imenima nago nam je saop}io da je svaki poslanik koga je poslao imao
objavu koju je prenosio svom narodu. Allah, d`.{., kaè:
Svi ljudi su sa~injavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da
donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu Istinu, da se
po njoj sudi ljudima o onome u ~emu se oni ne bi slagali. (El-Bekare, 213)
Mi smo du`ni vjerovati u ove knjige koje nisu spomenute po imenu, ali nam nije dozvoljeno
da pripisujemo Allahu, d`.{., bilo kakvu knjigu koju On sam nije pripisao Sebi u Kuranu.
Du`ni smo vjerovati da su sve ove knjige do{le s istinom, svjetlo{}u, uputom i tevhidom
(izdvajanjem) Allaha, d`.{., u Njegovom rububijjetu (gospodarstvu i vladanjem svime), uluhijjetu
(boànstvenosti) i Njegovim lijepim imenima i boànskim svojstvima. A sve {to je dopisano
u njima, a suprotstavlja se ovim temeljima, to je od krivotvorina koje su na~inili ljudi. Allah,
d`.{., kaè o Tevratu:
Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. (El-Maide, 44)
A o Indìlu kaè:
Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije
njega objavljen, a njemu smo dali Indìl, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da
potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je tako|er bilo uputstvo i pouka
onima koji su se Allaha bojali. (El-Maide, 46)
Du`ni smo vjerovati da je kuran posljednja knjiga koja je objavljena od Allaha, d`.{., i da
ga je sam Allah, d`.{., odlikovao, nad svim prija{njim objavljenim knjigama, posebnim
odlikovanjima. Najva`nija od tih odlikovanja su:
1 - Da on sadrì su{tinu Allahovih poruka i da je do{ao kao potvrda istinitosti onoga {to
je do{lo u prija{njim knjigama o tevhidu Allaha, d`.{., oboàvanju samo njega i obavezne
pokornosti Njemu; da je Kuran sakupio sve {to je bilo raspodijeljeno po tim knjigama o dobru
i vrlinama; da je Kuran do{ao kao zadnja rije~ kojom se kontrolira ispravnost svih ostalih
knjiga, jer on potvr|uje ono {to se u njima nalazi od istine, a odbacuje ono {to se u njih
uvuklo ljudskim nastojanjima za njihovo iskrivljenje. Allah, d`.{., kaè.
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene
i da nad njima bdi. (El-Maide,48)
Vjerovanje da je on do{ao sa {erijatom (zakonom) cijelom ~ovje~anstvu, tako|er nam
je du`nost. {erijat sadrì sve {to je potrebno ljudima za njihovu sre}u na oba svijeta i njime
su dokinuti svi prija{nji zakoni, koji su dokazi prija{njim narodima, svakom posebno. U
{erijatu su utvr|eni posljednji vje~ni zakoni koji vrijede za svako vrijeme i svako mjesto.
Iman 59
2 - Da je Kuran jedina Allahova knjiga, ~ije o~uvanje garantira Allah, d`.{.:

Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista }emo Mi nad njim bdjeti. (El-
Hid`r, 9)
A on je, zaista, knjiga za{ti}ena, la` joj je strana, bilo s koje strane, ona je
Objava od Mudroga i hvale Dostojnoga. (Fussilet, 41-42)
Ova odlika proisti~e iz druge odlike, a ta je da je Kuran objavljen preko Muhammeda,
a.s., cijelome ~ovje~anstvu, da nije poslat samo jednom odre|enom narodu, kao {to su to
bile prija{nje objavljene knjige. Stoga je njegovo ~uvanje od iskrivljenja i od zloupotrebe ljudi
nephodno, kako bi ostao Allahov, d`.{., dokaz protiv ljudi, sve dok je ovoga svijeta.
A {to se ti~e drugih knjiga, sadràj svake od njih bio je upu}en samo jednom odre|enom
narodu. I one su, iako su saglasne u temeljima vjere, dolazile sa zakonskim propisima,
vezanim za samo odre|ena vremena i odre|ene narode. Allah, d`.{., kaè:
Svima vama smo zakon i pravac propisali. (El-Maide, 48)
Zato se Allah, d`.{., nije obavezao ~uvanjem ni jedne od njih, kroz cijelu historiju, kao {to
je u~inio s Kuranom. Allah, d`.{., u Svojoj posljednjoj Knjizi obavijestio nas je o iskrivljenosti
koja je zadesila te knjige. O iskrivljenju i izmjeni, koje su Tevratu na~inili Jevreji, Allah, d`.{.,
kaè:
Zar se vi nadate da }e vam se Jevreji odazvati i vama za volju vjernici
postati, a neki me|u njima su Allahove rije~i slu{ali pa su ih, po{to su ih shvatili,
svjesno izvrnuli. (El-Bekare, 75)
Ima Jevreja koji izvr}u smisao rije~ima. (En-Nisa,46)
A o izmjeni koju su na~inili kr{}ani u Indìlu, Allah, d`.{., kaè:
Mi smo zavjet prihvatili od onih koji govore: Mi smo kr{}ani, ali su i oni
dobar dio onoga ~ime su bili opominjani izostavili; zato smo me|u njima
neprijateljstvo i mr`nju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah }e ih sigurno obavijestiti
o onome {to su radili. O sljedbenici Knjige, do{ao vam je poslanik Na{ da vam
ukaè na mnogo {ta {to vi iz Knjige krijete, i preko mnogo ~ega }e i pre}i. A od
Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna. (El-Maide, 14-15)
Od iskrivljenih stvari koje su jevreji i kr{}ani uveli u svoju vjeru je i to da jevreji tvrde da
je Uzejr Allahov sin, a kr{}ani tvrde da je Mesih, Allahov sin. Allah, d`.{., kaè:
Jevreji govore: Uzejr je Allahov sin, a kr{}ani kaù: Mesih je Allahov sin!
To su rije~i njihove, iz usta njihovih, opona{aju rije~i nevjernika prija{njih -
ubio ih Allah! Kuda se odme}u. (Et-Tevbe, 39)
Kuran ispravlja ovu njihovu gre{ku i iskrivljenje Allahovih rije~i, pa kaè:
Reci: On je Allah - Jedan! Allah je uto~i{te svakom. Nije rodio i ro|en nije,
i niko Mu ravan nije! (El-Ihlas)
60 Iman
Kuran potvr|uje ~injenicu da su svi poslanici ljudi, koje je Allah, d`.{., odlikovao objavom
i osobinama koje im omogu}avaju da je prime od Allaha i vjerno dostave ljudima. Allah, d`.{.,
obra}a se Svome Poslaniku, a.s., govore}i:
Reci: Ja sam ~ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va{ Bog - jedan Bog.
(El-Kehf, 110)
Od iskrivljenja koje su po~inili kr{}ani, a o ~emu nas obavje{tava Allah, d`.{., u Kuranu,
je i to da su neki od njih izopa~ili zna~enje poslanstva i po~eli pripisivati boànska svojstva
Isau, sinu Merjeminom, a da su ga drugi smatrali jednim od trojice. Allah,d`.{., kaè.
Nevjernici su oni koji govore: Bog je Mesih, sin Merjemin! (El-Maide, 72)
Nevjernici su oni koji govore: Allah je jedan od trojice! A samo je jedan
Bog!(EL-Maide, 73)
Kuran dolazi sa upozorenjem na ovu krivotvorinu i obja{njava ispravno vjerovanje po
pitanju Isaa, a.s.:
Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili
poslanici, - a majka njegova je uvijek istinu govorila i oboje su hranu jeli.
Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se
odme}u. (El-Maide, 75)
~injenica oko koje se ne}e sporiti ni jedan objektivan ~ovjek, ja da danas ne postoji ni
jedna knjiga koja se zasigurno moè pripisati Allahu, d`.{., osim ~asnog Kurana. Na ovu
~injenicu upu}uju i mnogi osjetilni dokazi, pored Allahovog, d`.{., obavje{tenja da su prija{nje
knjige iskrivljene. Evo nekih od tih dokaza:
1 - Da su se originalni primjerci knjiga, koje su objavljene prije Kurana, zagubili, i da u

rukama ljudi danas postoje samo njihovi prevodi. A {to se Kurana ti~e, on je i do dan-danas
sa~uvan sa svim svojim poglavljima, re~enicama, rije~ima i glasovima, onako kako ga je
u~io Dìbril Allahovom Poslaniku, a.s., i kako ga je u~io Poslanik, a.s., svojim ashabima,
r.a.118
2 - U ovim knjigama izmije{ale su se rije~i Allaha, d`.{., s rije~ima ljudi, koji su ih tuma~ili
i govorili o historiji, ìvotopisu poslanika i njihovih u~enika i o zaklju~cima fakiha (pravnika).
Zato se ne moè znati {ta je od toga Allahov, d`.{., govor, a {ta govor ljudi. A {to se Kurana
ti~e, on je u svojoj cijelosti Allahov, d`.{., govor i s njime se nije izmije{alo ni{ta drugo, ni
hadis Poslanika, a.s., niti govor ashaba, ili bilo koga drugog.119 Ebul Vefa Ali bin Akil kaè:
Ako ho}e{ da se uvjeri{ da kuran nije govor Resulullaha, a.s., nego da je u njemu objavljen,
pogledaj u njegov govor kako se razlikuje od Kurana, i promatraj razliku izme|u dva govora
i dva stila. Poznato je da govor ~ovjeka li~i jedan na drugi, ali nijedna rije~ Poslanika, a.s., ne
li~i kuranskom govoru... Isto tako, u mudìzu Kurana spada i to {to niko nije u stanju u
Kuranu prona}i re~enicu koja je preuzeta iz prija{njih knjiga, a ljudi i dan-danas otkrivaju
Iman 61
kako je jedan uzimao od drugih, pa kaèmo da je Mutenebbi uzeo od Buhturija, i sl.120

3 - Ne moè se nau~no dokazati povezanost nijedne od tih knjiga s poslanikom kojem
se pripisuje. Nijedna od njih ne posjeduje historijski povezan slijed (sened) li~nosti koje ih
prenose. Poglavlja Biblije, koja se zovu Stari zavjet, ili Tevrat, napisana su poslije smrti
Musaa, a.s., nekoliko stolje}a. Muhammed Ferid Ved`di prenosi iz enciklopedije znanosti
Larus sljede}e rije~i: Savremena nauka, a prije svega njema~ki kriticizam je, nakon dugih
istraìvanja arheolo{kih pronalazaka, historije i jezi~kih saznanja, ustanovio da Tevrat nije
napisao Musaa, a.s., nego da je on djelo jevrejskih sve}enika, ~ija imena nisu spomenuta.
Oni su ga naizmjeni~no pisali oslanjaju}i se na usmena predanja koja su ~uli prije ropstva u
Babilonu. {ta vi{e, jedan broj u~enjaka tvrdi da pet knjiga Starog zavjeta ne sadrè sva
predanja jevreja, nego one samo najosnovnije teze, simbole i pripovijetke.121 A {to se
Kurana ti~e, on je jedina knjiga ~ija se autenti~nost i povezanost s poslanikom kome je
objavljen, Muhammedom, a.s.,moè nedvojbeno dokazati. Kuran je prenesen sa svim svojim
poglavljima i re~enicama, s njihovim redoslijedom i na~inom izgovora u svakom periodu
poslije njegove objave, od velikog broja ljudi, tako da nema sumnje u to da je Kuran, koji mi
danas u~imo, isti onaj Kuran koji je Allah, d`.{., objavio svome ~asnom Poslaniku, a.s.122
4 - Jedan od dokaza iskrivljenosti tih knjiga je i postojanje razli~itih primjeraka, koji se
bitno razlikuju po svom sadràju.123
5 - Jedan od nepobitnih dokaza iskrivljenosti Biblije je i to {to ona sadrì neispravna
vjerovanja i pogre{ne predstave o Gospodaru, d`.{., i Njegovim ~asnim poslanicima, a.s. U
Bibliji }e{ na}i uporedbu Gospodara s ~ovjekom i povredu dostojanstva poslanika, {to je ,
svakako, suprotno njihovoj nepogre{ivosti.124 Nakon iskrivljenja i izmjena koje su zadesile
prija{nje knjige, du`ni smo vjerovati da su one u svojoj osnovi od Allaha, d`.{., koji ih je
objavio Svojim poslanicima, s istim ciljem zbog kojeg je objavljen i Kuran. Za njihov sadràj,
danas, ne vjerujemo da je od Allaha, izuzev onoga o ~emu nas je Kuran ili Poslanik, a.s.,
obavijestio. A {to se Kurana ~asnog ti~e, du`ni smo vjerovati da je on isklju~ivo Allahov,
d`.{., govor, sama Istina, i da je svaka rije~ u njemu sa~uvana. Du`ni smo izvr{avati sva
njegova nare|enja, a kloniti se svih njegovih zabrana. Vjerovati u sve o ~emu govori i
odbaciti sve {to se sa njime kosi.
PETI DIO
VJEROVANJE U SUDNJI DAN
Pod vjerovanjem u budu}i svijet se podrazumijeva vjerovanje u sve ono o ~emu nas je
obavijestio Allah, d`.{., u Svojoj Knjizi i Njegov Poslanik, a.s., u Hadisu, od onoga {to }e se
desiti poslije smrti, kao {to su: ispit i patnja, ili uìvanje u kaburu, proìvljenje poslije smrti,
iskupljanje na jednom mjestu radi obra~una, izlaganje knjiga djela, obra~un, vaganje djela,
Havd (vrelo), Sirat-}uprija, {efaat, Dènnet i Dèhennem, i sve {to je Allah, d`.{., u njima
pripremio za njihove stanovnike.
AKCENAT KURANA
NA OVAJ TEMELJ IMANA I RAZLOG TOME
Kuran ~asni vrlo ~esto spominje budu}i svijet, na svakom mjestu pa`ljivo utvr|uju}i
njegovo postojanje i pri svakoj prilici upozoravaju}i na njega, ~ine}i to raznim metodama
arapskog jezika.
Jedan od dokaza isticanja va`nosti ovog temelja je taj, da Kuran vrlo ~esto veè
vjerovanje u Allaha s vjerovanjem u budu}i svijet. Allah, d`.{., kaè:
êstiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet. (El-Bekare, 177)
One koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela ~inili, doista, ~eka
nagrada od Gospodara njihova; ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im ne}e
tugovati. (El-Bekare, 62)
64 Iman
Ovim se savjetuju oni me|u vama koji vjeruju u Allaha i onaj svijet. (El-
Bekare, 232)
Borite se protiv onih koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet. (Et-
Tevbe, 29)
Allahu se jedino klanjajte i ~inite ono za {to }ete dobiti nagradu na onom
svijetu. (El- Ankebut, 36)
Mnogo je ajeta u Kuranu koji govore o ovoj temi.
Koliku va`nost Kuran pridaje vjeri u budu}i svijet, vidi se i iz toga {to ga vrlo ~esto
spominje. Gotovo da ne pre|e{ ni jednu stranicu Kurana, a da u njoj ne na|e{ govor o
budu}em svijetu i onome {to }e se na njemu desiti: od raznih doga|aja i stanja, sve to kroz
razne na~ine obja{njavanja. Isto tako }e{ uo~iti da Kuran tako podrobno iznosi detalje
nastupanja Sudnjeg dana i opisuje stanja ljudi u njemu, {to nije slu~aj s drugim temama
gajba.
Jedan od dokaza je i mno{tvo imena kojima ga Kuran naziva, a svako ime ukazuje na
jedan od detalja toga dana. Neka od tih imena su: El-Kijame (ustajanje), Es-Saa (~as), El-
Ahireh (onaj svijet), Jewmud-Din (dan vjere), Jewmul-Hisab (dan obra~una), Jewmul-Feth
(dan pobjede), Jewmut-Telak (dan susreta), Jewmul-Dèm (dan sakupljanja), Jewmut-
Tegabun (dan samoobmane), Jewmul-Hulud (dan vje~nosti), Jewmul-Hurud` (dan izlaska),
Jewmul-Hasre (dan kajanja), Jewmut-Tenad (dan dozivanja), El-Azife (smak svijeta), El-
Tamme (nevolja), Es-Sahha (zaglu{uju}i glas), El-Hakka (~as neizbje`ni), El-Ga{ije (te{ka
nevolja), El-Vakia (doga|aj), i dr.125 A razlog pridavanja tako velike va`nosti ovom temelju
imana leì u sljede}em:
Vjerovanje u budu}i svijet ima veliki utjecaj na ìvot ~ovjeka. Iman (vjerovanje) u budu}i
svijet i sve {to }e se na njemu desiti: Dènnet, Dèhennem, obra~un, kazna i nagrada, spas
i gubitak, najefikasnije utje~u na usmjeravanje ~ovjeka, na njegovu disciplinu u ìvotu na
ovome svijetu, izvr{avanje dobrih djela i pridràvanje imperativa bogobojaznosti.
Neuporediva je razlika izme|u dva ~ovjeka: jednog, koji ne vjeruje u proìvljenje poslije
smrti, niti u obra~un za svoja djela i rije~i i koji se ni~im drugim ne rukovodi u svojim djelima
do li~nim interesom i sopstvenom koristi i drugog, koji vjeruje da }e do}i dan kad }e biti pitan
za svoja djela i rije~i pred najpravednijim Sudijom, te }e biti nagra|en za dobro, a ka`njen za
zlo. Prvi je, svakako, van bilo kakve kontrole, osim svojih strasti i poùda i njegov cilj je
potpuno egoisti~ki; opravdava bilo kakvo sredstvo i bilo kakvo pona{anje i djelo, ma koliko
ono bilo {tetno. Drugi je ome|en granicama istine i dobra, a to su stvari koje }e imati svoju
teìnu i vrijednost kod Allaha, d`.{., tog Dana. Allah, d`.{., kaè:
Mjerenje toga dana bit }e pravedno: oni ~ija dobra djela prevagnu, oni }e,
{ta èle, posti}i; a oni ~ija dobra djela budu lahka, oni }e, zato {to dokaze Na{e
nisu priznavali, stradati. (El-Earaf, 8-9)
Iman 65
Na ovo nam, na mnogo mjesta, ukazuje i kuranski metod povezivanja vr{enja dobrih
djela s vjerovanjem u budu}i svijet:
Zna{ li ti onoga koji onaj svijet pori~e? Pa to je onaj koji grubo odbija
siro~e, i koji da se nahrani siromah - ne podsti~e. (El-Maun, 1-3)
Allahove dàmije odràvaju oni koji u Allaha i onaj svijet vjeruju. (Et-
Tevbe, 8)
Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, ne}e od tebe traìti dozvolu da se ne
bore zalaù}i imetke svoje i ìvote svoje. A Allah dobro zna one koji su pobo`ni,
od tebe }e traìti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet i ~ija
se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlu~ni su. (Et-Tevbe, 44-45)
Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi s onima
koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. (El-Mudàdele, 22)
Oni su vama divan uzor - onima koji èle Allaha i onaj svijet. (El-
Mumtehane, 6)
To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje. (Et-Talak, 2)
A oni koji u onaj svijet vjeruju - vjeruju i u Nju (Knjigu) i o namazima
svojim brigu brinu. (El-Enam, 92)
Jo{ je mnogo ajeta koji o ovom govore.
Po{to je ~ovjek po svojoj prirodi sklon udovoljavanju li~nom interesu i otklanjanju bilo
kakve {tete od sebe, vjerovanje u budu}i svijet pospje{uje njegovu samokontrolu i sklonost
ka dobrom, a odbacivanju zla. Zbog toga, Kuran vrlo ~esto i sa velikom pa`njom podsje}a
na Ahiret i na razne na~ine ga prikazuje i predstavlja kako bi se taj osje}aj (samokontrole)
u srcu ~ovjeka pove}ao i porastao njegov utjecaj.
Razlog ~estog isticanja doga|aja na ahiretu u Kuranu je, vjerovatno, i u tome {to ga ljudi
vrlo ~esto zaboravljaju i zanemaruju, zbog njihove privrènosti ovozemaljskom ìvotu i
ljubavi prema ovodunjalu~kim uìcima. Zato vjerovanje u budu}i svijet sa svim uìcima i
kaznama koje }e biti u njemu ublaùje pretjerivanje u èlji za uìcima na ovom svijetu; ljudi
postaju svjesni da svi uìci ovoga svijeta ne zasluùju bilo kakav trud i natjecanje zbog njih,
jer ono {to zasluùje da se takmi~imo jeste ono {to nam je Allah, d`.{., pripremio na onom
svijetu. O tome nam Allah, d`.{., kaè:
O vjernici! {to vam je kada vam se rekne: Iza|ite u borbu na Allahovom
putu! Vi ostajete na mjestu, kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draì
ìvot na ovom svijetu od onoga svijeta? A uìvanje na ovom svijetu, prema
onom na onom svijetu, nije ni{ta. (Et-Tevbe, 38)
Razlog ovako ~estog spominjanja ahireta vjerovatno je i taj {to vjerovanje u njega jo{ i
danas izaziva ~u|enje i nevjericu kafira, zbog toga {to se to suprotstavlja onom {to oni
66 Iman
svojim ograni~enim osjetilima vide, a {to upu}uje suprotno proìvljenju poslije smrti. Oni, na
primjer, vide da se ljudsko tijelo pretvara u pra{inu, pa kako da to bude proìvljeno? O njima
Allah, d`.{., kaè:
Tako mi Kurana Slavnog, oni se ~ude {to im je do{ao jedan od njih da ih
opominje, pa nevjernici, govore: To je ~udna stvar: zar kad pomremo i zemlja
postanemo...? Nezamisliv je to povratak. (Kaf, 1-3)
Allah, d`.{., njima u mnogim ajetima (neke od njih }emo spomenuti poslije) odgovara da
su osjetila kojima oni odbacuju ovu ~injenicu nepotpuna i nemo}na da to vide, jer mnogo je
primjera u ìvotu ~ovjeka koji upu}uju na proìvljenje poslije smrti, ali nisu slijepe o~i nego su
slijepa srca koja se nalaze u grudima.
DOKAZI VJEROVANJA U SUDNJI DAN

I ODGOVOR NA SUMNJE NEVJERNIKA
Na vjerovanje u budu}i svijet ukazuje Kuran, hadis Poslanika, a.s., ljudski razum i
njegova ispravna narav. Allah, d`.{., ~esto spominje vjerovanje u budu}i svijet i donosi
dokaze za njega i na mnoga mjesta uzvra}a na sumnje nevjernika u budu}i svijet. Isto tako
je Kuran do u detalje opisao doga|aje Kijametskog dana. To nije slu~aj ni s jednom od
prija{njih knjiga, iako je svaki poslanik koga je Allah, d`.{., poslao, prenosio svome narodu
radosne vijesti o ovom danu i upozoravao od njegovih neda}a. Zato se svako ko ga porekne
ili u njega posumnja smatra nevjernikom. Allah, d`.{., kaè:
Allah }e vas - nema drugog boga osim Njega - sigurno sabrati na Sudnjem
danu, u to nema nimalo sumnje. (En-Nisa, 87)
Nije ~estitost u tome da okre}ete svoja lica prema istoku i zapadu; ~estiti
su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet. (El-Bekara, 177)
A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove,
i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao. (En-Nisa, 136)
Kuran nas obavje{tava da je i Nuh, a.s., rekao svome narodu:
Allah vas od zemlje, poput bilja stvara, zatim vas u nju vra}a i iz nje }e vas
sigurno izvesti. (Nuh, 17-18)
A Ibrahim,a.s., kaè:
I koji }e mi, nadam se, pogre{ke moje na Sudnjem danu oprostiti. (E{-
[uara, 82)
A Musau, a.s., re~eno je:
Iman 67
âs oìvljenja }e sigurno do}i - od svakog ga tajim - kad }e svaki ~ovjek

prema trudu svome nagra|en ili ka`njen biti. I neka te zato nikako ne odvrati
od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da
bude{ izgubljen. (Taha, 15-16)
A Allah, d`.{., je, na vi{e mjesta u Kuranu, naredio Svome poslaniku Muhammedu, a.s.,
da se Njime zakune na istibitost proìvljenja poslije smrti:
Nevjernici tvrde da ne}e biti oìvljeni. Reci: Ho}ete, Gospodara mi moga,
sigurno }ete biti oìvljeni, pa o onom {to ste radili, doista, biti obavije{teni!
(Et-Tegabun, 7)
Oni koji pori~u proìvljenje, u la` ugone sve poslanike za ~iju iskrenost u svemu {to su
kazali postoje nepobitni racionalni i osjetilni dokazi. Zato smatranje la`nim bilo koje vijesti
koje su oni donijeli, zna~i bukvalno zapostavljanje razuma koji je donio zaklju~ak o njihovoj
iskrenosti i natjerivanje u la` samog razuma, {to je svakako tvrdoglavost koja nema nikakvo
zna~enje.
Negatori proìvljenja nemaju nikakav dokaz za to, jer je to pitanje gajba (nevi|enog) koje
ne poznaje niko osim Allaha, d`.{. I op}e pravilo u gajb-stvarima je da niko nije u stanju da
ih dokaè ili opovrgne, izuzev na jedan jedini mogu}i na~in, obavije{}u Allaha, d`.{., o tome.
A onaj za koga postoje nepobitni dokazi da je primao objavu od Allaha, d`.{., je, svakako, u
potpunosti iskren i u onome {to prenosi o nekoj od tih stvari.126 Ta iskrenost utvr|ena je
jedino kod ~asnih poslanika, a.s. Oni su ti, koje je Allah,d`.{., podrào i oja~ao mudìzama
i otkrio im pone{to od gajba, a ve} smo spomenuli da su svi oni, bez izuzetka, govorili o
budu}em svijetu.
Me|utim, oni koji proìvljenje pori~u, potencirali su pojedine sumnje u postojanje tog
svijeta, kao {to je njihovo smatranje vrlo dalekim ili nemogu}im ponovan povratak u ìvot
nakon {to postanu pepeo i pra{ina, pa su rekli ono {to Allah, d`.{., kaè za njih:
Zar kad pomremo i zemlja postanemo...? Nezamisliv je to povratak. (Kaf,3)
Postoji samo ìvot na{ zemaljski, ìvimo i umiremo, jedino nas vrijeme
uni{ti.,govore oni. A oni o tome ba{ ni{ta ne znaju, oni samo naga|aju. (El-
Dàsije, 24)
Sve njihove sumnje, dakle, ne prelaze smatranje proìvljenja dalekim, nemogu}im i
~udnim.
Allah, d`.{., uzvratio je na ove njihove sumnje i objasnio njihovu neosnovanost na vi{e
mjesta u Kuranu. Objasnio im je da vjerovanje u proìvljenje razum ne odbija, nego da ga
prihvata, i da proìvljenje nije suprotno onome {to je uobi~ajeno, nego ono ima svoje primjere
u ovozemaljskom ìvotu ljudi i na njega ukazuju mnoge prirodne pojave, koje su isto tako
djelo Allaha, d`.{.
68 Iman
1 - Allah, d`.{., kaè:

Oni govore: Zar kad se u kosti i pra{inu pretvorimo, zar }emo, kao nova
bi}a, doista biti oìvljeni? Reci: Ho}ete, i da ste kamenje ili gvo`|e, ili bilo
kakvo stvorenje za koje mislite da ne moè biti oìvljeno. A ko }e nas u ìvot
vratiti?, upitat }e oni, a ti reci: Onaj Koji vas je i prvi put stvorio, a oni }e
prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: Kada to? Ti reci: Mo`da
ubrzo! Bit }e onog dana kad vas On pozove, i odazva}ete se, hvale}i Ga, i pomislit
}ete da ste ostali samo malo vremena. (El-Isra, 49-52)
Pogledaj samo sumnje koje oni isti~u i sumnje i zapitkivanja koja postavljaju negatori
proìvljenja u svim vremenima, pa }e{ vidjeti da one ne prelaze sljede}e: oni smatraju
nemogu}im (od Allaha) da pra{inu i pepeo, u koji }e se pretvoriti ljudska tijela, pretvori u
nova stvorenja koja }e se kretati i osje}ati. Oni smatraju da je to iznad mo}i Allahove i da je
to daleko, jer ne znaju kad }e biti.
Kao {to vidi{, sve njihove sumnje su razlog nepoznavanja stvarnosti ìvota i smrti,
nepoznavanja Allahove, d`.{., mo}i i zanemarivanje jasnog dokaza ove apsolutne mo}i
stvaranjem iz ni~ega. A bilo bi im dosta, da su razumni, da se sjete Allahove mo}i kad ih je
stvorio prvi put, nakon {to su bili ni{ta, pa da postanu sigurni u istinitost Gospodara kad ih
obavje{tava o ponovnom proìvljenju, obra~unu, nagradi i kazni. Stvar je, dakle, jednostavna
i odgovor je besprijekoran, a veoma prost i ubjedljiv. Jer, ~ovjek zna da je stvoren nekon {to
nije postojao. Mora, dakle, postojati tvorac koji ga je stvorio, nakon {to nije postojao. Zatim
se, svojom smr}u, promijenio iz jednog stanja u drugo i mora postojati ~inilac te promjene.
Svakako, to niko ne moè biti nego samo Allah, d`.{., Koji ga je stvorio i prvi put, jer, da je to
bio bilo ko drugi, bio bi u stanju da ga spasi smrti. Zato je svaka diskusija oko toga, moè li
ovaj Tvorac Koji oìvljava i usmr}uje kad rekne da }e oìvjeti ~ovjeka drugi put i povratiti mu
njegov lik i oblik, to i u~initi - obi~ni inat i oholost.
Allah, d`.{., kaè:
Reci: Allah vam daje ìvot, zatim }e u~initi da poumirete, a poslije }e vas
na Sudnjem danu sabrati, u to nema nikakve sumnje, ali ve}ina ljudi ne zna. (El-
Dàsije, 26)
2 - Allah, d`.{., kaè:
I nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: Ko }e oìvjeti
kosti kad budu truhle? Reci: Oìvit }e ih Onaj koji ih je prvi put stvorio, Onaj
Koji vam iz zelenog drve}a vatru stvara i vi njome pripaljujete! Zar Onaj Koji
je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima sli~ne? Jeste, On sve stvara
i On je sveznaju}i. (Jasin, 78-81)
Iman 69
Komentator Tahavije, komentiraju}i ove ajete, kaè:

Kad bi najznaniji ~ovjek i najve}i govornik, koji je najsposobniji u izraàvanju, poku{ao
do}i s boljim dokazom od ovog, ili s njemu sli~nim po rije~ima, po svojoj saètosti i jasno}i
dokaza, ne bi to bio u stanju u~initi. Allah, d`.{., zapo~eo je ovaj dokaz pitanjem koje
postavlja nevjernik i traì odgovor. U Allahovim, d`.{., rije~ima (a zaboravlja kako je stvoren)
dovoljan je odgovor i dokaz, kao i otklanjanje svake sumnje. A kada je Allah, d`.{., htio
potvrditi dokaz i jo{ ga vi{e obrazloìti, onda je rekao: Reci: Oìvit }e ih Onaj Koji ih je prvi
put stvorio., uzimaju}i stvaranje iz ni~ega kao dokaz mo}i povratka u prija{nje stanje.
Dokazuju}i, dakle, prvim stvaranjem mogu}nost ponovnog stvaranja, jer svaki razuman
~ovjek zna da onaj ko je mogao uraditi prvo, zasigurno moè uraditi i drugo, a ako nije u
stanju uraditi drugo, onda pogotovu nije u stanju u~initi prvo. A po{to ~in stvaranja tako|er
zahtijeva mo} Stvaraoca za stvaranje stvorenja i potpuno poznavanje svih detalja njegovih
stvorenja, Allah, d`.{., nastavlja: I On je sveznaju}i. On zna sve detalje vezane za prvo
stvaranje, dijelove materije i oblik. Isto tako je i sa drugim stvaranjem. Pa, ako ja Gospodar
savr{enog i potpunog znanja i svemo}an, kako onda da ne bude u stanju oìviti truhle kosti?
Zatim to potvr|uje neoborivim i jasnim dokazom, koji u sebi sadrì odgovor na pitanje
drugog nevjernika koji kaè: Kad kosti postanu pra{ina, onda one postaju suhe, tvrde
prirode, a poznato je da nosilac ìvota mora biti vru}e i vla`ne prirode. Pa, kaè Allah,
d`.{.: Onaj koji vam iz zelenog drve}a vatru stvara i vi njome potpaljujete. Allah, d`.{.,
obavje{tava nas o izvo|enju ove izuzetno vru}e (i suhe) tvari (vatre) iz zelenog drveta koje
je prepuno vlage i hladno}e. Pa Onaj koji iz ne~ega izvodi ne{to suprotno i kome se potpuno
pokoravaju sva stvorenja, i njihovi sastojci ne predstavljaju nikakvu pote{ko}u za njega; On
je taj koji }e u~initi ono {to pori~u i nije~u nevjernici. Zatim sve to potvr|uje uzimaju}i dokaz
iz daleko ve}ih i teìh primjera, jer svaki razuman ~ovjek je svjestan da je onaj ko je u stanju
na~initi ne{to veliko i komplicirano, svakako je u stanju na~initi ne{to lak{e i jednostavnije od
toga. Onaj ko je u stanju ponijeti tonu, svakako da je daleko prije u stanju ponijeti tovar. Allah,
d`.{., kaè: Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima sli~ne? Onaj,
dakle, koji je stvorio nebesa i Zemlju, njihove savr{enosti, veli~ine, velike uloge i ~udesan
na~in funkcioniranja je, svakako, daleko prije u mogu}nosti oìviti kosti koje su postale
pra{ina i povratiti ih u njihovo prija{nje stanje.127
3 - Allah, d`.{., kaè:
O ljudi, kako moète sumnjati u oìvljenje, pa, Mi vas stvaramo od zemlje,
zatim od kapi sjemena, potom od ugru{ka, zatim od grude mesa vidljivih i
nevidljivih udova, da vam pokaèmo mo} Na{u! A u materice smje{tamo {to
ho}emo, do roka odre|enog, zatim ~inimo da se kao dojen~ad ra|ate i da poslije
70 Iman
do muèvnog doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost

doìvljavaju pa za~as zaboravljaju ono {to saznaju. I ti vidi{ zemlju kako je
zamrla, ali kad na nju ki{u spustimo, ona ustrep}e i uzbuja, i iz nje iznikne
svakovrsno bilje prekrasno, zato {to Allah postoji, i {to je On kadar da mrtve
oìvi, i {to On sve moè, i {to }e ~as oìvljenja, u to nema sumnje, do}i, i {to }e
Allah one u grobovima oìvjeti. (El-Had`d`, 5-7)
Dobro promotri ove ~asne ajete iz sure El-Had`d`. U njima }e{ na}i dokaze za proìvljenje
poslije smrti i jasne znakove Allahove mo}i da oìvi mrtve. Oni bri{u svaku sumnju u srcima
o ovom pitanju, odstranjuju svako ~u|enje i pobijaju sumnje nevjernika:
a) - U njima je, prije svega, dokaz stvaranja svih stvorenja prvi put, a ljudi su stvoreni
iz pra{ine, u kojoj nema nikakvih znakova ìvota. O ovome dokazu smo ve}
govorili.
b) - Isto tako, ovim ajetima prikazuje se jedan vid ispoljavanja Allahove, d`.{., mo}i
kroz stvaranje ~ovjeka i njegovo premje{tanje iz faze u fazu koja se potpuno
razlikuje od prve. Zaista je On onaj koji ga je prenio iz faze kapi sjemena u fazu
ugru{ka, zatim u fazu grude mesa, zatim mu na~inio sluh i vid, postavio osjetila,
dao snagu, kosti, ìvce i ostalo, a zatim usavr{io njegovo bi}e na najbolji mogu}i
na~in i izveo ga u ovom liku i obliku koji predstavljaju najljep{i lik i oblik. Allah, d`.{.,
kaè:
Mi ~ovjeka stvaramo u skladu najljep{em. (Et-Tin, 4)
Pa zar je mogu}e da Onaj koji je sve to u~inio, ne bude u stanju proìvjeti ~ovjeka i
povratiti mu ìvot? Ni ovo nije ni{ta drugo nego prelaz iz jedne faze u drugu, a i inadìja to vidi
u samom sebi i u svakom ~ovjeku na ovom svijetu.
Profesor Sejjid Kutb - rahimehullahu - je, poslije komentara spomenutih ajeta, upozorio
na jednu vrlo zna~ajnu njihovu poruku: ... i da ove faze kroz koje prolazi embrion, a zatim
dijete, nakon {to ugleda svjetlost, upu}uju na to da }e ova volja koja time upravlja povesti
~ovjeka sve dok ne dostigne svoje potpuno savr{enstvo u ku}i savr{enstva, a po{to
~ovjek ne moè dosti}i svoje savr{enstvo u ìvotu na ovom svijetu, jer on u njemu zastaje,
a zatim se vra}a (... da bi brzo zaboravili ono {to znate); zato je neophodan drugi svijet u
kome }e se upotpuniti ~ovjekova li~nost.
Ove etape kroz koje ~ovjek prolazi dvojako ukazuju na proìvljenje poslije smrti. One
ukazuju na proìvljenje sa stanovi{ta ~injenice da je onaj ko je bio u stanju stvoriti iz ni~ega,
svakako, u stanju ponovo povratiti u ìvot. I ukazuju na proìvljenje time {to }e vladaju}a
volja upotpuniti ~ovjekov razvitak na budu}em svijetu.
Vidimo, dakle, kako se susre}u zakoni stvaranja sa zakonima ponovnog povratka,
zakoni ìvota sa zakonima proìvljenja i zakoni obra~una sa zakonima kazne ili nagrade.
Iman 71
Sve ovo svjedo~i o postojanju Tvorca ravnatelja, u ~iju postojanost nema nikakve sumnje.128
Kroz govor o fazama ~ovjeka i njegovom nastanku od kapi sjemena i ugru{ka krvi, ukazujemo
na jo{ jednu opasku kojom se ho}e skrenuti pa`nja onih koji uporno odbijaju vjerovati u
proìvljenje, da se ono ogleda i u njima samim, u svakom ~ovjeku, jer je on, prije nego {to je
postao pravo stvorenje, bio jedna obi~na kapljica teku}ine, bezvrijedan, zatim ugru{ak, pa
onda bezli~na gruda. Sve su to niske faze u kojima je ~ovjek gotovo potpuno mrtav. Me|utim,
poslije toga, Allah, d`.{., mu daje ìvot, sve dok, na kraju, ne izraste u kompletnog ~ovjeka
koji misli, osje}a, vodi prepirku i diskutira. Zar ovo Boìje djelo ne li~i na oìvljavanje mrtvih
koje pori~u nagatori proìvljenja? Zato Allah, d`.{., kaè:
Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci, zatim ugru{ak kome On onda razmjer
odredi i skladnim mu lik u~ini, i od njega onda dvije vrste, mu{karca i ènu,
stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve oìvi? (El-Kijame, 37-40)
c) - U citiranim ajetima jo{ je jedan dokaz za proìvljenje i Allahovu, d`.{., mo}
oìvljavanja mrtvih. Ova su{na zemlja (arapska pustinja, op. prev. ) na kojoj ne
vidi{ nikakve tragove ìvota, niti da bilo {ta iz nje ni~e, nakon {to Allah, d`.{., na nju
spusti ki{u, na njoj se pojavljuje ìvot, ni~e bilje razli~itih boja, ukusa, mirisa, oblika
i namjena. O tome Allah, d`.{., kaè:
Onaj ko njoj daje ìvot oìvit }e sigurno i umrle, jer je On kadar sve.
(Fussilet, 39)
Allahov poslanik, a.s., upitan je: Kako }e Allah, d`.{., oìviti mrtve? I {ta je dokaz tome
u Njegovim stvorenjima? Poslanik, a.s., odgovori: Zar nisi prolazio pored doline koja je
stradala od su{e? Re~e: Jesam. Zatim si poslije toga nai{ao pored nje, a ona se ve}
nji{e od zelenila? Re~e: Jesam. Tako }e Allah oìviti mrtve i to je Njegov znak me|u
Njegovim stvorenjima.129
4 - Allah, d`.{., kaè:
Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se ne}ete povratiti? (El-
Mumin, 115)
Zar ~ovjek misli da }e sam sebi prepu{ten biti, da ne}e odgovarati? (El-
Kijame, 36)
Ova dva ajeta, i drugi njima sli~ni, potvr|uju da je vjerovanje u proìvljenje, obra~un i
nagradu ili kaznu sastavni dio vjerovanja u Allahova, d`.{., potpuna svojstva i Njegova lijepa
imena. Ovaj temelj usko je vezan s prvim temeljem imana; zato onaj ko ga zanije~e nevjernik
je u Allaha, d`.{., jer to nu`no vodi u nijekanje mudrosti Allahove, i Njegove pravednosti u
stvaranju i vodi ka negiranju Njegovih svojstava.
Isto tako, iz negiranja proìvljenja proizilazi potcjenjivanje samog ~ovjeka, jer smatra da
je stvoren uzalud, a ne iz velike mudrosti, da je njegovo postojanje ograni~eno samo na
72 Iman
ovozemni kratki ìvot koji je prepun tegoba, neda}a, nevolja, nepravde zlo~ina i grijeha. I
smatra da je on prepu{ten sam sebi da nasilnik ne}e biti ka`njen za svoje zlo~ine, niti
pravednik nagra|en za svoju pravdu, niti obnovitelj za svoje djelo, niti }e ru{ilac biti ka`njen
za svoj ~in.
Proìvljenje poslije smrti, dakle, upravo prili~e Allahovoj, d`.{., veli~ini, Njegovoj
pravednosti i mudrosti. To zaklju~uje ljudski razum kao {to ga prihvata i ~ovje~ija nenatrunjena
priroda.130
DETALJI VJEROVANJA U SUDNJI DAN

Vjerovanje u budu}i svijet jedan je od najva`nijih temelja imana i on se ne}e ostvariti niti
upotpuniti sve dok ne obuhvati sljede}e dvije stvari:
Prvo: Da ~ovjek vjeruje u budu}i svijet op}enito. I to je minimum koji se mora ostvariti da
bi se posjedovao ovaj temelj imana.
Drugo: Da vjerujete u sve o ~emu nas je obavijestio Allahov Poslanik, a.s., da }e se

desiti poslije smrti. Na sljede}im stranicama iznijet }emo najva`nije od tih stvari o kojima
nam govore kuranski ajeti i vjerodostojni hadisi.
1 - KABURSKO ISKU[ENJE
I ISPITIVANJE OD MELEKA
Du`ni smo vjerovati u sve {to nas je obavijestio Poslanik, a.s., o kaburskom isku{enju
i pitanju dva meleka postavljenog svakom ~ovjeku, o njegovom Gospodaru, vjeri i Poslaniku.
Allahov Poslanik, a.s., obavijestio nas je, putem vjerodostojnih hadisa da }e ljudi biti ispitivani
u svojim kaburovima i da }e se svakom od njih re}i: Ko ti je Gospodar? {ta ti je vjera? Ko
ti je poslanik? I da }e vjernik odgovoriti: Moj Gospodar je Allah, vjera mi je islam, a
Muhammed, a.s., moj vjerovjesnik i poslanik. A {to se ti~e zbunjenog, on }e odgovoriti: Ne
znam, ~uo sam ljude kako ne{to izgovaraju pa sam i ja izgovorio. A zatim }e biti tu~en i
mu~en.
Iman 73
Buharija i Muslim prenose od Esme,r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ovoga

momenta sam vidio sve {to mi nije pokazano do sada, ~ak sam vidio Dènnet i Dèhennem
i objavljeno mi je da }ete vi biti isku{avani u svojim kaburovima, ku{njom koja }e biti sli~na
ku{nji mesihom Ded`dàlom. Bit }e upitan svako od vas: [ta zna{ o ovom ~ovjeku?
Vjernik - mumin ili mukin - }e odgovoriti: To je Muhammed, Allahov Poslanik. Do{ao nam je
s jasnim dokazima i Uputom, a mi smo mu se odazvali i slijedili ga. On je Muhammed (tri
puta). Zatim }e mu se re}i: Mirno spavaj, mi smo znali da si ti ~vrsto vjerovao u njega. A
{to se ti~e munafika ili nesigurnog, on }e re}i: Ne znam, ~uo sam ljude kako ne{to izgovaraju,
pa sam i ja izgovorio.131
Buharija i Muslim, tako|er, prenose od Enesa bin Malika, r.a., da je Allahov Poslanik,
a.s., rekao: Kad se ~ovjek postavi u kabur i udalje se prisutni - a on dobro ~uje topot njihove
obu}e - do}i }e mu dva meleka i postaviti ga da sjedi, a zatim ga upitati: {ta kaè{ za ovog
~ovjeka? {to se vjernika ti~e, on }e re}i: Svjedo~im da je on Allahov rob i Njegov Poslanik.
Zatim }e mu se re}i: Pogledaj svoje mjesto u vatri koje ti je Allah, d`.{., zamijenio s mjestom
u Dènnetu. Allahov Poslanik, a.s., tada re~e: Pa }e ih oba vidjeti. Katade veli: Rekao
nam je da }e mu se pro{iriti njegov kabur i postati {irok sedamdeset podlaktica i ispunit }e
se zelenilom i tako }e ostati sve dok ne bude ponovo proìvljen. A {to se ti~e munafika i
kafira, njemu }e se re}i: [ta si govorio za ovog ~ovjeka? Pa }e odgovoriti: Ne znam,
govorio sam o njemu ono {to je svijet govorio. Onda }e mu se re}i:Niti si znao niti govorio;
i bit }e udaren èljeznim ~eki}em tako jako da }e njegov krik ~uti sva stvorenja u njegovoj
blizini, osim ljudi i dìna.132
Buharija i Muslim prenose i od Bera bin Azib, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
Allah }e vjernike postojanom rije~ju u~vrstiti... Ovaj ajet objavljen je po pitanju kaburske
ku{nje, kada }e se ~ovjeku re}i: Ko ti je Gospodar? Odgovorit }e: Moj Gospodar je Allah,
a Muhammed mi je poslanik, a.s. To su rije~i Allaha, d`.{.:
Allah }e vjernike postojanom rije~ju u~vrstiti i na ovom i na onom svijetu.
(Ibrahim, 27)
Mnogo ja vjerodostojnih hadisa koji govore o kaburskim ku{njama i ispitu meleka.
2 - PATNJE I U@ICI U KABURU

Du`ni smo vjerovati u patnje i uìtke u kaburu, o kojima nam govori Poslanik, a.s., a koji
}e nastupiti poslije ispita. O tome govori veliki broj ajeta i hadisa. Allah, d`.{., kaè:
... a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni }e se ujutro i nave~er u vatri prìti,
a kada nastupi ~as: Uvedite faraonove ljude u patnju najteù! (El-Mumin,
45-46)
74 Iman
Allah, d`.{., zaprijetio je faraonovim ljudima s dvije vrste kazne: prva, na koju je ukazao
rije~ima: Oni }e se ujutro i nave~er u vatri prìti, i druga, na koju ukazuje rije~ima: a kada
nastupi ~as: Uvedite faraonove ljude u patnju najteù! Drugi dio je dodao prvom atf, {to
zna~i da one nisu iste vrste. Ako druga vrsta kazne nastupa nakon Kijametskog dana (kao
{to se iz ajeta razumije), onda je neminovno da prva vrsta nastupa nakon njihove smrti, pa
do proìvljenja, {to je, svakako, kaburska patnja. Allah, d`.{., ukazuje na patnju koja }e biti
u kaburu i u slijede}im rije~ima:
A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruìli
ruke svoje prema njima: Spasite se ako moète! Od sada }ete neizdr`ljivom
kaznom biti ka`njeni. (El-Enam, 93)
Prenosi se da je Ibn - Abbas tuma~e}i ovaj ajet, rekao: Ovo je prilikom umiranja, oni }e
tada biti udarani po licima i le|ima svojim. Ibn - Hadèr veli: To potvr|uje i sljede}i ajet:
A kako }e tek biti kad im meleki budu du{e uzimali udaraju}i ih po obrazima
i po le|ima njihovim! (Muhammed, 27),
a zatim re~e: Iako se ovdje govori o patnji prije ukopa, ona ipak spada u patnju koja }e biti
prije nastupa Sudnjeg dana. A pripisuje se kaburu, zato {to }e ve}ina tih patnji (prije Sudnjeg
dana) biti u njemu.133
[to se ti~e hadisa koji govore o kaburskoj patnji, oni su mnogobrojni i dostiù stepen
tevature134 . Imam Newewi u svom komentaru na Sahih Muslima kaè: Znaj da sljedbenici
pravca ehli sunneta kabursku kaznu smatraju istinom, jer za nju postoje mnogi dokazi iz
Kurana i Sunneta. Allah, d`.{., kaè: Oni }e se ujutro i nave~er u vatri prìti, a mnogobrojni
su hadisi Allahovog Poslanika, a.s., koje prenose grupe ashaba iz razli~itih podru~ja u prilog
ovome. Isto tako, razumski gledaju}i, nije nemogu}e da Allah, d`.{., povrati ìvot u jedan dio
tijela i da ga ka`njava. A ako se to ne kosi s razumom, a za njega imamo potvrdu u
{erijatskom dokazu, onda se mora prihvatiti i vjerovati.135
Imam Muslim u svom Sahihu navodi mnoge hadise koji potvr|uju patnju u kaburu i
navode da je Poslanik, a.s., slu{ao one koji se mu~e u kaburu, da mrtvi ~uju topot obu}e
onih koji odlaze s kabura i sl. U hadisima se spominje i govor Muhammeda, a.s., mu{ri~kim
`rtvama, ukopanim u zajedni~ku grobnicu, poslije Bitke na Bedru, kada je odgovorio ashabima
da oni nimalo bolje ne ~uju od njih (ukopanih). Zatim se govori o tome kako }e se rasprostraniti
kabur onima koji su spaseni i pokazati im se mjesto u Dènnetu, a suprotno tome onima koji
su propali, kao i o ostalom {to se moè pro~itati u tim hadisima.136
Imam Muslim u svome Sahihu prenosi od Zejd bin Sabita, r.a., da je rekao: Bili smo s
Poslanikom, a.s., na jednoj parceli koja je bila u posjedu Beni Ned`dàra kad se iznenada
uznemirila mazga na kojoj je jahao i gotovo ga zbacila sa sebe, kad ugledasmo nakoliko
kaburova ({est ili pet ili ~etiri), Poslanik, a.s., upita: Ko od vas zna ove {to su ovdje
ukopani? Jedan od prisutnih re~e: Ja! Poslanik, a.s., upita: Kada su umrli? Prije islama!
Iman 75
re~e on (~ovjek). Zaista se ljudi ka`njavaju u kaburovima. Da se vi ne ukopavate, ja bih

zamolio Allaha da vam omogu}i da ~ujete patnju kabursku, kao {to ja ~ujem! Zatim se
okrenuo prema nam i rekao: Traìte uto~i{te kod Allaha od vatre! Mi smo svi uglas zamolili
Allaha da nas sa~uva od vatre. Zatim nama re~e: Traìte za{titu od patnje u kaburu! Mi
tada svi zatraìmo za{titu od patnje u kaburu. Zatim nama re~e: Od Allaha zatraìte za{titu
od svih smutnji - javnih i tajnih! Mi tada zatraìsmo za{titu od svih smutnji - javnih i tajnih.
Zatim nam re~e: Od Allaha traìte za{titu od isku{enja Dedàla! Mi tada zatraìsmo
za{titu od Dedàla i njegove ku{nje.137
Buharija, Muslim i drugi prenose od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: Poslanik, a.s.,
pro{ao je pored dva kabura i rekao: Oni se ka`njavaju, a kazna ih je stigla zbog nevelikih
stvari. Zatim je rekao: Jedan od njih je prenosio la`ne vijesti, kojima je zava|ao druge, a
drugi se nije prao poslije male nu`de.138
Buharija i Muslim prenose od Abdullaha bin Umera, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s.,
rekao: Kada neko od vas umre, njegovo mjesto mu se pokazuje svako jutro i svaku ve~er.
Pa ako je od stanovnika Dènneta, pokazuje mu se mjesto u Dènnetu, a ako je od stanovnika
Dèhennema, pokazuje mu se mjesto u Dèhennemu! I kaè mu se: Ovo je tvoje mjesto
koje te ~eka nakon Sudnjeg dana.139
[to se ti~e ka`njavanja u kaburu, ili uìtka u njemu i na~ina povretka du{e u tijelo mejjita,
tom pitanju nije dozvoljeno bilo {ta dodati na ono {to nam je preneseno u sahih hadisima.
Komentator Tahavije kaè: Hadisi koji govore o kaburskoj patnji ili uìcima i ispitu meleka
dostigli su stepen tevatura; zato smo to du`ni vjerovati. Znamo da [erijat ne dolazi sa ne~im
{to se suprotstavlja razumu, ali moè da do|e sa ne~im {to }e razum zbuniti; zato mi
ne}emo razmatrati o njegovom (kaburskom) na~inu patnje, kazne ili ispita, jer razum nije u
stanju to shvatiti zato {to se to ne de{ava na ovom svijetu. Tako|er, vra}anje du{e u tijelo,
nije na nama uobi~ajeni na~in, u ìvotu na ovome svijetu, nego je to na sasvim druga~iji,
nama nepoznat na~in...
I znaj, da je kaburska patnja - patnja u berzehu (me|uìvotu). Svako ko je umro, a
zasluìo je kabursku patnju, ona }e ga sti}i, svejedno, ukopao li se on ili ne, pojele ga zvijeri
ili izgorio, pa postao pepeo koji je raspr{en po zraku ili bio razapet ili utopljen u moru; njegovu
du{u i tijelo }e sti}i kazna isto kao da je i ukopan. A {to se ti~e hadisa u kojima se prenosi
da }e se postaviti da sjedi, da }e mu se rebra rastavljati od prevelike patnje i tome sli~no, iz
toga se mora razumjeti poruka Poslanika, a.s., bez pretjerivanja i oduzimanja. Zato se ne}e
njegove rije~i tuma~iti onim {to one ne sadrè niti }e se zanemariti dotle da se zanije~e
Uputa i obja{njenje Poslanika, a.s.140
Ibnul - Kajjim kaè: Seleful ummeti (prve generacije) i prvaci u znanju smatraju da
~ovjek, kada umre, biva u uìtku ili patnji i da se to odraàva na njegovu du{u i tijelo. Du{a
poslije rastanka s tijelom i dalje ostaje u uìtku ili patnji i ona se ponekad spaja s tijelom koje
76 Iman
zajedno s njom uìva, ili pati. A kad nastupi Sudnji dan, du{e }e se povratiti svojim tijelima i
ljudi }e ustati iz kaburova i krenuti prema svome Gospodaru. Proìvljenje tijela je pojava o
kojoj su suglasni muslimani, jevreji i kr{}ani.141
3 - PREDZNACI SUDNJEG DANA

Du`ni smo vjerovati da }e Sudnji dan nastupiti i da u to nikakve sumnje nema, da
njegovo vrijeme ne zna niko osim Allaha, d`.{., koji je to sakrio od svih ljudi, ~ak i od
poslanika i vjerovjasnika, i da niko nije u stanju saznati koliko je jo{ ostalo od ovog svijeta.
Allah, d`.{., kaè:
Pitaju te o smaku svijeta kada }e se zbiti. Reci: To zna jedino Gospodar
moj, On }e ga u njegovo vrijeme otkriti, teàk }e biti nebesima i Zemlji, sasvim
neo~ekivano }e vam do}i! Pitaju te kao da ti o njemu ne{to zna{. Reci: To samo
Allah zna, ali ve}ina ljudi ne zna. (El-Earaf, 187)
Me|utim, mi smo du`ni vjerovati u njegove predznake o kojima nam govori Poslanik,
a.s., u sahih-hadisima. Pouzdano je preneseno od Allahovog Poslanika, a.s., da je on
spominjao male predznake Sudnjeg dana, koji uglavnom govore o pokvarenosti ljudi u
zadnje vrijeme, neredima koji }e se me|u njima desiti, a poneki o Allahovoj uputi i putu
poslanika, kao i velike predznake.
{to se malih predznaka ti~e, o njima govori jedan broj hadisa, a mi }emo navesti neke:
a - Buharija i Muslim prenose hadis Allahovog Poslanika, a.s., u kome kaè: Ja sam
poslan, a do Sudnjeg dana je ostalo samo kolika je razlika izme|u ova dva prsta!, pa ispruì
kaìprst i srednji prst.142
Ovaj hadis je dokaz za poslanstvo Muhammeda, a.s., i svr{etak poslanstva s njime, {to
je jedan od predznaka bliskog nastupanja Sudnjeg dana. Iz hadisa se razumije da izme|u
Poslanika i Sudnjeg dana ne}e biti vi{e ni jedan poslanik, nego }e on nastupiti odmah poslije
njega, {to svakako nagovje{tava bliskost nastupa Sudnjeg dana.143
b - U poznatom hadisu o Dìbrilu, u kome je on upitao Poslanika, a.s., a on mu odgovorio:
Upitani ni{ta vi{e o tome ne zna od onoga ko ga je upitao. Dìbril je tada rekao: Obavijesti
me o njegovim predznacima!, a Poslanik, a.s., mu re~e: Kad robinja rodi sebi gospodara144
i kad vidi{ bosonoge i slabo obu~ene bijednike ~obane kako se natje~u u gradnji visokih
zgrada.145
c - Buhari prenosi od Ebu - Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ne}e
nastupiti Sudnji dan dok ne zarate dvije velike skupine,146 izme|u kojih }e se povesti
Iman 77
ogromna bitka, a obje }e biti iste vjere i dok se ne pojave la`ni poslanici, ~iji }e broj dosti}i
blizu 30,147 a svaki od njih }e tvrditi da je Allahov Poslanik; dok nestane znanja (ilma) tako
{to }e pomrijeti ulema; dok se ne pove}a broj zemljotresa; dok ne postane vrijeme kratko i
brzoprolazno,148 dok se ne pove}a broj ratova i ubistava, dok se me|u vama ne pojavi
takvo bogatstvo da }e ~ovjek nuditi svoj zekat i niko mu ga ne}e htjeti primiti, nego }e onaj
kome se ponudi re}i: Ja nemam potrebe za njim! Dok se ne pojavi natjecanje me|u ljudima
u gradnji visokih zgrada; dok ne nastupi takvo vrijeme u kome }e ~ovjek nai}i pored kabura
svoga prijatelja i re}i: Kamo sre}e da sam ja namjesto tebe! Dok sunce iza|e sa zapada,149
a kada se to desi i ljudi ga vide, svi }e povjerovati, ali tada nikome ne}e koristiti iman ako
prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.
Sudnji dan }e tako nenadno nastupiti da odje}a koju su pazarili dvojica ne}e ostati niti
kupljena niti smotana (vra}ena), da }e ~ovjek ponijeti mlijeko koje je namuzao od svoje
deve, ali ga ne}e sti}i popiti. Tako }e iznena|uju}i biti da }e ~ovjek popravljati vrelo, ali se
ne}e sti}i napiti vode iz njega. Tako }e iznenada natupiti da ~ovjek ne}e sti}i pojesti zalogaj
koji je ve} bio donio do svojih usta.150
d - Enes bin Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Od predznaka
Sudnjeg dana je i to da }e nestati znanja (ilma), pojavit }e se neznanje, zinaluk, alkohol,
pove}at }e se broj èna, a smanjiti broj mu{karaca tako da }e na pedeset èna biti samo
jedan ~ovjek. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je jedan ~ovjek rekao Allahovom Poslaniku,
a.s.: Kada }e nastupiti Sudnji dan? Poslanik, a.s., odgovori: Kad nestane povjerenje
me|u ljudima, o~ekuj Sudnji dan. ~ovjek opet upita: Kako }e nestati povjerenja me|u
njima? Kad se odgovorne funkcije povjere onima koji ih ne zasluùju, o~ekuj Sudnji dan.151
e - Ebu-Hurejre, r.a., tako|er, prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ne}e nastupiti
Sudnji dan dok muslimani ne povedu bitku protiv jevreja, kada }e ih muslimani tako pobiti da
}e se jevreji sakrivati za drvo i kamen, ali }e svako drvo i kamen progovoriti: O muslimanu,
o Boìji robe, evo jevreja, sakrio se za mene, do|i pa ga ubij, izuzev drveta Garkad, jer je
ono jevrejsko drvo!152
Jo{ je mnogo hadisa koji nam govore o drugim predznacima Sudnjeg dana, a mogu se
potraìti u vjerodostojnim hadiskim zbirkama.153
A {to se ti~e velikih predznaka, u pojedinim vjerodostojnim hadisima se spominje njih
deset, kao {to je hadis Huzejfe bin Usejd el-Gaffari u kome kaè: Poslanik, a.s., zatekao
nas je kako ponavljamo pojedine lekcije, pa je upitao: {ta to u~ite? Lekciju o Sudnjem
danu!, reko{e. On re~e: Sudnji dan ne}e nastupiti sve dok prije njega ne vidite deset
predznaka!, pa je spomenuo Duhan, Ded`dàla, Ed-Dabbe, izlaz sunca sa zapada, silazak
Isaa, sina Merjemina, a.s., Jedùdà i Medùdà, tri pomra~enja Sunca: na istoku, na
zapadu i na Arapskom poluotoku, a zadnji od njih }e biti vatra koja }e se pojaviti u Jemenu
i potjerati ljude na mjesto obra~una.154
78 Iman
Na slijede}ih nekoliko stranica }emo pojasniti najva`nije od tih predznaka, redoslijedom

kojim su ih spominjali komentatori hadisa.
A - IZLAZAK SUNCA SA ZAPADA
Ovaj predznak je po~etak izmjene koju }e Allah, d`.{., na~initi u sistemu ovozemaljskog
svemira, tako {to }e se zbiti pojave koje su potpuno neobi~ne ljudima, a koje }e biti jasan
dokaz skorog nastupa Kijametskog dana, u kome }e do}i do potpune promjene sistema u
svemiru. O toj promjeni nam Allah, d`.{., govori u mnogim surama ~asnog Kurana. Po~etak
te promjene, kako se navodi u mnogim hadisima, bit }e izlaskom Sunca sa zapada, {to je
sasvim suprotno postoje}im zakonima. Ali, Onaj koji je bio u stanju da u~ini da Sunce izlazi
s istoka, u stanju je da to izmijeni, te da ono iza|e sa zapada, jer je On taj koji ga je stvorio
i koji ga odràva. U pojedinim sahih-hadisima se navodi da }e ovo biti prvi veliki predznak po
svojoj pojavi.155 Abdullah bin Amr bin As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
Prvi predznak koji }e se pojaviti je izlazak Sunca sa zapada i izlazak ìvotinje iz zemlje
ujutro, istoga dana; bilo koji od njih da se prvi pojavi drugi je odmah iza njega.156
U ranije navedenom hadisu, koji prenosi Ebu-Hurejre, r.a., kaè se da }e nakon pojave
ovog predznaka svi ljudi povjerovati, ali tada ne}e biti od koristi imana onima koji nisu prije
vjerovali, kao {to to Allah, d`.{., kaè:
Onoga dana, kada neki predznaci od Gospodara tvoga do|u, ni jednom ~ovjeku ne}e
biti od koristi to {to }e tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik, kakvo
dobro uradio. (El-Enam, 158) Veliki broj mufessira, tuma~e}i ovaj ajet, kaè da nevjerniku
ne}e koristiti iman nakon izlaska sunca sa zapada, kao {to ne}e vrijediti pokajanje grije{nika,
niti dobra djela onih koji ih prije nisu ~inili, makar i vjernici bili.157
B - IZLAZAK @IVOTINJE (IZ ZEMLJE)
O ovom predznaku govori Allah, d`.{., u Kuranu kada kaè: I kada do|e vrijeme
da oni budu ka`njeni, Mi }emo u~initi da iz zemlje izi|e jedna ìvotinja koja }e
im re}i da ljudi u dokaze Na{e nisu uvjereni. (En-Neml, 82)
Izlazak ìvotinje iz zemlje se spominje i u mnogim hadisima; neki od njih su sahih (neke smo
ve} spomenuli), ali u sahih-hadisima se ne prenosi opis te ìvotinje koju }e Allah, d`.{.,
izvesti iz zemlje kao predznak nastupa Kijametskog dana. Sve {to se u pojedinim knjigama
navodi od njenih opisa je preneseno u hadisima koji nisu dostigli stepen vjerodostojnosti.
Vjernik, me|utim, i ne ùdi da sazna opise te ìvotinje, jer mu je dosta da ostane kod
Iman 79
kuranskog i hadiskog teksta u kojima se izlazak ìvotinje navodi kao jedan od predznaka
Sudnjeg dana, kada }e se zavr{iti period u kome }e pokajanje biti primano i kada }e se
ljudima suditi po onome {to su do tada u~inili. Tada }e Allah, d`.{., iz zemlje izvesti ìvotinju
koja }e im govoriti i ozna~avati vjernike i nevjernike. A ako ljudi nisu navikli na govor ìvotinja,
pa Allah, d`.{., Tvorac Svemogu}i, je taj koji }e joj to omogu}iti. Ljudi }e je razumjeti, i znat }e
da je ona jedno od Allahovih, d`.{., ~uda kojim se nagovje{tava bliskost nastupanja Kijametskog
dana, nakon {to prije toga nisu vjerovali u Allahove znakove niti u Sudnji dan.158
C - POJAVA DED@ALA
Dedàl u arapskom jeziku zna~i laòv koji ima veliku sposobnost obmane. Zato se
laòv naziva dedàlom, jer on istinu pokriva svojom laì.
Jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana je pojava osobe koju je Allahov Poslanik, a.s.,
nazvao Dedàl (la`ljivac), zbog njegove prevelike laì i obmane. On }e sebe smatrati
bogom i poku{avat }e odvratiti ljude od njihove vjere svojim ~udesnim i nadnaravnim mo}ima,
koje }e Allahovom, d`.{., voljom biti u mogu}nosti ~initi. On }e tako zavesti jedan dio ljudi, a
zatim }e Allah, d`.{., dozvoliti da njegovo isku{enje privede kraju, pa }e si}i Isa, a.s., i ubiti
ga. U Newewijevom komentaru Sahih Muslima, stoji: Hadisi koje navodi Muslim i drugi o
Dedàlu dokaz su sljedbenicima Istine za istinitost njegovog dolaska. On je odre|ena
osoba, kojom }e Allah, d`.{., isku{ati svoje robove. Allah, d`.{., }e mu omogu}iti stvari koje
niko sem Allaha nije u stanju u~initi, kao {to je: oìvljavanje mrtvih koje on ubije, zelena
ba{~a koja }e ga stalno pratiti, Dènnet i vatra, dvije rijeke, blago ovodunjalu~kih riznica,
naredba nebesima da spuste ki{u, pa to uistinu u~ine, zemlji da proklija i ona to uradi, sve }e
se to ostvarivati Allahovom, d`.{., voljom i mo}i, a zatim }e mu to Allah, d`.{., onemogu}iti,
pa ne}e biti u stanju ubiti nijednog ~ovjeka niti uraditi bilo {ta od onoga {to je ~inio. Zatim }e
ga ubiti Isa, a.s., a Allah, d`.{., }e u~vrstiti vjernike u njihovom imanu. Ovo je stav pripadnika
ehli-sunneta, svih muhaddisa, fakiha i apologeti~ara, za razliku od Haridìja, Dèhmijja i
pojedinih Mutezila koji to negiraju. I za razliku od drugih koji ga smtraju istinitim, ali da se
ne}e ostvariti ni{ta od nadnaravnih djela koja se spominju, nego da }e to biti samo obmana
i ma{ta. I tvrde da, ukoliko bi se to ostvarilo, onda mudìze poslanika na bi bile mjerodavne.
Me|utim, to je totalna gre{ka kod obje grupe, jer on ne}e tvrditi da je poslanik, pa da mu ta
nadnaravna djela budu potvrda, nego }e on tvrditi da je bog, {to on sam automatski negira
svojom pojavom, nakon {to nije bio u mogu}nosti, svojim nepotpunim likom i nemo}i, otkloniti
}oravost koja }e se na njemu jasno vidjeti, kao i rije~i (kafir), koje }e stajati napisane izme|u
njegovih o~iju. Zbog svega ovoga, on ne}e biti u stanju ljude zavesti, izuzev totalne neznalice
i bijednike, koji }e to u~initi da bi zadovoljili svoju potrebu za hranom i drugim, ili samo
80 Iman
prividno, boje}i se od njegove kazne, jer }e njegovo isku{enje biti izuzetno te{ko, zbunjivat
}e razum i oduzimati pamet. Sve to uz njegovo veoma brzo kretanje, tako da slabi}i ne}e
mo}i sagledati njegovo pravo stanje i njegove manjkavosti, i tako }e mu povjerovati. Zbog
toga su svi poslanici upozorili na njegovo isku{enje i ukazali na njegove nedostatke i dokaze
la`nosti njegovih tvrdnji. A {to se ti~e onih koji su od Allaha, d`.{., podràni, oni se ne}e
zavarati njime niti njegovim radnjama, jer }e prepoznati znakove njegove neistinitosti koje
smo ve} spomenuli, uz prethodno njihovo znanje o njegovoj pojavi.159
O Dedàlu govori jedan broj sahih-hadisa. Evo nekih:
Od Abdullaha bin Umera, r.a., prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, a.s., ustao je
izme|u ljudi i Allahu, d`.{., zahvalio se na Njemu dostojan na~in, a zatim je spomenuo
Dedàla i rekao: Ja vas upozoravam na njega. Nema ni jednog poslanika, a da svoj narod
nije upozoravao na njega. Ali, ja }u vam o njemu re}i ne{to {to nijedan poslanik prije mene
nije rekao svom narodu: on je }orav, a Allah nije }orav.160
Huzejfe bin Jeman, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, a.s., rekao: Ja vi{e znam o
onome {to }e Dedàl sa sobom imati od samog njega: imat }e dvije rijeke koje }e te}i; jedna
od njih }e na pogled o~iju izgledati bijela voda, a druga vatra usplamtjela, pa ako nekoga od
vas stigne, neka odabere rijeku koja izgleda kao vatra i neka zatvori o~i, a zatim }e se
sageti i napiti se iz nje i vidjet }e da je hladna voda. Jedno Dedàlovo oko }e biti potpuno
zatvoreno grubom mesnatom izraslinom, a izme|u o~iju }e mu pisati kafir, {to }e pro~itati
svaki vjernik, pismen ili nepismen.161
Od Nuwasa bin Semana, r.a., prenosi se da je rekao: Jedne prilike je Allahov poslanik,
a.s., spomenuo Dedàla pa ga je tako potcijenio govore}i o vidljivim znakovima njegove laì,
kao {to je }oravost, a zatim ga podigao govore}i o veli~ini isku{enja kojim }e ku{ati ljude, da
smo pomislili da je ve} stigao do palminjaka na predgra|u Medine. Kada smo, poslije toga,
oti{li do Allahovog Poslanika, a.s., on je to prepoznao na nama, pa nas je upitao: {ta je s
vama? Mi odgovorismo: O Allahov Poslani~e! Danas si spomenuo Dedàla i tako ga
potcijenio, a zatim podigao, da smo pomislili da je ve} stigao do palminjaka Medine. Re~e:
Ja se za vas bojim ne~eg drugog mimo Dedàla; ako se pojavi dok sam ja me|u vama, ja
}u vas od njega za{tititi, a ako se pojavi, a ja ne budem me|u vama, neka svako od vas
~uva sebe, a ja Allaha, d`.{., molim da od njega sa~uva svakog muslimana. On je mladi}
izuzetno kovr~ave kose, slijep na jedno oko, sli~an Abdul Uzza bin Katinu. Ko ga od vas
doìvi, neka mu prou~i po~etak sure El-Kehf. On }e se pojaviti izme|u [ama i Iraka i po~et
}e prenositi svoje ku{nje desno i lijevo; zato se, o robovi Boìji, ~vrsto drìte! Mi tada
rekosmo: O Allahov poslani~e, koliko dugo }e ostati na zemlji? On odgovori: ~etrdeset
dana. Dan kao godinu, dan kao mjesec, dan kao sedmicu, a ostali dani }e mu biti kao va{i
dani! Mi tada rekosmo: Ho}e li nam biti dovoljno da klanjamo samo namaze jednog dana u
danu koji }e biti kao godina? Re~e: Ne, nego }ete odre|ivati namaska vremena! Rekosmo:
Iman 81
O Allahov poslani~e, a.s., kako }e brzo i}i po zemlji? Re~e: Kao ki{a koju nosi vjetar. Do}i
}e do naroda, pa }e ih pozvati da mu vjeruju, pa }e mu se oni odazvati i povjerovati mu, pa
}e on narediti nebu, te }e spustiti ki{u, i zemlji koja }e odmah proklijati, pa }e im stoka postati
krupnija nego ikada, s najve}im vimenima i stomacima (od sitosti). A zatim }e do}i narodu
koji }e pozvati da povjeruju u njega, pa }e ga odbiti, a on }e ih ostaviti, ali }e postati bijedni,
bez i~ega od svojih imetaka. Pro}i }e pored starih ru{evina kojima }e re}i: Izvadite svoje
blago!, pa }e za njim krenuti riznice blaga kao rojevi p~ela. Zatim }e pozvati zdravog i punog
mladi}a i udariti ga sabljom i prepoloviti ga na dva dijela, a zatim }e ga pozvati i on }e ustati
idu}i prema njemu s osmjehom na licu. On }e to tako ~initi dok Allah, d`.{., ne po{alje Isaa,
a.s., sina Merjemina, koji }e si}i kod bijelog minareta, isto~no od Damaska, u bijeloj odje}i,
drè}i se rukama za krila meleka; kad spusti glavu,zakapaju mu suze, a kad je podigne, s
njegovog lica se spuste dragulji kao biseri. Nijedan nevjernik, koji osjeti miris njegovog daha,
ne}e mo}i preìvjeti, a njegov dah }e se prostirati sve dokle se vidi ispred njega. On }e
traìti Dedàla dok ga ne na|e na Babullud (u Kudsu u Palestini), gdje }e ga ubiti.162
Ovi i drugi hadisi su dokaz ehli-sunnetu za obaveznost vjerovanja u dolazak Dedàla na
na~in koji nam je objasnio Poslanik, a.s., i sa svojstvima i osobinama o kojima nas je
obavijestio i da }e zavr{iti na na~in na koji nam je objasnio, te da je on jedan od velikih
predznaka Kijametskog dana.
Ako bi neko rekao: kako }e mu Allah, d`.{., dati sva ta nadnaravna djela, kada znamo
da su mudìze svojstvene samo poslanicima?, odgovorit }emo mu rije~ima ~uvenog imama
El-Hattabija, koji je o tome rekao: To je samo radi isku{enja ljudi, jer oni u isto vrijeme imaju
jasne dokaze, koji nepobitno govore da je on laòv i da nije istina ono {to tvrdi, kao {to je
njegova }oravost i rije~ kafir, koja mu je napisana na ~elu, a koju }e pro~itati svaki vjernik.
Njegove tvrdnje su, dakle, opovrgnute samim time {to on nije u stanju sa sebe skinuti
znakove manjkavosti i nedostataka, a da je bog, on bi to bio u stanju u~initi. A mudìze
poslanika se ni sa ~im ne sukobljavaju, tako da se uop}e ne mogu porediti s ovim.163 A Ibn-
Hadèr veli: I pored toga, Dedàl sam na sebi nosi znakove koji su sasvim dovoljni onome
ko je razuman, da shvati da je laòv. Jer, on je sastavljen od dijelova i na njemu se vidi da
je stvoren, pored jasnog nedostatka koji se vidi u njegovom }oravom oku. Pa kada bude
tvrdio ljudima da je on njihov gospodar, najmanje {to }e zaklju~iti najneupu}eniji od pametnih
ljudi je, da onaj, koji nije bio u stanju sa sebe skinuti nedostatke, nije u stanju ni druge stvoriti
u savr{enom liku. Zato je najmanje {to bi trebao re}i: O ti, koji tvrdi{ da si stvorio nebesa i
Zemlju, prvo sebe uredi i otkloni svoje nedostatke, a ako tvrdi{ da Gospodar ni{ta ne ~ini na
Sebi, onda izbri{i to {to ti je napisano me|u o~ima!164
82 Iman
D - SILAZAK ISAA, A.S.
Postoje dokazi u hadisu, kao i saglasnost islamske uleme u tome, da }e u zadnjem

periodu ovoga svijeta si}i Isaa, a.s., u vrijeme Dedàla i da }e ga ubiti, a zatim }e vladati
svijetom po {erijatskim zakonima, oìviti sve ono {to su ljudi bili zapostavili od Allahovih
zakona, da }e provesti na zemlji od Allaha odre|eni period, a zatim }e umrijeti i muslimani }e
mu dènazu klanjati i ukopati ga. O tome nam govore mnogi sahih hadisi od kojih smo ve}
neke citirali. Zato je du`nost svakog muslimana da vjeruje u njegov silazak i u ono o ~emu
nam Kuran jasno govori da ga jevreji nisu ubili, nego da ga je Allah, d`.{., uzdigao Sebi i da
on ne}e umrijeti, prije nego {to si|e na zemlju pred nastup Kijametskog dana. Allah, d`.{.,
kaè:
I zbog rije~i njihovih: Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova
poslanika... A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve} im se pri~inilo. Oni koji su se o
njemu u mi{ljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ni{ta
pouzdano znali, samo su naga|ali; a sigurno je da ga nisu ubili; ve} ga je Allah
uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji,
kada bude umirao, ne}e u njega, onako kako treba, povjerovati, a na Sudnjem
danu, on }e protiv njih svjedo~iti. (En-Nisa, 157-159)
Pogledaj samo rije~i Allaha, d`.{.: A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve} im se pri~inilo. Ibn-
Kesir, tuma~e}i Allahove, d`.{., rije~i: I nama nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude
umirao, ne}e u njega, onako kako treba, povjerovati, kaè: Ibn-Dèrir veli: - Najispravnije
od svih ovih mi{ljenja je prvo mi{ljenje u kome se kaè da ne}e ostati ni jedan od ehli kitabija
nakon silaska Isaa, a.s., a da ne}e povjerovati u njega prije nego {to umre! - I nema sumnje
da je ovo {to je rekao Ibn-Dèrir ta~no, jer se potpuno uklapa u kontekst kuranskog
kazivanja o neistinitosti tvrdnje jevreja da su ubili Isau, a.s., i da su ga razapeli, {to im je
povjerovao jedan broj kr{}ana. Allah, d`.{., obavje{tava nas da to nije bilo tako nego da se
to njima samo pri~inilo, pa su ubili mladi}a sli~nog Isaa, a.s, a da nisu ni bili svjesni. Zatim da
ga je Allah, d`.{., podigao Sebi i da je on ostao ìv, te da }e si}i prije nastupa Kijametskog
dana, kako nam o tome govore hadisi koji su dostigli stepen tevatura. On }e ubiti Dedàla,
razbiti kri`, pobiti svinje i osloboditi dìzje. Ovaj ajet obavje{tava nas da }e u njega tada
povjerovati svi jevreji i kr{}ani i da niko od njih ne}e izostati u tome.165
Izme|u ostalih hadisa koji govore o silasku Isaa, a.s., je i hadis koji prenose Buharija i
Muslim od Ebu-Hurejrea, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Tako mi Allaha,
Iman 83
nije daleko vrijeme kada }e me|u vas si}i sin Merjemin i pravedno suditi, zatim }e razbiti
kri`,166 ubiti svinju i osloboditi dìzje,167 tada }e se umnoìti imetak168 tako da ga niko ne}e
htjeti primiti. Tada }e jedna sed`da biti vrednija169 nego sve na ovome svijetu.170
Mnogo je i drugih sahih-hadisa koji o ovome govore.171
Kadi Iljad veli: Silazak Isaa, a.s., i ubistvo Dedàla od njega je istina i vjerovanje to je
ispravno kod ehli-sunneta zbog sahih-hadisa koji o tome govore, a ne postoji ni u razumu ni
u {erijatu ne{to {to to osporava. Zato ga moramo prihvatiti. Pojedine mutezile i njihovi
istomi{ljenici to odbijaju smatraju}i da te hadise pobija kurnski ajet u kome se kaè da je
Muhammed, a.s., posljednji poslanik, {to je i sam Poslanik, a.s., potvrdio rije~ima: Poslije
mene, nema poslanika. Uistinu, potpuna saglasnost muslimana u tome da poslije na{eg
Poslanika,a.s., nema poslanika i da je njegov {erijat vaè}i dokle god je ovog svijeta i da ga
niko ne moè pobiti - sasvim je ispravna. Me|utim, uzimati to kao dokaz je potpuno
neosnovano, jer se u hadisu ne govori o tome kako }e Isa,a.s., si}i kao poslanik koji dolazi
s novim {erijatom, koji }e poni{titi na{ {erijat. To se ne moè razumjeti iz navedenih hadisa,
niti iz drugih hadisa koji govore o silasku Isaa, a.s.
Naprotiv, u ovim hadisima nagla{ava se kako }e on pravedno vladati po na{em {erijatu i
oìviti sve ono {to je svijet zapostavio od njegovih zakona.172
E - POJAVA JED@UD@A I MED@UD@A
I o ovom predznaku se govori u Kuranu. Allah, d`.{., kaè:

I on opet do|e. I kad stiè izme|u dvije planine, na|e ispred njih narod koji
je jedva govor razumijevao. O Zulkarnejne, reko{e oni, Jedùd` i Medùd`
~ine nered po Zemlji, pa ho}e{ li da izme|u nas i njih zid podigne{, mi }emo te
nagraditi. Bolje je ono {to mi je Gospodar moj dao, re~e on. Nego samo vi
pomozite meni {to vi{e moète, i ja }u izme|u vas i njih zid podi}i. Donesite mi
velike komade gvo`|a! I kad on izravna dvije strane brda, re~e: Pu{ite! A kad
ga usija, re~e: Donesite mi rastopljen bakar da ga zalijem! I tako oni (Jedùd`
i Medùd`) nisu mogli ni da ga pre|u niti su mogli da ga prokopaju. Ovo je
blagodat Gospodara moga!, re~e on. A kada se prijetnja Gospodara moga
ispuni, oni }e ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga }e se sigurno
ispuniti. (El-Kehf,92-98)173
I kada se otvore Jedùd` i Medùd`, i kada se ljudi budu niz sve strmine
ùrno spu{tali, i pribliì se istinita prijetnja, tada }e se pogledi nevjernika uko~iti.
Te{ko nama, mi smo prema ovome ravnodu{ni bili; mi smo sami sebi nepravdu
u~inili. (El-Enbija, 96-97)
84 Iman
Buharija i Muslim, tako|er prenose od Zejnebe bin Dàh{, r.a., da je Allahov Poslanik,
a.s., jedne prilike, sav prepla{en, u{ao kod nje i povikao: La ilahe illallah, te{ko Arapima od
zla koje se ve} primaklo, danas se od pregrade Jedùdà i Medùdà otvorilo ovoliko, pa
napravi krug kaìprstom i palcem. Zejneb tada re~e: O Allahov Poslani~e!, zar }emo biti
uni{teni, a me|u nama ima dobrih ljudi? Re~e: Da, ako se pove}a zlo.174
Imam Muslim prenosi od Nuvas bin Semana hadis koji smo ve} citirali, a u kome se
spominje silazak Isaa, a.s., i Jedùd` i Medùd`, o ~emu Allahov poslanik, a.s., kaè. I
Allah, d`.{., poslat }e Jedùdà i Medùdà, koji }e sa svih uzvi{ica silaziti, pa }e njihov
prvi dio pro}i pored jezera Taberije i ispiti svu vodu, a kada zadnji nai|u, re}i }e: Izgleda da
je ovdje nekad bilo vode.175
Ima jo{ sahih-hadisa koji govore o Jedùdù i Medùdù, a zbir svih ajeta i hadisa koji
o njima govore daje ~vrsto ubje|enje u pojavu ovog naroda koji }e nered ~initi na samom
izmaku ovoga svijeta. Zato svaki musliman mora vjerovati sve ono s ~ime su do{li kuran i
sahih-hadisi o njima. A {to se ti~e odre|ivanja vremena u kome }e se oni pojaviti, detalja
njihovog izgleda i sl., ili o mjestu u kome se oni sada nalaze, sve to spada u gajb koji ne
poznaje niko, osim Allaha, d`.{.
4 - POÊTAK NASTUPANJA SUDNJEG DANA

Du`ni smo vjerovati da }e se poslije naprijed spomenutog, desiti i sve ono o ~emu nas
Allah, d`.{., obavje{tava u Kuranu, a pogotovo u surama Et-Tekvir i El-Infitar, o zbivanjima
u zadnjem danu ovog svijeta i po~etku budu}eg. Zbir kuranskih ajeta o ovoj temi upu}uje
nas na to da }e budu}i svijet po~eti s ogromnim promjenama u svemiru, da }e se nebo
rascijepiti, zvijezde popadati, planete se posudarati, zemlja se iskomadati i postati potpuno
ravna i gola, brda postati kao ra{~e{ljana vuna, da }e se sve poremetiti i sve {to su ljudi
poznavali na ovom svijetu biti }e uni{teno. Allah, d`.{., kaè:
Na dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi
izi|u pred Allaha Jedinoga i Svemo}nog. (Ibrahim, 48)
Ovo }e se desiti nakon prvog puhanja u rog, koje }e u~initi Israfil po nare|enju svoga
Gospodara, pa }e pomrijeti sve {to je na nebesima i Zemlji, izuzev onoga koga Allah, d`.{.,
po{tedi.176 Allah, d`.{., kaè:
I u rog }e se puhnuti, i umrijet }e oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat }e
samo oni koje bude Allah odabrao, poslije }e se u rog po drugi put puhnuti i oni
}e, odjednom, ustati i ~ekati. (Ez-Zumer, 68)
Iman 85
A kada se jednom u rog puhne, pa se Zemlja i brda dignu i od jednog udara

zdrobe, toga dana }e se smak svijeta dogoditi i nebo }e se razdvojiti - tada }e
labavo biti. (El-Hakka, 13-16)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Allah }e uzeti Zemlju, a
nebesa }e smotati Svojom desnicom, zatim }e re}i: Ja sam vladar, gdje su vladari Zemlje?177
5 - PRO@IVLJENJE
I vjerujemo da }e Allah,d`.{., poslije toga narediti da Israfil puhne po drugi put,178 i da }e
se nakon toga povratiti ìvot mrtvima. I to je Dan proìvljenja, kad }e ljudima biti vra}ene
njihove du{e i tijela, kao {to su bili na dunjaluku. Zatim }e Allah, d`.{., izvesti ljude iz njihovih
kaburova, pa }e nevjernici i munafici tada kazati:
Te{ko nama! Ko nas iz na{ih grobova oìvi? A mumini }e re}i:
Eto, ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili. (Ja Sin, 52)
U vjerodostojnim hadisima se prenosi da }e Muhammed, a.s., biti prvi koji }e izi}i iz
svog kabura. Poslanik, a.s., kaè: Svi ljudi }e pomrijeti tog dana, a ja }u biti prvi koji }e
ustati, a Musa }e tada ve} stajati pod Ar{om, ne znam da li je uop}e umro s ostalima.179
6 - (EL-HA[R) SAKUPLJANJE SVIH LJUDI

NA JEDNOM MJESTU, RADI OBRAÛNA
Vjerujemo, tako|er, da }e nakon proìvljenja i izlaska iz kaburova, svi ljudi biti sakupljeni
na jednom mjestu. Allah,d`.{., kaè:
Onoga Dana kada ~estite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo, a kad u
Dèhennem èdne gre{nike protjeramo. (Merjem, 85-86)
Ha{r je dovo|enje svih ljudi na mjesto obra~una, gdje }e ~ekati dok im se ne presudi.
Nakon proìvljenja }e Allah, d`,{., narediti melekima da sve ljude dovedu na to mjesto. Oni
}e biti isti kao kad su ro|eni: bez obu}e, bez odje}e, neobrezani. U sahih-hadisu se prenosi
da je Ai{a, r.a., rekla: ûla sam Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: Ljudi }e biti
proìvljeni na Kijametskom danu, bosi, goli i neobrezani. Ja tada rekoh: O Allahov Poslani~e,
jedni u druge gledaju}i? Poslanik, a.s., tada odgovori: Stanje }e biti daleko teè od toga da
bi gledali jedni u druge.180
Ibn-Abbas, r.a., prenosi: Allahov Poslanik, a.s., jedne prilike drào je hutbu i rekao: O
86 Iman
ljudi, zaista }ete vi biti sakupljeni pred Allahom bosi, goli, neobrezani! A zatim je rekao:
Onako kako smo prvi put iz ni{ta stvorili, tako }emo ponovo iz ni{ta stvoriti! To je obe}anje
Na{e, Mi smo doista kadri to u~initi!181 Zatim re~e: Prvi ~ovjek koji }e se na Kijametskom
danu obu}i je Ibrahim, a.s. Tada }e se do}i s ljudima iz mog ummeta, pa }e se odvesti na
lijevu stranu, a ja }u re}i: O Gospodaru moj, moji drugovi! Tada }e mi se re}i: Ti ne zna{
{ta su oni radili poslije tebe! Pa }u ja re}i kao {to je rekao dobri rob:182 I ja sam nad njima
bdio dok sam me|u njima bio, a kad si mi Ti du{u uzeo, Ti si ih jedini nadzirao! Zatim }e mi
se re}i: Oni su neprestano, nakon tvog odlaska, tvoja nare|enja odbacivali.183
Na mjestu ~ekanja ljude }e zadesiti velika nevolja. Mikdad bin el-Esved prenosi da je
Allahov Poslanik, a.s., rekao: Sunce }e se pribliìti ljudima na Kijametskom danu, tako da
}e do}i na udaljenost samo jedne milje,184 pa }e ljudi biti u znoju, shodno svojim djelima.
Nekome od njih }e znoj dostizati do no`nih ~lanaka, nekome do koljena, nekome do grla, a
nekome }e zapljuskivati usta, kao da je zauzdan. Poslanik, a.s., pokaza svojom rukom na
svoja usta.185 Za to vrijeme }e pojedini ljudi biti u hladovini Allaha, d`.{., kako nas o tome
obavje{tava Poslanik, a.s. Ebu-Hurejre, r.a., i Ebu-Seid, r.a., prenose da je Allahov Poslanik,
a.s., rekao: Sedmericu }e Allah za{tititi svojim hladom, na Dan kad ne}e biti drugog hlada
sem Njegovog : pravednog imama, mladi}a koji je odrastao u pokornosti Allahu, ~ovjeka ~ije
je srce vezano za Dàmije, dvojicu ljudi koji su se zavoljeli u ima Allaha, na tom se sastali i
na istom se rastali, ~ovjeka kojeg je pozvala ugledna i lijepa èna, a on je odgovorio: Ja se
bojim Allaha!, ~ovjeka koji je udijelio sadaku i sakrio je tako da njegova desnica nije znala {ta
udjeljuje njegova ljevica i ~ovjeka koji se iskreno sjetio Allaha, pa su mu o~i zasuzile.186
Kad se ljudi namu~e i kada im postanu tegobe ovog te{kog dana nesnosne, oni }e
zatraìti od poslanika da mole Allaha,d`.{., da ih spasi tih patnji i da poùri s presudom, pa
}e ih svaki poslanik upu}ivati na poslanika poslije sebe, dok ne do|u do na{eg Poslanika,
Muhammeda, as.s., pa }e se zauzeti za njih, a Allah, d`.{., primit }e njegovo posredovanje
({efaat)187 i ljudi }e se uputiti ka kona~noj presudi.
Iman 87
7 - NAGRADA - KAZNA ZA DJELA

Obaveza nam je, tako|er, vjerovati u nagradu ili kaznu za djela na Kijametskom danu,
kada }e se ljudi nagraditi ili kazniti za svako djelo koje su na ovome svijetu uradili. Allah,
d`.{., kaè:
Tog Dana Allah }e ih kazniti kaznom koju su zasluìli i oni }e saznati da je
Allah, doista, oli~ena istina. (En-Nur, 25)
Onaj ko u~ini dobro djelo, dobit }e desetorostruku nagradu za njega, a
onaj ko uradi zlo - pa, oni koji budu zlo radili, bit }e ta~no po zasluzi ka`njeni.
(El-Kasas, 84)
Allah, d`.{., u hadisi kudsiju kaè: O robovi Moji, sve su to samo va{a djela koja ja
biljeìm, pa }u vas shodno njima nagraditi ili kazniti. Koga zadesi dobro, neka se Allahu
zahvali, a koga zadesi ono drugo, neka ne kori nikog drugog, osim sebe.188
8 - IZLAGANJE LJUDSKIH DJELA I PRESUDA

Vjerujemo da }e kazna ili nagrada biti nakon pravednog su|enja, na kome }e svaki
~ovjek do}i pred svog Gospodara i pokazat }e mu se dokazi za i protiv njega. Bit }e mu
predo~ena sva njegova djela i sam }e ~itati svoju knjigu. Dakle, du`ni smo vjerovati u
izlaganje djela, presudu i ~itanje knjiga, jer je sve to istina na koju je ukazao Kuran, sunnet
i na koju je saglasan musl. ummet.
Dokaz za izlaganje djela su rije~i Allaha, d`.{.:
Toga dana }e se Smak svijeta dogoditi i nebo }e se razdvojiti - tada }e
labavo biti - i meleki }e na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara
tvog tog }e dana iznad njih osmerica dràti. Tada }ete ispitivani biti, i nijedna
tajna va{a ne}e skrivena ostati. (El-Hakka, 15-18)
Pred Gospodarem tvojim bit }e oni u redove poredani: Do{li ste nam onako
kako smo vas prvi put stvorili. (El-Kehf, 48)
Zato je du`nost svakog muslimana da vjeruje da }e svaki ~ovjek biti ispitivan pred
Gospodarom i da }e Allah, d`.{., direktno i bez posrednika, presuditi svakom od njih.
Adijj bin Hatim, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Sa svakim od vas }e
Allah, d`.{., razgovarati na Kijametskom danu, bez posrednika, pa }e pogledati ispred sebe
i ne}e ni{ta drugo vidjeti do vatru, pa neka se svako od vas ~uva vatre, bar s polovicom
88 Iman
hurme (koju }e udijeliti).189

U izlaganje djela spada i javno izno{enje djela pred ostalim ljudima. Svakom ~ovjeku }e
se predo~iti njegovi grijesi, pa ako bude od onih koji }e biti spaseni, a njima }e knjiga (djela)
biti data u desnu ruku, Allah, d`.{., oprostit }e mu grijehe i ne}e biti ka`njen vatrom. A ~iji
grijesi budu ve}i, i knjiga mu bude data iza njegovih le|a, on }e detaljno biti pitan za svako
djelo: malo i veliko. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Propao je svako
onaj ~ija se djela budu detaljno ispitivala na Kijametskom danu. Pa sam rekla: O Allahov
Poslani~e, zar Allah, d`.{., nije rekao: Onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu
data, lahko }e ra~un poloìti? Allahov Poslanik, a.s., re~e. To se odnosi samo na izlaganje
djela, a ko god bude pitan za svoja djela na kijametskom danu, bit }e i ka`njen.190 Dakle, ko
bude detaljno pitan za svako svoje djelo, to je ve} znak da mu ne}e biti opro{teno.191
Primanje i ~itanje knjiga svojih djela od ljudi na Kijametskom danu je istina u koju moramo
vjerovati. Ko je zanije~e, postaje nevjernikom. Allah, d`.{., kaè:
I svakom ~ovjeku }emo ono {to uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu
}emo mu knjigu otvorenu pokazati: îtaj knjigu svoju, doista ti je danas to {to
}e{ svoj ra~un polagati. (El-Isra, 13-14)
Isto tako smo du`ni vjerovati u sve {to je o tome Allah, d`.{., rekao u sljede}im ajetima:
Ti }e{, o ~ovje~e, koji se mnogo trudi{, trud svoj pred Gospodarom svojim
na}i; onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data, lahko }e ra~un
poloìti i svojima }e se radostan vratiti; a onaj kome bude knjiga njegova iza
le|a njegovih data, propast }e prizivati i u ognju }e gorjeti, jer je sa ~eljadi
svojom radostan bio i mislio da se nikada ne}e vratiti - a ho}e! Gospodar njegov
o njemu, zaista, sve zna! (El-In{ikak, 6-15)
Pod ovim knjigama koje }e ljudi ~itati, misli se na sveske u kojima su meleki pisali sve {to
je ~ovjek radio na ovom svijetu.192 A ve} si prije saznao da je jedan od temelja imana
vjerovati u sve ono {to nas je Allah, d`.{., obavijestio o melekima i njihovim radnjama i da
smo du`ni da vjerujemo da je Allah, d`.{., zaduìo odre|ene meleke da se brinu o nama, da
nas ~uvaju i pi{u sva na{a djela i rije~i, a to su Kiramen katibin, o kojima Allah, d`.{., kaè:
(El-Infitar, 10-12)
Ova Knjiga Na{a o vama }e samo istinu re}i, jer smo naredili da se zapi{e {to ste
radili.
Sve {to oni pi{u, ljudi }e ~itati na Sudnjem danu.
A {to se ti~e obra~una (hisaba), pod njim se podrazumijeva predo~avanje ljudima njihovih
djela, rije~i i ubje|enja, bili oni dobri ili lo{i, od Allaha, d`.{. To }e biti na mjestu sakupljanja,
prije nego ljudi krenu prema odre|enim mjestima, a poslije primanja knjiga, i tada }e svako
saznati {ta je uradio od dobra i zla. Allah, d`.{.,kaè:
Iman 89
Oni }e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa }e ih On o onome {to su

radili obavijestiti. (El-Enam, 108)
Ljudi }e se razlikovati u pogledu obra~una. Tako }e ga neki od njih vrlo lahko i za kratko
vrijeme zavr{iti, tako {to }e im Allah, d`.{., pokazati sva njihova djela i podsjetiti ih na grijehe
koje su po~inili, ali da to niko drugi ne}e vidjeti. A zatim }e im oprostiti i narediti da ih odvedu
u Dènnet; dok }e neki od njih biti do u detalje pitani za svako svoje i najmanje djelo i bit }e
pitani za razlog i opravdanje, ali im se nijedno ne}e prihvatiti. Bit }e uni{teni, zajedno sa
ostalima koji su propali. Allah, d`.{., naredit }e jednom od meleka da njihova lo{a djela
iznese na vidjelo pred sve ljude, te }e tako biti osramo}eni i ponièni pred njima.
Zato je vjernik duàn da sam sa sobom redovno vr{i obra~un, prije nego {to do|e ovaj
kona~ni , da {to vi{e dobrih djela uradi, prije nego {to bude kasno i da vjeruje u obra~un
Sudnjeg dana i da se za njega sprema. Allah, d`.{., kaè:
Ako ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za to kazniti ili
nagraditi, a dosta je {to }emo Mi ra~une ispitivati. (El-Enbija, 47)
Allahov Poslanik, a.s., kaè: Ne}e se pomjeriti ~ovjekove noge na Kijametskom danu,
sve dok ne bude odgovorio na pitanja: - U ~emu je proveo svoj ìvot? {ta je radio? Kako je
stekao imetak i u {ta ga je utro{io? I u {ta je istro{io svoje tijelo?193
Pojedini sahih-hadisi ukazuju na to da }e Allah, d`.{., jednoj grupi vjernika ukazati
posebnu po~ast, pa }e ih izuzeti izme|u ostalih ljudi i uvesti ih u Dènnet bez obra~una i bez
ikakve patnje. Imam Muslim biljeì hadis Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaè da je Allahov Poslanik,
a.s., rekao: U Dènnet }e u}i 70 000 ljudi od moga ummeta bez obra~una.194
{to se ti~e na~ina obra~una, mi vjerujemo u ono {to nam je o njemu do{lo u Kuranu i
vjerodostojnom hadisu i na to ni{ta ne dodajemo, niti {ta oduzimamo, niti pitamo o bilo ~emu
{to u njima nije spomenuto. Vjerujemo da }e Allah, d`.{., svakog ~ovjeka podsjetiti na sve
{to je uradio na ovom svijetu, bilo dobro ili zlo, i da }e protiv njega svjedo~iti sve od ~ega
Allah, d`.{., to zatraì,195 pa }e i Zemlja svjedo~iti o onome {ta je ~ovjek na njoj ~inio. Allah,
d`.{., kaè:
Kad se Zemlja najè{}im potresom svojim potrese i kad Zemlja izbaci ter-
ete svoje, i ~ovjek uzvikne: [ta joj je?!, toga dana }e ona vijesti svoje kazivati,
jer }e joj Gospodar tvoj narediti.Tog dana ljudi }e se odvojeno pojaviti da im se
pokaù djela njihova: onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet }e ga, a
onaj ko bude uradio koliko trun zla, vidjet }e ga. (EL-Zelzele, 1-8)
Prenosi se od Ebu Hurejrea, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, a.s., prou~io je: Toga
dana }e ona vijesti svoje kazivati, a zatim rekao: Znate li {ta su njene vijesti? Ashabi
odgovori{e: Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju! Re~e: Njene vijesti su da }e ona svjedo~iti
za svako djelo koje su na njoj po~inili ljudi i ène, tako {to }e re}i: - Tog i tog dana je uradio
to i to! - To su njene vijesti.196
90 Iman
Mi vjerujemo da }e za vrijeme obra~una svjedo~iti i dijelovi tijela: jezik, ruke, noge, koà
i ostalo, za sve {to je ~ovjek u~inio, i da }e se Allahovi neprijatelji prepirati sa svojim
organima, kako to Allah, d`.{., opisuje:
A na dan kada Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani, - oni prvi bit }e
zadràni, da bi ih sustigli ostali - i kada do|u do nje, u{i njihove, i o~i njihove, i
koè njihove svjedo~it }e protiv njih o onom {to su radili. Za{to svjedo~ite
protiv nas?, upitat }e oni koè svoje. Allah, koji je dao sposobnost govora
svakom bi}u, obdario je darom govora i nas!, odgovorit }e. On vas je prvi put
stvorio i Njemu ste se, evo, vratili. Vi se niste krili zato da ne bi u{i va{e, i o~i
va{e, i koè va{e, protiv vas svjedo~ile, ve} zato {to ste vjerovali da Allah ne}e
saznati mnogo {to{ta {to ste radili. (Fussilet, 19-22)
Isto tako vjerujemo i u milost Allaha, d`.{., prema vjernicima, mimo nevjernika, na
Sudnjem danu, jer nas o tome obavje{tava Allahov Poslanik, a.s. Allah, d`.{., }e se osamiti
sa svojim robom muminom, i podsjetiti ga na njegove grijehe, a zatim mu ih sakriti i ne}e ga
detaljno ispitivati. Prenosi se da je neko rekao Ibn-Umeru, r.a.: [ta si ~uo od Allahovog
Poslanika, a.s., da kaè o do{aptavanju Allaha, d`.{., sa svojim robom muminom na Sudnjem
danu? Re~e: ~uo sam ga da kaè: Vjernik }e se pribliìti Allahu, sve dok On ne stavi Svoju
ruku na njega, pa mu kaè: - Jesi li uradio to i to? - A on }e odgovoriti: - Jesam! - A zatim }e
mu re}i: - Ja sam ti ih sakrio na dunjaluku, a danas ti ih opra{tam! - A zatim }e mu se dati
knjiga njegovih dobrih djela. A {to se ti~e nevjernika, oni }e biti prozvani ispred svih ljudi
rije~ima: - Ovo su ti koji su lagali na svoga Gospodara, neka je Allahovo prokletstvo na
nasilnike! 197
9 - HAVD (VRELO) POSLANIKA, A.S.

Du`ni smo vjerovati u sve {to nas je obavijestio Poslanik, a.s., o vrelu koje je Allah,
d`.{., podario njemu i njegovom ummetu, jer hadisi koji o tome govore dostiù stepen
tevatura, prenosi ih vi{e od trideset ashaba.198
Prvi koji }e se s njega napiti bit }e Muhammed, a.s., a poslije njega njegov ummet, dok
}e nevjernici i pojedini gre{nici koji su ~inili velike grijehe199 biti otjerani od njega. To }e se
desiti nakon zavr{etka s obra~unom i svim njegovim detaljima: raznim pote{ko}ama,
vaganjem djela, ~itanjem knjiga i ostalim. Allahov Poslanik, a.s., kaè:
Ja }u vas prete}i do vrela. Ko do njega do|e, napit }e se. A ko se sa njega napije,
nikada vi{e ne}e oèdnjeti. Tada }e se zabraniti pristup ljudima koje poznajem i koji mene
znaju i onemogu}it }e mi se sastanak s njima, pa }u ja re}i: Oni su od mog ummeta! Tada
Iman 91
}e mi se re}i: Ti ne zna{ {ta su oni radili poslije tebe! Ja }u tada re}i: Te{ko onom, te{ko
onom ko je mijenjao poslije mene! 200
Ukbe bin Amir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., jednoga dana iza{ao pa klanjao
poginulima na Uhudu dènazu namaz, a zatim se uspeo na mimber i rekao: Ja }u vas
prete}i (na vrelu) i ja sam vam svjedok. Tako mi Allaha, ja sada gledam u svoje vrelo. Meni
su dati klju~evi svih zemaljskih riznica. Tako mi Allaha, ja se ne bojim da }ete se vi, nakon
moje smrti, vratiti u idolopoklonstvo, nego se ja bojim da se ne posva|ate, natje~u}i se ko }e
vi{e blaga ste}i.201
Buharija i Muslim prenose od Esme, k}eri Ebu-Bekra, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s.,
rekao: Ja }u biti na vrelu i gledati ko }e od vas pri}i do mene. Neki ljudi }e se udaljiti, pa }u
ja re}i: O Gospodaru moj, oni su od mene i mog ummeta! Pa }e mi se re}i: Zar nisi ~uo {ta
su radili nakon tebe? Tako mi Allaha, nakon tebe su se potpuno odmetnuli.202
Mi vjerujemo u sve {to je Allahov Poslanik, a.s., kazao o njegovim opisima i smatramo
da je to istina, na dodavaju}i niti oduzimaju}i bilo {ta od toga. Komentator Tahavijinog akaida
kaè: Iz hadisa koji opisuju vrelo moè se zaklju~iti da je ono ogromno vrelo koje se napaja
iz Dènneta, iz rijeke Kewser, koja je bjelja od mlijeka, hladnija od leda, sla|a od meda i
ljep{eg mirisa od miska, da je izuzetno prostrano, {iroko koliko i dugo: razdaljina izme|u
svaka dva njegova }o{ka je koliko traje pje{a~ki hod mjesec dana. U pojedinim hadisima
stoji da, koliko god se iz njega bude vi{e pilo, ono }e se sve vi{e pove}avati... Veli~anstven
je Tvorac koji sve moè!203
Izme|u ostalih hadisa koji opisuju vrelo je i hadis koji prenosi Buharija od Abdullaha
bin Amra, r.a., koji kaè da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Duìna mog vrela je koliko
mjesec dana pje{a~kog hoda, voda mu je bjelja od mlijeka, miris muje ljep{i od mirisa
miska, a njegove posude su kao zvijezde na nebu; ko se iz njega napije, nikada vi{e
ne}e oèdnjeti.204
Hadisi koji govore o vrelu na{eg Poslanika, a.s., mnogobrojni su, dostiù stepen tevatura,
zato je vjerovanje u njih jedan dio imana. Kadi Iljad, rahimehullahu teala, veli: Hadisi koji
govore o vrelu su vjerodostojni; vjerovati u njega je fard, smatrati ga istinitim dio je imana i
ono je stvarnost kod ehli sunneta, ne tuma~i se alegorijom niti oko toga ima bilo kakva
razlaza. Hadisi o njemu su mutevatir, prenose ih mnogi od ashaba. Muslim ih prenosi od Ibn-
Amra bin el-Asa, Ai{e, Ummi Saleme, Ukbe bin Amira, Ibn-Mesuda, Huzejfe, Harise bin
Wehba, El-Mustewrida, Ebi-Zerra, Sewbana, Enesa i Dàbira bin Semure. Drugi ih prenose
od Ebu-Bekra, Zejda bin Erkama, Ebi-Ummame, Abdullaha bin Zejda, Ebi-Berzeta, Suvejda
bin Hable, Abdullaha bin Sanabihija, Bera bin Aziba, Esme bint Ebi-Bekr, Havle bint Kajs i
drugih... Ovim predajama hadisi o vrelu dostiù stepen tevatura.205
U ponekim sahih-hadisima prenosi se da }e svaki poslanik imati svoje vrelo, a da je
vrelo na{eg Poslanika, a.s., najve}e i najsla|e i da }e se s njega najvi{e ljudi napiti.206
92 Iman
10 - VAGA (VAGANJE DJELA)

Du`ni smo vjerovati u to da }e se na Sudnjem danu djela ljudi, dobra i lo{a, vagati
(vagom), kako bi se pokazala Allahova, d`.{., pravda, a o tome nas obavje{tava Kuran i
vjerodostojni hadisi. Allah, d`.{., kaè:
Mi }emo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo
ne}e u~initi; ako ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za to kazniti, ili
nagraditi. A dosta je {to }emo Mi ra~une ispitivati. (El-Enbija, 47)
Mjerenje toga dana bit }e pravedno: oni ~ija dobra djela prevagnu, oni }e,
{ta èle posti}i, a oni ~ija djela budu lahka, oni }e, zato {to dokaze Na{e nisu
priznavali, stradati. (El-Earaf, 8-9)
Onaj u koga njegova dobra djela budu te{ka - u ugodnu ìvotu }e ìvjeti, a
onaj u koga njegova dobra djela budu lahka - boravi{te }e mu bezdan biti. (El-
Karia, 6-9)
Hadisi ukazuju na to da je ova vaga istinska vaga, koja }e imati dva tasa, i da }e Allah,
d`.{., pretvoriti ljudska djela u predmete koji }e imati teìnu, te }e se dobra djela staviti na
jedan tas, a lo{a na drugi.207
O tome je Ibn-Kajjim izrekao poznatu kasidu u kojoj stoji:
Zar ne vjeruje{ da }e se ljudska djela na Sudnjem danu staviti na vagu;
To }e biti, i nekada }e prevagnuti jedan, a nekad drugi tas, kako stoji u jasnom Kuranu.
Ona }e imati i jezi~ak koji }e tasovi pomjerati, tasovi }e u njega gledati!
To nije ma{ta, nego je to stvarnost kod onoga ko ima iman.208 Vaganje djela bit }e
nakon zavr{etka obra~una, jer je vaganje radi kazne, pa }e biti poslije detaljnog ispitivanja
o svim djelima. Njime }e se pokazati pravednost presude,209 ali ne}e biti vagana djela
poslanika i djela ljudi koje je Allah, d`.{., po{tedio obra~una.210
Iman 93
11 - SIRAT ]UPRIJA
I vjerujemo da }e nakon obra~una i vaganja djela, ljudi krenuti ka mostu (Sirat }upriji) koji
je postavljen preko Dèhennema.
Prelazak preko }uprije obuhvata sve ljude: poslanike, iskrene ljude, vjernike, one koji
}e polagati ra~un i one koji to ne}e. I ako budu na pravom, Allahovom putu na ovom svijetu,
taj }e sigurno pre}i preko ovog sirata (}uprije) na Ahiretu. U pojedinim sahih-hadisima
prenosi se da }e ljudi prelaziti preko njega i da lahko}a i brzina njihova prelaska zavisiti od
njihovih dobrih djela na ovom svijetu. Me|u njima }e biti onih koji }e pro}i brzinom odljeva
zvijezde (svjetlosti), neki }e opet pre}i brzinom vjetra, neki brzinom treptaja oka, a neki
tr~e}i. Dakle, oni }e prolaziti brzinom koja }e zavisiti od njihovih djela, dok ne pro|e vjernik
koji je imao malo dobrih djela, tako {to }e jednom nogom kora~ati a druga }e mu posrtati,
jednom rukom }e se uhvatiti, a druga }e mu se izma}i, i njega }e doka~iti vatra. A kad pre|u,
re}i }e: Hvala Allahu, d`.{. koji nas je spasio od tebe (vatre), nakon {to nam te je pokazao.
Zaista nam je Allah, d`.{., podario {to nije nikom drugom.211
O Sirat }upriji govori nekoliko hadisa, a mi }emo ovdje navesti hadis koji prenose
Buharija i Muslim od Ebu-Hurejrea, r.a.:
Neki ljudi rekli su Allahovom poslaniku, a.s.: O Allahov Poslani~e, ho}emo li vidjeti
na{eg Gospodara na Kijametskom danu? Allahov Poslnaik, a.s., odgovori: Je li vam te{ko
ugledati mjesec u vedroj no}i? Ne, Allahov Poslani~e! Je li vam te{ko vidjeti sunce kad
nema oblaka? Ne, Allahov Poslani~e! On tada re~e: Vi }ete isto tako vidjeti Allaha. Allah,
d`.{., }e sakupiti ljude na Sudnjem danu i re}i: Ko bude ne{to oboàvao,neka to slijedi, pa
}e oni koji su oboàvali sunce slijediti Sunce, a oni koji su oboàvali Mjesec slijediti mjesec,
a ko bude oboàvao tagute (sve {to se oboàva mimo Allaha) slijedit }e tagute, a ostat }e
ovaj ummet sa munaficima u njemu,212 pa }e im do}i Allah, d`.{., u liku koji oni ne poznaju,
pa }e re}i: Ja sam va{ Gospodar! Oni }e re}i: Utje~emo se Allahu od tebe,213 ovo je na{e
mjesto i ovdje }emo ostati dok nam ne do|e na{ Gospodar. A kada nam On do|e, mi }emo
ga prepoznati! Tada }e im do}i Allah, d`.{., u liku koji oni ve} poznaju i re}i: Ja sam va{
Gospodar.Oni }e odgovoriti: Ti si na{ Gospodar. Zatim }e krenuti za njim. Tada }e se
postaviti Sirat }uprija preko Dèhennema, pa }u biti ja i moj ummet prvi koji }e pre}i. Toga
dana }e govoriti samo poslanici. Njihova dova }e biti: - Allahu moj, spasi, spasi! - Na }upriji
}e biti velike bodljikave kuke kao trnje na Sadanu. Jeste li vidjeli Sadan?214 Odgovori{e:
Jesmo, Allahov Poslani~e! One su kao bodlje Sadana, izuzev {to njihovu veli~inu ne zna
niko drugi osim Allaha. One }e ljude ka~iti shodno njihovim lo{im djelima. Me|u njima }e biti
94 Iman
vjernika koji }e, zbog svojih grijeha, ostati na njemu, a bit }e i onih koji }e i pored toga pre}i
i biti spaseni.215
Na prelaz preko }uprije se misli u rije~ima Allaha, d`.{.:
I svaki od vas }e do njega sti}i. (Merjem, 71)
A ve} smo spomenuli da }e svi ljudi pre}i preko nje. Imam Muslim prenosi da je Allahov
poslanik, a.s., rekao: U Dèhennem ne}e u}i niko od mojih ashaba koji su mi dali prisegu
pod drvetom! Hafsa tada re~e: I svaki od vas }e do njega sti}i? Na to Allahov Poslanik, a.s.,
re~e: Allah, d`.{., kaè:
Zatim }emo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike }emo da u
njemu na koljenima kle~e ostaviti. (Merjem, 72)216
Ovim hadisom nam Poslanik, a.s., obja{njava da ne mora zna~iti da }e svako ko do
Dèhennema stigne i u}i u njega.217 Svi }e, dakle, pre}i preko }uprije iznad Dèhennema,
a Allah }e spasiti vjernika, a nevjernike }e ostaviti da u njemu na koljenima kle~e. A kada
vjernici pre|u }upriju, zastat }e na jednoj uzvi{ici izme|u Dènneta i Dèhennema, pa }e se
poravnati ra~uni izme|u njih. Tek kada se potpuno o~iste, bit }e im dozvoljeno da u|u u
Dènnet.
Ebu-Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Vjernici }e pro}i
opasnost od vatre, pa }e biti zaustavljeni na uzvi{ici izme|u Dènneta i Dèhennema, gdje
}e se izravnati sve {to je bilo me|u njima od nepravde na dunjaluku, a kada budu potpuno
o~i{}eni i spremni, dozvolit }e im se da u|u u Dènnet. Tako mi Allaha, svako od njih }e
prepoznati svoje mjesto u Dènnetu bolje nego {to je prepoznao svoju ku}u na dunjaluku.218
12 - D@ENNET I D@EHENNEM
Nakon svega spomenutog, mi vjerujemo u postojanje Dènneta i Dèhennema i da su
oni Allahove, d`.{., tvorevine koje je pripremio za nagradu i kaznu Svojim robovima. Vjerujemo
da ih je Allah, d`.{., stvorio prije stvaranja ostalih stvorenja, da oni i sada postoje i da }e
ostati vje~no; nikada ne}e nestati. Allah, d`.{., o Dèhennemu kaè:
O vi koji vjerujete, sebe i obitelji svoje ~uvajte od vatre ~ije }e gorivo ljudi i
kamenje biti, i o kojoj }e se meleki strogi i sna`ni brinuti, koji se onome {to im Allah
zapovijedi ne}e opirati, i koji }e ono {to im se naredi izvr{iti. (Et-Tahrim, 6)
Na dan kada upitamo Dèhennem: Jesi li se napunio? - on }e odgovoriti:
Ima li jo{? (Kaf, 30)
Allah, d`.{., obavje{tava nas o nekim pojedinostima u njemu: A da li je
Iman 95
bolja ta gozba ili drvo zekkum koje smo nevjernicima kao kaznu odredili? To je
drvo koje }e usred Dèhennema rasti, plod }e mu poput glava {ejtanskih biti.
Oni }e se njime hraniti i trbuhe }e svoje njime puniti, zatim }e to s klju~alom
vodom izmije{ati. (Es-Saffat, 62-67)
Allahov Poslanik, a.s., opisuju}i Dèhennem, kaè: Va{a vatra je samo jedan od
sedamdeset dijelova dèhenemske vatre! Neko re~e: O Allahov poslani~e, i ona je, zaista,
dovoljna! Poslanik, a.s., re~e: Dèhenemska vatra je è{}a od ovodunjalu~ke 69 puta,
svaki njen dio ravan je po temperaturi ovodunjalu~koj vatri.219
Opisuju}i najblaù kaznu u Dèhennemu, Allahov Poslanik, a.s., kaè: Najblaòm
kaznom u Dèhennemu, na Kijametskom danu, }e biti ka`njen ~ovjek kome }e se staviti
èravica ispod njegovih stopala, a od nje }e mu mozak klju~ati. 220
A {to se ti~e Dènneta, Allah, d`.{., u Kuranu, vrlo ~esto spominje njegove ljepote:
A oni koji su se Allaha bojali, oni }e na sigurnu mjestu biti, usred ba{~a i
izvora, u dibu i kadifu obu~eni, i jedni prema drugima okrenuti.Eto, tako }e biti
i mi }emo ih hurijama, krupnih o~iju, èniti; u njima }e mo}i, bezbijedno, koju
ho}e vrstu vo}a traìti; u njima, poslije one prve smrti, smrt vi{e ne}e okusiti i
On }e ih patnje u ognju sa~uvati; blagodat }e to od Gospodara tvog biti; to }e,
zaista, biti uspjeh veliki! (El-Duhan, 51-57)
A Dènnet }e biti primaknut ~estitima, ne}e biti ni od jednog daleko. - Ovo
je ono {to vam je obe}ano, svakome onom koji se kajao i ~uvao, koji se Milostivoga
bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio. U|ite u nj, u miru, ovo je Dan
vje~ni! U njemu }e imati {to god zaèle - a od Nas i vi{e. (Kaf, 31-35)
A ~estiti }e biti u dènetskim ba{~ama i blaènstvu, i u onom {to im je
Gospodar njihov dao }e uìvati - njih }e Gospodar njihov patnje u ognju sa~uvati.
Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono {to ste radili! Bit }e naslonjeni
na divanima poredanim, a vjen~at }emo ih hurijama dènetskim. Onima koji su
vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela, priklju~it }emo
djecu njihovu, a djela njihova ne}emo nimalo umanjiti - svaki ~ovjek je
odgovoran za ono {to sam ~ini - i jo{ }emo ih darovati vo}em i mesom kakvo
budu èljeli; jedni drugima }e, u Njemu, pune ~a{e dodavati - zbog njih ne}e biti
praznih besjeda i pobuda na grijeh - a sluìt }e ih posuda njihova nalik na biser
skriveni. (Et-Tur, 17-24)
Allahov Poslanik, a.s., prenose}i od svog Gospodara, opisuju}i Dènnet, veli:
Ja sam pripremio svojim iskrenim robovima {to o~i nisu vidjele, niti u{i
~ule, niti je moglo na um pasti bilo kome od ljudi. Zatim re~e: îtajte, ako
ho}ete: I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono {to su ~inili, skrivene
radosti ~ekaju. (Es-Sed`da, 17)221
96 Iman
Isto tako, vjerrujemo u polemiku i diskusiju koja }e se voditi izme|u stanovnika Dènneta
i Dèhennema. Pogledaj, samo, u ovaj prizor iz sure El-Earaf:
I stanovnici Dènneta }e stanovnike vatre dozivati: Mi smo na{li da je
istinito ono {to nam je Gospodar na{ obe}ao, da li ste i vi na{li da je istinito ono
~ime je vama Gospodar va{ prijetio? - Jesmo! - odgovorit }e. A onda }e jedan
glasnik me|u njima, da ga i jedni i drugi ~uju, viknuti: Neka Allahovo
prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogrije{ili, koji su od Allahova
puta odvra}ali i nastojali da ga iskrive, i koji u onaj svijet nisu vjerovali! (El-
Earaf, 44-45)
I stanovnici vatre dozivat }e stanovnike Dènneta: Prolijte na nas vode ili
ne{to od onoga ~ime vas je Allah obdario! - a oni }e re}i: Allah je to dvoje
nevjernicima zabranio. (El-Earaf, 50)
[to se ti~e vje~nosti Dènneta i Dèhennema i vje~nog ostanka vjernika u prvom, a
nevjernika u drugom, o tome se ~esto govori i to se podvla~i gotovo na svim mjestima u
kojima se spominju Dènnet i Dèhennem u Kuranu. O tome nam Allahov Poslanik, a.s.,
kaè: Kada stanovnici Dènneta u|u u Dènnet, stanovnici Dèhennema u Dèhennem,
do}i }e se sa smr}u (u vidu ovna) izme|u Dènneta i Dèhennema, pa }e se zaklati, a
zatim }e glasnik povikati: O stanovnici Dènneta, nema smrti! O stanovnici Dèhennema,
nema smrti! Tada }e se stanovnici Dènneta jo{ vi{e obradovati, a stanovnici Dèhennema
jo{ vi{e raàlostiti! 222
[ESTI DIO
VJEROVANJE U ALLAHOVO ODRE\ENJE
Vjerovanje u Allahovo, d`.{., odre|enje jedan je od temelja akaida i {esti temelj imana,
pa ko zanije~e kader (Allahovo odre|enje) izi{ao je iz Allahove, d`.{., vjere.
Na samom po~etku smo citirali hadis Ibn - Umera, r.a., koji prenosi da je Allahov
Poslanik, a.s., kada ga je Dìbril upitao o imanu, rekao: Da vjeruje{ u Allaha, Njegove
meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da sve {to se doga|a, zlo ili dobro,
biva Allahovim odre|enjem.
DEFINICIJA KADAA I KADERA

Islamski u~enjaci razilaze se po pitanju definicije kadaa i kadera. Jedniih smatraju
sinonimima za istu stvar, dok drugi kader definiraju druga~ije od kadaa, govore}i da je kader
Allahovo, d`.{., znanje o tome {ta }e Njegova stvorenja ~initi u budu}nosti.223 A kada -
Allahovo, d`.{., stvaranje stvorenja shodno Njegovom znanju i volji.
Pojedini, opet, kaù suprotno, pa definiciju kadaa pripisuju kaderu, a definiciju kadera
kadau, {to je nemogu}e.224
A ko ih je definirao istom definicijom kaè: Kada i kader je ovaj precizni sistem koji je
Allah, d`.{., postavio na ovom svijetu, op}i (prirodni) zakoni i zakonitosti kojima je vezao
posljedice za uzroke.225 Ovo zna~enje spominje i Kuran kada govori o kaderu, kao {to je
sljede}i ajet:
U Njega sve ima mjeru. (Er-Rad, 8)
I ne postoji ni{ta ~ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo
onoliko koliko je potrebno. (El-Hid`r, 21)
Mi sve s mjerom stvaramo. (El-Kamer, 49)
98 Iman
Divan li je odgovor imama Ahmeda, kada je upitan o kaderu: Kader je kudretu Rahman
(mo} Milostivog).
Ibn-Kajjim u svojoj kasidi kaè:
Istina o kaderu koji je mnoge zbunio jeste da je on kudretu Rahman.
Ovo je pohvalio Ibn-Akil kad je ~uo da je Ahmed, Allah zadovoljan njime bio, to rekao.
Ahmedova definicija je, uistinu, sasvim potpuna i dovoljna, jer kader zna~i ono {to Allah,
d`.{., tvrdi rije~ima:
Reci: O svemu odlu~uje samo Allah! (Ali-Imran, 154)
I Njemu se vra}a! (Hud, 123)
Onaj u îjoj ruci je vlast nad svim... (Ja Sin, 83)
On upravlja svime. Niko se ne}e mo}i zauzimati ni za koga bez dopu{tenja
Njegova. (Junus, 3)
Jo{ je mnogo drugih ajeta koji govore o tome da se ni{ta u cijelom svemiru ne moè
desiti bez Allahove, d`.{., dozvole i volje.
Tema kadera se temelji na vjerovanju u Allahova, d`.{., savr{ena svojstva i Njegova
lijepa imena, kao {to su: znanje, mo} i volja. Allah, d`.{., kaè:
On sve zna. (El-Bekare, 29)
I On sve moè. (El-Hadid, 2)
On radi {ta je Njemu volja. (El-Burud`, 16)
Tahavija kaè: Sve se odvija po Njegovom odre|enju i volji. Njegova volja se ostvaruje,
a ne volja ljudi, izuzev {to On htjedne. Pa ono {to im On èli, to }e im i biti, a ono {to On ne
èli, to im se ne}e ni desiti. Niko nije u stanju odbiti njegovu odredbu, niti je izmijeniti ili na bilo
koji na~in na nju utjecati, i niko na moè Allahovu naredbu ne~ijom drugom potisnuti.226
ZNAÊNJE VJEROVANJA (IMANA) U KADER

Svaki musliman je duàn vjerovati u Allahovu, d`.{., odredbu i da sve {to se de{ava, zlo
ili dobro, prijatno ili gorko, biva s Njegovim odre|enjem. Pod vjerovanjem u kader se
podrazumijeva vjerovanje u Allahovo vje~no znanje i vjerovanje u Allahovu, d`.{., volju koja
se realizira i Njegovu potpunu mo}. Obja{njavaju}i ovo, {ejhul-islam, Ibn-Tejmijje, kaè:
Vjerovanje u kader obuhvata dva stepena, a svaki stepen obuhvata dvije stvari!
Iman 99
PRVI STEPEN
To je vjerovanje da je Allah, d`.{., znao {ta }e Njegova stvorenja ~initi, svijim
praiskonskim znanjem koje ga oduvijek krasi. On zna sve njihove radnje, dobra djela i
grijehe, njihovu nafaku i ~asove njihove smrti. Allah, d`.{., zapisao je u Lewhi mahfuzu
odredbe svih stvorenja. Prvo je stvorio pero, zatim mu rekao: Pi{i Pero upita: {ta da
pi{em? Pi{i sve {to }e se desiti do Kijametskog dana! Pa, {to god ~ovjeka zadesi, neka
zna da ga nikako nije moglo mimoi}i, a {to god ga je mimoi{lo, neka zna da ga nikako nije
moglo zadesiti. Pera su presahla, a sveske su se sklopile. O tome Allah, d`.{., kaè:
Zar ne zna{ da je Allahu poznato sve {to je na nebu i na Zemlji? To je sve u
Knjizi; to je, uistinu, Allahu, lahko! (El-Had`d`, 70)
Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego {to je damo,
zapisana u Knjizi, - to je Allahu, uistinu, lahko. (El-Hadid, 22)
DRUGI STEPEN
To je vjerovanje u Allahovu, d`.{., volju koja se u potpunosti realizira i u Njegovu
neograni~enu mo}. Dakle, vjerovanje da biva ono {to Allah, d`.{., ho}e, a ono {to On ne}e,
ne moè ni biti. I da se svaki, i najmanji pokret na nebesima ili Zemlji, ili mirovanje, de{ava
Allahovom, d`.{., voljom. I da se u Njegovom carstvu ne moè desiti ne{to {to On ne èli.
Allah, d`.{., mo}an je sve uraditi i nema nijednog stvorenja na nebesima niti na Zemlji, a da
ga nije Allah, d`.{., stvorio, jer drugog Tvorca i Gospodara nema. Pored svega toga, Allah,
d`.{., naredio je ljudima da se Njemu i Njegovim poslanicima pokoravaju, a zabranio im je
grijehe. On voli mutekije (bogobojazne), dobro~initelje i pravedne. Zadovoljan je onima koji
vjeruju i dobra djela ~ine. A ne voli nevjernike niti je zadovoljan grije{nicima. Ne nare|uje
ru`na djela niti dozvoljava svojim robovima kufr i ne voli nered (fesad). Ljudi ~ine djela, ali je
Allah, d`.{., u stvari, Tvorac njihovih djela. ~ovjek je vjernik i nevjernik, dobar i lo{; on klanja
i posti i ima svoju sopstvenu mo} kojom ~ini djela i ima volju, ali Allah, d`.{., stvorio je i njih,
i njihovu mo}, i njihovu volju. 227 Iz rije~i Ibn-Tejmijja - rahimehullahu teala - zaklju~uje se da
vjerovanje u kader obuhvata ~etiri stupnja:
100 Iman
Prvi: Vjerovanje u Allahovo, d`.{., praiskonsko znanje i da je On znao {ta }e ljudi ~initi
prije nego {to su to uradili.
Drugi: Pisanje svega toga u Lewhi mahfuzu.
Tre}i: Allahova, d`.{., volja koja se realizira i Njegova neograni~ena mo}.
~etvrti: Allahovo, d`.{., stvaranje svih stvorenja i da je jedino On tvorac, a sve ostalo
stvoreno.
Podjela kadera, u koji smo du`ni vjerovati, na dobro i lo{e jeste samo u odnosu na
~ovjeka i ostala stvorenja, a {to se ti~e kadera u odnosu na Allaha, d`.{., on je u svojoj
cijelosti samo dobro, jer se zlo ne pripisuje Allahu.228 Allahovo, d`.{., znanje, Njegova volja,
pisanje, stvaranje svih stvorenja i doga|aja, sve je to mudrost, pravda, milost i dobro, jer zlo
ne ulazi ni u jedno od Allahovih, d`.{., svojstava niti djela. Njega ne moè zadesiti nikakva
manjkavost niti bilo kakvo zlo i On je potpuno savr{en i nedoku~iv u svojoj uzvi{enosti.229
Zato nije dozvoljeno samo zlo pripisati Allahu, d`.{. nego je dozvoljeno da zlo bude u sklopu
cjeline koja se pripisuje Allahu, d`.{., kao {to kaè Allah, d`.{.:
Allah je stvoritelj svega. (Ez-Zumer, 62)
I dozvoljeno je da se zlo poveè sa svojim uzrokom, kao {to kaè Allah, d`.{.:
Reci: Utje~em se Gospodaru svitanja od zla onoga {to On stvara. (El-Felek, 1-2)
I dozvoljeno je da se spomene bez spomena ~inioca, kao {to Allah, d`.{., prenosi
od dìna:
I mi ne znamo da li se onima na Zemlji èli zlo ili im Gospodar njihov èli
dobro. (El-Dìnn, 10)
Uistinu, Allah, d`.{., nije stvorio ~isto zlo koje u sebi nimalo dobra nema, jer Njegova
mudrost to ne dozvoljava. Nije mogu}e da Allah, d`.{., èli ne{to u ~emu je totalno zlo i da
u njegovom stvaranju nema nikakve koristi. U Allahovoj ruci je cjelokupno dobro, a zlo se
Njemu ne pripisuje, nego sve {to se Njemu pripisuje je dobro, a zlo se i desilo zato {to nije
Njemu pripisano, jer da je Njemu pripisano, ne bi bilo zla. A pripisivanje zla Allahu, d`.{., po
stvaranju i odobrenju nije zlo.230
Bolest je, na primjer, neda}a za ~ovjeka trenutno, ali je hajr - gledaju}i na budu}nost, a
u odnosu na Allaha je svakako hajr, imaju}i na umu kako Allah, d`.{., pra{ta grijehe i ~isti
ljude bole{}u koju im daje. Isto je i zatvaranje vjernika od Allahovih, d`.{., neprijatelja zlo, na
prvi pogled, zbog bola i isku{enja koja ga prate, ali je ono pre~i{}avanje ljudskog nefsa,
pro~i{}avanje redova ljudi i odgoj ljudskih du{a, dodaju}i tome jo{ veliku nagradu,
bezgrani~no dobro, kod Allaha, d`.{. Stvaranje Iblisa, tako|er, u sebi nosi mnoge vidljive
mudrosti: kao {to je pokajanje ljudi poslije gre{ke, ostvarivanje oboàvanja Allaha, d`.{.,
kroz borbu protiv {ejtana i njegovih pomaga~a, pribjegavanje Allahu, d`.{., i traènje za{tite
kod Njega.231
Sve {to je zlo je relativno, jer je dobro u odnosu na djela Allaha, d`.{., i Njegovo
Iman 101
odobravanje istog, a zlo u odnosu na onoga kojem ono stvarno predstavlja zlo. Zlo,
dakle, ima dvije strane; jedna od njih je dobro, a to je strana koja se veè za Allaha, d`.{.,
koji ga je stvorio i odobrio, zbog odre|ene mudrosti i koristi koju jedini On zna i kaè kome
ho}e od Svojih robova.232
OPRAVDAVANJE NEVJERNIKA KADEROM

Nevjernici bi htjeli opravdati svoje nevjerovanje tako {to tvrde da je Allah, d`.{., htio
njihovo nevjerstvo i da ga je On odredio, a da On to nije htio, oni ga ne bi mogli u~initi. Allah,
d`.{., tu njihovu ispriku demantira i odbacuje u sljede}em ajetu:
Mnogobo{ci }e govoriti: Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim
smatrali, a ni preci na{i, niti bismo i{ta zabranjenim u~inili! Tako isto su oni
prije njih poricali, sve dok Na{u kaznu nisu iskusili! Reci: Imate li vi kakav
dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo
neistinu govorite! Reci: Allah ima potpun dokaz, i da On ho}e, svima bi na
praviput ukazao! (El-Enam, 148-149)
Ovo je odgovor Svemogu}eg Allaha, d`.{., onome ko svoje grije{enje pravda Njegovom
odredbom, a Allah ima najja~i dokaz. Allahov, d`.{., odgovor je sasvim jasan, jer se on
temelji na dvije op}epoznate i op}eprihva}ene stvari o kojima nema spora i o njima moè
raspravljati samo onaj ko je izabrao zabludu, a zapostavio uputu i tako zasluìo propast. Te
dvije stvari su:
Prva: Allah, d`.{., je prija{nje nevjernike kaznio èstokom kaznom. Da oni nisu bili
slobodni u izboru onoga {to su po~inili od grijeha, zlih djela, nevjerstva i {irka, On ih ne bi
kaznio, jer je Allah, d`.{., pravedan i nikome nepravdu ne ~ini. Onaj ko svoje grijehe i
nevjerstvo opravdava kaderom jedan je od dvojice: ili vjernik u Allaha, ili nevjernik. Pa ako
je vjernik, mora vjerovati u Allahovu, d`.{., pravdu i ~istotu Njegovog bi}a od bilo kakve
nepravde, jer je nepravda negativnost koja ne prili~i Tvorcu, a Allah, d`.{., je iznad svake
manjkavosti, u svakom pogledu. Nema sumnje u to da je ka`njavanje onoga ko je prisiljen
ne{to u~initi zbog tog ~ina, nepravda. Zato je opravdavanje grijeha kaderom, i pored
ka`njavanja grije{nika, pripisivanje nepravde Allahu, d`.{., {to se, svakako, kosi s
vjerovanjem u Njega. A ako je ~ovjek, koji se opravdava kaderom, nevjernik, onda je
njegovo opravdanje pusta kontradiktornost i besmislenost.
Druga: onaj koji svoje nevjerovanje i grije{enje pravda kaderom, o Allahu,d`.{., govori
bez ikakva znanja i osnova. Kako }e se nevjernik, ili grije{nik, pravdati kaderom, prije nego
102 Iman
{to u~ini grijeh ili kufr, kad je Allahova, d`.{., odredba, prije nego {to se desi, gajb; niko je ne
poznaje osim Allaha, d`.{. Znamo da je svakom ~ovjeku, prije nego {to je krenuo da u~ini
grijeh ili kufr, nare|eno da se pokorava Allahu, d`.{., i da izvr{ava Njegova nare|enja.
Druga~ije re~eno; kako ~ovjek moè re}i: Allah je odredio da je kradem te ja odoh da
izvr{im Allahovu odredbu!? Da li je on zavirio u Lewhi mahfuz, pa pro~itao {ta tamo pi{e, te
saznao {ta je njemu odre|eno, dok je, u isto vrijeme, pozvan da ne u~ini bilo kakve grijehe,
kra|u ili bilo {ta drugo?
Ovako jasnim odgovorom Allah, d`.{., uzvra}a onima koji se pravdaju kaderom na jo{
nekoliko mjesta u Kuranu:
A kada urade neko ru`no djelo, govore: Zatekli smo pretke na{e da to rade,
a i Allah nam je to zapovijedio! Reci: Allah ne zapovijeda da se rade ru`ne
djela! Za{to o Allahu govorite ono {to ne znate? (El-Earaf, 28)
Ova kuranska uputa pri odgovoru na ovakve tvrdnje do{la je da ispravi ljudski na~in
razmi{ljanja i analiziranja i da im objasni da se od njih traì izvr{avanje Allahovih, d`.{.,
nare|enja i da se klone Njegovih zabrana, a ne da istraùju Njegov skriveni gajb, da bi se
njemu prilagodili. Profesor Sejjid Kutb, tuma~e}i spomenuti ajet, kaè:
Drugi dio ajeta upu}uje na ispravljanje ljudskog na~ina razmi{ljanja i razmatranja...
Allah, d`.{., naredio im je odre|ene naredbe i zabranio odre|ene stvari i oni to mogu
zasigurno saznati. A {to se ti~e Allahove, d`.{., volje i odredbe, ona je gajb (skrivena) i oni
nemaju nikakva na~ina da je saznaju, pa kako }e je onda spoznati? A ako je ne spoznaju,
kako }e se, onda, na nju pozivati?Postoje Allahova, d`.{., nare|enja i zabrane koje su
potpuno poznate, pa za{to ostavljaju ove pouzdane podatke, a povode se za pretpostavkama
i naga|anjima u podru~ju koje uop}e ne poznaju?
Ovo je su{tina ovog problema: Allah, d`.{., nije zaduìo ljude da moraju znati Njegovu
volju i kader (odre|enje) da bi se prema njima prilagodili, nego ih je zaduìo da spoznaju
Allahova, d`.{., nare|enja i zabrane kako bi se prilagodili prema njima... A kada oni poku{aju
to u~initi, Allah, d`.{., ih uputi i ra{iri njihove grudi ka prihvatanju islama... I ovo je sasvim
dovoljno ljudima o tome, {to na ovaj na~i postaje, u praksi, veoma jednostavno i jasno, bez
ikakvih nejasno}a koje se javljaju nepotrebnim diskusijama o njoj.
Allah, d`.{., u stanju je stvoriti ljude da po svojoj naravi svi budu vjernici, ili da ih sve prisili
da vjeruju, ili da im ubaci iman u njihova srca, pa svi prihvate Njegovu uputu. Ali, Allah, d`.{.,
htio je sasvim drugo. Htio je isku{ati ljude tako {to im je dao mogu}nost da prihvate uputu ili
zabludu, a On }e onoga koji se opredijeli za uputu, pomo}i u tome, a onoga ko izabere
zabludu, pustiti da jo{ vi{e odluta i zaslijepi. I bilo je onako kako je Allah htio.
Stvar je, dakle, sasvim jasna i prikazana na najlak{i na~in koji je ~ovjekov razum u
stanju shvatiti. A {to se ti~e diskusije i polemike o ovom pitanju, ona je sasvim strana
islamskoj etici i stilu. Polemika na ovu temu, u bilo kojoj filozofiji ili religiji, nije rezultirala
Iman 103
zadovoljavaju}im rje{enjem, jer je to polemika koja se bavi temom koja uop}e ne podlijeè
polemici niti odgovara njenoj naravi.
Ova vjera je do{la da ostvari odre|eni model u dru{tvu koje ograni~avaju jasna nare|enja
i zabrane. Zato je upu}ivanje na nepoznatu volju labirint po kome luta ljudski razum bez
ikakva orijentira i gubljenje vremena, koje treba utro{iti u pozitivnom i kreativnom poslu.233
Zato, dragi brate, znaj da se od tebe traì da izvr{eva{ Allahova, d`.{., nare|enja i da se
kloni{ Njegovih zabrana prije nego {to bilo {ta uradi{. A nakon {tosi u~inio neko djelo: pa,
ako si u~inio dobro, ~ime je Allah, d`.{., zadovoljan, duàn si Mu se zahvaliti na uputi, a ako
si Mu {ta zgrije{io, duàn si da se pokaje{ i vrati{ Allahu, d`.{., a zatim se osloni{ na Allaha,
d`.{., nadaju}i se da }e ti oprostiti, ubije|en u Njegovu pravednost i mudrost. Treba da
zamrzi{ grije{enje prije nego {to zgrije{i{, kako bi te to odvratilo od grijeha, a ako izvr{i{
neki grijeh, da te to podstakne na pokajanje i povratak Allahu, d`.{. I da zna{, tvoja mr`nja
grijeha ne zna~i i mr`nju Allahove, d`.{., odredbe, nego se od tebe traì da mrzi{ ono {to
mrzi Allah, d`.{., i da voli{ ono {to On voli. Da si zadovoljan onim ~ime je zadovoljan tvoj
Gospodar i da se srdi{ na ono na {ta se On srdi. I da zna{ da Allah, d`.{., ne voli kufr niti ga
dozvoljava svojim robovima i ne voli da mu se grijeh ~ini niti ga dozvoljava svojim robovima.
Allah, d`.{., kaè:
Ako vi budete nezahvalni, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan
ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni.
(Ez-Zumer, 7)
SKRIVENOST ALLAHOVE, D@.[.,

ODREDBE (KADERA) I POKU\ENOST POLEMIKE O NJOJ
Ovo {to je do sada re~eno je sve {to je vjerniku potrebnu da zna o kaderu. Dosta mu
je da zna njegovo zna~enje, stepene i da u njega vjeruje; da vjeruje da Allah, d`.{., sve zna,
da je sve stvorio i da ono {to On ne}e, ne moè ni biti; da je On pravedan i da nikome
nepravdu ne ~ini; da je mudar i da mu ne prili~i besmislica. Ova tema ne zahtijeva ni{ta vi{e
od toga. Jer, Allah, d`.{., objasnio nam je ono {to je znao da nam je potrebno, a nikome nije
dozvoljeno da traga za onim {to je od nas sakrio, jer }emo se tada razi}i i tako propasti. Na{i
razumi su ograni~eni; Allah, d`.{., stvorio ih je radi upravljanja ovim svijetom, a ne da
otkrivaju nepoznato (gajb), koje ne zna niko drugi, osim Allaha, d`.{. Jedna od tih (gajb)
tema je i odnos izme|u stvaranja ljudskih djela od Allaha, d`.{., i ljudske volje i njihovog
104 Iman
izvr{avanja od ljudi. Ovo nije jedina nepoznata (gajb) tema, ~iju su{tinu ljudski razum nije u
stanju shvatiti. Mi moèmo spoznati, na primjer, samo znakove Allahovih, d`.{., svojstava,
a nismo u stanju spoznati njihovu su{tinu, kao {to je slu~aj s Allahovim, d`.{., bi}em, koje
ljudski razum nije ustanju shvatiti.234 Zato je Allahov Poslanik, a.s., zabranio upu{tanje u
polemiku o kaderu i dublje razmatranje o njemu. Imam Ahmed prenosi, svojim senedom od
Amra bin [uajba, koji prenosi od njegovog oca, a on od njegovog djeda koji kaè: Jednog
dana izi{ao je Allahov poslanik, a.s., a ljudi raspravljaju o kaderu; kao da mu se nar raspu~io
na njegovom licu, toliko se zacrvenio od srd`be, a zatim im re~e: {ta je s vama? Zar }ete
dozvoliti da jedan dio Allahove Knjige opovrgavate drugim? Zbog toga su uni{teni oni koji su
bili prije vas!235
Jedan ~ovjek je do{ao Aliji, r.a., i upitao ga o kaderu, na {to mu je on odgovorio:
Mra~an put, pa njime ne kre}i. On mu ponovi pitanje, na {to mu Alija, r.a., re~e: Duboko
more, te ga nemoj gaziti. On ga ponovo upita, a Alija, r.a., mu re~e: Tajna Allaha, d`.{., te
se nemoj dàba truditi da je spozna{.236
Divne li su rije~i imama Tahavija, koji kaè: Kader je u svojoj osnovi tajna Allaha, d`.{.,
u Njegovim stvorenjima koju niko nije u stanju spoznati; ni najodabraniji melek niti bilo ko od
Allahovih poslanika. Debatiranje i raspravljanje o njemu je uzrok propasti, zabranjena radnja
i prekora~avanje granice. Zato se dobro ~uvajte svakog raspravljanja, razmi{ljanja i
zapitkivanja o tome, jer je Allah, d`.{., znanje o kaderu sakrio od Svojih stvorenja i zabranio
im da o njemu tragaju. Allah, d`.{., kaè:
On ne}e biti pitan za ono {to radi, a oni }e biti pitani. (El-Enbija, 23)
Pa onaj ko bude pitao: za{to je Allah, d`.{., uradio, pogazio je Allahove, d`.{., rije~i, a ko
to u~ini, postaje nevjernikom. Ovo je, ukratko, sve {to je potrebno Allahovom, d`.{., iskrenom
robu ~ije srce je obasjano nurom. To je deredà veoma znanih, jer postoje dvije vrste
(iluma) znanja: znanje koje postoji me|u ljudima i znanje koje me|u njima ne postoji. Poricanje
znanja koje postoji je kufr, a tvrdnja da se zna nepostoje}e znanje je isto tako kufr. I iman
ne}e biti primljen ni od kog, sve dok se ne prihvati postoje}e znanje i dok se ne napusti
traganje za nepostoje}im.237
UTJECAJ VJEROVANJA
U KADER NA @IVOT MUSLIMANA
Islamska vjera temelji se na potpunom predanju Allahovoj, d`.{., mudrosti i Njegovoj
volji i na prihvatanju Njegovih nare|enja i zabrana, bez detaljnog ispitivanja Allahove,
d`.{., mudrosti u tome, kao {to su bili ashabi Allahovih Poslanika, a.s., jer se islam ne
moè u~vrstiti ni na ~emu drugom osim na predanosti. A prvi znak uvaàvanja neke
Iman 105
stvari je vjerovanje u nju, zatim ~vrsta odluka da se sprovede u praksu, te {to skorije
prilaènje ostvarenju naumljenog.238
Takvi su bili ashabi Allahovog Poslanika, a.s. Bili su izuzetno visokog stepena odgoja
prema svome Gospodaru i Njegovom poslaniku, a.s. Ibn-Abbas, r.a., o njima kaè: Nisam
vidio boljih ljudi od ashaba Allahovog poslanika, a.s.; upitali su ga samo 13 pitanja za cijelog
njegovog ìvota.239
O pitanju kadera saglasni su svi ashabi, tabiini i svi sljedbenici ehli sunneta i hadisa.
Saglasni su u tome da je sve {to }e se desiti do Kijametskog dana zapisano u Lewhi
mahfuzu.
Prenosi se da je Ibn-Dejlem rekao: Oti{ao sam do Ubeja bin Kaba i rekao mu: Ja u sebi
osje}am ne{to nelagodno po pitanju kadera, pa te molim da mi kaè{ ne{to o tome! Nadam
se da }e Allah, d`.{., dati da taj osje}aj napusti moje srce! On mi na to re~e: Kada bi Allah,
d`.{., kaznio sve stanovnike Zemlje i nebesa, On bi to u~inio, a da nikome ne bi nepravdu
nanio, a ako im se smiluje, Njegova milost }e im biti bolja od njihovih djela. Da podijeli{
sadake u vrijednosti zlata koliko je brdo Uhud, Allah, d`.{., ti to ne bi primio, dok ne povjeruje{
u kader i ne bude{ znao da te ono {to te zadesilo nikako nije moglo mimoi}i. A ako umre{
s bilo kakvim drugim ubje|enjem o ovom pitanju, u}i }e{ u Dèhennem!
Ibn-Dejlem veli: Zatim sam oti{ao do Ibn-Mesuda, pa mi je rekao isto tako. Potom sam
oti{ao do Zejda bin Sabita a on mi kaza hadis Allahovog Poslanika, a.s., u tom zna~enju.240
Prenosi se da je Ubade bin Samit, r.a., na svojoj samrti rekao svome sinu: Sine moj! Ti
ne}e{ okusiti slast pravog imana, sve dok ne bude{ znao da te nije moglo mimoi}i ono {to
te zadesilo niti zadesiti ono {to te mimoi{lo. Ja sam ~uo Allahovog Poslanika, a.s., kada je
rekao: Prvo {to je Allah stvorio, bilo je pero, kome je rekao: Pi{i! Pero re~e: Gospodaru
moj {ta da pi{em? Pi{i sve {to }e se desiti do Kijametskog dana!, re~e Allah.Sine moj, ~uo
sam Allahovog poslanika, a.s., kada kaè: Ko umre, a u ovo ne bude vjerovao, taj sa mnom
nema ni{ta.241 Ovo ubje|enje imalo je velikog utjecaja na ashabe Allahovog poslanika, a.s.
Oni su se razi{li po raznim krajevima zemlje nose}i sa sobom vjerovanje u kader, onako
kako ih je pou~io Allahov Poslanik, a.s., koji je, jedne prilike, rekao Ibn-Abbasu: O mladi}u!
Pazi na Allaha i On }e na tebe paziti. Pazi na Allaha, na}i }e{ Ga ispred sebe. Ako bude{
ikog pitao, pitaj Allaha, a ako i od kog pomo} bude{ traìo, traì je od Allaha. I dobro znaj da
kada bi se cijeli svijet iskupio da ti pomogne, ne}e mo}i pomo}i izuzev onim {to ti je Allah,
d`.{., ve} odredio. A kada bi se sakupili da ti naude, ne}e ti nauditi ni~im drugim, osim onim
{to ti je Allah propisao. Pera su prestala pisati, i tinta se ve} sasu{ila.242
Ovo ubje|enje je u njihova srca ulilo smirenost i stabilnost iodgojilo ih u ponosu. Zato su
njihovi nervi bili staloèni dik su krstarili raznim krajevima svijeta dostavljaju}i ovu u vjeru
cijelom ~ovje~anstvu. Oni su smatrali bezna~ajnim i bezvrijednim sve sile svijeta pred
svojim imanom u Allahovu, d`.{., odredbu. Selman el-Farisi je upitan: [ta ljudi kaù kad
106 Iman
postanu vjernici u Allahovu, d`.{., odredbu dobra i zla? On odgovori: Kad povjeruje{
kader, postaje{ svjestan da te nije moglo zadesiti ono {to te mimoi{lo, niti mimoi}i ono {to
te zadesilo.243 Ovo nisu bile rije~i samo Selmana, nego i rije~i svih ashaba Allahovog
Poslanika, a.s.
Koju li, samo, sre}u ~ovjeku donosi ovo ubje|enje i koje li juna{tvo u sebi sadrè srca
koja su povjerovala da je sve u Allahovim, d`.{., rukama, a da ljudi ne posjeduju ni{ta! Sve
ovozemaljske sile nisu u stanju zaustaviti jednog ~ovjeka koji u sebi nosi ovo ubje|enje i
ovaj iman. Tek ovako promatraju}i, moèmo do}i do pravog obja{njenja za ogromna djela
koja je u~inio iman preko te male grupice ljudi koja je krenula u dostavu ove vjere cijelom
svijetu. To su djela koja li~e na ~uda, ali su istinita. Sva ta ogromna djela, koja je ostvario
allahov Poslanik, a.s., sa svojim plemenitim ashabima, su plod njihovog imana u Allaha,
budu}i svijet i Allahovo, d`.{., odre|enje.
Samo ~ovjek koji uìva u vjerovanju u kader, koji zna da ga nije moglo mimoi}i ono {to
ga je zadesilo, i zna da, kad bi se cijeli svijet sakupio, ne bi mogao u~initi ni{ta, sem onoga
{to mu je Allah, d`.{., propisao, i koji zna da nijedan ~ovjek ne}e umrijeti, dok u potpunosti
ne istro{i svoju nafaku i dane svog ìvota, zaista se samo ovakav ~ovjek istinski osloba|a
ropstva ljudima i prelazi u robovanje Gospodaru ljudi. Jer, kako da se njegovo ~elo pogne
bilo kakvoj sili na licu zemlje, a zna da je sve u rukama Tvorca nebesa i zemlje i svega {to
je na njima? I kako da se ponizi robu od pra{ine? Ibn-Redèb, rahimehullahu teala, kaè:
Onaj ko se osvjedo~i da je svako stvorenje na Zemlji pra{ina (zemlja), zna da je i on sam
pra{ina. Kako, onda, da u svojoj pokornosti da prednost onome ko je pra{ina nad Onim ko
je Gospodar svih gospodara? Ili, kako da udovolji pra{ini na ra~un srd`be Svemogu}eg
Vladara? Zaista je to ~udna stvar!244
Ovo ubje|enje iskorjenjuje svaki simptom kukavi~luka iz srca u kome se nalazi, te
njegovog vlasnika podsti~e na dìhad protiv nevjernika i nasilnika, bez imalo obaziranja na
njihova sredstva i metode, ma kakvi oni bili. A za{to da se zamara razmi{ljaju}i o njima, kad
mu je njegov Tvorac i Opskrbitelj zagarantirao da }e potro{iti svaki atom svoje nafake i da
ne}e umrijeti prije odre|enog mu momenta? Za{to da se boji, kad je svjestan da }e ga
sigurno zadesiti ono {to mu je odre|eno, a ono {to mu nije odre|eno, nikad ga ne}e sna}i?!
Divno li je to rekao pisac sljede}ih rije~i:
Od kog dana svoje smrti da bjeìm?
Od dana koji mi je odre|en ili od dana koji mi nije odre|en?
Dana koji mi nije odre|en se ne bojim,
A od odredbe se ne moè spasiti ni najoprezniji ~ovjek.
ôvjek koji vjeruje u Allahovu, d`.{., odredbu uìva jo{ jednu blagodat, blagodat kojoj
nisu ravne sve blagodati ovoga svijeta; to je blagodat zadovoljstva u svim prilikama. Takav
~ovjek zna da se Allahove, d`.{., odredbe odvijaju po Njegovom nare|enju, volji i ure|enju
Iman 107
i da se doga|aji de{avaju kao plod Allahove, d`.{., mudrosti i Njegove volje, a On zna, a ljudi
ne znaju. Allah, d`.{., kaè:
Ne volite ne{to,a ono moè biti dobro za vas; a ne{to volite, a ono ispadne
zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216)
Muminska du{a, dakle, zna da je Onaj Koji joj je odredio dobro i zlo, mudar i milostiv.
Zato se ne}e posiliti u blagodati niti izgubiti nadu u nevolji. Ona je zahvalna Allahu, d`.{., u
dobru, a strpljiva u neda}i. Zato je svako stanje koje je zadesi, dobro po nju. Kao {to to
obja{njava Poslanik, a.s.: ûdan li je primjer vjernika! Svako stanje u kome se na|e je hajr
za njega; a to nije slu~aj ni s kim drugim, osim s vjernikom: ako ga zadesi kakva radost, on
se na njoj zahvali, pa zato biva nagra|en, a ako ga zadesi kakva neda}a, on se strpi, pa i
za to bude nagra|en.245
Vjernik promatra neda}u i zna da je do{la Allahovom odredbom, te se smiri i sa
zadovoljstvom je prihvata i biva uljudniji od toga da se suprotstavi i prigovori svome Gospodaru
i Tvorcu. Gleda u posljedice neda}e i koliko Allah, d`.{., za nju nagra|uje, te se zadovolji i
strpi. U Buhariji i Muslimu stoji da je Allahov poslanik, a.s., rekao: Na najve}em isku{enju
prema neda}ama su poslanici, a zatim oni koji ih slijede po svojim kvalitetima. ~ovjek se
isku{ava shodno njegovom imanu. Pa ako mu iman bude ~vrst, bit }e isku{an ovisno o
stepenu ~vrstine njegovog imana, a ako mu iman bude slab, isku{enja }e biti lak{a. Tako
}e, neprestano, isku{enje dolaziti ~ovjeku, sve dok ga potpuno ne o~isti, te }e hodati
zemljom bez ijednog grijeha pri sebi.246
Ibn-Kajjim je to na najljep{i na~in kazao:
Ako te zadesi kakva neda}a, ti joj se strpi

Strpljivo{}u Plemenitog, jer je On prema tebi jo{ plemenitiji.
A ako se poàli{ sinu Ademovom, poàlio si se
protiv Milostivog onome ko milosti nema.
Alkame, r.a., tuma~i Allahove, d`.{., rije~i:

Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On }e srce onoga, koji u
Allaha vjeruje, uputiti - Allah sve dobro zna. (Et-Tegabun, 11),
pa kaè: To je ~ovjek kojeg, kada ga zadesi neda}a. zna da je od Allaha, d`.{., te se
time zadovolji i preda se Allahovoj volji.247 A Ibn-Abbas kaè: Allah, d`.{., }e njegovo srce
uputiti u jekin (~vrstu spoznaju), pa }e shvatiti da ga nije moglo mimoi}i ono {to ga je
zadesilo, a da ga nije moglo zadesiti ono {to ga je mimoi{lo.248
U sjeni ovog imanskog koncepta uzdigli su se ashabi, r.a., uzvisile njihove du{e i oja~ala
njihova savjest, do te mjere da se kod njih izjedna~ila nevolja s radosnicom i da su zahvala
({ukr) i sabur postali isti, kao {to kaè Omer, r.a.: Kad bi sabur i {ukr bili dvije deve, ja
108 Iman
uop}e ne bih mario na koju bih uzjahao. A Ebu-Muhammed el-Hariri veli: Sabur je da ne
razlikuje{ izme|u nagrade i isku{enja sa potpunom smireno{}u u oba slu~aja.
Imam Ahmed je upitan da li ~ovjek koji posjeduje stotinu dinara moè biti zahid? Pa je
odgovorio: Moè, ali pod uvjetom da se ne raduje ako se pove}aju i da se ne àlosti ako se
smanje. A neko od selefa je rekao: Zahid je onaj ~iju zahvalu ({ukr) ne mogu presti}i
blagodati, a niti neda}e njegovo strpljenje.249
Omer bin el-Hattab napisao je pismo Ebu-Musa el-E{ariju, u kome stoji: Znaj da je svo
dobro u zadovoljstvu, pa ako si u stanju, budi zadovoljan, a ako nisi, onda se strpi.250 A Ibn-
Ata veli: Zadovoljstvo je smirenost srca prema onome {to je Allah, d`.{., ve} odavno
odabrao Svome robu i ubje|enje da mu je On odabrao najbolje.251
Sabur je vadìb, po mi{ljenju cjelokupne uleme. A vi{e od toga je zadovoljstvo Allahovom,
d`.{., odredbom.
O zadovoljstvu pojedina ulema kaè da je vadìb, a drugi da je mustehabb, a svi su
saglasni da nije ispod mustehabba.252 A temelj zadovoljstva jeste vjerovanje u Allahovu,
d`.{., odredbu i svijest o Allahovoj, d`.{., milosti prema ljudima, kao {to smo ve} rekli. Abdul
Vahid bin Zejd kaè: Zadovoljstvo (ridaluk) su Allahova, d`.{., najve}a vrata, dunjalu~ki
Dènnet i odmor pobo`njaka. Vlasnici stupnja zadovoljstva uvijek gledaju nagradu Onoga
Koji ih isku{ava i znaju da im je to On odabrao, a sigurni su da je nemogu}e da on nepravedno
dosudi. Ponekad obuzeti zadovoljstvom kaderom, uop}e ne osje}aju bol odre|enog
(isku{enja). A ponekad budu okupirani veli~inom i uzvi{eno{}u Onoga ko ih isku{ava i
potpuno se utope u taj osje}aj, tako da uop}e ne osje}aju bol. Naprotiv, mo`da ~ak osje}aju
i slast u svemu tome zbog njihove svijesti o njegovom dolasku od Onoga Koga oni vole.253
Znaj da se zadovoljstvo i strpljenje koje proizvodi iman u kader odnose na zadovoljstvo
prema neda}ama i nesre}ema koje zadese ~ovjeka, i strpljenje na izvr{avanju Allahovih,
d`.{., nare|enja, te klonjenju od grijeha i raznih pokudnih stvari.254 Ne misli se ovdje na
zadovoljstvo kufrom i grijesima niti okretanjem od Allahovih, d`.{., odredbi, kao ni sabur na
poniènje i zlo. Jer, Allah, d`.{., nije zadovoljan kufrom, grije{enjem i poniènjem svojih
robova. Zato neka tvoje zadovoljstvo bude u skladu sa zadovoljstvom tvoga Gospodara,
tvoje strpljenje u izvr{avanju Allahovih, d`.{., nare|enja i po`rtvovanosti na Njegovom putu.
Zadovoljstvo Allahovom, d`.{., odredbom, strpljenje na isku{enju i uvjerenje u pravednost
Allahove, d`.{., odredbe najva`niji su temelji na kojima se zasniva ljudsko zadovoljstvo. I oni
su najja~i motivi za pokretanje cjelokupne ljudske snage ka radu na ovoj planeti, u skladu s
Allahovim, d`.{., odredbama. U tom slu~aju, nema okretanja nazad, nema zastajanja radi
àljenja i pokajanja, niti da je bilo ovako i ovako, bilo bi ovako, nego: Allah, d`.{., odredio je
i uradio ono {to je On htio.
U ovom uvjerenju leì smirenost srca i odmor tijela, du{e i nerava, nestanak brige i
tuge. Zato nema psihi~kog sloma, niti nervne napetosti, abnormalnosti i {izofrenije, nego
Iman 109
vladaju zadovoljstvo, smirenost, sre}a, odmor, smirenje, prijatnost ~vrstog ubje|enja, istinsko
zadovoljstvo, rastere}enost savjesti, {irokogrudnost i potpuna sigurnost u Allahovu, d`.{.,
milost i pravednost, Njegovo sveobuhvatno znanje i mudrost, jer je On uto~i{te i samo se od
njega pomo} i za{tita od sumnji i zlih misli traì.
Vjerovanje u kader proizvodi ogromne rezultate u ljudskom ìvotu na ovoj Zemlji.
Ona dru{tva koja su zapostavila ovo ubje|enje i koja nemaju imana u Allaha, d`.{., i
Njegovo upravljanje svim {to je vezano za ìvot i ìva bi}a, ona }e na Ahiretu biti u vje~itoj
vatri i èstokoj patnji, a na ovom svijetu izgubljene sre}e, rastrganih nerava, tegobnog i
napetog ìvota, kako to Allah, d`.{., obja{njava u sljede}em ajetu:
Onaj ko bude slijedio uputu Moju, ne}e zalutati i ne}e nesretan biti. A onaj
ko okrene glavu od knjige moje, taj }e te{kim ìvotom ìvjeti i na Sudnjem danu
}emo ga slijepa oìviti. (Ta Ha, 123-124)
VJEROVANJE U KADER NE KOSI SE S RADOM

UTEMELJENIM NA UZROCIMA I POSLJEDICAMA
Ne smijemo smetnuti s uma da nam je nare|eno da radimo shodno uzorno - posljedi~nim
zakonitostima koje je Allah, d`.{., postavio u ovom svijetu, zajedno sa tevekkulom na
Allaha, d`.{., i imanom da je sve u Njegovim rukama, te ubje|enjem da uzroci ne daju
posljedice nego samo Allahovom, d`.{., dozvolom. Onaj ko je stvorio uzroke stvorio je i
posljedice i rezultate. Zato onaj ko èli odgojen porod mora na tom planu da poradi i da
primijeni uzroke koji do toga dovode. Mora se èniti, ali taj brak moè uroditi plodom, a i ne
uroditi, shodno volji Silnog i Mudrog i èlji Milostivog i Znanog:
On poklanja ènsku djecu kome ho}e, a kome ho}e - mu{ku, ili im daje i
mu{ku i ènsku, a koga ho}e, u~ini bez poroda, On,uistinu, sve zna i sve moè:
(E{-[ura, 49-50)
Zato je zabranjeno muslimanu da zanemari postupanje shodno zakonitostima o uzrocima
i posljedicama. Tako, kad bi ~ovjek zanemario rad radi sticanja nafake, bio bi grije{an, iako
je nafaka u ruci Allaha, d`.{. Allahov poslanik, a.s., obja{njava da su dozvoljeni uzroci isto
tako od kadera, pa kada mu je re~eno: [ta kaè{ o u~enju Kurana radi lijeka i o lije~enju
medicinom, da li oni mijenjaju Allahovu, d`.{., odredbu?, on odgovara: Oni su dio Allahovog,
d`.{., kadera.255 Zato je uzimanje u obzir samo uzroka i smatranje da oni utje~u na
110 Iman
posljedice, {irk u tevhidu, a zanemarivanje uzroka i negiranje da su oni uzroci, manjkavost

u razumu. A odstupanje od uzroka koji su nam nare|eni [erijatom, je skrnavljenje [erijata.256
Zato je Allahov Poslanik, a.s., naredio lije~enje. Autori hadiskih zbirki (Sunena) prenose
od Usame bin [erik da je rekao: Do{ao sam Allahovom Poslaniku, a.s., a s njime su bili
ashabi koji su ga tako pomno slu{ali, kao da su im ptice na glavama (pa se boje da ih
pokretom ne popla{e). Nazvao sam selam i sjeo. Dolazili su beduini s raznih strana, pa su
upitali: O Allahov Poslani~e, ho}emo li se lije~iti? On im odgovori: Lije~ite se, jer Allah, d`.{.,
nije dao nijednu bolest a da za nju nije dao lijek, osim jedne bolesti: starosti.257 U Buhariji i
Muslimu stoji da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Allah, d`.{.,
nije dao nikakvu bolest, a da za nju nije dao lijek.258 Povode}i se za ovim i sli~nim hadisima,
fakihi smatraju lije~enje poèljnim, a neki kaù da je vadìb. Komentator Tahavijinog akaida
kaè: Pojedini ljudi misle da se oslanjanje na Allaha, d`.{., kosi sa sticanjem nafake i
traganjem za uzrocima, te da ako su stvari unaprijed odre|ene nema potrebe za uzrocima.
To je, svakako, pogre{no, jer rad je fard, mustehabb, mubah ili mekruh i haram... A Allahov
Poslanik, a.s., najve}i mutevekkil, obla~io je kacigu u ratu i i{ao na pijace da bi {ta zaradio.259
Tako su i ashabi, r.a., shvatili odnos izme|u vjerovanja u kader i rada, i da ovo drugo
ulazi u vjerovanje u kader, a ne da mu se suprotstavlja, nego ono proisti~e iz vjerovanja u
kader. Buharija prenosi od Omera, r.a., da su ga, po ulasku u [am, susreli prvaci pokrajina
i obavijestili da se tamo pojavila kuga. On se tada posavjetovao s muhadìrima i ensarijama,
a zatim muhadìrima, prije osvajanja Meke, i pojedinim Kurej{evi}ima, pa su se muhadìri
saglasili na povratak, kako bi se udaljili od kuge, te je Omer tako i naredio. Tada mu Ebu-
Ubejde re~e: Zar da bjeìmo od Allahove, d`.{., odredbe? Omer mu odgovori: Da je to
neko drugi rekao, o Ebu-Ubejde! Da bjeìmo od Allahove odredbe Allahovoj odredbi? [ta
misli{, kada bi ti imao stado deva koje je do{lo do doline koja ima dva dijela, jedan plodan, a
drugi pust, zar ne bi, kada bi ih ~uvao u plodnom dijelu, to u~inio po kaderu, a isto tako, kada
bi ih ~uvao u pustom dijelu, to uradio po kaderu?260 Tako|er je Omer, r.a., ukorio grupu
ljudi iz Jemena koji su putovali na had` bez hrane. Muavija bin Kurre kaè: Omer, r.a., sreo
je ljude iz Jemena, pa ih je upitao: Ko ste vi? Oni odgovori{e: Mi smo mutevekkilun (koji se
na Allaha oslanjaju)! On im re~e: Naprotiv, vi ste muteakilun (oni koji ~ekaju da ih neko drugi
nahrani), a mutevekkil je onaj koji posije sjeme u zemlju, a zatim se osloni na Allaha.261
Ibn-Kajjim el-Dèvzije veli: Istinski tevhid ne}e biti potpun kod ~ovjeka, sve dok ne
bude radio povode}i se za uzrocima koje je Allah, d`.{., postavio... A njihovo zanemarivanje
je naru{avanje samog tevekkula... A njihovo zapostavljanje je slabost koja se suprotstavlja
istinskom tevekkulu, koji zna~i srcem oslanjanje na Allaha, d`.{., u postizanju onoga {to }e
mu koristiti na ovom i na onom svijetu i za{titi od onoga {to bi mu naudilo u njegovoj vjeri i
Iman 111
dunjaluku. Pored tevekkula rad je neophodan, jer bi, u protivnom, oskrnavio Allahovu, d`.{.,
mudrost i Njegov zakon ({erijat). Zato ~ovjek svoju slabost ne}e u~initi tevekkulom, niti
tevekkul slabo{}u... 262 A Sehl bin Abdullah kaè: Ko zanije~e rad, zanijekao je Sunnet, a
ko zanije~e tevekkul, zanijekao je iman. Jer, tevekkul je hal Allahovog Poslanika, a.s., a rad
je njegov sunnet, pa ko bude radio po njegovom halu, neka ne ostavlja njegov sunnet263
DRUGO POGLAVLJE
SU[TINA IMANA
DRUGO POGLAVLJE
SU[TINA IMANA
U prethodnom poglavlju smo govorili o stvarima koje smo du`ni vjerovati, ali, {ta zna~i
iman? Kako on biva? {ta je to ~emu istinski odgovara ovo ime?
Islamska ulema o ovom pitanju ima dva mi{ljenja:264
Prvo mi{ljenje: da je iman ime kojim se naziva o~itovanje ({ehadeta) jezikom, potvrda
srcem i sprovo|enje u praksu ostalim organima. Ovo mi{ljenje zastupa ve}ina ehli sunneta.265
Drugo mi{ljenje je da je iman ime kojim se ozna~ava izgovaranje ({ehadeta) jezikom i
potvrda srcem, a u njega ne ulazi djelo. Ali, oni kaù: Izvr{avanje svega {to je nare|eno i
obja{njeno u sahih hadisima Allahovog Poslanika, a.s., je vadìb svim vjernicima koji su to
ime stekli rije~ju i potvrdom.266
Iako su dokazi iz Kurana i sunneta vi{e na strani prvog mi{ljenja i vi{e na njega
ukazuju,267 i iako svaki tim poku{ava potkrijepiti svoje mi{ljenje s vi{e dokaza, jasno se vidi
da je razilaènje me|u njima teoretsko. Na njemu se ne temelji nikakva razlika u praksi,
mada se na njemu grade druga razmimoilaènja, tako|er teoretske naravi. Komentator
Tahavije kaè: Razlaz izme|u Ebu-Hanife i ostalih imama ehli sunneta je formalne prirode.
Jer, konstatacija da su djela organa, uz iman srca, neophodna, ili da su ona jedan dio samog
imana, uz saglasnost da onaj ko po~ini veliki grijeh ne izlazi iz imana, nego je on pod
Allahovom, d`.{., voljom; ako htjedne, oprostit }e mu, a ako htjedne, kaznit }e ga, teoretsko
je razilaènje koje ne rezultira neispravno{}u u akidi (vjerovanju).268
Uzrok tome je, a Allah najbolje zna, {to su obje strane saglasne po pitanju va`nosti djela
u islamu, iako se razilaze u njegovoj definiciji, da li je on dio imana, ili samo jedna od
116 Iman
posljedica i obaveznih rezultata imana. Zato mu oni koji ga smatraju dijelom imana, ne daju
isti stepen kao izgovoru jezikom i potvrdi srcem, jer ukoliko bi jedno od to dvoje nestalo,
nastalo bi i imana, {to nije slu~aj sa djelom. A drugi, iako ga ne smatraju dijelom imana,
smatraju da je ono neophodno, jer je neizostavni rezultat imana.
Zbog toga je detaljno polemiziranje i udubljivanje u ovu raspravu bespotrebno i nema
neke vrijednosti, te je pre~e baviti se drugim pitanjima. Ali, smatramo da je korisno objasniti
neka pravila koja se daju zaklju~iti iz dijela definicije u kojem se slaù obje strane, a pomo}u
kojih moèmo odrediti ko od ljudi ulazi pod okrilje imana, ako ne:
1 - Obje strane su saglasne da ne ulazi u iman ko je jezikom javno izgovorio ({ehadet),
a srcem ga porekao, i oni su munafici, o kojima nas Allah, d`.{., obavje{tava da }e biti
ka`njeni è{}e nego nevjernici i da }e oni biti na dnu Dèhennema.269
2 - Isto tako su saglasni da spoznaja srcem sama nije dovoljna za ostvarenje naziva
iman, jer je sa spoznajom i potvrdom srcem potreban i izgovor jezikom. Faraon i njegov
narod su znali istinitost Musaa i Haruna, a.s., ali su bili nevjernici. Allah, d`.{., prenose}i {to
je rekao Musa, veli:
Ti zna{ da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao
o~igledna znamenja. (El-Isra, 102)
I oni ih, nepravedni i oholi, poreko{e, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa
pogledaj kako su skon~ali smutljivci. (En-Neml, 14)
Ehli Kitabije su znali da je Allahov Poslanik, a.s., poslanik, ali ga nisu vjerovali. Allah,
d`.{., kaè:
Oni kojima smo Knjigu dali, poznaju Poslanika kao {to poznaju sinove
svoje; oni koji su sebe upropastili - oni ne}e vjerovati. (El-Enam, 29)
âk je i Iblis bio svjestan svoga Gospodara, ali je on, i pored toga, vo|a nevjernika.270
Pripadnici ehli sunneta su saglasni u tome da vjernik, pripadnik na{e kible (musliman),
koji ne}e vje~no ostati u Dèhennemu, ne moè biti, izuzev onaj koji je svojim srcem ~vrsto
prihvatio vjeru islam, bez ikakvih sumnji i ako je izgovorio kelimei {ehadet. Jer, ako se
zadovolji samo s jednim, on se nikako ne moè smatrati pripadnikom na{e kible, izuzev ako
nije mogao izgovoriti {ehadet jezikom zbog opravdanog razloga, koji nije mogao otkloniti.
Kao i onaj koji {ehadet nije mogao izgovoriti zbog mane u jeziku ili zbog toga {to ga je smrt
zadesila prije nego {to je uspio izgovoriti {ehadet, ili neizbje`na prisila koja ga je natjerala da
ga ne izgovori.271
3 - Pripadnici ehli sunneta saglasni su u tome da Allah, d`.{., od ljudi traì rije~i i djela.
Pod rije~ima se misli na rije~i srca - ubje|enje i na rije~i jezika, kao potvrdu i javnu manifestaciju
tog ubje|enja. Oni se razilaze samo u tome da li to {to Allah, d`.{., od nas traì, sveukupno,
spada pod naziv imana:
Jedni kaù da sve to, i rije~ i djelo, spada u iman, a drugi kaù da samo prvi dio ulazi u
Iman 117
iman, a drugi je njegov obavezni rezultat.272

4 - Saglasnisu, isto tako, i u tome da ~ovjek, koji povjeruja srcem i to o~ituje jezikom, ali
izostavi djela, biva grije{nikom prema Allahu, d`.{., i Njegovom Poslaniku, a.s., i da zasluùje
kaznu koju za takve Allah, d`.{., spominje u Kuranu i Njegov Poslanik, a.s., u svojim
hadisima.273
5 - Saglasni su, isto tako, da po~inilac velikog grijeha time ne izlazi iz imana, dokle god
ga ne smatra dozvoljenim, iako umre prije pokajanja. Ve}ina ehli sunneta, iako djela smatraju
sastavnim dijelom imana, ne kaù da izlazi iz imana onaj koji povjeruje srcem i to o~ituje
jezikom, a izostavi djela. A hanefije, iako su djela odstranili iz definicije imana, smatraju da su
djela neizostavni rezultat imana. Svi su, dakle, saglasni da se zbog izostavljanja djela ne
izlazi iz imana.274
6 - Isto tako, nema razlaza u ehli sunnetu u onome {to smo rekli o definiciji imana, da u
njega spada rije~, potvrda i djelo, i da je sve to u odnosu na Allaha, d`.{., i zaslugu ulaska u
Dènnet i neostajanja vje~no u Dèhennemu. A {to se ti~e imana u odnosu na ovosvjetske
propise, on je samo izgovor kelimei {ehadeta jezikom. Pa ko ih izgovori, prema njemu se
primjenjuju svi ovodunjalu~ki propisi i od njega se traì da ih se pridràva, a njemu se
obezbje|uju prava koja mu po njima pripadaju i ne}e se smatrati nevjernikom, izuzev ako
u~ini ne{to (od rije~i ili djela) {to }e poni{titi izgovoreni kelimei {ehadet.275
Dokaz za ovo je hadis Usame bin Zejda, r.a., koji kaè: Allahov Poslanik, a.s., poslao
nas je u bitku, pa smo osvanuli napadaju}i pleme Dùhejne. Ja sam stigao jednog od njih, a
on re~e: La ilahe illellah, a ja ga ubih. To me je po~elo ti{titi, pa sam ispri~ao Poslaniku, a.s.,
{ta se desilo, a on mi re~e: Zar si ga ubio, nakon {to je rekao la ilahe illellah? I stalno mi je
to ponavljao, te sam zaèlio da sam tek tada pre{ao na islam.276 To su rije~i Poslanika,
a.s.: Zar si ti rastavio njegovo srce (pa se uvjerio da nije bio iskren)? Mi smo du`ni
postupati i suditi po vanj{tini i po onome {to jezik izgovori, jer mi nemamo na~ina da saznamo
{ta je u srcu.
POVE]AVANJE I SMANJIVANJE IMANA

Na osnovu razilaènja u definiciji imana, ulema se, isto tako, razilazi i po drugom pitanju,
pitanju pove}avanja i smanjivanja imana. Grupa koja djela uvr{tava u sastavni dio imana
smatra da se on pove}ava i smanjuje, a oni koji pod imanom podrazumijevaju samo sr~ano
ubje|enje i izgovor jezikom, tvrde suprotno. Ve} smo saznali da je razlaz u definiciji imana
teoretski i formalan; ista je stvar i s razlazom o ovom pitanju: Jer, oni koji smatraju da se
iman ne pove}ava niti smanjuje, tvrde da se ljudi razlikuju po bogobojaznosti i dobrim
djelima, da }e biti shodno tome razli~ito nagra|eni i imati odre|enu deredù kod Allaha, d`.{.
118 Iman
Imam Tahavija u svom ~uvenom djelu El-Akide, kaè: Iman je jedan i njegovi nosioci su u
osnovi isti, a razlike me|u njima su u bogobojaznosti, takvaluku, ~uvanju od strasti i
izvr{avanju onoga {to je pre~e.277
U svakom slu~aju, kuranski ajeti i hadisi Allahovog poslanika, a.s., ukazuju na to da se
iman pove}ava i smanjuje. Evo nekih od tih ajeta:
Pravi vjernici su samo oni ~ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene,
a kad im se rije~i Njegove kazuju, vjerovanje im pove}avaju i samo se na
Gospodara svoga oslanjaju. (El-Enfal, 2)
One kojima je, kad su im ljudi rekli: Neprijatelji se okupljaju zbog vas,
treba da ih se pri~uvate!, to je pove}alo njihovo vjerovanje, pa su rekli: Dovoljan
je nama Allah i divan je On Gospodar. (Ali Imran, 173)
On uliva smirenost u srca vjernika da bi jo{ vi{e pove}ali vjerovanje koje
ve} imaju. (El-Feth, 4)
A od hadisa, koji su dokaz za to, je i hadis u kome Allahov poslanik, a.s., kaè: Iman se
sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova. Najve}i od njih su rije~i : La ilahe illellah, a
najmanji je uklanjanje s puta svega {to smeta prolaznicima. A i stid je dio imana.278 Isto tako
i hadis: Najpotpuniji vjernik imanom je onaj koji je najboljeg pona{anja.279 Zatim, hadis: Ko
od vas vidi neko zlo, neka ga sprije~i svojom rukom, a ako ne bude u stanju, neka to u~ini
rije~ima, a ako ni to ne bude u stanju, neka to u~ini prezirom u svome srcu, a to je najslabiji
iman.280 A Abdullah bin Mesud, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, a.s., rekao: Svaki
poslanik kojeg je Allah, d`.{., poslao prije mene imao je svoje sljedbenike (havarijjine) i
drugove koji su primijenjivali njihova uputstva i na njih se ugledali. A zatim bi poslije njih
dolazile generacije koje govore ono {to ne rade, i rade ono {to im nije nare|eno, pa ko se
protiv njih bude borio svojom rukom, on je mumin, i ko se protiv njih bude borio svojim
rije~ima, i on je mumin, i ko se protiv njih bude borio prezirom u svom srcu, i on je mumin,
a iza toga vi{e nema imana ni koliko zrno goru{ice.281
A od rije~i ashaba koje ukazuju na isto je i ovo: Prenosi se da je Ebu-Derda, r.a., rekao:
Uputno je svakom ~ovjeku da obnavlja svoj iman i ono {to se smanji od njega i uputno je da
zna da li se pove}ava ili smanjuje. A Omer, r.a., imao je obi~aj re}i ashabima: Hajde da
pove}avamo svoj iman, da bi ~inili zikr Allahu, d`.{. Jo{ je mnogo ajeta, hadisa i izreka
ashaba koji upu}uju na ja~inu ili slabost imana, ovisno od djela.282
Pa ako ajeti i hadisi po svom prvenstvenom zna~enju ukazuju na pove}avanje i
smanjivanje imana, onda nema potrebe zaobilaziti to zna~enje, pogotovo kad nemamo
nikakve koristi od alegori~nog tuma~enja (tevila), niti iz tog razlaza {ta proistje~e, s tim da
je va`nije od svega toga da ~ovjek redovno obnavlja svoj iman i da sam sebe kontrolira da
li mu se iman pove}ava ili smanjuje. A zatim da ustanovi razloge eventualnog smanjenja, te
Iman 119
da ih otkloni i da se od njih udalji, te da potraì izvore pove}anja i porasta imana i oporavka

svoga srca, kao {to su to ~inili ashabi, r.a. Najva`niji izvori pove}anja imana su sljede}i:
1 - Znanje: Pove}avanje znanja prouzrokuje pove}avanje ubje|enja i spoznaje. Ibn-
Dùndub, Ibn-Umer i drugi, r.a., vele: Nau~ili smo iman, zatim smo Kuran, pa nam se
pove}ao iman.283 A pod znanjem misli se na znanje o Allahu, d`.{., kroz Njegova imena,
svojstva, osobine i djela. I znanje o Allahovom poslaniku, a.s., i njegovim uputama u pogledu
morala, islamskih principa i zakona; znanje o njegovom na~inu obavljanja ibadeta, dìhada
i poslovanje; o Allahovo, d`.{., Knjizi i njenom sadràju, historijskim kazivanjima, primjerima
koje navodi, izrekama, poukama i poja{njenjima.
Iman, u svojoj osnovi, je priznavanje i prihvatanje Allaha, d`.{., kao Jedinog Koji zasluùje
da se oboàva sa svim svojstvima koja Mu dolikuju, priznavanje poslanstva Muhammeda,
a.s., i prihvatanje svega onoga {to je prenio od svoga Gospodara, u globalu, {to se iskazuje
{ehadetom. Pa ko ga izgovori, vjeruju}i u to {to kaè, postiè temelj imana, ali se on ne
moè mjeriti s onim ko je spoznao njegovo detaljno zna~enje i ono {to iz njega proisti~e. Jer,
nemogu}e je da se izjedna~i u imanu onaj koji zna detalje o kojima je govorio Poslanik, a.s.,
vezane za doga|aje poslije smrti, kao {to su: pitanje meleka, patnja ili uìvanje i onj koji to ne
zna. Iako sve to, u globalu, ulazi u svjedo~anstvo da je Muhammed, a.s. Allahov poslanik.
Isto tako ne moè se izjedna~iti onaj koji je saznao detalje o Ahiretu i {ta }e se na njemu
desiti, po~ev{i od proìvljenja i sakupljanja, pa do izlaganja i ~itanja knjiga djela radi obra~una,
i onaj koji to ne zna. Zatim, tegobe u kojima }e se ljudi na}i: vrela Poslanika, a.s., Sirat
}uprije, Dènneta i Dèhennema; ne moè se izjedna~iti onaj koji zna s onim ko je povjerovao
u onaj svijet op}enito, bez znanja o detaljima. Isto je tako i s onim ko je detaljno upoznao
ìvot Allahovog Poslanika, a.s., i njegovu veli~inu za razliku od onog koji to nije saznao. Zato
je Allah, d`.{., rekao:
A Allaha se boje od robova Njegovih - u~eni. (Fatir, 28)
Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? (Ez-Zumer, 9)
2 - Djela: Pove}avanjem broja dobrih djela i pokornosti Allahu, d`.{., pove}ava se jekin
i ja~a iman. A smanjenjem djela i poniranjem u strasti i grijehe, iman slabi. Pojedine ljude
njihovo stalno grije{enje dovodi do poricanja vjerskih odredbi i smatranja dozvoljenim onog
{to je zabranjeno, i do nijekanja hadisa Allahovog poslanika, a.s., pravdaju}i tako svoje
grijehe, te tako izi|u iz imana u kufr, Allah nas sa~uvao tog zla! Jer, kao {to smo ve} rekli,
temelj imana je priznavanje i prihvatanje jedino Allaha, d`.{., kao Onoga Koji zasluùje da se
oboàva i da se samo Njemu pokoravamo. A ovo priznavanje i prihvatanje moè biti dvojako:
teoretsko priznavanje vjerovanjem i prakti~no priznanje pokorno{}u i primjenom. Ko se
ograni~i samo na prvi dio, njegov iman u Allaha je nepotpun, pa koliko se pove}ava njegova
pokornost (djelima), toliko se pove}ava njegov iman. A za potpunost imana su nephodna
oba dijela.
120 Iman
3 - Zikr i razmi{ljanje: Pod zikrom se misli na sje}anje na Allaha, d`.{., s Njegovim

svojstvima i onim {to prili~i Njegovoj uzvi{enosti i veli~ini i u~enje Kurana (Njegovih rije~i i
ajeta), jer ono u~vr{}uje vezu srca sa svojim Tvorcem, a njegova umanjenost prouzrokuje
zaborav na Allaha, d`.{. Ve} smo spomenuli poziv Umera, r.a., svojoj bra}i - ashabima, da
pove}aju svoj iman sje}anjem i spominjanjem Allaha, d`.{. Prenosi se od Ebu-Dàfera, koji
prenosi od svog djeda Umejra bin Habiba, koji je ashab Allahovog Poslanika, a.s., da je
rekao: Iman se pove}ava i smanjuje, pa mu je re~eno: Kako se on pove}ava i smanjuje?
On je odgovorio: Kad spomenemo Allaha i Njemu se zahvalimo, tada nam se iman pove}ava,
a kad se opustimo i na Njega zaboravimo, tada nam se smanjuje iman. A Abdullah bin
Revaha imao je obi~aj uzeti za ruku nekoga od ashaba i re}i: Hajde da vjerujemo jedan sat
(numinu saa), pa odemo i sjednemo u dru{tvu koje spominje Allaha, d`.{.284
A Allah, d`.{., obavje{tava nas da je osobina vjernika i da Allaha spominju stoje}i,
sjede}i i leè}i:
Za one koji stoje}i i sjede}i i leè}i Allaha spominju. (Ali Imran, 191)
A pod razmi{ljanjem misli se na nastojanje da se stalno podsje}amo na Allahovo, d`.{.,
stvaranje, razmi{ljaju}i o Njegovim stvorenjima i promatraju}i Njegove znakove i mudìze.
Jer je od imana i svijest o veli~ini Allaha, d`.{., Njegovoj mo}i, uzvi{enim svojstvima i
savr{enim djelima. A taj osje}aj gradi se na stalnom promatranju Allahovog, d`.{., carstva,
razmi{ljanju i uzimanju pouke iz svega {to se vidi. Zar ne vidi{ da bi se tvoje uvjerenje, da
je odre|eni ~ovjek veoma veliki majstor u svome zanatu, pove}alo kad bi svojim o~ima vidio
jedno od njegovih djela, nakon {to si samo slu{ao od ljudi o njegovoj vje{tini. A ako bi vidio
vi{e razli~itih primjera njegovog majstorluka, sigurno bi se tvoje ubje|enje jo{ vi{e pove}alo.
I svakako bi se to ubje|enje sve vi{e pove}avalo kad bi imao priliku detaljnije promatrati i
prou~avati te primjere. A svojstva Allaha, d`.{., i Njegova veli~anstvena djela su svakome
uo~ljiva u ovom velikom svemiru. Me|utim, ima ljudi koji pored tih znakova prolaze kao gluhi
i slijepi i uop}e ne idu dalje od zadovoljstvai strasti koja se u njima nalaze. To su nevjernici
i vjernici slaba imana. A ima, opet, ljudi koji u njima vide Allahovu, d`.{., veli~inu i veli~inu
Njegova carstva, Njegovu mo} i odredbu, te im se, zbog toga, iman i jekin pove}ava. To su
oni koje je Allah, d`.{., opisao u sljede}im ajetima:
I o stvaranju nebesa i Zemlje razmi{ljaju. (Ali Imran, 191)
I oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara tvoga, ni gluhi ni
slijepi ne ostanu. (El-Furkan, 73)
A o drugima Allah, d`.{., kaè:
Sli~ni su onima koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu okolinu,
Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku i oni ni{ta ne vide. Gluhi, nijemi i
slijepi su, nikako da se osvijeste. (El-Bekare, 17-18)
TRE]E POGLAVLJE
RIJEÎ I DJELA
KOJA IZVODE IZ IMANA
TRE]E POGLAVLJE
RIJEÎ I DJELA KOJA IZVODE IZ IMANA
Iz prethodnih poglavlja saznali smo {ta vjernik mora priznati i prihvatiti, a nikako zanijekati.
Tako|er smo saznali u prethodnom poglavlju zna~enje imana koji treba biti povezan sa tim
stvarima.
U ovom poglavlju }emo govoriti o onome {to negira ~ovjekov iman i izvodi ga iz kruga
vjernika, te on postaje dru{tvo nevjernika. Me|utim, poja{njenje toga od nas zahtijeva da
damo uvodnu rije~ o principima imana i islama. O granici do koje punoljetan ~ovjek mora
do}i da bi se smatrao vjernikom i muslimanom, a ako ne stigne do nje, smatra se nevjernikom.
To zbog toga da bismo imali jasnu predstavu o okvirima imana i okvirima kufra, prije nego
{to po~nemo govoriti o onome {to izvodi iz prvog, a uvodi u drugo.
Zbog toga se ovo poglavlje sastoji iz dva dijela; prvi se smatra uvodom u drugi:
- prvi je kad nevjernik postaje vjernikom (kako se ulazi u Allahovu, d`.{., vjeru);
- drugi je kad vjernik postaje nevjernikom (ono {to izvodi iz imana).
PRVI DIO
KADA NEVJERNIK
POSTAJE VJERNIKOM?
Kako se ulazi u Allahovu, d`.{., vjeru?
Iz dosada{njeg izlaganja moèmo zaklju~iti da temelji imana imaju svoje op}e i pro{ireno
zna~enje. Pa ko spozna pro{ireno zna~enje tih temelja, u njih povjeruje i izvr{ava djela koja
oni od njega zahtijevaju; taj je od onih o kojima Allah, d`.{., kaè:
Oni su, zbilja, pravi vjernici, njih po~asti, i oprosti, i obilje plemenito kod
Gospodara njihova ~eka. (El-Enfal, 4)
Me|utim, Allah, d`.{., je Svojom mudro{}u htio olak{ati Svojim robovima, pa je vrata na
koja ljudi ulaze u iman u~inio daleko jednostavnijim od tih op{irnih detalja. On se zadovoljio
od njih op}im zna~enjem pod koje ulaze svi ti detalji. Zadovoljio se da, na po~etku, samo
svojim jezikom i srcem priznaju da je Allah, d`.{., njihov Gospodar, da }e jedino Njega
oboàvati, da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik i da je sve s ~ime je do{ao od svoga
Gospodara istina i da se sve to mora izvr{avati. Tome je Allah, d`.{., dao naslov, poznatu
lijepu rije~ {ehadet: (La ilahe illellah Muhammedun resulullah - Nema drugog boga, osim
Allaha, Muhammed je Allahov poslanik). Zato, ko ove rije~i izgovori svojim jezikom, u njih
povjeruje svojim srcem i ne u~ini ni{ta od djela, rije~i i ubje|enja, {to ih poni{tava, u{ao je u
Allahovu, d`.{., vjeru i napustio je kufr u kome je bio.285
Iman 125
DOKAZI ZA NAVEDENU TVRDNJU

Da se od ljudi traì izgovor i priznanje samo kelimei {ehadeta bez detaljnih pojedinosti
temelja imana i islama, potvr|uju mnogi sahih hadisi. U njima se ulazak u iman i islam, ulazak
u Dènnet i nenastanjenje u vatri vje~no temelji na uvjerenju da nema drugog boga, osim
Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik.
Isto tako, mnogi doga|aji iz ìvota Allahovog poslanika, a.s., ukazuju na to da su Poslanik,
a.s., i njegovi ashabi smatrali vjernikom onoga ko izgovori kelimei {ehadet, a od njega, na
po~etku, nisu traìli ni{ta vi{e od toga. Navest }emo pojedine sahih-hadise koji to potvr|uju,
a zatim }emo spomenuti pojedine doga|aje iz sire Allahovog Poslanika,a.s., koji to isto tako
potvr|uju.
HADISI
1 - Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha, i da
sam ja Allahov poslanik. Svaki ~ovjek koga Allah, d`.{., na Sudnjem danu sretne da u ove
rije~i ~vrsto vjeruje, bez imalo sumnje, u}i }e u Dènnet.286 U drugom rivajetu stoji: Ni
jedan ~ovjek koga Allah, d`.{., na Sudnjem danu sretne da u ove rije~i ~vrsto, bez imalo
sumnje, vjeruje, ne}e ostati mahrum od Dènneta.287
2 - Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Ko umre, a zna da nema drugog boga, osim Allaha,
u}i }e u Dènnet.288
3 - Prenosi se da je Ubade bin Samit, r.a., rekao da je ~uo Allahovg Poslanika, a.s.,
kada je rekao: Ko posvjedo~i da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov
poslanik, ne}e u}i u Dèhennem.289
Jo{ je mnogo hadisa koji imaju isto ovo zna~enje290 i svi oni ukazuju na to da }e onaj ko
umre s tevhidom i Allaha, d`.{., sretne s kelimei {ehadetom u}i }e u Dènnet, i da ne}e
vje~no ostati u vatri, iako bude ka`njemn u njoj zbog svojih lo{ih djela i grijeha.
126 Iman
PRIMJERI IZ PRAKSE
POSLANIKA, A.S., I IZ DOGA\AJA SIRE
Iz prakse Poslanika, a.s., i iz pojedinih slu~ajeva u njegovom ìvotu vidimo da je on
smatrao vjernicima one koji izgovore {ehadet.
1 - Muslim, Ebu-Malik u svom Muvettau, Ebu-Davud i Nesaija prenose hadis Muavije
bin Hakema es-Sulemija, u kome kaè da je Poslanik, a.s., rekao robinji koju je Muavija htio
osloboditi kao keffaret (otkup za grijeh): Gdje je Allah? Ona odgovori: Na nebesima. On
joj re~e: Ko sam ja? Ona odgovori: Ti si Allahov poslanik. On tada re~e Muaviji: Oslobodi
je.291
2 - Ebu-Davud i Nesaija prenose hadis [erida bin Suvejda es-Sekafija, u kome stoji da
je Allahov Poslanik, a.s., rekao robinji: Ko ti je Gospodar? A ona odgovorila: Allah. On joj
re~e: A ko sam ja? Ona odgovori: Allahov poslanik. On tada re~e: Oslobodi je, ona je
vjernica.292
3 - U siri (ìvotopisu) navodi se da je Ebu-Bekr, r.a., prilikom primanja islama do{ao
Allahovom Poslaniku, a.s., i rekao mu: Je li istina ono {to Kurej{ije pri~aju, o Muhammede?
Da si ti napustio na{e bogove, da nas smatra{ maloumnim i da na{e o~eve smatra{
nevjernicima? Allahov Poslanik, a.s., mu je na to odgovorio: Naprotiv, ja sam Allahov
poslanik i njegov vjerovjesnik. Poslao me je da dostavim Njegovu poruku. Ja te pozivam, o
Ebu-Bekre, da oboàva{ samo Allaha, d`.{., da nikom sem Njemu ibadet ne ~ini{ i da se
obaveè{ na pokornost Njemu. Zatim mu je prou~io nekoliko odlomaka iz Kurana. Ebu-
Bekr tada primi islam, odbaci oboàvanje kipova i ostalih la`nih bogova i spozna istinitost
islama, te se vrati svojoj ku}i kao vjernik.293 A ono u {ta je Allahov Poslanik, a.s., pozvao
Ebu-Bekra je, u stvari, poziv u kelimei {ehadet.
4 - U siri se prenosi da je Halid bin Seid, prilikom primanja islama sreo Allahovog
Poslanika, a.s., i rekao mu: O Allahov Poslani~e, O Muhammede, u {ta poziva{? On
odgovori: Pozivam te u vjerovanje samo Allaha i da Mu nikakva druga ne pripisuje{, i da
posvjedo~i{ da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Da napusti{ oboàvanje kamena
koji ne ~uje i ne koristi, niti {tetu moè nanijeti, niti zna ko ga oboàva, a ko ga ne oboàva.
Halid tada re~e: Ja svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha, i da si ti Allahov poslanik.
A Allahov Poslanik, a.s., obradova se njegovom islamu.294
Iman 127
5 - Prenosi se u slu~aju primanja islama od strane Ebu-Zerra el-Gaffarija, da je rekao:

Bio sam ~etvrti u islamu: prije mene su primili islam trojica, a ja sam bio ~etvrti. Do{ao sam
Poslaniku, a.s., i rekao mu: Esselamu alejke ja resulelllah! Svjedo~im da nema drugog
boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik! Tada sam ugledao radost na licu
Allahovog poslanika,a.s.295 Ovo je skra}ena verzija, a Buharija prenosi cjelokupan slu~aj
prelaska Ebu-Zerra na islam, u kome stoji da je Allahov Poslanik, a.s., rekao Ebu-Zerru,
nakon {to je primio islam: Idi svome narodu i obavijesti ga o ovome, dok ti ne do|e drugo
nare|enje od mene! On tada re~e: Tako mi Allaha, ja }u ove rije~i glasno izgovarati pred
njima. Zatim je izi{ao i do{ao do dàmije, pa povikao najja~e {to moè: Svjedo~im da nema
drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik. Na to ustado{e mu{rici i
po~e{e ga tu}i, sve dok ga nisu oborili.296
Iz ovog rivajeta se jasno vidi da su ashabi ulazili u islam izgovorom kelimei {ehadeta.
6 - O povodu prelaska na islam Tufejla bin Amra, r.a., za koga se u siri kaè da je bio
ugledni prvak koga svi po{tuju u plemenu Devs, stoji da je on do{ao u Meku, pa su se pred
njim okupili prvaci Kurej{ija i upozorili ga od Allahovog Poslanika, a.s., i zabranili mu da se s
njim sastane, ili da slu{a njegov govor. Tufejl veli: Oni su me ubje|ivali sve dok nisam
odlu~io da ne slu{am {ta pri~a i da s njim uop}e ne progovorim. ~ak sam prilikom prolaska
pored dàmije stavio pamuk u u{i, boje}i se da do mene ne dopre ne{to od njegovog
govora, i istinski nisam èlio da ga ~ujem. Ali, ja sam oti{ao do mesdìda i ugledao Allahovog
Poslanika, a.s., kako klanja pored Kabe. Do{ao sam blizu njega i Allah, d`.{., htjede ba{ da
~ujem nekoliko njegovih rije~i. Ja tada ~uh lijep govor i u sebi rekoh: Te{ko meni, zar nisam
dovoljno pametan ~ovjek da razlikujem dobro od lo{eg. {ta mi onda brani da poslu{am {ta
ovaj ~ovjek pri~a? Pa ako budem ~uo dobro, prihvatit }u ga, a ako budem ~uo lo{e, ostavit
}u ga! Ostao sam tu sve dok Allahov Poslanik, a.s., nije krenuo ku}i. Po{ao sam za njim i
kad je u{ao u svoju ku}u, u{ao sam i rekao mu: O Muhammede, tvoj narod mi je rekao tako
i tako (kao {to je ~uo), tako mi Allaha neprestano su me zastra{ivali od tebe, sve dok nisam
svoje u{i za~epio vatom pamuka kako ne bih ~uo tvoj govor. Ali, Allah, d`.{., htio je suprotno,
te sam ~uo ne{to od tvojih rije~i. Ja sam ih doìvio kao lijepe rije~i, pa od tebe traìm da mi
pojasni{ svoju stvar! Allahov Poslanik, a.s., me je tada pozvao u islam i prou~io nekoliko
odlomaka iz Kurana. Tako mi Allaha, nikada nisam ~uo ljep{i govor od njega, niti pravedniju
stvar od islama. I tada sam primio islam i izgovorio {ehadet istine...297 A {ehadet istine je
svjedo~anstvo da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, a.s.,
kao {to je to obja{njeno u pojedinim rivajetima.
7 - A o povodu prelaska na islam Halida bin Velida, r.a., u djelima sire prenosi se da je
on do{ao Allahovom Poslaniku, a.s., u Medinu, nakon {to mu je njegov brat Velid poslao
pismo u kojem ga poziva da do|e i primi islam. Halid veli: Moj brat me je s dobrodo{licom
do~ekao i rekao: Poùri, Allahov Poslanik, a.s., ve} je (objavom) obavije{ten o tvom prelasku
128 Iman
na islam i obradovao se tvome dolasku, i on te o~ekuje! (S njim su bili Amr bin As i Usman
bin Talha.) Pa smo poùrili, sve dok ga nisam ugledao i primijetio kako se osmjehuje cijelo
vrijeme dok sam se primicao njemu. Zatim sam ga poselamio kao poslanika. On mi
nasmije{ena lica uzvrati selam, a ja mu tad rekoh: Ja svjedo~im da nema drugog boga,
osim Allaha, i da si ti Allahov Poslanik! On mi tada re~e: Pri|i!. a zatim re~e: Hvala Allahu,
Koji te je uputio! Ja sam vidio da ti ima{ razum za koji sam se nadao da }e te dovesti do
istine.298
Na ovaj na~in je veliki broj ashaba, r.a., primio islam, prije i poslije Hid`re.299
Svi ti doga|aji i vjerodostojne predaje o njima ukazuju na isto, a u ~emu su pripadnici ehli
sunneta potpuno sagalasni, a to je da ulazak u Allahovu, d`.{., vjeru ne moè biti ni~im
drugim, osim kelimei {ehadetom. Zato niko nije u stanju, nakon ovih dokaza, tvrditi da je
neko u{ao u islam ukoliko nije jezikom izgovorio i srcem potvrdio kelimei {ehadet. Isto tako,
niko nije u stanju smatrati nevjernikom onoga ko je izgovorio kelimei {ehadet ukoliko doti~ni
nije u~inio ne{to {to pobija njegov {ehadet.
Za ulazak u islam nije dovoljan samo jedan dio kelimei {ehadeta, nego se moraju izgovoriti
i priznati njegova oba dijela. Ako bi neko rekao da se iz pojedinih navedenih hadisa razumije
da je dovoljan samo prvi dio {ehadeta (da nema drugog boga, osim Allaha), re}i }e mu se da
se i u njima misli na oba dijela {ehadeta, jer je to poja{njeno u drugim hadisima.300
Islamska ulema je saglasna u tome da izgovor kelimei {ehadeta i njegova potvrda
srcem nisu dovoljni za ulazak u iman i islam, niti spas od vatre u Dèhennemu ukoliko
doti~ni bilo {ta {to ga poni{tava, ili {to poni{tava jedan od njegova dva dijela. Tako se ne}e
priznati islam ~ovjeka koji, na primjer, kaè: Svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha,
i da je Muhammed Allahov Poslanik, ali ne priznajem obaveznim zekat i had`, ili da zabranjen
blud, kamata, ubistvo, ili tome sl. od islamskih propisa koji se temelje na Kuranu ili sunnetu
Allahovog Poslanika, a.s., i koji su op}epoznati! Ili kaè: Ja priznajem poslanstvo
Muhammeda, a.s., ali smatram da je on poslan odre|enom narodu, ili narodu odre|enog
vremena, ili uz izgovor {ehadeta iznosi svoje posebno tuma~enje koje dovodi do poricanja
Allahovog, d`.{., tevhida pojedinim Njegovim imenima i svojstvima! Ili izgovori {ehadet, ali
porekne ne{to od Kurana, makar jedan ajet, rije~ ili slovo. Takvom ne vrijedi njegov {ehadet,
jer je on pored njega do{ao s ne~im {to se suprotstavlja Kuranu ili sunnetu Allahovog
Poslanika, a.s.301
Isto tako za ~ovjeka koji je slijedio odre|enu ideologiju koja se ne nije~e izgovorom
{ehadeta, nije dovoljno da samo {ehadet donese, nego je duàn da, pored {ehadeta, i jasno
precizira da se odri~e prethodnog ubje|enja. Pa ako je, na primjer, neki ~ovjek vjerovao u
tevhid i da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik, ali samo za odre|eni narod ili odre|eno
vrijeme, njegov izgovor {ehadeta ne bi bio dovoljan za ulazak u islam. Jer, njegovo priznanje
poslanstva Muhammeda, a.s., ne negira njegovo poznato mi{ljenje da se ono odnosi na
Iman 129
odre|eni narod ili odre|eni vrijeme. Zbog toga on, pored {ehadeta, mora i jasno potvrditi da
je Muhammed, a.s., poslanik svim ljudima.302 Jedan dio uleme po ovom pitanju spominje
op}e pravilo, koje glasi: ne moè se prihvatiti islam nekog ~ovjeka, sve dok ne prihvati i
izgovori {ehadet, ukoliko je {ehadet dovoljan za poricanje svih prija{njih krivih uvjerenja,
koji su do njega bili poznati. A ako to nije slu~aj sa {ehadetom, onda je duàn da se pored
{ehadeta javno odrekne tih mi{ljenja i ubje|enja koji se {ehadetom nisu porekli.303
Ovdje bismo jo{ napomenuli da rije~i (la ilahe illellah) negiraju sva pogre{na vjerovanja
vezana za Allaha, d`.{., Njegovo stvaranje i gospodarenje svim i Njegovu jedno}u. Jer, kao
{to smo ve} saznali, one zahtijevaju izdvajanje Allaha, d`.{., (tevhid) u Njegovom bi}u,
svojstvima, imenima i djelima, i negiranje svega {to mu ne prili~i. Zato, ko ih izgovori, pori~e
sva svoja prija{nja pogre{na ubje|enja vezana za Stvoritelja, d`.{. Ali neka ubje|enja, kao
{to smo ve} spomenuli, ne negira. Zato je onaj, ko je smatrao da se poslanstvo Muhammeda,
a.s., odnosi samo na jedan narod, duàn javno potvrditi da se njegovo poslanstvo odnosi na
sve ljude.
Sve ovo {to smo rekli, odnosi se na onoga ko je bio nevjernik i prije toga nije bio
pripadnik Allahove, d`.{., vjere, a {to se ti~e otpadnika od vjere islama, njegov ponovni
islam se ne}e prihvatiti, sve dok ponovno ne prizna ono {to je zanijekao od islama, a zatim
{ehadet donese. Pa ako je bio zanijekao vahdanijet ili poslanstvo, onda je dovoljan samo
{ehadet, a ako ne, onda mora izgovoriti kelimei {ehadet i priznati ono {to je bio zanijekao.304
Ko je, na primjer porekao obaveznost zekata ili zabranu bluda ili kamate, on se ne moè
vratiti u islam, sve dok ne posvjedo~i da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed,
a.s., Allahov poslanik i dok prizna obaveznost ili zabranu onoga {to je zanijekao.
Svakako je korisno da na ovm mjestu ponovo napomenemo ono {to smo ve} rekli
prolikom obja{njenja su{tine imana, da je islamska ulema saglasna u tome da je izgovor
kelimei {ehadeta dovoljan da se onaj ko ga izgovori smatra muslimanom i nad njime se od
tada primjenjuju svi islamski propisi. Ali, sam izgovor {ehadeta nije dovoljan za spas od
vje~nog boravka u vatri, sve dok ne bude propra}en istinskim ubje|enjem srca. Pa ko
izgovori kelimei {ehadet pod spomenutim uvjetima, prema njemu se odnosi kao prema
muslimanu na ovom svijetu, pa makar on u stvarnosti bio munafik. Jer, mi smo obavezni
temeljiti svoje presude, na ovom svijetu, na osnovu vanjskih vidljivih pojava, a ostaviti
unutarnje skrivene misli Allahu, d`.{., jer ih niko drugi sem Njega ne zna. Ve} smo naveli
slu~aj, kad je Poslanik, a.s., ukorio Usamu bin Zejda, zato {to nije postupio po onome {to je
vidio, te je ubio ~ovjeka koji je izgovorio: la ilahe illellah, smatraju}i da on to nije iskreno
izgovorio.
DRUGI DIO
KADA VJERNIK
POSTAJE NEVJERNIKOM?
Iz prethodnog poglavlja si saznao kako ljudi ulaze u Allahovu, d`.{., vjeru, ali se ljudi koji
ulaze u iman razlikuju.
Me|u njima ima onih koje Allah, d`.{., u~vrsti u njihovom imanu, te oni ostanu do svoje
smrti i umru ~vrsto vjeruju}i da nema drugog boga,osim Allaha, i da je Muhammed Allahov
poslanik. A me|u njima ima i onih koji se odmetnu zbog svog poricanja i nijekanja.
U prvoj vrsti se, opet, razlikuju vjernici: me|u njima ima muhsina (koji su na najve}em
stupnju imana), ima i muktesida (koji se ograni~avaju samo na obaveze), a ima i onih koji
sami sebi nasilje ~ine. Me|u njima, ima onih koji }e u}i u Dènnet bez obra~una, a ima i onih
koji }e lahko pro}i na obra~unu. Ima i onih koji }e se kazniti u vatri, dok Allah, d`.{., ne
iskaè Svoju milost prema njima, pa ih izbavi iz nje Svojom prevelikom dobrotom.
[to se ti~e uzroka izlaska iz islama, nakon {to se u njega u|e, na prvom mjestu }emo
spomenuti generalno pravilo oko kojeg su slo`ni svi pripadnici ehli sunneta, a zatim }emo ga
detaljno objasniti.
PRAVILO
Po pitanju op}eg pravila po kome se odre|uje {ta od djela, ubje|enja i rije~i odvodi u
kufr, iznosimo definiciju imama Tahavija, r.a., koji u svom ~uvenom djelu El-Akidetut Tahavijje,
132 Iman
veli: Mi sve pripadnike na{e kible smatramo muslimanima, vjernicima, sve dok prihvataju
ono s ~ime je do{ao na{ Poslanik, a.s., i vjeruju da je istina sve ono {to je kazao i o ~emu nas
je obavijestio... I mi ne kaèmo ni za jednog od pripadnika na{e kible da je nevjernik zbog
grijeha koji je po~inio, ukoliko ga ne smatra dozvoljenim. I mi ne}emo re}i: ôvjeku s
imanom ne {teti nikakav grijeh koji po~ini... A ~ovjek ne izlazi iz imana izuzev ako porekne
ono s ~ime je u njega u{ao.305
OBJA[NJENJE OVOG PRAVILA

[erijat je u~inio, za ulazak u iman i islam, vrata na koja se jedino moè u}i. Ta vrata su,
kao {to si ve} saznao, izgovor i prihvatanje kelimei {ehadeta. Pa ko u islam u|e na ova
vrata, iz njega ne izlazi, izuzev ako od njega ne potekne ne{to od rije~i, djela ili ubje|enja {to
poni{tava njegovu prija{nju izjavu i ubje|enje. Kao {to smo ve} saznali, {ehadet je da nema
drugog boga, osim Allaha, a to zna~i izdvajanje Allaha, d`.{., kao Jedinog Koji stvara i
gospodari svemirom, priznanje Njegovih imena, svojstava i Njegovih djela; izdvajanje samo
Njega po pitanju boànstva i neupu}ivanje bilo kakve vrste ibadeta bilo kome drugom. I
{ehadet je da je Muhammed Allahov poslanik, a to zna~i prihvatanje i smatranje istinitim
svega s ~ime je do{ao Muhammed, a.s., od propisa, vijesti o nepoznatom (gajbu) i da je sve
to od njegovog Gospodara, d`.{.; priznavanje svih svojstava poslanstva koja su se kod
njega nalazila, kao {to je iskrenost, povjerenje, o{troumnost, vjerno dostavljanje (poruke),
nepogre{ivost i ostalo.
Nakon svega ovoga, postaje jasno da onaj ko u~ini neko djelo, ili izgovori rije~i kojima
pori~e bilo {ta od navedenog, tim ~inom poni{tava svoju prija{nju izjavu i priznanje, i izlazi iz
Allahove, d`.{., vjere. A ako njegova rije~, djelo ili ~in odgovara njegovom stvarnom nijjetu i
ubje|enju, on postaje nevjernikom i na ovom i na onom svijetu. Prema njemu }e se postupati
kao prema nevjernicima na ovom svijetu i na njega }e se primijeniti zakoni odmetni{tva, od
kojih je najva`nije traènje da se pokaje, a zatim ubijanje, ukoliko se ne pokaje. I on vje~no
ostaje u dèhenemskoj vatri, ukoliko u takvom stanju umre.
Ako vjernik po~ini neki grijeh, izgovori rije~i, ili u~ini djelo koje se u [erijatu smatra
grijehom prema Allahu, d`.{., sam taj ~in ne moè biti dokazom njegovog izlaska iz imana,
iako se ne pokaje zbog njega, ukoliko taj ~in ne sadrì i ne{to {to poni{tava kelimei {ehadet
ili jedan njegov dio. Takav ~ovjek je na Allahovo, d`.{., volji: ako bude htio, kaznit }e ga zbog
njegovog grijeha i uvesti u Dèhennem, a zatim }e, na kraju, zavr{iti u Dènnetu. Ima veliki
broj vjerodostojnih hadisa koji govore o tome da }e iza}i iz Dèhennema svako onaj ko u
svom srcu bude imao imana makar koliko jedno zrno. A ako bude htio, Allah, d`.{., }e mu
Iman 133
oprostiti i ne}e ga kazniti, nego }e ga uvesti u Dènnet, bez kazne u vatri. Jer, Allah, d`.{.,
kaè:
Allah sigurno ne}e oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit }e
kome ho}e sve ono {to je manje od toga. (En-Nisa,116)
VRSTE POSTUPAKA KOJI IZVODE IZ IMANA

Iz navedenog moèmo zaklju~iti da se postupci koji izvode iz Allahove, d`.{., vjere dijele
na nekoliko vrsta, a sve se one vra}aju na spomenuto generalno pravilo. U svaku od tih
vrsta spadaju razni vidovi i primjeri koje je te{ko sve sakupiti i detaljno objasniti. Me|utim, te
vrste moèmo svesti pod ~etiri:
1 - Vrsta koja sadrì postupke kojima se pori~e Allahov, d`.{., rububijjet, ili se on
djelimi~no naru{ava.
2 - Vrsta koja obuhvata postupke kojima se krnji dostojanstvo Allahovih, d`.{., imena i
svojstava.
3 - Vrsta koja sadrì postupke kojima se naru{ava Allahov, d`.{., uluhijjet (boànstvo i
oboàvanje).
4 - Vrsta koja obuhvata postupke kojima se oskrnavljuje Objava ili njen Prenosilac, a.s.
Ovo su ~etiri vrste, a u svaku od njih spada veliki broj razli~itih primjera rije~i, ubje|enja
i djela koji svi ukupno u sebi sadrè ne{to {to negira kelimei {ehadet, te svog po~inioca
izvode iz islama, da nas Allah, d`.{., sa~uva takvih stvari! Na slijede}im stranicama }emo
detaljnije objasniti svaku od ovih vrsta i navesti primjere.
PRVA VRSTA
Ve} si saznao da je prva vrsta tevhida tevhidur rububijjeti vel mulk, {to zna~i ~vrsto
ubje|enje da je Allah gospodar i vladar svega {to postoji, da je On tvorac svega i da On
svako stvorenje opskrbljuje, da je On jedini koji upravlja svemirom Svojom voljom, znanjem
i mudro{}u. Zato je svaka rije~, djelo ili ubje|enje kojim se pori~e bilo {ta od ovga, kufr i
otpadno{tvo od vjere. U to spada nijekanje postojanja Stvoritelja, smatranje da je svijet
oduvijek i da nije stvoren i da je materija vje~na, ili smatranje da neko drugi, mimo Allaha,
stvara i upravlja svemirom, kao {to je slu~ajnost, priroda i sl; poricanje da je Allah, d`.{.,
vladar svakog stvorenja, da neko drugi opskrbljuje, mimo Allaha, ili da to jo{ neko, pored
Allaha, ~ini. Tako|er, vjerovanje da je Allah, d`.{., stvorio stvorenja, a zatim ih zapostavio,
134 Iman
i da On uop}e ne utje~e na njih, niti ih ~uva, niti ure|uje bilo {ta vezano za njih, i ostalo {to
se kosi s odlikama rububijjeta.
Isto tako smatra se kufrom i riddetom (otpadni{tvom) ako neko pripi{e sebi bilo {ta od
tih svojstava, da, na primjer, rububijjet pripisuje sam sebi, {to je uradio Faraon, kada je
rekao:
Ja sam gospodar va{ najve}i! (En-Naziat, 24)
Ili, pak, da tvrdi da on istinski posjeduje i daje nafaku (opskrbljuje), ili da on sam odre|uje
{ta ho}e, bez Allaha, d`.{. Isto tako, kufr ~ini onaj ko mu povjeruje u tome.
DRUGA VRSTA
U drugu vrstu spada sve ono {to se kosi s drugim stepenom tevhida, vjerovanja da
jedino Allah, d`.{., posjeduje lijepa imena i svojstva savr{enstva.
Allah, d`.{., je sam Sebi dao odre|ena imena i atribute, kao {to je to u~inio i Njegov
Poslanik, a.s., a negirao odre|ena svojstva koja Mu drugi pripisuju i koja je negirao i Poslanik,
a.s. Zato, ko zanije~e ili oskrnavi bilo {ta od svojstava koje je Allah, d`.{., sam Sebi pripisao
ili koje Mu je pripisao Poslanik, a.s., taj je u~inio kufr. Isti je slu~aj s onim koji pripisuje Allahu,
d`.{., ono {to je negirao Poslanik, a.s. Dakle, kufra u pogledu svojstava Allaha, d`.{., ima
dvije vrste: kufr poricanja i kufr pripisivanja.
U prvi dio spada poricanje bilo kog od svojstava Allaha, d`.{., kao {to je nijekanje
Njegovog potpunog znanja, Njegove mo}i, Njegovog ìvota, Njegovog upravljanja svime,
Njegovog sluha i vida, Njegovog uspinjanja na Ar{, Njegovog govora, Njegove milosti,
Njegove veli~ine i mo}i, ili bilo kojeg drugog svojstva koje se spominje u Kuranu ili sunnetu.
U ovu vrstu spada i alegori~no tuma~enje Njegovih imena i svojstava (tevil), na na~in koji
umanjuje njihovu vrijednost, kao {to je slu~aj s onim ko priznaje Allahovo, d`.{., znanje, ali
smatra da je ono op}enito i da Allah, d`.{., ne zna sve detalje i pojedinosti. Ili, ako neko
Allahova, d`.{., svojstva poredi sa sli~nim svojstvima kod ljudi, pa tvrdi da Allah, d`.{., ~uje
kao {to ljudi slu{aju, da vidi kao {to oni vide, i tome sli~no.
A u drugu vrstu - kufra potvrde - ulazi pripisivanje bilo kojeg svojstva Allahu, d`.{., koje
je je Allah, d`.{., negirao, ili ga je negirao Allahov Poslanik, a.s., kao {to je pripisivanje djeteta
Allahu, d`.{., ili k}eri, supruge, nemo}i, nesanice, gafleta ili smrti, ili bilo koje manjkavosti
koja moè zadesiti ljude.
Isto tako, nevjernikom postaje svako onaj ko sebi, ili bilo kom drugom stvorenju, pripi{e
bilo {ta od svojstava Allaha, d`.{., a nevjernikom postaje i onaj ko mu povjeruje. Kao, na
Iman 135
primjer, kada bi neko rekao: Ja znam kao {to Allah, d`.{., zna, - ili taj i taj ima mudrosti kao
i Allah, d`.{. Onaj koji ove rije~i izgovori, postaje nevjernikom, a isti je slu~aj i s onim ko mu
u tome povjeruje. Jer je pripisivanje Allahu, d`.{., ravnog u Njegovim svojstvima jedan vid
omalovaàvanja Allaha, ili bilo kojeg od Njegovih svojstava je kufr.
TRE]A VRSTA
U nju spada svaka rije~, djelo i ubje|enje koje se kosi s tre}om vrstom vrstom tevhida
(tevhidul uluhije), vjerovanjem da samo Allah, d`.{., zasluùje da se oboàva i da se samo
Njemu ibadet moè ~initi. Pa onaj ko izgovori neku rije~, u~ini neko djelo, povjeruje u ne{to
~ime se pori~e ova istina o Allahu, d`.{., ili se na bilo koji na~in umanjuje, pripisivanjem istog
ili barem jednog njegovog dijela bilo kome drugom, mimo Allaha, on je u~inio kufr i iza{ao iz
Allahove, d`.{., vjere.
Najve}i dio slu~ajeva otpadni{tva ljudi od islama i njihova nevjerstva vezan je za ovu
vrstu, iako ve}ina ljudi, u prija{njim vremenima, a i danas, priznaje postojanje Allaha, d`.{.,
kao tvorca i ve}ina njih Mu pripisuju atribute rububijjeta, kao {to je mo}, upravljanje, opskrba
oìvljavanje, usmr}ivanje i drugo. Allah, d`.{., u Svojoj Knjizi spominje da su i mu{rici, kojima
je Allah, d`.{., poslao Svoga Poslanika, a.s., vjerovali da ih je Allah, d`.{., stvorio:
A ako ih zapita{ ko ih je stvorio, sigurno }e re}i: Allah! (Ez-Zuhruf, 87)
A ako ih upita{ ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni }e sigurno re}i: Stvorio ih
je Allah! Da, Silni i Sveznaju}i. (Ez-Zuhruf, 9)
Dakle, kufr se u ve}inu nevjernika uvukao zbog njihovog poricanja da jedino Allah,
d`.{., zasluùje da Mu se ibadet ~ini. Svejedno, bilo to poricanje srcem (vjerovanjem), ili
ne~im {to to potvr|uje od rije~i i djela. Ili zbog njihove tvrdnje da neko drugi, mimo Allaha,
zasluùje isto, svejedno bila ta tvrdnja putem ubje|enja srcem, djela, ili rije~i koje na nju
upu}uju. Ova vrsta kufra, u stvari, odvodi ~ovjeka i u prethodne dvije vrste, jer onaj ko
priznaje da je Allah, d`.{., tvorac svega {to postoji i da On svim upravlja, i onaj ko Mu
pripisuje sva imena i svojstva savr{enstva koja Mu dolikuju, to njegovo priznanje od njega
zahtijeva da apsolutno boànstvo prizna samo Allah, d`.{., i da smatra da niko ne zasluùje
da mu se ibadet ~ini, osim Allaha, d`.{. A ako to porekne i bude oboàvao nekog drugog
mimo Allaha, ili s Allahom bude jo{ nekog drugog oboàvao, njegovo priznavanje Allaha kao
tvorca je neispravno i nema nikakvu vrijednost. Es Sanani kaè:
Onaj ko prihvati tevhid (jedno}u) Allaha, d`.{., u rububijjetu, duàn je da samo Njemu
ibadet upu}uje, a ako to ne uradi, njegovo prvo priznanje postaje nevaè}e.306 Zato je
136 Iman
tevhid (jedno}a) Allaha, d`.{., u ibadetu temelj ku{nje ljudi na ovom svijetu.
Allah, d`.{., kaè:
Dìne i ljude sam stvorio samo zato da meni ibadet ~ine. (Ez-Zarijat, 56)
Iz ovoga se vidi da svjedo~enje da nema drugog boga, osim Allaha, poni{tavaju dvije
stvari:
Prvo: negiranje Allahove, d`.{., zasluge ibadeta bilo koje vrste.
Drugo: smatranje da je bilo ko drugi, osim Allaha, d`.{., tome zasluàn.
Zato svako djelo koje u sebi sadrì jednu od ove dvije stvari uvodi svog po~inioca u kufr
i otpadni{tvo. A ibadet koji ne prili~i nikom, osim Allahu, d`.{., skru{enost je, poniznost,
poslu{nost i pokornost. U njega jo{ spada i ljubav, strahovanje, traènje pomo}i, dova,
tevekkul, nada, ruku, sudùd, post, klanje kurbana, tavaf, skru{enost i dr.
Na osnovu navedenog zaklju~uje se da onaj ko rije~ju, djelom ili uvjerenjem negira
zaslugu Allaha, d`.{., za ova zna~enja, postaje nevjernikom. Dakle, nevjernikom postaje ko
kaè ili povjeruje da se Allaha, d`.{., ne treba bojati, da se Njemu ne treba upu}ivati dova,
da se ne treba pomo} traìti od Njega, da Mu se ne treba ruku ~initi, niti se bilo ~emu od
Njega nadati. Ili ko se ismijava i smatra nenormalnim onog ko Allaha, d`.{., oboàva, Njemu
dovu upu}uje i od Njega pomo} traì, {to se Njemu klanja, {to Njemu posti i Njemu tavaf
posve}uje, ili {to ~ini bilo koje djelo koje [erijat smatra ibadetom. Jer, njegovo ismijavanje i
izrugivanje tome, neminovno pokazuje da on smatra da Allah, d`.{., na zasluùje te ibadete.
Isto tako, nevjernikom postaje ko zanije~e Allahovu, d`.{., zaslugu za pokorno{}u i
izvr{avanjem Njegovih nare|enja, a sustezanjem od Njegovih zabrana. Jer, Allah, d`.{., je
u Svojoj Knjizi propisao zakon koji je objavio Svom Poslaniku, a.s., pa ko bude tvrdio da bilo
{ta od tog zakona ne zasluùje da se izvr{i i primjeni, ili da ne odgovara ovom vremenu i
tome sli~no, postaje nevjernikom. Jer, jedna od osobenosti boànstva je naredba, vlast i
zakon. Allah, d`.{., kaè:
Sud (vlast) pripada samo Allahu. (Jusuf, 40)
Zna~i, od osobenosti robovanja je izvr{avanje nare|enja i pokornosti.
A suprotno tome, nevjernik postaje svako onaj ko bilo {ta od tih ibadeta uputi nekom
drugom, mimo Allaha. Nevjernik postaje svako ko za sebe tvrdi da zasluùje da se bilo {ta
od tih ibadeta njemu upu}uje. Ili nare|uje ljudima da ih njemu ili zbog njega ~ine. Isto tako,
nevjernikom postaje ko mu povjeruje, biva zadovoljan njegovim rije~ima i izvr{ava poneke
od tih ibadeta namijenjenih njemu. Isti je slu~aj i s onim ko èli da se oboàva na takav na~in,
iako nije naredio ljudima da to ~ine. Kao {to je onaj ko veli da se neko njega boji, da se njemu
obra}a za pomo}, da se na njega oslanja, ili da se u njega uzda,307 ili da se njemu sed`da
ili ruku ~ini, ili da se ljudi prema njemu skru{eno odnose, i drugo {to se ne smije upu}ivati
nikom drugom, osim Allahu, d`.{.
Nevjernikom postaje i onaj ko tvrdi da on ima pravo ozakoniti ono {to Allah, d`.{., ne
Iman 137
dozvoljava, zbog toga {to se on nalazi na vlasti i poloàju. Na primjer, tvrdi da on ima pravo
dozvoliti zabranjeno ili zabraniti dozvoljeno. Primjer toga je dono{enje i usvajanje zakona
koji odobravaju zinaluk i razvratnu no{nju ili izmjenu kazni koje je Allah, d`.{., u Kuranu
odredio za pojedine prijestupe, ili ih je odredio Poslanik, a.s., u sunnetu. Ili izmjenu {erijatskih
normi vezanih za zekat, nasljedstvo, kefarete (otkupe), pojedine ibadete i drugo {to je
{erijatom odre|eno putem Kurana ili sunneta. Nevjernikom postaje i onaj ko vjeruje u ove
tagute i priznaje im ono {to tvrde od svojstava boànstva. Allah, d`.{., kaè:
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte, a taguta se
klonite! (En-Nahl, 36)
Onaj ko ne vjeruje u {ejtana (taguta), a vjeruje u Allaha - drì se za naj~vr{}u
vezu, koja se ne}e prekinuti. A Allah sve ~uje i zna. (El-Bekare, 256)
Naj~vr{}a veza je {ehadet da nema drugog boga, osima Allaha, kojim pori~e{ sve vrste
ibadeta bilo kome drugom, osim Allahu, d`.{., a pripisuje{ ih samo i jedino Allahu, d`.{., koji
nema druga!308
Iz ovoga se jasno vidi da vladar koji radi suprotno istini, time {to izdaje zakone koji su
opre~ni Kuranu i sunnetu, i dozvoljava ono {to je Allah, d`.{., zabranio, ili zabranjuje ono {to
je Allah dozvolio, postaje nevjernikom i otpadnikom od Allahove, d`.{., vjere. Jer, on time
smatra da moè iza}i van okvira islamskog zakona donose}i ljudima zakone koje on ho}e,
a ko to vjeruje, postaje nevjernikom.309
Me|utim, ovo se ne odnosi na onoga koji izdaje zakone o kojima nije govorio Kuran niti
Sunnet, niti zakone koji se temelje na id`tihadu i oko kojih se razilazi islamska ulema.
Ko izda zakon kojim se dozvoljava zinaluk ili kamata ili bilo {ta od grijeha za koje se zna
da su zabranjeni {erijatom, postaje nevjernik i nevjernikom postaje svako ko svojim
zadovoljstvom i pristankom u~estvuje u izdavanju takvog zakona. Ali, ne postaje kafirom
onaj ko izda zakon kojim èli urediti promet, recimo, ili tome sli~no, o ~emu {erijat nije
govorio, niti ga je spomenuo. Isto tako, nevjernikom ne postaje onaj ko izda zakon kojim èli
dovesti u red pitanje cijena na trì{tu i ne moè se re}i da je odre|ivanje cijena haram, zato
{to to pojedini alimi ne dozvoljavaju, jer je to stvar id`tihada, a pojedini fakihi to dozvoljavaju.
Iz navedenog se jasno vidi da nevjernikom postaju ljudi koji tagutima priznaju ta prava i
njima su zadovoljni i sude po njihovim zakonima koji se suprotstavljaju islamu u njegovim
temeljnim i op}epoznatim principima. Allah, d`.{., kaè:
Zar ne vidi{ one koji tvrde da vjeruju u ono {to se tebi objavljuje i u ono {to
je objavljeno prije tebe, pa ipak èle da im se pred {ejtanom (tagutom) sudi, a
nare|eno im je da ne vjeruju u njega. A {ejtan èli da ih u veliku zabludu navede.
(En-Nisa, 60)
Ili oni imaju druge bogove koji im propisuju u pitanju vjere ono {to Allah
nije dopustio. (E{-[ura, 21)
138 Iman
ÊTVRTA VRSTA
U ovu vrstu spada svaka rije~, djelo i ubje|enje kojim se oskrnavljuje Objava ili Poslanik,
a.s., jer se time poni{tava {ehadet da je Muhammed. a.s., Allahov poslanik. Jer, ovaj
{ehadet zna~i vjerovanje u istinitost svega {to je vjerodostojno preneseno od Allahovog
Poslanika, a.s., i da je Allah, d`.{., pripremio Muhammeda, a.s., za tu zada}u i podario mu
sva potrebna svojstva kako bi bio u stanju prenijeti Objavu ljudima na najbolji mogu}i na~in.
Iz navedenog se da vidjeti da se ovaj dio {ehadeta poni{tava na jedan od dva na~ina:
Prvi: omalovaàvanje Muhammeda, a.s., na bilo koji na~in.
Drugi: poricanje bilo ~ega s ~ime je do{ao Muhammed, a.s., ili njegovo omalovaàvanje.
U prvi na~in ulazi pripisivanje Allahovom Poslaniku, a.s., bilo ~ega {to se kosi s njegovim
odlikovanjem od strane Allaha, d`.{., kako bi vjerno dostavio Njegovu poruku ljudima.
Zato nevjernikom postaje svako ko zanije~e iskrenost Poslanika, a.s., ili njegovu
povjerljivost, ~ednost, o{troumnost, i sl. Nevjernikom postaje i onaj ko opsuje Allahovog
Poslanika, a.s., ili mu se ismijava, ili ismijava bilo kakav njegov postupak koji je pouzdano do
nas prenesen.
A u drugu vrstu spada poricanje bilo ~ega od onoga s ~ime je do{ao, a {to je op}epoznato
kao dio vjere.
Zato nevjernikom postaje ko zanije~e bilo {ta od onoga {to nam je preneseno od Allahovog
Poslanika, a.s., po pitanju proìvljenja, obra~una, vaganja djela, Sirat }uprije, Dènneta i
Dèhennema i tome sli~no od gajb stvari. Nevjernikom postaje i onaj ko porekne bilo {ta od
Kurana,310 jer nas je Allahov Poslanik, a.s., obavijestio da je svaki kuranski ajet govor
Allaha, d`.{., pa ko zanije~e bilo {ta od toga, on smatra la`nim rije~i Poslanika, a.s. Nevjernikom
postaje i onaj ko zanije~e bilo koji do propisa islama koji ustanovljeni Kuranom ili sunnetom.
Zato nevjernikom postaje svako ko zanije~e obaveznost namaza ili zekata, zabranu zinaluka
ili kamate i kra|e, ili ko smatra da na bilo koji od namaza treba dodati jo{ jedan rekat, ili da je
dozvoljeno klanjati bez abdesta i sli~no.
Ali, opra{ta se onome ko zanije~e ne{to {to nije op}epoznato u vjeri, {to poznaje samo
manji krug visoke uleme. Isto tako, ne postaje nevjernikom ko zanije~e propis koji se temelji
na id`tihadu i o njemu nije saglasna ulema.
Imam Newewi veli: Isti je slu~aj i s onim ko zanije~e ne{to od vjere u ~emu je saglasan
cjelokupan ummet, ukoliko je to op}epoznato, kao {to su pet dnevnih namaza, post mjesec
dana ramazana, kupanje poslije dùnupluka, zabrana zinaluka i alkohola, ènidba ènama
koje su mahrem i sl. Izuzev ako ~ovjek bude od onih koji su tek primili islam, pa ne{to od
Iman 139
toga porekne, ne znaju}i da je to od vjere; on time ne}e postati nevjernikom. A {to se ti~e
stvari u kojima je saglasnost ummeta poznata samo uèm krugu ljudi, kao {to je zabrana
ènidbe ènom i njenom tetkom istovremeno, da onaj koji namjerno ubije nema pravo naslj
edstva, da neni pripada {estina i tome sl., ko ne{to od toga porekne, ne postaje nevjernikom,
nego mu se pra{ta, zbog toga {to se radi o propisu koji nije bio poznat ve}ini ljudi.311
Nevjernikom postaje i onaj ko zanije~e bar jedan ajet iz Kurana, ili zanije~e bilo {ta od
gajba ili smatra la`nim vijest o onome {to je bilo, ili {to }e tek biti, a {to se navodi u ~asnom
Kuranu.
Nevjernikom postaje i onaj ko zanije~e slanje poslanika prije Muhammeda, a.s., ili zanije~e
bilo {ta od onoga {to se u Kuranu i sunnetu prenosi od kazivanja o njima i njihovim narodima.
Ili ko zanije~e na~in po~etka stvaranja, koji je Allah, d`.{., objasnio u Kuranu, ko zanije~e
dìne, {ejtana, Allahovo, d`.{., prijstolje (Ar{), Lewhi mahfuz i pero (kalem). Isti je slu ~aj s
onim ko zanije~e postojanje historijske li~nosti koju spominje Kuran, ili ko zanije~e poslanstvo
onoga kome to Kuran pripisuje, ili ko nekog od njih optuì za ne{to {to ne doli~i njihovom
izboru od Allaha, d`.{., ili porekne da je Allah, d`.{., poslao druge poslanike mimo onih koje
nije poimenice spomenuo, jer o tome Allah, d`.{., jasno govori na vi{e mjesta u Kuranu.
Nevjernikom postaje i onaj ko zanije~e nadnaravnu prirodu Kurana, jer o tome govori
Kuran. Isto tako, i onaj ko za sebe smatra da je poslanik, nakon Muhammeda, a.s., ili onaj
ko povjeruje onome ko to tvrdi, jer nas je Kuran obavijestio da je Muhammed, a.s., posljednji
poslanik.
ZADOVOLJSTVO KUFROM I
NEZADOVOLJSTVO ISLAMOM
Ponovo napominjemo da su ovi primjeri i detalji negiranja kelimei {ehadeta navedeni
samo kao primjer, a svakako ih ima daleko vi{e.
Ovdje posebno skre}emo pa`nju na ne{to za {to }e mo`da neko pomisliti da spada u
prethodne stvari, iako to u svojoj su{tini poni{tava kelimei {ehadet i podrazumijeva nijekanje
tevhida i Objave. Radi se, dakle, o zadovoljstvu kufrom i nezadovoljstvu islamom.312 Onaj
ko, na primjer, kaè: Smatram da je istinu rekao onaj ko je zanijekao kelimei {ehadet, ili,
onaj ko kaè: Smatram da je neistinu rekao onaj ko je izgovorio kelimei {ehadet. - niko
ne}e posumnjati u njegov kufr, makar to bilo samo iz razloga da se dodvori (u prvom
slu~aju). Postoje jo{ mnogi vidovi izjava, djela i ubje|enja koji su ravni navedenom primjeru
i koji izvode iz imana. Evo nekih od tih primjera:
140 Iman
VIDOVI ZADOVOLJSTVA KUFROM
1 - NESMATRANJE NEVJERNIKA (ATEISTA),

OTPADNIKA I MU[RIKA - NEVJERNICIMA,
ILI SUMNJANJE U NJIHOVO NEVJERSTVO
ILI SMATRANJE ISPRAVNIM BILO KOJEG
OD NJIHOVIH NEVJERNI^KIH PRAVACA.313
Onaj ko bude znao da je odre|eni ~ovjek, organizacija, ili pripadnici odre|ene vjere u
jasnom kufru, a ne bude ih smatrao nevjernicima ili odmetnicima te kaè da su njihovi pravci,
ili neki od njih, ispravni, taj je u{ao u kufr zajedno s njima i postao isti kao i oni.
Me|utim, ovo pravilo zahtijeva obja{njenje i opreznost prilikom primjene, zbog toga {to
se smatra da je onaj za koga se tvrdi da je u ovom slu~aju postao odmetnik, znao istinu o
onome koga je smatrao muslimanom, a ne kafirom. Me|utim, ako on nije znao pravu istinu
njihovog ubje|enja i da su oni u kufru, onda nije dozvoljeno takvoga smatrati otpadnikom
odmah na samom po~etku, nego }e mu se na lijep na~in objasniti ono {to se njima pripisuje,
tako da u to ne ostane nimalo sumnje, pa ako i poslije toga zanije~e njihov kufr, onda }e se
smatrati otpadnikom i kafirom, jer je njegovo poricanje njihovog kufra, u stvari, prihvatanje
njihovog ubje|enja i priznavanje njegove ispravnosti. Mora se imati na umu da je kufr
pojedinih sekti postao op}epoznat u svijetu, kao {to su jevreji, medùsije i dr. Zato postaje
nevjernikom svako ko pori~e njihov kufr u samome po~etku.
A {to se ti~e sekti i pravaca, za koje se malo zna me|u ljudima i za njihove nevjerni~ke
postavke, treba biti oprezan pri smatranju nevjernikom onoga ko njihove sljedbenike ne
smatra nevjernicima, sve dok mu potpuno ne objasne detalje o tim sektama koji odvode u
kufr.314 Pogotovo {to jedan broj tih sekti sebe smatra pripadnicima islama i pred obi~nim
ljudima se pokazuju i dokazuju da oni ne pori~u ni{ta od islama. I skrivaju od njih, barem na
po~etku, ono {to }e ih odbiti od njihovog ubje|enja u kojem se jasno vidi poricanje bilo ~ega
od temelja islama.
Iman 141
Uvjet za smatranje nevjernicima ove vrste ljudi jeste i to da su pripadnici doti~ne sekte
postali nevjernici o pitanjima stvari oko kojih je saglasna ulema - da onaj ko je zanije~e, izlazi
iz imana. A ako se radi o stvari oko koje se razilazi priznata ulema, neki smatraju da ona
izvodi iz imana, a neki smatraju da ne izvodi: u tom slu~aju nije dozvoljeno smatrati
nevjernicima one koji njih ne smatraju nevjernicima, kao {to je slu~aj sa smatranjem havaridà
nevjernicima i nekih drugih sekti oko ~ijeg riddeta nije saglasna ulema. U ovo spada i onaj ko
ne smatra nevjernikom onoga ko namjerno izostavlja namaz, ako nije porekao njegovu
obaveznost. Ako se svi ovi uvjeti ispune, i musliman, i pored njih, ne bude nevjernike
smatrao nevjernicima i bude smatrao ispravnim njihov pravac, postaje takav, u stvari, kao
da je i sam izgovorio ono {to je njih odvelo u kufr i time poni{tio svoj {ehadet koji je prije toga
izgovorio. A, s druge strane, on nije~e ajete i hadise koji takve progla{avaju nevjernicima i
nijekanjem tih dokaza - postaje nevjrnikom.
2 - PRIJATELJEVANJE S NEVJERNICIMA I
IZRA@AVANJE SAGLASNOSTI S NJIHOVOM VJEROM
Ve} si saznao da je jedno od zan~enja {ehadeta da nema drugog boga, osim Allaha,
negiranje postojanja bilo koga drugog, mimo Allaha, ko zasluùje da mu se ibadet ~ini, pored
toga {to on upu}uje na priznavanje tog prava samo Allahu, d`.{. Na to nas upu}uju Allahove,
d`.{., rije~i:
Allahu se klanjajte, a kumira (taguta) se klonite! (En-Nahl, 36)
Zato nije dovoljno za ostvarenje ovog {ehadeta da ~ovjek oboàva samo Allaha, d`.{.,
sve dok se ne okani oboàvanja bilo koga drugog i dok ne zanije~e da iko drugi zasluùje da
se oboàva, osim Allaha, d`.{. O ovom pitanju je saglasna ulema i oko toga nema diskusije.
Isto tako, uop}e nije diskutabilno to da je jedna od najizrazitijih karakteristika nevjernika da
oni Allaha, d`.{., ne oboàvaju na ispravan na~in, da Mu oni u ibadetu pripisuju druga,
dodaju}i tome jo{ i to da oni vrlo ~esto pori~u Objavu i negiraju i omalovaàvaju Poslanika,
a.s., ili tome sli~no, od onoga {to poni{tava kelimei {ehadet. I u ovome je slo`na sva
islamska ulema.
Na osnovu ove dvije nepobitne ~injenice, odre|ujemo stav prema Allahovim neprijateljima
i neprijateljima Njegove vjere koji se poklapa sa kelimei {ehadetom. Jasno vidimo granicu
koju musliman ne smije prekora~iti u svom odnosu i poslovanju s nevjernicima, kako bi
sa~uvao svoju vjeru i svoj iman. Ta granica se ne moè prepoznati kod onoga ko je
zadovoljan s njihovom vjerom i njihovim kufrom. Zato, kada musliman pre|e tu granicu i
pokori se nevjernicima, smatraju}i njihovu neispravnu vjeru ispravnom, pomogne im u njoj,
142 Iman
svojim trudom i materijalno, i s njima se sprijatelji, a prestane prijateljevati s muslimanima i

drugo `rtvuje za prvo, taj je postao jedan od njih, odmetnuo se od svoje vjere i postao
nevjernikom i jednim od najve}ih neprijatelja Allah, d`.{., i Njegovog Poslanika, a.s. Iz toga
se izuzima samo onaj ko je pod nevjerni~kom vlasti, te se na to prisili. Narede mu da im se
pokorava u njihovom batiluku i prijete da }e ga ubiti, ukoliko ih ne poslu{a i po~nu ga mu~iti.
U toj situciji mu se dozvoljava da rije~ima izrazi svoju saglasnost s njima, ali da mu srce ostane
sigurno u imanu. Iako se ovo razumije iz kelimei {ehadeta, mnogi kuranski ajeti nare|uju
muslimanima da prekinu prijateljevanje s nevjernicima i obavezuju ih da se prema njima
neprijateljski odnose po pitanju vjere. Mnogi od ovih ajeta jasno ukazuju na kufr i riddet onoga
ko to ne u~ini. Zato }e{, ako uzme{ u obzir zna~enje koje na njega ukazuje kelimei {ehadet i
jasne poruke ovih ajeta, uvidjeti da je to stvarnost koja se ne smije preneseno tuma~iti.
Ovdje }emo spomenuti samo neke od tih ajeta, a nikako sve, jer su oni izuzetno mnogobrojni,
njih nadma{uju samo ajeti koji govore o tevhidu i naredbi oboàvanja Allaha, d`.{.
a - Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a
onoga ko to ~ini - Allah ne}e {tititi. To u~inite jedino da biste se od njih sa~uvali.
(Ali-Imran, 28)
Ovim ajetom Allah, d`.{., zabranjuje vjernicima da nevjernike za prijatelje, drugove i
ahbabe svoje, mimo vjernika uzimaju. I obavje{tava nas da onaj ko to bude ~inio ne}e na}i
za{titu u Allahu. Ibn-Dèrir, tuma~e}i ovaj ajet, kaè: To zna~i: O vjernici, ne uzimajte
nevjernike za pomaga~e i oslonce svoje, odobravaju}i im vjeru njihovu i pomaù}i im protiv
muslimana, pored vjernika, s kojima moète prijateljevati, ukazuju}i im na slabosti njihove,
jer ko to bude ~inio, nikakve pomo}i od Allaha ne}e imati. Allah ga se je odrekao i On ni{ta
vi{e s njim nema, a niti on s Allahom, jer se time odrekao svoje vjere i u{ao u kufr.315
A {to se ti~e rije~i (jedino da biste se od njih sa~uvali), to je poja{njeno ajetom (...izuzev
ko bude na to prisiljen, a njegovo srce sigurno u imanu) i to se odnosi na muslimana koji ìvi
me|u njima nemo}an da im se suprotstavi, pa im prividno pokazuje da je on s njima, ali srce
njegovo je ispunjeno imanom u Allaha, a neprijateljstvom i mr`njom prema kufru i Allahovim
neprijateljima. Ibn-Dèrir kaè: Izuzev da biste se od njih sa~uvali, ali u sebi kriju}i
neprijateljstvo, a nipo{to ne u~estvujete s njima u njihovom kufru, niti ih na bilo koji na~in
pomaìte protiv muslimana.316
O granicama prisile koja se uzima u obzir u ovom slu~aju, bit }e rije~i malo poslije.
b - O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i Kr{}ane! Oni su sami sebi
za{titnici! A onaj me|u vama koji ih za za{titnike prihvati, je njihov; Allah,
uistinu, ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ~ine. Zato ti
vidi{ one ~ija su srca bolesna kako se ùre da s njima prijateljstvo sklope,
govore}i: Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi! A Allah }e sigurno pobjedu,
Iman 143
ili ne{to drugo od Sebe dati, pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim
krili, kajati (El-Maide, 51-52)
Allah, d`.{., nam, dakle, zabranjuje prijateljevanje s kafirima i napominje da ko s njima
bude prijateljevao, postaje jednim od njih, ko prijateljuje s kafirima, on je kafir. Jer ~ovjek
uzima od onoga s kime prijateljuje i zadovoljan je onim na ~emu se njegov prijatelj nalazi:
zato biva u kufru kao i on. Ibn-Hatim prenosi od Muhammeda bin Sirina da je rekao: Abdullah
bin Utbe je rekao: Neka se svako od vas ~uva da ne postane jevrejem ili kr{}aninom, a da
nije ni svjestan. Pa smo shvatili da on misli na ovaj ajet.
Pogledaj, samo, opravdanje onih koji su postali nevjernici prijateljevanjem s kafirima,
opravdanje koje im Allah, d`.{., nije primio, njihova bojazan od kitabija i njihove vlasti za
poloàje i imetke njihove, za njihov dunjaluk. Razmi{ljanje o ovome ti daje smjernice vezane
za prisilu koja se moè uzeti u obzir i onu koja to nije, o ~emu smo ve} obe}ali govoriti,
nakon zavr{etka citiranja ovih ajeta.
c - Ti vidi{ mnoge od njih kako s mnogobo{cima prijateljuju. Ru`no je,
zaista, ono {to sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji
vje~no ostanu. A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono {to se njemu
objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi su od njih nevjernici. (El-
Maide, 80-81)
Iz ovog ajeta vidi se da njihovo prijateljevanje s njima neminovno rezultira njihovim
nevjerovanjem, jer je Allah, d`.{., obe}ao onima koji budu prijateljevali s nevjernicima svoju
srd`bu i vje~nost u kazni, i obavijestio da vjernik ne moè prijateljevati sa njima, jer se
vjernici prema njima neprijateljski odnose i nikako s njima ne mogu prijateljevati.
Pogledaj kako je Allah, d`.{., neprijateljevanje nevjernika svrstao u sastavni dio kelimei
{ehadeta o kojem govori kroz govor o imanu u Allaha, Poslanika i ono {to je njemu objavljeno.
d - Bolnu patnju navijesti licemjerima, koji prijateljuju s nevjernicima, a ne
s vjernicima! Zar kod njih traè snagu, a sva snaga pripada samo Allahu? (En-
Nisa, 138-139)
Ovim ajetom Allah, d`.{., prijateljevanje s nevjernicima smatra jednim od najve}ih znakova
nifaka.
e - Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi s
onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili
o~evi njihovi, ili sinovi njihovi, ili bra}a njihova, ili ro|aci njihovi. (El-
Mudàdele, 22)
Ovim nas ajetom Allah, d`.{., obavje{tava da ne postoji vjernik koji voli nevjernika i da
onaj ko nevjernika voli nije vjernik. Ako je Allah, d`.{., nazvao nevjernicima one koji vole
svoje o~eve, bra}u i ro|ake koji su nevjernici, svakako da je onaj ko prijateljuje s nevjernicima,
144 Iman
koji mu nisu ni{ta pre~i da ne bude vjernikom, nevjernik.

f - One koji su od vjere otpali, po{to im je bio jasan pravi put, {ejtan je na
grijeh navodio i la`nu im nadu ulivao. To zato {to su govorili onima koji ne vole
ono {to Allah objavljuje: Mi }emo vam se u nekim stvarima pokoravati!, a
Allah dobro zna njihove tajne. A kako }e tek biti kad im meleki budu du{e
uzimali, udaraju}i ih po obrazima i po le|ima njihovim! To }e biti zato {to su
ono {to izaziva Allahovu srd`bu slijedili, a ono ~ime je On zadovoljan, prezirali;
On }e djela njihova poni{titi. (Muhammed, 25-28)
Allah, d`.{., u ovom ajetu obja{njava da je razlog njihovog riddeta i kufra to {to su
govorili nevjernicima: Mi }emo vam biti pokorni u nekim stvarima. Zato im nije koristilo ono
{to su znali od Upute i Istine, nakon {to su rekli i obe}ali ono {to su obe}ali neprijateljima
islama.
g - On vam je ve} u Knjizi objavio: Kad ~ujete da Allahove rije~i pori~u i da
im se izruguju, ne sjedite s onima koji to ~ine dok ne stupe u drugi razgovor,
ina~e, bit }ete kao i oni. (En-Nisa, 140)
Allah, d`.{., opominje nas da je On u Svojoj Knjizi objavio vjernicima da ne sjede u
dru{tvu s onima koji pori~u Allahove znakove i njima se ismijavaju, sve dok ne stupe u drugi
razgovor, i da je onaj koji s nevjernicima sjedi dok se oni ismijavaju Allahovim znakovima i
negiraju ih, isti kao i oni. Ovo se odnosi na ashabe koji su bili samo u jednom gradu
muslimana. Pa kakav je onda slu~aj s onim koji danas ìvi u islamskoj zemlji, a nevjernike,
koji se ismijavaju Allahu i Njegovim znakovima, poziva u svoju zemlju i njih za prijatelje,
ahbabe, sadru`nike i savjetnike uzima slu{aju}i njihov kufr i ismijavanje njihovo, i odobravaju}i
im sve to. A u isto vrijeme, protjeruje islamsku ulemu i udaljuje je iz svoje zemlje!!! Ovo je
jedan od na~ina zadovoljstva kufrom i kafirima koji svog po~inioca udaljava od imana i uvodi
u kufr. Jer je {utnja na mjestu gdje se spominje {to je kufr dovoljan dokaz da je on, doti~ni,
s tim saglasan.
Zato je vjernik duàn da se ~uva toga kao {to se ~uva otvorenog kufra i duàn je
izbjegavati takva sijela, kako bi se spasio Allahove kazne. U tom ga ne bi smio sprije~iti
strah od toga da ne izgubi imetak ili poloàj, ili bilo {ta od dobara ovoga svijeta, jer je pre~e
da se boji Allaha, d`.{.
Iman 145
[TA ZNAÎ PRIJATELJEVANJE S NEVJERNICIMA?

Ovo su samo neki od ajeta koji jasno ukazuju na otpadni{tvo onoga ko prijateljuje s
nevjernicima i mu{ricima i iz kojih se vidi nespojivost prijateljevanja s nevjernicima sa
kelimei {ehadetom. I niko nema pravo kazati da zna~enje prijateljevanja s nevjernicima nije
odre|eno (obja{njeno), zato {to u njega ulaze mnoge stvari i da nismo u stanju odrediti koje
od njih izvode iz imana, a koje ne izvode. Jer, Allah, d`.{., ne zabranjuje ne{to {to nije jasno
definirano i poznato i ne kaè da je nevjernik onaj ko je u{ao u ne{to {to je nepoznato i
nedefinirano. Jer bi u tom slu~aju Njegovo nare|enje i zabrana bili besmisleni i ne bi ih bilo
mogu}e primijeniti, a to vjernik u Allaha, d`.{., i Njegova svojstva nikada ne}e re}i. Pa, ako
neko upita: {ta zna~i prijateljevanje (muvala)?
Znaj da ova rije~ zna~i bliskost, prisnost i vilajet (prijateljevanje), a prijateljevanje je
suprotno od neprijateljstva i prijatelj suprotno od neprijatelja. Vjernici su prijatelji Allaha, a
nevjernici su prijatelji taguta i {ejtana, zbog bliskosti prvih s Allahom, d`.{., svojim
pokoravanjem i ~injenjem ibadeta Njemu, a bliskosti {ejtanu zbog njihovog pokoravanja
njegovim nare|enjima, i njihovoj udaljenosti od Allaha, d`.{., grije{enjem i suprotstavljanjem
Njegovim nare|enjima. Iz ovog se razumije da prijateljevanje s nevjernicima zna~i bliskost
s njima i izraàvanje ljubavi prema njima: rije~ima, djelima i nijetima. Kuranski ajeti ukazali su
na mnoge stvari kojima ~ovjek ulazi u prijateljstvo s nevjernicima, a neki od njih su:
- Slije|enje njihovih strasti, a Allah, d`.{., zabranio je da se one slijede. Allah, d`.{.,
kaè:
Ni jevreji, ni kr{}ani ne}e biti tobom zadovoljni, sve dok ne prihvati{ vjeru
njihovu. Reci: Allahov put je jedini pravi put! A ako bi se ti poveo za èljama
njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha tebe niko ne bi mogao za{tititi,
niti odbraniti. (El-Bekare, 120)
- Pokoravanje u onome {to oni nare|uju i èle. Allah, d`.{., kaè:
O vjernici, ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratit }e vas
stopama va{im i bit }ete izgubljeni. (Ali-Imran, 149)
I ne slu{aj onoga ~ije smo srce nehajnim prema Nama ostavili... (El-Kehf, 28)
A {ejtani navode {ti}enike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im
se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobo{ci postali. (El-Enam, 121)
O naklonjenosti prema njima, Allah, d`.{., kaè:
I nemojte biti naklonjeni prema onima koji su ~inili nepravdu
(nevjernicima), pa da vas stigne vatra. (Hud, 113)
146 Iman
A naklonost prema njima je simpatija prema njima i zadovoljstvo onim {to oni ~ine protiv
muslimana. I dodvoravanje, dovijanje i ulizivanje njima na ra~un vjere. Allah, d`.{., kaè:
Oni bi jedva ~ekali da ti popusti{, pa bi i oni popustili... (El-Kalem, 9)
O ispoljavanju ljubavi prema njima, Allah, d`.{., kaè:
Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi s onima
koji se Allahu i Njegovu Poslaniku, a.s., suprotstavljaju... (El-Mudàdele, 22)
U spomenuto spada i ugo{}avanje nevjernika i bliskost s njima, pogotovo s njihovim
vladarima i savjetovanje s njima u bitnim stvarima. Spada, tako|er, uzimanje nevjernika za
svoje za{titnike, pored muslimana, njihovo pomaganje u nepravdi i opona{anje nevjernika u
djelima, njihovim obi~ajima i njihovoj tradiciji, te podsticanje muslimana raznim metodama i
sredstvima javnog informiranja da ih opona{aju u na~inu ìvota, uz pozajmljivanje njihovih
zakona i pravaca u pogledu dru{tva i odgoja mladih. U to spada i njihovo pomaganje i
sau~estvovanje s njima u njihovim zlim planovima, ostvarivanje tih planova u praksi,
uklju~ivanje u njihove organizacije i blokove, {pijunaà za njihov interes, preno{enje slabosti
i nedostataka muslimana i tajni muslimanskih naroda njima i borba na njihovoj strani. Tako|er,
i garancija za njihovu sigurnost, a znamo da ih je Allah, d`.{., ostavio, i povjeravanje visokih
i va`nih funkcija njihovim ljudima, a pogotovo u vojsci i njoj, po va`nosti, sli~nim ustanovama,
te smatranje ispravnim i lijepim njihove ideje, pravce, sisteme vrijednosti i koncepcije ìvota,
pozivanje u njih, kao i smatranje da su njihovi u~enjaci vredniji i znaniji od islamske uleme.
Onaj kod koga se na|e ovo, ili ne{to od toga, i to mu postane poznato i uobi~ajeno, on
je sam do{ao s dokazom da je zadovoljan kufrom nevjernika. Postaje isti kao i oni, ili postaje
jedan od njih, i ne moè ga ni{ta spasiti kufra nego samo iman iznova i potpuni prekid
prijateljstva sa nevjernicima.
[TA SE PRIMA, A [TA NE PRIMA

OD OPRAVDANJA U OVOJ SITUACIJI
Mo`da }e se neko od onih koji prijateljuju s nevjrnicima pravdati time da se boji za svoj
poloàj, imetak i sli~no. Me|utim, to uop}e nije opravdan razlog i njega Allah, d`.{., ne
prihvata niti }e mu zbog njega oprostiti. Jer, sve su to razlozi koje im {ejtan uljep{ava i
donosi, i koji ukazuju na njihovu privrènost dunjaluku i pohlepi za njegovim ukrasima. Allah,
d`.{., nije ni od kog primio ni jedno opravdanje zbog njihovog prijateljevanja s nevjernicima,
izuzev jednog jedinog, a to je prisila. Allah, d`.{., kaè:
Iman 147
Onoga koji zanije~e Allaha, nakon {to je u Njega vjerovao, - osim ako bude
na to primoran, a srce mu ostane ~vrsto u vjeri -, ~eka Allahova kazna. One
kojima se nevjerstvo bude mililo, sti}i }e srd`ba Allahova i njih ~eka patnja
velika, zato {to vi{e vole ìvot na ovom nego na onom svijetu, a Allah ne}e
ukazati na pravi put onima koji ne}e da vjeruju.(En-Nahl, 106-107)
Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga
ko to u~ini - Allah ne}e {tititi. To u~inite jedino da biste se od njih sa~uvali. (Ali
Imran, 28)
Ni prisila ne vrijedi po pitanju sr~anog zadovoljstva i unutarnje naklonosti nevjernicima.
To ni u kom slu~aju nije dozvoljeno. Jer, Allah, d`.{., kaè: A njegovo srce ostane ~vrsto
u imanu... Prisila ne utje~e na srca, nego se opravdanje prima ukoliko je vezano za ono na
{to prisila moè da utje~e, a to je izgovor jezikom i izvr{avanje djelima. Pa onaj ko prijateljstvo
i naklonost prema nevjernicima nosi u svome srcu, on je nevjernik u svakom slu~aju. Ako to
svoje prijateljstvo i javno pokaè svojim rije~ima ili djelima, prema njemu }e se pona{ati kao
prema nevjernicima i on }e na ahiretu vje~no boraviti u vatri. A ako to ne ispolji ni rije~ima ni
djelima i (zvani~no) bude postupao po islamskim propisima, onda je sa~uvao svoj imetak i
svoj ìvot, ali je munafik koji }e biti na dnu Dèhennema.
GRANICE PRISILE KOJA SE UZIMA U OBZIR

Koje su to granice prisile na koju se ovdje misli?
[ejhul islam Ibn-Tejmijje, r.a., kaè: Prou~io sam mi{ljenja o pitanju prisile i ustanovio
da se ona razlikuju shodno razlici stvari na koje se odnose. Jer, nije ista vrsta prisile koja se
priznaje u rije~ima koje izvode iz imana i prisila koja se priznaje u slu~aju poklona i sl. Imam
Ahmed je jasno potvrdio na vi{e mjesta da prisila u kufr ne moè biti izuzev mu~enjem,
putem tu~e i vezanja, a da samo prijetnja rije~ima nije dovoljna. A isto tako je rekao da èna
koja je svoj mehr darovala svom muù ima pravo da ga vrati, s tim {to ona u osnovi ne
poklanja svoj mehr, izuzev ako se boji da }e se od nje rastaviti, ili se lo{e prema njoj odnositi.
I u ovom slu~aju bojazan od rastave braka, ili lo{eg odnosa, smatra se prisilom.
Me|utim, ovo i njemu sli~no se ne moè uzeti u obzir kada je u pitanju kufr. Zato, ukoliko
se zarobljenik bude bojao da mu neprijatelji ne}e dozvoliti sklapanje braka, ili da }e ga
rastaviti od ène, njemu u tom slu~aju nije dozvoljeno da izgovori rije~i kufra.317
Dakle, imam Ahmed bin Hambel smatra, a u tome mu je saglasan i Ibn-Tejmijje, da se
prisila u izja{njavanju kao nevjernik, bilo rije~ima ili prijateljevanjem s nevjernicima, ne smatra
vaè}om, sve dok ne dostigne stepen mu~enja udaranjem ili poku{ajem ubistva, i sl. A {to
148 Iman
se ti~e ostalih stvari koje su blaè od toga, kao {to je prilika za vlast, poloàj na koji
postavljaju nevjernici, ili bojazan za imetak, obitelj, domovinu i sl.; sve to nije dovoljno i ne}e
biti primljeno kao opravdanje. Ovo njihovo mi{ljenje podràvaju ajeti koje smo ve} naveli, a
u kojima se zabranjuje vjernicima prijateljevanje s nevjernicima i ono se smatra uzrokom
otpadni{tva i nevjerstva. U ajetu koji slijedi (ajet u kome Allah, d`.{., opravdava onome ko to
u~ini pod prisilom), Allah, d`.{., podvla~i da ljubav prema dunjaluku i `rtvovanje zbog njega
ne}e koristiti ~ovjeku i da mu to ne}e biti opravdanje pred Allahom, d`.{., ukoliko on izusti
ne{to od rije~i ili uradi ne{to ~ime se postaje nevjernikom. Allah, d`.{., kaè:
Zato {to vi{e vole ìvot na ovom nego na onom svijetu, a Allah ne}e ukazati
na pravi put onima koji ne}e da vjeruju. (En-Nahl, 107)
U drugom ajetu, Allah, d`.{., prijeti kaznom onome ko za svoga za{titnika uzme roditelja
ili brata svoga, nevjernika, pa kaè:
O vjernici, ne prijateljujte ni s o~evima va{im, ni s bra}om va{om ako vi{e
vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude s njima prijateljavao, taj
se, doista, prema sebi ogrije{io. (Et-Tevbe, 23)
Pogledaj kako Allah, d`.{., negira da ~ak i najbliì rod bude opravdanjem za prijateljevanje
s nevjernicima. Pa ako ljubav prema ocu, bratu i djetetu nije dovoljno opravdanje za
prijateljevanje s nevjernicima, kako onda da to bude ljubav prema vlasti, imetku i
ovodunjalu~kim ukrasima? Allah, d`.{., odbacio je opravdanje sa osam isprika kojima se
ljudi ~esto ispri~avaju i opravdavaju u ostavljanju onoga {to Allah, d`.{., i Njegov Poslanik,
a.s., od njih traè:
Reci: Ako su vam o~evi va{i, i sinovi va{i, i bra}a va{a, i ène va{e, i rod va{,
i imanja va{a koja ste stekli, i trgova~ka roba za koju strahujete da ne}e pro|e
imati, i ku}e va{e, u kojima se prijatno osje}ate - miliji od Allaha i Njegova
Poslanika, a.s., i od borbe na Njegovom putu, onda pri~ekajte dok Allah Svoju
odluku ne donese. A Allah gre{nicima ne}e ukazati na pravi put. (Et-Tevbe, 24)
Nema sumnje da se prijateljevanjem s nevjernicima iskazuje ljubav i simpatija prema
njima i da se time daje prednost ljubavi prema njima nad ljubavi prema Allahu, d`.{., Njegovom
Poslaniku i borbi na njegovom putu. Sli~no tome spominje se i u sljede}em ajetu:
Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima
koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili o~evi njihovi,
ili sinovi njihovi, ili bra}a njihova, ili ro|aci njihovi. (El-Mudàdele, 22)
ôvjek, dakle, nema opravdanja za prijateljevanje s nevjernicima, ukoliko se boji za svoj
imetak, svoju djecu, ènu, obitelj i sl., ~ime se mnogi ljudi pravdaju.
Pogledak kako je Allah, d`.{., odbio opravdanje onih koji su prijateljevali sa kafirima,
kada su rekli:
Bojimo se da nas ne zadesi kakvo zlo. Allah, d`.{., im je rekao:
Iman 149
O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi

za{titnici! A njihov je i onaj me|u vama koji ih za za{titnike prihvati; Allah,
uistinu, ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ~ine. Zato ti
vidi{ one ~ija su srca bolesna kako se ùre da s njima prijateljstvo sklope,
govore}i: Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi! A Allah }e, sigurno, pobjedu
ili ne{to drugo od Sebe dati, pa }e se oni, zbog onoga {to su u du{ama svojim
krili, kajati. (El-Maide, 51-52)
Ovo je stanje mnogih otpadnika i danas. Kako li su samo opravdanja prija{njih nevjernika
sli~na opravdanjima dana{njih! Na}i }e{ ih da se opravdavaju istim opravdanjima i boje se
nevolje koje su se bojali i njihovi preci, oni }e ti re}i: Kako da ne prijateljujemo, ili ne gradimo
dobre odnose s timi tim, ili sa tom i tom strankom, makar i na ra~un vjere, kad ona ima
podr{ku i za{titu od velikih sila, a mi nismo u stanju da se njima suprotstavimo? Ili kaù:
Kako }emo zanemariti èlju te i te velike sile, makar njena èlja bila i ubijanje muslimana,
njihovo protjerivanje, iskvarivanje njihovog morala, udaljavanje od njihove vjere, i odricanje
od njihove sopstvene zemlje, kako da to u~inimo?! I sam zna{ da mi nismo u stanju opstati
na mjestu gdje smo, ni jednog momenta, ukoliko ne udovoljimo njenim èljama; mi nismo u
stanju `rtvovati na{e poloàje i na{e povlastice!!!
A to je, tako mi Allaha, strah koji nije dozvoljen nego samo ako je u pitanju Allah, d`.{., i
Njegova vjera. A ve} si saznao da u kufr ulazi onaj ko ga dozvoli zbog nekog drugog pored
Allaha, d`.{. Oni su dva puta kufr u~inili: svojim prijateljevanjem sa nevjernicima i svojim
ibadetom njima (strahom od njih), koji nije dozvoljen nego samo Allahu, d`.{.
Ovi, i njima sli~ni, ajeti su jasan dokaz da Allah, d`.{., ne}e nikome opravdati prijateljevanje
s nevjernicima, izuzev ~ija situacija bude kao {to je slu~aj Ammara bin Jasira, zbog kojeg
je Allah, d`.{., objavio ajet u kome se kaè:
Izuzev ko na to bude prisiljen, a njegovo srce ostane ~vrsto u imanu! To, dakle,
zahtijeva da onaj nad kom se vr{i prisila bude pod vla{}u nevjernika, koji su u stanju da ga
ubiju, a olak{ica se u tom slu~aju odnosi samo na vrijeme dok prisila traje. A ako ga ponovo
po~nu mu~iti, on }e ponovo upotrijebiti tu olak{icu. Prenosi se da je Poslanik, a.s., rekao
Ammaru, kada je saznao za njegovu situaciju: A ako se vrati, i ti se vrati!
Ibn-Kudame veli:
Pa ako se ustanovi da onaj ko je bio pod prisilom nije u~inio kufr, odmah nakon prestanka
prisile, od njega }e se traìti da javno ispoljava islam, pa ako to u~ini, on ostaje u svom
islamu. A ako tada ispolji kufr, smatrat }e se nevjernikom od onog momenta kad je izgovorio
rije~i kufra, jer se time ustanovilo da je on zadovoljan kufrom, od momenta kad je to izgovorio
svojom voljom bez prisile.318
Ali, onome ko je prisiljen da u~ini kufr, ili da prijateljuje s nevjrnicima je, svakako, bolje da
se strpi, i da to ne u~ini, pa makar to dovelo i do njegove smrti. Jer, Habbab, r.a., prenosi da
150 Iman
je Allahov Poslanik, a.s., rekao: U narodima prije vas bilo je ljudi koji su mu~eni tako {to bi
se iskopala rupa u zemlji, a zatim u nju stavio ~ovjek kojem bi glavu pilom prepolovili na
dvoje, i meso bi mu odvajali od kostiju èljeznim ~etkama, a da ga to ne bi odvratilo od
njegove vjere.319
To potvr|uje i doga|aj s ljudima Uh|uda, koji se prenosi u Buhariji, a u kome se spominje
{ta su oni uradili od vjernika, ali da su se oni na tome strpili i bili spaljeni na Allahovom putu.
Njih nisu sprije~ili kanali prepuni rasplamtjele vatre da slijede svoju vjeru, nego su ostali
~vrsti u njoj i svoje ìvote `rtvovali na tom putu. To se navodi kao obja{njenje Allahovih,
d`.{., rije~i:
Prokleti neka su oni koji su rovove iskopali, i vatrom i gorivom ih napunili,
kada su oko nje sjedili, i bili svjedoci onoga {to su vjernicima radili. (El-Brud`,
4-7)
Imam Kurtubi, r.a., kaè: Islamska ulema je saglasna u tome da ukoliko neko bude
prisiljen da u~ini kufr, pa izabere smrt, da }e on biti vi{e nagra|en kod Allaha od onoga ko
je izabrao olak{icu.320
POJEDINI PRIMJERI NEZADOVOLJSTVA ISLAMOM

Spomenut }emo samo dva primjera mr`nje prema islamu koja svoga po~inioca odvodi
u otpadni{tvo i kufr, iako on izgovara kelimei {ehadet i sebe naziva muslimanom.
Prvi je: ismijavanje bilo ~emu {to je op}epoznato kao dio islamske vjere. U to spada
ismijavanje Allaha, d`.{., Njegovog Poslanika i Njegove Knjige, ili ismijavanje vjernika zbog
njihovog vjerovanja, i sl. To se temelji na Allahovim, d`.{., rije~ima:
Reci: Zar se niste rugali Allahu, i rije~ima Njegovim, i Poslaniku Njegovu
rugali? Ne ispri~avajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici!
Ako nekima od vas i oprostimo, druge }emo kazniti zato {to su krivci. (Et-
Tevbe, 65-66)
Ovi ajeti objavljeni su nakon {to je neko u pohodu na Tebuk rekao: Nismo vidjeli
pohlepnijih ljudi za hranom, ve}ih la`ljivaca u pri~i i ve}ih kukavica prilikom susreta sa
neprijateljem od na{ih u~a~a!, misle}i na Allahovog Poslanika, a.s., i njegove ashabe -
u~a~e (karije) Kurana. Pa je Malik bin Avf rekao: Laè{, i ti si munafik. Ja }u o tome
obavijestiti Allahovog Poslanika, a.s.! Avf je oti{ao do Allahovog Poslanika, a.s., ali je vidio
da ga je Kuran pretekao. Taj ~ovjek je do{ao Allahovm Poslaniku, a.s., ja{u}i na svojoj devi
i rekao: O Allahov Poslani~e, mi smo se samo igrali i {alili pri~aju}i bilo {ta, samo da nas
pro|e vrijeme! Ibn- Umer veli: Kao da ga sada gledam kako drì za povodac deve Allahovog
Iman 151
Poslanika, a.s., a kamenje priti{}e njegove noge i veli: - Mi smo samo razgovarali i zabavljali
se! - A Allahov Poslanik, a.s., mu odgovara: Zar ste se Allahu, i rije~ima Njegovim, i Poslaniku
Njegovu, rugali? I uop}e se ne okre}e prema njemu niti bilo {ta drugo dodaje.321
Vidovi ismijavanja su mnogobrojni i ne mogu se svi nabrojati, ali svima njima je zajedni~ko
to {to oni ukazuju na omalovaàvanje vjere i nezadovoljstvo njome ili bilo ~ime od nje. To
moè biti rije~ima, moè biti djelima, ili i{aretima, kao {to je i{aret okom, plaènje jezika,
pruànje usne, odmahivanje rukom prilikom slu{anja Kurana i hadisa Allahovog Poslanika,
a.s., ili prilikom spomena akideta ili ne~eg od islamskih poznatih principa, i tome sli~no.
Drugi je: ispoljavanje mr`nje i srd`be prilikom spomena Allaha ili Njegovog Poslanika,
slu{anje Kurana, spomena bilo ~ega od op}epoznatih islamskih vrijednosti pozivom na to.
Jer, Allah, d`.{., kaè:
A kad im se Na{i jasni ajeti kazuju, ti primje}uje{ veliko negodovanje na
licima onih {to ne vjeruju, koji umalo da ne nasrnu na one koji im rije~i Na{e
kazuju. Reci: Ho}ete li da vam kaèm {to }e vam biti mrè od toga? Vatra kojom
Allah nevjernicima prijeti, a grozno }e ona prebivali{te biti. (El-Had`d`, 72)
Zato {to ne vole ono {to Allah objavljuje, i On }e djela njihova poni{titi.
(Muhammed, 9)
152 Iman
RIJEÎ POJEDINIH ALIMA O TOME

[TA PROUZROKUJE ODMETNI[TVO OD VJERE
Smatramo da je korisno da na kraju ovog poglavlja spomenemo rije~i pojedinih alima koji
su precizno odredili djela, rije~i i uvjerenja koja ~ovjeka izvode iz vjere islama, kako bi ~itaoci
mogli ste}i {to jasniju predstavu o svemu tome i kako ne bi sami u njih pali, te kako bi bili u
stanju upozoriti svoju bra}u na njih i sprije~iti ih toga. Jer, uglavnom se ono {to su spomenuli
slaè s mi{ljenjem islamske uleme, a ono oko ~ega su se razi{li, u najblaèm slu~aju, spada
u domen velikih grijeha.
1 - Imam Ibn-Hadèr el-Hejtemi, u svojoj ~uvenoj knjizi Ez-Zevadìr an iktirafil kebair,
veli: U kufr spada i ako ~ovjek bilo kada odlu~i da postane nevjrnik, ili za sebe kaè da }e
postati nevjernikom ako se desi to i to, makar to bilo i nemogu}e. On istog momenta postaje
nevjernikom. Isto tako, ako povjeruje u ne{to {to vodi u kufr, ili u~ini neko od djela koja
izvode iz imana, ili iskaè rije~i koje ukazuju na kufr, bile one iz ubje|enja, ili iz inata, ili u {ali,
kao na primjer da vjeruje u to da ovaj svijet nije nastao, nego da je oduvijek. Ili,ako zanije~e
od Allaha ne{to {to je op}epoznato u islamu o Njemu, da porekne Allahovo, d`.{., znanje ili
Njegovu mo}, ili da Allah, d`.{., zna sve pojedinosti, ili da Allahu, d`.{., pripi{e ono {to mu se
ne moè pripisati, kao {to je boja, na primjer.
Zatim je pre{ao na detaljno obja{njenje ovog pravila koje je naveo, pa kaè: U to spada
i svaki onaj ko u~ini neko djelo za koje svi muslimani tvrde da ne moè proiste}i izuzev od
nevjernika, iako se on naziva muslimanom, kao {to je odlazak u crkvu zajedno s kr{}anima
u njihovoj obredoslovnoj no{nji, i sl. Ili, da u sme}e baci papir na kome ima bilo {ta od
Kurana, ili Allahovo, d`.{., ime; ili da sumnja u poslanstvo nekog od poslanika oko ~ijeg
poslanstva nema razlaza; ili sumnja u objavu bilo koje od Allahovih, d`.{., Knjiga, kao {to je
Tevrat, Indìl, Zebur Davuda, a.s., i Svesci Ibrahima, a.s. Ili da posumnja u kuranski ajet; ili
da posumnja u kufr svakog onoga ko izgovara bilo {ta ~ime se èli ummet odvesti u
zabludu, ili nekog od ashaba proglasiti nevjernikom; ili oskrnaviti Meku i Sveti hram; ili kojim
se èli promijeniti na~in obavljanja hadà, posta ili namaza. Ili se njime èli odobriti ono {to je
haram, kao {to je namaz bez abdesta. Ili se njime dozvoljava uvreda muslimana, ili nevjernika
zimmije bez {erijatski opravdana razloga. Ili kojim se zabranjuje dozvoljeno, kao {to je
trgovina i brak. Ili da za na{eg Poslanika, a.s., kaè da je bio crnac (poniàvaju}i ga), ili da
je umro prije nego {to mu je brada porasla, ili da nije Kurej{evi}, ili da nije od Arapa, jer je
opisivanje Poslanika, a.s., ne~im {to nije istina jedan vid laganja na njega. Isto tako, i
poricanje bilo kojeg svojstva, koje se pouzdano pripisuje Poslaniku, a.s., je kufr, kao {to je
Iman 153
smatranje mogu}im da do|e poslanik poslije njega. Ili da kaè: Ne znam da li je on taj koji
je ro|en u Meki, a umro u Medini, ili je to neko drugi. Ili kaè da se poslanstvo sti~e ili da se
njegov stepen sti~e ~isto}om srca. Ili da kaè: Evlija je bolji od poslanika! Ili da tvrdi da mu
objava silazi, iako nije poslanik. Ili da za sebe, ili nekog, tvrdi da }e u}i u Dènnet prije smrti;
ili na bilo koji na~in omalovaàva na{eg Poslanika, a.s., ili bilo kojeg drugog od poslanika i
meleka: da ga proklinje ili psuje, omalovaàva i njemu se ismijava. Ili da pripi{e neki nedostatak
njemu, njegovom porijeklu, vjeri, djelima, ili na to ukazuje. Ili ga omalovaàva time {to
umanjuje njegovu vrijednost, ili prièljkuje da mu prona|e kakvu mahanu, ili mu pripi{e u
negativnom kontekstu ne{to {to ne prili~i njegovom dostojanstvu. Ili na njegov ra~un zbija
{ale. Ili ga omalovaì zbog bilo ~ega od isku{enja kojima je bio izloèn, ili ga omalovaì zbog
bilo ~ega od normalnih stvari koje zadese svakog ~ovjeka. Sva islamska ulema saglasna je
da nevjernikom postaje ko bilo {ta od toga uradi. I on se ubija i njegovo pokajanje se ne prima
kod ve}ine uleme. Halid bin Velid ubio je ~ovjeka koji mu je rekao: Kod tog va{eg kolege!,
jer je smatrao taj izraz poniàvaju}im za Poslanika, a.s.
Zatim Ibn-Hadèr veli:
Ili bude zadovoljan kufrom, pa makar i indirektno, kao, na primjer, da na bilo koji na~in
ukaè kafiru da ne prima islam, iako ga ovaj nije ni pitao o tome... Ili prièljkivanje kufra
drugom. Ili da kaè muslimanu: O kafire, bez jasnog povoda za to, jer je time islam nazvao
kufrom. Ili da se ismijava Allahovom, d`.{., nare|enju, Njegovom Poslaniku, a.s., ili Njegovim
prijetnjama i obe}anjima. Da, na primjer, kaè: Da mi naredi to i to, ja ga ne bih poslu{ao! Ili:
Da je kiblu u~inio prema toj strani, ja ne bih klanjao! Ili: Da mi dadne Dènnet ja u njega ne
bih u{ao (iz inata ili omalovaàvanja)! Ili da kaè: Ako me kazni zbog toga {to ne klanjam
i pored ovolike moje bolesti i patnje, onda mi je nepravdu u~inio! Ili ako bi nasilnik rekao
onome prema kome ~ini nasilje, nakon {to mu je ovaj rekao da je i to njegovo nasilje po
Allahovoj, d`.{., odredbi, da on radi mimo Allahove odredbe. Ili da neko kaè: Kada bi to
posvjedo~io Poslanik ili melek, ja mu ne bih povjerovao!Ili da kaè: Kada bi taj i taj bio
poslanik, ja ga ne bih slijedio! Ili da kaè: Ako je istina ono {to Poslanik kaè, onda smo
spaseni... Ili da kaè: Rije~i (La havle ve la kuvvete illa billah) ni{ta ne koriste! Isti je slu~aj
i s ostalim dovama koje se prenose od Poslanika, a.s. Ili da kaè: Mujezin laè! Ili njegov
glas uporedi s glasom kr{}anskog zvona. Ili se na bilo koji na~in ismijava ezanu. Ili, iz
poruge, prou~i bismillu pri po~etku nekog haram-djela. Ili, ismijavaju}i se, kaè: Ja se
nebojim Kijametskog dana! Ili za Allaha kaè da nije u stanju prona}i kradljivca. Ili Allahu,
d`.{., pripi{e nepravdu u Njegovim propisima. Ili obu~e odje}u kojom se odlikuju nevjernici
izraàvaju}i time simpatiju prema njihovoj vjeri. Ili da kaè: Jevreji su bolji od muslaimana!
Ili, ako se upita {ta je iman, odgovori: Ne znam, ismijavaju}i se tome. Ili porekne suhbet
Ebu-Bekra, ili potvori Ai{u, r.a., jer on time laè na Kuran, {to nije slu~aj s ostalima od
ashaba. Ili ako za sebe kaè da je Allah, makar i u {ali, ili kaè da ne poznaje prava Allaha,
154 Iman
d`.{., prema nama, izbjegavaju}i obaveze. Ili, ismijavaju}i se, kaè: Dosta mi je bilo Kurana,
ili namaza, ili zikra, i sl. Ili kaè: [ta je to Dèhennem ili Mah{er? Ili, ako kaè: Neka je
Allahovo prokletstvo na sve alime, - jer u to ulaze i poslanici i meleki. Ili, ismijavaju}i se,
kaè: {ta je sa ovim {erijatom? Ili kaè: Ako se ostvari istinski rububijjet, otpada ubudijjet!,
misle}i time na osloba|anje od {erijatskih propisa. Ili tvrdi da je on pre{ao iz svojstava
ljudskosti u svojstvo boànstva. Ili tvrdi da otvoreno vidi Allaha. d`.{., na dunjaluku, ili da s
Njim razgovara. Ili da se Allah, d`.{., prikazuje u lijepom liku. Ili tvrdi da je oslobo|en
{erijatskih obaveza. Ili tvrdi da ~ovjek moè sti}i do Allaha, d`.{., nekim drugim putem,
mimo puta ubudijjeta. Ili kaè: Du{a je od Allahovog, d`.{., nura, pa kad se sastane nur s
nurom, oni se ujedine!322
2 - Ovdje prenosim i rije~i Ibn-Tejmijje, r.a., o zna~enju Allahovih, d`.{., rije~i:
A oni koji ne sude prema onom {to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.
(El-Maide, 44)
Nema sumnje u to da je nevjrnik onaj ko smatra da nije obaveza suditi i vladati po
Allahovim zakonima koje je objavio Svome Poslaniku. Jer, nema ni jednog koji ne èli
pravedno vladati, a pravednost kod njih moè biti ono {to vide njihovi prvaci. âk i mnogi koji
se smatraju muslimanima, sude po svojim obi~ajima koji nemaju nikakvu podlogu u Allahovoj,
d`.{., Knjizi, kao {to je to slu~aj s nekim obi~ajima beduina. Oni smatraju da je to zakon po
kome treba da sude, mimo Kurana i sunneta, a to je, svakako, kufr. Jer, mnogi ljudi su primili
islam, ali sude po starim obi~ajima koje nare|uju njihovi prvaci. Oni, ako saznaju da im nije
dozvoljeno da sude nego samo po Kuranu, a i dalje na tome ostanu, time smatraju da je to
dozvoljeno i postaju nevjrnici.323
O ovoj temi komentator Tahavijje kaè: Ovdje treba napomenuti jednu stvar, a to je da
su|enje i vladanje po zakonima koje nije objavio Allah, d`.{., moè biti kufrom koji izvodi iz
milleta, {to zavisi od situacije u kojoj se nalazi vladar. Ako on smatra da su|enje po zakonima
koje je objavio Allah, d`.{., nije vadìb i da on moè, a i ne mora, po njima suditi, ili ih
omalovaì, iako je svjestan da su oni od Allaha, sve je ovo veliki kufr (koji izvodi iz milleta).324
Hafiz Ibn-Kesir, tuma~e}i ajet:
Zar oni da traè da im se kao u pagansko doba sudi? (El-Maide, 50),
kaè:
Allah, d`.{., kori onoga ko ostavlja Allahov, d`.{., pravedni i savr{eni zakon koji u sebi
sadrì svako dobro i spre~ava od svakog zla, a uzima bilo {ta drugo od mi{ljenja, strasti i
termina koje su ljudi postavili, bez oslonca u Allahovom, d`.{., zakonu. Kao {to su to ~inili
stanovnici dàhilijeta, pa su sudili raznim zabludama i neznanjem koje su sami oni izmi{ljali
povode}i se za svojim strastima. Ili kao {to to ~ine Tatari svojom kraljevskom upravom koju
su preuzeli od svog ~uvenog vladara Dìngis Kana, koji im je napisao El-Jasik, knjigu u
Iman 155
kojoj je sabrao odre|eni broj zakona i propisa koje je uzeo iz raznih prija{njih zakona,
jevrejstva, kr{}anstva, islama i dr. Mnoge od tih zakona je sam on odredio svojom mi{lju
i svojim li~nim prohtjevima. Ti propisi su postali zakon kojim vlada njegovo potomstvo
i daju mu prednost nad zakonom Kurana i sunneta, pa onaj, me|u njima, ko to bude
~inio, svakako postaje kafirom, protiv kog se treba boriti, sve dok se ne vrati zakonu
Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika i dok ga ne primijene u svim sferama ìvota, najkrupnijim
i najsitnijim.325
[ejh Ahmed {akir, u svojoj opasci na ove rije~i Ibn-Kesira, kaè: Zar je, i pored ovoga,
u islamu dozvoljeno da muslimani u svojim zemljama sude po zakonima koji su uzeti iz
evropskih paganskih ateisti~kih zakona? Zakona u koje se upli}u razne ideje i strasti koje
su neosnovane, te ih zato oni, kad god ho}e, mijenjaju, ne gledaju}i uop}e da li oni odgovaraju
islamskim propisima, ili ne?
Muslimani u cijeloj svojoj historiji nisu bili isku{ani ovom vrstom isku{enja, sve dok nisu
do{li Tatari, ~iji period je bio jedan od najmra~nijih i nateìh u historiji muslimana, ali se i pored
toga nisu pokorili tim zakonima, nego je islam obvladao Tatarima i na kraju ih uveo u svoj
zakon, te je i{~ezlo ono {to su oni bili napravili, ustrajno{}u muslimana u njihovoj vjeri i
zakonu. Taj nepravedni zakon je bio nametnut od tada{nje vlasti, ali se niko od pojedinaca
muslimana nije s njim sloìo, niti ga je u~io, niti njemu svoju djecu pou~avao, te je za kratko
vrijeme njegov uticaj i{~ezao.
Pogledajte, samo, ovu o{tru kritiku Hafiza Ibn-Kesira - u osmom stolje}u - tog neislamskog
zakona koji je uveo Allahov neprijatelj, Dìngis Kan? Zar ne vidite kako se on u potpunosti
odnosi na stanje muslimana danas, u 14. stolje}u? Izuzev jednog stolje}a koje smo ranije
spomenuli i rekli da je to bilo vezano za jedan odre|eni sloj u toj vlasti koja se pojavila, ali koja
se za kratko vrijeme uklopila u muslimanski ummet i ubrzo nestalo bilo kakvog traga od
onoga {to su napravili.
Muslimani su se danas na{li u jo{ teòj situaciji i jo{ ve}em zlu i mraku od njih tada, jer
se ve}ina muslimana u svijetu gotovo utopila i prihvatila neislamske zakone koji su gotovo
identi~ni sa Jasikom, koji je sastavio ~ovjek nevjernik, ~iji je kufr bio jasan. Ove zakone
danas sastavljaju i grade ljudi koji sebe smatraju muslimanima i njih danas u~e djeca
muslimana; time se ponose njihovi roditelji i oni sami i na kraju potpuno prihvataju ovaj
(savremeni Jasik) i ismijavaju one koji ga ne prihvataju, a one koji ih pozivaju da se drè
svoje vjere i njenog zakona nazivaju zaostalim, nekulturnim i njima sli~nim ru`nim rije~ima.
~ak i vi{e od toga, oni svoje ruke petljaju i u ono malo {to je ostalo od {erijatskih zakona i
èle da ih prilagode svome novom (Jasiku), nekada postepeno i polako, a nekada podlo i
perfidno, a vrlo ~esto i silom koju im njihova vlast omogu}ava. I otvoreno, bez imalo stida,
kaù da oni rade na odvajanju vjere od dràve! Zar je, poslije ovoga, dozvoljeno bilo kome
od muslimana da prihvati ovu njihovu vjeru - novi zakon?!
156 Iman
Zar je dozvoljeno ~ovjeku muslimanu da se prihvati sudstva u sjeni ovog (savremenog

Jasika) i da se po njemu pona{a ostavljaju}i svoj jasni i ispravni {erijat? Mislim da ne postoji
musliman koji poznaje svoju vjeru i u nju vjeruje u svim njenim pojedinostima, vjeruje da je
ovaj Kuran Allah, d`.{., objavio svome Poslaniku, a.s., i da je on potpuno sa~uvan od bilo
kakve gre{ke, da je pokornost prema Kuranu i prema Poslaniku, koji je s njim do{ao, stroga
obaveza u svakoj situaciji, mislim da ne}e mo}i, a da slobodno ne zaklju~i, bez imalo
dvoumljenja, da se sudska slu`ba u ovom slu~aju smatra neispravnom i ni{tavnom i da se
ona nikako ne moè ispraviti niti odobriti?
Stvar o pitanju ovih ljudskih (neislamskih) zakona je potpuno jasna; oni vode u otvoreni
kufr u koji nema nimalo sumnje. I niko, ko se priklanja islamu, ma ko on bio, nema opravdanja
ukoliko po njima postupa, njima se podvrgava i odobrava ih. I neka se svako toga ~uva, jer
}e svako za svoja djela odgovarati.326
3 - [ejh Ahmed [akir, tako|er, veli za one koji pori~u {erijatsku kaznu za kra|u: Ovo
je Allahov propis o kra|i, koji je neminovan, jasnog teksta i zna~enja i nema nimalo sumnje
u njegovu vjerodostojnost i zna~enje. A Allahov Poslanik, a.s., je taj propis potvrdio njegovim
sprovo|enjem u praksu, pokoravaju}i se tako Allahu, d`.{., i Njegovom nare|enju. Kradljivcu,
mu{karcu ili èni, odsijeca se ruka, i u to nema nikakve sumnje, jer je Muhammed, a.s.,
rekao: Da je Fatima, k}er Muhammedova, ukrala odsijekao bih joj ruku.
Pogledajte, samo, {ta su od nas uradili na{i neprijatelji, kr{}anski misionari i kolonizatori!
Poigrali su se s na{om vjerom, nama su nametnuli proklete paganske zakone kojima su
dokinuli Allahov, d`.{., zakon i zakon Njegovog Poslanika, a.s., a zatim su odgojili generacije
koje se jo{ smatraju na{im, i u njihova srca ulili mr`nju prema tom zakonu i na njihove jezike
stavili rije~i kufra: ovaj zakon je preo{tar i ne odgovara za ovo na{e savremeno doba, doba
razvratne civilizacije. Oni su islamski propis uzeli za predmet ismijavanja i poniènja, {to je
rezultiralo da se zatvori napune stotinama hiljada kradljivaca, samo u na{oj zemlji, zbog
njihovih zakona koje su uveli za kra|u, a koji je uop}e ne spre~avaju i niti }e je ikada
sprije~iti, niti postati lijek za tu ra{irenu bolest.
Zatim su u mozgove obrazovanog sloja ljudi, a posebno odgovornih za ove paganske
zakone, ubacili, kako je oni nazivaju, psihologiju, koja nije nikakva nauka niti na nju li~i, nego
se sastoji iz kontradiktornih strasti i prohtjeva. Svaki prvak od prvaka kufra u ovoj oblasti
ima mi{ljenje koje pobija mi{ljenje njegovih protivnika. Zatim, prilikom primjene zakona, u
psihologiji traè opravdanje za svakog kradljivca, kako mu odgovara. Stvar se jo{ vi{e
pogor{ala, pa su po~eli sami kradljivci pisati knjige kojima poku{avaju opravdati svoje
zlo~ine, a drugi ih po~eli braniti, zauzimaju}i tako poziciju koja }e ih odvesti u vje~nu vatru.
Oni znaju da je zlo~in po~injen, ali ne poku{avaju da ga kritikuju i kazne, nego poku{avaju
da ga ublaè, prou~avaju}i psihi~ko stanje zlo~inca i okolnosti pod kojim je to u~inio!!!
Iman 157
Vodio sam polemiku s mnogim od njihovih velikana i uvidio da oni nemaju nikakva
opravdanja, osim toga {to kaù da kuranski propis po ovom pitanju ne odgovara dana{njem
vremenu!!! I vele da je zlo~inac bolesnik koga treba lije~iti, a ne kazniti. A zaboravljaju
Allahove rije~i o ovom propisu:
Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za
ono {to su u~inili i opomena od Allaha! (El-Maide, 38) Allah, d`.{., je Tvorac svih
stvorenja i On ih najbolje poznaje. On je silan i mudar, te ovu kaznu daje kao opomenu i
sredstvo ustezanja od kra|e. Ovo je jasan kuranski tekst, pa kako oni druga~ije mogu da
postupe? Ovo pitanje, kod nas muslimana, spada u sr` na{eg akideta i imana. A one koji se
smatraju muslimanima, a pori~u kaznu odsijecanja ruke kradljivcu, upitat }emo: Vjerujete li
vi u Allah i da je On stvorio sve {to postoji? Oni }e odgovoriti: Da! Vjerujete li da On zna
sve {to je bilo i sve {to }e se desiti, da On vi{e zna o stvorenjima nego ona sama o sebi i da
zna {ta }e im koristiti, a {ta {tetiti? Oni }e odgovoriti: Da! Vjerujete li da je On poslao
Svoga poslanika Muhammeda, a.s., s Uputom i istinskom vjerom i da je njemu objavio ovaj
Kuran kao uputu i pokazatelj ljudima kako da urede svoj ìvot i u vjeri i u dunjaluku? Re}i
}e: Da! Vjerujete li da je ovaj ajet:
Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove... (El-Maide, 38), dio Kurana?
Re}i }e: Da! Pa za{to se, onda, od njega okre}ete? I kojeg zakona se pridràvate?
A {to se ti~e onih koji sebe smatraju muslimanima, a na bilo koje od ovih pitanja odgovore
negativno, s njima smo zavr{ili i znamo kakav je njihov zavr{etak. Jer, svaki musliman,
u~en ili neuk, obrazovan ili neobrazovan, je svjestan da je onaj ko negativno odgovori na bilo
koje od ovih pitanja, iza{ao iz islama i pao u ponor otpadni{tva od vjere. A s onima koji nisu
muslimani i koji se ne smatraju muslimanima, ne}emo ulaziti u polemiku o ovom pitanju i
ne}emo se povesti za njihovom pri~om, jer oni ne vjeruju u ono {to mi vjerujemo i oni ne}e
biti zadovoljni s nama sve dok ne budemo govorili isto kao i oni. Allaha, d`.{., molimo da nas
toga sa~uva!
A da oni koji sebe smatraju muslimanima imaju pameti, shvatili bi da nekoliko odsje~enih
ruku kradljivaca svake godine zna~i spas cijele dràve od najezde kra|e. I u godini dana ne
bi bilo nego samo nekoliko kra|a, {to bi predstavljalo veliku rijetkost, a zatvori bi se ispraznili
od stotina hiljada koji su ta mjesta pretvorili u prave {kole za obu~avanje u svim vrstama
zlo~ina. Kada bi to shavtili, oni bi to i prihvatili i primijenili u praksi, ali, oni ostaju ustrajni u
svom batiluku, kako bi njima bili zadovoljni njihovi gospodari i u~itelji. Ali oni, i pored toga,
nikada njima ne}e biti zadovoljni.327
4 - Jedna od zna~ajnih fetvi po pitanju pojedinih sekti koje su se odmetnule od islama je
fetva Ibn-Tejmijje, r.a., kojom je odgovorio na pitanje o nusajrijama, a koja glasi: Neka je
158 Iman
hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! Sekta ~iji se pripadnici nazivaju nusajrije i ostale
grupe karamita batinija je u ve}em kufru od jevreja i kr{}ana, ~ak i od mnogih mu{rika. I
njihova {teta za ummet Muhammeda, a.s., je ve}a od {tete koju nam nanose nevjernici,
na{i otvoreni neprijatelji, kao {to su kafiri me|u Tatarima, Evropljanima i sl. Jer se ovi pred
obi~nim muslimanima predstavljaju kao veliki ljubitelji Ehli bejta, a oni uop}e ne vjeruju u
Allaha, niti Njegova Poslanika, niti u Njegovu Knjigu. Niti vjeruju u bilo kakva nare|enja i
zabrane od Allaha, niti u kaznu i nagradu, niti u Dènnet i Dèhennem, niti u bilo koga od
poslanika prije Muhammeda, a.s., niti u bilo koju prija{nju vjeru. Nego uzimaju Allahove,
d`.{., rije~i i rije~i Njegovog poslanika, koje su poznate svim muslimanima, a zatim ih
tuma~e na svoj na~in kako bi dokazali ispravnost stvari koje oni izmi{ljaju i tvrde da su one
od (ilmul batina) su{tinske stvari. I oni uop}e nemaju granicu u nevjerstvu koje proteìraju
po pitanju Allahovih, d`.{., svojstava i Njegovih ajeta i iskrivljivanju rije~i Allaha, d`.{., i
Njegovog Poslanika, a.s.... A zatim je rekao: Nama je poznato da su primorske krajeve
[ama osvojili kr{}ani koji su uvijek dobri sa svakim ko je neprijatelj muslimanima i znamo da
oni (Nusajrije) pomaù kr{}ane protiv muslimana. I znamo da je jedna od najve}ih nevolja
za njih pobjeda muslimana nad Tatarima, a od najve}ih praznika su dani u kojima kr{}ani
osvoje neki od pograni~nih gradova muslimana. Ovi neprijatelji Allaha i Njegovog Poslanika,
a.s., namnoìli su se u priobalnim podru~jima koja su odmah nakon toga osvojili kr{}ani, a
zatim su njihovim sebom osvojili Kudsi {erif i ostale gradove. A poznato je da su oni bili
najve}i uzrok svemu tome. Zatim je Allah, d`.{., podario ovom ummetu poznate vladare
mudàhide, kao {to je {ehid Nuruddin i Salahuddin i njihovi sljedbenici, koji su oslobodili ta
priobalna podru~ja od kr{}ana i od nusajrija koji su s njima bili. A zatim su oslobodili Egipat,
nakon {to su oni (nusajrije) njime vladali oko 200 godina u uskoj saradnji s kr{}anima, ali su
muslimani poveli dìhad protiv njih i pobijedili ih.
Isto tako je poznato da su Tatari u{li u Bagdad i ubili halifu i druge muslimanske vladare,
najvi{e zbog njihove pomo}i i podr{ke...
I oni se nazivaju poznatim nadimcima kod muslimana, nekad ih zovu (melahide) ateisti,
nekad Karamita, nekad Batinije, nekad Ismailijje, nekad El-Huremijje, a nekad El-Muhammere.
Neki od ovih nadimaka odnose se na sve njih, a neki ukazuju samo napojedine njihove
sekte... I nema sumnje u to da je dìhad protiv njih i sprovo|enje Allahovog, d`.{., zakona
nad njima, jedno od najbogougodnijih djela i jedna od najve}ih obaveza. Taj dìhad je bolji od
dìhada protiv mu{rika i kitabija koji se ne bore protiv muslimana. Jer je dìhad protiv njih
jedna vrsta dìhada pritv otpadnika od vjere. A Ebu-Bekr i ostali ashabi su po~eli s dìhadom
protiv odmetnika prije dìhada s nevjernicima od kitabija. A i {teta za muslimane od ovih je
daleko ve}a od {tete drugih. Svaki musliman duàn je u~initi sve {to je u stanju na tom polju.
Nikome nije dozvoljeno da krije bilo {ta {to sazna o njima, nego je duàn da to prenosi
ostalim muslimanima kako bi saznali pravu istinu o njima. I nikome nije dozvoljeno da pre{uti
Iman 159
ukoliko se niko ne bude borio protiv njih. A onaj ko pomogne u borbi protiv njihovog zla kao
i u borbi protiv poku{aja njihove upute, imat }e nagradu kod Allaha koju ne zna niko osim
Allaha, d`.{.!328
OPREZNOST PRI PROGLA[AVANJU

KAFIROM ODRE\ENE OSOBE
Komentator Tahavijinog Akaida veli:

O izmi{ljenim, neispravnim i iskrivljenim rije~ima, koje u sebi sadrè negiranje onoga
{to je utvrdio Allah, d`.{., ili Njegov Poslanik, a.s., ili tvrdnju onoga {to su oni porekli,
nare|ivanje onoga {to je zabranjeno, ili zabranjivanje onoga {to je nare|eno, o tome se
mora kazati istina i potvrditi prijetnja na koju ukazuju dokazi Kurana i sunneta. Mora se
objasniti da su one kufr i re}i za onoga ko ih izgovori da je kafir i sl. A {to se ti~e odre|enog
~ovjeka, ukoliko se postavi pitanje je li on taj na koga se prijetnja odnosi i je li kafir, mi za
njega ne moèmo re}i bilo {ta {to se kosi s kelimei {ehadetom. Jer je jedan od najve}ih
grijeha tvrditi za odre|enog ~ovjeka, poimenice, da mu Allah, d`.{., ne}e oprostiti i da mu se
ne}e smilovati, nego da }e vje~no u vatri boraviti, jer je to presuda koja vaì za nevjernika
poslije njegove smrti.329 Jer, doti~ni ~ovjek moè biti mud`tehid koji je pogrije{io, ali mu je
Allah, d`.{., oprostio. Moè biti ~ovjek do kojeg nisu stigli doti~ni dokazi, a moè biti ~ovjek
koji je jaka imana i koji ima dosta dobrih djela zbog kojih }e mu Allah, d`.{., oprostiti, kao {to
je oprostio onome koji je rekao: Kad umrem, vi smrvite moje ostatke i onda ih raspr{ite...
pa mu je Allah, d`.{., oprostio zbog njegovog straha od kazne.330
Me|utim, ova na{a opreznost u odre|ivanju njegovog statusa na Ahiretu nas ne spre~ava
da ga kaznimo na ovom svijetu, kako bismo sprije~ili njegovu novotariju s kojom je do{ao i
da od njega traìmo pokajanje, pa ako ne bude htio, da ga ubijemo. A ako su rije~i koje je
izgovorio same po sebi kufr, za njih }emo re}i da su kufr i da onaj ko ih izgovori postaje
kafirom pod odre|enim uvjetima i ukoliko nema zadovoljavaju}eg opravdanja.331
Iz ovoga se jasno vidi da treba biti oprezan u progla{avanju nevjernicima odre|enih
osoba. Ima nekoliko va`nih stvari koje se moraju uzeti u obzir prilikom govora o stvarima
koje izvode iz islama.
Prvo: mnogo je stvari koje su u suprotnosti sa kelimei {ehadetom, zbog toga {to su
opre~ne imanu u Allaha, d`.{., ili su opre~ne vjerovanju u Poslanika, a.s., i u ono s ~im je on
do{ao. Svaki musliman koji za ne{to od njih sazna, duàn je da na to upozori i da ukaè na
kuranski i hadiski dokaz za to i da objasni pravila i obaveze vezane za doti~nu stvar, u
160 Iman
granicama svoga znanja i svojih mogu}nosti. Jer, to spada u dostavu i poja{njenje vjere i u
nare|ivanju dobra i odvra}anje od zla, a ko to bude ~inio, imat }e veliku nagradu kod Allaha,
d`.{., ukoliko bude imao ispravan nijjet.
Drugo: Ono {to izvodi iz imana razlikuje se po ja~ini ukazivanja na kufr. Ne{to na kufr
ukazuje direktno, a ne{to indirektno, {to se razumije iz rije~i. Druga vrsta obuhvata stvari
koje se vrlo lako uo~e, a i one za koje je potrebno vi{e pa`nje i prou~avanja. Onaj ko po~ini
ne{to od prve vrste, za njega se moè re}i da je kafir i za to opravdanja nema, izuzev u
slu~aju prisile, koju smo ve} objasnili i pod uvjetom da se to ograni~i samo na izgovor
jezikom, a nikako i uvjerenje srcem. Isti je slu~aj is pojedinim pojavama koje su bliè drugoj
vrsti, kao {to je onaj ko za sebe tvrdi da je bog, jer to zna~i da on Allahu, d`.{., pripisuje
sudruga, iako nije zanijekao boànstvo Allaha, d`.{. Tako je i s onim ko sebi pripisuje neko
od svojstava Allaha, d`.{., kao {to je, na primjer, dozvoljavanje i zabranjivanje
(zakonodavstvo) ljudima. Ili kao {to je onaj ko smatra da je materija vje~na (bez po~etka i
kraja), iz ~ega proizilazi da ga Allah, d`.{., nije stvorio, jer se to nikako druga~ije ne moè
protuma~iti. I to je po svojoj snazi ravno otvorenom kufru. Isti je slu~aj s onim ko kaè
onome ko pori~e postojanje Allaha, d`.{.: Istinu si rekao, ili: To je istina, jer to nimalo
manje ne upu}uje na kufr nego rije~i onoga ko pori~e. Pokazatelj ja~ine ukazivanja na kufr
moè biti i u~estala pojava djela irije~i, od odre|enog ~ovjeka koji izvode iz imana i ustrajnost
u njima. U to spada i ustrajnost ~ovjeka u prijateljevanju s nevjernicima i u~estalost radnji
koje ukazuju na to. Op}epoznato je da je nemogu}e na}i opravdanje ~ovjeku koji cijelog
svog ìvota stalno ~ini djela i izgovara rije~i koje vode u kufr, ili ukazuju na njegovo zadovoljstvo
njime.
A {to se ti~e onoga koji u kufr ulazi ne~im {to se podrazumijeva iz njegovih rije~i, ili djela,
ili ne~im {to iz toga proisti~e, u takvim slu~ajevima treba biti oprezan, kad se odnose na
odre|enog ~ovjeka. Opreznost mora biti sve ve}a ukoliko se obaveznost kufra iz u~injenog
ili kazanog smanjuje ili udaljuje.
U takvim slu~ajevima uzet }e se u obzir sve okolnosti koje su usko vezane za taj
slu~aj.332 Ovakve slu~ajeve mogu razmatrati samo oni koji posjeduju sudstvo i vlast u
islamskoj dràvi. Za to navodimo primjer:
Ako bi jedan ~ovjek bacio bilo {ta od Kurana u sme}e (nedàset), taj njegov postupak,
bez obzira od koga on bio, po mi{ljenju cjelokupne uleme, doti~nog odvodi u kufr. Jer iz tog
~ina neminovno proisti~e da taj ~ovjek omalovaàva Allahove, d`.{., rije~i. I ako ga neko
vidi, ima pravo da kaè da je to djelo kufr. Ali, on ne smije doti~nog ~ovjeka proglasiti kafirom
dok ne sazna najmanje dvije stvari: da li je taj ~ovjek znao da je to {to je bacio dio Kurana
i da li je znao da ga baca u nedàset? A ako to sazna, tako {to }e, na primjer, doti~ni potvrditi
da on to zna, tek onda moè ga smatrati kafirom. Ali, moè se desiti da taj ~ovjek bude
nepismen i da ne zna {ta je bacio i da nije svjestan na kakvo mjesto je bacio. U tom slu~aju
Iman 161
bi ovo bio otvoreni dokaz da taj ~ovjek nije imao namjeru poniziti Kuran i njemu se to pra{ta.
Zato je obavezna opreznost pri progla{avanju kafirom odre|enig ~ovjeka, izuzev ako
uradi ne{to {to je otvoreni kufr koji se ne moè ni~im drugim protuma~iti, uz obavezu
upozoravanja na sve rije~i i djela koja vode u kufr, ukoliko za njih nema prihvatljivog
opravdanja.
Tre}e: dva va`na propisa se odnose na onoga ko u~ini kufr. Prvi je dunjalu~ki: primjenu
svih propisa na koje ukazuju {erijatski zakoni po pitanju doti~nog, a koji se grade na onome
{to se jasno vidi iz postupaka doti~nog bez istraìvanja onoga {to se u njegovom srcu krije.
Kao {to je pogubljenje odmetnika ukoliko se ne pokaje, rastavljanje izme|u njega i njegove
supruge, zabrana jedenja mesa koje on zakolje, zabrana udaje za njega i drugo. Sve ovo
vezano je za ljudske propise na ovom svijetu i oni se sprovode nad odre|enom osobom.
Pojedini od tih propisa spadaju u kompetencije imama (islamskih vladara), kao {to je traènje
pokajanja i ubistvo. Drugi je propis vezan za ahiret: odmetnik od vjere zasluùje vje~nu
patnju u dèhenemskoj vatri. Ovu presudu i njeno izvr{enje nad onim ko je zasluùje moè
izdati i odobriti samo Allah, d`.{. A mi to ne moèmo znati na ovom svijetu, jer to uop}e ne
spada u domen ljudi. Zato niko na ovom svijetu nema pravo tvrditi da zna mjesto nekoga u
Dènnetu ili Dèhennemu, izuzev onih (poslanika) kojima je Allah, d`.{., otkrio ne{to od
toga, kao {to je Allahov Poslanik, a.s., obradovao desetericu ashaba Dènnetom. Ili kao {to
su oni o kojima Kuran govori da su stanovnici Dèhennema, i za koje je to kazao Allahov
Poslanik, a.s. Primjer toga je Ebu-Leheb, o kome Kuran govori. Mi imamo pravo op}enito
kazati: ko zanije~e Allaha, d`.{., ili se odmetne od svoje vjere, on }e vje~no boraviti u vatri
i njemu je Dènnet zabranjen. Na ovome se mora zadràti musliman i ne smije i}i dalje, jer
}e u protivnom pre}i granicu i postati nepravedan i nasilnik. Ve} smo spomenuli {ta o tome
kaè komentator Akaida Tahavije, a sam Tahavije, r.a., kaè: I ni za jednog od njih ne
kaèmo da }e u}i u Dènnet ili Dèhennem.333
ZAVR[NA RIJE^
ISLAMSKI STAV
PREMA GRE[NICIMA
Iman 165
SAMO GRIJE[ENJE
NE IZVODI IZ ALLAHOVE, D@.[., VJERE
Ve} smo naveli rije~i Tahavije, Allah mu se smilovao: Mi nikog od pripadnika na{e Kible
ne smatramo nevjernikom zbog grijeha koji po~ini, ukolikoga ne smatra dozvoljenim, i ne
kaèmo: Grijeh ne {teti onome ko ga ~ini, ukoliko je mumun.
Imam Newewi, Allah mu se smilovao, kaè: Dobro znaj da je stanovi{te ehli sunneta i
da pobornici istine od prija{njih i sada{njih generacija muslimana stoje na stanovi{tu da }e
onaj, ko umre vjeruju}i u Allaha, d`.{., i ne pripisuju}i Mu druga, sigurno, i u svakom slu~aju
u}i u Dènnet. Pa ako bude ~ist od grijeha, tako {to je maloljetan, lud - koji je poludio prije
punoljetstva, pokajnik iskrenom tevbom od {irka i drugih grijeha, ukoliko ne po~ini grijeh
poslije svoje tevbe i onaj kome je Allah, d`.{., podario da uop}e ne bude isku{an grijesima,
svi oni }e u}i u Dènnet, a da uop}e ne u|u u Dèhennem, s tim {to }e i oni pre}i preko
njega, uz poznata razmimoilaènja po tom pitanju. A najispravnije mi{ljenje je da }e taj prelaz
biti preko }uprije koja }e biti postavljena preko Dèhennema, Allaha, d`.{., molimo da nas
sa~uva od njega i od svih ostalih neda}a! A {to se ti~e onih koji budu imali grijeha i umru prije
pokajanja, oni }e biti pod milo{}u Allaha, d`.{.; ako bude htio, oprostit }e im i odmah ih uvesti
u Dènnet, kao i prvu grupu, a ako bude htio, kaznit }e ih onoliko koliko On ho}e, shodno
njihovim grijesima, a zatim }e ih uvesti u Dènnet. Dakle, niko od onih koji umru s tevhidom
ne}e vje~no ostati u Dèhennemu, ma koliki grijesi bili. Kao {to ne}e u}i u Dènnet niko od
onih koji umru kao nevjernici, ma kolika njihova dobra djela bila. Ovo je, ukratko, stav
sljedbenika Istine o ovom pitanju. Mnogo je dokaza iz Kurana i sunneta i konsenzusa
islamske uleme koji su potvrda ispravnosti ovog pravila. Ti mnogobrojni dokazi iz Kurana i
sunneta, koji su tevaturom preneseni, izvor su nepobitnog znanja o tome. Kad smo ve}
utvrdili ovo pravilo, onda }emo sve hadise koji se prenose na tu temu prema njemu uzimati.334
Pa ako nai|emo na hadis koji se na prvi pogled suprotstavlja ovom pravilu, du`ni smo ga
protuma~iti u skladu s njime, kako bismo na taj na~in uskladili {erijatske dokaze.335
Onaj, dakle, ko umre s imanom, nakon {to je iskreno svojim srcem {ehadet donio,
sigurno }e u Dènnetu zavr{iti i u vatri ne}e vje~no boraviti, bez obzira koliki njegovi grijesi
166 Iman
bili, ukoliko ih ne bude smatrao dozvoljenim, ili poricao ne{to od op}epoznatih islamskih
stvari, ili uradio ne{to ~ime poni{tava svoj kelimei {ehadet, o ~emu smo detaljno govorili.
Dakle, samo grije{enje nije dokaz poni{tavanja kelimei {ehadeta i nije uzrokom vje~nog
boravka u vatri.
Na ovo pravilo upu}uju mnogi hadisi koji govore o tome da je Dènnet kona~no boravi{te
svih onih koji iskreno svojim srcem donesu kelimei {ehadet. Jer, njime ukazuju na tevhid i
prihvatanje Poslanika, a.s., sa svim onim s ~ime je do{ao. Pojedini od ovih hadisa jasno
ukazuju na to da ~ak i veliki grijesi, sami po sebi, nisu razlog neulaska u Dènnet na kraju,
pa makar vjernik bio ka`njem zbog njih.
Evo nekih hadisa o tome:
1 - Usman, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ko umre vjeruju}i da nema
drugog boga, osim Allaha, u}i }e u Dènnet.336
2 - Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Svjedo~im da nema
drugog boga, osim Allaha, i da sam ja Allahov poslanik, rije~i su koje }e svakog onog ako
Allaha, d`.{., sretne s njima, nimalo u njih ne sumnjaju}i, uvesti u Dènnet.337
3 - Ubade bin Samit, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ko kaè: Svjedo~im
da nema drugog boga, osim Allaha, Njemu niko nije ravan, da je Muhammed Njegov rob i
poslanik, da je Isa Allahov rob, sin Njegove robinje i Njegova rije~ koju je poslao Merjemi, i
da je on od Njegovog duha, da je Dènnet istina, da je Dèhennem istina, Allah, d`.{., }e ga
uvesti u Dènnet na koja god, od njegovih osam vrata, èli. U drugom rivajetu stoji: Uvest
}e ga u Dènnet ma koliko mala njegova dobra djela bila.338
4 - El - Abbas bin Abdul Muttalib, r.a., prenosi da je ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
kada je rekao: Slast imana je okusio onaj ko je zadovoljan Allahom kao svojim gospodarom,
islamom kao svojom vjerom i Muhammedom, a.s., kao svojim poslanikom.339
5 - Stanovnici Dènneta }e u}i u Dènnet, a stanovnici Dèhennema u Dèhennem, a
zatim }e Allah, d`.{., re}i: Izvedite iz njega svakog u ~ijem srcu ima imana koliko zrno
goru{ice.340
6 - Prenosi se da je Marur bin Suvejd rekao: ûo sam Ebu-Zerra kako prenosi da je
Allahov Poslanik, a.s., rekao: Do{ao mi je Dìbril i donio radosnu vijest, rekav{i da }e svako
onaj ko od tvog ummeta umre ne pripisuju}i druga Allahu, u}i u Dènnet, pa sam mu ja
rekao: I ako bude ~inio blud i krao? On odgovori: I ako bude ~inio blud i krao.341
Imam Newewi, u komentaru ovoga hadisa, veli: {to se ti~e presude Poslanika, a.s., da
}e onaj ko umre u {irku u}i u Dèhennem, a onaj ko umre ne ~ine}i {irk u Dènnet, u tome
su saglasni svi muslimani. {to se ti~e ulaska mu{rika u Dèhennem, to se odnosi na sve
mu{rike op}enito; oni }e u}i u njega i u njemu vje~no boraviti. I u tome nema razlike izme|u
kitabije, Jevreja ili kr{}anina i izme|u idolopoklonika i ostalih nevjernika. I kod pobornika
istine nema razlike izme|u onoga koji ne vjeruje iz inada i drugih, niti izme|u onih koji su na
Iman 167
suprotnom pravcu od muslimana i onih koji se pripisuju islamu, ali se ustanovilo da su oni
u~inili kufr na bilo koji na~in. A {to se ti~e ulaska u Dènnet onog ko nije {irk u~inio, to je isto
tako neprikosnovena stvar. Me|utim, ako ne bude ~inio velike grijehe i nije umro u njima bez
pokajanja, u}i }e u Dènnet odmah, a ako bude ~inio velike grijehe i umro na tome prije nego
{to se pokaje on }e biti pod milo{}u Allaha, d`.{., pa ako mu oprosti, u}i }e u Dènnet
odmah, a ako ne, bit }e ka`njen vatrom a zatim }e biti izveden iz nje i ostati u Dènnetu
vje~no... A {to se ti~e rije~i Poslanika, a.s.: I ako bude ~inio blud i krao, one su dokaz za
stav ehli sunneta da se ne moè tvrditi da }e grije{nici obavezno u}i u Dèhennem i da }e
oni, iako u|u u Dèhennem, iza}i iz njega i zavr{iti u Dènnetu vje~no.342
[to se ti~e hadisa na koje ukazuje imam Newewi u ve} navedenom citatu:
Pa ako ~ujemo za hadis koji je suprotan spomenutom pravilu, du`ni smo ga protuma~iti
u svjetlu tog pravila kako bismo suglasili {erijatske dokaze koji se mogu svrstati u nekoliko
vrsta. Jedan dio njih po svom prvotnom zna~enju ukazuje da ~ovjek koji ~ini pojedine velike
grijehe izlazi iz imana. Drugi dio sadrì odricanje Allahovog Poslanika, a.s., od onoga ko
po~ini odre|ene grijehe i tre}a grupa u kojoj se pojedini grijesi nazivaju kufrom i {irkom.343
Od tih hadisa spominjemo slijede}e:
1 - Psovanje muslimana je fisk (grijeh), a borba protiv njega je kufr.344
2 - Nemojte se, nakon mene, povratiti u kufr ubijaju}i jedni druge!345
3 - Ko se zakune ne~im drugim, mimo Allaha, u~inio je {irk.346
4 - Dvije stvari ukoliko se na|u kod ljudi odvedo{e ih u kufr: omalovaàvanje nekoga
zbog porijekla i naricanje za umrlim.347
5 - Kad ~ovjek ~ini zinaluk, prestaje biti vjernik dok je u tom ~inu, kad krade, prestaje biti
vjernik dok je u kra|i, kada pije alkohol, prestaje biti musliman dok to ~ini, a poslije toga moè
u~initi pokajanje.348
6 - Ko digne oru`je protiv nas, nije od nas; ko nas vara, nije od nas.349
7 - Nije od nas onaj ko se udara po obrazima, cijepa odje}u ili poziva u bilo {ta od
dàhilijeta.350
Ima jo{ hadisa koji su sli~ni ovima i njih niko nije bukvalno shvatio, osim Haridìja, koji
smatraju nevjernikom po~inioca velikih grijeha. A ehli sunnet zauzima stav da se svi ovi
hadisi moraju protuma~iti u skladu s navedenim pravilom.
U ovoj mjeri je saglasna ulema ehli sunneta, ali se razilaze po pitanju tuma~enja tih
hadisa:
Neki od njih smatraju da se pod kufrom u ovim hadisima misli na kufr nime (poricanje
Allahove, d`.{., blagodati), a ne kufr koji izvodi iz dina. Neki od njih smatraju da se ovim
hadisima èli samo ukazati na veli~inu i opasnost od spomenutih grijeha. Neki, pak, smatraju
da se kufr u spomenutim hadisima odnosi na onoga ko grijehe o kojima govore smatra
dozvoljenim. Pa ko dozvoli bilo {ta od tih grijeha, postaje nevjernikom, otpadnikom. A me|u
168 Iman
njima ima i onih koji to druga~ije promatraju, pa svaki od tih hadisa tuma~e shodno pravilu
koje smo spomenuli kod ehli sunneta (da po~inioci velikih grijeha ne}e ostati vje~no u
Dèhennemu) i oni se ne drè jednog op}eg tuma~enja koje vaì za sve hadise. A neki od
njih smatraju da se ovim hadisima èli ukazati na djela i rije~i koji su rezultat kufra, a ne
imana, i da ih iman ne zahtijeva, nego, naprotiv, zahtijeva udaljenost od njih.351
Imam Ebu-Ubejd el-Kasim bin Selam, r.a., nakon {to je spomenuo neka od spomenutih
tuma~enja i njihovu slabost, kaè: Ono {to mi smatramo o ovom pitanju je da grijesi ne bri{u
iman i ne vode u kufr, nego oni nije~u ispravnost i iskrenost imana kojim Allah, d`.{., opisuje
mumine i to im uvjetuje na vi{e mjesta u Kuranu. Allah, d`.{., kaè:
Allah je od vjernika kupio ìvote njihove i imetke njihove u zamjenu za
Dènnet koji }e im dati - oni }e se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti.
On im je to zbilja obe}ao u Tevratu i Indìlu i Kuranu -, a ko od Allaha dosljednije
ispunjava obe}anje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim
ugovorili, i to je veliki uspjeh. Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i
poste, i molitvu obavljaju, i traè da se ~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju
i Allahovih propisa se pridràvaju. A vjernike obraduj! (Et-Tevbe, 11-12)
Ono {to èle - vjernici }e posti}i, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju.
Do rije~i Allaha, d`.{.:
I koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, - oni su dostojni nasljednici, koji
}e Dènnet naslijediti, oni }e u njemu vje~no boraviti. (El-Muminun, 1-11)
Pravi vjernici su samo oni ~ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene,
a kad im se rije~i Njegove kazuju, vjerovanje im pove}avaju i samo se na
Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljaju i dio od onoga {to im Mi
dajemo, udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici, - njih po~asti, i oprost, i obilje
plemenito kod Gospodara njihova ~ekaju. (El-Enfal, 2-4)
Ebu-Ubejd veli: Ovi ajeti obja{njavaju i detaljno razlaù svojstva imana koja se traè od
vjernika, i negiraju grijehe povezane s imanom. Zatim ih hadisi koji govore o osobinama
vjernika jo{ vi{e obja{njavaju. Po{to su se grijesi pomije{ali s imanom koji se veè za druge
stvari, a ne za njih, onda se moè re}i da to nisu uvjeti koje je Allah, d`.{., postavio
vjernicima, niti su znaci koji ukazuju na vjernike, te se od takvih negira istinski (nenatrunjeni)
iman, ali se ne pori~e ime. Pa ako neko upita: Kako je to mogu}e da kaèmo za nekoga da
nije vjernik, ali da ime imana ostaje pri njemu?, odgovorit }e mu se da je to poznato u
arapskom jeziku i nije uop}e ~udno da se nije~e posao onoga koji ga je uradio, ako taj njegov
posao nije bio kakav treba. Zar nisi ~uo da oni kaù nekome koji je ne{to slabo i nestru~no
uradio: Ti nisi ni{ta uradio, niti si {ta napravio. Dakle, u ovom slu~aju negira se kvalitet
posla, a ne sam posao. On je, dakle, kod njih radnik samo formalno (po imenu), a nije radnik
Iman 169
po kvalitetu. Arapi imaju obi~aj kazati i vi{e od toga, kao {to je slu~aj sa onim ko je neposlu{an
svojim roditeljima i koji ih ~ak i ezijjeti, oni za njega da uop}e nije dijete (svojih roditelja), iako
znaju da je on njihov. Isto tako kaù za brata i ènu... Zatim, Ebu-Ubejd kaè:
Isti je slu~aj i s hadisima u kojima se Poslanik, a.s., odri~e odre|enih gre{nika. Oni su
kao rije~i onoga ko kaè: Ko uradi to i to, nije od nas. I smatramo da nema ni{ta od grijeha
{to bi bilo razlogom odricanja od Poslanika, a.s., i njegovog ummata. Nego to, kod nas,
zna~i da doti~ni (gre{nik) nije pokoran nama, niti se ugleda na nas, niti po{tuje na{e propise...
A {to se ti~e hadisa u kojima se spominje {irk i kufr, i da grijesi vode u njih, oni kod nas
nemaju zna~enje da ti grijesi ne rezultiraju kufrom i {irkom koji poni{tava iman vjernika, nego
se njima ho}e re}i da su spomenuti grijesi obi~aji i osobine nevjernika i mu{rika.352
Postoji i nekoliko nepobitnih {erijatskih dokaza i indicija koji upu}uju na to da je nu`no
alegori~no tuma~enje ovih hadisa:
Prvo: mnogi su hadisi koji nedvosmisleno ukazuju na to da gre{nici ne}e ostati vje~no
u Dèhennemu, nego }e njihov kraj biti u Dènnetu. Bilo nakon privremene patnje u
Dèhennemu, bilo nakon oprosta i pomilovanja od Milostivog, Samilosnog, a ve} smo neke
od tih hadisa naveli. U nekom od njih se spominju grijesi koji su po svojoj stvarnosti ve}i od
pojedinih djela koja se u nekim hadisima nazivaju kufrom. Zinaluk i kra|a su ve}i grijesi od
psovanja vjernika i gatanja i od naricanja za umrlim koji se nazivaju kufrom.
Drugo: da su te stvari koje se spominju u pojedinim hadisima kao kufr uzrok otpadni{tva,
onda bi se prema takvima postupilo po propisu u kome su saglasni svi muslimani, a o kome
je Poslanik, a.s., u sahih hadisu rekao: Ko promijeni svoju vjeru, ubijte ga! 353 Isto tako
nalazimo da je Allah, d`.{., propisao odsijecanje ruke za kradljivca, a za bludnika i onoga koji
potvori muslimana za blud, bi~evanje, a da po~inioci spomenutih grijeha postaju nevjernicima,
njima ne bi bilo druge presude do ubistvo. Pa da su nevjernici, ne bi im kazna bila odsijecanje
ruke i bi~evanje, i ne bi se primilo pra{tanje ubici od rodbine ubijenog, jer se po pitanju
odmetnika ne prima oprost ni od kog na ovom svijetu. A dokazi iz Kurana, Sunneta i
konsenzusa islamske uleme ukazuju da se bludnik, kradljivac i onaj koji potvori drugog, ne
ubijaju, nego se nad njima primijenjuju spomenuti {erijatski propisi, {to ukazuje da oni nisu
odmetnici od vjere.354
Tre}e: U Kuranu nalazimo ajete u kojima Allah, d`.{., po~inioca velikih grijeha svrstava
u vjernike i pripisuje mu svojstva imana i bratstvo po imanu.355
Allah, d`.{., kaè:
O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene... Sve do Allahovih, d`.{.,
rije~i: A onaj kome rod njegovog (ubijenog) brata oprosti, neka oni velikodu{no
postupe... (El-Bekare, 178)
Allah, d`.{., dakle, u ovom ajetu ne smatra ubicu izvan grupe vjernika i ~ini ga bratom
rodbine ubijenog, a bez sumnje je da se misli na bratstvo po vjeri.356
170 Iman
Isto tako, Allah, d`.{., kaè:

Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih..., sve do Allahovih,
d`.{., rije~i: Vjernici su samo bra}a, zato pomirite va{a dva brata... (El-
Hudùrat, 9-10)
PRIPADNICI EHLI SUNNETA PRIZNAJU KAZNE

KOJE SU SPOMENUTE ZA ODRE\ENE GRIJEHE
Iako pripadnici ehli sunneta smatraju da veliki grijesi ne odvode svoga po~inioca u kufr
ukoliko ne budu popra}eni nekim od stvarnih njegovih uzroka, oni, u isto vrijeme, ne kaù da
grijesi ne {tete imanu, kao {to to tvrdi sekta murdìa. Oni smatraju da grijeh uop}e ne {teti
njegovom po~iniocu, ukoliko je on vjernik. Ovo je stav koji je suprotan Kuranu i sunnetu
Allahovog Poslanika, a.s., jer je Allah, d`.{., obavijestio o kaznama na onom svijetu za
mnoge grijehe i zabranjene stvari.
Pripadnici ehli sunneta smatraju da grijesi prouzrokuju kaznu patnju kojom Allah, d`.{.,
u Kuranu i preko Svog Poslanika, a.s., prijeti njihovim po~iniocima. I da oni utje~u na iman,
njegovu ja~inu i slabost, a ne na njegov opstanak ili odlazak, a moè se desiti da stalno
grije{enje odvede ~ovjeka u kufr i riddet, ukoliko doti~ni porekne bilo {ta od onoga s ~ime je
do{ao Poslanik, a.s., kako bi opravdao svoje prohtjeve i strasti. A i zbog toga {to slije|enje
strasti i ~injenje grijeha u velikoj mjeri umrtvljuje srce, sve dok ga ne dovede do smatranja
grijehe dozvoljenim i uvede u kufr. Allah nas sa~uvao od toga!
Murdìe se u svom stavu povode za ve} citiranim hadisima, u kojima se kaè da }e onaj
ko umre u tevhidu u}i u Dènnet, kao {to je hadis: Ko umre, a zna da nema drugog boga,
osim Allaha, u}i }e u Dènnet357 , te su pomislili da njegov ulazak u Dènnet zna~i da on
ne}e biti ka`njen. Me|utim, te dvije stvari uop}e ne zavise jedna od druge, jer Allah, d`.{.m
moè kazniti vjernika onoliko koliko bude htio da se kazni, a zatim ga uvesti u Dènnet.358
A mo`da se i drè rije~i Allaha, d`.{.:
Onima koji vjeruju i dobra djela ~ine nema nikakva grijeha u onome {to
oni pojedu i popiju kad se klone onoga {to im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra
djela ~ine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro ~ine.
(El-Maide, 93)
A zna se da je ovaj ajet objavljen zbog onih ashaba koji su umrli prije zabrane alkohola,
jer nisu bili du`ni da ga se klone prije nego {to je zabranjen, {to je preneseno u povodu
objave ovog ajeta. Prenosi se da su Abdullah bin Kudame, i jo{ neki, pili alkohol nakon
Iman 171
njegove zabrane, pravdaju}i se navedenim ajetom. Kad je to stiglo do Umera, r.a., on se

saglasio s Alijom, r.a., i ostalim ashabima da se oni, ukoliko priznaju da je alkohol zabranjen,
bi~uju, a ako ne, da se ubiju. Pa je Umer rekao Kudametu: Da si ti istinski povjerovao i
~uvao se grijeha i radio dobra djela, ne bi pio alkohol! Jer je ovaj ajet objavljen nakon {to su
neki od ashaba poslije Bitke na Uhudu i zabrane alkohola upitali: [ta }e onda biti s na{im
drugovima koji su umrli, a pili alkohol? Pa je Allah, d`.{., objavio ovaj ajet i objasnio da oni
koji su radili ne{to od zabranjenih djela prije njihove zabrane, ne}e biti ka`njeni za to ako su
bili vjernici muttekije koji ~ine dobra djela.359
VELIKI GRIJESI
To je islamski stav spram grijesima, malim ili velikim: Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, a.s.,
upozoravaju na njih, te je vjernik duàn da stalno ja~a svoj takvaluk i da ga {to vi{e
izgra|uje, da se kloni onoga {to je Allah, d`.{., zabranio i da se ne opusti govore}i: Sitnica!,
jer Allah, d`.{., kaè:
Onaj ko radi zlo, bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, ni za{titnika
ni pomaga~a. (En-Nisa, 123)
A Allahov Poslanik, a.s., kaè: Kada gre{nik u~ini neki grijeh, on mu ostavi crnu ta~ku
na njegovom srcu, pa ako se pokaje i zatraì oprost, njegovo srce se o~isti, a ako se ne
pokaje, ona se pove}a dok potpuno ne prekrije njegovo srce.360 Ta ga crna ta~ka potpuno
prekrije i zatvori i to je ran (naslaga) o kojoj Allah, d`.{., u Kuranu govori, kada kaè:
Ono {to su uradili, prekrilo je srca njihova. (El-Mutaffifun, 14)
Neko od uleme je rekao: Nemoj gledati u bezna~ajnost grijeha, nego gldaj prema kome
grije{i{. A Hasan el-Basri rekao je: Klonjenje od grijeha je lak{e nego traènje oprosta.361
To potvr|uju i rije~i Poslanika, a.s., u sahih hadisu: Klonite se onoga {to sam vam zabranio,
a izvr{avajte ono {to sam vam naredio, koliko ste u stanju.362 Pogledaj kako je Poslanik,
a.s., izvr{avanje naredbi uvjetovao mogu}nostima, {to nije u~inio sa zabranama, ukazuju}i
na njihovu veliku opasnost i nedoli~nost onoga ko ih ~ini, i da se mora uloìti sav trud kako
bi se njih klonili. Fudajl bin Ijad kaè: U istoj mjeri u kojoj se tebi grijeh ~ini neznatnim, on
postaje velikim kod Allaha, a ako se kod tebe pove}a svijest o njegovoj opasnosti, u istoj
mjeri se on smanjuje kod Allaha. Ashabi bi imali obi~aj kazati: Grijesi su po{ta kufra.363
Zbog toga {to mno{tvo grijeha otvr|uje srce i iz njega vadi svako dobro, te ~ovjek ~ini sve
{to èli i {ta mu na um padne, i {ejtana uzme za svog prijatelja, mimo Allaha, a on ga navodi
i na zlo navra}a, a odvra}a od dobra i s njim ne}e biti zadovoljan dok ga ne odvede u kufr,
ukoliko to bude u stanju.
I pored toga, Allah, d`.{., je posebno naglasio opasnost pojedinih grijeha i zaprijetio
172 Iman
onima koji ih budu ~inili najteòm kaznom. Isto tako je i Poslanik, a.s., obavijestio o pojedinim
grijesima, da oni spadaju u (mubikat) velike grijehe koji odvode u propast i neke od njih
nabrojao u pojedinim sahih hadisima i nazvao ih velikim grijesima. Evo nekih od njih:
1 - Abdurrahman bin Ebi-Bekrete prenosi od svoga oca, koji je rekao: Bili smo kod
Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: Ho}ete li da vas obavijestim o najve}im grijesima?
(tri puta) Pripisivanje druga Allahu, d`.{., neposlu{nost prema roditeljima, krivo svjedo~enje.
Poslanik, a.s., bio je naslonjen, pa se ispravio sjede}i i neprestano ponavljao ovo zadnje,
dok nismo rekli: Da ho}e u{utjeti.364
2 - Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ûvajte se sedam
upropa{}uju}ih grijeha! Neko je rekao: O Allahov Poslani~e, koji su to grijesi? On odgovori:
Pripisivanje druga Allahu, d`.{., sihr, ubijanje ~ovjeka bez opravdanog razloga, haranje
imetka siro~eta, kamata, povla~enje sa bojnog polja i potvora ~ednih i po{tenih muminki.365
3 - Abdullah bin Amr bin As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: U velike
grijehe spada i psovanje svojih roditelja. Neko upita: O Allahov Poslani~e, zar ima neko da
psuje svoje roditelje? On odgovori: Da, opsuje oca nekom ~ovjeku, pa ovaj opsuje njemu,
i opsuje majku nekog ~ovjeka, a on opsuje njemu.366
Ima jo{ hadisa u kojima se spominju pojedini grijesi i nazivaju velikim grijesima. Me|utim,
svim tim hadisima se ne èli svesti njihov broj na spomenute brojeve.367 I vjerovatno je
razlog nespominjanja odre|enog broja tih grijeha taj da se ljudi ~uvaju i klone svih grijeha,
boje}i se da neki od njih ne budu veliki grijesi. Ali, ve}ina prija{nje, a i sada{nje, uleme pravi
razliku izme|u velikih i malih grijeha, bez sumnje da je svaki grijeh suprotan nare|enju
Allaha, d`.{., ili Njegovoj zabrani. A raditi suprotno nare|enju Allaha, d`.{., je veoma ru`no.
s obzirom na uzvi{enost i veli~inu Allaha, d`.{., ali neki grijesi su ve}i od drugih.
DEFINICIJA VELIKOG GRIJEHA

I NJEGOV KRITERIJ
Ulema se razilazi po piatanju definicije velikog grijeha i na~ina njegovog razlikovanja od
malog grijeha.368 Me|utim, veliki broj njih daje prednost stanovi{tu da je veliki grijeh svaki
grijeh koji prouzrokuje odre|enu {erijatsku kaznu, ili prijetnju vatrom zbog njega, ili prokletstvo
i srd`bu. Ovo mi{ljenje se prenosi od Ibn Abbasa, r.a. i Hasana el-Basrije, r.a.369 A Ebu-
Hamid el-Gazali, r.a., kaè: Svaki grijeh kojeg ~ovjek ~ini bez osje}aja straha, griè savjesti
i kajanja, kao {to je onaj ko to olahko ~ini i kome su grijesi postali navika; sve {to se ~ini od
grijeha olahko i bez gri`nje savjesti je veliki grijeh. A ono {to se odnosi na gre{ku u izgovoru
Iman 173
i pona{anju u momentu slabosti osje}aja takvaluka, ali je popra}eno kajanjem koje umanjuje
slast grijeha, ne naru{ava ~ovjekovo po{tenje i ne spada u velike grijehe.370
Smatramo da je uputno na{em ~itaocu prenijeti veoma lijepe i razumljive rije~i, o razlici
izme|u malog i velikog grijeha, ~uvenog imama {ejha El-Izz bin Abdus Selama, iz njegove
knjige (El-Kavaid), gdje kaè:
Ako èli{ saznati razliku izme|u malih i velikih grijeha onda uporedi teìnu posljedica
doti~nog grijeha sa grijesima za koje je navedeno da spadaju u velike, pa ako budu manje od
najmanjeg spomenutog velikog grijeha onda on spada u male grijehe, a ako se izjedna~e s
posljedicama najmanjeg spomenutog od velikih grijeha, ili budu ve}e od njih, onda spada u
veliki grijeh.
Pa ko bude psovao Allah, d`.{., ili Poslanika, a.s., ili omalovaàvao poslanike, a.s., ili
zanijekao bilo kojeg od njih... ili baci musaf u sme}e, to spada u najve}e grijehe, iako {erijat
nije otvoreno spomenuo te slu~ajeve. Isti je slu~aj kad bi neko zatvorio ènu muslimanku i
omogu}io nekome da s njom blud ~ini, ili zatvorio muslimana i omogu}io da ga neko ubije, jer
nema sumnje da su posljedice toga daleko ve}e nego posljedice vezane za haranje imetka
siro~eta, {to je navedeno me|u velikim grijesima. Isti je slu~aj ako bi neko nevjernicima
otkrio slabosti muslimana znaju}i da }e ih oni pobiti nakon toga, porobiti njihove ène i djecu,
zaplijeniti njihove imetke i poru{iti njihove ku}e. Njegovo prouzrokovanje svega navedenog
je daleko ve}e nego {to }e prouzrokovati svojim neopravdanim povla~enjem s bojnog polja,
iako je to svratano u veliki grijeh. [erijat navodi krivo svjedo~enje i haranje imetka jetima
me|u velikim grijesima. Ako je to slu~aj s velikom koli~inom, to je sasvim jasno. Me|utim,
ako se radi o neznatnoj koli~ini, opet se to moè smatrati velikim grijehom, kako bi se
sprije~ila ta vrsta grijeha, kao {to je haram i veliki grijeh popiti makar jednu kap alkohola, iako
to ne mora prouzrokovati nikakvu {tetu... A usporedba izme|u fesada koje prouzrokuju
grijesi je precizna i to moè samo onaj kome Allah, d`.{., u tome pomogne. A ustanoviti
jednakost teè je nego ustanoviti razliku i to se moè odre|ivati samo pribli`no.371 Zatim
kaè: Jedan dio uleme veliki grijeh definira na slijede}i na~in: svaki grijeh koji je propra}en
prijetnjom (Allaha, d`.{.), ili odre|enom kaznom, ili prokletstvom, spada u velike grijehe... Pa
je ubistvo vjernika veliki grijeh, jer je propra}eno prijetnjom i prokletstvom. Napadanje putnika,
blud, kra|a i potvora su veliki grijesi, zato {to oni prouzrokuju {erijatski odre|enu kaznu.
Isto tako, svaki grijeh ~ija {teta odgovara veli~ini grijeha koji su propra}eni prijetnjom,
prokletstvom, ili odre|enom kaznom, ili je prevazilazi, smatra se velikim grijehom.372
174 Iman
PRIMJER POJEDINIH VELIKIH GRIJEHA

Iz navedenog vidi{, dragi ~itao~e, da su pravila pomo}u kojih razlikujemo velike od
malih grijeha samo pribli`na, i da se u ajetima i hadisima navode pojedini veliki grijesi, a u
drugim neki od malih grijeha. Me|utim, postoje jo{ mnogi i veliki i mali grijesi kojih se treba{
~uvati, a posebno uloìti sav svoj trud da se sa~uva{ od onih grijeha koji su jasno definirani
u {erijatu kao veliki grijesi. Isto tako i s onim grijesima koje ulema smatra velikim. I nipo{to
ne smatraj bilo kakav grijeh bezna~ajnim, i nemoj ga olahko shvatati, i nemoj ustrajati u
grijehu, ma koliko on mali bio, jer je ulema jasno kazala da ustrajnost u malim grijesima
odgovara velikom grijehu. Jer, ustrajnost u malim grijesima ukazuje na neodgovorno
shvatanje vjere i na olahko kr{enje Allahovih, d`.{. nare|enja.
Ovdje }emo spomenuti neke od velikih grijeha, koje navodi Ibn-Hadèr el-Hejtemi u
svom vrijednom djelu (Ez-Zevadìr an iktirafil kebair):
Veliki {irk, Allah nas sa~uvao od njega, mali {irk - licemjerje, srd`ba zbog batila, mr`nja
i zavidnost, kibur, umi{ljenost, oholost, varanje, nifak, razbojni{tvo, okretanje od ljudi iz
oholosti i njihova poniàvanja, pohlepa, ljutnja na Allahovu Odredbu, ugledanje u bogata{e i
njihovo veli~anje zbog bogatstva, ismijavanje siromaha zbog njihovog siroma{tva, natjecanje
u sticanju ovodunjalu~kog imetka i hvalisanje njime, ukra{avanje stvorenja onim ~ime se
nije dozvoljeno ukra{avati, dodvoravanje, uìvanje u hvali za ono {to nije u~inio, ljutnja zbog
ne~eg drugog osim Allahove vjere, neodgovornost prema obavezama Allahu, d`.{., i Njegovim
nare|enjima, slije|enje strasti i okretanje od istine, lo{e sumnje prema muslimanu,
neprihvatanje istine, ukoliko ona do|e s ne~im {to je suprotno ljudskim èljama i prohtjevima,
ili ukoliko do|e od onoga koga on ne voli, radost pri ~injenju grijeha i upornost u njemu,
zaborav na Allaha, d`.{., i budu}i svijet, osje}aj sigurnosti od Allahove kazne, utonulost u
grijehe, lo{e mi{ljenje o Allahu, d`.{., gubljenje nade u Njegovu milost, stjecanje nauke zbog
ovodunjalu~ke koristi, tajenje nauke, nepostupanje po znanju, namjerno laganje na Allaha,
d`.{., ili na Njegovog Poslanika, a.s., uvo|enje lo{eg obi~aja me|u ljudima, ostavljanje
Sunneta Poslanika, a.s., neizvr{avanje obe}anja, ljubav i simpatija prema nasilnicima i
gre{nicima, mr`nja dobrih ljudi i njihovo uznemiravanje, izgovaranje i {irenje rije~i koje
prouzrokuju fesad i {tetu koja ljuti Allaha, d`.{., zadovoljstvo velikim grijehom i pomaganje u
njegovom vr{enju i vr{enje zlih i pokvarenih djela, kako bi ga se bojali ljudi; zaboravljanje
Kurana (koji se znao napamet), prepirka i sva|a, poku{aj pobjede nad Kuranom i vjerom,
nepodapiranje poslije male nu`de i neotklanjanje ostataka mokra}e s tijela i odje}e, otkrivanje
sramotnih dijelova tijela izuzev u nu`di, odnos sa ènom koja je u hajzu, namjerno izostavljanje
namaza, svjesno odga|anje namaza do iza njegovog pravog vremena, ili njegovo obavljanje
prije nastupa vremena bez opravdanog razloga, kao {to je putovanje i bolest, predvo|enje
Iman 175
u dèmatu ljudi za koje zna{ da to ne vole, razdvajanje safa u namazu i njegovo

poravnavanje, preticanje imama u namazu, klanjanje na kaburovima, paljenje svije}a na
njima i njihovo doticanje, putovanje ène bez mahrema, odga|anje puta ili povratka sa njega
gataju}i u ne{to, ostavljanje dùma-namaza u dèmatu bez {erijatski opravdanog razloga,
guranje kroz safofe u dàmiji za vrijeme dùme, no{enje svile mu{karcima bez opravdanog
razloga za to i ki}enje zlatom, ili srebrom, mimo prstena, opona{anje èna u onome {to je
poznato kao ènsko, bilo to u no{nji, govoru, kretanju i sl. i obratno, oholost, naprasito
hodanje, udaranje po obrazima (naricanje), cijepanje odje}e i naricanje, proklinjanje,
jadikovanje prilikom nevolje, neudjeljivanje zekata ili njegovo odga|anje nakon {to je postao
obaveza, bez {erijatski opravdanog razloga, {krto opho|enje ~ovjeka sa svojim du`nikom,
iako zna da je u lo{oj materijalnoj situaciji, stalno isticanje sadake koju je udijelio, zabrana
vi{ka vode ko ju je potreban i ko je u nu`di, ostavljanje posta u bilo kojem dijelu ramazana,
mr{enje za vrijeme ramazanskog posta bez {erijatski opravdanog razloga, kao {to je
putovanje i bolest, post za vrijeme dva Bajrama i tri dana nakon Arefata, ostavljanje hadà
iako je mogu}an, pijenje ili jedenje onoga {to opija: alkohola, ha{i{a, opijuma i sl., jedenje
svinjskog mesa i krepaline, uzimanje ili davanje kamate, ili na bilo koji na~in u~estvovanje u
njoj (pisanjem, svjedo~enjem, pomaganjem i sl.), sticanje imetka nedozvoljenim na~inom
trgovine i ostalim vidovima zabranjene zarade, skladi{tenje robe u velikim koli~inama kako
bi poskupila, varanje u prodaji, rasturanje robe la`nom zakletvom, umanjivanje na vagi i sl.,
odga|anje vra}anja duga, bez opravdanog razloga, onoga ko ga je u stanju vratiti, haranje
imovine jetima (siro~eta), tro{enje imetka u haram stvari, gradnja bez potrebe, samo iz
oholosti i ponosa, varanje partnera u poslu i svog zamjenika, bespravno otimanje tu|eg
imetka, ka{njenje s isplatom radnika ili odbijanje da se isplati nakon {to su zavr{ili dogovoreni
posao, prisvajanje zajedni~ke imovine i branjenje da se njome koriste putnici namjernici,
poricanje emaneta koji su mu dati na ~uvanje ili na uslugu pod kiriju, i ostalo.
Ibn-Hadèr spomenuo je jo{ mnoge druge stvari, te ti preporu~ujemo da pro~ita{ njegovu
knjigu.373
UZROCI OSLOBA\ANJA KAZNE ZA GRIJEHE

Ako ~ovjek - vjernik padne u grijeh, Allah, d`.{., mu je otvorio vrata Svoje milosti, kako
bi se spasio kazne od tih grijeha, ukoliko se iskreno pokaje i Allaha bude bojao.
Pojedini alimi su sabrali sve ajete i hadise u kojima se govori o na~inima osloba|anja od
kazne za grijehe, a mi }emo ovdje, ukratko, navesti rezultat toga kod komentatora Tahavijinog
Akaida, koji kaè: Za po~inioca grijeha spada dèhenemska kazna zbog desetak razloga
koje smo saznali iz Kurana i sunneta. Zatim je spomenuo slijede}e:
176 Iman
Prvi uzrok: pokajanje, jer je Allah, d`.{., rekao:

A njih smijeni{e zli potomci, koji molitvu napusti{e i za poùdama po|o{e;
oni }e sigurno zlo pro}i; ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro ~inili,
njima se ne}e nikakva nepravda u~initi, oni }e u Dènnet u}i. (Merjem, 59-60)
Oprostit }u samo onima koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje, a Ja
primam pokajanje i Ja sam milostiv. (El-Bekare, 160)
Tevba koja bri{e kaznu je iskrena tevba koja dopire iz srca, a ne tevba koja se svodi
samo na izgovaranje jezikom. I nju prati duboko kajanje za po~injene grijehe i ~vrsta odluka
da se vi{e ne}e njima vratiti, uz ~injenje dobrih djela.
Cijeli muslimanski ummet saglasan je da je pokajanje uzrokom oprosta i brisanja kazne,
i da ni{ta drugo ne moè biti uzrokom oprosta svih grijeha, osim tevbe (pokajanja). Allah,
d`.{., kaè:
Reci: O robovi moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u
Allahovu milost! Allah }e, sigurno sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo pra{ta
i On je milostiv. (Ez-Zumer, 53)
Drugi uzrok: traènje oprosta (istigfar), jer je Allah, d`.{., rekao:
I Allah ih ne}e kazniti, sve dok oni mole da im se oprosti. (El-Enfal, 33)
Istigfar, u stvari ulazi u zna~enje tevbe, jer je istigfar traènje oprosta grijeha koje je
~ovjek po~inio, {to ulazi u kajanje za ono {to je uradio. Jer je traènje oprosta najve}i dokaz
tog kajanja. Ali, tevba ima ja~e zna~enje od istigfara, jer u sebi sadrì i ~vrstu odluku o
negrije{enju ubudu}e.
Tre}i uzrok: izvr{avanja dobrih djela, jer Allah, d`.{., kaè:
Dobra djela zaista poni{tavaju hr|ava. (Hud, 114)
êtvrti uzrok: dunjalu~ke neda}e koje ~ovjeka zadese, jer je Allahov Poslanik, a.s.,
rekao: Vjernika ne zadesi bilo kakva zarazna bolest, ili pote{ko}a, muka, briga i tuga, pa
~ak i kada ga ubode obi~ni trn, a da mu zbog toga Allah, d`.{., ne oprosti ne{to od njegovih
grijeha.374
Znaj da oprost grijeha biva zbog samog isku{enja nekom od neda}a, a ako se ~ovjek
strpi na tim neda}ama, posti}i }e jo{ i drugu nagradu, pored oprosta grijeha, a ako se rasrdi,
ste}i }e novi grijeh, a ostaje oprost grijeha zbog neda}e koja ga je zadesila.
Peti uzrok: patnja u kaburu.
[esti uzrok: strahote i tegobe Kijametskog dana.
Sedmi uzrok: zauzimanje onih kojima }e Allah, d`.{., dozvoliti da se zauzimaju na
Kijametskom danu.
Osmi uzrok: oprost Najmilostivijeg bez zauzimanja ikoga. Allah, d`.{., kaè:
A oprostit }e manje grijehe od toga kome ho}e. (En-Nisa, 48. i 116.)
Deveti uzrok: dova vjernika i traènje oprosta za vrijeme ìvota i poslije smrti.
Iman 177
Deseti uzrok: sevapi sadake, u~enja Kurana, hadà i sl. koji se poklone umrlom. Jer
su pripadnici ehli sunneta saglasni u tome da umrli imaju koristi od djela ìvih u dva slu~aja:
Prvi je ako ~ovjek iza sebe ostavi ne{to od ~ega }e imati koristi i poslije smrti, jer se
prenosi u sahih hadisu: Kad ~ovjek umre, njegova djela prestaju vaìti, izuzev u tri slu~aja:
ako je ostavio vakuf koji koristi, odgojeno dijete koje mu dovu ~ini i ne{to od nauke kojom se
koriste ljudi.375
Drugi je dova vjernika i traènje oprosta grijeha za njega, sadaka i had`. A razilaze se
po pitanju tjelesnih ibadeta, kao {to je post, u~enje Kurana i zikr.
Ebu-Hanife, Ahmed i ve}ina selefa smatraju da sevapi i od njih stiù do umrlog, a [afija
i Malik smatraju da ne stiù. A dokaz da umrli ima koristi od djela koja on nije prouzrokovao
su Allahove, d`.{., rije~i:
Oni koji poslije njih dolaze - govore: Gospodaru na{, oprosti nama i bra}i
na{oj koja su nas u vjeri pretekla... (El-Ha{r, 10)
Allah, d`.{., ovim ajetom hvali vjernike koji traè oprost za vjernike koji su bili prije njih,
{to je dokaz da oni imaju koristi od istigfara ìvih.
Dokaz da umrli ima koristi od dove ìvih je i to {to je cjelokupan ummet saglasan po
pitanju (kunut) dove umrlima u zajedni~kim namazima, a dove koje se prenose u hadisu za
dènazu umrlih su isto tako svima poznate, kao i dova umrlom nakon ukopa. A Allahov
Poslanik, a.s. pou~avao je ashabe da kada posje}uju kaburove, kaù: Esselamu alejkum
ehled dijari minel mumnine vel muslimine, ve inna in {aellahu bikum lahikun, neselullahe
lena ve lekumul afije. (Esselamu alejkum stanovnicima ovih kaburova, muminima i
muslimanima, a mi }emo se, ako Allah da, vama priklju~iti; Allaha, d`.{., molimo da spasi i
nas i vas.)376
Dokaz da nagrada sadake koja je udijeljena na ime umrlog stiè do njega, je i hadis koji
prenose Buharija i Muslim od Ai{e, r.a., da je neki ~ovjek do{ao Poslaniku, a.s., i rekao: O
Allahov Poslani~e, moja majka je umrla iznenada i nije ostavila oporuku, a mislim, da je
progovorila na samrti, naredila bi da udijelimo sadaku; da li }e ona imati nagradu ako je
udijelim za nju? On odgovori: Da!377 O ovoj temi govori jo{ nekoliko hadisa.
Da nagrada za post, tako|er, stiè do umrlih, dokaz je hadis koji prenose Buharija i
Muslim od Ai{e, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ko umre, a ostao je duàn ne{to od
posta, za njega }e postiti njegov nasljednik.378
A dokaz da nagrada za had`, koji se obavi za umrlog, stiè do njega je hadis koji prenosi
Buharija od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaè da je jedna èna iz plemena Dùhejne do{la Allahovom
Poslaniku, a.s., i rekla: Moja majka se zavjetovala da }e obaviti had`, ali je umrla prije nego
{to je to u~inila; ho}u li obaviti had` za nju? On odgovori: Obavi had` za nju, zar ne bi
oduìla dug svoje majke da ga je ostavila, pa oduìte se prema Allahu, jer Allah je najpre~i da
se izvr{avaju obe}anja data Njemu.379
178 Iman
Ovo se ne kosi s rije~ima Allaha, d`.{.:

I da je ~ovjekovo samo ono {to sam uradi. (En-Ned`m, 39.)
U njegovu korist je dobro koje je u~inio. (El-Bekare, 286.)
I vi }ete, prema onom kako ste radili, nagra|eni biti. (Ja Sin, 54.)
Jer ~ovjek, primanjem islama, stupa u imansku-bratsku vezu sa svojom bra}om
muslimanima i svojim lijepim pona{anjem prema njima, ukazivanjem na dobro i ljubavlju
prema njima, biva uzrokom da oni njemu ~ine dovu poslije njegove smrti, i traè oprost za
njegove grijehe i poklanjaju mu sevape pojedinih ibadeta koje ~ine. Te se i to smatra jednim
dijelom njegovim trudom. Dakle, smatranje da mrtvi ima koristi od onoga {to mu ìvi poklanjaju,
nije suprotno tim kuranskim ajetima, jer su to jasni ajeti, koji isti~u pravdu Allaha, d`.{., i da
On nikoga ne}e kazniti zbog nedjela drugih niti }e snositi odgovornost za njegove gre{ke,
kao {to to ~ine vladari ovoga svijeta. I podrazumijevaju da niko ne}e biti spasen, izuzev
svojim djelima, kako bi se prekinula svaka nada onoga koji se oslanja na djela svojih
predaka, roditelja i {ejhova.
Me|utim, ovdje moramo ista}i da su se pojavile i ra{irile mnoge novotarije koje uop}e ne
spadaju u navedeno, i uop}e ne postoji {erijatski dokaz za njih niti ih je odobrio bilo ko od
priznate uleme, kao {to je pla}anje odre|enim ljudima za u~enje Kurana koje poklanjaju
umrlim, pla}anje onima koji klanjaju i poste, pa to poklone umrlim. Nema sumnje da to nije
dozvoljeno. Ono {to spada u naprijed spomenuto je u~enje Kurana i poklanjanje sevapa tog
u~enja mrtvima dobrovoljno i bez ikakve nadoknade.
NA[A POSLJEDNJA DOVA JE DA HVALA PRIPADA ALLAHU,

GOSPODARU SVIH SVJETOVA.380
Iman 179
BILJE[KE
1
Prenosi ga imam Muslim od Umera, r.a. Pogledaj Sahih Muslim s komentarom Nevevija,
1:175. Isti hadis prenosi i Buharija od Ebu-Hurejrea, r.a. Pogledaj Fethul Bari, 1:96-97.
2
Pogledaj [erhul akidetit tahavijje, str. 76. Tejsirul Azizil Hamid, str. 17. Er rewdatun
nedijje, str. 9., prenose}i iz Medaridùs salikin. Jedan dio islamske uleme ove tri
vrste tevhida svodi na dvije: tevhid znanja i vjerovanja, u koji ulazi tewhidur rububijje,
i tewhidul esma ves sifat i tewhidul iradeti vel kasd - tevhid èlje i te`nje, u koji spada
tewhidul uluhijje. Vidi: {erhul akideti tahavijje, str. 88, {erhu kasideti Ibnil Kajjim, 2:259
i Tathirul itikad, str. 3.
3
Vidi El-Misbahul munir.
4
[erhulAkidetit tahavijje, str. 76-77. TejsirulAzizil Hamid, str. 17-18.
5
Vidi: Tefsirul Kurtubi, 5:395. {erh MullaAli el-Karialel fikhil ekber, str. 9.
6
Vidi: Fethul Medìd, str. 13. El esiletu vel ed`vibe, str. 29-30.
7
[erhul Akidetit Tahavijje, str. 79. Fethul Medìd, str. 17. Tejsirul Azizil Hamid, str. 17.
Tathirul itikad, str. 5.
8
Vidi: Tefsirut Taberi, 16:28.
9
Ovo spominje Ibnu Kesir od Ibnu Abbasa, Mudàhida, Ata, Ikrime, E{-{abija, Katade,
Dahhaka i Abdurrahmana bin zejda bin Eslema. Vidi: Tefsir Ibnu Kesir, 2:494. Tefsirut
Taberi, 16:286-288.
10
Vidi: Fethul Medìd, str. 18. {erh Mulla Ali el-Karialel fikhil ekber, str. 9.
11
Vidi: Ihjauulumid din, 1:182. {erkulakidetit tahavijje, str. 78.
12
Rije~ ilah na oblik feal a u znacenju oblika meful, kao {to je rije~ kitab u zna~enju rije~i
mektub. Vidi: El-Misbahul munir i Tarikul vesulileililmil memul, str. 12.
13
[erh kasideti Ibnil Kajjim, 2:59. Igasetul lehfan, 2:128-129. El-Ubudijje li Ibni Tejmijje, str.9.
14
Uz napomenu, da je prihvatanje Allaha, d`.{., kao jedinog Stvoritelja nepobitan dokaz da
jedino On zasluùje da se oboàva, kao {to smo ve} rekli u govoru o tewhidur rububijje.
Me|utim, veliki broj ljudi se uop}e ne povodi za tim dokazom iz inata i nevjerstva. Oni
priznaju Allaha kao Tvorca, ali ga ne prihvataju kao Jedinog ko se oboàva, odbacuju}i
tako ono {to ih njihovo priznanje upu}uje.
180 Iman
15
Vidi: [erhulakidetit tahavijje, str. 79.
16
Vidi: Risaletul haseneti ves sejjie, u poznatoj zbirci Ibn - Tejmija, pod naslovom
Med`muatur resail, str. 261:
17
Prenosi ga Buharija i Muslim. Vidi: Zadul muslim fima ittefeka alejhil Buhari ve Muslim
1:139.
18
Vidi: {erh kasidet Ibn-Kajjim, 2:268.
19
Ovaj uvjet je radi poja{njenja razlike izmedu straha, ihadeta, i prirodnog straha: prvi nije
dozvoljen nego samo od Allaha, d`.{. Zna~i da ~ovjek mora biti ubje|en da je samo
Allah, d`.{., Taj Koji moè svojom sopstvenom voljom i snagom nauditi, a bilo ko drugi ne
moè nauditi niti koristiti, izuzev ako ga Allah, d`.{., u~ini uzrokom {tete ili koristi. A {to se
ti~e prirodnog straha, kao {to je strah od zvijeri, ili strah koji se pojavi od prijetnje oru`jem i
sl., taj strah ne naru{ava tevhid, zato {to je on u samoj ljudskoj prirodi kakvom ju je Allah,
d`.{., stvorio.
20
Vidi: Menhed` ve dirasat li ajatil esmai ves sifat, str. 3. i 25., li{ {ejh Muhammed el-Emin
e{-{enkiti.
21
Vidi: Tefsirul Kurtubi, 16:8, u {tampi Mektebetul kutubil masrijje.
22
Vidi: Tefsirul Kurtubi, 16.9, darul kutubil masrijje.
23
Vidi: Fi zilalil Kuran, 7.272.
24
Vidi: Er-Rewdatun nedijje, str. 22. {erhul akidetil wasitijje li Muhammed halil Herras, str. 21.
25
Vidi dva prethodna izvora, Ithaful kainat str. 6. i {erh Mulla Ali el-Kari, str. 15.
26
Vidi: Menhed` ve dirasat li ajatil esmai ves sifat, str. 25. Er-Rewdatun nedijje, str. 23 i 28.
27
Vidi: Er-Rewdatun nedijje, str. 29.
28
Vidi: Er-Rewdatun nedijje, str. 34.
29
Vidi: El-Esiletu vel ed`vibetul usulijje, str.35. li Abdul Aziz el-Muhammed es-Selman, Er-
Rewdatun nedijje, str. 35.
30
Vidi: El-Fikhul ekber, str. 15.
31
Vidi: El-Esiletu vel ed`vibetul usulijje, str. 50.
32
Vidi: Er-Rewdatun nedijje, str. 25, El-Esilettu vel ed`vibe, 32-33.
33
Vidi: Et-Tuhaf fi mezahibis selef, str. 8, li{ {evkani
34
Vidi: Fethul Medìd, str. 11. Imam Taberi o znacenju ove rije~i veli: Allah koji posjeduje
sva svojstva boànstva i koji je zasluàn da Mu sva stvorenja ibadet ~ine. Tefsirut
Taberi, 1:123.
35
Vidi: Fethul Medìd, str. 14, El-Esiletu vel ed`vibetul usulijje, str. 44.
36
El-Esiletu vel ed`vibetul usulijje.
37
Ovaj hadis prenose Buharija, Tirmizi, Nesai i Ibn-Madè. Vidi: Sahihul-Buhari mea Fethil
Bari, 5:372, Hidajetul-Bari, 1:135 i Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:5.
38
Vidi: El-Esmau ves sifatu lil Bejheki, str. 6, Isarul Hakk alel halk lil Murteda el-Jemani,
Iman 181
str. 169, Fethul Bari, 11:183, Tefsirul Kasimi, 7:2911, [erhul akidetit tahavijje, str. 110 i
Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:5.
39
Ovaj Hadis prenosi imam Ahmed i Ebu-Avane u svom Sahihu, a za njega imam
Hejsemi u Med`meuz zevaid kaè: Prenosi ga Ahmed, Ebu-Jala i el-Bezzar, a
prenosioci Ahmeda su prenosioci koje Buharija spominjeu svome Sahihu, osim Ebu
Seleme el-Dùhenija, kojeg Ibn-Hibban smatra pouzdanim. Vidi: Isarul Hakk alel halk,
str. 180, El-Esmau ves sifatu, str. 6-7 i [erhul akidetit Tahavijje, str. 110.
40
Vidi: El-Esmau ves sifatu, str. 6, El-Esiletu vel ed`vibe, str. 45, Fethul Bari, 13:322 i
Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:5-6.
41
Buharija u svome Sahihu prenosi od Ebi-Seida el-Hudrije, r.a., da je neki ~ovjek ~uo
kako stalno (na svakom rekatu) ponavlja kul huvallahu ehad, pa je, nakon {to je
svanulo, oti{ao Allahovom Poslaniku, a.s., i to mu ispri~ao, kao da je on to vidio malenim.
Na to mu Poslanik, a.s., re~e: Tako mi Allaha ona vrijedi koliko tre}ina Kurana! Ebu-
Seid prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Zar ima iko me|u vama da nije u stanju
prou~iti tre}inu Kurana svake no}i? To ashabima bi te{ko ostvariti, te reko{e: A ko bi
to od nas bio u stanju, o Poslani~e? Allahul Vahidus Samed je trecina Kurana!, re~e
Poslanik. Vidi: Sahihul-Buhari mea Fethil Bari, 9:49. Hadisi o fadiletima (vrijednosti) sure
Ihlas su mnogobrojni; Vidi: Zadul Mead, 1:82.
42
Vidi. El-Esmau ves sifat, str. 21, i {erh Mulla Ali el-Kari alel fikhil ekber, str. 14.
43
Vidi: El-Esmau ves sifat, str. 85.
44
Vidi: Fethul Bari, 9:50.
45
Vidi: Zadul mead fi hedji hajrilibad, 1:81-82.
46
Fi zilalil Kuranil Kerim, 1:418-419.
47
Vidi: Tefsirut Taberi, 5:388 i El-Esmau ves sifat, str. 20.
48
Vidi: Fi zilalil Kuranil Kerim, 1:418-419.
49
Vidi. Elesmau ves sifat, str. 48, {erhul akidetit tahavijje, str. 124, Tefsirut Taberi, 5.388
i Er-Rewdatun nedijje, str. 61.
50
Vidi {erhul akidetit tahavijje, str. 124-125.
51
Vidi Fi zilalil Kuranil Kerim, 1:419.
52
Vidi prethodno djelo i stranicu Er-Rewdatun nedijje, str. 63.
53
Vidi: Fi zalalil Kuranil Kerim, 1:420-421
54
Vidi prethodni izvor i mjesto.
55
Tefsirut Taberi, 5:396-397, Er-Rewdatun nedijje, str. 64.
56
Vidi: Tefsirut Taberi, 5:305.
57
Prethodni izvor i mjesto.
58
Fi zailil Kuranil Kerim, 1:424.
59
Vidi: Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 2:384.
60
Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 6:93.
182 Iman
61
Ibn-Hadèr o znacenju rije~i melek kaè: Ve}ina islamske uleme je na stanovi{tu da su
meleki prefinjena bi}a kojima je data mo} pretvaranja u razne likove i da su oni nastanjeni
na nebesima. Fethul Bari, 6:223 i El-Esiletu vel ed`vibetul usulijje, str. 21.
62
Vidi: Fethul Bari, 6:234
63
Prenosi ga Muslim i imam Ahmed u svome Musnedu. Vidi: Fethul Bari, 6:232 i Muhtesar
Sahih Muslim, 2:338.
64
Vidi: [erh Mulla Ali el-Kari alel ekber, str. 11, El-Akidetul islamijje li Sejjid Sabik, str. 111
i Fethul Bari, 6:232.
65
Vidi: Sahihul Buhari mea Fethil Bari, 6:242.
66
Vidi: Igasetul lehfan 2:120, [erhul akidetit tahavijje, str. 335.
67
Vidi: Igasetul lehfan 2:120, [erhul akidetit tahavijje, str. 335.
68
Ovaj hadis prenosi Tirmizija i kaè da je hasen garib. Prenosi ga i Nesaija i Ihn-Hibban
od Ibn-Mesuda. Vidi: Fejdul Kadir lil Munavi, 2:449.
69
Muttefekun alejhi. Vidi Sahihul Buhari mea Fethil Bari, 3:237, Muhtesar Sahih Muslim,
1:150.
70
Muttefekun alejhi vel lafzu li Muslim. Vidi: Fethul Bari, 1:448, Sahih Muslim bi {erhin
Newewi, 5.165.
71
Muttefekun alejhi vel lafzu lil Buhari. Vidi: Sahihul Buhari mea Fethil Bari, 6:239.
72
Muttefekun alejhi vel lafzu lil Buhari. Vidi: Sahihul-Buhari mea Fethil-Bari, 11:175-176.
73
Prenosi ga Tirmizi i kaè da je sahih, Ibn-Madè i ovo su rije~i njegove predaje, Ibn-
Hibban u svome Sahihu i Hakim veli da je njegov sened (lanac prenosilaca) vjerodostojan
(sahih). Vidi Et-Torgib vet terhib, 1:104.
74
Igasetul lehfan min mesajidi{ {ejtan, 2:125-126.
75
76
Sahihul Buhari mea Fethil Bari, 6:233.
77
Vidi: Igasetul lehfanm, 2:122.
78
Igasetul lehfan, 2:122, Usulul iman li Muhammed bin Abdul Vehhab, str. 14.
79
Vidi prethodna dva izvora.
80
Vidi: Sahihul Buhari mea Fethil Bari, 6.242.
81
Imam Buhari izdvojio je posebno poglavlje za hadise koji govoreo melekima i naveo je
preko 30 hadisa. Vidi Sahihul Buhari mea Fethil Bari, 6:232-243.
82
{erhul akidetit tahavijje, str. 493.
83
Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17-157. A znacenje rije~i esleme je: predao se i
postao poslu{an; zato je rekao: Samo me na dobro navodi. A ovdje se ne misli da je primio islam
i postao vjernik, jer {ejtani ne mogu biti vjernici. {erhul akidetit tahavijje, str. 439.
84
Usulul iman li Muhammed bin Abdul Vehhab, str. 14.
Iman 183
85
Usulul iman, str. 14.
86
Radi {ireg saznanja o svijetu meleka, pro~itaj knjigu Svijet ~asnih meleka, doktora
Sulejmana el-Ek{ara. (Ova knjiga je ve} prevedena na na{ jezik i nadam se da }e se
uskoro pojaviti me|u na{im ~itateljima; prim.prev.).
87
Vjerovjesnik je svako onaj kome je do{la objava od Allaha, d`.{., s nare|enjem da je
dostavi drugima, ili ne. Pa ako mu nije nare|eno da je dostavi drugima, onda je on
vjerovjesnik, a ne poslanik. A ako mu je nare|eno da je dostavi drugima, onda je on poslanik.
88
Izuzev {to se za neprosvijecenog covjeka (koji to ne zna) ne moè re}i da je nevjernik
sve dok mu se to ne objasni, pa bude znao {to govori. {erhul Bejdùri alel dèwhere.
89
Azm u jezi~koj osnovi je trud, napor. Vidi: El-Misbahul munir. U Kuranu se spominje da
su sabur i takvaluk osnovne osobine azma. Allah, d`.{., kaè: A ako budete izdràli i
Allaha se bojali, pa - tako treba da postupe oni koji su jakom voljom (azm) obdareni. (Ali
Imran, 186) Ti izdrì kao {to su izdràli odlu~ni poslanici. (El-Ahkaf, 35) A Ademu
smo odmah u po~etku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlu~an bio. (Taha, 115)
90
Vidi: El-Esiletu vel ed`vibetul usulijje, str. 22. [erhul akidetit tahavijje, str. 349.
91
El-fikhul-ekber ve {erhulu li MullaAli el-Kari, str. 65. Op{irnije o nepogre{ivosti poslanika
pogledaj Kitabur rusul ver risalat lid doktor Sulejmana el-E{kar, str. 97-112
92
Vidi: El-fikhul ekber li Ebi Hanifete ve {erhahu li Mulla Ali el-Kari, str. 57, ve {erhul akaid
en nefise, str. 467, ver rusul ver risalat, str. 107.
93
Islamska ulema je saglasna u tome da su svi poslanici bili ljudi mu{karci i da Allah, d`.{.,
nije zaduìo ni jednu ènu za dostavljanje Njegove Objave. O tome nam Kuran jasno
govori. Me|utim, jedan dio uleme smatra da je Allah, d`.{., pojedine ène obdario
stepenom nubuvveta, kao {to je Merjem. Izmedu njih su: Ebu-Hasan el-E{-ari, Kurtubi
i Ibn-Hazm. Er rusul ver risalat, str. 86.
94
Prenosi ga Buharija na pocetku poglavlja o braku.
95
To se jasno vidi kroz prou~avanje ìvotopisa Poslanika,a.s. O njegovim osobinama i
vrlinama su napisane posebne izuzetno vrijedne knjige. Vidi, na primjer, Es {emailun
nebevijje, Tirmizija i El vefabi ahvalil mustafa, Ibn-Dèvzija.
96
Pogledaj {erhun Nevevi ala sahih Muslim, 3:53.
97
Vidi Lumeul edile li Imamil haremejn, str. 110.
98
Vidi Tefsirut Taberi, 5:378.
99
Prenosi ga Imam Muslim i drugi. Vidi Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 15:37-38.
100
Prenosi ga Imam Muslim i Tirmizi, koji za njega kaè da je hadis hasen sahih. Vidi Sahih
Muslim bi{erhin Nevevi, 5:36 i Sunenet Tirmizi bi{erh ibnil Arrebi el Maliki, 13:102-103.
101
A {to se ti~e hadisa u kome Poslanik, a.s., kaè: Nemojte me smatrati boljim od
Musaa, to je vjerodostojan hadis (muttefekun alejhi), a odgovor na njega bi bio: Allahov
Poslanik, a.s., zabranio je da se to ~ini iz prkosa prema nekome (Jevrejima) ili da se time
isti~e manjkavost Musaa. Jer ovaj hadis ima svoj povod koji na to ukazuje. Jedan od
jevreja je rekao: Ne, tako mi Musaa, kojeg je Allah odabrao nad svim ljudima! Na to ga
jedan od muslimana o{amario i rekao: Zar }e{ tako ne{to govoriti, a Allahov,d`.{.,
Poslanik je me|u nama? Jevrej je do{ao Poslaniku, a.s., i poàlio se na muslimana koji
184 Iman
ga je o{amario. Na to je Muhammed izrekao ovaj hadis. Isti je slu~aj i s hadisom:

Nemojte praviti razliku medu Allahovim poslanicima. Vidi Sahih Muslim bi{erhin Nevevi,
15:37120, {erhul akidetit Tahavijje, str.170-171, i Er rusulu ver risalat, str. 223.
102
Vidi Elfikhul ekber mea {erhihi li Mulla Ali el Kari, str. 59-61.
103
Hadis prenose Buharija i Muslim (muttefekun alejhi),a ovo su rijeci Muslima. Pogledaj
Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 15:15.
104
Muttefekun alejhi, a ovo su rijeci Muslima. Vidi Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 15:104.
105
Prenosi ga Muslim. Vidi Muhtesar Sahih Muslim, 2:295.
106
Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 15:152.
107
Muttefekun alejhi, a ovo su Muslimove rije~i. Vidi Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 5:5. Ibn-
Dèvzi spominje mnoge stvari kojima je odlikovan Muhammed, a.s., nad ostalim
poslanicima i vjerovjesnicima u zadnjem dijelu prvog toma svoje knjige: El vefa bi ahbaril
Mustafa.
108
[erhul akidetit tahavijje, str. 178.
109
Pogledaj El vefa bi ahvalil Mustafa.
110
Muttefekun alejhi. Vidi Sahihul Buhari, 1:39, i Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 2:15.
111
Prenosi ga Buharija u poglavlju o imamu i nezru (zavjetu).
112
Ove i druge mudìze, koje ukazuju na poslanstvo Muhammeda, a.s., na}i }e{ u mnogim
od djela sire (ìvotopisa Muhammeda, a.s.) i hadisa. Buhari je u svom sahihu naslovio
cijelo jedno poglavlje kao Poglavlje o znacima poslanstva. Isto tako je u~inio i Muslim bin
Had`dàd` el-Ku{ejri (u poglavlju o mudìzama Resulullaha, a.s.). Pojedini alimi napisali
su samostalna djela na tu temu kao {to je Delailin nubuvveh, imama Ebi-Nuajma Ahmeda
bin Abdullaha el-Asbahanija, koji je napisao ~uveno djelo Hiljetul evlija, Ilamun nubuvveh,
Ebi.Hasana Alija bin Muhammeda el-Maverdija, En nibuvveh, imama El-Bejhekija i El
vefa bi ahvalil Mustafa, bin Dèvzija.
113
Vidi: El vefa ahvalil Mustafa, 1:139.
114
Isarul hakk halk, str. 80.
115
Vidi: Isarul hakk alel halk, str. 80.
116
Prenosi ga Buhari. Vidi: Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 1:20.
117
Pogledaj: Sahihul Buhari mea Fethil Bari, 1:26-31.
118
Temelji islama, str. 77. El Mewdudi.
119
Pogledaj isti izvor.
120
Vidi: El vefa ahvalil Mustafa, 1:270.
121
Vidi: El Akaidul islamijje li Nedim el Mellah, str. 57.
122
Temelji islama od Mewdidija, str. 78.
123
Vidi: El Akaidul islamijje - Sejjitl Sabik, str. 168. U ovom djelu, izmedu ostalog, stoji:
Dovoljan dokaz za izmjene koje su se desile u Indìlu, koji se danas nalazi u rukama
kr{}ana, je i taj da su od sedamdeset primjeraka Indìla izabrana samo cetiri. Ova jevan|elja
Iman 185
sadrè spise o ìvotopisu Isaa, a.s., i njihovi pisci su poznati, imena su im napisana na
naslovnim stranama. Sami kr{}anski kriti~ari su priznali da su religijske postavke dana{njih
jevan|elja zasnovane samo na mi{ljenju Pavla (Pavlosa), bez mi{ljenja drugih u~enika
Isaa, a.s., i njegovih najbliìh sljedbenika. U biblioteci jednog od prin~eva Pariza pronaden je
primjer Barnabinog jevan|elja, koje se u mnogome razlikuje od ~etiri poznata jevandelja. Taj
primjerak preveden je na arapski jezik i {tampala ga je izdava~ka ku}a El Menar.
124
U knjizi postanja, 3/22, stoji: Tada Gospod re~e: Evo, ~ovjek sada postade kao jedan od
nas, poznaje dobro i zlo! A zatim: Gospod se raàlosti {to je stvorio ~ovjeka i duboko u
svom srcu se pokaja! A detalji koji naru{avaju dostojanstvo poslanika su ~e{}i. Za Ibrahima,
a.s., kaù da je laòv. Za Luta, a.s., kaù da je po~inio blud s dvije svoje kceri. Za Haruna
da je on pozvao Izraeli}ane u oboàvanju teleta. Za Davuda da je po~inio blud. Za Sulejmana
da je oboàvao kipove kako bi udovoljio svojoj èni. Postoji li ve}i dokaz za iskrivljenost
Bibilije od ovoga? Ovo smo prenijeli iz knjige: El Akaidul islamijje li Sejjid Sabik, str. 168. A
pogledaj i Er rusul ver risalat, str. 104, 106.
125
Vidi: Elakaidul islamijje li Sejjid sabik, str. 261-264.
126
Ovo pravilo je jedna od temeljnih razumskih istina, jer mi automatski znamo da nikome
nije mogu}e utvrditi ili pore}i postojanje ne~ega na odredenom mjestu i prostoru, izuzev da
ga vidi ili ga obavijesti onaj ko ga je vidio, ukoliko se postojanje te stvari ne suprotstavlja
razumu i nije nemogu}e samo po sebi. Kad bi neko od obi~nih ljudi, recimo, utvrdio ili
zanijekao postojanje zvijezde na nekom mjestu na nebu, a o tome ga nije obavijestio
astronom, mi bismo, sigurno, za njega rekli da laè. Isto tako }emo za bilo koju osobu koja
tvrdi da nema buduceg svijeta re}i da laè, ~ak da nas niko nije obavijestio o njegovom
postojanju, a pogotovo kad su nas o tome obavijestili oni ~ija la` je nemogu}a, Allahovi
vjerovjesnici i poslanici. A svi ljudi su, u pogledu svijeta gajba, u odnosu na njih, neznalice i
jedini koji ga vidi i zna, jeste Allah, d`.{.; zato mi po tom pitanju slijedimo samo one koje je
Allah, d`.{., pou~io, a to su Njegovi ~asni poslanici.
127
Vidi: [erhul akidetit tahavijje, str. 460-461.
128
Vidi: Fi zilalil Kuranil Kerim, 5:583.
129
Prenosi ga Ahmed, Ebu-Davud i Ibn-Madè. Pogledaj: Tefsir Ibn-Kesir, 2:208 i Sahihul
dàmiis sagir, 1:420
130
Vidi: El vahjul Muhammedijj, str.178, 179. Mebadiul Islam lil Mewdudi, str.91. El akaidul
islamijje 279-280. {erhul akidetil wasitijje li Muhammed Halil Herras, str. 129-130.
131
Vidi: Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 1:148. Ovaj hadis je muttefekun alejhi, a ovo su
Buharijine rije~i.
132
Muttefekun alejhi. Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:203. Sahihul Buhari mea
Fethul Bari, 3:184.
133
134
Rije~ tevatur znaci da vi{e hadisa govore o jednoj stvari.
135
[erhun Newewi ala sahih muslim, 17:200-207.
136
Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:200-207.
137
Sahihi Muslim bi {erhin Newewi, 17:202.
138
Muttefekun alejhi, a ovo su Buharijine rije~i. Vidi Sahihul Buhari, 3:188.
186 Iman
139
Muttefekun alejhi. Vidi Sahihul Buhari mea Fethil Bari, 3:118 i Sahib Muslim bi {erhin
Newewi, 17:200.
140
[erhul akidetit Tahavijje, str. 451-452.
141
El akaidul islamijje - Sejjid Sabik, str. 237.
142
Prenosi ga Buharija, Muslim i Tirmizija. Vidi Sahihul Buhari mea fethu Bari, 11:293,
Muhtesar Sahih Muslim, 1:113.
143
El akaidul islamijje li Sejjid Sabik, str. 245, Fethul Bari, 11:293.
144
Ibn-Hadèr, tuma~e}i ove rije~i, kaè: Bit }e ra{irena neposlu{nost djece prema
roditeljima, pa }e se dijete pona{ati prema svojoj majci kao {to se gospodar pona{a prema
svojoj robinji, putem poniàvanja psovkom, udaranjem i traènjem raznih usluga. Stoga se
to dijete naziva gospodarom svoje majke, simboliziraju}i sva ta zna~enja. Ili se pod rije~ju
gospodar misli na staratelj, {to je, po meni, najispravnije tuma~enje. Jer se u hadisu govori
o tome kako ce to stanje biti ~udno. Da }e znak blizine Sudnjeg dana biti to {to }e se mnoge
stvari izokrenuti potpuno naopako, tako da }e dijete, koje se odgaja, postati odgajatelj i
bezvrijedni postati vrijedni, {to se uklapa u sljede}i dio hadisa, u kome se govori kako }e
bosonogi ~obani postati vlasnici zemlje. Vidi: Fethul Bari, 1:101.
145
Muttefekun alejhi, vidi: Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 1:99-100, Sahih Muslim bi {erhin
Newewi, 1:158. A o zna~enju nadmetanja bosonogih ~obana u visokim gradevinama, Kurtubi
kaè: Ovim se èli ukazati na ogromne promjene koje }e nastati, tako {to }e beduini
nasilno zavladati pojedinim zemljama i nepravedno vladati, te }e se nakupiti imetka koji }e
tro{iti u visoke zgrade, ponose}i se njima, a mi smo svjedoci toga ovih dana. Ovo prenosi
od Kurtubija Ibn-Ha`der u Fethul Bari 1:101.
146
Ibn-Hadèr kaè: Ovdje se misli na skupinu Alije i skupinu Muavije Fethul Bari, 12:72.
147
Jedan od njih je El Esved el Anesi koji se pojavio u Sana i Musejleme el-Kezzab, koji se
pojavio u Jemami. Poslanstvo za sebe je tvrdio jo{ i Tulejha bin Huvejlid i Sod`dàh, ali
su se njih dvojica pokajali za svoja djela. Medu ove danas spada i osniva~ kadijanija i
behaijja. Vidi: Fethul Bari, 13:73, El Akaidul islamijje li Sejjid Sabik, str. 246.
148
Ovim se ukazuje na podizanje beri}eta iz svega, pa ~ak i iz vremena. Tako da }e godina
biti kao mjesec, a mjesec kao sedmica, a sedmica kao dan, a dan, kao sat. Fethul Bari,
13:13, Tejsirul vusul, 4:91.
149
Ovo je jedan od velikih predznaka, a svi ostali u ovom hadisu su mali.
150
Prenosi ga Buharija. Vidi: Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 13:70, 76.
151
Vidi: Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 11:279.
152
Prenose ga Buharija i Muslim, a ovo su rijeci Muslima. Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newi,
18:44.
153
Te hadise cemo na}i u Buhariji i Muslimu, u poglavlju o neredima i predznacima Sudnjeg
dana, poglavlju Er- Rikak i na drugim mjestima.
154
155
Ibn-Hadèr, po pitanju redoslijeda pojave velikih predznaka Sudnjeg dana, kaè: Iz
svih hadisa zajedno se moè zaklju~iti da je prvi veliki znak koji }e nastupiti, pojava Ded`dàla,
kojim }e se nagovijestiti ogromna promjena u mnogim stvarima na cijeloj Zemlji. A to }e se
Iman 187
zavr{iti smr}u Isaa, sina Merjemina. A izlazak Sunca sa zapada je prvi od velikih predznaka
kojim }e se ozna~iti nastupanje te promjene u svemiru i zavr{it }e nastupom Kijametskog
dana. [to se ti~e izlaska ìvotinje (Ed-Dabbe) iz zemlje, najvjerovatnije }e se to desiti istoga
dana kada Sunce iza|e sa zapada. A razlog tome je {to }e se po izlasku Sunca sa zapada
zatvoriti vrata pokajanja. Prvi predznak kojim }e se ozna~iti stvarni po~etak nastupa Sudnjeg
dana je vatra koja ce potjerati ljude sa istoka na zapad. (Fethul Bari, 11:296-297) Iz rije~i
Ibn-Hadèra zaklju~ujemo da se radi o tri vrste velikih predznaka: predznaci kojima se
nagovje{tava po~etak ogromnih promjena stanja na zemlji, predznaci kojima se nagovje{tava
po~etak promjena u svemiru i predznaci kojima se nagovje{tava po~etak nastupa
Kijametskog dana. I da se izlazak Sunca sa zapada smatra prvim predznakom iz druge
grupe, nakon ~ije pojave ce se zatvoriti vrata pokajanja i vrata imana.
156
Prenosi ga Muslim i Ebu-Davud. Vidi: Fethul Bari, 11:297, Sunen Ebu-Davud - poglavlje
o predznacima Kijametskog dana, Tejsirul vusul - poglavlje o raznim predznacima i
Sahih bi {erhin Newewi, 18:77.
157
Fethul Bari, 11:297.
158
Fi Zilalil Kuranil Kerim, 6:308.
159
Vidi: [erhun Newewi ala Sahih Muslim, 18:58-59.
160
Vidi: Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 13.80,Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 18:59.
161
162
Vidi Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 18:63 i dalje.
163
Ovo prenosi Ibn-Hadèr u Fethul Bari, 13:89.
164
Vidi prethodni izvor.
165
Tefsir, Ibn-kesir, 1:577.
166
Pod ovim se misli da }e on konacno sru{iti teoriju krià i opovrgnuti njegovo veli~anje od
strane kr{}ana. vidi Ed Dinul halis, 1:92.
167
Isa, r.a., ukinuti }e dìzju prema ehli kitabijama i od njih se ne}e primiti nego samo islam.
To ne zna~i da }e Isa, a.s., ukinuti jedan {erijatski propis, nego ovaj hadis ukazuje da je
primanje dìzje od kitabija odre|eno do silaska Isaa, a.s. Prethodni izvor i mjesto.
168
Imetak }e se pove}ati zbog pravde koju ce Isa, a.s., sprovesti me|u ljudima.
169
Ovim se ukazuje na to da }e svijet daleko manje ùdjeti za imetkom zbog njihovog
sigurnog saznanja bliskosti Kijametskog dana, pa }e sve vi{e èljeti da u~ine koje dobro
djelo.
170
Muttefekun alejhi. Vidi El lulu vel merdàn, 1:31.
171
Pogledaj: Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 7:302, Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:189,
Sahihut Tirmizi, 9:76, Sunen bin Madè drugi tom, poglavlje o fitnelucima i El Fetur
Rabani, 2.143.
172
[erhun Newewi ala Sahih Muslim, 18:75-76.
173
Sejjid Kutb, rahimehullahu, tuma~e}i ove ajete, kaè: Mi sa sigurno{}u moèmo tvrditi
da je mjesto do kojeg je dopro Zulkarnejn izme|u dva brda, ali koja su to dva brda, mi to ne
moèmo znati. Sve {to se iz ajeta moè saznati jeste da je on stigao do jednog mjesta koje
188 Iman
se nalazi izmedu dvije prirodne pregrade ili izmedu dvije vje{ta~ke brane koje rastavlja
prolaz i dolina i da je tamo na{ao zaostao narod koji se jedva sporazumijeva. Kad su uvidjeli
da je on snaàn i pravedan, ponudili su mu da im podigne branu ispred Jedùdà i Medùdà,
koji ih stalno napadaju iza tih dvaju brda preko tog prolaza i nanose im veliku {tetu u ljudstvu
i materijalnim dobrima, a oni nisu u stanju da ih odvrate. Za uzvrat, oni bi mu platili odreden
iznos novca koji bi sakupili. Me|utim, pravedni vladar ostaje dostojan principa dobro~instva
i borbe protiv nepravde i nereda i pristaje da im dobrovoljno izgradi branu odbijaju}i njihovu
ponudu. On je uvidio da je najlak{i na~in zatvoriti prolaz izmedu dvije prirodne brane, te je od
njih zatraìo da ga pomognu materijalnim sredstvima i radnom snagom. Oni mu sabra{e
velike komade èljeza koje postavi izmedu dvije pregrade, pa kad je izravnao èljeznu
naslagu s visinom dviju pregrada, onda je zatraìo usijani bakar, pomije{an sa èljezom, da
njime zalije branu. Danas se na najsavremeniji na~in upotrebljava isti ovaj sistem za oja~avanje
èljeza i ustanovilo se da davanje odre|ene koli~ine bakra na èljezo poja~ava njegovu
~vrstinu i otpornost. Na to je Allah, d`.{., jo{ tada uputio Zulkarnejna i zabiljeìo ga u Svetoj
vje~noj Knjizi prethode}i time savremenoj ljudskoj nauci stolje}ima, ~iji broj ne zna niko osim
Allaha. Na taj na~in se potpuno spoji{e dvije pregrade i zatvori se put Jedùdù i Medùdù,
te ga nisu bili u stanju niti presko~iti niti prokopati; postalo im je nemogu}e da napadaju taj
nedu`ni i zaostali narod, koji posta siguran i miran. Zulkarnejn pogleda u ogroman projekat
koji je izveo, ali ga ne obuze oholost i sila niti ga opi njegova snaga i znanje, nego se on sjeti
Allaha, i Njemu se zahvali, i Njemu pripisa ovaj veliki posao koji mu je omogu}io. On se
potpuno ogradi od svoje mo}i i pripisa je Allahovoj mo}i izraàvaju}i se da on vjeruje da }e
se sve pregrade i brda potpuno smrviti pred nastup Kijametskog dana i da }e zemlja postati
potpuno gola i ravna... A {to se ti~e pitanja: ko su Jedùd` i Medùd`, gdje su oni sada, {ta
je s njima bilo i {ta }e biti, sve su to pitanja na koja je vrlo te{ko odgovoriti, jer mi o njima ne
znamo ni{ta vi{e od onoga {to nas je o njima Kuran obavijestio i pojedini sahih-hadisi. Fi
zilali Kuranil Kerim, 5:411-413.
174
Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 13.91, i dalje.
175
176
Pogledaj Fethul Bari, 11:313.
177
Sahihul Buhari mea Fethul bari, 11:313.
178
Allah, d`.{., nam ukazuje na prvo i drugo puhanje u sljedecem ajetu:
179
Sahihul Buhari mea fethul Bari, 11:312.
180
Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:192-193, Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 11:325.
181
El-Enbija, 104.
182
Isa, r.a., (El-Maide, 117)
183
Vidi Sahihul buhari mea Fethul Bari, 8:230 i 11.322.
184
Selim bin Amir - prenosilac hadisa od mikdada - kaè: Tako mi Allaha, ja ne znam {ta
podrazumijeva pod rije~ju (milja), da li zemlji{nu mjeru, ili Mil kojim se {minkaju o~i.
185
Prethodni izvor.
186
Vidi Sahihul Buhari bi ha{ijetis Sindi, 1:170, Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 7:120-122,
Es sunenul kubra, 10:87, Sunenun Nesai, 8:222-223.
187
Ovo je veliki {efaat, koji je odobren samo na{em Poslaniku, a.s., izme|u svih ostalih
Iman 189
poslanika, a.s. Po pitanju ovog {efaata saglasan je cjelokupan ummet, jer je on ptvr|en
sahih hadisima. I on spada u posebno odabrano mjesto Poslanika, a.s., koje mu je obe}ao
Allah, d`.{., u ajetu: I probdij dio no}i u molitvi, - to je samo tvoja du`nost, Gospodar }e ti na
Onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati. (El-Isra, 79) Vidi {erhul akidetit tahavijje, str.
252-253 ve ehedisu{ {efaa fi Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 3:54-77, {erhul akidetit
vasitijje, str. 128, i el akaidul islamijje li Sejjid Sabik, str. 274.
188
Ovo je dio dugog hadisi kudsija kojeg prenosi Muslim. Vidi Rijadus salihin, str. 62-63.
189
Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 11:340.
190
Sahihul Buhari, 11:138.
191
Fethul Bari, 11:337.
192
{erhul Bejdùri ala dèvheretit tevhid, str. 212.
193
Prenosi ga Tirmizi i kaè da je hasen sahih. Vidi Sahihut Tirmizi bi {erh ibnil Arebi, 9:253.
194
sahih Muslim bi {erhin Newewi, 3:88.
195
Mahmud Hattab es-Subki kaè: Znaj da }e protiv ~ovjeka na tom veli~anstvenom danu
svjedo~iti 11 svjedoka: jezik, ruke, noge, sluh, vid, koà, Zemlja, no}, dan, meleki pisari
i imetak. Zatim je, kao dokaz za to, naveo nekoliko ajeta i hadisa. Vidi Ed Dinul halis,
1:105, i dalje.
196
Prenosi ga Tirmizi i kaè da je hasen garib. Vidi Sahihut Tirmizi bi {erh ibnul Arebi, 9:260.
197
Muttefekun alejhi. Vidi Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 13:407-408.
198
Vidi {erhul akidetil Tahavijje, str. 250, {erhun Newewi ala sahih Muslim, 15:53, {erhul
akidetil wasitije li Muhammed Halil Herras, str. 115, {erhul Bejdùri alel dèwhere, str.
223 i Ed dinul halis, 1:111.
199
Ed dinul halis, 1:111.
200
Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 15:53-54, El lulu vel merdàn, str. 106.
201
Muttefekun alejhi. Vidi Sahihul Buhari - dio o dènazi - poglavlje o namazu {ehidu i Sahih
Muslim bi {erhin Newewi, 15:75.
202
203
{erhul akidetit Tahavijje, str. 251.
204
Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 11:396-398. A isti hadis se nalazi u Sahih Muslimu bi
{erhin Newewi, 15:55.
205
Ovo prenosi od Kadi Ijada, Newewi u svom komentaru Sahih Muslim, 15:53.
206
Vidi {erhul akidetit Tahavijje, str. 151., {erhul Bejdùri alel Dèwhere, str. 223 i Ed dinul
halis, 1:111.
207
{erhul akidetit Tahavijjem str. 472, {erhul akidetil vasitijje, str. 123 i Ed dinul halis, 1:107.
208
Vidi Kasidetu bin Kajjim sa njegovim komentarom, 2:593.
209
Ovo prenosi od Kurtubija, komentator Tahavijinog akaida, str. 472.
210
{erhul Bejdùri alel dèwhere, str. 215.
190 Iman
211
{erhul akidetit Tahavijje, str. 470, i {erhul akidetil vasitijje, str. 126.
212
Oni su ostali u grupi vjernika, jer su se imanom prikrivali na dunjaluku, pa }e i na Ahiretu
u~initi isto i slijediti vjernike, i i}i za njihovim nurom, sve dok Allah, d`.{., ne postavi izme|u
njih zid, pa od njih ode nur vjernika.I njihovo mjesto }e biti najdublji dio Dèhennema. Vidi
{erhun Newewi ala Sahih Muslim, 3:19.
213
Tuma~e}i ove rije~i, Kurtubi kaè: To ce biti stra{an ~in kojim }e Allah, d`.{., isku{ati
Svoje robove i razdvojiti prave od lo{ih. Po{to su munafici ostali s vjernicima, tvrde}i da su
i oni vjernici i misle}i da je to dozvoljeno na Ahiretu, kao {to je bilo na dunjaluku, Allah, d`.{.,
}e ih isku{ati tako {to }e do}i u posebnom liku i reci svima: Ja sam va{ Gospopdar! Vjernici
}e mu negativno odgovoriti, jer su ga oni ve} upoznali i znaju da takav lik ne prili~i Allahu,
d`.{. Zato su rekli: Utje~emo se Allahu od tebe. Mi Njemu ne pripisujemo druga! Ovo Ibn-
Hadèr prenosi od Kurtubija Fethul Bari, 11:380-381.
214
Sadan je drvo koje ima izuzetno veliko trnje sa svih strana.
215
Ovo je dio duljeg hadisa koji prenosi Buharija i Muslim, a ovo su Muslimove rije~i. Vidi
Sahihul Buhari, 11:367, i Sahih Muslim bi {erhin Newewi, str. 3:17.
216
Hadis prenosi Muslim. Vidi Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 16:57.
217
{erhul akidetit Tahavijje, str. 471.
218
219
Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 6:256-257, El-Muvetta, str. 614.
220
Sahihul Buhari mea fethul bari, 11:361.
221
222
223
Tebsitul akaidil Islamijje li Hasan Ejjub, str. 77.
224
Kubral jekinijatil kevnijje, str. 147.
225
Ela akaidul islamijje li Sejjid Sabik, str. 95.
226
Sahihul akidetit Tahavijje, str. 153.
227
Vidi Er rewdatun nedijje {erhul akidetil wasitijje, str. 252-253.
228
Vidi Med`mu fetava Ibn-Tejmijje, 8: 94-95, {erhul akidetit tahavijje, str. 282 i Er revdatin
nedijje, str. 356.
229
Vidi Elhasenetu ves sejjie li Ibn-Tejmijje, str. 190. i Tejsirul Azizil Hamid, str. 625.
230
Ed dinul halis, 1:144. i Er redatun nedijje, str. 356.
231
Ibn-Kajjim el-Dèvzijje navodi mnoge mudrosti stvaranja Iblisa; navodimo neke od njih:
a - Da se ljudi osvjedo~e u Allahovu, d`.{., mo} stvaranja suprotnosti. Stvorio je ovo bi}e
koje je najlo{ije od svih bi}a i koje je uzrok svakog zla, a suprotno njemu je stvorio Dèibrila,
r.a., koji je jedno od naj~asnijih, naj~i{}ih i najplemenitijih bi}a, i uzrok svakog dobra. Allahova,
d`.{., mo} ogleda se i u stvaranju dana i no}i, bolesti i lijeka, ìvota i smrti, lijepog i ru`nog
i mnogo drugog {to nedvosmisleno upu}uje na Allahovu, d`.{., svemo}. b - Pojava znakova
Allahovih, d`.{., imena koja upu}uju na Njegovu svemo}, kao {to je Svemo}ni, Onaj koji se
najè{}e sveti, Onaj koji èstokom kaznom ka`njava, Onaj koji, koga ho}e, uzvisuje, a
Iman 191
koga On ho}e - unizuje. Dakle, mora postojati ne{to za {to }e se sva ova imena vezati, a
kad bi ljudi i dìnni bili prirode meleka, ove posljedice se ne bi mogle vidjeti. c - Realizacija
Allahovih, d`.{., imena i svojstava koja u sebi sadrè blagost, tolerantnost, oprost, pokrivanje,
prelaènje preko prestupa vezanih ze Njegovo pravo i oslobadanje od kazne koga ho}e od
Svojih robova. Da nije stvorio sredstva i uzroke pomo}u kojih se ispoljavaju ove osobine, ne
bi bilo svih tih koristi i mudrosti. d - Realizacija imena mudrosti i znanja, jer Allah, d`.{.,
uzdiè koga ho}e, a poniàva koga ho}e i On najbolje zna kome }e povjeriti Objavu i ko je
dostojan da je primi i da mMu bude zahvalan na toj blagodati. e - Iznalaènje i pokazivanje
raznih vrsta ibadeta, kojih ne bi bilo da nije stvaranja iblisa; kao {to je dìhad, prijateljevanje
i ljubav, u ime Allaha, mr`nja, u ime Allaha, nare|ivanje na dobro i odvra}anje od zla,
pokajanje Allahu, d`.{., i vra}anje Njemu, suprotstavljanje Allahovom neprijatelju i traènje
za{tite kod Allaha od njega, uzimanje pouke, upozorenje od oholosti i uobraènosti, i sli~no.
Vidi Medaridùs salikin, 2:194.
232
Er rewdatun nedijje, str. 356.
233
Fi Zilalil Kuranil Kerim, 8:1227.
234
Tebsitul akaidil islamijje li hasan Ejjub, str. 84.
235
Pogledaj: El-Fethurrabbani, 1:142, i Sunen bin Madè, 1:33.
236
Tejsirul Azizil Hamid, str. 620, El akaidul islamijje, str. 99, E{ {eria ili Adùrri, str. 212.s
237
238
[erhul akidetit Tahavijje, str. 291.
239
Ilamul muvekkiin, 1:71.
240
Prenosi ga Ebu-Davud, Ibn-Madè, Ahmed, Taberani i Ibn-Hibban, a u njegovom senedu
(lancu prenosilaca) nalazi se Seid bin Sinan e{-{ejbani kojeg Ibn-Mein smatra
pouzdanim, a o njemu polemiziraju Ahmed i drugi.
241
Prenosi ga Ebu-Davud. Vidi: Dèmal fevaid 2:328, i Kitabu{ {eria lil Adèrri, str. 211.
242
Prenosi ga Tirmizi i kaè da je hasen sahih.Pogledaj Dèmal fevaid, 2:329.
243
E{ {eria lil Adùrri, str. 206.
244
Vidi Dàmiul ulum vel hikem, str. 385.
245
Prenosi ga Muslim i Ahmed od Suhejba. Vidi Rijadus salihin mea Delilil falihin, 1:147.
246
Muttefekun alejhi.
247
Vidi Tefsir Ibn-Kesir, 4:275.
248
Isti izvor.
249
Pogledaj ove i druge njima slicne izreke u Uddetus, str. 90i 226.
250
Medaridùs salikin, 2:177.
251
252
Medaridùs salikin, 2.117, i Er rewdatun nedijje, str. 489.
253
Medaridùs salikin, 2:167, Er rewdatun nedijje, str. 489, i Dàmiul ulumi vel hikem, str. 170.
192 Iman
254
Pogledaj {erhun Newewi ala Sahih Muslim, 3:101.
255
Vidi Zadul mead 3:66.
256
Med`mu fetava ibnu tejmijje 8:528.
257
Prenose ga sva ~etverica u svojim Sunenima, a Tirmizi kaè da je hasen sahih. Vidi
Muhtesar Ebi Davud, str. 346.
258
Prenosi ga Buharija u poglavlju o medicini.
259
[erhul akidetit Tahavijje, str. 301
260
Fethul Bari, 10:150-151, El Muvetta str. 557-558.
261
Dàmiul ulumi vel hikem, str. 384.
262
Zadul mead, 3:67.
263
264
Ulema se po ovom pitanju razilazi na vi{e od dva mi{ljenja, ali, ehlu sunne po ovom
pitanju imaju samo dva mi{ljenja, a ostala mi{ljenja su mi{ljenja drugih frakcija. Mnoge od
knjiga akide su detaljno razradile sva ta mi{ljenja. Zato nema potrebe da ih sve ovdje
iznosimo, jer je njihova neispravnost jasna, a ulema ehli sunneta je saglasna u tome da su
ona daleko od istine koja se temelji na Kuranu i Sunnetu. Pogledaj detaljnije o tim mi{ljenjima
i odgovore na njih u : {erhul akidetit tahavijje, str. 373. i dalje.
265
Imam Ibnu-Kajjim kaè:I kaì im da je iman ~ovjeka govor, rad i potvrda srcem.
Komentator veli: Stav ehli sunneta je da je iman potvrda srcem, praksa organima i izgovor
jezikom. Imam {afija, r.a., u svojoj poznatoj knjizi, El-Umm, veli: Ashabi, tabiini i ostali poslije
njih, koje smo mi zatekli, bili su saglasni u tome i svi su govorili: Iman je izgovor, izvr{avanje
i nijjet, nijedna od tri stvari ne koristi bez ostale dvije. A Imam Ahmed bin Hanbel, r.a., kaè:
Zato su rije~i ehli sunneta da je iman izgovor i djelo, postale jedan od znakova sunneta.
Ebu-Umer et-Talemenki prenosi svojim poznatim senedom od Musa bin Haruna el-Hammala
da je rekao: Ishak bin Rahevejh izdiktirao nam je da je iman govor i djelo, da se pove}ava
i smanjuje, i nema sumnje, da je to tako kako nam je on opisao. Mi smo to shvatili iz
pouzdanih predanja, op}ih islamskih pravila i rije~i ashaba Allahovog Poslanika, a.s., tabiina
i generacija ilma poslije njih. Svi su oni bili suglasni po ovom pitanju i uop}e se nisu razilazili.
Isto tako je bilo u doba Evzaije u {amu, Sufjana es-Sevrije u Iraku, Malika bin Enesa u
Hidàzu i Muammera u jemenu, kao {to smo objasnili, da je iman rije~ i djelo i da se
povecava i smanjuje. A Hafiz bin Abdul Berr, u svom Temhidu kaè: Fakihi i muhaddisi su
saglasni da je iman rije~ i djelo, a nema djela bez nijjeta. Iman se kod njih pove}ava taatom,
a smanjuje masijetom. Sva bogougodna djela su, kod njih, iman. Izuzev {to se od Ebu-
Hanife i njegovih sljedbenika spominje da se bogougodna djela ne nazivaju imanom. Oni
kaù da je iman potvrda (srcem) i izgovor (jezikom) Pogledaj: {erh kasideti Ibnil Kajjim,
2:139-141.
266
Pogledaj: El-Akidetut tahavijje mea {erhiha, str. 373., Kitabul ir{ad lil Dùvejni, str. 399,
i El-Fikhul ekber ve {erhuhu li Mulla Ali el-Kari, str. 87-88.
267
Pogledaj dokaze za prednost prvog mi{ljenja u: [erhin Nevevi ala Sahih Muslim, 1:148
i Risaletul iman li Ebi Ubejd El-Kasim bin Selam, str. 54.
268
[erhud akidetit tahavijje, str. 374.
269
[erhun Newewi ala Sahih Muslim 1:147.
Iman 193
270
Kitabul iman lil Kasim bin Selam, str. 102, i {erhul akidetit tahavijje, str. 373-374.
271
[erhun Newewi ala Sahih Muslim, 1:149.
272
273
274
275
Fethul Bari, 1:39-40.
276
277
278
Muttefekun alejhi, a ovo su Muslimove rije~i. Vidi: Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 1:44,
i Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 1:6.
279
Prenosi ga Tirmizi i Hakim koji kaè: Sahih ala {artihima. A Tirmizi veli: Hadisun
hasen. Vidi: Et-tergib vet terhib, 3:403.
280
281
282
Vidi: {erhul akidetit tahavijje, str. 386.
283
Vidi: {erh kasideti Ibnil Kajjim, 2:141.
284
{erhu kasideti Ibnil Kajjim 2:140-141.
285
Mo`da }e neko re}i: temelji imana su, kao {to se vidi iz navedenog sahih-hadisa, daleko
vi{e nego {to je samo iman u Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, pa kako je dovoljan samo
{ehadet za ulazak u iman? Odgovor na to pitanje je: postoje dvije vrste imana: op}i iman i
iman u svom {irem zna~enju. Prvi je iman u Allaha, d`.{., i u sve ono s ~ime je do{ao Allahov
Poslanik, a.s., bez spominjanja detalja svega toga. Zato, kad ~ovjek posvjedo~i da nema
drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, on time prihvata istinitim sve
ono s ~ime je do{ao poslanik, a.s., i o ~emu nas je obavijestio, u {to, svakako, ulaze i temelji
imana i islama, iako ih jo{ ne zna pojedina~no. Jer, iz njegovog {ehadeta proizilazi da }e on
povjerovati, prihvatiti sve {to do njega do|e od Allahovog poslanika, a.s. Me|utim, onaj do
koga su do{li svi detalji imana i on u njih povjerovao i radio ono {to oni od njega zahtijevaju,
njegov iman je, svakako, ja~i i on je na ve}em stupnju kod Allaha, d`.{. A onaj ko povjeruje
op}enito, a zatim do njega do|e ne{to {to se prenosi od Allahovog poslanika, a.s., pa u to ne
povjeruje, on time negira {ehadet koji je prethodno izgovorio, i time postaje odmetnikom od
vjere, o ~emu }emo kasnije vi{e govoriti. Pogledaj: El-furkan bejne evlijair Rahman ve
evlijai{ {ejtan li Ibni Tejmijje, u knjizi: Med`muatit tevhid, str. 510, i Usulus Serahsi, 1:203.
286
287
288
289
290
Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 1:218-240.
291
Pogledaj: El-Muvetta, str. 485-486, i Nejlul evtar, 7:208.
194 Iman
292
Pogledaj: Nejtul evtar, 7:208.
293
Vidi: Es-Siretun nebevijje li ibni Kesir, 1:433, i Es-Siretul Halebijje, 1:444.
294
Es-Siretun nebevijjetu li ibni Kesir, 1:445.
295
Es-Siretun nebevijje li ibni Kesir, 1:447.
296
Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 7:139, Hajatus sahabe, 1:290, Es-Siretul Halebijje,1:451.
297
Vidi: Siretu ibni Hi{am 1:407-408.
298
Es-Siretun nebevijje li ibni Kesir, 2:520.
299
Pogledaj na primjer: Slu~aj prelaska na islam ibnil As bin Rebi u Siretu ibni Hi{am, 2:303-
304, slu~aj prelaska na islam Omera bin Hattaba u Ujtmul eser fi fununil megazi ve{
{emaili ves sijer li Ibni Sejjidin nas, i slucaj prelaska na islam Hamze u Es-Siretul Halebijje, 1:477.
300
Vidi: [erhun Newewi ala Sahih Muslim, 1:149, 219.
301
Vidi: Risaletu ke{fi{ {ubuhat li Muhammed bin Abdul Vehhab min dùmletir resailil matbua
bi unvan: El-Med`muautul ilmijjetus saudijje min devri ulemais selefis salih, str. 141-142.
302
Vidi: [erhun Newewi ala Sahih Muslim, 1:149, {erhus sijer el-kebir, 1:150, El-Mugni li
ibni Kudame 9:21, El-Muhezzeb 2:223.
303
Vidi: [erhus sijer el-kebir, 1:150.
304
El-Mugni li Ibni Kudame, 9:21, Ha{ijetu Ibni Abidin, 3:397.
305
Vidi: El - akidete Tahavijje mea {erhiha, str. 350, 352, 357.
306
Tathirul itikad, str.9.
307
Pod strahom, traènjem pomo}i i nadom misli se na one stvari u kojima ne moè pomo}i
niko drugi , osim Allah, d`.{. Kao {to je strahopo{tovanje, traènje pomo}i u stvarima u
kojima nije u stanju pomo}i niko drugi, osim Allaha, i nada u ono {to moè samo Allah, d`.{
A {to se ti~e onoga {to je u ljudskoj mo}i, u tim stvarima ~ovjek ne izlazi iz imana; kao {to je,
na primjer, bojazan od vladara koji je zaprijetio da }e ga zatvoriti ili ubiti, ili traènje pomo}i od
prijatelja za obavljanje nekog posla u kome on, zaista, moè pomo}i, ili da ~ovjek kaè
drugom: Ja te molim da mi uradi{ to i to, od onog {to su ljudi u stanju uraditi. Sve to ne
spada u kufr i nema nikakve zabrane povodom toga.
308
Risaletu Muhammed bin Abdul Vehhab fi mana tagut - el - Dàmiul ferid, str.266.
309
Nevakidul islam li Muhammed bin Abdul Vehhab - El-Dàmiuj ferid, str. 278.
310
Vidi: {erh Mulla Ali el-Kari alel fikhil ekber, str. 167.
311
312
Vidi: {erh Mulla Ali el-Kari alel fikhul ekber, str.165.
313
Nevakidul islam li Muhammed bin Abdul Vehhab. Vidi: El-Dàmiul ferid, str. 277.
314
Med`matut tewhid, str. 126.
315
Tefsirut Taberi, 6:313.
316
Tefsirut Taberi, 6:313.
Iman 195
317
Vidi: Med`muatut tewhid.
318
El-Mugni, 9:24.
319
Prenosi ga Buharija. Vidi: Rijadus salihin, str. 32.
320
Tefsirul Kurtubi, 1:188. Kazivanje o ljudima Uhduda prenosi Muslim u svom Sahihu.
Pro~itaj ovo kazivanje u cjelosti u Rijadus salihinu, str. 27. i dalje.
321
Tefsir Ibn-Kesir, 2:367.
322
Kitabuz zevadìr an iktirafil kebair li Ibni Hadèr el-Mekki, 1:28-30. A pogledaj tekst
sli~an ovome u Mugnil muhtad`, 4:135-136, Ha{ijetul Badùri, 2:257.
323
Min menahidìs sunne en-Nebevijje - Vidi Med`muatut tevhid, str. 193.
324
325
Tefsir Ibn-Kesir, 2:67.
326
Umdetut tefsir - ihtijar ve tahkik Ahmed Muhammed {akir, tabatu daril mearif senete,
1377 h. 1957 g. 2:171-172.
327
Umdetut tefsir 4:164-167.
328
Vidi: Med`mu fetava Ibnu Tejmijje, 25:149, i dalje.
329
Hoce da kaè da je to stvar koja je poznata samo Allahu, d`.{., a ne ljudima.
330
331
332
Na ovo ukazuje Ibn Hadèr El-Hejtemi u svom djelu: Ez-Zevadìr an iktirafil kebair, 1:28.
333
El-Akidetut Tahavijje mea {erhiha, str. 466.
334
Ovoj temi Newewi posve}uje kompletno poglavlje pod naslovom: Bab: Ed-delil ala enne
men mate alet tevhidi dehalel dènnete katan.
335
Vidi: [erhun Newewi ala Sahih Muslim, 1:217, 220. Tako|er i rijeci slicne ovima li{ {ejh
Ibnu Tejmije fil Furkan min med`muatit tewhid, str. 506-507.
336
Sahih Muslim mea {erhin Newewi, 1:218.
337
338
Sahih Muslim mea {erhin Newewi 1:227. A prenosi ga i Buharija u poglavlju o poslanicima.
339
340
Muttefekun alejhi, vel lafzu lil Buhari. Vidi: Sahihul Buhari, 1:61, Sahih Muslim bi {erhin
Newewi, 3:36.
341
Muttefekun alejhi vel lafzu li Muslim, 2:94, a pogledaj i Sahih Buhari - poglavlje o dènazi.
342
343
Risaletul iman li Ebi Ubejd el-Kasim bin Selam, metbuatun mea resaile uhra, str. 84.
344
Muttefekun alejhi, vidi: Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 1:96, Sahih Muslim bi {erhin
Newewi, 2:54.
196 Iman
345
Muttefekun alejhi, vidi: Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 1:175, Sahih Muslim bi {erhin
Newewi, 2:55.
346
Prenosi ga Ahmed, Tirmizi i Hakim u Mustedreku od Ibni Umera. Vidi: El-Fethur rabbani,
14:164-166, Sahihut Tirmizi bi {erh Ibnil Arebi, 3:18, El-Mustedrek, 1:18.
347
348
Muttefekun alejhi vel lafzu li Muslim, vidi: Sahihul Buhari - poglavlje o picu, Sahih Muslim
bi {erhin Newewi, 2:45.
349
350
Muttefekun alejhi vel lafzu li Muslim, vidi: Sahihul Buhari fi kitabil dènaiz, ve Sahih
Muslim bi {erhin Newewi, 2:109.
351
Pogledaj detaljno poja{njenje ovih tuma~enja u: Risaletul iman li Ebi Ubejd el-Kasim bin
Selam mea iddeti resail, str. 84 ve ma badeha.
352
Vidi: Risaletul iman li Ebi Ubejd el-Kasim bin Selam, str. 89 ve ma badeha.
353
Prenosi ga Buharija od Ibn-Abbasa u poglavlju o dìhadu.
354
Vidi: Risaletul iman li Ebi Ubejd el-Kasim bin Selam, str. 89 ve {erhul akidetit Tahavijje,
str. 361.
355
[erhul akidetit Tahavijje, str. 361. El-Akidetul vstijje mea {erhiha li Muhammed Halil
Herras, str. 138-139.
356
[erhul akidetit Tahavijje, str. 361.
357
358
359
Tefsirul Kurtubi, 6:293, ve {erhul akidetit Tahavijje, str. 364-365.
360
Revahu Ibnu Dèrir ve Tirmizi ve Nesai ve Ibnu Madè - vidi: Sahihut Tirmizi bi {erhi ibnil
Arebi, 12:234, a Tirmizi za ovaj hadis kaè da je hasen sahih, ve Sunene Ibni Madè,
2:1418.
361
Ez-Zevadìr an iktirfil kebair, 1:12.
362
Ahredèhul buhari ve Muslim: Fethul Bari, 17:21, matbe atul Halebi, ve Sahih Muslim bi
{erhin Newewi, 5:19.
363
Ez-Zevadìr an iktirafil kebair, 1:12.
364
Sahih Muslim mea {erhin Newewi, 2:81-82, ve ahredèl Buhari nahvehu an Enes fi
kitabid dijat.
365
Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:82-83. Ve ahredèhul Buhari fi kitabil vesaja.
366
Muttefekun alejhi, vel lafzu li Muslim. Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:82-83.
367
368
Pogledaj te definicije u Ez-Zevadìr an iktirafil kebair, 1:4, ve ma badeha. Ve {erhun
Newewi ala Sahih Muslim, 2:85 ve ma badeha.
369
[erhul akidetit Tahavijje, str. 418, ve {erhun Newewi, ala Sahih Muslim, 2:85.
Iman 197
370
Ovo prenosi od Gazalije En-newewi u svom komentaru na Sahih Muslim, 2:85.
371
Kavaidul Ahkam, 1:23-24.
372
Prethodni izvor.
373
Pogledaj: Ez-Zevadìr an iktirafil kebair eld`duz ul evvel ves sani. Na ovu temu je
pisao i spomenuo vrste velikih grijeha i dokaze za njih i imam Zehebi u svom djelu: El-
Kebair i {ejh Muhammed bin Abdul Vehhab u svome djelu El-Kebair, tako|er.
374
Muttefekun alejhi - vidi Rijadus salihin, str. 31.
375
Prenosi ga Muslim u svom Sahihu od Ebi-Hurejre i Buharija u Edebu.
376
Prenosi ga Muslim: Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 7:89.
377
Muttefekun alejhi, vel lafzu li Muslim. Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 7:89.
378
Muttefekun alejhi. Vidi: Sahihul Buhari - poglavlje o postu (Ko umre a ostao je duàn
ne{to od posta).
379
Prenosi ga Buhari. Vidi: Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 4:52.
380
Autor u originalu navodi 95 najeminentnijih djela iz akaida i drugih oblasti koja su mu
posluìla kao izvor za ovaj njegov rad. Ali, mi ih, zbog duìne teksta i nepoznavanja
arapskog jezika od strane na{ih ~italaca, ne}emo navoditi. Onaj ko èli da se upozna
s njima, moè pogledati ovo djelo u originalu na arapskom jeziku. (op. prev.)
Iman 199
SADR@AJ
PREDGOVOR.....................................................................................................................5
BILJE[KA O AUTORU .......................................................................................................................... 7
PREDGOVOR ........................................................................................................................................ 9
UVOD .................................................................................................................................................. 11
PRVO POGLAVLJE ................................................................................................................................. 13
TEMELJI IMANA ...................................................................................................................................... 13

PRVI DIO - VJEROVANJE U ALLAHA, D@.[. ..................................................................................... 17
1 - TEWHIDUR - RUBUBIJJE ............................................................................................................ 17
2 - TEWHIDUL - ULUHIJJE ............................................................................................................... 21
3 - TEWHIDUL - ESMAI VES SIFAT ................................................................................................. 24
ALLAHOVA, D@.[., LIJEPA IMENA ................................................................................................. 28
DOKAZI ZA TEWHIDUL ESMAI VES SIFAT ..................................................................................... 29
DRUGI DIO - VJEROVANJE U MELEKE ............................................................................................. 34
OSOBINE MELEKA .......................................................................................................................... 35
ÂSNI ROBOVI ................................................................................................................................ 36
ODNOS MELEKA PREMA SVEMIRU I ÔVJEKU ............................................................................ 37
BROJ MELEKA ................................................................................................................................. 41
VJEROVANJE U MELEKE POJEDINA^NO I OP]ENITO ................................................................. 42
ULOGA I ZNAÂJ VJERE U MELEKE U @IVOTU ÔVJEKA ............................................................ 44
TRE]I DIO - VJEROVANJE U ALLAHOVE, D@.[., POSLANIKE I VJEROVJESNIKE ........................ 46
POSLANICI I VJEROVJESNICI87 KOJI SU SPOMENUTI U KURANU .............................................. 46
NAJODABRANIJI POSLANICI (ULULAZM) ..................................................................................... 47
TEMA OBJAVE ................................................................................................................................. 48
VJEROVANJE (IMAN) U MUHAMMEDA, A.S. .................................................................................. 51
200 Iman
ÊTVRTI DIO - VJEROVANJE U ALLAHOVE, D@.[., KNJIGE ........................................................... 57

PETI DIO - VJEROVANJE U SUDNJI DAN ......................................................................................... 63
AKCENAT KURANA NA OVAJ TEMELJ IMANA I RAZLOG TOME ................................................... 63
DOKAZI VJEROVANJA U SUDNJI DAN I ODGOVOR NA SUMNJE NEVJERNIKA ........................... 66
DETALJI VJEROVANJA U SUDNJI DAN ............................................................................................. 72
1 - KABURSKO ISKU[ENJE I ISPITIVANJE OD MELEKA ............................................................... 72
2 - PATNJE I U@ICI U KABURU ....................................................................................................... 73
3 - PREDZNACI SUDNJEG DANA .................................................................................................... 76
A - IZLAZAK SUNCA SA ZAPADA .................................................................................................... 78
B - IZLAZAK @IVOTINJE (IZ ZEMLJE) ............................................................................................. 78
C - POJAVA DED@ALA ..................................................................................................................... 79
D - SILAZAK ISAA, A.S. .................................................................................................................. 82
E - POJAVA JED@UD@A I MED@UD@A ............................................................................................ 83
4 - POÊTAK NASTUPANJA SUDNJEG DANA ................................................................................ 84
5 - PRO@IVLJENJE .......................................................................................................................... 85
6 - (EL-HA[R) SAKUPLJANJE SVIH LJUDI NA JEDNOM MJESTU, RADI OBRAÛNA ................... 85
7 - NAGRADA - KAZNA ZA DJELA ................................................................................................... 87
8 - IZLAGANJE LJUDSKIH DJELA I PRESUDA ............................................................................... 87
9 - HAVD (VRELO) POSLANIKA, A.S. ............................................................................................. 90
10 - VAGA (VAGANJE DJELA) ......................................................................................................... 92
11 - SIRAT ]UPRIJA ........................................................................................................................ 93
12 - D@ENNET I D@EHENNEM .......................................................................................................... 94
[ESTI DIO - VJEROVANJE U ALLAHOVO ODRE\ENJE ................................................................... 97
DEFINICIJA KADAA I KADERA ....................................................................................................... 97
ZNAÊNJE VJEROVANJA (IMANA) U KADER ................................................................................ 98
PRVI STEPEN .................................................................................................................................. 99
DRUGI STEPEN ............................................................................................................................... 99
OPRAVDAVANJE NEVJERNIKA KADEROM .................................................................................. 101
SKRIVENOST ALLAHOVE, D@.[.,ODREDBE (KADERA)
I POKU\ENOST POLEMIKE O NJOJ ............................................................................................ 103
UTJECAJ VJEROVANJA U KADER NA @IVOT MUSLIMANA ......................................................... 104
VJEROVANJE U KADER NE KOSI SE S RADOM UTEMELJENIM
NA UZROCIMA I POSLJEDICAMA ................................................................................................ 109
Iman 201
DRUGO POGLAVLJE - SU[TINA IMANA .............................................................................................. 113

DRUGO POGLAVLJE - SU[TINA IMANA .......................................................................................... 115
POVE]AVANJE I SMANJIVANJE IMANA ..................................................................................... 117
TRE]E POGLAVLJE - RIJEÎ I DJELA KOJA IZVODE IZ IMANA ...................................................... 121
TRE]E POGLAVLJE - RIJEÎ I DJELA KOJA IZVODE IZ IMANA ................................................... 123
PRVI DIO - KADA NEVJERNIK POSTAJE VJERNIKOM? ................................................................ 124
DOKAZI ZA NAVEDENU TVRDNJU ................................................................................................. 125
HADISI ........................................................................................................................................... 125
PRIMJERI IZ PRAKSE POSLANIKA, A.S., I IZ DOGA\AJA SIRE ................................................ 126
DRUGI DIO - KADA VJERNIK POSTAJE NEVJERNIKOM? ............................................................. 131
PRAVILO ........................................................................................................................................ 131
OBJA[NJENJE OVOG PRAVILA ................................................................................................... 132
VRSTE POSTUPAKA KOJI IZVODE IZ IMANA ............................................................................... 133
PRVA VRSTA .................................................................................................................................. 133
DRUGA VRSTA ............................................................................................................................... 134
TRE]A VRSTA ................................................................................................................................ 135
ÊTVRTA VRSTA ........................................................................................................................... 138
ZADOVOLJSTVO KUFROM I NEZADOVOLJSTVO ISLAMOM ........................................................ 139
VIDOVI ZADOVOLJSTVA KUFROM .................................................................................................. 140
1 - NESMATRANJE NEVJERNIKA (ATEISTA), OTPADNIKA
I MU[RIKA - NEVJERNICIMA, ILI SUMNJANJE U NJIHOVO NEVJERSTVO
ILI SMATRANJE ISPRAVNIM BILO KOJEG OD
NJIHOVIH NEVJERNI^KIH PRAVACA. ........................................................................................ 140
2 - PRIJATELJEVANJE S NEVJERNICIMA I IZRA@AVANJE
SAGLASNOSTI S NJIHOVOM VJEROM ......................................................................................... 141
[TA ZNAÎ PRIJATELJEVANJE S NEVJERNICIMA? .................................................................... 145
[TA SE PRIMA, A [TA NE PRIMA OD OPRAVDANJA U OVOJ SITUACIJI .................................. 146
GRANICE PRISILE KOJA SE UZIMA U OBZIR .............................................................................. 147
POJEDINI PRIMJERI NEZADOVOLJSTVA ISLAMOM .................................................................... 150
RIJEÎ POJEDINIH ALIMA O TOME [TA PROUZROKUJE
ODMETNI[TVO OD VJERE ........................................................................................................... 152
OPREZNOST PRI PROGLA[AVANJU KAFIROM ODRE\ENE OSOBE .......................................... 159
ZAVR[NA RIJE^ - ISLAMSKI STAV PREMA GRE[NICIMA .................................................................. 163
202 Iman
SAMO GRIJE[ENJE NE IZVODI IZ ALLAHOVE, D@.[., VJERE ........................................ 165

PRIPADNICI EHLI SUNNETA PRIZNAJU KAZNE KOJE SU
SPOMENUTE ZA ODRE\ENE GRIJEHE ................................................................................ 170
VELIKI GRIJESI ......................................................................................................................... 171
DEFINICIJA VELIKOG GRIJEHA I NJEGOV KRITERIJ ....................................................... 172
PRIMJER POJEDINIH VELIKIH GRIJEHA .............................................................................. 174
UZROCI OSLOBA\ANJA KAZNE ZA GRIJEHE ........................................................................ 175
BILJE[KE ...................................................................................................................................... 179

Dr. Muhammed Nuajm Jasin Iman

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dr. Muhammed Nuajm Jasin Iman

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

IMAN

TEMELJI - SU[TINA - NEGACIJA

dr. Muhammed Nuajm Jasin

Sarajevo 2001 - 1422. G.H.

Naslov prijevoda IMAN - TEMELJI, SU[TINA , NEGACIJA

Pisac dr. Muhammed Nuajm Jasin

Prevodilac mr. Zuhdija Adilovi}

[erijatski recenzent Muhamed Mehanovi}

Lektor prof. Safet Sari}

Korektor Sabina Deljkovi}, Omer Resulovi}

DTP Kavazovi} D&T, Sarajevo

[tampa OKO - Sarajevo

^etvrto izdanje BESPLATNI PRIMJERAK

Izdava~ Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za

[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA DVA HRAMA

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Yasin, Muhammad Nuaym

Direktor Regionalnog ureda

Naser b. Abdurrahman es - Saeed

Allah, d`.{., ka`e:

posve}eni Allahu, Gospodaru svjetova. (El-Enam, 162)

On zna sve ono {to ona ~ine.

3 - Obaveznost izdvajanja Allaha, d`.{., u pogledu strahovanja.

3 - TEWHIDUL - ESMAI VES SIFAT

b - Drugi princip zahtijeva obaveznost ograni~avanja u svemu {to se pripisuje Allahu,

ALLAHOVA, D@.[., LIJEPA IMENA

DOKAZI ZA TEWHIDUL - ESMAI VES SIFAT

d`.{., svemiru i ~ovjeku.

D`ibrila poslali i on joj se prikazao u liku savr{eno stvorena mu{karca. (Merjem,

ODNOS MELEKA PREMA SVEMIRU I ^OVJEKU

njima sjedi, ne}e biti nesretan!, re~e Allah, d`.{.72

VJEROVANJE U MELEKE POJEDINA^NO I OP]ENITO

ULOGA I ZNA^AJ VJERE

Vjerovanje u meleke ima velike posljedice u ~ovjekovom `ivotu, od kojih su:

potomke njihove, i bra}u njihovu - Mi smo odabrali i na pravi put im ukazali.

NAJODABRANIJI POSLANICI (ULULAZM) 89

Allah, d`.{., za poslanika uzeo `ensko.93 Allah, d`.{., ka`e:

VJEROVANJE (IMAN) U MUHAMMEDA, A.S.

O narode na{, odazovite se Allahovom glasniku i vjerujte u Allaha; On }e vam

i poga|anje njegovih o~iju, obavje{tavanje o stvarima koje }e se desiti pa se obistinile i

Re~e: Da li ga slijede bogati ljudi, ili siromasi?

2 - Da je Kuran jedina Allahova knjiga, ~ije o~uvanje garantira Allah, d`.{.:

1 - Da su se originalni primjerci knjiga, koje su objavljene prije Kurana, zagubili, i da u

kako je jedan uzimao od drugih, pa ka`emo da je Mutenebbi uzeo od Buhturija, i sl.120

DOKAZI VJEROVANJA U SUDNJI DAN

^as o`ivljenja }e sigurno do}i - od svakog ga tajim - kad }e svaki ~ovjek

1 - Allah, d`.{., ka`e:

Komentator Tahavije, komentiraju}i ove ajete, ka`e:

do mu`evnog doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost

DETALJI VJEROVANJA U SUDNJI DAN

Drugo: Da vjerujete u sve o ~emu nas je obavijestio Allahov Poslanik, a.s., da }e se

Buharija i Muslim prenose od Esme,r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ovoga

2 - PATNJE I U@ICI U KABURU

re~e on (~ovjek). Zaista se ljudi ka`njavaju u kaburovima. Da se vi ne ukopavate, ja bih

3 - PREDZNACI SUDNJEG DANA

Na slijede}ih nekoliko stranica }emo pojasniti najva`nije od tih predznaka, redoslijedom

A - IZLAZAK SUNCA SA ZAPADA

B - IZLAZAK @IVOTINJE (IZ ZEMLJE)

D - SILAZAK ISAA, A.S.

Postoje dokazi u hadisu, kao i saglasnost islamske uleme u tome, da }e u zadnjem

E - POJAVA JED@UD@A I MED@UD@A

I o ovom predznaku se govori u Kuranu. Allah, d`.{., ka`e:

4 - PO^ETAK NASTUPANJA SUDNJEG DANA

dr. Muhammed Nuajm Jasin

Pisac dr. Muhammed Nuajm Jasin

[tampa OKO - Sarajevo

[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA DVA HRAMA

Yasin, Muhammad Nuaym

posve}eni Allahu, Gospodaru svjetova. (El-Enam, 162)

D`ibrila poslali i on joj se prikazao u liku savr{eno stvorena mu{karca. (Merjem,

njima sjedi, ne}e biti nesretan!, re~e Allah, d`.{.72

potomke njihove, i bra}u njihovu - Mi smo odabrali i na pravi put im ukazali.

NAJODABRANIJI POSLANICI (ULULAZM) 89

O narode na{, odazovite se Allahovom glasniku i vjerujte u Allaha; On }e vam

Re~e: Da li ga slijede bogati ljudi, ili siromasi?

2 - Da je Kuran jedina Allahova knjiga, ~ije o~uvanje garantira Allah, d`.{.:

1 - Da su se originalni primjerci knjiga, koje su objavljene prije Kurana, zagubili, i da u

^as o`ivljenja }e sigurno do}i - od svakog ga tajim - kad }e svaki ~ovjek

Buharija i Muslim prenose od Esme,r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ovoga

re~e on (~ovjek). Zaista se ljudi ka`njavaju u kaburovima. Da se vi ne ukopavate, ja bih

E - POJAVA JED@UD@A I MED@UD@A

I o ovom predznaku se govori u Kuranu. Allah, d`.{., ka`e:

A kada se jednom u rog puhne, pa se Zemlja i brda dignu i od jednog udara

hurme (koju }e udijeliti).189

Oni }e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa }e ih On o onome {to su

DEFINICIJA KADAA I KADERA

ZNA^ENJE VJEROVANJA (IMANA) U KADER

OPRAVDAVANJE NEVJERNIKA KADEROM

Ako te zadesi kakva neda}a, ti joj se strpi

VJEROVANJE U KADER NE KOSI SE S RADOM

iman, a drugi je njegov obavezni rezultat.272

O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi

njegove zabrane, pravdaju}i se navedenim ajetom. Kad je to stiglo do Umera, r.a., on se