You are on page 1of 16

108

Analize nivoa autoritarnosti srednjokolske omladine Beograda i Kragujevca 1973. godine, otkrile su tada najvii nivo autoritarnosti na svetu. Ono zlo koje je zakamuflirano komunistikom ideologijom ualo u naim srcima, otkrila su nauna istraivanja koja se bave analizom nivoa autoritarnosti. Na neki nain, moglo se na osnovu uraenih testova pretpostaviti jo tada, u vreme mira i blagostanja socijalizma bive Jugoslavije, da je na mentalitet spreman na svakakve zloine, onakve kakvi su se desili devedesetih, i mnogo puta kroz celu istoriju, kad god mu se za njih prue dobri povodi i izgovori. Ali to nam namee ozbiljna pitanja. Zato su narodi Balkana, i u vreme stresne situacije za vreme rata, pa i onda kada su iveli u blagostanju najmirnijeg vremena socijalizma sedamdesetih godina XX veka, imali u svom srcu takve destruktivne potencijale, ak vii nivo autoritarnosti nego to su otkrila istraivanja nivoa autoritarnosti kod amerikih zatvorenika? Zato postoje razlike izmeu autoritarnosti nacistikog i balkanskog tipa? Zato kod nas osobe koje su veoma autoritarne mrze najvie autoritete, a u centralnoj Evropi mrze manjinske grupe, dok su prema autoritetima pokorni? Zato je u nacistikoj autoritarnosti Ego uguen pod teretom stroge savesti i oseanja krivice, dok je na Balkanu, kod autoritarnih linosti, savest uguena velikim Egom? Zato nosioci centralno evropske autoritarnosti uivaju da dre pravila, a nai autoritarci uivaju da ih kre? Sociologija nije u stanju da nam prui odgovore na ova pitanja. Ili zapravo, moda ne eli da nam prui odgovor iz vrlo jakih ideolokih razloga. Potreba savremenog oveka da izgovori svoje nezrele reakcije pozivanjem na okolnosti je toliko jaka, da on ne eli ni da pomisli kako bi izvor njegovih problema mogao da bude u njegovoj nutrini, ve jedino spolja. Zato emo se razoarani pristrasnou i povrnou savremenih sociologa okrenuti ka antropologiji, odbacujui sve one savremene dogme i tabue koji bi nas omeli u dolaenju do odgovora na pitanje porekla balkanskog primitivizma i primitivizma uopte.

GENETSKI FAKTOR U KARAKTEROLOGIJI BALKANA


PITANJA NA KOJE SOCIOLOZI NE MOGU DA PRUE ODGOVOR

ESTI DEO

Prokletstvo nacije

Na preparatima za sportiste koji podiu nivo mukog hormona testosterona, itamo upozorenje da se mogu oekivati sledei simptomi poveanja mukog hormona: Javlja se uobiajena iritacija i agresivnost. ... Poveana agresivnost je jo jedna od uobiajenih pojava povezanih sa upotrebom vodenog rastvora testosterona. ... Na isti nain i promene u nivou enskog hormona tokom mesenog ciklusa izazivaju kod mnogih ena oscilacije u oseanjima, i u pojedinim momentima sklonost ka razdraljivosti. Svima nam je poznato kako pubertetski bum hormona dovodi do promena u ponaanju pubescenta, da roditelji esto ne mogu da prepoznaju svoju decu. Isto tako i starako smanjenje nivoa hormona dovodi do specifinih promena u psihi mnogih ljudi. A ta bismo zakljuili o ljudima koji genetski imaju vii ili nii nivo razliitih hormona i zbog toga razliite psiholoke osobine i razliita iskuenja? Savremena egzaktna istraivanja otkrila su razlike izmeu razliitih rasa u nivou razliitih hormona, pa je utvren vii nivo mukih hormona kod crne rase, a vii nivo enskih kod ute. Time je objanjeno zato su u Americi crnci u proseku skloniji kriminalu u odnosu na belce, a belci u odnosu na pripadnike ute rase. Time je objanjeno i zato su u globalu mukarci skloniji kriminalu u odnosu na ene. No, antropolozi su primetili da postoje razlike u nivoima hormona izmeu razliitih antropolokih tipova unutar istih rasa: Moemo zapaziti i ve dokazati biostatistikim metodama, da bar do sada ba u Evropi su neke podrase ili tipovi morfoloki vie vezani za muki pol i za leptosomatski vektor. Alpidi na primer, su blie evrisomatskom i enskom vektoru, mediteranidi i atlantidi leptosomatskom i mukom. Tako se moe teorijski za svaku podrasu ili tip smatrati kao rasni znak mukost ili enskost i lepto ili evrisomatinost. Ovaj ovde samo za evropske podrasne tipove utvreni pregled moe se proiriti na sve rase. uti uopte vie su evrisomatski i vie enski nego crnci. Meu utima su, na primer, palemongolidi vie enski i evrisomatski od sinida. (Boo kerlj, Opta
antropologija, str. 89)

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

109

Grupa naunika je utvrdila i objavila u delu An Association Between Serum Testosterone Level and HLA Phenotype otkrie da nosioce antigena HLA-B5 i HLA-B12 odlikuje vii nivo mukog hormona testosterona ak i kod ena koje imaju te antigene.

110

Razliite varijante antigena se nasleuju i odlikuju razliite antropoloke tipove. Tako antigen HLA-B5, koji odlikuje izvorne dinarce, ima 29,02% stanovnitva bive Jugoslavije, u Iraku ga ima 33,9%, u Saudijskoj Arabiji 36,6 a kod Patuna u Avganistanu u Pakistanu ak 39,9% stanovnitva. Antigen HLA-B12 koji odlikuje izvorne atlantske mediterance ima 16% stanovnitva bive Jugoslavije, 26,2% stanovnitva centralne Dalmacije i 28% Bosne i Hercegovine. Kada se saberu nosioci HLA-B5 i HLA-B12 dobijemo na Zapadnom Balkanu prilian procenat stanovnitva koji ima visok nivo mukih hormona kod oba pola. Dakle, vidimo genetske korene nae specifine autoritarnosti. Mi ne moemo tvrditi da drugi narodi koji imaju drugaiju hormonalnu aktivnost nisu autoritarni, ali moemo tvrditi da je sasvim razliita priroda njihove i nae autoritarnosti objanjiva razlikama u genetskom sastavu stanovnitva.
DA LI POSTOJE LOI HORMONI?

Prokletstvo nacije

Iz prethodnih saznanja nam se namee pitanje da li ovek nije odgovoran za svoje motive i reakcije ukoliko ima vii nivo mukih hormona koji ga ine uvredljivim i agresivnim ili ako ima viak enskih hormona pa je zato ranjiv i razdraljiv? Ili zato to ima manjak oba polna hormona pa je zato sklon angrizavom lanom moralisanju? ... Da bismo odgovorili na ovo pitanje treba da shvatimo svrhu sposobnosti koje aktiviraju razliiti hormoni i ulogu ovekove volje od koje zavisi njihova funkcija. Svrha razliitih hormona jeste da aktiviraju sposobnosti koje e biti odgovor na nae realne potrebe ivota. Dakle, njihovo postojanje nije loe samo po sebi. Meutim, njihova funkcija moe biti dobra ili loa u zavisnosti od toga da li je njihova aktivnost zaista odgovor na realne potrebe ivota ili moda na nae unutranje hirove, ime naravno, realne potrebe ivota bivaju zapostavljene i samim tim ugroene. Kada sposobnost postane izvor unutranje satisfakcije, ona se pretvara u pokretaki motiv ponaanja. Dokle god ne odrastemo kao ljudi, mi svesno ili nesvesno traimo satisfakciju u svojim polnim, razvojnim i adaptivnim sposobnostima, pa kako nam tada te sposobnosti ne slue za egzistenciju, ve za satisfakciju, logino je da njima ugroavamo svoju egzistenciju. Svaki pol ima oba polna hormona ali u razliitoj meri, zato to svaki pol ima svoje mesto pod suncem. enski hormoni aktiviraju emotivnost da bi osoba saoseala sa potrebama bliskih osoba (ena sa potrebama
ZLOUPOTREBA POLNIH SPOSOBNOSTI

dece i mua). Muki hormoni smanjuju emotivnost da mukarac ne bi bio dekoncentrisan sa svoje apstraktne odgovornosti analize smisla, strategije i pitanja drutvene pravde. Zato, kada neto radi, eni jeste najvanije da se lepo osea, jer to znai da je sve u redu sa onima sa kojima usled svoje bliskosti saosea. Mukarcu nije najvanije da se lepo osea, ve da ima predstavu u umu da je to to radi vredno i znaajno. Dakle, te polne razlike imaju svoje mesto jer svakome daju sposobnosti koje su potrebne njegovom mestu pod suncem. Meutim, ukoliko ena pone da trai satisfakciju u oseanjima, onda e joj sama oseanja biti vanija od onih osoba radi kojih ona postoje, pa e zanemariti realne potrebe dece i supruga radi uitka u oseanjima. Traenje satisfakcije u oseanjima predstavlja njihovu zloupotrebu koja se zove sebinost. Kako je sebina majka sa detetom radi sebe (radi uivanja u oseanju ljubavi prema detetu), a ne radi deteta (zadovoljenja njegovih realnih potreba), bie sklona da dete razmazi, jer nee moi da dozvoli negativna oseanja koja se prirodno javljaju prilikom ukoravanja deteta za njegovu sopstvenu neodraslost (poputanje hirovima). Isto tako, ako mukarac pone da trai satisfakciju u predstavi o vrednosti svojih postupaka, sama vrednost e mu biti vanija od ljudi (ljudske zajednice) radi kojih predstava o vrednosti ivotnog dela postoji, pa e on biti u iskuenju da rtvuje potrebe ljudi zarad vrednosti koje vidi u svom delu. Traenje satisfakcije u predstavi o vrednosti predstavlja zloupotrebu predstave o vrednosti koja se zove sujeta (ponositost). Primer sujete projektovane na opti plan vidimo u fenomenu nacionalizma. Kako nacionalista vie voli nacionalne vrednosti nego ljude, bie sklon da rtvuje ljude radi njihove nacionalne vrednosti (Srbe radi srpstva, i sl). Postoje jo neke polne razlike koje su same po sebi dobre, ali se esto izopaavaju. Produkt mukih hormona: nezavisnost, izopaava se u oholost, autoritet u gordost, sposobnost moi i upravljanja u elju za mo i nasilnitvo. Produkt enskih hormona: zavisnost, izopaava se u autoritarnost (slepa pokornost svakom autoritetu: porodinom, politikom...), krotost u slabost, itd. U istoj stresnoj situaciji mukarac osea gnev prema izvoru opasnosti i kree u napad da sauva porodicu, dok ena sa decom bei to dalje od opasnosti. Oseanje gneva kod mukarca koje samo po sebi nije loe moe da se izopai u gnevljivost (mrnju), a oseanje straha koje takoe kod ene nije loe samo po sebi, moe da se izopai u kukaviluk. Mrnja e da provocira nepotrebne sukobe, a kukaviluk da obeshrabruje akcije koje vode reenju problema.

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

111

112

Sposobnosti koje nam se prirodno razvijaju prirodno nam i predstavljaju iskuenje da na njima parazitiramo traei u njima svoju unutranju satisfakciju. Takvo parazitiranje se u psihologiji naziva vezivanjem, uvrivanjem ili fiksacijom. Ono dovodi do zaostajanja u razvoju nae linosti. Duevni razvoj deteta odvija se postupno kroz pojedina razdoblja. U svakom novom, uznapredovanom i uslovno reeno zrelijem razdoblju zaostaju i uvruju se (fiksiraju), u manjem ili veem obimu zaostaci, uporine take, prethodnog razdoblja. Koliko e se razvoj zadravati i uvrstiti na jednoj ravni zavisi od biolokih obeleja ali i iskustva deteta u odnosima sa okolinom. Pod pritiskom loih iskustava i jakih osujeenja, dete doivi snaan strah i strepnju i okleva da se izlae novim, bolnim i osujeujuim iskustvima. Ono se osea mnogo sigurnije u ve zauzetom poloaju, busiji. Kao da mu se ne ide dalje, ne raste i ne razvija, jer bi ova nova iskustva u odnosima mogla biti neizdrivo bolna. Tu poinju prava vezivanja i uvrenja nagonske energije u pojedinim fazama razvoja. (Nevenka Tadi, Psihijatrija detinjstva i mladosti, str. 69) Uvrivanje (fiksacija) je utoliko jae ukoliko je dete vie osujeivano u svojim tenjama i potrebama, ali i u sluaju njegovog preteranog zadovoljavanja: Preterana zadovoljavanja i preterana osujeenja olakavaju uvrivanje jer dete, zahvaljujui preteranoj popustljivosti, nije osposobljeno da izdri ak ni blaga osujeenja. (Isto, str. 70) Normalno je da dete bude usmereno ka sebi samom, jer uei se kako da odgovara na svoje potrebe, priprema se da kasnije, kada za tako neto postane psihofiziki sposobno, odgovori isto tako brino i na potrebe drugih ljudi. Ukoliko je njegova realna potreba za panjom osujeena, ili ukoliko je preterano zadovoljavana, dete biva navedeno da pone da se bavi traenjem satisfakcije u tome da bude u centru panje drugih ljudi, to dovodi do fiksacije i zadravanja na toj fazi razvoja i formiranja egocentrinog karaktera. Zaustavljanje na oralnoj fazi razvoja, kada je dete po svom roenju u potpunosti zavisno od majke, moe da osobu zadri celog ivotnog veka u uverenju da sve postoji da bi sluilo njenim potrebama i da formira preterana oekivanja od onoga to drugi pojedinci i zajednica treba da urade za nju, i da je osakati odsustvom svesti o potrebi drugih ljudi i interesovanjem da se na potrebe drugih ljudi odgovori.

ZLOUPOTREBA RAZVOJNIH SPOSOBNOSTI

Prokletstvo nacije

Zaustavljanje malog deteta na fazi autonomije, rezultuje nezavisnou prema autoritetima koja je sama sebi cilj, a koja se zove gordost. Zaustavljanje u periodu izraene imaginacije rezultuje kasnijom sklonou da se bei od sveta odgovornosti u svet sopstvene mate i imaginacije. Kako dete zavisi od roditelja ono ima naivan odnos poverenja prema njemu, pa ga takva fiksacija moe uiniti naivnim i kada fiziki odraste i tako nedoraslim za susret sa obmanama od strane drugih ljudi. Timusni hormoni su najaktivniji u periodu dejeg razvoja, sve do pojave polnih hormona koji dovode do pojave puberteta i delimine atrofije timusne lezde. Odrasle osobe koje zbog raka timusne lezde imaju nenormalno povienje timusnih hormona, esto dobijaju iskuenje sebine usmerenosti ka sebi samima egocentrinosti. Pojedine osobe imaju genetski visok nivo timusnih hormona u periodu ranog detinjeg razvoja, pa im je iskuenje da se veu za fazu detinjeg razvoja i da celog ivota ostanu nesazreli i detinjasti. Naunici su o tim timusnim tipovima ljudi jo odavno zabeleili: Oni ostaju detinjasti u svom karakteru pa su egocentrini, ... trae zatitu i brigu, i vie ili manje su nepodobni za aktivne borbe ivota.
(James Vence May, Mental diseases; a public health problem, p. 216)

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

113

Neki istraivai veruju da timus moe da kontrolie u nekoj meri mentalne sklonosti, naime, oni ljudi kod kojih timusna akcija istrajava ostaju detinjasti, egocentrini i prosti u svojim mentalnim procesima i inicijativi, dok oni kod kojih timus prebrzo nestaje, jesu gnevljivi i osvetoljubivi. Dok su mladi, deluju kao da su u prednosti, ali izgleda da nikada ne sazru sasvim. (Morris Fishbein, Illustrated
medical and health encyclopedia, vol 7 and 8, p. 2022)

Iako duevni razvoj moe biti odloen... ovi pojedinci su meu najpametnijim i najinteligentnijim u svojoj zajednici. (James Vence May,
Mental diseases; A Public Health Problem, p. 216)

Visoka razumnost i razvijen intelekt ljudi sa vikom timusnih hormona jeste produkt intenzivnijeg razvoja nervnog sistema pod uticajem timusa, ali i kasnijeg poetka puberteta. Mozak svoju punu veliinu formira oko 12. godine ivota, a zatim njegova siva modana masa poinje da se smanjuje, dok se poveava broj veza izmeu nervnih elija. Prerana pojava puberteta zato dovodi do nesazrelosti odreenih intelektualnih sposobnosti jer polni hormoni svojom prevremenom pojavom izazivaju prevremenu atrofiju timusa. Snane stresne situacije takoe dovode do atrofije timusa, jer da bi osoba imala psihofizike snage da se bori protiv stresne situacije, ona mora da ima razvijene polne, a ne detinje sposobnosti.

114

Ukoliko se seksualna interesovanja pobude kod mlade osobe pre nego to ona uspe da se okrene od sebe same ka drugim ljudima, egocentrinost e je dovesti u iskuenje samozadovoljavanja (masturbacije). A ukoliko se seksualna interesovanja pobude pre nego to je polni hormoni okrenu od sopstvenog pola ka suprotnom polu, ona e imati seksualnu sklonost ka svom istom polu (homoseksualnost). Pojava puberteta donosi nove vrste iskuenja u razvoju pubescenta. Kao osoba u intenzivnom psihofizikom razvoju pubescent mora vie da jede nego to je jeo ranije, pa mu hrana postaje veoma ukusna. Da bi se od sebe i svog pola okrenuo ka suprotnom polu, intenzivno se razvijaju njegove genitalne sposobnosti (seksualnost). Izraena ulnost lako moe da postane objekat fiksacije i zadravanja na fazi puberteta. Traenje satisfakcije u zadovoljstvu jedenja ukusne hrane se lako izopaava u prodrljivost, a traenje satisfakcije u seksualnosti u seksualnu optereenost. Prodrljiva osoba e pokazati spremnost da rtvuje zdravlje i ivot radi uitka u hrani, kao to e seksualno optereena osoba biti nesposobna za branu zajednicu i nezainteresovana za potomstvo. Seksualna apstinencijalna kriza se mora zrelo prebroditi u vremenu puberteta i predbranog ivota, kroz odupiranje seksualnim impulsima, da ne bi seksualnost postala sama sebi cilj. Umesto da seksualne sposobnosti postanu orue izraavanja ljubavi prema branom saputniku, brani saputnik esto postaje orue zadovoljenja nepobeene seksualne elje. Seksualno iskustvo (orgazam) izaziva luenje hormona vazopresina koji memorie seksualni doivljaj i zakljuava seksualna interesovanja za druge osobe osim za izabranog partnera. Utvreno je da visok nivo vazopresina u krvi prerijskog vuka jeste uzrok njegove monogamnosti (usmerenosti ka samo jednoj enki), a nizak nivo kod livadskog vuka jeste uzrok njegovog promiskuiteta. Ukoliko osoba ne odrasta kao linost, njena hormonalna aktivnost nee biti odgovor na realne potrebe ivota, ve e biti odgovor na neutoljive unutranje hirove, pa e ometati ovekov normalan psihofiziki razvoj. Osamostaljivanje linosti i izgradnja identiteta u pubertetu poinje pojavom sumnje prema autoritetima, koja ima za svrhu da navede pubescenta da misli i odluuje nezavisno, ali ga fiksacija na fazi sumnje zaustavlja da celog ivota zadri sumnjiav stav prema svakom autoritetu, kroz sklonost ka teoriji zavere i buntovnosti. Kao to nepobeena telesnost za vreme pubertetske apstinencije onesposobljava pubescenta za kasniju branu odluku i zdravu funkciju branog odnosa, kao i za brinost za potomstvo (jer mu je telesni uitak vaniji od potreba seksualnog partnera i potomstva), tako ga i nepobeena sumnjiavost i buntovnost onesposobljavaju da kasnije na sebi ponese odgovornost bavljenja drutvenim odgovornostima (jer ne moe da zrelo trpi nepravdu).

Prokletstvo nacije

Potreba pubescenta da donese ivotne odluke kojima e na sebe preuzeti vane i znaajne odgovornosti, prirodno ga navode da nae ono mesto pod suncem na kojem e svojim aktivnostima biti najvei blagoslov drutvenoj zajednici. Kroz potrebu za originalnou on prirodno trai ona mesta u zajednici koja su najmanje popunjena. Meutim, on se moe odrei razvoja svog linog identiteta tako to potrebu za vrednou sopstvenog ivotnog dela pone da trai i zadovoljava u identifikaciji sa vrednostima drutvene zajednice ili voe, to od njega formira autoritarnu linost, sklonu plemenskom nainu razmiljanja i postupanja (sklonu nacionalizmu...). Psihofizika odraslost organizma zavisi od naslea i uslova ivljenja, dok razvoj nae linosti stoji do nas samih. Otuda, iako sam na organizam nastavlja sa razvojem svojih psihikih i fizikih sposobnosti mimo nae zloupotrebe i fiksacije, smisao svih naih sposobnosti biva oskrnavljen ukoliko sposobnosti zloupotrebljavamo za funkcije koje im nisu svrha, dok tada nae realne potrebe ivota bivaju zanemarene i samim tim i naa egzistencija biva ugroena. Razliiti klimatski uslovi i samim tim razliiti uslovi ivota rezultovali su razliitim adaptivnim sposobnostima izmeu razliitih ljudskih rasa. Topla klima sa obiljem vegetacije i ivotinja koja omoguava opstanak oveku lovcu zahteva kod njega razvijene lovake i uopte muke sposobnosti (borben duh, hitrinu, sposobnost brzog tranja, veu miinu masu), koje se mogu izopaiti u grubost i surovost, brzopletost i nepromiljenost, avanturizam koji je sam sebi cilj, itd. Gortaku klimu tipinu za planinska podruja umerenog pojasa odlikuje toplo leto, a hladna zima, topao dan, a hladna no. Isti tiroidni hormoni koji gortacima ubrzavaju metabolizam i zagrevaju organizam u periodima hladnoe, daju energiju i sposobnost oveku u trenucima fizike borbe, pa mogu svoju funkciju lako da izopae u izraenu neobuzdanu plahovitost kod osoba koje nisu razvile svoju mo samosavlaivanja. Stalno hladna (polarna) klima zahteva adaptaciju za opstanak usporenijim metabolizmom i zato niskim nivoom tiroidnih hormona, jer oskudna vegetacija nudi manju koliinu hrane. Hladna polarna klima takoe rezultuje potrebom da se oba roditelja staraju za potomstvo aktivirajui brinost za porodicu viim nivoom enskih hormona kod oba pola. Izopaena funkcija vika enskih hormona se otkriva kroz sebinost, kukaviluk i autoritarnu poslunost i prema najnepravednijoj vlasti. Adaptivna potreba za pravljenjem zaliha za periode veeg mraza i nestaice hrane moe se izopaiti u posesivnost, krtost i nepotrebno pravljenje zaliha (skupljanje starih i nepotrebnih stvari). Itd.
ZLOUPOTREBA ADAPTIVNIH SPOSOBNOSTI

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

115

116

Kao to smo primetili, psihofiziki razvoj oveka jeste posledica interakcije njegovog naslea i sredine, ali razvoj same ovekove linosti stoji do samog oveka njegovog htenja koje je utemeljeno na razumu, savesti i volji. U vreme ranog razvoja, do poetka kolskog doba, samo dete nema razvijen razum da bi shvatilo koje su realne potrebe njegovog ivota, pa kroz poslunost autoritetu roditelja ono razvija svoju mo volje da vlada sobom i da se odupire svojim hirovima. Ukoliko dete ne razvije mo volje da vlada sobom kroz poslunost autoritetu roditelja, ono nee kasnije imati mo volje da bude posluno ni autoritetu sopstvenog razuma, kada se kroz kolsko doba njegov razum bude formirao. Roditelj moe (to je pogreno) razvijati poslunost deteta manipuliui njegovim hirovima (nagrada kazna), umesto razvojem njegove linosti kroz odupiranje hirovima. U tom sluaju e kod deteta formirati autoritarnu linost, koja e, kao i fiziki odrasla osoba, biti zavisna od autoriteta (ideolokog, crkvenog, dravnog) koji manipulie njenim slabostima onako kako je to radio sa njom roditelj. Za vreme kolskog doba nastupa latentna faza, kada postaje teko razviti detinju volju zato to je sada detetu lako da bude licemer, sve do iskuenja puberteta. Ali zato ta ista latentna faza stiane polnosti omoguava detetu da razvije pravilnu funkciju svog razuma. Dok je ranije dete gradilo slepu poslunost autoritetu roditelja, sada poinje samo da razume potrebe ivota i svrhovite odgovore na potrebe ivota. Ukoliko dete ne razvije zdravorazumno razmiljanje u periodu do pojave puberteta, nee biti sposobno da se u pubertetu, osim uz izuzetan napor razuma, sauva od sopstvenih iracionalnih motiva, jer nee shvatiti njihovu iracionalnost da bi im se oduprlo. Razvoj linosti u pubertetu zahteva volju razvijenu u predkolskom dobu, razum razvijen u kolskom dobu i samostalnost odluivanja koja se razvija tokom samog puberteta. Odluke koje predstavljaju izraz ivotnog opredeljenja zavravaju adolescentski razvoj. Prirodni faktori psihofizikog razvoja ih omoguavaju oko 21. godine ivota. U odrastanju linosti, oveka ometa sklonost njegove prirode da nezadovoljstvo svog duha utoli zloupotrebom umnih predstava i ulnih i emotivnih doivljaja, koje mu pruaju njegove sposobnosti. Bez zadovoljenja ovekovih duhovnih potreba nije mogue ukloniti nezadovoljstvo duha koje dovodi do fiksacije na odreenoj fazi razvoja linosti, ili do zloupotrebe adaptivnih, ili bilo kojih drugih njegovih sposobnosti, jer se ovek kao davljenik za slamicu hvata za one uitke koji mu stoje na raspolaganju (bilo iz njegove prirode, bilo iz okruenja).

ODRASTANJE LINOSTI

Prokletstvo nacije

Zato nikakva promena hormonalne aktivnosti ne bi mogla da nadomesti odrastanje, ve bi samo promenila objekat zloupotrebe i vrstu ovekovog izopaenja. Kao to emo videti u sledeem poglavlju, svaki antropoloki tip ljudi treba sam da odlui da pobedi svoja specifina iskuenja i da odraste. Ne postoji nijedna rasa ljudi koja po prirodi jeste zrela, ve svako treba da svojim dragovoljnim izborom sam odraste, dajui svojim sposobnostima vii smisao od pukog izvora satisfakcije, smisao odgovora na realne potrebe ivota. ovek nije stvoren samo da opstane, ve da ispuni smisao svog postojanja i zato njegove sposobnosti nisu samo egzistencijalne, ve daleko prevazilaze potrebe egzistencije. ovek je stvoren da voli, i ako ga pokree prava nesebina ljubav, on e biti sklon da iz ljubavi rtvuje svoj ivot za potrebe drugih ljudi, jer mu je vaniji smisao ivota od puke egzistencije. Do oveka stoji koji e smisao ivota da izabere, pa i ako izabira lo smisao ivota, da u neodraslosti svoje linosti zloupotrebljava svoje razvojne, adaptivne i polne sposobnosti, on i tada pokazuje sklonost da ugrozi egzistenciju radi uitka. Smisao ivota je oveku uvek vaniji od samog opstanka ivota, bilo da je izabrani smisao ivota dobar, bilo da je lo. Na primer, krta osoba e zanemariti zdravlje radi krtarenja, kao to e osoba neumerena u jelu i piu da narui zdravlje radi svog uitka, kao to e i gorda osoba biti u stanju da rtvuje svoj ivot zbog osvete svog povreenog Ega. Da je ovek zaista nastao mehanizmima prirodne selekcije i evolucije, egzistencija bi mu bila vanija od smisla ivota, pa mu ne bi palo na pamet da ugrozi ivot radi, na primer, uitka u duvanu, kao to zavisnik od duvana, bolestan od raka, radije odluuje da ivi kratko sa svojim smislom konzumiranjem duvana, nego da ivi 100 godina, a bez smisla bez uitka u kojem je ogrezao.

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

117

Da bismo razumeli razlike izmeu razliitih vrsta autoritarnosti, dublje razumeli posebnost balkanske autoritarnosti u odnosu na centralnoevropsku i zapadnu autoritarnost, potrebno je da upoznamo psihofizike posebnosti i iskuenja razliitih antropolokih tipova na zapadnom Balkanu.

GENETSKO POREKLO I KARAKTEROLOGIJA ANTROPOLOKIH TIPOVA ZAPADNOG BALKANA

118

Izgled nordijskog antropolokog tipa prepoznajemo po sledeem opisu: Stas visok i vitak. Ramena snana i iroka, noge dugake. Lobanja dugaka, sa strane spljotena, potiljak izboen. Lice duguljasto, crte otre, vilice izrazite. Usta su uska i tvrdo formirana, uvo maleno. elo je usko, ravno i natrag zavraeno; obrve ravne. Nos uzak i istaknut, u korenu visok. Oi svetle, plave ili sive, srednje veliine. Koa tanka i bleda, sa providnim venama. Kosa plava ili crvenkasta, tanka, Nordijka glatka i mekana. (V. Dvornikovi, K.J. 174) Nordidi su u vie navrata naseljavali Balkan, esto meani sa alpidima centralne Evrope pod entitetom Kelta i Ilira, zatim i u kombinaciji sa atlantskim mediterancima pod entitetom Germana, i na kraju pod entitetom Slovena koji su ovde doli izmeani sa baltidima.

NORDIJSKI ANTROPOLOKI TIP

Prokletstvo nacije

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

119

Tipian predstavnik nordijskog antropolokog tipa Iz toga sledi da se te razvojne sposobnosti, ukoliko osoba ne odraste kao linost, mogu manifestovati u svom izopaenju kao tipine psiholoke odlike nordida. Zadravanje na oralnoj fazi rezultuje egocentrinim uverenjem da svi drugi postoje da bi ugaali eljama te osobe. Takva osoba, ako ne odraste, ceo ivot ivi samo za sebe, ne prepoznajui potrebe drugih ljudi. Zadravanje uma na fazi kolskog doba rezultuje radoznalou koja je sama sebi cilj tj. filozofiranjem. Zadravanje na fazi razvoja govora osobu ini brbljivom. Naivno poverenje u druge ljude, koje je normalno kod dece u toj fazi razvoja, ini je glupom u oima drugih ljudi, uprkos tome to je ona inteligentnija i razumnija u odnosu na druge ljude. Iako je njen razum nezavisan, njena volja je nerazvijena, pa lako potpada pod spoljni uticaj kada treba da donosi odluke. Zbog slabe volje ona je gotovo nesposobna da sama donosi odluke i da se dri principa. No, slaba volja ne rezultuje neobuzdanim postupcima, jer su i sama iskuenja nordida tipina za fazu razvoja deteta u kolskom dobu, koja se naziva latentna faza zato to su tada polna iskuenja stiana na minimum. Pre pojave polnih hormona osoba je jo uvek okrenuta ka svom sopstvenom polu. Pubertetska nesazrelost zbog zadravanja na prethodnoj latentnoj fazi razvoja rezultuje sklonou osobe da na seksualnom planu bude okrenuta ka sebi samoj (samozadovoljavanju) ili ka istom polu (homoseksualnosti). Polovinom XX veka dr Aleksandar Kosti upozorava na iskuenje hipertimusnih ljudi, koje e uskoro snai nordijske narode kao iskuenje njihove seksualne perverznosti:

Nordide odlikuje izraena aktivnost timusnih hormona, pa samim tim i iskuenje zadravanja na aseksualnim fazama razvoja, prvo na fazi odojeta (oralna faza po Frojdu ili asocijalna po Ruti Nelson), a zatim na fazi razvoja deteta u kolskom dobu (latentna faza po Frojdu to se tie seksualnosti ili faza socijalnog istraivanja po Ruti Nelson).

Zastupljenost nordijskog antigena HLA-A1

120

Zbog egocentrinosti, odnos nordida sa drugim osobama jeste lien naela i prijateljske vernosti, pa su njegova prijateljstva privremena (trenutna) i egocentrina. Umesto socijalnog odnosa, on pokazuje sposobnost odnosa samo sa jednom osobom (onom koja mu u tom trenutku posveuje svu panju) a ne sa grupom ljudi. Odsustvo socijalnog momenta se vidi i u njihovom odevanju, jer su skloni da odeu izabiraju bez svesti o tome kako ona deluje na druge, ve samo na osnovu linog svianja, tako da ona esto deluje neprilino areno, u skladu sa njihovom dejom naravi. Odbrambeni mehanizmi velikog Ega su kod nordida adekvatni detetu kolskog doba, pa nordide odlikuje sklonost ka ali i neozbiljnosti (osmehom dete pokazuje da nije krivo to je kao dete nesposobno da bude odgovorno). Nesazrelost i zadravanje razvoja njihove linosti na nivou deteta rezultuje i egocentrinim oekivanjima, koja vie nije mogue zadovoljiti, ne samo zato to nema ko da ih zadovolji, ve zato to su sama egocentrina oekivanja po svojoj prirodi neutoljiva. Rezultat nezadovoljenosti jeste konstantna nota depresije koju esto moemo prepoznati kod mnogih predstavnika nordijskog antropolokog tipa. Oslobaanje od sebine egocentrinosti, kao i deje neozbiljnosti i samosaaljenja, predstavljaju neophodne faze razvoja njihove linosti. Nordijska prirodna razumnost svakako izaziva divljenje, ali je ne moemo ceniti jer nije plod ovekovog htenja i izbora, ve njegove prirode. Ali moemo ceniti nordida ako svojim sposobnostima prida vii smisao, ako se od sebe samog okrene ka potrebama drugih ljudi, i ako istraje u naelu ispravnog ivljenja mimo svih pritisaka sredine koji ga teraju da ide protiv sopstvene savesti i da rtvuje naela potenja zarad line ugodnosti.

sti, Polno saznanje III, str. 90, Beograd, 1953)

Hipertimusni tip je delo preteranog rada timusne (grudne) lezde. Njegova osnovna crta je nepouzdani, polno neizgraeni kolebljivi izgled lica i celog tela. Jedinka dugo zadrava detinji, nesazreli izgled. Nadraljivost i labilnost u neurovegetativnom sistemu u skladu je sa slabom miinom snagom, sa slabom voljom i s nepostojanom afektivnou. Kod ovog tipa kao da polnost nema dovoljno telesnog oslonca: kao to je telesni sastav zadrao svoj detinji izgled, tako i polnost teko i sporo nalazi svoj zreli oblik. Ta duga polna neodredljivost pretstavlja povoljnu okolnost za razvijanje polnih i moralnih perverzija. Zato pubescenti ovoga tipa treba da budu stalno pod budnim pedagokim nadzorom. (Aleksandar Ko-

Prokletstvo nacije

Dinarski tip prepoznajemo po visokom i mravom stasu, tankim usnama, dugim i tankim udovima, istaknutom profilu, velikom nosu i istaknutim obrvama, maljavosti i kosmatosti, ivom pogledu i uurbanom hodu blago pognutom napred. Drevna prapostojbina dinarca je Egipat, pa su ga u sitnijem mediteranizovanom odliku prepoznali antropolozi u skeletima donjeg Egipta, posebno iz vremena IX dinastije. Danas je pak dinarski antropoloki tip najzastupljeniji na planinskim podrujima umerenog pojasa: na zapadnom Balkanu, kod Gruzina na Kavkazu, na podruju Tibeta, ali takoe i na podruju Iraka, Saudijske Arabije, itd. Vikom tireoidnih hormona je adaptiran na temperaturne ekstreme gortake klime, koju odlikuje hladna no i topao dan, hladna zima a toplo leto. Tireoidni hormoni ubrzavaju metabolizam pa dovode do zagrevanja tela, ali daju i nestrpljivost i afektivnost koja je potrebna za borbu, pa je dinarski tip sklon da neobuzdano plane i da na sitne nepravde reaguje vrlo snanim negativnim oseanjima. Za osobe koje odlikuje vii nivo tireoidnih hormona, dr Aleksandar Kosti pie: Donji deo tela je srazmerno razvijeniji nego gornji. Kosa je bogata, esto talasasta i njena granica na elu je nisko postavljena. Trepavice i obrve su jako razvijene. Oko je krupno, dok je pogled iv i izrazit, zubi vrlo lepi, a usne tanane. Polne oznake na licu su dobro razvijene, ali je kod devojke ovog tipa, pored gustih obrva razvijena dlakavost i na obrazima i usnicama. Kod oba pola je u ovome tipu dlakavost razvijena na udovima. ... Osobe ovoga tipa reaguju vrlo ivo i brzo, nekad eksplozivno, ali se, zato, brzo istroe. Pokreti su brzopleti, a postupci plahi. Mata je razvijena, inventivnost i pronicljivost primerne, volja jaka, altruistika naklonost due izraena, tip inteligencije je sintetiki. (Aleksandar Kosti, Polno saznanje III) Viak mukih hormona kod dinarca odlikuje oba pola pa daje eni mukobanjast izgled. Izraeni muki atributi kod dinarca se ve manifestuju u fazi autonomije (koja poinje da se ispoljava izmeu godinu i po dana i dve godine), kada dete odbija pomo majke i eli da po svaku cenu pokae svoju samostalnost.

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

DINARSKI ANTROPOLOKI TIP

121

122

Prokletstvo nacije

Atlantsko mediteranski tip je najvie zastupljen tamo gde je stanovnitvo najvie telesne visine (kod nas u Hercegovini i zapadnoj Crnoj Gori), a vodi poreklo od visokih starosedelaca Male Azije i Palestine - Heteja i Amoreja.

ATLANTSKO MEDITERANSKI ANTROPOLOKI TIP

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

123

Izraena autonomija formira izraen autoritet sopstvene linosti koji se lako izopaava u gordost, oholu nezavisnost prema svakom drugom autoritetu. Zbog izraene autonomije, dinarac ima sklonost da, u vreme pubertetske faze razvoja identiteta, druge identitete shvata kao atak na svoj sopstveni identitet, i ako ne naui da krotko i ponizno trpi nepravdu, njegovo bavljenje drutvenim pitanjima e ostati infantilno zbog gorde preosetljivosti i uvredljivosti koja e ga navoditi na sukobe sa svima, a posebno onima koji se na bilo koji nain uzdiu iznad njega samog. Uspeh drugoga, posebno nekog iznad sebe, on ne moe da podnese, jer ima oseaj da su njime sve njegove sopstvene vrednosti obezvreene. Takav karakter ga ini individualistom koji je sklon sukobu sa svima drugima. Veina karakterolokih problema zapadnog Balkana se moe objasniti iskuenjima dinarskog tipa, najpre njegovom nepobeenom gordou: Aljkavost, povrnost i nedostatak radne savesti, da i ne govorimo o vrlo rudimentiranom oseanju dunosti, bitni su sastojci u etosu jugoslovenskog rada. ... Napeta budna osetljivost, tenja da se ogradi jednom naroitom atmosferom respektovanja postaje bitnom karakteristikom tog plemenskog oveka. ... Neobuzdana, primitivna subjektivnost, uobraena osetljivost, surevnjivost, nepoverenje, mrnja, zavist, nedisciplinovanost, neobjektivnost i nepravinost. ... Preterana lina osetljivost, sujeta, primitivno i grubo ispoljavanje zavidljivosti, bolesni i samoivi egocentrizam, to su osnovne karakterne crte koje u toj sredini koe stvaranje svakog vieg drutvenog reda i potom moralnog i materijalnog prosperiteta. (Vladimir Dvornikovi, Gord karakter, spremnost na samoportvovanu borbu za svoje ciljeve i ideale, ine dinarca nesebinim herojem, stradalnikom za druge, ali tu njegovu sklonost ne moemo da cenimo jer nije plod njegovog voljnog htenja i izbora, ve najee neobuzdanosti njegovog gordog i povreenog Ega. Kod dinarca moemo ceniti njegovo htenje da oprosti uvredu, da krotko trpi ponienje i nepravdu nad sobom, jer mu je za takvu reakciju zaista potrebno htenje u odrastanju linosti, kojim on postaje zreo da se bavi drutvenim pitanjima bez gneva i bez pristrasnosti.
Karakterologija Jugoslovena, 1939)

U severozapadnoj Evropi je taj antropoloki tip nordizovan, a vodi poreklo od drevnih nosilaca Megalitske kulture. Na podruju Moldavije i Rumunije je pomean sa jedinstvenim proto-trakim antropolokim tipom i preko njega je zastupljen u populaciji Vlaha istone Srbije. Na zapadnom Balkanu atlantski mediteranac je dinarizovan, pa ga prepoznajemo kao dinarca koga odlikuje ne samo visok i mrav, ve visok i krupan stas. Zatim, na njemu vidimo vie ili manje izraene elemente akromegalije, koji su posledica vika hormona rasta, a takoe i izraenu sklonost ka gubitku kose (elavosti). Za izgled enskih osoba, koje imaju viak hormona rasta, dr Aleksandar Kosti pie: Ovakva telesna evolucija daje enskom polu vrlo neprijatan mukobanjast izgled. Ali zato devojke ovog tipa pokazuju uspeh kao sportistkinje. (Aleksandar Kosti, Polno saznanje III)

Atlantske mediterance, zbog vika hormona rasta odlikuje ne samo vea telesna visina, krupne i jake kosti ve i izraena dugovenost, kao i skup posebnih mentalnih sposobnosti i iskuenja.

124

I atlantskog mediteranca, kao i dinarca, odlikuje viak mukih hormona kod oba pola, ali za razliku od dinarca koji je veoma emotivan, i zbog tireoidnih hormona (koji zahtevaju trenutnu akciju) slabo osposobljen da planira sutranje akcije, atlantski mediteranac, zahvaljujui hormonu rasta, ima izraenu sposobnost planiranja, strategije, moi i upravljanja. Meu atlantskim mediterancima je najvei procenat fakultetski obrazovanih i istinski sposobnih ljudi. Kada neko crta veticu, on podSposobnost moi se esto, kada je svesno zna da vetica ima elju individua neodrasla, izopaava i po- za mo, pa joj nacrta sve elemenstaje sama sebi cilj kroz elju za mo. te akromegalije (koji su poslediZato su ti ljudi skloni visokim politi- ca vika hormona rasta): isturenu kim pozicijama, ali i fizikom nasilju. bradu, koate jagodice, kost na I Hrvati u Zagrebu i Srbi u Beogradu sredini nosa, izraene nadone se ale da su im Hercegovci, bez ob- lukove, pa ak i po neku dlaku zira koje nacionalnosti, zauzeli skoro na licu i nosu, zbog vika mukih hormona. sve vodee poloaje u drutvu. No, kod ena, elja za mo se esto manifestuje na suptilnije naine, kroz elju za znanjem (esto raznih traeva), kroz bavljenje magijom ili parapsihologijom kojim takoe udovoljavaju svojoj elji za mo. Vii nivo hormona rasta blokira emotivnost, jer bi emotivnost omela osobu u apstraktnoj inteligenciji i strategiji, pa osobe koje dozvole da njima vlada elja za mo zato esto jesu liene oseanja i saoseanja. elja za mo, ako se ne obuzda i ne stavi u funkciju vieg smisla, moe oveka da pretvori u megalomana, a to je psihopatoloko stanje osobe koju odlikuje manija veliine, bogatstva, genijalnosti i svemoi. Pritajeno ili u nekom stepenu otvoreno, megaloman tei da sebe vidi ili prikae kao gospodara sveta, koji je iznad svih u pogledu odreenih dimenzija ili po svim kriterijumima. Za razliku od dinarca, koji u ponienju nepravdom deluje uvreeno i jadno, atlantski mediteranac je roeni optimista, pobednik koji sebi ne moe da dozvoli poraz. Jedino mu radikalno teke nesree, neuspesi i porazi, pruaju priliku da postane svestan iracionalnog porekla svoje motivacije. Tada, ako hoe da odraste, moe da odbaci svoje megalomanske ciljeve i da svoj ivotni smisao i sreu izrazi najpre u ispunjavanju svakodnevnih i najjednostavnijih ivotnih odgovornosti.

Prokletstvo nacije

Na uveni Antropolog Boo kerlj pie o mediterancima: Vrlo rairena, po junoj Evropi i sredozemnim ostrvima je sredozemna podrasa ili mediteranidi. Sigurno su u bliem srodstvu sa orijentalidima, samo da su sitniji; vae za jedan od najlepih tipova oveanstva. Njihov rast nije veliki (priblini 164 cm), no proporcije su jako pravilne, trup nije predugaak (to je esto kod manjeg rasta), noge i ruke su vitke. ... Nos je uzak i ravan ili meko konveksan, glava je izduena. Raireni su posebno u paniji i delimino u junoj Francuskoj, u junoj polovini Italije i Grke. Okruuju svo Sredozemno more, a u severnoj Africi, nalazimo njihov orijentalni tip. Kod nas ih nalazimo u srednjoj i junoj Dalmaciji i na dalmatinskim ostrvima. (Boo kerlj, Opta antropologija, str. 68-69)

ZAPADNO MEDITERANSKI ANTROPOLOKI TIP

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

125

Za razliku od dinarca koji je gord i nezavisan od drugih, i kome je zato neprijatno da slua pohvale o sebi, mediteranac je ponosan i hvalisav. Zato ima potrebu za korzoima, na kojima pozira kroz nametena lica, koja esto izgledaju kao kod lutaka, to izraava njegovo najvee iskuenje sujetu. Potreba da zadobije tue odobravanje zapadnom mediterancu je vanija od svega. Zato on nema svoje lino miljenje, ve miljenje veine. Ukoliko potrebu za odobravanjem i armiranjem drugih osoba ne pobedi, nee biti sposoban niti za pravo prijateljstvo (koje zbog laskanja i odobravanja tuih slabosti nije iskreno), niti e biti sposoban za odgovornosti od drutvenog znaaja (jer ne moe da podnese sukob sa neispravnim miljenjem veine). Ropstvo miljenju veine postaje temelj plemenske svesti i plemenskog naina razmiljanja. Mediteranac svojom pojavom, pozom i mimikom hoe pre svega da se lino ispolji, da se pokae i da se dopadne. (Vladimir Dvornikovi, Ima veliku radost u govornoj rei, u lepim i ivahnim pokretima. Tei da nae gipkost i vetinu naroito vrednu interesa i hvale. Mediteranac je elokventan, esto vet govornik, ne retko on je (bar za nordijskog posmatraa) priljiv i nekako povran. (Hans Ginter, The
Karakterologija Jugoslovena, str. 187)

Racial Elements of European History, p. 56)

126

Istoni mediteranci odgovaraju Pelazgima, koji su u istoriji zabeleeni kao prastanovnici Grke i Balkana, po Herodotu poreklom iz Egipta. Jedna njihova grana su i drevni Filisteji, a druga drevni Etrurci.

ISTONO MEDITERANSKI ANTROPOLOKI TIP

Prokletstvo nacije

srca nepomuenog depresijom. Infantilnost deteta se otkriva u izraenoj sklonosti tog tipa ka kultu majke (i kultu Device Marije). To je odnos koji bi trebalo da bude prevazien sa odlaskom u pubertet. Kao to dete prima usluge od strane roditelja prirodno, smatrajui da je roditelj duan da mu ugaa, tako i fiziki odrasli predstavnici ovog tipa smatraju da su drugi duni da im ugaaju. Otuda nezahvalnost i sklonost depresiji jesu dva prepoznatljiva iskuenja ovog antropolokog tipa. Izvorni nosioci afro-azijske jezike grupe semiti jesu Arapi, Jevreji, Feniani i drugi narodi koje objedinjuju zajedniki genetiki markeri (HG-E, HLA-A24, HLA-B21), koji tako ukazuju na njihov nekada jedinstveni antropoloki tip.
SEMITSKI (ARMENOIDNO-ORIJENTALNI) ANTROPOLOKI TIP

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

127

Po genetikim markerima, istoni mediteranci su najzastupljeniji antropoloki tip i kod Palestinaca i kod dananjih Jevreja. Veoma su zastupljeni kod Grka, na podruju centralne Italije i svugde po Mediteranu. Na podruju Srbije bez Vojvodine, ima ih par procenata vie od dinarskog tipa. Osim neto sitnijeg rasta i izduenog duguljastog lica teko se mogu jasno definisati po izgledu, jer su ivei u stalnom kontaktu i meanju sa razliitim antropolokim tipovima poprimili elemente izgleda svih onih sa kojima su se vie hiljada godina meali, moda najvie sa semitima, dinarcima i zapadnim mediterancima. Ali njihove karakteroloke posebnosti jesu lako prepoznatljive, jer ih odlikuje iskuenje zaostajanja u razvoju linosti slino nordidima, ali na niem stepenu razvoja. Za razliku od nordida koji imaju iskuenje da zaostanu u fazi razvoja deteta kolskog doba, kada ono razvija razum, istoni mediteranci imaju iskuenje da zaostanu u razvoju deteta predkolskog doba (izmeu etvrte i sedme godine), kada ono razvija mo imaginacije. Odbrambeni mehanizmi linosti su takoe karakteristini za to doba, veseo duh lanog optimizma ili depresivno kukanje nad sobom (samosaaljenje). Samosaaljenje nad sobom predstavlja mehanizam odricanja od odgovornosti za sopstveno stanje, jer se osoba predstavlja kao kakvo dete, jadno i nemono da na sebi ponese svoju ivotnu odgovornost, pa je zato preputa drugima. Poruka koju ovek svojim kukanjem odaje glasi: Ja sam jadan, a prema tome ne mogu da budem ni kriv za svoje nesreno stanje! Depresivan duh nae narodne muzike upravo vodi poreklo od ovog antropolokog tipa. ak i ako je melodija vesela, rei pesme su depresivne: Nije to ja patim to si me ti ostavila, ve to mi plae majka, Nesrenik sam od roenja, itd. Gotovo da nema nae narodne pesme koja izraava zahvalnost i radost

U istom izvornom obliku semite bismo prepoznali po orlovskom nosu i izraenim nozdrvama, debelim i mesnatim usnama, zagasitoj boji koe, izraenoj maljavosti, jakim obrvama, kovrdavoj kosi, izbuljenim crnim oima, zaobljenim (bademastim) korenima noktiju i karakteristinom guturalnom (grlenom) govoru. Prirodne sposobnosti koje odlikuju semite (trgovina, zanatstvo) su takve da su stalno upueni na pripadnike drugih antropolokih tipova, pa su se sa njima u meuvremenu veoma genetski izmeali. Semiti se dele na orijentalide i armenoide, u zavisnosti od toga sa kojim populacijama su izmeani. Danas su zastupljeni na celom Mediteranu, od panije, june Italije, Grke, preko Male Azije do Bliskog istoka. Armenoidi se uglavnom javljaju u krajevima muslimanskog uticaja. Orijentalidi su vezani za pojavu Jevreja. Armenoidi (jermenska rasa) odlikuju se srednjim ili niskim rastom, tamnom kompleksijom, srednje uskim licem, jako istaknutim orlovskim nosom koji je pri dnu mesnat i iri. (Branimir Male, O ljudskim rasama, str. 35) Na podruju Srbije, semiti su najzastupljeniji jugoistono od Kruevca. Na osnovu analize Y hromozoma znamo da gotovo svaki drugi stanovnik Pritine (45,6%), svaki peti Beograanin (20,35%), i svaki dvadeseti Zagrepanin ima sa svoje muke strane semitsko poreklo tj.

haplo grupu E. Po svemu sudei, ta grana semita vodi poreklo od semita fenianskog porekla, koji su, izmeavi se sa drevnim Grcima (mediterancima), formirali entitet savremenih Grka, prepoznatljiv po mnogim semitskim elementima (izraenoj ulnosti, orijentalnoj skali u muzici, formalistikoj religioznosti, itd). Jedna bratska genetska grana semita zastupljena je na podruju od Irana do Indije, u drevno vreme pod entitetom Elamaca, a danas u velikoj meri pod entitetom Dravida, i u odreenoj meavini sa nordidima i utom rasom je zastupljena i kod Roma. Semite odlikuje izraena funkcija polnih hormona (mukih kod mukog pola i enskih kod enskog) sa izraenom manifestacijom sposobnosti koje oni aktiviraju u pubertetu, koji kod njih poinje ranije nego kod ostalih populacija. Mutiranje glasa, zatamnjenje koe, maljavost i jak telesan miris jesu atributi puberteta koji su kod semita prenaglaeni i esto zadrani tokom celog ivota. Izraena senzitivnost i uivanje u ukusu hrane ima za svrhu da navede pubescenta da jede vie nego ikada ranije, jer je u fazi intenzivnog razvoja. Seksualnost ima za svrhu da ga od sebe samog i od istog pola okrene ka suprotnom, komplementarnom polu. Sumnja prema autoritetima ima za cilj da ga navede na samostalno odluivanje i na taj nain formiranje sopstvenog identiteta linosti. I sklonost ka donoenju odluka i zaveta, kroz htenje da se sve druge elje rtvuju zarad izabranog smisla ivota, to su sve odlike razvojne faze puberteta, koje semite odlikuju u veoma izraenoj meri. Ali usled neodraslosti, one trpe svoje izopaenje. Ako se seksualna elja ne pobedi u periodu pubertetske apstinencijalne krize, onda e brani partner biti orue zadovoljavanja sopstvenih strasti, umesto da seksualnost kao sposobnost bude orue izraavanja ljubavi prema partneru. Tako e nesazrelost seksualne funkcije onesposobiti oveka za zdravu branu zajednicu. Ako uitak u hrani postane izvor unutranje satisfakcije, osoba e postati neumerena u ishrani i prodrljiva. Telesnost moe oveka da optereti potrebom da u svemu pokuava da uari neku dobit. Semitska praktina inteligencija, koja se u vreme adolescencije otkriva kao izraena snalaljivost, lako moe da se izopai u lukavstvo i pokvarenost; pa kod semite prepoznajemo sklonost da se prihvata uglavnom onih poslova koji mu obezbeuju zaradu na brz, lak i zato neproduktivan (drutveno nekoristan) nain, kroz bavljenje trgovinom, bankarstvom, ili ak prosjaenjem. Zato semiti tee da ive uglavnom kao gradsko stanovnitvo, jer su upueni na druge ljude. Za razliku od nordida koji se sa drugima drue samo radi sebe (da se ne bi oseali usamljeno) i bez ikakve prijateljske vernosti, semiti su sposobni na samoportvovano prijateljstvo koje odlikuje vernost i spremnost na rtvu za drugoga. Oni su drueljubivi ljudi sa izraenom empatijom, ali, svojstveno zadravanju na adolescentskoj fazi razvoja,

128

Prokletstvo nacije

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

129

oni pokazuju drueljubivost samo prema svojima, prema pripadnicima svoje porodice, klana, religije, sekte, organizacije, i sl. Prema ostalima grade odnos samo kao prema objektima iskoriavanja ili kao prema izvoru opasnosti. Oni teko mogu u namerama nekoga, ko ne pripada njihovoj zajednici, da vide ita drugo do zastupnika zavere, koja je zapravo temelj njihovih sopstvenih odnosa prema pripadnicima druge porodice, klana, religije, itd. Gledajui kroz sebe i sopstvene koristoljubive principe, njima su neshvatljivi principi najvieg razvoja ovekove linosti ljubav prema oveanstvu. Sumnja prema autoritetima, koja se prirodno javlja u pubertetu sa svrhom da oveka navede na samostalno razmiljanje i odluivanje, esto kod semita ne uspeva da pokrene njihov razum kao odgovor na pitanja koje postavlja sumnja. Kako je razvoj njihovog razuma zanemaren preranim pubertetom i usmerenjem na seksualna interesovanja, analitika upotreba razuma esto biva preskoena, dok sama sumnja ostaje kao izvor neprestanog sumnjienja, buntovnosti i teorije zavere. Iako su prirodno veoma snalaljivi, semiti, zbog svoje izraene adolescentske sklonosti ka odluivanju, ne misle mnogo logino, ve crno - belo. Umesto da razum prethodi donoenju odluke, snano htenje da se donose odluke prethodi upotrebi razuma, koji se uglavnom koristi naknadno, sa ciljem da opravdaju ve donete odluke. Spremnost da se olako i uestalo donose radikalne odluke koje ne poznaju sredinu i umerenost ini semite prepoznatljivim po njihovoj iskljuivosti. Ako u vreme razvoja identiteta ne naue da krotko trpe nepravdu, njihove ivotne odluke mogu lako biti utemeljene na fanatinoj mrnji i osveti. A ako nisu pobedili telesnost, onda mogu biti utemeljene na hedonizmu kao smislu ivota. Spremnost adolescenata da fanatino stradaju za odreenu ideju jeste dobro poznata, pa je moemo prepoznati kao odliku mnogih semita, posebno arapskog porekla.

130

Neista savest zbog zloupotrebe ulnih doivljaja esto navodi semite na gaenje prema ulnim doivljajima i na radikalne asketske odluke. Kada neko zloupotrebljava seksualne doivljaje traei u njima satisfakciju najdubljih enji due, on nije u stanju da shvati pravilnu funkciju seksualnosti da ona ima za svrhu izraavanje ljubavi. Kako kroz svoje iskvarene motive teko moe da shvati vii smisao ulnih doivljaja, on formira uverenje da su oni sami po sebi loi, a ne njihova pogrena funkcija. Uguujui ispoljavanje svojih nepobeenih strasti, on ne reava svoj problem neodrastanja. Kada sretne drugu osobu koja izraava one motive koje bi on sam eleo da izrazi, a ne sme zbog sukoba sa svojom licemernom saveu, on prema njoj osea prezir, gaenje i ima potrebu da je moralno osuuje. Prednjeazijska rasa (armenidi) - podvojeni su ljudi i zato se na njima izraava neka neizmirenost tela i due. Prednjeazijac osea duu i telo kao dve neprijateljske polovine svoga bia. ... Zato njegovo bie i naginje sada jednoj, sada drugoj krajnosti: ekstremnom asketizmu ili okorelom, cininom materijalizmu. (Vladimir Dvornikovi, KarakKod Arapa, zbog meanja sa dinarcima u vreme nastanka njihovog naroda (odlikuje ih dinarsko-semitski haplotip HLA-A2,B21), faza dinarske autonomije biva prenaglaena inae intenzivnim razvojem pubertetskog identiteta kod semita, pa su Arapi u odnosu na ostale semite mnogo skloniji buntovnom duhu i veem radikalizmu u svojim odlukama. Godine 1792. u poglavlju Osveta kod Arapa svoga dela Putovanja kroz Arabiju i druge zemlje Istoka, nemaki istraiva i kartograf Karsten Niebuhr opisuje karakter Arapa sledeim reima: ivahan i plahovit narod, naglih i jakih strasti, po prirodi je osvetoljubiv do krajnjih granica. (p. 197) Govorei o krvnoj osveti kod Arapa, on primeuje: Arapi se radije svete, poto zakon dozvoljava, porodici ubice, i mogu da ubiju glaveinu, ili najznaajniju osobu, koju smatraju kao odgovornu za zloin, koji je izvren jer je ona zanemarila da pazi na postupke onih koje je trebalo da nadzire. ... Ljudi se, ustvari, svuda ponaaju u direktnoj suprotnosti sa principima religije; i ove vrste osvete ne samo da su nepobone ve su apsurdne i neovene. (Karsten Niebuhr, p. 201-202) Kod Roma, zbog meanja sa nordidima u korenu njihovog nastanka (odlikuje ih nordijsko-semitski haplotip HLA-A1,B61), nordijska slaba volja, adekvatna detetu kolskog doba, biva suoena sa jakim iskuenjima semitskog puberteta. Zato Rome, pored nordijske egocentrinosti, odlikuje i nordijska vidno slaba sposobnost donoenja odluka i dranja naela u susretu sa izraenim iskuenjima semitske telesnosti.
terologija Jugoslovena, str. 187-188)

Prokletstvo nacije

Baltidi predstavljaju ostatke ute rase u istonoj Evropi, izvorne nosioce uralske grupe jezika (koja se u Evropi sauvala kod Finaca, Estonaca i Maara), koji su u nekoj meri, zajedno sa Slovenima doli na Balkan, pa se i danas mogu prepoznati u podrujima Balkana u kojima ima i puno nordida (muslimanski gradovi, Sandak, jugoistona Srbija). Prepoznajemo ih po zadebljanoj koi koja visi na njihovim licima, a koja zapravo predstavlja zatitu od smrzavanja, to je samo jedan od mnotva adaptivnih atributa ute rase za opstanak u polarnoj klimi. Zbog oskudne vegetacije polarnih predela i zato slabo obezbeene ishrane, njima je usporen metabolizam manjkom tireoidnih hormona da bi mogli da preive sa oskudnom koliinom hrane. Manjak tireoidnih hormona rezultuje i promenama u fizikom izgledu, pa se izgled pripadnika ute rase potpuno poklapa sa medicinskim opisom simptoma Ista osoba sa hipotireozom, manjkom tireoidnih hormona, pre i posle estomehipotireodizma: suva i ukasta senog tretmana tireoidnim hormonima boja koe, odsustvo dlaka po telu, nii rast, gojaznost, zdepasto telo, kratke ake, irok nos i sputeni i kao otekli oni kapci. Takoe, viak enskih polnih hormona odlikuje oba pola pripadnika ute rase, jer u oteanim egzistencijalnim uslovima oba roditelja treba da se bave neposrednom egzistencijom, a i potrebne su im vee rezerve sala na raun miine mase (kao rezerve energije i radi zatite od hladnoe). Bavljenje drutvenim pitanjima na globalnom nivou, sklonost ka politici i filozofiji, to su sve produkti mukih hormona, mogli bi da ozbiljno ugroze opstanak u polarnim uslovima. Viak enskih hormona daje utoj rasi izraene enske atribute, pa su i Rusi, zbog meanja sa utom rasom, u velikoj meri dobili enskaste atribute:

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

BALTIKI ANTROPOLOKI TIP

131

132

Prokletstvo nacije

nologija ruske due, str. 50)

Ponekad se kae da ruski narod ima ensku prirodu. (Nikolaj Loski, Fenome-

Ruski narod kao da ne eli da bude odvani graditelj, njegova priroda se odreuje kao enstvena, pasivna i pokorna u dravnim stvarima; Rusija uvek eka mladoenju, mua vlastelina. Rusija je pokorna, enstvena zemlja. Pasivna, receptivna enstvenost u odnosu prema dravnoj vlasti je tako karakteristina za ruski narod i za rusku istoriju. ... Vrlo je karakteristino da u ruskoj istoriji nije bilo vitetva, tog mukog naela. Sa ovim je povezana nedovoljna razvijenost individualnog naela u ruskom ivotu. Ruski narod je uvek eleo da ivi u toploti kolektiva, u nekakvoj rasplinutosti u elementu zemlje, u krilu majke. Vitetvo formira oseanje linog dostojanstva i asti, prekaljuje linost. Ovo kaljenje linosti ruska istorija nije stvarala. U ruskom oveku postoji neotpornost, na ruskom licu nema otrog i jasno ocrtanog profila. Tolstojev Platon Karatajev je okruglast. Ruski anarhizam je enstven, a ne muevan, pasivan a ne aktivan. Ruski narod eli da bude zemlja koja se zaruuje, koja eka mua. (Nikolaj Berajev, Dua Rusije, Fenomenologija ruske due, str. 8) Na Istoku, zbog duevnog sklopa i pogleda na ivot tamonjih naroda, politika borba je mogla da bude samo sluajna pojava. Kvijetist i fatalist po prirodi i ubeenju, zainteresovan uglavnom za venu i nepromenljivu stranu postojeeg, istoni ovek nije bio sposoban da brani svoja prava i da se uporno bori za svoje privatne interese. Ko je bio jak, taj je i imao pravo. Suprotstavljati se jaem bila je ludost. Vladari Istoka su se mogli takmiiti i boriti jedan s drugim, ali ta borba je uvek bila kratka i nije menjala opte stanje stvari. Prvi znak prevage sile na jednu stranu reavao je spor i podanici su urili da se potine jaoj strani, videi u njoj orue sudbine i vie volje. Otuda esta smena despotije, uz nepromenljivost samog despotizma. (Vla-

Istonoeuropidska rasa razlikuje se u psihikom pogledu od alpiske. Istonoeuropidu duevan je ivot neuravnoteen, koleba se u svojim raspoloenjima. as je duboko setan a as fanatiki oduevljen ili divlje raspoloen. Uobrazilja nema granica. Oseanja su protkana izvesnim misticizmom. Razvijena je ljubav za rodni kraj. Osea se potreba za voenjem, a i za ispoljavanjem svojih duevnih raspoloenja. (Branimir Male, O ljudskim rasama, str. 37) U svom delu The Races of Man antropolog J. Deniker pie za azijatske narode da ih odlikuje pretvaranje, licemerstvo i izdajstvo (str. 400). Iako je pripadnik ute rase veoma emotivan, mi tu emotivnost ne moemo kod njega proglaavati ljubavlju jer je re samo o emociji, a ne i o motivu ljubavi. Tu prirodnu emotivnost ne moemo ceniti, jer ona nije izbor ovekove linosti, ve plod njegove genetike. Ali moemo ceniti linost oveka koji svojim oseanjima prida zrelu funkciju, kada pobedi svoju sebinost, koja se kod naroda Istoka manifestuje kroz sklonost ka raznim oblicima emotivnog opijanja (ka zaljubljivanju, alkoholizmu, meditaciji, religioznim doivljajima), a u trenucima osujeenja kao ranjivost i kukaviluk. Da bi ovek imao pravu ljubav i dobrotu, potrebno je da promeni sutinske pokretake motive, a ne oseanja, koja uvek treba da ostanu adekvatna stvarnosti. Pojedini ruski mislioci su primetili tragine posledice proglaavanja ljubavlju pukog ljudskog oseanja: Najtemeljniji greh slovenofilstva je i bilo to to su prirodno istorijske osobine ruskog elementa proglaene za hrianske vrline. (NikoSentimentalna slabost i kukaviluk neprosveene enske emotivnosti su pogreno interpretirani kao ljubav i krotost: Oni (slovenofili) su eleli da veruju da u ruskom narodu ivi opteljudski hrianski duh i veliali su ruski narod zbog njegove krotosti. (Nikolaj Berajev, Fenomenologija ruske due, str. 10) Na osnovu nerazumevanja razlike izmeu prave ljubavi i sebine sentimentalnosti dolazilo se do pogrenog zakljuka da ruski narod u svom srcu ima Hrista: Kau da ruski narod slabo poznaje Jevanelje, da ne poznaje osnovna pravila vere. To je, bez sumnje, tako; ali Hrista on poznaje i nosi u svom srcu oduvek. (Fjodor Dostojevski, Fenomenologija ruske due, str. 235) O tome, kako se ta uvena ruska ljubav razotkrila kao njena suprotnost, upravo u onom trenutku kada je u vreme Staljinove diktature trebalo da u praksi pokae svoju snagu kroz hrabrost, dostojanstvo, nepokolebljivost, principijelnost i samoportvovanost pie ruski filozof Vladimir Kantor:
laj Berajev, Fenomenologija ruske due, str. 9)

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

133

dimir Solovjov, Duhovne osnove ivota, str. 114)

Nesazrelost linosti koja ima baltiko antropoloko poreklo se manifestuje kroz pogrenu funkciju enskih sposobnosti, pa se enska emotivnost izopaava u sebinost i posesivnost, enska krotost i straljivost u karakternu slabost i kukaviluk, a podaniki mentalitet u autoritarnu potrebu da neko drugi misli i odluuje umesto same osobe.

134

logija ruske due, str. 235)

Pisac (Dostojevski), istina, arko eli da veruje da narod nosi Hrista u srcu, da e spasti sebe i Rusiju. Meutim, poslereformska terevenka, kao to znamo, prerasla je u stranu i ruilaku revoluciju. A ta je sa Hristom? Ubijali su jedan drugoga ak i ne molei se. I ispostavilo se da bez normi hrianskog ivota sam Hristos nije dovoljan, da je potrebna navika i moralan ivot. A njega nije bilo. (Vladimir Kantor, Karamazovtina kao simbol ruske stihije, Fenomeno-

Prokletstvo nacije

18. april; godina 1917. str. 13)

Ruski pisac Maksim Gorki opisuje kako je ta ruska dobrodunost otkrivala svoje pravo lice i pre vladavine Sovjeta: Setimo se kako je dobroduni ruski narod zabijao eksere u lobanje Jevreja iz Kijeva, Kiinjova i drugih gradova, kako su 1906. godine radnici Ivanovo-Voznesenska kuvali u kotlovima s vrelom vodom svoje drugove koje su tu bacili ive, kako su tamniari sadistiki muili zatvorenike, kako su crnostotinai mrcvarili u svom gnevu devojke revolucionare nabijajui im klinove u polni organ, setimo se na trenutak krvavih bestidnosti 1906. i narednih godina. Ljudi koji su tako hvalisavo i odvratno galamili da je Rusija ustala na noge da oslobodi Evropu okova lane civilizacije uz pomo duha istinske kulture, ti po svojoj prilici iskreni i zbog toga i nesreni ljudi brzo su, i nekako zbunjeno, zatvorili svoja leporeiva usta. Pokazalo se da je duh istinske kulture smrad svakojakog neznanja, odvratnog egoizma, grozne lenjosti i bezbrinosti. U zemlji koja je u izobilju darovana prirodnim bogatstvima i drugim vrednostima, zavladala je, kao posledica njene duhovne bede, potpuna anarhija u svim sferama kulture. (Maksim Gorki, Novi ivot, br. 3, 21. april; br. 1,
ALPSKI ANTROPOLOKI TIP

njihovi izvorni atributi ute rase su u odreenoj meri izbledeli, pa antropolozi za njih kau: ini se da su od kraja paleolita u Evropi, ali odakle su doli, ili da li su nastali u Evropi od meanja neke kratkoglave azijske grupe sa pra-evropljanima ne znamo. Ovi ljudi, bar po skeletu, imaju neke slinosti sa turanidima, a na ivom oveku ne zapaamo odlike tungida. (Boo kerlj, ovek, str. 328) Ipak su kod njih i danas prepoznatljivi atributi ute rase, po njihovoj sklonosti ka gojaznosti, kratkim ekstremitetima, niskom rastu, sitnim i uvuenim oima (zatita od polarnog slepila i snenog vetra), i po psiholokoj potrebi za pravljenjem zaliha (za periode mraza) koja se esto izopaava u krtost i potrebu za skupljanjem nepotrebnih starih stvari.

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

135

Alpidi su zajednikog genetskog porekla sa baltidima, vode poreklo od ute rase koja je u vreme ledenog doba naselila polarna podruja centralne Evrope. Naknadno su se izmeali sa nordidima i sa njima su esto sputali sa Alpa na ostala podruja Evrope, kroz entitet drevnih Itala, Kelta i Ilira. Meanjem sa nordidima i drugim antropolokim tipovima

U meanju sa nordidima, alpidi su izgubili izraene enske atribute tipine za utu rasu, pa ih odlikuje manjak i mukih i enskih polnih atributa. Nedostatak enskih odlika se primeuje kroz emotivnu hladnou, koju pokazuju ak i prema roenoj deci, a nedostatak mukih kroz odsustvo potrebe da se preispituje vii smisao sopstvenih postupaka i samim tim kroz potrebu za oslanjanjem na kodekse ponaanja i na vostvo od strane drutvenih autoriteta. Zaraen kapital, zbog nedostatka funkcije enskih hormona, ne dele ni sa lanovima sopstvene porodice, a zbog nedostatka mukih, ne ulau ni u dalju proizvodnju, ve slau u slamaricu. Njihov nizak nivo opte hormonalne aktivnosti jeste adekvatan onome koji snalazi vie ili manje sve ljude u poznoj starosti, i zato izmeu iskuenja ljudi u godinama i iskuenja alpida postoje velike bliskosti. Kako su sopstveni polni atributi slabo izraeni, lako im je da svojom voljom suzbiju simptome njihove zloupotrebe. Svoje nepobeene telesne elje lako sputaju u svom izraavanju ali zatim imaju potrebu da te iste elje projektuju drugim ljudima i da ih lano moralno osuuju. Kako im zbog nedostatka polnih atributa nisu vana ni sentimentalna oseanja niti predstave o vrednosti sopstvenog dela, dolazi do izraaja oseanje straha i krivice koji esto postaje njegova dominantna

136

pokretaka snaga, posebno u stresnim situacijama, koja ih lako pretvara u hladne, stroge i autoritarne linosti. Alpski duh je dao i drevnim Rimljanima i nacistima XX veka duh izraene autoritarnosti. Rasizam i nacionalizam sa kompleksom nie vrednosti jeste i danas iskuenje naroda centralne Evrope i Panonske nizije, upravo zbog prisutnosti alpida. Adornova skala autoritarnosti, koja definie nacistiki tip autoritarnosti, poklapa se sa opisom alpida od strane antropologa jo s kraja XIX veka: Homo alpinus. Niskog rasta, sme, okrugle glave i lica, on je brahikefalni tip kakvog predstavlja stanovnik Overnje... Ovaj tip je najzastupljeniji u Francuskoj, vajcarskoj, severnoj Italiji, junom delu Nemake, Poljskoj, Austriji, na Balkanu, i dalje ka istoku. Psiholoki gledano, odlikuju ga tedljivost, oprez i marljivost; obdaren je zdravim razumom (le bon sens), i vezan je za tradiciju. On vie apsorbuje ideje nego to ih sam stvara. Iako je marljiv, posao obavlja sporo i bez intenziteta. ... Homo Alpinus zna samo za plaljivu odbrambenu solidarnost stada ovaca gde svako tei da se sakrije iza svog suseda. Alpid je generacijama bio savren rob, idealni kmet, primerni podanik, a u republikama poput nae najhvaljeniji graanin, jer doputa sve zloupotrebe. Ovaj tip se teko menja i zato ima malo genijalaca. Katolik je, zavisi od dravne akcije u politici, protivi se individualnoj posebnosti i superiornosti, voli osrednjost i boji se napretka. Njegov pogled ne see dalje od trenutnih potreba njega samog i njegove porodice, dok su dravniki poslovi izvan njegovih moi. (Frank H, Hankins,
The Racial Basis of Civilization, p. 107-108)

Prokletstvo nacije

Kromanjonski tip je lovac, u drevno vreme doao u Evropu iz Afrike, pa sa afrikim crncima nilo-saharskog porekla jo uvek otkriva i zajednike genetike markere i antropoloke bliskosti u izraenim sportskim i intelektualnim atributima koji ga osposobljavaju za lov.

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

KROMANJONSKI ANTROPOLOKI TIP

137

Po tom nalazitu (Cro-Magnon u Francuskoj) prozvana je kromanjonska rasa koja se odlikuje visokim rastom, irokim licem i etvorougaonim onim upljinama. (Enciklopedija leksikografskog zavoda Prepoznajemo ga po atletskoj grai, visokom izduenom stasu, kupolastoj lobanji, etvorougaonim onim upljinama, irokim licem, jakim kostima vilice, tankim listnim miiima, dugom njiuem hodu i izraenim atributima desne modane hemisfere, koji su mu neophodni za orjentaciju i za lov, a koji ga ine obdarenim za umetniko izraavanje kroz slikarstvo, vajarstvo, muziku i ritam. Unekoliko su slini nordidima i atlantidima, no mnogo krepkijeg stasa, dugoglavi. Koa je tamnija, one duplje su niske i iroke, uopte je ceo obraz, osobito donji deo lica, iri i uglastiji. Ostatke i delove te podrase nalazimo u vedskoj (Dalarna), u Nemakoj (Vestfalija), svuda po Evropi, pa takoe u paniji i bez sumnje na Kanarskim ostrvima. I deo naih Dalmatinaca, posebno na ostrvima, spada k toj podrasi koju smo u veem broju otkrili jo kod Starih Slovena, po naim grobljima (Bled, itd). (Boo kerlj, Opta antropologija, str. 72-73) U sluaju neodrastanja, njegova genetska sposobnost za hitre akcije izopaava se u brzopletost i nepromiljenost, spremnost na iznenaenje u duh avanturizma; spremnost da u lovu ubije ivotinju u iskuenje grubosti, sirovosti i bezobzirnosti prema drugim ljudima, fizika mo u sklonost ka nasilnom reavanju problema, a adaptivna nagost za toplu klimu u sklonost ka nudizmu.
I, str. 664)

Takav karakter moemo prepoznati kao odliku stanovnitva gde god Alpidi ive u veoj meri, posebno na podruju Austrije, Bavarske, Savoje u Francuskoj, zatim u kontinentalnoj Hrvatskoj (posebno Hrvatskom Zagorju), Sloveniji, a kod nas u starosedelakom stanovnitvu Vojvodine i delimino u severozapadnoj Srbiji. Pripadnici alpskog antropolokog tipa nas mogu odueviti svojom urednou, disciplinom, staloenou, ali te atribute ne moemo ceniti, ve bi trebalo radije da ih kudimo ukoliko vidimo da su oni sami sebi cilj i da su potrebe ljudi sa kojima alpidi dolaze u kontakt zanemarene radi pukog ispunjenja njihovog kodeksa pravila ponaanja. Moemo ceniti linost onih alpida koji pokazuju saoseanje i nesebinu samoportvovanost, iz srca ispunjenog ljubavlju, a ne pritisnutog teretom krivice i straha, teretom zbog kojeg dobro delo ine kao moranje i obavezu svoje savesti, jer ne mogu i ne smeju drugaije.

138

Normalno je da ovek svojom melodijom reenice otkriva emocije koje su adekvatne onome o emu on govori. Meutim, mnoge narode u govoru odlikuje jedna ista melodija ma o emu govorili. To znai da emocija njihovog govora nije posledica objektivne predstave o stvarnosti u njihovom umu, jer kako se menja stvarnost, menjala bi se i melodija adekvatno trenutnim doivljajima, ve je njihova tipina melodija posledica njihovog velikog Ega ili odbrambenih mehanizama velikog Ega. Kako se razlikuju njihove psihe, razlikuju se i akcentuacije i intonacije njihovih govora, pa zato moemo da na osnovu govora ljudi na odreenom podruju prepoznamo najzastupljenije antropoloke tipove sa tog podruja. Onaj antropoloki tip, koji je dominantan na odreenom podruju, otkriva svoj tipian karakter kroz akcentuaciju, intonaciju i druge osobine svoga govora. A zatim, takav izgovor, u obliku socijalnog faktora, namee se i ostalom stanovnitvu na tom podruju koje je drugaijeg antropolokog porekla i sastava. Iskusan lingvista primeuje da svaki pojedinac ima svoj jedinstven izgovor, koji nesvesno ili svesno pokuava da uskladi sa izgovorom sredine u kojoj ivi. Antropoloki tipovi koje odlikuje vii nivo mukih atributa, govore dubljim mukastim glasom kod oba pola, dok oni koje odlikuje vii nivo enskih atributa govore viim i piskavijim glasom kod oba pola. Kod raznih grana semita, primetno kod Indusa, muke osobe govore dubljim glasom, a ene piskavijim glasom, jer semite odlikuju izraeni muki atributi kod mukog, a enski kod enskog pola. Dinarci govore melodinom akcentuacijom koju zbog njihove gordosti proima grubost, pa je zapaamo na podruju istono-hercegovakog dijalekta. Zapadne mediterance odlikuje elja za odobravanjem i armiranjem koja se otkriva i kroz njihovu melodiju reenice, koja je adekvatna govoru junih Italijana, a kakvu prepoznajemo i u zetsko-lovenskom dijalektu u Crnoj Gori i kosovsko-resavskom dijalektu koji se rasprostire od Metohije sve do junih i jugoistonih podruja Banata. Svojom melodijom govora oni pokazuju sujetan strah od gubitka odobravanja druge osobe. Melodija govora se esto poklapa sa muzikim motivima koji su tipini za svaki antropoloki tip, pa tako mediteransku akcentuaciju prepoznajemo u italijanskim pesmama (Tarantela, Bandiera Rosa...) i pojedinoj naoj muzici (kolo Nika Banja). Dinarsku prepoznajemo u crnogorskom, albanskom i gruzijskom melosu. Istono mediteranski izgovor odgovara grkoj muzici (Ta pedia tou peirea, Ta lemononadika), i delimino naoj

LOKALNA GOVORNA AKCENTUACIJA I INTONACIJA OTKRIVA GENETSKO POREKLO STANOVNITVA

Prokletstvo nacije

narodnoj muzici (Uiko kolo). Intonaciju govora alpida prepoznajemo u melodiji pesama Lepe ti je, lepe ti je, Zagorje zelene, kao i Hajde Kato, hajde zlato!. Njih odlikuje otezanje u govoru tipino za Lale, starosedeoce Vojvodine, kakvo jo sreemo u Bednjanskom dijalektu Hrvatskog Zagorja, takoe u delovima Slovenije, i zatim u Austriji i Bavarskoj, gde je najvea zastupljenost alpida. Semite odlikuje udarna (nemelodina, dinamika) akcentuacija, koju prepoznajemo jugoistono od Kruevca, na podruju prizrensko-timokog dijalekta. Nordide takoe odlikuje udarna akcentuacija, pa je prepoznajemo tamo gde ima dosta nordida (gradsko stanovnitvo Bosne i Sandaka, Hrvatsko Zagorje, itd). Na primer, Bosanci e dinamiki izgovoriti slanna umesto melodino slanina. Mnoge slovenske rei su doivele transformaciju da bi mogle na Balkanu da se izgovaraju u duhu melodine akcentuacije, na primer, tral, gledal, itd, u trao, gledao, itd. Antropoloki tipovi sa vikom mukih hormona imaju sklonost ka upotrebi augmentativa, a sa vikom enskih koriste deminutive. Atlantske mediterance u govoru odlikuje podizanje melodije i zato sklonost ka ikavici (centralna Dalmacija, Hercegovina, Ukrajina, Poljska), a takoe i sklonost ka dentalnim i palatalnim frikativima utee izgovaranje glasova (jutra, jekira), koje je najtipinije za poljski, ukrajinski i erkeski jezik. Kromanjonce odlikuje izraena nazalnost govora i bluz melodija reenice.
Poklapanje dijalekata sa najzastupljenijim antropolokim tipovima

Genetski faktor u karakterologiji Balkana

139

You might also like