ANALI

Gazi Husrev-begove
biblioteke

KNJIGA XI-XII
 YU ISSN 8351-t411

ANALI
GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE

Knjiga XI-XII

Sarajevo, 1985.
 REDAKCIONI ODBOR:
Abdurahman Hukić,Muharem Omerdić i Mahmud T['aljić

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:

Abdurahman Hukić

TEHNICKI UREDNIK:
Mahmud Tralj ić

Prevod na engleski: Azra Saračev1ć

Naslovna strana: I smet Rizvić
Kaligrafska dekoracija na naslovnoj strani kopjja je natpisa Osman
Sehdille biblioteke u Sarajevu (sada na zidu Ga:lli Husrev-begove
biblioteke)

IZDAVAC: Gazi Husrev-begova bibliot~ka, Sarajevo,

Obala Pariške komune 4

štampa: ZO »DES« - Sarajevo

Za štampariju: Graf . .inž. Sulejman Fejzagić
Omer Nakićević

MUHADDIS MUSTAFA PRUSčAK

Mustafa b. Muhamed, Bosanac, Pruščanin

Mali Prusac, nekada zvani Akhisar, poznat je široj javnosti, već

duže vremena, kao nekadašnji kulturni centar. Plejada intelektualnih
radnika ovog m~log mjesta , poznatih i nepoznatih, dala je svoj doprinos
kroz pisanu riječ islam skoj misli i sagledavanju izvjesnih pitanja od
društvenog značaja za naše područje. U grupaciji ličnosti o kojima
nije sve dorečeno, a koji ne mogu biti zaobiđeni kada se govori o
misaonoj djelatnosti naših pređa u dalekoj i bližnoj prošlosti, spada
i Mustafa b. Muhamed, Bosanac, Pruščak, Nevabadlija·Novomještanin,')
prusački kadija i muhadis krajem XVIII i početkom XIX stoljeća.

Dr S. Bašagić o Mustafi Pruščaku

O ovoj ličnosti i njegovom djelu ima nekoliko do sada objavlje.
nih radova. Osnovne podatke o njegovu životu i radu iznio je pred
javnost dr S. Bašagić u svojoj disertaciji, ističući, između ostalog, da
je Mustafa Pruščak bio:
- muftija u Pruscu,
- da je napisao djelo Tabš'ir al-guziit (blagovijest borcima) i
- d a je umro 1169/1755. godine.2)
U ovom svom osvrtu S. Bašagić nam je dao i prikaz sadržaja
ovog djela i ukazao da se radi o vrsnom piscu i svestranom poznavaocu
KUR'ANA i hadisa, da je gradivo lijepo i iscrpno izložio u 22 poglavlja
s pred govorom u kome definiše pojam ngihad«, zatim da je djelo
presjek primitivnog ratovanja u vrijeme osvita islama, sa dosta za-
nimljive lektire izložene kroz tekst KUR'ANA, hadisa, mudrih izreka
i is torijskih priča, ali autoru prigovara što u djelu ne navodi ni jedne
riječi o događajima u Bosni koji bi mogli biti povod pisanju ovog
djela.
Dr S. Bašagić spominje da mu je poznat i traktat Risala ad-dii-
kir fi ziyiira ahi al-maqiibir (Knjiga pobožnoga o posjećivanju grobova)
1) Rukopis broj: 551, fol 113a. Ovako je navedeno ime Mustafe Pruš-
čaka u njegovoj idžazet-nami, dok na drugim mjestima ime Muhamed se
spominje dva puta, š to bi moglo biti da je prepisivač omaškom upisao dva
puta isto ime ili da je jedno Muhameda drugo Muhamed ili obratno. Kas-
niji istraživači su ovo prihvatili i tako upisivali. Dva puta spomenuto ime
Muhamed nalazi se i njegovo djelo Ar-raQ.i li al-murtaQ.a komentaru djela
Al-fu'i.di li al-muhtiid'i od Tlim!ii.nija, rukopis broj 5/54, fol 1/a. GHB.
2) Dr S. Baša~ić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj kujif.evtlosti,
Zemaljska štampariJa, Sarajevo 1912. str. 151-152.

3
 l

koga je autor napisao u Pruscu 1152/ 1739. godine i da je Mus~afa P~uš­

čakumro u Pruscu uživajući veliki ugled u narodu kao učen 1 pobozan
čovjek.3)
M. Handžić o Mustafi Pruščaku
I Mehmed Handžić govori o Mustafi Pruščaku4) i navodi djela
koja spominje i S. Bašagić. U uvodu djela Knjiž.evni rad ~?Sai1S~o-he7·­
cegovačkih Muslimana, M. Handžić ističe da 1ma za cilJ da Iznese
"· .. samo one zaslužne muževe koji su svojim perom mnogo usluge
učinili hanefitskom mezhebu«s) i svrstava ga u niz hanefitskih prav-
nika (fakiha) navodeći ga pod r ednim brojem 8.
Na osnovu zapažanja dr. S. Bašagića i M. Handžića, može se reći
za Mustafu Pruščaka, Nevabadliju, slij edeće:
- da je bio muftija,
- da je bio pretstavnik hanefitske pravne škole,
- da je bio vr stan pisac koji se vješto koristio u svojim sasta-
vima Kur'anom, hadisom i poslovicama,
- da nije bio pasivan posmatrač zbivanja, nego je nastojao da
dadne svoj doprinos pisanoj riječi,
- da je bio dobar pravnik i veliki humanista, tražeći da huma-
nost bude prisutna i kada se radi o najvećem neprijatelju.6)
H. Sabanović o Mustafi Pruščaku
Nešto kasnije i H . Sabanović iznio je u djelu Knji žev11ost Musli-
mana u Bosni i Hercegovini/) pored ovih podataka, i neke nove činje­
nice, na\·odeći da je Mustafa bio, ne samo muftija, nego i profesor.
Svoj sud bazira na riječima samog Mustafe Pruščaka i kaže: •• ... da je
jedan svoj rad (Mustafa Pruščak) napisao na traženje nekog svog uče­
nika. Vjerovatno je predavao na medresi u Akhisaru (Pruscu) koju je
krajem 16. stoljeća osnovao Hasan Kafi«. 8)
H. Sabanović pretpostavlja da je Mustafa Pruščak imao visoku
školsku spremu, koju je stekao u domovini i Carigradu, i da je, vj e-
rovatno, prije nego je postao muderis i muf tija u Akhisaru, služio u
nekom drugom mjestu. Podržavajući mišljenje S. Bašagića i M. Han-
džića i H. Sabanović ističe da je Mustafa Prušča k svoje djelo Tabštr

3) Dr S. Bašagi ć n. d . str. 152.

4
) M. Handžić, Kn j i ževni bosansko-hercegovačk ih Muslimana, Sa-
rad
rajevo 1933. str. 10.
5) M. Handžić, n. d. str. 10.
6) Mustafa Pruščak razrađuje ovu misao u 19. poglavlju djela Tabšir
al-guztit na koje se poziva S. Bašagić i M. Handžić, ali je razrađuje i u
djelu Risiila al-marQ.ama wa Aš šafaqa kad komentariše citat iz Qur'ana
:oB~ija milost sve i svakog obuhvata« (Wa raJ:imatuhii wasi'at kuHa šay').
SvoJU misao humanitosti bazira na sažaljenju, jer kaže: »Osnova milosti
je sažaljenje koj~: nameće da se učini dobročinstvo.«
7) H. Sabanović, Književnost muslimana BiR na orijentalnim jezici-
ma, Sarajevo, Svjetlost 1973. str. 470-479.
l) H. Sabanović, n. d . str. 472. Ova konstatacija H . Sabanovića je
tačna, je M. Pruščak u svom djelu Risala a~-dtikir fi ziytira ahl-al-maqtibir
kaie: •Kada me je zamolio jedan moj učenik da mu objasnim smisao
posjete grobovima i druga pitanja vezana za umrle, zatim u koje bi dane
bilo najbolje obavljati posjete mrtvih, ja sam tada napisao traktat pod
imenom Risala ag-Qtikir fi ziytira ahl al-maqtibir.

4
al-guzat završio 1150/1738. godine i posvetio Ali-paši, pobjedniku nad
austrijskom vojskom pod Banjom Lukom, riječima: ». •• zbog njegove
hrabrosti i darežljivosti, želio sam da njemu i njegovoj braći-saborcima
poklonim koristan dar za svetu borbu.«9)
U nastavku H. Sabanović iznosi nekoliko korisnih podataka, koji
se na neki način mogu uočiti i kod dvojice prethodnih istraživača, npr.
da djelo Tabšir al-guzat koji je najvećim dijelom ispunjeno razmatra-
njima teoretskih i praktičnih pitanja rata i podsticanja ratnika na bor-
bu i podizanja ratnog morala, u stvari prestavlja monografiju o jed-
nom od tri pitanja koja obrađuje Hasan Kafija u djelu Nizam Al-'alam,
jer Hasan Kafija u tom svom djelu razmatra (l) pitanje podanika, (2)
javne administracije i (3) pitanje armije, rata i mira, a Mustafa Pruš-
čak govori samo o posljednjem od tih pitanja. Osim toga, rad Mustafe
Pruščaka, ističe H. Sabanović, bitno se razlikuje od rada Hasana Ka-
fije, Pruščaka, jer se kod Mustafe Pruščaka jasno uočava otsutnost
kritike postojećeg stanja, nedostataka armije i njene slabosti.10)
Pored toga H . Sabanović je dao i pregled sadržaja njemu po-
znatih djela Mustafe Pruščaka i to:
- Risala fi ar-ralJ,ma wa aš-šafaqa (Traktat o milosti i samilosti),
- Risala fi al-qahwa wa ad-du}].an wa al-ašruba (Traktat o stavu
-islama, bolje reći o stavu Mustafe Pruščaka, primjedba O. N., prema
kafi, duhanu i pićima)
- Risala ad-dakir fi ziyara al-maqabir (Traktat probožnoga o po·
sjećivanju grobovima) i
- Risala fi fa~a'ili al-gama'a (Traktat o značaju i vrlinama skup-
nog obavljanja molitve).
Pri svakoj od ovih rasprava H. Sabanović izvlači zaključak o dje-
lu i piscu. Tako npr. autor piše prvi traktat, po mišljenju H. Sabano-
vića, da potstiče razvijanje i njegovanje međusobne ljubavi ... solidar-
nosti i povjerenja među lj udima; da u traktatu o kafi .. ., autor raz-
matra predmet ne samo sa vjerskog, nego i sa zdravstvenog aspekta,
da kod razmatranja raznih pravnih pitanja vodi računa o uslovima
svoga vre'm ena; da je ustanova idžtihada, po riječima autora, trajna, to
jest da su islamski principi sposobni da tumače izvore islama u du-
hu svoga vremena i da se na toj osnovi ustanova idžtihada mora uvi-
jek koristiti. I kod treće rasprave, to jest rasprave o posjeti grobovi-
ma, autor, po mišljenju H. Sabanovića, ne govori samo sa vjerskog i
dogmatičkog stanovišta, nego i sa moralnog, jer posjeta groblju pod-
sjeća posjetioca na smrt koja je neminovnost što utiče da čovjek bude
humaniji i plemenitiji.11 )
M. T. Okić o Mustafi Prošča.ku
Komple tiranju slike o Mustafi Proščaku doprinijeli su i radovi
M. Tajiba Okića i Nevenke Ristić. Nevenka Ristić je prevela Raspravu
o kafi duvanu (duhanu) i pićima i objavila u integralnom prijevodu uz
potrebne komenta re u Prilozima za orijentalnu filologiju. U uvodnom
9) H. Sabanović, n. d. str. 472.
ID) H. Sabanović, n. d. str. 474.
11) Vidi piše, H. Sabanović, n. d. str. 470-479.
 dijelu ona se ne bavi istraživanjem, nego niže do tada poznate činje­
nice, jedino ukazujući da je M. Taib Okić . u svom poznatom· radu o
islamskoj tradiciji ukazao na djelo Ar-rii4i li al-murtada, komentar :
Mustafe Pruščaka na djelo Al-Izađi li muhtadi (Uputstvo za onoga ko ·
želi da bude na pravom putu) od MuJ:lammada b. 'Abi al-Hasan al-Ma-
grib! at-Tlimtiini, iz područja o hadisu.12)
M. Tajib Okić unio je dosta svježine u rasvjetljavanje spomen~­
tog djela. On konstatuje da autor ovim svojim radom proširuje osnov-
no djelo At-Tlimtiiriija koje sadrži oko petsto hadisa, mnogobrojnim
hadisima i da djelo ima 112 poglavlja.U)
Lik Mustafe Pruščaka u djelu Ar-riit,it li al-Murtada
Ovo djelo je od prioritetnog značaja za ovaj naš racj. zbog ras-
vjetljavanja ličnosti Mustafe Pruščaka, vodeće ličnosti prusačke škole
kasnijeg perioda i mlađe generacije. Djelo, na neki način, govori .o ne-
koliko značajnijih činjenica koje nam omogućuju da pojasnimo brojne
momente iz njegova života, do sada pomalo nedorečene, npr.
- da li je autor djela Ar-riit;l1 li al-Murta(la zaista fakih, kako to
misli M. Handžić ili možda i nešto drugo? ·
- da li njegova pisana dje)atnost prestaje sa 1154/1 742. godi-
nom, kako kaže H. Sabanović, ili se nastavlja i kasnije?
- čime se služio pri pisanju svoga rada?
- kakav je odnos između njega i Hasana Kafije u okviru pru-
sačke intelektualne škole ?
- šta su mu kraj nje poruke pisane djelatnosti?
- kal-va m u je metoda izlaganja i
- da li i on teži za slobodom rasuđivanja, bitnom karakteris·
tikom prusačke škole itd.
U uvodnom dijelu prvog poglavlja autor djela Ar-rat;l1 li al-Mur-
tat;la, Mustafa Pruščak ističe u kakvim okvirima će sc k retati ovaj nje-
gov rad i kroz to direktno ukazuje na preokupacije svog užeg intere-
so\·anja i interesovanja svoje sredine riječima:
»Ja siromašni ... Mustafa sin Muhameda, sin Muhameda (ili .Meh-
meda - primjedba O. N.), Bosanac, Pru ščanin, (MW?tafa b. MuJ:lammad
b. Mu!.lammad al-Basnawi al -Aql:l~ari), namjeravam da dadnem uz sva-
ko poglavlje djela Al-hiidi li al-muhtiidf14) po nekoliko časnih h adisa,
cijenjenih izreka (ashaba i tabi'ina) i poučnih priča radi božijeg zado-
voljstva. 2elja mi je da budem proživljen u društvu kapaciteta hadisa
12) N. Ristić, Mustafa ibn Muhammad al- Aqhisari (Pruščanin), Ras-
prava o kafi, duvanu i pićima, POF, XX-XXI 1970/ 1971. str. 71-107, Sa·
rajeva 1974.
13
) M. T. O.kić, I slamska tradicija (Prilog izučavanju izvora šerijat·
skog prava), Sru:aJeVC!_ 1936.. P~eštanp~o iz Gajretova kal!!ndara 1937. str.
31- 32. M. T .. Olti~ ~e da Je 1mao dJelo u rukama. UstupiO mu ga Osman
Asaf ~ok;olov1~, b1vs_1 se~!!tar trgovačke i obrtničke komore u Sarajevu. M.
T. Okić Je op1sao dJelo 1 1stakao da mu nedostaju listovi (12 19 30 35-38
39, 77 i dalje sve do kraja. ' ' . ' . '
Ovaj . isti .~kopis _koristili smo i za ovaj rad. On se danas nalazi u
GHB Sar~] evo 1 una povremeni registarski broj: 5754 i još uvijek u rasu-
tom stanJU.
Saraj~;o_M. Pruščak, Ar-nžqi l i al-Murtaqii, rukopis ~roj: 5754. str. 1. GHB,

6
(imama muhad isa) i iskrenih radnika koji su radili na hadisu (Vjero-
vjesnika) ~allallahu 'alayhi wa sallam. Ove hadise pruzeo sam iz hadis-
kih djela:
- Al-gami' aHalfir od Sujutije (Galaluddin ~-Suyiitiyy)
- Al-drba'in od Nevevije (An-Nawawiyy)
- Al-hirz at-tamim, šar1J, al-hisn al-1J,asin od Karia ('Ali b. Sultan
Mul)ammad al-Harawiyy al-Qariyy) i drugih djela istaknutih muhadi-
sa.15)
Autor je koristio za ovaj svoj rad preko dvadeset djela hadiske
tematike, kao što su Al-kutub as-sitta (šest glavnih hadiskih zbirki),
razne druge zbirke, komentare ili djela koja obrađuju druge discipline,
a služe se hadisom kao dokazom. Karakteristično je da Mustafa Pruš-
čak citira i djelo Aqawriyya, Toru, Stari zavjet 15•) na više mjesta radi
objašnjenja ili dopune neke radnje.
Pregled tema djela Ar-radi li Al-Murtada sa osvrtom
na pojedine izvore
Teme, kojih je 112, ponekad nemaju međusobne čvrste spone, ali
kao cjelina prestavljaju način izgradnje uzorne ličnosti sa islamskog
stanovišta, vjersko-didaktične poruke ponekad i sufijskih nazora. Cen-
tralno mjesto zauzima vrlina (al-fac;hla).
Prvo poglavlje govori o: zikru (ad-dikr)
2 .. . .. : izgovaranju islamskog očitovanja,
3 . .... : tespihu poslije namaza,
4 ..... : zahvali Bogu,
5 ... .. : traženju oprosta (at-tawba),
6 ..... : donošenju »salavata« na Vjerovjesnika (s),
7 .. . .. : upućivanju molbe Bogu (ad-du'a'),
8 ... . . : noćnim namazima i učenju,
9 . .... : pranju zuba kod obrednog pranja (misvak kod abdesta)
10 . . ... : obrednom pranju (obdestu),
ll ..... : kupanju,
12 . . ... : ezanu (pozivu na molitvu),
13 .... . : klanjanju pet puta dnevno,
14 ... . . : zajedničkom klanjanju (džem'atu),
15 . . ... : iščekivanju namaza i zadržavanju u džamiji poslije na·
maza,
16 ..... : izgradnji džamije (?) - alternativno, jer ne dostaje je·
dan list,
17 . .... : podne namazu,
18 ..... : sunetu podne namaza,
19 ..... : sunetu ikindije namaza, (treće dnevne molitve)
20 ..... : sunetu ahšama namaza (prve večernje molitve),
15) Ovo su djela koje on izričito navodi u uvodnom dijelu ovog svoga
rada. Međutim, on se služio desetinama izvora koje kasnije prigodno spo-
minje, bilo u tekstu ili margini. . .
15•) Nije isključeno da se radi i o nekom drugom .dJelu, .ah pošt<?
se u uvodnoj rečenici doziva Musa, a onda Ibn-i Adem, čovjek, OČitO govon
da se radi o Tori, Tevratu.
7
 11 .... . : naklanjavanju i učenju Kur'ana između ahšama i jacije
(prvog i drugog noćnog namaza - molitve),
22 . .... : o sunetu jacije namaza,
23 ... . . : noćnom klanjanju (nafilama, neobligatnim namazima),
24 ..... : plaču iz strahopoštovanja,
25 .. ... : noći uoči petka,
26 ..... : petku,
27 ..... : lrupanju petkom,
28 . . ... : korištenju toalete petkom,
29 . .... : učenju Kur'ana,
30 ..... : pristupu zikru (litanijsko ponavljanje osnovne sentense
islamskog vjerovanja i božijeg imena)
31 ..... : učenju i nauci uopšte,
32-41 . : (nedostaje nekoliko strana),
42 ..... : vrline posta šest dana ševala, uz napomenu da je o ovom
pitanju detaljno govorio i u traktatu Al-}J.iil fi sitta min šawwiil (fol. 39a)
I ovdje napominjemo da se prusačka škola ističe svojom osobenošću,
smjelijim rasuđivanjem. Kao primjer te smjelosti može poslužiti sud
Mustafe Pruščaka u ovom poglavlju kome je dao naslov O vrlinama po-
sta šest dana mjeseca ševala u kome kaže: »U djelu Al-fatiiwii az-zii-
hiriyya prenosi se od Ebu Hanife da je mekruh postiti šest dana mje-
seca Še\·ala, bilo da se posti odjednom svih šest dana, bilo u intervalu
u toku mjeseca, zatim da je Malik rekao' Nisam vidio ni jednog fakiha
da ih je postio niti nam je iko od ranijih učenjaka to prenosio. Ovo
su izmislili, kaže Mustafa Pruščak , glupaci i neznalice, jer ovo i svi
drugi hadisi koji govore da je post šest dana ševala mekruh, svi su oni
apokrifni (al-maw<;lii'). Više o tome (može se vidjeti) u našoj raspravi
(Al-lzal fi sittati min šawwal), O vrlinama posta šest dana mjeseca še-
vala, (fol. 39a).
43 .. . : deset dana mjeseca zilhidžeta,
44 ... : Yawmi tarwiya (dan uoči yawm-i arafa ta),
45 ... : yawm-i 'arafatu,
46 . . . : kurban bajramu,
47 ... : o kupanj u uoči bajrama,
48 ... : Posjeti grobu Vjerovjesnika, gdje upozorava da je više o
tome govorio u svom radu Risala ad-diikir fi ziyiira a/11-
al-maqiibir, fol. 3la,
49 ... : hadžu,
SO ... : ratovanju uz napomenu da se v1se o tome može naći u
njegovu djelu tzv. Tabšir al-guzat (fol. 31b),
51 ... : klanjanju i učenju Kur'ana u toku četiri noći (prve mje-
seca redžepa, petnaeste, mjeseca šabana i noćima uoči dva bajrama.
Na margini ovog poglavlja je napomena da je Kadi-zađe napisao trak-
tat na turskom jeziku o noći «leile-i regaib« u prozi, a on, u stihu, ta-
kođe na turskom (fol. 31b).
52 ... : postu 13. 14. i 15-tog svakog mjeseca (sawm-i biq),
53 ... : danima u sedmici, pojedinačno,
54 .. . : traženju (al-istigfar), gdje se zadržava i na Tori,
55 ... : bogobojaznosti,
56 ... : karakternom čovjeku,
57-59: nedostaje nekoliko strana, osim jednog dijela 59. poglav-

8
lja, ali samo dopune Mustafe Pruščaka. Poglavlje, prema dopuni, odnosi
se na stid (al-al)ya'). U ovom poglavlju Mustafa Pruščak citira izvode
iz. .rore. Uvodnu rečenici ispisao je mastilom crvene boje, da bi bila
upi:Hinl]a i kaže: »u Tori (At-tawriyya) Bog kaže Musau a. s. 'Covječe
(sine Adema), ko želi da ima više na ovom svijetu, to će mu samo po-
većati udaljenost od Boga na ovom i neshvatanje budućeg svijeta. Bog
će mu dati da vazda bude brižan i tužan~ da je vazda zauzet poslom od
koga se nikada neće moći otresti. Srce će mu vazda biti ispunjeno si-
romaštvom, nikada sito i bogato. Stalno će nečemu težiti, a nikada neće
moći ostvariti tu težnju . Sine Adema, svaki dan smanjuje ti se život
za jedan dan, a ti to ne primjećuješ, svakim danom Bog ti daje hra-
nu, a ti mu ne zahvaljuješ, sa malim si nezadovoljan, a sa mnoštvom,
nezasićen. Ni jedan dan ne osvane a da ti ne dobiješ od mene potrebnu
hranu i ni jedna noć ne omrkne a da ne dođe vjesnik (melek), tvoj pra·
tioc i ne donese vijest o nekom odvratnom djelu kojeg si počinio. Je.
deš moju hranu a s talno mi griješiš . Ti mi se obraćaš molbom i ja ti
uzvraćam dobrom . .. Divan li sam ja gospodar, a loš li si ti čovjek!
Ti mi se obraćaš s molbom, ja ti molbu usvajam i dajem što tražiš,
pokrivam tvoje mane jednu za drugom i ružna djela jedno za drugim.
Stidim se zbog tebe a ti se ne stidiš zbog mene. Mene zaboravljaš a
drugih se sj ećaš . Ljudi se plašiš a od mene kao da si siguran. (fol. 36b).
60 ... : o uzornu moralu. I ovdje Mustafa Prušćak navodi riječi
iz Tore:
»U Tori s toji, 'Sine Adema, (čovječe), lijepo se ponašaj među svi-
jetom, da bi te ja volio i oprostio, a ti bio omiljen i kod drugih. Sine
Adem a, s tavi svoju ruku na prsa, pa što bi zaželio sebi to zaželi i sva-
kom vjerniku! Sine Adema, ne čezni za onim što na ovom svijetu nisi
ostvario, niti se veseli onim što si zadobio. Znaj da danas tvoj svijet
(bogatstvo i slava) sutra prelazi u vlast drugoga. Sine Adema, traži bu-
dući svijet, ostavi ovaj, jer i zlo na budućem svijetu bolje je od dobra
na ovome i svega što je na njemu. Sine Adema, Li tražiš ovaj svijet, a
onaj svijet tebe traži. Sine Adema, pripremi se za smrt prije nego ti
ona dođe ! . .. Ako bi ti ostavio ovaj svijet (ono što imaš) drugome, kao
d? si ostavio vjerovjesnic ima da svijet pozivaju meni na pokornost. Si-
m; moj, koliko j e bogatih smrt učinila siromašnim, koliko nasmijanih,
rasplakanim, koliko ljudi zavlada bogats tvom, osili se i zaboravi na
poslušnost, pa umru takvi i odu u pakao. Koliko je ljudi bilo bez iče­
ga i ikakva imetka, strpilo se na tome i ušlo u raj! Priča se da je je-
dm čovj ek hvalio drugoga u lice. Na to će mu ovaj drugi:
. » Covječe božiji, zašto me hvališ? Jesi Ji me isprobao da sam za-
držao blagost dok sam bio u srdžbi?
- Ne, nisam, odgovori.
- J esi li me isprobav na putovanju uvjerio da sam moralan?
- Ne, nisam.
- (Onda zapamti), čovjek nema prava da hvali drugoga sve dok
ga ne isproba u ·ove t ri stvari. (fol 39b)
61 ... : poglavlje govori o blagosti.
62-64 poglavlja nedostaj u. Sačuvan je samo dio dopune osnov·
nom teks tu.

9
 l'

I ovdje Mustafa Pruščak citira izvore iz Tore.

65 ... : o ekonomičnosti,
66 . .. : o programiranju. U ovom poglavlju Mustafa Pruščak citi-
ra na dva mjesta izvode iz Tore (fol 41),
67 .. . : O strpljivosti,
68 ... : O zahvalnosti,
69 .. . : o ćutanj u,
70 ... : o iskrenosti,
71 . . . : o čednosti,
72 ... : o pozdravu,
73 ... : o neogovaranju,
74 ... : o pravednosti,
75 ... : o savlađivanju srdžbe,
76 ... : o prihvatanju izvinjenja,
77 ... : o poslušnosti roditeljima,
78 . . . : o samilosti (ar-ral:lma). Ovdje se Mustafa Pruščak osvrće
na svoje ranije napisano djelo iz ovog područja riječima: »0 značenju
pojma Ar-rahma, samilosti, ja sam napisao rad o tome svojoj braći
(al-il].wa), (misli na prijatelje ili svoje učenike - primjedba O. N.), i u
njemu izložio daleko više podataka. Ovdje sam se zadovoljio ovim. Mo-
lim te, Bože, za milost i oprost dana okupljanja! «
79 .. . : o pružanju pomoći ugroženom,
80 ... : o dobrim uslugama drugome,
81 ... : o davanju milostinje,
82 ... : o čvrstim rodbinskim vezama,
83 ... : o ukazivanju gostoprimstva,
84 ... : o nahranjivanju gladnoga,
85 .. . : o napajanju žednoga,
86 . .. : o nalaganju pozitivnoga i sprečavanju zabranjenoga. I ov-
dje ukazuje na svoje ranije napisano djelo iz ove oblasti. Razmatra-
jući maksimu »pokvarenost učenjaka pokvarenost je cijelog svijeta«
Mustafa Pruščak daje svoj sud riječima: » ..• jer glupi kada vide da
učeni i obrazovani halapljivo grabe materijalna bogatstva, bez obzira
da Ii se radilo o dozvoljenom ili zabranjenom, i oni će poletjeti za
njim ... upravo biva onako kako sam to razradio (smo razradili) u na-
šem radu Ristila al muriidiyya fi haqqi qahwa wa ad-dul].iin (fol. 56a)
87 ... : o skrivanju mane drugoga,
88 .. . : o pobjedi vjernika,
89 .. . : o samilosti prema siromašnima,
90 .. . : o zavođenju mira među zavađenima,
91 ... : o ukazivanju poštovanja uglednima (as-sadii.t) ,
92 ... : o ukazivanju časti susjedima,
93 ... : o ukazivanju časti učenjacima,
94 ... : o posjećivanju prijatelja,

10
 96 ... : o konsultovanju,
96 ... : o konsultovanju,
97 .. . : o zaštiti i poštovanju prava radnika (posluge),
98 . .. : o posjeti oboljelim,
99 ... : o praćenju dženaze,
100 ... : o izmjavi saučešća. U ovom poglavlju napominje da je pi-
tanje saučešća, izvođenja talkina16) i iskata,1') posjete groblju itd. obra-
dio u svojoj raspravi pod naslovom Ad-diikir fi ziyiira ah! al-maqiibir •i
ko želi više objašnjenja, napominje Mustafa Pruščak, neka vidi tamo!«
(fol. 64.ab),
101 . . . : o opraštanju i skromnosti,
102 ... : o radu i ličnom izdržavanju,
103 ... : o s ticanju imetka kroz dopušteno. Zadržavajući se na za-
nimanjima u ovom poglavlju Mustafa Pruščak iznosi stav Hasana Ka-
fije i kaže kad govori o stavovima pojedinih misillaca: »Naš učitelj
(ashabuna) ističe da je najbolji rad - djelatnost poslije džihada, tr-
govina, zatim zemljoradnja pa zanatstvo. Međutim, ja mislim da je pi-
sanj e najbolja djelatnost. Ovo mišljenje zastupa i 'Ali al-Qali u svom
komentaru svanom An-niqiiya.« (fol 67b),
104 . .. : o ishrani onim što je dozvoljeno,
105 ... : o korištima umjerenog jedenja i ne pretrpavanja stoma-
ka i o etici islamskog ponašanja pri jelu,
106 ... : o ulozi drugom licu,
107 .. . : o vrlini izbjegavanja gordosti,
108 ... : o strahovanju od Boga,
109 ... : o druženju s plemenitim i karakternim,
110 . . . : o lijepoj namjeri,
111 . . . : o namjeri činjenja dobra, usluge drugome. Ovo poglav-
lje je nepotpuno, a slijedeće, 112. nedostaje u cjeliniY3 )
Dopunska saznanja o ličnosti autora djela Ar-rii~i li al-Murtadii
Pošto nam nedostaje kraj ovog djela, mi smo lišeni mnogih po-
jedinosti kao npr.
16) Učenje na arapskom jeziku koje vrši hodža nad grobom nepo-
sredno nakon sahrane umrloga.
17) Jedna vrsta milostinje koja se dijeli sirotinji za dušu umrloga
(podušje) pošto se najprije provede određena procedura tzv. devr.
17a) Djelo broji 76 lista sa svojevrstnom kustodom i paginacijom iz
kasnijeg perioda. Nedostaj u poglavlja l. 12. 19. 21. 30. 36. 39. djelimično 111
i cjelokupno 112. Veličina djela: 14,5 x 20 cm. Tekst 10 x 16 cm. po 24
reda na strani. Djelo je u rasutom stanju, dohvaćeno vlagom i oštećeno
zubom vremena. Papir je žute boje, papirus, a mastilo crne. Po~lavlja, zatim
svaki početak dopune osnovnog teksta, izrazi: korist (al-fa'tda), dopuna
(at-tatimma), priča (al-hikaya) itd. ispisani su mastilom crvene boje. Poče­
tak svakog hadisa i izreke drugih lica nadvučen je linijom mastila crvene
boje. Mastilom crvene boje napisan je i naslov At-tawrija (Tora, Stari
zavjet) . Ovo djelo Mustafa Pruščak citira na nekoliko mjesta.
Na margini djela su ispravci izvršeni. istim rukopiso!D. Zasada. nam
je .ovo jedin.j poznati rukopis djela Ar:rafji lt.al-Murta~a. D~elo..se vod1 po<!-
pnvremenim brojem R 5754 u GH btbliotect u Sarajevu 1 ruje katalošk1
obrađeno.

ll
 - kada je autor završio ovo djelo,
- da li je ono, možda, njegovo najkasnije napisano djelo,
- gdje ga je završio,
- kakvu je funkciju tada vršio i sl. Da je kraj djela sačuvan svi
ovi podaci bili bi registrovani u pogovoru djela ili bar završnoj reče­
nici, kako je to uobičajeno u klasičnim rukopisima. Pa ipak, na neka
od ovih pitanj a možemo približno tačno odgovoriti, zahvaljujući na-
pomenama sam og autora u istom djelu. Tako npr. saznajemo da je ovo
njegovo posljednje nama poznato na pisano djelo, jer ih u njemu n~
odgovarajućem mjestu pojedinačno s va spominje; da je djelo, s obZI-
r om na sadržaj i metod izlaganja, namijenjeno širokim slojevima a ni-
kako učenicima što u kazuje da je bio na položaju osobe koja je sno-
sila moralnu odgovornost za ponašanje vjernika muslimana na terito-
riji koja je bila, na neki način, potčinjena njemu. Za sebe kaže kod
dopune osnovnog teksta :
- komen tator kaže (Qa.la aš-šiiril].),
- siromašni rob kaže (qiila al-'abd a l-faq1r),
- griješni čovjek kaže (qala al-'abd al-mudnib),
- slabašni čovjek kaže (qiila al-'abd ad-daTf) ,
slabašni čovjek, komenta tor kaže (qala aš-šiiriJ:l al-'abd a<;i-<;la'1f).
Jezik i stil djela Ar-nidi: li al-Mur ta(j.ii.
Nije patio od jedrine stila, glomaznih i nej asnih rečenica niti tu-
đe terminologije. Nije mario za osj ećanjima visokih krugova. Ostao je
u krugu naroda . Stil hadisa j e snažno uticao n a stil Mus tafe Pruščaka
pa je i njego\· stil jasan i razumlji va rečenica pros ta i jednostavna.
Materiju izlaže tečno i jednostavno, kao da ima pred sobom običnog
građanina, a kada osjeti da bi m eđu prisutnim s lušaocima ili čitaocima
ovog njegovog djela mogao biti i poneko ko želi više znanja i razmiš-
ljanja, Mustafa Pruščak ga upućuj e na d rugi izvor, veoma često i na
svoj. Prema torne, djelo nosi poruku vaspitnog karaktera upućenu ši-
rokim muslimanskim slojevima. Ono je istovremeno presjek islamskog
bontona duboko ukorijenjenog u srca stanovnika našeg područja, mada
je nešto od toga već poodavno palo u zaborav.
Radi ilustracije jednostavnosti njegova stila i načina obraćanja
masama može nam poslužiti slijedeći izvod.
»Siromašni (Mustafa Pruščak) kaže:
- U jednom hadisu stoji 'T ri osobe Bogu su mrske, iako nisu
počinile nikakav prestup: izjelica, š kr ti i oholi. Izjelica na ovom svi-
jetu, na11odi se u drugom hadisu, gladovaće na budućem . Selman Fari-
si prenosi od Vjerovjesnika, da oni koji naj više jedu na ovom svijetu,
najviše će i gladovati na budućem . Ebu Hurej re prenosi da je Vjero-
vjesnik rekao: 'Neka uku ćan i smanje jelo da bi im domovi procvje tali
i zasjali sjajem bisera.' Ovo znači da manje jedu i svjesno gladuju -
poste. Abdurahman ibn Auf (Abdurrahman b. 'Auf) p renosi da je Vje-
rovjesnik i umro a da se potpuno nije najeo ni on ni članovi njegove
porodice pseničnog hljeba.' Znači da pšeni čni hljeb nije jeo ni dva da-
na uzastopice. Neki znalac ist iče: 'Giadujte radi dženetske gozbe!' a

12
Omer b. Hatab kaže da se pretjerivanjem naziva i to da čovjek jede
kadgod mu ~e apetit pojavi, jer Vjerovjesnik kad bi ručao ne bi ve-
čerao, a kad bi večerao ne bi ručao.' Semure b. Džundub (Samura b.
Gundub) prenosi da mu se njegov sin jednom prilikom toliko nažde-
rao da mu je poslilo te je počeo povraćati, i da mu je Semure nepo-
sredno iza toga rekao 'Da si umro zbog toga, ni dženazu ti ne bih kla·
njao.' Hasan El-Basri kaže da četiri vrline krase čovjeka:
- da čovjek sobom vlada,
- da govori odmjereno i promišljeno,
- da pazi šta jede i koliko jede i
- da se čuva nemorala i razvratna života.'
Kažu da je pretjerano trpanje stomaka hranom popraćeno sa
šest neugodnosti:
l. iščezavanjem strahopoštovanja prema Bogu,
2. iščezavanjem samilosti prema drugima, jer prezasićeni misli
da su i svi ostali siti,
3. smanjivanjem poslušnosti,
4. odbojnošću prema mišljenju mudraca,
5. ne usvajanjem njegova mišljenja, kada takav daje savjet dru·
gom, drugi mu ga ne prihvaća, i
6. čestim oboljenjima.
Kažu da su četiri postupka kod objeda stroga obaveza (farz), če­
tiri sunet, četiri spadaju u domen lijepog ponašanja, dva znače lijek a
dva povlače za sobom prezir i zabranu.
Postupci stroge obaveze pri jelu su:
- da čovjek jede samo ono što je dozvoljeno (l;lalii.l),
- da priznaje da je to božiji dar,
- da je zadovoljan onim što jede, i
- da se čuva da ne počini kakav grijeh sve dok mu se organi-
zam održava zahvaljujući toj hrani koju je pojeo.
Postupci pri jelu koji spadaju u oblast suneta su:
- da čovjek na početku jela spomene božije ime (bismiliah),
- da na završetku jela izrazi zahvalnost Bogu (ell;lamdulillah),
- da opere ruke prije i poslije jela i
- da previje koljeno lijeve noge a podigne desne kada sjede da
jede.
Postupci pri jelu etičke kategorije su :
- da čovjek jede ono što mu odgovara,
- da se služi manjim zalogajima,
- da dobro sažvaće hranu i
- da ne prati zalogaje drugih.
Postupci pri jelu koji u sebi nose lijek su:
- da pojede svaku mrvicu prosutog hljeba i hrane dok jede
- da nagne zdjelicu iz koje jede da bi sve iz nje pokusao, kako
ne bi niš ta u njoj ostalo.

13
 Postupci pri jelu koji zaslužuju prezir i zabranu:
- da čovjek ne prinosi nosa hrani da bi je pomirisao (kao što:
to čine mačka ili pas) i
- da ne puše u hranu, nego da sačeka da se ohladi, na što uka-
zuje i hadis »Vrela hrana nije berićetna.«
Ljudi kažu da onaj ko manje jede ima višestruke koristi, npr. da
je tjelesno zdraviji, bolje memoriše, lakše shvaća, manje spava, postaje
p rijatan u društvu i sl. dok kod pretrpavanja stomaka, čovjek ima
brojne štete, između ostalog, dolazi do mučnine u s tomaku iz čega se
rađaju brojna oboljenja. Gladovanje liječi mnoga oboljenja malim tru-
dom dok kod pretrpanog stomaka i najbezazlenije oboljenje traži mno-
go truda da se oboJenje odstrani. Uostalom, izjelica je omra7.en i kod
Boga i kod ljudi.13)

Sporedna djelatnost Mustafe Pruščaka i specijalizacija

Preostalo je još otvorenih pitanj a vezanih za ličnost Mustafe Pro-
čaka, među koje spada, između ostalog, i:
- gdje se obrazovao,
- šta je izučavao,
- š ta mu je bila uža specijalnost i
- zašto se služio isključivo arapskim jezikom ?
Pošto danas raspolažemo izvorima koji se direktno odnose na
Mustafu Pruščaka, mi ćemo pokušati da djelimično odgovorimo na ova
pitanja da bismo dobili kompletniju prestavu o njemu.
SYakidašnje potrebe stanovnika našeg područja u periodu u ko-
me je žh1o i djelovao Mustafa Pruščak, ne samo vjerske nego i životne,
tražile su od intelektualnih radnika da se bave i takvim disciplinama
koje se odnose, bar marginalno, na matematiku i astronomiju (npr. na-
sljedno pravo, određivanje vremena dnevnih molitvi, regulisanja časov­
nika na sahatkulama, definisanja pravaca - strane svijeta u r azne svr-
he, proračun širine rijeke radi njena premošćavanja, određivanja vi-
sine i sl.).
Mustafa Pruščak imao je udjela i u ovoj disciplini. Na ovaj za-
ključak navodi nas djelo o astrolabu 19) odnosno o upotrebi astrolaba.
Djelo je prepisao, uslovno i unio neke promjene, Mus tafa Pruščak na
uniyerzitetu Al-Azhar u Egiptu 1132/1 719, 29. redžepa . On je prepisao
i komentar »Al-yasminiyya« u Skender-pašinoj medresi, kako kaže, prije
ikindije namaza 12 ramazana iste godine. Ovaj podatak i razlika od ne-
koliko mjeseci ukazuje da je bio na studijama u Kairu ili možda nekoj
v:sti specijalizacije. Ovome ide u prilog i to što on počinje da se jav-
lJa kao plodni pisac poslije osamnaest godina otprilike i kasnije cije-
log svog života piše isključivo na arapskom jeziku. Ovo ne isključuje
njegovo poznavanje i turskoglll) i persijskog jezika, a li očito govori o

- . 11). M. Pru.š?Jt, n. d. fol 68b, rukopisa broj: 5754 GHB. ili poglavlje
lo:> tStoiiilenog djela.
1
') Vidi rukopis broj 551, fal. 153a-164b. GHB.
Mj Vidi vi~e stranu ovog rada.

14
izvoru obrazovanja i njegovoj kao izdanka ljubavi prusačke škole pre-
ma arapskom jeziku.

Lik muhađlsa Mustafe PruJčaka u njegovoj idf.azet-nami

Ove podatke moramo povezati i sa diplomom (idžazet namom)
Mustafe Pruščaka izdate 03. zulhidžeta 1133/ 1720 koja će dopuniti naše
saznavanje o njegovoj ličnosti.
Profesor Mustafa Pruščaka, Mustafa Arzuni ar-Rumi, ocrtava nje-
govu ličnost i zadržava se na specijalnosti predmeta koje je Mustafa
Pruščak izučavao, djelemično krozj splet podataka o sebi, djelemično
govoreći o Mustafi Pruščaku. Posebno se zadržao na hadisu jer je za
njega hadis najuzvišenija i najdragocjenija nauka koju je ostvario uži-
votu. Za to navodi i nekoliko razloga:
- hadis mu je omogućio da upozna stvarnost Objave - Kur'ana,
i njen značaj,
- otkrio pojedinosti kako treba interpretirati Objavu,
- saznao, zahvaljujući hadisu, šta su ključna pitanja temelja
vjere i islamske apologetike,
- saznao o minulim narodima i
- upoznao kreposne i plemenite ličnosti i učenjake. Ovim riječi-
ma je ocrtao profesor Mustafe Pruščaka hadis da bi u diplomi istakao
š ta su preokupacije Mustafe Pruščaka za koga kaže:
»Predamnom je učio hadis (sami'a minni) kompletni učenjak, ple-
meniti radnik i najuspjelija ličnost koja je u sebi satkala tradicionalne
i racionalne nauke, glavne i sporedne, u cjelini i do u detalje, Mustafa
b. Mul)amed a l-Bosnevi, al-Aqhisari an-Nav'abadi. Po završetku (studi-
ja) zatražio je od mene da mu izdam diplomu (idžazet-namu) za hadis
kao i za ostale predmete koje je izučavao i izučio kod mene.21)
Predamnom je polagao i još neke discipline metodom čitanja i
izlaganja (qara'a alayya) kao i tefsir (egzegezu Kur'ana). Nakon provje-
r e obratio sam se molbom Bogu i izdao Mustafi Pruščaku diplomu da
može predavati hadis prema slijedećim djelima:
- Sahihu Buharije,
- Sahihu M uslima i ostalim djelima iz ciklusa »Al-kutub as-
·Sitta« (Sunan Ebil Diiwful, Sunan an-Nisii' iyy, Giimi'at-Tirmiziyy, Mu-
watta b. Mđ.liq 22 zatim (iz islamskog prava - fikha):
- Kanz ad-daqii'iq fi furil ' al-J:wnafiyya, od Abdulal:la b. an-Na-
safiyy, umro 710/1310,
- Al-qudflri, od Al:J.mada b. Mul:lammad, al-Qudiiriyy, umro 482/
1036,
Al-wiqiiya od Mul:lmmada b. Sadruššari'a al-Awwal, umro prije
VIII/XIV vijeka, kao i sve drugo što je bilo meni dozvoljeno da pre-
dajem, a koje sam izučavao metodama »Slušanja« (as-sima') ili »Čitanja
2 •) Rukopis 551. folt 112-115. GHB.
22) Ovako je upisano na margini istoimenog rukopisa, str. list 113.

15
 i izlaganja«, da predaje racionalne i tradicionalne naučne discipline,
sporedne i glavne, metodama »uručivanja• ili »korespondiranja« (al-
-munil.wala wa al-mukil.taba).23)
Prema sadržaju diplome Mustafa Pruščak stekao je pravo da pre-
daje pored hadisa i tefsir i načine pravilnog či tanja Kur'ana (kiraete).
gramatik-u arapskog jezika, sintaksu, retoriku, stilistiku i poetiku, d a
predaje i prenosi« sve što sam ja učio, studirao i dobio diplomu iz tih
predmeta da ih mogu predavati.
Dao sam mu diplomu, nastavlja profesor Mustafa Pruščak, d a
ovo sve predaje, ali da se pridržaje kod predavanja usvojenih stavova
učenjaka iz oblasti ovili disciplina. Bogu h vala što nam je omogućio da
tl XII/ XVIII stoljeću imamo pouzdanill učenjaka u hadiskoj nauci! « )
24

bila je posljednja misao ovog u čenjaka kod osvje tljavanja ličnosti Mu-
stafe Pruščaka.
Ako bismo pokušali da s rezervom prihvatimo ovakav sud o Mu-
stafi Pruščaku, imali bismo razloga, s obzirom na uobičajenu praksu
i tz\·. tedlis (obmanu) u diplomama, ali ako imamo u vidu brojnost dje-
la koje je iza sebe ostado ovaj Pruščak i sadržaja tih dje la čvrstom
vezom vezanill za hadis, bez obzira na njillovu tematiku i osnovnu po-
ruku. onda moramo prihvatiti ovaj sud njegova učitelja.

Zaključna razmatranja
Na osnovu oYih podataka sa sigurnošću možemo korigovati neka
ranija zapažanja i dopuniti naša saznanja o ličnosti Mustafe Pruščaka
a što bi se moglo svesti na slijedeće:
- da je Mustafa Pruščak, u okviru sistema školstva osmanske
Turske, prema kome diplomu izdaje p rofesor ključnog predmeta a ne
škola, ,·jerovatno s tekao dopunsko obrazovanje u Kairu na univerzite-
tu AI-Azhar ili Skender-pašinoj školi u Aleksandriji,
- da mu je hadis bio uža specijalnost, a ne pravo, jer se njegov
profesor koji mu izdaj e diplomu zadržava na hadisu, hadiskim djelima
koje je izučavao i on i njegov učenik Mustafa Pruščak , posebno nagla-
šavajući značaj izučavanja hadisa; profesorima koji su mu predavali
hadis, navodeći njihova imena posebno za teks t hadisa (al-matn), za.
tim prenosioce (lanac prenosilaca (al-isnii.d) u nizu od prvog do poslje d-
njeg - izvora, kako je to prihvaćeno u hadiskoj naučnoj disciplini.
23) Kod izučavanja i prenošenja hadisa istoričari hadiskih naučn ih
disciplina ukazuju na osam metoda:
l. as-sim'a, slušanje,
2. al~ira'a wa al-ard, čitanje i izlaganje,
3. al-igaza, ovlaštenje,
4. al-munawala, dodavanje,
5. al·mukataba, korespondiranje,
6. al·i'lam, obavještenje, proglas,
7. al-wasiyya, oporuka i
8. al-wigada, nalaženje, mada M. T. Okić dodaje i deveti metod tzv.
al-imla', diktiranje.
Vidi više dr S As-Salih, 'Ulii.m al-hadit str. 86-104· M. T . Okić, Bazi
hadis mesel.eleri uzerind·e tetkikier, Istanbul 1959. str. 94. '
2'> Rukopis broj 551. str. 11 5.

16
 ;' ·· ·• ·' .,...,... da · je izučavao •i fikh na principu. hanefitske pravne škole L
drUge tradicionalne· discipline, zatim filološke u okviru arapskog jezi-
ka i.racionalne,apologetiku i filozofiju,
' . ' --"7 ,da . je na osnovu dodijelje~e mu diplom~ steb.o pravo da pre-
daje hadis, posebno djela Buhariju i Muslima i ostala iz zbirke Al-kutub
As:sitta, zatim tef~ir i kira'ate, .nasljedno pravo (al-fara'i"-)• istoriju j
metriku ('ilm al-'arii4),
., ,:.....:. da je· dobio diplomu hadisa 1133/1720,
· :...... da priznaje Hasana Kafiju za učitelja prusačke škole, nazi.
vajući ga»asliaburia«, naš učitelj , naš prijatelj, gospodar, onaj koji je
stekao pravo da raspolaže s nama i sl.
_ : da je prihvatio teoriju Hasana Kafije o strukturi · društva, ali
unosi i petu kategoriju, ·intelektualni rad ili bavljenje pisanjem. .Pisci·
ma daje prednost nad ostale četiri kategorije. Za ovakav svoj 'sud on
doziva u pomoć i mišljenje' Ali al-Qalija, · ·
- da je produžna ruka prusačke škole intelektualne grupacije,
čija je glavna karakteristika ljubav prema arapskom jeziku, inte.reso-
vanje za aktuelna zbivanja, pokušaj rješenja gorućih pitanja pisanom
riječi i davanje prednosti razumu nad mistifikacijom. Mustafa Pruščak
je bio dosljedan predstavnik prusačke škole i kod interpretacije hadisa
i nije dozvoljavao unošenje »kešfa« (mističkog otkrovenja), pošto je
kešf nešto tajno, unutrašnje, što se ne može uzeti kao dokaz.«2S)
- da kod razrade jedne teme niže dokaze prema stepenu snage
tih izvora,
- da je bio širokog obrazovanja i imao uvida u brojna djela,
nižući i izrailijate, ali uz navođenj e izvora, Tore,
- da se u njegovim djelima ogleda snaga i smjelost samostal-
nog rasuđivanja (glavna karakteristika prusačke škole), da su mu sva
djela vaspitnog karaktera i
- da njegova pisana djelatnost nije prestala sa godinom 1154/
1742, nego da se javlja i kasnije.

SUMMARY

Mu11~afa b. Mul}ammad, Bosanac, Pruščanin, Nevabadlija, the

outstanding representative of the younger generation (18th century) of
the intellectual school of Prusac which is known for its adherence to
orthodox Islam and love for the Arabic language, was presented by
the former researchers (such as S. Bašagić, M. Handžić, A. Sabanović
as well as M. T. Okić) as a profilic writer, a qadi of the Hanafi School,
a mufti and a teacher. New researches based on the contents of his
works, particularly on the subject matter of his book Ar-riiQI li al-Mur-

25) Rukopis broj: 551 , fol 108a, gdje sc potpisao sn Mustafa b. Mu·
hammed, prusački kadija.

17
 tac;ta and his diploma work (igizat-nime) ·show that M~~afi. Pru§čak:
was in, .the first- place an e."tpert in the field of the Prophet's Hadith:
His work Ar-raQ.I li al-Murta4a, which is in a way a supplement·
to .t he book. AI~hadi li al-Muhtadi bo Mul).ammad b. Abr ai al-Magri-
bi at-Tlimsiinr, discusses 112 topics about virtues originating from the
Prophet's Sunnah, the news transmitted by the firs t an the second gene-·
rations of Muslims, ma..xims and the statements from· t he Torah. It was ~
defined by its author, Mu~~afii Pruščak, as a pure Hadith work. He
wrote it with the purpose to be ». .. in the Hereafter in the company
of the experts of the Hadith.« His teacher who taught him several dis-,
cipli.Iies from ti:ie. field of Islamic scij;:nce conferred onto him, confor:-
mably to the educational system of the time, the diploma (igiizat-niime)
whlcli entitled him to the rank of a muhaddith (an expert of the Ha-
dith science).
Mu~tafii Pruščak deserved it by his work and writing. The style .
of his writing and the way in which he expresses his thoughts are cha-
racterized by the explicitness of the sentence structure similar to that
of the Prophet's Hadith.
~~are01 ~er~ć

TRAKTAT O UCENJU ISL~SKIH FRAKCIJA OD MUHAMEDA

IBN PIRA 'ALI EL-BERGILIJA

Do nazad nekoliko godina kod nas se nije posvećivala posebna

pažnja proučavanju islamskih frakcija, njihovog djelovanja i učenja.
Postoji nekoliko kraćih radova i osvrta na pojedine frakcije ili leti-
mičan osvrt na više njih, ali to nije ni blizu onoga što jedan obrazo-
van čitalac treba da zna o tom važnom području islamske nauke. U
posljednje dvije godine revija »Islamska misao« je objavila više pri-
jevoda i originalnim radova iz tog područja. Tako smo se, između
ostalog, susreli sa razmatranjima razvoja i učenja islamskih frakcija
od najpoznatijeg hereziogrnfa Ebu Mensura 'Abdul-Kahira el-Bagda-
dija i cjelovitim djelom Fahrudina er-Razija »El-'Itikadatu fireki-1-mu-
slimin ve-1-mušrikinu. T<akođe se, na predmetu ak;aida, na Islamskom
teološkom fakultetu u Sarajevu, izučava ovo područje što je dokaz da
se kod nas pojavio interes i potreba za izučavanjem islamskih frak-
cija i njihovog učenja. Brojna djela na Zapadu, originalne studije i
prevodi o islamskim frakcijama, u više izdanja, potvrđuju interes
naučnih krugova na njihovo učenje i djelovanje.

Do danas j e u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu pro-

nađen samo jedan r ukopis o učenj u islamskih frakcija, koji će biti
predmet ovoga rada, što potvrđuj e da na našim prostorima nije vla-
dao interes za tu problematiku. Neoriginalna islamska učenja nisu
mogla naći plodno tlo u našim krajevima obzirom da su pripadnici
islama bilo čvrsto opredjeljeni za učenj e ehli sunneta ve-1-džema-ata
i da s u islam ski naučnici, koji su ovdje djelovali, bili budni čuvari
čistote islamskog učenja i prakse. Doduše, islam je u naše krajeve
došao, uglavnom, posredstvom Turaka, koji takođe, nisu bili skloni
frakcionaštvu u vjeri, pa to ima jednu dublju osnovu koja je obez-
bjeđivala čistotu isla mske perspektive u nas do današnjih dana.
Pojavom četiri savremene islamske frakcije: (babije, behaije,
kadijanije i ahmedije), te prodorom njihovih ideja u Evropu, bilo
je sporadičnih pokušaja infiltracije njihovog učenja i u naša područ­
ja. Međutim, ulema je putem raznih napisa u brojnim vjerskim i
drugim listovima dala svoju kvalifikaciju toga učenja, tako da ni tada
nije došlo do uvlačenj a neislamskih tendencija među ovdašnje musli-
mane.
Postoj e ozbiljna mišljenja da su hamzevije bile organizirana
frakcija obzirom da u svome učenju i djelovanju imaju osnovne uslo-
ve koji karakterišu i druge poznate frakcije. Kao što se proučavaju

19
 l

druge strane hamzevijskog pokreta, uskoro će se, vjerujemo, dati ocje-

na i ovog pitanja što će biti od velikog značaja za ovu granu islamske
nauke. (Dr Mubamed Hadžijahić, Hamzevijska sekta i njen osnivač
Hamza Bošnjak, Zivot, Sarajevo XXV/ 1976, br. l , str. 79-91).
Sve islamske frakcije, u osnovi, su pokušale islamskoj misli
dati jedan novi ali neoriginalni pristup i tumačenje, shodno svojim
težnjama, slobodi i neodgovornosti, zbog čega su nazivane pogrdnim i
ponižavajućim imenom ehlu-1-ehvai ve-1-bide'i (poklonici strasti i revi-
zionizma). Nisu se libili prelaziti granice zdravog umovanja izno-
seći u svome učenju i ono što je suprotno slovu Kur'ana i Sunneta,
ata1."Ujući na ličnost Poslanika i na njegovu misiju . Možda osnivači
pojedinih frakcija nisu imali takve daleke namjere, međuti m njihovi
nasljednici nisu poštovali svetost Is tine, u što se možemo uvjeriti,
recimo, proučavanjem šiijskog krila »zejdija«. Tu se da vidjeti u~je­
renost i principijelnost njegovog osnivača, Zejda b .'Alija b. HuseJna,
ali i kasnija ekstremnost njegovih nasljednika. Takav je slučaj, uglav-
nom, i sa drugim frakcijama.
Najpoznatiji islamski autoriteti su se bavili proučavanjem islam-
skih frakcija, što je razumljivo, jer je frakcionaštvo razdira lo islam-
sko drušhro i prijetilo izopačenj em vjerovanj a širokih muslimanskih
masa. Na temu »Odbrana islamskog učenja od frakcionaša, njihovog
učenja, tendencija i podvala« napisano je više kapitalnih djela, trak-
tata i studija, u kojima se pokušalo dj elimično ili potpuno istražiti
uzroke i posljedice takvog negativnog djelovanja unutar islama. Od
tih djela svakako je vrijedno spomenuti >>MekaW.tu-1-islamijjin« od El-
-Eš'arija, >>El-Mekalat« od El-Maturdija, »Reddun ehli-1-ehvai ve-1-bi-
de'i• od Et-Taraifija, »El-tnilelu ve-n-nihalu« od Ebu-1-Muzafera el-Bag-
dadija, zatim >>EI-Fisal« od Ibni Hazma, >>El-arau ve-d-dijane« od En-
-Nevbahtija itd. (Ibn 'Asakir, Tebjinu kezibi-1-mufteri , Damask, 1347.
h. str. 20). Pristupi su bili različiti sa istim ciljem, da se odbrani iz-
\"Ornost islamskog učenja od ekstremnih ljudi , fanatika i mešetara ra-
zličitih pobuda i namjera.
Fazlur Rahman je došao do zaključka, na osnovu ozbiljnih is-
traživanja, da je haridžije pogrešno nazivati sektom , držeći to odveć
strogim i rigoroznim, da bi odmah nakon te konstatacije istakao >>da
su oni, bezobzirnošću koju su pokazali upotrijebivši oružj e protiv za-
jedinice, sami sebe izopaćili iz šire zajednice; ali u njihovoj doktrini
nema ničeg što bi nužno dovelo do samoekskomunikacij e.« (Duh Isla-
ma, Beograd, 1983, str. 38). Sličnu toleranciju gaji i Husejn Nasrt pre-
ma šiijama. Fazlur Rahman, međutim, u šiijskoj doktrini vidi »j ednu
važnu šizmu u islamuu. Za razliku od haridžije, šiije su »tokom vjekova
razvijali doktrinu o Božijem pravu, kako u odnosu na vjeru tako i u
odnosu na politički život, koje je nespojivo sa samim duhom idžme.<<
(Nav. djelo, str. 239).
$iije su u svom ekstremizmu išli dotle da su negirali Poslani-
kovim drugovima svaku vrijednost, neke od njih naziva bogohulnicima
i razvratnicima, dajući pravo vlasti jedino Aliji i njegovim potomcima.
Kasnije su neki postali toliko fanatični (seb-ije, gulati) pripisujući Alij i
bOžansku narav, a njegovim nasljednicima božansko nadahnuće i be-

20
smrtnost. Zagovarali su mnogobrojne nesporazume i nemoguće stvari
(hulu!, tenasuh, redž'at, tekijju) koje se nisu mogle uskladiti niti po-
miriti sa originalnim islamskim učenjem. Haridžije su, vodeći neprija-
teljstva prema svim muslimanima, posebno prema Aliji i Umajadima,
proglašavali otpadnicima od islama sve one koji nisu haridžije, zatim
tvrdili da je u kur'anski kodeks ubačeno poglavlje »Jusufu, da je ve-
ćina Poslanikovih izreka izmišljenja i sl.
Mu'tezilije su se pojavile u prvoj polovini drugog stoljeća po
hidžri. Imali su tendenciju naglog širenja, mada u početku tajno, da
bi u doba halife Me'muna činili razna zlodjela u cilju nasilnog provo-
đenja svoje doktrine i učenja. Njihovom nastojanju su se suprotstavi-
li vrhunski autoriteti tog doba, o čemu govore mnogobrojna djela i
rasprave. Mu'tezilijska krutost, nepopustljivost i energičnost u zago-
varanju racionalnog metoda na štetu tradicije, u pojedinim razdoblji-
ma, išla je do pravog bezumlja. To je bio svojevrstan izazov za ehli
sunnet, da su se morali uhvatiti u koštac sa njihovim nastojanjima,
što je dovelo do niza problema štetnih prije svega po islam i islamsku
nauku. Više autora mu'teziliJama Zlahvaljuje nastanak "llmul-kelama«,
korištenje filozofskih problema u ovoj nauci i obogaćivanje islamskih
znanosti onim pitanjima koja se do tada nisu pojavljivala.
Murdžije (kraj I stoljeća po hidžri) su bili vrlo širokogrudni pre-
ma griješnicima i skloni odgađanju odgovornosti za počinjene prekr-
šaje. Držali su važnim jezičku izjavu kao svojevrstan dokaz pripad-
nosti islamu. Obzirom da su bili nezainteresirani za događanja na po-
litičkom planu, kao i džebrije, halife su ih puštali na miru i tolerisali
njihovo otvoreno kršenje islama.
Kaderije čovjeka proglašavaju stvoriteljem njegovih djela, potpu-
no slobodnim u svom djelovanju na koje nema uticaja nikakav vanj-
ski u zrok, čak ni Bog. U drugu krajnost idu d žeb rije za svoje grijehe
okrivljujući drugoga, tvrdeći da se zbog vlastite nemoći nisu u stanju
suprostaviti van,iskiro mracima te zato neće biti odgovorni za svoja
djela.
Savremene islamske frakcije babije i behaije su u svom progra-
mu imale rušenj e islama i predstavljanje njegovog učenj a u krivom
svjetlu, što je dovelo do toga da ih i neislamski autori proglašavaju
nemuslimanima, kršćanskom sektom "bahai« itd. Kadijanije i ahme-
dije su išle sličnim putem kao i prethodne dvije frakcije, služeći ko-
lonijalnim silama u porobljavanju, eksploataciji i iscrpljivanju islanl-
skih naroda što je dovelo do toga da su ih kasnije, po povlačenju nji-
hovih mecena, mnoge države stavile van zakona, a brojna islamska ud-
ruženja, organizacije i naučnici proglasili nemuslimanima.
Muhamed b.Pir 'Ali el-Bergili (929-981 / 1523-1573) pisac djela
o islamskim frakcijama »Tuhfetu-1-musteršidin fi bejani mezahibi fi-
reki-1-muslimin« je rođen u Balikasri. Bio je značajan islamski autori-
tet u zemljama pod turskom upravom. Njegova ortodoksnost, istaknu-
ta u brojnim djelima, obezbijedila mu je značajno mjesto u islamskoj
n auci sve do današnjeg dana. Koliko je i na našim prostorima bio pri-
sutan dovoljno svjedoče brojna djela i rukopisi koji se čuvaju u raz.
nim bibliotekama širom J ugoslavije. Do danas je jedno njegovo djelo

21
 »Wasiyyetnamacr prevedeno i objavljeno na našem jeziku, na š to uka-
zuje mr Nijaz Sukrić (Zbornik radova Islamskog teološkog fak ulteta .
u Sarajevu, 1/ 1982, str. 117), dok je Salih Trako tome posvetio širu
raspravu pod naslovom »Serhi Wasiyetname sa prevodom na srpsko-
hrvatski jezik« u »Analima« GH biblioteke u Sarajevu (V-VI, str. 117-
-127). Colić Mustafa iz Jajca je preveo »Et-tarikati muhamm edijje«,
djelo koje pripada El-Bergiliju, a njegovo treće djelo donosimo u na-
stavl"U ovoga rada.
Prof. Kasim Dobrača izražava sumnju da »Tuhfetu-1-musterši-
din ...« pripada El-Bergiliju, zbog stila kojim j e pisano (Katalog arap-
skih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1963, I, str. 406). Među­
tim, takvoj sumnji nema mjesta, jer više svje tskih autora ga pripisuju
El-Bergiliju (Brockelmann, II, 584; Ismail paša, 11252; Kata log glav-
ne vakufske biblioteke u Bagdadu, II, 537. itd.).
El-Bergilijevo djelo »Tuhfetu-1-musteršidin . .. «, po kome smo sa-
činili naredni prevod na naš jezik nalazi se u jednom kodeksu od če­
tiri rukopisa u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu pod br. R-
2268. Sva djela u kodeksu su iz dogmatike, L. 79, 20 X 15, u kožnom
pO\·ezu sa preklopom, ukrasnim rozetama i ugaonim a rabeskama flo-
ralnih motiva, djelimično oštećenim. Djelo pod br. l. u kodeksu je
»Bahru-1-ke1ama od En-Nesefija (L. 1-33); pod br . 2. »Te111isu-1-kifaje
fi-1-hidaje« od Es-Sabunija (L. 33-64); pod br. 3. »Tuhf etu-1-must erši-
din f i bejani mezahibi fireki-l-mus1imin« od El-Bergilija (L. 66-72) i
pod br. 4. »Risaletun fi fedai1i eh1u-s-sum1e ve-1-džema'a ve mezhebu-
hum« od nepoznatog pisca (L. 73- 79).
Rukopis pod br. 3. u kodeksu ima sljedeća obilježj a: p isan je
jednostavnim nesh-talikom na bijelom, deb ljem i dobro očuvanom pa-
piru, crnom tintom; na nekoliko mjesta, neznatno vlagom zaprljano,
što ne smeta čitanj u; ima vlastitu folijaciju; istaknutije riječi, počeci
novih poglavlja, nazivi frakcija, redni brojevi i interpunkcija pisani
crvenom tintom. Prepis datira iz 1112. po h . od nepoznatog prepis i-
vača.

U ovom djelu je El-Bergili na vrlo vješt način dao presjek uče­

nja islamskih frakcija, njihovih imena i broj, ponegdje bez nužnih
objašnjenj a, što nas je prisililo da damo n eke bilješke radi bolje ra-
zumljivosti samog teksta.

Prevod djela:

Fol. 66b
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Hvala Allahu, koji nam je pokazao istinu 1s tmom i uputio nas
da je slijedimo, i ukazao nam da je krivi put - zabluda, podarivši
zaštitu od nje. Neka je blagoslov i mir na Njegovog Poslanika i pri-
jatelja, odabranog Muhameda. Onaj ko njega bude slijedio j e prista-
lica njegovog puta i (član) Zaje dnice (muslimana), željan da um re ka·
da mu smrt dođe kao musliman. Blagoslov i mir na Poslanikovu ple-
menitu porodicu i njegove poštovane drugove, a o naj ko ih b ude volio

22
uiivaće sigurnost i zaštitu i biće proživljen na budućem svijetu u dru-
štvu najodabranijih vjernika.
Potom,
Ovo je kratki traktat u kome je izloženo učenje (vjernih) pri-
padnika Poslanikovog puta i puta njegovih drugova, neka je Allah sa
njima zadovoljan, i o njihovom vjerovanju, kao i izlaganje učenja is-
lamskih frakcija pod naslovom:
TUHFETU-L-MUSTERSIDIN FI BEJANI MEZAHIBI FIREKI-L-
·MUSLLMIN (Poklon tragaocima istine o tumačenju učenja islamskih
frakcija).
Na pravi put upućuje uzvišeni Allah, Gospodar svjetova!
Prenosi se Poslanikova izreka:
»Pocijepaće se moji sljedbenici na sedamdeset i tri krila, zbog
ćega će svi biti kažnjeni vatrom, osim jednog. Krilo spasa su prista-
lice Vjerovjesnikovog puta i Zajednice, te će u džennet, a svi ostali će
u d žehennem!«1)
Da nas Bog sačuva ognjene vatre u koju će upasti poklonici no-
votar ija i frakcionaštva . Svaka frakcija ima svoje učenje i vjerovanje
različito 'Od učenj a i vjerovanja drugih fmkcija.

Fol. 67a
Sto se tiče učenja i vjerovanja pripadnika tradicije (sunne) ono
se ogleda u sljedećem:
Dužnost je vjerovati da je svijet nastao i da je on nešto drugo,
a ne Bog. Dolmz nastalosti svijeta je u njegovom neprekidnom mijenja-
nju iz sata u sat, iz t rena u tren. Sve ono što se mijenja je nastalo,
pa p r em a tome, i svijet je nastao. Kada se utvrdi nastalost svijeta,
nužno je, potom, utvrditi postojanje njegovog Stvoritelja, a to može
biti samo Allah, jedan i jedini, živi, postojani, vječni, moćni, sveznani,
koji sve čuje i vidi, koj i govori i Svoju volju ima, kome nije ništa
slično. On ni koga nije rodio, niti je rođen i niko Mu nije ravan. Nije

l) Naučnici koji su se bavili p roučavanjem islamskih frakcija kori-

stili su i pozivali se na ovu Poslanikovu izreku, posvećujući joj značajnu
pažnju.
Eš-Sehrestani (Ebu-el-Feth Muhammed b. 'Abdulkerim b. Ebu Beke
Ahmed, 479-548/ 1086-1153) u svom poznatom djelu o frakcijama »El-milelu
ve-n-nihal« ne ulazi u ocjenu vjerodostojnosti spomenutog hadisa nego ga
navodi, kao i neke druge, koji potvrđuju da će biti ljudi sa različitim sklo-
nostima , ali da će pravi njegovi sljedbenici ostati dosljedni učenju islama
i složni na istinu. Autor je na stanovištu da je moguće da bude samo jedna
grupa, među svim islamskim frakcijama, pravovjcrna dok su ostale djeli-
mično ili potpuno odstupile od izvornog islamskog učenja. (Vidi: Eš-Sehres-
tani, El-milelu ve-n-nihal, Bejrut, 1980, l , str. 13.)
Suprotno Eš-Sehrestanijevom stavu da će •Od sedamdesettri frakcije
biti samo jedna spasena« Fazlur Rahman ističe vlastiti dojam da su većina
njih •pravne i teološke škole« pozivajući se na identične stavove Goldzihera
i dr. (Vidi: Fazlur Rahman, Duh islama, Beograd, 1983, str. 235.)
Hadise o frakcionaštvu među muslimanima u ~ičitim ve~j!UDa do-
nose najpoznatiji i najautoritetniji sakupljači Poslnmkoye tradiCIJe, k~o:
Buharija, Muslim, Ebu Davud, Tirmizija, Hiikim, lbnu Htbban, TaberaniJB,
lbnu 'Adijj i El-Hatib.
23
 J

tjelesan, ni supstancija ni akcident, opisan je Svojim ličrum opisom,

ima najljepša imena i najuzvišenije atribute, vječan je po Sebi, a Nje- ·.
god atributi su neodvojivi od Njegovog Bića. Govor Mu je atril?ut kao
što su i život, vječnost, moć, znanje, mudrost, sluh, vid, moć stvara-
nja i opskrbljivanja. Njegovi atributi nisu uporedivi sa ·atributima )ju- .
di kao što ni Njegovo Biće nije primjerno bićima · stvorenja.2)' · . ,
Vjerujemo da j e Kur'an Njegov govor, vječan j e, nije nastao. ·
Ko kaže da je Kur'an stvoren, taj je nova tor, izgubljeni i zalutali ne~
vjernik.3)
. Vjerujemo da je i dobro i zlo po Njegovoj odredbi, stvaranju i
moći. On čini što želi i vlada kako hoće. On ne odgovara nikome za
ono što učini, niti ko drugi, osim Njega, može stvarati. On ostavlja u
zabludi koga hoće. 4 )
Vjerujemo u nejasne ajete (mutešabihat) izbjegavajući · njihova
tumačenja, niti se raspitujući o njihovim smislovima, kao što je to
učinio neki čovjek pitajući imama Ahmeda b .Hanbela (neka je Allah
sa njim zadovoljan), o »istivau« - Božjem gospodarenju Arša-, pa je
on odgovorio: »Istiva' j e utvrđen, vjerovati u to je dužnost, način je
nepoznat, a pitanja (na tu temu) su novotarija.«5)

Fol. 67b
Mi držimo istinom slanje poslanika od Allaha. Is ti,na je ono
što je objaYljeno (našem) Vjerovjesniku i istina j e sve ono što su p o-

2) Bog se ni sa čim ne može upoređivati , ni po Biću ni po atributima.

Kod mnogih autoriteta to je bogohulno. Or todoksni vjernici su na stanovištu
da su Božiji atributi vječni kao i Njegovo biće mada se ovog stava neke
fra.kcionaške škole ne drže. Takođe je trajala rasprava, da li su atributi
Biće, odvojeni od B ića, ni B iće a ni nešto izvan Bića. Mu'tezilijsko-kade-
rijska škola negira vječnost atributa govora, vida, sluha, znanja i sl. Islam-
ska frakcija antropomorfista (mušebbhija) kažu da Bog ima lice (vedžh)
i oko ('ajn) slično ljudskim organima. Kada govore o Božijoj ruci (J edullah)
t\'rde da je slična ljudskoj ruci, sa šakom i prstima. Frakcija sifatijja kaže
da Bog ima lice i oko i da su to Njegovi atributi. (Vidi: Ebu Mensur 'Abdul·
Kahir el-Bagdadi, Usulu-d-din, bez godine i mjesta izdavanja, str. 109.)
) Božiji govor je vječno Njegovo svojstvo. Kur'an je Njegov govor.
3
Kerramijska frakcija tvrdi da je Božiji govor Njegova moć, pa kad nešto
za!eli _kazati, riječ •nastane« 1;1 _Nje!Jl_u .. Sličn~ tvrde kaderi je i mu'tezilije.
(Kav. IZVOr, str. 106. Takođe Vldi: Es-se.Jh Hafiz b. Ahmed Hakemi. El-'a kai-
du-1-islamijje 'akidetu ehli-s-sunne ve-1-džema'a; bez mjesta i godine izda-
vanja, str. 29.)
) •On upućuje na pravi put, spašava i čuva od zabluda koga hoće iz
4
•
SVOJ_e _dobrot~. 1!- napušt~, u zabl~di ostavlja i u kušnje baca koga hoće po
SvOJO) pravd_i, Jer ~ Nj~gova djela nisu ništa drugo nego slobodno raspo-
laganJe s o~ što Je NJegoyo aps~lutno vlasništvo, u kome On rasoolaže
ona~o kake;> Je znao u. bespoc~tnosti, sve što će u buduće biti i što će Nje-
gov! _rob?Vi prema udjelu _syoJe. _slob~dne volje, a ne. pod pres ijom i silom;
raditi, bil9 to P.okornost ih gnJešenJe, bezvJerstvo ili vjerovanje.« (Hasan
~~r~ Prušcak, Dzennetske bašće o temeljima vjerovanja, Sarajevo, 1979, str.
5
) Syi islamski velikani misli i nauke su na stanovištu da je »istiva'«
nepoznat 1 .da na t~ tf?mu ':'e ~reba voditi ~aspr!l:ve obzirom da je ovaj pro-
blem _pretezak_ za cc;>vJe!rn J nJegov um. DJskuSJJa o •l stivau« je bid'a (no-
VOtariJa), a sv1 zaklJUČCI na tu temu proizvoljni. Zato se, vele, treba držati
kur'anskog uputstva:. •Mi vjerujemo u njih, sve je od našeg Gospodara.«
(Kur'an: III, 7.) •MJ u Allaha vjerujemo a ti budi svjedok da smo Mu
poslušni.• (Kur'an: III, 52). '
slanici prenijeli od Boga kao: kazna i nagrada u grobu, postavljanje
pitanja od Munkira i Nekira, proživljenje iz groba, iskušenje, sakup-
ljanje, . polaganje .računa, tezulja djela, zagovorništvo, knjige djela,
most, džehennem ~ kazna onima koji zapadnu u njega, džennet i na-
građivanje onih koji tu uđu; sve je to, bez izuzetka, istina, tačno i
izvorno, bez sumnje. Ovo su samo neke istine koje vjeruju pripadnici
tradicije.6)
Ovdje nećemo spomenuti učenja i vjerovanja svih frakcija. Zbog
toga, ko želi da se šire i potpunije upozna sa njihovim učenjem, može
se obratiti na djelo »El-milelu ve-n-nihalu7) u kome se iznose sva frak-
cijska učenja i vjerovanja.
Nakon gore navedenog, ovdje ćemo navesti, ako Bog da, nazive
muslimanskih heterodoksnih frakcija, formalno vezanih za šeri'at, i ne-
ka njihova učenja o osnovnim pitanjima vjere.
Postoji šest glavnih muslimanskih frakcija u čijem učepju se
nalaze elementi heterodoksije: džebrije, kaderije, kerramije, mu'attali-
je, rafidije i nevasibije.a)
Sto se tiče džebrija, oni niječu slobodu ljudske djelotvornosti i
u tom smislu kažu: čovjek ne djela, niti ima mogućnost izbora u
pobožnim ili griješnim radnjama i samozaradi, njegova sloboda je slič­
na lebdećem lišću sa drveća. Dalje nastavljaju: čovjek je ispričan za
svoje prekršaje i neće imati prijekora za to. Ovakva njihova rezona-
vanja su naklapanja, kako se to vidi iz riječi Uzvišenog: •(To će im
biti) kao nagrada za ono što su učinili.«9) Kao i iz Njegovih riječi:
>> •• • pa ko hoće-neka vjeruje, a ko hoće-neka ne vjeruje!u )
10

Kaderije kažu: Allah nije Stvoritelj ljudskih djela, nego čovjek

stvara svoja djela i nije ovisan u sticanju opskrbe, niti u pokoravanju.
Njihova stanovišta su neispravna na osnovu riječi Uzvišenog:
»Allah stvara i vas i ono što napravite.<< 11)

6) Sve navedeno je ustanovljeno Kur'anom i Sunnetom i okosnica

je vjerovanja ortodoksnih muslimana. Mnogobrojna akaidološka djela o
ovim pitanjima raspra.vljaju pojedinačno, držeći se najautoritativnijih is-
lamskih izvora. (Hakemi, nav. djelo, Obrada 200 najznačajnijih akaidološ-
kih problema ehli-sunnetskog učenja).
') Autor vjerovatno misli na kapitalno djelo poznatog islamskog nauč­
nika, hereziografa i komparatiste Ebu-el-Fetha Muhameda b. 'Abdulkerima
b. Ebu Bekra Ahineda eš-Sehrestanija, koje je doživjelo brojna izdanja.
Pod navedenim naslovom je poznato djelo Ebu Mensura 'Abdulkahira el-
·Bagdadija koje je takođe štampano, kao i djelo Ebu Muhameda el-Jeme-
nija za koje do danas nemamo informaciju da je štampano. (Jedan pri-
mjerak ovog djela u rukopisu se čuva u Glavno vakufskoj biblioteci u Bag-
dadu r,od brojem: R 6819).
) Ebu Mensur 'Abudukahir el-Bagdadi u »El-ferku bejne-1-firekc, str.
20-26, navodi sljedeću podjelu: Haridžije, mu'zelije i kaderiJe, rafidije-šiije,
nedždžarije, batinije, murdžije, bekrije, dirarije 1 kerramije. Eš-Sehrestani
u »El-milelu ve-n-nihal«, str. 15, s~ominje četiri velike porodice frakcija:
kaderije, sifil.tije, haridžije i šiije. Ebu-el-Hasan el-Eš'ari u »Mekalntu-1-isla-
mijjinc spominje deset grupacija: šiije, haridžije, murdžije, mu'tezilije i
džehmije, dirarije, husejnije, bekrije, 'ammije, asbabu-hadis (tradicionali-
ste) i kullabije.
9) Kur'an: LVI, 24.
lO) Kur'an: XVIII, 29.
ll) Kur'an: XXXVII, 96.

25
 · Foi. 68a ·
· Kerramije uče da je Bog antropomorfan stvorenjima i zagova-
raju Mu tjelesnost i supstancionalnost: pripisuju Mu dvije ruke i dvi-
je noge slične našim rukama i nogama, da ima stas sličan našem ·i
da je ovisan o mjestu i vremenu. Uzvišeni j e Allah daleko od onoga
što Mu oni govore, visoko od izmišljotina silnika koji niječu Njegove
riječi: ·
- »Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.«'2)
Mu'attalije su ona frakcija koja lišava Boga svih a~ributa (ta'til) ,
pa Mu npr. niječu vječnost, ličnost (hej-et), moć, volju, sluh, vid i
ostale božanske i gospodarske atribute.
Nevasibije optužuju Aliju da je počinio nevjerstvo _i drže oba-
,·ezom vođenje neprijateljstva protiv njega. Vjerovjesnikove dr_u gove
ne drže muslimanima, osim Ebu Bekra i Omera (neka je Allah sa
njima zadovoljan), kleveću ći ih i negirajući riječi Božije:
»Reci: - Ne tražim za OVO nikakvu drugu nagradu od vas, osim
pažnje rodbinske.« 13)
Rafidije vrijeđaju i kleveću Ebu Belu·a i Omera (neka je Allah
sa njima zadovoljan), ne iskazujući naklonost ni prema jednom dru-
gom ashabu, osim Alije. Jedni zagovaraju fatalizam (džebr), dok su
drugi otišli dotle da su određivali Muhamedu a.s. partnera u poslan-
stm, na taj način niječući riječ i Uzvišenog:
»Muhamed nije roditelj ni jednom od vaših ljudi, nego je Alla-
ho\· poslanik i posljednji vjerovjesnik.«14)
Isto tako, (rafidije) niječu i sljedeće Poslanikove izreke upuće­
ne na Aliju i Omera:
»Ti kod mene zauzimaš mjesto kakvo je zauzimao Harun kod
Musa-a, s tom razlikom, što iza mene ne ma više poslanika.«
>>Kad bi neko poslije mene bio vjerovjesnik, to bi bio Omer. sa
kojim bi se zavr šilo poslanstvo.«
Pošto je završeno vjerovjesniš tvo sa Muhamedom a.s. i hilafet
je završen sa Alijom r.a.

Fol. 68b
Imami 'Azam kaže da svaka od spomenutih frakcija ima svojih
dvanaest krila, što u zbiru iznosi sedamdeset i dvije frakcije. Među
sobom se razlikuju u učenju i drugim novotarijama.

I - Kaderijska frakcija 1s)

Kaderijska frakcija se pocijepala na dvanaest s ljedbi to:
- ----
12) Kur'an; XLII, ll.
13) Kur'an: XLII, 23.
ll) Kur'an: XXXII, 40 .
. ~) Au~or ~od. nazivom :kaderij~« govori o dvije srodne frakcije: o
1

~den]ama 1 mu.tezih.Jama. VIše Istraživača ih poistovjećuje što· je i ovdje

VJerovatno, slučaJ . ' '

26
 l - Vasilije koji uče da se vjerniku-počiniocu velikog grijeha,
npr. prostitucije, konzumiranja alkoholnih pića i krađe, ne može reći
da je vjernik, jer osloviti nekoga vjernikom je odlika, a griješnik ne-
ma pravo na to.
2 - Huzejlije niječu vječni boravak u džennetu vjernicima i
vječni boravak u džehennemu onima koji ne vjeruju.
3 - Aslehije zagovaraju Božiju obaveznost preusmjeravanja lju-
di. Tvrde da nije dopušteno da Bog nekoga ostavi na krivom putu,
čime negiraju riječi Uzvišenog:
»Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na pravi put uka-
zuje onome kome hoće . « 16)
Takođe kažu da je Bog bio obavezan da šalje vjerovjesnike.
4 - Mu'ammerije uče da je Allah Stvoritelj tijela, a potom sva-
ki organizam postaje »stvoritelj<< po Njegovoj želji. Ovakvom konsta·
tacijom su zanijekali riječi Uzvišenog:
»Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj ?«17)
S - K ej sanije vjeruju da nema nagrade za pokorne, niti kazne
za nepokorne. Ne postoji ni džennet ni džehennem, vele oni.18)
6 - Jemamije negiraju obaveznost džume, a time i riječi Bo-
žije:
» . .. pođite da molitvu ob avite ...« 19) tj. džumu.
7 - Džahizije tvrde da su Persijanci bolji od Arapa.
8 - Behšemije tvrde da onaj ko se pokaje za jedan grijeh, po-
kajanje mu neće bitai valjano sve dotle dok se ne pokaje za sve gri-
jehe. Ko bude ubijen, um ro je prije suctenog časa, time nij eč ući riječi
Lizvišenog:
»Svaki narod ima konac, a kad konac njegov dođe - ni za tren
ga neće moći ni odložiti ni ubrzati.<< 20)
Mu'tezilije ih danas povezuju za Ebu Hašima.21)
Eš-Sehrestani smatra da mu'tezilije još nazivaju: Ashabu-1-'adli ve-t-
·tevhid, kaderije i 'adlije.
Kaderije i mu'tezilije zagovar aju potpunu slobodu čovjekovog djelo-
vanja bez ovisnosti vanjskih uzroka. Više autora citiraju Poslanikovu izre·
ku da su kaderije »međusije<< među njegovim sljedbenicima. Oni ne .J?ri-
znaju Božiju predodredbu i tvrde da se ništa ne događa prema unapnJed
određenom planu i zakonu. (Eš-Sehrestani, Nav. djelo, I/43.).
16) Ku r'an: XXXV, 8.
17) Kur'an : XXXV, 3.
18) Eš-Sehrestani ovoj frakciji daje matično mjesto jednog raz~rana­
tog šiijskog krila. U tom smislu ide el-Bagdadi i više drugih autora. l:'rema
Eš-Sehrestaniju, kejsanijske sljedbe su: muhtarije, hiiširnije, bejanije i ri-
zamije. (Eš-Sehrestani, Nav. djelo, I / 147-153.).
'Ali Mustafa ei-Gurabi kaže da je ova frakcija dobila ime po Muhta·
ru, čovjeku koji je bunio narod protiv Umajada, zahtijevajući kažnjavanje
Husejnovih ubica. Njega su zvali »Kejsan«. Spomenuti naučnik ističe da
ova frakcija ima jedanaes t sljedbi ... (A. M. el-Gurabi, Tarihu-1-fireki-1-isla-
mijj, Kairo, 1959, str. 288).
19) Kur'an: LXII, 9.
20) Kur'an: X 49.
21)' Ebu Haši{n 'Abdusselam, sin osnivača džubaijske frakcije Ebu 'Ali·
j a Muhameda b. 'Abdulvehhaba ei-Džubaija. (Eš-Sehrestani, nav. djelo, Ins).

27
 !

Fol. 69a
9 - Ruvejdije smatraju da se nedozvoljena hrana (haram) ne
ubraja u Božiju opskrbu (rizk) i kažu: Ko pojede nešto nedozvoljeno
(eklu-1-haram) pojeo je ono što mu Bog nije propisao svojom opskr-
bom. Oni smatraju da je »Opskrba« samo ono što je u ličnom vlas-
ništvu.22)
10 - 23)
ll - 'Avdije ne dopuštaju ulazak u džennet nepokornom jer j e
za tu počast uslov napor. Dalje kažu: Ulazak u džennet je nadoknada
za poslušnost i podnošenje iskušenja. Negiraju onosvjetsku vagu ljud-
skih djela (mizan) i zagovorništvo (šefa 'a).
12 - Hajatije tvrde da za neispunjene obaveze ne slijedi kazna,
jer izvršiti ugovorenu obavezu nije stroga dužnost, čime negiraju Bo-
žije riječi:
»I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu zaista odgovara-
ti! «J~) I Njegove rij eči:

"J ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenoq~ oba-

,·ezali ...« 23)

II - Džebarijska frakcija26)
Džebrijska frakcija se razdijelila na dvanaest sljedbi i to:
l - Mustarije koji vjeruj u da čovjek ne djela prema svom vla-
stitom izboru, ni u smjeru dobra ni u smjeru grijeha, kojom tvrdnjom
niječu riječi Uzvišenog:
»U njegovu (čovjekovu) korist je dobro koje učini, a na njegovu
štetu zlo koje uradi.« 2i)
2 - 'Adžzije kažu da je čovjek nemoćan da se suprostavi Bo-
žijim zahtjevima i potčinjavanju. Oni niječu ajet:
»Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.<< 18)

ZZ) Ebu Mensur el-Maturidi u svom djelu »Kitabu usuli-d-din« veli:

»Na nedozvoljen način prisvojena i konzumirana hrana se smatra Božijim
»rizkom« - opskrbom ... Ima ljudi koji cijelog života jedu takvu hranu,
pa je nemoguće za njih, kad odu sa ovog svijeta, reći da uopšte nisu jeli
Božiju opskrbu, držeći da je opskrba samo ono što je u ličnom vlasništvu.
Smatramo da je takav stav neispravan jer životinje nemaju svog vlasni-
sn·a, a Bog ih opskrbljuje. »Na zemlji nema ni jednog živog bića, a da ga
Allab ne hrani.« (Kur'an: XI, 6). (Vidi: El-Maturidi, Kitabu usili-d-din, Sa-
rajevo, Gazi Husrevbegova biblioteka, R = 6740, fol. 164a).
23) Prepisivač je izostavio desetu kaderijsku sljedbu. Zbog toga što
ne raspolažemo drugim primjerkom rukopisa nismo u stanju utvrditi njeno
ime i učenje.
24) Kur'an: XVII, 34.
25) Kur'an, XVI, 91.
ll>) Sire o ovoj frakciji, njenom učenju i sljedbama vidi: Omerdić,
Muharem, Džebrije i njihovo učenj e, I slamska misao, Sarajevo, VI/1984, br.
68, str. 27-33).
ITJ Kur'an: II, 286.
~J Kur'an: Il, 286.

211
 3 - Mefru'ije vjeruju da je Bog odjednom stvorio sva stvore-
nja, nakon čega više nije stvarao, nego se stvorena bića i egzistenti
pojavljuju (redosljedom) svakog dana, sata i trena, postepeno.
4 - Nedždžarije kažu da će djeca bezvjernika neminovno u dže.
hennem, a djeca vjernika u džennet. Takođe kažu, da pripadnici tra·
dicije neće imati izlaza jer sumnjaju u Božiju odredbu.
Fol. 69b
S - Keslije kažu da će čovjek biti nagrađen odgovarajućim ran·
gom u džennetu, na što, u negativnom smislu, ne utječe njegova lije·
nost, a ni njegov trud, u pozitivnom smislu. Nagrada i kazna nisu u
vezi sa pobožnošću ili griješenjem, vele oni, niti će čovjek biti oštećen,
niti bilo šta umanjeno zbog počinjenih prekršaja, a ni povećano sa
pobožnošću. Ovim su zanijekali ajet:
»Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju šte·
tu radi.«29)
Takođe niječu i sljedeći ajet:
»A da li Mi kažnjavamo ikog drugog do nevjernika, nezahvalni-
ka?!«30)
6 - Sabikije uče da je sreća i nesreća propisana od praiskona,
po zasluzi svake jedinke ponaosob; srećan će biti onaj ko ju je stekao
u praiskonu i neće je umanjiti vršenje grijeha, a nesrećan je onaj ko
je bio nesrećan u praiskonu, zbog čega mu ništa neće koristiti dobra
djela. Prema tome, i dobar čovjek i griješnik su jednaki, čime niječu
riječi Uzvišenog Boga:
»Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jed-
nako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i
s mrt biti is ti? Kako loše rasuđuju! u 31 )
7 - Džebnije oslobađaju čovjeka, koji se uspeo na rang •sve ~
ljubavi prema Bogu«, od vjerskih dužnosti kao što su: post, namaz 1
dr.
8 - Havfije oslobađaju vj ernike od straha. prema Bogu, je~. sve
prijetnje koje j e spomenuo u Kur'anu su predv1ćlene za one kOJI ne
vjeruju.
9 - Tefkirij e vjeruju da j e onaj ko je s tekao znanje postao
»Oružnik« nauke i skrbnik njen, nakon čega se sa njega dižu obaveze
pokornosti i bogobojaznosti, ljudi su dužni da mu sve želje ispunja-
vaju, suvlasnik je u njihovoj imovini, a onaj ko bi povratio ono što
je on uzeo iz njihova imetka tretiran bi bio kao nasilnik. Takvim sta·
vovima niječu ajete Božije:
»A Allaha se boje od robova Njegovih-učeni.«J!)
»Ne jedite imovinu j edan drugoga na nepošten način.«JJ)

29) Kur'an: XLI, 46.

JO) Kur'an: XXXIV, 17.
JI) Kur'an: XLV, 21.
32) Kur'an: XXXV, 28.
JJ) Kur'an: II, 188.
29
 »Oni koji bez ikakVa prava j edu imetak siročadi- - -doista jedu
ono što će ih u vatru dovesti i oni će u ognju gor iti.«34) - -- - •

10 - -·Hasbije su bliski tetkirijama ·(kažu da Je ovaj sVijet za-

jedničko vlasništvo svih ljudi . i niko nikome nema pravo ništa uskra- .
titi ako neko hoće nešto da ima, cime niječu riječi Božije: . · · . -
»Ne jedite imovinu j edni drugih na nedopušten način.« 11f
Fol. 70a
ll - Munkerije kažu: Kada se sjetiš Allaha uz Njegovo ime više
ne spominji ničije, niti blizu Njegovog imena, jer to nije dopušteno.
Oni smatraju neispravnim zajedničko izgovaranje dva šehadeta36) koje
vjernici zajedno izgovaraju: Nem a boga osim Njega (Allaha), a Mu-
hamed je Allahov poslanik! ' -
12 - Mebanije kažu: Raditi po Kur'anu nije obaveza, niti Božiji
govor obavezuje na bilo što, jedina je dužnost slijediti pobude srca
zato što je srce jedini zakonodavac. Bog ih uništio zbog onoga što go-
vore. --~

III - Kerramijska frakcija37)

Ova frakcija u sebi okuplja dvanaest sljedbi i to:
l - Mušebbihije upoređuju Stvoritelja sa stvorenjima pa ga opi-
suju sa glavom, ustima, rukama, nogama i ljudskom naravi. Takvim
učenjem negiraju ajet:

»Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.«38)

2 - Mudžessimije tvrde da Bog ima tijelo. Ortodoksni musli-
mani kažu: Tijelo je sastavljeno od (najmanje) dva elementa, š to je
nedopustivo reći za Boga. On je uzvišen i neovisan od toga .
...~ ~

3 - Haddije tvrde da Bog ima mjesto i vele da se smjestio na

Aršu . Njihov stav j e potpuno nast ran obzirom da su Bogu pripisali
ono što je svojstveno ljudim a jer j e Njega n emoguće upoređivati sa
34) Kur'an: IV, 10.
ll) Kur'an: II, 188.
36) Dva šehadeta: »Ešhedu en lailahe illallah ve ušhedu enne Mu-
hammeden 'abduhu ve resuluhu«, su uslov ulaska u islam . .. Uslov valja-
nosti prvog je izjava drugog. Poslanikove izreke o dva šehadeta su brojne,
između kojih navodimo sljedeću:
»Islam je sagrađen na pet principa: očitovanju da nema drugog boga
osim Allaha i da je Muhammed Božiji poslanik .. .« (Muhammed b. Isma'il
el-Buhari, Sahihu-1-Buhari, bez mjesta izd., 1953, I. str. 9).
37) Kerralnije su sljedbenici Ebu 'Abdullah b. Muhammeda b. Kerra-
ma. Područje njegovog djelovanja i uticaja je Nejsabur, mada se u izvo-
rima navodi da je duže vremena boravio u Mekki i Samu. Umro je u Je-
rusalimu 255. god. po hidžru. Među n jegovim pristalicama je bilo dosta
umjerenih, učenih i ortodoksnih ljudi, od kojih se posebno i stiče Ebu
Ja'kub Ishak b. Mahmiš el-Va'iz (um. 383. h.), islamski misionar i naučnik.
Njegov rad na planu širenja islama je bio plodan tako da je njegovom
zaslugom u islam ušlo preko pet hiljada obraćenika.
Glavni stavovi Ibnu Kerrama su: Bog je gore; On je na Aršu; On je
materija itd. (Eš-Sehrestani, nav. djelo, 11108-113).
38) Kur'an: XLII, ll.
onim što je stvorio, kako je i potvrdio da »niko nije kao One, niti
ima sličnog Sebi, ni po Biću ni po atributima.
4 - Halulije vjeruju da je Allah ljepota u lijepim likovima.
Zbog ovakvog vjerovanja oni su nevjernici. Allah ih prokleo zbog ono-
ga što vjeruju.39)
5 - Sakije kažu da nije nikome dozvoljeno reći: On je poko-
ran adekvatno svojoj pokornosti! Takođe, nije dopušteno reći: On je
griješnik po svojim prekršajima jer se tako može previdjeti pravo sta·
nje (hal), pa da lijepo postane ružno, a ružno lijepo.
6 - Mudžerredije kažu: Iman je sama riječ očitovanja koja nije
uslovljena vjerovanjem. Takvim učenje su zanijekali riječi Uzvišenog:
»Ima ljudi koji govore: Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet! -
a oni nisu vjernici.« 40)
Fol. 70b
7 - Vehlije ističu: Covjeku je uskraćena spoznaja Boga i niko
Ga ne može spoznati pravom spoznajom. Ehli-sunnet kaže, shodno aje·
tu:
»Oni ne poznaju Allaha kako treba« 41 ) potvrđujući mogućnost
spoznaje. Vehlije ne mogu imati pravu spoznaju, a mu'mini Ga spo-
znavaju pravom spoznajom i dozvoljava im se da to postignu kako
treba.
8 - 'Amdije smatraju da vjernik koji počini grijeh neće biti za
njeg kažnjen, jer to nije »namjerno<< učinio nego nesmotrenošću; po-
bude duše i njezin cilj vode realizaciji strasti, ali se ne suprotstavljaju
Božijoj naredbi.
9 - E ssasije ističu: Kada je Bog stvorio ljude nije im odredio
nikakva zaduženja. Ko vjeruje biće spašen. Namaz, zekat i hadž nisu
za ljude obavezni već su to dobri i pohvalni poslovi.
10 - Nehsije kažu: Uslov vjerovanja je znanje o dozvoljenom i
zabranjenom! Znanje je nužno, a ako se ne bude vjerovalo da je nešto
dopušteno i zabranjeno samim tim (uvjerenjem) ono postaje dozvo-
ljeno, bez ikakvih posljedica za iman. Tradicionalisti kažu da golo zna-
nje o dozvoljenom i zabranjenom neće čovjeka učiniti vjernikom dok
u to ne uzvjeruje.
ll - Esarikije tvrde: Ko počini krađu, milostinja koju podijeli
izbrisaće mu taj grijeh. Bludnik se sa kupanjem oslobađa grijeha bluda.
Za takve grijehe, zaključuju, neće počinioci biti kažnjeni ni na ovom
ni na budućem svijetu.
12 - Haševije zabranjuju upotrebu kijasa u (vjerskim) propi·
sima.
39) HaJulije su inkarnisti. U osnovi njihovog učenja je stav o inkama
ciji Boga u ljudima i stvarima.
4())' Kur'an: II, 8. Od ovog ajeta pa do 20-og u istom poglavlju govori
se o onima koji riječju iskazuju vjerovanje, a u duši su licemjeri.
41) Kur'an: VI, 91.

31
 IV - Mu'attaJJjska frakcija4Z)
Ova frakcija se pocijela na dvanaest sljedbi i to:
i - Die7un ije dopuštaju pobunu pmtiv nepravednog vladara.43)
2 - Mahlukije kažu da je Kur'an stvoreni' Allahov govor.44)
3 - Lafzije kažu: Riječ i onaj koji je izgovori su jedno, nije
stvorena kao š to ni čovjekovo čitanje (riječi) nije stvoreno. Time ni-
ječu riječi Božije:
»Kad Allah stvara i vas i ono što napravite.«45)
Tradicionalisti vele: Citanje, izgovaranje, p isanje i pamćenj e
(Kur'ana) - sve je to stvoreno, a či tano, napisano i upamćena n ije
stvoreno - to je nešto drugo.

Fol. 7la
4- Vakifije uče da su Božiji atributi stvoreni izuzev vol je, mo-
ći, znanja i stvaranja koji su vječni.
5 - 46)
6 - Varidije vjeruju ela vjernik (ni u kojem s lučaju) neće gor·
jeti u ognju, niti se kur'anske prijetnje odnose na vjernike nego n a
one koji to nisu . Onaj ko uđe u džehennem, vele oni, iz njeg više neće
nikada izići.
7 - Sljedba koja ne vjeruje u postojanje iskušenja u grobu i
pitanja od strane dva m eleka, Munkira i Nekira.4i)
8 - Veznije negiraju vagu djela n a Sudnjem danu i tvrde da
mjerenja ljudskih djela uopće neće biti. Smatraju da je »mizan« (vaga),
koju Kur'an spominje, aluzija na p ravdu , a o u spostavljanju nekakve
tezulje djela nema ni govora.
42) Ova frakcij a želi da zaštiti svoju ideju o savršenoj Božijoj trans-
cedenciji, zbog toga svemu prilaze racionalnim sredstvima i metodom, po-
ričući postojanje Božijih atributa. Oni kažu da je Bog apsolutno suštastvo,
status absolutus bez vječnih imena i atributa, jer to Mu pripisivati vodi u
politeizam (širk). Zbog toga su dobili naziv »mu'atalije« jer lišav(1.ju Boga
svakog sadržaja. Ovim imenom se, slobodno, mogu nazvati mnoge mu'tezi·
!ijske i kaderijske sljedbe . ..
43) Faruddin er-Razi ovu mu'atalijsku sljedbu ubraja u džebrijske
sljedbe i veli: »Sljedbenici Džehma b. Safvana iz Tirmiza. Tvrdio je da
čovjek nema nikakve moći... (Er·Razi, El-i'tikadatu fireki-1-muslimin ve-1-
-musrikin, Bejrut, 1982, str. 68).
44) Jedno od teških pitanja u akaidu je rasprava o »kelamullahu«. Ima
mišljenja da je 'ilmul-kelam dobio naziv zbog brojnih rasprava o »govoru«.
Ova sljedba se slaže da Bog govori, ali u tumačenju toga zapada u nepo-
vratnu grešku, jer Njegov atribut govora svrstava u nastale atribute. Mu'te-
zilije misle da je Božiji govor nastao i da Kur'an nije vječan zbog toga
sto je govor nužno sastavljen od glasova, to nije Njegovo svojstvo i ne
opstoji uz Njega . .. Eš'arije i maturidije se suprotstavljaju gornjim stavo-
vima, u raspravu unoseći stav o dvije vrste govora: duhovnom - negla-
sovnorn govoru (el·keiamun-nefs) koji je vječan i o glasovnom govoru koji
je nastao . . .
45) Kur'an: XXXVII, 96.
46) I na ovom mjestu j e prepisivač ispustio jednu mu'atalijsku sijed·
bu.
47) Ovoj sljedbi autor ne spominje naziv ili ga je, možda, prepisivač
iwstavio.

32
 9 - Mejlije kažu da ni jedan poslanik. neće imati pravo zago-
vorništva (šefa'a) na Sudnjem danu, jer zagovaranje je izraz pristra.
snosti, čega tada neće biti.
10 - Harekije ističu da će oni koji ne vjeruju odjednom biti
spaljeni u Vatri, da bi i dalje ostali u njoj, ali bez osjećaja bola i
muke.
ll - Fanije kažu da su i džennet i džehennem prolazni, i neke
ružne stvari pripisuju Bogu.
12 - Karmitije još nazivaju »Zenadikijama«, a uče, da žena po-
slije mjesečnog ciklusa (hajd) treba izvršiti »pranje« kravljom mokra-
ćom. Oni se klanjaju kravi i drže dopuštenim spolni odnos sa svim
ženama. Zindici još kažu: Svijet nema Stvoritelja. Neki još dodaju:
Vjerovjesništvo nije istina.
Bog ih prokleo zbog onoga što govore!

V- Naslbljska frakcija41)

Ova frakcija broji dvanaest sljedbi i to:

l - Muhakkimije tvrde za Osmana i Aliju da su nevjernici, a
za Talhu, Zubejra i Muaviju da su zalutali. Novonastala pitanja ne do-
puštaju uvrštavati u kodeks propisa, a onima koji se u to upuste pri-
jete otpadništvom.49)

Fol. 71b
2 - Ezrekije zagovaraju dužnost pokoravanja griješnom vladaru
kao i onom koji ne griješi, dopuštajući ubistvo svakog onog ko se ne
bude pokoravao vladaru. Smatraju dopuštenom imovinu muslimana po
vladarevom nalogu.50)
3 - Hafsije dopuštaju brak sa majkom i sestrom, a za teškog
griješnika vele da je nevjernik.

41) Dobili su naziv »nasibije«, jer su podržavali neprijateljstvo i po-

bunu protiv halife Alije. Drugi nazivi za ovu frakciju su: »haridžijec - po-
bunjenici protiv Alija i Mu'avija; »muhakkimije« - jer su taj naziv dobili
zbog parole koju su neprekidno izgovarali »la hukme illa lillah« - prizna.
jemo samo Božiji sud, na taj način se suprostavljajući odluci arbitražnog
suda predstavnika zaraćenih strana na Siffinu; »Šuratijec, jer su izjavljivali
da su se »darovali vjeri Božijoj<<; «harurije« - prva formirana borbena gru-
pa sa »izabranim emiru-1-mu'mininom«, kako su nazivali svog vođu Er-Ra-
sibija, u selu Harurau u Iraku; »havamisije« - obzirom da ih neki smat-
raju petom pravnom školom uz općepriznate četiri. (Vidi šire: Mahmud el-
·Bišbiši, El-Fireku-1-islamijje, Kairo, 1932, str. 41 i: Hanna el-Fahuri i dr
Halil el-Džerri, Tarihu-1-felsefeti-1-'arebijjeti, Kairo, l , str. 191).
49) Najstarija haridžijska sljedba fo!1Jlirana ~ tO~!l _raspra~~- arbi_traž~
nog suda na Siffinu. Osporavali su legalitet vlasti AliJI 1 MuaVIJI, ..t.znčući
na njih anatemu (tekfir) pa su od ostalih muslimana bili p~glašc;ru otpad-
nicima. Takođe su učili da je dopušteno birati za halifu čovjeka JZVan Ku-
rejš plemena ...
SO) Tvrde da grijeh sa roditelja prelazi na njihovu djecu; zabranjuju
»redžmc za bludnike koji su, u braku, počinili prelj~bu, jer se to ne s~
minje u Kur'anu; kazna za objedu (haddu-1-kazf) se uvrš~va s~o ako Je
objeđena udata žena; poslanici su činili male i velike gnJehe Itd.

33
 l

· 4:..:.... Hazimije vjeruju .U· potpunu dopuš.tenost ratnog -plijena, ali

ne dopuštaju da se od·.nemuslimana. bilo š ta _prisvaja· n a' ilegalan, način:-·
Hamzekije su jedno njihovo krilo koje tvrdi da "nije potpunqg i.D:lana:
onaj ko savršeno ne. poznaje Allaha, niti je ispravnog imam!,. onaj ko
ne zna. imena Poslanikovog oca i djeda. · -· .. .
5 - $ emralzije vjeruju da ljubav odlučne ljude oslobađa od ~od~ .
govornosti _za prekršaje i od vjer skih dužnosti; ljubav sva zaQ.l,lŽenja
eliminiše, a kad postanu samosvjesni onda imaju dozvolu da .se druže.
sa Nearapima i ponašaju kao i oni.
6 - Edžnebije smatraju da milostinja i molitve za umrle ,ne,,
koriste umrlima niti će imati nagradu za to. Takvim rezonovanjem
nijt;ču ajet:

•l svako će znati šta je pripremio, a šta propustio.51 )

7 - 'Abdije drže da ne treba muslimanskoj malodobnoj djeci,
kada umru, klanjati džennazu, niti je valjan brak sa osobom koja nije
stupila u punoljetstvo. Do punoljetstva djeca ne mogu biti vjernici
makar ih rodila majka vjernica.
8 - Mejmunije dopuštaju brak sa kćerkom i unukom. Oni tvrde
da h."Ur'ansko poglavlje »Jusuf« ne ulazi u sastav Kur'ana, niti je valjan
hilafet bilo kog drugog čovjeka osim pripadnika plemena Hašimija.52)
9 - $ejbanije dopuštaju da i žena može biti halifa, čak i njena
robinja, i dopuštaju oružani ustanak protiv nepravednog vladara.
10 - Jezidije kažu da će doći još j edan vjerovjesnik i to od
Persijanaca čiji će vjerozakon derogirati Muhammedov Seri'at. Bog ih
prokleo za takve izjave!

Fol. 72a
ll - Kezbije smatraju da nije valjan namaz u hlačama; ispred
m.ihraba (niše u džamiji) zab adaju kolac za koji vežu životinju; n e
dopuštaju vršenje male i velike nužde na otvorenom prostoru.
12 - Kenz.ije kažu: Mi ne znamo da li danas ima pravih vjer-
nika? Zbog te sumnje oni nikome ne daj u svoj zeka t •jer je zekat
namijenjen samo za pravovjerne.« Pravovjernik je nepoznanica za njih,
zbog čega svoj imetak ostavljaju (skriven) u zeml ji dok ga Allah ne
dadne u ruke pravih vjernika, kad to On htjedne.

VI - Rafidijska frakcija53)
Ova frakcija se pocijepala na dvanaest slj edbi i to:

Kur'an: LXXXII, S.
SJ)

•
2
5)O~nivač ove s~je~be je. Mej m~ b. Halid, a po Eš-Sehrestaniju,
~ej mun b: Iny~n. Tvrdio Je _da 1 .dobro 1 zlo dolazi od čovjeka, da je čo­
Vjek stv~ntelJ . 1 ~eat~r svoJih djela, da Bog ne želi bezgriješna čovjeka,
da postOJI moc pnje djela da će mušrik u džennet itd. (Eš-Sebrestani, nav.
djelo, l!!29).
. ol) Naziv za šiijsku frakciju. Ova frakcija predstavlja važnu »šizmu
u ';5\am~· (F~l.ur ~l.. obzirom da je vrelo njihove doktrine židovsk~
il~ru:a 1 perSijSka . Id~IOgJJa (Ahmed Emin, Welhausen, Dozi) . . Na d~go]
strani su predstavl]em kao •ortodoksni ogranak islama« (Džemal Ceha]ić),

34
 l - Kamilije kažu da je nevjernik postao onaj ko se zavjetovao
na vjernost halifi Ebu Bekru. Ne smatraju nepokornošću Iblisovo
(satanino) odbijanje da učini sedždu Ademu.54)
2 - Serikije tvrde da je Alija Muhammedov a. s. drug u po-
slanstvu. .
3 - lshakije su uvjerenja da se vjerovjesništvo ne prekida sve
do Sudnjeg dana, pa onaj ko stekne znanje Ehli-bejta i poznaje egze-
gezu kur'anskog .teksta, poslanik je.
Bog ih uništio što tako govore.
4 - Batinije još nazivaju »imamijama•, a uče da je Allah poslao
meleka Džibrila sa Objavom Aliji, međutim, melek je pogriješio i do-
šao Muhamedu sa Objavom. Oni u ezanu kažu: »Svjedočim da je Alija
Božiji poslanik!« Neki od njih kažu da imamet pripada samo Alinoj
djeci a ne nekom drugom. Uglavnom, ovu konstataciju zastupaju ima-
mije.ss)
S - Temasilije još nazivaju "tefvidijama«, a na stanovištu su
da je Muhamed a. s. stvoritelj kosmosa, jer je njemu Allah povjerio
kreaciju svijeta i svega u njemu.
6 - Tenasuhije smatraju: Kada umre čovjek njegova duša in-
karnira u drugu osobu; duša lošeg čovjeka inkarnira u lošega, a duša
dobrog čovjeka u drugog dobrog čovjeka.
7 - Mensurije tvrde da u jelu nema harama, sve je dozvoljeno
jesti što je za jelo, a što se tiče barama koji su Kur'anom istaknuti
to su: ne voljeti Ebu Bekra i Omera jer je ljubav prema njima haram.
8 - Mukni'ije kažu: Dozvoljeno je imati spolne odnose sa že-
nama van braka. Zbog takvog stava, muškarci ove frakcije su se pro-
stituisali sa svakom ženom do koje su mogli stići i govorili: •Ovo je
lov, a loviti je dozvoljeno!«

odane pristalice Alije i njegove porodice i privrženici islama (Abdulhalim

Mahmud, Taha Husejn), učenje u stalnom razvoju u sprezi sa sufizmom
(Husejn Nasr), važna opozicija učenju tradicionalističkog krila (Ibnu Hal-
dun) itd. Veliki šiijski naučnik, značajnog autoriteta i ugleda veli da su
šiije ortodoksni muslimani i da u islamskim znanostima i J.:ulturi slijede
školu Poslanika i njegovih nasljednika. (Tabatabai, Shiite Islam, London,
1975, str. 33).
54) Ebu Kami!, osnivač ove imamijske sljedbe veli da su počinili ne-
vjerstvo svi Poslanikovi drugovi koji nisu dali prisegu Aliji, a dali je Ebu
Bekru; zagovaraju »redž'at« - povratak na ovaj svijet priJe Sudnje~ dana;
Iblis (satana) je najodabranije stvorenje, odličnije od čovJeka, jer Je stvo-
ren od vatre, a čovjek od zemlje; Bog se inkarnirao u vjerovjesnike i ima-
me . . . Ed-Dehlevi ih ubraja među najekstremnije i najfanat1čnije šiije, a
El-Bagdadi ih naziva bogohulnicima. (Hakim ed-Dehlevi, Muhtesaru tuhfeti
isna 'ašerijje, Istanbul, str. JO i: El:Bagdadi, nav. djelo, str. 54).
SS) Siije septimalisti vele da je sedam velikih imama, duodecimalisti
tvrde da ih je dvanaest, a ismailijje ne ograniča':aju njihov broj. v~ je
broj batinijskih sljedbi, sve su ekstremne i fanatične tako da su odigrale
vrlo negativnu ulogu za. islam i m~slimane: Sye ja~n~ i. ne~vosmi~lene
kur'anske ajete su tumačili ~a ezotc:n.čan načm, !Zmi~lJ,I;IJU~l sm!slove ~!?<?:
ruke. Muhammed ed-Dejlem1 spommJe petnaest batmlJSkih krila . . . ~Y!~'
šire o batinijama: Muhammed b. el-Hasan ed-Dejlemi, Bejanu mezahibi-1-
·batinijje ve butlanihi, Lahor, 1982, str. 21).

35
 l

-F.ol. 72b
9- Hiiabije· dopuštaju krivo svjedočenje, bez ·znanja i · očevid­
nosti.
10 - Ova frakcija pripisuje Aliji božansku narav. Takođe, tvrde
da je Alija nakon završetka svoje pravedne vladavine na ovom svijetu
otišao u više sfere kroz koje kruži oko svijeta i da će ponovo doći i
povesti borbu protiv svojih protivnika.56)
ll - Hašimije zagovaraju Božiju ograničenost i konačnost . Ta-
kođe govore o božijim dimenzijama, širini i dužini, da širina odgovara
dužini, da je Bog stacioniran na Aršu· i da poslanici nisu bili sačuvani
od grijeha (gajri ma'sumin).57)
12 - Zejdije slijede Zejda b. 'Alija, ne mrze Ebu Bekra već
samo za njega kažu: »Pogriješio je.« Ističu da je dužnost svih ljudi
pomoći onoga ko se izjasni za poziv hilafetu Alijinih potomaka~ 58)

*
* *
Ovo su neka razmatranja učenja i vjerovanja muslimanskih frak-
cija. Svi su oni na krivom putu osim pripadnika Poslanikovog puta i
Zajednice (ehli sunne ve-1-džema'a) koji su u pravu i uz koje je istina.
Gdje god bili neka ih prati Božija pomoć i neka budu uništeni njihovi
protivnici zbog toga što ne slijede učenje i vj erovanje koje slijede oni.
Bože! Pokaži nam istinu istinom i uputi nas da je slijedimo, uka-
ži nam krivi put krivim i sačuvaj nas od njega. Podari nam življenje
po propisima Sunneta i usmrti nas, kad nam smrt dođe, u pravoj vjeri
sa izgovaranjem šehadeta!
Svršeno (prepisano),
Godine 1112.

SUMMARY

Muhammad b. Pir 'Ai! al-Bargi!i (929-981/1523-1573), the well-

-known Islamic scholar, within a large opus of his work, wrote a book
on Islamic factions, their techings and their belief. The title of the
book is »Tuhfat al-mustaršic!In fi bajani medahibi firaq al-Muslimin«.
It is a short treatise on the best-known groups of Islamic factions
and their fundamental attitudes on which they developed the theories
different from the teaching of the orthodox I slam.
At the beginning of the book al-Bargili discusses the teaching
of the orthodox Islamic wing and then the teachings of six large fact-

56) U rukopisu se ne navodi naziv ove sljedbe, ali se, na osnovu izlo-
ženog njihovog učenja, može utvrditi da su to uluhijje.
57) Sljedbenici Ebu Hašima b.Muhammeda b-el-Hanefija. (Usp. Eš-Se-
hrestanija, nav. djelo, I/151).
58) Najumjerenije šiijsko krilo nazvano po osnivaču Zejdu b. 'Aliju
b.el-Husejnu. Ovom krilu pripadaju sljedeće sljedbe: džarudije, sulejmaniJe,
džeririje, ildžamije, salihije, betrije, j'akubije i ne'irnije. :

36
ions including twelve sects of each of them. The way ,j n which the
author classifies them is not identical with the clas·sifications made
by other well-known authors and heresyographers engaged in this phe·
nominon such as: al-Bagdil.di, aš-~ahrastil.ni, lbnu Hazm, al-Eš'ari and
others. The mother factions in al-Bar(?;ili's opinion are: Gabriyya, Qa-
dil.riyya, Karril.miyya, Mu'aWi.liyya, Rii.figiyya and Nil.w~ibiyya.
Al-Bargili's book is the only one of this kind in the possession
of Gazi Husref Bey Library discovered up to now which serves as a
proof that only authentic teachings of Islam have always prevailed in
our provinces and that no faction has ever been supported or rooted
here.
Since some places in the book are not quite clear and intelligible,
the :whole translation of the book is accompanied with necessary notes,
which, to our belief, will be useful to those readers who are less fa.
miliar with the teachings of Islamic factions.

37
lJ
 j)~~)i01ftl~
Jl'Y''0'-'o..:.s_~;l:.:>).;~\ir~I~1Jiii..X.~
~~NA->'-''W~~e..:>,a..:....~,,!.h~.:
-'~~''2;i>vt:le:(iZ:.<.i<J'\.ii:' ~,."..,-_,
~>lP 1.lo/?~J,y,>,J:S.:uJ~J=...IJ!
.:;..J)i~~l.;..=r_;.Ji~I-:\S''.l'":'.fii.J~J
~~1d~~~,t_,:....:;f.l-~<J''
.:.;:.JJ,0&;~>,~~v,>,.,..;~-.~L.::J•-'~>
.Wl'.k.t~.b"t.CA~Ji]JJfi~~v~P.~
"S.~>..;.~,0>v'::;'J-"~ ul.:v;#-tJit)'
~~!Ji;..._,~)/1~/ V.~'Y~'
_;j..V!Jc.-U'V>'..,.o~v':;:-j~...::....,::&.
= . - . ".,.
~,.,,w~.:;:. o..f-2..J..1 ~\1:)/.;:._,v.-"", v.
~"'0i'v.::.,j_Aj~--XJ.t-i1
~~~.:.Ji"'-[i~,:::::,...)lbiA.";.~I :s(,AI'.fJ
""""'!fl!'-kl~""''"'>"-t-~
T·
"?'~~)·
·•'«'':JJ.tilli'
•>\AJ.!Jv.)A!"-"',qi~I.;.:J_,IJV
,j)~'
POCeta~~n~!\i~"t!. 1j~~~M~~j~~ug~'jl:~n~~lj'~~66bjzablbl
 ..,.J.C:~~~••.-~~"""''!,<1
...;&lJi.li·-:J'~~~~~·fo
~.:._.f~~~}yv..o~~~
&tt#l.1!>..<.\C:..>e;.J""""~' tf-'_,.9)iol1&>'-'-'-:-' ~·
~)'~'J_.b:-~\;-'"-:.~JA"""'.yv_,.~>J .":;.::-1."1!1
......vOI'j<-::;o:....._y..:;.~::~yl,;,_,~_,\...,.::o-v--'~01
~J-;~1~-'-JG.li~~'~:>I C,I,!jVJ
. (,_;~v!&.)\.1.:."A::o~_,~:;>7Ei,.P1lfo
Jh'>J'-~.}<->::i..o1";~.l41J->~C,.~\j)~;!.\
i;A:.Oij~.2{_,..)/)~l">l~l<b-;:;v_....>l>l'
~ ~~U!,.;:_,1!J>I:i1lW--~.!-"~)~I>
i::J-V_,-te_.# ll\:(il-?'~,;JJJ..;J~
i.:J)_;!."i}.rJ)11<;i)llp:;0~~.\.j#"'
...
viJ""~'<.:J-'A-'~·v ·
"'"'v•'-'c.Ji\:._;!,9U\51
·
• ;:_.,,,,_\o9')\.o
• \A<-0y!)li:.>'."" :;- . ,.
"'i'.Y"'- · :(.:;:oy,j:."·'
<.;
",_..~
llrJ
Mustafa Jahić

RUKOPISI DJELA SEJH JUJE U GAZI HUSREVBEGOVOJ

BIBLIOTECI

Najveći broj rukopisnih djela na orijentalnim jezicima (arapski,

turski .i perzijski) kod nas, nalazi se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u
Sarajevu,1) a među njima i većina djela autora našeg porijekla koji su
pisali na tim jezicima od ulaska dijelova naše zemlje pod tursku vlast
pa do turskog ipOvlačen•ja iz naših krajeva -i austro-ugarske okupacije.
Sa prihvatanjem islama i ulaskom u islamsku kulturnu sferu, pojavili
su se mnogi autori koji su svoja djela iz raznih oblasti nauke pisali na
arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Svoj lokalni identitet, po čemu
najčešće znamo da su našeg porijekla, obično bi izražavali u sklopu
imena, i to na početku djela, tako što bi ličnom imenu dodavali atribut
po mjestu rođenja (npr. al-Mostari = Mostarac ili as-Sarayi = Saraj-
lija) ili samo al-Bosnawi što je označavalo njihovo bosansko porijeklo.
Mogi od njih su sticali obrazovanje i u najvećim islamskim kultum<r
-naučnim centrima (Istanbul, Bagdad, Damask, Kairo, Meka i Medina)
pa bi ponekad nakon studija tamo i ostajali na razmm položajima u
Carevini i ostavljali vrijedna djela iz raznih naučnih disciplina. Zahva-
ljujući ,vrijednosti takvlih radova, a i sreći da su se sačuvala od pr<>
padanja, mnogi od njih su ušli u sve značajnije istorije, leksikone i en-
ciklopedije orijentalno-islamske literature.
Jedan od ta'kvih koji je svoj1m osobito plodnim radom ostavio
velik broj vrijednih djela iz više naučnih oblasti, koja još nisu dovoljno
istražena niti naučno valorizovana, je i Sejh Jujo ili Mustafa Ejubović
(Mu~tafa Yuyf b . Yusuf b . Murii.d Ayy11bf-ziilde ru-Mostiilrf). Najveći broj
njegovih djela, !pOsebno autografa, nalazi se u Gazi Husrevbegovoj bibli<>
teci u Sarajevu, međutim, zbog još nedovoljne istraženosti djela ovog
izuzetnog autora ne možemo u potpunosti zaokružiti njegov književni
opus. Neka djela za koja znamo da ih je napisao, još nisu pronađena,
dok su, na drugoj stran~. pronađena djela za koja, prema dostupnim iz-
vorima, nismo znali da ih je on napisao, tako da se sa sigurnošću ne
može utvrditi ni njihov tačan broj. Nakon izdavanja kataloga bibliote-
ka i drugih sličnih ustanova koje posjeduju orijentalne .rukopise, moći
ćemo svakako bolje, cjelovitije i studioznije prići upoznavanju djela ove

•) U Gazi Husrevbegovu biblioteku su dospjeli fondovi rukopisa mn<r

gib orijentalnih biblioteka iz Bosne i Hercegovine. (~utografi Sejh Jujinih dje-
la u ovoj biblioteci su iz ~đ?zbegove bibli<?teke IZ Mos~ara.) O tome p<?gle-
dati: »Gazi Husrevbegova btbhoteka u Sarajevu•, Glasmk Vrhovnog u lam-
f kog st arješinstva 11 FNRJ, II (XIV), Sarajevo 1951, br. 1-3, str. 14-22.

39
 ll

velike intelektualne ličnosti s kraja XVII i · početka XVIII stoljeća, jer

s pravom predpostavljamo da još postoje mnogi nepmnađenrl rukopis i
njegovih djela, u što nas, uostalom, i praksa uvjerava.
Djela Sejb Juje .se nalaze u mnogim inlstitutima, bibliotekama i
zbirkama orijentalnih rukopisa kod nas i u svijetu a pouzdano se zna
na se ne mali broj rukopisa nalazi i u privatnim zbirkama kolekcionara
orijentalnih rukopisa. Zahvaljujući poznatim rukopisima, kao i starim
izvorima, o životu i djelu Sejh Juje možemo graditi određenu pred-
stavu, ali još nedovoljnu za konačan sud o njemu, dako bi ozbiljnije i
temeljitije pojedinačno proučavanje njegovih djela u tom smislu dosti!
pomoglo. To je, uostalom, J obaveza istraživača naše kulturn'e baštine,
a mi bismo imali jasniju i mjerodavniju predstavu o vrijednosti tih djela.
O Sejh Juji su odmah poslije njegove smrti pisali njegovi učeniai Ibra-
him Opijačl) i Mustafa Huremi.3) Oni su, posebno prvi, u biografijama
smga učitelja dali osnovne podallke o životu i djelu Sejh Juje i tako sa-
čuvali o njemu trajnu uspomenu a i postali početni i glavni izvor za da-
lje prouča\·anje njegovog djela.
Bez pretenzija da bismo mogli pružiti nove, do sada nepoznate,
podatke o životu Sejh Juje, željeli bismo prije nego predstavimo u ka-
taloškom obliku obrade rukopisa njegova djela koja se nalaze u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci, radi samo oživljavanja uspomene, da . u jed-
noj skici damo najznačajnije podatke o njegovom životu.4)
Sejh Jujo se rodio u Mostaru 1061/ 1651. godine u tu je stekao os-
novno obrazovanje pred ondašnjim najpoznatijim učenim mostarskim
muderisima (profesorima). U 27. godini života 1088/ 1677. otišao je u
Carigrad, »Cetar obrazovanosti«, gdje se, nakon studija, po svojoj uče­
nosti među carigradsklim obrazovanim k rugovima ubrzo pročuo. Iako

l) Ibrahim b. H. Isma'Il al-Mostari (Opijač): Risala fi manaqib aš-Sayi)

Yuya MW?tafa b. Yusuf al-Mostar!; Rukopis u GHB: R-3558, R-3855 i R-4871.
3) MW?tafa b. H. A.l;l.mad b. Hurram al-Mostari: Nil!lam al-'ulama'

~J O Sejh Juji su između ostalih pisali:

- Bursali Mehmed Tahir: Osman/i muellifleri, II, Istanbul 133/ 191 5,
str. 3~32.
- Bagdadli Isma'Il-paša: Hadiyya a l-'đ.rifil1 - A s mđ. al-mu' allifin wa
a1ar al-mu$amlifin, II, Istanbul 1951, str. 443.
- Safvet-beg B ašagić : Bošnjaci i H ercegovci u islamskoj književnosti
Sarajevo 1912, str. 118-123. '
- Mehmed Handžić: Književni rad bosansko-hercegovačkih Muslima-
na, Sarajevo 1933, str. 22-24.
- !fazim ~abanović: "Mul?tafa b. Yiisuf Ayyubi a l-Mostari, POF VIII -
IJ:(, Sar~j~vo 1951S-59, str. 29- 35. i Književnost Muslimana B iH na orijental-
mm Jeztcuna, Sarajevo 1973, str. 39~ 10 .
.. - Muha~e~. A; Mujić: "Sejh Jujo (1650-1707) u svjetlu književnoisto-
njskog matenjala , Zora, počasni broj, Mostar 1968/69, stL 219-300.
.-:- Hi~~ij!l Ha~andedić: "Djela Mustafe Ejubovića (Sejh Juje) i Ibrahim
efendtje Optjaca koja se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru" Anali Gazi
Husrevbegove biblioteke, IV, Sarajevo 1976, str. 57-68. '
- Muhamed ždralović: "Pril.og poznaavanju djela Sejha Juje", Hercego-
• ma, J, Mostar 1981, str. 119-137, 1 drugi.
-U djelu Osmanli Devletini llmiye Teški/ati Ankara 1965 str. 236 -
237, ~utor, H. Uzunćarš.ili pominje Sejh Juju (Mustafa-efendi) k~o poznatog
učenjaka Turske XVII 1 XVIII stoljeća u teološkim i pravnim naukama.

4(1
je u Carigradu ostao 15 godina i očekivao profesorske mjesto na jed-
noj od najpoznatijih medresa, kad su mu iz Mostara javili da je umro
tadašnji mostarski muftija i da Mostarci žele njega za svoga muftiju.
on se, ne odolivši pozivu iz zavičaja, 1103/1692. g. vratio u Mostar. Ta-
mo je, uz dužnost muftije, radio i kao glavni muderis u Karadozbego-
voj medresi predajući razne islamske discipline. Umro je u utorak 15.
rabi'u II 1119/ 16. juli 1707. godine u Mostaru i pokopan u groblju pre-
ko puta Sarića džamije. Al!i.paša Rizvanbegović mu je 1247/1831. godi-
ne podigao turbe koje i danas postoji.
O njegovO!lll naučnom radu i poznavanj u disciplina kojima se za-
nimao, svjedoče djela koja je iza sebe ostavio. Njihovu pravu vrijed-
nost će ocijeniti daljnja istraživanja i proučavanja, a mi ćemo ovoga
puta samo predstaviti ona .koja se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblio-
teci kao prilog za takva proučavanja. Međutim, prije toga, evo neko-
liko napomena u cilju boljeg sagledavanja rukopisnih djela koja sli-
jede.
Sejh Jujo je pisao osnovna lili samostalna djela, zatim komenta-
re, glose i superglose na djela drugih autora iz islamskog prava, stili-
stike i sintakse arapskog jezika, logike, nauke o pojmovima ('ilmu al-
-wa~'), islamske dogmatike, šeriatskog prava, le~ikografije, propovjed-
ništva i poseb no disputacije. Osim toga prepisivao je i djela drugih au-
tora iz oblasti kojima se inače bavio.5) Od svih rukopisa djela Sejh Ju-
ge koj i su do danas pronađeni, u ovoj Biblioteci ih se, što smo već is-
'takli, najviše nalazi. To je utoliko važnije što je u toj zbirci i najveći
b roj autografa koje ćemo, zbog njil1ove naročite važnosti za istraživa-
nje i proučavanje njegovog opusa, ovdje istaći:
l. (l) Miftal:l al-l:lu~iil li mir'at al-'~iil fi Sar}_l Mi.rqat al-\vu$111

J,p} l oli/ r;r tj Jr"~' fl) J_,..J-1~\:M

2. (2) Fat}_l al-'asrar ili Sar}_l al-Mugni fi '1-'u$111
J_,....,.~l J~~ r:r -_,~_,...~~e
3. (3) Muntagab al-}_lu~Ul ff Sarl:l al-Muntal].ab al-'u~lil

J_,....,.~~ ~ rrtJJ~'~
4. (4} Sar}_l Lubb al-farii'i~
''l !'l~
c,;A''.r' . f:r•
S. (S) Sarl_l 'ala R.isii.la al-'imam an-Nasafi fi '1-farli.'id
u..iJ~I J J-:JI r~..~~ ~~...) ~ r:r
6. (6) Sar}_l ala }_lašiya Sar}_l al'-Adab al-Mas'udi
\:?.)~ ~ yb~~ e;. ~l>~ r:r
S) o prepisivačkoj aktivnos~ Sejh Juje pogledati u .rndu pomenuto!D ~
prethodnoj napomeni M. :ZdraloVl~, str. . 119-120. U GazJ J:~usrevbegovoJ bt-
blioteci se nalazi nekoliko njegovih preptsa: R-3915; R-3860 t R-4071
41
 7. (7) Hawaši 'ala J;Iawiiši Sarl,l al-'actab
":-'',)~, cr <f!J.... ~ ':f!.P-
s. (10) Hii.šiya 'ala ar-Risala al-l,lananafiyya fi 'l adii.b .
":-'',)~'J~' ;,1\....)1 ~~b-
9. (11) Hašiya 'ala Hašiya 'Abi' '1-Fatl:l al-'Amir fi '1-'iidab 'ala ar-
Risala al-lJ,anafiyya ~l ;JL.)I ~ '":-'IJ~I J.J.::""':II &'~.l~\.,...~~\.,...
10. (13) Al-Fawa'id al-'abdiyya i.li Sarh'Unmugag az-Zamal)ša!l"l fi

J <:?foJI d.,.čl cr- ~~l ~!,AJI

'n-nalJ,w
~l
ll. (17) SarlJ, 'ala DThi'iga al-mul,lta~ar fi '1-ma'ani'
<JWI J~l ~~.)J&- tr
12. (20) SarlJ, Isagiigi' fi '1-mantiq ili Sarl:J. ar-Risala al-'apriyya fi
1-mantiq Jh:-ll J "-!_d '::li ;J\.....j i J&- cr- Jh:.ll J ~}'~i cr
13. (23) Hi'išiya 'ala Sarl,l ar-Risala al-'aqudiyya fi '1-wac:I'
~_,~,J"-!~' ;J\....)' r:r <Y- ~~
Kao i neki prethodrui istraživači Sejh Jujinih djela, u Biblioteci
smo naišli na djela koja ne spominje ni autor u popisu svojih djela,
niti Opijač u biografiji Sejh Juje a niti neki od izvora orijentalno.«s-
lamske literature. Prvi takav primjer je rukopis djela iz arapske sin-
takse »SarlJ, al-'awamil al-mi'a« ili »SarlJ, al-'awamil li'l-gurgani' fi an-
·nal:J.w« koji se još nalazi u Orijentalnoj zbirci Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti u Zagrebu, te ga i mi iz istih razloga kao i autor
rada »Prilog poznavanju djela Sejha Juje«, M. ždralović,6) predstavlja-
mo kao šejh Jujino djelo.
Osim toga u Biblioteci se nalazi i šejw Jujino djelo »Zubda al-
·a.da.bu koje je do sada bilo nepoznato i koje ne spominju ni autor u
popisu svojih djela, ni Op ijač u njegovoj biografiti niti neki drugi izvor
ili istraživač njegovog djela. Potvrdu da je š ejh Jujo njegov autor nala-
zimo u kolofonu djela čiji je prepisivač al-l)ag Has.an-efiencli Kotlowi'
aJ....Mostari. Godina prepisa je 1141/ 1729. Isti prepisivač je prepisao i
ostala dva djela zbirke a bilješka o prepisivaču se nalazi u kolofonu pr-
vog djela (fol. 104.•). Mogli bismo jedino posumnjati u pogrešno pripi-
sivanje djela šejh Juji kao autoru ali obzirom da je preP'is nastao 22
godine nakon smrti autora, te da je prepisivač iz Mostara, što ne is-
klj učuje mogunćost da je i lično poznavao autora ili čaik: bio i njegov
učenik, navodi nas na zaključak da mu je zaista š ejth Jujo autor. Bi-
lješka na kraju djela: ~ .. ,
... -.lll p l,:>.;L.._,J.Il:?..l.:.il ~ L;)'_,l '-:-'b'illo~..i.::..;

~} M. ždralović: "Prilog ...", str . 131, red . br. 10.

42
jasno govori o Sejh Juji kao njegovom autoru. Osim toga i činjenica
da je i prvo djelo. _u zbirci Sejh Jujino a treće njegova biografija od
Opijača, govori da se prepisivač posebno ~interesirao za Sejh Juju. Ovo
.kratko djelo spada u disputaciju. Međutim na margini prve stranice
djela stoji bilješka da je komentarisani dio glosa na komentar djela
•ar-Rd-sii.la aš•ša.mtsiyyac što izaziva određenu nedoumicu obzirom da je
pomenuto djelo jz logike, ali se vjerovatno tu radi o kraćem dijelu glo-
se komentara toga djela, što se odnosi na disputaciju, jer je inače veoma
kratak komentarisani dio teksta. Na margini prve stranice djela stoji
bilješka napisana .rukom prepisivača koja u prevodu glasi: »Upitan je
gospodin istraživač (autor): 'Da li ste nešto pisali jz disputacije?' Od·
govorio je: 'Da, o disputaciji sam pisao u ovome djelu koje sam ko-
mentarisao.'c Iz ovoga bi se moglo pretpostaviti da je ovo prvo Sejh
Jujino djelo iz disputaoije - o čemu je inače najviše pisao - koje je
nap,i sao još prije odlaska u Carigrad, te da ga zbog toga kao i kratkoće
samoga djela nije spomenuo u popisu svojih djela a poslije ni t!ljegovi
učenici.
»Sarl;l 'ala dibaga al- mul;lta$ar ff '1-ma'aniu iz arapske stilistike
je također rijedak primjerak rukopisa toga djela, te i na njega skrećemo
pažnju. Još jedan do sada poznat rukopis ovog djela se nalazi u Arhi·
vu Hercegovine u Mostaru.") U Gazi Husrevbegovoj biblioteci se nctr
laze dva primjerka rukopisa ovoga djela od kojih je jedan autograf.
l. Miftii.l;l al-l;lu~Ul li mir'at al-'m;Ul fi Sarl;l Mirqat R-3871
al-w~u1 J_,...,)l ;;~,;,_,.cr~ J_,..-~1 iT) J~l c_\:4.
L. 319; 25 x 15; 17,5 x 8,5; 29 redaka na stranici; arapski ta'liq;
tekst komentara cilliran sa qawluhu; tekst djela uokviren debljom zlat-
nom: linijom obrubljenom sa unutrašnje strane jednom a sa vanjSjke
dvije tanje crne linije; prije početka djela na zlatnoj podlozi lijepo ura-
đen unvan; na marginama bilješke autora; papir bijel, srednje debljine i
gladak; tvrd kouu povez sa urađenom rozeto.m (šemsom) na koricama i
preklopu, umonat u zeleno platno.
Rukopi-s je autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara,
Početak (lb): :.JJI

',?J) J&-~\..:;.;\.. ~1.:( ~_,...;J Jr"~\ ,f t!_;Ji ~~l ,j-'~ !.1~

•• •~;\:~..._,11 .)1__,. ~ ._A....Y. ~ ~ ~.)L:JI rP' ~.)_,AJ ):.č!l J_,.i:i ... J_,.i.JI
Na djelo jz uvoda u .islamsko pravo »Mirqii.t al-\VW?iil iiii. 'ilm
al-Uliftl• koje je napisao Mul;lammad Farii.murz Molla Husraw (umro
885/ 1480.) isti· autor je napisao i komentar na tlo djelo nazvavši ga
»Mir'at al-'ul?iil« a Sejh Jujo je napisao ovu glosu na taj komentar kako
se i jz naslova vidi.1)

. . .1) Rukopis se nalazi u Arhivu. Hercego.vin~ u ~o~taru br.. 610. (Pogl.

Htvztja Hasandedić: Katalog arapskrh, turskih rperzr1skrlr rukoprsa, Mostar
1977, 634/78.). . . . .. .
• B) Pogl. Sasim Dobraača: Kat al'!g arapskrl~. tur~krlr r per~rJS~rlr .ruko-
prsa Il, Sarajevo 1979, 892. Pogrešno je da je Sejh JuJo počeo ptsatl djelo u
Misiru, kako stoji u Katalogu ... , nego u vrijeme ikindije u četvrtak ll. mu-

43
 1

2. Fatl;l _ai-'asrar ili Sarl;l aJ•Mugni: fl '1-~iil -R-4027

J_,...,)', J~~ cr- .)tj..i)'l e
L. 377; 21 x 14; 15,5 x7,5; 23 retka na stramci; arapski ta'liq; tekst
osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; naslovi poglavlja ispisani
crvenim mastilom; kustode; na marginama bilješke autora; papir bijel,
srednje debljine i gladak; povez kartons·k i sa kožnim hrbatom i pre-
klopom, umotan zelenim platnom.
Rukopis j e autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mastara.
Početak (l b):
:JJI
.. ·~~) 4 1J v...UI ~!,i r-L'IJ ~L... e!__; J trfl ~L:,. ~JI <,?..Ul ..1 J...J-.1
.. ·tf.;L:...._,!I __._,Y. .T. Jh..a.- tf_;l:JI <fl l ..11 Ji p l l J~~ J
Komentar na djelo »Al-Mugni fi'u~n11 al-fiqh« iz uvoda u i-slamsko
pravo što ga j e napisao Galiiluddln 'Omar b. Mul).ammad al-Hugancli
(umro 691/ 1292).9)

3. Muntagab al-l:lu~fil fi šarl:l Munta.Oab al-'u~Ul R-3858

J_....)ll ~ v ~ ...J_+-<'J-1 ~
L.l46 paginiranih listova ; 25 x 15; 17,5 x 8,5; 29 redaka na stra-
rue!; arapski ta'liq; tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom;
kustode; papir tamnobijel, srednje debljine i hrapav; povez kartonski
sa kožnim hrbatom i preklopom umotan u zeleno platno; na margina-
ma bilješke autora.
Rukopis je autogr af i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara.
Početak (l b): :..JJI
JI ~ l .!.,JI J_,A.,j ~_, ... J_,A..! l J J_,dl _fb lJ). v..Ul (L... ~JI t,? ..Ul .,1 ..LJl
. . ·I:?..!L:...._,.ll 0.--.Y. 0' Jh..a.- <.,?.;l:JI ~l .11
Komentar djela »Muntal)ab al-'u1?111« iz uvoda u islamsko pravo
koje je napisao Mul).amad b Mul).ammad b . 'Omar al-Al)sqati Hus'a mud-
din (umro 644/ 1247.).10)

4. Sarl:l Lubb al-fara 'i<;l R-3860

. 'l :q ._J
•
vP''.r'.C:r'

harema a dovršio u Istanbulu 18. redžepa 1103/ 1691. Rukopis se nalazi još u
Orijentalnoj zbirci Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagre-
bu (dalje OZ JAZU), No. 1404 1 No. 1527 (Pogl. H . Sabanović: Književnost .. . ,
str. 399. i !v'-· _ždralović: "Prilo~ .._.", str. 124--125) i u Istanbulu, Siileymaniyya
br. 361. Damad br. 57, 12 1 Damad-zade br. 716 (Pogl. H. Sabanović : Književ-
nost ... str. 399.) - ·
9) Pogl. K. Dobrača: Katalog ... II, 808.
10) ~og!. K. Dobrača: Katalog ... II, 803 Rukopis se još nalazi u Arhivu
Hercegovme u Mostaru br. 718 (Pogl. H. Hasandedić: K atalog . .. , 349). ·
44
 L. l• - 15b; 25 x 14;5; arapski ta'Uq; brojevi i naslovi poglavlja
ispisani orveri.im mastilom; tekst osnoWlog djela nadvučen crvenom li~
nijom; kustode; papir tamnobijel, srednje debijine i gla:dak; ima volant-
nih listova .i laga; povez kartonski sa kožnim hrbatom i preklopom, oš-
tećen.
Rukopis je autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara.
Početak (1.•): :..!_,\
• . ..:ci.~l r...:.ll LS"' _, ..:l.....u _, •.r"ll.7.11 ~~ ~ _, J~l e:_--: .s'1i Je~ .1..J-\
. . . J.UI~.AI r.L.: J O)J.I.v J_r.a.i ~Si J_r.a.i oJ.&. J;- ;J....:..:.:., ;JL..J •-4-t ~_;
Komentar rasprave o islamskom nasljednom pravu (al-farii.'icj.) a
Sejh Jujo je autor i osnOViflog djela >>Lubb al-farii.'icj..ll)

S. Sar}) 'ala Risala al-'imam an-Nasafi fi '1-farii.,icj. R-3860

~I_;JI ~ j-JI iV~i ;J L~J Jo e)~
L. 16b - 31.• Djelo se nalazi u istoj zbirci bo i prethodno u ko-
joj se nalaze još dva djela koja je prepisao Sejh Jujo.
Tako je i ovo djelo autograf.
Početak (16.h):
•'1 :q .l . \j il l . .
u"'-''r \ .;. u "'-' '; ..J..J. •L:t-J 0 \.c. (>LJ l _, ;')\..aJI _, , ..J~w 0 Lc. ..:i! l .\..J' ..1...>...: L_.!
).U.· oJL.....J ~j...&- .. ,..;l~ ..11 o.J.....• ....iU j-=Ji ,L_.'.il .:;: .;_~ .. . -LJI ~
.. 1 l
... ~lhJ.J ')'-+--'"Lp._;;i .JI ,::n_. L<.. . ;_;;_,
Komentar kirat'lre vasprave od svega jednog l~sta o islamskom
nasljednom pravu koju je napisao Abu al-Barakiit Abdullah b. Al)mad
a n-Nasaff ~umro 710/1310.). 12)
6. Sar}) 'ala Hasiya Sarl) al-'adab al-Mas 'ii.di R-3974

L. 26b - SS.b; 20 x 14,5; . 16,5 x 9; 25 redaka na stranici; arapski

l$)>~1 '-:-'l)';fl r:)' ~~.>- L>l.o v
ta'llq; tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; brojevi i nazivi
poglavlja .ispisani crvenim .m'!5~ilorn; kustode; na marginama bilješke
autora djela; papir tamnobijel (j !?rednje debljine; tvrd kartonski povez
sa prek!Qpom, umotan u zeleno platno.
Rukopis je autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara.
Početa-k (26.h) : : J_,l

-:,..-::J I~ ~~ 01 ~ -:.~1 o.) L&. ..::..._r:- J_,jl L:J-.o ~~._.,.,J I Ju

.. . 4L.....,JL

ll) Pogl. K. Dobra ča : Katalog ... II, 1859/1 a još jedan rukopis se na·
lazi ll OZ JAZU ll Zagrebu, No. 1565 (Pogl. M. 2:dral ović: "Prilog ...", str. 129).
l l) Pogl. K. Dobrača: Katalog . .. II, 1959/2

45
l

Na Samarkanilijevu raspravu iz disputacije, »ar.Jli.siilla as-Samar-

quandiyya« pisani su mnog;i. komentari i· glose. Takvo je, između os·t aJih,
ovu raspravu komentarisao i Kamaluddin Mas'U.d b. Husayn aš-Sirwiin'i
ar-Rfuni (umro 905/J.488), a pored ostalih njegov !komentar je glosirao
i Abil al-Fati) Mu.J:lammad b. Abil Sa''id, poznat kao Tiiguddrn as-Sa''id,
a Sejh Jujo je na ovu ili sve druge glose ove rasprave napisao ovaj svoj
komentar ili superg1osu. Djelo je nedovrleno tako da nema .ni datuma
završetka.
Na listu 26.• stoji rukom autora napisan naslov djela: Sali'}). 'ali
h8.šiya š arl). al-šx:iiilb a!l-Mas'udl li'J-Mostiirl a ispod nas·lova bil)eš·ka o
uvalrufljenju drugom rukom napisana.

7. Hawiiši 'ala Hawiiši Sarl). al-'iidab R-3855

":-',_)'}'cr~!_,;..~ tf!r
L. 41; 26 x 16; 19,5 x 10; 31 red na stranici; arapski ta'liq; tekst
komentara glose citiran sa qawluhu i nadvučen crvenom linijom; kusto-
de; papir svjetložut, srednje debljine; tvrd kartonski povez umotan ze-
Jenim platnom; na marginama bilješlke autora. ·
Rukopis je autograf i vakuf Karađo:z;b egove biblio teke iz Mostara
Početak (P): •. r
.. ~J
1
~ ~ l:.:.t.. ~l (~) fu1;......) ~l Jt,;. .. ~WI Ciy;, ~ ful .u-~ Lot
... 0L>)ll .sl ~4 .)l..l;:s.)'l ;.;.r.l J_,il .Jb.ll

Druge iLi p rve superglose Mas' ildijeva komenta!l"a »ar.,Ri.s ala as-
-Samarqandiyya«. Ni o vo d jelo nije dovrleno tako da se ni njemu ne
zna tačno vrijeme nastanka.
Na listu la stoji naslov djela i dme autora njegovom rukom na-
pisani, a ispod bilješka o uvakuflje nju d rugom rukom napisana:

~)! ~ ~ ~l fu·l J I ~l ~~b'}l cr- tfly- ~ tf~ o4

- <.,?;'-:JI\q-_,;) p <.,?;l.;...._,!. l
8. Ar-Risala fi 'lW.a.b al-b aht ili Hulasa
ai-'actab ·- R-2864
~b~lt,~- ~\ ~~;r~ ;l\.....)1
L. 45 b--46.b; 16,5 x ll ; 12 x 7; 34 reda cijelog djela; ara-pski ta'Hq;
papir tamnobijel, srednje debljine i gla dak; p ovez tvrd k artoruski sa
kožnim hrbatom.
Početak (45.b) :

;.,;.r ~~ . .,. . bT ~ ;;J L.,; ·~ ~" ~ " .JT <Y" ~ <Y či)l.::JI" .J_,J ;.....J.l
. . . ~LA..";....~.A.-<Y
Kraće djelo •iz disputacij e koje se sastoji od uvoda i dva poglav-
lja.'-')

46
 Prepisivač je 'Omar b. MU!)~afii Uibina!I 1184/1770--71. (fol. 46_b)
koji je prepisivač cijele zbirke kao i njen vlasnik (fol. 1.•).

9. Ar-Risala ff 'adab al-bal,lt ili HuUisa

al-'iidiib R-1766
~b~l ~"':)..>-~l '-:"l .J~ ;J\..,.)l
- isto kao prethodno djelo -
L. 75b - 76.•; 20,5 x 14; 29 redaka cijelog teksta; arapski ta'!Iq;
papir tamnobijel, srednje debljine ,j hrapav; tvrd kartonski povez sa
kožruim hrbatom.
Za Gazi Husrevbegovu medresu rukopis je uvakufio Al)mad b.
Mu~~afa, muderis pomenute medrese (fol. 1.•).

10. I;Iašiya 'ala ar-Risala al-l;lanafiyya ff '1-'adab

'-;-J\.:.~1 J.~\ ;J\..,.ji <Y ;._;:.~
L. lb-17.b; 21 ,5 x 13; 17,5 x 8; 27 redaka na stranici; arapski ta
'liq;· tekst komentara citiran sa qawluhu i nadvučen crvenom lin~jom;
kustode; papir tamnobijel, srednje debljine i gladak; tvrd kartonksi
povez sa kožnim hrbatom !i preklopom, umotan u zeleno platno.
Rukopis je autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara
, Na listu 1.• autor je napisao naslov djela: Hašiya 'ala ai-l).anafiyya
li~lcMostaii. :JJ 1
,y ~ U JJ- ..l..J-1 !.lj 0\ j:j ..W C!L::.JI JJ- t.. l J JUl .u- l.U .L.J-1dl .J_,j
.;.,LA..., ~J~ o.v- if ;::..JI .,~4J;I J~ If t_ .i, ..l.J-1 d.)\ if ·~ .,~L.,_;,'J'\
Početak (l.b): · • . .MJ.-1 .J LS ..::."lA,.p tY- J.~;\.. JS' J .J LS
Na djelo »Adab al- bal,l!<< o disputaciji što ga je napisao 'A<;Iudud-
din 'Abdurral,lman b. Al;lmad al-j'gi (umro 756/ 1355), Mul).ammad at-Tib
rizf al-Hanafi (umro 900/1494) je napisao komentar, a na taj komentar
Sejh Jujo je napisao ovu glosu između 6-21. gurnada II 1102/ 5-21.
II 1691. (kolofon djela, fol. 17.b).

ll. Hiišiya 'ala Hiišiya 'Abi '1-Fatl;l al-'Amfr ff 'al-'adab 'ala

. ar-Risala al-J:Ianafiyya R-3987

0 1 ;J L...) l tY- ._,..,1.)~~ J. J':''il c:=-J' u.' ;._;:.~ ~ ~1>-

L. 77; 20 x 14; 15,5 x 8,5; 25 redaka na stranici; arapski ta'!Iq;
komentaPlsani tekst djela citiran sa qawluhu i nadvučen crvenom li-
nijom; kustode; papir tamnobij el, srednje debljine i hrapav; tvrd kož-

13) Rukopis ovog djela se još nalazi u OZ JAZU u Zagrebu, No. 1525/ III
(Pogl. M. ždralović: "prilog ...", str. 130.) i u Univerzitetskoj biblioteci u Brati-
slavi. TC 8 (Kare! Petraček i drugi: Arabische, tiirkische und persische Hand-
schriften der Universitiitsbibliothek in Bratislava, kataloški broj 269.).

47
 ni povez sa preklopom umotan zelenim platnom; na marginama bilješke
autora.
Rukopis je autograf i vakuf Karađozbegove biblio!eke iz Mostara.
Na trećem zaštitnom listu nalazi se stih Sejh Juje na perzijskom
jemku u kome oponaša pjesnika Mula Džamija, zatim jedan Hafizov
stih sa Sudijevim komentarom toga sNha i drugi stihovi.
Početak (!.b) : : .JJI
~~ ~ ,r-11 ~1_,.4!1 J>-~ ~lJ~~ •-4-f ~J • . . j:WI c.>y) ~~!J~
--'1 ~-'1 ..!lL- . 1- . l:.: ~l
. ••J.. .T'-' J J.. .r-' !J .....--- -
Ovo je superglosa iz clisputacije na glosu koj u je napisao Abu
Muhammad b. Amir as-Sa 'idf al-Ardabilf (umro 950/ 1543) na djelo »ar-
Ris~la al-J:lanafiyya« čiji je autor Mawlana Samsuddfn Mu.l).arnmad al-
Hanaff at-Tibrfzf (umro 900/ 1494-95) a što je komentar osnovnog djela
~.Adab al-'Alama 'A~ududdfn« koje je napisao 'A<;idududdfn al-!g1 (umro
756/ 1355).
Na listu 1.3 bilješka i pečat vlasnika rukopisa (autora) i naslov
djela napisani njegovom rukom a ispod bilješka o uvakufljenju. Djelo je
autor završio 25. rabi' II 1095/ 10. IV 1684. (kolofon djela, fol. 76h-i7.").

12. Zubda al-'adab R-4871

'-:-'b~l·~;
L. 105b- 108.•; 20,5 x 14; 15,5 x 7; 21 red na stranici; arapski nasl].f-
·ta'liq; tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; brojevi i na-
slovi poglavlja ispisani crvenim mastilom; kustode; papir žućkast, sred-
nje debljine i hrapav; ima volantnih listova i laga; povez čvrst karton-
ski sa kožnim hrbatom i preklopom .
Prepisivač je al-l).ag Mu.J:lammad b. al-l).ag Hasan-efend1 Kotlowi:
al-Mostar!. · : .JJI
_,J.~>';il _, _:zJ_, ')ll ..1.::-- ~\')U l _, č')l....! l J .~Ul oy) ~ .i,1 .J..J- ~ L... l
,Y J ;:......l 1)1 ·•r ._,...:U &J I J..;-JI Ju J_,il! LT.. _,..,.1.1.11 ~l ~L......,..I J .uT~

Početak (105.b):
.. -~P J~ JI <:,P\;,u ~ ,:r J_;\...~ J .J:.f.J... '-'_,!.h..
.. . - · ·
Kraće djelo iz disputacije, ustvari glosa na dio komentara »ar-
-Risala aš-šamsiyya« koju je napisao Nagmuddln 'All b. 'Omar b. 'All
ai-Kiitibf (umro 675/ 1276.).
R-3883
13. AI-Fawa'id al-'abdiyya ili Sarh 'Unmudag az-Zamahšari
fi 'n-naJ:lw _"..J I j ~ft)l~C~_,.:l cr- ~~I.JJ~I
L. 74; 23,5 x 14; 17,8 x 7,7; 29 redaka na stranlici; arapski ta 'llq;
nazivi poglavlja ispisani crvenim mas tlilom a osnovni tekst djela nadvu-

48
čen crvenom linijom; kustode; prve dv.i je stranice teksta uokvirene
dvjema deblJim zlatnim linijama obrubljenim sa četiri tanje eme linije a
sa vanjske strane jednom debljom crvenom a ostali dio teksta djela
jednom debljom zlatnom i tri tanje crvene linije; veoma lijep unvan
U!['ađen na zla~oj podlozi i .upisanom besmelom unutar unvana na bije-
loj podlo2li; na desnoj margillli prve stranice djela ukrasni crtež sa pree>-
vlađujućom zlatnom bojom; papir žućkast, srednje debljie i gladak; tvrd
kartonski povez umotan zelenim platnom; na marginama bilješke autora
djela.
Rukopis je autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara.
Po četak (l.b):
:.OJI
~l Jl~l ~l J_,A:i ~J .~1 ..~\'1-JJ . l:LJI ~l .J ~.Ul .t J...J.I
~ <..1"~4 ~"JI IŠ" J:.-- .U ••• ~.,~~_,JI "1_,.... ~J-,~~ ~ .~.,~L:JI
~.Ul r:_j~-:JJ cr J:W'~ ~l 0\..:..s. ~~l 01 .~u\'1 "\'JI ,:r ·(.JI.S\'1
~ft)l~ J.~ r-lAfl Y.l .tl)> . .. ...t.:....
Ovo je komentar na Zamahšerijev »Unmiigagu iz sintakse arap-
skog jezika u koji je Sejh Jujo uvrslli.o građu i riz drugih djela arapskog
jezika. Autor je djelo posvetio svome učeniku Abdiji, sinu Abdurahman-
-paše.14}
Počeo ga je pisai sredinom rabi'a II 1094/,1683. a završio 18. ra-
gaba 1094/13. juli 1683. g. u Carigradu (kolofon djela, fol. 74•).
Na listu 1". nala21i se bilješka autora o naslovu djela: Sarl:l aJ.
-Unmiigag al- musammii. bi al-fawii. '1id al-'abdiyya. Na istoj stranici na-
lazi se pečat i bilješka autora kao vlasnika rukopisa a niže bilješka o
uvakufljenju ovoga kao i ostalih djela Sejh Juje koja se nalaze u Mo-
star.u (godina uvakufljenja 1119l 1707). Bilješka je napisana drugom
ru1kom.

14. Al-Fawa'id al-'abdiyya ili Sarl:l'Unmiigag az-Zamal:lšari

fi 'n-nal:lw R-4871
_,.,._:JI J ~PJI tj~l cr_ ~~~ ~!,.&fl
-isto kao prethodno djelo-
L. 1b - 104•.; 20,5 x 14; 15,5 x 7; 21 red na stranici; arapski nasl:li-
ta'liq; tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; brojevi i nazi-
vi poglavlja napisani crvenim mastilom; kustode; papir žućkast, srednje
debljine i hrapav; ima volantlnih listova i laga, povez čvrst kartonski
sa kožnim hrbatom i preklopom.

14) Rukopisi ovog djela se još nalaze u OZ JAZU u Zagrebu, No. 1563
(Pogl. M. Zdralović: "Prilo.g . ..", str. 125.) i u Arhivu Hercegovine u Mostaru,
br. 376 (Pogl. H. Hasandcd1ć: K atalog .. . , 298).

49
 Djelo je prepisano al-~.ag Mul;lammad b. al-~ag }:iasan-efendi, KO- .
tlowi al-Mostarl. Prepisivač ističe da je djelo pripisao iz autografa sred·
inom ragab-a 1141/ .1729. (kolofon djela, fol. 104•.).
15. Sar~ al-'Awamil al-mi'a ili Sar~ al-'Awamil R-5364
li'I-čurgani fi 'n·n~w. J
_",_:JI ~~r.Jf joi,JI rJ:-- ~Ul jo!,-JJ Gf'
L. 56b. - 81b.; 19,5 x 12; 16,5 x 7; 21 .r ed na stranici; arapsk!i, ta'liq;
tekst osnovnog djela .p isan crvenim mastilom; kustode; papir žućkast,
srednje debljine i gladak; povez kožni.
Djelo je prepisao Mul;lammad b. $iii~ b . Mu~ammad Bistrigi (bi·
lj eška na kraj u djela, fol. 81 b.) .
Početak (56b.):
:..r"t
<)t; ~J ••• 4.:!~~1 ~_,:.Cl l"="~~ t;~_,.~~~ JAl !)ll~ ~.Ul ~~l
<)l .::"~;! .•• ~Ul "="'\:S' ~G U J~... ~!J.e tr. ~Y- c:r. Jk...- ;~, u.......;l
•.. 1.>~-J~l
Komentar na djelo iz arapske sintakse »al-'Awamil al-mi'a« što ga
je napisao 'Abdulqad.ir b. 'Abdurr~man al-Gurgani (umro 471/ 1708-
09).15)
16. Sarh al-'Awamil al·mi'a ili Sarh al-'Awarnil R-1795

J-!>J' e;:._ ~u1 J-!_,.JI r:r

li'l.(;uq~ani fi. 'n-nal)w ·
~~ ~ tJ~r.r
- isto kao prethodno djelo -
L. 109b - 132.b; 21 x 13; 14 x 6,5; 21 red na s tranici; araps·ki ta'liq;
tekst uohiren crvenom linijom; kustode; teks t osnovnog djela nadvu-
čen crvenom linijom ; papir tamnobijel, srednje debljine i gladak; po-
\·ez kar toski sa kožnim hrbatom i preklopom; n a ma rginama dosta bi·
Iježaka pisanih rukom prepis ivača.
Za Gazi Husrevb egovu medresu r ukopis je uvakufio ~mad 'Asim
b. Mul;lammad Mutevelić (b ilješka i dva pečat a na fol. 1.•).
17. Sarl) ' ala DThaga al-mul].ta~ar fi 'l-ma 'ani R-4099
l)WI ~_p l ~4) ~d-
L. 16; 15,3 x 10,5; 10,5 x 5,5; 15 redaka na stranici; arapski ta'liq;
osnovni tekst p isan crvenim a komentar crnim mastilom; kustode; pa-
pir žućkast srednje debljine; obični kožni povez; na marginama bilješ-
ke autora u vezi sa djelom; na listu 1.• bilješka o uvakufljenju rukopisa.

15) Primjerci rukopisa ovog djela nalaze se još u OZ JAZU u Zagrebu,

1566/ II No. 1984/ Ill (Pogl. M. Zd ra lov ić: "Prilog ... ", str. 131.); Orijen ta!·
'\<J.
oom institutu u Sarajevu, br. 57/50, fol. 75-108; Univerzitetskoj biblioteci
•Svetozar Marković• , Beograd; Biblioteci Franjevačkog samostana, Turcica,
Mostar. IPogl. M. Sabanović: Književnost .. . , str. 401-402.). ·

so
Početak (l.b):
' :..1_,1
l~ tr
\)j ~J • •. J~I-.:....cil L.~ J&->~_,.. Jf ~ ~~ ./ ~ !l.L...i
~JI0\ ~ ~I ... ..:UI ~~)'\ J_,J.l ... c_\:...i.JI ua_> 1- l pl~~ j&-
." ·":-'t._,li.)!;JI j&- 'j.(_,:.. ..:..:-l>- ..:....b....li .. . ":-'1:5JI ~ .;.,~
Komentar na uvod djela •al-Mul).ta~?ar fi 'ilmi '1-ma'am:.. o arap-
skoj stilistici koje je napisao Sa'duddin Mas'ud b. ' Omar at-Taftazani
(umro 792/ 1390)16)
Rukopis je autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara.

18. Sarl:l 'ala Drbiiga al-mulJ.tal?ar fi '1-ma'iini R-5364

~Wl ~ ~l~~> J&- l?
- isto kao prethodno djelo -
L. 42b-53.a; 19,5 x 12; 14 x 6,5; 18 redaka na stranici; arapski
nasl].I-ta'liq; osnovni tekst pisan crvenim mastilom; kustode; papir žuć­
kast, srednje debljine i gladak; povez kožni; na marginama bilješke.
Rijedak rukopis ovog komentara je prepisao Al).mad b. Mul:lamad
a l-Mostiiri 1120/1708-09. (bilješka na kraju djela).
Na J.istu 42.a bilješka o naslovu i autoru djela: ... l].ašiya li dibaga
al-mul].tal?ar li , . . Mu~tafa b. Yusuf b. Muriid al-Mostari ...

19. Aš -Sarl,l al-gadid ili Sarl,l'alii. ar-Risala aš-šamsiyya R-793

IT '1-mantiq -J,dl 4 ;___:ji ;j~ 11 ~ • _ ..1..o~l •11
(..; ":?- '.l'u(:r' -·C:r'
L. 143; 18,5 x 12,5; različite dimenzije teksta; 21-23 reda na stra-
niCl; arapski ta'liq; tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom u
početku a ostalo emom; kustode; papir tamnobijel, srednje debljine;
povez kartonski sa kožnim hrbatom; na marginama nekoliko prvih lis-
tova bilješke.
Početak (l.b): :,J11

JI _;.:All J_,A:j ~J •. -1.1"~1 _, 1./"_,A.:JI J J_,i..! l ~;~ 01 ~ J L..;./' 0l:.._,.-.

~ . . . .,
. _•. ll ;JL._)I ..:......;L( U .. -t,?.;l.:......_,JI ~>-!tf!
. ..J Jk.--.a-- ..,?)~ l ~l
JJ t.JJ!_,j ~tf~'-' G?'~ J ... 4.L:....JI ~l J-&-1 .. ·l:ilSJI.. .J}
.. -tL:J:.ll J_r.V 0~ 4 , ~r JI .::...s-p ... v;WI ~ ..:..•li
Ovo ' je komentar rasprave naš-Samsiyya« iz logike koju j e napisao
Nag,muddin 'A:Ii b. 'Omar a i-Qazwi.ni (umro 675/ 1276). Pošto je na ovu
!'aspravu pisano mnogo komentara i glosa Sejh Jujo je svojim » ovim
komentarom« htio da ukloni protivrječja u drugim komentarima i glo-
sama.

16) Pogl. napomenu br. 7

SJ
 Autor je djelo počeo pisalli 13. ~afar-a 1101. a završio 17: gumada II
iste godine 1 26. XI 1689. - 28. III 1690. (kolofon djela, fol. 143.b).
Do lista 4.b je autograf a ostalo prepis dvojice nepoznatih prepi·
sivač. Vlasnik rukopisa SaUl). .b . Mul?~afii. Celić, 1290/1873-74. g. (fol.
143.b). .
20. Sar]). 'Isagugr fi '1-man~iq ili Sarl). ar-Risala al-'apriyya R-3974
ff '1-mani.iq Jhll ~ ~_,;)'14.JL...)I cr- Jk-11 ~ ~~l-..;1 cr
L. 1b-23.•; 20 x 14,5; 16,5 x 9; 25 redaka na stranki; arapski ta'liq;
tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; brojevi i naslovi po-
glavlja napisani crvenim mastilom; kustode; papir tamnobijel i srednje
debljine; tvrd kartonski povez sa preklopom umotan u zeleno platno;
na marginama bilješke autora djela.
Početak (l. b): : .J_,I

JI;:AAJI ~l J~ ~J .•. wi,:J-1 ~if Jh:.14 0Li)'l tf J..aj .:r ~!J~

... t,?):..._,ll ,:) 1_,. .:r. ~Y- v. Jb-.a.- ':?..)~l ~ l ..tl.
Komentar arapske recenzije djela jz grčke logike >>Eisagoge« od
Porphyriussa koj u je napisao AJ.iruddln Mufaggal b. 'Omar al-Abhari
(umro 663/ 1265.) zbog čega je djelo i poznato po dva naslova.17)
Autor je djelo posvetio A!bdurrahman-paši a završio ga je 13.
ša'ban-a 1093/ 17. avgust 1682. g. (kolofon djela, fol. 23.•).
Na listu 1.• nalazi se ve6a bilješka o uvakufljenu Sejh Jujinih
djela za njegovu dušu, uz uslove pod kojim se rukopis može posuđivati
i u koje se svr he može koristiti. Na kraju je godina uvakufljenja (1119/
1707-08.)
Rukopis je autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara.

21. š arl;l 'Isagiigi fi '1-man~iq ili Sari). ar-Risala R-3578

al-'a!}riyya fi '1-man~iq ··l.· fl · ;_. ')'l ;J L.. 11 '· _ ·:l.· fl · ·Ll •
...,....... <) - .r. '/ cr ,_,. . . . <) ..,r:.Y. • r::?'
- isto kao prethodno djelo -
L. 4Sb- 84.• 21 x 15; 14 x 6,5; 19 redaka na stranici; arapski ta'Uq;
tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; brojevi poglavlja ispi-
sani crvenim mastilom; papir tamnobijel , srednje debljine i hrapav;
ima volantnih laga; povez kartonski sa kožnim hrbatom.
Djelo je prepisano sredinom ša'bii.n-a 1130/ 1718.

22. šarl). 'Isagiigi fi '1-mantiq iLi Sarl:l ar-Risala R-2017

al-'aJ.iriyya fi '1-mantiq Jk:.ll t)~ ~)'l ;Jl.-)1 cr-
Jh:.ll t) '-F-~~1 cr
17) Rukopisi ovog djela nalaze se još u OZ JAZU u Zagrebu, No. 1408/I
~o. 1407 /III i 1206/II (Pogl. M. ždralović: "Prilog .. .", str. 127.): Univerzitet:
~koj biblioteci u Bratislavi, TE IS (Pogl. K. Petraček i drugi: Arabische . .. ,
kataloški broj 224); Biblioteci Kilic Ali-paše u Istanbulu, br. 661, i štampano
izdanje u Istanbulu 1316/1898-99. (Pogl. H. S abanovi ć : Književnos t . .. , str.
403--404.).

52
 - isto kao prethodno djelo -
L. 1b-27.b; 20 x 14; 15 x 9,5; 23 retka na stranici; arapski ta'liq;
tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; brojevi i nazivi poglav-
lja ispisani crvenim mastilom; kustode; papir žute boje, srednje debljine
i gladak; povez kartonskU sa -platnenim hrbatom; na marginama bilješke
pjsane rukom prepisivača. _
Djelo je IPrepi·s ao Celić ~8Jlil_l b . Mul?~afa 15. r.abi'a I 1289/ 23. maj
1872. g. - -
23. I;Iij.šiya 'ala Sarl_l ar-Risala a'l-'agudiyya fi '1-wa<;i' R-3957

t: J. ;..J...(.JI
·~1 ·,.";_;l>
- "ll..'..l'<:r<..r-
ll k

L. 92; 20,5 x 14; 15,5 x 7,5; 23 retka na stranici; arapslci ta'liq;

tekst komentara citiran sa qawluhu i nadvučen crvenom linijom; kus-
tode; papir tamnobijel srednje debljine; tvrd kartonski povez sa pre-
klopom umotan u zeleno platno.
Rukopis je autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara.
Početak (P): :..J_,I
~l ~;JI ):All ~l J~~_, .. . ~ ~'ji_, ~~1 ~ e.---1 0--' ~ !l~
;j L.)J ~ l":,J l ~1_,.4] l ..:__j\) u... ~).::....)l .)l_,. ~ ..._.Q_..)-! ~ Jh.-.-- .t,?; L:J l
. . . ly;~ J ji 01 u.)) .;\5:;~1 ;\hil .y ~~ .~ 1;~1 ~_,ll
Glosa na 'I~amuddinov komentar rasprave o pojmovima · ('ilm
al-wa<;i') >>ar-Ris8Jla al-'AguiCLi.yya« koju je napisao 'A<;iududdin 'Abdurra-
l_lm8Jn b . Al_lmad al-lg! (umro 756/ 1355.).
Autor je djelo počeo pisati u utorak 26. ~afar-a 1102. g. a završio u
s rijedu 6. gumrud-a II isre godine f 29. novembar 1690- 7. mart 1691. g.
(bilješka na kraj u djela, fol. 92.•).
24. I;IB.šiya 'ala Sarl_l ar-Risala al-'a<;iudiyya fi '1-wa<;t' R-2201
~_,fl <J '-!~l "lL..ji V' Js' ~l>
- isto kao prethodno djelo -
Lli 77;• 21 x 14,5; 15,5 x 8,5; 23 retka na stranici; ~~~ki ta'liq;
tekst komentara citiran sa qawluhu ! nadvučen crvenom hruJom; kus-
tode; papir tamnobijel, srednje debljine i gladak; tvrd kartonski povez
sa komim hrbatom i preklopom; na marginama bilješke.
Djelo prep~sano iz autograf.a. ~bilješka na ma11gini, fo1. 77.b)
25. Ha~la-i ma n~uma iLi Sarl;l 'alii. al-Luga al-mawsl1ma R-2161
bi 'š-šahidiyya "-!..aLJ4 4.;---)1 ;.all Js; if- ~}i:-- .1.-
L. 54; 20 x 15; 17,3 x 9,5; 25 redaka na stranici; turski ta'liq; p<r
glavlja djela - podjiljena po metrovima -.napisana crvenim mastilom;
tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; kustode; papir tam-
nobijel, srednje debljine ti gladak; tvrd kartonski povez sa kožrum hrbn-
tom i preklopom; na marginama bilješke pisane rukom prepisivača.

53
 !

Početak (Lb): :~JI

o,)/A> (.)~L;:. .."._,.~a.:.. ~Y.' ~J •V"'L...14.J,).}'.J U"'l::i'l .J.:)._,;. U"'l:;- U"'41

0 • ,~ji O-'.J~~ ~~O.J~.) ct: ~
Komentar djela »Tuhfe-i Sii.hidi«, perzijsko-turskog rječnika usti-
hovima, koji je napisao Ibrahim Sahidl-dede (umro 957/ 1550.). Ovaj
komentar se odnosi samo na metriku rjeČll!i.lm.18)
Autor j e djelo napisao u periodu Safar - Rabi' I 1110/1698. (ko-
lofon djela, fol. 54.6 ).
26. Halla-i m~11ma ili Sar}) alii. al-Luga al-maws111Illa R-635
bi 'š·Šii.hidiyy'a
~J.,hu 4 ~_,..,.,11 ~~ Js> c:r-.. ._,.:.:. . .
.. \.:.•, .L
~

- isto kao prethodno djelo -

L 40; 25 x 16,5; 18 x 8,5; 31 red na stranici; turski ta'li:q; naslovi
poglavlja ispisani crvenim mastilom; tekst osnovnog djela nadvučen
crvenom linijom; kustode; tekst uokviren linijom crvene boje; papir
tamnobijel, srednje debljine i gladak; tvrd kartonski povez sa kožnim
hrbatom i preklopom.
Prepis završen početkom Mu.l)armm-a 1141/ 1728. (kolofon djela,
fol. 40.•).
Vakuf 'O!ffi.an-efendi, profesora Sim-zađe medrese u Sarajevu
(fol. L•).

SUMMARY

Sheikh Yuyo, by the manuscripts of his works preserved up to

now, can be classed among the best-known scholar s from Bosnia and
Herzegovina that composed their w11itings in the oriental languages
(Arabic, Turkish, Persian) during t he Turkish Empire. His works from
different fields of science make him belong to the scholars well known
in the whole Empire in the second part of 17tb and at the b eginning
of 18th century. The greater number of bis works, written mostly in the
Arbic language, are being kept in Gazi Husref Bey Library in Sarajevo.
Out of 26 of those manuscripts, 13 are authographs, which shows that it
is impossible to bypass this Library when the studies of and the research
into Sheikh Yuyo's works are in quesllion. The more so since some of
his manuscripts are available only this library.

18) Primjerci rukopisa ovoga djela još se nalaze u Orijentalnom insti-

tutu u Sarajevu, br. 60 tPogl. H. Sabanović: Književnost ... , str. 409.) i u OZ
JAZU u Zagrebu, No. 1443 i No. 1992 (Pogl. M. ždralović: "Prilog ...", str. 130.).

54
 {,
' ;

Prva stranica djela

»Al-fawa'id al-'abdiyya«

..

'

Posljednja stranica ~jela

»Al-fawa'id al-'abd1yya«

• •• •' l
' ( ....-ll <K
~
 Prva stranica djela
»Mift!!.l;l al-bW?iil li mir'ii t al-' \!liiil
fi mirqiit al-WW?fil•

Posljednja stranica djela

»Miftiih al-b~iil li mir'iit al-'~01
· ff mirqiit al-wW?iil•
Zejnll Fajlć

BIBLOITEKA SEJHA ABDURRAHMANA SIRIJE SA OGLAVKA

- Prilog istoriji bibliotekarstva BiH u XVIII i XIX stoljeću -

U sicllillu bivšeg sarajevskog šeriatskog suda (br. 82, str. 83-87)

upisana je ostavština iza Abdtli'rahman Sirrije, naksibendijskog šejha sa
Oglavka kod Fojn!ice i pjesnika na našem i turskom jeziku. Iz popisa se
vidi da je iza sebe ostavio veliko .unanje, koje je procijenjeno na 79.044
groša. Među ovom imovinom popisana je i njegova biblioteka koja je
imala 94 naslova, odnosno 107 svezaka, u vrijednosti od 4.722 groša,
kao i dva mushafa u vrijednosti od 420 groša.
Iako je o ovom našem šejhu li pjesniku ranije pisano, mi ćemo
ovdje ukratko iznijeti njegove biografske podatke, a na kraju ovog rada
daćemo bibliografiju dosadašnjih napisa o Sirriji, te autore koji su obja-
vili njegove pjesme na srpskohrvatskom jeziku i rukopise u kojima su
sačuvane njegove pjesme. Postojli mogućnost da ima još rukopisa u
naši,m bibliotekama u kojima se nalaze njegove pjesme, ali ih mi do
sada nismo pronašli, pa će se vremenom, vjerovatno, još pronaći nje-
govih pjesama.
Abdurrahman Sirnija rođen je 1785. godine. Ocu mu je bilo ime
Mehmed, a djedu Fadlullah. U mladosti je učio u fojničkoj medresi, ali
je više nauke slušao kod šejh Husejna Zukića . Ovaj šejh uveo je Abdu-
rrahmana u nakšibendijski red i dao mu nadimak »Siri« (tajanstveni).
On je bio jedini njegov derviš. Poslije ženidbe sa Lejlom, kćeri Mula
Ahmeda, Sirrija je na svom imanju na Oglavku sam sagradio tekiju, po-
stao njen šejh i starješina, koju su posjećivali i bosanski namjesnici i
druge političke i naučne ličnosti njegova vremena. U narodu je prozvan
šejh Sikira, pa odatle potiče i današnja porodica Sikirić. Bio je učen,
blag i vrlo pobožan čovjek. Imao je svuda svoj~h drviša, među njima vrlo
učenih i močnih ljudi, kao što su bili sarajevski muftija Mehmed šakir
Muidović, mostarski muftija hadži Mustafa - Sidki Sarajlić, valija Her-
cegovine Ali Galib-paša Stočević, Husein-kapetan Gradaščević (koji je
bio na njegovoj s trani i uz njegov pokret) i drugi. Umro je 1263/ 1847.
godine. Iza sebe je ostavio dvojicu sinova: .Abdullatifa i Sakira i tri kće­
ri: Vasv.iju, Saćiru i Aišu. U tekijli ga je naslijedio šejh Abdullatif, nje-
gov stariji sin, a posl.ije smrti ovog, njegov mlađi brat Sakir.
Popis njegove biblioteke prenosimo, uglavnom, onako kako je
upis ana u sidilillu. Međutim, u popisu ima izvjesnih grešaka, što nam je
zadavalo malu poteškoću pri određivanju i identifikaciji djela prema iz-
vorima, pa neka djela nismo mogi niti pronaći u pristupačnim izvo!1ima

ss
 niti iz naslova odrediti njihovu tematiku. Imena komentatora, najčešće,
nismo mogli ustanoviti, jer j e na neka djela pisano više komentara
od raznih autora. Pored naslova OZillačen je broj svezaka, a ispod naslo-
va procjena i vrijednost knjige. Radni brojevi u ovom popisu su naši i
oni u sidžillu ne postoje. Pošto j e šejh S!irrija bio derviš, to su i njegove
knjige bile većinom iz tesavvufa. Uočljivo je da u njegovoj bilioteci naj-
više djela jednog autora ima od I smail Haqqi Brusevije, š to nas na-
vodi na zaključak, da su mu njegova djela bila omiljena literatura. Iz
popisa se, također, vidi da su te knjige bile na sva tri orijentalna jezi-
ka, pa opet zaključujemo da je on morao i poznavati dobro ove jezike.
Međutim iz popisa se ne vidi da je među ovim knj igama bilo -i nje-
govih pjesama na našem i turskom jeziku, osim ako one nisu bile na
papirima koje su navedene pod rednim brojem 52. Sve ove k.njige,
kao i knjige njegovili. sinova i unuka, na žalost, nastradale su i nestale
za vrijeme II svjetskog rata1)
I. _ 'i k .Jl)l [l J Rilh al- bayan. Komentar Kur'ana na arap·
\~ ..
skom jeziku. Napisao Isma:n Haqqi al- Brusawi, umro 1137/ 1724. O. M.
I, 28.
2. _ ~ ~ .JL..;~ Tefsir tibyiin. Komenta r Kur'ana. Iz naslova
. ... -
1• •
ne možemo odrediti ime autora, jer postoji više tefsira pod ovim na-
slovom.
3. _ 1 ~ ...?;:. ~.w! Memediyye šarhl. Komentar velike poeme
vjerskog sadržaja u kojoj je obrađena u smhovima islamska tradicija,
naročito u vezi sa Muhamed a. s. i a shabima, te islamske doktrine. Os·
nomo djelo napisao je Mul).ammad b . Salil:l b . Sulayman Yazigi Ogh1,
Yazigi.zade - Ibn ai-Katib, umro u Galipolju 855/ 1451., a ovaj komen-
tar gore spomenuti IsmaTI Haqqi al-Brusawi. HH II, 1618; O. M. I , 28.
4. 1 _, • ._.\;;j _,_,. M'arifetname Haqqi, enciklopedijsko djelo
- ~ ~ J

f•.
o tesavvufu, etici i drugim islamskim naukama. Napisao Say]) Ibrahim
Haqqi b. Derviš 'O!miin ai-Arzarilmi as- Sufi al-Hana fi, umro 1195/ 1780.
K. Dobrača I , l l.
5. _ t .ll:.:- ju_,;_,. ..:d.. Multaqa Mauqilfati. U sidžillu je ovako na-

\ A•
pisano. Medutim, u izvorima je I' j\j__,i_,ll ~_rl~ ~ l C::~':JI ~- ~.}
To je prevod i komentar na turskom jeziiku poznatom fikhskom djelu
M u l t a q a 'l - a b l) ur. Osnovno djelo napisao j e Ibrahim b .· Muha-
mmad al-Halabi, umro 956/ 1549., a ovaj komentar i prevod Mul;.lamm~d­
-efendi Mauqilfati, polovinom XVII stolj eća . K. Dobrača II, 1558.
1) Vidi: Mahmud Traljić, Sejh Abdurrahman Sirri bio je i - kaligraf.
Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ, god. XLI/1978,· br. l str.
~~ '

56
 6. _Y' ~ I.)"'Y\; Qimfis. Neki rječnik. Iz naslova ne možemo od-
t.·.
rediti na kojem je jeziku niti ime njegovog autora.
7. _ 1 ~ 0\p~ 0\Y-) Vjerov·a tno neko djelo iz stilistike u stihu,

'Cl
jer uizvorima nismo mogli pronaći ovakav naslov, pa nam je djelo ne-
poz.nato.
8. _ \ ~~ ~ Sarh fu!}ii~. Komentar tesavvufskom djelu ..Fu-

A•
!}fil? al- Hikem«. Osnovno djelo .napisao je Mul:J.yiddin Abu 'Abdull8.h
Ml!Qammad b . 'AJI, Ibn 'Arabi, umro 638/ 1240., a ime komentatora nam
je nepoz.nato. HH Il, 1261.
9. _Y' .W\.:.- ~ r,S::..J"' rf'
Sarh Sudi, 'ala Hiifi~. Komentar Hafi?Q-

A•
vom Divanu na turskom jeziku. Divan na per~ijskom jeziku napisao je
Samsuddin MutJ.ammad Hafi~ aš·S'Irazi, umro 792/ 1388·9., a ovaj Ko-
mentar Al:lmad Sudi al-Bosnavi, umro 1005/ 1596. HH I , 383-4.
10. \ . :. \~l....:;. :. Sarh šama'il-i šarlf. Komentar Zbirci ha-
- <.J-l_ .r' If Cf .
i.
disa »Sama'il-i šarif« o ličnostli i životu Božijeg poslanika Muhamed a. li.
Osnovno djelo napisao je Abu'Isa Mul:lammad b. ' Isa al-Tirm'i~!I, umro
279/892., a komentator nam je nepoznat. K. Dobrača I, 123.
ll. 1 • .4.? ..:..j, l. Tarikat - i Mul:lammadiye tergemesi.
- tS" U:,;> "': -J"
fCl
Prevod na turski jezik djela o vjerskim poukama i propovijedi iz Kur'-
ana i Hadisa. Osnovno djelo napisao je Mul:J.ammad b. Pir 'Ali al-Bir-
gavi, umro 981/ 1573.) K. Dobrača I, 268). Iz naslova jme prevodioca ne
možemo odrediti, pa nam j e on i nepoznat.
12._ 1 <.?_;;.J~~~ ~L....! Isma'Il Haqqi Pendi 'AHar šertJ.I.
,.
Komentar spjeva poučnog vjersko-moralnog sadržaja kojeg je na per-
zijskom jeziku napisao Fariduddin Mul:lammand b. Ibrahim al-'AHar, um-
ro 627/1229., a komentar na turskom jeziku napisao je Isma'Il Haqqi
al-Brusavi (v. tačku l.) Karatay t II, 2163.
13. _ 1 L>~:..:.;_;~ _,hl ..:;...~; Ruša.l].at li Tariq-i naqšibandi. Bio-
"\•
grafije nakšibendijskih šejhova koje je na perzijskom jeziku napisao
Husayn b . 'Ali al-va'i~ al-Kašiff, umro 910/ 1504. HH I, 903.
14. _ 1 ._,...6)1if 0 ts:_r.; TašritJ.at rin at-Tibb. Neko medicinsko dje-
A•
Jo o hirurgiji, od nama nepo~natog autora.

57
 l

15. _, ,;, JI 1"_ ~~ .)~.>V Sar}) divin ha4rat-i 'Ali al-mar4i.

-.> - u
".
Komentar Divanu pjesama od hazreti Alije, četvrtog hallfe. Komentator
nam je nepoznat.
16. _,. ~ _;. t.>P cf'
Sar}) ma!navr šarlf. Komentar tesavvuf-
t ••
skom dj elu koje je u stihovima na per-zijskom jeziku napisao Mavlana
Galiluddrn Muhammad b. Muhammad ar-Rumr, umro 670/ 1273., a ovaj
komentar, vjer~vatno, gore spOmenuti al-Brusavi. O. M. I, 29.
17. _ ' J> ~ t...... l'~~/ ~L:r tab al-}Jitii.b Iri Ismii.'H Haqqi.

Zbirka hotbi n a turskom jeziku mistnčnog sadržaja. Napisao spomenuti

al-Brusavr. (v. tačku l.) Qayl II, 292; Fliigel III, 481.
18. _ l J> ~ L...../ ;~ V
Sar}) kabii'ir Ismii.'Il Haqqi. Djelo na

'.
turskom jeziku o velikim grijesima, od istog autora. Fltigel III, 143.
19. _ 1 ·~.J. .~ Qa.slde-i burda. Pjesma u slavu Muhammed a. s.

'.
Spjevao Sarafuddrn Abu'Abdullii.h Mu}Jammad b . Sa'fd al-Bft~?irl, umro
694/ 1294. K. Dobrača I , 268.
.. . Sub}Ja-i ~byii.n. Arapsko-tursko-perzijski rječ·
20. _ ' .J l-P.__"
o
nik u stihu. Napisao Abu'!- Fac,l.l Mu}Jammad b . A}Jmad ar-Rumr, rodom
iz Bosne. K. Dobrača I, 381.
21. - 1 ~1_,;:1- 1 Jll.> Dalii'il al-l).ayrii.t. Zbirka sala vata. Sabrao, v je-

r•
rovatno, Mu}Jammad b. Sulaymi?.n al-Gaziili, umro 870/ 1465. K. Dobra-
ča I, 525.
22. _ ' ..,.J...$ Me}Jmediyye. I sto kao osnovno djelo koje je navede-

\ o.
no pod tačkom 3.
23. ~1 JW Gi.ilsLan. Djelo na perzijskom jeziku moralnodidak-

\O
tićkog sadržaja, protkano pncama, anegdotama i sentencijama. Napi-
sao Sayl). Abu 'Abdullah Mušrifuddin b . Muslihuddrn Sa'dr aš-Sirš.-
zi, umro 691/ 1292. HH II, 1504. . .
24. _ 1 •? Jyl LJ' Sar}J U~?iil-i 'ašare. Kom entar na turskom
\ .
jeziku djelu »Usuli ašare~ koje govori o uvjetima za prijem u derviš.ke
redove. Napisao gore spomenuti Ismii.'il Haqqi. O. M. I, 31.

58
 25. _' ,J,>y>': Ciicll. Vjerovatno zbirka pjesama od sarajevskog
\0

pjesnika Mehmeda Cohadžića-Džudije, umro u Travniku 1815. Hazim

Sabanović, Književnost Muslimana BiH, 552.
26. 1 ..._A....Y. u~- u~~ •J L...; Risii.Je-i l)ikii.yat l)a4ret,i YU.suf.

Vjerovatno priče o Jusuf pejgambe:rm.

27. _ 1 t.>P .v\.; u.;.i....- M'agiret nii.me Qonawi. Nepoznato djelo, od

nekog Qonevije.
'.
28. _' •=-: p .~ Qaside-ii munferige. Pjesma koju je, prema
o
većiniizvora, napisao Abu'l-Fac;U Yusuf b. Mul)ammad Ibn an-Nal)vi at-
-Tauzari, umro 505/1111. K. Dobrača II, 899,9.
29. - ·' ~~ J1-- ~10~.) Divii.n as- Sayyid Mu~tafii. Hll.šim.
o
Vjerovatno Divan pjesama, od nekog as-Sayyid M~tafe Hii.šima. U pri-
s-tupačnim izvorima nismo mogli pronaći ovaj Divan niti njegova au-
tora.
30. _' i')\.....'~1 ~ Huggat al-Islii.m. To je, vjerovatno, djelo u

usuli filcha ili ilmul kelama, što ga je napisao Mul)ammad Tii.hir b. Mu-
I:lammad aš-Sirazr, umro oko 1100/ 1688. Qayl I , 392; AM II, 301.
31 . _l ._jJ? (.)"'!_,>- Havii.s-i l)uruf. Risala o naročitim koristima
o
harfova (slova), od nepoznatog autora.
·- 32. _ \ ij.. ~ ~\.....; Risii.le-i 'ilm-i nugii.m. Risala iz astrologije.

~
od nepoznatog pisca.
33 . _ 1 ~Ul .jj. Tul)fe as-sii.likln. Djelo na perzijskom jeziku

\ .
sa područja tesavvufa o vjerovanju, ophođenju i etici. Napisao Sihii-
buddin Fadlullii.h b. Hasan at-Turbešti, umro 661/ 1262. HH I, 366; AM
II, 821. .
34. - 1 ..J.)
• JI .. IJ • 'lb.J ...:_,.) Wl ._,....._.:. Sams al-ma'ii.rif ve lati 'if al-
yu ........., J
o.
-'avarif. Djelo sa područja tesavvufa. Napisao ~mad b. 'Ali b. Yiisuf
a l-Qurešr al-Buni, umro 622/ 1225. HH II, 1062; Ahlvardt III, 4125.

59
 35. _ 1 ._.\j~ T'abirniima. Knjiga o tumačenju snova, od nepo-

r
znatog autora.
36. _ l o.:l_.r. .~ W.:l Def'a Qas1da-i burda. Isto kao pod br. 19.
\ .
37. _T JL"J 2 . ~ Tibdan r isala. Risala iz medicine, od nepozna·
tog pisca.
38. 1 . (' BergivJ. Ilmihal o akaidu i ibadatu na turskom j e2li-
- c.Sy ..r.
o
k'U. Napisao Bergivija (v. pod tačkom 11.) HH I, 850; Kar atay t I , 82.
39. . _ 1 ..:.. L-U .._!50 Tekmile-i nafaJ:liit. Dopuna djelu ~'il ..::...Lo....4.;
o.
Osnovno djelo napisao je 'AbdurraJ:lman b . Al).mad al-Gami, umro 898/
1492. Ovu dopunu ili komentar napisao je njegov učenik 'AbdulgafUr
al-Lari, umro 912/ 1506. Djelo sa područja tesavvufa, a obadva su na per-
ziskom jeziku. HH II, 1967., S II, 286., pri s tupačnim izvorima nigdje
ne nalazimo.
40. _ \ J i_,:.--1 Ustuvaru. Priručnik o islamskom vjerovanju, vjer-
o.
skom čišćenju i namazu, od nepoznatog pisca. K. Dobrača II, 1560.
41. _ 1 0l:....l.S' W.:l Def'a Giilistan. Isto kao pod tačkom 23.

\o
42. 1 . ., .1 Vaslle-i 'irfan. Neko nepoznato djelo, jer ga u
- l..h .>..f." ""':-'J

o
pristupačnim izvorima nigdje ne nalazimo.
43. _ \ Jl.;b J-.J
Remi Daniyal. Djelo li.z astrologije, prema pre-

'('
danju, od _Daniyal peygambera. HH I , 912; K. A. III, 2104.
44. -~ ;'U:.s- ~ - Pandi 'Attii..r. Spjev poučnog vjersko-moralnog sa-
. \ .
držaja kojeg je na perzijskom jeziku napisao Fariduddln Mul).ammad h
Ibrahim al-'AWir, umro 627/ 1229. K. Dobrača I , 271.
45. _' ili ..:t.:l Dln-'i tamam. Nepoznato djelo, od nepoznatog auto-
\.
ra.
46. _, ..:;..~WI (.~ Minhag al-'abidln. Djelo o p obožnosti, čistoći

60
duše i čistom životu, kao put u raj. Napisao Abu Hamid Muhammad b.
MuJ:tammad al-Gazalr, umro 505/1111. HH II, 1876. ·
47. ·-1 ~\)JI ~)':'J Vugube al~arli.'ib. Također nepoznato djelo,
o
od nepoznatog pjsca.
48. • c)\;...t.)~ Bahli.ristli.n tergemesi. Poučno-didaktično
- 1 .s' U:.J' •
v
djelo na perzijskom jeziku. Osnovno djelo napisao 'AbdurraJ:tmli.n b. AI:t·
mad al-Giimi, umro 898/1492., a ovaj prevod na turskJ. jezik, vjerovatno,
je od Sem'ije, umro 1000/ 1591. HH I, 256.
49. _ 1 y~l ~ Kašf al- J:tigab. Ovo je vjerovatno djelo sa
,.,
područja tesavvufa, što ga je napisao aš-Say}) 'Abdullah al-Hattalli.ni
ali·$iiff čija nam je biografija nepoznata. :gay! II, 3S8. Međutim postoji
ovakav naslov i prevoda »Fusus al- Hikema« na turskrl jezik, od Malka-
r a!I YaJ:tya Nev'i efendije, umro 1007/ 1598. Karatay t I, 157.
SO. -:-l lS" .U: -~.r' Sarf gumlesi. Neko djelo iz arapske gramati-
\ ·.
ke, od epoznatog pisca.
Sl. _l &U:)~ Halabi tergemesi. Djelo sa područja fikha.
y.
Napisao Ibrahim b . MuJ:tammad al-Halabr, umro 9S6/1S49., a prevod na
turski jezik je od nepoznatog .p revodioca. K. Dobrača Il, 1185, 1196.
52. e)~ f. JIJJI Avriiq-i perlšan. Nepovezani listovi nekog ili vi-

y
še djela.
53. _l <.>.;:>-1 AJ:ttari. Arapsko-tursk,j rječnik. Napisao Mu~~afa b.

t•
Sams uddin 'Ali ai-QaraJ:ti~arl al-Kitli.bevi al-AQtarl, umro 968/ 1560. HH
I, 31.
54. 1 . 1 , .; Qara Dawiid. Vjerovatno djelo iz dogmatike, što
-
. .
.).)>- .)~ 1.) OJ

A•
ga je napisao Qara Dawiid Izmili, umro 948/1541. K. Dobrača I, 68; O.
M. I , 399.
55. _ 1 "'!p J L....J Risala Qušayr.iyya. R.!isala o tesavvufu. Napi-

\"•
sao Abu'-l.Qasim 'Abdulkarim b. Havazin al-Qušayrr, umro 465/ 1073. K.
Dobrača I , 191.

61
 l

56. -(;fil ';>~.o t:? ...JL...; Risala-i Say{l Maula Ilabi. Možda je to ri-
f. •
sala »Maslak at- Talibin«, što ju je napisao Molla 'Abdullah Iliibi Naq-
šibandi, umro 893/1847. Spomenuta risala je sa područja tesavvufa. Ka-
ratay t I, 156, 1; O. M. I, 91.
57. _' ("~...~l ~_;. C:r Sar}). Sir' a al-Islam. Komentar djelu vjer-
...
sko poučnog sadržaja, izrađeno na osnovu sunneta. Osnovno djelo na
arapskom jeziku napisao je Mul).amrnad b . Abu Bakr Imarnziide al-Ha-
nafi, umro 573/ 1177., a kometator nam je nepoznat. HH II, 1044.
58. _l 41 L:.L..L Silsilname. Djelo na turskom jeziku sa područja

tesavvufa o lancu šejhova ili učenjaka, od nepoznatog pisca.

59. _' if"_;. u lt: .)I.)J Evrad-i Behii'I šarl).I. Komentar djelu iz te-

savvufa. Osnovno djelo napisao aš-Say{l Bahii'uddin Mul).ammad b. Mu-

l).ammad an-Naqšibandi, umro 791/ 1389., a komentator nam je nepoznat.
HH I, 200.
60. 1 . ,..J ..\.il • ~l e.!...; T/~ Sar}). T' alim al-muta'allim va Anda-

lusL Komentar djelu iz nauke o vjersko-moralnom odgoju J lijepom

,-ladanju u čenika. Osnovno djelo napisao je Burhiinuddin az-Zarnugi
oko 600/ 1203. (v. K. Dobrača I , 124), a ime komentatora nam je nepo-
znato.
Drugo djelo u ovoj zbirci je kratka risala o arapskoj metrici. Na-
pisao ju je Abu 'Abdullah Mul).ammad b. Husayn Abu'l-Gayš al-Anf?ari
al-Andalusi, umro 626/ 1229. K. Dobrača I , 241.
61. - ' 0:.~) Jiy · Al). val-i arba'In (ili Krk }).al). Neko djelo iz

hadisa ili fikha ili tesavvufa.

62. ' >---:""' 0~~; Divan Subl).L Divan pjesama na turskom jezi-

ku. Napisao Al).mad b. Mul).ammad al-Katib ar-Rumi, umro 1101/ 1689.

Ismail-paša, I;?ayl I, 513.
63. _ ' IŠ-j..\ ~1.c-J1 [j- Sar}). Asma-i al-l). usna. Traktat o tumačenju

Božijih imena, od nepoznatog pisca.

64 . .:ill ~ c...J Lugal N'imelullah. Perzijsko-turski rječnik. Napi-

sao Ni'metullah b . Al).mad b. al-Mubarak af?-Sofiyewi ar-Rumi, umro 969

/ 1561. Karatay t II, 2063.

62
 65. _, ~\lJ\.)\."; Rislla·i aufiq. Neka risala o vefltu (,nešto slično
e
gatanju ili bacanju bocke), od nepoznatog pisca.
66. _ \ ~)\).J \...o; Rdsi.la-i didiye. Nepoznata neka risala.

67. _\ ~l i.i~
• M'al'lifat an-nafs. Vjerovatno neko djelo iz tesa·
\.
vvufa, koje alJAttar (v. pod tačkom 44). spominje na početku svoga
djela Tedkire. HH Il, 1740.
68. _ \ ~l;\:$.. MutJ,tar al-fikh. Djelo o fikhu, što ga je napisao
,.
Abu'l-Fagl 'Abdullah b . Mal}.mud al-MaW?ili al-Hanafi, umro 683/1284. K..
Dobrača Il, 1118.
69. _ \ ~!; "':} Tergeme-i Tavaqib. Djelo iz tesavvufa na tur-
\.
skom jeziku. Preveo Derviš Mal}.mud Me!nevi-han, živio u XVI stoljeću.
Weisbaden, M. Gotz XIII 4, 141.
70. _:-, ;l."i~l lJ"_,..:. Sumus al-anvar va kunftz al-asrar. U sidžillu
Y•
je naslov pogrešno napisan. Djelo o slovima i njihoWI:n tajnama. Napi·
sao Abu 'Abdullah Mul).ammad b. Mul;lammad al-'Abdari at-Tilmš.ni al-
·Mililđ, Ibn al-Hagg, umro 737/1336. Dayl II, 57.
71. _, 44~;1.)""\ ,J\...o; Esrar name. Djelo sa područja tesavvufa, od

•
nepoznatog pisca, jer ovakvih naslova ima od više autora.
72. _ \ ~l ~ ;J L..; Risala min aH1bb. Risala iz medicine, od ne-

'1'
poznatog pisca.
73. .. ._.• 11 '"
-. <..>r
u- <..>;J.r r:r• Sarh. Sururi 'alii al-Matnawi.
- Komen-
'l"•
tar velike poeme Jz tesavvufa, oooje napisano na perzijskom jeziku. Po-
emu je napisao Galii.luddin ,Rumija (v. pod tačkom 16.), a komentar Mu-
~tafa b. Sa'biin as..Surllrl, umro 969/1561. Karatay p, 503, 526.

.
74. _ \ ......,1"...,..)'1 ,......1..)1 Adab al-asl:lii, Djelo iz etike, ashabima i
.
'r
njihovom vladanju od nepoznatog pisca.
75. _ \ ~\.i e)~.) Divin Nabi. Divan pjesama na turskom jeziku.

'.
63
 Napisao Y!isuf Nabi, umro 1124/ 1712. Karatay t Il, 2457.
76. _1 r')L.~I i....b.JJ. Rauc,ta al-islam. Djelo moralno-P<>učnog sadr-
o
žaja (etika) na turskom jemu. Napisao neki :Abidi, mvio u XV i XVI
stoljeću. Weisebaden, M. Gotz XIII4, 165.
77. _ 1 ~UJ I '-:-'1"1 Adab a Halibin. Djelo az et~ke, o vladanju

tl
učenika, od nepo:matog pisca.
78. ~p <.Yli.L.Ii.ld Zubda al-l;laqaiq šarl;J.L Djelo iz tesavvufa,

od nepoznatog komentatora. HH Il, 951.

79. _, ~l tf ~L,.,_, ~.) Diger risala-i min a~ tibb. Još jedna.

ni.sala iz medicine, od nepoznatog pisca.

1
"
80. - ~ (..)l,JJI ,:;."L,. lA,. JL.,.,_, Risala-i maqiimat Ewiliya CalabL
,
Nama nepoznato djelo.
81. _ 1 ,:,~l ~J'-' J L,.,_, Risala mawiyye al-l;litan. Nepoznato djelo.
,.
82. _ l ~WI ' c_'-- Sil;lal;l al-masabll;l. I ovo nam je nepoznato.
\0
83. _ l J.:>f .f~ J L,.,_, Risala-i gikr-i tewl;lld. Neka risala iz tesa-
o
vvufa, od nepoznatog autora.
84 . -1 .j J:"' JI...; R~siila-i siyer-<i nebi. životopis Muhamed a. s.,
\ .
od nepoznatog pisca.
85. - 1 ~1 ~ 1 al,Hi~n al-l;lal)ln min kalam-i sayyid-i
\0
al-mursalin. Zbirka molitava sabranih iz govora Božijeg poslanika. Sa•
brao Samsuddln Mul;lammad b. Mul;lammad Ibn al-Cazarr, umro 833/
1429. K. Dobrača I, 371.
86. - 1 ....,1; !J)l.l ~ Nal)ll;lat al-muliik name. Djelo na perzij-
~o

!>k.om jeziku o uređenju države. Napisao Abil Hamid Mul;lammad b . Mu-

l:lammad al-Gaza!I, umro 505/ 1111. HH II , 1958.

64
 87. _' .;:...~ 4.1;} Tergeme-i nafal)ii.t. Prevod na turski jezik
'(•
djela »Nafahii.t al-uns«. Osnovno djelo rna perzijskom jeziku napisao je
'Abdurral)mii.n b. ~mad al-Gii.mi, umro 898/1492., a ime prevodioca ne
možemo tačno odrediti. HH Il, 1985.
88. _ \ .;:..I.J~ M~tarat al-navii.zil. To je, vjerovatno, djelo o

o
hanefijskom fikhu. Napisao 'Ali b. Abli Bakr al-Marginii.ni al-Hanafi,
W11I"O 593/1196. K. Dobrača II, 1021.
89. _' AJ..;..J. Mehmediyya. Isto kao osnovno djelo pod tačkom 3
'f•
90. _ \ ~j J\....; Risii.la-i remi. Nek~ risala iz astrologije, od ne-
\
poznatog pisca.
91. 1 • • ~- · ll d).;:...\.,~ Hikii.yii.t :QI an-nun J:!ac;lrat. Priče o
- '----'.".- 'r 1.> ' -

:r
Hazreti Zin-Nunu.
92. _ 1 ~J .J~~.) Divii.n R\il:li. Divan ,pjesama na turskom j e-
f.
ziku. Napisao 'O!mii.n Rii}_li Bagdii.di, umro 1014/ 1605. Kartay t. Il,
2370.
93. _ l~ .,.l;~...._•.) Daf'a t'abir nii.me kablr. Veći svezak knji-
~ o
ge o tumačenju snova, od nepoznatog autora.
94. ~ l:-,..o .)l;._,l C: ~iji!l If ..:..Al Lugii.t min al-Our' ii.n ma'a Iršii.d-i

~ibyin. Rječnik Kur'ana sa poukom za djecu, od nepoznatog pisca.

Da bi bar približno sagledali koliko je u to doba knjiga cijenje-

na i kolika joj je bila vrijednost, navodimo cjenovnik pojedinih artikala,
objavljenih u novinama »Bosna«, br. 342, od 2. i 14. januara 1873. go-
dine. Cijene su navedene u vrijednosti para, a knjige u vdjednosti gro-
ša. Jedan groš vrijedio je 100 para.

65
 Predmet · oka :para I'r~dmet . oka .. para
hljeb kaplama l 100 maslo 1 480
hljeb somun 1 94 zej tin 1 480
hljeb bosman 1 78 kafa l 640
pšenica dob. 1 98 šećer 1 J40
pšenica srednja 1 84 pirinač l 160
pšenica najniža 1 80 meso· ovčije l 80
mlivo dobro 1 92 meso goveđe 1 80
mlivo srednje 86 so morska l 60

Napominjemo, takođe, da su novine ~Bosna« u to doba koštile l groš.

O šejh Abdurahman Siriji pisali su:

l. Dr Safvet-beg Bašagić, O BOSANSKOJ KNJižEVNOSTI. Boš-
njak - list za politiku, pouku li zabavu. Sarajevo, god. I / 1891; br. l,
str. 3-4.
2. Scheich Seifuddin Kemura und dr Vladimir ćorov:ić, Dicht.u n-
gen bosnische Moslims aus dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundert.
Šarajevo, 1912, str. 20-24.
3. Augustin čičić i dr Saćir Sikirić, Kroz tekije i samostane. Ne-
ke crtice s putovanja po fojničkom kotaru. Narodno jedinstvo, Sara-
jevo, god. III/ 1920, br. 266-271.
4. GAJRET 1903-1928. Izdao Glavni odbor. Uredio Hamza Huma .
Sarajevo, 1028.
5. Dr David Bogdanović, Pregled književnosti hrvatske i srpske
Knjiga I. Zagreb, 1932.
6. Mehmed Handžić, Književ;i,ni rad bosansko-hercegovačkih Mu-
slimana. Preštampano iz Glasnika Vrhovnog starješinstva islamske
vjerske zajednice. Sarajevo, 1934.
7. Hasan Kikić, Nekoliko svijetlih i nekoliko opskurnih imena u
bosansko-hercegovačkoj literaturi. Almanah savremenih problema. Izda-
nje kluba. Zagreb, 1936, str. 154-165.
8. Muhamed Hadžijahić, Hrvatska muslimanska književnost do
1878. godine. Sarajevo, 1938, str. 10.
9. Dr šaćir Sikirić, Tekija na Oglavku. Sarajevo. Gajret-kalendar
za 1941, str. 4251.
10. (Muhamed Hadžijahić), Aljarniado literatura kod Hrvata.
Hrvatska enciklopedija, sv. I , Zagreb, 1941, str. 300-301. ·
11. Mehmed Handžić, dr Sa6ir Sikirić: Pobožne pjesme (ilahije)
šejh Abdurrahmana Sirije. Prikaz. Sarajevo, El-Hidaje, god. V/1942; br.
7, str. 190-191.
Drugi prikaz od nepotpisanog autora objavljen je u >>Osvitu« god.
I/1942; br. 2, str. 6.
12. (Muhamed Hadžijahić, Književnost na arabici l aljamiado).
Enciklopedija Jugoslavije l. Zagreb, 1955, str. 144-145.

66
 13. Osman A. Sokolović, Pregled štampanih djela na srpskohrvat-
skom jeziku Muslimana Bosne i Hercegovine od 1878-1948. godine.
Separat iz Glasnika IVZ. Sarajevo, 1957, str. 69-74.
14. Dr Smail Bal.!ić, Aljamiado književnost u Bosni i Hercegovi-
ni za Vlrijeme Osmanlija. Godišnjak 1957. Musl<imanska biblioteka, knj. 4.
Wien, 1957, str. 20-33, te 82.
15. Ibrahim Kemura, Aljamiado književnost. Odjek VI-IX mje-
sec 1971. (u pet nastavaka).
16. Werner Lehfeldt, Ein Beitrag zur Erfoschungs des serbokro-
atischen Aljamiado-Schnifftums. Di.idost Forschungen XXVIII 1969, str.
94-122.
17. Smail Balić, Kultura Bošnjaka. MusLimanska komponenta.
Wien, 1973.
18. Salih Trako, Medžmua pjesnika Saklira. Anali Gazi Husrevbe-
gove biblioteke, knj. 11-111. Sarajevo, 1974, str. 109-123.
19. Džemal ćehajić, Vidovi stvaranja muslimanskih mistika pori-
jeklom iz 'Bosne i drugih krajeva Jugoslavije od XV do XIX vijeka.
Godišnjak Instituta za jellik i književnost u Sarajevu, Odjeljenje za knji-
ževnost, knj . III-IV. Sarajevo, 1974-75, str. 2337.
20. Mahmud Traljić, Sejh Abdurrahman Sirni bio je i - kaligraf.
Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ. Sarajevo, 1978; br.
l , str. 59-62.
21. Juzo Nagata, Materials on the Bosnian notables. Studia cul-
turae islamicae No. ll. Institute for the Study od fanguages and cultu-
r es of Asia and Afnica. Tokio, 1979.
22. dr Abdurahman Nametak, Hrestomatija bosanske alhamijado
književnosti. Sarajevo. >>Svjetlost«. 1981.
Pjesme na srpskohrvatskom je~iku šejh Sirrije objavili su:
Sejh Seifuddin Kemura i dr Vladimir Corović u navedenom svom
djelu.
Mehmed-beg Kapetanović-Ljubu šak, Istočno blago, sv. II. Sara-
jevo, 1897.
dr Firednich S. Krauss, Slavische Volksvorschungen. Leipzig, 1908.
dr Safvet-beg Bašagić, Popis orijentalnih rukopisa moje bibHoteke.
Glasnik Zemaljskog muzeja XXVIII, 1916, 3-4. Sarajevo, 1917.
Postoji separat.
Dr Saćir Siklirić, Pobožne pjesme (ilahije) šejh Abdurrahmana
Sirnije Glasnik islamske vjerske zajednice u Sarajevu, god. IX/ 1941 ;
br. ll, str. 332-354. i br. 12, str. 362- 373.
H. M. Džemaluddin Caušević je uz Gaševićev Mevlud redovno
štampao i šejh Sirrine pjesme.
Rešad Kadić, Pobožne pjesme bosansko-hercegovačkih MusHmana.
Sarajevo, 1969, str. 40-47.
Biserije. Izbor iz muslimanske književnosti. Odabrao a priredio
Alija Isaković. Zagreb, 1972, str. 238-241.

67
 Dr Abdurahman Nametak, Navedena Hrestomatija.
Rukopisi u kojima su do sada pronađene šejh Sirrine pjesme:
Muhamed-Enver Kadić, Tarih Enved, sv. 24, st·r . 198-199. i 200
- 202. sv. 26, str. 312. Rukopisi: R-3218, 3229 i 3239- sve u Gazi Husrev-
begovoj biblioteci u Sarajevu.

SUMMARY

Shaikh 'Abdurra.l;lman Sirriya, the dervish and the poet in Serbe-

-Croatian and Turkish, bequeathed a very large estate and a valuable
~brary. The library was estimated at 4, 722 units of the Turkish cur-
rency, plus two mushafs in the total valus of 420 units of money. This
paper briefly presents Shaikh Sirriya's biography a nd gives the list of
all the books (manuscripts) found in the liberary after his death toge-
ther with the names of their authors and the subject matters they treat.
The books the originals of which were not found in the library have
been listed according to the records of the former Is lamic law court
in Sarajevo (no. 82 p. 87) from year 1253/ 1847. The paper also contains
the vritings about Sirrya and their a uthors as well as the names of the
translators of his poems into Serbo-Croatian.

68
 .l..J: .J:lj;f.lh~ s.-!.!l.::t_;s,/2}
~· A•
!;,j)/JI.:;;: Cl 'Pt!
c::::s,....
o.
-

-hd
tf:::il.--.. J.A,_..J
\o ~ ••
.,
~~!tiu)
'o. f,
·tJ.,.
(..;_, ;.,. .L • •
~. Cl/,,).../,
..~> ~.'
' o •

• 'J popisa knjjga Sejh Abdurrahmana Sirr·ije,

Faksmu sid!il br. 82, str. 87.
 ·. ;

Fejzu•ah Hadžlbajrlć

NAJSTARIJi ORIJENTALNI RUKOPISI IZ PRIVREMENOG

INVENTARA GAZI HUSREVBEGOVE BIBLIOTEKE

Prije 7-8 godina priliv novih rukopisa u Gazi Husrevbegovu

biblioteku od Odbora Islamske zajednice sa područja srednje i zapadne
Bosne doveo je Biblioteku u dosta neugodan položaj. Po pravilima,
koja važe u bibliotekarstvu, nikakav bibliotečki materijal ne može se
smjestiti u magazin prije nego bude obrađen, to jest dok ne bude
inventarisan i ne dobije inventarski broj i signaturu. Kako se u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci radi na trećoj i četvrtoj knjizi Kataloga Biblio-
teke, ovaj novopridošli materijal nije se mogao uzeti u redovan rad,
jer su bibliotečki radnici angažirani na njemu.
Da bi ovaj novopridošli materijal bio koliko-toliko dostupan zain-
teresiranim, odlučeno je da se on uvede u privremeni inventar i da
dobije privremeni inventarski broj. Kako opet inventarski broj je
ujedno i signatura, tako su ovi rukopisi, poslije inventarisanja mogli
biti dostupni svima, koji su željeli njima se koristiti. Pri uvođenju
u ovaj privremeni inventar, rađeno je skraćeno tako da nisu uvođeni
svi elementi, koji se inače upisuj u pri normalnom inventarisanj u i
katalogiziranju rukopisa.
Posao na privremenom inventarisanju novopridošlih rukopisa na
jednom radnom sastanku kolektiva Biblioteke, povjeren je meni. Od
18. juna 1979. do 31. decembra 1984. godine u privremeni inventar
rukopisa upisano j e 1690 inventarskih jedinica sa 2209 naslova knjiga
i to: 1337 arapskih, 683 turskih, 51 perzijski i 137 alhamijado. Svi ovi
rukopisi uvedeni su u dvije knjige (sveska) privremenog inventara. U
prvom svesku ovog privremenog inventara rukopisa upisano je 1384
inventarskih brojeva sa 1782 naslova i to: 1046 arapskih, 574 turskih,
33 perzijskih i 129 alhamijado.
Iz prve knjige (sveska) privremenog inventara rukopisa odabrao
sam naj starije rukopise, zaključno sa završenom hidžretskom godinom
1000/1591, jer orijentalni ntkopisi imaju hidžretske datume. Staros t
naših najs tarijih rukopisa je po stoljećima ovako: iz VIII stoljeća po
Hidžri (XIV stolj eće po n. e.) 713/ 1313, 728/ 1328, 752/ 1351, 761/ 1359,
793/ 1390; iz IX stoljeća po Hidžri (XV) 813/ 1411, 814/ 1411, 826/ 1423,
855/1451, 859/1454, 876/1471, 882/1477; iz X stoljeća po Hidžri) (XVI)
921/1517, 934/1527, 937/1530, 944/ 1537, 948/ 1541, 949/ 1541, 950j 1542,
952/1543, 964j 1554, 971 / 1563, 972/ 1546, 975/ 1567, 978/ 1570, 979/ 1571,
980/1573, 981 j 1573, 997/ 1589 i 1000/ 1591.

69
 Kao š to se vidi, p rvi rukopis iz ovog popisa je star 706, a naj-
mlađi 396 hidžretskih godina. Ovak vih najstarijih rukopisa našlo se 35.
Mnogi rukopisi su oštećeni, pa nemaju početka, a n eki ni početka ni
svršetka, što stvara poteškoću kod inventa risanja i uop će obrade ru-
kopisa. Onda se ustanovi struka prema teks tu i upiše općenit naslov
(kitab o . . .), na p r. djelo o fikhu, djelo o historiji, djelo o arapskom
jeziku i sl. Prva početna riječ je djelo, a druga je struka. Ako rukopis
nije manjkav (nakis), onda je ob ično ime djela, a često i autora, utkan
u tekst s početka djela. Obično na kraju prepisivač spomene svoje ·
ime, zatim datum pisanj a ili prepisa a p oneka d i mjesto, gdje je djelo
nastalo iii prepisano.
Postoje i opća pravila (upu ts tva) kod pisanja djela . Tri su oba-
vezna a četiri uobičajena:
l. Besmela, spominjanje Božijeg imena,_
2. Hamdele, iskazivanje zah vale Bogu,
3. Salavat, izricanje blagoslova na Muhameda,
4. Povod pisanju djela,
5. Ime djela,
6. Struka (predmet),
7. Jedinka o kojoj se govori.
Ova pravila su vrlo korisna za svakog ko radi n a rukopisima.
Kitabu usu/i-l fikh
Autor: Ebu Mensur Muhamed b. Mah mud el-Maturidi, usuli fikh,
arapski, 25, 5 x 18,5. Prepisao Seid b. Abdu lah, godine 713/ 1313.
Iz Odbora IZ - Travnik.
E. M. 6. 36.
Drugi naslov:
Nilzajet u-1 k ifajeti fi dirajeti-1 hidajeti
Autor: Tadlu-š-šeria Omer b . Sadruššeria el-Evvel fikh, araps ki ,
24 x 17. Prepisao Muhamed b. Jusuf, godine 728/1328. '
Iz odbora IZ - Travnik.
K Il, 1012.
Komentar djelu El-Hidaje.
Petavai Kadihim, sv. JJ
~utor: _Fahrudin Hasan b. Mensu r el-Fcrgani cl-Uzdžcndi, fe tve,
arapski. Prep1sao Džami b. Sadi b. J us uf, godine 952/ 1545.
Vakuf Mir Ali paša, god. 1196/1781.
Iz Odbora I Z - Travnik.
K II, 1646.
Mushafi šerif. V. 20 x 19. Prepis iz god ine 761/ 1359.
Eš-$ifau bi-tarifi hukuki-1 Mustafa
Autor: Ebu-1-Ijad b. Musa, hadis, arapski, 20 x 15. Prepisao Emin
b Muhamed Tahir e l-Ba lis i, godine 793/1390.

70
 K I, 483.
(Prof. Muhamed Tufo, docent Više islamske šeriatsko-teološkc
škole u Sarajevu, jednoj grupi služalaca prevodio je ovo djelo 193(r..-
-19~8. godine po kućama. Bilo nas je 10-12 slušalaca i još sam ja
među živim. Rahmetli Tufo mi je nabavio i knjigu-rukopis, iz koje
sam pratio prevođenje. Taj rukopis poklonio sam GaziHusrevbegovoj
biblioteci.)
S erhu-l-Mevakif
Autor: Sejjid Serif Ali b. Muhamed el-Džurdžani, akaid, arapski,
22,5 x ,16. Prepis iz godine 913/1411.
Vakuf Fejzijje medrese u Travniku.
K I, 441, 443.
Kitabu-l-tekaddumeti fi-l-luga ili Lugati parisi
Arapsko-perzijski rječnik, 14 x 13. Prepisao Semsuddin b. Omer
b. Resul b. Suajb, godine 814/1411.
Poklon Muhamed ef. Tufe.
Tefsiru-1-Kllr'ani-l-ke;-im, od sure or-Rad do kraja. Tefsir, arap-
ski, 29 x 17,5. Prepis iz godine 826/1423.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Envaru-t-tenzil ve esraru-t-tevil, sv. I
Autor: Ebu Seid b. Omer el-Bejdavi es-Sirazi, tefsir, arapski,
27 x 17,5. Prepisao Abdulah b. Emrullah godine 843/1439.
K I, 156-172.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Mešarikll-l-envari-n-nebevij j t i 111 ill silzalzi-l-ahbari-l-M ustafevij jet i
Autor: Hasan b. Muhamed es-Sagani, hadis, arapski, 26,5 x 18.
Prepisano u Larendi (Turska) godine 855/1451.
Poklon Hadži Jakuba Memića iz Novog Pazara.
K I, 313-337.
Serhu feraizi S edžavendi
Autor: Tursum zade Sejdi, Uskudari, Seria tskonasljcdno pravo,
turski, 17 x 13. Prepis iz godine 859/1454.
K II, 1864, 1865, 1866, 1932-1.
Kitabu Sibevejh fi-n-nahv, manjkav
Autor: Ebu Bišr Amr b. Osman, zvani Sibcvejh, sintaksa, arapski,
20, S x 12,5. Prepisao Muhsin b. Mevlana Ahmed cl-Kamt:ri godine
876/1471.
E M, II, 1426-7.
Odbor IZ Sanski Most.
K enzu-d-dekaik
Autor: Ebu Berekat Abdulah b. Muhamed Muhafizuddin, sažet
priručnik iz fikha, arapski, 27 x 18. Prepisao Hasan iz Kastamunijc:
godine 882/1477.

71
 K II, 1215.
Iz Odbora IZ - Tr avnik.
Vevfiku-1-i najeti fi šerhi Vikajeti-r-rivajeti
Autor Džumejd b. Sandal, fikh, arapski, 25 x 18. Prepisao Musa
b. Salih godine 882/ 1478.
K II, 111 1.
Iz Odbor a IZ - Travnik.
Muški /ati Salt name
Perzijsko-turski rječnik, 14,5 x 13. Prepis iz godine 889/1484.
U uvodu se naglašava da j e rječnik sastavljen na ova četiri prin-
ci pa:
l. Perzijski infinitivi po a becedi bez upotrebe arapskih glasova
na početku (se, ha, zel, sad, dad, ti, ajn i gajn),
2. Pravila perzijske gramatike,
3. Vrste rij eči ,
4. imena (imenice izvedene iz infinitiva) .
Djelo je nazva no: Za mršenos ti iz Sah name.
Poklon Muhamed ef. Tufe.
EI-Kamzzsu-1-muhit vel-Kabusu-1-vesit
El-Kamusu-1-muhit vel-Kabusu-1-vesit
Autor: Mudžiddudin Muhamed b . J akub el-Firuzabadi eš-Sirazi,
Rječnik arapskog jezika, 28,5 x 18. Prepisao u Meki es-Sejid el-Bešir
Fethullah b. Arif b. Abdulkadir el-Hurmuzi godine 921 / 1917.
Vakuf za medresu.
Odbor IZ Mostar.
E M II, 1306-7.
E I-Diamiu-1-vedt.is ili El-F etave-1-B ezzazij j e
Autor: Hafisuddin Muhamed e\-Bezzazi, fetve, arapski, 26 x 17,5.
Prepis iz godine 934/ 1527.
K II, 1681.
Odbor IZ Mostar.
SeriJu kitabi Sibevejlz sv. II
Autor:
sintaksa, arapski, 21 x 14. Prepis iz godine 977/1569.
E M-2, 1306-7.
El-Faiku fi garib i-l-hadis
Autor: Džarullah Ebul-Kasim Mah mud b. Omer ez-Zamehšcri,
hadis, arapski, 25 x 14. Prepis iz godine 944/1537.
Arapska slova Bz do St.
K l , 53, 144, 150, 151.
1:.1-Matmubu fi šerhi-1-ma ksud

72
 Komenlar od nepoznatog autora, gramatika, arapski, 17 ,S x 12,5.
Prepisao Abdulah Fakih el-Konjevi godine 949/1541.
Bio vlasnik Besnali Husejn b . hadži Ibrahim.
E M n , 1808, Al., 6800.
El-Vafijetu šerhu-l-Kafije
Autor: Sejh Džemaluddin Amr Osman b. Omer lbnu-1-Hadžib,
sintaksa, arapski, 20,5 x 14,5. Prepis iz godine 950/1543.
E M n , 1370.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Serhu-l-esbab ve-l alamat
Autor: Burhanuddin en-Nefis b . Ivad et-Tabib Kermani, medi-
cina, arapski, 26 x 18,5. Prepis iz godine 952/1542.
Serhu Gulistan
Autor: Jakub b . Sejjid Ali, lijepa književnost, arapski, 21,5 x
15,5. Prepisao Saban b . Kurd godine 964/1554.
E M n, 1504, A M n, 346.
ElčiIbrahim pašin vakuf.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Risaletun muntavijjetun ala usul-id-din ve furuiha
Od nepoznatog autora, vaz, arapski, 19,5 x 20,5. Prepis iz godin~
971/1563.
Elči Ibrahim pašin vakuf za m edresu.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Mushaf, nepotpun
Arapski, 28 x 19. Prepis iz godine 971 / 1563.
Erebeune hadisen
Autor: Muhamed b. Ebu Bekr Usfuri, ha dis, arapski, 21 x 15,5.
Prepisao Muhamed b. Ali b. Mevlana Rustem godine 975/ 1567.
K I, 120, 369, 370, 371.
Elči Ibrahim pašin vakuf.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Envaru-l-aškin
Autor: Ahmed Bidžan, tesavvuf, arapski, 30 x 19. Prepisao Hasan
Abdulah, učenik Bali efendije Uskubi godine 972/1564.
Vakuf Hadži Ali bega Lakišića.
O M I, 16- 17.
Mefatihu-1-džinan ve mesabihu-1-džinan fi šerlti Sir'atu-1-islam
Autor: Jakub b. Sejjid Ali, vaz, arapski, 25,5 x 16. Prepisao Ali
b . šejh Husejn eš-Sirazi godine 978/ 1570.
E M n , 1044, AL, 1734.
Iz Odbora IZ - Travnik.
El-l najetrt šerhi-1-Hidajeti

73
 Autor: Ekmeluddin Muhamed b. Mal1mud el-Baberti, vaz, arapski,
27 x 19. Prepisao Muhamed b. Ahmed u Halebu godine 979/ 1571-. '
K II, 1014.
Iz Odbora IZ- Travnik.
Hašijetu ala tahriri-1- kavaidi-l-ma1ttikijjeti fi šerhi-š-Semsijjeti
Autor: Sejjid Serif Ali Muhamed el-Džurdžani, lagika, arapski,
21 x 14,5. Prepisao Ahmed b. Veli b. Sulejman godine 980/ 1573.
E M II, 1093.
Iz Odbora IZ - Travnik.
Hi:a11etu-l-fetava
Autor: Allmed b. Mul1amed el-Hanefi, fetve, arapski, 25 x 17.
Prepisao Mahmud b. Mustafa Podgradi (iz Podgrada) godine 981/ 1573.
K II, 1637.
Val-uf Ibrallim paše u Travniku.
S emu-1-h:i f i-t-zasrif
Autor: Saduddin Mesud b. Omer et-Taftazani, gramatika, arap-
ski, 15,5 x 10,5. Prepis iz godine 997/ 1598.
Jz Odbora IZ - Travnik.

SUMMARY

From the second half of 1979 to the end of 1984 Gazi Husrefbey
Library got about 1,500 codeces of manuscripts in Near Eastern lan-
guages. They all were to be inscribed in a temporary inve ntory becau-
se of the fact that the processing of the data on the manuscript hol-
dings of the Library has been underway and that two volumes of the
Catalogue treating certain branches of the Isla mic sciences h ave already
been p ublished. Most of the newly acquired codeces will be classified
in the Appendix to the Ca talogue of the Near Eastern manuscripts of
Gazi Husrefbey Library.
This paper contains the man uscripts copied before the year 1,000
A. H. (1660).

74
Fazileta· Cviko

O GAZI HUSREV-BEGOVOM VAKUFU U SLAVONSKOJ POZEGI

O djelovanju i životu Gazi Husrev-bega pisano je do sada vrlo

često; postoje dvije monografije, spomenica povodom četiristogodiš­
njice vakufa, te veliki broj manjih i većih studija.1) Na taj naoin je po-
znato, u glavnom, sve što se odnosi ·n a njegov život i rad, posebno za
vrijeme njegovog boravljenja u Bosni na dužnosti bosanskog sandžak-
-bega (1521- 1525, 1526-1534, 1536-1541. godine), kada je podigao svo-
je mnogobrojne zadužbine u Sarajevu. Međutim, nije poznato da je
on .p odigao i određene objekte u sklopu svog vakufa u današnjoj Sla-
vonskoj Požegi.2) Nešto bliže o ovome vakufu govore opširni popisi po-
žeškog sandžaka iz 1565. i 1579. godine.3)
Gazi Husrev-beg, uz kojeg se inače u ovom defterima ne spominje
titula Gazi, učestvovao je kao sandžak-beg Bosne u osvajanju Slavonije,
zajedno sa smederevskim sandžak-begom Mehmed-begom Jahjapašićem.
Uz pomoć vojske koju je doveo tiz bosanskog sadžaka osvojio je 1536.
godine sve utvrde i gradove uz Savu, pa dalje na sjever . Tokom 1537.
godine osvojen je veći dio Slavonije, a Husrev-beg je sa svojim trupa-
ma učestvovao i u bici kod Gorjana (9. oktobra 1537.), kada su ujedi-
njene trupe okolnih sandžaka pobijedile vojsku pod komandom austrij-
s kog vojskovođe Kacijanera. Ova je bitka zapečatila sudbinu Slavo-
nije .s) Husrev-beg je učestvovao i u daljim osvajanjima. Pomi..nje se kao
Wzrefflbeg lU pismu od 19. novembra 1540. godine, koje je ban Petar
Keglev-ić uputio kralju Ferdinandu, a u kojem ga obavještava o sukobi-
ma sa Turcima ·kod Đurđevca.6)

* * *
l) Mirza Safvet (Safvet-beg Bašalić), Gazi Husrev-beg (u spomen 400-
-godišnjice dolaska u Bosnu), Sarajevo 1907; Truhelka,_ Ciro, qazi Husrevbeg,
njegov život i njegovo doba, Sarajevo 1912; Spomemca _Gazt Husrevbegov~
če tiristogodišnjice, Sarajevo 1932; Radovi u Analima Gazi Husrev-begove bi-
blioteke IX-X, Sarajevo 1983.
2) Ovaj vakuf u Požegi samo spominje A. Handžić u radu Gazi Husrev-
begov vakuf na prelasku iz XVI u XVII stoljeće, Anali GHB IX-X, Sara-
jevo 1983.
:3) Basbakanlik Arsivi, I-istanbul, Tapu Defteri No. 351, Orijentalni in-
s1litut, TD No. 105 (tofokopije); BBA, TD No. 672, OI TD No. 10.
•) I. Mažuran, Požega i požeška kotlina za turske vladavine, Zbornik
•Požega 1227-1977«, Sl. Požega 1977, 163.
5) Isto, 164.
6) E. Laszowslci, Monumenta Habsburgica Regni Croatiae, Dalmatiae
et Slavoniae III, Zagreb 1917, 32.

75
 U istočnom dijelu Slavonije for m ira n je .početkom 1538. godine
požeški sandžak, a njegova se teritorija š irila i dalje, sve do 1552. go-
dine. Centar sandžaka postala j e Požega.
U prvom popisu ovog sandžaka iz 1540. godi?e Požega je upisana
kao varoš sa dvije skupine kršćana: džemat varoš t ~vrđave~. dak!~ pod-
!!rađe i džemat musellema.7) Mu sJ.imansko s tanovmštvo mJe uptsano,
~i ga' je, bez sumnje, bilo, kako u samoj tvrđav~, tako i u va~oši: v?j~
ska administracija, itd. Za p otrebe tog s tanovmštva tr eba lo Je podtćt
odr~đene sakralne i utilitarne obje kte. U ovom defteru takvi objekti
nisu izričito spomenuti, ali se, na p rimjer, po prisutnos ti imama vidi da
postoji bar jedan sakralni objekat islamske p rovenijencije.
Isti je slučaj i sa defterom iz 1545. godine.8) Nema upisanog mu-
slimanskog stanovništva, ali se u popisu uživalaca čifluka javlja je da n
hamrundži]a Memi. To je dokaz da u gradu pos toj·i bar jedan hamam,
za koji će se podaci naći tek u kasnijim p opisima.
U opširnom popisu sandžaka Požega iz 1565. godine do nesen je,
nakon popisa kasabe Požega, i pregled požešk ih va ku fa. 9) S ob zirom
na činjenicu da pregled vakufa susrećemo tek u o vome defteru, pita-
nje je kada je koji vakuf uspostavljen. Međutim, poš to se zna da je
Husrev-beg umro 1541. godine, onda je on upravo u tom periodu izme-
đu 1537--41. godine mogao da uspostavi svoj vakuf u Požegi. I s ti je
slučaj i sa vakufima Mehmed-p aše Jahjapa š ića, koji j e umro 1548. go-
dine, a popis njegovih mnogobrojnih uvakuflj enj a do bara, čij i s u p r i-
hodi bili namijenjeni zadužbinam a p odignu tim u Beogradu, na laz imo
također tek u kasnijim defterima. R azlog t ome je vjerovatno činjenica
da je ovo područje bilo u doba osnivanja tih vakufa j oš u vijek r a tno,
serhat, pa su u deftere uzisivani samo poreski ob veznici.
Međutim, 1565. godine Požega je bila kasaba sa osam musliman-
skih mahala i džematom kršćana varoši. U muslim a nskim mahalama
upisana je 471 kuća, a u kršćanskom džematu 75 kuća . S ob :l)irom na
činjenicu da je u kasabi brojčano daleko p r evla da lo muslimansko sta-
novništvo, bilo je neophodno da se pod ignu o bjekti sakralnog i utili-
tarnog karaktera, potrebni tom stanovništvu. Tu nezvaničnu obavezu
podizanja džamija, mesdžida, mekreba, banja, 1td. ispunjavali su poje-
dinci različitih kategorija, počevši od o n ih na naj viš im p oložajima,,
na primjer sandžak-bega (požeški sandžak-beg J ah ja-paša podigao je u
kasabi džamiju, Ulama-paša tekiju, pakrački mir-i liva Ferhad-b eg je
takođe tu podigao mekteb) do ljudi skromnih zanima nja, ali čija dje-
la nisu bila manje značajna (u Požegi su m esdžide pod igli j edan ter-
zija, zatim jedan pisar, itd.).
U Požegi je u s klopu svoga vakufa neke objekte p odigao i Gazi
Husrev-beg, koji je, kako je već rečeno, učestvovao i u n je no m osvaja-
nju. U navedenom defteru iz 1565. godine o ni su po p isani pod naslovom
Vakufi preminulog i od Boga pomilovanog H usrev-bega, n eka m u je ze-

i) BBA, TD No, 204, S. Musellemi - kršćanski pripadnici pomoćnih

trupa u osmanskoj vojci. Zauzvrat oslobođen i od plaćanja o d ređen ih poreza.
8
) BBA, TD No 243, OI TD No. l, 4.
9
) BBA, TD No. 351, OI TD No. 105, 14.

76
·m zfa')aka, u sam:C}j kasabi .Po.žega. Tu su 'se'·prl.je svega nalazili jedan
karavan-saraj i. jooa.n hamam, objekti kci]i su bili obavezno !Prisutni u
svakom· muslimanskom miljeu. Uz to je bilo uvakufljeno i 12 dućana i
v·i še "z~mljišta . ~a kuće. Prihod oci ·k aravan-saraja upisan je sijakatom,
a iznosio je 1100 akči godišnje. Na isti.'je način bio upisan i prihod 9d
banje, 12.000 a'kči godišnje. Dućani su donosili 120, a zemljišta 66 akči
'p rihoda godšnje.
. Nakon oveg popisa donesena je bilješka da je zemljište, na kojem
su ovi objekti podignut:i, ostalo napušteno nakon odlaska nevjernika
(kutfar-i h~ksardan hali kalip), pa je od strane mutevellije ovog vakufa
Katiba Alije zaposjednuta za vakuf. U to vrijeme, dok je mutevellija po-
žeškog vakufa bio Katib Ali, mutevelija Gaz.i Husrev-begovog vakufa u
Sarajevu bio je Murad-beg Tardić, koji je 1541-45. godine bio požeški
sandžak-beg. On je i u vrijeme vršenja te dužnosti vodio brigu o Gazi
~us'rev~begovom vakufu.
. . Ove su godine među stanovnicima Požege upisani jedan hamam-
d·žija i tri masera, dakle osobe koje su opsluživale hamam.
u· opširnom popisu ovog sandžaka ,jz 15i9. godine upisano je sa-
mo ·ono ·što se nalazilo u sastavu vakufa, bez naznake .p rihoda, dakle:
jedan karavan-saraj, jedan hamam, dvanaest dućana i sedam zemljišta
za kuće. 10) Ponovo se među stanovništvom javlja posluga hamama, s
''tim· što s u ove godine upisana dvojica hamamdžija i dva masera. In-
teresantno je da se ne spominju službenici karavan-saraja, mada se,
recimo, u istom defiteru, među s tanovnicima kasabe Dalj u nahiji Er-
dut spominje kao stanovnik Memi,karban-sarayi, iako se sam karavan-
-saraj u ovoj kasabi nigdje izPičito ne spominje.
Vakufnama za Husrev-begov vakuf u Požegi nije sačuvana, a va-
kuf nije mogao biti spomenut ni ~ t~i prethodne njegove vakufnarne11)
pošto su one završene prije n ego što je Požega pala u posjed Osmanlija.
Međutim, vakuf se još jednom spominje u opšimom popisu bo-
sanskog sandžaka iz ' 1604. godine. 12) u ovome je defteru doneseno s ta-
nj ~ , cijelog Ga.z,i Husrev-begovog vakufa, i to detaljno za bosans ki san-
· ~žak, dok je prihod za požeški sandžak naveden sumarno, a iznosio je
10.632 akče . . Detaljan popis je donesen u opširnom defteru požeškog
·s~ndžaka, koji, nažalost, nije sačuvan. Po · naslovu pod kojim je ovaJ
popis .va.ki.1fa donesen: Vakuf imareta, džamije, medrese, hm1ikaha, mek-
teba · i turbeta :pokojnog Husrev•bega vidi se da su prihodi ·i vakufa
iz Požege bili namijenjeni Gazi Husrev-begovim zadužbinama u Sara-
jevu.
Deset godina nakon Husrev-begove smrti jedan je njegov sluga,
odnosno pratilac - Ali, merdum-i Husrev-beg - uživao timar u po-
žeškom sandžaku. Timar mu je bio dodijeljen za vojnu službu.13)

1oy' BBA;'TD'' No. 672, OI TD No. 10, 38. .

ll) Vakufiui.me: iz 1531. godine za džamiju, hanikah, mekteb, imaret
i musafirhanu, iz 1937. godine· za medresu, te ponbvo iste godine za džamiju.
. . ·' 12) ·Apkani', Tli.puve Kadastro, TD No. 477, OI TD No. 203, 347.
. .. '!l)"BBA,"DT No·. 486, OI TD .No. 106, 38. Tiinar je iznosio 5999 akč i, a
sastojao se od prihoda sela Donja Svilna' kod Požege, te dijela prihoda čif·

77
 Iza toga duB niz godina nema spomena o Gazi Husrev-begovom
vakufu u Požegi. Susrećeno ga ponovo u jednom dokumentu iz šikajet-
deftera za 1675. godinu.14) Iz dokumenta se saznaje da je požeški kadija
Mehmed u ime požešl'ih građana poslao Porni predstavku o tome da
su hamam i karavan-saraj, ·koji su dio Gazi Lusrev-begovog vakufa u
Sarajevu, jako oštećeni i propali. Pošto se u gradu osjeća potreba za
tim objektima (ehali-i kasabanin i1ztiyaclari olmagla .. .), građani mole
da se poprave sredstvima tog vakufa. Sultan (Mehmed IV) upućuje
naredbu bosanskom beglerbegu i bosanskom muderrusu (?), te pože-
škom kadiji da se stanje ispita, pa da -se spomenuti objektri poprave.
Pošto se zapovijest upućuje najprije bosanskom beglerbegu, znači da
je tada požeški sandžak pripadao bosans·kom ejaletu, što je također
važan podatak.
Sultanova naredba je vjerovatno provedena u djelo; međutim,
građani Požege nisu se još dugo koristili ovim Husrev-begovim zaduž·
b inama, niti se vakuf koristio zakupninom od dućana i zemljišta. Na-
kon neuspjele opsade Beča 1683. godine, na ovim prostorima počeli
su sukobi širokih razmjera, koji su doveli do toga da je Slavonija 1688.
godine prvi put, a 1691. definitivno potpala pod vlast Austrije. Osman-
lije više nisu prelazili preko Save, a s njim je izbjegla i većina musli-
manskog stanovništva. Od objekata materijalne kulture, podignutih u
Hijeme stopedeset-godišnje osmanske dominacije, u Požegi nije ostalo
ni traga, a kako su i pisani dokumenti doživjelri istu sudbinu, teško je
kronološki pratiti nastajanje i trajanje određenih osmanskih institucija,
bilo koje vrste.

SUMMARY

During the Ottoman domination in Slavonia (16th and 17th cen·

turies) there existed Gazi Husref Bey Waqf in Slavonska Požega. From
the Ottoman real estate registries for the Sanjak of Požega for years
1565 and 1579 it can be seen that it consisted of a caravan-saray, twelve
shops and several builing plots. The income was meant for Gazi Hus-
ref Bey foundation in Sarajevo. The respective endowment charter (wa-
kifname) was not preserved. When Slavonia was occupied by Austria in
1691 the foundation ceassed to exist.

luka _grupe li<;:!': i čišluk.a M_ehmeda, sina Alijina, u granicama sela Donj-i
6latn1ć u nahiJJ Ravne. U nJegovom je posjedu bio <lo kraja 1572. godine
kada je pripao njegovim sinovima Bekiru i Mustafi. ·
"l H. G. Majer, Das osmanische Registerbuch der Beschwerden von
Jahre 1675, Band l, Verlag der Osterreichischen Akadem.ie der Wissenschaf·
tt:n, Wien 1984; uvod i faksimili dokumenata, dokument je na str. 52 a, br. S.
78
Muhamed Hadžijamaković

HADtl AHMED ASIMBEG MUTEVELić

Jedan od znamenitijih i zaslužnih mutevelija Gazi Husrevbegova

vakufa u Sarajevu bio je h adži Ahmed Asimbeg Mutevelić. On je sin
Me hme d Redžai ef. koji je vršio dužnost mutevelije Gazi Husrevbego-
va IVakufa od 1223-1247/1808-1831. god. Mehmed Redžai ef. je uko-
pan u groblju zvanom »Cekrekčinica« u Titovoj ulici (Veliki park). Na
dužnosti mutevellije ·naslijedio ga je stariji mu sin Mehmed Rezai ef.
i tu dužnost vršio od 1248-1269/1832-1852. godine. Mehmed Rezai ef.
bio je derviš Nakšija, ja'ko !pobožan i u narodu veoma 'cijenjen. Kao
mutevellija tbio je vrlo agilan, kao i otac mu Mehmed Redžai ef. Zad-
nje četiri godine života, spavao je na kožici.
Krajem maja 1'852. godine (1268-1851-52) zadesio je ovaj va-
kll!f i treći poža·r , a-li Me hmed Rezai ef. nije dospio da obnovi izgorjele
objekte, jer ga je ubr.zo zatekla smrt. Ukopan je u haremu Begove
džamije, 'kraj ulmnih vrata iz ulice Mudželliti.
Hadži Ahmed Asirnbeg je rođen 1240/ 1824. god. Bio je dobar ka-
ligraf i poznava-lac pisama, ornamenata i arabeski. Bio je na službi u
Gazi HusreV'begovu vak·ufu kao katib (pisar). Bavio se i .poezijom. Dr
Hazim Sabanović ga spominje kao pjesnika. 1) Pjevao je na turskom
jeziku. Pjeyao je i kronograme. U jednom rukQpisu-medžmui (<kodek-
su)2) nalaze se dvije njegove pjesme, kronogram koji je spjevao svojoj
sestri Fatimi i tri kit'e (faksimil l i 2) koje donosimo u prevodu:

Ja Rabbcna
Olakšaj nam naše želje ja Rabbena, ja Rabbena!
Tebi su poznate naše želje, svaki momenat je jasan, ja Rabbena!
Učini mi dobrotu da mirno umrem, ja Rabbena!
Sa [pOštovanjem sam posjetio. taj grob, ja Rabbena!
Pejgarnberov grob je nurom osvijetljen, ja Rabbena!
U njemu se osjeća džennetski miris, ja Rabbena!
Usli-šaj m oje želje tako Ti Tvoje ddbrote, ja R~bbena!
Naređen o j e, Tebi j e ,p oznat njegov ugled, ja Rabbena!
Ko me od m ojih s·lje dbenika posj eti, ja Rabbena!
Na Sudnjem danu 6u se z·a njeg ;zauzeti, ja Rabbena!

1) Dr. H .Sabanović: Književnost muslimana BiH na orijentalnim je-

zicima, s tr. 570.
2) Medžnua•kodeks se nalazi u fondu rukopisa Orijentalnog instituta
u Sarajevu, a vodi se pod brojem: 2932 (L 97b i 114b).

79
 Od Tebe se stalno nada Asim, ja Rabbena! Ja Rabbe:!a!
Grca u plaču, oprosti mi moje grijehe, ja Rabbena!

Sakija
KRčMARU! Napuni čašu pića da je ispijem,
Učini mi dobro, daj pića, žedan sam, da se .nau>ijem.
Ako mi daruješ pića o krčmaru,
Sa ljubavlju ću ga ispiti, da se potpuno zanesem,
Ako bih popio i kap pića o krčmaru,
Postao bih t\·oj bliski zaljubljeni'k i odani sluga.
Krčmaru! Kome god si darovao makar kap,
Ljubav ga je za tebe vezala, pa da i ja postanem tako vezani rob.
Muhamede! Počasti Asima iz svoje darežljive ruke,
Za ljubaY Vječno živog, daj pića da se naa>ijem.

Kronogram sestri mi Fatimi

Ovosvjetsku karpiju svatko mora napustiti.
Ovo prolazno ni Sulejmanu nije ostavilo vlast.
Srcem i dušom čini la je toliko ibadeta,
Dajući ot·por nasilju i nepravdi stekla je popularnost.
Njena nafaka (opskrba) je presječena, presjekao je Onaj, koji nafaku
daje.
Azrail ju je posjetio ·i uzeo emanet (dušu),
Sa tom plemenitom ruko m Fatima kći Mehmedova,
Prhnu i odleti, uz Božiju pomoć, u Džennet.
Asim izreće tarih, ali treba oduzeti dva .
. ieka Milostivi sa svojom dobrotom udijeli Fatimi Džennet!
1264/ 1847. god.
Kit'a
l kad bih sjedio na ovom svijetu u carskom dvorcu,
Grob je moje zadnje sjedište, neću vječno ostati na ovom svijetu.
Iako je moje srce na ovom svijetu bilo u okovima,
Ako se Allah smilu je, nema brige za ovo ovosvjetsko.

Kit'a
Znaj da se odjeća po običaju kroji od svakojakih s·kupocjenih tkanina,
To godi duši, ali znaj da su ćefini zadnja moja odjeća.

Kit'a
Bože! Od Tebe želim Džennet,
Moja nada su Tvoje riječi: »Ne gubite nadu!«
Tako Ti dobrote, Bože, smiluj se ti ~ podari mi!
A ja se stidim zbog svojih grijeha.
Kako se iz samih stihova vidi bio je dobar IPOZnavalac turskog
perzijskog jezika, a i poezija mu je išla od ruke.
Po smrti malodobnog sina Mehmed Rezai ef., Mehmeda, 1856.
god. h. Ahmed Asimbeg preuzima dužnost mutevellije po jednim izvo·

80
rima 1272/'1·8·5 5-56. a po drugim 1273/1856-57. godine. Vakuf je zate-
kao u vrlo te§kom stanju. Mnogi objekti su nastradali u požaru, a uz
to u vrijeme vladavine Omer <Paše Latasa oduzeta je desetina timar-i-
ma i .v akufu, koja je ranije oubirana od zemljišnih ,posjeda. Ti-me je
vakulfu nanešena veli•k a šteta i nastale su <POteškoće oko izdržavanja
pojedinih ustanova kao što su: imaret, musafirhana, medresa, Hani-
kah, mekteb, džamija. Naročito su to osjetili službenici. H. Ahmed
Asimbeg je odmah po preuzimanju dužnosti omutevellije <preduzeo ko-
rake da se vakufu vrati desetina. 1272/1855-56. godine uputio se u
Istambul i tražio da se sa'k~ljanje desetina u ra2doblju od nekoliko
godina vrati vakufu. Kada je za to dobio emernamu 1274/ 1857-58.
pristu'Pio je opravci objekata i kupovini nekretnina.
Hadži Ahmed Asim beg je bio jedan od najaktivnijih mutevelli-
ja Gazi Husrevbegova ;va~kufa. Unaprijedio j e vakufsk,u imovinu i va-
kuf !POdigao na zavidnu visinu, tako da mu nije bilo ravna u BiH .u po-
g ledu upravljanja. Već 1274/1857-58. ·god. obnovio je musafirhanu,
imaret i Hanikah. To se vidi iz kronograma, koji je napisan i isklesan
na kamenoj a>loči, veličine 40 x 75 cm, .u stihu .na turskom jezi-ku. Ova
ploča je prvobitno stajala iznad ulaznih .v rata musafirhane iz ulice
MudžeUiti. Sada se čuva u lapidariju Gazine medrese.3)
M. E. Kadić4 ) navodi da je ovaj kronogram napisao nepoznati
autor. Kronogram u prevodu glasi:
»Iozmeđu dobrih djela emira svih gazija,
I ovo j e jedno djelo od njegovih djela,
Asim se potrudio i sredstva utrošio,
I kod Hanikaha ljepšu musafirhanu podigao.
Nek se uvijek spominje ime Božije,
I dobrotvoru uči i poklanja Fatiha za njegovu dušu.
Izrečen je jedan dževher k:ronogram,
Sagrađen je veći i ljepši Hanikah od prvobitnog.
1274/ 1857-58 godine«,
Godina izgradnje musafirhane i Hanikaha izražena je u ovom
kronogramu u ebdžed hurufu u !POSljednjem polustihu, pa preračuna­
ta vrijednost daje navedenu godinu. U drugim izvorima kao godina
obnove spominje se 1276. godina.
Prvobitna musafirhana sagrađena je prije 1831. na zapadnoj
s trani džamije, gdje je sada sahat kula i imaret, a sastojala se od če­
tiri sobe ;za .goste i jedne sofe, a ispod tih prostorija bile su š tale za
konje putnika. Na ovom mjestu u drugoj polovini XVI vijeka sagra·
đena je sahat kula i imaretski han. H. Ahmed Asim beg je sagradio
musafirhanu na mjestu ,g dje se nala2ila kafana »Aero.plan« (sa /POgle-
dom na Gazi Husrevbegovu ulicu). Ova je musafirhana zatvorena od-
mah poslije ulaska Austrije u •B osnu 1878. godine.
P·rilikom obnove Hanikaha h. Ahmed Asim beg je sagradio teki·
ju-semahanu, 'koja je ujedno služila •kao učionica, zatim .predsoblje, so-

l) M. Mujezinov.ić: Islamska Epigrafika BiH, I, str. 300.

4 ) M. E. Kadić - Kronika, sv. 25, str. 225.

Sl
 bu za šejha, do nje dva bodili'ka sa po dvij~. sobe. . .t;ra d~oj strani .
bi'la su četiri hodnika sa po dvije sobe. Hodm~I su 1b~1 ~a ~vod,_ .a ·sob.e
su imale obični plafon. Ispred soba na drugoJ strarn biO Je tnJe?I s~
lukovima koje su nosili' kameni stubovi. n~·k.le pored semah~ne l ' še~­
hove so:be bilo je još dvanaest soba za derviše odnosno učeniđce. Ham-
kah je četiri 1p uta gorio: 1697, 1775, 1831. i 18S1. god.
H. Ahmed Asim beg je sagradio novu muvekithanu 1267/·1858-
-59. g. M. E. = KadićS) navodi tri ·k ronograma. Dva ~rono.gra~a _na-
laze se u Divanu Fadil paše Serifovića i njdh je obradiO M. MuJeZI;'lo-
vić.6) U oba ova kronoo-rama navodi se 1275/18·58-59. g. kao godina
izgradrrje. Dok u trećem"' kronogramu, ikoga je s-a stavio Salih ef. Hadž-i-
husejnović-Muvekit navodi se 1276. godina. Kronogram u slobodnom
prevodu glasi:
»Ovaj odabrani dobrotvor Husrev, zapovjedni·k gazija,
Sa svojim lijepim :zadui;binama, učinio je mnogo koristi.
Asim se odmah potrudio da se ova sretna muvekithana
podigne.
Rob Sidkija iz srca izreče dževher tarih. Neka duša
ispunjena nurom nađe mjesto u Džennetu
1276. g.«
Prema Muvekitu7) h. Asim beg je 1278/ 1861-62. godine irtgradio
uz muvekithanu vruće češme sa deset slavina i mal-u prostoriju, gdje
se za njih voda grijala, i time pružio olakšicu ljudima da se u zim-
skim danima mogu lakše spremiti za namaz, a da se ne izlažu nazebi.
Iz kronograma koji se nalazi u Divanu Fadif paše Serifovi6a, a
koji se odnosi na izgradnju, odnosno obnovu haremSJkih vrata .jz ulice
ćizmedžiluk, vidi se da su tu ranije •bila mala tijesna vrata. H . Ahmed
Asim beg je ta vrata zamijenio sa .novim širokim i viso'kim vratima
1278/ 1861-62. godine.
Prvobitna Gazi Husrevbegova bibliote·k a bila je u sastavu med:
rese i služila je za njene .p otrebe. Na inicijativu Serif Osman pašeB) h.
5) M. E. Kadić: Kronika, sv. 2S, str. 224.
6) M. Mujezinović: Islamska epigrafika BiH, knj. I, str. 301-302.
7) Muvekkit: Tarihi dijari Bosna, 1S4b.
8
) Topal šerif Osman paša imenovan je bosanskim namjesnikom 23. I.
1861. .god., a u Sa~ajev~ je došao 18. 2. 1862. god. Ovdje je ostao do 2S. S.
1869. god. Rođen Je u Jednom selu kod Smirne 1219'/ 1804-S. od oca hadži
Serifa_ge;- :-po završetk~ nauka služio je kao pomorski oficir, zatim je bio
u sl_uzb1 kod znamerutog ;Mehmed-Alije u Egiptu, potom kao valija u v.iše
~ilaJe~•. te kao ~eogradski muhafiz. Umro je u Istanbulu 1874. godine. Bio
Je ve~ki. p_obor~~ p'rovođenja_ reformi u Turskoj. U tome je u spijevao
zahvalJI:IJI:IĆl SVOJOJ spretnosti 1 sposobnosti. Za vrJjeme njegove vladavine
u Bosru Je _sprovede~ reforml!- ~amske voj ske, čiji je tvorac bio njegov
-se];u'etar Dzevdet pasa, a _on J~ Je sam sproveo u djelo. Osman paša je
sp]f.!vao 1281~18~5: godine Jedan kronogram od 27 stihova, pisan na
~~belom ~~Plrll: veličme SS_ x 84 cm., uramljen u staklenom okviru, pisan
lijepim ta lik p1smo~: Oyaj kronogram je čuvan u Upravi Gazi Husrevbe-
gov';l yakuf~, a kasruje Je prenešen u Begovu džamiju •i s ada se nalazi u
pr~elj!-1 mm~era. Os~an pa~a u ovom kronogramu hvali sultana Abdul•
-~Iza 1 ~ov~:m o ustr<;>js~vu !'uzamske vojske u Bosni. Kronogram je u pre-
\ ~U ObJa_vJO M. Mujezmov1ć u ANALIMA Gazi Husrevbegove biblioteke,
knj. VII .\ _VII~ s tr. 44-45. Muveldt ga je Albilježio u svoju istoriju mt
turskom Jeziku.

82
Ahmed Asim beg sagradio je 1280/1863--64. godine jednu prostoriju uz
samu džamiju ispod munare veličine 7 x S m. U nju su tprenešene knji-
ge .iz medrese 1863/64. g., što se vidi iz pečata koji je utisnut na knji-
gama, na ·k ome je urezana godina 1280. Tom prHikom je 1kreirano
mjesto bibliotekara, a nešto kasnije i njegova pomoćnika. Biblioteka
j~ iz ove prostorije preseljena u današnje ,prostorije 1935. godine, a
nešto kasnije ova je' prostorija .porušena.
Osim ovih prostorija !koje je sagradio u haremu, h. Ahmed Asim
beg· je sagradio irlmeđu Gazima i Muratbegova turbeta, sa prednje
s trane, sobu rza turl>edara.
U Sarajevu do 1283/1866. godine nije bilo bolnice. Bile su samo
ambul·ante. Te godine se pojavila kolera u Sarajevu i okolici. H. Ah-
med Asim ·b eg je !Pristupio te godine izgradnji dvije zgrade za mušku
i žensku bolnicu u Klićlik Katib mahali, današnja Halidbašića ulica.
Ova boLnica je otvorena 8. 10. 1866. g. Prvobitno je imala 32 kreveta.
U ovoj su bolnici IPriiOOni svi bolesnici .b ez ·r azlike na vjeru, i u naj-
više s~učajeva beS!IJlatno 'liječeni. Troškove bolnice snosio je Gazi Hu-
srevbegov valkuf sve do 1879. godine. Od 1879-1881. godine davala je
sarajevska općina vakufu 4:800 kruna, a Finansijska Ravnateljstvo za
BiH oprostilo đe vakuf od poreza ..na ove zgrade. Po okupaciji broj bo-
lesnika se stalno !POVećavao, a time i izdaci, pa je .početkom 1882. Ze-
maljska vlada preuzela ovu bolnicu, a vakuf joj je davao subvenciju

Prema podacima koje donose njegovi biografi Osman paša je učinio

mnogo dobra. On je bio posljednji veliki turski namjesnik u Bosni. Bio je
preduzimljiv, sam je gradio, a davao je i inicijative h. Ahmedu Asim begu
za obnoVu objekata, koji su stradali u požaru kao i za izgradnju novih
objekata od opće koristi.
Kukavica Mehmed paša, bosanski valija izgradio je na Baščaršiji
1166/1752. godine sebil To je bila četverouglasta zgrada sa kupolom, a na-
Ilazila se o1!Prilike na mjestu gdje -se sada nalazi tramvajska pruga. Ovaj
sebil stradao je u požaru 1268/ 1851-52. godine.
Neki Ing> Ešref je na tom mjestu, odnosno •n a tim zidinama, proši-
rlvši ih za 1,5 m. sagradio policijsku stanicu i time nanio velike nevolje
fadijf i putnicima, jer su ostali bez vode. Caršija se požalila Serif Osman
paši i on je 1286/1868-69. god. uklonio policijsku stanicu i na današn~e
mjestu izgradio zidani sebil sa kupolom i pokrio ga olovom. Kod Dervenije
ćuprije, u kožarskoj čaršiji, kupio je nekoliko dućana i na njihovu zem-
ljištu sagradio zgradu za policijsku stanicu.
U Cekrekčijinoj mahali prosjekao je novu ulicu od Baščaršije do
Mustajpašina Mejdana i dao joj ime »Nova Testa«. To je današnja Kočićeva
ulica 1li kako je u narodu poznata ulica Tellali. U toj ulici je k'1!pio deset
magaza sa petnaest dućana ispred njih i deset soba iznad dućana, sve pod
jednim krovom. Ove objekte je po njegovu odlasku iz Bosne, njegov opu-
nomoćenik prodao Gazi Husrevbegovu vakufu za vrijeme uprave h. Ahmed
Asim bega Mutevelića.
Godine 1282/ 1865. kupio je imanje od nasljednika lmar_etlić hadži
Atijje, kćeri Morića Alibega, koje se nalazilo dva km od SaraJeya. u sei~;~
Dolac. Tu je sagradio moderni ljetnikovac, u kome su se ~kuplJali učeru
ljudi i njegovi prijatelji. I ovaj je ljetnikovac prodat po nJegovu odlask'11
iz Bosne ,a kupio ga je Dedaga Cengić. .
Serif Osman paša je nastojao da unaprijecli zanatstvo .u Bosm. Do
1282/}865. godine nije bilo ni jednog muslimana o~ućara, pa je on poslao
dva mladića u Istambul da izuče kožarski i obućarski zanat.
Bio je veliki prijatelj sirotinje. Obilno ju je pomagao, a nekima je
iz svojih sredstava davao mjesečnu potporu.
83
 od 8.000 'kruna ,godišnje sve do 1894. gocline. Va'kuf je ovu bolnicu .ko-
ja je bila jedina u BiH izdrlavao iz svojih sredstava šesnaest godina,
a četrnaest godina davao subvenciju. U ovim zgradama bila je bolnica
do l. .j ula 1894. godine. U ~Zgradama bolnice prije d·rugog svjetskog
rata bio je smješten Gajretov muški konvikt.
Iz medžmue Uzunić Esad ef.9) saznajemo da je 1292/1875. go-
eline ustanovljeno mjesto drugog jmama Begove džamije i da je dozi-
dana munara i sahat kula za 5--6 metara, ustanovljeno je mjesto mu-
dž.evida (nastavnika za tedžvid). U počet~u se tedžvid predavao u dža-
miji, a kasnije je prebačen u medresu i uveden kao stalni !Predmet.
Za njegove tJiPrave je i džamija IPrebojena.
MuvekitlD) navodi da je 1292/ 1875. godine donešena »Hilkai šerif«
u Sarajevo sa velikom pompom. Ali Saib paša ju je dopratio iz !stam-
bula do Mitrovice, a odatle sa deset bataljona vojske i četrnaest ,p olj-
skih i brdskih topova Ib rahim !Paša do Sarajeva. Drugog šabana 1292/
1875. godine stigla je u Sarajevo, gdje joj je priređen veličanstven do·
ček. Na doče'k su izašli svi politički i vojni dostojanstvenici, narodni
pn•aci, ulema, narod, vojska i učenici do mjesta Hanić i Lipe iza Više-
gradske kapije u Sarajevu.
•Hrkai Serif« bila je umotana u svilenu i iskićenu bošću. Tako
umotana nošena je objema rukama izdignutim iznad glave, a pratnja
je, idući pješice, skrušeno, iskazujući dužno poštu, gromoglasno učila
tekbire i pratila je sve do Begove džamije. Tu je u turbetu Gazi Hu-
srevbega pohranjena u ,posebno izgrađeni stak!leni ormarić, koji je
okačen na zid prema jugoistoku (prema Kibli). Prenosi se da je svaki
sultan prilikom ustoličenja slao u Mekku prekrivač za Ka'bu i u Medi-
nu zastore na >>Revdai mutahheru« (Muhamed a. s. kabur). Novi prekri-
vač i restori su s tavljeni na mjesto starih, a ovi bi bili vraćeni u Is-
tambul gdje bi bili pohranjeni u !Posebne trezore na čuvanje i po :po-
trebi rezani na komade veličine 2 x l m 1 i slati u !POjedine pokrajine
i \·eća mjesta, kao što je to ovog :puta poslato u Sarajevo.
U to doba u Bosni su vladali nemiri i .pobune. Postoji mišljenje
da je Porta koristila ovu priliku, da ubaci ·v ojna pojačanja, a da to
ne bude tJiPadno i da ne izazove veće negodovanje masa.
Prema Medžmui Uzunića Esad ef. 11 ) hadži Ahmed Asim beg je
1285/ 1868-69. godine krenuo sa svojom majkom na hadž. A prema H.
Kreševljakovićull) hadž je obavio 1870. god. Dok je bio na hadžu na
dužnosti mutevelije zamjenjivao ga je rođak Asim ef. Uzunić koji je
postavljen za zamjenika hudždžetom od 20. oktobra 1869. - 14. redže-
ba 1286. godine. Koji je od ova dva podatfka otačniji, teško je reći. Uzu·
nić je rođak h. Ahmedu Asim begu, osim toga učestvovao je u njego-
vu radu i zamjenjivao ga, kada j e bio odsutan iz Sarajeva, IPa bi bilo
9) Uzunić Esad ef.: Gillšeni es'aclijja, koja se vodi u Gazinoj biblioteci
pod nazivom sidžil 127, L 44b i L 45a (nepaginirani).
10) Muvekit: Tarihi clijari Bosna, sv. IV, L 174 a i b.
11 ) Uzunić Esad ef.: Gillšeni es'aclijje (sidžiJ 127), L 44b i 45a (nepa-
ginirani).
12) H. Kreševljaković: SPOMENICA Gazi Husrevbegove četiristo go-
dišnjice, str. 135.

84
logičn~ da poznaje ž~vot i rad svog rođaka. •P rof. H. Kreševljaković je
01pet sakupljao podatke iz sidžila i drugih ,pisanih izvora i njegovi su
podaci pouzdani. Jedino bi se mogla ,p otkrasti greška onima koji su
mu sa turskog prevoditi. Ovo nije jedini slučaj neslaganja podataka 'll
godinama, koje nalazimo u !Pisanim i·zvorima. Obično su neslaganja rza
jednu ili dvije godine.
Do'k je bio na hadžu, obolio je, a:li je to lbila snošljiva bolest, pa
je po povratku nastavio sa radom. Međutim 1294/1877. godine osjetio
je veću malaksalost, 1pa je od Konaka ;zatražio odmor.
Godine 1297 /1•879. pojavio se ~požar i nanio veće štete vaJkufsk.im
objektima. I!Zmeđu ostalih objekata, tom prilikom izgorio je Đulov
han, koji se nalazio na mjestu današnje ~ade me drese i Islamskog
fakulteta. Đulov han je graničio sa Hani·kahom, a ulaz mu je bio iz
ulice Sarači.
Nakon ulaska austrijske ·Vojs'ke u Bosnu h. Ahmed Asim beg
odlazi u Turs'ku. Nakon nekoliko mjeseci vratio se u Sarajevo, prodao
ne9to imetka i sa familijom otselio u I stambul. Tu je živio par mje-
seci, ·k upio 1kuću u Karamurselu i tamo odselio. Međutim, tamošnja
klima nije mu .prijala, pa se vratio u Istambul. Dok je bio u Turskoj,
traženo je od njega da se odrekne tevlijeta (uprave vakufom) u svoje
ime i u ime svojih nasljednika. On na to nije pristao i 1300/.1882. go-
dine vraća -se sa IPOrodicom u Sarajevo i ponovo preuzima dužnost
muteveHije Gazina va'kufa.
Hadži Ahmed Asim beg Je učestvovao u mnogim borbama, 'koje
su se vodile protiv ustanika, a učestvovao je i u otporu austrijskoj
vojsci, koja je nadirala iz ,p ravca Donjeg Vakufa i Travnika. 1279/1862.
godine odlikovan je za junaštvo u borbi· sa Crnogorcima. 1283/ 1866. g.
dobio je orden »Medžedijje« V stepena, a 1285/ 1869. g. orden »Medže-
dijje« IV stepena. Godine 1866. imenovan je carskim :kapudžibašom.
Sva ova odlilkovanja dobio .je na preporuku Serif Osman paše, s ko-
jim je gajio izvanredne !Prijateljske odnose. 1282/1865. godine izabran
je od· naroda u ldarei medžlis (Upravno vijeće). Ovaj izbor potvrdila
je i ·P orta i imenovala ga članom •tog vijeća.
Dok Je !bio u Turskoj vakufom je upravljao Esad ef. U~unić, a
pomagao mu je dugogodišnji mutevellijin .pomoćnik Idris hafiz Trav-
ničanin, 'k oji je bio desna ~uka 1 h. Ahmed Asim begu i njegovim na-
sljednicima.
Zadnjih godina svoga života h. Ahmed Asim beg je radio .kao .j
u ~početku svoje uprave na obnavljanju v3!kiufskih objekata nastrada-
lih u požaru 1879. god. Nakon godinu dana po povratku iz Turske u
Sarajevo, boleSJt, koja se pojavila još do'k je bio na hadždžu, i cijelo
vrijeme tinjala, sada mu se pogoršala i prikovala oga ·za postelju. Ubr-
zo se 1preselio na drugi svijet 1301/ 1883. godine, a po Kreševljakovi-
ćull) 18. džumada Il. 1302. {4. aprila 1885), Pokopan je u Hemzaninom
groblju.

ll) H. Kreševljaković: SPOMENICA Gazi Husrevbegove četiristo go.

dišnjice, str. 136.

8.5.
 Imao je dva sina: Mehmed Behdžet bega i Hasan Hamdi beg~
Mehmed Bebdže beg je mđen 1858. godine. Za svoje uprave sagradio
je šadrvan i modernu zgradu 'la Gazin m ekteb (na prostoru tiu;gorj~log
Đulova hana) i do nje :zgradu 'la kiriju u današnjoj Titovoj ulici. Zgra-
da mekteba podignuta je 1887. godine. 1901. godine odre'kao se dužno-
sti m utevellije, a naslijedio ga je <brat mu Hasan Hamdi beg.

S U MMARY

Ahmed Asim bey Muteveli ć (1824-1885) was the manager (mutaw-

walli) of Gazi Husref bey waqf from 1856 to the end of his life. Alt-
hough in this !Period of time this ins titution suffered several damages
either by fire or for some other reason , under the management of Ah-
mad Asim bey it started flourishing. The buildings for the waqf h os-
pital and the library were built, the minaret was erocted, the mu-
waqqithane was founded etc. The valuable acquisi1ions of the waqf
of that time were a b uilding plot at Tešanj and several prof.itable bu-
ildings in Sarajevo.
Ahmad Asim bey Mutevelić also \vrote poetry in the Turkish
Jan",auage. Two of his tp oems, one chronogram and tlhree q it 'as a re
found in a codex which is kept in the Oriemal Institute in Sarajevo.
This paper contains their fascimiles together with the translation in-
to Serbo-Croat. The author also presents the basic data on rthe life
and work of this !earned and deserving citizen of S arajevo of h is
time.

86
 •
aldj Rukopis u
dž Ahmed Asim b eg·tMutevelić: o Rabbena i S ;-L
! avu, Codex br. 29j ,
tu u Sru·aJe 97b
H a Om
l
o
..
Jent alnomo
I nst1 u

•
 ... _.·..i
/.,
'

,... _,__ __ _
.. • , f")

Hadži Ahmed Asim beg: kronogram sestni Fatimi i tri ,Jdtee. Rukopi~S u
Orijentalnom tinstJitutu u Sarajevu, codex br. 2932, L 114b
JasOlinko ~~aoiDerović

NEKOLIKO KLASićNIH PO~ORSKIH ASTRONO~SKIH

INSTRUMENATA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ ~KITHANI
U SARAJEVU

(Prilog istoriji astronomije u BIH)

Potreba za tačnim vremenom pojavi1a se u Bosni i Hercegovini

sa prihvatanjem islamske religije i kulture.1) U novoosvojene krajeve
osmanska vlast slala je službenike koji su određivali ·tačno vrijeme
pet dnevnih namaza.2) Vremenom se i među domaćim stanovništvom
javljaju pojedinci koji ovladavaju tehnikom mjerenja vremena tj. ra-
dom sa odgovarajućim instrumentima. Većinom su to školovani ljudi
koji se nakon završenog studiranja u Carigradu vraćaju u Bosnu. Ste-
čena znanja oni p.renose na druge tako da se širi krug ljudi koji znaju
određivati vr.jjeme. Veliki b roj tih ljudi naučio je samo tehniku odre-
đivanja vremena, tj. samo tehničku stranu upotrebe osnovnog instru-
menta - mukantarat tahte (rub-ul mukantarat), ne znajući pri tome
ništa više o samom instrumentu (način konstrukcije, njegove druge
mogućnosti i tome !Slično) . Među takvima nisu bili rijetki čak ni ne-
pismeni.3) Pored određivanja tačnog vremena među domaćim stanov-
ništvom se javljaju i pojedinci koji prave godišnje kalendare - tak-
vime. Svakako je najčuvenij.i Mehmed Razi Velihodžić, za koga njegov
savremenik, ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija, kaže slijedeće:
»U matematici je bio brz i tačan. Svake godine bi na osnovu
kretanja zviježđa sastavljao takvime - kalendaTe, pa mu kao astrono-

I) I u ranijim periodima postojala je potreba za mjerenjem vremena.

Na dalmatinskoj obali sačuvale su se starohrvatske crkvice koje svojom
orijentacijom i arhitekturom omogućavaju određivanje kako dnevnog vre-
mena tako i pojedinih karakterističnih dana u godini (N. Gattin, M. Peja-
ković, Starohrvatska sakralna arhitektura, Zagreb 1982.). Sličnih crkvica
nije se u Bosni i Hercegovini sačuvalo, osim u temeljima ali je vrlo vje-
rovatno da je taj način određivanja vremena bio i ovdje poznat (vidi moj
prikaz gornje knjige u Archaestronomy, Vol. VI, N~ 1-4, University of
Maryland, Maryland 1983.). I određivanje vremena pomoću raboša - jedne
vrste kalendara zasigurno vuče porijeklo iz daleke prošlosti.
2 ) O. A. Sokolović, Pregled Stampanih djela muslimana Bosn~ i Her-
cegovine na srpsko-hrvatskom jeziku od 1878-1948. Dodatak: Tak'l'tm (Ka-
lendar), Glasnik VIS-a, Sarajevo 1959, str. 14 (separat).
3) Prof. Dr. Abdurahman Tupara mi je pričao da je njegov otac O?ada
je bio nepismen, naučio mjeriti vrijeme pomoću as_trol.ab-_kvact.rru:tta 1 da
je sve do rata obavljao taj posao u Donjem Vakufu tsklJUČtvo radi sevapn.

87
 mu nije 'bilo premca u Bosni. Učio je pred Begimanom, ali je 4 njega
nadmašio jer poznavaše još i perzijski jezik.« 4)
Vremenom se međutim, između takv.ima raznih autora pojavljuju
neusaglašenosti, što je dovodilo, .pogotovo kod vjerskih praznika (npr.
početak ramazana) do neugodnil1 nedoumica kod vjernika, što s u sa
svoje strane znale iskorjstiti razne grupe nezadovoljnika.5)
Kada narasle potrebe nisu mogli zadovoljiti ni pojedinci koji iz-
rađuju tal"Vime, dolazi do osnivanja muvekithana ili sahatnica koje
predstavljaju prve zvanične astronomske institucije u Bosni i Herce-
govini. Do njihovog osnivanja dolazi radi osiguravanja prvenstva u
informaciji o· tačnom vremenu molitve, koje je važan činilac u islam-
skom vjerskom životu, dakle, na jednom polju koje je veoma važno
za sval'U državnu upravu i njene institucije. U muvekithanama se po-
jedinci profesionalno zapošljavaju i njima je posao u muvekitbani
osnovno zanimanje za koje dobijaju platu. Za rad u muvekitbanama
određivani su najsposobniji pojedinci u praktičnoj astronomiji.

Sigurno je takođe, da je i »modernizacija« osmanskog društva

kod nas, to jest njegova »evropeizacija«, 30-tak godina prije pripojenja
Austro-ugarskoj monarhiji, jedan od faktora koji su doprinijeli osni-
vanju muvekithana.
Muvekithane su osnivali ili vakufi Jli bogati sultanovi namjesnici.
Obično je to bilo u rezidencijalnim mjestima ili većim gradovima. Za
sada se sa sigurnošću može govoriti o četir~ muvekithane, dvije u Sa-
rajevu i po jednoj u Mostaru 1 Banja Luci. O muvekithanama u Istoč­
noj Bosni možemo samo pretpostavljati sa manje ili više vjerovatnoće
(Tuzla, Gradačac).
U Sarajevu je prva muvekithana osnovana uz Carevu džamiju.
Osnovao ju je godine 1270 po H. (1853/54 A. D.) Huršid paša, bosanski
vezir, koji je odredio i vakuf za njeno izdržavanje.6)
U ovoj muvekitbani za prvog muvekita postavljen je Ali Fagi-
nović, poznat i kao vrstan kaligraf. Naslijedio ga je Salim Faginović
koji se za poziv muvekita osposobio u Carigradu. Muvek<ithana je ·r a-
dila do 1932. godine.7) Jedan dio instrumenata iz ove ustanove sačuvan
je i danas se nalazi u Gazi Husrev begovoj biblioteci. Među njima je
i j edna, rijetko lijepo kaligrafski urađena rub' tahta iz posljednje čet­
vrtine XIX stoljeća (autor Zuhdi Osman Bosnawi).
Drugu muvekithanu osnovao je Gazi Husrev begov vakuf. O nje-
nom osrrivanju sačuvana su dva kronograma u zbkci pjesama »Divan«
Fadil paše šerifovića.s)

4) Mula Mustafa ševki Bašeskija, Ljetopis (1740-1804), Sarajevo, 1968,

str . 246.
5) Poznate su diskusije o nepodudaranju takvima VIS-a i Narodne Uz-
danice sredinom četrdesetih godina. O tome vidi članke M. Kantardžića u
Glasnicima IVZ i VIS-a.
6) H. Kreševljaković, Sahat-kule u Bosni i Hercegovini, Naše starine, IV,
Sarajevo, 1957, str. 24.
7) H. Kreševljaković, navedeno djelo, str. 24.
t) M . Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga I
- Sarajevo, Sarajevo, 1974, str. 301-302.

88
 .Iz njih ·Se vidi da je muvekithana osnovana 1275. godine po H.
(1858/59 A. D.). Za prvog muvekita postavljen je Salih Hadžihuseinović.
Nakon. smrti (1888. g.) u muvekithani ga je naslijedio njegov sin Husein
·ova inuvek~thana sačuvala se do danas ali je izgubila funkciju
!'adi .koje 'je osilov~a. U njoj se čuvaju brojni stari instrumenti za
mj!'!rertje vremena i pomoćni pribor. Među tim instrumentima najpoz-
tutiji su· .svakako astrolab-kvadranti, u Bosni i Hercegovini poznatiji
pod nazivima r.ub' tahte, mukantarat tahte, iltife ili usturlabi.9). To je
:kombinacija. almukantaratnog kvadranta sa skalom za nejednake sate
sa prednje s trarie i sinus kvadr'anta (rub-ul-mugayab) sa stražnje stra-
ne. U Gazi Husrev begovoj muvekithani sačuvalo se pet kvadranata. 10)
Kao autori javljaju se Sidki Bošnjak iz 1778. godine (instnunent je
datiran prema gregorijanskom kalendaru ?), Muhamed AkiJ' iz 1228.
po H. (1813/14. A. D.), te dva kvadranta nekog autora koji se potpisao
samo kao Ali, ~z 1225. po H. '·(1810/ 11. A. D.) i 1224. po H. (1809/11.
A. D .. 11 ) Treba spomenuti i jedan obični kvadrant (satni) kojeg je autor
neki Mustafa, a potječe iz 1288. po H. (1871/72 A. D.).
Pored ovih .instJrumenata u muvekithani se nalazi još nekoliko vri-
j ednih instrumenata, kao što· su sklopivi sunčan i sat, gnomoni, libele,
prizma za umjetni horizont te jedan oktant i dva sekstanta. O ovim
posljednjim, u biti pomorskim astronomsk.i.m instrumentima, biće u
daljem tekstu nešto više riječi

*
• * *
Najs tariji ins tnunent za mjerenje vtsme nebeskih tijela (sunce,
zvijezde) u pomorstvu je astrolab. U upotrebi je bio sve do XVI sto-
ljeća. U XV stoljeću pored astrolaba upotrebljavao se i kvadrant. U
XVI stoljeću počinje se koristiti tzv. Jakovljev štap (croos s taff) koji
j e još od ranije korišten u astronomiji. Jakovljev štap krajem stoljeća
zamjenjuje Leđnji štap (back staff) zahvaljujući radu J . Davisa. Nje-
govim usavršavanj em nastaje krajem XVII stoljeća tzv. Davisov kvad-
ra nt (Davis' Quadrant). 12) Kako- je ovaj instrument bio nepraktičan za
manje geografske širine javila se potreba za pogodnijim i preciznijim
instrument1ma. Tako nastaju Godfrayev kvadrant (Mariners bow) i
Ncwtonov kvadrant, preteča Hadleyevog kvadranta ili oktanta koji se
pojavljuje polov1nom XVIII stoljeća, (opisan u Phil. Trans., a patenti-
ran 1734.), odnosno, nešto kasnije i sekstanta.

9) Mada je astrolab kao instrument poznat u Bosni i Hercegovini nije

do sada nađen ni jedan sačuvan primjerak. Razlika između astrolaba i
astrolab-kvadranta sastoji se više u obliku instrumenta, jer je i.."vadrant u
biti astrolab sveden na četvrtinu kruga.
tO) V.rijedne zbirke astrolab-kvadranata posjeduju još dr Muhamed Ha-
džijahić iz Sarajeva i Gazi Husrev begova biblioteka, a za sada su još poz-
nati primjerci iz Gradačca, Tuzle i Konjica. Sarajevski primjerci su katalo-
gizirani i ući će u do sada najveći pregled astrolaba: A. Brieux, F. Maddison,
Repertoire des Faeteurs d'Astrolabes et de leurs Oeuvres, I (Islam), Paris
(u štampi).
! ... ll) Jedan astrolab-kvadrant od istog autora čuva se u Gazi Husrev
-begovoj. biblioteci. Potječe iz 1245. godine po H. (1829-30. A. D.).
1 • , :. t) ,Jedan primjerak ovog tipa kvadranta nalazi se u Pomorskom mu-
:te:~u u Dubrovniku.
 Osnova oktanta izrađena je od drveta, vjerovatno ebanovi111e i
premazana zaštitnom bojom. Alidada j držači ogledala su od mjedi.
Skala za očitavanje izrađena je od slonovače i umsnuta u žlij.eb u drve-
nom luku. Od slonovače je izrađena i skala na verneru alidade. Ova
kombinacija materijala uobičajena je kod većine starijih aktanata. Ima
jedno pomično i dva nepomična ogled~1a i kom~let od tri s":jet!osna
filtra (tamni, crveni i zeleni) u četvrtastlm ramoVJma. NedostaJe Jedan
komplet filtera između nepokretnih ogledala. Za vi2~.iranje okom služi
jedan metalni diopter. Na njega je sa zadnje strane pričvršćen mali
zeleni filter. Drugi diopter nalazi se kod prvog nepokretnog ogledala.

O k t a n t (Sl. 1.)

Slika l.

Spoljašnje dimenzije oktanta su 351 x 283 mm. Poluprečnik luka

je 330 mm. Na luku je postavljena skala od = o· do 90' u 1ntervalima
po 5'. Između brojnih oznaka su podjele na stepene, a ovi su onda
podijeljeni na još tri dijela. Označavanje stepeni skale je udvojeno,U)
kako je to uobičajeno kod ovakvih instrumenata, tako da očitanje sa
alidade odmah daje visinu svjetla (sunca, zvijezda). To jstovremeno zna-
či da je najmanja podjela skale 10'. Na desnoj strani od nule nalazi
se šest, a na lijevoj od 90" dvanaest rezervnih desetminutnih podioka.
Skala za očitavanje na verneru ima dvadeset podioka. Njihova
veličinaodgovara veličini devetnaest podioka na skali luka. Odatle

U) Konstrukcija oktanta (odnosno sekstanta) zasniva se na slijedećem

optičkom principu: Kada se zraka svjetlosti reflektuje od dva o~ledala uza.
stopno, ugao između prvog i drugog smjera zrake (ugaona visma svjetla)
jednak je dvostrukom uglu između ogledala, tj. ugao a = 2P (vidi sliku).

90
slijedi da je tačnost vernera 1/2 minute, a tačnost određenja vlSlne
svijetla 1'. Za tačno .podešavanje vernera alidada je opremljena tan·
gentnim ~arafom.
Okta nt je vrlo dobro očuvan. Ima zaštitnu drvenu kutiju po obli·
ku vrlo sličnu samom oktantu.
Na sredini poprečne letve osnove oktanta utisnuta je koštana
p ločicana kojoj se može pročitati:

Na slici je SPNV putanja zrake koja se reflektuje od dva ogledala; n je

normala na ogledalo; NLP ~ ugao između dva ogledala, H - horizont;
S - izvor svjetla; v - vizir; (okular); a - ugao između normale na pok-
retno ogledalo i zrake; b - ugao između normale na nepokretno ogledalo
i zrake. Ugao između ogledala jednak je uglu između normala na ogledala
nKN. Kako je spoljašnji ugao jednak sumi dva nasuprotna ugla u trouglu,
slijedi da je:

s 'Q~
l~
, l -
\ /
\ /
\
/
' /
/
/
/
/
/
/

H
\
', \
' ..... \
\
',"h\\
..... \

.,!;...

'•

- iz trougla NKP- NKn = a - b(= ~)

. - ·. ~
J7
-iz trougla NVP- NVP = 2a- 2b. ( = a)
Dakle, ugao između prvog i drugog zraka (tj. ugao između horizonta
i svjetla) jednak je dvostrukom uglu između ogledala. Veličina tog dvo-
s trukog ugla direktno se očitava na skali (prema: A. N. Stimson, The
Sextant, Occasional Tehnical Paper N~ 3 (1975), National Maritime Museum,
London).
 »E BA- THET«.
Treće slovao u pr ezimeJm j e loše utisnu ta tako da se m ože čitati kao
R, L ili P. Sa za dnje strane oktanta n a desnom kraku isp od d ioptra
utisnuta je još j edna manja pločica od slonovače, a li prazna. Od sign a-
tura tu je još jedan monogram

ugravi ran na sredini skale na luku.

Ko s toj i iza ove signa ture n ij e pozn ato. E BA-THET-a n e ma m e-
đu autorima astronomskih instr umena ta u najobim nijem dje lu koje
tretira ovu problematiku, E. G. R. Taylora, 14) a ni u ostaloj pris tu-
pačnoj literatur i. Nije p ozna t n i saradnicima Odjela za astronomiju i
navigaciju Naciona lnog pomorskog muzeja u Londonu.15) Možda signa-
tura označa,·a nekog od raniji h vlasni ka il i prodavača .
Pn·i oktanti rađeni su isk lj uči vo od d r veta, uglavnom od m a ha-
gonija i ebanovine. Jeftiniji oktan ti imaju s ka lu urezanu na drvenom
luku dok oni luksuzniji na slonovači ili m jedi. Okta n ti od mjedi po-
činju se masovno upotrebljavati tek iza 1850. god ine. U .poče tku su
oktanti imali dijagonalnu skalu , a kasnije verne r. Do 1870. godine ko-

S e k s 1a n t (Sl. 2.1

Slika 2.
14) E. G. R. Taylor, The Mathema tical Practitioners of Tudor & Stuart
England, The University Press, Cambridge, 1954., isti, The Ma thematical
Practitioners of Hanoverian England 1714-1840, The Univer sity Press, Cam·
bridge, 1966.
IS) Za podatak ZJl.hvaljujem Ms Carole Stott.

92
rišten je tzv. tip vemera sa centralnom nulom, a nakon toga uobičajen
je tip sa nulom na desnoj strani. Skuplje verzije sa vernerom imaju
ugrađen tangentni šaraf za tačno podešavanje skale na verneru.

Iz ovih nekoliko podataka vidi se da naš primjerak spada u

skuplje instrumente. Može se okvirno datirati oko 1870. godme prema
opštem izgledu te uporedbom sa drugim instrumentima.1 6)
Osnova sekstanta izrađena je od mjedi. Na nju je sa donje stra·
ne pričvršćena drvena drška. Alidada i držači ogledala takođe su iz.
rađeni od mjedi. Na luku osnove ubačena je skala za očitavanje od
s lonovače. Od istog materijala je i skala .na vemeru. Ima jedno po-
mično i jedno nepomično ogledalo i komplet od tri svjetlosna filtra
(crveni, zeleni i tamni) u četvrtas tim ramovima. Za viziranje je postav-
ljen jedan dipter, ali čini se da nije originalan.
Dimenzije sekstanta su 275 x 245 mm. Luk sa skalom ima po-
luprečnik od 250 mm. Na skali je urezana podjela od o· do ns·p) sa
brojnom oznakom na svakih pet stepeni. Manja podjela je na stepene,
a ovi su pak podijeljeni na po 20 ll'Ilinuta (najmanja podjela skale 10').
Podjela nije baš najurednije izvedena. Skala za očitavanje .na verneru
ima 20 podioka (brojne oznake za S, 10, 15 i 20). Svaki ovaj podiok
je opet podijeljen na polovinu. Cetrdeset podioka na skali vemera od-
govara veličini 39 podioka na skali luka iz čega proizilazi da je tačnost
vernera 1/4 minute, a tačnost očitanja visine svjetla 1/2 minute. Alidada
je opremljena tangentnim šarafom.
Oktan je relativno dobro sačuvan. Nema zaštitne kutije.
Na sredini luka ispod skale ugravirana je jedina signatura na
ovom instrumentu:
"J B Le Roy Jersey«.
U pomenutom djelu E. G. R. Taylora ovog autora ne nalazimo. Le
Roy j e opšte ime i dosta je često. Powata je međutim, familija pod
ovim prezimenom čiji su članovi Pierre i Jul1en Le Roy poznati časov­
ničari.ll) Ovaj posljednji je imao četki sina - Pierre, Julien David,
Charles i Jean Baptiste.19) Možda se iza ·incijala »J B Le Roy« krije
Jean Baptiste.
J. Baptiste je rođen 1720. godine u Parizu. Clan Kraljevske aka·
demije nauka postao je 1751. Umro je 1800. godine. Nije dokumentovan
neki njegov doprinos na časovničarskom polju ali se bavio geodezijom,
mehanikom i fizi·kom.20) Kao geodet on je mogao posjedovati i jedan
seks tan t.
Prema gore navedenom ovaj sekstant bi mogli okvirno datirati
u drugu polovinu XVIII stoljeća, tačnije dza 1780. godine što nije u

16) A. N. Stimson, Jon Hadley and his Reflecting Quadrant, Occasional

Tehnical Paper N~ 2 (1975), Nazional Maritime Museum, London.
17) Uobičajena dužina skale na luku sekstanta je 120 stepeni.
18) E. G. R. Taylor, Mathematical Practitioners, 1714-1840, str. 226.
19) G. Brusa, C. Allix, Julien and Pierre Le Roy, Antiquarian Horology,
Vol. 7., N! 7, June 1972, str. 598--606 (separat).
20) Nav. djelo, str. 601.

!13
 suprotnosti sa opštim izgledom instrwnenta (dužina. skale, konstmk-
cija, veličina). To ne opovrgava ni činjenica da ovaj sekstant ima tan-
gentni šaraf koji je generalno usvoj en tek 1920. godine, jer je i ranije
bilo instlUlllenata sa ovim poboljšanj em (npr. Ramsdenov sekstant iz
1780. g.).
S e k s t a n t (Sl. 3.)

Slika 3.

Kompletan sekstant izrađen je od m jedi ali je premazan crnom

zaštitnom bojom. Trokutasta osnova ispunjena je mrežom u obliku
troliste djeteline. Na n ju je pričvršćena drvena drška. Skala na luku
i alidadi je od sreb ra. Na donjem dijelu alidade, ~znad skale postav-
ljeno je mutno st aklo. Na sredini alidade učvršćena j e, na osovinu
koja omogućuje pomicanje, poluga na čijem se kraju nalazi mali oku-
lar. On služi za preciznije očitavanje. Okular je takođe od mjedi. Ali-
dada je opremljena tangentnim šarafom. Sekstant ima jedno pomi čno
i jedno nepomično ogledalo. Ispred nepomičnog ogledala nalazi se kom-
plet od tri filtra kružnog oblika (ze leni, crveni i tamni) , a jspred pa-
rničnog komplet od četiri filtra u četvrtastim ramovima (zeleni, na-
randžasti, crveni i tamni). Na mjestu za viziranje nalazi se nosač oku-
lara promjera 20 mm. Uz instrument , u komple tu se nalaze još četiri
okulara, jedna željezna igla sa mjedenom glavom i mali okrugli kom-
pas. Svi okulari su od ispolirane mjedi, vrlo dobro urađeni kao uosta-
lom i sam sekstant. Cijeli komplet ima svoju zašt,itnu kutiju izrađenu
od lakiranog drveta.

94
 Spolj ašnje dimenzije seks tanta su 210 x 230 mm. Poluprečnik
luka je 193 mm. Na luku je postavljena skala, izvanredno precizno ura-
đena, od O' do 1SO'. Cifarske oznake nalaze se na svakih lO'.Svakih
S' označeno je malim rombom, a manje podjele - za 1' , 30' i 10', ozna-
čene su oPticama (najmanja podjela skale je 5'). Na desnoj strani luka
nalazi se S, a ma lijevoj 10 rezervnih stepenih podioka. Skala na ver-
neru ima deset podioka označenih sa t. 2, 4, 6, 8, 10. Svalci ovaj podiok
je podijeljen na dva dijela, a zatim opet prepolovljen i na kraju podi-
jeljen na tri dijela tako da ukupno ima 60 podioka. Njihova veličina
odgovara veldčini 119 podioka na luku što znači da je tačnost vemera
1/ 12' (S"), a tačnost određenja v.isine svjetla 1/6' (10").
Jedna signatura nalazi se na skali. Lijepim slovima je ugravirano:
>>Negretti & Zambra, London«,
š to omačava firmu koja je izrađivala ovu wstu instrumenata. Njeni
vlasnici su bili Henry Negretti (ili Enrico Angelo Ludovico Negretti)
i Joseph Warren Zambra, a djelovali su u drugoj polovini XIX sto-
ljeća.21) Interesantno je da firma i danas postoji ali ne proizvodi opti-
čke ' instrumente nego elektroničke sklopove. Starija dokumentacija o
trgovačkim odnosima više ne postoji tako da nije bilo moguće utvrditi
kako j e išla kupovi na ovog vrijednog seks tanta.

Slika 4.
Dr uga signatura nalazi se na jednom od okulara. Ugravirano je
pre21ime Kasumović (Sl. 4.). Sva nastojanja da o njemu ne~ to više saz-
nam ostala su bezuspješna.
21) E. G. Taylor, Mathematical Practitioners, 1714-1840, str. 441 i 476.

95
 '
Bliže datiranje ovog instr umenta može se izvršiti samo poređe­
njem sa sličnim modelima koji su se proizvodili u Engleskoj.22) Po torne
bi se naš sekstant mogao smjestiti u vrijeme nešto prije 1900. godine.

Um j e t n~ h o a· i z o <11 t (Sl. 5.)

Slika 5.

Sastavni dio pribora jednog od ovih inst rumenat a je i »umje tni

horizont«. Ovaj pomoćni pribor se i u potrebljava isključivo na kopnu
jer zbog ljuljanja mora n ije upotrebljiv na brodu. Izrađuje se u dV'iJe
varijante, ili kao posuda sa živo m 1li kao mali tronožni stalak sa crnom
planparalelnom pločom koja se može postaviti u horizontalan položaj .
Primjerak iz zbirke Gazi Husrev begove muvekithane sastoji se od
konkavne metalne posude u drvenoj kutiji, male drvene boce za smje-
štaj žive i prizme sastavljene od dva s takla u m e talnom ramu. Svi
dijelovi su izrađeni vr lo kvalitetno i smješ teni u zaš titnu kutiju. J edna
ovakva prizma za umjetni horizont nalazi se u Pomorskom muzeju u
Splitu. Nema nikakve signature tako da je i porije klo i vrije m e izrade
nepoznato.

22) Collection Leonard Linton, izdanje A. Brieux, Paris, 1980, str. 80-81.

96
 ;o :··.
* *
Mada je obrada ovih pomorskih instrumenata iz Gazi Husrev
~?egave muvekithane data na ovom mjestu dosta manjkavo, ipak se iz
samog njihovog postojanja mogu izvući dva osnovna zaključka.
. . Rrvo, da je i pored konzervativnosti islamske nauke u posljed-
njim stoljećima osmanske uprave u našim krajevima, pa samim tim i
astronomije, .postojala komunikacija sa naprednijom Zapadnom Evr~
pom u izvjesnom ali ne tačno određenom vremenskom trajanju (što
se · vidi iz posjedovanja različitih instrumenata i po tipu i po vremenu
nastanka). Kada su ·kupljeni ovi vrijedni instrumenti koji su u svoje
vrijeme bili zasigurno vrlo skupi, nije moguće tačno odrediti. Takođe
se ne zna ni ko ih je kupio, ni gdje, ni da li je neko u tome posre-
dovpo. Od davnina su postojale jake trgovačke veze Bosne i Hercegovine
sa Dubrovnikom, a i sa drugim dalmatinskim gradovima. Na ta i mnoga
druga zanimljiva pitanja (npr. ko je upotrebljavao te instrumente -
naime, kao muveki't u Gazi Husrev begovoj muvekithani nije radio Ka-
sumović) odgovor bi se mogao naći u poslovnim knjigama Gazi Husrev
begova vakufa iz tog ·p erioda. Međutim, istraživanja u tom pravcu su
gotovo bezizgledna s ob1lirom na današnje stanje vakufske arhive.
Drugi zaključak koji se može izvesti iz postojanja ovih instru-
menata je u vezi sa njihovom namjenom. Oni sigurno nikad nisu bili
isključivi i jed!ini instrumenti za tačno određivanje vremena. Rub' tahta
je bila i ostala najomiljeniji instrument muslimanskih praktičnih astr~
noma. Za to imamo i jedan posredan dokaz. Naime, neposredno p~
slije .Drugog svjetskog rata M. Pašić, inače muvelcit u Gazi Husrev be-
govoj muvekithani, prevodi djelo Rub' ul mukantaro, autora Ahmed
Zija ibni Rize o osnovama upotrebe i konstrukcije rub' tahte.23) Oktant
i sekstanti su vjerovatno bili pomoćni instrumenti kojima se mogla
brže izmjeriti visina sunca za dnvenu upotrebu, dok je za ostale p~
trebe i dalje ostajao astrolab-kvadrant kao nezamjenjiv instrument iz
jednostavnog razloga, da navedem samo jedan primjer, j er sekstant
nema liniju za jutarnji i večenji sumrak, istočni horizont za kraj sa-
haha, zapadni hor.i zont za akšam itd.
Ova tri instrumenta, mada ovdje predstavljena u onolikom obi-
mu koliko su to mogućnosti samog materijala i dostupne literature
dozvoljavale, ipak značajno upotpunjuju instrumentarij bosansk~her­
cegovačkih astronoma, a samim tim obogaćuju i našu astronomsku (i
naučnu) baštinu.

, . 23) Ovaj prevod nalazi se u Gazi Husrev begovoj muvekithani. Pisan

Je rukom u školsku svesku. Koliko je meni poznato to je jedini prevod
nekog djela o astrolab-kvadrantu na srpsko-hrvatskom jeziku.

97
 1

SUMMARY

~bout the middle of the last century, a muvekithana or place

~vhere mstruments for time measurements are kept, or . sahatnica as
1t was also called (from Arabic/Turkish »sahat« meariing >>hour« or
»clock«) was established in the-then provdnce of the Turkish Ottoman
Empire Bosnia and Herzegovina .. Actually, more than one were establi-
shed. They were thus the first official astronomical institutions in
that region of the Ottoman Empire. The first muvekithana or sahatnica
(pronunciation: »Sahatnitsah« with the stress· on the first »a«) in Sara-
jevo was established in 1270 according to -the Muslim calendar (AD
1853/54). The second Muvekithana was established by the Gazi Husref
Bey's Vakuf (Vakuf=akin to trustees, or board of trustees). There
are two chronograms still extant in the colection of poems "Divan« by
Fadil Pasha Serifović. It is quite easily wol'ked out from the chrono-
grams that the second insti•t ution was established in 1275 according
to Muslim calendar (AD 1858/59). The first title of the muvekit (or
approx. keeper of the institution) was given to Salih Sidki Hadžihu-
sejnović. Muvekithana or the institution has survived to the present
day but has lost its onigina! function. lt has numerous old instru-
ments for time measurement and ancillary equipment. The best-knowri
instruments are doubtlessly astrolab-quadrants, here in Bosnia-Herze-
govina better known as »rub ' tahta«, "mukantarat tahta«, »iltife« of
»usturlab«. In the last word one can easily glean -the root of the "astro-
lab« word.
Apart from them, the muvekithana keeps several more valuable
instruments like a folding (collapsible) sundial, gnomons, spirit levels,
prisms for creal!i.ng an artificial horizon, one octant and two sextants.
The last three instruments mentioned here are especially interesting.
The base of the octant is made of wood and has a protectlve
layer of varnish. The so-called "alidada« and the mirror holders are
made of bronze. The scale for read out is made of ivory. There are
one mobile and two fixed mirrors as we! as a set of theree filters.
The outer dimensions of the octant are 351 x 283 millimetres. The.
arch of the instrument has a scale starting with o· and ending with
90". The »alidadau has a tangential screw. In the middle of the cross
bar there is a bone tablet or little plaque. One can read the following
letters: »E BA THET«. The third letter in the surname is incomplete
and could mean either 'R', 'L' or 'P'. There is also a monogram 'BR',
engraved in the middle of the arch scale. It is not known who is hidden
behind this sign.
The first sextant in ·t he colection is completely made of bronze.
The read out scale is made of ivory. There are one mobile and one
fixed miror and a set of three filters. The outer dimensions are
275 x 245 millimetres. The scale is div~ded beginning with o· and en-
ding with 115". The alidada has the tangential screw. In -the middle
of the arch there is the only ·trade mar.k on the instrument and that
is »J B Le Roy Jerseyu. I suppose that the initials J B Le Roy hide
Jean Baptiste (1720-1800) one of the sons of Julien Le Roy, the fa.

98
 rnous watch maker. 1ean Baptiste <iealt with land measurements, me-
chanics and physics.
The other sex;tant in the collection is made of bronze and has a
layer of protective paint. Its traingular base is filled with a net in the
form of three-leaved clover.
The alidada has a small eyepiece attached to it, so as to enable
pne to make more precise readouts. It has one mobile and one fixed
mirrors. In front of the fixed mirror there is a set of three fiilters
and in front of the mobile mirror there is another set of four filters.
The outer dimensions of the instrument are 210 x 230 millimetres. The
arch has a scale from O' to 115'. There is a writing on the scale. The
engraving ,reads: »Negretti & Zambra, London«. This ds obviously the
companty that produced the instrument. Its owners were Henry Ne-
gretti and Joseph Warren Zambra and they were active in the second
part of XIX century. There is another inscription on one of the eye
pieces or oculars. The surname Kasumov.ić is engraved there. All the
efforts to learn more about the surname have given no fruits.
The very existence of these nava! instruments enables one to
make two fundamental conclusions.
Fistly, in spite of the conservatism of Islamic science in the
last centuries of the Ottoman rule in our lands, this being applicable
to astronomy as well, there s till was some communication w~th the
more advanced Western Europe in a certain but not exactly defined
p eriod of time. When these valuable instruments were purchased and
they were very expensive at the time, •that is impossible to ascertain.
Neither is it known who bought them, or where or whether someone
acted as an intermediary in the purchase. It is a well-known fact that
lively trade ties existed between what is now Bosnia-Herzegovina and
the city-state of Dubrovnik and the town of Zadar. These and many
other interesting answers to various questions could · conceivably be
found in the business books of the Gazi Husref Beys Vakuf (board
of trustees) of the period. Possibly it could even be deterntined who
used these instruments (namely, no Kasumović worked as a »muvekitc
or keeper of these instruments in Gazi Husref Bey's muvekithana).
Secondly, one could draw certain conclusions as to the use of
these instruments that are in connecbion with their application. One
thing is certain and that is ·that they were never the only instruments
for time measurement. The so-called »Rub'tahta« has been the favourite
instrument of the Islamic practica l astronomers. We have an indirect
proof of the fact. Namely, shoPtiy after the Seoond World War, Mr.
M. Pašić, the »muvekit« or keeper in Gazi Husref Bey's muvekithana,
translated the work called Rub 'ul .mukantara by Ahmed Zia Ign Rriza.
The work deals with the f undamentals of the use and the construction
of the »rub' tahta« (23). The octant and the sextant were probably
ancillary ins truments used for a .more speedy way of ascertaining the
elevation of the Sun, for daily use, while for other uses there still
remained the astrolab-quadrant as an irreplaceable instrument for the
simple reason that, to mention but one example, the sextant has no
line for morning and evening dusk, the Eastern horizon for the end

99
 ,,

of the »sabah« (or morning) the Western honizon for the »aksham« od
e\'ening and so forth.
These three instruments nevePtherless mean an importan t contri-
bution to the selection of instruments of the astronomers of Bosnia
and Herzegovina, rahter to the history of the science in these lands.

100
 Muhamed Hadžljahić

GRAĐA O POSLJEDNJIM OSTACIMA BOSANCICE U NAS

. U nizu pitanja kojima bi trebalo posvetiti pažnju u izučavanju

pisma zvanog bosančica, kulturološki je značajno i to da se utvrdi
kada se ono prestalo upotrebljavati. Danas to pismo spada bez sumnje
u »mrtva« pisma, iako ima autora koji tvrde da se bosančica još i
sada koristi u privatnom dopisivanju,1) ali to može biti tačno samo u
sas~im izuzetnim slučajevima. Ovdje postavljeni problem iniciran je još
uoči samog prošlog rata, kada je Zadužbina Sare i Vase Stojanovića,
Mostarca, puškara iz Užica, financirala terenska istraživanja Fehima
Efendića, muzejskog kustosa iz Dubrovnika sa zadatkom da p1ikupi
podatke o dosadašnjoj upotrebi stare ćirilice kod musli mana. »Intere-
sovalo me jecc - kaže Efendić - »da nađem ćirilskih pisama i lica
koj a se ćirilicom s tarom (bosančica) i danas služe u međusobnoj pre-
piscicc. Efendić je o rezultatima svojih ispitivanja sastavio izvještaj,
koji je objavljen u sedmoj svesci Godišnjaka Zadužbine Sare i Vase
Stojanovića 1939, Beograd 1940, str. 40-44. Neće biti na odmet da
se u ovoj prilici kao svjedočanstvo naše nemarnosti i odsustva osje-
ćanja o važnosti znanstvene dokumentacije upravo u Analima Gazi
Husrev-begove biblioteke navede jedna Efendićeva konstatacija, prema
kojoj je u Sarajevu tražio »ne bi li našao gde u arhivima nešto o staroj
ćirilici . Obišao sam kutubhanu Careve džamije, arhiv Zemaljskog mu-
zeja za Bosnu i Hercegovinu. U njima nisam našao ništa.«2) Efendić

1) Upor. Thorvi Eckhardt, Die Bosančica. Osterreichische Osthefte. Ja.

hrgang 20, Heft l , WJen 1978, str. 185.

2) Danas se u Arhivu Bosne i Hercegovine čuvaju dva dokumenta, pi·
sana bosančkom, d to zapis narodne pjesne Lički Mustajbeg na 32 stranice
(pod br. 724) i pismo Hadži Mustafe MemJševića sinu Meh.medu iz 1911. godi·
ne •p od 731. - Poznato mi je da su sarajevski kolekcionari Aco Poljanić i Os-
man Asaf Sokolović sakupljali dolrumentaciju pisanu bosančicom. Poljanić
je čuvao dio zaostavštine Mehmed-bega Kapetanovića - Ljubušaka, koji je
svoja djela konaipirao bosančicom, a onda bi mu tekst transliterirao i do-
tjerivao J ozo CabuJar. Za Sokolovića znam da je prikupljao tekstove bosan-
čicom koje su mu pojedinci pisali na njegov zahtjev. U njegovoj zaostavšti-
ni nalazi se i primjerak u St:ambolu štampane »Marifetanamec, u kojoj je na
marginama Meluned-beg Kapetanović Ljubušak bosančicom bilježio od~
varajući prijevod, •k oji je trebao objaviti. Donosimo ovdje faksimil nekih
mjesta iz •Marifetname«. Sokolovićeva zbbirlca arhivskog materijala čuva se
u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, ali je još uvijek nesređena.
3) To međutim nije tačno. Tomislav Raukar, koji je naj temeJjitiJe pro-
učavao bosančicu kaže da •bosanskohercegovački muslimani nisu pisah samo
begovsltirn pismom, već i onim tipom brzopisa koji je u svemu .srodan dal-
matinskoj bosančicic. U Historijskom arhlvu u Dubrovniku (Diplomata et

lOt
 je u ove istraživačke svrhe posjetio osim Sarajeva još i Bugojno i
Tuzlu. Utvrdio je da su se bosančicom •tada, tj. pred rat, služile be-
govske porodice Cengići, Kapetanovići iz Vitine, Đumi šići (iz Banje
Luke), Zulfikarpašići iz Foče, Sulejmanpašići iz Bugojna , Ljubovići iz
Nevesinja, Hafizadići iz Travnika i dr., dok je upotreba bosančice u
Tuzli i bosanskoj Posavini - kaže - iščezla. Govorili su mu o dvjje
\TSte bo sančice, od kojih je jedna hercegovačka, a i Ibrahim-beg
Sulej manpašić mu je kazao, da postoje dvije vrste stare ćirilice: Ka-
petano,ića i Sulejmanpaši ća. Bosančica se posebno širila među že-
nama. E fendiću j e Kosta Popadić iz Bugojna tvrdio da begovi doseljeni
iz Dalmacije, osim Kapetanovića, nisu znali s tare ćirilice, niti s u se
njom e služili.-') Među ostalin1 Efendić n avodi kako su se u govori između
grabo,·skili kmetova i begova pisali istovremeno turskim i našim je-
zikom ćirilicom, ali da nije mogao pronaći ni jedan njil10v primjerak. 4)
Ci tajući Efen dićev izvještaj stiče se opći utisak da j e bosančica u pu-
nom izumiranju. Efendić je poduzeo i to, da formira jedan album sa
teks tovim a stare ćirilice u muslimana, no u kojo je mjeri to realizirao
i gdje bi se taj album nalazio nije mi poznato.
Dalji jedan pokušaj anke tiranja današnjeg stanja bosančice uči­
nio je nO\ije \Tijeme (1952. i 1953. godine) Vojislav Bogićević, priku-
pivši izvjestan broj pisan1a pisanih starom brzopisnom ćirilicom . Bo-
giće·,·ić j e u svojoj knjizi »Pismenost u Bosni i Hercegovini« (»Veselin
Masleša«, Sarajevo 1975, str. 257-265) objavio nekoHko pisarna i nji-
ho'i.h faksimila, koje su po njegovoj inicijativi pisali članovi porodice
Cengić iz Foče i Rataja, Filipović i z Foče i Hašimbegović iz Prijepolja.
Donio je i faksimil bosančicom pisanog pisma I smail-bega Selmanovća
Ali-paši Cengiću od 27. VII 1879. Od porodica koje su se služile oV'im
pismom izričito još spominje Zulfikarpašiće iz Foče, Selmanoviće iz
Prijepolja i Teskeredžiće iz Travnika. Bogi ćević navodi da s u se poslije
okupacije m uslimani u Bosni služili ćirilico m u do piisvanju sa svojim
rođacima i poznanicima iseljenim u Tursku, a na isti način s u se do-
pisi,·ali roditelji sa svojim sinovima, koji su bili regrutrani u austro-
-ugarsku vojsku . Bogićević smatra da se to pismo »kao specifično po-
rodično, uz arebicu , zadržalo do d a našnjeg dana, premda rijetko«.5)

Ja sam također prikupio nešto građe o nestajanju bosančice u

nas, ali je to imalo karakter uzgred.nog i sporadičnog zapisivanja po-
dataka. Smatram da tek p redstoji jedno sis temats ko i kompleksno

acta br. 3278) Raukar je pronašao priličan broj dokumenata s bosanskoher-

cegovačkog područja k?ji s1:1 pisani takvom bos<l!lč.!COm. Za nas je u ovom
pogledu posebno značaJno ptsmo Abdulah ef. Derušlića iz Sarajeva od 19. IX
1702. (p~d br._}278J7). Radi se o_n~~em ~j iževniku, ~iscu opsežnog đipio­
matara 1 kac;liJt Abdulah ef. DewšliJI. PnJevod toga diplomatara izvršio je
Abdulah Polimac, a čuva se u Akademiji nauka i umjetnosti BiH. i Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.
4
) Formulari ovih ugovora štampani su u Stambolu u izvršavanju Sa-
ferske_ naredbe od 12. septembra 1859. Sklapali su ih •na jeziku razumljivom
Z.:. obje stran~· u d_va p~mjerka, čifluk-sahibija i starješina čiflučkih poro-
dica. _Tr~balo Je da ih. obJe str~e priznaju potpisom .ili muh urom a po tvrđi­
vala ~ Je v_~st. Nek~liko_ ova~v1h ugovora nal~ se u mo_m,e posjedu.
• J '{oJlSlav Bog1ćevtć, Prsmenost u Bosm t Hercegovmt. »Veselin Masle-
ba• . Sar aJevO 1975, str. 257-265.

102
 istraživanje fenomena bosančice u bosanskih muslimana, u kojem će
osim izučavanja zadnje faze bitisanja bosančice biti obuhvaćeno i istra-
živanje morfoloških, grafijskih i jezičnih osobina i tipova ovog pisma
u jednoj historijskoj retrospektivi. Ja ću u ovoj prilici saopćiti po-
datke do kojih sam došao o upotrebi bosančice u novije doba, i to:
Karakterističan je slučaj koji se dogodio u Travniku negdje oko
1948. godine:
Jedna begovica obratila se tamošnjem narodnom odboru podne-
skom, pisanim bosančicom. O tome sam tražio informacije od direktora
Muzeja u Travniku Stipe Lozića, koji mi je u pismu od 16. I 1971.
odgovorio:
Ono o čemu mi pišete dobro mi je poznato. Naime, taj do-
kumenat - pisan bosančicom - jedne hanume iz porodice
Teskeredžića - imao sam u rukama 1948. godine prilikom
pregleda opštins,ke arhive Uer sam tad obavljao dužnost
sekretara Gradskog odbora), a odnosio se na žalbu parne-
nute hanume na otkup sijena koji joj je izvršen na području
Kasapovića (današnjeg Novog 'f.ravnika). Kako u to vrijeme
nisam računao da ću iz uprave preći na rad u muzej, to
nisam vodio računa o ovome dokumentu. Prilikom boravka
fra Augustina Kristića u Trav.n iku, koji je - uzgred rečeno
- dobar dio svog vremena proveo u muzeju pregledajući
materijale i interesujući se za sve što bi moglo doprinijeti
razjašnjavanju kulturne istorije i prilika u Travniku, ispri-
čao sam mu za ovu žalbu. Pošto sam još uvijek bio opštin-
ski funkcioner, pokušao sam da u arhivi nađem hanumino
pismo, ali mi to nije pošlo za rukom. Mora da ga je neko
uklonio ili pak, prilikom godišnjih sređivanja - ne znajući
šta to u njemu piše - uništio!?
Zabilježio sam još jedan slučaj u kojem se stranka obraćala
vlastima podneskom, pisanim bosančicom. Pričao mi je naime ing. Mu-
nir Gavrankapetanović da se njegova nana Bega-Begzada hanuma Gav-
rankapetanović, rodom Bašagićka iz Nevesinja, godine 1879. obratila
osobno caru Franji Josipu s pritužbom protiv seljaka koji su joj u
Hutovu Blatu prisvojiti neku zemlju. Imala je 25-30 godina, a već je
tada bila izgubila muža. žalbu je napisala bosančicom. Od cara je
dobila odgovor, također napisan bosančicom, u kojem se obavještavala,
da će joj zemlja biti vraćena. Begzada hanuma je pričala svome unuku
Muniru, da su svi Bašagići (iz Nevesinja) i Gavrankapetanovići (iz Po-
čHelja) znali bosančicu . Moj otac I smet-beg - kaže Munir - dopisivao
se sa svojom majkom bosančicom otkako je otišao iz Počitelja na ško-
lovanje p a sve do Begzade hanum-ine smrti u decembru 1940. Ing. Mu-
nir je sačuvao dva takva pisma. Ovo su pismo inače nazivali bosančica.
U porodici begova Rizvanbegovića iz Stoca (Begovina) također
se upotrebljavala bosančica. Majka poznatog revolucionara i publiciste
Asima Behmena (1899-1924) ~z Stoca bila je rodom Rizvanbegovićka
i znala je bosančicu (saopćenje dra Rusmira Mahmutćehajića). Iz po-
rodice Rizvanbegovića je i Naile hanuma koja je bila udata zn Camil·

lOJ
 je u ove istraživačke svrhe posjetio osim Saraj eva još i Bugojno i
Tuzlu. Utvrdio je da su se bosančicom •t ada, tj. pred rat, služile b e-
govske porodice Cengi6i, Kapetanovići iz Vitine, Đumišići (iz Banje
Luke), Zulfikarpašići iz Foče, Sulejmanpašići iz Bugojna, Ljubovići iz
Nevesinja , Hafizadići iz Travnika i dr., dok je upotreba bosančice u
Tuzli i bosanskoj Posavini - kaže - iščezla. Govorili su mu o dvije
\TSte bosančice, od koj ih j e j edna hercegovačka, a i Ibrahim-beg
Sulejmanpašjć mu je kazao, da postoje dvije vrste s tare ćirilice: Ka-
pe tanovića i Sulejmanpašića. Bosančica se posebno širila među že-
nama. Efendiću je Kosta Popadić iz Bugojna tvrdio da begovi doseljeni
iz Dalmacije, osim Kapetanovića, nisu zna li s tare ćirilice, niti su se
njome služi1i.3) Među ostalim Efendić navodi kako su se ugovori između
!ITahovskih kmetova i begova pisali istovremeno turskim i našim je-
tikom ćirilicom, ali da nije m ogao pronaći ni jedan n jihov primjerak.4)
Ci tajući Efendićev izvješ taj s tiče se opći utisak da je bosančica u pu-
nom izumiranju. Efendić je poduzeo i to, da formira jedan album sa
tekstovima s tare ćirilice u muslimana, no u kojo je mjeri to realizirao
i gdje bi se taj album nalazio nije mi poznato.
Dalji jedan pokušaj anketiranja današnjeg s tanja bos ančice uči­
nio je nm·ije vrijeme (1952. i 1953. godine) Vojislav Bogićević, priku-
pi,·ši iz\·jestan broj pisama pisanih s tarom brzopisnom ćiPilicom. Bo-
giće;ić je u svojoj knjizi »Pis menost u Bos ni i Hercegovini« (»Veselin
Masleša<<, Sarajevo 1975, str. 257-265) objavio nekoliko pisama i nji-
hO\ih faksimila, koje s u p o njegovoj inicijativi pisali članovi porodice
Cengić iz Foče i Rataja, Filipović iz Foče i Hašimbegović iz J.>rijepolja.
Donio je i faksimil bosančicom pisanog pisma Ismail-bega Selmanovća
Ali-paši Cengiću od 27. VII 1879. Od porodica koje su se služile ovim
pismom izričito još spominje Zulfikarpašiće iz Foče, Selmanoviće iz
Prijepolja i Teskeredžiće iz Travnika. Bogićevi ć navodi da su se poslije
okupacije m uslimani u Bosni služili ćiri licom u dopiisvanju sa svojim
rođacima i poznanicima iseljenim u Tursku, a na isti način s u se do-
pisi,·ali roditelji sa svojim sinovima, koji su bili regrutrani u a us tro-
-ugarsku vojsku. Bogićević sm atra da se to pismo »kao specifično po-
rodično, uz arebicu, zadržalo do dan ašnjeg dana, premda r ije tk0<< .5)

Ja sam također prikupio nešto građe o nestajanju bosančice u

nas, ali je to imalo karakter uzgrednog i sporadičnog zapisivanja po-
dataka. Smatram da tek p redst oji je dno sistem ats ko i kompleksno

acta br. 3278) Raukar je pronašao priličan broj dokumenata s bosanskoher-

cegovačkog područja koji su pisani takvom bosančicom. Za nas je u ovom
.J>?gledu posebno značajno pismo Abdulah ef. Denišlića iz Sarajeva od 19. IX
1102. (p~d br .. }27817). Radi se o . n~~em ~jiževniku, ~iscu opsežnog đipio­
matara 1 ka<;tiJI Abdulah ef. DerušliJI. PnJ~vod toga diplomatara izvršio je
Abdulah Polimac, a čuva se u Akademiji nauka i umjetnos ti BiH. i Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.
~) Formulari ovih ugovora štampani su u Stambolu u izvršavanju Sa-
ferske. naredbe od 12. septembra 1859. Sklapali su ih »na jeziku razumljivom
Z':l ObJe stran~· u dya Pr:imjerka, čif.luk-~ahibija. i st":r)ešina čiflučkih poro-
dica..Tr~balo Je da ih. ObJe str~e pnznaJu potp1som ali muh urom a potwđi­
vala ~~ Je v.l.ast. Neko_liko. ova~V!h ugovora naJ~ se u mo:n.e posjedu.
. ) ~OJISlav Bog~ćeVJć, PISmenost u Bosnz t Hercegovmt. »Veselin Masle-
~«. SaraJevo 1975, str. 257-265.

102
istraživanje fenomena bosančice u bosanskih muslimana, u kojem će
osim izučavanja zadnje faze bitisanja bosančice biti obuhvaćeno i istra-
živanje morfoloških, grafijskih i jezičnih osobina i tipova ovog pisma
u jednoj historijskoj retrospektivi. Ja ću u ovoj prilici saopćiti po-
datke do kojih sam došao o upotrebi bosančice u novije doba, i to:
Karakterističan je slučaj koji se dogodio u Travniku negdje oko
1948. godine:
Jedna begovica obratila se tamošnjem narodnom odboru podne-
skom, pisanim bosančicom. O tome sam tražio informacije od direktora
Muzeja u Travniku Stipe Lozića, koji mi je u pismu od 16. l 1971.
odgovorio:
Ono o čemu mi pišete dobro mi je poznato. Naime, taj do-
kumenat - pisan bosančicom - jedne hanume jz porodice
Teskeredžića - imao sam u rukama 1948. godine prilikom
pregleda opštinske arhive Uer sam tad obavljao dužnost
sekretara Gradskog odbora), a odnosio se na žalbu parne-
nute hanume na otkup sijena koji joj je izvršen na području
Kasapovića (današnjeg Novog T·r avnika). Kako u to vrijeme
nisam računao da ću iz uprave preći na rad u muzej, to
nisam vodio računa o ovome dokumentu. Prilikom boravka
fra Augustina Kristića u Travniku, koji je - uzgred rečeno
- dobar dio svog vremena proveo u muzeju pregledajući
materijale i interesujući se za sve što bi moglo doprinijeti
razjašnjavanju kulturne istorije i prilika u Travniku, ispri-
čao sam mu za ovu žalbu. Pošto sam još uvijek bio opštin-
ski funkcioner, pokušao sam da u arhivi nađem hanumino
pismo, ali mi to nije pošlo za rukom. Mora da ga je neko
uklonio ili pak, prilikom godišnjih sređivanja - ne znajući
šta to u njemu piše - uništio!?
Zabilježio sam još jedan slučaj u kojem se stranka obraćala
vlastima podneskom, pisanim bosančicom. Pričao mi je naime ing. Mu-
nir Gavrankapetanović da se njegova nana Bega-Begzada hanuma Gav-
rankapetanović, rodom Bašagićka iz Nevesinja, godine 1879. obratila
osobno caru Franji Josipu s pritužbom protiv seljaka koji su joj u
Hutovu Blatu •p risvojili neku zemlju. Imala je 25-30 godina, a već je
tada bila izgubila muža. žalbu je napisala bosančicom. Od cara je
dobila odgovor, također napisan bosančicom, u kojem se obavještavala,
da će joj zemlja biti vraćena. Begzada hanuma je pričala svome unuku
Muniru, da su svi Bašagići (iz Nevesinja) i Gavrankapetanovići (iz Po-
čHelja) znali bosančicu. Moj otac Ismet-beg - kaže Munir - dopisivao
se sa svojom majkom bosančicom otkako je otišao iz Počitelja na ško-
lovanje pa sve do Begzade hanumine smrti u decembru 1940. Ing. Mu-
nir je sačuvao dva takva pisma. Ovo su pismo inače nazivali bosančica.
U porodici begova Rizvanbegovića iz Stoca (Begovina) također
se upotrebljavala bosančica. Majka poznatog revolucionara i publiciste
Asima Behmena (1899-1924) ~z Stoca bila je rodom Rizvanbegovićka
i znala je bosančicu (saopćenje dra Rusmira Mahmutćehajića). Iz po-
rodice Rizvanbegovića je i Naile hanuma koja je bila udata za Camil·

lOJ
 -bega Bašagića. Od 1916. godine živjela je u Sarajevu u kući Safvet-bega .
Bašagića. Bašagićeva kćerka dr Enisa, udata Knežić pričala im. je da
se Naile hanuma stalno dopisivala bosančicom sa svojom rodbinom.
sve do smrti 1933. godine. Pisala je u Brčko (Ruhiji Mehmedagić), Ne-
,·esinje (Smail-begu Bašagiću), Bijeljinu (Seflci Mu-radbegović), u Stolac ·.
(Rizvanbegovićima), Počitelj (Begzada hanurni Gavrankapetanović) i dr.
»Naila je živjela kod nas« - kaže dr Enisa »ali mi nismo mogli kontro-
lirati njenu poštu. To nam je pismo izgledalo kao stenogr'afija. Kad
bi je pitali što joj to pišu, ona bi neodređeno odgovarala: svašta.« To
pismo Naila h anuma je zvala bosančicom. »Bosančicom se služ ila i
moja majka Fahrija hanuma rođena Bašagić« - kaže dr Enisa. Također
je i moja sestra Almasa udata Demirović znala bosančicu , aH je za-
boravila.
Danas živi u Jajcu Đul hanuma Filipović, rođena 1907. godine,
koja se do prije 40-tak godina služila bosan č icom . Ona je to pismo
naučila od majke Halise hanume iz travničke porodice Hafizadić, udate
za Ljubovi ća, koji se doselio u Jajce, a ova opet od svoje m ajke Ha-
fizadićke. Đul hanuma se udala u Jezero za bega Filipovića. Boraveći
majka u Jajcu, a kćerka u Jezeru stalno su stajale u prepisci, s l užeći
se bosančicom »da nitko ne može pročitati što piš u, naročito kočijaši,
koji su prenosili poš tu.« Đul hanuma se dopisivala i s braćom, ldriz
begom Ljubodćem, dok je ovaj studirao pravo u Zag1·ebu (umro oko
1927/ 1928) i IbrahL'Tl-begom koji je živio u Jajcu u roditeljskoj kući
poginuo u posljednjem ratu).
Zamolio sam Đulhanumu da i meni napiše pismo kako je pisala
svojoj rodbini. Izgovarala se da je već zaboravila bosan č i c u , no ipak
mi je 13. IX 1984. uputila pis mo. Tekst pisma bosan čicom glasi:
Draga Fe hma hanuma i Muhamede,
2ao mi je što ste otišli i š to ste malo bili. Drugi put dođite.
Mahsuz selam Đula Filipović.
Latinicom je dodala napomenu: »pisano Bosančico m, to je mene moja
mati naućila.u Preporučila mi je da i ja naučim bosa nčicu i na p o-
sebnom listu dodala alfabetar, uporedno sa slovima bosančicom i Ja-
tinicom.
U prilici sam priopćiti još jedan alfabetar sa uporednim · slovima
bosančice i latnice, koji je sastavio prije desetak godina Džavid Mi-
ralem sim Edhema iz Sarajeva. On je to pismo naučio u parodičnom
krugu begovske porodice Miralema, koja potječe iz Jemenlića Odžaka
pokraj Donjeg Vakufa.
Svojevremeno sam stupio u vezu i sa Ali-begom Kapetanovićem
iz Vitine. On mi je prije 15-20 godina slao pisma pisana bosančicom.
0 \'dje objavljujem faksimil jednoga od tih pisama.
Zanimalo me je da li se u begovskoj porodici Gradaščevića iz
Gradačca održalo p_is_a nje bosančicom (koju je na pr. Husejn-kapetan
poznavao i upotrebljavao). Saznao sam od Asije h anume Gradašče:vić .
rođene Eminagić, rodom iz Tešnja i njezina sina Muhameda-Bege, da
se njen muž, odnosno Begin otac Mus taj-beg služio bosančicom, . G9-.
dine 1923. pred udaju Asije, ona se dopisivala sa Mustaj-begom bos~.n-

104
čicom. ·Asija hanuma naučila je bosančicu (a tako su je i zvali) u Ma-
glaju od neke Osmanefendince (koja je bila udata za Osman ef. Murad-
bašića). Ona je podučavala djevojke u pisanju bosančicom, pa je tako
osiQ'l Asije naučila pisati bosančicom još i kćerka Edhem-bega Uzejrbe-
govića, koja se udala u Gradačac za Jahića.

·U begovskoj porodici Sijerčića u Goraždu :osvi su se članovi po-

rodice« služili <bosančicom . Boraveći na studijama u Zagrebu i Grazu
ing. Sulejman Denišlić iz Sarajeva {umro 23. XII 1978) dopisivao se
bosančicom sa svojom majkom Halime hanumom. Ona je kao djevojka
bosančicom zapisivala i narodne pjesme, ali se ova zbirka, koju je
nakon -udaje -1899. ostavila u parodičnoj kući na tavanu u Goraždu
izgubila (umrla je 1952. godine).6) Jednom mi je ing. Denišlić pripovi-
jedao (ali -nisam zapamtio odakle mu taj -p odatak) da postoje tri vrste
bosančice: ona kojom su pisali Gradaščevići, a njome se obično služile
žene, ona kojom su pisali Gavrankapetanovići u Počitelju •i tuzlanska
varijanta.
Pažnju privlači. pojava bosančice u sarajevskoj građanskoj po-
rodici Mulamemiševića, od koje se upotreba ovog pisma proširila uda-
jom na sarajevsku begovsku porodicu Filipovića. Iz godine 1911. sa-
čuvano je pismo koje je pisao Hadži Mustafa Memišević (Mulamemi-
šević) svome sinu Mehmedu.7) Djeca Hadži Mustafe, Mehmed, Edhem
(umro 18. IX 1967)'i Seid (umro 6. II 1960) kao i kćerka Almas hanuma,
udata za Jakub Ešref bega Filipovića iz Sarajeva (rođena 1897, a umrla
10. I 1953) znali su i upotrebljavali bosančicu. Almasa hanuma naučila
je ovom .pismu svoju djecu Džemu, Muhamed Tahsina (Tasu) i prof.
ing. Faruka kao i kćer Tahiru. Dopjsivala se bosančicom sa bratom
Seidom, koji joj j e iz Crnotine, gdje su Mulamemiševići imali ljetni-
kovac, pisao ·p isma bosančicom »da seljak (koji je prenosio pismo) ne
zna pročitati« . Taso mi j e izjavio da je znao, ali već zaboravio bosan-
čicu, dok je prof. ing. Faruk, još dok se nalazio na izgradnji pmge
Brčko-Banovići i ferijalnoj praksi u Ralji (na pruzi Beograd-Niš)
1946. godine pisao bosančicom bratu Džemi koji se nalazio sa službom
u Foči. Ožemo je .naučio pisati bosančicom i svoju ženu Sefiku, rodom
Striković .i z Prijepolja, s kojom se dopisivao bosančicom. Do danas
se u porodici Mulamemiševića i Filipovića sačuvao dio korespondencije
bosančicom- - kako su ovo pismo i nazivali -, pa je to sve prof. ing.
Faruk Filipović i Muhamed Tahsin Filipović darovao Gazi Husrev-be-
govoj biblioteci.8)
Dosta značajne ,.podatke o upotrebi bosančice dala je Semsa ha-
nunia Cengić novinaru beogradskog »Vremena«. O tome je izašla re-

6) O tome u članku Alije Nametka Prvi folkloristi muslimani u Bosni,

objavljenom u Narodnom stvaralaštvu, sv. XI, jul 1964, str. 806.
7) Dodatak VIII Arhivstvu 1956. pod red. br. 739.
· &) U jednoj građanskoj porodici u Mostam možda se također do u
novija doba pisalo bosančicom. Avdo Huma u knjizi Moja generacija
CSarajevo - Beograd 1984, str. 34) ·pl1ipovijedajući o svojoj •neni Hurnušic
navodi da je »pisala samo bosančicom«. Bila Je rodom lZ porodice Đikića.
Nije međutim izvjesno ~to Humo podrazumijeva pod bosančicom, da li kur·
zivnu ćirilicu ili arapsko pismo, preude~eno za na~ jezak, koje se također
ni\Zivalo bosančicom.

105
 u
p<)rtaža broju od 10. aprila 1934 s potpisom M. B. (Mile ~oroj_eV'ić?).
Semsa· hanuma je rekla novinaru da je rođena u Pruscu .1· potJeče ..Iz
porodice begova Skopljaka. Doslovce je kazala:
·Kad sam ja dijete i djevojka, pa i mlada žena bila, drukčiji
je vakat bio. Onda, kad se žensko dijete rodi nije išlo kao
.. • sad u škole, nego čeka u roditeljskom domu do udaje. Ono,
nisu tada ni ljudi išli u naročite škole, osim onih iz ilmijje,
a kamo li mi žene. Ali eto u nas, u kući i u još nekoliko
begovskih kuća u Bugojnu, Jajcu, Travniku, Vakufu · j Li-
jevnu, učile su i žene čitati i pisati. I •to ovu naši ćirilicu -
bosančicu, »begovicu«. I ova naša iz naših krajeva različna
je od one u Posavini ili u Podrinj u. Pa i muški su pisali
sa njom, ali samo bezi, ko i mi begovice. I eto ·kad sam u
mladosti naučil a od moje majke da pišem i čitam bosanči-
-com, onda sam učila ves ti razne u-r neke po svili i kadifi,
a bome i po bezu. Učila sam sufaru, i m usaf i Kur'an časni.
Ovom prilikom je Semsa hanuma čengić za »Vreme« napisala i jedan
tekst bosančicom.
Nada sve smatram važnim i zanimljivim jedno svjedočanstvo iz
Novopazarskog sandžaka. Iznio ga je advokat Al. D. Đurić u >>Politicic<
od -18. avgusta 1928. godine u č l anku >>Kako izgleda bosansko pismo«,
objavivši u isti mah faksimil »bosanskog pisma« o kojem je riječ u
tome svjedočanstvu. Evo šta piše Al. D. Đurić :
Bio sam načelnik okruga pljevaljskog neposredno posle ra-
tova, u vremenu kada je tamo besnela hajdučij a . OdmetniCi
Husein Bošković i Jusuf Mehonić sa svojim družinama vo-
dili su čitav gerilski rat po Sandžaku. Novine s u svakodnev-
no donosile krupnim slovima štampane izveš taje o n edelima
koja su činile ove družine. Naravno da su vlasti radile svoj-
ski da odmetništvu stanu na put, te je činjeno sve što se
moglo u tome pravcu. Tako mi j ednoga dana dođe u kance-
lariju žandardm, poslat iz žanda rmske stanice >>Jabuka« sa
planine Mihailovice, koja razdvaj a pljevaljski od prijepcilj-
skog kraja i donese mi jedno čudno pismo, koje su oni tamo
uhvatili. Pošta koja je išla iz Plevlj a za Pr ijepolje, preda-
vana je na >>J abuci« prijepolj skoj pošri. Prilikom predavanja
pošte teralac poštanskih kola, jedan musliman, predao j.e
to pismo prijepoljskom t eraocu pašte, koje je ovaj stavio
u svoja nedra. To se učinilo sumnjivo komandiru, te je pi-
smo oduzeo od njega, otvorio, i kad je video tamo savršeno
nepoznate znake, koji nisu bili ni ćirilovski ni latinski, -niti
pak turski, pomislio je, da je to nekakva jatačka šifra, jer
zaista liči na šifru, i poslao pismo u Plevlje načelniku
okruga.
Kad sam ja pismo pogledao, takođe n isam mogao znati šta
ta pismena znače, jer takvo pismo n ikad u životu nisam vi-
deo. Saznavši ko je pismo iz Plevlja poslao, dobavio sam
toga čoveka, muslimana, i upitao ga da mi objasni, kakvo
je to pismo. On mi je tada kazao, da je pismo napislll.a
 njegova kći devojka svojoj sestri, udatoj u Prijepolje. Poz.
vao sam ga da mi .pismo pročita, an mi je on kazao, da pi-
smo ne urne da pročita, jer to pismo znaju samo ženske,
koje se tim pismom od starine služe. Kako me je jako inte-
resovalo da 2lilam šta je u pismu, a pošto mi je bilo nez-
godno da dovodim u kancelariju muslimansku devojku koja
je pismo pisala, raspitivao sam se i saznao da u Plevlju
Una dva tri čoveka, koji to pismo znaju. To su bili g. Anefi-
·beg Akbegović i g. Mujaga Hadži-Atlagić. Pozvao sam najpre
g. Anefi"bega i pokazao mu pismo. .Pogledavši pismo, on
se nasmeja i odmah ·reče, da je pismo pisano "našim bosan-
skim pismom« i da ga može pročitati.
Počeo je da čita. Zaista ga je pisala sestra sestri sa neve-
rovatno mnogo sestrinske milošte. Da b ih se uverio da je
zaista tako, pozvao sam i g. Hadži-A tlagića, pa mi je i on
pismo pročitao od reči do reči isto kao i g. Akbegović. Pi-
smo sam ipak zadržao kao interesantnu uspomenu, a oca one
devoj ke otpustio, na veliku njegovu radost, jer se bio silno
prepao, kazavši mu da njegova kći napiše sestri drugo pi-
smo, kad već to .p isno zna.
Tom prilikom ovi muslimani objasnili su mi da se Bosna i
Hercegovina tim pismom služe još »Od Kosova i prije Ko-
sova«. Objasnili su mi, da se ljudi više tim pismom ne služe,
već samo žene, i da svaka majka smatra za svoju svetu
dužnost da ovom pismu nauči svoju žensku decu, mušku
nikako. Oni su ovo pismo slučajno naučili od svojih majki
i sestara, ali da po pravilu ni oni ne bi trebali to pismo
da znaju.
Pismo sam do sada čuvao kao ličnu uspomenu, a sada ga
šaijem »Politici«, jer verujem da će svakog našeg intelek-
tualca interesovati da vidi kako ovo »pismo« izgleda, kad se
već tako često u javnosti spominje.

Mišljenja sam da će ovdje citirano Đurićevo svjedočanstvo kao

i drugi podaci odgovoriti na neka pitanja koja su nedovoljno jasna
ili čak izazivaju određene dileme. Ta su pitanja:
l) Rasprostranjenost upotrebe ovog pisma podudara se sa ra-
sprostranjenošću bosanske srednjovjekovne države. Na taj se način bo-
s~mčica upotrebljavala i u Novopazarskom sandžaku.
Među bosanskim muslimanima bosančica je bila najviše raširena
u begovskim porodicama, pa se za to za nju sreće i naziv »begovsko
pismo«. Ipak bosančica je prodrla dublje u muslimanske slojeve. Ba-
sano (XVI stoljeće) na pr. pripovijeda kako se »turski« svećenici služe
slavinskim pismom, onim koje Slaveni zovu bukvica (Buchviza) i ći­
rilica (Chiuriliza, Chi·riliza).9) Protestantski pisci zaklj učivali su o sla-
venskom porijeklu »turaka« po tome što su upotrebljavali ćirilicu.
Iz Đui'ićeva svjedočans tva, a i drugih podataka proizlazi - što
je i inače bilo po:wato - da je bosančica bila najraširenija među mu-
9) Rad JA, knj . LXII. Zagreb 1882, str. 132.
107
 slimanskim ženan1a. Zašto upravo među ženama (djevojkama) nisam
u stanju odgovor iti.
Na tu pojavu skrenuo je pažnju i d r ćiro Truhelka. 10)
O pismenos ti žena nalazi se potvrda i u nizu narodnih pjesama,
kao na p r.
Knjigu uze Sahin-paširnica ,
Pa pogleda knjizi niz jaziju.
Pašiuica :i lum naučila,
J er je ona soja gos pods koga .11)
U jednoj drugoj pjesmi nalazi se ovaj navod:
Kad je Nebi sedam godin ' bilo,
Tad je spremi dajdži u Cajniče .
Nek je uči sitnu knjigu pisat ',
Dajinica sitan vezak vesti. 12)
Između m nogih sličnili stihova navesti ću za dokaz tvrdnj e o
pism enosti muslimanskih žena još i ovaj cita t :
To je m ajci vrlo teško bilo .
Ona ode na gornje ča rda ke,
Pa uzima divi t oi ka lema
I hartije., knjige bez jezije,
Pa je va ku knj igu napisala: 13)
2) Bosančica se m or fološki znatno razlikuje od drugih tipova
ćirilice,š to proizlazi i iz Đuroićeva pisanja. Još j e i Vuk došao do o ve
kons tatacije, kada je napisao:
Rukopis Bo sanske b ukvice tako je različan od našega d a-
n ašnjega, da ga ruko ne b i mogao pročitati dok ne b i naj-
prije učio j namučoio se ...
Do sličnog zaključka došao je i poznati ar heolog Arthu r Eva ns.
On se za vrijeme ustanka na Krajini n ašao u Bosni k ao rposmatrač
prilika, pa u jednom pismu , da tiranom 17. apr ila 1877. spominje kako
je od »mudira o tomanskog cara u Kule n Vakufu<< dobio pismo >>napi-
sano starim ćirilskim slovi ma<<. Tim p ovodom E vans daje o vu k arakte-
rističnu napomenu:

Pism o je bilo napisano slovima naročite vrste .i za bosanske

muslimane i znatno se razlik uje o d obične ći·rilice, koj u
upotrebljavaju pravoslavni Slaveni i tako su sasvim nečitlji­
va za njili. Jedino trgovci u trgovačkim gradovima, radi

10) »Muslimansku djecu nisu to pismo poučivali putujući daskali ili meš-
tri, nego rođena majka ili koji stariji kući privrženi i s njom srasli sluga
ili dvoranin, vješt tome pismu« - ćiro Truhelka, O porijeklu bosan skih mu-
slimana. Sarajevo 1934, str. 17.
11 ) Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini. Sabrao Kos ta
Hermann. Priredila Đenana Buturović. Sarajevo 1976, str. 5-6.
12J Behar V, s tr. 155.
ll) Behar VIII, str. 94.

1_08
 trgovinskih veza s Bosnom, mogu čitati ovo pismo. Primali
su mi čak i slovenski profesori da ga ne mogu pročitati.l4)
3) Hanefi-beg Akbegović iz Plevlja, kako se vidi iz Đurićeva član­
ka, nazvao je bosančicu »naše staro bosansko pismo«; i njime se mu-
slimani s luže - kako su muslimani u Plevlju objašnjavali Đuriću •od
Kosova i prije Kosovau. U Sandžaku i krajevima koji mu inkliniraju
ovo se pismo nazivalo i »stara srbija«.IS)
Za ovo pismo uobičajen je naziv bosančica, ali i s11psko pismo,
pa i hrvatsko pismo (Poljica, protestantski pisci, Ciurulikha oder Cro-
bahlsche Sprache god. 1586. u Bihaću, >>slova arvacka« u Jurčevića
1808. i dr.).
Ovo •treba napomenuti iz razloga što pojedini autori u novije vri-
jeme o dbacuju naziv bosančica, odnosno bosansko pismo (Vl. Skarić,
Glušac, Gaković, Prohaska, Kolendić, Efendić, Nedeljković, Đorđić, Bo-
gičević i dr.), pa neki šta više tvrde, da je t aj naziv uvela austro-ugar-
ska uprava, da bi propagirala nacionalno bošnjaštva.
Međutim n aziv bosančica ima p uno svoje znanstveno opravda-
nje16) i sigurno nije novijeg postanka. Naziv bosansko pismo, koliko
znam, sreće se prvi put godine 1530. 17) Francuz Guillaume Postel
(1510-1581) nazvao je ćirilski brzopis »Srpskim ili bosanskim pi-
smom«.18) U izvještaju od 1672. fra Marijan Lišnjić donosi >>bosanski
alfab et«; šta više tvrdi da potječe od sv. Jeronima kao i Cirila i Me-
tadija. Lišnjić je bio protiv glagoljice, a za to da se ponovno izdaju
bosančicom Divkovićeva djela, jer da to narod traži. 19)
Lovro Bračuljević (rođen po prilici 1685. u Budimu) zalagao se
(1 730) za prilagođavanje pisama našem jeziku, navodeći:
Ali ne možemo u tom pravije i pohvaljenije učiniti, nego
slažući latinska slova za naško izgovaranje onako kako su
naša vlastita slova, tj. bosanska iliti srpska za to složena,
budući da svaki narod koji ima vlastita slova, koliko ja
znam, kad se s tuđi slovi služi u svoj jezik slidi način od
pisanja s vlastitima slovi, kako imamo blizu priliku, tj. u
Nimacah.20)

14) Artur Dž. Evans, Ilirska pisma. Sarajevo 1967, str. 81. . .
IS) Dr e. Patsch, Iz Plevaljskog sandžaka. Glasnik Zemaljskog muzeja
1909, str. 119. V. Bogićević, jbidem.
16) T. Raukar, Novi radovi it ćirilske epigrafije i paleografije. Historij-
ski zbornik XVIII, 1965.
11) Mon. Habs. I, 397.
18) Vjekoslav Stefanić, Jakov Ladesma i njegov »Nau~ karsti~tiSkt
(1538). Vrela j prinosi. Sv. Il, 1940, XXVIII, broj 34. Branko Culić, Ferdmand
Vele i njegova »Bibliografija Bosne i H ercegovine. Bibliotekarstvo XXII/1976,
br. 1-2, str. 1~105.
19) Dr Karlo Jurišić, Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom pod-
ručju u doba turske vladavine. Zagreb 1972, str. 74 j 171.
211) Dr Ante Sekulić, Tri priloga hrvatskoj kulturnoj povij~ti. Kač.ić,
zbornik ~:vačke provincije presvetog Otkupitelja. God. II. Split 1969, str.
79-90 i 8 .

109
 Za bosančicu u XVIII . stoljeću zna i A.-Fortis. Za njega se ovo
· pismo; kojim je »neki Divković više puta štampao u Veneciji debelu
knjigu« razlik-uje od ruskog pisma; rado su tu knjigu, veli, čitali Mor-
laci-stočari.21)
Od pisaca iz prve polovine XIX stoljeća za naziv »bosanska stara
azbuka« i »bosančica« znaju Verković (1837), Jukić (1842 u Starodrev- .
nostima bosanskim), A. Stojačković (koji ustaje protiv tog naziva
1847) j dr.
·*
* *
Kao što se iz ovi11 primjera vidi, bosanski su se muslimani slu~
žili bosančicom sve do u najnovije doba. Naravno, ovo je pismo oolo
ranije još mnogo više rasprostranjeno. Poznati stručnjak za paleogr~­
fiju Tomislav Raukar dapače dolazi do zaklJ učka d a ov~. zapadnu Ćl·
rilicu »možemo označiti kao posebnu muslimansku VMlJantu bosan-
čice.«22)
Međutim pojavila se i tvrdnja, koju lansira dr Srećko Džaja,
pisac rima-katoličkog porijekla, po kojem gotovo proizlazi da su mu-
slimanima, što se bosančice tiče, bili pisari katolici.
U dosadašnjim radovima o pismenosti Bosne i Hercegovine
ova činjenica - veli - nije istaknuta. Možda je dotični auto-
ri nisu ni uočili.
Bivši fratar Džaja eto uočio je da je
za mnoge primjerke bosanskohercegovačke epistolografije,
kao i za sinkretističke zapise (?!) u mnogo slučajeva bio
pisar nemusliman, a adresant musliman.
Ne poričem da je u službenim kancelarijama, pa i na dvorovima bosan-
skih feudalaca, bilo pisara nemuslirnana (koji nisu morali biti katolici!),
ali Džaja izuzetne pojave u bosanskoj epistolografiji pretvara u pravilo
s tendencijom da dokaže da su muslimani bili nepismeni barem što
se bosančice tiče i da ni ovaj srednjovjekovni relikt ne spada u njihovu
tradiciju. Njegova je naime teza da su gotovo jedino katolici kultivirali
bosančicu ili zapadnu ćiPilicu, koju je

pronio cijelim Balkanom katolički trgovac i li misionar. Sve

katoličke dijaspore u Bugarskoj, Srbiji, Banatu i drugdje
služile su se ovim pismom
Ali prema Džaji Srbi se nisu služili ovim pismom, što formulira na
slijedeći način:

što se tiče pravoslavaca, Srpska pravoslavna cyrkva ne samo

u Srbiji, nego i u Bosni i po drugim još zapadnijim krajevi-
ma njegovala je u svojoj korespondenciji drugu grafijsku
tradiciju. U koliko u našoj epistolografi.joi srećemo pisma čiji

21 ) špiro Kulišić, Iz putopisa Alberta Fortisa. Glasnik Zem~lj skog mu-

zeja. -Etnologija. N. S. sv. XIII. Sarajevo 1958, str. 82.
22) Tomislav Rukar, O nekim ·problemima razvitka ćirilske mi1114Skule
(•bosanćice«) Historijski zbornik XIX-XX, 1966-1967. Zagreb· 1968, ;;tr. 496.

110
 su odresanti ·p ravoslavni episkopi ili monasi, a pisana sU
bosančicom i »Čistim narodnim jezikom« u tom slučaju u
ovo doba nisu bili adresanti ujedno i pisari, nego su takva
pisma rezultat ili političke kolaboracije pravoslavlja sa za.
padom ili poslovne suradnje, pri čemu su tpisari bili kato-
lici - ili su takva pisma jednostavno katončkii falsifikati.
To su eto Džajine teze o upotrebi bosančice .u srpskoj <i musli-
manskoj sredini. U istome stilu o mnogim drugim ·p itanjima Džaja je
pisao u svojoj najnov~joj knjizi »Konfessionalitat und Nationalitat Bo-
sniens und der Herzegovina« koja je !izašla u MUnchenu 1984. Djelo ina·
če ima karakter tpolitičke publicistike, makar da je primljeno kao dok-
torska disertacija.

SUMMARY

The author deals with the problem which took rise in Bosnia
when the Cyrillic cursive ~bosančica) went out of use after it had
assumed some special characteristic there. In the year of 1939 Fehim
Efendić, the custodian, was conducting some research on the problem,
continued to a certain degree by Vojislav Bogičević in 1952 and 1953.
The author has also gathered some data on the problem. From the
examples given in the paper we come to the conclusion that the Bo-
snian Cyrillic cursive has completely gone out of use save for very
few individuals that are still familiar with it. According to the same
data the Cyrillic cursive among Bosnian Muslims used to be most
widely spread in bey families and only exceptionally in some middle-
-class families, too. The sursive was especially well known by women
and therefore H used to be called women's writing. Since the 16th
century onwards and up to now it has been called bosančica. Other
terms for it are also the Arabic or even Croatian writing.*)

*) Autor je svu dokwnentaciju uz ovaj rad ustupio Gazi Husrev-bo-

govoj biblioteci.

ll l
 HaRO 13fAIA8 fiocaHCKO DICMO
~ ~era y CaHy~HY y4e caNo wycnMMaHcKa *eHcHa Ae41 ~ .
--· "\'

:::>0 T ifl J,-x 3. ..D 3 ..L k(

v t, l w g ~ 1v ~ v W' ~~
I(W~K&o/lilJ~tD
ffl. hX W~ w 7-r"J> 'b(
').(~oJ\ Ft ~~o: w~
8xz~ · '>'\ ·! .r,
v2
........ , ' ., "l11 ~ ) llJ l
~ &ocaHCHO nHCMO

tiecTo ny-ra. y nocne.n.Fbe speMo IIHTepccaHTIIY yCnOMOBy, 8. Oil& OBe

CIIOMillhO CO y HODDHaMa "OOC8R'JJI· .lCBOjl\e OTJlyCTUO, Ha. se.rro&y IL81'0
na•, "6ocaHcl\o nnc~10". B ocanquuy BY po.nocr, jop ce 6uo cnnno n p~·
je cnoMKFbM> y .nomtTliitrl" r . Boam nao, 1\aaaswn MY .na Fberona shlf
snli, a onoMa.zt r. J.l:parrrma Jlan'Je· llll.IIUWe CCCTpll Jtpyro DHCMO, &a)t
IIKli. AJtl1 cy pCTlill IIOIDH JhYJ\11 KO· och TO mrc~ro ana.
jn Cy CBOjiiM O<JIIM3. BIJ.lleJIO ~:a.r.o TO To~r npu:mri0\1 onn MycmnHlRa
,.6ocnncKo ru1n!O• u3rne.na. T o nn· o6jac11u.1n cy MH .na cc Bocoa B Xep
c~to je.nna· al\o auajy CTJlY'fiMUif Ibn UCJ'ODIIII11. Tilli ll!ICMO~I c.1ya.e jom
nonoan. H ehe 6nTH 6e3 miTepecn no "n.!I Kocona. n rrpnje Kocosa~. 06ja·
J\ll3aTll y cf>ar;cnMHJtY Nano 'f{) nnc· CHJ!.lii ·Cy MIJ, .llil CO ."t.Y,1R Bmne TIDI
MO H3r.nrna. ,lJ.a .lhe ky o6jacmrTH Ha DIICMO)! ne C.'JYifiO, seh Cal!O. l!'eRe1
xojn ea~ Hll.'lHH .ztowao .zto osor a nn 11 na rnolia Majr;a CMaTpa aa catljy
CDCTY ,.'U"il\llOCT, .!l:l OBOMO DIICMY fra
" rs;ro ·ClDr uaqe.11W~> o~>pyra n.oe· Y'lll cuojy 4!;cncr;y .nruy, uywKy sa
san.cKor ncnocpep;Ho noc.'le paTosa; fiaKo. Onu cy ono nnc~ro c.'lyqajuo
y DPCMOHy J;B,!la j e Ttl.MO 6 0CIIC.lll ll:ty'liJJIH 0,!1; CBOjJIX Majrm H COCTI!.·
xaj.ny•mja. O.n~IOTIIIIWI Xyceu·a Sow pa, nn11 D.a no npnnuny mr onu ne
r:osuli H JycyrJJ Mo:tonnh ea CBl)jm r 611 TPC6ll.'I ll TO TJ IICMO .Illi. annjy,
:tPY*IIIIBMa, BO,nll.lR Cy 'IIITIIB r e· nnCMO CA~I .ItO C8.!Ul 'lYBB.O JtaO
IJ'lii!ICJm paT no Canuuy. Hos1111e cy :UI'IRY ycllOlreHy. a cn.:ta ra ma.'loeN
CDIKO,llfi~DRO ,ltOIIOCI!Jte npynnmr.. n o.liiTnun•, jep ncpyjr:.~ .na he cs&
Q.IIO
DI!Mil mTaMnnue U3semTaje o He.ne· KOr Jlam('r HIITMOKTytl.TJUI\ lllJ'repe•
JllfMO. KOja cy 'liiR!Me one .ltPYJfilf· CODA TJ! ,na Dll.llll 1\ll.l\0 OBO " nJICNO• .
He. Ho.pnnuo cy Mncm pn,!tmte narne.nn, liaJI ce n · TnRo · 'lecro· y
.nn.
CBOjCiiR .z:r;a O.llMCTilliiDTDY CTallY 111\ jnnnocrn cno~m1r.o.
nyT, Te ja 'JIIIh cno ene mro 1}8 MO· • "J;ypHk, P.JI.8.
rno y TO~re npanny.

Clanak Al. D. Đuri~a u »Politici«

Ti o lj.J_//( o V'; /i: l o L iio .A.' fili :i~iliit;;
lu Mr-t'tMa.1ft.t ~AzoV't/741 V7Ai
Hf //'fl!! u. 71/ L/Ha lf!_J/i o-#tJ.,#.oA.tiii~<
~f 1/7 .41 i/() !lJ~ l U,41 ftJ.;f#.tJ 7/; (.4fo ·•
t// L 1/1 Cl ft<L', H j.: ifo,ttXoztt f-at: ii/
d Je :r A1 q 11 ~ li/ .fC o A )/-o Je 7 J.~ 1/f Hl r
0

A 7 L If~" L ~·1-n.. Je c; -+ul/~zo J/1 HJ~

~;~Ld_.'A1f!i:/.. U"4~A4#tL~u![vUIIo
y. L Itl -~ !IOl?f'A1/i1C JCO "KI17.!!! 7/~1!-
<.. JC '7 JC !'fF v_ #o /-lž. ~+o li: /1/fJ'-H-~
f: /11: ,41,'1/tfL/: {. 47 41 1/{: +ll/t: !il/
~A( li ;fo#,' lljJ/jf/all,' il/.'tli.~IL
't_IL Zo/f: llf X"A +ort:~ta/tfH.'i_([
l f 7 A 'J g o (. ll& ,1/f 7 fl tL t._ + :/If.~ Af
lroloA:1't filfAoAt,to{.f/a 4f&7
Z 0 A : H U. If 111 "a-'/ t. Je &. l J-' 7C U. J7oj
r
f. ft U f tJ;lhroifo lod.' tf if/,' ,Jt>1P
-~ L A ~ A1 (L /1: o ff '; L /JI l / lJ l 7 /ll 7
1: t J' (j_ z 7A.' fu. Z :. : 81' f-t: 418u l
di k-.'8 J'!!/ f r.·
f'+ lJ. J t (t. z. o lt.' H -...~..-a--
Pismo Ali-bega Kapetanovića
 a b

..,
e d. e t g h i
.,......
't 4 ~ .+ + ' ~

j k l m n o p r 8

.,
'š
X
t
A
u
~

v
."

z
o
z
'l

dj
"'
ll/ If ~ ~ 11 # A"
Alfabetar Džavida Miralema

v
tv\ .
M
r-\
N
1-t.
pvj
o
O ?
(T" f /
K. s
/
.s
V'
r- 't -#
t U v
J -3
"L ~
-

Pt-f~eJ ~trOf'<A.< ~·c:.t ; ~eA--tt. ~·~ ~<:.o-4;

(/ ;{ bl/ ,4 ' jU~<'\ ~ t< ' "j) 'JV
.

Alfabetar prof. Faruka Filipovića

' .'
~~·--;~~:=.~~~-~-=~-~~~--,~---
~-~ 4~ _~"e.,:.,;_ ;~.;u__~m.;,
~f-t~ --~- ~~~
..... . : ..... ._. Ji_ j>~·--- ·-~·-~~-·
~ ···· ·~· l

--q;~·- .. --- 1~ ·CD~_ .., _____

. - -- ---~- -- - ~ -~-~~
- · -· · ···· ·-· ···-- ~
A / '.>t z 't 9 4- tMJ.t + L-J.tr~ ~o/=AA.. ~+ ~~
4~ '1 Z-. ~"1 .. JL'f...o.M -.= E ~..~moc _·rft LJ...
.o ·m =:: U-l /l ::::: rz· .urm·o <:. fTT lL /IN Y.-1. ~ .t~ /.l::
__A.. f_.'lci_ ;::_~rr:-y; lrr.:-~LB..(J-ic;;m-u.-n 'J.>+-.':(~_-tfđ ___ _
- o :c '1tf't ·tf.==m:rJ- ·-··--·· ···:· - -· ··- ····-- -·-··· · - ~· -- · ---- -·

~q + c .~'3 · č Cf- -1' .~~-.

1; Q. -t;
· ·:. ;--~ -/.l--1-,. ·'-= 4 ~ - rr~:-frt-==-t... .
-~ - - ·4· · ·· ·--···· . --· . ·-- · ·-······- : .___ ;·_- -- - - - -

~~ -~~~

~~~~~~
Pismo Đul-hanume Filipović
tO-, Ir'~ l~' • l d, ck
' i 1' l ·A 1
rd, e ,J ,1 ,lk ,V, l J._
lL 9 z + = t J(

,) .j· .rm./YIII!!)/,1/,f.A
A IV .ML H ~"h o n r
,4 ,J, i,/.)/ //r ~. ~·
e .a;Jt m 'l .fl 3 J<'

Abecedar Đul-hanume Filipović

Fikret Karčić

PITANJE JAVNOPRAVNOG PRIZNANJA ISLAMA U JUGOSLOVEN-

SKIM KRAJEVIMA NAKON PRESTANKA OSMANLIJSKE VLASTI

ravnopravno priznanje označava da je islam u određenoj zemlji

zadobio status zakonom priznate vjere. Ovaj status je· uključivao pravo
javnog ispovijedanja islamskog učenja, vršenja vjerskih obreda i gru·
pisanja vjernika u vjersku zajednicu. Zakonom priznate vjerske zajed·
nice u zemljama u kojima je postojala povezanost vjere 1 države uži.
vale su status pravnih lica javnog prava što je značilo da imaju pose·
bne veze s javnim vlastima i da posjeduju pogodnosti koje ne pripa-
daju pravnim licima privatnog prava.t)
U gotovo svim jugoslovenskim zemljama u vrijeme nakon pres·
tanka osmanlijske vlasti postojala je povezanost vjerskih zajednica i
državne vlasti. Zbog toga j e javnopravna priznanje islama predstav-
ljalo pokazatelj opšteg p ravnog položaja muslimanskog stanovništva,
pa se u tom kontekstu treba :i istraživati.

I
Pitanje regulisanja pravnog položaja muslimanskog stanovništva
postavljeno je u jugoslovenskim krajevima u toku borbe za oslobođe­
nje od osmanlijske vlasti. Njegovo rješavanje se odvijalo na dva plana:
međunarodnom i unutrašnjopolitičkom .

Na međunarodnom planu, velike evropske sile su inicirale un(}o

šenje posebnih klauzula u pojedine međunarodne ugovore kojima su
oslobođene i novouspostavljene balkanske države obavezne da musli·
manskom stanovništvu na svom području osiguraju zaštitu vjere i ne-
sm etano uživanje građanskih prava. Od jugoslovenskih zemalja, ovak-
ve obaveze su preuzele Srbija i Crna Gora na osnovu Berlinskog ug(}o
vora o miru iz 1878.2)
l) Podjela na javno i privatno pravo pripada klasičnoj teoriji prava.
Pr·ihvaćena je u pravnim sistemima građanskih država. Javno pravo obuh·
vata one grane prava u kojima je bar jedna strana nosilac javne vlasti koji
se pojavljuje kao takav. Time se j~vno prayo ~!l_Zlikuj.e od ~riv_atnog ~rav~.
gdje su obje strane mene tog svOJStva. KntenJt razl1kovanJa Javnog 1 pn·
vatnog prava ni u teoriji građanskih država nisu OP.šteprihvaćem. Savremen~
jugoslovenska pravna teorija ovu podjelu ne prihvata. (Up., Pravna eno·
klopedija, Beograd 1979, 493).
2) Više o tome, vid., Vladimir - Đuro Deg~, Međun~odno~ravl?o w;>
đenje položaja Muslimana sa osvrtom n1;1. uređ~DJ~ polo_žaJa dru~ih ':~erskih
i narodnih skupina na području JugoslaviJe, Prilozt Instituta za IStOriJU rad·
ničkog pokreta u Sarajevu, VIII (1972), 55-105.

113
 Na unutrašnjopolitičkom planu, Srbija i Crna Gora su pristupile
regulisanju pravnog položaja muslimanskog stanovništva u toku opšteg
p ravnog uređenja stanja u oslobođenim i p risajedinj enim krajevima.
To je činjeno u nan1jeri da se muslimanima osigura osnova za uklju-
čivanje u nov.i driavnopravni sistem i da se zadovolji evr opsko j avno
mnjenj e koje je od balkanskih država zahtijevalo i očekivalo politiku
vjerske snošljivosti i građanske jednakosti.
Pitanje regulisanja pravnog položaja muslimanskog stanovništva
postavilo se i pred Austrougarsku Monarhiju nakon što j e dobila man-
dat da o1:upira Bosnu i Hercegovinu. Međutim, pravnopolitičke poslje-
dice okupacionog mandata i ciljevi intervencije evropskill država u pi-
tanju Osmanlijske Carevine dali su rješenju ovog pitanja u BiH nešto
drugačiji vid nego što je to bio slučaj sa /stanj em u Srbiji i Crn(\j
Gori.
II

Osmanlijsko odstupanje s Balkana, intenzivirano porazom u ra-

tu 1876-1 878, šokiralo je muslimane na ovom području. Državnopravna
i kulturna veza s Osmanlijskom Carevinom i Istokom se kidala a umje-
sto toga nametala se potreba uključivanj a u državnopravne zajednice
naroda koji su pripadali drugoj vjeri. Istovremeno, muslimanske sku-
pine na Balkanu su zakoračile u kulturnu sferu srednje i jugoistočne
Evrope. Kad se ima na umu da se muslimansko stanovništvo u to vri-
jeme pn·enstveno vjerski identifikovalo, jasno je kakav je učinak ima-
lo javnopramo priznanje na odvijanje ovili procesa.
Sam akt priznanja islama u pojedinim jugoslovenskim državama
bio je određen načinom na koji je u konkretnom slučaj u bio regulisan
odnos države i crkve.
U Srbiji je, godinu dana nakon povlačenja turskih garnizona,
ukazom kneza Mihaila Obrenovica od 18. V 1868. muslimanskom dže-
matu u Beogradu predata na korištenje Bajrakli džamija, određena
državna pomoć za njeno održavanje i plata vjerskih službenika.3)
U ovim postupcima kneza Mihaila vidimo akte političke i vjerske
tolerancije muslimana ali i implicitno priznanje islamske vjere (pravo
vršenja vjerskih obreda, javnog ispovijedanja i grupisanja u vj ersku
opštinu). Ovo priznanje je pretočena u zakonslti tekst nakon ratova s
Turskom 1876-1878, kada se suverenitet Srbije proširio na teritorije
sa znatnim dijelom muslimanskog stanovništva. Privremeni zakon o
uređenju oslobođenih predjela izdan 3. I 1878. u Nišu sadržavao je slje-
deće odredbe:

»Zakon srpski daje zaštitu građanin u srpskom hrišćanske

kao i građaninu srpskom muslimanske ili koje druge zakonom
priznate vere• (čl. 76)
»Građanin muhamedanske kao i građanin hrišćanske i sva·
ke druge zakonom priznate vere, ima pravo i slobodu na javno
izvršivanje verozakonskih obreda veroispovesti svoje• (čl. 77)4)
3) Mehmed Begović, Vakufi u Jugoslaviji, Beograd 1963, 6.
4) Zbornik zakona i uredaba izdanih u Književstvu Srbiji od S. avgu·
sta 1877. do 12. juna 1878, 32 (XXXII), Beograd 1878, 266.

114
 Gotovo identične navode sadrži i Uredba o uređenju oslobođenih
oblasti izdata u Beogradu 18. VIII 1913. nakon poraza Turske u balkan-
skom ratu i prestanka osmanlijske vlasti u Novopazarskom sandžaku,
Kosovu i Makedoniji.S)
Kao obilježje javnopravnog priznanja islama u Srbiji pojavljuje
se i važenje šerijatskog prava u porodičnim i statusnim pitanjima mu·
slimana, što je osnažena Uredbom o uređenju sudova i o sudskom pos-
tupku u prisajedinjenim oblastima Stare Srbije od 7. Vl 1914. (čl. 52)6)
Pitanje priznanja islama u Crnoj Gori se takođe postavilo nakon
ratova 1876-1878, kada je pet turskih kadiluka došlo u okvir ove drža-
ve, i prešlo put od vjerske i političke tolerancije muslimana do prizna-
nja islama via facti. U odsustvu drugih zakonodavnih faktora, izjave
i akti ~njaza Nikole predstavljali su osnovu javnopravnog priznanja
islama. Tu u prvom redu mislimo na okolnost da je knjaz nekoliko go-
dina nakon prisajedinjenja oslobođenih krajeva imenovao vjerskog
starješinu crnogorskih muslimana - muftiju - davši mu ovlaštenje
i da sudi muslimanima po šerijatu »onako isto kao što je bilo u turski
vakat«/) Imenovanje vjerskog starješine i pravo primjene vjerskog pra-
va su očigledno obilježja javnopra\'Ilog priznanja islama.
U prijestonoj besjedi pred skupštinom na Nikoljdan 1905. crno-
gorski vladar je podsjetio da je muslimane, »koji ne ustupaju dobrim
vladanjem, radom i poslušnošću svojim hri šćanskim sugrađanima•,
jzravnjao u slobodama i pravima s njihovom krštenom braćom u drža-
vi, ne sprječavajući im ni održavanje duhovnih veza s halifom u Cari·
gradu.8)
Na status islama kao priznate vjere ukazuje i Opšti imovinski
zakonik za Knjažev.inu Crnu Goru iz 1888. koji je među vlasnike (imao-
ni•ke) vjerskog značaja svrstao i »sve nehrišćanske bogomolje i druga
postojana vjerska uređenja (npr. muhamedanske džamije itd.) u koliko
je država samu vjeru priznala« (čl. 717)9) Za razmatranje priznanja isla-
ma u Crnoj Gori značajan je i Zakon o sudskom postupku u građanskim
parnicama od l. XI 1905. kojj u čl. IV uvodne odredbe propisuje:
•Duhovne sudske vlasti i šerijatski sudovi vršiće i ubuduće sud-
sku vlast u bračnim sporovima u koliko se predmetni sporovi ne
bi odnosili na imovinsko pravo•
Priznanje pr.imjene šerijatskog prava i nadležnosti šerijatskih
sudova podrazumijeva i priznanje islama kao vjere. Potvrda uspostav-
ljenog stanja sadržana je i u sažetoj odredbi čl. 129 crnogorskog usta·
va od 6. XII 1905:

S) Srpske novine, br 181, 21. VIII 1913.

6) Srpske novine, br 126, 10. VI 1914.
7) M. Karađuzović, Crnogorski i bosanskohercegovački muslimani i nad-
ležnost ~erijatskih sudova, Glas Crnogorca (Cetinje), br. 4, 31. I 1912.
8) Isto
9) Op~ti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru, novo zvanično iz.
danje, Na Cetinju ·u državnoj ~tampariji, 1898.

us
 »Unutrašnja uprava Muhamedove vjeroispovijesti pripada muf-
tiJi Crnogorskom«.lO)
U Srbiji i Crnoj Gori pravoslavlje je bilo državna vjera i druge
vjere, među njima i islam, su zakonom i1i drugim pravnim aktima za-
dobijale javnopravne priznanje koje je povlačilo ranije spomenute po-
sljedice_
U BiH u vrjjeme osmanlijske vlasti islam je imao status državne
vjere. Faktički a kasnije i pravni prestanak sultanovil1 suverenili prava
na ovu teritoriju odrazio se i na status islama. Od državne vjere on će
postati jedna od zakonom prizmatih vjera. ll)
Pošto je okupacija podrazumijevala zadržavanje postojećeg prav-
nog stanja u zemlji, nije se postavilo pitanje priznanja islamske vjere
već uređenja odnosa okupacionili vlasti i vjerskih zajednica u BiH na
načelu vjerske jednakosti zbog čega je, pored ostalog, Austro-Ugarska
zvanično tražila mandat za okupaciju.
Zbog umirenja bosanskohercegovačkih Muslimana, prilikom pro-
vođenja i regulisanja okupacije, Austro-Ugarska se više puta obaveza-
la na poštovanje islamske vjere (proklamacija na narod BiH koju je
general Josip Filipović izdao u ime monarha, Konvencija o regulisanju
ok-upacije BiH od 21. I V 1979). Međutim, za priznanje javnopravnog sta-
tusa islamske vjerske zajednice važna je okolnost kontinuiranog funk-
cionisanja šerijatskih sudova i njihovo normiranje naredbama austrou-
garskih vlasti,U) kao i uspostavljanje islamskog vjerskog starješinstva
odvojenog od kancelarije šejhul-islama u Carigradu . Carskim dekretom
od 17. X 1882.13) kojim je imenovan reis-ul-ulema i četiri člana ulema
medžlisa, ustanove konstruisane po uzroku na sinod hrišćanske crkve,
islam je potvrđen kao zakonom priznata vjera a njeni sljedbenici kao
Yjersko udruženje koje država štiti ali i nadzire (odobrava izbor vjer-·
skog poglavara, proglašenje i izvršenje propisa vjerske administracije
i sl.).
Nakon aneksije BiH 1909. Austro-Ugarska je mogla da pristupi
ozakonjenju vjerske politike iz okupacionog perioda. Zemaljski ustav
za BiH od 17. II 1910. u čl. 8 je kao priznata vjerska udruženja (zajed-
nice) naveo: islamska, srpsko-pravoslavna, rimo-katolička, grko-kato-
lička, evangelička augsburškog i helvetskog zakona i jevrejska.14)
U BiH je na području odnosa države i vjerskih zajednica priliva-
ćeno rješenje poznato pod imenom »sistem pri:z,natih vjerskih zajednicaq
ili »Sistem pravne države« koji je važio u Austrougars koj Monarhiji.
Proglašena je sloboda vjere i savjest-i , vršenje vjerozakona u kući ujam-
čeno je svakome a javno samo članovima priznatih vjerskih udruženja
ukoliko to nije u protivnosti s javnim obzirima. Po ovom sistemu drža-
va na osnovu svog suvereniteta odlučuje koje će vjere i ukoliko »priz-
nati~, tj. dozvoliti njihovim sljedbenicima da obrazuju vjerske zajed-

10
Ustav za Knjaževinu Crnu Goru, drugo izdanje, Cetinje, 1907.
)
Up_., Eugen Sladović, Z~r?dbeno pravo, Zagreb 1925, 96.
11)
ul Zb1rka naredaba za šen.1atske sudove 1878-1900, Zemaljska vlada i
Vrhovru sud za BiH, Sarajevo, bez godine izdanja.
13) Sarajevski list, g. V, br. 150, S. XII .1882.
14) Glasnik zakona i naredaba za BiH, 1910/ 11, 21 i dalje.

11.6
nice i javno vrše vjerske obrede. Kao korporacije javnog prava, vjer-
ske zajednice su uživale niz prednosti nad ~rivatnopi"'clvnim licima kao
što je oslobađanje od poreza ili »stvarni imunitet.<, te pravo ubiranja
vjerskog pvireza. Državni funkcioneri su učestvovali u vjerskim mani-
festacijama, a vjera .j vjerski obredi su uživali krivičnopravnu zaštitu,
i,t'd. S druge strane, država je vršila pravo nadzora -nad vjerskim za-
jednicama.1S)
Značajno je spomenuti da je Zemaljska vlada za BiH svojim ak-
tom br. 27698/I od 9. II 1902. odredila da se kao zakoniti naziv upo-
trebljavaju izrazi »muslimani« za sljedbenike islama i »islamska vjera~
za samu vjeru.t6)
Aneksija BiH postavila je pred državnopravne cjeline Austrougar-
ske monarhije ·p itanje regulisanja p ravnog statusa islama. Bosanskoher-
cegovačko stanovništvo je pravno postalo podanicima austrougarskog
monarha a kretanje i nastanjjvanje Muslimana u zemljama Monarhije
postalo je svakodnevna pojava. Pitanje javnog iskazivanja islamske vje-
re i običaja bilo je potrebno zakonski urediti.
U jugoslovenskim zemljama koje su do 1918. bile uključene u
državnopravni okv-ir Dvojne Monarhije to je učinjeno putem donoše-
nja dva zakonska t eksta. Za Sloveniju i Dalmaciju važio je Zakon o priz-
nanju sljedbeni•k a islama po hanefitičkom obredu kao vjerozakonsko
društvo od 15. VII 1912,17) a za Hrvatsku i Slavoniju Zakon o prizna.
nju islamske vjeroispovijesti od 27. III 1916.1&) Oba zakona sadrže go-
tovo istovjetne ideje i rješenja o regulisanju statuta islama i musli-
mana.
Na prvom m jestu, islam je uvršen među zakonom priznate vjero-
i&povijesti (čl. 6 zakona od 15. VII 1912, odnosno čl. l zakona od 27.
III 1916).
Oba zakonska teksta navela su i posljedice koje proističu iz jav-
nopravnog priznanja islama. Sljedbenici islama (»muslimani« prema
zakonu od 27. III 1916) imaju pravo u granicama zakona svoju vjeru
javno ispovijedati, svoje vjerske, nastavne i zakladne poslove samostal-
no uređivati i njima upravljati ali bez uštreba na p ravo vrhovnog držav-
nog nadzora (čl. l. zakona od 27. III 1916.) Islamska vjerska zajednica
(po zakonskoj terminologiji »muslimanska vjerozakonska zajednica«,
odnosno »vjerozakonsko društvo sljedbenika islama po hanefitičkom
obredu~) u pogledu svoje ličnosti, ispovijedanja vjere i u pogledu vjer-
s kih službenika uživa istu pravnu zaštitu kao i druge zakonom priz-

lS) Toma Pavlović, Odnos državnoga i c~kvenoga zakonodavstya, naro-

čito s obzirom na zaključenje braka, Spomeruca VI Glavne skupštine Kon-
gresa pravnika Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu dana 7-9. IX 1934, Za-
greb 1935, 42. .
16) E. Sladović, Priručnik zakona i naredaba za upravnu službu u B1H,
Sarajevo (1915), 136. .
11) List državnih zakona za kraljevine i zemlje zastupane u Carevm-
skom vijeću, 1912, 875-876. (Za P.repis inte~~g ~eksta ovog zakona dugu-
jem zahvalnost Ishaku Aleševiću, 1mamu u [jublJanl). .
IS) Sbornik zakona i naredaba valjanih za Kraljevine Hrvatsku 1 Sla-
voniju, 1916, 149-151.
117
.nat~ vjeroispovijesti (čl. 6 zakona od 15. VII 1912, odnosno čl. 2 za- .
kona od 27. III 1916.) Država ima pravo nadzora nad radom Is lamske
vjerske zajednice. U slučaju kad ova prekorači svoj djelokrug, uprav-
ne vlasti će primijeniti zakonita pdsilna sredstva (čl. S zakona od 15.
VII 1912, odnos no čl. 6 zakona od 27. III 1916.) Nauka, uredbe i običa­
ja islama uživaju državnu zaštitu ukoliko nisu u suprotnosti s državnim
zakonima čl. 6 st. 2 zakona od 15. VII 1912., odnosno čl. 2 st. 2 zakona
od 27. III 1916.) Na osnovu ovog propisa u zemljama Austrougarske
Monarhije osim BiH nije bilo dozvoljeno višeženstvo muslimana.
Aktima o javnopravnom priznanju islama u Austro-Ugarskoj mu-
slimanima nije bilo plliznato pravo primjene šerijata u bračnim, oO.
nosno porodičnim i nasljednim stvarima. Predviđeno je da se primje-
njuje opšte građansko pravo sve dok se to pitanje ne uredi posebnim
zakonom (čl. 7 zakona od 15. VII 1912, odnosno čl. 7 zakona od 27.
III 1916.)
Zapaža se da je do priznanja islama u Austro-Ugarskoj došlo ne-
posredno pred pn•i svjetski rat (Slovenija i Dalmacija) odnosno u toku
t ata (Hn·atska i Slavonija). Izgleda da su u korist priznanja islama
djelO\·ali ne samo razlozi pravne prirode već i okolnosti političkog opo-
rtuniteta (pokušaj osiguranja lojalnosti Muslimana prema Monar-
hiji).
Na o\·aj način, islam je bio javnopravna priznat u jugoslovenskim
zemljama prije 1918.
U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslaviji, pri-
hYaćen je sistem priznatih vjerskih zajednica. To znači da je zadržana
povezanost vjerskih zajednica i države i da je u svojeno načelo ravno-
pramosti usvojenih vjeroispovijesti. Ustav Kraljevine SHS od 28. VI
1921. (VidO\·danski) proglasio je u čl. 12.:

»Usvojene veroispovesti ravnopravne su pred zakonom i mogu

svoj verozakon javno ispovedati» (st. l)
»Usvajaju se one vere, koje su u ma kom delu Kraljevine već
dobile zakonsko priznanje. Druge vere mogu biti priznate samo
zakonom. Usvojene i priznate vere samostalno uređuju svoje unu-
trašnje verske poslove i upravljaju svojim zakladama i fondovi-
ma u grarucama zakona« (st. 3)19)
Pošto je u pojedinim dijelovima jugoslovenske države islam zado-
bio zakonsko priznanje prije 1918. to je ·i uvršten u red priznatih i u s-
vojenih vjeroispovijesti. U periodu 1918-1941. u Jugoslav.iji je za mu-
slimane važilo šerijatsko pravo u pitanjima porodičnog d nasljednog
prava i stvarima islamskih zadužbina (čl. 109 Vidovdanskog ustava) .
. P<;>s~vlja se pitanje do kada su važiti zakoni o pPizna nju islama
n _poJ~(h?Jn: pravmm područjima predratne jugoslovenske države. Ovo
pitanJe _Je m~er~santno s obzirom na okolnost da je u .periodu prije
1918. pnznanJe Islama vršeno na dva načina: ili je priznat samo isla m

) _ Usta~ Kralje~e Srba, Hrvata i Slovenaca (obnarodovan u br. 142a

19

Sl~benih ~ov~ na V1dov-dan 28. juna 1921 god. u Beogradu), Državna štam-
panJa KralJeVIne SHS, Beograd 1925.

118
kao vjera (Slovenija l Dalmacija, Hrtatska i Slavonija), lli je priznat
islam zajedno sa određenim granama islamskog prava (BiH, Srbija i
Crna Gora).
Iako je Vidovdanski ustav sadržavao garanciju postojanja šeri-
jatskih sudova, postojeće stanje u pogledu primjene šerljatskog prava
kao specifičnosti javnopravnog priznanja islama zadržano je sve do do-
nošenja Zakona o uređenju šerijatskih sudova i o šerijatsklm sudijama
21. III 1929.20) Ovim zakonom, šerijasko pravo je zadobilo obavezno
važenje n a cjelokupnoj teritoriji jugoslovenske države. Nakon toga je
uslijedio i Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije
od 31. I 1930. koji je jedi·nstveno riješio pitanje uprave Islamske vjer-
ske zajednice na jugoslovenskom državnom području.21 ) U čl. l. ovog
zakona se ist·iče:
»Svi muslimani u Kraljevini Jugoslaviji sačinjavaju jednu samo-
stalnu Isla msku versku zajednicu, pod reis-ul-ulemom kao vrhov-
nim verskim starešinom.
Islamska verska zajednica javno ispoveda i uči svoju islamskL
veru, javno vrši svoje islamske verske dužnosti, i samostalno
upravlja i uređuje svoje verske, versko-prosvetne i vakufske po-
slove«.
Nakon Austro-Ugarske u BiH, stara Jugoslavija je obratila pai
nju na pitanje jedinstvenog regulisanja naziva za islamsku vjeru i nje-
ne sljedbenike. Predsjedništvo Ministarskog savjeta Kraljevine Jugo-
slavije je 4. '.'III 1932. izdao naređenj e br. 1738 svirr. ministarstvima po
kome se pripadnici islama u službenim aktima imaju nazivati i bilje-
žiti imenom »musliman« a vjeroispovijest »islamska vjera<< ili »islamska
vjeroispovijest« ili samo »islam«.22) Time je na jugoslovenskom pod-
ručju bila zvanično dokinuta neuj ednačenost zakonske terminologije u
ovom pitanju (muhamedanac, muslim, musliman).

III
Javnopravna pl'iznanje islama u pojedinim državama na jugoslo-
venskom prostoru pred stavljalo j e važan faktor u procesu društvene
integracije muslimanskog stanovnistva te njegovom vjerskom i kul-
turnom životu u periodu nakon pres tanka turske vlasti. S druge stra-
ne, samo zakonsko priznanje nije islamu osiguravalo da u konkretnom
vremenu ili državnopravnom okviru i stvarno ima takav položaj. Na
realizaciju garantovanog pravnog položaja uticali su i mnogi vanpri-
vredni momenti (nasljeđe iz prošlosti, opšti raskorak između prokla-
movanog i stvarnog stanja u pojedinim državnim cjelinama, politiza-
cija vjerskih zajednica i sl.) U ovom radu se ne može šire ulaziti u raz-
matranje djelovanja ovih faktora poš to je pažnja posvećena pravnom
aspektu pitanja priznanja islama. Može se zato zaklj učiti da j e jav-
nopravna priznaje islama u jugoslovenskim zemljama imalo značaj u

20) Službene novine, br. 73-XXIX, 28. III 1929.

21) Službene novine, br. 29-X, 7. II 1930.
22) Glasnik Vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice Kralje-
vi ne Jugoslavije, br. 2/1934, 96.

119
 vrijeme kada je država pojedinim vjerskim zajednicama podjeljivala
priznanje i kada su na taj način usvojene vjers,ke zajednice imale sta-
tus privilegovanih korporacija javnog prava.
Nakon socijalističke revolucije u Jugoslaviji je prihvaćen princip
odvajanja vjerskih zajednica od države a vjera je progašena za privatnu
stvar građana. Vjerske zajednice se smatraju privatnopravrum udruže-
njima (građanskim pravnim licima), pa država ne »priznaje« ID »USVaj a«
pojedine vjere niti njihovim sljedbenicima daje poseban status. Samim
tim i pitanje javnopravnog priznan ja islama je zadržalo samo istorij-
ski značaj.

SUMM AR Y

After the cessation of the Turkish rule i n Yugoslav regions the

public legal recognition of Islam took place within the regulation o f
the general status of Muslim population upon the establishment of the
new governmental and legal sys tem. Islam got the status of the legally
recognized religion, which meant the right of its adherents to the pu-
bile profession of Islamic teachings, the performance of religious rites
as well as their grouping into the religious community.
The concrete legal form in which the legal recognition was given
to I slam was dependent on the ci<rtumsances of the his torical position
and the governmental structur e of each particular Yugoslav s tate. E s-
sentially, two ways of the r ecognit ion of I slam w er e noticeable: either
Islam was recognized only as the religion (in Slovenia, Da lmatia, Cro-
atia and Slavorua under the Austro-Hungarian domination) or it was
recognized together with cer tain branches of I slamic law which w ere
applied by religious officials (muftis) or state Shari'a judges (in Bosnia
& Herzegovina under the Au stro-Hungarian administration, Serbia and
Montenegro).
When the first united state of Yugoslav peoples was founded in
1918 Islam continued being one of the religions confirmed and accep ted
by law since it had already been legally recognized on the Yugoslav
territory (art. 12 of the Constitution of June 28, 1921). By law of Ja-
nuary 31, 1930, the new state made it possible for Muslims to establish
their United Muslim religious community.
The public legal recognition of Islam in the states on the Yu-
goslav territory was a very important factor in the process of the social
integration of the Muslim populatio n a nd in th eir religiou s and cultu-
ral life after the cessation of the TUTkish r ule.

120
 Ibrahim Kemura

POLOZAJ l ULOGA ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE I •GA.TRETA•

U DRUaTVENO-POLITICKOM ZIVOTU MUSLIMANA
POCETKOM 30-IH GODINA OVOG STOLJEćA

U nastojanju da ostvari politički uticaj na Muslimane i zado-

bije njihovu podršku šestojanuarski režim tražio je i našao oslonac
za provođenje te politike pretežno među onim muslimanskim politi-
čarima koji su bili poznati po svojoj .izrazito prosrpskoj orijentaciji.
U s kladu sa tom politikom šestojanuarsk.i režim vršio je sistematsko
potiskivanje sa svih značajnijih mjesta u političkom i javnom životu
pristalice zabranjene Jugoslavenske muslimanske organizacije. Njihova
mjesta popunjavana su Muslimanima, uglavnom, radikalskim pristali-
cama koji, međutim, ni dotada nisu stekli politički ugled i povjerenje
u muslimanskim masama. Novi režim je očekivao da će aktiviranjem
mus limansk·i h političara - protivnika Jugoslavenske muslimanske or-
ganizacije - uspje ti pridobiti muslimans-ke mase za vladinu šestoja-
nuarsku politiku. Naročito značajnu ulogu u uvođenju u javni i poli-
tički život nekada istaknutih !!čnosti kao š to je bio tuzlanski muftija
Ibra him Maglajlić, dr H. Karamehmedović i drugi imao je dr Milan
Srški ć (ministar pravde u vladi Petra živkovića, a od 2. VII 1932. do
27. l 1934. predsjednik. vlade.')
Sestojanuarski IJ"ež~m je svoje političke ciljeve nastojao provesti
preko Islamske vjerske zajednice (IVZ), ukidanjem njene autonomije
i uvođenjem jedinstvene vjerske organizacije pod kontrolom države.
To je istovremeno imalo poslužit.i i eliminisanju uticaja JMO. Kao što
je poznato sve do zavođenja diktature Jugoslavenska muslimanska or-
ganizacija imala je dominantan upliv u vakufskoj upravi. Osjećaj nesi-
gurnosti i ugroženosti prvih poratnih godina iskoristila je JMO za
učvršćivanje svog položaja u muslimanskim masama, jer se postavila
kao legitimni politički predstavnik. i jedini zaštitnik muslimanske za-
jednice. Na taj način vodstvo JMO uspjelo je zadobiti kontrolu i os-
tvariti snažan uticaj u upravi vakufa i njegovim organima, što je pred-
stavljalo moćan adut kako u f~nansijskom tako li u idejno moralnom
pogledu. Vakuf je raspolagao velikim materijalnim sredstvima, čiji je
godišnji prihod iznosio preko 15,000.000 dinara.2) Imajući u vidu i zna-

. ') A. Purivatra, Jugoslave~ska musliman~ka o~ganiza~ija u politi~om

ž1votu Kraljevine Srba, Hrvata 1 Slovenaca. I udllllJe, •Svjetlost«, Sarajevo,
1974., str. 429--432.
2) N. Sarac, Uspostavljanje šestojanuarskog režima. »Svjetlostc, Sa-
rajevo, 1975., str. 64.

121
 caj vakufa u životu Islamske vjerske zajednice u Kraljevini SHS, ra-
zumljivo je da se prilikom svakih vakufskih izbora vodila ogorčena
borba oko zadobijanja vakufske uprave. Međutim, svi pokušaji da se
ugroze pozicije JMO u upravi vakufa, isturanjem na izborima lista nje-
nih protivnika iz redova muslimanskih političara srpske orijentacije
nisu urodili plodom.
Sve vakufske autonomne ustanove i odbori: centralni vakufski
sabor, saborski odbor, kotarska (sreska) vakufsko-mearifska povjere-
nstva bili su pod direktnom kontrolom JMO i ovi organi su popunja-
v.ani njenim pristalicama. U većini mjesta članovi mjesnih odbora JMO
bilf su ujedno i članovi kotarsk.ih odbora i vakufsko-mearifskih pov-
jerenstava.3)
Reorganizacija Islamske vjerske zajednice i njeno stavljanje
pod kontrolu Ministra pravde provedeno je Zakonom o IVZ od 31. I
1930. godine, čime je stavljen van snage Statut za autonomnu upravu
islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u BiH« iz 1909. go-
eline na kome je počivala autonomija IVZ. Po novom zakonu reis-ul-
-ulemu, članove ulema medžlisa u Sarajevu i Skoplju .j devet muftija
postavljao je kralj ukazom. Prema tome zakonu vjerski poslovi ostali
su u nadležnosti imenovanih vjerskih funkcionera, dok s u vakufsko-
·mearifsk.i poslovi potpali pod direktnu nadležnost Ministarstva prav-
de. Po uredbi o privremenoj organizaciji vlasti i poslova IVZ od 5.
V 1931. godine koja je važila do donošenja Ustava IVZ, Ministar prav-
de postao je najviša upravna vlast koja vrši nadzor nad svim orga-
nima IVZ. Njegov nadzor se protezao i na rad čisto vjerskih organa,
dok je za zadužbinske i prosvjetne (vakufsko-roearifske) poslove bio
najviša upravna vlast za cijelu zemlju. U ostale organe koje s u pred-
stavljali Glavno vakufsko mearifsko povjerenstvo u Sarajevu j sr eska
vakufsko-mearifska povjerenstva sastavljena od jednog povjerenika i
određenog broja savjetnika, ušli su pouzdani režimski ljudi.4 )

Ovakvoj organizaciji IVZ odlučno se suprotstavio Reis ul ulema

čaušević, ali bez uspjeha, te je na prijedlog Ministra pravde kralj e-
vim ukazom od 6. VI 1930. godine penzionisan. Novim u s tavom IVZ
koji je donešen 9. jula 1930. god. postignuta je potpuna kontro la i uti-
caj države u poslove IVZ, pošto su svi vjerski i vakufski organi osim
džematskog medžlisa imenovani a ne birani, a u skoro sve organe
uvedeni predstavnici države. Ovakva organizacija IVZ bila je tvorevina
režima a trebala je da posluži određenim političkim ciljevima: preko
vjerske organizacije šestojanuarski režim želio je da pridobije Musli-
mane u BiH za svoju politiku i odvoji ih od uticaja dr Spahe i JM0.5)
. -Sprovođenje
-~ te politike u život šestojanuarski režim povjerio
Je onoj grupi muslimanskih političara, preko kojih s u i raniji režimi,
doduše bezuspješno, pokušavali ostvariti svoj uticaj na Muslimane i

3
) A. Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija.. . str. 544
-545.
4
) dr Mustafa Imamović, Islamska (vjerska) zajednica u Jugoslaviji
1?.18-1941, u: Vjerske zajednice u Jugoslaviji. Rukopis u Institutu za i_sto-
nJu u Sarajevu, str. 971.
5) Isto, str. 980. ·

122
razbiti jedinstvo JMO. To je bila grupa političara na čelu sa Ibrahi-
mom Maglajlićem, koja je 1922. godine dovela do rascjepa i krize u
JMO i izdvojila se •iz njenih redova u ·p osebnu stranku Jugoslovensku
muslimansku narodnu organizaciju (JMNO). Međutim, ova politička
stranl<:a izra?:ito režimski i radi):talski orijenti~ana ostala je bez poli-
tičkog uticaja među Muslimanima, pa su se njeni pravci morali poV\lĆi
iz. političkog života u koji ih je šestojanuarski režim sada ponovo
~~ -
Nakon donošenja Zakona o izboru Reis ul uleme, na prijedlog
dr Srškića kraljevim ukazom od 12. maja 1930. godine za novog Reis
ul ulemu postavljen je Ibrahim Maglajlić, tuzlanski muftija koji se
još 1920. godine opredijelio za zvaničnu politiku, a poslije pristupio i
radikalnoj ~tranci, te tako stekao kod Srškića »punu kvalifikaciju«
za ovaj visoki položaj. Svečano ustoličenje izvršeno je u Bajrakli dža-
miji u Beogradu 3. X 1930. godine, a sjedište Reis ul uleme prenešeno
iz Sarajeva u Beograd?)
Za direktora vakufse direkcije u Sarajevu .p ostavljen je Serif
Arnautović,8) dok je na istu takvu dužnost u Skoplju došao istaknuti
pristalica srpske nacionalne orijentacije Hasan Rebac, dotadašnji na-
čelnik u Ministarstvu vjera.

, Maglajlić j e ubrzo po postavljenju uspješno odstranio gotovo

sve Spahine pristalice iz vakufsko-mearifskog sabora i drugih vakuf-
skih organa i u njih uveo· prorežimski orijentisane Muslimane. Za
predsjednika vakufsko-mearifskog vijeća došao je ing. Suljaga Saliha·
gić, potpredsjednika dr Ibrahim Hadžiomerović (pomoćnik bana Drin-
ske ba novine); a za članove: Esadbeg Alibegović, Serif Arnautović, Ibra-
him Fejić, mostarski gradonačelnik, dr A. Hasanbegović, potpredsjed·
nik Narodne Skupštine i predsjednik Gajreta, dr Hamdija Karameh-
medović, ministar, Hamid Kukić, direktor »Gajreta«, Salim Muftić,
predsjednik Ulema medžlisa i senator, Redžić Osman, školski nadzor-
nik, I~rah~ _ Sarić, vrhovni šerijatski sudija i dr.

6) Na skupštinskim izborima 18. marta 1923. godine dr Spaho dobio

je 112.228 glasova i 18 mandata, dok je Maglajlićeva grupa dobila svega 10266
g-lasova, te je ostala bez ijednog poslaničkog mjesta u skupštini. Poslije ovih
skupštinskih izbora političar-i iz vodstva Jugoslavenske muslimanske narodne
organizacije nisu mogli dobiti nikakvih političkih funkcija, pa su se posv~·
tili svojim profesijama: dr Karamehmedović radio je kao ljekar, a Maglat
lić i Sakib Korkut su obavljali dužnosti muftija u Tuzli odnosno u Travru-
ku. A. Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija ... str. 201-202,
182.
1) M. Imamović, Islamska (vjerska) zajednica u Jugoslaviji 1918-1941,
str. "977.
· · B) Serif Arnautović je bio istaknuti muslimanski političar u vrijeme
aus trougarskog perioda. Iako je bio poznat po tome što je zagovarao rješenje
bosanskohercegovačkog pitanja ujedinjenjem sa Mađarskom, nakon stvara-
nja Kralljevine SHS orijentisao se prema radikalima. Izdavao je list »De>-
movinu«, a na izborima za Konstituantu istupio sa »Nezavisnom musliman-
skom listom« i doživio potpuni neuspjeh. Nakon toga povukao se iz politič­
kog ž_ivota u koji ga je ponovo uveo ~estojanuarski režim. A Purivatra, Ju-
goslovenska musli~anska organizacija ... str. 432.

123
 I u upravnom odboru Vakufsko-mearifskog VIJeca našle su se
iste ličnosti: predsjednik Salim Muftić, potpredsjedn.j.k ll>rahim Sarić,
a članovi $erif Arnautovoić, dr Ibrahim Hadžiomerović, Ing. Suljaga
Salihagić i dr.9) I u sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima u
Bosni i Hercegovini takođe su uvedeni Muslimani prosrpske or-ijen-
tacije.
Najveći broj ličnosti koji je tom prilikom angažovan ref§rutovao
se, uglavnom, iz redova »Gajretovili« aktivnih radnika. Zbog izrazito
jakih pozicija Spahlnih pristalica, kao na primjer u Tuzli, oni prije
nisu imali skoro nikakvog upliva na vakufske poslove. Tako je mjesni
odbor »Gajreta« u Tuzli, tražio od predsjednika • Gajreta« dr Hasan-
begovića da upliviše, kako bi u vakufsko-mearifsko povjerenstvo ušli
ljudi • koji su se svojim radom isticali za Gajret«. Zahtjev je bio obraz-
ložen time što •ljudi koji su do sada bilci na čelu vakufa u Tuzli,
ometali su, uglavnom, rad »Gajretuu, pa bi za buduće bilo potrebno
postarati se, da se ovakvi nazadnjaci eliminišu«. Istovremeno, predlaže
se za predsjednika vakufsko-mearifskog povjerenstva u Tuzli poznati
»Gajretov« radnik, šerijatski sudija Ibrahim ef. $ehić. 10)
Naročito je zapažena aktivnost »Gajretovih« radnika, predvođe­
nih dr Hasanbegovićem, da što više osnaže svoje pozicije u vakufsko-
·mearifskim organima, dotadašnjim važnim uporištima Jugoslavenske
muslimanske organizacije. Neposredno iza zavođenja diktature dr A.
Hasanbegović, tada aktivni Veliki župan mostarske oblasti izradio je
elaborat, koji je dostavio predsjedniku vlade P. živkoviću, u kome
mu sugeriše, da ukoliko se želi istinsko rasturanje j eliminisanje uti-
caja JMO među Muslimanima, treba u prvom redu raspustiti vakuf-
sko-mearifska povjerenstva preko kojih JMO i dalje organizovano dje-
luje. Elaborat je sačinjavao detaljan plan razbijanja JMO za mostar-
sku oblast.ll)
Nastojanja istaknutih »Gajretovih« ličnosN da ojačaju svoj uti-
caj u vakufsko-mearifskom vijeću ostvareno je nakon provedene reor-
ganizacije I slamske vjerske zajednice, kada u njegov sastav ulaze dr
Avdo Hasanbegović, Esadbeg Alibegović. Osman Redžić, Suljaga Saldha-
gić, dr Sulejman Hafizadić, dr Ibrahim Hadžiomerović i Hamid
Kukić. u)

Postavljanje i uvođenje u vakufske organe ličnosti koje su od-

govarale političkim težnjama režima i željama Ministra pravde, a uz
to su većinom bili nepodesni za položaje na koje su postavlj eni, po-
godovalo je rasipanju i nekontrolisanom trošenju vakufskog imetka.
Na te i slične pojave još 1930. godine reis ul ulema Caušević je upo-
zoravao Ministra pravde navodeći dokumentovano da Glavno vakufsko
povjerenstvo u Sarajevu rasipa vakufsku imovinu i da je već upro-
pastilo preko 80.000 dcinara. 13) Sprovedenom organizacijom IVZ država

9) Izvještaj upravnog odbora vakufskog vijeća u Sarajevu za 1931/32

godinu. Sarajevo 1932.
10
) Arhiv BiH (ABHS, Fond »Gajrete• (FG), Kutije (K) S, br. 622/30.
11) •Jugoslavenski liste, br. 14, 17. I 1929, 2.
U) »Gajretovi• radnici u Vakufskom vijeću. •Gajretu, XII/1932, 10, 193.
) M. Imamović, Islamska (vjerska) zajednica u Jugoslaviji . .. str. 975.
13

124
odnosno Ministar pravde stekao je punu kontrolu nad radom svih or-
gana IVZ i široka prava i u pitanjima otpuštanja i postavljanja vjer-
skih dostojanstvenika. Tako direktno uplita nje ddave u poslove jedne
vjerske zajednice, čega nije bilo u tolikoj mjeri u drugim vjerskim
organizacijama u državi, izazivalo je ogorčenje i nezadovoljstvo pri-
padnika IVZ, pa čak i onih muslimanskih političara koji su se aktiv-
no uključili u šestojanuarski režim i podržavali ga. Kritika takvog
odnosa države prema IVZ došla je od strane bivšeg vakufskog direk-
tora Huseina Kadića, inače narodnog poslamka na listi Petra Z.ivko-
vića na novembarskim izborima 1931. godine. On je u Namoj skup-
štini oštro kritikovao i osudio nedemokratski postupak prilikom do-
nošenja novog Zakona o IVZ i ukidanju njene autonomije. Radi ilu-
stracije načina kako se postupalo pri donošenju i sprovođenju u život
Zakona i Ustava IVZ, Kadić je naveo da je u Ulema-medžlis u Sara-
jevu Ministar pravde postavio ljude koji ni u kojem pogledu nisu
odgovarali tom zvanju. Pri tome on se pozvao i na Serifa Arnautovića,
koji iako je kao radikalski pristalica došao na položaj vakufskog di-
rektora, bio krajnje nezadovoljan sa ličnostima koje su bile u Ulema-
medžlisu i za koje je tvrdio »da od četiri člana koji su postavljeni -
trojica ne znaju ni jedno obično pismo ni ćirilicom ni latinicom na-
pisati.«14) Na taj način su na ključne položaje u IVZ došli ljudi bez
potrebnih kvalifikacija. Sprovođenje Zakona o IVZ prema riječima
Kadića - vršeno je isključivo preko ličnosti koje su bile lični prija-
telji Ministra pravde i njegovi politički istomišljenici, ali »koji od
oslobođenja do danas nisu mogli naći ni u kojoj 'Prilici oslonca među
svojim istovernicima«. Stoga je Kadić tražio da .o;e provede revizija
Ustava IVZ kao i da sprovođenje te revizije bude prepušteno slobodno
izabranim tijelima od strane Muslimana u saglasnosti sa Vladom.15)
Velika brojna z-astupljenost vodećih ličnosti iz »Gajretove« ne-
posredne uprave u vaJkufskim organima (dr. A. Hasanbegović, H. Ku-
·kić, dr I. Had.žiomerović ,Suljaga Salihagić, Osman Re~ ić i dr.) . ima-
la je ·i svog •k onkretnog odraza koji se ispoljavao u !POjavi tendencija
po~punog potčinjavanja insthucije vakufa »Gajretuc. Osnova od koje
se polazilo pri toj !kombinaciji donekle je ležala u sličnosti .programa
• Gajreta« i vakufa, pošto je i vakuf u svojoj osnovnoj funkciji !Pred-
stavljao jpored vjerske i prosvjetnu jnstituciju. Qpravdanost tog po-
teza objašnjavala se dotadašnjem lošom upravom vakufa, te da bi
prav·ilnim rukovođenjem njegovih poslova daleko više bili ispunjeni
osnovni ci~jevi vakufa. U 9tvari išlo se za tim da se zadobije !kontrola
i polij>uni uticaj n·a raspolaganje i korištenje zaista velikim .prihodi·
ma vakufa. 16)

14) Govor Huseina Karuća, narodnog poslanika, održan S. III 1932. go-
dine u Narodnoj Skupštini, prigodom debata o budužetu Ministarstva Prav-
de. Beograd 1932.
15) Isto.

16) •I pored prilično nesređenog finansijskog stanja u vakufu, samovolje

pojedinih mutevelija kao i posljeruca ekonomske krize iz 1927. gorune u ko-
joj je vakuf pretrpio znatne štete, samo od zakupnina u 1929. godini vakuf-
.>ki prihoru iznosili su 1.396.000 dinara. Abduselam Balagija, Uloga vakufa u
verskom i svetskom prosvećivanju naših Muslimana. Beograd 1933. str. 45

125
 Uplitanje vodećih ličnosti »Gajretove« uprave u poslove vakuf-
s.ko-uneariofskog vijeća iS'poJjavale su se i u njihovim pokušajima d>a
svoj uticaj !Prošire i na ostale muslimanslke vjersko-prosvjetne· usta-
nove. lU tom !Pravcu pokrenuta je inicijativa za prellllimanje u nad-
ležnost »Gajreta« i Fewije medrese u Tmvniku. •Ulema me~lis iz Sa-
rajeva u 9tupanje medrese »Gajretu« uslovio je slijedećim zahtjevima:
da to preuzimanje bude samo privremenog karaktera i uz zadržavanje
svih prava koja su i do· ta da imale autonomne vjerske vlasti na rad
medrese, a !POsebno na imenovanje na·stavni.Jka i primanje učenika u
internat.J7) Društvo »Gajret« nije moglo prihvat·i ti te uslove, pa je
tražilo da »Gajretova« ingerencija na upravu i :vođenje medrese bu-
de .u srazmjeru sa njegovim ulaganjem materijalnih sredstava. Zbog
toga je »Gajret« dosrtavio uslove Ulema medžlisu pod kojima 'Prihvata
izdrlavanje medrese a oni su se sastojaili u .tome da se primanje !Pito-
maca u internat vrš.j u nadležnosti posebnog »Od!bora za medresu i
internat« sastavljenog od članova »Gajtreta« i Ulema medžlisa. Postav-
ljanje naS'tavni'ka vršio bi Ulema medžlis uz saglasnost GOG i da se
nastavni plan radi u zajednici sa Glavnim od!borom »Gajreta«. Vakuf-
sko mearifski saborski odbor u Sarajevu odbio je ove zahtjeve i do-
nio za•ključak u 'kome je ·izraženo da »Salborski odbor nije zato da se
ova medresa predaje Gajretu«.1S)
Nas.tojanja Glavnog odbora »Gajreta« da u vjerskim nastavnim
zavodima utiču i na .usmjeravanje nacionalnog vaspitanja omladine u
s:r.psiom duhu .p okazuje i slijedći primjer. Glavni od'bor »Gajreta«,
na inicijativu dr Hasanlbegovića i H. Kuk·ića postavio je 1931. godine
vakufsko-mearifskom vijeću !pitanje o stanju honorarnih nastavnika
svjetovnih predmeta na Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu i nji-
hovoj nacionalnoj orijentaciji. Glavni odbor »Gajreta« je .zahtijevao
od va'kufsko-meari.fskog vijeća razjašnjenje o JPOStavJjan ju nekih .tada-
njih nastavni-ka, .t e ujedno ,g a upozorio da je još prije 1929 . .godine u
medresi zaveden » naročiti sistem na:cionalnog -v aspitanja omladine«,
te da se izbjegava zapošlj-avanje ;is~usnih nastavni1ka pedagoga sa aka-
demskom spremom koji su nacionalno srpski orijentisani. Od vakuf-
sko-meadfskog vijeća se traži odgovor o tome »~kome se .pr~pisuje kri-
vica i ko snosi odgovornosrt za ovakav partizanski rad u vaku.fu«.19)
Međutim, te i slične tendencije je u spješno uspio da stWbije Sa-
lim Muftić, predsjednrk u,pravnog odbora va:kufsko-mearifs'kog vijeća
i Ulema medžlisa. On •j e vještim •taktičkim potez~a i manevrisanjem
uspio da čitavu gMnituru na čelu sa Ing. Suljagom Salihagićem 'Pr·isiE
na povlačenje iz vakufske uprave i .na taj način eliminiše njihov dalji
aticaj na vakuf.

17
) Preuzimanje Fevzije medrese u Travniku :oGajret«, X/1929, str. 200.
18) Fevzija medresa ne ustupa se »Gajretu«. »Gajret«, X/1929, 356 -
357.
19)_
Datirano 2. aprila 1931. Ovaj dopis mogao se odnositi na Hamdiju
Kre_ševlJakovića i Muhameda Kantardžića, koji su u to vrijeme bili angažo-
v~ ;ta medresi kao honorarni nastavnici, prvi za predmete istoriju, peda~o­
g!JU 1 njemački, a drugi za herniju i matematiku, a bili su hrvatski nacto-
nalno orjentisani.

126
 Napori koje je režilm u vrijeme dilktature ulagao na planu pri-
dobijanja Muslimana za svoju politiku i njihovog odvajanja od Jugo-
slavenske muslimanske orga.nWacije nisu dali očekivani •rezultalt. Glav-
ni IProta;gonista te (pOlitike dr Mi!lan Srškić već krajem 1933. •godine
morao je priznati da su dani njC~gove vlade odbrojani. Kao jedan od
rllillo.ga svoga neuspjeha Srškić je •n aveo i t-aj nšto mu ni•je uspjelo u
Bosni i Hercegovini na terenu (pOlitički povezati muslimane i odvojiti
ih od Spahe«.20)
Dolaslkom na vlast Millana Stojadinovića i uključivanjem JMO
u Jugoslovensku radikalnu .zajednicu potisnut-a je ova manjinska gru-
;pa prosrpskih muslimanSikih poliJti:čara pri vladi i u IVZ, koja u no-
vim uslovima nije više bila interesantna za Stojadinovića kada je u
Vlladi imao dr Sp-ahu. Samim tim ona de ~gubila svaki politički zna-
čaj. Za svoj ulazak u v.Jadu, pored ostalog, dr ~aho je zahtijevao i,z.
mjenu zakona o IVZ i odstranjenje njegovih političlcih protivnika, u
prvom redu reis-ul-uleme Maglajlića. Njegovim .zahtjevima je udovo-
ljeno I već 18. februara 1936. •g odine ·Zakon i Ustav IVZ stavljeni su
van snage, a nov-i Ustav IV•Z don~jet je 24. oktobra 1936. godine, kojim
je obnovljena ranija aUitonomija IVZ. Reis-ul,ulema Maglajlić je smije-
njen, a sjedište IVZ v.raćeno je iil Beograda u Sarajevo. Za .novog reis-
·ll'l-ulemu iztabran je Fehim Spahe, brat dr Mehmeda ~ahe.21 )
Druga značajna muslimanska ins-titucija preko koje je šestoja-
nuarski režim nas•t ojao stvoriti svoja uporišta u pridobijanju Musli-
mana za kraljevu politiku di·ktature bilo je kulturno-prosvjetno dru-
štvo »Gajret«. U sp rovođenju lte svoje ,politike nosioci diktature našli
su pogodne saracfuike u ličnostima koje su se nalazile u društvenoj
uprav-i »Gajreta<<, a i: od iPrije su bile (pOZnate po ·svojoj režimskoj ori-
jentaciji. U ovoj grupi muslimanslkih !POliotičara .koji su »U velikOSIJP-
s·k oj kraljevoj politici tražili ~rješenj.e muslimanskog pitanja« isticao
se dr Alvdo Hasanbegović, !Predsjedni•k »Gajreta<< ,;preko koga je dr Mi-
lan Srškić provodio u Bosni svoju posebnu muslimansko-sr,psku kra-
.J.jevsku politiku.<<22)
Društvo »Gajret<< pod vodstvom snpskl orijentisanih Muslimana
isticalo se i do otada svojim nacionalnim radom među Muslimanima u
pravcu njihov01g nacionalnog »>svježavanja<< u snpskom duhu, a i sa-
mo se pod uticajem režimskih elemenata na ,početku di'l~tature !Pro-
glasilo srpsko-muslimanskim Društvom, te je smatrano državnotvor-
nom i nacionalnom organizacijom. Kao takvo ono je predstavljalo za
·r ežim dikta1ure pogodan instrumenat za 'POliotičko djelovanje među
Musbmanima.
Preko društva »Gajret<< koje je s-vojom r~grana.tom mrežom or-
gani!Zacija, IPOdodlbora i !POvjerenika predstavljalo najjače i najveće
kulturno-prosvjetno dnušl!vo Muslimana, vršila se intenzivna propa-
ganda polj)ularisanja režima di•ktature. U »Gajoretovim« .publikacijama
zavođenju diktaoture i »novog stanja« 1.1 državi davana j-e puna ;podrška

20) dr Ivan Ribar, Politički zapisi, Il, Beograd 1949, str. 133.
21) M. Imamović, Islamska (vjerska) zajednica u Jugoslaviji, str. 980.
22) dr Ivan Ribar, Politički zapi,si, Il, str. 133.

127
 i pisano sa oduševljenjem. U nizu napisa istaoana je sva štetnost i
jalovost dotadašnjih tvrdnja političkih strana'ka, zbog čega su bila u
pozadinu potisnuta sva vitalna ekonomska i prosvjetna tpitanja. Zabra-
na rada (političl(ih stTanaka i uklanjanje sa .političke pozornice dota-
dašnjih vodećih političara, stvorili su, kako je objašnjavano u listu
•Gajretc povoljnu atmosferu i uslove za djelovanje i društva »Gajret•
i ljucli koji njime rukovode.ll)
Svim aktima šestojanuarskog režima predstavnici »Gajreta• da-
vali su ,punu podršku. Tako je i (povodom donošenja .zakona o naziv.u
države i podjele zemlje na banovine, prdsjedni•k • Gajreta« u ime svih
»Gajretovih « radnika uputio telegram Predsjedniku Ministarskog sa-
vjeta PetiU ž ivkoviću u kome je taj akt oka·rakterisan kao »epohalno
delo ukidanja istorijSkih granica koje su velk.ovima delile naš narod i
što se novom ,podelom države pruža mogućnost svim pozitivnim sna-
gama našega naroda da razviju nesmetano svoje delo na korist kra-
lja, Otadžbine i Narodaa.2•) Preko društvenog glasila se Ukaz.ivalo na
opra,·danost zavođenja diktature i isticano da je to •jedini spasonos-
ni put ozdra\"ljenja našeg državnog i društvenog života«.25) List »Gaj-
ret• bio je ispunjen prigodnim oii!POlogetskim člancima i tekstov.ima u
kojima je ukazivano da je za •nas doš lo blagosloveno doba« i !pozvali
Muslimane da budu »iskreni, požrtvovani i revnosni saradnici Njego-
Ya Veličanstva Kralja u radu za dobro narodaa.26)
U l])ridobijanju Muslimana za šestojanuarski režim i ujedno suz-
bijanje uticaja JMO i dr Spahe u muslimanskim masama režim .dikta-
ture je !pOlagao velike nade u muslimanske poliotičare olrupljene oko
društva »Gajret«. Sestojanuarski •režim naročito je protežirao dr Avdu
Hasanbegovića, istaknutog radi1kalskog pristalicu i dugogodišnjeg tPred-
sjednika »Gajreta«. Njegovo forsiranje u vrijeme di•ktature i namje-
njena mu uloga najistaknutijeg muslimanskog političara, trelbalo j e
da posluži daljem potiskivanju i slabljenju uticaj-a dr SJPahe i drugih
političara JMO u muslimanskim masama. Neposredno ,poslije zavođe­
nja diktature Hasanbegović je sa položaja Velikog ŽIJiPana u Mos-ta-ru
premješten na istu dužnost u Tuzli. Nakon formiranja banovina dr
Hasanbegović je postavljen za pomoćnika bana Drinslke banovine u
Sarajevu, a od septembTa 1931. do 3. januara 1932. ,godine imenovan
za ministra bez portfelja u 2iivkovićevoj vladi, a ,poslije toga jedno
vrijeme je obavljao dužnost potpredsjednilka Narodne sk~štine.27 )

. ll). Pobjeda zdravih elemenata nosi pobjedu zdravog i naprednog s ta·

nja. •Gajretc, X/1929, str. 23.
') lAS, fG, ~-42/_1929: Kao ~to je poznato formiranjem banovina Bos-
2
•
~. 1 Her~govma bila je v)eštaćki pocijepana, a njeni dijelovi ušli su u če­
tm b~ov.me: V~bas~~· D~sku, Primorsku i Zetsku. Time je Bosna i Her-
~govma 1 .~ao 1stonjska ~ ka? administrativno-upravna cjelina bila razbi-
jena u težnji potpunog negu-anja njene posebnosti i cjelovitosti.
43--44~) M. Alikalfić, Prosvjetom opštem napretku. •Gajret«, X/1929, str.

- 131.
26
) Dževad Sulejmanpa~ić, 6. J·anuar 1929. •Gaj·rel• • X/1929• str. 129
) •Narodno jedinstvo•, Ilustrovani zva nični almanah-kalendar Drin-
21
ske banovine za 1932. godinu, str. 424.

128
Imenovanjem dr Hasanbe~govića •kojL je !kratko vrijeme kao jed~ni Mu-
sliman .blo u vladi Petra ž.iv.kovića no-vi .režim nas-tojao .je .da ojača
po:z,icije u muslimanskim masama, a istovremeno onemogući eventual-
ne prigovore o nezast~ljenosti Muslimana u najvišim politi!čkilm in-
stitucijama .zem.Jje. •P oznato je da u prvoj vladi· Pe tra ž.iovkovlća nije
bilo ;predstavni-ka Musl~mana, odnosno Jugoslovenske muslimanske or-
ganizacije. Nezastupljenost Jugoslavenske muslimanske organizacije u
ž.ivkovićevoj vladi pored ostalog pripisuje se i velikom uticaju dra
Milana Srškića, vođi bosanskohercegovačkih radikala, koji je bio od-
lUIČan IProtivni·k JMO i ,posebnog političkog OI'ganizovanja Muslimana.
Te okolnosti i glavne intencije šes-tojanuarske politilke isključivale su
nepos·r edno učešće predstiilvni·ka Jugoslavenske muslimanSke organiza-
cije u vJadi ·kra:J.jevog Hrčnog režima.u)
I nirz; dru~h musliimanskiih IPOlirtičara i'Z grl.ljpe oko »Gajreta« ak-
tivno se uključio u a~parat ·š estojanuarskog režima. Poslije imenovanja
dr Hasanlbegovića rza ministra, njegovo mjesto :pomoćnilka > b ana Drin-
ske banov.ine .z ameo je dr llbra'htm Hadžiomerovi·ć, potjpredsjedni·k
»Gaj reta«.
Ključne pozicije dr Hasanbegovića i grupe režimskih eksponenata
u društvu »Gajret<< s-tvarale su .p reeduslove da se ono koristi kao !PO-
godan instl'llffienat za ostvarivanje određenih IPOJ.itičkih ciljeva. To je
naročito došlo do i·z ražaja :prililkom osnivanja službene vladine stran-
ke Jugoslovenske radik·a lne seljaCke demokratije, kasnije zvanično pro-
zvane Jugoslavenska nacionalna stranka. (JNS) Naime, čvrstina, Ikoju
je bar na i.ngled prvobitno !POkazivao režim diktature, lmo je jenjava-
la usljed sve većeg !Pritiska demokr·a tskih snaga u zemlji. Već nakon
tri godine od zavođenja diktature nosioci režima bili su prinuđeni tra-
žit~ nova rješenja. Barz:a na kojoj j e počivao šestojanuarski režim mo-
rala se tP·r oširivati na taj način što su u nju uključen i i ostali oijelovi
buržoazije u j edinstvenu političku partiju nastalu ·kao posljedica
u stu paka i donošenja novog ustava 3. septembra 1931. ,godine. Ne mi-
jenj ajuć-i u suštini s'koro ništa, šestojanuarSki režim je na ovaj način
dobio organ koji će mu državno pravno ozakoniti sistem i bar pri-
vidno (pružiti ~pokriće .za dalje postojanje takvog sistema. Oktroisanim
ustavom je naime !Predviđeno uvođenje senata i Narodne skupštine.
Nova rešims·k·a formadja JNS zastUipala je načela narodnog ·i držav-
nog oedinstva, odnosno politiku nacionalnog unitarizma i centralizma.
U novoosnovanoj stranci glavnu riječ su voditli radikalski političari i
članow demokratske stranke, a oko nje okupljali su se svi »državo-
tvonni« elementi~, pretežtan dio anovništva, IJ{ao i disidenti zabranjenih
stranaka koje su bile zahvaćene procesom rasipanja.29) Ova državna
stranka koja je uživala punu .podršku kralja težila je da svoj uticaj
proširi na cijelu Jugos·lavilju, a tPočilvaaa je na platiformi zvanične idej-
no1Po1itičke doktrine integralnog jugoslavenstva.

U) A. Purivatra, Jugoslavenska· -muslimanska organizacija . .. str. 429

-431.
29) Ferdo Oulinović, Jugoslavija lizmeđu dva rata. Il, Zagreb 1961, str.
29-39.

129
 U agi<taciji !J)Ovodom osnivanja ove stranke obilato su korištene
»Gajretove« jedinice preko kojih se nastojalo stvori:ti raspoloženje u
musHmanSkim masama za novu .stran'k u. •P rema obavještenji:ma bana
Drin.ske banovine predsjednillru Ministarskog savjeta Petru živkoviću
»Ga}retovim« organizacijama je od strane Glavnog odbora »Gajreta«
»dato naređenje da svim silama aloc.iju peomognu«.30) .U istom izvje-
štaju se na·v odi da je pomoćnik /bana dr Lbrahim Hadžiomerović pri-li-
kom obilas ka dijela Bosne koji je u sastavu Đrins-ke banovine, zahva-
ljujući ovoj int ervendji Glavnog od!bora »Gajreta« »nai-šao na p otpu-
no razumijevanje i uspjeh u narodu«.31) Istovremeno je uprava polici-
je .i7Jvještava~a bansku upravu da je ·i dr M . S(paho pred novembarske
iZib ore '1931. godine l.l/PUtio pisma svojim !Pristašama u kojima im pre -
poručuje da izađu na predstojeće izlbore i g·l asaju >>Za taj b eogradski
ko đoja parlament«. Ovakav stav šef JMO je ob·r:~Wložio time da se
ot'k.loni o dgovornost sa Muslimana, jer »ako d.iiktators:ka lista ne bude
imala dotsa g.Jasova Beograd i diktat orska šta.m:pa svaliće svu krivnju
na na s muslimane, koji nećemo da spasava.mo državu, da nismo uz
kralja ... itd .« U daljim uputstvima dbrazloženo je da ovaj režim ne
može još dugo potrajati, te će JMO ponovo uzeti vodstvo u svoje
ruke.32)
Koriš tenje >>Gajr etovih« organizacija u političke svrhe naročito
je došlo do izražaja u predizbornoj agitaciji za novembarske Wbore
1931. godine. Mnogi »Gaj retovi« funkcioneri koji su se kand'idiraqi na
zemaljs·koj •l isti ž.ivkovića !korist ili su svoj položaj u društvu »Gajret«
racti zadobijanja po1itičkog prestiža među članstvom. U tome se naro-
čito isticao dr Hasanbegović, koji je poJi.tiCke zborove održavao u !PrO-
storijama »Gajretovihcc !POdodbora i čitaonica.ll) Vodeće .strukture u
»Gajretu« aktivno su se angažovale i dale !pUnu podnšku nastojanju
šestojanuarskog režilrna da formiranjem raznih masovnih o11.ganizacija
obezbjedi sebi nova lliPOrišta zvanične politike. U tom s mislu šestoja-
nuarski režia:n je nakon ukidanja raznih sokolskih i drugih udruženja
pod kraj 1929. godine, zalkonskim aktom ustanovio •1930. godine jedin-
stveni Sdko Kraljevine Jugoslavije. Ova organizacija koja je sada sta-
jala pod nepos rednim uplivom države lba.vi<la se ne samo fLzičkim nego
i moralno političkim odgojem omJ.adine. U omasoV'1jenju ove organiza-
cije neposredno se a ngažovalo i društNo >>Gajret«. Odmah rpo dbjav-
ljiva nju Zakona o SokoLu Kraljevine Jugoslavije Glavni odlbor >>Gajre-
ta« uputio j e svim svojim jectinicama okružnicu u kojoj je ukaz1vao
na potrebu uže saradnje i· IPOtuJomaganje »Gajreta« i Sokola koje po-
red ostalog vezuje i zajednički protektor u ličnosti prestolonasljedni-
ka Petra . Glavm odbor >>Gajreta« je u cilju ostvarenja što uže sarad-
nje ap elovao n a svoje č•lanstvo da se upisuje u sokole š to je .t rebalo
shvatiti kao »Svetu i neod•loži'ro du.žnostcc .34)

30) ABH, Pov. br. 2623/31.

31 ) Isto
32
) ABH, KBUDB, Pov. br. 4045/1931.
33
) ABH, KBUDB, Pov. br. 3648; KBUDB Pov. br. 2316/33; KBUDB,
D. Z. Pov. br. 1972/82. '
34) lAS, Okružnica br. 1286 od 7. maja 1930.

130
 Kako ~iv nije ispunio očekivanja Glavnog odboda to je done-
sen zaključak »da se svi članovi Gajreta imaju .be0ustovno ~isati ·za
članove sokola« .3~) lako .se u !Zvaničnim pUiblikacijama i na »Gajreto-
Vdm« ~godišnjim sknlpšt-inama isticalo kako je u pojedinim mjestima
cjeloklliPnO nGajretovo« članstvo pristupilo u sokolske redove ,ova ak-
cija !Prema drugim dostUIPnim i!lvorima nije se ockvi.jala onako kako
je to želio i IPrilkazivao Glavni odbor.36)
Imajući u vidu tradiciju koju je sokolstvo steklo među Musli-
manima, postUIPak Glavm~g odlbora o forsiranom uključivanju »Gajre-
tovog« članstva u ovu sada i politički obojenu org~adju ·kosilo se i
sa osnovnim demokratskim načelima i !Pravima članova jednog kul-
turno-prosvjetnog društva. Otvoreno suprotstavljanje ovoj prisilnoj
akciji učlanjiiVanja u Sokolsku ox;ganiza.ciju prvi S'll izrazili članovi
mjesnog odbora iz Mostara. Prema .izvještaju mjesnog odbora reakcija
na ovakvo naredlbodavno ponašanje Glavnog od!bora .ima'la .je za po-
sljedicu da su mnogi članovi izjaviH da će napustiti društvo »Gajret«.
Naročito inteligencija, 'koja je .i do tada bila najviše zastupljena u so-
kolskim organiiZacijama, odbijala je da se •na ovakav način !Prishljava
na 1učlanj enje. U i:s1om .izvještaju se dalje konstatuje: »Mnogi članovi
Gajreta već od ranije bili su članovi Sokola. Naročito ukoLiko se to
odnosi na inteli.gendju. No ukoliko to do sada n.iS'll ibili, svi su i odvi-
še -gordi· da bi kao ·inte'liigenoija samo !PO nečijem diktatu ulazila u jed-
nu organizaciju .. _,,_37)
Daleko IVeći uS{pjeh u učianjivanju u sokolske organizacije posti-
zan je u »Gajretov.im« internatima, gdje su svi ,pitomci po nalogu
Glavnog od'bo.ra automatSki ula!Z~li .u sastav ove orga,nizacioje. Naročito
je u sarajevskom internatu, koji je 'brojao i najviše učesnika, bila ja-
ka sokolska organizacija, ·k oja se uključila u rad Vratni·čke organiza-
cije.
Propaganda sokols1va intenzivno je vršena jpreko lista »Gajret•
u kojem se sta·l no -istica'la podudarnost ti istovjetnost »Gajreta« i Soko-
la, jer kako je objašnjavao »Jugoslavenstvo Sokola upoređeno sa os-
novnom ideologijom Gajreta predstavJja produženje te ideologije, ono
je sinterza ideologije Gajreta saobražene potrebama države kao celi-
ne«.38) I pored siVih napora koje je Glavni odbor »Gajreta« činio u

35) lAS, Okružnica br. 1330 od 14. maja 1930.

36) Potrebno je napomenuti da učeešće Muslimana u sokolskim orga-
nizacijama datira još od vremena prije prvog svjetskog rata, a od 1908. go-
dine osnovano je u više gradova muslimanskih sokolskih organizacija naj-
češće pod imenom Muslimanski Soko. U Sarajevu je 1911. godine osnovan
Muslimanski soko, od kojeg se godinu dana kasnije izdvojila jedna grupa i
formirala novo društvo pod limenom Muslimansko sokolsko društvo Đerđelez.
Pod raznim imenima i u drugim gradovima osnivana su ova društva: u Mos-
taru 1909. Muslimanski Soko, u Rogatici - Rogatički Soko, u Tuzli.:-. Is-
lamski Soko (1910), u Bijeljini - Mu_sl~manski Soko (1~8), u _Cap~JlDl.­
Muslimanski Soko (1910) zatim u Trebmju, Stocu, Maglaju, B~JalucJ,_ VIS<?"
kom, Brč kom i drugim mjestima. Hamid Dizdar,Sokolstvo t muslimaru,
»Gaj.ret«, 15/1934, 6, 110-118.
37) IAS, FG, K-48, br. 1330/1930.
38) Gajret i sokolstvo. »Gajret«, XV/ 1934, 4, 65~7.
131
 pravcu što masovnijeg upisa svoga člans tva u so·k olsku ·o rganizaciju,
došlo je do suprotstavljanja takvim tendencij&ma l.l!pravo u redovJma
»Gajretovih « članova. Da je to nezadovoljstvo sa IPOJ.itikom Glavnog
odbora imalo šire razmjere, govori i činjenica da se o ovim pojavama
moralo ra.!<J>ravljati i na 28. godišnjoj sk~.Wštini· »Gajreta« 1934. godi-
ne. Delegat Gla·vnog odlbora iz Mostara Mustalfa AJikalf.ić konstatovao
je kako je »Od s·trane naših vajnih gajretova·c a .pokušana da između
Sokolstva i Gajreta unesu notu disharmonije, da ne kažem mržnje i
rastrojstva«.39)
Politika nacionalnog »osvješćavanja« Muslimana u duhu zvanič­
nih doktrina u periodu 6. januara potencirana je i kroz inteneiviranje
zajedniokog rada društava »Gajreta« i »Prosvjete«, do čega je naro-
čito došlo poslije 1931. godine. Srodnost programa i ciljeva kull.turno-
-prosvjetnih dru§tava u Bosni i Hercegovini nosi•l a je u sebi i pretpo-
stavk"'l.l njihovog majamno.g r ada i saradnje. Određeni vidovi· te sarad-
nje, kako smo to ,·eć i ranije naveli, b ili su lj)risut-ni od samog osniva-
nja 01r.i h društava. »Gajretow nacionalni program razvijanja snpske
nacionalne misli među Muslimanima bio je značajan fPred u sJov tješ-
nje saradnje »Gajreta<< i »P.rosvjete<<, koja se jednim dijelom konkre-
tizovala i otvaranjem zajedničkih internata u Foči i Gacku, a kasnije
u Trebinju. Pored navedenih dblika zajedn.ičkog rada od 193.1. godine
ta saradnja dva društva nastoji se produbiti i intemivirati. U tu svrhu
zaključeno je da se redovno održavaju sastanci delegata Glavnih odbo-
ra jednog i drugog Društva, jedanput m jeseono nai~ZI~Jjenično u !Pro-
storijama Glavnih odbora >>Gajreta<< i »Prosvjete<< . Na ovim sastanci-
ma ustanovljena je i osnova buduće saradnje, koja je predv iđala osni-
vanje zajedničkih in1ernata, rpored postoj ećih, u svim mjestima gdje
za to postoje potrebni uslovi·. Podređeni m jedinicama oba Društva su-
gerisana je najtješnja saradnja uprava mjesnih odbora, zb1iža:vanje pi·
tomaca putem zajednič:kih predavanja, .p riredaba i slično.40)
Druga et&pa u programu zajedničkog rada predviđal a je pro-
svjetno djelovanje na širem 1planu: održavanje analfabetskih tečajeva,
popularnih predavanja, otvaranje zajedničkih domačićkih škola, kao
i zajedničko izdavanje knjiga, brošura J sl. Svi ovi oblici ;zajedničkog
rada, kako se isticalo, trebali su da dorprinesu bržem nivelisanju raz-
lika između Srba i Muslimana putem »nacionalizovanja« Muslimana.41)
Da je ta politička tendencija stajala u pozadini forsiranja saradnje iz-
među »Gajreta« i »Prosvjete« potvrđuje ;zaobilaženje »NapretJka<<,
»Narodne uzdanice• i drugih kulturno1Prosvjetnih društava u Bosni i
Hercegovini.

39) Zapisnik XXVIII redovne glavne skupštine društva Gajret održane

15. jula 1934. »Gajret•, XV/ 1934, 9, 206-207.
~) lAS, Zapisnik sjednice Glavnog odbora Gajreta i Glavnog odbora
ProsvJete odrLa:ne 19. novembra 1931. u prostorijama »Prosvjete• .
) Saradnja Gajreta i Prosvjete. »Gajret«, XII/1931, 20, 499-500.
41

132
 Pri glavnim odborima društva »Gajret« i »Prosvjeta« formira-
ne su i posebne sekcije zadužene rza razv·ijanje i iznalaženje oblika za-
jedničkog djeilovanja.42)

Sprovođenje za·lcljučaka o zajedni:akoj saradnji kodkret~ovano

je kroz odrlavanje sas1:a1Ilaka gotovo svih mjesnih odbora •Gajreta« i
»Prosvjete« na kojima su us·v ajani ,p ravci daljeg rada: U Turz.li je ,po-
krenuta inicijativa osnivanja zajedničkog narodnog univerziteta; u Bi-
baću su internati »Ga jreta« i »Prosvjete« zajednički proslavili rođen­
dan kralja; u Ljubuškom je priređena zajednička zabava; u Neves:i.-
nju je donešena odluka o osinivanju zajedničke čitaonice i održavanju
ana1fabetskib t1:ečajeva.43)
lpalk, najru51pješnija saradnja ostvarivana je u đačkim internati-
ma, gdje s u organirzovane zajedničke proslave rođendana kralja, razne
akademije i rzaJbave. U ovim mni.festaoija.ma učestvovali su phomci oba
Društva sa prigodnim !Predavanjima i recitacijama. Formirani su i za-
j edni:čki h omvi.44)
Međutim, intenzitet ove saradnje koja je očigledno trebalo da
služi udovoljavanju određenih nacionalno-političkih interesa režima
nije imaQa .irzgleda da se postavljena na ovakve o snove dulje održi.
Uporedo sa slabljenjem diktature qpadao je i njen intenzitet svodeći
se na već uobilčajene dotadašnje dbHke zajedni·čkog rada i saradnje.45)
Neslaganje i [!ezadovoljstvo članstva sa iPOli1:ilkom vrhova »Gaj-
reta« koje su se mogle sve glasnije čuti, pa i na samim »Gajretovim«

42) U sekciji za saradnju sa »Prosvjetom• bili su članovi GOG: Husein

Kadić, Fehim Musakadić, Salih Tafra, dr Asaf Sarac, Muhjidinbeg Fadilpa-
šić, Fehim Skaljić i Jusuf Pašić. »Gajret«, XIII/1932, 18, 308.
43) Saradnja sa Presvetom. »Gajret«, XIII/ 1932, 10, 176.
44) Isto
45) Značajnu prepreku iskrenoj saradnji dva društva predstavljao je i
sam položaj d uloga koju im j e režim namjenio. Neraspoloženje velikog di-
jela P·r osvjetnih funkcionera i članova prema Gajretu stvaralo je njegovo
protežiranje i podrška koju je Gajretu davao režim. Jedan od osnivača Pros-
vjete i njen bivši predsjednik Sćepan Grđić je na nekoliko Glavnih sk-upština
Prosvjete izvještavao o državnim subvencijama Gajreta na štetu Prosvjete,
koja je po njegovim riječima bila zaboravljena. Grđić je i u knjizi •Napor
Bosne i Hercegovine•, koju je izdala Narodna odbrana tvrdio da Gajret do-
biva od države više subvencija nego sva ostala kulturno-prosvjetna društva.
(S. Grđić, Prosvetne borbe, u knjizi Napor BiH, Sarajevo 1929, str. 161-162).
I na jednoj konferenciji Prosvjetnih članova iz Sarajeva u 1932. godini,1
kojoj je kao izaslanik Gajreta prisustvovao H. Kukić, pledirajuć i za osni-
vanje ženskog internata u Beogradu Grđić je izjavio: •Tamo u Beogradu
učiniše sve moguće Gajretu, a Prosvjetu zaboraviše•. - lAS,. Knjiga zapis-
nika, Zapisnik sjednice GOG od 28. aprila 1933. g.
Očigledno da su, u interesu proširenja svoga uticaja izvan srpske sre-
dine pridobijanjem Muslimana za srpsku nacionalnu i političku ideologiju,
!Vladajući krugovi posvećivail više pažnje Gajretu, a to je ponekad vršeno
na ·Uštreb brige o školovanju srpske omladine u Bosni i Hercegovini, čiju
su podršku ionako imali. S druge strane i u redovima Gajretovog članstva
ova saradnja nailazila je na kritike jer je pod uticajem krugova neraspolože-
nih prema Gajretovoj na_c;ionalnoj misli međl!- ~uslimanima, ?DC! predstavlj~­
na kao prva etapa u fuziJi dva društva, što Je Jmalo za ~SlJedJ~U s~varanJe
nepovjerenja i nezadovoljstv širokog članstva. - IAS, Zap1snik SJednice GOG
od 30. XI 1931.

133
 sl.."Upštinama, bilo je .u n~srednoj vezi sa ra!Zvojem opšte !POlitičke
situacije u samoj zemlji. Nezadovoljstvo gotovo sv-ih društvenih sloje-
va sa režimom di•MatUI'e bivalo je sve veće. Tome j e daprinosila i ne-
povoljna ekonomska situacija u zem!lji. Trajanje šestojanuarsk01g re-
žima podudaralo se sa velilkom ekonomskom ikriiZoon koja je 1929.
godine potresla SAD i proširila se na sve kapitalističke ;z;emllje. Poslje-
dice odnosno iiZra!Zite pojave ove krize ni:su mia:noišle ni• J ugoslavij u.
Kriza se naročito nepovoljno odrazila na !POljoprivredu, s obzirom da
je Jugoslavija bila pretežno agrama ;zemlja - dovodeći najveći !broj
seoskog stanovništva na rub e!konomske prO!IJaSti. Osim poljo,privred-
ne I)JrOi~Z;vodnje kriiZa je teško .pogodilla industriju i sve druge gr.ane ju-
goslavenske privrede.46) Pred prirtiskom narodnog netZadovoljstva i sve
glasnijom kritikom opozicionJh građanskih stranaka i njihovim !Zahtje-
vima za preuređenjem države režim diktature bio je prisiljen na u zmi-
canje. U potrazi za rješenjem itla!Za i;z krize režim je prisHj en na .po-
puštanje te u tom smislu organizluje Uibore 5. maja 1935. godine . Ovaj
datum obilježava početalk ,perioda i;zvjesne liberali;zacije režima i in-
tenzivnije oživljavanje rada građanskih političkih stranaka.
Ta nova !POlitička strujanja osjetila su se ·i u društvu »Gajret«,
čija je politiaka linija ip04pune podrške ·režimu diktature koju je na-
metalo i vodilo »Gajretova<< najuže rukovodstvo takođe došla pod
udar kritike. Sve češće s.u se čule zamjerke >>Gajretovoj« srpsokoj na-
cionalnoj orijentaciji, š·t a više takve stavove su podržavali •i neki od
članova Glavnog odbora. Kri1ilku Sfipskog nacionalnog kursa >>Gaj reta«
i njegove izmjene zastUipao je član Glavnog odbora Husein Brkić sa
jednim dijelom odbornika. Po njihovom stanovištu »Gajret« i Musli-
mani svoje ciljeve mogu ostvariti jedino usvajanjem jugoslavenstva.
Međutim, Brkić nije imao širu podršku Glavnog odbora, te je morao
da da ostavku i povuče se i!Z Glavnog odibora.47) Kao od!govor na ove
i slične prigovore >>Gajretova<< Sk.Uipština 1934. .godine donijela je rezo-
luciju koja je sadržavala stanovište o >>Gaj retovoj« ideologiji i u ko-
joj je naglašeno da je »Gaj ret eminen1no nacionalna i llru.lturna orga-
nizacija čija je ideologija jasno istaknuta u njegovom imenu i zasta-
vi . .. Pitanje Gaj-retove nacionalne ideologije za svagda je riješeno i
stoga Glavna skUipština nikom ne dozvoljava pravo da je na svoj na-
čin tumači« .48)

Pojed·i ni »Gajretovi<< mjesni odbori na svojim skUipštinama otvo-

reno su osudili rad Glavnog odbora i svoje neslaganje sa politikom
koju je vodio u !Proteklom .periodu. Na godišnjoj Skupštini mjesn01g
odbora u MostaTU konstatovano je da je politika Glavnog odbora bila
u dijametralno s.uprotnom pravcu od Oipšteg TaS!IJoloženja musliman-
skog naroda. Skupština je donijela rezoluciju koja je sadržava!la jav-
nu osudu politilke Glavnog odbora. U rezoluoij'i je kon statovano: l)
da je zbog !POlitičkog angažovanja pojedinih ~lanova Glavnog odibora
trpio ikultun:ri i· pros·v jetni rad za >>Gajret<< ; 2) da je poHti'čka akcija
) Branko Petranović, Istorija Jugoslavije 1918-1978. »Nolitu, Beo-
46
grad 1980, str. 108.
47) lAS, EG, K-67 /1934.
~) Zapisnik redovne glavne skupštine društva Gajret, održane 15. ju-
la 1934. god. »Gajret•, xv/1934, 9, 210.
134
članova Glavnog odbora dovodila do neraspoloženja širih musliman-
skih slojeva prema »Gajretu« kao muslillllanskoj ustanovi; 3) zahtjeva
se da Gla'Vni odbor »Gajreta« ne uvlači Društvo u ~olitilku ~ da ne vr-
ši politički pritisak na »Gajretove« radni:ke.49) Karakteristično je da
su ovu rezoluciju podržali i oni »GajretoVi« članovi, koji S'll kroz čita­
vo vrijeme diktature bi1i njeni najglasniji, zagovarači i sljedbenici. Na-
puštanje svojih ranijih s-tavova objasnili su potrebom prilagođavanja
raspoloženju muslimanskih masa, alko se želi sačuvati Društvo i nje-
govo članstvo.50) Delegat iz Mostara Mustafa Mikalfić braneći opravda-
nost rzaključaka mostarske skupš1:ine istakao je da je usvajanje nave-
dene rezolucije bilo motivisana prije svega željom da se oko »Gajreta«
dk.UfPe svi Musliman~. jer je ·činjenica da ih dosta irna izvan »Gajreto-
vih« redova. Javna owda dotadašnjeg političkog angažovanja koje se
nametalo Društvu u proteklom periodu jedini je uslov za stvaranje
šire platforme okupljanja na kulturno-prosvjetnom 1polju.51)
Ogorčenje i nezadovoljstvo Š'irokog članstva »Gajreta« i!za;zvali
su pojedin4 članovi Glavnog odbora koj.i su svojim postupcima lkom-
proomitovali Dmš~vo i uvlačilr ga u prljave afere. Tako je protagoni-
sta najveće agrarne afere u Bosni i Hercegovini :bio Husein Kadić, na,
rod'ni poslanl:k i GJ01jpredsjednik nGajreta<<. !Kadić je, kao narodni .po-
slan·ilk, uspio da Narodna sk'llpština ,prihvati dopunu Zakona o izmje-
narna i: dopunama zakona 'k oji se odnosi .na agrarnu reformu u Bosni
i Hercegovini. Tim novim propisima o procjeni beglučkih zemalja
znatno su !Poboljšani usloVi 'naknade ;zemljoposjednicima, što je omo-
gućilo pojedincima da na!Jllate miUonske s·vote od d:cžave, a sam Ka-
dić je za 477 dunuma dobio !Pl"eko 9 rniHona dinara. O tim mah.inaci-
jama ubrzo je saznala i javnost, IPa je .p rotiv Kadića i drugih učesnika
pokrenut sud9ki postupak, ali su na k!raju, kao -i u osta!lim aferama
stare Jugoslavije, glavnr a·kteri ostali ne'kažnjeni.52)
S obzirom na učesnike afere, ona nije mogla proši ibez kompro-
miltovanja 'i dru·štva »Gajret« . S tim u vezi bio je i· naspad u Narodnoj
Skupštini poslanilka Ivana Lončarevića, koji je govoreći ·o Kadićevoj
aferi iznio tvrdnju da su »Gajrerovi« pobornici i povjerenici •udeša-
vali IProojene kod vlasti da 1budu što veće« kao i da je društvo »Gaj-
ret« fiksiralo procena,t od 5% primljen'ih obligacija u korist •Gajre-
ta«.sJ) Povod za ovo dovođe'nje Društva u vezu sa agrarnom aferom
dao je raspis Glavnog odbora »Gaj-reta«, koji je upućen S. XII 1933.
sv-im »Gajre-tovim« jedinicama i u kojem je GJO navodima Glavnog od-
bora, društvo »Gajret« kao us-tanova koja ue zadužena za prosperHet
Muslimana ibi·lo u o'bavezi da »uputi naš neobavješteni svijet u propi-
se ovog člana zalkona i da ga !Zaštiti od iskorišćavanja ra,znih posred-
ni'ka« . U isto vrijeme Glavni odlbor je apelovao i na sve ·vlasni-ke biv-

""') »Gajret« u budućnosti. •Jugoslavenski liste, 18/ 1935, 159, 4.

SO) Predkonferencija za •Gajretovu« glavnu skupštinu. •Gajret•, XVI/
J935, 16, 168.
SI)Isto, 170.
52)dr Milivoje Brić, Agrarna reforma u Jugoslaviji 1918-1941. •Vese-
lin Masleša«, Sarajevo 1958, str. 450-452.
Sl) Komunike Izvršnog odbora •Gajreta«. •Gajret«, XV/ 1934, 3, 61.

135
 ših kmetovskih šuma i šikara da od prJmljene svote daruju i Društvu
svoj prilog.54)
Nezadovoljstvo članstva lk ulmin'iralo je pojavom bro§ure člana
Glavnog odbora i narodnog poslanilca Mustafe Mulalića, koja je sadT-
žavala njegov govor održan priUkorn veritikacione debate ill Narodnoj
s.b.L!ipštini 14. maja 1935. godine. Brošura je rpredstavljala ,pamflet urpe-
ren proti·v 'dr Mehmeda ~ahe i Jugoslavenske mu.sUma nske organi-
zacije, koja je na petomajsk·im ia:borima 'istulpila u sklopu Udružene
opozicije protiv vladine liste na čelu sa Bogoljubom Jevti·ćem. Razvoj
politiake situacije je već tada ukazi·v ao i pored zvanične irzJborne po-
bjede vladine liste, <Ila skori odlazak Jevtića i njegov.i h istomišl·j enika
sa političke poiZornice i promjenu ,poJ.itiakog kursa .koji će provesti
Milan Stojad.inović. Jačanje ,p ozicija JMO imalo je za posljedicu uk.'la-
njanje iz poLitičkog života onih muslimanskih političara koji su u šesto·
januarskom periodu nastupali u ime Muslimana. M. Mulalić, kao pred-
stavnik te garniture rpolitičara, izražavajući r~očarenje svoje i svojih
isto.miJšljenika, u ovom govoru oštro se olburio na JMO 'i njenog vođu,
proglašavaj ući je frarrkovaakom I vjer skom organizacijom, koja se
suprots·tavlja srpst·V'Ll i jugoslovenstvu. Mulaolić j e dal~e irtnio tvrdnj e
da je JMO po svom dosadašnjem radu iZ.l.očin ,protiv j•UJgOslovenstva i
zločin protiv kulture. Zahvalj ujući politici koju vodi Spaho i »alcreba
medžlis« (nepoti!zam) Muslimani su j . Bosna i Hercegovina ostali »po-
sljednje utočište negativnlli orijentalizama« itd'.55) Ovaj govor ub-r.z o
je iilašao štampan kao brošura i r azaslat svim >>Gajretovim<< jedinka-
ma u u mlji. Reagovanje članstva biolo je veoma oštro, a u nekim mje-
stima (Tifehinje, Vlasenica) čak je i javno spalj,i.v ana.56) Reagovanje
»Gajretovog« članstva na pojavu Mulalićeve brošure ukazuje da je
ono bilo protiv uvlačen\ia >>Gajreta<< ill političke su kobe i da je znatan
dio bio naklonjen JMO i dr Srpahi. Koriš tenje »Gajretove« organiza-
cije za rasturanje ove b rošure kao i direktna angažovanost »Gajreto-
vog« predsjednika Hasan:begovđća u finans·i ranju njenog štampanja
samo je još više dop;rinosiJa neras,položenju rprem a >>GaJjretovoj« uiPra-
vi. To je još više rasp'irivala kailliPanja koju su vodili neđd sarajevski
listovi (»Jugoslovenski list«, >>l slamili svijet«) Ikao ·i zagrebačlki »Ob-
zor«. Oni su redovno donosili vijesti j,z !POjedinih mjesta o rea:go-vanj u
»Gajretovog<< članstva, sa ciljem, •k ako je konstatovano u izvještaju
UiPrave policije, da se obori tadašnja uprava »Gajreta« na ·čelu sa dr
A. Hasanbegovićem.57) Naročito je oštra kampanja povedena iiZ Trebi-
nja, gdje je formi.r an i »Akcioni odbor« u koji su u šli i .nekr članovi
mjesnog odbora »Gajreta«. Akcioni odbor je putem štaffiiPe, pr.ije sve-
ga »Islamskog svijeta«, zahtijevao da dr Hasanbegović nalpust\j. !Pred-
sj ednički !POložaj, dolk je nekoliko stotina Muslimana ,potpisalo petici-

54) Isto
55) Govor narodnog poslanika g. Mustafe Mulalića. Sarajevo 1935, str. 14.
list., 18/1935, 152, 3; Famozne Mulaličeve brošure spaljuju domoljubi po
• 56) Brošura narodnog poslanika M. Mulalića na lomači. »Jugoslavenski
hstc, 18/ 1935, 152, 3; Famozne Mulalićeve brošure spaljuju domoljubi po
Bosni. - •Islamski svijet«, IV/ 1935, 149, 5. VII 1935, 7.
57 ) ABH KBUDB, Pov. D. Z. 2881 od 15. VII 1935.

136
ju ·k ojom se traži od bivšeg Reis-ul-uleme Cauševića da se primi !pOlo-
žaja predsjed.n:i'ka »Gajreta«.s8)
Kara!kteristično je da su nekti članovi Glavnog od!bora podržali
i soli.dadsali •se sa ovom akcijom »Gajretova« članstva: prof. Muha-
med Pandža .j kadija Mustafa JJbrulj dali su izja'Vll kojom su najoštri-
je osudili .p ostupak Mulalića 12Jbog korištenja »Ga:jretove« organi2acije,
za, kako su izjavilli »jednu protudržavnu, protunar.odnu i protumusli-
mansku akciju«. IstuiJ:> Mulalića označi-li su kao »napadaj na či~av mu-
slimanski elemenat i muslimane« koj-im .im se »na strašan način vrije-
đaju na~jintimnije vjerske i :patriot9ke osjećaje, 'kao. i ..vođe kojima smo
dali svoje apso!rutno povjerenjeu.59) Ujedno su tražNi da Mulalić od-
mah \POdnese os-taviku na članstvo. .u Glavnom odboru.
Pod pritiskom članstva Glavni odlbor bio je p ri-siljen da· se ogra-
di i demantuje b'ilo kakvu vezu sa štampanjem i rasturanjem .navede-
ne b-rošure,60) a MulaHć je izvukao konzekvence na taj način da se po-
vukao i,z Glavnog .odlbora »Gajreta«. On je preko »Jugoslavenske p-o-
šte« opovrgavao sve navode o lbHo kaikvoj ;povezanosti rasparčavanja
brošulf'e sa društvom >>Gajret«. Izjavio je da je on lično preko svojih
prijatelja vr-šio njeno rasturanje.61)
Očito da su tendencije za depolitizacijom Društva i Slllprotstav-
ljanje njegov.om korištenju u <političke svrhe .bile izraz raspoloženja
škdkog člans•tva, koje je zahtijevalo 1 teži·lo ispunjavanju njegovih pr-
venstveno pros-v jetnih i kulturnih ciljeva. Ova reakoija lbiJa je prirod-
na posljedica .političkog pritiska koji je provođen u Društvu u periodu
diktature. Na sklljpšti.n i mjesnog odbora u •Rogatici konstatovano je
da su polititčlke akcije Glavnog odb-ora nailaziole na negodovanje širih
mus·l -imanskih slojeva, što je doprinosila nazadovanju Društva. Osim
toga .ne<zadovoljstvo ,član stva izazvala je organizacija Društva koju je
Glavni odibor !Provodio odo21go, kao j. česte pojave onemogućavanja
svih onilh :koji- se nisu slaga1i sa stavov-1ma Glavn.og odbora i njihovim
proglašavanjem antid'r žavnim elementima.62) 'Metode koje je Glavn-i
odbor primjenjivao u 01bratunu sa svoj~m protivnicima, u ovom peri-
odu nisu mogle biti simpatične nJ njegovom članstvu nit'i imati njego-
vu podršku.63)

58) .Apel na Cauševića. »Jugoslavenski list«, 18/193S, 160, 2; Pretkoferen·

cija za Gajretovu glavnu skupštinu. »Gajret•, XVI/193S, 16, 167; Hoće li
reis-ul-ulema Caušević postati pretsjednik •Gaj reta«. »Islamski svijet•, IVl
193S, 1S1, 19. VII, 193S, 1-2.
S9) Povodom sranJotne brošure narodnog poslanika g. Mustafe Mula-
1ića. Izjava članova Glavnog odbora »Gajreta« Pandže i Ibrulja. »IslanJski svi-
jet« IV/ 1935. 149, S. VII 193S, 7.
60) Obavještenje Glavnog odbora •Gajreta«. »Jugoslavenski list«, 18/ 1935,
1S3. s.
61) ABH, KBUDB, Pov. D. Z. 2881/193S.
62) lAS, FG, K-67 /l93S.
6l) Kao veoma ilustrativan primjer može poslužiti slučaj sa učiteljem
osnovne škole u Zvorniku Mehmedom Mulabclićem. Njemu se u grijeh pri·
pisivalo da je kao učitelj propagirao društvo •Narodnu uzdanicu• i •bacao
ljagu na Gajret te ga omalovažavao«. Iz tih razloga Glavni odbor Gajreta su-

137
 Nadalje, izgradnja »Gajretovog« doma u vrijem e veoma nepo-
,·oljne ekonomske situacije u zemlji 1935/ 36. godine, dala j e povoda
za kri·tiku Glavnog odbora :i ,pored sve opravdanosti ovog poUwata.
aime, !Pitanje I!Jodi.zanja »Gajretovog« doma - zgrade - u kojoj će
biti sjedište Glavnog odbora, ·iako je bilo a k tuel no gotovo ođ samog
osnivanja Društva, tek je uspješno realizovano 1935/ 36. .godine. Tada
je, Društvo uspjelo da u rekordnom vremenu (!gradnja je započe ta
4. 8. 1935. a završena i otvorena 6. IX 1936. godin e) p·o di.gne u centru
Sarajeva reprezentati,·nu zgradu u koju je smješteno sjediš te Glav-
no2: odbora, muški i ženski m jesni odbor iz Saraje va, pj evačko druš-
tvo~ »Gajretova« zadruga i ck.
U novoj zgradi društvenog doma održana je prvi puta i »Gajre-
tm·a« 30. godišnja skupšti na. Na pretkonferenciji, koja se održavala
dan uoči sk"Upštine, izvjestan broj delegata iz provincije, koji je pripa-
dao mladoj generaciji podvrgao je kritičkoj analizi ,rad Glavnog od-
bora u proteklom periodu. U »Gajretovoj« organizacij i sve više se
osjećao uticaj napredne in·t eligencije, koja je u mjesnim odborima i
čitaonicama osvajala pozicije i zad()bi•jala povjerenje širo kog član stva.
To je došlo do iz·r ažaja i na ovoj skupštini, gdje su se predstavnici t ih
no,·ih snaga suprotstavili metodama rada i ,političkoj angažovanosti
nhova »Gajretove« uprave. Ta raSipoloženja 'izražen a su kroz primjed-
be dr Safeta Mujića, koji je zamjerao Glavnom odboru građenj e do-
ma, smatrajući da je potrebnije bilo obezbjediti m oderne inte·rnate za
omladinu, te da »nije trebalo praviti reprezentativni dom, •k ad musli-
manska omladina grca u starim zgradama«. Suprotstavio se i samo.po-
hval~rna za zasluge Glavnog odbora oko fPOdizanja doma, te naglasio
da je to zasluga svih »Gajretovih« radni,ka i čl anova , koji su svojim
prilozima omogućili ndegovo podizanje. Tvrdio je da je »Gaj retov«
rad i organizacija u opadanju (san1o u Mostaru broj članova sa SOO
pao je na 300 u posljednjoj godini), a krivicu za .to snosi Glavni odbor
koji je po mišljenju Mujića zadnjih godina »išao pogrešnim putem«.
Odbojnosti prema »Gajretu«, kako je tvrdio Mujić, d oprinosi-lo je i
njegovo nacionalno deklarisanje, koje je Dr·uštvu bilo nametnuto »Odo-
zgo«, dok Muslimani općenito odbijaju da se nacionalno op redje-
ljuju bilo kao S·r bi ili Hrvati. Iz tih razloga Mujić je ilahtjevao da se
tačno ustano~re razlozi kao i ličnosti koje utiču da se Muslimani u da-
Ljuj u od Društva. Radi ilu ~tracije naveo je: Kada se u Mos ta ru sakup-
ljaju prilozi za »Gajretovu« bibliote'k u, koj a je samostalna u s tanova i
kada se narodu objasni da ona osim »Gajretovog« imena nema druge
veze sa Društvom, tek tada je svijet pomaže. Pledi rao je da društvo
»Gajret• [prvenstveno vrši svoju prosvjetnu misiju u narodu .64)

gerisao je banskoj upravi da se •ovaj tipus koji samo truje narod ukloni,
kak? J:>i mi mogli nasta~iti uspješan ~ad za >><;'aJret«, Banska uprava sprem-
no )e izašla u susret GaJretovom zahtJeVU, te Je Mulabdića, iako bolesnog, sa
29 godina staža i petero djece prispJele za školovanje, premjestila sa služ-
bom u Dragodol, srez azbukovački, mjesto gdje nije bilo muslimanskog sta·
novništva te mu je svaka akcija bila onemogućena.\ Osim toga mjes to je
bilo bez ljekara, a ni djeca nisu imala nikakve mogućnosti za dalje ško-
lovanje. Zanimljivo da ni kasnije, i pored teške bolesti Mulabdića i žene mu ,
nije usyojen njegov zah~jev. da se. povrati. u Zvornik, gdje bi imao ljekarsku
nJegu 1 mogao školovati dJeCu DIJe usvoJen, nego mu je predloženo Brčko

138
 Na istQj IPret!konferenoijoi, prvi puta je i javno istaknut zahtjev
o neophodnosti izmjene dotadašnjeg kursa u •Gajretu« i. .p repuštanje
njegove 1.1!Prave mlađim ličnostima. Drugim riječima sve više su do iz.
rafaja dolazile tendencije koje s-u proizlazile iz shvatanja i raspolo-
ženja ~irokog članStva u pravcu dernokrat-izadje ove inst~tudje, ikao i
prioritetnog djelovaDlja Društva u pravcu i51Punjavanja ekonomsko-so-
djalnih i -k ul·turnih 1p0t•reba muslimanske zajednice.65)
Ovitm zahtjevima »Gajretovau skupština je na wjestan način
udovoljdla, prihvatajući rezoluciju, u kojoj je akcenat bio na ekonom-
Skom ·i socijalnom r~tku Mus-limana u dabjem »Gajretovom« radu,
kao i izraženo nastojanje da se u tom radu olkupe sve progres~vne
muslimanske snage.
Međuti!ID, (pOkušaj mlađih članova da uđu u društvenu upravu
nije ostvaren. Ponovo su irzabrane ličnosti koje su u Glavnom odboru
uglavnom i prije bil.e zastupljene. Tom i!llboru swprotstavio se ing.
Serif Bu!bić i ·drugi, aJ.i je njegov ,predlog o sastavu nove kandidacione
liste u koju bi ušli mlađil članovi, bio ·odbačen.66)

SUMMARY

In the second part of 1928 the ;process of a very complex crisis

in t!he Kingdom of Serbs, Croats and .Slovenians, with significant and
part-icularly characteristic manifesta•t-ions in the region of Bosnia and
Herzegovina, was getting dee(per and deeper, so that all the events and
actions df ·the tilme were the reflections, to a smaUer or grea,ter ex-
tent, of the con'telllQJorary situation in the country. Those phenomina
were especially explicit at •the time of the dktatorshijp of January 6th,
when the state regime throwgh the .reor1gani-z ation of the Islamic reli-
gious community and whith the full suppor t of the leaders of the lar-
gest Muslim cu•J.tural and aducational society the »Gayret« made ef.
forts to exert political pressure on Muslims. In accordance with such
policy, the regime established on January 61h, by abolishing the auto-
nomy of the Islamic religious community and by introducing the i"e-
ligious or1ganization controlled by ·!Jle state, wanted to put an end to
the influence of the Yugoslav Muslim Organization, which up to that
time had been the leading Muslim political party. In order to reach
those aims the regitme r elied on pro.government Muslim •poli·ticians,
among others on the leaders of the »Gayret« society whose cla-ims
kao mjesto službovanja. U obrazloženju je navedeno, da je u Brčkom manji
broj Muslimana, pa bi i Mulabdićeva aktivnnost ukoliko bi je i dalje raz.
vijao na ~tetu Gajreta bila manje efikasna nego u Zvorniku, gdje je veći
broj Muslimana. (KBUDB, Pov. br. 2682/34).
64) Pretkonferencija za •Gajretovu« Glavnu skup~ tinu. •Gaj ret•, 17/ 1936,
9, 128.
65) Isto, 132.
611) Zapisnik XXX redovne glavne skup§tine dru~tva •Gajret•, održane
12. jula 1936. god. u Sarajevu. aGajretc, XVII/ 1936, 9, 148.

139
 were not limited to the leardership: in the ~ere of cultural life alo-
ne. They were also trying to become !POliotiiCa'l representatives of Mu-
slims, considering that the »Gayret« society was a suitable platform
for political ·influence on llhe masses. However, the attem,pts of th~
regime to win Muslims over for their ,policy and to separate them
from the Yugoslav Muslim Organ~ation were not successful. When M.
Stojadinović came to power and when the autonomy of the Islamic
religious community was reestablished the politicai i.nlfluence of the
dbove mentioned IPOliticians came to an end and was restricted only
to the »Gayret« society and the improvement of the education a·nd ·
the cttlturallife of Muslims through it.

1-40
Enver Mulahalllovtć

SULEJMAN FIKRI ERTEN

(Sulejman Hadžiefendić-Imamović)
(1292-1382. H. l 1875-1962. n. e.)

UVOD

U .zak.lljučku svoje dolmorske disertacije »FadH-paša šerifović,

pJesnilk i epigrafičar Bosne«, dr Fehim Nametak je, između ostalog,
n~ikao da je »natllka evlidentlhrala bllizu tri sto'tiine ;pjesruika .j !Pisaca 'koao
stvaral:aoa na jednom od tri .orijenta1na jezika (.arapskom, turskom J
.pel7Jijskom) u Bosni. a Hercegovini«.1) Talkva postavka je sasvim .real·
na .alko imamo u vidu:
l) oda je dr Hazim šabanović u svojoj »Knj-iževnosti Muslimana
BiH na orujentalndm jezi.aima«2) obradio, od!nosno nave o oko dvije
~totine trideset i devet književnika.
2) da je kod nas u z;adnj~h deset-pel!naest godina istraživačkii
rad na ~spitivanju J proucavanju naše kultume baštine osjetno uzna-
predovao zahv.abjujući nauč.ruim dnstitudijama kao što su: akademije
znanosti i umjetnosti, .razni i-nstlitlllti, muzeji, arhiv.i, biblioteke i os-
tale visoke naučne li kultumo,prosvjetne ustanove, kao i naučniaima
kojli se bave tom problematikom 'kod nas, a koj•i nisu v.iše usamljeni i
rijetlki pojedinci· ·k ao što su to bioli: Ibrahim-beg Bašagić (1841-1902),
haf. Mehmed Teufik Okić (1870-1933), dr Safvet-beg Bašagić (1870-
1934), dr kbdurahman Mir7ia (Mdlivoj) Ma:Lić (1897-1935), Aleksije Oles-
n.icki (1888-1943), hadži Mehmed Handžnć (1906-1944), dr HaEm Sa-
banović (1916-1971), haf. Omer Mušić (1902-1973), Muhamed Tajib
Olkić (1902-1977) i još neki ·drugi. Sada su to e'lcipe i •tUrnov~ mladih,
savremeno obmzovariih .j vrlo ambicioznlih nau<mi·h radrritka, koji se,
moglo bi se reći, pored istraživačkog rada profesionalno bave ·i ,prou-
čavandem j naoonom obradom •knj~ževnih ostvarenja naših i našoj jav-
nosilli već !POznatih knjoiževnilka koju su pisali na orujentalmim je:z.iaima.
U stvari nastao je period za koji dr Rusmir Mahmutćehaj.ićl) kaže sli-
jedeće:

1) Fejzulah Hadžibajrić: »Fadil-paša Serifović, pjesnik i epigmfir~r

Bosne« - kraći prikaz doktorske disertacije dra Fehima Nametka (Giasmk
VIS-a Sarajevo, br. 3/81. str. 323-328).
2) Dr Hazim Sabanović: Književnost Muslimana BiH na orijentalnim
jezicima (Svjetlost, Sarajevo 1973.. ~od.) . . .. . . .
J) Mr Rusmir MahmutćehaJIĆ: lbrahlm-VehbJ - kadJJa, pJesmk 1 ep1·
grafičar (Anali Gazi Husrevbegove biblioteke Sarajevo, knjiga IV - SaraJe·
og 1976. god. str. 77.)
141
 »Književno stvaralaštvo bosanslldh Mushimana ·n a turslrom, ar~­
slmm m pe~ijskom jeziku mačaja n je J zantimluiv su dionik u općem
k-ulturno-pđ·osvjetmom mozailku J ugoslavije. Međutim, još u vlijek je ta j
dio našeg l.: ulturnog nasljeđa preteŽlno neistražen i s dosta neja·snoća
i nedorečenostti, počev od ustanovljav.aĐ(ja tPOiazišntih kri•terija ·Za od-
ređrlvanje i presuđivanje pisaca i njjhov~h djela, određ!ivanja ,položaja
;i uZJajamnosti u odnosu na druge jugoslovenske lrnjiževnosti pa do
niza neraz,jašnjenjh pita!llja ·U vezi s dje lima i životopisjma mnogih od
tih pisaca. Sadašnje i buduće generacije uz tu k njižev.nost baš!Jinit će
i dug da se ona sistematično i uz konišćenje savirem enih znamstven ih
postupaka ob.rađuje j tako učini do stupnijem našoj i svjetskoj javno-
sti«.
Da je to taJko svjedoče brojne s tudije naši h mladlih naučnika itz
toga područja, kao što su ma gistars~ rado v.i, do kl'or ske d isertacije
i dr.
3) da je kroz cijeli turs1ki period i 'kasnije kod nas kn jiga bUa
uvijek cijenjena i da nije bilo gotovo nijednog većeg naselja (palanke,
kasabe i grada) u kome su živjeli Musl·i mani, .a da u ll!iemu nije bHa
bar po jedna privatna ili javna b iblioteka. PrivMne bibLioteke su naj-
češće posjedoval~ obrazovantiji pojed<inci, a .jaV'De biblrlote'ke su obično
postojale uz džamije, medrese (vjersko-obrazovne škole), tekije ..i sl.
Kada se to ima u vidu onda i cprocjena H ifzilje Hasandedića o
broju biblioteka u Mostaru za vrijeme turske vla davine 4) d j.eluje vrlo
realno kada kaže:
»Rellimirajući sve ovo što smo naprijed izlQžilj može se :iiaJklju-
čitida je u Mostaru, za vPijeme 400,gocLišnje turske vladavine, osno-
vano više od 300 javnih i privatnih biblioteka koje su .posjedovale bar
po nekoliko knjiga na onijenrtalnim j e:z!icima, prete2ino iz Jslamistike«.
Broj od llri stotine naših ljudti koji su pisali n a orijentalnim je-
zicima, do koga je došao dr Fehim Nametak, vjerovatno nije i kona-
čan, kao što nije konačan ni broj dosad registrovanih djela koja su
napisali ti naši ljudi. Da je .to zbilja tako može nam, kao · do.karz, po-
služiti slučaj sa Sulejmanom FakTi Ertenom, ko}i, sigurrio, ntije jedini.
H. Mehmed Handžić je bio !prvi koj!i j e kod nas nešto zabilje~io
o Sulejmanu Fikriji. Tu svoju zabilješku Handžić je napisao poslije
izlaska iz štampe njegove knjige >>Kn}iževni r ad hosanskQ-herc~govač­
kih muslimana« 1934. godine, -i to na osnovu prve Sulejrnanove §tam-
pane knjige o stilis1ici turskoga jezika >>llrrui belagatdan b eyan ve b.e-
di l:).~asi«. Ova zabilj eška o Sulej manu Fikriji kao i , zabilješke o
drugim našim Jrn}iževnicima koje je naknadno otl.kllio, trebale -su po-
služ.iti Handžiću za drugo, proširen'() izdanje njegove navedene knjige
do koga n~je nikad došlo.5)

4) Hifzija Hasandedić: Muslimanske bibloteke u Mostaru ~Anali Ga2i

Husrevbegove biblioteke Sarajevo, knjiga I - str. 107-112, Sarajevo 1972.
god.) ·
Do kopije Handžićeve zabilješke o Sulejmanu Fikriji Ertenu došao
5)
~am poslije upornog traganja preko dra Muhameda Hadžijahića i haf .. Mah·
muta Traljića, kojima sam osobito zahvalan. · · ··.•

142
 Dr Ha71im Sabanović je u svojoj ~Književnosti Mushlmana BiH
na .orijentalnim j~oima« na str. 607 . ipOd rednim brojem 158. donio
kratak pr.iltaz o Sulejmanu Fikri1i isključivo na osnovu Handž.ićeve
navedene za.bilj~ke (noobjav.jene).
To je sve što je, kol!iko je meni poznato, dosad napisano i ob-
javljeno o Sulejmanu Filkrij-i Ertenu llrod nas.
lalko poskije završenbg .školovanja u Istanbulu nije više dolario
u svoj R:ahić, gdje je i-mao bLižu rodbinu i prijcrtelje iz djetinjstva , Su-
lejman je ipak odlržavao redovne veze s nj~ma. S iprijMeljlima i rodbi·
nom se dqpisivoao i ne!lctm je slao i svoje M.ampane knjige. Među njri·
ma je bio i moj otac, haf. Mehmed-Hulusi (187&-1952) . P rve Sulejma-
nove knjige, štampane do 1940. goddne, u,rpoonao sam u oćinoj mi bi-
blioteci. Kada sam se .počeo ozbiljnije baviti i družiti s knjigom saznao
sam da je naučni i .knj-iževni rad Sulejmanov neipozna1: našoj naučnoj
javnosti i ši.re. Tada sam osjetio veLiku želju da t:u nešto ući·nim i da,
prem a svojdm skromnim mogu6noS1lima, našoj javnosti •predstav.im
Sulejmana Filtri Ertena i ukažem na njegovo djelo, ako ništa drugo,
ono bar da podstaknem nekoga koji će Sulejmana Fikriju i njegovo
velilko iSltraždvačko a naučno djelo i rad stručno obrediti i preds taviti
ga našoj javnos<tli onalko kako :to cm zaslužuje i taiko mu dati ono mje·
s to međiU naŠiim naučnioima i ktnjiževn icima koje mu iPJ"ipada.
Zahvaljujući veLikoj susreUjivos ti i r.azumijevanju d'ra Muzaffe-
ra Ertena, Sulejmanovog &ina., kojd ž.ivi i radi u I stanbulu, u mogućno­
S't! sam da konačno ostvarim svojru vel·iku želju.6)

Porijeklo Sulejmana Fikrije

Sulejman Fdkri E r.ten potječe •iz stare ulemanske (učenjačke) po-

rodice Imamovića, čiji je rodonačelnik doselio .jz Budima u Gornji
Rahić. Sulejmanov otac bio je hadl.i Numan Imamović, tkoga su zvali
Hadži Efendi~a, .po kome su Sulejman i njegova braća i sestre dobili
p:rezdme Hadžiefend4ć. Sulejmanovom djedu p o ocu b ilo je ime Abdul-
vehab, a poradjedu Abdula7Ji.z Imamović (Imam-zađe). Sulejmanov otac,
djed, pradjed i najs tariji mu brat Abdur.rahman školovali su se i po-
S'Ligld vi·solko. teolo§ko c>brazovanje u Is tanbulu i S\ ii su bili imami

6) Dr Muzaffer Erten mi je izašao u susret i poslao mi: Sult:jmanc;>ye

štampane knjige koje ja nisam imao, izvod iz Sulejmanove autobl~~fije,
opširne parodične podatke, razne fotografije, isječke iz Iisto~a u koj~ma s~
objavljeni prikazi o Sulejmanovim radovima i nekrolog o Sulejmanovoj smrll
i dr. o o o

Moram ovom prilikom istaći da mi je prve 1 osnovne podatke 1 nesebl·

čnu pomoć kod prikupljanja informacija. o Su,lej~anu Fikriji svestrdno pm-
žio Sulejman Hadžiefendić, sin najstarijeg Flkrljevog brata Abdurahmana,
koji sada živi u Brezi.
Također naročito ističem da mi je Ahmed O. Mešić iz Tuzle pružio
dragocjenu i veliku pomoć oko prevođenja i objašnjenja materijala koje
sam dobio od dra Muzaffera Ertena iz Istanbula.
Zato i dru Muzafferu i Sulejmanu Hadžiefendiću i ~.~e~u Mešić~
ovom prilikom najtoplije zahvaljujem .na sve~u što s~ uČl !'uh 1 tako m1,
svaki na svoj način, velikodušno pomogli da nap1šem ovaj moj rad.
143
 ~redvodruoi z-ajedničkih molitvi) i hatibi (propovjednici) rahić'ke dža-
mije dugi niz godina i to sa sultanskim (oarskim) bera-tom (·wkazom ).7)

\bJub.h J-biii ,.\ brlur:.1h111;11l Muhamed Scjidalij:-~ S. Fikri

1\
ll 21
~
J) 2l

T~."
Jlancfija

ll 21 .3) ~l

hh ~~ hm:ul Ibrahim Salcm

l) 2)

l) 2) 3) ~)
·\btlu lmen~f ~ ~ ~~č~·ud

, ll
Dr i\'1Ut>.affcr

l) 2) 3)

r~jik ~·1u tc .;.im radi l

Direktni potomci Abaulvehh1rbovog sina Osman a (Sule jmanovog

amidže - strica) .j danas nose prez,ime Imamović. Loza i k a s nij e nje-
zini ogranci Imamovići i Hadžiefendići vtidljiva je iz šeme .njoihovog ro-
doslovlja koju niže navodim. Evo kako izgleda ta šema:
7
) O životu i radu Sulejmanovih predaka bilo je posebno govora u
mome radu •Imami i hatibi rahlćke džamije od 1160. do 1400. godine po Hidž-
ri~. koji je objavljen u »Glasniku• VIS-a, XLV/ 1982, 315-328 i 397-417.

144
 >Zivot; Sulejmana -Flkrl.te · ...
(rođe:hje;.djetln]stvo ·t §koloval_lje) •
. · U .s~ojcij a~tob~og.rafiji kC?,j_u je n~pis~o· pred kraj svoga života
Sulejman o sebi kaže: · ·
"Moj~ pravo ime je Sulejman. Na svijet sam došao 1292, godine
po Hidžri8) . u kasabi R~hić;..s.rei: . Brč.ko·, oolast Ttizla, u .p okrajini Bosni.
Ocu ini je bilo ime .Numan;. ·pa ""k~ko je · išao u Hidžaz i ' obavio badž
(hodočašće"u Meku i Međinu) prozvan · je hadži N uman efendija. Njegov
a
otac je bio Abdulvehbab, djed Abdulaziz. Naše je prezime Imamović
(Imam zađe). U beratima (carskim ukazima) ·stoji da su članovi naše
porodice , od davnina - V·ršili·. imamsku i hati!;>sku dužnost u čaršijskoj
džamiji naše kasabe. Moj otac je pohađao škole u Istanbulu . i dobio
je idžazet (diplomu) -iz orijentalnih, znanosti. Umro je ,ll. rebi-ul evvela
1296. godine po H.,9)' š't<) se· vidi' mi · nišanu (nadgrobnom kamenu) nje-
govog groba koji se nalazi.· osamljen pod lipom ..pred čaršijskom d ža,
mijom u Rahiću.to) . :
Prema rezultatima m oga istraživanja rodonačelnik naše porodice
doselio se, neutvrđeno kada, iz Budima ·u Rahić. Moja maj ka Ajša, čiji
datum rođenja : i prezime ne znam, vjenčala se s mojim ocem u četr­
naestoj godini života, a od nje sam čuo da je kćerka nekog spahije po
imenu Mustafa-beg Beširebegović (Bešir-beg ziide), vlasnik spahijskog
lena »pola mača« .( yarim kilica sa)tib).«ll)
O svome djetinjstvu i ·obrazovaliju Sulejman dalje kaže:
»Moje djetinjstvo je bilo vrlo tmurno i bei ]malo vedrine (soniik).
Najprije sam p ošao u mahalski mekteb (početnu vj ersku školu) i za.
vršio dvije hatme (dva kompletna učenja - proč itanja Kur'ana). Po-
stao sam kalfa (pomoćnik " vjeroučitelj a u mektebu). Mnogo sam se

') 1292. godina po H. odgovara 1875. godini n. e.

9) 1296. godina po H. odgovara 1878. godini n. e.
tO) Mezar (grob) hadži Numanov pred rahićkom džamijom je obnovljen
i postavljeni su novi ni~ani (nadgrobni znakovi), ali bez tariba (hronograma).
Ne zna se što je bilo s nišanima o kojima govori Sulejman Fikri.
ll) U izvodu Sulejman F.\}crijine autobiografije, kojom raspolažem, stoji
da je njegova majka Ajša k~rka ne)mg spahije po imenu Mustafa-beg Bešir-
begović (Bešir-beg zađe). Međutim, ·saznao sam . od Sulejmana Hadžiefendića,
sina Abdurahrnanovog, a btatića Sulej mana Fikrije, da je njegova nena, po
imenu Ajka, kćerka Mujage (Mu~tafa-age) Jašarbegovića iz Gornjeg Rahića.
Ispitivanjem sain !Iošao do zaključka da je autobiografija Sulejmana
Fikrije, iz koje je sačinjen izvod, po.svoj {lrilici pisana arapskim pismom i
da je prilikom izrade njezinog izvoda: prezune »Jašar-beg zađe«
l . s\ l ~ l
O..> ..J __.';>J I-o\::
pogrešno pročitano kao "Bešp-~beg zaQe« · ,, ~ \, .A ~
O>...J ~:...J.-.
,;, . . ·~·

· Prema Kanun-nanii sultaria Snlejmana ·Zakonodavca, kilidž_ (~ic). je

bio zij~et (dome~, l~o) s~~j !n· (lensJ? · konj~k) ~ij~ )e godišnJI. m~~
mum prihoda iznos1o dvadeset hilJada akč1 (srebreni novčići) (H- Had!ibegtć.
Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, GZ 1949'/ 50). ·
 žalostio što nisam mogao čitati knjige iz bogate biblioteke svoga oca
Uer su, sigurno, bile većim dijelom na orijentalnim jezicima - nap.
aut.), p a sam počeo učiti turski jezik. Prve lekcije iz turs kog jezika
d avao mi je moj stariji brat,u) a ja sam se trudio da postignem š to
bolji uspjeh.
Srpskohrvatski jezik učio sam bez ičije pomoći, sam. Pročitao
sam mnogo knjiga, ali nisam bio zadovoljan. Moja je najveća želja
bila da nastavim školovanje u Istanbulu. Moj stariji brat, da bi udo-
\'Oljio moj oj želji (za naukom) htio me poslati u Učiteljsku š kolu (vje-
rovatno misli na biv. Darul-muallimin u Sarajevu?), ali to nije bilo po
mojoj želji. Konačno, postignuta je saglasnost i dat pristanak da odem
u Istanbul.«
O svome školovanju u Istanbulu Sulejman kaže:
»Po Rumi kalendaru 1312. godine 13) upisao sam se u Gazanfera-
e:inu medresu u Istanbulu. U to vrijeme os jetio sam želju i za perzij-
;kim jezikom pa sam čitao i studirao Đulistan Sa'dijin.13a) Poslije toga
pohađao sam uporedo Ruždijju, 14) a dvije godine kasnije, poslije po-
loženog zavr šnog isp ita, upisao sam se na Visoku nastavničku školu
- odsjek knj iževnosti.«

U) Sulejman Fikri pod »starijim bratom« vjerovatno misli na svoga

još za života njihovog oca hadži Numana, dakle prije 1878. godine. Sulej-
najstarijeg brata Abdurahmana, koji je teološke nauke završio u Istanbulu
man Fikrijin brat Abdurahman bio je, poslije očine smrti, dugi niz godina
imam i hatib rahićke džamije u zvanju muderisa (profesora). Poginuo je dru-
gi dan Ramazanskog bajrama, 21. jula 1917. godine na putu od kuće u dža-
miju na jacijski namaz (večernju molitvu) blizu svoje kuće. O Abdurahmanu
je bilo posebno govora u mome ranije navedenom radu o imamima i hatibi-
ma rahićke džamije (vidi napomenu broj 7).
13) 1312. godina po Rumi kalendaru odgovara 1314. godini po H., ili 1897.
godini naše ere.
Rumi (grčka ili evropska) ili Mali (finansijska) godina je bila računska
hidžetska lunarna godina s mjesecima sunčane (Gregorijanske) godine i tra-
jala je 365 (366 prest.) dana. Počinj ala je l. marta (azar), a završavala se 28.
(29. prest.) februara (šubat). Upotrebljavana je u Turskoj od 1677. dc;> 1925.
godine, a službeno je uvedena u Turskoj od četvrtka l. marta 1789. godine
ili 14. džemadel-ahire 1203. hidžr. godine za vlade sultana Seli111a III. Sa hi-
džretskom godinom vršeno je usklađivanje svake 33,5 godine. I z posebnih
fiskalnih razloga usklađenje nije izvršeno 1288. i 1322. godine pa je tako
nastala i ostala razlika za dvije godine između Mali i Hidžri godina. (Mu-
hamed Kantardžić: Hidžretski kalendar i ostali kalendari kod islamskih na-
roda, Prilozi Orijentalnog instituta Sarajevo, broj III-IV za 1952-53., Sa-
rajevo 1953.) .
Ua) A.š-Sajh Muslih-addin Sa'di aš-Sirii.zi (1184?-1291), rođen je u Si-
razli (Iran). Studirao je na čuvenom univerzitetu Nizamijji u Bagdadu. J e-
dan od njegovih profesora bio je Sihab iiddin a~uhriiwiirdi (umro 1232.
g. n. e.). Priča se da je živio stotinu dvije godine. Od toga je trideset godina
učio, trideset godina putovao i sastavljao pjesme, trideset godina se bavio
tesawwufom (misticizmom), a dvanaest godina da je dočekivao i ugošćavao
i upućivao svoje posjetioce. Najpoznatija su mu djela: Bustan, Gulistii.n i
Divan. Djela su mu prevođena i na druge jezike.
14) ruždija- e, f. (ar.) niža srednja š kola, od tur. mektebirušdiyyii -
vodenje pravim putem.

146
 Sulejman je za vrijeme školovanja jedanput posje tio svoj rodni
kraj. To je bilo negdje 1321. godine po H. ili 1904. godine n. e. O tome
Sulejman kaže:
»Na jednu godinu prije završetka studija otišao sam u domovinu
da .posjetim svoje. Tamo sam održavao vazove (predavanja) u džamiji
sa ćursa (katedre) svoga oca. Jedno vrijeme boravio sam u Bugarskoj
i naučio bugarski jezik.1.5) Narod je zahtijevao da budem postavljen
za nastavnika na Ruždijji u Brčkom, ali moje se ponašanje nije sviđalo
austro-ugarskim vlastima pa sam pozvan u vojsku. I kada su namjera-
vali da me pošalju u Peštu radi regrutacije, narod se pobunio pa su
me ostavili na miru, ali sam se morao svake sedmice javljati vojnoj ko-
mandi. To je bilo u vrijeme kada mi je do završetka studija ostalo
samo godina dana. Sav moj uloženi trud i svi moji napori dovedeni
su time da propadnu. Oduzet mi je i pasoš. Konačno, ja sam jednim
čamcem prešao preko Save u Sremsku Raču i odatle preko Beograda
vratio se u Istanbul.
Hidžretske 1322. godine (1905. god. ~. e.) primio sam fakultetsku
diplomu, a Riimi 1325. godine (to je 1327. godina po H. ili 1909. go-
dina n. e.) idžazet (diplomu) od Medrese.«
Ne zna se tačno š to je bilo presudno da se Sulejman nije po-
slije završenog školovanja povratio u svoju domovinu i da se odlučio
da ostane, zaposli se, kasnije osnuje porodicu i nastavi svoj život i rad
u Turskoj. O tome Sulejman ništa negovori. Ali, po svoj prilici, za
takvu njegovu odluku, bar u prvo vrijeme, glavni razlog je bio način
na koji se on povratio iz domovine u Istanbul, a kasnije ženidba, stva-
ranje porodice i njegova velika ljubav prema nauci i naučnom radu,
naročito kada je došao u Antaliju.

O svom daljem životu i radu poslije školovanja Sulejman u svo-

joj autobiografiji kaže:
»Po završetku školovanja (na Fakultetu - opas. aut.) postavljen
sam za nastavnika Idadijje16) u Boluu, a ·p otom na Idadijj i u Lazikijji,
a zatim sam premješten na Idadijju u Antaliji. Iza toga sam postav-
ljen za profesora na SultanljjP') a istovremeno sam radio na Daru!
hilafiii) ·i Učiteljskoj školi u Antaliji.«
Sulejmanov dolazak u Antaliju imao je presudan utjecaj na nje-
govo opredjeljenje i pravac njegovog daljnjeg života i rada. Bogata
i burna prošlost Antalije i njezine okoline, mnogobrojni i neistraženi

1.5) Sulejman ništa podrobnije ne govori u svojoj autobiografiji o svom

boravku u Bugarskoj pa se ne zna kada je bio u Bugarskoj i koliko je u njoj
boravio.
16) idš.dijja.e, f. (ar.) = srednja škola, gimnazija, od tur. idiicliye, došlo
od ar. i'diidiyya - srednja škola, gimnazija.
17) sultiinljja- e, f . (ar.) = posebna državna (carska) srednja škola, od
ar. sultan - vladar, car + ar. suf. iyya, tur. mektebi-sultani = carska
škola.
Il) dirul-hilafa - e, f. (ar.) = visoka upravna .škola u Istanbulu, od ar.
dir - dom + ar. biliifa - halifat, zastupanje, upravljanje. Pretpostavljam
da se ovdje radi o jednom odsjeku Visoke upravne škole u Istanbulu sa
sjedištem u Ataliji na kojoj je Sulejman Fikri držao predavanja.

147
 i neproučeni spomenici, kao nijemi svjedoci te burne pro~losti i kul-
tura raznih civilizacija koje su se tu smjenjivale, napokon su dočekali
čovjeka koji će im pokloniti i posvetiti cijeLi svoj život i skinuti s njih
tamni veo kojim su bili milenijima i stoljećima pokriveni. Evo što o
tome kaže Sulejman:
»Antalija je bila pozornica jedne velike kulture, prepuna bogatih
starina i turistički kutak domovine. Upoznav~i sve to osjetio sam ve-
liku želju za proučavanjem njezine prošlosti. Svo svoje slobodno vri-
jeme provodio sam u obilascima ruševina, pročitao sam mnogo knjiga
o nestalim i prohujalim civilizacijama na ovom tlu, vršio sam razna
ispitivanja i skupljao razne predmete i pisao članke. Napokon sam
dobio pristanak nadležnih organa vlasti da u jednoj napuštenoj dža-
miji zvanično osnujem muzej u ,k ome ću moći smjestiti prikupljene
predmete i nastaviti daljna istraživanja i osigurati ih od propadanja.
Sada su SYi ti prikupljeni predmeti smješteni u jednoj novoj zgradi
koja je posebno podignuta za muzej. Moje fotografije vise na n jego-
dm zidovima.«
Sulejman je i dalje, poslije završenih studija, uz svoj praktični
naučno-istraživački rad marljivo i strpljivo radio na svom lično m obra-
zovanju i stručnom uzdizanju. I pored svoje velike skromnosti njegov
naučno-istraživački rad nije mogao zadugo ostati nezapažen. O tome
Sulejman u svojoj autobigrafiji kaže:
»Dok sam bio direktor Muzeja specijalizirao sam arheologiju i
»Starine« i stekao titulu »specijaliste I reda«. Ponosim se time što sam
ja bio prvi koji je ustanovio da su prvi stanovnici Antalije od njezinog
osnivanja bili Turci.«
Za svoj naučno-istraživački rad i postignute uspjehe na tom po-
lju Sulejman je dobio priznanje s najviših mjesta, pa čak i samog Ke-
mala Ataturka i dr. Evo što o tome kaže Sulejman:
»Kada je jednom prilikom Kemal Ataturk posjetio Antaliju iz-
razio je želju da malo bolje upozna grad pa je preko noći pročitao
moju prvu knjigu Povijest Antalije. Saznao sam da je bio veoma za-
dovoljan. Sutradan je tražio da u svrhu boljeg upoznavanja znameni-
tosti grada i njegove prošlosti zajedno posjetimo Belkisine ruševine.
Mogu slobodno reći da je bio zadovoljan s mojim objašnjenjima. Tako
su jedne večeri Ataturk i drugi visoki državni dostojanstvenici prisu-
stvovali jednom naučnom skupu na kome se raspravljalo o križarskim
prohodima ovim krajevima na kome sam i ja bio prisutan i aktivno
uzeo učešća .
Poslije ovih događaja i zvanično sam pozvan da budem član Dru-
štva historič~ra, ali ja_ to nisam prihvatio. Iza toga su me pozivali da
1 Ja učestvujem u velikom i straživačkom programu na lokalitetu Ala-
d.ža..I;lojuk (Alaca H6jilk 1 ~~ pa sam i to odbio. Zbog starosti i [znemo-
glosti odabrao sam penZIJU da u miru, u svome kutku, uz svoje knji~
19
) Alacahi.ijiik (Arinn~) ~~- lokalitet bogatih arheoloških iskopina kod
~da Aladie (Alaca~ u pr?VIDCIJI ~orun (Corun). Predstavlja bogata nalazišta
~- .~ronzanog d_ob!l IZ pen_oda H~ tita (2500-2000 god. prije naše ere). Hoji.ik
(OJiik) na tur. Jeziku znač1 : šupljma, rupa, jama, okno (u zemlji).
148
ge .i svoje zabilješke i papire nastavim svoja započeta istraživanja. Već
sam izvršio svoju dužnost. Konačno, obavljajući javne funkcije trideset
četiri godine sedam mjeseci i dvadeset sedam dan otišao ·sam 1939.
godine u mirovinu.«
Ranije smo vidjeli da je Sulejman dobio drugu diplomu (Med-
rese) 1909. godine, ali on nije tačno naveo kada je i koje godine počeo
raditi kao mladi profesor na Ruždijji u Boluu. Ako uzmemo da je
1939. g. kod odlaska u mirovinu imao navršenih trideset četiri godine
radnog staža, onda to znači da je mogao početi raditi 1905. godine. A
to je godina kada je završio Filozofski fakultet i dobio prvu diplomu na
tom Fakultetu .....:. odsjek književnost u Istanbulu. To znači da je Su-
lejman tek četiri godine kasnije, 1909. godine, dobio idžazet (diplomu)
na Gazanferaginoj medresi u Istanbulu, kako j e to i ranije navedeno.

Porodlčni i javni život

O svome 1porodičnom životu Sulejman posebno govori u SVOJOJ
autobiografij i. I njegov parodični život bio je veoma bogat i sadržajan.
I 'Pred svoje prezauzetosti i okupiranosti naučnim radom i svojim re-
dovnim nastavničkim poslovima, Sulejman je kao nježan suprug, bri-
žan otac, djed i domaćin, smogao vremena da im posveti svu svoju
brigu i dužnu pažnju. Evo što on sam o svome parodičnom životu
kaže:
>>Poslije moga prvog postavljenja za nastavnika Ruždijje u Boluu
oženio sam se sa Gulsum Muridom, kćerkom Abdurrahman efendije,
također nastavnika Ruždijje u Boluu, gdje sam i ja radio. Iz tog braka
našle su mi se tri kćerke i dva sina. Prve dvije kćerke završile su za
nastavnice na ženskoj učiteljskoj školi u Izmiru, dok sam oba sina
poslao na školovanje u Istanbul. Prvi sin mi je završio medicinski fa-
kUltet, a zatim je specijalizirao i postao birurg specijalista. Drugi sin
mi je završio Vojnu akademiju i postao oficir. Sada su mi i dvoje unu-
čadi ljekari, dvoje inženjeri, jedno diplomirani profesor jezika, jedno
mi unuče pohađa njemački, a drugi engsleski licej .« 20)
Sulejman Fikri je bio vrlo skroman domaćin, pažljiv suprug,
brižan i nježan otac i djed, omiljen i jako cijenjen drug i prijatelj,
uživao je veliko poštovanj e u društvu i sredini u kojoj je živio i radio.
O tome njegov sin dr Muzaffer kaže:
»Sam po sebi naš otac je bio do krajnosti skroman čovjek, ti-
pičan učenjak, zreo i dobar otac, dobar suprug,veliki rodoljub i vjernik,
u svakom pogledu, dakle, bio je dostojan poštovanja, cijenjen i uva-
žavan od domaćih i stranih naučnika. Inače j e bio jako susretljiv i
pažljiv, svestrano obrazovan i ·k ao takav bio je rado viđen i neobično

. 20) Clanovi uže Sulejmanove porodice su:

- supruga Giimsiim Miiride, umrla 29. 6. 1969. godine
- kćerka Nazira, udata Kiratli, nastavnica, umrla 3. 9. 1970.
- kćerka Fazilet, udata Refioglu, nastavnica u penziji
- kćerka Fethijja, udata Dedegil, domaćica
- sin dr Muzaffer, ljekar-hirurg
- sin SadetJin, ofioir u penziji.
149
 cijenjen. u druš tvu. Bio j e prihvaćen i od predsjednika republike, Ata-.
t ui'ka, kao i !smeta Inenija i uživao njihovu pažnju i uvažavanje. ~io .
je, zbilja, p r imj er i uzor čovječnosti. Za nas je dika i ponos što smo
njegova d j eca.«
N akon penzionisanja 1939. godine kao profesor, Sulejman defi-
nitivno p relazi na a·ad u Arheološki muzej u Antaliji, koji je sam osno-
vao i postavio mu prve temelje, i to na položaj direktora, g_dje se ~ot:
puno posvećuje organizaciji Muzeja i naučnom radu . BolJa nagrada
i p riznanje za njegov d ugogodišnji naučni rad nije se mogla ni zami-
sliti.· Poslije dvije godine plodnog rada u Muzeju, Sulejman d efinitivno :
odlazi u m ir ovinu, ali ne pres taje raditi. Naprotiv, on nastavlja svoj
naučni rad , piše i izdaj e članke i knjige, koristeći bogate i dragocjene
mater ijale i građu koj e je godinama marljivo i brižljivo sakupljao. On
sada koristi i svoje veliko i d ugogodišnj e iskustvo naučnog radnika. On
to sve rad i i dalj e, tiho, bez reklame, s istom upornošću. Sve š to je
uradio i pos tigao, može se slobodno reći, uradio je i postigao sam, bez
ičije pomoći i odgovarajuće m aterijalne podrške, o čemu će posebno
biti govora kasnije.
Naj veći dio svoga života i gotovo cijeli svoj plodni radni .vijek
Sulej man j e p roveo u Antaliji, toj metropoli jedne velike i prohujale '
kulture raznih civilizacij a.
Kada mu se razb oljela supruga Sulejman se zaj edno s njom pre-
selio kod nj ihovog mlađeg sina u Ankaru, u kojoj je, u skoro, 08. ll.
1962. godine zauvijek sklopio svoje umorne oči. U Ankari je i sahra-
njen.21)

Istraživačko-naučni rad

Siroko j e polje naučnog i istraživačkog rada i interesovanja . Su-

lejmanovog. Još od njegovog dolaska u Anta liju, kao mladog profesora
turskog jezika i povijesti, njegovu pažnju je plijenila njezina bogata
i burna prošlost, i to kako ono najstarija iz doba Hetita (2500-2000.
god. pr. n. e.), R imljana, Bizantije i Grčke , tako i ona kasnija iz doba
Seldžuka, Tu raka i Osmanovića pa sve do njegovih dana. Inače, kako
povijest kaže, Antalija je osnovana u drugom vijeku ·p rije naše ere iJ
vrijeme vladavine Attalusa II Pergamons kog.
Istinski zaljubljenik nauke, Sulejman svo svoje s lobodno vrije.me
nj oj posvećuje, tako, da za seb e i za svoju dušu nije gotovo ništa
ostavlj ao. Zato, iako mlad naučnik i profesor, njegovo naučno ime po-
staj e ubrzo sve poznatije m eđu naučnim krugovima i naučnim usta-
novama unutar i van granica Tursk e. Tako je trajalo više od pola s to-
lj eća.
Poslij e izvjesnog vremena p roved enog na is traživanjima i prouča­
Yanjima Sulejman počinj e objavljivati svoje naučne . radove, prvo u
raznim časopisima i naučnim revijama da bi, iz te oblasti, 1340. godine
po H . (1922. g. n . e.) izdao svoje p rvo naučno djelo »Antalja livasi ta-
nni (Povijest antalijske obla sti), ne računajući njegovo prvo štampano

21) Dr Muzaffer Erten, pismo od 22. l. 1981. godine

150
djelo· iz stilistike turskog jezika »Ilmi belagatdan bula~asie koje je
objavio 1331. god. po Hidžri, odnosno 1913. godine n. e. Tada je već
ime SuleJ:mami Fikrije, popularno nazvano »Fikri Hodža« (Fikri boca)
bilo nadaleko poznato i priznato. o ovoj i drugim njegovim knjigama
bit 'će posebno i pojedinačno govora kasnije.
Posebnu pažnju i uvažavanje naučničkih krugova u Turskoj, pa
i šire, privlači činjenica, koju je Sulejman Fikri naučno dokazao, da
su pr\li stanovnici Antalije ·bili Turci koji su u Antaliju došli iz sred-
nje Azije.22)
Sulej_manovo navedeno naučno otkriće izdržalo je i odoljelo svim
naučnim }criHkama naučnika koji se bave prošlošću Antalije i njezine
okoline.
Sve ~to je ranije bilo zapisano u vezi s Antalijom i njezinom pro-
šlošću na turs~om i drugim jezicima Sulejman je pažljivo proučavao,
bilježio,· ispravljao, dopunjavao s· novim otkrićima i novim dokazima i
tako skupio obiman i dragocjen pisani m aterijal. Uz predmete koje je
skupljao, u prvo vrijeme sam, amaterski, a kasnije organizovano i tim-
ski, Su1ejmanu je bilo dovoljno da uz minimalnu podršku i pomoć
sa strane udari temelje zavičajnom muzeju koji ubrzo, pod Sulejma-
novom rukom, .prerasta u Arheološko-etnološki muzej Antalije. Muzej
je prvobitno jedno vrijeme bio smješten u napuštenoj Jivlim džamiji,23)
a kasn:i•je, Sulejmanovim zalaganjem, Muzej je dobio i svoju zasebnu i
novu zgradu, koja j e .u tu svrhu sagrađena.
Prvi ' radnik, pri istraživač, prvi sakupljač starih predmeta, prvi
naučni radnik i prvi specijalist arheolog toga Muzeja bio je Brčak
(Brčkali) Sulejman Fikri, ili Bosanac (Bosneli) kako se često uz svoje
ime potpisivao na svojim naučnim radovima i knjigama. To opet na
poseban način govori koliko je Sulejman dušom pripadao svojoj rodnoj
grudi, svome Rahiću i svojoj Bosni. Sulejmanov trud nije bio uzalud.
I danas muzejske zidoye .krase brojni Sulejmanovi portreti i fotografije
s raznih individualnih i timskih arheoloških akcija na iskopavanju osta-
taka na raznim lokalitetima, a sve kao izraz zahvalnosti i priznanja
prema Sulejmanu i jedan dokaz više velikog Sulejmanovog djela kako
u .podiz~ju Muzeja, tako i rasvjetljavanju prošlosti Antalije. Među
tim fotografijama nalaze se sigurno i one na kojima Sulejman tumači
i objašnjava Kemalu Ataturku i njegovoj pratnji restaurirane objekte
stare Antalije (Ostaci pozornice, pozornicu Aspendes i dr.).

. 22) Dr J}urhanettin Onat: »Fikri Hoca«, Selale, god. III broj 230-231,
Apt;l}jja 1949. godine
. 2l) Jivlim džamija ili Alauddinova džamija u Antaliji iz doba Seldžuka
poznata je po svojoj visokoJ i žljebastoj (užlijebljenoj) munari. Sagrađena je
77.4. godine po H. (1377. godine naše ere). Ovu džamiju je sagradio arhitekt
Balaban Tavaši. Džamija je renovirana 1330. god. po H. (1912. g. n. e.). Ova
džamija je i.Qteresantna po tome štq zgrada nije strogo postavljena . prema
Mekki 'i što po:;_toji veliki nesklad između same zgrade i munare. Dok Je zgra-
da džainije ·vrio skromnih dimenzija i veličine, dotle je munara vrlo visoka
sa žljebovima po čemu je i poznata (S. f'ikri: Povijest Antalije I knjiga str.
89-91).

151
 Naročitu draž i privlačnost Sulejmanovom pristupu i gledanju
na Antaliju i osvjetljavanju njezine prošlosti čini njegov uporedni hod
kroz tu njezinu prošlost uz Evliju Celebiju,2~) Ibni Batutu15) za kasniji
period, a uz Herodota (Herodos)26 ) i dr. za raniji period. Sulejman je
koristio i djela Monteskija27) i njegove poznate poglede na historijska
zbh·anja i njihovu zakonomjernost.
Područje Sulejmanovog naučnog i histološkog interesovanja u ši-.
rem smislu bila je oblast Teke sa sjedištem u Antaliji koja je zauzi-
mala i prostirala se na oko 22.370 km 2. Prema Fikrijevim navodima u
njegovoj I knjizi Povijest antalijske oblasti, udaljenost Antalije iznosi:
do Istanbula 575, Izrnira 387, Solw1a 536, Rodosa 155, Bejruta 320, Port-
saida 348 i Alaije 68 morskih milja (računajući jednu morsku milju
oko 380 stopa).21)
Sulejmanovom zanimanj u n ije n iš ta promaklo što j e bilo od ne-
kog većeg značaja na tom velikom prostoru, tom propuhu burunih
historijskih zbivanja, s posebnim osvrtom na glavne centre, kao što su:
Antalija, Pamfilija, Perge, Mor tuna, Kodža Hisar, Almalou, Belkis i dr.
Posebno je važno Sulejmanovo interesovanje za ne kropole i akropole
starih kultura, kao što su : hetitska, falikska, feničanska, seldžučka , bi-
zantijska, grčka i osmanska. Stari amfiteatri, teatri, akvadukti, bogo-
molje, hramovi, banje, razne škole, karavansaraji, hanovi, mostovi, češ­
me, tekije ( mistički ritualni centri), zatim poznate ličnosti iz ranijeg
i kasnijeg perioda političkog, javnog i kulturnog života, među kojima
se nalaze ·i neki naši ljudi, zatim književnici, pjesnici, vakifi (legatori).
Mnoge je stvari u zadnji čas spasio od uniš tenja i propadanja i tako
im ovjekovječio spomen. O svemu tome bit će posebno govor a u na-
rednom poglavlju kada budemo govorili o Sulejmanovim knjigama i
ostalim njegovim nauč nim radovima.

PREGLED
objavljenih i neobjavljenih knjiga i radova uz
kratak njihov sadr.laj

Ne raspolažem podacima o pojedinim naučnim radovima i s tu·

dijama koje je Sulejman napisao i objavio, a oni sigurno nisu malo-
brojni i beznačaj ni . Jer, zna se da je mnoge rad ove napisao i objavio

24
•• ). E vlija. Celebi (1611-1679), veliki turski putopisac. Puno mu je ime
EvliJa bm Derviš Muhamed Zilli. Glavno mu je djelo putopis nSejahat-nama«.
) ~bnu Batuta (1304-1377), veliki arapski putopisac. Puno mu je ime
25
Abu Abdillab Muhamed ibn AbdUlah ibn Muhammad ibn Ibrahim Allewati
al-Taan_gi. __Njegovo P?.Zn~t~ djelo na arapskom jeziku glasi •Tul).fa al-N~?:ii.r
fi gara.Jb al ~ar wa agaJ~ al asfar«. Rodio se u gradu Tanger (Tanka) Ma-
roko. Proveo Je na putovanJima oko dvadeset i pet godina.
) H~rod'!~ (oko 484 - oko 425. pr. n. e.), veliki grčki historičar, naz-
26
van »>tac histonJe• .
. l7) Mon~ski. (~on~sq~en) Charles Lois de Secondat (1689-1755), ~
znat~ . fr~cuski. ~ms~c. 1 pisac mnogobroj nih djela iz područja fizike, fizi-
olOgiJe ,histolOgJJe, političke ekonomije i filozofije.
) Jedna morska ili nautička milja iznosi 1852 m.
21

152
u domaćim i stranim časopisima. O tome Sulejman u svojoj autobiogra-
fiji kaže:
»Za vrijeme odmora obilazio sam ruševine, pročitao sam dosta
knjiga o ranijim civilizacijama (na ovom tlu), vršio sam razna ispiti-
vanja (istraživanja), sakupljao sam razne predmete i dokumente i pi-
sao članke.«29)
O tome Sulejmanov sin dr Muzaffer opet u svome pismu kaže:
»Osim štampanih i neštampanih djela našeg oca ima još mnogo
pisanog materijala u obliku zabilješki, naučno-istraživačkih radova ob-
javljenih u raznim časopisima i to kako njegovih, originalnih, tako i
prevedenih s drugih jezika.«30)

A) Objavljena djela

Sulejman je za svoga života, pored pojedinih kraćih i dužih ra-

dova, štampanih i neštampanih, napisao, koliko je m eni poznato, jeda-
naest knjiga. Od tih knjiga objavljeno je samo pet, i to:
l) llmi belagatden bejan ve bedi' ]Jula~?asi (Sažet prikaz nauke
o stilistici). To je priručnik (kraći udžbenik) i ekscerpt iz stilistike
turskog jezika, pisan na turskom jeziku arapskom grafijof (sl~
vima). Knjiga ima 47 + l stranica. Kod izrade ovog djelca Sulejman
je koristio Telbil? i Belagat-i Usmanijje od Dževdet Paše,31) a primjere
iz stilistike uzeo je iz knjiga poznatih savremenih turskih i arapskih
stilista. Na kraju ove svoje knjižice Sulejman je posebno poglavlje
posvetio nauci o sastavljanju tariba (kronograma) pomoću tekstova s
brojčanim vrijednostima arapskih s lova (ebdžed hesabu), u kome je
definisao i primjere naveo za sve četiri njegove vrste.32)
Djelo je štampano u Antaliji u štampariji Nikole K. Melija 1331.
hidžretske godine, odnosno 1329. Rumi (Mali) godine, što odgovara
1913. godini n. e . Ovo svoje djelo Sulejman je napisao i štampao kao
profesor turskog jezika na Idadijji u Antaliji, vjerovatno kao udžbenik
ili kao priručnik stilistike turskog jezika. To je jedina knjiga koju je
kod nas zabilježio H. Mehmed Handžić u dopunama svoga djela »Knji-

29) Sulejman Fikri: Autobiografija.

30) Dr Muzaffer Erten: Pismo.
31) Ahmet Dževdet-paša (1228/1822-1316/1894), poznati turski diplomata
i historičar. Sin je Ismail-age i unuk Ismaila muftije u Bugarskoj (Luf, Luf-
ga) (Ahmad A~iyyat-Allah, I sv. str. 655).
32) a-tarlbi tarom = kronogram u kome se u obračun uzimaju sva slcr
va u njemu, od ar. tarib - kronogram + ar. tarom - potpun.
b - tadbi gewher = kronograrn u kome se u obračun uzimaju samo
slova s dijakritičkim znakovima, od ar. tarib-hronogram + per. gewher -
dragulj, dragi kamen.
e - tiiribi muhmiii = kronogram u kome se u obračun uzimaju samo
slova bez dijakritičkih znakova, od ar. tiirib - kronogram + ar. muhmiil -
pismo bez dijakritičkih znakova (tačaka).
č - tiirlbi niiqi~ = kronogram u kome se po potrebi u tekstu dodaje
ili odbija po jedno slovo kod obračuna, od ar. tiixib - kronogram + ar. nil·
q~ - manjkav, nepotpun.

153
ževni rad bosansko-hercegovačkih muslimana«, odakle je tu zabilješku
u cjelosti prenio dr Hazim Sabanović u svojoj knjizi »Književnost Mu-
slimana BiH na orijentalnim jezicima«, kako je to u uvodu ovoga rada
izneseno. Ovu knjižicu Sulejman je izdao pod imenom »Bosneli Sulej-
man Fikric. Ona je mala po obimu, ali je po sadržaju vrlo bogata.
Il) Antiilya livlisi taril.J.i (Povijest antalijske oblasti). Knjiga je
štampana u Istanbulu u d ržavnoj š tampariji, na finom papiru 1340.
godine po Hidžri, ili 1338. godine po Rumi kalendaru, što odgovara
1922. godini naše ere. Knjiga ima 193 stranice, a ilustrovana je sa:
sedamnaest snimaka (fotografija) raznih h istorijskih objekata, dva crte-
ža, trideset sedam klišeja starog kovanog novca sa figurama s obje
strane i na kraju velika karta antalijske tvrđave u razmjeri 1:2000
promjera 54 x 50 cm s ucrtanim svim sadržajima (objektima). Mapa
(karta) je Sulejmanov rad s njegovim potpisom : autor Sulejman Fikri
1338. godine. Knjigu je Sulejman izdao pod imenom: Brčak (Brčkali)
Sulejman Fikri, profesor Sultanijje u Antaliji. Knjiga je na turskom
jezik-u arapskim pismom.
Iz bogatog sadržaja knjige navest ću samo nekoliko poglavlja iz
kojih će
se moći vidjeti i steći slika o materiji koju je Sulejman obra-
điYao u ovoj svojoj knjizi. To su slijedeća poglavlja po mome vlastitom
izboru:
l) Osnovni podaci o položaju i veličini oblasti Teke sa sjedištem
u Antaliji, stara administrativna podjela i njezini najstariji stanovnici.
2) Najstariji pisani dokumenti o oblasti Teke, dolazak Grka. Pam-
filija i zašto je dobila to ime. Hetiti, Fa liki, Feniča ni u Teki i njihovi
spomenici.
3) Povijest izgradnje an talijske tvrđave i predaja (legenda) koja
gO\·ori o njezinim graditeljima, grčki i rimski s pomenici u Antaliji.
4) Osvajanje Antalije od s trane Abasida, osvajanje Antalije od
Križara, seldžučko osvajanje oblasti Teke, spomenici i pisani dokumenti
i zapisi iz nemena Seldžuka, osvajanje Antalije od Osmanovića, opsada
Antalije po Karamanovićima i Venecijancima.
5) Sultan Korkud u Antaliji i pitanje Siita, crkve, džamije, me-
drese i biblioteke, turbeta (mauzoleji) poznatih ljudi u Antaliji.
6) Poznati vakifi (Iegatori) i njihove vakufname (zakladnice).
7) Prošlost starih gradova: Mortune, Kodža Hisara, Belkisa, Al-
maloa i dr.
. Ova__ kn~iga ujedno _predst~vlja prvi od tri sveska (knjige) Povi-
Jest . Ant~hJe, J~r na zadnJim koncama ove knjige s toji da je Sulejman
nap1sao 1 drug1 svezak Povijesti antalijske oblas ti.
. III) Antaliya Vilayeti Tarihi (Povijest antalijske oblasti). Knjiga
je izašla u Istanbulu 1940. godine pod imenom: S. Fikri Erten,D) di-

33
. ) S~l.ejman Ha~ief~ndić-lmamović uzeo je sebi za književno ime Fi-
kr!· a ~smJe, za. prez1me Je ~eo Erten. Fikri je od ar. fikriyy - što znači :
Misaom,. Duhovm,_ Kult~:~~- N1sam mogao pronaći kakvo značenje ima riječ l
•Erten• 1 kakvog Je ponjekla.

J
154
rektor Muzeja u Antaliji. Knjiga je na turskom jeziku pisana latiničkim
slovima prilagođenim po novom turskom pravopisu, ima 142 + 18
stranica. Poseban dodatak knjizi čini album od trideset četiri snimka
(fotografije), a to su: razni natpisi iz doba Seldžuka (tri), Demetrinal4)
bista (jedna), stari hramovi i grobnice (četiri), ruševine Side (jedna),
stara tvrđava u Antaliji (jedan), staro brodogradilište u Antaliji (jedan),
munara iz doba Seldžuka (jedan), sultan Sulejmanova džamija u Anta-
liji (jedan), stara narodn!l nošnja u Manavgatu (jedan), kućna radinost
u Antaliji (dva), doseljenički stari običaji u Antaliji {dva), banovi (razni
detalji) iz doba Seldžuka (devet), grobnica u Lisiji (jedan), stari most
iz doba Seldžuka u Antaliji (jedan) i dr. Poseban dodatak knjizi su
planovi (tlocrti) poznatih banova sa fotografija, zatim Jivlin džamije,
brodogrališta i velikog zatvorenog b azara (trga) u Antaliji i tvrđave u
Alaiji, svega jedanaest.
Sadržaj ove knjige je vrlo bogat. Ja ću n avesti samo neka po-
glavlja iz kojih će se moći steći dojam o čemu je sve u njoj Sulejman
pisao:
l) Antalijska oblast i njezin ulazak u historiju, prvi pisani spo-
m enici iz prošlosti Antalije, stanovnici antalijske oblasti, pismo, jezik,
bogomolje, n aJpoznatija sačuvana stara naselja, gusarstvo, znamenite
ličnosti u prošlosti, Arapi i Seldžuci u Antaliji, karavansaraji iz doba
Seldžuka, Harniti u Antaliji (701. H. ili 1301. n. e.), Osmanovići u Anta-
liji (876. H. ili 1472. n . e.),
2) Trgovina i industrija, Korkut i Barbaros u Antaliji, Siiti u
Antaliji, Kadi paša [ Tekeli Oglu, ostale poznate ličnosti u Antaliji,
stari vakufi (zadužbine) u oblasti Teke, stari zanati i običaji u Anta-
liji i dr.
Na poleđini korica knjige navedena su djela, štampana i neštam-
pana, koja je Sulejman do toga vremena napisao, o čemu će posebno
biti govora.
Upada u oči skromnost izdanja i slaba tehnička opremljenost ova-
ko važne knjige. Ali, ako imamo u vidu da je Sulejman sve svoje knji-
ge, pa i ovu, izdao u vlastitoj nakladi, bez gotovo ičije veće materijalne
podrške i pomoći, da je od zadnje njegove štampane knjige, kada je
i ova knjiga bila završena, moralo proći oko osamnaest godina pa da
j e mogne štampati, onda tek možemo shvatiti kolike je žrtve i napore
morao činiti da objavi i šta mpa ovu knjigu i tako, uz najveća odri-
canja, dopr-inese svoj obol nauci iz obrađene prošlosti Antalije i nje-
zine oblasti. I pored tolikog samoodricanja i upornosti Sulejmanu nije
bilo suđeno da za svoga života objavi oko šest dovršenih djela, o ko-
jima će biti posebno govora.
Ova knjiga čini drugi od tri sveska knjige Povijest Antalije i
njezine oblasti.
IV) Antalya tarihi - ticiincii kisim (Povijest AntaJije - treći
svezak). Knjiga je izašla u Antaliji 1948. godine pod imenom: S. Fik:ri

34) Demetra - u starogrčkoj mitologiji božica - pokroviteljica zemljo-

radnje. Isto što i Cerera u starorimskoj mitologiji. Bista (kip) Demetre, o
kojoj Sulejman govori, nalazi se u Arheološkom muzeju u Ankariji.

155
 Erten, elire.ktor Muzeja u penziji. Knjiga je na turskom jeziku latini-
čkim pismom, ima 140 + 1 stranica. Knjiga je ilus~rovana s dvade~et
dva k!Heja (fotografije) ubačena pni uvezivanj':l ~j1ge _na odgovaraJ~­
ćim mjestima. Na kraju knjige, pored sadržaJa, 1ma 1 tumač manJe
poznatih riječi i izraza.
Sulejman je u ovoj knjizi obilno ko~i.s tio Seja~atn~m~ (Pu~opis)
Evlije Celebije ~ Putopis Ibni Batute i njihova kaziVanJa 1 zap1se o
Antaliji i drugim mjestima u njezinoj pokrajini.
U ovoj trećoj knjizi Povijest Antalije Sulejman najviše pažnje
posvećuje spomenicima kulture starosjedilaca Antalije, zatim poznat·i m
ličnostima iz političkog, na učnog i kulturnog života ovih krajeva. Ilu-
stracije ram navest ću nekoliko izvoda iz bogatog sadržaja ove knjige:
1) Evlija Celebijino proputovanje i njegova zapažanja, Lisija i
pogled na njezinu prošlost, najstariji hramovi i grobnice u Lisiji, Arapi
u Lisiji (802. g. H. ili 1400. g. n . e.).
2) Najstariji pisani spomenici o Lisiji, Evlija Celebi u Elmalou,
biografije poznatih Elmalijanaca, ruševine Termessusa, termessuski po-
vjesničari , AJeksandar Veliki u Termessus u, Evlija Celebi u Anta liji,
Arapi u Antaliji, Ibni Batuta u Antaliji, Seldžuc i u Antaliji, popravci
antalijske tvrđave za vrijeme Turaka.
3) Džamije, medrese i najviši dostojanstvenici u Antaliji, Evlija
Celebi u Manavgatu, znamenitosti Manavgata, pjesnikinja Bilitis, zna-
menitosti Side (s tare Antalije), povjesničari Side, poznate ruševine u
AJari itd.
Govoreći i navodeći velike ljude koji su živjeli i r a dili u Anta liji
i zauzimali najviše položaje u državnoj upravi, Sulejm an u ovoj knjizi,
između ostalih, na str. 89. navodi Bošnjaka Baltadži Mehmed paš u 35)
i kaže da je 968. godine po H . (1560. g. n. e.) bio kao beg na čelu anta-
lijske pokrajine.
Tehnička obrada i opremljenost treće knjige Povijes ti Ahtalije
na sličnom je nivou kao i druge knjige iz 1940. godine s tim što je
papir u ovoj knjizi još nešto slabiji.
V) Tekeliogullari (Tekelije, Potomci Tekelija ili Tekelići). To je
monografija o čuvenoj porodici Tekelija u Antaliji i njezinim članovima
od njihovog rodonačelnika hadži Osman-age pa do braće Atamana i
Renana, savremenika Sulejmanovih, među kojima ima nekoliko zname-
nitih ljudi. Knjiga je štampana 1955. godine u Antaliji na turskom je-
ziku i latiničkirn pismom, a ima 63 + S s tranica. Na kraju knjige, po-
red sadržaja, ima još i tumač malo poznatih riječi i izraza i porodično
stablo Tekelija. Na šesdeset drugoj strani donesena je slika Musellem-
·džamije i njezin kronogram jz koga se vidi da je džamiju podigao
hadži Mehmed-aga sin hadži Osmana Tekelije 1211. godine po H. ( 1797.

) Dr Safvet-beg Bašagić u svojoj knjizi • Znameniti Hrvati Bošnjaci

35
.
1 Hercegovci u turskoj carevini« Zagreb 1931. g. na str. 44. kaže za Mehmed
pašu {Baltadži) da je iz dvora ~š.ao ~o beg od Antalije i da se 968. g. H.
(1560. g. naše ~re) povukao u mtr 1 da Je umro u Carigradu pod kraj Sulej-
manove vladavme.

156
 godiiie naše ~rc). KnJigu je · Sulejman posvetio' dvojici braće Tekelija,
!i.r ojfh savre·m enika; Ahmedu i Eminu.

~) Ncobj~vJjena djela .
. . ..
Pored štampanih djela koja su navedena i ukra.tko opisana Su-
Jejro.a n . je napisao i iza seb e ostavio još šest' što većih i što manjih
k.njiga, koje nisu štampane. Podatke o tome crpio sam, uglavnom, iz
·oglasa donesenih pa . kraju štampanih Sulejmimovih djela na zadnjim
. kor~Ca!Da, a jednim dijelom iz njegove autobiografije. .
. Ranije je rečeno da je iza Sulejmana ostalo neobjavljeno više
napi1Sanili: radova. Obzirom. da o tim · Sulejmanovim radovima nemam
· nikakvih podataka, ja· ću ovdje navesti samo knjige koje je Sulejman
dovršio, a koje za njegovog života, a moguće do danas, nisu objavljene.
Nazive Sulejmanovih neobjavljenih knjiga navest ću onim redom kojim
ih je sam autor najavljivao u svojim štampanim djelima.
f . l) Tiirihi memaliki Osmaniyya cografiyasi (Geografija povijesti
Osmanske carevine). Ovu knjigu Sulejman je dovršio -p rije 1922. godine
jer je oglašava u svojoj knzizi Povijest antaLijske pokrajine •koja je te
··godine izašla iz štampe. Ništa pobliže se ne zna o obimu i veličini ove
knjige kao ni to kome je prvenstveno namijenjena: da li široj čita­
lačkoj publici, ili, možda, kao udžbenik u školama.

· · · '· 2) Aritalya ve MiHi Miicadele (An talija i narodni ustanak-borba).

:.··Ovu ·knjigu 'Sulejman je napisao a vremenu između 1922. i 1940. godine.
" Njezino dovršenje Sulejman je objavio u svojoj drugoj knjizi Povijest
Antalije koja je izašla iz štampe 1940. godine. Ni za ovu knjigu nema
poda.t aka o ·njezinoj vem:ini i sadržaju. Pretpostavlja se da je Sulejman
· u· ovoj knjizi•· obradio učešće Antalije i njezinih građana u oslobodi-
l ačkom ratu protiv Grka pod rukovodstvom Kemala Ataturka od 1918.
do 1921. godine·.
3) Antalya vilayeLi cografyasi (Geografija antalijske oblasti). I
o\ru knjigu Sulejman· je napisao prije 1940. godine. Niš ta pobliže se
. n~ zna o ovoj njegovoj knjizi.
4) Apdal Musa ve Kaygusuz Apdal (Abda! Musa i Kajgusuz Ab-
da!). I ovu knjigu Sulejman je završio i napisao prije 1940. godine.
Po svoj prilici, to je monografija o dvojici velikana bektašijskog reda
(tar:ikata) čiji je osnivač hadži Bektaš Veli, umro 738. godine po Hidž-
ri, odnosno 1337. godine naše ere.36)
· Kajgusuz Abda! je osnivač jedne poznate tekije bektašijskog reda
::· •n a· brdu-•Mukattam kod· Kaira.37)
Abda! Musa je s janičarima (posebni i poznati odredi turske vOJ
ske koju je osnovao sultan Orhan 1328. godine) došao je u Antaliju
za v~ijeme vojnih pohoda sultana Orbana.

36) Sulejman Fikri: Antalya livasi tarihi, Istanbul 1922. str.· 192.
J7) br Džemal Cebajić: Institucionalni tesavvuf - derviški redovi -
tarikati {Glasnik VIS-a br. 5/80. god. XLIII, 1980. god.)

157
 Nešto kasnije formirala se posebna frakcija mističkog bektašij-
skog reda pod imenom Abdali, koji s u uzeli učešća u islamizaciji Ru-
melije i Balkana.J8) Područje djelovanja Abdala Musaa bila je upravo
Antalija i njezina oblast.
5) Antalyali Kaygusuz baba (Antalijanin Kajgusuz časni).39) Ovo
djelo je biografija ranije navedenog redovnika bektašijskog reda Kaj-
gusuz Abdala. Iz naslova knjige zaključuje se da je Kajgusuz Abda!
rodbm iz Antalije. Ovo djelo Sulejman je napisao u vremenu između
1940. i 1948. godine. Ne zna se ništa o obimu i sadržini ove knjige.
Ovdje napominjem i ističem da je Sulejman, u svojoj Povijesti Antalije,
u sva tri sveska, posvetio dosta prostora Abdalu Musau ri Kajgusuz
Abdalu.
6) Antalya cografyasi (Geografija Antalije). I ovo djelo je Su-
lejman napisao u vremenu od 1940. do 1948. godine. Ne zna se ništa
pobliže o veličini i sadržaju ove knjige.

OSTALI RADOVI
Ranije je navedeno da je pored navedenih šest neš tampanih dje-
la iza Sulej mana ostao priličan broj završenih i nezavršenih radova.
Posebnu vrijednost Sulejmanove zaostavštine čine godinama .sa.kupljani
materijali, skice, razni podaci iz prošlosti Antalije i njezine pokrajine,
koje Sulejman nije koristio u svojim štampanim i neštampanim dje-
I.i.ma.
Poseban vid Sulejmanove naučne aktivnos ti i bavljenja predstav-
lja njegov prevodil ački rad s drugih jezika na turski jezik. Taj rad
sigurno nije mali ako imamo u vidu da je Antalija i njezina oblast
bila predmet velikog interesovanja mnogih historiča ra i na Zapadu i
na Istoku i da je to bilo dobrim dijelom dostupno Sulejmanu obzirom
da je on, pored svoje velike lj ubavi prema historiji Antalije, solidno
poznavao, pored turskog, arapskog i perzijskog jezika, još nekoliko
eHopskih jezika. To se najbolje vidi po obilnoj stranoj literaturi ko-
jorn se služio u svojim štampanim djelima.
Nije nam poznato da li je Sulejman pisao i sarađivao u nekim
s tranim stručnim časopisima i o čemu je sve pisao. Ako imamo u vidu
sve ono što je ranije navedeno,nije isključeno da je Sulejman sara-
đivao i svoje određene radove iz boga te prošlosti Antalije objavljivao
i u nekim stranim stručnim časopisima.

SULEJMAN FIKRI O SEBI

Za Sulejmana se može slobodno reći da s pada među one ljude
koji su o sebi nerado i najmanje govorili. Ako su , ponekad, trebali
ili morali o sebi nešto reći, onda su to radili dosta zbunjeno, gotovo
stidljivo i bez uljepšavanja.

) Dr Džemal Ćl?~jić: Bektašije i Islam u Bosni i Hercegovini (Anali

38
•
GazJ Husrevbegove btblioteke Sarajevo, knjiga V-VI Sarajevo 1978. god.
str. 91-96}.
djed. 39) baba- e, m. (per.) = titula derviškog reda, od per. baba - otac,

158
 Sve što je uradio, a uradio je, vidimo, mnogo, uradio je sam,
bez ič~~e po?toći, a ponekad i bez neke veće podrške i odgovarajućeg
razumiJeVanJa. Kada sam na početku ovog rada govorio o Sulejma-
novom djetinjstvu, školovanju i, kasnije, o njegovom javnom životu i
naučnom radu, obilno sam koristio izvod iz njegove autobiografije. I
nigdje u njoj nisam našao niti osjetio da je Sulejman nešto o sebi re-
kao iz čega bi se dalo razumjeti li zaključiti da je bio slavohlepan, da
je o sebi govorio u superlativima ili da je svoje radove i postignute
uspjehe preuveličavao. I kada je nekad o sebi trebao nešto reći, rekao
je to u vidu izvinjavan~a. Takav je bio i onda kada je njegova prva
knjiga o Antaliji oduševila Kemala Ataturka i druge, takav je bio i
onda kada su ga pozivali u članstvo Društva historičara Turske, takav
isti je bio kada su ga pozivali da i on učestvuje u velikim naučno-istra·
živačkim i arheološkim programima (Alaca-Hoyiik i dr.). Tako su, uosta-
lom, radili i rade svi veliki zaljubljenici nauke koji za svoju pruženu
ljubav ne traže za uzvrat ništa. A kada im se uzvrati ljubav, često se
nelagodno osjećaju, zbunjeni. Takav je bio i Sulejamn, bilo da se ra·
dilo o njegovom redovnom poslu za profesorskom katedrom, bilo kao
naučnog radnika ili kao supruga i roditelja. On, po svemu sudeći, nije
mogao drugačiji ni biti sve da je i htio, jer je bio odviše skroman,
visoko i svestrano obrazovan i veliki zaljubljenik nauke.
Iza Sulejmana je ostalo jedno veliko djelo, ali i jedna velika praz-
nina u redovima učenih ljudi Antalije i šire. Sticanjem niza okolnosti
sve se to odigralo u jednoj dalekoj i divnoj Antaliji, daleko od njegove
rodne grude, koja je ostala njegova druga i isto toliko draga domo-
vina, u kojoj je tiho sagorio na ruševinama i zgarištima prohujalih ci-
vilizacija, odgonetajući njihove čudne i zamršene sudbine, a sve u ime
nauke.

DRUGI O SULEJMANU FIKRIJI

Ne raspolažem podacima tko je sve, gdje, kada i kako pisao o

Sulejmanu i prikazao njegov naučni rad. Ovom prilikom ću se ogra-
ničiti samo na ono š to je o Sulejmanu pisao dr Burhanettin Onat.40)
On je pratio Sulejmanov naučno-istraživački i književni rad i život i o
tome u nekoliko navratao pisao u časopisima »Selale«~ 1 ) i »Tiirkakde-
niz«,42) koji su izlazili u Antaliji. Na raspolaganju su mi isječci prikaza
dra Onata o Sulejmanu iz časopisa »Selale« o kojima ću ovom prilikom
nešto reći. U vrijeme kada je dr Onat pisao o Sulejmanu, on je bio već
nekoliko godina u penziji. Dr Onat je posebno obilježio Sulejmanovu
smrt, također u časopisu »Selale«.

40) O dru Burhanettinu Onatu (Burhanuddin Ona t) koji je pratio. i u n.e-

koliko navrata prikazao život, rad i kraj Sulejmana Fikrije, nemam mkakvth
podataka.
41) Selii.le - naziv časopisa koji je izlazio u Antaliji, od ar. Salliil
Vodopad.
42) Tiirkakdeniz - naziv drugog časopisa koji je izlazio također u An·
taliji, a doslovno znači: Tursko bijelo more, kako Turci nazivaju priobalno
Sredozemno more. Od riječi Tiirk - Turska + tur. ak - bijelo + tur. dcniz
- more. Sredozemno more Arapi nazivaju: 'A.I-Bal_lr- al iibya~ = Bijelo more,
Sredozemno more.

159
 U časopisu »Selale« broj 230 i 231, god. III iz 1949. godine -iza.šao
je. u dva nas tavka poduži prikaz dra Burbane ttina Ona ta o radu i ži-
\'Otu Sulejmanovom. U tom svom prikazu dr Onat je na vrlo dirljiv,
topao i sugestivan način, s puno poznavanja, osvijetlio lik Sulejmanov,
odnosno »Fikri Hodžin«, kako ga je popularno nazvao, zatim istakao
njegov rad i njegove zasluge j doprinos nauci uopće, a za Antaliju i
njezinu oblast posebno. Evo kako dr Onat započinje svoj prikaz o
»Fikri Hodži«:
»Došao je kao profesor turskog jezika na Sultanijj u u Antaliji.
Podigao je na stotine svojih đaka, od kojih su ne ki postigli veliki ugled
i 1·isoke položaje u javnom i kulturnom životu. On j e, kao što rekosmo,
predavao turski jezik, ali njegova preokupacija bila je povijest, pa je
s1·o svoje slobodno vrijeme provodio u kretanju po širokim horizon-
tima te opsežne nauke. Naročito je vršio istraživanja u vezi s prošlošću
Amalije. Ova njego1·a istraživanja i pro učavanja dala s u prvi plod 1338.
godine (po Rumi kalendaru -nap. pis.), a to je 1922. godine naše ere)
kada je objavljeno pn'O Fikri Hodžino djelo iz te oblas ti »Povij est an-
talijskog sandžaka.«43) Nije to neka velika knjiga, ali je istina da j e
to jedno vrlo interesantno djelo. Ona sadrži saznanja o prošlos ti Anta-
lije, do1·oljno autentična i sigurna za svakog tko želi formirati svoje
mišljenje o toj temi, kao š to se može koristiti kao j edan mali, ali u
s1·akom slučaju siguran vodič svakom putniku koji želi posjetiti i upoz-
nati starine 0\·oga grada. Ona posebno iznosi dokaze o tome da su p rvi
gospodari o1·ih krajeva bili Turci koji su došli iz srednje Azije, i to
dokaze koji se ne mogu činim pobijati i d ovoditi u sumnju. To su
tako \'ažna saopćenja, koja on donosi, da je i Ataturk prilikom svoje
pn·e posjete Antaliji pokazao veliko interesovanj e za ovo djelo i tom
prilikom odao Fikri Hodži svoje priznanje i pohvalu za tako origina lna
i nijedna naučna saopćenja , koja ovo djelo sadrži.«
Go1·oreći o Sulejmanovom definitivnom p relasku u Muzej iz pro-
s,·jete i nastavničke službe, poslije njegovog p enzionisanja 1939. godine,
dr Onat nasta1·lja i kaže:
»Poslije izvjesnog vremena, postigavši potrebne godine službe u
prosvjeti, profesor se povlači u mirovinu i odlazi za direktora Antalij-
skog muzeja. Djela i razni predmeti koj i su odoljeli vremenu i bili
sakupljeni i smješteni u jednoj ruševnoj bogomolji Fikri Hodža je pre-
nio u Jivlim džamiju (o ovoj džamiji vidi u bilješci broj 23) i tu ih
smjestio na jedan savremen način. Je li samo to? Ne. U želji da, ko-
liko je to moguće, dođe do istine, Fikri Hodža i dalje neumorno radi
na prikupljanju materijala i priprema svoje druge knjige iz povijesti'
Antalije. Kad god sam ga p osjetio, našao sam ga pod kubbetom (ku-
polom) Seldžuk ćošeta (ugla) Ji vlim džamije zatrpa nog u knjige kako
nešto prelistava i bilježi.
Ko~.ačn?, l 940: . godine izašao. je iz štampe d r ugi svezak Sule j m a-
nove POVIJeSti An tall Je. A što znač1 u ovoj našoj zemlji izdati ovak\ u
jednu knjigu, ukrašenu mnogim i raznovrsnim slikama i crtežima, na·

~J sandžak- a, m. (tur.) = oblast ili okružje u biv. Turskoj imperiji

na koje je bila podijeljena, od tur. sancak.

160
pisanu od srca, i to sve kao rezultat obilnih i studioznih istraživanja?
To znaju samo oni koji su se bavili tim poslom. Tko je Hodži pomogao
i od koga je primio kakvu pomoć. Ni od koga.
Vrlo je teško sagledati i pravilno ocijeniti .kolike je i kakve sve
žrtve Hodža podnio da bi, u ovo vrijeme svjetske krize, kada se sve
grči i koči, izdao ovako vrijedno djelo. To postaje još teže shvatiti
kada se zna da Hodža, sa svojim skromnim prihodima, izdržaje poro-
dicu i školuje djecu. Sve to zadivljuje jer teško bi netko drugi, imućan
i hrabar, u normalnim uslovima postigao ono što je postigao Fikri
Hodža.<<
Govoreći o izlasku iz štampe Sulejmanove druge knjige Povijesti
Antalije i njegovoj poslovičnoj skromnosti, o njegovom tihom radu,
bez reklame, dr Onat dalje nastavlja i kaže:
»Uzalud bi tražili ovu knjigu po antalijskim knjižarama i njiho-
vim izlozima, jer je ne bi našli. Ni ja, koji sam od prvog dana otkako
sam ugledao Antaliju, postao njezin zaljubljenik i njezine prošlosti,
nisam znao da je ova knjiga izašla iz štampe sve dok mi jednog dana
nije došao njezin autor i pružajući mi je, onako djetinjski stidlj ivo i
ponizno, prosto se izvinjavajući, rekao mi: »Eto, izdao sam još jednu
knjižicu«.<<
Dr Burhanettin Onat je svoj prikaz I knjige Povijest i Antalije
Sulejmana Fikrija objavio u časopisu »Tiirkakdeniz«. On o tome kaie:
»Kao š to sam svojevremeno pisao o ovoj knjizi u časopisu »Tiir -
kakdeniZ<< ova druga knjiga Povijesti Antalije je vrlo lijepa i ona se
praktično nadovezuje na prvu knjigu Sulejmanovu i čini njezin nasta-
vak. Ovdje, u drugoj knzizi, slike i crteži su u vidu jednog albuma
pridodati knjizi na njezinom kraju kao poseban dodatak. Iako je k11jiga
izrazito his torijsko djelo, ona je vrlo bogata i folklornim sadržajima.«
.........:... Dr Onat dalje govori o Sulejmanu s puno topline i poš tovanja.
Između ostalog on govori o definitivnom Sulejmanovom odlasku u pen-
ziju, a to je bilo 1948. godine. I kada je dr Burhanettin mislio da Su-
lejman cijelo svoje vnijeme provodi u tišini i miru, okružen svojim
unučićima, daleko od papira i svakog naučnog rada i pisanja, on po-
novno doživljava jedno ugodno iznenađenje. Evo što o tome on kaže:
»Ali jednog dana susreo sam Hodžu i tom prilikom mi, onako
djetinjski bezazleno i nenametljivo, predade svoju treću knjigu Povi-
jesti Antalije. Začudio sam se, ugodno. Prelistavajući knjigu moje ču­
đenje prešlo je u divljenje. Ostao sam zadivljen kada sam saznao da
Hodža ima još tri neobjavljene knjige.«
Završavajući prvi dio svoga prikaza o Sulejmanovom naučnom i
književnom radu dr Onat se čudi i kaže:
»0, Gospode, ov~tj se čovjek uopće ne zamara radom. I umjesto
da lješkari i odmara se u svom tihom domu i da se zabavlja sa svo-
jim unuči6ima, umjesto da bez brige provodi ostatak svoga plodnog
života i da svojim, dosada stvorenim djelom, samo ukazuje put mia
dim, on ne prestaje raditi i to energijom koja zadivljuje i mlađe ljude.•

161
 U časopisu . selalec god. III broj 231 od 13. ekima (oktobra)
1949. godine, u drugom nastavku dr Onat je dao opširniji prikaz Su-
lejmanove treće knjige Povijesti Antalije. On doslovno kaže:
»Ovo djelo u kome je Fikri Hodža otklonio neke greške i pro-
puste u svoje p rve dvije knjige, donosi neka nova saznanja o Antaliji
i njezinoj okolini na koja su ukazali Evlija Celebi i Ibni Batuta. Dje lo
daje dragocjene podatke o velikim ljudima koji su živjeli na području
antalijske oblasti i njihovim djelima. Na kraju knjige dati su opširni
prikazi o r uševinama raznih spomenika kulture iz prošlosti Antalije.
U knjizi je donesena i čuvena legenda Bellorofon koju je spjevao
Homer. Ona sadrži opširne podatke i opise velikih ratova koji su se
odigrali na ovom području.
U knjizi su doneseni i stihovi jedne djevojke po imenu Bilitis
koj a se rodila 453. godine prije naše ere u jednom selu u okolini Me-
lase- Manavgat. U mladosti je čuvala i napasala ovce po okolnim brdi-
ma, a kasnije je dosta putovala. Bila je na Kipru i stigla u Aleksan-
driju. Pj evala je pjesme o ženskoj ljepoti i ljubavi.44)
Na kraj u knjige je i rječnik manje poznatih riječi koje se nalaze
u mitskim pjesmama, donesenim u ovoj knjiz·i. Hoćete li još?« -
zaključuje dr Onat.

Dr Burhanettin navodi jedan od niza uspjelih kronograma, koje

je Sulejman objavio u svojoj trećoj knjiz,i Povijesti Antalije, koji u
slobodnom prijevodu znači :
»Vrh ovi planina su mjesto m oga boravka,
pa nemam nikakve potrebe za ravnicom.
Popio sam napitak smrti,
i nije mi potreban Lukman.«4S)
Na kraj u svoga prikaza III knjige Povijesti Adtalije od Sulej-
mana Fikrije dr Onat daje kraći zaključak u kome kaže:
»Dakle, kada sve ovo pročitate, vidjet ćete koliko je ova knjiga
bogata i raznovrsna po svom sad ržaju i kako j e uz to još ukrašena
raznim podacima i sadržajima koje vam ona pruža i nudi. Ukratko re-
ćeno, profesor Fikri Hodža je jedna izuzetna ličnost i njegov značaj
prelazi uske lokalne okvire. Zato na mjeravam organizovati i pr.ipremiti
jednu izložbu o Antaliji, na kojoj ću pr1kazati razne eksponate i upoz-
nati svijet s njezinom bogatom historijom. Na _toj izložbi radovi i knji-
ge Fikri Ertena će zauzimati izuzetno mjesto. Na to me je inspirisalo
i ohrabrilo upravo bogato naučno djelo Fikrijino.«

44) Prostor mi ne dozvoljava da citiram Bilitisine stihove koje je naveo

d~. Onat iz II~ knjige Povijesti Antallije, u kojim Bilitis na suptilan način vodi
dijalog s čarima
svoje ljepote, prizivajući u njima: Artemidu (u starogrčkoj
mitol?~ii božica lova i mjeseca), Atenu (u starogrčkoj mitologiji božica mu-
drost! 1 rata, kćerka Zeusova, koja se rodila iz njegove glave) i Afroditu (u
starogrčkoj mitologiji božica ljepote i ljubavi, isto što i Venera u starorim-
skoj mitologiji).
~ _Luk.m_an (ar. L~qman) = _ime biblijskog mudraca i govornika, zv.
Lukman-1 Rakim (Luqman al- Rakim) - Mudri Lukman naziv 31. poglavlja
Kur'ana u kojem se o njemu govori. '

162
 Svoj prikaz o Sulejmanu Fikriju u ,.šelalic dr Onat je završio
ovim riječima:

"Molim Svevišnjeg da ga poživi još puno godina kako bi mogao

nastaviti svoJe vel:iko djelo d tako svojoj domovini i nauci darovati još
mnogo· vrijednih djela.«
Eto, kako je dr Burbanettin Onat prikazao naučni rad Sulejmana
Fikrije. Osim onoga što sam naveo dr Onat je u svome prikazu iznio
niz drugih,. vrlo zanimljivih podataka iz bogatog sadržaja Sulejmanovib
triju lo1jiga Povijesti Antalije.
I smrt Sulejmanova 8. ll. 1962. godine u Ankari nije ostala ne-
zapažena. Dr Onat je opet bio jedan od onih koji su zabilježili smrt
Sulejmanovu ;i evocirali svoja sjećanja na Sulejmana Fikrija. Nekrolog
o Sulejmanovoj smrti dr Onat je objavio opet u časopisu »Selale• pod
naslovom . »Izgubili smo Fikri Hodžu«.46) Evo nekoliko izvoda iz tog,
toplo i osjećajno napisanog nekrologa:
»S dubokom žalošću primili smo vijest da je zauvijek sklopio
6Voje oči. Fikri ·Hodža koji je pola stoljeća posvetio nauci i kulturi
svoje domovine i njezinom uzdizanju, a naročito svojoj Antaliji. To
je bio veliki mislilac, učenjak i nadasve dobar čovjek i humanista.
Sulejman Fikri Beten rođen je u Jugoslaviji, ali je on jedno čisto
tursko čedo. On je za svoga života svojim djelima i svojim marljivim
radom podigao sebi trajan spomenik u našoj Antaliji. On je u liceju po-
digao bezbroj naše djece i odgojio ih u pravom patriotskom duhu.
On je osnovao i podigao Antalijski muzej, oživio i udario temelje da-
našnjem turizmu Antalije, jer je svojim djelima naučno otkrio Anta-
liju i svijetu ukazao na njezine znamenitosti i njezinu bogatu prošlost.
Prvo kao profesor, a kasnije kao direktor Muzeja u Antaliji, napisao
je komplet povijest Antalije u tri knjige. Ima i neobjavljenih knjiga.«
Na kraju svoga nekrologa o Sulejmanu dr Onat je rekao i ovo:
. »Fakri Hodža je podigao petoro svoje djece od koje je jedan
ljekar-kirurg, jedan je v.isoki oficir, a ostala su mu djeca (ženska) na-
stavnice. Njegova (dr uga) domovina (Turska) osjeća duboku žalost
zbog ·njegovog nestanka i ističe svoje iskreno saučešće njegovoj po.['()o
dici~ a njemu želi Božju milost i oprost.«

46) Dr Muzaffer Erten poslao mi je, zajedno s ostalim materijalima i

knjigama, isječak iz časopisa •Selale«, u kome je dr Onat objavio svoj ne-
krolog o smrti Sulejmanovoj.

163
 ZAKLJU CAK

Teško je ovako, na jednom ograničenom p rostoru, uz to još s ne-

potpunim podacima, dati cjelovit p rikaz o životu i djelu jednog velikog
naučnika i humaniste kao što je bio Sulejman Fikri Erten (lmamović­
·Hadžiefendić). To nije, po mnogo čemu, bila ni moja namjera, jer bi
ona za moje snage bila preambiciozna i n erealna. Ja ću biti zadovoljan
i bit će mi osobito drago ako ovim mojim radom uspijem da našoj
naučnoj javnosti i svim ljubiteljima i poštovaocima nauke i naše kul-
turne baštine ukažem i skrenem pažnju na j edno veliko ime našeg
podneblja kome je bilo suđeno da ode, odraste, da se školuje i da svoj
vijek provede van svoje domovine .j da iza sebe ostavi vrijedna naučna
djela, kao što je to bila sudbina stotina naših ljudi, i tako da svoj, a
time i naš, prilog naučnoj l1Esli i razvoju nauke uopće, koja, strogo uzev-
ši, ne poznaje i ne priznaje nikakve granice i koja, kao takva, pripada
cijelom čovječanstvu . Sulejmanovo izvrsno poznavanje turskog, arap-
skog i perzijskog jezika, kao i nekoliko evropskih jezika, uz to sve-
strano obrazovanje koje je postigao, zatim nj egova velika ljubav prema
nauci i njegova velika marljivost, sve mu je to omogućilo da izraste
u plodnog učenjaka, historičara i arheologa svjetskog ugleda.

SUMMARY

Sulayman Fikri Erten (1876-1962) was bo rn at Gornji Rahić,

the small place near Brčko. He is a descendant of the Imamović fa-
mily. His father, grandfather and great-grandfather were educated in
Istambul and all of them served as imams of the mosque in his native
place. Suleyman Fikret also received his education in Is ta mbul where
he finished the madrasa and the faculty of arts. He worked as a
teacher of secondary schools ·i n Bolu, Lazikijja and Antalija. After the
retirement he remained in Antalija tili the end of his life.
While living in Antalija, which is very rich in historical monu-
ments, he got interested in its past and engaged in the studies of its
most ancient history. He also collected objects of archeological interest
and established The archeological museum. For some time he was its
director.. .o~ the basis of the gathered material h e wrote the history
of ~taliJa. m three volumes (Antalija Livasi Tarihi - Antalija Tarihi),
published m 1919, 1940 and 1948. In addition to this history he was
also the ~~thor ?f the book titi~~ Tekeliogullari in which the past of
the AntaliJa fam.Ily named Tekel!Ja a nd some of its outstanding mem-
bers were descnbed. The book was published in 1955. He also wrote
a book on stylistics.

164
 •
~~..,~ ~... y ...• J\kii

\ ~ t • - ' ~"<'A
•v"-~ ~ - J_,~~~

Naslovna strana knjige ANTAUA LIVASI TARIHI

 S. fi KRl E RT E N
Anli!lya Muze Mudiirii

A·_NT A.LV A T ARi Hi

htaubul - l 9 4 0

Naslovna strana knjige ANTALJA TARIHI

l,.i.C rnv Ui~U~tEK~
·cwtu la bali l• ,,~ze.= t5nt~e~
r·4.:-l '... A

TA8l Hl
0~\i"nca K1s1m

JiOJLLIFI:
·0, ..dl,;/.1:; '~.t.!i
RIII!KLI MOil MODO-.U

.ANTAI,.YA
1 9 4 8
Naslovna strana knjige ANTAUA TARIHI _ Uc;UncU kisim
 MOELLIFiN DIGER ESERLERI

Alltalya l.lYa&l Tarihl 1. ·llc:l K111m matb11

Alltalya Ta)l'lhi 2. llC:l Kuam .
Aatalya ve Killi MUcadele gayrl matbll
Alltalyul& Kaygusuz Baba
Allta\ya Cografyas1
" "
Telutli Ogallar•
" "
" "

Fiati · 250 Kuru~tur

Poleđina knjige ANTAUA TARIHI- u~tincii kisim

 UčtH\ BHlLI.OTE!(i\.
Qt..rt((I.{Hi.UlBi!tlć. (iitMC•
· T u' z L,...

TEKEL OGULLARI

Suleyman Fikri Erteo

Emekli Mtize 1'\-liidiirii. Anta.Iya TariJti MiieUill

HUsnUtabiat Bas1mevi
1955

Naslovna s irana k nj ige TEKELIOGULLAR l

Salih Trako

IBRAHIM ZIKRIJA IZ UZICA, KOMENTATOR SULEJMAN

CELEBIJINA DJELA VESILET EN-NEDZAT

O Sulejman čelebiji i njegovom spjevu Vesilet en-nedžat (Sred-

stvo spasa), u narodu zvanom Mevlud, napisano je kod nas i u svijetu
mnogo radova. čini se da je u nas najtemeljitije zahvatio ovu temu 1937.
godine Fehim Bajraktarević, osnivač :i profesor Orijentalističke katedre
u Beogradu.1) U novije vrijeme na nju se osvrnuo i Fehim Nametak
u povodu priređivanja svog izdanja Sulejman čelebij ina Mevluda, ko-
jeg je objavio u Sarajevu 1973. godine. Nametak je tom prilikom u tek-
stu p re dgovora spomenuo u kratko i autore koji su se naučno osvrtaLi
ili opširnije bavili ovim djelom.2) Dvije godine kasnije pojavio se tako-
đer vrlo j.scvpan rad o »mevludima« na raznim je:z,icima i prevodima
»mevluda« na druge jezike, od poznatog islamologa Muhammed Tayyiba
Okića.3 ) U tom radu je spomenut i ovaj Ibrahim Zikrijin komen1ar (o
kome želimo ovdje nešto kazati), ali samo na osnovu uvida u faksimile
dvije uvodne i posljednj'e stranice ovog djela.4) Stoga ov<lje nema po-
rtir~b,e ponavljati • ono što je više puta i na više .mjesta rečeno o Su-
lejman čelebiji i njegovom popularnom Mevludu. Napominjemo ipak da
su se kod Turaka po uzoru na Sulejman čelebiju mnogi autori okušali
u ovom žanru. Tako Mehmed Tahir poimenice spominje 28 autora koji
su pisali nmevlude<< na turskom jeziku. On zna i za prevode »mevluda«
na albanskom i čerkeskom jezipu.5) M. T. Okić je u svom gore spomenu-
tom radu ove podatke još upotpunio, tako da se tu može dobiti uvid
1) Više vidjeti: Dr. Fehim Bajraktarević: O našim mevludima i o mc·
vludu uopšte, Beograd 1937., separat iz Priloga za lmj·iževnost, jezik, -istoriju i
folklor, knjiga XVII. Sv. l, 1937.
2) Djelo je pripremljeno za izdanje tako što je uz Sulejman Celebijin
tekst Mevluda uporedo objavljen prozni prevod na našem jeziku koji je F.
Nametak sam izvršio, a uz to objavio je uporedo i prepjev Mevluda što ga
je sač inio haf.iz Salih Gašević jz Nikšića. (Gaševićev prepjev prvi put je oir
javljen (litografiran) 1879. godine. Poslije toga je doživio još nekoliko izda·
nja). Više vidjeti: Bursali Sulejman Celebbi: Mevlud, Uvod, prozni ~rijevod
i redakcija, Fehim Nametak, Sarajevo 1973., str. 1-48; Iscrpnu studiJu o ~u·
lejman Celebiju napisala je i Necla Pekolcay u Islam Ansiklopedisi ll CI!t,
Istanbul 1970, str. 176--179. U tim radovima je data i bibliografija koja se
odnosi na ovu temu.
3) Vid. Muhamed Tayyib Okić: C~itli Dil.lerde Mevlidler ve Suleym.an
Celebi Mevliclirnin Tercemeleri, u A1atiirk Oniversitesi Islami Ilimler Derg~si,
Say l, Aralik 1975 (Ayd Baski), str. 15-78.
4) Faksimile je M. T. Okiću poslao dr. Muhamed Hadžijahić iz Saraje-
va u čijem posjedu se tada nalazio ovaj primjerak djela. Sada je u posjedu
Orijentalnog .instituta (zaveden pod br. 4833).
5) Vid. Bmsali Mehmed Tahir: Osmanli Mue11ifleri, II, str. 221-223.

165
 u rad na • mevludu« i o »mevludu« na raznim stmnama islamskog svi-
jeta i Evrope, s posebnim osvrtom na Bosnu i »mevlude« na našem
jezil.-u. Međutim, većina tih sastava je tokom vremena palo u zaborav.
Sulejman Celebijin Mevlud, naprotiv, ni nakon 575 godina otkako je
(1409) spjevan, nije zaboravljen ni potisnut iz upotrebe, najvjerovatnije
zbog sadržaja u kome se ogleda autorova pjesnička darovitost .i pone-
senost, kao i zbog lakog i tečnog stila koji, ako ga recitira izvođač do-
brog sluha i glasa, čini snažan i u godan dojam na slušaoca.
Kod nas, kako je poznato, ima također više spjevova, bilo pre-
pjevanih prevoda Sulejman Celebijina Mevluda, bilo originalnih spje-
vova, koji su nastali kao zahtjev slušalaca koji žele da razumiju i pra-
te sadržaj.6) Pa i pored toga, Sulejman Celebijin Mevlud i dana·s se
izYodi, »uči se«, bilo u cjelini, bilo djelomično u kombinaciji sa na-
,·edenim spjevovima na našem jeziku. I kao po pravilu, kad je riječ
o kombinovanom izvođenju Mevluda, Sulejman Celebijin odlomak re-
citira se, iz poštO\·anja prema autoru, na prvom mjestu, na početku
izmđen j a.

Tbrahim Zikrija - komentator Mevluda

Ono što se do sada znalo o Ibrallimu Zikriji kao književniku i
pjesniku, a š to nam saopćava Hazim Sabanović preuzimajući to od rani-
jih turskih i naš.ih autora (Fatina, Mehmeda Tahira, Mehmeda SUreyya
i naših, B ašagića i Handžića, koji se, također, donekle oslanjaju na spo-
menute turske autore), sas toji se, ukratko, u s ljedećem:
Ibrahim Zikri je rođen u Užicu 1210. (1795) godine. Kao dječak
doveden je u Sarajevo radi š kolovanja. Po završetku nauka nastanio
se u Beogradu, gdje je bio poznat pod nadimkom Kučuk Aga (Mali
Aga). Bio je derviš halvetijskog reda i stekao ugled kao pjesnik i knji-
'iemik. Od njegove uže porodice zna se samo za sina Serifa Ahmeda
koji se rodio 1239. (1824) godi ne. Ne zna se ni siguran datum ZikPijeve
smrti. Navode se dvije godine 1270. (1854). i 1283 (1867). Osim ovih
nekoliko šturih, drugih podataka o njemu nema.
O književnim djelima Ibrahima Zikrija u stihu i prozi zna se ta-
kođer malo. Pošto je većina njegovih djela zabačena, a možda neka i
potpuno nestala, navedeni autori ih spominju, ali paušalno, neprecizno
preuzimajući podatke jedan od drugog. Hazim Sabanović u svojoj Knji-
ževnosti ... ,1) opet prema Mehrnedu Tahiru i Mehmedu Handžiću, od
Zikrijevih djela navodi sljedeća ovako:
l. Mawrid al-wusul fi maiVlid ar-rasu/, djelo o Muhamedovu ro-
đenju. Rukopis nepoznat.
2. Komentar prethodnom djelu. Rukopis nepoznat.
3. Divan. Rukopis nepoznat, ako to nije ona zbirka pjesama (ma·
gmu'a) koju je pronašao i prikazao Handžić.&)
6) Ovdje imamo u vidu Muhammed Rušdijin stihovani prevod, Gaševi·
ćev stihovani prevod, Bašagićev Mevlud, Kaclićev Mevlud, Mevlud Ešrefa
Kovaćevića i još neke.
7 } Dr. Hazim Sabanović: Književnost Muslimana BiH na orijentalnim
jezicima, Svjetlost, Sarajevo 1973, str. 572.
e) Prema saopćenju Handžića (koje prenosi Hazim Sabanović). Divan
rxinc..sno medi.mu'u (broji 24 lista) pisao je svojom rukom Ibrahim Zikrija

166
 4. Više brošura.
Ovaj navod Mehmeda Tahira ~koji je preuzeo Sabanović) oe go-
vori ništa određeno o brošurama.9)
J? jelo Mawrid al-wusul . . . (gore pod l) Mehmed Tahir spominje
neprecizno kao »Mevlud sa komentarom« (Mevlid-i ~erif ~erhile). Iz tog
navoda može se ·shvatri.ti da je Ibrahim Ziikri autor jednog »Mevludac
koji je sam komentirao. Hazim Sabanov>ić je to t ako i shvatio pa i on
neodređeno kaže da je Maw rid al-w usul . .. djelo o Muhammedovu ro-
đenju, a komentar tom djelu n avodi kao posebno djelo Ibrahima Zi-
krija. Ova nepreciznost bi govorila da ni Mehmed Tahir nije djelo vi-
dio nego o njemu posredno sazna'O. U slj edećim r ecima pokušaćemo
tu nejasnoću otMoniti.
Mawrid al-wusUl fi mawlid ar-Rasu!
Odmah da kažemo da djelo pod ovim n azivom jest »djelo o Mu-
hamedovu rođenju«, ali ne u smislu osnovnog djela »mevluda«, nego
j e to komentar na poznati spjev W asila an-nagat (nama poznatiji kao
Mevlud) Sulejman čelebij a Brusalije, a komentator tog djela je Ibra-
him Zikri iz Užica (Užičewi).
O autoru Mevluda Sulejman čelebiji, kao i o Ibrahimu Zikriji,
već je nešto kazano. Spomenuli smo i komentar Mevluda. Sada smo u
pr ilici da nešto više saznamo ·i kažemo o tom djelu kako bi se otklonila
nejasnoća i bolje osvijetlila ličnost Ibrahima Zikrije Užičanina, u ovom
slučaju ·više kao učena čovjeka, nego kao pjesnika kako smo ga do
sada znali.
Orijentalni institut u Sarajevu došao je (prije nekoliko godina) u
posj ed tri istovjetna rukopisna primjerka Ibrahim Zikrijeva djela Ma-
1Vrid al-wu~ul ... (u Zbirci rukopisa Orijentalnog instituta zavedeni pod
br. 4833, 4857, 4982). S obzirom na neke značajke, ovi rukopisi nemaj u
istu vrijednost. Stoga ćemo svoja zapažanja zasnivati na primjerku br.
4833, koji je i sa formalne strane najbolji, a kako ćemo iz njegova opi-
sa vidjeti, i najvjerodostojniji.
Opis rukopisa:
Rukopis (br. 4833) je u originalnom kožnom, dobro očuvanom po-
vezu, bez preklopca i bez ukrasa na koricama. Broji 70 listova (vel.
24 x 17 cm) sa originalnom folijacijom. Na stranici se nalazi po 21 re-
dak (vel. 17 x 9,5 cm). Papir zatvorenobijcl, gladak, odličnog kvaliteta.
Pismo nesh, srednje vel ičine, korektno, skoro bez pisarskih grešaka.
Osnovni tekst, Sulejman čelebijin Mevlud, pisan crvenim, a Ibrahim
Zikrijev tekst komentara pisan je crnim mastilom.
Posebnu vrijednost ovom primjerku daje kolofon u kom se ka-
že: »Završio sam prepisivanje ovog komentara gledajući u primjerak
autora-komenta tora mjeseca rebiulevela 1259 (aprila 1843) u gradu Uži-
cu.« Da tumu prepisa izraženom riječima, dodat je i datum iskazan
1232 {1817). godine, a nalazila se u posjedu Handžića. Gdje je dan~s, nije ~
znato. Možda je dospjela u Gazi Husrevbegovu biblioteku sa drugtm Handžt·
ćevim knjigama i rukopisima.
9) Brusali Mehmed Tah ir: Osmanli Muellifleri, II, str. 177.

167
 brojem (10 rebiulewel 1259 = 10 aprila 1843). Ispod datuma o prepisu
stoji klauzula: GOriilm~idi Hamdi tj. provjereno, Hamdija. Ptred nama
je dakle primjerak djela od kojeg je samo autograf za nijansu vred-
niji. Prepisivač nije u kolofonu istakao svoje ime. Moguće da je potpi-
sani Hamdi djelo prepisao a onda izvršio kolacioniranje svoga vlasti-
tog prepisa10)
Sadržaj djela:
Na početk'U djela na dvije stranice nalazi se predgovor Ibrahima
Zi.krije, u kome je data kratka biografija Sulejman Celebije Brusaolije.
U njoj se kaže da je autor poeme zvane Suleyman Mevlidi (tj. Sulej-
manov Mevlud) u svijetu poznati derviš Sulejman Celebi, sin Hadži
!vaz-paše, vezira sultana Mehmeda Celebije, sina Jildirim Bajezid-ha-
no\a.,11) a starija brat prvaka derviša i pjesnika svog vremena Mevlana
Ata'ija; da je Sulejman Celebi bio lični imam sultana Bajezida koji je
došao na prijesto 790. (1388) godine, a preminuo 805. (1402-3); da je
poslije njegove smrti bio imam njegove Velike džamije, ovdje nazvane
Džami.;j kebir, a to je današnja veličanstvena Ulu džamija u Burs·i>
da je bio učenjak koji je nadmašavao savremeni-ke i u koga se prstom
upiralo; da mu je poema (Mevlud) izvanredno cijenjena i kod običnog
i kod odličnog svijeta; da se u tesavufu usavršavao kod Sejh Sems u·
ddina Sejjid Muhammeda Buhm·ije zv. Emir Sultan, 12) koji j e rođen
u Bubari i još u djetinjstvu pokazivao velike kvalitete svog dul1a, a
druženjem sa ,·elikim šejhovima u tim krajevima postigao visoke s tup-
njeve vrlina. Kad se doselio u Brusu, tamo je odgajao derviše i umro
833. (1429- 30); da mu je Sulejman Celebi poslije njegove smirti !POStao
halila (zamjenik) i tako dospio do visokog stupnja mora1ne čistote.
Ovi podaci Ibrahim Zikrije o Sulejman čelebijin oj porodici, ta·
čnijeo ocu i bratu, slažu se sa onim u Tezkire-i Latifi a razhkuju od
podataka u drugim izvorima prema kojima je Sulejman čelebi sin Ah·
med-paše a unuk Sejh Mahmuda, koji je uži vao naklonos t s ultana Or-
han-gazije (vl. 1326-1362).13)

1°) Ostala dva rukopisa (br 4857 i 4982) su također potpuni. Jedan je
(br. 4833) san1o nekoliko mjeseci mlađi, a prepisao ga je izvjesni Mustafa
sin Alije 3 džumada Il 1259 (tj. l. VII 1843). Drugi primjerak (br. 4857) pre-
pisao je Ali hafiz sin Mustafe 1266 (1850).
11 ) Bajezid Jildirim, osmanski sultan (vl. 1389-1402), sin sultana Mu-
rata l. Učestvovao je sa ocem u boju na Kosovu (1389). Vještom taktikom
doprinio je pobjedi turske vojske i dobio nadimak Jildirim (munja).
11) Sejh Muhammed Semsuddin, poznatiji pod nadimkom Emir Sultan
-\·eliki sufijski šejh (halvetijskog tarika) Ro đen je i š kolovan u Buhari, a
onda došao u Malu Aziju gdje je uživao veliki ugled kod osmanskog sultana
Bajezida Jildirima (vl. 1389- 1402) i postao carski zet. Kao šejh djelovao je
u Brusi gdje i umro. Sahranjen je u posebnom turbetu (833 H ./1430. g.). Na
dužnosti ga je naslijedio Sulejman Celebi. Vidjeti: Semsuddin Sami: Ka-
mus al-a'Jam II, Istanbul 1306 (1888- 9), str. 1040--1041.
~>) Sultan Orhan-gazi, drugi osmanski sultan (vl. !326-1360), sin Os·
mana, onivača dinastije. Još za očeva života izvršio je mnoga osvajanja u
Maloj Aziji, između ostalo zauzeo je Brusu. Na sultanski prijesto je d~ao
poslije očeve smrti 726 H. (1326). g., a za vezira postavio je svog darov1tog
brata Ala'uddin-pašu. Pored velikih osvajanja u Maloj Aziji i Balkanu, uv~
je i mnoge novine u upravljanju zemljom (novi zakoni i uredbe, kovanJe

168
 U uvodu koji !Slijedi im p!!eldgovora (L. llb-2b), komentator kaže
da je o Muhamedovu rođenju, njegovim mudžizama,l4) miradžu'S) i mu-
nadžatu16) napisano mnogo djela na arapskom i perzijskom, u stihu i
prozi, ali da je Sulejman Celebijin spjev sve to u svakom pogledu nad-
mašio; jer, obimom je kratak i sažet, a saddinom veličanstven. Stoga
je stekao veliku .popularnost i sa velikim pijetetom se uči u džamijama
i ~kućama; tekst mu je sasvim lagan .j jasan i nije ga zato potrebno
objašnjavati i komentirati. A1i, kako u nekim bejtovima (stihovima)
sadrži objašnjenja; kur'anskih ajeta (rečenica), u nekim opet smisao
značenja Pejgamberovih riječi (hadisa), u nekim su skrivene istinite i
koflisne priče i tajne tesavvufskih istina, to je veoma potrebno i važno
to objasniti i protumačiti. Nadalje Ibrahim Zikrija ističe da on nije
čuo da je taj :UZvišeni zadatak neko izvršio i da je takav bogati dar
donio. Stoga već dugo vremena ima on na slabašnom umu da to učini,
ali se koleba zbog toga što nema dovoljno :manja. Najzad, prevagnula
je odluka da se prihvati posla i da prema svojim mogućnostima otvori
'Vrata njegovih riznica i otkrije zastore sa njegovih tajni, pa je stoga
pristupio pisanju ovog komentara koj.i je nazvao Mawrid al-wu~ul fi
mawlid ar-Rasfll (Prilaz izvoru o rođenju Poslanika).
šta nam, dakle, izrijekom saopćava Ibrahim Zikri: On nije ču·o
da je n eko do njegova vremena komentirao ovo djelo. To nas je potakla
da 'Pažljivije pogledamo i provjerimo taj iskaz. I zaista, tragajući po
nama pris tupačnoj literaturi, nismo mogli naći da je neko ni prije ni
poslije njega komentirao Sulejman Celebijin Mevlud.
Nakon ove konstatacije, a oini nam se da je tačna, Ibrahim Zi-
krija nam se predstavlja u jednom novom svjetlu, u ulozi učenjaka po-
buđenog da komentira ovo djelo koje eto prije njega nije niko kamen·
t irao.

* * *
U razdoblju od nepunih šest stoljeća otkako je Sulejman Celebi
ispjevao svoj Mevlud (1409. godine), djelo je doživljavalo izmjene i
dopune, zamjenjivane su u tekstu određene riječi drugim, umetani su
novi stihovi i tako su nastale različite verzije Mevluda. To se dade za-
ključiti upoređivanjem bilo koja dva primjerka ovog djela. Stoga je
zasada nemoguće sa potpunom sigurnošću utvrditi onaj prvobitni, ori
ginalni tekst Sulejmana Celebije. Nije mi poznato da je neko i poku-
šao da na osnovu najstarijih sačuvanih rukopisnih pr imjeraka Mevluda

novca, novi rodovi vojske). Nakon uspješne vladavine (35 godina), umro je
761 H. (1360). g. ·i sahranjen u posebnom turbetu kraj oca Osmana u Brusi.
Vid.: Semsuddin Sami: Kamus al-a'lam Il, Istanbul 1306 (1888-9), str.
1072.
14) Mu'džiza - čudo, nadnaravno djelo, kojim su neki vjerovijesnici
(pejgamberi) ostavljali pos matrače u čudu i nedoumici i tako dokazivali svo-
ju poslaničku misiju.
IS) Mi'radž - Muhammedovo uzdignuće i doživljaj neposrednog razgo-
vora sa uzvišenim Bogom.
16) Munadžat - ovdje znači Muhammedova neposredna molitva i obru-
ćanj e Bogu prilikom njegova :.mi'radža« (vid.: mi'radž).

169
 napravi kritičko izdanje. I ovaj primjerak Mevluda koji Ibrahim Zikri
komentira, razlikuje se na više mjesta od teksta Mevluda koji je danas
kod nas u upotrebi.
Ovo su samo neke napomene u vezi sa tekstom Mevluda. Utvrđi­
vanje originalnog, prvobitnog teksta Mevluda je poseban i straživački
posao, koji zahtijeva mnogo upornosti i truda.
Zadatak ovog napisa je da u svjetlu ovog komentara Sulejman
čelebijinaMevluda, o kojem se do sada skoro ništa nije znalo, bolje
upoznamo i komentatora Ibrahima Zikriju, o kome se takođe nije mno·
go znalo.
Ibrahim Zikrija je ovaj svoj komentar podijelio na uvod i deset
odsjeka. Da bi se donekle sagledao sadržaj djela !i ·n jegova podjela,
navešćemo u prevodu naslove odsjeka, a zatim i nešto reći o komenta-
ru, kao originalnom stvaralačkom naporu Ibrahima Zikrije Užičanina.
Sadržaj djela:
Ibrahim Zikrija je djelo podijelio prema sadržajnim cjelinama i
na početku svake naznačio, u vidu podnaslova, kratak sadržaj određene
ojehne (fasl). Da bi se stekao približan uvid u sadržaj , donosimo do-
slovan prevod naslova odsjeka (faslova), kako slijedi:
(Komentar časnog Mevluda). U ovom primjerku nema naslova, pa
smo naslov uzeli iz rukopisnog primjerka br. 4982. U u vodnom dijelu
(koji ovdje zaprema od lista 1b-8b) komentirana je 13 uvodnih stiho-
va Mevluda. Prv·i stih glasi:
Allah adin zikr edelim evvela - vacib oldur cii.mle i$le her kula
Odsjek prvi - O »nuru« h. Muhamedovom - prvom od svega što je
stvoreno, što je osnovna materija i najvrednije od svega što p ostoji. (U
ovom odsjeku koji zaprema od lista 8b-16a komentira se 14 stihova).
Odsjek drugi - O tome kako je nnur« Muhamedov prenesen na Adema,
a od Adema, s generacije na generaciju, na njegove čestite muš-ke i žen-
ske potomke. (Komentar 9 stihova, od lista 16a- 20a).
Odsjek treći - O nnuru« časnog Poslanika (Muhammeda) otkako je pre·
nesen u čistu utrobu Amine do njegova radosnoga rođenja; o čudnim
predznacirna koji su jasno ukazivali na njegovu poslaničku misiju, kao
nasljeđa svijeta od onoga što je o torne rečeno i pisano. ,(Komentar 9
hova, zaprema od lista 20a-25a.)
Odsjek četvrti - Pozdravni stihovi preminulog pjesnika (Sulejman če·
lebije) u čast Poslanikova dolaska na svijet, koji su mrvice jez.ičkog
nasljeđa svijeta od onoga što je o tome rečeno i pisano. (Komen tar 9
stihova, listovi 25a-29a.)
Odsjek peti - O nekim vanprirodnim znakovima koji su se desiH pri-
likom Poslanikova dolaska na svijet, a koji se prenose od (njegove maj-
ke) Amine. (Komentar 17 stihova, na listovima 29a-33b).
Odsjek šesti - O nekim vanprirodnim pojmovima koje su se desile u
prirodi u vrijeme njegova rođenja i nekim nmu'džizama« koje su se
pokazale poslije njegova poslanstva. (Komentar 17 stihova, na lis tovima
33b-39a.)

170
Odsjek sedmi - O vremenu i mjestu Poslanikova ·•mi'r'adža"c, o uzima-·
nju "'b 'urakac iz Dženneta, koje je Džibril lP<> naređenju mršio, qpi's
-bura·ka« i razgovor Poslanikov ·sa Džibrilom. (Komentar 20 stihova,
na listovima 39a-4Sb.)
Odsjek osmi- Dolazak Džibrila sa •burak.omc, njegov poziv Poslaniku
a . s, Poslanikove putovanje na •buraku« do Bejtu'l-mukaddesa, a odatle
u nebeska prostranstva, dokle je Allah htio; opis toga putovanja i nje-
govog uzdignuća ~mi'radža). (Komentar 25 stihova, na listovima 45b-
53a.)
Odsjek deveti - O nekim velikim znakovima koje je te blagoslovljene
noći vidio časni Poslanik, o njegovu prelazu »Sidra al muntaha« i o
njegovom neposrednom razgovoru sa uzv;išenim Jedinim Bićem. (Ko-
mentar 19 stihova, na listovima 53a-58b.)
Ods jek deseti - O nekim traženjima koje je časni Poslanik a. s . iznio
u dovi, kada je bio udostojen čašću da sluša Allahov govor. (Komentar
posljednjih 25 stihova, na l~stovima 58b-70b.)

* * *
Da bi bar djelomično predstavili Ibrahima Zikr-iju kao komenta-
tora, donosimo u prevodu nJjegov komentar prvog stiha iz Sulejman
Celebijina Mevluda, kako slijedi:
Allah adin zikr edel~m evvela - Vacib oldur ciimle ~te her kula.
Allahovo najpr·ije spomenimo ime,
Rob je dužan poslove počinjati njime.
••Kod riječi posao misli se na dobar i častan posao, jer pri počinjanju
ružnih posloV'a nije dužnost spominjati Božje ime, naprotiv, zabranje-
no je. Riječ dužnost dolazi u tri značenja. Jedno je zakonska dužnost
(wiigib-i šar'i), a onaj ko je ne izvrši, postaje griješan. Druga je duž-
nost po pameti, logici (wii,dib-i 'aqli) i drugačije postupiti za pamet je
neprihvatldiw . Treća dužnost je pohvalna dužnost (wii!}ib-i istihsani):
ako je neko ne izvrši, ne pos taje gviješan, a ako je izvrši, to je ~ po
pameti prihvaljivo, čak je bolje izvršiti je. U ovom slučaju zakonski
smisao je općenitij-i, širi, od pojma slobodnog opredjeljenja, slobod·
nog izbora; jer, pri IPOČinjanju nekih poslova slobodnog izbora ~ohval­
na dužnost) zalkon's!ka je dužnost spomenuti Božje ime, a ko to propusti
p ostaje griješan. U nekim poslovim a, naprotiv, 51Pornenuti Božje ime je
pohvalna dužnost, a ko j e :propusti, nije učinio grijeh, a1i je.p ropustioda
učini nešto što je lijf!po učiniti. O torne se qpšimo govori u pravnim
djelima. Treba znati da u pohvalnirn poslovima, [)aročito pri pisanju
knjiga i rasprava, pohvalna je d užnost počinjati Božjim imenom, i za to
ima više dokaza i logičkih i ia.r·ijekom kazanih i doZđlat·ih. Jedan je i ovaj:
vjek nađe u stanju kao .da v1di Božje biđe- U1Nijeno je ime Njegovo-
Najuzvišeniji stepen od četil'i stepena stvorenja je stepen kada se čo­
vjek nađe u stanju kao da vidi božje biće - uzvišeno j e ime Njegovo-
koje je od iskona pra.izvor svega što postoji, i to u pameti vjernika -
sufilje biva prvo š to mu dolazi na pam et. Isto tako .izgovaranje i pisa-
nje 'Iljegovog uzvišenog imena jasan je .dokaz onoga što je naša želja

171
 i cilj. Drugi dokaz je počinjanje Bož'je Lijepe knj.ige časnim (Božjim)
imenom. Nama je naređeno: »Olcitite se Božjim tSvoj.stv.ima«, a to je do·
bz da knjige i rasprave treba počinjati Božjim imenom. To je pohval-
na dužnost. Treći dokaz je ova izreka: »Svaki dobar posao koji nije
počet Božjim imenom je manjkav i neblagoslovljen.« Jasan dokaz na-
šoj tvdnji je uzvišeni hadis (Muhamedova izreka), koji prenosi Hatib
Bagdadi. Preminuli pjesnik (tj. Sulejman Celebi) je u trećem stihu
ukazao (aludirao) na ovaj hadis.« Eto ovako izgleda komentar prvog
stiha.
Na kraju saopćavamo u prevodu i Ibrahim Zikrijin tarih lispje-
van u sedam stihova o završetku komentara (Sulejman Celebijina) Me-
vluda, kao i bilješ.b."ll o prepisu ovog primjerka koji je izvršio nepotpisa-
ll!i prepislivač, kako sam kaže, dzraWlo iz autografa (list 70b), kako sli-
jedi:
Tarih o završetku komentara časnog Mevluda:

Otvori se kapija na putu Božje milosti

Ljupko se p ojavi jedna sretna ljepotica
Draguljima Božanskih tajni nagizdana
Njegovim darovima okićena, ljepotica svog vremena
To ljepotiva je ovaj komentar bisera poezije, kome ravna
nema
Poeme o rođenju Miljenika Gospoda Jedinoga
Uz pomoć Božju srećni završetak doživi
Gospodaru moj, oprosti grijehe roba bemll'ijednoga
Dvadeset trećeg dana mjeseca safera
U četvrtak dogodi se datum njegova završetka
Dabogda bio dobro primljen na kapiji Ahmedovoj
Da svakom bude od veHke i prave koristi
Zi!krija, tarih za ovaj dar Božje dobrote je:
»Ti završi ovaj lijepi komentar Mevluda.«

Kao što se vidi Ibrahim Zikrija je u tekstu tariba kazao dan i

mjesec dovršenja djela (23 safera), a godinu je saopćio u posljednjem
polustihu, koji, preračunat po »ebdžed« sistemu, daje 1254 hidžretsku
(1843) godinu. Dakle puni tarih je 23. safera 1254 = 18. V 1838. g.
Na kraju, nepoznati prepisivač u kolofonu kaže: »Završih prepis
ovog časnog komentara gledajući u primjerak autora-komentatora, u
ponedeljak mjeseca rebiulevvela 1259. g. Datum izražen brojem koji
slijedi iza ovog još je potpuniji: 10 rebiulevvela 1259 (tj. 10. IV 1843). g.
Sada, nakon potpunijeg uvida u ovaj komentar Mevluda Ibrahi-
ma Zikrije Užičanina. možemo sigurnije govoriti o njemu, ne samo kao
pjesniku, nego kao o vrlo obaviještenom učenjaku, temeljito upuće­
nom u sve islamske di.sci.p!line {Kur'an, ha~d~s. filcll, tesavvwf) kroz koje
se on, komentarišući Sulejman Celebijin Mevlud, vrlo sigurno i auto-
ritativno kreće, pozivajući se često na učene i općepriznate autoritete,
citira Kur'an i druge izvore na arapskom , dajući uporedo i prevod na
turskom jeziku. Upada u oči da je Ibrahim Zikrija dobro upućen u
tesavvuf i fenomen sufijske idealne ljubavi što navodi na zaključak da

172
je bio učeni sufija. Ukratko, kroz ovaj Ibrahim Zikrijin komentar Su-
lejman Celebijina Mevluda, otkrivamo jednog vrlo učenog čovjeka sa
ovih prostora, koji se među prvima, a možda i jedini, osmjelio da k<r
mentira ovo pjesničko djelo. Stoga, bez sumnje, Ibrahim Zikrija zaslu-
žuje da se nastave ispitivanja njegova ukupnog pjesničkog i praznog
stvaralaštva kako bi se dosadašnja saznanja o njemu i njegovu djelu,
još više proširila i potvrdila.

SUMMARY

This paper aims at throwing some more light upon the persona-
lity of Ibrahim Zikrija from Užice as a poet and scholar (He was born
in Užice in 1795, died m 1854 or 1867.) This should be a new contribu-
tion to a better understancting of the figure that has not been enough
studied yet.
Namely, in the Oriental Institute of Sarajevo there are three
manuscript copies of Ibrahim Zikrija's commentary of Sulayman Cele-
bija's work »Vesiletu'n-nedžat (Wasilat an-nagat), known with us under
the title »Mevlud«. lt was composed at the beginning of the 15th cen-
tury (1409). As far as we know, up to now this poem has been commen-
ted only by Ibrahim Ziki1ija Užičanin, which gives the special value
both to the commentary and the commentator, Ibrahim Zikrija. In
fact, in addition to what we have known about him as the poet, this
commentary enables us to recognize him as a very !earned man, well
acquainted with all the branches of Islamic science (Qur'an, Tractitions,
Fikh, Islamic misticism etc.). The fact that he was the first, and most
probably the only commentator of Sulayman Celebija's poem is well
worth of our attention.

173
--~- l
Jasna Samlć

CIJA JE PJESMA •Tl BESPOSLEN NEMOJ HODATe?

Iako je dosta davno M. Hadžijahić objavio tekst koji bi trebalo

da razriješi svaku dilemu oko toga kome pripada alhamiado pjesma što
počinje stihovima »T•i besposlen nemoj hodat«, 1) i dalje se, sve do da-
naš njih dana, publ·i·k uju antologije alhamiado poezije u kojima se bez
ikakve sumnje ova pjesma pripisuje bosanskom pjesniku iz 17. vijeka
Hasanu Kaimi Babi.
Ovu pjesmu prvi put je u transkripciji, ne navodeći izvore obja
vio M. Kapetanović Ljubušak u knjiz,i Istočno blago, t. II,2) zatim je kao
Kaimijevu prihvataju i publikuju Kemura-ćorović u S erbokroatische
Dichtungen Bosniscl1er Moslims,') Safvet beg Bašagić u Bošnjaci i Her-
cegovci u islamskoj književnosti•) koji daje nekoliko početnih stihova
ove pjesme i, najzad, Rešad Kadić u Pobožne pjesme bosansko-hercego-
vačkih Muslimana') predstavljajući šest strofa pomenute pjesme.

Pregledala sam lično preko s totinu rukopisa Kaimijevih Divana

i medžmua u kojima se nalaze Kaimijeve pjesme, al·i ni u jednom od
t ih rukop:isa ova pjesma nije zastupljena. Cak i kad ne bi bilo drugih
dokaza, ni po stilu, ni po istorijskim događajima koje tretira, ova pje-
sma se ne bi mogla pripisati Hasanu Kaimi Babi. Nelci od autora mno-
gobrojnih napisa o Kaimi Babi nisu kategorični i samo kažu da se ona
»pripisuje« ovom pjesniku.
U knjh:i /s toč110 blago, pjesma nosi naslov •Kasida Kaimijina•.')
a u latinič noj transkripciji M. Kapetanovića Ljubušaka ona glasi:
I
T·i besposlen nemoj hodat
Valja Bogu svom robovat
Prošle vakte sve naklanja!
Allah, Allah, reci ti.
') Cf. Muhamed Hadžijahić : »0 jednoj pjesmi Sejh Sejjid Vehab Ilha·
mije«, Novi Be/zar, VIII/ 16, Sarajevo, 1935, str. 278-279. .
') M. Kapetanović Ljubušak: Istočno blago, II, SaraJevo, 1897, str. 225
-227
·l) Kemura.Corović: Serbokroatische Dichttmgert Bosnischer Moslims,
Sarajevo, 1912, str. 18- 19: . . . . . .. . .
<) S . Ba šagić: Bo§n)act 1 Hercegovct 11 zslamsko1 kiiJll evnostt, SaraJeVO,
1912, str . 800.
') R. Kadić: Pobotne pjesme bosansko-hercegovačkih Muslimaua, S:.·
rajevo, 1980, str. 26.
0} Cf. notu 2.

175
 II
Vidi sunca ,j mjeseca
Gledaj vuka ti i zeca
Hajd u Stambol i do Beča
Allah, Allah, reci ti.

III
Vidi brda ti i vode,
Hajd za vjetrom, kuda ode,
Tud evlijeS) svuda hode,
Allah, Allah, reci ti.

IV
Teče Sava, ras te tra va,
Nek zaludu nije lava,
Nuto vidi i Dunava,
Allah, Allah, reci ti.

v
Gledaj Cabe i džamija
Nu ljepote i tekija
Sah vezira i hadžija
Allah, Allah, reci ti.

VI
Misir, more i po Sama,
H asan, Hujejin imama,
Biće lijepa tu ćelama, 1 )
Allah, Allah, reci ti.

VII
Smail, Bender i Ozije,
Od Vlaha će bit kozije,2)
Al je j ače sve božije,
Allah, Allah, reci ti.

VIII
Ti Zemuna ne hesabi,l)
Udri dzi from, pohesabi,
Vidi dobro u ćitabi ,
Allah, Allah, r eci ti.

IX
Undžuros~) je turski bio
Kraj se ~aha zamolio,
Niko nije prozborio,
Allah, Allah, reci ti.
176
 X
Crna Gora blizu mora,
Tu će biti sablji fora,
Kada puhne bura s mora,
Allah, Allah, reci ti.

XI
Morača zadnja pogača,
Tu će biti i do plača,
Al je turska vojska jača,
Allah, Allah, reci ti.
XI
Kaimija ne zna ništa,
Nema ovdje njemu mjesta,
Pos'je jednog nema dosta,
Allah, Allah, reci ti.«7)

Pjesma nema nekih literarnih vrijednosti, ali kao i većina ovih

pjesama zanimljiva je jer predstavlja jedino kulturno svjedočanstvo na-
ših naroda ·iz doba osmanske vladav.ine.
Pjesnik Hasan Kaimi takođe je pjevao pjesme na srpskohrvat-
skom jeziku koje su zabilježene arapskim pismom (alhamiado pjesme).
Dvije takve pjesme, poznate su pod naslovom »Kasida o kandijskom
ratu« i »Kasi:da protiv duhana«, izvjesno su njegove.8) Prepisi rukopisa
ove dv-i je pjesme nalaze se u Orijentalnom institutu u Sarajevu pod
bro. 3089, a prepis »Kaside protiv duhana« čuva se u Gazi Husrev-bego-
voj biblioteci pod br. R-906. Pjesma protiv duhana je didaktička pjesma
koja govori o štetnosti upotrebe duhana i pušenja, dok pjesma o osvo-
jenju Kandije govori o istim istorijsk-im događajima kao i mnoge pje-
sme iz Kairnijevog djela »Varidat<<, napisanog na osmanskom jeziku. To
je dakle pjesma o borbama na granicama Osmanskog carstva, posebno
u Dalmaciji od 1645-1669. g. Pjesma o Kandiji sadrži 38 strofa, svaka
strofa sadrži po četiri stiha, napisana u sedmercu, a refren svakog kva-
trena glasi: »Kad vam ode Kandija<<. U Kaimijevum alhamiedo pjesma-
ma kao i u pjesmama tllapisan.im na osmanskom jeziku, nema ni pomena
o toponimama Oziji i Benderu npr., koji se pominju u pjesmi »Ti bes-
poslen nemoj hodat«. Ozija i Bender nisu imali nikakve važnosti u Kai-
mijevo doba, a poznata su mjesta iz tursko-ruskih ratova. U bici kod
Ozije (ili Očakova) 1736/ 37. g. učestvovali su ·i mnogi Bosanci predvo-

1) M. K. Ljubušak daje u notama objašnjenja nekih leksema ka~ što

su »evlije« (kod Ljubušaka nota 5,) - »prorok«; »ćelam« nota 1.) - »besjeda,
govoru; »kozije« (nota 2) - »hešab« (nota 3) - račun »pobjednik«; »Undžu-
ros« (nota 4) - »Ugarska«. Ljubušak međutim ne objašnjava niz dntgih lek-
sema i termina.
B) Ove dvije pjesme izdate su u više navrata. Cf. K. Corović: _op. cit. str.
11-16, Bašagić, op. cit. str. 99, Abdurahman Nametak: Hrestomat1Ja b_osa11ske
alhamiado književnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1981. g., str. 202-212., 1td.

177
 l

đeni Bećir-pašom ćengićem.9) O ovim bitkama pisao je .j Ahmed Hadži-

nes.ihović iz Prusca (rođen između 1703. i 1718. g.) koji se nalaoio u za-
robljeništvu u Rusiji.IO)
U 'IX strofi pomenute pjesme takođe se kaže da je Undžurus (Ma-
đarska) bio turski. Karlovačkim mirom 1699. g. Turska je izgubila naj-
Yeći dio Mađarske, a Požarevačk·im mirom 1718. i cijelu Mađarsku. Pje-
sma, dakle, govori o istorijskim zbivanjima koja su se desila daleko
poslije Kairnijeve smrti (1691. g.).
Dosta podataka o ovim istorijskim događajima koj·i se pominju
u pjesmi daje i M. Hadžijahić u već citiranom članku. 11 ) M. Hadžijahić
u S\'Om tekstu izričito osporava pripadnost ove pjesme Hasanu Kaimi-
-babi i kaže: » Pregledavaju ći kroniku merh. Muhamed E. ef. Kadića
(1855-1931) susreli smo u sv. XIX, str. 316. sljedeću pjesmu s oznakom
da je Ilhamijev spjev«.U) Ova pjesma se uistinu i nalazi u Hronici Enve-
rija »Tarih-i Enveri«, t . XIX. Ipak i Hamijahić pravi grešku u pamenu-
tom radu, naoko samo formalne prirode, jer navodi t. X I X, str. 316.
Pjesma je zastupljena u pomenutoj Hronici, ali na s tr. 326_13) Poče tni
stiho\'i iz Hronike glase:

>>Ti ne hodi bespošljen

Budi Bogu poklonjen
Namaz klanjat14) naklonjen
Allah, Allah, reci ti«

Umjesto Kaimijevog mahlasa u posljednjem, XII kvatrenu, s toji mah-

las (pseudonim) pjesnika Ilhamija:

»llha mija ne zna ništa

Njemu nije ovdi mjesta
Potlje Boga nejma dosta
Allah, Allah , reci ti« 1;)

Očito je da je u pitanju ista pjesma s malim varij antnim razlika-

ma u rukopisu Hronike E nveri Kadi ća i publikovane pjesme kod Lju-
bušaka. Trebalo bi naći i druge rukopise ove pjesme u nekoj medžmui·
ili u Ilhamijevom Divanu ,16) iako sve govori u pr ilog da je ovo llhamijeva
pjesma, samim tim što i Ljubušak cit-ira još jednu n jegovu pjesmu , ve-
oma slićn u ovoj , u Istočnom blagu, a koja počinje s ljed ećim s tih ovim a :

9) Cf. H. Kreševljaković: Kapetanije u BiH, Svjetlost, Sarajevo, 1980,

str. 204; Bašagić: Kratka uputa ... , Sarajevo, 1900, str. 94; Sabanović: Knji-
~et·nost Mu slimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973,
str. 503, 504.
lO) Cf. Sabanović, op. ct., str. 501-515.
11 1 Cf. nota l.
12) Ibid.
ll) Cf. Tarih-i Em,eri, t. XIX, str. 326, Orijentalni institut, poseban fond.
Ibid.
~<1
Ibid.
lS)
16)
Jedan rukopis I lhamijevog Divana t:uva se u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci pod br. 3056.

178
 »Dervišluk je čudan rahat
Jere će to bit kabahat
Hajde derviš, u tekiju,
Allah, Allah, reci tiP)

Stil u obje ove pjesme je isti, obje su napisane u osmercu, dok je

refren svakog kvatrena napisan u sedmercu. U više Ilhamijevih pjesa·
ma refren počinje sa »Allah, Allah«, »Allah, Allah šta će biti od vlahac,
»Allah, Allah, aškullah« i sl.18)
Iz svega navedenog se jasno vidi da pjesma o kojoj je bilo riječi
nije Ka.imijeva i da bi je trebalo prestati pripisivati ovom pjesniku. Uz
to je najvjerovatnije da je njen autor pjesnik Ilhami (umro 1821. g.).

SUMMARY

Numerous researchers into alhamiado literature and others used

to attribute the poem »Do not go about idle« to sheikh Hasan Kaimi
and cite it as his work although its author was Abdul Vehab Ilbami,
vhich was proved by M. Hadžijahić in 1935. In order to correct that
wrong conclusion the author of this paper, on the basis of comparisons
and historical facts mentioned in the poem, proves that the author of
the poem is llhami and not Hasan Kaimr.

17) M. K. Ljubušak, op. cit. str. 230.

18) Cf. K. Dobrača: »Tuhvetul-Musallin ve Zubdeutul-Haši'in od Abdul·
·Vehaba Zepčevije Ilhamijeu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, II-III. Sn·
rajevo, 1974, str. 41-69.

179
Fehim Nametak

RUKOPISNA ZBIRKA HABIBE MEHMEDBASić IZ STOCA

Orijentalni rukopisi u Bosni i Hercegovini su dugo vremena skup-

ljani, prepisivani i proučavani u obrazovanijim muslimanskim porodi-
cama. Jedina veća zbirka van privatnih kolekcija bila je Gazi Husrevbe-
gova biblioteka u koju su se vremenom s-kupljale knjige i iz drugih va-
kufskih zbirki, manjih javnih biblioteka (poput Osman Sehdine, Kan-
tamirijine i dr.) i prJvatnih kolekcija. Razumije se, veliki broj rukopisa
iz privatnih kolekcija pa i čitave kolekcije su nestale u posljednjih sto-
tinjak godina tako da danas raspolažemo sa približno pet procenata ono-
ga što je nastalo, s~upljano i proučavano na našem tlu. Dokazi za ovo
su u podacima koje ostavljaju sami prepisivači rukopisa. Tako na pri-
mjer jedan prepisivač Kur'ana bilježi da mu je to šezdeseti primjerak
koji je svojeručno prepisao, a mi danas imamo rel?iistrirano u javnim
zbirkama svega tri njegova prepisa Kur'ana. Dodaj mo tome da su ru-
kopisi :Kur'ana znatno bolje čuvani i u većem broju sačuvani od ru-
kopisa drugih djela.
Stoga su očuvane p rivatne kolekcije prava rijetkost i izuzetna dra-
gocjenost kao pokazatelj njegovanja orijentalno-islamske kulture i kao
dokaz pažnje i ljubavi prema pisanoj riječi uopće.
Prema nedovršenom radu Stolački pisci, prepisivači i posjednicr
rukopisnih knjiga na arapskom, turskom i.perzijskom jeziku Mehmeda
Mujezinovića i Rusmira Mahmutćehajića u rukopisnim zbirkama JAZU ,
Gazi Hus revbegove biblioteke, Arhiva grada Sarajeva, Orijentalnog in-
stituta, Arhiva Hercegovine, Provincijalata hercegovačkih franjevaca, te
u nekoliko privatnih zbirki, može su ustvrditi trinaest autora koji su
porijeklom iz Stoca ili su u ovom gradu djelovali, preko trideset prepi-
sivača čija su prepisivačka djela do danas sačuvana.')
Također je ustvrđeno da su rukopisne zbirke djela na arapskom,
turskom i perzijskom postojale u slijedećim stolačkJm porodicama: He-
ko, Sarac, Grljević, Mahmutćehajić (u više porodičnih ogranaka). Hro-
mić, Repa k, Behmen (u više porodičnih ogranaka), Nikšić, Mešak, Meh-
medbašić (u više porodičnih ogranaka), Celić, Grebiđela, Bukić, Opijač,
Cohodarević Kohnić Alihodžić, Halilagić, Sarić, (u više porodičnih og-
ranaka), Ba~arić, Ko,r kut, Sarajlić, Pitić, Golubić, Trklja, Schić, . ~m~il­
hodžić, žujo, Rizvanbegović (u više porodičnih ogranaka), Ele~?vtc, LJ.~­
bović, Jašarbegović, Dizdar, Hrle, Stranjak, Zekić, Gačo, Toptc, Mufttc,
Semić, B ašić, Kapić, Fildić, Pirija . ..

•) Podatak sam dobio od dra Rusmira Mahmutćehajića, na čemu se

toplo zahvaljujem.
181
 U četiri stolečke džamije također su postojale manje zbirke ruko-
U četiri s tolačke džamije također su pos tojale manje zbirke ruko-
medresu i mektebe, predstavljaju osnovu javnog bibliotečkog korištenja
knjige.
Najveći dio ovih zbirki je uni.šten i raznesen u posljednjih četrde­
set godina, a manji ostaci se još mogu pronaći u nekoliko stolačkih p o-
rodica i u zbirkama izvan Stoca. U Gazi Hurs revbegovoj biblioteci s u
evidentirane kao zaklade tri sto lačke zbirke Saliha sina Mustaf.ina Ce-
Jića, Izeti Saliha Hromića i zbirka Odbora I s lamske zajed nice Stolac,
koja je nedavno prenešena u ovu biblioteku .
Mehmedbašići su jedna od najstadjih s tol ačkih porodica. Spomi-
nju se u dokumentima na turskom jeziku već od 17. s toljeća. U prošlosti
su bili trgovc i, muderisi, imami i mujezini, a s vaka ko s u većina njih bili
ulo obrazovani jer se u njihovim ku ćama i danas nalaze ostaci brjžJji-
vo s1:upljenih biblioteka. U jednoj ku ći Mehmedb aš ića gdje sada živi
Habiba Mahmed bašić, rođena Behmen, udova Junuza, trgovca iz Stoca,
oču,·ana je vrijedna zbirka š tampanih knjiga i časopisa , a takođe r i 50
rukopisnili kodeksa sa oko 70 djela na arapskom, turskom i perzijs kom
jeziku. Rukopisna zbi rka je, kako se vidi iz bilježaka u knjigama, s kup-
ljana duže vremena s posebnim afinitetom prema djel.ima iz prava,
arapske gramatike i teologije, ali ima i nekoliko djela iz lijepe književ-
nosti. Veći broj djela je na arap skom jeziku, nešto manje ih je na tur-
skom, dok je na perzijskom jeziku svega jedno dje lo i jedan komentar
perzijskog djela, sačinjen na turskom jeziku.
Karakteristika zbirke je da ima nekoliko djela naših ljudi među
kojima treba istaći imena kao š to su Hasan Kafija Pruščak, Ahmed
Sudija Bošnjak i Mustafa Ejubović pozna tiji kao šejh Jujo. Isto ta ko
dobar broj rukopisa je prepisan u našim centrima kao što su Sarajevo,
Mostar, Bihać, a najviše ih je prepisao Mahmud sin hadži Muhameda
Stočanin. Pretpostavljamo da je ovaj Mahmud pDipadao porodici Meh-
medbašić, tim prije š to postoji porodična tradicija da je u ovoj paro-
etici Mahmud najčešće ime, odnosno da se pamti sedam osoba s tim
imenom. Rukopisi koji je prepisao Mahmud sin hadži Muhameda u Stocu
su po papiru i povezu isti sa jednim brojem rukopisa na kojima n e-
mamo podataka o prepisu pa možemo samo pretpos taviti da s u i oni
nastali u Stocu. Ali ako čak i odbacimo takvu mogućnost pa i podatak
da je u Stocu uništen velik broj r ukopisa i to u ovom stolj eću, pa i
posljednjih godina, iz onoga što je pred n a ma možemo zaključiti da je
Stolac bio jako središte islamske kulture u kojoj je cvala prepisivačka
i knjigovezačka djelatnos t.
U takvom kontrekstu , kolekcija rukopisa koja je u vlasn iš tvu
Habibe Mehmedbašić pred stavlja naročitu vrijednost p a ćemo ovdje o
svakom od rukopisa dati osnovne podatke, bez pretenzija da damo pot-
punu katalošku obredu rukopisu, što zbog kratkog vremena koje nam
je bilo na raspolaganju prilikom pregleda rukopisa, nismo bili u pri-
lici učiniti.l)

2) v. H. Kreševljaković, Harwvi i karavansaraji tt Bosni i H ercegovini,

'5arajevo, 1957. str. 146.

182
 1. L. 320. 10 x 16 cm, tekst 6 x 9,5 cm. Papir žućkast. Pismo
nesib, kaligrafski lijep. Prve dvije strane ukrašene arabeskama. Po-
čeci sura također izrađeni unvanima u bojama. Na kraju rukopisa po-
daci o prepisivaču Osmanu učeniku Muhameda Hamdije, bibliotekaru
u Kutahiji. Prepis završen 1245 (1829/30) godine.
Rukopis se završava stihovima Omera Morali (s Peloponeza).
Povez kožni sa utisnutim šemsama i zaštitnim omotom od im-
pregriranog platna.

Kur'an
Bilješka na kraju:
Katabahu al-faqir al-haqir al-muhtag ila ral;lmati rabihi al-qadir
'Utman Oš-šakir min talamidi Muhammedin al-Hamdi bi-Kutahi al-ma-
•n.if bi-}Jiifi~ al-katub wa ustaduh~ 'Utman al-ma'aruf bi-damayi al-'afif
sakin bi asitane-i 'aliye gafara Allahu lahum. Sanata 1245.
2. L. 280. 15 x 21 cm, tekst 8,5 x 15,5 cm. Papir bijel, pismo lijepo
nesib. Rukopis je oštećen i nepotpun. Na početku nedostaje desetak li-
stova. Uvez kožni sa utisnutom rozetom (šemsom). Prepisao Mahmud
sin hadži Muhameda Stočanin. Datum prepisa: mjesec džumadel-ula
1197 (1782/83) godine.

Kur'an
Bilješka na kraju:
Tammat hadihi al-musl:).afu aš-šarifu bi-'awni Allahi al-ma1iki al-
-latifi bi-yadi al-faqir al-l:).aqir al-mu}:ltiig ila ra.J:lmati rabihl al-qadir Mah-
mud ibn al-hiig Muhammad Istolčevi 'afa 'anhuma alkarimu al-bari. Fi
miihi gumada al-Ula lisanati sab'in we tis'ina wa miatin wa alfin min
higratin man lahu al-'izu wa aš-šarafu. Sana 1197.
3) I Rukopis ima 150 lista (L). Dimenzije 14 x 21 cm, sam tekst
8 x 16 cm. Papir bijel. Tekst pisan neshi pismom, crnom tintom. Tekst
je oivičen crvenim linijama. Ukrašen je unvanom sa zlatnom bojom.
Povez kartonski, hrbat knjige ojačan kožom.
Hasan Kafija Pruščak, Azhar ar-rawdat, djelo iz dogmatike. Na
kraju teksta podatak o nastanku djela koje je autor koncipirao 1014
(1605/06) u tvrđavi Osijek, a definitivnu verziju je prepisao u Pruscu
10.15 (1606/ 07) godine. Djelo sadrži 83 lista.
Ahlwardt, II, 365
Blaškovič, TF 88
Dobrača I, 724, 725, 726, 727.3)

Početak i završetak kao u spomenutim katalozima.

3/II, Ahmad ibn Muhammad al-Magnisawi Abu al-Muntaha: Ko-
mentar Abu Hanifinog djela o akaidu (Al-fiqh al-akbar).
J) U ovom radu će se koristiti slijedeće skraćenice za citiranje kataloga
orijentalnih rukopisa:
- W. Ahlwardt, Verzeichniss der Arbischen Handsclrriften tier Koni·
glicllen Bibliothe zr1 Berlin, Bande 1-X, Berlin, 1889. (Ahlwardt).

183
 Djelo sadrži 67 lista istog for.mata, istog pisma i papira kao pret-
hodno s kojim je uvezano u isti kodeks.
GAL, I, 170, S. L; 285;
HH, II, 1278;
OM. I, 228.
Spaho, 124, II; 129/ I ; 130; 131; 132; 133; 134.
Dobrača I , 396/ Dobrača II, 1214/ 25, 1435/ II.
Početak i završetak kao u Dobrače.

4. L. 350 17 x 29 cm, tekst 9 x 20 cm, ponegdje bilješke na ma-

glllL Pismo nesib, pisano crnom tintom sa crvenim nadvlačenjem ori-
ginalnog teksta. Povez kartonski sa kožnim hrbatom i preklopom. Pa-
pir bijel. Očuvanost rukopisa odlična. Prepi sivač Ahmed sin Pervana
Bošnjak. Prepis rukopisa datiran 1019 (1610/ 11) godine.
Ahmed Sudi Bošnjak (umro 1598): K omentar Sadijeva Gulis tana.
Fiiigel, I , 540.
Karatay, TYK, 2210
GHB, 403, 576, 2535, 1123, 3800.
Početak i završetak kao u Fli.igela.

5. L. 480. 16 x 26 cm, tekst ll x 20 cm. Papir žućkast, m a lo ošte-

ćen ,·Jagom. Tekst pisan nesihom. Djelo je napisano ili prepisano 1116
0702/ 03) godine. Prijevod Tab erijeve (Abu Ga'far Muhammed ibu Gadr
Tabari, umro 922/23 g.) v. š. Sarni,Kaum al-aJam, IV, 2994) Historije svi-
jeta od Hasana ibn Hasana Al-Kridi-ja- koji je bio pisar janjičara u tvr-
đa\·i Agriboz sa Inebahtom (Grčka). Djelo sadrž,i stotinjak poglavlja i
to: o straranj u !Adema (Adama) Priča o Idrisu, Priča o Nuhu, (Noj-)
P riča o Ishaku, Priča o Hudu itd.

Početak :

Rabbana atmim lana m1rana wa'gfi1· lana innaka 'ala kulli šay'in
qadir. šukr wa minnat ol Allaha olsunki bu m ahluka ti . ..
- Karl Petraček, Josef B laškovič i Rudolf Vesely, Arabische, Turkische
und Persische Handschriften der Universitatsbibliothek in. Bratis lava. Unter
der Redaktion Josef Blaškovič. Bratislava, 1961. (Biaškovič).
- Gaz.i Hus revbegova biblioteka u Sarajevu. Katalog arapskih, t urskih
i perzijskih rukopisa. Priredio Kasim Dobrača. Sv I, Sarajevo, 1963, sv. II,
Sarajevo, 1979. (Dobrača).
- Arapski perz.ijski i turski rukopis i hrvatskih z.emaljs/cih muz.eja tt
Sarajevu. Opisao i priredio Fehim Spaho. I svezak. Sarajevo, 1942. (Spaho.)
- Carl Brockelman, Die Geschichte der Arab ischen Litteratur. Leiden,
1937-1 949. (GAL).
- Hagg Halifa, Kašf az.-z.unun, Istanbul, 1941-1943. (H H)
- Bursali Mehmed Tahir, Osmm?Sli Mi.iellifleri, l - III, Istanbul, 1915.
(0 M J
- Dr Gustav Flugel, Die arabiscl1en, persischen und ti.irkischen H and-
schriften der kaiserlich-koniglichen Hofbibliotl1ek zu Wien, Wien, 1865-1867.
IFJ\i.gel).
- Fehmi Edhem Karatay, Topkapi Saray Mii z.esi Kiiti.iphanesi, Tiirkc;e
Yazmalar Katalogu. Istanbul, 1962-1969. (Karatay).
- Hivzija Hasandedić, K atalog arapskih, turski/1 i perz ijs kih rukopisa,
izd. Arhi v Hercegovine, Mostar, 1977. (Hasandedić).

184
 6. L. 200. 13 x 21 cm. Pisan neshtalikom, crnom tintom, na bije·
lom papiru. Originalni tekst nadvučen crvenom tintom. Prepisao Mah·
mud sin Hadži Muhameda Stočanin, koji se školovao u Sarajevu u me·
dresi Hadži Ismaila, o čemu daje podatke na kraju prepisa ovog djela.
Prepis datiran 22. ševala 1165 (l. septembra 1752). Rukopis dobro oču·
van. Povezan u kartonski povez sa kožnim hrbatom.
MuJ:lammad ibn Sulaymii.n Kii.fiyagi, Komentar gramatičkom dje·
lu Qawaid al-i'rab od Gamii.Iuddin Abu Muhammada Abdullaha ibn Yu·
sufa ibn Hišama (Umro 1367. ili 1406). Ova{ Komentar je poznat pod na-
slovom: Sar~u qawiiidi al-i'rab li al-Kafiyagi (Naslov je preuzet iz Ahl·
wardtovog Kataloga.
Ahlwardt, VI, 6707, str. 132.
Orijentalni institut Sarajevo (OIS), 2438.
7. L. 195. 18,5 x 28 cm. Tekst 10,5 x 19,5 cm. Pisano crnom tintom,
a crvenom je nadvučen osnovni tekst koji se komentira. Prvih SO lista
imaju dosta marginalnih bilješaka. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
Rukopis malo oštećen vlagom.
'Ubaydullah ibn Mas'ud Sadr aš-Sari'a- mlađi. Komentar na dje·
lo Al-wiqaya iz fikha koje je sastavio njegov djed Ma}:lmud Ibn Sadr
aš-Sari'a - stariji.
GAL, II, 214.
Fliigel, III, 209.
Dobrača II, 1967.
Hasandedić, 247, 315.
Početak i završetak kao u Dobrače.

8. L. 180. 15 x 21 cm. Tekst 6,5 x 15,5 cm. Pismo rika. Tekst pisan
crnom tintom, sa crvenim nadvlačenjem. Stranice uokvirene u crveni
okv.ir. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Rukopis dobro očuvan.
Djelo iz područja tradicije koje predstavlja izbor i komentar Bu·
harijinih i Muslimovih hadisa. Naslov prema Brookelmannu i Dobrači:
Mašiiriq al-anwiir; autor djela, po istim katalozima je: Rac;liaddin al-Ha·
san b. MuJ:lammad b. al-Hasan as-Sagani al-Hindi (1181-1252).
GAL, I , 360
Spaho, 102
Blaškovič, 38, 40.
Dobrača, l, 509, 510, 511, 512, 513, 514, 515, 516, 517.
Početak i završetak kao u citiranim katalozima.
9. L. 160. 14 x 21 cm. tekst 7,2 x 16 cm. Papir bijel, po ivicama
požutio. Tinta crna sa crvenim rubom. Pismo rik'a. Kodeks dobro oču·
van. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
I - Od 1-3 lista fetve nekoliko muftija iz Sarajeva i Mostara
(Ibrahim, muftija u Sarajevu, Alija muftija u Sarajevu te Ahmed, muf·
tija u Mostaru) Zatim nekoliko hadisa.

185
 II - Ibrahim-Halebi, Komentar Ta'l'imul muteallima od Burha-
ltudina Az-Zemugija. Pouke i savjeti učenicima. Osnovno djelo napisao
Burhanudin az Zernudži oko 1203 (1788/ 89) godine.
Dobrača I, 124, II, 1156/ 2, 1159/2, 1255/ 6, 1323/4, 1437/ 2.
Početak i završetak kao u Dobrače.

10. L. 90. 13,5 x 19,5 cm, Tekst 7,5 x 15,5 cm. Pismo nesih, pisano
crnom tintom. Tekst oivičen crvenim rubom. Povez kožni, očuvan. Pre-
pisao Salih sin Omera Omanović, 1814. godine (od 23. III - 20. IV).
Djelo iz arapske gramatike.
Početak:

Al-J:lamdu lillahi rabi al-'l~.lem in wa a-\i·-\iahitu wa as-salamu 'ala

Mu])ammadin wa iilihi agma 'In wa ba'da fa'lam annahu labudda li
kulJi ~alibin m-'rifatu ali-i'riib min ma 'rifeti mieti šayin ...
Završetak:
Katabahu al-faqir al-}Jaqir al-mu'tarif bil-'agz;i wa at-taq-\iiri ibn
'Umar al- mukkalab bil-hagg 'Omman-zade gafara Allahu wa li-walidayhi
wa a}Jsin ilayhima wa ilayhi. Sanata 1229 tis'a 'išrina we mi' atayni wa
alfin ba 'da higratin man irtaQ.ii bil-'izzi waš-šarafi fi mahi rebi'i al-abiri.
ll. L. 150. 13 x 20 cm. Tekst 7,5 x 15 cm. Pismo: vanredno lijep
nesih, pisan crnom tintom. Uokvireno zlatnim rubom. Uvez kožni sa
ornamentima.
š ejh Sadrudd.in Konyewi, Komentar Wasiyyatname Muhammad
Pir 'Ali Birgilija (um. 98 1/ 1573), n a turs kom jeziku. Ovaj komentar je
napisan krajem XVII stoljeća.
HH, I 850.
Dobrača, I, 696/ 6.
Početak i završetak kao u Dobrače.

12. L. 220. 14,5 x 21 cm. Tekst 6,8 x 14,5 cm. Tekst pisan crnom
tintom, pasmom rika. Originalni tekst je nadvlačen crvenom tintom.
Tekst je uokviren crvenom linijom. Povez kožni sa utisnuto m rozetom.
I. Djelo iz Faraiza (nasljednog prava) od nepoznatog autora. Po
Dobrači ovo djelo je rađeno prema as-Siragiyyi i njenom komentaru od
Gurganija.
Dobraća II, 1869.
Početak i završetak kao u Dobrače.

Il. Muhamed ibn MU-\itafa ibn Ma}Jmud al-Istanbiili, poznat kao

Hagib-zade (umro, 1100/ 1688), djelo iz faraiza na turskom jeziku.
Početak:

Yaqtilu al-'abdu al-faqiru ila barri rabbihi al-qadiri MuJ:lammad

ibn Mu11~afa ibn Ma}Jmiid al-Istanbiili al-ma'riif bayna al-l:la!!!? wa
al!amm bi-H agib-zada .nala fi ad-darayni ma yatama nnahu wa m a ara-
dahu . ..

186
 Zvršetak: - -!

Bunlardan her birin varis oduklarin sahib-malinun bir nesne al·

mazlar bundan gayret terekesinden hassa·i ~eriyyelerin alurlar. Al·l}.amdu
1dllahl al-mii.liki al-'allii.m 'ala at-tamii.m wa a,lffJalitu wa as-alimu 'ala
nabiyyihi Mu\lammadin sayyidi aL-anim. · ·
13. L. 140. 19 x 20 cm, tekst 7,5 x 16,5 cm. Pismo nesib. pisano
crnom tintom. Oštećeno vlagom. Uvez kartonski sa kožnim hrbatom.
Prepis završen između 11. V i 10. VI 1660. godine. P.repisivač nepoznat.
Tii.hlr b. Islam (Salam) Qii.sim al· J\nsan al Hwii.rizmi Namadpu.š,
Gawiihir al fiqh. Djelo iz islamskog prava koje sadrii pravila o ponaša·
nju pripadnika derviškog reda. Djelo je dovršeno u Egiptu 771/1369.
GAL, S . II, 89.
Dobrača, II, 1247.
Početak i završetak kao u Dobrače.

14. L. 150. 13 x 21 cm. Tekst 6,5 x 15 cm. Pismo ·r ik'a. Pisano

crnom tintom. Povez kartonski.
Al-inša (uzroci pisama)
Na početku rukopisa su stihovi i bilješke kao na primjer: Tarih
u četiri bejta o dolasku.u Sarajevo Serturnayi Jusuf-age za agu (janji-
čarskog) Bosne 1202 (1787/88) godine i bilješka o prihodu sela Ošanići
u muharemu 1203 (1788). Prihod je iznosio 6400 akči, itd. Najveći dio
rukopisa predstavlja zbirku pisama i isprava uglednih ličnosti datiranih
oko 1150 (1737) godine.
15. L. 210. 14,5 x 21 cm. Tekst 6 x 17 cm. Pismo nesib, lijep. Pisa-
no crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Prepisao Ahmed
sin lbrahimov u Sarajevu. Bilješka da je ovo djelo (pod I) :izučavao u
medresi Đumišića (Sim-zađe) u Sarajevu. Bilješka o vlasništvu knjige:
Ahmed sin Ibrahima sin Hasana sin Ishaka. Tu se nalazi popis knjiga
koje je pročitao u medre~ u Sarajevu i u Stocu.
I. Djelo iz araps·ke gramatike od Gamaluddina Abu 'Umar wa
'Utman ibn Abi Bekr al-maliki.
Početak:
Al-l;lamdu lillii.hi rabi al-'ii.lamina wa ~alla Allahu 'ala sayyidina
Mu\lammadin bii.tami an-nabiyyina wa 'ala alim wa ~al;lbibi agma'Ina
wa ba' da faqad sa'alani man la yast'ani . . .
Završetak:
Hada aharu al-kitiibi al-han1du lilliihi 'ala al-itmimi wa ~aliitun
'ala afdali al-~ahliikina Muha~madin wa 'ala alibi wa ~.\liibihi al-.kli-
riimi. Katabahu Al;lmad ibn· Ibrahim fi madlnati Saray gafara Allahu
wa livalidayhi wa liman na~ara ilayhi wa li gami 'i al-mu 'minina wa
al"llllu'minii.a.
II. Risalatul-Andalusi. Traktat o metricl od Andalusije. Prepisao
Omer sin Jahija 1213 (1798) godine.

187
 III. Pend-i Attar. Poznato mističko djelo vjersko-didaktičkog lta-
raktc= od perzijskog pje$Ilika Feriduddina Attara (umro 627/1229).
Prepis 1043. (1633) gOdine.. · .• :·: · .: . ·
Dobrača, I, 438·. - · · ·
IV. Djelo o dogmatici u stihoVima na ~pskom jezikU
Početak:

Al-i;J.amdti lillahi 'ala ~alatihi

~limma salii:niu Alliihi ma 'a ~alatihi .. .
wa .ba'de fa al-'ilmu bi- ~li ad-dini
muhtanimtm ·yaJ:ttagu Iit-tasbin
Završetak:
Mul)ammadin wa ~a.Qbihi nahiratahu
wa tabi 'In li nahgati min ummatihi
16. L. 153. 13,5 x 20,5, tekst 6 x 14,5 cm. Plisao rik'a. Pisano crnom
tintom. Pojedine riječi nadvučene crvenom tintom. Tekst oivičen crve-
nim rubom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
I. L. 1- 85. Djelo iz r etorike
Početak:

Al-l,lamdu lillahi 'ala ma an'ama wa 'allama min al-bayani m a

lm na 'lam wa a~.::;alatu 'ala sayyidlina Muhammadin bayri man nataqa
bi ~~awab1 wa af4ala man iftata al-l,likamata wa fa~~ala al-bitaba wa
'ala"a lihi al-a~har wa sa.Qabatihi al-al)yar. Amma ba 'da fa-llama kkana,
'ilmu al-balagati wa tawabi 'iha min agalli al-'uh1mi qadren .. ..
Završetak:
Da lika bi at-ta'amuli ma ' a t-tadakuri lima taqadamma wa Allahu
a'llamu- bi ~-~?awabi wa ilayhi al-m a rgi'u wa al-ma'abu.
I I. Komentar risale o retorici od Ebul-Kazima Samarkandija.
Tekst sadrži 16 lista.
Početak :

Al-1,1amdu lillahi allagi adaqa naw'a al-insa n i J:la lawa ta an-nutki

wa al-baya ni ...
. Završetak: ·
Qa.la ~ahibu at-talbisi al-qar inati qad takunu wal,lidatun wa qad
taklinu muta 'addidatan wa ilayhi wa 'alayhi i' timadi.
Ill. Djelo iz arapske gramatike
Početak :

Qala aš-šay}Ju al-imamu ·C am aluddin Abu 'Umar ibn Abi Be kr

al.-maliki wa ba'da faqad sa'alini ma n la yesta'ni ...
Završetak:
Wa amma al-l).urufu fa lam yuktabu minha bi al-yai gayra bala
wa 'ala wa ila wa 1,1attii.

188
 17. L. ~140. 14 x 20 cm. Teksta 7,5 x 15 cm. Pismo nesib sa eler
mentima rik'e. Pisano emom tintom sa crvenim nadvlačenjem. Povez
kartonski sa kožnim hrbatom. Prepisao Ahmed sin Iljasa sina Huseji-
nova 983 h. (1575)
Glosa na komentar ad-dibaga od Ibn Seyyida Alija. Na početku
nedostaju jedan m dva lista.
Završetak:
Wa qad waqa'a al-firag min taswidi hagihi al-nusoa aš-šarlya 'ala
yadi al-faqir ila Allah ta'ala AQmad ibn Ilyas ibn Husayn. Tammat fi
šahr šawwal fi yawni gumu'a fi waqt al-duba. Tii.rlb sana 983 (1575).
18. L. 64. 14 x 20,5 cm. Tekst 6 x 15 cm. Pismo nesib, lijep. Tekst
pisan crnom tintom sa crvenim obrubom. Na -r ubu se nalaze mariginalrije
Ima kustode. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
Muhtasar fi 'ilm al-fiqh (kompendijum iz fikha)
Početak:
Al-Qamdu lillahi rabbi al-'alamin wa ~~alii.tu wa as-salii.mu 'ala
Muoammadin wa alibi wa !ial:lbihi agma'in. Hada kitab mubt~ar fi
'ilm a l-fiqhi gama'tuhu li-ba'di ibwani fi ad-dini bi qadri ma w~a'tu
waqtahu . ..
Završetak:
Allahu a 'lamu bi ~-~awii.bi wa ilayhi al-margti'u wa al-ma'ii.bu
wa ~alla Allahu ta'ala wa ousna tawfiqi wa al{lamdu lillahi 'ala an
'amihi wa il)sanihi wa a~-~?alatu 'ala bayri balqihi Muhammadin wa
alihi wa a~oal.fui wa ragiya Allahu 'anna wa 'an gami'i al-muslimina wa
al-muslimat wa al-mu'minina wa al-mu'minat bi-ral;lami ar-rii.Qimin.
19. L. 150. 13 x 20, tekst 7 x 14 cm. Pismo nesib. Pisano crnom
tintom. Oko teksta se nalaze marginalije. Povez kožni sa utisnutom ro-
zetornl. Podatak o vlasništvu: Knjiga je bila u posjedu Mahmuda sina
Muhamedova Zvorničanina.
Komentar na neko gramatičko djelo.
Početak:
Qawluhu amma ba'du Qamd Allah amma kalima fiba ma'na aš-
·Šarti fa-li!;)alika kanat a lf'u lazimatun laha qii.la Sibawayhi ...
Završetak:
Qad waq'a al-firag 'an hagihi al-nuso a aš-šarlfa fi awaili gumii.da
al-ii.hir fi yawmi šanbih fi waqti ad-duba sana oamsin wa alfin.
20. L. 420. 20 x 28,5; tekst 12 x 21. Po 17 redova na strani. Pismo
nesih, pisano crnom tintom. Povez platneni, noviji.
Muhammad b . Firamuz 'Ali, poznat kao Mulla Husrew (umro,
885/1480) Djelo iz oblasti šerijatskog prava pod naslovom Durar al-huk-
kam fi šarh gurar al-ahkam (naslov preuzet od Dobrače). Djelo je napi-
sano 883/1478-79.
Dobrača, II, 1278, 1279, 1280, 1281, 1282, 1283, 1284.
Početak i završetak kao u Dobrače.

189
 .:. 2LL..140. 14,5 x 22 cm, tekst, 9 ·x 16,5 cm: Papir bijel, po iVicama
požutio.· Pismo nesib. Pisano emom tintom. Tekst obrubljen crvenom
linijom. Ima kus tode,: ponegdje i marginalije. Povez kartonski sa kož-
nim hrbatom. Datum prepisa 1220 (1805/06).
: Ibrahim b. Muhammad· b. Ibrahim Halabi (umro, 956/1549), Muh-
tasar Gimyan al-mustamii fi šarhi Munyat al-musalli .(naslov preuzet iz
Ahlwardta). Ovo je komentar koji je Ibrahim Halabi napisao na svoje
osnovno djelo Munyat al-musalli (poznato i kao Halabi sagir za razliku
od njegovog djela Halabi kabir. Ovo pravno djelo je veoma mnogo kori-
šteno u iwčavanju prava u našim krajevima pa se njegovi rukopisi na-
laze u gotovo svim našim zbirkama orijentalnih rukopisa:
Lit. Ahlwardt, III, 3544, str. 291.
22. L. 120. 13 x 20,5 cm. Tekst 8,5 x 16 cm. Pismo nesih, vanredno
lijep. Pisano crnom tintom. Povez kožni sa utisnutim ornamentima, malo
oštećen. Podatak o vlasništvu: rukopis je bio u posjedu Ibrahima sina
Mahmudagina Mehmedbašića.
Imam šayl]. Mu.l:u~mmad Mahmud b. Al).mad Akmaluddin Babarti,
(umro 786/ 1384), $ar/wl-\1'a~iyyati (Komentar djela al-Wasiyyatu od
Birgilija).
Početak:
Al-.l;lamdu lillahi al-mutawal:l.l;lidi bi-vugubi al-wugudi wa a lyaqa
al-mutafawida bi-qudrati al-kamilati wa al-'izzi wa al-kibriya' m abda 'a
ni~ami al-mawgudati 'ada al:lsani . ..

Završetak:
Wa hada iil].aru mii aradnii iradahu fi šar.l;li hiidihi al-wasiyyati
al-mubiirakati ga'alahu Allahu niifi 'an li-t~libihi wa šifa'an Ii-mu'allifihi
wa katibihi wa an-na~ri fihi. Wa al-l).amdu lillahi wa.l;ldahu wa al.l·lia-
Hitu 'ala Mu.l;lammadin wa ii.lihi wa ~al:lbihi agma 'in.
23. L. 160. 14 x 22 cm. Tekst 6,5 x 16 cm. Pisano raznim pismima.
Prepisivač jednog djela Mahmud sin Hadži Muhameda Stočanin. Neka
djela sadrže po rubu komentar. Uvez kartonski sa kožnim hrbatom.
Zbirka logičkih rasprava.
Početak:

Al-l).amdu lillil.hi alladi abda 'a ni~ama al-wugudi wa 'l1tara 'a ma-
hiyyati al-ašyii'i bi muqtada al-gudi wa inša'i bi-qudratihq anwa 'a a l-
-gawahiri al-'aqliyyati wa afada bi-ral:lmatihi mutahamikati al-agrani
al-fulkiyyati wa as- salatu 'ala gawi al-anfusi al-qudiyyati ... amma ba 'da
fo-lamma kana bi iltafaqi ahli al-'aqli wa ittibaqi gawi al-fa91i anna al-
-'uluma ...
Završetak:
Wa amma mal:lmuliituha fa-l].iirigatun 'an nawd11 'atiha li-imtina'i
an yakuna guz'a šay'in matl\iban bi-tub11tihi lahu bil-burbani wa yakun
hada al].aru al-kalami fi hiidihi ar-risiilati aš-šarlfati.
Il. Kralka rasprava o ii.dii.b al-bal;ttu.
Početak:

190
 Al}maduka Allahumma ya mu~Iba Jrulli siilin wa allli 'an nabiy-
yika aJrmab'uti bi-aqwi ad-daliili wa 'ala alibi wa a§))ibihi ... wa ba
•da fa-hidihi risalatun li-l)a~ratiha fi 'ilmi al-adabi ...
Završetak:
Tumma ~a 'ala hadihi ar-risalata aš-šarifata al-latlfata fi idlbi
al-bal)ti wa izhari at-tawabi al-kabiri wa tahmatu Allahi 'alayhi.
III. Sejh lujo, Risala fi adabi al-bah!i
Početak:
Al-l)amdu li-waliyyihi wa ~?al)bihi . . . Hii.gihi risii.latun fi ij.dabi
al-bal)!i murattabatun 'ala muqaddimatin wa maqii.latayni. Al-muqaddi-
matu ...
Završetak:
Tammat al-awaliyyatu (?) lil-f~gili al-Mostari al-mašhiir bi-Yuyo
'alayhi rahmatu 'l-bari.
IV. Sar~ Sayyid iidiib al-baMi
Početak:
Qawluhu fa ad-dalihu ay fa-yutlabu minka ad-dam .. .
Nema završetka.
V. Poznato djelo A!iruddin al-Abharija Isagoga iz oblasti logike
pod naslovom:
Hiiga kitiibu Isagilgi fi al-mantiq.
Početak:
Q~la aš-šaybu al-imamu qudwatu al-l)ukamiii ar-riisih1n A!iruddin
al-Abhari .. .
Tammat hiigihi al-l)uriifu bi 'awni Allahi as-samadi al-bari. Mal)-
mud ibn al-hagg Muhammad Istolčev i fi mahi safar.
Vl. Kratka rasprava na turskom o adab-al-bahtu.
Risale-i adab-i bahs
Početak:
Ma wagada 'adayna eda ettikten sonra kesret..i mesaile talib olan
ihrana ...
Završetak:
Dokuzuncu hasim hakir add etmeden ihtirat etmekdir.
VII. Ibn Hagib, Kafiya.
Početak:
Al-kalimatu laf~un wudi'a li-ma'na mufradin wa hiya ismun wa
fi'lun wa l)arfun li-annaha amma an tadullu 'alla ma'nan fi nafisiha.
Završetak:
Tahdifu lis-sakim fi al-waqti fa-yarudu ma hadefa wa al-maftuhu
ma qabalaha taqlubu alfan.
Djelo je komentirana po margini.

191
 24: L: 160. 15,5 x 22 cm. Tekst 9,5 x 18. cm. PiSmo nesib, 'pisano
crnom tintom. .Papir bijel. Povez kartonski ·s a kožnim hrbatom. Godina.
prepisa 1199 (1784/ 85). P.repisao Ahmed sin Huseina Hadžiselimović
(Hadži Selim-zađe) iz Mostara.
Husein ibn Ahmed Zejni-zađe,. Arapska gramatika.
Početak:

Al-l,lamdu lillahi allagi rafa'a as-samawati. Amma ba'da fa-yaqulu

a.r-ragi'min rabbihi al-hu~na wa az-ziy~da Husayn ibn Al,lmad aš-šahl.r
bi- Zayni-zada qad kuntu a'rabtu . . . ·
Završetak:
Qad tamma tanrnfqu hagihi an-nusl;lati aš-šarffati bi-'awni Allalti
wa h~ni tawffqihi fi sana tis'in wa tisi'ina wa rni'a wa alfin fi šahri
mul,larram al-l;laram. Katabahu al-faq'fr al-l,laqfr al-mu'tarif bil-'agzi wa
at-taq~r Ahmad ibn Husayn aš-šahir bi Hagg Salim-zada al-mutamakkin
fi- al-Mostar gafara Allahu gunilbahuma wa dunilba gami' i al-mu'mi-
nina wa al-mu'rninat bi-rahrnatihl.

25. L. 130. 14 x 21 cm. Tekst 7,3 x 15 cm. Pismo rik'a, pisano cr-
nom tintom. Osnovni tekst pisan crvenorri tintom. Komentirane riječi
nadvučene crvenom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Prepi-
sao Mahmud sin Hadži Muhameda Stočanin, koji se školovao u Sara-
jevu u medresi Hadži Ismaila [L. 130 b].
Mul,lammad ibn Sulaymiin Kamyagi, Komentar djela Al-i'rab koje
je napisao šejh imam C amaluddin ibn Mul,lammad Abdullah ibn YU.su f
ibn Hišam.
Početak:
Al-J:lamdu lillahi ar-rafi'i li-qawiiidi ad-dln amma ba'da fa'inna
al-'abda al-mustamidda min faydi fadli al-'azizi al-wahabbi Muham!T1a-
din ibn Sulayman al-mašhUr bi-Kafiyagi bayna al-a~l,lab ...
Završetak:
Al-l,lamdu lillahi alladi yasurru itmama haga al-kitabi aš-šarifi wa
~-!?alatu wa as-salamu 'ala rasulina Mul,lamrnadin aš-šafi'i al-latifi bi-ya-
di al-faqiri Mal:lmiid ibn al-hagg Mul,lammad mawlidan al-Istolčawi wa
tahsilan as-Sarayi fi madrasati al-hagg Ism' ail gatara Allahu lahu wa
li-walidayhi wa li-man 'alahu fi yawmi aqani wa 'išrina min šahri aš-ša-
wwii.li li-sanati J;J.amsin wa sittina wa mi'atin wa alfin min higratin man
lahu al-'izzu wa aš-šaraf.

26. L. 160. 13 x 20 cm. Tekst 9 x 15,5 cm. Pismo nesih. Plisano

crnom tintom . Ima kustode. Rukopis oštećen, ima volantnih listova. Po-
vez kartonski, oštećen. Podatak o vlasništvu: Ibrahim sin Muhamed-
-age Mehrnedbašić.
l. $ahidi. Perzijsko-turski rječnik u stihovima. Prepisao Ahmed
Mostarac u ramazanu 1164 g. (24. VII- 22. VIII 1751.) Ukrašen zlatnim
unvanom, tekst pisan vanredno lijepim rukopisom. Sadrži i marginalne
zabilješke.

192
 Početak:

Be-nami haliq-u hayy-u tuwana ...

II. Perzijsko-turskii. rječnik u stihovima.
Značenja na turskom su pisana ispod perzijskih riječi nešto sit·
nije, pismom ta'lik.
Početak:
Be-nam-i Hada-yi'azza wa galla ...
Završetak:
Ki buradan gklesin.
III. Spjev na perzijskom jeziku. Bez završetka.
Početak:

·Hamd bi-hadd an huda-~ pakra anki iman dad mušti hakra.

27. L. 130. 13 x 20,5 cm, 6 x 16 cm. Papir bijel. Pismo nesih. Pi-
sano crnom tintom. Ima kustode. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
Prepisao Mahmud sin hadži Muhameda Stočanin (u kolofanu na kraju
rukopisa).
Tar'iqat-i muhammadiyya. (Zbirka hadisa s komentarom)
Početak:
Al-l).amdu lillii.hi allagi ga'alana ummatan wa~ata ~ayri umamim
wa a~?-~alatu wa as-salamu 'ala afgdali man iitiya an-nubuwwata wa
al-l).ikam ...
Završetak:
'An yadi 'abdi al-faqir al-mugnibi al-mul).tii.gi ila rabbihi al-mud1ri
·Mal).mfid ibn al-hagg Mul).ammad Istoličevi 'afa 'anhuma al-bari.

28. L. 150. 14 x 20,5 om. Tekst 6 x 13 cm. Papir bijel Pismo nesib.
Pisano crnom tintom. Tekst oivičen crvenom linijom. Ima kustode. Po-
vez kartonski sa kožnim hrbatom. Godina prepisa 1163 (1749/50). Poda·
tak o vlasništvu: Kodeks je bio u posjedu Ibrahim·age sina Muhamed·
-age Mehmedbašića.
l. Munyat al-musalli, napisao Sadiduddin Mul).ammad b. Mul).a-
mmad al- Kašgii.ri (umro 705 (1305) g.
Hagi Halifa, II 1886, GAL, S. I 659.
Dobrača: Il 913, liJ 898, II, 1147, 1148, 1149, I, 1150, 1151, 1152,
1153, 1154/ 1, 1155, 1156/ I, 1157, 1158, 1159/ I, 1160/ I, 1161, 1162, 1163,
1164, 1165, 1166, 1167, 1168, 1169/ I, 1170, 1171, 1172/I, 1173, 1174/ I. 1175,
1176; 1177, 1178, 1179, 1180, '1181/I, 1182, 1183, 1530/ II.
Početak:
Al-l).amdu Iillahi rabbi al-'alamina wa aNalatu 'ala rasUli Mu-
.l.lammadin ~ii.tami an-nabiyyina wa alibi agma'Ina wa as-salamu 'ala
gami'i al-anbiya'i wa al-mursalina ...

193
 Završetak:
Qad tammat Munyat al-musalii wa gunyat al-mubtadi bi- 'awni
Allahi ta'ala wa husni tawfiqihi. AI- hamdu lillahi 'ala at-tamani.
II. Dje.lo o jslamskim propisima
Početak :
Al-hamdu lillahi rabbi-al-'alamina wa as-salatu 'ala rasiilihi Mu-
hammactin wa alibi agma'ina ...
Završetak:
Wa qad istabragtu al-ahkam min al-muhiti wa al-fatawa al-kubra
wa al-fatawa al-haqamiyyati wa al-hidayati wa hašiyatiha wa yazalu
al-abwal wa al-kitab.

29. L. 227. 14,5 x 22 cm. Tekst 7,8 x 15,5 cm. Pismo nesib. Pisano
crnom tintom. Povez kožni sa utisnutom šemsom (rozetom). Na mar-
gini sni.hovi.
Muhammad ibn Mustafa ibn Mahmud al-Istanbuli Hagib-zade
(umro 1101/ 1688). Rida'at al-hukkam f i ihkam al-ahkam. Djelo na tur-
skom jeziku o postupku šerijatskih sudova. Sadrži obrasce za pisanje
raznih sudskih isprava. Djelo je pisano 1064-1081 (1653-1670).
Osmanli MilelMleri I , 280
Dobrača II, 1879/V, 1934, 1935, 1936, 1937, 1938.

Početak:
Fet]J-i ebrab-i muradet eyleyen b.iiliku al-kevneyne sad l:lamd u
.sipas hem ll"esule ve sahbihi ta ebed ola durud bi-kiyas. Bade zalike
i ~bu fakir .. .

Završetak:
l9bu Rida'at al-hukkam ismi ile musemma olan cemiyyetimiza-
den talibini mustefid eyle amin b i-hurmeti seyyidi al-murselin.

30. L. 40. 12 x 19 cm . Tekst 4,5 x 14 cm. Papir bijel, potamnio.

Pismo nesib, pisano crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrba-
tom.
Ahmad ibn 'Ali ibn Mas'iid, Marah al-arwah (Gramatika arapskog
jezika). Djelo je napisano u VIII (XIV) stoljeću.
Dobrača II, 1245/ IV
Početak:

Qala al-muftaqiru ila Allahi al-wuru d Ahmad ibn 'Ali ibn Mes'ild.
Gafara Allahu lahu wa li-walidayhi wa al:lsin ilayhima wa ilayhi. I'lam
anna aJ?-:?arfa al-'ulfi.mi wa an-nahwa abfi.ha . . .
Završetak:
Lam yagtami' fibi al-i'lalan yakuna J:!.ukmuha aydan ka l:lukmi
tawiyyin lil-mutabi'ati nahwa tawiyyan wa tawiyyani tammat.

194
 31. L. 80. 10 x 15 cm. Tekst 6 x 9 cm. Pismo rik'a. Papir potam-
nio. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Godina prepisa (1)283
(1866/67).
Abdurrahman ibn Halid. Djelo iz gramatike arapskog jezika.
Počinje:

Al-l;lamdu lillahi allaQi atla'ana 'ala kitabihi bi-'ulumi al-'arabi

yyati wa at-tasrifi wa l;lifzi kalamihi at-tabd.J.li wa at-tagyiri wa at-tahri
zi ... Amma ba'da fa-inna al-'abda ad-dalila 'Abd ar-rahman ibn Halil.

32. L. 90. ll x 16 cm. Tekst S x 12 cm. Papir bijel. Pismo nesih.

Pisan o crnom tintom. Povez kožni, očuvan.
Djelo iz arapske gramatike.
Početak:

Al-l;lamdu lillahi rabbi al-'alam.in wa as-salatu 'ala sayyidina Mu-

l;lammadin :O.atami an-nabiyyin wa 'ala alibi at-tayyibina at-tabirina wa
ba'da fa-qad sa'alani man la yas'ani mab.alifatahu anna al-haqqa bi-mu-
qaddimati fi al-i 'rabi muqaddimatin fi at-tasri6i 'ala nahwiha ...
33. L. 120. 9 x 15 cm. Tekst 4,5 x ll cm. Papir bijel, Pismo nesih.
Pisano crnom tintom, uokvireno crvenim rubom. Uvezano u kožni povez
oš tećen.
I. Djelo iz šeilijatskog prava.
Početak:
Al-l;lamdu lillahi hadana ila l?irati al-mustaqimi wa as-salatu 'ala
man il;ltal!l?a bi-al-halqi al-'azimi wa 'ala a lihi allaclina qamii bi-nlll?ratin
ad-dini al-qavimi i'lam anna usiisa aš-šar'i !alatu '1-kitabi was as-sunnatu
wa igma'u al-ummati ...
Završetak, ne či tak.
II. Djelo iz šerijatskog prava.
III. Djelo iz šerijatskog prava bez početka i kraja.
34. L. 70. 10 x 18 cm, tekst S x 12 cm. Papir žućkast. Pismo nesh-
talik, naslovi pisani crvenom tentom. Povez kožni.
Knjiga turske poezije bez početka i kraja.
Prvi naslov:
Bu hikayet bir ~ikayetin tertib ve terkibina sebeb-i hadis ve bu
rivayet ba dirayetin tahrir ve testirine dair bais ve oldugudur.
35. L. 65. 12 x 16,5 cm. Tekst 6 x 12 cm. Papir bijel. Pisano crnom
tintom sa crvenim nadvlačenjem. Povez kožni. Prepisao Mahmud imam
džamije Hadži Sahlha Bure, 1196 (1781/ 82).
Fragment nekog ar~psko-turskog rječnika.
Poče tak oštećen:

Allah nebiyy ar-rasu! a1-maleku

ranri peygamber elci firi~te

195
 Zavrietak:
Dabi sen bunun iizerine .kiyas eyleye katabahu al-faqir Mahmud
al-imam li,gami'i al, hagg Salih Buro gafara Allahu lahu wa l<i-walidayhi
wa li-usta gayhi wa li gami'i al-mu'minina wa al-mu'minii.t.
36. L. 120. 10 x 19,5 cm. Tekst 5,5 x ll cm. Papir bijel. Pisano cr-
nom tintom. Povez !kartonski sa kožnim hrbatom. Bez podataka o pre-
pisu i prepisivaču.
I. Dibii.gta kitabi al-misbii.hi (djelo iz arapske gramatike) .
Početak :
Al-hamdu lillahi allagi la yablaga . .. wa ba' da fa hii.gihi awrii.qu
maktiibati al-i'rabi dibagatu kitiibi al-misbiihi . ..
Završetak:
Wa haga al-manqiilatu 'anhu aslu an-nahwi !umma .. . 'anhu al-
'ulamau ar-rasihiina wa al-fuc;lala u a l-kii.miliina ...
II. Djelo iz arapske gramatike.
Početak:
Amma ba'da hamdu Allahi gi al-su'ami gii.'ili an nal:lwi fi al-kala-
mi ka al-mill:li fi at-ta'ii.mi wa a1?·1?alii.tu 'ala nabiyyihi Mul)ammadin sa-
yyidi al-anam . ..
Završetak:
Wa al-'amilu fi al-mubtadai wa al-babari huwa al-ibtida~iyyatu wa
huwa al-ma'na fa hagihi mi'a 'milin la yas tagna a~-~agiru wa al-kairu
wa ar-rafi'u va al-wadi'u 'an ma'rifatiha wa isti'mii.liha.
37. L. 110. 12 x 19,5 cm. Tekst 6 x 13 cm. Papir bijel. Pismo ne-
sih. Pisano crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Ruko-
pis oštećen vlagom. Prepis 1081 (1670/71).
Ahmad ibn Hasan Caper-berti (umro 746/ 1345).
Kitabu Dibaga Caperberti. Djelo iz arapske gramatike.
P očetak nečitak jer je rukopis oštećen vlagom.

Završetak:
Al-l)amdu lrlUahi ta'ii.la 'ala at-tamii.m wa a~-~alii.tu 'ala Mul)a-
mmadin Sayyidi al-anam wa 'ala ii.lihi wa ~l)ii.bihi a l-'izam wa azwagihi
wa atbii.'ihi wa as-salam. Qad waqa'a al-firii.g m in tanmiqi al-kitii.bi al-
mustatii.b fi yawrni aHalata min šahri rabi' i al-awwali li-sanati ihda wa
~am anina ba'da alfin an yadi al-faqir an- nahif Mustafa ibn Hagg Mu-
hammad az-Zarkari gafara Allahu lahu wa li-walidayhi wa al).sin ilay-
hi ma wa ilayhi.
38. L. 45. 12 x 21 cm. Tekst 9 x 15 cm. Papir bijel Pismo nasih,
pisano crnom tintom. Tekst uokviren crvenom linijom. Povez kartonski,
o~ tećen .

Ahmad ibn Sulayman Kemal-paša-zađe, Kitab m unira al-mu'tabar

fi al-'aqaid.

196
 Rasprava s područja propovijedi i tasavufa o vjerovanju i vjer·
skim dužnostima i poukama. Pripisuje se raznim autorima ili se navodi
da joj je autor nepoznat. Najčešće se kao autor spominje Ibn KemaJ.
-paša (umro 940/1533), kao što stoji i u ovom rukopisu.
Dobrača smatra da ovo djelo ne pripada Ibn Kemal-paši jer pri-
mjerak kojim se on služio sadm mnogo grešaka.
Dobrača II, 1030/V.
Početak:

Al-hamdu lillahi alladi a'la ma'alima al-'ilmi wa i'lii.mihi wa azha-

ra ša'ii.ira aš-šar'a wa al_lk-amahu yab'atuhu ila :O,alqihi bi al-huda wa
r asulihi li-yatahhira c!Inahu a wa yuqahhira a'dii.'ahu ...
Završetak:
Wa kullu dalika haramun wa dalalat un wa ifadun fi ad-dini 'ala
al-:O,ulqi wa lam yas' ff ·galika šay'un ·min a~?·~?ahabati wa la 'an ~t-tabi­
'ina ridwanu Allahi ta'ala 'alayhim agma'In.

39. L. 115. 13 x 20 cm. Tekst 9 x 16,5 cm. Pismo nesih krupniji.

Kustode. Povez kožni, loše očuvan. Nedostaje nekoliko lista s kraja.
Priručnik o islamskom vjerovanju, vjerskom čišćenju i namazu,
od nepoznatog pisca. On u uvodu kaže da mu je učitelj bio Muhamed-
·efendi ibn Ahmed Ustuvani, vaiz (propovjednik) u Istanbulu (um ro
1072/ 1661) i da j e ovaj rad napisao i sredio prema njegovim predava-
njima. ~
Jedini rukopis o vog djela u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sa-
rajevu prepisao je Hasan sin Ishaka iz Stoca 1140 (1727) pa se može
pretpostaviti da je i ovaj primjerak prepisan u Stocu od istog prepisi-
vača.

Početak :

Al-:O,amdu lillii.h i· allagi ga'la al-'ulama'a vara!ata al-awliya'i ...

40. L. 75. 12,5 x 20,5; 6,5 x 14 cm. Papir bijel, po rubovima po-
tamnio. Pismo nesih, pisano crnom tintom. Osnovni tekst nadvlačen
crven im linijama. Ima kustode. Povez kartonski, oštećen. Prepis iz 1050
(1640/41) godine.
Mas'U.d b . 'Umar al-Qadi at-Taftazani Sa'dudc!In (un1ro, 792/1389).
Komentar Muhtasara od 'Izzuddj,na Abu'l-Fadaila Ibrahima b. 'Abdul-
wallhii.ba az- Žan~ii.nija (umro, 666/ 1267) koji · je nazvan Sar?~- at-ta~nfi
al-' iu .t.
Ahlwardt, VI, 6617.

41. L. 16 x 23 cm; 7 x 13,2 cm. Pismo nesih, krupan . Pisano crnom

tintom. Kus tode. Prepis, vjerovatno, iz 19. stoljeća. Povez kartons ki, no-
vij i.
Muhammad b. Abi Bakr Sačakli-zade (umro, 1150/ 1737), Risala fi
fan n i al-n;unti;:ara. Rasprava o disputaciji za početnike.

197
 Dobraća I, 300/ III.
Početak:
Bisrnillahl wa bi-.Qamdihi wa ~aliitun wa salamun 'ala rasulihi
yaqiilu al-bš.isu al-faqiru Mul)ammad al-mad'uwwu bi-Sačakli-zade ...
42. L. 25. 13 x 21,5 cm. Tekst 5,8 x 13 cm. Papir požutio. Pismo ne-
sih, pisano crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
Siraguddin Mul)ammad b. Ma.Qmud b. 'Abdurrašfd as-Sagawandi,
A1-fa riiicj, as-siriigiyya. Djelo iz faraida (nasljednog prava) o podjeli os-
tavine među nasljednicima.
Brockelman, S. I, 650/I
Dobrača I, 438/ III

Početak:

Al-.l).amdu lillahi .l).amda aš-šakirfna wa a~~alatu wa as-salamu

'ala .!Jayri al-bariyyati Mul)ammadin wa alibi at-tayyibfna aHahirina
qala ras11lu11ahi ~aiia Allahu 'alayhi wa sallama ta'allamu al-farait;l.a wa
'ailamiiha an-nasa ...
Završetak:
Yari!U ba't;l.uhum min ba't;l.in 1Ila mimma warata kuiia a.l).adin
minhum min mali ~ai:libihi wa Allahu a'lamu bi-a~~awab.
-\3. L. 38. 12,5 x 19,5 cm. Tekst 6 x 16 c m. Pism o nesih, pisano
crnom tintom. Kustode. Povez p latneni, nowji.
Mul).ammad b. Mu~tafa Aqkermani (umro 1174/ 1700), Komentar
Fariiiza (djelo o nasljednom pravu) od Siraguddina Mui:lammada b.
Mal;milda as-Sagawandija (VIII st. p o hidžri), nazvanog Al-fariiid as-s'i-
ragiy)'a.
Dobrača I, 438/ 111
Početak:
Qala al-mawla aš-šaytl al-imam Sirag-al-millati wa ad-din Mul:J.a-
mmad ibn 'Abd ar-rašid as-Sagavandi naW\.vara Allahu . . .
Zayršetak
Ma wara!a min hu faqad igtama' li-ummi kuli a minhuma •iš runa
wa li-bintihi sittilna wa li-mawlahu 'ašrata. Tammat bi-'awni Allahi wa
J:1usni tawfiqihi.
44. L. 80. 14,5 x 20,5 cm. Tekst 8 x 16 cm. Papir žućkast. Pismo
neshtalik, pisano crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom.
Prepisano Muhamed sin Osmanov iz Bihaća.
Komentar perzijs ko-turskog rječnika Sahidi od n epoznatog autora.
Početak:

Hamd u sipas ve sukr bi qiyas ol wagib al-w ugud wa mufid al-

·l}ayri wa al-gudi galla šanuhu ganabina olsunki .. .
45. L. 81. 12 x 17 cm ; 5,5 x ll cm. Papir bijel, čist. Pismo neshta-
Lik, lijep, čitak. Tinta crna. Naslovi, međunaslovi i istaknutije riječi, cr-

198
venom tintom. Kustode. Bez podataka i prepisu i prepisivaču. Povez
kožni o§tećen.
Gamaluddin Abu 'Amr 'Utman b. Abi Bakr b. al-Hatib, Al-kiifiya,
Poznato djelo iz arapske gramatike.
GAL, G l, 303, S I 531.
Blaškovič, 324.
Orijentalni institut u Sarajevu, 3782.
Početak:
Aldcalimatu l~un wU<;li'a li-ma'nan muffdin wa hiya ismun wa
fi'lun wa l:larfun ...
46. L. 72. 13 x 19 cm. Tekst 6 x 12 cm. Papir grub, potamnio. P.is-
mo nesib. Tinta crna i crvena. Kustode. Povez kartonski. Bez podataka
o prepisu i prepisivaču.
l. Komentar djelu Ayyuha al-walad koje je napisao Muhamad
ibn Muhammad Abu Hamid al-Gazali (umro 505/1111) od nepoznatog
autora. Osnovno djelo Gazalija predstavlja raspravu poučnog vjersko-
-moralnog sadržaja.
Početak:
Al-l:lamdu lillahi rabbi al-'š.lamin wa al-'š.qibatu lilmuttaqin wa
a~-l?alii.tu 'ala nabiyyihi Mul:lammadin wa alibi agma'In i' lam anna wa-
hidan min talabati al-mutaqaddimin . ..
Završetak:
Ya gaffš.r ya karim ya sattar ya l:lallm ya gabbš.r ya Allah ya
Allah ya Allah ya arl:lama ar-ral:limlna wa al-l:lamdu lillahi rabbi-al-'ala-
min.
II. Djelo iz šepijatskog prava.
47. L. SO. 12,5 x 20 cm. Tekst 7,5 x 12 cm. Papir žućkast. Pismo
nesih. Pisano crnom i crvenom tintom. Povez kartonski, oštećen. Ruko-
pis oštećen, nedostaje početak, završetak i nekoliko lista iz sredine.
Djelo na turskom jeziku u -kome se na osnovu izgleda dijelova H-
jela odgonetaju karakter i osobine čovjeka.
48. L. 46. 9,5 x 15 cm; tekst 6 x 10 cm,. Papir bijel, potamnio. Pi-
smo nesib. Tinta crna. Kustode. Prepis 998/ 1589-90. Prepisivač nepoz-
nat. Povez kožni.
I. Djelo iz arapske gramatike, bez početka.
Završetak:
. ... hasatuhu nahwa tummibi wa haylihi wa malihi wa sultaniya-
ti wa la yakumu al-asakinatu wa tahrikiha. Tammat al-kitabu bi'awni
Allahi al-maliki al-wahhab.
II. Djelo iz arapske gramatike.
Početak:
Al-hamdu lillahi alladi ga 'ala al-amtilata mizf!.na al-'ultuni al'ara-
biyyati wa <;Jamiriha mi'y~ra ... ma!ai)i aJ-ina 'a rifi Ul-3dabiyyati Wa llS·
-~alatu ...

199
 49. L . 90. 14 x 19,5 cm.. Tekst 7 x 15 cm. Papjr bijel, .deblji. Pismo
nesib. Pisano emom tintom. Povez kartonski. Godina prepisa 1148.
(1735/36).
J. Knjiga o namazu.
Početak :
Al-l}.amdu lillii.hi rabbi-al-'ii.lamin wa al-'ii.qibatu lil-muttaqrn wa
tiiba lil-fii.ii?'in wa la 'udwii.:na illa 'ala 8.?'-?'ii.limfn wa ~?alawatu Allahi 'ala
sayyjdfua wa sanadana Mul}.ammadin . ..
Završetak:
Wa qiimu Nllahi qii.ntitina ay :Q.aši 'fua wa aJ?-~alatu 'imadu ad-din
wa al-imii.nu niirun wa burhanun wa hidayatun wa furqanun ila iib.irihL
JJ. Neko vjeronauno djelo u stihovima bez početka, na turskom
jeziku.
Posljednji stih:
Gadira, be men mekm-i qahr-u 'itab
Ger hatayi r efte bašad der kitab
50. L. 38. 12,5 x 19 cm, tekst 6,5 x 14 cm. Papir bijel. Pismo nes4h
Tinta crna. Kustode. Povez kartonski oštećen. Rukopis bio u posjedu
Mahmuda sina Hadži Muhamedova iz Stoca o čemu ima bilješka u sti-
hovima na kraju kodeksa, koju je vjerovatno sastavio sam vlasnik.
Mul}.ammad Pir 'Ali BirgJ.u (umro, 981/ 1573),
Mu 'addil a$-~alat.
Blašković, 198.
Početak:
Al-l;lamdu lillii.hi alladi amara 'ibadahu bi-iqamati al?-~alati wa
ta 'dlliha wa ga 'alaha ra'sa ad-drni wa 'u rwata al-islami ...
Završetak:
Wa igli. lam yU.gad la yukrahu wa la yulzamu fi al-muhtiir gazba
ragulin ila ganibihl min aJ?-J?affi. Ar-risalatu al- mašhiiru Mu'addilu
SHalati.

SUMMARY
During the Ottoman rule over Bosnia & Herzegovina the Herze-
govinian town Stolac was an important centre of culture, science a nd
education. Numerous native families, from which some very prominen t
people in the field of publk and cultural life came, used to collect , pre-
serve and study oriental manuscripts. A number of them even originate
from Stolac, native people being either their authors or copyists. In
the Mehmedbašić family there were always member s desirous of books
ad knowledge. In one branch of the mentioned family, whose present
legatee is Habiba Mehmedbašić nee Behmen, in addition to a very rich
collection of printed books, some fifty manuscripts in TUTkish, Arabic
and Persian have been preserved. This paper briefly describes the m a-
nuscripts, aiming at presenting a family hlbrary from Stolac and contri-
buting, at the same time, to the studies of the cultural life of the place.

200
Jasna Aamlć

RUKOPISI POEZIJE HASANA KAIMI BABE

Hasan Kaimi Baba nije nikakva fiktivna ličnost iako i danas o

nje~u kolaju i žive priče i legende. O ovom pjesniku i kadirijskom še}
h~ _Iz Bosne sedamnaestog vijeka koji je pisao na osmanskom jeziku,
ah 1 na našem tzv. »bosanskom« jeziku postoji čitav niz članaka i napi·
sa počev od zabilježaka u tezkirama Sejhija i Safaija preko napisa kod
Hamera ili Bašagića sve do modernih istraživača književnosti Bosne u
doba Osmanskog carstva.!) Mišljenja autora koji su pisali o Kaimi Babi
su) podijeljena. Za neke, Kaimi je velilci pjesnik, za druge, pak, to je
pjesnik bez ikakve literarne vrijednosti. Pada u oči, međutim, da se au·
tori tekstova često zadovoljavaju time da prepisuju jedni od drugih
mnoge podatke o ovom pjesniku, nekritički i bez provjeravanja izvora,
što rezultira mnogim kontradikcijama i zabludama koje se odnose na
život i djelo Hasana Kaimi Babe. Svi ovi autori slažu se ipak s činjeni­
com da je Kaimi jedna od najpoznatijih pjesničkih figura na Balkanu
toga doba.
Niz autora pisalo je o Kaimi Babi, ponekad čak u romantičarskom
zanosu, kao o vodi pobunjenih seljaka i sarajevske sirotinje iz 1682-3.
god.,2) koji su se te gladne godine digli protiv bogatih trgovaca špeku-
lanata i lokalnih vlasti, iako do danas nije pronađen ni jedan istorijski
dokumenat koji bi potvrdio stvarno učestvovanje Kaimi Babe u ovoj
poznatoj pobuni iz 17. vijeka. Takođe u njegovoj poeziji na našem ni
na osmanskom jeziku kao ni u bilješkama prepisivača nema indicija
koje bi to učestvovanje posvjedočile.

l) Cf. Seydi: Vekdyi'Ul Fužald, Istanbul, Universite ktitiiphanesi, TY 81,

str. 650; Safayi, Istanbul, Universite ktitiiphanesi, TY 3215, str. 259; S. Ke-
mura: Mecmu'a -i Seyfuddin Kemura, Gazi Lusrevbegova biblioteka, R 6056/
1-12, fO 169a; E. Kadić : TarilJ.-i Enveri, Orijentalni institut u Sarajevu, t. IV,
str. 234; S. Bašagić: »Popis rukopisa moje biblioteke«, GZM, 3-4, juli-<ie-
cegovci u turskoj carevini, Zagreb, 1931, str. 38; Bošnjaci i Hercegovci u
islamskoj književnosti, Sarajevo, 1912, str. 98-100; J. Hammer: GOD, III
(MVII ll), Pesth, 1836-38, str. 524--525; F. Nametak: »Književnost bosansko-
-hercegovačkih Muslimana na turskom jeziku«, Treći Program - Radio Sa·
rajeva, 19, Sarajevo, 1978! s~. 566;--5~8. . .. . . .
O pjesniku H. ~aum .Babi ~1sal! ~u, ili su ga sam~ po~Ja.!l . u svo-
jim radov1ma, i mnogi drug~ auton, ali Je nemoguće sve ih pobtiJežiti ovom
prilik~)cf. H. Kikić: •Nekoliko svijetlih i nekoliko obskurnih imena u BiH
literaturi«, Izabrana djela, Svjetlost, Sarajevo, 1980, str. 264--265. (Almanah
savremenih problema, Zagreb, 1936., str. 156); H. Dizdar: •Pjesnik Hasan
Kaimija, vođa pobunjenih seljaka i zanailija u 17. vijeku•, GVIS, II, Sara·
jevo, 1951, str. 138-147.
201
 Isto tako, izuzev nekoliko sporadičnih prevoda nekolicine nje-
govih stihova sa osmanskog jezika li većeg broj a edicija a lhamiado po-
ezije,3) nije objavljena ni transkripcija ni prevod poezije sa osmanskog
jezika pjesnika Hasana Kaimi Bab e koga toliki veličaju u svojim tek-
stovima. Kaimijeva slava je neosporna. O njoj svjedoče ne samo mno-
gobrojni napisi o njemu, legende, čitave pjesme koje su ~1u posvetili
pjesnici iz Bosne i njegovi savremenici.4) nego prije svega rzuzetno ve-
lik broj rukopisa njegovog djela. Ma lo j e bilo čak slavnih i prizna~ih .
osmanskih pjesnika čija su djela toliko prepisivan a kao pjesme Ka imi
Babe. Ovi rukopisi predstavljaju važan izvor za proučavanj e života i
djela ovog pjesnika.
Rukopisi Kaimijevih zbirki poezije nalaze se u mnogim većim bi-
bliotekama Evrope i Bliskog Istoka. Tokom dugogodišnjem rada na
ovom pjesniku pronašla sam i konsultovala stotinj ak rukopisa p oezije
Hasana Kaimi Babe, bilo da se radi o alharniado pjesmama ili o nje-
govoj poeziji na osmanskom j eziku. Njegove pjesme prepisivane su
ponekad kao samostalne zbirke, ali čes to sačinjavaju dio raznih mo-..
džmua. Ipak, to ne znači da se radi i o konačnom broju prepisa Kai-
mije\·e poezije jer se neki rukopisi i dan as nalaze u privatnim zbirka-
ma ili pak u nekim bibliotekama n eregistrovani. Poznato je, na primjer,
da je od dva rukopisa koja su se .uvala u Biblioteci SAN U j edan za-
gubljen, a da je Biblioteci ANUBiH-a prodato n ekoliko rukopisa Kaimi-
jeve poezije koji su, na žalost, iz n epoznatih razloga nepristupačni za-
interesovanim.
Rukopisi Kaimijeve poezije nalaze se u bibliotekama Sarajeva,
Zagreba i Beograda, Istanbula, Pariza, Kembridža, Vatikana, Bakua, Bra-·
tislave, Upsale, Taškenta, Tibingena, Marburga i Kaira. J edan rukopis
nalazi se u privatnom vlasništvu F. Nametka iz Sarajeva. Najveći broj
rukopisa nalazi se u bibliotekama Ist anbula, 45 rukopisa, zatim u sa-·
rajevskim bibliotekama, 28 rukopisa (u biblioteci Orijentalnog rnstituta
14 ,Gazi Husrevbenovoj biblioteci ll i u Narodnoj Biblioteci u Sara-
jevu (NBS) l primjerak). U kolekciji Orijentalne zbirke Jugoslaven-
ske Akademije (OZJA)5) nalazi se desetak rukopisa, dok se u ostalim
bibliotekama čuva jedan do dva rukopisa Kaimijeve poezije.5•) Bilo je,

3) Nekoliko stihova iz Varidata preveli su na srpskohrvatski jezik S.

Bašagić u Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, str. 98-100. i F.
Nametak u »Uvodni stihovi Kaimijina Divana«, Anali GHB, II-III, Sarajevo,
1974, str. 71- 79.
Kaimijeva alhamiado poezija objavljena je u srpskohrvatskoj trans-
kripciji u više navrata. Među prvima su je objavili Kemura i ćorović u
Serbokroatische Dihtungen Bosnischer Moslims, Sarajevo, 1912, str. 11-19,
a među posljednjim Abdurahman Nametak u Hre stomatija bosanske alhami-
ado poezije, Svjetlost, Sarajevo, 1981, str. 202-212.
4 ) Cf. Meyli: Gaze!, u Taril;-i Enver!, Orijentalni institut u Sarajevu,
t. VII, str. 262; Sakir efendi Mu'idi zade: Gaze! u Tarih-i Enver!, Orijentalni
institut u Sarajevu, t. XX, str. 165.
S) Skraćenicama, koje sam prvi put stavila u zagrade iza punog na-
ziva, obilježavaću kasnije nazive pojedinih biblioteka.
5•) Uz ovaj rad je autor pripremio i vrijedan opis rukopisa koji se.
nalaze u jugoslovenskim bibliotekama ili institutima. Obzirom na obilje
materijala za ovaj broj AnaJa nije, na žalost, bilo moguće uvrstiti cijeli taj
matenjal zbog čega donosimo samo brojeve pod kojima se nalaze rukopisi

202
nažalost, nemoguće obići sve te biblioteke u svijetu li pregledati ruko-
pise koji se čuvaju u njima, a koji su zabilježeni i opisani u mnogo·
brojnim katalozima orijentalnih rukopisa: kod E. Rossia, B. Fleming,
E. G. Browna, Berenbacha, Semenova, K. Dobrače, S. Bašagića, J. Bla·
škovića, M. Gotza, Nickolsona, E. Blocheta, Zettersteena i drugih.

Sta saznajemo iz ovih rukopisa:

Gotovo sve zbirke Kaimijevih pjesama zabilježene su u bib1iote-
kama pod naslovom »Divana. Autori mnogobrojnih napisa o Kaimi Babi
'llWde, pak, da je ovaj pjesnik pored Divana napisao još jedno djelo
»Varidat« (Inspiracije) dako rijetko koji od njih citira pjesme iz »Va·
ridata« miješajući ovu posljednju zbirku sa »Divanom«. Kaimi je uisti·
stinu autor dvije zbirke poezije na turskom-osmanskom jeziku koje su
po pravilu posebno prepisi.vane, a koje su i različite po sadržaju i kon-
cepciji. Te zbirke možemo označiti kao »Divana I i »Divan II, nazvan
V aridat. Svega nekoliko autora kataloga pravi razliku između Divana i
Varidata navodeći u svojim opisima početak i kraj pjesama iz ove dvjje
zbirke S. Bašagić je jedan od tih rijetlcih autora kataloga koji daje
opis zbirke koju naziva i sam Varidat.6) Kao Vćlridat ova zbirka je za·
vedena u kolekciji OZJA i još jedino u katalogu Blaškovića. Neki auto·
ri u opisima rukopisa Kaimijeve poezije govore samo o »Zbirci« pje~­
sama Kaimi Babe ili o »nekim Kaimijewm pjesmanau ne navodeći ko-
jem djelu pripadaju. Tako npr. postupaju Nickolson i Rossi.") Na fiša·
ma velikog broja biblioteka ova djela su zavedena kao »Divdn«.
Postoji nekoliko rukopisa zbirkii u kojima su prvo prepisane pje-
sme iz Divana I a pri kraju su zastupljene neke pjesme iz Divana II
(Varidat), kao npr. u rukopisu Orijentalnog instituta (OI) br. 2447 i
Gazi Husrev-begove biblioteke (GHB) br. 2725. U Divanu koji je u vla-
sništvu F. Nametka (FN) nalaze se mnoge pjesme koje susrećemo inače
u Divanu I kao i u Divanu Il. U njemu je na kraju rukopisa zastupljena
i jedna alhamiado pjesma Kaimi Babe.1)
Sami rukopisi nose različite naslove. Najčešće se nazrivaju Diva11.
Ovaj naslov čitamo i iznad alhamiado pjesma zastupljenih u medžmu-
ama OI 3089 i GHB R-906, ali i u zbirkama OZJA (I-III), OI 2447, GHB
1904, GHB 2725, FN, GHB 3455/ 2, OI 3268 i Izmir 538/2.9)

ovoa velikog pjesnika u jugoslovenskim bibliotekama i institutima: OI 3089;

GH"'R~6; Ms OZIA 608; Ms OZIA 1159; Ms OI 2447; Ms OI 2423; Ms GH
2725; Ms GH 1904; Ms GH T 2219; Ms GH 3214; Ms GH T 3218; Ms GH T
3228· Ms GH T 3229· Kaimijev Divan F. N.; Ms GH 3455/ 2; Ms GH 1042; Ms
GH '3187; Ms OI 221l; Ms OI 3794; Ms OI 3268; Ms OI 4782; Ms OI 841; Ms
OI 1732; Ms OI 2098; Ms OI 2254; Ms OI 3034; Ms OI 4613; Ms OI 5049; Ms
NBS RS 59· Ms OZIA 407· Ms OZIA 275; Ms OZIA 3/1-III; Ms OZIA 712;
Ms OZIA 92i· Ms OZIA 1120 i Ms SANU 201. (Redakcija).
6) Cf. Š. Bašagić: »Popis rukopisa moje biblioteke•, str. 232.
1) Cf. R. Dickolson: A Deseriptive Catalogue of the Lat~ ~· G. B~owne,
Cambridge, 1932, str. 294-295; E. Rossi: Elene'! dei Manosentt1 Ture/u della
Biblioteca Vatieana Vaticano, 1953, str. 79-81. 1 100-102.
8) Radi se 0 ~ado pjesmi koja govori o kandijskom ratu. (1645-
1669. g.).
9) Ovaj posljednji rukopis čuva se u biblioteci Siileymaniye u Istan-
bulu i zaveden je u njoj kao Izmir 538/2.
203
 Nelci rukopisi Divana iznad početnih pjesama nose ime Abdul
Kadira al-Gilania, osnivača kadirijskog reda kojem je i Kaimi pripadao,
jer su i pjesme Divana I posvećene ovom poznatom piru (OZIA 1159,
Es' ad ef. 292210) i dr.). Ima pjesama koje nose naslov »Ilahi« kao npr. u
rukopisima GHB T-3218 i GHB T-2219.
Mnogi rukopisi se nazivaju »Kasaid-i Kii'imi ili K~ide-i Kd'imi
(Yazma bagi~larf 624, 11) GHB 1042, OI 2212, OI 4782, OI 4613, OI 2254,
OI 1132, OZIA 1120). Kaimijeve pjesme se ponek·a d zovu i Manzume-i
Kd'imi (Q 6798,U) NBS 59) i1i pak Risdle-i Ka~iddt-i Kd'imi (BNP 584,0)
SANU 201). Ovi posljednji naslovi se odnose na drugu zbirku Divan Il,
Vtiriddt. Pod n aslovom Vdriddt ima veoma malo rukopisa ili dijelova
rukopisa, kao npr. u rukopisim a FN i OI 2447 gdje u sredini rukopisa
možemo pročitati naslov Varidat. J edan od rijetkih rukopisa na kojem
stoji naslov Vdriddt-i ~eyl}-i Hasan« je rukopis koJi se čuva u Univer-
zitetskoj biblioteci u Bratislavi pod br. TF 131.
Rukopisa Divana II, Vtiriddta i kasida iz ove zbirke ima mnogo
više nego ruko pisa koji se odnose -n a zbirku Divan I . Od svih pomenu-
tih rukopisa ima 23 rukopisa Diva11a I , a oko 60 rukopisa V dridata koji
su često bilježeni i sami kao »Divan-i Ka'imk Petnaestak rukopisa svr-
stala sam pod »Razno« jer nisam vidjela te rukopise i n e znam koje
su pjesme u njima zastupljene.14)
Nije slučajno da ima toliko prepisa Divana II, V driddta, jer su
upraYo pjesme iz te zbirke, koje m ožemo nazvati i »historijsko-profet-
skim«, donijele Kaimi Babi veliku s lavu .
Najveći dio r ukopisa Kaim~jevih pj esama nalazi se u raznim
medžmuama, skupa s pjesmama drugih osmanskih pjesnika, među ko-
jima ima i pjesnika iz Bosne. Od pomenutih stotinjak rukopisa, blizu
šezdeset rukopisa su zasebno prepisani, Jako među tim primjercima
ima takvih koji broje svega dvadesetak listova. Pjesm e Divana I su
najčešće prepisivane samostalno, dok su pjesme Divana II, V driddta,
kao i alhamiado pjesme, naj češ će sadržane u razni m m edžmua ma.
Mnogi rukopisi nisu uopćte datirani, ali je m alo vjerovatno da i
jedan od pomenutih rukopisa potiče iz Kaimijevog doba. Od rukopisa
koje sam zab ilježila, preko 20 je b ez datuma na kraju.15 ) Naj veći broj

10) Na ovaj način zaveden je rukopis koji se čuva u biblioteci Sliley-

maniye u Istanbulu.
11) Na ovaj način zaveden je rukopis koji se čuva u Siileymaniye bibli-
oteci u Istanbulu.
12) Na ovaj način sam obilježila rukopis koji se čuva u biblioteci »Da-
ru-1-Kutub• u Kairu.
ll) Ovako sam bilježila rukopis koji se čuva u Bibliotheque Nationale
u Parizu.
) Veći broj ovih rukopisa nalazi se u bibliotekama Istanbula i to: u
14
Silleymaniye biblioteci sljedeći rukopis: Halet ef. ilavesi 142/ 10· Halet ef.
ilavesi 212/ 14; Halet ef. ilavesi 625/ 3; Haci Mahmud ef. 5202; Di.i~nli.i Baba
437; u Univerzitetskoj biblioteci sljedeći rukopisi: br. 5739, br. 96, br. 57, br.
1703, br. 3505, br. 9240, br. 6749, i dr.
1.1) To su sljedeći rukopisi: Yazma baii;if?lari 624, rukopis iz Top Kapi
Saray muzeja H 904, rukopisi iz GHB biblioteke 3228, 221, 3218, 1042, 2725,
3229, R-906; OZIA: 3/ I-III, 1159, 712, 1120, 1732; OI: 5049, 2254 3034 841
2098. %13, 2212, 2423. ' ' '

204
~rukopisa koje nose datum · kao i, najčešće ime prepisivača, potiče .iz
19. vijeka.l 6) To su mahom rukopisi Divan II, koji su inače češće da-
tirani nego rukopisi Divana I. Cinjenica da je ve!Jik broj prepisa V ari-
data nastao između 1850. i 1890. g. govori o velikom značaju pjesnika
Kaimi Babe u 19. v. kad je već sasvim oslabila moć Osmanskog carstva
i kad Austrija preuzima vlast u Bosni. Kaimijev Vdriddt i kaside iz ovog
djela bili su jedna vrsta moralne podrške muslimanima u borbi pro~iv
»nevjernika« i neprijatelja - Austrijanaca, muslimanima koji su se
nadali da će se ostvariti Kaimijeva predviđanja iz Varidata.17) Samo
dva rukopisa potiču najvjerovatnije iz 20. vijeka. Rukopis GRB 3187
prepisan je 1335/1916. g. kad je »Čitav svijet ~vatio rat«, na što upu
ćuje blilješka u rukopisu (»Btitiin dtiyada harb oldY). Na kraju rukopisa
OZJA 608, poslije jedne pjesme, stoji datum 923,, i odnosi se najvj(f-
rovatnije na godinu 1923. U ovom istom rukopisu javlja se još jedan
datum, godina 1242/1825, š to bi moglo predstavljati datum prvog pre·
pisa.
.Sest rukopisa potiče iz 18. vijeka.18) Svi ovi rukopisi odnose se na
Variddt. Iz osamnaestog vijeka (1757. g.) potiče i rukopis OI 3089 koji
sadrži Kaimijeve alhamiado pjesme.
Na kraj u jednog rukopisa koji se nalazi u Silleymaniye bibliote-
ci u Istanbulu (Izmir 538/2), radi se o prepisu Varidata, nalazi se bilje-
ška sa datumom 1086/1675. g. Ova bilješka i datum dolaze iza jednog
teksta u prozi koji je praktično nemoguće pročitati zbog oštećenosti ru-
kopisa. Na fiši pomenute biblioteke stoji takođe da rukopis potiče iz
1675. g., dakle još iz doba dok je Kaimi bio živ. Teško je prihvatiti či­
njenicu da je prepis nastao još za vrijeme Kaimijeva života, ako se
uzme u obzir da ima pjesama koje su nastale iza ovog datuma što se
Vlidi iz zabilježaka prepisivača u nekim rukopisima koje sadrže identi-
čne pjesme kao i istanbulski rukopis.19)
Rukopis koji se čuva u biblioteci SANU br. 201 ima dva datuma
prepisa. Prvi je iz 1715, a uz njega je i bilješka da je rukopis bio tad
prepisan po pi"Ai put; drugi datum potiče iz 1850-51, uz njega je i ime
prepisivača, šejha Ibrahima iz Niša.
Pada u oči da se imena prepisivača ponekad ponavljaju. Radi se
najvjerovatnije o prepisima prepisa gdje se prepisivači stavljali !ime
prethodnog prepiJ;~Ivača, a ne svoje. Tako u dva rukopisa, OI 2447 i
OZJA 608, pojavljuje se ime istog prepisivača, Muhameda Emina bin
al-hadž Muharem-age zađe-a; prvi je prepisan 1844., a drugi 1825. g.

16) S lj edeći rukopisi potiču iz 19. vijeka: SANU 201, (iz 1850. g.), OZIA
275 (iz 1889.), Q 6798 (iz 1825-6.), OI 4782 (iz 1881.), OI 3268 (iz 1855-6.), OI
3794 (iz 1850-1.), GHB 3455 (iz 1809.), FN (iz 1839.), GHB 1904 (iz 1850.), OI
2447 (iz 1844.).
11) Osnovna ideja Varidata je da će Turci pobijectiti Venecijance i Au-
strijance, da će Osmansko carstvo proširiti svoje granice na zapadu preko
Italije i Austrije, da će svi postati muslimani.
t8) To su sljedeći rukopisi: OZJA 407 (iz 1763-4.), NBS. S~ (iz 1!95.)•. ru-
kopis iz Staatsbibliothek u Marburgu 2626 (iz 1715.), rukopts tz Umverntet·
ske bibblioteke u Bratislavi TD 8 (iz 1740.).
19) Cf. rukopis OI 2447, f' 149b gdje je naznačeno da je jedna pjesma
nastala 1677-8. g.

205
 Ime prepisivača Muhameda bin al-hadž Ali-a al- Beligradija po-
javljuje se u bratisJavskom rukopisu (TD 8) kao i u rukopisu koJi je
opisao S. Bašagić. Po svoj prilici se radi o istom rukopisu jer se Baša-
gićevi rukopisi danas čuvaju u biblioteci u Bratislavi.

Postoji velik broj rukopisa kojri ne nose ime prepisivača.

Osim Muhameda bin al-haclžia iz Beograda i šejha Ibrahima iz
Niša, prepisivači su uglavnom iz Bosne: Abdulah Azmi bin Ibrahim,
Abdul Kerim Zuhdi, sin Muhameda Emina i Mul1amed Emin su iz Sa·
rajeva; Muhamed Emin bin Muharem Aga zađe je iz Zvornika; Muha·
med bin al-JJadž Husein Tatar zađe je iz Fojnice, a Salih bin Omer iz
Trebinja.
Izvjesni rukopisi sadrže bilješke na osnovu kojili saznajemo ka·
ko su dospjeli u pojediine biblioteke i -u čijem vlasništvu su bili.zO)
Rukopisi su pisani najčešće nesh pismom, ali ih ima pisanih nesh-
·ta'lil:c, ta'l.ik i rik'a pismom. Tinta je najčešće crna, mjestimično crve-
na, ponekad i zlatne boje. Crvenom Đillltom su pisani naslovi, Kaimi-
jev mahlas, bilješke prepisivača i datumi, a u rukopisu FN i riječi na
srpskohrvatskom jeziku. Neki rukopisi su ukrašeni raznim ukrasima,
ili čak i crtežima. Mnogi rukopisi su dobro sačuvani i lijepi, u kožnom
povezu, iako ih ima dosta i s kartonskim povezom. Bejtovi su pisani
najčešće u istom redu, dok su distisi ponekad razdvojeni vertikalnim
linijama, crne lili crvene boje. I pjesme su često oivičene crnim ili cr-
venim linijama, ponekad pak i linijama zlatne boje. Vrlo rijetko su
stihO\'i napisani u vidu proznog teksta.") Papir je naj češće veličine
20 x 18 cm.
Kairni je autor dvJje alhamiado pjesme, jedne koja govori o kan-
dijskom ratu i druge o štetnosti duhana. Prva pjesma je samo skra-
ćeni vid velike kaside istog sadržaja koja se završava na -ari, a koja
predstavlja dio Divana Il, V aridata, dok je druga pjesma čisto didakti-
čkog karaktera.
Divan I sadrži mnogo više sĐi hova nego Divan Il, Vdridat. Pje-
sme Divana I su iste sadržine i posvećene su Abdul Kadiru al-Gilaniju.
Neki rukopis i, pored toga što nose na počet~u ime ove ličnosti, sadrže i
pjesme Abdul Kadira, kao npr. r ukopis TF 131 !iz Univerzitetske bibli-
oteke u Bratislavi i OZJA 1159.
U nekim rukopisima se iza Kaimijevog imena može pročitati ri-
ječ kildirl (npr. rukopis GHB T 2219) po čemu je jasno da je Kaimi
pripadao kadirijskom derviškom redu. Pjesme ovog Divana (l) napisane
su ~ s_ufijskom _zanosu, najčešće u aruz metru, ali ima pjesama napi-
sanih 1 slogovrum metrom (hece vezni). Najveći broj pjesama napisan
i: u_ formi_ mur~~a'a i gazela. Od ostalih formi zastupljen je po koji ter-
kib-J bent 1 terc1-1 bent, muhammes ili museddes, dok je mesnevi forma
rijetka.

) ~pr .. rukopis_ OZJA 6qs. je pri~adao po svoj prilici Hasanu

20
H. Ah-
met~~govJcu IZ Zvor~~· vlasruc1 rukopisa OI 2447 bili su Mufti zađe Derviš
J:ia~J Muhar:'?ed Salih 1 Kemura Sejfudin Fehmi, sin Alije Kemure, a kup-
ljen je od AliJe Kemure 5. 8. 1918; rukopis GHB 2725 pripadao je 1828 Svrzi
!smetu, sinu Vejsila iz Sarajeva, itd. ·
n) Cf. rukopis Yazma bag~lari 624.

206
 Pjesme Divana Il, Varidclta su s jedne strane sufijske inspira-
cije, i s druge strane profetske sadržine, baziram.e na đafru(ilm-i cifr)
na osnovu kojeg Kaimi nastojli da predvidi istorijske događaje. Ove pjer-
srne, napisane najviše u formi kasida, predstavljaju istovremeno i svo-
jevrsnu h~onologiju istorijskih događaja i borbi na zapadnim granica-
ma Osmanskog carstva, između Turaka s jedne strane i Mletaka i
Austl1i.janaca s druge strane, a čije je bojno polje bilo uglavnom Ja-
dr31Il.Ska obala.
U obje zbirke .p oezije nalaze se rasuti mnogobrojni datumi koji
su od neobične važnosti jer se odnose na događaje koje Kaimi opisuje
u svojoj poeziji. Ovi datumi se nalaze bilo u samim stihovima m pak
na marginama rukopisa dodati rukom prepisivača. Uz ove datume pre-
pisivači su ponekad stavljali i neka objašnjenja i bilješke i to često tin-
tom druge boje od one kojom je napisan rukopis.
Datumi koji se najčešće ponavljaju u rukopisima su: 1079/1668-9,
1080/ 1669-70. 1081/1670-1, 1083/1672-3, 1088/1677-8. Nasuprot ovim, datu-
mi 1076/1665-6 i 1121/1709. se rijetko javljaju. U jednom rukopisu, u
jednom Kaimijevom stihu, javlja se datum 1709. g. u sljedećoj re-
čenici: »Simdi bifi yediyiiz t;okuz tari.{lidiir deniir«. Radi se po svoj pri-
lici o grešci prepisivača . To može biti datum 1079 po hidžri, ili, što je
manje vjerovatno, datum 1121/ 1709 (ovaj posljednji datum nalazi se
takođe iznad jednog stiha u rukopisu koji se čuva u Suleymaniye bibli-
oteci u Istanbulu, br. Izmir 538/2).
Naj češće se pominje datum 1079/1668-9. On se javlja često u bi-
lješkama prepisivača koje se w lo neznatno razlikuju u pojedinim ru-
kopisima: »Ilyas .pal?a cema'ati imami Hasan efendi molla Mu.tJ.tari
ziyafet etdiigi v~itde Ka'imi dediigi taril].diir 1079« (Ka:imi, dmam dže-
maata Iliyas paše izrekao j e datum 1079. g. za vr-ijeme gozbe koju je
priredio mola Muhtari).22) U nekim rukopisima se ne pojavljuje ovaj
datum, ali se javlja bilješka prepisivača, slična ovoj prethodnoj, kao
npr. u rukopisu FN: »Medine-1. Saray Bosna' da Ilyas pa~a x cema'ati
imami: Ka'imi Hasan efendi dediigi tari]].idiir«. Ovdje se p recizira da
se džamat Ilyas pal?e nalazio u Sarajevu. Ovaj datum bio je veoma va-
žan za kopiste jer je to datum koji predstavlja kraj hndijskog rata,
a u svoj-im pjesmama ga je predvidio Kaimi Baba.
Ovaj datum pojavljuje se i u Kaimijevim stihovima: »Simdi bin
yetmil? tokuz taril;lidiir geldi deniir« (Kaže se da dolazi sada godina
l 079l 1668-9) _ll)
U rukopisu FN postoji još jedna bi'lješka koja se odnosi na po-
menuti datum 1079/1668-9: nBu da]].i ol gece molla merl;lftm l;lal.d~inda
buyurmil?dur (1079)<<.24) Riječ je po svoj prilici o već pomenutoj gozbi
kada je Muhtari odgovorio na Kaimijevu pjesmu nekom drugom pjes-
mom koja sadrži isti datum.
Iako se nalazi u samo jednom rukopisu, (OZJA 922, fo 2b), datum
1076/1665-6. g. je od neobične va~osni jer ukazuje na to kada je na-

22) Cf. rukopise OI 2447, OI 2423, GHB 2725.

D) Cf. rukopise OI 3794, OI 841.
24) Godina 1079. je dodata rukom prepisivača.

207
 l
pisana velika kasida ,n a .Q.ri koja tretira događaje kandijskog rata: »Fi
taribi 1076 Muhtari efendi Ka'imi'den Girit ahwalin su'al edicek bu
~ide ile cevap- ve~diinc (Kad je Muhtari zatražio od Kaimi~a 1076/
1665-6 g. šta misli o .kritsk:im događajima, Kaimi mu je odgovono ovom
kasidom).25) U istoj kasidi i Kaimi na jednom mjestu kaže da je inspi-
racije ove pjesme mola Muhtari.
Pomenimo i druge bilješke koje sadrže neke datume: Godina 1080/
1669-70. npr. pominje se u sljedećoj bilješci: »Tari{l.-i sene 1080 Hirvat
serhadina su.lb esna§inda denilldi Klis ~a.JAtinda« (Rečeno o Klisu 1080.
g. za vrijeme mira koji je vladao u Hrvatskoj Krajini). 26) U vezi s ovim
datumom Rossi citira sljedeći stih: »Girit fe~ olisardur) Qu bifi seksen
olisardur« (Krit će biti osvojen kad nastane 1080/ 1669-70 godina)P)
Godina 1081/ 1670-1. pojavljuje se u s~jedećoj bilješci: »Bifi sek-
sen bir senesinde Me~ed Pa~a serh adlu agalari ve sipahileri cem'et-
diigi val_tit denillmi~diir« (Rečeno 1081/ 1670-l.g. kada j e Mehmed-paša
oh.'Llpio age i spahije iz Krajine).28) Moguće je da j e ovdje riječ o Mu-
fetiš Mehmedpaši, bosanskom veziru između 1667. i 1670. g. o kome
govori Bašagić u Kratkoj uputi u prošlost Bosn.e i Hercegovine (str. 77).
Uz sličnu zabilješh."U u nelcim rukopisima pojavljuje se datum
1088/ 1677-8. g: »Hirvat serhad<ina Mel)med pa~a vardugi v~it denillmi-
~dlir« (Rečeno 1088. g. kada je Mehmed paša posjetio Hrvatsku Kra-
jinu).29)
Cesto se precizira, uz datum 1081/ 1670-1. g. da je pjesma posve-
ćena izvjesnom Jusufu alaj-begu: »Yusuf alay-beye yazilmi~dur 108l<c.30)
U većini pjesama u rukopisima nalaz;i se Kaimijev m ahlas po Če·
mu se može zaključiti da je Kaimi autor tih pjesama. Pjesme u kojima
nema Kaimijevog malhasa nalaze se često na kraju zbirke, na mje-
stima gdje se Kaimijeve pjesme miješaju sa nazirama njegovog sljed-
benika Muhtaria. Kaimijevo ime pojavljuje se ponekad i na početku
rukopisa i javlja se negdje kao Ka'imi, Ka'imi efendi, al-Ka'imi, illi pak
kao Hasan efendi, ~eyh Hasan efendi, Ka'imi §eyl) Hasan efendi, §eyl)
Hasan Ka'imi, §eyl) Hasan efendi §ehir bi-1-Ka'imi, e§-§eyl]. Hasan Ka'-
imi Baba.
-"eki prepisivači preciziraju da je Kaimi bio iz Bosne, odnosno
iz Sarajeva. Tako u rukopisu iz biblioteke SANU br. 201 stoji sljedeća
bilješka: »Bosnevi Ka'imi Hasan efendi risalesidlir, kadiri« (Ovo j e
poezija Bosanca Hasana Kaimija). U rukopisu iz GHB br. 2219 prepisi·
\·ać je zabilježio sljedeći podatak: »Medine-i Saray 'da ~adiriye derga-
runda ~-§eyl]. Hasan Ka'imi Baba l)azretlerini.iii na.Zmidurcc (Ovo je po-
ezija šejha kadirijske tekije liz Sarajeva, Hasana Kaimi Babe) .

:S> U samoj kasidi u 104. bejtu kaže se da je M. Muhtari bio povod da

<,va pjesma nastane.
21>1 Cf. OI 2447, FN.
Zi) Cf. E. Rossi, op. cit., str. 80.
U) Cf. rukopis FN, OI 2447.
29) Cf. OI 2447, FN, GHB 2725.
Y>J Cf. OZJA 608, OI 2447.

208
. . 'U nekoliko. rukopisa nalazi se, na početku ili na kraju, pismo
Identičnog sadržaJa upućeno sultanu.31) Autor pisma nije poznat. Samo
pismo obiluje čudnim izrazima i teško je za razumijevanje. Ipak iz
nje~a saznajemo . da je upućeno sultanu i da ga je pratila jedna ka-
si~ iz djela_ Vdridat. či~ i je autor izvjesni Đurak beg zađe, kasida »eg-
zaltiranog d]afra« (cifr-I cunun) koja je. pokazala narodu nesreću i ne-
red iz doba sultana Mehmeda. Na osnovu ovog p;isma koje se nalazi
na početku rukopisa iz Marburške biblioteke, a koje je prema B. Fle-
J?ing _napisano 1070/1659-60. g., autor Kataloga B . Fleming pretpostav-
lja da_ j ~ pra:'o ime Kaimi Babe bilo Đurak beg ·2lade.32)
• · Vjerovatno ·nije slučajno što se ovo pismo nalazi dodato neko-
licini rukopisa. U pismu se javljaju neki elementi koji-mogu imati veze
sa Kaimi Babom: kao i Đurak beg zađe, koji je, kako se saznaje iz pis-
ma, autor djela zvanog Vdriddt, i Kaimi je napisao istoimeno djelo koje
sadrži kaSJide bazirane na ilm-i cifru. Prema datumima koji se nalaze
u rukopisima OI 3268 (1090/1680. g.) i rukopisa iz biblioteke Top Kapi
Saraya iz Istanbula br. H 904 (1070/ 1659-60.) ova kasida bi uz to po-
ticala iz doba Hasana Kaimi Babe.
Ipak bi balo suviše smjelo prihvatiti hipotezu Barbare Fleming,
sve dok se ne nađe istorijski dokumenat koji bi potvrdio da su Đurak
beg za:de i Kaimi baba jedna ista osoba.
Poznato je da je u Krajini u 17. v. živjela porodica Đurakbegovi­
ća,33), porodica begova a kapetana, ali ni jedan od njih nije bio poznat
kao pjesnik. Uz to, prema tradiciji i prema zapisima u rukopisima Ka-
irni j e bio Sarajlija i ne bi limao veze s ovom porodicom.
Ni u j ednom rukopisu nije zabilježen datum Kaimijevog rođe­
·n ja, ali se pominju datum i mjesto njegove smrti. Većina autora ka-
taloga pominje 1091/ 1681. kao godinu KCIIimijeve smrti. Prema bilješci
u rukopisu OI 2447 (fl la) Kaimi je umro 1103/ 1691-2. u Zvorniku: »Mer-
l:Ium Hasan Ka'imi Baba nufi taril:I-i vefaticlur, Izvornik sene 1103u. U
rukopisu koji se čuva u biblioteci Đani-1-Kutub u Kairu (br. 6798) pre-
cizirn se da je Kaimi sahranjen u Zvorniku u Gornjem gradu.
Nazire, pjesme koje su pisane po uzoru na Kaimijeve i koje se
nalaze na kraju većeg broja rukopisa,a čiji su autori Mustafa Muhtari
i Gaibi, ukazuju na to da je Kaimi još za života imao svoje sljedbenike
i imitatore.34) Prema većem broju bilježaka, pa i prema samim stihovi-

31) Cf. rukopis OI 3268, rukopis iz Statsbibliothek u Marburgu H. or.

oct. 940 i rukopis iz Top kapi Saray muzeja H 904. .
32) Cf. B. Fleming: Tiirkische Handschriften, t. I, W1esbaden, 1968,
str. 333-335.
33) Cf. H. Kreševljaković: Kapetanije u Bosni i H ercegovini, II izdanje,
Sarajevo, 1980.
34) U rukopisu OI 2447 ff. 125a-150a nalazi se trinaest nazira Mustafe
Muhtarija i više pjesama i~itacija u sljedećim rukopisima: OI 2423, GHB
2725, FN, OI 4613, OZJA 608. . . . . . . . .
Gaibi i Muhtari bili su Kaimijevi savremeruc1. Ga1b1 Je pjesmk IZ Bos-
ne i živio je u drugoj polovini 17. v. O Muhtariju nema mno~o podat~ka
izuzev onih na koje ukazuju i bilješke pre~isivača .iz pomenutih mkoptsa.
Prema S. Kemuri (Cf. »Sarajevske džamije 1 druge Javne. ~gra~e .turske do-
bi«, GZM, XXII, Sarajevo, 1910, str. 627-629.) M. Muhtan Je b10 tmam dža-
mije iz Ajas-pašine mahale u Sarajevu.
209
 ma iz Variđilta proizilazi da je Muhtani bio i blizak prijatelj Kaimi
Babe. Ono što možemo zaključiti iz mnogobrojnih prepisa djela Ha-
san Kaimi Babe je sljedeće:
Ime ovog pjesnika je bilo Hasan efendi, bio je iz ~ara~eva i !?Fi-
padao kadririjskom derviškom redu. U Sarajevu je bio Šejh Sman-agme
tekije. Umro je u Zvorniku najvjerovatnije 1103/ 1691-2. g.
Ovi mnogobrojni rukopisi su živo svjedočanstvo Kaimijeve slave
i popularnosti sve do današnjih dana, a izuzetno velik broj prepisa nje-
gove druge zbirke poezije V ciridiit govolli· o tome da mu je upravo ta
zbira i donijela .s lavu, jer, da li slučajem J.li U!Z !POmoć <d:j~fra, Kaimi
je predvidio tačan datum kraja kandijskog rata ostavljajući tako iza
sebe mit o velikom znalcu i vridovnjaku.

SUMMARY

Kaimi Baba, the Bosnian poet and sufi from the 17rn century
is famous for a great number of transcripts of his works. Kaimi is the
author of two alhamiado poems and two collections of poetry dn the
Turkish language which can be titled Divan I and Divan Il, V ciridiit. It
was the latter collection, V ciridcit, that made him famous. The topics
of its poems are the political events and struggle with Austria and Ve-
nice on the Western frontier of the Ottoman Empire.
About one hundred of manuscripts of Kaimi's works have been
kept in numerou s libraries of Europe a nd the Near Ras t. However,
it is far from being the total number since many of his works are pri-
vately owned and are not registered. Yet, they give us considerable da-
ta about the life and work of this poet. He died at Zvornik in 1103/
1691-2.

210
Muhamed Hadžljamakovlć

MEDWUA ABDUL-VEHHABA KARAHODtE

(KARAHODtA ZAĐE)

I
O piscu ove medžmue, Abdul-Vehhabu Karahodži, nema, koliko
je nama poznato, n~kakvih podataka u literaturi. Jedino je ovo ime
spomenuto Osman Asaf Sokolović u svom članku objavljenom u listu
»Gaj ret«, god. XV /1934 god. pod naslovom: »Karahodža H. Aluned ef.
(Abdul-Vehhab). Obzirom da ga je naveo u zagradi, čini se da je bio u
dilemi, je li to jedno lice sa dva imena ili se radi o dvojici Karahodža.
Pošto se Sokolović mnogo interesovao za kulturno nasljeđe, pretpo-
stavljamo da je na ovo ime naišao u nekom rukopisu. Iz nekih poda·
taka, koje nam pruža ovaj kodeks, vidi se da je Abdul-Vehhab živio u
istO vrijeme kada i H . Ahmed efendija, prvi ;u Gračanici, a drugi u
:2:epču, pa .nas ovo navodi na preupostavku da se ·r adi o dvojici braće.
O .porodici Karahoclža vrlo se malo zna. Do 1981. godine znalo
se samo za H . Ahmed ef. Karahodžu. Nametak Dr Abdurahman u svo-
joj Hrestomatiji') iz 1981 godine na str. 25 i 26 spominje H. Abdullah
ef, Karahodžu, kao prvo~ autora poznate »Bošnjakuše«, a na strani
47. donosi faksimil iz dodeksa koji se nalazi u Orijentalnoj zbirci JAZU
u ·.zagrebu, a vodi se pod brojem 2020, L 18 b. Na ovom faksimilu jasno
se vidi godina 1153/ 1740-41 i potpis: »El - Hadž Abdullah Karahodža
:2:epčevi«. Ovaj potpis .nal~i se ispod navedene njegove pjesme od 14
strofa. H . Abdullah ef. je bio imam u Ferhadiji džamiji i muderris u
istoimenoj medresi u žepču. Umro je 1765 godine, a u .n jegovim dužno-
stima naslijedio ga je njegov sin H. Ahmed ef, ·koJi je navedenu pjesmu
»Bošnjakušu« proširio na 31 strofu. Zna se da je bio profesor poznatom
pjesniku Abdul-Vehhabu Ilhamiji žepčaku. Solrolović u navedenom
članku između ostalog navodi da je Mehmed Sejidović-Hulusija objavio
u sarajevskoj »Nadi« od 15. 8. 1985. na str. 311. jednu pobožnu
pjesmu od dvadeset strofa ·k oju je spjevao Aluned Karahodža i da je
tom prilikom rekao da se o njemu vrlo malo zna, da se priča štošta,
ali, da je sve to nepouzdano. Zna se da je živio pdje 100 godina, da
je .bio imam Ferhad paš·i ne džamije ·i muderis istoimene medrese u
:2:epču, da se njegovi potomci, koji i tad žive u žepču, zovu Karahodžići
i da su po svoj pnilici potomci njegova sina Muladžika, jer istu porodicu
na2livaju Muladžikovići.

· ·· · ') Dr Abdurahman Nametak: Hrestomatija bosanske alhamijado knJi·

revnosti, .Svjetlost« Sarajevo, 1981. str. 25, 26, 42.
l ll
 Da bismo provjerili da li i danas ima živih potomaka Karah~i­
nih, obratili smo se Moranlcić hfz. Mahmudu i zamolili ga da se raspita
za ovu porodicu. On nas je -i zvijestio da postoje živi potomci i po muš-
koj i po ženskoj lozi i da se zna za H . Ahmed efendin grob. U Zepču
sm o razgovarali sa Dervišić Ahmedom, unukom H . Ahmed efend.inim. O.
H. Abdulah ef. i H. Ahmed ef. (prvom) nismo mogli ništa saznati niti
od Dervišića niti od nekog drugog. Sto se tiče H . Ahmed ef. Karahodže,
za čiji se grob zna, prema kazivanju Dervišića i on je bio vjerski služ·
benik, imao je dva sina Galiba i Husejna i jednu kćer Zinetu, koja je
bila u data za Dervišića Đulagu, oca našeg sagovornika Ahmeda. Na gro-
bu H. Ahmed ef. (drugog), koji nam je pokazao Dervišić Ahmed sa De-
dović Esadom, nalaze se obični zenički nišani t. z. »vodeni«. Na uzglav-
nom nišanu je obični turban, kakav srećemo na nišanima vj erskih slu-
žbenika. Kronogram je ispisan u deset reda lijepim n esh talik pismom.
Iz kronograma saznanjemo da je bio sin Eminagin i da je umro 20 re-
džepa 1323 (20. I X 1905) godine. (Snimak nišana i dešifrirani tarih sa
prevodom).
Ovaj drugi H . Ahmed ef. mogao bi biti praunuk H. Ahmed ef.
(prvog), autora proširene »Bošnjakuše«. Od potomaka po muškoj lozi
žiye dva brata Sado i Sulejman, rela tivno mladi ljudi, vjerovatno prau-
nuci H. Ahmed ef. drugog), Zovu se Karahodžići, a pozn a ti su i kao
Muladžikovići.
Iz izloženog može se zaključiti da porodice Kar ahodža egzistira ne-
gdje od prvih decenija 18. stoljeća, pa sve do danas. Sada su nam poz-
nata četiri intelektualca iz ove porodice: H. Abdullah ef. i. sinovi mu H .
Amed ef. i AbdulrVehhab iz 18. vijeka i praunuk H . Ahmed ef. iz 19.
vijeka. Stariji H. Ahmed ef. b io je vrlo poznat i cijenjen u narodu, ne
samo u :2:epču i njegovoj okoloni nego 1 dalje. Postoji an egdota koja go-
,·ori o tom: Jednom prilikom Karahodža je držao p redavan je u džamijd
i dok je objašnjavao jedno pitanje, ustaje jedan od prisutnih i kaže:
»Nije tako efendija! Pogledaj to bolje!« Karahodža ponovi objašnjenje,
a ovaj usta i kaže: »Nije tako pa da Karah odža kaže!<< na to mu Kara-
hodža odgovori: nE da znaš, to ti Karahodža kaže!« Na to se ovaj ušuti
i sjede. Znači, da je ovaj čovjek znao za Karahodžu i njegovu popular-
nost, ali ga nije lično poznavao.2)
U ovom kodeksu nalazi se između ostalog i prepis vakifije H .
Halil ef. Trpan.ića, muderrisa carske medrese u Beogradu, rodom iz
Gračanice. Vakfijja je pisana 1177/ 1763 god ., a Abdu l-Vehhab ju je
prepisao 1183/ 1769 god. i potpisao se Abd ul-Vehhab, m uderris u Grača­
nici. I spred teksta vakfijje stoji b ilješka: nPrepis vak fiijje koju je na-
pisao umrli H. Hali! ef., šura našeg oca, rodom iz Gračanice« .

• ) Koristim ~e ovom. prilikom da se zahvalim Morankiću hfz. Mahmudu,

2

~~1ć AhiD:edu ~ DedoVlću Esadu na nj ihovoj velikoj susretljivosti i pru-

z.eru:m PQdaCliDa.

212
 Iz ovih nekoliko podataka moglo bi se pretpostaviti da je Abdul-
_.~ehhabuotac ~?dullah ef.. Karahodža. Vakltiijju je prepisao 1769 go-
dwe, dakle u VnJeme kada Je H. Ahmed ef. Karahodža bio imam i mu-

o!1l!o c..r-"~~ d ' J~ ~IS~ WIJ ~

~1..~~-f ·~~l~l~ll;l ~~I.V

I;>JJ ~ •} \$1 ~l.r.

~;Y• J .iliJI

Prevod kronograma:
O lli koji stojiš nad mojim gr.obom razmišljajući o mom (sadanjem) položaju
Jučer sam b1o kao ti,
Ti ćeš sutra biti kao ja,
Ja sam ponizni siromah Hadži Ahmed ef.
Sin Em.inage Karahodžića,
Nek se za njegovu dušu prouči Fatiha.
20. redžeba 1323 - 20. IX 1905. godine.

derris u žepču, a on muderris u Gračanici. To nas navodi na pomisao

da se radi o dvojici braće. Ako je 1769 godine bio m uderris, znači bio
je zreo čovjek i mogao je imati više od trideset godina. Prema tome
moglo bj se reći da je rođen negdje oko tridesetih godina 18. stoljeća.
U medžmui smo naišli na dvije bilješke iz 1202/1787 g. upisane po
nekom drugom. Ovaj podatak ukazuje da je tada medžmuu posjedo-
vao neko drugi ,j da je na praznim listovima unosio svoje bilješke, i da
autor medžmue nije bio te godine među živim.
U kodeksu smo naišli na nekoliko bilješki sa potpisom autora.
I spod nekih s tavio j e puni potpis: »Abdul-Vehhab Karahodža zadec, neg-
dje je stavio samo: »Abdul-Vehhab«, a negdje: »Vehhi ili Vehbija•. Na
109b listu ispod jedne bilješke stoj·i potpis: »Siromah šejh Abdul-Vehhab

213
 l
Karahodža zađe«. Iz ovog potpisa vidi se da je pripadao nekom derviš-
kom redu, najvjerovatnije Nakšibendijskom, i da j e bio šejh . Obzirom
da na drugim mjestima nije stavljao potpise, smatramo da su to nje-
gove bilješke. Osim toga u kodeksu su upisana i četiri spjeva (kasida,
dvije kit'e, ilahija) sa pjesničkim p seudonimom: »Vehbi-Vehbija«. Ispod
kaside stoji potpis: napisao siromah Abdul-Vehhab Karahodža zađe, a
ispod kit'e na turskom jeziku: od autora siromaha Abdul-Vehhaba, dok
ispod ilahije nema potpisa Ova tri spjeva imaju šah bejt, a druga kit'a
nema ni potpisa ni šah bejta, ali u naslovu stoji: »Kit'a li muharririhi<<
(Riječ muharrir ima više značenja: pisac - autor, dopisnik, novinar,
prepi sivač).
U isto vrijeme živio je i dje lovao pjesnik Vehbi. Na prvi mah
pojavila se izvjesna dilema ko je autor ovih spjevova: Abdul-Vehhab
Karahodža ili pjesnik Vehbi Stočanin, pa je to trebalo razjasrnti.
O pjesniku Vehbiju pisali su: Davud Fatin, Muhamed Enveri
Kadić, dr. Safvet beg Bašagi~, H. Mehmed Hand žić, dr Hazim Sa:bano-
dć, Mehmed Mujezinović, dr Rusmir Mahmutćehajić. Nekada se spo-
minje kao Ahmed Vehhbi, nekada Ibrahim Vehbi. I sto tako spominju
se i d\·a prezimena: Kapić i Zekić, ali uvijek kao jedna te ista osoba .
Spominje se da· je služio u raznim mjestima u Bosni i Hercegovini k ao
kadija, između ostalih u Stocu i Travniku. Prvi pisani dokumenat, sa
potp isom Vehbi, spominje se sudski dokumenat iz 1137/ 1724-25 god.
izdat u Stocu. Drugi pisani sudski dokumenat je također izdat u Stocu
1203/ 1788-89 god. Dakle od izdavanja jednog do izdavanja drugog
dokumenta prošlo je 66 godina. Za ovaj vremenski period nema ni jed-
nog pismenog traga njegove djelatnosti. Pita se, je li moguće, da se
kao kadija i pjesnik za šezdeset i šest godina ne javi ni sa jednim ra-
dom?
U navedenim izvorima navodi se da je ljetopis počeo pisati 1773
god., a da ga je završio 1797 g. Da se sa krongramima javlja 1775. god., a
da je najkasniji njegov kronogram upisan na tvrđavi na Vratniku u
Sarajevu 1822/ 23. Dakle od prvog pisanog dokumenta za koji se zna do
posljednjeg, proteklo je devedeset i osam godina. Teško je vjerovati da
jedan čovjek može toliki niza godina aktivno raditi. Vremenski period
od 66 godina koji se javlja između dva sudska dokumenta izdana u Sto-
cu, kao i ovaj drugi period od 98 godina aktivnog rada, potkrepljuju
mišljenje dr F. Nametka da se radi o dva, a možda i tri lica sa istim
imenom.3 ) Kadić u svojoj k ronici spominje pjesme koje je spjevao
Ahmed Vehbi Zekić, rodom iz Stoca, a nas tanjen u Travniku u vremenu
od 1781 do 1822/ 23 godine. To su kronogrami o s mrti, rođenju, dolas ku

• 3 ) Dr F. Nam~tak: »Kadićev. zborni~ kao izvor za proučavanj e knji-

zevne građeu - Trec1 program Rad10 SaraJeva, 1982. god. br. 38, str. 43S-477.
Oo u ovom svom radu na strani 459 između os talog kažeu: I godine nastanka
djf71a Vehbija, i dvo~truko ime, kao i dvostruko prezime (Kapić-Zekić) uka·
zuJe nam na vrlo V)erovatnu mogućnost da se radi o dvije, a možda i tri
osobe sa pjesničkim pseudonimom Vehbi. Na istoj s trani dr F. Nametak kaže
da Kadić, ia~o ne ~3ivodi svaki put. izvo~ _odakle je prepisao Vehbijeve pjes-
~e. on ~va~ put plSe AhJ:n~d Vehb1 Z~~c, rođen u Stocu, nastanjen u T·rav-
ruku. NtgdJe ga ne sporrunJe kao kadiJU u Stocu. Ibrahim Vehbi je uvijek
spominjan kao kadija u Stocu.

214
na neki položaj, o izgradnji ili opravoi nekog objekta, pohvalnici, jedan
gazel, ukupno trideset tri spjeva.
Iz izloženog v.idi se da ovaj pjesnik nije pjevao pjesme ovak-
vog žanra, kakve nala2Jimo u ovom manuskriptu. To nas navodi na zak-
ljučak da navedena četiri &pjeva pripadaju Abdul-Vehhabu Karabodži
i da im je on autor.

II
Ovaj rukopis smo pronašli u privatnoj biblioteci Hadžiahmetovića
Abdulkadira iz Visokog, potomk-a po muškoj lozi pjesnika Abdul-Vehba-
ba Ilhamije - žepčaka. Letimičnim p1cgledom utvrdili smo da je pisan
1187/ 1773 godine i da ga je pisao Abdul-Vehhab Karahodža zađe. Ovaj
kodeks je najvjerovatnije imao tt posjedu Ilhamija, a poslije njegove
smnti potomci su ga čuvali i prenosili s koljena na •koljeno. Abdul.ka-
dir nam je dozvolio da ga uzmemo na poslugu radi obrade, pa se koris-
timo i ovom prilikom da mu se zahvalimo.
Manuskript je medžmua4) - kodeks od 138 lista, 14 x 21 cm. Ne-
dostaje 19 lista, i to na početku 9, u sredini l , i pr.i kraju 9 lista. Prazna
su 34 lista.Priličan broj pra2lnih listova je <ispunjen bilješkama drugih
lica. Povez je kož,ni. Rukopis je bio izložen vlazi, pa je usljed toga do-
š lo do deformacija, kako na koricama, tako i na listovima. Osim toga,
~Jsljed vlage mastilo se na više mjesta razlilo i nastale su mrlje koje
otežavaju čitanje. I sto tako na listovima su ostale fleke od same vlage.
Povez je popustio pa su se korice odvojile od listova i drle se jednim
krajem platna, koje je stavljeno između hrbata listova i korica. Radi
toga je došlo do ispadanja listova. Jedan list je zalijepljen za korice, pa
se ne vidi paginacija, uzeli smo ga kao nepaginirani. Iza ovog nedosta-
ju lis tovi, na prvom koji slijedi ne vidi se paginacija. Taj list spojen
je sa listom koji nosi broj ll, pa srno uzeli ovaj list kao deseti.
Manuskript je pisan na žućkastom, tanjem, čvrstom papiru, vrlo
lijepim ispisanim rukopisom, pismom nesh ta'likom. Pisan je crnim
mastilom, a ponegdje se javlja i crveno mastilo. Crveno mastilo se
javlja u linijama kojima je uokviren tekst u naslovima, i u pojedinim
rij ečima .

Tekstovi počinju na listu koji je zalijepljen na desnoj konici:

Tekstovi na stranicama su pisani u raznim pravcima: horizontalno,
vertikalno, koso, a na nekim stranicama pisani su kombinovano u sva
tri smjera. Na nelcim stranicama tekst je pisan preko cijele stranice, do
samog ruba Hsta. Ima slučajeva da se tako pisani tekstovi ne mogu pro-
čitati, jer su rubovi lista, u sled uporabe, pohabani. Na nekim pak po-
stoje manje ili veće margine. Veće margine postoje na 1istovima na
kojima je prepisan »PendJatar«, međutim one su ispunjene raznim bi-
lješkama koje su upisivali čitaoci, kojih nije bio mali broj . Ove bilješke

4) O medžmuama su pisali: Salih Trako: Medžmua pjesnika Sakira,

Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, knj. II i lli, Sarajevo 1974. str. 109 -
123. Rašid Hajdarević: Medžmua Mula Mustafe Firakije, POF XXII-XXIII,
Sarajevo 1976. god., str. 301-314.

215
 ukazuju da je rukopis bio mnogo u upotrebi pa je radi toga došlo do
habanja rukopisa.
Tekstovi su raznovrsni, pjsani su na sva tri orijentalna jezika,
pa ćemo ih prikazati u vidu regesta.

III.
L - nepaginirani
Bilješka .na turskom o preračunavanju go-
-
dina;
- Bilješka na arapskom jeziku (teško čitljiva);
- Bilješka na arapskom iz područja sintakse;
- Bilješka o vječnosti Božijoj i NjegoY<im svoj-
stvima;
Kratka bilješka na turskom;
- Dva stiiha na arapskom koje je pjevala h. Fa-
tima, kada je uspa-vljivala Hasana i Husejna;
L
- Do rednog broja 9 zakljućno nedostaju listovi;
L - lOa
- Jutarnji vird;
- Kratka bilješka o 7 [podneblja (klima);
- Stih na a·r apskom jezilku od Ha•temi Taija;
- Jedna ·i-z reka;
- Dova koja se uči kada se krJanj a dženruze na-
maz;
- Dvije ikratke dove;
- Jedan st-i h Illa arapskom jeziku;
- Jedna izreka na ara,pskom;
L -lOb
- Bilješka o ženama od 10--70 godina;
- Jedan stih na turskom;
- Jedan stih na perzijskom;
- Dva stiha na perzijskom od Ibni Kemala;
- Dva pojedinačna stiha od Sa'dije;
- Dva pojedinačna stiha na [perzijskom;
- Tri pojedinačna stiha na turSkom;
- Zagonetka u dva stiha na t-urSkom;
L - Ila
- Jedna dova;
- Recept izražen u dva st-iha;
- Bilješka o upotrebi ibroja sedann;
- J edan hadis i
- J edna .kratka . dova, o'b01je naknadno upisani
po drugim lix::ima;
L - llb
- Ilahija od [pet stihova na turskom jeziku;
- Jedan stih na turskom jeziku;
- četiri pojedinačna stiha na arapskom jeziku;
- Dvije ~poslovice na araps'k om jezilk.u;
216
 - Jedna Kit'a od tri stiha na arapskom·
- Jedna Kit'a od dva stiha na arapsko~·
- Dva stiha na turskom; '
- Jedan stih na arapskom;
L -12a
- Dva stiha na turskom jeziku;
- Jedan stih na arapskom;
- Euza i Besmela prevedena na pemjski jezvk;
- Jedan st]h na turskom;
- Izreka od Bbul-Alaa·
- J edan hadis; '
- Jedan st·i h na ara~pskom;
- Dva stiha u kojima su nabrojana imena naj-
odabranijih Muhamed a. s. ·drugova (ašerei
mubeššera);
- Dva stiha o petorici muhaddisa (Tinmizilji,
Bbu Davudu, Muslimu, Nesaiji i Buhariji);
- Bilješka iz Kadi Bejdavina tefsira (Surei
Isra);
L - 12b-25b
- Attarova Pend nama. U t:dkstu ovog djela ima
mnoštvo biljeŠ'ki Ikako između stihova, .tako i
po marginama. Ove bilješke su pisane raz-
nim rukqpisima, što uka7:uje da je više ljudi
čitalo i služilo se ovim rukopisom (!kodek-
som). Većina !bilješki je na turskom jeziku.
U njima se da;ju objašnjenja pojedinih rije-
či ili misli pjesnika. Na kraju ovog djela sto-
ji bilješka iz ikoje se vidi da je to djelo !Pre-
pisao Karahodža Abdui-Vehhaob 1187/ 1773.
god.
L - 35b
~ Kit'a od četiri stiha;
L - 36a
- Jeda.n stih na penzijskom;
L - 36b
- Dvanaest st·i hova i·z djela Giilistana;
- Na mangini tri stiha na ,p erzijskom - krono-
gram o smr-ti Sejh Sa'dije;
L - 37a
- Kasida koJu je spjevao Abdul-Vehhab Kara·
hodža od osam stihova;
- Na margini dva pojedinačna stiha na arap-
skom;
L - 37b
- Kasida Sejh Sa'dije od devet stihova; Iznad
kaside ~isan je metar - bahri hezedž.

217
 1

L- 38a-39b
- Razne dove i ajeta -i'!: Kur'ana koje se uče u
raznim prilikama, upisane na praznim listo-
vima .po drugim licima;
L- 40a
- Tri pojedinačna stiha na turs,k om;
- Dva pojedinačna stiha na perzijskom;
- Jedan stih na arapskom;
L- 40b-4la
- Dvanaest rješenja - odl-uka na arapskom je-
ziku;
L- 4lb
- Prazno;
L- .J2a
- Dva stiha na perzijskom od Sudija;
- Bilješka na arapskom jeziku o Kadi Bejda-
viji;
- Dva stiha na arap S'k om;
- Vird (neobavezna molitva);
L - 42b-44b
- O značaju i važnosti učenja Besmele;
L- 45a
- Prazno;
L - .J5b-!8a
- Razne bilješke upisane na praznim listovima
po drugim licima, naj vjerovatnije Ilhamiji-
nim potomcima;
L- 48b- 50a
Prazno;
L - SOb
- Na praznom listu neko upisao jedan stih na
perzijskom jeziku;
L - 51:.1
- Dva hadisa;
L - Sl b
- Prazno;
L - 52a
- Sedam stihova na perzijskom jeziku upisanih
po nekom drugom licu na !Praznom listu;
L - 52b
- J edan Sirazin stih u.pisan po nekom drugom
licu;
L- 53a-59a
- Prazni listovi;
L - 59b
- Jedna Kit'a od pet stihova na turskom jeziku
čiji je autor Abdui-Vehha'b Karahodža;
L-60aib
-Prazno;

218
L - 6la
- Jedan dooi sa,l evat·
- Dva stiha iz Mesn;vije;
- !edan st~ na turskam jeziku;
- Jedan stih na ,peiTl.~jskom;
L - 61b i 62ab
- Prarzni listovi;
L-63a
- Dvije bilješke i,z Kadi BejdaJVina tefska·
- Jedan had.is od Džabira· '
- Jedna lkratl<.a bilješka ~ Faraonu koji je vla-
dao u ddba Musa a. s. u kojoj se kaže da je
živio 400 godina;
- Bilj~ka u kQjoj se govori o vladaru Ikoji je
~upiO Jusuf a. s. od osoblja karavana, koji ga
Je pronašao u !Zdencu;
L - 63b i 64a
- Dvanaest bj.lješki iz Kadi Bejdavina tefsira o
Jusuf a. s.;
- Jedna bilješka o Nu!h a . s. iz Kadi Bejdavina
tefsira (aje: »Ve ma amene meahu .ilJa kali-
lun«;
L - 64b-65a
-Komentar ajeti kerime: »Allahu nurussema·
vati« iz Kadi Bejdavina tefsira;
L - 65b
- Kratak ·k omentar i,z surei Lukrnana (aje:
>>lnnellahe i'111dehu Hmussa'h«);
- Kratak komentar ajeti kerime iz surei Ibra-
hima »Jevme tubeddelul-erdu gajre! erd.ia, oba
iz Kadi Bejdavina tefsira;
L-66a
- Komentar ajeti kerima iz surei Jasina (Ve
ajetun lehumul-lej•lu i Veššemsu tedžri li mu-
stekarrin leha) ~ Kadi Bejdavina tefsira;
- Jedan stih na turskom jeziku;
L - 66b
- <Komentar ajeti kcrime iz surci Junusa (Ku!
bi fadlillahi ve bi rahmetihi);
- Komentar nekoliko ajeti kerima iz surei
A'ra.fa, lP<> Kadi Bejdaviji;
L - 67a
_ Komentar nekoli'ko ajeti kerima iz surei Tev-
be, po Kadi Bejdaviji;
L - 67b
- Kratak ·k omentar nekoUko ajeti kerima .<Inn~
fi ha1kissemavati vel-erdi i dr.) po Kadi BeJ
dav~ji; . .
_ Jedan stih na turs!kom JeZiku;
219
 L-68aib
- Devedeset I četiri h. Alij ilne izreke;
L- 69a-7lb
- Prazni listovi;
L- 72aib
- Ahd nama i~ 1202/.1787 godine u kojoj se ob a-
vještava da Rusija gwnila vojsku na granica-
ma .carevine i da .prijeti ()pasnost od rata, pa
se pazivaju svi muslimani, a na•roči:to u ;po-
krajinama Bosni, Albaniji·, S11biji i ostalim di-
jelovima carev·i ne, a naročito m unle, kadije,
imami, hatilb i•, šc:;jhovi, muftije, miri miran.i,
zaimi, posjednici timara, age, kapetani i aja-
ni da sa'kupljaju vojsku radi odlbrane.
L - 73a
-Prazno;
L - 73b i 74ab
- Bilješke upisane na praznim listovima po
drugim licima;
L - 75a i b
Prazno;
L - 76a
- Bilješ·ka upisana na praznom listu po nekom
drugom;
L - 76b-79a
- P·razni -listovi;
L - 79b-80a
- Na iPraznim listovima upisane •o Hje§ke po
drugim -licima;
L - SOb
- Prazno;
L - 8la
- Bilješka ~ 1202/1787 godine koju je vjero-
vatno upisao neko od njegovih potomaka. U
bilješci autor nabraja šta je sve kupio nje-
gov 'brat Muhamedaga u Varešu, Fojnici i Sa-
rajevu, te kome je šta dužan;
L - 81b
- Dva stiha na perzijskom jeziku;
L - 82a
- Cetiri izreke na arapskom i jedna hilješka na
turskom !jeziku;
L - 82b- 84a
- Kasida od 62 stiha na arapskom jeziku u ko-
joj se molbom obraća Allahu nabrajajući nje-
gova imena (Esmaul-husna);
L - 84b
- Prazno;
L - 85a ~i,;;
- Dvije bilješke upisane na praznom listu;

220
L - 85b-88a
- Prazni listovi;
L - 88b
- Biljdika o tome šta je rekao lbni Hadžib u
L - 89a i b Muntesarul muntehau na arapskom jeziku;
- Prazno;
L - 90a
- Bilješka upisana na praznom listu naknadno;
L - 90b
- Prazno;
L - 91a
- Naknadno upisana bilješka illa praznom listu;
L - 91b
-Prazno;
L-92a
- Dva stiha na arapskom jeziku;
- Jedan stih na IJlerziJjskom sa rpotpisom Abdul-
·Vehhab;
- Kit'a od dva stiha na turskom;
- Nazira - jedan stih na ara,ps'kom;
- Jedan stih na turskom;
- Jedan stih na perzijskom;
- Jedna ilčreka na arap9kom;
- J edna kratika bilješka od Kemal zađe;
- J edna i..zreka arapski;
- Izreka Mula Džamija;
L - 92b
- Besmela;
- Jedna izreka na perzijskom;
- Dva stiha od libni Kemala na turskom;
- Tri štiha od Imami Saf.ije;
- Bilješka na arapskom od h. Alije;
- Bilješka o mevdu' hadisima;
L - 93a
- Jedan stih na perzijskom;
- Cetiri stiha .jz Pendi Attara;
- Bilješ"ka sa fPOtpisom Abdul-Vehhab, napisao
krajem rebiul.-evvela 1187 l 1773 god.;
- Dva stiha na perzijskom;
- J edan stih na perzijskom;
L - 93b
_ IlahiJja od 14 stihova na turskom jeziku od
Vehbija;
- Izreka na arapskom;
- Jedan Sa'din stih na :perzijskom;
L - 94a
_ Jedan stih na !Perzijskom;
- Stih na op enzijskom;
_ Kit'a od dva stiha na arapskom;
221
 _ Dva pojedinačna stiha na turskom;
_ K.it'a od šest stihova na turskom;
L- 94b
- Dva stiha na penzijskom ;
- Dva Sa'dina stiha;
- Bilješka na penzijskom;
- Dva stiha na perzijs'kom;
- Jedan stih penzijski; ..
- Caušev terkib - tri stiha na pePZJJSkom;
- Caušev jedan stih na arapskQm;
L - 95a
- Dva stiha na !Perzijskom;
- Jedan stih na perzijskom;
L - 95b
- Manz·u ma od Mevlana GiJjasuddina od 17 sti-
hova.
L- 96a
- Bilješka upisana na praznom listu po drugom;
L- 96b-99a
- Prazni lis tovi;
L - 99b
- Bilješka upisan a na praznom listu po nekom
drugom;
L- IOOa
- Prazno;
L - lOOb
- Bilješka up isana na praznom listu po drugom;
L - lOla
- Jedan gaze! od četiri s tiha na tu rskom ;
- Jedan s tih na arapskom jeziku ;
L - IO!b
- Cetiri izvoda iz Nabi efendij ina »Munšeata«;
- Dva pojedi načna stiha na tu rs kom jeziku;
L - 102a
- Sedam izvoda-bilj eški n a arapskom, turskom i
perzijskom jeziku;
- Cetiri pojedinačna s tiha;
- J edna iz reka;
L - 102b
- Ceriri bilješke na turskom jedna na arap-
skom ;
L-
- Jedan stih na arapskom;
L - 103a
- Jedna bilješka na turskom;
L - 103b

- Na praznoj s tranici upisan ilmi haber za Ha-

ntfu Imamović iz Fojnice 12. muharre ma 1202
g. po H . Upisao Salih .
222
L - 104a i b
-Prazno;
L - !OSa
- Ferman kojim se obznanjuje da se u cara ro-
dio sin Selim u četvrtak 21. džumadul·ula
117S/1761 godill1e, da se po starom običaju pro-
slavi <i da se po džamijama prouče dove, da
se sa tvrđava puca iz topova i pušaka, da se
okiti čaršija ~ da se veseli sedam dana i noći;
L...::. lOSb
- Jedan stih na ·a rapskom;
- Jedna bilješka na aTapskom;
- Dva pojedinačna stiha na arapskom;
- Dva puta po dva stiha na araps·k om;
- Jedan IStih na arapskom;
- Jedna IGt'a od S stihova na arapskom;
- Bilješka o tom kada je dozvoljeno slagati:
l) da bi izmirio dvojicu zavađenih, 2) u ratu
i 3) da bi ženu zadovoljio;
- Dvije kratke izreke;
- Stihovi zaljubljenog mladića i pjesnika As-
meije. Zaljubljeni mladić pita šta da radi onaj
koji se zaljubio? To pitanje .napisao je u sti·
hu na kamenu. Asmeija, prolazeći kraj kame-
na, vidi stih i ispod njega napiše drugi kao
odgovor. Tako su jedan drugom odgovarali,
dok jedno jutro ne nađe Asmeija zaljubljenog
mladića mrtvog sa glavom na kamenu;
- Jedna izreka;
- Jedan stih o tajni i bilješka o tom;
- Jedan IStih od Ibni Melika;
- Bilješka o broju ajeti kerima u Kur'anu: U
Kur'anu ima 6666 ajeta. 1000 ajeta se odnosi
na zapovijedi, 1000 na zabrane, 1000 na obe-
ćanja, 1000 na prijetnje, 1000 na informacije
i pojedinim zgodama i događajima, 1000 na po-
vijesno pripovijedanje događaja, SOO na prim-
jere, obrazlaganje i analizu, 100 na odobravanje
i poniš tenj e, 66 Nasih mensuh - na derogi·
rana ajeta.
- Dvije kratke bilješke iz oKullijata•;
L - 106a
- Bilješke o imami Azamu, Jusufu, Muhamedu,
Safiji, Ahmed ibni Hanbelu i bilje.§:ka o go-
dinama starosti ovih Jmama;
- Bilješka o brojevima;
- Tri hadisa;
- Tri mes'ele (pitanja) od Kemal bega;

223
 - Bilješka upisana po nekom drugom u kojoj
se k aže da je pao snijeg osmu noć maja
1296/ 1878-79. godine;
L - 116b
- Kraći komentar sure »Vel-asri«;
L - 117a
Kraći izvod iz tefsira Seil1 Zađe o klanjanju
-
dkindije;
- Jedan stih na perzijskom;
- Bilješka o suncu i mjesecu po djelu Mugiri
ibn Su'be;
- Jedan recept;
- Kratak komentar ajeti kerime: »Ve min zurri-
jetina ummeten muslimeten . . .«
L - 117b-118b
- Prepis vakfijje H . Halil ef. Trpanića iz Grača­
nice;5)
L - 119a
- Dva stiha na turskom;
- Kit'a autorova od četiri stiha .n a arapskom;
- Trd Kit'e po dva stiha .na arapskom;
- Jedna Kit'a od šest stihova na arapskom;
- Dva stiha na arapskom;
- Sifra izreka;
L- 119b
- Jedan recept;
- Uzorak arzuhala (molba, podnesak);
- Bilješka o surei »Fatihi«;
L- 120a
-Dova;
- Dva recepta šejha Tuzle Hasan efendije;
L - 120b
- Bilješka o tom šta je lijepo učiti ;
- Savjet !skendera Zul-Karnejna;
L - 121a
- Završetak savjeta sa prethodne strane;
- Tri bdlješke šta treba raditi da se postignu
želje;
- Cetiri razne bilješke;
L - 12lb
- Cetiri bilješke;
- Bilješke o klanjanju namaza Tehijjetul-mes·
džid petkom i slušanju učenja Ku r'ana;
- Jedanaest raznih bilješki;
L - 122a
- Tri dove;
- Tri 'l'ecepta;

5
) Vak.fija je objavljena u cijelosti u Glasniku VIS·a god XLVII/1984
br. 3, str. 315-323. ' · '

224
 - Jedan Sa'din stih;
- Sest kratkih izreka;
- Jedna bilješka na perzijskom sa potpisom i
datumom ispod nje: 3. <rebiul-evela 1187/1773
napisao siromah šejh Abdul-Vehhab Karaho-
dža zađe;
L -llOa
- Tri pojedinačna stiha na arapskom;
- Jedan stih na turskom sa potpisom autora;
L -llOb
- Komentar pojedinih konstrukcija u ajeti keri-
mama sa jezioke strane od imami Sujut!i.je;
L -111a
- Jedna duža bilješka o šeriatima pejgambera
i o mezhebima;
- Bilješka o ashabima, tabiinima, mudžtehidima
i imamima sa potpisom autora;
L - 11lb
- Kratka bilješka na turskom;
- Jedan st!i.h na perzijoskom;
- Jedna izreka na turskom i jedna na arapskom;
- Jedan stih iz Gtilistana;
- Dva pojedinačna stiha na perzijskom;
L- 112a
- Izvod iz Gazalina djela »Kenzul-mearif«, šta
i koliko koji dan u sedmici, treba uči ti na
murad;
- Jedan stih na turskom i jedan na perzijskom;
L -112b
- Kratka bilješka upisana na praznom listu po
nekom drugom;
L - 113a i b
- Nedostaje;
L- 114a i b
- Nastavak teksta sa 113 lista u kome se govori
o živcima;
L- llSa
- Kraj tekiSta sa 114 lista;
- Bilješka o namazu od četiri rekata koji se kla-
nja četvrtkom između akšama i jacije;
- Dvije dove;
L- llSb
- Sest dova koje je lijepo učim u raznim prili-
kama;
L - 116a
- Jedna bilješka iz sintakse;
- Bilješka o pomrčini mjeseca u redžebu
1296/1878-1879. godine;

225
 L - 106b
- Kratka bilješka iz Nablusina tefsiTa;
- Jedan stih na a!l"apskom;
- Dva stiha na arapskom;
-Jedna izreka na arapskom;
- Jed~a izreka na a;rapskom;
- Jedan stih o Kur'anu na qrapskom;
- Jedan stih na turskom;
· - Dva pojedinačna stiha na arapskom;
- Dva stiha iz Miškatul-envara;
- Dva stiha na arapskom;
- Dva stiha na arapskom;
- Jedan stih na arapskom;
- Dva stiha koje je izrekao imami Safija pred
smrt;
- Jedan s tih od Kemal paša zađe;
- Dva stiha na arapskom;
- Jedan stih na arapskom ;
- Nazira od Abdul-Bakija - dva s tiha;
L - 107a
- Munadžat od jedanaest s tihova na arapskom;
- Td pojedinačna stiha na arapskom;
- Kit'a od d va s tiha na turskom ;
- Dva s~iha na arapskom;
- Jedan hadis;
- J edan s tih na arapskom;
- Ki t'a od četiri stiha na turskom;
- Jedan s tih na turs kom;
- Tri stiha od Ubejda;
- Dva stiha na araps kom ;
L - 107b
- Ilam Reisul-kuttaba o ram azanu iz 1170/ 1757
godine;
- J edan stih na turskom ;
L - JOBa
- četiri bilješke o Ramazanu;
- Dvije bilješ ke na turs kom jeziku;
L - 108b
- Nekoliko zadataka iz geometrije sa pravilima
i primjerima kako se rješavaju;
L - 109a
-Prazno;
L - 109b
- Kit'a od tri stiha na turskom ;
- Kratka bilješka na turskom;
- Tri pojedinačna stiha na perzij skom;
- četi ri k.ratke bilješke na turskom;
- Jedan stih na perzijskom jeziku;
226
L- 122b
- Cetiri recepta;
- Dvije bilješke; ·
L- 123a-132b
- Nedostaju Hstovi;
L- 132a
- Jedan stih na arapskom jeziku;
- Dva pojedinačna stiha na perzijskom jeziku;
L - 132a
- Jedan stih na turskom jeziku u kome je poče-
tak polu stiha !izbrisan usljed vlage;
- Jedan stih na perzijskom;
- Jedna poslovica na perizjskom;
- Jedan stih na perzijskom i jedan na arapskom;
- Dva stiha na pernijskom;
- Tri stiha iz Gillistana;
- Jedan stih na perzijskom;
- Bilješka na perzijskom;
- Bilješka o preračunavanju godina sa Hidžret-
ske na Gregorijansku godinu;
- Dva stiha iz Gillistana;
-Jedan sHh na arapskom;
L - 132b
- Bilješka o granama nauke;
-Jedan hadis;
L - 133a
- Kasida od sedam stihova na perzijskom jezi-
ku
- Osam zagonetki na perzijskom jeziku;
L - 133b
- Devet stihova od Sems Tibrizije;
-Jedan stih na arapskom;
- Kl'atka dova;
- Stih iz »Bustanul-arifina«;
- Jutarnji vdrd;
- Dva pojedinačna stiha na arapskom;
- Dva stiha na turskom od Kemal paše;
L - 134a
- Jedan stih na arapskom;
- Jedna izreka na arapskom:
- Jedna kratka bilješ·ka;
L- 134b-138a
- Prazni listovi.

Ova medžmua je un~kat, što joj uvećava vrijednost. Bila bi ve-

lika šteta, ako se ne bi sačuvala i ako .ne bi bdla otkupljena od neke jav-
ne biblioteke, gdje bi bila dostupna istraživačima.
221
 SUMMARY

The Karahodža family from tepče (Karabodža zade) was famous in

the past for the good education of its members and some very Jearned
men such as Ahmed ef., Abdulal1 ef. and Abdul Vehab ef. came from
it. All the three of them wrote poetry either in Tur~Qish or in Serbo-
·Croat. It has been preserved in some codices.
Abdulkaclir Hadžiahmetović from Visoko, the descendant of the
Karal10dža family on the father's side, possesses a codex vhich was
written in 1773 by Abdul Vehab ef. Karahodža. It is of miscellaneous
contents and has 138 pages 34 of which are blank. Among other things
it contains the transcript of the waqfname of Hadži Halil ef., the mu·
darris, who founded the library in Gračanica, ·h is birth place. Seve~ral
poems there witten in Turkish and signed by Abdul Vehab prove that
he also wrote poeti}' in the Turkish language.
The author of this paper gives the analysis of the contents of the
whole codex and the data available on the Karahodža family and its
membres ment-ioned above.

228
 DVIJE RASPRAVE SEJH MUSTAFE SARAJLićA

I Uvodne napomene

Prikupljajući građu za projekat Islamska epigrafika Bosne i Her-

cegovine, Mehmed MujezinoVtić je 1977. i 1978. godine u dva navrata
boravio u Stocu. Tada je pregledao i nekoliko zbirki rukopisnih knjiga
na arapskom, turskom i perzijskom jeziku ·koje su se nalazile u posje-
du porodica Behmen, P1rija, MahmutćehaJić, Mehmedbašić d Rizvanbe·
gović, te u Carevoj li Podgradskoj džamiji i Odboru Islamske zajednice.
Stečeni uvid, iako .nastao na prilično rijetkim ostacima nekada bogatih i
brojnih zbirki, jasno je pokazivao 1 svj edočio žive tokove islamske uče·
nosti njegovane ·i razvijane u ovom · ~radu tijekom skoro pet stoljeća.
Uspoređuj ući prikupljenu građu s onim što se već znalo o djelima sto-
lačkih p1saca, prepisivača i posjednika u drugim jugoslovenskJm zbir-
kama (Gazi Husrevbegova biblioteka d Orijentalni institut u Sarajevu,
Or-ijentalna zbirka Jugoslavenske a,kademije znanosti ,j umjetnosti u
Zagrebu, Arhiv Hercegovine u Mostaru i druge),Mehmed Mujezinović i
pisac ovih redaka dogovorili su se da zajednički napišu rad o stolač­
kim piscima, prepisivačima i vlaSIIlicima knjdga na arapskom, turskom
i perzijskom jeziku. Ova nakana imala je dvostruku zadaću: prvo -
doprirrijeti upotpunjavanju dosadašnje praznine u izučavanju povijesti
kuluure i umjetnost·i na području Stoca i okoline, i drugo- na primje-
ru Stoca pokušati odgovor·i ti na neka važna pitanja, koja su redov.i to
izostajala u sumaronim pregledima »književnosti Muslimana na orijen-
talnim j ezicima«, a koja se tiču odnosa elitnosti i demokratičnosti, uza-
jamnosti između brojnih manjih mjesta d- kulturno-prosvjetnih središ-
ta, proširenosti oblika muslimanske kulture itd. Ostvarivanje ove na-
misli prekinula je Mujezinovićeva smrt (14. V 1981.). Ali i onaj dio
grade koji je već bio prikupljen pružio je ;reočekivanu sliku. Među pet-
naestak pisaca bila su imena o kojima se do sada takoreći ništa nije
znalo, koja su ·rijetko i u sputno navođena, unatoč nedvosmislenom zna-
čaju njihovih djela (Sejh Murteza Stočanin, Sejh Mustafa Sarajlić, Halil

*) H. Nametak: Mostarska ulema zadnjih sto. godina, Kalendar Narod-

ne uzdanice 1941, s. 76; H. Hasandedić: Mostarske Muftije, Glasnik VIS,
1975/9-10, ~. 442; H. Ha~andedić.: D~ela i k:.aći lit~ran:zi ~~stavi Mt~~limana
Bosne i Hercegovine koj1 su naptSam na OrtJentalmm JeZICima 1 kOJI se na-
laze u Arhivu H ercegovine u Mostaru, Anali GHB, 1976/ VI, s. 119-120; H.
Hasandedić: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa u Arhivu H erce-
govine, 1977, s. 35,/ U dv~ p~~Ijednja rada ~at je opis rukopisa .Medžmu'e iz
koga je nastao prijevod 1 ko~1 se~ada nalazi l!- Arh1vu Hercegovme); M. Ha-
džijahić: Die K iimpfe der AJane m Mostar b1s zum Jahre 1833, Sudost-F<?r·
shungen, 1969/28, s. 158; R.Mahmutćehajić: Nauka i međunarodna saradnJa.
Odjek, 1984/9.
229
 ll-===-========--,

Hrle, Mustafa MaJmlUtćehajić, Ahmed Stočanin ~ Salih Hromić); pri·

kupljena građa također je omogućavala da se cjelovitije prouči život i
djelo Ibrahima Vehbije, jednog od značajnijih i plodnijih naših pisa-
ca na turskom jeziku. Građa o prepis·i·vačima pružala je obilje poda-
taka o kulturnim tokovima tijekom više stoljeća, davala je V1rlo važne
obavijesti o onovremenom škols tvu, kulturološkim uzajamnostima itd.
Među tridesetak prepisivača iz Stoca, nekoliko je onih čiji prepisi pred-
stavljaju vrhunske kaligrafske domete i nesumnjiv doprinos našoj sveu-
kupnoj zgradi kulture i umjetnosti; među njihovim djelima susrećemo
katkad i po desetak primjeraka razl:ičitih djela koje je prepisala ista
osoba. Rasprostranjenost knjiga na arapskom, turskom i perzijskom
jezikLI u ovome mjestu, koje se posebno ne izdvaja u odnosu na broj-
ne druge bosanskohercegovačke gradove, izgleda na prvi pogled nevje-
ro,·atna. Stotine imena porodica i pojedinaca moguće je ustvrditi kao
posjednika rukopisnih knjiga na arapskom, turskom i perzijskom. Ne-
ke zbirke (su brojaJe) više od srotine kodeksa (Sarić, Behmen, Basarić,
Mahmutćehajić, Celić. Hromić, Rizvanbegović i dPUge). Međutim, naj-
,·eći dio tog kulturnog blaga je propao ,j uništen i ono što je danas do-
stupno istraživanju samo je manji dio onoga š to j e dokazivo postojalo.
Mujezinovićevo prevođenje. dva djela Sejha Mustafe Sarajlića
!Med:u'e i ldžazetnam e) dio je spomenute namisli. Prije smrti prevo-
dioca Med:mu'a je uglavnom bila završena, dok je drugo djelo ostalo
samo s Mujezinovićevim alhamijado zapisima na rubu kopije rukopisa i
prijevodom nekih odjeljaka, pa je prijevod Id žazetname poslije Muje-
zinovićeve smrt-i napravio njegov prijatelj Osman Merhemić (1913 -
9. IV 1985.), dok je potrebne bilješke za Medžmu'u načinio Mahmud
Tralji ć, Mujezinovi ćev dugogodišnji prijatelj i saradnik. I sve nas radu-
je mogućnost da damo doprinos objavljivanju i ovog rada vrlog Meh-
meda Mujezinovića.
O piscu, čija se dva djela ovdje objavljuju, do sada su se mogla
pročitati samo rijetka spominjanja (H . Nametak, H. Hasandedić, M.
Hadžijah ić, R. Mahmutćehajić) dok se u sintetičkim djelima S. Baša-
gića, M. Handžića, H. šabanovića, S. Balića i S. Grozdanića o njemu ne
nalaze nikakvi podaci. l ova dva djela jasno pokazuju izuzetne intelek-
tualne domete Mustafe Sarajlića , a činjenica o njegovu izostajanju iz
dosadašnjih obrada književnog rada Muslimana na arapskom, turskom
i perzijskom jeziku samo je dokaz više da čitavo ovo područje još pruža
brojne mogućnos ti otkrića i izvornih obrada što je pretpostavka odgova-
rajućih sumarnih prikaza i analiza. Cjelovito istraii-vanje života i djela
Sejha Mustafe Saraj lića , s mnogim drugim, stoji pred tom zadaćom.
Sejh Mustafa Sidki-efendija Sarajlić, sin Huseina i unuk Hadži-
·Mustafe, u ldžazetnamž koju je izdao svome učeniku, o sebi piše: »Zna-
nje sam poćeo sticati u sedmoj godini u domovini , u poznatom Stocu,
gdje je moje tijelo prvi put dohvatila zemlja zavičaja. A kada sam do-
segao zrelost za sticanje znanja iz Kur,ana i drugih izvora, otišao sam
u Mostar a nakratko i u druge gradove. Potom sam o tišao u Sarajevo,
Allah ga sačuvao od nesreća i nedaća, oi u njemu ostao skoro tri godine
primajući od vrlih učenjaka nešto znanja iz sintakse i gramatike arap·
skog jezika. A kada sam se vratio u zavičaj i dalje sam imao želju da

230
se uspmJem stepenicama usavršavanja; strasno sam želio da primim
znanje .iz usta velikih učenjaka . Odlučio sam da odem u grad Istanbul,
stjecište vrlih osoba i mjesto u kome se okupljaju ljudi nauke i kre-
posti, Allah ga sačuvao od nesreće i propasti. Da bih postigao ovaj cilj
trpio sam mnoge nevolje. I dospio sam do vrlih odličnika, prisustvovao
njihovim sastancima i ubrzavao koračanje u potrazi za znanjima i poz-
nanstvima. Tako upoznah vrlog istraživača i usavršenog ispitivača, gos-
podina Hasana, sina Muhammeda, Trabezunija, neka mu Allah daruje
najveći stupanj. Od njega sam tijekom četiri godine primao nauku. I
prije nego dobih svjedodžbu vratih se u domovinu. Kada se nastanih
u Mostaru prestadoše moje poteškoće. Bavio sam se profesorsk:im po-
slom i izdavanjem pravnih mišljenja.« Iza ovog, Mustafa Sarajlić navodi
poimenice lanac učenjaka koji sačinjavaju -njegov naučni i duhovni
rodoslov, od spomenutog Hasana Trabezunija do časnog Alije Ebu
Taliba i časnog Abdullaha ibn Mesuda, odnosno do Poslanika Muham-
meda, kome je objavu znanja donio Džibril od :oSvjetla nebesa i ze-
mlje«. Sejh Mustafa Sarajlić obavljao je poslove počiteljskog kadije, a
potom, do smrti, profesora u Karađozbegovoj medresi i muftije u Mo-
staru, pripadajući tako dugom lancu učenjaka zaslužnih u našoj povije-
sti, pajedno sa Sejh Jujom, Mustafa-Sidlci Karabegom, Ali Fehmi-efendi-
jom Džabićem i drugim. Umro je 1847. godine u Mostaru, što saznaje-
mo iz natpisa na nišanu iznad njegova groba uz Karađozbegovu dža.
miju. I ovaj natpis svjedoči Sarajlićev· ugled stečen njegovim naučnim
radom, koji je bio znanje potvrđivano življenjem. Iz ovog natpisa čita­
mo: >>Ponos učenih, oslonac najrječitijih, stup vjere, mevlana hadži Mu-
stafa Sidik-efenija, sin Huseina, muftija mostarski.«
Primjetimo na kraju da oba djela Sejh Mustafe Sarajlića čiji se
pnijevodi ovdje donose, pored višeznačnog sadržaja, pružaju rijetku
mogućnost za izučavanje epistemologijskih gledišta onog vremena, što
je posebno važno za proučavanje historije nauka u nas. Ali njihovo cje-
lovito proučavanje tek predstoji.
R. Mahmutćehajić

MED.ZMU'A
(Zbirka nekoliko važnih pitanja), od
Mustafe Sidki Sarajllća (el-Mostarl)
U IME AlLAHA SVEOPćEG OOBROCINITEUA MILOSTIVOG

Hvala Alahu, koji nas je naputio na pravi put i učinio da služi-

mo s'lrupim koja je na ispravnosti. Neka je Božji blagos_lov na__Prvaka
svih vjerovjesnika (enbiya) i poslanika (murselin). Neka Je BOŽJl blago-
slov i na njegov rod i nj'egovo č.isto i dobro društvo.

231
 - '· A potom, veli siromah MUSTAFA SIIDIQ MOSTARAC {El-Mosta-
rl), t) kojem kao i njegovim roditeljima, neka Uzvišeni Tvorac oprosti
grijehe, naredio nam je nati! dabroćin:ioc Aibđurabim-paša - neka ga
Alah uputi na s·valko do bro - da .sastavimo {djelo) o nekim važnjm
pltarijirila u povodu poznatog događaja (Elvaki'atul-mešhw-e), kao utuk
za one kojd su skrenuLi sa pravog puta i o!>iJ.ili -se, a Qpet :kao na.pu-
tak onima koj{ su i5pravni i dobroželjitelji.2)
Odazivajući se pašin!Yj čalsnoj zaa>ovijesti, a tražeći 'Pomoć Mi!lo-
stivog Alaha, pi~em ovu ZBIRKU ~Med!žmu'a), podijeHvši je na šest
poglavlja ~ab) i zaključa1k (hatime).3) _
Počinjem Medmlu'u. sa temom o znanju - nauci ('dim), jer je
znanje potrebno da bi se stvari isp.mvno zaJVrši·l e, a Alah je Onaj koji
napučuje i usmjerava, pa se na AJaha i u ovom poslu, oslanjam i po-
uzdajem.

Prvo pcg!Javlje:
O ZNANJU-NAUCI ('lim) U djelu Feraid4) stoji: »Znanje je pov-
jerena stvar (emanet), koja stoji na vmtu učenih«, a u djelu Serhus-
-siyeril-kebir-5) kaže se da je Alahov Vjerovjesnik, neka je sa Njim
Alahov blagoslov j mir, rekao: »Ko prikrije znanje koje posjeduje (ne
prenese ga na drugog) biće na dan suđenja zauzdan uzdom od vatre«,

1) U rukopisu na ovom mjestu ispisana je na margini slj edeća bilješka:

•(Mustafa Sidk.i) bio je muftija u Mostaru. Umro je u selu Gnojnice, neka
je na njeg Božija milost, godine hiljadu dvije stotine šezdeset i treće u mje-
secu rebiul-evvelu. Pisao njegov učenik Hasan, sin Muhameda<<. Rebiul-evvel
1263. godine trajao je od 17. Il do 18. III 1847. godine. Obzirom da je i tekst
djela Medžmiie kao i ova bilješka pisana istom rukom, navodi na zaključak,
da je prepisivač, Hasan sin Muhameda, bio učenik Mustafa Sidki efendije.
1\a kraju djela prepisivač kaže, da je svoj primjerak prepisao iz originala,
što znači iz autografa (aslun-nusha).
2) Budući je Mustafa Sidki ef. ovaj svoj rad pisao po naređenju vezira
Abdurrahim paše, može se približno odrediti vrijeme, kad je djelo nastalo.
Naime. Abdurrahim paša je postavljen za bosanskog vezira 22. decembra
1826. godine. Tu je ostao do 28. augusta 1828. Prema tome i d jelo je nastalo u
tom vremenu. Poznati događaji , povodom kojih je djelo i napisano, je uki-
danje janjičara u Bosni i Hercegovini. Abdurrahim paša je, kako je poznato, i
upućen u Bosnu da uguši pobunu, koja je tim povodom nastala. Opširnije
vid. S. Bašagić, Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1900.,
str. 137 i dalje; H. Kreševliaković i D. M. Korkut, Travnik u prošlosti, Trav-
nik, 1961., str. 20 i 140; H. Kreševljaković, Početak ukidanja janičara u Bosn i,
Pravda, kalendar za 1925., str. 49-55.
3) Tih šest poglavlja su: o nauci; o upravlljanju državom i pokornosti
podanika vladaru; o borbi na Božijem putu - džihad; o upotrebi oružja; o
postupku s odmetnicima i nasilnicima; o rekviziciji hrane i drugog za voj-
sku; zaključak o blagosti i praštanju. Autor u uvodu nije nabrojio ova po-
glavlja, ali iz teksta se vidi, koja su poglavlja.
4) Feraid ili Kitab ul-Feraid od I smaila es-Sivasija, umro 1047-1638. To
je komentar na djelo Multekal-eb/1ur od Ibrahima ibn Muhameda ef-Halebija,
umro 956/1549. godine.
S) Es-Sijer el-kebir od Muhamed ibn Hasana eš-Sejbanije, umro 189/804.
Komentar na ovo djelo su napi_sali Alli ibn Husein es-Sa'di, umro 461-1068.
i Muhamed ibn Ahmed ibn Ebu Seh! es-Serahsi, umro 483/ 1090. Kojim se
komentarom služio autor, teško je ustanoviti.

232
a Mah je rekao: »da će je (Knjigu) sigurno ljudima objašnjavati i da
neće iz Nje ništa kriti«,6)

U ·djelu Tatarhaniye'T) stoji: »Alah kaže: 'Alah svjedoči da nema

drugog boga osim Njega - i meleki a učeni -, i da On postupra pra-
vedno«.8) Urz;višeni Alah, dakle, ;počinje na !Prvom mjestu sa Sobom, na
drugom sa melekima i na trećem sa učenim. Alah je rekao: •Alah će
na visoke stepene WJdići one među vama koji vjeruju i kojima je da-
to znanje«.9) Završeno citiranje (inteha). Alahov Vjerovjesnik, nelka je
na Njeg blagoslov i mir, je rekao: »Učeni su nasljednici Božjih vjero-
V'jesnrka«, a ~oznato je da veće časti i većeg stepena on ema iznad ste-
pena i časti vjerovjesnika. U djelu Imdadul-fettahto) kaže se da je Ab-
dulah, ibni A:bas,U) neka je sa obojkom Alah zadovoljan, rekao: »Uče­
ni su IZa sedam stotina stepeni iznad ostalih vjernika, a razdaljina iz-
među pojedinih stepeni je kao pet stotina godina hoda«. U djelu Ta-
tarhaniye,l2) a i u djelu Imdad13) kaže se da je Božji Vjerovjesnik, ne-
ka je na njeg Božji blagoslov i mir, rekao: »Učenjak je Alahov vladar
.(sultan) na zemlji; ko mu se suprotstavi, nastradaće« - Ovo prenosi
Ed-Deylemi. 14) Sejh Ebul Hasan el-Bekri15) kaže, a to stoji i u Tatarha-
niyi,16) da je Ibn Abas 17) rekao: »SU!lejmanu, sinu Davudovu18) bhlo je
dopušteno da bira između troje: znanja, imetka ili vlasti, a on je oda-
hrao z:nanje, pa mu je pomoću znanja dat i imetalk i vlast«. Završeno
citiranje, a u Tatarhaniyi19) isto tako stoji, da je Imami Ali,20) neka
Alah sa njim bude zadovoljan, rekao: »Znanje je vrednije o:d imetka,
jer znanje tebe štiti i čuva, a ti moraš imetak čuvati. Znanje je ono

6) Kur'an, Alu 'Imran, 187.

1) Tatarhanijje fil-fetava od 'Alim ibn 'Ala-a el-Hanefi, umro 286/899.
8) Kur'an, Alu 'Imran, 18.
9) Kur'an, Mudžadele, 11.
tD) Imdad el-fettah, komentar djelu Nur ul-iddh ve nedtat ulervah. Oba
djela je napisao Hasan ibn 'Ammar ibn Jusuf el-Vefai eš-Surrunbulali, umro
1069-1658.
ll) Abdulah ibn Abbas el-Kurejši, stričević vjerovijesnika Muhameda.
Isticao se kao dobar komentator Kur-ana. Nosi naziv Terdf.uman ul-Kur'an
(Tumač Kur'ana). Neki islamski učenjaci sabrali su Ibn Abbasova tumačenja
u jednu zbirku. Zbirka je popnata pod imenom Tefsiru Ibn Abbas. Vid. H.
Mehmed Handžfć, Uvod u tetsirsku i hadisku nauku, Sarajevo, 1972., str. 48
i 49.
t2) Kao bilj_ 7.
uy Kao bilj. 10.
t4) Ebu Muhamed Hasan ibn Ebul-Hasan ibn Muhamed ed-Dejlemi. Na-
pisao je djelo Jršad ul-kulub iles-savab el-mundf.i men 'amile bihi min elim
il-'ikab.
tS) Muhamed ibn Ebu Surur ibn Muhamed ibn Zejd ul-'Abidin Ebul-
-Hadan Muhamed el-Bekri, umro 1028-1619. napisao je više djela iz područja
historije. Jedno od njih je i 'Ujun u/-ahbar ve nuzhet ul-ebsar fit-tarih.
t6) Kao bilj. 7-
17) Kao bilj. ll.
18) Sulejman i Davud Božiji vjerovijesnici.
19) Kao bilj. 7.
20) Imam Ali: Alija, Sin Ebu Taliba, stričević vjerovijesnika Muhameda,
četvrti halifa. Poginuo 661. godine.

2.>3
 koje sudi, a imetak je ono čemu se .sudi«. Ebul-Esved21) kaže: •Nad
znanjem nema časnije stvari. Vladari upravljaju ljudima, a učeni
uprarljaju vladarima«. Završeno citiranje. U djelu bndacf22) kaže se,
da je Vjerovjesnik, nek a j e na njeg blagoslov Božji, rekao: »Na dan su-
đenja Alah će proživjeti ljude, ipa će učeni biti odvojeni i reči će im
se: •O sk.-upino učenih! Ja sam vam dao manje poznajući vas i nisam
,·am ga dao da bih vas kažnjavao, pa vi st'e slobodni, jer vam je opro-
šteno«. Zatim je, također, Vjerovjesnik, neka je mir sa njim, rekao:
»Alah kaže ; ne ponizite moga roba kojem sam ja dao znanje, jer ga
ni ja nisam ponizio dajući mu znanje'«, Vjerovjesni'k i·sto tako, neka
j e na Njeg Alahov blagoslov i mir, je rekao: »Prisustvovati jedan čas
predavanju i sticanju znanja vrednije je nego ldanjati hiljadu rekata
neoba veznog namaza, a bolje je i nego hiljadu puta izgovoriti Subha-
nellah (tesbih), a bolje je i od deset hiljada jahalica .s kojima se ide u
borbu«. Zaušeoo citiranje. Uzvišeni Alah kaže: »Alaha se boje od ro-
bova njego\'ih učeniu. 23) U djelu Multekal-ebhw·24) piše ovo: »Učen,
mlad čovjek ima prednost (vredniji) nad starcem neznalicom, a to je
kod Zeyle'ije25) i u djelu Medžmeul-enhur21>) prokomentari-s ano ovako:
»!\11ad učen čovjek j e boljj, jer Alah Uzvišeni kaže: 'Da li su jednaki
učeni i neznalice?'27) i upravo zbog toga mlad učen čovjek će predvo-
diti S\ijet u namazu , a namaz je jedan od stubova islama i dolazi od-
mah iza vjerovanja (iman) . Uzvišeni Alah veli: »Pokoravajte se Allahu
i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim«.28) Ovd•je se u aje-
tu pod riječi pred stavnici (ulul-emr) misli na učene ljude i to prema
najispravnijem tumačenju . Po šeriatu je preči onaj kome se treba po-
koriti, pa kako da ne budu najpreči učeni kada su oru nasljednici pej-
gambera, kako je to istaknuto i u islams-koj liradiciji (e s-sunne). U dje-
lu el-Mešarik 29) -ch-30) prenosi se hadis, a koj eg priopćuju Ebu-Zer i
Ebu-Hurejre, a koji glasi: »Ko krene putem tražen'ja nauke Alah će
tah·om olakšati put u dženetu, a isto tako -k- od Ebu Hurejre se pre-
nosi: •Kome Alah hoće da dadne veliko dobro uputi ga na studiranje
'"jere (din)«. Završeno citiranje. Učenom mladiću treba dati prednost

~ 1 ) Ebu Muhamed ibn Hasan ibn Ebui-Esved ei-'Arebi, napisao je dva

djela: Kuzhet ul-edib i Da!let ul-edib.
22) Kao bilj. 10.

ll) Kur'an, Fatir, 28.

:") Mulrekal-ebllllr, napisao Ibrahim ibn Muhamed ibn Ibrahim el-Ha-
lehi, umro 956/1549 .
) ~ahr:tJdin Eb~ M uhame~ Osman ibn Ali ez-Zejlei (umro 743/1342.)
25
•
naptsao J~ djelo Teb]m u!-haka1k šerh Kem. ud-dekai k . To je zapravo ko-
menta: djelu Kenz~d-deka1k, što ga je napisao Ha fizudin Ebui-Berekat 'Ab·
dulah 1bn Ahhmed 1bn Mahmud en-Nesefi (umro 710-1310).
2o) ~1edŽ.'!1.e'~:Ll-enhur f i še~hi M edž.m e'il-ebhur, napisao je Mevla 'Abdu·
rahman 1bn es-se.1h Muhamed 1bn Sulejman Sejhi-zade poznat pod imenom
Damad efendi, umro 1078-1667. '
27) Kur'an, Zumer, 9.
2!) Kur'an, Nisa', 59.
) fo!ešarikul-enva~in-nebevije min sihah il-ahbar il-mustafevije napisao
29
•
Je Hasan 1bn Muhamed 1bn Hasan es-Sagani, umro 650-1252.
) ;-<=h· u na ':lei o hadisu J!sl~msko~ tradicijQ o_značava Buharijin Sahih,
30
-m· Mushmov Sah1l1, -k- Buhan l tn 1 Mushmov Sal11l1 1td.

234
nad starcem nez.naiicom (dmhil), pa malkar taj starac bio i -Kurej~ja«. ­
Aliili Uzvišeni kaže: •l one kojima je dato znanje Alah će uzdignuti
ria visoke stepene.c,31) a · onaj koji uzdiže i uzvisuje jest Alah. Učeni su
predstavnici (ulul emr) po najmjerodavnijem mišljenju, jer su. oni na-
sljednici jpejgamibera bez d'Vojbe.
Učen čovjek (alim) je onaj koji je u stanju da iz konteksta k-.
vodi potrebne ispravne ialcljučke, kako to stoji u djelu Dur-rul muhtar
šerhu Tenviril-ebsar.l"l) .:Ko rasrdi učena ili faki:ha bez Qpravrdanog po-
voda bojati se je za takvog da je nevjernik«. Ovo prenosimo iz el-Hu-
la.sv:z.33) .

. Drugo poglavlje
O VLASTI, UPRAVI, KAKAV TREBA DA JE IMAM l O DUZ:
NOSTI POKORAVANJA IMAMU. Treba da se zna da je opstanak vla-
dara (sultan) na zemlji velika Božja mudrost i svrsishođnost i da je
to obilllla blagodat za ljude, pa društvo koje nema Viladara, ko}i može
upokoriti svijet, tcillcvo društvo ni:je sređeno, neće imati stabilan pore-
dak i neće biti smireno. Tako stojti u djelu Siradžul-muluk,34) a- rekao
je Sehl Ibn Abdulah: 35) Ko zanijeće (ne prizna) vladara taj je otpad-
n,i k, a onaj ko se na :njegov poziv ne odazove taj je heretiok, a ko mu
pristupi nepozvan taj je neznalica (ldžahiJ.).« ·
Također se od Sehla prenosi: »Ljudi (umme) se dijele na sedam-
deset i tri skupine od kojih su sed amdeset i dvije na krivom putu i
propale su ako mrze (ne priznaju) vladara, dok je ona jedna spašena
koja je uz njega.
U djelu Revdatul-ahym-36) prenosi se hadis od lbni Omera, da
je Vjerovjesnik, neka je na njeg Božji blagoslov, rekao: »Vladar (sul-
t an) je Božija sjena na zemlji, a kojem se utječe onaj kome je neprav-
da učinjena, pa kada je takav vladar pravedan, on će za to imati Božiju
nagradu, a njegovi podanici trebaju biti zahvalni na takvom pravred-
nom vladaru. Kada je vladar nepravedan i nasilnik, on je griješnik, a
na podanicima je da se strpe.« U djelu Miškatul-mesabih17) nalazi se
hadis kojeg priopćuje Ebu Hurejre, a glasi: »Ko se meni pokori taj

31) Kur'an, Mudžadele, ll.

Jlj Ed-Durr ul-muhtar fi šerhi Tenvir il-ebsar napisao je Alauclin Mu-
hamed ibn Ali ibn Muhamed ibn Abdurahim el-Haskefi, umro 1088-1677.
Osnovno djelo Tenvir ul-ebsar napisao je Muhamed ibn Abdulah ibn Ahmed
et-Timurtaši, umro 1007- 1598.
33) Hulasat ul-fetava ili Kitab ul-hulasa napisao je Tahir ibn Ahmed
ibn Abduresid el-Buhari, umro 542-1147.
34) Siradž ul-muluk napisao je Ebu Bekr Muhamed ibn Velid el-Karši
et-Tartuši, umro 520-1126.
·· · 3.5) Ebu Muhamed Sebi ibn Abdulah ibn Jusuf ibn Isa et- Testeri, rođen
200-815., umro 283-896., autor je više djela. Iz kog djela je naš pisac uzeo
citat, teško je ustanoviti.
36) R evdat ul-ahjar je komentar na djelo El-Hidaje, što ga je napis~o
šezh ul-islam Burhanudin Ali ibn Bekr el-Marginani, umro 593.-1196. Ko Je
pisac komentara nismo ustanovili.
· 37) M iškat ~1-m~sabih napisao je Velijudin Ebu Abdulah Muhamed ibn
Abdulah el-Hatib et-Tibrlzi, živio u VIII-XIV stoljeću.

235
 se ~o~orio Alahu,. a :ko je: meni nepokoran . taj .Je nepokoran prema .
Alahu, ·k o se pokori mojim zapovjednicima, taj se_i meni pokorio· a
ko bude nepokoran ·mojim emirima tar je- nepokoran 'p'r ema merti:.,··
Ovo je preneseno iz djela El-mešarik..lS) _ U djelu Meflžme'u~-enhu,-39)
se kaže: •Stroga je dužnost (fard) pokoriti se imamu«, a u· djelu ·
Feraid komentaru -Ke11za,-10) ovo je prokomentarisano o.vako; »Stroga
je dužnost pokoravati se imamu sve dotle .dok ne bude grijeh ono
što on naređuje«. U Siradžul-muluku41 ) stoji: »Podanici su . obavezni da
se pokore imamu.«
Pokornost sultanu je združena sa pokornošću Alahu, pa treba
izvršavati Alahove naredbe i pokoriti se sultanu, jer veličanje Alaha
je udružena sa velićanjem sultana, pa bio ovaj pravedan ili neprave-
dan.« Halifa Ali ibn Ebu Talib42) je r ekao: »Pravedan vladar je bolji
od obilne kiše; imati Java za starješinu bolje je nego imati nepravedna
vladaia; a nepravedan vladar je bolji od anarhije.<<
Ebu Hurejre -m- prenosi ovaj h adis: »Ko izađe iz granica po-
kornosti i pravi razdor u zajednici pa kao takav umre, taj j e um_ro
kao nezna božac.«- Ko .se digne protiv neke skupine, pa se bori _i pro-
tiv dobrih i loših i ne vodeći brigu o vjeri (vjernicima), a uz to ne
ispunjava date obaveze taj meni ne pripada, -a ·ni ja njemu ne' p.r i-'·
padam• . Ovaj hadis prenosimo iz El-mešarika.43)
Velid ibn Hišam~) kaže: »Podanici su dobri sa ispravnim vali-
jom, a loši su sa lošim valijom«. Iz djela Siradžul-muluk4S) prenosimo
slijedeće: »Pravednost vladareva zahtijeva da se podanici slože na
izvjesnoj stvari (pitanju), a nepravedan postupak zahtijeva · da se po-
danici ne pokore. Pravednost vladareva doprinosi normalnom (ured-
nom) žiyotu zajednice«. Iz spomenutog djela od Ibni Mes'uda se pre-
nosi da je Vjerovjesnik, neka je na Njeg Božji blagoslov, rekao:
»Jedan čas pravednosti bolji je nego čitavu godinu dana ibadet činiti.«
U dJelu Revdacu/-ahya,-16) -k- od Ibni Abasa se priopćuje: »Ko vidi da
emir čini što ne valja (nije ispravno) treba da mu to i saopći, jer
ko se od,·oji od zajednice, pa kao takav umre umro j e smrću nezna-
hošea.•
U djelu el-Mešarik41 ) stoji da je Božji Vjerovjesnik rekao: >>Zlo
(smutnja) miruje pa neka je proklet onaj ko ga probudi r!lširk U

ll) Kao bilj. 29.

39) Kao bilj. 26.
40) Kao bilj. 25.
41) Kao bilj. 34.
42) Kao bilj. 20.
43) Kao bilj. 29.

) Velid ibn Hišam, halifa iz dinastije Umej evića. Hilafetsku dužnost

41
<>bnašao je od 743-744. godine.
•s) Kao bilj. 34.
46) Kao bilj. 36.
47) Kao bilj. 29.
48) Kao bilj. BS.

4'1). Ebu Isa et-Tirm~i, um:o 279-892., sakupio je zbirku hadisa pozna-
tu pod. u:n~nom •el-J?iarnr_u~:~ahzh«. Spada u šest najpriznatijih zbirki hadisa
u naucz o zsklamskoj tradicJ]l (el-kutub us-sitte). ·
236

J
Silrhus-siyer el-kebir") se kaže da je 'Ebu Bekr rekao: »Čuo sam od
Vjerovjesnika, neka je na Njeg blagoslov i mir, kada kaže: 'Ko omalo-
važi; ponizi sultana na zemlji njega će Alah poniziti'«. Ovaj hadis pre-
nosi Tirmizija.49) U djelu Miškatul-mesabih50) nalazi se hadis, kojeg_prio-
pćuje-' Ebu Hurejre, a glasi: »Ko nas vara taj nam ne pripada.« U
djelu el-Mešarik51) stoji ovo: »Kada imam ustanovi da nešto- nije
ispravno, pa prije nego li to ispravi umre ili se povuče sa položaja
ilnluna, tada je dužnost novog imama da to ispravi ako je to opša
stvar.« U djelu el-Ešhab ven-nezair52) kaže se: »Šteta se mora otkloni-
ti«, a u istom djelu se nalazi i ovo: »Kada jedan emir nešto zapovjedi,
a u čemu se njegovi potčinjeni ne mogu složiti da li je to za njih
korisno ili štetno, -dužni su pokoriti se emiru, ako to što naređuje
njj~ grijeh ili postoji opasnost stradanja i propasti.

»Dakle, kod takva dva oprečna mišljenja, jednih koji zastupaju

da je u spomenutom emirovom naređenju šteta i drugih koji kažu
da je u tome dobro i spas, treba se u tom slučaju pokriti naređenj u,
jer je haram odvajati se od zajednice. Međutim, ako se većina složi
u tome da je emirova naredba štetna onda se treba pokoriti većini « .
Kadihan u Sijeru53) od Ibni Omera i Ebu Hurejre prenosi ovaj
hadis: »Ko podigne na nas oružje nije naš«, a u djelu el-Mešarik54 )
od Seleme ibn Ekve'a se kaže: >>Ko potegne sablju na nas nije naš,
a u Mešariku5S) također stoji: >>Sultan od kojeg strahuju njegovi po-
danici bolji je od sultana koji se boji svojih podanika«, a već je po-
slovična izreka, od davnih vremena u svim jezicima: >>Svijet je vjere
svoga vladara« (tj. slijedi njegove ideje}. To isto stoji i u djelu Siradžul-
-muluk.55•)

Treće poglavlje:
O BORBI I NJENIM VRLINAMA. Uzvišeni Alah kaže: »Propi-
suje vam se borba, mada vam nije po volji - ne volite nešto a ono
može biti dobro za vas, nešto volite, a ono ispadne zlo za vas, Alah
zna, a vi ne znate.<<S6) Zatim Alah kaže: »l borite se na Alahovom putu
i znajte da Alah sve čuje i sve zna.«57) »A da Alah ne suzbija ljude,
jedne _drugima, na zemlji bi doista nered nastao - ali Alah je dobar

SO) Miškat ul-mesabih je napisao Velijudin Ebu Abdulah Muhamed ibn

Abdulah el- Hatib et- Tibrizi iz VIII-XIV stoljeća. To je zapravo prerada i
dopuna djela Mesabih'"us-sunne od Huseina ibn Mes'uda el Begavi, poznatog
pod imenom »Muhjis-sunne<<, umro 516-1122.
St) Kao bilj. 29.
52) El-Ešbah ven-nezair je djelo Zejnudina ibn Ibrahima, poznatog pod
imenom Ibn Nudžejm, umro 970-1563.
53) Hasan ibn Mensur ibn Mahmud ibn Abdulaziz el-Uzdžendi Kadihan,
umro 592-1194. autor je više djela iz područja raznih islamskih disciplina.
Ismail paša el-Bagdadi navodi više njegovih djela, ali djela pod imenom
E s..Sijer ne spominje. Vid. Hedijet ul-'arifin. Esmaul-muelifin ve asar ul-mu-
sanifin, I, 280.
54) Kao bilj. 29.
55)' Kao bilj. 34.
56) Kur'an, Bekare, 216.
57) Kur'an, Bkeare, 224.

237
 svim svjetovima«,58) »Ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarob-
ljavajte ih, opsjedajte i na svakom koraku-prolazu dočekujte«,S9) »Bo-
rite se protiv onih koji ne vjeruju u Alaha ni u onaj svijet, ne sma-
traju zabranjenim ono što Alah i Njeg<;>v Poslanik zabranjuju i ne
ispovijedaju istinsku vjeru - sve dok ne dadnu glavarinu poslušno i
smjerno.«M) »A da Alah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja
bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojima se
mnogo spominje Alahovo ime. Alah će sigurno pomoći one koji vjeru
njegovu pomažu . Ta Alah je zaista moćan i silanoc.61)
Imam Ebu Abdulah el-Halimi u $u'abul-imanu62) kaže: •Alah je
jasno pokazao (objasnio) da kada ne bi bilo suzbijanja mušrika nas-
pram vjernika i kada ne bi razbili silu mnogobožaca, krivovjerstvo bi
naddadalo na zemlji i nestalo bi prave vjere, pa na osnovu toga, jas-
no je da je za opstanak vjere i mogućnosti njezina ispovijedanja pro-
pisana borba. Kada je, dakle, na tako visokom stepenu borba, onda
je jasno da ona spada u temeljne stubove vjere (iman) i zato treba
podsticati vjernike na borbu na svim mjestima«.
Alah Uzvišeni kaže: • Kada se u borbi sa nevjernicima sretnete,
po šijama ih udarajte«63) tj. dužnost vam je da se protiv njih borite.
Brojni su kuranski ajeti koji naređuju borbu protiv mušrika i nepri-
jatelja vjere.
U Salzihajnu se prenosi od Ebu Hurejre, neka je Alah sa njim
zado,·oljan, da je Božji Poslanik, neka je sa njim Božji blagoslov i
mir, rekao: >>N aređeno mi je da se borim protiv svijeta, dok ne priz-
naju da osim Alaha nema drugog boga, pa kada to kažu, onda su
mirni glede svojih života i imetaka, osim u šeriatom određenim slu-
čajevima, a Alahu će polagati račun.<< Ove tekstove priopćuju autori
Sahihajna, Stmena, Mesa11ida i Meadžima64) od mnogih ashaba, o čemu
o,·dje nećemo detaljno govoriti.
Ebu Davud saopštava od Mekhula, od Ebu Hurejre, neka je
Alah sa njima zadovoljan, da je Božji Vjerovjesnik, neka je na njeg
Božji blagoslov i mir, rekao: »Boriti se na strani e mira na vas je duž-
nost, pa bio ga taj emir dobar ili griješnik, a i namaz trebate klanjati
za svakim muslimanom, pa bio ga taj imam dobar ili pak griješan, i
makar bio i veliki griješnik (amilel-kebair).«

50) Kur'an, Bekare, 251. •

l'l) Kur'an, Tevbe, 5.
ći1J Kur'an, Tevbe, 29.
61) Kur'an, Hadž, 40.
62
) Ebu Abdulah ibn Husein ibn Hasan ibn Muhamed cl-Halimi umro
~03-1012., napisao je djelo Su'ab ul-iman. '
63) Kur'an, Muhamed, 3.
61
• • ) U hadisk<;>_j na';lci imaju posebni nazivi za pojedine vrste hadiskih
l.btr_k.i:. djela u k<;>Jtma ~e autor nastojao uvrstiti samo vjerodostojne hadise
naztvaJu s_e ~sa~· · zbJike u kojima su sabrani hadisi, koji se odnose na
maten~u IZ ~en~tskog praya (fikh), nazivaju se •sunen«, djela u kojima su
7.a!.tuplJ~ne ~ve .!slam~ke _chsc!plin~. nazivaju se •džami'u, djela u kojima su
P?re~t ućttelJ.• ffil:~•sa t p~poyJedači hadisa i kod svakog spomenuti ha-
dtst, koje on pnpovtjeda, naztva)u se •mu'džem - me'adžim« itd.
238
 Priopćuje se od Enesa, neka je Alah sa njim zadovoljan, da je
Božji Poslanik, neka je sa njim Božji blagoslov i mir, rekao: »Tri
stvari spadaju u osnovu vjere (iman): sustegnuti se od borbe protiv
onoga ko kaže da je Alah jedan i takvog ne smijemo zbog njegovih
grijeha smatrati nevjernikom ni isključivati ga iz islama zbog nje-
govih djela; zatim borba je propisana od vremena kada je Uzvišeni
Alah uputio da se borimo, pa sve dok se posljenji sljedbenici moga
ummeta budu borili protiv Dedžala, koga ne može obuzdati ni nasilje
silnika niti pravda pravedniko. Sto se tiče vjerovanja, ono se očituje
u izjavi.« 65)
Uzvišeni Alah je rekao: »Podstići vjernike na borbu, Alah će
zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, Alah je jači i kazne njegove su
strožije«.66) »O Vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! ako vas bude
dvadeset izdržljivih, pobijediće dvije stotine; ako vas bude stotina,
pobijediće hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne
shvaćaju«.67) »O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, ona
će vas spasiti patnje nesnosne: u Alaha i Poslanika Njegova vjerujte
i imecima svojim i životima svojim na Alahovu putu se borite - to
vam je, da znate, bolje« (do kraja Sure).68)
Brojni su kur'anski ajeti u kojima Uzvišeni Alah bodri svoje
robove na borbu na Njegovom putu, ukazujući im na Njegove nagrade.
Od Alije - mevkufen - prenosi se ovo: »Ko svoga brata pod-
stakne na borbu imaće i on nagradu borca i za svaki korak koji učini
na tom putu imaće sevab kao da je godinu dana bio u ibadetu.« U
tom pogledu ti je dostatno ono što se prenosi u Sahihi Muslimu, da
je Vjerovjesnik, n eka je na Njeg Božji blagoslov, rekao: »Ko naputi
nekog na dobro imaće nagradu koliko vrijedi to dobro. djelo kao i
onaj koji djelo izvr ši«.
U djelu Mešarikul-ešvak69) stoji ovo: »Dužnost se je boriti na
strani svakog emira, bio on dobar ili griješan«. U djelu Serhus-sijeril-
·kebir70) se kaže, da je Vjerovjesnik, neka je na Njeg Božji blagoslov
i mir, rekao: »Džihad je propisan od početka poslanstva, pa sve dok
se i zadnja skupina mojih sljedbenika bude borila protiv Dedžala. Ne
može ga spriječiti nasilje silnika, niti pravda pravednoga«.
Iz istog djela je i ono što prenosi Enes od Vjerovjesnika, neka
je na njeg blagoslov i mir, koji je rekao: »Borite se protiv krivovjera-
ca svojim imecima, životima i riječima«. Ovaj hadis prenosi Ebu Davud
ed-Daremi.

65) Dedždžal će, po islamskom učenju, pojaviti se pred smak svijeta. On

će sebi prisvajati božanska svojstva i pokazivati neka nadnaravna čuda. Isa
a. s., koji će ponovno doći na zemlju, boriće se protiv Dedždžala i pobije-
diti ga. Vid. H. Mehmed Handžić, llmul-kelam. Sarajevo, 1934., str. 64.
66) Kur-an, Nisa, 84.
67) Kur-an, Enfal, 65.
68) Kur-an, Saff, 10-11.
69) Mešari'ul-ešvak napisao je Muhjuddin Ahmed ibn Ibrahim en-Neh-
has, umro 814-1411 . Djelo govori o prednostima borbe na Božijem putu.
70) Kao bilj. S.

239
 U djelu Miškatul-mesabilz11) stoji: »Borba je dužnost i obaveza
koja traje do sudnjeg dana«. U djelu Tatarhaniji12) od Ebu Hurejre se
priopćuje : »Dženet ima stotinu stepeni (deredže), koje je Alah pripre-
mio za borce na Božjem putu, a razdaljina između pojedinih stepeni
je kolik razdaljina između nebesa i zemlje, pa kada molite, molite da
vam Alah dadne dženet Firdevs, jer je on u sredini, a iznad njega je
A~ur-rahmani/l) i odatle izviru rijeke dženetske.«
U Mešariku74) se prenosi od Ebu Hurejre da je Alah zajamčio
dženet onima koji se bore na Njegovom putu i izađu od kuće u borbu
i širenje Božije istine, da će unići u dženet ili će ga vratiti njegovoj
.k"Uć i sa plijenom i nagradom. U spomenutom djelu također stoji: »Ko
upraši noge na Božjem putu zajamčen mu je dženet«, a u djelu Serhus-
-sijeril-kebir75) piše: »Ponutrica vjernika (muslim) koji j e zaprašio noge
u borbi, neće biti pržena džehenemskom vatrom«. U istom djelu: »Ko
zapraši noge svoje u borbi, njih neće dotaknuti džehenemska vatra«.
U istom djelu se prenosi od Zejd ibni Halida, da je Božji Vjerovjesnik,
rekao: »Ko opremi borca za borbu jednako j e kao da se i sam bo rio,
a i onaj ko se brine o porodici bor ca j e kao da se i sam bori<<.
U vjerodostojnosti slijedećeg hadisa (muttefekun 'alejhi) složni
su svi muhadisi, a koji se nalazi u djelu Miškatul-mesab ih76) i kojeg
prenosi Emame, koji kaže: »Cuo sam od Vjerovjesnika, neka je na
njeg mir Božji, kada je rekao: »Ko se ne odazove na borbu ili na
opremi borca za borbu, ili se ne pobrine za porodicu borca i ne p o-
mogne joj. Alah će mu dati iznenadnu nesreću prije kijameta«. Iz
spomenutog djela prenosimo i slij edeći hadis, kojeg priopćuje Alija,
Ebud~Derda, Ebu Hurejre, Ebu Emame, Abdulah ibn Amr, Džab ir ibn
Abdulah, Imran ibn Husajn, od Vjerovjesnika, neka je na Njeg Božji
blagoslov i mir, da je on rekao: »Ko pošalje opskrbu za borbu na
Božjem putu, a bivši taj kod svoje kuće, za svaki dirhem će imati
nagradu kao da je dao sedam stotina hiljada d irhem a, zatim je Vjero-
vjesnik citirao kur'anski ajet: 'Alah višestruko uvećava kome hoće«P)
Slijedeći hadis priopćuje lbni Madže, a prenosimo ga iz djela
el·Miškat -<:h-.'8) od Ebu Hurejre: >>Ko hrani konja za borbu na Boži-
jem putu, vjerujući Alaha i priznajući Njegova obećanja, njemu će se
na mizanu, na Dan suđenj a mjeriti konjska sitost, n apajanje i konjski
otpaci.«
Iz djela el-Mešarik'9 ) prenosimo ovo: »Najbolja zarada je od
borbe, zatim trgovina, pa poljodjelstvo i obrt«, a u djelu Multekal-
-ebhurB'l) stoji: »prednosti borbe su velike, a o čemu je Božiji posla-
71) Kao bilj. SO.
72) Kao bilj. 7.
73
) Aršurrahman je, po islamskom učenju, prijestolje Milostivog stvo·
ritelja.
74) Kao bilj. 29.
75) Kao bbilj. S.
76) Kao bilj. 50.
n) Kur-an, Bekare, 261 .
71) Kao bilj. SO.
79) Kao bilj. 29.
80} Kao bilj. 24.

240
nik, neka je na Njeg Božiji blagoslov i mir, rekao: »Stajanje u bor-
benim redovima na Božijem putu je vrednije kod Alaha od šezdeset
godina ibadetau. Ovaj hadis priopćuje Rakim.
U Surunbulaninom djelu na Durer,81) prenosi se hadis od Ehu
Emame, u kojem je Pejgamber rekao: »Namaz borca stacioniranog na
položaju vrijedi kolik pet stotina namaza, a utrošak jednog dinara ili
dirhema u svrhu borbe, vrednije je nego li sedam stotina dinara koji
se troše u druge svrhe«, kako to stoji u Fethul-kadiru.n)
U spomenutom djelu nalazi se i ovo: »Obnoć čuvati stražu u
času potrebe vrednije je od neobraveznih namaza«, kako je to nave-
deno i u Tatarhaniji.
N a p o m e n a: Kada bi jedna muslimanka bila zarobljena na
Istoku, oni sa Zapada su dužni da je oslobod.e i izbave iz ropstva, kako
stoji u Bezzaziji.
U Siyeru se navodi predaja koja glasi: »Onog borca koji se bori
protiv Vizantinaca dužnost je pomoći svima koji za njega čuju, pa
makar on imao potrebna sredstva i konja. Od pomaganja njega nije
dozvoljeno odustati osim sa valjanim razlogom. Ako pak, jedna žena
na I stoku padne u robstvo, dužnost je onih na Zapadu da je spašavaju
dok je ne izbave iz neprijateljske zemlje, jer je islamska zemlja jedin-
stveno mjesto sigurnosti.«
N a p o m e n a: »Najbolja skupina su četiri druga (prijatelja),
najbolja izvidnica je od četrdeset ljudi, a najbolja koja se sastoji od
četiri hiljade vo}nika. Takvu vojsku ne može poraziti, ako su sloini,
ni skupina od dvanaest hiljada«. Tako stoji u djelu Serhus-sijerilkebir.ll)

Cetvrto poglavlje:
O DU2NOSTI UPOTREBE RATNE OPREME; OBLACENJU UNI·
FORME; O UDARANJU U BUBNJEVE U RATU; O VOJNOJ OBUCI;
O VITESKIM VJESTINAMA I VARKAMA. U djelu Siradžul-muluk51 )
veli se: >>Poznato je da su ljudi o ratnoj taktici napisali brojna djela i
u njima dali planove, a da zato nemogu saznati druge zemlje (narodi),
jer svaki narod ima svoje planove i razne ratne vještine, taktiku, na-
čin borbe, prepade, navale, kako se susreće sa neprijateljem, o napre-
dovanju, uzmicanju i drugim oblicima ratnih operacija, ali većina tih
pravila su ista kod većine naroda pa ih pametan vojskovođa i sam
predviđa i sprovodi.
A sada da najprije počnemo sa onim šta j e od toga uzvišeni Alah
u Kur~anu časnom spomenuo:

81) Hasan ibn 'Ammar eš-Surrunbulali napisao je među ostalim i djelo

Gunjetu zevil-ahkam ve bugjetu duror il-lwkkam šerh Gurer i/-ahkam. Nije
jasno, je Ji naš autor mislio na ovo djelo.
82) Feth ul-kadir napisao je Kemaludin Muhamed ibn Abdulvahid es·
-Sivasi, poznat pod imenom Ibn Humam, umro 861-1457. Ovo je zapravo
komentar djelu El-Hidaje Burhanudina Alije ibn Ebu Bekra el-Marginanije,
umro 593-1197.
ll) kao bilj. 5.
84) Kao bilj. 34.

241
 »I protiv njih pripremite koliko god možete snage i .konja. za
bitku«.ss) Dakle, tu je sadržano naređenje da čovjek uloži snage i osta:
lw, na primjer d a pnibav.i oiužja. koliko god je to u njegovoj moći;
Nclco od pametnih ljudi je rekao: »Alah je nama prikazao ~n~anje u
ratu riječima: »Ka da se sa kakvom četom sukobite, budite postojani
(smjeli) i mnogo Alaha spominjite, da biste postigl-i što želite i poko-
ravajte se Alahu i Poslaniku Njegovu, i ne IPrepirite se da ne biste klo-
n uli i bez borbenog duha ostali, i budi•t e izdržljiv>i, jer Alah je zaista
na strani izdrživih«.86) Mevla (kadija) Katija Pruščak (EI-Akhlsari) u
svom djelu »Uredba svijeta« (Usulul-hikem fi nizamil-'alem), u uvodu
(Mukaddime) veJi :87)
»Kada je Alah Uzvišeni odredio da - do određenog vremena
opstoji svijet - s opstankom ljudskog roda, a to se vrši rasplodom,
udruživanjem i uzajamnim radom - pokazala se potreba za jednw
sistemom, kojim će se na najljepši način urediti ljudski poslovi za sva
vrmena. Potom Božijim nadahnućem i Njegovom uputom pređašnji
su učenjaci i stari mudraci svrstaH ljude u četiri s~upine(grupe), pa
prvu od n jih sačinjavaju ljudi mača (seyf), drugu čine ljudi pera (ka-
lem), treću poljodjels tva i četvrtu sačinjavaju obrtnici i trgovci, a nad
svim tim skupinama dadoše upravu državi.
U prvu skupinu, od spome nuae četi·ri, spadaju: vladari, carevi i
njihovi veziri kao i ostala voj ska. Ovima je dužnost da drže disciplinu u
svim sk-upovima, da pravedno i dobrim upravljanjem sve štite~ to ona-
ko kako im to preporuče učeni i mudri ljudi, zatim da se bore i suzbi-
jaju neprijatelja i vrše sve poslove koji spadaju u dužnost zapovjednika
a o čemu ćemo, ako Bog da, i kasnije govoriti.
Drugu skupinu sačinjavaju učenj aci, mudraci i ostali dobri ljudi,
slabi (nejaki), na koje spada dužnos t da ču vaju Alahove zapovijedi i
zabrane, da paze da li se postupa po Kur'anu i Sunetu, da šeriatske
propise svima izlažu i dostavljaju, da sve skupine podučavaju u vjeri,
da upućuju svijet na ibadet, lijepo obhođenje, da mole za dobro svih,
a posebno da im vladar bude isp ravan - na pravom putu.
U treću skupinu se ubrajaju težaci, poznat i u naše doba kao raja.
Njihova obaveza je da svojim tr udom i zalaganjem sve spomenute
skupine opskrbljuju svojim proizvodima, a to će činiti obradom zemlje,
održavanjem vrtlarstva, uzgojem stoke, zasađivanj em vo čnjaka i dru-
gim proizvodima. Poslovi ove skup ine su najodabraniji poslije skupine
učenjaka i borbe za vjeru.

U četvnu skupinu spadaju zanatlije i trgovci. Za natlije su dužni

da svojim proizvodima snabdijevati društvo, a trgovci da nabavljaju
potrebnu robu i da je prodaju.

SS) Kur'an, Enfal, 60.

M) Kur'an, Enfal. 45-46.
87J Usu! ul·hikem fi nizam il-'alem Hasana Kafije Pruščaka, umro 1025
-1616. preveden je turski, srpskohrvatski, francuski, njemački i madžarski
jezik. Na turski ga je preveo sam autor i sam mu napisao i komentar. Na
srpskohrvatski ga je preveo Dr Safvet beg Bašagić i štampao u Glasniku
Zemaljskog muzeja u Saraajevu 1919. godine, a kasnije i posebno.

242
 · · · Osobe koje ne spadaju ni u jednu od ove četiri skupine treba
prisiliti da se uključe u jednu od njih. Neki filozofi smatraju da onog
ko nije uključen ni u jednu od ovih skupina, treba ubiti; kako ne bi
kao takav bio na teret društvu.
Svaka od spomenutih skupina treba da je ustrajna i stalna u
svojim određenim poslovima, kako bi se na taj način održavao red u
državi, a inače se događa obratno pri svakom propustu. Iz ovoga slijedi
da ne treba prisiljavati ni jednu skupinu da radi poslove druge sku·
pine, . jer. to izaziva nered i pometnju, kao što se dogodilo u ovom vi-
jeku kada su prisiljavani raja i zanatlije da idu u vojsku pošto su
vojnici zanemarili svoje dužnosti i obaveze. Takvo prisiljavanje je po-
čelo 1001. h. godine (1592. g. po n. e.), a to traje i danas

Dokle god se sultan pridržava starih odredaba, kako ih to šeriat

propisuje, država će napredovati u poretku, društvo u disciplini, a
i uprava u snazi i moći. Kada se pak napuste takve lijepe ustanove
i prestane štititi taj odabrani pravac nastupiće na svim stranama nered
i slabost. U takvim slučajevima se događa da i vlast pređe na drugoga.
Bož.e, sačuvaj, islamske pokrajine od nereda i očuvaj osmansku drža·
vu od prelaza vlasti na druge i uslišaj o Ti, Bože, Svemogući! «
Hasan Kafija Pruščak (El-Akhisari) na drugom mjestu kaže:
>>Alah je rekao: 'Budite oprezni!'; 'Neka budu oprezni i drže
oružje'.88)
Opreznost - čuvanj e - je sve ono što ratniku treba za borbu
kao: štit, pancir i slično ,a oružje je poznato, pa prihvatiti ga stroga
Je dužnost i nije dopušteno neupotrijebiit ga u borbi. Međutim, u ovo
vrijeme i opreznost i oružje se zanemaruju i ne pridaje im se potrebna
važnost. Zato se i umnožilo dezerterstvo iz bojnih redova, a naročito
u ·našim krajevima. Tome je svakako uzrok nemarnost vojnih zapo-
vjednika. Vojnim starješinama je dužnost da lično pregledaju svoju
vojsku, da vode brigu koliko imaju vojnika na broju i u tome se ne
smiju oslanjati na druge. Takav je bio običaj prijašnjih zapovjednika.
Pripovij etka: Aleksandar Veliki je lično vršio smotru svoje voj-
ske, pa j e jednom pred njega došao jedan konjanik na topalastom· ko-
nju, na što Aleksandar naredi da se ovaj odstrani. Na to se konjanik
nasmija, a taj smij eh se učinio suviše neumjesnim u ovoj prilici, pa
ga · Aleksandar upita zašto se smije, a konjanik odgovori: »Cudim se
tebi, jer pod tobom je konj za bježanje, a podamnom . jahalica ustraj-
nosti, pa zašto me odstranjuješ. Ovakav odgovor iznenadi vladara pa
konjanika ostavi u vojsci.
Još jedna pripovijetka: 'Amr ibn Lejs89) je vršeći smotru svoje
vojske opazio čovjeka na mršavu konju, pa mu reče: »Neka su prokleti
oni što od države dobiveni novac troše na gojenje butina svojih žena! «
Na ovo će konjanik emiru: »O emire! Kada bi ti vidio butine moje
žene osvjedočio bi se da su mršavije od butina ovog moga konja. To
se svidje emiru i smijući se naredi da mu se dadne novca i tom · pri-

88) Kur'an, Nisa, 102.

i43
 likom reče ratniku: »Uzmi taj novac pa ugoji butine i tvoga konja i
tvoje žene.«
Ukratko: Kontrolisanjem vojske, opreznost, vježba _u rukovanju
oružjem, njegovoj upotrebi u borbi, oslonci su za uspješnu ~?rbu.
Ovome svemu treba posvetiti najveću pažnju, a osobito u ovo vnJeme.
Sve ono čemu smo svjedoci u naše vrijeme o nadmoći neprija-
telja prouzrokovano je napuštanjem ove stroge dužnosti - džihada
i zaJaganja.
Već od nazad pedeset godina mi u ovim našim krajevima iskusili
smo da naši neprijatelji u ratu kada god su pronašli kakvo novo oružje
uvijek su nas pobjeđivali, a kada god smo mi opet učinili slično tome
mi smo odnosili pobjedu Božjom pomoći i snagom islama. Međutim,
u ova današnja vremena su neprijatelji nadmoćniji upotrebom novih
vrsta oružja, a i nebrigom naše vojske da uzme takvo oružje i da ga
i~koristi, nego se zadovoljavaju sa upotrebom zastarjelih vrsta oružja,
pa su zapali u ono u što su zapali; neka ih Alah naputi na pravi put
i neka ih pomogne!
Lukman90), neka je Alah sa njim zadovoljan, je rekao: nNaoru-
žavaj (pripremaj) se za teške dane, a onaj ko nije sposoban uhvatiti
se u koštac sa poteš koćama, ne može se n i nadati uspjehu«.
Zatim je potrebno vojsku stalno podsticati na borbu. O tome
i Svevišnji Alah kaže: »Ako vas bude stotinu izdržljivih, pobijediće
dvije stotine, a ako vas bude hiljadu, pobij ediće, Allahovom voljom,
dvije hiljade. A Allah je uz one koji su izdržljivi«.91)
Allahov Vjerovjesnik je rekao: nNe priželjkujte sukob sa nepri-
jateljem i molite Allaha za mir i zdravlje, a ako se pak sukobite sa
neprijateljem budite postojani i strpljivi i znajte da je dženet pod
sjenom vaših mačeva«. Alija, neka je Allah sa njim zadovoljan, kaže:
•Strpljivost (izdržljivost) donosi pobjedu«. Rečeno je da, kao što god
magnet privlači željezo tako i strpljivost donosi pobjedu; strpljivost
nošenja oklopa donosi užitak oblačenja nove odjeće nakon toga. Rečeno
je nekom od članova Beni Muleheb porodice92) : »Cime ste postigli po-
bjedu«, pa je odgovoreno: »Sa jednim časom strpljivosti«, a kazano
je i ovo: »Strpljivost je stepenica na ljestvama uspona prema radosti,
strpljivost je ključ radosti i spasa«.
Jedni vele da su voj skovođi potrebna i svojstva i osobine nekih
životinja: junaštvo pijevca, srčanost lava, navala svinje, lukavost li-
sice, strpljivost ranjena psa, obazrivost ždrala, opreznost gavrana i
žestina vuka.
Kaže se da je spas u ustrajnosti, a smrt u bijesu, junaštvo je
strpljenje jednog časa.

19) Neidentifilrovana ličnost.

. ~>. Lo~man ili ~';!_kman. Dobar čoyjek, čovjek kome je data mudrost.
yJeroviJesmk bez miS~Je poslanstva. V1d. ~ur-an Casni. Zagreb, 1969., str.
546. O Lokmanu govon 31. sure Kur-ana, koJe nosi njegovo ime.
91) Kur'an, Enfal, 66.
92) Benu Mulehheb, pleme .. .
 Afrasijab93) je rekao: ,.Junak je simpatičan čak i neprijatelju,
a kukavica je mrzak i svojoj majci«.
Svemu ovome smo mi svjedoci a što se događa na granicama
Evropske Turske (Diyari Rum), a poglavito u našim krajevima, jer
uistinu neki neprijateljski ratnici kada se osvjedoče u junaštvo naših
boraca, zavole ih i tada mnogo hvale, šalju im poklone, a kada osjete
kukavičluk kod nekih mrze ih i ismijavaju, pa im nekada pošalju i
što od ženske opreme (pregaču, preslicu i slično) . Mudro je rečeno:
>>Ne potcjenjuj neprijatelja, jer ako ga pobijediš nećeš se proslaviti,
a ako ga ne pobijediš, nećeš se moći ispričati.«
Zatim je potrebno vojnom zapovjedniku da upućuje borce jedne
na druge. Pisao je Ebu Bekr, neka je Alah sa njim zadovoljan, Halidu,
sinu Velidovu, vojskovođi, neka je sa njim Božje zadovoljstvo, kada
je ovaj izašao u borbu protiv odmetnika od islama (ehli ridde), između
ostalog i ovo: »Znaj, da imaju oči s Alahove strane, koje te nadziru
(prate), paze te i vide te. Kada se sretneš sa neprijateljem nemoj pre-
zati od smrti, pa ćeš biti spašen.«
Baruni Rešid94) je oporučio Abdulmeliku, sinu Salihovu, zapovjed-
niku vojske, ovo: »Ti si Božji trgovac, pa budi razborit, pa ako možeš
steći, upusti se u posao (borbu), a ako ne, onda čuvaj glavnicu (vojsku),
ne traži pljačke, pa će ti biti sve dobro.« •
Kada vladar bude prisiljen unići u borbu neka ne ide naprijed,
nego neka stoji pod zastavom, okružen oružjem i pratnjom i neka stal-
no mijenja odjeću, pa ako pobijedi neprijatelja neka im ne ostavlja
na životu prvake njihove, jer mržnja neće izaći iz njihovih srca.
O tome svemu smo se uvjerili ovih vremena od stra.."le zapovjed-
nika slijedećih vilajeta: Bogdana 95), Kara Eflaka i Erdelja, u kojima,
Alah ih ponizio, tinja mržnja od nazad pedeset i više godina, pa kada
su osjetili našu nebudnost i slabost, iskoristili su priliku i učinili šta
su želili učiniti. Tako mi života ako se ostave i dalje, po staroj navici
će učiniti ono što namjeravaju. Bože, daj nam da budemo ustrajni i
strpljivi i pomozi nam da pobijedimo neprijatelja.
Natjecanje sa konjima, devama, natjecanje trčanjem ljudi i ga-
đanje (streljaštvo) dozvoljeni su, jer je Poslanik, neka je sa Njim bla-
goslov i mir Božiji, dozvolio Selma ibn Akve'u da se natječe. Natje-
cali su se i ashabi i to trčanjem na konjima, devama, trkom ljudi-rat-
nika. Ratnicima je potrebno vježbanje koje se postiže natjecanjem.
U djelu el-Feraid 'allel-kenz96) stoji: »Dozvoljeno je natjecanje ga-
đanjem strijelama, trka konjima, magarcima, katurama, s devama i trča­
nje pješaka«. U Multekal-ebhur'll) stoji da je Božiji Poslanik, neka je

93) Afrasijab, turski vladar, glasoviti junak iz Firdusijeve $ahn~me.

• 94) Harun ur-Rešid, halifa iz dinastije Abasovića. Bio na položaJU ha-
hfe 786-809.
95) Bogdan - Moldavija, Kara Eflak-Vlaška. Vid. Evlija Celebi, Putopis.
Sarajevo, 1967., str. 142.
96) El-Feraid fi hall il-mesail vel-kavaid Mevla Mustafe ibn Bali, pozna-
tog pod imenom Bali zade, umro 1069-1658.
97) Kao bilj. 24.

245
 mir sa njim, rekao: »Nema takmičenja u drugom osim devama, gađa­
njem strijelama i trka sa konjima«. U drugoj predaji se veli: »Božiji
Vjerovjesnik se natjecao sa Ebu Bekrom i Omerom, neka je Alah sa
njima zadovoljan, pa je Vjerovjesnik u tom n atjecanju odnio pobjedu,
a natjecanje je potrebno kod borbe pri navali, uzmicanju i ostalim
ratnim vještinama, pa je podučavanje u natjecanju pohvalno, a u svrhu
da se udovolji obavezi borbe, koja je stroga dužnost «.
Kaže se da je Vjerovjesnik, neka je mir sa njim, rekao: »Meleki
ne prisustvuju, nikal-vim igrama osim pri streljaštvu i natjecanju«.
U djelu Medime'ul-enhur 'alel-multekal-ebhur98) navodi se da je Vje-
rovjesnik, neka je mir sa njim, rekao: »Podučite svoju djecu plivanju
i jahanju i naređujte im umješnost prema sklonostima.
U djelu S erhus-Siyer el-kebir99) : »Dopušteno je utrkivanje sa ko-
njima, katurama, devama, magarcima i gađanje strijelama, j er su to
sve vještine potrebne za borbu i odazivanje ovoj obavezi«. U djelu
S erlwl-eblzur libnil-Melik 100) stoji: »Dozvoljeno je nadmetanje u trci sa
konjima, devama, lj udstvu trčanjem, gađanju strijelama, da bi se za-
dO\·oljile ratne potrebe.«
U djelu Durrul-muhtar -m- 101) od Ukbe ibn Amira prenosi se ovaj
hadis: »Ko savlada streljaštvo, pa ga zapusti, ne pripada nama.«
U Mešariku 102j stoji ovo: »Nema štete udarati u bubnjeve u boju,
pa kada bi neko iznajmio one koji će uda rati u bubnjeve u svrhu borbe,
dozvoljeno je, a inače u svrhu zabave nije dozvoljeno<<. U djelu Hu-
lasatul-fetava103): >>Nema štete razviti zastave da bi se raspoznavala
islamska m jska kao što nema štete ni udaranje u bubnjeve u boju da
bi se SYijet okupio i pripremio za borbu«. U djelu Feraid 'alel-kenz1CH)
piše: »Dozyoljeno je da bude bijele ili crne boje.<<
U djelu Multekal-ebhw·105) prenosi se, da je Vjerovjesnik, neka
je sa njim mir, obukao u vrijeme osvojenja Me ke crno džube i crni
turban, a nema štete obući i plavu odjeću<< . U djelu Eš-šir'a106) piše
0\·o: •Nema štete obući i zelenu odjeću, jer je to sunnet (tradicija)
PejgamberoV«. U djelu Medž.me'ul en hur 'alel-Multekal ebhw·101) s toji :
"Nema štete ubući turbane, jer se prenosi d a je Vjerovjesnik imao
više turbana koje bi nosio u borbu, ka ko to stoji i u djelu ez-Za-

98) Kao bil j. 26.

99 ) Kao bilj. S.
100
) Abdullatif i_bn A_bdul-Aziz ibn Eminuddin Ibn Mernek (Ibn Firište),
u~o 797- 1395:, nap1sao Je komentar djelu Medžme'al bahrein od Muzaferu-
dma Ahmeda 1bn Alije es-Sa'atije, umro 694-1294., a ne djelu M edžme'al
enhur.
101) Kao bilj . 32.
102) Kao bilj. 29.
10l ) Kao bilj. 33.
104) Kao bilj. 96.
1r;;) Kao bilj. 24.

06) Sir'at ul-islam napisao je Muhamed ibn Ebu Bekr Imam zađe um-
1
ro573-l 177. '
1rn) Kao bilj. 26.

246
hirec.l08) Iz djela Feraid109) prenosimo: »Božiji Vjerovjesnik, neka je
na Njeg Božiji blagoslov i mir, rekao je: 'Rat je varka'.« Djelo Serhus-
·siyer-el-kebir110), donosi slijedeći tekst: •Dozvoljena je varka da bi se
izbjegla neugodnost ili da se spriječi neželjeno.«
U djelu Sirretul-fetava111) se prenosi iz djela Muhtesarul-muhitlU)
da je u varki velika korist. U djelu Et-Tergibu vet-terhiblll), prenosi se
hadis, kojeg priopćuje Seh!, neka je Alah sa njim zadovoljan, a koji
glasi: »U dva slučaja otvore se nebesa i rijetko kada da u tim mo-
mentima bude odbijena dova onih koji dovu čine, a to su časovi po-
zivanja na namaz i stajanje u bojnim redovima na Božijem putu«.
Upozorenje: Postavlja se pitanje da li je rvanje novotarija u
vjeri (bid'atun) i da li se mladima može dozvoliti rvanje, jer o tome
ima tragova i u tradiciji (eser), ali se mora paziti: ako se rvanjem želi
zabavljanje onda je to pokuđeno (mekruh) i treba ga spriječiti, ali ako
se želi jačanje organizma u svrhu borbe sa .neprijateljem, tada je rva-
nje dozvoljeno, i za to će se dobiit nagrada.
Isti je slučaj sa konzumiranjem pića »muselles« (u kojeg dvije
trećine opojnosti izlape): ako se sa njim želi užitak, zabranjeno je,
međutim, ako se konzumira u borbi s ciljem dobijanja veće snage i
kuraži, u tom slučaju je dozvoljeno. Tako stoji u djelu Dževahiru
el-fetava.114)
Važna napomena: (tenbihi 'azim): »Alah vam zapovijeda, da od-
govorne dužnosti povjeravate onima koji su ih dostojni«115), a Pejgam·
ber, neka je mir sa Njim, rekao je: »Ko izvjesni posao povjeri nekom
čovjeku, a među njegovim podređenim se bude nalazio drugi čovjek,
koji je preči za taj posao i sposobniji od spomenutog, taj je iznevjerio
Alaha, Njegova Vjerovjesnika kao i islamsku zajednicu (džema'atul-
muslimin). Ovo stoji napisano u djelu Durer. 116)
Korisna napomena: -m- »Ko u islamu uspostavi kakav lijep obi-
čaj za njeg će dobiit nagradu, a i nagradu onih koji se budu pridržavali
tog lijepog običaja iza njega, a ni ovima se neće nagrada umanjiti.
Tako isto ko u islamu uspostavi kakav ružan običaj (suneten sejjieten)
njemu pripada grijeh, a i grijesi svih onih koji taj ružni običaj poslije

108) Ez-Zehiret ul-fetava ili Ez-Zehiret ul-burhanijje Burhanudina Mah·

muda ibn Ahmeda ibn Abdullaziza ibn Omera ibn Maze el-Buhari, umro
616-1218.
109) Kao bilj. 96.
liO) Kao bilj. S.
111) Sirret ul-fetava sastavio Sadik Muhamed ibn Ali es.Silizi.
112) Muhtesar ul-muhit ili El-Muhit ul-burhani napisao je Burhanudin
Mahmud el-Hanefi, umro 616-1218.
113) Et-Tergib vet-terhib, sabrao i napisao hafiz Ebu Muhamed Abdul·
-'azim el- Munziri, umro 656-1258.
114) Dževahir ul-fetava Ebu Bekra Muhameda ibn Mefahira ibn Abdur·
rešida el-Kermanije.
liS) Kur-an, Nisa, 58.
116) Durer ul-hukkam fi šerh-i Gurer il-altkam. I osnovno djelo i njegov
komentar napisao je Muhamed ibn Feramllz ibn AlJi Munla Husrev, umro
885-1480.

247
 njega budu ~i, a ni grijesi nikome neće biti umanjeni.« Ovo pre-.
nosimo iz djela el-Mešarik.l 11)
Obzirom da je ovo poglavlje najvažnije to smo o njemu više go-
vorili, a zatim nalazimo za shodno da sada objasnimo šta dovodi i kako
se postiže pobjeda, kada se može nadati Alahovoj pomoći, kao i razlo-
zima koji vode pqrazu, neka nas Alah sačuva od poraza.
U djelu Usulul-hikem 11B) se kaže: »Glavni s tub pobjede je isprav-
nost (es-salah) i pobožnost u vojsci. Alah kaže: 'Alah je zaista na strani
onih koji se Alaha boje i grijeha se klone i koji dobra djela čine' 119);
'Pomozite sebi strpljenjem i molitvom'. 120) Bez sumnje j e jasno da
pobjeda dolazi s Alahovom pomoći, a te pomoći nema ako Alah nije
zadovoljan sa zajednicom, pa je zato veoma važno da sultan i njegovi
Yeziri naređuju svojim vojnicima bogobojaznost i ispravnost i da ih
sprečavaju od grijeha (fisk) i ružnih djela i da ih odvraćaju od štetnih
novotarija i griješnih postupaka. Sve će ovo biti lako pos tići sa lijepim
postupkom (bi husnis-siyase) i disciplinom, zatim obazrivim postupkom
sa odabranim i odvraćanjem od loših i nevaljalih osoba. Za uspješnu
pobjedu je nadalje potrebna dova od strane učenih, šejhova, zatim od
slabih i nemoćnih (siromašnih) i njihova želja za pobjedom, jer je Vje-
ro\'jesnik, neka je mir sa njim, rekao: »Sudbinu ne može izmijeniti
ništa osim do,·a, a život se može produžiti samo dobročinstvom (dob-
rim djelima)«. Vjerovjesnik, neka je mir sa njim, veli i ovo: »Vi ćete
biti pomognuti od strane slabih između vas, pa je zato potrebno ovoj
s1.-upini obratiit pažnju sa dobročinstvom i zadovoljavanjem njihovih
potreba, da bi tako njihova srca bila uz vas, pa da vam oni kao takvi
do\u čine iskreno i sa najboljim namjerama, a u tome je opet velika
dobit i korist kako za one odabrane (lil-havassi) tako i općenito za
narod (vel-'ammi). Isto tako je potrebno kloniti se svega onoga što bi
uznemirivalo slabe, pa bi oni na takav način se odbili od vas i ne bi
Yam želili dobro, a u takvom lošem postupku j e velika š te ta, općenito .
U naše doba, međutim, kod većine ljudi se opaža samo pohlepa, uzne-
mirivanje, omalovažavanje (dobrih ljudi) osobito od strane rukovodilaca
(et-taifetul-hassa), neka ih Alah okrene na pravi put.
Zatim je između uzroka koji vode pobjedi i odlučnost sultana i
njegova volja da vojsku disciplinira i da joj pruži obećanj e da će biti
nagrađeni nakon pobjede i da ta obećanj a ispunjava, a da zaprijeti
kaznom ako vojska bude uzmicala iz bojnih redova, a upravo je u
rumskim stranama (hududir-rum) uobičajeno da se bježi iz okršaja sa
neprijateljem, a to naročito kod nas. Zato je potrebna čvrs ta odluka
da se bježanje suzbije, osim ako povlačenje i uzmicanje nisu u općem
interesu, jer se kaže: »Uzmicanje i povlačenje je nekada bolje od po-
stojanosti i strpljenja, ako za takvu postojanost nije vrij eme, jer je
rečeno: »Pobjeći na vrijeme je bolje nego li ustrajati u nevrijeme« .

111) Kao bilj. 29.

lli) Kao bilj. 87.
m) Kur'an, Nahl, 128:
llli) Kur'an, Bekare, 45.

248
 Amr ibn el-'AsU1) jednom prilikom reče Muaviji, neka je Alah
sa _njiJ!!a zadovoljan: »Nekada te vidim ustrajnim kako napreduješ,
pa zaključim da si hrabar, a katkada uzmičeš, pa pomislim· da si ku"
kavica«, na što mu Muavija u stihu odgovori:
»Junak sam gdje god mi se zgoda pokaže,
A strašivica, gdje junaštvo ne pomaže«
(Prepjev Bašagića) .
Zatim je od povoda pobjede da vojska bude odlučna za borbu
u svrhu veličanja (li-i'zazi) Božije vjere i Njegove riječi, a da joj od
borbe ne bude svrha imetak i položaj. Božiji Vjerovjesnik, neka je
blagoslov i mir sa njim, kaže: »Alah se obavezao (hakkun alel-lahi) da
će biti na pomoći trima skupinama: borcima na Božijem putu, onima
koji stupaju u brak da bi sačuvali čednost i koji piše da bi podmirio
dugovanje.«
Jedan od uzroka pobjede je i podložnost vojske zapovjednicim~.
da se međusobno slažu i žive u ljubavi i bratstvu, zatim u sprečavanju
razdora i neprijateljstva, a ovo je jedno od veoma važnih pitanja i
upravo u naše vrijeme to je izgubljeno (napušteno), pa se javlja svađa
i licemjerstvo. Zato je neophodno raditi na razvijanju sloge.
Nakon što se bude pazilo na sve spomenute napomene koje vode
pobjedi, potrebno je i nužno imati čvrsto vjerovanje i pouzdanost u
Uzvišenog Alaha, vladara, koji obilno nagrađuje, zatim osloniti . se i
pouzdavati u zagovorništvo Vjerovjesnika, neka je mir sa njim i vje-
rovanje u njegove mudžize, a on napućuje na dobro.
A sada da vidimo šta doprinosi porazu i pobjedi neprijatelja nad
muslimanima.
Prije svega je tome uzrok neizvršavanje dužnosti i obaveza, kako
to možemo jasno vidjeti i iz hadisa, a tu je osnovno nepokornost i od-
metništvo od vojske. Alah Uzvišeni je objavio nekim pejgamberima
ovo: »Kada Mi griješi onaj ko je Mene spoznao, ja ću mu nametnuti
onoga ko Mene ne poznaje«. Božiji Vjerovjesnik, neka je mir sa Njim,
je rekao: »Nema pobjede uz razvratan život«, a to je i logično, jer
razvrat, ružna djela i nasilje su izdaja vjere, a izdajnik je strašiv, pa
strašiv čovjek ne može postići pobjedu, nego će biti poražen. Od nazad
tri godine pojavilo se u evropskoj Turskoj (diyari Rum) nasilje i raz-
vrat u muslimanskoj vojsci, pa mnogi pojedinci po gradovima vrše
napadaj na čast muslimana (a'radil-muslimin), otimaj ući im imovinu,
napadaju na žene, djecu, uništavaj u hranu raje, uznemiruju sirotinju
i nemoćne, a to osobito čine odabrani (et-taifetul-hassa), pa je zato
Alah i napustio neprijatelja na granice naših krajeva, koji su silno na-
valili i mnoge utvrde osvojili, a iz čega se može crpiti pouka, pa učiniše
šta su učinili. A sve to se dogodilo u islamskoj vojsci zbog napuštanja
discipline i pravilne politike, zatim zbog ·neizvršavanja dužnosti. Tako
mi života većina tih propusta su nastali usljed pohlepe za imetkom, ne
pazeći da li je nešto dozvoljeno (ha lal) ili zabranjeno (haram). Neka
Uzvišeni Allah probudi srca zapovjednika i vezira i neka ih spasi od
takvog stanja, a On je Moćan i Ve~ik l
121) Savremenik vjerovijesnika Muhameda i istaknuti vojskovođa.

249
 Među uzroke poraza spada i neiskori~tavanje datih prilika, za-
tim oholost, omalovažavanje neprijatelja, pa je zbog svega toga po-
l
trebno pokajanje (tevbe) i vraćanje Uzvišenom Alahu, uz dovu (molbu)
da nas probudi iz nemarnosti, zablude i da tek onda možemo išče­
kivati postizanje cilja.
O Bože, koji izmjenjuješ stanja, naše stanje popravi na ljepše!

Peto poglavlje:
O NASILNICIMA (ODMETNICIMA), NJIHOVIM POMOćNICIMA
(JATACIMA) I POSTUPKU PREMA OVIM.
U djelu Medžme'u Burltanud-din 121) stoji ovo: »Islamski učenjaci
su složni u tome da je muslimanskom vladaru dopušteno da povede
borbu protiv onih ljudi koji zalutaju i počnu vjeru tumačiti na osnovu
d\·osmislenih tekstova, jer je Alah rekao: »Borite se protiv one sku-
pme koja je učinila nasilje sve dok se Alahovim propisima ne priklo-
nicUl), a kada se priklone treba ih pustiti na miru.
U djelu Feraid 'alel-kenz11*) veli Zejle'i ovim povodom: »Borba
proth· tahih je kao i borba protiv neprijatelja u ratu«.
U djelu En-Nesefiye 125) nalazi se ovo: »Islam uvjetuje da se bude
milostiv prema muslimanima i da te raduje ono š to i njih raduje, ali
prema otpadnicima (nasilnicima) treba obratno od tog da se postupi'.
U djelu Tatarhaniyellb) kaže se: Pitanje protjerivanja je stvar
odluke najvišeg državnog tijela a nije na volju mase, a taj čin je do-
pušten u svim vrstama prekršaja. Ovo mišljenje se pripisuje imamu
Aliji, što se navodi u Kafiyi111), kao npr. slučaj novatora, j er se smatra
da mu je cilj širenje smutnje iako mu se ne sudi za nevjerstvo, kao
što stoji u Et-Temhidu od Kuhstanija128).
U fetvi en-Nesefija o pitanju ubistva pomoćnika ubice i buni-
telja rečeno je: Takve je dozvoljeno ubiti i za njihovo ubistvo slij edi
Božija nagrada. Ako uslijedi prigovor: Kako će imati nagradu (sevab)
onaj koji ubije muslimane, velim: Jedan od uslova islama je pažnja
prema Božijim stvorenjima, radovati se njihovoj radosti i saosj ećati
u njihovoj žalosti, a što se tiče ovih, njihov postupak je potpuno sup-
rotan tome. Ako se kaže: Ubijeni su u vrijeme njihovog kajanja, od-
govor se za to nalazi u riječima Uzvišenog Boga: »A kad bi i bili povra-
ćeni opet bi nastavili da rade ono što im je bilo zabranj eno.« (El-En'am,
28.) Tako stoji u Džami'ul-fetava.129)

W) Neidentifikovano djelo.
UlJ Kur'an, Hudžurat, 9.
IlA)Kao bilj. 96.
125) Fetava en-Nesefijje od Nedžludin Omera ibn Muhameda en-Nasefi,
umro 537-1142.
12.6) Kao bilj. 7.
127) El-Kafi Serh el-Vafi. Napisao Ebul-Berekat Aabdulah ibn Ahmed ibn
Mahmud Hafizudin en-Nesefi, umro 710/1310.
ua) Pod naslovom Et-Temhid, Katib Celebi navodi više djela. Nemamo
na koje se autor poziva.
1
~) Džamiu/ fetava od Sejh Krk Emre el-Humejdije, umro 880/1475.

250
 Napomena:
»Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.•
(Er-Ra'd, ll.)

Sesto poglavlje:
O NOVCANOJ GLOBI - KONFISKACIJI.
Alah je rekao: »I borite se radi Alaha, onako kako sc treba bo-
riti«130), što znači borite se na Alahovom putu potpunom borbom, a
to će reći: borite se životima, imecima, kako to stoji u djelu Serhus-
-siyer-el-kebir.U1) Nije dozvoljeno konfiskovati imetak dobijen od pli-
jena.
Udjelu Multekal-ebhur132) stoji ovo: »Nema grijeha da imam
(zapovjednik) uzme od muslimana nešto imetka, kojeg će podijeliti
ratnicima da bi ovi suzbili neprijatelja, kako bi oni mogli sebi nabaviti
hranu i ratnu opremu, a to je dozvoljeno u slučaj u kada vojsci nije
dostatno ono što dobiju od dr:lave (beytul-mal), pa se konfiskuje za
nevolju da bi se na taj način manjom štetom (konfiskovanjem) suzbila
veća šteta (neprijatelj). Istina je da je Pejgamber, neka je mir sa njim,
uzeo pancire (oklope) od Safvana, a bez njegova pristanka, a i Omer
je, neka je Allah s njim zadovoljan, uzeo konja od jednog neborca i
predao ga ratniku.
U Serhul-medžme' djelu od Ibni Melikalll), prenosi se hadis od
Abdulah ibn Omera, koji kaže, da je Vjerovjesnik, neka je na Njeg
Božiji blagoslov i mir, rekao: »Ratniku pripada nagrada, a i onome
ko je konfiskovao pripada njegova i ratnikova nagrada«. Ovaj hadis
priopćuj e Ebu Davud, a nalazi se u djelu Miškatul-mesabih. 134)

Zaključak:

O BLAGOSTI, PRASTANJU, MILOSTI.

Alah kaže: >>Zato ti velikodušno oprosti«-135) U djelu Siradiul-
-muluk1:J6) se kaže da se pod izrazom »Velikodušno praštanje« smatra
(misli) zadovoljstvo s nečim bez korenja onoga ko je pogriješio, a kaže
se i to da znači zadovoljiti se bez da onaj ko je pogriješio i ne nasluti
ukor niti da ti zahvaljuje na oprostu.
Erdešir Babek kažel37): »Ne poteži sablj u na onog ko se ogriješio,
ako je dovoljno da ga izbatinaŠ«. Tako stoji u djelu Usulul-hikem. 138)

130) Kur'an, Hadž, 78.

lli) Kao bilj. S.
llZJ Kao bilj. 24.
Ill) Kao bilj. 100.
IJ.I) Kao bilj. SO.
llS) Kur'an, Hidžr, 85.
ll6J Kao bilj. 34. . . .
137) Osnivač nove perzijske države, oko 227. godme nove ere 1 prvak di-
nastije Sasanovića (Sasanida).
as) Kao bilj. 87.
139)' Kao bilj. SO.
251
 '
Enes prenosi hadis i kaže da je Vjerovjesnik - rekao: »Obra-
dujte, a ne otežavajte, smirujte, a ne odbijajte«.
U djelu Miškalal-mesabihll9) -k- nalazi s·e hadis: »Alah voli blagost
u svim stvarima (djelima-postupcima)«. U djelu El-Mešarik 140) -h- Ebu
Hurejre prenosi slijedeći )ladis: 'Alah neće biit milostiv prema onome
ko nije prema ljudima (svijetu) milostiv.«
Rekao je Ahnef'41): »Smatram da najveću pomoć od svijeta imam
zbog blagosti«, istinu je rekao Allnef, jer onome ko je blage naravi
svijet pomaže. Priopćuje se hadis od Enesa, kada je on pitao Pejgam-
bera: »Ko je najodabraniji među ljudima?, kojom prilikom mu je Pej-
gamber odgovorio: »Onaj ko je najljepše naravi.« Muavija je rekao:
»Najpreče j e da prašta onaj ko je u mogućnosti da se osveti, a najluđi
među svijetom je onaj ko tlači nižeg od sebe«. Tako stoji u djelu
Siradžul-muluk -k-.t•l) ·
Ebu Hurejre kaže : »Lijepa riječ
je sadaka (milostinja), a u djelu
El-Mešarik 143) prenosi se hadis, kojeg priopćuje Enes: »Svaku s tvar
će ukrasiti blag postupak, a grubost će svaku stvar učiniti ružnom<< .
Iz citiranog djela -k- Ibni Omer priopćuje ovaj hadis: »Svi ste čuvari
svojih stada i svak je odgovoran za svoje stado.<< -h-.
Ibn Omer prenosi ovaj hadis: »Onaj ko pomogne svoga brata u
nevolji i Alah će njega pomoći<<. Ovo iz spom enutog djela.
Alah kaže: »Onaj ko se bude za dobro zalagao - biće i njemu
udio u nagradi, a onaj ko se bude za zlo zauzimao - biće i njemu udio
u kazni, a Alah nad svim bdije.<< 144)
»Kada budete pozdravljeni pozdravom, ljepšim od njega otpoz-
dravite, ili ga uzvratite, jer će Alah za sve obračun tražiti<< .145)
Neka je hvala Alahu!

K r a j!
»Prepisano iz autografa (aslun-nusha)<< .146)
Preveo sa arapskog:
Mehmed Mujezinović

140) Kao bilj. 29.

141) Ahnef ibn ul-Kajs, vojskovođa četvrtog halife Alije. Umro poslije
687. godine.
1
~) Kao bilj. 34.
141) Kao bilj. 29.
144) Kur'an, Nisa 85.
145) Kur'an, Nisa 86.

). Pr~~a ~voj napo~t;ni, koju J?repisivač donosi na kraju svoga prepi·

146
sa, kao 1 bil]ešct n~ margtm pryog. lista ru~opisa.. slijedi da je Hasan, sin
~~medov, a učenik Mustafa S1dkt ef., SVOJ prepts ove medžmue napravio
u piščeva autoografa.

252
 ID2:AZETNAMA (SVJEDODžBA)*)
Mustafa Sidki Sarajlića (el-Mostarl)

U ime Allaha Milostivog Samilosnog!

Hvala Onome koji nas je uputio da spoznamo pravu vjeru i
Koji nas je učinio članovima zajednice koja prihvata i slijedi pravu
vjeru, Koji je dao i povezao u čvrstu cjelinu odredbe šerijata, Koji je
preporučio nauku kao nasljedstvo Božijih poslanika i vjerovjesnika i
učenjake i učinio simbolima Svoga dobročinstva. I neka je blagoslov
na Poslanika Njegova koji je oporučio [straživanje i znanost, bogobo-
jaznost i predanost. Neka je blagoslov i na one koji su dospjeli do
Istine, koji se Njega boje iskrenom i pravom bogobojažnošću i koji su
prenijeli Istinu do onih koji ih slijede prema uputama njihovim.
I, iza ovog, kaže siromah, kome je potrebna milost Allaha, Bo-
gatog i Moćnog, Mustafa sin Huseina i unuk Hadži Mustafe-Mostarac,
da mu Allah dade uspjeh u onome s čime je On zadovoljan i da ga
nagradi najljepšom nagradom na Onome svijetu.
Uistinu, najvrijednije u mome životu je ono što sam iskoristio na
putu stjecanja znanja; prelazio sam kroz pustinje i nepoznate · zemlje,
a najbolje za čovjeka je ono što mu donosi sreću na oba svijeta. To
je nauka kojom se rasvjetljava ono što je nejasno onome koji je na
tome putu. Na taj način učenjak postaje uzor i ukras svijetu. A to
j e svojstvo Allah dodijelio čovjeku, svojstvo kojim je čovjek učinjen
uzvišenijim i nadmoćnijim i od anđela. I On je uspostavio njegov zna-
čaj u svemiru skoro jednak značaju osovine na kotaču. Na ovo te
upućuje i tajanstvo Božijih niječi: >>Naučio je Adema imenima«. Allah
kaže i ovo: >>Jesu li jednaki oni koji znaju i oni koji ne znaju?! I kaže:
>>Od robova Njegovih Allaha se boje samo učenjaci«. Prednost učenjaka
nad pobožnim je kao prednost Mjeseca u bliskosti Zemlji nad ostalim
nebeskim tijelima. A Božiji poslanik, mir i milost Allahova neka su
nad njim, kaže: >>Učenjaci su nasljednici Božijih poslanika.« A poznato
je da su Božiji poslanici na višem stupnju časti, pa kaže Božiji po-
slanik: >>Proživjet će Allah robove Svoje na Danu sudnjem, odvojit će
učenjake i reći će: >>0 skupino znanstvenika, nisam vam dao znanost
Svoju osim što sam vas poznavao i nisam vam dao znanje samo kao
patnju. Raziđite se, oprašta vam se.««
Božiji poslanik, mir i milost od Allaha da su s njim, kaže i ovo:
>>Rekao je Allah: >>Ne ponižavajte roba kome nisam dao znanje, jer
ne mrzim onog koga sam poučio.««
Božiji poslanik, mir i milost da su s njim, još kaže: »Sahat
stjecanja znanja je bolji od sto hiljada neobaveznih klanjanja Allahu;
bolji je od sto hiljada pomicaja na tespihu; i vrijedniji je od deset
hiljada konja s kojim se bore vjernici.«

*) Jedan od Saraj1ićev.ih učenika bio i·e i Mustafa ef. Mukić, muderis

i muftija mostarski. Spadao je među naJ~o j.e nJeg?ve uč~nike,. ,Ova idžazet-
nama može biti da je izdata upravo Muk1cu, Jer 1 njegovo une 1 liDe oca mu,
poklapaju se s imenima u idžazetnami.
253
 Ovo su neki od dokaza o značaju nauke prema Tradiciji. A brojni
su i logički dokazi o ovome. Neki su navedeni u Vel~kom. tefsiru, gdje
se aovori i o Božijim riječima »Naučio je Adema 1memma.<<. Tu se
kaž;: ,.znaj da je znanj e oznaka časti i savršenosti a neznanje je znak
nedostataka i siguran j e znak oholosti. Pa ako bi se zn~lcu re~lo. »0
neznalica!« - njemu bi to nanijelo bol, i ako on znade da Je to ne1stma.
A ako bi se reklo neznalici »O znalče! « - obradovao bi se, i ako znade
da nije znalac. Stoga je neznanje izvor mabana, a znanje je majka
vrlina.«
Onaj koji postigne znanje, postigao je i cilj .
Ali daleko j e zvijezda Sureja od dohvata ruke!
I kaže Allah: »Allah uzdiže na više stupnjeve one, koji vjeruju
i one, koji znaju.«
A da se postigne znanje po trebno je ispuniti v1se preduvjeta .
Prvi je preduvjet zdrav razum, oslobođen od zabluda. Ali razum, ona-
kav kakav je, nije imun na zablude. Zablude nisu prouzrokovane samo
osjetilima. Veoma važno je (posebno u vjerskim znanos tima) znati šta je
čemu izvor i na šta se šta oslanja da bi se stiglo do Istine. Ibni Mu-
barek kaže: »Izvor je u vjeri a da nem a toga oslonca, svak bi govorio
proizvoljno šta hoće.<< A Sevri kaže: »Izvor je oslonac vjernika.« I
nastaYlja »Studirao sam hadise Hamad ibni Zeida«, pa dodaje »Kako
su prelijepi - samo da još imaju krila!« A to znači da imaju potvrde
u ,·jerodostojnim izvorima.
I zaključak je u koji nema sumnje da zasnivanje znanosti na vje-
rodostojnim izvorima predstavlja obavezu, koja slijedi iz Tradicije.
Neki su tvrdili da je s tjecanje znanja obaveza cijele zajednice
određena Allahovom naredbom . I s toga učenjaci neprestano podnose
teškoće i tuđinstva, podnose napore na ovom putu da bi se počastili
ovom čašću i da bi se uzdigli na stupanj ove vrline. Od tih je i naš
gospodin, koji je spoznao Allaha, znalac spoznavanja Stvoritelja, koji
putuje kroz noć da bi dospio do istinskog znanja, koji se uspinje da
bi savladao pojedinosti spoznaje, a to j e dijete iskr eno i intelektualno
razvijeno, učenik koji voli znanost i koji se uzdigao iznad drugih -
Mustafa, sin Mehmeda, Mostarac, Allah ga uputio n a ono s čime je On
zadovoljan i rasvjetlio mu put da bi postigao ono, što želi i uljepšao
mu položaj u kome ostvaruje svoje namisli. želeći znanje i rad u po-
trazi za Božjim zadovoljstvom, boravio je u društvu ovoga, koji mu
izdaje Svjedodžbu i stekao određeno znanje iz tradicijskih i racionali-
stičkih znanosti, a potom je napustio svoj zav ičaj i otputovao u zašti-
ćeni Istanbul, predano se trudio, obilazio kuće znalaca i kucao na nji-
hova vrata i postao je njihov sluga. Zatim se vratio u domovinu i po-
novo se pridružio društvu ovog s iromaha. Izučavao je temelje prava i
pojedine pravne discipline, književnost i druge tradicijske i raciona-
listićke znanosti.

Uvjerio sam se da je ispravan, Allah mu uvećao tu ispravnost,

a saznao sam da je koristan i da m u znanje dotječe iz dubine da bi
koristilo i drugim. Zatražio je o d nas svjedodžbu, j er je ispunio uobi-
čajeni rok studiranja, a savladao je ~ ono što se tražilo iz i nih knjiga.

254
Kolebao sam se preispitujući podobnost moga znanja za ispunjavanje
postavljenog mi zahtjeva. I kod sebe sam našao veoma malo. Ali došlo
mi je nadahnuće da je izdavanje svjedožbe propisani običaj, a bojeći
se da on ne bi propao, izdao sam mu 'svjedodžbu da kazuje ono što
je od mene čuo iz svih praktičkih i teoretskih znanosti, tradicijskih
i racionalističkih, izvornih i izvedenih, tesfira i hadisa, i ostalih, s
uvjetom da se brine o zahtjevima, koje su postavili znalci i prenosioci,
i da predstavi i prenese neophodne predgovore i pogovore na početku
i na kraju.
Znanje sam počeo sticati u sedmoj godini u domovini, u pozna·
tom Stocu, gdje je moje tijelo prvi put dohvatila zemlju zavičaja.
A kada sam dostigao zrelu dob za sticanje znanja iz Kur'ana i dru-
gih izvora, otišao sam u Mostar a na kratko i u druge gradove. Potom
sam otišao u Sarajevo, Allah ga sačuvao od nesreća i nezgoda, i tu
sam ostao skoro tri godine, steka vši od vrlih učenj aka nešto znanja
iz sintakse i gramatike arapskog jezika . Vrativši se u zavičaj , imao
sam želju da se uspinjem uz stepenice usavr šavanja i strasno sam
čeznuo da uzmem znanje iz usta velikih znanstvenika. Odlučio sam da
odem u Istanbul, stjecište vrlih ljudi i mjesto u kome se okupljaju
ljudi znanja i kreposti, Allah ga sačuvao od nes reća i propasti. Da bi
postigao ova j cilj trpio sam mnoge nevolje. I dospio sam do tih vrlih
odličnika, prisustvo vao sam njihovim sastancima i ubrzavao sam ko-
račanje u potrazi za znanjima i poznanstvima. Od nj ih je i vrli istra-
živač i usavršeni ispitivač, gospodin Hasan, sin Muhameda, Trabezuni,
nek.a mu Alla h dade najviši stupanj. Od njega sam kroz čet iri godine
preuzimao znanja. I p rije primanja svjedodžbe, vratio sam se u domo-
vinu Kada sam se nastanio u Mostaru prestale su moje teškoće. Bavio
sam se profesorskim poslom i izdavanjem fetvi.
(All..th daje znanje onome kome hoće i On najbolje znade stanje
slabašnog roba!)
S odredbom i vrlinom Njegovom, koji j e plemenit i uzvišen,
upotpunjeno mi je dobročinstvo - poslao mi j e dvije knjige, molitvu
i svjedodžbu, Allah ga počastio s , dobrim i s još više. A on je preuzeo
znanje od savrešenog učenjaka Sejjida Ebu Mus tafe Muhameda ibn
Sejida Mustafe El-Al-aja, a on je uzeo od svoga šejha, prvaka Ebu
Saliha Sejida el-hadž Omera ibn Saliha et-Tokat.ija a on j e uzeo od svoga
šejha Ebu Muhameda Ibrahima et-Tokatija a o n je uzeo od svojih pro-
fesora Ebu el-Fa bra Halila El-Konevi i Ebu Seid Sulejmana el-Canki,
koji su uzeli od svojih plemenitih profesora. Također je spomenuti
uzeo od vrlog Sejid Muhamed Emina El-Hadimi, Alla h ga nagradio s
vječnoma nagradom. Ustaz je učio i dobio svjedodžbu i od ovog odlič­
nika a on je učio kod svog oca Sejh Seid Ebu Seid Muham eda El-Ha-
dimi a poznat je pod imenom Muftija El-Hadimi. On je uzeo od poz-
natog el-hadž Hafiz Osmana El-Akšehirije, a on ~d _š7jh OID:era H~r­
butije i od šejha Sejid ibn Sejid Muhamed El-HadJ~J J od š7!ha SeJid
Muhameda Seid El-Medeni, koji su svjedodžbe dob1h od SVOJ~ pl~_e­
nitih šejhova: ovaj ustaz Allah osnažio njegov ~u~,. također }e prumo
svjedodžbu od vrlog istraživača i usavršenog JSpltJvača Sejid Muha-
meda Emina, poznatog pod imenom Osman-efendi-zade, Allah mu dao

255
 svako dobro i još više, a .on je dobio .o d svoga ooa. Qsman ibp 1\!lu:;m~.
Zaferani i od poznatog i učenog šej ha Isma.i la ibn ·šej h. Mu.stafe . bi.n
šejh Mahmud el-Kelbi i od šejha Muhamed~ ibp .,šejb. Jl,\sufa , .i;:l-Aq~i.~
poznatog kao Mufti-zade, neka · se proslavLkao ,poznat. qn ..je u.ze.o.., or;l.
ovog imama, a imam je uzeo od svoga oca. komen.tatora SahiJ:lul. :a.l!h<l-
rije i Muslima, koji je poznat pod imenom Jusuf-efendi-zade, dQk .lap.!lC
od njih obojice ne stigne do Ebu H.anife Nu.m an jb,n Sabita .J. oq .~ej~d
el-Hadimi Ahmed ibn Abdurohman ibn Abdulah En-Nevšeh~ri . pp~JlaJ.i;>g
pod imenom Celebi zađe, koji je uzeo od svoga oca Muhamed .el.Fad_i~a.
poznatog pod imenom Sačakli-zade, a njihov lanac stiže do istraživača
Sejjid Taftazanije. Imam je također uzeo i od Sejha, za koga il'e čovjek
ima razloga žrtvovati koji je autor poznatih knjiga, Sejid ibn ·sejid
Muhamed El-Hadimi, poznatog pod 'imenom Mufti ··el-H&dimi; a '· on· je·
preuzeo od svoga oca poznatog Mustafe El-Hadin1ija, kOji je uzeo od·
Muhameda EI-Tarsusi, a on od svoga oca Ahmed et-Tarsusi ·a on 'del
Ahmeda ibni Hajdara el-Kurdi od Muhameda· Saciini a on ot! djeda
Ibni El-Mendželi, dok lanac ne stigne db Sejida Set-ifa El-Džur~an·ije,
a takodžer je uzeo od svoga šejha· istraživača Ahmed el-Abadi a· on oq
Muhameda El-Tefsirije, od A1ije Đurđanije, od Abdi! Džez~ri;' od Ahmed
ibni Medžel.d, od Murada Mahzuna, od Kemaluddiila Muhamed ·Sita-
zije, od znanstvenika Dželaludina Ed-Devanije, od Mahlnuda Kaškuša-
nije, od gospodina istraživača El-Džurdžani od ·Mubarak Saha E l-Esfera•
ini od Kudbudin Er-Razi od pisca Kazvinije od imama Fahrudin· Raiije
od Iman1a Gazalije od Imama Haremein od Ebi Tajiba ibn·-MuhatiTeda
Sulejman es-Su!uk.i od Ibraltima Mervezije od · Ebil K-abas Ahn'leda
od Ebul Kasima Osmana od Ibn Ibraltima Ismaila od Ebu- Abdulaha
Muhamed ibn Idris šafije od Muhameda ibn · Hasan es-šejow..i.. od
Imami Azama Ebu Hanife Numan ibn Sabita El-Kufi od Ibrahima
Nehaije od Alkame i Ebu Aburhmana ibn Es~ed . ibni .Zeid oci
Abdu,
rahmana ibn Abdulah Džeiba a prva dvojica su uzeli od Abdulaha ibn
Mesuda, Allah im se smilovao, a treći od Alije ibn ebi Taliba a on,
Allah da je s njim zadovoljan, od Pečata Božijih poslanika, neka··'je
Allahov blagoslov nad svima njima, a Posljednji Božiji poslanik od
Džibrila vjernog, donosioca objave, a Džibril od Allaha, Gospodara
svih svjetova, neka je uzvišena Njegova moć. .. · ·.
Zatim znaj da nauci nije cilj nauka sama. Cilj su eljela ·s :njom,
predanost Allahu Uzvišenom koja je Njegova najviša . mudrost, najviši
cilj od stvaranja Adema od zemlje, mir da je s njim. k ·čije znanje
ne bude voclilo k tome cilju, njegovo će nastojanje biti · b ei srihsla,
a put će njegov biti stran putica i lutanje. · ··
Sebi i vama savjetujem ono . što je uzvišeni Allah ·preporučio
i prvim i posljednjim poslanicima i vjerovjesnicima, poukom vjerniCi-
ma u Njegovim riječima: nPreporučili smo onima kojima smo· dali
knjigu prije vas i vama da se bojite Allaha. ·
. Vjerovjesnik, ~.. i_ milost od Allaha da su s nji.In,. ·sp~sio j~
SVOJe drugove, upuĆUJUCI 1h da se boje AlLaha, jer j~ bogobojaznost
glava svega. . ,.
Poznato je da su stupnji svih elemenata različiti ,.pa· je tvoja
dužnost da se odrekneš svega što te se ne tiče, k-;to što. se to. prenosi
od Poslanik-a: . ,. . .. ·. ·

256
 ?!Znak da ·se Allah udaljio od svoga roba je zanimanje s onim
što ga se ne tiče.« ,
I naređuje mu se da se kloni pretjerivanja u jelu, oblačenju i
stanovanju i da očisti svoje srce od svega osim od Allaha i da ga
osvijetli stalnim spominjanjem Stvoritelja, dok se ne utopi u Allahu.
A to se postiže lahko u osamljivanju i s umijećem, u ostavljanju
druženja sa svijetom, naročito s običnom svjetinom, i zanimanjem i
druženjem s Istinom, da se zanima s čišćenjem duše i razvijanjem
morala i da se kloni od volje za vlašću i slavom. Jer, slava je bolest!
Sužav·a j krug drugova koliko možeš, jer udaljavanje od ljudii najmanja
je šteta. A put je da se upropasti ono što je vrijedno u tvome imetku,
j.er ono (druženje) s pokvarenim ljudima neće ti doprinijeti ništa da
bi postigao čast, ta čast nema nikakvog ishoda ni cilja i sjeme od nje
ne daje ploda.
Ne upropaštavaj dragocjeno vrijeme da bi se okrenuo pokvare-
nim nastoJanjima i šejtanskim porivima.
Ne dozvoli sebi da budeš zauzet lošim stvarima i da voliš glavu
posrtanja. Traži dostojanstvo u služenju svome Gospodaru i nemoj ga
tražiti u ovome svijetu i kod njegovih stanovnika, jer s tim nećeš pos-
tići ništa od budućeg svijeta, pa neprestano nastoj da ne budeš ovisan
o bilo kome i da ne budeš ponižen. Osloni se na Gospodara i budi
okrenut samo Njemu, ·a On će ti tada dati moć i učinit će svakog
roba robom tvojim kao što se kaže u svijetlom hadisu:
nO svijete, služi onoga koji Mene služi, slijedi onog, koji te je
poslužio.«
Ovo je jedan od dokaza koji su pred nama. A Božiji poslanik,
mir i milost od Allaha da su s njim, rekao je i ovo:
»Radi za ovaj svijet onoliko koliko ostaješ u njemu i radi za
svoju djecu onoliko koliko ostaješ na ovom svijetu; čini svome Gospo-
daru onoliko koliko li je potreban On i radi za Vatru onoliko koliko
je možeš trpiti.<<
U ovome sv.i.jetlom hadisu dovoljno je rečeno za one koji primaju
uputstva. Sta više, za ovo se reklo da je srž znanja prvih i zadnjih
pokoljenja.
A to je i svrha upućivanja poslanika i vjerovjesnika Božijih.
živi kako hoćeš ali znaj da si mrtav. Zaradi što god hoćeš, ali
znaj da napuštaš svijet. R·adi šta hošeć i kako hoćeš, bit ćeš nagrađen,
kako si zaradio. Nemoj žrtvovati dobra djela trajne vrijednosti za
prolazne i nevrijedne stvari. Nemoj da budeš od onih koji su zamije-
nili ono što je uniženo i nevrijedna za ono što je dobro. Jer sve to
kod Allaha nije ravno ·krulcu mušice. I razmisli o Božijim riječima:
nOno što je kod vas, nestaje, a ono šro je kod Allaha - vječno je.«
Ojačaj svoju dušu u nastojanju da bi porazio ovaj svijet stjeca-
njem onog, što će uz tebe biti u grobu i što će te dovesti u ~rušt~
onih kojima je dodijeljena blagodat i da ne. ?uđeš u dru~tvu omh ko_11
slijede svoje strasti i koji su od ovoga SVIJeta.- č_u~aJ se d~~nJa
s njima i . čuvaj se·.njihovih nastranih naklonosti u SJaJu ovog SVIJeta.

257
 Je li ostao zdrav onaj koji se druži s njima?! Nema dobra u mnogim
od njihovih zvijezda. I hoće li se zavesti razumni njihovom oholo~ću
a ruke njihove naliče rukama onih kojim se može pokloniti povjerenje.
Njihova svrha je uveličavanje ovog svijeta a to uveličavanje je
ponižavanje a ponižavanje je veličanje. Blagodat je za njih gnjev a
gnjev je blagodat. Podijeliti blagodat s te~koćama to je li~avanje a
veselje je blizanac s tugom.
S ljudima postupaj na najbolji mogući način, razumno i s bla-
gošću. I oprosti onome koji ti je nanio zlo i naSiilje; učini im dobro
i budi ponizan, blag i samilostan. Pre~uti u ljutnji i odbi srdžbu od
sebe koliko god možeš. Razmisli o Allahovim riječima Svome voljenom
izabran.il..-u, mir i milost od Allaha da su s njim: >>Bio si blag prema
svojim sljedbenicima, a da si bio tvrda srca svi bi te napustili.«
Izvršavaj sve njihove zahtjeve koliko si god moćan jer rekao
je Božiji poslanik, mir i milost od Allaha da su s njim: »Poslije vje-
ro,·anja najbolja su djela - biti ljubazan prema ljudima.« A za ovaj
odjeljak dovoljan je hadis iz Džani'us-sagira u kome stoji: >>Najveća je
vrlina odvojiti od svoga zalogaja, dovesti iz svoje plemenitosti i opros-
titi onome koji ti je nasilje učinio«_ A u drugoj predaji ovog hadisa
dodano je: »Da uzvratiš dobrim onome koji ti je učinio zlo.«
Neka tvoje društvo budu učenjaci a naročito oni koji su siro-
mašni. Pridržavaj se uljudnosti i razmjenjuj je s njima i nemoj da
omalovažavaš njihovo stanje i njihov put. Boravi u njihovom društvu
i izvršavaj njihove potrebe.
Također znaj da je nauka isto što i pobožnost; ona je s razno-
vrsnim ciljevima i zato ima prednost u odnosu na druge vrste rada
koji je jednoličniji, a to je mišljenje izabranih hanefijskih odlučnika.
Trudi se da stalno budeš zauzet znanstvenim aktivnostima, da
pišeš i predaješ i to tako da to nadvisi sva ostala zanimanja i da
potreba za tim bude iznad drugih. I strajavaj u trudu studiranja i učillli
ga najvećim svojim blagom i da ti ono bude zaštita od svih ovosvjet-
skih potreba. I nemoj da ti ijedna stvar iz ovog svijeta bude zapreka
u stjecanju znanja. Zadaća ti je da radiš prema ovome hadisu liz Dža-
minus-sagira: »Znanje mu je putokaz a rad mu je vođa; samilost je
njegov oslonac, a dobročinstvo mu je brat, a jasnost njegovih predvi-
đanja je zapovjednik njegove vojske.«

Trudi se cijelim bićem da ustraješ u predanosti Allahu.

U savršenom predavanju Allahu, predavanju koje se prenosi
kroz samu dušu kako bi je uzdiglo do Samog Allaha, Velikog i Uzvi-
šenog, postiže se najuzvišenije traganje i najsvjetlija čežnja.
Neka nam Allah dade opsrkbu i uputi nas kako bi nam posljed-
nje riječi koje budemo izgovorili bile: »Nema boga osim Allaha, a
Muhamed je rob i poslanik Božji« - mir i milost od Allaha da su s
njim!
Preveo sa arapskog:
Osman Merhemlć

258
 SUMMARY

Mustafa Sidki Sarajlić, the mufti and the mudarris from Mo-
star, prompted by the Bosnian vali of that time, wrote a book in
which he discussed several relevant problems. The book is devided
into six chapters: about science, governing the state, submissiveness
to the ruler, struggle .for the cause of God, duty of using = s and
requisitioning of food for military purposes. The book is not titled
and is classified as a collection. Being a teacher for many years Mus-
tafu Sidki Sarajliić .issued a lot of certificates (icazetname) to those
who oomp~ted their education as his pupils.
In a ...dition to the introductory notes this paper contains his
Collection translated by Mehmed Mujezinović (1913-1981) and one of
his certificates (icazetname) translated by Osman Merhemić (1913-
1985).
The manuscnipt of the Collection is kept in the Archives of
Herzegovina in Mostar and the certificate (icazetnarne) in Gazi Husref
Bey Library in Sarajevo.
··; ·.
Salih Trako
JEDAN DOMAći FARMAKOLOSKI RUKOPIS IZ ZBIRKE
MANUSKRIPATA ORIJENTALNOG INSTITUTA U SARAJEVU

Među stotinjak rukopisa iz područja medicine, farmakologije, i

higijene koji se čuvaju u zbirci manuskripata Orijentalnog instituta u
Sarajevu, našu pažnju privukao je rukopis pod br. 3742, stoga što je
nastao u Sarajevu, od domaćeg (za sada nepoznatog) autora, što svojim
sadržajem baca dosta svjetlosti na način liječenja na ovim našim pro-
storima u minulim stoljećima, pa o tome ovdje dajemo neka obavje-
š tenja.')
Opis rukopisa
Rukopis je povezan u kožni originalni povez sa preklopcem. Na
sredini korica i preklopca utisnute su pozlaćene »selbekli šemse« (ro-
zete) prekrasne izrade, što govoari da je povez radio mudžellit-um·
jetnik. Rukopis broji 64 lista (vel. 19,5 x 13,5 cm) koji nemaju origi-
nalne folijacije, a koju smo radi lakšeg praćenja teksta, naknadno ozna-
čili običnom olovkom. Na stranici je po 15 redaka teksta (vel. 15,5 x 8
cm) pisanog vrlo Hjepim >~esh<< .p ismom, crn~m. a u naslovima, pod·
naslovima i mjestima gdje se željelo nešto istaknuti, crvenim mastilom.
Na svakoj stranici tekst je uokviren crvenim linijama. Djelo u cjelini
ostavlja utisak rukopisa pisanog i opremljenog sa umjetničkim preten-
zijama. To govori da ga je neko radio ili za sebe, ili po narudžbi nekog
bogatijeg naručioca.
Nastanak i sadržaj djela
Uvid u ovaj kratki spis, kome se ne zna ni pravi nariv niti ime
autora, jer to nije u djelu nigdje spomenuto (čak ni tako da bi se
dalo naslutiti), omogućava nam ipak određene konstatacije u vezi sa
njegov.i m nastankam i sadržajem.
Djelo predstavlja jedan kraći spis iz područja fa.runakologije i
narodne meddcine. Autor ga je na pisao koristeći se vlastitim iskustvom
i islmstvom narodne medicine, kao i raznim tekstovima iz ove oblasti
na turskom, a djelomično i na arapskom i perzijskom jeziku. Djelo
je zamišljeno da služi kao medicinski i farmakološkli pruručnik. S obzi-
rom na sadržaj i kompoziciju, uočava se nekoliko sHjedećih dijelova:
List lb-2a. Bazi egzanin isimlerini beyan eder. Pod ovim na-
slovom na prva dva lista nalazi se mali rječnik turskih naziva nekih
ljekoV"itih biljaka od kojih je većina objašnjena i na našem (bosnadža)
') Ovaj rukopis je katološk.i opisan u radu: Salih Trako: »Katalog ru·
kopisa iz medicine, farmakologije i higijene u Orijentalnom institutu u Sa·
rajevu«, POF XXXII-XXXIII, Sarajevo, 1984., str. 199-265.
261
 jeziku (na primjer: isljez (šljez), zerdača, miloduh, ištavljika, kaloper,
helda, popunac, djetefina). Na m arginama ova dva Hsta nalazi se ta-
kođer spisak oko 40 naziva ljekovitih biljaka, opet sa prevodom na
srpskohrvatskom jeziku: (kopar, metvica, jagorčina, vranija, noga, ga-
viz, kaloper, bokvica, divim1a, ostraga, ćuvakuća, p asj i luk, miloduh,
majdonos, balučka, kozlac, jagavčina, neven, kopriva, kukolj, paprat,
gladiš, pirika, grah, iskavla (štavljika), smrika, loboda, metvica, divizma,
čičak, horozovo pero i još neki nazivi koje zbog oštećenja prvog lista
nije moguće pročitati).
L. 2a-4a. Allun ezmenin kaidesini beyan eder. - Pra vila top-
ljenja zlata i srebra i spravljanja »murećefa« za p isanje ili b oj a za sli-
kanje, bojenje platna, kašika, kutija i sl. U dodatku su i dva recepta
za spravljanje stimulansa za jačanje spolne potencije. Na istom mjestu
je i uputstvo kojim molitvama se može zaštiti čovj ek j Ji konj od urok-
ljivih očiju, te još dva uecepta za spravljanje lije ka za rane.
L. 4a-6a. Na ova dva lista je ispisano XVI poglavlje (On altindži
bab) iz Prve glave (bahš) poznatog medicinskog priručnika Yadgar-i
Ibn $erif, koji je na turskom jezJku napisao Ibn Serif il:i: .Serif zađe
u XV stoljeću.2) U ovom poglavlju daju se uputstva kako će se čovjek
pripremiti za putovanje, kako će se hraniti i odijevati i uopće kako
će se ponašat:i na putovanju da bi sačuvao zdravlje.

L. 6a-10a. Risale-i tibb li hakim Ahi Celebi - medicinski spis

koji je u »mesnevi« stihovima sastavio Ahi Ahmed čelebi u prvim de-
cenijama XVI stoljeća (umro 930/1523-4. g.).l) U ovoj pjesmi (broji
121 stih) govori se uglavnom o urednom vođenj u živo ta da bi se sa-
čuvalo zdravlje. Prvi stih ove pjesme glasi:

Etibbanin bu dur pend u kelami

Sakin ifratile yeme ta ami .. .
(FJječ i savjet liječni ka je ovo:
Cuvaj se, ne j edi preko mjere ...)

L. 10b-64a. U ovom dijelu rukopisa izložen je glavni dio sa-

držaja ovog djela. Ovdje autor niže recepte za spravljanje lijekova za
razne bolesti, za jačanj e tijela i čuvanje zdravlja. Već1na recepata za-
snovana je na praksi narodne medicine ~. č ini se, i a utorova vlastitog
iskustva. Ti receptU su izloženi uglavnom u prvoj p olovini ovog spisa.
Autor ih je najčešće popratio primjedbom: »mugerrebdir« (isprobano
je) ili »gayet mugerebdir« (više puta dsprobano), ili »nafi d ir<< (korisno
je), ili »gayet nafi dir« (jako je korisno). Osim spomenutih, ima dos ta
recepata preuzetih iz poznatih medicinskih djela (izloženi s u u glavnom
u drugoj polovini ovog djela), š to se vidi iz navoda izvora odakle je
određen i recept i opis boles tli uzet. Uz to, ovdje su mjestimično ub ačen i
i zapisi koji također <treba da služe u svrhu liječenja nekih duševnih
bolesti ili za postizanje nekog drugog cilja, kao, na primjer, da se neko
ili nešto zaštiti od uroklj~va oka ili da nekome ko nema sn a dođe du-

2) Isto, str. 216, 217.

Vid.: F. E. Karatay, Topkapi Sarayi Miizesi Kiitiiphanesi -
3) Tiirk9e
Yazmalar Katalogu, Cilt I, Istanbull961, str. 592.

262
ševno ~~irenje, ~an i to~e slično. C:io ovaj m~terijal nije strogo si-
stematJz)ran. Dob1va se utisak da ga Je autor pnkupljao od prilike do
prilike, kako mu je kada u praksi zatrebalo. Međutim, ako mu se neka
bolest kao problem nametnula onda je na jednom mjestu zabilježio
više recepata za liječenje te bolesti.
Kao što se vidi, ovaj medicinsko-farmakološki priručnik ima pet
dijelova. Najveći je ovaj posljednji koji sadrži 313 recepata za lijekove
i liječenje raznih bolesti i uputstava za čuvanje zdravlja i tjelesne sna-
ge, a u dodatku (na listovima 61a-64a) još 34 recepta za lijekove i li-
ječenje narodnom medicinom. '
Smatramo da će biti zanimljivo navesti bar neki primjer iz ovog
farmakološkog priručnika da bi se dobio nekakav uvid u sadržaj.
Liječenje žutice (u djelu na listu 32a)
Istucati lišća od vrbe, iscijediti sok, svakog jutra piti po jednu
kašiku. U dva ili tri maha (upotrebe) žuticu otklanja. Isprobano više
puta. Jako je korisno da ovi (oboljeli od žutice) piju sok od raznih
šljiva, sok od zerdelije, sok od lubenice lili od nara. Sok od puzavke
je jako isprobao. Nema mu ravna. List joj se istuca, sok liscijedi, tri
jutra pije se po jednu ili dvije kašike. Božjem voljom, kada se dva ili
tri puta popije, otklanja potpunu žuticu. 1\iti sok od nohuta jako je
korisno . ..«
Najbolji lijek protiv kamena ili pijeska u mokračnom mjehuru
(u rukopisu na listu 47b-48a). Prenosi se od uglednog liječnika Mu-
hammed efendije Selmanovića (Selman zađe) : »Treba zaklati četvero­
godišnju kozu u mjesecu avgustu. Jedan dio krvi •p ustiš da oteče, a
onda natočiš u tanjir one krvi koja teče u sredini (.mlaza); i dok još
nije krv istekla podigneš tanjlir, jer ona krv s početka i sa k•raja nije
djelotvorna; djelovanje ima ona srednj a krv. Nakon toga ostaviš da krv
u tanjiru odstoji i da se zgruša. Onda, razastreš jedno fino platno
unutar sita i :izručiš na to onu poput bestilja zgrušanu krv iz tanjira,
prekriješ preko toga finim platnom da ne pada prašina i ostaviš da
stoji na avgustovskom suncu 40 dana, da se potpuno sasuši, da postane
kao zemlja. Nakon toga istucaš i prosiješ. Iza toga nekoliko mtkvi istu-
caš, iscijediš, uzmeš sok; u jednu kašiku soka od rotkve staviš koliko
jedan miskal (4,68 gr.) ove krvi, Jzmiješaš i daš da popije osoba obo-
ljela od tegoba u mokračnom mjehw·u. Tako ćeš postupiti dva-tri puta
i (kamena i pijeska) nestaće. Neće više u životu doživjeti da ga mo-
kraćni mjehur boli. To je isprobano.

Evo i tri recepta od Omer efendije attara iz Sarajeva, od koga

je autor uzeo preko dvadeset recepata:
.
»Ako se negdje ne nađe »mehrem« (melem), a bude
nužno da se upotrijebi za ranu, treba uzeti listova crvene
vrbe, uv-rnuti ih ·k ao fitilj i preko rane previti. To je izvan-
redan lijek. Crvena vrba na bosanskom se naziva joha. Ra-
ste na obalama voda. Na njoj se javlja nešto poput vezenih
rupčića. U početku je zelena a poslije postane crne boje.

263
 Ovo je više puta provjereno. Iz rukopisnog primjera Omer
efendije (list 42b).
Lijek za nrokračni mjehur. Uzme se j edna ko~čxina bilj-
ke »kaz otu«, koju na bosanskom zovu troskot, Jstuca se,
sok se iscijedi, izmiješa se sa »nobešećerom (kandisani še-
ćer, spravljen od biljnih sokova i šećera, pravilan izgovor
je »nebat šekeri«), daje se da pije onome ko ima teško mo-
krenje. To će bol otkloni t i. l sptrobano j e. Iz rukopisa Omer
efendije.« (list 43b).
»Ako kod nekog spada stomak ili nastaj u teški bolovi
u stomaku, ima jedna ljekovita travčica koju dječaci sakup-
ljaju, na njoj ?e nalaze prazne torbice u veličini »kakule<<
(babica iz j ednog cvij eta koji je donesen iz Indije); oni to
uzimaj u, udaraju o čelo d tako r azbijaju. Bosanski se to
zove pucavac. I ma bijel cvijet. Kada te torbice po tpuno iz-
rastu, u njihovoj unutrašnojs ti se razvije cmkasta sjemenka
poput crne goruške (slačice). Neka te sjemenke jede. Bož-
jom voljom, iza toga neće mu stomak spadati i neće im ati
teških bolova u stomaku. To se je čulo od jedne osobe koja
je to isprobala i koja je tu bolest otklonila i može se povj e-
rovati. Iz rukopisa Omer efendije attara iz Sarajeva.<< (list
43b).
Već je rečeno da djelo sadrži (zajedno sa dodatkom ) 347 rece-
pata. Od toga 5/6 čine recepti za liječnnje lijekovima, a 1/6 su uput-
stva za liječenje ili postizanje nekog drugog cilja posredstvom zapisa
ili molitava.
To bi bio kratak prikaz sadržine ovog svojevrsnog farm akološkog
spisa. Među~im. nameću se još neka pitanja na koja ćemo pokušat-i
naći odgovor.

Ko je autor ovog spisa?

Na ovo pitanje moguće je dati samo djelomičan odgovor. Autor
nije nigdje zapisao svoje ime pa zasada ostaje anoniman. Međutim,
sa potpunom sigurnošću možemo tvrditi da je on do maći čovjek, po
svoj prilici iz Sarajeva, što proizilazi iz slijedećih nekoliko činj enica:
Prvo, autor u integralnom tekstu djela vrlo često daje obj ašnje-
nja značenja određenih ljekovitih biljaka ili drugih ljekovitih materija
i na našem (bosandža) jeziku. Tako uz nazive biljaka na .nekom od
orijentalnih jezika, ovdje nalazimo i naše nazive kao: pelin, sljez, mi-
loduh kaloper, popunac, detalina, gaviz, metvica, jagavčina, bokvica,
vranija noga, divizma, ostruga, čuvakuća, p aprat, pasji luk, gladiš , pi-
rika, grah, iškavla (šćavlji.ka), smrika, kopriva, loboda, kukolj, kozlac,
neven, čičak, horozovo pero (sve na listu 1 i 2) , mrkva (l!i.st 13a), prišt
(biljka 1.22a), kopar (1.35a), prasa (1.39a), rak (1.40b), sla tki paprat (1.42a),
joha (1.42b), papadija (l.43a) , pucavac, orašak, troskot (l.43b), pelin
(1.45b). bestilj (l.48a), mrkva (be lisan-i srf tj. na srpskom, l.56a)), ko-
biljača, ostruga, (l.59a), gaviza (gavez, l.59b) itd.

Drugo, autor često navodi izvor odakle je neki recep t uzeo, ci-
tira naziv djela ili ime autora, ili oboje. Tako na primjer na više mjesta

264
navodi djela: Yedgar-i Ibn $erif (list ba, 32b, 38b, SOb, Slb, 52a, 52b),•)
Muntahab aš-šifa (list 57a), vrlo popularno medicinsko djelo Menafi
an.,nas (Koristi ljudima) Derviša Nidai-je, jz 16. stoljeća, napisano na
turskom jeziku,6) i druga djela iz ove oblasti. Međutim, najčešće citira
rukopisna djelo izvjesnog Omer efendije autora iz Sarajeva (list 34b,
35a, 35b, 36, 36b, 37a, 38a, 39a, 41a, 42b, 43a, 43b, 46b, 47a, 49a) od
koga je uzeo preko dvadeset •recepata za liječenje uha, usta i zuba,
ćelavosti i dr.7) Tako sada znamo, iako djelomično, i za ovog sarajev-
skog attara, koji je imao i napisano djelo, vjerovatno neki ljekarslci
priručnik.

Treće, autor iznosi da se kod neke žene u Sarajevu pojavila bo-

lest u s tomaku u vidu oteklina. žena se izliječila tako što je upotrije-
bila lijek spravljen od •isiota« recept na listu 44a). Na drugom mjestu
navodi slučaj kako se je !izliječio od bolesti hidropsije jedan Sarajlija
po imenu Osman-čelebi Kara Ali-zađe (Karalić), a taj slučaj je od izli-
ječenog saznao i zabilje7Ji.o izvjesnli Omer efendija Hodžić (Hodža-zađe
Omer efendi. Navod na listu 45b) . Po svoj prilici je ovaj Omer efendija
Hod3ić identičan sa Omer efendijom-atarom iz Sarajeva.

Najzad, n a jednom mjestu, nepoznati autor ovog farmakološkog

spisa opisuje biljku »Sigilotu, kaže da irna kratku stablj~ku, sitan cvi-
jet, crven, a ponekad i bijel, da raste na neplodnim zemljištima i po
kamenim zidovima, kao na primjer u porama kamenog haremskog
zida Careve džamije u Sarajevu (navodi na listu 59a).
Sve su to s1gurni dokazi o porijeklu i nepoznatog autora, i ovog
farmakološkog spisa. Pa iako za sada ostaje anonliman, svojim zanim-
ljivim sadržajem i lijepom formom privlači pažnju i pobuđuje na dalje
praćenje kako bi se otkrio •i njegov autor i pravi naziv.

4) Vid Salih Trako: »Katalog rukopisa iz medicine, farmakologija i

higijene u Orijentalnom institutu u Sarajevu«, POF XXXII-XXXIII, Sara-
jevo 1984, str. 216, 217.
S) Isto, str. 214.
6) Isto, str. 21S-224. U Orijentalnom institutu čuva se više primjeraka
ovog djela, pod br. 1~2. 937, 1689, 2896, 3359, 4143, 4144, 4145, 4146, 4147-4148.
7) Autorovo pozivanje na Omer efendiju attara {ovdje na listovima 19,
34, 35, 36, 37, 39, 41, 42, 43, 46, 47, 49) zapisano je nekada kratko( a nekada d!!·
že i određenije ikao npr.: Nuqile min hatti Umer efendi es-SaraYJ( Preneseno IZ
\rukopisa Omer efendije iz Sarajeva; list 34 ,b) ili Nuqile min hatti Umer
efendi es-Sarayi el-attar qale wedžede bi hatti. _'1-Eflaki ~ Me~u'ati ..Ner-
kesi efendi (Preneseno. iz rukopisa Omer. _efenctiJe. at~ IZ SaraJ~va, .kOJ! ka:
že da je to našao zapiSano rukom eflakiJe u bilJež?iCl (m~u a) .NarkeSJ
efendije; list 36a); .iJi: Nuqile min hatti U~~r efendi naqal_e mm h~tti :Abdul-
d.želil (Preneseno iz rukopisa Omer efendiJe, a on uzeo lZ rukop~sa Abdul·
dželila; list 41a).
') Ingever, džumbir, zendžefil- armatičan korijen ove biljke suši se,
melje i upotrebljava kao začin za salep.
') Sigil otu šura yerlerde ve taš ve divarlar uzerind~ .~~ kisaca. v~
k.Wl ,b ehari hurde ve beyaz olur mesela Sarayda Hunkar carm mm hareiDl di-
varinda kofek:i arasinda cabeca bitmiš nice yerde vardir. Tehayyud eden
bulurc. (U rukopisu na listu 59a).
265
 SUMMARY

This article deals w.ith a short manuscript handbook on pharma-

cology and popular m edicine which was most probably wti"itten in
Sarajevo in the 18•h century. (The manuscript is in the possession of
the Oriental Institute of Sarajevo, item N! 3742). Although n either
the tlitle of this writing nor the name of !its a uthor are known, the
translation of the .nam es of the m edicinal her bs from the oriental
languages into Serbo-Croatian cleatl"!y .p oints to the n a tive origin of
the writer . At the end of the book in the description of one of the
herbs the author says that i t grows on tl1e unfertile land and s tone
walls as for example on the courtyard wall o f the Sulta n mosque in
Sarajevo (page 59a of the m anuscript) which undoub tedly shows that
the a uthor came from Sarajevo. The refeti"en ces to well known books
and their authors also speak in favour of his having been well informed
and acquainted with the achievements in those fields. He r esorts a
lot to the medical experience of Omer efendi, the seller of herbs from
Sarajevo, i. e. to his m anuscrip t, whereby for the first time w e indi-
rectly get informed abou t Omer efendi a nd his work.

266
 Farmakološki rukopis, P:Va strana,
Orijentalni institut u SaraJevu, br. 3742
Dušanka Bojanić Lukač

O BANJALUćKOJ SED:l.ADI

Jugoslovenski etnolozi su pre dosta godina skrenuli paznJu na-

učnoj i široj javnosti na nekoliko proizvoda koji su dobili ime po Ba-
njaluci. Najvažniji od njih je banjalučka sedžada.
Hamdija K.reševljaković smatrao je da je ta sadžada bila »mali
ćilim pravokutnog oblika koji se upotrebljavao kao ukras sobe i na
kome muslimani obavljaju dnevnu molitvu« i da su se »U Banjoj Luci
izrađivale dobre serdžade«.1) On je naveo nekoliko podataka iz doku-
menata XVIII veka u banjalučkim sedžadarna, dušernarna i jastucima,
predmetima kO'je je sve smatrao proizvodima ćilirnai\Stva kao kućne ra-
dinosti. TJ. veoma dragoceni podaci upotrebljeni su i u našem daljem
izlaganju.2)
Milenko S. Filipović pokušao je da nešto više dozna o banjaluč­
čkim sedžadarna, ali o toj nekadašnjoj proizvodnji nije našao nove po-
datke. Koristeći podatke koje je saopštio Hamdija Kreševljaković o
novčanovj vrednosti banjaJ.učkih sedžada u XVIII veku i o torne da su
u trgovinu išle zajedno sa jastucima i dušernarna, M. Filipović je raz-
ložno pretpostavio »da verovatno nisu rađene tehnikom klečanja i da ih
ne treba smatrati ćilirnarskirn proizvodimau.l)
Bratislava Vladić-Krstić nije prihvatila pretpostavku Milenka S.
Filipovića. Na osnovu detaljnih terenskih ispitivanja ćilirnarstva na po-
~ručju severozapadne Bosne, gde su se nekada u Glamoču i Bosan-
skom Petrovcu izrađivale molitvene sedžade i dušerne, ona je došla do
sledećeg zaključka: »Prvo, da su banjalučke sedžade i dušerne bile naj-
verovatnije ćilirnarski proizvodi; drugo, da su one mogle biti proizvodi
domaćeg rada, ali, po svemu sudeći, ne u Banjaluci, već u nekom od
pornenutih ćilirnarskih centara severozapadne Bosne, možda u Bosan-
skom Petrovcu. Međutim, da su u trgovini prodavane kao »banjalučke«,
s obzirom na to što je Banja Luka bila poznati bosanskohercegovački
trgovački centar.<< 4)

t) Hamdija Kreševljako~ić, Es.nafi i o~rti u Bos~ i. H~rc~govi!'!i, Na!Jč·

no društvo Bosne i Hercegovme, DJela, knJ. XVII. OdjelJenJe tstortjsko-ftlo-
loških nauka, knj. 12, Sarajevo, 1961, 48.
2) Up. nap. 10, 22, 24, 31, 32, 33. .
3) Milenko S. Filipović, Cilirni i ćelirnarstvo
u našim zemlJama do sre-
dine XIX veka, Glasnik Zemaljskog muzeja, Nova serija XII, Sarajevo, 1957,
179-183. · · Gl ·
4) Bratislava V!adić-~stić, Cilimax:~tvo u Bos~ . i Herceg()VIDI, asnU.:
Zemaljskog muzeja u SaraJevu, Etnologtja, Nova seriJa, sv. XXXII/ 1977, Sn·
rajevo, 1978, 236-238.
267
 *
* *
Saopštićemo najpre u h ronološ.kom redosledu sve raspoložive isto-
rijske podatke o banjalučkoj sedžadi i drugim predmetima izrađiv~
nim u Banja Luci.
Banjalučke sedžade ne pominju se u ostavštinama muslimana sve
do pred kraj XVII veka. U brojnim popisima ostavština jedrenskog
ostav.in skog suda iz 1545-1639. godine nema pomena ni o njima ni u
drugim predmetima koji se vezuju za ovaj grad.5) Znameniti putopisac
Evlija Celebija, koji j e 1660. godine boravilo u Banja Luci i qpisao zna-
menitosti grada i sve tamošnje proizvode .i predmete poznate po izuzet-
nom k-valitetu, nije spomenuo sedžade.6) Ne treba iskjučiti mogućnost
da su one, u vreme njegovog boravJ!:a, već bile izrađivane, ali da nisu
dostigle opštu p riznatost i cenjenost kao lokalni specijalitet?)
Za sada prvi pouzdani pomen banjalučke sedžade potiče s kraja
XVII veka i nalazi se u popisu zaostavštine, novca i stvari bivšeg ana-
dolskog begler-bega hadži Ahmed-paše, ikoji je poginuo :u boju kod
t\Tđave Varadin. (Reč je o Bosancu Ahmedrpaši sa nadimkom Kaba-
·kulalc.B) Taj popis nije precizno datiran i smatra se da je sastavljen
krajem 1690. godine. U njemu se pored novca i raznih stvari, postoje-
ćih u Donjoj tvrđavi u Beogradu, n <l!brajaju četiri napravljene sedžade
banjalučke izrade (yapilmi, Banalukakiiri seccade 'aded 4), a posebno
još jedna napravljena i jedna nenapravljena sedžada banjalučke izrade
ili stila, a vrednost ovih šest sedžada nisu određene.9)
Krajem XVII i početkom XVIII veka pomati sarajevski trgovci
braća Dženetići trgovali su između ostalog i ban~alučkim sedžadama,
banjalučkim dušecima - dušema je kućna p rostivka - i banjaluokim
jastucima. O njihovom izgledu nema podataka. 10)
Vredni su pažnj e pomeni banjalučkih prostirki za S·r edišni deo
prostorije (orta) i za ivične delove (yan). »Janovi« su služili za prosti-
ranje ispred kreveta i za ukraš<wanje zi:dova izood lkreveta i sećija. >>Ja-
novi• su termin u pirot skom ćiLimarstvu. U turskom ćilimarstvu kom-

5) ć)mer Barkan, Edirne Askeri Kassami 'na Ait Tereke Defterleri (1545
-1 659). Belgeler, Cilt III, Sayi 5--6, Ankara, 1968.
6) Evlija Celebija, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, pre-
veo, uvod i komentar napisao Hazim Sabanović, Sarajevo, I, 1957, 235-241.
7) Naime, Melek Ahmed-paša je u Banja Luci dao Evliji »jedno pismo,
sedžadu• itd. da ponese kao poklon Nikoli Zrinskom, ali to je mogla! biti bi-
Jo koja lepa sedžada, pogodna za poklon. Up. prethodnu napomenu, 241. Mož-
da je bila upravo banjalučka.
S) S. Bašagić, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj Ca-
revini, Zagreb, 1931, 6.
9) Istanbul, TC Bll$bakanlik A r~ivi, D-BSM-MHF 1102 tak riben. U vezi
sa ovim i svim ostalim dokumentima istog arhiva koje ću navesti u ovom
radu, dužnost mi je da i na ovaj način izr azim zahvalnost gospodinu Fazilu
I~kOz!U-ju. !Znajući da je Banja Luka moj rodni grad i da se posebno in-
teresujem za banj alučke sedžade, on je te dokumente izdvojio i stavio mi na
uvid.
ID) Hamdija Kreševljaković, Dženetići . Prilog izučavanju feudalizma u
Bosni i Hercegovini. Naučno društvo Bosne i Hercegovine, Radovi, knj. II,
Sarajevo, 1954, 117.

268
plet prosHrki za jednu sobu sastoji se iz središne prostirke (orta halisi),
dva komada koji se stav1jaju po strani (kenar halisi) što bi bili •janovic,
i iz komada za prosti·r anje ispred se6ija (sedir halisi, divan halisi). U
popisu ostavštine Banjalučanina Ferhad-bega Ferhadpašića, sastavlje-
nom S. V 1715. godine, pominju se orte i janoVii u vrednosti od 50000
aspri pri čemu se naglašavalo da su ornamentirani i banjalučke .izrade
(Bana Luka i~i munakk~ orta ve yanlar semen 50 000), kao i četiri ja-
stuka u vrednosti od ukupno 5 700 aspri, izrađenih i ukrašenih istom
tehnikom (munakk~ Bana Luka 4i yasdik 4 semen 5 700) . Ferhad-beg
je imao samo dve starije sestre, Umihanu i Havu. Bio je oženjen Zej-
neb-hanumom, kćerkom Tešnjaka Sejfulah-paše, i sa njom imao dve
maloletne kćeri, Hatidžu i Fatimu. O njemu se kao istorijskoj ličnosti
ne zna ništa, ali se na osnovu popisa ostavštine može zaključiti da je
porodicu ostavio u velikim dugovima i da se s njim ugasila ova grana
potomaka Ferhad,paše Sokolovoića, prvog bosanskog valije.U)
U popisu ostavštine bivšeg carskog ćehaje hafiz Husejn-age od S.
II 1720. godine pominju se dve sedžade banjalučke izrade (Banalukakdri
seccade 'aded 2) čija vrednost nije navedena.u)
Jednu banjalučku sedžadu (Banaluka seccadesi l) u vrednosti od
1060 aspri imao je nekadašnji skopski mutesafir Mehmedpaša kome je
posle smrti imetak konfiskovan za državu a rasprodat na Carskoj porti
na dan 14. VII 1734. 14)
U ostavštini vezira Husejn-pašazade Mustafa-paše iz Dijaribekira,
čiji je popis izvršen 1735/36. godine, nalazile su se dve stare banjalučke
sedžade (kohne Banaluka seccade), od kojih je jedna vredela 10 groša,
a druga 24,5 groša. Ova druga bila je saf-sedžada.l5) To je dugačka mo-
litvena sedžada •koja služi za ceo red ljudi, vernika ili vojnika, poređenih
jedan do drugoga. Saf-sedžada prema tome je niz pojedinačnih sedžada
izrađenih u jednom komadu na kome su mesta za svakog vernika od-
ređena bordurama i mihrabima.16)
Glavni carski kasapin Husejn-aga, koji je preminuo u e arskoj or·
diji na polju kod Isakče, imao je među stvaroima koje su mu konfisko-
vane i popisane ll. XI 1736. godine jednu banjalučku orta sedžadu.
Njena je vrednost procenjena na 3 600 aspri_l7)
Iz 1737/ 8. godine ima više pomena banjalučkih sedžada. Valja
naglasiti da se te godi-ne prvJ i za sada jedini put pominju dva banja-
lučka makata, tj . prostirke po minderu na sećiji. Te prostirke mogle su

ll) Up. Cela! Esad Arseven. Turk Sanati. Istanbul, I973 (Cem Yayinevi),
255.
12) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF- I125- Gurre Cumadel ula 1147, eva-
sit Cumadel ahire.
13) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF- 25. Ra IJ32.
14) Is tanbul, BBA, D-BSM-MHF -12. Safer 1147.
IS) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1148.
16) Vidi izuzetno lep primerak saf-sedžade koji se čuva u istanbulskom
Muzeju turskih i islamskih dela, a reprodukovan je u: Celdl Esad Arseve11,
Turk Sanati, Istanbul, I973 (Cem Yayfnevi), 254.
11) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF- 7. Receb II49.

269
 biti od platna, čobe jli ćilima. Dva banjalučka makata imala je Di.lhajat-
-usta, koja je svojevremeno pripadala dvorskom haremu, a docnije je
do smrti živela u Istanbulu, u blizini Kabasakala. Njeno nasledstvo pri
palo je d voru; popisano je ii preuzeto u prisustvu ~edjatskog sudije i
kizlaraginog pisara I1afiz Mustafa-efendije.1S)
Iste 1737/8. godine procenjena je jedna stara banjalučka sedžada
na 1 260 aspri. Orra se nalazila među imetkom vezira Kurd Ibrahim-
-paše, prodatim na licitaoi•ji pod nadwrom kapudži-baše Visoke porte
Ibrahim-age.19)
Takođe iste 1737/ 8. godine imala je jednu banjalučku sedžadu,
procenjenu na 1710 aspri Nišli-ka Emetulah-hanuma, supruga pokojnog
Sallin Mehmed-paše. Pošto je umrla bez naslednika, prema fermanu i u
prisustvu nadležnih službenika, njen nakit i srebreno posuđe preuzeti
su za rjznicu ženske polovine carskog dvora, dok su ostale njene stvari
popisane, procenjene i prodate u riznici carskog dvora.20)
Za našu temu značajan je jedan popis zaostavštine sastavljen 29.
X I 1757. godine, čiji je vrh iskinut, pa se ne vidi ko je pokojnik. Tu
se pominje između ostalog jedna sedžada solunsk~izrade kojom se pod-
ražaya banjalučka sedžada (Banaluka taklidi Selanikkarl seccade 'aded
Jj . • Tema podataka o njegovoj vrednosti.21)
U sidžilima iz naših krajeva, među ostavinskim popisima, tako-
đe ima pomena banjalučkih sedžada. U Sarajevu je 1767. godine u ću­
rčića hanu umro hadži Mehmed-paša, rodom iz Jajca, u čijoj je ostav-
štinj bila i jedna sedža<ia banjalučke izrade, koja je procenjena na
66 groša?1)
U ispravi o ostavinskoj raspravi posle smrti Amine Morić, od 15.
IX 1773. godine, pominje se jedna sedžada ba-njalučke izrade čija je
vrednost iznosila 1680 aspri.2l)
U zaostavštini Smail-bega Dženetića, kojj je kao sarajevs-k i mute-
selim umro 1777. godine, pored drugih sedžada i ćilima pominju se dve
banjal učke sedžade.24)
Banjalučke sedžade pominju se u tri ostavinska dokumenta iz
1780. godine, ali ni u jednom nema podataka o njihovoj vrednosti.
U ostavinskom dokumentu sastavljenom 27. II 1780. godine, u sud-
nici na ostrvu Mitileni, gde je u progonstvu umro bivši ćehaj a vel.i kog
vezira Mustafa-clendija, pominju se jedna ·s tara saf-sedžaida banjalučke
izrade i još jedna upotrebljavana banjalučka sedžada. (Kohne Banya
Lukakari saf seccadesi 'aded l ; def'a musta'mel Banya Luka seccade
'aded 1.) Ističemo da je oba puta ime grada napisano prema n~em iz-

la) I stanbul, BBA, D-BSM-MHF- 1150.

19) I stanbul, BBA, D-BSM-MHF- 1150.
20) I stanbul, BBA, D-BSM-MHF - 1150.
21) I stanbul, BBA, D-BSM-MHF -1171, 17. RebiUlevvel.
ll) Vidi: Hamdija Kreševljaković, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo, 1961, 47--48. Autor se poziva na Sarajevski sidžil 8, str. S koji se
nalazi u ~i Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
Zl) Đenana Buturović, Morići, Sarajevo, 1983, 289.
~) Hamdija Kreševljaković, Dženetići, Sarajevo, 1954, 136.

270
govoru, Banja Luka, a ne Banaluka kao u ostalim ispravama koje su
pregledane. U ovom popisu porninju se kao zanimljivi predmeti jedna
stara se<Hada hios:ke izrade (Sakizkllri) i jedan veliki fenjer za osvetlja-
vanje, pozlaćen i bosan·s:ke izrade.25)
Iz Jste 1780. godine je i popis ostavštine nekadašnjeg vojnog def-
terdara Husejn-age, koji je umro u svojoj kući u blizini Aladža mesdži-
da, ostavivši oca i trudnu suprugu. Prema fermanu popis je izvršen 25.
decembra, a između ostalih predmeta u njemu se pominju jedna banja-
lučka sedžada i jedna banjalučka haša.26)
U popisu ostavštine džizjedar-baše Ali-age, koji je preminuo u
svojoj kući u jedrenskoj mahali Nišandži, u blizini Kum-kapije, osta
vJ.vši odraslog sina i venčanu suprugu, pominju se tri komada banja-
lučkih sedžada, a zatim opet jedna banjalučka sedžada. Uzgred treba
reći da se među ostalim predmetima pominje i jedna sedžada iz Pravi-
šta u Bugarskoj. Popis je sastavljen 8. VII 1780.77)
Ovim bismo završili pregled istorijskih izvora o banjalučkoj se-
džadi. On je - svakako - nepotpun. Značajan je, jer potvrđuje kon-
tinuirano postojanje jednog predmeta materijalne kulture muslimana
Osmanskog carstva, predmeta koji se povezuje sa gradom Banja Lukom.

*
* *
Koliko je meni poznato, a ovim se pitanjem bavm duži niz go-
dina, samo dva turska naučnika pisala su o banjalučkoj sedžadi. Njihov
tekst zasnovan je na ličnom poznavanju sačuvanih primeraka i prema
tome od izuzetne je važnosti.
Af.irmisani turski .istoričar umetnosti, Dželal Esad ARSEVEN, još
1952. godine, u delu »Turska primenjena umetnost«, u vezi sa tekstom o
tkaninama ukmšenim aplikaci:jama, pri-ložio je jednu sasvim nejasnu
crno-belu fotografiju sedžade koju je nazvao- »Benaluka. Prostirka za
molitvu u aplikacijama«. U tekstu rekao je sledeće: »Ukrašavanje koje
se postiže komadićima materije, ·isečenim u obliku motiva i prišivenim
na tkaninu, naziva se aplikacija (na turskom: kesme ili yapi~rirma).
Predmeti ostvareni ovim postupkom, koji je bio upo~rebljavan i u ·r a-
dovima od kože i papira, nisu bili mnogo cenjeni kod Turaka, koji su
više cenili vez od ovog načina ukrašavanja. Primenjeni motivi su uglav-
nom cvetovi i Listovi sastavljeni od komadića čohe različire boje. Na
taj način izrađivane su bašče (bohr;a), prostirke za molitvu, zidne pro-
stirke i zavese za dnevnu upotrebu. U ranija vremena u mnogim kuća­
ma prozori su bili opremljeni ovim zavesama za dnevnu upotrebu, na-
činjenim od komada tkanine ili sukna (čohe), koje su zamenjivale ka·
feze (žaluzine) i sprečavale da se enterijer može sagledati izvana. Pro-
zori na čadorima bili su isto tako opremljeni ovim zastirkama od tkani·
na. U Bosni su se nekada izrađivali najbolji primerci ove vrste; oni su

25) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1194, 21. Safer.

26) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1194, 28. Zilhicce.
21) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1194, 6. Receb.

271
 nazvani be11aluka po imenu grada koji je tĐme bio glavni centar. Naši_
mtg;eji po.seduju danas nekoli!lm primeraka ove vrste, veoma umeĐn~č:ki ·
izrađenil!.«2il) ·
Drugi turski naučni.k koji je objavio izvanredno lepe rk olorfoto-
grafije dve banjalučke sedžade jeste Džan Kerametli. Ovaj naučnik je
detaljno opisao ove dve banjalučke sedžade u svom delu »Muzej divan-
s~e književnosti mevlevijskog doma na Galati«.29) Obe se čuvaju u"tom
muzeju, jedna pod br. J 79, dok drugoj nije naveden broj. Saopštićemo .
njegov tekst u celini:
»Rukom izrađene sedžade koje se nalaze u Muzeju divanske knji-
ževnosti pripadaju XVIII i XIX ve&u. One su i~rađivane u Istanbulu,
ali su dolazile i iz drugih centara osmanske imperije i bile nuđene na
prodaju po istanbulskim čaršijama. Poseban je tip banjalučka sedžada
na kome je primenjena jedna od najstarijih tehnika ručnog rada kod
Turaka, tehnika aplikacije, koja je izrađivana u zapadnim krajevima im-
perije. Njenu osnovnu površinu sačinjava čoha različite boje. Na našem
primerku su na osnovu od čo)1e nežno zelene boje našiveni komadići
čohe plave, žute, svetlo žute i ljubičaste boje od kojih su izrađene rozete
cn~ca, c1·etov:i ruža i grane. Mesto za sedždu i gornji deo mesta za noge
izrađeni su žutom srmom. široka bordura osnove ispunjena je buke-
tima c1·eća, kao što su ruže i zumbuli. V.iše su naturalističkog stila cvet-
ni buketi koji se sreću upravo na sredini sedžade i na troug1im povr-
šinama sa obe strane milu·aba. U muzeju se nalazi i druga banjalučka
sedžada izgrađena tehnikom aplikacije. »Banaluka« ili Banjaluka j e
mali grad čije ime znači »mesto sa banjom«, a nalazi se severozapadno
od Sarajeva. To je planinsko mesto sa obiljem vode. l Saraj evo j e po
prirodi isto takvo mesto i poznato je po izrađevinama od čohe i atlasa.
Sarajevo je posebno poznato po izrađevinama od zlata i metala. Sigur-
no je da se vrsta sedžade koja je nazvana Banaluka izrađivala u celom
OI'Om kraj u. Na našem primerku živo je prikazana panorama šehera sa
kamenitim mahalama, sa baštama s obiljem vode, sa ćuprija ma na lu-
kol·ima i sa ·mesdžidima. Ovaj šeher možda je jedan od dva spome-
nura. (lli Banjaluka iLi Sarajevo - D. B.) Središni deo sedžade, isto kao
i na primeru koji smo malo pre posmatrali, ukrašen je buketom cveća
koji izbija iz korpe ili vaze. široka bordura odslikava sve detalje jednog
šebera smeštenog na obalama reke koja žustro teče. Crvena, bela, zele- ·
na i plava boja upotrebljene su na pravom mestu sa potpuno naturali-
stičkim shvatanjem boja, kao u prirodi. Ovaj komad je veoma redak
primerak sedžade izrađene sa aplikacijama, iz perJoda kada je turska
umetnost bila pod evropskim uticajem. Prvi uzorci tur ske tehnike apli-
kacije nađeni su u hunskim grobovima.«JO)

28) Celal E sad Arseven, Les arts decoratifs turcs, I stanbul, s. a. (1952),
fig. 661, p. 269.
29) Can Keramelli, Galala Mevlevihanesi Divan Edebivati Muzesi, I stan-
bul ,1977. Na ovo delo skrenuo mi je pažnju kolega dr Fehim Nametak, ko-
me se i ovim putem toplo zahvaljujem. Njegovom ljubaznošću ovaj 'rad će
biti opremljen u ovom radu objavljenim fotografijama br. 24 i 25. Sedžade
se i danas čuvaju u ovom muzeju jedna pod No. 179, dok za drugu nije
naveden broj. ·
30) Can Kerametli, nav. delo, 65.

272
 . . Au_tor ~~ zat!-~ osvrće ~a prve ~rimerke izrađevina u turskoj te-
hniCI aphkacaJa kOJ1 su nađem u hunskrm grobovima iz I veka po našem
računanju vremena, što izlazi iz okvira ovog rada.
Završavajući prikaz saznanja o banjaluč.kaim sedžadama valja is-
taći sledeće:

Istorijski izvori znaju za banjalučku sedžadu i predmete izrađene

u istom stilu. Ali ti izvori ništa ne govore o tome od čega su i kako bile
izrađene te ·sedžade i ostali predmeti ..:banjalučkog stila• . Sačuvani pred-
meti u turskim muzejima govore jasno da je reč o proizvodima od čohe
različite boje; o proizvodima nastalim tehnikom aplikacije - našivanja
-manjih raznobojnih komadića čohe na čohu sa osnovom u jednoj bo-
ji, )Tako su nastajalrl. predimetli koji su bili omiljeni i cenjeni u dosta
širokom krugu bogatog muslimanskog življa Osmanskog carstva.
Sedžada je bila osnovni predmet ove banjalučke proizvodnje, a
po njoj su i ostali predmeti, izrađeni istom tehnikom, dobijati naziv •ba-
njalučki«.

Povodom banjalučkih sedžada treba se osvrnuti i na drugi banja-

lučki specijalitet, čuven u isto ovo vreme, u XVIII i XIX veku, koji je
takođe raznosio ime ovog našeg grada po celom prostranstvu osman-
skog carstva. To su bile banjalučke haše.
Prema rečimavelikog i zaista nezaboravnog naučnika Hamdije
Kreševljakovdća, haše su bile »lijepo ukrašeni konjski pokrovci od
čohe ili neke druge skupe tkanine, kojima su se prekrivala sedla i sapi
konja«.31 ) Opet prema rečima Hamdije Kreševljakovića, •na unkaš i
arkaš naticao se čul, vrsta ćebeta, a preko ovoga ili preko samog sedla
naticala se i haša, djelo krojača ili terzija. Najbolje haše .izrađivala je
Banja Luka. One su često bile lijepo izvezene.«12)
Banjalučku hašu posedovao je Mustafa-beg iz Sarajeva koji je
umro u Dubrovniku 1765. godine. Njegovu ostavštinu popisao je emin
dubrovačke skale Sulejman, koji je među ostalim predmetima spome-
nuo i banjalučku hašu.33) Kao što smo već spomenuli, jedna banja·
lučka haša pominje se i u ostavštini vojnog defterdara Husejn-age, sa-
stavljenoj 25. XII 1780. godine.34) Banjalučka haša bila je naročito ce-
njena u prvim decenijama XIX veka. O tome svedoči Uredba o odeva-
nju (Elbise nizamnamesi) koja je doneta u Osmanskom carstvu ll. IV
1829. godine. Ovom uredbom se želela da se zavcede ograničenje luksu-
za u oblačenju državnih službeni,k a, i to ne samo u nj.ihovom ličnom
odevanju nego i u pogledu ukrašavanja konjske opreme i haša. Preteri-
vanja u tom pogledu bila su u neskladu sa šer:ijatskim propisima. Dr-
žavni - kanunski - propisi pozivali su se na šerijatske propise i na
prvobitnu skromnost muslimana.

,31) Hamdija Kreševljaković, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, Sa·

rajevo, 1961, 47--48.
l2) Isti, Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo (Narodna prosvjeta)
1958, 126.
33) Isti, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, 47--48.
34) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1194, 28. Zilllicce.

273
 ...
. Uredba q odevanju dQzvoljavala je samo dve .vrste haše, od ko-
jih· je jedna, poljsk.e izrade (Le11kdri gafiyesi) bila luksiJZnija a dr,uga,
banjalučka haša ukrašena srmom (Sirma._luca Banaluka ga~iyesi) bila ta-
kođe značajna, ali za nijansu skmmnij?. Prema Uredbi, na poljski na-
čin ·ukršenu bašu· imaće ubuduće konji velikog vezira, njegovog zame-
nika i kajmakan1a, vezira i seraskera »pobedonosne vojske« kao i ne-
kih drugih visokih vojnih funkcionera. Banjalučku hašu u svečanim
prilikama imaće konji ·k azaskera, mola istanbulskog stepena i mole od
mekanskog do uskudarskog stepena, muderiši i hatibi Ajasofije, ·ukrat-
ko najviša ulema. Sto se tiče šejhulislama, za njega se propisuje samo
da će stavljati na glavu beli saruk, da će oblačiti odelo od bele čohe i
preko njega feredžu od bele čohe. U zvaničnim danima ban~alučku bašu
imaće konji nižih dvorana: đumruk-emina, kasap-baše, mehter-baše car-
skih čadora, aga neimara i nj_emu slične age.35)

*
* *
Uzimajući u obzir raspoložive podatke koje smo saopštili, može
se konst-atovati da je Banja Luka mesto u Bosni koje je dalo ime jednoj
posebnoj vrsti sedžada, a zatim i drugih predmeta izrađenih od čohe:
dušema, jastuka, makata i baša. To su bili umetnički izrađeni predme-
ti. cenjeni i poznati širom Osmanskog carstva u XVIII i XIX velCu,
predmeti izrađeni od raznobojnih manjih komada čohe, apliciranih (na-
ši\·enih) na čobanu osnovu, predmeti koji su često bili ukrašeni vezom
od srme. Dok se o aplikacijama na sedžadama više zna, zahvaljujući
sačuvanim primercima koji su izuzetne lepote, za dušeme, bošče, jas-
.tu.ke i makate se može pretpostav.iti da su bili izrađeni na slični način
i da su bili ukrašeni floralnim aplikacijama. Za baše postoje dosta ne-
određeni podaci, ali je jasno da su i one bile izrađivane istom tehnikom.

I stovremeno se pored banjalučk.ib predmeta javljaju ·i predmeti

banjalučkog rada, izrade, tehnike i stilq: Benaluka i~i, Benalukakiir1.
Time se nije označavalo mesto proizvodnje, već način izrade, poseban
banjalučki stil u izradi čohanih predmeta. Taj stil je do te mere b.io po-
pularan da su ga podražavaH u Solunu. Solun je glavni centar suknar-
stva u Osmanskom carstvu u kome su tokom vekova izrađivarie razne
vrste čohe, prvenstveno čoha za janičarske uniforme.
Poznato je da se čoha izrađivala u osmanskoj državi a i mnogo
uvozila. žene su nosile zimske feredže od čohe, a1i je čoha bila više ko-
rištena za svakodnevni muški kos tim, jer su od nje izrađivani: dže.pkeni,
džamadani, fermeni, jeleci, čakšire i poture, a u novije vreme kaputi i
pelerine. Od čohe su se izrađivali kalpaci, tozluci, terluci, čohom su
prekrivana krzna - razne vrste ćurkova itd.lli) Evlija Celebija ističe da
3
;) "Qp. Zbornik osmanskih državnih zakona i uredbi DUSTUR ~
. 464
Ahme~ Ras~m, D_snu~nl_i Tarihi ry. I stanbul,
1328-1330, Faide .280, 1826 (Elhi·
se N1zamnames1); ISti, Osmanlt Tarihi. Se9meler I stanbul 1968 143- 146
!Elbise Nizamnamesi - Fes). ' ' '
lli) Resat Ekrem KU9u, Turk Giyim Susam ve· Siislerrm e SozlUi}ii, Su-
merbarrk Kultur Y ayinlarf, Ankara, 1969, 82~4.

274
su krajišnici nosili i voleli čobana odela.37) Osnovno pitanje koje se na-
meće, u vezi sa banjalučkim sedžadama, hašama i drugim predmetima
od čohe jeste: da li je Banja Luka bila centar proizvodnje i čohe i
ovih predmeta, ili je ona bila samo centar uvoza čohe i finalne izrade
pomenutih predmeta. Ne treba isključiti mogućnost da je u ovaj grad
dopremana zapadnoevropska čoha namenjena Orijentu, odnosno tržištu
u Osmanskom carstvu, a da su banjalučke terzije, a možda i žene u kuć­
noj radinosti, isecale i pr.išivale o~;namente. Na takvu pretpostavku upu-
ćuj e postojanje »urađenih« i »neurađenih« sedžada. S druge strane Evli-
ja Celebija pominje da su banja1učki trgovci okrenuti trgovanju sa So-
lunom.38) To možda znači da su oni odatle nabavljali čohu, a da je ba-
njalU'Čka izrada, ~ada je postala popularna, podražavana u Solunu i u
drugim mestima car stva.
Takođe se postavlja pitanje da li mi danas, na tlu SFR Jugosla-
vije, u našim džamijama, muzejima i privatnim kolekcijama raspolaže·
mo sa primercima banjalučkih sedžada. Koliko mi je poznato, nemamo
ih. Treba se nadati da će ovaj pr.ilog njihovom izučavanju postaći inte-
res za njih i da će dalja istraživanja u worn pravcu, naročito u tur-
skim muzejima, doprineti da se ove rukotvorine naših predaka otrgnu
od zaborava.

37) Evlija Celebija, Putopis. Odlomci u jugoslovenskim zemljama. Pre-

veo, uvod i komentar napisao Hazim Sabanović, Sarajevo, I, 1957, 240.
31) Isto.

275
 SUMMARY
Yugoslav ethnologists have been engaged in studying the s~ccades
and other products that got their names after the town of BanJa Luka
\beCause they used to be made there. Nowadays the?' are ?o longer
available. Hamdija Kreševljakov.ić and Bratislava Vlad1ć-Krst1ć thought
that the seccades and dosemes originating from Banja Luka were car-
pet products, whille Milenko S. Filipović does not classify them into that
category.
The inventories of the estates of rich Muslims from Banja Luka
and other Bosnian towns as well as places throughout the Ottoman
E mpire from the last decade of the 17th century onwards are the most
reliable historical sources for the information a bout Banja Luka secca-
des, saf-seccades, do~emes, pillows, makats, Banja Luka middle-room
(orta) and sideways (yan) carpets and Banja Luka ha~as. Some of the
documents mention the characteristic Banja Luka handiwork and tech-
nique (Banaluka i9i, Banalukakdri seccades, Banaluka taklidi S elanik-
kiiri seccade). Yet, all these data, without objects themselves, are not
sufficient to answer clearly the questions about the m a terial they were
made of or about what they looked like.
Turkish scientists Celdl E sad Arseven and Can Kerametli gave
rather detailed descriptions of Banja Luka techniques on the basis of
the samples of the seccades kept in some Turkish museums. Those are
made of one colour waterproof cloth (c;:uha) on the surface of which
small pieces of the same quality of different colours a re applied as orna-
ments to form a harmonious unity with it. Two exceptionally beautiful
seccades are kept in the museum at Galata in Istambul (Galata Mevle-
~ihanesinin Divan Edebiyati Miisezi. One of them has flora! patteras o n
1t and the other, in addition to them, on its wide border shows a town,
most probably Banja Luka with its districts, mescids, the fiver Vrbas
and the bridges.

276
Alija Nametak

TURCIZMI U »DERVISU« PJESNIKA STIJEPA ĐURĐ EVICA

(1579-1632)

O Stijepu Đurđeviću (Giorgi, Đorđi) dubrovačkom pjesniku i

vlastelinu iz XVII stoljeća postoji dosta bogata literatura. Spomenut
ćemo nekolitko važnijih bi!bliografsikih jedinica o ovom književniku. Mi-
lan Rešetar je o Đurđeviću pisao u Stanojevićevoj Enciklo!Pedi,ji srp-
sko-hrvatsko-slovenačkoj (Zagreb, 1929, I knj. str. 699-700).
Dr Mihovil Kombol je u knjizi »Povijest hrvatske književnosti
do na·r odnog preporoda<< (Zagreb, 1941, str. 260-261 i drugo izdanje,
Zagreb, 1961, str. 234-235) obradio književno djelo »Derviš« Stijepa
Đurđevića.
Dr Dragoljub Pavlović, u djelu Dubrovačke .poeme (Novo .poko-
ljenje, Beograd, 1953, str. 59) obradio je također djelo ovog dubrovač­
kog pjesnika, a ue to je dao i njegov opširniji životo.pis. Isti pisac je o
Đurđeviću pisao i u knjizi »Iz knj.jževne i kulturne istorije Dubrov-
nika<<, Sarajevo, 1955).
Dr Rafo Bogišić, u Enciklopedi.ji Jugoslavije (I izd. Za:greb, 1958,
str. 210; drugo i.zd. Zagreb, 1984, III sv. str. 744) poseibno je pretsta-
vio Đurđevića 'kao pjesnika >>Derviša«, odužeg šaljivog spijeva, u koje-
mu zaljubljeni turs'ki ·»dedo Derviš« na pripitost i naivan način izjav-
ljuje svoj e osjećaje simpatije kršćansko.j djevojci. Bogišić piše da
»Derviš« 1podsjeća na s lične talijanske šaljive rustikalne ljubavne mo-
nologe ... ali i sam IN<: zaljubljenog Derv-iša i pojedinosti, slike i fraze-
ologije njegove ljubavne ispovijesti ... svjedoče o .pjesnikovoj original-
nosti i inventivnosti, tako da je »Derviš« jedno od najuspjeliJih os-
tvarenja starije dubrovačke književnosti.«
Dr MiToslav Pantić je o Đurđeviću pisao u Leksikonu pisaca
Jugoslavije (II sv. Novi Sad, 1979, str. 62-64) dajući vrlo iscrpne bi-
bliografske podatke o ovom pjesniku ue koju je dao i bogatu litera-
turu.
Pjesni'k »Derviša« Stijepo Đurđević rođen je u Dubrovnilm, 1579.
g. u vlastelinskoj porodici. U mladosti j e bio nemirna duha pa je dva
puta dopao tamnice, a jednom je čak osumnječen i radi ubojstva. Ka-
snije je u,pleten u akt1ju vojvode od Savoje i Mantove oko podizanja
ustaiiika protiv Turaka i du>brovačka ga vlada, znajući opasnost takva
poduhvata kažnjava četverogodišnj-im progonstvom u Napulj, koji ot·
počinje od godine 1612. Poslije povratfka u Dubrovnik ulw u različite
državne slu2Jbe, ne ostavljajući Dubrovnik do s·mrti 1632. U ranoj mla·
 dosti stvarao je fPOeziju u domenu Ljubavne lirike, ali su od svog tog
o;pusa ostale samo četiri pjesme. Te pjesme svjedoče o udaljavanju
od duba petrarkizma .. Stijepo Đurđević je ipak ostao u sjećinju poto-
maka u prvom redu kao pjesnik »Derviša«, hvaljenog još u starom Du-
bromik-u. To je monolog smiješna starca koji uzalud uzdiše za »gos-
pojom• pijući »ljuti šerbet svojih suza«, pristajući da se zbog nje
udalji od 'v lastite rjere.
as ovdje zanima ovo njegovo pjes n ičko djelo s aspek,ta pro-
uča,•anja turci;z;ma jer Je ono karakteristično .za govor Dubrovčana, ko-
ji je u to vrijeme bio pun turcizama. Od prvih dubrovačko-turskih
kontakata preko Bosne u jezik Du!brovčana počeli su ulaziti turcizmi
o čemu svjedoči i ovo djelo 'klasične dubrovačke književnosti. Ovo dje-
lo srjedoči i o tome da s u jezič'ki utjecaji mogli ići različitim putevi-
ma. Dubro\·čani koji nisu bili pod turskom vlašću, prima'li su tur-
cizme kontaktima sa Bosnom.
U pedeset strofa sa po šest stihova u Dervišu se nalazi 83 turciz-
ma. 0Ydje ćemo donijeti tekst pjesme i rj ečnik turcirzama sa akcentu-
acijom.

DERVI S

J a sam Dedo ašik derviš

kiti izranjen padam pri d dvor;
izid', džanum, da me vidiš
i da čuješ moj razgovor-
je li sladak, a, što veliš? -
ja sam Dedo smamljen derviš!

Od repate ljepša s' zvizde

. od sunca i od zore,
punija si dike i gizde
negli čičak posred gore,
a sva u licu ružom captiš -
ja sam Dedo smamljen derviš!
Pobjelja si nego gruda
prem ožeta mlijeka vlaška,
ali vajmeh gnjeva i huda
moje od mene srce baška
bez milosti svakčas držiš -
uvrijeđen sam Dedo derviš!

A ja tebe hoću bolje

negli život moj umrli,
nu đuzeluk tvoj me !kolje
i veomi jadno prli,
ćim se ni&ta ti ne boliš -
zlovoljan sam Dedo derviš!

278
Nećeš da me hič požali:š,
a ja za te ginem rado;
što se tužnim Dedom šališ
slatka moja haramzado, '
ka ljepotom mnogom sloviš?
ja sam Dedo jadni derW.š!
Od pi,Java draža s' meni
i od masla i od meda,
aU pogled tvoj ljuveni
smlitno bode .tužna Deda
kad ga oholo k njem' obratiš -
žalostan sam Dedo derviš!
Ti si rajski melek lijepi
koji sletje zgara s nebi·,
dd me opoji i zaslijepi,
da već ne znam ništa o sebi
er mi u srcu sveđ ti sjediš-
zanesen sam Dedo derviš!
Kad te bludno ja poželim,
vas se tada stvorim ledom,
ali se 01pet obeselim
tvojijem slatkijem ·k ad pogledom
pečaona me oporaviš -
ja sam Dedo trudan derviš!
Tuž.ne t' oči gledat žele-
ti se kriješ sveđ bježeći;
molju Iti se, ćeremejle,
nu se Deda ne od!me6i,
er hoće adet da ga grliš -
ja sam Dedo bijedan derviš!
Nu od mene ti ne 'bježi,
Ljubav er te, moja lijepa,
u mom srcu zabilježi
zlatnom strijelom kom ga cijepa
'kojom džiger sveđ moj raniš -
ustreljen sam Dedo derviš!
Prigrli me mila i blaga,
pomiluj me radi boga,
o girzdava, o pridraga
haramijo srca moga,
k>a mi dušu jošter grabiš -
ja sam Dedo sužan derviš!
Hamajliju već ću nosit,
kom ću tebe moć usilit,
kad d ljulbav dođem prosit,
neka mi se budeš smilit,
219
 ako mi se kad ne smiliš -
ja sam Dedo mučan derviš!
To J.i me se, dušo, odmećeš
er me vidiš sveđ krvava,
ali u meni nu vidjet ćeš
veću snagu neg u Java,
k tebi ako me ·t i pripustiš -
jakostan sam Dedo derviš!
Pripusti me, neć' se kajat,
er ćeš vidjet ke sam moći
maskareći er prista1at
neću u dne ni u noći
šujJe-bujle da se čudiš -
tamašan sam Dedo denriš!
ZbabJjen, zgrbljen nu ako sam
ne ·imam vele ja godišta
moju mladost cr>oharo sam
ne hajući za me ništa,
pokli hoć' me da pogubiš -
ja sam Dedo sharan derviš!

Ljubi ako me svaka vila,

er obično imam lice,
i ako me sveđ ljubila
đuzel Mare od Cernice,
zacijeć česa na me mrziš?-
ja sam Dedo gnzdav derviš!

!\ijesam čoban ni kopile,

jok, ja ni jesam kiridžija, -
od kadune ja sam vile
s kom me rodi čelebij a ;
da čemu me već ne grliš? -
plemenit sam Dedo derviš!

J a kader sam učiniti,

ako mi se ·De izgnijevaš,
za najljepšu na svem svini
pod ćengije da se pjevaš
i beitim da se slaviš -
razuman sam Dedo derviš!

To li neć' me pomilovat
er sam Dedo siromaše,
,·ala ću 1i dar darovat
ki podoban jes za paše,
ako ti ga milo primiš-
milostiv sam Dedo derviš!

280
Sve što imam na sem sviti
me teld.je l-iJepu ;zgradu •
j a ću t~bi pdklooimi
i oko nje svu livadu,
tvoj teferoič d:a tu~ slaviš-
dobrostiv sam Dedo derviš!
I to ako tebi dosta,
ma "jabuko moja zlatna, nije,
dat ću t' ·kož.u kaplani>osta
kom se rese sve delije,
da njom IPen~er tvoj uresiš-
blagodar sam Dedo derviš.
Ti!kvica ti na dar ova
majstonije puna svake,
ku mi ho~a m(\j darova -
još na bradi ne imah dlake,
neg bih oglan đuzel goliš -
ljubežljiv sam Dedo derviš!
J oš kašiku imam i štap -
i .toj ti ću darovati!
benum džantl!ffi čin'mo hesap;
mogu li ti što već dati?
neg alko ćeš i moj kanš -
praznoruk sam Dedo derviš!
Ali ašilk Dedo daje
zain oldii sej darove,
za nje er lj epos tva ne haje
nit će da se merui ozove,
neg na 1plač moj gluha stojiš-
uhiljen sam Dedo derviš!
Del na čard:ak, đel, đel, brače,
tvoj te Dedo gledat želi,
ter veoma grozno plače
i smiljcmo tebli veli:
ukaž' mi se da me uttiešiš -
ja sam Dedo plačan derviš!
Ma bojnice, čik mejdane,
đure šelum, s-latko dosti,
· ter ·urz;mnažaj moje rane
bijući me u radostrl.
kad poda se mene skl.l(piš -
zatočni-k Sa!ffi Dedo denliš!
Eto uhiljen ja se skitam
i ucVIiljen ja se tufem,
prid dvorom tri. ter mahniotam,
skačem, plačem i jautem
281
 vikajući: što me moriš?-
umoren sam Dedo derviš!
Mnokrat uzmem britvu u ruke
ter iuežem vas sam sebe;
baka beni, .koju muku
ja podnosim cića tebe,
a ti rza me lrič ne mariš! -
izranJen sam Dedo dervjš!
Jarali oldum sa svih strana
po mom tijelu ,prirtužnomu,
nu veći je broj od rana
u bolesnu srcu momu,
a ti neć' me da ozdraviš -
ja sam Dedo bolan derviš!

Najprije me gnjevom shara

a pak moga cić poraza
od milos1li tve bir ~ara
jadomu mi ne ukaza,
neg me umorit svak čas želiš -
poražen sam Dedo derviš!

.!\ernoj , nemoj, dušo draga,

ulmiš Deda tvoga roba
da kon tvoga nađu praga,
da te ne bi našla globa;
nemoj s mene da se okriviiš -
pravoduh sam Dedo derviš!

Zač u krvi vas podušen

kad se smrtno ja izrežem,
u pokrovcu lter poružen
hukajuć ti pnid dvor ležem
i zavikam >>medet« do •t riš -
poružen sam Dedo derviš!

Sve za milost tada mome

u gorku me videć vaju, '
proplaču se Iiada mnome
i paka me upitaju;
»Čemu taj plač, Dedo. tužiš?«
ja sam Dedo nebog derviš!
Odgovorim roneć suze:
eto Dedo veće gine,
eto ahar za stan uze
a ć~l oštri za haljine,
doćim ga u greb ti zatvoriš -
poginuo sam Dedo derviš!
282
Ne, IZvjerenja od nijednoga
neg ti malo !kurban tvorim
od •pečen:a ·Srca moga
ld u plamenu svakčas gorim,
er pogledom sveđ me prliš -
izgol'jen sam Dedo derviš!
Pod čengdju bewt tužan
lkhlknem mnokraJt« i dost! i dost!
- vapijući - tvoj .sam s·u žan,
begenišem tvoju lipost,
kom sveđ rane moje novJš -
ja sam Dedo tužan del"Wš!
Alah~se verse, nemoj
na žehjenje me skončano
priloagatli već nepo'koj,
o giz.dava ma sul.ta.no!
vrijeme je da tvoj gnjev uumš -
pogubl·jen sam Dedo derviš!
Svadca radost benden diti
ter mi slatke nijesu slasti,
er sveđ ·i mam na pameti
gorkos od tve oholastli;
benum rahum, što se oholiš? -
čemeran sam Dedo derviš!

Ako c"'i·Lih sveđer tužno

i m e zarri<an srce uzdlisa,
tva nemilos t a<ko ružno
vas mo•j žllvot .i,z;bastJisa,
čemu -i duh još mi globiš?-
ja sam Dedo skončan derviš!
Ele svakoj moj požudi
činiš jasak bez milosti,
tijem ramazan činim hudi
vaJmeh sva!ke od radoslli
neg ti &to me Jadom (pO}iš -
otrovan S>allTl Dedo derv.iš!
Srce mi se još razglaba
od ljuvene gorke bijede;
Dedo hl1eba ni ćebaiba
nelagodan već ne jede,
a tti se zlom mojijem go'jiš -
ja sam Dedo lačan derv'iš!
Na mehćemi nit se štuje,
ni već Dedo čoiibe Ma,
ni se ~gm ni raduje,
n eg se u· !prsi stijenom lupa,
 jeda mu se Li umoliš -
pogrđen sam Dedo denliš!
Plačan Dedo već .ne ru ča
ni ti veće kafu srJi:a,
neg gologlav, bez .papuča
po najvećem s_nijegu t~~
cić plamena ikim ga gons -
urusen sam Dedo den•iš!
Samo pijem u noć i dan
ljuti šerbet mojih suza,
er se ćutim jaoh probadan
od ljuvenih Nib mamuza,
kirn na da mnom ti gospodiš -
izboden sam Dedo den'li·š !

Ja bih htio, moja draga,

cić ljuba\i tve jedine
da mi 'e čaša tva ;pašmaga
korn bili činio tebi ašJtine,
da me m·ako ne žalostiš -
žalostan sam Dedo denniš!

~u ako mi ć' obećati

k tebi da me ć' lli •p rigrlit,
za te ću se đaur zvat>i,
za te rezat, za t e prlrit,
tać ako me obeseliš -
nesretan sam Dedo derviš!

Ha:n se učinih Muhamedu

rad ljeposti smjerne t voje,
a ti nećeš bijednu Dedu
da se smiliš v.ijek, gospoje, -
zać mi ovri zulum činiš?
ja sam Dedo gnjevan der\!iš!

Cafir dušman sad mi jesi

pok.J.i bi mi vas t rud zaman
koji meni, bre lk.alpesi, '
neharnostim ,p lati taman!
već je Dedo benden đitmiš -
jedovit sam Dedo derviš!
P;roklet svaki čovjek da je
ki se u žensku glavu ·u zda
ka za ljubav bič ne haje;
zato, Dedo, volju ob~da'
dokle bolje tJi promisl!iš _
slobodan sam Dedo derviš!

2S4
Već za .tebe ne uzcn§em,
dušu mi si ogrnue~ila,
veće te se kurtališem,
bre, veće mi nijesi mila;
idem na te dozVIa't teptiš -
r-asrčen sam Dedo derviš!

RJEćNIK TURCIZAMA

adet; (j)er hoće adet da ga grliš; adet = običaj ; 53 (stih)

ahar; t. ahir, perz. ahor = konjušnica, staja; 201
alahise, alahise verse; radi Boga; daj, Boga radi, s. 217
a~ik (t. a~ik), zaljubljen(ik); s l.
~kin (t. aškin) zdravica. Da mi je čaša tva pašmaga, kom bih
činio tehi aškine; 267-268
bir: jedan, jedna. 177
bre (t. be, bre, iz grčkoga more, mre < bre) = budalo, s. 285
baka beri = bak beri = gledaj amo, bliže, s. 165-166
b~ka; t. odvojeno. Moje srce od mene baška, s. 16
Beg~ni~em (t. beyenmek = svidjeti se), begenišem tvoju lipost,
s. 214
beit (beyt, ar. stih, dvostih; i beitim da se slaviš), s. 107 i 211
benden (t. od sebe, već je Dedo benden đitmiš), s. 287

čiirdiik (t. ~ardak, p. čartOq) dvospratna kuća, velika soba na l

katu; Del na čardak, đel, đel brače : s. 145 ·
čelebija (t. ~elebi) gospodin, učen čovjek, s. 100
čengija (t. ~engi), igračica, pjevačica, s. 103-106, 211
čik (t. ~ik, ~ik.mak) - !izađi; ma bojnice, čik mejdane, s. 158
čoban (~ban, t. pers. šubii.n) pastir, s. 97
čorba, č6rba (t. ~rba) =supa, s. 248
čUt (t. ~ul) = konjski pokrovac od kostrijeti; a čul oštri (uze)
za h aljine. s. 202

ćdfir(t. kafir, kjafir, ar. kii.fir) -nevjernik, s. 284

ćebiib (običnije: ćevab; t . kebap, ar. kabii.b) = vareno meso s do-
s ta umaka, 243
ć~ remejle (t. kerem eyle = budi ljubazan), s. Sl
dedo (p. dede; djed, šejh u mevlevijskih derviša), s. l
delija (t. deli = lUd, silovit, pomaman. junak) s. 124
dervlš (perz. ponizni, skromni čovjek (musliman), s. l
dušman i dušman (t. d~man, perz. dušmen = neprijatelj) s. 28+

dtdnum (t. camm = dušo moja) s. 3; benum dt anum, (benim

canlm = dušo moja, s. 135
dt lger (ciger = pluća, jetra, srce) s. 59-60

285
 điiur (t. gaur, gavur) - nevjernik, bezbožnik) s. 273
đel (t. gel = dođi, đel na čardak, đel, đel. bračel) s. 145
đlti (t. gitti) = otišao, otišla je, s . 223
đitmiš (t. gitrni~ od gl. gitmek) s . 287
đure šelum (gorii~elirn = = vidjeti se,
slatko dos ti, gori.i~imek
susresti se) s. 152 .
đi:lzel, đuzeluk ( t. giizel, giizeli k = lijep(a), ljepota), s. 94, 21
hdin (t . hain, ar. bain - nevjernik, apostata. Ha in se učinih
Muhamedu (Muhamedu), s. 277

hanui.jlija (t. hamail, t. hamayli = amulet, talisman / u obliku

knjižice; Hamajliju već ću nosit) s. 67
haramija (ar. harami = razbojnik), s. 64
haramzdde (a-p. baramzade = vanbračno dijete, kopile), s. 28
hesiip (t. hesap, ar. hesab (ob)račun; benum džanum čin'mo h e-
sap/ benum džanum činmo besap = obračunajmo se, dušo moja s . 135
hič (t. hi~, p. hič = ništa. Nećeš da me hič požališ) s. 25, 167
hOdža (t. boca) = učitelj, vjerouči telj) s. 129

izbastisati (hibr. oblik od iz- i batisati, t. b asmak =

štampati,
pritisnuti, zgaziti . .. Vas moj život izbastisa = Zgazila s i sav moj ži-
vot) s. 232

jara/i (yarali oldum, t: ranjen sam, raniše me) s. 169

jasak (t. yasak = zabrana; činiš jasak b ez milosti) s. 236
jok (t . yok) = ne. Jok, ja nijesam kiridžija) s. 98

kdder (a. kadu· = mogućan , sposoban; Ja kader sam učiniti)

s. 103
Kaduna (t. kadln = gospođa, ugledna žena. Od kadune j a sam
,;le s kom me rodi čeiebija) s. 99-100
kiiiš (t. ka~ = remen) s. 137
' ka/pesi (ar. kalbl, kalp = lažan, varalica; bre ka lpes•i = more
Yaralico), s. 285
kap/an (t. tigar; kaplan-postu, t. = tigrova koža) s. 123
kašika (t. ka~?lk = žlica) s. 133
kir!diija (t. JaraC! = prijevoznik robe uz naplatu), s . 98
kopile (t. kahpe oglu. kurv i ć. Nijesam čoban ni kopile) s. 97
kurban (a. = krvna žrtva. Neg ti milo Kurban tvorim od pečena
srca moga) s. 205-206
kurtalisati se (kutarjsati se, spasiti se, osloboditi ; veše t e ·se kur-
tališem) s. 297

mizmuza (ar.. mahmuz = s tremen ; od ljuve nih tvi h mamuza)

s. 262
mizskariti se (šaliti se, bezobrazlučiti; mas kareći e r prista jat neću
u dne ni u .noći) s. 81-82
medet (ar. madad = pomoć. I zavikam: »Medet«! do t riš (tri
puta) s. 191

286
 mehćema (običnije: mešćema, ar. mahkama = sudnica). Na meh-
ćeminit se štuje) s. 247
mejdan (t. meydan, ar. miiydan) = borilište. Ma bojnice, čik
mejdane) s. 151
melek (ar. = anđeo; Ti si rajski melek lijepi) s. 37

oglan (t. oglan = dječak. Neg bih oglan đuzel goliš (golobrad)
s. 131
paša (t. p~a, b~a =
titula Vdsokih vojnih i civilnih dostojanstve-
nika u rangu generala. Vala ću ti. dar darovat ki podoban ješ .za paše) s.
111-112.
para (t. para, - = novac, novčić. Od milosti tve bir para (jedan
novčič) jadovnu mi ne ukaza) s. 117-178
pdšmaga (t. pal?mak, b~mak = papuča. Da mi čaša tva paš·
maga) s . 268
pendžer (t. pencer) = prozor
pilav (p. pilav) = kuhati pirinač; od pilava draža s"meni) s. 31
post (p. post) = koža; kaplan postu = tigrova koža, s. 123

rdhum (pogrešno, treba ruhum; a. ruh = duša; benim ruhum =

dušo moja) s. 227
ramazan (ar. ramadan) = mjesec posta i tjelesnog ustezanja;
činiti Ramazan = ustezati se. Tijem ramazan činim hudi vajmeh svake
?d radosti) s. 237-238

sultana (t. sultaniye, sultanija = careva kći. O gizdava ma sul-

tano!) s. 220

šerbet (t. ~erbet od arapskog šarba = slatki napitak. Samo pijem

i noć i dan ljuti šerbet mojih suza) s. 259-260
šitjle-bitjle (t. l?čiyle-bčiyle /arno·tamoj šujle-bujle da se čudiš)
s. 83

tiiman (ar . tarnam = upravo, istom mjerom) s. 286

tiimašan (ar. tama' pohlepa, pohlepan) s. 84
teferič (t. teferrii<;: = zabavljanje, uživanje (obično) u prirodi
s. 119
tekija (t. tekke, ar. takya, derviška zgrada u kojoj se obavljaju
derviški obredi. Sve što imam na sem sviti (na ovom svijetu) me / rnoje/
tekije lijepu zgradu) s. 115-116
teptfš (t. tefti~, ar. tiiftil? = inspekcija, izviđanje, sud) s. 299

itlmiš (t. čilrnii~ = umro, mrtav) s. 181-183

vaj (t. vay) l. jaoj, 2. strahovanje) s. 194 .

vala (ar. vallahi = tako mi Boga, doista, zaista) s. ll1
verse (t. verrnek = dati, Alah ise = radi Boga) s. 217

zdin (zain oldi = pravo: zail, potrošio, s. 140

ziilum (t. ziiliirn, ar. zulrn = nasilje, s. 281.

287
 SUMMARY

.S bijepo Đurđević (1579-1632), •the poet from Dubrovni•k, is well

known and discussed ·in o ur literature. He was a lot vritten about
especially by -the histonians and literary critics interested in Dubrovnik
litera<ture such as M. Rešetar, M. Konbol, D. Pavlović, R. Bogišić , M.
Pantić and others. None of them missed ro wnirte about »Dervtish«
which is one of his most succes-sful poems and by whlich he is best
k.nQwn. In the poern we come across a lot o f Tui1kish words which
shows how significarutly the hinterland (Bosnia & Herzegovina) -influ-
enced the life of Dubrovnik as well a-s the language i•tself.
I n this paper the·author has discussed all the Turkish borowings,
83 of them altogether, accentuated them and has also inserted the
poem It has 50 stanzas with 6 verses each.

288
Hamdija Hajdarhodžić

DUBROVACKE I MLETACKE PRIPREME PRED

RAZGRANICENJE 1699. GODINE

Težnja za mirom pratila je cijeli inače veoma surovi Petnaes to-

godišnji rat (1683. odnosno 1684. do 1699.). Odmah nakon njegove dru-
ge godine sa Austrijom i prve sa Venecijom (1685) mir je najprije po-
nudio neki Ahmed-čelebija, bivši austrijski rob, a zatim tri godine na-
kon toga (1688. i 1689.) i službeni Portin tumač Alessandro Scarlatti
Maurocordato (Aleksandar Skarlati Maurokordato) 1) uz nekog Zulfi-
kar-pašu, ali obe su te ponude ostale samo pokušaji; ova druga je
čak ocijenjena kao ratna varka u Beču i Veneciji.2) Nedugo iza toga
(1691) u Beču se neko vrijeme, putujući prema Carigradu, zadržao sa
svojom »pol-ijepom ženom« (assai bella) engleski ambasador na Parti,
William Husey (Viljem Husej),3) da se, po nalogu svoga suverena, Vi-

l) Maurocordato Scarlatti Alessandro, pisac, diplomat i ljekar (1636-

1709.). Potiče iz ugledne fanariotske porodice sa otoka Hiosa, što je bila po-
rijeklom iz Gjenove. Do 1679. godine ljekar i predavač u Carigradu, a zatim
stupa u tursku službu (glavni tumač). U toku Petnaestogodišnjega rata bio
je u samom centru zbivanja, pa se zato njegovo ime neprestano pominje i
u poslovima što se tiču Bosne i Hercegovine, kako svjedoče dubrovački do-
kumenti (ASMM i Lettere o commissioni di Levante, XLIV, XLV, XLVI).
Objavio je »Instrumentum pneumaticum circulandi sanguinis, sive do motu
et usu pulmonum«, Bologna 1664., »Stato dell' Impero ottomano«, 1696., pa
»I sto ria sacra«, Bucarest, 1716. U rukopisu su mu ostali »Istoria dei Romani«
(1861. u atinskoj biblioteci), »Miscellanaea di filosofia e di lettere familiari«,
»Precetti di diritto civile«, pa napokon prevod na turski Blaewog djela »At-
lanta«. - En. it., XXII - E. Legrand, Genealogie des Maurocordato, Paris,
1896. - E. Driault i M. Lhertier, Historia diplomatique de la Grece (1821.-
1878.), Paris, 1925. - Lujigi Ferdinando Marsigali, Autobiografia di L. F. Mar-
sig/i; messa in luce nel I I centenario della della morte di lui del comitato
marsiliano, a cura di Emilio Lovarini, Bologna, 1930., 203. (primjerak u ANU
BiH-u) - Pietro Garzoni, Istoria della Repubblica di Venezia in tempo della
sacra lega contra Maometto IV, e tre suoi sucessori, gran sultani de' Turclzi,
Venezia, 1720. (primjerak u zadarskoj Naučnoj biblioteci), I, 39. - 810. -
Ešref Kovačević, Granice Bosanskoga pašaluka prema Austriji i Mletačkoj
Republici po odredbama Karlovačkoga mira, Sarajevo, 1973. (uglavnom po
turskim izvorima), 40-63. - Joseph Tournefort, Relation d'un voyage au
Levant .. , Paris, 1717.
2) P. Garzoni, o. e., 138. Bilo bi veoma korisno utvrditi izvore ovoga
mletačkoga kroničara i šefa zvaničnog arhiva Republike Venecije zbog dub-
ljeg ulaženja u smisao ovih mirovnih inicijativa.
J) Historijski arhiv u Dubrovniku (ubuduće HAD), Prepiska, XVII -
5~. 1?37., 16., 22. VI 1691. Pi_s~o ovoga diplomate Du~rovačkOJ Republici. Vi-
di sliku br. l. - L. F. Mars1gh, o. e. 133. - P. Garzom, o. e., I, I, 411.

289
 ljema Oranskoga IIP) - »Obavijes ti koliko treba ura diti .na Porti u
tako važnim pregovorima«,5) pa je zbog toga s transilvan skoga fronta
bio povučen 33-godišnji oficir i diplomata Luigi Ferdinando Masigli
ili Marsili (Lujigji Ferdinando Marsilji ili Marsili),6) da, tobože kao
sekretar te engleske misije, ispita mogućnost skl·a panja mira s Tur-
cima. Iako tome spretnom, obrazovanom i inteligentnom Bolonjezu u
austrijskoj službi ovo nije bio p rvi zadatak te vrste, i on se u Beč
\Tatio neobavljena posla.') I spitivanje je prekinula Husejeva smrt, koga
j e, po Marsiljtiju, mogao zamijeniti- >>stari engleski poslanik T·r umbal«,
ali ga njegov s uveren nije htio imenovati zbog sumnje - >>Što je imaše
da bi on bio previše Francuz« nego je uputio Williama Herborta (Vl-
lj ema Herborta). Pošto je 1692. i on umro u Beogradu, iz Londona je
bio upućen novi, treći poslan.ik, Wiliam Paget (Viljem Pedže t), koji
je trebao da nastavi tamo gdje s u dva njegova prethodnika b.ila stala.8)
Cim je ovaj nesumnjivo veoma uporni i sposobni d iplomata s tigao na
Portu 1693. godine, zatražio je prijem kod velikoga vezira, ali audijen-
ciju nije dobio zbog smjene na tom visokom p oložaju. Međutim, to
ga nije omelo da i u narednim godinama (1694. i 1697.) i dalje radi
na ovom poslu - >>Od najveće važnos ti (di sommo .rilievo) sve dok
nije o\"0 yažno pitanje - na te melju ovlaštenja dvorskoga kancelara u

4) William Oranski (165(}-1702.) bio je najprije grof nasuanski i na-

mjesnik Ujedinjene Nizozemske, a zatim, od 1689. godine, engleski, škotski i
irski kralj.
5) L. F. Marsigli, o. e., 131., 133.
0) Hamdija Hajdarhodžić, Lujigji Ferdinando Marsilji i jugoslovenske
::.emlje od 1679- 1684., Anali Husrev-begove biblioteke, VII-VIII, Sarajevo,
1982., 241. (odlomak obimnijeg rada, što čeka na štampanje u sarajevskom
>>Masleši«). - Biblioteca universitaria di Bologna, Manoscritti di Luigi Fer·
dinando Marsigli (ubuduće BUB, MM) - Grga Novak, Borba Dubrovnika
::.a slobodu 1683-1699., Rad JAZU, 1935., 253. - Ludovico Frati, Catalogo dei
manoscrii ti di Luigi Ferdinando Marsili, conservati nella Biblioteca universi·
1aria di Bologna, Firenze, 1928. - Stjepan Beigl, Spisi grofa Marsiljija (Mar-
sigli) u sveučilišnoj biblioteci u Bolonji (Bologna), Glasnik Zemaljskoga mu·
zeja u Bosni i Hercegovini, 1901. Polihistor Luigi Ferdinando Marsigli (1658. -
1730) s našim krajima je prvi put došao u dodir 1679. godine i to kao član
svite mletačkoga ambasadora Pietra Civranija (Pietro Civrani), koji je odla-
zio na svoju dužnost u Carigrad. Od te godine do 1702. ili 1703., kada je defi-
nitivno napustio Balkan kao visoki oficir austrijske armije od posebnog po-
vjerenja, prikupio je veliku i dragocjenu gragju, pored ostaloga , i o Bosni
i Hercegovini, što je nezaobilazna ne samo za proučavanje onih događaj a
u kojima je on učes tvovao u tome razdoblju nego i inače (naučna istraži·
vanja u oblasti kartografije, prirodnih pojava, arheoloških nalazišta, itd}.
Ta ga gragja svrstava u pionire naučnog istraživanja kod nas, a čuva se u
Univerzitetskoj biblioteci u Bolognji. Nije, dakle, u pravu Novak kada tvrdi
da_ je A. S. M;aurokordato bio najobrazovaniji megju pregovaračima u Srem·
skim Karlovc1ma.
7) L. F. Marsigli, o. e., 133-165. U jednom poglavlju svoje Autobiogra·
fije ovaj Bolonjez nam je ostavio iscrpno sjećanje na tu svoju misiju u Ca-
rigradu, ali je umro prije nego je izvršio posljednju redakciju toga spisa, pa
ga zato valja uporegjivati sa zaostavštinom u Univerzitetskoj biblioteci.
8) Ibidem, 156, 163, 209, 257. Osim Husejeve smrti,ovaj austrijski erni·
sar megju razloge svoga neuspjeha svrstava i odluku tadašnjega velikoga
vezira o smjeni svih onih što su bili skloni miru. Za Herborta kaže da je u
B:oiP:ad stigao sa iluzijom da može - >>lijepim riječima navesti Turke na
~u ~ zato se morao povući na svojoj lagji na neki sporedni rukavac Dunava
1 tu )e, razočaran, umro. S Pedžetom se Marsilji kasnije bio sukobio i to
tako oStro da ga je ovaj optužio velikom veziru i tražio njegovo pogubljenje.

290
Beču, grofa Kinskoga9) - ponovo iznio pred tadašnjega velikoga vezi-
ra, Amdža _Hus7ji~-pašu ć~prilića,10) u jednom podužem razgovoru 25.
XII 1697 ., JZraztvšt mu svoJe čuđenje što engleski kralj nije dobio od-
govor na svoj predlog iz 1693. o posredništvu među zaraćenim stra-
nama.11) Cetiri dana iza toga razgovora Pedžeta je k sebi pozvao Mauro-
kordato i obavijestio, da će veliki vezir odgovoriti na osnovu načela­
»Uti possidetis, ita possideatis« (što se steklo, zadržati), jer Turska,
mada je mnogo izgubila, ne traži ništa osim Transilvanije.u) Bez obzira
što je smatrao da se to ne može postići i što se, dakle, na tome ne
mogu graditi pregovori, Pedžet je 1pak prihvatio ovu načelnu vezirovu
ponudu institirajući na boljim rješenjima. Zato mu je nekoliko dana
iza toga (2. I 1698.) dostavljeno nekoliko novih predloga i pojedinosti,
koji su predviđali demoliranje Petrovaradina,U) Osijeka14) i nekih dru-
gih, manjih utvrđenja, ali je ovaj engleski diplomat i to odbacio kada
mu je 10. I 1698. saopćena konačna odluka o tome iz divana. Zato
je Maurokordato zatražio predlog kojim bi bio zadovoljan austrijski
car Leopold P S) obećavši pismeni odgovor.16} Po Carlu Ruzziniju (Karlo
Rucini}, mletačkom ambasadoru u Beču, Pedžet je tom prilikom u ovu
austrijsku prijestolnicu pisao da bi Turci, ustvari, bili zadovoljni, osim
Transilvanije, još i demoliranjem Titela, Petrovaradina, pa evakuacijom
Iloka,H) Požege1&) i tvrđave na Uni. 19) Izgleda da je tako pronađena od-

9) P. Garzoni, o. e., I, 446., 490, 520. - L. F. Marsigli, o. e., 254. .

10) HAD, Prepiska, XVII - 37. 1784/a, 89., 10. II 1698. - E. Kovačevtć u
navedenom djelu na nekoliko mjesta.
ll) Kao bilješka br. 8.
12) P. Garzoni, o. e., I, 242, 769. Osim detalja o zauzimanju Transilvanije,
ovaj onovremeni kroničar donosi i osnovu za pregovore. Odlučilo se da -
»bude zadržano ono što je zauzeto, ali uz izuzetak da iz tvrgjava Transilva·
nije izagju austrijske milicije i da se provincija vrati u prvobitno stanje pod
nadzorom oba Carstva; Titel i Petrovaradin treba da budu demolirani; Ilok,
Požega, Brod, pa utvrde na rijeci Uni evakuirani; u Temišvaru granica bi
trebalo da bude izmegju rijeke Moroša i Tamiša. A što se Poljske tiče, nje-
na će vojska otići iz Moldavije i Kamenijec demoliran; sa Venecijom će se
zaključiti mir na osnovu zadržavanja zauzetoga . ·"
13) Milivoj Nikolić, Petrovaradin, Vojna ene., VI, 755. Austrijanci su ovaj
grad zauzeli prije jula 1688. i odmah ga stali utvrđivati.
14) Osijek, Voj. ene., VI, 567. Turci su Osijek napustili 19. IX 1687. -
L. F. Marsigli, o. e., 257. - Archivio di Stato di Venezia (ubuduće ASV) Dis·
pacci di Germania, filza 178., str. 661., 23. I 1698.
15) P. Garzoni, o. e., I, 769. - ASV, kao u prethodnoj bilješci. - Treba
podvući da Garzoni (Garconi) gotovo sve svoje izlaganje o pripremama za
razgraničavanje crpi iz navedene serije u mletačkom Arhivu, kako sam imao
prilike da se uvjerim uporegjujući te dokumente sa njegovim tekstom. BI-
LO BI ZATO KORISNO TAJ NJEGOV TEKST PREVESTI I VEZATI ZA TE
DOKUMENTE PA OBJAVITI, JER DONOSI CITAV NIZ ZNACAJNIH VIJE-
STI I O BOSNI I HERCEGOVINI.
16) Ibidem.
17) Vladimir Blašković, Ilok, Ene. Jug., IV, 345. - ASV, kao gore.
18) Vladimir Blašković, Slavonska Požega, Ene. Jug., VII, 225. - ASV,
kao gore.
19) Vidi bilješku br. 12. - BUB, MM. Mirsilji je Leopoldu I uputio velik
broj različitih dokumenata i crteža, pa geografskih karata o terenu uz Unu,
naročito o Bihaću j okolici, i to zbog upornog nastojanja da se to strateš-
ko područje dob.ije od Turaka. Tim povodom su Marsilji ili njegovi sarad-
nici izradili jednu opširnu informaciju o značajnim begovima, što su imali
utjecaja na poslove oko razgraničenja .

291
 govarajuća formula za početak pregovora, jer je taj isti mle tački diplo-
mata pisao Sen atu u Veneciji 3. II 1698. (pismo je upućeno 5. II 1698.)
- »kako se sa raznih strana od onih što dolaze iz J edrena saznaje (a
tal..·vi se glasovi šire i danas), da j e Porta sklona miru i da je zato
pred tri dana iz Jedrena u Englesku upućen sekre tarl0) engleskoga am-
basadora, rnilorda Pedžeta; on će p u tova ti preko Njemačke, a od Beo-
grada mu je pridodat jedan aga po imenu Mehmed-aga, kapidžibaša,
koji mu iz toga grada mora omogućiti daljnj e putovanje . . .«21) Pa
odmah iza toga dodaje podatak o smanjivanju turskih vojnih priprema
prema Austrij i i o naredbi velikoga vezira da mu bosanski paša Cose
Halil-paša pošalje izvještaj o odnosima sa Venecijom.
Istovremeno kada u Veneciju iz Beča stižu te vijesti i to po-
sredn o, na samom izvoru, u Carigradu, boravi Luca Barca (Luka Bar-
ka), koji sa položaja dragom ana n eke zapadnoevropske ambasade šalje
m·anredno zanimljive infor m acije u Kneževu palaču u Dubrovniku i
to na temelj u kontaka ta sa tadašnjim reis-efendijom Mul1amedom,
Maurokordatom, pa na temelju saznanj a što su q1u ih slali njegovi
poYjerioci u Jedreni, Sofiji i nekim drugim turskim gradovima.22) Ta ko
je on, syega pet dana iza citiranoga mle tačkoga ambasadora u Beču
(10. II 1698.), započeo da puni svoja opširna pisma različitim novo-
srima. ~ajprije je j avio o prod oru a ustrijskih trupa do Sarajeva, što
je izazyalo ,·eliki strah u Carigra du,!l) a zatim o inicijativ.i Ped že tevoj ,
koji je - >>ponovo preduzeo korake kod ove vla de u pogledu ranijih
predloga, tj. da svak uživa zauze to i da za n jegovo Veličanstvo granica
s j edne strane bude rijeka Moroš, koja dotiče iz Transilvanije i ulijeva
se u Tamiš, a Drava s r ijekom Unom s dr uge s trane«. Turci- »slušaju,
aH se ne odlučuju prije nego sakupe inform a'cije o pomen utim rije-

L. F. Marsigli, o. e., 146., 157, 160. Sekretar je bio Tomas Kok.

20)
ASV, Dispacci di Germania, filza 124., str. 561., S. II 1698., filza 178.,
21)
str. 110. i 111. - P. Garzoni, o. e., I, 767. - HAD, Prepiska, XVII - 37. 1784.,
91., S. III 1698. Neovisno od Ped.žeta i Rucinija, dubrovački agent Luka Barka
ističe da je taj Mahmud-aga, koji je bio selamagasi Fazli paše Cuprilića, veli-
koga Yezira što je poginuo 1691., samo čovje k što prati ovoga diplomatu i
nije pregovarač.
12) HAD, Prepiska, XVII - 37. 1784/a, 103., 22. III 1699. Barkin povjer-
ljivi čoyjek u Smirni je bio Ilija Kot la, u Carigradu Frančesko Negri, a
u Sofiji Gjorgjo Medini. Taj agent je u ostalom nizu vijesti naveo i one
o Savi Vladislavi ću, koji je pe tnaestak godina kasnije, po ulasku u rusku
službu, bio začetnik bune protiv Turaka u Sr biji, Bosni i Hercegovini (nje-
govi ljudi su bili Pavle Arkuleo i Mihajlo Mi loradović) .
22
• ) HAp, Lett~re e commissioni di Levante, LXVI, 96., 12. III 1700.
Za cu.do, OSiJ?l zaJ:ltJeva da se obnov! dubrovački han i to na istom mj estu
gdJe Je biO i pnJe rata(LatinJuk), drugih vijesti o spaljivanju Sarajeva u
Dubrovniku nema. - HAD, Prepiska, XVII - 37.1784/a, 89., 10. II 1698. i
91., 5. Ill 1698. Nakon zauzimanja Sarajeva, nekom Mustafa-paši je bilo
naređeno da bu.~e seras_ker u Bosni, a albanskoj m iliciji da spriječi daljnje
nac:U.r:anJe. aus~nJ_ske VOJ_s.ke na tursko tlo, po o~avj eštenjima Luke Barke.
SaraJevski V~iZ Je. optuzw bogato~~ tq::ovca F!llpa Bernakovića d a je bio
-:- »kalauz• 1 da Je on uveo nepnJatel]sku VOJSku u grad, bez obzira što
Je on u to vnjeme bio u Dubrovniku. Zato ovaj izvještač dodaje da su
ti tužitelji - »paščad . . . što laju, ali se o njihovim riječima ne vodi računa« .
~pt~ivali su i Dubrovčane da su pripremali 80 bajra ka, da pomognu Austri-
Jancuna. - H. Hajdarhodžić, r ukopis za štampu o Marsiljiju donosi po-
datke 'J BernakoviĆJma (dva brata).

292
 -
l.

>, '/

(,•

• ( l t rr t
l
"l.•
fl /.'1

l ~· t ••

"
~n ....._., ...:_. ·,

l'

.ru; ,
rtt r.t.
r {·
"f' (((t

,..,,_ .,

1. /1 '

;.-;· / (1, t tt .r .J ,
\
-·
•
Slika br. l. Engleski ambasador Husej obećava podrlku Dubrovačkoj Re-
publici i moli je da mu pomogne oko slanja i dobivanja službene pošte.

293
 kama i krajevima, kojima one dominiraju .. .«24) Cuo je za vezirovu
izjavu, koju smatra autentičnom, da se - »ovakvi predlozi mogu slu-
šati zbog neuspjeha protekle kampanje« i zato odmah .dodaje - »i
tako ja vjerujem da će ovo završiti slušanjem i neodlučnošću, ali Turci
hoće da se kaže: slušajmo predloge, a Bog odlučuje o dobru miru«.25)
Ipak, u pozadini toga raspoloženja je želja naroda za mirom. Po onom
što se u Carigradu govori, narod misli - »Ko neće mir što ga Bog
hoće, iako on nije ni naš ukras ni naš spas! ?«26) Veliki vezir to zna, ali
i pored toga - »Što se u njegovom ponašanju ogledaju poštenje, ple-
menitost, pa pored toga što on poznaje potrebe i slabosti Carevine,
koji traže mir«, ipak se ovaj Kara Mustafin sestrić - »ne usuđuje
predložiti ga, ni on ni drugi, znajući za s ultanovu volju, a da on pro-
govori, odmah bi i ministri prihvatili ... «27) Sve je to, po Barci, pod-
staklo engleskoga kralja da preko Pedžetovog sekretar.a, koji mu je
donio pismo iz Carigrada, stupi u vezu sa Leopoldom I kako bi saznao
šta bi trebalo uraditi i kada se taj sekretar vrati, sastaće se predstavnici
Austrije i Turske zbog pregovora o miru (demoliranje i razgraničenje).
Ipak, i pored toga što su Turci prihvatili posredništvo o skla-
panju primirja na pet godina na osnovu stava da svak zadrži zauzeto,
i pored istih podataka, koje je i Rucini dostavio Veneciji, da Turci tra-
že Transilvaniju a Austrijanci na to ne pristaju i mjesto te oblasti
nude šebeš, Logoš i Petrovaradin sve do Osijeka s Ilijekom Dravom
s jedne i rijekom Moraš s druge strane - .pored svega toga Barka
ipak ne vjeruje u to da će doći do sklapanja mira. On ocijenjuje da
zainteresirane strane samo - »miješaju karte ... zbog nekakva lukav-
stva kako bi dobili na vremenu i kako bi se i ove godine ostalo na
odbrambenim položajima bez međusobnih n apada«.28) Na takav zaključak
ga navode naročito glasovi kako će Mlečani napustiti sve što su zauzeli
i on zbog tih riječi gubi - »sve nade što se o ovom miru imaju «.
Značaj no je da u tim okolnostima ovaj dobro obaviješteni agent vladi
u Dubrovniku preporučuje da bude - »uporna u dobrim odnosima i
prijateljstvu sa muslimanima u krajevima vašega susjedstva«.29)
Vlada, opet, sa svoje strane, teži da razbistri te još očigledno n e-
jasne prilike na Parti, pa od Barke traži da joj javi - »U kakvom su
stanju ratne pripreme, šta se planira na jednoj a šta na drugoj strani,
ima li izgleda da bi se moglo zaključiva1li kako je završena pomenuta
(protekla-RH) kampanja . .. i na koji način, a sve zbog potpunoga izvje-
štavanja ne prepuštajući da nam javite ni to hoće li Pedžet slijediti
Dvor ili će se zadržati u Carigradu ...«30)
Barka je odgovorio da je veliki vezir prJ.hvatio posredništvo -
»pošto je Dvor pokazao veoma veliku želju za mirom«,lt) pa je zato,

24) HAD, Prepiska, XVII- 37.1784/a, 89., 10. II 1698.

25) lbidem.
26) lbidem, a zatim 90., 10. II 1698. i 93., l. V 1698.
ZlJ Ibidem, 89., 10. ll 1698.
28) Ibidem, 93., l. V 1698.
29 )Ibidem, 95., bez datuma, ali vjerovatno 30. V 1698.
30
) HAD, Lettere e commissioni di Levante, LXVI, 59., 24. V 1698.
31
) HAD, Prepiska, XVIl- 37.1784fa, 96., 30. V 1698.

294
nakon sultanova odobrenja, u Beč ponovo (20. V 1698.) upućen sekretar
engleskoga poslanstva zbog daljnjih ·pregovora. Sada se čeka njegov
povratak nakon 20 dana - »S velikom nadom na ovom Dvoru u po-
gledu zaključenja primirja«. Osim toga upućen je i jedan poslanik
austrijskom caru zbog pregovora o vraćanju i demoliranju utvrda na
granici. Pronose se glasovi da će pomenuti sekretar - »donijeti od
toga cara uputstvo dvojici ambasadora (engleskom i holandenskom)
o mirovnim pregovorima«.32) A desetak dana nakon svih tih vijesti jed-
nim pismom ih je dopunio i podupro informacijom o beogradskom se-
raskeru, koji je bio sakupio veliku vojsku pješaka i konjanika, ali mu
je iz Carigrada stigla naredba da ostane po strani i u odbrani - »bez
ikakva pokušaja«.33) Ovdje treba naročito podvući da će baš na to
područje toga seraskera otići pomenuti sekretar engleskoga ambasa-
dora, ·kada se vrati iz Beča - »da se pridruži gospodi ambasadorima i
turskim delegatima zbog konferiranja o miruu.34) Tamo su za tu gospo-
du bili pripremljeni tapioirani šatori i sve ostalo, ali taj diplomatski
kor ipak troši mnogo iznad toga zbog velike pompe oko sebe.
Da istakne interese Dubrovačke RepubLike u tom momentu, Barka
je u jednom razgovoru s Maurokordatom kazao, da je ona - »pala u
toliku bijedu da nije u stanju ni uobičajeni harač davati, naročito ako
ostane u mletačkom okruženju ...« 3;) Međutim, ovaj turski diplomata,
iako je izjavljivao da su mu potrebe Republi.ke na umu, nije htio u
početku davati nikakve informacije o pregovorima, pa ni onda kada je
Barka izjavio da bi Turci pokazali »niskost i slabost« ako bi napustili
sve ono što im je u proteklom ratu bilo oteto.36) Jasnije je o"tome pro-
govorio tek kada se počelo saznavati za imena pregovarača (raniji će·
baja velikoga vezira, Ibrahim-paša i Maurokordato) i komesara za raz·
graničenja, ali i tad sasvim škrto - »Da, istina je, pregovara se o mi·
ru«, odbijajući da tome doda bilo kakvu .p ojedinost.37)
Sve do ovoga momenta vlada u Dubrovniku je bila veoma zado-
voljna Barkom kao svojim izvještačem na ovom važnom punktu u Car:i·
gradu zbog njegove očigledne i odlične obavještenosti, koju je, uosta·
lom, neprestano provjeravala na temelju drugih izvora,38) pa mu je
to svoje zadovoljstvo i posebno podvukla u jednom pismu. Megjutim
u tom istom dokumentu ga je i oštro prekorila zbog neovlaštenog po-
stupka predaje jednog memoranduma Portinom službenom predstav·
niku, u kome je :iznio svoje vigjenje dubrovačkili granica, jer to - »mo-

32) Ibidem.
.33) lbidem, 97., 10. VI 1698.
34) lbidem.
35) lbidem.
36) Ibidem.
37) lbidem, 98., 26. Vl 1698.
ll) HAD, Prepiska, XVII - 18.1690. - 1691. i HAD, Prepiska, XVII
- 27.172/b - 1729. i dr. Ta provjeravanja je vlada pretežno vršila na te-
melju obavještenja što su joJ stizala iz Beča i Venecije (agenti Palacuolo
i Kremona), ali to je bio samo dio mnoštva različitih podataka o ovom
kompleksu iz mnogih centara tadašnje Evrope, naročito na Balkanu. -
Vidi bilj. br. 41.

295
 Slika br. 2. Jedna !>!ranica memoranduma Luke Bara o granicama.

296
že donijeti više štete nego koriti«.39) Očigledno ga je tako upozoravala na
mletačku prisutnost na tlu od Herceg Novoga do Neretve (Zupci - Tre-
binje - Popovo polje), kojom je presijecana veza sa turskim tržištem,
pa na nastojanje da se ona i dalje odrli i, ako bude moguće, učvrsti,
što najbolje pokazuje jedan neuspjeli pokušaj iiznenadnog 4 munjevitog
zauzimanja Stoca40) pred sam kraj rata, pa da se ta važna strateška ta-

39)HAD, Isprave i akti, XVII - 64.2051., 5., 2. IX 1675. Nakon okon-

čanja sukoba s vladom zbog njene škrtosti u ovoj ~odini Barka je započeo
slati veoma zanimljive vijesti, koje su velikim svoJim dijelom odnose baš
na Bos~u i Hercegovin~. One se nalaze u seriji HAD, Prepiska, XVII -
37.1784. 1 1784/a. Na broJu 98 ove zadnje (26. VI 1698.) čuva se Barkin me-
morandum o svo?l viđenju dubrovačke granice, koji je on predao Mauro-
kordatu. On glasi u prevodu: »Država Dubrovnik, morska obala, ranije je
graničila sa hercegovačkim sandžakom, a u ovom ratu Mlečani su zauzeli
prolaze da onemoguće dodir sa otomanskim krajevima: na istoku su zauzeli
Hercegnovi sa okolicom, a na zapadu Gabelu, također sa okolnim tlom.
Država Dubrovnik je nakon toga osvajanja okružena sa svih strana nema-
jući više prolaza prema otomanskim krajevima. Tamo su dvije zemlje što
su odmah uz dubrovačku državu i koje, ako bi bile oduzete od hajduka
što ih sada drže, Dubrovnik bi dobio slobodan prolaz. Jedna se naziva
Trebinjem i bila je u jurisdikciji Hercegnovoga, a na njoj su glavna go-
spoda iz toga grada imala svoje čifluke za odmor. Nijesu u ovom kraju
veliki tereni oko malih sela, gdje su živjeli gore pomenuti kršćani (iz prvoga
dijela dokumenta (HH) a sada su tamo hajduci, koji su ranije bili po-
danici Otomanskoga imperija i sada uživaju zaštitu Venecije. Ako bi ovi
ostali u posjedu toga kraja, dubrovačka država ne bi imala mira ni pokoja.
Druga zemlja što se naziva Popovo bila je zijamet Cengića i bila je na-
stanjena gore pomenutim kršćanima i malobrojnim Turcima među njima.
Ti su se podanici pretvorili u hajduke odlazeći pod zaštitu Venecije, pa su
svakodnevno nanosili štetu dubrovačkoj državi. Kada bi ova dva kraja, tj.
Trebinje i Popovo, bili oduzeti hajducima i ako bi postali posjed na kome
bi bilo slobodno dubrovačkim podanicima naseljavati sc i obrađivati zemlju,
ova bi država uživala slobodan prolaz i lako bi odrlavala vezu s turskim
tlom. U obe gornje zemlje ima gornjih podanika što se ne bave hajdučijom
i njima bi bilo drago ostati na njil10\'0j zemlji i tamo biti podložnici, pa
bi tako ta mjesta bila sačuvana sa strane Dubrovčana za svaki slučai· i
na posluh sretne otomanske porte.« - HAD, Lettere e commissioni di e-
vante, LXVI, 65., 28. VII 1698. Vlada je na to Barki pisala: »Kao što je
Senat sa zadovoljstvom slušao či tanje vaših pisama, kada ste se držali
onoga što vam je bilo određivano u službenim nalozima, tako je isto s ne-
godovanjem saznao o onom od 26. prošloga juna, za drskost kojom ste
odstupili od uputstva i upustili se u ono š to se od vas nije očekivalo, jer
vi ni na kakav način nijeste smjeli ulaziti u one razgovore s gospodinom
Maurokordatijem, koje ste imali, kako nas obavještavate, o granicama, a
još manje mu podnositi onaj spis što nam može prouzročiti golemu št~~
zbog onih razmišljanja, koje vi nijesti u stanju razumjeti. Zato Se~at odb!Ja
ovaj vaš postupak i apsolutno vam zabranjuJe da ubuduće preduz1mate bilo
kakve korake bilo kod koga, pa makar i u svoje ime, o bilo kojem našem
interesu bez našega preciznog naređenja, nego se samo brinite da proniknete
u novosti i nastojanje oko mira, pa nas obavještavajte zajedno sa drugim
podrobnostima što s u dostojne našega saznavanja ...« - Treba istaknuti
da nakon ovoga prekora neko vrijeme nema Barkinih obavještenja, koji se
ubrzo zatim opet pojavljuju. - Vidi sl. 2.
40) Gligor Stanojević, Jugoslavenske zemlje ~ mletačkf!"turskim ratovi~
ma u XVI-XVII vijeka, Beograd, 1970., 397. Mlečani su negdJe pred sam kraJ
rata, nekako u isto vrijeme kada su Austrijanci prodirali prema Sarajevu,
1698. godine iz Dalmacije uputili jedan odred, da na prepa~ z~uzmu Stolac,
ali taj poduhvat nije usi?io. Pa ~vom historičaJ:u•. V?dio ga Je 1 u grad uveo
- •Turčin Kaplan«. - Srme Urlić, O. Ga§par VtnJalrc, Rad JAZU, CLXXXlX.
Zagreb, 1911.,277. Kroničar Vinjalić u svojoj kronici pod naslovom »Compen-

297
 f

čka doda već okupiranom tlu, koje j e, po načelu zadržava nja zauzetoga,
trebalo da trajno ostane u posjedu ovoga dubrovačkoga takma ca. Po
obavještenjima š to su sa ·raznih s trana pris tizala!1) u Dubrovnaku se
znalo da će Venecija u toj svojoj politici biti veoma uporna, š to s e ka-
snije i potvrdilo/l) ali se u vrijem e gornjega Barkinom neovlaštenoga
demarša nij e moglo znati kako će on a t e s voj e zamisli i ostvarivati. Za-
ro je odmah nako n službenog obavješ tenja o otpočinj anju p regovor a ,
koje je najp r ije dostavljeno iz Carigr ada a zatim i iz ostaLih zai nteresira-
nih centara, u Dubrovniku po krenu ta diplom atska akcija da se njego vo

dio istorico cro11ologico delle cose piu memorabili occorse ag/i Iliri e Slavi in
Dalmazia croazia e Bosna« (objavljena u knj izi Antonija Bommana, Storia
civile ed ~cclesiastica della Dalmazia, Croazia e Bosnita, Venezia, 1775.) tvrdi
da je tu jedinicu iz Neretve uputio tamošnji mletački čovj ek Vule Non ković,
a Garconi, I, 780., da su je vodili serdar Sentić i Kadijević - HAD, Prepiska,
XVII - 26. 172/b - 1729., 29. I V 1698. Dubrovački agent u Veneciji, Cremona
(Kremona), obavještava da je u Zadar bio došao neki Grk iz Stoca s obavje-
šteojem generalnom providuru, da su s tolački begovi o tišli iz te tvrđave
zbog nekal-va napada.Providur je na to uputio SOO ljudi na čelu sa pukovni-
kom Salmonićem i tim Grkom kao vodičem . Njihov je zadatak bio da najpri-
je osiruraju to mjesto i da zatim pošalju vij est o tom e kako bi bilo upućeno
i ostalo ljudstvo, što je trebalo da pobije te b egove kada se vrate. Međutim ,
čim je pukla prva puška - »sumnjajući da se radi o povratku Tura ka , po-
bježe sva mletačka vojska•. Kada su se vr atili Stočani i kada su saznali šta
je bilo, pobili su cijelu porodicu onoga Grka, a providur je uhapsio pukov-
nika Salmonića i sada čeka naređenje iz Venecije. - HAD, Ibidem, 81., 18.
VIII 1698. Nađeni lješevi pukovnika Salmonića i njegovih drugova i to svi -
•pocrnjeli•, pa su ih njihovi zemljaci htjeli časno sahraniti, ali je doš lo na-
ređenje da budu ukopani kao svaka druga osoba. - Bilo bi veoma korisno
pronaći zapisnike o istrazi zbog utvrđivanj a pravih mletačkih namjera pred
početak pregovora u Sremskim Karlovcima, gdje je zahtjev Venecije u po-
gledu Popova polja odbijen upravo zato što između Hercegovine i Nertve ni-
je bilo nijedne tvrđave u njenom posjedu. - Vidi b ilj. br. 185.
41) Vidi bilješku br. 38. - Osim već pomenutih serija, ovdje ću naves ti
još neke značajnije: HAD, Prepiska, XVII - 56. 1953., l. - 207., pisma agenta
iz Rima 1686., 1687., 1688, 1689, 1690. i 1699.; Ibidem , 58. 1962 pis ma Ma ta
Bunića iz Beča 1688. - 1690.; Ibidem, 59. 1966., pisma Diodona Bosidarija iz
Ankone 1641. - 1695.; Ibidem, 62. 2043., pisma agenta iz Rima 1685., 1686,
1687, 1688, 1690, 1697.; 62. 2044., pisma austrijskoga rezidenta u Dubrovniku
1688., 1689, 1691, 1692.; Ibidem, 67. 2058., pisma španske ambasade u Beču;
Ibidem, 68/6, 2097., pisma i izvještaji Mata B unića iz B eča 1687. - 1688.; !bi-
dem, 68/ 7, 2098., pisma istoga Bunića 1689.; Ibidem, 68/ 8, 2099., pism a istoga
Bunića 168~. - 1690. Ibidem, 29. 1735., pisma Petra Svilokosa iz Rijeke, 1691.
- 1699. Ib1dem, 29. 1736., pisma Petra d' Argento iz Rijeke, 1688. - 1693. itd.
U tim i ostalim zbirkama, čije se vijesti međusobno isprepliću i jedna dru-
gu .P?.tv~~uju ili traže. provjer avanje u. Be~u ~ Veneciji, postoji čitav jedan
not!Cljanj sto se ne b1 mogao zanemar1vab u iZUČavanj u tadašnjih događaja
n!'- B~i.ka?u. odakle su svoje vijesti slali povjerljivi ljudi različitih zaintere-
srranih sila.
41
) G. Novak, o. e., 147. - ASV, Dispacci di Germania. - BUB MM. ·_
HAD, Lettere e commissioni di Levante, XLVI.- ASV, Provveditori' da terra
e ~ ma:! filza. 701.. ~ 703. Iz~ještl!-ji m_letač~oga komesara za razgraničenje,
Gw_vanruja G~amja (Đovam Gnmaru), kojih za razdoblje od 30. V 1699.
- :>. IV 1701. 1ma 111.- HAD, Lettere e commissioni di Levante LXVI 90.
?· I 1700: Kada je je~om u razgraničenju na :području između Dubrov'nik~
1 Trebmja ćo~e Halil-p!'-Ša, umoran od beskrajnih pogađanja, tur skom ko-
m~az:u poruč1o da »Os~ece kako mu drago•, skočile su t amošnje age i za-
pn]ettle tužbom u Cangrad, pa je taj paša mor ao odustati od toga svoga
stava.

298
z~egje izuzme iz opšte prihvaćenoga pristupa o razgraničenju (zadržava-
nje za~etoga).43 ) Ta dubrovačka politika je n ajprije dovela do potpunog
neuspjeha suprotnog mletačkog nastojanja u Sremskim Karlovcima,44) a
kasnije i do posebnih priprema Giovannija Grimanija (Gjovanija Gri-
manija), komesara za razgraničenje s Turskom u Dalmaciji i u Moreji
(Grčka),45) koje je ovaj diplomata obavio u Venecij-i,46) Zadru47) i Splitu.4B)
Kad se obe te gragje spoje sa onom iz Beča, Bolonje (austrijski kome-
sar za razgraničenje L. F. Marsilji)49) i Carigrada (turski komesar za raz-
graničenje s Austrijom, Ibrahim - efendija, a sa Venecijom, Osman-
-aga),50) pa kada se cijeli taj mate11ijal u megjusobnom upoređivanju pro-
čisti od taloga što je nastao zbog političlcih interesa učesnika (a u tom
pogledu, vjerujem, mnogo može pomoći do sada potpuno nepoznata do-
~umentacija posredničkih sila, što se nalazi u Hagu i Londonu), pred
istraživačem će se pojaviti veoma vrijedne Vtijesti ne samo o Dalmaciji,
Slavonij-i, Lici i Srbiji nego i o Bosni i Hercegovini. Pored velikog
broja geografskih karata, crteža gradova i utvrđenja, u ovim fasciklima
su veoma stručne, iscrpne i provjerene studije o različitim društvenim
pojavama, što su pripremljene veoma brižljivo i na temelju pedantno
pr.ikupljenih informacija razaslanih obavještajaca i ostalih stručnjaka.s1 )
43) HAD, Lettere e commissioni di Ponente, XLI i XLII. - G. Novak,
o. e., 146-147. Vlada se u tom svom poduhvatu najviše oslanjala na špa-
njolskoga ambasadora u Beču, Borgomanera, a od austrijskih funkcionera
na L. F. Marsiljija, koji je svome suverenu Leopoldu I dostavio jednu iscrp-
nu informaciju o Dubrovačkoj Republici i stav da u suparništvu između Du-
brovnika i Venecije treba stati na stranu one prve strane.
44) Novak, o. e., 147.- ASV, Dispacci di Germania.- BUB, MM.- Kao
što je poznato, Venecija u početku nije htjela supotpisa ti Ugovor o miru up-
ravo zbog toga što u nj nijesu bile unijete njene formulacije o dubrovačkom
zaleđu i tek kada je zaprijetila opasnost da se nađe sama protiv Turske, mle·
tački delegat je parafirao taj dokumenat.
45) ASV, Arbori de'patrizi. Giovanni Grimani, mletački plemić (13. XI
16S2. - S. III 1702). Htio bih posebno podvući moju zahvalnost direktoru
Državnoga arhiva u Veneciji, gospođi Tiepolo zbog njene izvanredne susret·
ljivosti i ljubaznosti, što mi je pokazivala kako u vrijeme moga boravka u
tom gradu tako i kasnije kada sam od nje tražio snimke potrebnih doku·
m enata.
46) ASV, Miscellanea Mappae. - ASV, Archivio di Grimani (desetak
svežnjeva. Ovim dvjema serijama bi trebalo zaokružiti istraživanje tih pri-
prema u Veneciji, jer one čuvaju lične dokumente ovoga diplomate i crteže
njegovil1 saradnika.
47) Historijski arhiv u Zadru (HAZ), dokumenti posebne kancelarije o
granicama, kojoj je na čelu stajao Lorenzo Fondra (Lorenca Fondra). Vidi
bilješke br. 62. i 146.
48) O tim pripremama vidi naprijed.
49) Vidi bilješke br. 6. i Sl.
SO) Tu je građu najviše do sada, a možda i jedini, koristio Ešref Kova-
čević u ovdje pomenutom radu. , .
Sl) ASV, Provveditori da terra e da mar (ubuduce ASV, PTM), filza
701-703. - BUB, MM. - U ovim zbirkama i u onom materijalu što ih prati
naročito su dragocijeni crteži, jer donose čitav niz nepoznatih po~a~aka o
davno nestalim gradovima i utvrdama, most?vima i ostal!m s~obra~aJmcama,
o turskim logorima i o svemu ostalom š to .1e mo.gl_o. zarumati o~OJICU ko~e­
sara na dalmatinsko-bosanskohercegovačkoJ graruc1 1 u tom poJasu, a zatim
u Posavlju i Pounju. Posebno je zanimljiva mapa crteža onih bosanskih gra-
dova kroz koje je ili pored kojih je prošla austrijska vojska u svom prodoru
prema Sarajevu, pa crtež samoga toga grada prije spaljivanja (objavljen kao
ilustracija uz tekst o Sar ajevu u Ene. Jugoslavije). Osim toga tu su i geograf-

299
 Iako se sve te informacije skoncentriraju i prelamaju u jednom fokusu
(šta od ranijega tla sada pripada novim osvaj ačima; kuda i kako pro-
vesti l'livuda"Vu liniju granice da se osigura ovaj ili onaj strateš·k·i Hi
ekonomski interes, kako i po kome kriteriju odrediti položaj tamošnje-
aa s tanovništva itd.) tu ipak ima i opažanja o daleko širim inter esima
;voga dijela prostranoga Otomanskoga carstva zbog krupnih pitanja,
što ih je razgrani čavanj e pokrenulo.
Ovdje će se, međutim, iskoristiti samo jedan dio te ogromne gra-
đe i to samo u dubrovačkom i mletačkom a rhivu u okviru n aslova.

I
Gjovani Grimani je iz Venecije isplovio nakon 30. III 1699., dakle
otpr ilike dva mjeseca nakon zaključenja ugovora o miru u Sremskim
KarlO\·cima (26. I 1699). On j e svoj p rvi izvještaj napisao upravo na bro-
du šro je jedrio prema Zadru, sr ediš tu mletačke administracije u Dal-
maciji, pa je u tom dokumentu, pored ostaloga, popisao i svoj e sarad-
nike: i one šta su ta da bili uza nj kao i one š to će mu se tek kasnije
pridružiti. Tako on piše da je s n jim tum ač Zuane Medun,52) koji ima de-
kret Senata od 19. VI 1694., a li on ipak očekuje da mu, zbog njegove
sposobnosti i okretnosti, bude upućen Carlo Rinaldi (Karlo Rinaldi),
što se sada nalazi u Carigradu uz t amošn jega mletač kog poslanika (ba-
jila) Soranza (Soranca). Komisiju kao ljekar prati dr prof. Pompeo Secco
(Pompeo Seko) sa padovanskog Medicinskog fakulte ta,53) a u njenom su
sastavu još neki Lascari (Laskari), koji je učes tvovao u dva rata sa pro-
vidurom Dolfinom zapovijedaj ući nj egovom konjicom,54) pa k avaljer

ske karte sa čitavim nizom precizno ucrtanih detalja cijeloga bosanskoherce-

govačkog tla, čitave male monografije o nekim značajnij im begovskim po-
rodicama, što su utjecale na poslove oko razgraničenja (naročito oko Bihaća
i Bosanskoga Novog), pa cijele rna le knjige o poslijeratnoj situaciji nakon
rata u Pašaluku, o odnosu bos an skohe rcegovačkih begova prema Porti, itd.
OD TOGA MATERIJALA BI SE MOGLA SASTAVITI VEOMA INTERESANT-
NA MAPA, .STO Bl BITNO DOPRINIJELA POZNAVANJU RATNIH I PO-
SLIJERATNIH PRILIKA.
52) ASV, PTM, 701/ 1., 31. III 1699. - HAD, Prepiska, XVII - 27.172/b
- 1729., 99., ll. III 1699. - Jovan Tomić, Pohod Numan-paše Cuprilića na Cr-
nu Goru 1714., Glas SAN, CXLVII, 117., 1932. - J . Tomić, Pismo dragomana
Frana Meduna s puta u Travnik 1766., Spomenik SAN, LXXIV 39, 1933. Oči­
gledno da je ova porodica nasljedno služila Veneciji.
~) Hadrnija Hajdarhodžić, Alcuni cenni sullo studio delle epidemie di
peste nera in Bosna ed Erzegovina dal 1348 al 1878, Atti del XXVI Congresso
Nazionale di Storia della Medicina, Pescara - Spalato, 20-24. IX 1973. Kuge
je u proteklom ratu bilo u Dalmaciji i u susjednoj Bosni i Hercegovini na-
ročito 1686., 1687., 1688., 1689., 1690. i 1691., pa je, dakle, pored ostalih struč­
njaka, postojala potreba i za jednim ljekarom u Komisiji za razgraničenje.
- ASV, PTM, 701/ 45., Gabela, 14. X 1699. Dr Seko je odlazio hercegovačkom
sandžaku, Redžep-paši Sečiću kao o dlično >>pokriće« za obavještajca Cavale-
ttija (Kavaletija), koji je trebalo da donese vijesti o tom turskom funkci-
oneru.
54) Frano Bulić, Serie degli Eccellentiss imi Provveditori, Generali, Sin-
daci, Auditori, Avogardi, Capitani, Generali in Golfa e da Mar ecc., Vjesnik
za arheologiju i historiju dalmatinsku;;. XLIX, Split, 1926. - G. B. Dolfin,
l Dolfin, Millano, 1932. - P. Garzoni, o. e., I, 280., pominje Giovannia Ba ttistu
Lascarija (Đovani Batista Laskari) s Malte.

300
Slika br. 3. Karta jednoga dijela Dalmacije, koju je nacrtao G. E. Alborgeti
sa označenom austro-turskom granicom kod Knina (plavo) sa turskim zahtje-
vom u pogledu okolice Knina (žuto), p a napokon sa tursko-mletačkom
granicom (crveno)

301
 l .;.~
-·
l t

ll ':l .
. .. '. ';;;!;r;!f""~
·•·4:.~1
Slika br. 4. Albargetijeva karta na kojoj je označena dubrovačka granica
prema Hercegovinom (žuto) i turski predlog o granici na tlu Her cegovina
i Risna (crveno).

302
~~z~ (R·~co) 55~ _i napokon _nama najzanimljiviji Giusti Emilio Alborghet-
ti (Gjustl Em11ho Alborget1),56) koji je služio u. artiljeriji i zato će biti za-
dužen da.!Ila granici crta sve ono što se ne može naći u tajnoj kancela-
r~]i.57) Svima njima će se kasnije, piše Grimani, pridružiti pukovnik An-
tonio Cangiett'i (Antonijo Kandžeti).53) •koji - >>dobro poznaje ovaj
kraj« 59) Lucio Dal Bello (Lučo Dalbelo),60) koji je u Dalmaciji služio u
vr~jeme dvaju generalnih prowdura, pa napokon n eki Conegliani (Ko-
neljani),61) ali je očeJ<.ivan i >>fiškal« Lorenzo Fondra (Lorenco Fondra),62)
stručnjak za granična pitanja u uredu generalnoga providura u Zadru.
Osim toga Grimani je kasnije u toku razgraničavanja pominjao Giulia
Fencia (Gjulija Fenčija) 63) zbog njegovoga čestog odlaženja na tursko
tlo,64) Augustina Tartagliu· (Augustina Tartalju)6S) iz Imotskoga, koji je

55) P. Garzoni, o. e., I, 485., 486., 515., 551. Možda je riječ o Nicoli Eri-
zzu (Nikola Erico), zvanom Bartollomeo, koji je zajedno sa Cangenttijem
(Kandžetijem), što se također pominje u Grimanijevim izvještajima, operi-
rao u Hercegovini kao izvanredni providur Kotora.
56) Cigogna, Delle iscrizioni veneziane, I - V. - ASV, PTM, 701/26., Ko-
ljane, 24. VII 1699., a zatim 701/45., 14. X 1699., pa 701/46., 16. X 1699. Gri-
mani za ovoga svoga saradnika kaže da je sve svoje poslove uvijek obavljao
dobro. I pored toga što je imao uza se nekoga Mehmed-agu, turski komesar
je od Grimanija tražio da mu uputi takva stručnjaka, ali mu je ovaj odgo-
vorio da ,on takva čovjeka nema. To je mogao kazati, kako objašnjava u
svom izvještaju, jer je sve Alborgetijeve crteže smjestio u jedan šator i pre·
da nj postavio neprestanu stražu. - HAD, ASMM, 3220., f. 165., 144., 29. IX
1700. Dubrovački agent u Veneciji javlja, i to baš nekako u vrijeme Alber·
getijevoga boravka u Dalmaciji, da je tamo upućen jedan njegov zemljak,
inženjer, da izradi kartu mletačkoga posjeda u Dalmaciji. On je to uradio
za 411 dana i za toprimio 600 zlatnika.- Vidi slike br. 3. i 4.
57) Riccardi Almagia i Migliorini, Bibliografia geografica dell'Italia, Ro-
ma, 1963. (Bib. naz. di Bari, SC geografia, b. 15.). U to vrijeme je najistaknu·
tiji kartograf Vincenzo Maria Coronelli (Vinčenco Marija Koroneli, 1650--
Da/mazia, Albania, Livadia delineati, Venezia, 1678., ali to djelo zaista nije
1718), koji je , pored ostaloga, bio objavio i obiman rad pod naslovom Mari,
Golfi, / sole, spiaggie, parti, citta, fortezze ed altri luoghi dell'/stria, Quarner,
moglo poslužiti Grimaniju. - Naučna biblioteka u Dubrovniku, A - 1028. -
Giuseppe Valentinelli, Bibliografia della Dalmazia e del Montenegro, Zaga·
bria, 1885.
58) ASV, PTM, 701/ 6., S. V 1699. P. Garzoni, o. e., I, 517., 550., 551., 554.,
781. Kandžeti je u toku rata učestvovao u napadu na Gabelu i Mostar, a na
čelu odreda od 2.000 ljudi i na Glamoč.
· · 59) 'Ibidem. - ·
60) ASV, PTM, 701/5., 20. IV 1699.
61) lbidem, 701/ 1., 31. •Ill 1699.
62) Sime Gliubich, Dizionario biografico degli uomini il/ustri della Dal-
mazia, Vienna, 1856., 132. - Vitaliano Brunelli, Dr Lorenzo Fondra: Diario di
Vienna.t (1700), Programma dell' ·i. r . ginnasio superiore di ~ara. 1896. -
1897., 3-68. - ASV, PTM, 701/1., 31. III 1699. - HAD, Prep1ska, XVII -
26. 1720-1729., 86., 9. X 1698.
. · 6.3) ASV, PTM, 701/14., 10. VI 1699.
64) Ibidem. I u drugim Grimanijevim izvještajima. - P. Garzoni, o. e.,
I, 289. Fenči je bio konjički kapetan, a 1688. se pominje pod Drnišem.
65) Jakov C:udina, Almissa - Omi§. Episodio della guerra del 1685. Il
forte di Duare. Eroismo dei Dalmati, Agostino Tartaglia e Giuseppe Vusio. I
serdari Chiudina Manuale de Regno di Dalmazia, 4/1874., 116-120. Više u
pomenutoj knjizi Valentinellije voj. Boško Desnica, Opsflda i odbrana Za·
đvarja godine 1685., Narodni list, 1/1939., 2. - P. Garzom, o. e., I, 1~5. Tar·
taija je 1685. godine bio komandant Dvara. - ASV, PTM, 701/7., Spht, 9, V
1699.

303
 organizirao obaviještajnu službu u Turskoj,66) pa napokon nekoga Gi-
useppea Vusiu (Gjusepe Vuzijo), Andriju Bukovčića, konte Ivana Ma-
rinovića i druge,67) zbog njihova poznavanja ljudi i terena u Dalmaciji,
Bosni i Hercegovini.
Nakon obaveznih konzultacija u Zadru do 3. iH 4. V 1699. Gri-
mani je prešao u Split, gdje se zadržao sve do prelaska na teren obilje-
žavanja granice prikupljajući potrebne informacije. Tlim poslom su se
bavili CarLi (Karli) i Fondra oslanjajuć1 se .na zatečenu a kasnije proši-
renu mrežu konfidenata i ostalih agenta. Tako je u Sinju »confidente -
esploratore« (povjerilac - istraživač) bio Mato Delongo68) i Zorzi Mau-
romati,69) u Imotskom Augusuin Tartalja li kavaljer Si!llobad, vjerovatno
onaj što je kao dječak bio zarobljen i što je bio odgojen u kući glamoč­
koga Jusuf-alajbega Filipovića/0) a na terenu Giovanni Alberti {Gjovani
Alberti)11 i neki Fanfogna (Fanfonja),72) koji je inače zapov·i~edao konji-
čkim odredom u Grimanijevoj pratnjL U toj mreži je bilo i muslimana,
kao što je Osman-aga Velić i Ali-aga Vidim1ić Jz Glamoča/3) pa neki isla-
mizirani Bre&ijanac, koji je u Osman-aginoj pratnji, vjerovatno, imao
ulogu prevodioca. 7~) SVi su oni započeli Grimaniju u SplH slati različite
informacije sa cijeloga područja na kome je trebalo označiti granicu,
ali je ovaj mletački komesar za razgraničenje glavnu pažnju te službe
ipak, u početku, bio usmjerio prema austnijsko-rnletačko-turskoj granici
kod Knina, odakle, je, prema zahtjevu austrijskog komesara, pukovnika
(kasnije generala) Marsiljija, trebalo započeti.
Prve su vijesti, izgleda, stigle iz Sinja i donio ih je Delonga, koga
je Mauromati bio uputio u Glamoč Veliću i Vidirnl:iću.75) On je na putu,
koji je trajao pet dana, saznao - »da je onaj, što j e na Porti određen
zbog granice, u Skoplju (kod Travnika - HH) ~ tu se zadržava oček-uju­
ći uputstva. a zatim će na granicu«.76) Tom prHikom je Delongo saznao
da su - »U Carigradu bile dobro primljene odredbe o ~ru, pa su se
svi nakon njih smirili, samo je na Portu otišao jedan Turčin, Aluned-beg
Firdusovićn) iz Livna, pa pretjeruje uz veliku galamu da je u ovim kra-

66)P. Garzoni, o. e., I, 76. Po ovome kroničaru, što se oslanjao na mle-

tačke službene akte, Tartalja je iz Dvara - »tajno pridobio neke osobe što
poznaju ta mjesta•.
67) ASV, PTM, 710/12., Strmica, 8. VI 1699.
611) Ibidem,701/6., S. V 1699, prilog.
69) Ibidem.
7°) Ovaj podatak sam dobio od moga prijatelja ing. Ibrahima Filipo-
vića ~ .Sarajeva, koji je prikupio velik broj vrijednih dokumenata o svojoj
porodicl.
71 ) ASV, PTM, 701/6., Split, S. V 1699. - P. Garzoni, o. e., I, 289. Vjero-
vatno je riječ o Splićaninu Giovanniju Albertiju, pukovniku.
12) ASV, PTM, 701/12., Strmica, 8. VI 1699.
73) Ibidem, 701/6., S. V 1699.
74) lbidem, 701/11., kula kod Sinja, 2. VI 1699., prilog. Rođen kao mus-
liman, on je bio pokršten u ranim godinama i odgojen u Breši. Kao uslov
za saradnju, od Grimanija je tražio da mu se briše presuda zbog ubitstva u
nužnoj odbrani. Vidi bilješku br. 96.
75) Ibidem, 701/6., Split, S. V 1699., prilog.
76) Ibidem.
77) Ibidem.

304

_j
jevima Republioi ostalo sedamdeset gradova•.71) Iako je, kažu -»malo
zapovoljan mirom i nesklon Prevedroj Domovini«, ćose HalU-paša je
ipak za tim Livnjakom u Carigrad uputio - »Šest drugih Turaka od
onih najstarij.ih i najupućenijih, da daju informacije što bi mogle biti
korisne sultanu«,79) jer se ovaj paša bojao velikoga vezira.10) Ti izaslanici
su izabrani iz gradova- »>d Banje Luke do Stoca",a1) ali se onaj banja-
lu'čld odmah vratio zbog bolesti i rnje ni išao na Poctu dok su drugi
produžili i u Carigradu obavili svoj posao još prije Grimanijevoga do-
laska u Split. Oni su sa sobom nosili - >>Sve spise i osnovice starih gra-
nica kod Livna i ostalih . mjesta u blizini«, p a su nakQI1 toga stvari sta-
jale tako - »da se nije znalo šta bi se moglo desiti«.82) Delongo je dalje
saznao ka:ko je - »Sultan svome komesaru, kada ga je upući·vao u ove
krajeve, naredio da na granicu mora otići u pratnji sa šestoricom naj-
istaknutijdh ljudi, Turaka,83) da vidi može li se na povoljan način s mle-
tačkim komesarom odrediti granica; ako to ne bude moguće, jaV'iće na
Portu pa će mu mti upućeno 6.000 konjanika iz onih krajeva, da se pri-
druže ljudima i vojsci iz Bosne. Tom bi se povećanom snagom vidjelo
m ože li se dobiti ono što mu dobrovoljno ne bi bilo prepušteno, pa bi
se ta ko zauzeo taj kraj«.84) To bi ljudstvo došlo s one strane Crnoga
mora, a zovu ih - »Turundije«.&S)Grimani je odmah te vijesti ši·rio
drugim. Tražio je da se sama gdje se nalazi paša i kako se rove kome-
sar za razgrani čenje, koliko tačno ljudi sa sobom on vodi. Zbog toga
je, na temelju Delongovoga izvještaja, sastavljena instrukcija Karliju i
Albertiju, koji s u morali najprije po zahtjevu iz Venecije otići livanj-
·.skome komandantu, a zatim Halil - paši u Travnik na poklonjenje.
Forma lni im je zadatak bio da odnesu poklone ovom zadnjem a stvarni
da - >>na način i sredstvima, što ih oni ocijene zgodnim, saznaju oda-
kle je paša i izabrani komesar, njihove osobine, sklonost, namjere, nji-
hove težnje i tajne, a zatim koji su najutjecajniji ljudi na gra·nici, što
su tu u blizini, ·k akve bi im zamisli mogle biti, kako prvih tako i drugih,
pa ako im njihova došiljatost i mudrost omogući, neka na neki način
pridobiju ,j jedne i d ruge, a zatim neka saznaju sve što bi proniknulo
u te sagovorni.ke, kako bi se unijelo više svjetla u postupke Njegove
Ekselencije«.86) Ukratko, treba da saznaju što je moguće više i da te
informacij e odmah ša:lju ne čekajući na svoj povratak. Osim toga, bude
H im moguće, neka iza sebe ostave konfidente - >>Što mogu dati vijesti
o svemU<<.87) Nakon puta, š to je potrajalo dvije sedmice, ova dva Gri-

78) Ibidem.
19) Ibidem.
SO) lbidem. - Alija Bejtić, Pjesnik Sabit Alauddin Ui.ičanin kao
sarajevski kadija i bosanski mulla, Anali Gazi-Husrevbegove biblioteke, II
-III, Sarajevo, 1974., IS. Bejtić, kao i Grimanijevi ljudi, Cose Halilpašu opi-
suju kao umna čovjeka.
8t) ASV, PTM, 701 /6., Split, 5. V 1699., prilog.
82) Ibidem.
&3) Ibidem.
84) Ibidem.
BS) Ibidem.
86) Ibidem.
87) Ibidem.

305
 manijeva čovjeka su podnijela izvještaj, koji na žalost, njihov pr.incipal
nije priključio uz svoju relaoiju nego ga je samo prepričao. Nakon pu-
tovanja lošim cestama u Travniku ili je primio paša prije svoga puto-
vanja u Livno, o kome su javili Velić i Vidimlić,88) i to uz - »najveću
pompu milicije i ostalih njegovih Jjudi«.89) Na sastanku su bili prisutni
Ibrahim - efendija, komesar za razgraruičenje s Austrijom i on je -
•zauzimao mjesto bliže paši«, a zatim i Osman-aga, koji je sjed!io -
"niže, malo po strani, uz poštovanje«. Ovaj drugi j e, dalde, bio - >>Da
drugom mjestu«. Karli i Alberlli su pašu obavijestili o GI'imanijevom
dolasku u Split prenijevši mu njegovo poštovanje, a on im je odgovo-
rio na isti način i kazao da je već dobio izvještaj od svoga age š1o je
odlazio u •taj grad. Istakao je kako bi prisutlni komesar ~ »bio vet
spreman da krene« ali se zbog snijega, koji je u međuvremenu napadao,
pa zbog nedostatka trave taj sastanak morao odgodit i. Cijelo to vrije-
me Osman-aga je šutio i ni riječi nije progovorio osim izjave da je ne-
strpljiv da izvr ši sultanovu naredbu. O njemu su tek kasnije neštJ>
saznali i iz toga zaklj učili da je za Partu obavljao mnoge poslove, a!li
- »nije stekao nikakvo iskustvo o ovim krajevima i granicama, pa su
mu potrebna objašnjenja, koja tek treba da pl'ikupi«. On sam je u ne-
vezanom razgovoru ispričao o nekom Englezu, koji mu j e b-io uzeo ne-
ke bisere, ali se na nj ipak nije žaUo Porti - >>zbog zahvalnosti te Porte
onom narodu što ima toliko zasluga za mir zbog zauzimanja njego-
Yog ministra«. Oba ova njegova izaslanika, podvlači Grimani, hiJa su -
»impresionirana velikim talentom pašinim i njegovim savršenim razu-
mijevanjem sa komesarom, o čijim uputstvima i ovlaš-tenjima nije se
moglo saznati ništa određeno pošto se o tome paša izrazio općenito a
sam komesar se ograničio da kaže kako će mu biti d rago da se nađe
sa mnom bez obzira na to što je upotrebljena naj veća vještina da se
izjasni ima li apsolutne ili zavisne i ograničene ovlasti.« Grimani je
posebno istakao nešto što bi trebalo da označi Cose Haill-pašin prego-
varački i diplomatski nerv. Naime, Ibrahim-efendija je u razgovoru o
vremenu sastanka sa austrijskim i mletačkim kolegama upotrebio neho-
tično imperativni oblik :ističući da bi mletački predstavnik - >>trebao
doći« (che venga) na ugovoreno mjesto, a paša je - >>gotovo ljutito« (qu-
asi sdegnato) to popravio rekavši da se željelo kazati kako bi bilo do-
bro da se komesari nađu u ugovoreno vrijeme kako ne b!i jedan na dru-
goga čekao. A što se konfidenata tiče, što su ih t rebali iza sebe osta-
viti, ove su Grimanijeve ljude obavijestili njihova - >>pomoćnici i oni
što su s njima bili«, da to nije bilo moguće - »Zbog straže od 12 ja-
njičara, što su bjJj određeni da budu u njihovom borav-ištu pod izgovo-
rom o dobrom posluživanju«. I napokon, zaključivajući ovaj očigledno
fragmentarni pokušaj otkrivanja namjer a turske delegacije, njenih ve-
za sa okolnim muslimanskim uglednim ljudima, pa ovlaštenja Osman-
·aginih, Grimani, mada indirektno, predviđa teškoće poželivši da se -
»slože riječi i ono što srce hoće, pa da ovo prvo što se uspijeva bude
tako i dalje u toku svih pregovora zbog najbolje službe Vašim Ekse-

~) !~~dem, 7ql.J8., S~lit, 21. V _

1_699., ;>rilog. Ta dva mletačka povjerenika
su GnmaruJU uputilil Redžepa Serb!Jana 1 Jusufa Kutušića.
~ Ibidem, 701 /9., 23. V 1699. l
l
30b

_j
lencijama, koje mogu biti sigurne da ću uložiti najveću pažnju kak.o
bih pridobio ovoga ministra i utjecao na nj u svemu što mi bude m<r
guće zbog bitnih jav.nili interesa.« U tu svrhu će pored ostaloga biti
upotrebljene i molbe o oslobođenju robova; na njih će odgovoriti tek
- >>kada mi one budu ponovljene«.90)
Razgranavši tako mrežu obavještača s područja što ga je zani-
malo, Grimani je prešao na drugi clio svoga posla- započeo je pripre-
mati prelaz na mjesto razgraničenja slanjem opreme iz Splita u Sinj .
Najprije je u Skradin uputio jednu galeru i tartanu - »kako bi se
snabdio svim pot~ebama š to bi se mogle pojaviti na tako napornom pu-
tu«. Očeldvao je 3.000 cekina za- »službene potrebe«. Gener~:noga pro-
vidura je upozorio da se za njegovu Komisiju ne vezuje niko - »dozvo-
lj avajući da k meni dolaze samo oni što su mi potrebni, a i oni tek
kada budu pozvani mojim pismom u službu što im bude određena«, pa
j e za to ta j dalmatinski namjesnik naredio - »morlačkim prvacima,
da oni sami kao i ostali Morlaci obustave svako kretanje kako bi se iz-
bjegao bilo kakav nered i to na najbolji način«. Uklanja se, dakle, od-
mah na početku sve ono što bi moglo izazvati tursku delegaciju i gra-
nično muslimansko s tanovništvo, jer Venecija nije dozvoljavala da joj
političke oiljeve određuje itko drugi osim njenih interesa.91)
Neposredno prije svoga odlaska iz Splita Grimani je primio ne-
koga Ramadan-agu, Osman-agina izaslanika. On mu je donio pismo iz
Livna92) i u njem obavještenje o tome gdje ga čeka taj turski komesar
za razgraničenj e tražeći usaglašavanje o vremenu sastanka kod Knina.
Odgovor je bio da će b iti upućen Karli i Alberti. Oni će ga obavijestiti
gdje će ga čekati 100 konjanika, 100 pješaka i SO članova svite kao što
će uza se imati i on ·s am, taj Osman-aga. A u ins·t rukoiji toj dvojici sv<r
jih saradnika određuju se darovi Miralem-begu i Ali-efencliji, timar def-
terdaru, o kojima je podatke dostavio neki infor mator ,i z Osman-agine
okoline, možda onaj islamizirani Brešijanac. Pošto mu se, po tim infor-
macijama, više ne dopada mjesto sastanka pod Kninom, jer ne zna pra-
ve Osman-agine namjere a ni paša mje u blizini, predložio je da se sa-
stanu u Strmici pod Sinjem, koja je u to doba n esumnjdvo mletačka.
Htio je osim toga prije otpočinjanja službenih razgovora obaviti i je-
dan kuPtoazni sastanak zbog boljeg upoznavanja toga svoga partnera,
pa s tim u vezi p11ikuplja inforunacije o Osman-aginim pratiocima i nji-
hovim namjerama. Već se bilo saznalo prije toga da on sa sobom vodi
445 ljudi uključujući i one iz komore, a zatim da se ovaj šef turske
delegacije - >>ravna po mišljenju onih sa granice odabravši među nji-
ma j edan mali broj kao svoju pratnju, koja je veoma utjecajna pa se
s njom savjetuje i od nje mnogo zavisi«.93)

90) Ibidem, prilog. Molba majke livanjskog kapetana Hasana Zatara.

9t) lbidem, 701/ 10., Split, 27. III 1699.
92) Ibidem, 701/ 10., Split, 27. V. 1699., prilog.
93). Ibidem, 701/ 11., kula pod Sinjem, 2.. .VI. 16~, pril<?g: Popis ~ s~ojih
pratilaca sam je Osman-aga predao GrimaruJev1m 1zaslaruc;:u;na KariiJU 1 .A~­
bertiju. Evo ga: Ali-beg Filipović iz q~a~oč!l, koji .sada ŽIVI u Herce~oyrm,
a feud ima u Livnu; Ahmed-beg CekiJeVJĆ IZ Sarajeva (Zaraeuo) kOJI .1m.a
feud u vrličkom Kosovu i uza se ima četiri čovjeka; Osman-aga Repov1ć IZ

307
 Tek nakon svih tih priprema ova su se dva komesara sastaia .5.
Vl 1699. godine, dakle oko 4 mjeseca nakon zak ljučenja pre~~vora .o
miru u Sremskim Karlovcima, i to u Strmici pod Sinjem. Vn jeme Je
bilo - »gotovo stalno kišno i veoma vjetrovito, što nije bilo uobičaje­
no za to doba«. Najprije su ujutro došla dva Turčina i zatražila_ pogo~­
no mjesto za Osman-agin šator. Kada su dobili zatraženo obavJ eš~en~ e
što se ticalo lokacije pola milja d aleko od mletačkoga logora, gdJe Je
bilo dovoljno vode, trave i drva, pa kada je ,1Grimani saznao da je
Osman-aga tamo s tigao, uputio mu je Albertij a J Karlija zbog dobrodo-
šlice. Trebalo je da mu kažu kako je nes trpljiv da ga sretme. Odnijeli
su mu i darove (sukno za dva odijela protkana zlatom, četiri od dama-
ska na isti način izvezen a, pa napokon dva od skarlata, slatkiše, sapun,
prirodno cvijeće, minis, lim unove i k u tije s m irisim a). Osman-aga je
četrnaestorici vojnika, koji su te darove donijeli, svakom od njih po-
klonio po 6 cekina, a Karliju i Albertiju po rubac. Da uzvr a ti ovu po-
sjetu, Osman-aga je poslije podne Mlečanima uputio svoga ćehaju, ko-
me je Grimani na rastanku p oklon io sukneno o dijelo i počastio kafom
i šerbetom. Sutradan, u nedj elj u, Grimani je opet uputio Karlija i Al-
bertija da ugovore pn•i službeni sastanak zbog razm jene ovlaštenja. Os-
man-aga je predložio da se poslijepodne nakon ručka sastanu n jegov
kancelar i Grimanijev dragoman, pa je uputio dva čauša i dva druga
pratioca da doprate toga njegovog partnera u n jegov šat or. G:r.imani je
u turski logor došao u pratnji svojih vojnik a i najb ližih sa r adnika kao
što su bili Fondra, Karli, Zuan e Ko rna r, koji je imao iskustva sa cari-
gradskoga dvora, pa drugih . Osman-aga ih je do čekao stojeći u svom
šatoru, a zatim je Grimaniju ponu dio da sjedne na j ednu s to licu kao
što je bila ona na koju je i sam sjeo. Nakon toga je Grimani p reko Kar-
lija obavijestio Osman-agu kako ga je njegova vlada ovlastila d a bude
komesar i da provede zaklj učeni mir iz Sre m sk ih Karlovaca. Nakon
ovoga kurtoaznog dijela Grimani je Osman-agi predstavio svoje sarad-
nike, pa se prešlo na razmjenu ovlaštenja. Osman-agin kancelar i Gri-
manijev dragoman su prešli u neki drugi šator zbog prevoda tih do-
kumenata, a komesari su nastavili pregovore. Tom prilikom je i sam
Grimani opazio ono što su m u ranije javlja li n j egovi ljudi , da je Osman
-aga po strogim Portin im uputstvima - >>Vezan za sa r adnju s ljudima
s granice«, što je za Mlečane bila gor ka istina. Osim toga ljudi iz G:r.i-
manijeve pratnje izmiješali su se sa onom Osman-aginom i tako saznali
štošta drugo (o polukružnom p rostoru oko tvrđava n a g ranici,94) o n e-

K<?njica više St~ (Scoz~a). sa sinom i pet ~voj ih ljudi; Mustafa-beg iz Foče,
zaun u tome mjest~:~. koJI una feud pod CI.Ilom (?) i uza se četiri čovjeka ;
~ahmud-aga Tunurli (Tunusli?) iz Vrlike, koji sada živi u Stocu; Ali-ef endija,
t1mar defterdar sa osam ljudi; Mi r alem-beg sa devet ljudi; kadija mostarsk i
sa pet ljudi; Alaj-beg iz Livna, stanovnik Stoca, koji ima uza se stoitrideset
spahija i sinovima Ali-baše •di Sercia«; Mehmed-beg i napokon Osman-beg
i s njim petnaest ljudi - Ibidem 10, ll, 13. i 17., od 8. VI - 13. VI 1699. Dva
podvučena su ~ila .!l~jbliži Osman-agini saradnici, !i svi su - »mrka izgleda
1 veoma nepovJerlJIVI«. Osman-agu prate u stopu 11svaki put kada Gr imani
pokuša ~ njim započeti razgovore u četiri oka, ti se pratioci pojavljuju i
sprečavaJu u tome.
94 ) Ibidem, 701/12., u polju kod strmičke kule, 8. VI 1699 - G. Novak,
o. e., 162.

308
kakvoj liniji što treba da stigne do Cetine, o tome da bi se pregovori
mogli odužiti pošto se čeka austrijski komesar, o turskom stavu da bi
Venecija morala biti zadovoljna pošto Turska nikom do sada nije pre-
dala toliko tvrđava,95) da Osman-aga mora voditi računa o Portinim na-
redbama,96) o žalbama pograničnog stanovništva na Portu, Mo će otežati
pregovore i oni neće teći tako glatko kako se vjerovalo, itd).")
Grimani sve to odmah provjerava zbog izvlačenja potrebnih tač·
nih informacija, ali se ovaj rad time neće bav·i ti pošto to iz,lazi iz okvira
njegove teme. Naime, čim je započelo razgraničavanje nakon sastanka
dvaju komesara, odmah se pojavilo mnogo više političkih motiva nego
je to bio slučaj do tada u jednostranim mletačkim pripremama, pa se
zato to veoma složeno pitanje može rasvijetliti samo ako se budu uzeli
u obzir podaci svih zainteresiranih strana (Carigrad, Dubrovnik, Zadar,
Venecija, Bolonja, Rim, Beč, Pariz, London, Hag, Varšava, Moskva, Bu-
dimpešta}.98) Ja bih ovdje htio samo u tom okvi.r u upozoriti na jedan
zanimljim dokumenat, koji se odnosi na onaj dio razgraničavanja gdje
su još trajale pr.i,preme i koji donosi prve vijesti o odnosu snaga u onom
turskom sloju što je bitno utjecalo na odluke turskoga ·k omesara.

II
Dva mjeseca nakon sastanka dvaju komesara u Strmici pod Si-
njem jedna je grupa ljudi, što je bila sastavljena od Osmanaginih sa-
radnika, putovala u Dubrov.n ik zbog pregovora sa tamošnjom vladom
oko njenog priloga u troškovima za razgrničenja, kako je bilo službeno
objavljeno, pa pošto je ta delegacija morala prelaziti .i preko terena pod
mletačkom okupacidom, Grimani je na Osman-agino traženje odred.io
svoga oficira Giovannija A!Iltonija Longa (Džovanantonija Longa) da je
otprati na čelu jednog maloga odreda do grada pod Srđem. On je

95) Ovo je očigledno Firdusovićev stav.

96) BUB, MM. Marsilji je uspio dobaviti neke važnije, povjerljive doku-
mente, što ih j~ .s Porte ili s drugih mjesta primao njegov turski kolega
Ibrahim- efendija, jer je korumpirao j ednoga njegova saradnika. Ti su doku-
menti preveckni i sada se nalaze u Bolonji. - ASV, PTM, 701/ 13., 9. VI
1699. - Ibidem, 701/ 17., 13. VI 1699. I Grimani je izgleda prepise povjerljivih
dokumenata iz Osmaan-agine kancelarije dobivao preko islamiziranoga Breši-
janca. - Vidi bilješku br. 74.
97) ASV, PTM, 701/12., pod strumičkom kulom, 8. VI 1699.
98) HAZ, Miscellanea, dokumenti o dvjema enklavama, kojima je du-
brovački teritorij odijeljen od mletačkoga turskim tlom. - HAZ, Ured za
granicu u dalmatinskom generalnom providuratu, kome je na čelu bio Lo-
renco Fondra. - Antonio Marcovich, colonello ingegnere, Confinazione della
Dalmazia nei tre tempi delle paci di Candia (1669), di Carlovatz (1699) e Pas-
sarovitz (1718). Documento edita per cura di Giuseppe Alacevich, Tabularium,
2/1902. 3. 1- 24.; 3/1903., 1-16.; 4/1904., 1-17. - 37. - A. Marcovich, Appen-
dice i";to~no le controversie de' confini in Dalmazia. Le scritture estese nel
1767 (1703 e 1704). - P .. Pisani, Les,,Possessi~nes venetiennes d.e Dalmatie du
XVI-XVIII siecle Pans, 1890., dVIJe karte JZ mletačkoga arh1va. -Alberto
Fortis, Viaggio in 'Dalmazia,_yenezia, ~7~~·· I, 16. C?.vaj putopis~c piše ?. Z.a·
draninu Antoniju TommasODIJU - J?aru~liJu ,(AntODlJO T?m~om :- I?~jeh),
koji je napisao jedan rad o razgraničenju, alJ se ne zna Je li ga 1 objaVIo. -
Corps Universel diplomatique du droit des genes par Mr. J. du Mont baron
de Care/s Croon. Tome VII. Partie II, A Amsterdam, chez P. BruneJ, R. et
J . Wettstein etc. A La Haye chez P. Husson et Charles Levier, MDCCXXXI.

309
 znao naš jezik, a sa sobom je poveo, tajno, jednog svog .čoyje­
ka što je znao turski, da sluša i pamti ono što se na tom JeZiku
bude govorilo.99) Po izvještaju, što ga je kasnije podnio, 100) ne izgled~ mi
da se taj oficir mnogo prjpremao za to putovanje, pored ostaloga 1 za-
to što je turski zahtjev došao neočekivano a zatim zbog opravdane
pretpostavke da Mlečani do tada !i nijesu raspolagali nekim značajnijim
podacima o Hercegovini. Zato Longova opažanja i nijesu d~ugo. nego
usputne impresije o svemu drugom osim o pitanjima razgramčenJa, ko-
ja je, logično, dobro poznavao. Tako on ne bilježi nijedan značajniji po-
datak o stanovništvu oil!ih gradova i naselja kroz ·k oja je prošao (Imot-
ski, Mostarsko Blato, Mostar, Blagaj, Citluk, Počitelj, a na povratku ~
Stolac) osim nešto malo u Dračevu u Popovom polju, o izgledu nji-
hovom osim onoga što su mu braća Serdarevići rekli o Ljubinju. U
tom doJ...'Ulllentu nema nikakvih podataka o bilo kakvim sastancima sa
mletačkim konfidentima, kao što je to bio slučaj kada bi bili upućivani
izaslanici iz Splita, nijedan jedini detalj o turskim posadama osim ono-
ga što usputno bilježi o razgovoru sa imotskim i počiteljskim kape-
tanom, pa onog detalja o zadržavanju hercegovačkoga paše pod Ela-
gajem i u Mostaru. Po svemu tome a zatim i po onome da je svoju
prvu, kraću verziju izvještaja101 ) morao dopunjavati moglo bi se zaklju-
čivati da Longo nije imao iskustva u ovom poslu kao, na primjer, Karli
i Fondra, koji su u Gnimanijevom štabu bili posebno zaduženi za pri-
kupljanje obavještenja, ali i pored toga taj njegov dokumenat, što ga
je sastavio nakon trosedmičnoga putovanja u Dubrovnik i natrag, za-
nimljiv je zbog čitavog niza korisnih podataka. U ocjeni tih vijesti tre-
ba imati u v~du i očiglednu Osman-aginu namjeru da toga Grimanije-
voga čovjeka Hercegovinom provede na način kako to odgovara tur-
skim interesima, a zatim da tu mletačku pratnju iskoristi kao dio pri-
tiska u Dubrovniku. To se vidi po tome što Cekijević, čiju korektnost
Longo posebno podvlači, ipak planski toga svoga pramoca odvaja od
svih ostalih utisaka i vezuje ga samo za razgovore sa naj istaknutijim
agama, a u Dubrovniku mu omogućuje da opaža i donosi zak ljučke o
onome što mu on diskretno nameće. Osim toga ni iz Longovoga izvje-
štaja kao ni iz sačuvanih dubrovačkih dokumenatal02) ja, na žalost, ni
jesam mogao dokučiti cijeli sadržaj Cekijevićeve misije, pa se to mora
prepustiti naknadnim istraživanjima.

99) ASV, PTM, 701/31., 6. VII 1699. Vidi Dodatak.

Ibidem. - Vidi bill.iešku br. 184.
!OO)
101
• lbidem, 701/26., Koljani, 24. VII 1699. Peti dan nakon kretanja na
)
pu~ 1 n~on bo!av~ u M~staru i tamošnjih razgovora Longo je iz Citluka
G~JU uput1<~ Jedno piSmo 20. VII 1699., u kome nije ni pomenuo Ha-
leb_lća 1. ~erdareVlća. Tek nakon povratka i vjerovatno nakon konzultacije u
GIUilaillJevom štabu on je opširno izvijestio o razgovorima sa ta dva zna-
čajna prvaka i s kadijom.
1
02) U dubrovačkom Historijskom arhivu sam pregledao nekoliko serija
(~~ili':lll. minus, Co?Silium maius, Consilium rogatorum, pa Lettere e com-
~slom d1 Levante 1. Pon~J?-te~ a zatim ASMM), ali nijesam našao ni jedan
J~ J?Oda~k o OVOJ CekiJeV!ćevoj misiji. Zato je tim vrijedniji ovaj Lan-
gov !ZVJeŠtaJ.

310
 Longo je, prirodno, glaVillu patnju morao usmjeriti najprije u
pravcu da sazna pravi i cijeli sadržaj Cekijevićeve misije, ako to bude
moguće, naročito u Dubrovruku, a zatim da prikupi i sve ostale infor-
macije što bi mogle biti od okoristi 'Il'jegovom principalu. Sva ta obavje-
štenja je on kasnije iznio u nekoliko slojeva, koje u analiizi treba pra-
titi i postepeno razotkri<Vati, vezujući sve te wjesti sa onim što smo na-
prijed rekli i sa onim što ih može dopuniti iz ostaloga dijela Grimanije-
voga kartulara.
Na prvo mjesto, svakako, treba postaviti njegove kratke osvrte o
uglednijim ličnostima, što su imale zapažen utjecaj na poslove oko raz-
graničenja. Tako on za Osman-agu Halebića, koji mu je pružio gosto-
primstvo u Mostaru, kaže da je »ugledan, bogat, a obnaša značajne duž-
nosti«. Zato se u njegovoj kući okupljaju ljudi, što zajedno s njim do-
nose različite odluke i raspravljaju o bitnim pitanjima kao što je, na
primjer, i ono o mjestu gdje treba otvoriti skelu (izvozna luka) - u
Gabeli, DubroVilliku, ili u oba mjesta. Tome ugledniku stižu obavješte-
nja ne samo o tome šta namjerava austrijski car na ovom tlu nego i o
F.irdusovićevom slučaju u Carigradu. On zna da su Knin 1 Sinj nekada
bili madžarski preko protektorata madžarskih kraljeva nad hrvatskirn
vazalima itd. S te pozicije on i njegovi gosti hvale Grimanija i ističu
potrebu ubrzavanja poslova oko razgraničavanja. U kuću toga mostar-
skoga prvaka su zalazila dva Serdarevića - »gospodari Ljubinja«, koji
su bili zainteresi-rani za povratak na svoje razoreno i popaljeno ima-
nje, što su ga, vjerovatno nakon ovih događaja, utvrdili jednom kulom
poput ostalih pograničnih begova. 100} Tamo je dolazio i kadija - »koji
bilježi naređenja što se moraju t-aono iz..vršavati«.104) On je isticao svoju
sklonost prema Grimaniju, pa je tim povodom ispričao da je preda nj
bio izveden jedan Cetinjanin na osnovu optužbe nekoga Dubrovčanina.
Kada je vidio da mu mora suditi, odredio je nagodbu. Sa svim tim je
povezivao oštre napade na L. F. Marsiljlija, austilijskoga komesara, zbog
njegove tvrde i nesavitljive politike prema Turcima10S) s očiglednom na-
mjerom da se istakne kako bi na jednaku osudu naišao i sličan postu-
pak s mletačke strane. Longo sve to komentira svojim opažanjem, da
Turci pažlj.i vo vrebaju na svaku priliku neslaganja Mlečana i Austrija-
ilaca kao što je ona u Zvonigradu, da se njome okoriste i da iz nje izbi-
ju kakvu •k orist za sebe. U tom pogledu Mostar ima istu ulogu kao i
sva ostala turska pogranična naselja (Stolac, Počitelj, Imotski, Livno,
Glamoč i drugi), jer su i iz ovoga hercegovačkog centra bile upućivane
naredbe i u nj se sticale one iz Travnika i Carigrada, tamo su stizali iz-
vještaji i otuda se vršila izviđanja, slali predlozi Osman-agi, kroz to mje-

103) Vidi bilješku br. 133.

104) ASV, PTM, 701/16., 12. VI 1699. - Ibidem, 701/ 12., 8. VI 1699. -
Ibidem, 701/23., 5. VII 1699. Mostarski kadija je nedavno stigao iz Carigrada;
Tatarin je i zove se Sejnulabadin - A. Bejtić, o. e., 15. Kadija Abdulah Drniš-
lija je radio katastar o granici.
tOS) BUB, MM. Izvještaji L. F. Marsiljija u vrijeme razgraničavanja
(snimke u Arhivu ANUBiH). - L. F. Marsigli, o. e., 199-216. - ASV, PTM,
filza 701-703. - Analiza i naučna obrada podataka o radu i ciljevima obiju
Komisija tek predstoji nakon njihova sakupljanja u Beču, Veneciji i Bolonji.

311
 f

sto su prolazili kuriri, u njemu se v;ijećalo i odlučivalo, pored ostaloga

1 o razgraničavanju, naročito na delikatnoj dionici u dubrovačkom za-
leđu.

Uza svu fragmentarnost svojih opažanja zbog vremenske ogra-

ničenosti, diplomatske kurtoazije i očigledne slabe upućenosti zbog de-
cenije i pol surovih ok-ršaja Longo nam ipak pitanja bolje osvjet-
ljuje svojim prilozima očevica diplomatske i političke igre oko razgra-
ničavanja. On je, naime, u Mostar stigao u vrijeme kada je Grimaniju
bilo poznato da postoji nesumnjivo neslaganje među Turcima o tome
kako bi trebalo prići pregovorima s Venecijom, ali su te informacije
bile samo okvirne. Znalo se da Cose Halil-paša i njemu potčinjeni ko-
mesar Osman-aga nailaze na otpor u provađanju službene Portine po-
litike koja je taktizirala između očiglednoga mletačkoga nastojanja da
se dokopa nekih poljoprivrednih i šumskih prostranstava u zaleđu svo-
lm uglavnom kamenitog posjeda u Dalmaciji s jedne strane, pa veoma
iiag1~ene potrebe za mirom u Otomanskoj carevini, s druge strane.
On1 Portinu težnju su podržavale i neke značajnije tadašnje sile u
E\Topi, pa je tako to pitanje bilo djelomično van mržnje prema Vene-
ciji i ,.an povjerenja ili nepovjerenja u Bosni i Hercegovini.106) Mletački
do1:umenti označuju Ahmed-agu Firdusovića kao najznačajnijeg i naj-
uglednijega predsta\·nika te opozicione struje, koja je jednako osuđivala li
mletačko presizanje kao i tursku popustljivost, a sve vijesti što ih je
Grimanije\' štab prikupio kao da svjedoče o jakom uporištu te politike
i među ljudima, što su biLi određeni u Osman-aginu pratnju.l07) Sve to
se ne !>amo potvrđuje u Longovom izvještaju nego i širi, jer on parni-
nje Osman-agu Halebića, koji je bio Cose Halil-pašin poslanik na Porti
u vrijeme Firdusovićevoga protesta, Ahmed-agu Cekijevića, što je bio na
čelu turske delegacije upućene u Dubrovnik i član pratnje turskoga
komesara Osman-age, pa napokon Fizli-agu Serdarevića, čiji pogledi
više sliče Firdusovićevim zahtjevjma nego veoma opreznim izjavama
dvojice prethodno pomenutih Longovih sagovornika. Dok se Halebić i
Cekijević ograničavaju samo na upozorenja kako ne bi trebalo sada, na-
kon okončanja razgraničavanja do Neretve, otežavati daljnje poslove
insistiranjem na sitnim komadima zemlje, dok Cekijević otvoreno ističe
u Dubrovniku da se ne može postići spajanje dubrovačkog i turskoga
tla, pa time odbacuje bilo kakvu izmjenu u pregovorima prihvaćajući i
dalje princip o zadržavanju zauzetoga, dotle Serdarević, poput Firduso-
vića, iako bez njegova autoriteta na Porti, zastupa stanovište da Ljubi-
nje, Popovo polje i Klobuk, značajna strateška tačka daleko od Ljubi-
oja, treba da ostanu Turcima pošto sva ta mjesta nijesu pomenuta u
Ugovoru o miru kao mletački posjed. Bez obzira na vrijednost Firdu-
sovićevih i Serdarevićevih argumenata, naročito kada ih interpretiraju
mletački tajni do.kumentil" (bez obzira Ina mjesto i značaj tih nosjlaca
protumletačke politike u neposrednoj i bezobzirnoj borbi oko granične

~~) ASV, Dis~acc:! di Germania, filza 1?9., str. 12. Rucini javlja Senatu u
VeneciJU o pogubljenJrma zbog otpora politici pregovaranja sa kršćanskim
savezmcima. - Vidi bilješku br. Sl.
IC )_ Vidi bilje~ku br. 93. -
17
• ASV, PTM, 701/8., Split 21. V 1699. Grimani
Je ~koliko _puta potcrtavao hladnu odbojnost mrkih članova Osman-agine
partiJe. Neki Ramadan-aga (ili Ramazan-aga), koji je bio čovjek mletačkoga
312
Sl. S. - Prva stranica adresa pisma zarobljenicima u Brcši.

313
 ~ ....... ) ... ) ~

314
Sl. ? . _ Treća stranica pisma zarobljenicima u Brešu

315
linije po ocjeni tih istih dokumenata, njihov utjecaj nije bio ni margina-
lan ni slab već ukorijenjen i vezan za sve odluke što ih je donosila tur-
ska delegacija. On se samo nije tako izrazito javljao i isticao u razgra-
rućenju do Neretve kao što je to bio slu čaj u tim poslovima nakon te
rijeke. To je na vrijeme uočila dubrovačka diplomatija, koja je radila
i u Carigradu i u B eču protiv Venecije i njenih napora da bude zadr-

316
žano osvojeno na linijoi Hercegnovi - Zupci - T.rebinje - Popovo polje
- Neretva.l08) Dio toga promišljenoga p lana je nastojanje da se predo-
bije hercegovački sandžak, Fočak RedžeP"'Paša Sečić, •koji je u ime Porte
pratio poslove oko razgrallličenj a i utjecao na njih, što je Grimani oci·
jenio konstatacijom da pregovara s ljudima - »koji se ne daju razlo-
guc.11l9) Taj je sandžak najprije poručio da bi htio sve komesare okupiti
u Vrgorcu zbog konferiranja, što bi, po Grimariju, trebalo da znači is-
ticanje novih turskih zahtijeva, aLi je kasnije tu svoju odluku izmijenio
i ·kao mjesto sastanka označio Ljubuški.l 10) Iz toga mjesta je zatim pre-
šao u Počitelj i otuda sa Grimanijem ·kontak!Jirao preko mostarskoga
kapetana.111) Prateći to njegovo kretanje, Grimaniju je sve jasnije da
ovaj utjecajni dostojanstvenik Mlečanima postavlja sve v.iše prepreka
boraveći dva tri sata daleko od nj-ihova logora. 112) Zato je jednom, kada
j e )Saznao da mu treba ljekar, uputio dr Seka i .uza nj jednoga svog
povjerljivog čovj eka, nekoga Cavalettija (Kavale!Ji). On je u tvrdio da je
paša - »zla srca«, s vakako za Mlečane, j er je govorio da će Citluk biti
Portin i lijepo se iz,razio o - »svoj.im veoma vjernim Dubrovčanimau . 1 U)
Odmah zatim t aj Sečićev pr itisak maziva - »Stalnim«, pa ističe da on
odbija ·SVe predloge o sastanku j er tobože ne bi htio - »Smetatiu.114) Do-
lazio je i dubrovački poslarnik Sol1kočev.ić s pratnjom od 60 ljudi, koji
je os tavio dobar utisak zbog zagovaranja ljubuškoga kapetana Erni·
na,115) a komesar Osman-aga svoje instrukcije više i ne prima samo od
Sečića nego i od Dubrovčana! 116) Pa napokon ključno i uznemiravajuće
upozorenje Sena·~u da su t i mle tački p rotivnici - »prokrčili put do
u t jecajnJh ljudi«,117) što je bio uvod u rješenje o direktnom dodiru du-
brovačkog tla sa o nim turskim i trliš tem •n a njemu, naravno načelno,
jer je dokumenat o tome ratificiran tek 1702. godine.118)

zarobljenika u Breši, Mehmed-paše Atlagića , donio je za njega i njegove su-

drugove u tom dalekom talijanskom gr adu pismo sa željama o dobru zdrav-
lju i skoroj slobodi. Potpisnici te ljute m letačke neprijatelje nazivaju - »la-
vovima«. U tom im se pr idružuje i nama poznati Ahmed-aga Fi rdusović, pa
na taj detalj naroči to ukazuje Grimani dos tavljajući Senatu taj dol..'Umenat
u prevodu. - Vidi slike br . 4-7.
108) HAD, Lettere e commissioni di Levante, LXVI. - HAD, Lettere e
commisioni di Ponete, XLI i XLII.
109) ASV, PTM, Y701/ 37., Srb, 24. VIII 1699.

liO) Ibidem, 701/42., Vr dun u ž:upi, 27. IX 1699.

111) Ibidem, 701 / 43., Vrdun u ž:upi, 30. IX 1699.

lU) Ibidem, 701/45., Gabela, 14. X 1699.

113) lbidem.
114) Ibidem, 701 / 46., Gradac,\ 28. X 1699.
115) Ibidem, 701/48., Gradac, 28. X 1699. - HAD, Lettere e commissioni
di Levante, LXVI, 78. do 80., 21. do 25. IX 1699.
11 6) lbidem (ASV).

111) Ibidem (ASV).

118
) BUB, MM. Marsiljijev primjerak toga dokumenta (snimka u Arhivu
ANUBiH-a). - ASV, PTM, 701 / 13., Strmica, 9. VI 1699., prilog. Još 20. II 1699.
s Porte je u Bosnu, Cose Halil-paši, bilo upućeno naređenje, da - »teritorij
i područje Gospode Dubrovčana treba da bude u dodriu sa teritorijem i pod-
ntčjem moje sretne Porte, pa u tom pogledu treba ukloniti sve što smeta
tome dodiru i prometu zemlje pomenute Gospode Dubrovčana sa l emljom

317
 In questo Agosto vien ordine da Venežia di rinnovere la
Tansa e Crunpatico, resta pero il tutto sospeso.
Adi 5 Ottobre fuggono alcuni Turchi custoditi in Castello
com~ priggioni di guerra al _ n. di 5, due de ' quali ,·ien dctto
('SS('re persone di qualitn r iguanlevole per nas.cita, fuggor!O,
dis~i, con l 'aiuto di tre solunti Alhancsi, chr latiati li loro im-
pegui, l 'uno di Ron ua, l 'altl'O di R{1ndino, come- dicono, e il
terzo abbandonato il posto della sent.inella che aveva in guartlia
si sono tu tti con funi calati giu dal Castello, ma non sapcnt!o
dot"e si andass('t'Q li 12 del CQrrente vcngono tutti ritenuti sul
tener Ji Sabio. o' ;e andati e Shin·i ':l Capelletti, veng<J.no da
Capellrtti condotti li Tnr<'hi, e li Sbini menano li Soltlati li

54
1698

quali si mt:tton priggione, e li Tm·chi di llOYO si rnenano in

Ca.,tc-llo.
Adi 5 Non·mbre ver1gono li sovra,JeHi soldati Ronda e
R<·ndino scniopettati all 'Al bera et il soldata Senti nella, come
mfno colpcvole per (;Ssere stato violentat.o dalli altri Yi('n con-
dannato alla Gallera, per quant<> si d)(:e, con li tl e Turchi mm
riguardevoli, venendo li altri due trat tenuti in Ca.~t ello all(·ora,
ma con maggior custodia.

SJ. 9. - Tekst iz »Cronache bresciane inedite, a cura di P. Guerrini«,

vol. V., 53. - 54.

318
-·--
----------------~~~~~
4• ~al!.alc t.or.a.rđ& \:&n ollij i,IJ.rt.k tna :td&..,..
• '!" a a. U aUJl ,o ro-...."Jv. \!.et.4 - ,.k',Ula&iU
'S. n3, J:DTlh lnc:Dft. ta lc..a.i
\1, ta. IJ'Od\l

CRONACBE BRESCIANE
I.Jtd•
. -·
GMaU . . . . . . . , ~-. ,s . •11 ·11 t
J'

l 'INFlUfNZA Dil COlU CIDNEO SU IU5CIA

ll Castello e sempre stato in passat•

il punto da cui si controUavli la ciltil
,,,"_.,,..,..,...,• ..._......._,.•• • u.. C~Wt• .,,.._._....,tllf.
d ..,. . . . . ,..,.""''' ' ..,..........,, 4fl • ,.,.".... . t. ,. . . . . . l s-tt

Sl. 10. Clanak Leonarda Mezzoldija o zarobljenicima u Bre.ši

319
 U tom procesu su na dubrovačkoj strani, bez ikakve sumnje, uče­
st,·m·ali j neki značajniji begovi iz zaleđa. O tome svjedoči nekoliko do-
J,:umenat~ o dogC\~aju što se zbio u Veneciji. Tamo su iz Breše u sje-
,·emoj Iffiliji b-ili . dovedeni neki ugledni mletački zarobljenici, što su
godinama (od 1688.) tamnovali u tom gradu. Po Aliji Nametku, 119) naj-
istaknutiji ineđu nj~ma je bio neki Džin Ali-paša/20) koji je odmah po
okončanju formalnosti oko oslobođenja otputovao u Carigrad i tamo je
od ,·elikoga vezira zatražio u suštini ono isto što i njegov istomišljenik
Ahmed-aga FirdusovJć nekolti!ko mjeseci ranije - da se Mlečan·ima nika-
ko ne predaje tako važna strateška tačka kao što je Trebinje.111) A nje-
gov je utjecaj bio toliko ja1<: da se nakon razgovora sa velikim vezirom
položaj Mlečana - »potpuno izmijenio«. 122) ·

istoga Imperija•. Svi snimci iz Bolonje, što se pominju u ovom radu, načinje­
ni su uz pomoć ANDBiH-a I VELIKA JE šTETA šTO TAJ POSAO NIJE
NASTAVUEN U EKIPI, šTO BI IMALA J, JEDNOGA ORIJENTALISTU,
ZBOG ZAISTA VELIKOG BROJA DOKUMENATA O BOSNI I HERCEGO-
VINI.
119) .tilija Nametak, Atlagići u povijesti i narodnoj tradiciji, ,Zbornik za
narodni život i običaje, Zagreb, 1964., 18S. Po ovom historičaru , zarobljenici
su bili: Mehmed-paša Atlagić, bivši bosanski paša i komandant Knina (ASV,
PIM, 70l f7., Split, 9. V 1699.: umro u zarobljeniš tvu), njegov sin i sinovac
Mehmed-beg i Ali-beg, zatim Muhamed-beg Crnčić, krčki i lički sandžak, nje-
go\· sin Mahmut-beg, k<>ji je bio kninski dizdar, pa napokon Ali-beg Firdu-
so\·ić, kninski kapetan. - ASV, Izvještaj generalnog providura Girolama
Cornara (Gjirolamo Kornaro), br. 149. ll. IX 1688. On potpuno potvrđuje Na-
metkov popis i di!je ·osnovne činjenice o predaji. Kada su kninski branitelji
u,·idjeli da je otpor uzaludan, istakli su bijelu zastavu i uputili parlamentar-
~ zatraživši da iin se dozvoli odlazak, s porodicama, oružjem, s tvarima i
pratnjom nakon predaje. Pošto je to odbijeno, paša Atlagić, njegov sin i si-
novac, pa lički i krčki sandžak, a zatim još pet ostalih aga otišlo je u Kor-
narov šator i tamo se predali.U tom gradu je zatečeno oko 30 aga, iako ih
je trebalo biti 42. Neki su upućeni u Veneciju, neki na galije, a neki su puš-
teni na slobodu. - ASV, Izvještaj toga istoga providura Knina od 23. IX
1688., bez broja. U njemu se ponavlja raniji popis, ali sada bez Firdusovića.
Dodaju se, međutim, ostala imena zarobljenika: Smail S elimov ić, Husejin
(?) I sajković, Mehmed Ahmetović, Ibrahim Okolagović (?), Alija Mehmeto·
vić, Ahmet Asanović, Mehmed Solaković, Mustafa Bijašak (?), Mustafa Vraso-
vić, Anoje (?) Mahmutović, Lotev (?) Smajlnašefević (?), Ibrahim Handelović
( ?), Selim-aga Višinović (?), Bećir-ćehaja Barić, Mehmed Belijarević. Sve ih
je, uz potrebnu pratnju, na svojoj lađi u Veneciju preveo Peraštanin Zuane
Matešević.. Svi su ugledni na ovom graničnom području, a naročito Atlagići,
što spadaJU u sedam najuglednijih porodica, a sada su iz nje svi muškarci
u ropstvu. Treba ih drlati dalje od ovih krajeva i to će biti - »veliki javni
kapitalu. - »Cronache bresciane inedite a cura di P. Guerrini«, V. 53. S4.
Osim do~um.enata što su vezani za ovaj slučaj, pominje i pokušaj bijega ovih
~tvoreruk"!-. IZ tvrđave u Breši. Zbog toga je jedan dio tih zarobljenika upu·
cen na galiJI!· :- Leonardo Mezzoldi, ll Castello e sempre stato in passata il
puntc; da cut st controlava la citta, Gionale di Brescia, 5., S. VII 1968. - HAD,
Prep!Ska, XVII - 37. 1784., 89., 10. II 1698. Dubrovački agent u Veneciji spo·
min_je .!?ogućnost ~amjene Džin Ali paše. - ASV, PTM, 701 / 7., 9. V 1699. Do·
nosi VIJest o smrt1 Mehmed-paše Atlagića u Breši, u zarobljeništvu. - HAD,
ASMM, 3220., f. 167., dok. 133., S. VII 1700. - Ibidem, 165., dok. 136., 20. VII
1700.. Dokumenti o oslobađanju zarobljenika, pa je jedan odmah opet oko·
van 1 upućen u Carigrad, ali se ne kaže zašto - vidi sl. 8. i 9.
120) Ibidem. Naročito dubrovački dokumenti.
Ul) lbidem.
122) Ibidem.
 l>esilo se, dakle, upravo ono što je dobro obaviješteni general i
šef austrijske Komisije za razgraničenje s Turskom, L. F. Marsilji, pisao
Loredanu, mletačkom ambasadoru u Beču, a zatim i svome kolegi Gri-
maniju, da Mlečani na prave teškoće neće .naići u Dalmaciji do Neretve,
gdje su Turci voljni da popuštaju, nego na dionici od te rijeke do Her-
cegnovog, gdje toga popuštanja neće bi<ti •k ao ni u Sremskim Karlovci-
ma i to zbog .toga što su se na •t om području poklopiti interesi Turaka,
Austrijanaca, pa n~posredno ugroženih Dubrovčana.w) Idejni začetnici
ioga rješenja su bili Dubrovčani, koji su .kasnije taj osnovni kriterij
svoje politike ·r azvili u gotovo potpuni monopol trgovačkoga prometa sa
zalegjem (naročito u drugoj polovici XVIII vijeka), a to je dovelo do
osiromašenja u krajevima s obe strane te Republike i tako, u kraj.njoj
liniji, i do njene vlastite propasti. Taj proces je početkom XIX vijeka
zaključio Napoleon prosjekavši trasu za svoju cestu od Ljubljane do
albanske granice,ll4) jer j e tom transverzalom osiromašene prometne to-
kove usmjerjo ne vdše samo okomito na obalu, kako je bilo vijekovima
.i što je Dubrovačkoj Republici donijelo prosperitet, nego i paralelno s
obalom prema Rijeci i Trstu, što je započelo bitno mijenjati privrednu
situaciju na, Balkanu, uz sve ostale faktore. :,Zato je na tom pitanju
moguće djelimično pratiti i izučavati dalekosežne posljedice izvanred-
no . značajnoga Petnaestogodišnjega rata na ekonomskom planu po po-
dacima što se, osim u Dubrovniku i Veneciji, nalaze u Beču, Hagu i
Londonu u izvještajima poslanika posredničkih sila.

DODATAK:
Izvještaj Džovanantonija Longa o putovanju u Dubrovnik
Ponizna Vašoj Ekselenciji, moja će pokorna predanost s pošto-
vanjem na ovim strankama125) probrane vijesti o mom putovanju, koje
sam, po Vašem poštovanom naregjenju, izveo u društvu sa nekim Tur-
cima u više turskih mjesta sve do Dubrovnika, o svemu onome što je
najbitnije u mojim opažanjima u toku dvadesetijednoga dana i što je
dostojno Vašega mudroga razmišljanja, sve dok se nijesam opet vra-
tio da budem na usluzi Vašoj Ekselenciji.
Dana 15. prošloga mjeseca odoh Osman-agi, kapidžiji, da se sasta-
nem sa Turcima odregjenim da odu u Dubrovnik. On me pitao kakva

123) ASV, PTM, 701/2., Split, 4. IV 1699. Grimani piše Senatu da bi bilo
poželjno da turski komesar za razgraničenje ne bude sa granice, niti bilo
ko što je s njima u bilo kakvoj vezi. - Ibidem, 701/41., Grbovac, 26. IX
i699. Sest mjeseci nakon toga on saopćava već određeno iskustvo, jer piše
da neće propustiti ništa kako bi - »ublažio i ove iz Hercegovine, što se
ujedinjavaju i ~ože, ali je veoma.. teš~o obuzd~ti odbojnost i interese ~ne;
gib, što su ovdJe posebno zbog nJihovih zemalJa«. - BUB, MM. Austn]sk1
interesi se mogu potpuno uočiti iz Marsiljijeve ostavštine u Bolonji, jer je
on bio najistaknutiji nosilac te politike na Balkanu. - HAD, Lettere e com-
missioni di Levante, LXIV- LXVI. i Lettere e commissioni di Ponente, XLI
i XLII. - Koliko je do sada poznato, nema rada koji bi sva ova tri izvora
spojio u naučnoj analizi ovoga kompleksa.
124) H. Hajdarhodžić, Dvadeset izvje§taja o stolačkim Rizvanbegovići­
ma . . , Glasnik Arhiv i Društava radnika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1974.
125) Ovdje podnosilac izvještaja nije naveo potreban glagol.

321
 Jlaredjenja imam od Vaše Ekselencije, jeste li mi dali kakva pisma, a
ja sam mu odgovorio da takvih pisama nemam nego tačne n~redbe ~
tome da odem· ·sve do Dubrovnika sa Turcima, koje on šalJe u taa
grad, da im budem dobra pratnja na putu, da ih prevedem, da im na-
bavljam sve što im treba tako da im ništa ne nedostaje i da svugdje
budu lijepo dočekani. Na to on dodade kako i11 i on preporučuje naj-
prije Gospodinu Bogu pa meni na tom putu, a zatim me otpusti.
Krenuli smo odmah i to Ahmed - aga sa četiri ostala Turčina,
koji su bili pratnja i sluge. Uvečer stigosmo u Sinj 126), pa se tu noć t a-
mo odmorismo.
Ujutro nastavismo dalje, pa, prevezavši se skelom kod Trilja127) u
Cetini, tek u sumrak stigosmo u Imotski128), nakon dugačka i naporn·a
dana. Tu se zaustavismo i noćismo. Razgovarali smo sa tamošnji,m
kapetanom tvrgjave i ostalim prvacima. Oni su pokazivali radoznalost
za granične poslove, a sa Ahmed - agom su razgovarali turski. Mene
su pitali za razne stvari, kao š to je bilo i ono hoće li ovo naši napustiti
trvgjavu Cačinu 129), koja je s one srane rijeke Cerine. Ja .im odgovorih da
im ne umijem dati bilo kakve vijesti.
Slijedećega dana., 17., put se nastavi u društvu sa još tri druga
Turčina, koji nam se pridružište do Mostara. Pred noć stigosmo u Bla-
to1J()), gdje zanoćismo u polju.
Ujutro nastavismo, pa u tri sata stigosmo u Mostar.1 31)
Smjestismo se u kući Osman-age Halebića132 ), ugledna, utjecajna
i bogata prvaka toga kraja, koji obnaša značajne dužnosti. On nas je
primio veoma gostoljubivo, pa se tu zadržasmo sutradan do istoga do-

126) Sinjska spomenica, Sinj, 1965. - G. Stanojević, o. e., 494. - Evlija

Celebija, Pu topis, Sarajevo, 1954., 168. Sinj su Mlečani zauzeli 30. IX 1686.
lZi) Stjepan Gunjača, Topografska pitanja na teritoriju stare Cetinske
županije s ekskursima o ubikaciji Setovije i Tiluriuma. Split, 1937. Stjepan
Gunjača, Ispravci i dopune starijoj hravatskoj historiji, II Skolska knjiga,
Zagreb, 1973-1978.- P. Garzoni, o. e., I, na više mjesta.
128) Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Saraje-
vo, 1954. Imotski je bio turski posjed od 1519-1717. - E. Kovačević, o. e.,
136., 239, 289. - Mihajlo Dinić, Zemlje hercega svetoga Save, Glas SA, XCII,
7., Beograd, 1940., 49. - Franjo Rački, Prilozi za geografsko-statistički opis
bosanskoga pašaluka, Starine, XIV, 173., Zagreb, 1882. Opis Imotskoga, ali se
on, po Kreševljakoviću, odnosi na 1642. - Marko Vego, Naselja bosanske
srednjovjekovne države, Sarajevo, 1957., 49.
129) Lovre Katić, Prilike u splitskoj okolici poslije odlaska Turaka (1709
- 1752), Starine 47., Zagreb, 1957., 237. - ćiro Kalebić, Povijesni prilozi topo-
grafiji gradova u tupi Cetini, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku,
L (192&---1929), Split, 1932.
1l0) Jovan Cvijić, Karsna polja zapadne Bosne i Hercegovine, Glas SA,
59. Beograd, 1900. - Mostarsko Blato, Stanojevićeva ene., II, 1047.
131) H. Kreševljaković, Mostar, Zbornik za narodni život i običaje, Za-
greb 1951., 35. - Kasim Gujić, Kakav je bio Mostar u XVll stoljeću, Obzor,
75/]932., 163, 6 - O MOSTARU I U DUBROVACKOM I U NEKIM TALIJAN-
SKIM ARHIVIMA, NAROCITO U VENECIJI, IMA VELIK BROJ ZNACAJ-
NIH J DOSADA NEPOZNATIH PODATAKA.
132) Džemal Celić, Mostovi u Hercegov ini, Most, 7/ 1976. Pom inje se Hale-
hinka, kula u Mostaru. - H. Hajdarhodžić, Hercegovačke porodice u XV/ll
vijeku, GZM, XXXII, Sarajevo, 1978. 150.

322
ba. Pomenuti Ahmed-aga je sa Halebićem razgovarao turski, pa ih ja
zato ne mogah razumjeti. Tu su dolazili i razni prvaci toga kraja kao
što su Fazli-beg Serdarević 133) d njegov brat, gospodari. Ljubinja u Herce-
govini.134) Pošto su najprije razgovarali sa Agom, interes i radoznalost
ih podstaknuše da me priupitaju za različite stvari što se ticahu gra·
nice, ali ja se uvijek zadovoljih izjavom da to meni, vojniku, nije poz-
nato ~ nije moje da to- ·z nam. Serdarevići, kojima je najviše do toga
da se utvrdi granica kako bi se mogli povratiti na svoje popaljeno i
razoreno imanje,ll5) nastojali su naročito da dokuče štogod novo, pa
mi u različitim razgovorima izjaviše da su već upoznati sa Ugovorom
o miru136) :i da po njemu sav kraj od Neretve do Hercegnovoga137) i Ris-
na138) treba da ostane u turskim rukama kao i tvrgjava Klobukla'l), po-
što ni ona nije pomenuta u ·navedenom Ugovo.ru kao principova. Od·
govorih im da je vjerovati kako će biti ostvareno sve ono što je tim
dokumentom određeno. Nastavivši sa mnom govoriti slavenski, pome-
nuti Haleb.ić pored ostaloga reče da je Vaša Ekselencija općenito hva·
ljena kao osoba š to je resi naograničena razboritost, •k oja svakoga oba-
vezuje, s obzirom na Vašu ljubaznost, da Vas voli.140) Sasvim druga-
čije je, megjutim, u pogledu Carskoga komesara, koji je izazvao opće­
nitu mržnju i koga malo poštuju. 141) I Ahmed-aga mi Vas je opisao na
najljepši način, da s te veom a obazrivi, da znate mnogo, da ste tako
ljubazni, plemeniti i prija:mi koliko se samo poželjeti može, da je za-
dovoljan što se dobro slažete sa kapidžibašom, ali da sitniji komadi
zemlje ne bi morali zaustavljati poslove}<IZ) Sve bi to trebalo uskoro
završiti, j er sada kada ste stigli do Neretve, 143) ne ostaje drugo nego

133) Hamdija Kapidžić i Hamdija Kreševljaković, Stari hercegovačk i

gradovi, Naše starine, II, Sarajevo, 1954. (Ljubinje). Oni pominju fotogra·
fiju Serdarevića kule u Rep. zavodu za zaštitu spomenika u Sarajevu. -
H. Hajdarhodžić, Trebinje i ostala Hercegovina u toku tz. Drugog morejsko-
ga rata, Naše more, XII/ 3-4., Dubrovnik, 1965. - HAD, Copia lettere, II,
127., 10. XI 1738. Pominju se Fetah-aga Serdarević, zet trebinjskoga Osman·
-age Resulbegovića, a zatim neki Dedo Serdarević u Veli čanima, u Popovom
polju.
134) H. Kreš evljaković, Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini, Naše sta-
rine IV, Sarajevo, 1954.
1;35) Lujo Vojnović, Zapisci plemenitoga gospodara Marina Marojice
Kaboge, izvenrednog poslanika Republike dubrovačke na Carigradskom dvo-
ru od 1706-1707., Dubrovnik, 1909.: »U 17 krenusmo iz Slanoga i poslije se-
dam sati i pol stigosmo u Ljubinje, gdje su također razorene kuće u zadnjem
prošlom ratu i zato spavasmo pod šatorima.« - H. Kreševljaković, Ljttbinje,
Ene. Jug., V, 568., tvrdi da se ovo mjesto prvi put pominje 1404. - HAD,
Diversa notariae, II, 135., 22. II 1318. Sin nekoga Raduna iz Ljubinja unajmlju-
je se u Dubrovniku. Prema tome ono se pominje najmanje 100 godina ranije.
I ZA OVO HERCEGOVACKO NASEUE U POGLEDU JOS NEOBJAVLJENE
GRAĐE VRIJEDI ISTO STO I ZA MOSTAR
136) BUB, MM. Marsiljijev primjerak ovoga dokumenta u obliku snimke
nalazi se u Arhivu ANUBiH-a.
137) P. S., Hercegovini, Pom. ene., III, 298.
138) Zvonimir Pasek, Risan, Pom. ene. VI, 655.
139) H. Kreševljaković, Kule.
140) Vidi bilješku br. 105.
141) Ibidem.
142) Vidi bilješku br. 106.
143) Ibidem.

323
 da se obilježi granica ispod Hercegnovoga i iznad Risna. Pošto je on
već u poodmaklim godinama,pritisnut bolešću, bilo bi mu drago vidđeti
uspokojenu granicu i ovaj ga sadašnji nemir navodi da poželi mir.
Ovi razni Turci, prvaci, razgovarahu ·n a slavenskom jeziku o skali sa
Halebićem; gdje bi trebalo da se otvori za karavane i trgovinu. U Du-
brovruku ?144) On im reče da bi trebalo. "Kasnije su o tome još dugo
razgovarali, pa rekoše kako bi mnogi voljeli da se ta skala otvori i u
Gabelit•s) i u Citluku,146) pošto bi se tako trgovci suočavali sa manjim teš-
koćama, put bi im bio kraći. i komodni1i, trgovina zbog blizine bolja, a
sol se lakše nabavljala.
Išao sa m da se poklonim i kadiji,147) kako mi je Vaša Ekselencija
naredila. On Vam uzvraća, odanom zahvalnošću, ljubazne pozdrave.
Reče mi da Vas moram izvijestiti kako je preda nj na sugjenje bio iza-
šao jedan mletački podanik iz Cetine, koji se tamo nalazaše, zbog tuž-
be nekoga Dubrovčanina. Pošto nije mogao da ga ne zadrži zbog pravde,
p odstaknu t divljenjem prema Vama i zbog zasluženoga obzira prema
Vašoj Ekselenciji, odredio je poravnanje i time ga oslobodio zaplje-
ne.l48)
Općenito se pronosi glas u Turskoj, kako megju uglednicima tako
i u običnom narodu, da Car zbog insinuacija madžarskog kralja, od Re-
publike zahtijeva gradove KninH9) i Sinj 150) s čvrstom namjerom da ih
uzme na silu, ako mu ne budu dobrovoljno predati, pa da su već i
naregjenja o sakupljanju vojske upućena. Iako ta općenito proširena
\ijest, izgleda, proizilazi iz želje Turaka da vide poremećen mir zbog
svojih ciljeva, ipak mi pomenuti Halebić reče da u tome ima
neka namjera pošto su ta mjesta nekada bila madžarska. 151) Isto tako
mi i onaj trgovac iz Bosne, što smo ga susreli na putu a dolazio je
iz Sarajeva,m) reče da se taj glas bio proširio i u onim krajevima, pa
da se vjeruje kako nastaje pomutnja između Cara i Republike, tim
prije što su bile stigle vijesti da je Car već uzeo jednu principovu
tvrgjavu,153) čemu se Turci veoma vesele zbog nade da će iz tih nespo-

144) Vidi bilješku br. 123.

Hl) Vego, o. e., 35. - Dušanka Kovačević, Gradska naselja srednjovje-
kovne države, Sarajevo, 1978., 45., 398.
146) Vego, o. e., 29. - Lorenzo Fondra, Cittluch conquis tato nel 1694 dai
V eneli, 1695.
147) Vidi bilješku br. 104.
143) U dubrovačkom Arhivu nema ni traga o tome.
149) S Gunjača, Knin, Ene. Jug., V, 266.: '(U XIII vijeku Knin je kraljev-
ski grad i u njemu zboruje herceg Bela s majkom kraljicom Marijom i hrvat-
skim feudalcima.«
ISO) Vidi bilješku br. 126.
151) Vidi bilješku br. 149.
152) Ovaj podatak je karakte rističan za prikupljanje i provjeravanje po-
dataka za ovaj izvještaj, barem za jedan njihov dio.
153) Vidi bilješku br. 62. L. Fondra je zbog te tvrđave i događaja oko
nje putovao u Beč. - ASV, PTM, 701 / 16., 12. VI 1699. Riječ je o Zvonigradu.
lz njega su Austrijanci istjerali Mlečane, a zatim ga zaposjeli. - Ivan Dev-
čić, Dvie t ri o Zvonigradu u Lici, Narodne novine, 61/1895., 210. - Stjepan
Zlatović, Topografič ke crtice o starohrvatskim županijama u Dalmaciji i o
starin: gradinama na kopnu od Velebita do Neretve. Starohrvatska prosvjeta,
1/ 189:>., 1., 10-15.; 2., 79-83.; 3., 138-145.; 4., 212-217.; 2/ 1896., 1., 14-17.;
8'7-90.; 3., 148-155.; 4., 217-224.; 3/ 1897., l., 9-13.; 2., 60---63.; 3/4., 110-113.
- BUB, MM. Crtež te tvrđave nalazi se u Marsiljijevoj ostavštini u Bolonji.

324
razuma izvući kakvu korist za sebe.l 54) Pomenuti me Bosanac još izvi-
jesti_ da je kod N~v~ga Pazara bio napadnut · dubrovački poslanik na
Porti, a nap~a g_a Je ~edna grupa Kuča. Međutim njegova ga je ·pratnja
od _pe~es~t ljudi, koJa se ~~stoko oprla, spasila. U njoj je poginulo
troje ljudi, a među napadaorma osmorica.ISS) Taj .p oslanik je neki Bu-
kija,156) a s njim je bio i jedan fratar. 157) On treba na Parti da ostane
sve dok se ne riješi pitanje skale i dok se ne vidi kako će odlaziti
karavane i trgovina u Lazarel.l58)
Po odlasku iz Mostara, četiri milje od toga grada, vidio sam
logor Redžep - paše Sečića, hercegovačkoga sandžaka,l59) pod Blaga-
jem.160) On je tamo došao, kako kažu, da izvede J)eke radove na tamoš-
njoj tvrđavi. 161 ) ·
Bijasmo i u Počitelju, 162) gdje smo se malo zadržali sa tamoš-
njim kapetanom.
Produživši dalje uvečer stigosmo u Citluk.'63)
Nakon odmora u tom naselju te noći, prevezosmo konje slijede-
ćega jutra preko rijeke, pa uvečer stigosmo u Dračevo 164 ) u Popovu,
knezu Milošu165) na konak. Tu sam tamošnje prvake našao veoma zbu-

IS4)ASV, PTM, 701/26., Koljani, 24. VII 1699. i drugi izvještaji.

15) HAD, Consilium rogatorum, CXXXVI (1698-1700), 88. lV 1699. Od-
luka o izboru poslanika na Portu. - Pošto nijesu sačuvani izvještaji toga po-
slanika, nema·ni vijesti o tome napadu.
156) HAD, Lettere e commissioni di Levante, LXVI, 70., 29. V 1699. Riječ
je Vladislavu Sekondovom Bukiji.
157) HAD, Specchio, serija u kojoj su navedeni svi nosioci značajnijih
javnih funkcija. Poslanici su obično sa sobom vodili jednoga fratra kada
bi odlazili u Tursku.
158) L. S. Bukija je imenovan da ode u Carigrad, a Džanlu.k:a Gučetić u
Travnik odnosno u Sarajevo zbog poslova oko zaostaloga harača i s tim
povezanoga pitanja karavanskoga prometa, što je obično završavao uLa-
zaretu.
159) H. Hajdarhodžić, Hercegovačke porodice u XVIII vijeku, GZM, nova
serija, sv. XXXII (1977), etnologija, Sarajevo, 1978., 110. i 180.
160) H. Kapidžić - H. Kreševljaković, Stari . . , 9. - F. Rački, Prilozi . .
- E. Celebija, Il, 230.
161) H. Kapidžić - H. Kreševljaković, o. e., 9. (trošak).
162) H. Kreševljaković, Počitelj na Neretvi, Sarajevo, 1933. - Dž. Celić,
Počitelj na Neretvi. Urbanističko-arhitektonska studija s osvrtom na proble-
matiku održavanja, Naše stwine, Sarajevo, 1960. - E. Celebija. II. 232. -
H. Kreševljaković, Kapetanije . . , 248. - I O POCITEUU POSTOJI VELIKA
NEISKORISTENA GRAĐA KAO O MOSTARU I UUBINJU.
163) Vidi bilješku br. 146.
164) Milenko S. Filipović j Ljubo Mićević, Popova u Hercegovini, Naučno
društvo BiH, XV/11, Sarajevo, 1959., 211.
165) Jozef Golabek, Porodica jugoslavenskih Vojnovića, Zapisi, 6/ 1932.,
X/4., 200-205.; 257-262. - HAD, Arhiv porodice Vojnović. - Historijski ar-
hiv Hercegovini, Terminazioni, II 23. · X 1701. - lbidem, Političko upravni
mletački arhiv, LIX, 43., l. II 1691. Bartol Moro odlučuje o Milošu Vojno-
viću, koji se - »proslavio jurišem na Hercegovini sa svojim narodom«, a
prilikom opsade Bara - »OD posla . . dvije 'iljade svojih ljudi na naše raspo-
loženj ec. Danijel Dolfin određuje da se Milošu i njegovom. bratu Savi daje
mjesečno 20 zlatnika i dvije mjere beškota. - HAD, Prepiska, XVIII - 185
(2), 3350., l. 2. I 1717., pa S. I 1717. Miloš se nakon rata vratio u Popovo polje
i učestvovaou drugojokupaciji mletačkoj nakon 1714. - HAD, Diversa cancel-

325
 njene j oni me preklinjahu da im istinito ispričam o graničnim poslo-
vima'"") hoće li ovi krajevi ostati principovi, .kao što su sada, ili će
biti vraćeni Turčinu . Ja sam se postarao kako sam najbolje umio da
ih umirim i da ublažim njihovu zabrJnutost rekavši im da neće biti
napušteni i da će im se pomoći, ali da se ne zna čak ni to kako će
se događaj i razvijati.'67)
Slijedćega dana (21.) krenusmo, pa prešavši preko Carine stigos-
mo u 20 sati u dubrovački lazaret.'68)
Tamošnja vlada je odmah uputila svoga dragoma na:69) da Ahmed-
-agi izrazi radost zbog njegovog sretnoga dolaska 170) i da mu istovre-
meno kaže kako su ona gospoda u Vijeću, ali da bi ga ipak odmah
primila ako bi on to htio. Ahmed-aga im je odgvorio da mu je potre-
ban odmor pošto je umoran nakon ovako dugačkog ·i zamornog puta,
a da će sutra doći i potražiti ihY 1) Slije dećega jutra pomenuti aga ode
u Grad sa dva druga Turčina. Otpratio ih je dragoman sa dva momka
iz saniteta 171) pošto još nije bio dobio dozvolu o slobodnom kretanju
(vjerujem, zbog nekakva političkog obzira). Sa sobom je ponio jedno
pismo za koje mi je kazao da je ono što ga je .kapidžija napisao toj
gospodiYJ) Ne proteče mnogo do njegovoga povratka, a poslije ručka
se pojaviše dva plemića, koja su bila posebno upućena da se sastanu
sa agomY4) Rekoše mu da se ona vlada smatra veoma obaveznom
zbog njegove i kapidžijine pažnje i srdačnosti, da bi se zbog njihove
ljubavi obeznanili, da sve povjeravaju sultanovoj zaštiti, a da su zbog
pretrpljenih nevolja i znatnih šteta, pa nepravedno u ovome ratu doživ-.
ljenih pogrda .pali u takvu bijedu da su zbog toga bili dostojni milosti-
va sažaljenja, ako već neće biti tretirani s onom plemenitošću što je
traže njihove zasluge. Nakon toga nastaviše da razgovaraju o granič­
nim poslovima i u njima se pobrinuše da Ahmed-agu obavijeste da ·s e
poslovi u Dalmaciji obustave dok ne s tignu odgovori i dok se ne upo-
trebi sve moguće s njihove strane da se ka pidžija nagovori na dolazak
u ovaj krajn;) zbog okončavanja ovoga .p osla na nači n kako to odgo-
vara njihovim interesima, tj. dok se ova njihova zemlja ne spoji sa
turskom, dok se ne oslobodi prolaz i ne uspostavi sigurnost za kara-
vane, pa dok se napokon ne uvede skalaY6 ) Međutim bi im odgovoreno
kako je to teško, dapače nemoguće ostvariti pošto se ne mogu napus-
titi već zauzeti krajevi.'77)

lariae, XXII, lh 29. X 1369. Porodica Vojnović, pa baš Miloš Vojnović u

Popovu polju pominje se, eto, već u XIV vijeku. - Grimani nekoliko puta
upozorava Senat na delegacije iz Popova polja, koje su tražile da se raz-
jasni položaj tamošnjega stanovništva u odnosu prema Turcima.
166) H. Hajdarhodžić, Prilog proučavanja prilika u Popovu polju počet­
kom 18. vijeka, Prilozi Instituta za istoriju u SaraJevu, IX/l, Sarajevo, 1973.
Nakon razgraničenja, čim su se povukli Mlečaru, započelo je sakupljanje
•glavine•, što je izazvalo bunu, koju su turske vlasti surovo gušile. Po jed-
nom dubrovačkom dokumentu, rušili su sve kuće čija je visina prelazila
dva koraka.
167) Vidi bilješku br. 165.
168) Vidi bilješku br. 102.
169) Luka Lučić.
170) Vidi bilješku br. 102.
171- 179) Ibidem.

326
 Sutradan je pomenuti aga opet otišao u grad otpraćen kao i ra-
nij~ •.
a kada se.vratio pokaza mi Jedno pismo178) na kraljevskom papiru
saviJeno u obliku dukala, s kraJa na kraj omotano u malo papira i
zapećaćeno pečato~ tamošnje vlade. Rekao mi je da je to odgovor
one Go_spode. Opazio sam da je adresirano ćiricilom na Svijetloga,
Ple~e~toga, svake hvale vrijednoga i časnoga Gospodina Osman-agu,
kapiClžibašu, komesara. Ahmed-aga mi se kasnije žalio na onu Gospodu
govoreći da su teški, nezahvalni j da ne znaju uzvratiti primljena do-
bročinstva. Ja nijesam pokazivao otvorenu radoznalost kako ne bih
izazi~ao sumnju, ali po onom što sam uspio saznati uz oprez ovaj
aga Je upućen formalno zbog sakupljanja informacija o dubrovačkim
interesima a stvarno da od ove vlade traži kakav novčani doprinos 179)
i ostalo, jer se sve ne može moliti od njihova (tj. turskog - HH)
graničnog stanovništva, a kako se radi i o dubrovačkom osobitom in-
teresu, trebalo bi da i oni nečim doprinesu i da moraju misliti na vri-
jednu pomoć što im je ,pružena. Odgovorili su da su veoma obavezni
zbog njihove srdačnosti povjeravajući se njihovoj zaštiti, pa opisujući
svoje siromaštvo molili su agu da misli na taj njihov sadašnji položaj,
što im ne dozvoljava da gornje priznaju onako kako bi voljeli i kako
bi trebalo. Zaključili su da će kapidžiju, kada dođe na Carinu, kako
sam reče, na to sada principovo zemljište,180) pa kad ujedini njihovu
teritoriju sa turskom otvorivši tako put i osiguravši tranzit za trgo-
vinu i za karavane, na tom će ga mjestu čekati dvojica od one gos-
pode i prilikom toga susreta s njim daće onaj prilog što bude moguć
kao znak zahvalnosti one vlade. 181) Malo zatim su pomenutom Ahmed-
-agi darovali 30 cekina u zlatu,IB2) a dvojici njegovih pratilaca svakom
po 4 ista takva cekina, ali kada su svi pokazali prezrenje prema tako
malenom daru i kada su odbili da ga prime, Ahmed-agi su odmah do-
nijeli dvije peče svile na poklon,11l) vjerujem one iz Damaska, ali su
i pored toga otputovali nezadovoljni.
Ja sam na svakom koraku i prilikom svakog razgovora bio paž-
ljiv, a ono što ja nijesam mogao razumjeti pobrinuo sam se da saznam
od jednog mog kaplara, što sam sa bio sa sobom poveo zbog njegovog
znanja turskog jezika.184) Inače za vrijeme ovoga kratkog boravka
ništa nam nije nedostajalo i svega je bilo u izobilju, kako za nas tako
i za naše konje.
Dana 25. otputovasmo iz Dubrovnika zbog povratka natrag i
uvečer stigosmo u Dračevo, pa držeći se gornje ceste sutradan stigosmo
u Stolac.1&s) I tu ostasmo te noći .

180) H. Hajdarhodžić, Neki podaci o stanju na. dubrovačko-lzerce~ovač·

koja granici poslije Karlovačkoga mira, Glasnik Arhiva i Društava arhivskih
radnika Bosne i Hercegovine, VII - 1967., 267. Na Carini je bila mletačka
posada. To je današnja Ivanica.
I BI) Vidi bilješku br. 170.
182) Ibidem.
183) Ibidem.
184) U Longovom izvještaju nema vijesti koje bi označio kao podatke
što mu ih je dao taj kaplar.
185) HAD, Diversa notariae, Ill, 111., 15. II 1319. Dobra) Stanislavić, Ra·
dihna Obradović, Uroslav Sija, Obrad Krisanović, Milan LJepopelić, Milan
Bratoslavić, Radonja Utolović i Nikola Obradović, svi - »is Stoza« sklapaju

321
 Iz Stoca pređosmo u čitluk, a odatle u Mostar smjestivši se
kod pređašnjega Osman-age Halebića.
On mi je ispričao da je prošao kurir jz Carigrada kapidžiji sa
odgovorom, čiji sadržaj nijesu saznali. Dođe i kadija, koji me ponovo
podsjeti da se u njegovo ime poklonim Vašoj Ekselenciji i da joj pre-
nesem odani pozdrav. Pošto se vratio kurir sa odgovorima, doći će
kada se nastave poslovi oko razgraničenja za nekoliko dana,186) da se
ponovo sastane sa kapidžijom, kome je po Ahmed-agi uputio jedan
svežanj pisam·a . Pomenuti Halebić mi u jednom razgovoru reče da
vjeruje kako je odobren j edan sat hoda prave linije oko nekih tvrđava
ali ne oko svih. To se ne može primijeniti, pored ostalih, ni u pogledu
Citluka zbog blizine Počitelja. 1 B7) On mi također reče da Car insistira
u namjeri da mu se predaju neka mjesta i da će na svaki način. nas-
tojati dokopati se kakva posjeda u blizini, ali da mi pravo kaže Turci
time ne bi bili zadovoljni najprije zbog toga da na granici ne bi imali
nemirnu čeljad, a zatim i zbog drugih različitih razloga. 188)
U Mostar je bilo stiglo naređenje paše Sečića, koga sam i na
povratku vidio gdje logoruje na pređašnjem mjestu, da tamošnji ne-
feri dođu u Blagaj zbog zemljanih radova u kuli i oko nje nakon što
j u je on obnovio.189)
Iz Mostara otputovasmo 29. i u Blato stigosmo uvečer.
Slij edećega jutra produžismo prema Imotskom, gdje konačismo,
a onda prema Radobolji. 190) I napokon, prvoga u mjesecu predvečer
stigosmo pod Sinj. Tu dobih obavještenje da je Vaša Ekselencija otišla
sa kapidžijom prema Popinama191 ) zbog sastanka sa carskim kome-
sarom.191)
Nastavismo put, pa sitgosmo u Vrliku.19J)
Međutim konji zbog napora na dugu i tešku putu nijesu mogli
dalje, a naročito oni pod dvojicom Turaka iz agine družine, pa zato
oni uz njegov pristanak odlučiše da ne idu dalje za dva tri dana dok
im se ti konji ne odmore i ne osnaže. Vrličkom upravitelju sam pre-

ugovor o prodaji jednoga magarca sa ždrebetom. - HAD, Diversa notariae,

XX, 249., 31. v. 1436. Vukmir Goj_aković, >>de Stolz de Vidouo poglie« stupa
na zanat (7 godma) kod protomagrstra arsenala u Dubrovniku. - Ako za prvi
podatak s počatka X!W vijeka nije sasvim jasno je li riječ o Stocu kod
Gacka ili o onom u Vidovu polju, za ovaj drugi u tom pogledu nema nikakve
sumnje. - I ZA ,STOLAC VRIJEDI U POGLEDU NEOBJAVUENE GRAĐE
STO I ZA MOSTAR, UUBINJE I OSTALA NASEUA U HERCEGOVINI.
186) Cisti su bili poduži prekidi u poslovima oko razgraničenja kao što
se vidi iz dubrovačkih dokumenata. ''
187) Vidi bilješku br. 94.
. ) Podro~n~je informacij~ o tome nijesam mogao naći ni u dubrovač-
188
.
kim w u mle~.ckim dokumen~1ma. Možda je riječ o nastojanju Austrije da
zauzme neke dijelove Hercegovme.
1.89) Vidi bilješku br. 161.
190) Možda Radobolja?
191) Popine su selo u Vrlici.
192) Tj. Marsilji.
193) Danas selo Cetina.

328
poručio da im kasnije pronađe jednoga vodiča što bi ih odveo do
onoga mjesta gdje bude Vaša Ekselencija sa kapidžijom.
Sinoć stigosmo u Golubić 194) sa agom i ostalima, a odatle evo
me opet na poslu Vašoj Ekselenciji.
Na ovom putu sam razumio da je pomenuti Ahmed·aga razborit
i mudar čovjek, koji je sa mnom ljubazno i lijepo postupao kao što
je to bilo na cijelom turskom tlu. Nikada mi nije govorio ni o čemu
što se ticalo graničnih poslova osim jednom kada mi .reče da bi pos-
lov.i zbog dobrih odnosa Vaše Ekselencije mogli biti obavljeni veoma
dobro, u odgovarajućem roku i na vrijeme kada pomenuti kapidžija
ne bi .bio ograničen ovlaštenjima, što se ne mogu proširiti na sve.
Eto toliko uz moj duboki. poklon na znanje poštovano Vaše
Ekselencije, kojoj sa potpunim poštovanjem i uvažavanjem ljubim
skute .. . Popine, 4. avgusta 1699.
Džovanantonio Longo~

194) Golubić je selo u Vrlici.

195) ASV, PTM, 701/31., Popine,6. VIII 1699., prilog. Taj dokumenat. je
Grimani popratio riječima pohvale ističući kako je •kapetan• Longo s~vJeS·
no obavio svoju dužnost i prikupio informacije po glasovima ~to se čuju na
području gdje je bio.

329
 SUMMARY

The. Ottoman Empire on· one. side and· Austria joined by Venice
on the other got fed up with the mutual war lasting for fifteen years
(1683-1699) and made efiforts to make peace and establish firm bor-
ders. The Republic of Dubrovnik as well as some other European
countries such· as England, for example, were also interested in that. ·
peace. Each of the parties tried to come to the best terms. The Otto-
man Empire wanted to retain as many occupied territories as possible,
Austria to expand its borders, .Venice aimed at new territories and the
Republic of Dubrovnik to maintain the prior.ity in the trade with neigh-
bouring countries. All of them wanted to have as safe borders as
possible.
Therefore, all the parties tried to have the information about
the political situation in the warring countries and sent their devotees
to the territories which were to be the subject of the future parleys
to gather the data about the situation there, about the preferences
of the population etc., and send them back to their governments. The
secret agents were also recruited from the countries that had to be
negotiated about.
This paper deals with all that in detail on the basis of the archi-
Ye material and the respective JJterature.

3JO
 ~:·. ·~ .·

IN MEMORIAM

U ovoj knjizi Anala ... bilježimo, već po tradiciji, smrt:

·- . . Dra hadži Abdurahmana Nametka, umirovljenog profesora Vi-
soke tehničke škole u Mostaru,
Muhameda A. Mujića, naučnog radnika Orijentalnog instituta u
Sarajevu,
Dra Ahmeda Tuzlića, umirovljenog profesora Filozofskog fakul-
teta u Sarajevu,
Abdulaha Polimca, šeriatskog suca i pravnika u mirovini,
Ahmeda Selimovića, imama i mualima i dugogodišnjeg službe-
nika Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, te
Seida Traljića, višeg predavača na Filozofskom fakultetu u Zadru.

·Prof. dr Hadži Abdurabman Nametak rođen je u Mostaru 7.

oktobra 1908. Mekteb, ruždijju J gimnaziju je završio u rodnom mjestu.
Potom se upisao na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je studirao
književnost, francus.kli. jezik i nacionalnu historiju. U međuvremenu je
1931. godine pohađao predavanja na Sorboni u .Parizu. .po završetku
studija služio je kao profesor gimnazije, prvo u Bihaću a poslije u
Mostaru. Poslije kapitulacije stare Jugoslavije proveo je jedno vrijeme
u· njemačkom zarobljeništvu kao rezervni obicir jugoslavenske vojske.
Kad se vratio ,i z zarobljeništva, postavljen je za upravitelja pozorišta
u Banjoj Luci, gdje je ostao do u jesen 1944. godine, kad se vratio
u Mostar. Poslije Oslobođenja i povratka iz JNA polovinom 1945., pa
do kraja 1947. godine,·vodio je jednu privatnu knjižaru u Mostaru. Iza
toga je bio profesor Srednje poljoprivredne škole i direktor Niže real-
ne gimnazije u Capljini, pa profesor Učiteljske škole u Mostaru, zatim
direktor gimnazije u Ljubuškom, da l. septembra 1959. bude postav·
ljen za lektora Narodnog pozorišta u Mostaru. U septembru 1965. iza·
bran je za redovnog profesora na Visokoj tehničkoj školi u Mostaru za
predmet Kultura govora i pisanja. Na tom položaju ostao je do odlas-
k·a u mirovinu u novembru 1968. godine. D.a bi mogao zamjenjivati oca
Hasan efendiju u dužnosti. imama, položio je imamski ispit pred mos-
tarskim muftijom Hafiz Omer ef. Džabićem. Prije smrti na nekoliko
godina obavio je i hadž. Umro je 11. X 1982. godine.
. .Prilikom boravka u Parizu upoznao se sa drom Mirzom Abdurah·
manom '(Milivojem) Malićem, i kad je ovaj umro 12. X 1935. godine,
Nametak je napisao u Novom Beharu (god. IX/ 1935-36, br. 7-8, str.
113-115) nekrolog, u kome je o njemu iznio vanrednih podataka, nje-

331
 govom prelasku na islam, naučnom radu i dr., i to sve na temelju
pripovijedanja koj a je svojevremeno slušao od samog MaJića. To je
uj edno, koliko mi znamo, i jedan od prvih većih njegovih objavlje~
radova. (Prij e toga objavio je također u Novom Beha1u r adove: Nestall
grad« i aktovku »Sevdah«.). Objavio je i drame: Aga (1938.), Blagdan
života (1943.), Legenda o jednoj ljubavi (1966), kao i antologijska djelo
/zbor hrvatske muslimanske pripovijetke, I dio (1878-1918.), u kojoj
je pored poznatih pripovjedača muslimana iz tog perioda, uvrstio i
one, koji su objavili tek po koju pripovijest ili crticu (Fehim Spaho,
Muhamed Emin Dizdar, Hasan Nametak, Abdulah Ajni Buštalić, Hajdar
Fazlagić, Riza Kapetanović) i na taj način sačuvao ih od potpunog
zaborava.
Godine 1958. pr of. Abdurahman Nametak obranio je na Filozof-
skom faJ,:ultetu u Zagrebu doktor sku diseraticiju o Musi ćazimu ća­
tiću i njegovom književnom radu. Taj ra d je Narodni univerzitet u
Tešnju obj avio u svojoj nakladi 1965. godine. U nakladi istog uni~erzi­
reta izašla su i Sabrana djela Muse ćazima ćatića u dvije knjige, 1968.
godine a u redakciji prof. Nametka. On je uredio i knjigu Odabrane
pjesme Muse ćazima ćatića, koje je izdalo Izdavačko poduzeće >>Zora«
u Zagrebu 1965. godine.
Veliki doprinos je prof. Abdurahmana Nametka i u proučavanju
alhamiado književnosti u nas. Radeći za Akademiju nauka i umjetnosti
BiH na transliteriranju alhamiado tekstova, koje je Akademija skupila
u yezi izrade historije književnosti Bosne i Hercegovine, Nametak je
imao priliku da pregleda i prouči brojne alhamiado tekstove i da otkri-
je mnoge za koje se u nauci do sada nije znalo. Zahvaljujući tome,
nastali su brojni njegovi radovi iz ove oblasti.
U 24. knjizi »Trećeg programa« Radio Sarajevo (1979.) Nametak
je objavio rad (str. 477- 501) Bosans ka alhamiado k11jiževnost u toko-
vima jugoslovenskih književnosti, u kome je dao sumaran pregled raz-
voja i predstavnike ove vrste književnosti u nas. I drugi svoj rad
Ciji je pjesnik Mehmed iz E rdelja, Nametak j e objavio na istom mjestu
(Radio Sarajevo - Treći program, knjiga 38, 1982., str. 412-417). U
članku je na osnovu brojnih argumenata nastojao dokazati, da je
Mehmed Erdeljac iz Bosne, a ne iz Madžarske, kako su to mnogi na-
vodili i pisali. O najplodnijem našem književniku alhamiado literature
Muhamedu Rušdiji (zapravo Muharemagi Dizdareviću iz Trebinja,
1825-1905.), pisao je u dva maha: u »Analima« Gazi Husrevbegove
biblioteke, knjiga VII-VIII, str. 209-217, obj avio j e članak Muhamed
Rušdi (uz 155. godišnjicu rođenja i 75. godišnjicu smrti), a 1981. godine
Starješinstvo IZ za BiH, Hrvatsku i Sloveniju objavilo mu je knjigu
Muhame d Rušdi, monografija i tekstovi, strana 224. Poslije opšimog
uvoda o Muhamedu Rušdiji i njegovom pjesničkom radu, Nametak je
na temelju dva Rušdijina au tografa donio 28 Rušdijinih spjevovo, dužih
i kraćih. U dva dodatka objavio je Rušdijin dj elimični prepjev Cengi-
ćeva Avdije i Stihova na bosanskom jezik u iz, »Sehletul-vu sula« Omer
ef. Hume. U drugom dodatku donio je dvije kraće pjesme Abdulaha
Bjelevca, posjednika i sahačije iz Mostar a, jer su obje upisane u Rušdi-
j in autograf.

332
 Posljednji za života objavljeni rad prof. Abdurahmana Nametka
je Hrestomatija bosanske alhamijado književnosti, koju je Izdavačko
preduzeće »Svjetlost« izdalo u svojoj biblioteci Kulturno nasljeđe
1981. godine. Knjiga ima 350 stranica. Poslije uvoda priređivač ove
Hrestomatije donio je 66 priloga iz područja poezije i 13 iz proze. Ispod
svakog priloga naznačeno je, gdje se rukopis nalazi i ko je autor, ako
se on zna. Poslije navedene važnije literature o ovoj problematici,
data je Bibliografija neuvrštenih transliteriranih i transliterirano-redi-
giranih alhamijado tekstova. I tu je navedeno, gdje se koji tekst nalazi
kao i pod kojim eventualno brojem se u dotičnoj_ ustanovi vodi.

Muhamed A. Mujić rođen je u Mostaru 29. V 1920. godine. Pos-

lije mekteba i osnovne škole, dolam u Sarajevo i upisuje se 1932/ 33
školske godine u Gazi Husrevbegovu medresu. Poslije položene velike
mature 1940. godine, prelazi u Višu islamsku šeriatsko-teološku školu,
gdje je 1944. i diplomirao. U jesen iste godine postavljen je za vjerouči­
telja-suplenta na realnoj gimnaziji u Mostaru. I kad je 1945. godine
prestala vjeronauka b iti obavezan predmet u državnim školama, Mu-
jić je ostao kao profesor na dimnaziji u Mostaru, a kasnije u Stocu.
Godine 1950. dolazi u Orijentalni institut u Sarajvo i tu ostaje do
kraja života. Umro je 14. marta 1984. godine u svojstvu stručnog sav-
jetnika. U dva maha je obavljao dužnost zamjenilm direktora Insti-
tuta. Godine 1956. boravio je u Libanu, Siriji i Egiptu na specijalizaciji
arapskog jezika. U godinama 1959-1963. obavljao je dužnost lektora za
srpskohrvatski jezik na Visokoj školi za jezike u Kairu.
Muj~ćev znanstveni rad je mnogostruk. Bavio se arabistikom,
osmanistikom i historijom jugoslavenskih naroda pod turskom upra-
vom. Istakao se i kao dobar prevodilac. Prevodio je s arapskog i tur-
skog jezika kao i sa srpskohrvatskog jezika na arapski. Za potrebe
Zavoda za učenje stranih jezika u Sarajevu, izradio je skripta za arap-
ski je2lik i to za početni, s rednji i viši kurs. Na tom Zavodu je i pre-
davao arapski jezik.
Po dolasku u Orijentalni institut počinje Mujićev naučni rad.
Već 1951. godine u Prilozima za orijentalnu filologiju, koje izdaje Ori-
jentalni institut pojavljuje se Mujićev prilog Jedna bujurulidija Huse-
jin bega Gradaščevića (knjiga 11/ 1951, str. 195-199). Od tada pa do
smrti Mujić je u Prilozima objavio više radova, od kojih su neki bili
vrlo zapaženi u znanstvenim krugovima (Položaj Cigana 11 jugosloven-
skim zemljama pod osmanskom vlašću, Prilog proučavanju uživanja
alkoholnih pića u Bosni i Hercegovini pod osmanskom vlašću, Jezičke
i sadržinske osobenosti vakuf11ama iz Mostara - druga polovina XVI
stoljeća). Na Simpozijumu o 450-godišnjici Gazi Husrevbegova vakufa
i njegovih institucija, održanom u Sarajevu u novembru 1982. godine,
Mujić je održao referat Neke vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (15-
17. stoljeće) - forma, jezik i stil (vid. Anali Gazi Husrevbegove biblio-
teke, knjiga IX-X, !983., s tr. 17-24).
I iz prošlosti svoga rodnog Mostara Muhamed Mujić je objavio
više priloga: Krivi most na Radobolji u Mostaru, Stari mostarski vo-
dovod, Jedna novootkrivena građevina starijeg doba u Mostaru (napi-

333
 sao u zajednici sa ing. Dž. Celićem) , Mostar je dobio vodovod još 1629.
godine, Pitanje nastanka stare pravoslavne crkve u Mostaru i njena
opravka 1833. godine. O učenom i zaslužnom Mostarcu, $ejh Juji,
pisao je u dva navrata: Godine 1956. preveo j e Sejh Jujinu biografiju,
što ju je napisao Ismail Opijač (Glasnik VIS-a, XIX/ 1956, br. 1-3, str.
1-22), a u Počasnom broju Zore, lista za zabavu, pouku i književnost,
što je izdat 1968/ 69, Mujić je napisao članak Sejh lujo (1650- 1707)
u svjetlu hzjiievna..istorijskog materijala (str. 291-301).
Uspješno je radio i na području arabistike. I iz tog domena neki
njegovi radovi zavređuju pažnju: Neke morfološko-semantičke speci-
fičnosti u savremenom knjiženvom arapskom jeziku u Tunisu; · Adver-
bijalne oznake za način u savremenom arapskom jeziku; Karakteris-
tična upotreba plurala u savremenom arapskom jeziku; !srnu l-fail u
savremenom arapskom jeziku; Pripreme za reformu arapskog pisma.
Svi ovi radovi štampani su u Prilozima za orijentalnu filologiju izuzev
zadnjeg, koji je izišao u Otkrićima (Zagreb), časopisu pa popularizaciju
nauke.
Mujić je bio uključen i u dva velika projekta, koji su rađeni,
odnosno rade se, u Orijentalnom institutu: prijevodi i naučna obrada
kanaunama i vakufnama sa područja Jugoslavije. U knjizi Kanuni i
kanuname za Bosanski, Hercegovački , Zvornički, Kliški, Crnogorski i
Skadarski sandžak (Serija I Zakonski spomenici, sv. l , 1957.), Muhamed
Mujić je preveo dvije kanuname za Skadarski sandžak i to jednu iz
deftera za godine 1529-1536, a drugu iz deftera za 1570. U knjizi pak
Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), koja je izašla iz
štampe 1985. godine, a koja sadrži prevode i stručnu obradu 26 vakuf-
nama i 1 budžet, Mujić je preveo njih 10 i 1 budžet.
U rukopisu je iza Mujića ostao prevod sidžila mostarskog kadije
iz godine 1633-34., zatim zbirka šeriatsko-pravnih rješenja Mostaraca
Ahmed efendije iz 18. stoljeća, te Savremeni srpskohrvatsko-arapski
rječnik sa posebnim osvrtom na frazeologiju. U rukopisu je ostao i
prevod romana Zemlja od egipatskog pisca A. šerkavija.

Prof. dr Ahmed Tuzlić rođen je u Sarajevu 15. IV 1906. godine.

Tu je završio osnovno i srednje obrazovanje. Poslije velike mature,
upisao se na Filozofski fakultet u Beogradu. Studirao je i diplomirao
klasične jezike, latinski i grčki, te arheologiju i nacionalnu historiju.
Na Filozofskom fakultetu u Beogradu odbranio je i doktorsku diser-
taciju, također iz klasične književnosti. Dijelovi disertacije s u štampani
u Letopisu Matice srpske u Novom Sadu. Jedan od većih objavljenih
radova A. Tuzlića je Heksametar u prevodima Tome Maretića i Miloša
N. Đurića (Sa osvrtom na grčki i rimski heksametar i na heksametar
naših pjesnika od XVIII- XX vijeka), objavljen u Radovima Filozof-
skog fakulteta u Sarajevu, knjiga Ill/1965, str. 317-368.
Odmah po završetku studija, Ahmed Tuzlić je postavljen za
suplenta na šeriatskoj gimnaziji u Sarajevu, gdje je predavao latinski
jezik, a povremeno i druge predmete. Tu je ostao do zatvaranja Se-
natske gimnazije polovinom 1945. godine. Od školske 1936-37. godine

334
honorarno predaje na ženskoj medresi, a odkako je latinski bio uveden
u VII i VIII razred Gazi Husrevbegove medrese kao obligatan pred-
met (šk. god. 1939-40), Tuzlić predaje latinski i na ovoj medresi do
kraja školske 1944-45. godine. Od jeseni 1945. bio je stalni nastavnik
na medresama, gdje je predavao srpskohrvatski, historiju i geografiju.
I dok su drugi nastavnici iz raznih razloga, svojom voljom ili voljom
drugih, napustili medresu, Tuzlić je ostao i predavao i to uspješno, sve
predmete za koje u datim okolnostima nije bilo odgovarajućeg nastav-
nika. Za taj' i takav svoj rad on nije tražio ni hvale ni priznanja, a ono
je često puta, i to bez razloga, izostajala. Prešao je konačno 1961. go-
dine na · Filozofski fakultet, gdje je opet predavao latinski jezik. Otišao
je u mirovinu koncem 1979. godine u svojstvu vanrednog profesora.
Pored latinskog i grčkog jezika, Tuzlić je znao i druge jezike:
francuski, talijanski, služio se njemačkim, engleskim, arapskim i tur-
skim jezikom. Inače posjedovao je ogromno i solidno znanje iz brojnih
oblasti, naročito historije. Poznavao je prošlost Sarajeva kao rijetko ko.
Sve što je pisano o Sarajevu, čitao je s ljubavlju i mnoge stvari isprav-
ljao, ako je autor bio pogriješio. To je radio u direktnom kontaktu sa
piscem. Bio je i »neslužbeni« hafiz. To najbolje znadu oni, koji su
učeći Kur-an napamet negdje pogriješili, on ih je uvijek mogao sam
ispraviti. Isticao se i kao dobar kaligraf (hattat), naročito u sulusu,
neshu i riki.
Godine 1936. biran je u Vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Sa-
rajevu. Bio je najmlađi član Povjerenstva. To opet pokazuje, da je bio
i tada cijenjen i ugledan. Otada pa do smrti biran je ili postavljan
više puta u Odbor, odnosno Povjerenstvo Islanske zajednice za grad
Sarajevo. Smrt ga je zatekla na položaju predsjednika Savjeta Gazi
Husrevbegove biblioteke. Umro je 16. augusta 1985. godine.

Abdulah Polimac rodio se 15. februara 1912. u Polimlju (Rudo).

Poslije četiri razreda Gazi Husrevbegove, prelazi u Sel'iatsku sudačku
školu, koju šlrolske 1935-36. godine završava. Kao šeriatski sudski
pripravnik, a poslije kao šeriatski sudac, služi u Orahovcu, Foči, Bo-
sanskoj Dubici, Doboju i Sarajevu. Po prestanku rada šeriatskih su-
dova, prelazi u drugu službu, gdje radi kao pravnik, jer je u međuvre­
menu završio :Pravni fakultet. U mirovinu je otišao 1963. godine iz zdrav-
stvenih razloga. Umro je u Sarajevu 27. septembra 1984. godine.
Polimac je zadužio našu nauku i znanstvene radnike veoma mno-
go, iako sam nije skoro ništa objavio (samo nekoLiko članaka). Za po-
trebe Komisije za izradu historije Bosne i Hercegovine Akademije nau·
ka i umjetnosti Bosne i Hercegovine kao i za potrebe Gazi Husrev-
begove biblioteke preveo je s turslrog jezika hiljade i hiljade stranica,
što deftera, što sidžila ili lrompletnih djela. Koliki je to napor i t~ud
mogu zn.a ti samo oni, koji su se ovim ·bavili. Razne vrste rukop1sa,
razna oštećenja materijala i slično, otežavaju upotrebu ovjh dokume-
nata. Samo velika strpljivost i ustrajnost u poslu vodili su uspjehu,
a Abdulah Polimae je imao i jedno i drugo, ialro je sve to uradio u
bolesničkoj postelji. Time je njegova zasluga još veća. ·

335
 Za potrebe Komisije . . . Akademije nauka BiH preveo je blizu·
5.000 stranica Ahkam deftera, Ahkami .šikajet deftera, Mufessal deftera,
Muhimme deftera, Malijje deftera i dr., i to je u glavnom materijal iz
XVI stoljeća, a odnosi se na sandžak i livu Bosna. Za iste potrebe
preveo je jedan te.šanjski i jedan sarajevski sidžil, oba iz XVIII sto-
ljeća. Iz Gazi Husrevbeguve biblioteke i za njene potrebe preveo -je
Hisroriju Bosne od Sa.liih ef. Hadžihuseinovića-Muvekita (4 knjige) i 11
sidžila sarajevsko šeriatskog suda .iz prve polovine XIX stoljeća (si-
džili brojevi 40 do 51), a obuhvataju period 1800. do 1811. godine. Kad
se zna, da je to Polimac sve ispisao rukom, i to skoro krasnopisom, tek
se tada može vidjeti, koliki je trud uložen u taj veliki i za nauku veoma
korjs tan posao.

Ahmed Selimović rodio se u Sarajevu 17. septembra 1913. godine.

Tu je završio mekteb, osnovnu školu i 4 razreda Gazi Husrevbegove
medrese. Godine 1936. posmvljen je za uuallima mekteba Ivlakovali
hadži Mehmed u Hrvatinu. Godinu dana kasnije postavljen je za mualli-
ma i upravitelje mekteba Almase Aganagić u Arapovoj mahali. Kao
mualim služio je sve do prestanka rada mekteba 4. marta 1952. go-
dine. Kao imam i hatib služio je u džamijama Abdul-Halife na Budako-
,·ićima (od 1938.) i Havadže Dura k hadži Jahja na Baščaršiji (od 1955.).
Kad su mektebi prestali raditi, Selimović je premješten u Gazi
Husrevbegovu biblioteku za pomoćnog službenika. Obavljao je poslove
magacinera i dežurnog u čitaonici. Obje službe obavljao je s voljom i
uredno. Posebno je vodio računa o magazinu. Osim toga bio je na uslu-
zi, ko god se na njega obratio. Mnogi su to i javno u svojim radovima
zabilježili. Jer on nije samo usluživao onim, što je od njeg traženo,
nego je i sam ukazivao, gdje se o traženom može još naći podataka.
Nije mu bilo teško doći i izvan uredovnog vremena, ako je ko molio
za kakvu uslugu. Zadržavajući se duže vremena u magacinskim prosto-
rijama, koje su hladne a j vlažne, obolio je od teške reume. U mirovinu
je otišao 1972. godine, dok je imamsku dužnost zadržao skoro do smrti.
Umro je u Sarajevu 8. marta 1985. godine.
Mahmud Traljić

Seid M. Traljić (10. IV 1915 - 20. IX 1983) Naš suradnik prof.

Seid Traljić, autor zapaženog članka o Gazi Husrevbegovu boravku i
radu u Dalmaciji (Anali Gazi Husrev-begove bibLioteke V-VI, 1978, str.
7-21) umro je 20. septembra 1983. u Zadru kao viši sveučilišni pre-
davač za opću povijest srednjeg vijeka na Odsjeku za povJjest Filozof-
skog fakulteta u Zadru. Nema sumnje da Traljiću pripada značajno
mjesto u našoj historiografiji ri arheografiji, pa je potrebno da se ma-
kar nešto o tome kaže.
Traljićev znanstveni rad može se podijeliti u ·tri faze: jedna
je sarajevska, druga zagrebačka i treća zadarska.
U prvoj ovoj fazi Traljićeve se znanstvene preokupacije odnose
uglavnom najviše na Sarajevo. U tome periodu objavio je više priloga
iz historije i etnografije kao i folklora grada Sarajeva. U ovim, a t

336
 u ~a~nijim, ·radovima osjeća se snažan utJjecaj Hamdijc Krćševljakovi<:a,
koji ~e uveo u znanstveni rad čitav jedan krug učenika; među kojima
. j~· l -Seid Traljić. Kreševljak.ović se bavio pretežno ekonomskom i
kult'ilrnom historijom Sarajeva i Bosne, pri čemu se obllno stužio• i
etnografskom građom, odlikujući se objektivnošću, kritičnim pristupom
i ·obradom. U tome ga je u cjelosti slijedli.o i Traljić. Najmačaljniji Tra-
ljli.ćev doprinos u ovom periodu bio je rad o sarajevskoj četvrti Vrat-
nik, gdje je Traljić i rođen (a i Hamdija Kreševljaković). Rad ·o Vnt-
niku objavio je u svojoj konačnoj verziji u sarajevskom Jugoslav~
skom listu, odakle je preštampan kao separat od 64 stranice (Sarajevo
1937). Pojavu ovog rada Kreševljakovdć je popratio objavljivanjem re-
ceniije u »Novom beharu« sa dosta komplimenata tada 22-godišnjnjem
Ti:aljiću. U ovom sarajevskom· ·p eriodu publicirani su među ·ostalim i
ovi Traljićevi radovi: Narodna tradicija o sarajevskom gradu (»Islamski
svijet« br. 79, Sarajevo 1934, str. 18), Hadži Mujaga Hadži Beštija (»No-
vi behar« br. 23, Sarajevo 1934), Iz narodne tradicije sarajevsk1h mu-
slimana (»I-slamski svijet«, br. 138, Sarajevo 1935, str. 6), O našim pre-
zimenima (»Novi behar«, br. 21, Sarajevo 1936, str. 301-302), 25-go-
dišnjica hrvatskog Mevluda Arifa Sarajlije (>>Muslimanska svijest« br.
10 7. V 1936, Sarajevo, s tr. 7), Sjećanje Sarajlija na Osmanpašino doba
(»Novi behar«, br. 13-16, Sarajevo 1937-1938), Utjecaj Turaka na
život bosanskohercegovačlcih muslimana (»Narodna uzdanica<<, kalendar
za 1938, str. 151-158), Važne prinove u Gazi Husrev-begovoj knjižnici
(»Obzor<< br. 17, 22. I 1938), Saranje svijeća o mubareć večerima (»Ju-
goslavenski list<< XXI, br. 237, 8. X 1938, std. 6), Stari i novi kalendar
(»Narodna uzdanica<<, kalendar za 1939, s tr. 117-119), Gazi Husrev-be-
gova knjižnica (»Hrvatski dnev.nik«, br. 1270, 12. XI 1939, Zagreb), Mu·
slimanski nadgrobni spomenici (»Narodna uzdanica<<, kalendar za 1940,
Sarajevo, st·r . 192-210) i dr.
Svi su ovi članci donosili dosta novih podataka, spasavali od za-
borava narodne predaje, koje su se nalazile u punom iščezavanju, i
čes to po prvi put objašnjavali određeni fenomen u našoj historiji.
Traljiću, osim toga, pripada pionirska zasluga da je pristupio izuča­
vanju historije muslimanskog školstva i obrazovanosti. Zamislio je i
sakupio dosta građe za jednu kompleksnu obradu ove problematike,
ali to sve nije uspio realizirati. Objavio je samo fragmente iz tog svoga
projekta, i to ove članke: Medresa Had2li Ismaila Misrije u Sarajevu
(»El-Hidaje<<, br. 9, Sarajevo 1937-1938, str. 136--137), Muslimanske
škole u Bosni i Hercegovini (»Hrvatski dnevnik<< 8. I 1939, Zagreb), Sko·
Ia za šegrte i hizmećarice (sluš·k inje) u starom Sarajevu ·(»Jugosloaven·
ski list<< br. 196, 20. VIII 1939, str. 5), Katolici u turskim državnim
.školama u Bosni i Hercegovini (»Napredak<<, kalendar za 1940. godinu,
str. 123-126), Arebica ili hrvatica (»Narodna uzdanica«, kalendar· za
1941, Sarajevo 1940, str. 67-71).
U zagrebačkoj fazi Traljićeva !Tada prevladavaju uglavnom radovi
iz raznih oblasti arheografije, i to f.iligranologije, pa!eografije i heral-
.dike. Radeći na· toj tematici najuže je surađivao sa poznatim naučenja­
kom drom Vladimirom Mošinom, pa i u 'pojedinim radovima nastupaj u
·kao autori Mošjn :i Traljić. Kapitalno djelo s ovog područja su »Vodeni
znakovi XIII i XIV stoljeća«, Knj . I i II, Jugoslavenska akademija zna·

337
 nosti i umjetnosti, Historijski institut, Zagreb 195?. str.. 1-1~~ -f:
crteži u zajednici sa prof. Mašinom. S ovog područJa su 1 TralJJĆevt
radovi, nastali u zadarskom periodu njegova djelovanja: Prve kontra-
marke u talijanskom papiru prema materijalu iz naših arhiva (»Zbornik
Historijskog institut;! Jugoslavenske akademije«, vol. Il, Zagreb 1959,
str. 151-165) i Vodeni znakovi u dokumentima i rukopisima samostana
sv. Marije u Zadru, {»Radov.i Instituta JAZU u Zadru«, sv. XIII-XIV
- 1967, str. 267-274 - XI tab.). Radovi o vodenim znacim!l na starim
papirima pomoću kojili se, u nedostatku drugih dokaza, utvrđuje sta·
rost, pa i porijeklo pojedinog pisanog spomenika pribavilo je Tra·
Ijiću afirmaciju i na međunarodnom planu. Traljić je važio i kao jedan
od rijetkih paleografa među bosanskim muslimanima pa je objavio
kao koautor sa prof. Mašinom i dva rada iz južnoslavenske paleogra-
fije: j edan koji se odnosi na ćirilske isprave i pisma u arhivi Jugosla-
venske akademije i umjetnosti (»Stanine«, knj . XLVI, Zagreb 1956, str.
97- 144) i drugi kao rezultat terenskog rada u Bosni J Hercegovini,
Cirilski spomenici u Bosni i Hercegovini (»Naše starine« VI, Sarajevo
1959, str. 63-104). Traljić se ogledao a kao heraldičar što pokazuje
njegov rad Palinićev bosanski zbornik (»Zbornik Historijskog instituta
Jugoslavenske akademije«, vol. I Zagreb 1954, str. 169-187).
Iz zagrebačkog perioda potječe i Traljićev rad Prilog bibliografiji
bosansko-hercegovačke štampe (»Vjesnik bibliotekara Hrvatske« II
(1951, Zargeb 1952, str. 60-80). Clanak je napisan povodom izlaska
Pejanovićeve bibliografije, gdje je ukazao na propuste i dao dopune,
tako da su za bibliografiju bosanskohercegovačke periodike važni i
Pejanovićeva knjiga i T.ral}ićeva dopuna.

Traljićeva zadarska faza rada, koja počinje 1954. godine ispunjena

je proučavanjem posebno ekonomskih odnosa sjeverne Dalmacije i
njenog bosanskog zaleđa u tursko doba kao i monografskom obradom
pojedinih naseobinskih centara Dalmacije u tursko doba. Njegov znan-
stveni interes odnosio se i na pojedine talijanske gradove na Jadranu
koji su staj ali u trgovačkim vezama sa Bosnom. Uglavnom iz ove te-
matike Traljić je namjeravao obraniti i doktorsku disertaciju Ekonom-
ske veze Bosne sa sjevernom Dalmacijom u XVIII stoljeću s posebnim
osvrtom na Zadar, ali to mje dospio učiniti. Baveći se odnosima Dal·
macije i Bosne u tursko doba objavio je ove radove: Tursko-mletačko
susjedstvo na zadarskoj krajini (»Radovi Instituta JAZU u Zadru«, sv.
IV- V/ 1959, str. 409-424), Trgovina Bosne i Hercegovine s lukama
Dalmacije i Dubrovnika u XVII i XVIII stoljeću (»Pomorski zbornik«
I, Zagreb 1962, str. 341-371), Vrana pod turskom upravom (»Radovi
Historijskog instituta JAZU u Zadru«, sv. IX/1962, str. 337-358 +
VII tab.). Izvoz bosanske robe preko splitske luke u XVIII stoljeću
(»Pomorski zborniku, knj . III, Zadar 1965, str. 809-827), Zadar i turska
pozadina od XV do potkraj XIX st. (»Radovi Instituta JAZU u Zadru«,
sv. XI-XII/1965, str. 203-227 + II tab.), Nin pod udarom tursko-mle-
tačkih ratova (»Radovi Instituta JAZU u Zadru«, sv. XVI-XVII/1969,
str. 529-548), Rapporti commerciali della Bosnia con la Marche nei
secoli XVII e XVIII (»Quderni storici«, jan-april 1971, Ancona, str.
246-253), Vrana i njezini gospodari u doba turske vladavine (»Radovi
Instituta u Zadru«, sv. XVIII/1971 , s tr. 343-377), Prilozi poznavanju

338
trgovačlcih veza Bosne s Ankonom i Senigalijom u XVII i XVIII sto-
ljeću (»Pomorski ~bornik«, k.nj. 8, Zadar 1970, str. 643-656), Drniš
šesnaestag i sedamnaestog stoljeća {»Radovi Instituta JAZU u Zadru•,
sv. 19/1972, str. 393--404), Tursko-mletačke granice u Dalmaciji u XVI
i XVII st. (•Radovi Instituta JAZU u Zadnl«, sv. 20/1973, str. 447--458
+ II tab.), Izvoz drva preko Obrovca krajem XVI stoljeća (»Radovi
Centra JAZU u Zadru«, sv. 21/1974, str. 261-269), Organizacija turske
vlasti (gdje je prikazao stanje i organizaciju turske mornarice) (•Adria-
ticya maritima« Institut JAZU u Zadru 1/1974, str. 243-254), Dva pri-
loga povijesti šibenske trgovine sredinom 17. stoljeća ·(Filozofski fa-
kultet Zadar »Radovi« Razdio društvenih znanostli. 6, sv. 14-15. Zadar
1976, str. 569-574), Manzere i kastrere, brodovi za prijevoz živog blaga
iz Zadra u Mletke (»Adriatica marit>ima Centra JAZU u Zadru•, sv.
2/1978, str. 213-221 + III tab.) i Veze Zadra i okolice s turskim po-
grlll!ličjem u Barakovićevo doba (zbornik •Juraj Baraković, o 350
obljetnici smrti«. Zadar 1979, str. 83-96 + prilozi). U ovu grupu spada
i prikaz Kreševljakovićevih Kapetanija u Bosni i Hercegovini u izdanju
Naučnog društva Bosne i Hercegovine (•Historijski zbornik« 1--4, Za-
greb 1956, s tr. 187-189) . .Prikaz je važan jer daje arhivske podatke koje
je Traljić sakupio o kapetanijama na području kliškog sandžaka, pa
mu je za taj trud bio zahvalan i Kreševlj aković. Prava je šteta što
se u drugo izdanje Kreševljakovićevih Kapetanija nije uvrstio i ovaj
Traljićev tekst.

Afinitet prema proučavanju ove tematike bez sumnje je proizlazio

iz okolnosti što se .kao Bosanac, po vokaciji historičar, našao u Zadru,
koji u svome Historijskom arhivu čuva dragocjenu historijsku građu
koja se tiče turskog perioda. Traljić je i inače vršio brojna istraživanja
u arhivima, među ostalim i u Državnom arhivu u Veneciji, a obišao je
uglavnom sve ustanove u Bosni i Hercegovini, uključujući i samostane
i manastire, u kojima se čuva stara arhivska građa. Traljićeve veze sa
Dalmacijom podsjećale su ga i na njegovo porodično porijeklo. Nje-
gova se naime porodica doselila iz Drniša u Sara~vo, ali još prije 1683,
kada je u Drnišu definitivno prestala turska vlast. Još i sada u Drnišu
žive katolički T-raljići (a također ~ u Sibeniku, ali su i ovi doseljenici iz
Drniša).
Ovim nisu iscrpljeni svi Traljićevi radovi, inače bibliografski
obrađeni u toplo i dokumentirano napisanom nekrologu Traljićeva ko-
lege sa zadarskog fakulteta Stijepe Obada (Filozofski fakultet Zadra.
Radovi. Razdio društvenih znanosti (10), 1983- 1984. Zadar 1984, str.
215-220).
Po svome humanom karakteru, doprinosu znanstvenom lfadu i
istaknutim pedagoškim sposobnostima Traljić zaslužuje da mu se sa-
ču va trajan spomen.

M. Hj.

339
I
 SADRt AJ
Strana
Omer Nakićević:
Muhaddis Mustafa Pruščak . 3
Muharem Omerdić:
Traktat o učenju islamskih f.rakcija od Muhameda ~bn P~-r a
'Ali el-BergiLija 19
Mustafa Jahić:
Rukopisi djela Sejh Juje u Gazi Husrevbegovoj biblioteci 39
Zejnil Fajić:
Biblioteka Sejha Abdurrahmana Sirije sa Oglavka 55
Fejzulah Hadžibajrić:
Najsta.r-iji orijentalni rukopisi iz privremenog inventara Gazi
Husrevbegove biblioteke 69
Fazileta Cviko:
O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Požegi . 75
Muhamed lladžijamaković:
Hadži Ahmed Asdmbeg Mutevel~ć 79
Jasminko Mulaomerović:
Nekoliko klasičnih pomorskih astronoms~ih instrumenata u Gazi
Husrev-begovoj muvekithani u Sarajevu 87
Muhamed Hadžijahić:
Građao posljednjim ostacima bosančice u nas 101
Fikret Karčić:
Pitanje javnopravnog pr.iznanja islama u jugoslovenskim krajevi·
ma nakon prestanka osmanlijske vlasti 113
Ibrahim Kemura:
Položaj i uloga Islamske vjerske zajednice j »Gajreta« u druš-
tveno-političkom životu muslimana početkom 30-ih godina
ovog stoljeća 121
Enver Mulahalilović:
Sulejman FJkri Erten 141
 Strana
Salih Trako:
Ibrahim Zikrija iz Užica, komentator Sulejman Celebijina djela
Vesilet en-nedžat 165
Jasna šamić:
Cija je pjesma »Ti besposlen nemoj hodat<<? 175
Fehim Nametak:
Rukopisna zbirka Habibe Mehmedbašić iz Stoca 181
Jasna šamić:
Rukopisi poezije Hasana K<Mmi Babe 201
Muhamed Hadžijamaković:
Medžmua Abdui-Vehhaba Karahodže (Karahodža zađe) 211
Dvije rasprave šejh Mustafe Sarajlića . 229
Salih Trako:
Jedan domaći farmakološki rukopis iz zbirke manuskripata Ori-
jentalnog instituta u Sarajevu 261
Dušanka Bojanić Lukač :
O banjalučkoj sedžadi 267
Alija Nametak:
Turoizmi u »Dervišw< pjesnika Stijepa Đurđevi ća . 277
Hamdija Hajdarhodžić:
Dubrovačke i mletačke pripreme pred razgraničenje 1688. godine 289

IN MEMORIAM:
- Prof. dr Hadži Abdurahman Nametak
- Muhamed A. Mujić
- Prof. dr Ahmed Tuzlić
- Abdulah Polimac
- Ahmed Selimović
- Seid M. Traljić 331