U VEZIROVIM ODAJAMA

Ne znam, gdje sam to cuo i tko mi je pripovi-

jedao, ali se sjecam da sam sejoš kao dijete od srca
tome smijao...
~ ljale
Biloje to u vrijeme, dok sujoš Osmanlijeuprav-
našom Bosnom, i dok su naši ljudi, jašuci
'- plemenite atove, putovali citave mjesece do sulta-
nova Carigrada, zaustavljajuci se u pojedinim mje-
stima, negdje dan, negdje dva, anegdje, bogme i
citave tjedne.
Onda nije bilo poreznih ureda, ni eksekutora,
koji pobiru kao danas, od naroda poreze i nose ih
u državnu kasu, gdje se posebni cinovnici brinu
dalje o njima. Ljudi su davali samo deseto od go-
dišnjega prihoda sultanu.
Taj prihod bi se unovcio i novac se predavao
najpouzdanijem i najspretnijem medu njima, i on
bi ga onda nosio veziru u Carigrad, da ga preda u
sultanovu blagajnu.
Razumije se, da bi takva covjeka, koji donosi
novce sultanu, docekivali u vezirovim odajama
kao kakva pašu, priredivali njemu u cast citave
gozbe i nastojali da ga što bolje udobrovolje, kako
bi onda što oduševljenijepripovijedao, kad se vrati
u Bosnu, svojim zemljacima o silnom bogatstvu i
moci u carskome Istambulu, o vezirovim odajama
i o tome, kako su Osmanlije najdivniji ljudi na
svijetu i da nitko drugi ne bi umio ljepše pocastiti
svoga gosta od njih.

252
 To je bila i narocita politika osmanlijska, jer su
oni mnogo cijenilijunaštvo naših Bosanaca, što se,
u ono vrijeme, smatralo najvecom ljudskom vrli-
nom, iako su vrlo cesto pripovijedali najsmješnije
pripovijetke o njihovoj tvrdoglavosti, sramežlji-
vosti i prevelikoj osjetljivosti.
Elem, bilo tako ili ne bilo, nama nije ovdje na
pameti da pripovijedamo o politici osmanlijskoj,
ni o njihovoj vještini upravljanja državom, vec o
jednoj zgodi, koja se desila našem dobrom Bošnja-
ninu Redži Pašalicu, koji je, u ono doba, nosio
poreze su1tanui bio priman u vezirske odaje.
Bio je taj Redžo, po svoj svojoj prirodi, i nutar-
njoj i vanjskoj, pravi pravcati Bošnjanin, sa svim
vrlinama i mahanama i svim onim osobinama koje
i danas, u mnogo cemu, rese naše ljude iz tog kraja
i daju im onaj njihov, zaseban i ponešto osebujan
znacaj, kojemu se mi katkad zadivimo, a katkad,
opet, nasmijemo.
On je bio silno sramežljiv, osjetljiv kao dijete, a
silovit i cudljiv, kao kakvo ždrijebe kad prvi put
osjeti dodir s gospodarom, pa mu želi u jednome
trenu da pokaže svu svoju vrijednost, ali i svoj neki
narociti ponos, koji ne podnosi mnogo stege, ni
ikakvih drugih spona.
I njega su baš odredili da pojaše vilovita ata,
saspe novce u bisage, naoružan do zubi, kao što se
i prilici takome junacini i carskome službeniku,
koji ovakvo povjerenjeuživa i kod cara i kod ljudi,
okrene prema carskom Istambulu i izvrši svoju
dužnost.
I Redžo se spremio na put.
Uzeo jela koliko mu je trebalo dok ne dojaši do
prvoga hana, osigurao se u svemkako treba ijezdio

253
 dan i noc sa prekidima i bez prekida, jezdio, dok
nije, napokon, u Istambul dojezdio.
U tom carskom gradu, na prekrasnom Bosporu,
ondje gdje se grle dva mora, kako to naš pjesnik
pjeva, i dodiruju se dva svijeta u jednome uzlu,
raspitivao se Redžo za carske saraje i za vezirove
konake. Kako je, ponešto, ali vrlo slabo, natucao i
turski, ubrzo je saznao, gdje konaci carski vezir i
zaputio se tamo da mu preda blago Bosne, koje mu
je za to povjereno.
Kad je vezir saznao ko je odsjeo u njegovim
konacima, i što gaje njemu dovelo, naredi smjesta
da odlicnog gosta uvedu u njegove hareme i da mu
tamo prirede docek od nekoliko dana, kakav se
samo najvecem dostojanstveniku prireduje i koji
se nikad više u životu ne zaboravlja.
Voljeli su Osmanlije mnogo naše pare, a s njima
i ljude, koji su im davali.
I ~vese tako i izvršilo.
Redžu su uveli u vezirove hareme i odredili mu
odaju, upravo do vezirove. Dali mu na raspolo-
ženje poslugu, koja je na svaki njegov mig vrebala
da mu volju istog casa ostvari.
Osim toga, ponudili mu vezirovu kociju, da se u
njoj po Istambulu provoza i razgleda, kakvo je sve
blago Bog sultanu dao.
Da se naužije bosporskih ljepota, krasnih saraja
i džamija sa kopljastim minaretima, što do neba
samog strše.
I da radi što god gaje volja bilo!
I Redžo se vozio u vezirovoj kociji cijeli Božji
dan, razgledao gdje god je šta bilo, dobra i lijepa,
divio se svemu i svacemu i od silna zacudenja ni
govoriti više nije znao.

254
 Sjedioje samo na svilenom boku, njihao se kao
u bešici, smihuljio se od neke cudne pritajene
radosti, ne shvacajuci pravo što se s njime zbiva.
Sa svih strana stizale mu pocasti. Vojnici u ja-
njicarskim kaftanima pozdravljali sa svih strana i
klicali vezirovoj pratnji pokraj Redže, a carigrad-
ski odlicnici, hodže, paše i hadžije sagibali se pred
njim do zemlje i dižuci tri put ruke od tla srcu,bradi
i celu, izražavali mu svoje poštovanje!
A ostali gradani klicali mu na sav glas i pratili
gana sve strane pogledima,pratnjom i neprestanim
ozdravljanjem.
A Redžo se samo smiješio.
Nije znao je li na nebu ili na zemlji.
Pricinjalo mu se, na cas, da gaje Bog uzeo sebi
u raj, da ga nagradi za sve ono štoje dobra na ovoj
zemlji ucinio, pa se sad po Božjem raju vozi i
pravedan ga narod prati.
I tako 'je bilo do veceri!
Pred vecer on zaželi kuci u vezirov harem, da se
malo odmori.
Tu mu dode na um da uzme divit i hartiju i da
nakiti knjigu šarovitu svojima u Bosnu i opiše im,
prije svoga povratka, kakva ga je cast zapala i što
je sve vidio u velikom carskom Istambuiu.
Znao je on dobro da je Bošnjak zaboravan, pa
ako ne ucini istog casa ono što hoce, kasnije mu to
ne pada više na pamet i od svega mu ostane samo
još blijeda sjena u pameti, koja ga nece više ni na
kakvo djelo potaknuti.
A Redžo je svakako htio da i njegovi o svem
tome doznaju.
I uvedoše ga u odaju.

255
 Pokazaše mu u njoj gdjeje divit i hartija i klupa,
na kojoj se knjige pišu.
Pokazaše mu i pepeo u caši od kristala, kojim se
svježa tinta posušuje.
I ostaviše ga onda, sa mislima, sama.
Tad se istom okrenuo Redžo po odaji koja muje
dodijeljena.
Pogledao svud unaokolo, a ono u njoj, Bože mili,
sve od zlata i dragoga kamenja.
Do zidova svud divani, samom svilom i kadifom
presvuceni! Na kristaInim prozorima zavjese od
samihkoralja izvezene,pa sve na njima trepti, i kao
krv se sve u svjetlu ljeska.
Dolje, na tlima, cilim iz Perzije, za lakat debeli!
Noge u njih do gležanja zapadaju! A široki i du-
gacki kao kakve poljane, a teški toliko da ih šesto-
rica ljudi ne bi podignuli.
A gore na stropu, po svima zidovima, svakojake
slike sastavljeneod arapskogpisma, pa se vide lade
kako plove po moru, galebovi kako lete raširenih
krila, i džamije kako se nebu penju, a sve od samih
slova koja može svak citati i sve znati što u tome
piše.
Klupa, na kojoj se knjige pišu, od slonove kosti,
pa bijela kao snijeg, a pokrivena odozgo zelenom
svilom, da ti se srce rastapa, kad sjedneš za nju i
pocneš pisati.
Redžo, neko vrijeme se cudio, divio i u sebi
uzdisao sjecajuci se svoje sobe kod kuce, koja je
doduše vrlo lijepo uredena i svim tim stvarima isto
tako ispunjena, ali koja seprema ovoj sobi cini, kao
kotac prema carskim sarajima, da se ni porediti s
njome ne da.

256
 Razblažio se Redžo i sav mekahan u srcu, kao
kruška kad potpuno dozrije, sjeo za klupu i poceo
da piše.
Pisao on i pisao...
I svega i svašta vec napisao!
I cudenja! I divljenja!
A najviše žaljenja što ce ipakjednom poci odav-
de i što nece moci dovijeka u tom raju ostati!
I taman vec i da svoj potpis pod to pismo metne,
a ono mu pero od trstike zakvaci gdje ne treba,
povuce zlatnu tintaricu sa sobom i u istom casu
cijelu tintu na zelenu svilu izlije, na bijelu klupu od
slonove kosti, i sve u jednom casu, kao i njegov
život u tom trenu, - pocmi...
Redži se smrkne pred ocima!
Takva sramota i takav belaj!
$to ce sad od sveg toga biti!
Sto ce reci vezirovi službenici!
A što vezir sam!
Spopadne ga neka muka i od muke sav pocrveni.
Izvadi iza pasa svoju dugu, zlatom izvezenu
mahramu i ne misleci što radi, pocne kupiti njome
tintu, da još spasi što se spasiti dade!
Ali ubrzo uvidi da time još vecu štetu cini i još
više tintu razmazuje.
I ne misleci opet što cini, zgužva svu tintom
uprljanu mahramu u rukama kao loptu i opet je
metne za pas.
A onda se digne i pocne od muke po sobi hodati
i sve se više gristi.
Što ce reci službenici?
A što vezir sam!

257
 I kako je hodao sve više i nemirnije po sobi, i
kako su mu koraci sve užurbanije šuštili po cilimu,
tako je i poslugu uzbunio!
I posluga se pojavila na vratima!
I vidjela!
Redžo sav crven kao rak, i smeten kao jare u
kupusu, bunca nešto i pokazuje na klupu.
Gledaju oni i vide što se tamo zbilo!
Sad i Redžo zastane.
Osjeti da mu se tlo ispod nogu izmice.
Ceka samo da koji službenik otvori paklensku
vatru na njega i zdrobi mu na kamaru sve živo i
neživo, kao štoje to i zaslužio za to.
Ceka Redžo i ceka, a ono ništa!
Nitko se od posluge i ne maknu.
Jedan samo, najstariji valjda medu njima, usluž-
no se nasmiješi, uze klupu u ruke, i kao strijela is-
trca s njome iz sobe.
I dok bi dlanomo dlan udario, on se opet s njome
vrati.
Ali sad je ona bila bijela, a na njoj opet sasma
nova svila, sa zlatnim resama, koje su se niz bri-
dove spuštale i sa srebrnim vezovima, koji su se na
sredini ljeskali.
I opetje metnu na njezino staro mjesto! I, davši
znak ostalima, smjerno i ponizno, sa sklopljenim
rukama na prsima i rakovim koracima, ne okrecuci
ni cas leda vezirovu gostu, izade polagahno sa ci-
tavom poslugom iz odaje.
I ostavi Redžu opet sama i ponovno zadivljena!
Meder je ovo nešto! kliktao je sav preneražen u
citavoj duši Redžo! Mjesto da me ukori i na pasija
kola izgrdi, što ucinih to u tolikom vezirovom
dobru, on mi opet drugu klupu donese i ponudi mi

258
da nastavim sa pisanjem, kao da se ništa pravo ni
dogodilo nije!
E, to su bogme ljudi! I spahije! I valije! I to je
Boga mi cojstvo, kakvo se rijeko gdje na citavom
svijetu nade.
I Redžo, sav uspokojen, sjede ponovo za klupu
da dovrši svoje pismo i carskim ga službenicima
preda, da ga oni za vremena prenesu konjskom
poštom prije njega u Bosnu.
I istog casa zaboravi što je maloprije bilo.
I tako se, eto, primaknula vecera.
Na veceru sazvao vezir najvece carigardske od-
licnike svome gostu u pocast i htio ga time do kraja
osvojiti.
U sam mrak, dok su sa sviju carigradskih mi-
nareta odjekivali u carobnu istocnjackuvecer tanki
glasovi mujezina pozivajuci vjernike na molitvu, u
vezirove su hareme,jedan pojedan, u pratnji svojih
sluga i robova, ulazili dostojanstvenici, sve jedan
mocniji od drugoga, sve ugledniji od uglednijega.
Bilo je tu beglerbega, paša i valija. Dolazili su,
s pratnjom, i sami sultanovi veziri, da pozdrave
gosta iz daleke Bosne, kojaje toliko krvi za osman-
lijsko carstvo dala i tolikim se junaštvima istak-
nula.
I sve je bilo u raskošna odijela obuceno i naj-
vecim odlicjima iskiceno.
I sve se je to oko Redže kretalo u nekom sklad-
nom, odmjerenom redu, u nekoj cudesnoj, nevi-
denoj saglasnosti sa svim tim napravama i ured-
bama oko njega, da je jadnom covjeku pamet za-
stajala i pred ocima mu se pocelo da muti.
Išao je od jednoga do drugoga, rukovao se s
njima na osmanlijsku sa objema rukama i grlio se

259
 sad sa pašom, sad sa vezirom, a sad opet sa valijom,
kakoje to bio obicaj medu njima, kad se tako medu
sobom sastaju, a nije više znao ni kuda ga vode, ni
gdje nogom staje, ni što od njeg biva.
Tek malo kasnije, u vezirovoj kucnoj džamiji,
kud su bili svi pozvani da zajednickiobave posljed-
nju dnevnu molitvu na smiraju dana prije velike
nocne molitve, on se malo smirio.
Ondje, u džamiji, pred Bogom, gdje nema više
drugog dostojanstva ni drugoga sjaja osim Božje-
ga, išcezava sve zemaljsko i pravovjerni se udub-
ljuje u se i zaboravlja na sve drugo oko sebe.
Tu se i Redžo okrijepio toliko, da je mogao
sabranije poci u odaju, gdje se zajednicki veceralo,
i odakle se onda odlazilo u dvorane za pušenje i
razgovor do posljednjemolitve, kad se onda povla-
cilo na spavanje u odaje.
U odaju za jelo uvedoše prvo gosta.
I na cas ga u njoj ostaviše, da li namjerice, ili
slucajno, to se nije znalo, tek on osta tako sam i
ponovo se sam u sebi prenerazi.
Rekoše mu da se ovdje jede, a sve što je pred
njim nije ga nicim na to podsjecalo.
Ono, istina,na okruglom prostoru, u sredini, bila
je smještena t.zv. sofra, koja se sastojala od veli-
kog, okruglog, vrlo nisko spuštenog stola, koga su
zvali sinijom i koji je bio, takoder, sav od slonove
kosti.
Taj stol je stajao na nekoj beskrajno velikoj
ponjavi od najfinije arapske svile, na cijim su rubo-
vima stajali srebrenim i zlatnim koncima ispleteni
konopcici, koji su se za vrijeme jela, poput omce
metali svakom pojedinom oko vrata, da mu tako

260
drže njegov komad svilene ponjave, koji bi mu
odijelo cuvao, da se ne zamasti jelom.
Na stolicu se dalje vidjele zlatne i srebrne kašike
i noževi za rezanje mesa u onolikom broju, po
prilici, koliko je bilo gostiju.
I po tome samo moglo se reci, da se ovdjejede.
Ali po svemu drugom nikako.
Pa to zapravo i nije bila odaja. Bioje to silan, na
sve strane otvoren prostor, iz koga se mogaojasno
vidjeti sav Istambul, u vecernjem sjaju fenjera i
svijeca,jedan dio Zlatnog Roga, sultanovi saraji u
procelju i, daleko tamo, maloazijska brda, vocnjaci
istambulskih posjednika i more produženo u sjeni,
kao tamna razlivena rijeka.
Pa ovo smo mi napolju! pomislio je u sebi Re-
džo. Pa kakva je to onda odaja? I zbog cega su to
ne znam, nazivali odajom.
I Redžo se sumnjivo ogledao oko sebe.
Tek jedno mu je bilo nejasno, zašto se ne osjeca
mrmor vjetra s mora, šuštaj lišca sa vocaka, glasovi
ljudisa ulicai iz vrtova?Zbog cegaje sveto tako
tiho, ako je u otvorenom prostoru?
Tako se Redžo sam pitao, i nikako da to riješi.
U citavom prostoru vlada grobna tišina, i ni
Božije se pseto ne cuje da lane, iako ih je u Cari-
gradu vidio u tolikom broju, kao nigdje na svijetu!
To gaje zbunjivalo i kazivalo mu daje to, možda
ipak, nekakva odaja!
Ali ni s tim se nije mogao pomiriti!Jer gdje može
obicna soba za jelo, pa makar ona i carska bila, a
ne samo vezirova, da bude kolik citav Istambul!To
je nemoguce! I neka mu nitko ne kaže da je to
odaja, jer on mu to nece više vjerovati.

261
 Medutim on nije, na svoju nevolju, mogao da
nadode na to da je ta odaja bila sagradena od
najprozirnijeg i najfinijeg venecijanskog stakla,
koje se nije ni zamjecivalo kod vecernjeg svjetla, i
koje je covjeku docaravalo potpuno sav slobodni
prostor, što se nalazi oko njega i potpuno ga pre-
nosilo u njeg.
Dok je on to pitanje rješavao, a to je moglo biti
tek trenutak dva, i ostali su uzvanici u taj prostor
unišli.
Sad se išlo sofri.
Veziri i beglerbezi, a za njima ostali sve do našeg
Redže, metali su sebi oko vrata one zlatne konop-
cice, zastiruci se tako, svaki svojimkrajem ponjave
od svile, i sjedali da jedu.
I u kratko vrijeme, svi su uzvanici bili tom po-
njavom tako medusobno povezani, da su sa svom
sofrom i svim što je na njoj i oko nje, sacinjavali
jedno jedinstveno tijelo - ciji se nijedan djelic ne
bi mogao pomaknuti, a da sve ostalo ne povuce za
sobom.
A to je bilo sve u skladu s obicajima kod jela.
Tamo se nije, kao na zapadu, davalojelo svako-
me pojedinom zasebno na tanjiru, nego su svi jeli
iz iste posude zajedno, kako bi se tim nacinom
vjersko bratstvo pokazalo i pri jelu, kao i pri mo-
litvi, gdje su isto tako svi bili u redovima povezani,
bez razlike moci i bogatstva, siromah kraj gavana,
trhonoša kraj vezira, zanacija pokraj ucenjaka.
I tako se jelo.
Prvo je na stol došla corba.
Redžo je, ko i drugi, kusao vanredno ukusnu
tekucinu zlatnom žlicom i sladio se njezinim miri-
som i njezinim tekom.

262
 Iza corbeje došlo neko cudno, njemu nepoznato
jelo od nekakva povrca, koga nikad nije u životu
vidio.
Tek veziri i paše su ga uzimali u ruke, kidali s
njega neke slatke ljuske, i sisajuci iz njih sok, kao
cele što sisaju med iz cvijeca, upravo uživali u toj
slasti i nije se znalo kome je bolje prijalo.
Bile su to zapravo articoke, jelo koje Turci na-
jradije jedu.
I Redžo uze jednu.
Ion, poput drugih, oljušti ovajjedan kožnat zub,
iz reda onih, koji su se na sve strane nizali, i prinese
jeziku.
No articoka nije Redži prijala.
anje vrati bez rijeci i saceka, dok ne dode drugo
na red.
A tada se pojavi peceno angorskojanje na veli-
kom pladnju od bakra.
To je bilo nešto za Redžu.
Svi se latiše srebrnih noževa i poceše s rezanjem
janjeta, jedini Redžo, da pokaže pred svima, kako
se zapravo u Bosnijanje jede, prihvati siroceza dva
buta otraga i u tren oka na dvoje ga raskide tako,
da u njegovoj ruci osta cijeli but, a na drugu stranu
pade ostali dio janjeta.
Carigradlije se malo zadiviše toj vještini. Zgle-
daše se ispod oka i kao dajedan drugom izjaviše:
Sad je došao pravi! I sad je njegov cas!
Redži kao da od toga porastoše malo krila. On
sav oživje u jelu.
Komadi debelog buta janjeceg samo su se skli-
zali niz grlo. Vilice su klopotale žvacuci slatku hra-
nu, ajezikje neprestano mljackao. Vidjelo sejasno
kako mu prija!

263
 I dok bi izbrojio polahko sto, mesa na butu sa-
svim nestade, a u ruci ostadejoš samo oveca prazna
kost i ništa više na njoj.
Ali sad nastade nova nevolja za Redžu.
Kost je bila tolika, da je nije mogao natrag u
zdjelu vratiti. A ne bi ni lijepo bilo miješati s
ostalim mesom praznu oglobanu kost. To je on
dobro znao! Bioje covjek od reda. I bioje napokon
sada medu samim vezirima.
Pa što da ucini s njome?
Kamo da je ostavi.
Na siniju od slonove kosti nije se usudio, da je
ne zamrlja, kao onu klupu kadje pismo pisao, zbog
cega gajoš i sada sram obuzima.
Da je metne pod siniju, ni to nije mogao, jer bi
time uprljao svilenu ponjavu, koja mu se pricinjala
još skupocjenijom od sinije.
Pa što da ucini s njome?
Obazre se unaokolo, da vidi što drugi radi s
kostima. Ali ni od drugih nije ništa pametna mogao
da vidi, što bi mu pomoglo da se riješi te nesretne
košcure...
Nitko od prisutnih, nije glabao kosti. Svi su oni
rezali samo meso, jeli ga, i kad su ga pojeli, nisu
imali za što da se dalje brinu.
A on se sada, itekako, brinuo.
Prirodena sramežljivost ga spopadala sve više i
više.
I što je dalje vrijeme prolazilo, on je bivao
nemirniji sve izgubljeniji.
Najednom mu sine u glavu spasonosna ideja.
Podigao je oci iznad sviju i zagledao se u širok
otvoren prostor oko sebe.

264
 Pa što da se ja mucim? pomislio je sam u sebi.
Bacicu kost napolje, i pašce u travu, ili negdje na
zemlju, gdje nikome nece više smetati, i tim ce biti
stvar riješena.
Tako smisli i u isti cas se odluci.
Zamahne s onom kosti iz sve snage, a kako se
snažan desio, a i kost sama po sebi bila prilicno glo-
mazna, ma toliko da bi na njoj i mlado medvjedce
moglo ici, a ne samo janje, poleti ona zrakom,
iznad glava i vezira, tolikom silom, da je sve za-
zviždalo nad njima, i poput kakve bombe, sruci se
u staklo.
Ivsadse istom, desi, što sve zaprepasti.
Citav prednji zid od stakla, riknu ko ranjena
zvijer, kao da se cijeli saraj sruši, i uz strašnu
grmljavinu slomi se u ponor.
Sve se brecnu i zamrije.
Kroz razjapljen otvor poce puhati vjetar sa Bo-
spora i lepršati u svilenim turbanima.
Iz vana se ocu romor carigardskih ulica, pjesma
mornara iz luke i dozivi stražara pred palacom.
U Redži se smrznu i posljednja kaplja krvi. On
istom sada vidje gdje je dosad bio i što je time
ucinio.
Istom sada razriješi zagonetku, koja ga je u
pocetku mucila.
Spozna da je to sve iz stakla napravljeno i da je
on time strašnu štetu svome gostoprimcu nanio.
Poce od bljedila prelaziti u crvenilo, a onda opet
u bljedilo.
Sav unutarnji slom njegove duše ocitovao se u
bojama na njegovu licu. Vec kakva su ga cuvstva
spopadala.

265
 Najednom ga obli znoj. Osjeti ga najprije na
tjemenu, pa na bradi, pa onda, zatim, na svemu
drugom ti~~lu!Cak i nožni palac osjecao je kako
mu se znoJl.
Od ostalih medutim nitko ne izusti ni rijeci.
Svi su oni razabrali u cemu je stvar. Vidjeli su
jasno strahovite muke na Redžinu licu i svima je
bilo na pameti samo jedno, da je bolje i zid da se
kucni sruši, nego da se gost u kuci uznemiri.
Ali Redžo nije tako osjecao.
On je mislio da oni svojom šutnjom samo poja-
cavaju ono, što je vrelo i kljucalo u njima.
Da mu time još strašnije prezir svoj izreknu.
A znojenje ga sve to više spopadalo.I što su gosti
bili šutljiviji, što su daljeprihvacali na poziv vezira
gostoprimca za jelo, to su u njegovu srcu sra-
mežljivost i bijes na se sama sve to više rasli i sve
ga više nerazumnijim cinili.
Da me bar grde, mislio je on sam u sebi! Da
povade puške i napere ih svi u me, i svi ko jedan,
u moje srce ispale lakše bi mi bilo, nego što ovako
svi od reda šute! Što se pretvaraju! Što svoj prezir
skrivaju! A ja dobro znadem što o meni misle.
I znoj ga sve to više oblijevao. Cas hladan, kao
led, a cas opet vreo i gust, kao katran.
I nikako da prestane.
Vec mu je poceo i na siniju od slonove kosti da
kaplje.
I na ponjavu od najljepše arapske svile.
Pa u cijeloj nevolji i znoj ga sada smucivao.
Cinio gajoš ludim,još bezumnijim ijoš ocajnijim.
Najednom se sjetio rupca. Povadio ga iza pasa,
i ne misleci više što je s njime pred sat-dva radio,
i kako gaje svega zamociou tintu, poceo sa takvim

266
rupcem svud po celu brisati. I po licu. I po vratu.
Pa cak i po prsima koja je, sav u muci, bio dotle do
pojasa razdrljio.
U tren oka, ma dok drugi nisu mogli ni rijec
jednu izustiti, onje bio sav umrljan u tintu. Ionako,
crn i ocajan, sav iznakaženod grižnje i stida, postao
je sada, iznenada, tako smiješan i toliko izoblicen,
da su svi od reda unaokolo prasnuli u nesuzdržljiv
grohot i svi su se u njem izgubili.
Pa cak i domacin! Ion se nije mogao savladati!
I on je od toga dobio takav grcevit napad smijeha,
da je poceo padati po siniji i valjati se po ponjavi.
I ostali za njim.
Sve se treslo, hihotalo i grohotalo!
Sve kidalo, savijalo i valjalo!
I urlalo, i tulilo, i grcilo.
Jedini Redžo nije.
On je, naprotiv, kipio, siktao i bjesnio.
Sam, medu tolikim tudincima, osramocen svo-
jim cinom, sjetio se napokon i onoga, što je s
rupcem ucinio od sebe, i sav se od tog uzgoropadio.
Skocio je iza sofre, kao nožem podboden, i ne
znajuci više što radi sa sobom, nagnuo prema
izlazu, da bježi.
Ali kakoje bio vezan onom omcom oko vrata sa
svima, i kako u onom bunilu nije mogao ni naj-
krajnjom mišlju da se sjeti, kako da se toga riješi,
onje povukao svu siniju, i sve goste za sobom i sve
ih onda, kao vrece, potezao po sobi.
A kako je bio snažan i silan u tom svome izbe-
zumljenom naletu, on ih je prebacivao iz jednoga
kuta u drugi, i ljudi su se prevrtali, davili i gušili u
toj gužvi i smijehu, kao da su pijani.

267
 Padali su jedan preko drugog, a po njima zdjele,
jelo, mast i ostaci articoka, tako da se uskoro nije
više znalo ko je vezir, a ko nije, ko je paša, ako
beglerbeg, što je covjek, a što articoka.
Sve je ležalo polumrtvo na tlima, sve grcalo i
sve, napokon, u pomoc vikalo.
Jer pomoci je i trebalo!
Strcalo se sve, što je bilo u kuci, da pomogne
nemocnicima: i robovi i stražari i evnusi i vojnici,
i sve ostalo zabezeknuto, obezglavljeno i bespo-
mocno.
Nitko nije pravo shvacao u cemu je cijela stvar.
Veziri se svi grohocu i po zemlji prevrcu, i u
pomoc vicu, a opasnost se prava ni u cemu ne vidi.
Je li to šala, ili kakva igra, ko bi odmah razabrao.
Ko je krivac i gdje treba pomoci, ni to pravo ne
znaJu.
Tek jedno im upadalo u oci. Svi su drugi dolje
na tlima, jedini još Bošnjak stoji uspravan nad
svima, i jedini se on još na tle ne da.
I sad kao da im sinu nešta u glavu. Jedan od
evnuha trgnu krivu demiskiju, mahne njome kraj
samoga Bošnjakova uha i rasjece mu omcu oko
vrata i oslobodi tim udarcem i Bošnjaka i ostale.
I na cas kao da sve zastade. Umiri se i utihnu.
Vec je svima dosta bilo!
Redži samo nije bilo! On se trgnu i proklevši
nešto krupno na svom zvucnom materinskom je-
ziku, okrenu se spram izlaza, i, ko ptica, poletje na
vrata...
Za njim! Za njim! povikaše Osmanlije.
Vratite ga! zapovijedaoje vezir. Ne dajte mu da
uvrijeden ode!

268
 Ali dok su se svi ostali snašli i dospjeli da istrce
za Redžom na vrata, on je vec na svome konju
jahao, i vec su kao mahniti, i on i konj, prema Bosni
jurili.
Uzalud su ga svud po Carigradu tražili. Uzalud
za njim na sve strane pitali.
On je vec davno negdje po Balkanujašio i svom
se dragom zavicaju vracao.
I nije prošlo ni nekoliko tjedana, on je na svom
konju vec do kuce dospio.
I ondje se tek zaustavio.
A kad bi ga tamo ko za Carigrad upitao, i da li
je sultanova vezira tamo vidio, on bi samo okom
prijeko sijevnuo i kroz zube protisnuo:
Vrag nek nosi i Carigrad! Nikad više u njega! A
ko me, kadgod, za vezira upita, neka znade da se
time samo svojom rusom glavom igra...

269