Dioba glasova

Jezik starih Rimljana zove se latinski prema italskoj pokrajini Latium, u kojoj leži grad Rim.
Kako se širila vlast Rima, širilo se i područje latinskog jezika, koji je istisnuo druge italske
jezike. S vremenom je latinski jezik prevladao u cijelom zapadnom dijelu Rimskog carstva, a u
istočne dijelu glavni jezik bio je grčki. Iz latinskog jezika razvili se današnji romanski jezici:
talijanski, francuski, španjolski, portugalski i rumunjski.

PISMO I IZGOVOR

Pismo

§ 1.

Latinska abeceda ima 24 slova:

A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T U V X Y Z.
abcdefghiklmnopqrstuvxyz

Rimljani su primili pismo od Grka preko Etruščana. Pisali su samo velikim slovima, kako vidimo
na natpisima, kojih se velik broj sačuvao i u našoj zemlji. Mala slova nastala su spajanjem i
pojednostavljivanjem velikih slova u brzu pisanju.

§ 2.

Danas pišemo velikim početnim slovom:

a) vlastita imena i pridjeve od njih izvedene, npr, Roma Rim, Romanus rimski;
b) prvu riječ u rečenici;
c) ponajviše prvu riječ u stihu.

§ 3.

Latinski se glasovi dijele na samoglasnike i suglasnike.

Samoglasnici su: a, e, i, o, u, y; ostali su suglasnici. Diftonzi ili dvoglasnici su: ae, oe, au, ei, eu,
ui.

Samoglasnici mogu biti kratki ili dugi. Kratkoću samoglasnika označujemo znakom ˘, a duljinu
znakom —. Kad treba svaki samoglasnik diftonga izgovarati odijeljeno, meće se na drugi
samoglasnik znak kratkoće, odnosno duljine ili znak dijereze ($quot;), npr. a˘era ili a$quot;era
(čitaj: aera), poeta ili poeta (čitaj: poeta). U običnim latinskim tekstovima ne označuje se
kvantiteta samoglasnika.
Samoglasnik je pred samoglasnikom redovno kratak (Vocalis ante vocalem brevis).

Izgovor

§ 4.
Postoje dva izgovora latinskog jezika: klasični i tradicionalni. Klasični je izgovor starih Rimljana
do kraja antike, a tradicionalni se razvio u ranom srednjem vijeku i očuvao se tradicijom.

Jednom i drugom izgovoru zajedničko je ovo:

i na početku riječi pred samoglasnikom izgovara se j: iam = jam, iustus = justus;
među samoglasnicima izgovara se ij: maior = maijor;
y izgovara se i: Syria = Siria, Byzantinus = Bizantinus;
x izgovara se ks: lux = luks, Xerxes = Kserkses;
c ispred a, o, u i ispred suglasnika izgovara se k: caput = kaput, corvus = korvus, cura = kura,
credo = kredo;
ch izgovara se h: schola = shola, machina — mahina;
ph izgovara se f: Delphi — Delfi, Philippus — Filipus;
qu izgovara se kv: qui = kvi, aqua = akva;
ngu izgovara se ngv: lingua = lingva, sanguis = sangvis;
su izgovara se su u riječima suavis = svavis, suadeo = svadeo, sueseo = svesko i u njihovim
izvedenicama, zatim u vlastitim imenima Suebi = Svebi, Suetonius = Svetonius.

Razlike između klasičnog i tradicionalnog izgovora:

U klasičnom se izgovoru kod dvoglasnika ae i oe čuju dva glasa, c se uvijek izgovara k a tako i t
uvijek t i s uvijek s. Kod tradicionalnoga došlo je do promjena koje su iznijete na desnoj strani
tablice

    klasični tradicionalni

aj e
aetas
ae ajtas etas
lunae
lunaj lune

  oj e
oe
poena pojna pena

  k c
samo pred e, ae, oe,
c Cicero Kikero Cicero
eu i pred i, y
centum kentum centum

  s z
među
s rosa rosa roza
samoglasnicima
Caesar Kajsar Cezar

  ti ci
pred
ti natio natio nado
samoglasnikom
amicitia amikitia amicicita
Slova y i z nalaze se samo u riječima uzetim iz grčkoga.
Sva se ostala slova izgovaraju kao i kod nas.
Za U i V imali su Rimljani jedan znak: V, npr. VVA = uva.

§ 5.

Međunarodne riječi koje su potekle iz latinskog jezika izgovaraju se tradicionalnim izgovorom,

npr. socijalan (socialis), nacija (natio), filozof (philottophus), erar (aerarium), jer ih nismo
primili izravno od starih Rimljana, nego su k nama došle u kasnijim stoljećima.

Naglasak

§6.

Svaka latinska riječ, osim enklitika, ima svoj naglasak. U dvosložnim riječima naglašen je uvijek
pretposljednji slog, npr. mater. U trosložnim i višesložnim riječima naglašen je pretposljednji
slog kad je dug, npr. laudabam, a kad je on kratak, naglašen je treći slog od kraja, npr. medicus.

§ 7.

Slog je dug:
1. kad je u njemu dug samoglasnik, npr. mater;
2. kad je u njemu diftong, npr. Caesar, laudo;
3. kad iza kratkog samoglasnika slijede dva ili više suglasnika, npr. arma, contra, ili složeni
suglasnik, npr. dux.
Protivno gornjem pravilu, kad se enklitike -que, -ne, -ve spoje s kojom riječi, tada ta riječ ima
naglasak na svom posljednjem slogu, pa i onda kad je taj slog kratak, npr. bellique, paterque, ali
i terraque, temporaque. Razlikuj: itaque (stoga) od itaque (i tako).

Vrste riječi

§ 8.

U latinskom jeziku ima, kao i u našem, devet vrsta riječi:

1. imenice (substantiva),
2. pridjevi (adiectiva),
3. zamjenice (pronomina),
4. brojevi (numeralia),
5. glagoli (verba),
6. prilozi (adverbia),
7. prijedlozi (praepositiones),
8. veznici (coniunctiones),
9. uzvici (interiectiones).

IMENICE I PRIDJEVI

Imenice po rodu

§ 9.

Imenice su muškoga roda (masculinum, kratica m.), ženskoga (femininum, kratica f.) i srednjega
(neutrum, kratica n.).
Rod je ili prirodan — po značenju — ili gramatički — po završetku riječi.
Muškoga su roda redovito imena muških lica, naroda i rijeka, a ženskoga su roda imena žena,
gradova, otoka i drveta, npr. agricola ratar, Croata Hrvat i Sequana Seina muškog su roda;
mulier žena, Corinthus Korint, Delus Del i fagus (bukva) ženskoga su roda.

Deklinacija

§ 10.

U latinskoj deklinaciji razlikujemo dva broja: jedninu (singularis) i množinu (pluralis). Padeža
(casus) ima šest, koji odgovaraju našim padežima, samo je mjesto našeg; lokativa i instrumentala
jedan padež: ablativ.

Vokativ jednine uvijek je jednak nominativu jednine, osim kod imenica druge deklinacije na -us.
Vokativ množine uvijek je jednak nominativu množine. Isto je tako ablativi množine uvijek
jednak dativu množine.

Kod imenica srednjeg roda jednaki su oblici za nominativ, akuzativ i vokativ u jednini. Ti su
padeži jednaki i u množini, a svršavaju se na -a kao i u našem jeziku. Ispor. ligna, maria: drva,
mora.
Prva ili a-deklinacija

§ 11

Nominativ jednine svršava se na -a, a genitiv jednine -ae. Sve su imenice te deklinacije ženskoga
roda osim onih koje označuju mušku glavu, npr. poeta pjesnik, agricola ratar, i Croata Hrvat.
Ispor. u nas: žena; sluga.

Casus Singularis Pluralis

Nominativus terra terrae
Genitivus terrae terrarum
Dativus terrae terris
Accusativus terram terras
Vocatlvus terra terrae
Ablativus terra terris

§ 12.

Osobitosti u -a deklinaciji

Imenica familia ima stari genitiv jednine na -as kad je u vezi s imenicom pater ili mater, npr.
pater familias domaćin, mater familias domaćica.
Kad je imenica dea uz imenicu deus, a filia uz filius, imaju dativ i ablativ množine na -abus, jer
bi inače te imenice imale jednak oblik u tim padežima.
Bogovima i božicama = diis et deabus,
sinovima i kćerima = filiis filiabusque.

Druga ili o-deklinacija

§ 13.

Imenice muškoga roda svršavaju se u nom. jedn. na -us ili -er, a imenice srednjega roda na -um.
a) Imenice na -us (masculina) i na -um (neutra)

  Jednina Množina

Nom. populus narod verbum riječ populi verba

Gen. populi verbi populorum verborumm
Dat. populo verbo populis verbis
Ak. populum verbum populos verba
Vok. popule verbum populi verba
 Abl. populo verbo populis verbis

b) imenice na -er (masculina)

  Jednina Množina

Nom. magister učitelj puer dječak magistri pueri

Gen. magistri pueri magistrorum puerorum
Dat. magistro puero magistrris pueris
Ak. magistrum puerum magistros pueros
Vok. magister puer magistri pueri
Abl. magistro puero magistris pueris

Većina imenica na -er gubi u deklinaciji samoglasnik e od završetka -er, a samo ga neke
zadržavaju; npr. liber, libri knjiga, ager, agri njiva, ali vesper, vesperi večer.

Osobitosti u o- deklinaciji

§ 14.

Vlastita imena na -aius i -eius stežu u genitivu jednine završetak -ii u -i, a vlastita imena na -ius
mogu imati gen. na -ii na -i, npr. Gai, Pompei, Vergilii ili Vergili.
Svima navedenim vlastitim imenicama završetak je u vok. jedn. -i, npr. Pompei, Vergili. Isto je
tako od filius (sin) vok. jedn. fili.

Deus, -i, m. (bog) ima nom. množ. dei, dii, di, a dat. i abl. množ. deis, diis, dis. Vok. jedn. je
deus.
Locus, -i, m. (mjesto) ima množ. loci i loca; loci su mjesta u knjizi (loci librorumrum), a loca su
mjesta na zemlji (loca terrarum).
Vir, viri m. (muž) deklinira se kao puer: Vir, viri, viro, virum, vir, viro. Množ. viri, virorum itd.

§ 15.

Izuzetno je ženskoga roda imenica humus zemlja.

Ženskoga su roda i neke imenice na -us uzete iz grčkog jezika, npr. diphthongus diftong,
dvoglasnik, dialectus narječje.
Srednjega su roda imenice vulgus svjetina i virus otrov.

Pridjevi

§ 16.
Velik broj latinskih pridjeva pripada drugoj, odnosno prvoj deklinaciji. U nom. jedu. muški se
rod svršava na -us ili na -er, ženski na -a, a srednji na -um. Muški i srednji rod deklinira se po II,
a ženski po I deklinaciji. Neki pridjevi na -er, -a, -um gube u deklinaciji e od završetka -er, npr.
piger, pigra, pigrum lijen, a neki ga zadržavaju, npr. liber, libera, liberum, slobodan. bonus,
bona, bonum dobar, dobra, dobro

  Jednina Množina

bonus
Nom. bona bonum boni bonae bona
boni
Gen. bonae boni bonorum bonarum bonaorum
bono
Dat. bonae bono bonis bonis bonis
bonum
Ak. bonam bonum bonos bonas bona
Vok. bona bonum boni bonae bona
bone
Abl. bona bono bonis bonis bonis
bono

liber, libera, liberum slobodan

  Jednina Množina

liberi
Nom. liber libera liberum liberae libera
liberorum
Gen. liberi liberae liberi liberarum liberorum
Dat. libero liberae libero liberis liberis
liberis
Ak. liberum liberam liberum liberas libera
liberos
Vok. liber libera liberum liberae libera
liberi
Abl. libero libera libero liberis liberis
liberis

aeger, aegra, aegrum bolestan

  Jednina Množina

Nom. aeger aegra aegrum aegri aegrae aegra

Gen. aegri aegrae aegri aegrorum aegrarum aegrorum
Dat. aegro aegrae aegro aegris aegris aegris
Ak. aegrum aegram aegrum aegros aegras aegra
Vok. aeger aegra aegrum aegri aegrae aegra
Abl. aegro aegra aegro aegris aegris aegris

Treća deklinacija
A. Suglasničke osnove

§ 17.

Imenicama ove skupine svršava se osnova na suglasnik.

Osnovu dobivamo ako odbacimo u genitivu množine nastavak -um. Nekima je u nomin. jedn.
krajnji osnovni suglasnik otpao. Imenice s osnovom na suglasnik muškoga su, ženskoga ili
srednjega roda.

§ 18.

Imenice muškoga roda u nom. jedn. ponajviše se svršavaju na -or (-oris), -o (-onis), -es (-itis),
npr. dolor, doloris bol, leo, leonis lav, miles, militis vojnik.

  jednina množina

nom. labor miles labores milites

gen. laboris militis laborum militum
dat. labori militi laboribus militibus
ak. laborem militem labores milites
vok. labor miles labores milites
abl. labore milite laboribus militibus

§ 19.

Imenice ženskoga roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na -do (-Mnis), -io (-ionis), -$s f-Stis),
-us (-utis), npr. fc tudS, fortitUdiim hrabrost, r$tm, rotionis razum, sodetas, cižtStis društvo,
salus, salutis spas.

  jednina množina

nom. facultas natio facultates nationes

gen. facultatis nationis facultatum nationum
dat. facultati nationi facultatibum nationibus
ak. facultatem nationem facultates nationes
vok. facultas natio facultates nationes
abl. facultate natione facultatibus nationibus

§ 20.
Imenice srednjega roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na -us (-oris), -us (-eris), -men (-
minis). Primjeri: tempus, temporus vrijeme, genus, generis rod, ime.

  jednina množina

tempus nomen tempora nomina

nom.
temporis nominis temporum nominum
gen.
temporibus nominibus
dat.
tempori nomini
ak.
tempus nomen tempora nomina
vok.
tempus nomen tempora nomina
abl.
tempore nomine temporibus nominibus

B. Osnove na -i

§ 21.

Osnove te skupine svršavaju se na -i. Većina imenica muškog i ženskog roda tvori nominativ
jednine dodajući osnovi -s.

navis lađa, mare more, exemplar primjer

  jednina množina

exemplar naves maria exemplaria

nom. navis mare
exemplaris navium marium exemplarium
gen. navis maris
navibus mariibus exemplaribus
dat. navi mari
exemplari
ak. navem mare
exemplar naves maria exemplaria
vok. navis mare
exemplar naves maria exemplaria
abl. nave mari
exemplari navibus maribus exemplaribus

Tako se dekliniraju:
1. Jednakosložne imenice na -is i -es (parisyllaba); to one koje u nominativu i genitivu jednine
imaju jednak br slogova, npr. hostis, hostis neprijatelj, nubes, nubis oblak;
2. imenice na -s ili -er koje ispred završetka -is u genitivu jednine imaju dva ili više suglasnika,
npr. ars, art-is umjetnost imber, imbr-is kiša;
3. neutra s nominativom jednine na -e, -al, -ar, npr. mare maris more, animal, animalis životinja,
exemplar, exemplaris primjer.

§ 22.
Deklinacija imenica s osnovom na -i razlikuje se od deklinacije imenica sa suglasničkim
osnovama time što im je završetak u genitivu množine -ium (pri tome -i- pripada osnovi a -um je
nastavak kao i kod suglasničkih osnova).

§ 23.

Neutra na -e, -al, -ar imaju osim toga u ablativu jednine -i, a u nominativu, akuzativu i vokativu
množine -ia. Pamti dakle za ta neutra: -i, -ia, -ium!

Osobitosti u oblicima ili deklinacije

§ 24.

Od jednakosložni imenica na -is i -es neke imaju genitiv množine na -um, npr.

canis, -is, m. pas gen. množ. canum

iuvenis, -is, m. mladić gen. množ, iuvenum

Od imenica na -er imaju izuzetno genitiv množine na -um:

pater, -tris, m. otac gen. množ. patrum

mater, -tris, f. majka gen. množ. matrum
frater, -tris, m. brat gen. množ. fratrum

§ 25.

Imenice febris groznica, sitis žeđa, turris toranj, tussis kašalj, puppis krma, securis sjekira, vis
(sila) imaju akuz. jedn. na -im i .abl, jedn. na -i, dakle: febrim, febri; sitim, siti itd.
Jednako imaju akuz. jedn. na -im i abl. jedn. na -i jednakosložna imena gradova i rijeka na -is,
npr. Neapolis, Tiberis imaju Neapolim, Neapoli; Tiberim, Tiberi.

Pridjevi III deklinacije

§ 26.

Pridjevi treće deklinacije pripadaju -i osnovama. I za njih vrijedi: -i, -ia, -ium, tj. abl. jedn. -i,
nom. akuz. i vok. množ. neutra -ia, a gen. množ. -ium.
Ima ih sa tri, sa dva i s jednim završetkom.
Tri su završetka: -er, -ris, -re, npr, acer, acris, acre oštar, celer, celeris, celere brz.
Dva su završetka: -is, -e, i to -is za muški i ženski rod, a -e za srednji, npr. utilis, utile koristan.
Jedan završetak za sva tri roda imaju npr. audax, gen. audacis odvažan, sapiens, gen. sapientis
mudar.

Deklinacija pridjeva sa tri završetka

  jednina množina
  m. f. n. m. f. n.
nom. acer acris acre acres acres acria
gen. acris (za sva tri roda) acri (za sva tri roda)
dat. acri (za sva tri roda) acri (za sva tri roda)
ak. acrem acrem acre acres acres acria
vok. acer acris acre acres acres acria
abl. acri (za sva tri roda) acribus (za sva tri roda)

Deklinacija pridjeva sa dva završetka

  jednina množina
  m. f. n. m. f. n.
nom. utilis utile utiles utilia
gen. utilis utilium
dat. utili utilibus
ak. utilem utile utiles utilia
vok. utilis utile utiles utilia
abl. utili utilibus
Deklinacija pridjeva s jednim završetkom

  jednina množina
  m. f. n. m. f. n.
nom. audax audaces audacia
gen. audacis audacium
dat. audaci audacibus
ak. audacem audax audaces audacia
vok. audax audaces audacia
abl. audaci audacibus

§ 27.

Ovi pridjevi s jednim završetkom:

dives, divitis bogat, pauper, pauperis siromašan, vetus, veteris (star)
imaju u abl. jedn.: divite, paupere, vteere, a u gen. množ. divitum, pauperum, veterum.
U nom. akuz. i vok. množ. srednjega roda upotrebljava se jedino vetera od vetus.

§ 28.

Neke nepravilne imenice III deklinacije

Iuppiter, Iovis, Iovi, Iovem, Iuppiter, Iove Jupiter

iter, itineris, put; množ. itinera
vis, vim, vi, f. sila; množ. vires, virium, viribus itd.
bos, bovis, m. i f. govedo; gen. množ. boum, dat. množ. bubus ili bobus
senex, senis, m. starac; gen. množ. senum

Četvrta ili u-deklinacija

§ 29.

Završetak nominativa jedn. je -us ili -u, a genitiva jedn. -us.Imenice na -us muškoga su roda, a na
-u srednjega.
   jednina množina

casus
cornu rog cornua
nom. casus pad casuum
cornuum
gen. casus
cornus
dat. casuui casibus
cornu cornibus
ak. casum
cornu cornua
vok. casuus casus
cornu cornua
abl. casu casus
cornu cornibus
casibus

§ 30.

Imenica domus, -us, f. (kuća) ima abl. jedn. i akuz. množ. po II deklinaciji: domo i domos. Domi
(kod kuće) stari je lokativ.
Neke imenice na -us završavaju se u dat. i abl. množ. na -ubus mjesto na -ibbus, npr. lacus,
jezero, portus luka, quercus hrast, arcus luk, tribus (kotar) imaju locubus, portubus, quercubus,
arcubus i tribubus.

§ 31.

Izuzetno su ženskoga roda: Idus (gen. Iduum) 13. ili 15. dan u mjesecu, tribus kotar, porticus
trijem, acus igla, manus ruka, domus kuća.

§ 32.

Peta ili e-deklinacija

Nom. jedn. svršava se na -es, a gen. jedn. na -ei. U završetku -ei iza samoglasnika e je dugo, a
iza stiglasnikaa 3e kratko, npr. dies, gen. diei dan, ali fides, gen. fidei vjera.

  jednina množina

nom. dies res dies res

gen. diei rei dierum rerum
dat. diei rei diebus rebus
ak. diem rem dies res
vok. dies res dies res
abl. die re diebus rebus

Potpunu množinu imaju samo dies i res, a ostale ili nemaju množine ili u množini imaju samo
akuzativ.

Imenice te deklinacije ženskoga su roda, a izuzetno su muškoga roda dies dan i meridies podne,
ali dies može u jednini biti i ženskoga roda kad znači: rok, vrijeme, npr dies certa određeni rok.

Nepotpune imenice (defectiva)

§ 33.

Defectiva numero zovu se imenice koje imaju samo jedan broj, i to: singularia tantum ako imaju
samo jedninu, a pluralia tantum ako imaju samo množinu, npr.

Singularia tantum
iusittia, -ae, f. pravednost
aurum, -i, n. zlato
Caesar, -aris, m. Cezar
Singidunum, -i, n. Beograd
Pluralia tantum
divitiae, -arum, f.
bogatstvo
insidiae, -arum, f.
zasjeda
tenebrae, -arum, f.
tmina
Atena
Athenae, -arum, f.
djeca
liberi, -orum, m.
Delfi
Delphi, -orum, m.
preci
maiores, -um, m.
oružje
arma, -drum, n.
tabor
castra, -orum, n.
zidine
moenia, -um, n.

Imenice s različitim značenjem u množini

§ 34.

Neke imenice imaju u množini drugo značenje nego u jednini, npr.

aqua voda
aquae toplice; Aquae Iasae Varaždinske Toplice
copia obilje
copiae čete
littera slovo
litterae pismo; književnost
auocilium pomoć
auxilia pomoćne čete
impedimentum zapreka
impedimenta prtljaga
fines zemlja
finis, m. međa
Komparacija pridjeva

§ 35.

I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ.

Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni završetak jedn. muškoga roda, i to u II
deklinaciji -i, a u III -is, i doda za muški i ženski rod -ior, a za srednji -ius.

Pozitiv Gen. jedn. Komparativ

    m. f. n.

clarus (slavan) clar (i) clar -ior clar -ius

pulcher (lijep) pulchr (-i) pulchr-ior pulchr-ius
acer (oštar) acr (-is) dcr-ior dcr-ius
brevis (kratak) brev (-is) brev-ior brev-ius
sapiens (mudar) sapient (-is) sapient-ior sapient-ius

Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasničkoj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u
nom. akuz. i vok. množine srednjeg roda -a, u gen. množine -um.

  jednina množina

  m. f.            n. m. f.            n.

nom. clarior clarius clariores clariora

gen. clarioris clariorum
dat. clariori clarioribus
ak. clariorem clarius clariores clariora
vok. clarior clarius clariores clariora
abl. clariore clarioribus

§ 36.

Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. muškog roda odbace nastavci -i ili -is i dodaju
nastavci -issimus, -issima, -issimum.
clarus clar-isstmus, -a, -um
brevis brev-issimus, -a, -um
sapiens sapient-issimus, -a, -um

§ 37.

Pridjevi na -er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. muškoga roda u pozitivu doda
-rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, cšler: celerrimus.

§ 38.

Neki pridjevi na -ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje -is i
doda -limus, -a, -um, na primjer:

facilis (lak) facil-limus

difficilis (težak) difficil-limus
similis (sličan) simil-limus
dissimilis (različan) dissimil-limus

Nepravilna komparacija

§ 39.

Ovi pridjevi tvore komparaciju od različitih osnova:

Pozitiv Komparativ Superlativ

bonus (dobar) melior, melius optimus, -a, -um

malus (zao) peior, peius pessimus, -a, -um
magnus (velik) maior, maius maximus, -a, -um
parvus (malen) minor, minus minimus, -a, -um
multus (mnogi) plus (n.), množina: plurimus, -a, -um
  plures, -a, gen. plurium  

Opisna komparacija

§ 40.
Pridjevi koji ispred nastavka -us, -a, -um imaju samoglasnik opisuju komparativ tako da ispred
pozitiva uzimaju prilog magis (više), a superlativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog maxime
(najviše).

Pozitiv Komparativ Superlativ

maxime idoneus
idoneus (prikladan) magis idoneus
diibius (sumnjiv) magis diibius
maxime diibius
arduus (strm; težak) magis arduus
maxime arduus

Antiquus (star) ima antiquior, antiquissimus jer prvo u u izgovoru nije samoglasnik.

Nepotpuna komparacija

§ 41.

Pridjevi bez pozitiva

Komparativ: Superlativ:

exterior vanjski extremus krajnji, posljednji

inferior donji infimus i imus najdonji, najniži
posterior kasniji postremus najkasniji, posljednji
propior bliži proximus najbliži
superior gornji supremus i summus posljednji; najviši
ulterior onostrani ultimus posljednji, zadnji

§ 42.

U komparaciji dolazi uz komparativ ili quam s nominativom, odnosno akuzativom, ili ablativ
(bez quam), npr. Homerus est clarior quam Vergilius ili Vergllio (bez quam). Homer je slavniji
nego Vergilije ili od Vergilija.
Uz superlativ dolazi partitivni genitiv, npr. sapientissimus omnium najmudriji od svih.
Superlativom latinski jezik izražava često vrlo visok stupanj, a ne najviši, pa se takav superlativ
prevodi sa vrlo i pozitivom, npr. vir doctissimus vrlo učen čovjek. Takav se superlativ zove
elativus.

PRILOZI (ADVERBIA)
§ 43.

U latinskom jeziku ima priloga načina, vremena i mjesta. Prilozi načina tvore se od pridjeva.

Adverbia modi:

Nominativ Genitiv Prilog

doctus doct-i doct-e učeno

pulcher pulchr-i pulchr-e lijepo
acer acr-is acr-iter oštro
fortis fort-is fort-iter hrabro
felix felic-is felic-iter sretno
sapiens sapient-is sapient-er mudro

Od pridjeva na -us, -a, -um i -er, -a, -um tvore se prilozi tako da se u genitivu jedn muškog roda
odbaci završetak -i i doda -e.
Od pridjeva treće deklinacije tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda
-iter.
Od pridjeva i participa na -ens i -ans tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i
doda -er.

§ 44.

Komparacija priloga

docte — doctius — doctisstme

pulchre — piilchrius — pulcherrime
acriter — acrius — acerritme
fortiter — fortius — fortissime
sapienter — sapientius — sapientissime

Komparativ priloga jednak je komparativu pridjeva u nam. jedn. srednjeg roda.

Superlativ priloga tvori se tako da se u superlativu pridjeva završetak muškog roda -us zamijeni
sa -e.

ZAMJENICE (PRONOMINA)

Lične zamjenice (Pronomina personalia)

§ 45.
   jednina množina

nom. ego       ja tu       ti nos       mi vos       vi

gen. mei       mene, me tui       tebe, te nostri, nostrum nas vestri, vestrum vas
dat. mihi       meni, mi tibi       tebi, ti nobis       nama vobis       vama
ak. me       mene, me te       tebe, te nos       nas vos       vas
abl. me       mnom(e) te       tobom nobis       nama vobis       vama

Ego je lična zamjenica za 1. lice, tu za 2. lice, a za 3. lice nema u latinskom jeziku lične
zamjenice, nego se upotrebljava pokazna zamjenica is, ea, id sa značenjem: on, ona, ono.
Genitivi množ. nostrum, vestrum dolaze samo u partitivnom značenju. U ablativu jedn. i množ.
prijedlog cum (sa) veže se sa zamjenicom ovako: mecum sa mnom, tecum, nobiscum, vobiscum.

§ 46.

Lična povratna zamjenica (pronomen personale reflexivum)

nom. - -
gen. sui sebe
dat. sibi sebi
ak. se sebe, se
abl. se (secum) sobom (sa sobom)

Ti oblici služe i za jedninu i za množinu.

Latinski jezik upotrebljava povratnu zamjenicu samo kad se odnosi na subjekt 3. lica, a mi je
upotrebljavamo i onda kad se odnosi na subjekt 1. ili 2. lica, npr.

nutrio me hranim se nutrimus nos hranimo se

nutris te hraniš se nutritis vos hranite se

nutrit se hrani se nutriunt se hrane se

Posvojne zamjenice (Pronomina possessiva)

§ 47.
 m e u s,   m e a,   m e u m
moj, moja, moje
t u u s,   t u a,   t u u m
tvoj, tvoja, tvoje
n o s t e r,   n o s t r a,   n o s t r u
naš, naša, naše
m
vaš, vaša. vaše
v e s t e r,   v e s t r a,   v e s t r u m

Meus ima vok. jedn. muškog roda: mi, npr. mi pater! moj oče!

§ 48.

Osim tih posvojnih zamjenica latinski jezik ima, kao i naš, posvojnu povratnu zamjenicu suus,
sua, suum (svoj, svoja, svoje), koja se kao i lična povratna zamjenica proteže samo na subjekt 3.
lica, npr.

habet suum librum ima svoju knjigu

habent suum librum imaju svoju knjigu

§ 49.

Pazi na razliku u upotrebi posvojnih zamjenica između latinskog i našeg jezika:

habeo meum librum imam svoju knjigu

habes tuum librum imaš svoju knjigu
habet suum librum ima svoju knjigu
habemus nostrum librum imamo svoju knjigu

habetis vestrum librum imate svoju knjigu

habent suum librum imaju svoju knjigu

Za posvojnu zamjenicu 3. lica jednine njegov i njezin upotrebljava se u svim padežima jednine i
množine eius (to je genitiv jedn. zamjenice is, ea, id), a za njihov upotrebljava se gen. množ. iste
zamjenice: eorum (ili earum kad se odnosi na ženski rod), npr. liber eius njegova knjiga liber
eorum ili earum njihova knjiga.
Razlikuj: habet eius librum ima njegovu knjigu, habet suum librum ima svoju knjigu.

§ 50.

Pokazne zamjenice (Pronomina đemonstrativa)

 hic, haec, hoc ovaj, ova, ovo
iste, ista, istud taj, ta, to
ille, illa, illud onaj, ona, ono
ipse, ipsa, ipsum sam, sama, samo

  Jednina Množina

Nom. hic haec hoc hi hae haec

Gen. huius horum

Dat. huic his

Ak. hunc hanc hoc hos has haec

Abl. hoc hac hoc his

Nom. ille illa illud illi illae illa

Gen. illius illorum illarum illorum

Dat. illi illis

Ak. illum illam illud illos illas illa

Abl. illo illa illo illis

Iste, ista, istud deklinira se kao ille, illa, illud.

Jednako se deklinira i ipse, ipsa, ipsum, jedino srednji rod u nom. i akuz. jedn. ima na kraju -m, a
ne -d.

§ 51.

is, ea, id onaj, ona, ono; on, ona, ono

idem, eadem, idem isti, ista, isto

  Jednina Množina
Nom. Is ea id ii (ei) eae ea
Gen. eius eorum earum eorum
Dat. ei iis (eis)
Ak. eum eam id eos eds ea
Abl. eo ea eo iis (eis)

  Jednina Množina
Nom. idem eadem idem iidem (idem) eaedem eadem
Gen. eiusdem eorundem earundem eorundem
Dat. eidem isdem (eisdem)
Ak. eundem eandem idem eodem eadem eodem
Abl. eodem eadem eodem isdem (eisdem)

Idem, eadem, idem složeno je od is, ea, id i nepromjenljive čestice -dim. U akuz. jedn. i gen.
množ. ispred -dem prelazi mun, dakle eundem, eandem, eorundem, earundem.

Odnosne zamjenice (Pronomina relativa)

qui, quae, quod koji, koja, koje; tko, što

  Jednina Množina
Nom. qui quae quod qui quae quae
Gen. cuius qudrum quarum quorum
Dat. cui quibus
Ak. quem quam quod quos quas quae
Abl. quo qud quo quibus

Mjesto cum quo, cum qua, cum quibus kaže se i guocum, quacum, guibuscum.
Genitiv jedn. relativne zamjenice često prevodimo: čiji, a, -e.

Upitne zamjenice (Pronomina interrogativa)

§ 53.

1. quis? quid? tko? što?

 Nom. quis quid
Gen. cuius
Dat. cui
Ak. quem quid
Abl. quo

2.

3. qui? (ili quis) quae? quod? koji, -a, -e?

Neodređene zamjenice (Pronomina indefinita)

§ 54.

1.
aliquis, aliquid (imenički) netko, nešto
aliqui, aliqua, aliquod (pridjevski) neki, -a, -o

  Jednina
Nom. aliquis aliquid
Gen. alicuius
Dat. altcui
Ak. aliquem aliquid
Abl. aliquo

  Jednina Množina
N. aliqui aliqua aliquod aliqui aliquae aliqua
G alicuius aliquorum aliquarum aliquorum
D. alicui aliquibus
A. aliquem aliquam aliquod aliquos aliquas aliqua
Ab. aliquo aliqua allquo aliquibus

Mjesto te zamjenice stoji quis, quid (tko, što), odnosno qui, qua ili quae, quod (koji, koja, koje)
iza si, nisi, ne, num i relativnih riječi (quo što, quanto koliko, ubi gdje i dr.).

2.
qudam, quiddam (imenički) netko, nešto
qutdam, quaedam, quoddam (pridjevski) neki, -a, -o

Deklinira se samo prvi dio, a -dam se ne mijenja.

Pazi! Akuz. jedn. quendam, quandam, gen. množ. quorundam, quarundam.

3.

quisque, quidque (imen.) svatko, svašto

quisque, quaeque, quodque (pridj.) svaki, -a, -o

4.

quilibet, quidlibet (imen.) tko mu drago

quilibet, quaelibet, quodlibet (pridj.) koji mu drago

§ 55.

Neodređenim zamjenicama po svom su značenju srodni opće odnosne zamjenice:

quicumque, quaecumque, quodcumque koji god

quisquis, quidquid tko god

Zamjenički pridjevi (Adiectiva pronominalia)

§ 56.

unus, -a, -um jedan

solus, -a, -um sam
totus, -a, -um čitav
ullus, -a, -um ijedan
nullus, -a, -um nijedan
uter, utra, utrum koji (od dvojice)
uterque, utrdque, utrumque jedan i drugi
alter, -era, -erum drugi(od dvojice)
neuter, -tra, -trum nijedan (od dvojice)
alius, -a, -ud drugi (od više njih)
Zamjenički pridjevi imaju u gen. jedn, za sva tri roda nastavak -ius, a u dat. jedn. -i, npr. unius,
nullius, alterius; uni, nulli, alteri.

§ 57.

nemo nitko
nihil ništa

Nom. nemo nihil

Gen. nullius nullius rei
Dat. nemini nulli rei
Ak. neminem nihil
Abl. nullo nulla rei

Nemo tvori gen. i abl. od zamjeničkog pridjeva nullus.

Nihil tvori gen., dat. i abl. od nulla res.

BROJEVI (NUMERALIA)

§ 58.

Brojevi su:
1. glavni (cardinalia) na pitanje: koliko? (quot?)
2. redni (ordinalia) na pitanje: koji po redu? (quotus?)
3. dijelni (distributiva) na pitanje: po koliko? (quoteni?)
4. priložni (adverbia numeralia) na pitanje: koliko puta? (quoties?)

§ 59.

glavni redni dijelni priložni

 
(cardinalia) (ordinalia) (distributiva) (adverbia numeralia)
1. unus, una, unum primus, singuli, semel,
2. duo, duae, duo secundus, bini, bis
3. tres, tria tertius, terni (trini) ter
4. quattuor quartus, quaterni quater
5. quinque quintus, quini quinquies
6. sex sextus seni sexies
7. septem septimus septeni septies
8. octo octavus octoni octies
9. novem nonus noveni novies
10. decem decimus deni decies
11. undecim undecimus undeni undecies
12. duodecim duodecimus duodeni duodecies
13. tredecim tertius decimus terni deni terdecies
14. quattuordecim quartus decimus quaterni deni quaterdecies
15. quindecim quintus decimus quini deni quinquies decies
sedecim,
16. sextus decimus seni deni sexies decies
sexdecim
17. septendecim septimus decimus septeni deni septies decies
18. duodeviginti duodevicesimus duodeviceni octies decies
19. undeviginti undevicesimus undeviceni novies decies
20. viginti vicesimus viceni vicies
viginti unus, vicesimus primus, viceni singuli,
21. vicies semel
unus et viginti unus et vicesimus singuli et viceni
viginti duo, vicesimus secundus, viceni bini,
22. vicies bis
duo et viginti alter et vicesimus bini et viceni
30. triginta tricesimus triceni tricies
40. quadraginta quadragesimus quadrageni quadragies
50. quinquaginta quinquagesimus quinquageni quinquagies
60. sexaginta sexagesimus sexageni sexagies
70. septuaginta septuagesimus septuageni septuagies
80. octoginta octogesimus octogeni octogies
90. nonaginta nonagesimus nonageni nonagies
100. centum centesimus centeni centies
centum unus, centesimus primus, centeni singuli,
101. centies semel
centum et unus centesimus et primus centeni et singuli
200. ducenti, ae, a ducentesimus duceni ducenties
300. trecenti trecentesimus treceni trecenties
400. quadringenti quadringentesimus quadringeni quadringenties
500. quingenti quingentesimus quingeni quingenties
600. sescenti sescentesimus sesceni sescenties
700. septingenti septingentesimus septingeni septingenties
800. octingenti octingentesimus octingeni octingenties
900. nongenti nongentesimus nongeni nongenties
1,000. mille millesimus singula milia milies
2,000. duo milia bis millesimus bina milia bis milies
100,000. centum milia centies millesimus centena milia centies milies
decies centena decies centies decies centena decies centies
1,000,000.
milia millesimus milia milies
§ 60.

Od glavnih brojeva dekliniraju se; unus, duo, tres, stotice od 200 do 900 i milia (množina od
mille; gen, milium, dat. milibus itd.).

tres          
Nom. duo duae duo tria
  
Gen. duorum duarum duorum trium
Dat. duobus duabus duobus tribus
Ak. duo(s) duas duo tres tria
Abl. duobus dudbus duobus tribus

Uz glavne brojeve dolazi brojeni predmet u onom padežu u kojem bi bio da nema broja, npr.
Video decem milites. Vidim deset vojnika. Sklonjivi se brojevi slažu sa svojom imenicom: u
rodu, broju i padežu, npr. classis ducentdrum navium brodovlje od dvjesta lađa. Uz milia dolazi
brojeni predmet u genitivu, npr. tria milia militum.

§ 61.

Redni se brojevi dekliniraju kao pridjevi na -us, -a, -um. U našem jeziku samo je posljednji broj
redni, a u latinskom su redni svi brojevi, npr. godine tisuću devet stotina pedeset i osme anno
millesimo nongentesimo duodesexagesimo.
Quota hora est? Septima. Koliko je sati? Sedam.
U lat. jeziku na pitanje: Koliko je sati? odgovara se rednim brojem, a ne glavnim kao u našem
jeziku.

Dijelni brojevi

§ 62.

singuli, -ae, -a po jedan

bini po dva
temi po tri
quaterni po četiri
quini po pet
seni po šest
septeni po sedam
octoni po osam
novini po devet
deni po deset
undeni po jedanaest
vicem po dvadeset
triceni po trideset
centeni po sto
duceni po dvjesta
singula milia po tisuću

Priložni brojevi

§ 63.

semel jedanput   novies devet puta

bis dvaput   decies deset puta
ter triput   undecies jedanaest puta
quater četiri puta   vicies dvadeset puta
quinquies pet puta   tricies puta
sexies šest puta   centies sto puta
septies sedam puta   ducenties dvjesta puta
octies osam puta   millies tisuću puta

Latinska množidba

2 X 2 = 4 bis bina sunt quattuor;

3 X 10 = 30 ter dena sunt triginta.

PRIJEDLOZI (PRAEPOSITIONES)

§ 64.

Većina latinskih prijedloga stoji s akuzativom. Najobičniji su:

ante, apud, ad,

cirčum, contra, cis,
erga, extra, inter,
ob, post, praeter,
prope, propter, per,
supra, ultra, trans.
ante portas pred vratima
apud parentes kod roditelja
ad flumen kod rijeke
circum silvam oko šume
contra aciem protiv bojnog reda
cis Danuvium s ove strane Dunava
erga pčpulum prema narodu
extra muros izvan zidova
inter bonos među dobrima
ob eam causam zbog toga
post victoriam poslije pobjede
praeter legem mimo zakona
prope montes blizu gora
propter paupertatem zbog siromaštva
per fines kroz zemlju
supra caput iznad glave
ultra Savum s one strane Save
trans mare preko mora

§ 65.

S ablativom stoje:

a (ab, abs), e (ex), cum, de, pre, sine.

a magistro od učitelja
ab urbe condita od utemeljenja grada (Rima)
e castris iz tabora
ex illo die od onoga dana
cum militibus s vojnicima
de amicitia o prijateljstvu
pro patria za domovinu
sine dolore bez bola

Prijedlog a dolazi samo pred suglasnicima, ab pred samoglasnicima i nekim suglasnicima, a abs
pred t. Prijedlog e stoji samo pred suglasnicima, a ex pred samoglasnicima i pred suglasnicima.

§ 66.
S akuzativom i ablativom stoje:

in i sub

in scholam u školu   sub terram pod zemlju

in schola u školi   sub terra pod zemljom

S akuzativom stoje ti prijedlozi na pitanje: kamo? a s ablativom na pitanje: gdje?

GLAGOLI (VERBA)

§ 67.

Latinski glagol ima:

1. dva broja (numerus): jedninu i množinu;

2. tri lica (persona);

3. dva glagolska lika (genus): aktiv i pasiv;

4. tri načina (modus): indikativ, konjunktiv i imperativ;

5. šest vremena (tempus): prezent, imperfekt, futur I, perfekt, pluskvamperfekt i futur II ili
egzaktni;

6. pet glagolskih imena (nomen verbale): infinitiv, particip, gerund, gerundiv i supin.

§ 68.

Kad glagol dolazi u indikativu, konjunktivu ili imperativu, zove se određen (verbum finitum), a
kad dolazi u glagolskom imenu, zove se neodređen (verbum infinitum).

§ 69.

Glagolski se oblici tvore od različnih osnova:

1. prezentske (npr. od roadre: roga-),
2. perfektne (rogav-)
3. participske (rogato- od roga-to-).

Zajednički dio svih triju osnova (roga-) zovemo glagolskom osnovom.

Od prezentske osnove tvore se: prezent, imperfekt, futur I, infinitiv prezenta, imperativ, particip
prezenta, gerund i gerundiv.
Od perfektne osnove tvore se: aktivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II i infinitiv
perfekta aktiva.

Od participske osnove tvore se: pasivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II, particip i
infinitiv perfekta pasiva, particip i infinitiv futura aktiva i supin.

§ 70.

Da se upoznaju sve osnove za tvorbu glagolskih oblika, navode se za latinski glagol četiri oblika:
prezent, infinitiv prezenta, perfekt i particip perfekta, npr. rogo, rogate, rogavi, rogatum.

§ 71.

Prema prezentskoj osnovi dijele se glagoli na četiri konjugacije koje se najbolje vide u infinitivu
prezenta.

U I konjugaciji prezentska osnova svršava se na -a, zato se zove a-konjugacija, npr. roga-re
pitati;

u II konjugaciji na -e, zato se zove e-k onjugacija, npr. mone-re opominjati;

u III konjugaciji na suglasnik, zato se zove suglasnička. Budući da između osnove i nastavka
dolazi kratak samoglasnik (tzv. tematski), ta se konjugacija naziva i konjugacija s kratkim
samoglasnikom, npr. scrib-e-re pisati;

u IV konjugaciji na -i, zato i-konjugacija, npr. puni-re kažnjavati.

§ 72.

Lični nastavci

a) za indikativ i konjunktiv:

    Aktiv Pasiv
      indik. perf.  
1. lice -m, -o
-i -r
Jednina -isti -ris
2. lice -s
-it -tur
3. lice -t
1. lice
-mus -imus -mur
Množina 2. lice -tis -istis -mini
-nt -erunt -ntur
3. lice
b) za imperativ:

  Aktiv Pasiv
  I II  
Jedn.2.lice -- -to -re
Jedn.3.lice -- -to --
Množ. 2.lice -te -tote -mini
Množ.3.lice -- -nto --

Pregled glagolskih oblika

U tabelama su navedeni aktivni i pasivni oblici konjugacija prema osnovama od kojih se ti oblici
tvore, tj. prema
sprezentskoj, perfektnoj i participskoj osnovi.

Većina glagola I konjugacije svršava se u perfektu na -avi, a u participu perfekta na -atum. Zato
se takvi glagoli navode samo u 1. licu prezenta i infinitivu, npr. rogo, 1.

Isto tako, većina glagola IV konjugacije ima u perfektu završetak -ivi, a u participu perfekta
-itum. Takvi se glagoli zbog toga navode ovako: -punio, 4.

Konjugacija: Konjugacija: Konjugacija:

  Konjugacija: I
II III IV

rogo pitam mone -o scrib -o puni -o

roga -s pitaš mone -s scrib -i-s puni -s
Indikativ roga -t pita mone -t scrib -i-t puni -s
prezenta roga -mus pitamo mone -mus scrib -i-mus puni -mus
roga -tis pitate mone -tis scrib -i-tis puni -tis
roga -nt pitaju mone -nt scrib -u-nt puni -u-nt

mone -ba-m scrib -e-ba-m

roga -ba-m pitah puni-e -ba-m
mone -ba- s scrib -e-ba-s
roga -ba-s pitaše puni -e-ba-s
mone -ba-t scrib-e-ba- t
Indikativ roga -ba-t pitaše puni -e-ba-t
mone -ba- scrib -e-ba-
imperfekta roga -ba-mus pitasmo puni -e-ba-mus
mus mus
roga -ba-tis pitaste puni -e-ba-tis
mone -ba-tis scrib -e-ba-tis
roga -ba-nt pitahu puni -e-ba-nt
mone -ba- nt scrib -e-ba-nt

Futur roga-bo pitat ću mone -bo scrib-a- m puni -a-m

I roga -bi-s pitatćeą mone -bi-s scrib -e- s puni -e-s
 roga -bi-t pitat će mone -bi-t scrib-e- t puni -e-t
roga -bimus pitat ćemo mone -bi-mus scrib -e- mus puni -e-mus
roga -bi-tis pitat ćete mone -bi-tis scrib -e- tis puni -e- tis
roga -bu-nt pitat će mone -bu-nt scrib -e-nt puni -e-nt

J. roga pitaj J. mone scrib -e puni

M. roga-te pitajte M. mone-te scrib -i-te puni -t

Imperativ J.roga pitaj mone -to scrib -i-to puni -to

 roga neka pita mone -to scrib -i-to puni -to
M. roga pitajte mone -tote scrib -i-tote puni -tote
roga neka pitaju mone -nto scrib -i-nto puni -u-nto

roge- m mone -a-m scrib-a-m puni -a-m

roge- s mone -a-s scrib -a-s puni -a-s
Konjuktiv roge- t mone -a- t scrib -a-t puni -a-t
prezenta roge- mus mone -a-mus scrib -a-mus puni -a-mus
roge- tis mone -a-tis scrib -a-tis puni -a-tis
roge- nt mone -a-nt scrib -a-nt puni -a-nt

roga-re- m mone-re-m scrib-e-re-m puni-re-m

roga-re-s mone -re-s scrib-e-re- s puni-re-s
Konjuktiv roga-re-t mone -re-t scrib-e-re-t puni-re-t
imperfekta roga-re-mus mone-re-mus scrib-e-re-mus puni-re-mus
roga-re-tis mone -re-tis scrib-e-re-tis puni-re-tis
roga-re-nt mone -re-nt scrib-e-re- nt puni-re- nt

Infinitiv
prezenta: pitati mone-re scrib-e-re puni-re
roga-re

Particip
prezenta:
pitajući mone-ns scrib-e-ns puni-e-ns
roga-ns
Glagolska onaj koji pita (mone-ntis) (scrib-e-ntis) (puni-e-ntis)
(roga-ntis)
imena
Gerund:
gen. roga-ndi pitanja
mone-ndi scrib-e-ndi puni-e-ndi
dat. roga-ndo pitanju
mone-ndo scrib-e-ndo puni-e-ndo
ak. roga-ndum pitanje
mone-ndum scrib-e-ndum puni-e-ndum
pitanjem,
mone-ndo scrib-e-ndo puni-e-ndo
abl. roga-ndo pitajući

Oblici prezentske osnove

§ 74.

Pasiv

Konjugacija: Konjugacija:
  Konjugacija: I Konjugacija: II
III IV

rogo-r mone-o-r scrib-o-r puni-o-r

bivam
roga-ris mone-ris scrib-e-ris puni-ris
pitan ili
Indikativ roga-tur mone-tur scrib-i-tur puni-tur
pitaju me
prezenta roga-mur mone-mur scrib-i-mur puni-mur
ili pitam
roga-mini mone-mini scrib-i-mini puni-mini
se
roga-ntur mone-ntur scrib-u-ntur puni-u-ntur

roga-ba-r
roga-ba-ris
mone-ba-r scrib-e-ba-r puni-e-ba-r
roga-ba-tur bijah pitan
mone-ba-ris scrib-e-ba-ris puni-e-ba-ris
roga-ba- ili
Indikativ mone-ba-tur scrib-e-ba-tur puni-e-ba-tur
mur pitahu me
imperfekta mone-ba-mur scrib-e-ba-mur puni-e-ba-mur
roga-ba- ili
mone-ba-mini scrib-e-ba-mini puni-e-ba-mini
mini pitah se
mone-ba-ntur scrib-e-ba-ntur puni-e-ba-ntur
roga-ba-
ntur

roga-bo-r
roga-be-ris
mone-bo-r scrib-a-r puni-a-r
roga-bi-tur bit ću
mone-be-ris scrib-e-ris puni-e-ris
roga-bi- pitan ili
mone-bi-tur scrib-e-tur puni-e-tur
Futur I mur pitat će
mone-bi-mur scrib-e-mur puni-e-mur
roga-bi- me ili
mone-bi-mini scrib-e-mini puni-e-mini
mini pitat ću se
mone-bu-ntur scrib-e-ntur puni-e-ntur
roga-bu-
ntur

roge-r mone-a-r scrib-a-r puni-a-r

roge-ris mone-a-ris scrib-a-ris puni-a-ris
Konjuktiv roge-tur mone-a-tur scrib-a-tur puni-a-tur
 
prezenta roge-mur mone-a-mur scrib-a-mur puni-a-mur
roge-mini mone-a-mini scrib-a-mini puni-a-mini
roge-ntur mone-a-ntur scrib-a-ntur puni-a-ntur

Konjuktiv roga-re-r   mone-re-r scrib-e-re-r puni-re-r

imperfekta roga-re-ris mone-re-ris scrib-e-re-ris puni-re-ris
roga-re-tur mone-re-tur scrib-e-re-tur puni-re-tur
roga-re- mone-re-mur scrib-e-re-mur puni-re-mur
mur mone-re-mini scrib-e-re-mini puni-re-mini
 roga-re-
mini
mone-re-ntur scrib-e-re-ntur puni-re-ntur
roga-re-
ntur

Glagolska
imena:
roga-ri biti pitan mone-ri scrib-i puni-ri
Infinitiv
prezenta

Glagolska onaj koji

roga-ndus, mone-ndus, -a, scrib-ndus, -a, puni-ndus, -a,
imena: treba
-a, um um um um
Gerundiv da se pita

Oblici perfektne osnove

§ 75.

aktiv

Konjugacija Konjugacija Konjugacija Konjugacija

   
I: II: III: IV:

rogav-i monu-i scrips-i puniv-i

rogav-isti monu--isti scrips-isti puniv-isti
rogav-it upitao monu--it scrips-it puniv-it
Indikativ perfekta
rogav-imus sam monu--imus scrips-imus puniv-imus
rogav-istis monu--istis scrips-istis puniv-istis
rogav-erunt monu--erunt scrips-erunt puniv-erunt

scrips-era-m
rogav-era-
monu-era-m scrips-era--s puniv-era-m
m
rogav-era-s
monu-era-s scrips-era--t puniv-era-s
rogav-era-t
monu-era-t puniv-era-t
Indikativ rogav-era- bijah
monu-era- scrips-era-- puniv-era-
pluskvamperfekta mus upitao
mus mus mus
rogav-era-
monu-era- scrips-era-- puniv-era-
tis
tis tis tis
rogav-era-
monu-era-nt scrips-era-- puniv-era-nt
nt
nt

Futur II rogav-er-o budem monu-er-o scrips-er-o puniv-er-o

rogav-eri--s upitao, monu-eri-s scrips-eri-s puniv-eri--s
 rogav-eri-t monu-eri-t scrips-eri-t puniv-eri--t
rogav-eri- monu-eri- scrips-eri- puniv-eri--
mus mus mus mus
upitam
rogav-eri-- monu-eri-tis scrips-eri-tis puniv-eri--
tis tis
rogav-eri-- monu-eri-nt scrips-eri-nt puniv-eri--nt
nt

rogav-eri--
m scrips-eri-m puniv-eri--m
monu-eri-m
rogav-eri--s
monu-eri-s
scrips-eri-s puniv-eri--s
monu-eri-t
rogav-eri--t scrips-eri-t puniv-eri--t
monu-eri-
Konjuktiv perfekta rogav-eri--   scrips-eri- puniv-eri--
mus
mus mus mus
monu-eri-tis
rogav-eri-- scrips-eri-tis puniv-eri--
tis tis
monu-eri-nt
rogav-eri-- scrips-eri-nt puniv-eri-nt
nt

rogav-isse-
monu-isse- scrips-isse-
m puniv-isse-m
m m
rogav-isse-s puniv-isse-s
monu-isse-s scrips-isse-s
puniv-isse-t
monu-isse-t
rogav-isse-t puniv-isse-
Konjuktiv monu-isse- scrips-isse-t
rogav-isse-   mus
pluskvamperfekta mus scrips-isse-
mus puniv-isse-
monu-isse- mus
rogav-isse- tis
tis scrips-isse-
tis puniv-isse-
monu-isse- tis
rogav-isse- nt
nt -nt
nt

Infinitiv perfekta rogav-isse   monu-isse scrips-isse puniv-isse

Oblici participske osnove

§ 76.

pasiv

  Konjugacija: I Konjugacija: II Konjugacija: III Konjugacija: IV

Indikativ perfekta   sum upitan sam   sum   sum   sum
rogatus, es monitus, es scriptus, es punitus, es
 ili upitali
-a, -um est -a, -um est -a, -um est -a, -um est
su me
sumus sumus sumus
sumus      
 
moniti, scripti, puniti,
rogati,   estis estis estis
estis -ae, -a -ae, -a -ae, -a
-ae, -a sunt sunt sunt
sunt
bijah
eram eram eram eram
rogatus upitan rogatus rogatus
eras monitus eras eras eras
ili bili su
erat -a, -um erat erat erat
Indikativ -a, -um me upitali -a, -um -a, -um
eramus
pluskvamperfekta eramus eramus eramus
moniti
rogati   eratis rogati rogati
eratis -ae, -a eratis eratis
-ae, -a erant -ae, -a -ae, -a
erant erant erant

ero ero ero ero

rogatus budem monitus scriptus punitus
eras eras eras eras
upitan
erit erit erit erit
Futur II -a, -um -a, -um -a, -um -a, -um
erimus erimus erimus erimus
rogati, eritis   moniti eritis scripti eritis puniti eritis
-ae, -a erunt -ae, -a erunt -ae, -a erunt -ae, -a erunt
sim sim sim sim
rogatus sis monitus sis scriptus sis punitus sis
-a, -um sit -a, -um sit -a, -um sit -a, -um sit
konjuktiv
simus simus simus simus
perfekta
rogati moniti scripti puniti
sitis sitis sitis sitis
-ae, -a -ae, -a -ae, -a -ae, -a
sint sint sint sint
essem essem essem essem
rogatus monitus scriptus punitus
esses esses esses esses
-a, -um -a, -um -a, -um -a, -um
pasiv konjuktiva esset esset esset esset
perfekta simus simus simus simus
rogati moniti scripti puniti
sitis sitis sitis sitis
-ae, -a -ae, -a -ae, -a -ae, -a
sint sint sint sint
glagolska imena:
rogatus, -a, -um
particip perfekta monitus, -a, -um scriptus, -a, -um punitus, -a, -um
upitan, -a, -o
pasiva
glagolska imena: monitum, -am, scriptum -am, punitum -am,
rogatum -am, -um (-us, -a,
Infinitiv perfekta -um (-us, -a, -um (-us, -a, -um (-us, -a,
-um) esse
pasiva -um) esse -um) esse -um)esse
glagolska imena: rogaturus, -a, -um, moniturus-a, scripturus-a, puniturus-a,
Particip futura
onaj koji će pitati -um -um -um
aktiva
moniturum -am, scripturum -am, puniturum -am,
glagolska imena:
rogaturum, -am, -um -um -um -um
Infinitiv futura
(-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um) (-us, -a, -um) (-us, -a, -um)
aktiva
esse esse esse
glagolska imena: rogatum monitum scriptum punitum
Supin rogatu monitu scriptu punitu

Glagoli III konjugacije na -io

§ 77.

Neki se glagoli III kortjugacije svršavaju na -io; to i u prezentskoj osnovi ponajviše gube kad za
njim dolazi i ili e. Evo glavnih oblika:

Indikativ prezenta:

Aktiv Pasiv
capi-o (uzimam) capi-or
capi-s cap-e-ris
capt-t cdpi-tur
capi-mus capi-mur
capi-tis cam-mini
capi-unt capi-u-ntur
Imperfekt akt.: capi-ebam, -as itd.; pas. capi-ebar, capi-ebdris itd.
Futur I akt.: capi-am, -es itd.; pas. capi-ar, -eris itd.
Infinitiv prez. akt. cap-ere; pas. cap-i
Imperativ I: cape, capi-te! impt. II capi-to, capi-to, capi-tote, capi-unto
Particip prezenta: capi-ens, -entis
Gerundiv: capi-end-us, -a, -um

§ 78.

Verba deponentia

Neki glagoli imaju samo pasivne oblike, ali značenje| aktivno. Oni su, tako reći, odložili pasivno
značenje pa se pog tome zovu odložni glagoli (verba deponentia). Od aktivnih oblika imaju
particip prezenta, particip i infinitiv futura aktiva. Pasivno značenje ima jedino gerundiv.
Deponentia se konjugiraju jednako kao i obični glagoli u pasivu. Navodimo ih u 1. licu prezenta,
infinitivu prezenta i I. licu perfekta, npr.:
hortor, hortari, hortatus sum sokoliti
vereor, vereri veritus sum poštovati; bojati se
loquor, loqui, locutus sum govoriti
partior, partiri. partitus sum dijeliti

Imperativ deponentnih glagola

I konjugacija: hortare sokoli, hortamini sokolite

II konjugacija: verere puštuj, veremini poštujte
III konjugacija: loquere govori, loquimini govorite
IV konjugacija: partire dijeli, partimini dijelite

Verba semideponentia

§ 79.

Verba semideponentia zovu se oni glagoli kojima su oblici prezentske osnove aktivni, a u
perfektu. pluskvamperfektu i futuru II imaju pasivne oblike s aktivnim značenjem, na primjer:
audeo, audere, ausus sum usuditi se
gaudeo, gaudere, gavisus sum radovati se
soleo, solere, solitus sum običavati

Tvorba glagolskih oblika

A. Oblici prezentske osnove

§ 80.

Indikativ prezenta aktivnog tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju lični nastavci, npr.
roga-o = rogo, mone-o, puni-o. U svim licima III konjugacije (osim u 1. licu jedn.). i u 3. licu
množ. IV konjugacije stoji između osnove i nastavka tzv. tematski samoglasnik -i- ili -u-, npr.
scrib-i-s, scrib-u-nt, puni-u-nt.

Indikativ prezenta pasivnog zadržava u 1. licu jedn. aktivni završetak -o i prima pasivni nastavak
-r. U ostalim licima dodajemo pasivne nastavke prezentskoj osnovi u svim konjugacijama osim u
III i u 3. licu množ, IV, gdje između osnove i ličnog nastavka dolaze tematski samoglasnici -e-,
-i-,; -u-, npr. rog-or, mone-or, leg-or, puni-or; roga-tur, mone-tur, puni-tur; scrib-e-ris, scrib-i-
tur, scrib-u-ntur, puni-u-ntur.

Konjunktiv prezenta svršava se u aktivu I konjugacije na -em, upasivu na -er, npr. rog-em, rog-
er; u ostalim konjugacijama završetak je -am, odnosno -ar, npr. mone-am, mone-ar, scrib-am,
scrib-ar, puni-am, puni-ar.
§ 81.

U indikativu imperfekta aktivnog i pasivnog između prezentske osnove i ličnih nastavaka u I i II

konjugaciji stoji -ba-, a u III i IV konjugaciji -eba-, na primjer roga-ba-m, mone-ba-s, scrib-eba-
mus, puni-eba-ntnr. Konjunktiv imperfekta aktivnog i pasivnog nastaje ako se infinitivu prezenta
aktiva dodaju lični nastavci, npr. rogare-m, monere-s, scribere-mur, puni-re-ntur.

§ 82.

Futur I aktivni i pasivni I ili konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za
aktiv: -bo, -bis, -bit, -bimus, -bitis, -bunt, a za pasiv -bor, -beris, -bitur, -bimur, -bimini-, -buntur,
npr. roga-bo, mone-bit. roga-bor, mone-bitur,
U III i IV konjugaciji tvori se futur tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -am,
-es, -et, -emus, -etis, -ent, a za pasiv: -ar, -eris, -etur, -emur, -emini, -entur, npr. scrib-am, scrib-
es, puni-ar, puni-eris.

§ 83.

Imperativ I u 2. licu jedn. jednak je prezentskoj osnovi u I, II i IV konjugaciji, a u III konjugaciji

ima završetak -e, npr. roga, mone, puni, scrib-e. U 2. licu množine dodaje se prezentskoj osnovi
I, II i IV konjugacije nastavak -te, npr. roga-te. mone-te, puni-te; u III konjugaciji dolazi između
osnove i nastavka -te tematski samoglasnik -i, npr, scrib-i-te.

Imperativ II tvori se tako da se prezentskoj osnovi (u III konjugaciji proširenoj tematskim

samoglasnikom -i-, odnosno -ti-, a u IV konjugaciji samo tematskim samoglasnikom -u- i to u 3.
licu množ.) dodaju nastavci -to, -tote, -nto, npr roga-to, scrib-i-to, mone-tote, scrib-u-nto, puni-
u-nto.

§ 83.a)

Infinitiv prezenta aktiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda

nastavak -re, npr. roga-re, mone-re, puni-re, a u III konjugaciji tako da se doda -ere, npr. scrib-
ere.

Infinitiv prezenta pasiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda

nastavak -ri, npr. roga-ri mone-ri, puni-ri, a III konjugacije tako da se prezentskoj osnovi doda
-i, npr. leg-i.

§ 84.

Particip prezenta aktiva tvori se tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda za

nominativ jedn. -ns, a za genitiv jedn. -ntis, npr. roga-ns, roga-ntis, mone-ns, mone-ntis; u III i
IV konjugaciji stoji pred nastavkom tematski -samoglasnik -e-, npr. scrib-e-ns, puni-e-ns, scrib-
e-ntis, puni-e-ntis.

§ 85.
Gerundiv se tvori tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda -ndus, -nda, -ndum, a
prezentskoj osnovi III i IV konjugacije -endus, -enda, -endum, npr. roga-ndus, scrib-endus, puni-
enđus.

B. Oblici perfektne osnove

§ 86.

Od perfektne osnove tvori se indikativ perfekta aktivnog dodavanjem perfektnih nastavaka: -i,
-isti, it, -imus, -istis, -erunt, npr. rogav-i, monu-isti, scrips-istis, puniv-erunt.

U indikativu pluskvamperfekta aktivnog dodaje se perfektnoj osnovi: -eram, -eras, -erat itd.,
npr, rogav-eram, monu-eras, scrips-erat, puniv-eramus.

U futuru II dodaje se perfektnoj osnovi: -ero, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint, npr. rogav-ero,
rogav-eris, monu-erit, log-erimus, scrips-eritis, puniv-erint.

§ 86.a)

Infinitiv perfekta aktiva tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda završetak -isse, npr. rogav-
isse, monu-isse, scrips-isse, puniu-isse.

§ 87.

Konjunktiv perfekta aktivnog tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda: -erim, -eris, -erit,
-erimus, eritis, -erint, npr. scrips-eritis, puniv-erint,

Konjunktiv pluskvamperfekta aktivnog tvori se tako da se infinitivu perfekta aktiva na -isse

dodaju, lični nastavci: -m, -s, -t, -mus itd., npr. monuisse-m, scrip-sisse-tis.

C. Oblici participske osnove

(Osnova participa perfekta pasiva)

§ 88.

Particip perfekta pasiva tvori se od glagolske osnove. Završava se na -tus, -ta, -tum ili -sus, -sa,
-sum, npr. roga-tus, scrip-tus; man-sus, clau-sus.

Taj particip spojen s oblicima glagola esse tvori pasivni perfekt, pluskvamperfekt i futur II, na
primjer rogatus sum i sim, scriptus eram i essem, punitus ero.

Od participa perfekta pasiva tvori se particip futura aktiva tako da se završeci -us, -a, -um
zamijene završecima -urus, -ura, -urum, npr. rogat-urus, monit-urus, script-urus, mans-urus.

Tvorba perfektne osnove

§ 89.

1. Perfekt na -vi

rogo, 1. rogavi, rogatum pitati

deleo, 2. delevi, deletum razoriti
peto, 3. petivi, petitum tražiti
punio, 4. punivi, punitum kazniti

2.
Većina glagola I i IV konjugacije tvori perfekt na -vi.

3. Perfekt na -ui

veto, 1. vetui, vetitum

zabranjivati
moneo, 2. monui, monitum
opominjati
štovati
colo, 3. colui, cultum
otvarati
aperio, 4. aperui, apertum

4.
5. Perfekt na -i

solvo, 3. solvi, solutum odriješiti

6.
7. Perfekt na -i s otezanjem osnovnog samoglasnika

video, 2. vidi, visum vidjeti

lego, 3. legi, lectum čitati (legit čita, legit pročitao je)
venio, 4. veni, ventum doći (venit dolazi, venit došao je)

8.
9. Perfekt na -si

rideo, 2. risi, risum smijati se

scribo, 3. scripsi, scriptum pisati
sentio, 4. sensi, sensum osjećati

10.
11. Perfekt s reduplikacijom

do, dare, dedi, datum dati

circumdo, cirumdare, circumdedi, circumdatum opkoliti
mordeo, 2. momordi, morsum gristi
pello, 3, pepuli, pulsum tjerati
 12.

Glagoli s posebnom konjugacijom (Verba anomala)

§ 90.

Pomoćni glagol: sum, esse, fui biti

  Indikativ Konjuktiv

sum jesam, sam sim

es sis
est sit
Prezent
sumus simus
estis sitis
sunt sint

eram bijah essem

eras esses
erat esset
Imperfekt
eramus essemus
eratis essetis
erant essent

ero bit ću
eris
erit
Futur I  
enmus
eritis
erunt

fui bio sam fuerim

fuisti fueris
fuit fuerit
Perfekt
fuimus fuerimus
fuistis fueritis
fuerunt fuerint

fueram bijah bio fuissem

fueras fuisses
fuerat fuisset
Pluskvamperfekt
fueramus fuissemus
fueratis fuissetis
fuerant fuissent

Futur II fuero budem (bio)  

 fueris
fuerit
fuerimus
fuentis
fuerint

I.
II.
Jedn.
esto budi
2. es budi!
Imperativ esto neka bude!
3.-
estote budite!
Množ. 2. este budite!
sunto neka budu!
3. —

Particip fut. akt. futurus, -a, -um koji će biti, budući

Infinitiv prez. esse
Infinitiv perf. fuisse
Infinitiv fut. futurum, -am, -um esse ili fore

§ 91.

Složenice glagola esse:

absum, abesse, afui biti odsutan

adsum, adesse, affui biti prisutan
obsum, obesse, obfui škoditi
praesum, praeesse, praefui biti na čelu
prosum, prodesse, profui koristiti
Particip prezenta imaju samo složenice praesum i absum: praesens, gen. praesentis prisutan;
absens, gen. absentis odsutan.

§ 92.

Prosum je postalo od pro(d) i sum. Krajnje d javlja se samo ispred e. Prema tome glasi prezent:
prosum prosumus
prodes prodestis
prodest prosunt

Imperfekt: proderam itd.

prodero, proderis itd.
Futur I:
Perfekt: profui itd
§ 93.

Possum, posse potui (moći) u prezentskoj osnovi postalo od pot(e) + sum. U oblicima te osnove
ostaje pot- pred samoglasnikom e; ispred s krajnje t prelazi u s, pa odatle ss.
U perfektnoj osnovi taj glagol nije složenica glagola esse, nego uzima osnovu nestaloga glagola
potere.

  Indikativ Konjunktiv

possum mogu possim

potes possis
potest possit
Prezent
possumus possimus
potestis possltis
possunt possint

poteram mogah possem

poteras posses
poterat posset
Imperfekt
poteramus possemus
poteratis possetis
poterant possent

potero moći ću
poteris
poterit
Futur I
poterimus
poteritis
poterunt

potui mogao sam potuerim

potuisti potueris
potuit potuerit
Perfekt
potuimus potuerimus
potuistis potueritis
potuerunt potuerint

potueram bijah mogao potuissem

potueras potuisses
potuerat potuisset
Pluskvamperfekt
potueramus potuissemus
potueratis potuissetis
potuerant potuissent

Futur II potuero budem mogao,  

potueris uzmognem
 potuerit
potuerimus
potueritis
potuerint

Infinitiv prezenta: posse

Infinitiv perfekta: potuisse

§ 94.

fero, ferre, tuli, latum nositi Osnove: prezentska fer-, perfektna tul-, particip perfekta latus.

Prezent:
Indik. akt. Konj. akt. Indik. pas. Konj. pas.
fero feram feror ferar
fers feras ferris feraris
fert ferat fertur feratur
ferimus feramus ferimur feramur
fertis feratis ferimini feramini
ferunt ferant feruntur ferantur
Imperfekt:
ferebam ferrem ferebar ferrer
itd. itd. itd. itd.
Futur I akt. Futur I pas. Imper. I Imper. II
feram ferar
feres fereris fer
ferto ferto fertdte ferunto
feret feretur ferte
itd. itd.
Infinitiv prezenta aktiva: ferre
Infinitiv prezenta pasiva: ferri
Infinitiv perfekta aktiva: tulisse
Infinitiv perfekta pasiva: latum, -am, -um esse
Ostali se oblici pravilno izvode od perfekta tuli i participa perf. latus.

§ 95.

Jednako se konjugiraju složenice:

affero, afferre, attuli, allatum donijeti
aufero, auferre, abstuli, ablatum odnijeti
differo, differre, distuli, dilatum odgoditi; razlikovati se
effero, efferre, extuli, elatum iznijeti
infero, inferre, intuli, illatum, unijeti
offero, offerre, obtuli, ablatum nuditi
refero, referre, rettuli, relatum natrag nositi, javljati
Ovamo ide i glagol: tollo, 3. sustuli, sublatum dići

§ 96.

vo1o, velle, volui htjeti

nolo, nolle, nolui ne htjeti (od ne-volo)
malo, malle, malui voljeti (od magis-volo)

Indikativ prezenta:
volo nolo malo
vis non vis mavis
vult non vult mavult
volumus nolumus mdlumus
vultis non vultis mavultis
volunt nolunt malunt
Konjunktiv prezenta:
velim nolim malim
velis nolis malis
velit nolit malit
velimus nolimus malimus
velitis nolitis malitis
velint nolint malint
Indikativ imperfekta:
volebam nolebam malebam
volebas nolčbas malebas
itd. itd itd.
Konjunktiv imperfekta:
vellem nollem mallem
velles nolles malles
vellet nollet mallet
itd. itd. itd.
Futur I:
volam nolam
malam
voles noles
males
volet nolet
malet itd.
itd. itd.
Infinitiv prezenta:
velle nolle malle
Imperativ:
I -- noli --
   -- nolite --
II -- nolito --
    -- nolitote --
Perfekt:
volui nolui malui
voluisti noluisti maluisti
itd. itd. itd.

Ostali oblici izvode se pravilno od perfektne osnove

§ 97.

eo, ire, ii, itum ići

Indikativ Konjunktiv Indikativ Konjunktiv

Prezent Pluskvamperfekt
eo idem eam ieram bijah išao issem
is eas ieras isses
it eat itd. itd.
imus eamus Futur II
itis eatis
iero budem išao
eunt eant
ieris  
Imperfekt itd.
ibam iđah irem Imperativ
ibas ires
I II
ibat iret
i idi ito
ibamus iremus
- ito
itd. itd.
ite idite itote
Futur I - eunto
ibo ići ću Particip prezenta
ibis iens, euntis idući
ibit onaj koji ide
 
ibimus
Gerundiv
ibitis
eundus, eunda, eundum
ibunt
Infinitiv perfekta aktiva
Perfekt
isse
ii išao sam ierim
Supin
isti ieris
iit ierit I II
iimus ierimus itum itu
istis ieritis
ierunt ierint

U indikativu perfekta, infinitivu perfekta i konjunktivu pluskvamperfekta ii pred s steže se u i.

Glagol eo je neprelazan pa dolazi u pasivu samo u 3. licu jedn., npr. itur, eatur, itum est.

§ 98.

Jednako se konjugiraju i složenice:

odlazim
abeo, -ire, -ii, -itum obeo obilazim; umirem
pristupam
adeo pereo pogibam
axeo praeterreo mimoilazim
izlazim
ineo redeo vraćam se
ulazim
intereo transeo prelazim
propadam

§ 99.

fio, fieri, factus sum bivati, postati, dogoditi se

Glagol fio služi kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum činiti. Po tvorbi svojih oblika taj glagol
pripada među verba semideponentia.

  Indikativ Konjunktiv
fio, fis, fit fiam, fias, fiat,
Prez.
—, —, fiunt fiamus, fiatis, fiant
Imperf. fiebam, fiebas itd. fierem, fieres, fieret itd.
Fut. I fiam, fies itd. —
Perfekt factus sum itd. factus sim itd.
Infinitiv prez.: fieri
Infinitiv perf.: factum, -am, -um esse
Infinitiv fut.: futurum, -am,. -um esse ili fore
Gerundiv: faciendus, -a, -um

Nepotpuni glagoli (Verba defectiva)

§ 100.

coepi, coepisse počeo sam

memini, meminisse sjećam se
odi, odisse mrzim
Glagoli memini i odi nemaju oblika, prezentske osnove, nego im perfekt ima značenje prezenta
(perfectum praesens), pluskvamperfekt značenje imperfekta, a futur II značenje futura I.

Glagol coepi ima perfektno značenje a oblike prezentske osnove uzima od glagola incipio, 3.
počinjem.

Indik. perf. coepi memini odi

Konj. perf coeperim meminerim oderim
Indik. pluskpf coeperam memineram oderam
Konj. pluskpf. coepissem meminissem odissem
Futur II coepero meminero odero
Imperativ -- memento, mementote --
Infinitiv perfekta coepisse meminisse odisse
Part. perf. pas. coeptus, -a, -um -- --
Part. futura akt. coepturus, -a, -um -- osurus, -a, -um

§ 101.

inquam kažem

inquam, inquis, inquit, -, -,inquiunt

Prezent:
Imperfekt:
inquiebat
Futur I:
—, inquies, inquiet
Perfekt:
inquit

salve! salvete! zdravo! dobro došao!

vale! valete! zdravo!
ave! avete! zdravo! budi pozdravljen!

Imperativ salve i ave upotrebljava se kao pozdrav pri dolasku, a pri odlasku običan je samo
pozdrav: vale! volete!

Bezlični glagoli (Verba impersonalia)

§ 102.

Bezlični glagoli upotrebljavaju se samo u 3. licu jedn. i u infinitivu. Dijele se u prave i neprave.
Pravi su oni koji se upotrebljavaju samo bezlično, a nepravi su postali od glagola koji se
upotrebljavaju i lično s različnim značenjem.

Evo nekoliko bezličnih glagola:

Pravi su: Nepravi su:

decet, 2. decuit dolikuje iuvat me, 1. iuvit godi mi;
dedecet, 2. dedecuit ne dolikuje isporedi iuvo, 1. iuvi, iutum pomagati
licet, 2. licuit ili licitum est slobodno je apparet, 2. appdruit jasno je;
oportet, 2. oportuit treba isp. appareo, 2. apparui pokazati se
pudet me, 2. puduit stid me je constat, 1. constitit poznato je
paenitet me, 2. paenituit kajem se praestat, 1. praestitit bolje je

SINTAKSA

SINTAKSA PADEŽA

Akuzativ

Dva akuzativa i dva nominativa

§ 103.

Populus Ciceronem consulem creavit.

Narod je Cicerona izabrao za konzula (konzulom).

U toj rečenici imamo dva akuzativa: Ciceronem i consulem. Ciceronem je objekt glagola creavit,
a consulem je dio predikata jer dopunjuje glagol creavit.

Takva dva akuzativa stoje uz glagole: creo biram, facio činim, appello, dico nazivam, extstimo,
habeo smatram koga čim i si. Akuzativ koji je dio predikata prevodimo na hrvatski ili srpski
prijedlogom za s akuzativom ili samim instrumentalom.

§ 104.

A populo Cicčro consul creatus est.

Ciceron je od naroda bio izabran za konzula.

U toj rečenici dolazi glagol creare u pasivu a ima uza se dva nominativa: Cicero i consul. Kad
glagoli uz koje u aktivu stoje dva akuzativa dolaze u pasivu, imaju uza se dva nominativa. Prvi je
subjekt a drugi dio predikata.

Nominativ kao dio predikata prevodimo nominativom, instrumentalom ili prijedlogom za s

akuzativom.
Aktivne i pasivne rečenice

§ 105.

Discipulus librum legit.

Učenik čita knjigu.
A discipulo liber legitur.
Labor animum nobilitat.
Rad oplemenjuje duh.
Labore animus nobilitatur.

Aktivnu rečenicu možemo izreći i pasivno. U tom slučaju subjekt aktivne rečenice dolazi u
ablativ s prijedlogom a ili ab znači nešto živo, a bez prijedloga kad znači nešto neživo; objekt
aktivne rečenice postaje subjekt pasivne a glagol dolazi pasiv i slaže se s novim subjektom.

Dativ

§ 106.

Dativus possessivus

Patri est domus. Otac ima kuću.

Mihi nomen est Iulius (ili: Iulio). Ime mi je Julije.

Patri est domus znači isto što: Pater habet domum. Dativ u takvim primjerima znači da netko
nešto ima, pa se zato takav dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni).
Isp. u nas: još da mi je zelen vijenac!

Uz mihi nomen est vlastito ime slaže se u padežu sa nomen ; ili sa mihi; prema tomu u
navedenom primjeru može biti Iulius ili Iulio.

§ 107.

Dativus finalis

Labor nobis honori est. Rad nam je na čast.

Sociis auxilio venite! Dođite u pomoć saveznicima!

U tim primjerima dolaze dva dativa, i to dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na pitanje:
čemu? (dativi lica: nobis i sociis i dativi stvari: honori i auxilio). Takav dativ na pitanje: čemu?
dolazi uz glagole: esse biti, dare dati, venire doći, mittere poslati i slične a zove se dativus finalis
(dativ svrhe).

§ 108.
Dativus commodi

Non scholae, sed vitae discimus. Ne učimo za školu, nego za život.

Dativi scholae i vitae pokazuju na čiju se korist vrši radnja: glagola discere. Takav se dativ zove
dativus commodi (dativ koristi).

Genitiv

§ 109.

Genitivus obiectivus

Amor parentum liberis innatus est.

Ljubav prema roditeljima djeci je prirođena.

U navedenom primjeru amor parentum znači: ljubav prema roditeljima; oni su objekt te ljubavi.
Kad bismo tu misao izrekli glagolom, rekli bismo: Liberi parentes amant. Djeca ljube roditelje.
Tu je parentes objekt, pa genitiv parentur nazivamo genitiv objektni.

Jednako je objektni genitiv u primjerima: spes praedae nada u plijen, metus nostri strah od nas,
imperium Gallorum vlast nad Galima.

Objektni genitiv prevodimo najradije različitim prijedložnim izrazima.

Milites belli periti esse debent.

Vojnici moraju biti vješti ratu.

Genitiv objektni stoji i uz pridjeve kao što su: avidus lakom, cupidus željan, peritus vješt, memor
sjećajući se, plenus pun, conscius svjestan.

§ 110.

Genitivus possessivus

Militum est pugnare. Dužnost je vojnika boriti se.

Stulti est sine causa ridere. Običaj (znak) je luđaka smijati se bez razloga.

U gornjim primjerima posvojni genitivi militum i stultizajedno sa est tvore predikat. Takav
genitiv prevodimo dodajući, prema smislu rečenice, jedan od ovih izraza: dužnost, običaj,
svojstvo, znak.

Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je dužnost nastojati oko opće koristi.
Nostrum est patriam defendere. Naša je dužnost braniti domovinu. Mjesto posvojnoga genitiva
ličnih zamjenica: mei, tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne zamjenice: meum,
tuum, suum, nostrum, vestrum.

Ablativ

§ 111.

Ablativus separationis

Milites nostri patriam servitute liberaverunt. Naši vojnici oslobodiše domovinu ropstva.
Solon sud sponte patria cessit. Solon je svojevoljno otišao iz domovine.
vacuus curis bez briga

Ablativ separationis pokazuje neko odvajanje a stoji uz glagole: liberare osloboditi, privare lišiti
i sl. te uz pridjeve liber slobodan, vacuus prazan, bez čega, nudus lišen.

§ 112.

Ablatlvus causae

Rerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nestašice svega vojnici pogiboše.
Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno žalostio zbog smrti Patroklove

Ablativus causae pokazuje uzrok zbog kojega se neka radnja vrši. Često dolaze ablativi causae:
odio iz mržnje, metu od straha, timore iz bojazni.

§ 113.

Ablatlvus qualitatis

Caesar fuit excelsa statura et capite calvo. Cezar je bio visoka stasa i ćelave glave.
Svojstvo se ne izriče samo gentivom kao u našem jeziku nego i ablativom (ablativus qualitatis).
Ablativ svojstva koji se redovno sastoji od imenice i atributa, označuje duševno ili tjelesno
svojstvo.

§ 114.

Ablativus loci

Omnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima vodila žestoka borba.
Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vršio novačenje u cijeloj provinciji.

U ablativu mjesta (ablatlvus loci) stoje:

oznake mjesta u kojima su riječi locus ili totus. Pamti: terra marique na kopnu i na moru, domi
militiaeque u miru i u ratu.
§ 115.

Ablativus temporis

Antiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt. U najstarija vremena sva su dobra bila
zajednička.
Hora decima u deset sati,
media nocte o ponoći,
vere u proljeće,
Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) siječnja.

Na pitanje: kada? vrijeme se označuje ablativom bez prijedloga (ablativus temporis).

§ 116.

Upotreba imena mjesta bez prijedloga

1. Romam, Delum, Carthaginem, Athenas, Delphos proficisci u Rim, na Del, u Kartagu, u Atenu,
u Delfe putovati;
2. Roma, Delo, Carthagine, Athenis, Delphis redire iz Rima, sa Dela, iz Kartage, Atene, Delfa
vratiti se;
3. Romae, Deli, Carthagine, Athenis, Delphis habitare u Rimu, na Delu, u Kartagi, Ateni,
Delfima boraviti.

Imena gradova i manjih otoka, kad nemaju apozicije, stoje bez prijed1oga, i to:
1. na pitanje: kamo? u akuzativu,
2. na pitanje: odakle? u ablativu,
3. na pitanje: gdje? singularia tantum I i II deklinanacije u genitivu, a ostala imena u ablativu.
Domum kući, domo od kuće, domi kod kuće;
rus na selo, rure sa sela, ruri na selu; humo sa zemlje, humi na zemlji. Kao imena mjesta
upotrebljavaju se i imenice domus, us, f, kuća, rus, ruris, n. selo i humus, -i, f. zemlja.