TEOLOŠKI FAKULTET "MATIJA VLAČIĆ ILIRIK" S PRAVOM JAVNOSTI

ZAGREB

Prispodoba o gorušičinom zrnu

Mt 13, 31-32

Uvod u egzegetske metode

predavač: dr. sc Davorin Peterlin

Jasmin Koso
lipanj, 2008.

1
 Ovaj rad govori o 13. poglavlju Evanđelja po Mateju nazvanom i „Govor u
prispodobama“, s posebnim osvrtom na Mt 13, 31-32, odnosno na „Prispodobu o
gorušičinom zrnu“. Prvi dio rada govori općenito o prispodobama, o podrijetlu,
karakteristikama, razlozima i svrsi novozavjetnog govorenja u prispodobama. Drugi dio
rada donosi kraću analizu i tumačenje „Prispodobe o gorušičinom zrnu, a na kraju dolazi
zaključak vezan za praktični život vjernika i ohrabrenje u naviještanju evanđelja.

***

Govor u prispodobama jest jedna od glavnih značajki Isusovog nastupa i govora o

kraljevstvu Božjem. Isusove riječi su najbolje sačuvane u prispodobama, te se na njih
odnosi i najveći dio govornih tekstova u evanđeljima. Isus je svoje prispodobe izgovarao
u točno određenim životnim situacijama i kontekstu svojih slušatelja te ih je u tom
okružju bilo lakše shvatiti. Također, prispodobe su kao slikovit govor često višeznačne,
što donekle otežava njihovo tumačenje.1
Hebrejski izraz mašal, kao i aramejska riječ istog značenja mathla, mogu se
prevesti na mnogo načina, odnosno sadrže mnogo različitih aspekata značenja:
prispodoba, usporedba, zagonetka, alegorija. Slično se može ustvrditi i za grčku
istoznačnicu parabole, koja, uz gore navedeno, može značiti i metaforu, slikovitu riječ i
može se proširiti u alegorijsku priču. Pod prispodobom u užem smislu te riječi
podrazumijeva se pripovijedanje nekog procesa iz prirode ili nekog događanja koje je
moguće u ljudskom životu. Kod takvih prispodoba mogu se uočiti sljedeći elementi:
slikoviti dio, stvarni dio (stvarnost prema kojoj smjera pripovijedano), tertium
comparationis ili poanta (točka u kojoj se povezuju prva dva elementa).2
Evanđelje po Mateju kroz Isusovo naučavanje ističe misao o kraljevstvu nebeskom.
Prilikom paralelnog čitanja sinoptičkih evanđelja može se primijetiti da Marko i Luka
govore o „kraljevstvu Božjem“, a Matej upotrebljava izraz „kraljevstvo nebesko“. Iako
sinoptici upotrebljavaju različit izraz, zapravo ne postoji razlika u njegovu značenju. S
obzirom da Židovi izbjegavaju izgovaranje Božjeg imena, Matejev izraz mogao bi biti
odraz tog židovskog običaja. Stoga možemo smatrati da je „kraljevstvo nebesko“ potpuno
1
Ivan Dugandžić Kako su nastala evanđelja? (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1999.), 125.
2
Ibid. 125, 126.

2
isto što i „kraljevstvo Božje“. Također, vrlo je vjerojatno da se Isus u nastupanju pred
Židovima poslužio uobičajenim izrazom „kraljevstvo nebesko“. Suština misli o
„kraljevstvu nebeskom“ je Božje vladanje, odnosno kraljevanje. Tome odgovara
aramejski izraz malkutha, koji je koristio Isus. Taj izraz zapravo ne znači kraljevstvo, već
kraljevanje, kraljevsko upravljanje, suverenost. No u ideju o kraljevanju uključena je i
ideja o kraljevstvu jer bez kraljevstva ne može biti ni kraljevanja.3
U tekstu Evanđelja po Mateju riječ prispodoba se ne spominje dosta dugo. Po
učinku se nekoliko kraćih izreka može smatrati prispodobama (na primjer 5, 25-26; 11,
16-19). No u 13. poglavlju direktno se spominje riječ „prispodoba“ i ovdje ih Matej
sabire osam od jednom. Od tih osam prispodoba, u njih tri dobivamo i podrobno
tumačenje i naučavanje o njihovoj svrsi. Zbirka je daleko raznolikija, od sličnih
prispodoba o rastu u Marku 4, no uviđa se izrazita međusobna sličnost u misli tih
odjeljaka, kao i u ustroju poglavlja.4
U poglavljima 11. i 12. uočava se sve veća podjela među ljudima, sukladno
njihovom stavu prema Isusu. Ta podjela kulminira oštrom podjelom između istinskih
učenika i svih ostalih u 12, 46-50. Dakle, podjela i pitanje kako to da su neki ljudi mogli
odbaciti Isusove riječi, dok su se drugi odazvali njegovu pozivu prethode „Govoru u
prispodobama“. Prispodobe nam daju neka objašnjenja tvrdnji koje su se javile u
prethodnim poglavljima. Ta podjela među ljudima je uočljiva i u ustroju 13. poglavlja.
Prispodoba o sijaču, na samom početku poglavlja, izgovorena je pred „silnim mnoštvom“
(1-3), no njezino značenje i učenje o prispodobama rastumačeni su samo učenicima (10-
11). Većina prispodoba je ispričana pred mnoštvom (34), ali je mnoštvo ipak ostavljeno
po strani (34), a daljnje prispodobe izgovorene su samo učenicima „u kući“. Tako je
mnoštvo od kojeg nema odgovora na jasan način razlučeno od učenika, kojima Isus
jedino daje objašnjenje, a što je razjašnjeno u stihovima 11-17. Ta podjela i oprečnost
proteže se kroz cijeli sadržaj „Govora u prispodobama“. Sve prispodobe se izrijekom
odnose na kraljevstvo nebesko, no ono o čemu se ovdje zapravo radi jest čovjekov odaziv
na riječi o kraljevstvu Božjem, a upravo se taj odaziv temeljan za podjelu između plodna
i neplodna tla, dobrog sjemena i kukolja, dobre i loše ribe. Oni koji nalaze značajni su
upravo po tome što se ponašaju toliko različito od drugih ljudi, a i pismoznanac iz 52.
3
Wilfrid J. Harrington Uvod u Novi Zavjet (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.), 185.
4
R. T. France Evanđelje po Mateju.: uvod i komentar ( Logos, Daruvar, 1997.), 224.

3
retka razlučen je od ostalih domaćina koji su u stanju proizvesti samo staro. Pored sve
svoje moći u porastu, kraljevstvo nebesko je nešto „otajstveno“ (11), a takvo je samo ako
u njega nije svatko upućen. Ta činjenica da se ljudima nudi takva presudna objava te da je
među ljude došao toliko moćan posrednik, no da ipak postoje oni koji se ne odazivaju,
kojima to sve ništa ne znači, velika je zagonetka. Prispodobe postoje upravo zato da
razriješe ovu tajnu.5
Izreka koja se nalazi u 11. retku (Mt 13, 11; Mk 4, 11) može se razdvojiti u dva
retka koji u obliku antitetičkog paralelizma izražavaju jednu misao: „vama je saopćena
tajna- kraljevstvo Božje, a svima ostalima prispijeva uopće u prispodobama
(zagonetkama)“. Tu sljedeći elementi stoje jedan nasuprot drugoga: „ vama - svima
ostalima; saopćena tajna - u prispodobama (zagonetkama)“. Grčki izraz se u ovom retku
ne upotrebljava u smislu prispodobe, već zagonetke ( Mt 13, 35; Mk 7, 17).6
O čemu se zapravo radi u toj tajni o kojoj je ovdje riječ? U to vrijeme Židovi su
očekivali eshatološku pojavu kraljevstva nebeskog. No posebnost Isusovog učenja bila je
u tome što on nije navješćivao kraljevstvo Božje u nekoj budućnosti, već kao nešto što je
već započelo s njegovim dolaskom. Prispodobe o rastu nam žele reći da je ono što još
nije u punini tu, ili je u samom začetku, ipak na skriven način već prisutno, da se već
razvija, i da će jednog dana imati svoj slavni završetak. Za one koji ne mogu po vjeri
prihvatiti tu stvarnost sve ostaje u zagonetkama i nepristupačno.7

***

I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino
zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad
uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde
mu se po granama." (Mt 13, 31-32)
„Kraljevstvo je nebesko kao kad..“ jest tipičan obrazac koji uvodi u prispodobe o
kraljevstvu nebeskom. Predmet usporedbe nije strogo sama imenica koja slijedi obrazac,
već prispodoba u cijelosti. Na primjer, ono što se može usporediti s kraljevstvom

5
Ibid. 224, 225.
6
Ivan Dugandžić Kako su nastala evanđelja? 129.
7
Ibid. 129, 130.

4
nebeskim nije čovjek koji je posijao sjeme, nego situacija koja je nastala njegovim
sijanjem. Ovaj obrazac se može parafrazirati: „Eto kako izgleda kada je Bog na djelu“.8
Smisao ove usporedbe nije u sjemenu po sebi, već u onome što se događa kada je ono
posijano. Zrno gorušice poslovično je slovilo kao maleno (Mt 17, 20, i Mišna Niddah 5,
2), premda ono nije najmanje poznato sjeme. Poruka prispodobe se nalazi u opreci
između neznatnog početka i ishoda „veće od svega povrća“. Tako nastaje velika opreka
između potpuno izrasla grma gorušice ( koje obično naraste i do tri metra) i ostalih vrtnih
kultura. Pretjerano je grm gorušice nazvati stablom, ali taj opći izraz ukazuje na to da je
Isus mislio na starozavjetnu upotrebu stabla kao simbola velikoga kraljevstva (Ez 17, 23;
31, 3-9; Dn 4, 9-12; Pnz 4, 10-12). Sve upućuje na to da iz tih mjesta potječe i slika
„ptice...po granama“. U navedenim starozavjetnim tekstovima ptice predstavljaju narode
koji su se okupili pod zaštitom kraljevstva (Ez 31, 6; Pnz 4, 20-22). Tako se može
pretpostaviti da ove Isusove riječi najavljuju ulazak pogana u kraljevstvo nebesko. No
glavni smisao ove prispodobe leži jednostavno u predočavanju golemog raspona njegova
kraljevstva, koje se razvilo od neznatnih početaka.9
Međutim, u Palestini se i danas mogu naći ovakvi veliki grmovi gorušice, tako da
u ovoj prispodobi zapravo nema preuveličavanja. Uobičajen prizor za Isusove slušatelje
bio je visoki grm ili stablo gorušice okruženo jatom ptica koje vole njegovo malo crno
sjeme, te sjede na stablu i hrane se s njega.10
Dakle, glavna tema ove prispodobe jest kontrast između sićušnog sjemena i velike
stabljike koja na kraju izraste iz malenog zrna. To je slika kraljevstva Božjeg ostvarenog
u punini. Prispodoba donosi i neizravan poziv slušatelju na odluku za ili protiv
kraljevstva Božjeg. Treba spomenuti da nijedna od „prispodoba o rastu“ ne odaje o kojoj
se točno situaciji Isusovog života radilo te kada je točno izrekao te prispodobe. Jesu li one
izrečene u odmakloj fazi njegova naviještanja narodu i ne sadrže li i odgovor na upućene
mu prigovore? Jesu li upućene protivnicima ili uopće nemaju polemičke namjere?11
Prema onome što je Isus naučavao kraljevstvo Božje je prije i iznad svega Božji
zahvat u povijesti. Ovo se može vidjeti i u starozavjetnom govoru o kraljevstvu Božjem.
U Novom zavjetu taj Božji zahvat se očitovao dolaskom Sina Božjega. Bog čini zahvat u
8
R. T. France Evanđelje po Mateju.: uvod i komentar 234.
9
Ibid. 236, 237.
10
William Barclay The Gospel of Matthew (The Saint Andew Press, Edinburgh, 1957.), 84, 85.
11
Ivan Dugandžić Kako su nastala evanđelja? 132.

5
povijesti, uspostavlja Kraljevstvo, ono je njegovo djelo. On je poput sijača, vlasnika
vinograda, kralja koji priređuje gozbu. On daje i životnu snagu Kraljevstvu tako da ono
raste iznutra poput sjemena, nezaustavljivo se širi kao što kvasac diže tijesto. No je li,
prema Isusovom naučavanju, Kraljevstvo već prisutno ili on na njega gleda kao neku
buduću stvarnost? Izgleda da je Isus na Kraljevstvo gledao na oba načina, te da ono
sadrži dva vida - sadašnji i budući. Na mnogim mjestima u Matejevom evanđelju
kraljevstvo Božje je buduća stvarnost (npr. Mt 10, 7; 24, 14). I mnoge prispodobe
pretpostavljaju da se ono tek treba dovršiti i usavršiti, a takva je i prispodoba o
gorušičinom zrnu, kao i ona o žitu i kukolju. Međutim, prispodobe također
pretpostavljaju da je Kraljevstvo već prisutno i da, unatoč svim preprekama, nesavladivo
ide prema svom ispunjenju u punini, jer gorušičino zrno raste, a posijano žito dozrijeva.12
Ta misao o Kraljevstvu koje je trenutno skriveno, no posađeno za vječnost od strane
Boga spominjala se također i u Kumranskoj zajednici (1QH viii. 4-9).13

***

Ova prispodoba o rastu kraljevstva nebeskog nosi i dimenziju osobne praktične

pouke i ohrabrenja za Isusove učenike. Ideja koja može promijeniti civilizaciju često
kreće od jednog čovjeka. Reformacija često počinje s jednim čovjekom i vizija jednoga
može promijeniti sudbine tisuća ljudi. Isto tako, svjedočenje za Kraljevstvo često
započinje od jednoga čovjeka, a rađa velikim plodom. U mnoga mjesta na svijetu, društva
ili grupe, Kraljevstvo dolazi tako da kršćani dođu živjeti među njih i pokažu im iskrenu
ljubav i pažnju. Zapravo, ovo je jedna od najosobnijih prispodobi koje je Isus ikad
izrekao. Ponekad njegovi učenici mogu i očajavati. Njih je tako malo, a svijet je toliko
prostran. Kako bi oni ikad mogli pobijediti i promijeniti svijet? U ovoj prispodobi Isus
govori svojim učenicima da nema mjesta obeshrabrenju, da trebaju svjedočiti i služiti
svatko na svome mjestu, i da svatko od njih treba biti sjeme malog početka iz kojeg
Kraljevstvo raste, sve dok kraljevstvo zemaljsko napokon ne postane kraljevstvo
nebesko. Sve zbog Isusa čija snaga nosi i vodi malu družinu njegovih učenika.14

12
Wilfrid J. Harrington Uvod u Novi Zavjet 186.
13
Eduard Schweizer The Good News according to Matthew ( John Knox Press, Atlanta, 1977.), 305, 306.
14
William Barclay The Gospel of Matthew 85-87.

6
Bibliografija:

1. Barclay William The Gospel of Matthew. Edinburgh: The Saint Andew Press, 1957.

7
2. Dugandžić Ivan Kako su nastala evanđelja?Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1999.

3. France R. T. Evanđelje po Mateju.: uvod i komentar. Daruvar: Logos, 1997.

4. Harrington Wilfrid J. Uvod u Novi zavjet-spomen ispunjenja. Zagreb: Kršćanska

sadašnjost, 1993.

5. Schweizer Eduard The Good News according to Matthew. Atlanta: John Knox Press,
1977.