Stvarno Pravo

Tatjana Josipovi, Igor Gliha, Vlado Belaj, Zlatan Stipkovi
Nikola Gavella
Prof. dr. Nikola Gavella

Doc. dr. Tatjana Josipovic Doc. dr. Vlado Belaj Doc. dr. Igor Gliha Prof. dr. Zlatan Stipkovi
STVARNO PRAVO
Redaktor Prof. dr. Nikola Gavella
Zagreb 1998.
Predgovor
Ova se knjiga bavi stvarnopravnim ureenjem, a namijenjena je u prvom redu studentima kao udbenik za taj dio Graanskoga prava. Trebala bi im omoguiti spoznaju stvarnog prava na onoj razini koja je nuna svakom pravniku. U njoj se prikazuje sadraj pravnih instituta naeg suvremenog stvarnog prava, a ujedno se i upozorava na njihov doktrinarni temelj i socijalnu svrhu, kao i na srodnost s institutima nekih drugih pravnih poredaka kontinentalnoeuropskog pravnog kruga. Iako namijenjena studentima, ova knjiga nipoto nije namijenjena iskljuivo njima, nego i ve diplomiranim pravnicima - sucima, odvjetnicima, pravobraniteljima, javnim biljenicima i svim ostalim pravnim djelatnicima. Njima bi trebala posluiti kao putokaz i pomo u obavljanju njihovih asnih, odgovornih i uvijek tekih zadataka u primjeni prava, dajui im podlogu za pronalaenje ispravnih odgovora na uvijek nova i nova pitanja koja se pred njih postavljaju. Takva je pomo osobito potrebna nakon to je zakonodavac izvrio velike promjene u pravnom poretku, jer one trae da se ve steeno znanje i iskustvo upotpuni, ili ak nadomjesti novim. To nije nimalo lako ni jednostavno, ali je nuno za postizanje cilja kojem se tei - ostvarenju prava. Ova je knjiga plod rada petoro autora. Nastala je kao prirodni nastavak dugogodinje plodne i ugodne suradnje u radnim skupinama koje su bile izradile nacrte za prijedloge Zakona o vlasnitvu i drugim stravnim pravima i Zakona o zemljinim knjigama, a koje sam imao ast i zadovoljstvo predvoditi. lanovi obiju radnih skupina - prof. dr. se. Zlatan Stipkovi, doc. dr. se. Tatjana Josipovi i doc. dr. se. Igor Gliha, nastavnici na Katedri za graansko pravo Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, u ovoj su knjizi autori onih tema koje su dugo vremena bile predmetom njihova osobitog znanstvenog i strunog zanimanja. Kao pisac poglavlja o etanom vlasnitvu u ovoj knjizi, pridruio im se i doc. dr. se. Vlado Belaj, koji na Pravnom fakultetu Sveuilita u Osijeku vodi Katedru za graansko pravo. On se ve niz godina osobito bavi istraivanjem etanog vlasnitva. Preostali tekst ove knjige napisao je autor ovog predgovora, koji koristi i ovu prigodu da svim suautorima zahvali na dosadanjoj suradnji. Iako je knjiga djelo vie autora, pisana je po nekim zajednikim naelima. Vodilo se rauna o tome da se grau obradi u onom obujmu i na onoj razini koja e omoguiti studentima prava da se obrazuju u kvalitetne pravnike, a ve diplomiranim pravnicima dati mogunost da svoje znanje obnove i upotpune. Dane su upuSTVARNO PRAVO
Gavella te na pravne izvore, a i na dodatnu literaturu, kako bi se itatelju zainteresiranom za pojedino pitanje omoguilo da produbljuje znanje o onome to ga posebno zanima. Naprotiv, dosadanju se sudsku praksu u pravilu nije navodilo, jer je ona nastala u drukijim okolnostima, tumaenjem i primjenom propisa koji vie nisu na snazi. Ona e i dalje biti veoma zanimljiva za istraivanje, budui da svjedoi o socijalnim i pravnim prilikama u kojima se oblikovala, ali bi mogla djelovati zbunjujue na suvremenog praktinog pravnika. Monografije, studije te lanci u asopisima, navedeni su ispred poglavlja ili skupine poglavlja na koje se odnose, ali - naravno - bez pretenzije da se time daju iscrpne bibliografije. U pravilu se upuivalo samo na radove koji su objavljeni u nas, i to od 1990. godine naovamo, a na starije - jedino kad je za to postojao neki poseban razlog. Stavovi i shvaanja izraeni u radovima koji su navedeni, nisu uvijek i stavovi autora ove knjige - neki su radovi navedeni upravo stoga da bi se upozorilo i na postojanje tuih, drukijih gledanja. O opsenijim radovima koji su u obliku knjiga u nas objavljeni o stvarnom pravu, ili o pojedinim njegovim veim segmentima, dani su ponegdje i osvrti u najkraim crtama, koji bi itatelju trebali olakati orijentaciju. Upute na pravne izvore iz zakonodavstva, veoma su brojne. Da se njima ne bi previe opteretilo tekst, primijenjena je metoda skraenog navoenja tih izvora. Tom se metodom upuuje u prvom redu na zakonski lanak, a potom na sekcije unutar njega, redom od vie prema nioj, ali bez navoenja njihove vrste. Tako npr. navod: 10/4/2 ZZK, znai: lanak 10., stavak 4., reenica 2. Zakona o zemljinim knjigama. Prigodom navoenja normi sadranih u Zakonu o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, jer su najea - u pravilu se izostavilo i naznaku da je rije o normi iz toga zakona, pa navod: 34/4/2, znai: lanak 34., stavak 4., reenica 2. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima. To je, meutim, samo iznimka napravljena glede ZV; za norme sadrane u drugim propisima naveden je puni, ili barem skraeni naziv propisa. Popis kratica stoji itatelju na raspolaganju. Od navoenja izvora skraenom metodom odustalo se u sluajevima za koje se ocijenilo da bi moglo izazivati nedoumice. ': . Nikola Gavella
VI
STVARNO PRAVO
Sadraj
Sadraj
Prvi dio UVOD U STVARNO PRAVO
l
< 3 3 3 4 4 9 9 10 12 14 14 14 14 17 18 19 19 19 21 22 23 24 24 24 24 24 25 26 26 VII
Glava 1. Stvarnopravno ureenje (N. Gavella) I. Pravno ureenje pripadanja stvari osobama A. Pojam i uloga stvarnog prava B. Kratak pregled dosadanjeg razvoja od XIX. stoljea naovamo 1. Opi razvoj 2. Posebno o razvoju stvarnog prava u Hrvatskoj Literatura 3. Knjievnost o stvarnom pravu u nas C. Ope i posebna ureenja II. Naela stvarnopravnog ureenja A. Naelo privatnopravne vlasti na stvari 1. Vlast na stvari 2. Privatnopravna vlast 3. Neposredna vlast 4. Apsolutno djelovanje 5. Slijeenje B. Naelo zatvorenog broja vrsta stvarnih prava 1. Zatvoreni sustav stvarnih prava 2. Ogranienje vrsta (tipova) stvarnih prava 3. Ogranienje sadraja prava 4. Nedjeljivost sadraja prava C. Naelo odreenosti 1. Odreenost predmeta 2. Odreenost sadraja D. Naelo publiciteta 1. Publicitet 2. Zatita povjerenja III. Pravni izvori stvarnog prava A. Openito
STVARNO PRAVO
Sadraj B. Hrvatski propisi 1. Ustav RH 2. Zakoni a) O zakonima kao izvorima stvarnog prava b) Ustavnost zakona Literatura 3. Podzakonski propisi a) O podzakonskim propisima kao izvorima stvarnog prava b) Zakonitost podzakonskih propisa C. M e u n a r o d n i ugovori D. Dopunski izvori 1. Pravna pravila biveg prava 2. Obiajno pravo 3. Sudska praksa a) Openito b) Tumaenje i primjena zakonskih normi c) Mehanizmi za osiguranje jedinstvene primjene zakona 4. Pravna znanost IV. Razgranienje domaeg od stranog stvarnog prava A. Mjerodavno stvarno pravo B. Nadlenost Glava 2. Stvarnopravni odnos (N. Gavella) I. Graa stvarnopravnog odnosa II. Predmet stvarnih prava A. Openito 1. Stvar, sposobna da bude predmet stvarnih prava a) Naravni kriterij sposobnosti stvari b) Pravni kriterij sposobnosti stvari 2. Entiteti pravno izjednaeni sa stvarima 3. O opim dobrima, javnim dobrima i dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku a) O opim dobrima Literatura b) O javnim dobrima c) O dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku B. Pojedinana stvar i njezine pripadnosti 1. Openito 2. Pokretnina i njezine pripadnosti a) Pokretnina b) Pripadnosti pokretnine (1) Dijelovi stvari (2) Neodvojeni plodovi (3) Prirast (4) Pripatci VIII 27 27 28 28 29 29 30 30 31 32 33 33 34 35 35 37 38 39 40 40 42 44 44 45 45 49 50 51 52 53 53 53 56 57 59 59 59 59 60 60 62 62 63
STVARNO PRAVO
Sadraj 3. Nekretnina i njezine pripadnosti a) Nekretnina b) Pripadnosti nekretnine (1) Naelo jedinstvenosti nekretnine - superflcies solo cedit (2) Pripadnosti nekretnine (a) Openito (b) Dijelovi nekretnine (c) Neodvojeni plodovi (d) Prirast (e) Pripatci (3) O uspostavi pravnog jedinstva nekretnine Literatura C. Koristi od stvari 1. Openito 2. Plodovi a) Plodovi stvari b) Plodovi prava 3. Prednosti od uporabe a) Prednosti od uporabe stvari b) Prednosti od uporabe prava III. Stvarna prava A. Openito 1. Pojam 2. Sadraj 3. Vrste B. Stjecanje 1. Izvorno i izvedeno stjecanje 2. Pretpostavke stjecanja a) Ope i posebne pretpostavke stjecanja b) O pravnom temelju stjecanja c) O nainu stjecanja d) O prednikovom pravu 3. Osnivanje stvarnog prava a) Izvorno osnivanje prava b) Izvedeno osnivanje prava 4. Prelaenje prava a) Otuenje b) Nasljeivanje C. Izvravanje *; ,;
} T|
;' ;. ',[' ,.y 7
,,. .,<,. 'Vi ! . " ii i: ' ' i> .
65 65 66 66 67 67 68 68 68 69 69 69 72 72 72 72 74 74 74 74 75 75 75 77 78 80 80 81 81 81 83 84 85 85 85 87 87 88 89 91 91 92 92 94 95 96
,. \': '\<
D. Raspolaganje 1. Raspolaganje stvarnim pravom 2. Raspolaganje predmetom stvarnog prava E. Dokazivanje F. Zatita G. Prestanak H. Vie stvarnih prava na istoj stvari
i'
:',]
STVARNO PRAVO
IX
Sadraj
IV. Osobe - nositelji stvarnih prava A. Osoba sposobna biti nositelj stvarnog prava B. Vie nositelja istog stvarnog prava Drugi dio POSJED I ZEMLJINE KNJIGE Glava 3. Posjed (N. Gavella) I. Pravno relevantna faktina vlast na stvari A. Pojam; posjed i pravni poredak 1. Pojam posjeda 2. Posjed i pravni poredak B. Doktrinarna pitanja i problemi 1. Je li posjed injenica ili pravo , 2. Objektivistiko i subjektivistiko shvaanje posjeda * Literatura 3. Zato pravni poredak prua zatitu posjedu Literatura :' C. Glavni pravni izvori i knjievnost u nas II. Grada posjedovnog odnosa A. Openito B. Posjednik i predmet posjedovanja 1. Posjednik 2. Predmet posjedovanja a) Openito b) Stvari c) Prava C. Posjednikova faktina vlast 1. Posjed stvari a) Openito b) Neposredan posjed stvari
97 97 98
' ' ; i,
(1) Uope o neposrednom posjedu (2) Osobno izvravanje faktine vlasti (3) Izvravanje faktine vlasti po pomoniku u posjedovanju c) Posredan posjed stvari (1) Posjedovanje posredstvom neposrednog posjednika (2) Viestruko stupnjevani posjed stvari d) Samostalan i nesamostalan posjed e) Posjed i suposjed 2. Posjed prava
103 103 103 103 103 105 105 106 106 108 108 109 109 109 110 110 110 110 110 111 112 112 112 113
113 114 114 115 115 116 117 117 118
D. Tzv. idealni posjed 1. Openito 2. Nasljedniki posjed X
120 120 121

STVARNO PRAVO
Sadraj i iI * * " ; ;
1
Literatura 3. Posjed na temelju rjeenja o predaji oasne ostavine 4. O tzv. tabularnom posjedu III. Stjecanje posjeda A. Openito 1. in stjecanja 2. Izvorno i izvedeno stjecanje posjeda 3. Stjecanje posjeda vlastitim inom i po zastupniku
121 124 124 125 125 125 127 128
I; "
i. "
B. Stjecanje posjeda stvari 129 1. Stjecanje posjeda stvari jednostranim inom 129 a) Uope o uzeu i oduzeu 129 b) Stjecanje posjeda uzeem stvari 130 c) Stjecanje posjeda oduzeem stvari 131 d) Stjecanje posjeda posredstvom zastupnikovog uzea i oduzea stvari 132 2. Stjecanje posjeda stvari dvostranim inom - predajom 133 a) Uope o predaji 133 b) Stjecanje inom tjelesne predaje (predaje u uem smislu) ....134 (1) Uope 134 (2) Prava predaja (traditio vera) 135 (3) Predaja putem uzimanja stvari uz dozvolu 135 (4) Predaja putem dovoenja stvari u krug stjecateljeve faktine vlasti 136 (5) Predaja stvari putem predaje sredstva posjedovanja 136 (6) Tjelesna predaja posjeda putem zastupnika 138 c) Stjecanje inom predaje izvrenim oitovanjem volje 138 (1) Uope 138 (2) Predaja kratkom rukom (traditio brevi manu) 139 (3) Prenoenje prava zahtijevati predaju stvari (cessio vindicationis)...140 (4) Osnivanje prava na predaju stvari (constitutum possessorium) 141 (5) Pridraj posrednog posjeda 142 d) Stjecanja posredstvom ina predaje zastupniku anticipirani posesorni konstitut 143 3. Stjecanje posjeda stvari nasljeivanjem 143 C. Stjecanje posjeda prava 145 1. Uope o stjecanju posjeda prava 145 2. Stjecanje posjeda prava jednostranim inom 146 3. Stjecanje posjeda prava dvostranim inom 147 a) Osnivanje posjeda prava njegovim izvoenjem iz posjeda poslune nekretnine 147 b) Stjecanje posjeda prava prelaenjem posjeda povlasne stvari 149 4. Stjecanje posjeda prava nasljeivanjem 149
IV. Trajanje posjeda i njegova kakvoa A. Naelo trajnosti B. Kakvoa posjeda 1. Openito
STVARNO PRAVO
149 149 150 150

XI
Sadraj 2. O zakonitosti i nezakonitosti posjeda 3. O Istinitosti i neistinitosti posjeda a) Openito b) Umirenje neistinitog posjeda 4. O potenju i nepotenju posjeda C. Sljednitvo u posjedovanju i kakvoa posjeda 1. Zakonitost i istinitost sljednikovog posjeda 2. Potenje sljednikovog posjeda 151 152 152 153 154 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159
D. Predmnjeve o posjedu 1. Predmnjeva potenja 2. Predmnjeva samostalnosti 3. Predmnjeva vlasnitva a) Opa predmnjeva posjednikovog vlasnitva pokretnine b) Posebna predmnjeva posjednikovog vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem V. Pravni uinci posjeda A. Uinci i funkcije posjeda B.
Akvizitivna funkcija posjeda 160 1. Openito o akvizitivnoj funkciji posjeda 160 2. Nain stjecanja stvarnih prava 161 C. Publicitetna funkcija posjeda 162 1. Openito o publicitetnoj funkciji posjeda 162 2. Pravni promet i povjerenje u publicitetno djelovanje posjeda ...164 D. K o n t i n u i t e t n a funkcija posjeda 1. Openito o kontinuitetnoj funkciji posjeda 2. Zatita posjeda a) Openito b) Posjed koji se titi c) Samovlasno smetanje posjeda (1) Smetanje posjeda (2) Samovlasni in smetanja (a) in smetanja (b) Samovlasnost ina smetanja d) Pravo na zatitu posjeda e) Ostvarivanje prava na zatitu putem samopomoi f) Ostvarivanja prava na zatitu putem suda (1) Openito (2) Predmet postupka, tubeni zahtjev i prigovori tuenika (a) Predmet raspravljanja i odluivanja (b) Aktivna i pasivna legitimacija (c) Tubeni zahtjev (d) Prigovori tuenika (3) Odluke suda i njihovo provoenje (a) Konano rjeenje (b) Privremene mjere osiguranja (c) Provoenje odluke 3. Stjecanje dosjelou
XII
165 165 165 165 165 166 167 167 167 169 171 174 176 176 176 176 177 181 181 182 182 183 184 186
STVARNO PRAVO
Sadraj VI. Prestanak posjeda A. Openito B. Prestanak posjeda stvari 1. Apsolutni prestanak a) Propast i gubitak stvari b) Naputanje posjeda stvari c) Oduzee stvari 2. Relativni prestanak C. Prestanak posjeda prava 1. Apsolutni prestanak a) Nemogunost izvravanja prava (propast poslune nekretnine) b) Gubitak posjeda povlasne nekretnine c) Odreknue od posjeda prava d) Oduzee posjeda prava (1) Prestanak trpljenja (2) Prestanak proputanja 2. Relativni prestanak Glava 4. Zemljine knjige (T. Josipovi) I. Publiciranje prava na nekretninama A. Pojam, razvoj i uloga B. Razne vrste evidencija nekretnina C. Zemljinoknjino pravo D. Glavni pravni izvori i knjievnost u nas II. Ureenje zemljinih knjiga A. Openito B. Naela zemljinoknjinog ureenja 1. Naelo stvarnosti 2. Naelo upisa 3. Naelo knjinog prednika 4. Naelo javnosti 5. Naelo povjerenja 6. Naelo privole 7. Naelo zakonitosti 8. Naelo prvenstva a) Openito b) Promjena prvenstvenog reda 9. Naelo potpunosti 10. Naelo odreenosti 11. Naelo preglednosti C. Sastav zemljinih knjiga 1. Openito 2. Glavna knjiga
STVARNO PRAVO
187 187 188 188 188 189 190 190 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 194 198 200 202 203 203 207 207 208 210 211 213 214 215 216 216 216 217 218 218 218 218 218 XIII
Sadraj a) Openito b) Zemljinoknjini uloak (1) Pojam (2) Sastav zemljinoknjinog uloka (3) Poduloak Zbirka isprava Zbirka zemljinoknjinih rjeenja Zbirka katastarskih planova Pomoni popisi 218 220 220 221 222 222 223 223 223
3. 4. 5. 6.
III. Upisi u zemljine knjige A. Predmet upisa B. Pretpostavke upisa
1. Materijalne pretpostavke a) Knjini prednik b) Tabularna isprava 2. Postupovne pretpostavke upisa
224 224 226

226 226 226 227
C) Vrste zemljinoknjinih upisa 1. Uknjiba a) Pojam b) Pretpostavke za uknjibu 2. Predbiljeba a) Pojam b) Pretpostavke za predbiljebu c) Opravdanje predbiljebe 3. Zabiljeba a) Pojam b) Zabiljeba osobnih odnosa c) Zabiljeba pravnih injenica 4. Upis "uiniti vidljivim" IV. Pravni uinci upisa u zemljinu knjigu A. Akvizitivna funkcija upisa 1. Openito 2. Upis u zemljinu knjigu kao nain (pretpostavka) stjecanja stvarnih prava 3. Upis kao pretpostavka raspolaganja knjinim pravom
228 228 228 229 230 230 231 232 233 233 235 235 237 238 238 238 238 239 240 240 243 243 243 243 246 247
B. Publicitetna funkcija upisa 1. Zemljinoknjino stanje kao vanjska slika pravnog stanja nekretnine 2. Zatita povjerenja u pravnom prometu nekretnina a) Sukob zemljinoknjinog i izvanknjinog pravnog stanja nekretnine b) Stjecanje na temelju povjerenja (1) Zatita povjerenja u istinitost (2) Zatita povjerenja u potpunost 3. Pretpostavke za zatitu povjerenja
XIV
STVARNO PRAVO
Sadraj V. Osnovno o zemljinoknjinom postupku A. Nadlenost i stranke u zemljinoknjinom postupku B. Prijedlog za upis i prilozi C. Odluivanje o prijedlogu za upis D. Provedba upisa E. Pravni lijekovi u zemljinoknjinom postupku VI. Tuba za brisanje - sudska zatita knjinih prava 249 249 250 252 252 253 u-255 ^ ^
Trei dio \ VLASNITVO Glava 5. Pravna ustanova vlasnitva (N. Gavella) I. Pojam, razvoj i uloga II. Kolektivistiko i individualistiko ureenje vlasnitva III. Doktrinarna pitanja i problemi A. O ukidanju vlasnitva B. O drutvenoj opravdanosti vlasnitva IV. Jamstvo vlasnitva Literatura A. Openito o jamstvu vlasnitva B. Jamstvo vlasnitva kao pravne ustanove C. Jamstvo steenih prava vlasnitva 1. Openito 2. Zatita od izvlatenja i njezine granice 3. Zatita od nedobrovoljnog optereenja (nepotpunog izvlatenja) i njezine granice 4. Zatita od ograniavanja prava vlasnitva i njezine granice a) Granice postavljanja ogranienja b) Posebno o ogranienjima uspostavom posebnog ureenja za uporabu i iskoritavanje stvari od interesa za Republiku i njihove granice V. Glavni pravni izvori i knjievnost o vlasnitvu u nas Glava 6. Pravo vlasnitva (N. Gavella) I. Pojam i sadraj A. Pravo vlasnitva i njegova obiljeja 1. Potpunost privatne pravne vlasti a) Pojmovno bezgranina i iskljuiva pravna vlast (1) Pozitivna strana vlasnitva - pojmovno bezgranina vlast na stvari (2) Negativna strana prava vlasnitva - iskljuivost b) Socijalna vezanost vlasnikove vlasti
STVARNO PRAVO
259 259 259 265 265 267 268 268 269 270 272 272 274 276 276 276 277 278 280 280 280 280 280 280 282 284 XV
Sadraj
2. Jedinstvenost prava vlasnitva 285 3. Jednovrsnost prava vlasnitva 287 a) Naelo jednovrsnosti 287 b) Uspostava jednovrsnosti vlasnitva 288 Literatura 288 B. Vlasnitvo u irem smislu 289 C. Uporaba naziva 290 II. Poloaj i uloga prava vlasnitva u sustavu stvarnih prava ....291 III. Predmet i ovlatenici prava vlasnitva 292 A. Predmet 292 1. Stvari 292 2. Entiteti pravno izjednaeni sa stvarima 293 B. Osobe 294 1. Openito 294 2. Posebno o Republici Hrvatskoj i ostalim osobama javnog prava kao nositeljima prava vlasnitva 294 3. Posebno o sposobnosti stranih osoba da budu nositelji prava vlasnitva 295 Literatura 295 4. Vie osoba kao nositelji istog prava vlasnitva 298 IV. Granice vlasnikove pravne vlasti 299 Literatura 299 A. O granicama djelovanja prava vlasnitva 299 1. imbenici koji odreuju vlasnikovu pravnu vlast 299 2. Promjenjivost sadraja vlasnikove pravne vlasti i mehanizam utjecanja na nju (tzv. elastinost vlasnitva) 299 B. Zakonska ogranienja vlasnitva 301 1. Openito 301 2. Opa ogranienja 302 a) Opa ogranienja i socijalna vezanost vlasnitva 302 b) Dunost obzirnog postupanja 304 c) Zabrana ikane 305 d) Krajnja nuda 306 e) Trpljenje zahvata izvan dosega vlasnikovih interesa 306 3. Posebna ogranienja 306 a) Openito o posebnim ogranienjima 306 b) O ogranienjima glede stvari od interesa za Republiku 308 C. Ograniavajue djelovanje tuih prava 309 1. Openito 309 2. Nedobrovoljno optereenje tuim pravom 310 a) O optereenju tuim pravom slunosti ili zakupa u postupku izvlatenja 311 Literatura 311 b) O optereenju prisilnim osnivanjem zalonog prava na pokretnini u ovrnom postupku 311
XVI STVARNO PRAVO
Sadraj Literatura c) O optereenju prisilnim osnivanjem zalonog prava na nekretnini na temelju mjere osiguranja d) Optereenje prisilnim osnivanjem zalonog prava na temelju prethodne mjere osiguranja D. Ogranienja uspostavljena vlasnikovim raspolaganjem 1. Openito 2. Zabrana otuenja ili optereenja 3. Uvjetovanje i oroenje prava vlasnitva Glava 7. Stjecanje prava vlasnitva (N. Gavella) I. Openito A. Osnivanje i prelaenje prava vlasnitva B. O pretpostavkama stjecanja II. Stjecanje na temelju pravnog posla A. Prelaenje prava vlasnitva na stjecatelja B. Prelaenje prava vlasnitva na pokretninama 1. Pretpostavke prelaenja vlasnikovog prava na stjecatelja a) Pravni posao b) Vlasnitvo otuivatelja c) Predaja u samostalan posjed (1) Openito o predaji stvari stjecatelju (2) Posebno o ovrnoj predaja stvari stjecatelju 2. Nastup pravnog uinka a) Prelaenje prava vlasnitva na stjecatelja b) Stjecanje u sluaju viestrukog ugovaranja c) Trenutak prijelaza vlasnitva 3. Zatita povjerenja u pravnom prometu C. Prelaenje prava vlasnitva na nekretninama 1. Pretpostavke prelaenja vlasnikovog prava vlasnitva na stjecatelja a) Pravni posao (1) Openito (2) Tabularna isprava b) Vlasnitvo otuivatelja c) Upis u zemljine knjige (1) Openito o upisu stjecateljevog vlasnitva (2) Posebno o u ulozi ovrhe pri upisu stjecateljevog vlasnitva 2. Nastup pravnog uinka a) Prelaenje prava vlasnitva na stjecatelja b) Stjecanje u sluaju viestrukog ugovaranja c) Trenutak prijelaza vlasnitva 3. Zatita povjerenja u istinitost i potpunost zemljine knjige a) Stjecanje nekretnine na temelju povjerenja u istinitost b) Djelovanje povjerenja u potpunost prigodom stjecanja nekretnine 311 313 313 314/ 314 316 317 319 319 319 320 321 321 322 322 322 323 325 325 329 329 329 330 331 331 333 333 333 333 334 335 337 337 340 341 341 343 343 344 345 347
XVII
. ;'
'
'.:;. '
':
;
STVARNO PRAVO
Sadraj III. Stjecanje na temelju odluke suda ili druge vlasti A. Openito B. Stjecanje na temelju odluke o razvrgnuu suvlasnitva C. Stjecanje na temelju rjeenja o dosudi 1. Stjecanje vlasnitva 2. Uspostava vlasnikovog faktinog posjeda D. Stjecanje na temelju odluke o konfiskaciji E. Stjecanje na temelju odluke o izvlatenju Literatura 1. Stjecanje prava vlasnitva izvlatene nekretnine 2. Stjecanje naknade F. Stjecanje na temelju odluke o komasaciji G. Stjecanje na temelju odluke o naknadi za oduzetu ; imovinu Literatura IV. Stjecanje nasljeivanjem Literatura A. Stjecanje nasljeivanjem zbog smrti fizike osobe B. Stjecanje prava vlasnitva u ostalim sluajevima sveopeg sljednitva V. Stjecanje na temelju zakona A. Openito B. Stjecanje prisvojenjem i nalazom stvari 1. Prisvojenje (okupacija) a) Openito (1) in prisvojenja (2) Stvar sposobna za stjecanje prisvojenjem (a) Niije stvari (b) Stvari namijenjene da se iz njih prisvaja (3) Stjecatelj ovlaten na prisvojenje b) Posebno o prisvojenju ruda i vode Literatura (1) Rude (2) Vode c) Posebno o prisvojenju ivotinja i riba (1) ivotinje (2) Ribe 2. Nalaz '. a) Stjecanje izgubljene stvari . (1) Nalaz izgubljene stvari / (2) Dunosti i prava nalaznika (3) Predaja stvari nalazniku i stjecanje vlasnitva XVIII 363 364 364 365 365 365 365 366 366 367 368 369 369 369 371 371 371 372 373 373 373 373 375
STVARNO PRAVO
350 351 351 354 356 357 357 357 358 358 359 359 362 362 362
Sadraj b) (1) (2) (3) Stjecanje naenog blaga Nalaz blaga Dunosti i prava nalaznika Stjecanje vlasnitva naenog blaga 376 376 377 377
1. Openito a) Prirataj i njegov nastanak b) Stjecanje prirataja 2. Stjecanje nove stvari koja se odvojila od vlasnikove 3. Stjecanje stvari koja se sjedinila s vlasnikovom a) Sjedinjenje stvari razliitih vlasnika b) Stjecanje tue stvari prirasle vlasnikovoj (1) Uope o prirastanju sporedne stvari glavnoj (2) Prirastanje pokretnine pokretnini (3) Prirastanje pokretnine nekretnini (a) Naelo: superficies cedit solo (b) Sijanje i saenje na tuem zemljitu (c) Izgradnja zgrade na tuem zemljitu Literatura (i) Graenje na tuem zemljitu (ii) Prekoraenje mee graenjem (d) Graenje tuim materijalom (i) Openito (ii) Dogradnja, nadogradnja, preureenje i ulaganje u tuu zgradu Literatura (4) Prirastanje nekretnine nekretnini c) Stjecanje nove stvari nastale sjedinjenjem stvari razliitih vlasnika (1) Openito (2) Uloga ljudskog rada kod sjedinjenja stvari 4. Stjecanje stvari koja je proizvod prerade tue stvari a) Openito b) Prerada stvari razliitih vlasnika 5. O pravnom statusu privremeno sjedinjenih i preraenih stvari do njihovog rastavljanja odnosno uspostave prijanjeg stanja
C. Stjecanje naputenih nekretnina D. Stjecanje prirataja stvari
379 379 380 382 384 384 386 386 388 389 389 391 392 392 392 396 397 398 399 402 402 404 404 404 407 408
378 379
Literatura 1. Openito 2. Stjecanje redovitom dosjelou a) Posjedovanje stvari b) Vrijeme posjedovanja c) Sposobnost stvari d) Sposobnost stjecatelja 3. Stjecanje izvanrednom dosjelou
STVARNO PRAVO .
E. Stjecanje ubiranjem F. Stjecanje dosjelou
410 410 412 412 412 414 416 417

XIX
409 410
Sadraj
Glavafj. Zatita prava vlasnitva (N. Gavella) "LiZZT..

I. Openito A. Povreda vlasnitva i vlasniki zahtjev 1. Nastanak i pravna priroda vlasnikog zahtjeva 2. Put ostvarivanja vlasnikog zahtjeva B. Razlikovanje vlasnikih od nekih slinih zahtjeva 1. Razlikovanje vlasnike od posjedovne tube 2. Razlikovanje vlasnike od nasljednike tube 3. Razlikovanje vlasnike od tubi zbog stjecanja bez pravne osnove 4. Vlasniki zahtjev i zahtjev na utvrenje vlasnitva 11/ Vlasniki zahtjevkao tuba_za povrat stvari
.^.419 ...419
419 419 419 421 424 425 426 426 427 y^
A. Openito B- Pravajvlasnika tuba^(mviiich'kacija) 1. Pojam .7Z7IZ7.
' ,;; ,}
''''"
;
2. Aktivno legitimirana osoba a) Vlasnik stvari b) Dokaz vlasnitva 3. Pasivno legitimirana osoba a) Posjednik stvari b) Dokaz tuenikovog posjeda 4. Tubeni zahtjev i tuenikovi protuzahtjevi a) Openito (1) Glavni zahtjev (a) inidba predaje stvari u posjed (b) Stvar iju se predaju zahtijeva (c) Utjecaj posjednikovog potenja odnosno nepotenja na utemeljenost vlasnikog zahtjeva (d) Nezastarivost glavnog zahtjeva (2) Sporedni zahtjevi (3) Tuenikovi protuzahtjevi b) Posebno o zahtjevu potenom posjedniku, njegovim protuzahtjevima i prigovorima (1) Sadraj zahtjeva protiv potenog posjednika (2) Protuzahtjevi potenog posjednika za naknadu trokova (3) Tuenikovi materijalnopravni prigovori vlasnikovom zahtjevu (a) Prigovori koji negiraju (b) Prigovori koji ukidaju (c) Prigovori koji zaustavljaju c) Posebno o zahtjevu nepotenom posjedniku, njegovim protuzahtjevima i prigovorima (1) Sadraj zahtjeva protiv nepotenog posjednika (2) Trokovi nepotenog posjednika (3) Prigovori vlasnikovom zahtjevu
428 ^ 429
429 430 431 432 432 433 433 433 433 433 434 435 436 436 437
437 437 439 440 441 441 442 443 443 445 446
XX
STVARNO PRAVO
Sadraj 5. Odluka suda i njezino provoenje a) Presuda (1) Openito (2) Odluke u nekim posebnim sluajevima b) Provoenje osuujue presude (1) Ovrha (2) Prethodna ovrha c) Privremene mjere osiguranja predmnijevanog vlasnika za povrat stvari 2. Aktivno legitimirana osoba 3. Pasivno legitimirana osoba 4. Tubeni zahtjev, tuenikovi protuzahtjevi i prigovori 5. Odluka suda i njezino provoenje 6. Prerastanje publicijanskog u reivindikacijski spor III.Vlasniki zahtjev kao tuba za prestanak uznemirivanja (negatorijska tuba) A. Openito B. Prava vlasnika tuba za prestanak uznemirivanja (actio negatoria) 1. Pojam 2. Aktivno legitimirana osoba 3. Pasivno legitimirana osoba 4. Tubeni zahtjev a) Glavni zahtjev (1) Prestanak uznemirivanja (2) Nezastarivost b) Sporedni zahtjevi 5. Odluka suda i njezino provoenje C. Tuba predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemirivanja (publicijanska negatorija) IV. Vlasniki zahtjevi u nekim posebnim postupcima A. Vlasnikova tuba za brisanje B. Vlasnikov izluni zahtjev C. Vlasnikov opozicioni zahtjev D. Vlasnikov adhezioni zahtjev u kaznenom postupku E. Vlasnikov zahtjev za ureenje mee Glava 9. Susjedski odnosi i pravo vlasnitva (J. Gliha) I. Openito II. Susjedska prava A. Pojam, uloga i obiljeja B. Vrste susjedskih prava
STVARNO PRAVO
447 447 447 448 448 448 450 450
453 454 454 455 455 456 456 456 456 457 457 458 458 458 459 459 459 460 461 461 462 463 464 467 469 469 469 469 472
XXI
Sadraj 1. Zajednika ograda 2. Ograivanje 3. Mea 4. Stablo na mei 5. Granje i korijenje 6. Pristup na tue 7. Uporaba nekretnine radi izvoenja radova 8. Postavljanje vodova i drugih ureaja 3. Potkopavanje tue nekretnine 472 473 473 475 475 476 477 478 479
Q) Imisije
48$
483 484 484 485 488 488 488 489 489 490 490 491 491 491 491 492 493 494 494 494 494 495 496 497 499 499 499 499 500
11. Opasnost od ruenja zgrade 12. Zabrana mijenjanja naravnog toka vode 13. Odvoenje kinice s krova C. Ostvarivanje Glava 10. Prestanak prava vlasnitva (N. Gavella) I. Openito II. Relativan prestanak prava vlasnitva III. Apsolutan prestanak vlasnitva A. Prestanak propau stvari B. Trajni gubitak samostalnosti stvari C. Stavljanje stvari izvan prometa D. Izvorno tue stjecanje prava vlasnitva na temelju , zakona ; E. Prestanak na temelju odluke suda ili druge vlasti F. Prestanak odreknuem 1. Odreknue od prava vlasnitva pokretnine 2. Odreknue od prava vlasnitva na nekretnini G. Prestanak na temelju odredbi posebnog zakona Glava 11. Suvlasnitvo (N. Gavella) Literatura I. Pojam i obiljeja A. Openito B. Suvlasniki dio C. Stvar i njezini idealni dijelovi II. Uspostava suvlasnitva III. Izvravanje prava vlasnitva A. Izvravanje prava vlasnitva glede idealnog dijela stvari 1. Openito 2. O raspolaganju idealnim dijelom * 3. O zahtjevima glede idealnog dijela
XXII
STVARNO PRAVO
Sadraj B. Izvravanje prava vlasnitva glede cijele stvari 1. Openito 2. Upravljanje stvar ju a) Openito b) Odluivanje o redovitim poslovima c) Odluivanje o izvanrednim poslovima d) Upravitelj 3. Odluka o izvravanju posjeda i vlasnikih ovlasti 4. Odluka o uspostavi etanog vlasnitva 5. Suvlasnik kao poslovoa bez naloga 6. O plodovima, koristima, trokovima i teretima 7. O polaganju rauna 8. O zatiti prava glede cijele stvari 9. O namirenju dugova iz vrijednosti suvlasnike stvari IV. Razvrgnue suvlasnitva A. Pravo na razvrgnue B. Ostvarivanje prava na razvrgnue 1. Openito 2. Dobrovoljno razvrgnue a) Sporazum (ugovor) o razvrgnuu b) O sporazumnom odreivanju naina razvrgnua (1) Openito (2) Fizika dioba stvari (3) Geometrijska dioba stvari (4) Razdioba stvari po ekvivalentu (5) Civilno razvrgnue (6) Razvrgnue isplatom (7) Uspostava etanog vlasnitva umjesto razvrgnua 3. Sudsko razvrgnue a) Sudska odluka o razvrgnuu b) O sudskom odreivanju naina razvrgnua (1) Openito (2) O pravu na razvrgnue isplatom (3) O sudskoj fizikoj i geometrijskoj diobi stvari (4) O sudskom civilnom razvrgnuu (5) O sudskoj razdiobi po ekvivalentu C. Pravni uinci razvrgnua 1. Prestanak suvlasnitva i stjecanje vlasnitva 2. Odgovornost za nedostatke 3. Razvrgnue suvlasnitva i tua prava Glava 12. Zajedniko vlasnitvo (N. Gavella) Literatura I. Pojam i obiljeja A. Openito B. Udio u zajednici vlasnika II. Uspostava zajednikog vlasnitva
STVARNO PRAVO '
500 500 501 501 502 503 504 505 506 508 509 510 510 511 512 512 513 513 513 513 514 514 515 515 516 516 517 517 517 517 518 518 519 520 521 521 521 521 522 522 524 524 524 524 526 527
XXIII
Sadraj III. Izvravanje vlasnikih ovlasti A. Poloaj glede udjela u zajednikom vlasnitvu B. Izvravanje zajednikog vlasnitva IV. Dioba zajednikog vlasnitva A. Openito B. Pravo na diobu zajednikog vlasnitva Glava 13. Vlasnitvo posebnog dijela nekretnine (etano vlasnitvo) (V. Belaj) A. Pojam, uloga i obiljeja 528 528 529 530 530 531 532 532
B. Uspostava vlasnitva posebnoga dijela nekretnine 539 1. Openito o uspostavi vlasnitva posebnoga dijela nekretnine....539 2. Uspostava vlasnitva posebnoga dijela nekretnine na temelju odgovarajuega suvlasnikog dijela i korisne vrijednosti 548 3. Uspostava vlasnitva posebnoga dijela nekretnine na temelju suglasne odluke svih suvlasnika 554 4. Uspostava vlasnitva posebnoga dijela nekretnine na temelju oitovanja volje vlasnika zemljita sa zgradom, odnosno nositelja prava graenja na zemljitu sa zgradom 555 5. Pretvaranje etanoga vlasnitva steenoga po prijanjim propisima u vlasnitvu posebnoga dijela nekretnine 557 C. Izvravanje vlasnikih ovlasti 1. Izvravanje ovlasti glede posebnoga dijela nekretnine 2. Izvravanje ovlasti glede cijele nekretnine 3. Izvravanje ovlasti glede cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju D. Prestanak vlasnitva na posebnom dijelu nekretnine Glava 14. Prethodno i potonje vlasnitvo (N. Gavella) I. Openito o sudjelovanju u pravu vlasnitva jedne stvari u ulozi prethodnog i potonjeg vlasnika 561 561 568 581 587 592 592 592 594 596 599 599 601 601 601 605
A. Prethodni i potonji vlasnik B. Ogranienje vlasnitva prethodnog vlasnika rokom odnosno uvjetom s relativnim djelovanjem C. Ogranienje vlasnitva prethodnog vlasnika rokom odnosno uvjetom s apsolutnim djelovanjem II. O vlasnitvu pridranom radi osiguranja A. Openito B. Posebno o pridraju vlasnitva pokretnina 1. Uvjeto/anje prijenosa prava vlasnitva 2. Pravni uinci pridraja s apsolutnim djelovanjem do isplate kupovnine 3. Pravni uinci isplate kupovnine
XXIV
STVARNO PRAVO
Sadraj C. Posebno o pridraju prava vlasnitva nekretnina 1. Pridraj prava vlasnitva uskratom dozvole za uknjibu 2. Pridraj vlasnitva prenoenjem tog prava ogranienog rokom ili uvjetom na stjecatelja III. Posebno o vlasnitvu prenesenom radi osiguranja A. Openito Posebno o sudskom i javnobiljenikom osiguranju trabine prijenosom vlasnitva Literatura 1. Fiducijarni prijenos vlasnitva 2. Pravni uinci za trajanja osiguranja a) Pravni uinci do dospijea osigurane trabine b) Pravni uinci nakon dospijea osigurane trabine 3. Pravni uinci nakon prestanka osiguranja Glava 15. Neki daljnji oblici sudjelovanja vie osoba u pravu vlasnitva (N. Gavella) I. Communio pro diviso II. Posredno sudjelovanje u vlasnitvu pravnih osoba A. Openito B. Vlasnitvo pravnih osoba javnog prava 1. Openito 2. Namjena javnih dobara a) O namjeni javnih dobara b) Javna dobra u opoj uporabi c) Javna dobra u javnoj uporabi d) Ostala javna dobra C. Vlasnitvo pravnih osoba koje nisu javnopravni subjekti 1. Openito 2. Vlasnitvo zaklada III. O nekadanjem razdijeljenom vlasnitvu IV. O nekadanjem drutvenom vlasnitvu Literatura B. 605 606 607 608 608 610 610 610 612 612 613 615 617 617 618 618 618 618 618 618 619 621 622 623 623 624 625 626 626
etvrti dio SLUNOSTI, STVARNI TERETI I PRAVO GRAENJA Glava 16. Slunosti (Z. Stipkovi) I. Pravna ustanova slunosti na tuim stvarima A. Pojam, razvoj i uloga B. Doktrinarna pitanja i problemi C. Glavni pravni izvori i knjievnost u nas STVARNO PRAVO 631 631 631 633 633 XXV
Sadraj II. Pravo slunosti A. Pojam 1. Opa obiljeja 2. Vrste slunosti B. Objekti i subjekti 1. Objekti 2. Subjekti C. Odnos prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na istoj stvari D. Openito o stjecanju slunosti 1. Osnivanje slunosti a) Osnivanje na temelju pravnoga posla b) Osnivanje odlukom vlasti (1) Nuni prolaz i druge nune slunosti (2) Diobni postupak (3) Osnivanje u upravnom postupku c) Osnivanje na temelju zakona 2. Prelaenje slunosti E. Zatita slunosti F. Prestanak slunosti 1. Propast stvari 2. Odreknue 3. Istek roka i ispunjenje raskidnog uvjeta 4. Sjedinjenje 5. Prestanak ovlatenika 6. Ukinue 7. Rastereenje 8. Zatita tueg povjerenja 9. Neizvravanje 634 634 634 639 640 640 641 642 643 644 644 645 645 647 647 647 649 650 651 651 651 652 652 652 653 654 654 655
III. Stvarne slunosti A. Osobitosti stvarnih slunosti B. Pojedine vrste stvarnih slunosti
IV. Osobne slunosti A. Osobitosti osobnih slunosti B. Pojedine vrste osobnih slunosti
XXVI
1. Poljske slunosti 657 a) Slunosti puta 657 b) Slunosti vode 657 c) Slunosti pae 658 d) umske slunosti 658 2. Kune slunosti 658 a) Pravo prozora 659 b) Pravo provoenja tekuina 660 c) Pravo kapnice 660 d) Pravo imati dio zgrade i naprave na poslunoj nekretnini...660
655 655 657
660 660 661
STVARNO PRAVO
Sadraj 1. Pravo plodouivanja a) Predmet b) Sadraj c) Plodouivateljeve dunosti d) Vlasnikove dunosti 2. Pravo uporabe 3. Pravo stanovanja Glava 17. Pravo iz stvarnog tereta (N. Gavella) I. Pravna ustanova stvarnih tereta A. Pojam, razvoj i uloga B. Doktrinarna pitanja i problemi II. Stvarni teret A. Pojam i obiljeja B. Predmet, osobe i sadraj stvarnog tereta 1. Predmet stvarnog tereta 2. Korisnik stvarnog tereta 3. Optereenik 4. Sadraj stvarnog tereta C. Vrste stvarnih tereta D. Osnivanje stvarnog tereta 1. Openito 2. Osnivanje na temelju pravnog posla 3. Osnivanje na temelju odluke suda 4. Osnivanje na temelju zakona E. Pravo iz stvarnog tereta 1. Pojam i obiljeja 2. Predmet i ovlatenik 3. Sadraj prava a) Pravo na inidbe iz vrijednosti optereene nekretnine (1) Temeljno pravo i temeljna obveza (2) Pojedinana prava i obveze (a) O pojedinanim pravima i obvezama (b) Osobna odgovornost za pojedinane obveze b) Pravo na namirenje neispunjenih pojedinanih trabina iz vrijednosti optereene nekretnine 4. Odnos prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na istoj nekretnini 5. Stjecanje 6. Zatita F. Prestanak Glava 18. Pravo graenja (N. Gavella) I. O pravnom razdvajanju zgrade od zemljita A. Uloga i razvoj
STVARNO PRAVO
661 661 662 664 665 666 667 669 669 669 671 671 671 672 672 672 673 673 675 676 676 676 677 678 678 678 680 681 681 681 682 682 684 684 686 686 687 689 692 692 692 XXVII
Sadraj B. C. II. A. B. C. D. Doktrinarna pitanja i problemi Glavni pravni izvori i knjievnost u nas Pravo graenja Pojam i obiljeja Predmet optereenja pravom graenja Osniva i nositelj prava graenja Sadraj 1. Openito o sadraju prava graenja 2. O ovlastima nositelja prava graenja dok na zemljitu ne postoji zgrada 3. O ovlastima nositelja prava graenja kada na zemljitu postoji zgrada Odnos prema pravu vlasnitva i ostalim stvarnim pravima na istoj stvari Stjecanje 1. Osnivanje prava graenja a) Osnivanje na temelju pravnog posla b) Osnivanje odlukom suda c) Osnivanje na temelju zakona 2. Stjecanje neijega prava graenja Zatita Prestanak 1. Razlozi i nain prestanka 2. Posljedice prestanka Peti dio STVARNOPRAVNO OSIGURANJE TRABINE Glava 19. Zalono pravo (N. Gavella) I. Stvarnopravno pojaanje trabina A. Uloga i razvoj stvarnopravnog osiguranja trabina 1. Uope 2. Pojaanje poloaja vjerovnika 3. Glavne crte razvoja B. Doktrinarna pitanja i problemi C. Glavni pravni izvori i knjievnost u nas II. Zalono pravo A. O zalonom pravu 1. Pojam i sadraj a) Ogranieno stvarno pravo na zalogu b) Pravo namirenja 713 713 713 713 714 716 719 720 722 722 722 723 724 694 695 696 696 698 699 700 700 702 703 704 705 705 705 706 707 707 707 708 708 708
E. F.
G. H.
XXVIII
STVARNO PRAVO
Sadraj 2. Posebna obiljeja zalonog prava 726 a) Akcesornost 726 (1) Povezanost obveznog i zalonog odnosa 726 (2) Trabina prikladna za osiguranje zalogom 727 (3) Obujam zalonog osiguranja trabine 728 (4) Obvezni odnos nakon osiguranja zalogom 729 (a) Zadravanje identiteta 729 (b) Posredni utjecaj osnivanja zalonog prava na obvezni odnos....730 (5) Utjecaj obveznog na zaloni odnos 730 (6) Osamostaljivanje zalonog odnosa 732 b) Odreenost 733 (1) Odreenost trabine 733 (2) Odreenost zaloga 734 c) Neodvojivost od zaloga 734 d) Nedjeljivost 735 e) Jednovrsnost zalonog prava 736 f) Prometnost i nasljedivost 737 g) Mogunost postojanja vie zalonih prava na istom predmetu 737 3. Neka doktrinarna pitanja i problemi 738 a) Pitanje strukture zalonog odnosa 738 b) Pitanje pravne naravi zalonog prava 740 B. Predmet i osobe 741 1. Zalog 741 2. Osobe 742 a) Zaloni vjerovnik 742 b) Zaloni dunik 744 c) Osobe u ostalim relevantnim ulogama 745 (1) Zalogodavac 745 (2) Dunik zalonog dunika 746 C. Odnos prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na istoj stvari 747 Glava 20. Zalono pravo na pokretnini (N. Gavella) I. Openito A. Podvrste zalonog prava na pokretnini B. II. A. B. Pokretnina kao predmet zalonog prava Dobrovoljno zalono pravo na pokretnini Openito Runi zalog 1. Osnivanje a) Pretpostavke (1) Vlasnitvo zalagatelja (zalogodavca) (2) Pravni posao (a) Openito (b) Ugovor o davanju stvari u zalog (c) Sadraj (3) Predaja u posjed zalogoprimcu 749 749 749 749 753 753 753 753 753 753 754 754 754 755 757 XXIX
STVARNO PRAVO
Sadraj b) Nastup pravnog uinka 758 c) Stjecanje zalonog prava od nevlasnika 758 Prelaenje zalonog prava 759 Optereenje zalonog podzalonim pravom 760 Ovlasti glede zaloga 761 a) Ovlasti u stadiju osiguranja 761 (1) Openito 761 (2) Pravo na posjed zaloga 761 (3) uvanje zaloga 763 (4) Uporaba zaloga 764 (5) Davanje zaloga u podzalog 764 (6) Plodovi i druge koristi od zaloga 765 (7) Zamjena zaloga 765 (8) Zatita zaloga 767 (9) Vraanje zaloga 768 b) Ovlasti u stadiju namirivanja 769 (1) Pravo na namirenje i putovi njegovog ostvarenja 769 (2) Namirivanje putem suda 769 (a) Namirivanje putem sudske prodaje zaloga 769 (i) Prijedlog i sudska dozvola ovrhe 770 (ii) Prodaja zaloga 772 (a) Prodaja neposrednom pogodbom 772 (b) Prodaja na sudskoj usmenoj javnoj drabi 772 (iii) Namirivanje vjerovnika 773 (iv) Vraanje vika novca 776 (b) Privremena uprava i namirivanje iz plodova i drugih koristi...776 (3) Namirivanje izvansudskim putem 776 (a) Openito 776 (b) Pravo na namirivanje izvansudskom prodajom zaloga 777 (c) Namirivanje uzimanjem zaloenog gotovog novca 777 (d) Namirivanje prebijanjem vrijednosti plodova i drugih koristi od zaloga 777 Prestanak 778
2. 3. 4.
5.
Literatura 1. Openito 2. Osnivanje, prelaenje i optereivanje, ovlasti i prestanak hipoteke na pokretnoj stvari D. Sudsko prisilno zalono pravo na pokretnini 1. Osnivanje a) Dunikova pokretnina sposobna za unovenje b) Zapljena pokretnine na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri c) Zapljena pokretnine na temelju rjeenja o ovrsi 2. Prelaenje 3. Optereenje zalonog podzalonim pravom 4. Ovlasti a) Ovlasti u stadiju osiguranja b) Ovlasti u stadiju namirivanja 5. Prestanak .
C. Hipoteka na pokretnini (registarsko zalono pravo)
781
781 781
783 785 785 785 788 790 792 792 792 792 794 795
. ..
XXX
STVARNO PRAVO
Sadraj
III. Sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini Literatura A. Openito B. Sudsko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini 1. Osnivanje 2. Prelaenje zalonog prava 3. Optereenje zalonog podzalonim pravom 4. Ovlasti a) Ovlasti u stadiju osiguranja b) Ovlasti u stadiju namirivanja 5. Prestanak C. Javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini IV. Zakonsko zalono pravo na pokretnini A. Openito B. Osnivanje C. Prestanak Glava 21. Zalono pravo na nekretnini (N. Gavella) I. Openito A. Podvrste zalonog prava na nekretnini B. Nekretnina kao predmet zalonog prava II. Dobrovoljno zalono pravo na nekretnini A. Osnivanje 1. Pretpostavke a) Vlasnitvo zalagatelja b) Pravni posao (1) Openito (2) Hipotekarni ugovor (a) O hipotekarnom ugovoru (b) O obliku hipotekarnog ugovora c) Upis u zemljinu knjigu 2. Nastup pravnog uinka 3. Stjecanje zalonog prava od nevlasnika B. Prelaenje hipoteka C. Optereenje podzalonim pravom (nadhipotekom) D. Ovlasti 1. Ovlasti u stadiju osiguranja a) Openito b) Ouvanje nekretnine i njezine vrijednosti c) Zatita d) Ustup prvenstva e) Vlasnikovo raspolaganje neizbrisanom hipotekom f) Pridraj prvenstvenog reda za novu hipoteku
STVARNO PRAVO
796 796 796 797 797 799 799 799 799 800 800 801 803 803 804 806 808 808 808 808 810 810 811 811 812 812 812 812 813 814 815 816 817 817 818 818 818 818 819 819 821 822
XXXI
Sadraj 2. Ovlasti u stadiju namirivanja a) Pravo na namirenje i putovi njegovog ostvarenja b) Namirenje putem sudske prodaje zaloga Literatura (1) Prijedlog i sudska dozvola ovrhe (2) Prodaja nekretnine (a) Zabiljeba ovrhe i druge mjere osiguranja ovrhe (b) Utvrivanje vrijednosti (c) Zakljuak o prodaji (d) Prodaja na sudskoj usmenoj javnoj drabi (i) Draba (ii) Dosuda i predaja nekretnine kupcu (iii) Prava treih (e) Prodaja neposrednom pogodbom (3) Namirivanje vjerovnika (a) Pravo na namirivanje iz kupovnine (b) Roite za diobu (c) Redoslijed namirivanja (d) Rjeenje o namirenju (4) Vraanje vika novca c) Privremena uprava i namirivanje iz plodova zaloga E. Prestanak F. Posebno o zajednikoj (simultanoj) hipoteci III. Sudsko prisilno zalono pravo na nekretnini A. Osnivanje 1. Dunikova nekretnina sposobna za unovenje 2. Upis hipoteke na temelju rjeenja o mjeri osiguranja 3. Predbiljeba hipoteke na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri osiguranja B. Prelaenje C. Optereenje podzalonim pravom D. Ovlasti E. Prestanak IV. Sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na nekretnini Literatura V. Zakonsko zalono pravo na nekretnini Glava 22. Zalono pravo na pravu (N. Gavella) I. Openito A. Podvrste zalonog prava na pravu B. Subjektivno imovinsko pravo kao predmet zalonog prava II. Dobrovoljno zalono pravo na pravu 1. Openito 2. Zalog prava prenijetog radi osiguranja XXXII 824 824 825 825 825 827 827 828 828 829 829 830 831 833 834 834 835 836 839 839 839 839 841 844 844 845 847 848 849 849 850 850 850 850 851 853 853 853 853 856 856 856
STVARNO PRAVO
Sadraj a) Osnivanje (1) Pretpostavke osnivanja (a) Pripadanje prava zalogodavcu (b) Valjani pravni posao (c) Prijenos prava radi osiguranja (2) Nastup pravnog uinka (3) Stjecanje zalonog prava od neovlatene osobe b) Prelaenje zalonog prava c) Optereenje podzalonim pravom d) Ovlasti (1) Ovlasti u stadiju osiguranja (a) Openito (b) Posebno o ovlastima glede zaloene trabine ' ' ' (c) Posebno o ovlastima glede zaloenog vrijednosnog papira (d) Posebno o ovlastima glede zaloenog drugog imovinskog prava (2) Ovlasti u stadiju namirivanja ;. (a) Openito (b) Posebno o ovlastima glede zaloene trabine e) Prestanak 3. Hipoteka na pravu (registarsko zalono pravo) 856 856 857 857 858 860 860 860 861 861 861 861 862 864 865 865 865 866 867 867
III. Sudsko prisilno zalono pravo na pravu A. Osnivanje
1. Pravo prikladno za prisilni sudski zalog 870 2. Zapljena prava na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri 872 3. Zapljena prava na temelju rjeenja o ovrsi 874 a) Openito 874 b) Zapljena dunikove trabine 875 c) Zapljena drugog dunikovog prava 877 4. Fikcija zapljene prava (tzv. zapljena po pristanku ovrenika)....878 a) Fingirana zapljena plae i si 878 b) Fingirana zapljena rauna kod banke ili druge pravne osobe koja obavlja poslove pravnog prometa 880
869 870
B. Prelaenje C. Optereenje podzalonim pravom D. Ovlasti
'
1. Ovlasti u stadiju osiguranja 2. Ovlasti u stadiju namirivanja a) Openito b) Ovrno namirivanje iz novane trabine (1) Openito o namirivanju iz novane trabine (a) Ovrni prijenos (ustup) trabine radi naplate (b) Ovrni prijenos (ustup) trabine umjesto isplate (2) Posebno o namirivanju iz trabine plae i drugih stalnih novanih primanja (3) Posebno o namirivanju iz trabine po iroraunu, deviznom raunu i si (4) Posebno o namirivanju iz trabine utjelovljene u vrijednosnom papiru
881 881 881
881 884 884 884 884 885 888 889 891 892
STVARNO PRAVO
XXXIII
Sadraj c) Ovrno namirivanje iz nenovane trabine d) Namirivanje iz drugih imovinskih, odnosno "materijalnih prava" (1) Openito (2) Posebno o namirivanju iz nematerijalizirane dionice, i iz udjela (odnosno poslovnog udjela) u trgovakom drutvu E. Prestanak IV. Sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pravu A. Sudsko dobrovoljno zalono pravo na pravu Literatura B. Javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pravu V. Zakonsko zalono pravo na pravu Glava 23. Daljnje mogunosti stvarnopravnog osiguranja trabina (N. Gavella) Literatura I. Openito II. Pravo zadranja III. Prijenos radi osiguranja IV. Pravo namirenja bez zalonog prava V. Faktini zalog esti dio POSEBNA PRAVNA UREENJA ZA NEKE VRSTE STVARI Glava 24. Posebno pravno ureenje za poljoprivredna zemljita (N. Gavella) 905 I. Pravni izvori i knjievnost u nas 905 Literatura 905 II. Predmet 905 A. Zemljita podvrgnuta posebnom ureenju 905 B. Pojedinano poljoprivredno zemljite 906 III. Osobe 906 IV. Osobitosti glede prava vlasnitva na poljoprivrednom zemljitu 907 A. Uope o izvravanju prava vlasnitva na poljoprivrednom zemljitu 907 1. Izvravanje prava vlasnitva i posljedice neizvravanja 907 2. Odluivanje o namjeni 908 3. Pravna raspolaganja 909 4. Komasacija zemljita 909 XXXIV
STVARNO PRAVO
893 894 894 894 894 895 895 895 896 897 898 898 898 898 899 900 901
Sadraj B. Posebno o izvravanju prava vlasnitva Republike Hrvatske 1. Davanje koncesije i davanje u zakup Literatura 2. Otuenje a) Naplatno otuenje (1) Prodaja (2) Zamjena b) Besplatno otuenje 3. Ostala stvarnopravna raspolaganja V. Osobitosti glede prava slunosti Glava 25. Posebno pravno ureenje za ume (N. Gavella) I. Pravni izvori i knjievnost u nas Literatura II. Predmet III. Osobe IV. Osobitosti glede prava vlasnitva uma A. Uope o izvravanju prava vlasnitva na umama 1. Izvravanje prava vlasnitva i posljedice neizvravanja 2. Odluivanje o namjeni 3. Pravna raspolaganja 4. Izvlatenje i komasacija B. Posebno o izvravanju prava vlasnitva Republike Hrvatske 1. Upravljanje 2. Naelo neotuivosti dravnih uma i umskih zemljita 3. Izdvajanje iz umskogospodarskog podruja 4. Komasacija uma 5. Nesposobnost za dosjelost Glava 26. Posebno ureenje za groblja (N. Gavella) I. Pravni izvori II. Predmet III. Osobitosti glede prava vlasnitva na grobljima Glava 27. Posebno ureenje za brodove (N. Gavella) Literatura Abecedno kazalo Kratice
913 913 913 915 915 915 915 915 916 916 917 917 917 917 918 918 918 918 921 922 922 923 923 923 924 924 924 925 925 925 925 928 928 931 955
STVARNO PRAVO
XXXV
Prvi dio
UVOD U STVARNO PRAVO

Nikola Gavella Glava 1. Stvarnopravno ureenje Glava 2. Stvarnopravni odnos
Gavella
GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje
Glava 1.
Stvarnopravno ureenje
I. Pravno ureenje pripadanja stvari osobama A. Pojam i uloga stvarnog prava
1. Pravni poretci ureuju pripadanje stvari osobama, dakle socijalne odnose moje-tue, svojim normama graanskopravnog karaktera, koje nazivamo stvarno pravo u objektivnom smislu. Socijalna svrha tog pravnog ureenja je oigledna ima li se na umu ovjekova tenja, a i potreba, da zavlada prirodom, materijalnim svijetom. Ona kao da obiljeava cjelokupan dosadanji razvoj ljudskog roda. ovjek nastoji ono to mu je vanjsko uiniti svojim - da se posluimo Kantovom formulacijom, nastoji prisvajati - kako bi to rekao Hegel. Ljudsko drutvo regulira to nastojanje pravnim normama kojima odreuje tko e, u kojim sluajevima, uz koje pretpostavke, uz koje modalitete, u kojem opsegu i sadraju, moi "neto vanjsko imati za svoje". Te su norme stvarno pravo u objektivnom smislu. 2. Stvarno pravo u objektivnom smislu, ili krae - stvarno pravo, je skup pravnih normi (pravila) graanskog prava koje ureuju neposredno, za svakog mjerodavno pripadanje stvari osobama.] Stvarno pravo u objektivnom smislu (stvarnopravno ureenje) dio je sustava graanskog (civilnog, privatnog) prava. Izgraeno je uz maksimalno uvaavanje svih opih naela graanskog prava (ravnopravnost subjekata, dispozitivnost, prometnost, imovinska sankcija), ali pokazuje i specifinosti, koje su nuna posljedica njegove specifine uloge regulatora privatne vlasti na stvarima. Stvarnopravno ureenje, jer je dio graanskopravnog, dakle privatnopravnog, dosee najdalje do granice koju mu postavlja javnopravno ureenje. Zbog suprotstavljenosti privatnog i javnog, veoma izraenoj upravo kod pravnog ureenja pripadanja stvari osobama, podruje djelovanja stvarnopravnog ureenja u svakom pojedinom pravnom poretku ovisit e uvijek o tome koliko mu prostora ostavlja javnopravni, u pravilu upravnopravni, reim. , . 3. Stvarno pravo u objektivnom smislu ureuje neposredno, za svakog mjerodavno pripadanje stvari osobama tako to odreuju pretpostavke pod kojima e pravni subjekt imati subjektivno stvarno pravo na nekoj odreenoj stvari. Time ako i dok su te pretpostavke ispunjene - iz stvarnog prava u objektivnom smislu proizlaze i postoje za odreene graanskopravne subjekte stvarna prava u subjektivnom smislu (subjektivna stvarna prava, ili samo stvarna prava) na odreenoj stvari, dajui tim subjektima neposrednu i apsolutnu pravnu vlast na/glede te
Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (ZV) uope ne sadri definiciju stvarnog prava. Sadravao ju je Konani prijedlog ZV u stavku 1. lanka 1.: "Ovim Zakonom ureuje se neposredno, za svakoga mjerodavno, pripadanje stvari osobama", ali je to pravilo, na alost, izostavljeno tijekom zakonodavnog postupka. STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u svarno pravo 3
1

2
Gavella
stvari. Subjektivna stvarna prava su ona graanska, i to imovinska prava koja svoje nositelje ovlauju da odreene stvari imaju u svojoj neposrednoj privatnoj vlasti - potpunoj ili ogranienoj, a svim drugim graanskopravnim subjektima zabranjuju da ih u izvra-
vanju te vlasti samovlasno smetaju. To su subjektivna graanska prava, i to imovinska,3 jer svojeg nositelja (ovlatenika) ovlauju na neto to ima vrijednost izrazivu u novcu. Nadalje, a to je osobito vano - subjektivna stvarna prava su apsolutna prava, to znai da djeluju prema svakome (a ne samo u odnosu prema odreenoj osobi), pa je njihovo postojanje za svakoga mjerodavno, svatko ih je duan potovati. 4. Naziv stvarno pravo rabi se, kako za norme, tako i za subjektivna prava koja nastaju na temelju njih. Kao pravno-tehniki naziv (pravni termin) za oba ta pojma ve je dugo u uporabi te je duboko uvrijeen. U razgovornom ga se jeziku, meutim, manje rabi; esto ga se zamjenjuje s nazivom vlasnitvo, premda je pravo vlasnitva samo jedna vrsta stvarnih prava. U jeziku kojim se slue neke grane drutvenih znanosti, a esto i politika, govori se ponekad, umjesto o stvarnom pravu, o vlasniko-pravnim odnosima, vlasnikim odnosima i si.
B. Kratak pregled dosadanjeg razvoja od XIX. stoljea naovamo

1. Opi razvoj 5. Pravno ureenje pripadanja stvari osobama (stvarno pravo u objektivnom smislu) je ve prolo dug razvojni put. Moe se pretpostaviti da bi mu poetke trebalo traiti jo u vrijeme kada se uope poinju raati pravni poretci. Bio je to trenutak kad se poelo pravno razgraniavati vlastito od tueg, to je i danas socijalna uloga stvarnopravnih ureenja. Suvremeno stvarno pravo izrasta na tim povijesnim temeljima, jer je ono, kao i druge tekovine civilizacije i kulture, stablo iji su korijeni duboku u prolosti. No, iako je suvremeno stvarno pravo u nekom smislu plod cjelokupnog dosadanjeg povijesnog razvoja, moemo konstatirati osobit doprinos rimskog prava, barem kad je rije o dananjem stvarnom pravu u kontinentalnoj Europi. Iako rimsko pravo nije nikada bilo sasvim mrtvo, ono je, kao i mnoge druge tekovine antike civilizacije, dobilo nov ivot zahvaljujui duhu renesanse, a i nekim kasnijim duhovnim stremljenjima nadahnutim prolou. Te2 O stvarnim se pravima moe govoriti kao o pravnoj vlasti na stvari (to je uobiajeni nain izraavanja) ili pravnoj vlasti glede stvari - ovisno o tome eli li se naglasiti ono to je nositelj stvarnog prava ovlaten initi na stvari (npr. graditi na njoj, prolaziti njome), ili pak drutvenu dimenziju - pravni odnos nositelja stvarnog prava s jedne i drugih osoba glede stvari koja je predmet njegovog stvarnog prava. Obje ove dimenzije su neizbjeno imanentne svakom stvarnom pravu.
Subjektivna se graanska prava redovito dijele - prema glavnom cilju na koji su usmjerena - na osobna (prava osoba), obiteljska i imovinska prava, te prava na nematerijalnim dobrima (tzv. intelektualno vlasnitvo). Imovinska prava pripadaju svojim nositeljima u njihovim pravnim odnosima s drugima osobama koji se tiu materijalnih interesa sudionika. 4 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
Gavella
kovine rimskog prava, povezale su se sa zasadama srednjovjekovnog razvoja na podruju Evrope, ukljuujui dakako i Hrvatsku.4 Potom se, oplemenjen idejama i racionalistikom metodom prirodnopravne kole, odatle razvio cijeli sustav pravnih normi - tzv. ope pravo (pandektarno pravo), koje se primjenjivalo na manje-vie cijelom podruju kontinentalne Europe. To tzv. ope pravo neposredan je prethodnik i svojevrstan temelj suvremenog graanskog prava, ukljuujui i stvarno pravo, u pravnim poretcima kontinentalno-europskog pravnog kruga. Odatle su izrasle sve velike europske graanskopravne kodifikacije XIX. i XX. stoljea, koje zauzimaju sredinje mjesto u pravnim poretcima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga, to je bitno obiljeje tih poredaka. Poam s Napoleonovim Code Civil, sve su te kodifikacije - ukljuujui i za nas toliko znaajni austrijski (i na) Opi graanski zakonik (OGZ) - bile izgraene na tom temelju, izmeu ostaloga i zato to je bio pogodan za ostvarenje individualistikih, slobodarskih (liberalistikih) ideja o pravnom poretku u kome e jednak tretman imati sve osobe i sve stvari, a ogranienja slobode bit e svedena na to manju moguu mjeru. Taj razvoj kao da je u sredinjoj Europi okrunjen s dvjema velikim kodifikacijama na prijelazu u XX. stoljee, njemakom i vicarskom. Stvarno pravo njemakog BGB i vicarskog ZGB odigralo je, a i dalje igra, izvanredno vanu ulogu ne samo na podruju gdje je niklo nego je utjecalo i na druge suvremene pravne poretke. Neki su ga manje-vie recipirali, a mnogi su se njime inspirirali za vlastitu zakonodavnu djelatnost (npr. grki i japanski graanski zakonici nastali su pod znatnim utjecajem njemakoga, turski i brazilijanski vicarskoga, a i nae suvremeno stvarno pravo mnogo duguje njemakom i vicarskom, a ponajvie austrijskom). Kasni, no osobito vrijedni plod toga razvoja je Nizozemski graanski zakonik, donijet u drugoj polovini XX. stoljea. 6. Razvoj stvarnopravnog ureenja obiljeen je temeljnim pitanjem - kako pravedno urediti pripadanje stvari osobama. Pripadne li stvar jednome, uskraena je drugima. Problem se komplicira time to pravom ureeno pripadanje stvari nekoj osobi daje toj osobi odgovarajuu pravnu vlast u socijalnim odnosima, tako da je ureenje pripadanja stvari ujedno i ureenje jednog segmenta pripadanja vlasti u drutvu. Rjeenja koja se nude, idu od davanja prednosti opem, javnom, dravnom, drutvenom interesu - dakle od to veeg ograniavanja privatnoga, pa sve do upravo suprotnoga - do potiskivanja prvog u korist drugog. Prva rjeenja moemo nazvati kolektivistikima, a druga individualistikima, liberalistikima. I jedna i druga imaju svoje odline zastupnike i svoje uvjerljive argumente, pa povijest stvarnopravnog ureenja protjee u neprestanoj borbi suprotstavljenih miljenja. Ona se, meutim, ipak rijetko sasvim iskljuuju - ee je to pitanje emu dati prednost, a to drati na razini iznimke (i koliko dati mjesta za njezino djelovanje). Platon je svoju pravnu dravu elio urediti na nain koji naginje kolektiV. osobito Margeti, L.: Rimsko pravo kao europski fenomen i hrvatska pravna povijest, Rijeka, 1997, te tamo navedenu literaturu; Margeti, L.\ Srednjovjekovno hrvatsko pravo - stvarna prava, Zagreb-Rijeka-akovec, 1983. STVARNO PRAVO Prvi dio; Uvod u svarno pravo 5
4
Gavella
vistikom gledanju na rjeenje problema, dok je Aristotel bio blii individualistikom shvaanju. Socijalna etika ranog kranstva je naglaeno kolektivistika. Sv. Ambrosius u De officiis ministrorum kae: "Priroda je sve dala svima kao ope dobro. Jer po Bojoj volji je sve bilo tako stvoreno da je hrana svima zajedno pripadala i zemlja bila u posjedu svih. Priroda je dakle dala zajedniko pravo svima; tek je uzurpacija stvorila pravo pojedinca". No, kolektivistika su shvaanja bila postupno sve vie potisnuta, osobito recepcijom rimskog prava, iji je individualistiki, liberalistiki duh postupno prevladao. On je svoje novovijeko filozofsko utemeljenje dobio u djelima Lockea, Kanta, Hegela, Fichtea i dr., koji su u individualnom vlasnitvu vidjeli znaajan aspekt slobode individue (Hegel je u svojoj "Rechtsphilosophie" uio da vlasnitvo daje osobi "vanjsku sferu njezine slobode", a Fichte je osobito inzistirao na tome da je pravo vlasnitva nuna pretpostavka slobode pojedinca). Veliki graanski zakonici koji su stvoreni u Europi XIX. i XX. stoljea, koncipirani su bili izrazito slobodarski, individualistiki. Ali, liberalistika su shvaanja uvijek imala i svoje estoke kritiare, dijelom s dobrim razlogom. Posebno su oni iz redova socijalista smatrali da je pravni poredak, osobito stvarnopravni, kakav postoji na temelju tih ekstremno liberalistiki koncipiranih zakonika, uzronik socijalne nejednakosti i bijede. Te kritike, osobito Marxova, dobro su poznate, pa ih neemo izlagati. Podsjetit emo samo da su stremile prema takvoj promjeni pravnog, osobito stvarnopravnog ureenja, koja bi sredstva za proizvodnju oduzela iz privatnih ruku i uinila ih javnima, da bi bila u slubi drutva. 7. Nakon to su bile donijele liberalistiki koncipirane zakonike, drave su stvarnopravna ureenja koja su ti uspostavili, branile od napada koji su dolazili s lijeva - od socijalistikih pokreta, ali i s desna - od onih koji su osjeali al za vrijednostima kolektivistiki organiziranih zajednica. Prijelomna toka u razvoju graanskopravnih, a time i stvarnopravnih poredaka, bio je I. svjetski rat. Dotadanji odluni branitelj postojeeg liberalnog graanskopravnog ureenja - drava, nala se najednom u situaciji da je bila prisiljena suspendirati skoro sve ono liberalno to je za to ureenje bilo karakteristino. Borba naroda, zapravo drava, na ivot i smrt, iziskivala je angaman svih snaga prema zajednikom cilju - pobjedi ili barem preivljavanju. U toj situaciji drava je uzela u svoje ruke cjelokupnu organizaciju gospodarskog i skoro svakog drugog ivota drutva, organizirala je i planirala proizvodnju i raspodjelu, gradila je i razarala, raspolagala je tuom imovinom, ba kao i ljudskim ivotima. Tu nije vie ostalo mnogo mjesta za ouvanje makar i temeljnih postulata dotadanjeg liberalnog pravnog ureenja - odranje nacije i drave dobilo je primat pred interesima pojedinaca, njegovom egzistencijom i njegovim privatnim pravima. Ondanja kapitalistika drava je tada duboko zadrla u sve ono to je tako dugo bila tako tvrdokorno uvala. Istodobno je sovjetska revolucija sruila dotadanju dravu, a uspostavila novu, s novim pravnim poretkom, izgraenim na socijalistikim idejama. Iz I. svjetskog rata izala je Europa s bitno izmijenjenim pravnim, osobito stvarnopravnim poretkom. U tada nastalom, a sada ve bivem, Sovjetskom Savezu stvoreno je bilo novo drutveno i prav6 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
Gavella
no ureenje, usmjereno potpunoj prevlasti javnog nad privatnim, drutvenog nad privatnim vlasnitvom (sa zadrunim vlasnitvom kao etapom u prerastanju privatnog u javno vlasnitvo). A ni u ostaloj Europi nije ponovno uspostavljen onakav pravni poredak kakav je vladao prije tog rata. Drave koje su si za trajanja rata bile uzele znatne kompetencije dotad rezervirane za privatnopravne subjekte, nisu pokazale veu spremnost da se sasvim povuku u raniju ulogu. Za to je bilo mnogo razloga. Od potrebe da se izlijee uasne posljedice rata i da se nakon pretrpljenih ratnih patnji zadovolje opravdana oekivanja najirih slojeva drutva za opim blagostanjem, pa do nastojanja da se zatite od irenja ideja i od "izvoza revolucije" iz Sovjetskog Saveza. Premda su europske drave zadrale u naelu predratna pravna ureenja, obiljeena liberalistikim svjetonazorom, nadopunile su ih tolikim propisima suprotnog karaktera da su ih u velikoj mjeri izmijenile prema jaanju javnog, a smanjenju privatnog utjecaja na gospodarski, ali i svaki drugi drutveni ivot. Osobito je to bilo izraeno u onim drava u kojima su izmeu dva svjetska rata bili uspostavljeni totalitarni reimi (Italija, Njemaka i dr.). Ubrzo je uslijedio i II. svjetski rat, koji je na razvoj stvarnopravnih poredaka djelovao slino kao i prethodni, s time to je nakon tog rata cijeli niz drava izgradio svoje pravno ureenje na temeljima politike doktrine nazvane marksizam-lenjinizam, ugledajui se u velikoj mjeri u Sovjetski Savez i njegov poredak. Time se iz kontinentalnoeuropskog pravnog kruga izdvojio novi - socijalistiki pravni krug. Od tada su usporedno postojala dva razliita tipa stvarnog prava na europskom kontinentu. Jedan je bio stvarno pravo drava iji su pravni poretci ostali u kontinentalnoeuropskom pravnom krugu, a drugi - stvarno pravo zemalja koje su svoje pravne poretke ukljuile u tzv. socijalistiki pravni krug. 8. U dravama iji su se pravni poretci ukljuili u socijalistiki pravni krug, razvio se specifian tip stvarnih prava - tzv. socijalistika stvarna prava. Ta su stvarna prava utemeljena na ideji da stvarnopravno ureenje u sutini nije, ili barem ne bi smjelo biti, sustav subjektivnih prava pojedinaca, dakle prava koja pravni poredak garantira pravnim subjektima, nego da na njega treba ponajprije gledati sa stajalita drutveno-ekonomskih, proizvodnih odnosa drutva kao cjeline. A kako bi te odnose trebala ureivati tijela (organi) javne vlasti, te ih razvijati po odreenom socijalno-politikom projektu, tim je tijelima dana izvanredno vana, ak valja rei i presudna uloga na podruju ureivanja pravnih odnosa meu ljudima glede stvari, dakle na podruju stvarnog prava. Tako je cjelokupni razvoj stvarnog prava u tim zemljama bio obiljeen dominacijom javnog nad privatnim (javnopravnog, upravnopravnog nad privatnopravnim, stvarnopravnim). U dravama srednje i zapadne Europe, iji su pravni poretci ostali u kontinentalnoeuropskom pravnom krugu, jer su zadrali svoja graanskopravna ureenja izgraena na liberalnim naelima - stvarno se pravo nije mnogo izmijenilo. Ipak, te su drave u ne maloj mjeri inae modificirale svoje pravne poretke, primjerile ih novim prilikama, kako gospodarskim, tako i politikim, to se naravno, odrazilo i na stvarnom pravu. One su, osobito za vrijeme rata i neposredno nakon njega, u nekada skoro iskljuivo privatnoj sferi, uspostavile znatan utjecaj javnog, izraen
STVARNO PRAVO ' Prvi dio: Uvod u svarno pravo 7
Gavella
kao utjecaj javnog kapitala u konkurenciji s privatnim, ali i kao znatan utjecaj javnog prava na cijelom podruju nekada rezerviranom za privatno pravo. Tek se u zadnje vrijeme moe zamijetiti tendencija smanjivanja javnog utjecaja na tom podruju. 9. U posljednje su vrijeme nastupile doista velike promjene - mnoge drave ija su prava pripadala socijalistikom pravnom krugu, prestale su postojati u svojem dotadanjem obliku, ili/i su se prestale ubrajati meu socijalistike. To je nuno vodilo prema naputanju temeljnih postulata na kojima su do tada izgraivale svoj pravni, a osobito stvarnopravni sustav. One mijenjaju svoje pravne sustave, ili su ih ve promijenile. Nastojei poveati utjecaj privatnoga, a smanjiti utjecaj javnoga, one uspostavljaju pravna, ukljuujui i stvarnopravna ureenja nalik na ona u dravama koje nisu naputale kontinentalnoeuropski pravni krug. Taj proces prilagodbe jo nije sasvim dovren, tako da se njihove pravne sustave moe okarakterizirati kao tranzicijske. 10. Nesumnjivo je suvremeni razvoj u Europi obiljeen integracijskim nastojanjima i njihovim rezultatima. Premda se gospodarsko, pa i politiko, a to znai i pravno povezivanje Europe, jo nije znatnije odrazilo na stvarnopravnim ureenjima europskih drava (za razliku od velikog utjecaja na neke druge grane prava), moe se oekivati da e integracijski procesi sve vie utjecati i na stvarnopravna ureenja europskih drava. U tom smjeru vodi Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer Prvi protokol uz tu konvenciju u lanku 1. daje jamstvo vlasnitva, jamei time sva privatna imovinska prava (i jo neka), ukljuujui dakako pravo vlasnitva i ostala stvarna* prava. Djelovanjem Europske komisije za ljudska prava i Europskog suda za ljudska prava postupno se i stvara zajednika praksa u rjeavanju spornih pitanja, pa tako i onih koja su stvarnopravnog karaktera. Osim toga, Europski je parlament jo 1989. bio donio rezoluciju kojom je pozvao na izradu Europskog graanskog zakonika. Ta je rezolucija jo veoma daleko od realizacije, jer joj na putu stoje zaista veliki pravno-doktrinarni,5 a i politiki problemi, ali predstavlja vaan korak u tom smjeru.6
5 O problematici europske kodifikacije graanskog prava v. poblie u Hartkamp, A.S., Hesselink, M. W., Hondius, E.H., du Perron, C.E., Vranken, J.B.M. (editors) : Towards a European Civil Code, Nijmegen, 1994.
Europska komisija nije na ovu rezoluciju Europskog parlamenta odmah reagirala, ali je u veljai 1997. godine, u doba dok je Nizozemska predsjedala Europskom unijom, organiziran u Hagu/Sheveningenu simpozij pod nazivom "Prema Europskom graanskom zakoniku", promiui time nastojanje prema zajednikom europskom graanskom pravu. Hrvatska, premda nije lanica Europske unije, nije bila izostavljena iz tog razvoja - na poziv Nizozemskog ministarstva pravosua na tom su simpoziju sudjelovali i hrvatski znanstvenici (Kreimir Sajko i Nikola Gavella). 8 Prvi dio; Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
Gavella
2. Posebno o razvoju stvarnog prava u Hrvatskoj

Literatura: Gavella, N.: Graansko pravo u Hrvatskoj i kontinentalnoeuropski pravni krug - u povodu 140. godinjice stupanja na snagu OGZ u Hrvatskoj, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1993, 4 335-375; Gavella, N., Alini, M., Klari, P., Sajko, K., Tumbri, T., Stipkovi, Z., JosipoviJ., Gliha, I. Hrvatsko graanskopravno ureenje i kontinentalnoeuropski pravni krug, Zagreb, 1994; Kocijan, G. Die Entvvicklung des biirgerlichen Rechts in Kroatien nach dem Zerfall des Kommunismus. Mit besonderer Berucksichtigung der Veranderungen auf dem Gebiet des Sachenrechts, u Munuscula, Festschriftfur Klaus Luig, Koln, 1995, 151-164; Gavella, N.: O nekim novinama u stvarnopravnom ureenju, u Zborniku radova XXXIV. susreta pravnika u Gospodarstvu (Opatija 1996), 3-17; Joslpovi, T.: Novine u ureenju zemljinih knjiga, u Zborniku radova XXXIV. susreta pravnika u Gospodarstvu (Opatija 1996), 63-79. -.,. , :
11. Hrvatsko pravo uope, a s njim dakako i hrvatsko stvarno pravo, bilo se ukljuilo u suvremeni sloj pravnih poredaka kontinentalnoeuropskog pravnog kruga uvoenjem austrijskog ABGB-a u Hrvatsku. Isprva nametnut, kasnije je ABGB bio recipiran u hrvatsko pravo kao hrvatski zakon - Opi graanski zakonik (OGZ). Bio je to glavni izvor cijelog naeg graanskog prava, u tako dugom razdoblju da su se njegove zasade i pravila duboko ukorijenili te su postali dio hrvatske pravne tradicije. 12. Od 1945. godine je hrvatsko pravo, kao dio pravnog poretka tadanje Jugoslavije, postepeno sve vie ulazilo u krug socijalistikih pravnih poredaka. Taj se razvoj moda ponajvie odrazio upravo na stvarnom pravu. Ono je u tom razdoblju bilo bitno obiljeeno 1/ dominantnim kolektivistikim gledanjem na vlasnitvo i s time povezanim 2/ dualizmom opih ureenja pripadanja stvari (drutvenovlasnikim ureenjem, utemeljenim na Zakonu o udruenom radu, s jedne strane, te s druge - preostatkom opeg stvarnopravnog ureenja, utemeljenog na Zakonu o osnovnim vlasnikopravnim odnosima), uz 3/ pogodovanjem drutvenog vlasnitva na tetu privatnoga, 4/ fragmentacijom prava vlasnitva, 5/ nejednakou pravnih subjekata i njihovih prava, 6/ razbijanjem pravnog jedinstva nekretnine, njezinom horizontalnom podjelom na vei broj funkcionalno odvojenih objekata, 7/ brojnim posebnim pravnim ureenjima, uspostavljenim glede gospodarski vanijih objekata - osobito nekretnina, te 8/ zakrljalou opih instituta stvarnog prava, a osobito onih koji svoju ulogu imaju u trinom gospodarstvu (npr. stvarnopravnog osiguranja trabina, zatite povjerenja u zemljine knjige i dr.). 13. Od donoenja Ustava Republike Hrvatske 1990. i njezinog punog osamostaljenja tee proces reintegracije hrvatskog pravnog poretka u kontinentalnoeuropski pravni krug. Jedan od glavnih doprinosa tome je upravo uspostava novog hrvatskog stvarnog prava, obiljeenog Zakonom o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (ZV) i Zakonom o zemljinim knjigama (ZZK). Oba su donesena 1996, a na snazi su od 1. 1. 1997. Prigodom rada na njima teilo se tome da se slijedi nau, tj. OGZ-ovsku pravnu tradiciju, ali i da se, ne udaljujui se od toga, uzmu u obzir i dostignua pravne doktrine kao i iskustva srodnih zakonodavstava u meuvremenu od donoenja OGZ do danas. Ilo se za time da se tim putem nae stvarnopravno ureenje uskladi s odgovarajuim suvremenim ureenjima iz srednjoeuropske podskupine poredaka kontinentalnoeuropskog pravnog kruga (Austrije, NjemaSTVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u svarno pravo 9
Gavella
ke, vicarske), a osobito glede onoga po emu se od njih bilo bitno udaljilo, ili po emu ih nije slijedilo za vrijeme dok je bilo ukljueno u krug socijalistikih prava. Donoenje ZV i ZZK donijelo je brojne novine u stvarnopravni poredak Republike Hrvatske. One, naravno, nisu sve jednako vane, nemaju sve jednak domaaj ni znaaj. Sa stajalita stvaranja stvarnopravnog ureenja u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i s njezinim nastojanjima da stane uz bok zemalja s trinim gospodarstvom, moda je najvanije sljedee. 1/ Stvarno pravo uope, a pravo vlasnitva posebno, koncipirano je po individualistikom modelu, ali uz uvaavanje socijalne vezanosti vlasnitva (kolektivistiki je model prava vlasnitva naputen); 2/ uklonjen je dotadanji dualizam opih ureenja pripadanja stvari nestalo je drutvenog vlasnitva u korist privatnoga, a s njime i njegovog favoriziranja na tetu privatnog vlasnitva, kao i nejednakosti pravnih subjekata i njihovih prava; 3/ ukinuta je fragmentacija prava vlasnitva, koje je definirano kao pojmovno bezgranino, ali socijalno vezano pravo, 4/ ponovno je uspostavljeno pravno jedinstvo nekretnine (vraena je nekadanja vanost naelu da superficies cedit solo); 5/ stvarnopravnim institutima je dana takva normativna struktura da oni mogu imati puni sadraj, 6/ osobita je panja posveena pravnim institutima od osobite vanosti u trinom gospodarstvu - stvarnopravnom osiguravanju trabina, zatiti povjerenja u pravnom prometu, zatiti povjerenja u istinitost i potpunost zemljinih knjiga; te s time povezano 7/ postavljena su pravila koja bi trebala dovesti do skorog sreenja zemljinih knjiga, kako bi one ponovno preuzele ulogu koja im je namijenjena u pravnim poretcima drava s trinim gospodarstvom i 8/ smanjena je potreba za posebnim pravnim ureenjima za pojedine vrste stvari. 3. Knjievnost o stvarnom pravu u nas 14. Knjievnost o stvarnom pravu u nas, i to o suvremenom sloju stvarnog prava u nas, onom iji je temelj stavilo uvoenje OGZ-a u Hrvatsku, obiljeena je naravno velikim promjenama koje su se u tom razdoblju zbivale na dravnopolitikom, pravnom, gospodarskom i ideolokom podruju. Sve je to rezultiralo promjenama i stvarnopravnog ureenja, a one su se odraavale na knjievnosti o stvarnom pravu u nas. Zbog toga je i mogue tu knjievnost sistematizirati prema razdobljima u razvoju naeg suvremenog stvarnog prava na koje se odnosi.7 Prikazat emo to spominjui samo najmarkantnije knjige o stvarnom pravu u nas, dok emo na monografije o pojedinim temama, kao i lanke u strunoj i znanstvenoj periodici, ako su od veeg interesa i s dananjeg stajalita, upozoravati na odgovarajuim mjestima. 1 5 . U doba koje je slijedilo nakon uvoenja OGZ-a u Hrvatsku, a koje je obiljeeno punom ukljuenou pravnog poretka u kontinentalnoeuropski pravni
7 Za starija razdoblja v. osobito Margeti, L.\ Srednjovjekovno hrvatsko pravo - stvarna prava, Zagreb, 1983; Beuc, I.: Povijest drave i prava na podruju SFRJ, Zagreb, 1986, Margeti, L., Apostolova-Maravehki, M.: Hrvatsko srednjovjekovno pravo (vrela s komentarom), Zagreb, 1990; te tamo navedenu knjievnost i izvore.
10 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo
STVARNO PRAVO
Gavella
krug, nastala su vrijedna djela o stvarnom pravu, osobito u okviru dvaju velikih (za ono doba) komentara OGZ-a. Bili su to: Derenin, M.: Tuma k obem austrijskom graanskom zakonu, Zagreb, 188018838 i Runov, A., Posilovi, S.: Tuma obemu austriskomu Graanskomu zakonu, I. i II., Zagreb, 2. izd, (s.a., cea izmeu 1909 i 1914). 0 stvarnom pravu izalo je i nekoliko djela kojima je namjena bila prvenstveno udbenika. Bila su to: Maurovi, L: Nacrt predavanja o Opem privatnom pravu, knj. II: Stvarna prava, Zagreb, 1935; Pliveri, M.: Stvarno pravo (skripta), Zagreb, 1937. Opirno je stvarno pravo toga razdoblja prikazano u okviru djela o naem privatnom pravu toga razdoblja: Cepuli, I.: Sistem opeg privatnog prava, Zagreb, 1925. Kasni izdanak literature o stvarnom pravu u kojem su dominirala pravila OGZ-a, bila su znamenita skripta Cede Rajaia: Stvarno pravo (biljeke s predavanja), Zagreb, 1956. Kroz brojna izdanja tih skripata sauvala se do dananjih dana tradicija stvarnopravnog ureenja koje je bio uspostavio OGZ, a koje se sve vie gubilo kako je nae pravo bivalo ukljuivano u socijalistiki pravni
krug. ' - ' ' .
16. Od 1945. godine na se pravni poredak, kao dio jugoslavenskoga, razvijao u smjeru sve veeg ukljuenja u socijalistiki pravni krug. To nije nailazilo na pozitivan odjek kod najveeg dijela pravnika, kolovanih na liberalistikim zasadama OGZ-ovskog prava, ali se ipak neki manji broj pravnih teoretiara prikljuio tom razvoju ili ga je ak predvodio. Tako su ve veoma rano nastala djela: Vukovi, M.: Osnovi stvarnog prava, Zagreb, 1950; Legradi, R.: Teorija stvarnog prava i stvarno pravo, Skopje, 1957. U ovom je razdoblju jedan dio pravnih teoretiara bio okrenut od klasinog stvarnog prava, tovie - okrenut protiv njega, a usmjeren prema stvaranju novog prava u kojem dominira drutveno vlasnitvo. Tako su nastala djela: Gerkovi, L.\ Polazne osnove pravnog sistema u udruenom radu, Zagreb, 1972 i Vedri, M.: Pravni i ekonomski pojam vlasnitva kao pozitivni i negativni elementi pojma drutvenog vlasnitva, Novi Sad 1977; Vueti, V:. Komentar Zakona o udruenom radu, Zagreb, 1982. U istom je duhu bio i udbenik koji je doivio velik broj izdanja: Vedri, M.: Osnove imovinskog prava, Zagreb, 1971., a sadravao je samo najgrublju skicu naeg stvarnopravnog ureenja. No, ovim je putem iao samo neki broj autora pravnih djela ovoga razdoblja; drugi su se posvetili izuavanju postojeeg pravnog sustava, nastojei pomoi pravnoj praksi u tim okolnostima. Tako su nastala vrijedna djela: Pavi, ., Dui, F.: Prava na nekretninama, I., Zagreb, 1968; Pavi, ., Crni, J., Dui, F.\ Prava na nekretninama, II., Zagreb, 1969; Pavi, D., Crni, J., Dui, F.\ Prava na nekretninama, III., Zagreb, 1970; uvela, M.: Zakon o osnovnim vlasnikopravnim odnosima (komentar), Zagreb, 1987; Vizner, B.\ Komentar Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima, 1980. U ovom razdoblju je objavljeno i sustavno djelo Vizner, B.: Graansko pravo, Zagreb, 1995, koje sadri i izlaganje o stvarnom pravu.
8 Dereninov komentar je na alost ostao nedovren - nedostaje mu dio koji se odnosi na nasljedno pravo.
STVARNO PRAVO
Prvi dio: Uvod u svarno pravo
11
Gavella
17. Tranzicijsko razdoblje, osobito od 1990. godine i osamostaljenja Republike Hrvatske nadalje, obiljeeno je nastojanjima da se cijeli hrvatski pravni poredak, pa tako i njegov stvarnopravni segment, reintegrira u kontinentalnoeuropski pravni krug. U to je doba objavljeno nekoliko djela koja su istodobno kritiki osvrti na zateeni pravni sustav i putokazi za daljnji razvoj. Prvo je bilo Gavella, N., Gliha, I.: Uvod u stvarno pravo, Zagreb, 1992. Potom je objavljena knjiga skupine autora: Gavella, Alini, Klari, Sajko, Tumbri, Stipkovi, Josipovi, Gliha: Hrvatsko stvarnopravno ureenje i kontinentalnoeuropski pravni krug, Zagreb, 1994. Knjiga je rezultat znanstvenog istraivanja korijena naeg suvremenog graanskog prava uope, pa tako i stvarnog prava, njegove sudbine u doba dok je nae pravo bilo napustilo kontinentalnoeuropski pravni krug i bilo ukljueno u socijalistiki, te poeljnog smjera daljnjeg razvoja. Ubrzo nakon toga izlazi iz tiska i 5. izdanje opsenog djela M. Zuvele.: Vlasnikopravni odnosi, Zagreb, 5. izd., Zagreb, 1996. Ono sadri propise, komentare, objanjenja i navode sudske prakse o stvarnom pravu u nas. Nastalo je u oiglednom nastojanju da se u istoj knjizi prikae i prokomentira stvarno pravo koje jo ima svoj glavni izvor u Zakonu o osnovnim vlasnikopravnim odnosima (ZOVO), naslijeenom iz proteklog razdoblja, te na njemu izgraenoj sudskoj praksi, ali da ga se prikae u procesu transformacije, koji proivljava pod djelovanjem novog zakonodavstva. U ovom se razdoblju pojavljuje i udbenik koji, uz ostale grane imovinskog prava, sadri i prikaz stvarnog prava, sada ve osloboenog od ranije dominantnog pravnog reima drutvenog vlasnitva: Vedri, M., Klari, P.: Osnove imovinskog prava, Zagreb, 1992. Iz njega je dalje razvijen i udbenik Vedri, M., Klari, P.: Graansko pravo, Zagreb, 1995, u ijem najnovijem izdanju (1998) je i prikaz hrvatskog stvarnog prava nakon stupanja na snagu ZV i ZZK. U ovom se razdoblju objavljuje i znatan broj radova o pojedinim stvarnopravnim temama u zbornicima sa znanstvenih skupova, koji se sve vie bave upravo stvarnopravnom problematikom.
C. Ope i posebna ureenja

18. Zamislivo je da bi pravno ureenje pripadanja stvari moglo biti jedinstveno, jednako za sve objekte i subjekte. ak na prvi pogled izgleda kao da postulat jednakosti (ravnopravnosti) upravo zahtijeva da postoji samo jedno jedino stvarnopravno ureenje kojem bi jednako bili podvrgnuti svi pravni subjekti glede svih vrsta stvari. Ipak nije tako. Ipak, posebnosti nekih objekata, a i osobita vanost nekih interesa koje pravni poredak eli zatiti, ine da pravni poretci kreiraju i neka posebna stvarnopravna ureenja. Posebni pravni reimi stvaraju se u pravilu za one stvari (dobra) ija je vanost za ivot cijele zajednice takva da postoje legitimni interesi cijelog drutva da se te stvari to bolje odravaju, a i da ih se na odreeni nain iskoritava i upotrebljava, ma tko da bio njihov vlasnik. Zbog zadovoljavanja tih opih interesa, uspostavljaju suvremeni pravni poretci glede tih stvari (u pravilu posebno za svaku pojedinu vrstu) posebna stvarnopravna ureenja, s nunim utjecajem javne vlasti. Time ta dobra redovito ne bivaju izuzeta od djelovanja normi opeg stvarnopravnog ureenja, ali su u prvom redu podvrg12 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo . STVARNO PRAVO
Gavella
nuta nekom specijalnom stvarnopravnom ureenju (s vie ili manje izraenom javnopravnom komponentom), a tek podredno - opem. 19.1 u naem pravnom poretku postoji ope stvarnopravno ureenje (ili kako ga krae nazivamo - stvarno pravo), a pored njega i posebna pravna ureenja glede onih vrsta stvari za koja je proglaeno da su dobra od interesa za Republiku Hrvatsku te da imaju njezinu osobitu zatitu (lanak 52. Ustava RH). Rije je o dvije kategorije takvih dobara. Jednu ine "more, morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva", kojima je neposredno ustavnom odredbom dan takav status. U drugoj su kategoriji "zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolokog znaenja", za koje Ustav RH omoguuje da se zakonom odredi da su od interesa za Republiku Hrvatsku, pa da imaju njezinu osobitu zatitu. Bilo da su takvima proglaena neposredno na temelju Ustava, bilo da je to uraeno zakonom na temelju ustavnog ovlatenja - glede tih dobara se uspostavljaju posebni pravni reimi, naime "zakonom se odreuje nain na koji dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati i iskoritavati ovlatenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ogranienja kojima su podvrgnuti" (52/2 Ustava RH). Tako u naem pravnom poretku postoji ope stvarnopravno ureenje,9 a uz njega i posebna ureenja za morsko dobro i za brodove, za vode, za rudno blago, za poljoprivredno zemljite, za ume, za arhivsko gradivo i dr. 10 20. Posebna stvarnopravna ureenja (esto ih se naziva posebnim pravnim reimima) stoje prema opem u onom odnosu u kojem i inae stoji posebno prema opem - posebno ima prednost. Ako je neka vrsta stvari podvrgnuta posebnom pravnom ureenju, time su te stvari prvenstveno podvrgnute pravilima tih ureenja, a tek podredno (supsidijarno) opim pravilima. Pravila opeg stvarnopravnog ureenja primjenjivati na odnose za koje je uspostavljeno neko posebno stvarnopravno ureenje jedino ako pravila tog posebnog ureenja na to upute, ali i ako u njima postoji praznina, koju e onda popuniti opa pravila. U skladu s time ZV, koji je glavni izvor pravila naeg opeg stvarnopravnog ureenja, odreuje: "Ovaj zakon uspostavlja ope ureenje pripadanja stvari osobama; pravila ovog zakona primjenjivat e se i na pripadanje stvari koje su podvrgnute nekom posebnom pravnom ureenju, ako nisu s tim ureenjem u suprotnosti" (1/5). 2 1 . Pravila posebnih pravnih ureenja uspostavljenih za odreene vrste stvari, nisu uvijek sva stvarnopravne naravi. tovie, ona esto uope nisu graanskopravne, privatnopravne, nego su javnopravne naravi. Kada je posebno pravno ureGlavni izvor je Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96). Glavni izvori posebnih pravnih ureenja su posebni zakoni - Pomorski zakonik (Narodne novine, br. 17/94, 74/94), Zakon o vodama (Narodne novine, br. 107/95), Zakon o rudarstvu (proieni tekst - Narodne novine, br. 35/94), Zakon o poljoprivrednom zemljitu (proieni tekst - Narodne novine, br. 54/94), Zakon o umama (Narodne novine, br. 52/90, 5/91, 9/91, 61/91, 14/93) i dr. : STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u svarno pravo 13
10 9
Gavella
enje izgraeno od pravila razliite naravi (to je redovito sluaj), tada samo ona posebna pravila, postavljena glede odreenih vrsta stvari koja ureuju pripadanje tih stvari osobama prema naelima stvarnog prava - tvore posebna stvarnopravna ureenja glede tih vrsta stvari. No, i ona pravila posebnih ureenja koja nisu graanskopravne, nego su javnopravne naravi mogu djelovati na primjenu stvarnopravnih normi. Sputavaju je, pa ostaje za primjenu stvarnopravnih pravila (u prvom redu posebnih, a podredno opih) onoliko mjesta koliko im ta javnopravna pravila ostavljaju.
II. Naela stvarnopravnog ureenja A. Naelo privatnopravne vlasti na stvari

2 2 . Stvarnopravno ureenje jest ureenje pravnog, i to privatnopravnog (graanskopravnog) pripadanja stvari osobama. Ono daje privatnopravnim (graanskopravnim) subjektima neposrednu, za svakoga mjerodavnu (apsolutno djelujuu), razmjerno trajnu pravnu vlast na/glede stvari.
1. Vlast na stvari
2 3 . Predmet stvarnopravnog ureenja su pravni odnosi subjekata glede stvari - pripadanje stvari osobama. Subjektivna stvarna prava, koja stvarnopravno ureenje daje pravnim subjektima, ovlauju svoje nositelje glede stvari, dajui im privatnu pravnu vlast na/glede stvari, i to svako pojedino - na/glede neke odreene stvari. Neposredni predmet (objekt) subjektivnog stvarnog prava je stvar.11 2 4 . Pravni poredak ponekad neke entitete koji nisu stvari, zakonskim normama izjednauje u pravnom pogledu sa stvarima. Ono to vrijedi glede stvari kao predmeta stvarnih prava, vrijedi tada u naelu i glede tih entiteta, ako to drugo nije zakonom posebno odreeno, niti proizlazi iz naravi tih entiteta (2/6).12 2. Privatnopravna vlast v
2 5 . Kada se govori o pravnoj vlasti koju stvarnopravno ureenje daje subjektima na stvari, rije je o privatnopravnoj vlasti, dakle o "privatnoj vlasti", da upotrijebimo taj izraz, a nipoto o javnoj vlasti kao takvoj - imperiju. Privatna pravna vlast je ona koju pravno izjednaeni pravni subjekti (privatnopravni, graanskopravni subjekti)
11 Stvar je neposredan predmet jedino stvarnih prava. Kad obvezna prava ovlauju glede neke stvari (a to je esto, npr. prava iz ugovora o kupoprodaji, najma, zakupa, ostave itd.), tada je stvar takoer objekt tih prava, ali ne neposredan, nego posredan. Obvezna prava ovlauju neposredno glede osobe, ona neposredno ovlauju vjerovnika da im dunik izvri neku inidbu. Ako je sadraj te inidbe davanje stvari, tada je neposredan objekt vjerovnikova prava ta dunikova inidba davanja stvari, a tek posredan - stvar koju je dunik obvezan dati. 12
O tome poblie kasnije, u okviru izlaganja o predmetu (objektu) stvarnih prava.
STVARNO PRAVO
Gavella
imaju u meusobnim odnosima, na temelju svojih subjektivnih graanskih prava. Javnu vlast (imperij), naprotiv, ima drava, vladajui pojedincima.13 Dok privatna vlast implicira odnos pravno izjednaenih subjekata, dotle imperij implicira odnos podreenosti tih subjekata javnoj vlasti. To su, dakle, dvije razliite vrste odnosa.14 Drava i drugi subjekti javne vlasti sudjeluju i u jednim i u drugim odnosima, igrajui tako dvije razliite uloge. Jedna je uloga javne vlasti kao takve, uloga u kojoj ona izvrava svoj imperij (tu ulogu igra kada uspostavlja i odrava pravni poredak). Druga je njezina uloga graanskopravnog subjekta u pravnim odnosima, gdje ima privatnu vlast. Iako javna vlast uspostavlja cijeli pravni poredak, ona e i sama biti podvrgnuta tom poretku, naravno i graanskopravnom, dakle i stvarnopravnom. Personalizirana u neki graanskopravni subjekt (dravu, jedinicu lokalne samouprave i uprave, ili koju drugu pravnu osobu) igrat e ulogu subjekta u stvarnopravnim i drugim graanskopravnim odnosima. U svojoj ulozi graanskopravnog subjekta drava je izjednaena s ostalim pravnim subjektima, te je podvrgnuta kao i oni pravilima graanskog, dakle i stvarnog prava.15 Stvarnopravno ureenje regulira privatnu vlast na stvarima (glede stvari), a ne imperij javne vlasti. To je naelo svih pravnih poredaka kontinentalnoeuropskog pravnog kruga. ZV to izrie pravilom: "Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnog prava koje su nositelji prava vlasnitva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak poloaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije to drugo odreeno" (35/1).16 Isto vrijedi i za ostale javnopravne subjekte.17 26. Privatnu pravnu vlast na glede stvari daje (priznaje) pravni poredak osobama tako to im omoguuje da pod odreenim pretpostavkama steknu na stvarima (i s njima izjednaenim entitetima) subjektivna stvarna prava, jer svako sub13 Javna vlast pripada u prvom redu dravi kao nositelju suvereniteta, ali - ovisno o dravno-politikom ustroju - u javnoj vlasti esto participiraju u nekoj mjeri i neke jedinice lokalne uprave, samouprave, a i neke ustanove i dr.
Ovdje se dakako govori o veoma gruboj, osnovnoj shemi, koja je suvie pojednostavljena, da bi sasvim odgovarala odnosima u suvremenom drutvu. Javna vlast u suvremenim drutvima se ne svodi vie na vladanje pojedincima, u smislu u kojem je to bilo nekada. Uloge su dodue razliite, ali uloga javne vlasti kao takve (uloga imatelja imperija) itekako moe utjecati na njezinu ulogu graanskopravnog subjekta. Bit e to kad e, izvravajui svoj imperij na zakonodavnom podruju, tako utjecati na pravni poredak da e joj taj i u graanskopravnim odnosima (tamo gdje ona igra ulogu graanskopravnog subjekta) davati neki specijalni, povlateni poloaj.
16 to se tie izvravanja vlasnikih ovlasti Republike Hrvatske propisano je da "stvarima u vlasnitvu Republike Hrvatske raspolae, upravlja se i koristi se Vlada Republike Hrvatske ili od nje ovlateno tijelo ako posebnim zakonom nije drukije odreeno" (35/2/1). 17 Za izvravanja vlasnikih ovlasti jedinica lokalne vlasti je propisano da "stvarima u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave raspolae, upravlja i koristi se njezino poglavarstvo, ako posebnim zakonom nije drukije odreeno" (35/2/2). Glede raspolaganja nekretninama u njihovom vlasnitvu postavljeno je posebno pravilo da "nekretninu u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave poglavarstva tih jedinica mogu otuiti ili njom na drugi nain raspolagati samo na osnovu javnog natjeaja i uz naknadu po trinoj cijeni, ako zakonom nije drukije odreeno" (391/1), a pravni poslovi koji bi bili sklopljeni protivno tome - nitavi su (391/2). 15
14
STVARNO PRAVO
15
f
GLAVA 1. Stvamopravno ureenje Gavella
jektivno stvarno pravo daje svojem nositelju (ovlateniku, subjektu) neku neposrednu, razmjerno trajnu pravnu vlast glede stvari koja je objektom tog prava. Koji je sadraj te pravne vlasti - ovisi u prvom redu o sadraju tog prava, dakle o ovlastima (ovlatenjima) koje ono daje svojem nositelju (ovlateniku). No, ne ovisi samo o tome. 2 7 . Koliko e pravne vlasti glede neke stvari doista proizlaziti iz subjektivnog stvarnog prava na odreenoj stvari za onoga tko je nositelj tog prava, ovisit e, ne samo o ovlastima, nego i o eventualnim ogranienjima. Pravni poredak, naime, esto namee zakonskim normama, a i odlukama tijela javne vlasti (donijetim na temelju zakona) neka ogranienja (redovito u javnom, ali ponekad i u privatnom interesu). Ogranienja su prepreke punom izvravanju ovlasti koja proizlaze iz subjektivnog stvarnog prava. Ogranienja nameu ovlateniku neko 1) trpljenje ili 2) proputanje. Nameu li mu trpljenje, on e morati trpjeti neto to inae, s obzirom na ovlasti koja mu daje njegovo pravo, ne bi morao trpjeti.18 Ako su ogranienja takva da mu nameu proputanje, ovlatenik nee smjeti initi neto to bi inae smio initi, s obzirom na ovlasti koja mu daje njegovo pravo.19 Ogranienja tako, smanjujui mogunost punog izvravanja ovlasti koja proizlaze iz subjektivnog stvarnog prava, smanjuju pravnu vlast njegova nositelja. Ogranienja se redovito postavljaju kao ogranienja prava vlasnitva, ali ona redovito posredno ograniavaju i ostala stvarna prava. Naime, "kad vlasnik mora neto trpjeti ili proputati glede svoje stvari, treba to i ovlatenik drugog stvarnog prava na istoj stvari koji svoje pravo izvodi iz njegovoga, ako nije to drugo odreeno zakonom" (1/4). 2 8 . Pravna vlast koju glede stvari (na stvari) imaju nositelji stvarnih prava razmjerno je trajne naravi. Stvarna su prava - u pravilu - trajna prava, namijenjena su tome da traju dulje vremena pa da interese svojih ovlatenika zadovoljavaju kroz svoje trajanje.20 Stvarnopravni odnosi redovito nisu stvoreni da bi prestali aktom ispunjenja, nego da bi stvorili neko razmjerno trajno stanje socijalno relevantne vlasti nositelja stvarnog prava glede odreene stvari. Nositelj (ovlatenik) subjektivnog stvarnog prava trajno e ili opetovano izvravati akte svoje vlasti, ne iscrpljujui time svoje subjektivno stvarno pravo. Zato stvarna prava u naelu ne prestaju protekom vremena i ne zastarijevaju, odnosno - u pravnim poretcima koji ipak i takva prava podvrgavaju zastari - zastarni su rokovi veoma dugi. U
18 Npr. vlasnik je duan trpjeti da onaj ija je stvar dospjela na njegovu nekretninu doe i bez njegove privole na njegovo zemljite i uzme tu stvar (106).
I I
Npr. ne smije na svojem zemljitu kopati, ako bi to moglo dovesti u opasnost stabilnost tue nekretnine (109). Za razliku od stvarnih, obvezna prava, u pravilu, ne nastaju s ciljem da bi dunik bio trajno obvezan, nego da bi ispunio svoju obvezu vjerovniku. Sve je usmjereno prema aktu ispunjenja. Vjerovnikovo je pravo da trai (zahtijeva, potrauje) ispunjenje od svojeg dunika. Kada se tim pravom poslui i dobije ispunjenje, ostvario je svoj cilj, pa je prestalo njegovo pravo i dunikova obveza; nema vie obveznog odnosa. 16 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
20
19
Gavella
naem suvremenom pravnom poretku vrijedi naelo nezastarivosti stvarnih prava (iznimka postoji glede slunosti). 29. Od pravne treba razlikovati faktinu vlast, naime onu koju graanskopravni subjekt doista (faktino) ima glede neke stvari. Faktina se vlast naziva posjedom (posjed stvari, posjed prava stvarne slunosti na stvari). Ta se faktina vlast redovito podudara s pravnom vlau glede stvari, ak redovito i proizlazi iz nje. Tko je stekao subjektivno stvarno pravo glede neke stvari, ovlaten je tim pravom na to da ima pravnu vlast na/glede te stvari, a tu vlast ima doista ostvarenu kada i dok ima odgovarajuu faktinu vlast na toj stvari - posjed. Faktinu bi vlast (posjed) neke stvari (odnosno prava stvarne slunosti na njoj) smio imati samo onaj tko je ovlaten posjedovati je, dakle onaj tko ima - pravo posjedovanja (ius possidendi, pravo na posjed).21 Tako posjed redovito postoji kao stanje ostvarene pravne vlasti. Ipak, nije uvijek tako. U nekim e sluajevima posjed postojati kao njezin takmac, ak protivnik. Moe se, naime, dogoditi da netko faktino izvrava svoju vlast glede neke stvari, premda mu ne pripada pravo na to (ima posjed, ali nema pravo da posjeduje). U takvom sluaju postoji nesklad izmeu pravne vlasti osobe koja ima subjektivno stvarno pravo, s jedne, i te tue faktine vlasti, s druge strane. Takvog nesklada ne bi smjelo biti. Ipak se deava da on nastane, pa pravni poredak omoguuje njegovo uklanjanje. Ali, dok takva nepravna ili protupravna faktina vlast traje, njezino je postojanje injenica u drutvenim odnosima glede one stvari na kojoj postoji ta faktina vlast. Ta injenica nije irelevantna - ona proizvodi neke specifine pravne uinke.
3. Neposredna vlast
30. Subjektivna stvarna prava priznaju svojem nositelju neposrednu pravnu vlast na/glede stvari. Stvar je neposredno podvrgnuta pravnoj vlasti nositelja stvarnog prava u tom smislu to se ovlasti koje mu to pravo daje, odnose neposredno na stvar, a ne na stvar posredovanja neke osobe. Nositelju stvarnog prava neposredno pripada stvar, a ne tek pravo da od neke osobe zahtijeva da mu ona stvar dade. Neposrednost one pravne vlasti na/stvari koju ima nositelj stvarnog prava na temelju tog prava, pozitivna je strana svakog subjektivnog stvarnog prava. (Druga, negativna strana, manifestira se kroz apsolutno djelovanje stvarnih prava.) 3 1 . To da nositelj stvarnog prava ima neposrednu pravnu vlast na stvari, nipoto jo ne znai da on ne bi svoju vlast mogao izvravati i posredno. Posredovanje druge osobe nije nuno, ali je mogue. On moe nekoj drugoj osobi prepustiti izvravanje ina (akata) vlasti glede stvari koja je objekt njegova stvarnog prava. Pravna vlast koju on ima glede te stvari nee biti umanjena time to e on u okviPravo posjedovanja ima nositelj onog subjektivnog stvarnog prava koje mu daje pravo da posjeduje objekt tog prava. Osim njega, pravo posjedovanja iste stvari imat e i ona osoba koja bi to svoje pravo izvodila iz njegova prava, priznavajui njegovu "viu" vlast (npr. osoba kojoj je on tu stvar dao u najam ili si.). STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u svarno pravo 17
Gavella
rima svoje vlasti, prepustiti drugoj osobi da ona glede te stvari poduzima neke ine (akte). tovie, upravo zato to mu pripada vlast glede te stvari, ovlaten je da drugima dozvoljava ili ne dozvoljava da na toj stvari ine neto od onoga to bi on smio initi. Kada one neto poduzimaju na stvari po doputenju koje su od njega dobile, one time ne negiraju, nego izvravaju (i) njegovu vlast. Tako je to u sluajevima kada on preputa drugim osobama da neto uine, a da one time ne dobivaju nikakvo pravo da to ine (prekaristi, osobe koje postupaju po njegovu nalogu i si.). Tako je to i u sluajevima kada nositelj stvarnog prava dade nekoj drugoj osobi pravo da ona neto ini glede stvari (npr. iznajmi joj stvar, ili joj je dade u zalog). Pravo te osobe postoji kroz njegovo pravo, nastalo je izvoenjem (derivacijom) iz njegova subjektivnog stvarnog prava koje ga ovlauje da raspolae sa stvari. On joj je to pravo dao, pa - ako je sadraj tog njezinog prava takav da to implicira da e ona, a ne on, izvravati neposrednu vlast na stvari - onda je on to duan potovati tako dugo dok traje njezino pravo. Ali i dok to njezino pravo traje, on zadrava svoju pravnu vlast glede stvari, a jedino je izvravanje te vlasti, u veoj ili manjoj mjeri, na dulje ili krae vrijeme, prenio na nju. Time to e ona za sebe izvravati ovlasti koja je dobila od njega, izvravat e ujedno i vlast za njega. 4. Apsolutno djelovanje 3 2 . Pravna vlast koja pripada subjektima (nositeljima, ovlatenicima) subjektivnih stvarnih prava je za svakoga mjerodavna - ona djeluje apsolutno, naime prema svakome (erga omnes, contra omnes). Svako subjektivno stvarno pravo je apsolutno pravo, tonije - pravo s apsolutnim djelovanjem. Ono ovlauje svojeg nositelja da ima glede odreene stvari neku neposrednu pravnu vlast koju svatko treba potovati, to znai da se svatko treba suzdravati od svega ime bi bespravno povrijedio pravnu vlast nositelja stvarnog prava.22 To apsolutno djelovanje je tzv. negativna strana svakog subjektivnog stvarnog prava. 3 3 . Gledamo li na subjektivno stvarno pravo sa stajalita drugih osoba, pokazuje se ta njegova negativna strana, njegovo nalije - dunost svakog graanskopravnog subjekta da se suzdrava od povreda tog prava. U tom se smislu moe u vezi sa svakim pojedinim subjektivnim stvarnim pravom govoriti o svaijoj negativnoj dunosti (obvezi) na to suzdravanje. To je opa, negativna dunost svih, tonije svakog graanskopravnog subjekta bez razlike. Uz to - kada je rije o ogranienim stvarnim pravima (npr. slunostima ili zalonom pravu) - pored ove ope dunosti svih, postoji jo i posebna negativna dunost vlasnika stvari da neto trpi ili da proputa (to - to ovisi o sadraju kojeg subjektivnog stvarnog prava na njegovoj stvari). 3 4 . Kako stvarna prava djeluju prema svakome kao privatna pravna vlast njihovog nositelja koju svatko treba potovati, svaka osoba je potencijalni povrediTime se stvarna prava otro razlikuju od obveznih, koja su relativna prava, pa djeluju samo meu strankama, inter partes. 18 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
22
Gavella
telj svakog stvarnog prava. To pravo vrijea ona osoba koja glede neke stvari bespravno izvrava ine (akte) faktine vlasti koji su u suprotnosti s onom pravnom vlau koja na temelju stvarnog prava pripada njegovu nositelju. Nositelju stvarnog prava stavlja pravni poredak na raspolaganje pravna sredstva za zatitu od takvih bespravnih ina. Bude li mu stvarno pravo povrijeeno, nastat e za njega pravo da od suda (odnosno druge nadlene vlasti) ishodi zatitu svojeg povrijeenog stvarnog prava (tzv. pravozatitni zahtjev).23
5. Slijeenje ; ,
35. Za svako subjektivno stvarno pravo koje nastane glede nekog objekta kae se da tereti taj objekt. To je zato to se stvarna prava u izvjesnom smislu povezuju sa stvarju koja im je objekt pa je prate u prostoru i vremenu, bez obzira na to gdje se i kod koga se ona nalazila (tzv. naelo slijeenja). Pravna vlast nositelja stvarnog prava ostaje i nadalje na objektu tog prava, ak i kad je on ostao bez faktine vlasti (posjeda). 36. Stvarno pravo e prestati slijediti svoj objekt tek kada ono prestane postojati. I to e ga prestati slijediti tek kada doista prestane (apsolutni prestanak), jer sama injenica da je neije stvarno pravo prelo na drugu osobu (relativni prestanak) nee okonati slijeenje objekta. Stjecatelj tog prava nastavit e onu pravnu vlast koju je glede tog objekta do tada imao bivi nositelj tog prava - stjecateljev pravni prednik.
B. Naelo zatvorenog broja vrsta stvarnih prava

1. Zatvoreni sustav stvarnih prava
37. Pripadanje stvari osobama ureuje pravni poredak. On daje pravnu vlast na/glede stvari osobama posredstvom subjektivnih stvarnih prava. Pitanje je stoga koja sve stvarna prava mogu postojati u odnosnom pravnom poretku i koji im je sadraj. Zapravo je to pitanje - mogu li se slobodno formirati stvarna prava sa sadrajem koji bi se razlikovao od sluaja do sluaja, od jedne do druge stvari, od jednog do drugog nositelja stvarnih prava, ili postoji zatvoreni sustav stvarnih prava jednakih za sve subjekte i sve objekte. 38. Od rimskog prava vue svoje korijene stvarnopravni poredak u kojem postoji pravo vlasnitva, kao pravo koje nekome daje punu (integralnu) vlast glede (na)stvari, ali s time da glede te iste stvari mogu za nekoga postojati i neka sadrajno ua prava, sposobna da ih se sistematizira u manje-vie konzistentan, zatvoren pravni sustav.24 Ta su prava tipizirana, pa svatko zahvaljujui tome moe
Odluivanje o graanskopravnim sporovima, i drugim graanskopravnim predmetima, je naelno u nadlenosti sudova (3/2 Zakona o sudovima - Narodne novine, br. 3/94). 24 Kada takva prava ueg sadraja postoje, ona svojim postojanjem ograniavaju vlasnikovu pravu vlast na toj stvari. STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u svarno pravo 19
23
Gavella
znati koja bi sve stvarna prava (i s kojim sadrajem) mogla postojati glede neke stvari, dakle s kojim i kakvim bi tuim pravima mogao i trebao raunati. To je osobito vano za sigurnost u pravnom prometu. Pravnim prometom, tj. prometom prava na stvarima (stvarnih prava, ali i drugih prava glede stvari - npr. najma, zakupa i dr.), raspodjeljivalo se pripadanje stvari manje-vie slobodnim, voljnim djelovanjem meusobno izjednaenih pravnih subjekata, raspodjeljivala se meu njima pravna vlast na stvari. - " 3 9 . Takvom gledanju na stvarnopravno ureenje, bilo je u srednjovjekovnim poretcima suprotstavljeno suprotno - karakteristino za hijerarhijsko, feudalno ureenje. Poe li se, naime, od toga da je vrhovna vlast, suveren taj kome sve pripada, a da on od toga moe dijelove svoje vlasti prepustiti drugim subjektima, priznajui im nekakva prava glede stvari, a zadravajui ostatak, tada ga to nimalo ne ograniava u kreiranju sadraja onih prava koja bi drugima davao na pojedinim stvarima. Suveren bi mogao, barem u naelu, na temelju svog vrhovnog prava kreirati za druge prava bilo kojeg sadraja, ali dakako samo takva koja e davati uu vlast od njegove. Oni kojima bi ta prava pripala mogli bi iz njih opet izvoditi daljnja prava bilo kakvog sadraja, opet s vlau uom od njihove, itd. Tako bi svaki pojedini ovlatenik imao glede stvari samo one ovlasti koje je na nj prenio vii vlasnik. Koje bi to bile ovlasti, razlikovalo bi se od sluaja do sluaja, od jedne do druge stvari, od jednog do drugog ovlatenika. To i je, otprilike, slika srednjovjekovnih stvarnopravnih poredaka, barem kad je rije o stvarnim pravima na nekretninama. Dakako, ta je slika krajnje pojednostavljena i time u mnogo emu neadekvatna. Istini za volju moramo rei da je i tu ipak postupno dolo i do tipiziranja sadraja prava koja su dobivali subjekti glede stvari, ali ta nije bila obvezatna - mogla su se kreirati stvarna prava s drugaijim sadrajem od tipinog. Zato je postojala velika neizvjesnost kakva prava zaista postoje glede neke stvari, a to nipoto nije ilo u prilog pravnog prometa. No, takav pravni poredak i nije bio osobito zainteresiran za pravni promet. 4 0 . Kasnija demokratizacija zahtijevala je drukiji pristup, vraanje rimskom sustavu stvarnih prava. To je postupno i uraeno, premda su se tragovi srednjovjekovnog sustava bili jo dugo zadrali. ak je jo pruski ALR, donesen na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljee, omoguavao slobodno kreiranje stvarnih prava. Ipak su se stvarnopravni poretci kontinentalne Europe oslobodili tog srednjovjekovnog pristupa i usvojili na rimskom pravu utemeljeni sustav stvarnih prava. 4 1 . Sustavu stvarnih prava zaprijetila je opasnost jo jednom. U novije su doba tzv. socijalistika prava rukovoena logikom raspodjeljivanja dobara od centralne, vie vlasti prema dolje, takoer prenosila samo pojedine vlasnike ovlasti niim subjektima. To je glede razdiobe pravne vlasti glede stvari stvaralo situaciju koja je podsjeala na onu u srednjovjekovnim pravima. Umjesto sustava stvarnih prava, jednakih za sve subjekte i u naelu jednakih i glede svih objekata, nastao je bio cijeli splet prava, koja su se meusobno razlikovala s obzirom na vrste stvari i s
20 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
Gavella
obzirom na njihove subjekte. Gospodarska neefikasnost koju takva ureenja izazivaju, ili joj barem pogoduju, silila je na promjene. Tako se u veini zemalja koje su bile izgradile tzv. socijalistike pravne poretke, njih revidira, nastojei ih prilagoditi potrebama trinog gospodarstva. Uspostavlja se sustav pravne vlasti na stvari sukladan zajednikoj tradiciji europskih prava, a to znai i ureenju sa zatvorenim sustavom stvarnih prava. 42. Suvremeni kontinentalnoeuropski pravni poretci, nakon to su prvo prevladali stanje stvoreno u srednjovjekovnoj fazi razvoja, a potom napustili zasade tzv. socijalistikog prava, imaju svi zatvorene sustave stvarnih prava. Izgradili su ih na naelu zatvorenog broja stvarnih prava, koji pogoduje pravnoj jednakosti subjekata i pretpostavlja u naelu jednak pravni reim za sve objekte. Naelo zatvorenog broja stvarnih prava implicira a/ ogranienje vrsta (tipova) stvarnih prava, b/ ogranienje sadraja svake vrste stvarnih prava i c/ nedjeljivost sadraja svakog pojedinog stvarnog prava. 2. Ogranienje vrsta (tipova) stvarnih prava 4 3 . Pravnom subjektu mogu pripadati stvarna prava samo zakonom predvienih vrsta. U pravnom poretku postoje samo one vrste stvarnih prava koje su predviene zakonom (zatvoreni broj vrsta stvarnih prava, numerus clausus, Tvpenzwang), pa nitko ne moe imati subjektivno stvarno pravo koje ne bi pripadalo nekoj od zakonom predvienih vrsta. To znai da se glede neke odreene stvari moe oekivati da postoje samo zakonom predviene vrste stvarnih prava, i to samo u korist onih pravnih subjekata za koje je zakonom predvieno da im takva prava mogu pripadati glede stvari te vrste. Drugo se nita ne moe oekivati, niti bi ita drugo moglo postojati (jedino je jo mogue da glede neke stvari uope nema stvarnih prava). 44. Stvarna prava su apsolutna, za svakoga mjerodavna, pa ih svatko treba potovati, ali je teko od bilo koga oekivati da potuje tua prava ako ne moe ni znati s kojim bi sve pravima trebao raunati. Zato suvremeni pravni poretci ne dozvoljavaju pravnim subjektima da kreiraju nove vrste stvarnih prava, nego to rezerviraju samo za zakonodavca (naprotiv, obvezna prava mogu pravni subjekti u pravilu - kreirati po volji, jer ona djeluju samo meu strankama). 45. U hrvatskom pravnom poretku postoji cijeli sustav sadrajno razliitih stvarnih prava, nalik na takve sustave u ostalim pravnim poretcima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga. Sredinje mjesto zauzima 1/ pravo vlasnitva, a pored njega su u tom sustavu jo i etiri vrste ogranienih stvarnih prava: 2/ pravo slunosti, 3/ pravo iz stvarnoga tereta, 4/ pravo graenja i 5/ zalono pravo (1/1). Pravo vlasnitva daje punu (integralnu), pojmovno bezgraninu pravnu vlast na/glede stvari, koja je (ali je in concreto ograniena tuim pravima i zakonskim ogranienjima), dok je sadraj ostalih vrsta stvarnih prava ogranien, pa ih se zato i naziva - ograniena stvarna prava. S obzirom na bitni sadraj ogranienih stvarnih prava, dijelimo ih u dvije skupine - na a/ ograniena stvarna prava koja ovlaSTVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u svarno pravo 21
Gavella
uju na uporabu odnosno koritenje stvari (Nutzungsrechte) i na b/ ograniena stvarna prava koja ovlauju na osiguranje i namirenje iz neke stvari (Sicherungsund Verwertungsrechte). Od ogranienih stvarnih prava koja postoje u naem pravnom poretku, u prvu skupinu pripadaju pravo slunosti, stvarni tereti i pravo graenja, a u drugu - zalono pravo. 3. Ogranienje sadraja prava 46. Zakon, ne samo da odreuje vrste stvarnih prava, nego i svojim normama propisuje bitan sadraj svake pojedine vrste stvarnih prava te stjecanje, prestanak i zatitu pojedinanih stvarnih prava tih vrsta (Typenfixierung). Te su norme striktne naravi. 4 7 . Sadraj stvarnih prava je u naem pravnom poretku sljedei. 1/ Pravo vlasnitva je pojmovno bezgranino, - ono je stvarno pravo na odreenoj stvari koje ovlauje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje ini to ga je volja te da svakoga drugoga od toga iskljui, ako to nije protivno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima (30/1). 2/ Slunost je ogranieno stvarno pravo na neijoj stvari koje ovlauje svojega nositelja da se na odreeni nain slui tom stvari ma ija ona bila, a njezin svagdanji vlasnik je duan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje neto proputati (174/1). 3/ Pravo iz stvarnog tereta je ogranieno stvarno pravo koje korisnika stvarnog tereta na nekoj nekretnini ovlauje da mu se na teret vrijednosti te nekretnine ponavljano daju stvari ili ine radnje koje su sadraj stvarnog tereta (246). 4/ Pravo graenja je ogranieno stvarno pravo na neijem zemljitu koje ovlauje svoga nositelja da na povrini toga zemljita ili ispod nje, ima vlastitu zgradu, a svagdanji vlasnik tog zemljita duan je to trpjeti (280/1). 5/ Zalono pravo je ogranieno stvarno pravo na odreenoj stvari koje ovlauje svojeg nositelja da odreenu trabinu, ne bude li mu o dospijeu ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma ija ona bila, a njezin svagdanji vlasnik duan je to trpjeti (297/1). 4 8 . To da je sadraj svake pojedine vrste stvarnih prava odreen zakonom, nesumnjivo je ogranienje dispozitivnosti glede tih prava, ali ope naelo dispozitivnosti svih graanskih prava ipak vrijedi i za stvarna prava - od volje pravnih subjekata ovisi da li e oni stvarna prava stjecati, da li e ih prenositi drugima, optereivati u neiju korist i si. Bitni sadraj tih prava ni u kojem sluaju ne ovisi o njihovoj volji. Pravni poredak odreuje bitni sadraj stvarnih prava striktnim normama, jer sve to se tie treih (a stvarna ih se prava tiu), treba moi biti poznato i treima. Nije dovoljno da trei znaju da netko ima neko stvarno pravo, npr. da ima zalono pravo na nekoj stvari, oni trebaju moi znati i koji je sadraj tog prava, da bi mogli tome primjeriti svoje ponaanje. No, da ograniavanje dispozitivnosti, dakle slobode, ne bi ilo suvie daleko, zakon propisuje sadraj stvarnih prava, ali to ne ini uvijek samo striktnim normama. Striktnima uvijek propisuje bitni sadraj stvarnih prava, ali glede nebitnih pojedinosti ostavlja i neku mogunost da se podrobnije odredi sadraj svakog pojedinog stvarnog prava. Naime, stvarno22 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
Gavella
pravne norme jesu u pravilu striktne naravi, ali neke su ipak dispozitivne. Dispozitivne su one za koje to zakon izriito odreuje izriajima kao to su: "ako vlasnik ne odredi drukije", "ako nije to drugo odreeno" ili si., ime omoguava da se od pravila odreenog zakonom, odstupi odredbom ovlatenikove volje, a ne samo posebnom odredbom zakona.25 Tako na temelju mogunosti koju je zakon dao, mogu biti uinjene modifikacije sadraja stvarnih prava (dodavanje kakvih ogranienja - uvjeta i si.). No - na to treba posebno upozoriti - te modifikacije sadraja e djelovati prema treima samo ako su uinjene na propisani nain koji omoguuje da one budu i treima; inae djeluju samo meu strankama koje su te modifikacije napravile (34/2-3). 4. Nedjeljivost sadraja prava
4 9 . U najtjenjoj je vezi s ogranienjem tipova stvarnih prava i ogranienjem sadraja stvarnih prava je postulat suvremnih stvarnopravnih ureenja da su subjektivna stvarna prava, makar sadravala vie od jedne ovlasti - nedjeljiva po sadraju. 5 0 . Svako stvarno pravo je nedjeljivo jedinstvo. Sve ovlasti koja ine sadraj nekog stvarnog prava neodvojivi su sastavni dijelovi tog prava. Niti jednu se od njih ne moe izdvojiti iz tog sadraja i odvojiti u samostalno pravo. To je postulat suvremenih pravnih poredaka. 5 1 . U srednjovjekovnim pravnim ureenjima nije bilo tog postulata, kao to nije bilo ni naela zatvorenog broja stvarnih prava, zajedno s ogranienjem tipova tih prava i njihovog sadraja. Tada se za svaki pojedini pravni subjekt moglo kreirati stvarno pravo sastavljeno od onih ovlasti koja se na njih prenijelo, dok bi ostala ogranienja ostajala kod prenositelja. To je bila logina konzekvencija feudalnog poretka u kome je suveren odozgo davao nekome dolje ono to mu je ve elio dati, i to s onim ovlastima koja mu je elio prenijeti, zadravajui ostatak za sebe (ili ga dajui nekom drugom subjektu). S propau feudalnog poretka uspostavljeno je naelo zatvorenog broja stvarnih prava i naelo odreenosti, ukljuujui i postulat nedjeljivosti sadraja prava. To je omoguilo svakome da znade s kojim sve pravima moe raunati glede nekog objekta, to je koristilo potovanju tuih stvarnih prava, a i njihovoj lakoj prometnosti. 5 2 . Nedjeljivost sadraja stvarnih prava ne znai da ta prava ne mogu biti djeljiva. Neka to jesu (npr. pravo vlasnitva, i pravo graenja), druga nisu (npr. pravo slunosti, zalono pravo). No, kada se djeljivo stvarno pravo dijeli, ono se nikada ne dijeli po sadraju, nego uvijek samo po obujmu. Na koliko god se dijelova podijelilo, svaki e dio sadravati po dio od svih ovlasti iz sadraja stvarnog prava. , ....... ... ,, .... , ,.
Naprotiv, napomene poput "ako zakonom nije drukije odreeno" i si. ne omoguuju pravnim subjektima da sami neto drugo odrede. ,
STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u svarno pravo 23
25
Gavella
C. Naelo odreenosti
5 3 . Svako pojedinano subjektivno stvarno pravo moe postojati jedino a) glede tono odreenog pojedinanog objekta i b) s tono odreenim sadrajem. Oboje je nuno da bi svatko mogao potovati to pravo. 1. Odreenost predmeta 54. Predmet svakog pojedinog subjektivnog stvarnog prava je uvijek neka odreena pojedinana, samostalna stvar; odnosno - ako zakon to dozvoljava odreeno, pojedinano pravo izjednaeno sa stvari. to vrijedi za stvar kao predmet stvarnih prava, to na odgovarajui nain vrijedi i za svako subjektivno pravo koje je zakonom izjednaeno sa stvari. 5 5 . Da bi glede neke stvari moglo postojati ikoje stvarno pravo, ona treba biti samostalna i izdvojena iz roda kojem pripada, treba biti individualizirana, dakle treba biti pojedinana stvar - species. Stvar e se redovito izdvajati od ostalih stvari nekim svojim specifinim svojstvima, jednim ili vie njih, koja joj daju individualnost (npr. jedna se slika razlikuje od ostalih po tome to je ona djelo svog autora, ima svoj sadraj, oblik, dimenzije, tehniku kojom je izraena, godinu kada je nastala i si.). Stvar moe postojati kao samostalni individualitet i ako je dovoljno izdvajaju neke okolnosti koje su izvan nje same (ne bi bilo dovoljno da je obiljeena samo svojom koliinom, ali bi bilo dovoljno da je neka koliina stvari odreenog roda obiljeena time to je barem onoliko izdvojena od ostalih koliko je neophodno da moe biti pod neijom zasebnom vlau; tako npr. nije dovoljno da je to jedna tona ugljena, ali je dovoljno da je to jedna tona ugljena izdvojena iz ukupne koliine i natovarena na kamion, ili ak samo prostorno ili na koji drugi efikasan nain dovoljno izdvojena iz ostale mase ugljena na skladitu). 2. Odreenost sadraja 56. Drugi aspekt odreenosti stvarnih prava jest odreenost njihovog sadraja. Odreenost sadraja postie se uz pomo ve spomenutog naela ogranienja sadraja stvarnih prava.
D. Naelo publiciteta
1. Publicitet 5 7 . Da na stvari postoje neija subjektivna stvarna prava, treba biti vanjski vidljivo. Stvarna su prava apsolutna, ona djeluju prema svima (contra omnes), pa je prijeko potrebno da bude svima zainteresiranima dovoljno jasno dano na znanje, dakle da bude objavljeno (publicirano), da u pogledu odreene stvari postoji neije stvarno pravo. To omoguuje da se potuju tua prava. 5 8 . Postojanje stvarnih prava na pokretninama objavljuje redovito posjed svojom vanjskom vidljivou. Posjed stvari je faktina vlast glede stvari, koja je 24 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
Gavella
barem na razini neposrednog posjeda - vanjski vidljiva. Zbog toga je stjecanje stvarnih prava na pokretninama ureeno tako da je jedna od pretpostavki za to stjecanje posjeda dotine pokretnine. Bez stjecanja posjeda nema ni stjecanja stvarnog prava (barem u pravilu), pa je dovoljno vidjeti da se stvar nalazi u neijem posjedu, pa da se iz toga s dovoljnom vjerojatnou moe zakljuiti kako je taj posjednik ujedno i nositelj prava vlasnitva ili nekog drugog stvarnog prava na toj stvari. Dakako, taj zakljuak nee uvijek biti toan; onaj tko je neposredni posjednik stvari nije ba uvijek ujedno i nositelj stvarnog prava na njoj. (Moda uope nema nikakvo pravo, ili ima neko obvezno pravo - netko je tu stvar npr. iznajmio, dao u depozit ili si.), ali e putem njega biti mogue saznati tko je to. 59. Postojanje stvarnih prava na nekretninama objavljuje se njihovim upisivanjem u zemljinu knjigu. Kao to je stjecanje posjeda jedna od pretpostavki stjecanja stvarnih prava na pokretninama, tako je uknjiba (odnosno predbiljeba) takvog prava u zemljinoj knjizi jedna od pretpostavki za stjecanje stvarnih prava na nekretninama. Zato e iz zemljine knjige, koja je javni upisnik (registar), koji uiva javnu vjeru (8/1 ZZK) i dostupan na uvid svakome (7 ZZK), svatko moi saznati koja su sve stvarna prava upisana kao teret neke nekretnine i u iju su korist ona upisana. Odatle e, s velikim stupnjem vjerojatnosti, moi zakljuiti da ta prava zaista postoje i da zaista pripadaju osobama koje su upisane kao njihovi nositelji. 60. Za pojedine vrste pokretnina uspostavljaju se i neki javni upisnici (npr. upisnik brodova, upisnik zrakoplova), koji igraju slinu ulogu glede tih pokretnina i stvarnih prava na njima, kakvu igraju zemljine knjige glede nekretnina. 2. Zastrta povjerenja 6 1 . Dogaat e se, meutim, da e u nekim sluajevima biti pogrena slika koju e o stvarnim pravima na nekom objektu stvarati posjed stvari ili injenica upisa u zemljinu knjigu. Za onoga tko bi djelovao vjerujui da je slika koju je bio odatle dobio tona, a ona to nije, mogle bi posljedice biti i vrlo teke. Pravni poretci ih naravno nastoje otkloniti od onih koji bi bez svoje krivnje bili rtve svog povjerenja u publicitetno djelovanje posjeda ili upisa u zemljinu knjigu. Posebna pravna pravila tite to njihovo povjerenje. Zatita povjerenja nuni je komplement djelovanja naela publiciteta. ; 62. Zatita povjerenja djeluje kao iznimka od pravila da ovlatenik stvarnog prava koje je drugi povrijedio ima pravo zahtijevati zatitu od toga, naime pravo da se glede stvari faktino uspostavi onakvo stanje koje odgovara njegovom pravu na/glede te stvari. Nae li se u ulozi koja pripada ovlateniku stvarnog prava neka osoba koja nema pravo na to (ona posjeduje stvar koju nema pravo posjedovati, ona je upisana u zemljinoj knjizi kao da je ovlatenik prava koje nema), ona time vrijea stvarno pravo koje netko drugi doista ima glede tog objekta. Za takav sluaj pravni poretci naravno stavljaju ovlatenicima stvarnih prava na raspolaSTVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u svarno pravo 25
Gavella
ganje pravna sredstva kojima e moi ukloniti povredu njihovog prava, i otvaraju putove za to. Osobu koja se glede odreene stvari faktino nalazi u ulozi ovlatenika nekog prava, premda nema to pravo, treba maknuti iz tog njezinog poloaja i uskladiti faktino stanje s pravnim. Meutim - moe se dogoditi da neka osoba, dodue, faktino ima glede neke stvari vlast kakva joj pravno ne pripada, ali joj se to ne moe pripisati u krivnju. Usklaivanje onoga to faktino jest s onim to bi po pravu trebalo biti, bilo bi u odnosu na nju nepravedno, jer ona nije kriva da se nala u ulozi koja nije u skladu s pravom. Tako se moe npr. dogoditi da neka osoba kupi stvar, ne od njezinog vlasnika, nego od onoga tko je tu stvar bio ukrao vlasniku. Tu dolazi do sukoba izmeu dvaju suprotnih naela. S jedne strane je naelo po kojem onaj tko je pravni ovlatenik (u naem primjeru vlasnik ukradene stvari) moe zatititi svoje pravo, tj. ishoditi da se tu stvar preda njemu, ma tko da je dri u svojem posjedu (vindikacijsko naelo). S druge je strane naelo po kojem onaj tko je u pravnom prometu postupao s povjerenjem u ono to je bilo publicirano, treba uivati zatitu ako mu se ne moe predbaciti niti da nije bio dovoljno paljiv (naelo zatite povjerenja u pravnom prometu, naelo zatite stjecanja u dobroj vjeri). Oba se ova naela na mogu zadovoljiti, jedno mora ustuknuti pred drugim. 6 3 . Suvremeni pravni poretci tite povjerenje u pravnom prometu, pa nastoje ukloniti ili ublaiti nepovoljne posljedice koje bi zbog usklaivanja faktinog stanja s pravnim mogle proizii za osobe koje su se u pravnom prometu pouzdale u publicitetno djelovanje posjeda ili upisa u zemljine knjige, ali im je to dalo pogrenu ili nepotpunu sliku o pravnom statusu te stvari. No, ne tite svaije povjerenje u prometu - svoju zatitu pruaju samo onoj osobi koja je postupala u dobroj vjeri, tj. poteno (savjesno). A poteno je postupala osoba koja nije znala da je pravno stanje drukije nego to je izgledalo prema posjedu ili prema upisima u zemljine knjige, a i to jedino - ako se to njezino neznanje ne moe pripisati njezinoj nedovoljnoj paljivosti. Strogost ovog kriterija ublaena je predmnjevom (presumpcijom) da je svaka osoba potena. Tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.
III. Pravni izvori stvarnog prava A. Openito

6 4 . Stvarno pravo suvremenih drava kontinentalne Europe izvire ponajprije iz zakonodavstva. Tako se moe kazati da je zakon glavni izvor stvarnog prava tih drava. Pritom se pod nazivom zakon misli na zakon u najirem smislu, naime na ope pravne norme koje je za to nadleno tijelo donijelo i objavilo. Rije je o ustavnim, zakonskim, eventualno i podzakonskim normama (ako potonje mogu biti izvori stvarnog prava). Zakon, dakako, nije jedini izvor stvarnog prava, ali je svakako dominantan, pa svi ostali imaju zapravo karakter dopunskih izvora. Suprotno tome, u pravnim poretcima anglo-amerikog pravnog kruga dominira sudska praksa kao izvor prava (case law). No, moe se zamijetiti zanimljiv razvoj unutar
Gavella
svakog od tih dvaju pravnih krugova - iako oba ostaju u naelu vjerni vlastitoj pravnoj tradiciji, u pravnim ureenjima kontinentalne Europe jaa uloga sudske prakse kao izvora prava, a u pravnim ureenjima anglo-amerikog kruga raste broj i vanost zakona (statute law). Jo jedna opa tendencija pada u oi - kao rezultat suvremenog razvoja meunarodnih odnosa, sve ee su izvor prava odredbe meunarodnih ugovora (meunarodnih konvencija i si.) "' ""
B. Hrvatski propisi
1. Ustav RH
,....,
65. Ustav Republike Hrvatske iz 1990.g.26 proglasio je nepovredivost vlasnitva za jednu od najviih vrednota ustavnog poretka Hrvatske (lanak 3.)27 te je kao jedno od temeljnih prava ovjeka i graanina (iz skupine gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava) - zajamio pravo vlasnitva (lanak 48., stavak I.), 28 dakako socijalno vezanog (lanak 48., stavak 2.),29 i podvrgnutog ogranienjima, pa i mogunosti oduzimanja u opem interesu (lanci 50. i 52.),30 to je sve u skladu sa suvremenom pravnom doktrinom i praksom u dravama kontinentalne Europe. Takvo ustavno jamstvo vlasnitva kao jedne od sloboda i prava ovjeka i graanina, u skladu je sa zapadnom i srednjoeuropskom pravnom tradicijom, kao i s temeljnim meunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.31
"Narodne novine", br. 56/90, 135/97. ' "Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, potivanje prava ovjeka, nepovredivost vlasnitva, ouvanje prirode i ovjekova okolia, vladavina prava i demokratski stranaki sustav najvie...vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske" (l.3. Ustava RH).
27 28 29 26
"Jami se pravo vlasnitva" (l. 48.st.l. Ustava RH).
Jamenje vlasnitva povezano je s pravilom da "vlasnitvo obvezuje" te da su "nositelji vlasnikog prava i njihovi korisnici duni pridonositi opem dobru" (l. 48.st.l. Ustava RH). Polazei od naelne slobode prava vlasnitva (i drugih stvarnih prava) kao pravila, Ustav RH odreuje da su mogue i iznimke, dakle ogranienja, pa i oduzimanja tih prava. Opa ogranienja, koja e vrijediti za svakoga, postavljaju se zakonom. Zakonom se mogu "poduzetnika...sloboda i vlasnika prava ... ograniiti.... radi zatite interesa i sigurnosti Republike, prirode ljudskog okolia i zdravlja ljudi" (50/2 Ustava RH). U naelu nitko nema pravo na naknadu za ogranienja kojima je podvrgnut. Ipak - kad su ogranienja posljedica toga to su neke stvari zakonom proglaene od interesa za Republiku, pa je zakonom odreen "nain na koji dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati i iskoritavati ovlatenici prava na njima i vlasnici", tada postoji pravo na naknadu za ta ogranienja (kakvu i koliku, to odreuje zakon) (52/2 Ustava RH). Mogua su i ogranienja koja nisu postavljena za svakoga, nego pojedinano pogaaju neije pojedinano odreeno pravo vlasnitva ili drugo stvarno pravo. Pojedinana se prava vlasnitva odnosno druga stvarna prava mogu i oduzeti ili ograniiti u interesu Republike Hrvatske, ali - samo "uz naknadu trine vrijednosti" (50/1. Ustava RH). (
31 Ova ustavna odredba korespondira s jamstvom vlasnitva koje daje lanak 17. Ope deklaracije o ljudskim pravima UNO, lanak 1. Prvog protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima, kao i odgovarajue ustavne norme zemalja kontinentalnoeuropskog pravnog kruga. 30
STVARNO PRAVO
27
Gavella
66. Ovo ustavno jamstvo vlasnitva je ustavni temelj cijelog hrvatskog stvarnopravnog ureenja. I ne samo njega, nego i cijelog graanskopravnog, ili barem cijelog imovinskopravnog ureenja. Naime, u suvremenim se pravnim poretcima pridaje jamstvima vlasnitva to ih daju ustavi i meunarodne konvencije o ljudskim pravima, daleko ire znaenje od jamenja samog prava vlasnitva. Jami se, naime, ne samo pravo vlasnitva u uem, pravno-tehnikom smislu, nego u najirem smislu. Krug privatnih prava koja se time jame poneto se razlikuje od jednog do drugog pravnog poretka - u mnogima se jamstvo vlasnitva shvaa veoma iroko,32 u drugima neto ue, ali u svima se ono odnosi barem na sva privatna imovinska prava, to nedvojbeno ukljuuje sva stvarna prava.33
2. Zakoni , : : ' . .. -' -
a) 0 zakonima kao izvorima stvarnog prava 6 7 . Glavni izvor normi naeg opeg stvarnopravnog ureenja su odredbe Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96) (krae ZV), koji je na snazi od 1.1.1997 (Narodne novine, br. 91/96, 68/98).34 35 Pretenzija zakonodavca je bila da norme ZV u potpunosti ureuju ope stvarnopravno ureenje. ZV se sastoji od sljedeih dijelova: 1/ Ope odredbe o stvarima i stvarnim pravima (1-9), 2/ Posjed (1-29), 3/ Pravo vlasnitva (30-173), 4/ Slunosti (174-245), 5/ Stvarni tereti (246-279), 6/ Pravo graenja (280-296), 7/ Zalono pravo (297-353), 8/ Stvarna prava stranih osoba (354-358) i 9/ Prijelazne i zavrne odredbe (359-396). Iako je ZV glavni izvor normi opeg stvarnopravnog ureenja, on ipak nije jedini - neke stvarnopravne norme materijalnopravne naravi sadre i drugi zakoni, kao Zakon o zemljinim knjigama (Narodne novine, br. 91/96),
32 Tako npr. kada Art. 22. vicarskog Bundesverfassunga jami vlasnitvo, tada to - po shvaanju i doktrine i prakse - znai zatitu ne samo vlasnitva na pokretnim i nepokretnim stvarima nego i svih imovinskih privatnih prava (ogranienih stvarnih prava, obveznih prava, prava tzv. intelektualnog vlasnitva kao to su to autorsko pravo i ona prava koja se nazivaju industrijskim vlasnitvom - patentna prava, prava na ig i dr.), pa i zatitu nekih privatnih subjektivnih prava kojima je etiologija javnopravna (valjano steenih prava na koritenje javnih dobara, prava iz koncesija, imovinskopravnih zahtjeva slubenika, a eventualno i iz socijalnog osiguranja). 33 O jamstvu vlasnitva govorimo kasnije poblie, u okviru izlaganja o pravnoj ustanovi vlasnitva. 34 Do stupanja ZV na snagu glavni je izvor normi stvarnog prava bio Zakon o osnovnim vlasnikopravnim odnosima (ZOVO), ili tonije Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasnikim odnosima (Narodne novine, br. 53/91), kojim je, uz odreene izmjene, preuzet u hrvatsko zakonodavstvo bivi jugoslavenski ZOVO (SI. 1. SFRJ, br. 6/80 i 36/90).
Nakon dravnog osamostaljenja Hrvatske zapoelo se s izgradnjom novog, sasvim vlastitog pravnog poretka, a da do tada ne bi nastala pravna praznina preuzeti su u hrvatski pravni poredak brojni do tada savezni zakoni. Zavrnim odredbama ZV postavljeno je naelo: sva stjecanja, promjene, pravni uinci i prestanak stvarnih prava od stupanja ZV na snagu (1.1.1997) prosuuju se po odredbama ZV; a ono to se zbilo do tog datuma prosuuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih uinaka (388/2). 28 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo , STVARNO PRAVO
35
Gavella
Ovrni zakon (Narodne novine, br. 57/96), Steajni zakon (Narodne novine, br. 44/96) i drugi. 68. Uz ope, postoje i posebna pravna ureenja za odreene vrste stvari, na temelju posebnih zakona, koji sadre posebne stvarnopravne norme, ili neke druge norme koje utjeu na stvarnopravni status odreenih objekata. Izvor zakonskih normi posebnog stvarnopravnog ureenja za morsko dobro i brodove su odredbe Pomorskog zakonika (Narodne novine, br. 17/94 i 74/94), posebnog ureenja za rudno blago odredbe Zakona o rudarstvu (proieni tekst - Narodne novine, br. 35/94), za poljoprivredno zemljite odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljitu (proieni tekst - Narodne novine, br. 54/94), za ume Zakona o umama (Narodne novine, br. 52/90, 5/91, 9/91, 61/91, 14/93), arhivsko gradivo Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (Narodne novine, br. 105/97) itd. :
b) Ustavnost zakona Literatura: Crni, J.\ Ocjena ustavnosti i zakonitosti propisa, u Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1993, str. 11-35; Crni, J.: Pravna osoba kao sudionik postupka pred Ustavnim sudom, u Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse - Godinjak, Zagreb, 1995, 1-24; Crni, J.: Povreda ustavnih prava i sloboda kao pretpostavka ustavne tube, u Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse - Godinjak 3, Zagreb, 1996, str. 1-44.
69. Ustavnost je postulat svakog suvremenog pravnog poretka utemeljenog na ustavu kao najviem propisu. Ustav RH odreuje: "U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom...." (l.5.st.l.). Ustavni sud Republike Hrvatske nadlean je da mjerodavno odluuje jesu li zakoni u suglasnosti s Ustavom ili nisu. Njegova nadlenost i djelovanje ureeni su odredbama Ustava RH (l. 122-127.) i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 13/1991). Ustavni sud RH ukinut e zakon (odnosno pojedine odredbe zakona), ako utvrdi njihovu neustavnost. Time e zakon koji je ukinut prestati "vaiti danom objave odluke Ustavnog suda u 'Narodnim novinama', ako Ustavni sud ne odredi drugi rok" (21/2. Ustavnog zakona). Ukidanje zakona povlai za sobom i daljnje posljedice. Pojedinani akti koji su bili doneseni na temelju ukinutih zakona, ako jo nisu izvreni - ne mogu se vie izvriti (l. 23. st. 4. Ustavnog 36 zakona). Otvorena je i mogunost korekcije pojedinanih odluka i akata koji su doneseni na temelju ukinutih zakona. Naime "svatko kome je povrijeeno pravo pravomonim pojedinanim aktom donijetim na temelju ukinutog zakona ili drugog ukinutog ili ponitenog propisa ima pravo traiti od nadlenog tijela izmjenu tog pojedinanog akta odgovarajuom primjenom odredaba o ponavljanju po37 stupka" (l. 23. st. 2. Ustavnog zakona). No, ako su posljedice bile takve da ih se
Takvo se izvrenje ne moe ni odrediti ni provesti, a ako je ve zapoelo - obustavit e se (23/4. Ustavnog zakona).
37 Prijedlog za izmjenu pojedinanog akta moe se postaviti samo unutar roka od 6 mjeseci od objave odluke Ustavnog suda, meutim on ni unutar tog roka nee biti doputen - ako je od asa kada je bio dostavljen taj pravomoni pojedinani akt pa do podnoenja prijedloga povodom kojega je zakon ukinut bilo prolo vie od godinu dana (l. 23/3. Ustavnog zakona). 36
STVARNO PRAVO
Prvi dio: Uvod u svarno pravo 29
GLAVA 1. Stvamopravno ureenje
Gavella
pukom korekcijom pojedinanog akta ne moe ukloniti, tada Ustavni sud moe odrediti da ih se ukloni povratom u prijanje stanje, naknadom tete ili na drugi odgovarajui nain (23/5 Ustavnog zakona).38 70. Problem ustavnosti zakona moe se javiti pred sudom koji vodi postupak o nekim stvarnopravnim odnosima. Sud sudi na temelju Ustava i zakona (lanak 115. stavak 3. Ustava RH). Provodei postupak nai e se sud ponekad u situaciji u kojoj izgleda kao da bi trebao odluivati na temelju nekog zakona, ali taj - po miljenju suda - nije suglasan s Ustavom. Sud nije nadlean da odluuje o ustavnosti zakona (to je samo Ustavni sud), ali ne moe niti primijeniti zakon za koji smatra da je u suprotnosti s Ustavom. Zato u takvom sluaju treba zastati s postupkom i zatraiti od Vrhovnog suda Hrvatske da podnese Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona (lanak 14. stavak 1. Ustavnog zakona). Kada e postupak pred sudom biti nastavljen i koje e zakonske norme sluiti sudu kao temelj za odluivanje, ovisit e o sudbini zahtjeva da se ocijeni ustavnost zakona. 3. Podzakonski propisi a) O podzakonskim propisima kao izvorima stvarnog prava 7 1 . Stvarnopravni odnosi reguliraju se u pravilu Ustavom i zakonima, ali i podzakonskim propisima, ako su ti doneseni na temelju Ustava i zakona. 72. Neki podzakonski propisi imaju snagu zakona. Rije je o uredbama sa zakonskom snagom predsjednika RH i nekim uredbama Vlade RH. 1/ Na temelju svojih ustavnih ovlasti moe predsjednik Republike Hrvatske donositi uredbe sa zakonskom snagom, kao i poduzimati izvanredne mjere, "u sluaju ratnog stanja ili neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike, ili kad su tijela dravne vlasti onemoguena da redovito obavljaju ustavne dunosti" (l. 101. st. 1. re. 1. Ustava RH). "Predsjednik Republike podnijet e uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Zastupnikom domu Sabora Republike Hrvatske im se Sabor bude mogao sastati" (l. 101. st. 2. Ustava RH). 2/ Vlada Republike Hrvatske moe - na temelju i u okvirima ovlasti koja joj je za to dao Zastupniki dom Hrvatskog dravnog sabora - svojim uredbama sa zakonskom snagom ureivati pitanja koja se inae ureuju zakonima.39 Naime, Zastupniki dom moe ovlastiti Vladu RH da svojim uredbama ureuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim "onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrenih sloboda i prava ovjeka i graanina, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela i lokalne samouprave" (lanak 88. stavak 1. Ustava RH). Takve e uredbe u naelu prestati vrijediti istekom godine dana od dobivene ovlasti, ali Zastupniki dom
38 Ustavni sud e to moi odrediti samo na prijedlog zainteresirane osobe, podnesen unutar roka od svega 30 dana po pravomonom okonanju postupka za izmjenu pojedinanog akta (23/6. Ustavnog zakona). 39 Za razliku od zakonskih normi - niti pojedine odredbe uredbi ne mogu djelovati unatrag (lanak 88. stavak 2. Ustava RH). r- :;
STVARNO PRAVO
Gavella
moe odluiti i drukije (lanak 88. stavak 3. Ustava RH). Zastupniki je dom Sabora ovlaivao Vladu RH na donoenje uredbi sa zakonskom snagom, pa ih je ona i donosila, ukljuujui i takve kojima je djelovala na neke stvarnopravne odnose (uredbe kojima je postavila neke zabrane raspolaganja nekretninama i dr.). 40 b) Zakonitost podzakonskih propisa ' 7 3 . Ne samo ustavnost zakona nego je i zakonitost podzakonskih propisa postulat svakog suvremenog pravnog poretka. Pitanje zakonitosti postavlja se, dakako, u vezi s podzakonskim propisima. O tome Ustav Republike Hrvatske odreuje: "U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom" (lanak 5., stavak 1.). Ustavni sud Republike Hrvatske nadlean je da mjerodavno odluuje jesu li podzakonski propisi u suglasnosti - kako s Ustavom, tako i sa zakonima. Doe li Ustavni sud RH do zakljuka da neki podzakonski propis nije u skladu s Ustavom ili sa zakonom - ukinut e ili ponititi taj propis (odnosno njegov dio).41 Kao i kod ukidanja zakona, ukidanje odnosno ponitenje podzakonskog akta povlai za sobom i daljnje posljedice. Pojedinani akti koji su bili donijeti na temelju ukinutih odnosno ponitenih propisa, a koji jo nisu izvreni - ne mogu se vie izvriti, a mogue je i da ih se naknadno korigira, pa i da Ustavni sud odredi uklanjanje posljedica ukinutog propisa koje se ne mogu ukloniti pukom korekcijom pojedinanog akta. O svemu tome ve smo govorili u vezi s ukidanjem zakona zbog njihove nesuglasnosti s Ustavom, pa upuujemo na to izlaganje. Jedino moramo upozoriti na to da podzakonski akti mogu biti - bilo ukinuti, bilo poniteni. U sluaju da su poniteni situacija je povoljnija za osobu koja bi eljela ishoditi korekciju pojedinanog akta donesenog na temelju ponitenog podzakonskog propisa, jer je rok u kome ona to moe zahtijevati neto dui od roka u kome bi to mogla zahtijevati da je podzakonski propis samo ukinut. 42 74. Sudovi sude o stvarnopravnim odnosima i na temelju podzakonskih propisa. Sud e se meutim ponekad nai u situaciji da izgleda kao da bi trebao primiPravo vlasnitva, ali i ostala imovinska prava, uivaju ustavnu zatitu kao temeljna prava ovjeka i graanina, pa ako se uredba sa zakonskom snagom na neki nain (i) na to odnosi, postavit e se veoma osjetljivo pitanje kriterija za prosudbu razrauje li se njome neka od Ustavom utvrenih sloboda i prava ovjeka i graanina, ili ne. Ustavni zakon ne sadri izriitu odredbu, ali vjerujemo da je mogua analogna primjene one kojom se odreuje prestanak vaenja zakona koji je ukinut zbog njegove nesuglasnosti s Ustavom (l. 21/. 2. Ustavnog zakona). Prijedlog za izmjenu pojedinanog akta moe se postaviti samo unutar roka od 6 mjeseci od objave odluke Ustavnog suda. Ni unutar tog roka nee biti doputen prijedlog za izmjenu pojedinanog akta - ako je od asa kad je bio dostavljen taj pravomoni pojedinani akt pa do podnoenja prijedloga povodom kojega je propis ukinut prolo vie od godinu dana. Ali ako je propis poniten, tada e prijedlog za korekciju biti unutar navedenog estomjesenog roka pravovremen - ako od dostave tog pravomonog akta pa do onog prijedloga povodom kojeg je propis poniten nije bilo proteklo vie od dvije godine (l. 23/3. Ustavnog zakona). STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u svarno pravo 31
42 41 40
I
GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje Gavella
jeniti neki podzakonski propis, ali da taj po njegovu miljenju nije u skladu sa zakonom, ili tovie s Ustavom. Ta je situacija slina onoj kada sud nae da zakon nije u skladu s Ustavom, ali - ovdje su ovlasti suda drukije. Ni ovdje sud nije nadlean da ukida ili ponitava podzakonske propise (to je u nadlenosti Ustavnog suda), ali je ovlaten, a i duan, da ih ne primjenjuje ako smatra da nisu u suglasnosti s Ustavom ili sa zakonom (sud sudi samo na temelju Ustava i zakona). Dakle, u takvoj situaciji sud nee zastati s postupkom i ekati da se rijei pitanje ustavnosti, odnosno zakonitosti podzakonskog propisa, nego e morati suditi na temelju Ustava i zakona, a ne primjenjujui podzakonski propis za koji je ocijenio da nije u skladu s Ustavom ili sa zakonom (14/2 Ustavnog zakona). Ta njegova ocjena, meutim, nee biti mjerodavna i izvan tog postupka (njome taj podzakonski akt nije ni poniten ni ukinut). Zato je sud duan izvijestiti Vrhovni sud Hrvatske da nije primijenio neki podzakonski akt jer ga je ocijenio protuustavnim, odnosno protuzakonitim. Ovisno o svojoj ocjeni, Vrhovni e sud Hrvatske eventualno svojim zahtjevom inicirati pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske postupak za ocjenu suglasnosti tog podzakonskog akta s Ustavom, odnosno sa zakonom.
C. Meunarodni ugovori
7 5 . Stvarnopravni odnosi mogu biti regulirani i odredbama meunarodnih ugovora (dvostranih ili viestranih - meunarodnih konvencija, paktova, sporazuma i si.). Ako je meunarodni ugovor sklopljen,43 44 potvren45 i objavljen na nain na koji se objavljuju zakoni46 - postao je dio pravnog poretka Republike Hrvatske. Njegove su norme tada jae od zakonskih, koje ne mogu ni derogirati, ni staviti izvan snage niti izmijeniti odredbe meunarodnih ugovora. Odredbe meunarodnog ugovora mogu se mijenjati ili ukidati samo "uz uvjete i na nain koji su u njima utvreni, ili suglasno opim pravilima meunarodnog prava" (lanak 134. Ustava RH). 47
43 "Meunarodne ugovore u ime Republike Hrvatske sklapa predsjednik Republike, a moe ih u skladu sa zakonom, sklapati i Vlada Republike Hrvatske" (lanak 132. Ustava RH). 44 Zakon o sklapanju i izvravanju meunarodnih -ugovora (Narodne novine, br. 53/91, 73/91).
"(1) Sabor Republike Hrvatske potvruje meunarodne ugovore koji trae donoenje ili izmjenu zakona, meunarodne ugovore vojne ili politike naravi i meunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku. (2) Meunarodne ugovore kojima se meunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske, Sabor potvruje dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika" (lanak 133. Ustava RH).
46 "Prije nego to stupe na snagu, zakoni se objavljuju u Narodnim novinama, slubenom listu Republike" (lanak 90. stavak 1. Ustava RH).
Glede meunarodnih ugovora koje je bila sklopila, ili im je bila pristupila, biva SFRJ u doba dok se Hrvatska jo nalazila u njezinom sastavu, postavljeno je generalno pravilo da "meunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ primjenjivat e se u Republici Hrvatskoj ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske, na temelju odredaba meunarodnog prava o sukcesiji drava glede ugovora" (tk. III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske - Narodne novine, br. 31/1991). 32 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
47
Gavella
76. Prvi protokol uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima daje u lanku 1. tzv. jamstvo vlasnitva, zapravo jamstvo svih imovinskih graanskih prava, ukljuujui i sva stvarna prava, a po praksi Europskog suda ovo se jamstvo odnosi i na prava jo nekih vrsta (takva koja - prema u nas uobiajenoj sistematici - prelaze okvire imovinskih prava).
D. Dopunski izvori
77. Primjena prava susree se esto s problemom pravnih praznina, naime nepostojanja normi iz redovnih pravnih izvora koje bi rjeavale odreeni sluaj. U takvim sluajevima posee se za dopunskim pravnim izvorima, kako bi oni popunili prazninu.
1. Pravna pravila biveg prava
78. Kroz dugo su razdoblje u nas kao veoma vaan dopunski izvor, koji je popunjavao pravne praznine, sluila pravna pravila iz biveg pravnog poretka. Rije je o pravilima iz zakona i drugih propisa koji su bili na snazi 6. travnja 1941. godine, ali su nakon II. svjetskog rata bili stavljeni izvan snage. Tada su, naime, svi zakoni i drugi propisi ranijih vlasti stavljeni izvan snage, ime su nastale goleme pravne praznine. Da bi one mogle biti prevladane bila je ipak ostavljena neka mogunost primjene normi iz propisa predratnog pravnog poretka - doputa se i njihova primjena, ali ne kao zakona, nego samo kao tzv. pravnih pravila i samo pod odreenim pretpostavkama. Pretpostavke primjene tih pravnih pravila su bile: 1/ da postoji pravna praznina koju bi trebalo popuniti, a da 2/ pravno pravilo iz biveg prava koje dolazi u obzir za popunjenje te praznine, nije u koliziji s propisom novog pravnog poretka (bilo kojeg ranga), a ni s naelima impliciranim u ustavnom poretku.48 79. U obliku pravnih pravila norme OGZ-a i nekih drugih bivih zakona popunjavale su pravne praznine koje su postojale u pravnom poretku, osobito u njegovom privatnopravnom dijelu, kroz cijelo vrijeme ukljuenosti naeg pravnog poretka u socijalistiki pravni krug. Dakako, kako su se praznine smanjivale donoenjem novih propisa, mogunost primjene tih pravnih pravila sve se vie suavala, ali nikada nije sasvim prestala. Upravo su stvarnopravni propisi bili osobito nedostatni. ZOVO nije uope bio regulirao neke vrste stvarnih prava (osobne slunosti, stvarne terete), nije bilo ni novog zemljinoknjinog prava, a nisu bili novim propisima regulirani niti ugovori o darovanju (koji su esti pravni temelj stjecanja prava vlasnitva). Te i druge pravne praznine popunjavala su pravna pravila iz OGZ i drugih bivih propisa, premda - ne s osobitim autoritetom.
1.4. Zakona o nevanosti pravnih propisa donijetih prije 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Slubeni list FNRJ, br. 86/1946). STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u svarno pravo 33
48
Gavella
80. Nakon dravnog osamostaljenja Hrvatske zapoelo se s izgradnjom novog pravnog poretka. Da time ne bi nastala pravna praznina preuzeti su u hrvatski pravni poredak brojni do tada savezni zakoni, a i mogunost primjene pravnih pravila biveg prava. Donesen je, naime, Zakon o nainu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine.49 Po tom zakonu postoji mogunost primjene tih pravnih pravila 1/ "ukoliko su, sukladno posebnim propisima, do dana stupanja na snagu ovog zakona,50 primjenjivana u Republici Hrvatskoj" (1/2 Z. o nainu primjene), 2/ postoji pravna praznina, a 3/ u skladu su s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske (2 Z. o nainu primjene). 8 1 . Nakon stupanja na snagu ZV, koji pretendira da u cijelosti uredi stvarnopravne odnose, i ZZK, ija je pretenzija cjelovito urediti zemljinoknjino pravo ne bi smjela ostati u hrvatskom stvarnom pravu pravna praznina za ije bi popunjavanje trebala primjena pravnih pravila iz propisa donesenih prije 6. travnja 1941.g. Ipak, mogunost stjecanja, izvravanja, promjene i prestanka subjektivnih stvarnih prava ovisi ponekad o nekom drugom segmentu pravnog poretka - gdje jo postoje neke pravne praznine. Tako npr. za izvravanje stvarnih prava pred sudovima u izvanparninom postupku nedostaju odgovarajui postupovni propisi. Isto tako, npr. o ugovoru o darovanju - koji je esti pravni temelj stvarnopravnih odnosa - nema u ZOO pravila.51 Itd. Te i takve praznine popunjavaju pravna pravila iz biveg prava. Tako se jo uvijek postupanje u izvanparninom postupku ravna prema pravnim pravilima iz biveg Zakona o sudskom vanparnicnom postupku iz 1934., a ugovor o darovanju prema pravnim pravilima 938-956. biveg OGZ. Tako ta i druga pravila bivih zakona - posredstvom Zakona o nainu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine - doprinose ureivanju i stvarnopravnih odnosa i danas. Nastavit e to initi, sve dok postojee praznine ne budu popunjene novim propisima. 2. Obiajno pravo 8 2 . Obiajno su pravo one norme koje nisu nastale zakonodavnom djelatnou, nego opom voljom da one vae, a ta se opa volja redovito oituje kroz
njihovu primjenu. -..... ,; ; :
8 3 . Obiajno pravo vie ne igra onako vanu ulogu kao nekada, a osobito ne na podruju stvarnog prava. Postavlja se ak pitanje je li ono uope jo pravnim
49 50
Narodne novine, br. 73/1991. Zakon o nainu primjene pravnih propisa itd. stupio je na snagu 31. 12. 1991.
.V
51 Na temelju posebne odredbe lanka 27. Zakona o preuzimanju zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91) odreeno je da se odredbe OGZ o darovanju primjenjuju kao pravna pravila ukoliko su u suglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske. Da to i nije bilo odreeno tom posebnom odredbom ovog zakona, pravila OGZ o darovanju bi se primjenjivala na temelju Zakona o nainu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine, br. 73/91), koji je ubrzo slijedio nakon Zakona o preuzimanju ZOO.
STVARNO PRAVO
Gavella
izvorom, a ako jest - to ga ini obvezatnim. Po jednom, starijem, shvaanju obiaji mogu igrati ulogu izvora prava jedino ako su priznati od zakonodavca (Gestattungstheorie), jer dravi pripada monopol na stvaranju prava. Suvremenija pravna doktrina ui da obvezatnost obiaja ne proizlazi iz zakonodavevog priznanja, nego iz ope volje da postupanje osoba bude regulirano upravo tim, obiajnim pravilima (Willenstheorie). Pritom jedni smatraju da obvezatnost primjene nekog obiaja proizlazi iz ope volje, oitovane primjenom tog obiaja ("ista" Willenstheorie). Za druge je dovoljno i ope uvjerenje u obvezatnost nekog obiaja, a injenica da ga se primjenjuje moe jedino sluiti kao dokaz postojanja tog uvjerenja (Uberzeugungstheorie). 84. U naem suvremenom stvarnopravnom poretku obiajno pravo ne igra ulogu znaajnijeg izvora prava. U nedostatku suvremenijih pravila o primjenjivosti obiaja, treba primjenjivati pravna pravila o tome iz naeg biveg prava. Ta slijede zasade Gestattungstheorie, pa odreuju: "Na obiaje moe se imati obzir samo u onim sluajevima, gdje se zakon na njih poziva" ( 10. OGZ). Tako se u nas kao izvor stvarnog prava mogu javiti jedino oni obiaji na primjenu kojih uputi zakon. ZV izriito upuuje na primjenu obiaja kao izvora prava samo u nekoliko odredbi. ini to odredbom o plodovima ivotinja, po kojoj "onaj ija je ivotinja oplodila tuu ivotinju nema pravo na plod, ni na nagradu, osim ako je to drugo odreeno ili uobiajeno" (144/2), a i odredbom da je "svaki vlasnik duan s desne strane od svojega glavnog ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedovog prostora, ako nije drukije propisano, niti je drugi mjesni obiaj" (102/2). 3. Sudska praksa a) Openito 85. Osobito vanu ulogu u suvremenim pravnim poretcima igra i sudska praksa. Sudska praksa nastaje i razvija se sudskim djelovanjem. Rjeavajui konkretne sluajeve sud zauzima odreene stavove i prema njima donosi odluke. Slini se sluajevi tijekom vremena ponavljaju, pa e isti sud redovito postupati po shvaanju koje je ve ranije bio stvorio i donijet e odluku jednaku ili slinu onoj koju je bio donio u ranijem takvom sluaju. tovie, shvaanje jednog suda moe utjecati i na drugi sud, koji e se njime inspirirati. Tako se sudska praksa postupno stvara i iri. Neki pravni poretci namjenjuju sudskoj praksi kreativnu ulogu - pravo se sustavno izgrauje kroz sudske presedane kao institucionalizirani izvor prava (angloameriko pravo). Drugi - a ovamo spadaju pravni poretci kontinentalne Europe, ukljuujui i na - sudskoj praksi namjenjuju samo ulogu tumaa i primjenjivaa zakona. No i u ovima drugima, sudska praksa igra vanu ulogu, jer se putem sudova ostvaruju subjektivna prava. Sudska praksa dodue nije kao izvor prava predviena Ustavom, ali ipak svugdje faktino igra tu ulogu, barem u nekoj mjeri. 86. Prema shvaanju koje je ugraeno u temelje kontinentalnoeuropskih pravnih poredaka - sudska praksa ne bi smjela biti izvor prava, jer sudovi nipoto
STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u svarno pravo 35
Gavella
ne smiju zadirati na podruje zakonodavne vlasti, njima ne pripada zakonodavna vlast. Oni trebaju ostati u granicama izvravanja sudbene vlasti - tumaiti zakonske norme i primjenjivati ih na pojedinane sluajeve. U cijeloj je kontinentalnoj Europi takvo ureenje bilo uvedeno s namjerom da se tim putem osigura pravna sigurnost i jednakost graana pred zakonom, a onemogui samovolja sudaca. Roeno iz loih iskustava sa sucima iz doba koje je prethodilo uspostavi graanskih drutava, korumpiranima i podlonima raznim utjecajima, naelo podjele vlasti i s njime povezane podinjenosti sudaca zakonu, postalo je postulatom svih kontinentalnoeuropskih prava. Ideja da se suca strogo vee uz slovo zakona, bila je usko povezana s nepovjerenjem u njega, s jedne strane, te bezgraninim povjerenjem u nunu pravednost demokratski donesenih zakona, s druge. U takvom ureenju sudskoj praksi nije namijenjena uloga samostalnog izvora prava, nego samo tumaa i primjenjivaa zakona. S tim je u najuoj vezi bila i pravno-metodoloka doktrina po kojoj je pravni poredak bio shvaen kao zatvoreni sustav iz kojeg je vjerovalo se - uvijek mogue samom logikom, dedukcijom iz zakonom postavljenih normi, spoznati to je pravo u svakoj konkretnoj situaciji. Striktna primjena ovog postulata ima i dobrih, ali i loih strana - sudovi njome dobivaju samostalnost i nezavisnost od izvrne vlasti, ali je plaaju snanom vezanou za zakon. Postupno je, meutim, u Europi otupjela otrica prvobitne ideje da suca treba svesti na pukog tumaa zakona, jer je u meuvremenu pluralistika demokracija u zemljama s kontinentalnoeuropskim pravom uvrstila samostalnost sudaca, uspjevi odrati njihovu djelatnost izvan utjecaja politikih stranaka i interesnih skupina. Tako je povjerenje u pravosudnu vlast u tim zemljama poraslo, a postalo je i sve jasnije da pravni poredak teko moe ivjeti te se dalje razvijati sasvim lien kreativnog djelovanja i sudske prakse - program pravno-dogmatskog, logiki-sistematinog gledanja pokazao se jalov i zapravo neprimjenjiv do krajnjih konzekvencija. Time je nastala povoljnija klima za preputanje sudovima veeg udjela u rjeavanju problema pravednosti u drutvu, no zbog ustavne ograde koju stavlja naelo trodiobe vlasti, sudovi samo donekle iskoritavaju tu klimu - vladaju se suzdrano i obzirno prema zakonodavcu i njegovim ovlatenjima. Ipak, u dananje doba prevladava shvaanje da sudovi ne smiju zanemarivati mogunosti koje imaju unutar ustavnog poretka da djeluju kreativno. Mogunost za to, naime, postoji u situacijama kada sudu nedostaje norma po kojoj bi odluio u konkretnom sluaju. A nedostaje mu norma, ne samo kada je posrijedi klasina pravna praznina, nego i kada nedostaje adekvatna zakonska norma. Time to u sluajevima kada nae da mu nedostaje adekvatna norma, sud tumai postojeu normu i ire od onog njezinog smisla koji bi se mogao dokuiti pravno-dogmatskom metodom, sudska praksa djeluje kreativno, pa biva i u dravama kontinentalne Europe sve vie utjecajna i vana, premda nije ustavom odreena za izvor prava. = : 8 7 . U naem je pravnom poretku sudska praksa bila dobila osobitu vanost u razdoblju nakon II. svjetskog rata, kada su se bile stekle okolnosti u kojima, s jedne strane nije bilo zapreke da sudovi kreiraju pravo, a s druge je postojala potreba da oni to ine. Tada, naime, nije bila primijenjena doktrina o trodiobi vlasti na za36 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo ' STVARNO PRAVO
i ? > j
; I ; '
., m
Gavella
konodavnu, izvrnu i sudsku, nego se stajalo na stajalitu da je vlast jedinstvena (doktrina jedinstva vlasti), pa s te strane nije bilo smetnji da i sudovi igraju ulogu koja je inae rezervirana za zakonodavca. tovie - tada je ak bilo nuno da sudovi igraju tu ulogu. Dotadanji pravni poredak je bio stavljen izvan snage, a novi se sporo stvarao. Sudovi su morali rjeavati sluajeve koji bi dolazili pred njih, ali bi pritom esto nailazili na pravne praznine koje bi trebali prevladati. Pravna pravila biveg prava mogla su posluiti kao dopunski izvor za popunjavanje pravnih praznina, ali samo ako i ukoliko su se uklapala u novi pravni poredak. Na sudu je bilo da prosudi, uklapa li se neko pravilo biveg prava u novi pravni poredak, moe li ga primijeniti kao pravno pravilo, ili ne moe. Ako bi zakljuio da to ne moe, nije bilo druge nego da sam postavi pravilo po kome e rijeiti sluaj. Tim su putem sudske odluke ule u na pravni sustav kao izvori prava, i to, moramo to naglasiti, vrlo snaan pravni izvor. U meuvremenu su se okolnosti znatno izmijenile. Ustavom RH iz 1990. uspostavljena je dioba vlasti, a potreba za primjenom pravnih pravila biveg prava skoro je sasvim nestala, to bi oboje trebalo djelovati na svoenje utjecaja sudske prakse u ue okvire od dosadanjih. No, sudovi e postupno stjecati sve vee povjerenje javnosti, a stvorit e se i nova sudska praksa primjenom novih zakona - ona koja je bila nastala tumaenjem i primjenjivanjem zakona koji su stavljeni izvan snage, ne bi vie smjela biti putokazom, da ne bi zavela na krivi put. Tako e sudska praksa postupno dobivati onu ulogu izvora prava, kakvu se openito u kontinentalnoj Europi smatra legitimnom. 88. Svoju ulogu kao svojevrstan izvor prava sudska praksa igra kroz svoju djelatnost tumaenja i primjene zakonskih normi, kao i kroz djelovanje mehanizama za osiguranje jedinstvene primjene zakona. b) Tumaenje i primjena zakonskih normi 89. Zadatak je sudova da tumae zakone i primjenjuju ih na pojedinane sluajeve. Ako je zakonodavac nedvojbeno zakonom ponudio rjeenje za sluaj o kojem sud odluuje, sudac je time vezan, za njega je primjena zakona obvezatna, duan ga je primjenjivati prema njegovom smislu. Zbog toga je razvijena posebna metodologija, kojom sudovi dolaze do spoznaje prava sluei se veoma istananim metodama tumaenja zakona. . : , 90. Djelatnost se sudova ne iscrpljuje u interpretiranju zakonskih normi - sudovi djeluju i kreativno. Sudovi tako djeluju u sluajevima kada bi trebali odluiti o nekom konkretnom pitanju iz svoje nadlenosti, a naiu na pravnu prazninu, budui da u zakonu ne postoji norma na temelju koje bi mogli o tome odluiti. Sudovi tu neizbjeno djeluju kreativno, jer ne mogu odbiti da sude o neemu iz sudske nadlenosti, bez obzira to nedostaju zakonske norme koje bi pojedini sluaj regulirale. Sudovi e djelovati kreativno i u sluajevima kada odluuju o pitanju za koje dodue postoji zakonska norma, ali je za njezinu primjenu potrebna neka nadopuna njezinog smisla, a ta nije pravnopolitiko pitanje (za koju, dakle, nije neophodno angairanje zakonodavne vlasti). U jednom i drugom sluaju suSTVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u svarno pravo 37
Gavella
dac e stvoriti odgovarajua pravila. Unutar onoga to je jezino i logiki mogue, a u skladu je sa svrhom zakona - sudac e izmeu vie moguih tumaenja zakona odabrati ono koje najbolje zadovoljava zahtjeve pravednosti. Granica izmeu tumaenja postojeih normi i kreiranja novih esto je fluidna, pa stalno prijeti opasnost da bude prekoraena.52 Kada nae da je zakon ostavio prazninu - sudac e tu prazninu popuniti udovoljavajui pravednosti, pri emu treba veoma oprezno djelovati, da ne bi teei pravednosti, vidio prazninu i kada je zapravo nema, pa "popunjavajui nepostojeu prazninu" povrijedio naelo podjele vlasti i pravne sigurnosti. c) Mehanizmi za osiguranje jedinstvene primjene zakona 9 1 . Suvremenim je pravnim poretcima imanentno potovanje postulata jednakosti pred zakonom i pravne sigurnosti, a to zahtijeva da sudovi ne postupaju razliito u jednakim sluajevima. Da bi se postigla jednakost svih pred sudovima, potrebno je sprijei nejednako tumaenje i nejednaku primjenu prava na jednake ili sline sluajeve. Radi izbjegavanja divergentne sudske prakse, uspostavljaju se zato mehanizmi koji slue ujednaavanju prakse. Na pravni poredak to ini na temelju odredbi Zakona o sudovima.53 Ujednaavanju sudske prakse slue: 1/ obvezatna pravna shvaanja, prihvaena na sjednici sudskog odjela suda drugog stupnja;54 2/ obvezatna opa pravna shvaanja, prihvaena na opoj sjednici Vrhovnog suda RH; 5 5 3/ opa stajalita, koja su utvrena na opoj sjednici Vrhovnog suda
Sudska praksa postaje izvorom prava ako sud pogreno protumai zakonsku normu. Desi li se to u nekom konkretnom sluaju, sud je, vjerujui da primjenjuje zakonsku normu, zapravo primijenio svoju. Mogue je da ovo djelovanje sudske prakse ostane ogranieno na taj sluaj, ali ne smijemo smetnuti s uma da sudska praksa pokazuje tendenciju ponavljanja tumaenja zakonskih normi. Ponavljajui takvo tumaenje koje odstupa od zakona, ponavlja se norma koju je sud i nehotice kreirao. Ponavljanjem ona sve vie zauzima mjesto namijenjeno normi koju je bio postavio zakonodavac. To je opasnost koja prijeti od pogrene sudske prakse, protiv koje se u prvom redu ve sami sudovi trebaju stalno i uporno boriti.
5 3
52
Narodne novine, br. 3/94.
"'
.:,.:.
Pravna shvaanja o primjeni pojedinih zakonskih normi stvaraju se prihvaanjem na sjednici sudskog odjela upanijskog suda odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda RH. Pojave li se, naime, razlike u shvaanjima o primjeni zakona izmeu pojedinih vijea odnosno sudaca tog odjela, a i kada jedno vijee (odnosno sudac) odstupi od ranije prihvaenog pravnog shvaanja, sazvat e se sjednica sudskog odjela radi raspravljanja o spornim pitanjima i ujednaavanja sudske prakse. Pravno shvaanje, poto bude prihvaeno na sjednici odjela (potrebna je suglasnost veine sudaca tog odjela - 29/3 ZS), obvezatno je od tada za sva vijea u sastavu tog odjela (lanak 30. stavak 3. ZS). Ono je za njih obvezatno sve dok ne bude zamijenjeno novim pravnim shvaanjem usvojenim na sjednici tog odjela, odnosno dok opa sjednica Vrhovnog suda RH ne usvoji drukije pravno shvaanje (lanak 36. stavak 3. ZS). Ako sjednica odjela zauzme shvaanje protivno ve donesenoj odluci vijea ili suca, a odluka jo nije otpravljena, vijee ili sudac koji je donio odluku duan je o predmetu ponovno odluivati (lanak 30., stavak 2., re. 2. ZS). Na opoj sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske mogu se prihvatiti opa pravna shvaanja (na sjednici treba biti nazono barem dvije treine svih sudaca, a odluke se donose veinom glasova svih sudaca). Nakon to je prihvaeno na opoj sjednici Vrhovnog suda RH, ope pravno shvaanje "obvezatno je za sva vijea tog suda i moe ga izmijeniti samo opa sjed38 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo ' STVARNO PRAVO
55
54
Gavella
RH radi osiguravanja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti graana te jednakosti svih pred zakonom na podruju Republike Hrvatske,56 te 4/ djelovanje ostalih sredstava za ujednaavanje sudske prakse, a osobito sudskih odjela (odnosno odjelnih slubi) za praenje i prouavanje sudske prakse.57 4. Pravna znanost 92. Kao dopunski izvor pravnih, pa onda i stvarnopravnih normi, spominje se obino i pravna znanost. Ona, meutim, u suvremenim pravnim poretcima nipoto ne igra onu ulogu koju su po rimskom pravu igrala responsa prudentium, niti ulogu koju je igrala u pravnim poretcima kontinentalne Europe sve dok nisu na njezinim temeljima iznikle velike nacionalne (partikularne) kodifikacije graanskog prava. 93. Pravna znanost nastoji, u prvom redu istraiti fenomen prava uope, njegovo djelovanje u ljudskom drutvu, ali i otkriti bit i cilj svakog pojedinog pravnog instituta, a dakako i cijelih pravnih grana. Polazei od toga nastoji utvrditi to je potrebno za puno usklaivanje svih pravnih normi i njihovo uklapanje u koherentni pravni sustav. To je dakako Sizifov posao, jer tek uspostavljena cjelina biva svakog asa iznova ugroena, a tek uspostavljena ravnotea naruena. Prilike u kojima postoji i djeluje pravni sustav stalno se mijenjaju. Zbog toga, iako ne ba samo zbog toga, pravni izvori stalno proizvode nove norme, esto protuslovne, a praksa, tragajui za najboljim rjeenjima postupno mijenja svoje tumaenje smisla pojedinih normi, a time i njihovo djelovanje. U pravnom sustavu stalno djeluju izrazito jake centrifugalne sile, doprinosei njegovom stalnom transformiranju u skladu s promjenama potreba i ciljeva, ali ujedno i prijete raspadom. Pravna znanica (lanak 36. stavak 1. Zakona o sudovima, Narodne novine, 3/94). Ako je o tome postojalo od ranije pravno shvaanje prihvaeno na sjednici odjela, ono vie ne obvezuje poto o istom pitanju bude prihvaeno ope pravno shvaanje (lanak 36. stavak 3. ZS). Ope pravno shvaanje priopuje se sudovima, te ga se objavljuje "na nain predvien za objavljivanje sudske prakse" (lanak 36., stavak 2. ZS). Opa stajalita su naelnog karaktera. Utvruju se na opoj sjednici Vrhovnog suda Hrvatske radi osiguravanja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti graana te jednakosti svih pred zakonom na podruju Republike Hrvatske (lanak 34., redak 1. ZS). Opa stajalita nisu obvezatna, ali djeluju snagom svojih argumenata i autoritetom ope sjednice Vrhovnog suda.
57 U sudovima su ustrojeni odjeli ili odjelne slube za praenje i prouavanje sudske prakse (slube evidencije sudske prakse), kojima je zadatak briga o sudskoj praksi, njezino praenje, evidentiranje, prouavanje, objavljivanje i dr. Kroz slubu evidencije prolaze sve sudske odluke prije njihova otpremanja strankama. To omoguuje da se primijeti kada je prilikom odluivanja u nekom konkretnom sluaju dolo do odstupanja od one prakse koju je taj sud imao u slinim sluajevima, pa da se na to reagira. Sudovi nisu vezani svojim odlukama prije nego to su otpremljene strankama, pa je mogue pravodobno staviti u pogon mehanizam za ujednaavanje sudske prakse. Utvrdi li se da postoje razlike u shvaanjima pojedinih vijea (odnosno sudaca pojedinaca) ili da je neko vijee (sudac pojedinac) odstupilo od ranije prihvaenog pravnog shvaanja, predsjednik odjela, ili predsjednik suda, sazvat e sjednicu sudskog odjela. Prihvati li se na toj sjednici pravno shvaanje protivno ve donesenoj odluci koja jo nije otpravljena, to vijee (sudac) je duno o predmetu ponovno odluivati (30/1 ZS). 6
STVARNO PRAVO
Gavella
nost pokuava, ne samo pratiti djelovanje tih sila, nego i uoavati nove potrebe i nove opasnosti, pa upuivati na put koji bi zakonodavstvu i pravnoj praksi bio najbolji. : ;; 94. Danas pravna znanost vie nije neposredni, ak ni dopunski izvor prava. Ona moe djelovati samo posredno, posredstvom drugih pravnih izvora. Dostignua pravne znanosti stoje na raspolaganju zakonodavnoj, sudskoj i izvrnoj vlasti, pa ako i ukoliko ih ove usvoje, putem njihovog e djelovanja posredno djelovati pravna doktrina. O intenzitetu suradnje tih vlasti s doktrinom uvelike e ovisiti rezultati. No, pravna znanost ne raspolae nikakvom snagom, ona moe samo konstatirati, predlagati, upozoravati, opominjati, ali ne moe siliti. Njezin je utjecaj samo onolik koliko su zakonodavna, izvrna i sudska vlast spremne da uju i prihvate njezine savjete. To je njezina nesumnjiva slabost, ali moda je upravo u neovisnosti od vlasti i njezina snaga.
IV. Razgranienje domaeg od stranog stvarnog prava A. Mjerodavno stvarno pravo

9 5 . Istodobno postoji na svijetu, jedno pored drugog, velik broj pravnih, dakle i stvarnopravnih ureenja, pa se postavlja pitanje razgranienja njihovog djelovanja u sluajevima koji imaju vezu s pravima vie drava (sluajevi s tzv. meunarodnim elementom).58 Gledano sa stajalita naeg prava, postavlja se ovdje pitanje: za prosudbu kojih odnosa je mjerodavno hrvatsko stvarno pravo, a za prosudbu : kojih je mjerodavno tue, i koje? 9 6 . Odgovore na pitanja o tomu ije je pravo mjerodavno za statusne, obiteljske, imovinske i sve druge materijalnopravne odnose s meunarodnim elementom, daju pravila meunarodnog privatnog prava o sukobu zakona - kolizijska pravila. Glavni izvor opih kolizijskih pravila je u naem pravnom poretku Zakon o preuzimanju Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (ZPZRSZ).59 Pravila tog zakona odreuju sa stajalita hrvatskog pravnog poretka, ije pravo je mjerodavno za pravne odnose s meunarodnim elementom, ako i ukoliko to nije posebno ureeno meunarodnim ugovorom ili posebnim zakonom (1-3 ZPZRSZ). 9 7 . Sud koji je nadlean za postupanje glede nekog stvarnopravnog odnosa s meunarodnim elementom, init e to prema normama stvarnog prava one drave
58 Veza s pravnim poretcima drugih drava moe, openito uzevi, biti s obzirom na pravne subjekte, objekte ili mjesto.
Zakon o preuzimanju Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (Narodne novine, br. 53/1991). Tim je zakonom, uz odreene izmjene, preuzet u hrvatsko zakonodavstvo bivi savezni Zakon o rjeavanju sukoba... (SI. 1. SFRJ, br. 43/82 i 72/82). 40 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
Gavella
koje je za to mjerodavno prema odredbama kolizijskih pravila.60 U nekim e to sluajevima biti domae, a u drugima stvarno pravo neke druge drave. Odreuju li kolizijska pravila da je mjerodavno stvarno pravo neke strane drave, neprimjenjivanje tog stranog prava (primjenjivanje domaeg, ili bilo kojeg drugog stranog prava) znailo bi pogrenu primjenu materijalnog prava - sa svim posljedicama toga. 98. Temeljno je kolizijsko pravilo za stvarnopravne odnose da njih ureuje pravo one drave gdje se nalazi predmet tog odnosa (lex rei sitae) (18/1 ZPZRSZ). To znai da je hrvatsko stvarno pravo mjerodavno za pravne odnose iji se predmet nalazi na podruju Hrvatske. Ovo je ope pravilo za stvarnopravne odnose, bez obzira je li njihov predmet nekretnina ili pokretnina, odnosno entitet izjednaen s nekretninama odnosno s pokretninama.61 Ovo pravilo se, meutim, ne primjenjuje glede stvari u prijevozu i prijevoznih sredstava, jer su ona podvrgnuta posebnim pravilima. Za stvarnopravne odnose glede prijevoznih sredstava mjerodavno je pravo drave iju dravnu pripadnost imaju ta sredstva (18/3 ZPZRSZ). Tako stvarnopravne odnose glede hrvatskih prijevoznih sredstava ureuju norme hrvatskog stvarnog prava, a glede stranih prijevoznih sredstava - stvarnopravne norme one drave ije je to sredstvo. Za stvarnopravni odnos glede stvari koje su u prijevozu mjerodavno je pravo koje vrijedi na njihovom odreditu (18/2 ZPZRSZ). Dakle, ako se stvari prevoze na odredite u Hrvatskoj, stvarnopravne odnose glede njih ureuje hrvatsko stvarno pravo, a ako im je odredite izvan Hrvatske, tada stvarno pravo one drave gdje im je odredite. 99. Ipak - makar kolizijska pravila i upuivala na neko strano stvarno pravo ono se ipak nee primijeniti (nego e se ipak primijeniti domae) u sluajevima: 1/ ako bi primjena tog stranog prava bila suprotna naem pravnom poretku (tj. uinak primjene tog prava bi bio suprotan Ustavom Republike Hrvatske utvrenim osnovama dravnog ureenja, ili bi cilj primjene stvarnog prava bilo prijevarno zaobilaenje primjene prava Republike Hrvatske - lanci 4. i 5. ZPZRSZ), ili 2/ ako je nastupio uzvrat, "renvoi" (tj. kolizijske norme onog pravnog poretka ije bi se pravo trebalo primijeniti kao mjerodavno, upuuju nazad na hrvatsko pravo 6/2 ZPZRSZ62). U svim ostalim sluajevima, sud e morati primijeniti strano pravo, ako je ono po kolizijskim pravilima mjerodavno. Tako e hrvatski sud ponekad morati suditi po normama stranog, stvarnog prava; a dakako - i strani e sud ponekad morati primjenjivati hrvatsko stvarno pravo.
to u tom pogledu vrijedi za sud, vrijedi i za svako drugo tijelo vlasti, npr. upravno, ako je nadleno za postupanje. Kada je neko subjektivno pravo izjednaeno s pokretninom, moe se postaviti pitanje gdje se nalazi to pravo. Mislimo da moemo tvrditi da se, u naelu, ono nalazi tamo gdje se nalazi subjekt (nositelj, ovlatenik) tog prava - trabina se nalazi tamo gdje je njezin vjerovnik itd. Drukije je, meutim, ako je pravo inkorporirano u stvari - u vrijednosnom papiru, jer se ono tada nalazi tamo gdje je taj vrijednosni papir. A kada je pravo pripadak (pertinencija) neke stvari, ono se nalazi tamo gdje je glavna stvar.
62 Primjena stranog prava znai i primjenu stranih kolizijskih normi (6/1 ZPZRSZ), a te mogu upuivati na hrvatsko pravo kao mjerodavno. 61 60
STVARNO PRAVO
Gavella
B. Nadlenost
100. Nadlenost sudova63 u sluajevima s meunarodnim elementom reguliraju u naem pravnom poretku propisi ZPZRSZ, dakako - ako i ukoliko nije meunarodnim ugovorom ili posebnim zakonom nadlenost drukije ureena (1/2 i 3 ZPZRSZ). Ovo nije mjesto za iscrpno prikazivanje pravila ZPZRSZ o nadlenosti, ime se bave posebne pravne grane - meunarodno privatno pravo i graansko procesno pravo. Zadovoljit emo se zato samo grubim prikazom; o nadlenosti hrvatskih sudova emo govoriti samo koliko je to nuno za razumijevanje razgranienja izmeu djelovanja normi hrvatskog stvarnog prava od stranih stvarnopravnih normi. 1 0 1 . Propisi ZPZRSZ u prvom redu odreuju kada je hrvatski sud nadlean za voenje parnica i odluivanje u njima, kao i za voenje i odluivanje u izvanparninim postupcima. Kada je nadlean, on ne moe uskratiti voenje tih postupaka i odluivanje u njima, zatrai li to od njega (a ne od stranog suda) nositelj prava na sudsku zatitu.64 U pravilu - to da je na sud nadlean jo ne znai da zainteresirane osobe ne bi smjele zatraiti sudsku zatitu od stranog suda, pa dobiju li je, ishoditi priznavanje i izvrenje te strane sudske odluke.65 Kao iznimke od tog pravila, posebno su izriito odreeni sluajevi u kojima je nadlenost hrvatskog suda iskljuiva,66 ime je za te sluajeve na pravni poredak rezervirao nadlenost iskljuivo za hrvatski sud. To znai da ne doputa obraanje stranom sudu, a ako bi strani sud o tome ipak odluivao - na pravni poredak ne bi priznao odluku koju bi o tome donio strani sud (odnosno druga strana vlast). 102. to se tie nadlenosti za voenje i odluivanje u sporovima (u parnicama), situacija je sljedea. 1/ Hrvatski sud je iskljuivo nadlean za sporove o pravu vlasnitva na nekretninama, sporove o ogranienim stvarnim pravima na nekretninama, kao i za sporove o smetanju posjeda na nekretninama, ako sporna nekretnina lei na podruju Republike Hrvatske (56 ZPZRSZ).67 2/ Hrvatski sud je nad63 Isto na odgovarajui nain vrijedi i za nadlenost drugih tijela vlasti Republike Hrvatske (1/ 2 ZPZRSZ). 64 Treba posebno upozoriti da o uzajamnosti (reciprocitetu) ovisi da nee li hrvatski sud nekada biti duan uskratiti da odluuje u sporovima u kojima je tuenik dravljanin strane drave. lanak 48. ZPZRSZ, naime, odreuje: "Ako u stranoj dravi postoji nadlenost stranog suda u sporovima protiv dravljana Republike Hrvatske po kriterijima o nadlenosti kojih nema u odredbama o nadlenosti suda Republike Hrvatske, ti e kriteriji biti mjerodavni za postojanje nadlenosti suda Republike Hrvatske u sporovima u kojima je tuenik dravljanin te drave".
Priznanje i izvrenje strane sudske odluke ureeno je pravilima lanaka 86.-101. ZPZRSZ. Da bi nadlenost hrvatskog suda bila iskljuiva, to treba biti izriito odreeno u ZPZRSZ ili drugom zakonu (47 ZPZRSZ), odnosno u meunarodnom ugovoru.
67 Iako tu nije rije o sporovima o stvarnopravnim odnosima, ipak spominjemo da je iskljuiva nadlenost odreena i za sporove nastale iz zakupnih, najamnih odnosa glede nekretnina na podruju Republike Hrvatske, kao i za sporove iz ugovora o upotrebi stana ili poslovnih prostorija u tim nekretninama. . .. . . . 56
65
STVARNO PRAVO
Gavella
lean - ali ne iskljuivo - za takve sporove ako nisu glede nekretnina (nego su glede pokretnina, ili prava koja nisu izjednaena s nekretninama): 1) ako tuenik ima na podruju Republike Hrvatske prebivalite (eventualno boravite), odnosno sjedite (za pravne osobe), ili 2) stranke su valjano ugovorile nadlenost hrvatskog suda, ili je tuenik barem preutno pristao na nju, ili 3) spor je glede broda ili zrakoplova upisanog u upisnik koji se vodi na podruju Republike Hrvatske, ili 4) spor je o imovinskim odnosima branih drugova ija se imovina nalazi u Republici Hrvatskoj, ili 5) spor je o smetanju posjeda, poinjenom na podruju Republike Hrvatske (46, 49.-51, 57-59 ZPZRSZ).68 103. Za provoenje i odluivanje u izvanparninom postupku o stvarnopravnim zahtjevima nadlean je hrvatski sud, ako osoba prema kojoj je podnesen zahtjev (protustranka) ima na podruju Republike Hrvatske prebivalite, odnosno sjedite (za pravne osobe). Hrvatski je sud nadlean i u sluaju da jedna stranka u izvanparninom postupku ima prebivalite/sjedite u Republici Hrvatskoj (46/5 ZPZRSZ). 104. Sud koji vodi postupak uvijek e pritom primjenjivati domae postupovne (procesne) i domae kolizijske norme. Sto se tie materijalnopravnih normi - o kolizijskim pravilima ovisi hoe li sud u odreenom sluaju trebati primjenjivati domae stvarno pravo, ili neko strano, i koje. Ako mu domaa kolizijska pravila odreuju da neki stvarnopravni odnos treba prosuivati prema materijalnopravnim normama stvarnog prava odreene strane drave, sud je duan tako postupiti. Za sluajeve kada sud mora suditi po normama stranog prava, ne vrijedi naelo da iura novit curia. Nadleni sud ne moe odbiti da odluuje jer su mu nepoznate pravne norme mjerodavnog stranog prava, nego je duan saznati sadraj stranog mjerodavnog prava. Duan ga je saznati po slubenoj dunosti, pri emu moe zatraiti obavijest o stranom pravu od Ministarstva pravosua Republike Hrvatske. Stranke, sa svoje strane, mogu dokazivati sadraj stranog prava javnom ispravom (13 ZPZRSZ).
U sporovima o stvarnim pravima na brodu i zrakoplovu (a i o zakupu) nadlean je hrvatski sud i kada je brod, odnosno zrakoplov upisan u upisnik koji se vodi na hrvatskom teritoriju, a za smetanje posjeda na brodu ili zrakoplovu - jo i ako je na podruju Republike Hrvatske nastalo smetanje (58 ZPZRSZ). STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u svarno pravo 43
f
GLAVA 2. Stvarnopravni odnos Gavella
Glava 2.
Stvarnopravni odnos I. Graa stvarnopravnog odnosa

odnosa je njegov predmet - stvar. Stvarnopravni odnos nastaje kada osoba (jedna ili vie njih) stekne subjektivno stvarno pravo na/glede neke stvari. Ona time dobiva ne-
1. Elementi svakog stvarnopravnog odnosa su 1/ osobe, 2/ predmet (objekt) tog odnosa i 3/ subjektivno stvarno pravo. Sredinja toka svakog stvarnopravnog
posrednu pravnu vlast u pogledu te stvari, a ujedno se uspostavlja njezin stvarnopravni odnos sa svim pravnim subjektima, jer su svi duni potovati tu njenu vlast (apsolutno djelovanje stvarnih prava). Kada glede istog objekta postoji vie subjektivnih stvarnih prava, tada glede tog objekta postoji onoliko stvarnopravnih odnosa koliko ima tih prava. 2. U svakom stvarnopravnom odnosu sudjeluje, dakle, na jednoj strani ona osoba koja je nositelj (ovlatenik) nekog subjektivnog stvarnog prava glede odreene stvari kao objekta, a na drugoj sve ostale osobe. Subjektivno stvarno pravo svojim sadrajem odreuje sadraj stvarnopravnog odnosa. Na stvari redovito postoji neije pravo vlasnitva, a i brojna tua ograniena stvarna prava, pa tako glede te stvari postoji cijeli splet stvarnopravnih odnosa, razliitog intenziteta. 3. Vlasnik stvari se glede svoje stvari nalazi u stvarnopravnom odnosu u kojem je na jednoj strani on (vlasnik, suvlasnici, zajedniki vlasnici), a s druge su sve ostale osobe. Pritom je vlasnik u aktualnim stvarnopravnim odnosima samo s osobama koje imaju neka svoja ograniena stvarna prava na njegovoj stvari (pravo slunosti, pravo iz stvarnog tereta, pravo graenja, zalono pravo) - on je zbog njihovih ogranienih stvarnih prava duan neto trpjeti odnosno proputati glede svoje stvari. Vlasnik je u stvarnopravnim odnosima i sa svima ostalim osobama, ali ti se svode na svaiju dunost da ne zadiru u tue; tek ako bi koja od tih osoba tu dunost prekrila - dotadanji bi virtualni odnos s njom postao aktualan. 4. Gleda li se na stvarnopravne odnose sa stajalita nositelja pojedinog ogranienog stvarnog prava na tuoj stvari, slika je slina. On se nalazi u stvarnopravnom odnosu s vlasnikom stvari, nadalje U stvarnopravnim odnosima s nositeljima drugih stvarnih prava na istoj stvari, ^konano i sa svim treim osobama. Sasvim aktualan je njegov odnos s vlasnikom te stvari. Vlasnik stvari mora trpjeti sve one ine (akte) ovlatenika tog stvarnog prava koje je taj ovlaten poduzimati na vlasnikovoj stvari (npr. tue hodanje stazom), odnosno vlasni^ je u poloaju da aktualno mora proputati da poduzima na vlastitoj stvari ita to bi bilo u suprotnosti s tuim stvarnim pravom (npr. s pravom slunosti vidika). Odnos s nositeljima drugih ogranienih stvarnih prava na istoj stvari je takoer iv, a sadraj mu ovisi o sadraju tih prava. Postoje i stvarnopravni odnosi s treim osobama, ali ti su manje aktualni - i one moraju potovati njegovo stvarno pravo i ne smiju ga povrijediti,
44 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo i \ STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 2. Stvarnopravni odnos
no jedva da imaju priliku da to uine. Odnos s njima zapravo je samo virtualan (svaka je osoba potencijalni povreditelj tueg prava). Aktualizirat e se i postati intenzivan s pojedinim od tih osoba im one postanu vlasnikom objekta ili steknu kakvo drugo stvarno pravo glede njega ili povrijede njegovo stvarno pravo.
II. Predmet stvarnih prava A. Openito

5. Subjektivna stvarna prava nastaju i postoje na stvari i glede nje. Kroz to to je stvar predmet subjektivnih stvarnih prava, ona je ujedno i predmet stvarnopravnih odnosa - stvarnopravni odnos je drutveni, pravni odnos osoba glede neke odreene stvari, kao predmeta (objekta) tog njihovog odnosa. Objekt igra u stvarnopravnom odnosu bitnu ulogu. Da bi moglo postojati iije subjektivno stvarno pravo, a time i stvarnopravni odnos, nuno je da postoji njegov objekt. Nemogua je ikakva vlast na stvari, ako nema stvari - nema bezobjektnih stvarnih prava.1 6. Nakon to je na/glede odreene stvari nastalo za nekog subjekta stvarno pravo, o daljnjoj sudbini te stvari ovisit e i daljnja sudbina toga prava. Stvarno e pravo, naime, slijediti svoj objekt u prostoru i vremenu (naelo slijeenja). Podijeli li se objekt stvarnog prava na vie njih, ili se neki dio odvoji od njega i postane samostalan - stvarno pravo e nastaviti svoju egzistenciju na svemu to je nastalo tom diobom odnosno odvajanjem, dokle god to postoji i zadrava svoju samostalnost. Priraste li jednoj stvari neka druga stvar tako da postane nesamostalnim dijelom prve, sva e se stvarna prava koja ve postoje glede prve stvari samim time protegnuti i na ono to joj je priraslo. Kao to pravna vlast glede neke stvari ne moe postojati prije nego to postoji ta stvar, tako ona ne moe postojati niti nakon to ta stvar prestane egzistirati. Stvarna e prava prestati, ako i kada im objekt prestane postojati, odnosno nakon to on prestane samostalno postojati. Eventualno e na njihovo mjesto stupiti u imovinu subjekata kakva prava obveznopravne naravi, kao to su trabine naknade tete ili trabine zbog stjecanja bez pravne
osnove.
w ;
: '
7. Spoznaja da je stvar predmet stvarnih prava, otvorila je pitanje: to je zapravo stvar, podudara li se pravni pojam stvari s naravnim? Pitalo se zar je stvar samo ono to je dio prirode, dio materijalnog svijeta, koji ima fiziku egzistenciju, zamjetljivu osjetilima, ili je pravni pojam stvari iri, tako da obuhvaa i entitete koji nemaju materijalnu (tjelesnu) egzistenciju, ali postoje u pravnoj sferi - npr. subjektivna prava? I - s druge strane - zar pod pravni pojam stvari potpada ba sve to je dio materijalnog svijeta, kada se zna da neki dijelovi materijalnog svijeta, kao
Zato tzv. budue stvari, naime one koje bi tek trebale nastati, ne mogu biti objektima stvarnopravnih odnosa. Glede njih mogu nastati samo obvezna prava, pa e se formirati obvezni odnosi. Ali, to je tako samo na obveznopravnoj razini; na stvarnopravnoj je drukije - za nastanak i daljnju egzistenciju stvarnih prava nuno je da postoji njihov objekt. STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 45
1
Gavella
npr. more, nisu nikada bile predmetom iijih stvarnih prava? To je vodilo prema
2
uenju da postoji specifini pravni pojam stvari, koji se razlikuje od naravnoga. Usvo-
jivi to uenje, neki su stariji pravni poretci europskih drava baratali s tako irokim pojmom stvari da je taj obuhvaao i tjelesne i netjelesne stvari. Odatle su izveli pravilo da na svim stvarima (bile one tjelesne i netjelesne) mogu postojati stvarna prava, ako su po svojim svojstvima sposobne da na njima postoji odgovarajua privatna pravna vlast. Tako se potencijalnim predmetom stvarnih prava smatralo, ne samo tjelesne stvari, nego i subjektivna prava,3 a i tzv. skupne stvari.4 U tom smisli je i OGZ definirao sadraj pojma stvari tako da je pod pravni pojam stvari, s jedne strane podveo i netjelesne entitete, a s druge strane nije smatrao stvarima u pravnom smislu one tjelesne stvari koje ne mogu sluiti ljudima za uporabu.5 Prirodoznanstveni i pravni pojam stvari nisu se, dakle, podudarali, bili su to interferirajui pojmovi; sadraj i obujam su im bili samo djelomino zajedniki. Iako razliito tumaena i opravdavana, ova su odstupanja pravnog pojma stvari od naravnoga zapravo proizlazila u prvom redu odatle to se pravo bavi stvarima u prvom redu s utilitarnog stajalita.
Ve je rimsko pravo bilo proirilo opseg pojma stvari tako da su se stvarima u pravnom smislu smatrali, ne samo tjelesne stvari (res corporales), nego i tzv. netjelesne stvari (res incorporales). U netjelesne stvari ubrajala su se po rimskom pravu subjektivna prava, i to u prvom redu obvezna prava (trabine), nasljedno pravo i pravo slunosti. Tvrdilo se da bestjelesne stvari ne postoje tjelesno, ali da postoje u pravnoj sferi - bestjelesne su, pa ih se ne moe osjetilima osjetiti, ali ih se moe spoznati miljenjem (logikim zakljuivanjem). Rimsko pravo dodue nije smatralo da bi i netjelesne stvari mogle biti objektima stvarnih prava, ali do toga je bio samo jedan korak.
3 U nekim starijim pravnim porecima smatrana su subjektivna prava objektima prava vlasnitva, to je znailo da je ona osoba koja je imala pravo vlasnitva neke stvari, ujedno bila i vlasnik tog svojeg prava vlasnitva te stvari. Imala je, dakle, pravo vlasnitva na pravu vlasnitva. Budui da je bila vlasnikom svojeg prava vlasnitva, bila je ovlatena svoje pravo vlasnitva rabiti, njime raspolagati, optereivati ga, odrei ga se itd. Takva je konstrukcija bila korisna u doba dok su graanskopravne norme sluile za rjeavanje pitanja koja danas rjeavaju ustavna pravila o slobodama i pravima ovjeka i graanina, odnosno pravila meunarodnih konvencija o ljudskim pravima. Danas ona vie nije nuna. Svatko ima ustavom i/ili meunarodnom konvencijom zagarantiranu slobodu zbog toga to je ovjek (odnosno s ovjekom izjednaena pravna osoba). Ovlatenje da po svojoj volji raspolae svojim pravom, da ga prenese na drugoga, da ga se odrekne i si., proizlazi iz njegove ustavom zagarantirane slobode kao ovjeka, a ne iz nekakvog njegovog prava vlasnitva na pravu vlasnitva. U suvremenim pravnim porecima zato nije vie nuna konstrukcija po kojoj bi i subjektivna prava bila objekti prava vlasnitva, pa se u njima subjektivna prava veu neposredno uz svojeg nositelja, a ne posredstvom prava vlasnitva. 4 Skupne stvari su pravom stvorena ili priznata jedinstva, pa su - kao i sve ostale pravne tvorbe - bestjelesne. Tzv. skupne stvari (universitates rerum), dakle jedinstva razliita od svojeg sastava, ne egzistiraju kao takva tjelesno. Rije je o entitetima, koji su faktino neka jedinstva (universitates facti), kao npr. stado stoke i si., ili su jedinstva koja postoje samo u pravnoj sferi (universitates iuris), kao to su imovina, ostavina i si. U pravilu e tjelesno egzistirati pojedini elementi iz sastava jedinstva (ovce u stadu, stvari u imovini), no njihovo jedinstvo nema tjelesnu egzistenciju. 2
"Sto god je razliito od osobe, i slui ljudima za uporabu, zove se stvar u smislu pravnom" ( 285. OGZ). : , : ... .,.. ; 46 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 2. Stvamopravni odnos
8. Promjena duhovne klime koja je potom nastupila, drukiji svjetonazor koji je u XIX. i XX. stoljeu postao dominantan, potaknuo je graanskopravnu znanost na to da preispita svoju dotadanju definiciju pojma stvari. Postavilo se bilo pitanje, je li u skladu s novim, pozitivistikim svjetonazorom da pravo barata s drukijim pojmom stvari od naravnog, da podvodi pod pojam stvari i bestjelesne entitete, nazivajui ih bestjelesnim stvarima. Teilo se punom izjednaenju pravnog s naravnim, fizikim pojmom stvari, to je bio kraj uenju o tjelesnim i bestjelesnim stvarima. Postavljena je bila tzv. doktrina tjelesnosti stvari. Prema doktrini tjelesnosti samo su tjelesne stvari zaista stvari, ne samo s prirodoznanstvenog, nego i s pravnog gledita. Po toj doktrini samo tjelesne stvari mogu biti objekti subjektivnih stvarnih prava, jer da su samo one sposobne za to da ih se podvrgne onakvoj vlasti kakvu daju stvarna prava svojim nositeljima; tzv. bestjelesne stvari nisu za to sposobne, jer nemaju tjelesnu egzistenciju. Doktrinu tjelesnosti prihvatili su potkraj XIX. i poetkom XX. dvadesetog stoljea pravni poretci kontinentalnoeuropskog pravnog kruga, a osobito njegove srednjoeuropske podskupine. Bio je to odustanak od "umjetnog", specifinog pravnog pojma stvar. Stvar je i s pravnog stajalita ono to se po prirodoznanstvenom shvaanju definira kao stvar - dio materijalnog svijeta. Primjena doktrine tjelesnosti traila je puno izjednaenje stvarnopravnog pojma stvari s naravnim, to je vodilo tom da ne bi mogli postojati stvamopravni odnosi na bilo emu to nema tjelesnu egzistenciju, a da bi, s druge strane, stvamopravni odnosi mogli nastati glede svega to ima tjelesnu egzistenciju. Oboje se, meutim, pokazalo kao pogreno. Nesumnjivo je da i glede nekih netjelesnih entiteta moe postojati onakva vlast kakvu daju subjektivna stvarna prava svojim nositeljima, pa da nema razloga odricati mogunost da se stvarnopravne odnose uspostavlja i glede njih, pogotovo to je evidentno da postoji potreba za tim, a i to se to ve dugo vremena prakticira. Zato osoba koja eli dobiti zajam ne bi vie mogla u korist zajmodavca osnovati zalono pravo na nekoj svojoj trabini kao to ga moe osnovati na stvari, kada i trabina ima vrijednost iz koje bi se zajmodavac u sluaju potrebe mogao namiriti? Zar je injenica da trabina nema tjelesnu egzistenciju dovoljan razlog da se iskljui mogunost osnivanja zalonog prava na njoj? Oigledno nije; utilitarni razlozi govore upravo u prilog suprotnoga, to tim vie to se u dotadanjoj poslovnoj i pravnoj praksi zalaganje trabina veoma razvilo i pokazalo uspjenim sredstvom zatite vjerovnika. S druge strane, zar bi se npr. ovjeka, zbog njegove tjelesnosti smjelo smatrati objektom stvarnih prava? Sasvim sigurno - ne. S tim se problemom susreo njemaki zako6 nodavac, kada je u BGB-u naumio striktno primijeniti doktrinu tjelesnosti. Isto tako je i vicarski zakonodavac, premda se takoer rukovodio doktrinom tjelesnoUnato svom svojem inzistiranju na doktrini da su samo tjelesne stvari zaista stvari, i da samo one mogu biti predmet stvarnopravnih odnosa, iz utilitarnih je razloga nekim vrstama subjektivnih imovinskih prava, unato njihove netjelesnosti, priznao mogunost da budu objektima nekih stvarnih prava. Omoguio je da slunost plodouivanja, a isto tako i zalono pravo, imaju kao objekt i neije subjektivno pravo, kao i da se jednako kao stvar tretira i tzv. idealni dio stvari (to je zapravo dio prava vlasnitva). ........ ..,;.,. . .. ... STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 47
6
Gavella
sti, morao iz utilitarnih razloga omoguiti da predmet stvarnih prava budu i entiteti koji po doktrini tjelesnosti nisu stvari.7 Slino je i u drugim suvremenim pravnim poretcima, pa i u naem. ; 9. Problem koji se pokazao prigodom pokuaja dosljedne primjene doktrine tjelesnosti stvari posljedica je poistovjeenja predmeta (objekta) stvarnih prava, dakle predmeta stvarnopravnih odnosa, sa stvarima. Mogue ga je zato rijeiti samo odustajanjem od tog poistovjeenja. Iskustvo nas ui da su stvari (tjelesne stvari) zaista predmet stvarnopravnih odnosa, ali i da neke stvari jesu, a druge da nisu sposobne da budu predmet stvarnih prava, bilo svih takvih prava, bilo samo nekih vrsta stvarnih prava. Zato pitanje, je li stvar sposobna biti predmet stvarnih prava, ne treba pobrkati s pitanjem je li neto stvar ili nije. Stvar je ipak stvar, pa makar i nije sposobna biti predmetom stvarnih prava. Isto tako - makar su stvari zaista najei predmet stvarnih prava, iskustvo nas ui da stvarnopravni odnosi mogu postojati i glede nekih pravnih entiteta koji nisu stvari. Stoga je potrebno i te entitete pravno tretirati kao da su stvari, no ne tvrdei za njih da su i oni stvari. Oni to nisu, ali pravni poredak moe fingirati da su i to stvari, u tom smislu to se i na njima mogu stei i imati subjektivna stvarna prava. To ine, vie ili manje izriito, svi suvremeni pravni poretci kontinentalnoeuropskog pravnog kruga. Predmet stvarnih prava moe, dakle, u suvremenim pravnim poretcima biti, pored 1/ za to sposobnih stvari (tjelesnih stvari), jo i 2/ oni entiteti koji nisu stvari (nisu tjelesne prirode), ali ih se pravno tretira kao da to jesu. Na te se entitete analogno primjenjuju ona pravila koja su postavljena za stvari kao objekte stvarnih prava.8 Koji su to entiteti i ukoliko ih se tretira kao da su stvari, ovisi o normama svakog pojedinog pravnog poretka. Ipak mogue je uoiti da norme suvremenih pravnih poredaka redovito omoguuju da se na imovinskim pravima stjeu stvarna prava, ili drugim rijeima - omoguuju da i subjektivna imovinska prava budu objekti subjektivnih stvarnih prava, dok to naprotiv ne omoguuju tzv. skupnim stvarima. 910
vicarsko je pravo napravilo iznimke poput onih u njemakom pravu, pa je ak otilo i jo dalje u tom smjeru. Kao nekretnine ono tretira i brojne druge netjelesne entitete (subjektivna prava upisana u zemljine knjige, rudnike kao cjeline, idealne dijelove prava vlasnitva).
8 Analognoj primjeni tih pravila ima mjesta samo ako i ukoliko nije glede onoga to je pravno izjednaeno sa stvari neto posebno propisano. 7
Ni universitas facti, ni universitas iuris ne moe biti objektom stvarnih prava. Objektom stvarnih prava mogu biti samo pojedinani lanovi skupa, dakle samo ono to ove tzv. skupne stvari objedinjuju pod zajednikim nazivom (i to - svaki pojedini lan iz njihova sastava pojedinano). To, meutim, ne znai da tzv. skupne stvari ne bi mogle biti objekti obveznih prava. Mogue je zakljuiti ugovor o kupnji stada ovaca, ali nije mogue na temelju tog ugovora stei pravo vlasnitva stada kao jedinstva. Na temelju ugovora o kupnji stada ovaca stjecat e se pravo vlasnitva na svakoj pojedinoj ovci iz tog stada koja bude kupcu predana u posjed. Ali ako i sve one budu predane kupcu, pa on na svima stekne pravo vlasnitva, on je time postao vlasnik svake pojedine od tih ovaca kao samostalnog objekta, ali ne i vlasnik stada kao jedinstva.
10 Razlog to ni universitas facti, ni universitas iuris ne mogu biti objektom stvarnih prava lei u injenici da oni nisu prikladni za to, jer im nedostaje svojstvo pojedinanosti, kojeg zahtijeva naelo odreenosti (specijalnosti). Ipak, sve se ee uju glasovi koji zahtijevaju da se omogui i ovakvim entitetima da budu objekti stvarnih prava.
STVARNO PRAVO
Gavella
10. Nae suvremeno stvarno pravo takoer ne barata s pravnim pojmom stvari koji bi bio drukiji od prirodnoga, ali odustaje od izjednaavanja predmeta obveznih odnosa sa stvarima. Odreujui to dolazi u obzir kao predmet stvarnih prava, a time i stvarnopravnih odnosa, ZV navodi: 1/ stvari, koje u skladu s doktrinom tjelesnosti definira kao tjelesne dijelove prirode (2/2/1), a uz to i 2/ sve drugo za to se uzima (fingira) kao da su stvari, jer je zakonom izjednaeno sa stvarima (2/1/2). Nema, dakle, netjelesnih stvari, ali se neke netjelesne entitete tretira kao da su stvari. To omoguuje da krug potencijalnih objekata stvarnih prava bude iri nego to bi bio da je sveden samo na tjelesne stvari. Ali taj je krug, s druge strane, i suen - ZV odreuje pretpostavke koje trebaju zadovoljavati stvari (i s njima pravno izjednaeni entiteti) da bi bile sposobne za predmet stvarnih prava. Time se krug potencijalnih predmeta stvarnih prava svodi na samo one stvari i druge s njima izjednaene entitete, koji zadovoljavaju te pretpostavke. 1. Stvar, sposobna da bude predmet stvarnih prava 11. Predmet (objekt) stvarnih prava (a time i stvarnopravnih odnosa) moe biti svaka stvar (tjelesni dio prirode), ali ne i takva koja nije za to sposobna (2/1). Naelno su sve stvari sposobne da budu objekti stvarnih prava - nesposobne su jedino one kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe prijee da pripadaju pojedincu (3/1). Sposobnost stvari da bude predmet stvarnih prava je pravilo, a nesposobnost postoji jedino ako stvar ne zadovoljava 1/ naravni kriterij i 2/ pravni kriterij postavljen za tu sposobnost. 12. Budui da je sposobnost stvari pravilo, a nesposobnost iznimka, to razlozi nesposobnosti, kako neprikladnosti tako i neprometnosti, djeluju samo tamo i toliko gdje i koliko je to neizbjeno. U svakom pogledu na koji se ne odnosi neki od razloga nesposobnosti, stvar je sposobna da bude predmet stvarnih prava. Stoga, ako nekoj stvari nedostaje sposobnost da bude objektom neke vrste stvarnih prava, to joj ne oduzima sposobnost da bude objektom neke druge vrste stvarnih prava. Isto tako, to to nekoj stvari nedostaje sposobnost da bude objektom neke odreene vrste stvarnih prava u nekoj odreenoj situaciji, nekom odreenom vremenu i si., to joj ne oduzima sposobnost da bude objektom i stvarnih prava te vrste u nekoj drukijoj situaciji, u neko drugo vrijeme. 13. Za stvar koja nema sposobnost biti objektom stvarnih prava, kae se da je izvan prometa (res extra commercium), a za onu koja bi mogla biti objektom tih prava - da je stvar u prometu (res in commercium). Nazivi - stvar u prometu, stvar izvan prometa, oduzimanje prometnosti i si., potjeu iz doba kada se nemogunost pravnog prometa nekom stvari izjednaavala s nemogunou da ona bude u iijem vlasnitvu, jer se smatralo da sa stvari koju netko ima u svojem vlasnitvu on u svakom sluaju moe raspolagati - otuiti je, opteretiti je nekim pravom, odrei se svoga prava vlasnitva itd. Danas to nije vie sasvim tako, jer je mogue da stvar bude u neijem vlasnitvu, a da je njezin vlasnik ne moe otuiti, opteretiti i si., ili
STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 49
Gavella
da to moe samo uz odreena ogranienja. Zato ovakvo nazivlje nije vie sasvim adekvatno, ali je duboko ukorijenjeno, pa se njime ipak sluimo. a) Naravni kriterij sposobnosti stvari -,, . ..-..,.;....
; [
14. Predmet stvarnih prava moe biti svaka stvar, ali ne i takva koja nije za to sposobna, jer po svojim naravnim osobinama nije prikladna za to. Stvar nije prikladna za predmet stvarnih prava, ako ne zadovoljava sljedee zahtjeve: a/ da je pojedinano odreena (5/1), b/ da je prikladna za sluenje ljudima i c/ da je razliita od ljudi (2/2/1). Ne zadovoljava li koji od njih, stvar nije prikladna, a time ni sposobna biti objektom stvarnih prava. 15. Da bi neka stvar bila prikladna za objekt bilo kojeg subjektivnog stvarnog prava, ona mora biti tjelesni dio prirode, koji je pojedinano odreen. Kako smo to ve ranije izloili, stvar je i s pravne toke gledita samo entitet s tjelesnom (materijalnom) egzistencijom - tjelesni dio prirode. No, njezina tjelesna egzistencija nije dovoljna - da bi tako egzistentna stvar bila prikladna za predmet stvarnih prava, ona treba biti pojedinano odreena. To zahtijeva jedno od opih naela suvremenih stvarnopravnih ureenja - naelo odreenosti (specijalnosti). Pojedinanost, potrebnu da bi mogla biti zasebnim predmetom stvarnih prava ima ona stvar koja je jednaka jedino sebi samoj, koja se - dakle - po svojim svojstvima (izgledu, imenu ili dr.) ili nekim okolnostima koje su izvan nje (npr. mjestom gdje se nalazi i si.) razlikuje od svih ostalih stvari barem onoliko koliko je najnunije da biju se u obinom ivotu (u pravnom prometu) smatralo zasebnim entitetom. Da bi stvar bila pojedinana, ona mora biti individualizirana u tom smislu da ju to razlikuje od ostalih stvari, pri emu je nain individualizacije u pravilu nevaan, vano je da je ona ostvarena u dovoljnoj mjeri. To nipoto ne znai da objekt stvarnih prava ne bi mogla biti stvar koja pripada nekom rodu stvari, nego znai ta stvar mora biti individualizirana toliko da se razlikuje od ostalih stvari istog roda. Ne bi moglo biti objektom niijeg stvarnog prava neka koliina stvari jednog roda, kao ni stvar iz tog roda koja se ni po emu ne bi razlikovala od drugih stvari tog istog roda. Nitko ne moe imati pravo vlasnitva na nekoj svoti novca, ali moe biti vlasnik novanica koje su individualizirane makar i samo time to su mu predane, ili to se nalaze na nekom odreenom mjestu;11 nitko ne moe imati zalono pravo na nekoj koliini nafte, ali ga moe imati na nafti koja je ukrcana na odreeni tanker. 16. Stvar je prikladna za predmet stvarnih prava, samo ako moe na neki nain sluiti ljudima; stvari koje su za ljude beskorisne - nisu sposobne biti objekti stvarnih prava (2/2/1). Kada se govori o prikladnosti neke stvari, nije odluno je li ta stvar ve podvrgnuta iijoj vlasti, nego samo - bi li uope mogla biti podvrgnuta; samo ako
Za razliku od toga, objekt obveze i obveznih prava moe biti i npr. neka svota novca. Dunik e biti obvezan da isplati neku svotu novca vjerovniku, a vjerovnik e imati pravo zahtijevati isplatu te svote. Kada vjerovniku budu predane odreene novanice, nastupila je potrebna individualizacija - potraivanje svote novca pretvorilo se u individualiziranu stvar - novanice koje su predane vjerovniku. Zato na tim novanicama vjerovnik moe imati pravo vlasnitva, a nije ga mogao imati na svoti novca. ..... . . . . . . . . * . . - . 50 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
11
k i
Gavella
ne bi - neprikladna je za objekt.12 Prikladnost svake pojedine stvari ovisi o njezinim osobinama, ali ne samima za sebe, nego gledanima sa stajalita ovlasti to ih pojedine vrste stvarnih prava daju svojim nositeljima. Ako su naravne osobine neke stvari takve da se na njoj (glede nje) ne mogu izvravati ovlatenja koja bi neko subjektivno stvarno pravo davalo svojim nositeljima, tada ta stvar nije prikladna, a time niti sposobna, da bude objektom tog stvarnog prava. Tako e neka stvar biti prikladna da bude objektom neke vrste stvarnih prava, ali ne i stvarnih prava neke druge vrste.13 14 17. ovjek u suvremenim pravnim sustavima nije prikladan za objekt stvarnih prava, bez obzira na to to moe sluiti ljudima. Dodue, svojedobno, a to nije bilo niti tako davno, je i ovjek mogao biti objektom stvarnih prava, skoro jednako kao i svaka druga stvar. Sreom je, iako tek nakon zaista mnogo vremena i mnogo patnji, ponienja, ali i borbi, prevladalo shvaanje koje je dovelo do toga da je ropstvo ukinuto, da je ovjek prestao biti potencijalnim objektom bilo ijih stvarnih prava. Svi suvremeni pravni poretci iskljuuju mogunost da ovjek bude objektom neijih stvarnih prava. U tom smislu i na ZV, definirajui stvari (sa stajalita njihove sposobnosti da budu objekti stvarnih prava), odreuje da su stvari "tjelesni dijelovi prirode, razliiti od ljudi..." (2/2/1). To da ovjek nije sposoban biti objektom stvarnih prava, ne daje jo odgovor na - u dananje doba veoma osjetljivo pitanje mogu li stvari koje dodue nisu ovjek, ali su nastale od ovjeka odvajanjem od njegovog ivog ili mrtvog tijela (kosa, organi, dijelovi tkiva), odnosno cijelo mrtvo tijelo, biti objektima stvarnih prava? Moe li itko biti vlasnik neijeg mrtvog tijela, ili nekog njegovog dijela? Pitanje je sporno. Odgovor se redovito izbjegava i upuuje na osobna (neimovinska) prava. b) Pravni kriterij sposobnosti stvari 18. Sposobna biti predmetom stvarnih prava je u naelu svaka stvar koja je za to prikladna po svojim naravnim osobinama, ali ipak ne i takva glede koje zakonske odredbe prijee da ona pripada pojedincima (2/1, 3/1). Stvar, da bi bila sposobna za predmet stvarnih prava, mora zadovoljavati i pravni kriterij - ona koja na temelju zakona nije sposobna pripadati pojedincima, nesposobna je biti objektom
Npr. zvijer dok je na slobodi nije ni u ijoj vlasti. Ona bi, meutim, mogla biti podvrgnuta onakvoj vlasti kakvu daje pravo vlasnitva svojem nositelju, pa zato nije neprikladna za objekt prava vlasnitva. To ne znai da nije sposobna da bude objektom nekog drugog stvarnog prava. Tako su npr. nekretnine zbog svoje neprikladnosti relativno nesposobne da budu objekti tzv. runog zaloga, a pokretnine su nesposobne za objekte stvarnih tereta, prava graenja i skoro svih vrsta slunosti. U novije doba neki pravni sustavi odustaju od tradicionalnog shvaanja po kojem su ivotinje jednako sposobne da budu objekti stvarnih prava kao i bilo koje druge stvari (stvari koje se same kreu - res moventes, meu koje se nekada ubrajalo i robove). Tako 90a njemakog BGB odreuje: "ivotinje nisu stvari. One su zatiene posebnim zakonima. Na njih se na odgovarajui nain primjenjuju propisi o stvarima, ako nije to drugo odreeno". Slina je i odredba 285 a. austrijskog ABGB. vicarski ZGB nema takvu odredbu, niti je ima na ZV. STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 51
14 13 12
Gavella
prava vlasnitva i ogranienih stvarnih prava. Time to joj je zakonskim odredbama oduzeta sposobnost da bude objektom prava vlasnitva, ona je stavljena izvan dosega djelovanja stvarnopravnog ureenja. 19. Pravni se poreci ne zadovoljavaju uvijek iskljuivo naravnim kriterijem za odreenje je li neka stvar sposobna biti objektom stvarnih prava ili nije, nego ga suuju dodatnim pravnim kriterijem. Sposobnost stvari je naelo, ali pravni poredak moe zakonskim normama pojedinim vrstama stvari (i pojedinim stvarima) oduzeti sposobnost da pripadaju pojedincima, dakle da budu objekti stvarnih prava, bez obzira na to to bi te stvari po svojim naravnim osobinama bile za to prikladne (3/1). Uini li tako glede odreene vrste stvari - stvari te vrste prestaju biti sposobne da pripadaju pojedincima, dakle da budu objekti prava vlasnitva i drugih stvarnih prava. Isto kao to zakonska norma moe oduzeti stvarima sposobnost da budu objekti stvarnih prava (moe staviti stvari izvan prometa, extra commercium), tako moe tu njihovu sposobnost i ograniiti pa uiniti da ne budu sposobne za objekte svih vrsta stvarnih prava, i si. Moe i ponovno uspostaviti odnosno promijeniti (proiriti ili smanjiti) ranije uskraenu ili ogranienu sposobnost stvari da bude objektom stvarnih prava. Iskljuujui, mijenjajui i vraajui tu sposobnost stvarima, pravni poredak utjee na doseg normi stvarnopravnog ureenja. Uskrati li pravni poredak nekoj vrsti stvari sposobnost da bude objektom stvarnih prava, on je stvari te vrste izuzeo ispod djelovanja stvarnopravnog ureenja te ih je podvrgao djelovanju javnopravnog (redovito upravnopravnog) ureenja. I obrnuto. Da li e, odnosno koliko e oduzeti nekoj vrsti stvari sposobnost da pripadaju pojedincima, ovisit e o pravnopolitikim razlozima kojima se pritom rukovodi. Pravno se ureenje i u tom pogledu mijenja. Razvoj znanosti, tehnike i tehnologije uzrokuje poveanje naravne mogunosti da pojedinci uspostavljaju svoju vlast i glede mnogo ega to nekada nije bilo prikladno za objekte stvarnih prava, a predvidivo je da e se takav razvoj nastaviti. To stavlja javnu vlast, zakonodavca pred teke zadatke. On moe normama pravnog poretka opet oduzeti ili ograniiti sposobnost da budu objekti stvarnih prava one stvari koje su zahvaljujui znanstvenom i drugom napretku postale dostupne privatnoj vlasti graanskopravnih subjekata, a ranije to nisu bile. Pri tome se svaki zakonodavac nalazi u ambivalentnoj poziciji. S jedne strane treba omoguavati, ak poticati ono to omoguuje napredak i blagostanje, dakle i proirenje ovjekove vlasti na stvari koje mu nekada nisu bile dostupne. S druge strane treba voditi rauna i o drugim vrijednostima i potrebama, o dugoronim interesima sadanjeg i budueg drutva, interesima cijelog ovjeanstva, te o nunim i optimalnim putovima njihovog zadovoljavanja. O tome kako e se i koliko u odreenom trenutku sluiti mogunou da zakonskim normama utjee na sposobnost stvari da budu u vlasti stvarnopravnih subjekata, ovisit e zaista mnogo. 2. Entiteti pravno izjednaeni sa stvarima 2 0 . Zakonom mogu neke vrste prava, ali i bilo to drugo biti u pravnom pogledu izjednaene sa stvarima (2/6). Za entitete koji su zakonom izjednaeni sa
Gavella
stvarima, uzima se (fmgira se) da su i oni stvari, pa ih se u pravnom pogledu tretira poput stvari (2/2/2). Kada je neki entitet pravno izjednaen sa stvarima, tada i on moe biti predmetom stvarnih prava - u granicama svoje sposobnosti za to. Ta se prosuuje, kao i kod stvari, prema naravnom i pravnom kriteriju. 2 1 . Odredbama ZV izjednaene su sa stvarima sve prirodne snage - ako i ukoliko su podlone ljudskoj vlasti, a bez obzira na eventualnu prirodoznanstvenu dilemu oko tjelesnosti naravi neke od njih (2/5). I idealni dijelovi stvari, a to su zapravo alikvotno odreeni dijelovi prava vlasnitva, izjednaeni su sa stvarima (6/2). Neka subjektivna prava mogu biti objekti slunosti plodouivanja (prava koja daju plodove i druge koristi - 203/3); neka mogu biti objekti zalonog prava (imovinska prava koja su prikladna da vjerovnik iz njih namiri svoju trabinu - 298/3), a pravo graenja se tretira kao da je zemljite (280/2). Ako je subjektivno pravo plodonosno, jer a/ daje prinose s obzirom na svoju namjenu (kod prava koje ovlauje na stjecanje neega - ono to se na temelju tog prava stjee), ili ih b/ daje posredstvom pravnog odnosa (najamnine, zakupnine, kamate), tada se ti prinosi subjektivnog prava tretiraju poput neposrednih, odnosno posrednih plodova stvari (8/3-4). Uope zakon bi mogao i druge bestjelesne entitete pravno izjednaiti sa stvarima (2/6). 22. Zbog toga to se i na entitete izjednaene sa stvarima primjenjuju ista pravila koja vrijede za stvari, nije potrebno o predmetu stvarnih prava govoriti tako da se pritom rabi sintagma: stvari i s njima izjednaeni entiteti. Redovito e se govoriti samo o stvarima. Ono to je o njima reeno vrijedi u naelu za sve predmete stvarnih prava, dakle i za stvari i za sve s njima izjednaene entitete. Jedino kada bi za neku vrstu entiteta koji su zakonom izjednaeni sa stvarima vrijedilo neto posebno, tada se to i posebno iskazuje. 3. 0 opim dobrima, javnim dobrima i dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku a) 0 opim dobrima
Literatura: Borkovi, /.: Koncesije i pomorsko dobro, Zbornik radova PF u Spiitu, 1995, 1-2, 5-21; Hlaa, V:. Pomorsko dobro, Rijeka, 1996; Borkovi, /.: Koncesija i izvlatenje na pomorskom dobru, u Hlaa, V.: Pomorsko dobro, Rijeka, 1996, 15-34; Filipovi, V.: Stvarna prava na pomorskom dobru, u Hlaa, V:. Pomorsko dobro, Rijeka, 1996, 35-43; Dika, M:: Pomorsko dobro i prisilno ostvarivanje potraivanja vjerovnika, u Hlaa, V:. Pomorsko dobro, Rijeka, 1996, 45-52; Grabovac, /.: Koncesija (odobrenje) za istraivanje i iskoritavanje mineralnih sirovina, poglavito nafte i plina, na morskom dnu i u morskom podzemlju Republike Hrvatske, te temelj odgovornosti za tetu od takvih rudarskih radova, u Hlaa, V.: Pomorsko dobro, Rijeka, 1996, 53-64; Bolana, D:. Katastar pomorskog dobra, u Hlaa, V.: Pomorsko dobro, Rijeka, 1996, 65-78; Hlaa, V.: Pravni problemi upotrebe i koritenja pomorskog dobra u morskim lukama, u Hlaa, V.: Pomorsko dobro, Rijeka, 1996, 79-94; Bori, V.: Poraba i koritenje pomorskog dobra u Italiji, u Hlaa, V.: Pomorsko dobro, Rijeka, 1996, 95-118; Jovanovi, M.: Gospodarski pristup koritenja pomorskog dobra, u Hlaa, V.: Pomorsko dobro, Rijeka, 1996, 119-130; Simonetti, P:. Stvarna prava na pomorskom dobru i na zgradama koje su na njemu izgraene, u Hlaa, V.: Pomorsko dobro, Rijeka, 1996, 133-150; Kundih, B,: Primjena Pomorskog zakonika u djelu "Pomorsko dobro i koncesije" od strane upanijskog ureda za pomorstvo u Rijeci, u Hlaa, V.: Pomorsko dobro, Rijeka, 1996, 153-157; Sjhktar, A.: Ugovor o koncesiji pomorskog dobra, u Hlaa, V.: Pomorsko dobro, Rijeka, 1996, 159-160; uvela, M.\ Koncesije, u Godinjak 3 - Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1996, 247-269; Aviani, D:. Upravnopravni aspekti reima pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj, Zbornik radova PF u Splitu, 1997, 1-2, 97-114. STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 53
Gavella
2 3 . Opa dobra (res communes omnium) su stvari koje nisu sposobne biti objekti niijih stvarnih prava, nego slue zajednikim potrebama svih ljudi. Stvar, dakle dio prirode, je ope dobro kada zbog svojih naravnih osobina nije prikladna da bude u vlasti i jedne fizike ili pravne osobe pojedinano, ali svakome moe sluiti za njegove potrebe, a i svima za ope potrebe (3/1-2). To je sluaj sa zrakom u zemljinoj atmosferi kao cjelini, rijekama, jezerima i moru kao cjelini, morskoj obali kao cjelini. Sve su to tjelesni dijelovi prirode, razliiti od ljudi, ljudi ih rabe, ali ih kao cjelinu nitko nije u stanju podvrgnuti svojoj privatnoj vlasti, zbog ega kao cjeline nisu sposobne biti predmet stvarnih prava. Takve stvari mogu biti samo na uporabi svih (ako i koliko to njihove osobine doputaju), pa tako zadovoljavati svaije interese i potrebe. 2 4 . Stvar je ope dobro i kada to nije posljedica njezinih naravnih osobina, nego toga da su joj zakonske norme uskratile sposobnost da bude predmetom stvarnih prava (res extra commercium), kako bi sluila svakome za njegove potrebe, odnosno svima za ope potrebe (3/1). Rije je, dakle, o stvarima koje su po svojim osobinama prikladne da budu u privatnoj pravnoj vlasti, ali unato tome nisu sposobne biti objekti iijih stvarnih prava jer im je pravni poredak uskratio ili oduzeo sposobnost za to (stavio ih je izvan pravnog prometa, extra commercium). Pravni poretci esto iskoritavaju mogunost koja im stoji na raspolaganju da neke stvari, ili cijele vrsti stvari, na taj nain pretvore u opa dobra.15 Moe se predvidjeti da e to ubudue i ee initi, osobito da bi zadrali kao opa dobra ono to ranije nije bilo prikladno za iiju privatnu vlast, ali joj je razvitkom znanosti i tehnologije postalo dostupno. 1 6 1 7
Po rimskom pravu su bile stavljene izvan prometa, pored stvari koje su bile extra commercium humani iuris, jo i one za koje se kazalo da su za extra commercium i one koje su to bile po "boanskom zakonu" (res extra commercium divini iuris), premda se dakako opet radilo o socijalnim normama koje su takve stvari (res sacre - posveene boanstvima, res sancte - posebnim obredom stavljene pod zatitu bogova, res religiosae - namijenjene kultu pokojnika). Norme naeg pravnog poretka su u doba njegove ukljuenosti u krug socijalistikih prava, bile proglasile tzv. drutvene stvari za niije, kako one ne bi mogle biti objekti niijeg prava vlasnitva, ime su ih dovele u poseban pravni reim, donekle nalik na pravni reim opih stvari.
16 Dok je neka stvar bila sposobna za objekt stvarnih prava i glede nje je bilo uspostavljeno jedno ili vie stvarnih prava, ta su prava pripadala odreenim subjektima. Oduzme li zakonska norma toj stvari sposobnost da bude objektom stvarnih prava (stavi je izvan prometa), ostat e time bez svojeg objekta sva stvarna prava koja su do tada postojala glede te stvari. Kako stvarna prava ne mogu postojati bez objekta, ona e time prestati egzistirati, to znai da e njihovi dotadanji nositelji ostati bez njih. Gubitak za nositelje prava, iako manji, nastupit e i ako zakon ne oduzme, nego samo ogranii prometnost stvari. Kao to vidimo, stavljanje stvari izvan prometa, odnosno ogranienje prometnosti stvari, gubitak je za vlasnika i za nositelje drugih stvarnih prava na stvari, poput onoga koji bi pretrpjeli da je dolo do izvlatenja (eksproprijacije) te stvari. Zato ZV vee uz tako nastalu situaciju i jednake pravne uinke kao da je glede tih stvari provedeno izvlatenje (33/2). 1
.1
Dok je neka stvar bila sposobna za objekt stvarnih prava i glede nje je bilo uspostavljeno jedno ili vie stvarnih prava, ta su prava pripadala odreenim subjektima. Oduzme li zakonska norma toj stvari sposobnost da bude objektom stvarnih prava (stavi je izvan prometa), ostat e 54 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
17
Gavella
25. To da nitko ne moe imati u svojoj privatnoj vlasti ope dobro kao cjelinu, nipoto ne znai da ne bi netko mogao imati u takvoj svojoj vlasti stvari nastale izdvajanjem dijelova opeg dobra. Pojedinci e se opim dobrom esto sluiti upravo na taj nain da e iz njega izdvajati pojedine dijelove i podvrgavati ih svojoj vlasti. Na izdvojenim dijelovima opeg dobra je privatna vlast mogua (premda ne uvijek i doputena). Voda u rijeci je ope dobro i ne moe kao cjelina biti ni u ijoj privatnoj pravnoj vlasti,18 ali voda koja je izdvojena iz rijeke u posebnu posudu, ili kakav drugi spremnik, nalazi se u vlasti onoga koji ju je za sebe izdvojio. Ono to se izdvojilo iz opeg dobra postalo je time posebna stvar, koja u pravilu moe biti objektom subjektivnih stvarnih prava (ne moe to biti samo ako nije prikladna za to, ili joj to prijee zakonske norme. 26. Redovito se glede opih dobara odreene vrste, ili ak glede pojedinih opih dobara, uspostavlja zakonom neko posebno javnopravno (upravnopravno) ureenje, kojim se regulira nain na koji mogu pojedinci za sebe rabiti i iskoritavati opa dobra (uzimati vodu iz rijeka, ploviti morem, loviti ribu, prometati zrakom itd).19 U sluaju kada je tim posebnim ureenjem odreeno pod kojim pretpostavkama je doputeno izdvajanje i uzimanje za sebe neega iz sastava opeg dobra, sve to se izdvojilo postalo je posebna stvar, ali je ostala vlasnitvo onoga koji ju je za sebe uzeo samo ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke uzimanja takve stvari za sebe; u protivnom je izostalo stjecanje prava vlasnitva na toj stvari, a onaj tko ju je za sebe uzeo samo je postao njezin posjednik. 27. Opa dobra ne mogu kao cjelina biti u vlasti i jednog graanskopravnog subjekta, ali to nipoto ne znai dakle da glede njih ne bi bila mogua javna vlast imperij drave. tovie, ak je redovito i potrebno da javna vlast (u svojoj ulozi suverena, a ne u ulozi vlasnika) vodi brigu o takvim dobrima i njima upravlja, kako bi ona zaista mogla biti na uporabi svih. Za sluaj da neposredna briga i upravljanje opim dobrom nije drukije ureena na temelju posebnog zakona, ZV stavlja u
time bez svojeg objekta sva stvarna prava koja su do tada postojala glede te stvari. Kako stvarna prava ne mogu postojati bez objekta, ona e time prestati egzistirati, to znai da e njihovi dotadanji nositelji ostati bez njih. Gubitak za nositelje prava, iako manji, nastupit e i ako zakon ne oduzme, nego samo ogranii prometnost stvari. Kao to vidimo, stavljanje stvari izvan prometa, odnosno ogranienje prometnosti stvari, gubitak je za vlasnika i za nositelje drugih stvarnih prava na stvari, poput onoga koji bi pretrpjeli da je dolo do izvlatenja (eksproprijacije) te stvari. Zato ZV vee uz tako nastalu situaciju i jednake pravne uinke kao da je glede tih stvari provedeno izvlatenje (33/2).
18 19
lanak 3. Zakona o vodama ("Narodne novine", br. 107/1995). -:?:-
Kada nije posebno regulirana mogunost izdvajanja i podvrgavanja privatnoj vlasti pojedinih dijelova opeg dobra, ali je ona implicirana u opoj uporabi tog dobra (npr. kod uporabe morske vode), tada nema pravne zapreke da bilo koji graanskopravni subjekt izdvoji i sebi prisvoji dio tog dobra. Izdvajanjem, naime, nastaje zasebna pokretna stvar. Kako ope dobro nije niije vlasnitvo, tako je i ta iz njega izdvojena pokretna stvar niija (res nullius), pa onaj tko je za sebe uzme postaje prisvojenjem (okupacijom) njezinim vlasnikom. Treba, meutim, naglasiti da to vrijedi samo ako je izdvojena stvar pokretnina; nije mogue prisvojenjem stei pravo vlasnitva nekretnine kao izdvojenog dijela opeg dobra. STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 55
Gavella
dunost Republici Hrvatskoj da ona vodi brigu i upravlja opim dobrima u njezinoj vlasti, te da za to odgovara (3/3). Na svaki nain, bilo da je to Republika Hrvatska ili neki drugi subjekt odreen zakonom, onaj tko odluuje o opim dobrima, ili njima upravlja, duan je postupati kao dobar domain, te za to odgovara (35/7). . . , : 2 8 . Subjekt koji neposredno vodi brigu i upravlja nekim opim dobrom, a to je - vidjeli smo - u pravilu Republika Hrvatska, ovlaten je da na odreeno vrijeme, i to samo naplatno, da pojedinoj osobi (fizikoj ili pravnoj) koncesiju za neku posebnu uporabu i koritenje opeg dobra, dakako - pod pretpostavkama i na nain odreen posebnim zakonom (3/4). Dobije li neki subjekt takvu koncesiju, on ima pravni poloaj kojeg odreuje zakon ili drugi akt (akt kojim mu je dana koncesija i si.). . , . . ... . .. . ..... ...>;.i. !-/ 2 9 . Izgrade li se na temelju koncesije kakve zgrade ili druge graevine na opem dobru, one ne postaju odmah dijelom opeg dobra. Njih od opeg dobra odvaja koncesija, ba kao to od zemljita koje je u neijem vlasnitvu mogu zgrade i druge graevine pravno odvojiti neka stvarna prava (npr. pravo graenja). Te su zgrade ili druge graevine zasebne nekretnine, dok koncesija traje (3/4). Kroz to e vrijeme graanskopravni subjekti (koncesionar, eventualno i drugi) moi imati stvarna prava na tim zasebnim nekretninama. S prestankom koncesije gube te nekretnine svoju samostalnost i postaju dijelovi opeg dobra. Kako na opem dobru ne mogu postojati nikakva subjektivna stvarna prava, to ona koja su do tada postojala prestaju, pa nastaje situacije poput one kada neka stvar (vrsta stvari) bude stavljena izvan prometa. b) O javnim dobrima 30. Javna dobra (res publicae, javne stvari, javna dobra) je naziv za sve ono to je u imovini drave ili drugih javnopravnih subjekata. Javna su dobra stvari u vlasnitvu 1) Republike Hrvatske, i 2) drugih pravnih osoba javnog prava, naime a/ jedinica lokalne samouprave, b/ jedinica lokalne samouprave i uprave, c/ ustanova.20 3 1 . Zbog toga to pripadaju javnopravnim subjektima, postavlja se pitanje sposobnosti javnih dobara za objekte stvarnih prava. Prema svojim osobinama to su stvari prikladne da budu objektima stvarnih prava (time se razlikuju od opih dobara). Od pravnog poretka zavisi da li e im uskratiti pravnu komponentu sposobnosti za to, ili nee. Po jednom modelu pravnih ureenja za javna dobra, koji se ponekad naziva francuskim, javna se dobra u naelu izuzimaju iz djelovanja stvarnopravnog ureenja (proglauju se extra commercium) i stavljaju se pod poseban javnopravni reim. Drugi model, obino nazvan njemakim, ide upravo suprotnim
Ono to je odreeno o vlasnitvu Republike Hrvatske primjenjuje se na odgovarajui nain (analogno) i na vlasnitvo jedinica lokalne samouprave odnosno jedinica lokalne samouprave i uprave, ako nije to drugo odreeno zakonom, niti proizlazi iz naravi tih osoba. Isto vrijedi i za pravo vlasnitva ustanova, te s njima izjednaenih pravnih osoba (35/8). 56 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo * STVARNO PRAVO
20
Gavella
putem - nastoji da i javne stvari budu, koliko je to najvie mogue, podvrgnute jednakom stvarnopravnom ureenju kao i sve druge stvari.21 32. Ureenje kojeg za javna dobra uspostavljaju norme ZV izgraeno je prema njemakom modelu (35). Stvari koje su u vlasnitvu Republike Hrvatske, odnosno drugih osoba javnog prava,22 nisu samim time izvan dosega djelovanja stvarnopravnog ureenja. Naprotiv. Pravilo je upravo suprotno - javna dobra su objekti stvarnih prava, a "Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnog prava koje su nositelji prava vlasnitva, imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak poloaj kao i privatni vlasnici, ako i ukoliko zakonom nije to drugo odreeno" (35/1). Javna su dobra, dakle, naelno izjednaena s drugim stvarima, no ako i ukoliko je zakonom uspostavljeno posebno pravno ureenje glede njih, u prvom e se redu primjenjivati pravila tog posebnog ureenja, a tek podredno opeg stvarnopravnog ureenja.23 33. Javnopravni subjekti izvravaju odreene zadatke u vezi s javnim potrebama. Za izvravanje toga im slue javna dobra, pa im se tako i odreuje namjena. Namjenu javnim dobrima odreuje i mijenja zakon, ili tijelo koje je na temelju zakona ovlateno odreivati namjenu tih dobara (35/3). Prema tome kakva im je namjena odreena, razlikuju se a/ javna dobra u opoj uporabi (35/4), b/ javna dobra u javnoj uporabi (35/5) i c/ javna dobra koja nisu namijenjena ni za opu ni za javnu uporabu (35/6). c) 0 dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku 34. Neki dijelovi materijalnog svijeta proglaeni su za dobra od osobitog interesa za Republiku Hrvatsku, pa zato uivaju njezinu osobitu zatitu. To su u prvom redu 1/ opa dobra, ali dobra od interesa za Republiku mogu biti i 2/ stvari koje su predmet prava vlasnitva. Neposredno su ustavnom normom proglaeni za dobra od interesa za Republiku Hrvatsku: "more, morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva" (52/1 Ustava RH). Uz to ustavna norma omoguuje da se zakonom proglasi da su dobra od interesa za Republiku i stvari koje su: "zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi
21 Rije je, meutim, samo o razliitim modelima. Ti se modeli meusobno bitno razlikuju, ali suvremeni razvoj je brojnim posebnim pravilima veoma pribliio ureenja izgraena po jednom ili drugom modelu, tako da stvarne razlike meu njima nisu vie tako velike kao nekada. 22 to vrijedi za stvari koje su vlasnitvu Republike Hrvatske, vrijedi na odgovarajui nain i za stvari koje su u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave i uprave, kao ustanova i s njima izjednaenih pravnih osoba - osim ako je to drugo odreeno zakonom ili to proizlazi iz naravi tih osoba. 23 Tako je npr. za javno vodno dobro uspostavljeno posebno pravno ureenje, ija pravila u mnogo emu odstupaju od opeg stvarnopravnog ureenja. Javno vodno dobro je neotuivo, a njime upravljaju "Hrvatske vode", iskljuena je mogunost stjecanja javnog vodnog dobra dosjelou, a i pravo na posjedovnu zatitu osobe koja javno dobro neovlateno posjeduje (61, 62, 64/4 Z. o vodnom dobru). Omogueno je da pravne i fizike osobe steknu na osnovi ugovora "pravo gospodarskog koritenja dijela javnog vodnog dobra" (64/1-3 Z. Vodama).
STVARNO PRAVO
Prvi dio: Uvod u stvarno pravo
57
Gavella
prirode, nekretnine i stvari od osobito(g) kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolokog znaenja" (l. 52., st. 1. Ustava RH). 3 5 . Dobra od interesa za Republiku Hrvatsku stavljaju se pod poseban pravni reim, kroz koji e se ostvarivati njihova osobita zatita. Naime, "zakonom se odreuje nain na koji dobra od interesa za Republiku mogu iskoritavati i upotrebljavati ovlatenici prava na njima i vlasnici..." (52/2 Ustava RH). To znai da se za pojedine vrste stvari koje su proglaene dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku zakonom odreuju posebna pravila iskoritavanja i uporabe tih stvari, ime se uspostavlja posebno pravno ureenje glede tih stvari. Takva e posebna ureenja biti u pravilu javnopravne naravi. Kada je posebno pravno ureenje uspostavljeno glede stvari na koje se inae primjenjuje ope stvarnopravno ureenje, primjenjivat e se glede tih stvari u prvom redu norme tog posebnog ureenja, a tek podredno (supsidijarno) opa pravila stvarnog prava. 3 6 . Ona dobra od interes za Republiku Hrvatsku koja su po svojoj naravi opa dobra - nesposobna su da budu objekti prava vlasnitva i ogranienih stvarnih prava. Na opim se dobrima dodue ne moe imati subjektivna stvarna prava, ali se moe imati koncesiju. Ovlatenicima koncesije, odnosno ovlatenicima stvarnih prava koja postoje na temelju koncesije, bit e ograniena mogunost izvravanja tih njihovih subjektivnih prava, ako bude zakonom odreen nain iskoritavanja i uporabe odnosnog opeg dobra. 3 7 . Nisu samo opa dobra od interesa za Republiku Hrvatsku - za to mogu biti proglaene i stvari koje su sposobne da budu predmetom stvarnih prava. tovie, na stvarima koje se proglasi dobrom od interesa za Republiku Hrvatsku redovito ve nekome pripada pravo vlasnitva, a esto postoje i druga stvarna prava u korist odreenih osoba. Sama injenica da je neka stvar proglaena dobrom od interesa za Republiku Hrvatsku, ne oduzima joj sposobnost da bude objektom stvarnih prava - takve su stvari i dalje u naelu sposobne biti objekti prava vlasnitva i drugih stvarnih prava, kao i bilo koje druge stvari (4/1). eli li zakonodavac da takva stvar doe izvan dosega stvarnopravnog ureenja, trebat e joj zakonom oduzeti sposobnost da bude objektom prava vlasnitva, ako je ona po svojim naravnim osobinama prikladna da bude objektom stvarnih prava. Ne uini li to, njezinim proglaenjem za dobro od interesa za Republiku Hrvatsku nee prestati pravo vlasnitva, kao ni ograniena stvarna prava na njoj. To ne znai da se time nije nita izmijenilo u stvarnopravnom pogledu, jer je odreivanje zakonom naina "na koji dobra od interesa za Republiku mogu iskoritavati i upotrebljavati ovlatenici prava na njima i vlasnici..." (52/2 Ustava RH) sa stajalita onih koji imaju subjektivna prava na tim stvarima - ogranienje tih njihovih prava. Oni se dodue smiju sluiti tim svojim pravima, ali samo "u skladu sa zakonom odreenim nainom uporabe i iskoritavanja tih stvari" (4/2). Redovito je to veliko ogranienje kojemu su podvrgnuti. 3 8 . Budui da proglaenje neije stvari dobrom od interesa za Republiku Hrvatsku povlai za sobom podvrgavanje vlasnika (a i nositelja ogranienih stvarnih prava na njoj) ogranienjima kakvima nisu podvrgnuti subjekti kojima pred58 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
Gavella
met njihovih prava nije proglaen dobrom od interesa za Republiku, to se radi postizanja pravednosti treba zakonom odrediti i "naknada za ogranienja kojima su podvrgnuti" (52/2 Ustava RH, 4/2 ZV). ak i ako naknada za to ne bi bila posebno odreena, ope je pravilo da vlasnicima i ovlatenicima drugih prava na ovakvim stvarima "... pripada ... pravo na naknadu odreenu zakonom" (4/2). Da nemaju pravo na naknadu, bio bi im stavljen teret kojeg ostali subjekti ne bi bili duni snositi, ime bi bilo narueno naelo ravnopravnosti subjekata. Pravom na naknadu uspostavlja se imovinska ravnotea koja bi inae bila naruena.24
B. Pojedinana stvar i njezine pripadnosti

1. Openito
39. Predmet stvarnog prava je pojedinana stvar - 1/ pokretnina ili 2/ nekretnina (2/1). Je li stvar jedno ili drugo, ovisi o mogunosti premjetanja u prostoru (2/4/1), a u sumnji je li neto pokretnina ili je nekretnina, smatra se da je to pokretnina (2/7). Kada je pojedinana stvar predmet nekog stvarnog prava tada ako zakon ne odreuje drukije - to stvarno pravo postoji na cijeloj stvari, ukljuujui i sve njezine pripadnosti. Pripadnosti stvari su njezini: a/ dijelovi, b/ neodvojeni plodovi, c/ prirast i d/ pripatci (5/3). 40. Stvarna prava slijede svoj predmet dok taj postoji. ak i ako se odvajanjem nekog dijela stvar promijeni ili uniti dotadanji oblik u kojem je stvar postojala, ali preostane njezina supstanca, u naelu e na onom to je preostalo postojati i dalje ona stvarna prava koja su postojala i do tada, sve dok postoji preostatak stvari, sposoban da bude objekt stvarnog prava. Samo kada nema preostatka koji bi bio sposoban biti objektom onog stvarnog prava koje je postojalo glede propale stvari - to stvarno pravo neizbjeno prestaje zbog unitenja njegovog objekta. 4 1 . Stvar postoji dok zadrava svoj identitet. Stvar je propala kada je fiziki ili pravno prestala postojati - bilo uope, bilo da je prestala samostalno postojati. Prestala je samostalno postojati ako je trajno prirasla neem drugom (od toga se vie ne moe ili ne smije odvojiti) (150), ili se nepovratno pretvorila u neku novu stvar (149).
2. Pokretnina i njezine pripadnosti ,
a) Pokretnina
42. Pokretnina (pokretna stvar, res mobilis) je pojedinano odreena stvar koju se moe premjetati s jednog mjesta na drugo a da joj se ne povrijedi bit (supstanca, suanstvo) (2/4/, 5/1). Bitno obiljeje pokretnine jest, dakle, njezina
Od ovih ogranienja koja pogaaju samo vlasnike i nositelje drugih prava na stvarima za koja je Ustavom ili zakonom proglaeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku (52 Ustava RH), treba razlikovati opa i posebna zakonska ogranienja poduzetnike slobode i vlasnikih prava, koja se stavljaju zakonom radi zatite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi (50/2 Ustava RH), a - pogaaju svakoga. Za takva ogranienja ne pripada nikome pravo na naknadu, jer ne pogaaju samo neke, pa ne stvaraju nejednakost. STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 59
24
Gavella
premjestivost. Pokretnina je pojedinano odreena onakvim razgranienjem od ostaloga materijalnog svijeta po kojem je ona zasebna stvar u skladu sa shvaanjima koja su uobiajena u ivotu (pravnom prometu). 4 3 . Ono to nije stvar, ali je to pravni poredak pravno izjednaio sa stvarima, tretira se u pravilu kao da je pokretnina (2/6),25 to tim vie to je pravilo da u sumnji treba li neto smatrati pokretninom ili nekretninom - smatrat e se to pokretninom (2/7). Kao pokretnine tretiraju se prirodne snage koje su izjednaene sa stvarima jer su podlone ljudskoj vlasti, idealni dijelovi pokretnina i dr. b) Pripadnosti pokretnine 4 4 . Pripadnosti stvari su: a/ dijelovi stvari, b/ prirast stvari, c/ neodvojeni piodovi i d/ pripatci (pertinencije) stvari (5/3). Naelo je, da tko ima stvarno pravo na nekoj stvari, ima ga time i na svim njezinim pripadnostima, ako zakonom nije drukije odreeno (5/2).
(1) Dijelovi stvari
i ! i
, Y j j
4 5 . Cijela stvar ima isti pravni status - stvarna prava na nekoj stvari, ujedno postoje i na svim njezinim dijelovima. To je naelo; ono se primjenjuje ako i ukoliko nije zakon odredio to drugo (5/2). Po tom naelu ne moe dio stvari biti objektom stvarnog prava razliitog odjprava na cijeloj stvari, nego osobi kojoj pripada stvar pripada i svaki njezin dio. tovie, samim time to se od stvari odvojio neki njezin dio, ne prestaju ni glede tog dijela ona stvarna prava koja su u trenutku odvajanja postojala glede cijele stvari. Spomenuto naelo ne djeluje sasvim jednako glede svih dijelova stvari; striktno djeluje samo glede bitnih (neodvojivih) dijelova stvari, dok glede odvojivih ima djelovanje dispozitivne norme. 4 6 . Svaka stvar je sastavljena od dijelova. Ponekad se dodue pokuava pronai pojmovna razlika izmeu jednostavnih i sastavljenih stvari, ali to nije lako. Zapravo - s fizikalnog stajalita - svaka je stvar sastavljena od dijelova. Razlika je samo u tome to su neki dijelovi odvojivi (nebitni), dok su drugi bitni (neodvojivi) Opi kriterij za prosudbu je li neki dio bitan ili nije, jest: moe li se taj dio odvojiti od stvari a da se time ne uniti ni njega niti stvar iji je on sastavni dio (6/1). Razlikovanje tih dvaju vrsta dijelova je veoma vano, zbog svojih pravnih posljedica. 1/ Bitni (neodvojivi) dio stvari ne moe biti samostalnim predmetom stvarnih prava, pa na takvom dijelu ne moe postojati nikakvo stvarno pravo razliito od prava na cijeloj stvari (osim, dakako, ako bi zakon drukije odredio) (6/1). 2/ Na nebitnom (odvojivom) dijelu stvari u pravilu takoer postoje ista prava kao i na cijeloj stvari, ali na takvom dijelu moe postojati i neko pravo tree osobe, razliito od prava na cijeloj stvari, no - jedino ako je utemeljeno na posebnom pravnom teKao nekretnine se tretiraju jedino oni entiteti, pravno izjednaeni sa stvarima, koji su ili a/ spojeni s vlasnitvom nekretnine, ili su b/ teret nekretnine, ili su c/ zakonom proglaeni za nekretninu. . . . ..:,. - - .. . -> ... .; 60 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
25
Gavella
melju (6/2/1).26 Dakle, o mogunosti odvajanja ovisi mogunost da dijelovi stvari imaju pravnu autonomiju. Pravilo je ipak da su svi dijelovi stvari predmet istih stvarnih prava, onih koja postoje glede cijele stvari; zato se i predmnijeva da je tako, a tko bi tvrdio da glede nekog odvojivog (nebitnog) dijela ipak postoji neko drukije pravo nego glede cijele stvari - trebat e to dokazati (6/2/2). Dok predmnjeva djeluje, smatrat e se da na svim dijelovima stvari postoje ista stvarna prava. 47. Da mogunost postojanja zasebnog prava na odvojivom (nebitnom) dijelu stvari ne bi tetila osobama koje bi stvar stekle ne znajui da na nekom njezinom dijelu postoje drukija stvarna prava nego na cijeloj stvari, postavljena su posebna pravila za zatitu povjerenja u pravnom prometu (6/4). Ako, naime, pravo vlasnitva stvari ili neko drugo stvarno pravo na njoj (npr. zalono) stekne netko tko u trenutku svojeg stjecanja nije znao niti je morao znati da na odvojivom dijelu te stvari postoji neije pravo razliito od prava na cijeloj stvari (poteni stjecatelj), to e pravo na odvojivom dijelu stvari prestati samim time to je poteni stjecatelj stekao stvar u svoje vlasnitvo, odnosno time to je stekao neko drugo stvarno pravo na njoj (6/4/1).27 Da li e subjekt koji je time izgubio svoje pravo na odvojivom dijelu stvari razliito od prava na cijeloj stvari, biti ovlaten zahtijevati naknadu od otuivatelja, prosuuje se po pravilima obveznog prava (6/4/2). 48. Odvoji li se od stvari neki njezin dio, pa postane zasebna stvar, on time dobiva vlastitu pravnu sudbinu, ali njezino polazite je pravni status u trenutku odvajanja dijela. Naelo je, naime, da samim odvajanjem dijela stvari ne prestaju dotadanja prava, ako nije drukije odreeno (6/5). Drukije moe svojom voljom odrediti subjekt ovlaten da raspolae s tom stvari, odnosno zakonska norma (6/5). 49. Osim fizikih dijelova stvar bi mogla imati i idealne dijelove, naime zamiljene dijelove, sadrajno jednake, kojima je veliina matematiki odreena njihovim razmjerom prema cjelini (6/3). Kada stvar pripada suvlasnicima, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadrajno jednake dijelove - idealne dijelove, kojima je veliina odreena veliinom suvlasnikih dijelova (dakle dijelova prava vlasnitva) (37/1).28 Fizika svojstva stvari ne mogu biti zapreka za njezinu diobu na idealne dijelove, jer se tu ne dira u supstanciju nego se samo raunski odreuju idealni dijelovi (6/3/1). Idealni dijelovi stvari nisu njezini dijelovi poput fizikih, nego su to posebno kreirani netjelesni pravni entiteti, koji su pravno izjednaeni sa stvarima - svaki se idealni dio tretira kao odvojeni dio stvari, dakle kao zasebna stvar (6/3).
Npr. neka brodica je u vlasnitvu jedne osobe, a njezin je izvanbrodski motor u vlasnitvu druge, koja ga je posudila vlasniku brodice. U gornjem primjeru - poteni stjecatelj brodice stekao ju je u vlasnitvo zajedno s izvanbrodskim motorom; poteni stjecatelj zalonog prava na toj brodici stekao je u zalog brodicu zajedno s tim motorom (kao da je i motor vlasnitvo istog vlasnika, kao i cijela brodica).
28 27 26
Idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasnikoga dijela koji ga odreuje (37/2). Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 61
STVARNO PRAVO
GLAVA 2. Stvarnopravni odnos (2) Neodvojeni plodovi i
Gavella
5 0 . Ono to e biti plod stvari ako/kada se od nje odvoji, dok nije od nje odvojen nema samostalnu pravnu egzistenciju - neodvojeni plod je dio matine stvari. Kako je neodvojeni plod dio matine stvari, glede njega vrijedi sve ono to i za ostale dijelove stvari. Onaj tko ima pravo vlasnitva ili koje drugo stvarno pravo na plodonosnoj stvari, ima ga ujedno i na neodvojenom plodu (5/3). Kada se jo neodvojeni plod moe odvojiti od matine stvari a da se time ne uniti ni njega niti tu stvar - taj plod je odvojivi dio matine stvari, pa bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, no predmnijevat e se da i na njemu postoje ona ista stvarna prava kao i na cijeloj stvari, dok se suprotno ne dokae (6/2). 5 1 . Odvajanjem od matine stvari nastaje plod kao samostalna pokretna stvar. To da je odvajanjem od stvari nastao plod, dakle da je stvar dala plod - jedna je od koristi koju se ima od stvari. (O tome poblie neto kasnije.) ,
( 3 ) Prirast , ... ,.... . . ;, ;. , .-, . . "''..
5 2 . Prirast (accessio, prirataj) neke stvari je ono to joj je izvana pridolo i razmjerno se trajno s njom tako sjedinilo da je postalo dijelom te stvari (150). 29 Prirast stvari u svemu dijeli njezinu pravnu sudbinu. Tko ima pravo vlasnitva ili koje drugo stvarno pravo na nekoj stvari, ima ga time i na onome to je prirast te stvari (5/2/3). Ona subjektivna prava koja su u asu prirastanja postojala glede glavne stvari ire se i na njezin prirast, dok ona koja su postojala na prirastu - prestaju. 5 3 . Prirast je samo ono to se razmjerno trajno sjedinilo s drugom stvari, postavi time njezin sastavni dio. Spajanje je razmjerno trajno samo ako rastavljanje nije mogue, bilo a/ faktino (ono to je priraslo, postalo je bitnim dijelom glavne stvari), bilo b/ gospodarski (rastavljanje bi iziskivalo nerazmjerno velike trokove) (148/2), bilo c/ pravno (nedoputeno je) (149/1). Ono to se povezalo s nekom drugom stvari samo privremeno, jer se moe od nje rastaviti (odvojiti) - nije njezin prirast. Zato na onome to se povezalo ali je odvojivo, postoje i nadalje ona stvarna prava koja su postojala u trenutku privremenog povezivanja stvari, i to na istim pravnim temeljima na kojima su postojala u tom trenutku. 5 4 . Privremeno povezivanje ipak izaziva neke pravne uinke. U prvom redu, ovlatenici stvarnih prava na onome to se privremeno povezalo s drugom stvari mogu zahtijevati odvajanje jedne stvari od druge, a ako su ispunjene pretpostavke koje za to postavljaju obveznopravne norme - ovlateni su i zahtijevati naknadu (148/2). Daljnji uinak privremenog povezivanja proizlazi iz injenice da je i ono to se privremeno povezalo s drugom stvari do svojeg odvajanja ipak dio te stvari, samo to je taj dio odvojiv. A glede takvih dijelova stvari - kao to je poznato predmnijeva se da su i oni predmet stvarnih prava koja postoje glede cijele stvari
Prirast je u ovom svojem najuem smislu, samo ono to je trajno postalo dijelom druge stvari; u irem smislu je prirast stvari i ono to se zajedno s njom pretvorilo u novu stvar (preradom, mijeanjem i si), ali za to vrijede neto drukija pravila. (O tome se iscrpno govori u vezi sa stjecanjem prava vlasnitva prirataja stvari. 62 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
29
Gavella
iji su oni dijelovi. Postojanje te predmnjeve moe izazvati daljnji pravni uinak izazvat e gubitak prava na privremeno priraslom dijelu stvari koje je razliito od onih koja inae postoje na toj stvari, ako pravo vlasnitva stvari (ili neko drugo stvarno pravo na njoj) stekne osoba koja ne zna niti bi morala znati da na tom dijelu stvari postoje neija prava razliita od onih na cijeloj stvari (poteni stjecatelj)
(6/4). , -.. : , :, , . - , . . . - . - r -' . -
55. Kada se stvari sjedine tako da je to sjedinjenje razmjerno trajno, pa je od dviju stvari postala jedna a da to nije neka nova stvar, ponekad e se postaviti pitanje koja je od njih prirasla onoj drugoj, dakle koja je glavna stvar a koja je njezin prirast. U sluaju sjedinjenja pokretnine i nekretnine - uvijek je nekretnina glavna stvar, dok pokretnina moe biti samo prirast te nekretnine (2/3, 9/3).30 Sjedine li se dvije pokretne stvari tako da od njih nije nastala nova stvar, glavna je ona od tih stvari koja prema shvaanju u prometu odreuje bit stvari koja postoji nakon sjedinjenja, dok je ona druga - njezin prirast.31 56. Odvajanje prirasta, dakle onoga to je razmjerno trajno bilo priraslo nekoj stvari, ima iste pravne uinke kakve bi izazvalo i odvajanje kojeg drugog dijela te stvari. No, ako je povezivanje bilo, naprotiv, samo privremeno, svaka od privremeno povezanih stvari zadrala je svoj dotadanji pravni status, pa se kasnijim razdvajanjem nita nije promijenilo.32
(4) Pripatci
5 7 . Pripadah (pertinencija, Zubehor) neke stvari je pokretna stvar, fiziki samostalna, koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno slui svrsi neke druge stvari kao glavne (res principalis), ali jedino ako prema shvaanju u prometu ona moe biti pripatkom te druge stvari, te ako (i dok) stoji u takvom prostornom odnosu s glavnom stvari
koji odgovara toj namjeni (7/1). Dakle, svojom trajnom namjenom, koju joj je njezin vlasnik dao, povezan je pripadak u jedno s glavnom stvari (vlasnikovom ili tuom); pa premda pripadak nije fiziki dio glavne stvari, on ima pravni status kao da je njezin odvojivi dio.
Ono to na zemljitu izraste, to bude trajno izgraeno na ili ispod povrine zemljita, ili bude nadograeno i ugraeno, sve je to priraslo zemljitu i slijedi njegovu pravnu sudbinu (superficies solo cedit). Od tog pravila nae suvremeno stvarnopravno ureenje predvia samo rijetke iznimke, za veoma ogranieni krug sluajeva. Npr. za sluaj kada je na tuem zemljitu gradio graditelj koji nije znao niti je morao znati da gradi na tuem, ali je vlasnik zemljita to znao i nije reagirao (153).
31 Shvaanje u prometu vodi osobito rauna o tome to je za stvar bitno sa stajalita njezinog sluenja ljudskim potrebama. Npr. karoserija automobila, nakon to je ugraena u automobil, nema vie samostalnost - automobil je objekt stvarnih prava, a karoserija je postala dio tog objekta. Prije ugradnje, dok je bila u trgovevom skladitu, karoserija je bila samostalan objekt stvarnih prava. 32 Situacija e, naravno, biti drukija, ako netko stekne cijelu stvar (ili neko stvarno pravo na njoj) ne znajui da je neki njezin dio zadrao svoj nekadanji pravni status, razliit od pravnog statusa cijele stvari, jer se titi njegovo povjerenje u pravnom prometu (6/4). 30
STVARNO PRAVO
Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 63
Gavella
5 8 . Da bi vlasnikova stvar postala pripadak neke druge stvari, ona a/ treba biti prikladna da slui svrsi te druge stvari, b/ treba biti (ili biti dovedena) u takav prostorni odnos s glavnom stvari koji odgovara toj namjeni, te c/ treba prema shvaanju u prometu moi biti pripatkom te stvari kao glavne. No, to samo za sebe nije dovoljno, potrebno je naime i d/ da je vlasnik svojom voljom33 namijenio svoju stvar tome da razmjerno trajno slui svrsi te druge stvari kao glavne, dakle da trajno omoguuje ili barem pomae postizanju svrhe glavne stvari. 5 9 . Stvar postaje pripatkom po volji svojega vlasnika, koji ne treba ujedno biti i vlasnikom glavne stvari.34 Vlasnik moe tu svoju volju oitovati u bilo kojem obliku. Najee e to uiniti kakvom konkludentnom radnjom uporabe jedne svoje stvari za svrhe druge, ali se nee smatrati da je svoju stvar uinio pertinencijom neke druge, ako je to bila samo prolazna uporaba (7/2). Da bi jedna stvar postala pertinencijom druge, nije nuno da ju se i jednom uporabilo za svrhu te druge stvari kao glavne,35 dovoljno je da ju je vlasnik za to namijenio, te da je ona u takvom prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni 60. Dok je jedna stvar pripadak druge, ona dijeli pravnu sudbinu glavne stvari (accessorium sequitur principale) (5/2-3), onako kako je inae dijele odvojivi dijelovi stvari (6/2). .....,,-. s 6 1 . Stvar prestaje biti pripatkom glavne stvari, ako trajno prestane sluiti svrsi glavne stvari, a i ako trajno prestane biti u takvom prostornom odnosu s glavnom stvari koji odgovara njegovoj namjeni kao pripatka; ako je, meutim, jedno ili drugo prestao samo privremeno, to ne utjee na njezino svojstvo pripatka (7/3). Kada stvar prestane biti pripatkom, pravna joj se sudbina odvaja od sudbine glavne stvari i onakva je kao i pravna sudbina odvojivog (nebitnog) dijela stvari koji se odvojio. ;
Volja treba biti pravno relevantna, pa poslovno nesposobni vlasnik ne moe svoju stvar uiniti pertinencijom druge stvari.
34 Za razliku od 97. BGB, koji odreuje pertinenciju iskljuivo objektivno, po ZV je nastanak pertinencije ovisan o volji vlasnika stvari koja e postati pertinencijom. 35 Da bi odreeno gudalo bilo pripadak odreene violine nije nuno da je njihov vlasnik i jednom svirao tim gudalom po toj violini. 33
j [ \ [
Da bi odreeno gudalo bilo pripadak odreene violine nuno je da se nalazi u odgovarajuem prostornom odnosu s njom - npr. da je spremljeno u istu kutiju s violinom. Za neke se stvari koje se nalaze u odgovarajuem prostornom odnosu na temelju zakona predmnijeva da su namijenjene da trajno slue nekoj drugoj stvari kao glavnoj, ali je naravno mogue dokazivati suprotno. Tako se predmnijeva da su pripadak poslovne zgrade strojevi i slini ureaji namijenjeni istoj svrsi kao i ona (7/4). Isto se tako predmnijeva da su pripadak nekretnine ija je svrha poljoprivredna proizvodnja - strojevi i stoka namijenjena daljnjoj poljoprivrednoj proizvodnji, poljoprivredni proizvodi i sjeme potrebni za daljnju poljoprivrednu proizvodnju kroz ono vrijeme za koje se moe oekivati da e takvi ili slini biti dobiveni tom proizvodnjom, kao i postojee gnojivo i gorivo (7/5). To su predmnjeve, koje e oboriti onaj tko dokae suprotno. :, . > 64 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo ' STVARNO PRAVO
37
36
j |H
Gavella 3. a) Nekretnina i njezine pripadnosti Nekretnina
6 2 . Nekretnina (nepokretna stvar, res immobilis) je stvar koju se ne moe premjetati s jednog mjesta na drugo bez povrede njezine biti (supstance) (2/3), a pojedinano je odreena povrinom zemljine estice. Nekretnina je, naime, 1/ zemljina estica (estica zemljine kore, tlo, teren, terrain) koja je geometrijski pojedinano odreena i 2/ njezine pripadnosti - sve to je sa zemljinom esticom trajno spojeno a/ na ili b/ ispod njegove povrine, ako zakonom nije to drugo odreeno (2/3 ZV, 9/1-3 ZV, 2ZZK). 63. Zemljina estica je dio povrine zemljine kore (tla, terraina), koji je geometrijski odreen i koji ima specifinu oznaku,38 ime se razlikuje od svog ostalog zemljita. Geometrijsko odreivanje oblika, povrine i poloaja zemljine estice u prostoru metoda je za pojedinano odreivanje nekretnine. Ukupna povrina zemljita jest neto to se ne mijenja (ili se barem samo izuzetno mijenja dogaajima i postupcima poput isuivanja mora i si.), pa se geometrijskim dijeljenjem povrine svog zemljita na estice (zemljine estice, parcele) dobiva pouzdan oslonac za odreivanje pojedinane nekretnine kao estice toga zemljita. Geometrijsko odreivanje oblika, povrine i poloaja zemljine estice je nain na koji se individualizira pojedinana nekretnina. Nekretnina je pojedinano odreena oblikom i povrinom, ali ona nije geometrijski lik, nego je stvar, dakle tvar, materija koja se nalazi na prostoru odreenom time likom, a obuhvaa (u naelu) sve to je s tako odreenom esticom zemljita trajno spojeno na ili ispod povrine. 64. Nekretnine su predmet stvarnih prava kao geometrijski (katastarskom izmjerom) pojedinano odreene kao zemljine estice - katastarske estice (svaka sa svim svojim pripadnostima). Kada su te estice upisane u zemljinu knjigu (a sve bi trebale biti upisane), tada su predmet stvarnih prava kao zemljinoknjina tijela. Zemljinoknjino tijelo je jedna ili vie zemljinih estica koje su upisane u isti zemljinoknjini uloak, pa su time pravno sjedinjene u jedno tijelo, tj. u jedan 39 jedini objekt prava - jednu nekretninu (9/1 ). U isti se zemljinoknjini uloak moe upisati jednu zemljinu esticu, ili vie njih (koje ak ne moraju biti susjedne, ali moraju leati na podruju iste katastarske opine) - koliko god da ih se
38 U suvremenim pravima je ta oznaka redovito katastarska oznaka (katastarski broj i dr.), po kojoj se jedna zemljina estica razlikuje od svog ostalog zemljita. Naime, u suvremenim je pravnim poretcima kontinentalne Europe (a i drugdje) institucionaliziran sustav mjerenja (izmjere) zemljita i oznaavanja zemljinih estica, te voenje evidencije o tako pojedinano odreenim zemljinim esticama - katastar zemljita (catastrum, Grenzkataster). Redovito je, a tako je i u nas, voenje katastra zemljita djelatnost dravne uprave.
Zemljina se knjiga sastoji od glavne knjige i zbirke isprava. Glavna knjiga je podijeljena na zemljinoknjine uloke, a svaki se uloak vodi za po jednu nekretninu, ili tonije - za jedno zemljinoknjino tijelo. STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 65
39
Gavella
upie u jedan zemljinoknjini uloak, sve su one tada jedno zemljinoknjino tijelo (9/1 ). 40 Iz raznih se razloga moe desiti da neka zemljina estica nije upisana u zemljinu knjigu, to je ipak ne ini nesposobnom da bude predmetom stvarnih prava.41 6 5 . Pravni poredak pravno izjednauje s nekretninama i neke pravne entitete, koji nisu stvari. Naime "zakonom mogu neke vrste prava ili bilo to drugo biti izjednaeno sa stvarima; u takvu se to sluaju ubraja u pokretne stvari, a u nekretnine samo ako je spojeno s vlasnitvom nepokretnih stvari, ili je njihov teret, ili je zakonom proglaeno nekretninom" (2/6). 1/ Kao samostalne nekretnine tretiraju se a/ idealni dijelovi nekretnina (37/3) i b/ pravo graenja (280/2). 2/ Kao pripadnosti nekretnina, se tretiraju a/ slunosti i stvarni tereti koji postoje u korist povlasne nekretnine, kao i b/ slunosti, stvarni tereti i pravo graenja koji su na teret neke nekretnine. 3/ Kao nekretnine e se tretirati i sve ostalo to bi zakonom bilo proglaeno za nekretninu (2/6). Ako glede nekog entiteta iskrsne dvojba je li to pokretnina ili je nekretnina - nee se to smatrati nekretninom, nego pokretninom (2/7). b) Pripadnosti nekretnine
(1) Naelo jedinstvenosti nekretnine - superficies solo cedit
:
6 6 . Suvremeni pravni poretci odreuju sastav nekretnine po- naelu jedinstvenosti nekretnine, po kojem nekretninu ini zemljite (zemljina estica) sa svime to je s njim trajno spojeno. Rije je o naelu koje potjee iz tradicije rimskoga prava da superficies solo cedit.42 Po naelu jedinstvenosti nekretnine, zgrade, njihovi sastavni dijelovi (stanovi, poslovne prostorije i dr.), sve raslinje, kao i sve ostalo to je sa zemljitem trajno spojeno (na ili ispod njegove povrine) samo su sastavni dijelovi zemljita. Nekretnina je zemljina estica, a sve to je s njom trajno spojeno samo je dio te nekretnine (2/3, 9/1-3). Stoga se nekretninu identificira sa zemljitem - nekretnina i zemljite su u pravnom pogledu jedno te isto (1 ZZK).
Sastav zemljinoknjinog tijela se moe promijeniti samo zemljinoknjinim otpisom ili pripisom (19/4 ZZK). Promjene izgraenosti katastarskih estica koje ine zemljinoknjino tijelo, ne utjeu na njegov sastav (19/6 ZZK). Nekretnina (zemljinoknjino tijelo) ostaje identina sama sebi, bez obzira na promjenu tzv. kulture zemljita (izgradnju zgrade, promjenu obraenosti ili si.); a i kada se u katastru zemljita provede parcelacija zemljita, sve estice koje su time nastale od dotadanjih, ostaju i dalje u sastavu istog zemljinoknjinog tijela, sve dok se iz njega ne ispisu (13 ZZK). U takvom sluaju predmetom stvarnih prava nee ona biti kao zemljinoknjino tijelo, nego naprosto kao geometrijski odreena zemljina estica (katastarska estica). Gajeva je izreka da zemljitu o b i n o pripada sve to se na n j e m u zida ili sije ("Solo cedere solent ea, que aedificantur aut seruntur") (Gaius - D. 41, 1, 9, 1), odakle su onda nastala pravila: solo cedit, quod solo implantantur i solo cedit quod solo inaedificatur. Njihovim uopavanjem ; nastalo je pravilo - solo cedit superficies, odnosno superficies cedit solo. 66 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo " STVARNO PRAVO
42 41 40
Gavella
67. Srednjovjekovni pravni poretci nisu priznavali naelo jedinstvenosti nekretnine. Doputali su da pojedinane nekretnine budu i zgrade same za sebe (bez zemljita) i sve ostalo to je imalo svojstvo nepremjestivosti, dakle i pojedini dijelovi zgrada, kao to su stanovi i si. (bez zemljita i bez zgrade). Naelo jedinstvenosti nisu potovali ni pravni poretci socijalistikog pravnog kruga. Time su se liili mogunosti da baratajui povrinom zemljine estice, precizno odreuju nekretninu, a time i granice subjektivnih prava na njoj. Rezultat je bio smanjena, ili ak posve izgubljena odreenost objekta stvarnih prava, a s njom i dosega stvarnih prava. O tome da je u takvoj situaciji bilo neizbjeno propadanje zemljinih knjiga, kao evidencije prava na nekretninama, ne treba niti govoriti. Sve to nije ilo u prilog pravne sigurnosti uope, a posebno ne sigurnosti u pravnom prometu nekretnina. Oni pravni poretci kojima je do toga dvoga stalo, inzistiraju naprotiv na jedinstvu nekretnine. Tako je i u naem pravnom poretku koji je odredbama ZV i ZZK opet postavio to naelo jedinstvenosti nekretnine i na njemu izgradio suvremeno ureenje stvamopravno ureenje, a uspostavio je i djelovanje toga naela i glede onih nekretnina za koje je ono bilo naputeno u proteklom razdoblju.
(2) Pripadnosti nekretnine (a) Openito
68. Slijedei ope uenje o stvarima kao objektima stvarnih prava, a drei se naela jedinstvenosti nekretnina, u naem su pravu pripadnosti nekretnine: a/ njezini dijelovi, naime dijelovi materije povezano trajno sa zemljitem na ili ispod njegove povrine (9/1), b/ njezin prirast (9/3/1), c/ njezini plodovi dok nisu odvojeni (9/2) i d/ njezini pripatci (pertinencije) (5/3, 9/6), pa tko ima stvarno pravo na nekretnini, ima ga time i na svim njezinim pripadnostima, ako zakonom nije drukije odreeno (5/2). (O pripadnostima stvari smo ve openito govorili prigodom izlaganja o pripadnostima pokretnine, pa ovdje upozoravamo samo na ono to je nuno kazati o pripadnosti upravo nekretnina, dok glede ostaloga upuujemo na ranije izlaganje.) 69. injenica da su dijelovi nekretnine sve ono to je sa zemljitem razmjerno trajno povezano na njezinoj povrini ili ispod nje, otvara pitanje granice koliko daleko/duboko doseu stvarna prava na nekretnini. Njihov je doseg dodue bezgranian, ali je mogunost njihovog izvravanja ipak ograniena. Kao jedno od opih ogranienja prava vlasnitva izriito je, naime, postavljeno pravilo da "vlasnik nekretnine nije ovlaten braniti tue zahvate poduzete na tolikoj visini ili dubini gdje on nema nikakva opravdanoga interesa da ih iskljui" (31/3). To vrijedi jednako tako i za sva druga stvarna prava na nekretnini, jer to god je zakonom odreeno za pravo vlasnitva i vlasnike, vrijedi na odgovarajui nain i za sva ograniena stvarna prava, ako za njih nije to posebno odreeno zakonom niti proizlazi iz njihove pravne naravi (1/6).
GLAVA 2. Stvarnopravni odnos (b) Dijelovi nekretnine
Gavella
70. Svaka stvar, pa tako i nekretnina, ima u naelu cijela isti pravni status stvarna prava na njoj su ujedno i prava na svim njezinim dijelovima, ako zakonom nije drukije odreeno (5/2). 7 1 . Zakonom je odreeno da se ne smatraju dijelovima nekretnine, pa da se stvarna prava koja postoje na zemljitu (i na svim ostalim pripadnostima nekretnine) ne proteu na sljedee. 1/ Ona se ne proteu na one zgrade, a niti ita drugo to je s nekretninom fiziki spojeno, ali ne trajno, nego samo radi neke prolazne namjene (9/3/2). Nadalje, 2/ stvarna prava na zemljitu ne proteu se ni na one zgrade i druge graevine koje su se dodue trajno spojile sa zemljitem, ako ih od njega pravno odvaja stvarno pravo koje svojeg nositelja ovlauje da na tuem zemljitu ima takvu zgradu ili drugu graevinu u svojem vlasnitvu (9/4/1). Tko ima pravo graenja kao teret na neijem zemljitu (280-296), moe na temelju tog prava graenja imati svoju zgradu na tom zemljitu. Isto tako - tko ima na tuem zemljitu slunost koja ovlauje imati dio zgrade i naprave na tom zemljitu (196), moe na temelju tog prava zaista to imati kao odvojenu stvar na tom zemljitu.43 Isto tako 3/ stvarna prava na zemljitu ne proteu se niti na strojeve i sline ureaje koji su s nekretninom fiziki trajno spojeni, ali se pravno ne smatraju dijelovima nekretnine ako je pristankom vlasnika te nekretnine u zemljinoj knjizi zabiljeeno da su oni vlasnitvo neke druge osobe (9/5/1). I konano 4/ stvarna prava na
zemljitu ne proteu se niti na ono to je posebnim zakonom od toga izuzeto.44

( c ) Neodvojeniplodovi . .
: :
.....-.: .
7 2 . Dok se plodovi ne odvoje, dio su nekretnine - trava, drvee, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja raa na svojoj povrini, dijelovi su te nekretnine sve dok se od zemlje ne odvoje (9/2).
(d) Prirast
7 3 . to bude na povrini zemlje, iznad ili ispod nje izgraeno, a bude namijenjeno da tamo ostane, ili bude u nekretninu ugraeno, njoj dograeno, na njoj nadograeno ili bilo kako drukije s njom trajno spojeno, postaje time dio te nekretnine (9/3/1). Jedino nije prirast nekretnine ono to se s njom spojilo privremeno, s prolaznom namjenom (9/3), bez obzira na to kako dugo traje fizika veza toga s
I na opem dobru je slino mogue - zgrade i druge graevine izgraene na opem dobru pravno nee biti dijelovi tog opeg dobra, ako su na njemu izgraene na temelju koncesije odgovarajueg sadraja (3/4). 44 Zakonom o rudarstvu ("Narodne novine", br. 35/95) izuzeto je ono to ini rudno blago, te je proglaeno vlasnitvom Republike Hrvatske (1/2 Z. 0 rudarstvu). Rudnim se blagom po tom zakonu smatraju mineralne sirovine, tj. "sve organske i neorganske mineralne sirovine koje se nalaze u vrstom, tekuem ili plinovitom stanju u prvobitnom leitu, u nanosima, jalovitima, talionikim troskama ili prirodnim rastopinama" (2 Z. 0 rudarstvu), iji veoma opsean popis sadri lanak 3. istog zakona. 68 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
43
Gavella
nekretninom. I za nekretnine vrijedi ope pravilo o prirastu - onaj tko ima pravo vlasnitva ili koje drugo stvarno pravo na glavnoj stvari - nekretnini, ima ga time i na svemu to priraste toj stvari (5/2/3).45
(e) Pripatci
74. Tko ima pravo vlasnitva ili koje drugo stvarno pravo na nekretnini, ima ga time i na onome to je njezin pripadak (5/2/3). 75. Prava koja postoje u korist neke nekretnine (stvarne slunosti i stvarni tereti odreeni u korist nekretnine), pripatci su povlasne nekretnine (9/5). 76. Zakon postavlja dvije predmnjeve o tome da su odreene pokretnine namijenjene da trajno slue svrsi neke nekretnine. 1/ Smatra se da su namijenjeni da trajno slue svrsi nekretnine s poslovnom zgradom namijenjenom nekoj obrtnoj ili proizvodnoj djelatnosti, kao glavnoj stvari - strojevi i slini ureaji namijenjeni istoj svrsi kao i ta zgrada (7/4). 2/ Smatra se da su namijenjeni da trajno slue svrsi nekretnine ija je svrha poljoprivredna proizvodnja, kao glavnoj stvari - strojevi i stoka za daljnju poljoprivrednu proizvodnju, poljoprivredni proizvodi i sjeme potrebni za daljnju poljoprivrednu proizvodnju kroz ono vrijeme za koje se moe oekivati da e takvi ili slini biti dobiveni tom proizvodnjom, kao i postojee gnojivo i gorivo (7/5). To su predmnjeve, koje e oboriti onaj tko dokae suprotno. Dok ih se ne obori, one e djelovati. No, ne smije se ispustiti iz vida da su ovo tek predmnjeve o namjeni za trajno sluenje svrsi odreenih nekretnina kao glavne stvari, a da to nisu predmnjeve da je neka od tih pokretnina pripadak nekretnine. Te e pokretnine biti pripatci navedenih nekretnina samo ako su, pored predmnijevane namjene za sluenje svrsi odnosne nekretnine kao glavne stvari, ispunjene i sve ostale pretpostavke da bi te pokretnine bile pripatci ovih nekretnina (7/1).
(3) 0 uspostavi pravnog jedinstva nekretnine Literatura: Crni, /.: Vlasnitvo na dijelu zgrade - etano vlasnitvo; Zakonitost, 1990, 9-10, 1009-1023; Gavella, N:. O nekim novinama u stvarnopravnom ureenju, u Zborniku XXXIV. susreta pravnika u gospodarstvu (Opatija, 1996), Zagreb, 1996, 3-17; Belaj, V.: Novine u ureenju etanog vlasnitva u Republici Hrvatskoj, u Zborniku XXXIV. susreta pravnika u gospodarstvu (Opatija, 1996), Zagreb, 1996,18-34; uvela, M:. Prijelaz na novo ureenje nekretnina, u Zborniku XXXIV. susreta pravnika u gospodarstvu (Opatija, 1996), Zagreb, 1996, 36-62; Breanski, J.: Prijelazne i zavrne odredbe Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, 1997, 1, 145-168. ......
77. Jednovrsnost vlasnitva zahtijeva jedinstvenost svakog objekta prava vlasnitva, a i drugih stvarnih prava. No, u doba kada je na pravni poredak bio ukljuen u socijalistiki pravni krug u velikoj se mjeri napustilo pravilo o pravJedina, ali vana iznimka od tog pravila napravljena je u korist onoga koji je u dobroj vjeri bio izgradio zgradu na zemljitu koje je bilo tue, ali samo za sluaj da je vlasnik zemljita pritom postupao nepoteno - znao je za gradnju, a nije je bez odgode zabranio. Zgrada je dakako prirasla zemljitu, ali umjesto da vlasnik zemljita time stekne i zgradu kao prirast svojeg zemljita, oboje stjee u svoje vlasnitvo poteni graditelj (153). STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 69
45
Gavella
nom jedinstvu nekretnine. Bilo je to u skladu s tada vladajuom kolektivistikom koncepcijom ureenja pravne vlasti na stvarima, osobito na nekretninama, jer je razbijanje jedinstva nekretnine na dijelove s razliitim funkcijama omoguavalo uspostavu razliitih pravnih vlasti na pojedinim njezinim dijelovima. Nekretnina se pravno raspala na zemljite s jedne i zgradu s druge strane, pri emu je zemljite bilo u pravnoj vlasti jednog subjekta (esto je bilo drutveno46), a zgrada drugoga. Ni sama zgrada nije ostala jedinstvena, jer je stvorena specifina konstrukcija etana vlasnitva, koja je neodvojive dijelove nekretnine odvajala u posebne pravne objekte - u posebni dio zgrade (stan odnosno poslovnu prostoriju) kao predmet samostalnog prava vlasnitva, nadalje na zemljite potrebno za redovitu uporabu odnosne zgrade, i konano na zajednike dijelove zgrade potrebne za uporabu posebnog dijela - svako s drukijim pravnim reimom. Time je omogueno postojanje zasebnog vlasnitva na neodvojivim, ali funkcionalno odvojenim posebnim dijelovima zgrade (stanovima, poslovnim prostorijama), pri emu je zgrada bila u jednoj pravnoj vlasti (redovito u drutvenoj), a jedan ili vie njezinih dijelova pripadali su pod pravnu vlast onih iji su to bili stanovi odnosno poslovne prostorije u etanom vlasnitvu. No, kako se objekt etanog vlasnitva - posebni dio zgrade (stan, odnosno poslovnu prostoriju) ipak nije moglo fiziki izdvojiti od ostatka nekretnine, to je onoj osobi iji je bio poseban dio zgrade na temelju zakona pripadalo kao pripadak njegovog vlasnitva, jo i neko pravo glede zajednikih dijelova zgrade, kao i jo jedno pravo glede zemljita na kojem zgrada lei i onoga koje slui za uporabu te zgrade odnosno njegovog posebnog dijela. 7 8 . Jednom zapoeto raspadanje nekretnine kao pravnog objekta, tonije pravno razbijanje nekretnine na njezine sastavne dijelove, bez obzira na to to su oni bili neodvojivi, nije bilo vie mogue zaustaviti, pa je prvo naa pravna praksa poela doputati i ono to u pravnim poretcima iz kontinentalnoeuropskog pravnog kruga jedva da bi bilo zamislivo - izvorno stjecanje dijelova zgrada putem nadograivanja, adaptiranja, dograivanja i si. u etano vlasnitvo. Sa svakim takvim stjecanjem komplicirala bi se pravna situacija glede cijele nekretnine - svatko tko bi tako stekao dio nekretnine stekao bi ga na raun tuih prava, redovito na raun tuih prava na zajednikim dijelovima zgrade, ili prava na zemljitu, ali ta su prava bilo toliko sadrajno neodreena, a njihova zatita tako neefikasna, da je sve to pomagalo samovolji i doprinosilo pravnoj nesigurnosti. 7 9 . Zemljinoknjini sustav nije bio u stanju pratiti takav razvoj, pa se kao posebna pravna kategorija iroko rasprostranila - "nekretnina u izvanknjinom vlasnitvu". I te su nekretnine bile u pravnom prometu, ali dakako bez onih blagodati koje bi zemljinoknjini sustav inae pruao glede upisanih nekretnina. No, kako se pojava izvanknjinog vlasnitva sve vie irila, tako je zemljinoknjina evidencija postajala sve nepouzdanija, to je rezultiralo time da se sve manje moglo
U tom bi sluaju nekome pripadalo i posebno "pravo koritenja" zemljita u drutvenom vlasnitvu, koje bi ga ovlaivalo da ima svoju zgradu na drutvenom zemljitu. Tako bi na istom zemljitu koegzistirale dvije pravne vlasti - drutvena vlast i vlast nositelja tog prava. 70 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
46
Gavella
na nju oslanjati. Razbijanje jedinstva nekretnine unitilo je sustav zemljinih knjiga i uvelo visok stupanj pravne nesigurnosti, a osobito nesigurnosti u pravnom prometu nekretnina. 80. Nakon to se na poredak okrenuo prema trinom gospodarstvu ovakvu situaciju vie nije bilo mogue trpjeti iz brojnih razloga, a osobito stoga to trino poslovanje nije zamislivo bez kreditiranja, a kreditiranje bez pouzdanog osiguranja trabina vrijednou nekretnine. Na je pravni poredak morao ponovno uspostaviti jedinstvo nekretnine i urediti zemljinoknjini sustav, kako bi se pravni promet nekretnina i prava na njima odvijao na nain ve odavno ukorijenjen u kontinentalnoeuropskoj pravnoj tradiciji. To je i uradio. Uspostava pravnog jedinstva nekretnine traila je dvoje: 1/ uspostavu pravnog jedinstva zemljita i zgrade i 2/ uspostavu pravnog jedinstva nekretnine (zemljita sa zgradom) i njezinih funkcionalno samostalnih dijelova (stanova, poslovnih prostorija i si.). 8 1 . Radi ponovne uspostave pravnog jedinstva zemljita i zgrade, ZV je odredio da zemljite i sve to je s njime trajno spojeno (zgrada i dr.) treba biti jedinstvenim objektom, a u sluaju kada to nije (kada se zgrada u privatnom vlasnitvu nalazi na zemljitu koje je bilo drutveno) - objedinio ih je tako da je na temelju zakona vlasnik zgrade postao vlasnikom i zemljita na kojem je zgrada izgraena (l. 367-369. ZV).47 A radi ponovne uspostave pravnog jedinstva nekretnine (zemljita sa zgradom) s njezinim pravno osamostaljenim dijelovima (stanovima, poslovnim prostorijama i si.), dotadanje je etano vlasnitvo reformirano po uzoru na austrijsko pravo. Etani je vlasnik dobio status suvlasnika cijele nekretnine, kojemu je izvravanje suvlasnikih ovlasti koncentrirano u prvom redu na odreeni dio zgrade (stan, poslovnu prostoriju i si.) (l. 66-99. ZV). Takva konstrukcija osigurava pravno jedinstvo nekretnine, a omoguuje razmjerno samostalno izvravanje vlasnitva na posebnim dijelovima. Kroz konstrukciju suvlasnitva na cijeloj nekretnini, uspostavljeno je nuno jedinstvo zemljita, zgrade i svih njezinih dijelova, a posebnim su pravilima postojea etana vlasnitva uinjena konformnima naelu jedinstvenosti nekretnine (l. 371-373. ZV).48 49 50 . . -Time nije sasvim iskljuena mogunost da se ima svoju zgradu na tuem zemljitu, ali ona postoji samo kroz pravnu vezu sa zemljitem uspostavljenom posredstvom prava koja terete to zemljite, ovlaujui da se na njemu ima svoju zgradu, neovisno o tome ije je zemljite (pravo graenja, pravo stvarne slunosti odgovarajueg sadraja). I na opem dobru mogu postojati zgrade i druge graevine, koje pravno nisu dijelovi tog opeg dobra, ako su na njemu izgraene na temelju koncesije (3/4).
48 Prijelazne odredbe koje su to ureivale, izmijenjene su na alost bile u zadnji tren prije predlaganja ZV i ZZK tako da su u njih unesena pravila koja bi mogla tetiti jedinstvenosti nekretnine u sluajevima kada je etano vlasnitvo postojalo u zgradi koja je izgraena na zemljitu koje je donedavno bilo u drutvenom vlasnitvu (l. 371 ZV, 225 ZZK). 49 Za ubudue je iskljuena svaka mogunost izvornog stjecanja dijelova tuih nekretnina putem dograivanja, nadograivanja, preureivanja i si. (156). 47
Propise ZV o uspostavi jedinstva nekretnine pratili su i odgovarajui propisi sadrani u prijelaznim i zavrnim odredbama ZZK, postavljeni za sluaj osnivanja, obnavljanja, dopunjavanja ili preoblikovanja zemljine knjige (220-223 ZZK). STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 71
50
Gavella
8 2 . Naelu jedinstvenosti nekretnine prijetila je opasnost od ve uhodane poslovne i pravne prakse. Da pravnim poslovima stranaka ne bi bilo naruavano naelo jedinstvenosti nekretnine, odreeno je da od dana stupanja na snagu ZV (1.1.1997.) pravni poslovi koji su suprotni naelu jedinstva nekretnine ne proizvode pravne uinke (366/3), ali je svakoj ugovornoj strani u iju je korist bio takav ugovor sklopljen dano pravo da zahtijeva pravednu izmjenu ugovora kojom bi se taj nedostatak uklonio (366/4). Opasnost po naelo jedinstvenosti nekretnine prijetila je i od posebnih propisa koji su ostali na snazi i nakon stupanja na snagu ZV, pa je postavljeno pravilo po kojem se mogu "... odredbe propisa koji su na snazi, a razliito ureuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadanja zemljita, tumaiti i primjenjivati samo u skladu s naelom jedinstvenosti nekretnine" (395/1).
C. Koristi od stvari
1. Openito 8 3 . Stvar donosi ljudima koristi, koje mogu biti 1/ plodovi stvari i 2/ pogodnosti koje donosi uporaba stvari (8/1). Sve koristi od stvari pripadaju u naelu onome kome pripada stvar koja ih donosi, ali mu ne pripadaju one koristi koje na posebnom pravnom temelju pripadaju nekoj drugoj osobi (8/5). Postojanje iijeg prava na koristi od tue stvari se ne predmnijeva - osoba koja se poziva na to da postoji takav posebni pravni temelj, treba ga dokazati (8/5). 2. Plodovi a) Plodovi stvari 8 4 . Plod (fructus) je u pravnom smislu ona korist koju se u obliku prinosa (ili prihoda) moe dobiti od stvari a da ona i dalje ostane potpuna}1 Plodovi su jedna od dviju vrsta razliitih koristi koje bi se moglo imati od stvari, a da ona i dalje ostane potpuna; druga su one prednosti (probitci) to ih donosi uporaba stvari (8). 8 5 . Plod, dakle, potjee od stvari, ali je njezin prinos (prihod), koji se od nje odvaja i osamostaljuje u zasebnu stvar, dakle u jo jednu stvar pored plodonosne stvari. To je tako i kada biljke ili ivotinje daju plodove, ali su pravni pojmovi ploda i plodonosne stvari mnogo ireg obujma od biolokih, ma koliko se nekada inzistiralo na njihovoj analogiji. Od toga su preostali nazivi - plodonosna stvar (matina stvar) i plod, odvajanje i ubiranje ploda. U pravnom smislu dolaze sve stvari u obzir kao plodonosne (isto je i s entitetima koji su pravno izjednaeni sa stvarima), jer je pravni pojam ploda iri od biolokoga. Pod pravni pojam ploda potpadaju i 1/ neposredni plodovi (tzv. naravni, prirodni plodovi, fructus naturales) i
Ako se neto dobilo od stvari tako da je ona time prestala biti potpuna (kompletna) stvar, ono to se tako dobilo nije plod nego dio stvari koji se od nje odvojio. ' '- 72 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo " STVARNO PRAVO
51
Gavella
2/ posredni plodovi (tzv. civilni plodovi, fructus civiles). Kakve bi sve plodove mogla davati neka plodonosna stvar, ovisi o njezinim osobinama. 86. Neposredni plodovi neke stvari su a/ prinosi koje ta stvar daje naravnim putem,52 b/ prinosi koje stvar daje posredstvom neijeg rada (industrijski plodovi)53 i c/ sve drugo, to nisu prinosi stvari, nego od nje odvojeni dijelovi koje stvar daje s obzirom na svoju namjenu54 (8/2). Posredni plodovi (civilni plodovi) stvari su prinosi koje stvar daje posredovanjem nekog pravnog odnosa glede nje, kao to su to najamnine, zakupnine i si., na koje se ima pravo iz najamnog, zakupnog ili kakvog drugog pravnog odnosa glede te stvari (8/4). 87. Plod postaje zasebna stvar odvajanjem (separacijom). Odvajanje (separacija) neposrednog ploda stvari zbiva se inom fizikog odvajanja od plodonosne stvari, bio taj naravni dogaaj, ljudska radnja ili kombinacija toga dvoga. Odvajanje posrednog ploda zbiva se dospijeem trabine da se uini, dade ili plati ono to je posredan plod (prihod) od stvari.55 Odvajanje ploda moe, ali ne mora biti ujedno i njegovo ubiranje. Ubiranje je in uzimanja ploda za sebe ili koga drugoga, dakle prisvajanje ploda. Odvajanje ploda ne mora biti skopano s njegovim prisvajanjem. esto e se to dvoje u ivotu podudarati, npr. kod etve, berbe i si., ali se i takvi plodovi koji se inae anju, beru itd. mogu odvojiti od plodonosne stvari i na nain koji ne implicira ubiranje.56 88. Od trenutka svojeg odvajanja, plod ima vlastitu pravnu sudbinu. U pravilu plod, nakon to se odvojio, pripada onome ija je plodonosna stvar, pa e odvajanjem ploda u pravilu nastati na njemu pravo vlasnitva u korist onoga tko je vlasnik plodonosne stvari.57 Jedino mu ne pripadaju oni plodovi, koji na posebnom pravnom temelju pripadaju nekome drugome, pa e - ako netko drugi ima npr. pravo plodouivanja na plodonosnoj stvari, ili pravo zakupa - na temelju tog prava plodovi te stvari koji se od nje odvoje pripadati nositelju tog prava, a ne vlasniku plodonosne stvari (8/5/1). 89. Uzme li netko za sebe plodove stvari koji mu ne pripadaju, uzeo je time stvari koje su tue, pa e ih biti duan vratiti, a ako to vie nije mogue - naknaditi njihovu vrijednost. No, ako je za to da bi plodonosna stvar dala one plodove koje
52 53 54 55
Plodovi biljaka i ivotinja, nastali naravnim putem. Plodovi biljaka i ivotinja, nastali naravnim putem, ali uz sudjelovanje ljudskog rada. Npr. humus koji je odvojen od supstancije zemljita, voda koja je izvaena iz bunara i si.
Npr. time to je za isplatu dospio neki iznos najamnine, taj se posredni plod odvojio od matine stvari u tom smislu da od tada postoji pravo zahtijevati plaanje tog iznosa.
56 Razlike u pravnim uincima mogu biti velike. Npr. uporabovnik (ovlatenik prava slunosti uporabe) plodonosne stvari je vlasnik onih njezinih plodova koje je ubrao za svoje potrebe, ali nisu njegovi oni plodovi iste stvari koje on nije ubrao, nego su se na neki drugi nain odvojili od nje. 57
stvari.
Ujedno e na plodu nastati i zalono pravo onoga tko ima zalono pravo na plodonosnoj
STVARNO PRAVO
73
Gavella
je duan vratiti ili naknaditi, imao takve trokove koje bi imao i dobar gospodar te stvari, ovlaten je zahtijevati da mu se ti trokovi naknade (8/6). b) Plodovi prava 9 0 . Plodovi subjektivnih prava izjednaeni su pravno s plodovima stvari (8/1), te se na njih na odgovarajui nain primjenjuju pravila postavljena za plodove stvari. Subjektivno pravo moe davati i neposredne i posredne plodove. 1/ Neposredni plodovi subjektivnog prava su prinosi koje to pravo daje s obzirom na svoju namjenu, to kod prava koje ovlauje na stjecanje plodova ili drugih dijelova stvari znai - ono to se stjee na temelju tog prava (83/3). 2/ Posredni (civilni) plodovi prava su prinosi koje to pravo daje posredstvom pravnog odnosa, kao to su to npr. kamate i si. (8/4). 3. Prednosti od uporabe a) Prednosti od uporabe stvari
9 1 . Prednosti od uporabe stvari su koristi koje stvar daje, ne time to se od nje odvajaju plodovi, nego time to se tu stvar rabi (upotrebljava). Rije je o koristima koje se
ima od uporabe stvari - od uporabe kue za stanovanje, uporabe automobila za vonju, uporabe glazbala za sviranje, ali i od svake druge uporabe stvari. Prednosti od uporabe mogu, ali ne moraju biti neposredno imovinske. No, one su korist za onoga tko stvar rabi. Pravo na sve koristi od stvari, pa tako i na ove koje se sastoje u uporabi stvari, ima vlasnik stvari, osim ako pravo na uporabu vlasnikove stvari ima koja druga osoba na nekom posebnom pravnom temelju (npr. na temelju slunosti, na temelju zalonog prava, ako je zalonom vjerovniku uporabu zaloga dopustio zaloni dunik, ili na temelju takvog obveznog prava koje ovlauje na uporabu - prava najma, prava posudbe i dr). 9 2 . Tko uporabi stvar iako nema pravo na to, ili je uporabi vie, ili drukije nego to ima pravo na to, iskoristio je time za sebe neke prednosti od uporabe te stvari koje mu ne pripadaju, pa ih je duan naknaditi onome kome pripadaju. b) Prednosti od uporabe prava 9 3 . Koristi od uporabe nekog prava (npr. prava na ime, autorskog prava, prava na uzorak ili model, na robni ig) pripadaju u naelu onome ije je to pravo, a drugoj osobi samo ako je ona na nekom posebnom pravnom temelju ovlatena na neku uporabu tog prava. Koristi od uporabe prava tretiraju se jednako kao i koristi od uporabe stvari.
STVARNO PRAVO
Gavella
III. Stvarna prava A. Openito

1. Pojam
,;.
94. Pravna se doktrina dugo bavila problemom definiranja pojma subjektivnih stvarnih prava. Bilo je poznato koja bi to od rimskih prava bila (pravo vlasnitva, slunosti, zalono pravo, ephiteusis i supeficies), rabio se zajedniki naziv za njih - stvarna prava (iura in re),58 a nesumnjiv je bio i vii rodni pojam (genus proximum) - graansko, i to imovinsko pravo. Sve to nije bilo dovoljno da bi se definirala subjektivna stvarna prava. Problem je bilo pitanje koja je vrsna razlika (differentia specifica), dakle koja je to bitna osobina cijele ove vrste prava po kojoj se ona razlikuju od svih ostalih graanskih, imovinskih prava. Pitanje koje si je postavila graanskopravna znanost, glasilo je: U emu je bit stvarnopravnosti? 95. U potrazi za odgovorom bilo se prvo usredotoila panja na injenicu da je objekt svih stvarnih prava - stvar. Tako je nastala teorija da je bit stvarnopravnosti upravo u tome to su to prava kojima je objekt stvar. Da to nije bio adekvatan rezultat, nije bilo teko uoiti. I neka druga subjektivna prava imaju za objekt stvar. Npr. pravo koje na temelju ugovora o kupoprodaji ima kupac takoer je pravo kojemu je objekt stvar. Isto je i s brojnim drugim pravima, koja nesumnjivo pripadaju vrsti obveznih, a ne stvarnih prava, kao to je npr. s pravom koje zajmoprimac ima na temelju ugovora o zajmu, zakupoprimac iz ugovora o zakupu itd. To je pokazalo da je bit stvarnopravnosti mogue utvrditi tek usporeivanjem tih prava s obveznim pravima, jer e to otkriti njihovu razliitost. Poavi tim putem dolo se do spoznaje da se, i kada im je objekt isti, naime stvar, stvarna prava razlikuju od obveznih po svom djelovanju. Dok obvezna prava djeluju samo relativno, naime samo prema osobama koje se nalaze na drugoj strani odnosa koji je redovito
Naziv je, naime, nastao tako to se pravo vlasnitva, slunosti, zalono pravo, emphiteusis i superficies, poelo nazivati zajednikim nazivom - stvarna prava (iura in re). Tim se nazivom isticala razlika izmeu njih, s jedne strane, i obveznih prava (iura ad rem), s druge. Traenje adekvatnog termina za subjektivna prava bilo je postalo osobito aktualno kada se poelo inzistirati na tome da se rimsko pravo prevede sa sustava tubi na sustav subjektivnih prava. To je dakako iziskivalo i da se svakoj vrsti subjektivnih prava nadjene odgovarajue ime, kojim bi se ona razlikovala od ostalih vrsta subjektivnih prava. Ta su imena stvorena tako to su - a to se lijepo vidi upravo glede stvarnih prava - za njih iskoriteni nazivi za tube kojima se titilo odnosno subjektivno pravo. Za ovu vrstu subjektivnih prava koju nazivamo stvarnim pravima upotrijebljen je naziv iura in re, koji potjee od naziva za tube koje su nazivane actiones in rem. Actiones in rem razlikovale su se od tubi zvanih actiones in personam, kojima se - gledano sa stajalita razlikovanja subjektivnih prava na stvarna i obvezna - titilo ne stvarna, nego obvezna prava. Te actiones in rem podnosile su se protiv svakoga, ili tonije protiv bilo koga, pa intentio formule nije sadravao ime tuenoga, nego mu se ime oznaavalo tek u kondemnaciji. Gledano sa stajalita subjektivnih prava, bile su to tube koje su titile takva prava koja djeluju contra omnes. To je sluaj sa stvarnim pravima, pa je bilo nekako prirodno da ih se nazove po tim tubama, naime iura in re, stvarna prava. ., . STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 75
Gavella
meu njima uspostavljen glede stvari ugovorom (djeluju samo inter partes), dotle je djelovanje stvarnih prava sasvim drukije. Stvarna prava djeluju apsolutno, ona svoje nositelje ovlauju prema svakome (djeluju erga omnes, contra omnes), u tom smislu da nitko ne smije ta prava vrijeati svojim postupcima, dakle da se svatko mora suzdravati od svega ime bi povrijedio pravnu vlast nositelja nekog stvarnog prava.59 Tako je nastala teorija o apsolutnosti kao sutini stvarnopravnosti. Ona je imala mnogo pristaa, koji su vjerujui u nju pokuavali pod stvarna prava podvesti i takva kao to je npr. nasljedno pravo ili pravo otkupa koje je upisano u zemljine knjige, jer i ta prava djeluju contra omnes, prema svima.60 Tome se mnogo i s pravom prigovaralo. Ne samo da je neka prava apsolutnog djelovanja bilo teko podvesti pod pojam stvarnih prava nego je to kod nekih bilo zaista nemogue uraditi, a da rezultat ne bude nakaradan. Neka prava, iako apsolutna, evidentno nisu potpadala pod pojam stvarnih prava. Rije je ponajprije o osobnim pravima (ili pravima osoba), kao to su pravo na slobodu, tjelesni integritet, vlastiti lik, moralna autorska prava itd. Tako se pokazalo da teorija o apsolutnosti kao biti stvarnopravnosti ne zadovoljava. Apsolutnost oigledno nije dovoljno diferencirajua osobina stvarnih prava. Osim toga, ova je teorija imala jo jednu veoma nezgodnu stranu. Naime, isticanjem apsolutnosti kao biti stvarnih prava nije jo dan dovoljan odgovor na pitanje o njihovu sadraju. Umjesto da prikae pozitivni sadraj tih prava, dakle da prikae na to to ona ovlauju svoje nosioce, prikazan je bio samo njihov negativni aspekt - dunost svih da se suzdravaju od postupaka kojima bi vrijeali ta prava. U tome se sigurno ne iscrpljuje sva bit stvarnopravnosti, u najmanju ruku zato to je u svakom pravnom poretku i tako implicirana opa zabrana protupravnih povreda svih tuih prava, a ne samo onih koja pripadaju u vrstu stvarnih prava. Nakon to su uoeni nedostatci teorije po kojoj je apsolutnost bit stvarnopravnosti, pokualo se zamijeniti je drugom, po kojoj bi bit stvarnopravnosti inila neposrednost one ovlatenikove vlasti koja mu pripada na temelju stvarnih prava. I zaista, privatna pravna vlast koju stvarna prava daju svojim nositeljima takve je prirode da je oni izvravaju neposredno na stvari, a ne tek posredstvom inidbe neke druge osobe (potonje je sluaj kod obveznih prava). Pravna vlast nositelja stvarnog prava na objektu tog prava je dakle neposredna. U prvom planu je stvar, na koju je ta vlast neposredno vezana te objektivizirana i osigurana time to trajno slijedi tu stvar, pa i kada se ona kree u prostoru ili u pravnom prometu. Meutim, ni ova teorija, unato svoj tonosti, nije potpuno pogodila bit stvarnopravnosti. Ona, naime, gleda na stvarnopravni odnos kao na odnos ovjeka i stvari, to nije tono. Sva subjektivna prava postoje u socijalnim odnosima, dakle
59 injenica da neko pravo nije apsolutno nipoto ne znai da bi ga tree osobe smjele vrijeati, nego da ga nisu u stanju povrijediti. To to neko pravo nije apsolutno, nego relativno, znai da ono ne ovlauje prema svakome, nego samo prema odreenim osobama, pa ga zato samo te mogu povrijediti. Naprotiv, apsolutna prava djeluju prema svima, pa ih zato svatko (bilo tko) moe povrijediti.
60
Tako su postupili i redaktori OGZ.
.;
STVARNO PRAVO
Gavella
odnosima meu ljudima (ili s njima vie-manje izjednaenim pravnim entitetima nazvanima pravne osobe). Stvarna prava nisu, niti mogu biti, izuzetci od toga. Zato teorija o stvarnopravnosti kao neposrednosti odnosa izmeu stvari, s jedne strane, te ovlatenika stvarnog prava i pravne vlasti koja za njega proizlazi iz tog prava, s druge strane, iako je nala mnogo pristaa, ipak nije mogla u potpunosti ispuniti zadatak da dade toan odgovor na pitanje o biti stvarnopravnosti. Ni ona, ba kao ni prethodne dvije teorije, nije uspjela sasvim objasniti bit stvarnopravnosti, ali je i ona, ba kao to je to i s ove dvije bio sluaj, upozorila na neka bitna obiljeja stvarnih prava. Pokazalo se da spomenute teorije nisu uspjele rijeiti problem stvarnopravnosti zato to su pokuale samo jedno obiljeje stvarnih prava tretirati kao ono koje determinira karakter tih prava, a to je bilo pogreno. Ni da je objekt nekog subjektivnog prava stvar, ni da ono djeluje apsolutno, a ni da djeluje neposredno, nije svako samo za sebe dovoljno da bi to pravo dovoljno oznailo kao stvarno pravo. Tek sve to troje zajedno ini bit stvarnopravnosti. To je uoila suvremena graanskopravna znanost, u kojoj sve vie prevladava spoznaja da se stvarna prava razlikuju od drugih vrsta subjektivnih prava po tome to ona imaju sva tri navedena obiljeja: objekt im je stvar, pravna vlast koju ta prava daju svom nosiocu glede tog objekta je neposredna, a i djeluju apsolutno. Prva dva obiljeja determiniraju unutranju, a tree vanjsku stranu socijalnog odnosa koji nastaje glede stvari kada nekom subjektu (fizikoj ili pravnoj osobi) pripada subjektivno pravo kojemu je ta stvar neposredni objekt.
graansko, i to imovinsko pravo koje svojem nositelju daje potpunu ili djelominu neposrednu privatnu pravnu vlast na nekoj stvari sposobnoj da bude objektom takvog prava, ukljuujui i ovlast da svakog treeg iskljui od tome suprotnih, neovlatenih zadiranja u tu stvar. 2. Sadraj
96. Tako moemo konstatirati da je stvarno pravo u subjektivnom smislu -
97. Sadraj subjektivnih stvarnih prava ine ovlasti koja pravni poredak daje nositelju stvarnog prava glede one stvari koja je objekt tog prava. Svako se subjektivno stvarno pravo sastoji od jedne ili vie ovlasti. Time to ima te ovlasti koje mu daje njegovo subjektivno stvarno pravo, ima nositelj toga prava neku neposrednu, za svakog mjerodavnu privatnu pravnu vlast na onome to je predmet njegovog stvarnog prava (odnosno glede predmeta tog prava, ako teite stavimo na socijalni odnos u kojem ta vlast postoji). Broj vrsta stvarnih prava je ogranien (naelo zatvorenog broja stvarnih prava), pa pravni subjekti mogu na stvarima imati samo stvarna prava onih vrsta koje postoje u odnosnom pravnom poretku (u pravnom poretku kojem su te stvari podvrgnute). Svaka od tih vrsta stvarnih prava daje ovlasti drukijeg sadraja, ili drukiju kombinaciju ovlasti, tako da se privatne pravne vlasti nositelja subjektivnih stvarnih prava jedne vrste sadrajno razlikuju od privatnih pravnih vlasti nositelja stvarnih prava druge vrste. Ali, svako subjektivno stvarno pravo daje svojem nositelju na nekoj odreenoj stvar privatnu pravSTVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 77
Gavella
nu vlast nekog odreenog sadraja, i to vlast koja je neposredna, koja djeluje apsolutno, koja slijedi stvar i koja bi trebala biti vanjski vidljiva. 9 8 . Sadraj subjektivnog stvarnog prava ini nedjeljivo jedinstvo. Nikad se to jedinstvo ne moe razbiti, pa da se iz njega izdvoji neka ovlast i osamostali. To je postulat suvremenih stvarnopravnih ureenja. Ako je subjektivno stvarno pravo djeljivo (mnoga nisu), djeljivo je samo po obujmu, naime na dijelove od kojih svaki sadri po dio od svake ovlasti koje ine sadraj tog prava. 9 9 . O sadraju stvarnih prava, kao uostalom i drugih subjektivnih prava, nije mogue govoriti, a da se ne spomene problem granice do koje se ta prava proteu, tonije - do kojih dosee pravna vlast koju ona daju. Iskustvo pokazuje da bi rezultat izvravanja prava bio u nekim situacijama nepravedan ako bi se prava izvravalo s punim onim sadrajem na kojeg bi upuivala puka gramatika i logika interpretacija pravnih izvora. Zato se i kae - najvee pravo, najvea nepravda (summum ius, summa iniuria). Odatle je izgraena doktrina o unutranjim graniama subjektivnih prava (Innentheorie). Po njoj pravni poredak daje subjektivna prava, ne samo za zadovoljavanje interesa njihovih subjekata nego, i radi izvravanja etikih i socijalnih funkcija, pa stoga svako subjektivno pravo postoji samo u time danim granicama, koje lee unutar onoga to prema van moda izgleda kao da je sadraj subjektivnog prava. Izvan tih unutranjih granica", subjektivno pravo ne postoji, ono to je izvan njih moe biti samo prividom prava. Ova je doktrina imala dobru stranu to je uvaavala etike (moralne) korijene prava, ali i negativnu to je inila granicu subjektivnog prava maglovitom. To nipoto nije ilo u prilog pravne sigurnosti, a bez nje nema pravednosti, ma koliko joj teili. Zato ova teorija ipak nije bila ire prihvaena. Njezina je zasluga, meutim, da je upozorila na problem te je uputila prema njegovu rjeavanju. Pokazalo se da rjeenje nije u suzavanju sadraja subjektivnog prava postavljanjem nekakvih unutranjih granica sadraju prava. Rjeenje se ne moe nai u ograniavanju sadraja prava, nego u ograniavanju izvravanja subjektivnih prava. (O granicama izvravanja prava govorimo neto nie.) 3. Vrste 100. Suvremena su stvarnopravna ureenja izgraena po naelu zatvorenog broja stvarnih prava - u svakom postoje samo one vrste stvarnih prava koje su predviene zakonom (zatvoreni broj vrsta stvarnih prava, numerus clausus, Typenzwang) te stvarna prava svake od tih vrsta imaju onaj sadraj koji je zakonom propisan (Typenfixierung). , 1 0 1 . Zbog u mnogo emu zajednike pravne tradicije sadraj stvarnih prava je u svim pravnim poretcima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga u bitnome slino odreen, iako dakako s brojnim razlikama u pojedinostima. U svima pravo vlasnitva daje svojem nositelju najveu moguu privatnu pravnu vlast na stvari koja je predmet tog prava. Ostala stvarna prava daju samo neku, ogranienu privatnu pravnu vlast na svojem predmetu, naime vlast koja je usmjerena na neku korist od njihovog predmeta. Sve vrste stvarnih prava svrstane su u sustav, u kojem
j \ j
; j ; [
j \ L
Gavella
svaka ima svoje mjesto i ulogu. Suvremeni ih pravni poretci razvrstavaju u tom sustavu prema sadraju privatne pravne vlasti koju ona daju svojim nositeljima. Prema tom se kriteriju dijele stvarna prava na dvije velike skupine: 1/ pravo vlasnitva, kao pravo koje svojem nositelju daje naelno potpunu (integralnu) privatnu pravnu vlast na stvari i 2/ ograniena stvarna prava, koja daju samo neku ogranienu (parcijalnu, djelominu) privatnu pravnu vlast.61 Ograniena se stvarna prava dalje - prema svojem bitnom sadraju - dijele na a/ stvarna prava koja ovlauju na uporabu odnosno koritenje stvari (Nutzungsrechte) i b/ stvarna prava koja ovlauju na osiguranje i namirenje iz neke stvari (Sicherungs- und Verwertungsrechte).62 Nae suvremeno stvarno pravo se slui tom sistemizacijom. U njemu postoji 1/ pravo koje svojem nositelju daje potpunu (integralnu) privatnu pravnu vlast na stvari - pravo vlasnitva te 2/ ograniena stvarna prava koja a/ daju privatnu pravnu vlast rabiti odnosno iskoritavati neku stvar - al slunosti, /?/ pravo graenja i yl pravo iz stvarnog tereta, ili b/ ovlauju na to da njihovom nositelju neka stvar slui kao osiguranje njihove trabine i za namirenje iz njezine vrijednosti zalono pravo - 6/ zalono pravo (1/1). 102. U tom sustavu pravo vlasnitva igra stoernu ulogu, pa su sva ostala stvarna prava, dakle ograniena stvarna prava, na neki nain prema njemu orijentirana. Postojanje ogranienog stvarnog prava glede neke stvari, postojanje je
Prema rimskom sustavu, stvarna se prava razvrstavalo tako da su s jedne strane bila stvarna prava na vlastitoj stvari, a s druge - stvarna prava na tuim stvarima (iura in re aliena). Taj su sustav bila usvojila i ureenja u kontinentalnoj Europi, ali je on danas uglavnom zabaen kao zastario. Naime, u nekim se suvremenim pravnim poretcima otvorila mogunost da se i na vlastitoj stvari ima ona stvarna prava koja su nekada mogla postojati samo na tuim stvarima (u nekima vlasnik moe imati na svojoj stvari hipoteku, ili pravo graenja). Time su ta prava prestala biti stvarna prava samo na tuim stvarima, pa je bilo nemogue dalje odravati tradicionalnu podjelu na stvarna prava na vlastitim stvarima, s jedne, te na tuim stvarima, s druge strane. Meutim, ova podjela vrsta stvarnih prava je duboko ukorijenjena, pa e sigurno jo mnogo vremena protei dok bude sasvim naputena. Na ZV ju je, po uzoru na njemaki BGB i vicarski ZGB, napustio.
62 Dakako, vrste stvarnih prava mogue je razvrstavati i po drugim kriterijima, naime prema njihovu sadraju, objektu i subjektu. Za brojne je pravne poretke veoma vana dioba stvarnih prava prema njihovim objektima. Rije je o diobi na stvarna prava na nekretninama i ona na pokretninama. Neki pravni poretci, naime, ureuju pripadanje pokretnih stvari (pokretnina) u mnogome drukije nego pripadanje nekretnina (stvarna prava kojima su objekti druga prava tretiraju se u naelu kao da su to stvarna prava na pokretninama, ali ako su im objekti prava na nekretninama - kao da su to stvarna prava na nekretninama). Tako je npr. u njemakom i vicarskom pravnom poretku. Drugi poreci, naprotiv, pokuavaju izbjei to razlikovanje, pa pravno ureenje pripadanja pokretnina i nekretnina izjednaiti koliko je to najvie mogue. To je sluaj s austrijskim i s naim pravnim poretkom. Dakako, rije je uvijek u osnovnoj orijentaciji, a nipoto o konzekventno provedenom naelu diobe. I oni pravni poretci koji razlikuju stvarna prava na pokretninama od onih na nekretninama ne ine to bez ostatka, jer i u njima mogu neke vrste stvarnih prava (ali ne sve) postojati i na jednoj i na drugoj vrsti objekata, ali im je sadraj u svakom od tih sluajeva neto drukiji (uz eventualno podudaranje nekih osnovnih obiljeja). S druge strane, ni oni pravni poretci koji tee izjednaavanju sadraja stvarnih prava, bez obzira na to koji je objekt tih prava, ne provode potpuno izjednaavanje. Takvo to nije ni zamislivo, jer razliitost svojstava objekata esto iziskuje i bar donekle razliit sadraj prava. 61
STVARNO PRAVO
79
Gavella
neije ograniene pravne vlasti, koja umanjuje naelno potpunu vlasnikovu vlast. U tom su smislu ograniena stvarna prava u odnosu prema pravu vlasnitva poput posebnog prema opemu, iznimke prema pravilu. Zato glede svih ogranienih stvarnih prava vrijedi naelo da "to god je zakonom odreeno za pravo vlasnitva i vlasnike, vrijedi na odgovarajui nain i za sva druga stvarna prava, ako za njih nije to posebno odreeno zakonom niti proizlazi iz njihove pravne prirode (1/6).
B. Stjecanje
1. Izvorno i izvedeno stjecanje 1 0 3 . Stjecanje stvarnih prva zbiva se djelovanjem pravnim poretkom uspostavljenog pravnog kauzaliteta. Pravni poredak odreuje jednu ili vie pretpostavki za stjecanje neke vrste stvarnog prava, propisujui da e pravo te vrste biti steeno ako glede neke stvari budu ispunjene sve te pretpostavke. Kada se ispune sve potrebne pretpostavke - snagom pravnog poretka i djelovanjem pravnog kauzaliteta - na stvari glede koje su se one ispunile stjee stvarno pravo ona osoba koja ima pravni temelj za to. Ovisno o tome kakve su se pretpostavke stjecanja ispunile, stjecanje je 1/ izvorno (originarno) ili 2/ izvedeno (derivativno). 104. Izvedenim (derivativnim) stjecanjem se iz ve postojee pravne vlasti na stvari izvodi (derivira) stjecateljeva pravna vlast. Iz stvarnog prava prednika biva izvedeno stvarno pravo za stjecatelja, zbog ega je stjecatelj pravni sljednik
(sukcesor) prednika. On je njegov pojedinani sljednik (singularni sukcesor), ako je
izvedeno stekao samo pojedino prednikovo stvarno pravo (ili dio njegova prava). Ako je stekao ak sva prednikova prava, pa meu njima i stvarno pravo o kojemu je rije, tada je prednikov sveopi sljednik (univerzalni sukcesor). U oba sluaja postoji sljednitvo (sukcesija) u pravu - stjecatelj je stjecao samo u granicama onoga to je imao prednik. Nije mogao stei ni vie ni drugo, nego samo isto ili manje, jer nitko ne moe na drugoga prenijeti vie prava nego to ih sam ima.63 Kod svakog derivativnog stjecanja ostaje odran pravni kontinuitet, jer ono ne vrijea prednikovo pravo, ne prekida postojei stvarnopravni odnos. Derivativno stjecanje moe biti a/ translativno ili b/ konstitutivno. Kod translativnog prelazi na sljednika pravo njegova prednika, u cijelosti ili u nekom dijelu. Kod konstitutivnog, na sljednika uope ne prelazi prednikovo pravo, nego se iz prednikovog prava izvodi za stjecatelja novo pravo, ue od prednikovog (npr. iz prednikovog prava vlasnitva izvodi se za sljednika pravo slunosti plodouivanja). To se u pravilu zbiva na temelju prednikovog oitovanja volje (u nekim sluajevima moe biti zamijenjeno odlukom vlasti ili zakonskom odredbom).
63
120.
"Nemo plus iuris in alium transfere potest quam ipse habet" - sec. Paulus - D. 50, 17, , ... ... . . STVARNO PRAVO
Gavella
105. Izvornim (originarnim) stjecanjem osniva se na temelju zakona64 novo stvarno pravo, koje nema svoj korijen ni u ijem pravu. Ono nije izvedeno ni iz ijeg ranijeg prava - steeno je bez obzira na prava koja netko ve ima na objektu stjecanja. To moe imati negativne posljedice za ona stvarna prava koja su do tog stjecanja postojala na tom objektu.65 2. Pretpostavke stjecanja a) Ope i posebne pretpostavke stjecanja 106. Ope pretpostavke svakog stjecanja, bilo da je posrijedi osnivanje prava, ili prenoenje postojeeg na novog nositelja, jesu: 1/ da je objekt stjecanja sposoban biti predmetom (objektom) prava koje se stjee, 2/ da je stjecatelj sposoban da bude subjektom (nositeljem, ovlatenikom) tog prava na odnosnoj stvari, te 3/ da postoji odgovarajui pravni temelj (pravna osnova, pravni naslov, iustus titulus) stjecanja, po kojem je takvo stjecanje prava u skladu s pravnim poretkom. 107. Uz te ope pretpostavke, koje neizbjeno moraju biti ispunjene da bi dolo do stjecanja, redovito e za ovu ili onu vrstu stjecanja, za stjecanje ove ili one vrste prava, za stjecanje prava na odreenoj vrsti objekata, ili za stjecanje odreenih subjekata, ili za stjecanje u nekim posebnim okolnostima - trebati biti ispunjene jo i neke dodatne, posebne pretpostavke, koje se ne trae za neko drugo stjecanje. 0 posebnim pretpostavkama govorimo na odnosnim mjestima; ovdje samo spominjemo da je posebna pretpostavka svakog izvedenog (derivativnog) stjecanja, bilo ono konstitutivno (osnivanje novog prava) ili translativno (prenoenje postojeeg) - postojanje valjanog prednikovog prava. ; b) 0 pravnom temelju stjecanja 108. Pravo se moe stei, dakle i osnovati i prenijeti, samo na za to odgovarajuem pravnom temelju. Pravni temelj stjecanja subjektivnog prava je neka injenica koja svojim postojanjem omoguuje odreenom pravnom subjektu da u odnosnom pravnom poretku stekne i ima odreeno subjektivno pravo. Svojim pravnim temeljem svako je subjektivno pravo povezano s pravnim poretkom - nema stjecanja subjektivnih prava bez pravnog temelja. Pravni poredak odreuje svojim normama na kakvim je pravnim temeljima mogue (uz eventualne daljnje pretpostavke) stei subjektivna stvarna prava. Pravo e na odreenoj stvari stei
Iako se u pravilu izvorno stjee samo na temelju zakona, do izvornog stjecanja moe u nekim sluajevima doi i na temelju odluke suda ili druge vlasti. Ako je npr. dosjelou stekao pravo vlasnitva neke nekretnine, optereene tuim stvarnim pravima (slunostima, stvarnim teretima, pravom graenja, zalonim pravima), on je izvornim stjecanjem osnovao svoje novo pravo vlasnitva. Time je dotadanje pravo vlasnitva prestalo, a s njim i sva ona stvarna prava koja su tu nekretninu teretila, ako on za njih nije znao niti je morao znati u trenutku stjecanja. No, nisu prestala ona ograniena stvarna prava za koja je znao ili je morao znati, tako da je on stekao nekretninu optereenu tim pravima (129/2). , : .-. . STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 81
6 64
Gavella
ona osoba koja ima tim pravnim poretkom priznati pravni temelj za stjecanje takvog prava na/glede te stvari, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke stjecanja. 109. Openito uzevi, u obzir kao pravni temelji stjecanja stvarnih prava dolaze: 1/ pravni poslovi usmjereni na stjecanje tog prava, 2/ odluke sudova, odnosno tijela druge nadlene vlasti (upravne), naravno takvog sadraja da su usmjerene na stjecanje tih prava, 3/ nasljeivanje, te 4/ neposredno zakon, to zapravo znai ispunjenje pretpostavki koje nisu ni pravni posao, ni odluka vlasti, ni nasljeivanje, nego je zakon odredio da se njihovim ispunjenjem stjee pravo odreene vrste. Najei pravni temelj stjecanja stvarnih prava je pravni posao. Da bi se na temelju pravnog posla moglo stei pravo, potrebno je da to prednikov a) jednostrani posao (npr. zapis, legat) ili b) dvostrani posao sa stjecateljem (ugovor), ili njegov c) dvostrani posao s nekom drugom osobom kao sukontrahentom - zakljuen u korist tree osobe kao stjecatelja. Taj posao a) mora postojati66 i b) ne smije biti ni a/ nitav niti /?/ poniten.67 Na je pravni sustav, naime, usvojio naelo kauzalne tradicije. Po tom naelu je pravni temelj stjecanja kauza (causa) stjecanja, pa nema li pravnog temelja, ili on nije valjan - nema niti stjecanja, pa makar i bio obavljen in stjecanja.68 69 110. O pravnom temelju ovisi da li e se stvarno pravo stei izvedeno ili izvorno. Na temelju pravnih poslova i na temelju nasljeivanja - uvijek, a na te66 Pravni posao ne postoji sve dok volja nije oitovana tako da bi njome nastao taj posao; ako je posrijedi ugovor, ne postoji dok se ne spoje ponuda i prihvat. Ne postoji ni jednostrani posao koji je valjano opozvan, ni dvostrani od kojeg je odustao onaj tko je bio ovlaten odustati od njega, a ne postoji ni posao koji je naknadno valjano raskinut, ili je prestao na bilo koji drugi nain osim ispunjenjem. Itd.
Pravni posao treba biti valjan, da bi se na njegovom temelju moglo stei subjektivno pravo. Posao koji nije valjan, jer je ve po samom zakonu nitav - ne proizvodi namjeravane pravne uinke, ba kao i da ne postoji. Ali ako je samo pobojan - sluit e kao pravni temelj sve" dok ne bude poniten (to e, dogodi li se, u pravilu djelovati ex tune, tj. kao da je bio nitav od poetka). Ponitenjem pobojnog ugovora nestat e valjanog pravnog temelja za pripadanje odnosnog stvarnog prava stjecatelju. To e u naem pravnom sustavu rezultirati prestankom prava koje je na toj pravnoj osnovi bilo steeno. Naelo kauzalne tradicije primijenio je OGZ, i ono i danas vrijedi u naem i austrijskom pravu. Naprotiv, njemako je pravo usvojilo suprotno naelo - naelo apstraktne tradicije, po kojem nepostojanje ili nevaljanost pravnog temelja ne teti valjanosti stjecanja stvarnog prava. vicarski ZGB ne sadri nikakvu izriitu odredbu o tome, ali se vicarska doktrina i sudska praksa bila isprva ugledala na njemako pravo (naelo apstraktne tradicije), no kasnije je to stajalite izmijenila u korist primjene naela kauzalne tradicije. Zbog primjene naela kauzalne tradicije moe se dogoditi da samo izgleda kao da je netko nositelj stvarnog prava, a on to zaista nije (nije to pravo stekao, jer pravni temelj stjecanja nije postojao ili nije bio valjan). To ne bi smjelo ii na tetu potenih treih, koji svoja prava izvode iz njegovog, ne znajui da to njegovo pravo zaista ne postoji, nego postoji samo prividno. U suvremenim se pravnim sustavima titi povjerenje potenih sudionika u pravnom prometu. Zato osoba koja se pouzdala u to da je nositelj prava netko tko to nije (samo toboe ima pravo, jer ga nije stekao na valjanom temelju) - stei e ipak za sebe pravo, kao da ga je izvela iz njegovog prividnog prava. . : _ . .-. > ; ; : 82 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
69 68
67
Gavella
melju odluka sudova odnosno drugih tijela vlasti - u pravilu, stvarna se prava stjeu izvedeno. Na temelju zakona stjeu se, naprotiv, izvorno. 111. Za stjecanje prava je nuno objektivno postojanje pravnog temelja. Premda je objektivno postojanje pravnog temelja nuno, za stjecanje nije nuno da to bude upravo onaj pravni temelj koji je stjecatelj elio. Tako, ako je npr. netko namjeravao stei pravo vlasnitva stvari na temelju ugovora o kupoprodaji, ali je iz nekog razloga nitav onaj ugovor koji je zakljuio s prodavateljem, on nije stekao pravo vlasnitva na temelju tog ugovora, ali to jo ne znai da ga nije moda stekao na nekom drugom pravnom temelju. Jer, ako postoji neki drugi valjani pravni temelj za stjecanje tog prava na istoj stvari (npr. na temelju zakona je mogue stei na njoj stvarnu slunost putem dosjelosti), nema razloga da na tom drugom temelju stjecatelj ne stekne to pravo (bude li ispunjeno sve to je odreeno za pretpostavke stjecanja na tom temelju).70 c) 0 nainu stjecanja 112. Na pravni poredak primjenjuje tradicijsko naelo stjecanja stvarnih prava, po kojemu je - da bi na temelju pravnog posla dolo do osnivanja stvarnog prava - prijeko potrebno da bude izvren i in koji je ispravan nain (modus) stjecanja tog prava. Izvrenje tog ina je posebna pretpostavka svih stjecanja stvarnih prava na temelju pravnog posla u pravnim poretcima koji su primijenili tradicijsko naelo. Primjena tog naela je karakteristina za pravne poretke srednjoeuropske podskupine kontinentalnoeuropskih prava, pa tako i za na.71 113. Koji e in biti ispravan nain osnivanja nekog stvarnog prava, odreuju norme pravnog poretka, vodei rauna o tome da to bude in kojim se uspostavlja ona socijalno relevantna vlast na (glede) stvari kakva pripada nositelju odnosnog prava. Zahvaljujui tome stjecatelj stvarnog prava je ve od trenutka u kojem je stekao stvarno pravo u prilici da ga izvrava. Kako je in stjecanja vanjski vidljiv, on slui i zadovoljenju potrebe da stjecanje, a time i postojanje stvarnog prava bude publicirano. 114. Kao ispravan nain osnivanja nekog stvarnog prava slui redovito in predaje posjeda. Tako je to odavna, ali su suvremeni pravni poretci zadrali takav nain stjecanja samo za prava na pokretninama, zamijenivi ga - kada je rije o stjecanju stvarnih prava na nekretninama - upisom u zemljinu knjigu. Tako je nastala shema po kojoj je ispravan nain sjecanja stvarnih prava na pokretninama -predaja u posjed, a na nekretninama - upis. Ta shema vrijedi i dalje, ali suvremeni pravni poretci sve ee odstupaju od nje i glede pokretnina, zamjenjujui poNo, ako stekne na temelju zakona umjesto na temelju pravnog posla - stekao je izvorno, umjesto, izvedeno. 71 Romanski su pravni poretci, naprotiv, usvojili konsenzualno naelo stjecanja stvarnih prava. U tim se poretcima stvarna prava stjeu ve samim zakljuenjem pravnog posla, usmjerenog na stjecanje prava - nikakav poseban in stjecanja nije potreban da bi se pravo steklo. STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 83
70
Gavella
nekad i kod stjecanja stvarnih prava na njima predaju u posjed upisom u neki upisnik. I po naem pravu vrijedi kao pravilo da se stvarna prava na pokretninama stjeu predajom u posjed, a na nekretninama upisom u zemljinu knjigu, no predviena su i neka odstupanja od toga.72 115. Tradicijsko naelo, po kojem se stvarno pravo osniva inom koji je ispravan nain stjecanja tog prava, primjenjuje se u nas dosljedno jedino kada je pravni temelj stjecanja pravni posao (a tako je i u njemakom i vicarskom pravu). OGZ je pokuao ii i dalje, pa tradicijskom naelu dati univerzalni znaaj. Usvojio je tzv. doktrinu titulusa i modusa, po kojoj bi se stei stvarno pravo na bilo kojem pravnom temelju (titulusu) moglo samo posebnim inom kao nainom (modusom) stjecanja.73 To se, meutim, sukobilo s problemom da je u nekim sluajevima stjecanja teko jasno razlikovati titulus od modusa, to bi primjena doktrine titulusa i modusa zahtijevala. Zato suvremeni stvarnopravni poretci ograniavaju primjenu tradicijskog naela na sluajeve stjecanja stvarnih prava na temelju pravnih poslova. Za stjecanje takvih prava na ostalim pravnim temeljima (odluka vlasti, nasljeivanje, zakon), nije predviena predaja posjeda odnosno upis u zemljinu knjigu kao nain stjecanja, ali su predviene takve pretpostavke stjecanja koje budu li ispunjene - znae da je uspostavljena onakva socijalno relevantna vlast na (glede) stvari kakva pripada nositelju odnosnog prava, a i da je zadovoljeno naelo publiciteta.74 d) 0 prednikovom pravu 116. Da bi dolo do izvedenog stjecanja stvarnog prava, prijeko je potrebno da postoji za to pogodno prednikovo pravo iz kojeg e proizii stjecateljevo, bilo da e postojee prednikovo pravo prijei na stjecatelja, bilo da e se iz prednikovog prava izvesti za stjecatelja neko pravo ueg sadraja. Postojanje prednikovog prava je posebna pretpostavka svih izvedenih stjecanja stvarnih prava, onih gdje se pravo stjee njegovim osnivanjem iz prednikovog, a i onih koja se zbivaju prenoenjem prednikovog prava na novog stjecatelja - singularnog ili univerzalnog sljednika.
72 Neka se stvarna prava na pokretninama stjeu upisom u odgovarajui upisnik (upisnik). Ve se dugo tako stjeu stvarna prava na brodovima i zrakoplovima, a sada i odredbe ZV omoguuju da se zalono pravo na pokretninama, na dionicama i si. osnuje (i) upisom u odgovarajui upisnik.
To je naelo postavio izriito u paragrafu 380. OGZ ("Bez naslova i bez pravnog naina steenja ne moe se zadobiti nikakva vlasnost") te ga je dosljedno potovao, to nije uvijek bilo lako.
74 Tako e se npr. stvarnu slunost osnovati na temelju sudske odluke samim time to e ta odluka postati pravomona. Slunost e se, dakle, osnovati bez upisa u zemljinu knjigu, ali onaj u korist ije se nekretnine slunost osnovalo moe je upisati u zemljinu knjigu. To je mogunost koju e on iskoristiti u vlastitom interesu, jer neupisanoj slunosti (kao i drugim neupisanim pravima koja terete nekretninu) prijeti opasnost da prestane zbog zatite povjerenje u potpunost zemljine knjige, ako nekretninu stekne osoba koja ne zna niti bi morala znati za postojanje tog tereta.
73
STVARNO PRAVO
Gavella
117. 0 osobinama prednikovog stvarnog prava e ovisiti da li je ono pogodno za prelaenje na novog stjecatelja, odnosno za izvoenje iz njega novog prava na istom objektu. Pogodno za prijei na novog stjecatelja je samo ono prednikovo pravo koje je otuivo, odnosno koje je nasljedivo. Za izvoenje novog stvarnog prava iz prednikovog, pogodno je samo ono prednikovo pravo iji je sadraj dovoljno irok da se iz njega moe izvesti ue pravo, a uz to sadri i ovlast na takvo raspolaganje objektom (pravo raspolaganja, ius disponendi).
3. Osnivanje stvarnog prava
118. Osnivanjem nazivamo nastanak subjektivnog prava koje do tada nije postojalo. Stvarno pravo bilo koje vrste osniva se izvornim stjecanjem tog prava; ograniena se stvarna prava mogu osnovati i derivativnim, konstitutivnim stjecanjem.
a) Izvorno osnivanje prava -
119. Izvornim se osnivanjem mogu osnovati pravo vlasnitva i ograniena stvarna prava. tovie, na stvarima koje su niije (res nullius, res derelictae) moe se osnovati pravo vlasnitva samo izvornim stjecanjem na.75 76 Na stvarima koje su neije preferira se izvedeno stjecanje prava, ali ipak se u nekim sluajevima moe i na takvim stvarima izvorno stei pravo vlasnitva i ograniena stvarna prava. 120. Osnuje li se izvornim stjecanjem pravo vlasnitva na stvari koja je u tom trenutku ve bila neija - dotadanje pravo vlasnitva neizbjeno prestaje, a s njim u pravilu i sva ograniena stvarna prava koja terete tu stvar (nee prestati jedino ona za ije je postojanje stjecatelj znao ili morao znati). Osnuje li se ogranieno stvarno pravo - ne prestaje dotadanje pravo vlasnitva, niti ona ograniena stvarna prava na toj stvari kojima sadraj nije suprotan izvorno steenom pravu.
b) Izvedeno osnivanje prava
121. Izvedeno se osnivaju prava njihovim izvoenjem iz prednikovog prava. Osnivati se izvoenjem iz prednikovog prava mogu samo ograniena stvarna prava - slunosti, prava iz stvarnih tereta, prava graenja, zalona prava).77 Ovakav nain
75 "Osim izvorno niijih stvari, niije su i one koje je vlasnik napustio ako se time odrekao prava vlasnitva" (132/1). 76 "Nekretnina je niija tek kada na temelju oitovanja o odreknuu od vlasnitva, danog u obliku isprave prikladne za zemljinoknjini upis, bude to pravo izbrisano u zemljinoj knjizi. Naputena nekretnina prelazi na temelju zakona u vlasnitvo Republike Hrvatske, ako nije zakonom to drugo odreeno." (133/1-2).
Pravo vlasnitva se, naprotiv, moe osnovati samo izvorno. Ne postoji stvarno pravo ireg sadraja od prava vlasnitva, pa se pravo vlasnitva ne moe osnovati izvoenjem iz iijeg prava. Derivativno (izvedeno) stjecanje prava vlasnitva je naravno mogue, ali time se to pravo ne osniva, nego se postojee pravo vlasnitva prenosi s dotadanjeg vlasnika na stjecatelja - novog vlasnika. . .. STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 85
77
Gavella
osnivanja ogranienih stvarnih prava je pravilo; njihovo izvorno osnivanje zbiva

se samo iznimno.
7 8
,:,.;-
..-..
122. Da bi se neko ogranieno stvarno pravo osnovalo njegovim izvoenjem iz dotadanjeg, potrebno je da, pored opih pretpostavki stjecanja stvarnih prava (sposobnost objekta, sposobnosti subjekta i postojanje pravnog temelja), budu ispunjene i posebne pretpostavke konstitutivnog stjecanja: a/ pogodno pravo prednika, b/ valjani pravni temelj za takvo stjecanje ogranienog stvarnog prava, a ako je taj temelj stjecanja pravni posao - i c/ ispravan nain stjecanja. 1 2 3 . Izvoenje novog stvarnog prava iz prednikovog mogue je jedino ako postoji stvarno pravo prednika koje je pogodno da se iz njega izvede stjecateljevo pravo. Pogodnost za to ovisi o sadraju prednikovog prava, i to - kako smo ve ranije spomenuli - o dvome u vezi s tim sadrajem. Jedno je - sadri li prednikovo pravo ovlast na takvo pravno raspolaganje predmetom prava (pravo raspolaganja, ius disponendi),79 drugo - daje li prednikovo stvarno pravo svojem nositelju dovoljno iroku vlast na stvari. Iz prednikovog se prava moe izvoditi samo takva prava koja daju uu pravnu vlast od one koju daje prednikovo pravo, jer nitko ne moe na drugoga prenijeti vie prava nego to ga sam ima. Tako se npr. iz prava vlasnitva neke stvari moe za drugoga izvesti zalono pravo na toj stvari, kao i pravo slunosti na teret te stvari, jer ona daju uu vlast od vlasnikove, a u pravu vlasnitva sadrano je ovlast na svako, dakle i na takvo pravno raspolaganje. Iz istog razloga moe nositelj zalonog prava dalje za drugoga osnovati podzalono pravo. Naprotiv, nositelj prava slunosti ne bi mogao za drugoga izvesti zalono pravo, jer pravna vlast koju bi to pravo trebalo davati zalonom vjerovniku ne bi bila ua od njegove. No, on ne bi mogao za drugoga dalje izvesti ni pravo slunosti, pa ni takvo koje bi davalo uu vlast od njegove, jer ni jedno pravo stvarne slunosti, pa tako ni njegovo, ne sadri ovlast na takvo pravno raspolaganje sa stvari. , ; 124. Kao pravni temelj osnivanja ogranienog subjektivnog stvarnog prava izvoenjem iz prednikovog, dolazi u prvom redu u obzir pravni posao, premda se takva stvarna prava mogu u nekim sluajevima izvesti i odlukom suda odnosno drugog nadlenog tijela vlasti.80 Kada govorimo o pravnom poslu kao pravnom temelju izvedenog osnivanja stvarnog prava, mislimo pod time na pravni posao kojim subjekt kome ve pripada stvarno pravo na toj stvari (prednik), sluei se
78 Izvedeno se stvarna prava stjeu na temelju pravnih poslova i nasljeivanjem, a u pravilu i na temelju odluke suda ili druge vlasti. Izvorno se stjeu samo na temelju zakona, a i na temelju odluke suda ili druge vlasti jedino u sluajevima za koje je zakonom propisano izvorno stjecanje. 79 Raspolaganje predmetom prava treba razlikovati od raspolaganja samim pravom. Kada se osniva ogranieno stvarno pravo na odreenoj stvari, njime se tu stvar optereuje, dakle raspolae se s predmetom prava. Raspolaganje pravom je neto drugo, o njemu govorimo kasnije. 80 Npr. sud e svojom odlukom donesenom u postupku razvrgnua suvlasnitva odluiti da se osnuje pravo stvarne slunosti, ako su stranke suglasne, a kod geometrijske diobe nekretnina - i bez njihove suglasnosti.
STVARNO PRAVO
Gavella
svojom ovlasti na raspolaganje predmetom tog prava, raspolae tim predmetom u korist nekog pravnog subjekta tako to na tom predmetu osniva neko ogranieno stvarno pravo za tog subjekta, izvodei to pravo iz svojeg prava. 125. Ako je pravni temelj osnivanja prava pravni posao, za osnivanje prava je neophodno da bude i izvren onaj in koji slui kao nain (modus) stjecanja tog prava - predaja posjeda, upis. 4. Prelaenje prava a) Otuenje 126. Otuenje je prelaenje (prenoenje, translacija) postojeih prava, bilo a) kao pojedinano prelaenje prava na singularnog sukcesora, bilo b) kao prelaenje imovinske cjeline na univerzalnog sukcesora. U jednom i u drugom sluaju ne osniva se pravo, nego se mijenja nositelj postojeeg prava - pravo prestaje pripadati onome kome je do tada pripadalo (s njegovog stajalita je to relativan prestanak prava) te postaje pravo stjecatelja (dolazi do translacije prava na njega, on time derivativno stjee to pravo, postaje novi nositelj istog prava). Pravo moe prijei s jednog nositelja na drugoga i djelomino, naime tako da neki odreeni dio prava (alikvotni dio prava) prijee na stjecatelja, a da preostali dio pripada i dalje dotadanjem nositelju. 127. Da bi se neko stvarno pravo otuilo, potrebno je da, osim opih pretpostavki stjecanja stvarnih prava, budu ispunjene i posebne pretpostavke takvog stjecanja: a/ pogodno pravo prednika, b/ valjani pravni temelj za prelaenje prava, a kada je taj temelj pravni posao,81 tada jo i c/ ispravan nain stjecanja.82 Za otuivanje je pogodno samo takvo prednikovo pravo koje je otuivo, a i ono samo u granicama svoje otuivosti. Otuivost je osobina koja omoguuje kretanje prava u pravnom prometu, dakle koja omoguuje translaciju prava - prelaenje prava na drugu osobu kao singularnog, odnosno kao na univerzalnog sukcesora. Otuivost svih imovinskih prava, pa tako i stvarnih prava, je pravilo, a neotuivost iznimka, koja moe biti posljedica pravne naravi odnosnog prava, ili zakonskog ogranienja otuivosti. 128. Zbog svoje pravne naravi neotuiva su sva ona prava koja su tako vezana uz odreenu osobu da mogu egzistirati samo kao prava te osobe (tzv. strogo osobna
81 Pravni temelj otuenja subjektivnog stvarnog prava bit e u pravilu pravni posao kojim dotadanji nositelj stvarnog prava prenosi to svoje pravo (u cijelosti, ili djelomino - ako je ono djeljivo) na stjecatelja. Samo u sluajevima za koje je to zakonom predvieno, subjektivna e se stvarna prava prenositi i na temelju odluke suda odnosno drugog nadlenog tijela (npr. na temelju odluke suda o dosudi, donesene u ovrnom postupku). 82 Da bi se na temelju pravnog posla prenijelo stvarno pravo, neophodno je da bude u korist stjecatelja izvren in, koji je ispravan nain njegovog stjecanja (modus adquirendi). Taj je, u naelu, kada je rije o pokretninama (pravu vlasnitva pokretnina) i stvarnim pravima na pokretninama - predaja posjeda te pokretnine stjecatelju, a kada se prenosi nekretnina - upis u zemljine knjige.
STVARNO PRAVO
Gavella
prava),83 kao to su to osobne slunosti i (u naelu) prava iz stvarnih tereta osnovanih u korist osobe. Ostala su stvarna prava u naelu otuiva, ali njihova pravna narav determinira mogunost otuivanja tog prava. 129. Otuenje prava vlasnitva zbiva se kao otuenje stvari koja je predmet tog prava - pravo se vlasnitva identificira sa svojim predmetom - sa stvari. Na otuenje prava graenja primjenjuju se analogno ("na odgovarajui nain") pravila o otuivanju prava vlasnitva, jer se za pravo graenja fingira da je nekretnina. Zbog svoje identifikacije s objektom, otuivost prava vlasnitva ovisi o otuivosti, odnosno ogranienju otuivosti (ogranienja prometnosti) one stvari koja je objekt tog prava. 130. Za razliku od prava vlasnitva i prava graenja, ostala se stvarna prava ne mogu samostalno otuiti (ako se uope mogu otuiti), jer ona ne egzistiraju samostalno. Pravo slunosti - rije je samo o stvarnim slunostima (osobne slunosti nisu otuive) - moe se otuiti samo zajedno s povlasnom nekretninom iji je pripadak (otuuje li se nekretnina - ona, tj. pravo vlasnitva te nekretnine, prelazi na stjecatelja zajedno sa svim slunostima koje postoje u korist te nekretnine; otuuje li se pravo graenja - na stjecatelja prelazi to pravo zajedno sa svim slunostima koje postoje u korist tog prava). Prava iz stvarnih tereta koja postoje u korist nekretnine (ona u korist osobe su neotuiva) - mogu se, jednako kao i slunosti, otuiti samo zajedno s povlasnom nekretninom iji su pripadak. Zalono je pravo pripadak trabine koju osigurava, pa se ono moe otuiti samo zajedno s tom trabinom. Zbog toga to ta prava ne egzistiraju samostalno otuivost stvarnih slunosti i prava iz stvarnih tereta osnovanih u korist nekretnine ovisi o otuivosti te nekretnine, a otuivost zalonog prva o otuivosti potraivanja iji je ono akcesorij. Time, a i eventualnim posebnim ogranienjima (ogranienjima prometnosti), moe biti prilino sputana mogunost otuivanja. b) Nasljeivanje 131. Nasljeivanje je specifina univerzalna sukcesija (sveope sljednitvo) do koje dolazi zbog smrti dotadanjeg nositelja, a na temelju stjecateljevog nasljednog prava. Kada umre ostavitelj, neka osoba (ili vie njih) stjee nasljedno pravo - postaje ostaviteljev nasljednik. Nasljednik je specifini univerzalni sukcesor, takav koji to postaje iz specifinog razloga - zbog ostaviteljeve smrti (univerzalni sukcesor mortis causa, sveopi sljednik zbog smrti). Na nasljednika prelaze prava (i obveze) umrlo83 Kada se u ovom kontekstu govori o strogo osobnim pravima misli se na imovinska prava koja se ne mogu odvojiti od svojeg nositelja (osobne slunosti, stvarni tereti osnovani u korist odreene osobe). Naziv: strogo osobna prava je tu uobiajen, pa se i mi njime sluimo, premda moe izazvati pogrean dojam da se radi o osobnim pravima. Osobna prava nisu imovinska, nego su neimovinska prava koja pravni poredak priznaje osobama radi zatite njihove osobnosti (pravo na integritet, na vlastiti lik, na ime itd.) i koja se naravno takoer ne mogu odvojiti od svojeg nositelja. ; : :,
STVARNO PRAVO
Gavella
ga, pa on postaje vlasnik umjesto ostavitelja, zaloni vjerovnik umjesto ostavitelja 132. Nasljedivost prava je njihovo svojstvo da mogu zbog smrti svojeg nositelja prijei na onoga tko je njegov nasljednik. Kao i otuivost - nasljedivost subjektivnih imovinskih prava je pravilo, a neotuivost iznimka, do koje dolazi zbog pravne naravi prava ili zbog odredbi zakona; kao i otuivost - i nasljedivost moe biti potpuno iskljuena ili ograniena. Premda se otuivost i nasljedivost redovito podudaraju, ta se dva svojstva ne moraju podudarati. Tako npr. osobne slunosti, koje su neotuive, ipak nisu sasvim nenasljedive, makar je njihova nasljedivost veoma ograniena (202/3).
/ . ' . . . ' , . . . . " . . .
v
"
C. Izvravanje
, ..
133. Izvravanje subjektivnog stvarnog prava je faktino izvravanje one privatne vlasti glede odreene stvari na koju pravnog subjekta ovlauje njegovo stvarno pravo. O volji nositelja stvarnog prava ovisit e da li e svoje pravo izvravati ili nee. Ako ga i ne bi izvravao, ono mu zbog toga ne bi prestalo. To su trajna prava. Ona se ne mijenjaju izvravanjem, niti prestaju izvrenjem (s izuzetkom zalonog), a isto se tako ne mijenjaju ni neizvravanjem, niti prestaju zbog neizvravanja. Ipak, mogu zakonom biti propisane i neke iznimke od toga, pa e tada neizvravanje prava izazvati neke neeljene posljedice.84 Kad god nema takvih iznimaka, nositelj stvarnog prava po svojoj e volji izvravati svoje pravo (sam ili po svom zastupniku), ili ga nee izvravati, ili e izvravanje svog prava prepustiti kome drugome. 134. Iako je svako subjektivno pravo podruje slobode njegovog nositelja, podruje njegove privatne pravne vlasti, ta nipoto nije apsolutna - nositelji subjektivnih stvarnih prava su u izvravanju ovlasti koja im na/glede odreene stvari daju njihova prava sputani 1/ zakonskim ogranienjima i 2/ tuim pravima. Oni ne smiju svoja subjektivna prava izvravati suprotno tome. Izvravanje subjektivnih stvarnih prava uvijek je podvrgnuto a/ opim (unutranjim) ogranienjima, a moe biti podvrgnuto i b/ posebnim (vanjskim) ogranienjima. Opa su postavljena da bi openito djelovala na izvravanje prava odnosne vrste, implicirana su u pravnom poretku i kada nisu izriito postavljena (u sluaju da to ipak jesu - postavljena su opim propisima).85 Posebna ogranienja, naprotiv, postavljaju izriito poU nekim sluajevima kad postojanje jednog stvarnog prava suspendira ovlast na izvravanje drugoga, neizvravanje prvoga kroz odreeno e vrijeme uiniti da ono ipak prestane i tako oslobodi put za puno izvravanje drugoga (npr. dugotrajno neizvravanje prava stvarne slunosti dovodi do prestanka tog prava, pa se posluna nekretnina oslobaa tog tereta koji je smetao punom izvravanju prava vlasnitva). Opa ogranienja izvravanja subjektivnih prava ne moraju biti izriito odreena zakonom, jer su i tako implicirana u pravnom poretku. Nae stvarno pravo ipak eksplicite upuuje na njih. Slijedei ustavnu maksimu da vlasnitvo obvezuje i da su "nositelji vlasnikoga prava i njihovi korisnici duni pridonositi opem dobru" (lanak 48. stavak 2. Ustava RH) - ime se STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 89
85 84
Gavella
sebne norme za posebne situacije ili za posebne svrhe, pa izvan toga ne djeluju ograniavajue na izvravanje prava. U doba ekstremnog liberalizma smatralo se da je doputeno sve to nije izriito zabranjeno, pa da nitko nije sputan u izvravanju svojih subjektivnih prava ikakvim ogranienjima koja nisu izriito postavljena. Drugim rijeima - po tome bi izvravanju subjektivnih prava mogla na putu stajati samo izriito postavljena ogranienja, to bi praktiki znailo - samo posebna ogranienja. Postupno se, meutim, spoznalo da iz naravi pravnog poretka proizlaze neka ogranienja mogunosti izvravanja subjektivnih stvarnih prava opa ogranienja, koja treba respektirati, makar i nisu izriito postavljena. Na mogunost izvravanja stvarnog prava svakako utjeu i tua apsolutna prava glede iste stvari - stvarna, osobna, autorska i druga, jer takva prava djeluju prema svakome, pa nitko ne smije svoje stvarno pravo izvravati tako da vrijea ta tua prava.86 Ogranienja, kako opa tako i posebna, ne smanjuju sadraj subjektivnog stvarnog prava, ona ne ukidaju ovlasti koje ono daje svojem nositelju - ali ona ograniavaju mogunost punog izvravanja tog prava - spreavaju nositelja stvarnog prava da se na neki nain, u nekom pravcu, u nekoj mjeri, kroz neko vrijeme ili si., slui nekim ili svim ovlastima koja mu daje to njegovo pravo. Isto je tako i s tuim pravima koja treba respektirati nositelj nekog stvarnoga prava. I ona djeluju ograniavajue na mogunost izvravanja sadraja njegovog stvarnog prava. Kako se mnoe i poveavaju zakonska ogranienja i tua prava, tako se za nositelja stvarnog prava koji je sputan tim ogranienjima i tuim pravima, smanjuje mogunost da izvrava svoje subjektivno stvarno pravo u punom obujmu. I obrnuto - kako se zakonska ogranienja smanjuju ili otpadaju, kako prestaju tua prava koja ga sputavaju, tako se za nj poveava podruje slobode u izvravanju stvarnog prava koje mu pripada.
ustavnom jamstvu vlasnitva daje dimenzije koje odgovaraju dananjem vremenu - ZV upuuje na opa ogranienja izvravanja subjektivnih stvarnih prava, odreujui da je vlasnik prigodom izvravanja svojeg prava "duan postupati obzirno prema opim i tuim interesima koji nisu protivni njegovom pravu" (31). To je generalno pravilo o opim ogranienjima za izvravanje prava vlasnitva, koje vrijedi i za izvravanje svih ostalih, ogranienih stvarnih prava. Na mogunost izvravanja stvarnog prava ne utjee prekarij, jer njime nije nastalo nikakvo subjektivno pravo. Prekarij (precarium) je preputanje stvari drugoj osobi na besplatnu upotrebu, ali samo do opoziva. Ta osoba time ne dobiva pravo na upotrebu. Ovlatenik stvarnog prava dopustio joj je dodue u granicama svoje vlasti da neto ini glede stvari, ali je zadrao svu vlast i pravnu i faktinu za sebe. On joj je naime dopustio da to neto ini glede stvari (npr. da prolazi kroz njegovo dvorite, ili da prespava u njegovoj kui), dakle da u tom pogledu izvrava njegovo pravo, ali pridravi si pravo da po volji opozove to doputenje. Nositelj stvarnog prava toj je osobi prepustio izvravanje svog stvarnog prava, ali - nije joj dao ikakvo pravo na to. On je spreman da njene postupke tolerira, do opoziva. Ona e izvravati faktinu vlast na stvari, ali samo njegovu, nipoto i svoju, jer ona nikakvu vlast nema. On moe u svakom trenutku opozvati odobrenje koje joj je dao. Moe ga opozvati rijeima, ali i inima. On je drugoj osobi dopustio da ona izvrava njegovo pravo, ali kada mu se prohtije, on e to doputenje opozvati, ili e poeti sam izvravati, ili e izvravanje povjeriti nekome drugome. Prekarij ga nimalo ne sputava u izvravanju njegovog stvarnog prava u punom opsegu. Sve ovisi o njegovoj volji. Tu, dakle, nema podjele faktine vlasti, jer osoba koja je prekarist ne postaje nikakvim posjednikom, nego eventualno samo njegovim pomonikom u posjedovanju. 90 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
86
Gavella
135. Kada nositelj nekog stvarnog prava izvrava onu privatnu vlast na/glede stvari koju mu daje to njegovo pravo (a ostavljaju zakonska ogranienja i tua prava), dakle kada je tu svoju vlast uspostavio, a ona mu nije prestala - on ima ne samo pravnu nego ima i faktinu vlast glede te stvari. Faktinu vlast nazivamo posjedom. Nositelj e tu faktinu vlast imati i kad je ne izvrava on neposredno, nego to za njega ini njegov zastupnik, ili osobe kojima je on prepustio izvravanje te vlasti. U tim e sluajevima i on, ali i oni, imati faktinu vlast glede stvari (izuzmemo li sluaj tzv. pomonika u posjedovanju) - imat e posjed. Samo to e on imati posrednu i viu, a oni neposrednu i niu faktinu vlast, njegov e posjed biti posredan, a njihov neposredan. Tako je posjed zapravo faktino izvravanje sadraja nekog stvarnog prava. Pravna vlast koju daje stvarno pravo i faktina vlast na/glede stvari (posjed) u pravilu se podudaraju. Druga je faktino ostvarenje prve. Meutim, ipak nije uvijek tako. Ako bi neka osoba izvravala glede neke stvari onakvu vlast koja odgovara sadraju nekog prava (prava vlasnitva, slunosti i si.) a da to pravo ne bi imala, tada bi ta vlast bila bez pravnog temelja, ali to ne znai da ona ne postoji. Svaka faktina vlast glede stvari koja je socijalno relevantna egzistira u socijalnim odnosima i ne moe je se zanemariti. Ona je socijalna injenica, podudarala se s pravnom vlau ili ne. Dakako, ako se ne podudara - ako neka osoba faktino izvrava glede odreene stvari vlast koja je sadraj nekog prava iako joj to pravo ne pripada - pravni e poredak to osjeati kao protivno pravu, pa e omoguiti usklaivanje pravnog i faktinog. Ali dok to dvoje ne bude usklaeno, postoji oboje. Tako se faktino izvravanje sadraja prava glede stvari (posjed) moe na neko dulje ili krae vrijeme osamostaliti te biti samostalnim initeljem u pravnim odnosima glede stvari.
D. Raspolaganje
1. Raspolaganje stvarnim pravom 136. Raspolagati nekim stvarnim pravom znai 1/ prenijeti ga na drugu osobu (otuiti), bilo u cijelosti bilo djelomino, 2/ opteretiti ga nekim ogranienim stvarnim pravom (npr. zalono pravo opteretiti podzalonim), 3/ ograniiti ga u nekom pogledu (kakvim uvjetom, rokom i dr.), 4/ oitovanjem svoje volje uiniti da to pravo prestane (odrei se prava). Da bi pravni subjekt bio ovlaten raspolagati svojim vlastitim subjektivnim stvarnim pravom koje je u prometu, nije mu u naelu potrebno da ga na to ovlauje ikakva posebna ovlast na raspolaganje - on je ionako na to ovlaten, jer je svaki pravni subjekt ovlaten raspolagati svim svojim pravima koja su u prometu. Sloboda raspolaganja vlastitim pravima emanacija je slobode nositelja tog prava. Dakako da ta nije apsolutna. 137. Mogunost raspolaganja vlastitim subjektivnim stvarnim pravom ovisi: 1) o poslovnoj sposobnosti nositelja tog prava, 2) o sposobnosti tog prava za promet (otuivosti) (o emu smo ve govorili izlaui stjecanje prava prenoenjem na stjecatelja), te 3) o ispunjenju onih pretpostavaka koje pravni poredak eventualno zahtijeva za valjanost odnosnog raspolaganja.
Gavella
2. Raspolaganje predmetom stvarnog prava
138. Raspolaganje predmetom stvarnog prava treba razlikovati od raspolaganja tim pravom. Raspolagati predmetom stvarnog prava smije nositelj tog prava samo ako ga njegovo pravo ovlauje na to da raspolae tim predmetom (ako ima ovlast raspolaganja njime, pravo raspolaganja, ius disponendi), a i tada samo u granicama te ovlasti na raspolaganje. Raspolaganje stvarju treba razlikovati od raspolaganja svojim subjektivnim stvarnim pravom - sloboda raspolaganja samim stvarnim pravom, emanacija je slobode njegova ovlatenika; raspolaganje stvarju se, naprotiv, mora temeljiti na ovlasti sadranom u stvarnom pravu. Zato je raspolaganje sa stvarju zapravo poseban sluaj izvravanja sadraja stvarnog prava. 139. Ne sadre sva subjektivna stvarna prava ovlast na raspolaganje s predmetom prava, a i ona koja ga sadre - redovito ne ovlauju na bilo kakvo raspolaganje. Pojmovno bi raspolaganje moglo biti 1) faktino (promjene oblika, sadraja, mjesta gdje se nalazi, pa sve do unitenja stvari itd.) i 2) pravno (davanje stvari drugome u posjed, naputanje stvari i si.). Jedino pravo vlasnitva ovlauje svojeg nositelja (vlasnika) na bilo kakvo raspolaganje sa stvari,87 no - ne smije se smetnuti s uma - mogunost izvravanja te ovlasti moe biti ograniena. Ograniena stvarna prava eventualno sadre ovlast na neko ogranieno raspolaganje sa stvari (npr. pravo plodouivanja,88 zalono pravo89), dok neke vrste stvarnih prava uope ne ovlauju na raspolaganje sa stvari (npr. slunost vidika). 140. Faktina raspolaganja sa stvari, koja bi netko poduzeo bez ovlasti da njome raspolae, odnosno protivno ogranienju slobode sluiti se ovlasti na raspolaganje - bila bi protupravna.90 Pravna raspolaganja, koja bi netko poduzeo premda nije na to ovlaten - ne bi mogla biti valjani pravni temelj za postizanje eljenih pravnih uinaka.
E. Dokazivanje
1 4 1 . Onaj koji bi tvrdio da glede odreene stvari ima neko stvarno pravo, trebat e dokazati da su se u njegovu korist ispunile sve zakonom odreene pretpostavke stjecanja toga prava.91 Dokae li to, dokazao je da je to stvarno pravo stekao,
esto se teko razlikuje raspolaganje p r a v o m vlasnitva i raspolaganje sa stvari koja je predmet prava vlasnitva.
88 89 87
Plodouivatelj je ovlaten dati stvar u zakup, ali je nije ovlaten otuiti.
Zalono pravo ovlauje na pravno raspolaganje zalogom - na njegovo otuenje radi namirenja osigurane trabine, ali - jedino na to raspolaganje i jedino pod pretpostavkama i na nain odreen zakonom. Na faktino raspolaganje zalogom zalono pravo ne ovlauje. Tko bi npr. stvar unitio, premda nema ovlast da s njom tako raspolae, poinio bi time graanski delikt, to bi moglo za sobom povlaiti odgovornost za priinjenu tetu. Norme koje ureuju parnini postupak postavljaju pravilo da je "svaka stranka duna ... iznijeti injenice i predloiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika" (219 ZPP), a da e sud odluiti "koje e injenice uzeti kao dokazane ... prema 92 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
91 90
Gavella
a daljnje trajanje toga prava nee morati dokazivati, jer su stvarna prava trajne naravi. Sto vie, iz istoga razloga nee mu biti potrebno dokazivati pretpostavke svojeg stjecanja stvarnoga prava, ako uspije dokazati da je u nekom odreenom trenutku imao to pravo. Tko bi tvrdio da je to pravo kasnije prestalo, ili se izmijenilo, trebat e dokazati da su se ispunile sve pretpostavke prestanka ili promjene toga stvarnog prava. 142. Da bi olakao postupanje u pravnom prometu, ali i dokazivanje, zakon odreuje neke predmnjeve (presumpcije, praesumptiones).92 Predmnjeve odreuje zakon u pravilu neposredno svojim normama materijalnopravnog karaktera, ali za neke sluajeve omoguuje da sud kreira predmnjevu.93 Zakon odreuje brojne predmnjeve svojim normama - npr. predmnjevu da je posjed poten, predmnjevu da je poteni posjed ujedno i samostalan posjed, predmnjevu istinitosti i potpunosti zemljinoknjinog stanja i si. Zahvaljujui predmnjevama (zakonskim i sudskim) osloboeni su od tereta dokazivanja da su se ispunile neke pretpostavke stjecanja prava (odnosno prestanka ili promjene) oni koji bi to inae trebali dokazati.94 Time se zapravo teret dokazivanja prebacio na suprotnu stranu, naime na onoga tko tvrdi da je situacija drukija od predmnijevane. Sa stajalita procesnog prava moe se o predmnjevama govoriti kao o pravilima o teretu dokazivanja. Procesno je naelo da "injenice ije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali je mogue dokazivati da te injenice ne postoje, ako zakonom nije to drugo odreeno" (221/3 ZPP). To znai da svaka predmnjeva djeluje samo dok ne bude oborena, naime dok suprotna strana ne dokae da je situacija drukija od premnijevane. Sud je duan odluivati o pravu prema postojeoj predmnjevi, osim ako moe "sa sigurnou utvrditi" injenice koje je obaraju. Ne moe li to "sa sigurnou utvrditi", to znai da ih stranka na kojoj lei teret dokazivanja tih injenica - a to je ona kojoj predmnjeva ne ide u prilog - nije uspjela dokazati, pa da predmnjeva nije oborena.95 , , . .
svom uvjerenju na temelju savjesne i briljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata dokaznog postupka" (8 ZPP). To se - ako nije to posebno propisano - primjenjuje i u ovrnom, a i u svim izvanparninim postupcima, jer se u njima pravila parninog postupka primjenjuju podredno (supsidijarno).
92 93
Ponekad ih se, ne sasvim adekvatno, naziva pretpostavkama.
U posebnom postupku pred sudom stvara se predmnjeva smrti i vremena smrti nestale osobe; u ostavinskom se postupku stvara predmnjeva da se ostavina sastoji od onoga to je utvreno u rjeenju o nasljeivanju, a da su ostavitelja naslijedili oni koji su u tom rjeenju utvreni kao nasljednici itd.
94 U pravilu su predmnjeve oborive. Samo ako je zakonom iskljueno da se dokazuje suprotno - predmnjeva je neoboriva. Neoboriva se predmnjeva pojmovno razlikuje od fikcije (predmnijeva se neto to moda jest stvarnost; fmgira se neto to sasvim sigurno to nije), ali ona djeluje poput fikcije.
Naa se sudska praksa, vjerojatno pod utjecajem doktrine o dunosti suda da u svakom sluaju utvrdi tzv. materijalnu istinu, esto nije zadovoljavala predmnjevama. Pozivajui se na odredbu lanka 8. ZPP, praksa je inzistirala na tome da i onaj koji bi se u postupku mogao osloniti na predmnjevu ipak dokazuje i one injenice koje se predmnijevaju. To je rezultiralo nepoSTVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 93
95
Gavella
1 4 3 . Onaj koji bi inae trebao dokazivati da je ispunjena neka pretpostavka o kojoj ovisi postojanje ili nepostojanje nekog subjektivnog stvarnog prava, osloboen je od toga dokazivanja ako je ta pretpostavka zakonom zamijenjena kakvom fikcijom. No, u takvom e sluaju trebati dokazati okolnosti u kojima ta fikcija postoji (osim ako o tome ima kakvih predmnjeva na koje bi se mogao osloniti).
F. Zatita
"
144. Stvarna prava su apsolutna, djeluju prema svima i svi su ih duni potovati. Bude li povrijeeno neije stvarno pravo, time za nositelja povrijeenog stvarnog prava nastaje posebno pravo da zahtijeva neka se faktino stanje vlasti uskladi s njegovim stvarnim pravom. Pravo da to zahtijeva - relativno je pravo. Ono ne postoji prema svakome, nego samo prema odreenoj osobi - onoj ija faktina vlast konkurira vlasti na koju je ovlaten nositelj stvarnog prava. Zbog svoje prirode relativnog prava, ono je nalik obveznim pravima. Meutim, zbog svog korijena u ovlasti koje nositelju stvarnog prava pripada na temelju tog njegovog stvarnog prava, naime njegovom ovlasti da to svoje stvarno pravo titi od povreda, ovo se relativno pravo u prvom redu prosuuje prema stvarnopravnim normama. 145. Pravni poredak uspostavlja pravni put zatite prava, omoguujui time i nositeljima stvarnih prava da u sluaju potrebe mogu putem za to nadlene javne vlasti (sudske ili druge) ostvariti svoja prava i dobiti zatitu od povreda. Pravni poredak priznaje svakome pravo da od nadlene javne vlasti trai pravnu zatitu (tzv. pravozastitni zahtjev), pa je nadlena javna vlast duna uzeti svaki takav zahtjev u postupak te o njemu odluiti. Ako i ukoliko je zahtjev utemeljen na subjektivnom stvarnom pravu, te ako i ukoliko se ovlasti iz tog prava smiju izvravati - javna vlast je duna da to omogui, dakako - u za to propisanom postupku i u granicama procesnih mogunosti, odreenih procesnopravnim propisima. Putem takvog djelovanja javne vlasti uskladit e se faktino stanje sa subjektivnim stvarnim pravom, bit e uspostavljena ona privatna vlast koja je bila oduzeta ili naruena, ili ako to vie nije mogue postii (npr. unitena je stvar) - onaj tko je za to odgovoran bit e duan naknaditi tetu. Sve e se to ostvarivati putem nadlene vlasti redovito suda, u propisanom postupku (redovito u parninom, s eventualnim nastavkom u ovrnom; u nekim sluajevima - u drugim postupcima), a kada je nadleno neko tijelo upravne vlasti ono e postupati u odgovarajuem upravnom postupku. trebnim, skoro beskonanim dokazivanjem i onoga to esto i nije bilo mogue dokazati, niti su to stranke bile dune dokazivati. Stavljalo je to teak teret na lea stranci koju je zakon tog tereta namjeravao osloboditi, a ujedno je i nepotrebno optereivalo sud i produljivalo trajanje sudskog postupka, smanjujui mu efikasnost. Da bi se bar donekle stalo na kraj takvoj praksi, novela Zakona o parninom postupku iz 1990. ublaila je pravilo iz l. 8. ZPP, odredivi da u sluaju kada "sud na temelju izvedenih dokaza (l. 8.) ne moe sa sigurnou utvrditi neku injenicu, o postojanju injenice zakljuit e se primjenom pravila o teretu dokazivanja" (221a. ZPP).
Gavella
146. Spomenuti pravni put zatite stvarnih prava je onaj koji pravni poredak uspostavlja i preferira, ali nije jedini. Osim pravnog puta, postoji i nepravni - samopomo. Nositelj stvarnog prava ponekad e smjeti sam, bez pomoi suda odnosno drugog nadlenog tijela vlasti, tititi svoje pravo. Samopomo moe biti dozvoljena i nedozvoljena; u pravilu nije dozvoljena - pravni poretci preferiraju pravni put ostvarivanja i zatite prava. Dozvoljena je samo iznimno, a i tada samo defanzivna samopomo (obrana od protupravnog napadaja) i samo pod odreenim pretpostavkama.96 97 147. U izvravanju svoje zatitne funkcije kaznenopravne norme odreuju kao kaznena djela i neka takva ponaanja koja naruavaju tua stvarna prava. Glavna funkcija kaznenopravnih normi dodue nije neposredna zatita privatnih prava u korist njihovih nositelja, ali se putem kaznenopravnih sankcija i kroz kaznene postupke svakako prua posredno i tu zatitu. Neposrednoj zatiti subjektivnih prava slui mogunost stavljanja adhezionih zahtjeva i odluivanje o njima u kaznenom postupku. 148. Neke upravnopravne norme i postupci upravne vlasti, premda im je glavni cilj redovito neki drugi, stremei tom cilju esto pruaju zatitu, barem posredno, i subjektivnim stvarnim pravima. G. Prestanak 149. Stvarna prava su u naelu trajna, ili tonije - razmjerno trajna prava. Posljedica njihove trajnosti jest da ta prava prestaju tek kada nastupe one okolnosti (pravne injenice) uz koje pravni poredak vee prestanak tih prava (pretpostavke prestanka). Zato je - kao to je ve spomenuto - nositelj (ovlatenik, subjekt) nekog stvarnog prava osloboen dunosti da dokazuje da jo postoji njegovo stvarno pravo. Dovoljno je da dokae da je glede neke stvari imao stvarno pravo ma i u jednom asu, pa e svaka osoba koja bi tvrdila da mu to pravo vie ne pripada morati dokazati da su u meuvremenu nastupile odreene injenice zbog kojih je to njegovo pravo prestalo. 150. Stvarno pravo prestaje svojem nositelju 1/ apsolutno ili 2/ relativno. Stvarno pravo je prestalo apsolutno ako je prestalo postojati (npr. stvar je propala, nositelj se odrekao svog stvarnog prava, netko je izvorno stekao stvarno pravo gle"Pod doputenom samopomoi razumijeva se pravo svake osobe da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zatita nuna i ako nain otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost" (162/2 ZOO). Samopomo kojom bi se ovlatenik prava posluio u drugim okolnostima (ne prijeti neposredna opasnost, nije nuna jer je mogue posluiti se pravnom zatitom, ili nije adekvatna prilikama) nije doputena. I nedoputenom bi samopomoi moda uspio zatititi ili ostvariti svoje pravo, ali bi odgovarao za tetu koju bi uzrokovao sluei se takvom samopomoi (162/1 ZOO), a moda i kazneno.
97 U naem je pravnom poretku jedino kod zatite oduzetog posjeda doputena i ofenzivna samopomo (oduzeti kradljivcu svoju stvar i si.), ali i to samo pod odreenim pretpostavkama. 96
STVARNO PRAVO
Gavella
de iste stvari ime je "istisnuo" dotadanje i si.). Stvarno je pravo prestalo relativno, ako je dodue prestalo pripadati svojem dotadanjem nositelju, ali nije prestalo apsolutno, nije prestalo postojati, nego je prelo na drugu osobu. Relativni prestanak stvarnog prava prestanak je samo sa stajalita njegova dotadanjeg nositelja pravo koje je prestalo bilo je njegovo. Relativni prestanak je druga strana tueg izvedenog (derivativnog) stjecanja istog prava, i to takvog stjecanja u kome dolazi do prijenosa (translacije) stvarnog prava s dotadanjeg na novog nositelja. Do prijenosa dolazi zbog sveopeg sljednitva (univerzalne sukcesije) (npr. nasljeivanjem umrlog nositelja prava); do prijenosa dolazi i kada se pojedino stvarno pravo prenese (cijelo ili neki dio) na drugu osobu (npr. prodajom i predajom stvari i si.). Dotadanji nositelj prava je tada prednik, a novi nositelj - njegov sljednik (kod univerzalne sukcesije je to u svakom pogledu, a kod singularne - samo glede odnosnog prava).
H. Vie stvarnih prava na istoj stvari

1 5 1 . Na jednoj stvari moe postojati i vie stvarnih prava, pri emu svako od njih moe pripadati jednoj ili vie osoba. Osim to je predmetom neijeg prava vlasnitva, ista bi stvar mogla ujedno biti i predmetom ogranienih stvarnih prava, dakle onih koja daju samo neku parcijalnu pravnu vlast glede stvari. U takvom bi sluaju ona bila objektom onoliko stvarnopravnih odnosa koliko je subjektivnih prava. 152. Na jednoj stvari moe postojati samo jedno jedino pravo vlasnitva (to ne znai da nositeljima tog prava nije moglo biti nekoliko osoba, u odnosu suvlasnitva i dr.). Osnuje li se na toj stvari novo pravo vlasnitva, dotadanje time neizbjeno prestaje. Uz pravo vlasnitva mogu na jednoj stvari postojati i ograniena stvarna prava svih drugih vrsta. Kada na stvari koju neka osoba ima u svojem vlasnitvu postoje i tua ograniena stvarna prava, pravo vlasnitva daje svojem nositelju samo onoliku pravnu vlast na/glede te stvari koliko mjesta za nju ostavlja egzistencija tuih prava glede vlasnikove stvari, a i zakonskih ogranienja. 153. Neka se ograniena stvarna prava nee moi osnovati na stvari koja je ve optereena neijim ogranienim stvarnim pravima, jer im njihov sadraj ne omoguuje koegzistenciju na istom objektu. Postojanje neijeg prava plodouivanja na nekoj stvari iskljuuje mogunost da se na toj stvari osnuju druge osobne slunosti, a postojanje neijeg prava graenja na zemljitu iskljuuje mogunost osnivanja novog prava graenja na istom zemljitu. Inae nema zapreke da na istoj stvari budu osnovana i brojna ograniena stvarna prava. Kada na stvari postoji vie ogranienih stvarnih prava koja se ne bi mogla sva izvravati a da jedna ne krnje druga, njihov se meusobni odnos u pravilu odreuje po naelu prvenstava. Naelo je da prvenstvo ima stvarno pravo koje je prije nastalo.
STVARNO PRAVO
Gavella
IV'. Osobe - nositelji stvarnih prava
A. Osoba sposobna biti nositelj stvarnog prava

154. Je li neka osoba (pravni subjekt) sposobna biti nositelj nekog subjektivnog stvarnog prava, pitanje je njezine pravne sposobnosti. Tu zapravo treba razlikovati nekoliko razina pravne sposobnosti. Prva je sposobnost uope biti nositeljem ikakvih graanskih (privatnih) subjektivnih prava, druga je sposobnost biti nositeljem odreene vrste tih prava, a trea - biti nositeljem takvog subjektivnog prava na objektu odreene vrste. Prva razina daje odgovor na pitanje je li posrijedi uope pravni subjekt u gradanskopravnom (privatnopravnom) smislu. Druga, moe li odreeni pravni subjekt biti nositeljem odreene vrste prava, dakle - s obzirom da se na interes ovdje ograniava na stvarna prava - moe li biti nositeljem prava vlasnitva, moe li biti nositelj npr. prava graenja. Na treoj se razini trai odgovor na pitanje: moe li taj subjekt biti nositeljem takvog prava upravo na odreenoj vrsti stvari, dakle - moe li potencijalni nositelj prava vlasnitva imati npr. to pravo na zemljitu unutar podruja grada; moe li potencijalni nositelj zalonog prava imati to pravo npr. na poljoprivrednom zemljitu i si. - - .,-..- 155. Iz postulata da su svi graani, pojedinci slobodni i ravnopravni proizlazi naelo jednake i pune pravne sposobnosti svih subjekata graanskog prava, kako fizikih tako i pravnih osoba. To znai da svaka fizika osoba, a i svaki drugi entitet kojem pravni poredak priznaje pravnu osobnost (pravna osoba), moe biti nositelj svih vrsta graanskih prava, to znai da moe stei i imati stvarna prava bilo koje od postojeih vrsta na bilo kojem od za to sposobnih objekata. Jednaka pravna sposobnost svih pravnih subjekata je postulat suvremenih prava, ali postulat od kojeg i veoma liberalni pravni poretci ipak prave i neke iznimke (npr. odreuju da stranci mogu imati ista stvarna prava kao i domai subjekti jedino uz pretpostavku uzajamnosti, ili jo koju daljnju, te si.). Manje liberalni pravni poretci prave vee iznimke od tog postulata. Neki poretci idu tu i dalje, pa ne daju svim subjektima jednaku, opu pravnu sposobnost, nego samo specijalnu - prave razlike meu vrstama pravnih subjekata, pa ovlauju pojedine vrste subjekata da budu nositelji samo odreenih vrsta stvarnih prava, a i njih samo na odreenim vrstama stvari. 156. Svi su suvremeni pravni poretci kontinentalnoeuropskog pravnog kruga usvojili postulat jednake pravne sposobnosti pravnih subjekata. Za srednjovjekovne i ranije pravne poretke bila je, naprotiv, karakteristina nejednaka pravna sposobnost pravnih subjekata, osobito to se tie sposobnosti da im pripadaju nekretnine, ali i neke druge stvari od vee vanosti za proizvodnju, a isto vrijedi i za pravne poretke socijalistikog pravnog kruga. Tako je i u naem pravnom poretku, za vrijeme dok je bio ukljuen u socijalistiki pravni krug, pravna sposobnost pravnih subjekata bila nejednaka, osobito to se tie prava na stvarima (razlikovanje pravnih od fizikih osoba, drutvenovlasnikih od vlasnikopravnih subjekata, a postoSTVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 97
Gavella
jale su i brojne razlike unutar tih skupina).98 Ustav RH 1990. znai u nas prekretnicu u tom pogledu, jer je on temelj za uspostavu ureenja izgraenog na postulatu pravne jednakosti svih subjekata, koji tei svojoj integraciji u kontinentalnoeuropski pravni krug." Naelo naeg suvremenog stvarnog prava jest da svaka fizika i pravna osoba100 moe biti nositeljem prava vlasnitva i svih vrsta ogranienih stvarnih prava, a da samo zakon moe odrediti iznimke od tog naela
(1/1). -
157. U svezi s pitanjem sposobnosti pravnih subjekata da budu nositelji stvarnih prava, postavlja se pitanje -jesu li i stranci, dakle strane fizike i pravne osobe u tom pogledu izjednaene s domaima? One to u naelu jesu, ali - s odreenom rezervom. Po Ustavu "strana osoba moe stjecati pravo vlasnitva uz uvjete odreene zakonom" (48/3 Ustava RH), to znai da su strane osobe naelno izjednaene s domaim dravljanima,101 ali da bi njihova pravna sposobnost mogla biti glede stjecanja prava vlasnitva i drugih stvarnih prava ograniena zakonom, odnosno meunarodnim ugovorom. Odredbe ZV su iskoristile tu mogunost postavivi neka ogranienja, ali samo - glede prava vlasnitva stranih osoba na nekretninama koje lee na podruju Republike Hrvatske. Odredbe ZV ne ograniavaju sposobnost stranaca da i sa stajalita naeg prava budu vlasnici pokretnina, bilo gdje se one nalazile, kao niti da budu nositelji drugih stvarnih prava, bilo na pokretninama bilo na nekretninama (354/2).
B. Vie nositelja istog stvarnog prava
158. Isto stvarno pravo moe pripadati dvojici ili vie nositelja (ovlatenika). Naelno im pravo moe pripadati tako da je ono 1/ njihovo nepodijeljeno, zajedniko pravo, ili 2/ da je pravo podijeljeno na dijelove raunski odreene u razmjeru prema cijelom pravu (alikvotne dijelove), pa da ti dijelovi pripadaju svaki svojem nositelju. .,, -; = . ,, 159. Ne, nisu sva stvarna prava djeljiva. Stvarna prava koja nisu djeljiva (npr. pravo slunosti) mogu ovlatenicima, kada ih je vie, pripadati samo nepodijeljena, dakle zajedniki. Za ona koja jesu djeljiva (npr. pravo vlasnitva) dolazi u obzir da pripadaju nositeljima bilo a/ svakome po neki odreeni dio tog prava,
9 99
V. poblie u Gavella, N., Gliha, /.: Uvod u stvarno pravo, 1991., 108.-125.
O tijeku tranzicije v. uvela, M.: Graanskopravni reim nekretnina u prijelaznom razdoblju, Zbornik radova Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1994., 1-28. Pravo vlasnitva koje pripada nekoj pravnoj osobi, stvarnopravno je samo njezino pravo vlasnitva; isto vrijedi i za sva ostala njezina prava - sve su to samo prava te pravne osobe. Samo u gospodarskom, ili kojem drugom, ali svakako ne stvarnopravnom smislu - ta prava posredno pripadaju fizikim osobama koje su u odgovarajuem odnosu s tom pravnom osobom - lanovima korporacije, destinatarima zaklade. "Svi su graani i stranci jednaki pred sudovima i drugim dravnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti" (lanak 26. Ustava RH). 98 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo STVARNO PRAVO
101 100
Gavella
bilo b/ svima kao zajedniko pravo. Naelo je da se djeljiva prava dijele meu nositelje na alikvotne dijelove, ali ako je vie osoba steklo djeljivo pravo na takvom pravnom temelju na kojem se pravo stjee nepodijeljeno - ono e im tako pripadati sve dok se ne izvri dioba tog prava (razvrgnue njihove zajednice glede toga prava).102
Mogue je i da neki alikvotni dio podijeljenog prava pripada nekim osobama zajedniki, jer postoji pravni temelj za to (npr. suprunici steknu radom za trajanja braka u svoje zajedniko vlasnitvo 1/3 neke nekretnine). Inae, ako bi alikvotni dio pripadao dvjema ili vie osoba, a ne postoji pravni temelj po kojem bi to bio njihov zajedniki dio, on se time meu njih dijeli na manje alikvotne dijelove (ako osoba koja je bila vlasnik 1/2 nekretnine proda tu svoju polovinu trojici na jednake dijelove, svaki od njih stei e po 1/6 nekretnine. No, proda li im svoju 1/2 na neke nejednake dijelove, tada e se njegova 1/2 podijeliti na tako odreene nejednake dijelove). STVARNO PRAVO Prvi dio: Uvod u stvarno pravo 99
Drugi dio
POSJED I ZEMLJINE KNJIGE

Nikola Gavella Glava 3. Posjed
Tatjana Josipovi Glava 4. Zemljine knjige
Gavella
GLAVA 3. Posjed
Glava 3.
POSJED
mtmsmsmzm
I. Pravno relevantna faktina vlast na stvari A. Pojam; posjed i pravni poredak

1. Pojam posjeda odreene stvari (10/1). Posjed je injenica da je odreena stvar podvrgnuta razmjerno trajnoj vlasti odreene osobe, njezinoj privatnoj vlasti, koja je neposredna i koja djeluje apsolutno. Rije je o vlasti koja faktino postoji, pri emu nije odluno ima li ta njezina vlast ikakav pravni temelj za to svoje postojanje, ili ga nema. Faktino postojanje (izvravanje) takve privatne vlasti glede stvari je pravno relevantnom pravu ili ga nema. Dakako, bilo bi poeljno da svaki posjed ima temelj u subjektivnom pravu koje bi posjednika ovlaivalo da sa stvari ini ono to on faktino ini - u tom bi sluaju njegovo posjedovanje stvari imalo karakter izvravanja onih ovlasti koje mu glede te stvari daje njegovo pravo, pa bi se njegova faktina vlast (posjed) podudarala s njegovom pravnom vlau (ovlastima koje mu daje njegovo pravo). Ali, ako netko faktino ima razmjerno trajnu vlast glede neke stvari iako nema pravo na to, ta njegova faktina vlast je takoer pravno relevantni posjed. Naravno da posjedovanje bez pravnog temelja nije doputeno, ali je i u takvom sluaju injenica da je stvar podvrgnuta razmjerno trajnoj faktinoj vlasti neke osobe - pravno relevantan posjed te osobe. 2. Hrvatski naziv posjed potjee od latinskog naziva possessio za posjedovanje, a taj od possidere - posjedovati. Istog su porijekla francuski naziv possession, engleski possession i slovenski posest. Njemaki naziv je, meutim, Besitz, a srpski dravina. Naziv posjed u razgovornom se jeziku ponekad rabi u nekom smislu koji se vie ili manje razlikuje od pravno-tehnikoga, jer se njime naziva svako pripadanje neega nekome (npr. u vlasnitvo, ili u imovinu), ali i objekt tog pripadanja (stvar, imetak openito, seosko imanje, zemljite odreene osobe i si.). 2. Posjed i pravni poredak 3. Posjed moe postojati samo u drutvu, u socijalnim odnosima, a kako su oni u svim suvremenim drutvima podvrgnuti djelovanju normi pravnog poretka, to je neki odnos tih normi prema posjedu neizbjean. No - pravni poredak nije u stanju svojim normama neposredno utjecati na posjed. To je posljedica naravi posjeda posjed je injenica, a ne subjektivno pravo, on je iva praksa socijalnog odnosa u kome neki predmet pripada odreenoj osobi, pa pravne norme nisu u stanju da na njega neposredno utjeu. One ga, same po sebi, ne bi mogle ni stvoriti, ni izmijeniSTVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 103 ni entitet za sebe - posjed, koji je socijalna realnost bez obzira ima li temelj u subjektiv1. Posjed je pravno relevantna faktina vlast koju neka osoba ima u drutvu glede
GLAVA 3. Posjed
Gavella
ti, ni ukinuti - posjed stvaraju pravni subjekti svojim ponaanjem, koje ih dovodi u meusobne odnose vlasti glede stvari. Ovisno o njihovom ponaanju, posjed e nastati ili nee nastati. Moe se dogoditi da posjed ne nastane, premda je normama pravnog poretka stvoren pravni temelj za njegov nastanak i predvien put za ostvarenje toga. Posjed e nastati samo ako i kada se uspostavi odgovarajui odnos faktine vlasti, a to se moe dogoditi kao ostvarenje pravne ovlasti na stjecanje posjeda (ostvarenje prava na posjed), ali i bez njega, pa ak i suprotno tuem takvom ovlatenju. Analogna je situacija kod promjene i prestanka posjeda koji ve postoji. 4. Pravni subjekt moe imati pravo na posjed odreene stvari. Pravo na posjed (ius possidendi, pravo posjedovanja) je ovlast koju svojem nositelju daje neko subjektivno pravo (redovito zajedno s jo nekim drugim ovlastima), ovlaujui ga da posjeduje odreenu stvar. Pravni poredak dodue nije u stanju da svojim normama neposredno utjee na posjed, ali on to ini posredstvom svog utjecaja na ljudsko ponaanje. On postavlja norme ljudskog ponaanja, ime odreuje kome, uz koje pretpostavke, pripada pravo da posjeduje neku stvar, dakle - tko ima ovlast da tu stvar posjeduje. Bez realizacije te ovlasti esto bi bila neostvariva i realizacija nekih drugih ovlasti koje svojem nositelju daje njegovo subjektivno pravo glede stvari - npr. vlasniku stvari treba posjed da bi mogao realizirati svoju ovlast da rabi svoju stvar, da je iskoritava; isti je sluaj i sa plodouivateljem, zakupnikom, najmoprimcem, posudovnikom i dr. 5. Pravni poredak, ne samo da "daje" pravo na posjed, nego i uspostavlja socijalne mehanizme koji slue ostvarenju tog prava. Pravni poredak nastoji da se faktina vlast glede stvari (posjed) podudara s pravom na tu vlast, tei usklaenosti posjeda s pravom, pa omoguuje uspostavu tog sklada. Osoba koja prema normama pravnog poretka ima pravo na posjed (npr. zato to je zakljuila ugovor o kupnji neke stvari) moi e to pravo ostvariti putem odgovarajueg socijalno-pravnog mehanizma koji joj za to stoji na raspolaganju (putem suda e prodavatelja prisiliti da joj preda stvar to ju je kupila, ako prodavatelj ne bi dobrovoljno postupio u skladu s njezinim pravom). Moemo konstatirati da norme pravnog poretka, dodue posredno, ali efikasno, utjeu na nastanak, promjenu ili prestanak onih faktinih socijalnih odnosa glede stvari koje nazivamo posjedom. 6. Uz postojanje posjeda pravni poredak vee neke specifine pravne uinke, ime povjerava posjedu odreene funkcije u pravnim odnosima. On, naime, svojim normama odreuje da e, bude li postojao posjed, nastupiti ovaj ili onaj pravni uinak (za nekoga e nastati neko subjektivno pravo ili si.). Tako pravnom normom uspostavlja pravni kauzalitet, koji dovodi do pravnog uinka. Pravni poredak ne moe neposredno stvoriti posjed, ali se moe posjedom (kada taj postoji) posluiti kao pravnom injenicom koja pokree cijeli mehanizam pravne uzronosti, dovodei do nekog rezultata u pravnoj sferi. Tim putem pravni poredak povjerava posjedu izvravanje odreenih funkcija u i glede socijalnih odnosa. Posjed je
104 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
pogodan za davanje publiciteta onim pravnim odnosima glede stvari koji djeluju prema svim osobama, pa mu pravni poretci esto povjeravaju 1/ publicitetnu funkciju. Redovito mu povjeravaju i 2/ akvizicijsku funkciju, inei ga pretpostavkom stjecanja stvarnih prava, tako se podudara stjecanje stvarnog prava na nekoj stvari s uspostavom stjecateljeve faktine vlasti (posjeda) na toj stvari. Pravni poretci najee povjeravaju i posjedu 3/ kontinuitetnu funkciju, naime funkciju odravanja kontinuiteta socijalnih odnosa glede stvari, to nije manje vana funkcija od prethodnih. Moemo rei da te, ili barem neke od tih funkcija povjeravaju skoro svi pravni poretci posjedu. 7. Zbog funkcija koje povjerava posjedu, prijeko je potrebno da pravni poredak barata s jednoznano odreenim pojmom posjeda. Pravni poredak, kao to smo ve kazali, nije u stanju neposredno svojim normama stvoriti posjed, ali je u stanju postaviti kriterij za prepoznavanje posjeda. Pravni poredak usvaja ovaj ili onaj kriterij za razlikovanje posjeda od neposjeda, definirajui sadraj pojma posjeda kojim e se sluiti. Po tome se kriteriju onda u konkretnim situacijama prosuuje postoji li posjed ili ne, odakle se onda moe dalje zakljuiti jesu li nastupili oni pravni uinci koje pravni poredak vee uz postojanje posjeda. Dakako, samo definiranje pojma posjeda nije dovoljno - za baratanje tim pojmom potrebna je izvjesnost ne samo o njegovom sadraju, nego i o obujmu. Obujam pojma posjeda odreuje se brojnim paralelnim diobama, provedenim po raznim diobnim naelima, pri emu svaka dioba podlijee daljnjim poddiobama. Rezultat je klasifikacija pojma posjeda kojom se slui neki pravni poredak. Njegove pravne norme daju za to samo temeljne parametre, a i njih nerijetko samo implicite. Spoznaja pravnog, punog sadraja i obujma pojma posjeda kojim barata neki pravni poredak, zadatak je znanosti, koja tu spoznaju stavlja na raspolaganje pravnoj praksi.
B. Doktrinarna pitanja i problemi

1. Je /; posjed injenica ili pravo 8. Jedno od spornijih pitanja u svezi s posjedom bilo je pitanje njegove pravne naravi - je li posjed injenica ili je subjektivno pravo. Posjed se tradicionalno smatralo injenicom - vladala je maksima da possessio non iuris est, sed facti, premda se nije zatvaralo oi niti pred time da posjed ima i pravne uinke. No, nakon to je Heinrich Hahn 1639. objavio svoju disertaciju "De jure rerum et juri in re speciebus", poelo je pod utjecajem Hahnovog uenja prevladavati shvaanje da je posjed ipak subjektivno pravo, a ne injenica. Dodue, posjed je smatran nekom slabijom vrstom stvarnih prava od ostalih, ali ipak vrstom stvarnih prava. To je shvaanje dolo do izraaja i u OGZ-u, gdje je posjed sistematiziran i tretiran kao jedna od vrsta stvarnih prava. Odredbe OGZ o posjedu ( 309-352.) razvrstane su u Dio drugi, Razdio prvi: O stvarnim pravima ( 309-858.). Posjed je evidentno pravno relevantan, izaziva pravne uinke, osobito - uiva pravnu zatitu, to sve govori u prilog shvaanja da je posjed pravo. S druge strane,
STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 105
GLAVA 3. Posjed
Gavella
posjed e esto imati i netko tko nema pravo posjedovati, npr. onaj tko je stvar ukrao, ili ju je oteo drugome - njegov posjed je oigledno suprotan pravu, on nije pravo nego nepravo. Moe li se nepravo, samo zato to uiva pravnu zatitu smatrati pravom? Miljenja najveih autoriteta su se razilazila. Savignv se usprotivio shvaanju da bi posjed bio smatran vrstom subjektivnog prava, a podrao ga je velik dio pravne doktrine. No, potom je Ihering ustvrdio da je posjed ipak pravo, a mnogi su ga podrali, premda s razlikama u nekim pojedinostima. Ipak, postupno je sve vie prevladalo shvaanje da posjed nije pravo, nego injenica koja je pravno relevantna. Istina je da pravni poredak daje zatitu posjedu, pa i posjedu kradljivca, ali to ini iz nekih drugih razloga, a ne zato to bi kradljivev posjed smatralo kradljivevim pravom. Moe se kazati da suvremena pravna doktrina openito smatra posjed injenicom, ali socijalnom injenicom, koja je pravno relevantna - izaziva odreene pravne uinke. Tu doktrinu slijedi i nae suvremeno stvarnopravno ureenje. 2. Objektivistiko i subjektivistiko shvaanje posjeda
Literatura: Spevec, F. J.: Posjed stvari i prava prema svome najnovijem razvoju, Zagreb, 1907; Spevec, F. J.: Pravo posjeda po Austrijskom graanskom zakoniku s obzirom na njemaki i vicarski zakonik i ugarsku osnovu, Zagreb, 1915; Kmeta S:. Institut posjeda u uporednom pravu, Godinjak PF Sarajevo, 1964., 12, 115-138.
9. Polazei od toga da je posjed injenica, pravna se doktrina mnogo bavila pitanjem koja se injenica treba smatrati posjedom, bavila se dakle kriterijem za razlikovanjem posjeda od neposjeda. Iskristalizirale su se dvije razliite koncepcije posjeda - objektivistika i subjektivistika, koje su se dugo vremena borile za primat. 10. Poimanje posjeda, po kojem se posjed razlikuje od neposjeda prema tome je li u drutvenim odnosima objektivno postoji ili ne postoji kao vlast neke osobe
da} Ovakvo shvaanje posjeda ima svoje uporite u pozitivistikom svjetonazoru Augusta Comtea. Osnovna joj je tenja da vrsto, objema nogama stoji na tlu realnosti, da se obazire samo na ono to objektivno postoji, to je zamjetljivo i izvana, umjesto da postojanje ili nepostojanje posjeda ocjenjuje prema neemu tako subjektivnom, i izvana teko spoznatljivom, kao to je volja pravnog subjekta. Po tome se ova objektivistika, bitno razlikuje od ranije vladajue subjektivistike koncepcije, koja je - oslanjajui se na idealistiku filozofiju, osobito Immanuela Kanta - postojanje ili nepostojanje posjeda prosuivala po subjektivnom stavu onoga tko bi izvravao akte vlasti glede stvari.2 Po subjektivistikoj bi koncepciji posjed postojao kao spoj tijela i duha, corpusa i animusa. Tijelo (corpus) bi bila injenica izvravanja ina (akata) neke privatne vlasti. Jedino ako bi s tim corpusom bio sje1 O objektivistiko] se koncepciji posjeda ponekad govori kao o germanskoj, odnosno o modernoj koncepciji posjeda. 2
glede odreene stvari, naziva se objektivna, odnosno objektivistika koncepcija posje-
Subjektivistiku se koncepciju esto naziva romanskom koncepcijom posjeda. STVARNO PRAVO
106 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige
Gavella
GLAVA 3. Posjed
dinjen i odgovarajui duh (animus), postojao bi posjed te stvari, inae ne bi. A animus bi bila volja onoga tko izvrava ine vlasti - ako bi on te ine poduzimao s voljom da postupa prema stvari kao svojoj (animus domini), bio bi posjednik stvari, inae to ne bi bio.3 Ako bi netko izvravao ine faktine vlasti glede stvari s voljom, ne da time postupa kao vlasnik stvari, nego kao npr. zakupac, tada on ne bi bio posjednik te stvari, nego samo njezin dralac (detentor); no - jer bi na stvari koju dri izvravao pravo zakupa s voljom da to pravo izvrava kao svoje - bio bi ujedno i posjednik prava zakupa te stvari. 11. Unato sve privlanosti subjektivistikog shvaanja posjeda (koja mu je priskrbila iroku rasprostranjenost u pravnim poretcima odreenog razdoblja), ono je ipak gradilo naglaeno umjetnu konstrukciju. Uz to se u praktinoj primjeni sukobljavalo s problemom spoznaje postoji li posjed u konkretnoj situaciji ili ne - u drutvu je mogue zamijetiti i osjetiti da neka osoba izvrava faktinu vlast glede neke stvari, ali redovito se ne moe pouzdano spoznati s kakvom to voljom ona ini. Vidljivo je da netko izvrava akte vlasti, no nije vidljivo ini li to s voljom da postupa kao vlasnik te stvari (u kojem bi sluaju bio posjednik stvari), ili s voljom da za sebe izvrava samo neku parcijalnu vlast (npr. vlast posudovnika, zakupca, zalogoprimca, depozitara stvari), u kojem sluaju ne bi bio posjednik stvari, nego bi bio dralac (detentor) te stvari i posjednik odnosnog prava glede nje. Je li samo zbog praktinih potekoa koja je izazivala primjena subjektivistike koncepcije posjeda, ili zbog toga to je prevladao objektivistiki svjetonazor, ili zbog jednog ili drugog - suvremeni su se pravni poretci priklonili objektivistikoj koncepciji,4 ocjenjujui da ona vie odgovara suvremenim shvaanjima i potrebama od subjektivistike.5 12. Objektivistiku koncepciju posjeda je usvojilo i nae suvremeno pravo,6 tako da je i po njemu, kao i po ostalim pravima koja primjenjuju objektivni kriterij razlikovanja posjeda od neposjeda - posjed stvari onaj relativno trajni socijalni odnos u kojem neki subjekt (ili vie njih) faktino ima takvu vlast glede stvari da je ona socijalna realnost (10/1).
Samo izvravanje vlasti na stvari (corpus) jo nije bilo posjed, ali je imalo svoj sadraj, koji je - ako se vlast izvravala glede neke stvari - bio pravno relevantno dranje (detentio, detencija) te stvari. Objektivistiku koncepciju primjenjuje njemako i vicarsko pravo; austrijsko je dodue zadralo subjektivistiki koncipirane odredbe ABGB (OGZ), ali se njihovom primjenom pribliilo objektivistikom shvaanju. Zahvaljujui tome, posjedom stvari smatra se i ono to bi prema tradicionalnom, subjektivnom kriteriju bilo tek detencija, ime je otpala potreba da se detenciji stvari prua zatita posredno - posredstvom zatite posjeda prava.
6 OGZ je na posjed gledao sa stajalita subjektivistike koncepcije. Tek 1980. g. je Zakon o osnovnim vlasnikopravnim odnosima (ZOVO) primijenio objektivistiki koncepciju posjeda, uvaavajui to da je ona suvremenija. ...,,, 4
STVARNO PRAVO
Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 107
GLAVA 3. Posjed
Gavella
3. Zato pravni poredak prua zatitu posjedu

Literatura: Mallin, /.: Zatita posjeda, Zagreb, 1892; Vojnovi, K.\ Nova teorija o temelju zatite posjeda, Mjesenik, 1889, 7, 349-361; Kmeta, S.\ Pitanje zatite posjeda, Godinjak PF u Sarajevu, 1958, 103-116; Kmeta S:. Institut posjeda u uporednom pravu, Godinjak PF Sarajevo, 1964, 12, 115-138.
i
i j
1 3 . Tradicionalno pravni poretci pruaju zatitu posjedu, bez obzira na to koliko je, i je li uope u skladu s pravom. Ureenje u kojem pravni poredak prua zatitu i neemu to je moda nepravo, nije samo teko razumljivo veini laika, nego je i jedno od spornih pitanja pravne doktrine. Ona se time mnogo bavila, osobito krajem XIX. i poetkom XX. stoljea, kada se polazei od novih spoznaja i novog svjetonazora openito preispitivalo opravdanost tradicionalnog pravnog ureenja. O razlozima pruanja pravne zatite posjedu postavljen je cijeli niz teorija, koje moemo razvrstati - slijedei klasifikaciju koja potjee jo od Rudolfa Iheringa - u dvije temeljne, skupine. Jednu bi inile apsolutne, a drugu relativne teorije. Dakako, da postoje i teorije koje pokuavaju pomiriti i objediniti shvaanja i argumente jednih i drugih. 14. Apsolutne teorije pokuavaju pronai razloge za pravnu zatitu posjeda u posjedu samom. Pronalaze je u potrebi da se zatite posjednikovi pravni i gospodarski interesi, ili - ee - u potrebi da se titi posjednikova volja, ostvarena kroz posjed. Tako npr. Anton Randa - polazei od toga da je u posjedu ostvarena posjednikova volja, a da je zadatak svakog pravnog poretka da omogui djelovanje i ostvarivanje volje pravnih subjekata - dolazi do zakljuka da volja koja djeluje u faktinom izvravanju sadraja nekog prava, pa makar i nije utemeljena na subjektivnom pravu, treba uivati zatitu protiv svake prisile koja nije pravna. Tko dira u posjed, dira u posjednikovu volju, pa je to razlog da pravni poredak reagira, i prui pravnu zatitu posjedniku. 15. Relativne teorije trae razloge pravne zatite posjeda, ne u samom posjedu, nego izvan njega. Tako je Savignv ustvrdio da je razlog za zatitu posjeda opa zabrana nasilja. Ihering je, naprotiv, smatrao da se posjed titi kako bi se tim putem zatitilo vlasnitvo, jer da je posjed zapravo samo odreeno stanje prava vlasnitva, pa da zatita posjeda upotpunjuje mogunost zatite tog prava. Ta zatita dodue moe posluiti i posjedniku iji posjed nije utemeljen na pravu, ali njemu pravni poredak ne prua zatitu zbog njega samoga, nego u elji da zatiti vlasnika. 16. Moe se konstatirati da su prevagnula stajalita izraena u relativnim teorijama - uglavnom se zastupa stajalite da se posjed ne titi zbog njega samoga. Vladajua je postala teorija mira, naime shvaanje da pravna zatita posjeda u prvom redu slui zatiti javnog reda i mira, dakle zatiti opeg interesa da se faktina stanja ne mijenjaju samovlasno. Ipak se teoriji mira s pravom prigovara da suvie istie ope interese i zatitu javnog reda i mira (koje se ponajprije titi javnopravnim, a ne civilistikim sredstvima), a da se nedovoljno obazire na interese pojedinaca (koji su predmet civilistike zatite). Zato je uz bok teoriji mira postavljena teorija kontinuiteta, po kojoj prvenstveni razlog pravne zatite posjeda
i f i
i I
Gavella
GLAVA 3. Posjed
lei u svaijem interesu da se odri kontinuitet odnosa u kojima ljudi ive - titei svaiji posjed od samovoljnih zahvata, titi se taj kontinuitet. Ove se dvije teorije meusobno ne iskljuuju, nego se uzajamno nadopunjuju, otkrivajui svaka po jedan aspekt razloga za pravnu zatitu posjeda. Suvremena ih pravna doktrina tako i prihvaa, upotpunjujui vladajuu teoriju mira postavkama teorije kontinuiteta. C. Glavni pravni izvori i knjievnost u nas , ,
17. Glavni pravni izvor pravila o posjedu je u nas Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (ZV), a osobito odredbe II. dijela tog zakona, koja pod naslovom Posjed sadre odnosne odredbe u lancima 10-18. Pravila o razliitim funkcijama koje su posjedu povjerene u naem pravnom sustavu sadre i brojne druge odredbe ZV. Postupak zatite posjeda ureuje Zakon o parninom postupku (ZPP) 7 u svojoj glavi 28.: Postupak u parnicama zbog smetanja posjeda (lanci 438-445.), a postupak prisilnog ostvarenja te zatite - Ovrni zakon (OZ).8 18. Posjed je razmjerno esta tema u naoj pravnoj knjievnosti. Ne samo da se njime bavi sva naa knjievnost o graanskom pravu uope, a o stvarnom pravu posebno, nego je i objavljeno nekoliko monografija upravo o posjedu. O posjedu su u nas objavljene monografije: Mallin, I.: Zatita posjeda, Zagreb, 1892; Spevec, F. J.: Posjed stvari i prava prema svome najnovijem razvoju, Zagreb, 1907; Spevec, F. J.\ Pravo posjeda po Austrijskom graanskom zakoniku s obzirom na njemaki i vicarski zakonik i ugarsku osnovu, Zagreb, 1915; Gavella, N.: Posjed stvari i prava, Zagreb, izd. Narodne novine, 1990. Objavljen je velik niz lanaka u znanstvenoj i strunoj periodici, koji se bave pojedinim pitanjima u vezi s posjedom.
II. Graa posjedovnog odnosa

A. Openito 19. Svaki posjed je socijalni odnos. Rije je o takvom odnosu u kojem neki subjekt, ili vie njih, ima relativno trajnu, socijalno relevantnu faktinu vlast glede nekog predmeta (objekta). To je odnos u kome se s jedne strane nalazi posjednik - jedna ili vie osoba koja ima faktinu vlast glede objekta, a s druge su sve ostale. Naime, ako je neka faktina vlast takva da je socijalno relevantna, ona je relevantna za svakoga, ba kao to je - na razini pravnoga - za svakoga relevantna ona pravna vlast koju daju apsolutna subjektivna prava time to djeluju erga omnes.
7 8
Zakon o preuzimanju Zakona o parninom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92). Narodne novine, br. 57/96. . .... .
STVARNO PRAVO
GLAVA 3. Posjed
Gavella
20. Posjed ipak nije ba svaki odnos faktine vlasti subjekta glede objekta, nego samo onaj koji zadovoljava kriterij po kojem odnosni pravni poredak razlikuje posjed od neposjeda. Taj kriterij moe biti i takav da karakter posjeda priznaje samo onim socijalnim odnosima u kojima faktinu vlast imaju osobe s nekim odreenim svojstvima, a i to samo ako njihova faktina vlast postoji glede objekata s nekim odreenim svojstvima. Zato kada govorimo o potencijalnim posjednicima i potencijalnim objektima njihovog posjeda, moramo imati u vidu da to mogu biti samo oni kojima njihove naravne osobine omoguuju da budu subjekti i objekti posjedovanja, no da to ne mogu biti oni od njih za koje je to iskljueno kriterijem to ga je postavio pravni poredak.
B. Posjednik i predmet posjedovanja

1. Posjednik
:
~......
2 1 . Posjednik je osoba koja ima faktinu vlast glede neke stvari (10/1). Faktinu vlast glede stvari koju pravni poredak smatra posjedom, mogu imati samo oni sudionici socijalnog odnosa koji su sa pravnog stajalita osobe, dakle koji su pravni subjekti. Tko je pravni subjekt, taj bi mogao biti posjednikom; drugim rijeima - tko ima pravnu sposobnost, taj moe posjedovati. Nije neophodno da ima i poslovnu sposobnost, jer posjedovati moe i onaj tko je nema (samo mu nee biti dostupni ba svi naini stjecanja posjeda). Na pravni poredak tu ne pravi ba nikakvu razliku meu subjektima - posjednik je "osoba koja ima faktinu vlast" (10/1), ma kakva to osoba bila. Tako se kao mogui subjekti posjeda javljaju sve fizike i sve pravne osobe. 2. Predmet posjedovanja a) Openito 2 2 . U obzir da bude predmetom posjedovanja (objektom posjeda) dolazi sve ono glede ega nema smetnji, ni faktinih ni pravnih, za postojanje takve faktine privatne vlasti kakvu se smatra posjedom. To znai da u obzir da bude predmetom posjedovanja dolazi u naelu sve to je po svojim naravnim osobinama prikladno za takvu vlast, a da ne dolazi u obzir ono glede ega norme pravnog poretka ne priznaju iiju privatnu vlast kao pravno relevantnu. 2 3 . U obzir da budu predmet posjedovanja dolaze u prvom redu 1/ stvari (10/1), ali i 2/ prava stvarnih slunosti (10/5). b) Stvari 24. U obzir da budu predmet posjedovanja dolaze, kako smo ve kazali - u prvom redu stvari. Faktino su prikladne da budu objekti posjedovanja samo takve stvari koje ve postoje, jer se samo glede njih moe stvoriti ona faktina vlast koju nazivamo posjedom stvari - nezamislivo je posjedovanje buduih stvari.
Gavella
GLAVA 3. Posjed
25. Kada govorimo o stvarima kao objektima posjedovanja ne smijemo ispustiti iz vida da posjed nije stvarno pravo, nego je faktina vlast glede stvari, pa da se ope uenje o stvarima kao objektima subjektivnih stvarnih prava ne moe bez rezerve primijeniti i na njih kao objekte posjedovanja. Stoga, ne samo da dio stvari koji je samostalan (nebitan) moe biti zasebnim predmetom posjeda, nego to moe biti i neki nesamostalni (bitni) dio stvari. Posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktinu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim predmetom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slino (10/4).Takav dio ne bi mogao biti samostalni predmet prava vlasnitva, ili kojeg drugog stvarnog prava (6/1), ali posjed nije stvarno pravo, tovie - posjed uope nije pravo. Ako glede nekog dijela stvari moe postojati odvojena faktina vlast, nema razloga to odricati. Tako - premda predmet stvarnih prava moe biti samo cijela nekretnina (9) - predmet odvojenog posjedovanja moe biti sve to je po svojim naravnim osobinama prikladno za neiju faktinu privatnu vlast, dolazi u obzir da bude predmet posjedovanja (osim - dakako - ako bi pravne norme odredile da se vlast na tom predmetu ne tretira kao posjed).
c) Prava
26. U obzir da budu objekti posjedovanja dolaze eventualno i subjektivna prava, ali - u naem pravnom poretku - samo prava stvarnih slunosti (10/5). Ba kao to je posjed stvari faktino postojanje vlasti neke osobe glede odreene stvari (bez obzira je li njoj ta stvar i pravno pripada), tako je i posjed prava stvarne slunosti stanje u kojem neka osoba faktino izvrava sadraj prava stvarne slunosti glede neke nekretnine (bez obzira je li ona ovlatenik tog prava, ili nije). 27. Ideja o izvravanju sadraja nekog prava kao o posjedu tog prava (quasi possessio) nastala je jo u rimskom pravu. Srednjovjekovni su je pravni poretci prihvatili i postupno sve vie irili mogunost posjedovanja prava, tako da se posjedovanjem prava poelo smatrati ak i izvravanja takvih prava koja nisu bila niti imovinske prirode (npr. posjed prava na ime, posjed branog prava i si.). Taj je razvoj, kompromitirajui sve vie doktrinu o posjedu prava, postepeno dosegao svoj vrhunac, pa je onda krenuo silaznom linijom. Tendencija je postala suprotna - nastojalo se svesti posjedovanje prava na najmanju moguu mjeru, po mogunosti ak sprijeiti da ikoja prava budu objekti posjedovanja. U tom pogledu se mnogo oekivalo, a i postiglo, usvajanjem objektivne (germanske, moderne) koncepcije posjeda. Objektivna koncepcija gleda na posjed tako da to proiruje krug sluajeva posjedovanja stvari na raun posjedovanja prava. Cesto se u prilog objektivne koncepcije posjeda istie upravo to da ona ini skoro sasvim nepotrebnim daljnje baratanje s pojmom posjeda prava. Osobe koje bi prema subjektivnoj koncepciji posjeda bile samo detentori stvari, pa bi posjedovnu zatitu uivale samo kao posjednici onih prava koja za sebe izvravaju glede te stvari, po objektivnoj su koncepciji posjednici stvari, a ne posjednici prava. Za posjed prava ostalo je time veoma malo mjesta, ali potreba ipak nije sasvim prestala, pa suvremeni pravni poretci iz pragSTVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 111
GLAVA 3. Posjed
Gavella
matikih razloga izjednauju izvravanje sadraja nekih stvarnih prava s posjedom. Tako ini i na pravni poredak. 2 8 . Izvravanje sadraja prava stvarne slunosti glede neke nekretnine u naem se pravnom poretku, kako smo ve kazali, smatra posjedom prava, i izjednaeno je s posjedom stvari (10/5). Ostala se prava ne mogu posjedovati, ili tonije faktino izvravanje sadraja kakvih drugih prava ne smatra se posjedom prava. Njihovim izvravanjem nastaje posjed stvari,9 ili ne nastaje nikakav posjed.10
C. Posjednikova faktina vlast

2 9 . Svaki posjed je socijalni odnos u kome postoji socijalno relevantna faktina vlast jedne ili vie osoba glede neke stvari. O sadraju njezine vlasti ovisi je li osoba uope posjednik ili nije, posjeduje li ona stvar ili pravo, posjeduje li neposredno ili posredno, a o svemu tome dalje ovise pravni uinci posjeda. No, na svaki nain, u temelju svakog posjedovanja lei neposredan posjed stvari. Neposredan posjed stvari je temelj svakog posrednog posjeda stvari. Neposredan posjed stvari je temelj i svakog posjeda prava, jer je posjedovanje prava stvarne slunosti (a jedino se takva prava mogu u nas posjedovati) mogue samo ako se posjeduje stvar - povlasnu nekretninu (a posjedovanje stvari je, kako rekosmo, nemogue bez neposrednog posjeda stvari).11
1. Posjed stvari
a) Openito 3 0 . Sadraj posjeda stvari je faktina vlast koju odreena osoba ima glede odreene stvari (10/1). Postoji li takva vlast ili ne, nije pitanje subjektivnog stava te osobe, nego njezinog objektivnog postojanja kao injenice u odnosnom drutvu. 3 1 . Postoji li glede stvari neiji posjed ili ne, ovisi o tome je li glede te stvari uspostavljeno stanje koje se u odnosnom drutvu vidi, osjea i ocjenjuje kao stanje neije faktine vlasti. Kako je posjed socijalna injenica, to se njegovo postojanje ili nepostojanje prosuuje prema shvaanju koje u drutvu vlada o tome je li u nekoj situaciji postoji ili ne postoji neija faktina vlast. Shvaanje o tome se posteAko izvravanjem sadraja nekog prava razliitog od prava stvarne slunosti, nastaje glede stvari onakva faktina vlast kakva se smatra posjedom stvari - posrijedi je posjed stvari. Tako je posjednik stvari onaj tko izvrava sadraj prava slunosti plodouivanja na njoj, posjednik stvari je i onaj tko na njoj izvrava pravo najma, zakupa, depoziti i si. Ako izvravanjem sadraja nekog prava razliitog od prava stvarne slunosti, ne nastaje glede stvari onakva faktina vlast kakva se smatra posjedom stvari - tada time nije nastao ni posjed stvari, ni posjed prava. Stvar moe biti u neijem neposrednom posjedu, a da pritom nije ni u ijem posrednom posjedu, niti da itko ima u njezinu korist posjed prava. Obrnuto nije mogue - nema posrednog posjeda stvari, ni posjeda prava, bez neposrednog posjeda stvari. 112 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
11 10 9
Gavella
GLAVA 3. Posjed
peno mijenja, ali ono uvijek uzima u obzir neke okolnosti. Te bi bile sljedee. 1/ Vanjska vidljivost. Ono to se u drutvu zamjeuje i shvaa kao neija razmjerno trajna, za svakoga relevantna vlast neke osobe glede odreene stvari, to je posjed; ono to sa stajalita drutva nije zamijeeno i shvaeno kao neija takova vlast glede stvari - nije posjed. Barem na razini neposrednog posjedovanja, postojanje posjeda mora biti vanjski vidljivo u najmanju ruku za onoga tko ima na tome pravni interes. Pritom je redovito dovoljno da bude vidljivo postojanje neije vlasti, ali nije neophodno da bude vidljivo koja je osoba posjednik. 2/ Razmjerna trajnost. Vlast postoji samo kao manje-vie trajno stanje, a nipoto kao neto po svojoj naravi trenutano, privremeno (posjetitelj nije posjednik stolice na koju je sjeo, hotelski gost ne posjeduje sobu u kojoj je odsjeo na krae vrijeme itd.). 3/ Mogunost iskljuenja tuih zahvata u stvar. Posjed je faktina vlast na stvari, to implicira mogunost iskljuenja treih od zahvata u stvar, koji bi po svom sadraju bili potpuna negacija posjednikove faktine vlasti.12 4/ Dostupnost stvari posjedniku. Stvar je posjedniku dostupna, kada je on zaista dri (ima je u svojim rukama, pod svojim kljuem i si.), ali i inae kad god mu je dostupna zato to drugi potuju njegovu vlast premda je stvar izvan posjednikovog dohvata (npr. potuju njegovu vlast na automobilu parkiranom na ulici i si.). Postoji li dostupnost u ovom irem, socijalnom smislu, trebat e prosuivati prema konkretnim shvaanjima u odnosnoj socijalnoj okolini, s obzirom na odnosne prilike i odnosnu vrstu stvari. Poto je posjed neke stvari uspostavljen, privremeni prekid dostupnosti te stvari nipoto jo ne znai i prekid posjedovanja (naelo kontinuiteta posjeda). 32. Graa faktine vlasti (posjeda) moe biti jedinstvena, u kojem sluaju je posjed samo neposredan. Ali posjed se moe i stupnjevati, pa e se u takvom sluaju sastojati od 1/ neposrednog posjeda, kao temeljnog te 2/ jednog ili vie posrednih posjeda, koji e postojati posredstvom neposrednoga (konstrukcija posjeda koju se moe izgraditi na naposrednom, moe se sastojati od dvaju, ali i vie stupnjeva). Kada je posjed stupnjevan, razlikuje se 1/ samostalan posjed od 2/ nesamostalnih posjeda.
b) Neposredan posjed stvari (1) Uope o neposrednom posjedu 3 3 . Neposredan posjed je onaj to ga posjednik ima glede odreene stvari time to na njoj neposredno i vanjski vidljivo izvrava svoju faktinu vlast a/ osobno ili bi posred-
stvom posjednika u posjedovanju (10/2). Izvrava li neka osoba faktinu vlast glede odreene stvari u tom smislu, prosuuje se po njegovim inima objektivno, prema opim shvaanjima koja o tome vladaju u drutvu. v
Ovdje treba biti oprezan, jer tu nije rije o mogunosti iskljuenja ba svih utjecaja, nego samo onakvih za koje se, prema aktualnom shvaanju u ivotu i pravnom prometu, smatra da su negacija faktine vlasti posjednika stvari (posjed stvari moe postojati unato nemogunosti iskljuenja utjecaja koje nazivamo tetnim imisijama, a isto tako posjed nekretnine nee prestati time to je neka druga osoba stekla posjed prava stvarne slunosti na istoj nekretnini). STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 113
12
GLAVA 3. Posjed (2) Osobno izvravanje faktine vlasti ; :,
Gavella
34. Neposredni posjednik u pravilu izvrava svoju vlast osobno - vlastitim posjedovnim inima. Posjedovni in je svaki in (akt) vanjski vidljivog izvravanja faktine vlasti neke osobe glede stvari. Je li in koji je netko poduzeo na/glede stvari posjedovni in, prosuuje se objektivno, prema shvaanjima koja u drutvu postoje o tome je li se takvim inom ostvaruje faktinu vlast na takvoj stvari ili ne. 3 5 . Iako se to po objektivnom kriteriju prosuuje je li neki in posjedovni in - a to znai da e se ine koje oduzimaju osobe prosuivati, ne s njihovog stajalita, nego sa stajalita njihove socijalne okoline - kao posjedovni e se in moi ocijeniti samo voljni in.13 Posjedovni in, naime, moe biti samo onaj kojim osoba izvrava faktinu vlast glede stvari, a nema vlasti bez volje vladati. Kao posjedovni in e se, dakle, moi ocijeniti samo takav koji implicira volju osobe da njime izvrava neku vlast glede odreene stvari (npr. ako za neto uporabi stvar, uini je dostupnom sebi a nedostupnom drugima i si.)- Ne treba to biti volja s kvalitetama kakve se inae trae da bi bila pravno relevantna - dovoljna je i tzv. prirodna volja izvravati vlast glede stvari.14 No, sigurno je da nee biti sa stajalita socijalne okoline ocijenjen kao posjedovni in neke osobe onaj njezin in koji je ona poduzela protiv svoje volje, ili bez svijesti da ga poduzima i si. Onaj tko neto ini glede neke stvari, a da to ne eli; ili koji neto ini samo za drugoga - taj ne izvrava nikakvu vlast glede te stvari, ili barem ne izvrava nikakvu svoju, nego iskljuivo tuu vlast. Tko ne izvrava nikakvu svoju vlast glede neke stvari nije posjednik te stvari (12/1).
(3) Izvravanje faktine vlasti po pomoniku u posjedovanju
:i
36. Neposredni posjednik redovito izvrava svoju faktinu vlast osobno, dakle vlastitim posjedovnim inima, ali je moe izvravati i pomou druge osobe - pomonika u posjedovanju. Pomonik u posjedovanju (Besizdiener) je osoba koja neposredno poduzima one ine kojima se izvrava faktina vlast na stvari, ali koja time ne izvrava nikakvu svoju, nego iskljuivo tuu faktinu vlast. Kako ne izvrava nikakvu
svoju vlast glede stvari, ona nije posjednik te stvari (12/1). Ona samo slui drugome kao orue njegovog posjedovanja, pa su ini koje ona poduzima za toga drugoga - ini toga drugoga. Tako je neposredan posjednik stvari taj drugi koji posredstvom pomonika u posjedovanju izvrava svoju faktinu vlast na stvari (10/2).
3 7 . Ulogu neijeg pomonika u posjedovanju ima ona osoba koja prilikom poduzimanja akata kojima se izvrava faktina vlast na stvari djeluje u okviru takvog odnosa s nekim da taj upravlja njezinim postupcima, pa ona postupa pokoravajui
13 To se ne smije krivo shvatiti, pa u volji gledati samostalan element posjeda - ona to nije. Posjed, po objektivistikom shvaanju, ima samo jedan element - faktinu vlast glede stvari koja djeluje prema drugim osobama. Volja samo treba biti implicirana u inima kojima se tu vlast izvrava. 14 Nije u suposjedu tue stvari onaj tko je ima u svojem depu jer mu ju je netko tamo stavio bez njegova znanja, ali bi je imao u posjedu da je za to znao, pa je (makar preutno) prihvatio da ona bude u njegovom depu, u njegovoj vlasti. - " ''- ' '
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
se njegovim nalozima, izvravajui time iskljuivo njegovu faktinu vlast na stvari (12/2). To mora biti odnos podreenosti, u kome je njezino postupanje dirigirano tuim nalozima do te mjere da svaka promjena naloga rezultira odgovarajuom promjenom njezinog postupanja. Nije to dunost postupati po tuim generalnim nalozima kakvu ima npr. nalogoprimac, nego faktina podreenost drugome - poslunost, pokornost. Pomonik u posjedovanju moe biti svaka osoba koja se s posjednikom stvari nalazi u a) radnom ili b) slinom odnosu, ili je c) lan njegovog domainstva (12/2), ali i d) svi ostali koji izvravaju odreene posjedovne ine na stvari a da time ne izvravaju nikakvu svoju vlast glede te stvari (12/1), nego iskljuivo tuu vlast (npr. prekarist). Mjerodavan je sadraj, a ne pravni temelj njihovog odnosa. Krug osoba koje djeluju kao tui pomonici u posjedovanju neke stvari nije ogranien samo na one koji izvravaju posjedovne ine za drugoga jer su s njim u radnom odnosu ili su lanovi njegovog domainstva, nego obuhvaa i sve koji se nalaze u "slinom odnosu". S druge strane, sama injenica da je neka osoba zaposlena kod drugoga ili da je lan njegovog domainstva nipoto ne znai da ona u svakom sluaju djeluje kao njegov pomonik u posjedovanju. Ona tako djeluje jedino dok i ukoliko postupajui po njegovim nalozima izvrava iskljuivo njegovu vlast. im postupi drukije, naime im svojim inom uspostavi svoju vlast, ona prestaje biti puki pomonik u posjedovanju i postaje neposredan posjednik stvari.15 . >;.-. 38. Poduzima li neka osoba odreeni in glede stvari kao neposredan posjednik ili kao tui pomonik u posjedovanju te stvari, redovito nije vanjski vidljivo. Postojanje neije faktine vlasti, prosuuje se uvijek objektivno. To znai da e se onoga tko vanjski vidljivo neposredno izvrava posjedovne ine smatrati neposrednim posjednikom. Ako on nije djelovao kao posjednik, nego samo kao tui pomonik u posjedovanju, trebat e to dokazati, a to e u pravilu moi samo ako osoba iju vlast je on navodno izvravao prizna njegove ine za vlastite posjedovne ine. Dok se ne utvrdi da je onaj tko je neposredno izvravao ine faktine vlasti pritom bio samo tui posjednik u posjedovanju, smatrat e ga se neposrednim posjednikom.
c) Posredan posjed stvari
(1) Posjedovanje posredstvom neposrednog posjednika
39. Posredstvom onoga tko stvar neposredno posjeduje, istu stvar moe posjedovati i netko drugi posredno, u kojem e sluaju taj drugi biti posredni posjednik
te stvari. Posredni posjed stvari postoji ako neposredni posjednik izvravajui svoju faktinu vlast ujedno izvrava i vlast za drugoga, jer se tada posredstvom vlasti neposred-
nog posjednika stvar nalazi i u posrednoj, "vioj" faktinoj vlasti toga drugoga posrednog posjednika. Naime, "kad netko stvar posjeduje kao plodouivatelj, zaloni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, uvar, posudovnik ili u kojem druGledano sa stajalita onoga iju je ona vlast izvravala do tada, to je in oduzimanja njegovog posjeda (na koji bi on trebao reagirati na odgovarajui nain, eli li sauvati svoj posjed te
stvari). -.--.-
15
STVARNO PRAVO
GLAVA 3. Posjed
Gavella
gom slinom odnosu u kojemu je prema drugome ovlaten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu treemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik" (10/3). Posredni posjednik nema neposrednu, vanjski vidljivu faktinu vlast na stvari - nju ima neposredan posjednik. Faktina vlast posrednog posjednika ne mora biti (redovito i nije) vanjski vidljiva - ona postoji kroz odnos posrednoga s neposrednim posjednikom, pa je neposredan posjed stvari taj koji svojom vanjskom vidljivou daje dovoljno do znanja svima da na odnosnoj stvari postoji neiji posjed. Unutranji odnos izmeu neposrednog i posrednog posjednika ne mora biti vanjski vidljiv. 4 0 . Za postojanje posrednog posjeda nuno je dvoje: 1/ posredujui posjed i 2/ posredujui odnos. Posredujui posjed je onaj posjed posredstvom kojega e posredni posjednik posjedovati. Posredujui odnos je takav odnos posredujueg i posrednog posjednika da posredujui posjeduje stvar kao netko tko je na to u odnosu prema posrednome samo "kroz neko vrijeme" ovlaten (npr. kao posudovnik, plodouivatelj, kao zaloni vjerovnik, zakupnik, najmoprimac i dr.) ili obvezan (npr. kao uvar i dr.) (10/3/1).16 Posredujui odnos ini da posredujui posjednik izvrava svoju vlast na stvari kao derivat vie vlasti posrednog posjednika, koji privremeno ("na neko vrijeme") trpi niu vlast posredujueg posjednika. Posredujui odnos ima, dakle, dvije korelativne komponente, a/ Jedna je da posredujui posjednik ima svoj posjed samo "na neko vrijeme", kao derivat vie vlasti posrednog posjednika, b/ Druga mu je komponenta zahtjev koji posredni posjednik ima prema posjedujuem da mu taj vrati stvar im prestane biti ovlaten odnosno duan posjedovati je (dakako, taj zahtjev moe biti utemeljen na pravu posrednog posjednika, ali ne mora; mogunost ostvarenje tog zahtjeva ne treba biti aktualna, obveza vraanja ne treba biti dospjela - dovoljno je i da je samo virtualna, tj. da postoji makar i najmanja mogunost da e posredni posjednik jednom ishoditi udovoljenje tom zahtjevu).
(2) Viestruko stupnjevani posjed stvari
4 1 . Mogue je i viestruko stupnjevanje posjeda iste stvari (10/3/2). U temelju e uvijek biti neiji neposredan posjed stvari, a na njemu e biti izgraena cijela, esto veoma dugaka ljestvica viestruko stupnjevanog posjeda. U toj e ljestvici neposredan posjed biti prvi posredujui posjed, potom e posredni posjed sluiti 17 kao daljnji posredujui posjed, itd.
Naravno, to moe biti ovlatenje odnosno obveza pravno utemeljena, ali i ne mora - dovoljno je da su posredujui i posredni posjednik faktino u takvom meusobnom odnosu.
17 Ako se npr. u neposrednom posjedu stvari nalazi osoba koja posjeduje kao podnajmoprimac, tada e posredstvom njenog posjeda tu stvar posjedovati i ona osoba koja joj ju je dala u podnajam (najmoprimac-podnajmodavac), a posredstvom te druge osobe posjedovat e je posredno i ona koja je njoj dala stvar u najam (najmodavac), a ako je potonja to uinila u svojstvu plodouivatelja - njezinim e posredstvom u daljnjem stupnju posredno posjedovati stvar i osoba koja je vlasnik stvari. 16
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
42. Za svaki odnos izmeu posredujueg i posrednog posjeda vrijedi na odgovarajui nain sve ono to i za odnos neposrednog posjeda kao posredujueg i njegovim posredstvom egzistentnog posrednog posjeda.
d) Samostalan i nesamostalan posjed
4 3 . Samostalan posjed postoji ako posjednik izvravajui svoju faktinu vlast, ne izvrava time niiju tuu "viu", posrednu vlast (vlasniki posjed, Selbststandiger Besitz, Eigenbesitz). Onaj posjed iji posjednik posjeduje stvar priznavajui viu vlast posrednog posjednika - nesamostalan je posjed (uporabni posjed, Nutzungsbesitz, Unselbststandiger Besitz) (11/1). 44. Postoji li samo neposredan posjed neke stvari, taj je neizbjeno samostalan. No, ako je struktura posjeda neke stvari takva da ima vie stupnjeva posjeda, tada je vlast posrednog posjednika "via" od vlasti neposrednog. Premda posredan posjednik ima svoju vlast na stvari posredstvom vlasti neposrednog posjednika, odnos izmeu njih je takav da neposredni posjednik izvodi svoju neposrednu vlast na stvari iz "vie" vlasti posrednog posjednika. Zbog toga ne moe neposredan posjed biti samostalan, kad god postoji i posredan posjed. S posrednim posjedom je situacija ovakva: ne izvodi li posredan posjednik te stvari svoju "viu" vlast iz "jo vie" vlasti neke tree osobe, tada je njegov posredan posjed samostalan; ako on, naprotiv, svoju vlast izvodi iz tue jo "vie" vlasti, njegov je posjed nesamostalan. Zato - kada postoji vie stupnjeva posjeda iste stvari - samostalan je jedino posjed onog stupnja koji je najudaljeniji od neposrednog posjeda, dok su na svim ostalim stupnjevima posjedovanja te stvari nesamostalni posjedi. Kako svaki od njih izvodi svoju faktinu vlast iz tue "vie" vlasti, to su svi nesamostalni posjedi iste stvari svrstani u hijerarhijski red od "najviega" do "najniega". 45. Za svaki se posjed predmnijeva da je samostalan (11/2), pa svatko moe u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajui se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari njezin vlasnik, osim ako zna da nije tako ili ako s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati u njegovo vlasnitvo (11/3).
e) Posjed i suposjed
46. Na svakom stupnju posjedovanja, posjed moe biti 1/ (samo)posjed (individualni posjed) ili 2/ suposjed. 47. Kada na jednom stupnju posjedovanja stvar posjeduje samo jedna osoba, tada je to (samo)posjed. Naziv samoposjed nije uobiajen - o njemu se jednostavno govori kao o posjedu. 48. Suposjed postoji kada isti posjed stvari ima vie osoba, to kod stupnjevanog posjeda znai - kada na istom stupnju posjedovanja stvar posjeduje vie osoba (10/6). Svi suposjednici imaju istovremeno posjed iste stvari, ali je posjed svakog suposjednika ogranien jednakim posjedom ostalih suposjednika na istoj- stvari. Nema suposjeda izmeu neposrednog i posrednog posjednika iste stvari, a ni suSTVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 1 1 7
GLAVA 3. Posjed
Gavella
posjeda izmeu osoba koje istu stvar posredno posjeduju na razliitim stupnjevima posjedovanja. Meu suposjednicima nije posjed nikada podijeljen po kvotama. Na kvote se moe dijeliti pravo vlasnitva ili koje drugo subjektivno pravo, ali se faktina vlast ne moe tako dijeliti. Zato se suposjed uvijek pojavljuje kao nepodijeljeni posjed. Faktina vlast nije meu suposjednike podijeljena, ali nain njenog izvravanja moe biti razliit. Ovisno o tome, bit e to ili a/ obian ili b/ zajedniki suposjed. 4 9 . Obian suposjed je onakvo izvravanje suposjeda kod kojega svaki od suposjednika moe izvravati suposjed nezavisno od ostalih suposjednika. Pritom "faktina vlast" ostalih posjednika konkurira s njegovom "faktinom vlau", dakle s njegovim izvravanjem posjeda. Neposredan obian suposjed je npr. suposjed stanara jedne kue glede zajednikih dijelova zgrade - svaki se od njih samostalno slui stubama, dizalom, praonicom rublja, dvoritem i si. Na razini posrednog posjeda postoji obian posredan suposjed, ako posredni suposjednici imaju pravo od neposrednoga zahtijevati izruenje stvari kao solidarni vjerovnici (425-453 ZOO). 1 8 1 9 5 0 . Zajedniki suposjed je onakvo izvravanje suposjeda kod kojeg ni jedan od suposjednika ne moe izvravati suposjed nezavisno od ostalih, nego samo u zajednici s ostalima, dakle - kao da su svi oni zajedno jedan posjednik. Tipian primjer neposrednog zajednikog suposjeda stvari je sukljuarstvo, naime sluaj onih koji su posjednici npr. jedne blagajne tako da svaki od njih ima svoj klju, a blagajna se moe otvoriti samo ako sa svim kljuevima bude otkljuana. Posredan zajedniki suposjed stvari postoji ako suposjednici mogu kao vjerovnici nedjeljive obveze od neposrednog posjednika zahtijevati da izrui stvar (435/2).20 2. Posjed prava 5 1 . Posjed prava je, openito uzevi, relativno trajno stanje u socijalnim odnosima u kojemu neka osoba faktino izvrava sadraj nekog prava sposobnog za posjedovanje. No, u naem su pravnom poretku za posjedovanje sposobna samo prava stvarnih slunosti, tako da je u nas posjed prava razmjerno trajna faktina vlast posjednika jedne nekretnine kao povlasne, koja se sastoji u faktinom izlanak 426. ZOO: "(1) Svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od dunika ispunjenje cijele obveze, ali kada jedan od njih bude namiren, obveza prestaje i prema ostalim vjerovnicima. (2) Dunik moe ispuniti obvezu vjerovniku kojeg sam izabere, sve dok neki vjerovnik ne zatrai ispunjenje". Bude li stvar izruena jednome od posrednih suposjednika, dotadanji suposjed s njime prestaje, jer je on primivi stvar postao njezinim neposrednim posjednikom, a ostali je i nadalje posjeduju posredno (posredstvom njegovog neposrednog posjeda). 20 "Kada u nedjeljivoj obvezi ima vie vjerovnika meu kojima nije ni ugovorena ni zakonom odreena solidarnost, jedan vjerovnik moe zahtijevati da dunik ispuni njemu, samo ako je ovlaten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inae svaki vjerovnik moe zahtijevati od dunika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je poloi sudu" (435/2 ZOO). 118 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
19 18
Gavella
GLAVA 3. Posjed
vravanju sadraja prava stvarnih slunosti glede neke tue nekretnine kao poslune (10/5). 52. Pravilo je da se "na posjed prava primjenjuju na odgovarajui nain odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona" (10/5). Zbog netjelesne naravi subjektivnih prava uope, a i specifinog sadraja prava stvarnih slunosti posebno, neizbjeno se posjed prava veoma razlikuje od posjeda stvari. Sastoji se u izvravanju sadraja prava stvarne slunosti na neijoj nekretnini (kao poslunoj) u korist one nekretnine koju posjeduje subjekt koji izvrava sadraj tog prava. Pravo stvarne slunosti ne moe posjedovati bilo tko na bilo emu, nego jedino posjednik jedne nekretnine kao povlasne, na drugoj nekretnini kao poslunoj (nema posjeda prava bez posjeda stvari, a niti posjeda stvari bez neposrednog posjeda stvari). Uz to e sadraj posjeda prava neizbjeno biti bitno razliit, ovisno o tome da li posjednik povlasne nekretnine faktino izvrava sadraj a/ afirmativne ili b/ negativne stvarne slunosti glede poslune nekretnine (186/1), jer se slunosti svake od tih vrsta bitno drukije izvrava. 53. Afirmativne stvarne slunosti su one koje se u korist jedne nekretnine kao povlasne, izvravaju na drugoj nekretnini kao poslunoj, a to onaj ija je posluna nekretnina trpi. Sadraj afirmativne stvarne slunosti izvrava posjednik jedne nekretnine, ako na tuoj nekretnini (kao poslunoj) izvrava u korist svoje nekretnine (kao povlasne) sadraj neke afirmativne slunosti (npr. neke slunosti puta l. 190. ZV) kao da mu pripada to pravo slunosti, a posjednik te druge nekretnine to trpi. U takvom sluaju posjednik prve nekretnine ima posjed prava te stvarne slunosti na drugoj nekretnini. 54. Negativne su one stvarne slunosti koje se ne izvravaju na poslunoj nekretnini, nego ih se izvrava time to onaj ija je posluna nekretnina, proputa u korist povlasne nekretnine initi na svojoj nekretnini neto to bi inae inio (npr. ne gradi na svojoj nekretnini, kao da u korist druge postoji pravo slunosti vidika). To znai da osoba koja posjeduje jednu nekretninu ima posjed prava negativne stvarne slunosti na teret druge nekretnine kao poslune, ako posjednik te druge nekretnine proputa na toj svojoj nekretnini initi ono to bi inae inio, jer priznaje toj osobi takvu faktinu vlast kao da ona ima u korist svoje nekretnine kao povlasne pravo negativne stvarne slunosti na teret njegove nekretnine kao
p o s l u n e . [ ' ;..''
55. Posjed povlasne nekretnine moe imati vie stupnjeva, pa e tada i posjed prava stvarne slunosti u korist te nekretnine imati isto toliko stupnjeva. Naime, posredstvom osobe koja neposredno posjeduje povlasnu nekretninu, a s njom i pravo neke slunosti na poslunoj nekretnini, imaju posredan posjed prava slunosti na poslunoj nekretnini i posredni posjednici povlasne nekretnine. Svaki od njih ga ima na onom stupnju posjedovanja na kojem posjeduje povlasnu nekretninu. Stekne li neposredni posjednik nekretnine posjed prava stvarne slunosti na tuoj nekretnini kao povlasnoj, time su ga ujedno stekli i svi posredni posjednici povlasne nekretnine. Samostalan posjednik povlasne nekretnine posjeduje pravo
GLAVA 3. Posjed
Gavella
slunosti kao da je nositelj toga prava u korist njegove nekretnine, pa je samostalni posjednik prava stvarne slunosti (11/1). Prestane li posjed prava slunosti neposrednom posjedniku povlasne nekretnine, prestaju i svim posrednim posjednicima njihovi posredni posjedi tog prava. 5 6 . Na svakom stupnju posjedovanja posjeda prava stvarne slunosti moe biti samoposjed ili suposjed - ovisno o posjedovanju povlasne nekretnine. Ako je posjed povlasne nekretnine na jednom ili vie stupnjeva samoposjed, tada je na tim stupnjevima i pravo stvarne slunosti u korist te nekretnine - samoposjed tog prava. A ako je povlasna nekretnina u suposjedu na jednom ili vie stupnjeva posjedovanja, tada je u istom suposjedu i pravo stvarne slunosti u njezinu korist, dakako opet na odgovarajuim stupnjevima.
D. Tzv. idealni posjed

1. Openito 5 7 . Idealni posjed nije posjed u pravom smislu rijei, nego je naziv za prema svakome djelujuu privatnu vlast glede neke stvari koju ima neka osoba kroz to to joj je javna vlast svojom odlukom ili neposredno zakonom "predala stvar u posjed", proglasivi je posjednikom, premda ona stvar (jo) faktino ne posjeduje. To se naziva posjedom zbog nekih slinosti s vlau koju u pravnim odnosima glede stvari ima njezin posjednik. Poto mu je stvar "predana u posjed" tzv. idealni posjednik se u pravilu moe sam staviti u faktian posjed te stvari, ali naravno nije ovlaten da to uini nasilno.21 Ako bi za uspostavu njegovog faktinog posjeda trebala kakva prisila, trebat e putem suda (odnosno druge nadlene vlasti) u odgovarajuem postupku ishoditi ovrnu predaju te stvari njemu u posjed. Nakon to je uspostavljeni neiji tzv. idealni posjed, moi e ga se prekinuti jedino odlukom koju u odgovarajuem postupku donese sud, odnosno drugo nadleno tijelo javne 5 8 . Idealan posjed moe biti posjed stvari, a i posjed prava. 5 9 . Osoba koja je dobila "idealni posjed" neke stvari ili prava, u poloaju je da nastupa kao da je ta stvar ili to pravo njezino, premda moda i nije. U tom je smislu predmet njezinog "idealnog posjedovanja" podvrgnut njezinoj vlasti. Rije je o vlasti koja je u drutvu relevantna u tom smislu to stvara za svakoga vaeu sliku o postojanju subjektivnog prava, ak i onda kada to pravo samo prividno postoji. To je ini slinom faktinom posjedu u pravom smislu rijei (faktinom, efektivnom posjedu). Od faktinog se posjeda, meutim, razlikuje po tome to nema karakteristiku neposrednog tjelesnog, fizikog dranja stvari u svojoj vlasti, a upravo
21 Kada idealni posjednik stekne i faktinu vlast, njegov se dotadanji idealni posjed nastavlja kao posjed u pravom smislu rijei - faktian posjed.
Idealan posjed ne uiva posjedovnu zatitu, osim ako je ta izriito propisana. U naem pravu nasljedniki posjed uiva posjedovnu zatitu poput faktinoga. 120 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
22
Gavella
GLAVA 3. Posjed
ta je bitna za svaki posjed u pravom smislu te rijei. Nema posjeda u pravom smislu rijei, koji nije utemeljen na injenici neposrednog dranja stvari u vlasti.23 Zbog te bitne razlike u odnosu prema posjedu u pravom smislu (fizikom, tjelesnom, efektivnom posjedu) ovo to se naziva idealnim posjedom zapravo je samo privatna vlast nalik na posjed, ali nije posjed u pravom smislu rijei. 60. Suvremeni stvarnopravni poretci tee tome da rezerviraju pravne uinke posjeda samo za faktini, tjelesni, efektivni posjed (i na njemu izgraene konstrukcije posrednog posjeda i posjeda prava). Ipak, u nekim situacijama daju pojedinim osobama takav pravni poloaj u pravnim odnosima glede stvari da je taj u biti ono to se naziva idealan posjed (ali s tim se nazivom ne slue), koji onda ima neke, ili ak sve uinke posjeda. Tako to ini i na pravni poredak, u prvom redu glede 1/ nasljednikog posjeda, 2/ posjeda oasne ostavine, 3/ posjeda nekretnine steene na temelju rjeenja o dosudi, kada je sud svojim zakljukom predao posjed kupcu i dr. No, to su ipak iznimke, uspostavljene iz pragmatinih razloga posebnim odredbama za posebne sluajeve. U naelu je posjed samo faktina vlast nema idealnog posjeda izvan onih sluajeva za koje zakon odreuje davanje nekoj osobi u pravnim odnosima takvog pravnog poloaja koji je u svojoj biti tzv. idealan posjed.24 2. Nasljedniki posjed
Literatura: Vei, V.: Nasljedniki posjed, u Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Godinjak 4-1997, 433-442
6 1 . Nasljedniki posjed je pravni poloaj koji glede svih ostaviteljevih posjeda ima njegov nasljednik time to ga zakon proglaava za posjednika umjesto ostavitelja. Na-
sljedniki je posjed, dakle, posjed bez efektivne, faktine vlasti. Na temelju zakonske odredbe nasljednik postaje posjednikom umjesto ostavitelja, premda jo nije stekao faktinu vlast. Zakon to ini odredbom da "ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinom asu, onakvi kakvi su u tom asu bili u ostavitelja" (17/1). Kao to i inae sve to je u trenutku ostaviteljeve smrti bilo ostaviteljevo (ako je nasljedivo i slobodno za nasljeivanje) prelazi na nasljednika u trenutku ostaviteljeve smrti, i to bez ikakvog posebnog akta stjecanja (naelo ipso iure stjecanja), tako na nasljednika prelaze i svi ostaviteljevi posjedi stvari i prava. Zakon ini nasljednika posjednikom umjesto ostavitelja da bi na taj nain sauvao kontinuitet posjeda i preko granica posjednikovog ivota.25 Ne prekidajui se ostaviteljevom smru, svaki se ostaviteljev
Neposredni posjed stvari je neophodan temelj svakog posrednog posjedovanja stvari, a i temelj svakog posjedovanja prava - jer je i posjedovanje prava nemogue bez posjedovanja povlasne nekretnine.
24 25 23
U naem pravnom poretku ne postoji (vie) tzv. tabularni posjed.
U skladu sa shvaanjem da je posjed fakat a ne pravo, rimsko je pravo nijekalo mogunost nasljeivanja posjeda. Nasuprot tome, srednjovjekovno je germansko pravo, koje je u posjedu (Gevvere, saisine) gledalo neku vrstu prava, stajalo i na stajalitu da se posjed nasljeuje. Ta dva STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 121
GLAVA 3. Posjed
Gavella
posjed nastavlja kod nasljednika a) na istom predmetu posjedovanja, b) na istom stupnju posjedovanja te c) s istim objektivnim kvalitetama posjeda (zakonitost-nezakonitost, istinitost-neistinitost) koje je imao kod ostavitelja. Time se ne dira u ostale posjede koji, eventualno postoje na istim stvarima i pravima (17/3), nego se samo nastavlja ona posjedovna situacija koja je postojala u trenutku ostaviteljeve smrti. Samovlasne promjene na tetu posjeda koji je pripadao ostavitelju, smetanja su posjeda ostaviteljevog nasljednika. 62. Nasljedniki posjed nastaje i postoji samo zato da se ne bi stvorila praznina u posjedovanju. Nasljedniki bi se posjed trebao iz idealnog pretvoriti u faktini, tjelesni posjed. Kroz nasljedniki se posjed odrava kontinuitet ostaviteljevog posjeda, ali nasljedniki posjed nije faktian, nego je idealan - nasljednik jo nema onu faktinu vlast koju je imao ostavitelj, nego samo mogunost da tu faktinu vlast uspostavi poduzimanjem posjedovnih ina. To e se zbiti kada nasljedniki posjednik pone izvravati posjedovne ine na predmetu posjedovanja. Onaj tko je ostaviteljev nasljednik u naelu je ovlaten da odmah zapone i faktino posjedovati ono to je posjedovao ostavitelj, ali naravno nije ovlaten dirati u ostale posjede iste stvari ili prava (17/3). Nasljednik nee postupiti samovlasno ako poduzme odgovarajue posjedovne ine, dakako - pod pretpostavkom a/ da je zaista ostaviteljev nasljednik, b/ da poduzimanje posjedovnih ina nije povjereno izvritelju oporuke ili skrbniku ostavine, te c/ da poduzimanjem posjedovnih ina ne zadire ni u iji tui posjed, odnosno ni u iji suposjed. Poduzimanjem posjedovnog ina nasljednik uspostavlja svoju faktinu vlast, ime pretvara svoj nasljedniki posjed u faktian posjed. 6 3 . Ako je ostavitelja naslijedilo nekoliko sunasljednika - svi su oni stekli nasljedniki suposjed svakog pojedinog od ostaviteljevih posjeda (17/2). Time su svi oni postali suposjednici svakog pojedinog od nekadanjih ostaviteljevih, a sada njihovih nasljednikih posjeda (17/2). Naravno, svi su oni suposjednici na onom stupnju posjedovanja na kojem je posjedovao ostavitelj. U naelu su svi oni ovlateni da faktino ponu posjedovati ono to je posjedovao ostavitelj, dakle da kao suposjednici poduzimaju posjedovne ine, ime e pretvoriti svoje nasljednike posjede u faktine posjede. No, umjesto njih e te posjedovne ine poduzimati neka druga osoba, ako je njoj na temelju oporuke ili odluke suda povjereno da kao izvritelj oporuke ili kao skrbnik ostavine izvrava posjed za raun ostaviteljevih nasljednika (17/2). Kada nije postavljen skrbnik oporuke ili skrbnik ostavine koji bi bio ovlaten poduzimati posjedovne ine umjesto nasljednika, sunasljednici su ovlateni da sami poduzimaju posjedovne ine, dakako - kao suposjednici. Ako bi neki od susuprotna stava o nasljeivanju posjeda ostavila su trag i u suvremenim pravnim poretcima. Oni koji izrazitije slijede tradiciju rimskog prava, ne omoguuju nasljeivanje posjeda. Oni drugi, koji pokazuju sklonost uvaavanju tekovina i germanskog prava, odreuju da se posjed nasljeuje. Potonje je npr. sluaj s njemakim i vicarskim pravom. Ne ine to ona zato to bi moda smatrala da je posjed zaista subjektivno pravo koje bi zbog toga trebalo moi naslijediti, nego zato to nasljeivanje posjeda pomae ostvarivanju njegove kontinuitetne funkcije, do ega je suvremenim pravnim poretcima osobito stalo. 122 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
posjednika poduzeo posjedovne ine kojima bi smetao suposjed kojeg od ostalih suposjednika - bio bi to samovlastan postupak, pa bi onaj iji je suposjed smetan imao pravo na zatitu njegovog suposjeda (21). No, treba napomenuti, da e taj svoje pravo na zatitu posjeda od samovlasnih smetanja drugog sunasljednika-suposjednika moi ostvarivati putem suda samo u veoma ogranienom krugu sluajeva.26 (0 tome e se govoriti, u okviru izlaganja o pravu na zatitu posjeda.) 64. Nasljedniki posjed izaziva u naem pravnom poretku u naelu jednake pravne uinke kao i faktini posjed. Povredom nasljednikog posjeda nastaje pravo na posjedovnu zatitu, a njegovo trajanje vodi prema stjecanju stvari odnosno prava putem dosjelosti. Samovlasni zahvat u posjed koji je pripadao ostavitelju, dakle samovlasni in smetanja (uznemirivanja, oduzimanja) tog posjeda poduzet dok nasljednik jo nije poeo i faktino posjedovati - smetanje je njegovog nasljednikog sjednik - onako kako bi ostavitelj imao pravo tititi taj posjed od smetanja, tako ga sada, nakon ostaviteljeve smrti imaju pravo tititi ostaviteljevi nasljednici, jer imaju nasljedniki posjed. No, treba upozoriti da se pravo na posjedovnu zatitu prua putem suda u posebnom, pojednostavljenom, hitnom postupku za smetanje posjeda, a da se u tom postupku ne moe raspravljati i odluivati o pravu na posjed (22/2-3). To djeluje ograniavajue na mogunost ostvarivanja prava na posjedovnu zatitu - nasljedniki e posjednici moi taj svoj posjed zatititi putem suda u postupku za smetanje posjeda jedino u sluajevima kada za odluivanje nije potrebno prethodno utvrditi tko ima pravo na nasljedniki posjed, dakle tko je ostaviteljev nasljednik. Ako je posjeda. Nasljedniki posjed naelno uiva posjedovnu zatitu kao daje ostavitelj jo po-
nasljedniki posjed smetala trea osoba (osoba koja se ne poziva na to da je ona ostaviteljev nasljednik), svatko za koga je vjerojatno da je ostaviteljev nasljednik moe u postupku za smetanje posjeda ishoditi zatitu nasljednikog posjeda od samovlasnog zahvata te osobe. No, ako je nasljedniki posjed smetala osoba koja sebe smatra za ostaviteljevog nasljednika, tada se spor nee moi rijeiti u postupku za smetanje posjeda. Nije spor o smetanju nasljednikog posjeda, nego spor o pravu na nasljedniki posjed, ako je neka osoba, smatrajui se ostaviteljevim nasljednikom, pone izvravati posjed koji je bio ostaviteljev, a drugi joj to osporavaju, smatrajui sebe (odnosno i sebe) ostaviteljevim nasljednicima, dakle smatrajui da njima (i njima) pripada pravo na taj posjed. Oni ne mogu u takvom sluaju toj osobi s uspjehom staviti zahtjev zbog smetanja posjeda, nego samo petitorni nasljedniki zahtjev (o nasljednikom se zahtjevu moe raspravljati i odluivati samo u redovitom 27 parninom postupku, a ne u postupku zbog smetanja posjeda).
26 Moi e ga ostvarivati putem suda samo ako ga je njegov suposjednik sasvim iskljuio iz suposjedovanja, odnosno ako mu je bitno ograniio mogunost da zajedno s ostalima sudjeluje u izvravanju posjeda na onaj nain kako je ostavitelj izvravao svoju faktinu vlast, a tovie - niti tada nee moi dobiti zatitu putem suda ako bi za odluivanje bilo nuno raspravljati o pravnom odnosu meu suposjednicima (24). 27 Zahtjev zbog smetanja nasljednikog posjeda mogao bi takvoj osobi staviti jedino izvritelj oporuke (koji ima odgovarajue ovlasti), ili skrbnik ostavine, jer bi se tada o tom zahtjevu moglo odluivati bez raspravljanja tko ima pravo na posjed. Ako bi, meutim, nasljedniki
STVARNO PRAVO
Drugi dio: Posjed i zemljine knjige
123
GLAVA 3. Posjed
Gavella
3. Posjed na temelju rjeenja o predaji oasne ostavine 6 5 . U sluaju da nije poznato ima li ostavitelj nasljednika, a ostao je bez rezultata oglas kojim je sud pozvao da mu se jave osobe koje se smatraju ostaviteljevim nasljednicima, sud e donijeti odluku o predaji oasne ostavine (ostavine bez nasljednika) jedinici lokalne samouprave - opini. Kada to rjeenje postane pravomono, ta je opina njime dobila tzv. idealni posjed svega to je u rjeenju o predaji u posjed opine navedeno kao oasna ostavina. Ona e taj svoj idealni posjed pretvoriti u faktini time to e poduzeti odgovarajue posjedovne ine. . 66. Nasljednik koji bi se naknadno javio, mogao bi zahtijevati da mu opina, tj. jedinica lokalne samouprave, izrui sve ono to mu pripada kao nasljedniku (nasljedniki zahtjev, hereditatis petitio). Njegov nasljedniki zahtjev, meutim, zastarijeva u roku od deset godina, odnosno - ako je opina nepoteni posjednik (jer je znala ili je morala znati da ostavina nije bez nasljednika) - zastarijeva u roku od 20 godina (144 ZN). 4. O tzv. tabularnom posjedu
v
6 7 . Tzv. tabularni (knjini) posjed jest injenica da je u zemljinim knjigama pravo vlasnitva nekretnine ili neko drugo knjino pravo upisano u korist odreene osobe, kao njezino pravo. Ta injenica nastaje upisom, a prestaje brisanjem. Kao to posjednik ima faktinu vlast na/glede stvari, pa i kada mu ne pripada pravo koje bi ga na tu vlast ovlaivalo, tako i injenica upisa u zemljinu knjigu daje upisanoj osobi neku vlast, ak i kada joj ne pripada upisano pravo. Zato se injenica upisa u zemljinu knjigu ponekad naziva tabularnim posjedom. Ipak, redovito se toj injenici odrie karakter posjeda, osobito stoga to uz nju nisu vezani neki, moda najmarkantniji uinci posjeda. ; , ;, V . 6 8 . Pravni uinci injenice upisa u zemljinu knjigu (tzv. tabularnog posjeda) su sljedei. Prvo, injenica uknjibe odnosno predbiljebe u zemljinu knjigu igra ulogu slinu onoj kod stjecanja prava vlasnitva nekretnina i drugih prava glede nekretnina, koju kod izvedenog (derivatnog) stjecanja prava vlasnitva i drugih stvarnih prava na pokretninama igra predaja (tradicija) pokretnine u posjed stjecatelju. Oboje slui kao nain (modus) stjecanja prava. Drugo, injenica da je u zemljinu knjigu upisano neko pravo u korist odreene osobe, stvara presumpciju da njoj zaista pripada to pravo - ona ne mora dokazivati da joj upisano pravo zaista pripada, dovoljno je da dokae da je upisana kao da je nositelj toga prava (to e djelovati dok ne bude upis izbrisan). Tree, injenica da je u zemljinoj knjizi neka osoba upisana kao nositelj odreenog prava ovlauje nju da s tim pravom knjino raspolae - dok ne bude izbrisana, ona je u prilici da dozvoljava daljnje
posjed samovlasno smetao netko trei (tj. netko tko to ne bi inio pozivajui se na svoje navodno nasljedno pravo kao pravo na posjed), zahtjev zbog smetanja nasljednikog posjeda (zahtjev da se uspostavi ranije posjedovno stanje i zabrani svako takvo smetanje ubudue) mogao bi s uspjehom staviti, ne samo izvritelj oporuke (koji ima odgovarajue ovlasti), odnosno skrbnik ostavine, nego i onaj koji se smatra ostaviteljevim nasljednikom. 124 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
upise u zemljinu knjigu u pogledu toga prava. I etvrto, injenica upisa u zemljinu knjigu titi upisanu osobu od onih koji bi inae mogli nekretninu ili pravo na njoj stei pozivajui se na naelo povjerenja u zemljine knjige. Svi ti uinci daju veliku vlast glede nekretnine onoj osobi koja je u zemljinim knjigama upisana kao ovlatenik prava vlasnitva ili drugog knjinog prava (bez obzira na to pripada li joj to pravo ili ne), pa je zato ta vlast smatrana svojevrsnim idealnim posjedom - tabularnim posjedom. No, ne smije se ispustiti iz vida, da injenica upisa u zemljinu knjigu ne izaziva dva veoma vana uinka posjeda. Ona, ne daje pravo na posjedovnu zatitu, niti u naem suvremenom pravnom poretku dovodi do tabularne dosjelosti (ma koliko god dugo nevaljani upis trajao, on se protekom vremena ne moe pretvoriti u pravo koje je upisano).28 69. Ono to nazivamo tabularnim posjedom, naime injenica upisa u zemljine knjige, moe se podudarati s faktinim posjedom nekretnine. U takvom e sluaju u korist iste osobe ii uinci, kako tzv. tabularnog, tako i faktinog posjeda. Ali, kada se to dvoje ne podudara, jer je jedna osoba upisana u zemljinu knjigu, a druga zaista posjeduje nekretninu, tada e u korist prve ii uinci tzv. tabularnog posjeda, a u korist druge uinci faktinog posjeda.
III. Stjecanje posjeda A. Openito

70. Stjecanje posjeda izaziva pravne uinke. U obveznim odnosima u kojima je dunik obvezan na inidbu davanja neke stvari, in kojim se ispunjava dunu inidbu je predaja te stvari vjerovniku u posjed. Da bi se steklo stvarna prava na pokretninama, npr. pravo vlasnitva, ili zalono pravo, redovito e biti nuno da stjecatelj stekne posjed odnosne pokretnine. Samovlasnim stjecanjem posjeda nastaje za dotadanjeg posjednika pravo na zatitu posjeda. Stjecanjem posjeda, ili oduzimanjem posjeda izvrava poinitelj neka kaznena djela. Neki javnopravni uinci vezani su uz stjecanje posjeda. Itd. Kako stjecanje posjeda izaziva neke pravne uinke, to je potrebno znati je li posjed steen, tko ga je stekao i kada ga je stekao, kako bi se odatle moglo zakljuivati jesu li ti pravni uinci nastupili, za koga su nastupili i kada su nastupili. 1. in stjecanja 71. Posjed (faktini, efektivni posjed) se stjee inom stjecanja, naime takvim
Unom kojim stjecatelj uspostavlja svoju faktinu vlast glede stvari (13). in stjecanja
28 Tabularna je dosjelost nekada postojala i u naem pravu. Slijedei razvoj u austrijskome, u kojem tabularna dosjelost ne postoji od III. novele ABGB (OGZ) iz 1916. godine, ni u suvremenom hrvatskom pravu vie nema tabularne dosjelosti. Nije u svim srodnim pravnim poretciraa tako - tabularna dosjelost postoji u vicarskom (Art. 661. ZGB) i njemakom pravu (900. BGB).
STVARNO PRAVO
125
GLAVA 3. Posjed
Gavella
stoji prema posjedu koji se stjee u odnosu uzroka prema posljedici, u odnosu sredstva prema rezultatu koji se njime postie - posjed je steen ako i kada je inom stjecanja zaista nastalo glede stvari stanje koje ima sve osobine posjeda stvari odnosno prava, bilo neposrednog bilo posrednog. 72. in stjecanja posjeda redovito je neki 1/ vanjski vidljivi, tjelesni in, poduzet na/glede stvari radi stjecanja posjeda. No, ulogu ina stjecanja moe u nekim sluajevima igrati i 2/ oitovanje volje - pravni posao, kojim se prenosi posjed. No, neposredan se posjed moe stei samo vanjski vidljivim, tjelesnim inom poduzetim na/glede stvari (osim u jednom sluaju kada i za stjecanje takvog posjeda dostaje oitovanje volje); posredan se posjed, naprotiv, moe stei iskljuivo oitovanjem volje (pravnim poslom). in stjecanja posjeda moe biti 1/ jednostran uzimanje, oduzimanje posjeda, ili 2/ dvostran - predaja, primopredaja, tradicija posjeda (13). 7 3 . Da bi neki in (tjelesni in, pravni posao) mogao biti in stjecanja posjeda, to treba biti voljni in, naime in poduzet s voljom da se uspostavi stjecateljeva faktina vlast na/glede stvari. Ako je in jednostran - bit e to in stjecanja posjeda samo ako je poduzet sa stjecateljevom voljom da uspostavi svoju vlast, a ako je dvostran - s voljom dotadanjeg posjednika da prenese svoju faktinu vlast (cijelu ili neto od nje) stjecatelju te s voljom stjecatelja da time stekne faktinu vlast koju mu se prenosi. Kvaliteta te volje s kojom se poduzima in stjecanja posjeda ne mora biti ista kada se posjed stjee tjelesnim inom, kao i kada ga se stjee oitovanjem volje. Tjelesni in stjecanja posjeda nije pravni posao, pa da bi doveo do rezultata ne treba biti poduzet s voljom koja bi imala one kvalitete koje se trae za valjanost pravnih poslova - dovoljna je i tzv. prirodna volja.29 30 Naprotiv, ako se posjed stjee inom koji se sastoji iskljuivo u oitovanju volje, tada je taj in pravni posao, pa e dovesti do rezultata jedino ako to oitovanje volje ima sve kvalitete koje se i inae trae da bi neki pravni posao mogao proizvoditi pravne uinke. 74. Stjecatelj moe posjed stei 1/ vlastitim inom stjecanja (jednostranim, ili kao stjecateljevim dijelom dvostranog ina), ali i 2/ inom neke druge osobe, ako ta zastupa stecatelja a/ po njegovoj volji (ugovorni zastupnik), ili b/ po zakonu (zakonski zastupnik; poslovoa bez naloga, iji je in stjecanja ratihabirao gospodar posla). Zastupnik prigodom stjecanja posjeda moe postupati tako da svojim inom izvrava samo vlast zastupanoga, ili da njime izvrava i svoju vlast i vlast zastupanoga, a/ Ako zastupnik postupa kao stjecateljev pomonik u posjedovanju, on svojim inom stjecanja, izvrenim po iskljuivoj volji zastupanog, stjee posjed
Prirodnom nazivamo onu volju, koju se - neovisno o tome ima li pravne kvalitete poput poslovne sposobnosti, ubrojivosti i si. - u drutvu openito smatra dovoljnom za uspostavu onakve faktine vlasti glede stvari kakvu se smatra posjedom.
30 Tjelesni in stjecanja posjeda stoga moe dati rezultat i kada ga je poduzela npr. osoba bez poslovne sposobnosti, ako ga je poduzela s tzv. prirodnom voljom da izvrava svoju vlast na stvari, odnosno da preda ili da primi vlast na stvari. 29
"
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
iskljuivo za zastupanoga, b/ Onaj tko in stjecanja izvrava po svojoj volji za zastupanoga, stjee time posjed za sebe, a ujedno stjee i posredni posjed za zastupanoga, ali - samo ako je u takvom odnosu s njime da zastupnikovi ini proizvode pravne uinke i za zastupanoga. Onaj tko je primio neku stvar u posjed kao zastupnik druge osobe, postao je time neposredan posjednik te stvari, a ujedno je zastupani postao posredan posjednik iste stvari. Nema li odnosa zastupanja meu njima, postao je posjednik samo onaj tko je primio stvar. ^ ^ ; 75. Sto je do sada kazano, odnosi se samo na stjecanje posjeda u pravom smislu rijei, naime samo na stjecanje faktinog, tjelesnog posjeda. Tzv. idealni posjed stjee se redovito bez nekog vanjski vidljivog ina stjecanja - samom odlukom suda ili drugog tijela vlasti, odnosno ispunjenjem pretpostavaka koje zakon za to odreuje. Tako npr. ostaviteljev nasljednik stjee nasljedniki posjed samim time to je naslijedio ostavitelja. A kako se u naem pravnom ureenju nasljeuje samom injenicom da je ostavitelj umro i da se ima nasljedno pravo, to "ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu asu", a ako je ostavitelja naslijedilo vie osoba - svi sunasljednici su od trenutka ostaviteljeve smrti suposjednici svakog pojedinog od ostaviteljevih posjeda31 (17/1-2). Ostaviteljevi posjedi prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti onakvi kakvi su u tom asu bili kod ostavitelja, pri emu se ne dira u ostale posjede iste stvari odnosno prava (17/1, 17/3). 2. Izvorno i izvedeno stjecanje posjeda 76. Ovisno o tome je li in stjecanja posjeda bio jednostran (uzimanje, oduzimanje) ili dvostran (predaja, tradicija, primopredaja), stjecanje posjeda je izvorno ili izvedeno (13). 77. Posjed je steen izvorno (originarno), ako je stjecatelj jednostranim inom uspostavio svoju faktinu vlast glede neke stvari koja u tom asu nije bila ni u ijem posjedu, ili - ako je bila - uspostavio je svoju vlast neovisno, tovie usprkos tom tuem posjedu. Izvorno steeni posjed nema svoj korijen u ranije postojeem posjedu. in izvornog stjecanja posjeda je uvijek neki stjecateljev jednostrani posjedovni in, naime takav njegov jednostrani in kojim je on po prvi puta vanjski vidljivo izvrio svoju faktinu vlast na/glede odreene stvar. 78. in izvedenog stjecanja posjeda je uvijek dvostrani in dotadanjeg posjednika i stjecatelja, kojim se uspostavlja stjecateljeva faktina vlast tako to ju dotadanji posjednik predaje (tradira) stjecatelju, a taj je prima. Taj bi dvostrani in predaje (tradicije, primopredaje) mogao biti uinjen kao a) dvostrani tjelesni in, vanjski vidljiv, kojim se prenosi posjed stjecatelju ili kao b) puko sukladno oitovanje volje onoga tko prenosi posjed i stjecatelja, dakle njihov dvostrani pravni posao, usmjeren
31 Sunasljednici su suposjednici svakog pojedinog ostaviteljevog posjeda, "pa e ga tako izvravati, osim ako je na temelju oporukom izraene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskog suda izvravanje povjereno nekome drugome" (17/2). .
STVARNO PRAVO
GLAVA 3. Posjed
Gavella
na predaju posjeda stjecatelju. Bio taj in ovakav ili onakav, stjecatelj njime stjee posjed izvedeno (derivativno) - stjecateljev posjed vue svoje porijeklo od dotadanjeg posjeda iste stvari, tako da je glede toga posjeda njegov stjecatelj sljednik (sukcesor) u posjedovanju dotadanjeg posjednika, a taj je stjecateljev prednik u tom posjedovanju. Postoje dvije razliite mogunosti za izvedeno stjecanje posjeda. Jedna je, da posjed bude 1/ prenesen, dakle da ga stjecatelj stekne prenoenjem (translacijom) prednikovog posjeda na njega kao sljednika u posjedovanju. Druga je mogunost, da posjed prednika ne bude doslovno prenesen sljedniku, nego da bude 2/ osnovan (konstituiran) posjed za sljednika, na temelju prednikova posjeda. Bilo translacijom, bilo konstituiranjem, posjed e biti steen izvedeno (derivativno), ako ga primjerenim dvostranim inom (tjelesnim inom, ili oitovanjem volje) stjecatelj stekne od osobe koja je u tom asu posjednik odnosne stvari. Od druge osobe ga ne bi mogao stei izvedeno - nitko, naime, ne moe dati drugome neto to sam nema, a izvedeno steen posjed je samo onaj koji potjee od prednikovog posjeda. Izmeu posjeda prednika i posjeda osobe koja je od njega svoj posjed stekla izvedeno, uvijek postoji kontinuitet. Stjecatelj ne bi mogao izvedeno stei posjed svojim jednostranim inom, derivativno se posjed moe stei samo dvostranim inom stjecanja, dakle inom koji zajedno poduzimaju prenositelj i stjecatelj, i koji implicira i stjecateljevu i prenositeljevu volju. 7 9 . Uinci izvorno i izvedeno steenog posjeda se u izvjesnoj mjeri podudaraju, ali se u nekoj mjeri i razilaze. Ako npr. netko na temelju pravnog posla stekne od vlasnika stvari posjed te stvari izvedeno, on time stjee pravo vlasnitva te stvari; da je, meutim, stekao posjed tue stvari izvorno, prisvojivi si ga, on tim stjecanjem posjeda ne bi postao vlasnikom. Isto tako, premda u pravilu svaki posjed uiva zatitu, ipak posjed koji je steen neistinito (silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja), a to je vrlo esto sluaj kod izvornog steenog posjeda, ipak nee kroz neko vrijeme uivati zatitu tog posjeda od akata samopomoi one osobe od koje je na neistinit nain steen. 3. Stjecanje posjeda vlastitim inom i po zastupniku 8 0 . Posjed se moe stei vlastitim inom stjecanja, ali i inom neke druge osobe, ako ta zastupa stjecatelja po njegovoj volji (ugovorni zastupnik), ili po zakonu (zakonski zastupnik; poslovoa bez naloga, iji in stjecanja je ratihabirao gospodar posla). 8 1 . Zastupnik koji poduzima in stjecanja posjeda moe pritom postupati tako da izvrava samo vlast zastupanoga, ili i svoju vlast i vlast zastupanoga. Onaj tko izvravajui in stjecanja izvrava iskljuivo vlast zastupanoga (stjecateljev pomonik u posjedovanju) stjee tim inom posjed iskljuivo za zastupanoga. Onaj zastupnik koji inom stjecanja izvrava svoju vlast, a ujedno i vlast zastupanoga, stjee tim inom posjed za sebe, a ujedno i posredan posjed zastupanoga, ali jedino ako su u takvom odnosu da njegovi ini proizvode pravne uinke i za zastupanoga.
Gavella
GLAVA 3. Posjed
Onaj tko je primio neku stvar u posjed kao zastupnik druge osobe, postao je time neposredan posjednik te stvari, a ujedno je zastupani postao posredan posjednik te stvari. Nema li takvog odnosa meu njima, posjednik stvari je postao samo onaj koji je primio stvar. Tako "kad se posjed prenosi osobi koja nije prisutna, predaja je izvrena kad stvar primi sam stjecatelj ili osoba koja ga po njegovoj volji ili po zakonu u tome zastupa, a predajom prijevozniku samo ako prijevoznik radi za raun stjecatelja" (14/2).
B. Stjecanje posjeda stvari

1. Stjecanje posjeda stvari jednostranim inom a) Uope o uzeu i oduzeu ' 82. Onaj tko uspostavi svoju faktinu vlast glede neke stvari jednostranim, vanjski vidljivim inom, izvorno je stekao posjed te stvari (13). 83. Kada je posjed steen izvorno, stjecateljeva je faktina vlast glede stvari uspostavljena bez obzira je li tada ve postojala neija vlast glede te stvari ili nije. Faktina vlast koja je uspostavljena jednostranim inom, ne vue svoje porijeklo ni od ije ranije takve vlasti, nego je izvorno nastala nova socijalna injenica osnovan je posjed koji do tada nije postojao. Izvorna su stjecanja posjeda u nekim sluajevima u skladu s pravnim poretkom, dok mu u drugim sluajevima protivurijee, ali u svakom sluaju izazivaju neke pravne uinke. Pravni subjekti su ovlateni izvorno stei posjed samo onih stvari koje nisu ni u ijem posjedu, a sposobne su da budu objekti posjedovanja. Rije je o stvarima koje su niije i nitko ih ne posjeduje, kao i o onima koje su pravno neije, ali je taj trajno sprijeen da ih posjeduje (izgubio je stvar bez realnog izgleda da bi je opet mogao pronai, ivotinja je pobjegla bez realnog izgleda da e opet biti vraena ranijem posjedniku i si.). Naravno, stjecanje posjeda u takvom sluaju moe biti samo izvorno (originarno), jer stjecatelj nema iz ijeg posjeda izvoditi svoj posjed. Nitko ne smije samovlasno uzeti u svoj posjed stvar koju mirno posjeduje neka osoba(ako bi to netko ipak uinio, dotadanji e se posjednik moi posluiti svojim pravom na posjedovnu zatitu, pa e restituirati svoj posjed). Dozvoljene su samo one promjene posjedovnog stanja koje nisu uinjene samovlasno, nego u suglasnosti s dotadanjim posjednikom, ili na temelju ovlatenja iz zakona ili iz odluke nadlene vlasti odnosno suda. Pravni uinci izvornog stjecanja posjeda su raznovrsni - graanskopravni, upravnopravni, kaznenopravni i dr., u irokom rasponu od stjecanja prava vlasnitva niije stvari prisvojenjem (okupacijom), pa sve do odgovornosti za kaznena djela. 84. Jednostrani, vanjski vidljiv in uspostavljanja faktine vlasti koji moe biti a) in uzea stvari u posjed, ili b) in oduzea stvari, ve prema tome je li se njime izvorno stjee posjed stvari koja u trenutku stjecanja nije ni u ijem posjedu, ili koja jest u neijem posjedu.
G L A V A 3. Posjed b ) Stjecanje p o s j e d a u z e e m stvari .. ....- ,:--;;.;.

32
Gavella / :/ :-.':
8 5 . Izvorno se posjed stvari stjee inom uzea (aprehenzije ) stvari u neposredan posjed. Pod uzimanjem se u prvom redu misli na in uzimanja stvari rukom. Meutim, nije teko uoiti da za stjecanje posjeda nije uvijek nuno da se stvar uzme doslovno rukom, jer npr. ona osoba koja je postavila zamku stjee posjed ulovljene ivotinje ve time to se ta ulovila u zamku, a ne tek kada ju je ona iz te zamke uzela. Da bi izvorno stekla posjed neke stvari, osoba treba poduzeti onaj in kojim se uspostavlja takva vlast glede odnosne stvari. Posjed e stei ako, i kada, taj in dade rezultat, tj. kada nastane ono stanje koje se u drutvu osjea i tretira kao njena vlast glede stvari koju je uzela. Onaj in koji nije doveo do uspostavljanja njene faktine i razmjerno trajne vlasti glede stvari, nije tu osobu uinio posjednikom stvari (no, ako je njime ona uspostavila tuu vlast, postao je time posjednik stvari onaj iju je ona vlast uspostavila). Dakle - akt izvornog stjecanja posjeda je svaki onaj jednostrani in kojim biva uspostavljena neposredna vanjski vidljiva i manje-vie trajna, neposredna vlast osobe glede neke stvari. 86. Je li neka osoba stekla posjed stvari time to je uzela tu stvar, nee se prosuivati prema tome je li ona eljela stei posjed te stvari, nego prema tome je li njezinim uzimanjem stvari uspostavljen ili nije uspostavljen onakav odnos izmeu nje i drugih osoba u kojem postoji njena faktina vlast glede te stvari.33 No, iako je mjerodavno objektivno postojanje njezine vlasti, njezina volja nije irelevantna. Uzimanje stvari u posjed implicira volju da se zagospodari sa stvari. Pri tome sadraj stjecateljeve volje ne mora, iako moe, biti takav da ona tu stvar tretira kao svoju. Moe to biti i njezina volja da uzme stvar kako bi izvravala neku drukiju, makar i sasvim ogranienu svoju vlast glede te stvari (npr. kao posudovnik, kao depozitar, kao zakupac stvari i si.), priznajui pritom da stvar pripada nekome drugome. Ta volja implicirana u aktu uzimanja stvari u posjed, ne mora biti upravljena na to da se pribavi posjed ba neke odreene stvari - redovito e biti dovoljna i tzv. openita (generalna) volja da se u posjed uzmu stvari odreene vrste, ili da se uzme u posjed one stvari koje se u odreenoj situaciji mogu uzeti u posjed ili si.34
Od lat. apprehendere, prehendi, prehensum, 3. - prihvatiti se, uhvatiti za to, zavladati (u vojnikom i si. smislu).
33 Kako je uzimanje stvari u posjed faktian in, a ne pravni posao, to volja s kojom je on poduzet ne mora imati kvalitete koje se trae za valjanost pravnih poslova - dovoljno je da je in uzimanja izvren s tzv. prirodnom voljom.
32
Tako e osoba koja je postavila zamku, postati posjednikom ivotinje koja se u zamku ulovila, iako nije zamku stavila s namjerom da njome ulovi upravo tu ivotinju. Dovoljno je da je stavila zamku htijui njome uloviti bilo koju od ivotinja koje se love takvom zamkom. No, ako je umjesto takve ivotinje u zamku upao npr. neiji pas, ona time jo nije stekla posjed tog psa; zamku je postavila za divlja, a ne za pse. Zato ona jo nema posjed toga psa, sve dok ga ne uzme iz zamke (ako to uini netko drugi, on time nije njoj oduzeo posjed tog psa). . 130 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
34
Gavella
c) Stjecanje posjeda oduzeem stvari . .
GLAVA 3. Posjed , .
87. I kada netko ve ima stvar u svojem posjedu, netko drugi moe izvorno stei neposredan posjed te stvari. To e se dogoditi jednostranim, samovlasnim inom oduzea stvari, dakle takoer inom uzea stvari (aprehenzije), ali takvim koji
uspostavlja stijecateljevu faktinu vlast glede odnosne stvari, a oduzima faktinu vlast do-
tadanjem posjednika. Zato glede stjecanja posjeda inom oduzea stvari vrijedi, naravno, sve ono to je ve reeno o stjecanju inom uzea, ali s tom razlikom to je in oduzea samovlasni, nedoputeni in. in oduzea posjeda je, sa stjecateljevog stajalita in stjecanja posjeda, ali je sa stajalita dotadanjeg posjednika - in srnetanja posjeda. 88. inom oduzea stvari oduzima se dotadanjem posjedniku stvar iz posjeda na neki nedozvoljeni nain, naime silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja (18/1). Taj in moe poiniti bilo koja osoba, ukljuujui i onu koja njime "iznutra razara" postojei posjed, a uspostavlja svoj. Potonje se dogaa u sluaju kada dotadanji pomonik u posjedovanju samovlasno prestane izvravati tuu i pone izvravati svoju neposrednu, faktinu vlast. Isto se dogaa i u sluaju kada dotadanji nesamostalni posjednik stvari, koji ju je ujedno posjedovao i za drugoga kao posrednog posjednika (npr. kao njegov zakupoprimac) razori dotadanju konstrukciju posjedovanja, iskljuivi posrednog posjednika, te pone stvar posjedovati samo za sebe. To su sluajevi tzv. zlouporabe povjerenja, no, kako smo ve kazali, posjed moe biti oduzet i silom, te potajno ili prijevarom - tko ga na taj nain stekne, stekao je posjed, ali taj njegov posjed ima negativnu kvalitetu - neistinit je (18/2). 89. Izvorno stjecanje posjeda oduzeem stvari od dotadanjeg posjednika, je samovlasno, i nipoto nije dozvoljeno. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed..., samovlasno je smetao njegov posjed, a "samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jae pravo na posjed" (20/1). Posjedniku iji je posjed oduzet, pripada pravo na zatitu posjeda (21). Poto je izvren in oduzea nastalo je glede oduzete stvari stanje koje je specifino: stjecatelj ima samovlasno steeni posjed te stvari, ali mu taj njegov posjed nije miran, jer onaj od kojega je posjed samovlasno steen ima pravo tititi svoj oduzeti posjed (18/2/2). Dotadanji posjednik je privremeno sprijeen u tome da izvrava svoju faktinu vlast glede stvari koja mu je oduzeta, ali on ima pravo na zatitu svojeg smetanog (oduzetog) posjeda. Poslui li se tim svojim pravom, pa ponovno uspostavi svoju faktinu vlast glede stvari koja mu je bila oduzeta, prestao je time onaj posjed kojeg si je drugi bio samovlasno prisvojio, a uzet e se da smetani posjed nije ni bio prestao, nego da je trajao kroz cijelo vrijeme (naelo kontinuiteta posjeda) (19,21/5). Meutim, ako se smetani posjednik ne bi posluio svojim pravom na zatitu posjeda, unutar za to propisanih rokova, to bi njegovo pravo na zatitu time prestalo (21/3), a s njim i specifino stanje koje je do tada postojalo. Od trenutka kada bivi posjednik vie nema pravo na posjedovnu zatitu - posjed novog posjednika je miran (18/2), pa ga se vie ne moe suzbijati
GLAVA 3. Posjed
Gavella
sredstvima posjedovne zatite (21/2). Tada onome koji je ostao bez posjeda stvari ne preostaje drugo nego da - ako ima pravo koje ga ovlauje na to da posjeduje oduzetu mu stvar - pokrene spor o pravu na posjed te stvari,35 pa da ostvarujui to svoje pravo na posjed putem suda ishodi da onaj tko je posjed stvari samovlasno stekao, vrati tu stvar u njegov posjed (26). d) Stjecanje posjeda posredstvom zastupnikovog uzea i oduzeta stvari 90. in uzea stvari je in kojim onaj tko je uzeo stvar, za sebe stjee neposredan posjed stvari. Ako je, meutim, on radio kao zastupnik neke druge osobe, tada je time to je izvrio in uzea stvari u posjed - stekao za sebe neposredan, a za zastupanoga posredan posjed te stvari. Dakako, da bi posredstvom toga to je jedna osoba uzela stvar u svoj neposredan posjed, druga osoba stekla posredan posjed te stvari, nuno je da meu njima postoji takav odnos da prva osoba prigodom tog stjecanja zastupa drugu. Osim ina uzea stvari, potrebno je jo i da meu njima postoji odnos zastupanja. Taj bi odnos zastupanja mogao, u prvom redu, biti valjani odnos ugovornog ili zakonskog zastupanja, koji ve postoji u asu kada je zastupnik stekao neposredan posjed. im zastupnik, postupajui u tom svojstvu, izvorno stekne neposredan posjed stvari, time ujedno i zastupani dolazi u posredan posjed iste stvari. Meutim, posredan posjed je mogue izvorno stei i putem poslovoe bez naloga (ak i u sluajevima nepravog poslovodstva), no zastupani tada nee stei svoj posredan posjed samom injenicom da je poslovoa bez naloga stekao neposredan posjed, nego e biti potrebno i da zastupani odobri poslovoin in. Ako zastupani uskrati svoje odobrenje, on nije inom svog navodnog zastupnika stekao posredan posjed stvari. Ako dade odobrenje za to stjecanje posjeda, ono djeluje ex tune, pa je zastupani stekao posredan posjed stvari ve u onom asu kada je zastupnik poduzeo in kojim je uspostavio svoj neposredan
posjed. 3 6 . ,-...
:
......
9 1 . Od pravila da se tuim (zastupnikovim) inom uzea stvari moe stei samo posredan posjed, ali ne i neposredan, postoji iznimka u sluaju da in stjecanja poduzima osoba koja time ne izvrava nikakvu svoju, nego iskljuivo tuu faktinu vlast - stjecateljev pomonik u posjedovanju (12). inom pomonika u posjedovanju stjee neposredan posjed ona osoba iju vlast taj izvrava, kao da je to bio njezin, a ne njegov, in uzea posjeda. To, naravno, vrijedi samo za sluaj da takva osoba prigodom poduzimanja ina uzea stvari postupa kao tui pomonik u posjedovanju, dakle kao orue tueg posjedovanja. Ne vrijedi to, ako je ona in uzimanja stvari poduzela za sebe, a ne za drugoga, jer je u tom sluaju stekla neposredan posjed za sebe, a nije ga stekla za drugoga, bez obzira u kojem se odnosu inae nalazi s njim. Dijete koje je uzelo neku stvar, ne kao pomonik u posjedo35 36
Npr. pravo vlasnitva, ali i bilo koje drugo pravo koje ovlauje na posjedovanje te stvari.
U sluajevima doputenog poslovodstva bez naloga (l. 220-223. ZOO) poslovoa je ovlaten od zastupanog zahtijevati odobrenje, pa ako ga ovaj ne dade, ono moe biti zamijenjeno pravomonom sudskom presudom. 132 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
vanju svojih roditelja, nego samo za sebe, postalo je neposrednim posjednikom odnosne stvari, a nisu to postali njegovi roditelji. Postavlja se pitanje po kojem bi se kriteriju trebalo prosuivati, je li onaj tko je poduzeo in uzea posjeda time stekao posjed za sebe ili za drugoga. Svaki sluaj treba procjenjivati prema objektivnom kriteriju - mjerodavno je ono to je za tree osobe vidljivo, a ne ono to se dogaa u nemanifestiranoj volji subjekta. Zato u pravilu trebalo smatrati da je osoba koja je poduzela in uzimanja stvari u posjed, tim inom tu stvar uzela za sebe, dakle u svoj neposredan posjed. Ako nije, to je posljedica njezinog odnosa s osobom iji je ona pomonik u posjedovanju. Taj odnos redovito nije vanjski vidljiv, pa ako netko tvrdi da je ona tu stvar uzela postupajui kao tui pomonik u posjedovanju, trebat e to dokazati (bude li to sporno).
2. Stjecanje posjeda stvari dvostranim inom - predajom a) Uope o predaji 92. Predaja (primopredaja, tradicija) je dvostrani in koji poduzimaju dotadanji posjednik i stjecatelj posjeda, s voljom prvoga da preda i drugoga da primi posjed stvari?1
inom predaje posjeda stjecatelj stjee posjed tako nastupa sukcesija u posjedovanju - prednikov posjed biva prenesen stjecatelju, ili biva na temelju prednikovog posjeda konstituiran posjed za stjecatelja. Predaja je izvrena im se stjecatelj s voljom prenositelja nae u poloaju izvravati vlast glede stvari (14/1). 93. Predaja posjeda stvari je od izuzetne vanosti za pravne odnose. Mnogi se pravni odnosi uspostavljaju upravo zato da bi stvar bila predana u posjed nekoj osobi, a mnogi postoje zbog toga to joj je predana. Pravni subjekti zakljuuju ugovore o prodaji stvari (robe), o darovanju, zamjeni, o zalaganju, itd. da bi na temelju tih ugovora meu njima bio uspostavljen pravni odnos u kojem e jedna strana biti obvezna da drugoj preda stvar u posjed. Dunik e, dakle, ispuniti svoju obvezu predajom stvari u posjed druge osobe. Tim e dunikova obveza prestati, a osoba kojoj je on tu stvar predao nai e se u specifinoj situaciji posjednika stvari, to e za sobom povui mnoge konzekvencije. Predaja posjeda stvari je u mnogim sluajevima ona toka u kojoj obvezni odnosi prerastaju u stvarnopravne, jer je redovito predaja posjeda stvari jedna od pretpostavaka za stjecanje stvarnih prava (prava vlasnitva, zalonog prava). Nadalje je predaja stvari u posjed izvanredno vana i za mnoge druge pravne odnose koji nemaju stvarnopravni karakter, kao npr. za zakupni odnos, depozit, uskladitenje, a i za stambeni odnos, I naposljetku, predaja posjeda stvari, nakon to se zbila, moe izazvati cijeli niz daljnjih obveznopravnih uinaka kojima stranke i nisu teile prilikom predaje. Tako e zbog predaje prijei rizik za sluajnu propast stvari, ponekad e nastati tradentov kondicijski zahtjev, esto e nastati pravo na tradentovu odgovornost za materijalne i pravne
U pravilu nema predaje bez volje i onoga tko predaje i onoga tko prima posjed. Ipak, u ovrnom postupku e radnjom ovlatene osobe bez, pa ak i protiv, volje predavatelja biti izvren akt predaje stvari primatelju, koji e u svemu zamijeniti njegov in predaje stvari u primateljev posjed. . . , :.,._,>' STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 1 3 3
37
GLAVA 3. Posjed
Gavella
nedostatke predane stvari, a nekada e predajom stvari u posjed stjecatelja na njega prijei odgovornost za tetu koju uzrokuje opasna stvar, itd. 9 4 . Stvar se u posjed stjecatelja predaje 1/ tjelesnom predajom (predajom u uem smislu), ili 2/ oitovanjem volje. Naelo je - stvar se predaje u neposredan posjed tjelesnom predajom, a u posredan - oitovanjem volje. Samo iznimno - kada se stvar predaje u neposredan posjed onom tko u tom asu ve ima tu stvar tako da je ve u poloaju izvravati vlast na njoj (posjednik predaje stvar u posjed onome tko je ve ima kao njegov pomoniku u posjedovanju) - stvar e se predati stjecatelju u neposredan posjed samim oitovanjem volje (traditio brevi manu). esto e, meutim, koincidirati predaja stvari u neposredan posjed jedne i u posredan posjed druge osobe. Bit e to npr. ako se stvar preda u neposredan posjed onoga tko je prigodom tog stjecanja zastupnik druge osobe u stjecanju posjeda, jer e tada predaja stvari u neposredan posjed zastupnika ujedno biti i predaja te iste stvari u posredan posjed zastupanoga. b) Stjecanje inom tjelesne predaje (predaje u uem smislu) (1) Uope ...,
;;
9 5 . Predaja u uem smislu, naime tjelesna predaja stvari u posjed (fizika predaja, uruenje, primopredaja) je dvostrani, voljni in, koji se sastoji od toga to dotadanji posjednik fiziki predaje, a stjecatelj prima stvar u posjed, a koji je in izvren kada se stjecatelj s voljom prenositelja nae u poloaju da izvrava faktinu vlast glede stvari (14/1). Iako je to tjelesna (fizika) predaja, ipak to nije samo puki in fizikog davanja i primanja stvari, nego je to dvostrani voljni in davanja i primanja - u inu kojim dotadanji posjednik predaje stvar treba biti sadrana njegova volja da time preda stvar u faktinu vlast stjecatelja, a u stjecateljevom inu primanja te stvari isto tako treba biti implicirana njegova volja da tu stvar primi u svojoj faktinu vlast. Ako bi dotadanji posjednik pruio stvar drugoj osobi, bez volje da joj time preda posjed stvari, a ona bi stvar primila, te glede nje uspostavila svoju faktinu vlast - ona je stekla posjed, ali ga nije stekla dvostranim inom tjelesne predaje, nego svojim jednostranim inom uzimanja stvari u posjed. 9 6 . Nikada nije izvrena predaja stvari, ako stjecatelj nije doao u poloaj da faktino izvrava svoju faktinu vlast na stvari, a niti ako je u taj poloaj doao drukije, a ne dvostranim voljnim inom davanja i primanja. Stoga, ako stranke npr. u svojem ugovoru usmjerenom na prijenos prava vlasnitva neke stvari, ugovore da neposredni posjed te stvari prelazi s otudivatelja na stjecatelja samim tim ugovorom - time jo nije izvrena tjelesna predaja stvari, pa posjed nije preao na drugu ugovornu stranu. Samim oitovanjem volje ne moe se prenijeti neposredan posjed stvari (osim ako je stjecatelj ve u poloaju da izvrava svoju vlast na stvari). Zato uglavak u ugovoru o prijenosu posjeda moe imati snagu tvrdnje ugovornih strana da je predaja posjeda ve izvrena, ili preuzimanja obveze da e se stvar predati. No, ni takvim uglavkom, niti na bilo koji drugi nain ne moe prijei ne134 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
posredan posjed stvari na drugu osobu, a da ona ne bude u poloaju da izvrava svoju vlast na stvari.38 97. S pravom predajom su izjednaeni sluajevi predaje putem uzimanja stvari uz dozvolu, putem dovoenja stvari u krug stjecateljeve faktine vlasti, putem predaje sredstva posjedovanja, kao i predaje putem zastupnika - sve su to sluajevi tjelesne predaje stvari.
(2) Prava predaja (tradilio vera)
98. Prava predaja (traditio vera) zbiva se doslovnim uruenjem stvari stjecatelju, naime tako da dotadanji posjednik, elei prenijeti posjed stvari na drugu osobu, urui toj osobi odnosnu stvar, a ona je iz njegovih ruku primi u svoje, uspostavljajui time svoju faktinu vlast glede te stvari (ime se kod nje nastavlja faktinu vlast dotadanjeg posjednika) (14/1).
(3) Predaja putem uzimanja stvari uz dozvolu
99. Isti uinak kao i predaja stvari stjecatelju iz ruke u ruku imat e i to da je stjecatelj uzeo stvar u svoj posjed uz dozvolu njezinog dotadanjeg posjednika. Takva predaja stvari je vrlo esta u suvremenom ivotu. Na taj se nain npr. stjee posjed stvari koju se kupuje u trgovini sa samoposluivanjem, ili iz automata; na taj nain uzuar (nositelj prava osobne slunosti uporabe - uporabovnik) stjee plodove tue stvari, a i zaloni vjerovnik stjee na taj nain plodove pokretne stvari koja mu je dana u zalog. Itd. U svim tim sluajevima prenesen je neposredan posjed na stjecatelja, ali ne ve time to je on dobio dozvolu da uzme stvar,39 nego tek time to ju je zaista uzeo na temelju te dozvole, uspostavivi glede nje svoju vlast. Davanje stjecatelju dozvole da uzme stvar u posjed sadrajno odgovara tradentovom pruanju ruke sa stvari koju eli predati u posjed; uzimanje stvari u posjed na temelju te dozvole odgovara primanju stvari iz tradentove ruke u svoju. 100. Ovakva predaja posjeda nipoto nije tradicija dugom rukom (traditio longa manu), poznatom iz starijih pravnih sustava, premda joj na prvi pogled nalikuje. Onim to se nekada nazivalo tradicijom dugom rukom (longa manu traditio), posjed se prenosio samim time to je dotadanji posjednik, pokazavi stjecatelju nekretninu, oitovao svoju volju da mu je predaje u posjed. Tako se u suvreTo je ve tradicionalni postulat naeg pravnog poretka, a i njemu srodnih poredaka iz srednjoeuropske podskupine prava kontinentalnoeuropskog pravnog kruga, pa iznenauje injenica da je ak Ustavni sud RH bio doao u situaciju da je trebao ustati u obranu toga. V. odluku Ustavnog suda RH, br. U-III-674/1997 od 26. 11. 1997 ("Narodne novine", br. 138/97). Dozvola da uzme stvar u posjed nije identina s pravnim poslom na osnovi kojega se stjee. Ona ne mora, iako moe u njemu biti sadrana. Mogue je da postoji meu strankama pravni posao na temelju kojeg bi jedna od njih trebala stei tuu stvar, npr. ugovor o kupoprodaji, a da taj ugovor ne bude ujedno i dozvola kupcu da sam uzme stvar u posjed. U takvom sluaju, ako kupac sam uzme stvar na temelju tog pravnog posla, uzeo ju je bez dozvole da je uzme u posjed. Uzevi je tako, stekao ju je u posjed samovlasno. STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 135
39
GLAVA 3. Posjed
Gavella
menim pravima ne moe tradirati stvar u neposredan posjed. Prema dananjem shvaanju, neposredan posjed postoji samo ako zaista postoji neposredna vlast na stvari. Zato je za stei neposredan posjed neophodno uspostaviti svoju faktinu vlast glede stvari, a to se ne dogaa ve pukim dobivanjem dozvole za uzimanje stvari u posjed. Posjed je tradiran tek kada stjecatelj, poto je dobio dozvolu da uzme stvar u posjed, zaista to i uradi.
(4) Predaja putem dovoenja stvari u krug stjecateljeve faktine vlasti
1 0 1 . Kao predaja u ruke primatelja tretirat e se i sluajevi u kojima stjecatelj nije primio stvar ba doslovno u ruke, nego mu je ona predana u posjed tako to je s njegovom voljom dovedena u njegove faktine vlasti. Npr. pismo koje je ubaeno u sandui za primanje pote, predano je time u posjed onoga tko posjeduje taj sandui; on je postao posjednik tog pisma im je ono ubaeno, a ne tek kada ga je uzeo iz sanduia. Isti je sluaj i s blagajnom koja je ubaena u banin noni trezor. U prilici koju je netko pruio drugima da dovedu stvar pod njegovu faktinu vlast (a pruio ju je s opom, nespecifinom voljom da u svoj posjed prima sve ono to je prikladno da mu na taj nain bude predavan) impliciran je akt koji je izjednaen s primanjem stvari u svoje ruke. Iako u takvim sluajevima stvar nije predana doslovno u ruke stjecatelja, ipak je na ovoga preao neposredan posjed stvari.
(5) Predaja stvari putem predaje sredstva posjedovanja
102. Dvostrani in prenoenja posjeda neke stvari moe biti uinjen i kao (primo)predaja neke druge stvari, ali samo takve druge stvari koja je sredstvo posjedovanja one prve (14/1, 14/3). Tako je npr. klju sredstvo posjedovanja onoga to je njime zakljuano, tovarni list je sredstvo posjedovanja stvari predane na prijevoz i navedene u tovarnom listu (660. ZOO), a skladinica sredstvo posjedovanja robe koja je predana na uskladitenje i navedena u skladinici (740-748. ZOO).40 Kada se stvar predaje u posjed druge osobe predajom toj osobi sredstva posjedovanja, tada je to zapravo dvostruka predaja - predaja stvari u posjed stjecatelja zbiva se time to mu je predavatelj predao u posjed sredstvo posjedovanja, jer je potonjim predavatelj doveo stjecatelja u poloaj da ima faktinu vlast glede jedne i druge stvari (14/1). Da bi se predajom posjeda druge stvari prenijelo posjed prve, potrebno je a) da u aktu tjelesne predaje te druge stvari bude ujedno implicirana i volja prenijeti posjed one prve i b) da kroz posjedovanje te druge stvari stjecatelj ujedno faktino dolazi u vlast i one prve stvari. Takva je predaja mogua samo kada je druga stvar sredstvo za izvravanje akata faktine vlasti glede one prve stvari - sredstvo posjedovanja.
Tovarni list i skladinica su tzv. tradicijski vrijednosni papiri. Oni su sredstva posjedovanja svega onoga to je navedeno u takvom papiru, jer tko posjeduje takav papir ima pravo zahtijevati da mu se izrue stvari navedene u tom papiru. Ti papiri "zamjenjuju robu u pravnom prometu", ili kako se to obino kae "predstavljaju robu" za koju su izdati. Posjednik takvog papira, prenosei ga u posjed druge osobe, prenosi na nju svoju faktinu vlast glede robe na koju se taj papir odnosi. 136 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
40
Gavella
GLAVA 3. Posjed
103. U sluajevima predaje stvari putem predaje sredstva posjedovanja moe se dogoditi da jednoj osobi bude predan posjed same stvari, a drugoj sredstvo posjedovanja te stvari. Postavit e se tada pitanje - tko je time stekao posjed te stvari? Odgovor e biti - dakako, onaj kojemu je predana stvar. Pravilo je da se posjed stvari prenosi predajom tradicijskog vrijednosnog papira, ali je za ovakav sluaj ZV napravio iznimku dajui prednost onome tko je u dobroj vjeri stekao posjed stvari, a ne onome tko je (makar i u dobroj vjeri) stekao tradicijski vrijednosni papir (14/3).41 . ...... ... . . . 104. Predaja stvari putem predaje druge stvari koja je sredstvo posjedovanja one prve, nalikuje na tzv. simboliku tradiciju, ali - to treba naglasiti - simbolika tradicija je nezamisliva u suvremenim pravnim poretcima, koji na posjed gledaju kao na faktinu vlast na stvari. Klasian primjer predaje putem predavanja sredstva posjedovanja je predaja posjeda automobila predajom kljua tog automobila. To nije simbolina tradicija, kao to se ponekad tvrdi - tko je dobio klju automobila, dobio je time faktinu vlast nad automobilom iji je to klju. Nekada - dok se na neposredan posjed nije gledalo kao na puku injenicu da postoji neija faktina vlast glede neke stvari - smatralo se da se posjed stvari moe prenijeti i tako da se umjesto te stvari preda simbol posjedovanja te stvari. Predaja kljua je tada bila tumaena kao predaja simbola posjedovanja, a nije se u njoj vidjelo ono to ona zaista jest, naime, predaju orua posjedovanja, kojom primatelj kljua dolazi u situaciju da ima neposrednu faktinu vlast glede one stvari koja se tim kljuem otkljuava. Isto se tako smatralo da se posjed stvari moe prenijeti i drugim odgovarajuim simbolima, da se posjed zemljita moe prenijeti predajom grumena zemlje, ili simbolinim inom stupanja na zemljite i si. Takvo shvaanje je za dananje pravo potpuno neprihvatljivo jer "spiritualizira" posjed stvari, isputajui iz vida injenicu da je neposredan posjed stvari injenica da neka osoba faktino ima neposrednu vlast glede odreene stvari. Suvremena prava odbacuju svaku ideju da bi se neposredan posjed mogao prenijeti simbolima. Nikakva simbolika tradicija ne prenosi takav posjed stvari. Uruenjem "simbola posjedovanja neke stvari", ako time nije ujedno i faktino uspostavljena vlast stjecatelja na odnosnoj stvari, nije dolo do prijenosa neposrednog posjeda te stvari, nego samo do prijenosa posjeda ove druge stvari koja bi trebala igrati ulogu "simbola". Tko npr. drugome preda veliki zlatni klju, koji nita ne moe otkljuati, ali bi trebao igrati ulogu simbola - nije mu time predao u posjed nita drugo nego taj zlatni klju. Ipak, uruenje tog kljua-simbola igra neku ulogu kod tradiranja posjeda - ono redovito ima znaenje davanja dozvole drugoj strani da uzme u svoj neposredan posjed onu stvar koju bi taj klju trebao simbolizirati. No, kao i kod svakog tradiranja koje se zbiva uzimanjem stvari uz dozvolu dotadanjeg posjednika, na stjecatelja nije preao tradentov posjed samim time to je dobio dozvolu da stvar uzme, nego e prijei tek kada ju zaista uzme u svoj neposredan posjed.
"...kad je jedna osoba u dobroj vjeri primila takav papir, a druga je u dobroj vjeri primila robu - posjed robe je stekla ova druga" (14/3). STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 137
41
GLAVA 3. Posjed
Gavella
(6) Tjelesna predaja posjeda putem zastupnika 105. Posjed stvari moe se predati i posredstvom neke druge osobe - zastupnika kod predaje (tradicije). Ako se in predaje posjeda izvri putem zastupnika kod predaje, tada se zapravo zbivaju dva ina predaje - prvo predavatelj predaje stvar zastupniku, a potom je zastupnik predaje stjecatelju. Postavlja se pitanje - je li stjecatelj stekao posjed ve time to je stvar predana zastupniku, ili tek kada je zastupnik njemu preda? Odgovor, naravno, ovisi o tome je li zastupnik prigodom predaje posjeda radio za onoga koji stvar predaje, ili za onoga koji je prima. Ako je zastupnik radio za onoga koji predaje stvar, tada e stjecatelj stei posjed te stvari tek ako i kada primi stvar u posjed od predavateljevog zastupnika. No, ako je zastupnik radio za stjecatelja (bilo kao njegov ugovorni, bilo kao zakonski zastupnik, ukljuujui i poslovou bez naloga, ije je djelovanje stjecatelj odobrio) - stjecatelj je stekao posjed stvari ve time to je stvar primio njegov zastupnik u posjed (14/2). , ; ; . ; i ; ; :. ; ,./.. . : . , .... : 106. U suvremenom su poslovanju este situacije da se stvar treba predati osobi koja je na nekom drugom mjestu nego predavatelj, to se ini tako da ju se njoj transportira. Ako je se transportira posredstvom treega kao prijevoznika postavlja se pitanje - je li predavatelj predao stvar primatelju ve samim time to ju je predao prijevozniku, ili tek kada/ako je prijevoznik preda primatelju. Za prijevoznika se ne predmnijeva da je zastupnik primatelja; prijevoznik u pravilu radi za onoga koji stvar alje, a ne za onoga koji je prima.42 Stoga u sluaju kada predavatelj alje stvar primatelju posredstvom osobe koja stvar prevozi (prijevoznik, profesionalni ili ne) - stjecatelj e u naelu stei posjed te stvari tek ako i kada je primi od prijevoznika (bilo osobno, bilo po svojem ugovornom ili zakonskom zastupniku).43 Jedino, ako je predavatelj stvar predao prijevozniku koji je pritom radio za raun stjecatelja - stvar je predana stjecatelju u posjed ve samim time to ju je primio prijevoznik (14/2). c) Stjecanje inom predaje izvrenim oitovanjem volje (1) Uope 107. Predaja oitovanjem volje zbiva se bez fizike predaje stvari, naime inom
dvostranog oitovanja volje dotadanjeg posjednika da predaje faktinu vlast glede stvari stjecatelju, i stjecatelj evog oitovanja volje daje prima. Posjed je steen samo ako je i42 Suprotno je pravilo postavio ZOO za predaju prodane stvari (472 ZOO), ali smatramo da je to pravilo derogirano novijom odredbom lanka 14. stavak 2. ZV. 43 Do tada stvar neposredno posjeduje prijevoznik, ali je ona i dalje u vioj vlasti predavatelja - poiljatelja, pa on (ako nije drukije ugovoreno) ima pravo zabraniti prijevozniku da stvar preda poiljatelju. S tim u vezi je pravilo lanka 79. stavak 3. Steajnog zakona da "prodavatelj kojem kupovna cijena nije isplaena u cijelosti moe traiti da mu se vrati roba koja je iz drugoga mjesta poslana duniku prije dana otvaranja steajnog postupka a do dana otvaranja toga postupka nije prispjela u odredino mjesto, odnosno ako je do toga dana dunik nije preuzeo (pravo na vraanje)". ... . . . . . . _ . .. .,
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
nom stjecanja zaista nastalo stanje u kojem stjecatelj ima glede stvari onakvu faktinu vlast koju se ocjenjuje kao posjed, bilo neposredan, bilo posredan. Zbog toga je za predaju posjeda redovito potrebno izvriti neki vanjski vidljivi tjelesni in, kojim se u skladu s voljom dotadanjeg posjednika i stjecatelja stvara stanje stjecateljeve faktine vlasti glede stvari. No tjelesni aspekt ina stjecanja posjeda nije potreban u situacijama kada se stjecatelj ve nalazi u poloaju da neposredno izvrava akte faktine vlasti prema stvari, a ni u situacijama kada bi se stjecanje posjeda sastojalo samo u promjenama konstrukcije posjeda. U takvim je situacijama zato mogue stei posjed pukim suglasnim oitovanjem volje dotadanjeg posjednika i stjecatelja. 108. Oitovanjem volje kojim se prenosi posjed je oitovanje suglasne volje prenositelja i stjecatelja posjeda, kojim se prenosi posjed stvari. Budui da je ovdje in prenoenja posjeda dvostrani pravni posao prenositelja i stjecatelja, uinak toga e moi nastupiti samo ako njihovo oitovanje volje ispunjava sve pretpostavke koje se trae za valjanost pravnih poslova. 109. Oitovanje volje kojim se prenosi posjed je in stjecanja posjeda, koji treba razlikovati od pravnog posla koji daje ovlast posjedovati (pravo na posjed, pravo posjedovanja). Tako je npr. kupoprodajni ugovor, ugovor o zalogu ili si. - pravni temelj (naslov, titulus) prava na posjed stvari, a traditio brevi manu, cessio vindicationis, ili koje drugo oitovanje volje kojim se prenosi posjed - nain (modus) stjecanja posjeda te stvari. Posrijedi su, dakle, dva razliita pravna posla. (To, naravno, ne iskljuuje mogunost da se prigodom ugovaranja, npr. prodaje stvari, odmah i ugovori traditio brevi manu, cessio vindicationis, ili to slino, pa da to bude uglavak u tom ugovoru o prodaji.) 110. Kada se posjed stjee pukim oitovanjem volje prenositelja i stjecatelja posjeda, tada ga se stjee inom koji nije vanjski vidljiv. Da takvo vanjski nevidljivo prenoenje posjeda ne bi tetilo treim osobama, postavljeno je pravilo
da e predaja posjeda koja je izvrena samim oitovanjem volje djelovati prema treima samo ako su o njoj obavijeteni, ili inae znaju za nju (15/3). Zato, bude li stvar
predana stjecatelju u samostalan posjed tako da i dalje ostane u neposrednom posjedu otuivatelja - a to je mogue samo ako je stjecatelju predana oitovanjem volje - tada time izvreni prijenos prava vlasnitva stjecatelju nee djelovati na prava koja bi na toj stvari potom stjecali trei, ako oni u trenutku svojega stjecanja ne znaju niti bi morali znati da je vlasnitvo preneseno drugomu (116/2). , .. ..;... ..,. ..... ... .... ......
(2) Predaja kratkom rukom (traditio brevi manu)
111. Predaja kratkom rukom (traditio brevi manu) je in predaje neposrednog posjeda osobi koja se ve nalazi u poloaju da izvrava akte faktine vlasti glede stvari, a koji se in sastoji od oitovanja volje dotadanjeg neposrednog posjednika i stjecatelja da prvi prenosi svoju vlast na drugoga (15/1). To je iznimka od pravila da se neposredan posjed ne moe predati pukim oitovanjem volje. TjeSTVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 139
GLAVA 3. Posjed
Gavella
lesna predaja u takvom sluaju nije potrebna, jer se stjecatelj ve nalazi u poloaju da izvrava akte faktine vlasti prema stvari, pa je dovoljno da interno, izmeu njega i njegovog prednika, doe do "prenoenja vlasti", a to se zbiva njihovim sukladnim oitovanjem volje. Zato se takvo prenoenje posjeda naziva - predaja kratkom rukom (traditio brevi manu), iako bi moda tonije bilo - predaja bez ruku, ili jo tonije - prenoenje posjeda bez predaje. Za takve sluajeve ZV odreuje: "Samim oitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju, taj stjee neposredan posjed samo ako je ve u poloaju da izvrava svoju vlast glede stvari". 112. Sluajevi prenoenja posjeda kratkom rukom nisu rijetki. Kratkom se rukom a) prenosi neposredan posjed na stjecatelja koji je ve u poloaju da izvrava svoju vlast glede stvari, budui da je do tada glede nje izvravao prenositeljevu vlast, postupajui u ulozi njegovog pomonika u posjedovanju (12). Nadalje, b) kratkom rukom se prenosi samostalan posjed na stjecatelja koji je i do tada posjedovao tu stvar, ali kao nesamostalan posjednik (ll/l), 4 4 a i c) posjed vieg stupnja na stjecatelja koji je do tada stvar posjedovao na niem stupnju. I konano d) kratkom se rukom prenosi izvedeni posjed onome koji je stvar do tada imao u svojem izvorno steenom posjedu (npr. poto se sklopilo ugovor o najmu s onim koji je tu stvar do sada posjedovao bez pravnog temelja, kratkom mu se rukom prenese izvedeni posjed, pa on nastavlja stvar posjedovati kao najmoprimac, priznajui vii posredni posjed najmodavca).
(3) Prenoenje prava zahtijevati predaju stvari (cessio vindicationis)
1 1 3 . Prenoenje prava zahtijevati predaju stvari je in prenoenja postojeeg posrednog posjeda na drugu osobu oitovanjem volje dotadanjeg posrednog posjednika i stjecatelja kojim prvi prenosi na drugoga svoje pravo zahtijevati od posredujueg, neposrednog posjednika da taj preda stvar nakon to mu prestane ovlatenje ili dunost posjedovati je (15/2). Naime, kao to je poznato, posredan posjednik ima svoj posredan posjed posredstvom posredujueg posjeda i svojeg posredujueg odnosa s osobom koja ima posredujui posjed. U tom odnosu ima posredni posjednik pravo zahtijevati da mu osoba koja ima posredujui posjed preda stvar nakon to joj prestane ovlatenje ili dunost da je posjeduje (10/3). Ako dotadanji posredni posjednik prenese na stjecatelja svoje pravo zahtijevati da mu neposredni, posredujui posjednik stvari preda tu stvar nakon to mu prestane ovlatenje ili dunost da je posjeduje, tada je stjecatelj time to mu je to pravo preneseno uao u posredujui odnos umjesto prenositelja, stekavi tako posredan posjed stvari. 114. Prenoenje prava zahtijevati predaju stvari obavlja se pravnim poslom izmeu stjecatelja i dotadanjeg posrednog posjednika, kojim mu taj prenosi svoje
44 Npr. poto se stvar prodalo onome koji ju je do tada neposredno posjedovao kao najmoprimac, prenese se kratkom rukom samostalan, vlasniki posjed te stvari na kupca, kako bi na taj nain on postao vlasnikom te stvari koju ve ima u posjedu.
<
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
pravo to ga ima u pravnom odnosu s neposrednim posjednikom. To e se redovito obaviti cesijom, ili prenoenjem ugovora, ili pak asignacijom.45 115. Prenoenje prava zahtijevati predaju stvari moe biti uinjeno i putem tjelesne predaje onih isprava koje su orua posrednog posjedovanja, dakle ve spomenutih tradicijskih vrijednosnih papira (o emu smo ve govorili). S tim u vezi treba voditi rauna o razlici izmeu tih vrijednosnih papira koji inkorporiraju pravo na izruenje stvari i obinih legitimacionih znakova. Naime, prenoenje prava esto prati i predaja legitimacionih znakova (l. 258. ZOO). Oni ne inkorporiraju pravo na izruenje stvari, nego samo stvaraju presumpciju da je pravo prenijeto. Sama po sebi, njihova predaja ne prenosi posredan posjed. Ako je tradent predao legitimacioni znak, a nije prenio svoje pravo, tada tom predajom znaka nije na stjecatelja preao posredan posjed. Samim time to je posredni posjednik ogrtaa deponiranog u garderobi predao drugoj osobi broj od garderobe, on joj nije prenio svoj posredan posjed tog ogrtaa. On je njoj prenio posredan posjed ogrtaa samo ako je odgovarajuim pravnim poslom prenio na nju svoj zahtjev prema depozitaru, a broj joj je predao stoga da bi se mogla legitimirati kao osoba na koju je pravo preneseno. Predajom garderobskog broja bez prenoenja prava, nije prenesen posredan posjed ogrtaa, nego samo neposredan posjed garderobskog broja.45 (4) Osnivanje prava na predaju stvari (constitutum possessorium) 116. Pod predajom (tradicijom) posjeda stvari ne misli se samo na prenoenje postojeeg posjeda s jedne osobe na drugu, nego i izvoenjem iz prednikovog posjeda stvari jo jednog posjeda iste stvari za stjecatelja. Izvoenjem iz prednikovog posjeda moe se stei posredan posjed stvari, ako se za stjecatelja osnuje pravo na predaju te stvari (15/2). To e se pravo osnovati za stjecatelja ako on i dotadanji posjednik stvari svojim dvostranim oitovanjem volje uspostave takav meusobni odnos u kojem e stjecatelj imati pravo od dotadanjeg posjednika zahtijevati predaju stvari. Uspostave li takav odnos, dotadanji e posjednik nastaviti posjedovati stvar, ali se konstrukcija posjeda promijenila. Dotadanji posjednik posjeduje i dalje, ali drukije nego do tada - njegov je posjed postao "nii" u odnosu na posredan posjed koji je stekao stjecatelj. Tako dvostranim oitovanjem volje kojim se za stjecatelja osniva pravo da od dotadanjeg posjednika zahtijeva predaju stvari 45 Iako je asignacija odnos triju osoba, do prenoenja posrednog posjeda na primaoca dolazi ve kada dotadanji posredni posjednik u svojstvu uputioca (asignanta) zakljui ugovor s primateljem upute (asignatarom), ovlastivi ga da zahtijeva predaju stvari od upuenika (asignata), bez obzira na to to upuenik jo nije prihvatio tu uputu. Naime, dok upuenik ne prihvati uputu, on posjeduje stvar priznajui "viu vlast" uputioca, a uputilac je posjednik koji ve priznaje "jo viu vlast" primatelja upute. Tek s upuenikovim prihvaanjem upute, upuenik poinje posjedovati stvar priznajui direktno "viu vlast" primatelja.
Ako bi se osoba kojoj je samo bio predan neposredan posjed garderobskog broja, bez da joj je prenesen zahtjev prema garderobi posluila tim brojem i ishodila da joj garaderoba izrui kaput, tada bi ona postala posjednikom tog kaputa, ona bi izvorno (a ne izvedeno) postala neposredan posjednik tog kaputa. STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 141
46
GLAVA 3. Posjed
Gavella
stjecatelj stjee posredan posjed te stvari iz posjeda svojeg prednika, pri emu taj prednik ostaje i dalje u posjedu stvari. , . ,, .-., . ,-:,' - * ; 117. Na takav se nain moe posredan posjed stei izvoenjem iz prednikovog neposrednog posjeda. To e se zbiti npr. u sluaju da onaj koji neposredno posjeduje svoju stvar, proda tu stvar kupcu, ugovorivi s njime da e stvar ostati kod prodavatelja da je uva dok je kupac ne zatrai. Time je izmeu prodavatelja neposrednog posjednika i kupca uspostavljen odnos u kojem kupac ima pravo zahtijevati da mu neposredni posjednik preda stvar, ime je kupac stekao posredan posjed te stvari, izvoenjem iz prodavateljevog posjeda. Struktura posjedovanja se time izmijenila. Sada postoje dva posjeda iste stvari - prodavateljev neposredni, nesamostalni posjed te stvari, a uz to i novonastali kupev posredni, samostalni 118. Na jednak se nain moe posredan posjed stei i izvoenjem iz prednikovog posrednog posjeda. Ako bi npr. osoba koja je u gornjem primjeru bila kupac, i imala posredan posjed stvari, darovala tu stvar treoj osobi, ali zadravi si pravo plodouivanja darovane stvari, time bi posjed te stvari dobio i trei stupanj. Neposredno bi i dalje posjedovao stvar prodavatelj i posredno bi je posjedovao kupac, ali oitovanjem volje kojim bi stvar bila darovana - bilo bi za daroprimca osnovano pravo da mu darodavac (kupac) preda tu stvar im mu prestane pravo plodouivanja (15/2). Daroprimac, bi, dakle, oitovanjem volje postao posredni, samostalni posjednik te stvari, dok bi dotadanji posredni posjed kupca postao nesamostalan, a prodavatelj bi ostao neposredni, nesamostalni posjednik te stvari, sve dok traje odnos u kojem on tu stvar uva za kupca.
(5) Pridraj posrednog posjeda
119. Posredan se posjed stvari moe stei i tako da tradent preda stvar u neposredan posjed neke tree osobe, a da on dobije pravo da mu ta osoba preda tu stvar (15/2). Rije je zapravo o dvostrukoj predaji, kojom se uspostavlja osebujna konstrukcija posjeda: a) dotadanji posjednik predaje stvari u neposredan ili posredan posjed neke osobe (na neki od moguih naina predaje posjeda), ali s time da se b) s tom osobom uspostavlja takav meusobni odnos da mu taj daje pravo od nje zahtijevati da mu ona preda stvar (osnivanje prava na predaju stvari). 120. Ako osoba koja neposredno posjeduje neku stvar, preda tu stvar drugome u neposredan posjed, a sebi pridri posredan posjed te stvari, ona je time uspostavila konstrukciju posjeda u kojem i stjecatelj neposrednog posjeda i ona posjeduju tu stvar. Stjecatelj je dobio stvar u neposredan posjed, ali "vii" posredni posjed ima osoba koja mu je tradirala stvar. Osoba koja je tako tradirala stvar drugome, od tada posjeduje stvar posredstvom onoga kome ju je tako predala u posjed. Tako, kada vlasnik stvari preda svoju stvar u posjed drugoj osobi na temelju ugovora o zakupu, ta osoba stjee neposredan, ali nesamostalan posjed; a kako je vlasnik ugovorom o zakupu dobio pravo da mu ona preda tu stvar poto zakupni odnos prestane - vlasnik je za sebe pridrao posredan, ali samostalan posjed te
1 4 2 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
stvari. Zahvaljujui zakupnom odnosu, vlasnik posjeduje stvar posredstvom zakupca. Isti je sluaj i kada vlasnik proda stvar i preda je kupcu, pridravi si (zadravi si) pravo vlasnitva (527-533 ZOO). Tako je i kada na temelju ugovora o posudbi preda posudilac stvar posudovniku ( 971-982 OGZ), kada ostavodavac preda stvar ostavoprimcu (712-123 ZOO), a i kada poiljalac preda stvar prijevozniku (648-680 ZOO), koji je prevozi na osnovi svog odnosa s poiljaocem (a ne s primaocem). To je sluaj i kada suvlasnici predaju nekome izmeu sebe neposredan posjed neke suvlasnike stvari, zadravi si posredan posjed suvlasnike stvari (42). Itd. -,..._..., ,.,....,.. , 121. Isto e se dogoditi i ako posredan posjednik tradira drugome stvar u posredan posjed, a za sebe pridri posredan posjed daljnjeg, "vieg stupnja". Kada vlasnik stvari dade drugome svoju stvar u zalog, taj drugi - zaloni vjerovnik je time postao neposredan, a vlasnik je posredan posjednik te stvari. Vlasnik moe i dalje zalagati tu istu svoju stvar. On e svoj posredan posjed te stvari prenijeti slijedeem zalonom vjerovniku u posredan posjed,47 pridravi za sebe jo vii posredan posjed te stvari. Potom moe i taj svoj posredan posjed prenijeti daljnjem zalonom vjerovniku, opet - pridravi si jo vii posredan posjed stvari. Itd. U svakom od tih sluajeva, ukljuujui i one u kojima vlasnik jo ima samo neki posredan posjed stvari koju je dao u zalog, on prenosi zalonom vjerovniku taj posjed stvari koji ima, ali si - zahvaljujui postojanju zalonog odnosa - uvijek pridrava vii, posredni, samostalni posjed te stvari. d) Stjecanja posredstvom ina predaje zastupniku - anticipirani posesorni konstitut 122. Posredan posjed stvari moe se stei - kako smo to ve i ranije izloili - i posredstvom zastupnika u stjecanju posjeda, tonije posredstvom one osobe koja prima stvar u svoj posjed, a ujedno i u "vii", posredan posjed one osobe koju pri tome zastupa (sa ili bez njenog naloga). Koincidirat e dva stjecanja posjeda iste stvari: u niem stupnju e zastupnik stei za sebe nesamostalan posjed stvari (jer "priznaje viu vlast" zastupanoga), a ujedno e zastupani (gospodar posla) - zahvaljujui svojem odnosu sa zastupnikom - stei posredan posjed iste stvari vieg stupnja posjedovanja. Zastupnikov e posjed te stvari biti posredujui posjed, njegovim e posredstvom posredno posjedovati zastupani. 3. Stjecanje posjeda stvari nasljeivanjem 123. Do prenoenja (translacije) posjeda na drugu osobu dolazi i nasljeivanjem umrlog posjednika. Zbog ostaviteljeve smrti, a u asu kada je nastupila, onaj tko je ostaviteljev nasljednik (ima nasljedno pravo, kojeg se nije odrekao) postaje
Posredan e posjed prenijeti cesijom svojeg prava da zahtijeva neka mu se stvar (odnosno ono to je od nje ostane kao viak nakon vjerovnikovog namirenja) vrati poto prestane zalono pravo onome tko je posjeduje, a o tom novom davanju u zalog obavijestit e vjerovnika kod kojeg se stvar nalazi u neposrednom posjedu, pa mu narediti da nakon prestanka njegovog zalonog prava preda zalog sljedeem zalonom vjerovniku, itd. (308). STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 143
47
GLAVA 3. Posjed
Gavella
univerzalnim sukcesorom ostavitelja, dakle i njegovim nasljednikom u svim posjedima stvari i prava koje je ostavitelj imao u trenutku svoje smrti. 48 Ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu asu, onakvi kakvi su u tom asu bili u ostavitelja (17/1). Ako je ostavitelja naslijedilo dvoje ili vie sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakog pojedinog od posjeda koje je ostavitelj imao u trenutku svoje smrti (17/2). Na nasljednika prelaze svi ostaviteljevi posjedi - svaki posjed onakav kakav je bio kod ostavitelja (17/1); svaki je ostaviteljev posjed ostaviteljevom smru postao nasljedniki posjed. Time to je ostavitelj umro i to je njegov posjed preao na nasljednika, ne dira se u ostale posjede koji eventualno ve postoje glede iste stvari (17/3). 124. Prelaenje ostaviteljevih posjeda na nasljednika zbiva se bez posebnog akta stjecanja - tko god da je naslijedio ostavitelja, samim time to je ostaviteljev nasljednik postao je u trenutku ostaviteljeve smrti posjednikom umjesto ostavitelja. Premda se u tom trenutku jo ne moe pouzdano znati tko je ostaviteljev nasljednik, onaj tko jest, postao je u tom trenutku posjednikom umjesto ostavitelja. Umjesto ostavitelja je posjednik osoba (ili osobe) koja moda jo ni ne zna da je ostavitelj umro, niti da je njoj pripalo nasljedno pravo (na kojem temelju i koliki dio tog prava), a moda niti ne zna to je sve ostavitelj posjedovao i kako. Time se ne dira u ostale posjede koji eventualno ve postoje glede iste stvari, pa cijela konstrukcija posjeda ostaje unato ostaviteljevoj smrti sauvana, samo to sada na onom stupnju posjedovanja na kojem je u trenutku svoje smrti posjedovao ostavitelj, od trenutka njegove smrti umjesto njega posjeduje onaj tko je njegov nasljednik, bez obzira znade li se tko to posjeduje kao nasljednik (17/3). 125. Ovakvo stjecanje posjeda, posljedica je nasljednopravnog ureenja. Ono je, kao i po njemakom i vicarskom pravu ureeno po naelu ipso iure nasljeivanja, naime po naelu da sve to je bilo ostaviteljevo u asu njegove smrti (a nasljedivo je i sposobno za nasljeivanje) prelazi na njegovog nasljednika samim time to je ostavitelj umro (za razliku od austrijskog prava, po kojemu se nasljeivanje zbiva na taj nain to sud, nakon to je proveo ostavinski postupak, svojom odlukom "uruuje" ostavinu nasljedniku u idealan posjed). Ovakav nain nasljeivanja ima mnoge prednosti, ali se pravilo - tko god da je naslijedio ostavitelja po49 stao je u trenutku ostaviteljeve smrti posjednikom umjesto ostavitelja, ponekad susree s praktinim problemom: kako spoznati tko su nasljednici ostavitelja prije nego to ih se utvrdi pravomonim rjeenjem o nasljeivanju? Redovito to nije teak problem, jer postoji najvei stupanj izvjesnosti o nasljednicima, kao npr. kaTko, kako i kada postaje ostaviteljevim nasljednikom, odreuju norme nasljednog prava. U sluaju kad po tim normama ostavitelj nema nasljednika, takoer dolazi do univerzalne sukcesije m.c, pa tada svaki ostaviteljev posjed prelazi na onoga tko je ostaviteljev univerzalni sukcesor umjesto nasljednika.
49 Isto to i za nasljednika, vrijedi na odgovarajui nain i za pravnog subjekta (jedinicu lokalne samouprave, odnosno lokalne samouprave i uprave) kojem pripada oasna ostavina (tj. ostavina koja je ostala iza ostavitelja kojeg nitko nije naslijedio). 48
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
da je iza ostavitelja ostala najua obitelj, s kojom je ivio u slonoj zajednici. Ponekad izvjesnost o tome ipak nije dovoljno velika, pa e se oni koji vjerojatno jesu nasljednici, moda ustruavati da prije sudskog utvrenja da to jesu faktino posjeduju stvari i prava koja je posjedovao ostavitelj. A u nekim e sluajevima biti prije sudskog utvrenja nasljednika sporno tko je naslijedio ostavitelja, pa e pretendenti jedni drugima prijeiti da faktino posjeduju ostaviteljeve stvari i prava. U takvim sluajevima, ako ostavitelj nije odredio izvritelja oporuke koji bi posjedovao umjesto onih koji su nasljednici, trebat e sud odrediti skrbnika ostavine, koji e izvravati posjed umjesto onih koji su ostaviteljevi nasljednici, ma tko to bili
(17/2). :,
126. Nasljednik je ovlaten poduzeti posjedovne ine (ime e svoj nasljedniki posjed pretvoriti u faktini), no ovlaten ih je poduzeti samo a/ ako je zaista ostaviteljev nasljednik, b/ ako poduzimanje posjedovnih ina nije povjereno izvritelju oporuke ili skrbniku ostavine, te c/ ako poduzimanjem posjedovnih ina ne zadire ni u iji tui posjed, odnosno ni u iji suposjed.50 Ako bi neka osoba, smatrajui se ostaviteljevim nasljednikom, poela izvravati posjed koji je bio ostaviteljev, a drugi bi smatrali da su oni ostaviteljevi nasljednici (odnosno da su i oni ostaviteljevi nasljednici), pa da njima (i njima) pripada pravo na taj posjed, spor o pravu na taj posjed rijeio bi se pred sudom u petitornoj parnici. Oni bi, naime,
mogli toj osobi staviti nasljedniki zahtjev (nasljedniku tubu, hereditatis petitio), pa
putem suda - poto bude utvreno da nasljedno pravo pripada njima (i njima) ishoditi da im ona preda posjed (suposjed) koji njima (i njima) pripada kao ostaviteljevim nasljednicima.51
C. Stjecanje posjeda prava

1. Uope o stjecanju posjeda prava 127. Na stvarnopravni poredak ocjenjuje kao posjed prava ono relativno trajno stanje u socijalnim odnosima u kojem posjednik jedne nekretnine ima takvu faktinu vlast glede nekretnine u tuem posjedu, da glede nje izvrava u ko52 rist svoje nekretnine sadraj nekog prava stvarne slunosti. Kao to je poznato, u naem se suvremenom pravnom poretku mogu posjedovati prava stvarnih slunosti, ali se ne mogu posjedovati nikakva druga prava (10/5). Posjed prava stvarne slunosti stjee se 1/ osnivanjem posjeda prava koji do tada nije postojao, odnosno 2/ prelaenjem ve osnovanog posjeda prava na drugu osobu. Glede posjeda prava
50 Tko je jedan od vie sunasljednika, ovlaten je na poduzimanje posjedovnih ina, ali dakako - samo kao suposjednik s ostalim sunasljednicima.
Isto bi bilo da je sud ostavinu kao oasnu (ostavinu bez nasljednika) predao jedinici lokalne samouprave odnosno samouprave i uprave, jer bi se i ona tada nalazila u poloaju poput onoga koji je nasljednik (ili se takvim smatra).
52 Pod svojom nekretninom, mislimo ovdje gdje govorimo o posjedu, dakako, na nekretninu koju subjekt ima u svojem posjedu.
51
STVARNO PRAVO
145
f
GLAVA 3. Posjed Gavella
vrijedi u naelu isto to i za posjed stvari, ali zbog specifine pravne naravi toga posjeda pokazuje nain kako ga se stjee neke specifinosti. 128. Osnivanje posjeda prava zbiva se jednostranim ili dvostranim inom stjecanja. Ovisno o tom inu, dak\e o tome je \i niirae st)ecate%N& faktina vlast jednostrano nametnuta ili je osnovana dvostranim inom, posjed prava e biti osnovan izvorno ili izvedeno. Posjed nekog prava stvarne slunosti osniva se onim inom kojim je po prvi puta faktino izvren sadraj tog prava - as kada se to dogodilo, as je osnivanja tog posjeda, a sadraj izvrenog ina determinira sadraj steenog posjeda prava. Budui da se u nas mogu posjedovati samo prava stvarnih slunosti, to e se posjed takvog prava moi osnovati samo inom faktinog izvravanja i sadraja neke stvarne slunosti u korist jedne, a na teret druge nekretnine (10/5). Da bi neki in imao znaaj faktinog izvravanja prava stvarne slunosti, potrebno je da njime tua nekretnina bude podvrgnuta sluenju potrebama stjecateljeve nekretnine. Za to treba in osnivanja posjeda prava imati dvije komponente. Jedna je, da posjednik one nekretnine koja bi osnivanjem posjeda prava dobila ulogu povlasne nekretnine, faktino izvri ono to bi bio ovlaten da ima neko pravo stvarne slunosti u korist svoje, a na teret tue nekretnine (npr. da prijee preko tuega na svoje zemljite, kao to bi to bio ovlaten initi da ima pravo slunosti staze preko tog tueg zemljita). Druga komponenta ina osnivanja posjeda prava stvarne slunosti je reakcija posjednika te druge nekretnine, i to takva njegova reakcija kojom se on pokorava tuoj faktinoj vlasti glede svoje nekretnine. Samo ako bi glede odreene nekretnine bio izvren in s obje ove komponente, njime bi se uspostavio takav odnos faktine vlasti glede te nekretnine, da bi bio osnovan posjed prava stvarne slunosti na njoj kao poslunoj, a u korist stjecateljeve nekretnine kao povlasne. Posjed prava stvarne slunosti se, dakle, osniva jednostranim ili dvostranim inom 1/ koji ima sadraj kao da onaj koji taj in poduzima ima pravo stvarne slunosti u korist vlastite nekretnine kao povlasne, a na teret tue kao poslune, a 2/ posjednik poslune nekretnine zbog toga ina, dobrovoljno "$\ ra, ) -jKfe^ \r$yt\\ &4. 'SC^.'iS^s Y& vJ!g5N<s \\^xsxft\ o s i <mo o& eg,a se sa s stoji izvravanje sadraja neke afirmativne stvarne slunosti, odnosno da zbog tog ina, ili b) pone proputati da na svojoj nekretnini ini ono to bi bilo u suprotnosti sa sadrajem neke negativne stvarne slunosti. in stjecanja kojim je osnovan posjed prava stvarne slunosti determinira sadraj njime osnovanog posjeda posjed prava stvarne slunosti ima onaj sadraj koji je imao in stjecanja. 129. Ve postojei posjed prava stvarne slunosti prelazi drugoj osobi: 1/ dvostranim inom kojim ta osoba stjee posjed one nekretnine u iju korist postoji posjed prava stvarne slunosti i 2/ nasljeivanjem dotadanjeg posjednika. 2. Stjecanje posjeda prava jednostranim inom 130. Posjed afirmativne stvarne slunosti osniva se jednostranim inom stjecanja kojim neposredni posjednik jedne nekretnine u korist te svoje nekretnine samovlasno izvri na nekretnini u tuem posjedu neto to posjednik te druge ne146 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
; j \ '
Gavella
GLAVA 3. Posjed
kretnine ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi (16/1). Otrpio je, ako je znao za taj postupak na nekretnini koju posjeduje, a ipak nije od ovog smetanja zatitio svoj posjed te nekretnine, bilo putem samopomoi, bilo putem suda. in stjecanja, iako ima dvije komponente, ipak je jednostran in stjecanja, jer je poduzet samovlasno (bez suglasne volje posjednika nekretnine na kojoj je uinio ono to je sadraj afirmativne stvarne slunosti). Tim je inom posjednik prve nekretnine izvorno stekao posjed prava stvarne slunosti, osnovavi ga kao teret te tue nekretnine, a u korist nekretnine koju posjeduje. Stecatelj je tako osnovao posjed prava stvarne slunosti s onakvim sadrajem kakav je bio in koji je izvrio na tuoj nekretnini (kao da ga je na njoj izvrio na temelju takvog prava slunosti). 131. Posjed negativne stvarne slunosti osniva se jednostranim inom stjecanja kojim je posjednik jedne nekretejne u korist te svoje nekretnine samovlasno zabranio posjedniku druge nekretnine da na svojoj nekretnini ini neto to bi taj inae mogao initi, pa je taj zbog toga to propustio uiniti (16/2). Tu stjecatelj nita ne ini na tuoj nekretnini, nego samo glede nje namee svoju vlast samovlasno zabranjujui njezinom posjedniku da neto ini na toj nekretnini to bi taj mogao uiniti (npr. da otvara prozore prema povlasnoj nekretnini i si.). Zabranom e posjed negativne stvarne slunosti biti osnovan u korist neke nekretnine kao povlasne, ako ta zabrana dovede do odgovarajueg rezultata, naime ako joj se pokori posjednik poslune nekretnine, propustivi zbog te zabrane uiniti na toj nekretnini ono to bi inae uinio. Time je uspostavljeno stanje u kojem je faktina vlast posjednika poslune nekretnine okrnjena faktinom vlau onoga koji mu je u korist svoje nekretnine jednostrano zabranio neto initi, pa je izvorno osnovan posjed negativne stvarne slunosti na poslunoj nekretnini. Osnovani posjed prava stvarne slunosti ima naravno onaj sadraj kakav odgovara izvrenom inu stjecanja tog posjeda. 132. Jednostranim inom kojim je neposredni posjednik neke nekretnine osnovao u korist te nekretnine svoj neposredan posjed prava neke stvarne slunosti (afirmativne ili negativne) na teret neke tue nekretnine, ujedno su svi posredni posjednici povlasne nekretnine postali posredni posjednici tog prava stvarne slunosti. Postali su to samim time to su posredni posjednici nekretnine u iju korist je osnovano pravo stvarne slunosti. 3. Stjecanje posjeda prava dvostranim inom a) Osnivanje posjeda prava njegovim izvoenjem iz posjeda poslune nekretnine 133. Iz posjeda jedne nekretnine moe se dvostranim inom stjecanja osnovati posjed afirmativne stvarne slunosti u korist druge nekretnine. Osnovat e ga se time to e 1/ neposredni posjednik one nekretnine koja bi trebala postati povlasna, u sporazumu s posjednikom nekretnine koja bi time postala posluna, izvriti na potonjoj u korist svoje nekretnine neto to posjednik te druge nekretI nine inae ne bi trebao trpjeti; ali 2/ posjed prava e biti time osnovan samo ako [posjednik nekretnine koja bi time postala poslunom, otrpi in koji je na njoj
i STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 147
GLAVA 3. Posjed
Gavella
izvrio stjecatelj (16/3). Bude li tako osnovan posjed prava slunosti, uzima se da je on predan stjecatelju (16/5), jer nije osnovan jednostranim, samovlasnim inom, nego je izveden iz posjeda optereene nekretnine u sporazumu s njezinim posjednikom, dakle na temelju njegovog odobrenja.53 Glede toga vrijedi ono to smo ranije bili rekli o odobrenju za uzimanje posjeda, kada smo govorili o tradiranju posjeda stvari.54 55 134. Slino se tako moe dvostranim inom stjecanja osnovati iz posjeda jedne nekretnine posjed negativne stvarne slunosti u korist druge nekretnine kao povlasne. Osnovat e ga se time to e neposredni posjednik nekretnine koja bi time postala posluna, po sporazumu s posjednikom nekretnine koja bi postala povlasna, propustiti da na svojoj nekretnini uini neto to bi inae mogao initi (16/4). I u ovom se sluaju posjed stjee inom, samo to je to negativan in posjed je steen time to je posjednik posluzne nekretnine izvrio in proputanja, dakle to nije uinio ono to je mogao uiniti. in stjecanja je dvostran, jer je proputanje uinjeno po sporazumu sa stjecateljem. Tim je dvostranim inom proputanja osnovan posjed prava negativne stvarne slunosti u korist stjecateljeve nekretnine kao povlasne, tako to je izveden iz posjeda nekretnine koja je time postala poslunom, pa se uzima da je tako osnovani posjed predan stjecatelju (16/5). Posjed negativne stvarne slunosti nastaje u trenutku kada je posjednik posluzne nekretnine po prvi puta propustio uiniti ono to je dodue mogao uiniti, ali to nije uinio zbog takvog svojeg sporazuma sa stjecateljem.56 135. Posjed prava koji je dvostranim inom osnovan u korist neke nekretnine kao povlasne, stekao je neposredni posjednik povlasne nekretnine. Tako on uz neposredan posjed te nekretnine ima sada i neposredan posjed prava stvarne slunosti u korist te nekretnine. Posredstvom tog njegovog stjecanja posjeda prava, ujed53 Rije je o inu, analognom onoj varijanti predaje (tradicije) stvari u kojoj stjecatelj sam uzima stvar s dozvolom dotadanjeg posjednika.
Bitan dio njihovog sporazuma - svoje odobrenje treba posjednik posluzne nekretnine dati dobrovoljno (posjed prava bi bio steen i da je ono dano pod prisilom, ali onda taj posjed ne bi bio steen izvedeno, nego izvorno, i bio bi viciozan). Svojim odobrenjem posjednik posluzne nekretnine dozvoljava stjecatelju da se njegovom nekretninom slui kao poslunom za potrebe povlasne nekretnine, izvravajui na poslunoj nekretnini svoju faktinu vlast kao da je ovlatenik odnosne afirmativne, stvarne slunosti (no ako je odobrenje dano iz usluge, tako da ga se moe uvijek opozvati - nije steena nikakva vlast, pa nije nastao posjed prava, nego samo prekaristiki odnos, koji nema pravne uinke). Posjednik posluzne nekretnine je oitovao da je sporazuman da e trpjeti in koji inae ne bi trebao trpjeti, ali ako ga ipak ne otrpi, posjed prava afirmativne stvarne slunosti e se stei tek onda kada pone trpjeti ono na to je pristao. Da je posjednik te nekretnine prekrio taj sporazum odmah im je stupio na snagu, uinivi ono to se bio sporazumio da e proputati initi - posjed prava negativne stvarne slunosti ne bi nastao, jer ne bi bio uinjen in proputanja. No, ako taj sporazum nije prekrio odmah im ga se trebao poeti pridravati, nego bi to uinio kasnije - poduzimanje onoga to bi trebao proputati bio bi protupravni ini smetanja tueg posjeda negativne stvarne slunost, osnovanog odmah im je on po prvi puta propustio mogue injenje. 148 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
56 55
54
Gavella
GLAVA 3. Posjed
no su i svi posredni posjednici povlasne nekretnine stekli posredne posjede tog prava stvarne slunosti. b) Stjecan/e posjeda prava prelaenjem posjeda povlasne stvari 136. Posjed prava koji je ve osnovan (uspostavljen) u korist neke nekretnine kao povlasne, prijei e zajedno s posjedom te nekretnine na stjecatelja, ako posjed povlasne nekretnine prijee na drugu osobu (16/6). Prijei e na nju inom kojim e posjed te nekretnine biti predan stjecatelju. ,... :-- , 137. Ako bi, meutim, netko izvorno stekao posjed nekretnine (jednostranim inom) na njega nee samim time prijei i posjed prava stvarne slunosti u njezinu korist (16/6). Izvornim stjecanjem posjeda nekretnine, prestat e svi dotadanji posjedi prava stvarnih slunosti glede te nekretnine. 4. Stjecanje posjeda prava nasljeivanjem 138. Zbog ostaviteljeve smrti, a u asu kada je ona nastupila, postaje ostaviteljev nasljednik njegovim univerzalnim sukcesorom, ime na njega prelazi svaki posjed koji je ostavitelj imao u tom asu, ukljuujui dakako i svaki njegov posjed prava (17). Ono to je ve bilo kazano o nasljeivanju posjeda stvari, vrijedi na odgovarajui nain i za nasljeivanje posjeda prava.
IV. Trajanje posjeda i njegova kakvoa

A. Naelo trajnosti 139. Posjed nije neto trenutano, nego je manje-vie trajno stanje u socijalnim odnosima glede objekta posjedovanja, u kojem postoji posjednikova faktina vlast. Naelo je, da posjed nastaje inom stjecanja, a traje sve dok ne nastupi okolnost koja ga prekida, okonava (19). Slijedei to naelo Zakon postavlja pravilo da "posjed traje dok traje posjednikova faktina vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili proputanje izvravanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno" (19/1). Postoji zakonska predmnjeva trajnosti posjeda "olim possessor, hodie possessor presumitur" (jednom posjednik i sada posjednik, presumira se), tako da u sluaju kada je poznato da je neka osoba posjedovala neku stvar ili pravo u nekom trenutku, nije na njoj da dokazuje da je taj njezin posjed i dalje trajao, nego e onaj tko tvrdi da joj je prestao (ili da se prekinuo) trebati dokazati da je nastupila takva okolnost zbog kakve posjed prestaje 140. Naelo trajnosti posjeda ini da posjedniku ne prestaje posjed, niti mu se prekida posjedovanje, samim time to je on kroz due ili krae vrijeme a) proputao ili je b) bio sprijeen izvravati posjedovne ine, ako je to proputanje ili sprijeenost bila samo privremene naravi (19/1). Pritom nije odluno koliko je vremena proteklo od kada je posjednik zadnji puta izvrio neki posjedovni in, a ako
GLAVA 3. Posjed
Gavella
je nastupila neka smetnja izvravanju posjednikove faktine vlasti, ili je on propustio izvravati tu svoju vlast, nego je odluno je li to bilo trajne naravi, ili nije. Zahvaljujui tome posjed je razmjerno otporan prema onim promjenama posjedovnog stanja koje se deavaju sa, bez, ili ak protiv posjednikove volje. 1 4 1 . Posjed neke osobe ne prestaje samom injenicom da joj ga je neka druga osoba oduzela. Dok dotadanji posjednik ima pravo na zatitu svojeg posjeda, stanje koje je nastalo oduzimanjem je samo privremene naravi. Poslui li se on svojim pravom na zatitu posjeda, pa ponovno uspostavi svoju faktinu vlast putem samopomoi, ili ishodi njezinu uspostavu putem sudske zatite posjeda - uzima se da mu posjed nije prestao, niti je bio prekinut (21/5).57 142. Posjed traje i nakon to je faktina vlast prenesena s dotadanjeg posjednika na drugu osobu, koja je posjed izvedeno (derivativno) stekla. Univerzalni sukcesor (sveopi sljednik) posjednika nastavlja njegov posjed, a i onaj na kojega je prenesen samo neki pojedini posjed dotadanjeg posjednika (singularni, pojedinani sukcesor u posjedu) nastavlja taj posjed. Kontinuitet posjeda ne pristaje u takvim sluajevima, nego isti posjed nastavlja egzistirati kao posjed stjecatelja-sljednika u posjedovanju.
B. Kakvoa posjeda
1. Openito 1 4 3 . Gledamo li na posjed sa stajalita njegove usklaenosti s pravnim poretkom, uoit emo da kakvoa (kvaliteta) svih posjeda nije jednaka. Kakvoa posjeda ovisi o njegovim objektivnim i subjektivnim znaajkama. Objektivne su one koje posjedu daje postojanje ili nepostojanje pravnog temelja za posjedovanje i doputenost ili nedoputenost naina stjecanja tog posjeda, dok mu subjektivnu znaajku daje posjednikov stav o tome ima li on pravo da posjeduje ono to posjeduje, i to da to posjeduje onako kao to to posjeduje. i; , r 144. Objektivne znaajke posjeda su a) zakonitost i b) istinitost, pa je posjed koji ih ima - zakonit posjed (possessio iusta) odnosno istinit posjed (possessio non vitiosa). Posjed je zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) (18/1), a istinit je - ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (18/1/1). Posjed koji nema znaajku zakonitosti naziva se nezakonit posjed (possessio iniusta), a posjed bez znaajke istiOd trenutka oduzimanja posjeda postoje dva meusobno konkurentna posjeda, oba uvjetno. Posjed koji je oduzet postoji i dalje, pod uvjetom da bude sredstvima posjedovne zatite ponovno uspostavljen; posjed iste stvari steen oduzimanjem takoer postoji, pod uvjetom da oduzeti posjed ne bude zatien i ponovno uspostavljen. Ako oduzeti posjed bude ponovno uspostavljen uz pomo sredstava posjedovne zatite, uzima se kao da je cijelo vrijeme on trajao, bez prekida. Ako, naprotiv, oduzeti posjed ne bude ponovno uspostavljen, a njegovom posjedniku je prestalo pravo na posjedovnu zatitu, uzima se da je taj posjed prestao u trenutku kada je bio oduzet, te da oduzimanjem steeni posjed traje poam od tog asa. 1 5 0 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
57
Gavella
GLAVA 3. Posjed
nitosti - neistinit posjed (possessio vitiosa, viciozan posjed). Ponekad se, meutim, nazivi zakonit i nezakonit posjed rabe u irem smislu. U tom, irem smislu govori se pod nazivom zakonit posjed o posjedu s obje pozitivne znaajke, dakle o posjedu koji je i zakonit i istinit; a pod nazivom nezakonit posjed - o posjedu koji 58 nema neku od ovih pozitivnih znaajki. Iako je iz konteksta redovito mogue razabrati misli li se na pojedinom mjestu pod zakonitou na zakonitost u pravom (uem) smislu ili u irem smislu, preporuljivo je da se o zakonitosti posjeda govori jednoznano - samo u uem smislu. 145. Subjektivna znaajka posjeda je c) potenje, a posjed koji je ima je poten posjed (possessio bone fidei, savjestan posjed), dok je onaj koji je nema - nepoten posjed (possessio male fidei). U pravilu je svaki posjed poten (to se predmnijeva), ali nije poten a/ posjed za koji je posjednik ve u asu stjecanja znao da mu ne pripada pravo na taj posjed, ili je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga da posumnja u to da mu to pravo pripada, niti je poten b/ posjed za koji je posjednik naknadno saznao da mu ne pripada pravo na taj posjed (18/3,5). Posjed koji nije poten, nepoten je. 0 potenom se posjedu ponekad govori kao o posjedu u dobroj vjeri i si., a neko se vrijeme rabio i naziv savjestan posjed. Sve su to istoznanice, ali se preporua uporaba naziva poten, odnosno - suprotno tome - nepoten posjed. ..,..-.. 146. Posjed koji ima sve pozitivne znaajke, kako objektivne tako i subjektivne (zakonitost, istinitost, savjesnost) naziva se zajednikim nazivom - publicijanski posjed (po nazivu tube kojom se takav posjednik moe posluiti kao da je vlasnik), ili uzukapioni posjed (po tome to se takav posjed moe redovnom dosjelou pretvoriti u pravo), ili pak kvalificirani posjed (po injenici da je takav posjed kvalificiran za spomenutu tubu i za dosjelost). 147. Pravni poredak odreuje kriterije za ocjenu kakvoe posjeda prema njegovim objektivnim i subjektivnim znaajkama. Koje e pravne uinke pravni poredak vezati uz posjed ovisit e redovito o znaajkama tog posjeda. Ipak, ne ovise ba svi pravni uinci posjeda o njegovoj kakvoi, niti ovise svi o njoj jednako. 2. 0 zakonitosti i nezakonitosti posjeda 148. Zakonit je onaj posjed koji ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (18/1), a nezakonit je onaj koji uope nema nikakav pravni temelj za to, ili mu temelj nije valjan. Pravni temelj moe biti samo posjednikovo subjektivno pravo koje ga ovlauje da posjeduje, koje mu daje tzv. pravo na posjed (ovlast posjedovati, pravo posjedovanja). Na posjedovanje stvari ovlauje pravo vlasnitva te stvari,
Tako kada ZV, govorei o publicijanskoj tubi, u stavku 2. lanka 166. kae: "Predmnijevanom e vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time to mu je posjed nepoten ili nezakonit, ...", posluio se nazivom nezakonit posjed u irem smislu, koji obuhvaa i zakonitost posjeda (u pravom, uem smislu), zajedno s istinitou posjeda. I STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 151
58
GLAVA 3. Posjed
Gavella
ali i brojna druga prava glede stvari - npr. pravo plodouivanja, dobrovoljno zalono pravo na pokretnini, pravo zakupa, pravo najma, pravo posudbe i dr. Na posjedovanje prava stvarne slunosti ovlauje jedino pravo te stvarne slunosti. 149. Da bi posjed bio zakonit, neophodno je da njegov pravni temelj objektivno postoji i da je valjan (putativni nije dovoljan). Posjed bez pravnog temelja je nezakonit. Nezakonit je i posjed koji prividno ima pravni temelj, ali je taj nitav (npr. posjed se temelji na pravu koje se za posjednika pokualo osnovati na temelju pravnog posla, ali je taj posao bio nitav). No, ako je pravni temelj posjeda samo pobojan, to nee tetiti njegovoj zakonitosti, dok mu ne bude taj temelj poniten tek ponitenjem pobojnog pravnog temelja postat e nezakonit onaj posjed koji je na njemu utemeljen (npr. posjed se temelji na pravu vlasnitva, a pravo vlasnitva na ugovoru koji je pobojan zbog povrede neijeg prava prvokupa - posjed je biti zakonit, ako i dok ne bude taj posao poniten). 3. O istinitosti i neistinitosti posjeda a) Openito 150. Istinit posjed je onaj koji nije steen na protupravan nain, dakle - koji nije nastao ni silom (vis), ni potajno (clam), ni zlouporabom povjerenja (praecario modo) (18/2/1). Neistinit (viciozan) je posjed koji je naprotiv nastao nekim od nabrojanih protupravnih, samovlasnih ina. 1 5 1 . Pod stjecanjem posjeda silom misli se na sluaj kada je posjed steen inom stjecanja kojim je primijenjena nedoputena (protupravna) a) fizika sila (vis apsoluta), odnosno b) prijetnja koja je izjednaena s takvom fizikom silom (vis compulsiva). Posjed je steen silom, ako je nasilnim inom tui posjed oduzet ili suen - bilo da je sila bila neposredno upravljena protiv osobe dotadanjeg posjednika, bilo da je bila primijenjena na predmet posjedovanja, a posredstvom toga na dotadanjeg posjednika (npr. netko je silom poeo za sebe rabiti stvar, koja je do tada bila u posjedu druge osobe).59 S fizikom silom je ponekad izjednaena i nedoputena prijetnja (vis compulsiva), premda je ona poduzeta rijeima, a ne inom. No, prijetnja biva izjednaena sa fizikom silom samo ako je bila toliko ozbiljna da je dala jednak rezultat kao da je bila primijenjena fizika sila. To je sluaj kada je nedoputena prijetnja bila takva da je kod dotadanjeg posjednika izazvala opravdani strah, zbog kojeg on nije sprijeio stjecanje tueg posjeda na stvari koju je do tada posjedovao. Prijetnju kod stjecanja posjeda treba prosuivati analogno prijetnji kod zakljuivanja ugovora - l. 60. ZOO. To znai da e trebati ocijeniti da je strah bio opravdan kad god je iz okolnosti bilo vidljivo da je ozbiljna opasnost prijetila ivotu, tijelu ili drugom znaajnom dobru dotadanjeg posjednika ili tree osobe. Posjed steen takvom prijetnjom je neistinit, ne samo kada
59 Posjed nije neistinit kada je stjecatelj dodue primijenio silu na nekoj stvari, ali time nije oduzeo niti suzio iiji posjed, jer ta stvar nije bila ni u ijem posjedu (uzimanje u posjed nekog psa lutalice, ma kako nasilno bilo, ne oduzima nikome posjed, pa nije protupravno).
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
je stjecatelj bio taj koji je prijetio, nego kada je stekao posjed zbog prijetnje koju je neka trea osoba uputila dotadanjem posjedniku. Isto tako i fizika sila kojom se netko trei posluio da bi stjecatelj stekao posjed, ini stjecateljev posjed neistinitim, bez obzira to on moda nije ni znao za nasilni akt treega. 152. Posjed je steen potajno (clam), ako je steen inom koji je poduzet tako da dotadanji posjednik stvari ne sazna za njega. Posjed je steen potajno, ako je steen prijevarom, kraom ili na bilo koji drugi potajni nain. 153. Pod stjecanjem posjeda zlouporabom povjerenja (na izmoljen nain, praecario modo) misli se na sve one naine stjecanja posjeda u kojima je stjecatelj ve imao neku poziciju glede tue stvari, ali ju je onda samovlasno pretvorio iz neposjeda u posjed, ili iz posjeda nieg stupnja u posjed vieg stupnja. Tako je zlouporabom povjerenja stekao posjed onaj tko ga uope nije imao, jer je samo bio dobio dozvolu da prespava pod posjednikovim krovom, s time da e otii im to posjednik zatrai (prekarista), ako je odbio da ode kada je to bilo zatraeno. Isto je tako zlouporabom povjerenja stekao posjed i onaj tko je bio dobio stvar u neposredan posjed (npr. na temelju ugovora o najmu), a potom je samovlasno taj posjed osamostalio (nakon prestanka najamnog odnosa je odbio vratiti iznajmljenu mu stvar, ili se jo za trajanja najamnog odnosa poeo ponaati glede te stari tako da je time negirao "viu" vlast onoga tko mu je tu stvar povjerio). Svim tim sluajevima je zajedniko da je posjedniku bilo dano (doputeno, povjereno) neka izvrava akte vlasti glede stvari, s povjerenjem da e on pritom potovati viu vlast onoga tko mu je dopustio izvravanje tih akata, ali on je na utrb pozicije "vieg" posjednika samovoljno uzeo vie vlasti glede te stvari nego to mu je bila dana. . , 154. Istinitost odnosno neistinitost posjeda prosuuje se prema posjednikovim postupcima, a istinitost odnosno neistinitost posjeda pravne osobe - prema postupcima one fizike osobe koja je za tu pravnu osobu ovlatena poduzimati ine stjecanja ili izvravanja njezinog posjeda. Ako je posjednik osoba koja ima zakonskog zastupnika - istinitost odnosno neistinitost njezinog posjeda prosuivat e se prema postupanju toga njezinog zastupnika. (18/6)
b) Umirenje neistinitog posjeda
5 \
i*
155. Posjed koji je steen na neki neistinit nain, steen je na raun neijeg tueg posjeda - tui je posjed samovlasno oduzet. Stoga neistinito steeni posjed isprva nije miran, nije se stabilizirao, jer posjednik iji je posjed oduzet ima pravo na zatitu oduzetog mu posjeda (bilo putem suda, bilo putem samopomoi), naime pravo na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja (21-27). Na temelju tog svojeg prava moe posjednik iji je posjed oduzet, poduzimati i ine ofenzivne samopomoi (oduzeti stvar od neistinitog posjednika), to e neistiniti posjednik morati otrpjeti. Dodue nitko - pa ni neistinit posjednik - nije duan trpjeti tue samovlasne zahvate u svoj posjed, ali nije samovlastan onaj zahvat kojeg bi netko poduzeo na temelju svojeg prava na zatitu oduzetog mu posjeda. Stoga posjed neistinitog
VARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 153
GLAVA 3. Posjed
Gavella
posjednika nije miran tako dugo dok posjedniku iji je posjed oduzeo pripada pravo na zatitu tog oduzetog posjeda. No, to pravo na zatitu, ne bude li iskoriteno, prestat e istekom zakonom odreenog roka (21/3). Ne iskoristi li dotadanji posjednik na vrijeme svoje pravo na posjedovnu zatitu, ono mu prestaje s istekom tog roka. Prestanak prava na zatitu oduzetog posjeda odraava se tada na neistinitom posjedu tako to ga se vie ne moe ukloniti sredstvima posjedovne zatite neistinit se posjed umirio - premda je i dalje neistinit, postao je to miran posjed (18/2/2). Nakon to je postao miran, uiva posjedovnu zatitu protiv svakoga, dakle ne samo od zahvata treih osoba (tu je uivao i do tada), nego i od zahvata osobe od koje je viciozno steen (21/2).60 4. O potenju i nepotenju posjeda 156. Posjed je poten (possessio bone fidei, savjestan posjed ) ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklaenosti njegovog posjeda s pravom. Pitanje, kakav je o tome posjednikov stav, postavlja se, dakako, samo kada mu posjed objektivno nije u skladu s pravom na posjed (posjed mu je nezakonit), a on ipak posjeduje. Posjednik je unato svojem nezakonitom posjedovanju poten, ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to je njegovo neznanje ispriivo. Uvijek se predmnijeva da je posjed poten, ali ta je predmnjeva oboriva (18/5). 157. Znaajku potenja ili nepotenja dobiva posjed u trenutku stjecanja, jer je to prilika u kojoj se posjednik neizbjeno subjektivno odreuje prema inu svojeg stjecanja. Ako prigodom stjecanja ve zna da mu ne pripada pravo na posjed, a ipak ga stekne - nepoten je posjednik. Isto je tako nepoten i ako prigodom stjecanja nije znao da mu ne pripada pravo na posjed, ali je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da mu pripada pravo na posjed. Neznanje da mu ne pripada pravo na posjed ga moe ispriati jedino ako je prigodom stjecanja bio u tom pogledu barem onoliko paljiv koliko je to uobiajeno u takvim okolnostima. Ono to bi za druge bilo u istim okolnostima dovoljan razlog da posumnjaju u to da im pripada pravo na posjed, trebalo je biti dovoljan razlog i za njega. Ne moe biti poten stjecatelj posjeda onaj koji je "s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed" (18/3). Dakle, nepoteno je stekao posjed onaj tko je prigodom stjecanja a) znao da mu ne pripada pravo na posjed, ili je tada b) s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da mu pripada pravo na posjed (18/3). 158. Naknadno e prestati biti poten posjed onoga tko sazna da mu ne pripada pravo na posjed (18/3). U suvremenim pravnim poretcima, ukljuujui i na, naknadna zla vjera teti potenju posjeda (mala fides superveniens nocet) - posjed60 Istiniti posjed je, naprotiv, odmah miran - istinit posjednik ima odmah pravo tititi svoj posjed od svakoga.
61
Bivi ZOVO je bio uveo u nae pravno nazivlje, do tada neuobiajeni naziv za poteni posjed - savjestan posjed. ....,, ... ,,, . . . . . 154 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige . STVARNO PRAVO
61
Gavella
GLAVA 3. Posjed
nik koji je saznao da mu ne pripada pravo na posjed, postao je od trenutka kada je to saznao nepoten (to ne dira u potenje njegovog posjeda do tog trenutka). 62 No, treba naglasiti da posjed postaje naknadno nepoten samo naknadnim saznanjem da ne postoji pravo na posjed. Naprotiv, naknadno nastala mogunost tog saznanja, ne ini posjed nepotenim. Od svakoga se oekuje da bude paljiv prigodom stjecanja posjeda, no bilo bi i suvie traiti od posjednika da i nakon to je ve poteno stekao, stalno preispituje svoju pravnu poziciju. Zato e njegov posjed naknadno postati nepoten jedino ako ba sazna da nema pravo na posjed, a ipak nastavi posjedovati; posjed mu - naprotiv - nee postati nepoten ako je dodue postalo mogue da sazna kako nema pravo na posjed, ali on to ipak nije saznao. Meutim, jedan je dogaaj takvog znaaja da je izjednaen sa saznanjem. Naime, bude li posjedniku dostavljena tuba kojom druga osoba osporava njegovo pravo na posjed, a spor bude okonan pravomonom presudom da pravo na posjed ne pripada posjedniku - uzima se da je posjednikov posjed bio nepoten jo od trenutka kada je primio tubu63 (to na odgovarajui nain vrijedi i kada je o pravu na posjed konano odluilo drugo nadleno tijelo, ili sud u nekom drugom postupku) (18/4). 159. Potenje odnosno nepotenje posjednika koji je fizika osoba, prosuuje se u pravilu o tome to je ona znala odnosno mogla znati, ali ako ima zakonskog zastupnika - njezino se potenje odnosno nepotenje prosuuje prema potenju odnosno nepotenju tog zastupnika. A, kada je posjednik pravna osoba, njezino se potenje odnosno nepotenje prosuuje prema potenju odnosno nepotenju one fizike osobe koja je za tu pravnu osobu ovlatena poduzimati ine stjecanja ili izvravanja posjeda (18/6). . ...,..-..-
C, Sljednitvo u posjedovanju i kakvoa posjeda

160. Izvedenim (derivativnim) stjecanjem posjeda dolazi do sljednitva (sukcesije) u posjedovanju, jer sljednikov posjed potjee od prednikovog. To namee pitanje: jesu li kvalitete sljednikovog posjeda determinirane kvalitetama prednikovog posjeda, ili one ovise o sljednikovom pravu na posjed i o nainu njegovog stjecanja posjeda, te njegovom, sljednikovom potenju? Ovakvo se pitanje, naravno, ne postavlja u vezi s izvornim (originarnim) stjecanjem posjeda (nema sljednitva), ali kod izvedenog stjecanja ono trai odgovor. Taj je naroito vaan zbog mogunosti dosijedanja, ali i s obzirom na sve druge pravne uinke posjeda koji ovise njegovu kakvou, a neke razlike postoje i ovisno o tome je li
- Suvremena su pravna ureenja napustila nekadanje shvaanje da. alaaji.o> s,^zxxa^x^ j!^^^rh*iS 5 ^!i i S)^^ ; TT&'^TSS^^tfnTi poietTKo'iijeôio savjesno stecen,"kje Vilo izraeno u maksimi: mala fides superveniens non nocet. Ali ako postupak ne bi bio nastavljen, ili sud ne bi udovoljio tubenom zahtjevu, tada dostavljanje tube posjedniku nije tetilo potenju njegovog posjeda.. STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 155
63
GLAVA 3. Posjed
Gavella
posjed preao na sljednika u okviru sveopeg sljednitva (univerzalne sukcesije) ili je posrijedi pojedinano sljednitvo (singularna sukcesija) u posjedovanju. 1. Zakonitost i istinitost sljednikovog posjeda
t
161. Objektivne znaajke - zakonitost i istinitost posjeda prate posjed kada taj sveopim sljednitvom prelazi na sljednika (17/1). Sveopi sljednik je na svojem pravnom temelju za stjecanje cijele prednikove pravne pozicije, stekao sve onakvo kakvo je bilo kod prednika, ukljuujui i svaki prednikov posjed sa onim objektivnim znaajkama koje je taj imao kod prednika. Zakonitost odnosno nezakonitost i istinitost odnosno neistinitost prednikovog posjeda nastavljaju se i dalje u posjedu koji je preao na sveopeg sljednika. To je veoma vano zbog eventualnog stjecanja putem dosjelosti, kojom bi se posjed stvari odreene kakvoe - poto je trajao zakonom odreeno vrijeme - pretvorio u pravo vlasnitva, a posjed prava - u odnosno pravo (159-160). 162. Drukije je sa zakonitou i istinitou onog posjeda koji je od dotadanjeg posjednika preao na osobu koja je time postala pojedinani sljednik u posjedovanju odnosne stvari ili prava. Pojedinani sljednik je posjed stekao na pravnom temelju i na specifian nain na koji se pojedinano stjee posjed. Zbog toga se od trenutka tog stjecanja zakonitost i istinitost stjecateljevog posjeda prosuuju prema tome je li on imao pravo na taj posjed i prema nainu na koji je on stekao posjed. Objektivne znaajke prednikovog posjeda ne ive dalje u posjedu nakon to je taj preao na pojedinanog sljednika, nego je sljednikov posjed zakonit odnosno nezakonit ili istinit odnosno neistinit ovisno o tome kako ga je sljednik stekao. Meutim, ako sljednikov posjed ima znaajku zakonitosti, ili istinitosti, ili obje, a kod prednika je imao jednake pozitivne kvalitete - nctdovezuju se bez prekida te znaajke posjeda jedne na druge (160/4-5). Zbog toga se u trajanje sljednikovog posjeda odreene kakvoe ubraja i trajanje prednikova posjeda s jednakim znaajkama, to je - kako smo ve spominjali - veoma vano zbog eventualnog stjecanja putem dosjelosti (159-160). 2. Potenje sljednikovog posjeda
163. Potenje je subjektivna znaajka posjeda, pa ona nikada ne prelazi sa prednika na sljednika u posjedovanju - potenje se uvijek prosuuje s obzirom na onoga tko je posjednik.64 Zbog toga, ako prednik u posjedovanju nije imao poten posjed, pa nije dosijedao, njegov e sljednik moi imati poten posjed od trenutka svojeg stjecanja posjeda, pa e zapoeti dosijedati. ak niti nasljedniku nepotenog posjednika nee tetiti ostaviteljevo nepotenje - on e od trenutka otvaranja nasljedstva (od trenutka ostaviteljeve smrti ) biti poteni posjednik ako nije znao niti je morao znati za nepotenje ostaviteljevog posjeda (160/3). Kada je tako kod univerzalne, tada pogotovo kod singularne sukcesije u posjedu nije nepotenje
Odnosno posjednikovog zakonskog zastupnika, ili one osobe koja je za pravnu osobu ovlatena poduzimati ine stjecanja posjeda (18/6). 156 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
64
f Gavella
GLAVA 3. Posjed
prednikovog posjeda smetnja da sljednik u posjedovanju bude poteni posjednik, pa da stekavi posjed zapone dosijedati. Dakle, unato sukcesiji, univerzalnoj ili singularnoj, s posjedom ne prelazi i kvaliteta potenja odnosno nepotenja koju je posjed imao kod prednika, nego se ona iznova stvara kod stjecatelja, ovisno o njegovom vlastitom potenju ili nepotenju.
D. Predmnjeve o posjedu
1. Predmnjeva potenja 164. Postulat je svih graanskopravnih ureenja da se za svaki posjed predmnijeva da je poten. I nae pravo odreuje: "Posjed se smatra potenim, osim ako se dokae suprotno" (18/5). 165. Predmnjeva potenja posjednika ima svoj korijen u istoj ideji kao i predmnjeva nekrivnje - nitko nije duan dokazivati da je poten, ba kao to nitko nije duan niti dokazivati da nije kriv. Kao to se ni od koga ne moe zahtijevati da dokazuje da nije kriv, tako se niti od posjednika ne moe traiti da dokazuje svoje potenje. Jer, ako bi se od posjednika zahtijevalo da dokazuje svoje potenje, znailo bi to da se od njega zahtijeva neka dokae da nije znao da mu ne pripada pravo na posjed i da nije imao dovoljno razloga da posumnja u svoje pravo na posjed, a ni od koga se ne moe zahtijevati neka dokazuje da neto nije. 166. Zato se za svaki posjed predmnijeva da je poten, ali je ta predmnjeva oboriva. Time je teret dokaza na protivnikoj strani - tko tvrdi da je neiji posjed nepoten, treba to dokazati. Tvrdnju da je posjednikov posjed nepoten moi e dokazati posrednim putem - dokazivanjem injenica iz kojih je vidljivo da je posjednik ipak znao da mu ne pripada pravo na posjed, odnosno da je imao dovoljno razloga posumnjati u svoje pravo na posjed. 2. Predmnjeva samostalnosti 167. Za svakog se posjednika predmnijeva da samostalno posjeduje, dok se ne dokae suprotno (11/2). 168. Predmnjeva samostalnosti posjeda slui zatiti povjerenja u pravnom prometu. Je li neiji posjed samostalan ili je nesamostalan, obino je treima nevidljivo. injenica da posjednik izvrava faktinu vlast na stvari ne samo za sebe, nego i za drugoga kao "vieg posjednika", ne moe biti svakome poznata. Da to ne bi Vilo uzrokom nesigurnosti u pravnom prometu, postavljena je oboriva predmnjeva o samostalnosti posjeda. Zahvaljujui njoj, svatko moe u pravnom prometu raunati s time da je osoba za koju zna da je posjednik - barem predmnijevam samostalni posjednik. Dakako, protudokaz je mogu, a na predmnjevu se nee moi pozivati onaj tko zna da je stanje drukije od predmnijevanog.
STVARNO PRAVO
Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 1 5 7
GLAVA 3. Posjed
Gavella
3. Predmnjeva vlasnitva
a) Opa predmnjeva posjednikovog vlasnitva pokretnine 169. Predmnijeva se da je samostalni posjednik pokretne stvari - vlasnik te stvari. Postavljena je radi zatite povjerenja u prometu, tako to je odreeno: "Svatko moe u pravnom prometu valjano postupati pouzdajui se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari njezin vlasnik, osim ako zna ili je morao znati da nije tako" (11/3). Ova predmnjeva ne djeluje u korist samostalnog posjednika nekretnine, jer se povjerenje u prometu nekretnina ne oslanja na posjed, nego na upis zemljine knjige.65 Ne djeluje ni u korist samostalnog posjednika prava, jer se u naem pravnom poretku mogu posjedovati samo prava stvarnih slunosti, a ona su pripatci povlasne i teret poslune nekretnine. 170. Predmnjeva da samostalan posjednik pokretnine ima pravo vlasnitva te pokretnine, djeluje u korist svakog samostalnog posjednika pokretnine, dakle - ne samo onoga za kojeg se pouzdano zna da je samostalan posjednik, nego i u korist onoga za koga se to samo predmnijeva. Time se ova predmnjeva u korist samostalnog posjednika nadovezuje na predmnjevu po kojoj se svakog posjednika smatra samostalnim, dok se ne dokae suprotno (11/2). Zahvaljujui time dvjema predmnjevama mogue je u pravnom prometu poslovati s posjednikom pokretnine, kao da je on vlasnik te pokretnine. Svatko e u prvom redu neposrednog posjednika pokretnine smatrati za samostalnog posjednika, pa e s njim poslovati kao s vlasnikom stvari. Sazna li se, meutim, da neposredni posjednik nije vlasnik stvari, jer je posjeduje priznavajui "viu vlast" druge osobe - tu e se drugu osobu smatrati samostalnim posjednikom, a time i vlasnikom. Dakako, moda e se saznati i da ta druga osoba nije samostalan posjednik, nego da ona posjeduje za neku treu - tada e se tu treu osobu smatrati samostalnim posjednikom, dakle i vlasnikom. Itd. Onaj tko ne zna, niti bi morao znati da je stanje drukije, moe se u pravnom prometu osloniti na ove predmnjeve (11/3). 1 7 1 . Predmnjeva da je onaj tko je samostalan posjednik pokretnine ujedno i vlasnik te pokretnine, ima obrambeno (defenzivno) djelovanje u korist osobe koja upravo posjeduje stvar - daje joj pogodniji procesni poloaj kada netko vlasnikom tubom trai izruenje stvari, jer je oslobaa dunosti da dokazuje svoje pravo.66 No, ovu predmnjevu ne moe posjednik procesno iskoristiti u napadake svrhe. b) Posebna predmnjeva posjednikovog vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem 172. Ope predmnjeve da je posjednik samostalan, a da je samostalan posjednik - vlasnik, postoje za potrebe pravnog prometa, ali u sluaju spora mogu imati samo defenzivno djelovanje u korist osobe koja upravo posjeduje stvar - daju poTo je jedan od razloga zbog kojeg se o injenici upisa u zemljinu knjigu govori kao o idealnom - tabularnom posjedu.
66 Predmnjevom se prevaljuje teret dokazivanja na drugu stranu. Ako se na temelju izvedenih dokaza ne bi moglo sa sigurnou utvrditi da je stanje drukije od predmnijevanoga - sud e zakljuivati na temelju onoga to se predmnijeva. 55
L f
A ,
J.. F
; ft ,
'
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
godniji procesni poloaj posjedniku od kojega netko vlasnikom tubom trai izruenje stvari, jer oslobaa posjednika dunosti da dokazuje svoje pravo. Za ofenzivno djelovanje, one nisu dostatne. Za ofenzivno djelovanje, dakle da bi netko mogao upraviti svoj vlasniki zahtjev drugome, nije ni potrebna, niti je dovoljna ova opa predmnjeva posjednikovog vlasnitva pokretnine - za to mu treba predmnijeva vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem. Naime, tko postavlja vlasniki zahtjev nekoj drugoj osobi, da bi s tim zahtjevom mogao uspjeti, trebao bi dokazati svoje pravo vlasnitva (162/1,167/2), ali bi - umjesto toga - mogao pod odreenim pretpostavkama svoju tvrdnju o vlasnitvu temeljiti i na takvoj predmnjevi da je vlasnik, koja ima ofenzivno djelovanje. 173. Predmnijeva s ofenzivnim djelovanjem postoji na temelju zakona za tzv. publicijanskog posjednika stvari, naime za samostalnog posjednika stvari iji je posjed za takvo djelovanje kvalificiran time to je i zakonit i istinit i poten (166, 167/4), odnosno bio je to prije nego to je posjed stvari stekla druga osoba. Osobu u iju korist postoji ta zakonska predmnjeva naziva se predmnijevam vlasnik (publicijanski posjednik, publicijanski vlasnik, pretpostavljeni vlasnik). 174. Tako e u postupku pred sudom ili drugim nadlenim tijelom vlasti moi kao vlasnik stvari nastupati, ne samo onaj tko dokae da je vlasnik stvari, nego i onaj u iju korist djeluje zakonska predmnjeva vlasnitva, utemeljena na injenici njegovog posebno kvalificiranog posjedovanja. Predmnijevani e vlasnik moi u postupku igrati ulogu vlasnika sve dok protivna strana ne dokae za sebe da je ona vlasnik sporne stvari. Na tu e se predmnjevu prava vlasnitva moi osloniti kod stavljanja svojeg vlasnikog zahtjeva a) bivi posjednik pokretne i nepokretne (svari koja je sada u posjedu druge osobe, ali i b) aktualni posjednik pokretne ili ! nekretnine stvari koji trai od druge osobe da prestane uznemirivati njegovo (predmnijevano) pravo vlasnitva. A, ako protivna strana dokae da i u njezinu korist postoji takva predmnjeva vlasnitva iste stvari, trebat e ocijeniti ija je predpmnjeva vlasnitva jaa prema kriterijima koje za tu ocjenu propisuje zakon (162/2). Ako po tim kriterijima ne bude mogue utvrditi da onaj tko je stavio vlasniki ..zahtjev (tuitelj) ima jau predmnjevu vlasnitva nego onaj kome je upravio taj fsvoj zahtjev (tuenik), tuitelj se vie nee moi pozivati na predmnjevu svojeg vlasnitva, nego e trebati dokazati da je vlasnik - ne dokae li to, sud e odbiti zahtjev koji je bio stavio igrajui ulogu vlasnika (162/1). (O tome se poblie govori u okviru izlaganja o zatiti prava vlasnitva).
V. Pravni uinci posjeda A. Uinci i funkcije posjeda

175. Posjedu, pa i takvom koji nije u skladu s pravom, povjeravaju pravni poretci odreene funkcije u vezi s nastankom, promjenom i prestankom pravnih odnosa glede stvari. ine to tako to posjedu daju ulogu pravne injenice, koja e pod odreenim pretpostavkama, izazivati onakve pravne uinke kojima e se ostvarivati te funkcije. : -STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 159
GLAVA 3. Posjed
Gavella
176. 0 pravnim uincima posjeda govorilo se nekada kao o blagodatima (beatudines) koje uiva posjednik. Mislilo se time prvenstveno na posjednikovo pravo na zatitu od smetanja i na njegov specifian poloaj u odnosu na vlasnika koji zahtijeva svoju stvar. No, trebalo je odgovoriti na pitanje: zato bi pravni poredak pruao ikakve, a pogotovo takve blagodati posjedniku? Traganje za odgovorom dovelo je postupno do spoznaje da pravni poredak povjerava posjedniku odreene funkcije u pravnim odnosima subjekata glede stvari, a da se te "blagodati" za posjednika javljaju samo kao posljedica takve uloge posjeda. 177. Funkcije to ih pravni poretci povjeravaju posjedu su raznovrsne, a nisu ni jednake u svim pravnim poretcima, ali bi ih se ipak moglo sve svesti na tri glavne. Jedna je funkcija pretpostavke za stjecanje stvarnih prva, zahvaljujui emu se stjecanje takvog prava podudara s uspostavom faktine vlasti na stvari (akvizitivna funkcija). Druga je davanje publiciteta onim odnosima koji postoje glede stvari, a tiu se treih osoba, pa im je zato publicitet neophodan (publicitetna funkcija). A trea je funkcija zatite i odravanja kontinuiteta socijalnih odnosa glede stvari, bez ega bi bila ugroena stabilnost ne samo tih odnosa nego i drugih koji su na ovaj ili onaj nain s njima u vezi (kontinuitetna ili zatitna funkcija). 178. esto se tvrdi da akvizicijska i kontinuitetna funkcija posjeda potjeu iz rimske, a publicitetna iz germanske pravne tradicije, to je vjerojatno tono. Ipak bi bilo pogreno ako bi se to shvatilo kao da je rimskoj pravnoj tradiciji bila potpuno strana svaka ideja da bi posjed obavljao i publicitetnu funkciju, ili da germanska pravna tradicija ne poznaje nikakvu zatitu posjeda. Mogunost spajanja toga dvoga u jedno, to se zbilo tijekom razvoja prava u Europi, najbolje pokazuje da nijedna od tih tradicija nije bila sasvim zatvorena prema povjeravanju svih tih funkcija posjedu.
B. Akvizitivna funkcija posjeda

1. Openito o akvizitivnoj funkciji posjeda 179. Posjedu je u brojnim pravnim sustavima povjerena funkcija pretpostavke za stjecanje stvarnih prava, osobito na pokretninama. U stvarnopravnim ureenjima kontinentalne Europe, koja su povezala rimsku s germanskom pravnom tradicijom - kao to je sluaj s austrijskim, njemakim, vicarskim i jo nekima, ukljuujui i nae - postoji specifian sustav stjecanja stvarnih prava po kojem je stjecanje posjeda pretpostavka stjecanja tih prava. U pravilu se bez stjecanja posjeda, neposrednog ili posrednog, ne moe stei pravo vlasnitva na pokretninama, niti bilo koje drugo stvarno pravo na njima.67
Ovakav sustav stjecanja stvarnih prava u kome je stjecanje posjeda pretpostavka stjecanja tih prava, nemaju sva stvarnopravna ureenja. Tako se npr. u francuskom, stjecanje stvarnih prava zbiva samim zakljuenjem ugovora (tzv. konsenzualni princip). To ima odreene prednosti, ali pokazuje i loe strane. . 160 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
67
Gavella
GLAVA 3. Posjed
180. Zahvaljujui tome to je posjedu povjerena akvizicijska funkcija, pa je stjecanje stvarnih prava (prava vlasnitva i drugih) mogue samo ako stjecatelj stekne posjed na predmetu stvarnog prava koje se stjee - stjecatelj stvarnog prava ujedno je odmah i posjednik. Time je pravna vlast koju mu daje njegovo stvarno pravo glede odreenog predmeta (objekta), ujedno odmah ostvarena kroz to to on ima za svakoga relevantnu, faktinu vlast glede tog predmeta - posjed. Dakako, sadraj brojnih stvarnih prava se ne iscrpljuje u ovlasti posjedovati (pravu na posjed), ali injenica posjedovanja omoguuje i izvravanje drugih ovlasti koje nositelju stvarnog prava daje njegovo pravo glede odreene stvari. Bez posjedovanja stvari uope nije mogue stvar rabiti, niti s njome faktiki raspolagati, redovito nije mogue iskoritavati je, a nije ni lako s njome pravno raspolagati, itd. 181. Da posjedu nije povjerena akvizicijska funkcija, stjecatelj bi postao nositeljem stvarnog prava glede neke stvari, a ne bi imao posjed te stvari. On bi tek trebao ostvariti to svoje pravo tako to bi ishodio da dobije posjed, dakle da uz pravnu vlast koju ve ima, stekne jo i faktinu. Do tada bi njegovo stvarno pravo teko moglo djelovati prema svakome, jer redovito trei ne bi niti mogli znati da to pravo postoji, pa ga niti ne bi mogli potovati. 2. Nain stjecanja stvarnih prava 182. Posjed izvrava svoju akvizicijsku funkciju kao nain (modus) stjecanja je nain stjecanja stvarnih prava. Dakako, stjecanje stvarnog prava se ne zbiva samim stjecanjem posjeda (izuzmemo li neke izuzetke) nego i ispunjenjem daljnjih pretpostavaka tog stjecanja - u prvom redu ispunjenjem pretpostavke da postoji pravni temelj (titulus, pravni naslov, pravna osnova) stjecanja. Tako e se npr. pravo vlasnitva neke stvari stei od dotadanjeg vlasnika te stvari tako da e na temelju pravnog posla (titulusa) prijei njegovo pravo vlasnitva na stjecatelja na taj nain (modus) da e se stjecatelju predati (tradirati) posjed te stvari. To je tzv. tradicijsko naelo stjecanja, kod kojega predaja stvari u posjed stjecatelju igra bitnu ulogu. U pravilu zakonodavstva u centralnoj Europi ureuju stjecanje stvarnih prava njihovim izvoenjem iz prednikovog prava (derivativno stjecanje) po tradicijskom naelu, no primjena tog naela ipak nije vie tako sveobuhvatna kao to je bila svojedobno.68 Ipak, posjed jo uvijek obavlja akvizicijsku funkciju, osobito kod stjecanja stvarnih prava na pokretninama.69 183. Kod izvornog (originarnog) stjecanja stvarnih prava ne primjenjuje se tradicijsko naelo, ali ipak posjed i tu redovito obavlja akvizicijsku funkciju. Kada se neko stvarno pravo stjee izvorno (originarno) - kao npr. kada se stjee pravo
Suvremena graanskopravna ureenja uspostavljaju zemljine knjige, pa stjecanje stvarnih prava na nekretninama ureuju tako da ulogu koju bi inae igrao posjed, prenose na upise u te knjige.
69 1 glede stjecanja nekih stvarnih prava na pokretninama, osobito zalonog, nastoji se u najnovije doba prenijeti akvizitivnu funkciju posjeda na upise u javne upisnike (registre) i si., ali to ;e za sada jo praeno velikim potekoama. 68
STVARNO PRAVO
161
GLAVA 3. Posjed
Gavella
vlasnitva na temelju zakonske norme koja odreuje da e vlasnik stvari biti onaj kod koga se glede te stvari ispune odreene pretpostavke - redovito je jedna od tih pretpostavaka stjecanja i ta da stjecatelj stekne (ili da ve ima) posjed stvari koju stjee u vlasnitvo (npr. kod prisvojenja, dosjelosti i dr.).
C. Publicitetna funkcija posjeda

1. Openito o publicitetnoj funkciji posjeda 184. Stvarna su prava apsolutna, dakle pravno relevantna za svakoga - njih je svatko duan potovati.70 Zato je vano da njihovo postojanje dobije potreban publicitet. Funkciju davanja publiciteta obavlja posjed, tonije onaj njegov sloj kojeg nazivamo neposrednim posjedom. Svojom vanjski vidljivom egzistencijom ini vidljivim postojanje onih prava glede stvari koja se ostvaruju kroz posjedovanje. Ta je funkcija tradicionalno povjerena posjedu. Suvremeni pravni poretci je dodue glede nekretnina svi vie prenose na zemljine knjige ili druge javne upisnike (registre), ali posjed i dalje obavlja tu funkciju barem glede pokretnina. 185. U drutvu u kojem je uspostavljen pravni poredak, svatko opravdano oekuje da on i djeluje, pa da svaki posjed ima svoj temelj u takvom subjektivnom pravu koje posjednika ovlauje na posjedovanje (pravu na posjed). To osobito zato to posjed obavlja akvizitivnu funkciju, pa je stjecanje posjeda jedna od pretpostavki za stjecanje stvarnih prava, tako da je veoma vjerojatno da je stekavi posjed posjednik stekao i stvarno pravo. Dakako da nikada nisu sasvim iskljueni sluajevi nesklada posjeda s pravom, ali oni su ipak iznimke, koje pravni poredak uklanja na ovaj ili onaj nain. Zato vidljiva egzistencija posjeda objavljuje svakome da glede odnosne stvari najvjerojatnije zaista postoji, ne samo posjed, nego i pravo na taj posjed. Rije je ponajprije o stvarnim pravima (pravu vlasnitva, pravu zaloga i si.), ali i o nekim drugim pravima glede stvari (o nekim obveznim pravima najmu, zakupu, depozitu i si.). Zahvaljujui tome to ovako posredstvom vanjski vidljivog posjeda postaje vanjski vidljiva vjerojatna egzistencija prava na posjed, svatko moe tome primjeriti svoje postupke. Suvremeni pravni poretci dodue glede nekretnina sve vie prenose na zemljine knjige ili druge javne registre funkciju davanja publiciteta pravima koja postoje glede stvari, ali posjed i dalje obavlja publicitetnu funkciju barem glede veine pokretnina. 186. Svojom vanjskom vidljivou posjed daje publicitet subjektivnim pravima na stvari, ali svojstvo vanjske vidljivosti ima u pravilu samo neposredni posjed. Posredni posjedi redovito nisu vanjski vidljivi, a isto tako ni posjedi prava.71 To
70 71
Slino je i s nekim obveznim pravima - npr. najmom, zakupom.
Neposredni posjed prava afirmativne stvarne slunosti bi mogao biti vidljiv kroz posjedovne ine posjednika povlasne nekretnine na poslunoj, ali jedva da je mogue zamisliti situaciju u kojoj bi bio vidljiv posjed negativne stvarne slunosti. .... . . . . . . . . . 162 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
ipak ne smeta, jer dovoljan publicitet daje ve neposredan posjed. Premda iz injenice da neka osoba neposredno posjeduje nee uvijek biti mogue jasno razabrati cjelokupnu posjedovnu situaciju (tko sve i na kojem stupnju posjeduje stvar, koji posjed prava stvarnih slunosti postoje glede te stvari), ipak e ona posluiti barem kao polazna toka za spoznaju svega toga. Putem neposrednog posjednika bit e mogue doznati posjeduje li on samostalno ili priznaje neiju "viu" vlast. Njega e se tretirati kao samostalnog posjednika, osim ako ustvrdi da posjeduje priznajui "viu" faktinu vlast neke druge osobe, a ova to potvrdi, prihvaajui tu ulogu. Moe to biti uloga samostalnog posjednika, ali i ona nesamostalnog posjednika na viem stupnju posjedovanja koji priznaje jo "viu" vlast tree osobe. Itd. Na svaki nain, ovim e putem biti mogue spoznati cjelokupnu strukturu posjeda, a odatle i vjerojatnu strukturu prava na posjed. 187. Posjed igra ulogu vanjske slike subjektivnog prava, ali ta slika moe i varati. Nikada nije mogue sasvim iskljuiti sluajeve u kojima e neka osoba posjedovati, a da nema za to temelj u subjektivnom pravu. U tim sluajevima posjed stvara samo privid subjektivnog prava. U tom se krije opasnost po one koji su se u pravnom prometu orijentirali po posjedu, vjerujui da postoji subjektivno pravo tamo gdje je bio samo njegov privid. Da bi odrali povjerenje u posjed kao sliku subjektivnih prava, pravni poretci moraju otkloniti ili barem znatno ublaiti opasnosti koje u pravnom prometu prijete od pogrene slike koju bi o pravu mogao dati posjed. To je neizbjena posljedica povjeravanja publicitetne funkcije posjedu. Pravni poretci moraju rijeiti konflikte koji bi nastali u sluajevima kada ne postoji pravo koje je posjedom publicirano, i to ih moraju rijeiti sa to manje tete po one koji su bez svoje krivnje vjerovali da posjed koji vide daje realnu sliku o subjektivnom pravu, pa su po tome postupili. Zato im suvremeni pravni poretci pruaju na razliite naine zatitu, ukljuujui i taj da i uz posjed koji je samo privid prava veu pravne uinke poput onih koji bi proizlazili da odnosno pravo zaista postoji. To daje posjedu samostalnu ulogu, neovisnu od prava na posjed. Posljedice publicitetne funkcije posjeda prate, dakle, posjed kao takav, bez obzira na to je li osnovan na pravu ili nije. Publicitetnu funkciju izvrava, dakle, posjed kao takav, bez obzira na to je li osnovan na pravu ili nije. 188. Pravni uinci koji slijede iz njegove publicitetne funkcije posjeda su brojni, a sasvim sigurno nisu ni sasvim jednaki u svim pravnim poretcima. Ipak, kao karakteristini se istiu sljedei. Presumira se da je posjednik ujedno i pravni ovlatenik, pa je 1/ mogue od posjednika koji nije nosilac prava na stvar nju ipak pravno valjano stei, a i 2/ posjednik odgovara umjesto vlasnika za tetu od opasne stvari koju posjeduje. 189. Posjed redovito postoji kao rezultat posjednikovog prava koje ga ovlauje na posjedovanje, kao ostvarenje tog njegovog prava. To dodue nije uvijek tako, jer posjed moe postojati i kada je suprotan pravu, ali se ipak moe oekivati da e u najveem broju sluajeva posjed biti vanjska manifestacija subjektivnog prava koje postoji i posjednika ovlauje na posjedovanje. Odatle injenica da postoji
GLAVA 3. Posjed
Gavella
posjed stvara barem faktinu predmnjevu (indiciju) da posjednik ima pravo koje ga ovlauje na posjedovanje. Na pravni poredak ide i dalje, pa uz postojanje posjeda vee predmnjeve o postojanju prava, dakako - oborive predmnjeve o tome. Rije je o 1/ opim predmnjevama i o 2/ posebnoj predmnjevi vlasnitva u sporu radi zatite vlasnitva. 2. Pravni promet i povjerenje u publicitetno djelovanje posjeda 190. Zakonom su radi zatite povjerenja u pravnom prometu postavljene dvije ope predmnjeve. Kao to je ve ranije kazano: a/ za svakog se posjednika stvari (pokretnine, nekretnine), a i za posjednika prava smatra da je samostalan posjednik te stvari, odnosno prava (11/2); b/ za samostalnog (dokazanog ili predmnijevanog) posjednika pokretnine predmnijeva se da je vlasnik te stvari (11/3). Postojanje tih dvaju predmnjeva nuno je za ostvarivanje publicitetne funkcije posjeda. Mogue je, naime, u pravnom prometu postupati oslanjajui se na predmnjeve da je neposredan posjednik ujedno i samostalan posjednik, a da je samostalan posjednik stvari njezin vlasnik. Publicitetna se funkcija posjeda oslanja na vanjsku vidljivost neposrednog posjeda, kao i na to da e se od neposrednog posjednika moi saznati je li mu posjed samostalan ili nesamostalan. Dok se god ne zna, niti bi se moralo znati, da je situacija drukija, moe se u pravnom prometu postupati oslanjajui se na ove predmnjeve. Sazna li se da neposredni posjednik nije samostalan, jer posjeduje priznavajui "viu vlast" druge osobe - tu e se drugu osobu smatrati samostalnim posjednikom, a time i vlasnikom. Dakako, moda e se saznati i da ta druga osoba nije samostalan posjednik, nego da ona posjeduje za neku treu - smatrat e se tu treu osobu samostalnim posjednikom, dakle i vlasnikom. Itd. Onaj tko ne zna, niti bi morao znati da je stanje drukije, moe se u pravnom prometu osloniti na ove predmnjeve, tako da "svatko moe u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajui se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari njezin vlasnik, osim ako zna da nije tako ili ako s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati u njegovo vlasnitvo" (11/3). 1 9 1 . Na publicitetnoj se funkciji posjeda grade veoma vani pravni uinci, kao to su 1/ mogunost da se stekne pravo i od prividnog vlasnika, dakle od nevlasnika i 2/ zatita posjednika koji vraa stvar njezinom vlasniku, ako ju je poteno stekao u svoj posjed. Suvremeni pravni poretci pruaju zatitu onima koji su u pravnom prometu stjecali poteno, u dobroj vjeri, pouzdajui se u publicitetno djelovanje posjeda, dakle na predmnjeve vezane uz injenicu posjeda. Zatita je veoma iroka - ako je netko, pouzdajui se u publicitetno djelovanje posjeda poteno (u dobroj vjeri) stjecao stvar ili pravo na njoj od posjednika stvari koji nije vlasnik te stvari, ili nije ovlaten njome tako raspolagati, tada e unato tim nedostatcima - ako su ispunjene i neke daljnje zakonom odreene pretpostavke - to njegovo stjecanje ipak voditi do rezultata koji je s pravom oekivao, naime stei e ipak stvar odnosno pravo na njoj (118). A, u sluaju kada nisu ispunjene pretpostavke za to da bi se steklo tuu stvar koju se dobilo u posjed, pa ju je potrebno
Gavella
GLAVA 3. Posjed
vratiti njezinom vlasniku, poten posjednik te stvari imat e pritom daleko povoljniji poloaj, nego to bi ga imao da nije bio poten prilikom stjecanja (164-165). D. Kontinuitetna funkcija posjeda
1. Openito o kontinuitetnoj funkciji posjeda ,;
192. Za ivot u svakom drutvu izvanredno su vani socijalni odnosi glede stvari, u njima se "prisvajaju" svojstva stvari, iskoritava ih se i rabi prema potrebama pojedinaca, razliitih socijeteta i drutva u cjelini. Neophodno je da ti odnosi budu to stabilniji, da se odrava njihov kontinuitet, kako ne bi trpjeli interesi koji se zadovoljavaju u njima. Ne tei se, naravno, postizanju potpune nepromjenjivosti tih socijalnih odnosa, nego samo otklanjanju protupravnih potresa, nastalih samovlasnim inima, kao i o ublaavanju posljedica onih koji su se ipak dogodili. 193. Funkciju odravanja kontinuiteta i stabilnosti socijalnih odnosa glede stvari izvrava posjed zahvaljujui tome to norme pravnog poretka veu uz postojanje posjeda pravne uinke kao to su 1/ zatita posjeda od smetanja, te 2/ mogunost da se putem dosjelosti dugotrajan posjed pretvori u subjektivno stvarno pravo. 2. Zatita posjeda a) Openito 194. Pravni poretci pruaju posjedu specifinu zatitu od samovlasnog mijenjanja postojeeg posjedovnog stanja, i to je pruaju u pravilu svakom posjedu posjed se titi bez obzira je li u skladu s pravom ili nije, i bez obzira kakve je kakvoe. Takva zatita, koju posjed uiva kao takav, bez obzira na svoju kakvou, tekovina je rimskog prava, preuzeta u veinu suvremenih pravnih poredaka, izgraenih na tradiciji toga prava, ukljuujui i na. Pritom se na pravni poredak rukovodio teorijom mira, upotpunjenom teorijom kontinuiteta, pa odreuje da je "samovlasnost... zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jae pravo na posjed" (20/1), a za sluaj da posjed ipak bude samovlasno smetan, priznaje posjedniku pravo na specifinu posjedovnu zatitu (21-27). b) Posjed koji se titi 195. Naelo je, da se titi svaki posjed, bez obzira kakav je, dakle bez obzira na njegovu kakvou (21/1). Kada se kae da se titi svaki posjed, bez obzira kakav je, pod tim se u prvom redu misli da se 1/ titi svaki posjed koji je a/ faktian, b/ posljednji i c/ miran. U pravilu posjedovnu zatitu uiva smo faktini, a ne i idealan posjed. Nae pravo, kao i veina drugih suvremenih prava, titi posljednji faktini posjed, naime onaj posjed koji je postojao u trenutku kada je izvren in srneSTVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 165
GLAVA 3. Posjed
Gavella
tanja, bez obzira koliko je dugo do tada trajao.72 Zatitu uiva posljednji, faktini posjed samo ako je miran. A miran je u naelu svaki posjed. Jedino neistinit posjed nije miran, ali - samo u odnosu na odreenu osobu i samo kroz odreeno vrijeme. Neistinit posjed nije miran samo u odnosu na onu osobu od koje je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, ali i u odnosu na tu osobu taj posjed nije miran samo dok njoj pripada pravo da titi svoj posjed koji joj je tako bio oduzet (18/2). U odnosu na sve ostale osobe je i neistinit posjed miran, a u odnosu na onu osobu od koje je steen na neki od nedozvoljenih naina - postat e miran im joj prestane pravo da titi svoj posjed. Tako je zatita posjeda uskraena neistinitom posjedniku, iji posjed nije miran, i dok nije miran, u odnosu na onu osobu koja ga je smetala. Da mu nije uskraena, neistinit bi posjednik uivao posjedovnu zatitu i od akata samopomoi kojima bi se protiv njega posluila osoba od koje je on posjed stekao na nedozvoljeni nain. Bila bi to negacija prava na samopomo. Na se pravni poredak nije na takva to odluio, nego priznaje pravo na ofenzivnu samopomo, premda samo kroz razmjerno kratko vrijeme. Nakon to prestane pravo na samopomo onoj osobi od koje je posjed bio viciozno steen, posjed neistinitog stjecatelja se i prema njoj umiruje, pa uiva zatitu i od njezinih ina. U odnosu na sve ostale osobe uiva zatitu neistinit posjed i dok nije miran, ; ba kao i svaki drugi posjed (21/2). / 196. Od naela da se titi i samo faktini posjed, napravljena je iznimka glede nasljednikog posjeda. Jednaku zatitu kao faktini uiva i nasljedniki posjed, premda je on vrsta idealnog posjeda. Zatitu mu se prua radi ostvarenja naela kontinuiteta posjeda. Kada se titi nasljedniki posjed, titi se posjed koji je ostavitelj imao u trenutku svoje smrti (17/1). titi se, dakle, postojee posjedovno stanje, koje se kod nasljednika nastavilo, od samovlasnog smetanja. Dakako, nasljedniki se posjed titi samo ako bi posjed koji je preao na nasljednika, uivao zatitu i da je dotadanji posjednik (ostavitelj) nastavio posjedovati. 197. Od naela da se titi svaki posjed bez obzira na njegovu kakvou, napravljena je iznimka glede posjeda javnog vodnog dobra.73 Napravio ju je posebni zakon koji odreuje da "osoba koja neovlateno koristi javno vodno dobro ne moe ostvarivati posjedovnu zatitu" (64/4 Z. o vodama), ime uskrauje posjedovnu zatitu posjedu javnog vodnog dobra, ako taj nije zakonit. c) Samovlasno smetanje posjeda 198. Svakome je zabranjeno bilo kakvo samovlasno zahvaanje u tui posjed, pa posjed koji je smetan zatitu uiva, ako je smetanje uzrokovano samovlasnim inom smetanja.
Rimsko je pravo od smetanja posjeda na nekretninama titilo, ne posljednji posjed, nego posjed koji je dulje trajao u posljednjoj godini (interdictum utrubi). Javno vodno dobro je u vlasnitvu Republike Hrvatske i neotuivo je, niti se na njemu moe dosjelou stei pravo vlasnitva ili koje drugo stvarno pravo, ali nije sasvim izuzeto iz prometa (61/1-2, 62 Zakona o vodama - Narodne novine, br. 107/95). 166 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
73 72
Gavella (1) Smetanje posjeda ........ .-,. . ; ;
GLAVA 3. Posjed u . .,-..
199. Posjed je smetan, ako je 1/ oduzet ili 2/ uznemiren (20/2). Posjed je oduzet, ako je potpuno prestala faktina vlast dotadanjeg posjednika. Oduzimanje posjeda stvari ima svoj korelat u stjecanju (izvornom) posjeda iste stvari od strane osobe koja je dotadanjem posjedniku oduzela posjed te stvari. Nije uvijek tako i kod oduzimanja posjeda prava stvarne slunosti, jer oduzimanje takvog prava ne mora pratiti iije stjecanje, nego se ono osjea kao osloboenje od tereta na poslunom. Posjed je uznemiren (smetan u uem smislu) ako je posjednikova faktina vlast u nekom pogledu ili u nekom dijelu ograniena tuom faktinom vlau glede istog predmeta posjedovanja, ali nije sasvim iskljuena. 200. Razlike izmeu smetanja uznemirivanjem i smetanja oduzimanjem posjeda nisu u svim sluajevima sasvim oigledne, to stvara praktine potekoe u onim pravnim poretcima u kojima posjed ne uiva jednaku zatitu od uznemirivanja kao od oduzimanja. Za nae suvremeno pravo taj problem ne postoji na razini zatite posjeda, jer ono prua naelno jednaku zatitu od oba smetanja posjeda (21). Problem razlikovanja oduzimanja od uznemirivanja posjeda se, meutim javlja na razini zatite prava vlasnitva (o emu se govori kasnije).
(2) Samovlasni in smetanja
201. Sama injenica da je posjed objektivno smetan, ne daje nikakvo pravo na zatitu posjeda. injenica da se na put sruilo drvo, prekinuvi time put posjedniku prava slunosti kolnika, nije in smetanja posjeda tog prava, premda je objektivno taj posjed prava smetan - posjednik ne moe izvravati svoju faktinu vlast. Pravo na zatitu posjeda nastaje samo ako je posjed smetan nametanjem tue vlasti, dakle a) neijim inom smetanja, a i to samo ako je taj in bio b) samovlastan.
(a) in smetanja
202. in smetanja posjeda je in (akt) neke osobe, kojim se dotadanjem posjedniku oduzima posjed, ili ga se uznemirava u posjedovanju. in smetanja negira ve postojeu faktinu vlast (u cijelosti, u nekom obujmu, u nekom pogledu), a namee tuu. in smetanja, dakle, uspostavlja novo, izmijenjeno posjedovno stanje - faktina vlast dotadanjeg posjednika nestaje, ili se smanjuje, biva ograniena, a ujedno se uspostavlja nova faktina vlast onoga koji je poduzeo in smetanja (ili u iju je korist taj in poduzet) ili se njegova ve od ranije postojea faktina vlast iri, odnosno oslobaa od ranijih ogranienja. in koji smeta postojei posjed stvari je ujedno in izvornog stjecanja posjeda te iste stvari (u sluaju oduzimanja posjeda cijele stvari), ili in izvornog stjecanja suposjeda te stvari (u sluaju da je njime izvren sadraj odnosnog prava), ili je in proirenja postojeeg suposjeda (na raun posjeda drugih suposjednika), ili pak in proirenja ve postojeeg posjeda prava stvarne slunosti (na teret posjeda poslunog dobra), dok je smetanje posjeda prava stvarne slunosti ujedno i in osloboenja posjeda poslunog dobra od posjeda prava stvarne slunosti na njemu, potpuno ili djelomino (na raun posjeda tog prava) i si.
GLAVA 3. Posjed
Gavella
203. in smetanja posjeda je in izvravanja neije faktine vlasti, pa je to voljni in. Ono to bi bilo uinjeno bez volje da se izvrava neku vlast u drutvenim odnosima glede stvari - nije in smetanja posjeda. No, kada kaemo da je in smetanja voljni in, tada ne mislimo da je on to jedino ako je poduzet s pravno relevantnom voljom. To je in koji svoj neposredni uinak izaziva na razini posjeda, dakle na razini faktinoga, pa je za nj dovoljna i tzv. prirodna volja. Dovoljno je da postoji volja posjedovati, a ona moe, no ne treba, imati one kvalitete kakve se inae trae da bi oitovana volja bila valjani pravni posao. in smetanja moe poiniti i maloljetnik, i osoba pod utjecajem droge, alkohola i si., kao i osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost. Ukratko - volja koja je dovoljna za posjedovanje, dovoljna je i za in smetanja tueg posjeda. Isto tako ne mislimo tvrditi da e autor ina smetanja uvijek namjerno stremiti uspostavljanju svoje i negiranju tue vlasti, nego da e in smetanja biti i onaj u kojem se njegova volja svodi na svijest da zadire u tuu faktinu vlast. U ve spomenutom sluaju kada se sruilo drvo, prekinuvi time put posjedniku prava slunosti kolnika, nema ina smetanja, ali to e postati in smetanja naknadno, ako posjednik poslunog dobra postane svjestan da njegovo drvo sprijeava provoenje, a ipak ne uini sve to je potrebno da bi faktina vlast posjednika prava stvarne slunosti na tom dobru i dalje postojala u onom obujmu i s onim sadrajem kao i prije toga. 204. in smetanja posjeda moe biti uinjen, ne samo pozitivnim injenjem, nego i neinjenjem. Tko si posjed pribavi zlouporabom tueg povjerenja (18/2/1), uinio je to inom smetanja koji se sastojao od neinjenja. Tako ako onaj kojemu je na zamolbu bilo iz ljubaznosti neto dozvoljeno do opoziva (prekarista), nakon opoziva nastavi to i dalje initi, kao da ima pravo na to, tada je time uinio in smetanja posjeda. Isto tako, ako onaj kojemu je neposredan posjed stvari dan kao plodouivatelju, zalonom vjerovniku, zakupoprimcu, najmoprimcu, uvaru, posudovniku ili u kojem drugom slinom odnosu u kojemu je prema drugome ovlaten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je (posredni posjednik), a on nakon to mu prestane ta ovlast nastavi posjedovati stvar, umjesto da je preda posrednom posjedniku, tada je time poinio in smetanja posjeda. Nevraanjem stvari izvren je in smetanja. 205. in smetanja e redovito biti poduzet kao neka radnja, ali mogue i da bude uinjen rijeima - prijetnjom (18/2/1). Rijeima e, meutim, biti poduzet in smetanja samo ako su uporabljene rijei koje sadre prijetnju koja je takva da je izjednaena sa silom, a to e biti ako ta prijetnja izaziva kod posjednika opravdani strah, jer je iz okolnosti vidljivo da postoji ozbiljna opasnost po ivot, tijelo ili druga znatnija dobra (60 ZOO). 206. in smetanja moe biti poduzet osobno, ali i po zastupniku. Kao zastupnik moe se javiti osoba u ulozi pomonika u posjedovanju, ili u ulozi osobe koja neposredno posjedujui poduzima taj in za raun onoga koji smeta. Takve osobe su zastupnici, ako im je poduzimanje ina smetanja netko naredio, a one su po tom nalogu postupile. Te su osobe zastupnici i kada su radile bez naloga (poslo168 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
vodstvo bez naloga, nepravo poslovodstvo), ali samo ako im stjecatelj njihov in naknadno odobri, bilo izriito, bilo preutno; u protivnom su in smetanja poduzele samo kao vlastiti in smetanja.
(b) Samovlasnost ina smetanja
207. Temeljno je naelo posjedovne zatite: "Samovlast je zabranjena; bez obzira kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jae pravo na posjed" (20/1). Posjed uiva pravo na zatitu ako je smetan neijim inom koji je poduzet samovlasno. Smetanje posjeda uinjeno inom koji nije samovlastan, ne daje pravo na posjedovnu zatitu. 208. in kojim se smeta tui posjed poduzet je samovlasno, ako onaj koji ga je poduzeo 1/ nema za to ovlatenje, tj. dozvolu, pristanak posjednika (20/2), 2/ niti je na to ovlaten a) neposredno zakonom, ili b) odlukom koju je sud odnosno drugo tijelo vlasti donijelo na temelju zakona koji doputa odnosni zahvat u tui posjed (20/4/1). 209. Nije samovlastan in kojim se dodue smeta neiji posjed, ako je taj in poduzet uz dozvolu posjednika iji se posjed smeta.74 Dozvola posjednika postoji, ako je on svojevoljno pristao na to da druga osoba svojim inom promijeni postojee posjedovno stanje, npr. da uzme stvar, da vozi preko njegove nekretnine i si. Dozvola posjednika za mijenjanje posjedovnog stanja je posjednikov pravni in, s osobinama ina predaje (tradicije) posjeda.75 Tu svoju volju da pristaje na to da druga osoba svojim inom promijeni postojee posjedovno stanje posjednik moe oitovati izriito, znancima, ili konkludentnim radnjama, a moe to uiniti prije, za vrijeme ili nakon to je in izvren. Dozvola o kojoj je rije, nije identina s pravnim temeljem prava koje svojem nositelju daje ovlatenje na posjedovanje.76
Posjednikova dozvola oduzima karakter samovlasnosti samo onim inima kojima se mijenja posjed osobe koja je dala dozvolu, a ne i glede ostalih posjeda koji eventualno postoje na istom objektu (suposjedi, posjedi nieg stupnja). Tako, iako je dozvolu za neki in dao posjednik na viem stupnju posjedovanja, taj e in biti samovlastan glede svih posjeda na niim stupnjevima posjedovanja koji se njime smetaju, ako ga nisu odobrili i ti nii posjednici (npr. najmodavac je dozvolio nekome da se useli u stan koji neko drugi posjeduje kao najmoprimac, a trei kao najmoprimev podstanar). (V. odluku Ustavnog suda RH, br. U-III-674/1994 od 26. 11. 1997 "Narodne novine", br. 138/97).
75 Ta dozvola moe, ali ne mora biti pravni posao - da bi djelovala, treba da ju je posjednik dao donijevi o tome slobodnu odluku svojom voljom, ali nije neophodno da je pritom bio poslovno sposoban - dovoljna je njegova prirodna voija. No, ako bi posjednik dao odobrenje pravnim poslom, onda e za valjanost tog odobrenja trebati sve to i inae treba za valjanost pravnih poslova, pa tako i poslovna sposobnost. 74
Ugovor o kupoprodaji neke stvari ne ovlauje kupca da sam tu stvar uzme iz prodavaoevog posjeda u svoj. Za takav postupak treba mu posebna dozvola prodavatelja (koja, meutim, moe biti dana i prilikom zakljuivanja ugovora o kupoprodaji). Uzme li kupac stvar bez dozvole prodavatelja, smetao je prodavaoev posjed, jer je samovlasno poduzeo in kojim je promijenio postojee posjedovno stanje. > STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 169
76
GLAVA 3. Posjed
Gavella
2 1 0 . Nije samovlastan in kojim se oduzima ili uznemirava neiji posjed na temelju odobrenja (ovlatenja) koje neposredno proizlazi iz zakona koji dozvoljava zahvaanje u tui posjed. Da poduzeti in ne bi bio samovlastan, zakon treba dozvoljavati poduzimanje ina kojim se mijenja postojei posjed (nije dovoljno da zakon daje pravo na posjed). Na temelju odobrenja koje za to daje zakon nije samovlastan in kojim je netko povrijedio tui posjed postupajui u nunoj obrani, u krajnjoj nudi, a isto tako i u svim ostalim sluajevima za koje zakon dozvoljava takve postupke kao to je to zadranje (retencija) tue pokretne stvari i si., dakako - uz pretpostavku da je taj in poduzet u granicama odobrenja to ga daje zakon. Meu sluajeve kada zakon dozvoljava takve postupke pripada i onaj u kome je posjedniku njegov posjed oduzet na neki od nedozvoljenih naina, jer mu zakon za taj sluaj daje pravo i na ofenzivnu samopomo, ovlaujui ga da sam uspostavi ranije posjedovno stanje (27). in samopomoi kojim bi se posjednik posluio u takvom sluaju - nije samovlasni in, pa druga strana (osoba koja je viciozno oduzela posjed) nema pravo na zatitu svog viciozno steenog posjeda. Ako bi ipak pokuala ishoditi tu zatitu putem suda, tuivi zbog smetanja posjeda onoga koji si je putem samopomoi uzeo nazad ono to mu je ona bila oduzela, taj e joj moi suprotstaviti prigovor da je ona od njega stekla taj posjed na neki od nedozvoljenih naina, a da se njezin posjed jo nije umirio (exceptio vitiosae possessionis ab adversario) (21/2), pa e time sprijeiti da ona uspije u parnici. 2 1 1 . Nije samovlastan ni onaj in koji je a) neka osoba izvrila na temelju odobrenja ili ak naredbe koju joj je za takvo djelovanje u okviru svoje nadlenosti dao sud, odnosno drugo nadleno tijelo vlasti, odnosno in b) koji je poduzeo sam sud ili drugo tijelo vlasti u granicama svojih ovlatenja. Rije je o inima kao to su to pljenidba, rekvizicija, deposedacija, deloacija, sekvestracija i dr. Ovdje nema samovlasnog postupanja, jer postoji ovlatenje na poduzimanje odnosnog ina koji mijenja postojee posjedovno stanje. Budui da postoji to ovlatenje, in koji je po njemu poduzet nije poduzet samovlasno, pa nema prava na zatitu od tog ina, bez obzira koliko on objektivno smeta neiji posjed. 2 1 2 . in kojim bi se nekome posjed oduzelo ili uznemirilo bez posjednikovog odobrenja, odnosno bez doputenja za to u zakonu, odnosno u odluci suda ili druge nadlene vlasti - samovlastan je. A samovlast je zabranjena - "bez obzira kakav je posjed nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jae pravo na posjed (20/1). Ona je zabranjena i kada je in oduzimanja posjeda ili njegovog uznemirivanja poduzet u nekom javnom, drutvenom ili slinom interesu, ako je poduzet bez odobrenja u zakonu odnosno u odluci suda ili druge nadlene vlasti (20/4/2). Naime, ako zaista postoji opi ili javni interes (interes Republike Hrvatske), njegovo ostvarenje omoguuju instituti pravnog poretka kao to su to izvlatenje (eksproprijacija), komasacija i dr. Oni omoguuju ostvarivanje tog interesa pod zakonom odreenim pretpostavkama i u odreenom postupku, u kojem e se provjeriti postoji li u konkretnom sluaju takav interes, pretee li nad privatnim, postoji li pravo na naknadu itd. Zato, ako netko smatra da bi u takvom interesu trebalo oduzeti neku stvar od njezinog dotadanjeg posjednika, ili da bi trebalo
Gavella
GLAVA 3. Posjed
uiniti neto na tuoj stvari, na nadlenoj vlasti je da ocijeni u za to propisanom postupku (npr. u postupku izvlatenja) ocijeniti, pa - utvrdi li da je to opravdano donijeti odluku kojom e dozvoliti zahvat u tuu stvar. in koji bi se poduzelo na temelju odobrenja koje daje ta odluka - ne bi bio samovoljan; in koji bi se poduzelo bez odobrenja - bio bi samovoljan, bez obzira na vanost interesa koji bi se njime ostvarivali, pa bi protiv njega postajalo pravo na zatitu posjeda od smetanja.
d) Pravo na zatitu posjeda
213. Pravo na zatitu posjeda je specifino subjektivno pravo posjednika koje smetanjem njegovog posjeda za nj nastaje na temelju zakona. Zakon odreuje: "Koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili da mu ga je oduzeo, ima pravo na zatitu posjeda" (21/1). Rije je o specifinom pravu na posjedovnu zatitu, pravo posjednika kao takovog, pravo koje za njega nastaje neovisno o tome je li on ovlaten posjedovati ili nije.77 Dakako, nije jedini mogui put zatite posjeda taj da posjednik ostvaruje ovo svoje pravo. Posjed uiva zatitu i posredno - posredstvom zatite prava na posjed (vlasnici i ovlatenici ostalih prava koja ovlauju na posjed stvari, titei ta svoja prava, tite i posjed), posredstvom kaznenopravne zatite, a i posredstvom djelovanja tijela upravne vlasti u brojnim postupcima iz njihovog djelokruga (npr. kod iseljenja osobe koja se uselila u stan bez pravne osnove, kod zatite javnog reda i mira, i dr.). No, sve je to posredna zatita, prvenstveno, namijenjena nekim drugim dobrima, a ne posjedu kao takvom, a i ovisna o neemu ili nekomu drugome, a ne o posjedniku i njegovoj volji. Kada govorimo o posjedovnoj zatiti (posesornoj zatiti), mislimo pod tim samo na zatitu koja ovisi samo o volji samog posjednika - zatitu koju mu je duan pruiti sud, poslui li se svojim pravom na zatitu posjeda, koje mu zakon daje. 214. Pravo na zatitu posjeda nastaje za posjednika samovlasnim smetanjem njegovog posjeda. Kao to povredom nekog apsolutnog prava (prava koje djeluje prema svima) nastaje za njegovog nositelja subjektivno pravo koje ga ovlauje da od osobe koja vrijea to pravo zahtijeva injenje koje e tu povredu sanirati, tako i povredom posjeda - premda posjed nije pravo - nastaje za posjednika specifino subjektivno pravo na zatitu posjeda. 215. Pravo na zatitu posjeda ovlauje posjednika iji je posjed smetan da prisili osobu koja samovlasno njegov posjed uznemirava, da prestane s tim uznemirivanjem (smetanjem u u.s.), a osobu koja mu je posjed samovlasno oduzela da mu ga vrati i tako uspostavi ranije posjedovno stanje. U biti je pravo na zatitu posjeda pravo da se unato samovlasnim zahvatima odri kontinuitet postojeeg posjedovnog stanja. Ostvarenje prava na zatitu posjeda vodi uspostavi ranijeg posjedovnog
Iznimno od toga, posjednik javnog vodnog dobra nema pravo na posjedovnu zatitu, ako nema pravo posjedovati ga. Nema je na temelju odredbe posebnog zakona (64/4 Zakona o vodama). -. i STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 171
77
ti
GLAVA 3. Posjed
Gavella
stanja - ako nema mogunosti da se ono uspostavi, tada nema niti prava na zatitu posjeda.78 Postoji li pravo na zatitu posjeda, pa ga se ostvari - posjed je opet onakav kakav je bio prije smetanja, i to kao da ni nije bio prekinut (21/5). 216. Ostvari li posjednik svoje pravo na zatitu posjeda, on je taj posjed samo provizorno zatitio. Posjednik ima pravo na zatitu posjeda, kako bi svoj posjed titio od samovlasnog mijenjanja, ali to ga pravo ne ovlauje da se suprotstavi promjenama posjedovnog stanja koje se zbivaju posredstvom odgovarajueg pravnog mehanizma. Ako neka druga osoba (pa bila to i ona koja je smetala njegov posjed) smatra da ima pravo na taj posjed (pravo posjedovanja, pravo posjedovati), ili da ima pravo da tog posjeda ne bude - ona moe to svoje pravo dokazivati i ostvarivati u za to predvienom postupku pred sudom, ili drugim za to nadlenim tijelom vlasti. Voenje, pa ni ishod postupka za zatitu posjeda nije tome smetnja - pravo na posjed moe se utvrivati i ostvarivati pred sudom, ili drugim nadlenim tijelom vlasti, neovisno o trajanju i ishodu postupka za zatitu posjeda (26). Osoba koja ima pravo na posjed moe tako ishoditi definitivno rjeenje pitanja kome pripada pravo na posjed i usklaenje posjedovnog stanja s njenim pravom, dakle mijenjanje postojeeg posjedovnog stanja (26). To mijenjanje tada nee biti samovoljno - ono e mijenjati postojei posjed, ali ga nee smetati, tako da dotadanjem posjedniku nee pripadati ikakvo pravo na zatitu tog posjeda od promjena do kojih e dolaziti ovim putem. 2 1 7 . Zbog funkcije koja mu je namijenjena, trajanje prava na zatitu posjeda je ogranieno. Ono nastaje smetanjem, a traje do isteka roka odreenog zakonom. U naem pravnom poretku taj rok istie 30 dana od kada je posjednik saznao za smetanje (oduzee, uznemirivanje) i tko je posjed smetao, ali najkasnije kada istekne jedna godina od smetanja, bez obzira je li i kada je posjednik saznao za to smetanje (21/3). Ne bude li tok ovog roka prekinut, njegovim istekom prestaje pravo na zatitu posjeda od odnosnog smetanja. Rok se prekida 1/ kada ranije posjedovno stanje bude ponovno uspostavljeno, silom (samopomo) ili milom (onaj tko je smetao, podvrgne se dobrovoljno posjednikovoj faktinoj vlasti, dakle prizna njegov posjed), ili 2/ kada posjednik podnese sudu tubu zbog smetanja posjeda (dakako, pod pretpostavkom da sud utvrdi osnovanost tubenog zahtjeva). 2 1 8 . Pravo na zatitu posjeda je specifino pravo materijalnopravne prirode. Ponekad se dodue, naroito u naoj sudskoj praksi, nailazi na uvjerenje da je to pravo procesnopravne naravi, pa da su rokovi nakon kojeg ono biva prekludirano - procesni rokovi. To je uvjerenje ak vrlo raireno, premda nema temelj u naem suvremenom pravu. Da pravo na zatitu posjeda nije postupovne (procesnopravne) naravi, najbolje se vidi po tome to se to pravo moe ostvariti i putem samopomoi, to bi bilo potpuno nezamislivo da je posrijedi pravo procesne prirode. Ipak
78 Ako je posjeeno neije stablo, sruena kua ili si., posjednik ima prvo na naknadu tete, ali nema pravo na zatitu posjeda, jer je uspostava ranijeg posjedovnog stanja nemogua.
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
je uvjerenje u procesnu prirodu tog prava duboko ukorijenjeno, tako duboko da e trebati mnogo truda da ga se ispravi. 219. Kao i sva subjektivna prava i ovo je podvrgnuto opoj zabrani zlouporabe prava. To pravo nije mogue ostvarivati u sluajevima u kojima je posjed dodue smetan, ali bi ostvarivanje tog prava bilo protivno cilju zbog kojeg pravni poredak daje pravo na zatitu.79 220. Pravo na zatitu posjeda moe posjednik ostvariti 1/ putem suda, u posebnom postupku zbog smetanja posjeda, ili 2/ putem samopomoi (21/4). Kojim e putem ostvarivati svoje pravo na zatitu, ovisi naravno o volji posjednika, ali i o situaciji u kojoj ga ostvaruje. Treba, naime, upozoriti da je samopomo doputena samo pod odreenim pretpostavkama (27), a da neke specifinosti sudske posjedovne zatite mogu u nekim sluajevima biti prepreka tome da posjednik putem suda ostvaruje svoje pravo na zatitu posjeda. Specifinost je sudske zatite posjeda naime ta, da u posebnom postupku za smetanje posjeda, zbog njegove sumarnosti, hitnosti i provizornosti, nije dozvoljeno raspravljanje pravnih pitanja (22/2-3). To je onda prepreka da se pravo na zatitu posjeda ostvaruje putem suda u svim onim sluajevima u kojima bi bilo potrebno raspraviti neka pravna pitanja. Taj se problem osobito esto javlja u sluajevima kada neposredni posjednik smeta posrednoga, a i kada jedan od suposjednika smeta drugoga. U takvim sluajevima moe za odluivanje biti odluan upravo pravni sadraj njihovog odnosa, ali kako se o njemu ne moe raspravljati u postupku za smetanje posjeda, to je put sudske zatite posjeda u takvim sluajevima zatvoren (23/2, 24/2).80 O tome e se podrobnije govoriti u okviru izlaganja o ostvarivanju prava na zatitu posjeda putem samopomoi i putem suda, a ovdje samo upozoravamo da ostvarivanje prava na zatitu posjeda moe naii na prepreke koje proizlaze iz specifinosti putova za ostvarivanje tog prava. 221. Ostvari li posjednik svoje pravo na posjedovnu zatitu, bilo putem samopomoi bilo putem suda, njegov je posjed opet onakav kakav je bio prije samovlasnog smetanja. I ne samo da je sada opet takav, nego se uzima da je to bio kroz cijelo vrijeme - posjednik je samo bio privremeno sprijeen izvravati svoju vlast, ali
Tako npr. nema mjesta izvravanju prava na posjedovnu zatitu od dodue samovlasnih zahvata u stanu kojima stanar uvodi elektrinu struju, vodu, stavi/a TV antenu j si, ako najmodavac ne tei zatiti svog posrednog posjeda, nego iskljuivo eli onemoguiti stanaru da ima minimalan standard stanovanja, kako bi ga time naveo da napusti neposredan posjed tog stana. U naoj je sudskoj praksi bila zamjetljiva tendencija da se uskrati zatita posjeda i u sluajevima kada posjednik ne zloupotrebljava svoje pravo na posjedovnu zatitu, ali bi ostvarenje tog prava ilo na tetu nekog navodnog drutvenog ili slinog "vieg" interesa. Za takvu praksu nije bilo ni tada podloge u zakonu. Da bi se toj praksi stalo na kraj, izriito je zakonom odreeno da je sud duan pruiti zatitu posjedu "... bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu drutvenom, javnom ili slinom interesu" (22/2).
80 U takvim e se sluajevima trebati sporno pitanje rijeiti u redovitom parninom postupku.
79
STVARNO PRAVO
173
GLAVA 3. Posjed
Gavella
e) Ostvarivanje prava na zatitu putem samopomoi
2 2 2 . Nae suvremeno pravo dozvoljava posjedniku da svoje pravo na zatitu posjeda ostvaruje putem samopomoi, kao jednog od dvaju alternativnih putova za ostvarenje tog prava (21/4). Pravo se ostvaruje putem samopomoi, kada ga se ostvaruje svojom vlau, a ne posredstvom dravne vlasti - sudske ili upravne. 2 2 3 . Jedno od pitanja na koje treba dati odgovor svaki pravni poredak, jest pitanje njegovog odnosa prema samopomoi. Samopomo je naravna reakcija ugroene osobe - tui samovlasni zahvat u postojei odnos faktine vlasti izaziva spontanu obrambenu reakciju ugroenoga; on e na silu odgovoriti silom, branit e svoj posjed, a kada ga izgubi, pokuat e ga sam ponovno uspostaviti. To je neko prirodno pravo na samoobranu. Srednjovjekovni su pravni poretci priznavali posjedniku pravo da tako reagira,81 ali suvremeni nisu skloni takvom nainu rjeavanja sporova. Niti jedan pravni poredak ne eli da zainteresirane osobe same, voene svojim interesima i svojim gledanjem na pravednost, ostvaruju ono na to smatraju da imaju pravo. Samopomoi se predbacuje da, s jedne strane nije dovoljno efikasna, jer zakazuje protiv jaega, a s druge da ugroava javni mir. Javna vlast uspostavlja zatitu posjeda putem sudova. Tei se monopolu drave u pruanju zatite graanima, tome da svi sporovi budu rjeavani iskljuivo putem sudova, odnosno drugih nadlenih tijela javne vlasti, a da svaka samopomo bude iskljuena. Zato neki suvremeni pravni poretci ne daju posjedniku pravo da svoj posjed titi putem samopomoi (zanemarimo li onu mogunost koju mu ipak pruaju opa pravila o nunoj obrani), tako da je on upuen da trai zatitu iskljuivo posredstvom javne vlasti, u pravilu putem suda. Drugi nisu tako radikalni. Svjesni da dravni monopol u pruanju zatite nije sasvim ostvarljiv bez tete po efikasnosti zatite, oni dodue daju prednost traenju zatite putem suda odnosno drugog nadlenog organa vlasti, ali ipak u nekim granicama dozvoljavaju i samopomo. Tako pravni poretci Austrije, Njemake i vicarske, a i na, omoguuju posjedniku da svoje pravo na zatitu posjeda ostvaruje i putem samopomoi, kao jednom od dvaju moguih naina ostvarivanja tog prava. Ipak, samopomo je dozvoljena samo u odreenim granicama, jer se prednost ipak daje ostvarivanju prava na zatitu posjeda putom suda. 2 2 4 . U naem pravnom poretku je dana mogunost da - pod odreenim pretpostavkama - posjednik svoje pravo na zatitu posjeda ostvaruje putem samopo82 moi, i to ne samo a) defenzivne, nego i b) ofenzivne. Defenzivna samopomo je
81 Srednjovjekovna Gewere je mogla biti prekinuta samo presudom donesenom na temelju prava na nju, a do tada je imala pravo postojati. Odatle je proizlazilo pravo na obranu postojee Gewere od svih napadaja koji bi bili poduzeti izvansudskim putem.
Pravo na zatitu posjeda putem samopomoi nije identino sa zakonskim doputenjem da se putem samopomoi otkloni povreda prava (162. ZOO). Posjed nije pravo, pa zatita posjeda putem samopomoi proizlazi iz posebnih odredaba o tome u ZV, a ne iz odredaba ZOO. To naglaavamo osobito zato to odredbe ZOO priznaju samo pravo na defenzivnu samopomo kod zatite subjektivnih prava. Odredbe ZV, naprotiv, priznaju pravo i na ofenzivnu samopomo kod zatite posjeda. 174 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
82
Gavella
GLAVA 3. Posjed
obrana postojeeg posjeda, a ofenzivna ponovno uspostavljanje ve oduzetog posjeda. Nae pravo priznaje posjedniku pravo da svoj posjed titi i ofenzivnom samopomoi, to neki pravni poretci ne dozvoljavaju. Ono, naime, priznaje pravo na samopomo, ne samo od samovlasnog uznemirivanja, nego i od oduzea posjeda (27/1), a samopomo nakon to je posjed ve oduzet moe biti samo ofenzivna - u toj se situaciji posjednik ne moe posluiti samopomoi drukije nego da oduzme posjed osobi koja ga je njemu oduzela. . . , -..-, '-c .-.,.. ; 225. Putem samopomoi moe posjednik ostvarivati svoje pravo na zatitu posjeda (27/1), umjesto posjednika moe se samopomoi posluiti njegov pomonik u posjedovanju, izvravajui time za posjednika njegovo pravo na samopomo od samovlasnog smetanja posjeda (27/2). Akti samopomoi koje izvri pomonik u posjedovanju, izvravajui njima posjednikovu vlast glede stvari - akti su posjednikove samopomoi. 226. Samopomo jest doputena, ali samo ako su kumulativno ispunjene slijedee tri pretpostavke (27/1). Jedna je, da posjedu prijeti a) neposredna opasnost; to znai da je in smetanja u tijeku ili je ve dovren (a ne da tek s veom ili manjom vjerojatnou tek predstoji). Druga je pretpostavka, da je u odnosnoj situaciji samopomo b) nuna, jer bi sudska pomo stigla prekasno; to znai da okolnosti ne omoguuju da posjednik zatrai sudsku zatitu. A trea pretpostavka za doputenost samopomoi je c) da za zatitu posjeda ne bude primijenjena sila vee jakosti nego li je primjerena okolnostima; to znai da in samopomoi ne bi smio ni po sadraju, ni po intenzitetu, a ni po posljedicama, prelaziti granicu onog to je u postojeoj situaciji ba nuno da se zatiti posjed, a ako ima na izbor vie moguih ina samopomoi - treba izabrati onaj koji je najmanje tetan po drugu stranu. Samopomo koja ispunjava sve ove tri pretpostavke je doputena (27/1). Tko se posluio doputenom samopomoi za zatitu posjeda, ne odgovara za to kaznenopravno, niti odgovara za tetu koju je pritom pretrpjela osoba koja je smetala posjed.83 No, ostvari li svoje pravo na zatitu posjeda putem samopomoi, a da nisu pritom ispunjene sve pretpostavke da bi ta samopomo bila doputena, on time nije smetao posjed onoj osobi protiv koje je titio svoj posjed, nego je zatito svoj posjed, ali joj odgovara za tetu koju joj je pritom nanio (27/3).84 227. Put za zatitu posjeda na bilo koji nain, pa i putem samopomoi, otvoren je posjedniku samo dok traje njegovo pravo na zatitu posjeda, dakle dok jo tee rok od 30 dana od kada je saznao za in smetanja i poinitelja, a nikada due od godinu dana od poinjenog smetanja (21/3). Ako bi se posjednik posluio nekim i83 84
To ne znai da nee eventualno odgovarati za onu tetu koju su pretrpjele tree osobe.
Dok mu pripada pravo na zatitu posjeda, posjednik koji se slui samopomoi, ostvaruje time svoje pravo na zatitu posjeda. On ostvaruje to svoje pravo i u sluaju kada se slui samopomoi iako nisu ispunjene sve pretpostavke koje doputaju takav nain ostvarivanja prava na zatitu posjeda. Zbog toga e on odgovarati za tetu koju poini ostvarujui svoje pravo na nedoputeni nain, ali - osoba protiv ijeg je smetanja primijenio samopomo nema pravo na posjedovnu zatitu od akata njegove samopomoi, sve dok joj posjed ne postane miran (21/2). STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 175
GLAVA 3. Posjed
Gavella
nom samopomoi nakon isteka tih rokova, dakle nakon to vie ne bi imao pravo na zatitu posjeda - taj bi njegov in bio samovlastan. Osobi koja je svojedobno na tetu njegovog posjeda bila pribavila svoj posjed silom, potajno ili prijevarom, odnosno zlouporabom povjerenja, posjed se umirio i prema njemu kada mu je prestalo pravo na zatitu posjeda (18/2/2). Poto joj se posjed i u odnosu na njega umirio, ona uiva zatitu tog svojeg posjeda i od njegovog samovlasnog smetanja, pa - poduzme li on koji zakanjeli in samopomoi - to je in smetanja njezinog posjeda, pa njoj pripada pravo na zatitu njezinog posjeda od tog smetanja (21/2). f) Ostvarivanja prava na zatitu putem suda
(1) Openito 2 2 8 . Na pravni poredak prua posjedniku mogunost da putem suda ostvari svoje pravo na sudsku zatitu svojeg posjeda, bez ulaenja u pitanje pripada li mu pravo na posjed ili mu ono ne pripada (21/2, 22-26). Sud o tome odluuje u posebnom postupku zbog smetanja posjeda,85 koji je sumaran i hitan. U njemu sud odluuje iskljuivo prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, a bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, potenje posjednika, kao i bez obzira na to je li smetanje posjeda moda bilo u nekakvom drutvenom, javnom ili slinom interesu (22/1) 2 2 9 . Uspostavljajui mogunost da posjednik putem suda ostvaruje svoje pravo na zatitu posjeda, pravni poredak potiskuje u stranu ostvarivanje prava na zatitu posjeda putem samopomoi. Iako posjednik moe svoje pravo na posjedovnu zatitu ostvariti bilo putem suda bilo putem samopomoi (21/4), ipak put sudske zatite ima prednost pred putom samopomoi. Samopomo nije dozvoljena ako su okolnosti sluaja takve da sudska zatita posjeda ne bi stigla prekasno (27/1) - zatiti li posjednik svoj posjed ipak putem samopomoi, iako se mogao posluiti sudskom zatitom - odgovarat e za tetu koju bi time uzrokovao (27/3). (2) Predmet postupka, tubeni zahtjev i prigovori tuenika (a) Predmet raspravljanja i odluivanja 2 3 0 . Predmet raspravljanja i odluivanja u postupku zbog smetanja posjeda jest samo 1/ ima li tuitelj pravo na zatitu svojeg posjeda putem suda, a - ako mu pripada - 2/ na koji e se nain ostvariti to pravo. Da bi se utvrdilo pripada li tuitelju pravo na zatitu posjeda, potrebno je raspraviti i utvrditi a) posljednje stanje posjeda i b) smetanje tog posjeda (22/2). To znai da sud treba utvrditi je li tuitelj imao posjed kakav se titi i da li mu je taj posjed samovlasno smetan. UtvrPostupak zbog smetanja posjeda je poseban parnini postupak, kojeg u suvremenom pravu ureuju odredbe lanaka 483-556. ZPP. Sudska zatita posjeda kao takvog ima ve dugu tradiciju u hrvatskom pravu. Bio ju je uredio jo bivi hrvatski Zakon o smetanju posjeda iz 1890. (za podruje kraljevina Hrvatske i Slavonije), koji je sadravao i materijalnopravne i procesne odredbe. 176 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
85
Gavella
GLAVA 3. Posjed
di li to - donijet e odluku kojom e narediti da se uspostavi onakvo posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja. Na temelju te odluke posjed e biti ponovno uspostavljen, te e se uzeti da nije prestao niti bio prekinut (21/5). 231. Zatita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda prua posjedniku protiv samovlasnih smetanja njegovog posjeda, ograniena je samo na pitanje je li posjed postojao i bio samovlasno smetan. Time je zapravo provizorna. Prava koje stranke moda imaju na posjedovanje, nisu predmet raspravljanja i odluivanja u postupku zbog smetanja posjeda: "samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jae pravo na posjed" (20/1). injenica da se vodi postupak zbog smetanja posjeda (litispendencija), a isto je tako i ako je on zavren pravomonom odlukom, ne predstavlja zapreku da se u redovnom postupku raspravi i odlui o tome tko ima pravo na posjed (pravo posjedovanja, ius possidendi) i kakvo, pa da se potom posjedovno stanje uskladi s pravom na posjed. Beziznimno vrijedi naelo da se "pravo na posjed moe .. utvrivati i ostvarivati u postupku pred sudom, ili drugim nadlenim tijelom vlasti, neovisno o trajanju i ishodu postupka za zatitu posjeda" (26). Ako bi se u redovnom postupku pokazalo da pravo na posjed ne pripada posjedniku, nego onome tko je posjednika bio samovlasno smetao u posjedu, pa je podlegao u postupku zbog smetanja posjeda - sud e odluiti da posjednik treba predati posjed tome koji ima pravo da posjeduje. Na temelju te odluke promijenit e se dotadanje posjedovno stanje, ako je potrebno i prisilno - provoenjem ovrhe, ali ta promjena tada nee biti samovoljna. U tom je smislu zatita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda prua posjedniku - provizorna, jer ako je pitanje kome pripada pravo na posjed sporno, ono u tom postupku nee biti rijeeno, nego e samo biti uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije smetanja, da bi se sporno ; pitanje potom rjeavalo u redovitom postupku. 232. Pravila o postupanju u parnicama zbog smetanja posjeda su tako postavljena da omoguuju to efikasniju zatitu posjeda putem suda, makar i na utrb nekih vanih pravnih garancija to ih daju opa pravila. Njih je mogue u nekoj mjeri zanemariti u korist uinkovitosti, jer je rezultat postupka zbog smetanja posjeda i tako provizoran. Kroz to je teta koju bi strankama mogla nanijeti eventualno pogrena odluka o smetanju posjeda razmjerno mala, pa je zakonodavac mogao na takav nain dati prednost uinkovitosti i brzini postupanja. 233. Da to ne bi optereivalo postupak za smetanje posjeda, pa time smanjivalo njegovu hitnost, zakon zabranjuje da se u tom postupku raspravlja i odluuje o a/ pravu na posjed, ukljuujui i o pravu na poduzimanje posjedovnih ina, b/ o pravnom temelju posjeda, c/ o potenju posjednika i d/ o korisnosti ina smetanja sa stajalita kakvog drutvenog, javnog ili slinog interesa (22/2).
(b) Aktivna i pasivna legitimacija .,
I j
234. Za zahtijevanje sudske zatite posjeda aktivno je legitimiran 1/ posljednji, faktini i mirni posjednik stvari ili prava, iji je posjed samovlasno smetan r
GLAVA 3. Posjed
Gavella
(22/1), to u naelu vrijedi za svakog takvog posjednika, kako a) neposrednog tako i posrednog bilo kojeg stupnja; i to ne jedino za b) (samo)posjednika, nego i za svakog suposjednika i 2/ nasljednika takvog posjednika (25). 2 3 5 . Neposredni posjednik ima pravo na sudsku zatitu od svaijeg samovlasnog smetanja, ukljuujui i od samovlasnog smetanja njegovog neposrednog posjeda koje je poinio posredni posjednik.861 posredni posjednik ima pravo na zatitu svojeg posjeda, ali specifinost tog posjeda s jedne, a i postupka zbog smetanja posjeda, s druge strane, postavljaju tom odreene granice (23). 1/ Posredni posjednik ima uvijek pravo na zatitu svojeg posrednog posjeda od samovlasnog smetanja koje bi uinila koja trea osoba, ali treba imati na umu da je rije o inima smetanja koje trei poduzimaju neposredno protiv neposrednog posjednika, a to se onda putem odnosa neposrednog posjednika s posrednim, odraava i na posjedu posrednog posjednika. Zato, oduzme li neka osoba stvar, ona ju je oduzela iz posjeda neposrednog posjednika, a ujedno i iz svih posrednih posjeda koji su izgraeni posredstvom tog neposrednog. Ne samo neposredni posjednik, nego i posredni posjednik ima pravo na zatitu, ali to znai da posredni ima pravo na zatitu svojeg posrednog posjeda. Zato, posredni posjednik moe zahtijevati da trei vrati stvar, ali - da je vrati u neposredan posjed neposrednog posjednika, ime e se ujedno i uspostaviti i svi posredni posjedi koji postoje posredstvom tog posjeda. Jedino, ako neposredni posjednik ne bi mogao, ili ne bi htio, ponovno preuzeti neposredan posjed koji mu je bio oduzet, posredan je posjednik ovlaten zahtijevati da se stvar preda njemu u neposredan posjed (23/1). 2/ Posredni posjednik ima u naelu pravo i na zatitu svojeg posrednog posjeda od samovlasnog ina smetanja koji bi poduzeo neposredan posjednik, ali to pravo nema u onim sluajevima gdje bi za odluivanje o zahtjevu posrednog posjednika protiv neposrednog bilo nuno raspravljati o njihovom meusobnom pravnom odnosu (23/2). To je veliko ogranienje, koje e u najveem broju sluajeva onemoguiti posrednog posjednika da titi svoj posjed od samovlasnog postupanja neposrednog posjednika, jer e redovito za odluivanje o tom odnosu trebati raspravljati o njihovom pravnom odnosu.87 Ali, to je ogranienje potrebno, kako bi postupak zbog smetanja posjeda zadrao svoj karakter postupka u kojem se ne moe raspravljati o pravu na posjed. O tome se moe raspravljati samo u redovitom sudskom postupku, pa posrednom posjedniku u takvom sluaju nee preostati drugo nego da svoje pravo ostvaruje kroz redoviti parnini postupak, a ne kroz ovaj posebni postupak zbog smetanja posjeda. 2 3 6 . Svaki pojedini suposjednik ima pravo na zatitu svojeg posjeda, ali uz neke ograde koje postoje iz istih razloga kao i ograde postavljene posrednom posjedniku (24). 1/ Suposjednik ima uvijek pravo na zatitu svojeg suposjeda od saNpr. onaj koji je nekoj drugoj osobi dao u neposredan posjed stvar kao najmoprimcu, oduzme tu stvar od nje. 87 Npr. najmoprimac odbije vratiti stvar najmodavcu, premda je najmodavac od njega ovlateno zahtijeva, nakon prestanka najamnog odnosa. 178 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige
STVARNO PRAVO
86
Gavella
GLAVA 3. Posjed
movlasnog smetanja koje bi uinila koja trea osoba (24/1), ali treba imati na umu da e suposjednik koji je jedan od vie posrednih posjednika, biti pritom sputan onim istim ogranienjima koja su postavljena za svakog posrednog posjednika (23). Uz to postoje i specifina ogranienja za suposjednika, kada mu njegov suposjed smeta njegov suposjednik. 2/ Svaki suposjednik ima u naelu pravo i na zatitu svojeg posrednog posjeda od samovlasnog smetanja koje bi uinio njegov suposjednik, ali samo ako je posrijedi takvo smetanje da je on potpuno iskljuen iz dotadanjeg suposjeda, ili mu je bitno ogranien dotadanji nain izvravanja faktine vlasti (24/1), a i tada jedino ako za odluivanje o njegovom zahtjevu nije nuno raspravljati o pravnom odnosu meu suposjednicima (24/1-2). 237. Od trenutka kada je ostaviteljev posjed preao na njega, nasljednik ima pravo tititi taj posjed od smetanja, i dok sam jo nije svoj nasljedniki posjed pretvorio u faktini posjed, dakle dok je samo nasljedniki (idealni) posjednik (25).88 Kao to je poznato - ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu asu, onakvi kakvi su bili kod ostavitelja, a ako ima vie sunasljednika - onda na sunasljednike (17/1-2). Ostaviteljevi posjedi, dakle, prelaze na onoga tko je nasljednik, a da on niti ne mora znati da je ostavitelj umro, da je on ostavitelja naslijedio, niti da je ostavitelj imao sve one posjede koji su ostaviteljevom smru postali njegovi. Stoga e nasljednik rijetko imati priliku da titi posjed koji je tako na njega preao, jer nee niti znati da je preao, ili e prepreka zatiti biti potreba da se rasprave pravna pitanja, a to je zabranjeno u postupku zbog smetanja posjeda. Zbog toga treba razlikovati stanje glede zatite nasljednikog posjeda od samovlasnih zahvata osoba koje ih poduzimaju svojatajui si nasljedno pravo, od mogunosti zatite nasljednikog posjeda od samovlasnih zahvata treih osoba. 1/ Nasljednik ne moe svoj nasljedniki posjed tititi od samovlasnih zahvata svojih sunasljednika, dakle od osoba koje uzimaju u posjed ono to je posjedovao ostavitelj, svojatajui si nasljedno pravo.89 Ali ako bi netko trei poduzeo in smetanja posjeda prije nego to se nasljedniki posjed pretvorio u pravi, faktini posjed - samovlasno je smetao nasljedniki posjed, pa bi nasljednik kao posjednik (odnosno kao jedan od vie sunasljednika-suposjednika) 90 imao pravo na zatitu tog svojeg nasljednikog posjeda. 2/ Pravo tititi nasljedniki posjed (tj. onaj i onakav posjed koji je bio kod ostavitelja) od samovlasnog
Nakon to posjednikov nasljednik zapone faktino posjedovati, pa njegov nasljedniki posjed postane faktian, on e uivati zatitu tog svojeg faktinog posjeda kao i svaki takav posjednik, bez ikakvih specifinosti koje bi proizlazile odatle to je on bio nasljedniki posjednik. Nakon to je nasljednik ve pretvorio svoj nasljedniki posjed u faktian, on moe taj posjed tititi od svih osoba koje bi u nj zadirale, pa makar si one svojatale nasljedno pravo.. Do tada, dok jo nema faktini posjed, nego ima tek nasljedniki posjed, on nee taj posjed moi tititi od osoba koje za sebe uzmu posjed koji je bio ostaviteljev, ako to ine svojatajui si nasljedno pravo. Spor o pravu na posjed meu osobama koje sebe smatraju ostaviteljevim nasljednicima, trebat e rijeiti u redovitoj petitornoj parnici, u kojoj e se odluivati o nasljednikom zahtjevu. STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 179
90 89 88
GLAVA 3. Posjed
Gavella
smetanja tree osobe, ima a) svaki nasljednik, odnosno sunasljednik, ima (25/1),91 ali s time da b) ako je upravljanje objektom posjeda povjereno izvritelju oporuke ili skrbniku ostavine - taj je umjesto nasljednika ovlaten traiti zatitu posjeda, a ako bi zatitu posjeda ipak traio nasljednik sam - jedino e moi zahtijevati da se ono to je oduzeto preda izvritelju oporuke, odnosno skrbniku ostavine (25/2-3). 2 3 8 . Posjednikov pomonik u posjedovanju nije aktivno legitimiran za pokretanje sudskog postupka zbog smetanja (on je samo ovlaten umjesto posjednika posluiti se samopomoi - 27/2). 2 3 9 . Pasivno je legitimirana ona osoba koja je samovlasno smetala tui posjed, uznemirivi ili oduzevi ga. To moe biti osoba koja se do tada nalazila izvan strukture posjedovanja objekta koji je u pitanju, dakle osoba koja je a/ "trei", ali i takva b/ koja je imala samo ulogu pomonika u posjedovanju (Besitzdienera) te ju je samovlasno pretvorila u posjed. Nadalje, posjed moe smetati i c/ osoba koja ve posjeduje isti objekt na istom ili d/ drugom stupnju posjedovanja. Nesumnjivo je u postupku zbog smetanja posjeda pasivno legitimiran i posredni posjednik koji je samovlasno smetao neposrednoga (npr. oduzevi mu stvar, koju mu je bio iznajmio). Naelno je pasivno legitimiran i neposredni posjednik koji je smetao posrednoga, kao i suposjednik koji je samovlasno smetao drugog suposjednika iskljuivi ga iz suposjeda ili ga znatno ograniivi u dotadanjem nainu izvravanja suposjeda, ali uz ograde koje smo ve izloili. Pasivno je legitimiran i e/ nasljednik na kojeg je s ostavitelja preao posjed samovlasno oduzet dotadanjem posjedniku, odnosno - umjesto nasljednika je pasivno legitimiran izvritelj oporuke ili skrbnik ostavine. 240. Kada kaemo da je pasivno legitimirana ona osoba koje je posjed smetala (oduzela ili uznemirila) tada to znai da e u sluaju kada in smetanja poduzme jedna osoba u korist nekoga drugoga biti mogue upraviti tubu protiv nje ili protiv njega ili protiv njih oboje. Onaj u iju korist je druga osoba poduzela in smetanja (s njegovim nalogom ili bez naloga) pasivno je legitimiran ve samim time to je in smetanja iao u njegovu korist (npr. on je njime stekao posjed), a on se nije od toga ogradio. Osoba koja je za drugoga izvrila in smetanja pasivno je legitimirana. No, ta osoba, bude li tuena zbog smetanja posjeda, moe imenovati onoga za koga je (po nalogu ili bez) poduzela in smetanja, pa bi taj mogao umjesto nje stupiti u parnicu (l. 210. ZPP). .
Npr. nasljednici ostavitelja imaju pravo tititi ostaviteljev posjed stana u koji se uselila trea osoba. injenica da oni jo nisu utvreni za nasljednike tu ne smeta. Posjed stana e dobit zatitu kao da je jo uvijek ostaviteljev (17/1), jer e mu je sud dati prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju (22/2). Ostaviteljev e posjed dobiti zatitu i kada moda jo nije sasvim jasno tko su ostaviteljevi nasljednici, jer je to pravno pitanje na koje e se odgovor vjerojatno nai u ostavinskom postupku, ali koje ovdje nije mjerodavno. Posjed je onoga tko je ostaviteljev nasljednik, a nije onoga treega tko je samovlasno u taj posjed zadro. injenica da zatitu posjeda od treega trai netko tko je samo vjerojatno nasljednik (zakonski, oporuni), ne mijenja nita na stvari. 180 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
91
Gavella
(c) Tubeni zahtjev ,. .
;
GLAVA 3. Posjed ... c, .v,: . , : .
241. Tubeni zahtjev koji se upravlja radi zatite posjeda putem suda, sastoji od tri elementa: 1/ od zahtjeva da se utvrdi in smetanja tuiteljevog posjeda, 2/ da se tuenome naredi uspostava ranijeg posjedovnog sranja, te 3/ da se zabrani takvo ; li slino smetanje ubudue (22/1), dakako - sve to pod prijetnjom ovrhe, ne bude li tuenik to sam u odreenom roku dobrovoljno izvrio.92 242. Uz tubeni zahtjev upravljen na zatitu posjeda putem suda, tuitelj moe kao sporedno zahtijevati i da sud obveze tuenika da tuitelju naknadi parnine trokove. Moe i zahtijevati da u njegovu korist iskoristi neke specifine procesne mogunosti za hitno rjeavanje problema nastalih smetanjem posjeda: da odredi privremene mjere, da odredi kratak paricijski rok, da odredi da alba nee odlagati ovrnost rjeenja. Druge zahtjeve ne smije stavljati. Naime, u postupku zbog smetanja posjeda, koji je sumaran postupak, ne mogu se raspravljati i neka druga pitanja o kojima se moe odluivati samo u redovnom postupku, kao to su to npr. pitanje odgovornosti za tetu, pitanje prava na posjed, kvaliteta posjeda i si. 243. Tubeni zahtjev upravljen na zatitu posjeda putem suda, ide za ostvarenjem putem suda tuiteljevog subjektivnog prava na zatitu njegovog posjeda, pa treba biti stavljen za vrijeme dok to pravo pripada tuitelju. Kao to je ve reeno, pravo na zatitu posjeda nastaje inom smetanja posjeda, a traje svega 30 dana od kada je posjednik saznao da mu je i tko mu je smetao posjed (uznemirio odnosno oduzeo), ali najdulje jednu godinu od ina smetanja (21/3). Rok je prekluzivan, a ne zastaran - istekom tog roka prestaje pravo posjednika na zatitu njegovog posjeda od tog smetanja. Posjednik prekida tijek tog prekluzivnog roka podizanjem tubenog zahtjeva upravljenog na sudsku zatitu posjeda.93
(d) Prigovori tuenika
244. Tueniku stoji na raspolaganju samo ogranien broj materijalnopravnih prigovora koje bi mogao s uspjehom suprotstaviti tubenom zahtjevu upravljenom na zatitu posjeda putem suda. Broj tih prigovora je ogranien naravlju i sadrajem prava na zatitu posjeda, te predmetom raspravljanja i odluivanja u postupku zbog smetanja posjeda. Tuenik nipoto ne moe stavljati prigovore koji se odnose na pitanja o kojima se u postupku zbog smetanja posjeda ne smije raspravljati, a to su ona koja se odnose na: a/ pravo na posjed, ukljuujui i pravo na poduzimanje posjedovnih ina, b/ pravni temelj posjeda, c/ potenje posjednika i d/ korisnost i92 Treba spomenuti da postoje ozbiljni prigovori doktrine procesnog prava protiv unoenja u tubu i zahtjeva upravljenog na utvrenje ina smetanja posjeda. Prigovara se naime, da se time od suda zahtijeva donoenje rjeenja o smetanju koje bi imalo i deklaratoran i kondemnatoran karakter, premda bi mu karakter trebao biti iskljuivo kondemnatoran. O tome emo jo govoriti u okviru izlaganja o izreci (dispozitivu) rjeenja o smetanju posjeda, ovdje samo napominjemo da su vani razlozi pretegli nad ovim argumentima.
Razlozi zbog kojih bi dolo do zastoja tijeka zastarnog roka ne mogu djelovati na tijek ovih rokova, jer to nisu zastarni, nego prekluzivni rokovi. STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 181
93
GLAVA 3. Posjed
Gavella
na smetanja sa stajalita kakvog drutvenog, javnog ili slinog interesa (22/2). Raspravlja se, naime, samo o tome ima li tuitelj pravo na zatitu posjeda i moe li se to pravo ostvariti, pa tuenik moe stavljati tuitelju samo prigovore koji se odnose na to 1/ ima li tuitelj posjed kakav se titi, 2/ je li tuenik taj tuiteljev posjed samovlasnim inom smetanja uznemirio odnosno oduzeo (pri emu e se, ako tuenik tvrdi da njegov in nije bio samovlastan, ipak moi raspravljati o pravu na poduzimanje tog ina - 22/3), nadalje na to 3/ nije li istekom prekluzivnih rokova tuitelju prestalo pravo na sudsku zatitu i 4/ nije li uspostavljanje prijanjeg posjedovnog stanja faktino nemogue ili nedoputeno (22/2-3). 2 4 5 . Tuenik moe stavljati i sve prigovore postupovne naravi, koji mu procesnopravne norme stavljaju na raspolaganje. (3) Odluke suda i njihovo provoenje (a) Konano rjeenje 2 4 6 . Sud u sporovima zbog smetanja posjeda donosi konanu odluku u obliku rjeenja (konanog rjeenja) o smetanju posjeda. Donosi je, u pravilu, nakon provedene rasprave i dokaznog postupka, ali nema zapreke donoenju tog rjeenja zbog izostanka, kao i na osnovi priznanja tubenog zahtjeva. 2 4 7 . Izreka onog rjeenja o smetanju posjeda kojim sud usvaja tubeni zahtjev, tradicionalno ima tri - nazovimo ih - glavna dijela. Ti su 1/ utvrivanje posjeda i ina smetanja, 2/ naredba tueniku da uspostavi prijanje posjedovno stanje (da vrati tuitelju to mu je oduzeo, odnosno da prestane stanje u kome je tuiteljev posjed uznemirivan, tj. smetan u u.s.), te 3/ zabrana takvog ili slinog ina smetanja ubudue (22/1), dakako - sve pod prijetnjom prisilnog izvrenja.9495
94 Naa doktrina procesnog prava prigovara unoenje ikakve deklaracije o posjedu i smetanju u dispozitiv rjeenja. Inzistirajui na iskljuivo kondemnatornom karakteru konanog rjeenja kojeg sud donosi u postupku smetanja posjeda, ona trai da konstatacija o injenici posjeda i o injenici smetanja bude navedena u obrazloenju, a ne u izreci rjeenja. Ako je tono da u izreci konanog rjeenja ne bi trebalo biti mjesta deklaraciji, tono je i to da konstatacija o tome kako je tuitelj posjedovao i kako je u tom posjedu bio smetan, nema karakter samostalnog, deklaratornog elementa izreke rjeenja o smetanju posjeda. Ona je zapravo sastavni dio naredbe tueniku da uspostavi ranije posjedovno stanje i sastavni dio zabrane jednakih ili slinih smetanja u budunosti, bez obzira kako je izreka rjeenja formulirana. Smatramo da reeni prigovor doktrine treba shvatiti u tom smislu da u konstataciji o posjedu i inu smetanja ne bi trebalo gledati ikakvo sudsko utvrivanje tih injenica koje bi imalo karakter deklaratorne sudske odluke. Njezino bi izostavljanje moglo izazvati velike potekoe. To je i stav naeg zakonodavca, koji je izriito odredio da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan, ovlaten "tititi svoj posjed putem suda, zahtijevajui da se utvrdi in smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u asu smetanja, te zabrani takvo ili slino smetanje ubudue" (22/1). 95 Osim tog svog "glavnog" dijela, izreka rjeenja o smetanju posjeda moe sadravati jo i odluku suda o snoenju trokova, naravno takoer pod prijetnjom prisilnog izvrenja. Prijetnji novanom kaznom za sluaj da tuenik ne postupi po rjeenju suda, nema mjesta u izreci rjeenja o smetanju posjeda - takvu se kaznu moe izrei u ovrnom postupku.
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 3. Posjed
i
i
248. U rjeenju o smetanju posjeda (konanom rjeenju) sud odreuje rok za dobrovoljno izvrenje onoga to je naredio (paricijski rok) prema okolnostima pojedinog sluaja, pa ga moe odrediti u kraem trajanju od inae propisanih 15 dana. tovie, moe odrediti da rjeenje treba izvriti odmah. Zahvaljujui tome, sud je u stanju da u postupcima zbog smetanja posjeda bude zaista efikasan, da zaista brzo rijei problem nastao smetanjem posjeda (to tim vie to moe odrediti i da alba protiv rjeenja nema suspenzivan znaaj, pa da ne zadrava izvrenje rjeenja). 249. Od redovnih pravnih lijekova protiv konanog rjeenja doputena je samo alba. Rok za podnoenje albe je svega 8 dana. U postupcima zbog smetanja posjeda alba je uvijek devolutivan pravni lijek - nju e uvijek rjeavati vii sud. U pravilu je alba i suspenzivan. pravtvi li\ek, . odVa.^ vz.NTex\.\e. ^v-e^Sa. "o, tov.o â W>Nfct spomeimVi, sud je ovlaten oduzeti albi to svojstvo, odluivi prilikom donoenja konanog rjeenja u postupku smetanja posjeda, da alba protiv tog rjeenja nee zadravati njegovo izvrenje. Tako sud moe odluiti jedino u sluajevima kada za to postoje "vani razlozi". 250. Od izvanrednih pravnih lijekova u postupku zbog smetanja posjeda stoji strankama na raspolaganju mogunost da zahtijevaju ponavljanje pravomono zavrenog postupka. One to mogu zahtijevati, ali u roku od svega 30 dana po pravomonosti rjeenja, a i tada jedino u sluaju ako im je nezakonitim postupanjem uskraena mogunost da raspravljaju pred sudom, ili su povrijeena pravila o stranakoj i parninoj sposobnosti ili o zastupanju stranaka. Za razliku od toga, u postupcima zbog smetanja posjeda uope nije doputena revizija. Dakako, nadleno tijelo vlasti moe protiv pravomonih odluka donesenih u postupku zbog smetanja posjeda podii zahtjev za zatitu zakonitosti po opim pravilima za te zahtjeve. (b) Privremene mjere osiguranja 251. Kroz cijelo vrijeme dok tee postupak zbog smetanja posjeda, sud moe odrediti privremene mjere radi osiguranja nenovane trabine, po odredbama Ovrnog zakona (292-295, 298-307. OZ). Privremene mjere moe sud odrediti 1/ ako je vjerojatno da postoji pravo na zatitu posjeda, a 2/ vjerojatna je a/ opasnost da bi se ostvarenje zahtjeva moglo sprijeiti ili znatno oteati, osobito time to bi se promijenilo postojee stanje stvari, ili je b/ vjerojatno da postoji potreba za odnosnom mjerom da bi se sprijeilo nasilje ili nastanak nenadoknadive tete (298. OZ). ' 252. to se tie sadraja mjere, sud moe slijediti generalnu odredbu lanka 99. stavak 1. OZ, po kojoj se "moe odrediti svaka mjera kojom se postie svrha takva osiguranja", te odrediti mjeru takvog sadraja koji je primjeren svrsi zbog koje odreuje tu mjeru u postupku zbog smetanja posjeda, ako tu svrhu ne bi mozgao postii nekom od tipiziranih, u zakonu navedenih privremenih mjera. Sudu zakon daje velike ovlasti kod odreivanja privremenih mjera. Tako: "ako je to
GLAVA 3. Posjed
Gavella
nuno radi sprjeavanja nastanka nenadoknadive ili teko nadoknadive tete, nasilja ili ako je iz drugih vanih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud moe odrediti mjeru kojom e privremeno urediti sporni odnos meu strankama" (299/2 OZ). . ;...... 2 5 3 . Sud je ovlaten odrediti privremenu mjeru po slubenoj dunosti (iako e, dakako, odreivanje te mjere redovno inicirati tuitelj), pa ak i bez sasluanja tuenika. Odredit e je rjeenjem procesne naravi, protiv kojega nije doputena posebna alba, pa ga je mogue pobijati tek u eventualnoj albi na konano rjeenje. Zahvaljujui tome je rjeenje o privremenoj mjeri odmah ovrno, to omoguuje da njome bude odmah postignuta svrha zbog kojeg je mjera odreena. 2 5 4 . Privremena mjera moe biti donesena na odreeno vrijeme, pa e biti ukinuta kada ono protekne, ne bude li njeno trajanje produeno. Privremena mjera e biti ukinuta i na zahtjev tuenika, ako su se okolnosti tako promijenile da ona vie nije potrebna, a i u drugim sluajevima i na nain propisan u OZ. Svakako e sud ukinuti privremenu mjeru, ako tubeni zahtjev bude pravomono odbijen. (c) Provoenje odluke 2 5 5 . Odluku treba izvriti onaj kome je sud neto odredio da ini. Sud u konanom rjeenju odmah odreuje i paricijski rok, naime rok unutar kojeg bi tuenik trebao dobrovoljno izvriti ono to mu je sud naredio, dakle uspostaviti prijanje posjedovno stanje. U pravilu paricijski rok poinje tei od pravomonosti rjeenja. No, kako smo ve kazali - sud moe odrediti i da alba protiv rjeenja nema suspenzivan znaaj, pa da ne zadrava ovrhu, u kojem e sluaju paricijski rok poeti tei od dostave rjeenja tueniku. s 2 5 6 . Ovrha, naime prisilno izvrenje rjeenja donesenog u postupku zbog smetanja posjeda, e biti neophodna, ako tuenik ne postupi dobrovoljno prema ovrnom rjeenju suda. Poseban procesni propis odreuje rok u kome tuitelj moe zatraiti ovrhu na temelju rjeenja "kojim se tueniku po tubi zbog smetanja posjeda nalae izvrenje odreene radnje", svodei ga na svega 30 dana nakon proteka paricijskog roka (l. 444. ZPP). Ako taj rok protekne a da tuitelj nije zatraio prisilno izvrenje, on je time pokazao da zapravo nema interes koji bi opravdavao da se o sporu stranaka odluuje u tako, zbog hitnosti, sumarnom postupku, kao to je to postupak za smetanje posjeda. Zato s istekom tog roka gubi pravo da trai prisilno izvrenje rjeenja kojim je u postupku zbog smetanja posjeda odreeno tueniku da izvri odreenu radnju, pa mu na raspolaganju ostaje jo samo put redovne parnice o petitornom zahtjevu. No, treba imati u vidu da ovo ogranienje mogunosti traenja ovrhe postoji jedino u glede onog dijela dispozitiva rjeenja o smetanju posjeda kojim se tueniku "nalae izvrenje odreene radnje". To znai da je u granice ovog zaista kratkog roka svedena iskljuivo mogunost zahtijevanja prisilnog izvrenja pozitivne radnje koju je sud naredio tueniku, dakle radnje davanja ili injenja u uem smislu ("izvrenje odreene radnje"), a da tim rokom nije
Gavella
GLAVA 3. Posjed
ograniena mogunost ovrnog provoenja tueniku nareenog trpljenja ili proputanja. Nadalje, u granice tog roka nije svedena ni mogunost zahtijevanja ovrnog provoenja odluke o trokovima postupka. Tridesetodnevni rok u kome je mogue zahtijevati prisilno izvrenje pozitivne radnje tuenika, poinje tei prvi dan nakon isteka paricijskog roka (l. 444. ZPP). 257. Ovrhu se provodi prema pravilima OZ o ovrsi radi ostvarenja tzv. nenovanih trabina. 258. Smeta li tuenik posjed ponovno, nakon to je ve jednom bilo uspostavljeno ranije posjedovno stanje po rjeenju donesenom u postupku zbog smetanja posjeda (bilo da ga je sam uspostavio pokorivi se tom rjeenju, bilo da je to bilo uinjeno prisilno u ovrnom postupku), posjednik (tuitelj) nee ponovo voditi parnicu zbog smetanja posjeda. Svaki puta kada se smetanje ponovi, posjednik e - na temelju zabrane takvog ili slinog smetanja posjeda izreene u ve ranije donesenom pravomonom rjeenju o smetanju posjeda kao ovrnoj ispravi - ishoditi novo rjeenje o ovrsi kojim e biti odreena uspostava ranijeg posjedovnog stanja, a i zaprijeeno novanom kaznom za sluaj ponovnog smetanja (235/1 OZ).96 97 98 Posjednik, meutim, moe "staviti prijedlog", tj. zahtijevati donoenje novog rjeenja o ovrsi zbog ponovnog smetanja samo u roku od 30 dana od svog saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od godine dana nakon ponovljenog smetanja (235/3)." Dakako, sve to vrijedi samo za sluaj da se ponovno smetanje u biti ne razlikuje od onoga o kome je sud ve pravomono odluio i zabranio jednaka i slina smetanja. Ako je novo smetanje u biti razliito, pa makar to bilo i smetanje istog objekta, pravomono rjeenje kojim je sud odluio o raniTo je razlog zbog kojeg dispozitiv rjeenja o smetanju posjeda treba sadravati preciznu konstataciju smetanja posjeda. Bez nje to rjeenje ne bi imalo karakter ovrne isprave podobne da se na temelju nje donese rjeenje o ovrsi u sluaju ponovnog smetanja posjeda, jer njome ne bi bio dovoljno odreen predmet, vrsta i obujam obveze koju treba prisilno izvriti. Zabrana buduih jednakih ili slinih smetanja moe biti u ovrnom postupku prisilno izvrena jedino ako je u dispozitivu rjeenja koje je izvrna isprava, tono odreeno to i kako je bilo smetano. Iskustvo pokazuje da se smetanje posjeda istih stvari esto ponavljaju, pa se zato ve prigodom prvog traenja ovrhe moe zahtijevati da se ovreniku zaprijeti novanom kaznom za sluaj ponovljenih smetanja (235/2 OZ). Od ovoga treba razlikovati sluaj kada je do novog smetanja dolo jo za vrijeme dok je parnica o ranijem smetanju posjeda bila jo u tijeku. Naime, u sluajevima kada je novi in smetanja izvren za vrijeme dok je jo u tijeku spor o smetanju posjeda, posjednik moe podnijeti novu tubu zbog smetanja, a moe i preinaiti postojeu. Ne samo da posjednik moe u sluaju ponovnog smetanja neposredno zatraiti ovrhu na temelju pravomonog rjeenja o smetanju posjeda donesenog povodom ranijeg smetanja, kojim je bilo tueniku zabranjeno jednako ili slino smetanje, nego tuitelj i nema na izbor ikakav drugi put sudske posjedovne zatite. On, naime, ne moe nanovo voditi parnicu zbog smetanja posjeda kad god se smetanje ponovi. Ako se na novo smetanje odnosi zabrana koja je bila izreena u ranijem pravomonom rjeenju o smetanju posjeda, novo bi raspravljanje bilo bis in idem, pa bi sud trebao odbaciti novopodnesenu tubu. Posjednik moe samo (u navedenom roku) zahtijevati novu ovrhu na temelju ranijeg rjeenja o smetanju. STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 1 8 5
99 98 97 96
GLAVA 3. Posjed
Gavella
jem smetanju nee moi posluiti kao ovrna isprava na temelju kojeg bi se moglo provoditi ovrhu u novom sluaju smetanja. Posjedniku iji posjed je ponovno smetala ista osoba, ali ne jednako niti slino ranijem smetanju, ne preostaje drugo nego da za to u novoj parnici zatrai zatitu (ako se ne zatiti putem samopomoi), pa potom, bude li to potrebno, provodi novu ovrhu. 3. Stjecanje dosjelou 259. Dosjelost pretvara faktinu vlast u pravnu, posjed u subjektivno pravo, ime djeluje stabilizirajue na one socijalne odnose koji ve dulje vremena faktino postoje. Ona ne dira u njihov sadraj, nego ih legalizira, sprjeavajui da nakon to su ve dugo vremena postojali budu stavljeni na Prokrustovu postelju prava. Svojim dugim trajanjem u situaciji koja je pruala mogunost da ih se suzbije ako su zaista suprotni pravu, oni su pokazali da ipak u sutini nisu protupravni, tako da ih pravni poredak treba priznati kao neto to je s njime u skladu. Zato, ako netko kroz odreeno vrijeme posjeduje neku stvar kao da je njen vlasnik, on e, ako su ispunjene sve pretpostavke za to, putem dosjelosti zaista postati vlasnikom te stvari. Isto tako, kada netko dovoljno dugo izvrava sadraj nekog prava stvarne slunosti kao da mu to pravo pripada, on e, ako su ispunjene sve pretpostavke odreene zakonom, putem dosjelosti zaista postati nosiocem toga prava. Dosjelost uklanja dugotrajne diskrepance izmeu pravnog i faktinog, redovito nastale kao posljedica neuspjelosti pokuaja stjecanja, neuspjelih u tom smislu to iz nekog razloga stjecatelji nisu uspjeli i da pravno steku stvari ili prava koja su namjeravali stei, ve su samo stekli posjed tih stvari odnosno prava. Ako ti njihovi posjedi nisu u svojoj sutini protupravni, posjednici e putem dosjelosti, nakon odreenog vremena i pravno stei stvari odnosno prava to su ih do tada samo posjedovali. Tako e oni drugim putem ipak doi do cilja kojeg ranije nisu uspjeli dosei. Time je znatno povien stupanj pravne sigurnosti u drutvenim odnosima, jer u svim sluajevima kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje putem dosjelosti otpada sumnja - pripadaju li zaista stvari i prava onima koji ih posjeduju. To je od velike koristi za pravni promet.100 260. Pravna ustanova dosjelosti ima jo jednu vanu funkciju u pravnom ureenju. Ona, ne samo da otvara drugi put stjecanja, nego time otvara i drugi put
Mogue, je, meutim, zamijetiti da u suvremenim pravnim poretcima dosjelost vie nema onoliko vanu ulogu za pravni promet, kakvu je nekada igrala. Razvoj nekih drugih pravnih instituta koji pruaju zatitu povjerenju u prometu, pa imaju u pravnom poretku iste ili sline funkcije kao dosjelost, uinio je da se djelokrug dosjelosti sveo samo na one sluajeve u kojima ti pravni instituti ne djeluju ili ne djeluju bre od dosjelosti. Tako pravila po kojima e savjesni pribavitelj stvari postati njenim vlasnikom ve u asu kada mu je ona predana, bez obzira to ju je pribavio od osobe koja nije bila vlasnik te stvari, svede potrebu za dosjelou samo na one sluajeve u kojima nema mjesta primjeni tih pravila. Isto tako, neki pravni poretci koji zatitu povjerenja u prometu nekretnina ostvaruju kroz striktno provedeni sustav zemljinih knjiga ili odgovarajue evidencije nekretnina i prava na njima, iskljuuju mogunost da se nekretnine i prava na njih stjeu putem dosjelosti, ili tu mogunost svode na stjecanje putem tzv. tabularne dosjelosti. 186 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
100
Gavella
GLAVA 3. Posjed
dokazivanja. Ako su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje putem dosjelosti, tada ona osoba koja bi trebala dokazati da je valjano stekla neku stvar ili pravo, moe izbjei esto mukotrpno, a ponekad i nemogue dokazivanje upravo onih pravnih injenica zbog kojih je svojevremeno zaista stekla, jer e joj biti dovoljno da dokae- da bi, ak da joj stjecanje i nije bilo valjano, ionako u meuvremenu putem dosjelosti stekla odnosnu stvar ili pravo. 261. Neposredan je pravni uinak dosjelosti taj da posjednik izvorno (originarno) stjee ono to je do tada posjedovao kroz propisano vrijeme. Zato moemo dosjelost definirati kao stjecanje prava neprekidnim izvravanjem njihovog sadraja kroz zakonom odreeno vrijeme. U uem smislu je dosjelost stjecanje prava vlasnitva time to se stvar samostalno posjeduje kroz zakonom odreeno vrijeme. U irem smislu dosjelost nije samo stjecanje prava vlasnitva, nego i stjecanje drugih prava izvravanjem njihova sadraja kroz zakonom odreeno vrijeme. Posjednik koji stjee dosjelou naziva se dosjedatelj, uzukapijent. Ono to on stjee moe biti pravo vlasnitva na stvari koja je do tada pravno pripadala nekoj drugoj osobi, a moe biti i neko pravo koje do tada nije postojalo nego je nastalo upravo time to je dosjedatelj kroz propisano vrijeme izvravao sadraj tog prava. U suvremenom hrvatskom pravnom poretku moe se putem dosjelosti stei: 1/ pravo vlasnitva (159-160), a i 2/ prava stvarnih slunosti (229). Ostala ograniena stvarna prava se u nas ne mogu posjedovati, to iskljuuje mogunost da ih se stekne dosjelou. (O stjecanju prava vlasnitva putem dosjelosti te o stjecanju prava stvarnih slunosti dosjelou, govori se podrobnije kasnije, na odgovarajuim mjestima.)
VI. Prestanak posjeda

A. Openito 262. Posjed je prestao kada je dotadanjem posjedniku prestala faktina vlast koja je bila sadraj njegovog posjeda. Jednom nastali posjed, a kroz to i njegovi uinci, traju sve dok ne nastupi onaj dogaaj, redovito ljudski in, kojim trajno 101 prestaje posjednikova faktina vlast (naelo kontinuiteta). Predmnijeva se da posjed nakon to je steen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je posjed prestao trebat e to dokazati, dokazavi da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao (19/2). .;.' 263. Gledano sa stajalita posjednika iji je posjed prestao, taj je prestanak mogao biti dragovoljan ili nedragovoljan, a sa stajalita drutvenih odnosa faktine vlasti - apsolutan ili relativan. Posjed je apsolutno prestao, ako je, time to je prestao dotadanjem posjedniku, uope prestao postojati. Naprotiv, prestao je relativno, ako je dodue prestao dotadanjem posjedniku, ali nije prestao postojati, nego je preao
101
Posjed ne prestaje ako je smetnja ili proputanje izvravanja posjednikove vlasti bilo pri-
vremene naravi (19/2).
STVARNO PRAVO
187
GLAVA 3. Posjed
Gavella
na neku drugu osobu, nastavivi tako svoju egzistenciju kao posjed te osobe. Kada neka osoba stekne posjed tako da na nju bude prenesen posjed dotadanjeg posjednika, ona je svoj posjed stekla izvedeno od njega, a on je prestao biti posjednikom, to znai da je njegov posjed relativno prestao. Relativni prestanak zapravo i nije prestanak posjeda, nego samo jedan aspekt prelaenja tog posjeda s jedne osobe na drugu. Izmeu posjeda koji je relativno prestao i onoga koji je kod toga izvedeno steen, postoji kontinuitet. 264. Prestanak posjeda zbiva se uvijek nekim dogaajem ("nastupom okolnosti"), kojim prestaje posjednikova faktina vlast glede stvari (19). Ovisno o tome kakav je bio dogaaj kojim je posjed prestao, je li to bio in tueg translativnog stjecanja ili neki drugi - bio je prestanak posjeda relativan ili apsolutan. Dogaaj kojim se zbiva relativan prestanak posjeda, je onaj dvostrani in kojim taj posjed prelazi na drugu osobu (jedino se relativan prestanak posjeda zbog posjednikove smrti zbiva samom smru, bez ikakvog ina). Apsolutan prestanak posjeda takoer se zbiva nekim dogaajem, ali taj nije uvijek neki ljudski in, nego to moe biti i neki drugi dogaaj kojim je prestala posjednikova faktina vlast. A i kada jest ljudski in, to nikada nije in kojim bi netko drugi izvedeno stjecao taj posjed, no mogao bi to biti in kojim drugi izvorno (originarno) stjee posjed istog objekta. 2 6 5 . Pravni poretci veu uz postojanje posjeda brojne pravne uinke, pa je izvanredno vano da se tono identificira prestanak posjeda i as kada je taj posjed prestao. Nije dovoljno samo spoznati da je posjed prestao i kada je prestao, nego i utvrditi dogaaj koji je uzrokovao njegov prestanak. Odatle e onda biti mogue zakljuivati o kontinuitetu ili diskontinuitetu faktine vlasti glede odnosnog objekta, a kroz to i o kontinuitetu ili diskontinuitetu onih pravnih uinaka koje uz nju vee pravni poredak.
B. Prestanak posjeda stvari

1. Apsolutni prestanak 2 6 6 . Ako je dotadanji posjed definitivno prestao, bez obzira je li time stvar prestala biti u iijem posjedu ili je netko drugi na njoj osnovao (izvorno stekao) svoj neposredan posjed, govorimo o apsolutnom prestanku posjeda. Dotadanji neposredan posjed je prestao za svakoga. Ako je netko i stekao posjed iste stvari, taj njegov posjed je nov posjed; izmeu njega i posjeda dotadanjeg posjednika nema sukcesije, nema kontinuiteta. 2 6 7 . S apsolutnim prestankom neposrednog posjeda stvari, prestaju svi posredni posjedi te stvari; s apsolutnim prestankom nekog posrednog posjeda, prestaju i svi posredni posjedi vieg stupnja. a) Propast i gubitak stvari 2 6 8 . S propau stvari neminovno prestaje i svaka vlast glede te stvari, dakle apsolutno prestaje posjed (28/1). Razlog zbog kojeg je stvar propala nije odluan.
Gavella
GLAVA 3. Posjed
Stvar je mogla propasti zbog nekog prirodnog dogaaja, a i zbog ljudske radnje, skrivljene ili neskrivljene. Bez obzira zbog ega je propala, posjed je prestao. Ako bi nastala teta naknadno bila popravljena, samim time ne bi bio uspostavljen isti posjed na onoj drugoj stvari koja nadomjetava propalu stvar. Stjecajem posjeda na toj stvari - nadomjestku, ne nastavlja se dotadanji posjed nego nastaje novi. 269. S propau stvari izjednaen je i gubitak stvari, ako je takav da bi ga se moglo nazvati definitivnim, naime, ako nema vie realne nade da bi na stvari mogla biti nastavljena dotadanja faktina vlast (28/1).102 .,:..-.. . ;;
b) Naputanje p o s j e d a stvari -,.
:
- .
270. Tko vie ne eli posjedovati neku stvar, napustit e tu stvar, ime e njegov posjed apsolutno prestati (28/1). 271. Naputanje posjeda stvari (derelikcija) je faktian in, suprotan inu uzimanja stvari u posjed (aktu aprehenzije). Kao to ni aprehenzija nije puko zahvaanje stvari, tako ni derelikcija nije puko naputanje stvari - u oba se sluaja radi o faktinoj vlasti koja se aprehenzijom osniva, a derelikcijom naputa. Samo ono naputanje stvari koje je uinjeno s voljom da se definitivno prestane izvravati svoju neposrednu vlast glede te stvari jest naputanje posjeda. Volja da se napusti posjed ne mora imati one kvalitete koje se trae za valjanost pravnih poslova, jer naputanje neposrednog posjeda nije pravni posao. Dovoljna je i tzv. prirodna volja. Ona moe, ali ne mora biti oitovana izriito. Cesto e biti oitovana znacima, a jo ee konkludentnim radnjama. No, u svakom sluaju treba biti manifestirana tako da njena egzistencija bude nedvojbena. Zato osoba koja je uzela (aprehendirala) stvar koju je netko napustio a da nije nedvojbeno manifestirao svoju volju da naputa posjed, stekla je posjed te stvari, ali se time izloila opasnosti da protiv nje bude uporabljeno neko sredstvo zatite dotadanjeg posjeda (akt samopomoi, posjedovna tuba). Ako je bivi posjednik napustio stvar s voljom da napusti posjed, samo to tu svoju volju nije nedvojbeno vanjski manifestirao, tada e je manifestirati time to nee nita poduzeti da bi zatitio svoj posjed. Kao to vidimo, o ocjeni svih okolnosti te o shvaanju u prometu e ovisiti kako e se prosuivati da li je u pojedinom sluaju naputanja stvari bila 103 implicirana i nedvojbena manifestacija volje da se posjed napusti. U odlaganju neke stvari na otpad takva je volja implicirana, ali nije uvijek i u odlaganju stvari na neko drugo mjesto. Ocjena e ovisiti o shvaanjima koja o tome postoje u drutvu (tzv. shvaanje u prometu). Naravno, problema nee biti u onim sluajevima u kojima je volja da se napusti posjed oitovana izriito ili nesumnjivim znacima. .. . .
S propau stvari izjednaeno je i stavljanje stvari izvan prometa u pravnim poretcima koji iskljuuju mogunost posjedovanja stvari koje nisu u prometu.
103 102
Motiv naputanja stvari, meutim, nije relevantan.
. , 189
STVARNO PRAVO
GLAVA 3. Posjed c) Od uzee stvari ...-. ... ,n .,
Gavella
2 7 2 . Posjed stvari prestaje i ako neka druga osoba jednostranim inom oduzme stvar posjedniku. No, dotadanji posjed time prestaje samo ako ga posjednik ne zatiti nekim od sredstava zatite posjeda (samopomo, sudska zatita) (28/2). Jer, ako dotadanji posjednik, sluei se svojim pravom na zatitu posjeda ponovno uspostavi posjed koji mu je bio oduzet, ili ishodi njegovu uspostavu - taj njegov posjed nije prestao niti je bio prekinut (21/5). ....,.., :-,t 2 7 3 . Oduzme li neka osoba posjed neposrednom posjedniku, oduzela ga je time i svima onima koji su posjedovali posredstvom toga posjednika (posrednim posjednicima). I neposredni, a i posredni posjednik imaju pravo na zatitu posjeda. I svaki posredni posjednik moe zahtijevati da se uspostavi prijanje posjedovno stanje tako to e se stvar vratiti u neposredan posjed neposrednom posjedniku, ime e se uspostaviti ne samo neposredan posjed, nego i cijela ljestvica posrednih 104 posjeda (23/1). Ne uspostavi li se prijanje posjedovno stanje na razini neposrednog posjeda, oduzeem tog posjeda prestat e i svi posredni posjedi. Da se to ne bi dogodilo - ako se neposredni posjed ne moe uspostaviti stoga to onaj kojemu je bio oduzet ne moe ili nee ponovo preuzeti posjed koji mu je bio oduzet, posredni posjednik moe zahtijevati da se prijanje posjedovno stanje uspostavi time to e se njemu (a ne neposrednom posjedniku) predati stvar u neposredan posjed (23/1). Ishodi li to, ouvao je svoj posjed (sada kao neposredan posjed), a i onaj dio ljestvice posrednih posjeda koji se izvode iz njegovoga. Svaki onaj posredan posjed koji ne bude zatien, prestao je inom oduzea stvari neposrednom posjedniku. 274. Nastupi li prestanak posjeda oduzeem, tada je to apsolutan prestanak, jer izmeu dotadanjeg posjeda i stjecateljevog posjeda nema kontinuiteta, iako vremenski slijede jedan iza drugoga. Onaj tko je oduzeo stvar drugome, osnovao je svoj posjed; on nije nastavio dotadanji posjed, nego je zbog njegova stjecanja dotadanji posjed prestao. 2. Relativni prestanak 2 7 5 . Posjed je relativno prestao, ako je prestao biti posjed svojeg dotadanjeg posjednika, a traje i dalje kao posjed neke druge osobe. Relativan prestanak posjeda je posljedica ili 1/ predaje posjeda drugoj osobi ili 2/ nasljeivanja posjeda. 2 7 6 . Relativni prestanak nekog neposrednog ili posrednog posjeda stvari ne utjee na posjede koji na drugim stupnjevima posjedovanja postoje glede te stvari, oni ostaju nepromijenjeni.
Jedino u sluaju da neposredni posjednik ne moe ili nee ponovno preuzeti neposredni posjed koji mu je bio oduzet, posredni posjednik moe za sebe zahtijevati predaju stvari (23/2). 190 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
104
Gavella
GLAVA 3. Posjed
C. Prestanak posjeda prava

1. Apsolutni prestanak a) Nemogunost izvravanja prava (propast poslune nekretnine) 277. Posjed prava stvarne slunosti e neminovno apsolutno prestati propau one nekretnine na teret koje je, kao poslune, postojao posjed prava stvarne slunosti (29/1). Npr. izgradnjom brane na rijeci trajno je potopljeno polje na kojem se izvravalo posjed prava stvarne slunosti. b) Gubitak posjeda povlasne nekretnine 278. Posjed prava stvarne slunosti moe imati samo ona osoba koja je posjednik povlasne nekretnine, pa e sudbinu posjeda nekretnine dijeliti i posjedi prava stvarnih slunosti u korist te nekretnine. Prestane li posjed povlasne nekretnine apsolutno, zajedno e s njim tako prestati i posjedi prava u njezinu korist. Zato, oduzme li netko samovlasnim inom dotadanjem posjedniku posjed povlasne nekretnine (a on ne ostvari svoje pravo na zatitu posjeda nekretnine), njegov posjed povlasne nekretnine je apsolutno prestao, a ujedno su apsolutno prestali i svi posjedi prava stvarnih slunosti u korist te nekretnine (29/3). 279. Na onoga tko je nekretninu oduzeo iz posjeda, stekavi je jednostranim, samovlasnim inom izvorno za sebe, nikada ne prelaze posjedi prava stvarnih slunosti koji su postojali u njezinu korist (16/6). Oni neizbjeno apsolutno prestaju, jer ne mogu nastaviti postojati kao posjedi one osobe koja je prestala biti posjednikom povlasne nekretnine (posjed prava stvarne slunosti moe postojati jedino kao posjed one osobe koja posjeduje povlasnu nekretninu), niti mogu dalje postojati kao posjedi onoga koji je izvorno stekao posjed tog dobra (izmeu onoga to je izvorno steeno i onoga to je bilo ranije, nema kontinuiteta). Zato izvorno stjecanje posjeda poslune nekretnine neminovno izaziva apsolutni prestanak svih posjeda prava koja su do tada postojala u korist tog dobra. ak i ako izvorni stjecatelj posjeda povlasnog dobra poduzme potom in stjecanja posjeda prava - njime e samo moi stei novi posjed prava stvarne slunosti (moda jednakog sadraja kao to je bio raniji), ali to e tada biti novoosnovani posjed prava, a ne nastavak ranijeg. c) Odreknue od posjeda prava
280. Posjed prava stvarne slunosti prestaje i odreknuem, dakle oitovanjem volje dotadanjeg posjednika prava stvarne slunosti da nee vie izvravati sadraj odnosne stvarne slunosti na poslunoj nekretnini (29/1). 281. Prestane li posjednik nekog prava stvarne slunosti izvravati sadraj prava odnosne slunosti, a da nije oitovao svoju volju da se odrie tog posjeda prava - njegov posjed prava traje i dalje. Da bi posjed prestao treba nastupiti neka od okolnosti zbog kojih posjed prestaje (19/2). U neizvravanju sadraja prava stvarne slunosti nije implicirano oitovanje volje posjednika da se odrie svog
GLAVA 3. Posjed
Gavella
posjeda, bez obzira koliko bi bilo za oekivati da e se posjednik takvog prava njime sluiti (npr. da e za vrijeme etve traktorom prevoziti urod preko tueg zemljita, to je u takvim prilikama uvijek inio, izvravajui time sadraj slunosti kolnika preko tog zemljita). Pukim neizvravanjem sadraja prava stvarne slunosti, ne prestaje posjed tog prava dok god ga njegov posjednik moe izvravati, ako to zaeli (29/2). d) Oduzee posjeda prava 2 8 2 . Posjed prava stvarne slunosti je faktina vlast posjednika jedne nekretnine (povlasne) glede druge nekretnine (poslune), koja se sastoji u tome da osoba koja posjeduje poslunu nekretninu trpi ili proputa neto glede te svoje nekretnine kao da posjednik povlasne ima pravo na to njezino trpljenje odnosno proputanje. Prestane li ta njegova faktina vlast, prestao je posjed prava stvarne slunosti. Ta e njegova faktina vlast prestati ako osoba koja posjeduje poslunu nekretninu poduzme in koji je suprotan toj njegovoj vlasti i koji tu vlast ukida,105 a on ne ostvari svoje pravo na zatitu od smetanja njegovog posjeda prava. (1) Prestanak trpljenja 2 8 3 . Posjed prava afirmativne slunosti apsolutno e prestati kada posjednik poslune nekretnine prestane trpjeti da se i nadalje izvrava sadraj prava slunosti na nekretnini u njegovom posjedu (29/2). Da bi to njegovo trpljenje tue faktine vlasti prestalo, nije dovoljno da joj se samo protivi, nego on treba poduzeti ono to je potrebno da zaista sprijei izvravanje sadraja prava koje je drugi do tada izvravao na njegovoj nekretnini. Posjednik poslune nekretnine je prestao trpjeti izvravanje sadraja prava stvarne slunosti na svojem zemljitu time to je poduzeo in kojim je sprijeio da se to izvri. Tek je time oduzeo posjed prava te stvarne slunosti, dakako - uz pretpostavku da posjednik tog prava ne uspije zatititi taj svoj posjed, bilo putem samopomoi, bilo putem suda. (2) Prestanak proputanja 2 8 4 . Posjed prava negativne stvarne slunosti apsolutno e prestati kada posjednik poslune nekretnine prestane proputati ono to je do tada proputao. On je prestao proputati time to je na svojoj nekretnini uinio ono to bi trebao propustiti initi da potuje tui posjed prava negativne stvarne slunosti glede te nekretnine. Time to je to uinio, oduzeo je posjed prava negativne stvarne slunosti njezinom posjedniku, pa e taj posjed apsolutno prestati, ako ga posjednik tog prava ne uspije zatititi (29/2).
105 ini oduzea posjeda (ini smetanja posjeda) prava stvarne slunosti su faktine radnje, a ne pravni poslovi, pa e zbog njih prestati posjed prava i onda kada su poduzete a da pri tome nisu ispunjene pretpostavke koje se trae za valjanost pravnih poslova.
STVARNO PRAVO
Gavella 2. Relativni prestanak
GLAVA 3. Posjed
285. Posjed prava stvarne slunosti prestaje dotadanjem posjedniku zajedno s nestankom njegovog posjeda povlasne nekretnine (29/3), a kada njegov posjed povlasne nekretnine prestane relativno, tada isto tako relativno prestaju i svi posjedi prava stvarnih slunosti u korist te nekretnine. To znai - prijee li dvostranim inom predaje posjed neke nekretnine od dotadanjeg posjednika na drugu osobu, tada zajedno s time prelaze na tog stjecatelja i svi posjedi prava koji postoje u korist te nekretnine (16/6). Isto tako - prijee li smru dotadanjeg posjednika nekretnine posjed te nekretnine na njegovog nasljednika, tada su zajedno s posjedom te nekretnine preli na tu osobu i svi posjedi prava u korist ove nekretnine (17/1). Promatramo li to sa stajalita dotadanjeg posjednika nekretnine i prava osnovanih u njezinu korist, toj su osobi ti posjedi prestali; no, prestali su samo relativno - oni traju i dalje kod osobe na koju je preao posjed povlasne nekretnine. Zahvaljujui tome to je prestanak njihov samo relativan, zadrava se kontinuitet posjeda stvari i svih posjeda prava u njezinu korist, kadgod posjed prava povlasne nekretnine prijee na drugu osobu.
STVARNO PRAVO
I. Publiciranje prava na nekretninama A. Pojam, razvoj i uloga

1. Stvarna prava na nekretninama da bi djelovala prema svima (erga omnes, contra omnes), da bi se mogla tititi i suprotstavljati prema svim osobama moraju biti publicirana na nain koji svima omoguuje da za njih saznaju. Stvarna prava na nekretninama mogu djelovati apsolutno ako je na neki nain objavljeno da na odreenoj nekretnini postoje neija prava, koji je njihov sadraj i opseg, te u iju korist ona postoje. Ako su stvarna prava na nekretninama, njihov sadraj i opseg, te njihovi ovlatenici svima jasno vanjski vidljivi, svatko moe saznati da ta prava postoje, pa se od svakog moe zahtijevati da ih potuje. Zbog toga je djelotvorno publiciranje stvarnih prava na nekretninama nuno da bi pravni promet nekretnina bio pravno siguran, da bi nositelji stvarnih prava mogli svoja prava tititi, te da bi se svi sudionici u pravnom prometu nekretnina mogli sa sigurnou upoznati s pravnim stanjem nekretnina glede kojih ulaze u razliite stvarnopravne odnose. 2. Nain publiciranja stvarnih prava na nekretninama razlikovao se tijekom povijesti. Razvoj publiciranja stvarnih prava na nekretninama bio je ponajprije uvjetovan razvojem i intenziviranjem pravnog prometa nekretnina i potrebom da on bude to sigurniji. Publicitet stvarnih prava na nekretninama ostvarivao se u poetku publiciranjem pravnih poslova o prijenosu stvarnih prava na nekretninama ili publiciranjem ina, akta prijenosa prava. Pravni poslovi o osnivanju ili prijenosu stvarnih prava na nekretninama zakljuivali su se u razliitim sveanim formama, javno pred svjedocima, notarom, sudom ili drugim tijelom dravne vlasti. Publicitet stvarnih prava ostvarivao se i davanjem posebnog publiciteta samom aktu prijenosa prava koji se takoer ostvarivao u nekoj sveanoj formi i uz prisustvo javne vlasti.1 U srednjem se vijeku u pojedinim pravnim poretcima prijenos vlasnitva nekretnine publicirao sveanim uvoenjem stjecatelja u posjed uz prisustvo predstavnika vlasti ili svjedoka.2 Na taj se nain posredno publiciralo da je
1 Tako se npr. po najstarijem rimskom pravu (prije Justinijana) vlasnitvo prenosilo posebnim formalistikim civilnim pravnim poslom u sveanoj formi uz upotrebu vage i bakrene ipke (manipatio) kojem je moralo upravo radi publiciteta prisustvovati pet svjedoka. Vlasnitvo se prenosilo, odnosno druga su se prava osnivaia (npr. slunosti) i u obliku prividne parnice uz sudjelovanje pravosudnog magistrata (in iure cessio) ime se, izmeu ostalog, takoer ostvarivao i svojevrsni publicitet steenih prava. 2 Sveano uvoenje u posjed uz prisustvo vlasti nazivalo se sveanom investiturom (Gewere) kojoj je prethodilo javno oitovanje vlasnika o predaji posjeda (Sale). U hrvatskom se srednjovjekovnom pravu vlasnitvo takoer stjecalo predajom nekretnine u posjed sveanom investiturom, sveanom tradicijom koja se nazivala "zavod" ili "uvod". Njoj je prisustvovao predstavnik feudalne vlasti (svistelj, zavodnik, pristav) koji je slubeno uvodio kupca u posjed.
1 9 4 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige
STVARNO PRAVO
Josipovi
GLAVA 4. Zemljine knjige
osoba koja je sveano uvedena u posjed nekretnine ujedno i nositelj stvarnog prava na nekretnini. Kasnije je akt sveanog uvoenja u posjed zamijenjen sveanom simbolikom predajom stjecatelju izjave o odricanju od prava na nekretnini danom pred sudom ili nekim drugim tijelom vlasti, a potom sveanim predavanjem prijenosne isprave uz ovjeru od strane suda ili notara. Publicitet stvarnih prava koji se ostvarivao na opisane naine bio je relativno ogranien. Prava na nekretninama publicirala su se samo posredno, davanjem publiciteta samo aktu zakljuivanja ili aktu prijenosa prava na stjecatelja. Zbog toga je publiciranje bilo ogranieno na relativno uski krug osoba koje su prisustvovale samom sveanom aktu zakljuenja pravnog posla, uvoenja u posjed ili predaje prijenosu isprave. U odnosu na ostale osobe koje tome nisu prisustvovale publicitet se nije ostvarivao na dovoljno siguran nain. Zbog toga se iz takvih naina publiciranja stvarnih prava na nekretninama, a posebno iz publiciranja sveanom predajom od suda ovjerene prijenosne isprave razvila praksa upisivanja ili polaganja u javne knjige isprava o prijenosu ili osnivanju stvarnih prava na nekretninama.3 Upisivanje u javnu knjigu odnosno polaganje isprave u poetku je imalo, u pravilu, samo publicitetni karakter. Radi lakeg dokazivanja stvarnih prava davao se publicitet samom stjecanju stvarnih prava na nekretninama do koga je ve ranije dolo na nain i uz pretpostavke odreene pojedinim srednjovjekovnim partikularnim pravom. Kasnije se u nekim pravnim poretcima, posebno u tzv. germanskim pravima, radi ostvarivanja veeg publiciteta stvarnih prava na nekretninama stjecanje stvarnih prava na nekretninama poinje uvjetovati upravo upisom u posebnu javnu knjigu. Publiciranjem stvarnih prava pomou javnih knjiga znatno se proirio publicitet stvarnih prava na nekretninama. Upisom u javnu knjigu stvarna su prava bila publicirana prema svima (erga omnes) koji su uvidom u javnu knjigu za njih mogli saznati. Takav se nain publiciranja prava na nekretninama pokazao, stoga, pravno sigurnijim, brim i jednostavnijim, pa se publiciranje stvarnih prava na nekretninama njihovim upisivanjem u posebne javne knjige posebno poinje razvijati ukidanjem feudalizma. Tada se pravni promet nekretnina sve vie poinje intenzivirati. Nekretnine postaju jedan od najvanijih objekata za osiguranje gospodarskih transakPubliciranje stvarnih prava na nekretninama upisivanjem ili polaganjem javnih isprava u posebne javne knjige poinje u srednjem vijeku, razvijalo se u gotovo svim europskim pravnim poretcima neovisno o tome kojem su pravnom krugu ti pravni poretci pripadali. Tako se npr. u partikularnim pravima pojedinih njemakih gradova ve u 12. stoljeu uvode javne knjige radi polaganja isprava o prijenosu prava na nekretninama, a u 13. stoljeu pod utjecajem partikularnih prava njemakih gradova javne knjige se uvode npr. u partikularnim pravima pojedinih drugih srednjoeuropskih zemalja u kojima se pravni poredak razvijao pod preteitim utjecajem njemakog prava (pojedini vicarski kantoni, austrijski pravni poredak i si). U srednjovjekovnom francuskom pravu u pojedinim se podrujima (npr. Bretagne) publicitet odreenih raspolaganja pravima na nekretninama takoer poinje ostvarivati polaganjem isprava u javne knjige, a takav se nain publiciranja stvarnih prava na nekretninama poinje razvijati ve u 12 stoljeu i u pojedinim partikularnim pravima talijanskih gradova. I u engleskom se srednjovjekovnom pravu davanje publiciteta sveanom predajom nekretnine u posjed postupno u 16. stoljeu poinje zamjenjivati upisivanjem isprava o odreenim raspolaganjima pravima na nekretninama u posebne javne knjige. . ,,, .. , . .,,;,.,,,., .-... STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 195
3
ija osnivanjem na njima razliitih realnih osiguranja potraivanja (npr. zalonih prava). Sve je to iziskivalo jo veu pravnu sigurnost svih sudionika u pravnom prometu nekretnina i jo vei publicitet stvarnih prava na nekretninama. U pojedinim se pravnim poretcima poinju tijekom 19. stoljea u sklopu velikih graanskopravnih kodifikacija detaljno pravno ureivati i publiciranje stvarnih prava na nekretninama i to upravo njihovim upisivanjem u javne knjige. Postojee javne knjige u koje su se upisivala prava na nekretninama poinju se transformirati u posebne sustave publiciranja prava na nekretninama. Osnovna funkcija tih sustava postaje upravo publiciranje stvarnih prava na nekretninama njihovim upisivanjem u javne knjige ije voenje ili nadzor nad njihovim voenjem spada u djelokrug odreenog javnog, dravnog tijela koje svojim autoritetom osigurava na odreeni nain njihovo djelotvorno funkcioniranje. 3. Publiciranje stvarnih prava na nekretninama upisivanjem u posebne javne knjige zadrano je i u modernim pravnim poretcima. U srednjoeuropskim kontinentalnim pravnim poretcima koji spadaju u tzv. germanski pravni krug (npr. njemakom, vicarskom, austrijskom) i koji su usvojili tradicijsko naelo stjecanja stvarnih prava razvio se zemljinoknjini publicitetni sustav (Grundbuchsvstem). Zemljinoknjinim se sustavom stvarna prava na nekretninama publiciraju neposrednim upisivanjem nekretnina i prava na njima u zemljine, gruntovne knjige (Grundbiicher) u koje je upis ujedno i pretpostavka za stjecanje stvarnih prava na temelju pravnog posla. Zemljinoknjini sustav postoji i u brojnim drugim pravnim poretcima koji su se razvijali pod utjecajem germanskih pravnih poredaka kao npr. u Poljskoj, Slovakoj, ekoj, Maarskoj, Republici Sloveniji, a prihvaen je i u hrvatskom pravnom poretku. U zapadnoeuropskim kontinentalnim pravnim poretcima koji su usvojili konsenzualno naelo stjecanja stvarnih prava razvio se po uzoru na francuski pravni poredak sustav transkripcija i inskripcija. Njime se publicitet stvarnih prava na nekretninama ostvaruje publiciranjem, polaganjem isprava o raspolaganju pravima na nekretninama u javne knjige (registres fonciers, registri immobiliari), s time da je upis u javni registar u pojedinim pravnim poretcima i pretpostavka stjecanja odreenih stvarnih prava (npr. hipoteka). Takav je publicitetni sustav prihvaen u francuskom, talijanskom, belgijskom, nizozemskom, panjolskom, portugalskom, rumunjskom i drugim pravima ove podskupine kontinentalnoeuropskih prava. U pravnim poretcima angloamerikog pravnog kruga razvilo se nekoliko sustava publiciranja prava na nekretninama od kojih najznaajnije mjesto zauzimaju dva publicitetna sustava. Prvi je Deeds Registration sustav (Deeds Recordation, Recording Svstem) koji se osniva na polaganju u javnu knjigu (Deedsregister) javno ovjerenih isprava kojima se na temelju pravnog posla prenose ili osnivaju prava na nekretninama. Taj je sustav prihvaen u velikom broju federalnih drava SAD-a. Drugi je Title Registration sustav (Registration of Title, Torrens Svstem) koji se osniva na neposrednom upisivanju u javne knjige (Title register) prava na nekretninama s time da je glede odreenih prava na nekretninama upis konstitutivan za njihovo stjecanje. Taj su publicitetni sustav usvojile samo neke federalne drave SAD-a, te jedinim dijelom Velika Britanija nakon reforme stvarnopravnog ureenja 1925. godine.
Josipovi
4. Moderni sustavi publiciranja stvarnih prava na nekretninama usvojeni u pojedinim pravnim poretcima znatno se razlikuju. Razlike postoje u pravnom ureenju publicitetnih sustava, u nainu publiciranja stvarnih prava na nekretninama, unutarnjem ureenju javnih knjiga, pravnim uincima publiciranja za stjecanje stvarnih prava na nekretninama i dr. No, unato tome, za sve je njih zajedniko da su svi moderni sustavi publiciranja prava na nekretninama organizirani kao posebna evidencija javnih knjiga o pravima na nekretninama, te da su oni u pravnim poretcima u koje su uklopljeni postali jedini i iskljuivi instrumenti za publiciranje stvarnih prava na nekretninama. Vanjsku sliku stvarnih prava na nekretninama daju upisi u javne knjige iz kojih svatko moe saznati koja prava, s kojim sadrajem i opsegom, i u iju korist postoje na odreenoj nekretnini. S obzirom da javne knjige u koje se upisuju stvarna prava na nekretninama uivaju odreeni stupanj javne vjere, u pravnom e se prometu nekretnina smatrati da su osobe u iju su korist prava publicirana zaista njihovi nositelji i to upravo s publiciranim sadrajem. Zbog toga e onaj koji je u pravnom prometu nekretnina postupao pouzdajui su u ono to je upisom u javnu knjigu publicirano o pravnom stanju nekretnine biti pravno zatien i kad publicirano pravno stanje nekretnine ne odgovara zbiljskom, pravnom stanju nekretnine. Njegovo e povjerenje, odnosno postupanje s povjerenjem u ono to je publicirano glede pravnog stanja nekretnine na odreeni nain biti zatieno.4 To pruanje zatite povjerenja sudionicima u pravnom prometu nekretnina koji su se pouzdali u publiciranu vanjsku sliku pravnog stanja nekretnine najvanija je uloga sustava publiciranja prava na nekretninama koja se nadovezuje i proizlazi iz njihove publicitetne funkcije. 5. U hrvatskom se pravnom poretku naelo publiciteta stvarnih prava na nekretninama ostvaruje po ugledu na srednjoeuropske kontinentalne pravne poretke koji su usvojili tradicijsko naelo stjecanja stvarnih prava i zemljinoknjini sustav. Publiciranje stvarnih prava na nekretninama ostvaruje se u hrvatskom pravnom poretku upisivanjem prava na nekretninama i injenica vanih za pravni promet nekretnina u zemljine knjige (gruntovne knjige, gruntovnica).5 Pomou zemljinih knjiga publicira se pravno stanje nekretnina mjerodavno za pravni promet. Zemljine su knjige jedini, osnovni i iskljuivi instrument za publiciranje stvarnih
Na koji e nain i u kojoj mjeri biti zatieno povjerenje osobe koja se pouzdala u publicirano pravno stanje nekretnine ponajprije ovisi o tome u kojem smislu i stupnju pojedini pravni poredak javnim knjigama kojima se publiciraju stvarna prava na nekretninama priznaje javnu vjeru. Vano je, pored toga, i kako su ureeni pravni uinci publiciranja stvarnih prava na nekretninama, kako su ureene pretpostavke za stjecanje stvarnih prava na nekretninama, je li upis u javnu knjigu pretpostavka stjecanja stvarnog prava na nekretnini, postoje li stvarna prava na nekretninama koja i bez upisa u javnu knjigu djeluju apsolutno i dr. Zemljine su knjige u hrvatskom pravnom poretku duboko ukorijenjene jo od vremena kad se na hrvatskim podrujima primjenjivao Austrijski opi graanski zakonik (OGZ). Tada na temelju austrijskog ureenja stvarnopravnih odnosa na nekretninama zapoinje razvoj hrvatskog zemljinoknjinog sustava. Intenzivan razvoj hrvatskog zemljinoknjinog sustava zapoinje donoenjem tzv. Gruntovnog reda 1855. godine koji je bio temelj daljnjem zakonodavnom radu na ureenju zemljinoknjinog prava.
5 4
Josipovi
prava na nekretninama koje mogu biti u pravnom prometu. Zbog toga su one ujedno i temelj zatite povjerenja u pravnom prometu nekretnina. Niti jedna druga evidencija nekretnina koja se vodi o nekretninama nema u hrvatskom pravnom poretku znaenje za ostvarivanje publiciteta stvarnih prava na nekretninama i pravnog stanja nekretnina i za zatitu povjerenja kao to ga imaju zemljine knjige. Druge vrste evidencija nekretnina, posebno razliite katastarske evidencije, vane su, meutim, za djelotvorno funkcioniranje zemljinih knjiga i bez njih zemljine knjige uope ne bi mogle ostvarivati svoju publicitetnu funkciju.
B. Razne vrste evidencija nekretnina

6. Podatci o nekretninama vode se u razliitim evidencijama nekretnina - popisima, pregledima, sustavno voenim podatcima o nekretninama koji su dostupni i oevidni javnosti. Evidencije nekretnina razlikuju se po svojim funkcijama koje imaju u pravnom poretku u kojem su uklopljene, nainu i postupku njihova voenja, unutarnjem ureenju, osobama u iji djelokrug spada njihovo voenje, podatcima o nekretninama koji se vode, vrstama nekretnina za koje se vode i dr. S obzirom na znaenje koje razliite evidencije nekretnina imaju u pravnom prometu nekretnina, razlikuju se evidencije u kojima se vode podatci koji su mjerodavni za pravno stanje nekretnina u pravnom prometu od ostalih evidencija nekretnina u kojima se vode drugi podatci o nekretninama koji su namijenjeni poreznim gospodarskim, urbanistikim, ekolokim i drugim potrebama. 7. Evidencija nekretnina koja u hrvatskom pravnom poretku jedina ima znaenje evidencije nekretnina u kojoj se vode podatci o pravnom stanju nekretnina koje mogu biti u pravnom prometu jest zemljinoknjina evidencija. Zemljine knjige su posebna vrsta evidencije nekretnina koja se vodi o pravnom stanju nekretnina mjerodavnom za pravni promet. U hrvatskom pravnom poretku, kao i u svim ostalim pravnim poretcima koji su usvojili zemljinoknjini sustav, zemljine knjige su osnovna i jedina evidencija o pravnom stanju nekretnina u pravnom prometu. U zemljine se knjige s odreenim pravnim uincima za publiciranje, zatitu, ostvarivanje, stjecanje, promjenu i prestanak stvarnih prava na nekretninama, te za zatitu povjerenja, upisuju prava na nekretninama koje mogu biti u pravnom prometu. Za pravno stanje nekretnine koja moe biti u pravnom prometu mjerodavno je iskljuivo ono to je upisano u zemljinoj knjizi, a ne i u nekoj drugoj evidenciji nekretnina. Ovo pravilo vrijedi i kad su identini podatci o nekretninama, osim u zemljinoj knjizi, evidentirani i u nekoj drugoj evidenciji nekretnina. Ako se ti podatci razlikuju od onih upisanih u zemljinoj knjizi, za pravno stanje nekretnina bit e mjerodavno ono to je upisano u zemljinoj knjizi. Kad je zakonom propisano da se stvarna prava na nekretninama stjeu, prenose, mijenjaju ili prestaju upisom u javnu knjigu, takvu je stvarnopravnu promjenu mogue ostvariti jedino i iskljuivo upisom u zemljinu knjigu. Provedba te promjene u nekoj drugoj evidenciji nekretnina nema pravno znaenje za nastanak, promjenu ili prestanak stvarnopravnog odnosa. Zbog toga je za upoznavanje s podatcima o tome tko
Josipovi
je nositelj nekog prava na nekretnini, kojeg je sadraja i opsega to pravo, postoje li neka ogranienja u raspolaganju nekretninom i si. dovoljno ostvariti uvid u zemljinoknjinu evidenciju. 8. U ostalim vrstama evidencija nekretnina koje se vode u hrvatskom pravnom poretku evidentiraju se razliiti ekonomski, tehniki, geodetski i drugi podatci o nekretninama, podatci o namjeni pojedinih nekretnina, o njihovoj zatiti, o razliitim objektima izgraenim na ili ispod povrine zemljita i dr. Te su evidencije namijenjene razliitim potrebama (gospodarskim, vojnim, urbanistikim, poreznim, ekolokim i dr), a vode ih razliiti dravni organi, u pravilu, organi dravne uprave, ili za to posebno ovlateni drugi organi. U njima se temeljem posebnih propisa koji ureuju te evidencije vode podatci o razliitim injenicama od vanosti za postojanje, zatitu, koritenje i voenje brige o pojedinim nekretninama.6 Propisima kojima je ureeno voenje tih evidencija odreeno je i tko je nadlean za njihovo voenje, koji se podatci o nekretninama i kojim postupkom upisuju u evidenciju, unutranje ureenje evidencije, nain ostvarivanja uvida u nju i dr. Sve te evidencije, iako su od velike vanosti za koritenje i voenje brige o nekretninama, za zemljinoknjinu evidenciju imaju vanosti ako i utoliko sadre odreene podatke o faktinom stanju nekretnina, njihovoj povrini, obliku, granicama po kojima se u zemljinoknjinoj evidenciji odreuju pojedinane nekretnine. Od svih javnih evidencija koja se vode o nekretninama u tom je smislu za zemljinoknjinu evidenciju od najvee vanosti katastar zemljita.7 9. Katastar zemljita je javna evidencija o zemljitima koja sadri podatke o zemljitima glede njihova poloaja, oblika, povrine, izgraenosti, naina iskoritavanja, proizvodne sposobnosti, katastarskog prihoda i korisnika (32. stavak 1. Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita) Podatci iz katastra zemljita namijenjeni su gospodarskim, pravnim, upravnim, poreznim, statistikim i drugim potrebama, utvrivanju katastarskog prihoda, osnivanju zemljinih knjiga, izradi prostornih planova i si. (3. Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita). Katastar zemljita izraen je na temelju podataka o zemljitima dobivenim geodetskom izmjerom zemljita. Na temelju podataka dobivenih geodetskom izmjerom zemljita provodi se katastarska izmjera kojom se utvruju katastarske estice, nain njihova iskoritavanja i njihovi korisnici (posjednici) i na temelju te izmjere izrauje katastarski operat (katastarski planovi, popisi, pregledi). Podatci o zemljitima koji se vode u katastru utvruju se, obrauju i evidentiraju u katastru zemljita u odnosu na katastarsku esticu (parcelu) zemljita (32. stavak 2. Zakona o geoTako se npr. temeljem posebnih zakona vode katastar zemljita, katastar voda, katastar vodoprivrednih objekata i ureaja i katastar zagaivaa voda, evidencija o javnim cestama, zemljinom pojasu, prometnoj signalizaciji i opremi, katastar istraenih prostora ruda, katastar lovita, katastar oneiavanja okolia, katastar ribolovnih podruja, katastar uma, katastar vodova, evidencija pomorskog dobra. Katastar zemljita, njegovo odravanje i obnova ureeni su Zakonom o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita (Narodne novine, br. 16/1974, 10/1978, 47/1989, 51/1989, 19/1990.). STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 199
7 6
Josipovi
detskoj izmjeri i katastru zemljita). To je osnovna jedinica katastra zemljita koja se u Zakonu o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita definira kao dio zemljita (zemljine povrine) koji se iskoriuje na isti nain i pripada istom korisniku8 (32. stavak 3. Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita). Oblik i povrina katastarske estice dobiveni su geometrijskim dijeljenjem zemljine povrine po jedinstvenoj metodi utvrenoj zakonom. Svaka je katastarska estica oznaena, individualizirana posebnim brojem katastarske estice i nazivom katastarske opine u kojoj lei (lanak 32. stavak 4. Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita).9 Poloaj i oblik svake katastarske estice i objekta koji se na njoj nalazi grafiki su prikazani na katastarskim planovima, a ostali se podatci upisuju u posebne popise i preglede koji sadre podatke o povrinama, kulturi, klasama, katastarskom prihodu, korisnicima zemljita za svaku esticu. 10. Katastar zemljita temeljna je evidencija o poloaju, obliku, povrini, izgraenosti, nainu iskoritavanja, proizvodnoj sposobnosti i korisnicima zemljita. Osnivanje i odravanje svih slubenih evidencija o nekretninama mora se temeljiti na podatcima izmjere i katastra zemljita (12. Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita). Zemljinoknjina evidencija takoer se temelji na katastarskoj evidenciji odnosno na podatcima katastarske izmjere o zemljitima. Pojedinana nekretnina koja je objekt stvarnopravnih odnosa koji su predmet upisa u zemljine knjige odreuje se i individualizira upravo po katastarskim oznakama o broju, povrini, obliku i izgraenosti katastarske estice, te nazivom katastarske opine u kojoj se nalazi. Pojedinana nekretnina ne moe se ni na koji drugi nain odrediti u zemljinoj knjizi osim podatcima dobivenim slubenom katastarskom izmjerom zemljita. Na taj se nain postie pouzdanost i tonost u individualiziranju pojedinanih nekretnina, te njihovo pouzdano razlikovanje u odnosu na ostale nekretnine. Zbog toga se podatci o katastarskim esticama u katastru zemljita i zemljinoj knjizi moraju odravati u stalnoj suglasnosti, a svaka se promjena tih podataka provedena u katastru zemljita mora provesti i u zemljinoj knjizi. .;; . -
C. Zemljinoknjino pravo
1 1 . Zemljinoknjino pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila koja ureuju upisivanje nekretnina i prava na njima u zemljine knjige, te pravne odnose meu ljudima koji nastaju upisivanjem nekretnina i prava na njima u zem8 U smislu Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita korisnikom se zapravo smatra posjednik zemljita. U tome je smislu katastar zemljita, izmeu ostalog, evidencija o posjednicima zemljita.
Katastarska opina je osnovna teritorijalna jedinica za koju se izrauje katastar zemljita. Ona, u pravilu obuhvaa podruje jednog naseljenog mjesta s pripadajuim zemljitem, ali iz razloga praktinosti ili kad to zahtijevaju posebni razlozi jedna katastarska opina moe obuhvatiti vie naseljenih mjesta ili da se podruje jednog naseljenog mjesta podijeli na vie katastarskih opina (36. Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita). Svaka je katastarska opina odreena imenom. . 2 0 0 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
Josipovi
ljine knjige. Pravnim pravilima zemljinoknjinog prava u objektivnom smislu ureeno je publiciranje pravnog stanja nekretnina mjerodavnog za pravni promet upisivanjem nekretnina i prava na njima u zemljine knjige. Zemljinoknjino pravo u subjektivnom smislu skup je ovlatenja koja pripadaju subjektima u pravnim odnosima glede nekretnina upisanih u zemljine knjige koji nastaju upisivanjem nekretnina i prava na njima u zemljine knjige po pravilima zemljinoknjinog prava u objektivnom smislu. ....... 12. Zemljinoknjino pravo dio je sustava stvarnog prava, a time i sustava graanskog prava. Pravilima zemljinoknjinog prava ureuju se u sklopu stvarnog prava pravni odnosi meu ljudima glede nekretnina koje se upisuju u zemljine knjige, a koji nastaju upisivanjem nekretnina i prava na njima u zemljine knjige. Kao dio sustava stvarnog prava pravila zemljinoknjinog prava imaju posebno znaenje za ureenje stjecanja, promjene, prestanka stvarnopravnih odnosa na nekretninama koje mogu biti u pravnom prometu. To njihovo znaenje dolazi do izraaja u sluajevima kad pravna pravila stvarnog prava nastanak, promjenu i prestanak stvarnopravnih odnosa na nekretninama u odreenim sluajevima i na odreeni nain ine ovisnima upravo o upisu tih stvarnopravnih odnosa u zemljine knjige po pravilima zemljinoknjinog prava. Norme zemljinoknjinog prava nadovezuju se na norme opeg stvarnopravnog ureenja, njime su odreene i iz njega proizlaze. Zbog toga je i zemljinoknjino pravo, kao i stvarno pravo, izgraeno uz maksimalno uvaavanje svih opih naela graanskog prava, te privatnopravne i dispozitivne naravi stvarnih prava. 13. Pravila zemljinoknjinog prava u objektivnom smislu dijele se na materijalno zemljinoknjino pravo i postupovno (procesno, formalno) zemljinoknjino pravo. Materijalno zemljinoknjino pravo je skup pravnih pravila o materijalnopravnim pretpostavkama i uincima publiciranja, upisivanja nekretnina i prava na njima u zemljine knjige. Materijalno zemljinoknjino pravo sadri pravila o tome kako djeluju razni upisi u zemljine knjige na opstojnost i sadraj, zasnivanje, promjenu i prestanak stvarnopravnih odnosa na nekretninama koje se upisuju u zemljine knjige. Njima se ureuju materijalne pretpostavke za provedbu pojedinih zemljinoknjinih upisa, te njihovi pravni uinci za stjecanje, promjenu i prestanak stvarnih prava na nekretninama. Postupovno (procesno, formalno) zemljinoknjino pravo ine pravila o postupku u zemljinoknjinim stvarima, pravila o tome kako se zahtijevaju, nareuju i provode razni upisi u zemljine knjige, kao i pravila koja ureuju organizaciju, sastav, osnivanje, voenje i obnavljanje zemljinih knjiga. Postupovnim su zemljinoknjinim pravom ureene postupovne pretpostavke za provedbu zemljinoknjinih upisa. S obzirom da su primjena i uinci primjene pojedinih odredbi materijalnog i postupovnog zemljinoknjinog prava meusobno uvjetovani, materijalno i postupovno zemljinoknjino pravo ine cjelinu i ureeni su u hrvatskom pravnom poretku istim propisima.
STVARNO PRAVO
Josipovi
D. Glavni pravni izvori i knjievnost u nas

14. Glavni pravni izvori zemljinoknjinog prava u Republici Hrvatskoj su Zakon o zemljinim knjigama, Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, te Pravilnik o unutarnjem ustroju, voenju zemljinih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljinoknjinim odjelima sudova (Zemljinoknjini poslovnik). Zakon o zemljinim knjigama (krae-ZZK)10 primjenjuje se od 1.1.1997. godine otkad se primjenjuje i Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima. Odredbe tih propisa u cijelosti ureuju zemljinoknjino pravo Republike Hrvatske. Zakon o zemljinim knjigama ureuje funkcionalnu vezu izmeu zemljinih knjiga i katastra zemljita, sastav zemljinih knjiga, predmet, vrste i pretpostavke zemljinoknjinih upisa, postupak u zemljinoknjinim stvarima, postupak otpisivanja i pripisivanja zemljita, osnivanje, ispravljanje, obnavljanje i dopunjavanje zemljinih knjiga te njihovu kompjuterizaciju.11 Odredbe Zakona o zemljinim knjigama o unutarnjem ustroju, voenju zemljinih knjiga i zemljinoknjinom postupku detaljno su ureene Zemljinoknjinim poslovnikom.12 Zakon o zemljinim knjigama temelji se i proizlazi iz Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima koja ureuju pojam nekretnina, sadraj, stjecanje, zatitu i ostvarivanje stvarnih prava na nekretninama, a u okviru toga i materijalnopravno znaenje zemljinoknjinih upisa za stjecanje, dokazivanje i zatitu stvarnih prava na nekretninama, te zatitu povjerenja u pravnom prometu nekretnina.13
Zakon o zemljinim knjigama objavljen je u istom broju Narodnih novina (br. 91/96.) u kojima je objavljen i Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima.
11 Zakon o zemljinim knjigama podijeljen je u est dijelova: 1/ Ope odredbe (1-13), 2/ Zemljine knjige (14-89), 3/ Postupak u zemljinoknjinim stvarima (90-162), 4/ Posebne odredbe o zemljinoj knjizi voenoj elektronikom obradom podataka i zemljinoknjinom postupku (163-178), 5/ Osnivanje, obnavljanje, dopunjavanje i preoblikovanje zemljine knjige (179-210), 6/ Prijelazne i zavrne odredbe (211-231). 10
Pravilnik o unutarnjem ustroju, voenju zemljinih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljinoknjinim odjelima sudova (Zemljinoknjini poslovnik) objavljen je u Narodnim novinama br. 81/97. Njime je ureeno postupanje sa zemljinoknjinim podnescima, postupak odluivanja o upisu i provedba upisa, postupak odravanja suglasnosti izmeu zemljine knjige i katastra zemljita, postupak osnivanja, obnavljanja i dopunjavanja zemljine knjige, postupak polaganja isprava koje se odnose na zemljita koja nisu upisana ni u jednoj zemljinoj knjizi i si.
13 Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim u Opim odredbama kojima se ureuje predmet vlasnitva i drugih stvarnih prava odreuje pojam nekretnine ( 2/3, 9. ZV) koji su od posebne vanosti za funkcioniranje zemljinih knjiga. U odredbama ZV kojima se ureuju stjecanje, promjena i prestanak pojedinih stvarnih prava posebno su ureeni stjecanje, promjena i prestanak stvarnih prava na nekretninama, a u okviru toga i koje je znaenje upisa u zemljine knjige za osnivanje, promjenu i prestanak stvarnopravnih odnosa na nekretninama (npr. 119-125, 130, 133, 173, 220, 223/4, 228/2, 239/5, 240/3, 242/5, 245/4, 263, 266/2, 274/5, 275/2, 276/2, 279/2, 288, 292/2, 294/4, 309, 311/3, 312, 314, 316/3, 347, 348, 351/2, 353/2 ZV i dr). U ZV posebno je ureena i zatita povjerenja koju u pravnom prometu nekretnina pruaju zemljine knjige (npr. 122-125, 221, 227, 230, 243, 277, 318. ZV i dr.). Posebno je u ZV ureena i zatita stvarnih prava ako je do njihove povrede dolo nevaljanim upisom u zemljine knjige (npr. 168, 236, 272, 342. ZV). Prijelazne i zavrne odredbe ZV takoer sadre brojne odredbe kojima se ureuje upisiva-
12
STVARNO PRAVO
Josipovi
15. U dopunske pravne izvore zemljinoknjinog prava spadaju propisi koji ureuju katastar zemljita, prostorno planiranje i izgradnju objekata. U dopunske pravne izvore zemljinoknjinog prava spadaju i brojni propisi koji ureuju posebne pravne reime pojedinih vrsta nekretnina ili neke posebne pravne odnose na nekretninama kao to je npr. Zakon o poljoprivrednom zemljitu, Zakon o vodama, Zakon o umama, Zakon o zakupu poslovnih prostora, Zakon o najmu stanova i dr. Posebnu vanost za pravno ureenje zemljinih knjiga imaju i brojni pozitivni propisi koji ureuju parnini i ovrni postupak, pravna pravila o izvanparninom postupku, propisi o javnim biljenicima, kao i brojni drugi propisi s podruja stvarnog, obveznog, trgovakog, obiteljskog, upravnog, financijskog, stambenog prava i dr. 16. Zemljinoknjino pravo je u nas bilo predmetom zanimanja nae starije pravne knjievnosti. Tada su nastala znaajna djela: Kouti, M.: Gruntovno pravo, Zagreb 1910 i Kouti, M.: Tuma k Zakonu o zemljinim knjigama, Zagreb, 1931; Rul, J.: Historija zemljinih knjiga, Zagreb, 1931. Nakon toga se interes za to postupno smanjivao, kako su zemljine knjige gubile na vanosti. Ipak jo su dugo vremena u pravnoj periodici izlazili vrijedni struni lanci o pojedinim pitanjima zemljinoknjinog prava, osobito u asopisu Zemljina knjiga. Tek u zadnje doba, u vezi s oivljavanjem uloge zemljinoknjine evidencije u naem suvremenom pravnom i gospodarskom poretku, a i s donoenjem Zakona o zemljinim knjigama i Zemljinoknjinog poslovnika, zanimanje za problematiku zemljinoknjinog prava se ponovno probudilo. Tako su u najnovije vrijeme objavljeni komentari: Zuvela, M. - Ruika, B.: Zakon o zemljinim knjigama i zemljinoknjini poslovnik, Zagreb, 1997; Josipovi, T.\ Komentar Zakona o zemljinim knjigama, Zagreb, 1998.
I . Ureenje zemljinih knjiga I

A, Openito 17. Zemljine knjige su javne knjige koje se vode o pravnom stanju nekretnina mjerodavnom za pravni promet (1 ZZK). U zemljine se knjige upisuju sve nekretnine koje mogu biti u pravnom prometu, osim ako za neke vrste nekretnina nije to posebno odreeno, stvarna prava na nekretninama, druga prava za koja je to zakonom odreeno, te druge injenice vane za pravni promet nekretnina (2. ZZK). 18. Zemljine knjige kao poseban sustav publiciranja prava na nekretninama i kao posebna vrsta evidencija nekretnina imaju u pravnom poretku Republike Hrvatske nekoliko vanih funkcija. Osnovne su publicitetna funkcija i zatita povjerenja u pravnom prometu nekretnina. Zemljine knjige osnovni su, jedini i
nje u zemljine knjige promjena nastalih pretvorbom drutvenog vlasnitva i uspostavljanjem pravnog jedinstva zemljita i na njemu izgraenih objekata ( 359-373. ZV), te primjena pravila o zatiti povjerenja (388 i dr. ZV).
Josipovi
iskljuivi publicitetni sustav kojim se u hrvatskom pravnom poretku publiciraju stvarna prava na nekretninama i kojima se evidentira, ini oevidnim pravno stanje nekretnina mjerodavno za pravni promet. Upisima u zemljine knjige se objavljuje (publicira) da na odreenoj nekretnini postoje stvarna prava u korist odreenih subjekata. Upisima u zemljinoj knjizi daje se vanjska vidljivost stvarnim pravima na nekretninama, pravno stanje glede nekretnine ini se vidljivim i dostupnim javnosti. Zemljinim se knjigama osigurava apsolutno djelovanje stvarnih prava na nekretninama i ostvaruje naelo publiciteta stvarnog prava. Iz ove funkcije zemljinih knjiga proizlazi i njihova najvanija funkcija - zatita povjerenja u pravnom prometu nekretnina. U odnosu na potene stjecatelje koji su stekli prava na nekretninama pouzdajui se u sadraj zemljinih knjiga, odnosno u njihovu publicitetnu funkciju, podatci u zemljinim knjigama smatraju se tonim, istinitim i potpunim. Osobe koje nisu znale niti su morale znati da se zemljinoknjino stanje razlikuje od zbiljskog pravnog stanja nekretnine zbog nekog razloga koji nije bio vidljiv iz zemljinih knjiga bit e pravno zatiene ako doe do usklaivanja zemljinoknjinog stanja sa zbiljskim pravnim stanjem. Prava koja su poteni stjecatelji stekli pouzdajui se u tonost zemljinih knjiga nee e moi osporavati. titei povjerenje u pravnom prometu nekretnina zemljine knjige osiguravaju potrebnu pravnu sigurnost u pravnom prometu nekretnina. Zemljine knjige imaju posebnu ulogu i kod stjecanja stvarnih prava na nekretninama, jer se upisom u zemljine knjige ostvaruje zakonom predvieni nain derivativnog stjecanja stvarnih prava na nekretninama. Upis u zemljine knjige je nain stjecanja, modus za stjecanje stvarnih prava na nekretninama kada se ona stjeu na temelju pravnog posla. Zemljine knjige, nadalje, otklanjaju i spreavaju kolizije u ostvarivanju stvarnih prava na istoj nekretnini, jer redoslijed upisa prava u zemljine knjige odreuje i redoslijed njihova ostvarivanja. 19. Zemljine se knjige temelje na podatcima katastarske izmjere (9/1 ZZK). Ureenje zemljinih knjiga usko je povezano s ustanovom katastra i na odreeni je nain i ovisno o njoj. Podatci katastarske izmjere zemljita vani su za identificiranje, individualiziranje pojedinanih nekretnina u zemljinim knjigama, te za osnivanje, obnavljanje i dopunjavanje zemljinih knjiga. Pojedinane se nekretnine u zemljinoj knjizi individualiziraju po katastarskim oznakama zemljita (zemljinih, katastarskih estica) tj. dijelova zemljine povrine koji su u katastru zemljita oznaeni posebnim brojem i nazivom katastarske opine u kojoj lee 14 15 (2/1. ZZK). ' Podatci u zemljinoj knjizi o oznakama katastarskih estica, njiho14 Pod pojmom zemljita u smislu Zakona o zemljinim knjigama podrazumijeva se katastarska estica koja je osnova za utvrivanje, obraivanja i evidentiranje podataka o zemljitima u katastru zemljita (lanak 32. Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita). 15 Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima u 2. i 9. odreuje pojam nekretnine odnosno pojedinane nekretnine u smislu da pojedinanu nekretninu ini zemljina estica tj. zemljite, katastarska estica ukljuujui i sve ono to je s njim razmjerno trajno povezano na njezinoj povrini ili ispod nje. Pojedinanu nekretninu moe initi i vie zemljita, zemljinih estica ako su one pravno sjedinjene u jedno tijelo koje je objekt stvarnopravnih odnosa. U Zakonu o zemljinim knjigama govori se, pak, o zemljitu (katastarskoj estici) s time da je izriito
STVARNO PRAVO
Josipovi
voj povrini, zgradama i drugim graevinama koje trajno lee na zemljitu ili su ispod njegove povrine (izgraenost zemljita) moraju odgovarati istovrsnim podatcima iz katastra zemljita (10/1 ZZK). 16 Na katastarskoj se izmjeri zemljita temelji i osnivanje, obnavljanje i dopunjavanje zemljinih knjiga. Prilikom osnivanja zemljine knjige podatci o zemljitima, njihovom broju, obliku, povrini, izgraenosti preuzimaju se iz katastra zemljita (183 7LZ.YS) pa je provedba katastarske izmjere zemljita osnovna pretpostavka za zapoinjanje postupka osnivanja zemljinih knjiga. 20. Voenje zemljinih knjiga i rjeavanje zemljinoknjinih predmeta spada u sudsku nadlenost (16/l/33b. Zakona o sudovima). Zemljine knjige vodi zemljinoknjini odjel osnovan pri opinskom sudu,17 i to za nekretnine koje se nalaze na podruju za koje je taj sud mjesno nadlean (5. ZZK). 18 Za rjeavanje albi donesenih u zemljinoknjinom postupku nadlean je upanijski sud (17/5 Zakona o sudovima).
propisno da je sve ono to je sa zemljitem trajno spojeno njegov sastavni dio i dijeli istu pravnu sudbinu. Na taj je nain u Zakonu o zemljinim knjigama posebno naglaeno da je predmet pravnog interesa u zemljinoknjinoj evidenciji upravo zemljite odnosno dio zemljine povrine, katastarska estica, njezina povrina i oblik, dok ono to je na njoj izgraeno moe eventualno utjecati na namjenu zemljita, nain njegove uporabe, kulturu, ali ne i na njegovo pravno stanje. Zbog toga se i injenica da je na zemljitu izgraena neka zgrada u zemljinim knjigama evidentira jedino kao jedno od obiljeja zemljita odnosno kao obiljeje izgraenosti zemljita pri emu se ne mijenja ve upisano pravno stanje glede tog zemljita. Pod pojmom zemljita u smislu Zakona o zemljinim knjigama podrazumijeva se zapravo isto ono to se u Zakonu o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima odreuje pojmom nekretnine, pojedinane nekretnine, pa se sve odredbe Zakona o zemljinim knjigama koje se odnose na zemljita odnose zapravo na pojedinane nekretnine kako su one odreene Zakonom o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima. I obrnuto, sve odredbe Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima o nekretninama odnose se zapravo na zemljite u smislu kako je to odreeno Zakonom o zemljinim knjigama. Zbog toga se, radi boljeg razumijevanja, dalje u tekstu rabi pojam nekretnine u smislu zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima.
16 Da bi podatci o nekretninama u zemljinim knjigama bili usklaeni s katastarskim podatcima, zemljine knjige moraju biti u stalnoj vezi s katastrom pa se zemljine knjige i katastar zemljita moraju uzajamno obavjetavati o promjenama podataka o zemljitima. Zemljinoknjini je sud duan tijelu nadlenom za katastar prijaviti sve zemljinoknjine upise koji su vani za katastar (11/2. ZZK), a isto su duni uiniti i drugi sudovi i dravna tijela glede svojih odluka koje su od vanosti za katastarske podatke o zemljitima (12 ZZK). O promjenama katastarskog broja, oblika, povrine ili izgraenosti zemljita tijelo nadleno za provoenje tih promjena u katastru zemljita po slubenoj dunosti obavjetava zemljinoknjini sud dostavljanjem sudu prijavnog lista o promjeni na zemljitu provedenoj u katastru zemljita (11/1 ZZK, 72. Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita). Na temelju prijavnog lista zemljinoknjini sud po slubenoj dunosti ili na prijedlog zainteresirane osobe pokree postupak za promjenu podataka o zemljitu u zemljinoj knjizi (10/4. ZZK). 17 U zemljinoknjinom odjelu poslove pod nadzorom suca obavlja voditelj zemljinih knjiga ili zemljinoknjini slubenik (zemljinoknjini namjetenik) kojeg za to odredi voditelj zemljinih knjiga, ako ministar pravosua ne odredi drukije (5/4 ZZK). 18 Sud prvog stupanja nadlean za voenje zemljinih knjiga naziva se zemljinoknjinim sudom (5/2 ZZK).
STVARNO PRAVO
Josipovi
2 1 . Zemljine se knjige vode po sustavu realnih folija. Upisi u zemljine knjige provode se i odreeni su s obzirom na objekt prava tj. objekt stvarnopravnog odnosa - zemljinoknjino tijelo tj. pojedinanu nekretninu. 19 Za upisivanje u zemljinu knjigu odluna je pojedinana nekretnina i ona je sredite pravnog interesa. Svi upisi koji se odnose na odreenu nekretninu i koji su mjerodavni za pravno stanje te nekretnine nalaze se u posebnom dijelu zemljine knjige, u posebnom zemljinoknjinom uloku osnovanom upravo za tu nekretninu. 2 2 . Zemljine se knjige mogu voditi na dva naina - runim upisivanjem zemljinoknjinih podataka u uvezane tomove, sveske zemljinih knjiga (runo voena zemljina knjiga) ili pohranjivanjem zemljinoknjinih podataka u bazu zemljinih podataka pomou elektronike obrade podataka (zemljina knjiga voena elektronikom obradom podataka, EOP-zemljina knjiga). EOP-zemljina knjiga je evidencija voena elektronikom obradom podataka o pravnom stanju nekretnina mjerodavnom za pravni promet, koja se sastoji od katastarskih podataka o zemljitima i od zemljinoknjinih podataka o pravnom stanju zemljita pohranjenih u bazu zemljinih podataka (163/1 ZZK). Razlike izmeu runo voene zemljine knjige i zemljine knjige voene elektronikom obradom podataka postoje samo glede tehnike, naina njihova voenja. Sve materijalne i postupovne odredbe Zakona o zemljinim knjigama primjenjuju se kako na runo voenu tako i na zemljinu knjigu voenu elektronikom obradom podataka, osim ako glede EOP-zemljine knjige s obzirom na drukiju tehniku upisa nije to drugo odreeno (6/3 ZZK). 20 2 3 . Osnivanje zemljinih knjiga provodi se u posebno ureenom postupku koji je podijeljen na dva dijela - postupak osnivanja (179-185 Z.TJ&) i ispravni postupak (186-197 ZZK). Zemljina knjiga se osniva za svaku katastarsku opinu za koju se jo ne vodi i to na temelju odluke ministra pravosua. Osniva ju sud prvog stupnja na ijem je podruju katastarska opina za koju se zemljina knjiga osniva (179/2 ZZK). Postupak osnivanja zemljine knjige sastoji se u sastavljaju zemljinoknjinih uloaka. Nakon to se sastave svi zemljinoknjini uloci za jednu katastarsku opinu i nakon to ministar pravosua odredi da e se s njima postupati kao sa zemljinim knjigama otvara se novoosnovana zemljina knjiga (180/1 ZZK). Istodobno zapoinje ispravni postupak i objavljuje se javni oglas kojim se svi oni koji smatraju da bi u osnovanu zemljinu knjigu trebalo neto upisati, ispraviti, izmijeniti pozivaju da u odreenom roku stave svoje prigovore ili prijave (186 ZZK). Ispravni se postupak zavrava raspravom za ispravak na kojoj se raJavne knjige kojima se publiciraju prava na nekretninama tako da se upisi provode s obzirom na imena vlasnika ili drugih nositelja prava vode se po sustavu personalnih folija. O sustavu personalnih folija radit e se npr. kad su na jednom mjestu u javnoj knjizi pored imena odreene osobe upisane sve nekretnine koje su u njezinom vlasnitvu ili na kojima ona ima zalono pravo i si. Posebne odredbe o EOP-zemljinoj knjizi i o zemljinoknjinom postupku sadrane su u 163-178 ZZK, a odnose se na sastav EOP-zemljine knjige, ostvarivanje uvida u EOP-zemljinu knjigu, odnos EOP-zemljine knjige i katastra zemljita, provedbu i sadraj upisa u EOP-zemljinu knjigu. . . < : . - 2 0 6 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
20 19
Josipovi
spravlja o podnesenim prigovorima i prijavama, te odluuje o provedbi upisa zatraenih prijavama ili prigovorima (188-196 ZZK). 21 Pravila o osnivanju i ispravnom postupku na odgovarajui se nain primjenjuju i u postupku obnavljanja22 i dopunjavanja zemljine knjige,23 kao i u pojedinanom ispravnom postupku24 (198/3, 199/2, 200/2 ZZK).
B. Naela zemljinoknjinog ureenja

1. Naelo stvarnosti
24. Naelo stvarnosti (naelo gruntovnice) odreuje to je predmet upisa u zemljine knjige. Predmet upisa u zemljine knjige su nekretnine, stvarna prava na njima i druga prava za koja je to zakonom odreeno (knjina prava), te druge injenice vane za pravni promet za koje je to zakonom odreeno (3 ZZK). U zemljine se knjige upisuju pojedinane nekretnine, zemljita tj. dijelovi zemljine povrine koji su u katastru zemljita oznaeni posebnim brojevima i nazivom katastarske opine (katastarske estice - 2/1 ZZK).25 U zemljine se knjige upisuju sve nekretnine koje mogu biti u pravnom prometu odnosno koje mogu biti objektom prava vlasnitva i drugih stvarnih prava (3/1 ZV). One se upisuju u zemljine knjige u skladu sa stanjem u katastru zemljita i katastarskim podatcima o broju, povrini, izgraenosti zemljita. Nekretnine koje nisu sposobne biti objektom stvarnih prava, u pravilu, ne upisuju se u zemljine knjige osim ako to zakonom nije propisano.26 Prava koja mogu biti predmet samostalnog upisa u zem21 Osobe ijim prigovorima ili prijavama sud nije u cijelosti ili djelomino udovoljio, kao i osobe iji su upisi u ispravnom postupku ispravljeni, izbrisani, nadopunjeni mogu tubom zahtijevati ispravak upisa (tuba za ispravak) i zahtijevati zabiljebu te tube u zemljine knjige (197 ZZK).
Zemljina knjiga ili neki njezin dio obnovit e se ako je unitena, izgubljena ili je postala neupotrebljiva, kao i kad je za odnosnu katastarsku opinu proveden novi premjer ili reambulaeija katastarskih podataka (198. ZZK). Zemljina e se knjiga dopuniti kad u nju nisu upisana sva zemljita katastarske opine za koju se vodi (199 ZZK). 24 Pojedinani ispravni postupak moe se provesti ako za to postoji opravdani razlog, a provodi se glede odreenog zemljinoknjinog uloka (200/1). 25 Zgrade i drugi graevinski objekti koji su razmjerno trajno spojeni na povrini zemljita ili ispod nje (zgrade i drugi graevinski objekti) nisu predmet posebnog i samostalnog upisa u zemljine knjige, jer zajedno sa zemljitem na kojem su izgraene ine pojedinane nekretnine (2/3, 9/1. ZV). Sve ono to je upisano glede zemljita vrijedi i za objekte izgraene na njemu, pa se i sve odredbe Zakona o zemljinim knjigama utvrene glede zemljita odnose i na njemu izgraene objekte (2/2 ZZK). Upis izgraenih objekata na zemljitu predstavlja samo upis promjene izgraenosti zemljita koja se provodi na temelju prijavnog lista katastra o provedenoj promjeni izgraenosti u katastru zemljita, a provedba te promjene u zemljinoj knjizi ni na koji nain ne utjee na ve provedene upise prava na zemljitu na kojem je zgrada izgraena. Takve se nekretnine upisuju u zemljinu knjigu samo ako to zatrai osoba koja na tome ima pravni interes (17/3 ZZK). Npr. ope e se dobro upisati u zemljinu knjigu kad je na njemu osnovana koncesija koja moe biti predmetom upisa u zemljinu knjigu (31/1 ZZK). STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 2 0 7
26 23
22
Josipovi
ljine knjige nazivaju se knjinim pravima (16/1 ZZK). Mogunost njihova upisivanja u zemljine knjige odreuje Zakon o zemljinim knjigama ili neki drugi zakon, a radi se o pravima koja za svoj objekt imaju nekretnine upisane u zemljinim knjigama. Knjinim se pravima smatraju sva stvarna prava na nekretninama koja postoje u hrvatskom pravnom sustava u okviru zatvorenog broja stvarnih prava - vlasnitvo, slunosti, stvarni tereti, pravo graenja, zalono pravo, te odreena obvezna prava (31/1 ZZL). Od obveznih prava knjinim se pravima smatraju pravo nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa i koncesije (31/1 ZZK). Pored toga mogue je i posebnim zakonom odrediti da se i neka druga prava na nekretninama upisuju u zemljinu knjigu. Pored knjinih prava u zemljine se knjige upisuju i osobni odnosi nositelja knjinih prava te pravne injenice vane za pravni promet nekretnina (3/2 ZZK). Osobni odnosi i pravne injenice koji se upisuju u zemljine knjige odreeni su Zakonom o zemljinim knjigama ili drugim zakonom. 2. Naelo upisa 2 5 . Naelom upisa odreeno je kako upis u zemljine knjige djeluje na stjecanje, promjenu, prijenos i prestanak knjinih prava. Kad se stvarna prava na nekretninama stjeu, prenose, ograniavaju ili ukidaju na temelju pravnog posla upis u zemljinu knjigu jedna je od materijalnopravnih pretpostavki derivativnog stjecanja, prijenosa, ograniavanja ili ukidanja stvarnih prava na nekretninama (naelo konstitutivnosti upisa, naelo upisa u materijalnom smislu, naelo upisa u apsolutnom smislu). Upis u zemljine knjige predstavlja modus, zakonski nain stjecanja stvarnih prava na nekretninama kad se ta prava stjeu na temelju pravnog posla.27 Na temelju pravnog posla knjina se prava stjeu, prenose, ograniavaju ili ukidaju iskljuivo upisom u glavnu knjigu, posebni dio zemljine knjige u koju se upisuje bitni sadraj knjinih prava, (tzv. sustav glavne knjige, 15/2. ZZK). 28 Kad je do stjecanja, ograniavanja ili prestanka stvarnog prava dolo na temelju odluke suda, odluke drugog tijela, na temelju zakona ili nasljeivanjem upis u zemljinu knjigu nije materijalnopravna pretpostavka stjecanja, ograniavanja ili prestanka stvarnog prava. Upis izvanknjino nastale stvarnopravne pro27 Pravilo po kojem je upis u zemljinu knjigu materijalnopravna pretpostavka stjecanja, prijenosa i promjene stvarnih prava na nekretninama na temelju pravnog posla sadre npr. 119-121, 220, 263, 288, 309. ZV. Upis brisanja stvarnog prava na nekretnini materijalnopravna je pretpostavka za prestanak prava kad ono prestaje odreknuem ovlatenika, istekom roka ili ispunjenjem raskidnog uvjeta, neizvravanjem, ukinuem, prestankom osigurane trabine. Usp. npr. 172, 239/5, 240/3, 241/5, 242/5, 245/4, 274/5, 275/2, 276/3, 279/2, 292/2, 293, 294/4, 344/5, 345/1, 347/1, 351/2, 352/2, 353/2. ZV 28 Za nekretnine koje nisu upisane u zemljinoj knjizi odnosno za zemljita koja nisu upisana ni u jednoj zemljinoj knjizi odnosno za koja zemljine knjiga nije osnovana ili je unitena ili je nestala uslijed rata ili elementarnih nepogoda (115. Zemljinoknjinog poslovnika) upis u zemljinu knjigu kao modus, nain stjecanja, promjene ili prestanka stvarnog prava na temelju pravnog posla zamjenjuje polaganje isprave u sud. Usp. npr. 120/4, 121/5, 220/3, 263/3, 288/5, 309/3 ZV.
STVARNO PRAVO
Josipovi
mjene u zemljinu knjigu samo je deklaratornog, publicitetnog znaenja (naelo deklaratornosti upisa, naelo upisa u formalnom smislu, naelo upisa u relativnom smislu). Tada je stjecatelj stvarnog prava ovlaten ishoditi upis steenog prava u glavnu knjigu (15/3. ZZK). 29 Upis u zemljinu knjigu ima samo deklaratorno, publicitetno znaenje i kad se u zemljinu knjigu upisuju obvezna prava koja mogu biti predmetom upisa u zemljinu knjigu. Ta se prava, naime, stjeu ve samim sklapanjem pravnih poslova koji se, u skladu s naelom konsenza, zakljuuju ve suglasnou volja stranaka (45 Zakona o obveznim odnosima). No, kako su obvezna prava po svojoj naravi relativna i djeluju samo izmeu ugovornih strana (inter partes), njihovim upisivanjem u zemljinu knjigu ona postaju apsolutna i poinju djelovati prema svima (contra omnes, erga omnes). 26. Pravni uinci naela upisa nastupaju jedino ako je proveden valjani, istiniti upis. Upis e biti valjan, istinit kad je u skladu sa stvarnim, zbiljskim, izvanknjinim pravnim stanjem nekretnine, jer je u zemljinoj knjizi kao nositelj knjinog prava upisana upravo ona osoba koja je zaista zbiljski, stvarni nositelj tog knjinog prava, jer je knjino pravo upisano s onim sadrajem, opsegom i prvenstvenim redom koje zaista ima. Upis e biti istinit kad su u asu kad je bio zahtijevan bile ispunjene sve pretpostavke koje se po pravilima koje ureuju knjino pravo moraju ispuniti da bi se upisom u zemljine knjige to pravo steklo, promijenilo ili prestalo, te kad su ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke odreene zemljinoknjinim pravom potrebne za njegov upis u zemljinu knjigu. Istinit e upis glede knjinog prava koji je predmet upisa proizvoditi sve one pravne uinke koje materijalno pravo vezuje za upis knjinog prava, upis njegove promjene ili prestanka, kao i pravne uinke odreene zemljinoknjinim naelom upisom. Tako e npr. u sluajevima kad je upis u zemljine knjige jedna od pretpostavki stjecanja, ogranienja ili prestanka knjinog prava, promjene njegova sadraja, opsega, reda prvenstva, do takve stvarnopravne promjene doi jedino ako je upis istinit. Jedino istinit upis predstavlja valjani modus, nain stjecanja, promjene ili prestanka knjinog prava na temelju pravnog posla pa se samo takvim upisom moe stei, promijeniti ili prestati knjino pravo na temelju pravnog posla. Kad za upis nisu ispunjene sve pretpostavke nune da bi upis bio istinit upis je neistinit, nevaljan. Neistinit, nevaljan upis je upis koji je razliit od stvarnog, zbiljskog, izvanknjinog pravnog stanja nekretnina jer je u zemljinoj knjizi kao nositelj knjinog prava upisana osoba koja nije njegov stvarni, zbiljski, izvanknjini nositelj ili se upisani sadraj, opseg ili prvenstvenim red knjinog prava razlikuju od njegova stvarnog, zbiljskog, izvanknjinog sadraja, opsega ili prvenstvenog reda. Upis e biti neistinit kad u asu kad je bio zahtjevan za stvarnopravnu promjenu knjinog prava koja se trebala ostvariti tim upisom nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje za nastup takve promjene odreuju odredbe materijalnog
29 Isto odreuje i ZV u odredba koje ureuju stjecanje stvarnih prava na nekretninama na temelju zakona, nasljeivanjem ili odlukom suda ili druge vlasti. Usp. npr. 127/1, 128/2, 130/1, , 223/2, 228/2, 265/2, 289/2, 311/3, 312/4, 314/2. ZV
ISTVARNO PRAVO
209
Josipovi
prava koje ureuju to knjino pravo. Upis e biti neistinit i kad za njegovu provedbu nisu bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke odreene zemljinoknjinim pravom. Neistinit upis ne proizvodi pravne uinke koje bi inae proizvodio da je istinit, a njegovom provedbom ne nastupaju ni pravni uinci naela upisa. Kad je zemljinoknjini upis jedna od pretpostavki za stjecanje, promjenu ili prestanak knjinog prava, do te promjene nee doi ako je upis neistinit. Neistiniti upis ne predstavlja valjani nain, modus za stjecanje, promjenu ili prestanak knjinog prava. Kad je upis stjecanja, promjene ili prestanka knjinog prava neistinit, nevaljan, nositelj knjinog prava i dalje je osoba koja je do provedbe takvog upisa bila upisana kao nositelj knjinog prava. Provedbom neistinitog upisa ne dolazi do stjecanje knjinog prava u korist osobe u iju je korist takav upis proveden. Provedbom neistinitog upisa dolazi samo do povrede upisanog knjinog prava, jer je ono neistinitim upisom prestalo, promijenjeno, ogranieno premda za to nisu bile ispunjene sve pretpostavke odreene materijalnim i/ili zemljinoknjinim pravom. Oteenom nositelju knjinog prava priznaje se tada pravo na sudsku zatitu knjinog prava povrijeenog neistinitim, nevaljanim upisom i to podnoenjem tube za brisanje po pravilima zemljinoknjinog prava (129 ZZK). S druge strane, provedbom neistinitog upisa u odnosu na potenog treeg stjecatelja koji svoje pravo izvodi iz nevaljanog, neistinitog upisa poinje djelovati neoboriva predmnjeva da je provedeni upis njegova prednika istinit, valjan. U odnosu na potenog treeg stjecatelja smatrat e se da je nositelj knjinog prava osoba u iju je korist pravo upisano premda ona to nije, jer je upis proveden u njezinu korist neistinit. Zbog toga e poteni stjecatelj koji je postupao u dobroj vjeri s povjerenjem da je upis njegova prednika istinit, valjan ne znajui da je taj upis neistinit biti pravno zatien. Takvi su pravni uinci neistinitog upisa u odnosu na potenu treu osobu odreeni zemljinoknjinim naelom povjerenja u istinitost i pravilima o zatiti povjerenja potenih treih osoba u pravnom prometu nekretnina. 3. Naelo knjinog prednika 2 7 . Po naelu knjinog prednika upisi u zemljinu knjigu doputeni su samo protiv osobe koja je u asu podnoenja prijedloga za upis ve upisana u zemljinoj knjizi kao nositelj knjinog prava glede koga se upis zahtijeva ili koja bude bar istodobno uknjiena ili predbiljeena kao nositelj tog knjinog prava - knjini prednik (41 ZZK). Od ovog naela Zakon o zemljinim knjigama odreuje i neke iznimke kad je mogue zahtijevati upis iako pravo nije steeno neposredno od knjinog prednika. Kad je knjino pravo preneseno izvanknjino na vie osoba uzastopno, posljednji stjecatelj moe zahtijevati da se upis provede neposredno na njega, a bez upisivanja meustjecatelja. Upis e se dopustiti jedino ako posljednji stjecatelj dokae ispravama podobnim za upis neprekinuti niz izvanknjinih stjecanja od knjinog prednika do sebe (41/1 ZZK). Ako nasljednik otui pravo koje je s ostavitelja nasljeivanjem prelo na njega, stjecatelju e se dopustiti upis prava neposredno iza ostavitelja. I u tom e se sluaju upis dopustiti jedino ako
2 1 0 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige , STVARNO PRAVO
Josipovi
stjecatelj ispravama podobnim za upis dokae neprekinuti slijed prijenosa prava od ostavitelja kao knjinog prednika do sebe (41/2 ZZK). Posebna je iznimka predviena i za sluaj brisanja hipoteke glede koje je dolo do izvanknjinih prijenosa hipotekarne trabine. Hipotekarni dunik moe zahtijevati brisanje hipoteke protiv upisanog hipotekarnog vjerovnika i bez prethodnog upisa izvanknjinih prijenosa hipotekarne trabine u korist prijanjih hipotekarnih vjerovnika (41/3 ZZK). Zakon o zemljinim knjigama predvia i posebnu iznimku od naela knjinog prednika u sluajevima kada zbog smrti knjinog prednika knjino pravo prijee na nasljednike. Nasljednikovi vjerovnici mogu tada ishoditi osiguranje svoje trabine prema utvrenom nasljedniku i bez prethodnog upisa nasljednika (42 ZZK). 30 . . . :.
4. Naelo javnosti
28. Naelo javnosti znai da su zemljine knjige javne, jer je sadraj zemljinih knjiga svima dostupan, a uvid u njih svima slobodan (naelo javnosti u formalnom smislu - 7/1 ZZK). Naelo javnosti zemljinih knjiga znai i to da zemljine knjige, izvatci, ispisi i prijepisi iz nje uivaju javnu vjeru glede potpunosti i istinitosti, valjanosti svog sadraja i imaju dokaznu snagu javnih isprava (naelo javnosti u materijalnom smislu - 8/1. ZZK). 29. U skladu s naelom javnosti u formalnom smislu svatko moe zahtijevati uvid u zemljinu knjigu i sve pomone popise u nazonosti voditelja zemljine knjige i iz nje dobiti izvatke odnosno ispise i prijepise (sloboda uvida u zemljine knjige - 7/2. ZZK). Pravo uvida u zemljine knjige potpuno je neogranieno, jer za ostvarivanje uvida nije potrebno dokazivati niti uiniti vjerojatnim postojanje za to nekog interesa pravne ili koje druge naravi. Pravo uvida i pravo traenja izvadaka, prijepisa i slubenih potvrda protee se na sve sastavne dijelove zemljine knjige u irem smislu - glavnu knjigu, zbirku isprava, pomone popise te katastarske planove. Kod runo voene zemljine knjige uvid se moe ostvariti osobno ili preko zastupnika neposrednim uvidom u zemljinu knjigu ili posredno preko izvatka - ovjerenog prijepisa sadraja odreenog zemljinoknjinog uloka kojeg na zahtjev izdaje voditelj zemljinih knjiga.31 Kod EOP-zemljine knjige uvid se
Iznimke od naela knjinog prednika sadri i Ovrni zakon u odredbama o uknjibi ovrhovoditeljeva (vjerovnikova) prava vlasnitva, zalonog i ostalih stvarnih prava na dunikovim nekretninama u ovrnom postupku u sluajevima kada ovrenik (dunik) nije upisan kao vlasnik nekretnine odnosno nositelj prava glede koga se provodi ovrha (243, 244. Ovrnog zakona). Iznimku od naela knjinog prednika sadri i Steajni zakon u odredbama koje ureuju upis u zemljini knjige knjinih prava koja su steena prije nego to je nad pravnom osobom otvoren steajni postupak (98/6). Izvadak iz zemljine knjige sadri sve sastavne dijelove zemljinoknjinog uloka, a moe biti potpun ili nepotpun. O potpunom e se izvatku raditi onda kad on sadri pored sadanjeg stanja nekretnine i upisanih knjinih prava i sve promjene koje su tom stanju prethodile (tzv. povijesni izvadak). Izvadak e biti nepotpun kad su iz njega izostavljeni upisi koji nisu potrebni u svrhu kojoj izvadak treba sluiti. STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 211
31 30
Josipovi
ostvaruje izdavanjem ispisa iz baze zemljinih podataka (170/1 ZZK). Ispis iz baze zemljinih podataka zamjenjuje izvadak iz zemljine knjige (170/4 TJLY^). Ispise iz baze zemljinih podataka izdaju zemljinoknjini sudovi, tijela nadlena za katastar zemljita, javni biljenici, odvjetnici i to za sve nekretnine u Republici Hrvatskoj. (171 ZZK) 30. Iz naela javnosti u formalnom smislu tj. iz pravila da su zemljinoknjini podatci dostupni svima i da je pravo uvida u njih neogranieno, proizlazi dunost svake zainteresirane osobe, svakog sudionika u pravnom prometu nekretnina da se obavijesti o zemljinoknjinom stanju. Nepoznavanje zemljinoknjinog stanja nikoga ne ispriava, a poznavanje zemljinoknjinog stanja za svakoga se i uvijek pretpostavlja. Glede poznavanja zemljinoknjinog stanja vrijedi neoboriva predmnjeva (presumptio iuris et de iure) o poznavanju zemljinoknjinog stanja. Nitko ne moe pozvati niti moe dokazivati da mu zemljinoknjino stanje nije bilo ili nije moglo biti poznato. Zbog toga e sve ono to je glede pravnog stanja nekretnine upisano u zemljinoj knjizi vezivati svakog stjecatelja knjinog prava neovisno 0 tome je li se on prethodno upoznao sa zemljinoknjinim stanjem nekretnine ili je to propustio uiniti. Na neoborivoj predmnjevi o poznavanju zemljinoknjinog stanja osniva se i pravilo o potenju, dobroj vjeri stjecatelja prilikom stjecanja knjinih prava. Potenje pri stjecanju knjinih prava moe se odnositi jedino na ispriivo nepoznavanje izvanknjinog stanja, tj. prava i injenica koje u zemljinim knjigama uope nisu upisane, premda su mogle biti. Pod odreenim je pretpostavkama, dakle, ispriivo samo nepoznavanje izvanknjinog pravnog stanja nekretnine. . 3 1 . U skladu s naelom javnosti u materijalnom smislu zemljine knjige uivaju javnu vjeru da je njihov sadraj potpun i istinit, valjan. Po tom naelu smatra se da zemljine knjige istinito i potpuno odraavaju injenino i pravno stanje nekretnina - pravna predmnjeva o istinitosti i potpunosti zemljinih knjiga (122/1 ZV, 8/2 7JLK). Ovakav je sadraj naela javnosti u materijalnom smislu odreen injenicom da je nemogue postii da sadraj zemljinih knjiga u svakom trenutku 1 uvijek doista bude potpun, istinit i valjan. Na nepotpunost zemljinih knjiga moe utjecati neupisivanje stvarnopravnih promjena u zemljine knjige, a na njihovu valjanost, istinitost provedba nevaljanih upisa. Zbog toga se samo predmnijeva, smatra da je sadraj zemljinih knjiga potpun i istinit s time da postoji mogunost dokazivanja suprotnog. No, u sluajevima kad zemljinoknjino stanje nije potpuno ili nije valjano, u odnosu na potene stjecatelje knjinih prava koji su bili u dobroj vjeri i postupali s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljinih knjiga predmnjeva o potpunosti i valjanosti, istinitosti zemljinoknjinog stanja djeluje kao neoboriva. Djelovanje te neoborive predmnjeve u odnosu na potene stjecatelje proizvodi vane materijalnopravne uinke za stjecanje stvarnih prava na nekretninama u korist potenih stjecatelja. Te uinke djelovanja naela javnosti u materijalnom smislu odreuje naelo povjerenja.
STVARNO PRAVO
Josipovi 5. Naelo povjerenja
32. Naelom povjerenja tite se potene tree osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljinoknjinog stanja u sluajevima kad se zemjinoknjino stanje razlikuje od stvarnog, zbiljskog pravnog stanja nekretnina. Ono djeluje u dva smjera - pozitivnom, kao naelo povjerenja u istinitost, i u negativnom, kao naelo povjerenja u potpunost. Pravni uinci naela povjerenja u istinitost nastupaju kad se zemljinoknjino stanje razlikuje od izvanknjinog zbog toga to je u zemljinoj knjizi nevaljanim, neistinitim upisom kao nositelj knjinog prava upisana osoba koja nije stvarni, izvanknjini nositelj tog prava ili kojim je knjino pravo upisano sa sadrajem, opsegom ili prvenstvenim redom koji se razlikuju od njegovog stvarnog, izvanknjinog sadraja, opsega ili prvenstvenog reda. Tada u odnosu na potenog stjecatelja koji je stekao knjino pravo izvodei ga iz neistinitog, nevaljanog upisa djeluje neoboriva predmnjeva da je glede tog upisa zemljinoknjino stanje valjano, istinito odnosno da ono to je upisano u zemljinoj knjizi postoji. Smatra se da je knjini prednik potenog stjecatelja pravni ovlatenik knjinog prava i to upravo s onim sadrajem, opsegom i redom prvenstva kako je to upisano u zemljinoj knjizi premda je prednikov upis neistinit, nevaljan. Pravni uinci neoborive predmnjeve o istinitosti sastoje se u tome da e poteni stjecatelj koji je postupao s povjerenjem u istinitost prednikova upisa stei knjino pravo iako ono u zemljinoj knjizi nije bilo upisano u korist njegova zbiljskog, stvarnog nositelja odnosno premda onaj u iju je korist ono bilo upisano nije bio njegov zbiljski pravni ovlatenik (8/5 ZZK, 123 ZV). Pravni uinci naela povjerenja u potpunost nastupaju kad je zemljinoknjino stanje nepotpuno jer u zemljinoj knjizi nisu upisana sva prava i pravne injenice glede odreene nekretnine koje inae mogu biti predmet upisa u zemljinu knjigu. Tada u odnosu na potenog stjecatelja knjinog prava djeluje neoboriva predmnjeva da je zemljinoknjino stanje potpuno, da na nekretnini ne postoje knjina prava i pravne injenice koje nisu upisane u zemljinoj knjizi, premda su mogli biti upisani. Pravni uinci neoborive predmnjeve o potpunosti sastoje se u tome da e poteni stjecatelj koji je postupao s povjerenjem u potpunost zemljinoknjinog stanja stei knjino pravo neoptereeno neupisanim pravima i pravnim injenicama (8/4 ZZK 124 ZV) odnosno bez svega onoga to u asu kad je poteni stjecatelj zahtijevao upis nije bilo upisano, a moralo je biti da bi djelovalo prema treima. 33. Pretpostavke za nastupanje navedenih pravnih uinaka naela povjerenja iste su neovisno o tome radi li se o naelu povjerenja u istinitost ili o naelu povjerenja u potpunost. Pravni uinci naela povjerenja nastupit e kad se zemljinoknjino stanje razlikuje od izvanknjinog, zbiljskog, stvarnog pravnog stanja nekretnine, jer je zemljinoknjino stanje nepotpuno ili neistinito, nevaljano (8/3 ZZK, 122/1 ZV). Oni e djelovati samo u korist potenog stjecatelja koji je bio u dobroj vjeri, koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da je zemljinoknjino stanje nepotpuno odnosno da je razliito od izvanknjinog stanja (8/3 ZZK, 122/2 ZV). Poteni stjecatelj bit e pravno zatien glede stjecanja knjinog prava jedino ako je, postupajui u dobroj vjeri, upisao
Josipovi
svoje pravo u zemljinu knjigu i to na temelju valjane pravne osnove koja moe bi32 ti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnih prava na nekretninama. 6. Naelo privole 34. Naelo privole (naelo konsenza) odreuje da se upisi u zemljine knjige mogu provoditi samo uz obostranu privolu osobe koja upisom stjee pravo i osobe ije se pravo upisom ograniava, prenosi na drugoga ili ukida. Ako se zatraenim upisom mijenja prvenstveni red, sadraj, opseg i dr. ve uknjienih knjinih prava za provedbu upisa potreban je i pristanak osoba u iju su korist upisana ta prava (npr. 46, 47. i dr. ZZK). Isto naelo vrijedi i za ispravljanje ve provedenih upisa, koji se 33 mogu ispraviti jedino ako na to pristanu sve zainteresirane osobe (117. ZZK). 3 5 . Knjina su prava privatnopravne naravi pa su jedino njihovi nositelji ovlateni njima raspolagati. S obzirom da upis knjinog prava u zemljine knjige proizvodi odreene pravne uinke glede tog prava (publiciranje izvanknjinog stjecanja, promjene ili prestanka knjinog prava, stjecanje, promjena ili prestanak knjinog prava na temelju pravnog posla, stjecanje prvenstvenog reda i dr.) na nastupanje tih pravnih uinaka moraju pristati nositelji knjinih prava. Zbog toga upis knjinih prava u zemljinu knjigu ovisi iskljuivo o dispoziciji njihovih nositelja. Osoba koja upisom stjee neko pravo odnosno u iju se korist treba provesti upis svoju privolu za provedbu upisa ve samim podnoenjem prijedloga da se u njezinu korist upie knjino pravo (95 ZZK). Time ona posredno izrie svoj pristanak da se pravo u njezinu korist upie u zemljine knjige, da tim upisom glede tog prava nastupe odreeni pravni uinci, te dobrovoljno zapoinje zemljinoknjini postupak za upisivanje svoga prava u zemljine knjige. Istodobno ona u prijedlogu za upis sama odreuje i u kojem opsegu i sadraju eli da se knjino pravo upie u zemljinu knjigu. Osoba ije se pravo upisom ograniava ili prestaje svoj pristanak za upis daje u klauzuli intabulandi - izriitoj i strogo formalnoj izjavi onoga da pristaje na uknjibu kojom se njezino pravo ograniava, optereuje, ukida ili prenosi na drugu osobu (54/1/b ZZK). 34 Davanjem pristanka za upis nosi32 O pravnim uincima zatite povjerenja v. opirnije u poglavlju Zatita povjerenja u pravnom prometu nekretnina. 33 U nekim sluajevima, meutim, za upis nije potreban obostrani pristanak osobe u iju se korist upis provodi i nositelja knjinog prava, ve je za provedbu upisa dovoljno da je ovlatena osoba podnijela prijedlog za upis (npr. za upis predbiljebe i zabiljebe). U odreenim sluajevima zemljinoknjini sud upise provodi i po slubenoj dunosti ili po nalogu nekog drugog nadlenog organa, i to bez obzira na volju zainteresiranih strana (npr. kod provedbi zabiljebi pravnih injenica nastalih tijekom zemljinoknjinog postupka). Pored toga i druga su nadlena tijela u skladu s pozitivnim odredbama parninog, ovrnog, porodinog, upravnog i dr. prava ovlatena po slubenoj dunosti ili na prijedlog samo jedne od zainteresiranih strana odreivati neke zemljinoknjine upise i zahtijevati njihovu provedbu u zemljine knjige (npr. zabiljebe osobnih odnosa, zabiljebe razliitih mjera osiguranja trabina i si.).
Klauzula intabulandi moe se dati u samoj ispravi na osnovi koje se zahtijeva upis, u posebnoj ispravi ili u prijedlogu za upis (54/1/b. ZZK). Pristanak na upis moe se dati bezuvjetno, pod odreenim uvjetom ili se moe oroiti (54/2 ZZK). ... 2 1 4 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
34
Josipovi
telj knjinog prava pristaje zapravo na stvarnopravnu promjenu (ograniavanje, promjenu, prestanak) njezinog prava do koje e doi upisom u zemljinu knjigu, te izvrava svoju obvezu preuzetu pravnim poslom da na drugog prenese ili za njega osnuje odreeno knjino pravo. Izriit pristanak za upis u obliku klauzule intabulandi potreban je kad se na osnovi isprava kojima su stranke dobrovoljno (npr. pravnim poslovima) raspolagale svojim knjinim pravima zahtijeva uknjiba tj. upis kojim se knjina prava stjeu, prenose ili prestaju bez posebnog naknadnog opravdanja. Klauzulu intabulandi moraju sadravati privatne isprave (54/1 ZZK) i javnih isprava o pravnim poslovima koje su u okviru svojih ovlatenja sastavili nadleno dravno tijelo ili javni biljenik (55/1/a ZZK). '
7. Naelo zakonitosti
36. Naelo zakonitosti (naelo legaliteta) odreuje da je zemljinoknjini sud po slubenoj dunosti obvezan ispitati postoje li sve zakonske pretpostavke za upis u zemljine knjige. Ako neka od propisanih zakonskih pretpostavki nije ispunjena, zemljinoknjini e sud odbiti prijedlog za upis. Zemljinoknjini sud mora utvrditi: a) moe li se upis provesti s obzirom na stanje u zemljinoj knjizi glede predmeta upisa, postoje li s obzirom na zemljinoknjino stanje zapreke zahtjevanom upisu (108/1/1 ZZK); 35 b) postoje li osnove za sumnju jesu li osobe protiv kojih se zahtijeva upis sposobne raspolagati predmetom upisa, te jesu li osobe koje zahtijevaju upis na to ovlatene (108/1/2 ZZK); 3 6 c) proizlazi li utemeljenost prijedloga iz sadraja podnesenih isprava (108/1/3 ZZK); 3 7 d) imaju li isprave oblik koji se zahtijeva za provedbu zatraenog upisa (108/1/4 ZZK). 38 37. Ako je neki drugi sud ili drugo nadleno tijelo odredilo zemljinoknjini upis, zemljinoknjini e se sud ograniiti samo na ispitivanje je li upis odredilo za to nadleno tijelo, te je li upis provediv s obzirom na stanje u zemljinoj knjizi (108/2 ZZK). O tome postoje li ostale pretpostavke upisa odluuje sud ili nadleno ; tijelo koje odluuje o upisu.
Sud je duan ispitati jesu li nekretnina i prava na njoj glede kojih se zahtijeva upis uope upisani u zemljine knjige, je li pravni prednik podnositelja prijedloga za upis upisan kao nositelj knjinog prava te jesu li u zemljinim knjigama evidentirana neka ogranienja koja iskljuuju upis. Zemljinoknjini sud mora paziti je li knjini prednik pravno i poslovno sposoban raspolagati svojim knjinim pravom, postoje li neke druge okolnosti koje utjeu na sposobnost raspolaganja knjinim pravom (npr. strano dravljanstvo otuivatelja ili stjecatelja nekretnine), postoje li neka osobna ogranienja glede raspolaganja knjinim pravom, jesu li stranke valjano zastupane, postoji li valjano odobrenje za raspolaganje ako se ono po zakonu zahtijeva (npr. kod poslovno nesposobnih osoba), je li prijedlog za upis podnijela ovlatena osoba.
37 Zatraeni upis mora neposredno proizlaziti iz isprava priloenih prijedlogu za upis odnosno mora odgovarati sadraju isprava. Sud mora utvrditi jesu li podatci u ispravi o nekretnini, knjinom pravu, njegovu nositelju sukladni podatcima u prijedlogu za upis. 38 Sud mora ispitati ispunjavaju li isprave sve pretpostavke koje se po odredbama zemljinoknjinog prava moraju imati da bi se na osnovi njih dozvolio upis. , , 36 35
STVARNO PRAVO
Josipovi
8. Naelo prvenstva a) Openito ' '

:
j i
3 8 . Naelo prvenstva (naelo prioriteta) ureuje pravne uinke upisa prema drugim upisima ovisno o vremenskom redoslijedu kojim su upisi provedeni. Smisao i cilj ovog naela jest da se odreivanjem prvenstvenog reda upisa knjinih prava koja postoje na istoj nekretnini uredi redoslijed njihova stjecanja i ostvarivanja. Redoslijed izvravanja knjinih prava na istoj nekretnini odreuje se prema mjestu koje svako od tih prava ima u prvenstvenom redu. Prvenstveni red upisa u zemljinu knjigu utvruje se prema asu u kojem je zemljinoknjinom sudu stigao prijedlog za upis odnosno odluka drugog suda ili tijela kojom se odreuje upis (45/1 ZZK), jer se upis smatra provedenim u asu kad je zemljinoknjinom sudu stigao prijedlog za upis.39 Po naelu prvenstva, stoga, redoslijed izvravanja knjinih prava na istoj nekretnini ovisi o vremenskom redoslijedu podnoenja prijedloga za njihov upis. Knjino pravo za koje je ranije podnesen prijedlog za upis imat e ranije, bolje mjesto u prvenstvenom redu od onih prava za koja je kasnije podnesen prijedlog za upis. Knjino pravo na ranijem mjestu u prvenstvenom redu ostvarivat e se kao da druga prava, upisana poslije njega, ne postoje. Ako je zemljinoknjinom sudu istodobno stiglo vie prijedloga za upis, upisana prava imat e isti prvenstveni red (45/2 ZZK). To znai da e se sva ta prava ostvarivati istodobno i to razmjerno svojoj vrijednosti i vrijednosti ostalih prava s istim redom prvenstva prema vrijednosti nekretnina koja je objekt tih prava. b) Promjena prvenstvenog reda 3 9 . S obzirom na to da prvenstveni red knjinih prava predstavlja vremenski odnos izmeu upisa, on nije uvijek isti. Do promjene prvenstvenog reda moe doi na nekoliko naina. Prije svega, do toga moe doi samim brisanjem prava koje je bilo na ranijem, boljem mjestu u redu prvenstva. Tada se pravo koje je bilo iza njega odmah pomie unaprijed u svom prvenstvenom redu (tzv. naelo vremenskog prvenstvenog reda, naelo klizeeg ranga).40 Druga je mogunost da nositelji knjinih prava sporazumno, na temelju pravnog posla, promijene prvenstveni red svojih prava (ustup prvenstvenog reda, cesija prvenstvenog reda, prioritetna cesija). 4 0 . Ustup prvenstvenog reda je promjena prvenstvenog reda kojom pravo koje stupa naprijed stjee prvenstveni red prava koje stupa natrag. Ustup prvenstvenog reda zapravo je zamjena prvenstvenog reda izmeu pojedinih prava upisanih na
Zbog toga je za odluivanje o prijedlogu za upis mjerodavno zemljinoknjino stanje u asu kad je prijedlog stigao zemljinoknjinom sudu (107/1 ZZK), a prilikom provedbe upisa mora se naznaiti dan, mjesec i godina te broj pod kojim je prijedlog za upis stigao zemljinoknjinom sudu (113 ZZK). Npr. kad se izbrie zalono pravo (hipoteka) koje je bilo upisana na prvom mjestu u redu prvenstva, zalono pravo koje je iza njega bilo upisano na drugom mjestu u redu prvenstva pomie se unaprijed na prvo mjesto u redu prvenstva. 2 1 6 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
40 39
Josipovi
istoj nekretnini pri emu se ne mijenja opseg i prvenstveni red ostalih upisanih prava. Do ustupa prvenstvenog reda dolazi uknjibom ili predbiljebom ustupa prvenstva koja se provodi na temelju sporazuma nositelja knjinih prava koja mijenjaju prvenstveni red (46 ZZK). Za ustup prvenstvenog reda potreban je obostrani pristanak nositelja prava koja mijenjaju prvenstveni red. S obzirom da ustup prvenstvenog reda ne bi smio ni na koji nain tetiti pravima koja su upisana izmeu prava koja mijenjaju prvenstveni red kao ni pravima koja se odnose na prava koja mijenjaju prvenstveni red, u nekim je sluajevima za ustup potreban i pristanak drugih nositelja knjinih prava na odnosnoj nekretnini. Ako je pravo koje stupa naprijed po svom opsegu vee od prava koje stupa natrag, a nositelji tih prava ele da pravo stupi naprijed u svom punom opsegu, potreban je pristanak nositelja knjinih prava koja su upisana izmeu njih (47 ZZK). Ako je pravo koje stupa natrag hipoteka, potreban je i pristanak vlasnika nekretnina, a ako je pravo koje stupa natrag optereeno pravom treega, potreban je i njegov pristanak (46 ZZK). 41. Ustup prvenstvenog reda moe biti neogranien ili ogranien. To e ovisiti 0 tome stjee li pravo koje stupa naprijed novi prvenstveni red za cijeli svoj sadraj 1 opseg ili ne. Ustup e biti neogranien kad pravo koje stupa naprijed za cijeli svoj sadraj i opseg tj. neogranieno stjee novi prvenstveni red. To e biti uvijek kad izmeu prava koja mijenjaju prvenstveni red nisu upisana druga knjina prava ve ta prava neposredno dolaze jedno iza drugog (47 ZZK). Ako su, meutim, izmeu ta dva prava uknjiena jo neka prava, do neogranienog ustupanja moe doi jedino ako na to pristanu oni ija su prava upisana izmeu prava koja mijenjaju prvenstveni red (47 Z.23&). Takav je pristanak potreban jedino ako bi ustupanjem prvenstvenog reda sve te osobe bile oteene pri ostvarivanju svojih knjinih prava, jer je pravo koje stupa naprijed vee po svom opsegu ili sadraju nego pravo koje stupa natrag. Kad u sluajevima u kojima se zahtijeva pristanak nositelja izmeu upisanih knjinih prava njihovog pristanka nema ustup prvenstvenog reda moe biti samo ogranien. Tada ustup prvenstvenog reda ni na koji nain ne moe pogorati poloaj izmeu upisanih nositelja knjinih prava. Zbog toga e pravo koje stupa naprijed stei novi prvenstveni red samo u granicama opsega i kakvoe (sadraja) koje je imalo pravo koje je stupilo natrag (48/1 ZZK). Ostatak prava koje je stupilo naprijed ostaje i dalje s ranijim redom prvenstva, ali ipak ispred prava koje je prelo natrag, osim ako nije drukije ugovoreno (49 ZZK). 9. Naelo potpunosti 42. U skladu s naelom potpunosti zemljine knjige pruaju prikaz cjelokupnog pravnog stanja glede odreene nekretnine. U zemljine knjige treba upisivati sve podatke o nekretninama i pravima na njima koji su vani za pravno stanje nekretnina mjerodavno za pravni promet nekretnina. Provedbom zemljinoknjinih upisa o nekretninama, o nositeljima stvarnih prava na nekretninama, osobnim ogranienjima u raspolaganju nekretninama, ogranienjima prava vlasnitva, o tuim stvarnim pravima na nekretninama i nositeljima tih prava postaje vidljivo potpuno i naelno tono pravno stanje nekretnina bitno za pravni promet.
STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 2 1 7
GLAVA 4. Zemljine knjige 10. Naelo odreenosti
Josipovi
4 3 . Naelo odreenosti (naelo specijaliteta) zahtijeva da svaki upis u zemljine knjige bude samostalna i potpuno odreene pravna cjelina, odnosno da sadraj upisa bude potpuno odreen. Upisi moraju biti tono i nedvosmisleno odreeni u pogledu nekretnina koje u zemljinim knjigama moraju biti opisane u skladu s podatcima u katastru zemljita. Upisi moraju biti jasno odreeni i s obzirom na vrstu upisa, prava koja se upisuju i njihov bitni sadraj, isprave na temelju kojih su provedeni, te na subjekte knjinih prava. Pored toga, posebno je vano da upisi budu tono vremenski odreeni, jer je tono oznaavanje tih podataka vano za utvrivanje prvenstvenog reda upisanih knjinih prava. 11. Naelo preglednosti 4 4 . Naelo preglednosti odreuje da zemljine knjige moraju biti ureene tako da se iz njih moe lako i brzo saznati cjelokupno pravno stanje upisanih nekretnina. Ovo se naelo ostvaruje, prije svega, podjelom zemljine knjige na glavnu knjigu i zbirku isprava te podjelom glavne knjige na zemljinoknjine uloke koji su razdijeljeni na tri lista i vode se po sustavu realnih folija. Preglednost upisa postie se tzv. sustavom dvoknjienja, jer se svaki upis provodi u glavnoj knjizi upisom bitnog sadraja prava, dok se u zbirci isprava pohranjuju isprave na osnovi kojih je upis proveden i koje sadre sve elemente za odreivanje sadraja upisanog prava. Sustavom trodiobe zemljinoknjinog uloka zakonom je tono odreeno koji se podatci o nekretninama i pravima na njima upisuju u pojedini dio uloka im se postie da su svi upisi koji se odnose na pojedinu vrstu knjinih prava ili pravnih injenica skupljeni na istom mjestu, na istom listu zemljinoknjinog uloka.
C. Sastav zemljinih knjiga

1. Openito 4 5 . Zemljina se knjiga sastoji od glavne knjige i zbirke isprava, a uz svaku se zemljinu knjigu vode potrebni pomoni popisi i katastarski planovi (14. ZZK). Sve te knjige, zbirke, popisi i dr. koji slue u zemljinoknjinom poslovanju smatraju se zemljinom knjigom u irem smislu. Glavna knjiga i zbirka isprava smatraju se zemljinom knjigom u uem smislu, jer se u njih upisuju nekretnine i prava na nekretninama i ono to je u njima upisano mjerodavno je za pravni promet nekretnina. 2. Glavna knjiga a) Openito 4 6 . Glavna knjiga je dio zemljine knjige u koji se upisuju nekretnine i promjene na nekretninama te stvarna prava na nekretninama i promjene tih prava. U glavnu knjigu se upisuju sva zemljita jedne katastarske opine (17/12. ZZK). Za svaku se katastarsku opinu vodi posebna glavna knjiga. U glavnu se knjigu upi218 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
Josipovi
suju sva zemljita jedne katastarske opine koja mogu biti u pravnom prometu odnosno koja su sposobna biti objektom knjinih prava. U glavnu se knjigu moe upisati i ope dobro, ali samo na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes (npr. ima koncesiju na opem dobru). ; 4 7 . Glavna knjiga najvaniji je dio zemljine knjige, jer se sve promjene na nekretninama, prava i njihove promjene, te injenice vane za pravno stanje nekretnine upisuju samo u glavnoj knjizi. Zemljinoknjini se upisi provode samo u glavnoj knjizi (sustav glavne knjige - 15/1 ZZK). Kad zakon odreuje da se knjina prava stjeu, prenose, ograniavaju ili prestaju upisom u zemljinu knjigu ta se pretpostavka ispunjava upisom u glavnu knjigu (15/2 ZZK). Kad je knjino pravo steeno izvanknjino, temeljem zakona, nasljeivanjem, odlukom dravnog organa, stjecatelj prava ovlaten je zahtijevati upis steenog prava u zemljinu knjigu koji se provodi samo upisom u glavnu knjigu (15/3 ZZK). Stoga je i za prosuivanje neijeg prava iskljuivo mjerodavno stanje upisa u glavnoj knjizi.41 Upisi u druge dijelove zemljine knjige u irem smislu (npr. u pomone popise) imaju samo deklaratorni, pomoni karakter. Oni slue za objanjavanje upisa provedenih u glavnoj knjizi (npr. isprave poloene u zbirci isprava), te olakavaju pronalaenje podataka u glavnoj knjizi (npr. pomoni popisi). 48. Kod runo voene zemljine knjige glavna se knjiga vodi tako da se u uvezane tomove knjiga runo upisuju zemljinoknjini podatci. Kod runo voene zemljine knjige svi upisi koji se odnose na pojedinu nekretninu, kako oni koji su izbrisani tako i oni koji se odnose na postojee pravno stanje nekretnine koncentrirani su na istom mjestu. Tako se na istom mjestu mogu pronai svi podatci o pravnom stanju odreene nekretnine, kako oni koji se odnose na prolo tako i oni koji se odnose na postojee pravno stanje. 49. Za razliku od runo voene zemljine knjige kod EOP-zemljine knjige glavna se knjiga vodi iskljuivo elektronikom obradom podataka tako da se upisi pohranjuju u bazu zemljinih podataka to ima znaenje provedbe upisa (164/2 ZZK). Radi bolje preglednosti, glavna se knjiga, kao dio EOP-zemljine knjige i baze zemljinih podataka, u pravnom smislu sastoji od dva dijela - popisa upisa i popisa izbrisanih upisa (164/1. ZZK). Popis upisa i popis izbrisanih upisa zajedno ine glavnu knjigu kod EOP-zemljine knjige i dio su baze zemljinih podataka. Popis upisa dio je glavne knjige koji se sastoji od upisa postojeeg pravnog stanja zemljita, te onih izbrisanih upisa koji su potrebni za potpuni prikaz postojeeg pravnog stanja zemljita (165). Drugi dio glavne knjige kod EOP-zemljine knjige -popis izbrisanih upisa je dio glavne knjige u koji se prenose izbrisani upisi, upisi koji vie nisu nuni za prikaz postojeeg pravnog stanja zemljita, te u koji se uno41 Iznimka je predviena jedino za sluaj kad se sadraj knjinog prava ne moe ukratko izraziti u glavnoj knjizi. Zemljinoknjini sud tada e se u upisu u glavnoj knjizi pozvati na tono oznaena mjesta u ispravi na kojoj se temelji upis i koja je uloena u zbirci isprava i to s uinkom kao da je to upisano u samoj glavnoj knjizi (16/2. ZZK). U tom e dijelu zbirka isprava imati isto pravno znaenje kao to ga ima i glavna knjiga.
STVARNO PRAVO
219
Josipovi
se podatci o provedbi svih upisa u popisu upisa (166 ZZK). Oba su popisa, kao dijelovi glavne knjige, pravno izjednaeni. Oni zajedno ostvaruju istu funkciju koju ima glavna knjiga kod runo voene zemljine knjige, pa se glede svih pohranjenih upisa, neovisno o tome jesu li pohranjeni u popis upisa ili su preneseni u popis izbrisanih upisa primjenjuju sve odredbe materijalnog i postupovnog zemljinoknjinog prava, a i za njih vrijede sva zemljinoknjina naela. b) Zemljinoknjini uloak (1) Pojam 5 0 . Glavna se knjiga sastoji od zemljinoknjinih uloaka (18/1 ZZK). Ona je zapravo skup zemljinoknjinih uloaka povezanih u jednu cjelinu u koje su upisane nekretnine jedne katastarske opine. Zemljinoknjini uloak dio je glavne knjige u koji se upisuje tj. jedno zemljinoknjino tijelo i sve promjene na njemu, knjina prava koja se odnose na to zemljinoknjino tijelo i promjene tih prava te druga prava i injenice ije je upisivanje u glavnu knjigu predvieno ili doputeno razliitim zakonskim propisima (18/2,3 ZZK). U zemljinoknjini se uloak upisuje samo jedna pojedinana nekretnina, jedno zemljinoknjino tijelo. Zemljinoknjino tijelo je jedna ili vie katastarskih estica (zemljita) koje se nalaze u istoj katastarskoj opini i koje u pravnom prometu imaju isti pravni poloaj, jer pripadaju istom vlasniku, nisu razliito optereene, te glede njih ne postoje razlike u ogranienjima vlasnitva (9/3 ZZK). Sastav zemljinoknjinog tijela mijenja se otpisom pojedinih katastarskih estica iz zemljinoknjinog tijela i njihovim pripisom zemljinoknjinom tijelu upisanom u nekom drugom zemljinoknjinom uloku odnosno upisivanjem otpisanih estica u za to osnovani zemljinoknjini uloak (19/4, 145 ZZK). Promjena sastava zemljinoknjinog tijela provodi se u posebnom zemljinoknjinom postupku otpisivanja i pripisivanja (145-162 ZZK).42 ..f',.' .. . . . ...... ..., . .,..; 5 1 . Osnovno je obiljeje zemljinoknjinog tijela da ono ini pravnu cjelinu (19/4 ZZK). Sve katastarske estice (zemljita) jednog zemljinoknjinog tijela u pravnom prometu zajedno predstavljaju jedan objekt stvarnopravnih odnosa tj. sve su one obuhvaene istim pravnim odnosima glede vlasnitva, ogranienja prava vlasnitva, optereenja i dr. (naelo pravne jedinstvenosti zemljinoknjinog tijela). Katastarske estice koje ine jedno zemljinoknjino tijelo smatraju se sve zajedno jednom pojedinanom nekretninom (9/1 ZV). S obzirom da sve katastarske estice upisane u istom zemljinoknjinom uloku ine pravnu cjelinu, sve one kao cjelina u pravnom prometu imaju istu pravnu sudbinu. To znai da predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske estice zajedno odnosno ciPromjena samo glede izgraenosti katastarskih estica koje ine zemljinoknjino tijelo (npr. izgradnja zgrade na graevinskoj parceli koju ini vie katastarskih estica) ne utjeu, meutim, na sastav zemljinoknjinog tijela (19/6. ZZK), jer se u skladu s naelom superficies solo cedit sve ono to je izgraeno na ili ispod povrine zemljita smatra dijelom zemljita i s njime ini pravnu cjelinu (2/2,9/1. ZV, 2/2 ZZK). 2 2 0 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige , STVARNO PRAVO *
42
Josipovi
jelo zemljinoknjino tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih estica odnosno idealni dio zemljinoknjinog tijela. Na pojedinim katastarskim esticama istog zemljinoknjinog tijela ili na odreenim fizikim dijelovima jedne katastarske estice koja je upisana kao jedno zemljinoknjino tijelo ne mogu razliite osobe imati vlasnitvo, na njima ne mogu postojati razliita optereenja. Pojedine estice istog zemljinoknjinog tijela ili pojedini fiziki dijelovi zemljinoknjinog tijela (npr. samo jedan dio katastarske estice) u pravnom prometu ne mogu imati drukiji status od ostalih katastarskih estica ili pojedinih fizikih dijelova jedne katastarske estice u zemljinoknjinom tijelu. Da bi se uspostavio drukiji pravni status za pojedinu katastarsku esticu (npr. da bi se prodala samo jedna katastarska estica ili da bi se samo na jednoj estici osnovala hipoteka) mora se promijeniti sastav zemljinoknjinog tijela tj. mora se provesti postupak otpisivanja i pripisivanja tog dijela zemljinoknjinog tijela. Katastarska estica za koju se eli uspostaviti drukiji pravni status mora se izdvojiti u zasebno zemljinoknjino tijelo i upisati u drugi zemljinoknjini uloak u kojem e opet svi njegovi sastavni dijelovi imati isti pravni status (19/4 ZZK). 43
(2) Sastav zemljinoknjinog uloka
52. Zemljinoknjini uloak sastoji se od tri dijela - posjedovnice (popisni list, list A), vlastovnice (vlasniki list, list B) i teretovnice (teretni list, list C). U posjedovnicu (21, 22 ZZK) se upisuju svi sastavni dijelovi zemljinoknjinog tijela odnosno sva zemljita (katastarske estice) koje ine jedno zemljinoknjino tijelo, te katastarski podatci o njima kao to su oznaka, naziv zemljita, kultura, povrina, poblie identifikacijske oznake za zgrade, eventualne primjedbe o karakteristikama zemljita. U posjedovnicu se upisuju i sve katastarske promjene koje se odnose na njih (promjena katastarskog broja, naziva, povrine, izgraenosti i si), pokretanje postupaka za promjenu tih podataka (21/1,2 ZZK), kao i sva javnopravna ogranienja u pravnom prometu zemljinoknjinog tijela koja nisu ope naravi (21/3, 22/2 ZZK).Od stvarnih prava u posjedovnicu se upisuju ona stvarna prava koja postoje u korist zemljinoknjinog tijela ili nekog suvlasnikog (idealnog) dijela zemljinoknjinog tijela (npr. pravo stvarne slunosti u korist zemljinoknjinog tijela kao povlasnog dobra, pravo stvarnog tereta u korist zemljinoknjinog tijela). 53. U vlastovnicu (23,24 ZZK) se upisuje vlasnitvo tj. podaci o vlasniku nekretnine. U vlastovnicu se upisuje ime vlasnika, suvlasnika, zajednikih vlasnika cijelog zemljinoknjinog tijela upisanog i opisanog u posjedovnici, kao i sve
43 Isti se postupak mora provesti i kad se samo na odreenom fizikom dijelu pojedine katastarske estice eli uspostaviti drugaiji pravni poloaj s time da postupku otpisivanja i pripisivanja mora prethoditi postupak diobe katastarske estice. Ako se, pak, glede odreenog fizikog, posebnog dijela zgrade eli uspostaviti posebni pravni reim, to e biti mogue samo po pravilima Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima o vlasnitvu na posebnom dijelu nekretnine koja su ureena tako da se dosljedno provodi naelo pravne jedinstvenosti zemljinoknjinog tijela (66-99 ZV).
STVARNO PRAVO
221
promjene glede vlasnitva (23/1 ZZK). Pored podataka o vlasniku zemljinoknjinog tijela u vlastovnicu se upisuju i ogranienja kojima je vlasnik osobno podvrgnut glede upravljanja ili raspolaganja zemljinoknjinim tijelom kao to su npr. maloljetnost, skrbnitvo, steaj i si. (23/2 ZZK). U njoj se ine vidljivim i ogranienja raspolaganja zemljinoknjinim tijelom koja su inae predmetom upisa u teretovnicu, a tiu se svakog vlasnika (23/3 ZZK). . ,, , > . : 54. U teretovnicu (25 ZZK) se upisuju stvarna i druga prava kojima je optereeno zemljinoknjino tijelo ili idealni dio nekog suvlasnika, prava steena na tim pravima, te ogranienja u raspolaganju zemljnoknjinim tijelom kojima je podvrgnut svagdanji vlasnik (25/1 ZZK). U teretovnicu se upisuju zalono pravo (hipoteka), osobne i stvarne slunosti, realni tereti, pravo graenja, obvezna prava koja mogu biti predmetom upisa u zemljinu knjigu. U ovaj se dio zemljinoknjinog uloka po pravilima o upisu zakupa upisuju i koncesije osnovane na nekretninama koje su ope dobro ili javno dobro u vlasnitvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne uprave i samouprave (25/2 ZZK). U teretovnicu se uvijek upisuje i zabrana otuenja i optereenja nekretnine (25/3 ZZK). (3) Podulozak 5 5 . Podulozak je sastavni dio zemljinoknjinog uloka koji se otvara za idealni dio odreenog suvlasnika i u koji se provode upisi koje se odnose na taj idealni dio. Podulozak e se otvoriti na prijedlog svakog suvlasnika zemljinoknjinog tijela za njegov suvlasniki dio (20/2 ZZK). Podulozak e se otvoriti i za suvlasniki dio koji je povezan s vlasnitvom posebnog dijela nekretnine (24/2 ZZK). Podulozak po svom sastavu u potpunosti odgovara sastavu zemljinoknjinog uloka on sadri posjedovnicu, vlastovnicu, teretovnicu, a na upise u podulozak se na odgovarajui nain primjenjuju sve odredbe o upisima u uloak. Nakon to se otvori podulozak, svi upisi glede suvlasnikog dijela za koji je otvoren provode se samo u poduloku. Na suvlasniki dio za koji je otvoren podulozak odnose se i svi upisi glede tog suvlasnikog dijela provedeni do otvaranja poduloka, kao i svi upisi koji se odnose na cijelo zemljinoknjino tijelo (20/ 4,5 ZZK). 3. Zbirka isprava 56. Zbirka isprava (26,27 ZZK) zajedno s glavnom knjigom ini zemljinu knjigu u uem smislu. Ona se sastoji od isprava na temelju kojih su provedeni upisi u glavnu knjigu. U zbirku isprava se po brojevima pod kojima su provedeni upisi u glavnu knjigu ulau izvornici ili ovjerovljeni prijepisi isprava na temelju kojih su zahtijevani i doputeni upisi. Prijepisi se uvezuju u sveske. Zbirka isprava vodi se zajedniki za sve glavne knjige koje se vode kod jednog zemljinoknjinog suda i to uvijek runo, neovisno o tome vodi li se zemljina knjiga runo ili pomou EOP (27. 167 ZZK). Zbirka isprava slui objanjavanju upisa provedenih u glavnoj knjizi, jer se u glavnu knjigu unosi samo bitni sadraj isprave na osnovi koje je proveden upis. Svi drugi podatci vidljivi su iz zbirke isprava.
Josipovi 4. Zbirka zemljinoknjinih rjeenja
57. Zbirka zemljinoknjinih rjeenja vodi se za EOP-zemljinu knjigu i to uz odgovarajuu primjenu pravila za voenje zbirke isprava (168 ZZK). Ona se vodi runo, ulaganjem zemljinoknjinih rjeenja u posebnu knjigu i to po njihovim rednim brojevima. Rjeenja se uvezuju u sveske. Na taj se nain ostvaruje vea sigurnost podataka u EOP-zemljinoj knjizi, jer se pomou zbirke isprava i zbirke zemljinoknjinih rjeenja mogu rekonstruirati svi upisi provedeni u EOP-zemljinoj knjizi.
5. Zbirka katastarskih planova
58. Katastarski planovi (28) su geodetski prikaz i nacrt zemljita u jednoj katastarskoj opini u odreenom razmjeru koji prikazuje poloaj i oblik zemljita i objekata koji se trajno nalaze na njima ili ispod njihove povrine. Oni slue za lake snalaenje u podatcima o poloaju, obliku i povrini zemljita (28/3 ZZK). Katastarske planove izrauje dravno tijelo u iji djelokrug spada voenje katastra zemljita i dostavlja iz zemljinoknjinom sudu.
6. Pomoni popisi
59. Pomoni popisi (29 ZZK) omoguavaju lake i bre pronalaenje podataka upisanih u glavnoj knjizi. Pomoni se popisi razlikuju ovisno o tome po kojim se podatcima vode. Uz svaku glavnu knjigu vodi se popis zemljita (stvarni pomoni popis, stvarni registar) - popis zemljita po brojevima katastarskih estica za jednu katastarsku opinu uz koje je upisan broj zemljinoknjinog uloka u kojem su katastarske estice upisana. Uz popis zemljita vode se i tzv. osobni pomoni popisi, imenici - abecedni popis vlasnika i nositelja prava graenja, te abecedni popis predbiljeenih vlasnika uz ija je imena upisan broj zemljinoknjinog uloka u kojem je upisano zemljinoknjino tijelo na kojem postoje ta knjina prava. Sastav i voenje pomonih popisa detaljno je ureeno Zemljinoknjinim poslovnikom (33-52 ZKP). 60. Kod runo voene zemljine knjige svi se pomoni popisi vode runim upisivanjem podataka u posebne knjige, popise, koji se provode nakon to se provede upis u glavnoj zemljinoj knjizi. Kod EOP-zemljine knjige pomoni se popisi vode pomou elektronike obrade podataka kao dio baze zemljinih podataka (169 ZZK). Svaka promjena u glavnoj knjizi glede broja zemljita, broja zemljinoknjinog uloka, promjene nositelja knjinog prava i dr., koja se kod runo voene zemljine knjige mora posebno provesti u pomonim popisima, kod EOP-zemljine knjige odmah vidljiva i u odgovarajuem pomonom popisu. Zbog toga se kod EOP-zemljine knjige upisi u pomone popise ne moraju posebno provoditi. 61. Pored navedenih pomonih popisa, Zakonom o zemljinim knjigama ili drugim propisom (npr. Zemljinoknjinim poslovnikom) moe se odrediti i voenje drugih pomonih popisa i upisnika s time da nain voenja svih pomonih
Josipovi
popisa odreuje ministar pravosua (29/2 ZZK). Zemljinoknjini sudovi vode tako i mnoge druge upisnike i pomona sredstva, kao to su npr.: dnevnik zemljinoknjinih podnesaka - urudbeni brojevnik, poslovni kalendar, biljenicu za rokove, popis naruenih izvadaka, prijepisa i slubenih potvrda, opi upisnik, spisak poslanih spisa i druge popise i evidencije ije je voenje detaljno ureeno Zemljinoknjinim poslovnikom (33-52)
III. Upisi u zemljine knjige A. Predmet upisa

62. Predmet upisa u zemljine knjige su sva stvarna i neka obvezna prava na nekretninama), osobni odnosi nositelja tih prava i pravne injenice iji je upis u zemljine knjige izriito i taksativno odreen Zakonom o zemljinim knjigama ili nekim drugim zakonom. to sve moe biti predmet upisa u zemljinu knjigu odreeno je ulogom zemljinih knjiga u pravnom prometu nekretnina, a to je publiciranje pravnog stanja nekretnina vanog za pravni promet. Slijedom toga se u zemljine knjige upisuju prava na nekretninama ili pravima na tim nekretninama, kao i sve ono to je mjerodavno za pravno stanje nekretnina u pravnom prometu (1/1 ZZK). , 6 3 . Prava za koja je odreeno da mogu biti predmetom zemljinoknjinog upisa nazivaju se knjinim pravima (16/1 ZZK). Za njih je karakteristino da za svoj objekt imaju nekretnine koje se upisuju u zemljine knjige ili prava koja postoje na upisanim nekretninama. Po Zakonu o zemljinim knjigama predmet upisa u zemljine knjige su vlasnitvo i druga stvarna prava na nekretninama, te odreena obvezna prava (31/1 ZZK). Stvarna prava na nekretninama koja se upisuju u zemljine knjige odreuje u skladu s naelom zatvorenog broja stvarnih prava Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima. To su: pravo vlasnitva (30-173. ZV),44 slunosti (174-245. ZV) i stvarni tereti (246-279 ZV),45
44 Vlasnitvo se u zemljine knjige upisuje tako da se u vlastovnicu upie i m e vlasnika n e k r e t n i n e u p i s a n e i opisane u posjedovnici zemljinoknjinog uloka o t v o r e n o g za tu nekretninu (23/1 Z Z K ) . Ako je vlasnik osobno p o d v r g n u t n e k i m ogranienjima u raspolaganju nekretnin o m to se uz njegovo i m e p o s e b n o naznauje (23/2 Z Z K ) . U zemljine se knjige upisuje individ u a l n o vlasnitvo, suvlasnitvo (36-56. ZV), vlasnitvo o d r e e n o g p o s e b n o g dijela n e k r e t n i n e koje je neodvojivo povezano s odgovarajuim suvlasnikim dijelom n e k r e t n i n e na kojem je uspostavljeno (66-99 ZV) i zajedniko vlasnitvo (57-65 ZV), kao i o g r a n i e n o , uvjetovano ili oroeno vlasnitvo. P o s e b n e o d r e d b e o upisu suvlasnitva, zajednikog vlasnitva, vlasnitva posebnog dijela n e k r e t n i n e , te ogranienog ili oroenog vlasnitva sadri 34 Z Z K . 45 Stvarne i osobne slunosti, te stvarni tereti upisuju se u teretovnicu zemljinoknjinog uloka u koji je upisana nekretnina koja je kao posluno dobro optereena slunou ili stvarnim teretom (25/1 ZZK). Stvarne slunosti ili stvarni tereti u korist nekretnina upisuju se i u posjedovnicu zemljinoknjinog uloka u kojem je upisano gospodujue dobro odnosno nekretnina u iju korist postoji stvarni teret (21/2 ZZK). Posebne odredbe o upisu slunosti i stvarnih tereta sadri 33 ZZK.
STVARNO PRAVO
Josipovi
pravo graenja (280-296 ZV) 46 i zalono pravo na nekretnini, hipoteka (297-353 ZV).47 Od stvarnih prava u zemljine se knjige ne upisuju samo ona za koja je zakonom odreeno da se ne upisuju u zemljinu knjigu (npr. javnopravni stvarni tereti, 266/2 ZV). Obvezna prava koja mogu biti predmetom upisa u zemljinu knjigu odreuje Zakon o zemljinim knjigama, a upis odreenog obveznog prava u zemljinu knjigu moe biti odreen i posebnim zakonom. Od obveznih prava Zakon o zemljinim knjigama odreuje da se u zemljine knjige upisuju pravo nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa i koncesije (31/1 ZZK). 4 8 Sva se knjina prava u zemljinu knjigu upisuju i kad su ograniena, uvjetovana ili oroena (31/2 ZZK).49 Y 64. Od osobnih odnosa nositelja prava na nekretninama i pravnih injenica predmet upisa u zemljine knjige mogu biti samo one koje su vane za pravni poloaj nositelja prava na nekretninama za sudjelovanje u pravnom prometu nekretnina odnosno koje su mjerodavne za pravno stanje nekretnina u pravnom prometu. Osobne odnose i pravne injenice koji se upisuju u zemljine knjige odreuje Zakon o zemljinim knjigama (npr. 71-89 ZZK), a upis odreenih osobnih odnosa i pravnih injenica ureuju i drugi propisi (Zakon o braku i porodinim odnosim, Zakon o izvlatenju, Zakon o nasljeivanju, Ovrni zakon i dr.). Od osobnih odnosa nositelja knjinih prava u zemljine se knjige upisuju npr. maloljetnost, skrbUpis prava graenja u zemljinu knjigu provodi se dvostrukim upisom. Pravo graenja se upisuje kao teret zemljita koje optereuje i to upisom u teretovnicu zemljinoknjinog uloka u kojem je upisano zemljite na kojem je osnovano pravo graenja (34/1 ZZK, 288/1 ZV). Istodobno se otvara novi zemljinoknjini uloak u koji se pravo graenja upisuje kao da je posebno zemljinoknjino tijelo, zemljite u posjedovnicu, a u vlastovnicu se novootvorenog zemljinoknjinog uloka nositelj prava graenja upisuje kao vlasnik (34/2 ZZK, 288/1 ZV). Kad se na optereenom zemljitu izgradi zgrada, ona se upisuje u posjedovnicu zemljinoknjinog uloka u kojem je pravo graenja upisano kao posebno zemljinoknjino tijelo kao da je izgraena na pravu graenja i smatra se pripatkom prava graenja (34/3 ZZK). Zalono se pravo (hipoteka) upisuje u teretovnicu zemljinoknjinog uloka u kojem je upisana nekretnina optereena zalonim pravom (25/1 ZZK). Za zemljinoknjini upis zalonog prava vrijede posebna pravila glede sadraja upisa i sadraja isprave na temelju koje se zahtijeva upis (35-38 ZZK), a posebno je ureen upis zajednikih (simultanih) hipoteka (37, 130-140 ZZK), te postupak amortizacije i brisanja starih hipotekarnih trabina (141-144 ZZK). Pravila o upisu hipoteke na odgovarajui se nain primjenjuju i na upis podzalonog prava (35/5 ZZK). Obvezna se prava upisuju u teretovnicu zemljinoknjinog uloka u kome je upisano zemljinoknjino tijelo na koje se odnose ( 25/1 ZZK). Koncesije se, takoer, upisuju u teretovnicu i to prema pravilima o upisu zakupa, ako posebnim zakonom nije posebno odreeno (25/2 ZZK).U zemljinu knjigu se, da bi djelovala apsolutno tj. prema svim treim osobama, upisuju samo ona obvezna prava za koja su stranke ugovorile da e se upisati u zemljinu knjigu. Obvezna prava koja ve temeljem zakona djeluju apsolutno ne moraju se upisati u zemljinu knjigu da bi djelovala prema treima, jer ona tako djeluju ve temeljem samog zakona. Tako se npr. u zemljinu knjigu ne upisuje zakonsko pravo prvokupa iz 44. Zakona o najmu stanova i si.
49 Ogranienja, uvjetovanja i oroenja knjinih prava upisuju se zabiljebom, ako ZZK u odreenom sluaju ne odreuje drukije (32/2 ZZK). Drukije je npr. u 34/4-5 ZZK ureen upis vlasnitva ogranienog rokom ili uvjetom. 48 47 46
STVARNO PRAVO
Josipovi
nitvo, produenje roditeljskog prava, otvaranje steaja i si. Od pravnih injenica u zemljine se knjige npr. upisuje da se glede knjinog prava vodi spor, da je podignuta hipotekama tuba, da je hipotekarni vjerovnik otkazao hipotekarnu trabinu, da je odreena provedba ovrhe na nekretnini, da je glede nekretnine sklopljen ugovor o doivotnom uzdravanju i si. 6 5 . Ovisno o tome to je predmet upisa u zemljinu knjigu razlikuju se i pojedine vrste upisa, njihovi pravni uinci, kao i pretpostavke za njihovu provedbu u zemljinim knjigama. Knjina prava se u zemljine knjige upisuju uknjibom i predbiljebom (31/1 ZZK). Kad je za stjecanje knjinog prava potreban upis u zemljinu knjigu kao modus, nain stjecanja on se ostvaruje provedbom uknjibe, upisa za koji nije potrebno posebno naknadno opravdanje, ili provedbom predbiljebe, upisa koga naknadno treba opravdati (30/2-3 ZZK). Osobni odnosi nositelja knjinih prava i pravne injenice upisuju se zabiljebom (30/4). Zabiljebom se publiciraju odreeni odnosi i injenice ili se njihovim osnivaju zakonom odreeni pravni uinci mjerodavni za raspolaganje knjinim pravima i uope pravni promet nekretnina (39 ZZK).
B. Pretpostavke upisa
1. Materijalne pretpostavke
a) Knjiniprednik " '.'''-''' ['/
6 6 . Zemljinoknjini se upis moe dopustiti jedino protiv knjinog prednika. Knjini je prednik osoba koja je u asu podnoenja prijedloga za upis ve upisana ili e istodobno biti upisana kao nositelj knjinog prava koje se upisom prenosi, mijenja, ograniava ili prestaje odnosno glede kojega se zahtijeva upis (40 ZZK). Ova se materijalnopravna pretpostavka upisa mora ispuniti kod svih vrsta zemljinoknjinih upisa. Uknjiba ili predbiljeba se mogu dopustiti jedino protiv onoga koji je u zemljinoj knjizi upisan kao nositelj knjinog prava koje se prenosi, mijenja, ograniava, prestaje. Zabiljeba e se dopustiti protiv onoga koji je upisan kao nositelj knjinog prava na koga se odnosi osobni odnos odnosno na ije se knjino pravo odnosi pravna injenica iji se upis zahtijeva. Materijalnopravna pretpostavka upisa glede knjinog prednika ureena je poblie naelom knjinog prednika. Tim su naelom odreene i iznimke od pravila o knjinom predniku kojima je odreeno kad se upis moe dopustiti i kad u zemljinim knjigama nije upisana osoba koja, iako je pravni prednik osobe koje zahtijeva upis u svoju korist, nije upisana kao knjini prednik. Upis e tada biti doputen ako stjecatelj koji zahtijeva upis u svoju korist ispravama podobnim za upis dokae neprekinuti niz izvanknjinih stjecanja od upisanog knjinog prednika do sebe odnosno (41 ZZK). b) Tabularna isprava 6 7 . Da bi se dopustio i proveo upis u zemljinu knjigu, zemljinoknjinom se sudu uz prijedlog za upis mora priloiti ili predoiti isprava odgovarajueg oblika i
Josipovi
sadraja koja je podobna da se na temelju nje provede upis u zemljinu knjigu - tabularna isprava. 68. Tabularna isprava moe biti javna isprava ili privatna isprava, a da bi ona bila podobna da se na temelju nje provede upis, mora ispunjavati odreene pretpostavke - ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave (43, 44 ZZK). To su: a/ isprava mora biti sastavljena u obliku propisanom za njezinu valjanost (43/1 ZZK); b/ u ispravi na osnovi koje se provodi upis (uknjiba ili predbiljeba) knjinog prava, njegove promjene, ogranienja ili prestanka mora za to biti vidljiv pravni temelj (43/2 ZZK). Ovo pravilo odreuje da se uknjiba ili predbiljeba mogu provesti samo na temelju isprave o kauzalnom pravnom poslu iz koje je vidljiva pravna osnova, titulus promjene, ogranienja ili prestanka knjinog prava; / sprava ne smije imati oitih nedostataka koji dovode u sumnju njezinu vjerodoc stojnost (44/1 ZZK). U ispravi ne smije biti nejasnih mjesta, precrtavanja i brisanja. Ako se isprava sastoji od vie listova, oni moraju biti tako spojeni da se ne moe umetnuti ni jedan list (44/1 ZZK); d/ u ispravi moraju biti navedene osobe protiv kojih i u iju se korist upis zahtijeva i to na nain da ne postoji opasnost da ih se zamijeni s drugima (44/2 ZZK); e/ u ispravi moraju biti navedeni mjesto, dan, mjesec i godina gdje i kad je sastavljena (44/2 ZZK). 69. Podnoenje tabularne isprave koja ispunjava navedene ope pretpostavke valjanosti materijalna je pretpostavka za provedbu svih vrsta zemljinoknjinih upisa i to neovisno o tome zahtijeva li se upis na temelju javne ili privatne isprave. Uknjiba i predbiljeba mogu se dopustiti samo na temelju javnih isprava koje ispunjavaju sve ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave pri emu Zakon o zemljinim knjigama izriito propisuje na osnovi kojih se javnih isprava moe provesti uknjiba (55 ZZK), a na osnovi kojih predbiljeba (59 ZZK). Ope pretpostavke za valjanost tabularne isprave mora ispunjavati i svaka privatna isprava na temelju koje se zahtijeva uknjiba ili predbiljeba (43-44, 56/1 ZZK). Privatna isprava na temelju koje se zahtijeva uknjiba mora, pored toga, ispunjavati i jo neke dodatne, posebne pretpostavke za uknjibu (52-55. ZZK). Pravila o opim pretpostavkama valjanosti tabularne isprave na odgovarajui se nain primjenjuju i glede isprava na osnovi kojih se zahtijeva zabiljeba. Zabiljebe se takoer provode na temelju odgovarajuih isprava koje ispunjavaju ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave, a kojima se dokazuju postojanje osobnog odnosa ili pretpostavke uz koje zakon vee mogunost upisivanja odreene pravne injenice koja je predmet zabiljebe). 2. Postupovne pretpostavke upisa 70. Postupovne (formalnopravne) pretpostavke upisa odreene su odredbama Zakona o zemljinim knjigama koje ureuju zemljinoknjini postupak. Postupovne pretpostavke upisa su: 1/ stavljanje zahtjeva za upis; 2/ podnoenje isprava; 3/ dozvola suda; 4/ provedba upisa i 5/ pravomono/ O svim postupovnim pretpostavkama za upis u zemljine knjige govori se u poglavlju o zemljinoknjinom postupku. ...;...
Josipovi
C.
Vrste zemljinoknjinih upisa
> -.\:
-.:-i
1. Uknjiba a) Pojam 7 1 . Uknjiba je upis kojim se knjina prava stjeu, prenose, ograniuju ili prestaju bez posebnoga naknadnog opravdanja (30/2 ZZK). Uknjiba se naziva intabulacijom kad se knjino pravo stjee, mijenja ili ograniava (pozitivna uknjiba). Uknjiba se naziva ekstabulacijom kad uknjibom knjina prava prestaju odnosno kada se knjina prava briu iz zemljine knjige (negativna uknjiba). Predmet uknjibe su sva knjina prava koja mogu biti predmet upisa u zemljinu knjigu sva stvarna prava na nekretninama koja u skladu s naelom zatvorenog broja stvarnih prava postoje u naem pozitivnom stvarnopravnom ureenju, pravo nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa, koncesija, kao i ostala prava za koja je posebnim zakonom odreeno da se mogu upisati u zemljine knjige (31/1 ZZK). Stvarna se prava na nekretninama upisuju uknjibom i kad su ograniena uvjetom ili rokom
(31/2 ZZK). ' .
:
t
-;
'
.-"' " -
7 2 . Pravni uinci uknjibe sastoje se u bezuvjetnom i konanom stjecanju, prijenosu, ogranienju ili prestanku knjinih prava. Pravni uinci uknjibe nisu ni na koji nain i niim uvjetovani, niti su vremenski ogranieni. Oni nastupaju odmah po njezinoj provedbi upisa odnosno od asa kad je sudu stigao prijedlog za uknjibu i to u onom opsegu kako je to odreeno uknjibom. Zbog toga se uknjiba ni na koji nain ne mora naknadno opravdavati. Pravni uinci uknjibe sastoje se u publiciranju stvarnih prava na nekretninama odnosno u davanju vanjske vidljivosti stvarnim pravima na nekretninama ime se osigurava njihovo apsolutno djelovanje i ostvaruju pretpostavke za njihovo ostvarivanje i zatitu prema svim treim osobama. Uknjibom obveznih prava konstituira se, pak, njihova apsolutnost pa se nakon uknjibe i ona mogu ostvarivati prema svim treim osobama. Knjina prava uknjibom bezuvjetno i konano stjeu i odreeno mjesto u redu prvenstva u odnosu na ostala upisana knjina prava. Uknjiba ima i posebno materijalnopravno znaenje za stjecanje stvarnih prava na nekretninama na temelju pravnog posla. Kad se stvarna prava na nekretninama stjeu, mijenjaju ili prestaju na temelju pravnog posla uknjiba je jedna od materijalnopravnih pretpostavki takvog stjecanja, promjene ili prestanka stvarnih prava na nekretninama. Uknjiba je tada nain, modus stjecanja stvarnih prava na nekretninama (120, 220/1, 263/1, 288/1, 309/1 ZV).50
f i
Provedba uknjibe brisanja materijalno je pravna pretpostavka i za prestanak stvarnih prava na nekretninama odreknuem (172/3, 239/5, 274/5, 292/2, 344/5 ZV). Isto pravilo vrijedi i kad stvarna prava na nekretninama prestaju istekom roka, ispunjenjem raskidnog uvjeta, neizvravanjem, ukinuem, jer u takvim sluajevima ona prestaju tek kad se uknjibom izbriu iz zemljine knjige (240/3, 242/5, 275/2, 276/3, 292/2, 294/4, 345/1 ZV). ., 2 2 8 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
50
Josipovi b) Pretpostavke z a u k n j i b u
GLAVA 4. Zemljine knjige ........ ;..:-: , L, ..,..;..
73, Da bi se provela uknjiba moraju biti ispunjene sve pretpostavke koje se moraju ispuniti za provedbu svakog zemljinoknjinog upisa. Za provedbu uknjibe moraju se ispuniti materijalna pretpostavka glede knjinog prednika (40-42 ZZK), ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave (43-44 ZZK) te sve postupovne pretpostavke koje se zahtijevaju za provedbu svakog upisa u zemljinu knjigu. Pored toga, za upis uknjibe moraju se glede tabularne isprave na temelju koje se provodi uknjiba ispuniti i odreene posebne pretpostavke. Isprave na temelju kojih se moe provesti uknjiba mogu se podijeliti u dvije skupine. 74. U prvu spadaju privatne isprave o pravnim poslovima glede prava na nekretninama (54 ZZK) i javne isprave o pravnim poslovima koje su sastavili nadleno tijelo ili javni biljenik u granicama svoje ovlasti i u propisanom obliku ako sadre sve to se zahtijeva i za uknjibu na temelju privatnih isprava (55/1/a ZZK).51 Te isprave, pored opih pretpostavki za njihovu valjanost (43,44 ZZK), moraju ispunjavati i odreene posebne pretpostavke za uknjibu (52, 53, 54, 55/1/a ZZK). a/ Isprava mora sadravati tonu oznaku zemljita ili prava glede kojeg se zahtijeva uknjiba (54/1/a, 55/1/a ZZK); b/ isprava mora sadravati izriitu izjavu onoga ije se pravo ograniava, optereuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjibu - pristanak za uknjibu, klauzula intabulandi (54/1/b, 55/1/a ZZK);52 c/na privatnoj ispravi na osnovi koje se zahtijeva uknjiba mora biti ovjerena istinitost potpisa.53 Na privatnoj je ispravi dovoljno ovjeriti potpis osobe ije se pravo ograniuje, optereuje, ukida ili prenosi na drugu osobu (52/3 ZZK); d/ Kad je privatnu ispravu potpisao opunomoenik osobe protiv koje se zahtijeva uknjiba, da bi se dopustila uknjiba protiv opunomoitelja, istinitost opunomoeJavnim ispravama o pravim poslovima koje su sklopili nadleno tijelo ili javni biljenik u granicama svojih ovlasti smatraju se isprave o pravnim poslovima koji se, da bi bili valjani, moraju sklopiti u obliku sudskog zapisnika (npr. ugovor o doivotnom uzdravanju, ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota ostavitelja - 122/4., 112/2. Zakona o nasljeivanju) ili u obliku javnobiljenikog akta (ugovor o ureenju imovinskih odnosa meu branim drugovima te meu osobama koje ive u izvanbranoj zajednici, ugovor o raspolaganju imovinom maloljetnih osoba, ugovor o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed i dr., 53. Zakona o javnom biljenitvu). Osim toga stranke i same mogu odluiti da odreeni pravni posao zakljue u formi sudskog zapisnika (npr. nagodba u izvanparninom postupku) ili da isprave o pravnom poslu potvrde, solemniziraju kod javnog biljenika ime potvrena isprava dobiva snagu javnobiljenikog akta odnosno javne isprave o privatnom poslu (lanak 59. Zakona o javnom biljenitvu).
H Pristanak za uknjibu (klauzula intabulandi) moe se dati u samoj ispravi o pravnom pou, u posebnoj ispravi kao i u prijedlogu za upis. Ako je pristanak za uknjibu dan u posebnoj ispravi ili u prijedlogu za upis, potpis onoga koji ju je dao mora biti ovjeren, odnosno ta isprava tada mora ispunjavati sve ope i posebne pretpostavke koje mora ispunjavati privatna isprava da i bi se na temelju nje provela uknjiba. Pristanak za uknjibu moe se dati i uvjetno ili oroeno > to se u izjavi mora izriito naznaiti (54/2 ZZK). 53 Istinitost potpisa mora biti ovjerena na nain propisan posebnim zakonom (usp. lanak 77, Zakona o javnom biljenitvu). Kad se uknjiba zahtijeva na temelju inozemne privatne isprave na nain ureen meunarodnim ugovorom ili zakonom (52/2. ZZK). 51
f STVARNO PRAVO
Josipovi
nikovog potpisa na toj ispravi te opunomoiteljevog potpisa na punomoi moraju biti ovjereni na nain na koji se ovjerava istinitost potpisa na privatnim ispravama (53/1, 53/3, 52 ZZK). Uknjiba e se dopustiti ako opunomoenik svoje ovlatenje za potpisivanje privatne isprave iskae posebnom punomoi, tj. punomoi koja mu je izdana upravo za taj posao (53/2/1 ZZK). Ako je opunomoitelj ovlaten opom ili generinom punomoi, punomoi izdanom za odreenu vrstu poslova, punomo u asu podnoenja prijedloga za upis ne smije biti starija od jedne godine (53/2/2 ZZK). 7 5 . U drugu skupinu isprava na temelju kojih se moe provesti uknjiba spadaju javne isprave za koje je Zakonom o zemljinim knjigama izriito odreeno da se na temelju njih moe dopustiti uknjiba (55/1/b 7JLK). To su odluke suda ili drugog nadlenog tijela i pred njima sklopljene nagodbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovrnim ispravama prikladnim za upis prava u zemljinu knjigu, ako sadre tonu oznaku zemljita ili prava na koji se odnosi upis. U javne isprave na temelju kojih se moe dopustiti uknjiba spadaju isprave koje se u skladu s pozitivnim normama ovrnog postupka smatraju ovrnim ispravama - ovrna sudska odluka i ovrna sudska nagodba, ovrna odluka donesena u upravnom postupku, ovrna javnobiljenika isprava kao i druge isprave za koje je zakonom odreeno da su ovrne isprave (21 OZ), sudske odluke o dosudi nekretnina prodanih na prisilnoj prodaji, pravomona ostavinska rjeenja, rjeenja donesena u upravnim postupcima kao npr. rjeenje o izvlatenju nekretnine i si. 2. Predbiljeba a) Pojam 7 6 . Predbiljeba je upis kojim se knjina prava stjeu, prenose, ograniuju ili prestaju pod uvjetom naknadnog opravdanja i u opsegu u kojem budu naknadno opravdana (30/3 ZZK). Predbiljeba se provodi kad nije mogue provesti uknjibu, jer u trenutku podnoenja prijedloga za upis nisu bile ispunjene sve pretpostavke odreene pravilima zemljinoknjinog prava za uknjibu. Predbiljeba, isto kao i uknjiba, moe biti pozitivna ili negativna ovisno o tome da li se pod uvjetom naknadnog opravdanja njome stjeu, mijenjaju ili ograniavaju knjina prava (pozitivna predbiljeba) ili ona prestaju (negativna predbiljeba). Predmet predbiljebe isti je kao i predmet uknjibe. Predbiljebom se upisuju sva knjina prava koja se upisuju i uknjibom. Predmet predbiljebe su vlasnitvo i ostala stvarna prava na nekretninama, pravo nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa, koncesije te ostala prava na nekretninama kad je to zakonom doputeno (31/1 ZZK). Predbiljebom se nabrojena prava upisuju i kad su ograniena uvjetom ili rokom (31/2 ZZK). 7 7 . Pravni uinci predbiljebe sastoje se u stjecanju, gubitku, ograniavanju ili prijenosu knjinih prava pod uvjetom naknadnog opravdanja. Predbiljebom nastupaju isti pravni uinci kao i uknjibom samo to su oni uvjetovani naknadnim opravdanjem predbiljebe. Uvjet se sastoji u naknadnom ispunjenju pret2 3 0 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
Josipovi
postavki koje nisu postojale u asu podnoenja prijedloga za upis pa se zbog toga nije mogla provesti uknjiba. Kad se naknadno te pretpostavke ostvare odnosno kad se opravda predbiljeba, predbiljeba se pretvara u uknjibu. Opravdanjem predbiljebe nastupaju svi pravni uinci uknjibe i to ex tune tj. od trenutka kad je predbiljeba provedena odnosno od asa kad je zemljinoknjinom sudu stigao prijedlog za upis (60 ZZK). Zbog toga predbiljeba, kao i uknjiba, ima posebno materijalnopravno znaenje za stjecanje stvarnih prava na nekretninama na temelju pravnog posla. Ona je, takoer, nain, modus stjecanja stvarnih prava na nekretninama na temelju pravnog posla. Njome se pod uvjetom naknadnog opravdanja stjeu na temelju pravnog posla stvarna prava na nekretninama za iju uknjibu u asu podnoenja prijedloga za upis nisu bile ispunjene sve potrebne pretpostavke (121, 220/2, 263/2, 309/2 ZV). Kad se predbiljeba naknadno opravda, stvarno se pravo smatra steenim ve od asa kad je sudu bio podnesen prijedlog za njegov upis u zemljinu knjigu (121 ZV). Iz ovakvih pravnih uinaka predbiljebe proizlazi da je njezin osnovni smisao stjecanje prvenstvenog reda za predbiljeeno knjino pravo glede koga se ne moe provesti uknjiba. Predbiljebom knjino pravo pod uvjetom naknadnog opravdanja stjee odreeno mjesto u prvenstvenom redu u odnosu na ostala upisana prava. Pravni uinci uvjetno steenog reda prvenstva ovisit e o naknadnom opravdanju predbiljebe. Kad se predbiljeba opravda, smatrat e se da predbiljeeno knjino pravo ima ono mjesto u prvenstvenom redu koje je stekao u asu podnoenja prijedloga za upis. Zbog toga e prava upisana nakon predbiljeenog prava imati kasniji prvenstveni red u odnosu na predbiljeeno pravo iji je upis naknadno opravdan. b) Pretpostavke za predbiljebu 78. Za provedbu predbiljebe moraju se ispuniti materijalne i postupovne pretpostavke kao i za provedbu svakog zemljinoknjinog upisa. Predbiljeba se moe provesti jedino ako se upis zahtijeva protiv onoga koji je u vrijeme podnoenja zahtjeva za upis upisan kao nositelj knjinog prava glede kojeg se zahtijeva upis ili bude istovremeno uknjien ili predbiljeen (40-42 ZZK). Kao i kod uknjibe, za upis predbiljebe isprava mora ispunjavati sve ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave (43, 44 ZZK). Tabularna isprava na temelju koje se moe dopustiti predbiljeba ne mora, meutim, udovoljavati nekoj od posebnih pretpostavki valjanosti tabularne isprave za uknjibu (56/1 ZZK). 79. Isprave na temelju kojih se moe dopustiti predbiljeba mogu se podijeliti u dvije skupine. U prvu skupinu spadaju privatne isprave o pravnim poslovima i javne isprave koje su o pravnim poslovima u granicama svojih ovlasti i u propisanom obliku sastavili nadleno tijelo ili javni biljenik koje ne udovoljavaju nekoj od posebnih pretpostavki predvienih zemljinoknjinim pravilima za uknjibu u 52. do 55. ZZK, ali ispunjavaju ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave za zemljinoknjini upis iz 43 i 44 ZZK (56/1 ZZK). Na temelju privatne isprave ili javne isprave koju je o pravnom poslu sainilo nadleno tijelo ili javni biljenik
Josipovi
predbiljeba e se dopustiti kad: a/ u ispravi nije navedena tona oznaka zemljita ili prava glede kojega se zahtijeva upis (54/1/a. ZZK); b/ u ispravi, a ni u posebnoj ispravi niti u prijedlogu za upis knjini prednik nije izriito pristao na upis odnosno kad ispravi nedostaje klauzula intabulandi (54/1/b ZZK); c/ pristanak za upis odnosno klauzula intabulandi dana uvjetno ili oroeno (56/2 ZZK); 5 4 d/ istinitost potpisa osobe ije se pravo upisom ograniuje, optereuje, ukida ili prenosi na drugu osobu nije ovjerena na nain propisan posebnim zakonom (52/3 ZZK); e/ istinitost potpisa opunomoenika na ispravi temeljem koje se protiv opunomoenika zahtijeva upis nije ovjerena na nain propisan posebnim zakonom (53/1 ZZK); f/ opa ili generina punomo na temelju koje je opunomoitelj potpisao ispravu na temelju koje se protiv opunomoitelja zahtijeva uknjiba izdana prije vie od godine dana od asa podnoenja prijedloga za upis (53/2 ZZK); g/ istinitost potpisa opunomoitelja na punomoi temeljem koje je opunomoenik potpisao ispravu na temelju koje se protiv opunomoitelja zahtijeva uknjiba nije ovjerena na nain propisan posebnim zakonom (53/3 ZZK). 8 0 . U drugu skupinu isprava na temelju kojih e se dopustiti predbiljeba spadaju javne isprave za koje je Zakonom o zemljinim knjigama izriito odreeno da e se na temelju njih dopustiti predbiljeba (59 ZZK). To su: a/ pravomone domae sudske odluke kojima se stvarno pravo bezuvjetno utvruje ili dosuuje ili se bezuvjetno odbija, koje jo nisu postale ovrne (59/a ZZK); 5 5 b/ odluke domaeg suda odnosno s njom izjednaene odluke drugog tijela vlasti kojom se predbiljeba odreuje kao mjera osiguranja (59/b ZZK); 56 c/ ostale javne isprave odreene posebnim zakonom (59/c ZZK). c) Opravdanje predbiljebe 8 1 . Opravdanje predbiljebe je pravni akt kojim se naknadno uklanjaju nedostatci tabularne isprave zbog kojih ona nije bila valjana za uknjibu, ve samo za predbiljebu. Predbiljeba provedena na temelju javnih isprava (59 ZZK) opravdava se na temelju potvrde o ovrnosti odluke suda ili drugog tijela vlasti na temelju koje je predbiljeba bila doputena (61/b ZZK). 57 Predbiljeba provedena na temelju privatne isprave ili javne isprave o pravnom poslu koju je sastavilo nadleno tijelo ili javni biljenik opravdava se ispravom prikladnom za uknjibu kojom se
O uvjetovanom e se pristanku za upis raditi npr. kad je prodavatelj u ugovoru o prodaji nekretnine pristao da se u korist kupca provede uknjiba tek kad kupac u cijelosti isplati kupoprodajnu cijenu.
55 Npr. pravomona sudska presuda kojom se utvruje da je odreena osoba stekla vlasnitvo nekretnine dosjelou koja jo nije postala ovrna. 54
To bi npr. bilo rjeenje ovrnog suda o predbiljebi zalonog prava na nekretnini dunika ili na pravu uknjienom na nekretnini kao prethodnoj mjeri osiguranja, 287/1/1 Ovrnog zakona.
57 Za opravdanje predbiljebe potrebno je zemljinoknjinom sudu podnijeti javnu ispravu na koju je stavljena potvrda o ovrnosti odnosno javnu ispravu koja ima sve one kvalitete koje mora imati javna isprava na osnovi koje se provodi uknjiba (55/1/b. ZZK).
56
STVARNO PRAVO
Josipovi
otklanja nedostatak u ispravi radi koga nije bila doputena uknjiba (6l/a ZZK). 58 Kad, meutim, prednik nije voljan izdati ispravu kojom bi se opravdala predbiljeba, predbiljeba se opravdava pravomonom presudom donesenom u sudskom parninom postupku pokrenutom tubom radi opravdanja predbiljebe (61/c ZZK).59 Predbiljeba provedena na temelju isprave u kojoj je pristanak za uknjibu tj. klauzula intabulandi dana pod uvjetom ili rokom, opravdava se javnom ili javno ovjerenom ispravom kojom se dokazuje da je ispunjen uvjet odnosno da je istekao rok (6 l/d 7JLK). 82. Opravdanjem predbiljebe, neovisno o tome na koji je nain opravdana, predbiljeba se pretvara u uknjibu i nastupaju pravni uinci uknjibe i to od trenutka kad je prijedlog za upis stigao zemljinoknjinom sudu (60 ZZK). 60 Kad se predbiljeba opravda, zemljinoknjini e sud po slubenoj dunosti prilikom upisa zabiljebe opravdanja izbrisati sve upise koji su bili doputeni protiv uknjienog nositelja knjinog prava glede koga je bila provedena predbiljeba nakon to je stigao prijedlog za upis predbiljebe (67/2 ZZK). 61 Izostane li, pak, opravdanje predbiljebe, predbiljeba e se izbrisati na zahtjev nositelja knjinog prava protiv koga je predbiljeba bila doputena (64/2 ZZK). Ujedno e se izbrisati po slubenoj dunosti i svi upisi koji su provedeni s obzirom na predbiljeeno pravo (67/3 ZZK). Tako e brisanjem neopravdane predbiljebe nastati pravna situacija kao da predbiljeeno pravo nije ni bilo upisano u zemljinu knjigu.
3. Zabiljeba
a) Pojam
83. Zabiljeba je upis kojim se u zemljinim knjigama ine vidljivima mjerodavne okolnosti za koje je zakonom odreeno da se upisuju u zemljine knjige ili kojim se osnivaju odreeni pravni uinci kad je to predvieno zakonom (30/4. ZZK). Zabiljebom se u zemljine knjige ine vidljivim osobni odnosi nositelja knjinih prava i pravne injenice mjerodavne za pravni promet nekretnina. Ovom se vrstom
58 Npr. nedostatak ovjere potpisa nadomjestiti naknadnom ovjerom potpisa na izvorniku isprave, nedostatak tone oznake zemljita ili knjinog prava otklonit e se sastavljanjem nove isprave koja sadri te podatke ili dopunjavanjem prvotne isprave u skladu s opim pravilima o naknadnim dodatcima ve sastavljenih isprava o pravnim poslovima. Nedostatak pristanka za uknjibu nadomjestiti e se sastavljanjem posebne isprave koja sadri tu izjavu.
Tubu radi opravdanja predbiljebe osoba u iju je korist predbiljeba doputena moe podnijeti u roku od 15 dana od dostave rjeenja kojim je predbiljeba doputena (62/1 ZZK).
60 injenicu da je predbiljeba opravdana zemljinoknjini sud upisuje u zemljinu knjigu zabiljebom, koju provodi na zahtjev osobe u iju je korist predbiljeba bila provedena (64/1 ZZK).
S obzirom da predbiljebom knjino pravo prestaje, da se ograniava ili prenosi na drugu osobu pod uvjetom naknadnog opravdanja i gubitak odnosno ogranienje tog prava je za knjinog prednika samo uvjetno i ovisi o tome hoe li se predbiljeba opravdati ili ne. Zbog toga knjini prednik protiv koga je provedena predbiljeba moe i nakon provedbe predbiljebe raspolagati knjinim pravom ( 67/12 ZZK), ali ta raspolaganja ovise o opravdanju predbiljebe. STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 2 3 3
61
Josipovi
zemljinoknjinog upisa ne upisuju knjina prava, niti se zabiljebom mogu stjecati, mijenjati ili prestajati knjina prava. Za upis zabiljebe moraju se ispuniti sve materijalne i postupovne pretpostavke kao i za provedbu ostalih vrsta upisa. Zabiljeba e se dopustiti samo protiv osobe koja je u zemljinim knjigama upisana kao nositelj knjinog prava glede koga se provodi zabiljeba (40-42 ZZK). Za zabiljebu se takoer, kao pretpostavka upisa, zahtijeva i tabularna isprava koja mora ispunjavati sve ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave (43-44 ZTK), s time da je za pojedine vrste zabiljebi pravilima koja ih ureuju posebno ureeno mora li tabularna isprava ispunjavati jo neku dodatnu pretpostavku. Tabularna isprava nee biti pretpostavka za upis zabiljebe jedino ako je to propisom koji ju ureuje izriito ureeno ili ako to proizlazi iz naravi zabiljebe i cilja radi koga se provodi. 8 4 . Osnovni je smisao zabiljebe da se njome evidentiraju, uine vidljivim, publiciraju odreene pravnorelevantne injenice ili osnuju odreeni pravni uinci koji se odnose na subjekte knjinih prava ili na sama knjina prava, a od znaenja su za pravni promet nekretnina odnosno za stjecanje, ogranienje, postanak i prestanak zemljinoknjinih prava. Zabiljebom se upisuju razliita ogranienja u raspolaganju knjinim pravima, pravne injenice koje ukazuju na posebni pravni status odreene nekretnine ili nekog knjinog prava. Osnovni je cilj svake zabiljebe da uini vidljivim okolnosti mjerodavne za prosudbu pravnog stanja nekretnine, te mogunosti i ogranienja nositelja knjinih prava da njima raspolau, a da se pritom ni na koji nain ne ogranii niti zaustavi pravni promet nekretninom ili knjinim pravom na koji se odnosi zabiljeba. Upis zabiljebe, neovisno o tome to je njezin predmet, ne sprjeava niti zaustavlja mogunost daljnjeg raspolaganja knjinim pravom na koga se zabiljeba odnosi. Zabiljebom se jedino pravna sudbina raspolaganja knjinim pravom na koga se odnosi zabiljeba ini ovisnom o pravnim uincima provedene zabiljebe, o tome hoe li oni i na koji nain nastupiti. Zabiljebom se prema svima publicira, ini vidljivim da glede nositelja knjinog prava ili knjinog prava postoje neki odnosi ili injenice koje na odreeni nain mogu utjecati na valjanost raspolaganja knjinim pravom, stjecanje knjinog prava, njegov prvenstveni red i si. Stjecatelji koji su knjino pravo stekli nakon upisa zabiljebe ne mogu se opravdati da nisu znali za zabiljeeni osobni odnos ili pravnu injenicu, pa i u odnosu na njih djeluju pravni uinci zabiljeenog osobnog odnosa ili pravne injenice. Nakon provedbe zabiljebe odreenog osobnog odnosa ili pravne injenice nitko se ne moe pozvati na zatitu povjerenja u potpunost i istinitost upisa na koji se odnosi ta zabiljeba. Stoga e osobni odnos ili pravna injenica djelovati i prema svim kasnijim stjecateljima nekretnine, te e se prava i ovlatenja koja za osobu u iju je korist provedena zabiljeba proizlaze iz zabiljeenog osobnog odnosa ili pravne injenice moi i prema njima ostvarivati. .. , 8 5 . S obzirom na predmet upisa te pravne uinke koje proizvode zabiljebe se mogu podijeliti na dvije osnovne skupine - na zabiljebe kojima se upisuju osobni odnosi nositelja knjinih prava pravnorelevantni za pravni promet nekretnina (30/4, 39/1, 71. 7.ZK) i na zabiljebe odreenih pravnih injenica koje se po izriitom zakonskom propisu mogu upisati u zemljine knjige (30/3,39/2, 72-89. ZZK).
Josipovi b) Zabiljeba o s o b n i h o d n o s a . . ... ,<._ _
GLAVA 4. Zemljine knjige ...
i
4
86. Zabiljebom osobnih odnosa u zemljinoj se knjizi ine vidljivim osobni odnosi, naroito ogranienja glede upravljanja imovinom, kao i drugi odnosi i injenice odreene zakonom. Ovom se zabiljebom upisuju osobni odnosi nositelja knjinih prava koji su mjerodavni za prosuivanje statusa nositelja knjinih prava, njihove sposobnosti i opsega ovlatenja glede raspolaganja imovinom, kao i za prosuivanje osobnih, subjektivnih ogranienja glede upravljanja i raspolaganja imovinom. Zakon o zemljinim knjigama samo primjerice navodi koji se osobni odnosi zabiljeuju (39/1 ZZK). 62 Zabiljebom osobnih odnosa upisuje se da je nositelj knjinog prava maloljetan, da je nositelju knjinog prava oduzeta poslovna sposobnost te da mu je odreeno skrbnitvo, da je roditeljima nositelja knjinog prava produeno roditeljsko pravo, da je nad pravnom osobom koja je nositelj knjinog prava otvoren steajni postupak i dr. Ovom se zabiljebom upisuje i promjena imena nositelja knjinog prava, promjena boravita te druge injenice vane za utvrivanje identiteta ili poloaja nositelja knjinog prava glede njegovih subjektivnih mogunosti da raspolae svojim knjinim pravom. 87. Pravni uinci zabiljebe osobnih odnosa sastoje se u publiciranju, injenju vidljivim prema svim treim osobama odreenog osobnog odnosa nositelja knjinog prava. Nakon to se provede zabiljeba odreenog osobnog odnosa nitko se ne moe pozvati na to da za taj odnos, ogranienje u raspolaganju knjinim pravom i dr. nije znao niti da je morao znati (39/1. ZZK). Zabiljeba osobnih odnosa ima iskljuivo publicitetni, deklaratorni karakter. Njome ne nastaju osobni odnosi koji mogu biti predmet upisa zabiljebom. Da bi se upisali u zemljinu knjigu oni ve moraju postojati. Osnovna pretpostavka da bi se odreeni osobni odnos uope zabiljeio upravo i jest njegov nastanak i utvrenje od strane nadlenog tijela u za to propisanom postupku odnosno konstituiranje odreenog osobnog odnosa odlukom nadlenog tijela. Tako nastali osobni odnosi nositelja knjinih prava djeluju u pravnom prometu nekretnina i bez upisa u zemljine knjige u odnosu prema svim osobama koje za njih znaju ili moraju znati. Njihovom zabiljebom oni, meutim, poinju djelovati apsolutno u odnosu na sve sudionike u pravnom prometu nekretnina. Zabiljebom osobnog odnosa iskljuuje se tako svaka mogunost da se bilo koja trea osoba poziva na to da joj odreeni osobni odnos nositelja knjinog prava koji je mjerodavan za raspolaganje tim pravom nije bio poznat ili da joj nije mogao biti poznat. c) Zabiljeba pravnih injenica 88. Zabiljebom pravnih injenica osnivaju se, konstituiraju pravni uinci odnosno pravni odnosi iz kojih proizlaze pravni uinci mjerodavni za pravno stanje
Poblie odredbe o tome koji se osobni odnosi mogu upisati i koje su pretpostavke za njihov upis i brisanje sadre pozitivni propisi koji ureuju osobni status fizikih i pravnih osoba. Usp. npr. Zakon o braku i porodinim odnosima (376/1, 96/2, 183/2, 180/2), Zakon o steaju (65/3) i si. STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 2 3 5
Josipovi
nekretnine i za raspolaganje knjinim pravima. Zabiljebom pravnih injenica moe se npr. osigurati prvenstveni red, postii apsolutno djelovanje neke pravne injenice ili pravne radnje u odnosu na sve tree osobe, iskljuiti nastupanje pravnih uinaka naela povjerenja, zasnovati zajednika odgovornost, ostvariti pretpostavke za odreeno raspolaganje knjinim pravom. Ti su pravni uinci izriito ureeni pravilima koja ureuju mogunost njihova upisivanja u zemljinu knjigu kojima su ureene pretpostavke za njihov upis, vremensko trajanje pravnih uinaka zabiljebe te pretpostavke za njezino brisanje. 8 9 . Pravne injenica koje mogu biti predmet upisa zabiljebom nisu u ZZK taksativno navedene, jer se zabiljebe odreenih pravnih injenica mogu odrediti i drugim zakonom (70/1 Z.ZK). Po Zakonu o zemljinim knjigama u zemljine se knjige zabiljeuju brojne injenice nastale tijekom zemljinoknjinog postupka,63 a posebno su i izriito ureene sljedee. 1/ Zabiljeba prvenstvenog reda kojom se osniva prvenstveni red za budue otuenje ili optereenje nekretnine (72-77 ZZK) kako bi se za to otuenje ili optereenje koje e se tek kasnije ostvariti osiguralo mjesto u prvenstvenom redu prema asu kad je zemljinoknjinom sudu stigao prijedlog za zabiljebu prvenstvenog reda. 2/ Zabiljeba otkaza i hipotekarne tube (72-77 ZZK) kojom se upisuje da je hipotekarni vjerovnik dao svom duniku koji je vlasnik nekretnine otkaz o kojem ovisi dospijee trabine osigurane hipotekom odnosno da je hipotekarni vjerovnik podigao hipotekarnu tubu protiv hipotekarnog dunika radi naplate osigurane trabine kako bi otkaz djelovao odnosno kako bi se ovrha namirenjem iz nekretnine mogla neposredno provesti i protiv svakog kasnijeg vlasnika zaloene nekretnine (79 ZZK, 338/2 ZV). 3/ Zabiljeba spora (81-84 ZZK) kojom se ini vidljivim da se glede knjinog prava pred sudom ili pred drugim nadlenim tijelom vodi postupak iji bi ishod mogao utjecati na uknjibu knjinog prava, pripadanje, postojanje, opseg, sadraj ili optereenje tog prava (81/1 ZZK) 64 kako bi odluka donesena u tom postupku djelovala i protiv onih koji su stekli knjina prava nakon to je prijedlog za zabiljebu spora stigao zemljinoknjinom sudu (81/2. ZZK), te kako bi se promjena upisa provela na mjestu u prvenstvenom redu osiguranom zabiljebom spora (81/3 ZZK). 4/ Zabiljeba tube radi pobijanja dunikovih pravnih radnji (85-86 ZZK) kojom se upisuje da je podignuta tubu radi pobijanja dunikovih pravnih radnji poduzetih na tetu vjerovnika (85/1 ZZK) kako bi se ovrha na temelju presude donesene povodom tube mogla neposredno provesti i protiv svakog kasnijeg nositelja knjinog prava glede koga se radi ostvarenja tubenog zahtjeva mora provesti neki upis.
63 Npr. odbijanje prijedloga za upis (111/1 ZZK), alba na rjeenje o dozvoli upisa (127/1 ZZK), zapoinjanje postupka otpisa i pripisa (151/1 ZZK) i si. 64 Zabiljebom spora upisuje se npr. da je pokrenut parnini postupak radi utvrenja da je nositelj knjinog prava postala neka druga osoba koja je to pravo stekla dosjelou ili graenjem na tuem zemljitu, da je pokrenut postupak radi utvrenja da je izvanknjino steeno neko ogranieno stvarno pravo na nekretnini, da je pokrenut parnini postupak radi utvrenja suvlasnikih dijelova glede nekretnine koja predstavlja zajedniku imovinu branih drugova, a uknjiena je kao vlasnitvo samo jednog branog druga i si.
STVARNO PRAVO
Josipovi
5/ Zabiljeba imenovanja ili opoziva upravitelja (87 ZZK) kojom se upisuje da su suvlasnici ili zajedniki vlasnici odredili upravitelja radi upravljanja nekretninom u suvlasnitvu ili zajednikom vlasnitvu (87/1-2 ZZK), da je upravljanje nekretninom glede koje je osnovana hipoteka na plodovima povjereno odreenoj osobi kao upravitelju (87/3 ZZK), odnosno da je glede upravljanja odreenom nekretninom odreena prisilna, prinudna uprava (87/4 ZZK). 6/ Zabiljeba odbijanje ovrhe (88 ZZK) kojom se upisuje da je odbijen prijedlog za ovrhu na nekretnini radi naplate trabine za koju nije bila upisana hipoteka kako bi se osigurao prvenstveni red za namirenje trabine ako se povodom albe ovrhovoditelja (vjerovnika) dopusti ovrha na nekretnini. Tada e trabina imati prilikom namirivanja ono mjesto u prvenstvenom redu koje joj je zabiljebom osigurano (88/2 ZZK). 7) Zabiljeba dosude (89 ZZK) kojom se upisuje da je ovrni sud u postupku ovrhe na nekretnini donio rjeenje o dosudi nekretnine najboljem ponuau kako bi rjeenje o dosudi djelovalo i protiv svakog kasnijeg stjecatelja nekretnine u iju je korist nakon drabe ovrenik (dunik) raspolagao nekretninom. 90, Upisivanje pravnih injenica mjerodavnih za pravni promet nekretnina odreuju i brojni drugi zakoni kojima se ureuju pravni odnosi na nekretninama kao to su Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima,65 Ovrni zakon,66 Zakon o nasljeivanju,67 Zakon o izvlatenju68 i si. 4. Upis "uiniti vidljivim" 91. ZZK odreuje da se neke injenice i okolnosti koje se odnose na knjina prava, njihove nositelje, zemljinoknjini postupak i si. moraju uiniti vidljivim u
65 ZV odreuje npr. da se u zemljine knjige moe upisati zabiljeba da se strojevi i slini ureaji koji slue nekretnini smatraju samostalnim stvarima te da su oni vlasnitvo druge osobe (9/5. ZV), zabiljeba da su suvlasnici sklopili ugovor o ogranienju prava na razvrgnue suvlasnike zajednice odnosno da su glede ostvarivanja prava na razvrgnue suvlasnike zajednice ugovorena neka ogranienja (47/4. ZV), zabiljeba da se vlasnik obvezao ishoditi brisanje odreene hipoteke (347/3 ZV), zabiljeba pridraja prvenstvenog reda kojom se upisuje da je vlasnik pridrao prvenstveni red ve upisane hipoteke za upis nove hipoteke kad se stara hipoteka izbrie (348 ZV). 6 Ovrni zakon odreuje npr. da se u zemljine knjige upisuje zabiljeba ovrhe (79 OZ), zabiljeba ovrivosti trabine osigurane zalonim pravom na nekretnini (259/2-3 OZ), zabiljeba zabrane otuenja ili optereenja nekretnine (297/1/3, 299./1/4 OZ). 67 Zakonu o nasljeivanju odreuje npr. da davatelj uzdravanje moe zahtijevati da se u zemljinu knjigu zabiljei da je sklopljen ugovor o doivotnom uzdravanju - zabiljeba ugovora o doivotnom uzdravanju (123 ZN) kako bi se zatitio u sluaju da primatelj uzdravanja nakon sklapanja ugovora o doivotnom uzdravanja raspolae nekretninom, jer e tada svoja prava iz ugovora o doivotnom uzdravanju s uspjehom moi suprotstaviti svim stjecateljima u iju je korist primatelj uzdravanja raspolagao nekretninom nakon zabiljebe. 68 Zakon o izvlatenju odreuje npr. da se u zemljinu knjigu zabiljeuje da je pokrenut postupak izvlatenja (21/2) kako otuenje nekretnine na koju se odnosi zabiljeba, kao i promjena drugih odnosa na nekretnini ne bi imali pravnog uinka prema korisniku izvlatenja i kako bi se izvlatenje moglo provesti i protiv onoga koji je nekretninu stekao nakon zabiljebe izvlatenja.
STVARNO PRAVO
Josipovi
zemljinoj knjizi. Takve se injenice i okolnosti ine vidljivim posebnim upisom "uiniti vidljivim" koga zemljinoknjini sud provodi po slubenoj dunosti kad je zakonom izriito odreeno da se odreena injenica ili okolnost mora uiniti vidljivom u zemljinoj knjizi. Upis se provodi radi preglednosti zemljinih knjiga, njihove bolje potpunosti, radi upuivanja na upise provedene u nekom drugom dijelu istog ili drugog zemljinoknjinog uloka, radi utvrivanja promjena u sa69 stavu, kulturi, povrini zemljinoknjinog tijela i si.
IV. Pravni uinci upisa u zemljinu knjigu A. Akvizitivna funkcija upisa

1. Openito 92. U hrvatskom se stvarnopravnom poretku stvarna prava na temelju pravnog posla stjeu po tradicijskom naelu. Po tom je naelu za stjecanje stvarnog prava na temelju pravnog posla, pored odgovarajueg prava prednika i valjane pravne osnove stjecanja tj. pravnog posla - titulusa, potreban i zakonom odreeni nain stjecanja prava - modus (115 i dr. ZV). U skladu s tradicijskim naelom nain, modus stjecanja stvarnih prava na nekretninama na temelju pravnog posla jest upis stvarnog prava u korist stjecatelja u zemljinu knjigu (119-220, 263, 288, 309 ZV). Kad se stvarna prava na nekretninama stjeu na temelju pravnog posla, upis u zemljinu knjigu jedna je od materijalnih pretpostavki za stjecanje stvarnog prava na nekretnini. Zemljinoknjini upis stvarnog prava u korist stjecatelja konstitutivan je za stjecanje tog prava na temelju pravnog posla. Takav zemljinoknjini upis ima iste pravne uinke, istu akvizitivnu funkciju kao to ga ima predaja pokretne stvari u posjed kad se na temelju pravnog posla stjeu stvarna prava na pokretninama (116 i dr. ZV). 2. Upis u zemljinu knjigu kao nain (pretpostavka) stjecanja stvarnih prava 9 3 . Akvizitivna funkcija upisa dolazi do izraaja u svim sluajevima kad je upis u zemljinu knjigu pretpostavka za stjecanje, prenoenje, ogranienje i ukidanja stvarnih prava na nekretninama.70 Upisom u zemljinu knjigu ostvaruje se u skladu s tradicijskom naelom zakonom predvieni nain stjecanja stvarnih prava na nekretninama kad se ona stjeu na temelju pravnog posla (119/1, 120/1, 121/1-4, 220/1-2 263/1-2. 288/1-4, 309/1-2 ZV). Upisom u zemljinu knjigu se ostvaruje i zakonom predvieni nain promjene ili prestanka stvarnih prava na nekretninama kad se ona mijenjaju ili prestaju na temelju pravnog posla (119/2,
69 70
Usp. npr. 10/4, 21/3, 21/5, 22/1, 22/2, 23/2-3, 98 ZZK i si.
Kad je po odredbama materijalnog prava upis u zemljinu knjigu pretpostavka za stjecanje, prenoenje, ogranienje i ukidanje, prestanak prava, ta se pretpostavka ostvaruje iskljuivo i samo upisom u glavnu zemljinu knjigu (sustav glavne knjige, 15/2 ZZK). Akvizitivnu funkciju imaju samo oni zemljinoknjini upisi kojima se u zemljine knjige upisuju knjina prava odnosno iji su predmet upisa knjina prava - uknjiba i predbiljeba (120, 121 i dr. ZV, 30/2-3 ZZK). 238 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
Josipovi
220/4, 263/4, 288/5, 309/4 ZV). Upis brisanja moe biti konstitutivan za prestanak prava i kad je ono prestalo po nekoj drugoj osnovi razliitoj od pravnog posla. To e biti u svim onim sluajevima kad je izriito odreeno zakonom da stvarno pravo koje je prestalo odreknuem, istekom roka, ispunjenjem uvjeta, ukinuem, neizvravanjem i si. prestaje tek kad se izbrie iz zemljine knjige (172/2-3, 239/4, 240/3, 241/5, 242/5, 274/5, 275/2, 276/3, 279/2, 292/2, 293, 294/4, 344/5, 345/1, 347/1,
351/2, 3 5 2 / 2 , 3 5 3 / 2 Z V ) .
7 1 !
' '- -
94. Zemljinoknjini upis, da bi ostvario svoju akvizitivnu funkciju, mora biti istinit, valjan. Ako u asu podnoenja prijedloga za upis nije ispunjena neka od pretpostavki koja je uvjet valjanosti, istinitosti zemljinoknjinog upisa, ne nastupaju akvizitivni pravni uinci upisa tj. ne dolazi do stjecanja stvarnog prava u korist upisanog stjecatelja. Tada, unato tome to je stvarno pravo upisano u korist stjecatelja, on nije postao nositelj tog prava. Takav e upis biti neistinit pa ni osoba, knjini prednik protiv koje je upis proveden, nee njegovom provedbom prestati biti nositelj stvarnog prava na nekretnini ve e ono samo biti povrijeeno neistinitim upisom i moi e se tititi tubom za brisanje. U odnosu na osobu u iju je korist proveden neistinit upis djelovat e samo pravni uinci koje upis proizvodi s obzirom na svoju publicitetnu funkciju. Dok se ne dokae suprotno predmnijevat e se da je upisana osoba nositelj stvarnog prava na nekretnini i da je ovlatena njime raspolagati, pa u odnosu na potene tree stjecatelje u iju je korist upisani nositelj raspolagao pravom mogu nastupiti i pravni uinci zatite povjerenja. 3. Upis kao pretpostavka raspolaganja knjinim pravom 95. Akvizitivna funkcija upisa ograniena je samo na sluajeve kad se stvarna prava na nekretninama stjeu, prenose, ili prestaju na temelju pravnog posla, te kad je zakonom odreeno da je, da bi stvarno pravo prestalo i po nekoj drugoj osnovi, nuno provesti upis brisanja tog prava u zemljinoj knjizi. U ostalim sluajevima
Zemljinoknjini upis moe imati akvizitivnu funkciju samo kad je nekretnina upisana u zemljinu knjigu odnosno kad je u zemljinu knjigu upisano zemljite, katastarska estica. Pritom nije od vanosti je li u zemljinoj knjizi provedena promjena izgraenosti zemljita, je li u zemljinoj knjizi upisano da je na zemljitu izgraena zgrada. Upis u zemljinu knjigu bit e pretpostavka stjecanja, promjene i prestanka stvarnog prava na temelju pravnog posla uvijek kad je zemljite upisano u zemljinu knjigu, neovisno o tome to nije proveden upis promjene izgraenosti nastao izgradnjom zgrade. To je logina posljedica primjene naela da se sve to je izgraeno na ili ispod povrine zemljita smatra njegovim pripatkom i da nema posebnu pravnu sudbinu (9/1 ZV). Ako, meutim, u zemljinoj knjizi nije upisano ni samo zemljite, katastarska estica radit e se o nekretnini koja nije upisana u zemljine knjige za koju vrijede posebna pravila o modusu, nainu stjecanja kao materijalnopravnoj pretpostavci derivativnog stjecanja stvarnih prava na nekretninama. U takvim sluajevima upis u zemljinu knjigu, kao modus stjecanja, zamjenjuje polaganje isprave u sud. Ako ta isprava ispunjava sve pretpostavke koje se po zemljinoknjinom pravu zahtijevaju za valjanost tabularne isprave za uknjibu, polaganje e imati znaenje uknjibe. Ako isprava ispunjava samo ope pretpostavke valjanosti isprave, polaganje e imati znaenje predbiljebe. Pravila o tome da se na neupisanim nekretninama na temelju pravnog posla stvarna prava stjeu polaganjem isprave u sud sadri ZV kod svih stvarnih prava na nekretninama (120/4, 121/5, 220/3, 263/3, 288/5, 309/3. ZV). . . . - . STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 2 3 9
71
Josipovi
kad je do stvarnopravne promjene dolo izvanknjino tj. bez upisa u zemljinu knjigu upis tako nastale stvarnopravne promjene nema akvizitivno, konstitutivno znaenje. To e biti u svim onim sluajevima kad se stvarna prava na nekretninama stjeu na temelju odluke suda ili druge nadlene vlasti, nasljeivanjem ili na temelju zakona, jer tada upis u zemljinu knjigu nije materijalna pretpostavka stjecanja. Upisom izvanknjino steenih stvarnih prava u zemljinu knjigu samo se daje vanjska vidljivost izvanknjino steenim stvarnim pravima na nekretninama, a upis se u glavnoj zemljinoj knjizi provodi na zahtjev osobe koja je izvanknjino stekla stvarno pravo na nekretnini (127, 128, 130, 223/4, 228/2, 331/3, 312/4, 314/2 72 ZV, 15/3 ZZK). No, unato tome, upis izvanknjino steenog prava u zemljine knjige ima posebnu vanost za daljnja raspolaganja tim pravom, kao i za njegovu zatitu. Upis izvanknjino steenog prava u zemljine knjige pretpostavka je za daljnja raspolaganja tim pravom na temelju pravnog posla u korist drugih stjecatelja. Da bi osoba u iju je korist nositelj izvanknjino steenog stvarnog prava raspolagala tim pravom na temelju pravnog posla to pravo zaista i stekla, mora se upisati u zemljinu knjigu s obzirom da je upis tada jedna od pretpostavki stjecanja prava. To e, meutim, biti mogue jedino ako je ve izvanknjini nositelj tog prava upisan u zemljinu knjigu, jer se u skladu s naelom knjinog prednika upis moe provesti samo protiv osobe koja je kao nositelj prava ve upisana u zemljinu knjigu (40-42 ZZK). Drugim rijeima, tek upisom izvanknjino steenog prava u zemljinu knjigu, njegov izvanknjini nositelj stjee mogunost daljnjeg raspolaganja tim pravom na temelju pravnog posla. Ujedno se upisom nositelju izvanknjino steenog prava olakava i dokazivanje tog prava, kao i njegova zatita prema svim treim osobama. Od asa kad je izvanknjino steeno pravo upisano u zemljinu knjigu, injenica njegova postojanja dokazuje se samim time to je ono upisano u zemljine knjige. I na posljetku, njegovim se upisom nositelj titi od mogunosti gubitka svog izvanknjino steenog prava zbog djelovanja pravnih uinaka zatite povjerenja u potpunost, jer e u odnosu na potene tree osobe izvanknjino steeno pravo djelovati tek kad se upie u zemljine knjige. Do tada se poteni stjecatelj moe opravdati da mu nije bilo poznato niti da mu nije moglo biti poznato da pravo postoji, pa e, ako u korist potenog stjecatelja nastupe pravni uinci naela povjerenja u potpunost, neupisano izvanknjino steeno pravo prestati.
B. Publicitetna funkcija upisa

1. Zemljinoknjine) stanje kao vanjska slika pravnog stanja nekretnine 96. Upisom u zemljinu knjigu ostvaruje se u odnosu na stvarna prava na nekretninama jedno od osnovnih naela stvarnopravnog ureenja - naelo publiciteta. Kao i u ostalim pravnim poretcima koji su usvojili zemljinoknjini sustav, u hrvatskom se pravnom poretku naelo publiciteta stvarnih prava na nekretnina72 Upis u zemljinu knjigu nema akvizitivnu funkciju ni kad se u zemljinu knjigu upisuju obvezna prava koja se mogu upisati u zemljinu knjigu i koja se takoer smatraju knjinim pravima. Obvezna se prava stjeu po pravilima obveznog prava i to ve na temelju samog sporazuma stranaka o zasnivanju odreenog obveznog odnosa. ... . , ..,,. ,, ; -..
STVARNO PRAVO
Josipovi
ma ostvaruje jedino i iskljuivo upisom stvarnih prava na nekretninama u zemljinu knjigu. Zemljinoknjinim upisima publiciraju se stvarna prava na nekretninama, daje im se vanjska vidljivost nuna da bi djelovala apsolutno i da bi se mogla tititi i ostvarivati u odnosu na sve osobe (contra omnes). Zemljinoknjinim se upisima daje i vanjska slika pravnog stanja nekretnine, njima se publicira sve ono to je mjerodavno za pravno stanje nekretnine u pravnom prometu. Upisivanjem stvarnih prava na nekretninama, obveznih prava na nekretnina, osobnih odnosa i pravnih injenica u zemljine knjige publicira se, daje se vanjska vidljivost tim pravima, publicira se postojanje odreenih osobnih odnosa i pravnih injenica koje ukazuju ili utjeu na pravno stanje nekretnine i mogunost raspolaganja knjinim pravima na nekretnini. Upisom se publiciraju i promjene glede stjecanja, promjene i prestanka knjinih prava, promjene njihova sadraja, opsega i reda prvenstva. Upisima u zemljinu knjigu ne publiciraju se samo ona prava na nekretninama za koja je zakonom izriito odreeno da djeluju apsolutno i bez upisa u zemljinu knjigu kao to su npr. javnopravni stvarni tereti (266 ZV), zakonska zalona prava (314. ZV), zakonsko pravo prvokupa (npr. 44. Zakona o najmu stanova i dr.) i si. U tom smislu upis u zemljinu knjigu ima isto znaenje koje ima posjed za publiciranje stvarnih prava na pokretninama. Stvarnim pravima na pokretninama vanjsku sliku, publicitet daje posjed, dok stvarnim pravima na nekretninama i ope pravnom stanju nekretnine vanjsku sliku, publicitet daje zemljinoknjini upis. S obzirom da su zemljine knjige javne i svima dostupne svatko moe saznati koja stvarna prava postoje na nekoj nekretnini, koji je njihov sadraj, opseg, prvenstveni red i tko je njihov nositelj, te ih uvaavati i potovati. 97. Iz publicitetne funkcije upisa proizlaze posebni pravni uinci vani za pravni promet nekretnina. Upisom knjinog prava u zemljinu knjigu nastaje oboriva predmnjeva da je osoba koja je u zemljinoj knjizi upisana kao nositelj knjinog prava zaista njegov stvarni, zbiljski nositelj odnosno da u korist upisane osobe zaista postoji upisano knjino pravo i to upravo s onim sadrajem, opsegom i redom prvenstva kako je to u zemljinoj knjizi upisano. Ta je predmnjeva samo oboriva, jer postoji mogunost dokazivanja da upisana osoba nije nositelj knjinog prava koje je upisano u njezinu korist odnosno da nije nositelj knjinog prava u onom 73 opsegu, sadraju, redu prvenstva kako je ono u njezinu korist upisano. Vanost oborive predmnjeve da je upisani nositelj knjinog prava njegov stvarni, zbiljski
73 Kao i kod akvizitivne funkcije upisa i ovi pravni se uinci publicitetne funkcije u odreenom smislu podudaraju s pravnim uincima koje ima publicitetna funkcija posjeda. Kao to se glede neposrednog posjednika pokretne stvari presumira da je njezin vlasnik tako se glede upisanog nositelja knjinog prava presumira da je stvarni, zbiljski nositelj tog knjinog prava. Za razliku od publicitetne funkcije posjeda koju izriito ureuje lanak 11. stavak 3. ZV propisujui da svatko moe u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajui se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari njezin vlasnik, u pozitivnom pravu nema izriitog pravila koje bi ureivalo takve pravne uinke publicitetne funkcije zemljinoknjinog upisa. Takvo djelovanje pravnih uinaka publicitetne funkcije upisa proizlazi iz ukupnog ureenje zemljinoknjinog sustava, njegovih funkcija i naela po kojima je ureen, a posebno naela upisa, naela knjinog prednika, naela javnosti i naela povjerenja.
STVARNO PRAVO
241
Josipovi
nositelj dolazi u pravnom prometu nekretnina do izraaja na nekoliko naina. Pravni uinci te predmnjeve vani su za dokazivanje stvarnih prava na nekretninama, kao i za daljnja raspolaganja upisanim stvarnim pravima. S obzirom da se nositeljem stvarnog prava na nekretnini smatra onaj koji je u zemljinoj knjizi kao takav upisan, ve je sam dokaz da je u neiju korist proveden upis o takvom upisu dovoljan za dokazivanje da je ta osoba nositelj tog prava. Zbog toga se u pravnom prometu nekretnina stvarno pravo na nekretnini, njegov sadraj, opseg i prvenstveni red dokazuje injenicom da je u zemljinoj knjizi proveden upis tog prava u korist odreene osobe. Onaj tko je kao nositelj stvarnog prava upisan u zemljine knjige ne mora ni na koji drugi nain, osim dokazivanjem te injenice dokazivati svoje pravo. Ako netko tvrdi suprotno, moe to svim doputenim dokaznim sredstvima dokazivati i pobijati oborivu predmnjevu koja proizlazi iz injenice da je netko upisan u zemljinoj knjizi kao nositelj stvarnog prava.74 Iz same injenice da je u korist odreene osobe proveden upis nekog stvarnog prava proizlazi i da je ta osoba ovlatena raspolagati tim svojim pravom. Upisani nositelj stvarnog prava ovlaten je raspolagati pravom koje je u njegovu korist upisano, prenositi ga na druge osobe ili iz svog prava za njih osnovati neka nova prava. 9 8 . Na publicititetnoj se funkciji upisa temelji i zatita povjerenja potenih stjecatelje u pravnom prometu nekretnina. S obzirom da je zemljinoknjino stanje vanjska slika pravnog stanja nekretnine mjerodavnog za pravni promet i da su zemljine knjige jedini i osnovni instrument za publiciranje pravnog stanja nekretnine, smatra se da zemljina knjiga potpuno i istinito odraava injenino i pravno stanje nekretnine. Ova predmnjeva djeluje u dva smjera - pozitivnom i negativnom. U pozitivnom se smjeru predmnjeva da postoje upisana knjina prava, pravne injenice i osobni odnosi i to upravo u korist osoba koje su kao njihovi nositelji upisane u zemljinu knjigu, te da upisana knjina prava postoje upravo s upisanim sadrajem, opsegom i redom prvenstva. Smatra se da je zemljinoknjino stanje istinito, valjano (122/1 ZV, 8/2 ZZK - predmnjeva o istinitosti, valjanosti zemljinoknjinog stanja). U negativnom se smjeru predmnjeva da su u zemljinoj knjizi upisana sva prava na nekretninama koja postoje na odreenoj nekretnini, svi tereti i ogranienja, sve pravne injenice i osobni odnosi odnosno da ne postoje na toj nekretnini prava, pravne injenice i osobni odnosi koji nisu upisani, premda bi da bi djelovali apsolutno, morali biti upisani. Smatra se da je zemljinoknjino stanje potpuno (122/1 ZV, 8/2 ZZK - predmnjeva o potpunosti zemljinoknjinog stanja). Predmnjeva o potpunosti zemljinoknjinog stanja ne odnosi se samo na ona prava na nekretninama koja ve temeljem zakona djeluju apsolutno i bez upisa u zemljinu knjigu. Predmnjeve o istinitosti i potpunosti zemljinoknjinog stanja su oborive. Mogue je dokazivati da zemljinoknjino stanje nije istinito, valjano, jer je odreeni upis nevaljan, neistinit i zahtijevati brisanje ili ispravljanje nevaljainjenica da je u neiju korist proveden zemljinoknjini upis nekog stvarnog prava na nekretnini dokazuje se izvatkom iz zemljine knjige. Njime se dokazuje da je u asu izdavanja izvatka odreeno knjino pravo bilo upisano u korist odreene osobe i to upravo s onim sadrajem, opsegom i redom prvenstva kako je to u izvatku navedeno. 2 4 2 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
74
Josipovi
nih upisa (129. ZZK). Mogue je dokazivati da zemljinoknjino stanje nije potpuno i zahtijevati da se upiu neupisana prava, osobni odnosi i pravne injenice koji inae mogu biti predmetom upisa u zemljinu knjigu (127/1, 128/2, 130/1, 223/4, 228/2 i dr. ZV, 71-89 ZZK). No, to e biti mogue samo ako i ukoliko u odnosu na potenog stjecatelja nisu ve nastupili najvaniji pravni uinci publicitetne funkcije upisa - pravni uinci zatite povjerenja.
2. a) Zatita povjerenja u pravnom prometu nekretnina Sukob zemljinoknjinog i izvanknjinog pravnog stanja nekretnine
99. Slika koju o pravnom stanju nekretnine daju zemljinoknjini upisi nekada moe biti pogrena. Publicirano zemljinoknjino pravno stanje nekretnine moe biti nepotpuno ili razliito od izvanknjinog, stvarnog, zbiljskog pravnog stanja nekretnine. Zemljinoknjino pravno stanje nekretnine e biti nepotpuno kad u zemljinoj knjizi nisu upisana sva prava, tereti i ogranienja koja postoje na toj nekretnini, a inae se upisuju u zemljinu knjigu. Zemljinoknjino e stanje biti nepotpuno kad u zemljinoj knjizi nisu upisana izvanknjino steena prava na toj nekretnini, pravne injenice i osobni odnosi vani za pravni promet te nekretnine. Zemljinoknjino pravno stanje nekretnine razlikovat e se od izvanknjinog kad je proveden neistinit upis, pa nije ni nastupila stvarnopravna promjena do koje je trebalo doi provedbom upisa. Zemljinoknjino stanje nekretnine bit e tada neistinito, jer je u zemljinoj knjizi kao nositelj knjinog prava upisana osoba koja to zapravo nije ili je knjino pravo upisano s pogrenim sadrajem, opsegom ili redom prvenstva. Kad je zemljinoknjino stanje nepotpuno ili neistinito, dolazi do sukoba izmeu zemljinoknjinog i izvanknjinog pravnog stanja nekretnina. Vanjska slika pravnog stanja nekretnine koju pruaju zemljine knjige ne odgovara izvanknjinom pravnom stanju nekretnine. No, i tada u odnosu na odreen krug stjecatelja prava na nekretninama djeluju svi pravni uinci upisa koji proizlaze iz njegove publicitetne funkcije. Oni djeluju radi zatite onih stjecatelja koji su postupali s povjerenjem u publicitetnu funkciju upisa, koji su bili u dobroj vjeri glede pravnog stanja nekretnine upisanog u zemljinoj knjizi ne znajui da je to u sukobu sa stvarnim, izvanknjinim pravnim stanje nekretnine. Poteni stjecatelji koji su knjina prava stekli izvodei ih iz nevaljanih ili nepotpunih zemljinoknjinih upisa uivaju, ako su za to ispunjene sve pretpostavke za zatitu njihova povjerenja, zatitu svog stjecanja. Poteni stjecatelji ve temeljem pravila o zatiti povjerenja u zemljine knjige stjeu stvarna prava na nekretninama, pa se njihovo stjecanje ne moe osporavati samo zbog toga to je zemljinoknjino stanje u asu njihova stjecanja bilo u sukobu sa izvanknjinim stanjem odnosno zbog toga to je zemljinoknjino stanje bilo neistinito ili nepotpuno.
b) Stjecanje na temelju povjerenja
(1) Zatita povjerenja u istinitost
100. Kad su zemljinoknjino i izvanknjino stanje razliiti odnosno kad je zemljinoknjino stanje neistinito, jer je proveden neistinit upis, a poteni stjecaSTVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 2 4 3
Josipovi
telj je stekao knjino pravo izvodei ga iz takvog upisa, u njegovu korist nastupaju pravni uinci zatite povjerenja u istinitost Oni se osnivaju na neoborivoj predmnjevi koja djeluje u odnosu na potenog stjecatelja da je upis njegova prednika valjan, istinit. U odnosu na potenog stjecatelja smatra se da je njegov pravni prednik koji je uknjien kao nositelj knjinog prava zaista i njegov stvarni, zbiljski nositelj premda on to nije, jer je upis proveden u njegovu korist neistinit, nevaljan (122/1 ZV, 8/5 ZZK). Smatra se da u korist upisanog pravnog prednika potenog stjecatelja postoji knjino pravo upravo s onim sadrajem, opsegom, redom prvenstva kako je ono upisano u zemljinoj knjizi premda se upis razlikuje od izvanknjinog sadraja, opsega ili prvenstvenog reda tog prava. Ta je predmnjeva u odnosu na potenog stjecatelja neoboriva pa se u odnosu na njega ona ne moe pobijati nikakvim dokaznim sredstvima. Zatita koja se u takvim sluajevima prua potenom stjecatelju sastoji se u tome da se stjecanje potenog stjecatelja nee moi osporavati, premda je upis proveden u korist njegovog pravnog prednika bio nevaljan (122/1 ZV, 8/3,5 ZZY^). Stjecanje potenog stjecatelja nee se moi osporavati zbog toga to njegov prednik, iako je bio upisan kao nositelj knjinog prava, nije stvarni, zbiljski nositelj tog prava. Stjecanje potenog stjecatelja nee se moi osporavati ni zbog toga to je stekao pravo s upisanim sadrajem, opsegom i prvenstvenim redom, iako je stvarni, zbiljski sadraj, opseg ili prvenstveni red tog prava drukiji. 1 0 1 . Zbog djelovanja pravnih uinaka zatite povjerenja u istinitost poteni stjecatelj postaje nositelj stvarnog prava na nekretnini i kad to njegov pravni prednik nije bio odnosno postaje nositelj knjinog prava s onim sadrajem, opsegom i redom prvenstva kako je to upisano u zemljinoj knjizi i kad to ne odgovara stvarnom, zbiljskom sadraju, opsegu i redu prvenstva tog prava. Poteni stjecatelj stjee knjino pravo premda njegov uknjieni pravni prednik nije bio ovlaten na taj nain raspolagati knjinim pravom, jer nije bio njegov stvarni, zbiljski nositelj. Na temelju pravnih uinaka zatite povjerenja u istinitost u korist potenog stjecatelja dolazi do stjecanja stvarnog prava na nekretnini od osobe koja nije njegov zbiljski, stvarni nositelj premda je kao takva upisana u zemljinoj knjizi (123, 221, 264, 288/5, 318 ZV).75>76 Iako upisani pravni prednik potenog stjecatelja nije bio
75 Pravnim uincima zatite povjerenja u istinitost zaobilazi se kod derivativnosti stjecanja stvarnih prava na nekretninama jedno od osnovnih naela stjecanja prava - naelo da nitko na drugoga ne moe prenijeti vie prava nego to ih sam ima. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima zbog toga izriito odreuje da se na temelju pravnog posla ne moe stei vlasnitvo preko granice otui vat eljeve ovlasti da raspolae stvarju osim kad stjecanje vlasnitva u dobroj vjeri uiva zatitu (115/2 ZZK). Ovo pravilo dolazi do izraaja i kod derivativnog stjecanja ostalih stvarnih prava na nekretninama glede kojih je izriito odreena mogunost njihova stjecanja na temelju povjerenja u zemljine knjige.
Npr. kupac koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da upisani vlasnik nekretnine nije stvarni, zbiljski vlasnik nekretnine zbog djelovanja pravnih uinaka zatite povjerenja postat e vlasnikom nekretnine iako ju je kupio od osobe koja nije njezin stvarni, zbiljski vlasnik iako je kao takva upisana u zemljinoj knjizi. Poteni zaloni vjerovnik u iju je korist zalono pravo osnovao uknjieni vlasnik nekretnine koji nije i njezin stvarni vlasnik stei e unato tome upisom zalono pravo na toj nekretnini i si. 2 4 4 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
76
Josipovi
nositelj prava kojim je raspolagao, poteni stjecatelj postaje nositelj knjinog prava zbog djelovanja pravnih uinaka zatite povjerenja u istinitost. Poteni stjecatelj na temelju zatite povjerenja u istinitost stjee stvarno pravo na nekretnini neovisno o pravu prednika, jer su se ispunile zakonom odreene pretpostavke za zatitu njegova povjerenja. Ako su ispunjene sve pretpostavke za zatitu povjerenja u istinitost potenog stjecatelja, on stjee stvarno pravo na nekretnini od osobe koja je u zemljinim knjigama upisana kao nositelj prava premda to nije.77 Istodobno s nastupanjem pravnih uinaka zatite povjerenja u istinitost tj. sa stjecanjem knjinog prava na temelju povjerenja u istinitost zemljinih knjiga, stvarni, zbiljski nositelj ije je knjino pravo bilo povrijeeno neistinitom uknjibom iz koje je poteni stjecatelj izveo svoje stjecanje prestaje biti nositeljem tog prava.78 Kad u korist potenog stjecatelja nastupe pravni uinci zatite povjerenja, zbiljski nositelj knjinog prava koje je povrijeeno neistinitom, nevaljanom uknjibom provedenom u korist prednika potenog stjecatelja ne moe vie ni tubom za brisanje zahtijevati stvarnopravnu zatitu svog knjinog prava. 102. Pravni uinci zatite povjerenja u istinitost ne nastupaju odmah kad se u korist potenog stjecatelja provede upis njegova stjecanja. Nastupanje pravnih uinaka zatite povjerenja u istinitost odnosno stjecanje stvarnih prava na nekretninama na temelju zatite povjerenje uvjetovano je istekom roka u kojem se u odnosu na potenog stjecatelja tubom za brisanje moe zahtijevati brisanje prednikovog neistinitog upisa i uspostavljanje prijanjeg zemljinoknjinog stanja (129/2 ZZK). Dok se i protiv potenog stjecatelja moe osporavati tubom za brisanje valjanost upisa njegova prednika, stjecanje u korist potenog stjecatelja je uvjetno i ovisi o tome hoe li oteeni nositelj knjinog prava podii tubu za brisanje prednikova upisa i zahtijevati zabiljebu te tube. Tek kad isteku rokovi u kojima se i protiv potenog stjecatelja moe osporavati valjanost uknjibe njegova prednika stjecanje u korist potenog stjecatelja postat e bezuvjetno i konano, s time da e se upis smatrati konanim unatrag ve od asa kad je zahtijevan upis u korist potenog stjecatelja. Rokovi u kojima se protiv potenog stjecatelja moe s uspjehom podnijeti tuba za brisanje prednikova upisa odreeni su razliito ovisno o tome je li osobi ije je knjino pravo povrijeeno nevaljanom uknjibom bilo dostavljeno rjeenje o uknjibi u korist prednika ili ne. Ako je nositelju knjinog prava ije je pravo povrijeeno nevaljanom uknjibom bilo dostavljeno rjeenje o toj uknjibi
Na taj se nain mogu stei sva stvarna prava na nekretninama koja u okviru zatvorenog broja stvarnih prava postoje u hrvatskom pravnom poretku, jer pravila o stjecanju na temelju zatite povjerenja u istinitost vrijede za sva stvarna prava na nekretninama (123/1, 221, 264, 318 ZV). Npr. kad se na temelju nevaljanog ugovora o prodaji nekretnine provede uknjiba prava vlasnitva u korist kupca, ta je uknjiba nevaljana, dolo je do povrede vlasnitva nevaljanim upisom, pa prodavatelj moe tubom za brisanje zahtijevati brisanje nevaljane uknjibe i uspostavu ranijeg zemljinoknjinog stanja. Ako, meutim, u korist potene tree osobe, u iju je korist nevaljano uknjieni kupac raspolagao nekretninom, nastupe pravni uinci zatite povjerenja u istinitost, trea osoba postaje vlasnik nekretnine, a prodavatelj koji je nekretninu prodao nevaljanim ugovorom to prestaje biti. STVARNO PRAVO Drugi dio: Posjed i zemljine knjige 2 4 5
78 77
Josipovi
provedenoj u korist prednika, on mora u roku za albu zahtijevati zabiljebu da je uknjiba sporna, te u roku od 60 dana od isteka tog roka podnijeti protiv potenog stjecatelja tubu za brisanje (123/2 ZV, 129/2/1 ZZK). Ako oteenom nositelju knjinog prava nije bilo dostavljeno rjeenje o uknjibi u korist prednika, protiv potenog stjecatelja tuba za brisanje moe se s uspjehom podnijeti ako nisu protekle tri godine otkad je zatraena uknjiba u korist prednika 123/2 ZV, 129/2/2 ZZK). Nastupanje pravnih uinaka zatite povjerenja u istinitost odgoeno je tako najkasnije do isteka tri godine od zahtijevanja prednikove uknjibe.
(2) Zatita povjerenja u potpunost
1 0 3 . Kad je zemljinoknjino stanje nepotpuno, jer u zemljinoj knjizi nisu upisana sva prava koja postoje na nekretnini, a mogu biti predmetom upisa, kad nisu upisane sve pravne injenice i osobni odnosi vani za pravni promet nekretnine, u korist potenog stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u potpunost zemljinoknjinog stanja nastupaju pravni uinci zatite povjerenja u potpunost. Oni se osnivaju na neoborivoj predmnjevi koja djeluje u odnosu na potenog stjecatelja da je zemljinoknjino stanje potpuno. Smatra se da na odreenoj nekretnini postoje samo ona prava, tereti i ogranienja, pravne injenice i osobni odnosi koji su u asu kad je zatraen upis upisani u zemljinoj knjizi ili je iz zemljine knjige vidljivo da je zatraen njihov upis (122/1 ZV, 8/4 ZZK). Smatra se da ne postoje prava, pravne injenice i osobni odnosi koji u asu zahtijevanja upisa nisu upisani niti je zatraen njihov upis, iako mogu biti predmetom upisa u zemljinu knjigu. Ta je predmnjeva u odnosu na potenog stjecatelja neoboriva pa se u odnosu na njega ne moe pobijati. 104. Poteni stjecatelj koji je postupao s povjerenjem u potpunost zemljinoknjinog stanja, a ono je bilo nepotpuno, stjee knjino pravo neoptereeno pravima, teretima i ogranienjima koja u asu kad je u njegovu korist bio zatraen upis nisu bila upisana u zemljinoj knjizi niti je iz zemljine knjige bilo vidljivo da je zatraen njihov upis (124/1 ZV, 8/4 ZZK). U odnosu na potenog stjecatelja koji je svoje pravo upisao postupajui s povjerenjem u potpunost zemljinih knjiga nee se moi suprotstaviti neupisana prava na nekretninama, prava steena izvanknjino odlukom suda ili druge vlasti ili na temelju zakona ako u asu kad je u korist potenog stjecatelja zatraen upis nisu bila upisana niti je iz zemljine knjige 79 bilo vidljivo da je njihov upis zatraen (127/2, 130/2, 227, 230, 243, 277, 349 ZV). U odnosu na potenog stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u potpunost zemljinoknjinog stanja nee se moi s uspjehom suprotstaviti pravne injenice i osobni odnosi koji nisu bili upisani u asu podnoenja prijedloga za upis niti je iz zemljine knjige bilo vidljivo da je njihov upis zatraen, jer pravni uinci zaOvakvim se pravnim uincima zatite povjerenja u potpunost zaobilazi pravilo po kojem stjecanje vlasnitva, a i svakog drugog stvarnog prava, ne utjee na prava treih koja postoje na stvari. To pravilo, meutim, ne dolazi do izraaja ako je zakonom odreeno drukije radi zatite onih kojih su u dobroj vjeri postupali s povjerenjem u zemljine knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka (115/4 ZV). ..._.. . : , , : .-.,.,, .- -.<:,..... 2 4 6 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
79
Josipovi
biljebi djeluju samo u odnosu na osobe koje su nakon provedbe zabiljebe upisale svoja prava u zemljinu knjigu (npr. 76, 79, 83/2, 85/2, 87/4, 88/2 ZZK i dr.). Zbog djelovanja pravnih uinaka zatite povjerenja u potpunost poteni stjecatelj stjee knjino pravo optereeno samo onim pravima, teretima i ogranienjima koji su u asu podnoenja zahtjeva za upis u njegovu korist ve bili upisani u zemljinoj knjizi ili je iz zemljine knjige bilo vidljivo da je njihov upis zatraen. Poteni stjecatelj stjee nekretnine s onim pravnim stanjem koje je bilo vidljivo iz zemljine knjige u asu kad je zahtijevao upis svog prava. Istodobno prava koja nisu u tom asu jo bila upisana niti je u zemljinoj knjizi bilo vidljivo da je njihov upis zatraen prestaju tj. njihovi neupisani nositelji ta prava gube. Isto tako prestaje i mogunost suprotstavljanja prema potenom stjecatelju neupisanih pravnih injenica, osobnih odnosa i ostalih ogranienja. U odnosu na potenog stjecatelja moi e se, meutim, suprotstaviti sva ona neupisana prava, tereti i ogranienja koja postoje na temelju zakona za koja je odreeno da djeluju apsolutno i bez upisa u zemljine knjige (124/2 ZV). .. . .: . . ,, 105. Za razliku od pravnih uinaka zatite povjerenja u istinitost, koji nastupaju tek kad se vie ne moe protiv potenog stjecatelja tubom za brisanje zahtijevati brisanje nevaljane prednikove uknjibe, nastupanje pravnih uinaka zatite povjerenja u potpunost nije ni na koji nain odgoeno. Pravni uinci zatite povjerenja u potpunost nastupaju odmah kad se u korist potenog stjecatelja provede upis. Ve u tom asu poteni stjecatelj stjee knjino pravo neoptereeno neupisanim tuini pravima, teretima i ogranienjima. Zbog toga neupisani nositelji stvarnih prava na nekretninama svoje pravo da zahtijevaju upis izvanknjino steenih prava mogu ostvarivati samo dok u korist potenog stjecatelja ne nastupe pravni uinci zatite povjerenja u potpunost.
3. Pretpostavke za zatitu povjerenja
106. Pretpostavke za pruanje zatite povjerenja potenim stjecateljima iste su neovisno o tome radi li se o zatiti povjerenja u istinitost ili u potpunost zemljinih knjiga. Da bi nastupili pravni uinci zatite povjerenja odnosno da bi dolo do stjecanja na temelju zatite povjerenja potrebno je da se ostvare sljedee pretpostavke. 1/ Zemljinoknjino stanje mora biti nepotpuno ili mora biti neistinito, nevaljano, razliito od izvanknjinog stanja (122/1 ZV, 8/4-5. ZZK) tj. mora postojati sukob izmeu zemljinoknjinog i stvarnog, izvanknjinog pravnog stanja nekretnine. 2/ Stjecatelj koji je svoje pravo izveo iz nepotpunog ili neistinitog prednikova upisa mora biti poten, u dobroj vjeri. On mora u dobroj vjeri postupati s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljinoknjinog stanja ne znajui da ono to je upisano nije potpuno odnosno da je razliito od izvanknjinog stanja (122/1 ZV). Stjecatelj e se smatrati potenim, u dobroj vjeri ako, a obzirom na podatke iz zemljine knjige, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da zemljinoknjino stanje nije potpuno ili istinito (122/2 ZV, 8/3 ZZK). Potenje stjecatelja se predmnijeva, a stjecatelj mora biti poten kako u asu sklapanja pravnog posla tako i u asu zahtijevanja upisa u svoju korist.
Josipovi
Da bi se stjecatelj smatrao potenim mora kod stjecanja upotrijebiti dunu panju potrebnu za takav nain stjecanja u pravnom prometu. S obzirom da glede poznavanja zemljinoknjinog stanja vrijedi neoboriva predmnjeva da je ono svakom poznato i da se nitko ne moe ispriati da nije znao niti da nije mogao znati za ono to je u zemljinim knjigama upisano, dobra vjera moe se odnositi samo na nepoznavanje izvanknjinog stanja. Samo nepoznavanje izvanknjinog pravnog stanja nekretnine moe biti ispriivo i neskrivljeno. Stjecatelj e se smatrati nepotenim ako je znao za neslaganje zemljinoknjinog i izvanknjinog stanja nekretnine ili kad mu je to ostalo nepoznato zbog njegove nepanje. On e biti nepoten ako je kod stjecanja propustio redovitu i uobiajenu prosjenu panju koju je u svakom sluaju kod takvog stjecanja morao imati i s kojom bi bez sumnje odmah mogao ustanoviti nevaljanost ili neistinitost zemljinoknjinog upisa. Stjecatelj, da bi bio u dobroj vjeri, ne mora, osim uvidom u zemljinu knjigu, na neki drugi nain ispitivati kakvo je pravno stanje nekretnine, je li ono istinito ili potpuno. Nedostatak dobre vjere ne moe se, naime, predbaciti nikome samo iz razloga to nije istraivao izvanknjino stanje (122/3 ZV, 8/3. ZZK). 80 3/ Poteni stjecatelj kao singularni sukcesor knjinog prednika mora stvarno pravo na nekretnini stei na temelju pravnog posla koji moe biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnog prava na nekretnini odnosno za stjecanje stvarnog prava na temelju pravnog posla. Pri tome nije odluno radi li se o naplatnom ili besplatnom pravnom poslu. Pravni posao mora biti valjan, mora ispunjavati sve pretpostavke valjanosti koje su po odredbama materijalnog prava odreene kao nune da bi taj pravni posao bio valjana pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnog prava na nekretnini (115/3, 219/4, 262/1-2, 287/1-2, 307 ZV). 4/ U korist potenog stjecatelja mora se provesti upis stjecanja knjinog prava za iju su provedbu ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke odreene zemljinoknjinim pravom i to upis koji po pravilima materijalnog prava predstavlja valjani nain stjecanja stvarnih prava na nekretninama na temelju pravnog posla.
80 Svojevrsni otklon od pravila o tome kad je stjecatelj u dobroj vjeri sadre odredbe ZV koje ureduju viestruko ugovaranje otuenja iste nekretnine. I kod viestrukog otuenja iste nekretnine vrijedi osnovno pravilo da vlasnik nekretnine postaje onaj stjecatelj koji je u dobroj vjeri prvi zatraio upis u zemljinu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasnitva (125/1 ZV). No, ako se kao vlasnik upisala osoba koja nije postupala u dobroj vjeri jer je u asu sklapanja pravnog posla s otudivateljem znala da je nekretnina ve drugome valjano otuena i predana u samostalni posjed, osoba kojoj je otuivatelj otuio nekretninu i predao joj u samostalni posjed moe zahtijevati brisanje upisa u korist nepotenog stjecatelja i uknjibu u svoju korist (125/2). U tom e postupku uspjeti ako dokae da je stjecatelj koji se prvi upisao bio nepoten, jer se potenje uvijek presumira. Za podnoenje zahtjeva za brisanje odreen je trogodinji rok. ,
STVARNO PRAVO
Josipovi
V. Osnovno o zemljinoknjinom postupku A. Nadlenost i stranke u zemljinoknjinom postupku

107. Upis knjinih prava, osobnih odnosa i pravnih injenica vanih za pravni promet nekretnina provodi se u posebnom zemljinoknjinom postupku. U zemljinoknjinom postupku primjenjuju se pravila Zakona o zemljinim knjigama o postupku u zemljinoknjinim stvarima i pravila izvanparninog postupka, a podredno parninog postupka, ako zakonom nije to drugo odreeno (91/1 ZZK). Posebna pravila odreuje Zakon o zemljinim knjigama glede rokova. Rokovi odreeni Zakonom o zemljinim knjigama ne mogu se produivati, osim ako to nije zakonom odreeno (94 ZZK). 81 Rokovi se raunaju po pravilima parninog postupka, a radi proputanja roka nije doputen povrat u prijanje stanje (94 ZZK). 108. Za voenje zemljinih knjiga i rjeavanje zemljinoknjinih stvari u prvom stupnju stvarno su nadleni opinski sudovi (5/1 ZZK, 16 Z. o sudovima). Sud prvog stupnja nadlean za voenje zemljinih knjiga naziva se zemljinoknjinim sudom, s time da u tom sudu zemljine knjige vodi poseban zemljinoknjini odjel (5/2-3 ZZK). Mjesno nadlean sud za rjeavanje u zemljinoknjinim stvarima je onaj sud koji vodi zemljinu knjigu u kojoj se treba provesti upis, ako zakonom nije to drugo odreeno (90/2 ZZK). Taj sud, kao prvostupanjski, nadlean je za donoenje rjeenja o upisu i za provedbu doputenog upisa. Zemljinoknjini postupak i poslove voenja zemljinih knjiga pod nadzorom suca vodi voditelj zemljinih knjiga ili zemljinoknjini slubenik (zemljinoknjini namjetenik) kojega za to odredi voditelj zemljinih knjiga (5/4 ZZK). O albama protiv odluka zemljinoknjinog suda kao drugostupanjski sud odluuje mjesno nadleni upanijski sud (17 Z. o sudovima). 109. Stranke u zemljinoknjinom postupku su osoba u iju se korist provodi zemljinoknjini upis, te osoba - nositelj knjinog prava protiv koje se taj upis treba provesti. Kad je prijedlog za upis podnijelo za to ovlateno dravno tijelo, ono u zemljinoknjinom postupku ima poloaj stranke. Ovlatenje za podnoenje prijedloga za upis razliito je odreeno ovisno o tome zahtijeva li se upis uknjibe ili predbiljebe kojim se stjee, mijenja, ograniava ili prestaje knjino pravo ili se zahtjeva upis nekog osobnog odnosa ili pravne injenice koji se upisuju zabiljebom. Upis uknjibe ili predbiljebe ovlatena je zahtijevati svaka fizika osoba ili pravna osoba koja bi upisom stekla, promijenila ili izgubila knjino pravo (95/1 ZZK).82 Prijedlog za upis zabiljebe ovlatena je podnijeti osoba koja ima pravni
Iznimka je predviena samo za dva sluaja. Zemljinoknjini sud moe produiti rok za podnoenje tube radi opravdanja predbiljebe (62/1 ZZK), te rok u kojem se sudu mora predoiti izvornik ili prijevod isprave na osnovi koje se zahtijeva upis (103/4, 104/2 ZZK).
82 Prijedlog za uknjibu ili predbiljebu vlasnitva u korist kupca nekretnine na temelju ugovora o prodaji nekretnine ovlaten je podnijeti kupac koji e tim upisom stei vlasnitvo nekretnine, a prijedlog za uknjibu ili predbiljebu hipoteke ovlaten je podnijeti onaj tko bi time imao postati hipotekarni vjerovnik i si. Uknjibu vlasnitva u korist osobe koja je vlasnitvo stekla dosjelou ovlatena je zahtijevati ta osoba. No, i onaj ije bi se knjino pravo upisom 81
STVARNO PRAVO
Josipovi
interes za provedbu takvog upisa ili je posebnim propisom na to ovlatena (95/2 ZZK). 83 Osobe ovlatene za podnoenje prijedloga za upis mogu prijedlog za upis podnijeti i preko druge osobe koja je za to ovlatena (punomonika, zakonskog zastupnika i dr.). 84 Prijedlog za upis uknjibe ili predbiljebe se podnosi protiv osobe koja je u asu podnoenja prijedloga za upis upisana kao nositelj knjinog prava koje se upisom mijenja, ograniava ili prestaje (knjini prednik). 85 Prijedlog za upis zabiljebe podnosi se protiv osobe koja je u asu podnoenja prijedloga za upis upisana kao nositelj knjinog prava na koga se odnose osobni odnosi iji se upis zahtijeva odnosno kao nositelj knjinog prava na ije se pravo odnosi pravna injenica koja bi se trebala upisati.
B. Prijedlog za upis i prilozi

110. Zemljinoknjini postupak se pokree na prijedlog stranaka ili nadlenog tijela (93/1 ZZK). Zemljinoknjini sud ne moe po slubenoj dunosti pokrenuti zemljinoknjini postupak niti provoditi upise u zemljinu knjigu, osim ako zakonom nije drukije odreeno.86 Zemljinoknjini sud moe samo preporuiti strankama da zahtijevaju upise za koje nae da bi ih bilo svrhovito provesti u zemljinoj knjizi (93/2 ZZK). 1 1 1 . Prijedlog za upis mora imati odreen oblik, sadraj i priloge (97-105 ZZK). Prijedlog za upis moe se podnijeti u pismenom obliku ili usmeno na zapisnik kod zemljinoknjinog suda.87 Podnoenje prijedloga za upis mora se odmah
prenijelo, ograniilo ili opteretilo (knjini prednik) moe u svoje ime i bez posebne ovlasti zahtijevati upis u korist osobe u iju se korist pravo prenosi, ograniava ili optereuje (96/2 ZZK). Tako bi npr. i prodavatelj mogao zahtijevati upis vlasnitva u korist kupca, a hipotekarni dunik upis hipoteke u korist hipotekarnog vjerovnika.
83 Npr. zabiljebu pravne injenice da je podignuta hipotekama tuba ovlaten je zahtijevati hipotekarni vjerovnik, zabiljebu pravne injenice da se vodi spor o knjinom pravu ovlatena je zahtijevati osoba koja je taj spor pokrenula, organ starateljstva ovlaten je zahtijevati zabiljebu odluke o lienju, vraanju, produenju ili prestanku produenja roditeljskog prava i si.
Ovlatenje da se u ime drugoga moe podnijeti prijedlog za upis mora se dokazati posebnom ispravom, a o postojanju i valjanosti takvog ovlatenja prosuuje se po opim pravilima (96/1 ZZK). Posebno ovlatenje za zahtijevanje upisa u ime drugoga nije potrebno samo u zakonom odreenim sluajevima (npr. 96/3,4,5. ZZK, 244 OZ). Ako osoba koja je upisana u zemljinoj knjizi kao nositelj prava glede koga se zahtijeva upis nije ujedno i pravni prednik osobe u iju se korist provodi upis, upis e se dopustiti jedino ako se radi o nekom od sluajeva kada se mogu primijeniti pravila o iznimkama od naela knjinog prednika (41,42. ZZK).
86 Upisi po slubenoj dunosti provode se ponajprije u interesu potpunosti i preglednosti i to potpunijeg prikazivanja pravnog stanja nekretnine (npr. upisi razliitih pravnih injenica vanih za pokretanje i tijek zemljinoknjinog postupka), radi rastereenja zemljinih knjiga od nepotrebnih upisa (npr. brisanje bespredmetnih upisa u postupku preoblikovanja zemljine knjige) ili kad je upis po slubenoj dunosti predvien nekim pozitivnim propisom. 85
84
Zemljinoknjini je sud obvezan zaprimiti svaki prijedlog za upis i s njim postupati sukladno pravilima ZZK o postupanju s prijedlogom za upis. To pravilo vrijedi i kad podneseni 2 5 0 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige . STVARNO PRAVO
87
Josipovi
uiniti vidljivim (plomba) u onom mjestu u zemljinoknjinom uloku gdje bi se upis trebao provesti. Plomba se provodi navoenjem dana i vremena kad je prijedlog stigao sudu te brojem dnevnika zemljinoknjinih podnesaka pod kojim je prijedlog zaprimljen (98/1 ZZK). U prijedlogu za upis mora biti izriito oznaeno da se upuuje zemljinoknjinom sudu tj. zemljinoknjinom odjelu odreenog opinskog suda (97/2 ZZK). 88 U prijedlogu se mora tono navesti zemljinoknjini sud kojem se prijedlog podnosi, ime i adresa podnositelja prijedloga i svih osoba kojima sud mora poslati rjeenje doneseno povodom prijedloga. U njemu moraju biti tono i u skladu s podacima u zemljinim knjigama oznaeni zemljinoknjini uloak u koji se mora provesti upis i oznake zemljita (estica) upisanih u tom uloku. U prijedlogu mora biti vidljivo koje bi se knjino pravo upisom steklo, ograniilo, opteretilo ili ukinulo, odnosno osobni odnos ili pravna injenica iji se upis zahtijeva (99 ZZK), te koja se vrsta upisa zahtijeva (100/1 ZZK). 89 Jednim se prijedlogom moe se zahtijevati i vie upisa. To e biti mogue jedino ako se svi upisi temelje na istoj ispravi, ako se zahtijeva upis istog knjinog prava u vie zemljinoknjinih uloaka ili ako se zahtijeva upis vie razliitih prava u isti uloak (101 ZZK). 112. Prijedlogu za upis moraju biti priloene isprave na temelju kojih po upis zahtijeva. Isprave se zemljinoknjinom sudu moraju predoiti u izvorniku ili ovjerenom prijepisu. (102/1,2 ZZK). Prijedlogu se moe priloiti njihov prijepis koji e se, nakon ovjere, uloiti u zbirku isprava. Ako su isprave sastavljene na stranom jeziku, uz njih treba priloiti i prijevod ovjerovljen od ovlatenog stranog tumaa (104/1 ZZK). 90
prijedlog nije prikladan da se po njemu provede zatraen upis, kad je prijedlog neuredan ili ne sadri sve nune priloge (97/1 ZZK).S prijedlogom koji nije prikladan za upis, koji je neuredan ili mu nedostaju svi nuni prilozi postupa se, nakon njegova zaprimanja, kao i sa urednim prijedlozima za upis. O tome je li prijedlog prikladan za upis, je li neuredan ili mu nedostaju svi nuni prilozi odluuje se tek u postupku ispitivanja prijedloga za upis. Tada e zemljinoknjini sud podnositelja neurednog prijedloga odnosno prijedloga kojemu nisu priloeni svi nuni prilozi pozvati da u primjerenom roku otkloni nedostatke ( 195 ZZK). To pravilo inae vrijedi i za sve druge podneske koji se dostavljaju zemljinoknjinom sudu, jer zemljinoknjini odjel ima svoju posebnu prijemnu kancelariju u kojoj se zaprimaju zemljinoknjini podnesci. Zbog toga se prvenstveni red rauna po asu kad je podnesak predan prijemnoj kancelariji zemljinoknjinog odjela. Zemljinoknjini sud moe dopustiti provedbu samo onog upisa koji je zahtijevan u prijedlogu za upis. No, ako prijedlog ne sadri izriitu naznaku o tome koji se upis zahtijeva, smatra se da prijedlog preutno u sebi sadri prijedlog za onu vrstu upisa koji je po prilozima uz prijedlog i po zemljinoknjinom stanju najpovoljniji za osobu u iju se korist upis zahtjeva, a mogu je i doputen (100/1 7JL^). Isto tako prijedlogom za uknjibu preutno u sebi sadri i prijedlog za predbiljebu, ako ju podnositelj nije izriito iskljuio. Stoga e sud dopustiti predbiljebu i kad je zahtijevana uknjiba za koju nisu ispunjene sve pretpostavke, ali su ispunjene pretpostavke za upis predbiljebe (100/2 TJLY-^).
90 Postupanje zemljinoknjinog suda u sluajevima kad prijedlogu za upis nije priloen izvornik odnosno prijevod ovjerovljen od strane sudskog tumaa posebno je ureeno u 103. odnosno 104/2 ZZK. 89 M
STVARNO PRAVO
251
Josipovi
postupku od izvanrednih se pravnih lijekova moe podnijeti samo zahtjev za zatitu zakonitosti (123/2 ZZK) i to po odredbama Zakona o parninom postupku (401-408 ZPP). 120. albu su ovlatene uloiti stranke u zemljinoknjinom postupku i osobe na ija se knjina prava upis odnosi i koje su provedenim upisom na neki nain neposredno povrijeene u svom pravu. Rok za podnoenje albe je petnaest dana (125/1). alba se podnosi sudu prvog stupnja koji je donio rjeenje kako bi se ulaganje albe zabiljeilo u zemljinoj knjizi (127 ZZK). 93 O albi odluuje mjesno nadlean sud drugog stupnja (125/2 ZZK). albom se, kao redovnim pravnim lijekom, pobijaju netona, nezakonita, nedoputena rjeenja donesena u zemljinoknjinom postupku. albom se pobija rjeenje koje je zemljinoknjini sud donio nepravilno primjenjujui pravila o pretpostavkama upisa ili ne postupajui po odredbama koje ureuju zemljinoknjini postupak.94 alba e biti osnovana kad se s obzirom na zemljinoknjino stanje, prijedlog za upis i isprave dopustio i proveo upis za koji nisu bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke odreene pravilima zemljinoknjinog prava odnosno kad je odbijen prijedlog za upis iako su za njegovu provedbu bile ispunjene sve pretpostavke odreene pravilima zemljinoknjinog prava. Drugostupanjski sud odluuje o albi prema stanju u zemljinim knjigama kakvo je bilo u asu kad je zemljinoknjinom sudu stigao prijedlog za upis (124/2 ZZK). Drugostupanjski sud svoju odluku o osnovanosti albe mora temeljiti na istom injeninom i pravnom stanju na temelju koga je i prvostupanjski sud donio svoju odluku. Sve kasnije nastale promjene nemaju utjecaja na odluivanje drugostupanjskog suda o osnovanosti albe, pa je i izriito propisano da se u albi ne mogu iznositi nove injenice i novi dokazi niti da se mogu prilagati nove isprave (124/2 Z.7JL). Drugostupanjski sud moe odbiti albu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku95 ili moe usvojiti albu i preinaiti prvostupanjsko rjeenje.96
Zabiljeba albe p r o v o d i se u sluajevima k a d je alba p o d n e s e n a p r o t i v rjeenja o dozvoli upisa (127/1 Z Z K ) . A k o je alba podnijeta protiv rjeenja kojim je odbijen prijedlog za upis, nije p o t r e b n o p r o v o d i t i p o s e b n u zabiljebu albe, jer je ve p r o v e d e n a zabiljeba odbijanja upisa koja e se brisati tek kad drugostupanjski sud odlui o albi. Razlozi za ulaganje albe mogu proizlaziti npr. iz nepravilne primjene pravila o knjinom predniku, pravila o ispravama na osnovi kojih je proveden upis, sadraju prijedloga za upis, aktivnoj i pasivnoj legitimaciji stranaka, iz postupanja suda protivno naelu privole, zakonitosti, naela dispozicije zemljinoknjinog postupka i si.
95 Kad drugostupanjski sud odbije albu kao neosnovanu, po slubenoj e se dunosti izbrisati zabiljeba albe (127/1 ZZK) odnosno zabiljeba o odbijanju upisa, ako je potvreno prvostupanjsko rjeenje o odbijanju upisa (128/1 ZZK). 96 Kad usvoji albu protiv rjeenja o upisu, drugostupanjski e sud naloiti brisanje upisa, uspostavu prijanjeg zemljinoknjinog stanja i brisanje zabiljebe albe protiv rjeenja (127/2 ZZK). Kad usvoji albu i preinai prvostupanjsko rjeenje o odbijanju upisa, tako da dopusti upis, drugostupanjski e sud naloiti da se provede upis i da se izbrie zabiljeba o odbijanju upisa (128/2 ZZK). Upis proveden na temelju odluke drugostupanjskog suda smatrat e se kao da je proveden u asu kad je podnesen prijedlog za upis (128/3 ZZK). 94 93
..
STVARNO PRAVO
Josipovi
VI. Tuba za brisanje - sudska zatita knjinih prava

121. Provedbom nevaljanog, neistinitog upisa97 _dolazi do povrede upisanog knjinog prava. Povreda knjinog prava moe se npr. sastojati u brisanju tog prava nevaljanim upisom brisanja, prijenosu tog prava nevaljanim upisom na nekog drugog nositelja, u promijeni sadraja, opsega, reda prvenstva provedbom nevaljanog upisa, ogranienju knjinog prava nevaljanim upisom nekog ogranienog stvarnog prava i sJ. Nositelju knjinog prava priznaje se tada pravo na sudsku zatitu zbog povrede njegova knjina prava (123/2, 236, 272, 291, 342. ZV) koja se ostvaruje u skladu s pravilima zemljinoknjinog prava. Pravila zemljinoknjinog prava odreuju da se ta zatita ostvaruje tubom za brisanje, brisovnom tubom (129 ZZK). 122. Tubom za brisanje nositelj knjinog prava ije je pravo povrijeeno nevaljanim upisom titi svoje knjino pravo zahtijevajui brisanje nevaljane, neistinite uknjibe i uspostavljanje prijanjeg zemljinoknjinog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljane, neistinite uknjibe (129/1 ZZK). Tubu za brisanje ovlaten je podnijeti oteeni nositelj knjinog prava tj. osoba u iju je korist upisano knjino pravo povrijeeno nevaljanom uknjibom, kao i njegovi univerzalni sljednici. Tuba za brisanje se podnosi protiv osobe u iju je korist provedena nevaljana, neistinita uknjiba odnosno protiv osobe koja je glede nevaljane uknjibe u neposrednom pravnom odnosu s osobom ije je knjino pravo uknjibom povrijeeno (tzv. neposredni stjecatelj). Pod pretpostavkama pod kojima se tuba za brisanje moe podnijeti protiv neposrednog stjecatelja, ona se moe podnijeti i protiv njegovih univerzalnih sljednika. Tuba za brisanje moe se podnijeti i kad je neposredni stjecatelj raspolagao nevaljano upisanim knjinim pravom u korist tree osobe (singularnog sljednika) koja je takoer uknjiila svoje pravo.98 123. Tuba za brisanje moe se s uspjehom podii sve dok ne nastupe injenice na temelju kojih bi povrijeeno knjino pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drukije odreeno (129/1 ZZK). 99 Dok ne nastupe okolnosti uslijed kojih
0 neistinitom upisu v. opirnije u poglavlju o naelu upisa. No, pod kojim se pretpostavkama i u kojim rokovima protiv osobe koja je svoje pravo uknjiila izvodei ga iz nevaljane prednikove uknjibe moe s uspjehom podii tuba za brisanje ovisi o tome je li ta osoba bila potena odnosno je li znala ili je s obzirom na okolnosti imala razloga posumnjati u valjanost prednikove uknjibe.
98 99 Tuba za brisanje moe se s uspjehom podii dok ne nastupe injenice temeljem kojih bi se povrijeeno knjino pravo ionako brisalo iz zemljine knjige, jer je prestalo nastupom odreenih injenica za koje zakon vezuje izvanknjini prestanak knjinog prava. Npr. vlasnik nekretnine ije je vlasnitvo povrijeeno nevaljanom uknjibom kojom je vlasnitvo preneseno na neku drugu osobu, ne bi s uspjehom mogao podii tubu za brisanje ako je ta ili neka druga osoba u meuvremenu dosjelou stekla vlasnitvo te nekretnine. Tuba za brisanje uknjibe kojom je povrijeeno pravo slunosti ne bi se s uspjehom mogla podii ako je u meuvremenu slunost prestala nevrenjem. Tuba za brisanje uknjibe kojom je povrijeeno zalono pravo ne bi se s uspjehom mogla podii ako je zalono pravo prestalo plaanjem duga i si. U takvim sluajevima nositelj knjinog prava koje je povrijeeno nevaljanom uknjibom, s obzirom na to da je njego97
STVARNO PRAVO
Josipovi
bi povrijeeno knjino pravo ionako prestalo pravo na podizanje tube za brisanje vremenski je neogranieno odnosno pravo na podnoenje tube za brisanje ne zastarijeva. Ovo pravilo vrijedi kad se tuba za brisanje podnosi protiv osobe u iju je korist neposredno provedena nevaljana, neistinita uknjiba odnosno protiv osobe koja je glede nevaljane uknjibe u neposrednom pravnom odnosu s osobom ije je knjino pravo uknjibom povrijeeno (tzv. neposredni stjecatelj) te njezinih univerzalnih sljednika i to neovisno o tome jesu li oni glede valjanosti uknjibe bile u dobroj vjeri ili ne. Ovo pravilo vrijedi i kad se tuba za brisanje podnosi protiv osobe koja je upisala svoje pravo izvodei ga iz neistinitog, nevaljanog prednikova upisa koja je znala ili je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da je upis njezina prednika nevaljan, neistinit (nepotena trea osoba, nepoteni stjecatelj, stjecatelj koji nije u dobroj vjeri, nepoteni singularni sljednik neposrednog stjecatelja). 124. Radi zatite povjerenja u zemljine knjige, pravo na podnoenje tube za brisanje vremenski je ogranieno kad je osoba u iju je korist provedena nevaljana uknjiba raspolagala knjinim pravom u korist potenog stjecatelja koji je postupajui u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljine knjige upisao svoje pravo izvodei ga iz nevaljano uknjienog prava prednika. Kad stjecatelj u asu sklapanja pravnog posla ni u asu podnoenja prijedloga za upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da je prednikova uknjiba nevaljana (potena trea osoba, poteni stjecatelj, stjecatelj u dobroj vjeri, poteni singularni sljednik neposrednog stjecatelja - 122/2 ZV, 8/3 ZZK), zatita knjinog prava povrijeenog nevaljanom prednikovom uknjibom moi e se osporavati tubom za brisanje samo u zakonom odreenim rokovima. Nakon proteka rokova u kojima se protiv potenog stjecatelja moe podnijeti tuba za brisanje nevaljane prednikove uknjibe u odnosu na potenog stjecatelja nastupaju pravni uinci zatite povjerenja u istinitost i njegovo se stjecanje ne moe vie osporavati zbog nevaljanosti prednikove uknjibe (8/5 ZZK, 123 ZV). Rokovi u kojima se protiv potenog stjecatelja moe s uspjehom podnijeti tuba za brisanje nevaljane prednikove uknjibe odreeni su ovisno o tome je li oteenom nositelju knjinog prava bilo dostavljeno rjeenje o prednikovoj uknjibi. Ako je nositelju povrijeenog knjinog prava bilo dostavljeno rjeenje o uknjibi u korist prednika potenog stjecatelja, oteeni nositelj knjinog prava mora u roku za albu zatraiti zabiljebu da je upis sporan, nevaljan (zabiljeba brisovne tube, zabiljeba tube za brisanje) te u roku od 60 dana od isteka roka za albu podnijeti tubu za brisanje (129/2 ZZK, 123/2. ZV). Ako nositelju povrijeenog knjinog prava nije bilo dostavljeno rjeenje o uknjibi u korist prednika potenog stjecatelja, tuba za brisanje mora se podii u roku od tri godine od kad je zatraen odnosno proveden nevaljani, neistiniti upis (123/2 ZV, 129/2 ZZK).
vo pravo izvanknjino prestalo nastupom nekih injenica za koje zakon vee prestanak tog prava, vie nije ni nositelj spornog knjinog prava pa niti nema pravnog interesa zahtijevati brisanje nevaljane uknjibe kojom je ono bilo povrijeeno. 2 5 6 Drugi dio: Posjed i zemljine knjige STVARNO PRAVO
Glava Glava Glava Glava
5. Pravna i 6. Pravo vi 7. Stjecanj 8. Zatita |
Glava 9. Susjedi
Glava 10. Prestar Glava 11. Suvlasi Glava 12. Zajedni
Glava 13. Vlasni (Etan<
Glava 14. Pretho Glava 15. Neki d; u pravi
Trei dio
VLASNITVO
Nikola Gavella Glava Glava Glava Glava 5. 6. 7. 8. Pravna ustanova vlasnitva Pravo vlasnitva Stjecanje prava vlasnitva Zatita prava vlasnitva Igor Gliha Glava 9. Susjedski odnosi i pravo vlasnitva Nikola Gavella Glava 10. Prestanak prava vlasnitva Glava 11. Suvlasnitvo Glava 12. Zajedniko vlasnitvo Vlado Belaj Glava 13. Vlasnitvo posebnog dijela nekretnine (Etano vlasnitvo) Nikola Gavella Glava 14. Prethodno i potonje vlasnitvo Glava 15. Neki daljnji oblici sudjelovanja vie osoba u pravu vlasnitva
Gavella
GLAVA 5. Pravna ustanova vlasnitva
rs
Glava 5.
Pravna ustanova vlasnitva

I. Pojam, razvoj i uloga
1. Pravnu ustanovu vlasnitva moglo bi se najkrae opisati kao pravnim normama ureen sklop drutvenih odnosa u kojima stvari pripadaju osobama, i to upravo onaj sklop koji ima sredinju ulogu unutar cijelog sustava pravom ureenog pripadanja stvari osobama. 2. Pravna je ustanova vlasnitva imanentna svakom ljudskom drutvu koje drutvene odnose ureuje pravom, a to znai svakom suvremenom ljudskom drutvu. To nipoto ne znai da je ta pravna ustanova u svim drutvima jednaka, niti da je nepromjenjiva. U svojem dugom razvoju doivjela je ve mnoge promjene, i to ne samo promjene ovih ili onih pojedinosti, nego temeljne promjene, promjene koncepata koji determiniraju cijelu strukturu i sadraj vlasnitva. Dva su suprotna koncepta vlasnitva - kolektivistiki i individualistiki. O njima emo kasnije neto vie kazati, a sada samo napominjemo da se upravo kroz sukob jednog i drugog koncepta razvijala pravna ustanova vlasnitva. U prolosti je taj razvoj tekao manje-vie spontano, ali je postupno sve vie svjesno voen politikim borbama, na temelju doktrina koje o vlasnitvu i njegovoj drutvenoj ulozi postavljaju drutvene znanosti. 3. Pravna ustanova vlasnitva jedna je od stoernih ustanova cijelog pravnog i uope drutvenog poretka. To osobito vrijedi za pravne poretke kontinentalnoeuropskog pravnog kruga (tzv. rimsko-germanske pravne obitelji). Oni su svi bitno obiljeeni time to sredinje mjesto u njima zauzima graanskopravno (privatnopravno) ureenje, a pravna ustanova vlasnitva je, uz slobodu ugovaranja i nasljeivanja, jedan od tri temeljna stupa tog ureenja. Zato se sve promjene pravne ustanove vlasnitva u pravnom poretku neke zemlje nuno odraavaju na praktiki svim pravnim odnosima u njoj.
II. Kolektivistiko i individualistiko ureenje vlasnitva

4. Kolektivistiko ureenje vlasnitva vue korijenje od plemenskog vlasnitva, a tipino je za srednji vijek u Europi, gdje su do recepcije rimskog prava vladale pravne zasade Germana, Slavena i drugih. Kako je tekla recepcija rimskog prava te su se zasade sve vie povlaile, ali ostavljajui vidljive tragove. Takav trag je i kolektivistiki koncept vlasnitva, koji se uvijek iznova obnavlja i suprotstavlja individualistikom. Individualistiko shvaanje vlasnitva potjee iz rimskog prava. U srednjovjekovnoj je Europi bilo isprava potisnuto germanskim i drugim koSTVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 259
Gavella
lektivistikim shvaanjima, da bi se putem recepcije rimskog prava postupno vraalo, istiskujui kolektivistiko. Individualistiki shvaeno vlasnitvo je privatno vlasnitvo, naime vlasnitvo pojedinca; pojedinac je vlasnik, i to potpuni vlasnik on ima na/glede stvari potpunu pravnu vlast, koja je prema Bartolusovoj glosi: "ius in re corporali perfecte disponendi nisi lege prohibetur". 5. Po kolektivistikom shvaanju vlasnitva, naprotiv, pojedinac ima na/glede stvari jedino one, onakve i onolike ovlasti koje, kakve i kolike mu preputa kolektivitet (rod ili si., odnosno subjekt koji u ime kolektiviteta izvrava javnu vlast). Stvar zapravo pripada kolektivitetu (u kojega se u pravilu ne moe razluiti vlasnitvo od vlasti), a pojedinci su od tog kolektiviteta dobili samo neka odreena prava, koja im daju neku usko ogranienu pravnu vlast glede te stvari. To su njihova subjektivna prava, a kako im ta daju najviu privatnu vlast glede stvari, ona su u svojoj biti - prava vlasnitva, a oni su vlasnici stvari.1 No sadrajno su ta njihova prava svedena samo na tono odreene ovlasti. Redovito glede iste stvari vei broj pojedinaca imaju svaki po neko svoje pravo specifinog sadraja, pa svi oni na temelju tih svojih prava participiraju u pravnoj vlasti glede iste stvari, svaki kroz svoje pravo, sadrajno razliito od prava ostalih. Ono to bi po individualistikom shvaanju bilo jedno jedino pravo vlasnitva, meu njih je sadrajno podijeljeno. Pravo svakog pojedinog ovlatenika sastoji se samo od jedne ili vie tono odreenih ovlasti glede stvari - stvar nije samo njegova, pa on s njom i glede nje smije initi jedino ono to mu je danim ovlastima doputeno, dok ostale ovlasti glede te stvari pripadaju drugima. Osobito je to bilo tako glede nekretnina od kada se rodovsko vlasnitvo nekretnina poelo razvrgavati, pa je u feudalnim pravnim ureenjima bio po tom naelu oblikovan sadraj pravne vlasti koju nazivamo vlasnitvom. Pojedinci su imali samo ona i onakva prava na stvarima koja i kakva im je dala "via vlast", a ta je za sebe zadrala sve one ovlasti koje im nije prenijela. Sadraj prava pojedinaca glede stvari implicirao je i ogranienja, a za onoga tko bi takvo pravo dobio - uz dobiveno su pravo bile vezane i neke obveze. U takvom ureenju moe sadraj svakog pojedinog prava vlasnitva biti drukiji. Postoje jaa i slabija prava vlasnitva, tonije - jae i slabije pravne vlasti glede stvari, esto i nekoliko njih glede iste stvari. Pritom ipak postoji izvjesna tipizacija u vezi sa socijalnom, politikom i ekonomskom funkcijom stvari, pa su sadraji pravnih vlasti na/glede jedne vrste stvari redovito meusobno veoma nalik, a istodobno se razlikuju od onih na stvarima drugih vrsta. Meusobno se razlikuju i sadraji pravnih vlasti razliitih vrsta pravnih subjekata, jer na ovakvom gledanju izgraeni sustav vlasnikih odnosa prati i naelna neravnopravnost subjekata. Rezultat je postojanje veeg ili manjeg broja pravnih vlasti glede stvari, razliitog sadraja, za razliiSve su to u nekom irem smislu "prava vlasnitva". Naime, kada je vlasnitvo kolektivistiki ureeno, ne postoji sustav stvarnih prava u kojem bi pravo vlasnitva bilo dovoljno pojmovno razgranieno od ostalih prava na/glede stvari, niti su ona tipizirana i diferencirana od vlasnitva, nego su sve to prava koja proizlaze iz pravne ustanove vlasnitva, ureenog kolektivistiki. . .......... . ... 2 6 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
1
Gavella
te objekte i za razliite subjekte.2 Sve to slui drutvenom i ekonomskom poretku u kojem svaka stvar i svaka osoba treba igrati neku odreenu ulogu. Spontano ponaanje subjekata, njihova incijativa, traenje novih putova i naina gospodarenja stvarima, bilo bi izlaenje iz dodijeljene uloge i prijetilo bi naruavanju cijelog tog rigidnog i prilino teko preglednog ureenja. 6. Individualistiko shvaanje vlasnitva je u doba borbe protiv neslobode feudalnog drutva, a i kasnije, nosilo stijeg borbe za osloboenje pojedinca. Ono je izraz tenje ka ravnopravnosti, pravnoj jednakosti svih subjekata, slobodi pojedinaca od "vie vlasti", barem na imovinskom podruju, a odatle onda i jednakosti njihovih prava vlasnitva glede svih objekata. Po individualistikom shvaanju je pojedinac potpuni i iskljuivi vlasnik svojih stvari, njegove stvari su u njegovom privatnom vlasnitvu. Takvo pravo vlasnitva imalo bi omoguiti razvoj linosti svakog pojedinca, puno angairanje njegovih sposobnosti i kreativiteta, a to e sluiti i njemu i drugima. Pojedinac bi - vjerovalo se - radei za sebe, premda moda potaknut i samo egostinim motivima, ujedno nuno poboljavao situaciju cijelog drutva kojem pripada. Ovo je shvaanje nalo svoj izraz u klasinoj doktrini privatnog prava. Ta je isticala kao bitno svojstvo prava vlasnitva - da ono daje vlasniku potpunu vlast na stvari, ovlauje ga da moe njome po volji faktino i pravno raspolagati. Umjesto da mu daje samo jedno ili vie tono odreenih ovlasti, pravo vlasnitva ovlauje svojeg nositelja da sa stvari ini bilo to. Tako je Immanuel Kant nauavao da "vanjski predmet koji je po supstanciji neije njegovo jest njegovo vlasnitvo (dominium), ime vlasnik (dominus) moe po volji raspolagati (ius disponendi de re sua)".3 Na istoj je crti Arndts uio da je "vlasnitvo po svom pojmu pravo subjekta imati potpunu vlast na tjelesnoj stvari, takvo da se moe rei kako mu stvar u potpunosti pripada, da je podlona ba njegovoj volji i to sasvim, a koje pravo on moe ostvariti putem stvarne tube (rei vindicatio) protiv svake osobe koja bi ga ometala u izvravanju te vlasti".4 Bilo je to naglaeno individualistiko gledanje na pravo vlasnitva kao na - barem u naelu neogranieno pravo. Windscheid je ak bio ustvrdio: "Vlasnitvo kao takvo je neogranieno, ono je negacija ogranienja".5 Ovakvo je poimanje prava vlasnitva bilo rezultat dobiven deduktivnom metodom, na koju se oslanjala pravna znanost: iz
Ivan Beuc proveo je sistematizaciju tako da razlikuje vlasnitvo (individualno vlasnitvo, suvlasnitvo i skupno vlasnitvo), vlasnitvu slina prava (uglavnom regalna prava) te brojna ograniena stvarna prava na zemljitu koja su pripadala feudalcu, seljaku i graaninu (v. Beuc, I.: Povijest drave i prava na podruju SFRJ, Zagreb, 1986, str. 224 i si.). U takvoj se sistematizaciji teko nalazi jasnu granicu izmeu potonjih, koja su zapravo osamostaljena vlasnika ovlatenja (podijeljeno vlasnitvo) i ogranienih stvarnih prava u pravom smislu rijei, kao to su slunosti i zalono pravo. Posljedica je to koegistencije dvaju razliitih stvarnopravnih sustava unutar jednog te istog poretka, naime koegzistencije rimskog vlasnitva (koje je bilo individualistiki koncipirano) i tzv. germanskog vlasnitva (kolektivistiki koncipiranog).
3 Kant, I.: Die Methaphvsik der Sitten, citirano prema prijevodu V. D. Sonnenfelda: Metafizika udorea, Sarajevo, 1967, str. 75. 4 5 2
Arndts, L.: Lehrbuch der Pandekten, Stuttgart, 14 , 1886, str. 230. Windscheid, Kipp: Pandekten, Bd. I,19069, str. 857, 858. Trei dio: Vlasnitvo 2 6 1
STVARNO PRAVO
Gavella
pojma subjektivnog prava deducirala je pojam stvarnog prava, a odatle dalje pojam prava vlasnitva kao neogranienog stvarnog prava. No, primjena tog poimanja je u prvom redu bila posljedica politikog vrednovanja; inzistiranje na neogranienom privatnom vlasnitvu bilo je reakcija na dravu XVIII. stoljea i u njoj preostale feudalne institucije. Uenje o pravu vlasnitva kao pojmovno neogranienom, jedinstvenom i jednovrsnom pravu pojedinca glede stvari, posluilo je kao temelj na kojem su bila izgraena stvarnopravna ureenja koja, u bitnome, i danas postoje u veini evropskih drava. Tako koncipirano pravo vlasnitva bilo je suprotstavljeno u prvome redu feudalnom, ali i ostacima rodovskog i obiteljskog vlasnitva. Vlast glede stvari pripada pojedincu, a ne kolektivitetu, i to pojedincu slobodnom od tue vlasti. Ta sloboda prava vlasnitva shvaena je kao jedno od temeljnih prava svakog ovjeka. Vlasnitvo je odreivalo svaiji poloaj u svijetu i drutvu, jer, kao to je bilo reeno u lanku VIII. znamenite Deklaracije o pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine: "Na vlasnitvu poivaju obraivanje zemlje, sva proizvodnja, sva sredstva za rad i cijeli drutveni poredak". Takvo shvaanje prava vlasnitva, i na njemu izgraeno pravno ureenje, bilo je izrazito individualistiko, liberalistiko. 7. Individualistiki ureeno vlasnitvo i na tome izgraen pravni, gospodarski i socijalni sustav dao je sjajne rezultate, doprinjeo je upravo nevjerojatnom razvoju drutva, gospodarstva, kulture, civilizacije uope, kakav biljeimo od poetka XIX. stoljea naovamo. Imao je, meutim, i tamno nalije - omoguavao je i ekstremno egoistina ponaanja, neobaziranje na potrebe drugih pojedinaca i drutva kao cjeline. Istodobno s esto upravo vrtoglavim usponom onih koji su u takvom sustavu uspjeli nai i iskoristiti svoju ansu, nastajala je bijeda mnogih, pa i gubitak svake prilike da bi makar u budunosti mogli ostvariti potrebni socijalni uspon. Naravno da je to izazvalo brojne kritike takvog sustava izgraenog na individualistiki koncipiranom pravu vlasnitva, koje su dolazile od umjetnika i znanstvenika, politiara i teoretiara, socijalnih djelatnika i publicista, pobornika marksistike i kranske socijalne doktrine, a i s brojnih drugih strana. Ponovno se rasplamsavala stara rasprava izmeu pobornika individualistikog i kolektivistikog shvaanja vlasnitva, koja nikada nije sasvim ni bila prestala.6 Svaki nedostatak koji je poka6 Ve je prilikom rada na donoenju njemakog BGB postojala znaajna opozicija uspostavljanju individualistiki orijentiranog pravnog ureenja, i tome odgovarajueg pojma prava vlasnitva. Prigovore su stavljali i tako veliki autoriteti kao Rudolf Ihering i Otto v. Gierke. Gierke je, pozivajui se na germansku pravnu tradiciju, smatrao da pravo vlasnitva nije ni pojmovno neogranieno pravo, da su mu imanentna ogranienja, ak da je i eksproprijacija imanentna pravu vlasnitva. Pobornici kolektivistikog gledanja nisu tada uspjeli, BGB je, ba kao i drugi graanski zakonici evropskih drava, usvojio individualistiki koncept prava vlasnitva, no kolektivistiko je shvaanje bilo samo potisnuto. Loa iskustva s pravnim poretcima u kojima je vlasnik-pojedinac imao suvie veliku pravnu vlast u pogledu stvari bila su argumenti u prilog kolektivistikom shvaanju. Potonje je nalazilo sve vie zastupnika i pristaa. Teili su tome da pravo vlasnitva bude stegnuto i ogranieno, da ogranienja budu ugraena u sadraj prava vlasnitva tako da mu budu imanentna (unutranje granice prava vlasnitva), a da pravo vlasnitva ovlauje vlasnika samo na ono to mu izriito doputa. Tada bi via vlast (javna vlast, zakonodavac, ili neko tijelo javne vlasti) davala pojedincima pravo vlasnitva s onakvim
2 6 2 Trei dio: Vlasnitvo
STVARNO PRAVO
Gavella
zalo ureenje koje je prihvatilo individualistiki koncept vlasnitva bio je nov argument u prilog kolektivistikom shvaanju vlasnitva, koje je imalo duboko korijenje. Svi su traili promjene individualistiki (liberalistiki) koncipiranog sustava, koji nije odgovarao novim pogledima i potrebama. Neki su eljeli reformirati taj sustav kako bi ga uinili sposobnijim da zadovoljava potrebe cijelog drutva, dok su drugi teili njegovu potpunom ukidanju. 8. Razmimoilaenja, a moramo kazati i estoki sukobi, o problemu vlasnikovih ovlasti, dakle o tome treba li na pravo vlasnitva gledati individualistiki ili kolektivistiki, poela su ranije, a traju kroz cijelo XX. stoljee. Pristae prvog shvaanja zalau se za monistiko poimanje prava vlasnitva, preuzeto od pandektistike znanosti, po kojemu postoji samo jedna vrsta prava vlasnitva (naelo jednovrsnosti prava vlasnitva) - postoji samo privatno vlasnitvo, kao pravo koje svojem nositelju daje svu moguu privatnu vlast glede njegove stvari. Naprotiv, pristae kolektivistikog gledanja smatraju da postoji vie oblika prava vlasnitva, a da svaki oblik daje nositelju tog prava samo neke tono odreene ovlasti, pa da je svako pravo vlasnitva skup tih ovlasti. Da ti sukobi nisu samo pravno-doktrinarni, nego ponajvie politiki motivirani, nije potrebno niti spominjati. 9. Kolektivistika su gledanja bila kroz neko vrijeme prevagnula i bila primijenjena u pravnim poretcima drava koje su odbacile liberalni, individualistiki svjetonazor, i u ime nekog kolektiviteta (klase, nacije) krenule putem totalitarizma, desnog ili lijevog. Osobito je to bio sluaj u drutvenim i pravnim poretcima SSSR-a i drugih drava koje su se nazivale socijalistikima, ukljuujui dakako i bivu SFRJ, a time i ondanju Hrvatsku. Usvojivi kolektivistiko gledanje na pravo vlasnitva i pokuavajui na njemu izgraditi nove drutvene i ekonomske odnose, ti su pravni poretci prvo poduzeli znatan broj mjera kojima su velik broj dotadanjih privatnih vlasnitva pretvorili u drutveno (dravno, openarodno), a potom su izgradili sustave ovlatenja koja su davali pravnim subjektima glede stvari. Tako su ovi pravni sustavi napustili tradicionalni, individualistiki pojam vlasnitva, koji implicira jednovrsnost (monizam) prava vlasnitva i zamijenili ga kolektivistikim, u kojem postoje razliiti "oblici vlasnitva", s razliitim ovlatenjima. Poelo je razlikovanje temeljnih "oblika vlasnitva" - individualnog i kolektivnog. Kolektivno se nazivalo razliitim imenima - drutveno (dravno, openarodno), a privatno - graansko (privatno) pravo vlasnitva. Izmeu njih interpolirali su zadruno vlasnitvo, kao svojevrsni prijelazni oblik iz privatnog u drutveno, koji se kasnije manje-vie utopio u drutvenom vlasnitvu. Svakom od tih oblika prava vlasnitva namijenjena je bila drukija uloga u
sadrajem za kakav bi smatrala da bi ono trebalo imati s obzirom na vrstu stvari i vrstu subjekta. Preostali bi dio pravne vlasti glede stvari ostajao javnoj vlasti (nekim njezinim tijelima u ulozi predstavnika drutva kao cjeline - dravi, opini ili si.). Takvim kolektivistikim shvaanjima suprotstavili su se pristae individualistikog, pozivajui se na argumente koji su svojedobno bili presudni pri uspostavi gradanskopravnog ureenja na temeljima liberalistikog svjetonazora, a i dodajui im neke nove. . . . . .;;..,.... ....,i.,. r,. ,.... , , STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 2 6 3
Gavella
narodnom gospodarstvu, pa se s tirn u vezi govorilo o dravnom, zadrunom i privatnom sektoru (sektoru privrede, gospodarstva, drutvenog ivota). Zbog razliitosti njihovih uloga, svakom je od tih triju "oblika prava vlasnitva" dan drukiji tretman u pravnom poretku, ovisno o ulozi koju je trebao igrati u drutvenim odnosima proizvodnje, raspodjele i potronje, pa je svaki od tih tzv. oblika vlasnitva davao subjektu razliite ovlasti glede stvari, ovisno o vrsti subjekta i vrsti objekata. U takvom sustavu nisu sve vrste pravnih subjekata imale jednaku sposobnost stjecanja pojedinih vrsta stvari, a ni jednake ovlasti glede stvari to bi ih stekle. Davalo se prednost kolektivnom nad privatnim, to je trebalo omoguiti da se za cijeli kolektivitet - "drutvo" - ostvari projekt izgradnje socijalistikih proizvodnih i ostalih odnosa. To je trebalo koristiti pojedincima, kao lanovima tog drutva, ali rezultati nisu bili ni priblino onakvi kakve se eljelo. Evidentno nepovoljan gospodarski i socijalni razvoj u zemljama koje su se nazivale socijalistikima, a u kojima su pravni poretci bili izgraeni uz primjenu doktrine o pluralizmu oblika vlasnitva, pokazao je sve nedostatke takvog ureenja. Stvoreni su bili gospodarski i pravni odnosi, suvie kruti da bi mogli davati dovoljno mjesta ljudskoj kreativnosti, suvie nesposobni da se mijenjaju i prilagouju potrebama. To je odvelo u propast gospodarske, pravne, i socijalne sustave tih drava, pa i njih same. Pravni poretci zemalja u tranziciji priklanjaju se individualistikom, liberalistikom, poimanju vlasnitva (neto izmijenjenom i ublaenom), jer su neprevladivi nedostatci koje je u praksi pokazao sustav izgraen na kolektivistikom gledanju na vlasnitvo, nuno doveli do naputanja i tog gledanja i pravnih sustava koji su na njemu bili izgraeni. 1 0 . Individualistiko ureenje vlasnitva odralo se u pravnim poretcima zapadnoevropskih zemalja, ali je reformirano. Vladajue individualistiko, monistiko shvaanje bilo je pod stalnim i snanim pritiskom struje koja se zalagala za reformiranje ureenja vlasnitva u kolektivistikom smjeru. Takva su se nastojanja izraavala na razliite naine, osobito zahtjevom za dinamiziranjem prava vlasnitva, tj. prelaenjem iz vlasnitva supstancije na vlasnitvo funkcije stvari. Rasprave koje su se o granicama vlasnikove pravne vlasti vodile cijelo XX. stoljee, nipoto nisu bile neplodne. Doprinijele su daljnjem razvoju pravnih sustava koji su usvojili individualistiko, monistiko shvaanje vlasnitva, osobito time to su uinile oiglednim socijalnu vezanost prava vlasnitva. Vlasnitvo je ukorijenjeno u drutvu, jer pojedinci, njihov ivot i djelovanje nipoto nisu izolirani. Stvari dodue pripadaju pojedincima (fizikim ili pravnim osobama), ali oni ive i djeluju unutar odreenog drutva iji su pripadnici meusobno povezani brojnim vezama. Postojanje i izvravanje vlasnikove pravne vlasti na stvarima redovito se zato ne tie samo njega, nego i cijelog ueg ili ireg kruga drugih osoba. Zbog toga je svaki pojedinac kao vlasnik duan prigodom izvravanja svojeg prava vlasnitva postupati obzirno prema drugima, a i prema opim interesima (interesima drutva kao cjeline). Izvukavi odgovarajue pouke, suvremeni su pravni poretci reformirali, ne samo pravo vlasnitva, nego mogunost da vlasnik izvrava vlast koju mu ono daje. Ne elei se odrei prednosti sustava izgraenog na te2 6 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
melju individualistikog poimanja vlasnitva, ali svjesni nedostataka koje je pokazao primijenjen sasvim ekstremno, uspjeli su nai naina da ublae, ak i da sasvim izbjegnu ili uklone njegove loe posljedice. Spoznavi da vlasnikova pravna vlast ne ovisi samo o pravu vlasnitva, nego i o nekim daljnjim imbenicima koji na nju djeluju ograniavajue, oslonili su se na to da sluei se njima utjeu na sadraj vlasnikove pravne vlasti u pravnim odnosima. Prihvativi doktrinu o socijalnoj vezanosti vlasnitva, suvremeni se pravni poretci efikasno slue mehanizmom javnopravnog utjecaja na izvravanje prava vlasnitva, koji daje odline rezultate. Takav sustav sve vie usvajaju i pravni poretci tzv. zemalja u tranziciji. Usvojio ga je i hrvatski pravni poredak, osobito Zakonom o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima i Zakonom o zemljinim knjigama, koji su oba na snazi od 1.1.1997.
III. Doktrinarna pitanja i problemi A. 0 ukidanju vlasnitva

1 1 . Neke negativne posljedice koje su u drutvenim odnosima proizile iz ustanove vlasnitva izgraene na individualistikom naelu, postavile su pitanje poeljnosti i mogunosti da se u suvremenom drutvu ukine tako koncipirano vlasnitvo, dakle da se ukine privatno vlasnitvo. Upravo traenje odgovora na to pitanje bilo je jedna od glavnih preokupacija raznih drutvenih znanosti, ali i prakse, u XX. stoljeu. 12. Doktrina koja je slijedila razliita socijalistika stremljenja, polazila je od spoznaje da je ljudskom drutvu nuno postojanje odnosa u kojima e se ljudi sluiti stvarima i iskoritavati ih, ali je sumnjala u potrebu za pravnom ustanovom vlasnitva. Tragala je za mogunou da ti odnosi ne budu ureeni pravnim normama koje bi odreivale kome pripada stvar, nego da postoje kao "isto ekonomski odnosi". .... ,,,r . .. .,.,,.. > ;, ;.., -..,.:. /: > 13. Polazei od uenja da su ekonomija i pravo tako povezani da je ekonomija temelj prava, krenula je ta doktrina u potragu za vlasnitvom u ekonomskom smislu, dakle za ekonomskim odnosom vlasnitva, koji svoje postojanje ne bi zahvaljivao pravu nego iskljuivo ekonomiji. Ustvrdila je da je vlasnitvo u ekonomskom smislu (ekonomsko vlasnitvo) prisvajanje ekonomskih dobara u proizvodnim odnosima, a da ono moe postojati i bez obzira na kvalifikaciju, pozitivnu ili negativnu, od strane drutvenih normi, dok bi vlasnitvo u pravnom smislu bilo skup pravnih normi koje reguliraju to prisvajanje. Uvjerena da je u tom pojmu ekonomskog vlasnitva nala "isto" vlasnitvo, koje bi moglo postojati i neovisno o pravu vlasnitva, poela je na tom temelju graditi dalje u nadi da e biti mogue uspostaviti poredak bez iijeg prava vlasnitva. Odatle je poteklo razlikovanje ekonomskog vlasnitva na dvoje - ono koje je privatno i ono koje je drutveno. Privatno bi bilo ono u kome subjekti sudjeluju kao nositelji prava vlasnitva (shvaenog
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
265
Gavella
kao prava na prisvajanje rezultata tuega rada), dok bi drutveno bilo ono vlasnitvo u ekonomskom smislu u kome sudjeluju bez prava vlasnitva.7 To otkrie da u drutvu postoje odnosi koje se nazvalo ekonomskim vlasnitvom, i nije bilo takva novina kako se to mislilo. Pojam ekonomskog vlasnitva zapravo se u bitnome podudara s pojmom posjeda, shvaenog u smislu objektivne koncepcije posjeda. Isto tako onda niti tvrdnja da bi privatno vlasnitvo bilo ono ekonomsko vlasnitvo gdje stvari (sredstva za proizvodnju) pravno pripadaju pojedincima vlasnicima, koji na osnovi svojeg prava vlasnitva imaju monopol prisvajanja proizvoda, nije zapravo znaila drugo nego da je onaj posjednik stvari koji ima pravo r vlasnitva na njoj - vlasnik te stvari. ; ? J : ; ^ ,:,.:;;; ;- .; :.; 14. Pokuaj da se o vlasnitvu razmilja, ne kao o pravnom, nego kao o gospodarskom fenomenu, kao o gospodarskoj ustanovi, temeljio se na uvjerenju da to tzv. ekonomsko vlasnitvo (posjed) moe u pravom ureenim drutvenim odnosima ivjeti i bez vlasnikopravne regulative - kao specifino drutveno vlasnitvo. Namjera je bila da se na temelju tzv. ekonomskog vlasnitva izgradi pravni sustav koji bi "ukinuo eksploataciju ovjeka od ovjeka", ekspolataciju proizvoaa od vlasnika sredstava za proizvodnju time to bi iskljuio iije vlasnitvo sredstava za proizvodnju, a time i pripadanje proizvoda vlasnicima. eljelo se ekonomsko vlasnitvo osloboditi iijeg prava vlasnitva, uiniti ga drutvenim vlasnitvom. Drutveno bi vlasnitvo bilo "isto ekonomsko vlasnitvo" u kome stvari (sredstva za proizvodnju) ne bi bile ni u ijem vlasnitvu (ali ne kao posjed bez pravnog temelja - nezakonit posjed, nego kao odnos koji je ipak reguliran pravom). Nadalo se da e drutveno vlasnitvo, kao ekonomsko vlasnitvo, osloboeno iijeg monopola pravne vlasti (iijeg prava vlasnitva) sluiti "slobodnim i neposredno udruenim proizvoaima da prisvajaju sami za sebe i svaki istovremeno za sve", pa da "rezultat njihovog zajednikog rada pripada svima i svakome posebno, ba onako kako im svakom i nikom pripadaju i sredstva za proizvodnju sa kojima se spajaju neposredno, direktno - bez posrednika, dakle bez treeg faktora". 1 5 . Ovaj pokuaj nije dao oekivani rezultat. Istiskivanjem prava vlasnitva iz cijelog niza socijalno-ekonomskih odnosa nije nastalo slobodno podruje na kojem bi ekonomski proizvodni odnos - ekonomsko vlasnitvo - ivio osloboen od pravne vlasti drave ili kojeg drugog vlasnika kao tzv. treeg faktora, interpoliranog izmeu proizvoaa i sredstva za proizvodnju. S tog je podruja dodue istisnuto pravo vlasnitva kao privatno pravo, ali time ispranjeno mjesto nije ostalo prazno. U pravom ureenom drutvu nije zamisliv "pravoprazni prostor". Stvori li ga se, neija e ga pravna vlast popuniti. Odnosi meu ljudima glede stvari regulirani su, i u suvremenom drutvu trebaju biti regulirani, normama pravnog poretka. Pravne norme odreuju kome pripada pravna vlast glede stvari, a odrede li da u pogledu nekih stvari nema privatne pravne vlasti - te stvari dolaV. Vedri, M.: Pravni i ekonomski pojam vlasnitva kao pozitivni i negativni elementi pojma drutvenog vlasnitva, Novi Sad, 1977. .,,,-..: , ;. 2 6 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
7
Gavella
ze pod djelovanje javne vlasti. Tako je i bilo. Javnopravna vlast je ispunila podruje "osloboeno" od privatnopravne. Subjekti javne vlasti nali su se time u ulozi vlasnika, samo to su se pritom njihova vlast i vlasnitvo u velikoj mjeri stopili, to je karakteristika kolektivistikog vlasnitva. Ti su subjekti onda davali drugim subjektima neka tono odreena ovlatenja glede stvari - pravo koritenja, pravo raspolaganja, pravo upravljanja itd., zadravajui svu ostalu vlast glede tih stvari za sebe, to je takoer karakteristika kolektivistikog vlasnitva. Tako se nastojanje da se doe do drutvenog vlasnitva kao istog "ekonomskog vlasnitva" izjalovilo. 16. Pokazalo se u praksi da ukidanje individualistiki ureene pravne ustanove vlasnitva ne ukida vlasnitvo kao pravnu ustanovu, nego samo mijenja njezinu strukturu - umjesto da bude izgraena prema individualistikom modelu, ona se transformira po kolektivistikom - umjesto privatnog vlasnitva uspostavlja se kolektivistiki koncipirano vlasnitvo. Izgleda, dakle, da u suvremenom drutvu ne postoji mogunost ukidanja pravne ustanove vlasnitva, nego samo njezine transformacije. .,;, .._:., . ..,, ,, .: . ., . ,
B. 0 drutvenoj opravdanosti vlasnitva

17. Sukob dvaju koncepata na kojima se gradi pravna ustanova vlasnitva kolektivistikog i individualistikog, izaziva naravno pitanje kojemu od njih treba dati prednost. O drutvenoj opravdanosti odnosno neopravdanosti pravne ustanove vlasnitva izgraene na individualistikom naelu, dakle o drutvenoj opravdanosti odnosno neopravdanosti privatnog vlasnitva, mnogo se raspravljalo jo u doba kada se pod zastavom borbe za individualistiko ureenje vlasnitva borilo protiv feudalnih nesloboda. Nakon pobjede individualistikog koncepta, pokazale su se i loe strane tako ureenog vlasnitva, to je dalo novi zamah raspravama o drutvenoj opravdanosti tako koncipiranog vlasnitva, te nastojanjima da se vlasnitvo preuredi po kolektivistikom naelu, ili da se iz suvremenog drutva sasvim eliminira vlasnitvo kao pravna ustanova (o emu smo ve govorili). Ni do danas te rasprave nisu jo sasvim prestale, premda su prilino jenjale. ..,..;.., ,..,_. 18. Odvaimo li se shematizirati argumentacije na koju su se zagovornici privatnog vlasnitva u dugoj povijesti tih rasprava upirali, ustanovit emo da su oni privatno vlasnitvo redovito opravdavali s nekim od sljedeih, prilino jednostavnih argumenta. Jedan je takav argument bilo pozivanje na ugovor (stvaran ili predmnijevan) na temelju kojeg je neka stvar iz nekadanjeg kolektivnog vlasnitva bila preputena pojedincu na iskljuivu uporabu i raspolaganje. Ovakvom se argumentacijom sluio Hugo Grotius, a i mnogi iza njega. Drugi su se - kao John Locke - pozivali na rad kao izvor privatnog vlasnitva. Ni jedan od tih argumenata nije uspio uvjeriti kritiare privatnog vlasnitva u njegovu opravdanost. ..:..; , ... STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 267
Gavella
1 9 . U novije se doba argumentacija u korist opravdanosti privatnog vlasnitva upire na ekonomsku analizu prava, naime na rezultate dobivene specifinom metodom koju je moderna znanost razvila za ocjenu gospodarske, a kroz to i ope 8 drutvene opravdanosti pojedinih pravnih instituta. Polazei od toga da prava i rizici pojedinaca trebaju biti raspodijeljeni tako da se drutvena dobrobit moe najbolje spontano ostvariti sa to je mogue manje gubitaka, dolazi se do zakljuka da gospodarska dobra (stvari i dr.) trebaju pripadati onima koji su ih u stanju najbolje iskoritavati, da bi to onda bilo od koristi ne samo njima, nego posredno i drugima. Moe se utvrditi da upravo kroz slobodno trite i cijene koje se na njemu formiraju teku dobara (stvari i dr.) prema vlasniku s najboljim mogunostima njihova iskoritavanja. A da bi bilo trita i trinog poslovanja neophodno je da dobra pripadaju pojedincima tako da su iskljuivo njihova, tako da svaki moe druge iskljuiti od zahvaanja u njegova dobra. Nezamislivo je trino poslovanje s dobrima, ako bi svatko u njih mogao slobodno zahvaati - mogunost iskljuenja drugih temelj je trinog poslovanja. Upravo privatno vlasnitvo ima to svojstvo da stvari iskljuivo pripadaju nositelju prava vlasnitva. Zato je privatno vlasnitvo pretpostavka trinog gospodarstva, koje openito slui snabdijevanju, a ujedno i napretku cijelog drutva. Toga svega nema bez privatnog vlasnitva; to ini privatno vlasnitvo drutveno opravdanim. Bila bi to sr rezultata do kojih se dolo ekonomskom analizom vlasnitva. Moramo odmah kazati da se ovoj argumentaciji prigovaralo da je suvie politiko-ekonomska, da se iskljuivo bavi gospodarskom analizom funkcije vlasnitva i gospodarskom efikasnou, a da zanemaruje ostale drutvene prednosti i nedostatke privatnog vlasnitva. S pravom se prigovaralo da se uope ne obazire na ulogu privatnog vlasnitva u osiguranju podruja za slobodno djelovanje pojedinca, niti se obazire na to da pravni poredak ima i druge zadatke, a ne samo osiguranje gospodarske efikasnosti drutva. Ipak, injenica jest da je na temelju ekonomske analize vlasnitva bilo predvieno da se socijalistiki ekonomsko-pravni sustavi nee moi odrati, to se to potom u praksi potvrdilo. Izgleda da je upravo neuspjeh pokuaja da se na temelju kolektivistiki shvaenog vlasnitva organiziraju drutveni sustavi - tzv. socijalistika drutva, dao najbolji argument u prilog individualistiki koncipiranog vlasnitva.
IV. Jamstvo vlasnitva

Literatura: Belaj, V.: Pravo vlasnitva u ustavu Republike Hrvatske, Zakonitost, 1991, 6, 639-645; Crni, J.: Ustavna tuba - zatita ustavnih sloboda i prava ovjeka i graanina, Zakonitost, 1991, br, 9-10, str. 959-968; Gavella, N.: Sadraj i granice vlasnikove pravne vlasti, u Odabrane teme iz stvarnog prava, Zagreb, 1992, 9-82; Gavella, N.: Privatna prava i ostvarivanje opeg interesa, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1995, 4-5, 373 i si; Crni, J:, Povreda ustavnih prava i sloboda kao pretpostavka ustavne tube, u Godinjak 3 - Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1996, 1-44; Crni, J:. Postupak pred Ustavnim sudom i neka sporna pitanja, u Godinjak 4 - Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1997, 3-57. O toj metodi v. Kregar,J., Simonovi, L: Teorijski temelji ekonomske analize prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1996, br. 6, str. 557-617. ,UJ 2 6 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella A, Openito o jamstvu vlasnitva
GLAVA 5. Pravna ustanova vlasnitva < ^ . ._,,,-,
20. Suvremeni pravni poretci daju jamstvo (garanciju) vlasnitva, jamei mu slobodu od zahvata javne vlasti. Rije je o svojevrsnom samoogranienju - javna vlast samu sebe podvrgava ogranienjima, jamei pojedincima odreene slobode i prava ovjeka i graanina, a meu njima i pravo vlasnitva. Jamstvom vlasnitva titi se veoma irok krug privatnih prava, a nesumnjivo se odnosi na: 1/ svako pojedinano, ve steeno pravo vlasnitva (a i svako drugo imovinsko pravo), ali i 2/ vlasnitvo (privatno) kao pravnu ustanovu. Najua je veza jamstva vlasnitva i garancija osobne slobode. Namjena jamstva vlasnitva jest da se putem njega zajami i osigura prostor za slobodno djelovanje pravnih subjektu na imovinskopravnom podruju. Rije je ne samo openito o stvaranju mogunosti za graane da svoj ivot usmjeravaju prema vlastitom nahoenju, nego osobito o gospodarskoj djelatnosti graana, pa jamstvo vlasnitva nadopunjuje slobodu poduzetnitva. Ponekad se o jamstvu vlasnitva govori kao o jamstvu nepovredivosti vlasnitva, ali to je - uzme li se doslovno - pretjerano. U suvremenim pravnim poretcima, koji su usvojili naelo socijalne vezanosti vlasnitva, jamstvo se vlasnitva nuno nalazi u korelaciji s tim naelom. Vlasnitvu se zato ne jami apsolutnu nepovredivost, nego se jami da javnopravni zahvati u vlasnitvo nee ii preko odreene granice.9 21. Pravni poretci daju jamstvo vlasnitva (kao i jamstvo ostalih sloboda i prava graana) svojim najjaim pravnim normama. U novije se doba drave sve vie veu i meunarodnim ugovorima i drugim meunarodnim dokumentima koji jame vlasnitvo. Tako lanak 17. Ope deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda iz 1948. daje jamstvo vlasnitva. Uz europsku Konvenciju o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. (koja je stupila na snagu 1953.), dodan je kao njezin sastavni dio - Prvi protokol iz 1952, koji u lanku 1. daje jamstvo vlasnitva. Demokratske drave redovito daju jamstvo vlasnitva i svojim ustavnim normama. U naem pravnom poretku ustavno jamstvo vlasnitva daje lanak 48. stavak 1. Ustava RH: "Jami se pravo vlasnitva". Ta odredba Ustava RH, zajedno s jo nekima, ustavni je temelj cijelom imovinskopravnom ureenju u nas, a u prvom redu pravnoj ustanovi vlasnitva. U naem je pravnom poretku ustavno jamstvo prava vlasnitva u najtjenjoj vezi s temeljnom ustavnom odredbom da su '"sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, potivanje prava ovjeka, nepovredivost vlasnitva, ouvanje prirode i ovjekova okolia, vladavina prava i demokratski viestranaki sustav najvie ... vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatska" (l. 3. Ustava RH). Jamstvo vlasnitva iz lanka 48. Ustava RH slui konkretizaciji toga. 22. Kao to vidimo, jamstvo vlasnitva daju javnopravne norme, i to one najvieg ranga. Potrebno je da ga daju upravo norme takvog znaaja, jer privatno
Promjene u shvaanju odnosa pojedinaca i javne vlasti, graana i drave, utjeu na shvaanje sadraja jamstva vlasnitva, a ti se pogledi stalno postupno mijenjaju u rasponu od liberalno-individualistikog do socijalistikog, kolektivistikog, i nazad.
STVARNO PRAVO
9
Trei dio: Vlasnitvo
269
Gavella
(graansko) pravo nije u stanju samo sprijeiti javnopravne utjecaje na vlasnitvo. Ono je neotporno prema javnom pravu i njegovoj sposobnosti da ograniava vlasnikovu pravnu vlast. A javna se vlast obilato slui tom svojom sposobnou, pa broj i intenzitet javnopravnih zahvata u vlasnitvo pokazuje ve dulje vremena tendenciju rasta. Isprava je, dodue, i sama javna vlast nastojala podupirati ideju o naelno neogranienom, ili tonije - to je mogue manje ogranienom vlasnitvu, ali ga je postupno sve vie i vie ograniavala. Ogranienja su se mnoila, a i morala su se mnoiti. Pojmovno je pravo vlasnitva i dalje ostalo isto, ono i dalje daje vlasniku potpunu privatnu pravnu vlast glede stvari, no zbiljski sadraj te njegove pravne vlasti bivao je sve vie i vie sputavan ogranienjima, pravo vlasnitva bilo je u sve irem krugu sluajeva oduzimano u korist drave i si., a sloboda njegovog izvravanja sve vie ograniena. To je ne samo znailo zahvate u pravnu vlast pojedinih vlasnika, nego je postupno i sve vie ugroavalo samu pravnu ustanovu vlasnitva - "privatnog vlasnitva", a time i cijelo ureenje utemeljeno na privatnom vlasnitvu. Privatno, graansko pravo je bilo i jest nemono da se samo brani od toga. Zato mu javno pravo - zbog uloge koju pravna ustanova vlasnitva igra i koja joj je namijenjena - pritjee u pomo odreujui svojim najjaim normama krajnju granicu javnopravnim zahvatima u vlasnitvo.
B. Jamstvo vlasnitva kao pravne ustanove

2 3 . Jedan od dvaju aspekata jamstva vlasnitva jest jamstvo koje pravni poredak daje svakome da e opstati pravna ustanova individualistiki koncipiranog vlasnitva, dakle privatnog vlasnitva, i to - u skladu sa suvremenim shvaanjima - socijalno vezanog privatnog vlasnitva. ,...,. , 2 4 . Ustavno jamstvo vlasnitva kao pravne ustanove ne slui samo zatiti od potpunog izbacivanja ustanove vlasnitva iz pravnog poretka. To ne bi bilo dovoljno.10 U pravnom poretku kakav je uspostavljen u Hrvatskoj Ustavom iz 1990, vlasnitvo pojedinaca ini jedan od glavnih stupova poretka, kao i u drugim dravama Europe. Ima li se to na umu, jasan je pravi smisao jamstva vlasnitva iz lanka 48. stavak 1. Ustava RH. Jami se postojanje individualnog, privatnog vlasnitva kao pravne ustanove u onolikoj kvantiteti i takvoj kvaliteti koja omoguuje da na takvom vlasnitvu kao jednoj od "najviih vrednota ustavnog poretka Reak i pravu vlasnitva nenaklonjeni pravni poretci socijalistikih drava nisu teili ukidanju ba svakog vlasnitva pojedinaca. I po njima su pojedinci mogli imati u svom vlasnitvu barem one stvari koje su bile namijenjene njihovoj osobnoj uporabi (tzv. osobno, lino vlasnitvo), pa ak u nekoj mjeri i neke stvari namijenjene privreivanju osobnim radom (tzv. privatno, ili radno-privatno vlasnitvo). Ti su pravni poretci, meutim, eljeli sva gospodarski i socijalno znaajnija dobra izuzeti od mogunosti da budu u vlasnitvu pojedinaca, a sve u cilju da socijalni, gospodarski i pravni poredak ne budu ureeni na temelju privatnog vlasnitva, nego na temelju drutvenog (dravnog) vlasnitva sredstava za proizvodnju. Suavali su zato podruje na kome bi mogla djelovati ustanova prava vlasnitva, a tamo gdje je ona i u njima imala mjesta za djelovanje - oduzimali su joj bitne znaajke (smanjivali mogunost slobodnog vlasnikova odluivanja o stvarima, mogunost slobodne uporabe vlastitih stvari i si.). 2 7 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
10
Gavella
publike Hrvatske" postoje i uspostavljaju se odnosi kakvi na temelju istih vrednota postoje u pravnim, socijalnim i gospodarskim poretcima zapadne odnosno srednje Europe, kao i drugih izvaneuropskih drava iji su poretci izgraeni po "zapadnom modelu". Jamstvo ustanove vlasnitva, u smislu socijalno vezanog privatnog vlasnitva, ima dvije komponente: 1/ kvantitativnu i 2/ kvalitativnu. 25. Kvantitativna komponenta jamstva pravne ustanove vlasnitva jest zatita od nepotrebnog suavanja podruja djelovanja privatnog vlasnitva. Jamei pravnu ustanovu vlasnitva pravni poredak daje svima jamstvo da nee bez dovoljnog razloga izuzimati iz sfere privatne pravne vlasti stvari koje se redovito u njoj nalaze. To ne znai da bi ba sve stvari trebale biti predmetom privatnog vlasnitva bilo bi to pretjerano. Jamstvo pravne ustanove vlasnitva se samo protivi nacionalizaciji i stavljanju extra commercium onih stvari koje ve jesu u neijem vlasnitvu, ali i to samo - u pravilu. Od tog bi pravila mogle biti napravljene iznimke, ali - jedino ako i ukoliko bi one bile nune za ostvarivanje nekih drugih najviih vrednota naeg ustavnog poretka (l. 3. Ustava RH). 11 26. Kvalitativna komponenta jamstva pravne ustanove vlasnitva jest u tome to jamei pravnu ustanovu vlasnitva pravni poredak daje svima jamstvo da e ouvati barem ono to je bitno za privatno vlasnitvo. Zakonodavac je dodue ovlaten zadirati u pravnu vlast nositelja prava vlasnitva (ako su ispunjene pretpostavke pod kojima ga Ustav na to ovlauje), ali on nikada nije ovlaten da ukine ono to je bitno za postojanje vlasnikove privatne pravne vlasti na stvari, ostavivi vlasniku samo golo pravo vlasnitva (nudum ius). Postavlja se odmah pitanje: to je bitno za privatno vlasnitvo, to to mora biti na svaki nain ouvano? Izgleda da bi, oslanjajui se na iskustva ustavnosudske prakse u Njemakoj, bilo mogue ustvrditi da je za kvalitetu vlasnitva bitno dvoje. Jedno je "Privatniitzigkeit", naime da su vlasnikove stvari podvrgnute privatnoj inicijativi, pa da mogu sluiti za ostvarenje interesa njihovih vlasnika. Drugo bi bilo da je vlasnik ovlaten raspolagati sa svojim stvarima (Verfugungsbefugnis), ukljuujui i to da ih je ovlaten otuiti - vlasnikovoj slobodi raspolaganja mogla bi biti postavljena vea ili manja ogranienja, ali ta sloboda ne bi smjela biti sasvim ukinuta. ' 27. Jamstvo vlasnitva kao pravne ustanove treba je tititi od zakonodavevih zahvata, odnosno zahvata tijela koji donose podzakonske propise, ali kako? U prvom redu, zakonodavac, a isto tako i tijelo koje donosi podzakonske propise, svjesno je tog ustavnog jamstva i svoje dunosti da djeluje u granicama Ustava i zakona, pa e se ve samo suzdrati da tu ustavnu garanciju povrijedi. Doe li ipak do povrede, njezino je uklanjanje u nadlenosti onog tijela kojemu je povjerena briga za ustavnost i zakonitost. U nas je to Ustavni sud Republike Hrvatske, koji e u postupku za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa
11 Zakonodavac nee povrijediti ustavno jamstvo vlasnitva izuzme li ispod privatne vlasti stvari openito nune za ivot, kao i one nune za osiguranje prioritetnih opih potreba i zatitu od opasnosti, te ih uini javnim (dravnim) vlasnitvom, ili ih ak izuzme iz graanskopravnog i podvrgne javnopravnom ureenju. . ... , ,,,. . . . ,.. ...,.,
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo 2 7 1
Gavella
s Ustavom i zakonom "ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da su nesuglasni s Ustavom", odnosno "ukinuti ili ponititi drugi propis, ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom odnosno sa zakonom" (l. 21. st. 1. i l. 22. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske).
C. Jamstvo steenih prava vlasnitva

1. Openito 2 8 . Drugi aspekt jamstva vlasnitva jest jamstvo koje pravni poredak svojim 12 najjaim normama (ustavnim) daje svim vlasnicima jest da javna vlast nee poduzimati zahvate u njihova prava vlasnitva, ni u privatne pravne vlasti koje iz prava vlasnitva proizlaze, osim - pod Ustavom odreenim pretpostavkama. Ovaj aspekt jamstva prava vlasnitva neodvojivo je povezan s jamenjem pravne ustanove vlasnitva (zato govorimo o njemu na ovom mjestu). ; 2 9 . Jamstvo da ni sama javna vlast nee poduzimati zahvate u prava vlasnitva (da ih nee oduzimati, da nee ograniavati pravnu vlast koju ta prava daju), nipoto ne moe u suvremenom pravnom poretku biti bezgranino. Kako smo ve isticali - jami se pravo vlasnitva, ali pravo vlasnitva koje je socijalno vezano (lanak 48. stavak 2. Ustava RH). Zbog te socijalne vezanosti vlasnitva javna e vlast, ne samo smjeti, nego e u mnogim sluajevima i morati oduzimati, optereivati i ograniavati neija prava vlasnitva, odnosno pravnu vlast koju ta prava daju. Jamstvo vlasnitva to nipoto ne iskljuuje, nego samo postavlja granice takvom djelovanju javne vlasti, odreujui ustavnim normama pretpostavke pod kojima javna vlast smije oduzimati, optereivati i ograniavati iija prava vlasnitva. U naem pravnom poretku norme lanka 50. i 52. Ustava RH su te koje odreuju pretpostavke pod kojima su doputeni odreeni zahvati javne vlasti u prava vlasnitva, odnosno u pravne vlasti koje ta prava daju svojim nositeljima. Zahvati koje bi javna vlast uinila a da nisu ispunjene te pretpostavke - bili bi nedoputeni. Zahvati koji bi bili uinjeni pod tim pretpostavkama - u pravilu bi bili doputeni; no - ni pod tim pretpostavkama ne bi bili doputeni, ako bi ugroavali samu ustanovu vlasnitva. U pravnom poretku koji daje jamstvo vlasnitva (privatnog) kao pravne ustanove - a takav je sada i na - niti kada su ispunjene sve pretpostavke da bi zahvat javne vlasti u neije pravo vlasnitva bio doputen, taj zahvat ipak nije doputen ako je suprotan jamstvu pravne ustanove vlasnitva. Inae su doputeni svi oni zahvati javne vlasti u pravo vlasnitva i vlasnikovu pravnu vlast koji zadovoljavaju pretpostavke to ih za to postavljaju posebne ustavne norme. Jamstvo vlasnitva ne djeluje tako da bi sprijeilo zahvate koji su doputeni, ali bi trebalo djelovati protiv svih koji nisu doputeni Ustavom. 3 0 . Jamstvo vlasnitava titi od nedoputenih zahvata time to javna vlast otvara, za sluaj nedozvoljenih zahvata u vlasnitvo, putove za uklanjanje tih zato vrijedi za ustavne norme vrijedi mutatis mutandis i za one norme meunarodnog prava koje daju jamstvo vlasnitva. 2 7 2 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
12
Gavella
hvata ili barem njihovih posljedica. Adresat jamstva vlasnitva jest javna vlast ("drava", ali i jedinice lokalne samouprave, odnosno lokalne uprave i samouprave), tijela javne vlasti. Jamstvo pojedinanih vlasnitava titi od zahvata izvrne (upravne) vlasti, kao i zakonodavne vlasti, a u nas i sudske. 1 3 . . ; ., , 3 1 . Jamstvo pojedinanih vlasnitava titi u nas od zahvata izvrne (upravne) vlasti (u najirem smislu rijei), i to ne samo u postupku koji se vodi u u p r a v n o m sporu, nego i - nakon njegova okonanja - putem postupka za zatitu ustavnih sloboda i prava ovjeka i graanina pred Ustavnim sudom Hrvatske (l. 28-30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH). Potonjeg moe pokrenuti ustavnom tubom svatko tko smatra da mu je odlukom tijela vlasti povrijeeno njegovo pravo vlasnitva (a iscrpio je svaki drugi pravni put zatite svojega prava), pa e Ustavni sud - usvoji li njegovu tubu - ukinuti osporeni akt kojim je povrijeeno ustavno pravo tuitelja te predmet vratiti nadlenom tijelu na ponovni postupak. 32. Od zakonodavne vlasti titi jamstvo vlasnitva p u t e m ocjenjivanja suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, koju provodi Ustavni sud RH u posebnom postupku (l. 13-27. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH). Ustavni e sud ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da su u nesuglasnosti s Ustavom, kao i ponititi podzakonski propis kojim se "vrijeaju temeljne slobode i prava ovjeka i graanina", a m e u njih pripada i nepovredivost vlasnitva. To e dovesti do korekcije onih pojedinanih akata kojima je na temelju ukinutog odnosno ponitenog propisa bilo povrijeeno pojedinano vlasnitvo. Naime, "svatko kome je povrijeeno pravo pravomonim pojedinanim aktom donijetim na osnovi ukinutog zakona ili drugog u k i n u t o g ili ponitenog propisa, ima pravo traiti od nadlenog tijela izmjenu tog pojedinanog akta odgovarajuom primjenom odredaba o ponavljanju postupka", 1 4 a "izvrenje konanih odnosno pravomonih odluka pojedinanih akata donesenih na osnovi ukinutog zakona ili ukinutog odnosno ponitenog drugog propisa, ne moe se ni odrediti ni provesti, a ako je izvrenje zapoeto obustavit e se" (l. 23. st. 2 i 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu R H ) . A ako je ve provedeno izvrenje
Jamstva vlasnitva nije djelotvorno protiv nekih segmenata javne vlasti. Teko je zamisliti da bi ustavno jamstvo pojedinanih vlasnitava moglo tititi od ustavotvorne vlasti. Ipak, neki pravni poretci pruaju donekle zatitu i od te vlasti - l. 79. njemakog BGG. No, kada jamstvo vlasnitva daju norme meunarodnog prava koje obvezuju dravu, tada bi to jamstvo trebalo djelovati i protiv ustavne vlasti.
14 Mogunost da se ishodi korekcija pojedinanog akta stegnuta je kratkim subjektivnim i objektivnim rokom za stavljanje prijedloga nadlenom tijelu: "Prijedlog za izmjenu pojedinanog akta iz stavka 2. moe se podnijeti u roku od est mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda u slubenom glasilu Republike Hrvatske. Taj se prijedlog moe podnijeti ako od dostave pojedinanog akta, kojim je postupak pravomono okonan, do podnoenja zahtjeva odnosno prijedloga u povodu kojeg je ukinut zakon ili drugi propis, nije proteklo vie od godine dana. Ako je odlukom Ustavnog suda propis poniten, prijedlog se moe podnijeti ako od dostave pojedinanog akta, kojim je postupak pravomono okonan, do podnoenja zahtjeva odnosno prijedloga ustavnom sudu, nije proteklo vie od dvije godine" (l. 23. st. 3. Ustavnog zakona o 13
Ustavnom sudu RH).
. * . . - - -
^-
STVARNO PRAVO
Gavella
pojedinanog akta donesenog na temelju propisa koji je kasnije ukinut, pa je nastalo stanje u kojem se naknadnom izmjenom tog akta ne bi mogle otkloniti posljedice nastale primjenom neustavnog odnosno nezakonitog propisa, Ustavni e sud na prijedlog osobe koja u tome ima pravni interes "odrediti da se te posljedice uklone povratom u prijanje stanje, naknadom tete ili na drugi nain" (l. 23. st. 5. i 6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH). 15 3 3 . Jamstvo vlasnitava tradicionalno ne bi titilo od sudbene (pravosudne) vlasti, ali u naem suvremenom pravnom poretku djeluje ovo jamstvo i protiv sudbene vlasti. Postoji, naime, mogunost zatite ustavnih sloboda i prava ovjeka i graanina (a vlasnitvo je jedno od njih - l. 48. Ustava RH) u postupku pred Ustavnim sudom RH i od odluka sudbenih vlasti. Ta se zatita ostvaruje u postupku koji se pokree ustavnom tubom (l. 28-30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske) i analogna je zatiti koju uiva vlasnitvo od akata upravne i si. vlasti. To je zatita od povreda vlasnitva nastalih primjenom takvih zakona ili drugih propisa koje sud nije smio primijeniti zbog njihove suprotnosti ustavnom jamstvu vlasnitva. Ali ne samo to, jer ako bi sud povrijedio neije vlasnitvo time to bi pravomonom odlukom odbio primijeniti neki propis, ocijenivi ga neustavnim ili nezakonitim, a Ustavni bi sud utvrdio da nije postojala takva neustavnost odnosno nezakonitost - onaj ije bi vlasnitvo time bilo povrijeeno mogao bi "zahtijevati izmjenu pravomone odluke suda u roku od godine dana od dana objave odluke Ustavnog suda" (l. 24. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH). 34. Jamstvo vlasnitva daje i lanak 1. Prvog protokola uz europsku Konvenciju o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.16 Kada su iscrpljena sva raspoloiva domaa pravna sredstva u pravnom sustavu neke drave koja je prihvatila obveze iz te konvencije (ukljuujui i dodatne protokole), tada pravni subjekti mogu putem tube ostvarivati zajamenu im zatitu vlasnitva pred Europskom komisijom za ljudska prava, odnosno Europskim sudom za ljudska prava, kako je predvieno tom konvencijom.17 18 2. Zatita od izvlatenja i njezine granice 3 5 . Jamstvom vlasnitva je zatieno svako pojedino pravo vlasnitva od raznovrsnih moguih zahvata javne vlasti, koji imaju djelovanje izvlatenja, pa i kada
"Prijedlog se podnosi u roku od 30 dana po pravomonom okonanju postupka za izmjenu pojedinanog akta." (l. 23. st. 6. re. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH).
16 Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda donesena je u Rimu 1950, a tekst joj je od tada nekoliko pute mijenjan i nadopunjavan. Prvi protokol uz tu konvenciju, koji sadri jamstvo vlasnitva, donesen je u Parizu 1952.
Prekluzivni rok trajanja prava na tubu je kratak - est mjeseci od dana kada je u domaem pravnom poretku donijeta konana odluka (lanak 26. Konvencije).
18 Tubu se podnosi Glavnom tajniku Vijea Europe. O tubi se odluuje u postupku koji se vodi pred Europskom komisijom za ljudska prava, odnosno Europskim sudom za ljudska prava. Donese li Europski sud presudu, ona se dostavlja Vijeu ministara, koje nadzire njezino izvrenje.
17
STVARNO PRAVO
Gavella
je rije o izvlatenjima u irem smislu. To znai sljedee. 1/ Jamstvom je zatieno pravo vlasnitva od izvlatenja (eksproprijacije) u uem (u pravom) smislu, naime od toga da javna vlast za sebe ili u svojem interesu oduzme stvar iz vlasnitva njezinog vlasnika (potpuno izvlatenje, potpuna eksproprijacija). 2/ Kako javna vlast moe svojim aktom oduzeti nekoj stvari sposobnost da bude predmet prava vlasnitva (staviti stvar extra commercium), u kojem e sluaju prestati dotadanje pravo vlasnitva - i takav je akt vlasti zakonom izjednaen s izvlatenjem (33/2). 3/ Izvlatenje je redovito pojedinano oduzimanje prava vlasnitva, no dogaaju se i izvlatenja cijelih vrsta stvari i si. (npr. svih brodova, svih industrijskih postrojenja) 19 -nacionalizacije. Jamstvo vlasnitva prua jednaku zatitu i od takvih izvlatenja koja ne bi bila pojedinana, nego bi bila otvorena ili prikrivena nacionalizacija.20 36. Jamstvo vlasnitva ne djeluje apsolutno - ono ne djeluje protiv svakog zahvata javne vlasti u pravo vlasnitva, nego samo protiv takvog koji ne zadovoljavaju pretpostavke pod kojima Ustav ipak dozvoljava izvlatenje. Vlasnitvo nije zatieno od onih izvlatenja koja bi ispunjavala sljedee pretpostavke: a) zakonita su ("provode se na temelju zakona"), b) u interesu su Republike i c) izvlateniku se daje naknada u visini trine vrijednosti onoga to mu se oduzima (l. 50. st. 1. Ustava RH). Akt vlasti kojim bi neije pravo vlasnitva bilo oduzeto bez odgovarajueg temelja u zakonu, bio bi suprotan ustavnom jamstvu. Ustavnom jamstvu bio bi protivan i ako bi bio uinjen na temelju zakona koji je protuustavan, bilo zbog toga to daje temelj za izvlaivanje (i) u sluajevima kada ono nije u interesu Republike, bilo zbog toga to daje temelj za izvlatenje ne uvjetujui ga pravom izvlatenika na naknadu u visini (barem) trine vrijednosti. Nema izvlatenja bez naknade!21 Kroz pravo na naknadu zadrava dotadanji vlasnik barem vrijednost
19 Nacionalizacija je svojevrsno izvlatenje u opem odnosno javnom interesu, ali se razlikuje od izvlatenja u uem smislu po tome to se ne provodi pojedinanim aktima vlasti, nego zakonom, a i to se njome ne oduzimaju pojedinana prava vlasnitva, nego se oduzimaju sva prava vlasnitva (eventualno i druga imovinska prava, pa ak i neka neimovinska) na stvarima koje slue privreivanju u nekim granama narodnog gospodarstva i si., ili se oduzimaju cijele imovine neke vrste pravnih subjekata (imovine banaka i si.)- Nacionalizacija se provodi da bi to to se njome oduzme prestalo pripadati pojedincima i prelo "u ruke cijelog naroda" - zapravo drave ili kojeg drugog subjekta koji personificira narod u graanskopravnim odnosima.
Nacionalizacije koje su provoene radi ostvarenja projekta socijalistikog drutva, upravljene se bile upravo protiv pravne ustanove vlasnitva. Zbog toga su zemlje koje su nastojale izai iz kruga socijalistikih drava, nuno trebale provesti denacionalizaciju. Neke su to uradile u potpunosti, bez obzira na rtve i tekoe (npr. Njemaka za podruje bive DDR, eka), ime su postigle da im se otvorio put integracije njihovih pravnih poredaka u kontinentalnoeuropski pravni krug, sa svim to to donosi u civilizacijskom, gospodarskom i kulturnom pogledu. Druge uto uradiie samo djelomino. U Hrvatskoj je radi provoenja denacionalizacije donesen Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine (Narodne novine, 92/1996.), iji doseg, djelovanje i znaaj jo eka temeljitu ocjenu.
21 Bude li (kada to ne brani jamstvo vlasnitva) nekome oduzeto njegovo vlasnitvo u interesu Republike Hrvatske, ili mu ono prestane stavljanjem stvari izvan prometa - vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlatenju (33/1), a ta naknada ne bi smjela biti manja od trine vrijednosti (lanak 50. stavak 1. Ustava RH). -. ;>.. ,.-.,. .-.. ... . .-., :....... . ...
20
STVARNO PRAVO
Gavella
stvari koja je radi opeg interesa (interesa Republike Hrvatske) prestala biti njegova.22 3 7 . Ako se provelo izvlatenje, a razlog njegovog provoenja - "interes Republike" ne bude ostvaren u propisanom, odnosno u razumnom roku, tada "izvlatenik ima pravo zahtijevati da se uspostavi prijanje pravno i faktino stanje koliko je to najvie mogue", no u takvom sluaju, naravno, "smije zadrati samo onoliko od primljene naknade koliko je na gubitku u odnosu na stanje kakvo bi prema redovitom tijeku stvari bilo bez izvlatenja" (33/4). 3. Zatita od nedobrovoljnog optereenja (nepotpunog izvlatenja) i njezine granice 3 8 . Jedan od moguih naina ograniavanja vlasnikove pravne vlasti je i prisilno optereivanje vlasnikove stvari (privremeno ili trajno), naime osnivanje na/glede nje nekih subjektivnih prava u korist odreenih osoba, pozivom na javni/opi interes - interes Republike. Takva se optereenja nazivaju nepotpunim izvlatenjem.23 Ustavno jamstvo vlasnitva titi od svih ograniavanja pojedinanih pravnih vlasti odreenih vlasnika koja potpadaju pod pojam izvlatenja, kako potpunog tako i nepotpunog (l. 50. st. 1. Ustava RH). Tako su nedobrovoljna optereenja prava vlasnitva dozvoljena jedino, ako su u interesu Republike i uz naknadu trine vrijednosti (50/1 Ustava RH). >< 4. Zatita od ograniavanja prava vlasnitva i njezine granice a) Granice postavljanja ogranienja 3 9 . Jamstvo vlasnitva titi svako pravo vlasnitva i od ograniavanja, naime od odredbi javne vlasti koje vlasniku nameu neku dunost injenja ili neinjenja. Za razliku od izvlatenja, potpunog i nepotpunog, ogranienja nisu upravljena prema individualno odreenim stvarima, niti prema pojedinano odreenim vlasnicima, nego prema svakome koji bi se kao vlasnik naao u odreenoj situaciji (prema svagdanjem vlasniku). Protiv takvog ograniavanja vlasnikove pravne vlasti titi jamstvo vlasnitva time to su ogranienja dozvoljena jedino ako su 1/ zaista potrebna "radi zatite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi", a 2/ osnovana su na zakonu, to znai da im je neposredni ili posredni temelj zakon (l. 50. st. 2. Ustava RH). Javna vlast, dakle, smije zakonom (ili na temelju zakona) postaviti ogranienja koja su potrebna radi zatite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi, a da
22 Treba imati u vidu da je prvenstvena funkcija jamstva vlasnitva sprijeiti da javna vlast bez dovoljnog razloga oduzme vlasnitvo onome tko ga je stekao u skladu s pravom, a ne samo sprijeiti izvlaivanje bez naknade. Zato, ako ne postoji interes Republike Hrvatske koji bi opravdavao izvlatenje, a ono se ipak provede - to je izvlatenje protivno jamstvu vlasnitva ak i onda kada je vlasnik dobio potpunu naknadu za ono to mu je oduzeto. 23 Prisilno osnivanje prava koja e teretiti tuu stvar ureuje, pod nazivom nepotpuno izvlatenje, Zakon o izvlatenju (Narodne novine, br. 9/94, 35/94).
STVARNO PRAVO
Gavella
za to u pravilu nije duna vlasniku dati ikakvu naknadu. Zatita vlasnitva ovdje ne zahtijeva davanje naknade vlasniku, jer je vlasnitvo socijalno vezano, a ogranienja javnopravnog karaktera se postavljaju u opem ili u javnom interesu (a ne u interesu odreenog korisnika) te ne diskriminiraju pojedine vlasnike (pogaaju sve vlasnike, ili sve vlasnike iste vrste stvari, ili sve vlasnike u istim situacijama). 40. Ako bi, meutim, neko posebno ogranienje diskriminiralo pojedine vlasnike u odnosu na ostale vlasnike iste vrste stvari - pogoenim vlasnicima pripada pravo na naknadu, premda je ogranienje poduzeto radi zatite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi. Pravo na naknadu, naime, pripada vlasniku zbog ogranienja kojima ga je podvrgnula javna vlast, ako je to ogranienja takvo da od njega, no ne i od svih ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijeva veu rtvu, ili ga dovodi u poloaj nalik na onaj u kojemu bi bio da je provedeno izvlatenje, potpuno ili nepotpuno. Vlasnik ima zbog takvih diskriminirajuih ogranienja pravo na naknadu kao i za odgovarajue izvlatenje (33/3). To je pravilo postavljeno da bi se rijeilo problem sluajeva u kojima se u obliku odreivanja nekih ogranienja provodi nepotpuno, ili ak potpuno izvlatenje. Vlasnik, naime, ima pravo na naknadu za izvlatenje, dok mu za ogranienja njegovog vlasnitva ne bi pripadalo pravo na naknadu. Da se postavljanjem takvih ogranienja koja bi zapravo bila prikrivena izvlatenja, ne bi zaobilo Ustavom zajameno pravo na naknadu za izvlatenje, ima vlasnik i za takvo prividno ogranienje pravo na naknadu kao i za izvlatenje - potpuno, odnosno nepotpuno. 24 b) Posebno o ogranienjima uspostavom posebnog ureenja za uporabu i iskoritavanje stvari od interesa za Republiku i njihove granice 41. Javna vlast moe proglasiti da su neke stvari od interesa za Republiku, pa propisati poseban nain njihove uporabe i iskoritavanja. Propie li to, uspostavila je posebno pravno ureenje (poseban pravni reim) uporabe i iskoritavanja tih stvari, u kojem postoje specifina javnopravna ogranienja vlasnitva. To e - ako se radi o stvarima koje su u neijem vlasnitvu - djelovati ograniavajue na vlasnikovu pravnu vlast. 42. U pravnom poretku Republike Hrvatske postoji mogunost da se pod odreenim pretpostavkama uspostavi takvo posebno pravno ureenje za stvari od opeg interesa, ili kako ih je na ustavotvorac nazvao - "dobra od interesa za Republiku" (l. 52. Ustava RH). Uspostavljanje takvih, za vlasnika ograniavajuih posebnih pravnih ureenja upotrebljavanja i iskoritavanja stvari od opeg interesa mogue je samo uz pretpostavke: 1/ da se posebno ureenje uspostavlja glede stvari za koje je a) neposredno Ustavom odreeno da su od interesa za Republiku, pa imaju njezinu osobitu zatitu, ili je b) to odreeno zakonom glede stvari koje priSlino pravilo o naknadi vlasniku, koje postavlja na ZV u lanku 33., stavku 3. in fine, izvodi za takve sluajeve vicarska doktrina i praksa, a isto tako i njemaka ustavnosudska
praksa. . . . . . ; . . , .,t, ..,.. , > . . - . . : -,., ^-.-..,: : -, ,,:. :,-...
24
STVARNO PRAVO
Gavella
padaju krugu dobara od potencijalnog interesa za Republiku, odreenog Ustavom, 2/ da je zakonom odreen nain uporabe i iskoritavanja tih stvari, te 3/ da je zakonom odreena naknada vlasnicima za ogranienja kojima bivaju podvrgnuti (l. 52. Ustava RH). 4 3 . Ustav RH je svojom normom neposredno odredio da su od interesa za Republiku, pa da imaju njezinu osobitu zatitu: "more, morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva..." (l. 52. st. 1. Ustava RH). Ustav je, nadalje, svojom normom odredio krug dobara koja su potencijalno od interesa za Republiku: "...zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito(g) kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolokog znaenja..." (l. 52. st. 1. Ustava RH), te je ovlastio zakonodavca da neka ili sva dobra iz tog kruga proglasi dobrima od interesa za Republiku koja uivaju osobitu zatitu Republike. Samo glede dobara za koja je na jedan od ovih dvaju naina odreeno da su od interesa za Republiku i pod njezinom posebnom zatitom, moe se zakonom odrediti "...nain na koji dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati i iskoritavati ovlatenici prava na njima i vlasnici..." (l. 52. st. 2. Ustava RH). 4 4 . Uspostava posebnog pravnog ureenja glede dobara od interesa za Republiku doputena je samo uz naknadu onima ija se prava time ograniavaju (l. 52. st. 2. Ustava RH). Zakon ne bi smio ovakvim posebnim pravnim ureenjem ograniiti pravnu vlast vlasnika tih dobara, a da im ne prizna pravo na naknadu za to. 25 Ustav nije odredio da bi to trebala biti naknada u visini trine vrijednosti (kao to je to odredio glede izvlatenja), pa bi ona mogla biti i manja od trine vrijednosti, ali sigurno ne bi smjela biti nepravedna. Svakako je nuno da vlasnicima bude priznato pravo na naknadu. Ako zakon ne bi predvidio naknadu, odreivanje posebnog ureenja vrijealo bi jamstvo vlasnitva.
V. Glavni pravni izvori i knjievnost o vlasnitvu u nas

4 5 . Glavni izvor pravila koje ureuju pravnu ustanovu vlasnitvu u hrvatskom pravnom poretku su odredbe lanaka 48, 50. i 52. Ustava RH, odredbe lanaka 30-173. ZV. Kako je, meutim, vlasnitvo jedan od stoernih pravnih instituta, odredbe koje u nekoj mjeri, neposredno ili posredno utjeu na ureenje vlasnitva sadre i brojni drugi zakoni i drugi propisi - osobito Ovrni zakon, Steajni zakon, Zakon o zemljinim knjigama, Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine, ali i brojni drugi.
Isto vrijedi i za osobe koje su drugi "ovlatenici prava" na tim stvarima (l. 52. st. 2. Ustava RH). To se - smatramo - odnosi na nositelje ogranienih stvarnih prava na stvarima u neijem vlasnitvu, ali i drugih prava glede tih stvari koja se gube ili umanjuju (npr. zakupa, najma). Smatramo da se to odnosi i na nositelje prava iz koncesija na stvarima koje su opa dobra, a mnoge stvari koje su Ustavom proglaene dobrima od opeg interesa to jesu. , : <... 278 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
25
Jm
Gavella
46. Suvremena pravna knjievnost je upravo o vlasnitvu u nas razmjerno skromna. 0 pravu vlasnitva se pisalo u okviru opih djela o graanskom pravu, ili o stvarnom pravu, a objavljen je i vei broj lanaka o pojedinim pitanjima i problemima ureenja prava vlasnitva. U jednom se razdoblju mnogo pisalo o drutvenom vlasnitvu, kao svojevrsnoj negaciji prava vlasnitva (privatnog vlasnitva). Nedostaju, meutim, monografije koje bi se iscrpno bavile upravo pravnom ustanovom vlasnitva i pravom vlasnitva.26 Razlog lei u tome da je privatno vlasnitvo dolo u prvi plan tek poto je donesen Ustav RH iz 1990., a potom i donesen Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (ZV) iz 1996. Tek je to stvorilo mogunost da se pravna ustanova vlasnitva i u nas ponovno afirmira kao centralni institut, ne samo graanskog prava uope, a stvarnog prava posebno, nego cijelog pravnog, a time i drutvenog poretka.
Izuzme li se one radove koji su bili inspirirani nastojanjima tada vladajue politike doktrine da se pravnu ustanovu vlasnitva poto-poto u k i n e u korist drutvenog vlasnitva, pravna je znanost zaobilazila problematiku vlasnitva, vjerujui da se stav p r e m a anti-vlasnikim nastojanjima moe izraziti i utnjom. ... _. .... ..s.. , -^. . . . - -V ::. . " : i r ? "V''!! V V , : ..,.j f;-- ; .; ' . - . '
STVARNO PRAVO
GLAVA 6. Pravo vlasnitva
Gavella
Glava 6.
Pravo vlasnitva
I. Pojam i sadraj A. Pravo vlasnitva i njegova obiljeja
1. U suvremenim pravnim poretcima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga je ustanova vlasnitva individualistiki koncipirana, pa je pravo vlasnitva stvarno
pravo koje svojem nositelju (vlasniku) daje najpotpuniju, za svakog mjerodavnu privatnu pravnu vlast na/glede stvari stoje pravni poredak dozvoljava i jami. Ta pravna vlast je
sadraj prava vlasnitva. U tom smislu i na ZV odreuje: "Pravo vlasnitva je stvarno pravo na odreenoj stvari koje ovlauje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje ini to ga je volja te da svakoga drugoga od toga iskljui, ako to nije protivno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima" (30/1). 2. Pravo vlasnitva kakvo je gore definirano, ima - uz obiljeja zajednika svim stvarnim pravima - jo i specifina: 1/ daje potpunu privatnu pravnu vlast na i glede stvari, 2/ jedinstveno je i 3/ jednovrsno. 1. Potpunost privatne pravne vlasti 3. Za razliku od ostalih stvarnih prava, koja sva daju svojim nositeljima samo neku parcijalnu, tono odreenu pravnu vlast na stvari, pravo vlasnitva daje vlasniku potpunu (integralnu) privatnu pravnu vlast na/glede stvari, naime svu takvu vlast koja je u odnosnom pravnom poretku uope mogua. Daje mu, naime, privatnu pravnu vlast koja je - s jedne strane - a/ pojmovno bezgranina i iskljuiva, ali je i - s druge strane - b/ socijalno vezana. a) Pojmovno bezgranina i iskljuiva pravna vlast
4. Sadraj prava vlasnitva jest pojmovno bezgranina i iskljuiva vlasnikova pravna vlast, koja ima dvije nerazdruive strane - pozitivnu i negativnu. Pozitivna je okrenuta prema onoj stvari koja je predmet prava vlasnitva, a negativna - prema svim treim osobama.
(1) Pozitivna strana vlasnitva - pojmovno bezgranina vlast na stvari
5. Pravo vlasnitva daje svojem nositelju pojmovno bezgraninu privatnu pravnu vlast na njegovoj stvari - vlasnik je ovlaten initi sa svojom stvari sve to nije protupravno. Potpunost vlasnikove pravne vlasti proizlazi upravo odatle to pravo vlasnitva nije subjektivno pravo s tono unaprijed odreenim sadrajem, koje bi svojem nositelju davalo neke tono navedene ovlasti, nego je vlasnik ovlaten "initi to ga je volja" sa svojom stvari i s koristima od nje, ako to "nije protivno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima" (30/1). Time to je ovlaten
2 8 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
"initi to ga je volja" ovlaten je, dakako, i nita s time ne initi, naravno - "ako to nije protivno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima". 6. Definiranje prava vlasnitva kao vlasnikovog prava da sa svojom stvari ini to ga je volja, ima svoj korijen u prirodnopravnom shvaanju vlasnitva kao jednog od ljudskih prava, onog kojim se konkretizira sloboda svakog ovjeka na imovinskom podruju, ograniena samo pravima drugih osoba i ogranienjima koje zakon postavlja u opem interesu. Takvo shvaanje vlasnitva kao emancije sveopeg ljudskog prava na slobodu, dolo je do izraaja u znamenitoj Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina iz 1789. Pretoeno je odatle u l. 544. CC, a onda i u veinu graanskih zakonika kontinentalne Europe, ukljuujui i 354. OGZ.1 Ovakvo individualistiko (liberalistiko) shvaanje vlasnitva djelovalo je izvanredno poticajno na razvoj ljudskog drutva od XIX. stoljea naovamo. Na alost, otvorilo je put i nekim neeljenim socijalnim i drugim efektima, pa je opasnost od suvie egoistinog djelovanja pojedinaca morala biti sputana onim to se danas naziva socijalnom vezanou vlasnitva. ZV je naelno preuzeo ovakvu individualistiku, liberalistiku koncepciju vlasnitva, ali zajedno s njom i ideju njegove socijalne vezanosti. Po ZV pravo vlasnitva nije skup ovlasti, nego sloboda postupanja po volji (naravno, ograniena tuim pravima i zakonskim ogranienjima). Istina, ZV navodi neka od tradicionalnih vlasnikih "prava" (pravo posjedovanja, pravo uporabe, pravo koritenja i pravo raspolaganja), ali to ne ini limitativno, nego uz naznaku da ih navodi samo primjera radi ("...vlasnik ima, meu ostalim,..." 30/2). Tako moemo kazati da je po naem suvremenom pravu pravo vlasnitva pojmovno bezgranino (makar pravna vlast koju na temelju takvog prava ima vlasnik nipoto nije bezgranina). 7. Suprotnost izloenom apstraktnom definiranju prava vlasnitva kao slobode initi sa svojom stvari i koristima od nje to god nije suprotno tuim pravima i zakonskim ogranienjima, jest nastojanje da se sadraj prava vlasnitva tono odredi, naime da se tono odrede ovlasti koje pripadaju vlasniku, a pravo vlasnitva da se shvati kao skup tih ovlasti. Umjesto slobode initi sve to nije protupravno, vlasnik bi imao samo tono odreene ovlasti initi ovo ili ono. Jo su srednjovjekovna i pandektarna doktrina bile nauavale da se vlasnike ovlasti svode na usus, fructus i abusus, naime na to da se vlasnik moe sluiti svojom stvari na uobiajeni nain (usus), da ima pravo na njezine plodove (fructus), te da moe raspolagati sa svojom stvari, ukljuujui i unititi je (abusus). Odatle se dolo do tvrdnje da su ovlasti (tzv. prava) koje vlasnik ima glede svoje stvari; a/ pravo posjedovanja (ius possidendi), b/ pravo uporabe (ius utendi), c/ pravo koritenja (ius fruendi), d/ pra 354. OGZ: "Vlasnost smatrana kao pravo, jest vlast, raditi po volji suanstvom i koristima stvari kakve, i svakoga inoga iskljuiti iz toga", 903. njemakog BGB: "Vlasnik stvari smije, ako to nije suprotno zakonu ili pravima treih, po volji postupati sa stvari i iskljuiti ostale od svakog utjecaja"; lanak 641. vicarskog ZGB: "Tko je vlasnik neke stvari, moe u granicama pravnog poretka raspolagati njome po volji. On ima pravo zahtijevati je od svakoga tko mu je uskrauje i obraniti je od svakog neovlatenog zadiranja".
STVARNO PRAVO
1
Trei dio: Vlasnitvo 281
Gavella
vo raspolaganja (ius disponendi) i e/ pravo iskljuiti treega (ius excludendi tertii). Govorilo se o tim ovlastima kao o tipinima, koje ne iskljuuju da vlasnik moe i to drugo initi glede svoje stvari. Ipak, svaki pokuaj nabrajanja vlasnikovih ovlasti krio je u sebi opasnost da se pravo vlasnitva shvati kao skup limitativno odreenih ovlasti, to bi znailo da vlasnik ne bi bio ovlaten initi ita to ne bi bilo mogue podvesti pod pojam koje od tih ovlasti. U tome lei opasnost od definiranja prava vlasnitva kao skupa maksimalnih ovlasti koje pripadaju nekoj osobi u pogledu stvari. Slijedei kolektivistiku koncepciju, bivi Zakon o osnovnim vlasnikopravnim odnosima iz 1980. g. bio je odredio da "vlasnik ima pravo posjedovati svoju stvar, koristiti se i raspolagati njome u granicama odreenim zakonom" (3/1 ZV), te da "vlasnik ostvaruje pravo vlasnitva u skladu s prirodom i namjenom stvari, te u skladu s drutvenim interesom odreenim zakonom" te da je "zabranjeno... vrenje prava vlasnitva protivno cilju zbog kojega je zakonom ustanovljeno ili priznato, ili protivno moralu socijalistikog samoupravnog drutva" (4 ZOVO). Sve je to bilo usmjereno protiv naela da vlasnik smije sve to mu nije zabranjeno, a u korist suprotnog naela da vlasnik smije samo ono to mu je zakonom dozvoljeno. (2) Negativna strana prava vlasnitva - iskljuivost 8. Naelna bezgraninost pravne vlasti koju daje pravo vlasnitva svojem nositelju na stvari, rezultira njezinom iskljuivou u odnosu prema treim osobama. Vlasnik je jedini ovlaten initi sa svojom stvari i koristima od nje to ga je volja, pa je ovlaten svakoga drugoga od toga iskljuiti (30/1). Iskljuivost vlasnitva je njegova negativna strana, okrenuta prema svakoj treoj osobi. Iskljuivost proizlazi iz pojmovne bezgraninosti vlasnikovih ovlasti, ali je ujedno i omoguuje - to se dvoje meusobno uvjetuje i upotpunjuje, oboje zajedno ini da je vlasnikova pravna vlast na stvari potpuna. 9. O tome to je od toga dvoga primarno, a to sekundarno, miljenja se razilaze. Slijedi li se Kelsenovo uenje da je pravo u objektivnom smislu sustav normi koji ureuje drutvo tako to njegovim lanovima namee dunosti odreenog ponaanja prema drugima, pa da odatle za druge proizlaze odgovarajua subjektivna prava, dakle - gleda li se na subjektivna prava s normativnog stajalita, pokazuju se sva subjektivna prava kao odrazi pravnih dunosti to ih objektivno pravo odreuje svojim normama. Tako je onda i pravo vlasnitva samo odraz tuih dunosti nezadiranja u vlasnikovu stvar. Prema tom normativnom gledanju, subjektivno pravo vlasnitva ne daje neposredno svojem nositelju ikakvo ovlatenje da izvrava akte neposredne vlasti na stvari (ne daje tzv. pozitivna vlasnika ovlatenja), nego - ovlatenje da druge iskljui od zadiranja u tu stvar (tzv. negativna vlasnika ovlast). Pravo vlasnitva bi po tome bilo samo pravo prisiliti druge na potovanje njihove obveze da ne zahvaaju u stvar (Ausschlussrecht). Posredstvom tog iskljuenja drugih nastaje slobodan prostor vlasnikovu djelovanju u pogledu te stvari, dakle slobodan prostor njegove vlasti. No, ona nije vlasnikova vlast na stvari, nego njegova vlast u odnosu prema svima koji su nevlasnici, dakle - vlast glede
STVARNO PRAVO
Gavella
stvari. Gleda li se, naprotiv, teleoloki na subjektivna prava, naime sa stajalita privatnih i socijalnih ciljeva za ije su postizanje ona dana (odnosno priznata) njihovim nositeljima, tada se u subjektivnom pravu vlasnitva vidi u prvom redu vlasnikovu vlast na stvari, a tek u drugom - ovlatenje iskljuiti tree osobe od zadiranja. Ovo teleoloko gledanje bilo je svojstveno doktrini rimskog, pandektarnog prava, dakako i prirodnog prava, a na tom stajalitu stoje i dananja suvremena gledanja na pravo kao socijalni fenomen. Jedni u pravu vlasnitva vide sredstvo ostvarenja vlasnikove slobode, drugi njegove povezanosti u drutvene, osobito gospodarske odnose u pogledu stvari. Koliko god se kutovi promatranja razlikovali, injenica je da su i normativno i teleoloko gledanje samo dva pogleda na isto, pa da oba uoavaju isto, samo to razliito ocjenjuju to je primarno a to sekundarno, to je uzrok a to posljedica. Gledano iz prvog, normativnog kuta pokazuje se pravo vlasnitva kao subjektivno, apsolutno pravo koje daje potpunu zatitu prema svakome, ovlaujui svog nositelja da svakome uskrati bilo kakav utjecaj na odreenu stvar, to onda ovome omoguuje da stvarju po volji raspolae, njome se slui i si. Iz teleolokog kuta gledano, pokazuje se pravo vlasnitva kao subjektivno pravo koje svojem nositelju daje potpunu (integralnu) privatnu pravnu vlast na stvari (tonije - u pogledu stvari), tako da taj moe njome po volji raspolagati, a i svakog treeg od toga iskljuiti (dakako samo u granicama koje postavlja objektivno pravo). ; > ; 10. Iskljuivost prava vlasnitva djeluje kroz mogunost zatite vlasnikovog prava od samovoljnih zahvata treih osoba. Pravna vlast koju ima na stvari nositelj prava vlasnitva apsolutna je, dakle djeluje prema treima. Zadre li netko u stvar koja pripada vlasniku, za vlasnika time nastaje na temelju njegovog prava vlasnitva neki stvarnopravni zahtjev protiv osobe koja je zadrla. Na to e biti usmjeren taj zahtjev protiv nje, koji e mu biti sadraj, ovisit e o vrsti zadiranja - na predaju stvari, na prestanak zadiranja (uznemirivanja). Taj e zahtjev vlasnik moi ostvariti putem za to nadlenog tijela javne, u pravilu sudske vlasti. Iako se o iskljuivosti govori kao o negativnoj strani prava vlasnitva, treba imati na umu da ona omoguuje djelovanje pozitivne strane tog prava. Vlasnik moe slobodno sa svojom stvari i koristima od nje initi "to ga je volja" upravo zahvaljujui tome to moe "svakoga drugoga od toga iskljuiti". Iskljuivost prava vlasnitva osigurava vlasniku mogunost da svoju stvar po volji rabi, iskoritava je i njome raspolae, ili da s njom bilo to drugo ini, ili ne ini. Iskljuivost predstavlja podlogu vlasnikovih komercijalnih raspolaganja sa stvari. Vlasnik e moi svoju stvar drugome naplatno otuiti ili glede nje osnovati prava u korist treih osoba zahvaljujui iskljuivosti svojeg prava vlasnitva. Da vlasnik ne moe iskljuivati tree od samovoljnih zahvata u stvar, oni bi se slobodno sluili njegovom stvari; zahvaljujui tome to ih on moe od toga iskljuiti - vlasnik je u stanju iskoristiti za sebe vrijednost svoje stvari tako to e je prodati, iznajmiti i si. onome tko smatra da mu je ta stvar iz nekog razloga potrebna. Upravo na iskljuivosti vlasnikove pravne vlasti temelji se opravdanje pravne ustanove, prednost, privatnog vlasnitva, do kojeg se - kako je ve spomenuto - dolazi putem ekonomske analize prava vlasnitva.
STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 2 8 3
Gavella
1 1 . Ne poslui li se vlasnik mogunou da iskljui tue samovoljne zahvate u svoju stvar, njegova e vlast na toj stvari biti faktino potisnuta u stranu tuom vlau koja se nametnula. To samo po sebi nee umanjiti vlasnikovu pravnu vlast - vlasnik e moi putem sredstava koja mu pravni poredak stavlja na raspolaganje ishoditi zatitu svoje vlasti, naime uklanjanje one tue vlasti koja je njegovu samovoljno faktino (ali ne i pravno) potisnula. No, traje li tua faktina vlast (posjed) kroz due razdoblje, ona se moe - ispune li se zakonom odreene pretpostavke za to - iz puke faktine vlasti pretvoriti u pravnu vlast, naime iz pukog posjeda moe se pretvoriti u pravo vlasnitva ili neko ogranieno stvarno pravo na odnosnoj stvari. Pretvori li se posjed u pravo vlasnitva - dotadanje e pravo vlasnitva time neizbjeno prestati. Naime, kako pravo vlasnitva daje potpunu pravnu vlast svojem nositelju, nezamislivo je da bi glede iste stvari moglo istodobno postojati vie nego jedno pravo vlasnitva. 2 Ne mogu na istoj stvari postojati dvije privatne pravne vlasti koje bi bile potpune - ne moe vie osoba imati stvar tako da svaka od njih bude vlasnik te cijele stvari (condominium plurium in solidum existere nequit). 3 Zato, ako bi netko stekao pravo vlasnitva na stvari koja je tua - dotadanjem bi vlasniku moralo prestati pravo vlasnitva. Za razliku od toga, stjecanje nekog ogranienog stvarnog prava na vlasnikovoj stvari ne iskljuuje vlasnikovo pravo vlasnitva; ipak umanjuje pravnu vlast koju vlasnik ima na toj stvari - vlasnik ne moe svoju pravnu vlast izvravati na tetu tuih prava. b) Socijalna vezanost vlasnikove vlasti 12. Pravo vlasnitva jest u suvremenim pravnim poretcima obiljeeno potpunou (integralnou) vlasnikove pravne vlasti na stvari, dakle njezinom naelnom bezgranienou i iskljuivou, ali - to treba osobito naglasiti - to nipoto ne znai da je vlast koju ono daje i u zbilji potpuna. Pravo vlasnitva postoji u pravnom poretku, a izvrava se u socijalnim odnosima determiniranim tim poretkom, koji vlasnikovu pravnu vlast dodue jami, ali i ograniava. Pravni poredak respektira i tititi, ne samo pravo vlasnitva, nego i sva ona prava koja je dao/priznao pravnim subjektima, a uz to i vane interese, osobito ope i javne interese. I u suvremenom hrvatskom pravnom poretku vlasnitvo je socijalno vezano - pravo vlasnitva obvezuje; vlasnik je duan doprinositi opem dobru (lanak 48. stavak 2. Ustava RH i lanak 31. ZV). Pod socijalnom vezanou vlasnitva treba razumjeti vezanost vlasnikove naelne slobode s dunostima prema drutvu (dunostima da trpi, proputa, ini i daje), a ija koliina i obuhvatnost ovise o ulozi i so2 Konani prijedlog ZV je u stavku 2. lanka 30. bio sadravao izriito pravilo: "Na jednoj stvari moe biti samo jedno pravo vlasnitva". To pravilo nije ulo u tekst ZV, jer je brisano kao suvino. 3 To ne znai da ne bi moglo vie osoba biti vlasnici neke stvari tako da im svakoj pripada po dio prava vlasnitva (suvlasnitvo) ili da im svima zajedno pripada pravo vlasnitva (zajedniko vlasnitvo), ili da pravo vlasnitva pripada prvo jednoj a potom drugoj osobi (prethodno i
potonje vlasnitvo).
....-....
.':
':{
284 Trei dio: Vlasnitvo
STVARNO PRAVO
Gavella
cijalnoj funkciji vlasnikove stvari, koja uz sluenje privatnim interesima vlasnika slui i opim interesima. 13. Socijalna vezanost ne utjee na sadraj prava vlasnitva, ali utjee, i to ograniujui, na mogunost izvravanje tog prava. Iako je pravo vlasnitva pojmovno bezgranino i iskljuivo, mogunost izvravanja tog prava je ograniena tuim pravima i raznim ogranienjima koja su postavljena u ovom ili onom interesu. Zato pravna vlast koju vlasnik zaista ima glede vlastite stvari nipoto nije ni sasvim bezgranina ni sasvim iskljuiva. Ona nije apsolutno potpuna vlast na/glede stvari, nego je najpotpunija - onoliko potpuna koliko je to mogue unutar drutva u kojoj se ostvaruje.
2 Jedinstvenost prava vlasnitva
14. Pravo vlasnitva je jedinstveno pravo, kojemu se sadraj ne moe dijeliti. Premda iz prava vlasnitva proizlaze za vlasnika razliite ovlasti, one nisu dio sadraja prava vlasnitva, niti se mogu izdvojiti iz prava vlasnitva u samostalna subjektivna prava. Kome pripada pravo vlasnitva, tome odatle proizlaze sve, pojmovno bezgranine vlasnike ovlasti. 15. Niti se jedna od vlasnikovih ovlasti ne moe osamostaliti, pa zato nije prikladno da ih se ponekad naziva pravima. Ovlasti vlasnika da posjeduje svoju stvar, da je rabi, da je iskoritava i njome raspolae, ponekad se naziva pravo posjedovanja (ius possidendi), pravo uporabe (ius utendi), pravo koritenja (ius fruendi), pravo raspolaganja (ius disponendi). Takav je nain izraavanja preostao iz doba kada se u pravu vlasnitva jo nije gledalo apstraktno pravo da se sa svojom stvari i koristima od nje ini to god se eli i da se svakoga drugoga od toga iskljui, nego se u njemu vidjelo skup vlasnikih ovlatenja. Tada se, kako smo ve spominjali, nastojalo definirati i nabrojiti vlasnike ovlasti, koje bi po tada vladajuoj doktrini sve zajedno inile sadraj prava vlasnitva. Imena tih nekih vlasnikovih ovlasti potjeu iz tog doba. Ona su takva kao da je rije o pojedinim subjektivnim pravima (pravo posjedovanja, pravo uporabe itd.), jer se tada vjerovalo da to i jesu prava koja su zajedno povezana u skup - pravo vlasnitva. Doktrina po kojoj bi pravo vlasnitva bilo skup vlasnikih ovlasti, tih tzv. "vlasnikovih prava" je u suvremenim pravnim porecima kontinentalne Europe skoro sasvim naputena. Nazivi za tipine ovlasti ipak su se zadrali u uporabi, zavodei ponekad na pogrenu pomisao da se radi o entitetima koji bi mogli biti samostalna prava. Unato takvom nazivlju - ovlasti vlasnika ne mogu se nikada izdvojiti iz prava vlasnitva, ne mogu samostalno egzistirati kao samostalna subjektivna prava. To nisu nikakva prava, nego su samo emanacije jedinstvenog vlasnikovog prava vlasnitva. . ->, . 16. To da se pojedine vlasnikove ovlasti ne mogu izdvajati, nipoto ne znai da vlasnik ne bi mogao iz svojeg prava vlasnitva izvoditi za tree osobe subjektivna prava iji bi se sadraj u veoj ili manjoj mjeri podudarao s nekim od tradicionalnih vlasnikovih ovlasti. Naravno da to vlasnik moe, ta on je vlasnik pa moe
STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 285
Gavella
sa svojom stvari i koristima od nje initi to ga je volja, dakle moe s njom i pravno raspolagati tako da glede nje osnuje kakva prava za tree osobe. No, uini li to on time ne prenosi na tree osobe neku od svojih vlasnikih ovlasti, nego stvara novo pravo, koje do tada nije postojalo. Ako vlasnik npr. iznajmi svoju stvar, ili osnuje glede nje pravo plodouivanja, on nije na stjecatelja prenio svoju ovlast da tu stvar posjeduje, niti ovlast da je rabi, nego je za stjecatelja stvorio pravo najma, odnosno slunost plodouivanja. Time nije naruio naelo jedinstvenosti prava vlasnitva. Njegovo je pravo vlasnitva ostalo kakvo je i do tada bilo, pa vlasnik nije prestao biti ovlaten posjedovati i rabiti svoju stvar (ima i nadalje "pravo posjedovanja i pravo uporabe"). Ali, on je sada - dok traje takvo pravo treega - sprijeen da izvrava svoje pravo vlasnitva na bilo koji nain kojim bi vrijeao pravo koje su tree osobe stekle glede njegove stvari. To ne znai da je njegovo pravo vlasnitva sadrajno okrnjeno, da je jedno ili vie vlasnikih ovlasti iz sadraja tog prava izdvojeno i prenijeto na treega, nego samo znai da vlasnik ne smije rabiti svoje pravo vlasnitva suprotno tuim pravima, dok ona traju. Rije je o sukobu vlasnikovog prava i prava tree osobe glede iste stvari. Vlasnik ne smije izvravati svoje pravo vlasnitva preko granice do koje postoje tua prava na njegovoj stvari. Kada ona prestanu, otpala je smetnja za izvravanje prava vlasnitva. Nakon to prestane pravo najma, ili pravo plodouivanja (npr. istekom roka, otkazom, odricanjem) - vlasnik opet moe izvravati svoje pravo vlasnitva onako kako to nije mogao dok je to prijeilo tue pravo. 1 7 . Da vlasnik osnivajui neko pravo za treu osobu glede svoje stvari time ne prenosi na tu osobu jedno ili vie svojih ovlasti, najbolje se vidi po posljedicama prestanka tog prava tree osobe. Naime, kada bi se pravo tree osobe sastojalo od neke vlasnikove ovlasti koju je vlasnik izdvojio iz sadraja svojeg prava vlasnitva i prenio toj osobi, onda bi u sluaju da se ta osoba odrekne tog svojeg prava - to njezino pravo prestalo, ali bi vlasnikovo vlasnitva ostalo i dalje krnje za tu iz njega "izdvojenu" ovlast. To se, meutim, ne dogaa. im prestane pravo treega, vlasnik opet moe slobodno izvravati i tu, navodno prenesenu ovlast. Ona, dakle, nije bila prenesena, nije bila izdvojena iz prava vlasnitva, nego je svo vrijeme pripadala vlasniku, samo to je pravo tree osobe sprjeavalo njezino izvravanje. S prestankom prava tree osobe, prestala je ta zapreka njezinu izvravanju. 1 8 . Sve to je reeno o jedinstvenosti vlasnitva vrijedi samo za pravo vlasnitva kakvo postoji u pravnim poretcima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga. Drukije je bilo s drutvenim vlasnitvom, kakvo je u nas postojalo u doba dok je hrvatsko pravno ureenje bilo ukljueno u socijalistiki pravni krug. Objekti drutvenog vlasnitva nisu bili ni u ijem vlasnitvu (shvaenom u dananjem smislu), nego su neki subjekti mogli imati na njima subjektivna prava, iji su sadraj tvorila neke osamostaljene vlasnike ovlasti. Tako su postojalo prava kao pravo upravljanja sa stvari u drutvenom vlasnitvu, pravo koritenja i raspolaganja s tim stvarima i si., kao neka krnja prava vlasnitva, bolje reeno - neke vlasnike ovlasti kojima je bio dat znaaj samostalnih prava. "Ostatak prava vlasnitva" nije pri2 8 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
3. a)
Gavella
padao nikome,4 ili tonije - nije pripadao nikome u graanskopravnom smislu bio je bio stopljen s vlau, podvrgnut specifinom javnopravnom ureenju. Reintegracija hrvatskog pravnog sustava u kontinentalnoeuropski pravni krug zahtijevala je ukidanje podvojenosti na pravo vlasnitva i drutveno vlasnitvo, te - naravno - razdvajanje vlasnitva i vlasti. Stvari su prestale biti u drutvenom vlasnitvu, a prava koja su do tada postojala na takvim stvarima iz drutvenog vlasnitva koje su sposobne biti predmetom prava vlasnitva - pretvorena su u pravo vlasnitva, odnosno u druga stvarna prava.5
3. a) Jednovrsnost prava vlasnitva Naelo jednovrsnosti
19. U pravnom poretku koji je usvojio individualistiki koncept vlasnitva, neizbjeno postoji samo jedna vrsta prava vlasnitva. Tako je i u naem suvremenom pravnom poretku. im u pravnom poretku postoji pravo vlasnitva koje svojem nositelju daje potpunu, pojmovno bezgraninu pravnu vlast na stvari, to ini nezamislivim postojanje ikakve druge vrste prava vlasnitva. Postojanje druge vrste prava vlasnitva znailo bi da vlasnitvo jedne vrste ovlauje svojeg nositelja drukije od vlasnitva druge vrste, a to je - vidjeli smo - logiki nemogue. 20. Vie vrsta prava vlasnitva poznaju feudalni pravni poretci, koja omoguuju da na istoj stvari (osobito nekretnini) postoji za jednu osobu vie (vrhovno vlasnitvo, dominium eminens, dominium directum), a za drugu nie vlasnitvo (koristovno vlasnitvo, dominium utile), svako drukijeg sadraja. Na vievrsnost prava vlasnitva je podsjealo i pravno ureenje koje je u nas postojalo u doba dok je na pravni poredak bio ukljuen u socijalistiki pravni krug. Razlikovalo se tada, naime, s jedne strane - pravo vlasnitva (za ogranieni krug stvari i subjekata), a s druge - drutveno vlasnitvo i vie vrsta specifinih prava drutvenovlasnikih subjekata na stvarima u drutvenom vlasnitvu. Pravo vlasnitva se dijelilo na osobno, zadruno, privatno; a govorilo se kao o posebnim vrstama vlasnitva - o stambenom i o klasno-radnom vlasnitvu. Uz to je pravo vlasnitva na nekim vrstama stvari (osobito nekretnina) imalo tono odreen sadraj, ime se pravo vlasnitva na jednoj vrsti stvari sadrajno razlikovalo od prava vlasnitva na drugoj. Itd. Sve je to inilo pravni sustav, ne samo nepreglednim, nego i potpuno nesposobnim da zadovolji potrebu za slobodom pojedinca, a i da odgovori potrebama suvremenog drutva, osobito potrebama trinog gospodarstva. Zato je cijeli sustav
Ustav SRH iz 1974. je iskljuivao iije pravo vlasnitva na drutvenim sredstvima, slijedei u tome odredbe Ustava tadanje SFRJ iz 1974. To je inio i Zakon o udruenom radu iz 1967., kojemu je bila namijenjena onakva uloga u tadanjem pravnom poretku, kakvu u pravnim poretcima kontinentalno-europskog pravnog kruga igraju graanski zakonici.
5 Pretvorbu specifinih drutvenovlasnikih prava na stvarima koje su u trenutku stupanja na snagu ZV jo bile pod drutvenovlasnikim pravnim reimom, u pravo vlasnitva i druga stvarana prava, ureduju pravila IX. dijela ZV: Prijelazne i zavrne odredbe, a i neki posebni propisi. 4
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
287
Gavella
zamijenjen takvim koji, kao i u ostalim pravnim poretcima iz kruga kontinentalnoeuropskih prava, poznaje samo jednu vrstu vlasnitva. Izriito je odreuje: "Samo je jedna vrsta prava vlasnitva" (1/2).
b) Uspostava jednovrsnosti vlasnitva '
Literatura: Bagi, S.: Pravo vlasnitva na nekretninama nakon pretvorbe drutvenih poduzea, u Godinjaku 2: Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1995, 255-267; uvela, M:. Prijelaz na novo ureenje nekretnina, u Zborniku XXXIV. susreta pravnika u gospodarstvu (Opatija, 1996), Zagreb, 1996, 36-62; Breanski, J.\ Prijelazne i zavrne odredbe Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, 1997, 1, 145-168; Simonetti, P:. Pretvorba drutvenog vlasnitva na nekretninama, Zbornik PFS u Rijeci, 1998, 2, 363-421
2 1 . U doba dok je nae pravo bilo ukljueno u socijalistiki pravni krug, vlasnitvo je bilo koncipirano kolektivistiki. Postojala su dva paralelna sustava prava na stvarima - tzv. vlasnikopravni i drutvenovlasniki. Ogroman je broj stvari tada bio u pravnom sustavu drutvenog vlasnitva - bile su to stvari u drutvenom vlasnitvu. Na stvarima u drutvenom vlasnitvu nitko nije imao pravo vlasnitva, ali su odreene vrste pravnih subjekata imale neka subjektivna prava na tim stvarima. Ta su njihova subjektivna prava bila - u skladu s kolektivistikim gledanjem - zapravo parcijalna prava vlasnitva tih stvari. Pokazalo se, meutim, da ovakvo ureenje predstavlja smetnju daljnjem drutvenom razvoju. Zato se sve glasnije zahtijevalo da se "odredi titulara drutvenog vlasnitva". To je bio zahtjev da se ukine dualizam stvarnopravnih ureenja i uspostavi jedno jedino ope stvarnopravno ureenje, a da se odredi tko je nositelj prava vlasnitva na stvarima koje su tada bile u pravnom reimu drutvenog vlasnitva. Nakon stupanja na snagu Ustava RH 1990, postalo je nuno iz naeg pravnog poretka ukloniti dotadanji dualizam ureenja prava na stvarima. 2 2 . Tome se poelo udovoljavati kroz tzv. pretvorbu drutvenog vlasnitva, koju se provodilo mijenjanjem statusa dotadanjim drutvenovlasnikim pravnim osobama. Dok su one imale status drutvenovlasnikih subjekata, stvari koje su im pripadale bile su u drutvenom vlasnitvu, a prava koja su te osobe imale na tim stvarima bila su drutvenovlasnika. Promjenom statusa tih pravnih osoba, kojom su one od drutvenovlasnikih postale vlasniki pravni subjekti, postale su one nositelji prava vlasnitva, a stvari koje su im pripadale prestale su biti u reimu drutvenog vlasnitva i postale su podvrgnute stvarnopravnom (tzv. vlasnikopravnom) pravnom reimu. Tim putem je najvei broj gospodarskih pravnih subjekata (organizacija udruenog rada, i dr.) bio pretvoren iz poduzea s drutvenim kapitalom, a ta u trgovaka drutva.6 Istom metodom pretvorbe pravnih subjekata iz drutvenovlasnikih u privatnovlasnike postupno je uspostavljana jedno6 U tom je cilju bio donesen Zakon o pretvorbi drutvenih poduzea (Narodne novine, br.19/91). Njegov je lanak 1., stavak 1. glasio: " Ovim zakonom ureuje se pretvorba poduzea s drutvenim kapitalom (u daljnjem tekstu: poduzea) u poduzee kojemu je odreen vlasnik", a lanak 4. je odreivao da "pretvorbom poduzee postaje dioniko drutvo ili drutvo s ogranienom odgovornou koje ima u cjelini poznatog vlasnika"..
STVARNO PRAVO
Gavella
vrsnost vlasnitva i glede onih nekada drutvenih stvari, koje su pripadale drugim pravnim subjektima - ustanovama, jedinicama lokalne samouprave, Republici Hrvatskoj. Metodom pretvorbe pravnih subjekata ipak nije bilo mogue uspostaviti jednovrsnost vlasnitva bez ostatka, jer su i dalje preostala neka subjektivna prava drutvenovlasnikog karaktera. 23. Da se u potpunosti uspostavi jednovrsnost vlasnitva, osobito glede nekretnina na kojima su i dalje ostala neka prava iz drutvenovlasnikog reima, prijelazne odredbe ZV uredile su pretvorbu drutvenog vlasnitva, ili tonije uspostavu jednovrsnosti vlasnitva putem pretvaranja postojeih, u trenutku donoenja ZV jo zateenih, prava na drutvenim stvarima u pravo vlasnitva (359-365). Rije je o a/ pretvaranju prava upravljanja, koritenja i raspolaganja stvarima u drutvenom vlasnitvu u pravo vlasnitva (359-360) i b/ pretvaranju prava koritenja neizgraenoga graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu (361-365). Nekadanja su prava upravljanja, koritenja i raspolaganja stvarima u drutvenom vlasnitvu (osim na stvarima koje nisu sposobne da budu objekti prava vlasnitva), pretvorena u pravo vlasnitva tako to je dotadanji zakoniti nositelj prava koje se pretvara (ili njegov pravni sljednik) na temelju samog zakona postajao vlasnikom tih stvari (359-360). Po istom su principu zakonskom normom pretvorena i nekadanja prava koritenja neizgraenoga graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu, odnosno prvenstvenog prava koritenja - u pravo vlasnitva svojeg dotadanjeg zakonitog nositelja (ili njegovog pravnog sljednika) (359, 361). Da ovakvo pretvaranje ne bi nailo na neke nepremostive potekoe zbog nejasnoa kome je pripadalo dotadanje pravo na nekretnini u drutvenom vlasnitvu - postavljene su neke predmnjeve o tome tko je na temelju zakona postao vlasnikom nekretnine. Po njima se predmnijeva da je to osoba koja je upisa"na~Iao nositelj prava na nekretnini u drutvenom vlasnitvu, a inae - Republika Hrvatska (362). Ureena je i mogunost zatite tako steenin/predmnijevahlrT prava vlasnitva, a i mogunost obaranja zakonske predmnjeve vlasnitva (363). Time je uspostavljena jednovrsnost prava vlasnitva u pravnom poretku Republike Hrvatske.7 *==> /->/t4,%t*-v M v I-V B. Vlasnitvo u irem smislu 24. Vlasnitvom se bave razne discipline pravne znanosti, a dakako i drugih drutvenih znanosti, svaka sa svog aspekta. S tim u vezi nastaju nesporazumi zbog baratanja pojmovima nejednakog sadraja i opsega, a kroz to i razliitog dosega, koje se sve naziva jednako - vlasnitvo.
7 Iznimka od toga je posebnom zavrnom odredbom ZV napravljena glede tri kategorije stvari, za koje je odreeno da e se pretvorba urediti posebnim zakonom (390/2). Ta je iznimka napravljena a/ glede stvari na kojima su pravo upravljanja, odnosno koritenja i raspolaganja, imale bive drutvene i drutveno-politike organizacije, b/ glede stvari koje nisu unesene u drutveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi drutvenih poduzea, te c/ glede stvari na podruju RH koje je bilo pod okupacijom (390/1).
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
289
Gavella
2 5 . Najiri pojam vlasnitva u uporabi je politike ekonomije, sociologije i politologije, koje govorei o vlasnitvu redovito misle na brojne ekonomske ili socijalne odnose. 26. Suvremena graanskopravna znanost i struka slue se uim, pravnotehnikim pojmom vlasnitva, odnosno prava vlasnitva, koji smo opisali. Nekada se graanskopravna znanost sluila i nekim irim pojmovima vlasnitva, takvima koji su ga izjednaavali s pojmom imovine. Izjednaavanje pojma vlasnitva s pojmom imovine sluilo je tome da se pod vlasnitvo podvedu i one neposredne i apsolutne privatne pravne vlasti koje postoje nad objektima koji nisu pojedinane stvari (dakle i na tzv. bestjelesnim stvarima - pravima, skupnim stvarima). Suvremena graanskopravna znanost ne slui se vie tako iroko odreenim pojmom vlasnitva, premda se u literaturi, zakonodavstvu i judikaturi ponekad nalaze tragovi ranije rabljenog, sada ve naputenog ireg pojma. 2 7 . Ne samo da su teorija i praksa graanskog prava ranije baratale irim pojmom vlasnitva od onoga kojim se sada slui kao pravnotehnikim pojmom, nego to i danas ine neke druge pravne discipline. Tako npr. ustavnopravna disciplina barata daleko irim pojmom vlasnitva, takvim koji se podudara sa svim privatnim pravima, ili barem svim privatnim imovinskim pravima. Kada Ustav Republike Hrvatske (a isto je i s lankom 1. Prvog protokola uz Europsku konvenciju, kao i s npr. njemakim Grundgesetzom) daje jamstvo prava vlasnitva, tada on time daje jamstvo svih privatnih imovinskih prava (pa ak i jo ire od toga).
C. Uporaba naziva
2 8 . Naziv vlasnitvo, koji je u redovitoj uporabi u hrvatskom pravnom nazivlju,8 potjee od latinskog naziva dominium. Od latinskog naziva proprietas nastao je naziv svojina, koji se vie udomaio u srpskoj pravnoj terminologiji. Od dominium odnosno od proprietas izvedeni su odgovarajui nazivi i u drugim jezicima. Tako npr. u slovenskom lastnina, u francuskom propriete, u njemakom Eigentum, u talijanskom proprieta, u panjolskom propriedad, u engleskom ownership, u ruskom sobstvenost. 2 9 . U hrvatskom pravnom nazivlju ima naziv vlasnitvo nekoliko pravnotehnikih znaenja. U prvom redu vlasnitvom se naziva pravna ustanova vlasnitva. Nadalje, i subjektivno pravo vlasnitva kratko se naziva - vlasnitvo. I konano, kada se eli naglasiti upravo pripadnost neke stvari odreenoj osobi, govori se esto o predmetu prava vlasnitva kao o vlasnitvu, pa nastaju izriaji kao: "to je njegovo vlasnitvo" i si. Razlog poistovjeivanju stvari s pravom vlasnitva te stvari lei u tome to se pravo vlasnitva ne moe odvojiti od stvari koja je predmet tog prava i prenijeti na neku drugu stvar; odvoji li se pravo vlasnitva od stvari, stvar
8
Stariji oblici istog naziva bili su: vlastnost, vlasnitvo, vlastnitvo, vlastitost. STVARNO PRAVO
Gavella
je postala niija, a pravo vlasnitva je prestalo.9 U nas se nastojalo naziv vlasnitvo rezervirati samo za pravnu ustanovu vlasnitva (odnosno za odreeni drutveno-ekonomski odnos), subjektivno pravo vlasnitva nazivati - pravo vlasnitva, a predmet tog prava - stvar, stvar u neijem vlasnitvu i si. To nastojanje, meutim, nije palo na plodno tlo. I nadalje se u pravnoj praksi, pa onda naravno i u zakonskim tekstovima i u pravnoj knjievnosti, rabi naziv vlasnitvo u sva tri navedena znaenja. Iz konteksta je obino mogue bez veih tekoa razabrati smisao u kojem je naziv vlasnitvo uporabljen. 30. Drutvene znanosti - kako smo to ve spomenuli - redovito pod nazivom vlasnitvo govore o vlasnitvu u irem smislu. 31. U razgovornom se jeziku, a ponekad i u jeziku javnih medija, naziv vlasnitvo rabi u veoma razliitim znaenjima. Vlasnitvom se esto naziva svako pripadanje stvari osobama, ukljuujui i takvo koje potpada pod pojam posjeda. Sto vie, naziv vlasnitvo se nerijetko rabi i u jo irem znaenju, naime u znaenju svakog pripadanja neega nekome, pa ak i u znaenju pripadanja odreenoj osobi nekih osobina, nekih znanja, vjetina i dr. S druge strane, moe se primijetiti i izvjesno izbjegavanje naziva vlasnitvo - njegovo zamjenjivanje nazivima kao to su posjed, koritenje, raspolaganje i si., kada se govori o neemu to ulazi pod doseg pravnotehnickog pojma vlasnitva. Takve se govorne navike vjerojatno mogu pripisati injenici da je pravna ustanova vlasnitva u nas prolazila kroz velike promjene u razmjerno kratkom razdoblju, to je ostavilo vidljiv trag u govornom jeziku.
II. Poloaj i uloga prava vlasnitva u sustavu stvarnih prava

32. Pravo vlasnitva zauzima sredinje mjesto u sustavu stvarnih prava, ono je "glavno" stvarno pravo (zato se ponekad rabi naziv prava vlasnitva za sva stvarna prava). Zbog takvog poloaja i uloge prava vlasnitva, postavljeno je naelo da "to god je zakonom odreeno za pravo vlasnitva i vlasnike, vrijedi na odgovarajui nain i za sva ograniena stvarna prava, ako za njih nije to posebno odreeno zakonom niti proizlazi iz njihove pravne naravi" (1/6).
Takvo viestruko znaenje imaju odgovarajui nazivi i u veini drugih jezika. Ipak, u engleskom se razlikuju ownership i property. Property je predmet prava vlasnitva, pri emu se razlikuje real propertv, personal propertv; tangible propertv, intangible property. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 2 9 1
Gavella
III. Predmet i ovlatenici prava vlasnitva A. Predmet

1. Stvari
;
3 3 . Naelo je suvremenih prava da je predmetom prava vlasnitva sposobna biti samo pojedinano odreena tjelesna stvar - 1/ pokretnina ili 2/ nekretnina (5 i 9). Pokretnine su stvari koje se mogu premjestiti s jednoga mjesta na drugo, a da im se ne povrijedi bit (supstanca), a nekretnine su estice zemljine povrine, zajedno sa svime to je sa zemljitem trajno spojeno na povrini ili ispod nje, ako zakonom nije drukije odreeno (2/2-3). U suvremenim pravnim poretcima, pa tako i u naem, pravo vlasnitva ni u kojem sluaju ne moe postojati na subjektivnim pravima (pa niti na onima koja su inae pravno izjednaena sa stvarima). 3 4 . Predmet prava vlasnitva je pojedinano odreena stvar (5/1). Kada na nekoj stvari postoji pravo vlasnitva, ono se u pravilu protee na sve njezine pripadnosti: a/ dijelove, b/ prirast, c/ plodove i d/ pripatke (5/2,9/1-3). Dakako, zakon moe odrediti i drukije, pa neke dijelove stvari izdvojiti u posebne objekte.10 3 5 . Pravilo da se pravo vlasnitva protee na sve dijelove stvari, ne djeluje sasvim jednako glede njezinih a/ bitnih i b/ nebitnih dijelova. Pravo se vlasnitva cijele stvari beziznimno protee na sve njezine bitne dijelove, jer oni ne mogu biti samostalnim predmetom prava vlasnitva (6/1). Glede nebitnih (odvojivih) dijelova stvari se, meutim, samo predmnijeva pravo vlasnitva te stvari protee i na njih (6/2). Redovito se pravo vlasnitva cijele stvari protee i na sve njezine nebitne dijelove, ali nije iskljueno da je neki nebitni dio stvari predmet neijeg tueg prava vlasnitva - nebitni bi dijelovi mogli biti samostalni objekti prava vlasnitva. Pravo vlasnitva stvari se, dakle, u pravilu protee i na sve njezine nebitne dijelove, ali ne i na takav nebitni dio glede kojeg postoji na posebnom pravnom temelju tue pravo vlasnitva. Neprotezanje prava vlasnitva cijele stvari na sve njezine dijelove je iznimka, pa tko tvrdi da na nekom nebitnom dijelu stvari postoji drugo pravo vlasnitva nego inae na toj stvari - treba to dokazati (6/2). 3 6 . Pravo vlasnitva se, kao to je ve kazano, protee na sve pripatke vlasnikove stvari. Sto je pripadak neke stvari, prosuuje se prema kriterijima koje za to postavlja zakon (7), ali da bi se izbjeglo nepotrebne tekoe glede dokazivanja trajnosti namjene nekih stvari za sluenje svrsi neke druge stvari (to je jedan od tih kriterija) zakonom su postavljene neke predmnjeve o trajnosti te namjene. Tako: a) kada je predmet prava vlasnitva nekretnina s poslovnom zgradom, smatra se da su trajno namijenjeni da slue svrsi te nekretnine oni strojevi i
10 Tako npr. Zakon o rudarstvu odreuje da je svo rudno blago na podruju Hrvatske u vlasnitvu Republike Hrvatske, ime iz nekretnine kao objekta jednog prava vlasnitva izdvaja rude - lanak 9. Zakona o rudarstvu - proieni tekst ("Narodne novine", br. 35/95 ).
STVARNO PRAVO
Gavella
slini ureaji koji su namijenjeni odnosnoj djelatnosti; b) kada je predmet prava vlasnitva nekretnina koja je namijenjena poljoprivrednoj proizvodnji, smatra se da su trajno namijenjene da slue svrsi te nekretnine "strojevi i stoka namijenjeni daljnjoj poljoprivrednoj proizvodnji, poljoprivredni proizvodi i sjeme potrebni za daljnju poljoprivrednu proizvodnju kroz ono vrijeme za koje se moe oekivati da e takvi ili slini biti dobiveni tom proizvodnjom, kao i postojee gnojivo i gorivo" (7/5); a c) kada postoje prava u korist neke nekretnine (stvarne slunosti, stvarni tereti u korist te nekretnine), smatra ih se njezinom pripadnou (9/6). 37. Pravo vlasnitva nepokretne stvari (nekretnine) protee se u naelu na sve to je s njom trajno spojeno, bilo na, ispod ili iznad povrine zemljita (9/1-3). Iznimno od toga vlasnitvo nekretnine nee se protezati na a) zgrade i druge graevine koje su od zemljita s kojim su trajno fiziki povezane, pravno odvojene stvarnim pravom (pravom graenja, stvarnom slunou) koje svojeg nositelja ovlauje da ih ima u svojem vlasnitvu na tuem zemljitu (9/4). Nadalje, b) pravo vlasnitva nekretnine se nee protezati niti na zgrade i drugo to je sa zemljitem trajno fiziki povezano i nije od njega odvojeno nikakvim stvarnim pravom, ali je sa zemljitem spojeno samo radi neke prolazne namjene (9/3/2). Isto tako, c) nee se pravo vlasnitva nekretnine protezati ni na strojeve i ureaje koji bi inae bili dijelovi nekretnine, ako je u zemljinim knjigama zabiljeeno da su oni vlasnitvo neke druge osobe (9/5/1).11 Sve ovo nisu dijelovi nekretnine, nego su to zasebne stvari, pa su i zasebni predmeti prava vlasnitva.
2. Entiteti pravno izjednaeni sa stvarima
38. Iako je postulat suvremenih pravnih poredaka da pravo vlasnitva moe postojati samo na tjelesnim stvarima, zakonom mogu i neki netjelesni entiteti biti u tom pogledu izjednaeni sa stvarima. Tako je izriitom odredbom ZV odreeno da je a) idealni dio stvari predmet suvlasnikovog prava vlasnitva (37/4), premda je to zapravo samo raunski odreeni dio prava vlasnitva pokretnine ili nekretnine, za koji se u pravnom prometu samo fmgira da je stvar (38/3). Isto ta12 ko je Zakonom o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima odreeno da je predmet prava vlasnitva i b) nematerijalizirani vrijednosni papir (lanak 93. ZIPVP), iako to uope nije papir, nego postoji samo u obliku elektronikog zapisa na odgovarajuem mediju kod sredinje depozitarne agencije (lanak 81. sta13 vak 2. ZIPVP).
"Uinak te zabiljebe traje dok ona ne bude izbrisana, s time da taj uinak i bez brisanja prestaje protekom pet godina od upisa, ali tijek toga roka zastaje za vrijeme steajnog i ovrnog postupka" (9/5/2).
12 3 11
Vlasnitvo takvih vrijednosnih papira prenosi se "preknjiavanjem na raun novog korisnika i upisuje u knjigu ili registar izdavatelja.." (lanak 95. ZIPVP), a kada ga se prenosi na drugu osobu - ona ga stjee na dan transakcije, tj. sklapanja posla (lanak 97. stavci 2. i 3. ZIPVP).
STVARNO PRAVO
Gavella
B. Osobe
1. Openito 39. Naelo je da svaka fizika i pravna osoba moe biti nositelj prava vlasnitva - vlasnik (1/1). Zakonom bi mogle biti odreene iznimke od toga, to je u nekoj mjeri i uinjeno glede stranih osoba. 2. Posebno o Republici Hrvatskoj i ostalim osobama javnog prava kao nositeljima prava vlasnitva 4 0 . Naelo je da su Republika Hrvatska i sve ostale javnog prava u svojoj ulozi vlasnika izjednaene sa ostalim vlasnicima, ali zakonom moe biti to drugo odreeno (35/1). U pravilu pravo vlasnitva Republike Hrvatske izvrava Vlada RH,14 ili - tijelo koje je ona na to ovlastila (i u granicama tih ovlasti),15 ako posebnim zakonom nije to drugo odreeno (35/2/1).16 Na svaki nain, tko god da odluuje o stvarima u vlasnitvu Republike Hrvatske, ili njima upravlja - duan je postupati kao dobar domain i odgovara za to (isto vrijedi i glede opih dobara) (35/7). 4 1 . Nain izvravanja prava vlasnitva na stvarima koje su u dravnom vlasnitvu ovisit e o namjeni tih stvari. Njihovu namjenu odreuje a/ posebni zakon, ili b/ dravno tijelo koje je za to nadleno na temelju zakona (35/3), a inae - jer je to ovlast vlasnika - namjenu e c/ odreivati tijelo koje je ve nadleno da na toj stvari izvrava pravo vlasnitva Drave. 4 2 . Bude li stvar namijenjena da slui kao javno dobro u opoj uporabi, svatko se - dok se ta namjena ne izmijeni - ima pravo sluiti tom stvari na nain koji odreuje tijelo ili ustanova kojoj je ta stvar dana na upravljanje, odnosno ono tijelo koje je nadleno za odreivanje namjene (ako ono neposredno upravlja tom stvari) (35/4).17
14 Izvravanje ovlasti Vlade RH ureeno je Zakonom o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 41/90, 8/91, 14/91, 53A/91, 9/92, 55/92, 29/94). Vlada je donijela Uredbu o Uredu za upravljanje imovinom Republike Hrvatske (70/92,104/95), a i Odluku o dostavljanju podataka o nekretninama u posjedu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 104/95).
V. Odluku o upravljanju dravnom imovinom na graninim prijelazima (Narodne novine, br. 15/95), Odluku o davanju dijela poslovnih zgrada i prostorija Republike Hrvatske u posjed upanijama (Narodne novine, br. 81/93), Odluku o prodaji stanova u vlasnitvu Republike Hrvatske kojima upravlja Ministarstvo obrane (Narodne novine, br. 24/96, 29/96), Odluku o utvrivanju visine zakupnine za poslovne prostore u vlasnitvu Republike Hrvatske kojima upravlja Ministarstvo obrane (Narodne novine, br. 115/93, 10/96). Na pr. Zakon o vodama (Narodne novine, 107/95) u lanku 61. odreuje da je javno vodno dobro u vlasnitvu drave, a da njime upravljaju "Hrvatske vode"; Odluka o davanju ovlatenja Ministarstvu obrane Republike Hrvatske za prodaju nekretnina u vlasnitvu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 24/96). Na javna dobra u javnoj uporabi se mutatis mutandis podredno primjenjuju pravila koja vrijede za opa dobra (35/4/2). O opim dobrima vodi brigu, njima upravlja i za to odgovara Republika Hrvatska, ako posebnim zakonom nije drukije odreeno (3/3). m-. =, . : 294 Trei dio: Vlasnitvo
STVARNO PRAVO
17 16
15
Gavella
4 3 . Ako stvar bude namijenjena za neposredno izvravanje prava i dunosti Republike Hrvatske, njezinih tijela i ustanova (javno dobro u javnoj uporabi), nju e u skladu s tom namjenom - dok ju se ne izmijeni - rabiti ono tijelo ili ustanova kojem ju je dalo na upravljanje zakon ili tijelo nadleno za odreivanje namjene,18'19 ako ih samo to tijelo nije zadralo u svojoj neposrednoj uporabi (35/5). 44. Na dravnim stvarima koje nisu namijenjene ni opoj ni javnoj uporabi (stvarima u tzv. financijskoj imovini drave) izvravat e vlasnike ovlasti tijelo nadleno za odreivanje namjene, odnosno ono kojem ga je povjerilo, a isti prihod od tih stvari dio je dravnog prorauna. 45. Zakonom je postavljena oboriva predmnjeva u korist vlasnitva Republike Hrvatske - predmnijeva se da je Republika Hrvatska vlasnik svih onih stvari (pokretnina i nekretnina) na podruje Republike Hrvatske koje su bile u drutvenom vlasnitvu, a nije utvreno u ijem su vlasnitvu, niti glede njih djeluje predmnjeva da SU U vlasnitvu one osobe koja je u zemljinim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, koritenja ili raspolaganja nekretnine, odnosno kao nositelj prava koritenja neizgraenog graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu, ili nositelj prvenstvenoga prava koritenja takva zemljita (362/1-3). 46. Za izvravanje prava vlasnitva jedinica lokalne samouprave, jedinica lokalne samouprave i uprave, ustanova te s njima izjednaenih pravnih osoba naelo je da se - ako nije to drugo odreeno zakonom, niti proizlazi iz naravi pravne osobe koja je vlasnik stvari - primjenjuju analogno ona pravila koja su postavljena za izvravanje vlasnitva Republike Hrvatske (35/8). Pravo vlasnitva jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinice lokalne samouprave i uprave - ako posebnim zakonom nije drukije odreeno - izvravat e njezino poglavarstvo (35/2/2). Ono je, uz ostalo, ovlateno i raspolagati nekretninama (ako nije to posebno propisano), ali s tom ogradom da otuiti nekretninu ili njome na drugi nain pravno raspolagati moe poglavarstvo samo "na osnovu javnog natjeaja i uz naknadu utvrenu po trnoj cijeni, ako zakonom nije drukije odreeno" (391/1), a pravni posao koji bi tome bio suprotan - bio bi nitav (391/2). ..r. . .. ,;...... :. 3. Posebno o sposobnosti stranih osoba da budu nositelji prava vlasnitva
Literatura: uvela, M., eparovi, M:. Stranci kao stjecatelji prva vlasnitva nekretnina, u Zborniku radova: Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1993, 37-68; Bagi, S.: Stvarna prava stranaca, u Zborniku radova XXXIV. susreta pravnika u gospodarstvu (Opatija 1996), Zagreb, 1996, 80-88; Tomljenovi, V.'.Stranci kao stjecatelji prava vlasnitva na nekretninama prema Zakonu o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, u Zbornik PFS Rijeka, 1998, 2, 529-544
18 0 sredstvima tijela dravne uprave v. Zakon o sustavu dravne uprave (Narodne novine, br. 75/93, 92/96). 19 V. Uredbu o privremenom prenoenju nekretnina, zrakoplova i drugih pokretnina (u posjed i koritenje Ministarstva obrane)(Narodne novine, br. 47/91), Odluku o davanju dijela poslovnih zgrada i prostorija Republike Hrvatske u posjed upanijama (Narodne novine, br.
81/93).
. . . . . .
.:,':.., - .
, v ......
..
..,.,.
:...
........
STVARNO PRAVO
Trei dio; Vlasnitvo 2 9 5
Gavella
4 7 . Stranci su - kada o njima govorimo sa stajalita sposobnosti subjekata da stjeu i imaju stvarna prava priznata po naem pravnom poretku - fizike osobe koje nemaju dravljanstvo Republike Hrvatske (355/1) i pravne osobe koje imaju registrirano sjedite izvan podruja Republike Hrvatske (355/3), ako posebnim zakonom ili meunarodnim ugovorom nije to drugo odreeno. Sto se toga tie ne smatraju se strancima ni fizike osobe koje dodue nemaju dravljanstvo Republike Hrvatske, ali su iseljenici s podruja Hrvatske ili su njihovi potomci, ako tijelo dravne uprave nadleno za odluivanje o dravljanstvu utvrdi da ispunjavaju pretpostavke za stjecanje dravljanstva Republike Hrvatske (355/2). 4 8 . Suvremeni pravni poretci redovito priznaju i stranim pravnim subjektima - strancima jednaku sposobnost da stjeu i budu nositelji stvarnih prava na stvarima koje se nalaze na podruju drave kao i domaim dravljanima, ali esto postavljaju pritom i neka ogranienja. I na pravni poredak tako postupa. Ustav RH 1990. odreuje: "Strana osoba moe stjecati pravo vlasnitva uz uvjete odreene zakonom" (lanak 48. stavak 3), to znai - iako su stranci naelno izjednaeni s domaim dravljanima,20 njihova pravna sposobnost bi mogla biti glede prava vlasnitva i drugih stvarnih prava ograniena zakonom, odnosno meunarodnim ugovorom. Odredbe ZV su iskoristile tu mogunost postavivi neka ogranienja, ali samo - glede prva vlasnitva nekretnina. 4 9 . Na nekretninama u Republici Hrvatskoj mogu stranci stjecati pravo vlasnitva pod istim pretpostavkama kao i domai pravni subjekti, ali s tom razlikom da e a/ na temelju nasljeivanja, kao i b/ na temelju pravnih poslova, moi stei jedino ako su ispunjene i neke dodatne pretpostavke za to. 5 0 . Na temelju nasljeivanja stranac moe stei vlasnitvo nekretnina na podruju Republike Hrvatske samo ako je ispunjena i dodatna pretpostavka uzajamnosti (reciprociteta) (356). Pravni poredak Republike Hrvatske, naime, ne priznaje strancima sposobnost stjecanja prava koju njihova drava uskrauje naim pravnim subjektima. Zato, ako hrvatski dravljani ne bi mogli nasljeivanjem stei pravo vlasnitva nekretnina prema pravu one drave iji je dotini stranac dravljanin, tada pretpostavka uzajamnosti nije ispunjena, pa taj stranac nee moi na temelju nasljeivanja stei pravo vlasnitva na podruju Republike Hrvatske. 5 1 . Na temelju pravnog posla stranac moe stei vlasnitvo nekretnina na podruju Republike Hrvatske uz ispunjenje dviju dodatnih pretpostavki (356/2-3). Jedna je uzajamnost, pa ako hrvatski dravljani ne bi mogli na temelju pravnog posla stei pravo vlasnitva nekretnina prema pravu one drave iji je dotini stranac dravljanin, tada niti taj stranac nee moi na tom temelju stei pravo vlasni"Svi su graani i stranci jednaki pred sudovima i drugim dravnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti" (lanak 26. Ustava RH). 2 9 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
20
Gavella
tva na podruju Republike Hrvatske. Druga dodatna pretpostavka je odobrenje javne vlasti za to stjecanje.21 To odobrenje u pravilu daje ministar vanjskih poslova, jedino e za odreenu kategoriju osoba bez dravljanstva to odobrenje davati ministar zaduen za iseljenitvo.22 Pravni posao upravljen na to da stranac stekne pravo vlasnitva nekretnine na podruju Republike Hrvatske nee proizvoditi pravne uinke sve dok ne dobije suglasnost ministra ovlatenog za davanje te suglasnosti (357/1). O davanju suglasnosti odluuje se na zahtjev bilo stjecatelja bilo otuivatelja (357/2). Ministar o tome odluuje prema svojoj slobodnoj (diskrecionoj) ocjeni, to znai u granicama svojeg zakonskog ovlatenja i u skladu s ciljem zbog kojeg mu je to ovlatenje dano. Prije davanja miljenja duan je po slubenoj dunosti pribaviti prethodno miljenje ministra pravosua (357/3), no tim miljenjem nije vezan. Odobri li posao iako nije pribavio ovo prethodno miljenje, to ninedostatak koji bi oduzeo valjanost ve odobrenom poslu.23 52. Stranci su iskljueni od toga da budu vlasnici nekih nekretnina na podruju Republike Hrvatske. 1/ Stranci ne mogu biti vlasnici nekretnina koje se nalaze na podruju za koje je radi zatite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske odreeno da na njemu stranci ne mogu imati pravo vlasnitva. Na takvom podruju stranci ne mogu stei pravo vlasnitva niti na kojem pravnom temelju (osim, ako je zakonom ili meunarodnim ugovorom to drugo odreeno) (358/1).24 Proglaenjem nekog podruja za iskljueno, strancima ex lege prestaje pravo vlasnitva koje su do tada imali na nekretninama koje na njemu lee, a umjesto toga im pripada pravo na naknadu prema propisima o izvlatenju (358/2). 2/ Stranci ne mogu stjecati pravo vlasnitva na poljoprivrednom zemljitu25 koje lei bilo gdje u Hrvatskoj, jer im to onemoguuju posebne odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljitu.26 No, tim zakonom nisu prestala prava vlasnitva poljoprivrednog
21 22
Odobrenje za stjecanje nije upravni akt (356/5).
Suglasnost za stjecanje vlasnitva nekretnina pravnim poslom daje ministar zaduen za iseljenitvo, ako bi stjecatelj trebala biti osoba bez dravljanstva, koja je iseljenik s podruja bive SFRJ, ili je potomak takvog iseljenika.
23 Strana osoba kojoj je uskraena suglasnost za stjecanje prava vlasnitva neke nekretnine, ne moe ponovno zahtijevati odobrenje za stjecanje iste nekretnine, sve dok ne protekne pet godina od dana podnoenja zahtjeva koji je odbijen.
Ako bi strana osoba trebala nasljeivanjem postati vlasnikom neke nekretnine, ali to ne moe postati jer ta nekretnina lei na iskljuenom podruju, toj osobi pripada pravo na naknadu kao da joj je nekretnina oduzeta u postupku izvlatenja (358/3). to je poljoprivredno zemljite ovisi o njegovoj kulturi. Poljoprivrednim se zemljitem smatra svaka iskoritena, ili neiskoritena oranica, vrt, vonjak, maslinik, vinograd, livada, panjak i trstik, iskoriteni ili neiskoriteni ribnjak, kao i neplodno zemljite koje se moe privesti poljoprivrednoj kulturi. Kultura zemljita ocjenjuje se u pravilu prema podacima iz katastra, ali je mogue dokazivati da je zbiljsko stanje drukije. (Cl. 2. Z. o p.z.)
26 lanak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljitu ( N a r o d n e novine, br. 34/91, 26/93, 79/93). Mogunost da strane osobe stjeu vlasnitvo poljoprivrednog zemljita iskljuena je Z a k o n o m o izmjenama i dopunama Z. o poljoprivrednom zemljitu ( N N , 79/93). 25
2+
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
297

2 7 28
Gavella
zemljita koja su strane osobe stekle do njegovog stupanja na snagu. 3/ Stranci 29 ne mogu stjecati pravo vlasnitva ni na zatienim dijelovima prirode, jer to 30 zabranjuju posebne norme o zatiti prirode.
5 3 . Odredbe koje strancima onemoguuju da budu vlasnici nekretnina ili ih u tome ograniavaju, ne diraju u sposobnost stranaca da budu vlasnici pokretnina, kao niti da budu nositelji drugih stvarnih prava, bilo na pokretninama bilo na nekretninama (354/2). 4. Vie osoba kao nositelji istog prava vlasnitva 54. U pravu vlasnitva iste stvari moe sudjelovati i vie osoba, ali naravno samo u takvom obliku tog sudjelovanja, da to nije suprotno kojem od naela na kojima je pravo vlasnitva izgraeno u dotinom pravnom poretku. 5 5 . U naem pravnom poretku, kao i u ostalim poretcima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga, pravo vlasnitva je obiljeeno naelima potpunosti, jedinstvenosti i jednovrsnosti, pa je nemogue da na jednoj stvari istodobno postoji vie od jednog prava vlasnitva. No, mogue je da 1/ na jednoj stvari postoji jedno pravo vlasnitva koje istodobno pripada dvjema ili vie osoba tako da one sudjeluju u tom pravu vlasnitva kao a) suvlasnici ili kao b) zajedniki vlasnici. Isto je tako mogue i 2/ da na istoj stvari postoji jedno pravo vlasnitva koje pripada dvjema osobama uz ogranienje rokom ili uvjetom, pa da one sudjeluju u tom pravu vlasnitva jedna do isteka roka odnosno do ispunjenja uvjeta, a druga od toga dalje, dakle kao a) prethodni i b) potonji vlasnik. 56. Ono to nipoto nije mogue, to je da sadraj prava vlasnitva bude podijeljen, pa da jednoj osobi pripadaju samo neke vlasnike ovlasti, drugoj druge, kao to je to bilo u feudalnim pravima (a u neku ruku i u socijalistikim), jer bi to bilo suprotno naelu jedinstvenosti prava vlasnitva. To bi bilo suprotno i naelu jedZakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljitu (Narodne novine br. 79/93), koji je zabranio da stranci stjeu poljoprivredno zemljite u vlasnitvo stupio je na snagu 7. rujna 1993. Fizikim osobama iz drava nastalih na podruju bive Jugoslavije koje su od ranije vlasnici poljoprivrednog zemljita, postavljena su specijalna ogranienja za raspolaganje i optereivanje tog zemljita. Ako je vlasnik takvog zemljita strana fizika osoba iz neke od drava nastalih na podruju bive SFRJ, taj vlasnik ne moe s tim zemljitem raspolagati niti ga optereivati (odnosni pravni poslovi su nitavi), osim ako Vlada RH ne napravi izuzetak od te zakonske zabrane raspolaganja (lanak 15. Z. o izmjenama i dopunama Z. o p.z.).
29 Zatieni dijelovi prirode su one nekretnine koje su 1/ zakonom proglaene za nacionalni park ili park prirode, a i 2/ one koje su odlukom upanijske skuptine odnosno odlukom Skuptine Grada Zagreba proglaene za strogi rezervat, posebni rezervat, park-umu, zatieni krajolik, spomenik prirode, spomenik parkovne arhitekture, ili za zatiene biljne i ivotinjske vrste. Postupak i posljedice proglaenja za zatieni dio prirode propisuje Zakona o zatiti prirode (Narodne novine, br. 30/94) 30 28
lanak 40. Zakona o zatiti prirode.
STVARNO PRAVO
Gavella
novrsnosti prava vlasnitva, jer bi diobom ovlasti izmeu dvojice vlasnika nastala dva prava vlasnitva razliitog sadraja. ; --
IV. Granice vlasnikove pravne vlasti

Literatura: Gavella, N.: Sadraj i granice vlasnikove pravne vlasti, u Gavella, Glina, Josipovi, Stipkovi: Odabrane teme iz stvarnog prava, Zagreb, 1992, 9-82; Gavella, N.:O Ogranienja prava vlasnitva, Zbornik PFS u Rijeci, 1998, 2, 351-362.
A. 0 granicama djelovanja prava vlasnitva

1. imbenici koji odreuju vlasnikovu pravnu vlast 57. Pravo vlasnitva daje vlasniku potpunu privatnu pravnu vlast glede odreene stvari, ali vlast koja nipoto nije bezgranina, nego je samo najvia privatna pravna vlast koja moe postojati na toj stvari, kao rezultat djelovanju vie imbenika. "Pravo vlasnitva je stvarno pravo na odreenoj stvari koje ovlauje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje ini to ga je volja te da svakoga drugoga
od toga iskljui, ako to nije protivno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima"
(30/1). imbenici koji odreuju vlasnikovu pravnu vlast su dakle, s jedne strane, 1/ vlasnikovo pravo vlasnitva, a s druge - 2/ ogranienja koja postoje na temelju zakona i 3/ tua prava glede stvari koja je predmet prava vlasnitva. Uz to, vlasnik je ovlaten i da 4/ pravnim poslovima uspostavlja ogranienja svojeg prava vlasnitva, koja e djelovati i prema treim osobama (34), ime e utjecati na pravnu vlast koja pripada vlasniku na/glede odnosne stvari. Tek ako se uzmu u obzir sva ova etiri imbenika i njihovo meusobno djelovanje, dobiva se odgovor na pitanje o tome koliki je zaista sadraj vlasnikove pravne vlasti. 2. Promjenjivost sadraja vlasnikove pravne vlasti i mehanizam utjecanja na nju (tzv. elastinost vlasnitva) 58. Pravni poretci nastoje uspostaviti utjecaj na pravnu vlast koju vlasnik ima glede stvari, kako bi posredstvom toga utjecali i na brojne druge odnose u drutvu. Kako ima vie pravnih imbenika koji svi odreuju vlasnikovu pravnu vlast (pravo vlasnitva, tua prava, zakonska ogranienja), bilo kojim od njih moe se utjecati na nju. Pravni poreci svoj utjecaj redovito organiziraju na jedan od dva bitno razliita modela. 59. Jedan se model slui uskim odreivanjem sadraja prava vlasnitva, odnosno suavanjem njegovog sadraja. Izgraen je na spoznaji da je pravo vlasnitva ono to daje vlasniku pravnu vlast glede stvari, pa da se stoga na nju moe utjecati putem zahvata u samo pravo vlasnitva. Po tom se modelu suavanjem sadraja prava vlasnitva postie to da ono daje vlasniku samo usko odreene ovlasti glede stvari. Svu ostalu moguu vlast glede stvari zadrava se time za kolektivitet (zapravo za onoga tko izvrava vlast za taj kolektivitet). Ovim su se modelom u novije doba osobito sluili pravni poretci tzv. socijalistikih drava. Kao to smo to ve
Gavella
ranije izloili, praksa je pokazala da takav model ne daje rezultate koje bi se sa stajalita drutvene koristi uope, a gospodarstva posebno, moglo ocijeniti kao dovoljno povoljne. 6 0 . Drugi se model utjecaja na vlasnikovu pravnu vlast ne slui suavanjem sadraja prava vlasnitva. Naprotiv. On pretpostavlja ureenje u kome postoji individualistiki koncipirano vlasnitvo, dakle takvo koje daje vlasniku svaku privatnu pravnu vlast glede stvari. Njegova se privatna pravna vlast prostire koliko najdalje moe; a to dakako nije beskonano daleko, nego dosee do granice to joj je postavljaju ostali pravni imbenici koji odreuju sadraj vlasnikove pravne vlasti. Pomicanje te granice mijenja sadraj vlasnikove pravne vlasti - primicanje (suavanje) suuje sadraj vlasnikove pravne vlasti, a odmicanje ga iri. Vraanje vlasnikove pravne vlasti na podruje s kojeg je bila potisnuta djelovanjem nekog ogranienja zbiva se samim prestankom tog ogranienja. Vraanje vlasnikove pravne vlasti na podruje s kojeg je bila potisnuta djelovanjem nekog tueg prava zbiva se samim prestankom tog prava. O toj se pojavi obiava govoriti kao o elastinosti ili rekadentnosti prava vlasnitva (lat. re - ponovno i cader - pasti, doi, vratiti se), ali zapravo je posrijedi elastinost vlasnikove pravne vlasti, a ne prava vlasnitva. Vlasnikova pravna vlast je ta koja se oblikuje i mijenja pod utjecajem pravnih imbenika koji odreuju njen sadraj, dok pravo vlasnitva ostaje nepromijenjeno. Elastinost vlasnikove pravne vlasti i jest upravo posljedica toga to je pravo vlasnitva pojmovno nepromjenjivo i to uvijek ovlauje svojeg nositelja da ini glede svoje stvari sve to mu nije zabranjeno (to nije protivno tuim pravima ni negativnim zakonskim ogranienjima), ukljuujui i to da ga ovlauje da ne ini ita to mu nije nareeno (tj. to mu ne nareuju tua prava, niti pozitivna zakonska ogranienja). Ovaj model utjecaja na vlasnikovu pravnu vlast iskoritava upravo to njezino svojstvo elastinosti. Tim se modelom, koji se pokazao daleko pogodnijim, slue pravni poretci koji su prihvatili individualistiki koncept vlasnitva. Polazna toka je spoznaja da pravo vlasnitva ne odreuje sadraj vlasnikove pravne vlasti samo, nego u korelaciji s ostalim imbenicima koji takoer odreuju njezin sadraj i granice. Oslonivi se s jedne strane na individualistiki koncipirano pravo vlasnitva, a s druge na mogunost postavljanja javnopravnih ogranienja izvravanju tog prava, ti pravni poretci grade od graanskopravnih i javnopravnih instituta mehanizam efikasnog utjecanja na pravnu vlast koju vlasnik ima (moe izvravati) glede svoje stvari. U rukama javne vlasti lei mo javnopravnih zahvata, to joj omoguuje da postavi krajnje granice do kojih e dosezati vlasnikova pravna vlast. Isto tako lei u njenim rukama i mo mijenjanja postavljenih ogranienja, ukljuujui i njihovo ukidanje. Zahvaljujui elastinosti vlasnikove pravne vlasti, mo javnopravnog zahvaanja u vlasnitvo osobito je pogodno orue kojim javna vlast moe oblikovati sadraj vlasnikopravnih odnosa, i to diferencirano - razliito za razliite vrste stvari, pa ak i razliito za pojedine stvari, ovisno ve o drutvenim potrebama i drugim pravnopolitikim razlozima djelovanja javne vlasti. Time oni upravljanju vlasnikim, a kroz to i brojnim drugim socijalnim odnosima. .,.-...
Gavella
B. Zakonska ogranienja vlasnitva

1. Openito .......
61. Iako je pravo vlasnitva pojmovno bezgranino, vlasnikova je pravna vlast uvijek u veoj ili manjoj mjeri sputana opim, a esto i veoma brojnim posebnim zakonskim ogranienjima. Ona djeluju ograniavajue na pravnu vlast svagdanjeg vlasnika stvari. Vlasnik u naelu smije na svojoj stvari odnosno glede nje initi sve to mu nije zabranjeno i ne mora initi nita to nije obvezan, ali ogranienja prava vlasnitva postavljaju zabrane njegovu djelovanju ili mu naprotiv nameu dunost nekog djelovanja. Time ograniavaju vlasnikovu pravnu vlast, jer vlasnik smije izvravati svoje pravo vlasnitva samo unutar granica postavljenih ogranienjima. Pravo vlasnitva ne ovlauje svojeg nositelja da djeluje suprotno zakonskim ogranienjima (30/1). Izvrava li vlasnik svoje pravo vlasnitva suprotno takvim ogranienjima, prekoraio je granice svoje pravne vlasti, to izaziva odgovarajue posljedice. 62. Postojanje i djelovanje zakonskih ogranienja vlasnitva posljedica je openite podvrgnutosti vlasnika i njegovog prava vlasnitva pravnom poretku ogranienja predstavljaju krajnju granicu do koje pravni poredak podrava vlasnikovu pravnu vlast.31 Ona djeluju iz pravnog poretka na pravo vlasnitva,32 koji tim putem omoguuje ostvarenje razliitih, u pravilu opih i javnih interesa na raun vlasnikove pravne vlasti. Ogranienja nameu vlasniku dunost da glede svoje stvari neto trpi ili proputa (negativna ogranienja), ili da neto daje ili ini (pozitivna ogranienja), to inae ne bi bio duan nikome davati ili initi. Ogranienje moe pogodovati interesima jedne ili vie osoba, ali ogranienjima se ne uspostavlja graanskopravni odnos izmeu vlasnika i osobe ijem interesu neko ogranienje pogoduje. Ogranienjem neijeg vlasnitva ne nastaje ni za koga ikakvo subjektivno pravo graanskopravne prirode - ne postoji pravo iz tueg ogranienja.33 63. Da bi neko ogranienje moglo djelovati ograniavajue na izvravanje vlasnikove pravne vlasti - ono mora biti "zakonsko ogranienje" vlasnitva (30/1 ZV).. Zakonska ogranienja vlasnitva su sva ona koja su neposredno ili posredno utemeljena na zakonu. To su u prvom redu 1/ ogranienja vlasnitva uspostavljena zakonom, dakle ona iji je a/ neposredni temelj zakonska norma, ali i ona iji je b/ neposredni temelj podzakonska norma, ako je ta utemeljena na zakonu. Nadalje su to 2/ ogranienja odreenog prava vlasnitva iji je neposredni temelj odluka nekog tijela javne vlasti (sudske, upravne), ako je ta odluka utemeljena na zakonu. I konano - to su 3/ ogranienja odreenog prava vlasnitva koja je uspostavio
31 Samo u nekom irem, nepravnotehnikom smislu moe se govoriti i o tuim subjektivnim pravima kao o ogranienjima vlasnitva, jer i ona - premda nisu ogranienja vlasnitva u pravom smislu - djeluju ograniavajue na mogunost izvravanja prava vlasnitva. 32 Djeluju "izvana" na pravo vlasnitva, a ne "iznutra" - iz sadraja prava vlasnitva. 33 Tek povredom ogranienja moe nastati subjektivno pravo .
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
301
Gavella
vlasnik svojim raspolaganjima, ako je ograniavajue djelovanje prema svakome utemeljeno na zakonu. Radi jednostavnijeg izraavanja nazivamo ih skraeno: 1/ ogranienja na temelju zakona (to ukljuuje i ona neposredno utemeljena na podzakonskoj normi), 2/ ogranienja na temelju odluke i c/ ogranienja na temelju 34 pravnog posla.
2. Opa ogranienja a) Opa ogranienja i socijalna vezanost vlasnitva

:
6 4 . Opa (generalna) ogranienja vlasnitva su ona koja ograniavaju izvravanje svakog prava vlasnitva. U suvremenim su pravnim poretcima redovito izriito postavljena ustavnim i(ili) zakonskim normama, ali da i nisu izriito postavljena, ona su - prema shvaanju koje je u dananje doba najire usvojeno implicite sadrana u pravnom poretku. Do spoznaje o postojanju opih ogranienja prava vlasnitva se dolo postupno, nastojanjem pravne doktrine i prakse da nau rjeenja za probleme koje je izazivala nesputana, ili nedovoljno sputana primjena naela da vlasnik ima slobodu da sa svojom stvari ini to ga je volja, ako to nije suprotno tuim pravima ili izriitim zabranama (bezgraninost sadraja vlasnikove vlasti). Rezultat je bilo postavljanje civilistike doktrine o opim ogranienjima vlasnitva, kao i ustavnog naela socijalne vezanosti vlasnitva. 6 5 . Doktrina o opim ogranienjima vlasnitva postavljena je kao odgovor na probleme koji su se javili u drutvenim odnosima nakon to su pravni poretci izgradili ustanovu vlasnitva po individualistikom modelu. Takvo je vlasnitvo trebalo omoguiti pojedincima da kao slobodne osobe razviju svoju punu kreativnost i tako koriste i sebi i drutvu u kojem ive. To je dalo zaista sjajne rezultate, ali je i omoguilo ponaanja pojedinaca koja su bila suvie egoistina, gledano sa stajalita drugih pojedinaca, a i sa stajalita kolektiviteta. Javna je vlast dodue postavljala neka posebna (specijalna) ogranienja izvravanju prava vlasnitva, ali ta su bila samo pojedinane iznimke od naela da je vlasnik ovlaten initi sa svojom stvari sve to mu nije ba zabranjeno, a da nije duan initi ita to mu nije ba nareeno, pa nisu bila u stanju sprjeavati sve ekscese. S pravom se pitalo - da li naelo da vlasnik smije sa svojom stvari initi sve to mu nije zabranjeno, zaista ovlauje vlasnika da u svakom sluaju kada njegovo djelovanje nije ba suprotno nekom izriitom, posebnom ogranienju, djeluje po svojoj slobodnoj volji, ne obazirui se pritom ni na koga? Da li ga to naelo ovlauje na to i u sluaju kada bi zbog njegova djelovanja bila ugroena neka bitna tua ili opa dobra? Smije li
O ogranienjima prava vlasnitva koja postavlja javna vlast radi ostvarenja svojih ciljeva, govori se ponekad kao o javnopravnim ogranienjima, za razliku od ostalih koji su privatnopravne, graanskopravne prirode. Ogranienja prava vlasnitva redovito su javnopravne prirode, jer je redovita javna vlast ta koja u nekom opem ili javnom interesu, postavlja ogranienja vlasnitvu. Ona je pritom ograniena jamstvom vlasnitva - da bi ogranienje bilo u skladu s ustavom, treba zadovoljavati pretpostavke pod kojima je u odnosnom pravnom poretku dozvoljeno javnoj vlasti da ogranii vlasnitvo. ..,., . . .,_. , .,,, 3 0 2 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
34
Gavella
vlasnikova sloboda ii tako daleko da ugrozi neke znaajne interese ostalih pripadnika drutva, ak i njihovu egzistenciju? Je li vlasnik onih stvari koje su sredstava za proizvodnju, pa na njima rade i od toga ive i drugi ljudi i njihove obitelji, svojim pravom vlasnitva ovlaten samovoljno prekinuti proizvodnju, ili ak unititi te stvari? Je li vlasnik zemljita kroz koje protjee potok ovlaten pregraditi ga i time izazvati poplavu i na tuem zemljitu? Je li vlasnik spomenika kulture ovlaten unititi stvar, bez obzira na to to ona znai cijelom narodu, moda ak cijelom ovjeanstvu? Na ta i takva pitanja bi - prema tradicionalnom uenju o naelno neogranienom pravu vlasnitva - odgovor bio da je vlasnik za sve to ovlaten, ako nisu izriito postavljena posebna ogranienja koja bi ga u tome sprjeavala. No, taj odgovor nije mogao zadovoljiti. Zar vlasnik zaista - ako mu nije izriito postavljeno ogranienje po kome bi trebao sa svojom stvari postupati na tono propisani nain - smije s njom postupati po volji, ne obazirui se uope na druge? Dodue, zakonodavac e vjerojatno izriito postaviti potrebna pojedinana ogranienja kada postane svjestan da su ona potrebna, ali do tada bi vlasnikovo postupanje moglo biti izrazito tetno po ui ili iri krug pripadnika drutva, a moda ak i buduih narataja. Zbog toga se tragalo za opim (generalnim) ogranienjem prava vlasnitva. Postupno se dolo do zakljuka da iz odnosa vlasnitva i ostalih drutvenih ustanova svakog drutva, proizlaze opa ogranienja prava vlasnitva. Ona su implicite sadrana u svakom pravnom poretku, te ih se moe utvrditi tumaenjem njegovih postulata. 66. Kako to esto biva, u traganju za opim ogranienjima prava vlasnitva esto se i pretjerivalo, pa su neki ustvrdili i da je svako pravo vlasnitva ve pojmovno ogranieno. Bila je to doktrina o unutranjim granicama prava vlasnitva, inspirirana i nekadanjim kolektivistikim poimanjem vlasnitva. Ta je doktrina, meutim, u sebi krila opasnost da se s loima ukloni i dobre strane individualistikog poimanja vlasnitva. Postupno je, meutim, postalo jasno da je ta doktrina pogrena - nema nikakvih unutranjih ogranienja prava vlasnitva. Zato je doktrina o unutranjim ogranienjima prava vlasnitva naputena, i zamijenjena doktrinom o opim ogranienjima izvravanja prava vlasnitva. Izvravanje svih privatnih prava, ukljuujui i pravo vlasnitva, podvrgnuto je ogranienjima koja djeluju "izvana", naime iz pravnog poretka, makar i ne bila izriito propisana. To uenje o opim ogranienjima, impliciranim u pravnom poretku kao pravilima o nainu izvravanja svakog privatnog subjektivnog prava, pa tako onda i prava vlasnitva, sve je vie dobivalo pristaa, pa je sve ire i ire bilo usvajano u praksi. 67. iroko usvajanje civilistike doktrine o opim ogranienjima izvravanja prava vlasnitva podudaralo se s usvajanjem ideje socijalne drave (Sozialstaatsprizip). Usvajanje te ideje je zahtijevalo da u dravi interesi vlasnika stvari nemaju bezuvjetnu prednost pred opim i ostalim interesima, ali - naravno - ne i da vlasnitvo bude stavljeno iskljuivo u slubu javnih ili tuih interesa i ciljeva. Taj je ideja urodila postavljanjem naela socijalne vezanosti vlasnitva (Sozialbindung, Sozialpflichtigkeit, Sozialgebot) - kao ustavnog naela. To se naelo temelji na spoznaji da je pojedinac suvie ukljuen u drutvene odnose i da su subjekti suvie
STVARNO PRAVO
Gavella
meuzavisni, a da bi se vlasnici stvari smjeli na to ne obazirati. Pravo vlasnitva proizlazi iz pravnog poretka i postoji u pravnom poretku nekog drutva te nuno moe djelovati jedino unutar granice koju mu postavljaju obziri prema injenici socijalne povezanosti.35 To naelo postavljaju suvremeni Ustavi, pa tako i Ustav Republike Hrvatske iz 1990., odmah iza temeljnog pravila: "Jami se pravo vlasnitva", u sljedeem stavku istog lanka dodaje: "Vlasnitvo obvezuje. Nositelji vlasnikog prava i njihovi korisnici duni su pridonositi opem dobru" (l. 48. st. 1. i 2.). Naelo socijalne vezanosti vlasnitva djeluje u nerazdruivoj svezi i korelaciji s jamstvom vlasnitva, pa koliko god socijalna vezanost vlasnitva bila jaka, ona ne moe iskljuiti djelovanje ustavnog jamstva vlasnitva. Tako je uenje civilistike doktrine o opim ogranienjima izvravanja prava vlasnitva, impliciranim u pravnom poretku, dobilo svoj ekcplicitni izraz u ustavnoj normi o socijalnoj vezanosti prava vlasnitva. f 7 6 8 . Ustavnom normom postavljeno naelo socijalne vezanosti vlasnitva djeluje - ili bi trebalo djelovati - ve samom snagom te norme neposredno na izvravanje svaijeg prava vlasnitva, sputavajui vlasnikovu pravnu vlast. Uz to ustavno naelo socijalne vezanosti vlasnitva djeluje i posredstvom zakonskih normi o opim ogranienjima izvravanja prava vlasnitva. Premda bi opa ogranienja vlasnitva mogla djelovati ve i na temelju same doktrine, a pogotovo na temelju ustavnog naela socijalne vezanosti, suvremeni zakonodavac na tom temelju gradi i odgovarajua zakonska pravila o opim ogranienjima izvravanja prava vlasnitva. b) Dunost obzirnog postupanja 6 9 . Usvojivi doktrinu o opim ogranienjima vlasnitva, na pravni poredak, na temelju ustavnog naela socijalne vezanosti vlasnitva, zakonskom normom postavlja pravilo o dunosti obzirnog postupanja prilikom izvravanja prava vlasnitva.36 Polazei od toga da vlasnitvo obvezuje i da je vlasnik duan doprinositi opem dobru, zakon odreuje da je vlasnik prigodom izvravanja svojeg prava "openito ... duan postupati obzirno prema opim i tuim interesima koji nisu protivni njegovom pravu..." (31/1). 7 0 . Zahtjev za obzirnim postupanjem je veoma iroka generalna klauzula, koja omoguuje da vlasnikova pravna vlast bude sputana shvaanjima koja o socijalnoj vezanosti vlasnitva vladaju u drutvu. Ta su shvaanja redovito razliita s obzirom na razliite vrste i funkcije objekta prava vlasnitva, a i mijenjaju se postupno. Ona nipoto ne zahtijevaju uvijek isti stupanj ograniavajueg djelovanja. Najmanji e biti glede onih stvari i u onim situacijama u kojima vlasnitvo neke
35 Naelo socijalne vezanosti vlasnitva prilikom izvravanja tog prava prvi je bio postavio Weimarski Ustav Njemake iz 1919. pravilom: "Vlasnitvo obvezuje. Njegova upotreba treba sluiti i opem dobru" (l. 153. st. 3.). To pravilo postavljaju u ovom ili onom obliku i noviji ustavi (ukljuujui, dakako, i sadanji njemaki savezni Grundgesetz - l. 14. st. 2.). 36
To pravilo, dakako, vrijedi i za izvravanje svih ostalih stvarnih prava (1/6). STVARNO PRAVO
Gavella
stvari ima samo funkciju zadovoljavanja vlasnikovih interesa. Taj e stupanj biti to vei to e vie stvar koja je predmet prava vlasnitva biti i u nekoj socijalnoj funkciji, dakle to e vie i druge osobe (koje nisu vlasnici te stvari) biti socijalno upuene na nju radi zadovoljavanja svojih bitnih interesa. 7 1 . Pravilo o dunosti obzirnog postupanja ne moe ukinuti niije pravo vlasnitva, jer ni naelo socijalne vezanosti vlasnitva ne moe iskljuiti djelovanje jamstva vlasnitva, nego izvravanje prava svodi u odreene granice. Vlasnik je prigodom izvravanja svojeg prava vlasnitva openito duan postupati obzirno prema tuim interesima, ali samo onima "koji nisu protivni njegovom pravu" (31/1). Od njega se ne zahtijeva da se svojim pravom vlasnitva ne slui kako ne bi povrijedio iiji interes.37 On je ovlaten to svoje pravo izvravati makar time vrijeao neke tue, pa i ope interese. Samo ako bi u situaciji u kojoj se naao mogao izvravati svoje pravo vlasnitva na nekoliko razliitih naina, od kojih bi svaki omoguavao da u cijelosti zadovolji vlastite interese - vlasnik je duan postupati obzirno prilikom izbora naina na koji e izvravati to svoje pravo, pa se svojim pravom sluiti na onaj nain koji manje pogaa tue interese. Veu se obzirnost ne moe zahtijevati od njega. 72. Pravilo da je vlasnik duan obzirno postupati jest openite naravi, a za neke je situacije ono konkretizirano pravilima o a) zabrani ikane, b) krajnjoj nudi i c) trpljenju tuih zahvata izvan dosega vlasnikovih interesa. Ta tri pravila nipoto ne iscrpljuju podruje djelovanja dunosti obzirnog postupanja, kao opeg ogranienja prava vlasnitva. Ona su samo sluajevi koji su navedeni posebno, ali nipoto limitativno. Dunost obzirnog postupanja openito ograniava izvravanje prava vlasnitva u svim sluajevima, a u ova tri je ona standardizirana u posebnim pravilima ponaanja. v . :
c) Zabrana ikane
73. Nitko, pa tako niti vlasnik, nije ovlaten sluiti se svojim pravom s jedinim ciljem da drugoga kinji (ikanira), naime da mu teti ili da ga smeta (38/1). Vlasnik u pravilu smije izvravati svoje pravo vlasnitva, makar to drugome tetilo ili mu smetalo. No, ako bi iskljuivi cilj nekog izvravanja prava vlasnitva bio da se time drugome teti ili ga se smeta - bilo bi to i vie nego bezobzirno postupanje, pa je nedozvoljeno. Dakako, onaj tko tvrdi da se vlasnik kada neto ini sa svojom stvari ili glede nje, slui svojim pravom vlasnitva s jedinim ciljem da njemu time teti ili smeta, trebat e to dokazati. 74. Ako bi iz vlasnikovog postupka kojem je bio jedini cilj da drugome teti ili da ga smeta, proizila za drugoga teta, vlasnik e mu biti za tu tetu odgovoran prema pravilima obveznog prava i nee se moi pozivati na to da je postupao
Rije je, dakako, samo o povredi interesa - drukije je, ako bi izvravanjem svojeg prava vlasnitva vrijeao neije pravo, jer se pravo vlasnitva ne smije izvravati protivno tuim pravima (30/1). V , , ;;,.. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 305
37
Gavella
ovlaten svojim pravnom vlasnitva. To ga, naime, ne oslobaa odgovornosti kada svoje pravo izvrava na nedozvoljeni nain.
d) Krajnja nuda
7 5 . Vlasnik u naelu nije duan trpjeti, nego je ovlaten zabraniti (sprijeiti) svaki zahvat u svoju stvar, koji bi bio poduzet neovlateno, dakle samovoljno. No, ako se netko nae u krajnjoj nudi, pa zahvati u vlasnikovu stvar da bi time otklonio tetu koja njemu ili drugome neposredno prijeti, a ta je teta nerazmjerno vea od one koja iz tog zahvata proizlazi za vlasnika stvari - vlasnik u takvom sluaju nije ovlaten zabraniti/sprijeiti tui zahvat. On ga treba otrpjeti, ali ima pravo da mu se naknadi teta koju je kroz to pretrpio (31/2). .,:-.. e) Trpljenje zahvata izvan dosega vlasnikovih interesa 7 6 . Vlasnik nekretnine nije duan trpjeti iiji neovlateni zahvat u svoju stvar. Kako se pravna vlast vlasnika nekretnine prostire na zemljinu esticu i na sve to je iznad i ispod njezine povrine, on je u naelu ovlaten zabraniti sve neovlatene tue zahvate u taj prostor. Ipak, nije ovlaten nikome braniti zahvat koji bi bio poduzet na tolikoj visini ili dubini da taj vlasnik nema nikakav opravdani interes da taj zahvat iskljui (31/3). Opravdani interes bi na tome mogao imati u vezi s iskoritavanjem svoje nekretnine, a postoji li taj ili ne - trebat e prosuivati od sluaja do sluaja, s obzirom na okolnosti. Sasvim je sigurno da e samo u sasvim iznimnim sluajevima postojati opravdani interes vlasnika nekretnine da zabranjuje zrani promet iznad povrine svojeg zemljita, ili crpenje podzemne vode ispod nje, ili rudarenje, ili pak izgradnju podzemnog tunela kroz brijeg na kojem je njegovo zemljite, ali nije iskljueno da u nekim okolnostima vlasnik ipak ima takav interes. S druge strane - vjerojatno e postojati opravdani interes vlasnika zemljita da zabrani postavljanje iare iznad povrine svojeg zemljita, da zabrani bilo kakvu gradnju ispod povrine na dubini na kojoj bi i on eventualno mogao graditi (ili ovlastiti drugoga da gradi) itd., no ima li on zaista interes na tome i da li je taj interes opravdan, morat e se ocjenjivati od sluaja do sluaja. Moe se uoiti da postoji neka slinost izmeu ovog opeg ogranienja vlasnitva i zabrane ikane, ali ovdje e vlasnik nekretnine biti taj koji e, ako zabrani tui zahvat ispod ili iznad povrine svojeg zemljita, trebati dokazati da ima opravdani interes za takvo postupanje. 3. Posebna ogranienja a) Openito o posebnim ogranienjima 7 7 . Posebna (specijalna) zakonska ogranienja vlasnitva su ona kojima zakonodavac, radi zatite interesa i sigurnosti drave, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi ograniavaju izvravanje prava vlasnitva odreenih vrsta stvari, za odreene situacije i si. (lanak 50. stavak 2. Ustava RH). Sadraj tih ogranienja moe biti takav da ona nameu vlasniku dunost da u pogledu svoje stvari neto
Gavella
trpi ili proputa38 (negativna ogranienja), ili mu stavljaju u dunost da neto ini u pogledu svoje stvari (pozitivna ogranienja). Zakonodavac odreuje posebna zakonska ogranienja izriitim normama.39 Pritom zakonodavac ne bi smio povrijediti jamstvo vlasnitva, to ga daje Ustav odnosno meunarodni ugovori. 78. Iako Ustav odreuje da se "poduzetnika sloboda i vlasnika prava mogu iznimno ograniiti zakonom..", ipak su, unato toj naelnoj iznimnosti, postavljena brojna posebna zakonska ogranienja prava vlasnitva. Iznimnost ogranienja je pojmovna, ali ne i statistika. Razlozi za to su oduvijek bili potrebe obrane, dravne i javne sigurnosti te obavljanje drugih poslova koji su tradicionalno u nadlenosti javne vlasti. U suvremenim se drutvima pojavljuju i novi razlozi ograniavanju vlasnitva. Meuzavisnost ljudi, njihovih uih i irih zajednica biva sve vea, sve jaa biva svijest o tome, a i sve vee postaju mogunosti da se za neke probleme nau zajednika rjeenja. To iri djelokrug javne vlasti daleko preko granica njezine tradicionalne uloge; javna vlast sve znaajnije djeluje i na podrujima socijalnog ivota koja su nekada bila potpuno u privatnoj domeni - od zdravstva, socijalne skrbi, zatite obitelji, odgoja i obrazovanja, kulture, pa sve do privreivanja, prostornog planiranja, zatite okolia, a i mnogim drugima. U tom svom djelovanju ona postavlja brojna ogranienja vlasnitva. Kako se javna vlast suouje s novim situacijama i novim problemima koje mora rijeiti, ona postavlja i nova ogranienja vlasnitva. To je nuda suvremenog ivota, pa porast ogranienja prava vlasnitva nije pojava samo u naem pravnom poretku, premda je u njemu jako izraena. U suvremenom drutvu jedva da postoje stvari glede kojih nisu postavljena neka posebna ogranienja prava vlasnitva. Vlasnik je u naelu ovlaten initi sa svojom stvari to eli, ali ako eli voziti svoje vozilo - smije to samo u granicama prometnih propisa, ako eli graditi na svojem zemljitu - smije to samo u skladu s urbanistikim i graevinskim propisima, ako eli iskoritavati svoje stvari za neku profesionalnu djelatnost - smije to samo u skladu s propisima o odnosnoj djelatnosti, itd., itd. Ogranienja su brojna, a esto su stvari iste vrste podvrgnute veem broju ogranienja postavljenih iz razliitih razloga - graevinskih, ekolokih, zdravstvenih, sigurnosnih itd. 79. Zbog toga to norme pravnog poretka izriito neto zabranjuju (negativna ogranienja) ili nareuju (pozitivna ogranienja) glede odreene vrste stvari, odnosno za odreene situacije glede odreenih vrsta stvari, to se sadraj vlasnikove pravne vlasti razlikuje od jedne do druge vrste stvari, a ponekad ak i od jedne do druge stvari iste vrste. Ogranienja koja su postavljena za nekretnine
38 39
Npr. ogranienja slobode pravnog raspolaganja.
Zapravo se prema slovu lanka 50. stavak 2. Ustava RH "poduzetnika sloboda i vlasnika prava mogu ograniiti samo zakonom ...", ali u praksi pojedina ogranienja postavljaju i podzakonski propisi. Nema podataka da bi Ustavni sud RH do sada intervenirao u takvim sluajevima. Zato, izgleda, da bi pod zakonskim ogranienjima trebalo smatrati i ona koja dodue nisu uinjena ba zakonom, nego i kakvom podzakonskom normom - na temelju zakona. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 3 0 7
Gavella
ograniavaju djelovanje prava vlasnitva na nekretninama, ali ne i na pokretninama. Ogranienja koja su postavljena za poljoprivredna zemljita ograniavaju djelovanje prava vlasnitva na takvim zemljitima, ali ne i na ostalim nekretninama itd. Isto tako - ako su ogranienja postavljena djelovanju prava vlasnitva u odreenim situacijama, ili su postavljena samo za odreene osobe ili kategorije osoba - sadraj vlasnikove pravne vlasti bit e razliit ovisno o situaciji u kojoj bi je izvravao, odnosno o mjerodavnim svojstvima vlasnika. Tako nastaju sadrajne razlike izmeu vlasnikove pravne vlasti na stvarima razliitih vrsta, u razliitim situacijama itd., premda je vlasnikovo pravo vlasnitva uvijek jednakog sadraja. Broj i sadraj ogranienja se djelovanjem zakonodavne vlasti mijenja, to onda izaziva odgovarajue promjene u vlasnikovoj pravnoj vlasti na odnosnoj stvari. 8 0 . U naelu vlasnik nema pravo na naknadu za zakonska ogranienja kojima je podvrgnut glede svoje stvari - Ustav RH ne predvia davanje naknade za takva ogranienja, jer su svi vlasnici stvari duni "pridonositi opem dobru". Jedino, ako je glede neke svoje stvari vlasnik podvrgnut ogranienjima "koja od njega, ali ne i od ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijevaju teu rtvu, ili ga inae dovode u poloaj nalik na onaj u kojem bi bio da je provedeno izvlatenje - on ima pravo na naknadu kao za izvlatenje" (33/3). b) O ogranienjima glede stvari od interesa za Republiku 8 1 . Ustav proglauje da su neke stvari od interesa za Republiku, pa da zato uivaju njezinu osobitu zatitu (lanak 52. stavak 1. Ustava RH), a to se moe proglasiti i zakonom za stvari iz neke od Ustavom odreenih vrsta.40 Glede stvari za koje je Ustavom ili zakonom proglaeno da su od interesa za Republiku, pa da uivaju njezinu osobitu zatitu, propisuje se poseban nain njihove uporabe i iskoritavanja (32/2). Sa stajalita vlasnika stvari (a isto vrijedi i za ovlatenike drugih prava na njima), to su ogranienja njegovog prava. 8 2 . Takva ogranienja mogunosti izvravanja njegovog prava vlasnitva trae od vlasnika rtvu u opem interesu - interesu Republike. Zato mu pripada pravo na naknadu (32/2), ali ta ne mora biti kakva je kod izvlatenja (mogla bi biti i manja od pretrpljenog gubitka trine vrijednosti vlasnikove stvari). Republika Hrvatska poblie propisuje koje to vrste materijalnih sredstava i opreme podlijeu materijalnoj obvezi (13/4 ZO).
40 Zakonom se moe proglasiti da su od interesa za Republiku, uivaju njezinu osobitu zatitu: "zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito(g) kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolokog znaenja" (lanak 52. st. 1. Ustava RH). . . . . . . . . . . .
STVARNO PRAVO
Gavella
C. Ograniavajue djelovanje tuih prava

1. Openito
83. Na pravnu vlast koju vlasnik ima glede svoje stvari utjeu subjektivna prava koja druge osobe imaju glede njegove stvari. Ponekad se o utjecaju tuih prava na vlasnikovu pravnu vlast govori kao o ogranienjima prava vlasnitva, ali to je utjecaj koji se samo u nekom irem, netehnikom smislu moe nazvati ogranienjem vlasnitva - u pravom, uem, tehnikom znaenju tua prava nisu ogranienja vlasnitva, premda i ona djeluju ograniavajue na vlasnikovu pravnu vlast. 84. Svako apsolutno pravo koje netko ima na vlasnikovoj stvari djeluje ograniavajue na vlasnikovu pravnu vlast. To je posljedica sukoba tog prava s pravom vlasnitva. Zbog tog je sukoba vlasnikova pravna vlast glede te stvari smanjena onoliko koliko to trai potovanje tueg prava (npr. nekog tueg ogranienog stvarnog prava, tueg osobnog, ili tueg autorskog prava kojemu je vlasnikova stvar materijalna podloga i dr.),41 ali nimalo vie od toga, niti dulje nego to postoji to tue pravo. Pritom vlasnikova pravna vlast nipoto ne prestaje - vlasnik je samo vie ne izvrava u onom sadraju i u onoj mjeri kojima bi vrijeao tue stvarno pravo, ali ona i dalje postoji kao njegova, vlasnikova via vlast glede te stvari. Osoba koja je ovlatenik nekog ogranienog prava na vlasnikovoj stvari - npr. slunosti plodouivanja - ima onu pravnu vlast na toj stvari na koju je ovlauje to njezino pravo, ali ta njezina vlast ne iskljuuje vlasnikovu, nego je naprotiv pretpostavlja. Jedino je neposredno izvravanje vlasnikovih ovlasti na stvari suspendirano dok traje to plodouivanje, i to samo u onom pogledu u kojem bi vrijealo plodouivateljevo pravo. Tu, dakle, postoji glede vlasnikove stvari graanskopravni odnos koji "tereti tu stvar", pa vlasnikova pravna vlast i dalje postoji u punom opsegu i sadraju, samo to je on privremeno ne moe u punom opsegu i sadraju izvravati neposredno, nego je izvrava posredno - posredstvom vlasti onoga ije stvarno pravo tereti njegovu stvar. Moemo utvrditi da se to dogaa uvijek kada u pogledu iste stvari kolidira pravo vlasnitva s nekim tuim ogranienim stvarnim pravom - vlasnikova se pravna vlast, koliko je to nuno, povlai u drugi plan, ostavljajui tako mjesta za pravnu vlast osobe koja je nositelj tog tueg ogranienog stvarnog prava. 85. Relativna prava - obvezna, u naelu ne utjeu neposredno na vlasnikovu pravnu vlast glede stvari. Njihovi neposredni objekti nisu stvari, nego osobe tonije inidbe (pozitivne ili negativne) osoba. ak i kada inidba koju dunik duOsobna prava (prava linosti) djeluju apsolutno, pa kada im je materijalna podloga stvar iji vlasnik je neka druga osoba, utjecat e na vlasnikovu pravnu vlast u pogledu nje tako da e ograniavati izvravanje tog prava vlasnitva u onoj mjeri i u svakom onorn pogledu koliko to trai potivanje ovlatenja koja proizlaze iz tuih osobnih prava. Tako bi npr. osobno pravo na vlastiti lik moglo ograniavajue djelovati na izvravanje prava vlasnitva na slici. Isto vrijedi i za autorsko pravo. > . STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 309
41
Gavella
guje svom vjerovniku ima za objekt neku dunikovu stvar (inidba predaje stvari, inidba trpljenja da vjerovnik neto poduzima u pogledu dunikove stvari itd.), vjerovnikov je zahtjev usmjeren prema duniku, a ne prema stvari. Zbog toga postojanje obveznih odnosa ne utjee, barem u naelu, na vlasnikovu pravnu vlast u pogledu stvari. Izvravajui svoju inidbu, koju u obveznom odnosu duguje vjerovniku, a koja se odnosi na stvar, vlasnik te stvari utjecat e samo na svoju faktinu vlast (posjed), a ne neposredno i na svoju pravnu vlast. Tako dugo dok e dunik biti i dalje vlasnikom stvari, njegova e pravna vlast na njoj ostati nedirnuta, bez obzira na to to je on izvrio dunu inidbu predaje stvari u posjed svog vjerovnika (npr. predao je svoju stvar drugome u najam). Isto je i kada vlasnik izvrava svoju dunu inidbu trpljenja nekih vjerovnikovih radnji na stvari, koje bi on kao vlasnik smio sprijeiti, jer on te radnje trpi zbog toga to se obvezao da e ih trpjeti, a ne zbog toga to bi pravna vlast koju on ima kao vlasnik te stvari bila time umanjena. Tako je i kada vlasnik izvrava svoju inidbu proputanja nekih radnji u pogledu vlastite stvari, koje bi kao vlasnik bio ovlaten initi - njegovo vlasniko ovlatenje da ih ini nije umanjeno, nego se on kao osoba, kao dunik obvezao da ih nee initi, pa e uini li ih ipak, time povrijedit svoju obvezu prema vjerovniku. Zato - u naelu - obvezni odnosi ne utjeu na sadraj pravne vlasti u pogledu stvari. Od toga naela, meutim, postoje i vane iznimke glede zakupa i najma.42 2. Nedobrovoljno optereenje tuim pravom 8 6 . U pravilu su optereenja stvari posljedica dobrovoljnih raspolaganja vlasnika, jer - u pravilu - ovisi samo o vlasnikovoj volji da li e svoju stvar opteretiti neijim pravom ili nee. Ipak, mogua su i nedobrovoljna optereenja. Pod zakonom odreenim pretpostavkama nastajat e na vlasnikovoj stvari neija tua prava na temelju odluke vlasti (sudske, upravne) ili na temelju zakona, a bez, pa ak i protiv, vlasnikove volje. Budu li glede njegove stvari osnovana prava na nekom od tih temelja, dakle nedobrovoljno, ta e prava ograniavati vlasnikovu pravnu vlast jednako kako bi je ograniavala takva prava i da ih je vlasnik dobrovoljno osnovao.
Nakon to je stvar nekome ve dana u zakup (ili najam) i predana mu u posjed, pa bude otuena, novi e vlasnik biti ogranien u svojoj pravnoj vlasti tim obveznim odnosom, slino kao da je posrijedi stvarnopravni odnos koji tereti tu stvar. Novi vlasnik stvari, naime, dolazi u svemu u obvezu najmodavca odnosno zakupodavca, bez obzira na to je li znao za najamni odnosno zakupni odnos ili nije (l. 591. ZOO, l. 24. Zakona o najmu stanova /Narodne novine, br. 91/96/, l. 31. Zakona o zakupu poslovnog prostora /Narodne novine, br. 91/96/). Tako je i u sluaju kada je dolo do promjene vlasnika prije nego to je stvar predana najmoprimcu odnosno zakupniku u posjed, ali - ipak samo ako je novi vlasnik znao za postojanje odnosa iz ugovora o zakupu (593/1 ZOO). Jedino ako stvar nije predana zakupcu odnosno najmoprimcu, a novi vlasnik nije znao za obvezu prijanjeg vlasnika iz ugovora o zakupu odnosno najmu, tada pravna vlast novog vlasnika nije ograniena postojanjem obveznog odnosa izmeu prijanjeg vlasnika i osobe koja je vjerovnik ugovora o zakupu odnosno najmu (l. 593/2 ZOO). ,, : ... . : ,;i. 3 1 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
42
Gavella
87. Pravila ZV o stjecanju svake pojedine vrste ogranienih stvarnih prava odreuju pretpostavke pod kojima se na tuoj stvari stjee neko pravo na temelju odluke vlasti ili na temelju zakona. Uz to i brojni posebni propisi, preteno javnopravnog karaktera, ureuju stjecanje prava na temelju odluke vlasti ili na temelju zakona. To npr. odreuju propisi koji ureuju izvlatenje, komasaciju, ovrhu, prisilno osiguranje i dr. (O svemu tome se poblie govori na drugom mjestu.)
a) 0 optereenju tuim pravom slunosti ili zakupa u postupku izvlatenja
Literatura: Crni, J:. Komentar Zakona o izvlatenju, Zagreb, 1994; Gavella, N.: Privatna prava i ostvarivanje javnih interesa, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1995, 4-5, 373-392.
88. U postupku izvlatenja43 mogu se za korisnika izvlatenja osnovati subjektivna prava glede izvlatenikove nekretnine. To je nepotpuno izvlatenje (4. ZI), kojim javna vlast, u opem odnosno javnom interesu (interesu Republike) i uz naknadu vlasniku (izvlateniku),44 zahvaa u njegovo pravo vlasnitva optereujui njegovu nekretninu pravom koje osniva u korist korisnika izvlatenja (za razliku od potpunoga, kojim se oduzima vlasnitvo dotadanjem vlasniku). /: . : : 89. Na temelju odluke nadlenog tijela upravne vlasti, donijetoj u postupku izvlatenja, osniva se za korisnika izvlatenja a) pravo stvarne slunosti (4/2 ZI), ili b) pravo zakupa (4/3-4 ZI) na vlasnikovoj stvari. Vlasniku ostaje stvar u njegovom vlasnitvu, ali ju se optereuje pravom u korist korisnika izvlatenja, ime se ograniava vlasnikovu pravnu vlast. 90. U postupku izvlatenja (nepotpunog i potpunog) redovito se jo kao sporedno i c) dozvoljavaju neke pripremne radnje (12-16. ZI) 4 5 , to je zapravo uspostavljanje ogranienja odlukom vlasti, a eventualno se i d) dozvoljava privremeno uzimanje u posjed zemljita (5 ZI), 4 6 to je po svojoj pravnoj prirodi rekvizicija. b) 0 optereenju prisilnim osnivanjem zalonog prava na pokretnini u ovrnom postupku
Literatura: Triva, S., Belajec, V., Dika, M.: Sudsko izvrno pravo, Opi dio, Zagreb, 1984. Dika, M.: Novo ovrno pravo - neki temeljni instituti, u Novo ovrno pravo, Zagreb, 1996, str. 1-35; epi, A/.: Ovrha na imovini pravnih osoba, u Novo ovrno pravo, Zagreb, 1996, str. 61-73.
43 44 45
Izvlaivanje nekretnina ureuje Zakon o izvlatenju (Narodne novine, br. 9/94, 35/94). Vlasnik ima pravo na naknadu (33/1).
Pripremne radnje na vlasnikovoj nekretnini, kao npr. ispitivanje zemljita, premjeravanje i si., dozvoljavaju se na zahtjev, ako su potrebne radi "izrade investicijskih elaborata, podnoenja prijedloga za utvrivanje interesa Republike Hrvatske ili podnoenja prijedloga za izvlatenje.." (12. ZI). Kada je provedeno izvlatenje, tada se radi izgradnje objekta ili izvoenja radova zbog kojih je izvlatenje provedeno moe odrediti privremeno uzimanje u posjed susjednog zemljita "koje je potrebito za smjetaj radnika, materijala, strojeva i drugog (5/1 ZI).
STVARNO PRAVO
46
Trei dio: Vlasnitvo
311
Gavella
9 1 . Sudski ovrni postupak47 - kao to je poznato - slui prisilnom ispunjenju inidaba za koje je u ovrnim ili u vjerodostojnim ispravama48 49 utvreno da su ih odreeni subjekti duni izvriti drugima.50 Ako se sudski ovrni postupak vodi radi prisilnog namirivanja novane trabine51 iz vrijednosti dunikove pokretne stvari,52 tada e za vjerovnika (ovrhovoditelja) nastati prisilno zalono pravo na toj pokretnini. ; 92. Da bi se novanu trabinu putem ovrhe namirilo iz vrijednosti dunikovih pokretnih stvari, sud e trebati donijeti rjeenje o ovrsi i njime narediti da se provedu odreene ovrne radnje - zapljenu pokretnina, njihovu procjenu, a potom prodaju i konano - namirenje ovrhovoditelja (129. OZ). U provoenju tog rjeenja o ovrsi, sud e zaplijeniti jednu ili vie dunikovih pokretnih stvari time to e ih popisati (pljenidbeni popis).53 Iako zaplijenjene, stvari e u pravilu ostati u neposrednom posjedu dunika (ovrenika).54 55 Da to ne bi dovelo do osujeenja namirenja - osniva se na temelju rjeenja o ovrsi inom zapljene (pljenidbenog popiOvrni je postupak onaj u kojem se provodi prisilno ostvarenje trabina na temelju ovrnih i vjerodostojnih isprava. Glavni pravni izvor pravila o sudskom ovrnom postupku je Ovrni zakon (Narodne novine, br. 57/96).
48 O v r n e isprave su: 1/ ovrna sudska odluka (presuda, rjeenje, platni nalog, druga odluka donesena u p o s t u p k u p r e d s u d o m , o d n o s n o p r e d i z b r a n i m s u d o m ) , 2/ ovrna sudska nagodba, 3/ ovrno rjeenje i zakljuak koji je u u p r a v n o m p o s t u p k u donijelo tijelo dravne uprave ili pravna osoba s javnim ovlastima, 4/ ovrna nagodba u u p r a v n o m p o s t u p k u , 5/ ovrna javnobiljenika isprava, a i 6/ druge isprave koje su z a k o n o m proglaene o v r n i m ispravama (l. 22. Ovrnog zakona). Sudske o d l u k e postaju ovrne kada n a k o n njihove pravomonosti protekne rok za dobrovoljno ispunjenje, a sudske nagodbe - kada dospije za ispunjenje trabina koju bi se p r e m a toj nagodbi trebalo ispuniti (l. 23.st.l. i 24. st. 1. O Z ) . K a d a postaju ovrne odluke upravne vlasti i javnobiljenike isprave - odreuju posebna pravila. 49 Vjerodostojne isprave su 1/ raun (ukljuujui i obraun k a m a t a ) , 2/ mjenica i ek, s protestom i p o v r a t n i m r a u n i m a kada je to p o t r e b n o za nastanak trabine, 4/ javna isprava, 5/ izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, 6/ po z a k o n u ovjerovljena privatna isprava, a i 6/ isprava koja se po p o s e b n i m propisima smatra javnom ispravom (l. 28. st. 1. O Z ) . 50 Izvor pravila sudskom postupku prisilnog ispunjenja - ovrsi je Ovrni zakon i to njegove odredbe sadrane u lancima 1-252. 47
Ovrni zakon naziva novanim trabinama prava na dunikovu inidbu davanja (plaanja) novca. Onaj tko ima novanu trabinu utvrenu takvom ispravom, moe u ovrnom postupku ishoditi da se tu njegovu trabinu prisilno namiri iz vrijednosti dunikove imovine, naime da se odreenu dunikovu stvar (ili pravo) i protiv njegove volje unovi, pa da se odatle namiri vjerovnikovu trabinu (69-216. OZ); dunik je to duan trpjeti. Ovrha radi namirenja tzv. nenovane trabine provodi se drukije (217-252. OZ).
53 Pljenidbu pokretnine provodi se sastavljanjem pljenidbenog popisa, u kojem se navodi zaplijenjena pokretnina (l. 131. OZ). 52
51
Na zaplijenjene stvari koje su ostale u posjedu ovrenika, stavljaju se oznake iz kojih je vidljivo da su zaplijenjene (l. 133. st. 3. OZ). Sud moe odluiti da se zaplijenjene stvari predaju na uvanje ovrhovoditelju ili kome drugome (l. 133. st. 1. OZ). 3 1 2 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
55
54
Gavella
sa u pljenidbeni zapisnik) zalono pravo u korist vjerovnika trabine koju se namiruje (ovrhovoditelja), a na dunikovim (ovrenikovim) pokretnim stvarima (135. OZ).56 Svaka pojedina zaplijenjena pokretnina time je optereena zalonim pravom, koje osigurava trabinu radi ijeg se namirenja provodi ovrha. To omoguuje da se daljnje ovrne radnje (prodaja, namirenje) provedu naknadno, u vrijeme koje e vjerovniku najvie odgovarati. Naime, zahvaljujui tome to mu je trabina osigurana zalonim pravom, vjerovnik e moi tu trabinu namiriti iz vrijednosti zaloene stvari (zaloga) i u sluaju da pravo vlasnitva te stvari naknadno prijee s ovrenika na neku treu osobu. c) 0 optereenju prisilnim osnivanjem zalonog prava na nekretnini na temelju mjere osiguranja 9 3 . Vjerovnik novane trabine koji ve ima ovrnu ispravu protiv svojeg dunika (npr. pravomonu presudu kojom je odreeno da je taj dunik duan vjerovniku platiti odreeni iznos, a koja je presuda istekom paricijskog roka postala ovrna), mogao bi na tom temelju odmah ishoditi provoenje ovrhe iz dunikove imovine radi prisilnog namirenja te svoje trabine. On, meutim, moe traiti i manje od toga - naime, ocijeni li da mu to vie odgovora, on e priekati s provoenjem ovrhe, a da bi kroz to vrijeme bila osigurana njegova trabina - moe (na temelju ve postojee ovrne isprave) ishoditi osiguranje te svoje trabine prisilnim osnivanjem zalonog prava na nekoj dunikovoj nekretnini. To moe ishoditi od ovrnog suda, kao mjeru osiguranja, koju odreuje taj sud u sudskom postupku osiguranja.57 Odluka ovrnog suda o odreivanju mjere osiguranja prisilnim zasnivanju zalonog prava na nekretnini (257-260. OZ) 5 8 bit e pravni temelj, na kojem e se na nekretnini protivnika osiguranja prisilno osnovati zalono pravo uknjibom u zemljinu knjigu tog prava u korist predlagatelja osiguranja, a radi osiguranja odreene novane trabine (259. OZ). Poto bude zalono pravo osnovano u korist predlagatelja osiguranja na nekoj dunikovoj nekretnini, ono osigurava odnosnu trabinu i tereti tu nekretninu, ograniavajui time pravnu vlast njezinog svagdanjeg vlasnika. d) Optereenje prisilnim osnivanjem zalonog prava na temelju prethodne mjere osiguranja 94. Vjerovnik novane trabine koji ve ima ispravu o toj novanoj trabini protiv protivnika osiguranja (dunika), ali ta isprava jo nije postala ovrna (pa se
56 Zalono pravo naprotiv ne nastaje kada se ovrha provodi na nekretnini, jer je vjerovnik dovoljno osiguran ve time to se u zemljinoj knjizi evidentira da vjerovnik ima pravo namiriti svoju novanu trabinu iz te nekretnine, pa je svatko tko bi tu nekretninu stjecao upozoren na opasnost da bi ona mogla biti prodana radi namirenja te trabine.
Sudski postupak osiguranja slui osiguranju i poveavanju izgleda da e se moi uspjeno provesti ovrha kada se ispune sve pretpostavke za njezino provoenje. Postupak osiguranja ureuju lanci 253-307. OZ.
58
57
Odluku o tome sud donosi u obliku rjeenja (10. OZ). Trei dio: Vlasnitvo 3 1 3
STVARNO PRAVO
Gavella
na temelju nje jo ne moe odrediti ni voditi ovrha) moe na temelju te isprave ishoditi osiguranje te svoje trabine prisilnim osnivanjem zalonog prava na nekoj dunikovoj stvari (nepokretnoj ili pokretnoj) ili pravu (trabini), ako postoji opasnost da bi vjerovnikovo budue namirenje u meuvremenu bilo osujeeno ili znat59 no oteano (284-286. OZ). To moe ishoditi od ovrnog suda, kao prethodnu mjeru osiguranja, koju e odrediti taj sud u sudskom postupku osiguranja. 9 5 . Prethodne mjere osiguranja su sredstva vremenski ogranienog osiguranja eventualne budue ovrhe radi namirenja novane trabine. Osiguranje se sastoji u provizornom optereenju neke nekretnine, pokretnine, ili trabine protivnika osiguranja (dunika) zalonim pravom u korist predlagatelja osiguranja (vjerovnika). Sud e na zahtjev predlagatelja osiguranja, ako su ispunjene pretpostavke za odre60 ivanje prethodne mjere, rjeenjem odrediti osnivanje vremenski ogranienog zalonog prava u korist predlagatelja osiguranja: a) na nekretnini protivnika osiguranja - predbiljebom tog prava a u zemljinoj knjizi, ili b) na pokretnini protivnika osiguranja - zapljenom (pljenidbenim popisom), ili c) na trabini protivnika osiguranja - zabranom duniku protivnika osiguranja da tu trabinu isplati protivniku osiguranja (287/1 OZ). Provedbom tog rjeenja (iniciranjem predbiljebe, pljenidbenim popisom, zabranom), nastat e za predlagatelja osiguranja prisilno sudsko zalono pravo, koje e i protiv volje protivnika osiguranja opteretiti njegovu stvar (nekretninu, pokretninu), odnosno njegovu trabinu (287/3 OZ). 9 6 . Prethodnu mjeru sud ne odreuje da bi trajno djelovala, nego samo da stvori provizorij, nuan da ne bi bila osujeena ili znatno oteana budua ovrha u razdoblju dok se eka da potpuno dozrije procesna mogunost provoenja ovrhe. Takva mjera ne bi smjela trajati dulje od 15 dana poto se ispune pretpostavke za ovrhu, a moe i prije biti ukinuta iz drugih razloga (npr. predlagateljeva je trabina podmirena, ili je dovoljno osigurana, ili se utvrdi da nije niti postojala) (289,290. OZ). Zbog toga ni zalono pravo koje nastaje na temelju takve mjere nije trajno, nego je ogranieno rokom, odnosno - traje dok privremena mjera ne bude ukinuta.
D. Ogranienja uspostavljena vlasnikovim raspolaganjem

1. Openito 9 7 . Moe li vlasnik svojim oitovanjem volje ograniiti pravo vlasnitva? Nesumnjivo je da se vlasnik moe nekome obvezati da se nee sluiti svojim pravom
U pravilu vjerovnik mora uiniti vjerojatnim postojanje opasnosti po njegovo budue namirenje (284/2 OZ), ali se u nekim sluajevima postojanje opasnosti predmnijeva, ili - kako se kae u OZ - opasnost se pretpostavlja (285, 286 OZ).
60 Pretpostavke za to su da a/ predlagatelj osiguranja (vjerovnik) ima ispravu o novanoj trabini protiv protivnika osiguranja (dunika), ali ta isprava jo nije postala ovrna (npr. ima presudu koja jo nije pravomona, ili je pravomona, ali jo nije protekao paricijski rok), b/ postoji opasnost da bi vjerovnikovo eventualno budue namirenje u meuvremenu bilo osujeeno ili znatno oteano (284-286. OZ). 59
STVARNO PRAVO
Gavella
vlasnitva u ovom ili onom pogledu, u ovo ili ono vrijeme, pod ovim ili onim uvjetima, a/f to ima djelovanje samo prema onome kome se Cako odvelo. To/S/Z?> vlasnikova obveza, a ne ogranienje prava vlasnitva - tek ako bi djelovalo i prema treima, pa bi i oni trebali to ogranienje potovati, bilo bi to ogranienje prava vlasnitva u pravom smislu rijei. Ako bi takvo ogranienje postojalo glede nekog prava vlasnitva, pravna bi se vlast svagdanjeg nositelja tog prava razlikovala od ostalih. No, moe li vlasnik oitovanjem svoje volje tako ograniiti svoje pravo vlasnitva? Odgovor bi trebao, u naelu biti pozitivan, jer zakonske norme ovlauju vlasnika na sve to nije suprotno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima, to znai da je, u tim granicama, vlasnik zakonom ovlaten i ograniiti svoje pravo vlasnitva. Nema razloga odricati vlasniku ovlast da oitovanjima svoje volje ogranii svoje pravo vlasnitva - ako time ne ugroava pravnu sigurnost. Tu mu ovlast priznaje zakon. Ona bi ak proizlazila ve iz samog postulata vlasnikove slobode raspolaganja, ah ju je na zakonodavac naglasio izriitom zakonskom odredbom da "ako nije to drugo odreeno, vlasnik moe u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograniiti, uvjetovati ili oroiti, a moe ga i opteretiti" (34/1). 98. Ogranienje prava vlasnitva je u pravom smislu samo ono koje djeluje prema svakome, dakle ne samo u vlasnikovom odnosu s nekom osobom, nego i prema treima. U_pj5^1ôgraTn^|e_grava,_vlasnitva koje uspostavlja sam vlasnik, ne djeluje_ prema treima. Ojtuj_ejli_ylasnik svoju volju da ograniava^ (uvjetuje, orouje) sjroje_rjravolvlasnitva n^k^^tvarijlijla svoju stvar.Qplexe.uje4a neijuôrist - to j sajtno_obveza_kojuje on preuzeo prema nekome,jâ_.obve,z.uie. .njega, (i druge koji su se time obvezali),61 ali ne djeluje prema, tjceirna (34/2/1, 34/3/1). Da bi ogranienja (ogranienja u uem smislu, uvjetovanja, oroenja) i optereenja koja je vlasnik postavio djelovala i prema treima, trebaju biti ispunjene i posebne pretpostavke koje zakon za to zahtijeva (koje su to, ovisi o vrsti ogranienja odnosno optereenja). Tek ako su te pretpostavke ispunjene - ta e ogranienja i optereenja djelovati i prema treima, to znai da e imati stvarnopravni karakter, pa e to biti ogranienja (odnosno optereenja) vlasnitva u pravom, uem, pravnotehnikom smislu rijei (ona s obveznopravnim djelovanjem su to samo u irem, nepravom, netehnikom smislu). Djelovanje ogranienja i optereenja prema treima je, dakle, iznimka, koja treba biti posebno uspostavljena ispunjenjem zakonskih pretpostavki. Koje su te, prikazat emo prigodom izlaganja posebnih sluajeva ogranienja i optereenja prava vlasnitva, jer te pretpostavke nisu jednake za sve te sluajeve. 99. Kada su ispunjene pretpostavke koje su za to odreene, tako da ogranienja ili optereenja koja je vlasnik odredio djeluju i prema treima, tada to znai slijedee. U pravilu e prijenos tako ogranienog prava vlasnitva biti mogu jedino ako i ukoliko to nije suprotno tim ogranienjima, a pravo vlasnitva e prijei na novog vlasnika zajedno s ogranienjima kojima je podvrgnuto i teretima kojima je
Ako je vlasnik s nekim ugovorio da se odreenu vlasnikovu stvar nee otuivati kroz neko vrijeme ili si., to je obveza koju su preuzeli vlasnik i njegov sukontrahent. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 3 1 5
61
i II
Gavete
optereeno. Nadalje, stjecanje ogranienih stvarnih prava na odnosnoj stvari e isto tako u pravilu biti mogue samo ako i ukoliko to nije suprotno postavljenim ogranienjima i optereenjima, a kada netko stekne takvo pravo - stekao ga je kao teret stvari na kojoj ve postoje ogranienja odnosno optereenja. I konano - za gospodarsku praksu moda najvanije - ako vlasnikovi vjerovnici namiruju u ovrnom ili u steajnom postupku svoje trabine iz vrijednosti vlasnikove stvari glede koje postoje takva ogranienja odnosno optereenja, mogunost njihovog namirenja je svedena samo na onaj prostor koji za nju ostavljaju ta ogranienja odnosno optereenja, ako ga uope ostavljaju. 1 0 0 . Vlasnikova ogranienja i optereenja, ne samo kada imaju iskljuivo obveznopravno djelovanje, nego i kada ih je vlasnik uspostavio s djelovanjem prema treima - ipak nee utjecati na tua prava koja ve postoje na stvari u trenutku uspostave ogranienja odnosno optereenja (osim ako bi njihovi nositelji na to pristali), niti e djelovati na prava koja bi u pravnom prometu stekli trei koji nisu znali niti su mogli znati za tu ogranienost ili optereenost prava vlasnitva (34/6). Ako bi, dakle, trei stjecao pravo vlasnitva, ili koje drugo pravo glede stvari, a da pritom ne bi znao niti bi mogao znati za neko vlasnikovo ogranienje odnosno optereenje - on stjee tu stvar odnosno pravo bez obzira na to, njemu nepoznato ogranienje odnosno optereenje. Pravo vlasnitva koje bi trei tako stekao, bilo bi time "osloboeno" vlasnikovih ogranienja i optereenja za koja on nije znao niti je mogao znati. 62 2. Zabrana otuenja ili optereenja 1 0 1 . Vlasnik moe svojom raspolobom uinjenom jednostranim ili dvostranim poslom, postaviti zabranu otuenja i/ili optereenja neke svoje stvari.63 Moe je postaviti tako da to bude potpuna zabrana, tj. zabrana bilo kakvog otuenja i optereenja. Moe je, meutim, postaviti i tako da to bude samo djelomina zabrana - da se odnosi samo na otuenja, a ne i na optereenja, ili da se odnosi samo ne neke vrste otuenja (npr. samo na besplatna) ili samo na neke vrste optereenja (npr. samo na optereenja stvarnim teretima). Na svaki nain, ako postavi zabranu otuenja, to implicira i zabranu optereenja zalonim pravom (zalono pravo, naime, ovlauje zalonog vjerovnika na namirenje neke novane trabine iz vrijednosti zaloga, pa optereenje zalonim pravom vodi prema otuenju stvari radi namirenja vjerovnikove trabine, ne bude li ta na vrijeme podmirena). 102. Postavi li vlasnik zabranu otuenja i/ili optereenja, on se - u pravilu time samo obvezao da nee s odreenom svojom stvari pravno raspolagati protivno
Takvim "osloboenjem" od ogranienja odnosno optereenja, ne prestaje njihovo obveznopravno djelovanje u odnosu s vjerovnikom.
63 Pravni temelj zabrane otuenja i optereenja je redovito dvostrani pravni posao - ugovor, kojeg zakljuuje vlasnik s drugom sobom (redovito s onom osobom na koju prenosi svoje pravo vlasnitva, ogranieno zabranom ogranienja i optereenja ), ali bi mogao biti i jednostrani pravni posao - npr. oporuka. 62
STVARNO PRAVO
Gavella
toj zabrani, pa je tu svoju obvezu duan potovati. Djelovanje je obveznopravno pa, otui li on, ili optereti, stvar protivno toj zabrani, makar i u korist osobe koja je znala za zabranu - to otuenje, odnosno optereenje, nee zbog toga biti nevaljano, nego e vjerovnik imati pravo na naknadu tete zbog povrede obveze (34/2/1). 103. Da bi zabrana otuenja i/ili optereenja djelovala i prema treima, potrebno je da budu kumulativno ispunjene dvije pretpostavke: 1/ da je zabrana osnovana u korist branog druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja te 2/ da je upisana u zemljinu knjigu,64 odnosno u javni upisnik (registar) bez upisa u koji se ne moe stei stvar za koju je zabrana odreena (34/2/2). Takvu je zabranu, dakle, mogue uspostaviti samo glede nekretnina i onih stvari koje se stjeu u vlasnitvo upisom u javni upisnik, odnosno koje se smije rabiti jedino ako je njihov vlasnik upisan u javni upisnik (npr. motorna vozila). Upisivanje zabrane u javni upisnik, kao pretpostavke njezinog djelovanja prema treima, zahtijeva zakon zato da bi se tim putem dalo zabrani potreban publicitet. Ograniavanje kruga osoba u iju korist bi se takvu zabranu moglo staviti, slui kao zapreka irenju kruga sluajeva u kojima bi vlasnik zapravo mogao iskljuiti stvar iz prometa ili joj prometnost ograniiti, dakle kao zapreka tome da pravna ustanova vlasnitva bude ugroena time to bi u suvie velikom broju sluajeva vlasnik bio ogranien u mogunosti raspolaganja svojom stvari. 3. Uvietovanje i oroen/e prava vlasnitva 104. Vlasnik moe svojim oitovanjem volje (jednostranim ili dvostranim pravnim poslom) ograniiti svoje pravo vlasnitva kakvim uvjetom ili rokom (34/1). Moe to uiniti bilo kada. U praksi e takva ograniavanja biti najea prigodom prijenosa prava vlasnitva nekoj drugoj osobi, kako bi pripadanje tog prava njoj bilo ogranieno uvjetom ili rokom, odnosno - kako bi pravo vlasnitva koje joj se prenosi bilo uvjetno ili oroeno. 105. Uvjetovanje prava vlasnitva prigodom njegovog prijenosa na drugu osobu redovito slui kao sredstvo za osiguranje ispunjenja neke trabine. Tako se pravo vlasnitva prigodom njegovog prijenosa na drugu osobu moe ograniiti takvim odgodnim (suspenzivnim) uvjetom da e uinak tog prijenosa vlasnitva nastupiti tek kada stjecatelj otuivatelju ispuni odreenu inidbu (pridraj prava vlasnitva, pactum reservati dominii). Mogu je i prijenos prava vlasnitva radi osiguranja, naime prijenos prava vlasnitva na vjerovnika uz ogranienje raskidnim uvjetom, a taj je - da vjerovniku bude ispunjena odreena trabina. 106. U pravilu ograniavanje prava vlasnitva uvjetom ili rokom djeluje samo interno - izmeu vlasnika i onoga kome se on obvezao da e svoje pravo vlasnitva
Zabrana otuenja i/ili optereenja upisuje se u zemljinu knjigu zabiljebom (31/2,39 ZZK), i to tako da e je se u vlastovnici samo uiniti vidljivom (23/2 ZZK), a upis koji e proizvoditi pravni uinak izvrit e se u teretovnicu (25/3 ZZK)
STVARNO PRAVO
64
Gavella
izvravati do ispunjenja odreenog uvjeta ili roka, a potom da e ga prenijeti toj osobi kao stjecatelju (34/3/1). Uvjetovanje i oroavanje prava vlasnitva djelovat e i prema treima, ako je to ogranienje 1/ upisano u zemljinu knjigu,65 odnosno 2/ upisano u javni upisnik bez upisa u koji nije mogue stei stvar za koju je ogranienje odreeno (34/3/2).66 107. Uvjetovanjem odnosno oroenjem koje djeluje i prema treima, nastaje situacija u kojoj sudjeluju u pravu vlasnitva dvije osobe - jedna kao prethodni, a druga kao potonji vlasnik iste stvari. (O tome podrobnije govorimo kasnije.)
65 Upisivanje vlasnitva koje je ogranieno rokom, odnosno, uvjetom ureuju norme lanka 32. ZZK: "(4) Vlasnitvo odreeno rokom ijim e istekom vlasnitvo prijei na stjecatelja odnosno uvjetom ijim bi se ispunjenjem trebalo to dogoditi, upisuje se u korist stjecatelja koji e, poto istekne rok ili se ispuni uvjet, postati vlasnik, s time da e se pri upisu tono navesti rok ili uvjet te naznaiti stjecateljevo vlasnitvo kao potonje. Upis potonjeg vlasnitva djeluje kao predbiljeba vlasnitva, s time da e se taj upis moi opravdati ako istekne rok ili se ispuni uvjet stjecanja. (5) Ako se pravo vlasnitva otuuje tako da ga stjecatelj stekne uz ogranienje rokom zbog ijeg bi isteka ono trebalo prijei natrag otuivatelju ili uz ogranienje uvjetom ijim bi se ispunjenjem trebalo to dogoditi, na upis se u svemu primjenjuje odredba stavka 4. ovog lanka, s t i m e da se i s t o d o b n o s u p i s o m stjecateljeva vlasnitva kao prethodnoga u p i s u j e i otuivateljevo vlasnitvo kao potonje". 66 Uvjetovanje i oroenje prava vlasnitva djelovat e prema treima, naravno, i u sluaju kada su ispunjene pretpostavke odreene posebnim zakonom. .. . .
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 7. Stjecanje prava vlasnitva
Glava 7. ...,
Stjecanje prava vlasnitva

I. Openito
1. Da bi neka osoba bila vlasnik neke odreene stvari, ona treba stei pravo vlasnitva te stvari, bilo da za nju bude osnovano pravo vlasnitva kojeg do tada nije bilo, bilo da na nju prijee ve postojee pravo vlasnitva. Ako je stvar niija, tada je osnivanje prava vlasnitva jedina mogunost da stjecatelj stekne tu stvar; ako je stvar ve neija pravo vlasnitva na njoj se moe stei tako da postojee pravo vlasnitva prijee s dotadanjeg nositelja na stjecatelja, ili tako da za stjecatelja bude osnovano novo pravo vlasnitva te stvari. A. Osnivanje i prelaenje prava vlasnitva 2. Pravo vlasnitva se moe osnovati samo izvornim (originarnim) stjecanjem tog prva glede odreene stvari. Pravo vlasnitva (za razliku od ogranienih stvarnih prava) nije mogue osnovati izvoenjem iz nekog drugog stvarnog prava, jer bi za to bilo potrebno da to drugo pravo ima iri sadraj od prava vlasnitva, a takvo pravo ne postoji. Pravo vlasnitva daje svojem nositelju najpotpuniju privatnu pravnu vlast glede stvari koju pravni poredak dozvoljava i jami, to iskljuuje svaku mogunost postojanja nekog privatnog prava glede stvari koje bi imalo jo iri sadraj. Osnovati se pravo vlasnitva moe glede stvari koja u tom trenutku nije niija, ali i glede takve na kojoj netko ve ima pravo vlasnitva. 3. Ako je stvar ve neija, tada pravo vlasnitva koje na njoj postoji, moe prijei (ako su ispunjene sve pretpostavke za to) s jednog na drugi pravni subjekt, bilo cijelo, bilo samo neki suvlasniki dio prava vlasnitva. To moe biti otuivanje, ili pak nasljeivanje u irem smislu, ali u oba sluaja je posrijedi translacija postojeeg prava s jednog subjekta na drugog - sa starog vlasnika na novog.1 Kod otuivanja je prelo na novog vlasnika koji je time postao glede odnosnog prava vlasnitva pojedinani pravni sljednik dotadanjeg vlasnika (singularni sukcesor), dok se nasljeivanje (u irem smislu) zbiva kao sveope sljednitvo (univerzalna sukcesija) u sva prava i obveze prijanjeg vlasnika, pa tako i u njegova prava vlasnitva. U onom obujmu u kojem je prelo na novog vlasnika, prestalo je pravo vlasnitva njezinom dotadanjem vlasniku (relativno je prestalo), ali nije prestalo apsolutno nego i dalje postoji kao pravo novog vlasnika. Budui da je posrijedi izvedeno (derivativno) stjecanje, pravo vlasnitva, u naelu, prelazi s prednika na sljednika
Prelaenje prava s jednog na drugi pravni subjekt naziva se pravnim prometom, ako se zbiva na temeiju pravnih poslova. No, pravnim se prometom naziva i osnivanje ogranienih stvarnih prava na temelju pravnoga posla, njihovim izvoenjem iz prava vlasnitva stvari koju e ta prava teretiti kada budu osnovana. .-.*:-. > :,.,'..j ,.: STVARNO PRAVO
1
Trei dio: Vlasnitvo
319
Gavella
zajedno sa svim stvarnim nravima.. n^ranjgpniirga i teretima. Ipak, postoje iznimke od toga, napravljene radi zatite povjerenja u pravnom prometu. """"""
'
4. I kad je stvar ve neija, moe se (pod odreenim pretpostavkama) na njoj osnovati novo pravo vlasnitva za drugu osobu. Osnuje li ga se, ono "istiskuje" dotadanje. Ne mogu istodobno postojati dva prava koja bi oba davala najpotpuniju vlast glede te stvari, pa osnivanjem novog prava vlasnitva dotadanje neizbjeno apsolutno prestaje. Izmeu novoosnovanog prava vlasnitva i onog koje je do tada postojalo nema kontinuiteta, pa stjecatelj postaje vlasnikom stvari - u naelu osloboene svih ogranienih stvarnih prava koja su je do tada teretile.
B. O pretpostavkama stjecanja
5. Ope pretpostavke svakog stjecanja prava vlasnitva su: 1/ sposobnost predmeta da se na njemu stekne pravo vlasnitva, 2/ sposobnost stiecatelia da stekne pravo vlasnitva na tom predmetu, 3/ pravni temelj za to da taj stjecatelj na tom predmetu stekne pravo vlasnitva. " 6. Sposobnost stvari da je se stekne u vlasnitvo i sposobnost stjecatelja da na njoj stekne vlasnitvo, u naelu se podudara sa sposobnou stvari da bude objektom prava vlasnitva i sposobnou osobe da bude nositelj tog prava na odnosnoj stvari - sve stvari koje mogu biti u vlasnitvu] moe se i stei u vlasnitvo; osoba koja moe biti nositelj prava vlasnitva, moe stei pravo vlasnitva na svakoj za to sposobnoj stvari. To je naelo koje e se primjenjivati, ako niie to drugo zakonom odreeno. Zakon esto odreuje neto drugo, traei ispunjenje nekih posebnih / pretpostavki za stjecanje, koja djeluju ograniavajue, pa usmjeruje mogunost stjecanja vlasnitva stvari sposobnih da budu predmet stjecanja, prema odreenim, za stjecanje vlasnitva sposobnim osobama.2 ., , .;.- : 7. Temeljna pretpostavka svakog stjecanja prava vlasnitva, bilo da se ono zbiva kao osnivanje novog ili kao prelaenje ve postojeeg prava na stjecatelja, jest valjani pravni temelj za to stjecanje (valjani pravni naslov stjecanja, pravna osnova, iustus titulus), u smislu postojanja mogunosti u pravnom poretku da se stekne (ima) pravo vlasnitva. Svako subjektivno pravo, pa tako i pravo vlasnitva, moe nekome pripadati samo ako on za to ima pravni temelj predvien normama objektivnog prava - bez pravnog temelja ne moe se stei subjektivno pravo. Zahvaljujui svojem pravnom temelju, pravo vlasnitva kao neije subjektivno pravo povezano je s objektivnim pravom (pravnim poretkom), proizlazi iz njega. Odreujui na kojim je pravnim temeljima mogue u odreenim situacijama stei pravo vlasnitva, pravni poredak, rukovoen pravnopolitikim razlozima, otvara uu ili iru mogunost da pravni subjekti u odreenim prilikama steknu pravnu vlast na stvarima. Kao pravni temelj stjecanja (titulus adguirendi, pravni naslov stjecaO ogranienjima koja u nas postoje za strance glede stjecanja prava vlasnitva na nekretninama govorilo se ranije, u okviru izlaganja o predmetu i ovlatenicima prava vlasnitva.
2
Gavella
nja) mogu u naem pravnom poretku posluiti: a/ pravni poslovi koiima ie ili (causa) stjecanje prava vlasnitva, b/ odluke vlasli (sudske ili upravne) usmjerene na stfecanie prava vlasnitva, te c/ nasljeivanje i d/ neposredno zakon, to zapravo znai - injenice koje su zakonom odreene kao pretpostavke stjecanja tih prava (114/1). 8. Uz ope pretpostavke stjecanja prava vlasnitva, pravni poredak redovito trai jo i ispunjenje nekih posebnih. Nema stjecanja prava vlasnitva bez ispunjenja ve navedenih triju opih pretpostavaka stjecanja, ali niti bez ispunjenja svih posebnih pretpostavki stjecanja prava vlasnitva na odnosnom pravnom temelju. Sluei se cijelim sustavom pravnih temelja stjecanja, i daljnjih pretpostavaka stjecanja na tim pravnim temeljima, pravni poreci postiu da pravo vlasnitva pripadne onima za koje ti poretci smatraju da bi im trebalo pripasti u zakonom predvienim situacijama. Pravni poredak npr. odreuje koje sve pretpostavke treba ispunjavati pravni posao da bi sa na temelju njega moglo stei pravo vlasnitva, a odreuje i koje se sve daljnje pretpostavke trebaju ispuniti da bi se na temelju takvog pravnog posla steklo pravo vlasnitva. Isto je tako i s ostalim pravnim temeljima stjecanja. Stjecatelj e stei pravo vlasnitva na nekom od navedenih pravnih temelja, ako i kada se ispune sve pretpostavke koje se za to stjecanje trae (114/2).
II. Stjecanje na temelju pravnog posla A. Prelaenje prava vlasnitva na stjecatelja

9. Stjecanje prava vlasnitva na temelju pravnog posla je derivativno stjecanje prava vlasnitva, i to njegovo prelaenje (translacija) s dotadanjeg vlasnika na stjecatelja, do koje dolazi na zakonom odreeni nain, a na temelju oitovanja volje (pravnog posla) dotadanjeg vlasnika (115/1). Pretpostavke koje se trebaju ispuniti da bi na temelju pravnog posla za to sposobni stjecatelj stekao pravo vlasnitva na sposobnoj stvari su: 1/ da postoji valjani pravni posao upravljen na prijenos prava vlasnitva s otuivatelja na stjecatelia, 2/ da je to pravni posao osobe koja ;e vlasnik stvari, ovlaten da tako raspolae svojim pravom i 3/ da je na zakonom oaredem nain prenesena vlast na toj stvari stjecatelju. " 10. Stjecatelj stjee pravo vlasnitva tek kada budu ispunjene sve navedene pretpostavke stjecanja (114/2) - vlasnitvo se na stjecatelja prenosi zakonom odreenim inom prijenosa na stjecatelja vlasnikove vlasti na stvari, kojim inom se izvrava valjana obveza dotadanjeg vlasnika da svoje pravo vlasnitva te stvari prenese na stjecatelja. Dok se eka da se sve to ispuni, vlasnitvo jo nije steeno. Izjalovi li se ispunjenje i jedne od pretpostavki stjecanja, uinak stjecania izostaie - pravo vlasnitva ostaie kod dotadanjeg vlasnika stvari. Pravo vlasnitva ostaje kod njega, pa makar faktina vlast glede stvari (posjed) i pTesla na stjerate! ""
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
321
Gavella
1 1 . Potrebno je, meutim, tititi povjerenje u prometu od opasnosti da bi uinak stjecanja mogao izostati zbog okolnosti za koje stjecatelj nije kriv, a za koje on nije znao niti morao znati. Zato su postavljena posebna nravila no kojima e se. ako su ispunjene posebne za to zakonom odreene pretpostavke - ipak stei vlasnitvo iako ga se ni inae ne bi moglo stei jer neto nedostaje od navedenih pretp'os'l.a'Va'ka stjecanja vlasnitva na temelju nravnogposla. To je, dakle, alternativni put stjecanja, kojim e stjecatelj ipak doi do eljenog cilja, ako su ispunjene one posebne pretpostavke pod kojima njegovo povjerenje n nravnnm prnrr|e,tu uiva, zatitu na TShielju zakona. 12. Sve to je do sada kazano, ope su crte ureenja stjecanja prava vlasnitva na temelju pravnog posla, bez obzira je li ga se stjee na pokretnini ili na nekretnini. U pojedinostima je to stjecanje ipak donekle razliito ureeno, ovisno o tome stjee li se na temelju pravnog posla pravo vlasnitva na pokretninama ili nekretninama. Prvo emo prikazati stjecanje prava vlasnitva pokretnina na temelju pravnog posla, a potom koliko se od toga razlikuje stjecanje prava vlasnitva nekretnini na jednakom pravnom temelju.
B. Prelaenje prava vlasnitva na pokretninama

1. Pretpostavke prelaenja vlasnikovog prava na stjecatelja 1 3 . Vlasnik pokretne stvari koji eli odreenoj osobi prenijeti svoje pravo vlasnitva te stvari, oitovat e tu svoju volju, te joj predati stvar u samostalan posjed, a ona e stei to vlasnitvo time to e stvar primiti u svoj samostalan posjed na temelju valjanog oitovanja volje njezinog dotadanjeg vlasnika da joj
prenosi vlasnitvo te stvari. Dakle, vlasnitvo pokretnine se stjee predajom stvari u samostalan posjed stjecatelja, ako je ta predaja utemeljena na otudivateljevom pravnom poslu usmjerenom na prijenos vlasnitva te stvari stjecatelju, a otuivatelj je vlasnik stvari
koji je ovlaten tako njome raspolagati. To je pravilo, ali zakon moe odrediti drukiji nain stjecanja prava vlasnitva za pojedine vrste pokretnih stvari. Prema tome su pretpostavke stjecanja prava vlasnitva na pokretninama: 1/ da postoji valjani pravni posao upravljen na prijenos prava vlasnitva odreene pokretnine s otuivatelja na stjecatelja, 2/ da je osoba koja tim poslom raspolae vlasnik te pokretnine, ovlaten na takvo raspolaganje i 3/ da na zakonom odreeni nain bude prenesena vlast na stvari stjecatelju, naime - da mu bude predan samostalan posjed te stvari (ako zakonom nije to drugo odreeno) (116/1). a) Pravni posao 14. Pretpostavka stjecanja je valjani pravni posao kojemu je cilj prijenos prava vlasnitva odreene stvari na drugu osobu kao stjecatelja (115/1). 1 5 . Da bi se moglo stei pravo vlasnitva na temelju pravnog posla mora postojati takav pravni posao dotadanjeg vlasnika stvari kojemu je cilj prijenos njegovog prava vlasnitva na drugu osobu, bilo u cijelosti i neogranieno, bilo samo dje3 2 2 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
lomino (prijenos samo nekog suvlasnikog dijela) ili/i uz neko ogranienje prijenos uz ogranienje stjecateljevog vlasnitva uvjetom da kupac plati kupovninu, uz ogranienje stjecateljevog vlasnitva time da je ono preneseno samo radi
osiguranja i si.)3
'
. ; - : : ^
-.--.
-.
16. Pravni posao koji bi trebao sluiti kao pravni temelj prijenosa vlasnitva moe biti jednostran (npr. oporuna odredba o zapisu odreene stvari zapisovniku), ili dvostran (ugovor) - bilo jednostranoobvezujui (npr. ugovor o darovanju) ili dvostranoobvezujui (npr. ugovor u prodaji). Da bi pravni posao mogao biti pravni temelj stjecanja prava vlasnitva, on mora biti kauzalan (ne smije biti apstraktan), naime iz njega mora biti mogue vidjeti, ne samo da je volja upravljena na prijenos prava vlasnitva odreene stvari s otuivatelja na stjecatelja, nego i koji je pravni razlog (causa) toga prijenosa - eli li otuivatelj prenijeti pravo vlasnitva kao dar, ili on stvar prodaje, zamjenjuje je za tuu, daje li je u zajam, daje li je u vlasnitvo radi osiguranja, ili to drugo si. 17. Da bi se na temelju pravnog posla moglo prenijeti pravo vlasnitva, taj pravni posao mora objektivno postojati i biti valjan, ili tonije - moi e izazivati pravne uinke samo u granicama svoje egzistencije i svoje valjanosti.4 Ako bi pravni posao bio iz bilo kojeg razloga nitav, na njegovom se temelju nee moi stei pravo vlasnitva. Ako bi, meutim, bio samo pobojan - djelovat e kao da je valjan, sve dok ga povodom neijeg pobijan/a sud ne poniti. Na temelju pobojnog posla moe se stei pravo vlasnitva, ali uinak stjecanja e naknadno otpasti, bude li pravni posao naknadno poniten (u pravilu e uinak otpasti ex tune, tj. kao da posao od poetka nije bio valjan, osim ako je za odnosnu vrstu pobojnosti to drugo propisano). Onaj tko je dobio stvar na temelju nitavog posla, ili posla koji je poniten, morat e je vratiti njezinom vlasniku.
b) Vlasnitvo otuivatelja
. . /
18. Da bi se na temelju pravnog posla moglo stei pravo vlasnitva neke stvari, onaj tko tu stvar otuuje treba biti vlasnik te stvari koju otuuje,5 a i tada e se od njega moi stei vlasnitvo samo u granicama njegove ovlasti da raspolae tom stvari (115/1). .. ,
S pravnim poslom samog vlasnika izjednaen je pravni posao njegovog zastupnika (zakonskog, ugovornog). 4 Kada se govori o postojanju i valjanosti pravnog posla, misli se naravno na to da taj treba objektivno postojati i biti valjan, jer za prijenos prava vlasnitva treba pravni temelj objektivno postojati i biti valjan - nije dovoljan za stjecanje putativni pravni temelj (titulus putativus), tj. takav za koji stranke smatraju da postoji i da je valjan, ali on to objektivno nije. Stvarima u vlasnitvu Republike Hrvatske raspolae, upravlja i koristi se Vlada Republike Hrvatske ili od nje ovlateno tijelo ako posebnim zakonom nije drukije odreeno. Stvarima u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave raspolae, upravlja i koristi se njezino poglavarstvo, ako posebnim zakonom nije drukije odreeno (35/2). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 323
5 3
Gavella
19. Nitko ne moe prenijeti vie prava nego to ga ima (nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet); moe se prenijeti samo ono to se ima, ili manje od toga, nikako vie. Zato samo vlasnik stvari moe na drugoga prenijeti svoje pravo vlasnitva.6 Ako otuivatelj ima idealni (suvlasniki) dio stvari - najvie to moe prenijeti jest taj idealni dio. Ako mu je pravo vlasnitva ogranieno s djelovanjem prema treima - najvie to moe prenijeti je tako ogranieno pravo vlasnitva (odnosno suvlasniki dio tako ogranienog prava vlasnitva). Ako je on, meutim, samo jedan od vie zajednikih vlasnika, tada nije ni vlasnik, ni suvlasnik stvari, pa nema to prenijeti (svoj bi udio u zajednikom vlasnitvu mogao prenijeti samo ako ga na to ovlauje poseban propis). 2 0 . Otuivateljevo pravo vlasnitva moe biti\Ogranieno zakonom,7 odlukom suda8 ili vlasnikovim raspolaganjem.9 Na temelju pravnog posla moe se vlasnitvo stei samo u okviru otuivateljevog ovlatenja da raspolae sa stvari; ona ogranienja otuivateljevog vlasnitva kojima su postavljene granice njegovoj ovlasti da pravno raspolae svojom stvari (odnosno svojim pravota vlasnitva, to je isto),
6 To samo znai da nitko ne moe prenijeti pravo vlasnitva koje nema, ali se ne smije shvatiti kao da nije mogue valjano ugovoriti otuenje tue stvari. "Prodaja tue stvari obvezuje
proizvesti, ili nabaviti. I u takvom sluaju nastaje obveza dunika i trabina vjerovnika, premda dunik jo nije vlasnik stvari koju bi trebao vjerovniku prenijeti u vlasnitvo. Kada takva obveza dospije, dunik koji nije u meuvremenu proizveo ili nabavio stvar koju se obvezao otuiti svojem vjerovniku, bit e mu obvezan naknaditi tetu zbog neispunjenja obveze. 7 Zakonom je glede mogunosti raspolaganja nekretninama u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave postavljeno ogranienje u lanku 391. ZV: "(1) Nekretninu u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave poglavarstva tih jedinica mogu otuiti ili njom na drugi nain raspolagati samo na osnovu javnog natjeaja i uz naknadu utvrenu po trnoj cijeni, ako zakonom nije drukije odreeno. (2) Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama ovog lanka nitavi su." 8 Sud moe rjeenjem o odreivanju privremene mjere 1/ radi osiguranja novane trabine odrediti svaku mjeru kojom se postie svrha osiguranja, ukljuujui: a/ zabranu protivniku osiguranja da otui ili optereti pokretnine i b/ zabrana protivniku osiguranja otuenja ili optereenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjiena u njegovu korist, uz zabiljebu te zabrane u zemljinu knjigu (297/2 OZ), a i 2/ radi osiguranja nenovane trabine odrediti svaku mjeru kojom se postie svrha osiguranja, ukljuujui a/ zabranu otuenja i optereenja pokretnina na koje je upravljena trabina, b/ zabranu otuenja i optereenja dionica, udjela ili poslovnoga udjela na koje je upravljena trabina, c/ zabranu otuenja i optereenja nekretnine na koju je upravljena trabina ili stvarnih prava upisanih na nekretnini na koja je upravljena trabina (299/1 OZ). 9 Vlasnik moe svoje pravo vlasnitva ograniiti u svaku svrhu koja nije zabranjena (34/1). "Odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuenja ili optereenja svoje stvari, to ga obvezuje. Ta e zabrana djelovati i prema treima, ako je osnovana u korist branoga druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja, a i upisana je u zemljinu knjigu odnosno u javni upisnik bez ega se ne moe stei stvar za koju je zabrana odreena" (34/2). 3 2 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
dUnik JO nema. U praksi se ak Veoma esto ugovara J?-roda/a stvari koju bi se tek trehulo
toga ne moe ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i traiti naknadu tete" (460 ZOO). Isto se to ne smije shvatiti niti u smislu da ne bi bilo mogue valjano ugovoriti otuenje stvari koju
Gavella
onemoguuju da se na temelju njegovog pravnog posla stekne vlasnitvo, ako bi to bilo protivno takvim ogranienjima. . - . . " 21. Nitko ne moe prenijeti vie, ali moe prenijeti manje prava nego to ga ima. Vlasnik moe u granicama svojeg prava vlasnitva i mogunosti da s njime raspolae, tako oitovati svoju volju, da e to biti tentelj za prelaenje samo dijela njegovog prava vlasnitva na stjecatelja, ime e taj - poto taj dio prava vlasnitva prijee na nj - postati suvlasnikom te stvari (36). Vlasnik moe oitovati svoju volju i tako da to bude temelj za prelaenje ogranienog prava vlasnitva na stjecatelja (34/1), pa e stjecatelj - poto na nj prijee tako ogranieno pravo vlasnitva biti vlasnik samo s odreenim ogranienjem. Ako bi se to ogranienje sastojalo u uvjetu ili roku, stjecatelj bi se zajedno s otuivateljem naao u situaciji da u vlasnitvu iste stvari sudjeluju obojica, jedan kao prethodni, a drugi kao potonji vlasnik (34/3-5).
c) Predaja u samostalan posjed (1) Openito o predaji stvari stjecatelju
22. Stjecatelj e stei vlasnitvo pokretne stvari na temelju valjanog pravnog posla njezinog dotadanjeg vlasnika, ako mu ta stvar bude predana u samostalan posjed (116/1). Stjecanje je ureeno po tradicijskom naelu, a predaja stvari u samostalan posjed stjecatelja je onaj in koji je ispravan nain (modus) stjecanja prava vlasnitva na pokretnoj stvari, kada se to pravo stjee na temelju pravnog posla. Tko jednostrano uzme stvar u posjed, pa makar ga valjani pravni posao ovlaivao na to da je stekne u svoje vlasnitvo, nije time postao vlasnik stvari. Samo se predajom (tradicijom) stvari moe stei pravo vlasnitva pokretnine na temelju pravnog posla iji cilj je prijenos prava vlasnitva na stjecatelja.10 No, predaja stvari u samostalan posjed stjecatelja ne prenosi samo pravo vlasnitva. Posjed ima akvizitornu funkciju, ali e je predaja posjeda izvriti samo ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke stjecanja. Da bi predajom stvari u stjecateljev samostalan posjed moglo prijei pravo vlasnitva s dotadanjeg vlasnika na stjecatelja, potrebno je da ta predaja bude izvrena na temelju valjanog pravnog posla dotadanjeg vlasnika stvari, usmjerenog prema prenoenju prava vlasnitva te stvari na stjecatelja. U naem je pravnom poretku, naime, primijenjeno naelo kauzalne tradicije, po kojem se uzima u obzir da je onaj vlasnikov pravni posao koji je pravni temelj stjecanja (npr. ugovor o prodaji stvari) - uzrok (kauza, causa) predaje stvari stjecatelju pa odatle proizlazi da uinak predaje treba biti ovisan o egzistenciji i o valjanosti tog posla. Predajom stvari u samostalan posjed stjecatelja ispunjava se obveza dotadanjeg vlasnika da na stjecatelja prenese pravo vlasnitva te stvari - kada stvar
To pravilo vrijedi za sve sluajeve stjecanja prava vlasnitva pokretnina na temelju pravnog posla, osim za one za koje je posebnim zakonom odreen drugi nain stjecanja (116/1). Posebni zakoni odreuju da se pravo vlasnitva na brodovima, a i na zrakoplovima, stjee upisom u
odgovarajue javne upisnike. .*,.-.
10
STVARNO PRAVO
Gavella
bude na temelju vlasnikovog pravnog posla predana stjecatelju u samostalan posjed, prijei e s otuivatelja na stjecatelja faktina vlast na toj stvari (posjed), a s njom i pravna vlast - vlasnitvo te stvari.11 Zbog toga se predajom stvari u samostalan posjed stjecatelja nee prenijeti pravo vlasnitva, ako ta predaja nije posljedica vlasnikovog pravnog posla usmjerenog na stjecanje prava vlasnitva. Zato, ako vlasnik stvari nije napravio takav pravni posao, ili ga je napravio ali je taj nitav (ili je poniten), a stvar je ipak predana i primljena u posjed - time nije prelo pravo vlasnitva na osobu koja je stvar primila. Stvar je dodue dola u primateljev posjed, ali je ostala i dalje u vlasnitvu predavatelja. Predavatelj-vlasnik moe zato od primatelja-posjednika zahtijevati da mu taj vrati posjed stvari (moe mu staviti reivindikacijski, odnosno publicijanski zahtjev).12
rimo o predaji iji sadraj je prenoenje samostalnog posjeda na stjecatelja. Predaja
2 3 . Kada govorimo o predaji kao nainu stjecanja prava vlasnitva, tada govo-
stvari u samostalan posjed je prenoenje tog posjeda na stjecatelja, pa samo vlasnik koji ima samostalan posjed moe predati stvar u takav posjed stjecatelju. Sa stajalita stjecanja prava vlasnitva na pokretnoj stvari nije odluno je li otuivatelj predao stjecatelju stvar u neposredan, ili u posredan posjed - bitno je samo da mu
ju je predao u samostalan posjed. 13 Vlasnik-otiivatelj koji neposredno posjeduje stvar,

11 Da stjecanje prava vlasnitva nije ureeno po tradicijskom naelu, nego tako da stjecatelj stjee vlasnitvo stvari ve samim pravnim poslom (npr. sklapanjem ugovora o prodaji te stvari), stjecatelj bi postao vlasnikom, a da bi stvar i dalje imao netko drugi u svojoj faktinoj vlasti. To bi moglo biti izvor mnogih problema, osobito zbog toga to bi se trei mogli po posjedu ravnati, pa imati sasvim krivu sliku o tome tko je vlasnik stvari. Zato nae pravo, kao i ostala prava srednjoeuropske podskupine kontinentalnoeuropskog pravnog kruga, ureuju stjecanje prava vlasnitva na temelju pravnog posla tako da se ono zbiva predajom posjeda stvari. Drukije je u pravnim poretcima romanske podskupine kontinentalnoeuropskih prava. U njima se pravo vlasnitva stjee ve samim sklapanjem ugovora (konsenzualno naelo stjecanja). I to, romansko naelo ima svojih dobrih strana, pa se zagovaralo njegovo uvoenje i u nae pravo. Nije se krenulo tim putom, jer se ocijenilo da pogodnosti koje bi to donijelo nisu dovoljne da prevagnu nad nedostatcima, a i nad eljom da se bez dovoljnog razloga ne kida s naom pravnom tradicijom.
12 Nae je pravo uredilo stjecanje prava vlasnitva na temelju pravnoga posla na naelu kauzalne tradicije (predaja je posljedica preuzete obveze). Tako je to i u austrijskom pravu, dok je njemako drukije. Njemako pravo ureuje stjecanje prava vlasnitva po naelu apstraktne tradicije. Po njemu samom predajom samostalnog posjeda stvari prelazi pravo vlasnitva na primatelja, bez obzira na valjanost ili nevaljanost pravnog posla koji bi imao sluiti kao pravni temelj stjecanja tog vlasnitva. Predaji stvari (tradiciji) se, naime, priznaje karakter apstraktnog pravnog posla, koji proizvodi svoje uinke neovisno o tome postoji li valjana obveza da se stvar preda (naelo apstraktne tradicije). Stvar koja je stjecatelju predana u samostalan posjed, premda za to nije bilo pravnog temelja, postala je predajom stjecateljeva, pa je ula u njegovu imovinu. Predavatelj je prestao biti vlasnik stvari, pa nije ovlaten zahtijevati stvar nazad stvarnopravnim, vlasnikim zahtjevom; ipak, kao bivi vlasnik, ija stvar je bez pravnog temelja ula u tuu imovinu, ima pravo obveznopravnim, kondikcijskim zahtjevom (zahtjevom zbog bezrazlonog obogaenja, tj. zbog stjecanja bez pravne osnove) zahtijevati od stjecatelja da mu tu stvar nazad preda u vlasnitvo.
To, meutim, moe biti odluno sa stajalita ispunjenja obveze - ako je otuivatelj obvezan predati stvar u neposredan posjed, on e ga trebati predati upravo u neposredan posjed, da bi 3 2 6 Trei dio: Vlasnitvo , STVARNO PRAVO
13
Gavella
moe je predati stjecatelju u neposredan, samostalan posjed nekim inom tjelesne predaje; a ako stjecatelj ve ima tu stvar u svojem nesamostalnom posjedu (npr. stvar koju kupuje ve posjeduje na temelju ugovora o najmu), ili je stjecatelj otuivateljev pomonik u posjedovanju stvari koju mu se predaje - predat e mu je vlasnik u samostalan posjed pukim oitovanjem volje - kratkom rukom (traditio brevi manu). Vlasnik-otuivatelj koji neposredno posjeduje stvar mogao bi je predati stjecatelju u posredan samostalan posjed i tako da zadri stvar u svojem neposrednom posjedu, a da za stjecatelja osnuje pravo na predaju stvari (constitum possessorium); ili pak tako da stvar preda nekome treemu da je taj posjeduje za stjecatelja, a za stjecatelja osnuje pravo da mu taj trei preda stvar (anticipirani posesorni konstitut). Vlasnik koji na stjecatelja prenosi samo idealan dio svoje stvari, predat e mu ga oitovanjem volje, kojim e mu priznati samostalan suposjed te telju, moe mu je predati tako to e na njega prenijeti svoj zahtjev na predaju stvari (cessio vindicationis). Dakako, nain predaje ne ovisi samo o volji onoga koji predaje, nego i o volji stjecatelja. Stjecatelj esto nee biti sporazuman s ovim ili onim od moguih naina predaje posjeda, nego e inzistirati na odreenom nainu.14 Tek kada stjecatelj primi posjed koji mu otuivatelj prenosi, izvrena je predaja posjeda.15 24. Da bi pravo vlasnitva neke stvari prelo na stjecatelja, potrebno je da predaja u stjecateljev samostalan posjed bude izvrena i da bude valjana. 1/ Predaja je izvrena tek kada je stvar prela iz samostalnog posjeda dotadanjeg vlasnika u samostalni posjed stjecatelja dvostranim inom primopredaje tog posjeda stvari. Svaka predaja posjeda je - kao to je poznato - dvostrani, voljni in onoga tko predaje posjed i onoga tko ga prima (in primopredaje posjeda), poduzet sukladnom voljom prenositelja da svoj posjed prenese na stjecatelja i voljom stjecatelja da primi taj posjed koji mu se prenosi na temelju pravnog posla. Nije izvrena predaja
time ispunio tu svoju obvezu. Stjecatelj koji ima pravo da se stvar preda u neposredan posjed, moe odbiti da primi samo posredan posjed (ako mu stjecatelj npr. eli ustupiti svoje pravo da od posjednika zahtijeva stvar), te inzistirati na urednom ispunjenju predajom neposrednog posjeda stvari. No, ako stjecatelj ipak primi kao ispunjenje otuivateljeve obveze predaju posjeda kakva nije bila ugovorena, pa na njega bude time prenesen samostalan posjed stvari, ta e ga predaja (uz ispunjenje ostalih pretpostavki) uiniti vlasnikom pokretne stvari koja mu je predana. Stjecatelj se esto nee zadovoljiti time da mu se stvar preda u posredan posjed, nego e traiti predaju u neposredan. Npr. ako je otuivatelj posredan posjednik svoje stvari, pa bi stjecatelju prenio stvar u posjed tako da mu cedira svoje pravo zahtijevati stvar od neposrednog posjednika, stjecatelj bi mogao umjesto toga ugovoriti s otudivateljem da e taj prvo doi do neposrednog posjeda stvari, pa e je potom predati stjecatelju u neposredan, samostalan posjed. 1 esto se u praksi susree u pisanim ugovorima uglavak (klauzula, clausula) kojom stranke oituju da otuivatelj predaje, a stjecatelj prima stvar u posjed. Takav uglavak moe znaiti potvrdu da je posjed prenesen, ali redovito ima i karakter oitovanja volje stranaka da se stjecatelju prenosi samostalan posjed stvari, a da stvar i dalje ostaje u neposrednom posjedu otuivatelja (constitutum possessorium). Vidi o tome odluku Ustavnog suda RH od 26. 11. 1997 ("Narodne novine", br. 138/97). . ... . . . . . _ . . . . , . , . . ... STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 3 2 7
14
stvari. Vlasnik-otiivatelj, koji je posrednik posjednik stvari koju treba predati stjeca-
Gavella
kojom se stjee pravo vlasnitva pokretnine na temelju vlasnikovog pravnog posla tako dugo dok stjecatelj ne primi ono to mu se predaje na ime ispunjenja tog posla (ako je npr. bilo ugovoreno da otuivatelj treba stvar predati stjecatelju u ruke, tada stvar nije predana stjecatelju, ako je predana nekoj treoj osobi za njega, nego tek kada stjecatelj stvar zaista primi u svoje ruke, ili ako stjecatelj pristane na to da se predaju toj treoj osobi tretira kao valjano ispunjenje njemu). 2/ Sto se valjanosti izvrene predaje posjeda tie, treba razlikovati je li samostalan posjed prenesen tjelesnom predajom stvari, ili oitovanjem volje. Ako je samostalan posjed prenesen na stjecatelja tjelesnom predajom stvari, to je faktini in, a ne pravni posao, pa se za njegovu valjanost ne trai da je izvren s voljom predavatelja i stjecatelja koja je pravno kvalificirana, niti bi ga se moglo pobijati zbog mana volje, nego je dovoljno da je izvren s prirodnom voljom onoga koji je predao i onoga koji je primio posjed.16 17 No, ako je, meutim, samostalan posjed prenesen na stjecatelja oitovanjem volje (a samo se na taj nain moe stjecatelju predati posredan, samostalan posjed), tada je on prenesen pravnim poslom, pa e valjanost te predaje posjeda ovisiti o ispunjenju svih onih pretpostavki koje se i inae trae za valjanost pravnih poslova. 2 5 . Za neke sluajeve koji su esti u poslovnoj praksi, postavljena su neka pravila o tome je li predaja posjeda izvrena, kome je izvrena i kada je izvrena. Tako je za sluaj da se stvar predaje osobi koja nije prisutna, odreeno da je posjed njoj predan u naelu tek kada ona primi posjed; a ako je predan nekom drugome za nju, predan je time njoj samo ako je taj zastupa po njezinoj volji ili po zakonu (14/2). Zato i predajom stvari prijevozniku koji radi za raun otuivatelja, nije jo izvrena predaja stvari stjecatelju, nego e to biti tak kada on primi tu stvar od prijevoznika; meutim, radi li prijevoznik za raun stjecatelja stvar je predana stjecatelju ve samim time to je predana tom prijevozniku (15/2). To je tako odreeno u prvome redu zbog toga to onaj za iji raun prijevoznik radi ima pravo da za trajanja prijevoza odreuje to e biti s robom koja se prevozi, pa ako predavatelj i preda stvar na prijevoz za stjecatelja, ona jo nije u stjecateljevoj samostalnoj faktinoj vlasti (predavatelj je taj koji moe odrediti da se stvar vrati nazad, ili da je se izrui nekome drugome). Za sluaj kada je sporno kome je predana stvar koja je u neposrednom posjedu prijevoznika ili skladitara, a predavatelj je jednoj osobi predao stvar u neposredan posjed, a dru18 gom je predao papir koje je zamjenjuje u pravnom prometu - odreeno je da je posjed stvari (dakle i vlasnitvo) stekla ona koja je u dobroj vjeri primila robu (14/3).
16 17
Ako niti te nije bilo makar i na jednoj strani - posjed je steen izvorno, inom uzimanja.
Mane volje kod sklapanja pravnog posla koji je uzrok predaje, ine taj posao nevaljanim, pa izostaje stjecanje prava vlasnitva; mane volje kod ina predaje stvari na temelju pravnog posla, ne djeluju na stjecanje prava vlasnitva. 18 Rije je o tradicijskim vrijednosnim papirima, koji su sredstva posjedovanja. 3 2 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
vella
Posebno o ovrnoj predaja stvari stjecatelju 26. Vlasnik koji se valjano obvezao nekome da e mu prenijeti neku pokretnu ar u vlasnitvo, treba mu tu stvar dobrovoljno predati u samostalan posjed, da time ispunio tu svoju obvezu. Ne preda li mu je dobrovoljno, na predaju ga se koe siliti putem suda. Predaju se moe izvriti putem suda prisilno - bit e to vrna predaja stvari. Ovrnu predaju provodi sud u ovrnom postupku, po praviima o ovrsi radi ostvarenja nenovane trabine predaje i isporuke pokretnina 217-224 OZ). Provodi je na temelju rjeenja o ovrhi, koje donosi sud na zahtjev itjecatelja kao ovrhovoditelja, utemeljen na ovrnoj ispravi.19 Ovrna predaja, kada sude provedena, zamijenit e dobrovoljnu. 27. Sud e ovrnu predaju stvari koja je u neposrednom posjedu vlasnika (ovrenika) provesti na taj na nain to e sudski ovritelj stvar oduzeti od ovreniika te e je predati stjecatelju-ovrhovoditelju u samostalan posjed (220 OZ). Ovrna ! e predaja stjecatelju biti izvrena tek kada sud preda stjecatelju stvar koju je prethodno oduzeo otuivatelju (do tada je otuivatelj vlasnik stvari). Ovrnu predaju stvari koja nije u neposrednom posjedu vlasnika (ovrenika), nego je taj posjeduje posredstvom tree osobe - provest e se na jednak nain, ako je ta osoba voljna izruiti stvar (220/2 OZ). No, ako se ta osoba protivi tome da se stvar od nje uzme, stjecatelju (ovrhovoditelju) nee preostati drugo nego da zahtijeva od suda da na njega prenese onaj zahtjev na predaju stvari koji ima vlasnik-ovrenik prema toj osobi koja stvar neposredno posjeduje (cessio vindicationis) (220/3 OZ). Odredi li sud na stjecateljev zahtjev da se na stjecatelja prijenosi vlasnikovo pravo da mu stvar preda osoba koja je neposredno posjeduje, s pravomonou te sudske odluke izvrena je predaja stvari stjecatelju u samostalan, ali posredan posjed (cessio vindicationis), pa je tada stjecatelj stekao pravo vlasnitva.20 2. Nastup pravnog uinka a) Prelaenje prava vlasnitva na stjecatelja 28. Pravo vlasnitva pokretne stvari stjee se 1/ njezinom predajom (dobrovoljnom ili ovrnom) stjecatelju u samostalan posjed, ako se ta zbila 2/ na temelju valjanog pravnog posla usmjerenog na to da dotadanje pravo vlasnitva prijee na
" Da bi stjecatelj kojemu je vlasniki duan predati stvar na temelju pravnoga posla, mogao ishoditi ovrnu predaju te stvari, bit e redovito potrebno da prvo u parnici ishodi presudu kojom bi sud odluio da mu je dunik duan predati stvar. Kada ta presuda postane ovrna (kada nakon pravomonosti presude protekne rok od 15 dana za dobrovoljno izvrenje), moi e na temelju te ovrne presude kao ovrne isprave ishoditi da sud na njegov zahtjev odredi ovrhu svojim rjeenjem o ovrsi. Donoenje rjeenja o ovrsi mogao bi, umjesto na temelju pravomone sudske odluke, ishoditi i na temelju ovrnih isprava, kao to su ovrna sudska nagodba, ili ovrna javnobiljenika isprava (20-37 OZ). Da li e stjecatelj potom zahtijevati da osoba koja tu stvar neposredno posjeduje, preda tu stvar njemu u neposredan posjed, ili e je ostaviti u njezinom neposrednom posjedu, nije vie pitanje stjecanja prava vlasnitva, nego izvravanja i zatite ve steenog prava vlasnitva. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 3 2 9
20
ft
Gavella
stjecatelja, te 3/ ako je to pravni posao dotadanjeg vlasnika stvari, sposobnog da sa stvari tako raspolae (115/1-2, 116/1). Pravni uinak stjecanja vlasnitva nastupa ako i kada su ispunjene sve ove tri pretpostavke stjecanja (114/2), to znai da je tada onaj kome je stvar predana postao vlasnikom te stvari, a otuivatelj je to prestao biti. 2 9 . Stjecanje prava vlasnitva na temelju pravnog posla je izvedeno (derivativno) stjecanje, i to takvo da ono pravo vlasnitva koje je bilo kod otuivatelja, prelazi (cijelo ili dio, eventualno dodatno ogranieno) na stjecatelja. Glede prava vlasnitva
koje je stekao na temelju pravnog posla, stjecatelj je otuivateljev pojedinani sljednik (singularni sukcesor). Kako je stjecanje prava vlasnitva derivativno, ono pravo vlasnitva koje je bilo kod otuivatelja nastavlja kod stjecatelja svoju dotadanju egzistenciju, a s njim i sva ona prava koja ga terete - stjecanje vlasnitva na temelju pravnoga posla ne utjee na prava treih koja postoje na stvari, osim "ako je drukije odreeno zakonom radi zatite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u ... javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka" (115/4). 3 0 . Ako je stvar nekome dodue predana u samostalan posjed, ali nisu ispunjene i ostale pretpostavke stjecanja prava vlasnitva te stvari - taj nije time stekao pravo vlasnitva, nego samo posjed stvari. Vlasnik stvari bi mogao od njega zahtijevati da mu preda tu stvar koju posjeduje. Za onoga tko ima stvar u samostalnom posjedu predmnijeva se da je njezin vlasnik (11/2-3), pa je on u prilici da prema treima nastupa kao da je vlasnik. Odatle, dakako, mogu proizii problemi, ako bi on pravno raspolagao tom stvari u korist treih osoba. b) Stjecanje u sluaju viestrukog ugovaranja 3 1 . Moe se dogoditi da s dotadanjim vlasnikom pokretnine vie osoba, neovisno jedna o drugoj, sklopi valjane pravne poslove usmjerene na to da njegovo pravo vlasnitva te stvari prijee na njih, pa je on na temelju tih poslova i predao svakoj od njih samostalan posjed te stvari (npr. jednoj ga je predao oitovanjem volje pridravi za sebe neposredan te stvari, a potom je drugoj osobi predao tu stvar u neposredan, posjed tjelesnom predajom, ili si.).21 U takvom su se sluaju glede svake od tih osoba ispunile sve tri pretpostavke stjecanja prava vlasnitva, ali cijelo pravo vlasnitva te stvari moe stei samo jedna. Stekla ga je ona od njih kojoj je pokretnina prvoj bila predana u samostalan posjed (bilo neposredan, bilo posredan), ako su glede nje ispunjene i ostale pretpostavke stjecanja (117/1). Raniji u vremenu - jai u pravu (prior tempore potior iure). Naime, im je prva od njih stekla pravo vlasnitva te stvari, a stekla ga je im su se glede nje ispunile sve pretpostavke stjecanja, pravo vlasnitva dotadanjeg vlasnika je prelo na nju. Nakon toga je postalo nemogue stei to pravo od otuivatelja, jer taj vie nije imao na toj
21 Viestruko ugovaranje otuenja iste stvari ne ini niti jedan od tih ugovora nevaljanim, on stvara obveze za ugovorne strane. Problem e se javiti tek na stvarnopravnoj razini.
STVARNO PRAVO
Gavella
stvari pravo vlasnitva. Zato u sluaju viestrukog ugovaranja otuenja iste pokretne stvari, nakon to je na jednu osobu ve prelo pravo vlasnitva, ostale samo mogu stavljati obveznopravne zahtjeve otuivatelju (117/2).
c) Trenutak prijelaza vlasnitva
;
-.
32. Prijenos vlasnitva se u pravilu zbiva u trenutku kada je stjecatelju prenesen samostalan posjed stvari na temelju vlasnikovog pravnog posla, ali prijenos vlasnitva moe biti i odgoen, ako je dotadanji vlasnik pridrao pravo vlasnitva do ispunjenja nekog uvjeta ili isteka nekog roka. ; 33. Vlasnik koji prenosi svoje pravo vlasnitva, moe ga pritom ograniiti uvjetom ili rokom (npr. ugovorom - pactum reservati dominii). U takvom e sluaju stjecatelj stei stvar u posjed, ali e samo ako se uvjet ispuni, odnosno rok istekne, prijei i pravo vlasnitva te stvari na njega (to e se zbiti s djelovanjem ex tune). Do tada e otuivatelj ostati vlasnik stvari, ali e njegovo pravo vlasnitva biti ogranieno u korist stjecatelja (u pravilu s djelovanjem samo izmeu njega i stjecatelja, a samo iznimno i s djelovanjem prema treima) (34/3). Zbog toga e za to vrijeme u pravu vlasnitva te stvari u izvjesnom smislu sudjelovati i stjecatelj, dakle obojica - otuivatelj kao prethodni vlasnik, a stjecatelj kao potonji vlasnik. (0 tom odnosu se kasnije govori podrobno.)
3. Zatita povjerenja u pravnom prometu
?
34. Suvremeni pravni poretci, pa tako i na, pruaju pod odreenim pretpostavkama zatitu onima koji su se u pravnom prometu bili pouzdali u publicitetno djelovanje posjeda (11/2-3), pa su od posjednika koji nije bio vlasnik stvari, ili koji nije bio ovlaten njome tako raspolagati kao to je raspolagao, u dobroj vjeri (poteno) stjecali tu stvar, ili neka ograniena stvarna prava na njoj. Brzina s kojom se odvija pravni promet pokretnina, a i redovita anonimnost osoba koje u njemu sudjeluju, zahtijeva tu zatitu. Zatitu im prua zakon tako to im otvara alternativni put stjecanja, kojim e stjecatelj ipak doi do eljenog cilja, ako su ispunjene posebne pretpostavke pod kojima njegovo povjerenje u pravnom prometu uiva zatitu na temelju zakona. Tim e putem poteni stjecatelj ipak stei, premda mu se stjecanje na temelju pravnog posla izjalovilo. Umjesto da na temelju vlasnikovog pravnog posla stekne derivativno, stei e izvorno, na temelju zakona, ispunjenjem onih pretpostavaka koje zakon za to stjecanje trai. 35. Pravo vlasnitva pokretnine stei e na temelju zakona osoba kojoj se bez njezine krivnje izjalovilo stjecanje pokretnine na temelju pravnog posla, jer je umjesto s vlasnikom stvari poslovala s posjednikom-nevlasnikom (posjednikom pokretnine koji uope nije njezin vlasnik, ili koji nije ovlaten da njome tako raspolae kao to je raspolagao), ako su ispunjene zakonom odreene pretpostavke (118). Te su: 1/ objekt stjecanja je pokretnina, 2/ stjecatelj je a) s posjednikom-nevlasnikom te pokretnine, odnosno b/ s posjednikom-vlasnikom (suvlasnikom, zajednikim vlasnikom), koji nije bio ovlaten tako pravno raspolagati njome
STVARNO PRAVO
Gavella
3/ sklopio a) pravni posao usmjeren na prijenos vlasnitva te pokretnine, koji je b) naplatan, 4/ stjecatelju je na temelju tog pravnog posla stvar predana u a) samostalan, i to b) neposredan posjed,22 5/ stjecatelj je postupao u dobroj vjeri prilikom a) sklapanja posla i b) primanja samostalnog, neposrednog posjeda,23 6/ pokretnina koja mu je predana u posjed, nije iz posjeda svojeg pravog vlasnika, odnosno osobe putem koje je on tu pokretninu posredno posjedovao, izala bez ili protiv njegove volje (nije mu ukradena, nije je izgubio, niti je zametnuo). 3 6 . Kada je objekt stjecanja gotov novac, vrijednosni papiri na donositelja, ili bilo koja pokretna stvar steena na javnoj drabi (sudskoj ili privatnoj), stjecatelj e stei pod gornjim pretpostavkama, s tom razlikom to e stei i u sluaju kada je objekt njegovog stjecanja bio izaao iz posjeda svojeg pravog vlasnika, ili osobe putem koje je on posredno posjedovao, bez ili protiv njegove volje (ukraden mu je, izgubio ga je, ili zametnuo). 3 7 . Stjecanje prava vlasnitva od nevlasnika je stjecanje na temelju zakona, kojim se ne prenosi vlasnikovo pravo na stjecatelja, nego se za njega izvorno osniva novo pravo. Time to je osnovano novo pravo, dotadanje je pravo vlasnika stvari prestalo (171). Ujedno su prestala i sva prava treih koja su teretila tako steenu stvar, osim onih za koja je stjecatelj znao da postoje, ili je to morao znati, u asu kada je stjecao vlasnitvo (118/5). Za prava koja tim stjecanjem prestaju, stjecatelj ne duguje nikakvu naknadu. Vlasnik koji je izgubio svoje pravo, a isto tako i osobe kojima su prestala prava to su teretila stvar, moi e po obveznopravnim pravilima potraivati naknadu od onoga tko je neovlateno stvar otuio.24
Ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke ovakvog stjecanja pokretnine u vlasnitvo, stjecatelj je stjee u vlasnitvo u onom trenutku kada mu je predan samostalan posjed te stvari, ali samo - ako mu je predana u neposredan posjed, ili se ve od prije nalazila kod njega u takvom posjedu. Ako mu je stvar predana u samostalan, ali u posredan posjed, on je ne stjee u vlasnitvo sve dok mu ne bude predana u neposredan posjed (118/2). "Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku primanja neposrednog posjeda, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuivatelju" (118/3).
24 Od nevlasnika e se u dobroj vjeri stei na temelju zakona i ograniena stvarna prava na tuoj pokretnoj stvari, ako su ispunjene one pretpostavke koje se trae za stjecanje prava vlasnitva od nevlasnika. To je izriito odreeno za stjecanje dobrovoljnog zalonog i podzalonog prava (317), dok za pravo plodouivanja (koje bi takoer moglo postojati i na pokretnoj stvari) to proizlazi iz opeg pravila da sve ono to je odreeno za pravo vlasnitva vrijedi analogno i za ostala stvarna prava (ako nije to posebno odreeno zakonom, niti proizlazi iz njihove pravne naravi) (1/6). Jo iru zatitu onima koji su se pouzdali u publicitetno djelovanje posjeda prua se u sluaju stjecanja ogranienih stvarnih od nevlasnika-biveg vlasnika pokretne stvari koji je oitovanjem volje drugome prenio vlasnitvo te stvari, ali je stvar zadrao u svojem neposrednom posjedu (constitutum possessorium). Oitovanje volje nije vanjski vidljivi in, pa e prijelaz vlasnitva do kojeg je dolo takvim inom, redovito ostati nepoznat treim osobama. Da bi se zatitilo one koje bi u dobroj vjeri poslovali s bivim vlasnikom-neposrednim posjednikom, odreeno je da u sluajevima kada je stvar predana stjecatelju u samostalan posjed oitovanjem volje, a ostala je u neposrednom (nesamostalnom) posjedu otuivatelja, time izvreni prijenos vlasnitva ne djeluje na prava koja bi na toj stvari stjecale tree osobe koje u trenutku svojeg stje23 22
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 7, Stjecanje prava vlasnitva
C. Prelaenje prava vlasnitva na nekretninama

1. Pretpostavke prelaenja vlasnikovog prava vlasnitva na stjecatelja 38. Pretpostavke koje se trebaju ispuniti da bi se na temelju vlasnikovog pravnog posla steklo pravo vlasnitva nekretnine, u biti su iste kao i za stjecanje pokretnina na takvom pravno temelju, ali s tom razlikom da je zakonom odreen drukiji nain (modus) stjecanja. Umjesto tradicijskog naela, po kojem se stjee | pravo vlasnitva pokretnina - stjecanje nekretnina na temelju pravnog posla je u | pravnim poretcima srednjoeuropske podskupine kontinentalnoeuropskih prava * ureeno po naelu upisa. Nekretnine i stvarna prava na njima stjeu se na temelju pravnog posla inom upisa u zemljinu knjigu, a ne predajom stjecatelju u samostalan posjed. Kada je rije o nekretninama, publicitetnu funkciju koju inae igra posje37preuzele su zemljine knjige, pa je i akvizitorna funkcija prenesena na njih (barem kada se na temelju vlasnikovog pravnog posla prenosi njegovo pravo vlasnitva na stjecatelja). Predaja posjeda moe pratiti prijenos prava vlasnitva na nekretnini, moe biti posljedica tog stjecanja, ali ona mu nije pretpostavka. Takav je sustav stjecanja vlasnitva nekada postojao i u nas, da bi u proteklom razdoblju bio zaputen (makar ne i sasvim naputen), a sada je ponovno uspostavljen. Pretpostavke stjecanja prava vlasnitva na nekretninama su:U/3la postoji valjani pravni posao upravljen na prijenos prava vlasnitva odreene nekretnina s otuivatelja na stjeca~telja,C^)da je osoba koja tim poslom raspolae pravom vlasnitva te ne~ Eretnine ITjezin vlasnik, ovlaten na takvo raspolaganje iC/^da je na zakonom odreeni nain preneseria~vlast na stvari stjecatelju, naime - d a je njegovo pravo vlasnitva upisano u zemljinu knjigu (odnosno, za"luai da nekretnina nne upisana - da je u sud poloena tabularna isprava) (119/1). Ovakav sustav stjecanja, ureen po naelu upisa, postavlja neke dodatne zahtjeve glede pravnog posla koji bi bio temelj tog stjecanja, kao i glede vlasnika koji prenosi svoje pravo na stjecatelja. -
a) Pravni posao
(1) Openito
39. Pretpostavka da bi vlasnikovo pravo vlasnitva nekretnine prelo na stjecatelja je naravno - valjani pravni posao vlasnika te nekretnine, uinjen u cilju prijenosa prava vlasnitva te nekretnine na drugu osobu kao stjecatelja. U naelu vrijedi glede toga sve to je ve ranije kazano o pravnom poslu koji je pravni temelj stjecanja prava vlasnitva. Treba podsjetiti da vlasnik koji prenosi svoje pravo
canja nisu znale, niti su morale znati, da je vlasnitvo preneseno drugome (116/2). To znai da e na temelju zakona potene tree osobe stei od nevlasnika ograniena stvarna prava na pokretninama, ne samo kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasnitva od nevlasnika, nego i kada nisu sve one ispunjene. Potene e osobe tako stei prava od nevlasnika-biveg vlasnika i kada je temelj stjecanja imao biti besplatni pravni posao s njime (npr. ugovor o darovanju), pa i kada pravni temelj stjecanja od njega nije pravni posao (npr. osnovano prisilno zalono pravo na pokretnini, kao da je ona jo uvijek njegova). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 3 3 3
Gavella
vlasnitva na nekretnini, moe to svoje pravo pritom ograniiti uvjetom ili rokom (npr. pactum reservati dominii, ili prijenos radi osiguranja neke trabine), kako bi ga stjecatelj stekao tako ogranienog. .
4 0 . Pravni posao usmjeren na prijenos vlasnitva nekretnine (cijelog ili dijela, neogranienog ili uz kakvo ogranienje), mora biti uinjen u pisanom obliku, dakle oblikovan u ispravu. Taj se oblik trai za valjanost takvog posla. Pravni posao kojemu je cilj prijenos prava vlasnitva nekretnine, ako nije u pisanom obliku hitav je (lb/3).
(2) Tabularna isprava
4 1 . Da bi se na temelju pravnog posla moglo prenijeti pravo vlasnitva na stjecatelja, potreban je upis stjecateljevog vlasnitva u zemljinu knjigu, a za to je potrebno da isprava u koju je oblikovan pravni posao ima onakav sadraj i oblik kakav se po pravilima zemljinoknjinog prava trai da bi sud na temelju nje mogao dopustiti provoenje upisa (120/2). Takva se isprava naziva tabularna, ili zemljinoknjina isprava. Da bi isprava u koju je oblikovan otuivateljev pravni posao usmjeren na raspolaganje nekretninom bila tabularna isprava, ona treba zadovoljavati barem ope pretpostavke upisa, a te su: a/ da bude iz nje vidljiv pravni temelj stjecanja (darovanje, prodaja, prijenos radi osiguranja i si.) (43/2 ZZK), b/ da su u njoj navedene: a/ osobe protiv kojih se i u iju bi se korist proveo upis, i to tako da ne postoji opasnost da ih se zamijeni s drugima, b/ mjesto gdje je isprava sastavljena i c/ datum kada je isprava sastavljena(44/2 ZZK) i c/ da nema oitih nedostataka koji bi dovodili u sumnju njezinu vjerodostojnost (44/1 ZZK). Pored tih opih pretpostavaka za upis u zemljinu knjigu, bilo bi korisno da tabularna isprava zadovoljava jo i posebne pretpostavke za uknjibu. Te su: a/ ovjerena je istinitost potpisa osobe ije se pravo prenosi (odnosno njezinog punomonika 25 ) 26 (52-53 ZZK), b/ tona oznaka zemljita (54/1/a ZZK) i c/ bezuvjetna clausula intabulandi, naime izriita, pisana i bezuvjetna izjava onoga ije se pravo prenosi da pristaje na uknjibu (54/1/b ZZK). 4 2 . Ako pravni posao kojemu je cilj prijenos prava vlasnitva nekretnine nije napravljen u pisanom obliku, on je nitav; ali, ako je napravljen u pisanom obliku, a nema osobine tabularne isprave, on nije zbog toga nevaljan, ali sud nee moi dozvoliti upis u zemljinu knjigu na temelju isprave koja ne zadovoljava barem ope pretpostavke za upis (43/1 ZZK). Ako isprava ima osobine potrebne za tabularnu ispravu, ali ne zadovoljava i sve posebne pretpostavke za uknjibu - na temelju takve tabularne isprave dopustit e se samo predbiljeba stjecateljevog vlasnitva u zemljinu knjigu (56 ZZK). Tek ako tabularna isprava zadovoljava,
25 Potrebna je punomo osobe ije se pravo prenosi, s time njezin potpis na punomoi treba biti ovjeren. Punomo moe biti ili a/ posebna (specijalna), tj. punomo za taj posao, a moe biti i b/ generalna punomo, ali samo ako nije starija od 6 mjeseci (53). 26 Nain ovjere istinitosti potpisa odreuje lanak 77. Zakona o javnim biljenicima (Narodne novine, br. 78/93, 29/94). .. .
STVARNO PRAVO
Gavella
pored opih, jo i sve i posebne pretpostavke za uknjibu - dozvolit e sud uknjibu stjecateljevog prava vlasnitva (52 ZZK). O tome da li e se stjecateljevo pravo uknjiiti ili samo predbiljeiti, ovisit e pravni uinci upisa. 43. Tko se valjanim, pisanim pravnim poslom obvezao prenijeti svoje pravo vlasnitva nekretnine na stjecatelja, ali isprava koju je sastavio o tom poslu nema osobine potrebne za upis stjecateljevog vlasnitva u zemljinu knjigu, nije ispunio obvezu koju se preuzeo dok mu ne preda ispravu koja je potrebna da bi se od suda moglo ishoditi uknjibu stjecateljevog vlasnitva na toj nekretnini - tabularnu ispravu (odnosno - sve one tabularne isprave koje su potrebne u sluaju kada je to potrebno radi dokazivanja neprekinutog niza izvanknjinih stjecanja prava vlasnitva od knjinog prednika do stjecatelja). Zato druga strana moe od njega traiti ispunjenje te obveze. Ima li vlasnik ispravu koju je duan dati, ali je nije predao, on nije ispunio svoju obvezu predati stvar, pa e ga se na tu predaju moi prisiliti putem suda kao to se ve sili na predaju stvari, dakle i provesti ovrnu predaju te isprave (217-224 OZ). Vlasnik koji nema tu ispravu, nego bi je tek trebao stvoriti, dakle oitovati svoju volju odreenog sadraja, oblikovanu u takvu ispravu (npr. dati pristanak na uknjibu - clausulu intabulandi), a on to nije o dospijeu uradio, tada e ga se na to moi prisiliti putem suda tako to e se od suda ishoditi odluku koja e odrediti da je duan dati to oitovanje volje, a ne da li ga, zamijenit e ga ta odluka. Od trenutka pravomonosti takve odluke, smatra se da je on dao to oitovanje (251/1 OZ), tako da e ta pravomona odluka sluiti umjesto isprave koja je nedostala.27 Ta e isprava posluiti u zemljinoknjinom postupku da bi sud dopustio, odredio i proveo upis stjecateljevog prava vlasnitva. . ., .,. . : . . :. ..-.....,
b) Vlasnitvo otuivatelja
44. Vlasnitvo nekretnine moe na temelju pravnog posla prijei na stjecatelja samo ako je otuivatelj vlasnik nekretnine, i to samo u granicama njegove ovlasti da raspolae tom nekretninom (o tomu je ve ranije bilo govora).28 Samo onaj tko je zaista vlasnik nekretnine moe na temelju svojeg pravnog posla prenijeti svoje pravo vlasnitva nekretnine na drugu osobu, ali to jo nije dovoljno. Naime, prijenos prava vlasnitva se treba zbiti upisom stjecateljevog prava u zemljinu knjigu, a po pravilima zemljinoknjinog prava se taj upis moe izvriti samo protiv knjinog prednika, naime osobe koja je u asu podnoenja prijedloga za
Ovrni zakon odreuje: "ako je ovrenik sudskom ili upravnom nagodbom ili javnobiljenikom ispravom obvezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu dao danom dospijea njegove obveze" (251/2 OZ).
28 Ovlast raspolaganja nekretninom u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave je stegnuta. lanak 391. ZV odreuje: "(1) Nekretninu u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave poglavarstva tih jedinica mogu otuiti ili njom na drugi nain raspolagati samo na osnovu javnog natjeaja i uz naknadu utvrenu po trnoj cijeni, ako zakonom nije drukije odreeno. (2) Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama ovog lanka nitavi su." . .. 27
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
335
Gavella
upis upisana kao vlasnik nekretnine (40 ZZK). Stjecatelj moe upisom u zemljine knjige stei pravo vlasnitva nekretnine samo upisom protiv knjinog prednika. Zbog toga, da bi onaj tko je vlasnik nekretnine mogao prenijeti svoje pravo vlasnitva, potrebno je i a/ da on bude upisan u zemljinu knjigu kao vlasnik te nekretnine (knjini vlasnik) ili b/ da - ako nije upisan u zemljinu knjigu (izvanknjini vlasnik) - bude u poziciji da moe omoguiti upis stjecateljevog vlasnitva protiv one osobe koja je neistinito (nevaljano) upisana u zemljinu knjigu kao da je ona vlasnik. 4 5 . Samo onaj tko zaista jest vlasnik nekretnine moe na temelju svojeg pravnog posla prenijeti svoje pravo vlasnitva nekretnine na drugu osobu, bez obzira je li upisan u zemljinu knjigu kao vlasnik te nekretnine ili je njezin izvanknjini vlasnik. No, ako je izvanknjini vlasnik tada za prijenos vlasnitva stjecatelju treba doi (ako ve nije) u poziciju da moe omoguiti upis stjecateljevog vlasnitva protiv osobe koja je neistinito upisana u zemljinu knjigu kao da je vlasnik. Vlasnik nekretnine je njezin izvanknjini vlasnik, ako nije kao vlasnik nekretnine upisan u zemljinu knjigu.29 Do toga da vlasnik nekretnine nije upisan u zemljinu knjigu, dolazi u dvije vrste sluajeva. 1/ Izvanknjino vlasnitvo nastaje u sluajevima stjecanja nekretnine u vlasnitvo na temelju odluke suda ili druge vlasti, na temelju nasljeivanja, kao i na temelju zakona, kada se na tim temeljima vlasnitvo stjee bez upisa u zemljine knjige.30 Poto je izvanknjino steeno vlasnitvo, moe ga se upisati u zemljine knjige, ime e postati knjino; ne upie li ga se, postojat e i dalje kao izvanknjino. 2/ Izvanknjino vlasnitvo nastaje i u sluajevima kada se u zemljinu knjigu neistinito upie neku osobu kao da je ona vlasnik nekretnine, jer se time brie upis zbiljskog vlasnika, pa je od tada on izvanknjini vlasnik. 4 6 . Tko nije vlasnik nekretnine ne moe na drugoga prenositi ono to nema. Onaj tko je upisan u zemljinu knjigu kao da je vlasnik neke nekretnine, ali on to nije, nema pravo vlasnitva te nekretnine koje bi mogao prenijeti na drugoga. On zato ne moe na drugoga prenijeti pravo vlasnitva te nekretnine. Meutim, zbog sigurnosti sudionika u pravnom prometu predmnijeva se da je istinito sve ono to je u zemljinu knjigu upisano (8/2 ZZK), pa tako i da je vlasnik nekretnine onaj koji je kao takav upisan u zemljinu knjigu. To mu omoguuje da ini raspolaga29 Nije izvanknjini vlasnik onaj tko samo ima pravo stei vlasnitvo, npr. onaj tko je kupio nekretninu, a nije se upisao kao njezin vlasnik. On je samo vjerovnik, koji ima pravo zahtijevati da prodavatelj na njega prenese pravo vlasnitva; tek kada taj to uradi, a to e biti upisom stjecateljevog vlasnitva u zemljinu knjigu, stjecatelj e postati vlasnik zemljita. Time to je prodavatelj kupcu predao nekretninu u posjed, makar i samostalan, kupac nije postao vlasnik (izvanknjini vlasnik), nego je samo posjednik te nekretnine (no, ako mu je posjed poten, zakonit i istinit, tada je publicijanski posjednik, pa mu je pozicija prilino nalik na vlasnikovu).
Poeljno je da se izvanknjina vlasnitva upisuju te ih se pretvori u knjina, jer dok traje neije izvanknjino vlasnitvo nekretnine upisane u zemljinu knjigu, dotle je netko drugi neistinito upisan kao da je vlasnik te nekretnine, a to moe izazivati probleme u pravnom prometu. 3 3 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
30
Gavella
nja nekretninom, premda ona nije njegova. Situacija je veoma nalik na onu u kojoj se nalazi posjednik tue pokretnine, u iju korist takoer postoji predmnjeva da je vlasnik (II). 3 1 Jednako kao to posjednik-nevlasnik pokretnine ne moe prenijeti pravo vlasnitva drugome, tako niti neistinito upisani vlasnik-nevlasnik, ne moe prenijeti drugome pravo vlasnitva nekretnine, niti moe iz njega izvesti ikakva prava za druge osobe. No, premda oni ne mogu na temelju oitovanja svoje volje prenijeti pravo vlasnitva koje nemaju, niti mogu tako iz njega izvesti ikakva prava za druge osobe, to ne znai da raspolaganja koja bi oni poduzeli nee ponekad ipak dovoditi do odgovarajueg pravnog uinka, premda drugim putem. Kao to e, zbog zatite povjerenja u pravnom prometu, raspolaganja pokretninom koja je neovlateno uinio njezin posjednik-nevlasnik, ipak ponekad dovoditi do rezultata (pod zakonom predvienim pretpostavkama), tako e, iz istog razloga, i raspolaganja nekretninom koja uini neistinito upisani vlasnik-nevlasnik, takoer ponekad (pod pretpostavkama predvienim zakonom) dovoditi do rezultata - do stjecanja prava vlasnitva nekretnine. To nee biti prenoenje prava vlasnitva, niti izvoenje iz prava vlasnitva, na temelju pravnog posla - rezultat njihovih raspolaganja tuom stvari nastupat e za stjecatelja na temelju zakona, ispunjenjem zakonom odreenih pretpostavki.
c) Upis u zemljine knjige (1) Openito o upisu stjecaleljevog vlasnitva
47. Stjecatelj e na temelju vlasnikovog pravnog posla stei pravo vlasnitva nekretnine zakonom predvienim upisom stjecateljevog vlasnitva u zemljinoj knjizi (119/1).32 Redoviti nain (modus) na koji se, na temelju vlasnikovog pravnog posla, stjee pravo vlasnitva na nekretnini, je upis stjecateljevog prava vlasnitva u zemljinu knjigu. Iznimno, ako nekretnina koju se stjee nije upisana u zemljinoj knjizi, tada se predaje u sud isprava podobna za upisivanje prava (tabularna isprava), to ima i funkciju i djelovanje upisa. 48. Zakonom predvieni upisi prava vlasnitva u zemljinoj knjizi su 1/ uknjiba (120) i 2/ predbiljeba (121). Upise u zemljinu knjigu provodi mjesno 33 nadleni zemljinoknjini sud, na temelju rjeenja o upisu, kojim je sud odredio
Zbog toga se o onome tko je upisan u zemljinu knjigu kao da je vlasnik, nekada govorilo kao o tabularnom posjedniku. Nain osnivanja i voenja zemljinih knjiga, pa tako i upise u njih, ureuju odredbe zemljinoknjinog prava (119/3). Glavni izvor zemljinoknjinog prava je u nas Zakon o zemljinim knjigama (Narodne novine, br. 91/96), a poblie odredbe o ustroju i postupanju sadre i Pravilnik o unutranjem ustroju, voenju zemljinih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljinoknjinim odjelima sudova /Zemljinoknjini poslovnik/ (Narodne novine, br. 81/1997). U pravilu je mjesno nadlean onaj zemljinoknjini sud koji vodi zemljinu knjigu u koju treba provesti upis (90/2). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 3 3 7
33 32 31
Gavella
taj upis i naloio njegovu provedbu (106/1 ZZK). 34 Zemljinoknjini sud donosi rjeenje o upisu u posebnom izvanknjinom postupku, koji se u pravilu vodi na zahtjev (prijedlog za upis) ovlatene osobe - prijedlog za uknjibu prava vlasnitva redovito e staviti ona osoba koja bi uknjibom stekla to pravo vlasnitva. 4 9 . Da bi sud svojim rjeenjem o upisu dopustio upis stjecateljevog prava vlasnitva, potrebno je da se taj upis ima provesti protiv osobe koja je knjini prednik (40) i da postoji tabularna isprava (43). Da bi se moglo na temelju vlasnikovog pravnog posla ishoditi da sud dopusti i provede upis stjecateljevog prava u zemljinu knjigu, potrebno je, kao to je ve ranije reeno, da knjini prednik bude upisan kao vlasnik, ili da - ako je izvanknjini vlasnik - omogui upis stjecateljevog vlasnitva protiv one osobe koja je neistinito upisana u zemljinu knjigu kao da je ona vlasnik. Da bi zemljinoknjini sud mogao dozvoliti, a onda i provesti upis stjecateljevog prava vlasnitva protiv takve osobe, na temelju tabularne isprave izvanknjinog vlasnika, bit e potrebno tabularnim ispravama dokazati cijeli neprekinuti niz izvanknjinih stjecanja prava vlasnitva od te upisane osobe kao knjinog prednika, do sadanjeg stjecatelja35 (41/1-2). A kada to nije mogue izvanknjini e vlasnik trebati tuiti neistinito upisanog vlasnika i u parnici s njime ishoditi odluku da se izbrie neistiniti upis, a provede (odnosno uspostavi, ako je samo bio pogreno izbrisan) upis zbiljskog vlasnitva.36 Poto bude na temelju te sudske odluke upisano otudivateljevo pravo vlasnitva, moi e se protiv njega kao knjinog prednika dozvoliti upis stjecateljevog prava vlasnitva na temelju tabularne isprave tog otudivatelja. Sto vie, za to nee niti biti nuno prvo upisivati pravo vlasnitva otudivatelja, nego e se moi ishoditi upis neposredno stjecateljevog vlasnitva na temelju dviju isprava - javne isprave (sudske presude) pogodne da se ishodi ovrni upis otuivateljevog vlasnitva i one privatne isprave kojom otuivatelj to pravo prenosi stjecatelju (41/1 ZZK). 37 5 0 . Ovisno o tome kakva je tabularna isprava, sud e dopustiti uknjibu stjecateljevog prava vlasnitva, ili samo predbiljebu tog prava. Pravni uinak upisa nastupa njegovim provoenjem, a o tome da li e upis biti proveden kao uknjiba
34 alba ne odgaa provedbu upisa (124/1 Z Z K ) , ali e se injenicu da je alba podnesena po slubenoj d u n o s t i zabiljeiti (127/1 Z Z K ) . Bude li alba usvojena, to e djelovati od trenutka upisa (127/2, 128/3 Z Z K ) .
Trebat e sudu priloiti isprave na temelju kojih bi svaki u tom nizu mogao biti upisan. U naem bi to primjeru bile svega dvije: 1/ ovrna sudska odluka kojom se utvruje da je otuivatelj dosjelou stekao pravo vlasnitva odnosne nekretnine i nalae dotadanjem vlasniku da trpi upis prava vlasnitva u korist dosjedatelja i 2/ privatna isprava u koju je oblikovan ugovor o prodaju te nekretnine sadanjem stjecatelju. Dakako, takav niz bi mogao biti i daleko dui. Neistinit upis tueg vlasnitva vrijea pravo vlasnitva onoga tko jest vlasnik nekretnine, pa ovome zato stoji na raspolaganju brisovna tuba (168 ZV, 129 ZZK). 37 Da bi se omoguio upis neuknjienih prava vlasnitva na nekretninama koja potjeu od nekadanjeg prava upravljanja, ili koritenja i raspolaganja stvarima u drutvenom vlasnitvu, postavljene su u prijelaznim i zavrnim odredbama ZV posebna pravila glede knjinog prednika, tabularne isprave i doputenja za upis (clausulae intabulandi) (364). 3 3 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
36
35
Gavella
ili kao predbiljeba ovisit e pravni uinak upisa. Vlasnitvo nekretnina stjee se u pravilu uknjibom u zemljinu knjigu (120). Sud e dopustiti da se protiv knjinog prednika provede uknjiba stjecateljevog prava vlasnitva, ako mu je podnesena isprava o pravnom poslu na temelju kojeg se prenosi pravo vlasnitva nekretnine (tabularna isprava), koja., pored opih pretpostavaka upisa/ 8 zadovoljava jo i sve posebne pretpostavke za uknjibu.39 U sluaju da je stavljen prijedlog za upis, ali tabularna isprava ne zadovoljava pored opih pretpostavke upisa, i sve posebne za uknjibu - stjecanje prava vlasnitva e se samo predbiljeiti (121/1). I predbiljeba je zemljinoknjini upis, ali takav kojim se knjina prava, dakle i pravo vlasnitva, stjeu, prenose, ograniavaju ili prestaju samo pod uvjetom naknadnog opravdanja i u onom opsegu u kojem budu naknadno opravdana (30/3 ZZK). Zato e predbiljebom biti steeno predbiljeeno pravo vlasnitva pod suspenzivnim (odgodnim) uvjetom naknadnog opravdanja te predbiljebe (121/2). Bude li predbiljeba naknadno opravdana, taj se uvjet ispunio - opravdanjem se predbiljeba pretvara u uknjibu. Uinak toga nastupa ex tune - pravo vlasnitva je steeno jo u trenutku kada je bio podnesen prijedlog za upis (121/4 ZV, 60 ZZK). 51. U pravilu se pravo vlasnitva nekretnine stjee uknjibom odnosno predbiljebom stjecateljevog vlasnitva u zemljinu knjigu, ali je ZV predvidio inaicu tog naina stjecanja za sluaj da se stjee pravo vlasnitva nekretnine koja iznimno nije upisana u zemljinu knjigu - pravo vlasnitva neupisane nekretnine stjee se polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne da se na temelju nje dozvoli upis u zemljinu knjigu (tabularne isprave) (120/4, 121/5).40 Zato sve to vrijedi za
38 Iz isprave je vidljiv pravni temelj stjecanja (43/2 ZZK), u njoj su nedvosmisleno navedeni i knjini prednik i stjecatelj, navedeni su mjesto i datum sastavljanje isprave (44/2 ZZK), a isprava nema oitih nedostataka koji bi dovodili u sumnju njezinu vjerodostojnost (44/1 ZZK).
Ovjerena je istinitost potpisa osobe ije se pravo prenosi (52 ZZK), odnosno njezinog punomonika (53 ZZK); isprava sadri tonu oznaku zemljita (54/1/a ZZK) te sadri, ili joj je priloena, izriita, pisana i bezuvjetna izjava onoga ije se pravo prenosi, da pristaje na uknjibu tog prava u korist stjecatelja (54/1/b ZZK).
40 Nekretnine su redovito upisane u zemljinu knjigu. U razmjerno velikom broju sluajeva u zemljinu knjigu nije upisano da je na nekom zemljitu upisana zgrada, ili da je u toj zgradi odreeni broj stanova ili drugih prostorija, no - to sve nisu samostalne nekretnine, nego su dijelovi nekretnine. Nekretnina je dio zemljine povrine koji je u katastru zemljita oznaen posebnim brojem i nazivom katastarske opine u kojoj lei - zemljina estica (odnosno vie zemljinih estica povezanih u jedno zemljinoknjino tijelo) i sve to je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj povrini ili ispod nje (9/1 ZV, 2 ZZK). Samo kada zemljite nije upisano u zemljinu knjigu - nekretnina nije upisana. U praksi se, meutim, susreemo sa aljenja vrijednom pojavom da se kao neupisane nekretnine tretiraju pojedini stanovi, ili zgrade, makar to uope nisu neupisane nekretnine, nego dijelovi upisane nekretnine. Posljedica te prakse je, da se radi stjecanja stvarnih prava na takvim neupisanim dijelovima upisane nekretnine (hipoteke) polau isprave u sud, u uvjerenju da e se time stei ta prava, premda to nije zakonom predvieni nain (modus) za stjecanje takvih prava. Redovito je rije o suvlasnikim, idealnim dijelovima upisane nekretnine (odreenim, ili presumirano jednakim s dijelovima ostalih suvlasnika), pa je zakonom predvieni nain osnivanja stvarnih prava na njima - uknjiba, odnosno predbiljeba u zemljinoj knjizi tih tereta na suvlasnikim (idealnim) dijelovima.
39
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
339
Gavelia
uknjibu odnosno predbiljebu, vrijedi na odgovarajui nain i za polaganje tabularne isprave u sud. Isprava koja se polae u sud radi stjecanja prava vlasnitva na nekretnini koja nije upisana u zemljinu knjigu, treba zadovoljavati barem ope pretpostavke za upis, a ako osim toga zadovoljava i sve posebne pretpostavke za uknjibu, polaganje takve tabularne isprave u sud imat e isti uinak kao uknjiba (120/4). Zadovoljava li poloena isprava posebne pretpostavke za upis, ali ne i sve posebne pretpostavke za uknjibu - njezino e polaganje imati uinak predbiljebe (121/5). 5 2 . Prelaenje prava vlasnitva nekretnine zbit e se upisom (uknjibom ili predbiljebom) stjecateljevog prava, odnosno polaganjem u sud isprave podobne za upis njegovog prava vlasnitva, ali samo ako je upis valjan, kako sa stajalita zemljinoknjinog prava, tako i sa materijalnopravnog stajalita. Protiv nevaljanog upisa stoje na raspolaganju alba u zemljinoknjinom postupku i tubom u parninom. Ako je rjeenje o upisu doneseno protivno postupovnim pravilima zemljinoknjinog prava, njegova se korekcija moe ishoditi albom;41 ako je upis neijeg prava vlasnitva neistinit (makar i bio izvren na temelju rjeenja o upisu koje je s procesnopravnog stajalita valjano) - njegovo se brisanje moe ishoditi putem brisovne tube. Neistinit upis vrijea pravo vlasnitva zbiljskog vlasnika nekretnine (koji je do tueg neistinitog upisa bio upisan u zemljinoj knjizi kao vlasnik nekretnine) - iako onaj tko je neistinito upisan kao vlasnik nekretnine nije time postao njezinim vlasnikom, ipak je nastala predmnjeva da on to jest (8/2 ZZK). Zbiljski vlasnik moe putem suda tititi svoje pravo vlasnitva - podnijeti brisovnu tubu, kako bi parninim putem ishodio od suda brisanje upisa koji vrijea njegovo pravo vlasnitva (168 ZV, 129
(2) Posebno o ulozi ovrhe pri upisu stjecateljevog vlasnitva
5 3 . Vlasnik koji se valjano obvezao da e prenijeti neku nekretninu u vlasnitvo druge osobe, treba joj dobrovoljno omoguiti upis njezinog prava vlasnitva u zemljinu knjigu. Ne uini li to, dakle ne dade li tabularnu ispravu potrebnu da bi sud dozvolio upis stjecateljevog prava vlasnitva, tu e njegovu privatnu ispravu zamijeniti odgovarajua ovrna isprava (ovrna sudska presuda ili si.), pa e vjerovnik moi na temelju nje predloiti i ishoditi upis svojeg vlasnitva u zemljinu knjigu. U sluaju da je dotadanji vlasnik (otuivatelj) bio obvezan da ishodi upis stjecateljevog prava vlasnitva u zemljinoj knjizi, no nije postavio prijedlog za upis, stjecatelj e u parnici ishoditi presudu da je otuivatelj obvezan na upis stjecateljevog prava vlasnitva, pa e na temelju te presude (kada postane ovrna) ovrni sud odrediti da se u zemljinoj knjizi obavi taj upis (242/1
Valjanost uknjibe odnosno predbiljebe ovisi o tome je li rjeenje o upisu valjano doneseno (a ono ne moe biti valjano doneseno ako nisu ispunjene sve pretpostavke za upis), pa za sluaj da nije - albom se u zemljinoknjinom postupku moe ishoditi korekciju pogrenog rjeenja (123-128 ZZK). Usvoji li drugostupanjski sud albu, uspostavit e se prijanje zemljinoknjino stanje (127/2 ZZK). 3 4 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
41
Gavella
OZ).42 Dakako, ako ve postoji ovrna isprava o obvezi upisa u zemljinu knjigu (javnobiljenika isprava, odnosno privatna isprava koju je javni biljenik ovjerio, ako sadre clausulu exequendi) - nee se voditi parnica, nego e ovrni sud na temelju te ovrne isprave odrediti upis u zemljinu knjigu (242/1 OZ). No, kako se "upis se u zemljinu knjigu moe provesti samo po nalogu koji je zemljinoknjini sud izdao u rjeenju o upisu i ne drukije nego prema sadraju tog naloga" (112/1 ZZK), to e i u sluajevima kada je ovrni sud odredio upis odluku o tome da li e se upis provesti i kako, donositi zemljinoknjini sud svojim rjeenjem o upisu. Jedino to e se zemljinoknjini sud u takvom sluaju prigodom donoenja odluke ograniiti na ispitivanje je li ovrni sud bio nadlean, kao i je li upis provediv s obzirom na stanje zemljine knjige (108/2 ZZK).
Ono to elimo naglasiti jest da se pravo vlasnitva nekretnine ne moe stei ni samom ovrnom ispravom, ni rjeenjem o ovrsi, nego samo upisom stjecateljevog prava u zemljinu knjigu, a taj se moe provesti u zemljinoj knjizi jedino na temelju rjeenja o upisu to ga je donio zemljinoknjini sud. 2. Nastup pravnog uinka a) Prelaenje prava vlasnitva na stjecatelja
54. Prijenos vlasnitva zbiva se provedbom upisa (odnosno, uknjibe) stjecateljevog vlasnitva u zemljinoj knjizi (120/1,121/1), odnosno tome odgovarajuim polaganjem isprave u sud (120/4,121/5), ali jedino ako postoji valjani pravni posao usmjeren na prijenos prava vlasnitva te nekretnine s otuivatelja na stjecatelja i ako je osoba koja tim poslom raspolae zbilja vlasnik nekretnine, ovlaten da tako s njom raspolae. Pravni uinak stjecanja nastupa samo ako je ispunjeno sve ovo troje. 55. Pravni uinci uknjibe i predbiljebe nisu isti. Uknjibom stjecateljevog vlasnitva u zemljinoj knjizi stjecatelj postaje vlasnikom (odnosno suvlasnikom) nekretnine, a dotadanji vlasnik to prestaje biti (120/1). Predbiljebom stjecateljevog prava vlasnitva u zemljinoj knjizi, takoer stjecatelj postaje vlasnikom (odnosno suvlasnikom) nekretnine, a dotadanji vlasnik to prestaje biti, ali - a to je velika razlika - pod uvjetom naknadnoga opravdanja te predbiljebe (121/2). Zbog uvjetnosti pravnih uinaka predbiljebe, sve dok ona ne bude opravdana ili izbrisana, traje stanje u kojem ista nekretnina ima dvojicu uvjetnih vlasnika. Stjecatelj je stekao pravo vlasnitva pod uvjetom da opravda predbiljebu, pa otuivateljevo pravo vlasnitva te nekretnine jo nije prestalo, nego mu i dalje pripada pod uvjetom da stjecatelj ne opravda predbiljebu. Zbog tog ogranienja uvjetom, glede iste nekretnine ima otuivatelj prethodno pravo vlasnitva, a stjecatelj potonje (34/3-4). Kako je ogranienje njihovih prava vlasnitva upisano u zemljinu knji42 Kada ovrenik (otuivatelj) nije upisan kao vlasnik nekretnine, ali jest njezin izvanknjini vlasnik, tada je, da bi se mogao odrediti upis prava vlasnitva ovrhovoditelja (stjecatelja), potrebno da taj uz prijedlog za ovrhu "podnese dokaz u skladu sa zemljinoknjinim pravilima da je pravni prednik ovrenika osoba koja je upisana kao vlasnik" (243 OZ). .
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
341
Gavella
gu, ono djeluje i prema treim osobama (34/3). Tako prethodni vlasnik moe svoje pravo vlasnitva otuivati, zalagati i uope njime raspolagati, pri emu e na osobu u iju korist raspolae moi prijei najvie ono to prethodni vlasnik ima, a to je pravo ogranieno raskidnim uvjetom; opravda li se predbiljebu, uvjet se ispunio, pa su prestali i svi uinci raspolaganja tim pravom. Isto tako i potonji vlasnik ima pravo ogranieno uvjetom (odgodnim), kojim moe raspolagati - otuiti ga, opteretiti. Ta e pravna raspolaganja potonjeg vlasnika biti sva pod odgodnim uvjetom da se predbiljeba opravda, pa dogodi li se to - uvjet se ispunio, ime su nastupili svi pravni uinci koji su bili odgoeni do ispunjenja tog uvjeta. 5 6 . Ako je vlasnik svojim pravnim poslom koji je temelj stjecanja ograniio pravo vlasnitva koje prenosi stjecatelju, pa je stjecateljevo pravo vlasnitva upisano s odnosnim ogranienjem, to ogranienje djeluje i prema treima (34/1-3). Ako je to bilo ogranienje uvjetom ili rokom, izmeu otuivatelja i stjecatelja postoji odnos prethodnog i potonjeg vlasnika nekretnine (34/4-5). Otuivatelj koji je na stjecatelja prenio pravo vlasnitva ogranieno odgodnim uvjetom (ili poetnim rokom), npr. pod uvjetom da stjecatelj isplati kupovninu - bit e prethodni vlasnik nekretnine, a stjecatelja potonji, sve dok se ne ispuni uvjet (ili ne istekne rok) ime e vlasnitvo potpuno prijei na stjecatelja. Ako je, naprotiv, otuivatelj prenio na stjecatelja pravo vlasnitva ogranieno raskidnim uvjetom (ili zavrnim rokom), npr. prenio mu je vlasnitvo radi osiguranja neke stjecateljeve trabine - stjecatelj e time postati prethodni vlasnik te nekretnine, a otuivatelj potonji. Kada se uvjet ispuni (odnosno rok istekne), to u naem primjeru znai - kada prestane trabina koja je bila osigurana - prestat e prethodno vlasnitvo stjecatelja, a otuivatelj e ponovno biti vlasnik kao i prije tog prijenosa. ;. ^\: 5 7 . Stjecanje vlasnitva nekretnine na temelju pravnoga posla je izvedeno stjecanje, kojim pravo vlasnitva koje je bilo kod otuivatelj a, prelazi (cijelo ili dio, eventualno dodatno ogranieno) na stjecatelja. Stjecatelj je glede prava vlasnitva nekretnine koju je tako stekao - pravni sljednik otuivatelja. Zbog toga prelaenje prava vlasnitva nekretnine na stjecatelja ne utjee na prava treih koja postoje na nekretnini u trenutku stjecanja, osim "ako je drukije odreeno zakonom radi zatite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljine knjige..." (115/4). Isto tako i sva prava koja su postojala u korist nekretnine (slunosti u korist nekretnine, stvarni tereti u korist nekretnine) ostaju i dalje. 5 8 . Ako se u zemljinu knjigu upisalo neije pravo vlasnitva, ali taj upis nije istinit (nisu ispunjene sve pretpostavke za stjecanja tog prava), tada tim upisom nije dolo do stjecanja prava vlasnitva te nekretnine, ali je nastala predmnijeva da je njezin vlasnik onaj tko je upisan (uknjien, predbiljeen) kao vlasnik (8/2 ZZK). Isti je sluaj i kada je upis vlasnitva naknadno postao neistinit (jer je naknadno netko stekao tu nekretninu izvanknjino, npr. dosjelou, ili odlukom suda). Tu predmnjevu moe zbiljski vlasnik obarati tubom za brisanje (168 ZV, 129 ZZK). Dok se za onoga tko je upisan kao vlasnik nekretnine predmnijeva da je njezin vlasnik, on je u prilici da prema treima nastupa kao da je vlasnik, premda je to
Gavella
netko drugi. Odatle naravno mogu proizii problemi, osobito ako on pravno raspolae nekretninom u korist treih osoba. b) Stjecanje u sluaju viestrukog ugovaranja 59. Vlasnik nekretnine moe prema vie osoba, neovisno jedne od druge, preuzeti obvezu da im prenese vlasnitvo iste nekretnine. Odatle za svaku pojedinu nastaje obvezno pravo (trabina) koja je ovlauje da zahtijeva od otuivatelja da joj izda tabularnu ispravu, sposobno za zemljinoknjini prijenos vlasnitva. Naravno pravo vlasnitva e stei ona od njih (ili neka druga osoba) glede koje se prvo ispune sve pretpostavke stjecanja, dakle ona koja je na temelju vlasnikovog pravnog posla prva zatraila upis (uknjibu, odnosno predbiljebu), emu je udovoljeno. Ostale e samo moi stavljati obveznopravne zahtjeve otuivatelju.
60. Dogodit e se ponekad da vlasnik nekretnine s jednom osobom valjano ugovori da joj prenosi vlasnitvo te nekretnine i preda joj je u samostalan posjed, a potom s drugom osobom takoer sklopi posao kojim joj prenosi vlasnitvo iste nekretnine i ta se upie (uknjii, predbiljei) kao vlasnik te nekretnine. Ona prva osoba nije stekla pravo vlasnitva nekretnine, jer nije valjano upisala to svoje pravo, a po naelu upisa se pravo vlasnitva nekretnine (i ostala stvarna prava na njoj) mogu na temelju pravnog posla stei samo valjanim upisom u zemljinu knjigu. No, ona je stekla samostalan posjed te nekretnine, stekla ga je zakonito (na temelju vlasnikovog pravnog posla), na istinit nain (posjed joj je predan), a predmnijeva se i da je bila potena prigodom stjecanja. Time je ona predmnijevani vlasnik te nekretnine, pa je zatiena prema svakomu treem time to e se, oduzme li joj posjed nekretnine, moi posluiti publicijanskom tubom (166), a ako ju smeta u izvravanju njezinog prava vlasnitva - publicijanskom negatorijom (167/4). No, kakav je njezin poloaj u odnosu prema onoj osobi ije je pravo vlasnitva te nekretnine upisano (uknjieno, predbiljeeno) u zemljinoj knjizi? Ta je osoba po naelu upisa stekla pravo vlasnitva, premda nema posjed nekretnine. Pred njezinim e pravom vlasnitva morati ustuknuti svatko, pa u naelu i osoba kojoj je vlasnik bio predao nekretninu u samostalan posjed. Ipak, pravni poredak ne tolerira nekorektne postupke, pa postoji mogunost da se njezin upis vlasnitva pobije, ako je u trenutku kada je sklopila pravni posao s otuivateljem ve znala da je taj nekretninu drugome valjanim poslom otuio i predao u posjed. Naime, osoba kojoj je bivi vlasnik otuio nekretninu i predao joj je u samostalan posjed, ima u takvom sluaju pravo pobijati upis vlasnitva te druge, nepotene osobe tubom za isanje (u roku od 3 godine od tueg upisa), zahtijevajui brisanje njezinog upisa ..asnitva i uknjibu u svoju korist (125/2).
c) Trenutak prijelaza vlasnitva
6 1 . Prijenos vlasnitva zbiva se provedbom uknjibe, odnosno predbiljebe, stjecateljevog prava vlasnitva u zemljinu knjigu. Poto upis bude proveden, on djeluje ex tune, tako da je stjecatelj stekao pravo vlasnitva jo u trenutku kada je sudu bio podnio prijedlog za tu uknjibu odnosno predbiljebu (120/3).
Gavella
6 2 . Ako je vlasnik prigodom prijenosa svojeg prava vlasnitva nekretnine, ograniio to pravo odgodnim uvjetom, ili poetnim rokom - to e pravo sasvim prijei na stjecatelja samo ako se taj uvjet ispuni, odnosno kada rok istekne, ali - s djelovanjem ex tune (34/4-5). Do tada e u pravu vlasnitva te nekretnine sudjelovati i otuivatelj i stjecatelj, kao njezin prethodni odnosno kao potonji vlasnik. Ako je, pak, vlasnik ograniio pravo vlasnitva nekretnine koje prenosi na stjecatelja raskidnim uvjetom (npr. prenosei ga stjecatelju radi osiguranja neke trabine, dakle uz uvjet da trabina ne bude ispunjena), ili kakvim zavrnim rokom, tada e to pravo odmah prijei na stjecatelja, s time da e se nakon ispunjenja uvjeta ili isteka roka vratiti otuivatelju, a da e do tada stjecatelj biti prethodni, a otuivatelj potonji vlasnik stvari. (O odnosu prethodnog i potonjeg vlasnika, podrobno se govori kasnije). 3. Zatita povjerenja u istinitost i potpunost zemljine knjige 6 3 . Zbog sigurnosti u pravnom prometu nekretnina, ustanovljene su zemljine knjige, koje uivaju javnu vjeru (naelo povjerenja). Postavljena je zakonska predmnjeva da zemljina knjiga istinito i potpuno odraava injenino i pravno stanje nekretnine (122/1, 8/2 ZZK), naime a/ da sve ono to je upisano u zemljinu knjigu pravno postoji (istinitost) i b/ da nita to nije upisano (a moglo bi biti) pravno ne postoji (potpunost). Svrha te predmnjeve jest da se u pravnom prometu zatite oni koji se prigodom stjecanja prava na nekretnini oslanjaju iskljuivo na stanje kakvo je upisano u zemljinoj knjizi (zemljinoknjino stanje). Na toj se predmnjevi temelji povjerenje u zemljine knjige, jer u sluaju da netko prigodom stjecanja prava na nekretnini postupa u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljine knjige, ne znajui da ono to je u njih upisano nije potpuno, ili da je razliito od izvanknjinog stanja, on e glede tog stjecanja uivati zatitu odreenu zakonom (122/1, 8/3 ZZK). 43 6 4 . Zatitu svojeg povjerenja u zemljine knjige moe uivati iskljuivo onaj tko je prigodom stjecanja prava na nekretnini u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljine knjige (122/1 ZV, 8/3-5 ZZK). Dobra vjera je neskrivljeno neznanje da se izvanknjino stanje razlikuje od zemljinoknjinog. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri, ako ni u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je stavio prijedlog za upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono to je upisano nije potpuno ili da je razliito od izvanknjinog stanja (122/2, 8/3/1 ZZK). Stjecatelj nije bio u dobroj vjeri, pa njegovo povjerenje u zemljine
Zbog nedovoljno zadovoljavajueg stanja u kojem su se zemljine knjige nale u trenutku donoenja ZV, a i zbog potreba prijelaza iz ranijeg pravnog ureenja u novo, u zavrnim je odredbama ZV propisano da se zatita povjerenja u istinitost i potpunost zemljinih knjiga, kako je odreuje ZV, nee primjenjivati u korist stjecanja do kojih doe u razdoblju od 1.1.1997. do 1.1.2002, ako se stjee nekretnina na kojoj je bilo upisano drutveno vlasnitvo, a nije brisano do 1.1.1997. (388/5). U tom bi se razdoblju trebale zemljine knjige preoblikovati sukladno odredbama ZZK, a ministar pravosua e objavljivati u "Narodnim novinama" kada e to biti uinjeno za pojedino podruje (226 ZZK). .-.. .,.. 3 4 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
43
Gavelia
knjige ne uiva zatitu, ako je ma i u jednom od ta dva trenutka znao da je izvanknjino stanje drukije od zemljinoknjinog, ili je s obzirom na okolnosti morao posumnjati da postoji ta razlika, da nije postupao grubo nemarno. Izriito je, meutim, odreeno da se nedostatak dobre vjere ne moe predbaciti nikome samo iz razloga to nije istraivao izvanknjino stanje (122/3 ZV, 8/3/2 ZZK), to znai da nije grubo nemarno postupao onaj koji se prigodom stjecanja prava iskljuivo oslanjao na stanje vidljivo iz zemljine knjige.44 a) Stjecanje nekretnine na temelju povjerenja u istinitost 65. Upis neijeg prava vlasnitva u zemljinoj knjizi moe biti neistinit u dva sluaja. Jedan je, da je izvren neistinit upis - u zemljinu knjigu neistinito upisano pravo vlasnitva neke osobe na nekoj nekretnini, kao da ga je ona stekla, premda ga nije stekla, jer se nisu ispunile sve pretpostavke za to stjecanje. Drugi sluaj je onaj da je upis neijeg vlasnitva koji je bio istinit, naknadno postao neistinit netko je naknadno izvanknjino stekao pravo vlasnitva te nekretnine (na temelju odluke vlasti, nasljeivanja ili na temelju zakona), ime je dotadanje pravo prestalo, ali je i dalje ostalo upisano u zemljinoj knjizi. U naem pravnom poretku neistinit upis ne stvara ono pravo koje je upisano, ali stvara predmnjevu da to pravo postoji, dakle predmnjevu da je vlasnik nekretnine onaj koji je kao takav uknjien, odnosno predbiljeen (8/2 ZZK). Dok ta predmnjeva djeluje, neistiniti je vlasnik u stanju da nastupa kao da je vlasnik te nekretnine. U tome lei opasnost za tree osobe, koje bi s njime poslovale - u pravilu e se, naime, izjaloviti stjecanje nekretnine od neistinitog vlasnika (ili stjecanje prava na njoj), jer je on vlasnik samo prividno, a u stvari nije vlasnik nekretnine. No, zakon, pod odreenim pretpostavkama, prua zatitu treim osobama, koje su u dobroj vjeri poslovale s neistinitim vlasnikom, imajui povjerenje u istinitost zemljinih knjiga. 66. Zakon titi one koji su uredno, na temelju pravnog posla, u dobroj vjeri stjecali vlasnitvo nekretnine i upisale ga u zemljinu knjigu, ali ga ipak nisu stekle na temelju pravnoga posla zbog neistinitosti upisa vlasnitva njihovog prednika. titi ih tako, to e upisom svojeg vlasnitva stjecatelj ipak stei to vlasnitvo koje je upisao, premda ga nee stei od neistinitog vlasnika kao prednika. Stjecatelj e ako su ispunjene zakonom odreene pretpostavke za to - stei ono pravo vlasnitva nekretnine koje je upisao i kako ga je upisao (uknjibom, ili predbiljebom), i to stei e ga "kao od njezina vlasnika", dakle - s istim posljedicama kao da ga stjee na temelju pravnog posla vlasnika nekretnine, sposobnog za takvo raspolaganje (123). To, meutim, uope nee biti stjecanje na temelju pravnog posla, nego
Sudska je praksa nekada u nas traila od stjecatelja da posjeti nekretninu koju stjee, pa da se tamo informira o tome nije li stanje u naravi razliito od zemljinoknjinog. Ako on to ne bi uinio, njegovo neznanje da je izvanknjino stanje drukije od zemljinoknjnog, pripisivala bi njegovoj gruboj nemarnosti, ime bi mu uskraivala pravo na zatitu njegovog povjerenja u zemljine knjige. Takav je zahtjev pretjeran u suvremenom poslovanju, pa je zato zakonodavac izriitom odredbom iskljuio mogunost da se ikome predbacuje nedostatak dobre vjere samo zato to nije istraivao izvanknjino stanje. ......
STVARNO PRAVO
44
Gavella
stjecanje na temelju zakona. Takvo se stjecanje obino naziva stjecanje na temelju povjerenja u istinitost zemljine knjige.
67. Pretpostavke stjecanja na temelju povjerenja u istinitost zemljine knjige su sljedee: 1/ objekt stjecanja je nekretnina, 2/ stjecatelj je s neistinito upisanim vlasnikom te nekretnine, kao knjinim prednikom sklopio pravni posao, 3/ pravni posao (bilo naplatan, bilo besplatan) je usmjeren na stjecanje prava vlasnitva te nekretnine, 4/ stjecatelj je pritom postupao u dobroj vjeri i prigodom a) sklapanja posla i b) prigodom stavljanja zahtjeva za upis, oslanjajui se na zemljinoknjino stanje, 5/ u zemljinu knjigu je upisano stjecateljevo pravo vlasnitva nekretnine, te 6/ zbiljski, izvanknjini vlasnik nema pravo zahtijevati brisanje tog stjecateljevog upisa (123/1 ZV, 8/5 ZZK). A, zbiljski vlasnik vie nema pravo zahtijevati brisanje stjecateljevog upisa nakon to su protekle tri godine od kada je bio zahtijevan upis stjecateljevog neistinitog knjinog prednika;45 a ako je zbiljski vlasnik bio uredno obavijeten o upisu tog neistinitog stjecateljevog knjinog prednika, u pravilu on uope nema pravo zahtijevati brisanje stjecateljevog upisa (129/2/2 ZZK). Iznimno, sauvao je pravo na to, ako je u roku za albu protiv prednikovog upisa bio stavio prijedlog da se zabiljei da je taj upis sporan,46 a u roku od 60 dana (od proteka roka za albu) je podnio brisovnu tubu, zahtijevajui brisanje prednikovog upisa (129/2/1 ZZK). 6 8 . Stjecatelj je - ako je ve prestalo pravo zbiljskog vlasnika da pobija upis stjecateljevog vlasnitva, a ispunjene su i sve ostale pretpostavke stjecanja zbog povjerenja u istinitost - inom upisa u zemljinu knjigu stekao na temelju zakona pravo vlasnitva koje je upisano u njegovu korist. A, ako pravo zbiljskog vlasnika da pobija stjecateljev upis jo nije prestalo u trenutku tog upisa, stjecatelj e na temelju zakona stei upisom u zemljinu knjigu pravo vlasnitva koje je upisano u njegovu korist, im prestane pravo zbiljskog vlasnika da zahtijeva brisanje tog prava (ako se vlasnik do tada ne poslui svojim pravom da zahtijeva brisanje). 6 9 . Zatitu svojeg povjerenja u istinitost zemljinih knjiga uivaju samo stjecatelji koji su tree osobe, naime one koje su oslanjajui se na postojee knjino stanje, stjecale posredstvom neistinito upisane osobe. Zatitu ne uiva ona osoba koja je prva bila neistinito upisana kao vlasnik nekretnine - ona nije rtva neistinitog knjinog stanja, od nje potjee neistinitost. Kako ona nije stjecala od neisti45 Prijelazne odredbe ZZK ne dozvoljavaju da ovaj trogodinji rok za podnoenje brisovne tube istekne prije nego to proteknu tri godine od stupanja na snagu ZZK, dakle prije 1.1. 2000. g. (224/1), ime omoguavaju izvanknjinom vlasniku da sve do tada zatrai brisanje neistinitih upisa, a da mu upisani vlasnik ne moe s uspjehom suprotstaviti prigovor da je stekao vlasnitvo na temelju povjerenja u istinitost zemljine knjige. 46 "Na zabiljebu brisovne tube primjenjuju se pravila o zabiljebi spora, s time da tko ishodi zabiljebu brisovne tube, a bez opravdanog razloga propusti podnijeti tu tubu, odgovara za tetu koju je zbog toga pretrpjela osoba u iju korist je provedena uknjiba" (129/3 ZZK). Pravila o zabiljebi spora sadre odredbe lanaka 81-84 ZZK. , ,.....-. , ...
346
Trei dio: Vlasnitvo
STVARNO PRAVO
Gavella
nito upisanog prednika, oslanjajui se u dobroj vjeri na postojee knjino stanje kao istinito, glede nje ne mogu biti ispunjene pretpostavke pod kojima se uiva zatitu povjerenja u istinitost zemljinih knjiga. Zato neistiniti upis vlasnitva te osobe ne moe postati istinit po pravilima za stjecanje na temelju povjerenja u istinitost zemljine knjige (ona e moda stei nekretninu dosjelou, ako je ima u posjedu, a ispune se i sve ostale pretpostavke za stjecanje putem dosjelosti). Protiv te osobe ima zbiljski vlasnik pravo ustati brisovnom tubom bilo kada (sve dok mu pravo vlasnitva ne prestane, a prestat e mu npr. ako neki sukcesor te osobe stekne nekretninu u svoje vlasnitvo na temelju povjerenja u istinitost zemljine knjige, ili ako netko tu nekretninu stekne dosjelou). 70. Stjecanje prava vlasnitva na temelju povjerenja u istinitost zemljine knjige je dodue stjecanje na temelju zakona, ali po izriitoj zakonskoj odredbi stjecatelj stjee nekretninu "kao od njezina vlasnika", dakle - s istim posljedicama kao da je stjee na temelju pravnog posla. To znai, da ovo stjecanje vlasnitva, jednako kao i stjecanje vlasnitva na temelju pravnoga posla, u naelu ne utjee na prava treih koja postoje na stvari. b) Djelovanje povjerenja u potpunost prigodom stjecanja nekretnine 7 1 . Svatko ima pravo osloniti se na to da su zemljine knjige zaista istinite i potpune (8/1-2). Dakako, moe se dogoditi da zemljine knjige ipak nisu potpune, da glede nekretnine koju netko stjee postoje i neka tua prava, tereti ili ogranienja koja nisu upisana, premda bi to mogla biti. Rije je o pravima i ogranienjima koja su nastala npr. na temelju odluke vlasti (npr. u postupku izvlatenja), ili na temelju zakona (npr. dosjelou), ali nisu upisana u zemljinu knjigu. Mogunost da glede nekretnine postoje i neka nevidljiva, izvanknjina tua prava, tereti i ogranienja veoma teko optereuje pravni promet, pa zato od opasnosti koje odatle prijete zakon prua zatitu onima koji nekretninu stjeu, oslanjajui se u dobroj vjeri na to da su zemljine knjige potpune, dakle da ne postoje neupisana prava ni ogranienja. 72. Zatita koju zakon daje onima koji stjeu nekretninu pouzdajui se u potpunost stanja u zemljinoj knjizi, sastoji se u tome da e stjecatelj - ispune li se zakonom odreene pretpostavke za to - stei vlasnitvo nekretnine, slobodne od svih onih tuih prava, tereta i ogranienja, koja nisu upisana u zemljinu knjigu, premda bi to mogla biti, a stjecatelj za njih nije znao, niti je morao znati (124/1). Pretpostavke za to su sljedee: 1/ stjecatelj je stekao pravo vlasnitva nekretnine upisom u zemljinu knjigu, 2/ stekao ga je na temelju pravnog posla, odnosno na temelju povjerenja u zemljinu knjigu; 3/ tua prava, tereti, odnosno ogranienja, iako su mogla biti upisana u zemljinu knjigu, nisu bila u nju upisana, niti je iz zemljine knjige vidljivo da je sudu podnesen prijedlog za njihov upis; 4/ stjecatelj se prigodom stjecanja u dobroj vjeri oslanjao na potpunost zemljine knjige, naime nije znao, niti je s obzirom na okolnosti morao znati za izvanknjino postojanje na nekretnini tuih prava, tereta ili ogranienja.
i: ini
Gavella
7 3 . Ako su te pretpostavke ispunjene, stjecatelj je upisom svojeg prava vlasnitva, kojim je stekao nekretninu, nju stekao optereenu samo onim tuim pravima, teretima i ogranienjima koja su u trenutku njegovog stjecanja a/ bila upisana u zemljinoj knjizi, b/ onima neupisanima za koja je znao ili morao znati, a i c/ onima koji postoje na temelju zakona, a ne upisuju se u zemljinu knjigu (124/2). Sva ostala neupisana tua prava, tereti i ogranienja, koja su mogla biti upisana u zemljinu knjigu, ali to nisu bila - prestala su. 47 Time to je stjecatelj stekao pravo vlasnitva nekretnine, oslanjajui se u dobroj vjeri na potpunost zemljine knjige, stekao je nekretninu neoptereenu tim pravima (124/1 ZV, 8/4 ZZK). Osobe koje su propustile predloiti njihov upis u zemljinu knjigu, snose same posljedice vlastitog propusta. Djelovanje povjerenja u potpunost zemljine knjige nastupa u trenutku stjecanja vlasnitva nekretnine.
III. Stjecanje na temelju odluke suda ili druge vlasti A. Openito

74. Pravo vlasnitva moe se stei na temelju odluke suda ili odluke upravne vlasti samo u sluajevima odreenim zakonom, a i tada samo na nain i pod pretpostavkama koje zakon za to odreuje (126/1). Cijeli je niz sluajeva za koje ZV, a i brojni drugi zakoni predviaju mogunost stjecanja prava vlasnitva odlukom. 7 5 . Da bi se vlasnitvo steklo na temelju odluke - ona treba biti takvog sadraja da za odreenog subjekta kao stjecatelja stvara pravo vlasnitva koje do tada nije postojalo. Ponekad se misli da je svaka odluka, npr. svaka pravomona presuda o pravu vlasnitva, novi pravni temelj tog prava (res iudicata fackjus inter^partes), to je teko prihvatiti. Deklaratorna odluka samoTznce"(ispravno ili pogreno) da pravo postoji ili ne postoji, ali ne utjee na to pravo (premda nakon svoje pravomonosti onemoguuje da sud ponovno i drukije sudi o njemu48). Ni kondemnatorna odluka nee stvoriti pravo vlasnitva, ako je samo usmjerena na njegovo potovanje, izvravanje ili zatitu. Pravni temelj stjecanja prava vlasnitva moe biti samo kondemnatorna odluka koja je usmjerena na promjenu dotadanjeg prava vlasnitva odreene stvari, dakle odluka kojom se odluuje da e vlasnik odreene stvari postati osoba koja do tada to nije bila (ili to nije bila sama, ne47 To je izriito propisano za izvanknjino (tj. steene na temelju odluke vlasti, ili zakona) steene slunosti (227, 230), stvarne terete (277), za prava graenja osnovana odlukom suda (289/2), kao i za zalona prava na nekretninama (318).
Ipak, zbog toga to se predmnijeva da je istinito ono to je utvreno pravomonom presu-1 dom (res iudicata pro veritate habetur), pogrena presuda o postojanju ili nepostojanju neijeg; prava vlasnitva omoguuje onome u iju korist je donesena da se na to pogreno utvrenje I oslanja, pa da se ponaa kao da je vlasnik, premda to zapravo nije. Sreom, presude djeluju samo / meu parninim strankama (inter partes), to donekle ublauje teke posljedice pogrene pre-'
sude. . '-;.>:. . J
48
STVARNO PRAVO
Gavella
go zajedno s drugim subjektima), ime e prestati pravo vlasnitva koje je do tada postojalo.49 ,. ; 76. Da bi se vlasnitvo steklo na temelju sudske odluke - ona treba biti pravomona, a da bi ga se steklo na temelju odluke upravne vlasti - ta treba biti konana. To je pravilo, koje vrijedi ako nije to drugo propisano. Sudska odluka je pravomona kada je vie nije mogue pobijati redovnim pravim sredstvima (redovnim pravnim lijekovima), dakle kada vie nije mogue tim sredstvima postii ponovno i drukije suenje (ne bis ni idem). Odluka upravne vlasti je konana kada je okonan odnosni upravni postupak u kome se odluka donosi (nije mogue albom postii ponovno i drukije odluivanje), bez obzira na to to moda postoji mogunost da se zakonitost te odluke provjerava u upravnom sporu pred sudom. Pravilo je, da se na temelju odluke suda stjee pravo vlasnitva u trenutku njezine pravomonosti, a da ga se na temelju odluke drugog tijela vlasti (upravne) stjee u trenutku konanosti te odluke, osim - ako bi to drugo bilo odreeno zakonom, ili bi proizlazilo iz cilja radi kojeg se ta odluka donosi (126/2). 77. U naelu se pravo vlasnitva na temelju odluke suda ili odluke druge vlasti stjee izvedeno (derivativno), naime prenosi se to pravo s dotadanjeg vlasnika na stjecatelja, ali zakonom moe biti odreeno da se na temelju odreenih vrsta odluka pravo vlasnitva stjee izvorno. No, bez obzira na to je li na temelju odluke prelazi pravo vlasnitva na stjecatelja, ili se za njega osniva novo pravo vlasnitva to u naelu nee utjecati na prava treih osoba koja su do tada teretila stvar. Prava treih koja su teretila tu stvar - terete je i nadalje, osim onih za koje je to odreeno a) onom odlukom koja je temelj stjecanja prava vlasnitva, b) posebnim zakonom, ili c) koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati (126/3). 78. Odnos odluke i njezinog izvrenja moe podsjeati na odnos titulus i modus prigodom stjecanja na temelju pravnog posla. Ipak, ovdje se ne radi o takvom odnosu - izvrenje odluke nije modus stjecanja. Nastajanje i izvravanje neke odluke javne vlasti jest niz radnji procesnopravnog (postupovnog) znaaja. Izvrenje odluke je samo jedna od tih radnji procesnopravne naravi, a ne neki in sa zasebnim graanskopravnim uinkom, kao to je to sluaj s modusom kada se pravo vlasnitva stjee na temelju pravnog posla. Posrijedi je samo slinost s odnosom 50 titulus i modus. Za stjecanje prava vlasnitva na temelju odluke nije potrebna predaja pokretnine, niti upis u zemljine knjige (osim, dakako, ako bi to drugo bilo izriito zakonom propisano) - pravo vlasnitva se stjee u trenutku pravomonosti odluke suda odnosno konanosti odluke druge vlasti, bez obzira na to je li
Ako bi za ostvarenje prava vlasnitva nastalog na temelju odluke bilo potrebno jo i njezino prisilno izvrenje - ovrha, odluka koja bi radi toga bila donesena u ovrnom postupku (rjeenje o ovrhi) ne bi bila pravni temelj stjecanja prava vlasnitva, nego je njegov pravni temelj ona odluka koja se prisilno provodi.
50 Ta slinost omoguuje da se za praktine potrebe barata s analogijom, ne isputajui iz vida da se radi samo o slinosti, a ne o istovjetnosti. 49
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
349
Gavella
time steena stvar predana u posjed vlasniku ili nije, kao i bez obzira na to je li tako steeno pravo vlasnitva upisano u zemljine knjige. 79. Premda se na temelju odluke suda odnosno drugog tijela vlasti stjee pravo vlasnitva nekretnine a da za to nije potreban upis u zemljinoj knjizi, stjecatelj je ovlaten ishoditi upis svojeg, tako steenog vlasnitva u zemljinu knjigu (127/1).51 Dobro bi uradio da to to prije zatrai, jer bi se inae moglo dogoditi da to pravo izgubi, ili da mu ono bude okrnjeno ili optereeno pravom koje bi netko stekao na istoj nekretnini u dobroj vjeri, postupajui s povjerenjem u zemljinu knjigu. Izriito je, naime, odreeno da se "vlasnitvo nekretnine steeno odlukom suda ili drugog tijela ne moe suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajui s povjerenjem u zemljine knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasnitva na nekretnini dok jo pravo koje je bilo steeno odlukom suda ili drugog tijela nije bilo upisano" (126/3). 8 0 . Zakonske norme, kako ZV tako i nekih posebnih zakona, stvorile su brojne mogunosti stjecanja prava vlasnitva na temelju odluke suda ili drugog tijela vlasti. Izloit emo neke vanije, bez pretenzije da to izlaganje bude potpuno.
B. Stjecanje na temelju odluke o razvrgnuu suvlasnitva

8 1 . Odluka kojom je sud odluio o razvrgnuu suvlasnitva, kada se ono provodi kao sudsko razvrgnue - pravni je temelj stjecanja prava vlasnitva. Na temelju pravomone sudske odluke kojom se suvlasnitvo razvrgava, svaki e od suvlasnika stei u vlasnitvo ono to je tom odlukom odreeno, i to time to e mu se nekretnine predati u samostalan posjed, a glede nekretnina - time to e se njegovo pravo vlasnitva uknjiiti u zemljinu knjigu (ako nije to posebno propisano) (55/4). Svaki od njih stjee pravo vlasnitva izvoenjem tog prava iz dotadanjeg suvlasnitva, a ostaju i dalje sva stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na stvari glede koje je suvlasnitvo razvrgnuto, osim onih za koje je to odreeno rjeenjem o razvrgnuu suvlasnitva (126/3).52 8 2 . Ako neki od suvlasnika ima pravo na razvrgnue isplatom (na temelju pravnoga posla, ili zakona) pa zahtijeva da se ono provede na taj nain, sud e svojom odlukom o razvrgnuu suvlasnitva odrediti da se razvrgnue provede isplatom. Sud e odrediti razvrgnue isplatom i kada nitko nema na temelju pravnog posla ili
Na vlasnikov prijedlog za upis u zemljinu knjigu, sud e upis odobriti na temelju javne isprave - one odluke suda, odnosno tijela upravne vlasti, koja je bila temelj za stjecanje prava vlasnitva. Dakako, da bi sud mogao odobriti upis vlasnitva, ta odluka mora imati osobine kakve trae pravila zemljinoknjinog prava da bi javna isprava bila tabularna isprava (55 ZZK). Po tim pravilima su tabularne isprave "odluke suda ili drugog nadlenog tijela odnosno pred njima sklopljene nagodbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovrnim ispravama prikladnim za upis prava u zemljinu knjigu, ako sadre tonu oznaku zemljita ili prava na koji se odnosi upis" (55/1/b ZZK). Prestat e i ona stvarna prava za koja je to odreeno posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati (126/3). 3 5 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
52 51
Gavella
zakona pravo na takav nain razvrgnua, ali neki suvlasnik (ili nekoliko njih zajedno) opravdano zahtijeva da stvar pripadne u cijelosti njemu (odnosno njima), s time da isplati ostale.53 Kad god sud odredi razvrgnue suvlasnitva isplatom, ujedno e rjeenjem o razvrgnuu odrediti i da je taj kome e stvar pripasti u cijelosti obvezan ostalim suvlasnicima isplatiti vrijednost njihovih dijelova, a odredit e i rok dospijea te obveze. U takvom e sluaju rjeenja o razvrgnuu suvlasnitva biti i pravni temelj te obveze, koja je uz to osigurana i zakonskim zalonim pravom na stvari koju dobiva dunik te obveze (51/1-2). Ostali su suvlasnici vjerovnici te obveze, osigurane ovim zakonskim zalonim pravom, koji imaju pravo da - poto ta obveza dospije - zahtijevaju od dunika da tu obvezu ispuni, odnosno da trpi njihovo namirivanje iz vrijednosti te stvari (51/2). No, oni imaju na raspolaganju i alternativu tome - mogu traiti da se poniti odluka o razvrgnuu isplatom (51/2). 83. Odluka suda o razvrgnuu suvlasnitva je tzv. iudicium duplex, naime izvrenje pravomone odluke o razvrgnuu moi e zahtijevati svaki od suvlasnika koji je sudjelovao u tom sudskom razvrgnuu, bez obzira na to na iji je zahtjev sud odluivao (55/3). Nakon razvrgnua suvlasnitva, svi suvlasnici koji su sudjelovali u tom razvrgnuu odgovaraju solidarno jedni drugima za materijalne i pravne nedostatke onoga to je svaki pojedini od njih stekao, odnosno trebao stei, na temelju odluke o razvrgnuu (55/4). 84. Kada je sud odluujui o razvrgnuu suvlasnitva na nekretnini, prigodom geometrijske diobe nekretnine odluio da e se u korist dijela koji se diobom odvaja osnovati slunost i/ili kakav stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima (a moe tako odluiti ako je to nuno za uporabu ili iskoritavanje dijela koji se diobom odvaja) (50/3), tada e pravomono rjeenje o razvrgnuu biti pravni temelj i nastanka toga stvarnog prava, a ono e biti steeno upisom u zemljinu knjigu (265).
C. Stjecanje na temelju rjeenja o dosudi

1. Stjecanje vlasnitva 85. Rjeenje o dosudi je odluka kojom sud u ovrnom postupku odluuje tko je stekao pravo vlasnitva stvari (nekretnine) prodane ovrnom prodajom. Ovrna prodaja je prodaja dunikove stvari, koju provodi sud u ovrnom postupku radi prisilnog namirenja vjerovnikove novane trabine. Naime, ne ispuni li dunik dobrovoljno svoju dospjelu novanu obvezu,54 vjerovnik koji ima ovrnu ili vjeroSuvlasnik ima pravo na razvrgnue isplatom ako uini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog (51/1). Suvlasnik, odnosno suvlasnici iji su suvlasniki dijelovi zajedno barem devet desetina, ne moraju uiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog za to da stvar pripadne upravo njemu, odnosno njima (51/3).
54 Obveza je dospjela od trenutka kada je vjerovnik ovlaten zahtijevati njezino ispunjenje. Ako nikakav rok za ispunjenje obveze nije odreen (ugovorom ili prirodom odnosa) - ona dospijeva u trenutku kada vjerovnik zatrai njezino ispunjenje ("otkae je") (l. 314. st. 1. ZOO); ako je pak odreen - obveza dospijeva istekom tog roka. 53
STVARNO PRAVO
Gavella
dostojnu ispravu koja glasi na ispunjenje te obveze, moe putem suda u ovrnom postupku ishoditi prodaju (ovrnu prodaju) neke dunikove stvari (ili prava) da bi svoju trabinu (zajedno s kamatama i trokovima) namirio iz kupovnine.55 Na temelju rjeenja o dosudi stjee se u naem pravnom poretku pravo vlasnitva nekretnine prodane u ovrnom postupku.56 86. Ako bi se radi namirivanja vjerovnikove novane trabine ovrno prodavala neka dunikova nekretnina, sud e tu nekretninu u pravilu prodavati na usmenoj javnoj drabi, a tek iznimno tzv. neposrednom pogodbom (92/1-4 OZ).57 Na javnoj su drabi potencijalni kupci pozvani da stavljaju svoje ponude, s time da e biti prihvaena ponuda najboljeg nuditelja, ako je stavljena u skladu s unaprijed odreenim uvjetima prodaje. Potencijalni e se kupci nadmetati, a nekretninu je sud duan prodati onome tko ponudi najviu cijenu (98/1-3. OZ). Poto zakljui drabu, sudac e utvrditi koji je ponuditelj ponudio najveu cijenu i ispunio uvjete da mu se dosudi nekretnina (98/3 OZ), pa e o tome donijeti i pisano rjeenje - rjeenje o dosudi (98/4 OZ). U sluaju da se ovrna prodaja nekretnine provodi neposrednom pogodbom - osoba koja je ovlatena da tako proda nekretninu - sklapa s kupcem kupoprodajni ugovor u ime i za raun ovrenika, tj. vlasnika nekretnine (92/5 OZ), a prema zakljuku suda o prodaji. 0 zakljuenju tog ugovora obavjetava se sud, koji provjerava jesu li ispunjene sve pretpostavke da bi prodaja bila valjana (99/1), pa utvrdi li da jesu - donosi rjeenje o dosudi nekretnine osobi s kojom je sklopljena neposredna pogodba o prodaji nekretnine (99 OZ). 58 U rjeenju o dosudi nekretnina (donesenom nakon prodaje drabom ili neposrednom pogodbom) sud e a/ odrediti da e se nekretninu predati kupcu poto poloi kupovninu i rjeenje o dosudi postane pravomono, i b/ odredit e koja e se prava na prodanoj nekretnini potom brisati (101/1).59
55 Poto je sud, na zahtjev vjerovnika (kao ovrhovoditelja), donio rjeenje o ovrsi, a/ naredivi tim rjeenjem duniku (kao ovreniku) da u dodatnom roku (8 odnosno 3 dana) ispuni vjerovnikovu trabinu, zajedno s trokovima, te b/ odredivi ovrhu radi ostvarenja te trabine (37/2. OZ), a dunik ipak nije tu trabinu u cijelosti ispunio - sud e poduzeti potrebne ovrne radnje koje vode ovrnoj prodaji jedne ili vie dunikovih stvari.
U sluaju ovrne prodaje pokretnine, kupac stjee pravo vlasnitva na temelju pravnoga posla, koji za raun vlasnika-ovrenika stvari sklapa na to ovlatena osoba, zastupajui u tome vlasnika. Pokretninu na ovrnoj javnoj drabi prodaje u ime i za raun vlasnika-ovrenika sudski ovritelj, koji provodi drabu; a neposrednom pogodbom je prodaje osoba koja obavlja komisione poslove, djelujui pritom u ime i za raun vlasnika-ovrenika (141/3/2 OZ). Nekretninu e se prodavati na nain i uz uvjete koje odredi sud svojim zakljukom o prodaji (90 OZ). Sud nije slobodan kod odreivanja naina prodaje - u pravilu nekretninu treba prodati na usmenoj javnoj drabi, a neposrednom pogodbom samo ako o tome postoji valjani ugovor svih zainteresiranih osoba (92/1-4 OZ). Ugovor o prodaji nekretnine proizvodit e pravni uinak tek od dana pravomonosti rjeenja o dosudi (92/6 OZ). 59 Ne poloi li kupac kupovninu u odreenom roku, sud e rjeenjem proglasiti prodaju nevaeom i odredit e novu prodaju (100/2). 3 5 2 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
58 57
56
Gavella
87. Kada kupac poloi kupovninu, a rjeenje o dosudi postane pravomono, sud e donijeti zakljuak o predaji nekretnine kupcu, kojim e a/ odrediti da se nekretnina predaje kupcu i b/ odrediti da se u zemljinu knjigu upie kupevo pravo vlasnitva, a i da se briu ona prava glede prodane nekretnine za koja je rjeenjem o dosudi bilo odreeno da e ih se brisati (101/2 OZ). Kupac stjee pravo vlasnitva nekretnine koja mu je prodana u ovrnom postupku (na drabi ili neposrednom pogodbom) na temelju pravomonog rjeenja o dosudi nekretnine, ali ne samim tim rjeenjem, nego - time to je sud svojim zakljukom o predaji nekretnine kupcu - odluio da se ta nekretnina predaje njemu. Posrijedi je predaja nekretnine
kupcu u idealni posjed, kao nain koji je z a k o n o m o d r e e n za pretpostavku stjecanja vlasnitva na temelju ovakve sudske odluke (126 ZV). Vlasnitvo n e k r e t n i n e nije steeno samom pravomonou rjeenja o dosudi, nego tek ispunjenjem i daljnje pretpostavke stjecanja - zakljukom suda o predaji n e k r e t n i n e kupcu. Uknjiba u zemljinu knjigu ima samo deklaratorni karakter. K u p a c na temelju rjeenja o dosudi stjee pravo vlasnitva dosuene mu n e k r e t n i n e i prije nego to je provedena uknjiba, pa i kada uope nije provedena uknjiba vlasnitva u njegovu korist. 60 . .-. -,: -.-...-. ..-,;:. .,-:>,,:!:. 88. Prava treih koja su teretila nekretninu prije kada ju je kupac stekao dosudom - terete je i nadalje, ali ipak ne sva (126/3). Tako e i nakon to ju je kupac stekao dosudom nekretninu i nadalje teretiti: 1/ pravo graenja, 2/ sve stvarne slunosti, 3/ neke osobne slunosti - one koje su u zemljinoj knjizi upisane prije prava radi ijeg se namirenja provodi ovrha, 4/ samo ona zalona prava koja osiguravaju vjerovnikove trabine koje ostaju i dalje, sada kao dugovi novog vlasnika kupca, jer ih je taj preuzeo u sporazumu sa zalonim vjerovnikom61 (l. 81. i 82. st. 2. i 3. OZ). 5/ Sto se tie stvarnih tereta, situacija nije sasvim jasna,62 no smatramo da iz cilja kojem bi trebale sluiti pravila o prestajanju ogranienih stvarnih prava na nekretnini koja je prodana u ovrnom postupku, a i iz pravne naravi stvarnih tereta, proizlazi slijedee - nekretninu e i dalje teretiti a/ javnopravni stvarni tereti, b/ privatnopravni tereti koji su a/ trajne naravi, (3/ koji nisu trajne naravi, ali su upisani u zemljinoj knjizi prije prava radi ijeg se namirenja provodi ovrha, kao i oni jj koje je kupac preuzeo (bez obzira jesu li trajni i bez obzira na mjesto u prvenstvenom redu). Na temelju rjeenja o dosudi prestat e: 1/ sva zalona prava na toj nekretnini, a trabine koje su njime bile osigurane namirivat e se iz kupovnine
Upis u zemljinu knjigu je svakako potreban. Stjecatelj dosudom, naime, ne uiva nikakvu posebnu zatitu protiv tree osobe koja bi u dobroj vjeri stekla nekretninu ili neko stvarno pravo na njoj prije no to bi kupac na temelju dosude postao vlasnikom i upisao svoje pravo vlasnitva dosuene mu nekretnine (127/2). 61 Za iznos dugova koji tako ostaju i dalje, smanjuje se kupovnina koju e kupac platiti za nekretninu.
62 OZ postavlja naelo da stvarni tereti ne prestaju zbog ovrne prodaje nekretnine (82/1 OZ), no potom govori o prestanku stvarnih tereta upravo iz ovog razloga (82/3 OZ). Teko je utvrditi pravi sadraj odredbi o (ne)prestajanju stvarnih tereta - odredbe OZ o sudbini stvarnih tereta su protuslovne. Oigledno je dolo do redakcijskih omaki. 60
STVARNO PRAVO
Gavella
(ostat e jedino zalona prava koja osiguravaju trabine za koje je kupac preuzeo dug) (l. 81. OZ), 2/ one osobne slunosti koje su u zemljinoj knjizi upisane na63 64 kon prava radi ijeg se namirenja provodi ovrha (l. 82. st. 3. OZ), 3/ oni privatnopravni stvarni tereti koji su u zemljinoj knjizi upisani nakon prava radi ijeg se namirenja provodi ovrha, a nisu trajne naravi, niti ih je kupac preuzeo. 89. Kupac koji je na temelju pravomonog rjeenja o dosudi stekao pravo vlasnitva nekretnine, uiva visok stupanj zatite tog svojeg stjecanja. Naime, prema izriitoj odredbi OZ - makar kasnije i bilo ukinuto ili preinaeno rjeenje o 65 ovrsi , to nee utjecati na kupevo pravo vlasnitva ve steeno pravomonou rjeenja o dosudi (l. 102. OZ). No, on tu zatitu ne uiva prema treoj osobi koja je s uspjehom uloila izluni zahtjev (izluni prigovor, odnosno izlunu tubu), ishodivi proglaenje ovrhe nedoputenom zbog toga to je ona, a ne ovrenik, vlasnik predmeta ovrhe (l. 55-56. OZ). U sluaju kada je trea osoba uspjela sa svojim izlunim zahtjevom, otpao je pravni temelj stjecanja dosudom, pa se stje66 canje prava vlasnitva izjalovilo. 2. Uspostava vlasnikovog faktinog posjeda 9 0 . Kupcu je zakljukom o predaji nekretnine u posjed dan idealni posjed te nekretnine, on je postao vlasnikom nekretnine, ali jo nema faktian (efektivan) posjed, no ovlaten je uspostaviti ga. Dotadanjem je vlasniku (ovreniku) prestalo njegovo pravo vlasnitva te nekretnine, pa ju je duan predati u posjed kupcu odmah nakon to mu je dostavljen zakljuak o predaji nekretnine kupcu (120 OZ). 9 1 . Preda li dotadanji vlasnik (ovrenik) nekretninu u posjed kupcu, kupac je uspostavio svoju faktinu vlast na njoj, ime je njegov idealni posjed te nekretnine zamijenjen faktinim posjedom. Ne preda li mu je, nego naprosto napusti posjed kupac se ovlaten sam staviti u posjed te nekretnine. No, ako dotadanji vlasnik i dalje dri nekretninu u posjedu (a nije na to ovlaten niti zakonom, niti ga je kupac na to ovlastio) kupac mu moe staviti svoj vlasniki zahtjev, traei od njega
63 Ovrha se moe provoditi radi namirenja zalonog prava (uknjienog u zemljinoj knjizi), ili radi namirenja neke trabine koja prije nije bila osigurana zalonim pravom (dakle nije bila uknjiena u zemljinoj knjizi), no nakon to je doneseno rjeenje o ovrsi izvren je u zemljinoj knjizi upis - zabiljeba ovrhe (l. 79. OZ). One osobne slunosti koje su u zemljinoj knjizi upisane nakon jedne ili druge vrste upisa prava radi ijeg se namirenja provodi ovrha - prestaju pravomonou dosude, a njihovi dotadanji nositelji imaju pravo da njihovu vrijednost namiruju iz i u granicama kupovnine. 64 Premda OZ odreuje da prava prestaju danom pravomonosti rjeenja o dosudi nekretnine kupcu (82/3), da bi takva prava prestala potrebno je, naravno, da budu izbrisana iz zemljine knjige. No, uinak brisanja e ex tune - djelovati od trenutka pravomonosti rjeenja o dosudi. 65
OZ).
66
Rjeenje o ovrsi moe se preinaiti ili ukinuti povodom ovrenikove albe (lanak 47.
Tko je kupio stvar na ovrnoj prodaji nema prava koja bi proizlazila iz prodavateljeve odgovornosti za materijalne nedostatke (l. 487. ZOO), ali time nije iskljueno njegovo pravo na zatitu od evikcije (l. 121, 508-515 ZOO). 3 5 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
posjed te nekretnine. Isto bi kupac mogao traiti od svakoga tko bi njegovu nekretninu bespravno posjedovao. 92. Tako odreuju opa pravila, ali posebna pravila OZ omoguuju onome tko je stekao vlasnitvo nekretnine na temelju rjeenja o dosudi, da ishodi predaju faktinog (efektivnog) posjeda te nekretnine i kraim putem. Onaj tko je postao vlasnikom nekretnine kupljene u ovrnom postupku nee morati ostvarivati svoj vlasniki zahtjev putem parnice, a tek potom ovrnog postupka - moi e ga ostvarivati neposredno u ovrnom postupku, pri emu postoje razlike, ovisno o tome zahtijeva li on posjed nekretnine od onoga tko je bez pravnog temelja posjeduje kao bivi vlasnik (odnosno kao lanovi obiteljskog domainstva biveg vlasnika), kao bivi najmoprimac ili zakupac ili kao trea osoba. 93. Vjerovnik koji je pokrenuo postupak ovrhe prodajom nekretnine (ovrhovoditelj), moe ve u tom prijedlogu za tu ovrhu, a i kasnije tijekom cijelog ovrnog postupka, sve dok sud ne donese zakljuak o predaji nekretnine kupcu, zatraiti da ovrni sud odredi "ispranjenje nekretnine i njezinu predaju kupcu" u faktian posjed (121/1 OZ). Sud e tome udovoljiti tako to e rjeenjem o ovrsi (ili naknadnim)67 odrediti da e dunik (ovrenik, zaloni dunik) i lanovi njegovog obiteljskog domainstva - poto postane pravomono rjeenje o dosudi i bude donesen zakljuak o predaji nekretnine kupcu - biti duni predati tu nekretninu u faktini posjed onome tko je kupi na ovrnoj prodaji (121/2 OZ). 68 Ako je sud na prijedlog ovritelja bio donio takvo rjeenje, kupac e, nakon to stekne nekretninu, moi podnijeti prijedlog ovrnom sudu 69 da pristupi ovrsi radi ispranjenja te nekretnine i njezine predaje njemu u faktian posjed, a sud e onda tu ovrhu provesti po pravilima o takvoj ovrsi (121/3-4 OZ). 70 Ovrenik i lanovi njegovog domainstva u naelu nemaju pravo na nuni smjetaj - imaju ga jedino ako to odreuje posebni propis a i tada osiguravanje nunog smjetaja nije prepreka za provedbu ovrhe (122 OZ). 94. Ugovori o najmu i zakupu nekretnine, koji nisu upisani u zemljinu knjigu, prestaju pravomonou rjeenja o dosudi te nekretnine kupcu (83/2 OZ). Od toga trenutka dotadanji najmoprimci i zakupci nekretnine vie nemaju pravo da je posjeduju. ine li to ipak i nakon to je sud donio rjeenje o predaji te nekretnine kupcu - kupac ima pravo ishoditi od ovrnog suda rjeenje kojim se a/ nareuje najmoprimcu, odnosno zakupcu, da predaju tu nekretninu u posjed kupcu u odreRjeenje o ovrsi je ono, kojim ovrni sud dozvoljava da se radi namirivanja vjerovnikove novane trabine proda dunikova nekretnina. Redakcijskom nespretnou u tekstu lanka 121. stavak 2. OZ stoji: "...nakon pravomonosti rjeenja o predaji nekretnine kupcu", iako bi oigledno trebalo stajati: "...nakon pravomonosti rjeenja o dosudi i donoenja zakljuka o predaji nekretnine kupcu". Kupac je aktivno legitimiran za podnoenje prijedloga; podnijevi ga stjee poloaj ovrhovoditelja (121/4 OZ).
70 69 68 67
Ovrhu radi ispranjenja i predaje nekretnine ureuju pravila iz lanaka 225-229. OZ. Trei dio: Vlasnitvo 3 5 5
STVARNO PRAVO
Gavella
enom roku (rok ne moe biti krai od tri mjeseca)71 te ujedno b/ odreuje prisilnu ovrhu ispranjenjem nekretnine i njezinom predajom kupcu za sluaj da je ne predaju dobrovoljno u odreenom im roku (123/1 OZ). Ako je u tom roku ne predaju, sud e, na prijedlog kupca, provesti tu ovrhu po pravilima o ovrsi radi ispranjenja i predaji nekretnine (123/2 OZ). 9 5 . Posjeduje li i nakon to je sud donio rjeenje o predaji nekretnine kupcu, tu nekretninu trea osoba koja nema za to nikakav valjani pravni temelj koji bi mogla dokazati pisanom ispravom, kupac ima pravo ishoditi od ovrnog suda rjeenje kojim sud a/ nareuje toj osobi da tu nekretninu bez odgode preda u posjed kupcu i odmah b/ odreuje prisilnu ovrhu ispranjenjem nekretnine i njezinom predajom kupcu (124/1 OZ). Ovrni e sud odmah pristupiti provedbi te ovrhe,72 a po pravilima o ovrsi radi ispranjenja i predaji nekretnine (124/2 OZ).
D. Stjecanje na temelju odluke o konfiskaciji

9 6 . Konfiskacija je prisilno oduzimanje prava vlasnitva aktom sudske ili druge javne vlasti, koje se provodi kao kazna ili kao zatitna mjera. Sa stajalita onog subjekta javnog vlasnitva kojem na temelju posebnih propisa trebaju pripasti konfiscirane stvari (u pravilu Republike Hrvatske) - konfiskacija je stjecanje prava vlasnitva na temelju odluke suda ili upravne vlasti, s odgovarajuim posljedicama, ako posebni propisi to drugo ne odreuju. Konfiskaciju odreuju posebni propisi kaznenopravne naravi, carinski propisi i dr.73 9 7 . Konfiskaciju se u kaznenom postupku, odnosno u vezi s tim postupkom, odreuje pravomonom odlukom (u pravilu suda) glede 1/ stvari koje se po kaznenom zakonu moraju oduzeti (80 KZ, 463 ZKP), i 2/ glede imovinske koristi koja je postignuta izvrenjem kaznenog djela (82 KZ, 464-472 ZKP). 74
"Rok za predaju nekretnine kupcu ...poinje tei dostavom rjeenja najmoprimcu odnosno zakupcu i ne prekida se izjavljivanjem albe" (123/3 OZ). alba ne odgaa ovrhu (124/2/2 OZ). Ono to je bilo konfiscirano u razdoblju od 15. svibnja 1945. godine do 25. lipnja 1991. g. kao kazna, ili zatitna mjera uz kaznu za politika kaznena djela, politiki motivirana kaznena djela, ili druga kaznena djela, ako je do osuujue presude dolo zloporabom politike moi vraa se, odnosno naknauje po posebnim odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine (Narodne novine, br. 92/1996).
73 72 71
Konfiskaciju se glede takvih stvari u pravilu odreuje pravomonom odlukom suda, kada je donesena presuda osuujua., tj. 1/ pravomonom presudom kaznenog suda kojom je odreena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta (80 KZ) i 2/ pravomonim rjeenjem suda o oduzimanju stvari (koje sud donosi naknadno u sluajevima kada je sud propustio u osuujuoj presudi odrediti konfiskaciju stvari za koju probitci javne sigurnosti ili zatite asti i dostojanstva graana zahtijevaju oduzimanje stvari - 463/3 ZKP). No, konfiskaciju se glede takvih stvari odreuje i odlukom drugih tijela vlasti, kada kazneni postupak nije zavren bez osuujue presude - naime 3/ pravomonim rjeenjem tijela pred kojim je kazneni postupak zavren, odnosno obustavljen, ako probitci javne sigurnosti ili zatite asti i dostojanstva graana zahtijevaju oduzimanje odreenih stvari (463/1,2,4 i 5 ZKP). 3 5 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
74
Gavella
E. Stjecanje na temelju odluke o izvlatenju
'
Literatura: Crni, J.: Komentar Zakona o izvlatenju, Zagreb, 1994; Crni, J.: Izvlatenje nekretnina pretpostavke i zapreke, u Godinjak 1, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1994, 29-53; Gavella, A/.: Privatna prava i ostvarivanje opih interesa, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1995, 4-5, 373-392; Borkovi, /.: Koncesija i izvlatenje na pomorskom dobru i zatita prava, u Hlaa, V,: Pomorsko dobro, Rijeka, 1996, 15-34.
98. Javna je vlast - kao to je poznato - ovlatena, a esto i duna, da zahvaa u vlasnitvo pravnih subjekata, kada je to potrebno u opem odnosno javnom interesu. Pod odreenim pretpostavkama je ovlatena da provede i tzv. potpuno izvlatenje (eksproprijaciju), naime da svojom odlukom oduzme stvar iz vlasnitva njezinog vlasnika i dade je u vlasnitvo odreenog korisnika izvlatenja (potpuno izvlatenje), s tim da dotadanjem vlasniku umjesto oduzete stvari dade pravo na naknadu za ono to mu je oduzela.75 Uini li to, na temelju odluke vlasti kojom je odreeno potpuno izvlatenje nekretnine, dogodit e se, ne samo prestanak dotadanjeg prava vlasnitva na njoj, nego i nastanak novog - korisnik izvlatenja stjee pravo vlasnitva na predmetu izvlatenja (3. ZOI). Uz to e i izvlatenik stjecati pravo na naknadu, a na temelju tog prava stjecat e ono to je naknada njemu. 1, Stjecanje prava vlasnitva izvlatene nekretnine
99. Odluka kojom je prihvaen prijedlog za izvlatenje (rjeenje o izvlatenju) je pravni temelj na kojem korisnik izvlatenja stjee pravo vlasnitva nekretnine koja je predmet izvlatenja (25. ZOI). On postaje vlasnikom kada to rjeenje postane konano u postupku izvlatenja (126). Za to stjecanje nije potreban upis njegovog vlasnitva u zemljine knjige, nego on moe biti izvren naknadno radi davanja potrebnog publiciteta.76 100. Time to je stekao pravo vlasnitva, korisnik izvlatenja je naravno dobio i sve vlasnike ovlasti, to ukljuuje i ovlast posjedovati svoju stvar (tzv. pravo na posjed), ali ZOI sadri posebna pravila, koja u tom pogledu ograniavaju mogunost izvravanja prava vlasnitva korisnika izvlatenja. Da bi korisnik izvlatenja doao u posjed nekretnine, on treba po tim pravilima "stei pravo na posjed izvlatene nekretnine", a to se redovito nee zbiti prije nego to korisnik izvlatenja dade dunu naknadu izvlateniku (28 ZOI). Naime, korisnik izvlatenja "stjee
75 76
Zakon o izvlatenju (Narodne novine, br. 9/94 i 35/94).
Upis steenog vlasnitva u zemljine knjige je dozvoljen (127/1 ZV i 42 ZOI) i preporuljiv, kako se ne bi dogodilo da netko od biveg vlasnika (ako je njegovo vlasnitvo ostalo pisano u zemljinoj knjizi) poteno stekne pravo vlasnitva na temelju povjerenja u zemljine knjige, ime bi neupisano pravo vlasnitva korisnika izvlatenja prestalo (127/2). U takvom bi sluaju, ako bi to zahtijevao interes Republike, bilo potrebno ponovno provesti izvlatenje - ovaj puta izvlatenje onoga tko je stekao nekretninu na temelju povjerenja u zemljine knjige, a u korist istog ili novog korisnika izvlatenja. Nema opasnosti da se to dogodi, ako je i bila izvrena zabiljeba postupka izvlatenja (to bi trebalo biti uinjeno po slubenoj dunosti, na temelju prijedloga za izvlatenje) (21 ZOI). . ....... ;; STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 3 5 7
Gavella
pravo na posjed izvlatene nekretnine danom pravomonosti rjeenja o izvlate77 nju", pod pretpostavkom da je ve do tada dao/isplatio naknadu izvlateniku; a nije li to do tada uinio - tek danom kada izvri tu svoju obvezu prema izvlate78 niku (28/1 ZOI). Nakon to korisnik izvlatenja "stekne pravo na posjed izvlatene nekretnine", mora mu je prepustiti onaj tko tu nekretninu posjeduje (izvlate79 nik, a i druge osobe koje u odnosu s njim tu nekretninu posjeduju). Ne uini li to - provest e se u upravnom postupku prisilno oduzimanje posjeda i davanje ne80 kretnine u posjed korisniku izvlatenja (tzv. deposedacija). 2. Stjecanje naknade 1 0 1 . Prijanji vlasnik (izvlatenik) ima pravo na naknadu, koju bi trebao dobiti u drugoj nekretnini, koja bi priblino odgovarala dotadanjoj (32 ZOI), ili u novcu (33 ZOI). Naknada se odreuje rjeenjem o izvlatenju, ali kao obveza korisnika izvlatenja da na ime naknade dade odreenu stvar ili isplati novac (25/7-8 OIZ). Obveza plaanja naknade nastaje na temelju konanog rjeenja o izvlatenju, ali e se pravo vlasnitva stei tek ispunjenjem te obveze, dakle kada stvar bude predana, odnosno novac plaen.
F. Stjecanje na temelju odluke o komasaciji

102. Komasacija je oduzimanje zemljita na nekom podruju, koja se provodi aktom javne vlasti u opem interesu da se zemljite moe to bolje iskoritavati. Rascjepkane zemljine estice s cijelog jednog podruja se u posebnom upravnom postupku oduzimaju njihovim vlasnicima i ukljuuju u tzv. komasacijsku gromadu, da bi ih se potom preraspodijelilo tako to e se ranijim vlasnicima dati iz te gromade odgovarajue komplekse zemljita, i to to vee i to pravilnije, za poljoprivrednu proizvodnju to pogodnije estice. Na temelju odluke o komasaciji stjeu sudionici komasacionog postupka pravo vlasnitva (i druga prava) na nekretninama koje im se daju iz komasacione gromade kao naknadu za ono to im je bilo oduzeto i uneseno u tu gromadu. Stjecanje je izvorno.
Pravomonost rjeenja o izvlatenju nastupa tek kada vie nije mogue voditi upravni spor protiv konanog rjeenja donesenog u postupku izvlatenja. Kako je korisnik izvlatenja stekao pravo vlasnitva nekretnine ve ranije, on u pravilu nema "pravo na posjed nekretnine" prije nego to rjeenje o izvlatenju postane i pravomono.
78 U iznimnim sluajevima moe Vlada RH odluiti da se nekretninu preda korisniku izvlatenja i prije "ako utvrdi da je to neophodno zbog hitnosti sluaja ili da bi se otklonila znatnija teta" (28/2 ZOI), no Vlada RH to niti u takvom sluaju ne moe odrediti, ako je predmet izvlatenja "stambena ili poslovna zgrada za koju korisnik izvlatenja nije osigurao drugu odgovarajuu nekretninu" (28/3 ZOI). 77
Po posebnim pravilima ZOI - koja odudaraju od opih pravila ZV - prijanji vlasnik "ima pravo sabrati usjeve i skupiti plodove koji su sazreli u vrijeme stupanja u posjed korisnika izvlatenog zemljita", a ako to nije u stanju - ima pravo na "naknadu za usjeve po odbitku potrebitih trokova koje bi imao do etve ili berbe" (36 ZOI).
80
79
lanci 275-276. Zakona o upravnom postupku (ZUP). STVARNO PRAVO
Gavella
103. Arondacija je u doba dok se favoriziralo gospodarenje na velikim poljoprivrednim dobrima i zadrugama bilo svojevrsno izvlatenje nalik na komasaciju, samo to se provodilo radi zaokruivanja velikih poljoprivrednih dobara ili zadruga, a na tetu privatnih imanja. Nakon to je Ustavom RH iz 1990. uspostavljen novi ustavni poredak, donesen je Zakon o prestanku vaenja Zakona o arondaciji,81 pa od tada nema vie tog oblika izvlatenja u naem pravnom poretku.
G. Stjecanje na temelju odluke o naknadi za oduzetu imovinu

Literatura: Crni, J.: Nacionalizacija i denacionalizacija, Zakonitost, 1990, 9-10, 1174-1187; mit, V., Kaer, H.: Denacionalizacija stanova i poslovnih prostorija, Zakonitost, 1990, 9-10, 1205-1210; Crni, J:. Komentar Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine, Zagreb, 1997; Simonetti, P:. Naknada za oduzetu imovinu, u Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, 1997, 1, 1-35; Jelini, S.: Naknada za oduzetu gospodarsku imovinu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, 1997, 1, 37-54; Pavii, B., Matulovi, M:. Povrat imovine oduzete na temelju kaznene odluke, odnosno konfiscirane u politikim procesima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, 1997,1, 55-106; Radolovi, A:. Naknada za oduzete stanove i poslovni prostor, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, 1997, 1, 107-117; Borkovi, /.:Pravila postupka naknade za oduzetu imovinu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, 1997, 1, 119-130; Jeli, O.: Naknada za oduzetu imovinu i sudska nadlenost, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, 1997, 1, 131-144; Bagi, S.; eparovi, M., uvela. M.: Komentar Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine, Zagreb, 1997; Kaer, /-/.: Nacionalizacija i denacionalizacija (dokt. dis.), Split, 1997; Bagi, S.: Denacionalizacija, aktualna pitanja prakse, u Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, 1998, 311-343; Jelini, S.: Naknada u vrijednosnim papirima za oduzetu imovinu i mjerila za utvrivanje naknade, Zbornik PFS u Rijeci, 1998, 2, 469-483; Jeli, O.: Naela restitucije prava vlasnitva i naknade za oduzetu imovinu, Zbornik PFS u Rijeci, 1998, 2, 483-504.
104. Na temelju rjeenja o naknadi za oduzetu imovinu (tzv. rjeenja o denacionalizaciji), koje na zahtjev prijanjeg vlasnika donosi upanijski ured u postupku za naknadu oduzete imovine (tzv. postupku denacionalizacije), stjee ovlatenik naknade pravo vlasnitva onih stvari koje mu se na ime naknade daju u naturi, odnosno stjee trabinu naknade u novcu ili vrijednosnim papirima. 105. Pravo na naknadu za oduzetu imovinu i postupak za naknadu oduzete imovine ureuju norme Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine,82 ponekad krae nazivanog i Zakon o denacionali83 zaciji. Taj zakon je donesen kako bi se zadovoljilo ustavno jamstvo vlasnitva, a i otklonili ili barem ublaili efekti nacionalizacija i slinih mjera vlasti, kojima je u
81 82 83
Narodne novine, br. 27/93 Narodne novine, br. 92/1996.
.'..-.
,,
Ovdje nije mjesto za raspravu o tome moe li se taj cilj postii na temelju odredbi Zakona o naknadi, ali treba spomenuti da postoje neke sumnje o tome. Ovim se zakonom, naime, ne vraaju oduzeta prava prijanjih vlasnika, nego se daje naknada za njih. Jamstvo vlasnitva bi sigurno bilo zadovoljeno, da se prijanjim vlasnicima vrati ono to im je bilo oduzeto u navodnom opem, ili javnom interesu, koji time nije zadovoljen. Oduzimanje se svojedobno bilo obrazlagalo opim, javnim interesom da se uspostavi socijalistiko drutvo, a kako se cijeli projekt uspostave takvog drutva izjalovio, dakle taj interes nije ostvaren, to bi bilo za oekivati vraanje oduzetog (ako i ukoliko je ono mogue, a da se time ne dira u prava koja su u meuvremenu steena), a davanje naknade samo za ono to nije mogue vratiti. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 359
Gavella
razdoblju od 1945-1991. bio pravnim subjektima oduziman imetak na temelju brojnih propisa, odluka sudova i drugih tijela vlasti, a i bez ikakvog pravnog temelja (2-5. Z. o naknadi). Taj zakon je lex specialis, ije se odredbe primjenjuju u prvom redu na ono to taj zakon ureuje, a tek podredno ope odredbe ZV i drugih zakona. 106. Nadleno tijelo e donijeti odluku o naknadi za oduzetu imovinu u korist osobe koja je na to ovlatena Zakonom o naknadi - ovlateniku naknade, ako taj to zatrai. Ovlatenik naknade je u prvom redu prijanji vlasnik, naime ona osoba kojoj su bila oduzeta prava koja se naknauju, a podredno njezini nasljednici odnosno pravni sljednici (1/5, 9/12 Zakona o naknadi).84 Umjesto prijanjeg vlasnika koji vie nije iv, nastupaju u ulozi prijanjeg vlasnika (ovlatenika naknade) njegovi "nasljednici" - zapravo odreena kategorija lanova njegove obitelji (9. Z. o naknadi).85 Umjesto pravne osobe koja vie ne postoji - nastupaju u toj ulozi njezini pravni sljednici (12. Z. o naknadi).86 107. Rjeenjem o naknadi za oduzetu imovinu odreuje se naknada prijanjem vlasniku. Naknada se samo iznimno daje u naturi, tj. u tzv. "vraanju" onih stvari koje su bile oduzete, ili tonije - u davanju tih stvari u vlasnitvo ovlatenika naknade. U pravilu se samo naknauje u novcu ili u vrijednosnim papirima vrijednost onoga to je oduzeto (1/2,4 Z. o naknadi). Naknadu u naturi, dakle kao ponovno stjecanje prava vlasnitva oduzetih stvari, predvia Zakon samo iznimno za konfiscirane i neke vrste nacionaliziranih (i si.) stvari, no i za te samo ako je "vraanje" mogue, a nije zakonom iskljueno da se odnosne stvari daju prijanjem vlasniku u vlasnitvo (1/3-4, 52-55 Z. o naknadi). ; 108. Uzak je krug stvari koje se "vraaju u naturi", a i kada prijanji vlasnik ipak stjee stvar - stjee je "prema stanju i nainu koritenja u kojem se nalazi u vrijeme donoenja prvostupanjskog rjeenja o utvrivanju prava vlasnitva, bez
84 Pravo na naknadu Zakon ne priznaje stranim fizikim ni pravnim osobama (11/1 Z. o naknadi). Pitanje je, je li to u skladu s ustavnim jamstvom vlasnitva (a pogotovo s jamstvom vlasnitva iz lanka 1. Prvog protokola uz Europsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) da se ne priznaju prava na naknadu svim prijanjim vlasnicima (odnosno njihovim sukcesorima), nego se od toga iskljuuju strane fizike i pravne osobe.
Zakon dodue govori o zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda (9/1 Z. o naknadi), ali - nadahnut vie idejom obiteljske povezanosti, nego pravnog sljednitva i slobode raspolaganja mortis causa - pod time zapravo ne misli na osobe koje su zaista naslijedile biveg vlasnika, nego na lanove njegove ue obitelji. Kao da je Zakon ispustio iz vida injenicu da je ostaviteljev nasljednik u prvom redu onaj kojeg je za svojeg univerzalnog sljednika odredio sam ostavitelj svojom oporukom. Veliko je pitanje, koliko je to u skladu s jamstvom vlasnitva, koje implicira mogunost slobodnog raspolaganja imovinom za sluaj svoje smrti. Pravnim sljednicima pravne osobe koja bi bila ovlatenik prava na naknadu da jo postoji kao domaa osoba, Zakon u naelu priznaje pravo na naknadu samo pod pretpostavkom da su do donoenja tog zakona (11. 10. 1996) na podruju Republike Hrvatske odrali neprekidno pravno sljednitvo pravne osobe, obavljali djelatnost i imali sjedite; no omoguuje Vladi RH da uini iznimke u korist pravnih osoba koje ne zadovoljavaju te pretpostavke, ali su "promicale hrvatske dravotvorne nacionalne interese" (lanak 12. Z. o naknadi). 360 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
86
85
GaveNa
obzira na nain koritenja u kojem se ... nalazila u trenutku oduzimanja (49/1 Z. o nakn.), a nema ni pravo na plodove, trokove niti na naknadu tete (51/1 Z. o nakn.). S druge strane, ako je u meuvremenu stvar poboljana - vlasnik bi bio duan dati naknadu za poboljice, odnosno umjesto toga priznati suvlasnitvo, a do tada onaj tko stvar posjeduje nije duan predati stvar vlasniku u neposredan posjed (49/2-4 Z. o nakn.). 109. Samo stjecanje stvari koje se na ime naknade daju u vlasnitvo u naturi ("vraaju") - stjecanje je prava vlasnitva; stjecanje prava na naknadu je naprotiv obveznopravne naravi. U nedostatku posebne zakonske odredbe o trenutku i karakteru stjecanja stvari koje se "vraaju u naturi", treba primijeniti opa pravila o stjecanju prava vlasnitva na temelju odluke suda ili druge vlasti (126, 127). Na temelju odluke upravne vlasti (upanijskog ureda) stjee se pravo vlasnitva u trenutku konanosti te odluke "ako to drugo nije odreeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi" (126/2). Da bi se na tom temelju steklo pravo vlasnitva na nekretninama nije potreban upis stjecateljevog prava u zemljine knjige (ali je doputen i koristan) (127), a stjecanje je izvedeno (derivativno), pa njime ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to odreeno tom odlukom ili posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati" (126/3). Pravo vlasnitva koje se stjee odlukom o naknadi, izvodi se za ovlatenika naknade iz prava obveznika naknade (13-14 Z. o nakn.), a ne uspostavlja se pravo koje je svojedobno bilo oduzeto tadanjem vlasniku.87 110. Stekavi pravo vlasnitva, prijanji je vlasnik postao vlasnikom stvari koje su mu "vraene" u naravi, ali s odreenim ogranienjima koja su postavljena s oiglednim ciljem da se tom "denacionalizacijom" to manje zadre u postojee socijalne odnose. Iako je na temelju rjeenja o naknadi za oduzetu imovinu postao vlasnikom stvari, njegovo je ovlatenje da neposredno posjeduje svoju stvar ogranieno u velikoj mjeri. Kako je ve spomenuto - ako je stvar u meuvremenu poboljana, vlasnik je obvezan da posjedniku stvari prizna suvlasnitvo, ili isplati naknadu za poboljice, a do tada mu taj nije duan predati neposredan posjed stva88 ri (49/2-4 Z. o nakn.).
Pravo vlasnitva koje je prestalo nacionalizacijom i slinim mjerama ne uspostavlja se Zakonom o naknadi, premda bi to moda bilo za oekivati. Onaj tko stjee vlasnitvo neke stvari na temelju rjeenja o naknadi za oduzetu imovinu, stjee to pravo vlasnitva dodue derivativno, ali to stjecanje nije izvoenje iz onog prava vlasnitva koje je bilo prestalo nacionalizacijom. Zato Zakon ne govori o denacionalizaciji, nego o naknadi, a o naknadi u naturi kao o "davanju u vlasnitvo", a ne o vraanju vlasnitva.
88 Zakon ne daje odgovore na pitanja o pravnom statusu osobe koja nema subjektivno pravo koje bi je ovlaivalo da posjeduje stvar, ali je zakon ovlauje da je i dalje posjeduje. Tako, ako je posrijedi poslovni prostor, premda se dotadanji zakupni ugovori ex lege raskidaju "danom pravomonosti rjeenja o utvrivanju prava vlasnitva" (41/1 Z. o nakn.), vlasnik ipak nee moi traiti predaju u posjed dok ne prou jo zakonom odreeni rokovi (41/2 i 3 Z. o nakn.), a ni nakon toga mu prijanji zakupnik nee biti duan predati neposredan posjed "sve dok mu vlasnik 87
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
361
Gavella
IV'. Stjecanje nasljeivanjem

Literatura: Gavella, N.: Nasljedno pravo, Zagreb, 1990.
1 1 1 . Pravo vlasnitva neke osobe prelazi na onoga tko je njezin sveopi sljednik (univerzalni nasljednik) samim time to je ta osoba prestala postojati, a dolo je do nasljeivanja u irem smislu rijei. Nasljeivanje u irem smislu je svako sveope sljednitvo (univerzalna sukcesija), dakle svako stupanje jednog pravnog subjekta u sva prava i obveze drugoga, koji je prestao postojati kao osoba u graanskopravnom smislu (graanskopravni subjekt). Nasljeivanje u uem smislu (krae: nasljeivanje) je specifini sluaj sveopeg sljednitva, onaj do kojeg dolazi zbog smrti fizike osobe (mortis causa).
A. Stjecanje nasljeivanjem zbog smrti fizike osobe
1 1 2 . Pravo vlasnitva onih ostaviteljevih stvari koje se nasljeuju (nasljedive su i slobodne su za nasljeivanje, jer ih nitko drugi u trenutku ostaviteljeve smrti nije stekao na kojem drugom pravnom temelju), stjee se nasljeivanjem ostavitelja. Onaj tko je naslijedio ostavitelja, stekao je time pravo vlasnitva svake pojedine ostaviteljeve stvari koja je predmet njegovog nasljeivanja, i to u onom trenutku kada je naslijedio (ako zakonom nije to drugo odreeno) (128/1).89 Ostaviteljev nasljednik stjee pravo vlasnitva koje je bilo ostaviteljevo, zato jer je ostaviteljev sveopi sljednik (univerzalni sukcesor) za sluaj smrti. To je poseban sluaj univerzalne sukcesije. 1 1 3 . Nasljednik je stekao pravo vlasnitva svake pojedine ostaviteljeve stvari samim time to je naslijedio ostavitelja, dakle bez ikakvog ina uspostavljanja stjecateljeve vlasti na stvari - bez predaje u posjed, bez uzimanja stvari u posjed, kao i bez upisa prava vlasnitva na nekretninama u zemljine knjige. Ovlaten je, meutim, da potom svoje pravo vlasnitva nasljeivanjem steenih nekretnina upie u zemljinu knjigu (128/2), ali to e moi uraditi tek nakon to bude utvreno da je on ostaviteljev nasljednik. Ako je nasljedno pravo steklo nekoliko osoba tako da su one sunasljednici, sve su one zajedno stekle svaku pojedinu stvar steenu nasljeivanjem; a, ako je nasljedno pravo steeno pod uvjetom odnosno rokom - svako pravo vlasnitva tih stvari pripada prethodnim nasljednicima kao prethodnim vlasnicima, a potonjim nasljednicima kao potonjim vlasnicima. 114. Nasljeivanje ostavitelja zbiva se u naem pravnom poretku stjecanjem nasljednog prava na temelju zakona ili oporuke, do ega dolazi ve u trenutku ostaviteljeve smrti. Onaj tko je na to ovlaten oporukom ili zakonom, stjee nane isplati naknadu za uinjena ulaganja, na temelju njihovog meusobnog sporazuma ili pravomone sudske odluke, ako se drukije ne sporazume" (41/4 Z. o nakn.). Zakon na alost ne daje odgovor na pitanje o tome u kojem to pravnom statusu ostaje dotadanji zakupnik u posjedu poslovnog prostora nakon to se ugovor o zakupu raskinuo.
89
Isto je tako stekao i ostala ostaviteljeva prava koja su predmet nasljeivanja, a i obveze. STVARNO PRAVO
Gavella
sljedno pravo bez ikakvog ina stjecanja tog prava, pa i bez obzira na to je li onaj tko je to pravo stekao uope zna da ga je stekao ili to (jo) ne zna, bez obzira na to je li to uope itko zna, kao i bez obzira na to je li sporno ili je nesporno tko je stekao nasljedno pravo. Kako se stjee nasljedno pravo, kako se utvruje tko je nasljednik, kakav je pravni poloaj nasljednika, kako se izvravaju nasljeivanjem steena prava za vrijeme dok se jo ne zna tko je nasljednik, ili je sporno tko je to, odnosno tko sve je to - to odreuju norme nasljednog prava. , , 115. Stjecanje prava vlasnitva nasljeivanjem je izvedeno (derivativno) stjecanje, kojim pravo vlasnitva koje je bilo kod ostavitelja, prelazi (cijelo ili dio, eventualno uz dodatno ogranienje ostaviteljevom voljom) na nasljednika kao stjecatelja. Tako ono pravo vlasnitva koje je bilo kod ostavitelja nastavlja kod stjecatelja svoju dotadanju egzistenciju, a s njim i sva ona prava koja ga terete - nasljednikovim stjecanjem prava vlasnitva na ostaviteljevim stvarima ne dira se u prava treih osoba na tim stvarima. Stjecanjem prava vlasnitva nasljeivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari; ipak, prestaju ona za koja je to zakonom odreeno, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati (12873).
B. Stjecanje prava vlasnitva u ostalim sluajevima sveopeg sijednitva

116. Ono to je odreeno za taj sluaj vrijedi na odgovarajui nain i za sve druge sluajeve univerzalne sukcesije (128/4). Tko je sveopi sljednik nekog pravnog subjekta ija je egzistencija prestala, samim time to je takav njegov sljednik, stjee u trenutku kada je to postao, pravo vlasnitva svake pojedine stvari svojeg
prednika. -.,.. ^ .
117. Zakon moe za pojedine vrste sluajeva u kojima nastupa sveope sljednitvo i neto posebno propisati. No, kadgod prestane neki pravni subjekt postojati, a bio je vlasnik jedne ili vie stvari, ako u istom trenutku ne prijeu ta prava na drugu osobu - stvari postaju niije, s odgovarajuim posljedicama. Da ne bi stvari koje su bile u drutvenom vlasnitvu ostale bez pravnog subjekta, zakonom je u nas postavljena pravna predmnjeva o pravnom sljednitvu Republike Hrvatske glede stvari koje su bile u drutvenom vlasnitvu (a i glede prava). Tonije reeno - smatra se da su vlasnitvo Republike Hrvatske sve one stvari iz drutvenog vlasnitva na podruju Republike Hrvatske glede kojih nije utvreno u ijem su vlasnitvu, a glede njih ne djeluje predmnjeva da su u vlasnitvu one osobe koja je u zemljinim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, koritenja ili raspolaganja nekretnine, odnosno kao nositelj prava koritenja neizgraenog graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu, ili nositelj prvenstvenoga prava koritenja takva zemljita (362).
STVARNO PRAVO
Gavella
V. Stjecanje na temelju zakona A. Openito

118. Zakon kao pravni temelj stjecanja u pravilu igra ulogu dopunskog ili podrednog pravnog temelja stjecanja vlasnitva - stjecanje na temelju zakona predvieno je za onakve sluajeve za kakve je potrebno zakonom otvoriti mogunost stjecanja koja inae ne bi postojala, ili za kakve treba odrediti tko je vlasnik stvari ako vlasnitvo nije steeno na temelju pravnog posla, odluke vlasti,
ili nasljeivanja. Pravo vlasnitva e se stjecati na temelju zakona u sluajevima kada stjecanje ne nastupa na nekom drugom pravnom temelju. Zakonodavac bi se, dakako,
mogao posluiti svojom zakonodavnom vlau pa odrediti da odreene stvari, ili vrste stvari, postanu na temelju zakona vlasnitvo nekih drugih osoba nego do tada (npr. nacionalizacija), ali time bi se izloio opasnosti da povrijedi jamstvo vlasnitva, pa takvi zakonodavevi zahvati u prava vlasnitva nisu esti u suvremenim pravnim poretcima. No, u svakom pravnom poretku postoje sluajevi u kojima je stjecanje na temelju zakona ureeno kao dopunski, ili podredni pravni temelj.
119. Na temelju zakona stjee se pravo vlasnitva ispunjenjem pretpostavaka za stjecanja tog prava koje odreuje zakon, a koje nisu ni pravni posao, niti odluka suda ili drugoga tijela na temelju koje se stjee vlasnitvo,90 niti su nasljeivanje (129/1). Onaj kome se glede neke stvari ispune zakonom odreene pretpostavke stjecanja, stjee pravo vlasnitva te stvari u trenutku njihovog ispunjenja (129/1). Ako je zakonom odreeno da e se pravo vlasnitva stei kada se ispuni nekoliko pretpostavki, stei e ga se tek kada sve one budu ispunjene. 120. Pravo vlasnitva se na temelju zakona stjee izvorno (originarno), ako nije to posebno odreeno zakonom (129/2). Dakle, u naelu - time to je netko glede odreene stvari stekao pravo vlasnitva na temelju zakona, stekao je novo pravo vlasnitva. Ako je na toj stvari postojalo neije pravo vlasnitva u trenutku kada je netko na njoj stekao pravo vlasnitva na temelju zakona, dotadanje je pravo vlasnitva prestalo postojati - izmeu novosteenog i dotadanjeg prava vlasnitva ne postoji kontinuitet. Prekid tog kontinuiteta odraava se i na ogranienim stvarnim pravima koja su do tada teretila tu stvar, jer i ona prestaju u istom trenutku kada i dotadanje pravo vlasnitva - ne prestaju samo ona, za koja je stjecatelj u trenutku stjecanja znao ili morao znati (129/2). Onaj tko je izvorno stekao stvar, ne duguje samim time nikakvu naknadu ni dotadanjem vlasniku, niti nositeljima ogranienih stvarnih prava koja su prestala,91 a pravni odnosi izmeu prijanjeg vlasnika i osoba ija su stvarna prava prestala zbog stjecanja prava vlasnitva na temelju zaU tekstu lanka 129. stavak 1. ZV uinjena je pogreka u pisanju: umjesto "...., ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju koje se stjee vlasnitvo,.." stoji: .., ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stjee vlasnitvo,.." Dugovat e im meutim naknadu ako postoji poseban pravni temelj za taj dug, kao npr. temelj odgovornosti za tetu koju je poinio. 3 6 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
91 90
Gavella
kona, prosuuju se (ako nije to posebno zakonom odreeno) po obveznopravnim pravilima (129/3). 121. Da bi se steklo pravo vlasnitva na temelju zakona u naelu nije potreban in predaje pokretnine, niti upis stjecateljevog prava vlasnitva u zemljinu knjigu (osim, dakako, ako je to posebno propisano kao jedna od pretpostavki stjecanja) - pravo vlasnitva se na temelju zakona stjee samim time to su ispunile sve zakonom odreene pretpostavke za stjecanje, i u trenutku kada su se sve one ispunile. Iako se pravo vlasnitva nekretnine steklo na temelju zakona i bez upisa u zemljinu knjigu, stjecatelj je ovlaten ishoditi upis svojeg tako steenog prava (130/1). tovie, on bi ga trebao zatraiti, kako se ne bi dogodilo da izgubi svoje neupisano pravo vlasnitva, ili da mu ono bude okrnjeno odnosno optereeno pravom onoga koji bi na istoj nekretnini u dobroj vjeri stekao stvarno pravo, postupajui s povjerenjem u zemljinu knjigu. Pravilo je, naime, da se "vlasnitvo nekretnine steene na temelju zakona ne moe .. suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajui s povjerenjem u zemljine knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasnitva na nekretnini dok jo pravo koje je bilo steeno na temelju zakona nije bilo upisano" (130/2). . <.,:- .. ; 122. Odredbama ZV ureeno je stjecanje prava vlasnitva na temelju zakona kao 1/ stjecanje prisvojenjem i nalazom, 2/ stjecanje naputenih nekretnina, 3/ stjecanje prirataja stvari, 4/ stjecanje ubiranjem i 5/ stjecanje dosjelou.
B. Stjecanje prisvojenjem i nalazom stvari

1. Prisvojenje (okupacija)
a) Openito ' "'
123. Prisvojenje (okupacija, occupatio, nj. Zueignung) je stjecanje prava vlasnitva na temelju zakona uzimanjem u samostalan posjed odreene stvari s namjerom da ih se prisvoji. Pravila o stjecanju prava vlasnitva prisvojenjem ureuju izvorno stjecanje niijih stvari. Po tim pravilima osoba koja 1/ izvri in prisvojenja odreene stvari (uzme tu stvar u samostalan posjed s namjerom da tu stvar prisvoji), stjee time, i u tom asu, na temelju zakona pravo vlasnitva te stvari, ako je ta 2/ stvar sposobna za stjecanje prisvojenjem i ako je 3/ prisvojitelj sposoban i ovlaten na prisvojenje. (1) in prisvojenja 124. in prisvojenja je in uzimanja stvari u posjed (in aprehenzije), ali ne u bilo kakav posjed, nego u samostalan posjed takve stvari koja je sposobna za stjecanje prisvojenjem, i ne s bilo kakvom voljom, nego s namjerom da se time stekne vlasnitvo te stvari. in uzimanja u posjed koji nije samostalan, kao i in uzimanja bez namjere stjecanja vlasnitva, nije in prisvojenja - njime se ne stjee u svoje vlasnitvo stvar koju se uzelo u posjed. Isto tako nije in prisvojenja ni onaj koji je
Gavella
dodue poduzet s namjerom da se stvar prisvoji, ali volja s kojom je poduzet iz nekog razloga nije pravno relevantna.
(2) Stvar sposobna za stjecanje prisvojenjem
125. Da bi se prisvojenjem moglo stei neku stvar u vlasnitvo, treba to biti stvar koja je uope sposobna da bude u neijem vlasnitvu, ali i da je posebno sposobna da je se stekne u vlasnitvo upravo prisvojenjem. Pogledi na to koje su stvari sposobne za stjecanje prisvojenjem su se postupno mijenjali, ali tradicionalno su to stvari koje nisu ni u ijem vlasnitvu - niije stvari (res nullius), premda su sposobne da to budu. U naem suvremenom poretku dolaze u obzir da budu steene prisvojenjem 1/ niije stvari i 2/ one stvari u javnom vlasnitvu koje su namijenjene za prisvajanje iz njih.
(a) Niije stvari
126. Niije stvari su one koje nisu u vlasnitvu niti jedne osobe, bilo da su izvorno niije (131), bilo da su naputene stvari (132).92 U dvojbi je li neka stvar niija ili nije, smatra se da nije niija (132/3). Pravilo je da se stvari koje su u neijem vlasnitvu ne mogu stei prisvojenjem (132/3). 127. Izvorno niije su one stvari koje jo nikada nisu bile ni u ijem vlasnitvu. Istie se da je sve manje takvih stvari, to je posljedica irenja civilizacije. Ipak je broj izvorno niijih stvari jo uvijek veoma velik, a i sve su vee tehnike mogunosti da se uzmu u posjed niije stvari - mnoga prirodna bogatstva postala su dostupna prisvajanju. Prisvojenjem se ne moe stei pravo vlasnitva neega to nije sposobno biti predmetom prava vlasnitva (opa dobra), ali obnovljivi dijelovi materije od koje se sastoji ope dobro, mogu se izdvajati u zasebne stvari, koje jesu stvari u stvarnopravnom smislu. Iz opeg dobra kao to je npr. atmosferski zrak, ili more, mogu izdvajanjem nastati zasebne stvari, koje su sposobne biti predmetom prava vlasnitva. Zrak, ili voda stavljena u bocu je takva stvar. Prije svojeg izdvajanja ta stvar nije nikome pripadala u vlasnitvo. Od izdvajanja u zasebnu stvar to je - izvorno niija stvar.93 128. Naputene stvari (res derelicae) su one koje je dotadanji vlasnik napustio, odrekavi se time prava vlasnitva, ime su te stvari postale niije. Stvar je naputena ako je njezin dotadanji vlasnik napustio posjed tako da to implicira njegovu volju da se time odrekne vlasnitva (132/1, 172/1). Zato nisu naputene one stvari koje je vlasnik napustio ili bacio u nudi (u bijegu, vatri, poplavi), ili je posjed izgubio u takvom dogaaju kakvi su prometna nesrea, brodolom, pad aviona, a u sumnji se - kao to je ve reeno - smatra da stvar nije niija. I kada je
92 Pojam niijih stvari se mijenjao - sa stajalita rimskog prava smatralo se niijim stvarima i stvari neprijatelja, a i blago. 93 Izdvajanje takve stvari u zasebnu stvar redovito e se zbiti istodobno s prisvojenjem. Zahvaanjem neke koliine zraka, ili morske vode, i spremanjem toga u bocu dogodilo se istodobno dvoje - nastala je niija stvar, ta je stvar istim inom odmah i prisvojena.
STVARNO PRAVO
Gavella
vidljivo da je vlasnik stvar napustio, jo treba postaviti pitanje: je li to uinio s voljom da se time odrekne vlasnitva ili nije. Samo ako ju je napustio zaista s takvom voljom - stvar je time postala niija.94 95 96 129. Nisu sve niije stvari sposobne da budu steene putem prisvojenja, niti su to sve jednako sposobne. Osim ope sposobnosti za objekte prava vlasnitva, potrebna je i posebna sposobnost niijih stvari za stjecanje upravo putem prisvojenja. Zakonom mogu pojedine vrste niijih stvari inae sposobnih za stjecanje, biti potpuno izuzete od mogunosti da ih se stekne prisvojenjem. U naem je pravnom poretku sasvim iskljuena mogunost da se prisvojenjem stekne pravo vlasnitva na 97 lekretnini koja je niija (131/4,133). Samo pokretnine koje nisu niije, a mogle bi biti neije, dolaze u nas u obzir za stjecanje prisvojenjem, ali i te samo - ako zakonom nije drukije odreeno (131-132).98 A zakon moe ograniiti mogunost prisvajanja pojedinih vrsta pokretnina, rezervirajui je time samo za odreenu vrstu osoba, ili samo za osobe koje ispunjavaju neke posebne pretpostavke. S tim u vezi razlikujemo a/ niije stvari kojih je prisvojenje slobodno i b/ niije stvari koje se f; moe stei samo ako se ima pravo na prisvojenje.
(b) Stvari namijenjene da se iz njih prisvaja
130. U naem pravnom poretku neke su stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske ili drugih osoba javnog prava namijenjene privatnom prisvajanju u tom smislu
Zato Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju odreenom imovinom ("Narodne novine", broj 73/95 i 7/96), koji odreuje sekvestraciju i davanje u posjed imovine iji su vlasnici tijekom domovinskog rata napustili podruje Republike Hrvatske, izriito iskljuuje mogunost stjecanja tako naputenih pokretnina njihovim prisvojenjem (lanak 12. Z. o privremenom preuzimanju). Da se ne bi stvari koje su bile u drutvenom vlasnitvu moglo tretirati kao niije, ZV je postavio predmnjevu da je Republika Hrvatska vlasnik svih onih stvari (nepokretnih i pokretnih) na podruje Republike Hrvatske koje su bile u drutvenom vlasnitvu, a nije utvreno u ijem su vlasnitvu, niti glede njih djeluje predmnjeva da su u vlasnitvu one osobe koja je u zemljinim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, koritenja ili raspolaganja nekretnine, odnosno kao nositelj prava koritenja neizgraenog graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu, ili nositelj prvenstvenoga prava koritenja takva zemljita (362/1-3).
96 Suprotno od pravila da se ne predmnijeva odreknue od vlasnitva, Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine, br. 36/1998) postavlja u lanku 111. pravilo: "(1) Ako putnik po zavretku putovanja ne preuzme prtljagu ili runu prtljagu, prijevoznik je duan predati prtljagu autobusnom kolodvoru na uvanje, a ako nema kolodvora, uvati prtljagu sam na sigurnom mjestu ili je povjeriti na uvanje treoj osobi i to na raun putnika. (2) Ukoliko vlasnik prtljage u roku od 15 dana od dana zavretka putovanja ne preuzme prtljagu ili runu prtljagu i ne podmiri trokove uvanja prtljage, prijevoznik moe raspolagati prtljagom ili runom prtljagom". 97 98 95 94
Niije nekretnine postaju vlasnitvo Republike Hrvatske (133).
Bude li neka biljna ili ivotinjska vrsta proglaena zatienim dijelom prirode, tada to iskljuuje mogunost da ih se prisvaja ubiranjem, hvatanjem i si., osim na temelju posebne dozvole, koju se izdaje samo u znanstveno-istraivake svrhe (l. 34. Zakona o zatiti prirode, Narodne novine, br. 30/1994). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 3 6 7
Gavella
to je omogueno da se odvajanjem od njih stvaraju zasebne stvari i koje e se prisvajati kao to se prisvajaju niije stvari. Rije je o stvarima koje bi prema europskoj pravnoj tradiciji bile opa dobra od kojih bi se pod odreenim pretpostavkama moglo za sebe izdvajati i prisvajati pojedine stvari, a u naem pravnom poretku su dodue u javnom vlasnitvu, ali im je namjena kakva bi bila i da su opa dobra. U doba pripadanja naeg prava socijalistikom pravnom krugu bile su te stvari proglaene stvarima u drutvenom vlasnitvu, a potom su, u tranzicijskom razdoblju, bile proglaene za stvari u javnom vlasnitvu. No, i dok su bile tretirane kao drutvene, bile su namijenjene tome da iz njih izdvajaju oni subjekti koji za to dobiju potrebnu dozvolu, a tako je i sada. To je npr. sluaj s rudama," i s ribama i drugim vodenim ivotinjama u otvorenim slatkim vodama.100 Uzimajui to u obzir, bilo je potrebno kategoriju stvari sposobnih za stjecanje prisvojenjem proiri i na ovakve javne stvari. To je i uraeno. Premda se u naelu ne moe prisvojenjem stei vlasnitvo stvari koje po odredbama posebnog zakona mogu biti samo u javnom vlasnitvu (vlasnitvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne uprave i samouprave), ali - kada se radi o takvim stvarima ija je namjena iz njih prisvajati101 - tada je to prisvajanje u svoje vlasnitvo mogue, pod zakonom odreenim pretpostavkama (131/3).
(3) Stjecatelj ovlaten na prisvojen je
1 3 1 . Da bi neka osoba mogla stei pravo vlasnitva odreene stvari prisvojenjem, ona mora biti za to sposobna i na to ovlatena. U pravilu su za stjecanje prisvojenjem sposobne sve osobe koje bi i inae bile sposobne stei vlasnitvo.102 Osoba koja je za to sposobna, stjecat e vlasnitvo inom prisvojenja, ako je na to ovlatena zakonom, ili doputenjem dobivenim od nadlenog tijela. 132. to se tie ovlatenja, treba kazati da je stjecanje prisvojenjem ureeno svaka sposobna osoba ovlatena prisvojiti si niije stvari (131/1); jedino one niije stvari koje se i inae ne mogu pribavljati ili rabiti bez dozvole za to (npr. neke vrste oruja, droga i si.) - ovlatene su prisvojiti si samo osobe koja imaju takvu
"Rudno blago je u vlasnitvu Republike Hrvatske" (1/1 Zakona o rudarstvu - proieni tekst, Narodne novine, br. 35/95). 100 lanak 3. Zakona o slatkovodnom ribarstvu (Narodne novine, br. 18/1986) odreuje: "Ribe i druge vodene ivotinje u otvorenim vodama u drutvenom su vlasnitvu", pa se predmnijeva da su u vlasnitvu Republike Hrvatske. Naime, lanak 362. ZV odreuje: "Smatra se da su vlasnitvo Republike Hrvatske sve stvari iz drutvenoga vlasnitva na podruju Republike Hrvatske glede kojih nije utvreno u ijem su vlasnitvu niti djeluje predmnjeva vlasnitva iz stavaka 1. i 2. ovoga lanka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati". 101 Rije je o stvarima koje su javno dobro u opoj uporabi (35/4), a takva se dobra tretiraju, ako nije to posebno zakonom propisano, poput opih dobara (35/4/2). 102 Zakon moe nekim kategorijama osoba uskratiti sposobnost da vlasnitvo stjeu prisvojenjem. OGZ je samo domaim dravljanima priznavao sposobnost stjecanja prisvojenjem ( 382), ali je ta odredba u Austriji derogirana pravilom o jednakosti. 3 6 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
99
tako da je prisvajanje niijih pokretnih stvari u naelu svakome slobodno. Zakonom je
Gavella
i
[ < I
dozvolu (131/2). Ovlatenje koje zakon tako daje u naelu svakome da niiju stvar stekne prisvojenjem, odredbe posebnih zakona esto steu,103 dozvoljavajui prisvojenje pojedinih vrsta stvari samo osobama koje imaju posebno pravo na prisvojenje. Izvan sluajeva na koje se odnose takve odredbe posebnih zakona, djeluje i dalje naelo slobode prisvajanja niijih stvari. 133. Glede stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske (ili drugih osoba javnog prava) koje su namijenjene za prisvajanje, naelo je upravo suprotno - njih moe prisvojenjem stei samo osoba koja ima posebno pravo na prisvojenje te vrste stvari, i to samo u granicama ovlasti koje joj daje to njezino pravo. Posebno pravo na prisvojenje neke vrsti stvari pripada na temelju normi posebnih zakona onim osobama koje ispunjavaju zakonom odreene pretpostavke, ili ga je odreenoj osobi dala nadlena vlast svojim aktom - odobrenjem (131/3). Samo osobe koje imaju posebno pravo na prisvojenje, bilo da im ga daje zakon ili akt vlasti, mogu u granicama ovlasti koje im to pravo daje prisvojenjem stjecati one stvari na koje se to pravo na prisvojenje odnosi. 134. Pravo na prisvojenje (pravo na okupaciju, Aneignungsrecht) je preobraajno pravo nastanka, koje ovlauje svojeg titulara na to da odreenu vrstu stvari stjee prisvojenjem. Pravo na prisvojenje nije stvarno pravo, jer ne daje svojem nositelju nikakvu pravnu vlast na stvari, nego ga samo ovlauje da prisvojenjem stekne stvar (Erwerbungsrecht). Ako bi za stjecanje prisvojenjem neke stvari stjecatelj trebao imati pravo na prisvojenje, a on poduzme in prisvajanja te stvari bez tog prava, tim inom nije stekao pravo vlasnitva (krivolovac je ulovivi ivotinju bez prava lova, stekao samo posjed ulovljene ivotinje, ali je nije stekao u vlasnitvo).104 Isto tako, ako bi osoba koja ima pravo na prisvojenje poduzela in prisvojenja kojim bi uzela drugo, ili vie nego to je ovlauje njezino pravo prisvojenja, prekoraila bi time granice svojeg prava na prisvajanje, pa bi glede onoga to je tako samovoljno prisvojila situacija bila jednaka kao da je stvar prisvojila bez prava na prisvajanje (131/3). b) Posebno o prisvojenju ruda i vode
Literatura: Omejec, J:. Povrinske tekue vode kao dobro u opoj uporabi, Zagreb, 1993 (dokt. disertacija). (1) Rude
135. Rude su dio materije zemljita, pa bi po zasadama rimskog prava odatle proizlazilo da pripadaju vlasniku zemljita. Pravni razvoj u srednjovjekovnoj Europi prekinuo je, meutim, vezu izmeu vlasnitva zemljita i prava na rude u tom zemljitu, uspostavivi pravilo da vladaru pripada svo rudno blago koje zemlja
3 Sloboda prisvajanja je naelna. Ona moe biti ograniena odredbama posebnog zakona (postoji "ako zakonom nije drukije odreeno"). (131/1). 104 Neki smatraju da uzimanje i bez prava na prisvojenje ipak ima stvarnopravne uinke, pa da krivolovac uzevi stvar u svoj posjed zapravo stjee vlasnitvo za onoga tko ima pravo lova.
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
369
Gavella
sadri. Stvorilo se posebno pravo rudarenja, kao regalno pravo105 na eksploataciju rudnog nalazita (Bergregal), koje je bilo zasebno pravo, odvojeno od prava vlasnitva zemlje. To bi pravo kralj prenosio drugim osobama, ovlaujui ih na to da odluuju kome e dozvoliti da uz plaanje naknade prisvaja rudu s nekog podruja rudarenjem.106 U doba ope liberalizacije regalna prava su ukinuta, ali ne da bi se pravo na rude vratilo vlasniku zemljita, nego u prvom redu da bi se ovlastilo svakoga na prisvajanje ruda s bilo ijeg zemljita, ako bi ispunio zakonske pretpostavke pod kojima bi imao pravo na odobrenje za to (koncesiju) od nadlene upravne vlasti (drava je zadrala pravo nadzora, zakonodavnu vlast i sudsku nad107 1 0 8 lenost). Za vrijeme dok je nae pravo bilo ukljueno u socijalistiki pravni krug, svo je rudno blago bilo proglaeno drutvenim vlasnitvom. Prisvajati rudu bilo je dozvoljeno jedino na temelju odobrenja nadlene vlasti (vlasnik zemljita nije bio ovlatenik).109 Nakon donoenja Ustava RH iz 1990, donesen je Zakon o rudarstvu,110 koji je odredio da je svo rudno blago u vlasnitvu Republike Hrvatske (1/2 Z. o rudarstvu),111 a da se rude mogu prisvajati na temelju prava na eksploataciju mineralnih sirovina. Ta prava osniva za odreene osobe (trgovaka drutva odnosno obrtnike registrirane za obavljanje te djelatnosti) nadlena vlast svojim odobrenjem (9. Z. o rudarstvu). Na temelju svojeg prava na eksploataciju mineralnih sirovina, nositelj toga prava stjee prisvojenjem u vlasnitvo onu rudu koju prisvoji na temelju i u granicama dobivenog odobrenja.112
105 Regalna prava su bila prava stvarnopravnog karaktera, koja su pripadala vladaru na javnim putovima, plovnim rijekama, lukama, rudnicima i solanama. Na temelju svojeg regalnog prava, on bi ubirao prihod od svakoga kome bi dopustio da se slui javnim putom, plovnom rijekom, itd., ukljuujui i onoga kome bi dopustio eksploataciju rudnog blaga.
Prvi rudnik u Hrvatskoj je bio otvoren 1463. (Gvozdansko kod Zrinja) na temelju prava koje je kralj Matija Korvin dao svojom poveljom Petru II Zrinskom. Rudna nalazita koja su bila na tolikoj dubini da vlasnik zemljita nije bio ovlaten braniti tue zahvate u njih, bila su u naelu slobodna svakome da otvara ta leita i eksploatira ih. Ako bi rudarenje bilo tetno po povrinu zemljita, odnosno onaj sloj zemljine kore koji je u vlasti vlasnika zemljita, on bi to mogao zabraniti, no - pod zakonom odreenim pretpostavkama vlasnik bi mogao biti i izvlaten kako bi se zadovoljili interesi rudarenja. Donekle se ipak vratilo pravo na rude iz njegovog zemljita vlasniku tog zemljita. Razlikovalo se naime tri vrste mineralnih sastojaka zemlje, jedni su pripadali vlasniku zemljita, drugi dravi, a trei su bili niiji - slobodni za svakoga da ih eksploatira. Odobrenje za iskoritavanje industrijskih mineralnih sirovina mogla su dobiti rudarska poduzea od republikog tijela uprave, nadlenog za rudarstvo. Odobrenje za iskoritavanje ostalih mineralnih sirovina davala su opinska upravna tijela i mjesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama i graanima.
110 109 108 107
106
Zakon o rudarstvu (proieni tekst), Narodne novine, br. 35/95. :: ''* :'.':~. -
111 Naelo je da je vlasnik nekretnine vlasnik svega to je s nekretninom trajno spojeno na ili ispod njezine povrine (9/3), to bi obuhvaalo i rude da nije drukije zakonom odreeno. Naime, "nekretnine su estice zemljine povrine, zajedno sa svime to je sa zemljitem trajno spojeno na povrini ili ispod nje, ako zakonom nije drukije odreeno" (2/3), a upravo glede ruda je zakonom odreeno da su u vlasnitvu Republike Hrvatske (1/2 Zakona o rudarstvu). 112 Za eksploataciju mineralnih sirovina u podruju znaajnom za vodni reim (pijeska, ljunka, kamena), potrebna je vodopravna dozvola, odnosno koncesija (53. Z. o vodama).
STVARNO PRAVO
Gavella
( 2 ) Vode . . , : . . ;..::...;/.

,-:.. ' . . . , : > .
136. Vode su ope dobro, koje ima osobitu zatitu Republike Hrvatske.113 Kako smo ve ranije upozorili, izdvajanjem neke koliine vode iz opeg dobra nastaje stvar koja moe biti u neijem vlasnitvu. Takvo izdvajanje vode za pie, sanitarne potrebe i druge osobne potrebe domainstva, njezinim zahvaanjem bez posebnih naprava iz vodotoka i drugih prirodnih leita, te prisvojenje izdvojene vode - slobodno je svakome (26. Z. o vodama). To je jedan od dvaju aspekata slobode uporabe voda (drugi je uporaba voda iz rijeka, jezera i drugih povrinskih leita za kupanje i rekreaciju). Za sve to prelazi okvire ope uporabe voda, u naelu je potrebna vodoprivredna dozvola (27. Z. o vodama). Ipak, vodopravna dozvola nije potrebna vlasniku zemljita, odnosno ovlateniku stvarnog prava na tom zemljitu, jer mu Zakon daje pravo da prisvojenjem stekne vlasnitvo a/ oborinske vode koje se skupljaju na njegovom zemljitu, b/ podzemne vode na njegovom zemljitu, ako to ini u granicama osobnih potreba putem zdenaca, crpki i si, te c/vode koje izviru na njegovom zemljitu (ali samo ako dalje ne otjeu, nego im tijek prestaje na njegovom zemljitu (28. Z. o vodama). Inae je za svako prisvajanje vode nuno imati posebno pravo na to dobiveno vodopravnom dozvolom, te je stjecanje vode u vlasnitvo prisvajanjem mogue samo na temelju i u granicama te dozvole.
c) Posebno o prisvojenju ivotinja i riba \ " . .
;;
(1) ivotinje
137. ivotinje imaju razliiti pravni status, ovisno o tome jesu li pitome, divlje i pripitomljene. Pitome su one koje po svojoj vrsti pripadaju domaim ivotinjama, divlje su one ije vrste slobodno ive u prirodi, a pripitomljene su one divlje ivotinje koje su faktino u takvom odnosu s ovjekom kao da su domae. Divlje ivotinje nisu vlasnitvo onoga na ijoj zemlji ive, nego su niije stvari, ali sa specifino ureenom mogunou da ih se prisvaja. Pitome i pripitomljene ivotinje tretiraju se manje-vie jednako kao i neive stvari 114 - redovito su u 115 neijem vlasnitvu, to onda iskljuuje mogunost da ih itko stekne prisvojenjem (132/3). Samo ako bi bile naputene, postale bi time niija stvar, koju bi se moglo stei prisvojenjem (132/1). Pripitomljene ivotinje mogu same prekinuti dotadanju podlonost svojem gospodaru i vratiti se u prirodnu slobodu, ime bi postale divlje, pa bi ih se i glede mogunosti prisvojenja tako tretiralo. Uzima se da je pripitomljena ivotinja opet postala divlja, ako sama od sebe izostane
Zakon o vodama (Narodne novine, br. 107/95). Nekada se nije pravilo razliku izmeu ivotinja i ostalih stvari, ali se u novije doba ivotinjama prua posebna zatita. Zato je npr. u njemaki BGB dodan 90a, koji odreuje da ivotinje nisu stvari te da ih se titi posebnim zakonima, no da glede njih ipak vrijedi sve to i za stvari, ako nije neto posebno odreeno. Tako i 285a austrijskog ABGB.
114 115 113
U pravilu su ivotinje samostalne stvari, ali bi mogle biti i pripadak zemljita (7/5). Trei dio: Vlasnitvo 3 7 1
STVARNO PRAVO
Gavella
etrdeset dana ispod vlasti svojeg dotadanjeg gospodara, a isto i za roj pela koji vlasnik nije vratio u svoj posjed u roku od dva dana (132/3). Pitome i pripitomljene ivotinje se mogu u vlasnitvo stei prisvojenjem samo ako su naputene (132/1). S divljima (i pripitomljenima koje su opet postale divlje) situacija je drukija. 138. Divlje se ivotinje dijele na divlja i ostale divlje ivotinje (sve osim riba). 116 ivotinje koje ive na nekom zemljitu ne pripadaju vlasniku tog zemljita. One divlje ivotinje koje nisu divlja, niije su stvari, pa ih svatko moe prisvojenjem stei u svoje vlasnitvo. Divlja, meutim, moe prisvojenjem stei samo onaj tko ima pravo lova (72. Z. o lovu).117 Pravo lova stjee se po odredbama Zakona o lovu.118 To pravo ovlauje svojeg nositelja na prisvojenje divljai u onom lovitu na koje se odnosi to pravo lova, ali samo u okviru lovnogospodarske osnove.119 Divlja glede koje bi netko unutar lovita poduzeo akt prisvojenja, postala je time vlasnitvo ovlatenika prava lova; a izvan lovita - vlasnitvo one upanije (ili Grada Zagreba) na ijem je podruju ulovljena, ranjena ili uginula (odnosno subjektu kojem je povjerena zatita divljai na tom podruju).
(2) Ribe
139. S ribama koje slobodno ive u moru odnosno u slatkim vodama slino je kao i sa divljim ivotinja. Morske ribe su niija stvar,120 koju se moe stei prisvojenjem, ali samo na temelju povlastice za gospodarski ribolov, odnosno dozvole za rekreacijsko-portski ribolov.121 Slatkovodne ribe i druge vodene ivotinje, ako
Koje su vrste ivotinja to slobodno ive u prirodi - divlja, odreuje se u suvremenim pravnim poretcima zakonom. U nas lanak 3. Zakona o lovu (Narodne novine, br. 10/1994) odreuje koje ivotinjske vrste su divlja, a lanak 4. da je divlja dobro od interesa za Republiku, koje ima njezinu osobitu zatitu. U srednjem je vijeku lov divljai i prisvojenje ulova bilo isprva slobodan i na tuem zemljitu (ako se time nije nanosila teta, odnosno ako bi je se nanijelo trebalo ju je naknaditi), s time da je lovac ponegdje bio duan vlasniku zemljita predati neki dio od ulovljene ivotinje. Kasnije je naelo slobodne okupacije divljai naputeno u korist regalnog prava lova (ius venandi), koje je pripadalo kralju i plemstvu. Regalnih prava vie nema, ali nije uspostavljena sloboda lova i okupacije divljai, nego se divlja moe u vlasnitvo stei prisvojenjem jedino na temelju prava lova. Pravo lova e stei vlasnik zemljita, ako ustanovi lovite na svojem zemljitu; osoba koja je koncesionar prava gospodarskog koritenja poljoprivrednog zemljita u svrhu lova odnosno zakupnik zemljita u svrhu lova; druga pravna ili fizika osoba koncesijom odnosno zakupom ili podzakupom prava lova na lovitu (5-6 Z. o lovu). "Ulovljena, ranjena i uginula divlja te njezini dijelovi pripadaju ovlateniku prava lova, ako prema lovnogospodarskoj osnovi uzgaja tu vrstu divljai u lovitu..." (72. Z. o lovu).
120 Pomorski zakonik (Narodne novine, br.17/94 i 74/94) odreuje da su ribe i drugi ivi organizmi u moru i pomorskom podzemlju dio pomorskog dobra, a da je pomorsko dobro ope dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, koje ima njezinu osobitu zatitu, a upotrebljava ga se ili koristi pod uvjetima i na nain propisan zakonom. 121 119 118 117 116
Zakon o morskom ribarstvu (Narodne novine, br. 74/94). STVARNO PRAVO
Gavella
su u otvorenim ribolovnim vodama, mogu se stei prisvojenjem samo na temelju odobrenja za privredni, odnosno portski ribolov.122 1 2 3
2. Nalaz a) Stjecanje izgubljene stvari "
140. Stjecanje izgubljenih stvari je stjecanje prava vlasnitva na temelju zakona na stvarima koje su naene, poto ih je njihov vlasnik, odnosno posjednik izgubio. Takve stvari nisu niije, nego je vlasnik ostao bez faktine vlasti nad njima. Pravila koja to ureuju omoguuju izvorno stjecanje stvari koje je netko izgubio. Po njima e osoba koja 1/ nae tuu izgubljenu stvar, stei na temelju zakona pravo vlasnitva te stvari, ako 2/ stvar ne bude vraena u zakonom odreenom roku, a 3/ta je osoba ispunila sve zakonom odreene dunosti nalaznika. Ako se prije isteka tog roka vrati stvar onome koji ju je izgubio, ili njezin vlasnik, nalaznik ima na temelju zakona pravo na nagradu i trokove.
(1) Nalaz izgubljene stvari
141. Izgubljene stvari su pokretne stvari koje nitko nema u svojoj faktinoj vlasti, a iz vlasti svojeg dotadanjeg posjednika izale su bez njegove volje. Ovamo spadaju stvari koje je njihov posjednik izgubio, koje su zametnute ili sakrivene, ili su mu ukradene i si. Stvari koje njihov posjednik samo ne moe nai kroz neko krae vrijeme, ili na kojima on privremeno ne izvrava ine svoje vlasti, nisu izale iz njegovog posjeda (19/1), pa nisu izgubljene stvari. Isto tako nisu izgubljene ni one stvari koje je njihov vlasnik napustio, jer su one iz njegovog posjeda izale njegovom voljom da se odrekne prava vlasnitva (172/1); naputene stvari nisu izgubljene, nego su niije stvari. Stvar koju je netko izgubio, nije time prestala biti u vlasnitvu one osobe u ijem je vlasnitvu bila do tada. 142. Nalaz izgubljene stvari je in uzimanja izgubljene stvari u posjed. Samo primjeivanje neke izgubljene stvari, bez ina uzimanja te stvari u posjed, jo nije nalaz te stvari. Nalaznik je onaj tko je izvrio in uzimanja izgubljene stvari u posjed. Nalaznik je i onaj koji je izgubljenu stvar prvi opazio i za nju se maio (napravio radnju usmjerenu na uzimanje stvari u posjed), ali je netko drugi prije njega izvrio in uzimanja. Tako je mogue da bude vie nalaznika stvari, koji onda imaju pravo na nalazninu na jednake dijelove.
(2) Dunosti i prava nalaznika
143. Nalazom stvari nastaju na temelju zakona prava i dunosti nalaznika. Ako je vie nalaznika iste stvari, to su njihova nedjeljiva prava i obveze.
Zakon o slatkovodnom ribarstvu (Narodne novine, br. 18/1986). U srednjem je vijeku pravo ribolova u slatkim vodama bilo u mnogim zemljama regalno pravo, odnosno pravo feudalnih gospodara, pa je loviti ribe smio samo onaj kojemu je to pravo pripadalo (feudalac), odnosno oni koje bi taj na to ovlastio uz naknadu.
123 122
STVARNO PRAVO
Gavella
144. Nalaznik je duan naenu stvar bez odgaanja predati onome tko ju je izgubio, ili njezinom vlasniku (to moe, ali i ne mora biti ista osoba), ako moe saznati tko je to (iz znakova na stvari, ili na bilo koji drugi nain), a nije mu teko dostupan (134/1). Nalaznik ima pravo a/ na nalazninu i b/ na naknadu nunih trokova u vezi s naenom stvari (137). 145. Nalaznik koji nije naenu stvar predao osobi koja ju je izgubila ili koja je vlasnik te stvari, duan ju je bez odgaanja predati najbliem nalaznom uredu;124 jedino nije duan predati nalaznom uredu takvu stvar ija je vrijednost zanemarljiva, prema opem shvaanju. Nalaznik predaje stvar nalaznom uredu osobno, ili putem osobe u ijim ju je prostorijama, prijevoznom ili slinom sredstvu naao.125 U potonjem sluaju ta e osoba predati stvar u ime nalaznika (134/2), jer ona nije nalaznik, pa prava nalaznika ima on, a ne ona. Nalazni ured je duan primiti u polog naenu stvar, uvati je za onoga tko ju je izgubio iz posjeda, odnosno za njezinog vlasnika, te poduzeti sve mjere radi ouvanja stvari, to ukljuuje i objavu oglasa o nalazu stvari (135/1). Ako je ne moe sam uvati, ili to ne eli, nalazni e ured povjeriti stvar na uvanje pouzdanom uvaru (135/2). No, ako je stvar pokvarljiva, ili su za njezino uvanje ili odravanje potrebni trokovi nerazmjerni njezinoj vrijednosti, nee se uvati stvar, nego e je se prodati na javnoj drabi, a novac dobiven za nju poloiti u sud (135/3). Pravo vlasnitva, kao niti ostala prava glede stvari nisu prestala time to je ona predana nalaznom uredu, pa javi li se onaj tko je stvar izgubio ili njezin vlasnik, poto dokae to svoje svojstvo, predat e mu se stvar (zajedno s koristima) ili iznos dobiven njezinom prodajom (zajedno s kamatama) (136/1). No, stvar e mu se predati tek nakon to se od njega naplate nuni trokovi u svezi s naenom stvari (nune trokove uvanja i poduzimanja mjera za ouvanje stvari, ukljuujui i trokove oglasa) i nalaznina. Trai li stvar nekoliko osoba, svaka za sebe, tada u sumnji kojoj od njih treba predati naenu stvar, prednost ima ona koja ju je izgubila iz svojeg neposrednog posjeda, ako okolnosti ne upuuju na drugu osobu (136/2). O tome da je stvar predana osobi koja je dokazala da joj stvar pripada, nalazni je ured duan pisano obavijestiti nalaznika, te mu izruiti nalazninu (136/3). .-.,.*.,.. 146. Nalaznik ima pravo na naknadu nunih trokova koje je imao u vezi s naenom stvari (137/1). Naknadu za te trokove je duna platiti osoba kojoj se vraa stvar (137/1).
124 Nalazne urede i rad u njima ustrojava Ministarstvo unutarnjih poslova, a do tada obavljaju policijske postaje poslove nalaznog ureda (392).
Meutim, lanak 111. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine, br. 36/1998) odreuje: "(1) Ako putnik po zavretku putovanja ne preuzme prtljagu ili runu prtljagu, prijevoznik je duan predati prtljagu autobusnom kolodvoru na uvanje, a ako nema kolodvora, uvati prtljagu sam na sigurnom mjestu ili je povjeriti na uvanje treoj osobi i to na raun putnika. (2) Ukoliko vlasnik prtljage u roku od 15 dana od dana zavretka putovanja ne preuzme prtljagu ili runu prtljagu i ne podmiri trokove uvanja prtljage, prijevoznik moe raspolagati prtljagom ili runom prtljagom". 3 7 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
125
Gavella
147. Nalaznik ima na temelju zakona pravo na nalazninu, koju je duna platiti osoba kojoj se vraa stvar (137/1). Nalaznik ima pravo na nalazninu u iznosu od 10% od prometne vrijednosti procjenjive stvari, no osoba koja mu duguje nalazninu ima pravo zahtijevati da se ta njezina obveza pravino smanji, ako bi nalaznina predstavljala nerazmjerno veliku korist za nalaznika s obzirom na prilike nalaznika i dunika nalaznine, kao i okolnosti pod kojima je stvar izgubljena i naena (137/3). Ako se vrijednost stvari ne moe procijeniti ili ona postoji samo za obvezanika plaanja nalaznine, tada nalaznik moe zahtijevati da se odredi pravian iznos nalaznine (137/4). Nalaznik nije ovlaten zadrati stvar dok mu duna nalaznina ne bude plaena, jer je stvar izala iz posjeda njegovog dunika bez dunikove volje (287/2).126 Osoba koja bi dugovala nalazninu i trokove, moe se svoje obveze osloboditi tako da se odrekne stvari, pa uini li to - stvar time ne postaje niija, nego se fingira da se ta osoba uope nije javila (137/5). 148. Nalaznik ima pravo da se njemu preda u neposredan posjed stvar koju je bio naao, odnosno novac dobiven njezinom prodajom, ako je bezuspjeno protekao jednogodinji rok od objave oglasa o nalazu (138/1). Rok je protekao bezuspjeno, ako se u njemu a/ uope nije javila osoba koja je stvar izgubila, niti vlasnik stvari, ili se b/ javila ali nije mogla dokazati svoju tvrdnju da je ona izgubila tu stvar iz svojeg posjeda, niti da je njezin vlasnik, ili c/ moda to i moe, ali se odrekla stvari, odbivi da je primi.
(3) Predaja stvari nalazniku i stjecanje vlasnitva
149. Nalaznik koji ima pravo da se njemu u posjed preda naenu stvar, odnosno novac dobiven njezinom prodajom, moe od nalaznog ureda zatraiti tu predaju. Od trenutka predaje nalazniku, on je u posjedu te stvari, odnosno novca koji mu je predan, ali nije time postao vlasnik. To mu omoguuje da stvar rabi, da je koristi, a i da titi svoj posjed te stvari. On posjeduje naenu stvar zakonito i istinito, ali je to ipak i dalje tua stvar. Javi li se ipak onaj tko je tu stvar izgubio, ili onaj tko je vlasnik te stvari, nalaznik e mu morati vratiti tu stvar zajedno sa svim dobivenim koristima, odnosno vratiti za nju dobiveni novac zajedno s kamatama, po odbitku nunih trokova (138).127 Onaj kome je on stvar vratio, duan je nalazniku platiti nalazninu, ali - kako smo ve kazali - nalaznik ne moe zadravati stvar dok mu se ne plati nalazninu, nego je duan stvar odmah vratiti im mu se dokae pravo na stvar, a svoje pravo na nalazninu po potrebi ostvarivati sudskim putem. 150. Naenu stvar, odnosno za nju dobiveni novac (sa svim koristima i kamatama) stei e nalaznik u vlasnitvo ako je a/ ispunio sve obveze nalaznika i b/ ispune se pretpostavke kakve se trae i za stjecanje putem dosjelosti, ali s time
Nalazni ured, naprotiv, ne smije predati stvar prije nego su podmireni nuni trokovi i nalaznina (136/1).
127 126
Nee li mu moi vratiti neto to bi trebao, morat e mu dati naknadu za to. Trei dio: Vlasnitvo 3 7 5
STVARNO PRAVO
Gavella
da e se potenje nalaznikovog posjeda prosuivati po specijalnom kriteriju - uzet e se da je poten posjednik, ako ne zna niti bi morao znati ija je naena stvar (139/1). Ako zna ili bi morao znati tko je stvar izgubio ili tko je njezin vlasnik, ne moe stei vlasnitvo naene stvari, ma kako dugo da traje njegov posjed; isto tako ne moe stei pravo vlasnitva niti ako nije uredno ispunio sve dunosti nalazaa. Ako nalaznik stekne pravo vlasnitva naene stvari, stekao ga je na temelju zakona u trenutku ispunjenja svih pretpostavaka tog stjecanja. b) Stjecanje naenog blaga 1 5 1 . Nalaz blaga je stjecanje prava vlasnitva na temelju zakona na naenom blagu, naime na pokretnim stvarima koje su bile u nekretnini sakrivene tako dugo da se vie ne moe utvrditi tko im je vlasnik. Blago nije dio nekretnine u kojoj je naeno, nego je samostalna stvar. No, ono nije time niija stvar, koju bi se moglo stei pukim prisvojenjem. Blago je stvar koju se stjee nalazom, slino kao i izgubljene stvari, ali su glede blaga (zbog njegove vanosti koja redovito nije samo novana) postavljena posebna pravila za stjecanje upravo blaga nalazom, a tek se podredno primjenjuju pravila za stjecanje izgubljenih stvari. (1) Nalaz blaga 152. Blago su novac, dragocjenosti i druge pokretne stvari od vrijednosti, kao i arhivska graa, koje su tako dugo bile sakrivene u nekoj nekretnini da se njihov vlasnik vie ne moe utvrditi (140/1). Da bi neka pokretnina bila blago, ona mora biti dugo vremena sakrivena u nekretnini, pri emu je rije o sakrivenosti u objektivnom smislu - blago nije samo ono to je netko ba namjerno sakrio, nego i ono to je bilo izgubljeno, ili se zbog nekih drugih okolnosti nalo u situaciji da je ljudima bilo dugo vremena skrito. Blago mogu biti samo one pokretnine za koje se s velikom vjerojatnou moe smatrati da su bile neije, pa blago nisu stvari poput palih mateorita, mamutovih kosti i si. Blago mogu biti samo pokretnine koje su zadrale svoju samostalnost, pa nisu postale neodvojivi dijelovi nekretnine (nije blago npr. rimski podni mozaik). Pokretnine koje su dugo vremena sakrivene u drugoj pokretnini, nisu blago, nego dijelovi te pokretnine (samostalni), pa se predmnijeva da su u vlasnitvu osobe koja je vlasnik pokretnine u koju su skriveni.128 1 5 3 . Nalaz blaga je in uzimanja izgubljene stvari u posjed (aprehenzije), o emu vrijedi na odgovarajui nain sve ono to je ve reeno o nalazu izgubljene stvari. Nalaz blaga moe uiniti sam vlasnik nekretnine u kojoj se blago krilo (odnosno nositelj prava graenja), ali i trea osoba.
128 Pravila o stjecanju blaga, koja je sadravao OGZ, bila su postavljena samo za stjecanje blaga sakrivenog u nekretnini, no njihova se primjena proirila i na stjecanje blaga sakritog u pokretnini. To je ilo na utrb prava vlasnika pokretnine, a u korist nalaznika i drave (koji su imali pravo, svaki na 1/3, zajedno s vlasnikom stvari). Kasnije je bilo ukinuto pravo drave na stjecanje suvlasnikog dijela naenog blaga.
STVARNO PRAVO
Gavella (2) Dunosti i prava nalaznika
154. Nalazom blaga nastaju na temelju zakona prava i dunosti za nalaznika. Nastaju i prava za vlasnika nekretnine u kojoj je blago naeno, ali ako je blago naeno u zgradi koja je pripadnost zemljita na kojem netko ima pravo graenja, tada prava koja bi pripadala vlasniku nekretnine, ne pripadaju njemu, nego nositelju prava graenja (140/8). Ako ista osoba ima ulogu nalaznika i vlasnika nekretnine (odnosno nositelja prava graenja), pripadaju joj pored prava namijenjenih nalazniku i ona namijenjena vlasniku nekretnine. 155. Nalaznikova je dunost je da stvar uzme u posjed za Republiku Hrvatsku, naime onaj koji je blago opazio treba ga uzeti u svoj neposredan i nesamostalan posjed, ime e blago doi u posredan i samostalan posjed Republike Hrvatske (140/2). Nalaznik je o nalazu blaga duan bez odgaanja obavijestiti najblii dostupni nalazni ured. im mu ovaj to naredi, nalaznik je duan to blago predati u posjed nalaznom uredu, a do tada poduzeti mjere koje su nune da blago ne bi propalo, bilo oteeno ili otueno (140/3). Nalazni e ured trebati objaviti oglas o naenom blagu, kako bi se moglo utvrditi nema li ono ipak vlasnika. Kada je naeno blago od opeg kulturnog interesa, nalazni e ured odmah o tom nalazu obavijestiti nadleno dravno tijelo za zatitu spomenika kulture, odnosno - ako je to arhivska graa - nadleni dravni arhiv, koji su ovlateni te predmete uzeti u posjed i uvanje (140/4). 156. Nalaznik ima pravo na naknadu nunih trokova koje je imao u vezi s naenim blagom. I vlasnik nekretnine u kojoj je blago naeno ima pravo na naknadu svojih nunih trokova (140/5). Naknadu nunih trokova duna je platiti Republika Hrvatska. No, ako je neki od njih pokuao zatajiti nalaz blaga, taj nema pravo na naknadu, bez obzira na nunost i visinu trokova koje je imao (140/6). 157. Nalaznik i vlasnik nekretnine u kojoj je naeno blago, imaju na temelju zakona pravo na nagradu od Republike Hrvatske (140/5). Njihova nagrada bi trebala biti barem onolika kao nalaznina za naenu tuu stvar, ali nikada vea od vrijednosti naenog blaga (140/5). Pravo na nagradu im pripada svakome po pola. No, ako je neki od njih pokuao zatajiti nalaz blaga, taj nema pravo na nagradu (140/6), to ne utjee na pravo onoga drugoga na njegovu polovicu nagrade. (3) Stjecanje vlasnitva naenog blaga 158. Republika Hrvatska stjee na temelju zakona pravo vlasnitva naenog blaga samim nalaznikovim inom uzimanja blaga u posjed, dakle inom nalaza blaga (140/2). No stekla je to samo ako stvari o kojima se radi zaista nemaju vlasnika. Naime, utvrdi li se da ono za to se smatralo da je blago iji se vlasnik ne moe vie utvrditi, zapravo neija izgubljena stvar, tada nije ni bilo blaga, pa nije bilo niti stjecanja nalazom blaga. Stvar je samo bila izgubljena, pa glede nje vrijedi sve ono to i inae vrijedi za sluaj da se nae tuu stvar.
Gavella
159. Republika Hrvatska je stekavi vlasnitvo naenog blaga postala dunik naknade trokova i nagrade, to su obveze koje nije svojom voljom preuzela. Zato joj zakon daje pravo abandona, kojim je ovlatena osloboditi se tih obveza tako da se odrekne steenog prava vlasnitva blaga, te da nalazniku i vlasniku nekretnine odmah preda naeno blago u samostalan suposjed, kao to bi nalazni ured predao nalazniku naenu stvar u posjed (140/7). Uini li to, njezina je obveza na plaanje trokova i nagrade prestala, a pravo na nagradu pretvorilo se u priliku za stjecanje prava vlasnitva. Predaja blaga u samostalan suposjed nalazniku i vlasniku ima jednak uinak kao i kada nalazni ured preda naenu stvar u posjed nalazniku - oni e u takvom sluaju moi stei vlasnitvo predanog im blaga, pod pretpostavkama pod kakvima bi nalaznik mogao stei pravo vlasnitva naene stvari (140/7).
C. Stjecanje naputenih nekretnina

160. U pravilu stvari koje njihov vlasnik napusti, postaju time niije stvari, koje se moe stei u vlasnitvo prisvojenjem. Pravni poredak, meutim, slijedei odreene pravnopolitike razloge iskljuuje mogunost stjecanja nekih stvari njihovim prisvajanjem. Kako, meutim, ne moe nikoga siliti da bude vlasnik, ako to ne eli, mora odrediti koja je pravna sudbina naputenih stvari koje se ne moe stei prisvajanjem u vlasnitvo. To je sluaj s nekretninama. Vlasnik se nekretnine moe odrei svojeg prava vlasnitva na njoj (133/1,172/2-3), ali nekretnina time ne postaje niija, nego samim time ex lege prelazi u vlasnitvo Republike Hrvatske (133/2).129 Isto tako, ako suvlasnik nekretnine napusti svoj suvlasniki dio, taj naputanjem prelazi na temelju zakona u vlasnitvo Republike Hrvatske (133/2). Istiemo da pravo vlasnitva (odnosno suvlasniki dio) prelaze s dotadanjeg vlasnika na Republiku Hrvatsku. To znai da je njezino stjecanje vlasnitva nekretnine izvedeno (derivativno), to je iznimka od naela da se na temelju zakona pravo vlasnitva stjee izvorno. Zahvaljujui toj iznimci, ne mijenja se dotadanji pravni status nekretnine, pa promjena vlasnika stvari ne utjee na prava treih koja terete tu stvar. 1 6 1 . Sa stjecanjem prava vlasnitva naputanjem stvari ima slinosti predmnijeva da su u vlasnitvu Republike Hrvatske sve one stvari iz nekadanjeg drutvenog vlasnitva koje se nalaze na podruju Republike Hrvatske, ako a/ nije utvreno u ijem su vlasnitvu, b/ glede njih ne djeluje niti jedna od predmnjeva u korist osobe upisane u zemljinoj knjizi kao nositelja nekada postojeih prava na nekretninama u drutvenom vlasnitvu (362/3). Jednaka predmnjeva u korist pripadanja Republici Hrvatskoj postoji i glede prava koja su bila u drutvenom vlasnitvu (362/4). ..,..._, ,, :: ; ,,;;:.;,,,,: .-.....,,,.;,. ..-,.,...., ,;.,. 162. Od sluajeva stjecanja prava vlasnitva naputenih stvari treba razlikovati sluajeve u kojima su nekretnine zaputene. Samim faktinim neizvravanjem
Republika Hrvatska postaje vlasnikom nekretnine samim time to se dotadanji vlasnik odrekao svojeg prava vlasnitva, dakle ona postaje vlasnikom bez upisa u zemljine knjige. 3 7 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
129
Gavella
posjeda nekretnina nije naputena, pravo vlasnitva nije prestalo,130 pa Republika Hrvatske samim time jo ne stjee takvu nekretninu. Posebni propisi mogu odrediti "kad e se smatrati da su naputena i uzeti u vlasnitvo Republike Hrvatske zemljita na kojima je obrada sasvim zaputena ili zgrade ruevne jer nisu popravljanje" (133/3). No, stjecanje na temelju takvih propisa nee biti stjecanje naputenih stvari na temelju zakona, niti prisvajanje niijih stvari, nego stjecanje prava vlasnitva na temelju odluke koju bi o tome donijela za to nadlena javna vlast.
D. Stjecanje prirataja stvari

1. Openito <|
163. Stjecanje prirataja stvari je stjecanje prava vlasnitva na temelju zakona uzrokovano injenicom da je dolo do faktine promjene glede stvari koja je predmet neijeg prava vlasnitva (od nje se neto odvojilo, s njom se neto tuega sjedinilo, nju je netko drugi preradio), a da ta faktina promjena iziskuje nastupanje stvarnopravnih uinaka, ali da oni ne nastupaju ni na kojem drugom pravnom temelju. Ovdje je sasvim oigledna supsidijarna narav zakona kao pravnog temelja stjecanja vlasnitva. Na tom supsidijarnom pravnom temelju nastupaju stvarnopravni uinci tih faktinih promjena po naelu da je prirataj koji je nastao - korist od vlasnikove stvari, a da "koristi pripadaju onome kome pripada i stvar ili pravo koje ih donosi, ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju kome drugome" (8/5). Na temelju zakona stjee se pravo vlasnitva 1/ ako je od vlasnikove stvari nastao prirataj inom odvajanja, sjedinjenja ili prerade, 2/ ni na kojem drugom pravnom temelju nije steen prirataj u trenutku njegovog nastanka, a 3/ glede odreene osobe ispunjene su zakonom odreene pretpostavke stjecanja tog prirataja u vlasnitvo.
a) Prirataj i njegov nastanak ..:< w
164. Prirataj je korist od vlasnikove stvari, koja nastaje 1/ inom odvajanja od vlasnikove stvari u novu, samostalnu stvar (odvajanje plodova, odvajanje dijelova stvari), ili 21 inom sjedinjenja tue stvari s vlasnikovom, ili 31 inom tue prerade vlasnikove stvari u novu stvar. Prirataj vlasnikove stvari je rezultat nekog takvog ina, pa je tzv. unutranji prirataj vlasnikove stvari - ona stvar koja je nastala odvajanjem od vlasnikove (plod, dio koji se osamostalio), a vanjski prirataj vlasnikove stvari je - stvar koja se s vlasnikovom sjedinila, bilo da joj je a/ prirasla, postavi njezinim sastavnim dijelom; bilo b/ da se zajedno s vlasnikovom stvari pretvorila u novu stvar, bilo da je c/ nastala tuom preradom vlasnikove stvari u novu stvar (proizvod).
130 Da bi odreknuem prestalo pravo vlasnitva nekretnine, potrebno je da odreknue bude dano u obliku isprave prikladne za zemljinoknjini prijenos, te da na temelju nje bude vlasnitvo izbrisano iz zemljine knjige (133/1,172/2). Tek kada bude izbrisano, prestalo je dotadanje vlasnitvo nekretnine (172/3).
STVARNO PRAVO
Gavella
165. Prirataj nastaje faktinim inom glede stvari (prirodnim dogaajem, ljudskom radnjom), on je promjena koju taj in izaziva materijalnom svijetu, svijetu stvari. Budui da su stvari objekti stvarnih prava, injenica da je nastao prirataj neke stvari izaziva pravne uinke - u prvom redu stvarnopravne, a njih redovito prate i obveznopravni (obveza stjecatelja prirataja da dade naknadu onome ija je stvar ili rad pridonijela nastanku prirataja). b) Stjecanje prirataja 166. U istom trenutku kada je inom odvajanja, sjedinjenja ili prerade nastao prirataj vlasnikove stvari, netko stjee taj prirataj u vlasnitvo. Redovito bi ga stekao onaj tko bi imao pravo na to na temelju nekog pravnog odnosa glede stvari (ako netko obrauje tuu zemlju na temelju ugovora o zakupu s njezinim vlasnikom, tada on kao zakupnik ima pravo na plodove te zemlje; ako netko na temelju ugovora o djelu preradi tuu stvar, tada pravo na proizvod te prerade pripada onome tko ima pravo na to u ugovornom odnosu vlasnika i preraditelja). No, dogaa se ponekad i da odvajanjem, sjedinjenjem ili preradom nastane prirataj neije stvari, a da taj prirataj nikome ne pripadne na temelju nekog prava iz pravnog odnosa glede stvari.131 U takvim se sluajevima osniva na temelju zakona pravo vlasnitva tog prirataja za onu osobu koja ispunjava zakonom odreene pretpostavke za to. Dakle, jedino ako nema drugog pravnog temelja stjecanja prava vlasnitva prirataja, stjee ga se na temelju zakona. Naglaavamo to zato to se pravilima o stjecanju prirataja na temelju zakona, osobito onima o stjecanju proizvoda prerade, esto pripisuje znaaj pravila koja odreuju kome pripada vlasnitvo proizvoda nastalih u trinim proizvodnim odnosima. To je veliki nesporazum, jer su pravila o stjecanju prirataja na temelju zakona supsidijarnog karaktera - njih se primjenjuje samo ako niti na kojem drugom pravnom temelju nitko ne stjee prirataj. Trini proizvodni odnosi su, meutim, regulirani pravnim odnosima, redovito ugovorima, koji ureuju pitanje vlasnitva proizvoda. 167. Prirataj je korist od vlasnikove stvari, pa pretpostavke za stjecanje prirataja na temelju zakona odreuju pravni poretci kontinentalnoeuropskog pravnog kruga u prvom redu po naelu supstancije (Substanzialprinzip, naelu materije). Po tom naelu koristi od neke stvari pripadaju onome ija je to stvar. Zato unutranji prirataj (plodovi i dr.) pripada onome od ije se stvari odvojio u novu stvar, a vanjski - onome s ijom se stvari sjedinio (naelo atrakcije, privlaenja, koje je inaica naela supstancije), odnosno onome ija je stvar preraena. Meutim, prirataj je esto rezultat (i) neijeg tueg rada (netko je svojim radom uinio da je vlasnikova stvar dala plod, netko je sjedinio neku stvar s vlasnikovom, netko je vlasnikovu stvar preradio), pa se postavlja pitanje, moe li i u tim sluajevima pravo na stjecanje prirataja nastati samo po naelu supstancije (odnosno atrakcije). Po
131 Npr. netko je obraivao tuu zemlju na temelju ugovora o zakupu s osobom koja nije bila vlasnik te zemlje, pa mu taj njihov ugovor nije dao pravo na plodove tue zemlje; netko je samovoljno preradio tuu stvar i si. , , .
STVARNO PRAVO
Gavella
rimskom pravu je nekada bilo tako. Doprinos tueg rada nastanku prirataja nije dovodio do toga da bi prirataj stekao onaj tko ga je svojim radom stvorio. Kadgod je nastao prirataj vlasnikove stvari, a nije postojalo posebno pravo na stjecanje prirataja - stvarnopravni uinak nastanka tog prirataja je uvijek iao u korist vlasnika, a samo bi obveznopravni uinci ili eventualno u korist proizvoaa (ako bi netko neovlateno obradio tue polje, plodovi bi pripali iskljuivo vlasniku tog zemljita, a obraditelj bi jedino imao pravo zahtijevati naknadu nekih trokova itd.). Za razliku od toga, srednjovjekovna su prava za takve sluajeve razvila suprotno naelo -proizvodno naelo (Produktionsprinzip), po kojem je prirataj pripadao u prvom redu onome koji ga je proizveo. Plodovi tueg zemljita koje je netko obradio, po proizvodnom su naelu pripadali u prvom redu njihovom proizvoau, ali - naravno - jedino ako je on tue zemljite obradio izvravajui time svoje pravo da to uradi, odnosno ako je radio u dobroj vjeri, smatrajui da mu pripada pravo na to. Pravni uinak prirataja bi tu po proizvodnom naelu iao u korist vlasnika stvari samo iznimno, naime samo ako iz nekog razloga iznimno ne bi iao u korist proizvoaa (npr. prirataj je nastao bez tueg rada, proizvoa nije imao pravo koje bi ga ovlaivalo da iskoritava tuu stvar, niti je to radio u dobroj vjeri). Recepcijom rimskog prava prevladalo je rimsko supstancijalno naelo, koje su potom preuzeli veliki graanski zakonici kontinentalne Europe, ali korigiranog proizvodnim naelom. Kasnije je u pravnoj doktrini, praksi i zakonodavstvu tzv. socijalistikih zemalja naelo supstancije bilo sasvim potisnuto u stranu, dok je proizvodno doivjelo punu afirmaciju, ali i punu kompromitaciju. Ti su pravni poretci otvorili mogunost da prirataj tue stvari stekne ak i onaj tko ju je bez ikakvog pravnog temelja i nepoteno posjedovao, za sebe rabio i iskoritavao. Primjena proizvodnog naela u ovako radikalnoj verziji, bila je posljedica usvajanja tada vladajueg marksistikog uenja o odnosu sredstava za proizvodnju i ljudskog rada u proizvodnji materijalnih dobara, i vulgarizacije tog uenja. Posljedice su bile veoma teke za cijelo drutvo, jer je ovakva primjena proizvodnog naela pogodovala samovolji, ime je potkapala temelje pravnog poretka, a bila je i smetnja razvoju trinog gospodarstva. Zato je s propau socijalistikih poredaka naputeno i proizvodno naelo kao dominantno naelo. Supstancijalno je naelo opet zauzelo svoje mjesto, ali ni proizvodno nipoto nije sasvim naputeno. Naprotiv. Stjecanje prirataja je ureeno po oba ova naela, pri emu supstancijalno naelo djeluje kao ope
pravilo, a proizvodno kao iznimka, koja je naravno jaa od pravila (8/5/1). 1 3 2
168. Za stjecanje prirataja u vlasnitvo nije potreban neki dodatni in stjecanja (predaja u posjed, uzimanje stvari ili si.) kao nain stjecanja u vlasnitvo tko ispunjava zakonom odreene pretpostavke za stjecanje prirataja, stjee ga u vlasnitvo ex lege, samom injenicom da je nastao prirataj, i u trenutku kada je nastao. Stjee ga, dakle, time to se desio i kada se desio in odvajanja prirataja od stvari, in sjedinjenja s njom, odnosno in prerade te stvari.
132 "Koristi pripadaju onome kome pripada i stvar ili pravo koje ih donosi, ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju kome drugome" (8/5/1).
STVARNO PRAVO
Gavella
169. Stjecanje prirataja u vlasnitvo ureeno je razliito, ovisno o tome da li se stjee stvar 1/ koja se odvojila od vlasnikove stvari u novu stvar, 2/ koja se sjedinila s vlasnikovom, ili 3/ koja je nastala preradom vlasnikove stvari (141-158). 2. Stjecanje nove stvari koja se odvojila od vlasnikove 170. Unutranji prirataj stvari nastaje inom odvajanja neega to je njezina pripadnost (5), u novu stvar. Rije je o fizikom odvajanju, do kojeg dolazi bilo djelovanjem prirodnih sila, bilo ljudskim djelovanjem, ili jednim i drugim. Od stvari koja ve postoji (matine stvari) mogu se u nove stvari odvojiti 1/ njezini plodovi (fructus) i 2/ njezini dijelovi. 171. Neodvojeni plod jo nije samostalna stvar, nego je odvojivi dio matine 133 stvari. Isto tako ni neodvojeni dijelovi stvari nisu samostalne stvari, nego su njezini samostalni ili nesamostalni (bitni) dijelovi. Do odvajanja "tko ima pravo vlasnitva ili koje od drugih stvarnih prava na nekoj stvari, ima ga time i na svim njezinim pripadnostima, ako zakonom nije drukije odreeno" (5/2); dakle - ima ga na svim jo neodvojenim plodovima te stvari, a u naelu i na svim njezinim dijelovima (5/3).134 172. Odvajanjem od matine stvari plod postaje nova, samostalna stvar, pa time i samostalni objekt prava vlasnitva i ogranienih stvarnih prava; isto se dogaa i sa svim ostalim to se odvoji od stvari, ako je to time dobilo samostalnu tjelesnu egzistenciju. Ta stvar koja je nastala osamostaljenjem ploda ili dijela neije stvari, nije niija stvar (res nullius), koja bi bila slobodna za prisvajanje, nego odmah dolazi u neije vlasnitvo. Ne doe li u trenutku odvajanja do stjecanja te novonastale stvari na temelju pravnog posla ili na temelju odluke vlasti,135 glede te se novonastale stvari osniva pravo vlasnitva na temelju zakona u korist one osobe koja zadovoljava zakonske pretpostavke za to. A zakon te pretpostavke tako odreuje da u obzir kao stjecatelji prava vlasnitva dolazi nekoliko kategorija osoba, pri emu jedne imaju prednost pred drugima - potonje e stei unutranji prirataj stvari (plod ili odvojeni dio) samo ako ga ne stekne nitko tko bi po zakonu imao pred njima prednost. Prije nego to prikaemo taj sustav trebamo naglasiti da treba od pitanja tko stjee pravo vlasnitva odvojenih plodova, razlikovati pitanje prava na naknadu trokova koji su bili uinjeni da bi plodovi nastali. Za sluaj da
Obvezna prava mogu postojati i glede neodvojenih plodova, pa i kada oni jo nisu odvojivi. Dunik moe biti obvezan da preda stvar koja bi tek trebala nastati, pa tako i plod koji se jo nije odvojio. To znai, bit e ga duan predati kada se plod odvoji od matine stvari. Bitni (neodvojivi) dijelovi stvari nikada ne mogu biti samostalni objekti stvarnih prava (6/1); nebitni (odvojivi) dijelovi bi, dodue, mogli pripadati nekoj osobi razliitoj od vlasnika cijele stvari (ako za to postoji poseban pravni temelj), ali se predmnijeva da su i oni u istom vlasnitvu kao cijela stvar (tko tvrdi suprotno treba to dokazati) (6/2).
135 Ako je na odvojenom dijelu ve od prije postojalo neije pravo vlasnitva, razliito od prava vlasnitva cijele stvari - ono dakako ne prestaje odvajanjem toga dijela, nego postoji i nadalje. 134 133
STVARNO PRAVO
Gavella
je netko troio da bi nastali plodovi, koji onda ne pripadaju njemu nego ih je odvajanjem stekla neka druga osoba, postavljeno je sljedee pravilo: "Tko je duan predati plodove neke stvari ili prava, ovlaten je zahtijevati naknadu trokova koje je imao radi dobivanja tih plodova, ako bi ih imao dobar gospodar, ali nikada vie od vrijednosti plodova koje je duan predati" (8/6). Stjecanje prava vlasnitva odvajanjem plodova i drugih dijelova stvari ureeno je na sljedei nain. 173. Odvajanjem stjee pravo vlasnitva odvojenog ploda ili odvojenog dijela stvari vlasnik one stvari od koje se to odvojilo (141/1). To je unutranji prirataj njegove stvari, pa pripada njemu. Primijenjeno je dakle supstancijalno naelo. No, ono je korigirano proizvodnim naelom za sluaj da netko drugi samostalno posjeduje vlasnikovu stvar (pa je vjerojatno on pridonio nastanku prirataja) - pravo vlasnitva unutranjeg prirataja stvari ne stjee u takvom sluaju njezin vlasnik, nego samostalni posjednik stvari, ali jedino ako je u trenutku odvajanja bio u potenom posjedu vlasnikove stvari (14/2). Zbog daljnje korekcije proizvodnim naelom, pravo vlasnitva nee stei niti vlasnik, a niti samostalan posjednik stvari, ako ga stekne osoba koja pred njima ima u tome prednost (141/3). 174. Zbog toga - ako nekome na temelju njegovog ogranienog stvarnog prava (npr. prava plodouivanja) pripada pravo na vlasnitvo plodova koji se odvoje, odnosno drugih dijelova koji se odvoje od vlasnikove stvari - nositelj tog ogranienog stvarnog prava (a ne vlasnik, niti samostalan posjednik) stjee, u granicama ovlasti koje mu daje njegovo pravo, vlasnitvo unutranjeg prirataja ex lege, samim odvajanjem tog prirataja od stvari (142/1). Meutim, posjeduje li stvar netko drugi kao da je on nositelj takvog ogranienog stvarnog prava - pravo vlasnitva tog prirataja stjee takav nesamostalni posjednik stvari (umjesto nositelja prava), ako je u trenutku odvajanja prirataja bio poteni posjednik stvari od koje se prirataj odvojio (142/2). Od ogranienog stvarnog prava koje ovlauje na stjecanje plodova i dr. odvajanjem, treba, meutim, razlikovati ona stvarna prava koja takoer ovlauju na stjecanje unutranjeg prirataja (plodova), ali ne njihovim odvajanjem (separacijom) nego ubiranjem (percepcijom).136 Tko ima takvo stvarno pravo (npr. slunost uporabe, zalono pravo na pokretnoj stvari), stei e pravo vlasnitva ploda tek kada ga ubere za sebe (142/1). 175. Prednost prigodom stjecanja plodova i drugoga to bi se odvojilo od vlasnikove stvari ima ispred svih ve navedenih osoba obveznopravni ovlatenik kojega njegovo obvezno pravo (npr. pravo zakupa) ovlauje na stjecanje unutranjeg prirataja stvari koja mu je na temelju tog prava dana u nesamostalan posjed. Takav e obveznopravni ovlatenik, na temelju i u granicama ovlatenja koje mu daje njegovo pravo, postati vlasnikom prirataja te stvari samim time to se prirataj odvojio od vlasnikove stvari, no postat e vlasnikom samo onoga to se odvoji od te stvari za vrijeme dok je on ima u posjedu (143/1). Posjeduje li, meu136 Odvajanje i ubiranje se esto podudaraju, ali ne uvijek - ubiranje je samo o n o odvajanje koje se zbiva ljudskom radnjom uzimanja stvari u posjed. .;..,-... ,; _.-.<
STVARNO PRAVO
Gavella
tim, netko nesamostalno stvar kao da ima obvezno pravo koje bi ga ovlaivalo na stjecanje u vlasnitvo prirataja te stvari koju posjeduje, tada taj posjednik stvari postaje vlasnik tog prirataja odvajanjem kao da je nositelj odnosnog prava, ali - dakako - jedino ako je u trenutku odvajanja prirataja bio poten njegov posjed stvari od koje se taj njezin prirataj odvojio (143/2). 176. Navedene pretpostavke stjecanja odvajanjem unutranjeg prirataja jednake su za sve vrste unutranjeg prirataja. Zakon ipak, da ne bi bilo sumnje o tome, posebno odreuje da se ta pravila primjenjuju i glede plodova ivotinja (plod ivotinje je plod enke), a da vlasnik ivotinje koja je oplodila tuu, nema pravo na plod, a ni na nagradu - ako nije to drugo odreeno ili uobiajeno (144). Time ZV upuuje na primjenu opih pravila, ali i na mogunost drukijeg odreivanja (ugovorom, zakonom), te na podredno uvaavanje obiaja, gdje oni o tome postoje. To je to jedan od rijetkih sluajeva u kojima ZV upuuje na primjenu obiaja kao izvora prava. 3. Stjecanje stvari koja se sjedinila s vlasnikovom a) Sjedinjenje stvari razliitih vlasnika 177. Vanjski prirataj nastaje sjedinjavanjem stvari. Za razliku od unutranjeg prirataja koji proizlazi iz same stvari, pa se inom odvajanja od nje osamostaljuje u stvar koja otada postoji kao jo jedna stvar, vanjski prirataj dolazi nekoj stvari izvana i sjedinjuje se s njom. Sjedinjenje stvari je faktini in, kojim od vie stvari (cijelih, odvojenih dijelova stvari) postaje jedna. Sjedinjenje stvari je rezultat fizikog, odnosno kemijskog procesa, kojim se stvari sjedinjuju tako to se jedne drugima pripajaju (adiunctio, sjedinjenje u uem smislu te rijei), jedne se s drugima pomijeaju (commixtio), ili se smijeaju u jedno (confusio). Do sjedinjenja stvari dolazi djelovanjem prirodnih sila ili/i djelovanjem ljudi (namjernim ili nenamjernim). 178. Sjedinjenjem vlasnikove stvari s jednom ili vie tuih stvari nastao je vanjski prirataj stvari, koji se - u nedostatku kojeg drugog pravnog temelja stjecanja - stjee u vlasnitvo na temelju zakona. Sjedini li se vlasnikova stvar s drugim stvarima istog vlasnika, rezultat toga jest takoer prirataj stvari, ali to nije vanjski prirataj na koji se odnose zakonske norme o stjecanju prava vlasnitva priratajem. One se ne odnose na nj, jer zakon ureuje stjecanje prirataja samo za sluajeve kada je nastao prirataj koji u tom trenutku nije niiji, pa da ne bi bio tretiran kao niija stvar (koju bi bilo tko mogao prisvojiti), zakon odreuje iji je taj prirataj. Kada se sjedine stvari istog vlasnika, nesumnjivo je rezultat tog sjedinjenja opet vlasnikov, pa nema mjesta primjeni pravila o stjecanju prava vlasnitva na temelju zakona. Zato kada govorimo o stjecanju na temelju zakona stvari koje su se sjedinile, govorimo o stjecanju vanjskog prirataja stvari nastalom sjedinjenjem stvari razliitih vlasnika. 179. Sjedinjenje s tuom stvari moe biti privremeno ili trajno, ve prema tome moe li se razdvojiti ono to se sjedinilo. To je vano zbog toga to od mo3 8 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
gunosti rastavljanja ovisi da li je sjedinjenjem dolo do stjecanja vlasnitva na stvari nastaloj sjedinjenjem, ili nije. Ope je naelo je da se tue moe stei u vlasnitvo samo na valjanom pravnom temelju stjecanja, pa "tko tue stvari preradi, sjedini, pomijea ili smijea sa svojima, samim time jo mu nije pripalo nita tuega", nego e mu to pripasti samo ako ima valjani pravni temelj za stjecanje toga (148/1). Zakon ne daje pravni temelj stjecanja stvari nastale sjedinjenjem, ako je sjedinjenje samo privremeno, jer se sjedinjeno moe rastaviti. Ako nema pravnog temelja za stjecanje onoga to se sjedinilo, a sjedinjene se stvari mogu rastaviti - "svakomu e se vratiti to je njegovo" (148/2).137 Mjerodavna je, dakle, mogunost rastavljanja.138 Mogunost rastavljanja sjedinjenog prosuuje se po mjeovitom faktino-gospodarskom kriteriju. Rastavljanje nije faktino mogue, ako se sjedinjeno ne moe tako rastaviti da opet postoje kao samostalne stvari sve one koje su drugima prirasle, ili su se s njima sjedinile tvorei novu stvar (sjedinile se u uem smislu rijei, pomijeale se, ili se zajedno smijeale) (6/1, 148/2).139 1 4 0 Gospodarski nije rastavljanje mogue, ako bi trokovi tog rastavljanja bili nerazmjerno veliki (148/2). Uz faktini i gospodarski kriterij rastavljivosti, pravni poredak moe svojim normama dodati i pravni, odreujui da rastavljanje nije doputeno. Nedoputenost razdvajanja djelovat e jednako kao i faktina nemogunost. Kada sjedinjeno nije mogue rastaviti (ili to nije doputeno), a sjedinile su se stvari razliitih vlasnika, vanjski se prirataj stjee u vlasnitvo na temelju zakona, a ujedno nastupaju i oni pravni uinci koji odatle dalje slijede. 180. Trajno (neodvojivo) sjedinjenje stvari razliitih vlasnika moe biti takvo da je njime 1/ tua stvar prirasla vlasnikovoj, postavi njezinim sastavnim dijelom, ili takvo 2/ da su se stvari razliitih vlasnika sjedinile u novu stvar.141 Sto se od toga
137 Ima li netko u vezi sa sjedinjenjem ili s razdvajanjem pravo zahtijevati naknadu (naknadu tete nastale sjedinjenjem, naknadu trokova rastavljanja) i od koga - obveznopravno je pitanje (148/2). 138 Rastavljanje nije isto to i dioba. Diobom se stvar u pravilu dijeli na sadrajno jednake dijelove, kojima veliina ne mora biti jednaka. Stvar se rastavlja na njezine sastavne dijelove, u pravilu razliitog sadraja.
Od utjecaja je samo mogu li se dotadanje stvari ponovno uspostaviti, a ne kako e to djelovati na stvar koja je nastala njihovim objedinjenjem. Mogue je npr. odvajanje serijski izraenog motora od karoserije automobila u koji je ugraen, bez obzira koliko to utjee na automobil kao cjelinu. injenica da bi odvojeni motor bio nesposoban za uporabu kojoj je namijenjen, sve dok ne bude li ugraen u neki drugi automobil, ne znai da bi se odvajanje tog motora smjelo ocijeniti kao nemogue. 140 injenica da bi prilikom rastavljanja propao rad i novac koji je netko eventualno utroio na sjedinjavanje stvari, nije smetnja njihovom rastavljanju. Ako je netko radio ili troio za to da bi tue stvari sjedinio, a nije imao pravo to uiniti, postupao je samovoljno, pa e gubitak njegovog utroenog rada i novca biti posljedica koju e morati otrpjeti (da li e on i dugovati nekome naknadu tete ili to drugo, to odreuju norme obveznog prava). Nema mjesta po uzoru na rimsko pravo posebno razlikovati sluajeve u kojima su se zajedno slile istovrsne kovine, ili se pomijealo istovrsno ito razliitih vlasnika i si., jer se i u tim sluajevima dogodilo neto od dvoga - ili je jedno priraslo drugome, ili se oboje zajedno spojilo u novu stvar. Tree mogunosti nema. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 385
141
139
Gavella
dvoga dogodilo, ovisi o okolnostima sluaja. Ako su se stvari razliitih vlasnika tako sjedinile da je jedna od njih i nakon toga nastavila svoje dotadanje samostalno postojanje, a druga postala njezinim dijelom - posrijedi je prirastanje sporedne stvari glavnoj (accessio), s odgovarajuim pravnim posljedicama (150). Inae je sjedinjenjem nastala nova stvar, s tome odgovarajuim posljedicama (149). Kad god je jedna od sjedinjenih stvari nekretnina, a druga je pokretnina (odnosno rad ili novac) - nekretnina je uvijek glavna stvar, pa je posrijedi uvijek prirastanje pokretnine (odnosno rada ili novca) toj nekretnini. Inae se po shvaanju u svakodnevnom ivotu ("po opem shvaanju") prosuuje je li nastala nova stvar. Ako po tom shvaanju nije nastala nova stvar, a sjedinjenje je trajno - posrijedi je prirastanje sporedne stvari glavnoj (149/1); koja je stvar kao sporedna prirasla drugoj kao glavnoj, prosuivat e se takoer po shvaanju u svakodnevnom ivotu.
b) Stjecanje tue stvari prirasle vlasnikovoj
(1) Uope o prirastanju sporedne stvari glavnoj
1 8 1 . Cesto se dogaa da se dvije (ili vie) stvari tako sjedine da jedna od njih nastavi svoju dotadanju egzistenciju, a druga trajno prestane postojati kao samostalna stvar, pretvorivi se u sastavni dio prve stvari. O takvom se sjedinjenju govori kao o prirastanju sporedne stvari glavnoj, odnosno krae - o prirastanju (akcesiji). Stvar koja je prirasla (prirast, accessio) naziva se sporedna stvar, a stvar kojoj je ona prirasla - glavnom. To je, meutim, samo nain izraavanja; nakon trajnog (neodvojivog) prirastanja vie nema nikakve sporedne stvari, postoji samo jedna stvar - ona glavna (koja sadri i sporednu stvar ili bar njezinu vrijednost). Glavna stvar nastavlja svoju dotadanju egzistenciju i nakon to joj je sporedna stvar prirasla. Prirastanjem se ne mijenja identitet glavne stvari; ona je ostala ista stvar koja je bila i do tada, samo to je sada vea, bolja, vrednija. Sporedna stvar je, naprotiv, time to je prirasla trajno (neodvojivo) glavnoj stvari prestala samostalno postojati - postala je sastavni dio stvari kojoj je prirasla kao glavnoj.142 182. Prirastanjem neke stvari kao sporedne tuoj stvari kao glavnoj stekao je vlasnik glavne stvari i sporednu. To je djelovanje naela atrakcije, koje je inaica naela supstancije. Time to je glavna stvar privukla u sebe sporednu, pravo vlasnitva glavne stvari privuklo je vlasnitvo sporedne. Pravilo je - accessio cedit principali, tj. prirataj slijedi pravnu sudbinu glavne stvari. To znai - samom injenicom da se u objekt neijeg prava vlasnitva ukljuila neka druga, sporedna stvar, protee se pravo vlasnitva prve stvari i na tu drugu, izazivajui time i daljnje stvarnopravne i obveznopravne uinke. ....... 1 8 3 . Pravni uinci prirastanja sporedne stvari glavnoj su mnogostruki. Stvarnopravni uinci su dvojaki - prirastanjem dolazi do izvornog stjecanja i apsolutnog
142 Ako je sporedna prirasla glavnoj stvari tako da je se moe od nje rastaviti, ona je postala odvojivi (nebitni) dio stvari kojoj je prirasla; u takvom sluaju sjedinjenje nije trajno. Ono je trajno samo ako stvar priraste drugoj stvari tako da se ne moe od nje odvojiti, dakle ako postane bitni (neodvojivi) dio stvari kojoj je prirasla.
STVARNO PRAVO
Gavella
prestanka stvarnih prava. Ovi su uinci korelativni; povezani su tako da jedni nuno trae druge, niti jedni ne mogu nastupiti bez istovremenog nastupa onih drugih. S prestankom samostalne egzistencije sporedne stvari nuno prestaje pravo vlasnitva na njoj, a i sva ograniena stvarna prava koja su teretila tu stvar. 143144 Ujedno se pravo vlasnitva glavne stvari proteglo i na prirasli joj dio, a isto su se tako na nj protegla i sva ostala stvarna prava koja terete glavnu stvar (150/2). Prirastanje jedne stvari drugoj je, gledano sa stajalita vlasnika stvari koja je kao sporedna prirasla drugoj - gubitak; sa stajalita vlasnika glavne stvari - dobitak. Stvarnopravne uinke prirastanja, meutim, prate i obveznopravni uinci, koji uspostavljaju ravnoteu u imovinama stjecatelja i gubitnika prava vlasnitva i drugih stvarnih prava. Zahvaljujui tome vlasnik glavne stvari ne stjee prirataj besplatno. Na temelju zakona nastaje za nj obveza da bivem vlasniku sporedne stvari naknadi korist koju ima od tog prirastanja (obveza iz stjecanja bez osnove, versio in rem), a eventualno mu duguje i naknadu nanesene tete (ako su ispunjene sve pretpostavke njegove odgovornosti).145 Tko ima, a tko nema, pravo traiti naknadu zbog prirasta, koliku i od koga, to sve odreuju obveznopravna pravila (150/1).146 184. to se dogaa s ljudskim radom i novcem uloenim u neiju stvar? Ono to vrijedi za prirastanje jedne stvari drugoj, vrijedi na odgovarajui nain i za ulaganje rada, odnosno novca, u stvar (150/1). Ulaganje u neku stvar (pokretnu ili nepokretnu) izjednaeno je s prirastanjem toj stvari - glavna stvar je uvijek ona u koju se ulae, a uloeni rad, odnosno novac, tretiraju se kao sporedna stvar. Ono to je u tuu stvar uloeno - rad, novac (odnosno rezultat toga ulaganja) - priraslo je stvari u koju je uloeno.147 Ulaganjem ne nastaje nikakvo stvarno pravo na stvari u koju je ulagano,148 a pravo na naknadu za to to je uloeno u tuu stvar odreuju, dakako, obveznopravna pravila. Ono po emu se ulaganje rada i novca bitno razlikuje od prirastanja jedne stvari drugoj, jest injenica da se oni, poto su uloeni,
Ipak s prestankom samostalne egzistencije sporedne stvari ne prestaju postojati ona stvarna prava kojima je pravna narav takva da im objekt (predmet) moe biti potraivanje naknade na koju bivi vlasnik (ili drugi stvarnopravni ovlatenik) ima pravo (151/1). Tako prestankom samostalne egzistencije pokretne stvari nee sasvim prestati zalono pravo koje ju je teretilo. Ono vie nee teretiti stvar, ali e svoje postojanje nastaviti kao zalono pravo koje tereti potraivanje naknade, jer je ono surogat propalog zaloga.
144 145 143
Zajedno sa stvar ju prestaju postojati i najam i zakup te stvari (151/2).
Stvarnopravni uinak prirastanja sporedne stvari glavnoj nastupa u pravilu (ako nije to posebnog propisano), bez obzira je li do prirastanja dolo sluajno, s voljom vlasnika jedne ili druge stvari, ili nekog treeg. No, spomenute okolnosti mogu biti od utjecaja na obveznopravne uinke koji prate stvarnopravni. Da li i nositeljima drugih, ogranienih stvarnih prava pripada naknada za njihova izgubljena prava koja su postojala na sporednoj stvari, i od koga, ovisi o pravilima obveznog prava.
147 148 146
Od toga treba razlikovati sluaj kada je neijim radom preraena tua stvar u novu.
Ulaganje svoga rada ili novca u tuu stvar moe samo na posebnom pravnom temelju dovesti do stjecanja prava vlasnitva te stvari. Stjecanja prava vlasnitva, odnosno suvlasnikog dijela, moe biti ugovoreno s vlasnikom stvari u koju se ulae, u kojem e se sluaju pravo vlasnitva (suvlasniki dio) te stvari stjecati na temelju ugovora.
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
387
Gavella
nikada ne mogu u naturi odvojiti. Zato su u stvarnopravnom smislu izgubljeni za onoga tko je uloio rad ili novac u tuu stvar, pa njemu samo pripada pravo na naknadu (dakle na vraanje vrijednosti). 185. Prirastanje sporedne stvari glavnoj moe biti 1/ prirastanje pokretnine pokretnini, 2/ prirastanje pokretnine nekretnini i 3/ prirastanje nekretnine nekretnini. Pokretnina moe prirasti kao sporedna stvar drugoj pokretnoj ili nepokretnoj stvari kao glavnoj (to vrijedi za pokretninu kao prirastu tue stvari, vrijedi na odgovarajui nain i za rad i za novac uloen u tuu pokretninu ili nekretninu). Nekretnina moe prirasti kao sporedna nekoj tuoj nekretnini kao glavnoj stvari, ali nekretnina ne moe prirasti nekoj pokretnini (radu, ili novcu) kao sporedna stvar glavnoj - u sluaju trajnog sjedinjenja pokretne i nepokretne stvari uvijek je nekretnina glavna stvar (superficies cedit solo). U ostalim sluajevima prirastanja ovisit e o okolnostima koja je stvar glavna, a koja sporedna, dakle koja je od njih nastavila svoju egzistenciju, a koja je prestala postojati.
(2) Prirastanje pokretnine pokretnini
186. Pokretne stvari razliitih vlasnika mogu se djelovanjem prirodnih sila ili/i ljudskog rada tako sjediniti da jedna priraste drugoj, kao sporedna glavnoj. Klasini primjer je bojadisanje tue stvari svojom bojom (tinctura), ali prirastanje pokretne stvari pokretnini moe se zbiti u svim sluajevima u kojima se dogodi a/ sjedinjenje takvih stvari u uem smislu rijei (fiziko sjedinjenje),149 b/ mijeanje krutih stvari (commixtio)150 i c/ mijeanje tekuina zajedno (confusio).151 S time su izjednaeni d/ ulaganje rada, kao i novca u pokretninu. 187. Za prirastanje jedne pokretne stvari drugoj pokretnoj stvari kao glavnoj, vrijedi u potpunosti sve to je ve reeno o prirataju sporedne stvari glavnoj, pa o tomu ovdje govorimo zbog potpunosti sustava, ali i da bismo upozorili na to da se ponekad moe postaviti pitanje - koja je od dviju spojenih pokretnih stvari glavna, a koja sporedna. Naime, ako su se sjedinile pokretnine, a po "opem shvaanju" nije od njih nastala nova stvar, tada je svakako barem jedna od sjedinjenih stvari zadrala svoju egzistenciju kao glavna, a druge su joj prirasle postavi njezine pripadnosti (150/1). U takvim e sluajevima trebati odgovoriti na pitanje koja je
149 Sjedinjenje u uem smislu je svako fiziko povezivanje stvari u jednu. Rimski su pravnici razlikovali ferruminatio (odnosno plumbatio, ako je spajanje provedeno lemljenjem uz pomo olova ili kositra), texturu, tincturu, scripturu, picturu. Danas teko da bi to razlikovanje moglo biti od praktine koristi.
Krute se tvari mogu zajedno pomijeati (commixtio), to rimsko pravo nije smatralo nastankom nove stvari, ali ni prirastom. Po naem suvremenom pravu rezultat bi mogao biti bilo jedno, bilo drugo, ovisno o tome je li po opem shvaanju nastala nova stvar, ili nije. Tree mogunosti nema. Tekuine se mogu zajedno smijeati (confusio), to je rimsko pravo tretirala kao i commixtio. Nae suvremeno pravo vidi u rezultatu smijeanja dviju ili vie tekuina u jednu, ba kao i u rezultatu mijeanja krutih stvari - bilo prirastanje sporedne glavnoj, bilo stvaranje nove stvari. 3 8 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
151
150
Gavella
stvar glavna. Redovito tu nee biti mjesta dvojbi. Nitko nee ozbiljno posumnjati je li glavna stvar automobil ili boja koja je na njega nanesena. No, svakako se mogu javiti i sluajevi u kojima nee biti tako lako prosuditi koja je od sjedinjenih stvari glavna, a koja sporedna. O odgovoru na takva pitanja se nekada mnogo sporilo, ali je prevladalo stajalite da je glavna stvar ona koja - prema shvaanjima koja o tome vladaju "u prometu", u ivotu - odreuje bit cjeline.152 188. I suvlasniki (idealni) dio pokretnine moe prirasti ostalim suvlasnikim dijelovima. Napusti li suvlasnik svoj suvlasniki dio pokretnine, taj prirasta dijelovima ostalih suvlasnika razmjerno njihovim suvlasnikim dijelovima (132/4). Prirastanje se zbiva ex lege, u trenutku naputanja. Suvlasniki je dio naputen kada suvlasnik oituje svoju volju da se odrie svojeg suvlasnikog dijela odreene stvari, naputajui ujedno svoj samostalni posjed, odnosno suposjed te
stvari. 153
(3) Prirastanje pokretnine nekretnini (a) Naelo; superficies cedit solo ,,\
189. Nekretninu ini geometrijski odreena zemljina estica s, u naelu, svime to je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj povrini i ispod nje (9/1), a i sve to joj razmjerno trajno priraste (9/2-3). Nikada obratno. U pravnim porecima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga je iskljueno da se nekretnina i pokretnina tako sjedine da glavna stvar bude pokretnina, a nekretnina sporedna (isto je tako nemogue i da njihovim sjedinjenjem nastane nova stvar, kao i da nekretnina bude preraena u neku drugu nekretninu). Nekretnina je uvijek glavna stvar. Bez obzira koliko vana ili vrijedna bila ona stvar koja se s njom sjedinila, nekretnina je i nakon tog sjedinjenja ostala sebi identina, a ono to se pokretnoga s njom trajno sjedinilo (pokretnina, rad, novac) postalo je dijelom te nekretnine (9/3). 190. To da nekretnina zadrava svoj identitet unato tome to se neto s njom trajno spojilo, posljedica je metode koju za odreivanje nekretnine primjenjuju pravni poretci srednjoeuropske podskupine kontinentalnoeuropskog pravnog kruga. U tim je poretcima, ukljuujui i naem, svaka nekretnina odreena povrinom zemljine estice (9 ZV, 2 ZZK), a ne stanjem materije koja se nalazi na toj povrini (uma, livada, zgrada na zemljitu), niti funkcijom koja joj je namijenjena (za poljoprivredu, za izgradnju i si.). Zato promjene u tom pogledu, ma koliko bile vane, ma koliko mijenjale vrijednost ili funkciju nekretnine, nikada ne mijenjaju identitet nekretnine. Nekretnina ostaje pravno jednaka sama sebi, bez obzira je li na njoj raste trava, je li na njoj podignuta, ili je postojea kua nadograena, ili pak
152 ee e biti dvojbe o tome, je li ijedna od sjedinjenih stvari zadrala svoju egzistenciju, ili su se sve one sjedinile u neku novu stvar, odnosno bile preraene u novu stvar. 153 Naputeni suvlasniki dio nekretnine ne prirasta ostalim suvlasnikim dijelovima, nego postaje vlasnitvo Republike Hrvatske (133/2).
STVARNO PRAVO
Gavella
sruena. Takve promjene su promjene tzv. kulture zemljita, ali ne i samog zemljita kao geometrijski odreene estice, koja determinira cijelu nekretninu.154 Takav nain odreivanja nekretnine povrinom zemljine estice temelj je sustava zemljinih knjiga, a taj - cijelog prometa nekretnina. 1 9 1 . Zbog toga to nekretninu ini geometrijski odreena zemljina estica sa svime to je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj povrini i ispod nje (9/1), a i sve to joj razmjerno trajno priraste (9/2-3), pravnu sudbinu prirasta nekretnini odreuje naelo da prirast nekretnine slijedi pravnu sudbinu zemljita (superficies solo cedit). Tko je vlasnik nekretnine, vlasnik je i svega to je s njom trajno spojeno155, a tko ima neko ogranieno stvarno pravo glede nekretnine, ima ga i glede svega onoga to je s tom nekretninom trajno spojeno (9/3). To naelo djeluje skoro beziznimno. Iznimke od njega bi mogle postojati jedino glede onih graevina i onih strojeva koji su dodue fiziki spojeni sa zemljitem, ali je glede njih posebno uspostavljena takva iznimka da ne pripadaju istom vlasniku kojem pripada zemljite. Tako: 1/ zgrade i druge graevine koje su za trajno izgraene na nekom zemljitu, ipak nee pravno biti dijelovi iste nekretnine kao i to zemljite ako ih od njega pravno odvaja a/ stvarno pravo koje svojeg nositelja ovlauje da na zemljitu koje nije njegovo ima zgradu ili drugu graevinu u svojem vlasnitvu (tj. pravo graenja,156 ili stvarna slunost imati dio zgrade ili neku napravu na poslunoj nekretnini), ili ih b/ od zemljita, odnosno od opeg dobra pravo odvaja koncesija (9/4). Isto tako 2/ strojevi i slini ureaji, premda fiziki spojeni s neijom nekretninom, pravno nee biti sastavni dijelovi vlasnikove nekretnine, nego samostalne stvari u vlasnitvu neke druge osobe, ako je u zemljinim knjigama zabiljeeno da su oni vlasnitvo te druge osobe (9/5). S izuzetkom posebno uspostavljenih iznimaka, naelo superficies solo cedit djeluje apsolutno.
U pravnim poretcima koji pravni status nekretnine odreuju njezinom funkcijom, nije tako. Zato je u pravnim poretcima socijalistikog pravnog kruga (a tako je bilo i u naem, dok je tom krugu pripadao) promjena kulture, npr. izgradnja zgrade na nekom zemljitu, znaila pretvaranje neizgraenog zemljita u novu stvar. U dananjem se pravu identitet nekretnine ne moe vie izmijeniti takvim promjenama. Zato je i postavljeno pravilo, da se dogradnjom, nadogradnjom, preureenjem zgrada, odnosno prostorija, a i ulaganjem u njih, ne stjee pravo vlasnitva, odnosno suvlasnitva nekretnina na temelju zakona (156), ali se priznaju takva stjecanja do kojih je dolo u doba koje je prethodilo stupanju na snagu ZV (388/2), no naravno uz uspostavu pravnog jedinstva nekretnine (366-373).
15 I sva prava koja postoje u korist nekretnine (slunosti u korist nekretnine kao povlasne, stvarni tereti u korist nekretnine) su time njegova. 156 Zgrada izgraena na zemljitu optereenom pravom graenja, pripadnost je toga prava graenja, kao da je ono zemljite (280/3). Isto je i ako se neto ugradi u takvu zgradu koja je izgraena na pravu graenju (150/3). No, i tu je zapravo primijenjeno naelo superficies solo cedit. Pravo graenja je, naime, u pravnom pogledu izjednaeno sa zemljitem (280/2), pa je izgraena zgrada prirast prava graenja kao "umjetnog" zemljita, kao to bi inae (da nema prava graenja) bila prirast prirodnog zemljita. Isto tako, sada je u zgradu izgraenu na pravu graenja neto ugraeno, odnosno uloeno (rad, novac), to je prirast one nekretnine kojoj kao zemljite slui neije pravo graenja. - - - - ' - : * ' 154
STVARNO PRAVO
Gavella
192. Zbog djelovanja naela da superficies solo cedit, kada se s neijom nekretninom trajno spoji tua pokretna stvar - ta stvar prirasta kao sporedna toj nekretnini kao glavnoj, pa prirastanjem pripada onome tko je vlasnik te nekretnine. (Jedino ako je na
neki od navedenih naina uspostavljena neka od iznimki za zgrade odnosno strojeve, tada njihovo fiziko prirastanje zemljitu - izgradnja, ne rezultira time da i to pripada onome kome i zemljite). Isto vrijedi na odgovarajui nain i za ulaganje rada, odnosno novca, u stvar (150/1). Ulaganje u neku stvar (pokretnu ili nepokretnu) izjednaeno je s prirastanjem toj stvari - glavna stvar je uvijek ona u koju se ulae, a uloeni rad, odnosno novac, tretiraju se kao sporedna stvar. Ono to je u tuu stvar uloeno - rad, novac (odnosno rezultat toga ulaganja) - priraslo je stvari u koju je uloeno.157 Ulaganjem ne nastaje nikakvo stvarno pravo na stvari u koju je ulagano,158 a pravo na naknadu za to to je uloeno u tuu stvar odreuju, dakako, obveznopravna pravila. Ono po emu se ulaganje rada i novca bitno razlikuje, jest injenica da se jednom uloeni, ne mogu u naturi odvojiti. Zato su izgubljeni za onoga tko je uloio rad ili novac u tuu stvar, pa mu samo pripada pravo na naknadu (dakle na vraanje vrijednosti). 193. Sluajevi prirasta pokretnine tuoj nekretnini su a/ sijanje i saenje na tuem zemljitu, b/ izgradnja zgrade na tuem zemljitu i c/ ugradnja tueg materijala.
(b) Sijanje i saenje na tuem zemljitu .: , ..-.-
194. Biljke koje rastu na nekom zemljitu - trava, drvee, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja raa na svojoj povrini, dijelovi su tog zemljita dok se od njega ne odvoje (9/2). One su postale dijelovi tog zemljita u trenutku kada su se s njim sjedinile. Time to su postale dijelovi zemljita, nale su se u vlasnitvu onoga tko je vlasnik tog zemljita. Tek ako se odvoje od zemljita u samostalne stvari, mogu postati vlasnitvo neke druge osobe. 195. Prirastanjem sjemena neijem zemljitu protee se pravo vlasnitva zemljita na nj, bez obzira tko je sjeme posijao, je li njime zasijao svoju ili u tuu zemlju, je li sjeme bilo njegovo ili tue, kao i je li pritom postupao u dobroj vjeri ili nije. Isto vrijedi i za prirastanje zemljitu onoga to je u njega posaeno. Biljke koje puste korijenje u nekom zemljitu, ili ih se od tog zemljita ne moe odvojiti bez 159 nerazmjerno velikih trokova, vlasnitvo su onoga ije je to zemljite, bez obzira
17 158
Od toga treba razlikovati sluaj kada je neijim radom preraena tua stvar u novu.
Ulaganje svoga rada ili novca u tuu stvar moe samo na posebnom pravnom temelju dovesti do stjecanja prava vlasnitva te stvari. Stjecanja prava vlasnitva, odnosno suvlasnikog dijela, moe biti ugovoreno s vlasnikom stvari u koju se ulae, u kojem e se sluaju pravo vlasnitva (suvlasniki dio) te stvari stjecati na temelju ugovora. Nasljednopravni propisi omoguuju nekim osobama da na temelju prava na izdvajanje vlastitog doprinosa ostaviteljevoj imovini, koje stjeu ostaviteljevom smru, ako su ispunjene pretpostavke za to - steknu. suvlasniki dio na svemu od ega se ona sastoji.
159 Redovito bi iziskivalo nerazmjerno velike trokove ako bi se pokualo odvojiti sjeme od zemlje po kojoj je razasuto. . , . . . . . .
STVARNO PRAVO
Gavella
na to ije je bilo sjeme ili sadnice (158/1).160 Time to je vlasnik zemljita prirastanjem stekao vlasnitvo tueg sjemena ili sadnica, njihov je dotadanji vlasnik prestao biti vlasnikom. 196. Kada su tue sjeme ili sadnice prirasli vlasniku zemljita, nastalo je za njihovog dotadanjeg vlasnika pravo da potrauje naknadu. To je njegovo pravo obveznopravne naravi, pa je njegov odnos s vlasnikom zemljita (eventualno i s onim koji je njegovo sjeme posijao ili zasadio u tue zemljite) reguliran pravilima obveznog prava (158/1).
(c) Izgradnja zgrade na tuem zemljitu Literatura: Gavella, N.: Stjecanje prava vlasnitva preradom, sjedinjenjem, izgradnjom zgrade i odvajanjem plodova, Zbornik PF Zagreb, 1981., 1-2, 39-79; uvela, M.\ Stjecanje prava vlasnitva - posebno o graenju na tuem zemljitu i dosjelosti, Zakonitost, 1990., 9-10, 966-980; Breanski, J.: Graenje na tuem zemljitu, Zbornik PFS Rijeka, 1998., 2, 505-525
(i) Graenje na tuem zemljitu
197. Izgradnja zgrade (inaedificatio) na tuem zemljitu poseban je sluaj prirastanja pokretnih stvari nekretnini - zgrada je prirast zemljita na kojem je izgraena. Pod zgradom se misli, kako na zgrade u uem smislu, tako i na svaki drugi graevinski objekt koji se razmjerno trajno povezao sa zemljinom esticom na njezinoj povrini, ili ispod nje (152/5).161 198. Po opem naelu da superficies cedit solo, zgrada pripada onome tko je vlasnik zemljita. Pa ipak, injenica izgradnje zgrade na neijem zemljitu je od tolike ivotne vanosti da su pravne posljedice izgradnje zgrade na tuem zemljitu posebno regulirane.162 Pravila naeg suvremenog pravnog poretka o stjecanju prava vlasnitva izgradnjom zgrade na tuem zemljitu, sadrana u ZV, slijede pravnu tradiciju kontinentalnoeuropskih pravnih poredaka, pa se znatno razlikuju od pravila koja su u nas bila primjenjivana u doba dok je i na poredak bio ukljuen u socijalistiki pravni krug.163 Pravila ZV o pravnim uincima izgradnje zgrade na
Kada biljka tako pusti korijenje da se ono protee ne samo s one strane mee gdje je sama biljka iznikla iz zemlje, nego i s druge strane mee, postavlja se pitanje ija je to biljka. Ona je u vlasnitvu osobe koja je vlasnik zemljita na kojem je iznikla iz zemlje (odnosno obojice susjeda, ako je iznikla na samoj mei). Pravni problem kojeg izaziva njezino korijenje koje se protee preko mee u tue zemljite, jedan je od onih koji rjeavaju pravila o tzv. susjedskim pravima.
161 Sve to se odnosi na graenje na tuem zemljitu, analogno se odnosi i na graenje na tuem pravu graenja (157), jer je pravo graenja u pravnom pogledu izjednaeno sa zemljitem (280/2). 160
Zemljite je za graditelja tue, ako ono uope nije njegovo uope, ili nije samo njegovo, jer pripada i drugim suvlasnicima, odnosno zajednikim vlasnicima tog zemljita.
163 Sudska praksa tog razdoblja je bila dola do zakljuka da ne moe primjenjivati pravna pravila iz bivih graanskih zakonika o graenju na tuem zemljitu, pa je sama je kreirala takva pravila o graanskopravnim posljedicama tog graenja kakva je smatrala primjerenijima socijalistikom pravnom poretku. Ta su pravila kasnije u mnogo emu posluila kao predloak
162
STVARNO PRAVO
Gavella
tuem zemljitu potuju naelo da zemljite i sve to je na njemu izgraeno ine u pravnom pogledu jednu stvar, pa da sve to ima isti stvarnopravni status. Potovano je i naelo da superficies solo cedit, ali - kako emo vidjeti - od toga je napravljena jedna iznimka u korist graditelja. Bilo ju je, naime, nuno napraviti u korist potenog graditelja, tj. onoga koji je zgradu dodue izgradio na tuem zemljitu, ali postupajui pritom u dobroj vjeri. No, djelovanje te iznimke ovisi i o potenju, odnosno nepotenju vlasnika zemljita. Jer vlasnik zemljita nije postupao poteno ako je znao da netko gradi zgradu na njegovom zemljitu, a nije mu zabranio gradnju (putajui da zemljitu priraste ono to je graditelj s tim zemljitem povee). Zbog uzimanja svega toga u obzir treba razlikovati tri razliite situacije. Jedna je ona koja redovito postoji kod izgradnje zgrade, naime situacija u kojoj vlasnik zemljita nije znao da netko drugi gradi na njegovom zemljitu. Druge dvije su iznimne - kada je vlasnik zemljita bio nepoten (znao je za izgradnju, a nije na vrijeme reagirao), a graditelj je bio poten; odnosno kada je vlasnik zemljita bio nepoten, a bio je nepoten i graditelj. Pravne posljedice se razlikuju. 199. Redovit je sluaj da vlasnik zemljita ne zna da netko samovlasno gradi zgradu na njegovom zemljitu. U takvom sluaju izgradnje zgrade na vlasnikovom zemljitu bez znanja i volje vlasnika, ne igra nikakvu ulogu je li graditelj znao da gradi na tuem zemljitu ili nije. Dovoljno je da je zemljite na kojem ju je izgradio objektivno tue. Uinci izgradnje u potpunosti se u ovakvom sluaju ravnaju prema naelu da superficies solo cedit. Zgrada koja je izgraena na tuem zemljitu, prirasla je tom zemljitu, ime je postala vlasnitvo onoga tko je vlasnik toga zemljita (152/1). Vlasnik zemljita je, dakle, vlasnik cijele nekretnine, pa ima glede cijele nekretnine i svu pravnu vlast koja pripada vlasniku. On je ovlaten zahtiza norme o stjecanju prava vlasnitva graenjem u lancima 24-26. ZOVO. Glavna obiljeja tako oblikovanog pravnog instituta stjecanja prava vlasnitva izgradnjom zgrade, bila su sljedea. Prvo, zgradu se nije tretiralo kao prirataj zemljita nego kao novu stvar, pravno nezavisnu od zemljita, a nastalu svojevrsnom preradom materijala u zgradu. Drugo, zemljite bi se redovito tretiralo kao sporednu stvar, a zgradu koja je na njemu bila izgraena - kao glavnu, u kojem sluaju bi zemljite prirastalo zgradi ime bi pripalo istoj osobi kojoj i vlasnitvo zgrade (ali ne cijela zemljina estica, nego samo onoliko zemljita koliko je po ocjeni suda potrebno za "redovnu potrebu zgrade"). Tree, prigodom stjecanja prava vlasnitva graenjem na tuem zemljitu graditelj bi redovito imao pred vlasnikom zemljita prednost kod stjecanja zgrade (zgrada bi u pravilu pripala u vlasnitvo onome tko ju je izgradio, bez obzira na ijem zemljitu), a posredstvom toga bi stjecao i zemljite. etvrto, vanu ulogu je prigodom stjecanja prava vlasnitva igralo potenje (savjesnost) odnosno nepotenje graditelja i vlasnika zemljita, a neku ulogu je igrao i odnos vrijednosti zgrade i zemljita na kojem je izgraena. Peto, premda je bilo odreeno da se ovo stjecanje prava vlasnitva zbiva na temelju zakona, ipak su pravni uinci izgradnje bili u mnogome ovisni o odluci suda. I konano esto - taj, tako osebujno ureeni pravni institut stjecanja prava vlasnitva izgradnjom ("graenjem") zgrade na tuem zemljitu nije bio predvien za primjenu na podruju drutvenog vlasnitva. Nije ga se primjenjivalo u sluaju graenja na zemljitu u drutvenom vlasnitvu; u takvom su se sluaju primjenjivala specijalna pravila Zakona o graevinskom zemljitu, Bilo je i shvaanja da ga se ne moe primjenjivati niti kada subjekt drutvenog vlasnitva gradi na zemljitu u vlasnitvu vlasnikopravnog subjekta, ali je sudska praksa ta pravila primjenjivala i na takav sluaj, omoguujui stjecanje subjektu drutvenog vlasnitva, dakle stjecanje u drutveno vlasnitvo. . : STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 3 9 3
Gavella
jevati da mu se preda u posjed njegovu stvar, pa e onaj tko nekretninu posjeduje, morati predati zemljite sa zgradom u posjed vlasniku (152/2). Graditelj (onaj koji je zgradu izgradio osobno, ili po kome drugome, koji je radio za njega) samo e moi - kada predaje posjed vlasniku - od njega potraivati naknadu (ako i ukoliko je na to ovlaten po pravilima obveznog prava).164 No, vlasnik moda ne eli zgradu; s njegovog stajalita je moda nepoeljna na njegovom zemljitu zgrada koju je tamo bez njegovog znanja i volje izgradio graditelj. Zato e vlasnik zemljita koji na tome ima interes koji se sa stajalita pravnog poretka uvaava,165 moi od graditelja zahtijevati da mu taj preda zemljite kakvo je ono bilo prije izgradnje, dakle da uspostavi prijanje stanje zemljita na kojem je gradio (152/2). U takvom e sluaju graditelj biti duan postupiti po tom zahtjevu, dakle o svojem troku sruiti to je izgradio i zemljite u svakom pogledu dovesti u onakvo stanje u kakvom je ono bilo (tj. zatrpati ono to je iskopao, zasaditi to je posjekao itd.). Ne samo da graditelju nee pripadati pravo ni na kakvu naknadu za uspostavu prijanjeg stanja zemljita, nego mu u takvom sluaju nee pripadati niti pravo zahtijevati onu naknadu na koju bi inae imao pravo da je zgrada ostala na vlasnikovom zemljitu. Jedino e biti ovlaten da uzme za sebe sav materijal koji je bio njegov, a odvojio ga je prilikom uspostave ranijeg stanja zemljita. Bilo uspostavljano prijanje stanje zemljita ili ne, vlasnik koji je izgradnjom zgrade na njegovom zemljitu pretrpio kakvu tetu, imat e pravo na naknadu te tete od graditelja, ako mu ga priznaju norme obveznog prava (152/4). 200. Izgradi li, meutim, na tuem zemljitu zgradu poteni graditelj (nije znao, niti je morao znati da gradi na tuem), a vlasnik zemljita nije pritom postupao poteno, jer je znao za gradnju, a nije je bez odgode zabranio - pravne e se posljedice razlikovati od opisanih. Naravno, i u takvom e sluaju zgrada izgraena na tuem zemljitu prirasti tom zemljitu, jer je zemljite uvijek glavna stvar. No, u ovakvom e sluaju iznimno biti primijenjeno proizvodno naelo, a ne naelo supstancije. Doi e time do inverzne primjene naela da superficies solo cedit poteni e graditelj injenicom izgradnje zgrade stei pravo vlasnitva cijele nekretnine.
Cijela zemljina estica sa zgradom koja je na njoj izgraena, bit e graditeljeva od trenutka kada bude izgraena zgrada na njoj, a prijanji vlasnik zemljita e samo imati pravo zahtijevati naknadu trine vrijednosti tog zemljita (153). To se dogaa, ne zato to bi zgrada bila tretirana kao glavna stvar u odnosu na zemljite, nego stoga to se pogoduje poteni graditelj nasuprot nepotenom vlasniku zemljita. Do izloenog stjecanja prava vlasnitva izgradnjom zgrade na tuem zemljitu dolazi time to je zgrada izgraena, a ne ve time to je se gradi. Zgrada je izgraena tek "kada je dovedena u takvo stanje da ju je mogue rabiti za svrhu
Pripadaju li tada graditelju kakva potraivanja naknade od vlasnika, prosuivat e se prema pravilima obveznog prava o izvanugovornim obvezama. Zahtjev za uspostavu ranijeg stanja je za graditelja veoma teak i postoji opasnost da bi ga vlasnik mogao staviti s iskljuivom namjerom da "kazni" graditelja. Zato je odreeno da vlasniku pripada pravo zahtijevati uspostavu ranijeg stanja zemljita jedino ako na tome ima
" p r a v n i interes" (152/3). -.. : ^. ;
164
165
-:,
-..-.
^^,.-!
......
STVARNO PRAVO
Gavella
kojoj takve zgrade redovito slue" (152/5), a to znai - stambenu za redovito stanovanje, poljoprivrednu za njezinu redovitu poljoprivrednu namjenu, most za redoviti nain prelaenja itd. Dok je gradnja jo u tijeku, pravni uinci trajnog povezivanja graevinskog materijala i rada sa zemljitem nipoto ne odstupaju od opih uinaka prirataja pokretne stvari nekretnini, ili tonije - posrijedi je ugraivanje materijala u vlasnikovo zemljite, s time odgovarajuim uincima. Osim toga, neovlateno tue graenje na vlasnikovom zemljitu tuem zemljitu sasvim je sigurno povreda vlasnikovog prava vlasnitva, pa vlasnik moe staviti odgovarajue vlasnike zahtjeve. Moe zahtijevati da graditelj prestane s uznemirivanjem njegovog prava vlasnitva, a i da mu preda u posjed zemljite sa svime to se sa zemljitem trajno spojilo (161-167), a dakako i naknadu tete (ako su ispunjene pretpostavke koje za to trae norme obveznog prava). 201. U sluaju da graditelj nije bio poten (znao je, ili je morao znati da gradi' na tuem), ali niti vlasnik zemljita nije bio poten (znao je za graenje, a nije ga bez odgaanja zabranio) - zemljite sa zgradom ipak pripada vlasniku zemljita (153/1). Ona iznimka koja je uinjena u korist potenog graditelja, kada gradi na zemljitu nepotenog vlasnika, ne postoji i u korist nepotenog graditelja, bez obzira na nepotenje vlasnika zemljita. injenica da je vlasnik zemljita znao za gradnju, ali je ipak nije zabranio, ne dovodi do nekakve "kompenzacije" nepotenja graditelja s nepotenjem vlasnika. Uostalom, vlasniku se njegovo ponaanje ne moe suvie zamjeriti, jer on zapravo nije duan ita poduzimati za zatitu svog prava vlasnitva, dakle nije niti duan zabraniti izgradnju; on je na to samo ovlaten. Ono to se vlasniku predbacuje, to je njegovo dvosmisleno dranje, koje je nepotenog graditelja poticalo da i dalje gradi, premda bi inae moda graenje prekinuo i time smanjio tetu koju si sam nanosi. Samo u tome je vlasnikovo nepotenje. Ono ga ne sprjeava da postane vlasnikom i zgrade koju je drugi izgradio na njegovom zemljitu, ali utjee na ovlatenja koja potom imaju i on i graditelj. Naime, vlasnik zemljita e dakako moi zahtijevati da mu graditelj preda u posjed zemljite sa zgradom, ali tu vlasnik nee moi od graditelja zahtijevati neka uspostavi prijanje stanje zemljita.166 Kada vlasnik zemljita zatrai posjed, graditelj e mu morati predati zemljite sa zgradom, a moi e od vlasnika potraivati naknadu (ako i ukoliko je na to ovlaten po pravilima obveznog prava). No graditelj ima u ovakvom sluaju obostranog nepotenja i facultas alternativu - ovlaten je uspostaviti prijanje stanje zemljita o svojem troku i uzeti za sebe svoj materijal (154/2). To mu ovlatenje daje zakon, ali s time da se njime graditelj smije sluiti samo dok ne istekne rok u kojem bi po pravomonosti odluke suda trebao predati posjed zemljita sa zgradom njezinom vlasniku (paricijski rok djeluje prekluzivno na graditeljevu facultas alternativu).167
Takav bi zahtjev vlasnika zemljita, koji je znao za graenje i nije ga zabranio, bio oigledno ikanozne naravi, pa ga vlasnik zemljita ne moe staviti niti nepotenom graditelju. 167 Poduzme li graditelj kakvu radnju na zemljitu i zgradi nakon isteka ovog roka, samovoljno je zahvatio u tue, to za sobom povlai odgovarajue posljedice, kao to su odgovornost za tetu i kaznena odgovornost. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 3 9 5
166
GLAVA 7. Stjecanje prava vlasnitva (ii) Prekoraenje mee graenjem
Gavella
202. Sluaj prekoraenja mee graenjem je specifian. Vlasnik je izgradio zgradu na svojem zemljitu, pa je ona dio njegovog zemljita. No, izgraena je tako da je pritom prekoraena mea i dijelom te zgrade je zahvaena neka povrina susjednog zemljita uz meu. Dio zgrade koji je zahvatio susjedovo zemljite nije samostalna stvar, koja bi prirasla susjednom zemljitu (da jest, primijenila bi se odgovarajua pravila). On je bitni dio cijele zgrade, koja je opet bitni dio onog zemljita na kojem je izgraena. Zato i taj dio pripada onome kome pripada zemljite sa zgradom iji je to dio. Time to je graenjem zgrade prekoraena mea, ovaj se dio zgrade naao na tuem zemljitu, ali mu nije prirastao, nego vlasnik zemljita sa zgradom iji je to dio ima pravo vlasnitva i na njemu. Takva situacija je specifina, pa je i specifino ureena zakonom.168 2 0 3 . Vlasnik zemljita koje je zahvaeno dijelom tue nekretnine, povrijeen je time u svojem pravu vlasnitva tog zemljita, pa mu pripada pravo zahtijevati otklanjanje te povrede - uspostavu prijanjeg stanja (155/1).169 Pripada mu, dakako, i pravo na naknadu pretrpljene tete (ako i ukoliko mu to pravo priznaju pravila obveznog prava (155/3). Zahtijeva li on uspostavu prijanjeg stanja, graditelj e ga morati uspostaviti o svojem troku (152/3).170 Graditelj koji je prilikom graenja bio poten (nije znao, niti je morao znati da graenjem prekorauje meu i zahvaa dio susjednog zemljita), ima - u sluaju da je vlasnik zahvaenog zemljita zatraio uspostavu prijanjeg stanja, ali ta nije mogua bez znatnije tete za ostali dio zgrade ili nerazmjerno velikih trokova - pravo da, umjesto uspostave prijanjeg stanja, otkupi po trinoj cijeni cijelu zemljinu esticu koja je zahvaena dijelom njegove zgrade (155/4). 204. Dok se na zahvaenom zemljitu nalazi dio tue zgrade (bilo da vlasnik tog zemljita nije jo zahtijevao uspostavu, bilo da jest, ali ona jo nije potpuno provedena) uzima se da je vlasniku susjedne nekretnine dana do opoziva neprava stvarna slunost imati dio svoje zgrade na tuem zemljitu (155/2). To nije besplatno. Dok ovakvo stanje traje, svagdanji vlasnik nekretnine iji dio je na tuem zemljitu, duan je plaati svagdanjem vlasniku zahvaenog zemljita novanu rentu u visini zakupnine za zahvaeno zemljite (155/3). 2 0 5 . Vlasnik zemljita koje je zahvaeno dijelom tue nekretnine, ima na raspolaganju jo jednu mogunost za rjeenje problema nastalog time to je dio tue nekretnine izgraen na njegovom zemljitu - on ima pravo zahtijevati da vlasnik zemljita sa zgradom iji je to dio, otkupi po trinoj cijeni cijelu zemljinu esticu koja je zahvaena tuim dijelom zgrade (155/4).
Niti OGZ, a niti ZOVO nisu sadravali pravila za rjeenje takvih sluajeva. Pravila o tome, koje sadri lanak 155. ZV, izgraena su po uzoru na odnosne odredbe vicarskog prava.
169 To nije rastavljanje sjedinjenoga, jer rastavljanje nije mogue bez unitenja onog dijela zgrade koji je zahvatio tue zemljite. 17 Graditelj nema pravo ni na kakvu naknadu, a materijal koji se od njegove nekretnine odvojio ruenjem dijela zgrade je i tako njegov. ; s 16
STVARNO PRAVO
Gavella (d) Graenje tuim materijalom (i) Openito
206. Na vlasnitvo nekretnine nikada ne utjee ije su bile pokretnine, rad i novac koji su se s njim sjedinili. Prirastanje pokretnina nekretnini, ulaganje u nju neijeg rada ili novca ne moe samo za sebe dovesti do toga da onaj ije su to bile stvari, rad, ili novac, stekne time makar i dio prava vlasnitva te nekretnine. Osobi ije su pokretne stvari prirasle nekretnini, kao i osobi iji su rad ili novac u nju uloeni, pripada samo obveznopravni zahtjev za naknadu onoga to je priraslo tuoj nekretnini, dakako - ako i ukoliko je taj zahtjev po pravilima obveznog prava opravdan (150/1-2). 207. injenica da je zgrada izgraena od tueg materijala ne utjee na vlasnitvo nekretnine. Ako je netko na svojem zemljitu izgradio zgradu, pa makar od tueg materijala - zgrada je ipak njegova, jer je dio njegovog zemljita (150/2). ije je zemljite sa zgradom koju ju je graditelj izgradio na tuem zemljitu, odreuju posebna pravila o graenju na tuem zemljitu (152-155), ali ni ona ne ine stjecanje vlasnitva izgradnjom zgrade ovisnim o tome tko je bio vlasnik uporabljenog materijala. Materijal od kojeg je izgraena zgrada, prirastao je zemljitu kao glavnoj stvari. Ako se tui materijal moe odvojiti bez nerazmjerno velikih trokova, odvojivi je dio nekretnine, koji i dalje pripada onome iji je bio i prije nego to je uporabljen za izgradnju zgrade. Ne moe li ga se odvojiti bez nerazmjerno velikih trokova - postao je vlasnitvo onoga ija je nekretnina, a bivi vlasnik tog materijala ima tada samo obveznopravni zahtjev na naknadu tog materijala, ako i ukoliko je taj zahtjev opravdan po normama obveznog prava (150/1). No, osoba iji je to bio materijal, nije ni u kojem sluaju samim time to je od njezinoga materijala izgraena zgrada postala vlasnikom (suvlasnikom, zajednikim vlasnikom) te nekretnine, ili nekog njezinog dijela.171 1 7 2 Potenje ili nepotenje pritom ne igraju ulogu, kao ni odnos vrijednosti zemljita i tueg materijala.173 208. Isto je i kada se neto, makar i tuega, ugradi u vlastitu, ili u tuu nekretninu - injenica da je u zgradu ili koji drugi dio nekretnine neto tuega ugraivano, ili da je u nju neto tuega ulagano ne utjee na vlasnitvo nekretnine. Ako se ugraenu tuu stvar ne moe odvojiti od nekretnine bez nerazmjerno velikih
To da ta osoba nije samim time postala vlasnikom, suvlasnikom, ili zajednikim vlasnikom nekretnine izgraene njezinim materijalom, znai da to nije postala samom injenicom takve izgradnje, na temelju zakona. No, naravno, to ne znai ona ne bi mogla postati vlasnikom, suvlasnikom ili zajednikim vlasnikom te nekretnine na nekoj drugom pravnom temelju, npr. na temelju ugovora s vlasnikom zemljita o ortakluku, ili na temelju posebnih pravila nasljednog ili obiteljskog prava o stjecanju u obiteljskoj zajednici i si. Tko je samovlasno izgradio svoju zgradu tuim materijalom, kao i onaj tko je ugradio tuu stvar, esto e biti odgovoran i kazneno. 173 Sve to je reeno o prirastanju zemljitu vrijedi i za prirastanje pravu graenja (157), jer je pravo graenja u pravnom pogledu izjednaeno sa zemljitem (280/2). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 3 9 7
172 171
Gavella
trokova - vlasnitvo nekretnine se protegnulo i na tu stvar (9/3), a bivem vlasniku ugraene stvari samo pripada pravo zahtijevati naknadu po obveznopravnim pravilima (150/2). Tako je i s u neiju nekretninu uloenim tuim radom i novcem( 150/1). Bez obzira na potenje ili nepotenje, kao i bez obzira na vrijednost nikakva dodavanja tuoj nekretnini, niti ulaganja u nju rada ili novca, ne daju osobi ije su pokretne stvari, rad ili novac uloene u tuu nekretninu ikakvo stvarno pravo glede te nekretnine; odatle mogu za nju proizii samo obveznopravnim
zahtjev na naknadu.
174
-..:
:.. \ : r
< '
(ii) Dogradnja, nadogradnja, preureenje i ulaganje u tuu zgradu
Literatura: umanovi, M:. Pregradnja tavana u stan i stjecanje prava vlasnitva, u Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse - Godinjak 1, 1994., 345-351
209. Prilikom dogradnje zgrade, njene nadogradnje, preureenja (adaptacije), sanacije i si. uvijek se radi o spajanju s nekretninom tuih pokretnih stvari i/ili neijeg rada. Zato i za to vrijede ve izloena pravila o prirastanju tuih pokretnina, rada i novca neijoj nekretnini. Po njima nitko ne moe stei vlasnitvo nekretnine ugradnjom svojih stvari (dakako ni tuih), odnosno ulaganjem svojeg ili tueg rada, u dogradnju, nadogradnju, preureenje (adaptaciju) ili sanaciju zgrada, odnosno dijelova zgrada, u suvlasnikim, zajednikim ili tuim nekretninama. 2 1 0 . U doba kad je na pravni poredak pripadao socijalistikom pravnom krugu, razvila se bila praksa koja je ovo tradicionalno shvaanje sve vie naputala, priznavajui u sve veem i veem broju sluajeva onome koji je neku tuu zgradu, ili neki njezin dio, dogradio, nadogradio, preuredio i si. pravo vlasnitva na dijelu koji je bio objektom takvih tuih zahvata. Ovakvu je praksu omoguavalo to to je bilo naputeno naelo jedinstvenosti nekretnine (moglo je postojati zasebno pravo vlasnitva npr. na stanu u potkrovlju, bez obzira ije je bilo zemljite i ostali dijelovi zgrade). Naputanje naela jedinstvenosti nekretnine imalo je vie loih strana nego dobrih, pa se zbog nepovoljnih posljedica koje su odatle u drutvu proizile, nae suvremeno pravo opet vratilo tradicionalnom 175 inzistiranju na jedinstvenosti nekretnine, definiranju nekretnine geometrijski odreenom povrinom zemljine estice, te primjeni naela da superficies solo cedit. Izriito je zato odreeno: "dogradnjom, nadogradnjom ili preureenjem
To, naravno, nije smetnja da se ugovori stjecanje. Ako se onaj koji svoje stvari ugrauje, ili ulae svoj rad ili novac u tuu nekretninu tako sporazumio s vlasnikom dograene, nadograene, preureene ili sanirane zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela, na temelju tog njihovog sporazuma stei e suvlasniki dio nekretnine, eventualno povezan s etanim vlasnitvom nekog njezinog posebnog dijela. No, to e biti stjecanje na temelju pravnog posla, a ne stjecanje ugraivanjem, ulaganjem ili si.
175 Radi ouvanja prava vlasnitva koja su bila steena na dograenim, nadograenim i si. dijelovima nekretnine, ali i usklaenje s naelom jedinstvenosti nekretnine (superficies solo cedit) - zakonom je odreena i ureena uspostava jedinstva onih nekretnina koje su u proteklom razdoblju bile pravno podijeljene na zasebne dijelove (370-373). 174
STVARNO PRAVO
Gavella
(adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasnikim, zajednikim ili tuim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne moe se stei vlasnitvo, ako nije to drugo odredio vlasnik dograene, nadograene, odnosno prigraene nekretnine" (156/1). Za onoga tko je dogradio, nadogradio, ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju, ili je u njih uloio rad ili novac, moe odatle proizii samo obvezno pravo da zahtijeva naknadu za to, ije postojanje i sadraj odreuju pravila obveznog prava (156/2). A, da bi se uklonilo postojee zapreke primjeni ovih tradicionalnih pravila, odreeno je i da se od stupanja na snagu ZV (1.1.1997) "mogu..odredbe propisa koji su na snazi, a razliito ureuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadanja zemljita, tumaiti i primjenjivati samo u skladu s naelom jedinstvenosti zemljita" (395/2). (4) Prirastanje nekretnine nekretnini 211. Prirastanje neke nekretnine kao sporedne drugoj nekretnini kao glavnoj moe se dogoditi djelovanjem prirodnih sila i/ili osoba, a osobito djelovanjem vode. Zapravo je rije o nekoliko sluajeva u kojima se materija (zemlja i si.) odvaja od jedne nekretnine i prirasta drugoj, a samo u jednom se zaista radi o prirastanju nekretnine nekretnini. 212. Naplav (alluvio) je zemljite i druge tvari koje voda postupno, neprimjetno odnosi s jednog zemljita i taloi ga na drugom (naplav, alluvio). Samim time to se neka naplavina spojila s neijim zemljitem, a to se dogaa odmah im je na njega nanesena, ona je prirasla tom zemljitu, pa se i na nju proirilo pravo vlasnika tog (obalnog) zemljita (147/3). Pravilo o stjecanju naplava jedva da bi moglo imati neku praktinu svrhu, ono slui u prvom redu tome da dade pravnu kvalifikaciju posljedica prirodnog procesa naplavljivanja.176 213. Otrgnuta zemlja (avulsum) je komad zemlje koji je voda, osobito kod poplava i bujica, otkinula od nekog zemljita, pa ga je potom pripojila drugom zemljitu. Samim time jo nije prestalo dotadanje vlasnitvo otrgnute zemlje, jer je vlasnik nekretnine od koje se zemlja otrgnula ovlaten da ga u roku od godine dana za sebe odvoji od zemljita kojem ga je voda pripojila (147/1). Ako to ne uini, otrgnuti komad zemlje postat e istekom tog roka prirast zemljita kojem ga je voda pripojila, ime e se pravo vlasnitva zemljita kojem je ova zemlja pri177 pojena protegnuti i na taj komad (147/2). Kao to vidimo, u takvom sluaju premda je i ovdje rije o stjecanju vlasnitva priratajem - do stjecanja ne dolazi ve samom injenicom prirastanja, nego tek time to je dotadanji vlasnik proU obzir dolazi analogna primjena pravila o naplavu i na ostale sluajeve u kojima prirodne sile (npr. vjetar) neprimjetno nanose zemlju, pijesak i si. s jednog na drugo zemljite. 177 Protegne li se tue pravo vlasnitva zemljita i na pripojeni komad, bivi vlasnik nema pravo na naknadu od stjecatelja, osim ako su ispunjene pretpostavke stjecateljeve odgovornosti bivem vlasniku za tetu. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 3 9 9
176
Gavella
pustio rok u kojem je mogao ostvariti svoje pravo vlasnitva na otkinutom komadu zemlje, pa je to njegovo pravo prestalo. Tek s prestankom tog prava vlasnitva, proiruje se i na taj komad zemlje pravo vlasnitva zemljita kojem je ono priraslo.178 214. U vodotoku moe prirodnim ili umjetnim putem nastati otok (insula in flumine nata, otok roen u rijeci). Pa ako taj vodotok nije ope dobro (a u naem suvremenom pravnom poretku vodotoci nisu opa dobra 179 ), tada otok koji je trajno nastao u vodotoku pravno prirasta zemljitima "koja lee du toga otoka na obje obale po duini zemljita, a u irinu do polovine vodotoka" (145/1). To znai da se na zamiljenu crtu koja ide sredinom vodotoka povlae okomice od mea obalnih zemljita, pa svakom vlasniku obalnih zemljita pripada ona povrina otoka koja lei unutar tako produenih mea njegovog zemljita do sredine vodotoka. Dakako, ako je otok nastao samo na jednoj polovini vodotoka - prirasta po istom naelu obalnim zemljitima na blioj mu obali (145/2). Vlasnici obalnih zemljita stjeu pravo vlasnitva na odnosnom dijelu otoka samom injenicom trajnog nastanka otoka, i u asu kada se to dogodilo. U sluajevima prirastanja otoka nastalog u vodi obalnim zemljitima, zaista se radi o prirastanju nekretnine nekretnini u pravom smislu rijei, jer se povrina zemljine estice obalnog zemljita poveava za prirasli dio povrine otoka. No, rijetki su sluajevi u kojima bi moglo doi do prirastanja nastalog otoka obalnim zemljitima. U prvom redu, ne prirasta obalnim zemljitima otok koji je samo privremeno nastao presuivanjem vode ili njezinim ravanjem na vie rukava, ili ako su zemljita poplavljena - u svim takvim sluajevima nema prirastanja, pa dotadanja prava ostaju nepromijenjena (145/3). Osim toga, sva pravila o stjecanju prava vlasnitva na prirataju, pa tako i ova, primjenjuju se samo u situacijama kada pravna sudbina stvari inae nije odreena na nekom drugom pravnom temelju. A vodotok je takoer nekretnina (sastoji od korita tekue vode, zajedno s obalama i vodom koja njime stalno ili povremeno protjee - l. 4/5 Z. o vodama), i redovito su - kako smo ve upozorili - odnosne zemljine estice ve u neijem vlasnitvu. U takvom sluaju otok za koji izgleda kao da je "roen" u rijeci, nije novonastala stvar, nego je dio neije zemljine estice koji je od do tada nevidljivog postao vidljivi dio zemljita. Njegovim pojavljivanjem iznad povrine vode nita se nije izmijenilo - to je ostao dio iste nekretnine kao i do tada, pa je u
U obzir dolazi analogna primjena pravila o otrgnutoj zemlji i na sluajeve odrona zemlje, ili klizanja tla, jer se i u njima zemlja odvojila od nekretnine jednog vlasnika i spojila s tuom nekretninom. 179 U naem pravnom poretku vodotok nije ope dobro, nego je vodno dobro. Vodno dobro je objekt vlasnitva, ali pod posebnim pravnim reimom. Za vodna je dobra zakonom odreeno da su to dobra od interesa Republike Hrvatske, pa da imaju njezinu zatitu i koriste se na nain i pod uvjetima propisanim Zakonom o vodama (61. Z. o vodama - Narodne novine, br. 107/95). Ona vodna dobra koja su u javnom vlasnitvu - javna su vodna dobra (60-65 Z. o vodama). U vlasnitvu su Republike Hrvatske, a zakonom je odreeno da su to javna dobra u opoj uporabi (61/1) 4 0 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
178
Gavella
vlasnitvu onoga ija je to estica i do tada bila (9/1). Jedino, ako nije postojalo niije pravo vlasnitva na vodotoku,180 tada je nastali otok nova nekretnina, koja e prirastati obalnim zemljitima.181 215. Naputeno korito (alveus derelictus) je korito koje je ostalo naputeno time to je vodotok prirodno ili umjetno skrenut, pa voda umjesto svojim dotadanjim koritom protjee preko zemljita preko kojih nije do tada tekla. U takvom sluaju s jedne strane postoji ostavljeno korito (naputeno korito, alveus derelictus), a s druge strane su se neije zemljine estice nale pod vodom. U takvom sluaju imaju zainteresirani priobalni vlasnici pravo da u roku od tri godine navedu tok vode u ranije korito o svojem troku, ako se to ne protivi planu regulacije tog vodotoka (146/1).182 Ne bude li uspostavljen prijanji tok vode, vlasnici zemljita koji zbog novog toka trpe tetu imaju pravo na naknadu iz ostavljenog korita ili iz njegove vrijednosti (ako posebnim propisom nije drukije odreeno) (146/2). to od ostavljenog korita ne pripadne kao naknada vlasnicima koji su pretrpjeli tetu promjenom toka vode, to prirasta vlasnicima obalnih zemljita, prema pravilima o stjecanju vlasnitva otoka, ako posebnim propisom nije drukije odreeno (146/3). Treba, meutim, podsjetiti da e samo rijetko biti mjesta primjeni pravila da oteeni vlasnici zemljita imaju pravo na naknadu iz ostavljenog korita, a da eventualni ostatak povrine korita prirasta zemljitima priobalnih vlasnika. Vodotok je nekretnina, koje je redovito u neijem vlasnitvu, pa je i "naputeno korito" neija nekretnina, a ne novonastala stvar. Korito nije promijenilo vlasnika time to u njemu vie nema vode. Pravila o stjecanju prava vlasnitva naputenog korita na temelju zakona mogu stoga doi do primjene samo ako naputeno korito ne bi pripadalo nikome u vlasnitvo na bilo kojem drugom pravnom temelju. Samo u sluajevima ako nitko nije bio vlasnik vodotoka,183 a time i njegovog korita koje je voda napustila, bit e mjesta primjeni ovih pravila.
i ; i
.
i
'
To e rijetko biti sluaj, jer ako nitko nije upisan u zemljinoj knjizi kao vlasnik predmnijeva se da je vodno dobro (otok nastao u vodi) javno dobro, dakle da je u vlasnitvu Republike Hrvatske (60/2 Z. o vodama). Rimsko je pravo stvorilo pravila o stjecanju prirastanjem prava vlasnitva otoka nastalog u rijeci ili kojoj drugoj vodi tekuici. Otoke nastale u moru je, naprotiv, smatralo za niije, pa ih se u vlasnitvo stjecalo okupacijom.
182 Za to je priobalnim vlasnicima potrebna vodopravna dozvola, jer bez nje ne smiju "mijenjati pravac ili jainu toka povrinske vode koja prirodno protjee ili otjee s njihovih zemljita" (111/1/2 Z. o vodama). No, na temelju odredbe lanka 146/1 ZV imaju pravo ishoditi tu dozvolu, ako se vraanje vode u ranije korito ne bi protivilo planu regulacije vodotoka. Vodopravnu dozvolu izdaje nadleni upanijski ured po prethodno pribavljenom miljenju "Hrvatskih voda" (131/1 Z. o vodama). 1
180
', j
Predmnijeva se da je nekretnina koja je vodno dobro (korita su dijelovi vodnog dobra, bila ona vodonosna i naputena), a u zemljinim knjigama nije upisano da bi bilo neije tue vlasnitvo - javno vodno dobro, (60/2 Z. o vodama). Zbog te se predmnjeve ostavljeno korito moe tretirati kao niije samo ako bi se dokazalo da je ono zaista niije. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 0 1
183
Gavella
2 1 6 . Iako je idealni dio nekretnine u pravnom prometu naelno tretiran kao nekretnina, u sluaju da i suvlasnik nekretnine napusti svoj idealni dio,184 taj njegov dio ne prirasta ostalim suvlasnicima, nego naputanjem prelazi na temelju zakona u vlasnitvo Republike Hrvatske (133/2). , ^ c) Stjecanje nove stvari nastale sjedinjenjem stvari razliitih vlasnika
( 1 ) Openito
:
.,
..-,...., ; .....<,
2 1 7 . Pokretne stvari razliitih vlasnika mogu se djelovanjem prirodnih sila ili/i ljudskog rada sjediniti (sjediniti se u uem smislu rijei, pomijeati se ili se smijeati) tako da niti jedna od njih ne nastavi svoju dotadanju egzistenciju, nego da od njih nastane nova stvar. Sjedinjenjem pokretnih stvari razliitih vlasnika nastala je nova stvar, ako umjesto dotadanjih, postoji stvar koja do tada nije postojala, a njezin je identitet razliit od bilo koje od tih stvari od kojih je nastala. Je li sjedinjenjem pokretnih stvari razliitih vlasnika nastala nova stvar, ili su jednoj od postojeih stvari samo prirasle druge, postavi time njezine pripadnosti - prosuuje se po shvaanju u svakodnevnom ivotu ("po opem shvaanju") (149/1).185 Po tom se shvaanju prosuuje je li stvar koja postoji nakon sjedinjenja jedna od sjedinjenih stvari koja je nastavila svoju dotadanju samostalnu egzistenciju, ili nije. Ako nije - stvar koja postoji nakon sjedinjenja je nova stvar. U svakom sluaju, samo se pokretnine mogu povezati zajedno u novu stvar; nekretnine se ne bi mogle tako povezati zajedno, a isto tako niti s pokretninama.186 2 1 8 . Pravne posljedice sjedinjenja stvari razliitih vlasnika u novu stvar ureene su tako da je u prvom redu primijenjeno naelo supstancije. Zato, ako se novonastalu stvar moe rastaviti na sve one stvari od kojih je nastala - svaki od vlasnika sjedinjenih stvari moe ishoditi rastavljanje, te e se "svakome vratiti to
Naputeni suvlasniki dio (idealni dio) nekretnine je dio glede kojeg se netko odrekao svojeg dijela prava vlasnitva i zatraio brisanje u zemljinoj knjizi.
185 Ni commictio, ni confusio nije rimsko pravo smatralo nastankom nove stvari, ali ni prirastom. Po naem suvremenom pravu zbiva se time jedno od toga dvoga, ovisno o tome je li po opem shvaanju nastala nova stvar, ili nije - trea mogunost, naime sjedinjenje dviju pokretnih stvari, od kojih niti jedna nije prirasla drugoj, ali nije niti nastala nova stvar - ne postoji. 186 U pravnim poretcima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga nekretnine se nikada ne mogu sjediniti faktinim inom sjedinjenja. Nekretnine su definirane iskljuivo geometrijski odreenom povrinom zemljine estice. Dvije ili vie takvih estica moe se sjediniti u jednu jedinu, ili se dvije ili vie estica moe sjediniti u jedno zemljinoknjino tijelo, ali ni jedno ni drugo ne moe se dogoditi inom faktinog sjedinjenja. Ni izgradnja graevina na zemljitu nema znaaj stvaranja nove nekretnine, jer bez obzira od koje se materije sastoji, nekretnina je uvijek sve ono to je definirano geometrijski odreenom esticom zemljine povrine. Tako je to i u naem suvremenom pravu (9 ZV, 2 ZZK). Za razliku od toga, u pravnim poretcima koji nekretninu ne definiraju geometrijski odreenom povrinom, nego u prvom redu njezinom materijom (zemlja, zgrada), ili njezinom funkcijom (zemljite koje slui za redovnu uporabu zgrade i si.) sjedinjenje zgrade sa zemljitem znailo bi sjedinjenje nekretnina u novu stvar. Takvo definiranje nekretnine materijom i funkcijom, a ne geometrijsko, karakteristino je za socijalistiki pravni sustav, pa je i u nas bilo primjenjivano do stupanja na snagu ZV i ZZK (1. 1. 1997.). 184
STVARNO PRAVO
Gavella
je njegovo" (148/2). Je li rastavljanje mogue ili nije, prosuuje se prema ve ranije spominjanom kriteriju, koji ima i faktinu i gospodarsku komponentu. Nije li mogue sjedinjeno rastaviti, definitivno je nastala nova stvar od onih koje su se u nju neodvojivo sjedinile, to ima dvije komplementarne pravne posljedice - prestanak dotadanjih prava vlasnitva i stjecanje prava vlasnitva na novonastaloj stvari. 219. Nastanak nove stvari sjedinjenjem ujedno je i prestanak samostalne egzistencije onih pokretnih stvari koje su se u nju sjedinile, a taj neminovno uzrokuje prestanak dotadanjih prava vlasnitva. Svaki pojedini bivi vlasnik stvari koje su se neodvojivo sjedinile u novu, izgubio je time pravo vlasnitva koje je do tada imao. Ima li zbog toga pravo na naknadu, od koga i koliku, sve to odreuju pravila obveznog prava (149/1). . . . . . . . . -..,,. 220. Umjesto prava vlasnitva koje je izgubio sjedinjenjem, svaki od vlasnika stvari koje su se sjedinile, stekao je pravo vlasnitva na novoj stvari u koju su se one sjedinile. Stekao ga je na temelju zakona, samim sjedinjenjem njegove stvari s tuima u novu stvar. Naime, sa stajalita svakog ija se stvar sjedinila s tuima u novu - ta nova stvar je dodue novi entitet, ali ona sadri materiju njegove stvari, povezanu s materijom tuih stvari; dakle - s njegovog stajalita - nova stvar potjee od njegove stvari i od tue s kojom se sjedinila. Novonastala stvar je prema tome prirataj njegove stvari, koja je propala dajui taj prirataj. Zato novonastala stvar nije niti jednog trenutka niija stvar (res nullius), nego se na temelju zakona za svakoga tko je bio vlasnik stvari koje su se sjedinile u novu, osniva pravo vlasnitva na novonastaloj stvari. Tako nalae naelo supstancije. Kako istodobno stjeu pravo vlasnitva na novonastaloj stvari svi bivi vlasnici u nju sjedinjenih stvari, to niti jedan od njih ne stjee cijelo to pravo vlasnitva sam, nego svi oni postaju suvlasnici novonastale stvari, eljeli to oni ili ne. Svakome od njih pripada suvlasnitvo nastaje bez, a moda i protiv volje svih stjecatelja, naziva ga se nenamjerno suvlasnitvo (communio incidens). 221. Bivi vlasnik stvari, ako se sjedinjenjem svoje stvari s tuima bez svoje krivnje naao u nenamjernom suvlasnitvu, ima po samom zakonu specifino pravo na razvrgnue tog suvlasnitva isplatom (149/2). Takav nekrivi suvlasnik, kada razvrgava suvlasnitvo s onima koji su krivi za sjedinjenje, ima pravo zahtijevati da se razvrgnue provede isplatom, pri emu e o njegovoj volji ovisiti da li e on zadrati stvar i njih isplatiti, ili e krivi suvlasnici morati isplatiti njega. Ako za sjedinjenje nije kriv ni suvlasnik koji zahtijeva razvrgnue, ali niti suvlasnik s kojim on razvrgava to suvlasnitvo, tada onaj od njih ija je stvar vie vrijedila u trenutku sjedinjenja ima pravo isplatiti drugoga (no, nije ovlaten zahtijevati da taj drugi njega isplati).
187
po suvlasniki dio prava vlasnitva novonastale stvari, ija veliina zavisi od odnosa vrijednosti tih stvari u trenutku njihovog sjedinjenja u novu stvar (149/1). 187 Kako to
Dok se ne utvrdi koliko su veliki suvlasniki dijelovi, smatrat e se da su jednaki (36/2) Trei dio: Vlasnitvo 4 0 3
STVARNO PRAVO
Gavella
222. Prestanak samostalne egzistencije stvari koje su se sjedinile u novu stvar, neminovno prati i prestanak onih ogranienih stvarnih prava kojima su te stari do tada bile optereene, a i nekih obveznih prava. U pravilu prestaju sva ograniena stvarna prava koja su teretila te stvari, ali ne prestaju ona "koja po svojoj naravi mogu za predmet imati naknadu na koju bivi vlasnik ima pravo" (151/2).188 Prestaju takoer najam i zakup (151/2). Pripada li osobama ija su prava prestala pravo na naknadu, koliku i od koga, to odreuju pravila obveznog prava (151/3).
(2) Uloga ljudskog rada kod sjedinjenja stvari
223. Sjedinjenje dviju ili vie stvari razliitih vlasnika u novu stvar moe biti posljedica djelovanja prirodnih sila, ali je esto posljedica (i) ljudskog rada. Ljudski rad moe prigodom sjedinjenja djelovati dvojako. 1/ Ako su se stvari i bez njega sjedinile u novu stvar, ali ju je on svojim doprinosom poboljao, poveao i si. posrijedi je ulaganje rada u stvar. To ima karakter prirastanja rada kao sporednoga, tuoj stvari kao glavnoj, pa izaziva odgovarajue pravne uinke, o kojima je ve bilo govora (150/1). 2/ Ali, ako je ljudski rad taj koji je sjedinio stvari razliitih vlasnika, pretvorivi ih u novu stvar - posrijedi je prerada stvari razliitih vlasnika, dakle prerada s elementima sjedinjenja (o kojoj se govori neto kasnije). U prvom sluaju osoba koja je ulagala svoj rad moe imati samo pravo na naknadu, dok e u drugom - ako su ispunjene pretpostavke za to - postajati suvlasnikom novonastale stvari. 4. Stjecanje stvari koja je proizvod prerade tue stvari a) Openito
r
,;
224. Prerada je pretvaranje stvari, jedne ili vie njih, u novu stvar korisnim radom. Nije svaki utjecaj ljudskog rada na stvar prerada, nego samo onaj iji rezultat je taj da je od dotadanje stvari (materijala) nastala nova stvar - proizvod (149/1). Ako je ljudski rad djelovao na stvar samo tako da ju je dodue poboljao, uinio veom, vrednijom i si., ali je to ostala ona stvar koja je bila i do tada - nije posrijedi bila prerada, nego ulaganje rada u stvar, to je po svojoj pravnoj naravi i posljedicama - prirastanje rada kao sporednoga glavnoj stvari (150/1). 2 2 5 . Do stjecanja prava vlasnitva preradom na temelju zakona, dolazi kada preradu izvri preraditelj koji nije vlasnik preraene stvari, a i to samo ako je
Kako je suvlasniki dio to ga je stekao bivi vlasnik na novoj stvari zapravo u gospodarskom smislu naknada za stvar koju je izgubio, to sva ona ograniena stvarna prava koja bi mogla postojati na suvlasnikom dijelu (odnosno na idealnom dijelu nove stvari), mogu nastaviti svoju egzistenciju na njemu (zalona prava, plodouivanje). A, ako bivem vlasniku i pripada neko pravo na naknadu tete, ili neke druge zakonske obveze koju netko ima u svezi s prestankom samostalne egzistencije njegove stvari, i na tome bi njegovom pravu na naknadu mogla nastaviti svoju egzistenciju subjektivna prava to su postojala na stvari koja je propala sjedinivi se s drugom u novu stvar (npr. zalono pravo), 4 0 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
188
Gavella
stvar preradio, a da izmeu preraditelja i vlasnika materijala nije postojao pravni odnos koji bi odreivao iji je proizvod.189 Ako je preraditelj tuu stvar preradio na temelju ugovora o radu, ili o djelu s vlasnikom te stvari, tada pravni odnos koji meu njima postoji odreuje iji je rezultat prerade. Meutim, ako je preraditelj preradio vlasnikovu stvar na temelju ugovora s nekom drugom osobom, ili na temelju nevaljanog ugovora o radu s vlasnikom, ili bez ikakvog ugovora - rezultat takve prerade tue stvari u novu stvar (proizvod) stjecat e se na temelju zakona 226. Pokretnine se mogu radom pretvoriti u novu stvar. Naprotiv, nekretninu se nikakvim radom na njoj ne moe preraditi u novu nekretninu. To je nemogue, jer je - kao to je ve isticano - nekretnina u pravnim poretcima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga, ukljuujui i na, odreena povrinom zemljine estice (9), a ne funkcijom koja joj je namijenjena (za poljoprivredu, za izgradnju i si.), niti stanjem materije koja je odreena povrinom zemljita (uma, livada, stambena zgrada, poslovna prostorija). Zato promjene koje bi se uradile na materiji nekretnine, ma koliko bile vane, ma koliko poveavale vrijednost nekretnine, nikada ne mogu postojeu nekretninu pretvoriti u novu nekretninu. Nekretnina je ostala ista, bez obzira je li na zemljitu zasaena uma, podignuta kua, ili je postojea kua sruena i si. Takve promjene bile bi promjene tzv. kulture zemljita, ali ne i samog zemljita kao geometrijski odreene estice.190 Pokretnine se, kao to rekosmo, mogu radom pretvoriti u novu stvar. Je li se to dogodilo ili nije, ovisi o tome je li "po opem shvaanju nastala nova stvar" (149/1), jer ako nije - nema prerade (eventualno je rad prirastao stvari). 227. Pravne posljedice prerade tue pokretnine u novu stvar, koje nastupaju na temelju zakona, ureene su tako da se u prvom redu primjenjuje naelo supstancije, a podredno - kombinacija tog i proizvodnog naela. Tako, ako se vlasnikovu stvar koju je netko preradio, moe vratiti u prijanje stanje - vlasniku e se "vratiti to je njegovo" (148/2). To je primjena naela supstancije. Je li vraanje preraene stvari u prijanje stanje mogue ili nije, prosuuje se - kao i mogunost rastavljanja sjedinjenih stvari - prema ve poznatom kriteriju, koji ima i faktinu i gospodarsku komponentu. No, vraanjem u prijanje stanje preraene stvari gubi se rezultat rada - preraditelju se ne moe se nakon vraaPreraditelj je osoba koja je gospodar posla prerade; tko nije gospodar posla, tko radi za drugoga, a ne u svoje ime - nije preraditelj. U pravnim poretcima koji pravni status nekretnine odreuju njezinom funkcijom, nije tako. Zato se u pravnim poretcima socijalistikog pravnog kruga (a tako je bilo i u naem, dok je tom krugu pripadao) npr. pregradnju tavana u stambeni prostor i moglo tretirati kao preradu nekretnine u novu stvar. Odatle se onda za takvog "preraditelja" moglo osnovati pravo vlasnitva na rezultatu te prerade. U dananjem se pravu identitet nekretnine ne moe promijeniti ovakvim promjenama. Zato je i postavljeno pravilo da se dogradnjom, nadogradnjom, preureenjem zgrada, odnosno prostorija, a i ulaganjem u njih, ne stjee pravo vlasnitva, odnosno suvlasnitva nekretnina na temelju zakona (156).
STVARNO PRAVO
190
Trei dio: Vlasnitvo
405
Gavella
nja preraene stvari u prijanje stanje "vratiti to je njegovo". Vraanjem vlasnikove stvari u prijanje stanje, koje trai naelo supstancije, propada rezultat prerade.191 To je pravedno, uzme li se u obzir da je preraditelj radio bez, ili ak i protiv volje vlasnika stvari. No, bilo bi tetno, ako bi se uspostavljalo prijanje stanje vlasnikove stvari i kada bi se time unitio takav rezultat prerade koji je od osobite kulturne vrijednosti. Zato zakon tu uvaava proizvodno naelo, ograniavajui tako djelovanje naela supstancije. Daje, naime, preraditelju pravo da - u sluaju kada je preradom nastala nova stvar "osobite umjetnike ili druge kulturne vrijednosti, koja bi propala povratom u prijanje" - zahtijeva od suda odluku kojom se odreuje da je uspostava prijanjeg stanja nedoputena (148/3). Odlui li sud da uspostava prijanjeg stanja nije doputena, to e imati iste posljedice kao da ona nije faktino ili gospodarski mogua. 228, Nije li mogue vratiti u prijanje stanje stvar koju je netko drugi preradio u novu, ili to nije doputeno - definitivno je nastala nova stvar, u koju su se trajno sjedinile vlasnikova stvar i tui koristan rad. To ima dvije komplementarne pravne posljedice - prestanak dotadanjih prava vlasnitva na preraenoj stvari i stjecanje prava vlasnitva na novonastaloj stvari. Do toga dolazi bez obzira na potenje ili nepotenje jednog ili drugog stjecatelja - samom injenicom prerade i u trenutku kada je preradom nastala nova stvar. Tu novu stvar stjeu vlasnik preraene stvari (naelo supstancije) i preraditelj (proizvodno naelo) u vlasnitvo, ime se meu njima stvara nenamjerno suvlasnitvo - oni postaju suvlasnici u
razmjeru vrijednosti stvari i korisnoga rada u asu kada je od te stvari preradom nasta-
la nova stvar (149/1). Vrijednost korisnog preraditeljevog rada je ona koja je nastala preradom, dakle ona za koliko je proizvod prerade vredniji od stvari koja je u nj preraena.
2 2 9 . Bivi vlasnik stvari koji se tako naao u nenamjernom suvlasnitvu s preraditeljem svoje stvari, ima na temelju zakona - ako je stvar bez njegove krivnje preraena (redovito on nije za to kriv) - pravo na razvrgnue tog suvlasnitva isplatom. Kada razvrgava suvlasnitvo s preraditeljem koji je kriv zato to je preradio stvar, on ima pravo zahtijevati da se razvrgnue provede isplatom, pri emu je njegovo pravo odluiti da li e zadrati novonastalu stvar za sebe i isplatiti preraditelja, ili e krivi preraditelj morati isplatiti njega (149/2). Preraditelju, meutim, ne pripada ovakvo pravo zahtijevati razvrgnue nenamjernog suvlasnitva isplatom (149/2). Ne pripada mu zato to je njegov rad uzrokovao sjedinjenje tuih stvari bez volje svih njihovih vlasnika, pa je i u sluaju kada se preradu stvari ne moe pripisati ba njegovoj krivnji, on je ipak u nekom irem smislu kriv za to da je nastalo nenamjerno suvlasnitvo.
Za izgubljeni rad i propali rezultat nema prava na naknadu. Tko je preradio tuu stvar, a nju se vraa u prijanje stanje, nije nita korisno uradio, pa nema niti pravo potraivati ikakvu naknadu za ono to je radio i uradio. tovie - ako su ispunjene pretpostavke koje za to trai obvezno pravo - preraditelj e biti duan naknaditi trokove uspostave ranijeg stanja, a i drugu tetu koju je izazvao. . ..,,...,. .... ,,., . . . . . . .. : 4 0 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
191
Gavella
b) Prerada stvari razliitih vlasnika 230. Preradi li netko vie stvari razliitih vlasnika u novu stvar dolo je do sjedinjenja stvari razliitih vlasnika u novu stvar s elementom prerade. Ako izmeu svih vlasnika materijala i preraditelja nije postojao pravni odnos koji bi odreivao iji e biti proizvod - stjecat e se proizvod na temelju zakona po pravilima uza sjedinjenje u novu stvar, ali s time da e ujedno i preraditelj eventualno stei dio prava vlasnitva po pravilima o preradi. Vlasnici stvari i preraditelj se kod takvog stjecanja nalaze u slinom, ali ne i u sasvim jednako poloaju. Upozorit emo samo na razlike koje element prerade unosi u pravne uinke koji nastupaju kod sjedinjenja dvaju ili vie stvari razliitih vlasnika. 231. Prva se razlika javlja u vezi s vraanjem u prijanje stanje. To nije samo pitanje moe li se vratiti u prijanje stanje sve one stvari koje su preraene u novu stvar, nego i nije li to nedoputeno. Naime, preraditelju (no, ne i vlasnicima stvari), ako su ispunjene pretpostavke za to, pripada pravo zahtijevati od suda odluku da uspostava prijanjeg stanja nije doputena. 232. Kada uspostava prijanjeg stanja nije mogua, ili nije doputena (preraditelj je ishodio takvu odluku suda), tada glede proizvoda prerade u koji su sjedinjene stvari razliitih vlasnika nastaje nenamjerno suvlasnitvo meu preraditelj em i
svima ije su stvari preraene u novu stvar. Suvlasniki im dijelovi pripadaju svima
"prema razmjeru vrijednosti njihovih stvari i korisnoga rada u asu kada je od toga nastala nova stvar" (149/1). Preraditelju pripada suvlasniki dio, samo ako je njegov rad na sjedinjavanju stvari bio objektivno koristan. A njegov je rad to bio samo ako je vrijednost nove stvari nastale sjedinjenjem, vea od zbroja vrijednosti svih stvari koje su u nju sjedinjene - razlika u vrijednosti je rezultat njegovog korisnog rada.192 Ako je neki od vlasnika preraenih stvari preraditelj, jer je s tuima preradio svoju stvar u novu stvar, on e imati pravo na suvlasniki dio koji mu pripada s obzirom na vrijednost njegove stvari, a pored toga i na dio koji pripada preraditelju za njegov korisni rad. Ove stvarnopravne uinke e pratiti i nastanak zahtjeva za naknadu, ako na temelju obveznopravnih pravila proizlaze kakve trabine suvlasnika, jednih prema drugima. : 233. Za sluaj razvrgnua nenamjernog suvlasnitva pravo na diobu isplatom pripada nekrivim bivim vlasnicima stvari (149/2). Ono, meutim, ne pripada preraditelju, osim ako je on ujedno i jedan od bivih suvlasnika, a nije kriv to je preradio tue stvari.
Nije li vea od zbroja vrijednosti stvar, ili je ak od njega manja, rad na sjedinjenju stvari nije bio koristan, pa onaj tko je svojim radom sjedinio stvari, ne moe niti oekivati da bi odatle moglo za njega proizii pravo na rezultat tog sjedinjenja. Je li u vezi s tim sjedinjenjem nastalo za kojeg suvlasnika pravo potraivati naknadu i od koga (npr. naknadu tete od onoga tko je stvari sjedinio), to odreuju pravila obveznog prava (149/1). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 407
192
Gavella
5. O pravnom statusu privremeno sjedinjenih i preraenih stvari do njihovog rastavljanja odnosno uspostave prijanjeg stanja 234. Sjedinjenjem stvari razliitih vlasnika (prirastanjem sporedne stvari glavnoj, sjedinjenjem vie stvari u novu stvar), a isto tako i preradom stvari u novu stvar, dolazi do stjecanja prava vlasnitva ako je razmjerno trajan rezultat tog sjedinjavanja, odnosno prerade. Ako nije, jer se sjedinjeno moe razdvojiti, a preraeno moe i smije vratiti u prijanje stanje - "svakome e se vratiti to je njegovo" (148/2), to znai da dotadanje pravo vlasnitva nije sjedinjenjem, odnosno preradom prestalo (a s njim i ostala prava koje su teretila stvar). No sjedinjenje, odnosno prerada u jednu stvar su se dogodili u materijalnom svijetu, pa se postavlja pitanje ija je stvar koja postoji nakon privremenog sjedinjenja, odnosno prerade, a i na kojoj to stvari nadalje postoji dotadanje pravo vlasnitva nakon to mu je dotadanji objekt izgubio (privremeno) svoju samostalnost? 2 3 5 . Za ope (rimsko) pravo je bilo prihvaeno uenje po kojem za vrijeme dok se sjedinjeno ne razdvoji, a preraeno ne vrati u prijanje stanje "miruje pravo vlasnitva" onoga iju bi stvar trebalo odvojiti, odnosno vratiti u prijanje stanje on je i dalje vlasnik, koji ima pravo zahtijevati i putem suda da se njegovu stvar odvoji od tue, odnosno da je se vrati u stanje prije prerade (actio ad exhibendum). Teko je oteti se osjeaju da je ta doktrina suvie artificijelna. Da bi ponudila odgovor ona barata s mirovanjem prava vlasnitva, to je stanje koje je inae strano stvarnim pravima. Osim toga, a to je najozbiljniji prigovor, ova doktrina ne nudi odgovor na pitanje o objektu prava vlasnitva koje miruje. Zar je neto ega vie nema, neto to vie ne postoji kao pojedinana stvar, prikladno da bude objektom stvarnih prava? Stvari dodue nema samo privremeno, ali ona ne postoji za svo vrijeme dok se sjedinjeno ne rastavi, odnosno preraeno ne vrati u prijanje stanje. Suvremeno pravo omoguuje da se na pitanje o pravnom statusu privremeno sjedinjenih, odnosno preraenih stvari nau drukiji odgovori. 2 3 6 . Ako je dolo do sjedinjenja stvari razliitih vlasnika (prirastanjem glavnoj stvari ili sjedinjenjem u novu stvar), a ono to se sjedinilo moe se rastaviti, to znai da je sjedinjenjem samostalna stvar postala odvojivim (nebitnim) dijelom glavne stvari, odnosno odvojivim dijelom nove stvari nastale sjedinjenjem.193 Budui da na takvim dijelovima mogu postojati drukija stvarna prava nego na cijeloj stvari (6/2), to svaki od bivih vlasnika sjedinjenih stvari zadrava i nakon tog sjedinjenja svoje dotadanje pravo vlasnitva na onome na emu ga je imao i do tada,194 samo to je to sada odvojivi dio neke druge stvari (glavne, ili nove). Dakle, svaki dotadanji vlasnik je i dalje vlasnik svojeg dijela, pa ga zato moe odvojiti, odnosno ishoditi njegovo odvajanje.195 No, dok se ne uspostavi prijanje stanje - u
193 194
Da je sjedinjenje bilo trajno, bili bi to neodvojivi, dakle bitni dijelovi stvari (6/1). Isto se tako na tom dijelu zadravaju i dotadanja ograniena stvarna prava.
195 Osoba koja posjeduje tuu stvar s kojom su se sjedinile neke njezine stvari, postavi time samostalnim (odvojivim) dijelovima te tue stvari, moe prije vraanja stvari odvojiti te dijelove i uzeti ih za sebe.
STVARNO PRAVO
Gavella
odnosu prema potenom treem stjecatelju - uzima se kao da na cijeloj stvari postoji isto pravo vlasnitva, jer postoji zakonska predmnjeva da je sve od ega se stvar sastoji u istom vlasnitvu (6/4), uzima se, dakle, da su nastupili oni pravni uinci sjedinjenja, koji bi nastupili da je sjedinjenje bilo trajno. Stoga "stjecatelj cijele stvari ili stvarnih prava na njoj koji nije znao niti je morao znati da na njezinu odvojivom dijelu postoji neije pravo razliito od prava na cijeloj stvari, stekao je cijelu stvar, odnosno pravo na njoj, bez obzira na to pravo druge osobe. U takvom sluaju je to pravo prestalo, a da li e ona moi za to traiti naknadu od otuivatelja, prosuivat e se prema obveznopravnim pravilima" (6/4). 237. Kod prerade je situacija drukija, jer privremenom preradom ne postaje preraena stvar odvojivim dijelom novonastale stvari (proizvoda), nego je stvar koja je preraena prestala postojati, pretvorivi se u novu stvar. Makar je to privremeno, ipak postoji samo nova stvar, sve dok se ne uspostavi ranije stanje preraene stvari. U takvom sluaju pravo vlasnitva privremeno preraene stvari postoji na rezultatu prerade, ali pod odgodnim, potestativnim uvjetom da se tu stvar vrati u prijanje stanje. Dok se to ne dogodi sudjelovat e u pravu vlasnitva privremeno preraene stvari nekoliko osoba - u ulogama prethodnog i potonjeg vlasnika. Ulogu prethodnog vlasnika imat e svi oni koji su stekli suvlasnitvo preradom, jer su ga stekli pod negativnim, raskidnim uvjetom da se ne uspostavi ranije stanje. Ulogu potonjeg vlasnika imat e bivi vlasnik preraene stvari - on e postati vlasnikom, ako se stvar vrati u prijanje stanje (to je pozitivan, odgodan i potestativan uvjet, jer ispunjenje ovisi o njegovoj volji, budui da je on taj koji ima pravo zahtijevati uspostavu prijanjeg stanja). Odnos prethodnog i potonjeg vlasnitva imat e samo relativno djelovanje, jer nisu ispunjene pretpostavke pod kojima bi djelovao i prema treima. Zato su do uspostave prijanjeg stanja vlasnici samo oni koji su stekli suvlasnitvo proizvoda (oni imaju ulogu prethodnog vlasnika). Oni su interno, u odnosu prema vlasniku preraene stvari (potonjem vlasniku) vezani dunostima prethodnog vlasnika prema potonjemu, ali to ne djeluje prema treima. E. Stjecanje ubiranjem '
238. Nositelji nekih stvarnih prava ovlateni su za sebe ubrati, dakle odvojiti od vlasnikove stvari neke pripadnosti njegove stvari (plodove i dr.) i za sebe ih uzeti, pa ako se tim svojim pravom poslue - inom ubiranja stjeu pravo vlasnitva na onome to su ubrali. Ne stjeu ga, naravno, na onome to su ubrali a da za to nisu bili ovlateni svojim pravom. 239. U granicama ovlasti koju im na to daje njihovo stvarno pravo, stjeu pravo vlasnitva ploda njegovim ubiranjem ovlatenik prava slunosti uporabe (215), nositelj zalonog prava na pokretnoj stvari koju neposredno posjeduje, kao i prava izjednaenog s pokretninom (323/2-3, 333-334/2), vlasnik glede granja i korijenja tueg drvea i ostalog raslinja koje je istrgnuo iz svojeg zemljita (105).
Gavella
2 4 0 . Na temelju su i posjednici tue stvari i u nekim situacijama ovlateni odvojiti i za sebe uzeti neku pripadnost tue stvari koju su posjedovali (imaju ius tollendi). Tako posjednik koji vraa stvar vlasniku nema pravo zahtijevati naknadu za trokove koji nisu bili ni nuni ni korisni, ali ako mu ih vlasnik dobrovoljno ne naknadi - ima na temelju zakona pravo da od vlasnikove stvari odvoji i za sebe uzme ono to joj je tim luksuznim troenjima dodao (pravo odnoenja, ius tollendi), ako se to moe od nje odvojiti bez oteenja vlasnikove stvari (164/4). inom uzimanja (aprehenzije) toga u svoj posjed s voljom da se to za sebe zadri, a na temelju prava odnoenja koje mu daje zakon, posjednik izvorno stjee pravo vlasnitva na onome to je odvojio i uzeo za sebe. Isto tako - posjednik koji je bio nepoteni graditelj na tuem zemljitu, poto uspostavi prijanje stanje zemljita na kojem je izgradio zgradu, ovlaten je za sebe uzeti materijal koji je bio njegov dok se nije sjedinio s vlasnikovom nekretninom (152/3, 154).
F. Stjecanje dosjelou
Literatura:; Gavella, A/.: O dosjelosti kao ustanovi naeg pravnog ureenja, Zbornik PF Zagreb, 1976, 3, 241-270; uvela, M.: Stjecanje prava vlasnitva - posebno o graenju na tuem zemljitu i dosjelosti, Zakonitost, 1990., 9-10, 966-980 . ... . ,;...
1. Openito 241. Dosjelost (uzukapija, lat. usucapio) je - openito uzevi - stjecanje prava njihovim neprekidnim izvravanjem kroz zakonom odreeno vrijeme; u uem smislu - u kojem mi ovdje o njoj govorimo - dosjelost je stjecanje prava vlasnitva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom odreeno vrijeme. - -- .. 2 4 2 . Neposredan pravni uinak dosjelosti jest da posjednik izvorno (originarno) stjee ono to je do tada posjedovao kroz propisano vrijeme - dosjelost je stjecanje prava vlasnitva time to se stvar samostalno posjeduje kroz zakonom odreeno vrijeme (159/1). Posredan uinak dosjelosti jest gubitak prava vlasnitva osoba koja je do tada bila vlasnik stvari, gubi svoje dotadanje pravo vlasnitva te stvari koju je stekao dosjedatelj. Toj osobi protiv koje je dosjedatelj stekao, ne pripada nikakav odtetni, kondikcijski ili verzijski zahtjev protiv dosjedatelja. 2 4 3 . Stjecanje putem dosjelosti je originarno (izvorno) stjecanje, kao i sva stjecanja prava vlasnitva na temelju zakona, za koja nije nita posebno propisano (129). Tko stjee putem dosjelosti ne izvodi svoje pravo iz prednikovog prava, nego neovisno o njegovom pravu stjee ono i onoliko koliko posjeduje (quantum possessum, tantum praescriptum). Kako dosjedatelj stjee samo ono to posjeduje, on u pravilu stjee pravo vlasnitva stvari bez onih tereta koji su je do tada teretili, ali tereti ije mu je postojanje bilo poznato, ne prestaju unato njegovog stjecanja (129/2). Naime, ako je dosjedatelj znao da postoje tereti na objektu njegovog posjedovanja, on je posjedovao taj objekt zajedno s tim teretima, pa ga je zajedno s njima i stekao. Raspolaganja dosjedatelja kojima je on optereivao objekt svog posje4 1 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
dovanja dok jo nije bio njegov, konvalidiraju u trenutku kada se ispune pretpostavke njegovog stjecanja putem dosjelosti (161/3). 244. Pravni uinci dosjelosti nastupit e po samom pravu (ipso iure) im se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti. Naime, dosjelost nije samo pravna osnova (titulus, pravni naslov, temelj) stjecanja koje bi imalo nastupiti tek nekim aktom stjecanja (modusom adquirendi), nego do stjecanja dolazi samom injenicom da je nastupila dosjelost. Ipak, iako pravni uinci dosjelosti nastupaju ipso iure u trenutku kada se ispunjene sve pretpostavke dosjelosti, na njih se ne pazi po slubenoj dunosti, nego samo na zahtjev ovlatene osobe.196 Ovlaten da stavi taj zahtjev je dosjedatelj ili njegov univerzalni sukcesor, a i onaj tko je singularni sukcesor glede stvari steene putem dosjelosti. Zahtjev moe biti stavljen, bilo u obliku tube upravljene na utvrenje pravnih uinaka dosjelosti, bilo u vidu prigovora. Kako su pravni uinci dosjelosti graanskopravne prirode, nadlean da odluuje o njima je sud. Poto stjecanje prava vlasnitva nekretnine bude na zahtjev utvreno, moi e se tako steeno pravo vlasnitva upisati u zemljinoj knjizi (130/1). Nekretnina je dosjelou dola u dosjedateljevo vlasnitvo bez upisa u zemljinu knjigu, ali ne upie li se novo steeno vlasnitvo, postojat e opasnost da bi ga stjecatelj mogao izgubiti u korist osobe koja bi potom u dobroj vjeri nekretninu stekla postupajui s povjerenjem u zemljine knjige (130/2). 245. Zakon odreuje pretpostavke pod kojima se moe stei pravo vlasnitva putem dosjelosti. Putem dosjelosti stei e osoba stvar u svoje vlasnitvo pod pretpostavkama: 1/ da stjecatelj ima samostalan posjed te stvari, a da mu taj posjed ima onu kakvou koju se trai za a) redovitu, odnosno barem za b) izvanrednu dosjelost, 2/ da mu taj posjed stvari neprekidno traje zakonom odreeno vrijeme, 4/ da je stvar sposobna da bude objektom tog stjecanja197 i 5/ da je subjekt koji dosijeda sposoban stei tu stvar uope, a posebno putem dosjelosti (159). Od toga kakva je kakvoa njegovog posjeda, ovisi da li e posjednik moi objekt svog posjedovanja stei 1/ redovitom ili 2/ izvanrednom dosjelou, to su dvije inaice ovog naina stjecanja198 (ili ga uope nee moi stei putem dosjelosti).199
196 To je tradicionalno pravilo koje proizlazi iz naina obraunavanja tijeka vremena posjedovanja (160). Ono je nalik na raunanje tijeka rokova zastare, to ukljuuje i mogunost zastoja tijeka tih rokova (160/6). Zbog toga se ne moe znati je li istekao zastarni rok, dok se to ne provjeri u sudskom postupku, a za to je potreban stjecateljev zahtjev sudu. 197 Nesposobnost stvari za stjecanje putem dosjelosti esto proizlazi iz injenice da objekt posjedovanja nije uvijek sposoban biti objektom prava vlasnitva. Tako npr. netko moe imati posjed jedne sobe u nekoj zgradi, ali kako na pojedinoj sobi ne moe postojati odvojeno pravo vlasnitva - pravo vlasnitva te sobe nee se moi stei dosjelou.
Razlikovanje dvaju inaica dosjelosti - redovne i izvanredne potjee jo od Justinijana, svjedoei o tome da je on u pravni institut dosjelosti spojio dva do tada samostalna pravna instituta, naime uzukapiju (kojim se posjed pretvara u pravo) i longi temporis praescriptio (kojom zastarijeva vlasniki zahtjev). Uz dananje dvije inaice dosjelosti - redovitu i izvanrednu, nekada se priznavala i dosjelost od pamtivijeka. Dosjelost od pamtivijeka (vetustas, praescriptio imemorialis, Unverdenkliche Verjahrung) je bio naziv za pravnu ustanovu srodnu dosjelosti, po kojoj izvravanje STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 1 1
199
198
Gavella
2. Stjecanje redovitom dosjelou a) Posjedovanje stvari 2 4 6 . U pravo vlasnitva moe se dosjelou pretvoriti samo samostalan posjed stvari, naime takav da stjecatelj posjeduje stvar kao da je nositelj prava vlasnitva na njoj (11/1) (tzv. vlasniki posjed, Eigenbesitz).200 Takav posjed, bez obzira je li neposredan ili posredan, moe dovesti do stjecanja stvari, ako je neprekidan i ako ima kakvou kakva se trai za redovitu dosjelost. A, za redovitu se dosjelost trai da posjed bude a/ zakonit, b/ istinit i c/ poten (159/1). Sve te tri pozitivne kvalitete, ako zajedno postoje, kvalificiraju posjednika za redovitu dosjelost (uzukapiju, usucapio), pa se posjed ove kakvoe naziva i uzukapioni posjed.
. . . \
b) Vrijeme posjedovanja 2 4 7 . Da bi se pravo vlasnitva moglo stei putem redovite dosjelosti potrebno je da dosjedateljev samostalni, zakonit, istinit i poten posjed stvari neprekidno traje kroz svo vrijeme dosjelosti (rok dosjelosti). 2 4 8 . Vrijeme dosjelosti moe biti a) redovito i b) izvanredno, ovisno o tome iju se stvar dosijeda. Redovito vrijeme - dakle ono koje je u pravilu potrebno da bi steklo pravo vlasnitva - jest tri godine za stjecanje vlasnitva pokretnine, a deset godina za nekretnine (159/2). Meutim, ako bi se dosjelou stjecalo stvar koja je u vlasnitvu Republike Hrvatske, upanije, jedinice lokalne samouprave, jedinice lokalne samoupravo i uprave, odnosno s njima izjednaenih pravnih osoba, odnosno u vlasnitvu crkve ili drugih pravnih osoba "koje ne trae za sebe dobitak nego slue za dobrotvorne ili druge opekorisne svrhe", tada je za stjecanje potrebno da protekne izvanredno vrijeme, a ono je dvostruko due od redovitoga (159/4).201 Jedan od razloga da se za stjecanje putem dosjelosti protiv navedenih pravnih osoba trai da dosjedateljev posjed traje izvanredno vrijeme, lei u injenici da pravne
nekog trajnog prava kroz vie vremena nego to traje ljudsko sjeanje, stvara presumpciju da je to pravo valjano steeno jo u davnoj, ve zaboravljenoj prolosti. Za razliku od dosjelosti, ova pravna ustanova ne omoguuje stjecanje prava, nego samo stvara oborivu presumpciju da je pravo steeno jo odavna. Potekla iz rimskog prava, ova dosjelost od pamtivijeka je u opem pravu bila dobila izvanredno iroko polje djelovanja, jer se primjenjivala u pogledu svih pravnih odnosa trajnog karaktera u pogledu kojih nije bilo mogue utvrditi da je dolo do stjecanja uslijed dosjelosti, pa ak i u pogledu onih koji nisu ni mogli nastati putem dosjelosti (npr. u pogledu regalnih prava). Presumpciju da je neki pravni odnos valjano bio nastao jo u dalekoj prolosti, osnivao bi sud svojom odlukom. Tu bi odluku donosio redovito na osnovi iskaza svjedoka kojima je poznato da taj odnos postoji ve najmanje jedan ljudski vijek, a da ni iz prianja pripadnika prole generacije ne proizlazi sumnja u valjano postojanje tog odnosa. Ova bi presumpcija gubila uinak, ako bi se kasnije uspjelo utvrditi kada je taj odnos zaista nastao, a, naravno, i ako bi se ipak uspjelo utvrditi da on nikada nije valjano nastao. Suvremena prava nisu usvojila ovu ustanovu, pa tako ni suvremeno hrvatsko pravo ne poznaje dosjelost od pamtivijeka. Samostalnost posjeda se predmnijeva (11/2). Izvanredno e vrijeme trebati i kada je neka od privilegiranih osoba samo jedan od suvlasnika odnosno zajednikih vlasnika, jer se dosjelou stjee cijela stvar u vlasnitvo.
201 200
STVARNO PRAVO
Gavella
osobe uope, a ove osobito, tee od ostalih vode brigu o vlastitim probicima; no vaniju je razlog taj da je njihova imovina namijenjena opekorisnim svrhama, pa ne bi bilo dobro ako bi se suvie laganim gubitkom vlasnitva tetilo ostvarivanju tih svrha. Dakle, da bi se putem redovite dosjelosti moglo stei pravo vlasnitva stvari koja pripada nekoj takvoj pravnoj osobi, potrebno je da dosjedateljev posjed pokretnine traje est, a nekretnine dvadeset godina.202 2 0 3 249. Rok dosjelosti poinje tei onog dana kada posjednik stekne posjed stvari, a zavrit e se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (160/1) - ako u meuvremenu ne bude prekinut, niti traje zastoj tijeka tog roka. Dosjedateljev samostalan posjed stvari, sa svim pozitivnim kvalitetama, treba trajati neprekidno kroz cijelo propisano vrijeme. Bude li dosijedanje prekinuto, ono se ne moe nastaviti. Stekne li nakon prekida ista osoba samostalan posjed iste stvari moi e samo poeti novo dosijedanje, a nee se moi nastaviti ranije. Prekid dosijedanja moe nastupiti iz faktinih i pravnih razloga. 1) Prekid dosijedanja nastupa iz faktinih razloga (tzv. faktini prekid) - a/ ako dosjedatelj izgubi samostalni posjed stvari (a ne sauva njegov kontinuitet sluei se pravom na posjedovnu zatitu), ili b/ ako prestane biti poten posjednik, to se dogaa ako sazna da nije vlasnik stvari koju samostalno posjeduje.204 2 0 5 2) Prekid e nastupiti iz pravnih razloga (tzv. civilni prekid) - ako je a/ posjednik stvari (dosjedatelj) priznao tue pravo vlasnitva, ili je b/ vlasnik podigao protiv njega tubu, odnosno poduzeo neku drugu radnju pred sudom ili drugim nadlenim tijelom radi utvrivanja, osiguravanja ili ostvarenja njegovog prava vlasnitva (ako dade rezultat). Na civilni se prekid na odgovarajui nain (per analogiam) primjenjuju pravila o prekidu tijeka
Izvanredno vrijeme dosjelosti je privilegij onoga protiv koga se stjee, a na to vrijeme ne utjee tko stjee. Zato e za stjecanje dosjelou trebati izvanredno vrijeme i dosjedatelju koji je neka od pravnih osoba iz privilegiranog kruga (iz kruga pravnih osoba protiv kojih bi se moglo stei putem dosjelosti samo ako bi se posjedovalo njihovu stvar kroz izvanredno vrijeme).
203 Ako je stvar koju posjeduje dosjedatelj bila u vrijeme tog dosijedanja u vlasnitvu neke od privilegiranih osoba, tada e se vrijeme potrebno za stjecanje putem dosjelosti prosuivati razmjerno trajanju vlasnitva te osobe. 204 Posjed mora biti barem poten, da bi se mogao putem dosjelosti (izvanredne) pretvoriti u pravo vlasnitva. Ako posjednik naknadno sazna da mu ne pripada pravo vlasnitva, ne moe dalje samostalno posjedovati kao poten posjednik - poteno e postupati samo ako samostalan posjed stvari vrati njezinom vlasniku. Zato, sazna li da je vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati stvar, postao je nepoteni posjednik. Ta mu naknadna zla vjera teti (mala fides superveniens nocet), prestaje za njega svaka mogunost da stekne stvar dosjelou. Zato se prekida tijek roka dosjelosti. 205 Zakonitost i istinitost posjeda ne mogu se naknadno izgubiti, ako su postojale u trenutku kada je dosjedatelj stekao svoj posjed stvari. Njegov je pravni temelj stjecanja je tada postojao, ili nije - naknadno se nije mogao izmijeniti (jedino bi naknadno bilo mogue da pobojni posao bude poniten, ali to djeluje ex tune, pa e se uzeti da je posjednikov posjed stalno bio nezakonit). Isto tako - on ili jest ili nije stekao svoj samostalan posjed na neki od nedozvoljenih naina; ako jest - to se ne moe popraviti, ako nije - ne moe se kasnije izmijeniti. 202
STVARNO PRAVO
Gavella
roka zastare trabina (160/6).206 Bude li tijek roka dosjelosti prekinut, dosijedanje je prestalo. 250. Zastojem tijeka roka dosjelosti ne prestaje dosijedanje, nego se samo tijek roka dosjelosti produuje za onoliko koliko je trajao zastoj. Razlozi zbog kojih moe doi do zastoja analogni su onima zbog kojih dolazi i do zastoja tijeka rokova zastare trabina (160/6),207 a svode se na sluajeve u kojima zbog nekih zakonom predvienih okolnosti nije vlasnik u mogunosti da podizanjem tube prekine tijek roka. Dok zastoj traje, vrijeme dosjelosti ne moe istei. Nakon to zastoj prestane - vrijeme dosjelosti se produuje za onoliko koliko je vremena zastoj trajao. 2 5 1 . Prenoenje posjeda derivativnim (izvedenim) nainom na novog posjednika ne prekida posjedovanje, nego se postojei posjed nastavlja kod pravnog sljednika dotadanjeg posjednika, dakle kod njegovog univerzalnog ili singularnog sljednika (sukcesora). Stoga sljednik u posjedovanju moe nastaviti dosijedati, ako njegov posjed ima za to potrebne kvalitete. Kada je posjed sadanjeg posjednika steen derivativno (izvedeno), dokle god postoji neprekidna sukcesija u posjedovanju, a time i kontinuitet posjeda - sadanjem se posjedniku (sljedniku u posjedovanju) uraunava u rok dosjelosti i ono vrijeme kroz koje su u neprekidnom nizu posjedovali svi njegovi prednici, ali samo pod pretpostavkom da su posjedi imali kakvou koja se nastavlja u njegovom posjedu (160/2). Dakle, ako je prednik bio samostalan posjednik stvari, kojemu je taj posjed bio zakonit, istinit i poten, a posjed onoga tko je njegov sljednik u samostalnom posjedovanju te stvari je takoer zakonit, istinit i poten - u vrijeme koje je sljedniku potrebno da bi stvar stekao putem redovite dosjelosti uraunat e se ono vrijeme kroz koje je njegov prednik redovno dosijedao (160/2).
c ) S p o s o b n o s t stvari '-..'.. .,
252. Da bi se moglo stei pravo vlasnitva neke stvari putem dosjelosti, potrebno je da ta stvar bude za to sposobna. Tu je rije o dvome: o a) opoj sposobnosti odnosne stvari da bude predmet prava vlasnitva i o b) posebnoj sposobnosti te stvari da bude steena upravo putem dosjelosti. Obje trebaju postojati. 2 5 3 . Stvar koju nitko ne moe stei u svoje vlasnitvo, ne moe nitko niti putem dosjelosti stei u vlasnitvo.208 To treba posebno naglasiti zbog toga to ne moe biti predmet prava vlasnitva sve ono to moe biti predmet posjeda. Tako je npr. mogue posjedovati jednu sobu, ali predmet prava vlasnitva moe biti samo cijela nekretnina. Isto tako - mogue je posjedovati stan i kada nije uspostavljeno
: lanci 387-393. ZOO. , . "-'".' ' ",, lanci 381-386. ZOO. 208 Stvar koja je u ogranienom prometu (jer ju se u vlasnitvo moe stei samo pod odreenim pretpostavkama), nije time nesposobna da bude steena putem dosjelosti, ali bi ta ogranienja njezine prometnosti mogla biti razlogom da je se u nekim sluajevima nee moi stei putem redovne, nego samo putem izvanredne dosjelosti. 207 206
STVARNO PRAVO
Gavella
etano vlasnitvo tog stana, ali nije mogue biti vlasnik stana kao posebnog dijela nekretnine, dok ne bude uspostavljeno vlasnitvo tog posebnog dijela i povezano s neijim suvlasnikim dijelom. Itd. U takvim sluajevima nema mogunosti da se predmet posjedovanja stekne putem dosjelosti u vlasnitvo, bez obzira kakve je kakvoe posjed i koliko je dugo trajao - to ne moe biti predmet prava vlasnitva, ne moe se niti putem dosjelosti stei u vlasnitvo. 254, Da bi se neku stvar, sposobnu da bude predmet prava vlasnitva moglo stei u vlasnitvo putem dosjelosti, ona mora biti sposobna i da je se upravo na taj nain stekne. U pravilu je svaka stvar koja bi mogla biti steena u vlasnitvo i sposobna da to bude putem dosjelosti, ali mogue su i iznimke. Pravni poreci ponekad odreuju da pojedine vrste stvari nisu sposobne da budu objekti stjecanja upravo putem dosjelosti, premda bi ih se inae moglo stei u vlasnitvo na neki drugi nain.209 21 Tako se u nas npr. na javnom vodnom dobru - dakle na onim nekretninama u vlasnitvu Republike Hrvatske koje su namijenjene da slue kao javno vodno dobro u opoj uporabi - ne moe dosjelou stei pravo vlasnitva niti drugo stvarno pravo (62/1 Z. o vodama). Dosjelou se ne mogu stei niti ume i umska zemljita, ako su u vlasnitvu Republike Hrvatske (55/2 Z). 255. Graanski zakonici nastali na zasadama liberalizma, izbjegavali su sva ogranienja koja su mogli izbjei. No, kada je rije o stjecanju nekretnina putem dosjelosti to je donekle drukije u nekim kontinentalnoeuropskim pravnim porecima, jer su u njima nekretnine podvrgnute takvom ureenju da je za njihovo stjecanje potreban upis u zemljinu knjigu, kojoj je povjerena funkcija publiciranja prava na nekretninama. Da se takav sustav ne bi naruilo mogunou stjecanja prava vlasnitva putem dosjelosti kojom bi efektivni posjednik nekretnine protekom vremena stekao pravo vlasnitva na njoj, "istisnuvi" time pravo vlasnitva one osobe koja je u zemljinim knjigama upisana kao vlasnik, njemaki i vicarski pravni poredak iskljuuje takvu, kontratabularnu dosjelost nekretnina. U obzir dolazi samo ekstratabularna dosjelost nekretnina (za one iznimne sluajeve kada u zemljinoknjinoj evidenciji nedostaju podaci o vlasniku nekretnine, jer e tu prazninu moi putem ekstratabularne dosjelosti popuniti subjekt koji nekretninu
209 Po rimskom pravu nisu za stjecanje putem dosjelosti bile sposobne one stvari koje su iz posjeda svog vlasnika bile izale silom, ili su mu bile ukradene (res vi possesso, res furtivae), res mancipi otuene od ene bez odobrenja njenog tutora, kao i neke druge kategorije stvari, ukljuujui i stvari fiskusa, te careve stvari. 210 Pravni poretci socijalistikih drava, u elji da ne dozvole otuivanje stvari iz tzv. socijalistikog (drutvenog) vlasnitva mimo onih pravnih kanala koji su tome namijenjeni i strogo kontrolirani, odreuju da se takve stvari ne mogu stei putem dosjelosti. U doba dok je hrvatski pravni poredak bio, kao dio jugoslavenskog, ukljuen u socijalistiki pravni krug, bilo je tako i u nas. Stvari koje su bile u drutvenom vlasnitvu nisu bile sposobne da ih itko stekne putem dosjelosti, bez obzira to bih ih se inae moda moglo na neki drugi nain moglo stei iz drutvenog vlasnitva (l. 29. ZOVO, koji je kasnije bio ukinut izmjenom ZOVO), a nije bilo mogue da subjekti prava na stvarima u drutvenom vlasnitvu stjeu putem dosjelosti niti meusobno, niti od nositelja prava vlasnitva (kasnije je praksa to ublaila u korist stjecanja u drutveno vlasnitvo).
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
415
Gavella
efektivno posjeduje zakonom odreeno vrijeme), a i tabularna dosjelost (za sluaj da pogrean upis prava vlasnitva traje odreeno vrijeme, on e se pretvoriti u pravo vlasnitva). Austrijsko pravo nije takvo, a ni nae. U nas je iskljuena mogunost tabularne dosjelosti (umjesto nje postoji, ocjenjuje se bolji sustav zatite povjerenja u istinitost zemljinih knjiga); mogua je, meutim, kontratabularna dosjelost nekretnina, a dakako i ekstratabularna. Tako su u naem pravnom sustavu ne. To, dakako ima i svojih loih strana, jer se moe dogoditi da jedna osoba bude upisana u zemljinoj knjizi kao da je vlasnik nekretnine, a da druga izvanknjino stekne pravo vlasnitva te nekretnine putem dosjelosti (kontratabularne dosjelosti). Dakako da e novijim stjecanjem prava vlasnitva, ono staro prestati - ako netko stekne nekretninu putem dosjelosti, postaje njezin vlasnik. Postaje to bez obzira to nije upisan u zemljinoj knjizi kao vlasnik, a i bez obzira to je prijanji vlasnik ostao upisan kao da je on i nadalje vlasnik nekretnine, premda to vie nije. Novi vlasnik, dakle onaj tko je vlasnitvo nekretnine stekao dosjelou, ima pravo ishoditi upis svojeg prava vlasnitva u zemljinoj knjizi, to implicira brisanje upisa dotadanjeg prava vlasnitva (130/1). Ako se on tim pravom ne poslui, nije zbog toga manje vlasnik. No, u takvom sluaju ostaje u zemljinoj knjizi upisan dotadanji vlasnik (koji to pravno vie nije), pa se moe dogoditi da netko trei, u dobroj vjeri, oslanjajui se na istinitost i potpunost zemljinih knjiga, zakljui s tim upisanim vlasnikom (koji je zapravo samo jo prividno vlasnik) pravni posao kojim mu taj otuuje tu nekretninu. Ako bi trei na temelju tog pravnog posla, u dobroj vjeri upisao u zemljinoj knjizi svoje pravo vlasnitva te nekretnine - postao bi time vlasnikom, ime bi prestalo pravo vlasnitvo koje je bilo steeno dosjelou. Naime, kao i za sva stjecanja prava vlasnitva na temelju zakona, tako kod stjecanja putem dosjelosti vrijedi pravilo "vlasnitvo nekretnine steene na temelju zakona ne moe se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajui s povjerenjem u zemljine knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok jo pravo koje je bilo steeno na temelju zakona nije bilo upisano" (130/2). d) Sposobnost stjecatelja 2 5 6 . Pretpostavka svakog stjecanje prava, pa tako i stjecanja prava vlasnitva putem dosjelosti, jest i sposobnost subjekta - stjecatelja. Da bi netko mogao stei pravo vlasnitva na nekoj stvari putem dosjelosti, u prvom redu mora biti sposoban stei tu stvar u vlasnitvo - ako on uope nije sposoban stei pravo vlasnitva na njoj, tada ga naravno nije sposoban stei niti putem dosjelosti. O tome, naravno, ne bi ovdje trebalo posebno govoriti, da nije u nekim pravnim poretcima bila odreenim kategorijama pravnih subjekata nijekana sposobnost da stjeu pravo vlasnitva upravo dosjelou. U njima se, dakle, trailo da stjecatelj ima posebnu 211 sposobnost za stjecanje dosjelou. Suvremeni pravni poretci to u pravilu ne
211 Tako je rimsko civilno pravo rezerviralo mogunost stjecanja uzukapijom za rimske graane, a peregrini nisu bili sposobni stjecati stvari tim putem, sve dok kasnije nije i njima priznata ta sposobnost.
nekretnine sposobne za stjecanje prava vlasnitva putem dosjelosti jednako kao i pokretni-
STVARNO PRAVO
Gavella
trae, pa sposobnost stjecanja dosjelou pripada svakom pravnom subjektu u granicama njegove ope pravne sposobnosti - tako je to i u naem poretku. 257. Treba spomenuti da se ogranienja koja za strance postoje glede mogunosti da stjeu nekretnine na podruju Republike Hrvatske (356-358), odraavaju i na njihovu sposobnost da te nekretnine steknu u vlasnitvo putem dosjelosti. Ako bi stranac samostalno posjedovao nekretninu koju ne bi mogao (osim putem nasljeivanja) stei u vlasnitvo bez suglasnosti ministra vanjskih poslova, ili ministra zaduenog za iseljenitvo (356-357), ili je uope ne bi mogao stei (358) on ni dosjelou ne bi mogao postati vlasnikom te nekretnine protivno ovim ogranienjima, bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed. 3. Stjecanje izvanrednom dosjelou 258. Izvanredna dosjelost (longissimi temporis praescriptio) je inaica dosjelosti, za koju vrijedi u naelu ono to i za svaku (redovitu) dosjelost, ali s vanim specifinostima. Specifinost jest u tome da izvanrednom dosjelou moe pravo vlasnitva stei samostalni posjednik stvari iji posjed nema sve pozitivne kvalitete, potrebne za dosjelost (redovnu) - ako mu je posjed barem poten, a traje znatno vie vremena nego to se to trai za redovitu dosjelost (159/3). 259. Izvanrednom se dosjelou moe u pravo vlasnitva pretvoriti samostalan posjed stvari, ako je barem poten. Nije nuno da postoji jo koja pozitivna kvaliteta posjeda, dovoljno je potenje. Potenje se uvijek predmnijeva (18/5), a potenim se smatra i nasljednik nepotenog posjednika - ako za nepotenje svog prednika (ostavitelja) nije znao niti je morao znati (160/3). Zbog toga zahtjev da posjed bude poten nije osobito teak, to znai da je teite pretpostavki stjecanja zapravo na vremenu trajanja posjeda. No - to treba osobito naglasiti - ako posjed nije poten (ako je posjednik znao, ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar) - ne dolazi u obzir nikakvo stjecanje prava vlasnitva putem dosjelosti, pa niti putem izvanredne. Suvremeni pravni poretci, pa tako i na, iskljuuju svaku mogunost da putem dosjelosti ita stekne takav posjednik iji posjed nije barem poten. Ma kako dugo trajao, ne moe se nepoteni posjed pretvoriti u pravo vlasnitva ni putem redovne, niti putem izvanredne dosjelosti. Onaj tko svjesno postupa protivno pravu, ne moe ni putem dosjelosti doi do eljenog rezultata. Tako e od kakvoe dosjedateljevog samostalnog posjeda stvari ovisiti da li e stvar koju posjeduje moi stei u vlasnitvo puteni redovne, ili putem izvanredne dosjelosti, ili je uope nee moi stei putem dosjelosti.212
Izvanredna dosjelost vue svoj korijen iz nekadanje ustanove zastare vlasnikog zahtjeva (longi temporis praescriptio). U suvremenom pravu ne zastarijeva pravo vlasnitva, pa onaj tko je posjedovao vlasnikovu stvar, ne postaje vlasnikom te stvari samim time to je vlasniku zastarjelo njegovo pravo vlasnitva. On e to postati samo ako ispunjava pretpostavke barem za izvanrednu dosjelost (longissimi temporis praescriptio), dakle ako je stvar poteno posjedovao kroz odreeno vremensko razdoblje. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 1 7
212
Gavella
260. Za stjecanje putem izvanredne dosjelosti zahtijeva se daleko dulje vrijeme trajanja samostalnog posjeda stvari, nego za stjecanje redovitom dosjelou. Posjed koji ima kvalitete samo za izvanrednu dosjelost, tek e svojim znatno duim neprekidnim trajanjem (u prilikama u kojima je onaj tko bi smatrao da je vlasnik stvari bio u mogunosti da prekine dosijedanje svojom tubom, ali to nije uinio) pokazati da on u sutini ipak nije protupravan. Da bi se pravo vlasnitva pokretnine moglo stei putem izvanredne dosjelosti, dosjedateljev samostalan posjed te pokretnine treba trajati deset godina, a nekretnine - dvadeset. No, to je redovito vrijeme, potrebno za izvanrednu dosjelost (159/3). Ako bi se izvanrednom dosjelou stjecalo vlasnitvo stvari koje pripadaju takvim subjektima da je za stjecanje potrebno izvanredno vrijeme dosjelosti, tada bi to vrijeme bilo dvostruko, dakle - za pokretnine dvadeset, a za nekretnine etrdeset godina (159/4). Inae, to se tie poetka, prekida i zastoja tijeka tih rokova, kao i za uraunavanje prednikovog vremena, vrijedi naravno u naelu isto to i za svaku dosjelost. 2 6 1 . Mogunost uraunavanja prednikovog posjeda postoji i za izvanrednu dosjelost, ako postoji neprekidna sukcesija u potenom posjedovanju. Stjecatelj koji je poteni samostalni posjednik stvari stei e pravo vlasnitva te stvari izvanrednom dosjelou ako njegov posjed, zajedno s prednikovim koji mu se uraunava, traje onoliko koliko je potrebno za izvanrednu dosjelost (160/4). Ako je samostalni posjed njegovog prednika bio, ne samo poten, nego i zakonit i istinit (pa je teklo vrijeme za redovitu dosjelost, ali se ta nije dovrila), nita se time ne mijenja na duini trajanja roka dosjelosti - sljedniku iji je posjed samo poten, uraunat e se trajanje i takvog prednikovog posjeda samo kao trajanje potenog posjeda (nee se potrebno vrijeme skraivati zbog veih kvaliteta), jer je on u dosijedanju prednikov sljednik samo u potenom (ali ne i zakonitom i istinitom) posjedovanju stvari. U obrnutom sluaju - kada je prednik samostalno posjedovao stvar tako da je teklo vrijeme samo za izvanrednu dosjelost (ali nije isteklo), ali njegov sljednik posjeduje tu stvar poteno, zakonito i istinito - u korist tog sljednika teku usporedno dva vremena za dosjelost. Kod njega se nastavlja tijek vremena za ve ranije zapoetu izvanrednu dosjelost, a od trenutka kada je on stekao poten, zakonit i istinit posjed te stvari tee i vrijeme za redovitu dosjelost. U takvom e sluaju nastupiti bilo izvanredna bilo redovita dosjelost - ona ije e vrijeme prvo istei (160/5).
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 8. Zatita prava vlasnitva
Glava 8,
Zatita prava vlasnitva

Literatura: Mominovi, H.\ Zatita prava vlasnitva, Zakonitost, 1990., 9-10, 1072-1092; Grbin, /.: Sudska zatita stvarnih prava prema Zakonu o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (Usporedba s dosadanjim stanjem), u Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1998., 283-310
I. Openito
1. Pravo vlasnitva uiva osobitu zatitu kao jedno od temeljnih ljudskih prava i sloboda. Zajameno je Ustavom i meunarodnim konvencijama, te brojnim zakonskim i podzakonskim propisima, pa mu zatitu pruaju razliiti segmenti pravnog poretka, domaeg i meunarodnog. Stoga zatita vlasnitva u svojem najirem smislu ima brojne aspekte, ali mi se ovdje ne moemo baviti javnopravnim aspektima te zatite, ak niti kaznenopravnim, ma kako vani i djelotvorni bili. Zadrat emo se na graanskopravnoj zatiti vlasnitva, dakle o onoj koja je takva da za vlasnika nastaje vlasniki zahtjev, kao njegovo subjektivno pravo. O vlasnikovoj volji onda ovisi da li e_sg_tim svojim pravom posluiti, u kojem obujmu i kada. ~ '
A. Povreda vlasnitva i vlasniki zahtjev

1. Nastanak i pravna priroda vlasnikog zahtjeva 2. Stvarnopravno ureenje uspostavlja i ureuje zatitu vlasnitva tako to povredom prava vlasnitva nastaje za vlasnika subjektivno pravo na zatitu - vlasniki zahtjev. Vlasnika, naime, njegovo pravo vlasnitva ovlauje da - akp_i ukolikotonijeprotivno tuim pravima ni zakonskjm_ogranienjima - ini sa svojom tvarTT^5nsfima~oJ nje to ga je volja, a da svakogadrugoga od toga iskljui (ius egcludendi tertii) (30/1). Nastane li stanje u kojem vlasnik ne moe initi u punom "oBujmu sveono'najto je ovlaten, a ne moe to jer netko drugi bespravno izvrava sro|u_yiairna7ijede~v:lasnikove stvari, krnjei time_vlasnikovu - vlasnikovoje pravojrlasnitva povrijeeno. Vlasnikova ovlast da svakoga treega iskljui od" bespravnog zadiranja, povredom njegovog vlasnitva, usredotouje se tada protiv osobe koja vrijea njegovo pravo vlasnitva, ime za vlasnika nastaje vlasniki zahtjev protiv te osobe. Vlasniki zahtjevjevlasnikovo subjektivno pravo koje ga ovlauje da_od_qsobe^koja vrijea njegovopravo vlasnitva zahtijeva onu lmdbu~koJom~TJe ukloniti tu poOTgJMTvTasnlkTahtiev je vlasnikovo subiektivno pravo koje nastaje 1 na temelju prava vlasnitva njegovom povredom.
Kao to povredom prava vlasnitva nastaje na temelju tog prava vlasniki zahtjev, tako i povredom ostalih apsolutnih prava (stvarnih, ali i osobnih prava) nastaju odgovarajui zahtjevi protiv odreene osobe na odreeno injenje. . . . > ... . .. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 1 9
1
II
Gavella
kasnije tzv. ope pravo (pandektarno pravo) baratalo s pojmom actio - tuba, izjednaujui u njemu pravo na zatitu s procesnom mogunou njegovog ostvarenja. Velik je bio doprinos Windscheida, koji je upozorio da je posrijedi dvoje -(^T) zahtjev (Anspruch, tuba u materijalnopravnorn smislu), kao subjektivno_graansioTpravo zahtijevati od odreene osobe odreenu inidbu4 i 2/tuba kao procesna radnja kojom ^J^kree_garaini postupak da bi se to pravo.zajuiloôffiosno ostvariloTVoenje procesa slui tome da se putem parnice tite i ostvaruju subjektivna prava, ali subjektivna prava postoje i prije parnice i bez nje (subjektivna prava postoje i kada su pogaena, ona postoje i kada im sud nije pruio zatitu). To Windscheidovo poimanje zahtjeva kao subjektivnog graanskog prava materijalnoravne prirode, razliitog od procesnopravne radnje - tube, usvojio je njemaki BGB, a potom je uglavnom ope prihvaeno u suvremenim pravnim poretcima kontinentalne Europe, pogotovo onima iz njegove srednjoeuropske podskupine.^ na se ZV slui takvim, iskljuivo materjjalnopravnim pojmom_zahtjeva. Jedino to se tie nazTva7ZV~rnTustupak tradiciji, pa za vlasniki zahtjev rabi ve dugo i duboko ukorijenjeni tradicionalni naziv - vlasnika tuba. No, ponavljamo - rije je o subjektivnom pravu zahtijevat^ od odreene îsobe odreenuinidbu, a ne o_ procesnoradnji. Vlasniki se zahtjev moe ostvariti i izvansud^kâjj^-jer vlasnitvo ujva zatitu javne vlasti - vlasnik e svoj vlalEfiZkTzahtjev redovito ostvarivati putemsuda, ^n^no^rjjge_za_oj^dj;ezne iynejdasti. "~ 2. Put ostvarivanja vlasnikog zahtjeva 6. Budui da je vlasniki zahtjev vlasnikovo subjektivno pravo, to vlasniku stoji na volju da se njime poslui. Vlasnik je ovlaten to svoje pravo ostvarivati putem javne vlasti (sudske, odnosno upravne). Pravni poredak omoguuje vlasniku da putem nadlene javne vlasti (sudske ili upravne) tititi svoje pravo vlasnitva, tj. onu svoju pravnu vlast koju mu daje njegovo pravo vlasnitva. Ve sama injenica da postoji mehanizam zatite vlasnitva putem javne vlasti, potie na potovanje vlasnikovog prava, pa i na udovoljavanje izvansudski postavljenim, opravdanim zahtjevima vlasnika - to je sudska i druga zatita javne vlasti efikasnija, to e biti manje potrebe da joj se pribjegava. Postavi li vlasnik povreditelju svojeg prava vlasnitva vlasniki zahtjev putem nadlene vlasti, ta e o tom zahtjevu odluivati
Zahtjev (tzv. tuba u materijalnopravnom smislu), j ^ j j _ j ^ no pravo, koje postoji od trenutka svojeg nastanka, dakle postoji i prije i neovisno o tome vodi li se postupak pred sudom. Kako subjektivna prava ne trebaju imati nikakav pojavni oblik da bi postojala, to ni za egzistenciju vlasnikog zahtjeva nije nuno da ima oblik tube u procesnopravnom smislu.
5 Tuba (u procesnopravnom smislu) je.sLparnina radnja (podnesak sudu) kojom_se_jjokree parnini posjujgak kroz_koji bi sud treha^_doijio_zakl|u'ka je li, odnosn_o kolikoje_ono_to_se _tubom _zahtijeva utemeljeno~(6snovano) na pravu m_at^rijaln^Taêj5rirode. Tuba (u procesnopravnom smislu), he'posto jrdE je e rTepredTsudu u obliku koji odreuju pravila postupovnog prava (podnesak sudu), a od tada postoji bez obzira je li pravno utemeljena (osnovana) ili nije. Upravo to bi se imalo spoznati kroz parnicu, pa ako i ukoliko se utvrdi da jest pravno utemeljena - sud e usvojiti tubeni zahtjev. 4
_.., * "~~*" ^~^"^ "~-~.~^ m *,~-- J .
i 4 v
. -
" *
i i
tur-
milijim
T I - I I I I I M I , umi..
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
421
Gaveila
u za sudskom, odnosno upravnom postupku propisanom za odluivanje o takvim zahtjevima. U pravilu je za odluivanje o vlasnikim zahtjevima nadlena sudska vlast, jer je pravo vlasnitva jedno od temeljnih sloboda i prava ovjeka i graanina (48. Ustava RH), a za odluivanje o takvim pravima u pravilu su nadleni sudovi (3/1 Zakona o sudovima). Putem neke druge nadlene javne vlasti (upravne) vlasnik e svoj vlasniki zahtjev ostvarivati ako odredbe posebnog zakona zahtijevaju, ili omoguuju, da se o pravu vlasnitva odluuje u postupku pred tom upravnom vlau. 7. Vlasnik nije ovlaten svoj vlasniki zahtjev ostvarivati putem samopomoi, ili tonije - nije ga ni u kojem sluaju ovlaten ostvarivati putem ofenzivne samopomoi. Vlasnik bi se jedino smio posluiti defenzivnom samopomoi da bi suzbio povredu svojeg prava vlasnitva kada neposredno prijeti opasnost, ako je takva zatita nuna i ako nain otklanjanja povrede prava odgovara prilikama (162/2 ZOO).6 Ofenzivnom se samopomoi, naprotiv, vlasnik nikada nije ovlaten posluiti - ako netko drugi ima u svojem posjedu vlasnikovu stvar, vlasnik mu je nije ovlaten oduzeti, pa makar taj posjeduje tu stvar, a da je nema pravo posjedovati.71 za vlasnika vrijedi pravilo da je "samovlast.. zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jae pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon to joj prestane prayo_na zatitujjosjgda" (20/l-3)7Dduzme li vlasnik svoju stvar osobi koja tu stvar posjeduje (pa makar je ona posjeduje bespravno), ili ako je kakvim svojim inom uznemirava u posjedovanju te stvari, postupio je samovlasno. U takvom e sluaju toj osobi pripadati pravo na posjedovnu zatitu od samovlasnog smetanja njezinog posjeda, bez obzira to joj je posjed oduzeo vlasnik stvari i bez obzira to njoj ne pripada pravo da posjeduje tu njegovu stvar (21).8 Za usklaivanje faktine vlasti na stvari s onom pravnom vlau koja vlasniku pripada na temelju njegovog prava vlasnitva, stoji vlasniku na raspolaganju put sudske (odnosno upravne) zatite tog njegovog prava vlasnitva. Vlasnik moe osobi koja dri njegovu stvar u svojem posjedu, ili koja
Vlasnik, dakle, moe protiv tueg protupravnog pokuaja oduzimanja vlasnikove stvari uporabiti silu da bi taj pokuaj sprijeio, i nee odgovarati za tetu koju je time'nanio, ako se zadrao u granicama doputene samopomoi (162/1 ZOO). Ako je vlasnik ujedno i posjednik svoje stvari, tada on u svojstvu posjednika ima pravo na zatitu svojeg posjeda od smetanja, tj. i od oduzimanja i od smetanja u uem smislu, a to pravo na zatitu posjeda (za razliku od prava na zatitu vlasnitva) moe se ostvarivati i putem ofenzivne samopomoi. Tako e vlasnik ipak moi svoju stvar zatititi putem ofenzivne samopomoi, ali to nee initi u svojstvu vlasnika stvari, nego u svojstvu posjednika stvari kojemu je stvar oduzeta iz posjeda, i moi e to initi samo u granicama u kojima mu kao posjedniku pripada pravo na zatitu posjeda (21-27).
8 U postupku zbog smetanja posjeda nee se (i ne smije se) raspravljati o postojanju ili nepostojanju pravnog temelja posjeda, pa e vlasnik koji je svoju stvar samovlasno oduzeo osobi koja posjeduje njegovu stvar, podlei u sporu s njom zbog smetanja njezinog posjeda. 7 6
STVARNO PRAVO
Gavella
inae vrijea njegovo pravo vlasnitva, postaviti svoj vlasniki zahtjev putem suda (odnosno druge nadlene vlasti), pa tim, ispravnim putom doi do posjeda svoje stvari, odnosno do otklanjanja povrede svojeg prava vlasnitva. 8. Sudovi e o vlasnikim zahtjevima odluivati u propisanom sudskom postupku (parninom, izvanparninom, ovrnom, steajnom, zemljinoknjinom, kaznenom, ili bilo kojem drugom sudskom postupku). Da bi vlasnik svoj vlasniki zahtjev postavio drugoj strani putem suda koji bi odluivao u parnici, trebat e tom svojem zahtjevu dati procesnopravni oblik tube.9 Tubom e vlasnik a/ putem suda zahtijevati od odreene osobe (tuenika) odreenu inidbu (davanje, injenje, trpljenje, proputanje, priznavanje), tvrdei da ima pravo na to; ujedno e time b/ zahtijevati od suda da on provede parnini postupak i svojom presudom naredi tueniku to injenje, pod prijetnjom ovrhe. Tako postavljeni vlasniki zahtjev bit e vlasnika tuba u pravom smislu rijei.Js[aj:aspolaganju vlasniku, ovis_: no o yrsiipQY_rede njegovog, prava vlasnitva, stoje 1/jvindikacione tube - tube za povrat stvari (161-166), ii^^gatojniskejuibe - tube za prestanak uznemirivanja (167-168). I jedne i druge imaju po dvije inaice - mogu biti a/prava vlasnika tuba, ili pak b/ tuba predmnijevanog vlasnika (tzv. publicijanski zahtjevi). Tako su vlasnike tube: Tra7"pravi"v'faliIcTa't:u|ba (reivindikacija, rei vindicatio) (162-165) i b/ tuba predmnijevanog vjjsnika za povrat stvari (actio Publiciana) (166) te 2/ a/ prava vlasmka~tuba za^retajialû^minvanja (actio negatoria) (167/1-3), b/ tuba predlrmljevan"o^lTainika_za^prestanak uznemirivanja (publicijanska actio negatoria) (167/4). Sj/j2__tejube namijenjene su upravo zatiti vlasni^jJ^L?JUiSL% ^ Pravila za vlasnike zahtjeve postavljene tim vindikacionim i negatorijskim tubama - opa su pravila o mogunosti ostvarivanja vlasnikih zahtjeva. Sud o vlasnikoj tubi sudi u parninom postupku, po opim pravilima tog postupka. Poto sud primi vlasniku tubu, duan je provesti postupak te odluiti o zahtjevu koji je u njoj istaknut
Znanost graanskog postupovnog (procesnog) prava, ve se dugo bavi pitanjem upravlja li tuitelj svoj zahtjev sudu, ili ga se upravlja drugoj stranci putem suda. Klasino stajalite graanskopravne doktrine jest da pravni subjekti imaju subjektivna prava, a da je sudu dana uloga puta za ostvarenje tih prava, dakle - nositelj prava upravlja svoj zahtjev drugoj strani putem suda. Oni koji, naprotiv, ele sudu, jer je on tijelo javne vlasti, pridati veu ulogu, zalau se za shvaanje po kojem se pravni subjekti obraaju sudu, da bi im on dao/priznao prava. To stajalite relativizira pripadanje prava osobama. Po njemu bi osobi dodue pripadala ona prava koja joj daje pravni poredak, ali ta prava ne bi stvarala podruja autonomije volje nositelja prava, nego bi vie bila njihova ansa da od suda ishode priznanje ostvarivanje tih prava. Prihvaanje takvog stajalita prijeti tome da oduzme subjektivnim pravnima njihovu bitnu osobinu - ona ne bi bila od pravnog poretka priznavana i ostvarivana mo volje slobodnog nositelja subjektivnog prava, jer bi ovisila o tome da li e ih priznati javna vlast (sud). Kao svojevrsnu iznimku od toga odreuje lanak 7. stavak 1. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreenom imovinom (Narodne novine, br. 73/1995., 7/96) da "osobe koje su ...dobile imovinu...u posjed i na koritenje.... u zatiti te imovine prema treima imaju sve ovlasti koje pripadaju vlasniku imovine, ...". Ustavni sud je ukinuo neke odredbe ovog zakona zbog njihove protuustavnosti (Narodne novine, br. 100/97), ali u navedenu odredbu nije dirao. , .
9
'J
STVARNO PRAVO
Trei'dio: Vlasnitvo :&i
423
Gavella
(tubenom zahtjevu) - duan je tom zahtjevu udovoljiti ako i ukoliko tuitelj ima pravo zahtijevati od dunika ono to je zahtijevao.11 9. Protiv nekih povreda svojeg prava vlasnitva trebat e vlasnik postaviti svoj vlasniki zahtjev u nekom drugom obliku, ako e se za otklanjanje te povrede svojeg prava vlasnitva trebati sluiti nekim posebnim putem zatite. Za otklanjanje povrede uinjene neistinitim upisom u zemljinu knjigu, vlasnik e staviti svoj vlasniki zahtjev putem suda kao tubu za brisanje neistinitog upisa, a za otklanjanje povreda vlasnitva nastalih voenjem ovrnog i steajnog - stavit e opozicione i izlune zahtjeve. Bude li to potrebno - tubom e zahtijevati utvrenje svojeg prava vlasnitva. Vodi li se kazneni postupak, moi e svoj vlasniki zahtjev pokuati ostvariti putem tog postupka kao adhezioni zahtjev. Vlasnik e se u nekim sluajevima moi posluiti i zahtjevom zbog smetanja posjeda, da bi time zatitio svoje pravo vlasnitva. Vlasnik e svoj zahtjev stavljati u odgovarajuem obliku i u svim drugim postupcima pred sudom, ili drugim nadlenim tijelima javne vlasti. Za sve te zahtjeve vrijede u prvom redu posebna pravila koja su postavljena upravo za njih, dok e se opa pravila o ostvarivanju vlasnikih zahtjeva (vlasnikih tubi) primjenjivati samo podredno, na odgovarajui nain.
B. Razlikovanje vlasnikih od nekih slinih zahtjeva

10. Vlasniki se zahtjevi (vlasnike tube) razlikuju od svih ostalih zahtjeva postavljenih radi ostvarivanja zatite putem suda po svojem pravnom temelju pravni i temelj vlasnikom zahtjevu je pravo vlasnitva onoga tko taj zahtjev postavlja (predmnijevano, ili dokazano). Zahtjevi utemeljeni na nekom drugom pravnom temelju, nisu vlasniki zahtjevi. Razlikovanje vlasnikog od ostalih zahtjeva je vano zbog toga to se svaki zahtjev prosuuie po pravilima koja su dejermlriirana pravnim temeljem zahtjeva. Kada je vlasniki zahtjev postavljenu "obliku vlasnike~tuzbe (u procesnopravnom smislu), sud e svoju odluku temeljiti na svojoj prosudbi je li zahtjev koji je tuitelj stavio zaista vlasniki zahtjev, ili je to zahtjev koji je stavljen na nekom drugom temelju. Naime, jjrema naem procejsnjamjjnivjLjjiij^jr^^ temelj (pravni osnov) jvojeg zahtjeva, nego e sud^- poto ie_ u parnici doao do relevantnih rjodatakap injenicama - prosuditi na kojem se to pravu temelji ono to tuitelj zahtijeva. Bez "obzira sto je tuitelj podigao tubu istiui da je njegov tubeni zahtjev utemeljen na povredi njegovog prava vlasnitva, sud nije time vezan. Polazei od onoga to utvfli o injeninom stanju, sudTesuditT otuiteljevom zahtjevu, pa ako prosudi da je taj zahtjev osnovan na nekom drugom pravnom temelju od onoga koji je
Sud je, dakako, duan voditi parnini postupak i povodom tube koja nije utemeljena na tuiteljevom pravu, ali - usvojiti tubeni zahtjev smije, a i mora, samo ako je tubeni zahtjev utemeljen na tuiteljevom materijalnom pravu da zahtijeva ono to je tubom zatraio. Je li tuiteljev zahtjev utemeljen na materijalnom pravu, odnosno u kojoj je mjeri utemeljen na tom pravu, zakljuiti e sud na temelju rezultata postupka koji e provesti. 4 2 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
11
Gavella
tuitelj naveo - udovoljit e mu na tom temelju, bez obzira koje je od svojih prava 12 tuitelj elio izvravati kada je podigao tubu. 1. Razlikovanje vlasnike od posjedovne tube 11. Vlasnike zahtjeve (vlasnike tube) treba u prvom redu razlikovati od zahtjeva koji se postavljaju u obliku tubi zbog smetanja (oduzea ili uznemirivanja) posjeda. Tubeni e zahtjevi biti u bitnome slini - tubeni zahtjev vindikacione vlasnike tube bit e nalik na zahtjev tube zbog smetanja posjeda oduzeem, a zahtjev negatorijske vlasnike tube zahtjevu zbog smetanja posjeda uznemirivanjem. Bitna razlika izmeu vlasnike i tube zbog smetanja posjeda (zbog oduzea, zbog uznemirivanja posjeda) jest u pravnom temelju zahtjeva vlasnikom je tubom postavljen zahtjev koji proizlazi iz povrede prava vlasnitva, dok zahtjev posjedovne tube proizlazi iz povrede injenice posjedovanja. Stoga e u sporu
koji e se voditi povodom vlasnike tube trebati odluivati s obzirom na ono to je bitno za odnos tuitelja i tuenika, a bitno je - je li tuitelj vlasnik sporne stvari te ima li tuenik neko pravo da na/glede sporne stvari koje bi opravdavalo njegovo zadiranje u vlasnikovu pravnu vlast. Zato jer e se odluivati o bitnome - vlasnike se tube nazivaju petitornim tubama, a njima pokrenute parnice nazivaju se petitornim parnicama, petitornim sporovima. Time to se istie da su to petitorni zahtjevi i petitorne parnice, naglaava se njihova razlika prema posjedovnim (posesornim) parnicama, pokrenutim posjedovnim tubama. Posjedovnim se tubama ne trai zatita prava, nego samo zatita faktine vlasti (posjeda) na/glede stvari od samovlasnog ina smetanja te vlasti. Tako se i u jednima i u drugima spori o vlasti na stvari, ali petitorni zahtjev proizlazi iz povrijeenog prava vlasnitva, dok kod posjedovnih zahtjev proizlazi samo iz povrede injenice posjedovanja. Zbog toga se u posjedovnom sporu niti treba niti se smije raspravljati o pravu na posjed (22/2-3), dok je u petitornom (vlasnikom) upravo obrnuto - upravo je pravo na posjed sporne stvari predmet petitornog spora izmeu tuitelja i tuenika. Iz te bitne razlike slijede i postupovne - o petitornom se sporu odluuje u parnici koju se vodi po opim pravilima parninog postupka, dok se u posjedovnom odluuje u parnici koju se vodi po posebnim, pojednostavljenim pravilima. Nema identiteta spora u ta dva postupka unato slinosti sadraja onoga to se zahtijeva, pa injenica da se vodi posjedovni spor ne smeta pokretanju petitornoga o istoj stvari, niti e tome smetati to da je posjedovni spor ve pravomono rijeen (26).
Ovakvo procesnopravno ureenje ima mnogo dobrih strana, ali bi mu se moglo staviti i mnoge ozbiljne prigovore - od onoga da se sud nepotrebno uplie u sferu tuiteljeve slobode, pa do prigovora da je na ovaj nain veoma otean rad suda. Sudu je, naime, na ovaj nain u zaista tekoj situaciji to se tie utvrivanja injeninog stanja. Da bi mogao ocijeniti koje bi sve injenice trebao utvrditi kao mjerodavne za suenje, trebao bi znati o kojem bi tuiteljevom pravu trebao suditi. Ovako su treba utvrivati egzistenciju svih injenice koje dolaze u obzir da bi mogle biti mjerodavne sa stajalita svakog zamislivog pravnog temelja za onaj zahtjev koji je tuitelj postavio svojom tubom. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 2 5
12
GLAVA 8. Zatita prava vlasnitva 2. Razlikovanje vlasnike od nasljednike tube
Gavella
12. Vlasnike zahtjeve (vlasnike tube) treba razlikovati i od nasljednikih zahtjeva (nasljednikih tubi) - vlasniki zahtjevi proizlaze iz povrede prava vlasnitva, a nasljedniki iz povrede nasljednog prava. Razlikovanje je dakle prema pravnom temelju zahtjeva, ali nije uvijek jednostavno. Ostaviteljev nasljednik ima oboje - i nasljedno pravo i pravo vlasnitva steeno nasljeivanjem, pa moe glede iste stvari staviti zahtjev utemeljen na svojem nasljednom pravu - nasljedniki zahtjev, a i zahtjev utemeljen na svojem pravu vlasnitva naslijeene stvari - vlasniki zahtjev. Sadraj zahtjeva e u oba sluaja biti jednak, ali je ipak vano utvrditi je li posrijedi nasljedniki ili vlasniki zahtjev, jer su ipak razliiti - nasljedniki zahtjevi zastarijevaju, a vlasniki (u nas) ne. Razlikovanje je mogue samo prema tome spore li se tuitelj i tuenik o pravu nasljedstva, ili ne. Ako se o stvari spore zastvari, tada je to nasljedniki zahtjev; inae je vlasniki. Dakle, ako tuitelj podigne tubu glede stvari, pozivajui se na to da je on njezin vlasnik jer da ju je nasljeivanjem stekao od biveg vlasnika, a tuenik mu suprotstavi svoj tzv. univerzalni prigovor - spor tuitelja i tuenika nije vlasniki, nego je spor o nasljednom pravu, pa e se tuiteljev zahtjev tretirati kao nasljedniki zahtjev. Pod univerzalnim se prigovorom misli na prigovor kojim tuenik za sebe tvrdi da je univerzalni sukcesor (nasljednik) umrlog vlasnika, pa da njemu, tueniku pripada pravo na posjed sporne stvari, jer da ju je on stekao naslijedivi ostavitelja, a da pravo na posjed te stvari ne pripada tueniku, koji stvar posjeduje kao da je vlasnikov nasljednik, premda to nije.13 Naprotiv, meu njima se vodi vlasniki spor, pa e se tuiteljev zahtjev trebati tretirati kao vlasniki zahtjev, ako je tuitelj podigao svoj tubeni zahtjev glede stvari pozivajui se na svoje pravo vlasnitva te stvari steeno nasljeivanjem od biveg vlasnika, a tuenik mu suprotstavlja samo tzv. singularne prigovore.14 3. Razlikovanje vlasnike od tubi zbog stjecanja bez pravne osnove 1 3 . Veoma je vano razlikovanje vlasnikog zahtjeva - vindikacije, od obveznopravnog zahtjeva zbog stjecanja bez pravne osnove - kondikcije. Pretpostavke za podizanje tih zahtjeva su takve, da oni ne konkuriraju - kada je mogue podii vindikaciju, nije mogue podii kondikciju i obrnuto. Vlasniki zahtjev moe podii onaj tko je vlasnik, a ne i onaj tko je to bio, ali vie nije; kondikciju, naprotiv, moe podii onaj tko je bio vlasnik, ali je to prestao biti, jer je njegova stvar bez pravne osnove ula u imovinu druge osobe time to ju je ova stekla u svoje vlasnitvo. Tako - ako je stvar predana drugoj osobi bez pravne osnove, ta osoba je stekla posjed te stvari, ali nije stekla pravo vlasnitva, pa stvar nije prela u njezinu imovinu, nego je i dalje ostala u imovini svojeg dotadanjeg vlasnika - u takvom
13 14
to jer je meu njima sporno tko je od njih naslijedio ostavitelja-biveg vlasnika sporne
Tuenik koji posjeduje stvar kao da nasljednik je tzv. possessor pro herede. Prigovore koji nisu univerzalni, naziva se singularnima. STVARNO PRAVO
Gavella
sluaju nema mjesta kondikciji; ali ima mjesta vlasnikoj tubi.15 Naprotiv, ako je druga osoba stekla pravo vlasnitva zbog dogaaja kao to je trajno prirastanje tue stvari njezinoj i si., tada je time na temelju zakona prestalo dotadanje pravo vlasnitva one stvari koja je njezinoj prirasla, pa bivi vlasnik stvari koja je propala, vie ne moe podii stvarnopravni vlasniki zahtjev, ali moe podii obveznopravni zahtjev zbog stjecanja tog prirarataja bez pravne osnove (kondikciju).16 Za na pravni poredak vrijedi pravilo - gdje ima mjesta vindikaciji nema mjesta kondikciji, i obrnuto}7 . 4. Vlasniki zahtjev i zahtjev na utvrenje vlasnitva
14. Tube na utvrenje (deklaratorne, prejudicijelne) tube su one kojima se od suda trai da utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, te istinitost, od-
nosno neistinitost neke isprave. Takvom se tubom ne trai nikakvo tuenikovo injenje, za razliku od npr. vindikacije ili od negatorijske tube. To nije specifina tuba namijenjena upravo vlasniku za zatitu njegovog prava vlasnitva. No, vlasnik se, ako ima pravni interes na tome, moe posluiti i tom tubom, kako bi zatitio svoje pravo vlasnitva. On u tom cilju moe traiti da se utvrdi njegovo pravo vlasnitva (suvlasnitva i dr.) odreene stvari, ili da se utvrdi da tueniku ne pripada pravo vlasnitva (suvlasnitva itd.) odreene stvari, ili pak da tueniku ne pripada neko pravo glede vlasnikove stvari.
15 Osoba koja je na temelju nevaljanog pravnog posla, ili od nevlasnika stjecala pravo vlasnitva, pa ga nije stekla, nego je samo dobila tuu stvar u svoj posjed, ta stvar nije postala dio njezine imovine, pa je njezin vlasnik ima pravo zahtijevati nazad svojim vlasnikim zahtjevom (vindicirati), a nema je pravo zahtijevati obveznopravnim zahtjevom zbog stjecanja bez pravnog temelja (kondicirati). Isto tako, ako neka osoba uznemirava vlasnika u njegovom pravu vlasnitva, ili je njegovo pravo vlasnitva povrijedila nevaljanim (neistinitim) upisom u zemljinu knjigu, ne moe joj se zbog toga staviti obveznopravni zahtjev zbog stjecanja bez pravnog temelja, jer time nije vlasnikova stvar ula u njezinu imovinu. U oba ta sluaja vlasnik moe staviti vlasniki zahtjev, ali nema mjesta zahtjevu zbog stjecanja bez pravne osnove.
Ali, ako je vlasnikova stvar bez pravne osnove prirasla nekoj stvari druge osobe tako da ih se moe rastaviti - ta stvar je ostala vlasnikova, pa on ne moe osobi ija je glavna stvar staviti zahtjev zbog njezinog stjecanja bez pravnog temelja, ali joj moe staviti svoj vlasniki zahtijev, traei da se njegovu stvar razdvoji od njezine i vrati je njemu u posjed.
17 Drukije je u njemakom pravnom poretku, gdje je stjecanje ureeno po naelu apstraktne tradicije - pravo vlasnitva stjee se ve samom tradicijom, bez obzira to nije bio valjan pravni posao koji je razlog te tradicije. Zbog takvog sustava stjecanja - stvar koja je predana drugoj osobi postaje njezina, pa ulazi u njezinu imovinu, a ako nije bio valjan pravni posao koji je bio razlog predaje - stjecatelj je stvar stekao u svoje vlasnitvo bez valjanog pravnog temelja. Stvar se tako nalazi u stjecateljevoj imovini bez pravnog temelja, pa ima mjesta kondikciji, a ne vindikaciji. U naem, kao i u austrijskom pravu je stjecanje ureeno po naelu kauzalne tradicije, pa nevaljanost pravnog posla koji je bio razlog tradicije utjee na stjecanje prava vlasnitva; predajom uinjenom u ispunjenju nitavog ili ponitenog posla nije steeno pravo vlasnitva, pa je stvar koja je drugoj strani na tom temelju predana u posjed, ostala i dalje u vlasnitvu svojeg dotadanjeg vlasnika - taj moe vlasnikim zahtjevom traiti da mu se vrati stvar u njegov posjed, a ne moe staviti kondikcijski zahtjev.
16
STVARNO PRAVO
Gavella
15. Po procesnopravnim pravilima, tube na utvrenje uope - a to dakako vrijedi i za tube na utvrenje vlasnitva - doputene su jedino ako tuitelj ima pravni interes na tom sudskom utvrenju (tuitelj mora uiniti vjerojatnim postojanje svojeg pravnog interesa). Takve tube nisu doputene, ako bi tuitelj mogao svoj cilj postii kondemnatornom tubom. Dakle, ako bi tuitelj mogao podii tubu za povrat stvari, ili tubu za prestanak uznemirivanja, on ne bi mogao samo zahtijevati utvrenje svojeg vlasnitva, odnosno utvrenje da tueniku neko pravo ne pripada. 16. Ako procesnopravna pravila to omoguuju, vlasnik bi mogao sa zahtjevom na tuenikovo injenje (povrat stvari, prestanak uznemirivanja) u istoj tubi podnijeti i zahtjev na utvrenje vlasnitva. Inae e se pitanje vlasnitva rjeavati kao prejudicijelno pitanje, ali o njemu sud nee odluivati u presudi. Jedino, ako je tuitelj izriito postavio zahtjev za utvrenje (samostalno, ili zajedno sa zahtjevom na injenje), sud e moi u izreci presude odluiti (i) o tom zahtjevu.
II Vlasniki zahtjev kao tuba za povrat stvari \ (vindikacijska tuba) A. Openito

17. Da bi vlasnik ostvarivao svoj zahtjev za povrat stvari putem suda, u parnici, treba ga staviti u obliku tube u njezinom procesnopravnom smislu, te njome od tuenika zahtijevati da mu preda stvar u posjed. Glavni predmet spora e biti pravo na posjed sporne stvari. Tko podnosi ovakovu vlasniku tubu, trai posjed stvari pozivajui se na to da je vlasnik te stvari, pa da ju je na temelju toga ovlaten posjedovati. Na sudu je da utvrdi, da li je tuitelj zaista vlasnik stvari koju trai u posjed. Ako to sud utvrdi, a utvrdi i da tuiteljevu stvar bespravno posjeduje tuenik, odluit e da je tuenik duan tuitelju predati tu stvar u posjed. Pritom e trebati odluiti i to je to tuenik duan predati vlasniku, uzimajui u obzir da vlasnik moe zahtijevati stvar i sve koristi od nje samo od nepotenog posjednika, a da glede potenoga zakon odreuje posebne, ue granice vlasnikovom zahtjevu. Ujedno e sud, ako bi to tuenik zahtijevao, rijeiti i pitanje eventualnih dunikovih protuzahtjeva na naknadu trokova. Jer tuenik ima, pod pretpostavkama odreenima zakonom, pravo da trai naknadu nekih trokova koje je imao za tu stvar koju mora predati njezinom vlasniku. Ako se, meutim, tuenik usprotivi tubenom zahtjevu tvrdei da njemu, tueniku pripada neko pravo koje ga ovlauje da posjeduje tu stvar, morat e sud i to provjeriti, pa ako nae da tuenik zaista ima to pravo - odbit e tuiteljev zahtjev. Odbit e ga stoga, to se vlasnik smije sluiti svojim pravom vlasnitva samo "ako to nije protivno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima" (30/1), pa nije ovlaten traiti da mu se preda u posjed njegova stvar, ako, ukoliko i dok bi to bilo protivno tuenikovom pravu na posjed te stvari.
Gavella
18. Da bi putem suda ishodio da mu bespravni posjednik preda stvar u posjed, vlasnik e staviti svoj vlasniki zahtjev tom posjedniku putem suda kao 1/ pravu vlasniku tubu (reivindikaciju) ili kao 2/ vlasniku tubu predmnijevanog vlasnika (161-165). Obje ove tube nazivaju se vindikacijskim tubama, ili krae vindikacijama, od lat. vindicatio - sudsko zahtijevanje svojega nazad.
B. Prava vlasnika tuba (reivindikacija)

1. Pojam
19. Prava vlasnika tuba (reivindikacija, rei vindicatio) je tuba vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar, kojom on, pozivajui se na svoje pravo vlasnitva koje moe dokazati, trai od nje da mu stvar preda u posjed (162/1). 20. To je prava vlasnika tuba po tome to je moe s uspjehom podii samo onaj tko je u stanju dokazati a/ svoje pravo vlasnitva (po tome se razlikuje od vlasnike tube predmnijevanog vlasnika) i b/ tuenikov posjed te stvari.
2. Aktivno legitimirana osoba
2 1 . Aktivno je legitimiran za vlasniku tubu, dakle - ovlaten je da bude tuitelj - onaj tko je vlasnik stvari iju predaju zahtijeva (161/1), pod pretpostavkom da je u stanju dokazati svoje pravo vlasnitva te stvari (162/1). 22. Za vlasniku tubu nisu aktivno legitimirane osobe koje su na temelju nekog svojeg ogranienog stvarnog, ili obveznog prava ovlatene stvar nesamostalno posjedovati (npr. ovlatenici slunosti, ovlatenici prava zakupa), premda onaj tko bespravno posjeduje vlasnikovu stvar redovito time vrijea i njihova prava. On nisu vlasnici, pa se ne mogu posluiti sredstvima zatite prava vlasnitva, nego im stoje na raspolaganju sredstva za zatitu tih njihovih tih prava. Sredstva koja stoje na raspolaganju ovlatenicima ogranienih stvarnih prava za zatitu tih prava, nalik su na sredstva kojima se titi pravo vlasnitva - stvarna prava djeluju i prema treima, pa ovlatenicima ogranienih stvarnih prava pripadaju prava sredstva zatite kojima se mogu sluiti i prema svakome. Naprotiv, obvezna prava djeluju samo meu strankama, pa ovlatenicima obveznih prava glede vlasnikove stvari (najma, zakupa i dr.) u naelu ne stoje na raspolaganju sredstva zatite od treih osoba (ako nije to posebno pripisano). Ovlatenici obveznih prava - vjerovnici mogu na temelju svojeg obveznog odnosa s vlasnikom stvari zahtijevati od njega neka izvri svoje obveze prema njima.18
Ako je obveza vlasnika-dunika da vjerovniku prepusti na odreeno vrijeme svoju stvar u nesamostalan posjed, a neka druga osoba je oduzela dunikovu stvar, tada e se dunik-vlasnik stvari, da bi izvrio svoju obvezu, trebati posluiti svojim zatite vlasnitva protiv te osobe. Ovlatenici obveznih prava jedino mogu potaknuti vlasnika da to uradi, ali one same nisu legitimirane da se tim sredstvima slue. Ali, ako je ovlatenik obveznog prava (npr. najma) posjedovao (nesamostalno) vlasnikovu stvar, a netko je oduzeo posjed njemu (a ujedno i vlasniku, koji je bio vii, posredni posjednik) - i ovlateniku obveznog prava stoje na raspolaganju sredstva posjedovne zatite (ukljuujui i samopomo). ...,.< STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 429
18
Gavella
a) Vlasnik stvari 2 3 . Za vlasniku je tubu aktivno legitimiran a/ vlasnik-neposjednik, ali i b/ vlasnik-posredni posjednik,19 jer ga na to aktivno legitimira njegovo pravo vlasnitva. Ako je samo jedna osoba vlasnik stvari (samovlasnik), tada je dakako samo ona aktivno legitimirana za vlasniku tubu. Kada pravo vlasnitva iste stvari ima nekoliko osoba kao suvlasnici, zajedniki vlasnici, etani vlasnici, prethodni i potonji vlasnici, tada i njih aktivno legitimira na vlasniku tubu pravo vlasnitva koje im pripada, ali se razlike u obliku njihovog sudjelovanja u pravu vlasnitva neizbjeno odravaju i na toj njihovoj legitimaciji. 2 4 . Jednako kao samovlasnik aktivno su legitimirani svi suvlasnici zajedno (41), a i svi zajedniki vlasnici zajedno (59, 60). Naprotiv, pojedini suvlasnici i pojedini zajedniki vlasnici samo su ogranieno aktivno legitimirani za vlasniku tubu. Svaki pojedini suvlasnik stvari je aktivno legitimiran a/ da od svojih suvlasnika zahtijeva da mu predaju stvar u suposjed (ako nisu valjano drukije odluili glede posjedovanja stvari) i b/ da od treih osoba zahtijeva da stvar predaju svima suvlasnicima zajedno, ali c/ da od treih osoba zahtijeva da predaju stvar njemu samomu - legitimiran je jedino ako je od ostalih ovlaten da i za njih primi stvar u posjed (46 ZV, 435/2 ZOO). Pojedini zajedniki vlasnik stvari aktivno je legitimiran jednako kao i pojedini suvlasnik (62). 2 5 . Suvlasnik s ijim je suvlasnikim dijelom neodvojivo povezano vlasnitvo nekog posebnog dijela nekretnine - etani vlasnik, drukije je aktivno legitimiran glede posebnog dijela, nego glede cijele stvari: a/ glede posebnog dijela aktivno je legitimiran kao da je on jedini vlasnik tog dijela (79/1), a b/ glede cijele nekretnine, legitimiran je kao to su i inae legitimirani suvlasnici stvari (85/1). U sluaju da suvlasniki dio nekretnine, zajedno s vlasnitvom posebnog dijela, pripada dvjema ili vie osoba kao suvlasnicima ili kao zajednikim vlasnicima, sve su one legitimirane za stavljanje zahtjeva, ali solidarno, tj. kao da su sve one jedan suvlasnik - vlasniki zahtjev koji bi stavila bilo koja od njih smatrao bi se vlasnikim zahtjevom svih njih, a predaja stvari jednoj od njih predajom svima njima (70/1). 2 6 . Za vrijeme dok se eka da se ispuni uvjet odnosno da istekne rok koji ograniava pravo vlasnitva, za stavljanje vlasnikog zahtjeva aktivno je legitimiran prethodni vlasnik, a potonji tek od trenutka kada je postao vlasnikom. To znai da je u sluaju kada je ogranienje vlasnitva djelovalo i prema treima potonji vlasnik aktivno legitimiran od trenutka kada se uvjet ispunio, odnosno rok istekao
Ponekad se o reivindikaciji govori kao o tubi vlasnika-neposjednika protiv posjednika-nevlasnika. Takvo izraavanje potjee iz vremena dok je jo vladalo subjektivistiko shvaanje posjeda, pa danas moe zavarati - prida li se izriaju vlasnik-nevlasnik znaenje kakvo bi imalo prema suvremenom shvaanju posjeda, ovakvo je definiranje suvie usko. Vlasnik koji svoju stvar nema u neposrednom posjedu, ali je posredno posjeduje, nije vlasnik-nevlasnik. I takvom vlasniku, premda nije vlasnik-neposjednik, nego je vlasnik-posredan posjednik pripada pravo zahtijevati posjed svoje stvari od osobe koja posjeduje njegovu stvar. i < ; J.;::= ; - >; . . 4 3 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
19
Gavella
(34/4/2), a ako je djelovalo samo interno - od kada mu je prethodni prenio pravo vlasnitva (34/4/1).
b) Dokaz vlasnitva
27. Tuitelj e, bude li to osporeno, trebati dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasnitvo (162/1). 28. Dokazati svoje pravo vlasnitva nije uvijek sasvim jednostavno. U pravilu e tuitelj svoje vlasnitvo stvari koju zahtijeva dokazati time to e dokazati da je stekao pravo vlasnitva te stvari, dakle time to e dokazati da su se u njegovu korist ispunile pretpostavke za stjecanje odnosne stvari u vlasnitvo. Dovoljno je da dokae da je stekao vlasnitvo, a ne mora dokazivati da je i od tada nadalje bio vlasnik.20 Glede dokazivanja vlasnitva steenog tako to je ono prelo na tuitelja s osobe koje je do tada bila vlasnik stvari, implicirana je u ovom sustavu dokazivanja odreena potekoa, koja na prvi pogled izgleda veoma velika. Naime, da bi tuitelj dokazao da je od nje stekao vlasnitvo odreene stvari, trebat e izmeu ostaloga dokazati i da je ta osoba imala pravo vlasnitva te stvari, jer je vlasnitvo te osobe jedna od pretpostavki njegovog izvedenog stjecanja. Ako je i ta osoba koja je njegov prednik, bila stekla pravo vlasnitva izvedeno, tada e on, da bi dokazao da je ona bila vlasnik, trebati dokazati i vlasnitvo njezinog prednika. I tako sve dalje i dalje u prolost, dok ne doe do prednika koji je stvar stekao izvorno (npr. prisvojenjem, ili dosjelou). Zbog toga to je ovakvo dokazivanje veoma teko, kae se da je to avolsko dokazivanje (probatio diabolica). 29. U praksi dokazivanje vlasnitva ipak nije toliko teko kao to to moda na prvi pogled izgleda. U mnogim e sluajevima onaj tko se poziva na svoje pravo vlasnitva zaista biti vlasnik zato to je izvorno stekao pravo vlasnitva, pa e biti dovoljno da dokae pretpostavke takvog svojeg stjecanja. U nekim e sluajevima onaj tko je vlasnitvo stekao izvedeno biti u stanju ustvrditi - nije potrebno da dokazujem da je moj prednik bio vlasnik stvari koju sam od njega ste kao, jer ak da on to i nije bio, i tako bih izvorno stekao pravo vlasnitva one stvari koju je on predao u posjed meni (odnosno mojem predniku), jer su se ispunile pretpostavke pod kojima se stjee pravo vlasnitva od nevlasnika, ili do21 sjelou. A kada je pravo vlasnitva nekretnine upisano u zemljinu knjigu - taj upis oslobaa od ikakvog daljnjeg dokazivanja da je upisana osoba vlasnik nekretnine glede koje je upisana kao njezin vlasnik. Naime, zemljine knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljine knjige uivaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava (8/1 ZZK), pa e vlasniku stoga biti dovoljno dokazaPravo vlasnitva je trajno pravo, a tko tvrdi da je neko trajno pravo prestalo, treba to i dokazati; tko tvrdi da je prestalo neije pravo vlasnitva treba dokazati da su se ispunile pretpostavke da vlasniku prestane to njegovo pravo. U takvom e sluaju tuitelj samo trebati dokazati da su se ispunile te pretpostavke izvornog stjecanja. . -. -. , '.. - :'."'<. - . : STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 3 1
21 20
Gavella
ti injenicu da je upisan u zemljinu knjigu kao vlasnik.22 Isto vrijedi na odgovarajui nain i za sline javne upisnike, kao to su to registar brodova i upisnik zrakoplova. 3. Pasivno legitimirana osoba 30. Vlasnikom zahtjevu za povrat stvari ima mjesta protiv svake one osobe koja posjeduje vlasnikovu stvar (162/1), ako je posjeduje bespravno, jer ona takvim svojim posjedovanjem vrijea vlasnikovo pravo vlasnitva te stvari. a) Posjednik stvari ' ~
3 1 . Samostalan posjednik vlasnikove stvari vrijea vlasnikovo pravo vlasnitva svojim samostalnim posjedovanjem njegove stvari. Vlasnikovo pravo vrijeaju i svi oni koji stvar nesamostalno posjeduju, ako to ine priznavajui neiju tuu viu vlast na stvari, koja nije izvedena iz vlasnikove. Vlasnikovo pravo vrijea i onaj tko izvrava vlast na vlasnikovoj stvari, djelujui navodno kao pomonik u posjedovanju neke druge osobe, ako ta osoba posjeduje vlasnikovu stvar samostalno, ili je posjeduje nesamostalno, priznavajui neiju viu vlast koja nije izvedena iz vlasnikove. Svi navedeni, pasivno su legitimirani za vlasniku tubu - vlasnik moe svoju stvar zahtijevati od bilo kojega od njih. > 3 2 . Vlasnik e redovito zahtijevati stvar od onoga koji je neposredno posjeduje (odnosno od njegovog pomonika u posjedovanju), rukovoen predmnjevom da je tome posjed samostalan (11/2). Ako je svoj zahtjev usmjerio na onoga koji stvar posjeduje nesamostalno, taj e se od zahtjeva da preda stvar moi braniti imenovanjem one osobe iju on viu vlast na stvari priznaje i iz ijeg posjeda izvodi svoj posjed. Ta se osoba opet moe braniti imenovanjem one osobe iju viu vlast ona priznaje, i sve tako dalje dok se ne doe do samostalnog posjednika vlasnikove stvari (163/4). Isto je, dakako, i ako je vlasnik svoj zahtjev usmjerio na onoga tko za sebe tvrdi da je samo tui posjednik u posjedovanju, pa imenuje osobu iju to vlast izvrava (a ona e, ako nije samostalan posjednik moi imenovati viega posjednika itd.). To je tzv. imenovanje prednika (laudatio auctoris, nominatio auctoris). Imenovanu e se osobu pozvati da umjesto tuenika stupi u parnicu, ali ako se ona tome ne odazove, tuenik se imenovanjem prednika nije obranio od tube. Dok parnicu ne preuzme imenovana osoba, ne prestaje pasivna legitimacija tuenika - parnica e se nastaviti s tuenikom, za kojega e se i dalje predmnijevati da je on samostalan posjednik stvari. ' 3 3 . Pasivna legitimacija ne prestaje ni ako tuenik napusti posjed sporne stvari nakon litispendencije (nakon to je parnica poela tei time to mu je dostavlje22 Predmnjevu istinitosti upisa u zemljinu knjigu mogue je oboriti samo tako da se na temelju odgovarajue tabularne isprave (npr. ovrne presude, kojom je utvreno da upisana osoba nije vlasnik nekretnine) ishodi brisanje neistinitog upisa.
STVARNO PRAVO
Gavella
na tuba).23 Iako je on potom samo bivi posjednik, on ostaje pasivno legitimiran, pa sud moe protiv njega donijeti odluku da je duan o svojem troku predati stvar tuitelju (nabaviti je i predati), odnosno naknaditi mu njezinu punu vrijednost. Vlasnik se, meutim, nije duan drati biveg posjednika stvari, nego moe svoj zahtjev postaviti onome tko upravo ima njegovu stvar u svojem posjedu (162/4). b) Dokaz tuenikovog posjeda 34. Tuitelj e, bude li to osporeno, trebati dokazati da se njegova stvar nalazi u tuenikovom posjedu (162/1). To znai da je na njemu da, ne samo da dokae svoje pravo vlasnitva, nego i da dokae a/ identitet stvari iju predaju trai tvrdei da je njegova, te b/ da je ta stvar u posjedu tuenika (161/1, 162/1, 166/4). 35. Ako bi tuenik tajio pred sudom da posjeduje stvar, a dokae se da je ona ipak u njegovom posjedu, sud e tada, ne uputajui se u daljnje izvoenje dokaza o tuiteljevom pravu vlasnitva, odluiti da je tuenik duan tuitelju predati tu stvar u posjed (163/3). Time nee meu njima jo biti definitivno rijeeno tko je vlasnik te stvari, ali e tuitelj dobiti tu stvar u posjed. Spor time jo nee biti presuen (jo nee biti res iudicata), jer e i dalje biti sporno pitanje kome stvar pripada na temelju prava vlasnitva. Stoga e tuenik koji je morao predati stvar, moi podii vlasniki zahtjev protiv onoga kome ju je predao (protiv biveg tuitelja), ali e tada u sporu uloge biti izmijenjene - raniji tuenik bit e u novom sporu tuitelj, pa e i teret dokaza vlasnitva leati na njemu (163/3). 36. Ako bi tuenik u postupku lano priznavao da posjeduje stvar koju nema u svojem posjedu, pa bi time zavarao tuitelja - tuitelj e biti ovlaten od njega zahtijevati naknadu za svu tetu koja je iz tog ponaanja za nj proizila (162/3).
4. a) (1) Tubeni zahtjev i tuenikovi protuzahtjevi Openito Glavni zahtjev
(a) inidba predaje stvari u posjed
37. Glavni i nuni sadraj vlasnike tube je tuiteljev zahtjev tueniku neka odreenu stvar preda tuitelju, odnosno osobi koju taj odredi (161/1). Vlasnik zahtijeva kondemnaciju - odluku suda kojom se nareuje tuenome da izvri i23 Samim time to je stvar sporna nije prestala mogunost da posjednik napusti posjed te stvari, ili - to je sa stajalita vlasnika koji trai svoju stvar isto - da posjed vlasnikove stvari preda drugome. No, pod pretpostavkama koje za to odreuje Ovrni zakon, mogue je (jo prije pokretanja parninog postupka, a i kasnije, sve dok ne bude provedena ovrha) ishoditi od suda da odredi neku privremenu mjeru osiguranja (298 OZ). Ta bi mjera mogla u ovakvom sluaju biti - zabrana otuenja i optereenja stvari, uz njihovo oduzimanje i povjeravanje na uvanje predlagatelju privremene mjere ili treoj osobi, ili neka druga zabrana (299/1/ OZ). Zabrana djeluje od trenutka dostave osobe koje se tiu (299/1/3 OZ), a i njihove uinke odreuju norme OZ (299/4-5, 300-307 OZ).
STVARNO PRAVO
Gavella
nidbu predaje posjeda stvari tuitelju (odnosno osobi koju je tuitelj odredio), pod prijetnjom ovrhe.24 Ako tuitelj od tuenika ne zahtijeva predaju stvari, tada ono to on od tuenika zahtijeva nije vlasnika tuba. Zato, ako je vlasnikova stvar propala, pa tuitelj ne moe glavni zahtjev svoje tube postaviti na predaju posjeda stvari on uope nije ovlaten na vlasniku tubu. Ako mu i pripada pravo na naknadu tete, takav zahtjev nije vlasniki zahtjev, nego obveznopravni, pa se tako i prosuuje. (b) Stvar iju se predaju zahtijeva - . . - . . . -
3 8 . Vlasnikim se zahtjevom zahtijeva predaja odreene stvari, a na vlasniku je da dokae da se ta stvar nalazi u tuenikovom posjedu (162/1).25 Vlasnikom se tubom moe zahtijevati predaju individualno odreene stvari (speciesa); moe se zahtijevati i predaju generine stvari, ali samo ako je dovoljno individualizirana. Tuitelj mora svoj zahtjev staviti dovoljno odreeno glede stvari iju predaju trai - stvar mora opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari (162/2). Glede neke koliine iz nekog roda (genusa) moe se samo staviti obveznopravni zahtjev - trabinu, ali ne i stvarnopravni - vlasniki zahtjev. Jedino ako je odreena koliina generinih stvari neim posebno obiljeena tako da je time individualizirana, ona moe biti predmetom vlasnikog zahtjeva.26 Neku neindividualiziranu koliinu stvari odreene vrste, mogue je traiti samo obveznopravnim zahtjevom. Vlasnik zato u pravilu nee moi zahtijevati da mu se predaju u posjed gotov novac koji je pomijean s tuim gotovim novcem, niti vrijednosni papiri na donositelja pomijeani s istovrsnima, nego mu preostaje samo mogunost da postavi obveznopravni zahtjev. No, ako bi se njegov novac ili vrijednosni papiri mogli i raspoznati, tako da bi bilo mogue dokazati pravo vlasnitva upravo odreenih komada, a i druga strana je mogla znati da joj ti komadi ne pripadaju, tada e se moi e staviti vlasniki zahtjev da mu se upravo ti komadi predaju u posjed (162/2).27
24 Nije vie n u n i sastavni dio sadraja vlasnikog zahtjeva deklaracija da je tuitelj vlasnik te stvari koju zahtijeva ( m a k a r je u praksi prilino uobiajeno da tuitelj zahtijeva i to). N o , est je sluaj da tuitelj sa zahtjevom na predaju stvari u njegov posjed povee i zahtjev da se utvrdi njegovo pravo vlasnitva. S jedne strane je to relikt iz r i m s k o p r a v n e tradicije, a s d r u g e u prilog tome esto govore i isto praktini razlozi. K a d god tuitelj zahtijeva i jedno i drugo, to je samo u p r o c e s n o p r a v n o m smislu jedna tuba; materijalnopravno su to dva razliita zahtjeva, stavljena zajedno - reivindikacija i zahtjev za utvrenje prava vlasnitva.
Tuenik moe vlasnikom zahtjevu suprotstaviti prigovor identiteta stvari, naime svoju tvrdnju da se u njegovom posjedu ne nalazi stvar koju vlasnik zahtijeva; na tuitelju je da dokae da je upravo ona stvar koju zahtijeva u vlasnikovom posjedu. Npr. nafta uope, kao ni neka koliina nafte, nije objekt glede kojeg bi se mogao staviti reivindikacijski zahtjev. No, moglo bi se staviti takav zahtjev glede sve one nafte koja se nalazi u nekom odreenom spremniku.
27 U naem pravu nema vlasnitva neke koliine (kvantuma), nego samo odreenih tjelesnih stvari. Zato ono ne omoguuje da se zadri vlasnitvo stvari koje su se smijeale s tuima u jedno tako da ih se ne moe razlikovati. Nije mogue da nakon takvog sjedinjenja svakom od bivih vlasnika sjedinjenih stvari pripada po neki kvantum od novo nastale stvari, koji bi kao takav bio 26
25
434
Trei dio: Vlasnitvo
STVARNO PRAVO
Gavella
39. Vlasnikova se stvar mogla promijeniti za vrijeme dok je bila u tuenikovora posjedu, mogla je postati bolja, vrednija, vea, dati plodove i druge koristi, a isto je tako mogla i biti smanjena, oteena ili ak unitena. I jedno i drugo moe biti rezultat vanjskih okolnosti, ali i posjednikovog djelovanja, njegovog ulaganja u stvar, ili njegovog troenja, zanemarivanja ili oteivanja stvari. Postavlja se pitanje - to sve moe vlasnik zahtijevati od posjednika kao svoju stvar, te ne duguje li on posjedniku naknadu za poboljice. Isto se tako moe postaviti pitanje - ne duguje li posjednik njemu naknadu za negativne promjene stvari i za koristi koje je imao od vlasnikove stvari. Odgovor bi dakako bilo mogue dobiti i primjenom pravila obveznog prava o izvanugovornim obvezama, ali taj ne bi sasvim zadovoljio u ovoj specijalnoj situaciji. Zato su postavljena posebna pravila stvarnog prava koja to ureuju (161-165), tradicionalno su obiljeena time da tite potenog posjednika stvari, stavljajui ga u bolji poloaj nego to bi ga imao po opim pravilima obveznog prava, dok nepotenog posjednika tue stvari stavljaju u znatno loiji poloaj. Vlasnik moe samo nepotenom posjedniku s uspjehom staviti maksimalan zahtjev glede stanja one stvari iju predaju trai, dok je njegov zahtjev protiv potenoga znatno stegnut. To je velika pogodnost za posjednika, jer, kao to je poznato, u korist svakog posjednika vrijedi predmnjeva da mu je posjed bio poten sve dok nije primio vlasnikovu tubu (18/3-5).
(c) Utjecaj posjednikovog potenja odnosno nepotenja na utemeljenost vlasnikog zahtjeva
40. Posebna pravila stvarnog prava odreuju krajnje granice i sadraj vlasnikog zahtjeva prema posjedniku stvari, uzimajui pritom u obzir posjednikov subjektivni stav prema posjedovanju vlasnikove stvari, naime posjednikovo potenje odnosno nepotenje. Poteni posjednik tue stvari u daleko je povoljnijem poloaju od nepotenoga (161-165). 41. Glede onoga to se sa stvari zbivalo za vrijeme dok ju je njezin posjednik poteno posjedovao, vrijede pravila koja povlauju potenog posjednika. Predmnjeva se da je posjed poten sve dok posjednik nije primio vlasnikovu tubu, pa ako tuitelj tvrdi da je posjednikov posjed bio nepoten i ranije - trebat e dokazati njegovo nepotenje. To znai da e trebati dokazati ili a/ da je posjednik ve u trenutku stjecanja svojeg posjeda znao da mu ne pripada pravo na posjed, odnosno da je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu pripada pravo na posjed; ili b/ da je posjednik naknadno prestao biti poten time to je 28 saznao da mu ne pripada pravo na posjed (18/3-5). 42. U sluaju da je tuenik isprva bio poten (ili se predmnijeva da je to bio) a potom postao nepoten (dokae se to), za svako od tih razdoblja drukije e se proobjekt njegovog prava vlasnitva. Zbog toga je nemogua reivindikacija kvantuma, ne moe se staviti vlasniki zahtjev na izruenje neke koliine zamjenjivih stvari, ali se moe staviti takav obveznopravni zahtjev. 28 Puka mogunost da za to naknadno sazna nije dovoljna da njegov do tada poteni posjed uini nepotenim. . . ........ . , . | STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 3 5
Gavella
suivati osnovanost vlasnikovog zahtjeva glede stanja stvari koju tuitelj trai. Glede onoga to se odnosi na vrijeme dok je tuenik bio poten posjednik (ili se to predmnijeva, a ta predmnjeva nije oborena) primjenjivat e se pravila o sadraju vlasnikovog zahtjeva protiv potenog posjednika, o protuzahtjevima takvog posjednika i o prigovorima koje on ima pravo staviti vlasniku; glede ostaloga - pravila o maksimalnom zahtjevu protiv nepotenog posjednika (165/6). 4 3 . No, uvijek e se pravila postavljena za nepotenog posjednika primjenjivati glede onoga to je posjednik (makar i bio poten) inio sa stvari, ako je to bilo neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada - glede toga tretirat e se i inae potenog posjednika kao nepotenoga (165/6).
(d) Nezastarivost glavnog zahtjeva
44. Pravo vlasnitva nikada ne zastarijeva, jer su mu takvi pravna narav i sadraj. Pravo vlasnitva je stvarno, dakle apsolutno pravo trajne naravi, a takva prava ne zastarijevaju. Vlasnik ima slobodu initi sa svojom stvari to eli, dakle i ne initi s njome nita - neizvravanje ikakvih ina na vlastitoj stvari, takoer je izvravanje svojeg prava vlasnitva glede te stvari. ak i kada vlasnikovo neinjenje ide tako daleko da se on ne suprotstavlja tuem posjedovanju njegove stvari, niti to jo ne moe uiniti da vlasnikovo pravo vlasnitva time zastari (ali moe dovesti do toga da posjednik dosjelou stekne stvar, pa da time prestane dotadanje pravo vlasnitva). Vlasniki zahtjev nema ni takvu narav, a ni sadraj - usmjeren je samo prema odreenoj osobi, nalikuje na trabinu, sadraj mu je zahtjev da odreena osoba uini odreenu inidbu. To bi sve govorilo u prilog zastarivosti takvog vlasnikog zahtjeva. I zaista u nekim pravnim poretcima (npr. njemakom) vlasniki zahtjevi zastarijevaju. Protiv zastarivosti vlasnikih zahtjeva, meutim, govori isto praktian, ali veoma vaan razlog - zastari li vlasniki zahtjev, nastaje situacija u kojoj je dotadanji vlasnik i nadalje vlasnik stvari (ako posjednik nije stekao stvar dosjelou), ali on je vlasnik koji imao samo golo pravo (nudum ius), dakle samo je nominalno vlasnik, jer je zbog zastare svojeg vlasnikog zahtjeva onemoguen da izvrava svoju pravnu vlast na stvari. Da ne bi nastajala takva situacija, u naem je pravu statuirano naelo nezastarivosti - izriitom je zakonskom odredbom postavljeno pravilo da ne zastarijeva vlasnikovo pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, osim ako zakonom nije to drugo odreeno (161/2). Na temelju te odredbe nikada ne zastarijeva glavni zahtjev, dakle zahtjev na predaju vlasniku njegove stvari u posjed.
(2) Sporedni zahtjevi
4 5 . Pored svojeg glavnog zahtjeva neka mu tuenik preda stvar u posjed, vlasnik bi mogao imati i sporedne zahtjeve. Njegovi bi sporedni zahtjevi mogli biti upravljeni na: 1/ predaju koristi od stvari (plodova, koristi od uporabe), kao i na \ 2/ naknadu teta koje su nastale pogoranjem ili propau stvari koju vlasnik zahti\ jeva. Koje sporedne zahtjeve moe staviti vlasnik posjedniku, ovisit e o tome je li posjednik bio poten ili to nije bio. Sporedne zahjeve moe tuitelj staviti zajedno
Gavella
sa glavnim zahtjevom, ali i naknadno - posebnom tubom. Naelo nezastarivosti vrijedi samo za glavni zahtjev, dakle za zahtjev na predaju posjeda stvari - vlasnikovi sporedni zahtjevi podloni su zastarijevanju. Posebne zakonske odredbe odreuju poetak tijeka i duinu rokova u kojima nastupa zastara sporednih zahtjeva, a inae se podredno primjenjuju opa pravila o zastari trabina. Zastarni rok za sporedne zahtjeve je tri godine, a poinje tei od dana predaje stvari (165/2).
(3) Tuenlkovi protuzahtjevi
46. Tuenik moe vlasnikovom zahtjevu suprotstaviti svoje protuzahtjeve za naknadu trokova, koje je imao za vlasnikovu stvar. U biti se radi o verzijskom zahtjevu, koji se ovdje prosuuje po posebnim pravilima koje ZV postavlja za sluaj kada posjednik vraa stvar vlasniku. Ta pravila diskriminiraju nepotenog posjednika - nepoteni posjednik ne moe vlasniku suprotstaviti sve protuzahtjeve koje bi mu mogao postaviti poteni.29 Ako tuenik postavi svoje potuzahtjeve za naknadu trokova unutar spora o vlasnikom zahtjevu, oni e se rijeiti zajedno s njim. Moe ih, meutim, postaviti i samostalno. Naelo nezastarivosti ne vrijedi ni za tuenikove protuzahtjeve, oni podlijeu zastari. Posebne zakonske odredbe odreuju poetak i duinu rokova u kojima nastupa zastara protuzahtjeva, dok se inae podredno primjenjuju opa pravila o zastari trabina. Zastarni rok za protuzahtjeve je tri godine, a poinje tei od dana predaje stvari (164/7, 165/3).
b) Posebno o zahtjevu potenom posjedniku, njegovim protuzahtjevi ma i prigovorima (1) Sadraj zahtjeva protiv potenog posjednika
47. Vlasnik moe od svakoga tko bespravno posjeduje njegovu stvar, pa makar taj bio poten posjednik, zahtijevati da stvar preda u posjed njemu, ili - to je u biti isto - osobi koju vlasnik odredi (164/1). Posjednik treba predati stvar zajedno sa svim plodovima koji se od nje jo nisu odvojili, te sa svim poboljicama, dakle sa svim onim to je u meuvremenu kao sporedna stvar priraslo vlasnikovoj stvari kao glavnoj, jer se vlasnikovo pravo vlasnitva protegnulo i na taj prirasli dio. Vlasnik je ovlaten zahtijevati svoju stvar od potenog posjednika samo ako taj jo ima tu stvar. Poten posjednik ju je duan predati vlasniku u onom stanju u kojem se ona zatekla u asu kada je primio tubu, a ako je ona do tada ve propala (unitio ju je, potroio, zanemario ili si.), pa je nije u stanju predati - nije duan vlasniku dati ikakvu naknadu za to stvar (164/1). Isto tako, ako se stvar za vrijeme dok ju je poteno posjedovao pogorala (oteena je, smanjila se, smanjila joj se vrijednost), predat e je tako pogoranu - nije duan popraviti oteenje, niti naknaditi tetu koju vlasnik uslijed toga trpi (164/1).
Pitanje je, treba li glede posjednikovih protuzahtjeva supsidijarno primjenjivati pravila obveznog prava o stjecanju bez osnove (210-219 ZOO). Ona nisu sasvim u skladu sa stvarnopravnima i prijeti opasnost da bi njihova primjena mogla dovesti nepotenog posjednika u bolji poloaj od onoga koji mu je zakonodavac namijenio po ZV. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 3 7
2
Gavella
4 8 . injenica da je posjednik otuio vlasnikovu stvar u naelu nije smetnja da je vlasnik zahtijeva od onoga tko je posjeduje. U naelu su posjednikova pravna raspolaganja vlasnikovom stvari bez pravnog uinka - on nije bio nositelj prava vlasnitva iz kojeg bi mogao za druge izvoditi ikakva prava na stvari koja bi djelovala i prema njezinom vlasniku, pa zato ne mogu nastupiti eljeni uinci tih raspolaganja (bez obzira na to to poteni posjednik ne bi odgovarao za tetu koju bi izazvao svojim raspolaganjima). Stoga je - u naelu - situacija glede posjednikovih raspolaganja slijedea. Iako je posjednik stvari s nekom osobom zakljuio ugovor usmjeren na otuenje vlasnikove stvari, ili na njezino optereenje tuim pravom, te iako je stvar predao toj osobi, ona nije na temelju tog ugovora stekla pravo vlasnitva stvari, nego je i nadalje vlasnik onaj tko je to bio i do tada. Onaj kome je ta stvar otuena (optereena) i predana, postao je time samo njezinim posjednikom, protiv kojeg e vlasnik stvari moi usmjeriti svoj vlasniki zahtjev, zahtijevajui od njega da vrati stvar koju je tako bio primio u svoj posjed (pri tome e se sadraj vlasnikovog zahtjeva ravnati prema potenju odnosno nepotenju tog posjednika koji je posjed stekao od prijanjeg potenog posjednika). Taj e posjednik trebati udovoljiti vlasnikovom zahtjevu, a njemu e eventualno (ako su ispunjene sve pretpostavke za to) odgovarati njegov prednik zbog evikcije (508-515. ZOO). Tako je to u naelu. Meutim, nee biti osnovan vlasniki zahtjev protiv osobe koja je posjed pokretne stvari stekla od biveg posjednika, ako je ona ipak time na temelju zakona izvorno stekla pravo vlasnitva (stjecanjem od nevlasnika, ili putem dosjelosti). U sluajevima kada je netko na temelju zakona izvorno stekao njegovu stvar u vlasnitvo, dotadanji vlasnik mu ne moe vie staviti vlasniki zahtjev, jer vie nije vlasnik. Ako je sa stvari tako raspolagao onaj tko je bio njezin poten posjednik, on nije duan bivem vlasniku naknaditi tetu koja mu je tako uzrokovana. 4 9 . Vlasnik nema pravo na plodove koji su se odvojili od njegove stvari dok ju je drugi savjesno posjedovao kao samostalan posjednik, pa ih zato nije ni ovlaten zahtijevati od posjednika. Isto vrijedi i za dijelove koji su se odvojili od stvari. Odvojeni plodovi i dijelovi stvari su posjednikovi; poten, samostalan posjednik stvari je odvajanjem plodova stekao pravo vlasnitva tih plodova i odvojenih dijelova (ako ih nije stekao netko tko ima u tome prednost pred njim - 141/2-3), pa vlasnik matine stvari nije ovlaten da ih zahtijeva, kao ni naknadu za njih (164/1). Isto tako, vlasnik nije ovlaten ni da od posjednika zahtijeva naknadu za uporabu stvari kroz vrijeme dok ju je taj poteno posjedovao, kao ni naknadu za ostale koristi koje je poteni posjednik imao od stvari za vrijeme dok ju je posjedovao, ali samo ako su te koristi primjerene onom pravu na posjed stvari za koje je poteni posjednik vjerovao da mu pripada (164/1). No, za one koristi to ih je posjednik imao iako su bile neprimjerene onom pravu za koje je vjerovao da ga ovlauje na posjedovanje stvari (ogranienom stvarnom, ili obveznom pravu), poteni posjednik duguje naknadu jednako kao nepoteni posjednik. Ako je posjednik npr. posjedovao stvar vjerujui da mu pripada pravo da je dri kao njezin uvar, a za sebe je uzeo plodove te stvari i sluio se njome kao svojom, tada je duan vratiti plodove (ili ih naknaditi), kao i naknaditi korist koju je imao od uporabe tue stvari. Jednako ta4 3 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
ko, ako je posjednik posjedovao vlasnikovu stvar vjerujui da mu pripada neko ogranieno stvarno, ili obvezno pravo da je posjeduje (npr. pravo najma, zalono pravo ili dr.), ali je stvar unitio, ili je dolo do unitenja za koja bi odgovarao i da je zaista imao to pravo, tada vlasnik moe od njega zahtijevati naknadu te tete, bez obzira na to to posjednik nije znao niti je imao dovoljno razloga za sumnju u svoje pravo da posjeduje stvar.
(2) Protuzahtjevi potenog posjednika za naknadu trokova
50. Posjednik ima pravo da na vlasniki zahtjev odgovori svojim protuzahtjevom, traei naknadu za trokove koje je imao za vlasnikovu stvar. Iako je to zahtjev kojim se trai naknada za ono to je vlasnik stvari bez pravnog temelja stekao posjednikovim troenjem, pravo zahtijevati to ne prosuuje se po opim obveznim pravilima o stjecanju bez osnova, nego po posebnim pravilima koje ZV postavlja za to (164/2-7). 5 1 . Zahtijeva li vlasnik predaju stvari od posjednika, taj ima pravo zahtijevati od vlasnika naknadu za trokove koje je napravio za stvar u vrijeme dok ju je poteno posjedovao, ako su ti trokovi bili 1/ nuni, ili 2/ korisni (164/2). Nuni trokovi su oni bez kojih bi stvar propala, pogorala se ili bi joj se vrijednost smanjila. Smatramo da su nuni i oni trokovi koje je posjednik imao ispunjavajui javnopravne obveze glede stvari - plaanje poreza, ispunjavanje stvarnih tereta i si. Onaj tko je duan predati stvar, ovlaten je zahtijevati korisne trokove koje je imao za tuu stvar dok ju je poteno posjedovao. Korisni su oni trokovi koji su pridonijeli poveanju vrijednosti stvari. Je li vrijednost stvari poveana ili nije, prosuivat e se prema objektivnom kriteriju, dakle prema trinoj vrijednosti. Posjednik koji je na tuu stvar potroio vie nego to je porasla vrijednost tue stvari, moe od njezinog vlasnika zahtijevati naknadu najvie za onoliko koliko joj je vrijednost poveana. Naravno, ako je potroio manje od poveanja vrijednosti, moi e traiti samo onoliko koliko je potroio; on nema pravo na koristi koje je stvorio, nego na naknadu trokova koje je imao. Nikada nije koristan onaj troak kojim je posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno (164/3).30 52. Posjednik koji vraa stvar vlasniku nema pravo zahtijevati naknadu za bilo kakve trokove koji nisu bili ni nuni ni korisni (164/4), bez obzira na to to je bio poten dok ih je inio. Uinio ih je radi svojega zadovoljstva ili radi uljepavanja stvari, pa ih se esto i naziva raskonim, luksuznim trokovima. Kako ih je uinio za svoje zadovoljstvo, nema pravo zahtijevati naknadu za njih od vlasnika stvari, ali vlasnik - ako te trokove smatra korisnima i za sebe - moe ponuditi
30 U nekim se sluajevima moe postaviti pitanje, nije li posjednik ovlaten zahtijevati od vlasnika naknadu za cijenu koju je bio platio osobi od koje je u dobroj vjeri kupio vlasnikovu stvar. Odgovor je u naelu negativan, jer vlasnik ne mora od posjednika otkupljivati vlastitu stvar. Ipak, nije iskljueno da bi u nekim sluajevima posjednikovo kupovanje stvari bilo ujedno i spas za stvar (npr. netko otkupi psa koji bi inae bio ubijen), u kojem bi sluaju plaanje cijene bilo nuni troak koji je posjednik uinio za stvar, pa bi ga tako trebalo i tretirati. -..-,,-,,
STVARNO PRAVO
Gavella
posjedniku naknadu za njih. Ne uini li to, ili se ne sporazume o visini te naknade - posjednik ima pravo odnoenja (ius tollendi), naime ima pravo da od vlasnikove stvari odvoji i za sebe uzme ono to joj je svojega dodao, pa da vrati stvar vlasniku bez toga. No, ovo pravo odnoenja mu pripada samo ako se ono to je dodao vlasnikovoj stvari moe od nje odvojiti "bez oteenja same stvari" (164/4). Sto odvoji i za sebe uzme na temelju svojeg prava odnoenja, njegovo je vlasnitvo. Ono to nije odvojio, bilo da to nije mogao, bilo da to nije htio, dio je vlasnikove stvari, pa to mora sa stvari predati vlasniku (odnosno osobi koju vlasnik odredi). Glede toga neodvojenoga, posjednik nema pravo na naknadu na temelju zakona (jedino bi je mogao imati na temelju vlasnikovog oitovanja volje). 5 3 . Pravo potenog posjednika da mu vlasnik naknadi trokove je ogranieno utoliko to e se od naknade na koju posjednik ima pravo odbiti vrijednost plodova i drugih koristi koje je posjednik imao od vlasnikove stvari (164/5). 54. Poten posjednik ima pravo zadranja (ius retentionis) vlasnikove stvari tako dugo dok mu ne budu naknadeni trokovi za koje ima pravo na naknadu (164/2). Podredno e se na zadranje vlasnikove stvari primjenjivati obveznopravna pravila o pravu zadranja (286-289 ZOO). To znai da se poten posjednik nee moi sluiti tim pravom glede takvih stvari koje se ne mogu zadrati (287 ZOO), a i kada se tim pravom bude sluio - trebat e stvar vratiti im mu vlasnik dade odgovarajue osiguranje za njegovu trabinu. Ne bude li mu isplaena naknada za trokove na koje ima pravo, moi e ih namiriti iz vrijednosti zadrane stvari, po pravilima o namirenju iz takve stvari (289. ZOO). 5 5 . Svoj protuzahtjev na naknadu trokova posjednik moe ali ne mora, procesno povezati s raspravljanjem o glavnom vlasnikom zahtjevu. Meutim, ako to nije uinio, moe se dogoditi da mu potraivanje trokova zastari. Potraivanje trokova e zastarjeti za tri godine od dana predaje stvari vlasniku, ali tako dugo dok stvar nije predana vlasniku ne poinje tei zastarni rok posjednikovih trabina naknade trokova to ih je napravio za tu vlasnikovu stvar (164/7).
(3) Tuenikovi materijalnopravni prigovori vlasnikovom zahtjevu f
5 6 . Smatra li tuenik da vlasniki zahtjev nije osnovan, stavit e svoje prigovore protiv tog zahtjeva. Rije je ovdje o materijalnopravnim prigovorima, kako peremptornim (exceptiones peremptoriae), koji negiraju ili ukidaju vlasniki zahtjev, tako i dilatornim (exeptiones dilatoriae), koji ga zaustavljaju. Dakako, u postupku pred sudom tuenik e moda moi staviti i cijeli niz procesnopravnih prigovora, no takvim se prigovorima ovdje neemo baviti. Oni se ne odnose na bit spora, a nisu niti specifini upravo za vlasnike zahtjeve, jer bi jednake procesnopravne prigovore mogao tuenik ulagati i u parnici koja bi se vodila povodom nekog drugog zahtjeva. Zato emo ovo izlaganje svesti na to da prikaemo materijalnopravne prigovore protiv vlasnikog zahtjeva, a to mogu biti a/ prigovori koji vlasniki zahtjev negiraju, b/ koji ga ukidaju i c/ koji ga zaustavljaju.
Gavella (a) Prigovori koji negiraju -> .-< .-,>
GLAVA 8. Zatita prava vlasnitva .
57. Prigovori koji negiraju vlasniki zahtjev su oni kojima posjednik porie istinitost injeninih navoda na kojima se temelji vlasniki zahtjev, naime a/ porie da osoba koja je stavila vlasniki zahtjev ima pravo vlasnitva one stvari koju od njega zahtijeva, ili b/ porie da stvar koju ta osoba zahtijeva ima u svojem posjedu. 58. Poricati tuitelju pravo vlasnitva one stvari koju zahtijeva, znai poricati tuitelju da je legitimiran za stavljanje vlasnikog zahtjeva. Tuenik e negirati tuiteljevo vlasnitvo time to e tuiteljevoj tvrdnji da je stekao pravo vlasnitva sporne stvari na temelju pravnog posla s njezinim bivim vlasnikom, suprotstaviti svoju tvrdnju da navodni bivi vlasnik uope nije imao pravo vlasnitva, ili da nije bio ovlaten tako raspolagati sa stvari, ili da pravni posao s njim nije bio valjan, ili da on nije pokretnu stvar toj osobi valjano predao u posjed. A, ako tuitelj tvrdi da je stekao pravo vlasnitva na nekom drugom pravnom temelju - tuenik e negirati tuiteljevo vlasnitvo time to e poricati da su se ispunile sve pretpostavke potrebne za stjecanje na tom temelju. Isto je i kada tuenik tuitelju ne porie pravo vlasnitva, ali tvrdi da tuitelj nije samovlasnik, nego da je suvlasnik, zajedniki vlasnik, etani vlasnik, prethodni ili potonji vlasnik, koji svoj zahtjev stavlja izvan granica svoje legitimacije za tubu. 59. Negirati vlastiti posjed stvari koju tuitelj zahtijeva znai poricati vlastitu pasivnu legitimaciju, tvrdei da niti jedna stvar koju tuenik ima u posjedu nije identina sa stvari iju predaju tuitelj zahtijeva. Ali, ako tuenik negira pred sudom da posjeduje stvar, a dokae se da je ona ipak u njegovom posjedu, sud e tada, ne uputajui se u daljnje izvoenje dokaza o tuiteljevom pravu vlasnitva, odluiti da je tuenik duan tuitelju predati tu stvar u posjed (163/3).
(b) Prigovori koji ukidaju
60. Prigovori koji ukidaju vlasniki zahtjev su oni kojima tuenik ne porie da je tuitelj bio stekao pravo vlasnitva stvari koju zahtijeva, niti porie da je tu stvar imao u svojem posjedu, nego tome suprotstavlja tvrdnju da su se prilike izmijenile tako da a/ tuitelj vie nije vlasnik stvari, ili b/ da tuenik vie nije u posjedu te stvari. Takav e biti prigovor kojim tuenik tvrdi da je tuitelj u meuvremenu stvar njemu ili kome drugome valjano otuio, ili da ju je tuenik ili tko drugi valjano stekao od nevlasnika, dosjelou ili si. Tipian je takav prigovor i onaj da je tuitelj bio stvar u svoje ime otuio tueniku dok jo ona nije bila njegova, ali da je to otuenje naknadno postalo valjano time to su se ispunile pretpostavke pod kojima bi otuivatelj stekao vlasnitvo te stvari (exceptio rei venditae ac traditae) (161/3).31 Ukidajui prigovor tuenika bi bio i njegova tvrdnja da je stvar u meuvremenu propala, unitena je, potroena i si. Ovo potonje moe prigovarati s uspjehom stoga to posjednik ne odgovara za propast tue stvari do koje je dolo za vriTime to su se naknadno ispunile pretpostavke da otuivatelj stekne vlasnitvo dolo je do konvalescencije tog pravnog posla (161/3). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 4 1
31
Gavella
jeme dok ju je poteno posjedovao. Bez obzira na to je li stvar propala sluajem ili viom silom, ili neijom radnjom, pa i namjernom radnjom potenog posjednika, on nije duan tu stvar ni predati, niti naknaditi njezinu vrijednost (164/1). S propau stvari je izjednaen, naravno, i trajni gubitak samostalnosti stvari.
(c) Prigovori koji zaustavljaju ' :
6 1 . Prigovori koji zaustavljaju vlasniki zahtjev su oni koji ne poriu da je tuitelj zaista vlasnik stvari koju zahtijeva, niti poriu da je tuenik posjednik te stvari, nego tvrde da tuenik ima pravo koje ga ovlauje da posjeduje tu tuiteljevu stvar. Takvim se prigovorom suprotstavlja vlasnikom zahtjevu tvrdnja o postojanju nekog tuenikovog prava koje ovlauje na posjedovanje stvari, a koje svojim postojanjem suspendira mogunost izvravanja vlasnikovog ovlatenja da stvar ima u svojem neposrednom posjedu. Posjednik, naime, ne vrijea tuiteljevo pravo vlasnitva ako dodue posjeduje vlasnikovu stvar, ali je ne posjeduje bespravno, nego na temelju svojeg prava na posjedovanje te stvari. Ako posjednik zaista ima takvo pravo da (nesamostalno) posjeduje vlasnikovu stvar, vlasnik nije ovlaten zahtijevati od njega svoju stvar tako dugo dok traje to posjednikovo pravo - tek kada to tue pravo prestane, bit e mjesta vlasnikom zahtjevu; do tada je on preuranjen. > .-.v.: ;'ff 6 2 . Tuenik moe tuiteljevom vlasnikom zahtjevu suprotstaviti svoje pravo da nesamostalno posjeduje vlasnikovu stvar, koje ima npr. na temelju prava zakupa, najma, zaloga, plodouivanja i si., dok to njegovo pravo traje, a/ Tuenikovo posjedovanje vlasnikove stvari redovito e se temeljiti na pravu koje je on stekao prema tuitelju, kao npr. na temelju ugovora s njim o najmu, ili o zakupu, ili o zalogu. No, njegovo se posjedovanje vlasnikove stvari moe temeljiti i b/ na pravu koje je dobio od tree osobe koja ima pravo posjedovati vlasnikovu stvar (koju ima pravo posjedovati na pr. na temelju ugovora o najmu s vlasnikom), ako je ona odatle za tuenika izvela pravo da i on tu stvar posjeduje na niem stupnju posjedovanja (npr. na temelju s njom sklopljenog ugovora o podnajmu) i predala mu vlasnikovu stvar u posjed. No, dakako, tuenik nee moi s uspjehom suprotstavljati vlasnikom zahtjevu prigovor svojeg prava da stvar posjeduje, ako on to pravo izvodi od osobe koja nije bila ovlatena da mu dade vlasnikovu stvar u posjed (npr. dobio je stvar u podnajam od najmoprimca, koji nije imao potrebnu suglasnost najmodavca za davanje te stvari u podnajam, a ta je suglasnost bila potrebna32) (163/2). I konano, c/ tuenikovo se posjedovanje vlasnikove stvari moe temeljiti i na pravu na posjedovanje te stvari koje je on stekao od biveg vlasnika stvari, koji je svoje pravo vlasnitva prenio na sadanjeg vlasnika - tuitelja. Posjednik, naime, moe svoje pravo na posjed suprotstaviti vlasnikom zahtjevu novog vlasnika, ako ga je mogao suprotstaviti zahtjevu biveg vlasnika na predaju
lanak 28. stavak 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, br. 91/1996) odreuje da "najmoprimac moe dati u podnajam stan u cijelosti ili u dijelu, uz suglasnost najmodavca", to znai da on to nije ovlaten uraditi bez suglasnosti najmodavca. 4 4 2 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
32
Gavella
stvari, a novi je vlasnik stekao stvar u vlasnitvo od biveg vlasnika time to mu je ovaj prenio svoj zahtjev koji je imao na predaju te stvari (cessio vindicationis)
(163/3).
33
63. Posebno treba upozoriti na to da je poteni posjednik ovlaten vlasnikom zahtjevu suprotstaviti svoj zaustavljajui prigovor zadranja (retencije), naime prigovor da na temelju zakona ima pravo zadrati u svojem posjedu stvar svojeg dunika (pokretninu ili nekretninu), dok mu taj ne ispuni ono to mu je duan. To pravo zadranja pripada potenom posjedniku stvari a/ po posebnim stvarnopravnim pravilima za zadravanje vlasnikove stvari radi onoga to mu njezin vlasnik duguje na ime naknade za nune i korisne trokove (164/2), a pripada mu i b/ po opim pravilima obveznog prava za zadranje vlasnikove stvari radi ostalih trabina od njezinog vlasnika (286-289 ZOO). Naravno, da tome prigovoru nema mjesta u sluajevima kada je zakonom iskljueno vjerovnikovo pravo da zadri stvar, a to je u sluajevima kada posjednik ima u (potenom) posjedu stvar koja je bila izala iz vlasnikovog posjeda protiv njegove volje, ili ju je on predao posjedniku u posudbu ili na uvanje, ili je posrijedi takva stvar za kakvu zakon odreuje da je vjerovnik ne smije zadrati (287 ZOO).34 Tek kada mu vlasnik dade tu naknadu, odnosno kada mu dade odgovarajue osiguranje za posjednikovo potraivanje naknade trokova (na pr. neku stvar u zalog), poteni posjednik vie nee moi vlasnikom zahtjevu suprotstavljati svoj prigovor da ima pravo zadranja stvari. .... ,, c) Posebno o zahtjevu nepotenom posjedniku, njegovim protuzahtjevima i prigovorima ....-..,
(1) Sadraj zahtjeva protiv nepotenog posjednika
64. Nepotenom posjedniku moe vlasnik staviti zahtjev u punom opsegu; od njega moe zahtijevati sve ono to i od potenoga, ali i mnogo vie. U pogledu nepotenog posjednika ne postoji razlog zbog kojega vlasnik ne bi mogao zahtijevati naknadu tete te plodove od svoje stvari - nepoten posjednik je "kriv" to je posjedovao stvar iako nije bio ovlaten da je posjeduje, pa vlasnik moe od njega zahtijevati i ono to od potenoga ne bi mogao. Vlasnik je svakako ovlaten zahtijevati od nepotenog posjednika da mu taj izrui posjed njegove stvari cum omni causa, dakle sa svim jo neodvojenim plodovima, kao i sa onim to je toj stvari u meuvremenu trajno priraslo, i to da mu je izrui u onom stanju u kojem se ona nalazila u asu kada ju je poeo nesavjesno posjedovati, a uz to i sve to joj je
33 U lanku 163. stavak 3. ZV potkrala se redakcijska grjeka, koja bi mogla initi izvjesne smetnje razumijevanju sadraja odredbe, makar joj je smisao mogue dokuiti iz konteksta, oiglednog cilja te odredbe, a i usporedbe s 986/2 BGB, koji joj je sluio kao uzor. Ispravan tekst bi glasio: "Ako se od posjednika stvari koja je bila otuena ustupom, zahtijeva da je preda njezinu vlasniku, posjednik moe novom vlasniku suprotstaviti i prigovore svoga prava na posjed koje bi imao prema ustupitelju".
Zakonom je iskljueno vjerovnikovo pravo da zadri punomo dobivenu od dunika, dunikove isprave, legitimacije, prepisku i ostale osobne stvari, kao i druge stvari "koje se ne mogu izloiti prodaji" (287/2 ZOO). . ... . , , - . = ; STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 4 3
34
Gavella
priraslo (unutarnji i vanjski prirataj) dok ju je posjedovao (to takoer u onom stanju u kojem je to bilo kada je njegov posjed postao nepoten). Naravno, posjednik moe vlasniku izruiti samo ono to jo ima, i to u onom stanju u kojem to ima - ono to vie nema to je duan naknaditi. Nepoteni posjednik tue stvari, dakle, mora 1/ stvar predati vlasniku (ili osobi koju taj odredi), 2/ naknaditi sve tete koje su na njoj nastale za vrijeme dok ju je nepoteno posjedovao, 3/ predati sve koristi (odvojene plodove,35 odvojene dijelove, koristi od uporabe) koje je od te stvari imao za vrijeme dok ju je nepoteno posjedovao, odnosno naknaditi ih, 36 4/ naknaditi one koristi koje bi od stvari imao da ih nije zanemario (165/1). :-..,. .; : : :, 6 5 . Vlasnik moe postaviti svoj zahtjev za naknadu od nepotenog posjednika zajedno sa zahtjevom koji mu upravlja na izruenje posjeda stvari, ali ga moe staviti i kao samostalan zahtjev. Zahtjev naknade zastarijeva za tri godine od dana predaje stvari vlasniku (odnosno treoj osobi koju je vlasnik odredio), ali tako dugo dok stvar nije predana vlasniku ne poinje tei taj zastarni rok (165/2). 6 6 . est je sluaj da nepoten posjednik pravno raspolae s tuom stvari, odnosno s njezinim plodovima. Naravno, injenica da je posjednik otuio vlasnikovu stvar u naelu nije smetnja da vlasnik zahtijeva svoju stvar od onoga tko je posjeduje. No, nije iskljueno da trei steknu pravo vlasnitva od posjednika-nevlasnika, odnosno da od nevlasnika steknu neka prava na/glede stvari. U takvom sluaju - za razliku od situacije koja bi za vlasnika bila da je posjednik bio poten - nepoteni posjednik e trebati vlasniku dati naknadu stvari koja je time "propala", odnosno naknaditi tetu koja je za vlasnika nastala time to mu je stvar optereena tuim pravom. Moe se dogoditi i da uslijed posjednikovih pravnih raspolaganja vlasnik stvari ne moe vie doi do posjeda svoje stvari, ne zato to bi postojala neka pravna prepreka, nego naprosto zato to je to faktino postalo nemogue. Bit e to uvijek kada je nepoten posjednik pravno raspolagao tuom stvari, te ju je predao u posjed treoj osobi koja je vlasniku nepoznata ili nedostupna. Vlasnik je ovlaten da svoj vlasniki zahtjev upravi protiv onoga tko je posjednik stvari, ali ako ne zna tko je to, ili mu ne zna prebivalite (odnosno boravite), tada vlasnik faktino nije u stanju staviti svoj vlasniki zahtjev protiv te osobe (odnosno nije u stanju prinudno izvriti ve pravomonu presudu protiv nje), pa je situacija za njega jednaka kao da je stvar propala. Zato vlasnik moe od nepotenog posjednika koji je s tom stvari raspolagao i time stvorio ovu situaciju, zahtijevati naknadu. Time on, naravno, ne gubi pravo vlasnitva svoje stvari - ako naknadno ustanovi
3 Vlasnik matine stvari ima pravo zahtijevati od nepotenog posjednika predaju odnosno naknadu plodova, jer ti plodovi pripadaju njemu, on je vlasnik plodova svoje stvari. Dok jo nisu bili odvojeni od matine stvari, plodovi su mu pripadali jer su bili dijelovi te njegove stvari; nakon to su se odvojili i time postali nove, samostalne stvari, plodovi mu pripadaju zato to je on njihovim odvajanjem stekao pravo vlasnitva na odvojenim plodovima svoje stvari.
Ako nepoteni posjednik vie nema plodove, jer ih je potroio, otuio ili unitio, a i ako ih je otetio, vlasnik moe od njega zahtijevati naknadu njihove vrijednosti. 4 4 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
36
<"""
Gavella
tko posjeduje njegovu stvar i gdje mu je prebivalite odnosno boravite, moi e od njega zatraiti svoju stvar. 37
(2) Trokovi nepotenog posjednika 67.1 nepoteni posjednik tue stvari ima pravo da, poto vlasnik od njega zatrai stvar, stavi vlasniku protuzahtjev za naknadu svojih trokova za tu stvar. I nepoteni posjednik ima pravo zahtijevati od vlasnika naknadu za trokove koje je napravio za stvar u vrijeme dok ju je poteno posjedovao, ako su ti trokovi bili 1/ nuni, ili 2/ korisni, ali to njegovo pravo iz razumljivih razloga ne moe biti toliko iroko kao ono koje bi imao da je za stvar troio njezin poten posjednik. 68.1 nepoteni posjednik ima pravo zahtijevati naknadu za nune trokove, ali - za razliku od potenoga - nepoteni posjednik nema pravo na naknadu svih nunih trokova, nego samo onih "koji bi bili nuni i vlasniku" (164/3). On, dakle, nema pravo na naknadu onih trokova, koji ne bi bili nuni da se stvar nalazila u vlasnikovom posjedu. 69. to se tie korisnih trokova, treba razlikovati a/ trokove koji su bili korisni da bi stvar dala plodove, od b/ trokova korisnih za samu stvar. Nepoteni posjednik stvari duan je njezinom vlasniku predati plodove te stvari, a svatko tko je duan predati plodove neke stvari ili prava, ima pravo zahtijevati naknadu onih trokova koje je imao radi dobivanja tih plodova, ako bi ih imao dobar gospodar, no nikada vie od vrijednosti plodova koje je duan predati (8/6), i naravno ne vie nego to je zaista potroio. Sto se tie onih trokova koji su bili korisni za vlasnikovu stvar, na njihovu e naknadu nepoteni posjednik imati pravo po pravilu da svatko ije su pokretne stvari, rad ili sredstva prirasle tuoj stvari bez pravnog temelja za to, a ne daju se odvojiti, ima pravo na naknadu za ono to je priraslo - ako i ukoliko na nju ima pravo po obveznopravnim pravilima (150/1, 156/2).38
37 U takvom sluaju mu ne pripada naknada za stvar, koju je ve dobio od nepotenog posjednika, pa e je taj moi od njega potraivati, jer je vlasnik ima bez pravne osnove (l. 210-219. ZOO).
Ono to je nepoteni posjednik dodavao tuoj stvari, u nju ulagao rad i sredstva, inio je obavljajui tui posao u namjeri da za sebe zadri postignute koristi iako je znao da je posao tu, pa bi se pitanje naknade za trokove koje je pritom imao trebalo prosuivati prema odnosnim pravilima o nepravom poslovodstvu bez naloga (219 ZOO). Ta pravila ne daju pravo na naknadu trokova. Meutim, po nekim bi shvaanjima nepravom poslovoi bez naloga ipak pripadalo pravo na naknadu od gospodara posla, ako bi radnjom tog poslovoe gospodar posla stekao korist bez osnove, jer da mu to pravo daju odredbe o stjecanju bez osnove (210 ZOO). Time bi posredno, nepoteni posjednik tue stvari imao pravo na naknadu korisnih trokova do visine poveanja vrijednosti u trenutku vraanja (215 ZOO). Ovo je tumaenje prilino "nategnuto", dakako ne u namjeri da bi se pogodovalo nepotenog posjednika, nego zato to se teite stavilo na to da se nitko ne obogati na tui raun, a ne na zatitu vlasnika i njegovog prava. Ovo nije mjesto za polemiku sa zastupnicima toga shvaanja. No, svakako treba upozoriti da ovo shvaanje, ako ga se i prihvati, ipak ne bi smjelo voditi tome da se nepotenom posjedniku prizna pravo na naknadu ak i onih korisnih trokova koji se ne naknauju ak ni potenom posjedniku, jer poloaj nepotenog posjednika ne bi ni u kojem sluaju smio biti povoljniji od poloaja potenoga.
STVARNO PRAVO
38
Trei dio: Vlasnitvo
445
Gavefla
7 0 . Nepoteni posjednik nema pravo na naknadu luksuznih trokova koje je uinio nepoteno posjedujui tuu stvar. Specijalna pravila o pravnom poloaju posjednika koji vraa vlasniku njegovu stvar, uskrauju pravo na naknadu takvih trokova ak i potenom posjedniku (164/4). I nepoteni posjednik je samo ovlaten odvojiti i za sebe uzeti ono to je dodao tuoj stvari uinivi trokove koji mu se ne naknauju (ius tollendi), naravno - ako se to moe odvojiti bez oteenja vlasnikove stvari (165/5). Ne moe li se to odvojiti, on stvar mora vlasniku predati zajedno sa time i nije ovlaten zahtijevati nikakvu naknadu za to. 7 1 . Za razliku od potenog posjednika, nepoteni nema pravo da zadri (retenira) vlasnikovu stvar dok mu ne budu naknadeni trokovi za koje trai naknadu, nego mora stvar predati bez odgode (165/4).39 .,., , ,,, ~ 7 2 . Pravo da postavi svoj protuzahtjev na naknadu trokova zastarjet e za tri godine od dana predaje stvari vlasniku, no taj zastarni rok poinje tei tek kada stvar bude predana vlasniku (165/3). (3) Prigovori vlasnikovom zahtjevu 7 3 . I nepoteni posjednik stvari moe vlasniku koji od njega zahtijeva svoju stvar, suprotstaviti neke prigovore koji vlasniki zahtjev negiraju, ukidaju i one koji ga zaustavljaju. 7 4 . Mogunost stavljanja prigovora koji negiraju vlasniki zahtjev je za nepotenog posjednika jednaka kao i za potenoga kada je rije o prigovaranju da tuitelj nije vlasnik stvari koju zahtijeva, odnosno da tuiteljevu stvar nije niti imao u svojem posjedu. 7 5 . 1 nepoteni bi posjednik mogao s uspjehom stavljati prigovore koji ukidaju vlasniki zahtjev iz razloga to tuitelj vie nije vlasnik stvari, ili to on, tuenik vie nije u posjedu vlasnikove stvari. No, nepoteni posjednik ne moe osnovano tvrditi da je tuitelju prestalo pravo vlasnitva jer da je on, tuenik stekao spornu stvar od nevlasnika ili dosjelou. Ne moe to stoga to je mogunost takvog stjecanja vlasnitva iskljuena za nepotenog posjednika. Nepoteni posjednik ima samo ogranienu mogunost uspjenog prigovaranja da vie ne posjeduje vlasnikovu stvar, jer on odgovara za vlasnikovu stvar koja je propala, unitena je, potroena, otuena i si. dok ju je nepoteno posjedovao. A, ako bi posjednik napustio posjed vlasnikove stvari nakon to je ve bila dostavljena vlasnika tuba, on e ipak trebati tuitelju koji i dalje trai stvar od njega (a ne od onoga koji sada posjeduje stvar) predati tu stvar o svojem troku, odnosno trebat e mu naknaditi punu vrijednost stvari (162/4). Ne bi dakle, mogao, s uspjehom prigovoriti da stvar vie ne posjeduje, ali bi mogao prigovoriti da je nije ni posjedovao. No, ako bi posjednik tajio da ima stvar u svojem posjedu, a dokazalo bi se da je ipak posjeduje, sud e - i
Po opim pravilima o pravu zadranja on bi imao pravo da zadri stvar svog dunika, ali mu to pravo uskrauju posebna pravila o poloaju posjednika prilikom vraanja tue stvari. 4 4 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
39
Gavella
u sluaju kada nije rijeeno prethodno pitanje je li tuitelj vlasnik te stvari ili nije - trebati odluiti da ju je posjednik duan predati tuitelju(162/3). 76. Nepoteni e posjednik samo iznimno moi osnovano vlasniku uputiti prigovor koji bi zaustavljao vlasniki zahtjev, jer takvim prigovorom posjednik tvrdi da ima pravo posjedovati vlasnikovu stvar, a nepoteni posjednik teko da bi 40 mogao imati takvo pravo. Sto se tie prigovora zadranja (retencije) situacija je sljedea: a/ nepoteni posjednik (za razliku od potenoga) nije ovlaten zadrati vlasnikovu stvar dok mu trokovi ne budu naknaeni (165/4), ali b/ nije, naelno uzevi, iskljuena svaka mogunost da bi on mogao zadrati stvar do ispunjenja neke druge njegove trabine od vlasnika te stvari (ipak, samo e iznimno u korist nepotenog posjednika ispuniti sve pretpostavke pod kojima bi imao pravo za41 dranja dunikove stvari). 5. Odluka suda i njezino provoenje
a) Presuda (1) Openito
77. Sud e usvojiti tubeni zahtjev, ako je osnovan. Je li osnovan, dakle pripada li vlasniku pravo zahtijevati ono to je zahtijevao svojim tubenim zahtjevom, ovisi o tome jesu li ispunjene sve pretpostavke za postojanje prava na ono to se zahtijeva. Utvrdi li sud da su one ispunjene, dakle - s obzirom na nau temu utvrdi li sud da je tuitelj vlasnik stvari, a da tuenik bespravno posjeduje njegovu stvar - donijet e presudu kojom e usvojiti tubeni zahtjev. Bespravni posjed tuenika podlei e u sukobu sa subjektivnim pravom tuitelja - sud e donijeti kondemnatornu presudu, kojom e narediti tueniku da preda stvar tuitelju, odnosno onoj osobi koju je tuitelj odredio. Ako je tuitelj bio postavio i sporedne zahtjeve, kao i ako je tuenik postavio svoje protuzahtjeve, sud e i o njima odluiti tom presudom. U presudi e sud navesti rok za dobrovoljno izvrenje onoga to je presudom naredio (paricijski rok). 78. Tradicionalno je sastavni dio vlasnikovog tubenog zahtjeva, a onda i presude koja ga usvaja, bilo - pored kondemnacije - jo i deklaracija da je tuitelj vlasnik stvari. Nae suvremeno postupovno pravo naelno se protivi povezivanju utvrenja tuiteljevog vlasnitva s kondemnacijom. U pravilu nema mjesta deklaraciji kada je mogua kondemnacija; samo kada za to postoji pravni interes, takvo povezivanje deklaracije s kondemnacijom je ipak dozvoljeno.42
40 Ipak, zamisliva je npr. situacija u kojoj bi na temelju zakona odnosno odluke vlasti postojalo i za nepotenog posjednika neko pravo posjedovati vlasnikovu stvar kroz neko vrijeme.
Vjerovnik nema pravo zadrati stvar svojeg dunika, koja je izala iz dunikovog posjeda protiv njegove volje, ili ju je on predao vjerovniku na uvanje ili u posudbu (287/1 ZOO). Da bi se izbjeglo ove procesnopravne prepreke, deklaracija da je tuitelj vlasnik stvari, esto se u praksi zaodijeva u kondemnaciju - u naredbu tueniku da je duan priznati tuiteljevo vlasnitvo stvari. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 4 7
42
41
GLAVA 8. Zatita prava vlasnitva (2) Odluke u nekim posebnim sluajevima
Gavella
79. Kao to smo to ve spominjali - ako bi tuenik poricao pred sudom da posjeduje stvar koju vlasnik trai, a dokae se da je ona ipak u njegovom posjedu, sud e odluiti da je tuenik duan tuitelju predati stvar u posjed, bez obzira to taj jo nije dokazao svoje pravo vlasnitva (163/3). Time nije meu njima konano presuen spor kome pripada pravo na stvar.43 Tuitelj je samo dobio posjed sporne stvari, a tuenik je izriitom zakonskom odredbom ovlaten da tu stvar natrag zahtijeva vlasnikom tubom (162/3). Samo to e, poslui li se tom ovlasti, u parnici koju pokrene svojom tubom leati na njemu teret da dokae svoje pravo vlasnitva. 80, U sluaju da je tuenik napustio posjed stvari nakon to mu je bila dostavljena tuba, tuitelj ima dvije mogunosti. Jedna je da odlui da e usmjeriti svoj zahtjev protiv novog posjednika stvari (u kojem e sluaju povui tubeni zahtjev prema dotadanjem tueniku). Druga je, da nastaviti parnicu s dotadanjim posjednikom. Izabere li tuitelj ovu drugu mogunost, sud e, ako utvrdi da je tuba osnovana, donijeti osuujuu presudu protiv tuenika-biveg posjednika. Ta e presuda imati alternativnu izreku - da je tuenik duan tuitelju (odnosno osobi koju on odredi) predati stvar o svojem troku, ili mu naknaditi punu vrijednost te stvari (162/4). 8 1 . Ispostavi li se da je tuenik zavarao tuitelja time to je u postupku lano bio tvrdio da posjeduje stvar koju vlasnik zahtijeva, tuitelj ima pravo od tuenika zahtijevati naknadu za svu tetu koja je iz toga proizila (162/3). b) Provoenje osuujue presude (1) Ovrha ...... .,. 82, Nakon pravomonosti presude kojom je sud usvojio tubeni zahtjev, pa je naredio tueniku da preda stvar tuitelju (odnosno onoj osobi koju je tuitelj odredio) poinje tei paricijski rok, u kojem bi tuenik trebao dobrovoljno izvriti to to mu je sud naredio. Ne izvri li on to u tom roku, presuda postaje ovrna. Na temelju ovrne presude (isprava koja sadri takvu presudu je ovrna isprava) moe onaj kome je po toj presudi tuenik trebao predati stvar, ishoditi od ovrnog suda da odredi ovrhu protiv dotadanjeg tuenika (ovrenika), pa da prisilno provede ono to je presudom bilo nareeno tueniku, a taj to nije izvrio.44
43 Donese li sud odluku kojom samo nareuje tueniku da preda stvar tuitelju u posjed, on nipoto ne smije ujedno odluiti da je tuitelj vlasnik stvari, ili da je tuenik duan priznati tuiteljevo pravo vlasnitva.
Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju odreenom imovinom (Narodne novine, br. 73/95 i 7/96) je ograniavao mogunost provoenja ovrhe kada bi posjed stvari trebala vratiti vlasniku osoba kojoj je tu stvar dodijelila Komisija za privremeno preuzimanje i koritenje imovine. Bilo je, naime, odreeno da se toj osobi niti nakon to joj prestane pravo na posjed i koritenje dodijeljenih joj stvari "ne moe .. oduzeti posjed dok joj se ne osigura posjed i koritenje druge odgovarajue imovine" (11/4 Z. o privremenom preuzimanju). Tu je odredbu zbog njezine neustavnosti ukinuo Ustavni sud RH svojom odlukom od 25. rujna 1997 (Narodne novine, br. 100/97). 4 4 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
44
GLAVA 8. Zatita prava vlasnitva (2) Odluke u nekim posebnim sluajevima
Gavella
7 9 . Kao to smo to ve spominjali - ako bi tuenik poricao pred sudom da posjeduje stvar koju vlasnik trai, a dokae se da je ona ipak u njegovom posjedu, sud e odluiti da je tuenik duan tuitelju predati stvar u posjed, bez obzira to taj jo nije dokazao svoje pravo vlasnitva (163/3). Time nije meu njima konano presuen spor kome pripada pravo na stvar.43 Tuitelj je samo dobio posjed sporne stvari, a tuenik je izriitom zakonskom odredbom ovlaten da tu stvar natrag zahtijeva vlasnikom tubom (162/3). Samo to e, poslui li se tom ovlasti, u parnici koju pokrene svojom tubom leati na njemu teret da dokae svoje pravo vlasnitva. 80. U sluaju da je tuenik napustio posjed stvari nakon to mu je bila dostavljena tuba, tuitelj ima dvije mogunosti. Jedna je da odlui da e usmjeriti svoj zahtjev protiv novog posjednika stvari (u kojem e sluaju povui tubeni zahtjev prema dotadanjem tueniku). Druga je, da nastaviti parnicu s dotadanjim posjednikom. Izabere li tuitelj ovu drugu mogunost, sud e, ako utvrdi da je tuba osnovana, donijeti osuujuu presudu protiv tuenika-biveg posjednika. Ta e presuda imati alternativnu izreku - da je tuenik duan tuitelju (odnosno osobi koju on odredi) predati stvar o svojem troku, ili mu naknaditi punu vrijednost te stvari (162/4). 8 1 . Ispostavi li se da je tuenik zavarao tuitelja time to je u postupku lano bio tvrdio da posjeduje stvar koju vlasnik zahtijeva, tuitelj ima pravo od tuenika zahtijevati naknadu za svu tetu koja je iz toga proizila (162/3).
b) Provoenje osuujue presude . . ..,, ..... .T,
;
(1) Ovrha
, ,;
.. '"
;..'.
8 2 . Nakon pravomonosti presude kojom je sud usvojio tubeni zahtjev, pa je naredio tueniku da preda stvar tuitelju (odnosno onoj osobi koju je tuitelj odredio) poinje tei paricijski rok, u kojem bi tuenik trebao dobrovoljno izvriti to to mu je sud naredio. Ne izvri li on to u tom roku, presuda postaje ovrna. Na temelju ovrne presude (isprava koja sadri takvu presudu je ovrna isprava) moe onaj kome je po toj presudi tuenik trebao predati stvar, ishoditi od ovrnog suda da odredi ovrhu protiv dotadanjeg tuenika (ovrenika), pa da prisilno provede ono to je presudom bilo nareeno tueniku, a taj to nije izvrio.44
Donese li sud odluku kojom samo nareuje tueniku da preda stvar tuitelju u posjed, on nipoto ne smije ujedno odluiti da je tuitelj vlasnik stvari, ili da je tuenik duan priznati tuiteljevo pravo vlasnitva. 44 Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju odreenom imovinom (Narodne novine, br. 73/95 i 7/96) je ograniavao mogunost provoenja ovrhe kada bi posjed stvari trebala vratiti vlasniku osoba kojoj je tu stvar dodijelila Komisija za privremeno preuzimanje i koritenje imovine. Bilo je, naime, odreeno da se toj osobi niti nakon to joj prestane pravo na posjed i koritenje dodijeljenih joj stvari "ne moe .. oduzeti posjed dok joj se ne osigura posjed i koritenje druge odgovarajue imovine" (11/4 Z. o privremenom preuzimanju). Tu je odredbu zbog njezine neustavnosti ukinuo Ustavni sud RH svojom odlukom od 25. rujna 1997 (Narodne novine, br. 100/97). 4 4 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
43
Gavella
83. Ako posjednik (ovrenik) ne preda stvar u roku za dobrovoljno ispunjenje onoga to mu je sud naredio (odnosno u naknadnom roku koji mu je sud dao, odredivi penale45), osoba kojoj on treba predati stvar (ovrhovoditelj) moe ishoditi od ovrnog suda da odredi ovrhu. Na njezin prijedlog sud e ovrhu odrediti svojim rjeenjem, te e je prisilno provesti po pravilima OZ o ovrsi radi ostvarenja tzv. nenovanih trabina. Nain provoenja ovrhe radi predaje i isporuke pokretnina (219-223 OZ) razlikuje se naravno od naina na koji se provodi ovrha radi ispranjenja i predaje nekretnine (225-229 OZ). 84. Kako e sud provesti ovrhu radi predaje i isporuke pokretnina ovisi o tome 1/ nalazi li se stvar u neposrednom posjedu ovrenika (odnosno u neposrednom posjedu tree osobe, koja ju je spremna izruiti), ili se 2/ stvar nalazi u neposrednom posjedu tree osobe, koja je nije spremna izruiti, ili 3/ stvar nije naena. Kada se stvar nae u neposrednom posjedu ovrenika, sudski e ovritelj od njega oduzeti tu stvar i predati je ovrhovoditelju (220/1 OZ), a isto e postupiti ako se stvar nae u neposrednom posjedu tree osobe, koja ju je voljna predati sudskom ovritelju (220/2 OZ). Nalazi li se stvar u neposrednom posjedu tree osobe koja je posjeduje priznavajui viu vlast ovrenika, a koja nije voljna predati tu stvar, ovrhu se nee moi samo tako provesti protiv te osobe (protiv nje nije ovrha odreena). Da bi se ovrhu provelo protiv nje, ovrhovoditelj treba ishoditi da se izvri cessio vindicationis, naime da se na nj prenese onaj zahtjev na predaju te stvari koji ovrenik ima prema toj osobi (npr. zahtjev iz ugovora kojim joj je ovrenik bio dao stvar na uvanje) (220/4 OZ). Poto taj zahtjev bude prenesen (cediran, ustupljen) ovrhovoditelju, moi e se protiv nje provesti ovrno ispunjenje tog zahtjeva na predaju stvari (220/4, 185-193 OZ). Nije li naena stvar kod ovrenika (niti kod tree osobe), na zahtjev ovrhovoditelja ovrni e sud procijeniti vrijednost stvari i rjeenjem narediti ovlateniku da taj iznos isplati ovrhovoditelju u odreenom roku, a ne plati li ga - u istom e se ovrnom postupku provesti ovrha radi naplate tog iznosa; ne stavi li ovrhovoditelj takav zahtjev, ovrhu e se obustaviti (221 OZ).46 85. Ovrhu radi predaje nekretnina provest e se tako to e sudski ovritelj, poto prvo udalji osobe i ukloni pokretne stvari s te nekretnine, predati nekretninu u posjed ovrhovoditelju (226/1 OZ). Prethodno treba protei rok od osam dana od dostave rjeenja o ovrsi ovreniku (odnosno privremenom zastupniku koji mu
Osobi kojoj posjednik treba predati stvar, kada je u situaciji da moe od suda ishoditi odreivanje i provoenje ovrhe stoji na raspolaganju specifino sredstvo pritiska na ovrenika, kojim se moe posluiti da bi ga nagnala da i bez ovrhe izvri ono to je duan - da joj preda stvar. To sredstvo su sudski penali. Naime, ta osoba (ovrhovoditelj) ima pravo ishoditi od ovrnog suda da ovreniku odredi naknadni rok za ispunjenje, pod prijetnjom plaanja ovrhovoditelju odreenih iznosa - sudskih penala (217-218 OZ). Ovrhovoditelj moe i ve zajedno s prijedlogom za ovrhu predajom pokretnine, staviti i prijedlog za ovrhu naplatom novanog iznosa vrijednosti te pokretnine. U takvom e se sluaju provoditi obje ovrhe, s time da e se stornirati sve to je uraeno radi ovrhe naplatom novanog iznosa vrijednosti stvari, ako se uspije provesti ovrhu predajom te stvari (221/5-6 OZ). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 4 9
46 45
Gavella
je postavljen u sluaju da se rjeenje o ovrsi nije moglo dostaviti). Pokretnine koje je sudski ovritelj uklonio s nekretnine, predati e se ovreniku (ako nije nazoan - odraslom lanu njegovog kuanstva), a ako ih se nema kome predati, ili ih nitko ne eli primiti - predat e ih se na uvanje. Ovreniku e se odrediti rok u kojem ih moe zatraiti od uvara te podmiriti trokove njihovog uvanja. Poto taj rok bezuspjeno istekne, sud e te pokretnine prodati za raun ovrenika, pa e iz njihove vrijednosti podmiriti trokove uvanja i te prodaje, a ostatak e poloiti za ovrenika u sudski polog, odnosno u polog kod javnog biljenika (225-229 OZ).
(2) Prethodna ovrha
86. Ovrhu se u pravilu ne moe odrediti i provesti prije nego to presuda postane ovrna, dakle prije nego to nakon pravomonosti presude bezuspjeno protekne paricijski rok za dobrovoljno ispunjenje. No, iznimno od tog pravila - ako je presuda ve donesena, iako jo nije ovrna - ovrni sud moe odrediti i provesti prethodnu ovrhu radi predaje kako pokretnina, tako i nekretnina. Sud moe odrediti i provesti prethodnu ovrhu jedino na prijedlog ovrhovoditelja koji je a/ uinio vjerojatnim opasnost da bi se ovrha onemoguila ili znatno oteala ako bi se ekalo na to da presuda postane ovrna i koji je b/ dao osiguranje za tetu koju bi ovrenik mogao pretrpjeti zbog prethodne ovrhe (281-282 OZ).47 8 7 . Poto bude odreena, prethodnu e se ovrhu provesti onako kako bi se provelo i ovrhu. Bude li naknadno ukinuta presuda na temelju koje je prethodna ovrha bila odreena, bit e potrebno provesti protuovrhu (58-60 OZ), a za tetu koju je ovrenik pretrpio zbog provoenja prethodne ovrhe, on e imati pravo na naknadu po pravilima obveznog prava. Za naknadu tete mu odgovara ovrhovoditelj osobno, dakle cijelom svojom imovinom, a i stvarno - onim to je kao osiguranje dao za takav sluaj.48 . c) Privremene mjere osiguranja 8 8 . ak jo i prije podnoenja tube, a i kasnije - kroz cijelo vrijeme dok tee parnica, pa sve dok ovrha ne bude provedena, sud moe odreivati privremene mjere radi osiguranja nenovane trabine (292-295, 298-307. OZ). Sud je ovlaten odrediti privremenu mjeru po slubenoj dunosti, ali e redovito odreivanje tih mjera inicirati tuitelj (odnosno - budui tuitelj). Pretpostavke pod kojima sud
47 Osiguranje se uvijek daje u gotovom novcu, odnosno - ako je sud to odobrio - u drugim likvidnim sredstvima plaanja (bankarska garancija, vrijednosni papiri koji imaju burzovnu vrijednost), ili u dragocjenostima iju je vrijednost lako utvrditi i koje je lako i jednostavno unoviti (15/1 OZ). Na onome to je dano kao osiguranje drugoj strani, ona stjee zalono pravo (15/3 OZ). Odlui li sud da drugoj strani pripada pravo na naknadu tete ili trokova postupka, na njezin e prijedlog sud istim rjeenjem odluiti i o naplati te trabine iz danog osiguranja (15/4).
Ako je ovreniku tetu nanio sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, za nju e ovreniku odgovarati Republika Hrvatska, po posebnim pravilima o odgovornosti sudaca (67 Z. o sudovima). 4 5 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
48
Gavelia
moe odrediti privremenu mjeru su: 1/ vjerojatno je da je osnovan tuiteljev zahtjev za predaju posjeda stvari i 2/ vjerojatna je a/ opasnost da bi se ostvarenje tubenog zahtjeva moglo sprijeiti ili znatno oteati, osobito time to bi se promijenilo postojee stanje stvari, ili je b/ vjerojatno da postoji potreba za odnosnom mjerom da bi se sprijeilo nasilje ili nastanak nenadoknadive tete (298. OZ). Te su mjere privremene - odreuje ih se s nekim odreenim rokom trajanja (ili do pokretanja odreenog postupka - npr. dok ne bude podnesena vlasnika tuba), a prestat e i prije, ako ih sud ukine (303-305 OZ). 89. Radi osiguranja tuiteljevog zahtjeva da mu tuenik preda stvar u posjed, sud moe odrediti mjeru takvog sadraja koji je primjeren svrsi i okolnostima (299. stavak 1. OZ); osobito e u obzir doi zabrana otuenja i optereenja stvari, zabrana poduzimanja radnji koje bi mogle nanijeti tetu, nalog da se poduzmu radnje potrebne da bi se odralo postojee stanje stvari i si. (299/1/1-9), s time da e prekritelj zabrane odgovarati predlagatelju osiguranja za tetu (299/5/1 OZ). 49 A ako je iz drugih vanih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda - sud moe odrediti mjeru kojom e "privremeno urediti sporni odnos meu strankama" (299/2 OZ). , ;-... - .:.,-. . . :. 90. Za naknadu tete koja bi bila nanesena privremenom mjerom, odgovara predlagatelj osiguranja protivniku osiguranja osobno (cijelom imovinom) i stvarno (onim to je dao kao osiguranje za takav sluaj).50
C. Tuba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari (publicijanska tuba)

1. Openito 9 1 . Vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari (publicijanska tuba, actio Publiciana) je tuba kojom tuitelj, za kojega se u postupku pred sudom ili drugim nadlenim tijelom smatra da je vlasnik stvari, trai od osobe koja tu stvar posjeduje da je preda u posjed njemu, ili osobi koju on odredi (166). To je vindikaciona, petitorna,
vlasnika tuba, ba kao i reivindikacija, ali - za razliku od reivindikacije - nije prava vlasnika tuba, jer njome moe predaju stvari u posjed ishoditi putem suda i onaj koji ne bi bio u stanju dokazati svoje pravo vlasnitva. Da bi to mogao ishoditi, trebat e u onom postupku pred sudom u kojem zahtijeva predaju stvari kao da je njezin vlasnik, dokazati - umjesto svojeg prava vlasnitva - da postoji zakonska predmnjeva s ofenzivnim djelovanjem da je on vlasnik stvari. Postojanje te predmnjeve e dokazati time to e dokazati one injenice iz kojih na temelju za49 Osobe kojima je zabrana odreena, mogu se osloboditi svoje odgovornosti ako poloe u sud stvari na koje se zabrana odnosi (ako su za to podesne) ili ih predaju uvaru odnosno upravitelju kojega odredi sud na njihov prijedlog (299/5/2 OZ). 50 Za tetu koju je nanio sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, odgovara Republika Hrvatska, po posebnim pravilima o odgovornosti sudaca (67 Z. o sudovima).
STVARNO PRAVO
Gavella
kona proizlazi da se u tom postupku njega smatra za vlasnika u odnosu prema tuenome, pa da moe nastupati kao vlasnik koji zahtijeva svoju stvar (166/1). 92. O pravnoj prirodi ove tube miljenja se razilaze. Po rimskom pravu, odakle potjee (uveo ju je pretor Publicije, pa se po njemu zove actio Publiciana), ova se tuba temeljila na fikciji da je u korist tuitelja istekao rok dosjelosti - na temelju te fikcije se uzimalo da je tuitelj vlasnik stvari. Isprva je sluila svrsi specifinoj za rimsko pravo, u kojem je postojalo dvojstvo kviritskog i bonitarnog vlasnitva, ali se je i nakon otpadanja te svrhe zadrala sve do danas, jer pojednostavljuje dokazivanje prava vlasnitva u vlasnikim sporovima. Na mjesto nekadanje fikcije da je istekao rok dosjelosti, pa da je tuitelj dosjelou stekao pravo vlasnitva, stupila je kasnije predmnjeva da je vlasnik stvari ona osoba koja je njezin zakonit, istinit i poten samostalni posjednik, odnosno - da je to bio do nedobrovoljnog prestanka takvog njegovog posjeda.51 Ope (pandektarno) pravo je tu tubu smatralo tubom iz pravno predmnijevanog vlasnitva, a slijede ga austrijski, njemaki i vicarski graanski zakonici, kao i na ZV. 9 3 . Zahtjev da posjednik preda stvar, oslanja se u postupku pred sudom (odnosno drugim nadlenim tijelom vlasti), ne_na dokazano pravo vlasnitva one osobe koja zahtijeva tu predaju, nego na zakonsku predmnjevu vlasnitva, koja ima ofenzivno djelovanje^ proizlazi na temelju zakonajz injenice rTjezinog biveg posjeda te stvari. Ta predmnjeva vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem postoji u korist osoH5e"ko}a zahtjeva predaju stvari, ako ona u postupku koji se za to vodi pred sudom, odnosno drugim nadlenim tijelom vlasti 1/ dokae pravni temelj na kojem je ona bila stekla posjed stvari iju predaju zahtijeva i istinit nain tog svojeg stjecanja posjeda te stvari (166/1), ali 2/ s time da ta predmnjeva nikada nee djelovati u korist osobe koja nije bila poteni posjednik te stvari (166/3). Drugim rijeima - ova predmnjeva djeluje u takvom postupku u korist tzv. publicijanskog posjednika stvari, naime osobe iji je samostalan posjed sporne stvari bio i zakonit i istinit i poten. Djelovanje te predmnjeve vlasnitva publicijanskog posjednika je relativno - ona djeluje samo u odnosnom sporu i samo u odnosu prema osobi koja posjeduje stvar bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju (166/1). Ta predmnjeva
vlasnitva ne djeluje izvan tog postupka, ali ni u njemu protiv onoga koji stvar posjeduje na jednako jakom, ili jaem pravnom temelju.
51 Doktrini po kojoj se publicijanska tuba temelji na predmnjevi vlasnitva, bio se svojedobno usprotivio Josef Unger, tvrdei da to nije predmnjeva vlasnitva, jer da ne moe biti oborena time to bi se dokazalo da tuitelj nije vlasnik stvari. Umjesto toga on je postavio tezu da je posrijedi spor o jaem pravu na posjed. Autoritet Josefa Ungera uinio je da je to njegovo uenje steklo veoma mnogo pristaa, pa se tako u austrijskom i naem pravu iroko rasprostranilo. No, to uenje ima veliku slabost - barata s pojmom jaeg prava na posjed, a niti se prava na posjed stupnjuju po svojoj jaini, niti publicijanski posjednik uope treba imati ikakvo pravo na posjed. Zato nema dovoljno razloga naputati klasinu doktrinu o predmnijevanom vlasnitvu, u korist Ungerove o jaem pravu na posjed. To tim vie to je i Ungerov argument prilino slab - istina je da se predmnjevu vlasnitva ne moe oboriti bilo kojim dokazom da tuitelj nije vlasnik stvari, ali nju se ipak moe oboriti odreenim dokazom, naime dokazom da je tuenik vlasnik sporne stvari (a time se upravo dokazuje da tuitelj to ne moe biti).
STVARNO PRAVO
Gavella
94. Mogunost da osoba koja zahtijeva od posjednika da joj preda stvar, uspije s publicijanskom tubom protiv njega, ovisit e o tome je li predmnjeva vlasnitva na kojoj se njezina tuba temelji, djeluje protiv tog posjednika stvari. A ta e predmnjeva djelovati samo protiv posjednika koji 1/ stvar posjeduje bez ikakvog valjanog pravnog temelja, ili 2/ stvar posjeduje na temelju koji je slabiji od njezinog. Zakon odreuje kriterij za prosudbu je li posjednikov temelj posjedovanja slabiji od njezinoga. Taj kriterij je sljedei: posjednikov je temelj posjedovanja stvari slabiji od njezinoga a/ ako njegov posjed ili nije zakonit, ili nije istinit, ili nije poten; odnosno - b/ iako mu je posjed zakonit, istinit i poten, posjednikov temelj posjedovanja je slabiji aa/ ako on, za razliku od nje, ne moe oznaiti svojeg prednika, ili moe oznaiti samo sumnjivoga, ili bb/ ako je on svoj posjed stekao besplatno, a ona naplatno (166/2). Inae posjednik nema slabiji pravni temelj posjedovanja od njezinoga, pa predmnjeva njezinog vlasnitva ne djeluje prema njemu - on joj ne treba predati posjed stvari (166/2).52 95.1 vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari (actio Publiciana, publicijanska tuba,) je, kao to smo vidjeli, vindikaciona, petitorna, vlasnika tuba - ba kao i reivindikacija. Od nje se razlikuje jedino po tome to se zahtjev za predaju posjeda stvari ne oslanja na dokazano pravo vlasnitva, nego na predmnjevu vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem. Na temelju takve predmnjeve moe osoba u iju korist ona djeluje ostvariti putem suda ili druge javne vlasti sadrajno jednaki zahtjev kakav bi mogla ostvariti i da ga je postavila reivindikacijom. Vjerojatnost uspjeha je dodue manja, ali - uspije li u toj parnici, rezultat e biti jednak kao i da je uspjela s reivindikacijom. Stoga to uspjena publicijanska tuba daje jednak rezultat kao i reivindikacija, to e se i vlasnik stvari redovito sluiti publicijanskom tubom, umjesto reivindikacijom, to pojednostavljuje dokazivanje vlasnitva. . 96. Iako tuba predmnijevanog vlasnika (publicijanska tuba, actio Publiciana) nije prava vlasnika tuba - ona ipak ima obiljeja kao i reivindikacija, s onim razlikama koje proizlaze upravo iz razliitosti pravnog temelja tih dviju tubi. Zato emo u daljnjem izlaganju samo upozoriti na te razlike, dok glede ostaloga upuujemo na ono to je ve kazano o pravoj vlasnikoj tubi (reivindikaciji). 2. Aktivno legitimirana osoba 97. Aktivno legitimirana osoba za stavljanje ovakve neprave vlasnike tube (publicijanske tube) je predmnijevani vlasnik stvari, dakle onaj u iju korist djeluje zakonska predmnjeva s ofenzivnim djelovanjem da je on vlasnik stvari.53 Da
Da bi posjednik iji pravni temelj posjedovanja nije slabiji od tuiteljevog ipak bio duan predati posjed stvari koju tuitelj trai, tuitelj e trebati dokazati svoje pravo vlasnitva, dakle spor e se pretvoriti iz publicijanskoga u reivindikacijski. Iznimno je posebnim Zakonom o privremenom preuzimanju i upravljanju odreenom imovinom (Narodne novine, br. 73/95, 7/96) bilo dano je pravo na vlasniku tubu i osobi kojoj je Komisija za privremeno preuzimanje i koritenje imovine dala u posjed stvari koje su po tom STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 5 3
53 52
Gavella
bi dokazao da u njegovu korist postoji ta predmnjeva, on e u postupku pred sudom (ili drugim nadlenim tijelom) u kojem zahtijeva predaju stvari, trebati dokazati - umjesto svojeg prava vlasnitva - one injenice na temelju kojih se na temelju zakona u tom postupku predmnijeva njegovo vlasnitvo stvari koju zahtijeva. Dakle, trebat e dokazati pravni temelj svojeg stjecanja stvari u samostalan posjed, dokazati da je bio stekao posjed na istinit nain (dokazati da ga je bio stekao na nain koji nije bio nedozvoljen). Potenje ne treba dokazivati, jer se ono 54 uvijek predmnijeva. 3. Pasivno legitimirana osoba 9 8 . Pasivno legitimirana osoba je ona koja spornu stvar posjeduje a/ bez ikakvog pravnog temelja, ili b/ na pravnom temelju koji je slabiji od tuiteljevog (166/1). 9 9 . Kada se vlasniki zahtjev temelji samo na zakonskoj predmnjevi vlasnitva, tada onaj ije se pravo vlasnitva predmnijeva, nee moi uspjeti sa svojim vlasnikim zahtjevom protiv posjednika stvari koji dokae da je njezin vlasnik. I ako posjednik stvari i ne dokae svoje vlasnitvo, ali dokae da ima pravni temelj za svoje posjedovanje te stvari, on nee morati predati stvar tuitelju ako mu pravni temelj posjedovanja nije slabiji od tuiteljevog (162/2). Nema li tuitelj jai pravni temelj za posjedovanje sporne stvari od tuenikovog, pozivanjem na predmnjevu vlasnitva nee tuitelj moi ishoditi da mu tuenik mora predati stvar, nego e trebati dokazati da je njezin vlasnik (tj. njegova e publicijanska tuba trebati prerasti u reivindikaciju) - ne dokae li to, sud e odbiti njegov zahtjev
(162/1). . . > . . , .,:,: .
4. Tubeni zahtjev, tuenikovi protuzahtjevi i prigovori 100. Tuiteljev zahtjev stavljen vlasnikom tubonrrjrgdmnijevanog vlasnika, ni po emu se ne razlikuje od zahtjeva koji bi se u istoj situaciji^ meu istim strankama stavilo pravom vlasnikom tubom (reivindikacijom). To vrijedi i za glavni i
zakonu privremeno prele pod upravu Republike Hrvatske. Izriito je odreeno da te osobe "u zatiti te imovine prema treim osobama imaju sve ovlasti koje pripadaju vlasniku imovine..." (7/1 Z. o privremenom preuzimanju). Ustavni sud RH je svojom odlukom od 25. rujna 1997. dodue ukinuo neke osobito drastine odredbe ovog zakona, jer su neustavne (Narodne novine, br. 100/97), ali to nije uradio i s citiranim pravilom iz 7/1 toga zakona. Osobama koje nisu u stanju dokazati svoje pravo vlasnitva, ali bi mogle dokazati svoj kvalificirani (publicijanski) posjed stvari, stoji na raspolaganju samo ova mogunost da pred sudom odnosno drugim nadlenim tijelom vlasti stavljaju neprave (publicijanske) vlasnike zahtjeve. Osobama koje jesu u stanju dokazati svoje pravo vlasnitva, redovito su otvorene obje mogunosti - staviti pravi, ili staviti nepravi (publicijanski) vlasniki zahtjev. Samo u sluaju da vlasnik nije stvar iju predaju trai imao u svojem samostalnom posjedu, na raspolaganju e mu stajati iskljuivo reivindikacija. No, to se zapravo moe dogoditi samo u sluaju da je nekretninu stekao upisom u zemljinu knjigu, a nije mu bila predana u posjed, a takvom e sluaju svoje pravo vlasnitva lako dokazati zemljinom knjigom, odnosno izvadcima i prijepisima iz nje (8/2 ZZK). 4 5 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
54
Gavella
za sporedne zahtjeve koje tuitelj stavlja, kako potenom, tako i nepotenom posjedniku stvari; isto je i sa protuzahtjevima tuenika. U velikoj mjeri to vrijedi i za prigovore tuenika. Zato je zakonom odreeno da se "na vlasniku tubu predmnijevanog vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni poloaj koji ima poteni odnosno nepoteni posjednik kad je duan predati stvar vlasniku, na odgovarajui nain primjenjuje ono to i za pravu vlasniku tubu, ako nije drugo odreeno zakonom, niti je u suprotnosti s pravnom naravi tube predmnijevanog vlasnika" (166/4). 101. Tuenik e moi staviti tuitelju prigovore koji negiraju, ukidaju i zaustavljaju tubeni zahtjev, poput onih koje bi mogao suprotstaviti tuiteljevom reivindikacijskom zahtjevu. Pored njih - zbog naravi tube predmnijevanog vlasnika - tuenik e ovdje moi postaviti i neke specifine prigovore, kao: 1/ prigovor kojim negira da je tuitelj ikad imao spornu stvar u samostalnom posjedu takve kakvoe kakva je potrebna da bi se predmnijevalo njegovo vlasnitvo, odnosno 2/ ukidajui prigovor da je tuiteljev posjed u meuvremenu bio izgubio te kvalitete (npr. da je pravni temelj tuiteljevog stjecanja u meuvremenu poniten i si.), nadalje 3/ prigovor svojeg prava vlasnitva sporne stvari (exceptio dominii), odnosno 4/ prigovor svojeg jednako jakog ili jaeg prava na posjed sporne stvari. 5. Odluka suda i njezino provoenje 102. Sto vrijedi za odluke koje sud donosi u postupku pokrenutom tuiteljevim reivindikacijskim zahtjevom, vrijedi na odgovarajui nain i za odluke koje donosi u postupku koji se vodi na tuiteljev zahtjev stavljen vlasnikom tubom predmnijevanog vlasnika. 6. Prerastanje publicijanskog u reivindikacijski spor 103. Nai procesnopravni propisi su takvi da sud nije vezan na tuiteljevu pravnu kvalifikaciju njegovog tubenog zahtjeva, nego je mjerodavno ono na to se tuitelj u svojim injeninim navodima zaista poziva u svojoj tubi - kako to treba pravno kvalificirati, ne ovisi o prosudbi tuitelja nego suda. Zato kada netko putem suda upravi protiv druge osobe svoj zahtjev da mu ona preda stvar, tvrdei da taj zahtjev stavlja kao vlasnik stvari, sud e iz razloga procesne ekonomije voditi taj postupak kao da je rije o nepravom (publicijanskom) zahtjevu. Naime, sadrajno isti zahtjev e - ovisno o tome je li utemeljen na dokazanom ili na predmnijevanom vlasnitvu - biti pravi ili nepravi vlasniki zahtjev. Takav zahtjev moe postaviti i onaj koji je aktivno legitimiran samo za stavljanje nepravog (publicijanskog) zahtjeva, ali redovito i onaj koji je aktivno legitimiran za stavljanje pravog vlasnikog zahtjeva - reivindikacije. Zato e sud redovito voditi postupak kao da je posrijedi nepravi (publicijanski) tubeni zahtjev, a tek ako se spor ne bi mogao rijeiti na temelju predmnjeve o vlasnitvu (tuenik ima pravni temelj posjedovanja stvari koji nije slabiji od tuiteljevog), sud e taj isti postupak nastaviti dalje voditi kao da je posrijedi pravi vlasniki zahtjev, pa e tuitelj - ako dokae da je vlasnik - uspjeti sa svojim zahtjevom (iako bi inae - da se i dalje upirao saSTVARNO PRAVO
Gavella
mo na predmnijevano vlasnitvo - podlegao u parnici). Dakle, iz procesnopravnih e razloga jedan te isti vlasniki zahtjev biti isprva tretiran kao da je samo publicijanski, a tek ako to bude potrebno tretirat e ga se kao pravi vlasniki zahtjev.
III. Vlasniki zahtjev kao tuba za prestanak uznemirivanja (negatorijska tuba) A. Openito
104. Vlasnik je ovlaten da sa svojom stvari ini ono to ga je volja, a da svakoga treega iskljui od bespravnog zadiranja u pravnu vlast koja mu kao vlasniku pripada, naime - da svakoga iskljui od svih onih zadiranja koja nisu utemeljena na pravu ili zakonskom ogranienju, a faktino krnje vlasnikovu pravnu vlast. Bespravno zadiranje drugih osoba u vlasnikovu pravnu vlast moe biti i takvo da one vlasniku ne oduzmu posjed njegove stvari, nego da ga na neki drugi nain bespravno uznemiravaju u izvravanju njegovih vlasnikih ovlasti na/glede stvari, faktino krnjei njegovu pravnu vlast. Pravo vlasnitva uiva zatitu od bespravnog uznemirivanja, ba kao to je uiva i od bespravnog oduzea stvari vlasniku. Vlasnik bi se protiv bespravnog uznemirivanja mogao posluiti defenzivnom samopomoi da bi suzbio povredu svojeg prava vlasnitva kada neposredno prijeti opasnost, ako je takvo suzbijanje povrede nuno i ako nain tog otklanjanja povrede prava odgovara prilikama (162/2 ZOO). Ali, mogunost zatite prava vlasnitva nije svedena samo na to. inom bespravnog uznemirivanja nastaje za vlasnika vlasniki zahtjev - vlasnik ima pravo da putem javne vlasti (u prvom redu putem sudova) ishodi otklanjanje te povrede svojeg vlasnitva (tzv. vindicatio libertatis, zahtijevanje slobode vlasnitva). Kao to bespravnim oduzeem stvari nastaje za vlasnika pravo zahtijevati povrat stvari - vindikacijski zahtjev (161-166), tako bespravnim uznemirivanjem nastaje za njega pravo zahtijevati da to uznemirivanje prestane - negatorijski zahtjev (167-168). 1 0 5 . Da bi putem suda ishodio prestanak bespravnog uznemirivanja, vlasnik e staviti svoj negatorijski zahtjev kao 1/ pravi vlasniki zahtjev (tubu) za prestanak uznemirivanja (actio negatoria) (167/1-3), ili kao 2/ zahtjev predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemirivanja (publicijanska actio negatoria) (167/4), odnosno kao 3/ neku specijalnu inaicu tih tubi, kao to su a/ vlasnikova brisovna tuba (168), b/ vlasnikova izluna tuba, c/ vlasnikova opoziciona tuba i dr.
B. Prava vlasnika tuba za prestanak uznemirivanja (actio negatoria)

1. Pojam 106. Prava vlasnika tuba za prestanak uznemirivanja (negatorna tuba, actio negatoria, tuba za nepaanje) je tuba kojom vlasnik zahtijeva od osobe koja ga u izvravanju njegovih vlasnikih ovlasti bespravno uznemirava na neki drugi nain, a ne oduzimanjem stvari, da to uznemirivanje prestane (167/1-3).
Gavella
107. Rije je ovdje o pravoj vlasnikoj tubi, dakle takvoj koju moe s uspjehom podii samo onaj tko je u stanju dokazati svoje pravo vlasnitva (po emu se razlikuje od vlasnike tube predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemirivanja). To je prava vlasnika, negatorijska tuba opeg karaktera, za razliku od posebnih tubi kojima se u posebnim postupcima ostvaruju negatorijski zahtjevi. Tuba je petitorna, za razliku od posjedovnih tubi zbog smetanja posjeda inom uznemirivanja. ' ' - ..,>
2. Aktivno legitimirana osoba
108. Aktivno legitimiran za ovu tubu je vlasnik-posjednik stvari, kojega drugi bespravno uznemirava u izvravanju njegovog prava vlasnitva. Kada kaemo vlasnik, pod time mislimo u prvom redu na samovlasnika; ali pod time mislimo i na suvlasnike, zajednike vlasnike, etane vlasnike, kao i prethodnog odnosno potonjeg vlasnika - u granicama njihovih ovlasti na zatitu. Kako je posrijedi prava vlasnika negatorijska tuba, za nju je vlasnik aktivno legitimiran samo pod pretpostavkom da je u stanju dokazati svoje pravo vlasnitva. 109. Na tuitelju je da dokae svoje pravo vlasnitva odreene stvari (167/2). 110. Za ovu tubu, jer je samo vlasnika, nisu aktivno legitimirane osobe koje su na temelju nekog svojeg ogranienog stvarnog ili obveznog prava ovlatene stvar rabiti, iskoritavati i si.55 Dakako da uznemirivanje prava vlasnitva one stvari na kojoj oni imaju ta svoja prava, redovito ujedno uznemirava i njih u izvravanju njihovih prava, ali oni se od toga mogu tititi samo sredstvima za zatitu onih prava koja njima pripadaju, a - ako je smetan njihov nesamostalni posjed - i sredstvima posjedovne zatite.
3. Pasivno legitimirana osoba
111. Vlasniki zahtjev je mogue osnovano postaviti protiv one osobe koja vlasnika uznemirava u izvravanju njegovih ovlasti na/glede njegove stvari, ako ona to ini bespravno (167/2). Pasivno je legitimirana 1/ osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, bilo postupajui u svoje ime (za sebe), bilo po nalogu ili u korist tree osobe, a i 2/ osoba po ijem se nalogu ini ono to uznemirava vlasnika, kao i 3/ osoba u iju se korist se vlasnika uznemirava, ako je ona - znajui za to to se ini - to odobrila, ili se time okoristila. 112. Vlasnika uznemirava u izvravanju njegovih ovlasti na/glede njegove stvari ona osoba koja mu dodue nije oduzela posjed stvari, nego je stvorila stanje u kojem je vlasnikova pravna vlast glede te stvari okrnjena. 1/ Vlasnikova je vlast okrnjena kada je glede njegove stvari nastalo stanje u kojem neka druga osoba
Izuzetak je napravio Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju odreenom imovinom (Narodne novine, br. 73/95, 7/96), koji je dao pravo na vlasniku tubu i osobi kojoj je Komisija za privremeno preuzimanje i koritenje imovine dala u posjed stvari koje su po tom zakonu privremeno prele pod upravu Republike Hrvatske. . STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 5 7
55
Gavella
izvrava neku svoju vlast na/glede te stvari, a to je ako ona na/glede te stvari poduzima ine a/ prisvajajui si kakvo stvarno ili obvezno pravo (npr. pravo slunosti, pravo zakupa), ili b/ samovoljno si proirujui, ili modificirajui pravo koje joj pripada, ili c/ faktino izvravajui sadraj nekog prava koje joj ne pripada, bez obzira je li si ona time prisvaja ili svojata to pravo, ili ne. 2/ Vlasnikova je vlast okrnjena i kada trea osoba ini na/glede vlasnikove stvari neto ime dodue ne izvrava sadraj nikakvog svojeg prava na/glede vlasnikove stvari, ali ipak ograniava ili smeta vlasnika da u punom obujmu njegove vlasti na/glede te stvari (npr. indirektnim imisijama). Vlasnika moe u njegovom pravu vlasnitva uznemirivati i tui in koji nije aktivna radnja, moe to biti i neko proputanje; ali - puke rijei kojima se vlasniku osporava neka ovlast, ili kojima se svojata neka ovlast na vlasnikovoj stvari (verbalno uznemirivanje) - same za sebe nisu jo in uznemirivanja vlasnitva. Stanje u kojem je vlasnikova pravna vlast okrnjena tuim inima postoji i onda kada se pojedinani ini uznemirivanja ponavljaju, a i onda kada se s obzirom na okolnosti moe opravdano oekivati da e se ponoviti. 1 1 3 . Negatorijskoj tubi ima mjesta samo protiv onih uznemirivanja vlasnika u izvravanju njegovih ovlasti na/glede njegove stvari, koja su uinjena bespravno, dakle onih uznemirivanja na koja onaj koji ih je uinio nije bio ovlaten niti svojim subjektivnim pravom, niti zakonskim ogranienjem vlasnikovog prava. 114. Na tuitelju je da dokae da je njegovo pravo vlasnitva uznemireno, i da ga je uznemirio tuenik. Tuitelj ne mora dokazivati bespravnost ina koji ga uznemirava. Tvrdi li tuenik da ima pravo poduzimati ono to uznemirava vlasnika stvari - na njemu je da dokae da ima subjektivno pravo koje ga na to ovlauje, ili da je tuitelj zbog ogranienja vlasnitva duan trpjeti ine koji ga uznemiravaju (167/2). 4. Tubeni zahtjev >
1 1 5 . Smisao negatorijskog zahtjeva je iskljuenje treih od nedozvoljenih zadiranja u vlasnikovu pravnu vlast na stvari, dakle negatorna je tuba zapravo zahtijevanje osloboenja od onoga to uznemirava vlasnika, suavajui njegovu slobodu da sa svojom stvari ini to eli. Zato je glavni i neophodni zahtjev negatorijske tube upravljen na prestanak uznemirivanja vlasnitva. Njega mogu pratiti i neki sporedni zahtjevi.
a) Glavni zahtjev ' ,
(1) Prestanak uznemirivanja
116. Tuitelj je ovlaten zahtijevati tuenikovo negativno ili/i pozitivno injenje kojim e prestati bespravno uznemirivanje tuiteljevog vlasnitva (167/1), a to znai da e njegov glavni zahtjev biti usmjeren na dvoje - na 1/ tuenikovu inidbu kojom uspostavlja ono stanje kakvo je bilo prije uznemirivanja i na 2/ proputanje daljnjeg uznemirivanja. Radi uspostave prijanjeg stanja, tuitelj e zahtijevati od tuenika pozitivnu ili negativnu inidbu, ili inidbe, kojima e se uspo4 5 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
staviti stanje kakvo je bilo do tog uznemirivanja, naime a/ tuenikovo proputanje 56 ponaanja kojima uznemirava vlasnika, b/ tuenikovo injenje kojim e ukloniti 57 izvor uznemirivanja, i/ili c/ tuenikovo injenje kojim e uspostaviti ranije stanje 58 stvari. Negatorijski e zahtjev ujedno sadravati i zabranu, dakle zahtjev da sud tueniku zabrani ponavljanje iste ili sline radnje kojima uznemirava vlasnitvo. 117. Ako je tuenik uznemirava vlasnika, svojatajui si neko pravo na vlasnikovoj stvari, odnosno samovoljno mijenjajui ili proirujui pravo koje je imao, tada e tuitelj sa svojim zahtjevom na injenje spojiti i zahtjev na utvrenje da tueniku ne pripada to pravo koje si svojata, odnosno da mu ne pripada pravo onog sadraja kakav si svojata, nego drukijeg.
(2) Nezaslarivost :v ;
118. Vlasniki zahtjevi za prestanak uznemirivanja ne mogu zastarjeti - dok ima pravo vlasnitva, vlasnik ima pravo da ga titi ovakvim vlasnikim zahtjevom od tueg uznemirivanja. Ovakvi zahtjevi ne mogu zbog toga to se uvijek iznova obnavljaju trajanjem protupravnog stanja u kojem netko vrijea pravo vlasnitva. Svaki trenutak trajanja tog stanja je uvijek iznova protivan vlasnikovom pravu da treega iskljui od bespravnog zahvaanja, pa u svakom tom trenutku nastaje uvijek iznova vlasniki negatorijski zahtjev.
b) Sporedni zahtjevi >
119. Ako je inom uznemirivanja vlasniku prouzroena teta, vlasnik e moi zahtijevati naknadu, ako mu pravo na nju pripada po opim pravilima o naknadi tete (167/3). . , , 5. Odluka suda i njezino provoenje 120. Sud e, u granicama u kojima ocijeni da je tubeni zahtjev osnovan, narediti tueniku da izvri onu inidbu, ili vie njih, koje je tuitelj traio radi uspostave onog stanja kakvo je bilo do uznemirivanja. Te inidbe, kako smo ve kazali, mogu biti pozitivne - tuenikovo injenje onog sadraja kojim e se uspostaviti ranije stanje stvari i/ili ukloniti izvor uznemirivanja, a mogu biti i negativne tuenikovo proputanje ponaanja kojima uznemirava vlasnika. Osim to e narediti tueniku da izvri te inidbe, sud e mu i zabraniti ponavljanje istog ili slinog uznemirivanja.59
Npr. da tuenik prestane voziti preko tuiteljeve nekretnine. Npr. da poduzme odreene mjere kojima e otpadni plinovi s njegove nekretnine prestati zagaivati susjednu.
57 56
Npr. da tuenik koji je istovario graevni materijal na tuiteljevo zemljite, ukloni taj materijal i uspostavi stanje zemljita kakvo je bilo do tada (uspostavi dotadanji nasad, izgled zemljita itd.). 59 Ponovi li nakon pravomonosti presude isti tuenik isto ili slino uznemirivanje tuitelja, tuenik nee morati, a ni moi (res iudicata), podizati novu negatorijsku tubu, nego e na temelju postojee provesti ovrhu. ... . _, ...-.,;. . .. : -..-..- : STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 459
58
Gavella
121. Ne izvri li tuenik dobrovoljno u paricijskom roku ono to mu je sud pravomonom presudom naredio, presuda postaje ovrna. Tuitelj moe, sada kao ovrhovoditelj, ishoditi od suda da odredi ovrhu protiv tuenika - sada ovrenika. Poto sud odredi ovrhu, provesti e je, tj. silom e provesti ono to je sud bio naredio tueniku/ovreniku, a taj to nije izvrio. Ovrha e se provoditi ovisno o tome na ispunjenje kakve se inidbe sili tuenika. Sili li ga se na neko pozitivno injenje (kojim e se uspostaviti ranije stanje stvari i/ili ukloniti izvor uznemirivanja), tada e sud ovlastiti ovrhovoditelja da sam, ili putem druge osobe uini na raun ovrenika ono to bi taj trebao uiniti; ako se pak radi o radnji koju moe izvriti jedino ovrenik - na to e ga se siliti novanim kaznama (230-231 OZ). Jedino, ako se radnja koju je tuenik/ovrenik duan uiniti, sastoji u davanju nekog odreenog oitovanja volje, tada e s pravomonou presude kojom je nareeno davanje tog oitovanja, nastati na temelju zakona fikcija da je on dao to oitovanje (251/1 OZ). A, ako se tuenika/ovrenika sili na kakvu inidbu predaje stvari, to e se provesti na nain o kojem smo ve govorili kod reivindikacije. 122. to se tie mogunosti odreivanja i provoenja prethodne ovrhe, kao i privremenih mjera osiguranja, vrijedi na odgovarajui nain ono to je ve reeno v u vezi s reivindikacijskim zahtjevom. ' '
C. Tuba predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemirivanja (publicijanska negatorija)

123. Kao to reivindikacija ima svoju inaicu u publicijanskoj tubi, tako i negatorija ima svoju u publicijanskoj negatoriji. Pravo na zatitu od uznemirivanja, poput onoga koji je dokazao da je vlasnik stvari, ima i osoba koja u postupku pred sudom (ili drugim nadlenim tijelom) dokae da je samostalni posjednik stvari, te pravni temelj i istinit nain stjecanja tog posjeda, ali samo - ako poteno posjeduje stvar (predmnijevani vlasnik). Za njezinu publicijansku negatoriju protiv onoga koji uznemirava njezinu vlast na stvari primjenjuju se na odgovarajui nain pravila o vlasnikoj tubi za prestanak uznemirivanja (167/4). 124. Unato svim slinostima, izmeu negatorije i publicijanske negatorije, meu njima postoji bitna razlika - negatorija se temelji na pravu vlasnitva, a publicijanska negatorija samo na predmnjevi prava vlasnitva. Stoga - dogodi li se da onaj protiv kojega je podignuta publicijanska negatorija, ustvrdi da i u njegovu korist postoji predmnjeva vlasnitva one stvari koju tuitelj ima u svojem posjedu (tuenik je stvar na kojoj sada uznemirava vlast predmnijevanog vlasnika, bio jo ranije stekao u svoj samostalan posjed na valjanom pravnom temelju i na istinit nain, te ju je poteno posjedovao dok taj posjed nije mimo svoje volje izgubio), tada e prema kriterijima koje za tu ocjenu propisuje zakon (162/2) trebati ocijeniti ima li i tuenik predmnijevam) vlasnitvo te stvari, a ako ga ima - je li njegova predmnijeva vlasnitva slabija od tuiteljeve. Kriteriji za to analogni su onima po kojima se i u sporu povodom tube predmnijevanog vlasnika za povrat stvari prosuuje je li predmnjeva vlasnitva djeluje prema drugoj strani u tom sporu. Ako
Gavella
tuitelj nema jau predmnjevu od tuenika, ne moe na njoj temeljiti svoju negatorijsku tubu. Zato e on trebati dokazati da je vlasnik - ne dokae li to, sud e odbiti zahtjev koji je bio stavio igrajui ulogu vlasnika (162/1).
IV. Vlasniki zahtjevi u nekim posebnim postupcima

125. Vlasnik e svoje pravo vlasnitva ponekad trebati tititi od specifinih povreda, do kojih dolazi u nekim specifinim okolnostima, pa se i zatita ostvaruje u nekim posebnim sudskim postupcima. Vlasnik e svoj vlasniki zahtjev (u materijalnopravnom smislu) moi u tim specifinim okolnostima ostvariti samo ako su ispunjene pretpostavke pod kojima se prava mogu ostvarivati u postupcima koji se vode u vezi s tim okolnostima. A. Vlasnikova tuba za brisanje 126. Vlasnikovo pravo vlasnitva nekretnine, upisano u zemljinoj knjizi, bit e povrijeeno svakim nevaljanim upisom (uknjibom, predbiljebom, ili zabiljebom) koji je proveden protiv njega u zemljinoj knjizi. Svaki neistiniti upis protiv vlasnika nekretnine, vrijea njegovo upisano pravo vlasnitva, a pogotovo ako je to upis nekog tueg prava. Iako onaj tko je neistinito upisan nije time postao nositeljem prava vlasnitva ili drugog prava za koje je upisano kao da je njegovo, ipak je nastala predmnjeva da on to jest (8/2 ZZK). Svaki takav upis uznemirava vlasnika u izvravanju njegovih ovlasti, pa time nastaje za njega negatorijski zahtjev. No, taj zahtjev on moe ostvarivati jedino sredstvima to ih za zatitu knjinih prava daju pravila zemljinoknjinog prava (168), a to su 1/ pravni lijekovi protiv rjeenja donesenog u zemljinoknjinom postupku - a/ alba i b/ zahtjev za zatiti zakonitosti (123 ZZK) te 2/ brisovna tuba (124 ZZK). Ovim sredstvima koja daju pravila zemljinoknjinog prava ostvaruje se vlasnikov negatorijski zahtjev, ako je vlasnikovo pravo povrijeeno nevaljanim upisom u zemljine knjige. Ta sredstva nisu namijenjena iskljuivo ostvarivanju vlasnikih zahtjeva - ona slue i drugim nositeljima knjinih prava za zatitu tih prava, dakle ne samo za ostvarivanje negatorijskih zahtjeva vlasnika, nego i odgovarajuih zahtjeva nositelja drugih knjinih prava. No, to su jedina sredstva koja stoje vlasniku na raspolaganju za ostvarivanje njegovih negatorijskih zahtjeva, nastalih tuim neistinitim upisima u zemljinoj knjizi. 127. Brisovnom tubom zahtijeva nositelj knjinog prava, povrijeenog nevaljanim tuim neistinitim upisom, da se izbrie taj neistiniti upis i time uspostavi prijanje zemIjinoknjino stanje (l. 129/1 ZZK). Ako mu je u zemljinu knjigu upisano vlasnitvo uznemireno a/ neistinitom uknjibom neke druge osobe kao da je ona vlasnik, suvlasnik i dr. njegove nekretnine, ili b/ neistinitom uknjibom neijeg ogranienog prava na teret njegove nekretnine, tada vlasniku pripada pravo na brisovnu tubu protiv te osobe (129 ZZK). To mu pravo, meutim, pripada samo u odreeSTVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 461
Gavella
nim granicama, postavljenima za zatitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljinih knjiga. (O tome je ve govoreno, pa upuujemo na to izlaganje.)
B. Vlasnikov izluni zahtjev

1 2 8 . Izluni zahtjev je zahtjev tree osobe da se glede nekog predmeta proglasi nedoputenom ovrha koju se vodi protiv ovrenika radi namirenja ovrhovoditeljeve novane trabine, jer toj treoj osobi pripada na tom predmetu pravo koje sprjeava voenje te
ovrhe (55-57 OZ). Trea osoba ima pravo svoj izluni zahtjev staviti u ovrnom postupku kao svoj prigovor.60 Ako vjerovnik/ovrhovoditelj ne prizna da je njezin prigovor opravdan - uputit e ju se da podigne tubu protiv ovrhovoditelja i ovrenika, kojom e traiti da se ovrha na tom predmetu proglasi nedoputenom. To je put zatite prava treih osoba u ovrnom postupku, kojim se moe posluiti i vlasnik. tovie, redovito e upravo vlasnik stvari biti taj koji e stavljati izluni prigovor, odnosno izlunu tubu radi zatite svojeg prava vlasnitva na predmetu ovrhe. Naime, ako je dunikov vjerovnik ishodio od suda ovrhu radi namirenja svoje novane trabine od dunika, pa se ovrha provodi iz stvari koja nije dunikova nego je vlasnitvo tree osobe, onda e ta trea osoba moi staviti izluni zahtjev - zahtijevat e da se ovrhu glede te stvari proglasi nedoputenom jer njoj (toj osobi) pripada pravo vlasnitva na toj stvari, a to je pravo koje sprjeava ovrhu. Vlasnikov izluni zahtjev je u svojoj biti negatorijski zahtjev, no kada vlasnika uznemiravaju u izvravanju njegovih vlasnikih ovlasti ovrhovoditelj i ovrenik time to se vodi ovrha na vlasnikovoj stvari kao da je ovrenikova, tada vlasnik ne moe svoje pravo vlasnitva tititi stavljanjem negatorijskog zahtjeva kao negatorijske tube po opim pravilima (167 ZV), nego samo putem izlunog zahtjeva po pravilima ovrnog prava (55-57 OZ). 1 2 9 . 1 u steajnom postupku moe trea osoba postaviti izluni zahtjev glede odreenog predmeta, ako joj na tom predmetu pripada pravo po kojem on nije dio steajne mase. Rije je o pravu treega koje bi moglo biti bilo koje pravo koje ovlauje na izluenje, ali esto e biti upravo pravo vlasnitva. Steajni se postupak provodi radi skupnog namirenja vjerovnika steajnog dunika (pravne osobe, ili trgovca pojedinca, odnosno obrtnika), unovenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima (2/1 SZ).61 Imovina steajnog dunika je steajna masa, iz koje e se vjerovnici namirivati. Ako se stvar tree osobe tretira kao da je dio steajne mase, tada treoj osobi koja je vlasnik te stvari pripada izluni zahtjev, po pravilima steajnog prava (79-80 SZ). Stavi li ga, utvrivat e se postoji li njezino pravo na izdvajanje predmeta "prema pravilima koja vae za ostvarivanje
Prigovor sam za sebe jo ne sprjeava p r o v e d b u o v r h e (55/2 O Z ) , ali osoba koja je stavila prigovor moe ishoditi odgodu ovrhe glede tog predmeta, uini li vjerojatnim postojanje svojeg prava te da bi provoenjem ovrhe pretrpjela "nenadoknadivu ili teko nadoknadivu tetu" (63 OZ).
61 60
Steajni zakon (Narodne novine, br. 44/96).
- : / --..
- :, : ;: STVARNO PRAVO
Gavella
tih prava izvan steajnog postupka" (79/1/2 SZ).62 To znai da e vlasnik trebati staviti svoj izluni zahtjev u steajnom postupku, a potom, ne bude li priznat, vodit e se parnini postupak.63 6 4 1 u situacijama kada je vlasnikovo pravo vlasnitva uznemireno time to se vlasnikovu stvar tretira kao da je dio tue steajne mase, vlasnikov izluni zahtjev je u svojoj biti njegov negatorijski zahtjev. No, vlasnik nee moi svoje pravo vlasnitva zatititi podizanjem vlasnikih tubi po opim pravilima (167 ZV), nego e po pravilima steajnog prava trebati staviti izluni zahtjev u steajnom postupku, kao tzv. izluni vjerovnik (79-80 SZ). 130. Mogunost stavljanja izlunog zahtjeva u ovrsi i u steaju, ma koliko bila ograniena, veoma je vana vlasniku stvari. Upravo zbog te mogunosti isporuitelji robe, opreme i dr. na kredit, sve ee pridravaju za sebe pravo vlasnitva stvari koju prodaju i predaju drugome, s time da e taj postati vlasnikom tek poto u cijelosti isplati kupovninu ili si. Iz istoga razloga nastoje vjerovnici svoje trabine osigurati fiducijarnim prijenosom prava vlasnitva. (O tome se iscrpnije govori u okviru izlaganja o prethodnom i potonjem vlasnitvu). Dok su isporuitelji vlasnici onoga to su isporuili, a vjerovnici vlasnici onoga to im je dano u vlasnitvo za osiguranje njihove trabine, u sluaju ovrhe ili steaja osobe kojoj su predali stvar u posjed, mogu se posluiti izlunim zahtjevima i tako "spasiti stvar" od ovrhe odnosno steaja.65
C. Vlasnikov opozicioni zahtjev

131. Opozicioni zahtjev je zahtjev ovrenika kojim on zahtijeva da se utvrdi da postoje injenice koje ukidaju ovrhovoditeljevo pravo koje bi se ostvarivalo ovrhom, ili zaustavljaju njegovo djelovanje, inei ovrhu nedoputenom. Naime, rjeenje o ovrsi dono62 Posebno pravo na izluenje iz steajne mase daje SZ u obliku prava na vraanje stvari. To pravo daje SZ prodavatelju kojemu nije isplaena cijela kupovnina, ako je on prije otvaranja steajnog postupka poslao iz drugog mjesta robu steajnom duniku, a taj je do otvaranja tog postupka nije primio, niti je ona stigla na odredite (79/3 SZ). Takvo pravo na vraanje stvari ima i komisionar za kupnju robe (79/4 SZ). 63 U pravilu e trea osoba koja zahtijeva izluenje trebati dokazati svoje pravo na to (pravo vlasnitva ili dr.), ali ako je ono upisano u zemljinoj knjizi, ili kojoj drugoj javnoj knjizi, tada se predmnijeva da to pravo postoji (79/2 SZ). 64 Ako je tua stvar ve otuena treemu koji je na njoj stekao pravo vlasnitva (stvar je otuio steajni dunik, privremeni steajni upravitelj, ili steajni upravitelj), tada bivi vlasnik te stvari nema izluno pravo, ali moe zahtijevati da mu se ustupi pravo na protuinidbu (ako protuinidba jo nije dana ili je se moe izdvojiti iz steajne mase), a inae mu pripada pravo na naknadu pretrpljene tete, koje moe ostvarivati kao steajni vjerovnik (80 SZ). 65 Da nisu zadrali pravo vlasnitva, oni bi bili glede svojih trabina na isplatu dune kupovnine bili vjerovnici kao i svi drugi. Stvari koje su prodali i predali ih duniku, bile bi predmetom ovrhe za namirenje trabine bilo kojeg vjerovnika koji bi ovrhu zatraio; a u sluaju steaja bile bi dio steajne mase, iz koje bi se - koliko bi to bilo mogue - razmjerno namirivali svi vjerovnici, a meu njima i ti koji su te stvari prodali pa potrauju neisplaenu im kupovninu. Zadravi pravo vlasnitva, oni su u znatno povoljnijem poloaju, jer mogu izluiti svoje stvari iz ovrhe odnosno iz steaja.
STVARNO PRAVO
Gavella
si se na temelju ovrne ili vjerodostojne isprave o ovrhovoditeljevom pravu koje ga ovlauje na ono to bi se ovrhom imalo ostvariti. Ako je na temelju te isprave sud odredio ovrhu, ali je naknadno prestalo postojati ovrhovoditeljevo pravo na nju (npr. ispunjenjem, odreknuem, prijebojem), ovrenik moe staviti svoj opozicioni zahtjev protiv ovrhovoditelja. Isto tako moe ovrenik staviti opozicioni zahtjev protiv ovrhovoditelja, ako ovome njegovo pravo dodue nije prestalo, ali su nastupile okolnosti zbog kojih ga on jo ne moe ostvarivati. Opozicione zahtjeve moe isticati svaki ovrenik, pa tako i vlasnik one stvari glede koje je odreeno izvrenje. Stavljanjem opozicionog zahtjeva, titit e svoje pravo vlasnitva. Ako je npr. nakon ovrnosti presude po kojoj je tuenik morao predati posjed stvari tuitelju kao njezinom vlasniku, tuenik stekao pravo vlasnitva te stvari (npr. kupio ju je od tuitelja), a na temelju ovrne presude je odreena ovrha, kojom bi se tu stvar oduzelo i predalo tuitelju/ovrhovoditelju - ovrenik e moi staviti svoj opozicioni zahtjev, pa dokazati da je sada on vlasnik stvari, pa da ovrhovoditelj nema pravo na tu stvar. : 1 3 2 . Kada vlasnik stvari stavlja opozicioni zahtjev, on time stavlja svoj negatorijski zahtjev u ovrnom postupku, odnosno u vezi s ovrnim postupkom. On svoj opozicioni zahtjev moe ostvariti jedino po pravilima ovrnog prava, a ono odreuje slijedei put za to. Ovrenik treba uloiti albu protiv rjeenja o ovrsi na temelju ovrne isprave, odnosno prigovor protiv takvog rjeenja donesenog na temelju vjerodostojne isprave. Ako njegovoj albi ne bi bilo udovoljeno, sud e svojim rjeenjem uputiti ovrenika na parnicu radi proglaenja ovrhe nedoputenom (48 OZ). Tuba kojom e ovrenik staviti ovrhovoditelju svoj opozicioni zahtjev putem suda, bit e tzv. opoziciona tuba.66 :..
D. Vlasnikov adhezioni zahtjev u kaznenom postupku

67
1 3 3 . U kaznenom postupku raspravit e se imovinskopravni zahtjev nastao zbog poinjenja onog kaznenog djela zbog kojega se postupak vodi, ako to predloi oteenik, ako se time ne bi znatno odugovlaio kazneni postupak (127 ZKP). Oteenik se s tim svojim zahtjevom pridruuje kaznenom postupku, pa se kae da je to njegov adhezioni zahtjev (od adhaerere - drati se ega, prianjati). Oteenik bi mogao staviti adhezioni zahtjev zahtijevajui "naknadu tete, povrat stvari ili ponitaj odreenog pravnog posla" (127/2 ZKP). Mi se, naravno, ovdje bavimo zahtjevom za povrat stvari, jer kada takav zahtjev stavi oteenik, traei kao vlasnik "povrat stvari", tada je to u biti njegov vindikacijski zahtjev.
56 Ovrni se zakon ne slui tradicionalnim nazivima opozicioni zahtjev, opoziciona tuba. Umjesto toga opisuje takav zahtjev njegovim razlozima, a o sporu koji e se voditi na temelju opozicione tube govori kao o "parnici radi proglaenja ovrhe nedoputenom" (48/1 OZ). To nije osobito sretno odabrana uporaba naziva, osobito zato to istim nazivima OZ naziva i izlune zahtjeve (izlune prigovore, odnosno tube treih osoba) (55-57 OZ). 67
Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 110/1997). STVARNO PRAVO
Gavella
134. Mogunost da se o vlasnikovom vindikacijskom zahtjevu odluuje u kaznenom postupku odreuju pravila tog postupka (127-138 ZKP). 68 Po tim pravilima moe oteenik staviti svoj vindikacijski vlasniki zahtjev tijelu kome se podnosi kaznena prijava ili sudu pred kojim se vodi kazneni postupak.69 Oteenikova se aktivna legitimacija prosuuje po opim pravilima (128 ZKP). Pasivno je legitimiran samo posjednik stvari koji je a/ okrivljenik, b/ sudionik u kaznenom djelu ili c/ osoba kojoj su okrivljenik ili sudionik predali stvar na uvanje (133 ZKP); odnosno - a oteenik moe u kaznenom postupku zahtijevati i stvar d/ koja je privremeno oduzeta u svezi s kaznenim postupkom, dakle koja se nalazi u posjedu pravne osobe ije tijelo vlasti je stvar oduzelo, odnosno kod suda (137 ZKP).70 135. 0 stavljenom zahtjevu e odluiti sud u kaznenom postupku (132/2 ZKP).71 Ako je oteenik adheziono zahtijevao svoju stvar koja se nalazi u posjedu a/ okrivljenika, b/ kojeg sudionika u kaznenom djelu ili c/ osobe kojoj su je oni predali na uvanje, sud e odluujui o glavnom, kaznenom predmetu, odluiti i o adhezionom zahtjevu. Proglasi li okrivljenika krivim, sud moe u toj presudi a/ usvojiti oteenikov vlasniki zahtjev u cijelosti, tj. odrediti da okrivljenik, sudionik kaznenog djela ili osoba kojoj su dali stvar na uvanje predaju oteeniku stvar koju posjeduju, ili b/ usvojiti njegov zahtjev djelomino (npr. samo glede nekih od vie stvari), a za ostatak ga uputiti na parnicu, ili c/ ne odluiti o adhezionom zahtjevu (jer je ocijenio da bi odluivanje o njemu znatno odugovlailo kazneni postupka), nego uputiti oteenika da svoj zahtjev u cijelosti ostvaruje u parnici (132/1 ZKP). Ako, naprotiv, presudom oslobodi optuenika optube ili njome odbije optubu, ili rjeenjem obustavi kazneni postupak - sud nee meritorno odluivati o vlasnikom zahtjevu, nego e uputiti ovlatenika da svoj zahtjev ostvaruje u parnici (132/3/1 ZKP). 72 Oteenik koji nije stavio adhezioni zahtjev u kaznenom postupku, moe ga staviti u parninom postupku (odnosno u odgovarajuem postupku za ostvarivanje vlasnikog zahtjeva pred sudom, ili drugim nadlenim tijelom vlasti). No, ako je u kaznenom postupku stavio adhezioni zahtjev, tada je ono to je sud o tome odluio pravomonom presudom donesenom u
Svoj negatorijski zahtjev, naprotiv, vlasnik ne bi mogao postaviti u kaznenom postupku. Prijedlog se moe staviti do zavretka rasprave pred prvostupanjskim sudom (129/2
69
ZKP).
70 Ako je za vlasniki zahtjev pasivno legitimirana neka osoba protiv koje se ne vodi taj kazneni postupak (trea osoba), oteenik ne moe svoj zahtjev protiv nje postaviti kao adhezioni u kaznenom postupku, ali mogao bi od suda ishoditi odreivanje privremene mjere osiguranja i prema toj treoj osobi, ako se kod nje nalaze stvari pribavljene kaznenim djelom ili si. (138 ZKP). 71 Sud moe u kaznenom postupku, na prijedlog osoba ovlatenih za stavljanje adhezionog zahtjeva, odrediti privremene mjere osiguranja po odredbama koje vrijede za ovrni postupak (136 ZKP). 72 Ako se sud proglasio nenadlenim, uputit e ovlatenika da imovinskopravni zahtjev moe staviti u kaznenom postupku koji e poeti ili nastaviti kazneni sud (132/3 ZKP).
STVARNO PRAVO
Gavella
kaznenom postupku res iudicata, pa se naknadno moe izmijeniti samo a/ u kaznenom postupku povodom izvanrednog pravnog lijeka, ili b/ u parninom - ako po pravilima parninog postupka postoje pretpostavke za obnovu postupka (135. ZKP). 73 136. Ako je oteenik zahtijevao svoju stvar koja je privremeno oduzeta u svezi s kaznenim postupkom, pa se kao takova nalazi u posjedu tijela javne vlasti (sudske74 ili dr.) sud moe predati stvar oteeniku i prije zavretka kaznenog postupka, ako je nedvojbeno da je njegova. Sud e predati oteeniku stvar koja je nedvojbeno njegova, ako ne slui utvrivanju injenica u kaznenom postupku (137/1 ZKP). Treba li oteenikova stvar posluiti za utvrivanje tih injenica, sud e je vratiti vlasniku nakon zavretka kaznenog postupka, a prije toga - samo ako je prijeko potrebna vlasniku i ako vlasnik preuzme obvezu da e je na zahtjev donijeti sudu (137/3 ZKP). Ako, meutim, nije nedvojbeno da je vlasnik stvari onaj tko zahtijeva da mu je se preda, jer je meu vie oteenika sporno ija je - sud e ih uputiti da taj spor rijee u parnici, a glede stvari odrediti uvanje kao mjeru osiguranja (137/2 ZKP). 137. Ako vlasnikova stvar nije samo privremeno oduzeta, nego ju je sud svojom pravomonom odlukom konfiscirao, tj. oduzeo iz vlasnitva dotadanjeg vlasnika, a u korist vlasnitva Republike Hrvatske 1/ odredivi to kao sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta (80 KZ, 463 ZKP) 7 5 ili 2/ odredivi oduzimanje imovinske koristi postignute kaznenim djelom za koje je sud utvrdio da je poinjeno (82 KZ, 464-472 ZKP), 76 postavlja se pitanje postoji li i nakon toga mogunost da se ostvari vlasniki zahtjev glede konfiscirane stvari. To je pitanje - moe li osoba koja nije osuenik, niti je trea osoba protiv koje je donesena odluka da joj se
73 Ako je oteenik postavio svoj a d h e z i o n i zahtjev, pa je p o t o m od njega o d u s t a o - on ne moe taj zahtjev ponovno staviti, osim kada bi bilo mogue i p r a v o m o n u o d l u k u s u d u izmijeniti u k a z n e n o m o d n o s n o u p a r n i n o m postupku (130/1 Z K P ) . 74 Postupanje suda s privremeno oduzetim p r e d m e t i m a odreuju pravila lanaka 383-387 Sudskog poslovnika ( N a r o d n e novine, br. 80/97). 75 Sud moe presudom odluiti da se kao sigurnosna mjera oduzima odreena stvar, ako je stvar bila namijenjena ili uporabljena za pocinjenje kaznenog djela, ili je nastala time to je kazneno djelo poinjeno, ili postoji opasnost da bi je se moglo ponovno uporabiti za pocinjenje kaznenog djela, ili se "radi zatite ope sigurnosti ili iz moralnih razloga oduzimanje predmeta ini prijeko potrebnim", ili je posrijedi sluaj kada je zakonom propisano obvezatno oduzimanje (80/1 KZ). Ako je sud propustio u presudi odrediti oduzee takve stvari, odredit e to naknadno rjeenjem (463/3 ZKP). A kad su posrijedi takvi predmeti, a "probitci javne sigurnosti ili asti i dostojanstva graana" to zahtijevaju, ak i kada postupak nije okonan osuujuom presudom, konfiskaciju takvih predmeta e odrediti tijelo pred kojim se vodio postupak kada je bio zavren, odnosno obustavljen" (463/2 ZKP). 76 KZ i ZKP ovlauju sud da odredi oduzimanje imovinske koristi i treemu (tj. onome protiv kojega nije odnosnom presudom utvreno da je poinio kazneno djelo), ako je po ocjeni kaznenog suda taj tu korist stekao u zloj vjeri: "imovinska korist oduzet e se i kada se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod tree osobe ako je ona prema okolnostima sluaja pod kojima je ostvarila odreene vrijednosti znala ili je mogla i bila duna znati da su vrijednosti ostvarene kaznenim djelom" (82/3).
STVARNO PRAVO
Gavelia
oduzima korist od kaznenog djela koja je na nju bila prenijeta, postaviti i ostvariti svoj vlasniki zahtjev (kao vlasnik, suvlasnik, zajedniki vlasnik itd. konfiscirane stvari) sada protiv Republike Hrvatske. Izgleda da odgovor nije jednak za oba sluaja konfiskacije. U sluaju da je odreena sigurnosna mjera oduzimanja stvari, pravomonou odluke o odreivanju te mjere stvar je postala vlasnitvo Republike Hrvatske. Time je dotadanje pravo vlasnitva prestalo,77 pa dotadanji vlasnik oduzete stvari ne bi vie mogao nikome stavljati vlasniki zahtjev, nego bi samo imao pravo na naknadu tete od poinitelja kaznenog djela (80/2 KZ). Neto je drukija situacija u sluaju kad je sud donio odluku o oduzimanju imovinske koristi, jer nije sasvim iskljuena mogunost da oteenik ostvaruje svoje pravo glede onoga to je konfiscirano kao imovinska korist (adhezionim zahtjevom, ili tubom), ali je ta mogunost ograniena na veoma kratak rok odreen kaznenopravnim propisima (82 KZ). 78 79
E. Vlasnikov zahtjev za ureenje mee

138. Vlasnik zemljita moe staviti zahtjev za ureenje mea u izvanparninom postupku u sluaju da mea nije sporna meu susjedima-meaima, ali prijeti opasnost da je se nee moi raspoznati; a i kad se meu vie ne raspoznaje, ili je sporna (103/1). U biti je to vindikacijski zahtjev, ali odluka koju e sud o njemu donijeti u izvanparninom postupku ne rjeava meritorno pitanje do kuda dosee vlasnikova stvar. Sud obnavlja nespornu meu kojoj prijeti opasnost da je se nee moi raspoznati, ili po zakonom odreenim kriterijima (103/2-3) ispravlja meu koju se ne raspoznaje ili je sporna. Istodobno s usmenim proglaenjem svoje odluke, sud oznaava meu meanjim znakovima (103/4). Time, kako smo ve kazali, ne rjeava meritorno o pravu vlasnitva zemljita, nego samo nastaje predmnjeva da se pravo vlasnitva svakog od susjeda-meaa protee do mee koju je sud tako odredio (103/5).80 Bez obzira na rezultat postupka za ureenje mea, svatko moe staviti vindikacijski zahtjev i u parnici dokazivati do kuda dosee njegovo vlasnitvo zemljita te zahtijevati da mu se preda posjed ono to je njegovo a drugi posjeduje te da se oznai mea u skladu s njegovim pravom vlasnitva (103/6). Uspije li s tubom - pravomona presuda e oboriti predmnjevu o vlasnitvu stvorenu u po77 No "stjecanjem prava vlasnitva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to odreeno tom odlukom ili posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati" (126/3 ZV).
"Oteenik koji tijekom kaznenog postupka ili najkasnije u roku od tri mjeseca nakon pravomone odluke o oduzimanju predmeta imovinskopravnim zahtjevom ili tubom eli ostvariti svoje pravo glede imovinske koristi ima pravo namirenja u roku od tri mjeseca nakon donoenja odluke o njegovom pravu" (82/4).
79 Trea osoba, kojoj je imovinska korist bila prenesena, pa joj se oduzima odlukom suda, moe podnijeti zahtjev za obnovu kaznenog postupka glede odluke o oduzimanju imovinske koristi (470 ZKP).
78
"Od trenutka kad je sud meu oznaio meanim znakovima smatra se da postoji vlasnitvo do te mee, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati" (103/5). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 6 7
80
Gavella
stupku ureenja mea. No, svaki onaj koji je sudjelovao u postupku ureenja mea, ogranien je potom u svojoj mogunosti da stavlja svoj vlasniki zahtjev u parnici - moe ga staviti samo unutar roka od est mjeseci od dana pravomonosti odluke donesene u postupku ureenja mea (103/6). Poto istekne taj rok, a da on nije pokrenuo parnicu u kojoj bi dokazao da je vlasnik zemljita preko mee koju je sud oznaio - u odnosu na njega je pitanje vlasnitva zemljita do mee koju je sud odredio u postupku ureenja mea, definitivno rijeeno. r
STVARNO PRAVO
I
Gliha GLAVA 9. Susjedski odnosi i pravo vlasnitva
Glava 9.
Susjedski odnosi i pravo vlasnitva

i. Openito
1. injenica da su zemljita fiziki povezana, a pravno podijeljena na estice (parcele), moe dovesti do problema u izvravanju prava vlasnitva glede pojedinih nekretnina. Dva (ili vie) prava vlasnitva naelno ne mogu djelovati ograniavajue jedno na drugo - na jednoj stvari, a to je zemljina estica i sve to je s njome trajno povezano (nekretnina), moe postojati samo jedno pravo vlasnitva. Ipak, radi li se o vlasnitvu nekretnina, pravne (i stvarne) vlasti vlasnika nekretnina mogu doi u svojevrsan "sukob". Do tog "sukoba" ne dolazi zbog pravne povezanosti nekretnina nego zbog njihove faktine povezanosti, tj. injenice da izmeu nekretnina postoji neka fizika veza (ta fizika veza nije ograniena samo na neposredno granienje nekretnina ve se moe raditi i o nekretninama koje meusobno ne granie ali do sukoba vlasti dolazi, primjerice, jer s jedne nekretnine na drugu dolazi buka, neugodni mirisi i si.). Prava vlasnitva u pogledu nekretnina koje su u nekom fizikom pogledu cjelina u susjedskopravnoj su zajednici, tj. porazliitih vlasnika ine u nekom faktinom ili pravnom pogledu neku cjelinu. Fizika zajednica vlasnitava kakva je communio pro diviso javlja se ponajprije kod nekretnina i upravo odnos izmeu pravnih vlasti vlasnika nekretnina u takvoj zajednici rezultira susjedskim pravima. Navedeni "sukobi" vlasti vlasnika nekretnina, pokazuje praksa, nisu rijetki, pa je u pravnom poretku potrebno uspostaviti pravila kojima e se oni rijeiti. Zato su, ve Zakonikom XII ploa, i jo prije njega Hamurabijevim zakonikom, uspostavljena takva pravila koja se nazivaju susjedskim pravima, a koja su u pojedinim pravnim poretcima ureena u veoj ili manjoj mjeri.
javljuju se kao communio pro diviso. Communio pro diviso postoji kad vie stvari
II. Susjedska prava A, Pojam, uloga i obiljeja

2. Vlasnik ne smije svoju vlast izvravati na nain da pretjerano utjee na stvarno izvravanje neke druge, konkurirajue, pravne vlasti. Postojanje konkurirajue pravne vlasti dovodi do nekih ogranienja vlasnikove pravne vlasti, ali se ne radi o ogranienjima u uem smislu, jer su ona vezana uz postojanje te konkurirajue vlasti, i kad ove ne bi bilo ne bi postojala ni takva "ogranienja". Susjedska su prava potrebna upravo da bi se razrijeio odnos izmeu konkurirajuih pravnih vlasti vlasnika nekretnina u zoni u kojoj one djeluju meusobno ograniavajue. Naime, faktina povezanost nekretnina (nije nuno da nekretnine neposredno graSTVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 6 9
GLAVA 9. Susjedski odnosi i pravo vlasnitva
Gliha
nie)1 dovodi do konkurencije i preklapanja pravnih (i stvarnih) vlasti njihovih vlasnika i nunosti ureivanja tako nastalih meusobnih odnosa. Sam naziv susjedska prava (vrlo iroko prihvaen u pravnom nazivlju - njemaki Nachbanecht, sasvim adekvatan - mogao bi upuivati da se radi o subjektivnom pravu, a ona to nisu ili barem nisu samostalna subjektivna prava. S obzirom na prihvaenost tog naziva ne ini se potrebnim, pa ni oportunim, pronalaziti neki drugi naziv, ali se pri njegovoj uporabi ne bi smjelo zaboraviti da susjedsko pravo nije neko samostalno posebno pravo. Ono proizlazi iz prava vlasnitva nekretnine, emanacija je vlasnitva. U svezi naziva potrebno je napomenuti da se ponekad za susjedska prava rabi termin legalni servituti (zakonske slunosti). No, ta dva termina ne treba mijeati jer oni nisu sinonimi.2 Naziv legalni servituti treba rabiti s oprezom, jer se i u pravnoj knjievnosti i u pojedinim zakonodavstvima rabi za oznaavanje razliitog sadraja. .'... 3. Bez obzira to susjedska prava djeluju ograniavajue na jednu pravnu vlast, a u korist druge pravne vlasti, ne moe se govoriti o ogranienju prava vlasnitva u uem smislu. Ona, za razliku od drugih ogranienja prava vlasnitva nastalih na osnovi zakona (ex lege), ne smanjuju sadraj prava vlasnitva - sadraj vlasnitava mijenja se samo s gledita susjedskopravne zajednice (communio pro diviso), i to tako da se istodobno za jednog vlasnika ograniava, a za drugog u istom opsegu poveava. Susjedska prava, dakle, ne mijenjaju sadraj prava vlasnitva nego djeluju tako da, zbog postojanja susjedskog odnosa, ograniavaju izvravanje pravne vlasti na opisani nain, ime pridonose stvaranju ravnotee izmeu pravnih vlasti vie subjekata. Ograniavajue djelovanje susjedskih prava ne znai da vie osoba ima neka vlasnika ovlatenja u pogledu iste nekretnine, odnosno da jedan ima ogranieno stvarno pravo (stvarno pravo na tuoj stvari) u pogledu nekretnine drugoga. Vlasnitvo nekretnine uistinu nije ogranieno susjedskim pravima, ono je samo u koliziji s drugim pravom vlasnitva. 4. U hrvatskom stvarnom pravu, slino kao i u njemakom BGB, vicarskom ZGB i talijanskom CC odredbe o susjedskim pravima sadrane su u Zakonu o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima u dijelu "Vlasnitvo", i kao u vicarskom graanskom zakoniku nalaze se u posebnoj glavi koja nosi naziv "Susjedska prava". Odredbe o susjedskim pravima nisu striktne naravi, pa susjedi mogu urediti svoje odnose na drugi nain od onoga kako je propisano zakonom.
Nekad se smatralo da se susjedskim pravima ureuju odnosi samo izmeu vlasnika nekretnina koje neposredno granie. U modernom pravu prevladava miljenje da zbog svoje naravi susjedska prava koja se ne odnose prvenstveno na razgraniavanje nekretnina (imisije, zabrana mijenjanja naravnog toka vode, pristup na tue, pa i neka druga) mogu djelovati i izmeu "susjeda" koji su meusobno udaljeni i nekoliko kilometara.
2 1
engleski neighbour's rights, talijanski diritto di vicinato, slovenski sosedska prava) nije
O legalnim servitutima v. u poglavlju "Slunosti".
...
:.,.;. STVARNO PRAVO
Gliha
5. U hrvatskom stvarnopravnom poretku postoji zakonska definicija susjedskih prava.3 Njome je odreeno da su to ovlasti koje se priznaju vlasniku nekretnine (ili osobi kojoj je vlasnik prepustio izvravanje svojeg prava), radi uzajamno obzirnog izvravanja prava vlasnitva. Te mu ovlasti omoguavaju da izvravajui svoje pravo vlasnitva od vlasnika druge nekretnine (ili osobe kojoj je ovaj prepustio izvravanje svojeg prava) zahtijeva neko trpljenje, proputanje ili injenje glede svoje nekretnine. Zakonske definicije susjedskih prava nisu este, ali se ova iz l. 100/1 ini vrlo korisnom za odreivanje pravne naravi susjedskih prava - iz nje proizlazi da susjedska prava, premda zbog ograniavajueg djelovanja na pravnu vlast vlasnika nekretnine mogu imati neke uinke subjektivnih prava, nisu samostalna subjektivna prava. Naime, moe se primijetiti, prije donoenja ZV postojala su miljenja da su susjedska prava ogranienja koja postoje unutar prava vlasnitva, kao sui generis ogranienja, ili kao posebna subjektivna prava. Takva tumaenja naravi susjedskih prava vjerojatno imaju polazite u ureenju prava vlasnitva kakvo je bilo u ZOVO. U ZV se pristupa pravu vlasnitva drukije (v. supra); korisnim se ini jasno odrediti pravnu narav susjedskih prava upravo da bi se izbjeglo razliito tretiranje u praksi. Posebne odredbe o susjedskim pravima postoje iskljuivo zato da bi se omoguilo izvravanje prava vlasnitva na nekretninama koje su pravno (umjetno) odvojene premda fiziki povezane, neposredno ili posredno putem medija kao to je zrak, voda ili zemlja. 6. Sama se koncepcija susjedskih prava osniva na ideji to lakeg izvravanja prava vlasnitva i korelativiteta u izvravanju prava vlasnitva nekretnina koje su na neki nain fiziki povezane. U skladu s tom koncepcijom je i pravilo da se susjedska prava mogu izvravati samo u mjeri i na nain da se time to manje ograniava, optereuje ili na drugi nain uznemirava onaj koji je duan neto trpjeti, propustiti ili initi (100/4). To ujedno znai da bi u onim sluajevima u kojima bi se trebalo odluivati kojoj strani dati prednost (npr. kriteriji uobiajenosti imisija, pri odreivanju mjerodavnog prava i si.) to trebala biti ona strana koja je ime ograniena, optereena ili na drugi nain uznemiravana. 7. Odredbama o susjedskim pravima ureuju se odnosi izmeu vlasnika nekretnina bez obzira radi li se o zemljitu ili ostalim nekretninama ukljuujui i odnose izmeu suvlasnika na ijim je suvlasnikim dijelovima uspostavljeno vlasnitvo posebnog dijela nekretnine (etano vlasnitvo). Ipak se te odredbe nee primjenjivati, ako su suprotne naravi neke nekretnine, ili vlasnitvu posebnog dijela, ili postoje druge zakonske odredbe s kojima odredbe o nekom susjedskom pravu nisu u skladu. Kad vlasnici nekretnina osnuju temeljem svojega prava vlasnitva neko pravo kojim preputaju drugome sluenje nekretninom, trpljenje, proputa3 U l. 100/1 susjedska su prava definirana kako slijedi: "Susjedska su prava ovlasti koje radi uzajamno obzirnoga izvravanja prava vlasnitva daju odredbe ovoga ili drugoga zakona vlasniku nekretnine, ovlaujui ga da u svezi s izvravanjem svojega prava vlasnitva zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge nekretnine da ona u njegovu interesu trpi, proputa ili ini glede svoje nekretnine ono to je odreeno zakonom." -
STVARNO PRAVO
Gliha
nje ili injenje radi uzajamno obzirnog izvravanja prava vlasnitva moe se zahtijevati i od te osobe, a taj je drugi jednako kao i vlasnik ovlaten zahtijevati od vlasnika drugih nekretnina ponaanje u skladu s odredbama o susjedskim pravima.
B. Vrste susjedskih prava

8. Susjedska bi se prava mogla klasificirati po raznim osnovama. Po sadraju mogla bi se razvrstati na ona kojima se ovlauje jednog susjeda da od drugog zahtijeva neko injenje (npr. da ogradi svoje zemljite, odrava zajedniku ogradu, otkloni uzroke imisija, odvodi kinicu s krova), trpljenje (npr. da na svojoj nekretnini trpi meane znakove i sve ono to razgraniava nekretninu od druge, rezanje grana i korijenja raslinja koje se nalaze u tuem prostoru ili sluenje njima, pristup na svoje zemljite radi odnoenja sluajem dospjelih tuih pokretnih stvari, uporabu svoje nekretnine radi izvoenja radova na tuoj nekretnini, posebne konstrukcije koje e osiguravati stabilnost njegove nekretnine, imisije koje su doputene), ili proputanje (npr. djelatnosti koje uzrokuju imisije koje nisu doputene, kopanje svoje nekretnine kad to kopanje dovodi do uruavanja druge nekretnine, mijenjanja naravnog toka vode). Kod nekih od navedenih susjedskih prava sadraj se sastoji u korelaciji injenja, trpljenja i proputanja kao kod imisija (neke se imisije moraju trpjeti, mora se proputati djelatnost koja uzrokuje imisije koje nisu doputene, moraju se otklanjati uzroci imisija koje nisu doputene), potkopavanja tue nekretnine (moraju se trpjeti posebne konstrukcije koje e osiguravati stabilnost nekretnine, i proputati kopanja koja dovode do ugroavanja stabilnosti tue nekretnine). Susjedska prava bi se mogla razvrstavati i po drugim kriterijima npr. po razlozima njihovog postojanja pa bi se mogla dijeliti na ona u svezi razgranienja nekretnina, uporabe tue nekretnine ili u svezi drugih oblika uspostave ravnotee u susjedskopravnoj zajednici. Mogla bi se razvrstavati i po nainu ostvarivanja itd. Opasnost razvrstavanja je to bi ono moglo upuivati da su susjedska prava subjektivna prava, a ona to nisu, a i ne vide se neki praktini razlozi za razvrstavanje po skupinama. 1. Zajednika ograda 9. Sve ono to razgraniuje dva zemljita (ograde, zidovi, plotovi, ivica, i druge sline pregrade) kao i stvari koje slue kao meani znakovi smatraju se suvlasnitvom osoba ija zemljita razgraniavaju. Ta je presumpcija oboriva i vlasnik moe dokazivati svoje vlasnitvo na ogradi (i ostalim stvarima to razgraniuju zemljita) odnosno meanom znaku, a kao dokaz naroito e posluiti grbovi, natpisi i drugi znakovi. Dokae li jedan od susjeda da je ograda u njegovom vlasnitvu, nee se primjenjivati pravila za zajedniku ogradu, nego ona o vlastitoj ogradi (v. infra "Ograivanje"). Za suvlasniku zajednicu glede zajednike ograde odnosno meanih znakova postoje neka posebna pravila. Naime, sve dok neka stvar ima funkciju zajednike ograde ili meanog znaka suvlasnitvo se, upravo zbog
Gliha
naravi namjene stvari, ne moe dijeliti. Svaki je vlasnik nekretnine ovlaten sluiti se zajednikom ogradom do polovice ukupne debljine, pa i izdubljivati ju do te dubine. Kako su oba susjeda ovlatena sluiti se zajednikom ogradom, svak sa svoje strane, ni jedan od njih ne smije sprjeavati drugoga u sluenju zajednikom ogradom s njegove strane. Sluenje zajednikom ogradom ne smije dovoditi ogradu u opasnost ili stanje koja bi mogla prouzroiti njezino ruenje. Zajednika se ograda mora odravati u stanju kakvo je uobiajeno s obzirom na namjenu ograde, namjenu ograene nekretnine i mjesne prilike, a trokove odravanja snose suvlasnici na jednake dijelove. Nastane li treima teta zbog toga to ograda nije odravana u dovoljnoj mjeri, tj. to se nalazi u stanju ispod razine uobiajenosti s obzirom na namjenu ograde, ograene nekretnine i mjesne prilike, suvlasnici e solidarno odgovarati za tako nastalu tetu.
2. Ograivanje
10. U pravilu, u hrvatskom pravnom poretku, postoji obveza ograivanja svoje nekretnine tako da bude razdvojena od susjedne nekretnine. Svaki susjed, naime, osim ako je to drugo posebno propisano, ili je drukiji mjesni obiaj, ili su susjedi drukije dogovorili, mora s desne strane od svojeg glavnog ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjednog zemljita. Postoji li koji od navedenih izuzetaka, npr. mjesni je obiaj ne ograivati nekretnine, obveza ograivanja ne postoji, izuzetak e biti "jai" od opeg pravila postavljenog pravilima ZV o vlastitoj ogradi. Ograda, koja razgraniuje jednu nekretninu od druge, a iskljuivo je na nekretnini jednoga susjeda, u skladu s naelom superficies solo cedit, u vlasnitvu je onog ije je zemljite, a nije u suvlasnitvu kao zajednika ograda. Vlastitu ogradu vlasnik odrava sam o svom troku, na nain koji mu odgovara. To bi znailo, srui li se ograda kad ne postoji obveza ograivanja nekretnine, ne mora ju ponovo graditi. Oteena e se ograda morati popraviti odnosno ponovo izgraditi tek ako postoji obveza ograivanja svoje nekretnine ili postoji opasnost da bi ograda u takvom stanju mogla susjedu nanijeti tetu. No, ne izgradi li, ili ne popravi susjed ogradu, drugi susjed nije ovlaten, da bi ostvario svoje susjedsko pravo, to uiniti sam na tuem zemljitu. Izmeu susjeda nema pravnog odnosa pa ne postoji ni subjektivno pravo na ograivanje od druge nekretnine niti je susjed u posjedu prava takvog sadraja. Subjektivno pravo nastaje tek povredom susjedskog odnosa.
3. Mea
11. Meom se oznaava do kuda u prostoru dosee vlasnikova pravna vlast glede nekretnine. Stvari kojima se oznaava mea (meani znakovi) mogu tijekom vremena postati neraspoznatljive, ili moe prijetiti opasnost da postanu neraspoznatljive, a moe biti sporna i sama mea tj. oznaava li ona doista dokle dosee vlasnitvo. U takvim e sluajevima meu trebati urediti. Pretpostavke ureivanja tj. obnavljanja ili ispravljanja mee odreene su l. 103. Mea e se obnoviti ako nije sporna ali prijeti opasnost da se nee moi raspoznati. Mea e se ispravSTVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 7 3
Gliha
ljati ako se vie ne raspoznaje ili ako se raspoznaje ali je sporna. Obnavljanje ili ispravljanje mee ima pravo zahtijevati svaki susjed u izvanparninom postupkupostupku ureenja mea. 12. Sud e meu urediti prvenstveno na nain da bude usklaena s granicama estice prema katastarskom nacrtu. Ipak, da bi se donijela odluka o ureenju mea prema katastarskom nacrtu potrebno je ispunjenje dviju pretpostavaka - da je to mogue i da stranke na to pristanu. Pristanak stranaka je potreban za sprjeavanje mogunosti da upravno tijelo zadueno za izradu katastarskih nacrta samo, bez pristanka vlasnika nekretnine, moe promijeniti njezin oblik i na taj nain utjecati na to dokle dosee vlasnitvo. Ne pristanu li stranke u postupku da se mea uredi u skladu s katastarskim nacrtom ili to nije mogue (npr. granica estice po katastarskom nacrtu nije utvrdiva ili se ne moe s nacrta vjerno prenijeti na nekretninu), sud e odluiti po sporazumu stranaka. Ako sporazum stranaka u postupku nije mogu odluuje se po posljednjem mirnom posjedu, a u skladu s publicitetnom funkcijom posjeda tj. predmnjevom da je posjednik ujedno i pravni ovlatenik (ima pravo na posjed). Ne moe li se utvrditi niti posljednji mirni posjed tada sud donosi odluku po pravinoj ocjeni. Za takvo arbitrarno odluivanje ne postoje posebna pravila. Sud e u svakom pojedinanom sluaju utvrditi sve okolnosti koje su potrebne za odluku po pravinoj ocjeni. Ako ne postoje opravdani razlozi za drukiju odluku (npr. zbog oblika terena ili postojanja kakvog jarka, uzvisine, vodotoka i si.) sud bi meu po pravinoj ocjeni trebao utvrditi podjelom sporne povrine na jednake dijelove. 1 3 . U postupku obnavljanja i ispravljanja mea sud ne odluuje o pravu vlasnitva. Ali, kad sud donese odluku kojom se ureuje mea istodobno na licu mjesta oznaava meu meanim znakovima i od tog se trenutka presumira da postoji vlasnitvo do obnovljene odnosno ispravljene mee. Nakon to je oznaena mea, vlasnitvo sporne povrine protivno presumpciji o pravu vlasnitva na omeenom prostoru moe se dokazivati u parnici svojim jaim pravom, te se moe traiti da se oznai mea u skladu s odlukom. Onaj tko je sudjelovao u postupku ureenja mee (kao i oni koji svoje pravo izvode iz njegova) moe, meutim, svoje vlasnitvo dokazivati samo u roku od 6 mjeseci od dana pravomonosti odluke donesene u postupku ureenja mee. Protekom tog roka, ne podigne li jedan od susjeda zahtjev za utvrivanjem prava vlasnitva, prestaje odreena neizvjesnost koja jo moe postojati nakon to je zavrio postupak ureenja mee. Vlasnitvo na spornoj povrini, nakon to protekne navedeni rok, mogao bi dokazivati samo onaj koji je bio njegovim vlasnikom prije no to je mea bila oznaena a nije sudjelovao u postupku ureenja mee.4
To bi bilo jedino mogue u sluaju kad susjed koji je sudjelovao u postupku ureenja mee nije, iz bilo kojeg razloga, ujedno i vlasnik nekretnine. U l. 103/6. odreuje se da "svatko" moe u parnici dokazivati pravo vlasnitva, time da je pravo susjeda koji je sudjelovao u postupku ureenja mee vremenski ogranieno na rok od 6 mjeseci od kad je odluka o ureenju mee postala pravomona. "Svakim" tko ima pravo i nakon proteka tog roka dokazivati vlasni4 7 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
4
Gliha 4. Stablo na mei
14. Stablo, a i drugo raslinje koje je u tom smislu na odgovarajui nain izjednaeno sa stablom, nalazi se u vlasnitvu onog, u skladu s naelom superficies solo cedit, iz ijeg je zemljita izraslo deblo. Vlasnitvo stabla se odreuje po deblu stabla te e stablo pripadati onomu na ijem se zemljitu nalazi deblo stabla (tj. iz ijeg se zemljita deblo izdie), bez obzira na to gdje se proteu ile ili grane. Prelaze li grane ili korijenje meu postupa se u skladu s posebnim pravilima o granju i korijenju (v. infra). Nalazi li se pak stablo na samoj mei, bit e u suvlasnitvu susjeda s obje strane mee, jednako kao i medne pregrade. No, dok glede uporabe zajednike ograde postoje posebna pravila (v. 101/3) glede uporabe i koritenja stabla ne mei ona ne postoje. Stoga, ini se pravilnim glede plodova odnosno raspolaganja stablom na mei primjenjivati odgovarajue odredbe o suvlasnitvu. 5. Granje i korijenje 15. Granje i ile (korijenje) raslinja koje se proteu preko granice zemljita njihova vlasnika zaokupljale su pravnike od davnine. Problem nastaje kad dijelovi drveta (ili drugog raslinja) koje se nalazi u vlasnitvu jedne osobe, ulaze u prostor zemljita u vlasnitvu druge osobe - je li vlasnik zemljita iji je prostor "povrijeen" duan trpjeti grane i ile tueg drveta na svojem zemljitu (ili pod njim). Postoji i pitanje obveznopravne naravi - postoji li odgovornost za tetu nastalu "prodorom" dijelova drvea i raslinja u tue zemljite. Rjeenje tih problema kroz povijest mijenjalo se.5 U naem je pravnom sustavu (v. l. 105) ono, u pravilu, u skladu s naelom superficies solo cedit. Vlasnik zemljita smije odsjei grane tueg stabla koje vise iznad njegovog zemljita i zadrati ih, ili sluiti se njima, odnosno istrgnuti iz zemlje korijenje i ile prodrle ispod povrine njegovog zemljita, a vlasnik drva (tj. zemljita iz kojeg je izraslo deblo) duan je tu svojevrsnu samopomo trpjeti. Od ovog pravila postoji izuzetak ako se radi o granama drvea koje pripada umi u smislu Zakona o umama.6 Zakon o umama, naime, zabranjuje svako odsijecanje grana, dijelova grana ili kresanje lisnika ako to nije predvieno umskogospodarskim osnovama,7 a odredbe Zakona o umama su lex specialis u odnosu na l. 105 ZV. Takoer je samim ZV odreeno da se njegove odredbe ne odtvo na spornoj povrini se u ovom sluaju ne oznaava onog koji je stekao pravo derivativno od susjeda koji je sudjelovao u postupku ureenja mee (jer nitko ne moe na drugoga prenijeti vie prava nego to ga sam ima, pa ako je to pravo prestalo predniku nema ga niti njegov pravni sljednik), nego samo onog koji je stekao vlasnitvo neovisno od osobe koja je sudjelovala u postupku ureenja mee i to prije no to je mea ureena.
5 U starom se je Rimu interdiktnom zatitom titilo pravo vlasnitva u pogledu zemljita u ijem su se zranom prostoru nalazile grane drveta sa susjednog zemljita. Grane na visini do 15 stopa od tla mogao je vlasnik zemljita iznad kojeg su se nadvile odsjei i zadrati ih, dok je one grane koje su se nadvile nad njegovo zemljite na veoj visini bio duan trpjeti. 6 Zakon o umama (NN 52/90, 5/91, 9/91, 76/93) u l. 4. st. 1. definira umu kao "... zemljite obraslo umskim drveem u obliku sastojine na povrini veoj od 10 ari." 7
Zakon o umama, l. 44. st. 2.
, , , . , , . i - . , -..- ,Trei dio: Vlasnitvo 475
STVARNO PRAVO
Gliha
nose za sluaj meusobnog granienja uma. Odsijecanjem, vlasnik zemljita postaje vlasnikom grana (istrgnutih ila) koje su se nalazile na njegovom zemljitu. Vlasnik zemljita na (pod) ije su zemljite prodrle grane ili korijenje ne moe, s druge strane, prisiliti susjeda da on sam odsijee grane svojeg drveta koje su se nale u tuem zranom prostoru. Ali, vlasnik drveta moe privui grane na svoje zemljite. Trpi li vlasnik zemljita grane susjedovog drveta u svom zranom prostoru, vlasnik zemljita na kojem to drvo raste morat e trpjeti da onaj u ijoj su sferi grane ubire kako otpale tako i visee plodove. Ako vlasnika zemljita u odsijecanju grana ili korijenja, ubiranju plodova sa grana koje su se nadvile nad njegovo zemljite sprjeava vlasnik drveta, ovaj nema pravo na posjedovnu zatitu. Naime, susjed nema, bez posebnog pravnog odnosa temeljem kojeg bi nastalo subjektivno pravo takva sadraja, posjed prava sa sadrajem na odsijecanje grana i korijenja odnosno ubiranja plodova sa susjednog zemljita, niti je u posjedu tog granja i korijenja. Njemu je samo doputeno da putem samopomoi uspostavi ravnoteu u susjedskopravnoj zajednici. Vlasnik drveta moe uvijek privui natrag na svoje zemljite grane koje su prele granice njegova zemljita. Tek ako to ne uini, a sprjeava susjeda u ostvarivanju njegovih ovlatenja, dolazi do povrede susjedskog odnosa i uznemiravani susjed ima pravo na zatitu, ali ne zbog uznemiravanja posjeda nego petitornom tubom. i ::'u/-16. U pravilu, s obzirom da vlasnik zemljita ima navedene ovlasti izvravanjem kojih moe zatititi svoje pravo vlasnitva, vlasnik drugog zemljita (s kojeg dolaze grane odnosno korijenje ili ile) nije odgovoran za tetu koja bi mogla nastati od granja i korijenja ili ila. No, ako se ta teta ne bi dogodila da je vlasnik drva odnosno raslinja postupao obzirno, ipak e za nju odgovarati. Ovaj potonji sluaj bit e naroito vaan kad vlasnik susjednog zemljita nema faktine mogunosti da sprijei tetu od prodora dijelova tueg drvea ili raslinja u njegovo zemljite - primjerice kad korijenje tueg drva prodre u temelje ili samu graevinu na drugom zemljitu. Vlasnik drveta odnosno raslinja u tom sluaju odgovara po opim pravilima o subjektivnoj odgovornosti za tetu. ZOO (154/1) odreuje da se za subjektivnu odgovornost presumira najblai oblik krivnje (obina nepanja). To u ovom sluaju znai, vlasnik drveta e morati, da bi se oslobodio odgovornosti, dokazati da nije kriv to je korijenje ili granje prodrlo na (pod) tuu nekretninu i pri tome uzrokovalo tetu. injenica da je drvee odnosno raslinje prodrlo na (pod) tuu nekretninu trebala bi biti dovoljna da se ponaanje njihova vlasnika smatra neobzirnim. 17. U svim sluajevima u kojima je vlasniku zemljita zabranjeno posebnim propisima istrgnuti korijenje i ile odnosno odsjei grane, kao to je to primjerice sluaj sa umskim drveem, ostaje pravo na naknadu tete. 6. Pristup na tue 18. Jedno od vrlo starih ogranienja vlasnikove pravne vlasti u korist susjeda je vezano uz obvezu trpljenja susjedovog pristupa na tuu nekretninu s ciljem uzi4 7 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gliha
manja stvari i ivotinja koje su se tu sluajno nale, odnosno radi poduzimanja radnji potrebnih za odravanje nekretnine. U ovu se vrstu susjedskih prava u nekim pravnim sustavima ubraja i pravo nunog prolaza (npr. u njemakom pravu, v. par. 917. i 918. BGB). U hrvatskom stvarnom pravu to nije sluaj, pravo nunog prolaza nije koncipirano kao ogranienje vlasnikove pravne vlasti nego kao subjektivno pravo i to pravo slunosti (v. infra "Slunosti"). 19. U naem pravu postoji ope pravilo za pristup na tuu nekretninu radi uzimanja stvari koje su na nj sluajno dospjele. To mogu biti ivotinje, rojevi pela i druge pokretne stvari koje se nisu povezale s nekretninom tako da bi prestale samostalno postojati. Dospije li, primjerice, tako sluajem na zemljite tue sjemenje i spoji se sa tim zemljitem nee ga se moi natrag uzeti. tovie, nastane li od takvog sjemenja teta za vlasnika nekretnine, vlasnik sjemenja trebao bi ju nadoknaditi. S druge strane, dospiju li sluajem na nekretninu tui prirodni plodovi, ili koja druga stvar (u stvarnopravnom smislu i ivotinje se smatraju stvarima) koje se nisu s njom povezale, njihov e ih vlasnik moi natrag uzeti pristupom na tuu nekretninu. Vlasnik nekretnine duan je, u primjerenom roku, trpjeti pristup na svoju nekretninu u tu svrhu, i ne mora se od njega traiti posebno doputenje, a trai li se, vlasnik ga je duan dati. Vlasnik nekretnine ipak nee biti duan trpjeti pristup na svoju nekretninu pod pretpostavkom da sam bez odgaanja preda vlasniku stvari koje su sluajem dospjele na njegovu nekretninu. Pristup na tue zemljite mora se obaviti na nain i u vrijeme kad e najmanje smetati vlasnika zemljita, a sva se prouzrokovana teta mora nadoknaditi. Vlasnik zemljita na koje je pobjegla ivotinja, mora trpjeti pristup na svoje zemljite samo neposredno nakon to je ivotinja dola na njegovo zemljite odnosno ono vrijeme koje je primjereno za njeno hvatanje. Po proteku vremena koje se smatra primjerenim, vlasnik zemljita vie nee morati trpjeti pristup na svoje zemljite, nego e za to trebati njegova dozvola. Vlasnik nekretnine ima pravo retencije (zadranja) na stvarima koje su dospjele na njegovu nekretninu ako su mu one prouzrokovale tetu, ili su mu s njima u svezi nastali nuni trokovi, sve dok mu teta i trokovi ne budu u cijelosti nadoknaeni. Na takvo zadranje se primjenjuju opa pravila o retenciji. 7. Uporaba nekretnine radi izvoenja radova 20. Pristup na susjedovo zemljite bit e ponekad nuan radi graenja, odravanja i obavljanja popravaka na nekretninama ili drugih radova potrebnih za uporabu ili koritenje nekretnine, jer se to nee moi obaviti sa vlastitog zemljita. U tom sluaju vlasnik nekretnine s koje se ti radovi moraju izvoditi morat e trpjeti privremenu uporabu svoje nekretnine u korist vlasnika nekretnine na kojoj se izvode radovi radi smjetaja osoba koje izvode radove, materijala, postavljanja skele i si. Onaj tko je na taj nain uporabio tuu nekretninu duan ju je im prestane potreba za takvom uporabom dovesti u stanje kakvo je bilo prije uporabe, kao i naknaditi tetu. Takoer, zatrai li to vlasnik uporabljene nekretnine, duan je za tu uporabu platiti primjerenu naknadu koja ne moe biti manja od one na koju bi
Gliha
imao pravo da je provedeno nepotpuno izvlatenje (eksproprijacija) njegove ne8 kretnine. 2 1 . Pravila o izvlatenju tj. po nazivlju Zakona o izvlatenju (ZI) o privremenom uzimanju u posjed, primjenjuju se i u sluaju izgradnje objekata i izvoenja drugih radova od opeg interesa (5 ZI). U ZI se, naime, ini razlika izmeu nepotpunog izvlatenja bilo u obliku slunosti ili zakupa od privremenog uzimanja u posjed. Osnovna je razlika to se privremeno u posjed moe uzeti samo zemljite (a ne i druge nekretnine) i naglaena je privremenost. Nakon privremene uporabe tue nekretnine (privremenog uzimanja u posjed) radi smjetaja materijala, osoba koje izvode radove i si. nekretnina se mora dovesti u stanje u kakvom se prije nalazila, kao i nadoknaditi eventualno nastala teta. Bude li nekretnina u takvom stanju da se njome vie ne moe sluiti na nain kao prije privremenog uzimanja u posjed, njezin e vlasnik moi zahtijevati, u roku od mjesec dana nakon to prestane takva uporaba, potpuno izvlatenje. Za privremeno uzimanje u posjed uvijek se treba plaati naknada kao da je nekretnina nepotpuno izvlatena osnivanjem zakupa (39 ZI). 2 2 . Donoenjem ZV pravila o privremenom uzimanju u posjed radi izgradnje objekata i izvoenja drugih radova od opeg interesa nisu vie nuna. Njima je osoba koja gradi ili izvodi radove od opeg interesa stavljena u poloaj koji ima vie optereenja od onog u kojem je bilo koji vlasnik nekretnine koji gradi ili popravlja svoju nekretninu. Ne vidi se neki poseban razlog da se i u sluaju gradnje ili izvoenja radova u opem interesu ne primjenjuju odgovarajue odredbe ZV. 8. Postavljanje vodova i drugih ureaja 2 3 . Odredbe o ovlatenju postavljanja vodova i drugih ureaja (pod drugim se ureajima razumijevaju ureaji koji slue za dovoenje elektrike, plina i si., koji su potrebni za telekomunikaciju, odvod kanalizacije i si.) na tuoj nekretnini, nalaze u ZV u glavi o susjedskim pravima, ali samo da bi se uputilo na to da se ne radi o susjedskom pravu. Naime, postavljati vodove i takve druge ureaje na tue zemljite mogue je, radi li se o postavljanju koje je u interesu Republike Hrvatske, temeljem odredaba o nepotpunom izvlatenju odnosno, radi li se o postavljanju u privatnom interesu, prema pravilima o osnivanju slunosti odlukom suda kojim se osniva slunost vodova i drugih ureaja. Dakle, postavljanje vodova i drugih ureaja ne smatra se po ZV ovlatenjem potrebnim za uzajamno obzirno izvravanje prava vlasnitva, nego je za razliku od susjedskih prava, potrebna posebna pravna osnova - postupak za nepotpuno izvlatenje ili prema pravilima o stjecanju slunosti. Smatra se da to ne moe biti susjedsko pravo, ve mora postojati pristanak vlasnika susjedne nekretnine ili posebna pravna osnova za postavljanje vodova i ureaja na tuu nekretninu, time da se vlasniku optereene nekretnine osigura pravo na naknadu radi ograniavanja njegovih prava.
8
V. l. 4, 37 i 38 Zakona o izvlatenju, NN 9/94 i 35/94. Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
478
Gliha
9. Potkopavanje tue nekretnine
24. Vlasnik zemljita ima ograniene mogunosti kopanja svog zemljita. Kopanjem vlastitog zemljita moe prouzroiti gubitak stabilnosti susjednog zemljita ili drugih nekretnina na njemu, ili pak njihovo uruavanje. Ta je opasnost izraenija u gradovima gdje se na malim povrinama izgrauju visoke zgrade. Stoga e vlasnik zemljita biti duan proputati kopanja kakvim bi susjedna zemljita ili graevine izgubile potrebna uporita (109/1). To se ne odnosi samo na kopanja koja bi dovela do istodobnog gubitka uporita nego i na ona koja bi ubudue prouzrokovala gubitak uporita, kao i ona koja bi to prouzrokovala u posebnim uvjetima u kojima inae ne bi dolo do gubitka stabilnosti nekretnine (npr. jakih kia, lakih potresa i si.). Vlasnik susjedne nekretnine morat e trpjeti potkopavanje budu li poduzete sve radnje koje e sprjeiti gubitak stabilnosti njegove nekretnine. U te radnje je ukljueno i postavljanje posebnih konstrukcija od kojih se opravdano moe oekivati da e sprijeiti gubitak prirodne stabilnosti susjednih nekretnina. Vlasnik zemljita ija je stabilnost ugroena nee morati trpjeti takve konstrukcije na svojoj nekretnini - one moraju biti postavljene na onom zemljitu koje se kopa. Ogranienje pravne vlasti osobe ije je zemljite ugroeno kopanjem drugog zemljita sastoji se u trpljenju osiguranja odnosno zamjene prirodne stabilnosti nekretnine posebnim konstrukcijama. Skrb o stabilnosti tako potkopane nekretnine mora trajno voditi onaj tko je izvrio potkopavanje - ona ne prestaje time to je u momentu potkopavanja na neko vrijeme osigurana stabilnost tue nekretnine. No, nije li mogue s uspjehom provesti takve posebne mjere, vlasnik nekretnine ija je stabilnost u opasnosti moe zahtijevati zabranu radnji od kojih prijeti njegovoj nekretnini opasnost za stabilnost. 25. Uinci ovog susjedskog prava se mogu postii i zahtjevom na obveznopravnoj razini temeljem odredaba l. 156. ZOO (slian je sluaj i kod imisija). Onaj kojemu zbog kopanja susjedne nekretnine prijeti opasnost po stabilnost njegove nekretnine, redovito e se moi posluiti popularnom tubom iz l. 156. ZOO, kako bi putem suda ishodio poduzimanje svih mjera potrebnih da bi se osiguralo njegovu nekretninu od potkopavanja (na troak osobe na ijem se zemljitu obavlja kopanje). Ako te mjere ne bi mogle sprijeiti ugroavanje stabilnosti nekretnine, tada e se podredno moi zahtijevati da se susjed suzdri od kopanja svog zemljita. U l. 156. ZOO je sadrana i odredba koja bi se mogla primjeniti kad se kopanje nekretnina obavlja "u obavljanju opekorisne djelatnosti za koju je dobivena dozvola nadlenog organa" (156/3 ZOO). U takvom sluaju osoba iju bi to nekretninu ugroavalo ne bi imala pravo da putem suda ishodi prestanak obavljanja radova, nego samo poduzimanje "drutveno opravdanih mjera" za sprjeavanje nastupa tete ili njezino smanjivanje, a za tetu koju bi pretrpjela imala bi pravo na naknadu (ali samo za "prekomjernu tetu", naime onu koja prelazi uobiajene granice) (156/3-4 ZOO).
STVARNO PRAVO
Gliha
10. Imisije 26. Imisije (od immitio, missi, missum, 3) su fizike smetnje koje dolaze s jedne 9 nekretnine i ometaju sluenje ili koritenje drugom nekretninom. To mogu biti dim, neugodni mirisi, buka, otpadne vode i si. Ogranienja pravne vlasti glede nekretnina u svezi s imisijama imaju iru ulogu od ostalih susjedskih prava - njima se postie i zatita okolia od tetnih utjecaja koji potjeu od nekretnina. Takvih tetnih utjecaja ima sve vie, kako kvantitativno tako i zbog nastajanja novih oblika, pa ogranienja pravne vlasti u svezi s imisijama imaju i ulogu u globalnoj zatiti okolia, i --,:.. 2 7 . Vlasnik nekretnine, odnosno onaj koji ju posjeduje na temelju prava izvedenog iz vlasnikovog, mora se suzdravati radnji kojih su posljedica imisije, kao i otklanjati odreene uzroke to potjeu s njegove nekretnine a izazivaju imisije. Norme ponaanja vlasnika i ogranienja njegove pravne vlasti u pogledu vlastite nekretnine glede imisija koje potjeu s njegove nekretnine postavljene su u l. 110. ZV. Naime, nee se zbog svih imisija ograniavati pravna vlast onoga sa ije nekretnine potjeu. Imisije e ponekad morati trpjeti i onaj kojemu predstavljaju smetnje. Trpjeti se moraju sve imisije koje su doputene, tj. pravna vlast onoga s ije nekretnine potjeu imisije ograniava se samo glede onih koje nisu doputene. Pravni poredak mora sadravati kriterije za odreivanje razine tetnih utjecaja koji se moraju trpjeti. Suvremeni ivotni uvjeti sve vie podiu granicu tolerancije trpljenja tetnih utjecaja, to je posljedica elje za razvojem na raznim podrujima - redovito poboljanje na jednom podruju na neki nain negativno utjee na drugo. Ali, ukupno gledajui, i bez obzira na sve probitke razvoja, ne bi se smjeli tolerirati tetni utjecaji kojima se ugroava ne samo tua pravna vlast, ve i ravnotea prirode. >* 2 8 . Granica preko koje se ne moraju trpjeti tetni utjecaji odreuje se po nekoliko kriterija. Osnovni je nain odailjanja. Po nainu odailjanja imisije se dijele na neposredne (direktne) i posredne (indirektne). Nitko ne mora trpjeti da se na njegovu nekretninu odailju imisije bilo posebnim ureajima ili neposredno na drugi nain - tako odaslane imisije nazivaju se neposredne. Neposredne su imisije u pravilu zabranjene, a doputene su jedino ako postoji posebni pravni temelj za takvo ponaanje koje uzrokuje uznemiravanje vlasnika druge nekretnine neposrednim imisijama (110/4). Posredne imisije su one koje na tuu nekretninu dospiju bez izravnog utjecaja onog s ije nekretnine dolaze, dakle, naravnim silama ili sluajem. Doputenost posrednih imisija procjenjuje po kriterijima prekomjernosti, tete koju prouzrokuju i posebnih ciljeva. Imisije e biti nedoputene ako
U Zakonu o zatiti okolia (Narodne novine, br. 82/94) pojmu imisija odreen je, za potrebe tog zakona, drukiji sadraj. Naime, u l. 5/7 odreeno je da pojam imisija oznaava "koncentraciju tvari na odreenom mjestu i u odreenom vremenu u okoliu". Potrebno je upozoriti, pojam imisija u tom smislu valja razumijevati samo vezano uz Zakon o zatiti okolia. U svim ostalim sluajevima, imisije valja razumijevati u gore navedenom znaenju koje je uobiajeno u privatnopravnom nazivlju, te se dalje u tekstu pojam imisija rabi iskljuivo u tom smislu. 4 8 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
9
Gliha
preu bilo koji od navedenih kriterija. Problemi u svezi prekomjernosti mogu proizii zbog dislociranosti nekretnine s koje dolaze imisije i one ugroene imisijama, a posebno razliitim namjenama tih nekretnina. Naime, fiksna granica onog to se smatra prekomjernim ne postoji, niti moe postojati (ne mogu se, primjerice, usporeivati utjecaji na nekretnine u industrijskoj etvrti s onim u planinskom kraju). Smetnje koje su prihvatljive s obzirom na jednu nekretninu, mogu biti prekomjerne za drugu, ili one smetnje koje su prihvatljive za mjesto gdje se nalazi nekretnina s koje dolaze imisije ne moraju biti prihvatljive za mjesto gdje se nalazi nekretnina na koju su one upuene. Takoer, na prekomjernost utjee i vrijeme u kojem je nekretnina izloena smetnjama - neke e smetnje biti prihvatljive u jedno doba dana, a u drugo ne. Prekomjernost se procjenjuje s obzirom na vrijeme odailjanja imisija, mjesto, vrstu i namjenu nekretnine na koju dolaze imisije (110/1) to je u skladu s pravilom da se to manje ograniava, optereuje ili na drugi nain uznemirava onaj koji je duan neto trpjeti, propustiti ili initi (100/4). Mjerodavni su, dakle, kriteriji za nekretninu koja im je izloena. Drugi kriterij po kojem e se ocjenjivati doputenost imisija je teta koju one nanose. Imisije koje nanose znatniju tetu bit e nedoputene i to bez obzira to moda nije ispunjen kriterij prekomjernosti. to e se smatrati znatnijom tetom sud e morati ocjenjivati u svakom sluaju posebno. Doputenost imisija ovisit e i o posebnim odredbama, npr. onima kojima se odreuje koja se koliina tetnih tvari moe isputati u zrak, vodu i si. 29. Pravna vlast glede nekretnine s koje dolaze imisije redovito je, dakle, ograniena zahtjevom vlasnika druge nekretnine da ini ono to e sprijeiti ili da proputa ono to uzrokuje nedoputene imisije (neposredne i prekomjerne posredne imisije). Pravna vlast glede nekretnine koja je izloena imisijama bit e ograniena trpljenjem ili proputanjem u svezi s imisijama koje nisu doputene. 30. Pravo na zatitu od imisija ima kako vlasnik nekretnine tako i sve osobe koje nekretninu posjeduju na temelju prava izvedenog iz njegova prava (to vrijedi glede svih susjedskih prava, v. 100/2). Uz vlasnika to dakle mogu biti, primjerice, zakupnici, najmoprimci i svi oni koji temeljem nekog pravnog posla, ili kojeg drugog pravnog temelja imaju pravo na posjed izveden iz vlasnitva. 31. Zatita od imisija ostvaruje se negatornim zahtjevom. Kako se meutim, susjedskim pravima rjeava specifian odnos izmeu vlasnika nekretnina koje su na neki nain fiziki (ali ne i pravno) povezane, odredbe o negatornoj tubi, kad se radi o zatiti od imisija, moraju se povezati s odredbama o imisijama. To dovodi do odreenih odstupanja od klasinog i uobiajenog negatornog zahtjeva (167), kojim se inae titi vlasnitvo od neosnovanog uznemiravanja. U tom se smislu zatita od imisija ostvaruje specifinom negatornom tubom koja se od klasine negatorne tube razlikuje po sadraju tubenog zahtjeva te po krugu osoba koje su ga ovlatene podii. U pravilu je klasinu negatornu tubu ovlaten podii vlasnik (167/1) odnosno, njezinu publicijansku inaicu, predmnijevam vlasnik tj. kvalificirani, publicijanski posjednik (167/4). Za razliku od toga, zatitu od imisija uz
Gliha
vlasnika odnosno predmnijevanog vlasnika mogu zahtijevati, kao to je ve navedeno, i sve osobe koje nekretninu posjeduju na temelju prava izvedenog iz njegova prava. Zatita od imisija moe se zahtijevati od vlasnika nekretnine s koje su upuene imisije, ili umjesto njega (ako vlasnik nije u neposrednom posjedu) od osobe koja posjeduje tu nekretninu na temelju prava izvedenog iz vlasnitva. Negatorna tuba je petitorna tuba kojom se zahtijeva neka inidba - uspostava prijanjeg stanja, prestanak radnji, odnosno ponaanja kojima se vlasnik uznemirava u ostvarivanju svojih vlasnikih ovlatenja kao i zabranu budueg uznemiravanja. Kad se negatornom tubom zahtijeva zatita od imisija, zahtjev moe biti proiren i zahtjevom za uklanjanje izvora nedoputenih imisija, to znai i promjenu stanja tue nekretnine (takvo proirenje tubenog zahtjeva moglo bi dovesti u pitanje narav te tube kao negatorne) te zahtjevom za poduzimanjem svrhovitih mjera kad prijeti predvidiva opasnost od bilo neposrednih bilo posrednih prekomjernih imisija (110/5). Pravo na podnoenje negatorne tube ne zastarijeva - s obzirom da vlasnitvo ne zastarijeva, ne zastarijeva ni pravo tititi ga od uznemiravanja. 3 2 . Glede prekomjernih posrednih imisija moe se zahtijevati otklanjanje uzroka imisija, naknada tete, da se ubudue proputa initi ono to je uzrokom imisija (110/2) kao i provedbu svrhovitih mjera radi sprjeavanja imisija (110/5). Temeljem odredbe da se moraju otkloniti uzroci imisija proizlazi da se moe i zahtijevati promjena stanja tue nekretnine tako da ono vie ne prouzrokuje nedozvoljene imisije. Glede neposrednih imisija moe se zahtijevati da uznemiravanje prouzroeno neposrednim imisijama prestane, da se nadoknadi pretrpljena teta (110/4) i provedbu svrhovitih mjera radi sprjeavanja imisija (110/5). 3 3 . Poseban je sluaj kad je nekretnina smetana imisijama koje dolaze sa druge nekretnine, a posljedica su djelatnosti za koju postoji doputenje nadlene vlasti. U takvim se sluajevima smatra da postoji posebna pravna osnova radi koje e se morati trpjeti imisije koje se inae ne bi morale trpjeti, bilo prekomjerne posredne (110/3) ili neposredne (110/4). Zato se nee moi zahtijevati proputanje obavljanja takve djelatnosti, a pravo na zatitu u takvim sluajevima ogranieno je na naknadu tete nanesene imisijama, i zahtjev za poduzimanjem prikladnih mjera da se ubudue sprijee prekomjerne imisije odnosno da se sprijei nastupanje te10 te, ili da se smanje. 3 4 . Zatita od imisija moe se zahtijevati i prije no to su one upuene na nekretninu, ali pod pretpostavkom da prijeti predvidiva opasnost od neposrednih ili posrednih prekomjernih imisija. U tom je sluaju vlasnik nekretnine kojoj prijeti takva opasnost ovlaten zahtijevati da sud odredi i da se provedu svrhovite mjere radi sprjeavanja takvih imisija (110/5), a u skladu s odredbama Ovrnog zakona (OZ) o privremenim mjerama. To moe biti bilo koja mjera kojom se postie svrha
10 Tako je odreeno l. 110/3 koji se odnosi na prekomjerne posredne imisije. No, ako se posebnim pravnim temeljem iz st. 4. tog lanka smatra doputenje nadlene vlasti, trebalo bi glede neposrednih imisija koje potjeu od djelatnosti za koju je dobiveno takvo doputenje primijeniti odredbe glede posrednih prekomjernih imisija.
STVARNO PRAVO
Gliha
(299/1 OZ), pa bi sud mogao naloiti privremenu mjeru prestanka djelatnosti ili uklanjanje izvora koji prouzrokuju takve imisije (odluka suda o privremenoj mjeri ne utjee na konaan ishod spora). Zatrai li se privremena mjera prije podnoenja tube za zatitu od imisija sud e odrediti i rok u kojem se mora podnijeti ta tuba (303/1 OZ), a propusti li se podnoenje tube u naloenom roku, privremena mjera e se ukinuti na prijedlog onoga protiv kojega je donesena. 35. Uinci zatite od nedoputenih imisija mogu se ostvariti i na obveznopravnoj razini temeljem l. 156. ZOO.11 Odredbe l. 156. ZOO omoguuju preventivno postupanje protiv tetnih djelovanja na okoli. Omoguuju to ovlaujui svakoga, pa i onoga tko nije izravno ugroen, da podigne tubu kojom e zahtijevati sprjeavanje nastanka znatnije tete i prestanak uznemiravanja, ime je taj zahtjev stavljen na razinu popularne tube. Zahtjev e se sastojati prvenstveno u traenju da se poduzmu mjere za sprjeavanje nastanka tete, odnosno za prestanak uznemiravanja, a supsidijarno se moe postaviti zahtjev za uklanjanjem izvora opasnosti odnosno suzdravanjem od djelatnosti koja prouzrokuje uznemiravanje. Nastane li teta u obavljanju opekorisne djelatnosti, zahtjev je suen na mogunost traenja da se poduzmu mjere za njeno sprjeavanje ili smanjivanje pod uvjetom da je to drutveno opravdano, a naknadu tete moe ostvariti samo u iznosu koji se smatra prekomjernom tetom.
11. Opasnost od ruenja zgrade
36. Vlasnik je ovlaten sa svojom stvari initi to ga je volja. On svoju stvar odrava na nain koji eli, moe stvar i neodravati, pa i dopustiti da propadne. Tako je u pravilu za pokretne stvari i nekretnine. Meutim, bude li zbog neodravanja nekretnina dovedena u takvo stanje da se moe djelomino ili potpuno sruiti a pritom je ugroena tua nekretnina, od vlasnika nekretnine se moe zahtijevati da odrava zgradu u toj mjeri da ne ugroava susjedne nekretnine (111). U tu svrhu zahtjev prema vlasniku nekretnine koja svojim stanjem ugroava susjedne moe se sastojati od poduzimanja mjera potrebnih za sprjeavanje nastanka tete kao i dovoljnog osiguranja za naknadu budue tete. Taj zahtjev moe postaviti i posjednik nekretnine kojem prijeti teta kao i svatko kome prijeti teta (156 ZOO).
l. 156. ZOO: "(1) Svatko moe zahtijevati od drugog da ukloni izvor opasnosti od kojeg prijeti znatnija teta njemu ili odreenom broju osoba, a i suzdrati se od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost tete ako se nastanak uznemiravanja ili tete ne moe sprijeiti odgovarajuim mjerama. (2) Sud e na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajue mjere za spreavanje nastanka tete ili uznemiravanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na troak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne uini. (3) Ako teta nastane u obavljanju opekorisne djelatnosti za koju je dobivena dozvola nadlenog organa, moe se zahtijevati samo naknada tete koja prelazi uobiajene granice (prekomjerna teta). (4) Ali, i u tom sluaju se moe zahtijevati poduzimanje drutveno opravdanih mjera da se sprijei nastupanje tete ili da se ona smanji." Mora se upozoriti na redakcijsku pogreku u stavku 1. alineja 3 lanka 156. ZOO, te bi umjesto rijei "suzdrati se" trebalo stajati "da se suzdri", jer u protivnom taj stavak gubi smisao. .: ..;. ,. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 8 3
11
GLAVA 9. Susjedski odnosi i pravo vlasnitva 12. Zabrana mijenjanja naravnog toka vode
Gliha
3 7 . Vlasnik zemljita nema ovlatenje bez posebne pravne osnove mijenjati tok voda (povrinskih i ponornih) koje prirodno protjeu preko njegovog zemljita utjee li to na ovlatenja koja imaju susjedi na zemljitima koja se nalaze nizvodno ili uzvodno. Ako je to na tetu drugih zemljita, vlasnik zemljita preko kojeg (kroz kojeg) tee voda ne moe mijenjati ni njen prirodni smjer niti prirodnu jainu toka (112/1). Osim toga, stvarna vlast glede zemljite koje se nalazi du obala vodotoka i jezera podlona je ogranienjima dvostrukog sadraja - vlasnik se njima ne smije sluiti na nain da ometa bilo tok vode ili koritenje obala korita ili vodogospodarstvenih objekata, a mora i dopustiti njihovo odravanje. Vlasnik nekretnine ne moe na svom zemljitu postavljati prepreke ili naprave kojima bi sprjeavao prirodan dotok vode na svoje zemljite sa zemljita koje se nalazi uzvodno, i obrnuto, vlasnik uzvodnog zemljita ne smije nita poduzimati, to bi inae na svom zemljitu mogao, to bi u veoj mjeri teretilo nizvodno zemljite. 3 8 . Zakonom o vodama (NN 107/95), osnovnim propisom kojim se ureuje vodno pravo u hrvatskom pravnom poretku, takoer se nalae vlasnicima zemljita proputanje radnji kojima se izaziva mijenjanje ili presijecanje toka podzemnih voda kao i sluenje njima tako da se ugroava opskrba drugih vodom ili stabilnost tuih nekretnina (111/1/1) odnosno promjena smjera ili jaine toka povrinskih voda (111/1/2). Odredbama Zakona o vodama postavljaju se, meutim, ogranienja prava vlasnitva u uem smislu, koja nisu vezana uz postojanje susjedske zajednice. tovie, o povredi tih ogranienja nee odluivati sud nego upravno tijelo - upanijski ured nadlean za poslove upravljanja vodama. To tijelo donijet e u upravnom postupku rjeenje kojim se zabranjuje ponaanje vlasnika zemljita suprotno l. 111/1 Zakona o vodama i nalae uspostava stanja kakvo je bilo prije zadiranja u tok povrinskih ili podzemnih voda (o odgovornosti za nastalu tetu odluuje sud). Postupanje suprotno navedenim odredbama izaziva i prekrajnu odgovornost (195/1/18 i 19) za koju je propisana novana kazna u iznosu od 20.000 do 100.000 kuna. Uz navedena ogranienja u Zakonu o vodama postoje i druga ogranienja prava vlasnitva nekretnina preko kojih, ili kroz koja, tee voda npr. glede sluenja tim nekretninama (25-30, 106-112) raspolaganja njima (67), zatite voda od oneiavanja (68-81) pristupa na nekretninu bez doputenja njena vlasnika (30/2, 109/1/2, 110/1) itd. 13. Odvoenje kinice s krova 3 9 . Kao posebno susjedsko pravo je odreena je dunost vlasnika nekretnine da mora poduzeti sve potrebne mjere da kinica koja se slijeva s njegove zgrade ne pada na tuu nekretninu (l. 113). Radi se zapravo o nekoj vrsti imisija. Za razliku od odredaba o imisijama koje bi sluajno ili po prirodnim silama dospjele na tuu nekretninu (posredne imisije) a da bi bile nedoputene moraju bili prekomjerne ili izazivati znatniju tetu, u ovom se sluaju ne trai prekomjernost. Naime, svako se slijevanje sa zgrade koje ima posljedicu padanje vode na tuu nekretninu mora sprjeiti.
Gliha
C. Ostvarivanje
,....;.
40. Susjedska prava su emanacija prava vlasnitva i pripadaju vlasniku nekretnine kao dio njegovog prava vlasnitva. Ona ureuju odnose nastale u susjedskopravnoj zajednici odnosno rjeavaju pitanje kolizije pravnih vlasti glede nekretnine pa se ostvaruju sredstvima zatite prava vlasnitva. Ostvarivanjem susjedskih prava ne ostvaruje se zatita nekih posebnih subjektivnih prava. Ostvarivanjem susjedskih prava titi se vlasnik u izvravanju pravne vlasti, s obzirom da mu susjedska prava pripadaju kao dio njegova prava vlasnitva. Susjedska prava odreena pravnim propisima izazivaju, na strani vlasnika jedne nekretnine, dunost trpljenja, proputanja ili injenja u korist vlasnika druge nekretnine iz susjedskopravne zajednice (communio pro diviso), pa na taj nain imaju neke uinke subjektivnih prava, premda to nisu - a jedan od tih uinaka je pravna zatita. Uistinu, ne tite se susjedska prava nego pravo vlasnitva nekretnine. 4 1 . Susjedska prava se u pravilu ostvaruju u postupku pred sudom, ali ih je mogue ostvarivati i u upravnom postupku pa i samopomou. Zahtjevi usmjereni na ostvarivanje susjedskih prava stoga su razliite naravi - stvarnopravne, obveznopravne, upravnopravne. Zahtjevom stvarnopravne naravi protiv uznemiravanja prava vlasnitva ostvarivat e se zatita svih susjedskih prava. Zatita na posjedovnoj razini nee se moi primijeniti u sluajevima kad susjed uope nije u posjedu (npr. kad je susjed sprjeavan u rezanju grana koje su ule u zrani prostor iznad njegove nekretnine ili sakupljanju plodova s takvih grana) ili se ne radi o samovlasnom uznemi ravan ju. Privremene mjere iz ovrnog postupka takoer mogu biti sredstvo za ostvarivanje ravnotee u susjedskopravnoj zajednici. Samopomou e se moi ostvarivati susjedska prava samo kad je ona izriito doputena. Ostvarivanje susjedskih prava putem zatite obveznopravne i upravnopravne naravi doi e u obzir kad ujedno budu ostvarene pretpostavke i za takvu zatitu. 42. Pravo na ostvarivanje susjedskih prava pripada vlasniku nekretnine koji za to ima opravdani interes (100/2/1). Jednako kao i vlasnik pravo na zatitu ima i posjednik nekretnine koji za to ima opravdani interes a ije je pravo na posjed izvedeno iz vlasnikova prava (100/2/2). Posjednik e, meutim, imati pravo na ostvarivanje tek ako to nije uinio vlasnik. Zahtjev za ostvarivanje upuuje se protiv vlasnika nekretnine, a umjesto njemu moe biti upuen i posjedniku nekretnine ije je pravo na posjed izvedeno iz vlasnikova prava (100/4). 43. Susjedska se prava mogu ostvarivati i sredstvima stvarnopravne zatite i to negatornom tubom odnosno negatornom publicijanskom tubom (v. "Zatita vlasnitva") kojima se vlasnik odnosno predmnijevani vlasnik titi od uznemiravanja. Zatita od imisija se ostvaruje specifinom negatornom tubom (v. "Imisije"). Odredbama o susjedskim pravima se ujedno odreuje kriterij za utvrivanje granice izmeu nedoputenog uznemiravanja vlasnika nekretnine od onog koje je ovaj mora trpjeti. Postoji li posebna pravna osnova za uznemiravanje vlasnika negatorni zahtjev nee biti doputen. Susjedska prava u svezi s meom ostvaruju se u posebnom postupku ureenja mea (v. "Mea"). - : - y , ,v ?.: ;-ASTVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 8 5
Gliha
4 4 . Susjedska se prava mogu ostvarivati i putem sredstava posjedovne zatite od uznemiravanja. Osim za one koji nisu vlasnici uznemiravane nekretnine posjedovna zatita interesantna je i vlasnicima posebice zbog brzine u postupanju s obzirom da je postupak za pruanje zatite posjeda hitan. No, posjedovnom zatitom se nee moi ostvarivati sva susjedska prava, nego samo kad je susjed samovlasnim inom uznemiravan u posjedovanju stvari ili prava. Stoga, susjed koji je ometan u ubiranju plodova ili rezanju grana koje su prodrle sa tueg zemljita na njegovo ne bi se mogao posluiti posjedovnom zatitom, jer nije u posjedu ni grane kao stvari, niti prava na ubiranje plodova ili rezanja grana. 4 5 . Ovrnim zakonom je otvorena jedna nova mogunost za ostvarivanje susjedskih prava. Odredbama l. 299/2 tog zakona omogueno je da sud moe radi osiguranja pravnog reda odrediti mjeru kojom e se privremeno urediti sporni odnos izmeu stranaka. Pretpostavka za zahtijevanje te privremene mjere jest da je ona nuna radi sprjeavanja nastanka "nenadoknadive" ili teko nadoknadive tete, nasilja ili je ona potrebna iz drugih vanih razloga radi osiguranja pravnog reda. Takvo privremeno ureenje odnosa moglo bi biti uinkovito u ostvarivanju susjedskih prava, jer bi se moglo na brz nain otkloniti naruavanje odnosa unutar susjedskopravne zajednice, ak i bez da su ispunjene pretpostavke potrebne za posjedovnu zatitu. Odluka kojom se privremeno ureuje sporni odnos mora sadravati i rok u kojem mora onaj koji je predloio njezino donoenje podignuti tubu radi rjeavanja spornog odnosa u skladu s pravom (303/1 OZ), ali uznemiravanom susjedu moe biti od velike pomoi. S obzirom da je odredba l. 299/2 OZ nova, nije jo sasvim transparentna. Moglo bi se zamisliti da njezinom primjenom u praksi u velikoj mjeri prestane potreba za posjedovnom zatitom. Uinci i domaaj ove odredbe, pa i njezina uloga, tek e se pokazati kad bude zaivjela u praksi. 4 6 . Samopomou se takoer mogu ostvarivati susjedska prava ali samo pod pretpostavkom da je ona izriito doputena. Pravo na samopomo po svojem karakteru nije subjektivno pravo koje proizlazi iz nekog pravnog odnosa, nego iz injenice da je samopomo doputena odredbama pravnog poretka (v. infra "Samopomo"). Susjedska se prava mogu tako ostvariti samopomou odsijecanjem granja i upanjem korijenja i ila susjedovog drvea i ostalog raslinja koje je prodrlo u vlasniku sferu tue nekretnine (105/1); pristupom na tue zemljite radi odnoenja stvari koje su se tamo sluajno nale (106/1). . ; , 4 7 . Susjedska prava se mogu ostvariti i na obveznopravnoj razini. Ako neovlatenim zahvatima kojima se naruava ravnotea u susjedskopravnoj zajednici prijeti ili nastane teta tada e se susjedska prava ostvarivati obveznopravnim sredstvima. Zahtjevom za uklanjanje opasnosti od tete (156 ZOO) moi e se ostvariti zatita od uznemiravanja pravne vlasti glede nekretnine od imisija (110), potkopavanja nekretnine (109), opasnosti od ruenja tue zgrade (111). Zahtjevom za naknadu tete prema opim pravilima obveznog prava moi e se ostvariti susjedska prava u svezi s zajednikom ogradom (101), ograivanjem nekretnine (102),
Gliha
granjem i korijenjem (105), pristupom na tue (106), uporabom nekretnine radi izvoenja radova (107), potkopavanjem tue nekretnine (109), imisijama (110), opasnosti od ruenja zgrade (111). 48. U nekim sluajevima susjedska prava e se moi vrlo djelotvorno ostvarivati upravnopravnim mjerama. Naime, nepotujui odredbe o odnosima u susjedskoj zajednici ponekad e se povrijediti i odredbe komunalnog reda primjerice o doputenoj buci, odlaganju smea i si., odredbe graevinskog prava, odredbe vodnog prava itd. U takvim e sluajevima upravna tijela u predvienom postupku (policija, graevinski inspektor, komunalni inspektor, upanijski ured nadlean za poslove upravljanja vodama i druga nadlena tijela) postupajui po svojim ovlatenjima moi otkloniti takva stanja ili djelovanja kojima se naruava ravnotea pravnih vlasti u susjedskopravnoj zajednici. , < , .; ,: . - 49. Ostvarivanje susjedskih prava moe imati odreenu ulogu u zatiti ovjekova okolia. Nepotrebno je u dananje vrijeme napominjati znaenje bilo kojeg oblika zatite ovjekove najvee batine - svijeta u kojem ivi. Zemlja je slikovito kazano, communio pro diviso, ogranien prostor na kojem postoji ogroman broj pravno odvojenih nekretnina. Pravne vlasti u pogledu tih nekretnina kolidiraju. Nekim se susjedskim pravima ograniava pravna vlast ije ostvarenje prouzrokuje zagaivanje okolnih nekretnina. Ostvarujui susjedska prava koja omoguavaju da se od drugog trai prestanak aktivnosti koje uzrokuju smetnje u ostvarivanju pravne vlasti glede vlastite nekretnine, titi se i dijeli Prirode.
STVARNO PRAVO
GLAVA 10. Prestanak prava vlasnitva
Gavella
Glava 10.
Prestanak prava vlasnitva

I. Openito
1. Pravo vlasnitva je, kao i ostala stvarna prava, u naelu trajno pravo. Svako pojedino pravo vlasnitva postoji glede one stvari koja je njegov predmet tako dugo dok se ne dogodi ono to je pravnim poretkom predvieno kao pretpostavka prestanka (gubitka) prava vlasnitva. Samo ako i kada se dogodi ono to je predvieno za pretpostavku prestanka, prestalo je pravo vlasnitva. Pritom ono nee prestati cijelo, ako je dogaaj koji uzrokuje prestanak prava vlasnitva bio takav da je uzrokovao samo prestanak nekog dijela tog prava, ili prestanak prava vlasnitva samo na nekom dijelu stvari, jer e - kad god i koliko god je to mogue - preostatak i dalje pripadati onome tko je do tada bio nositelj prava vlasnitva. To je posljedica naelne trajnosti prava vlasnitva. Posljedica toga je i ta da tko tvrdi da je prestalo neije pravo vlasnitva na nekoj stvari, trebat e tu tvrdnju dokazati, dokazavi da se dogodilo ono to uzrokuje prestanak (gubitak) prava vlasnitva. 2. Ovisno o dogaaju koji ga uzrokuje, prestanak prava vlasnitva e biti apsolutan ili relativan. Neki dogaaji uzrokuju da dotadanje pravo vlasnitva prestane za svakoga postojati, dakle da je prestanak prava vlasnitva apsolutan. Neki dogaaji, naprotiv, ine da pravo vlasnitva odreene stvari prestane pripadati onoj osobi kojoj je do tada pripadalo, ali da i dalje to isto pravo vlasnitva postoji na istoj stvari, kao pravo vlasnitva neke druge osobe - prestanak prava vlasnitva je tada samo relativan.
II. Relativan prestanak prava vlasnitva

3. Svako prelaenje prava vlasnitva neke stvari s jedne osobe na drugu, znai za tu drugu osobu stjecanje, a za dotadanjeg vlasnika relativni prestanak prava vlasnitva (171). 4. Relativni prestanak prava vlasnitva zbiva se na onom pravnom temelju i na onaj nain na koji na stjecatelja prelazi pravo vlasnitva. Do relativnog prestanka prava vlasnitva dolazi prigodom prelaenja tog prava s dotadanjeg na novog vlasnika, dakle uvijek kada stjecatelj stjee to pravo na temelju pravnog posla s dotadanjim vlasnikom, ili nasljeivanjem dotadanjeg vlasnika. Do istoga dolazi redovito i u sluajevima kada stjecatelj stjee na temelju odluke suda ili druge vlasti, no nikada u onima u kojima se na temelju odluke ipak stjee izvorno (kao npr. na temelju odluke o izvlatenju). Kada stjecatelj stjee pravo vlasnitva na temelju zakona, redovito je njegovo stjecanje izvorno, pa pravo vlasnitva dotadanjeg vlasnika prestaje apsolutno, a ne relativno; ipak, doi e i na temelju zakona do relativ4 8 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
nog prestanka vlasnitva u sluajevima kada je stjecanje na tom temelju iznimno ipak izvedeno (kada se pravo vlasnitva nekretnine stjee na temelju povjerenja u istinitost zemljine knjige). 5. Kada pravo vlasnitva prestane za dotadanjeg vlasnika, preavi na novoga - pravo vlasnitva je kod stjecatelja onakvo kakvo je bilo kod dotadanjeg vlasnika, odnosno - onakvo kakvo je bilo kod dotadanjeg vlasnika uz eventualno dodatno ogranienje koje je dotadanji vlasnik svojim pravnim poslom odredio prigodom prenoenja tog prava na stjecatelja (34). Stjecatelj je sljednik dotadanjeg vlasnika. Prelaenje prava vlasnitva ne utjee na prava treih osoba, ona nepromijenjena ostaju na istom pravu vlasnitva na kojem su bila i do tada.
III. Apsolutan prestanak vlasnitva A. Prestanak propau stvari

6. Propadne li stvar koja je predmet neijeg prava vlasnitva, neizbjeno prestaje i to pravo vlasnitva. Preostanu li, meutim, nakon propasti stvari neki njezini ostaci, pravo vlasnitva koje je postojalo na stvari, postoji i dalje na njima. (169/1). 7. Ovi pravni uinci nastupaju bez obzira na razlog zbog kojeg je stvar propala, to ne znai da propast stvari ne bi mogla izazvati i neke daljnje, obveznopravne, pa i druge pravne uinke. Ako je stvar propala tuom krivnjom, ili iz uzroka za koji netko drugi odgovara - vlasniku stvari e pripadati pravo na naknadu tete. Ako je stvar propala zbog vie sile, ili zbog sluaja za koji nitko ne odgovara sluaj pogaa vlasnika (casus sentit dominus), osim ako rizik za propast stvari nije preao na drugu osobu,1 ili vlasnik ima na temelju ugovora o osiguranju pravo na naknadu ili ugovorenu svotu. Propast stvari pogaa vlasnika i kada on uniti svoju stvar, ali to moe imati i daljnje posljedice. Stvar je vlasnikova - on u naelu smije s njom initi to ga je volja, dakle i unititi je, ali ne smije se pritom izgubiti iz vida da vlasnik nipoto ne smije izvravati svoje pravo vlasnitva protivno tuim pravima i zakonskim ogranienjima, a da bi unitenje stvari moglo biti protivno jednom ili drugom, ili i jednom i drugom. Kada je vlasnikova stvar objekt i tuih stvarnih prava, tada e unitenje te stvari pogaati i ta tua prava, a isto je i s tuim obveznim pravima koja su vezana uz posjed stvari (najam, zakup), kao i s
Zakljui li se ugovor o prodaji stvari, rizik da bi stvar mogla sluajno propasti ili biti oteena snosi prodavatelj, dok je ne preda kupcu; nakon predaje stvari kupcu, taj rizik pada na kupea (456/1). U pravilu e pravo vlasnitva prijei na kupca kada mu bude predana stvar koja mu je prodana, pa bi on i po opim pravilima snosio taj rizik, kao vlasnik stvari. No, ako kupac nije postao vlasnik stvari koja mu je predana (npr. kada je prodavatelj pridrao pravo vlasnitva), tada kupac snosi rizik sluajne propasti stvari, a ne njezin vlasnik. Tako je to uvijek kada je posebno regulirano snoenje rizika; u sluajevima za koje nije nita posebno propisano vrijedi naelo da casus sentit dominus. ........... STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 8 9
Gavella
nekim drugim pravima ija je materijalna podloga stvar (autorsko pravo i dr.). A, unitenje stvari koje bi npr. izazvalo zabranjene ekoloke posljedice, bilo bi protivno zakonskim ogranienjima. Zato e u takvim sluajevima vlasnik snositi posljedice - obveznopravne, kaznenopravne, prekrajne i druge. No, sve su to eventualne daljnje posljedice propasti stvari. Neposredna i neizbjena posljedica, koja nastupa bez obzira na uzrok propasti stvari jest stvarnopravni - aposlutni prestanak prava vlasnitva. 8. Stvar je propala i kada je od nje trajno nastala nova stvar, bilo da se to dogodilo sjedinjenjem s tuom stvari, ili tuom preradom (149). Jedino, ako nije trajno nastala nova stvar, jer se moe i smije novonastalu stvar rastaviti na one od kojih je stvorena, odnosno moe se i smije uspostaviti ranije stanje preraene stvari - ranija stvar nije propala, pa ni dotadanje vlasnitvo te stvari nije prestalo (148).
B. Trajni gubitak samostalnosti stvari

9. S propau stvari izjednaeni su i svi sluajevi u kojima je stvar izgubila svoju dotadanju pravnu samostalnost, prirastavi tuoj stvari kao sporedna glavnoj, pa je postala njezinim dijelom koji nije na posebnom pravnom temelju pravno odvojen od te tue stvari (169/2, 145-147, 150). 10. U sluaju da je vlasnikova stvar bez ili protiv njegove volje prirasla tuoj i postala time njezin dio, ali je na posebnom pravnom temelju taj dio pravno odvojen od stvari kojoj je ona prirasla - vlasnik je zadrao svoje dotadanje pravo vlasnitva na tom dijelu (6/2). Vlasnik zadrava pravo vlasnitva na onome to je priraslo tuoj stvari, bilo a/ na temelju zakona, bilo b/ na temelju pravnog posla s vlasnikom stvari kojoj njegova prirasta. Na temelju zakona zadrava vlasnik pravo vlasnitva svoje stvari koja je bez ili protiv njegove volje prirasla tuoj stvari, ako i dok je sjedinjenje njihovih stvari samo privremeno, jer se vlasnikovu stvar moe i smije rastaviti (148). Na temelju pravnog posla moe zadrati vlasnik pravo vlasnitva i kada to inae ne bi bilo mogue, ali samo ako je zakonom ostavljena mogunost za to, kao to je to u sluaju kada se s pristankom vlasnika nekretnine u zemljinoj knjizi zabiljei da strojevi i slini ureaji koji bi inae bili dijelovi nekretnine, nisu njezin dio nego su samostalne stvari koje pripadaju nekoj drugoj osobi u vlasnitvo (9/5).
C. Stavljanje stvari izvan prometa

1 1 . Odredi li zakon da se neke stvari stavljaju izvan prometa (extra commercium), samim time prestaju prava vlasnitva koja su tada postojala na tim stvarima (170). To je neizbjena posljedica, jer stvar koja je izvan prometa nije sposobna biti i objektom stvarnih prava, pa tako niti prava vlasnitva. 12. Bude li vlasnikova stvar stavljena izvan prometa, vlasnik je ostao bez svojeg prava vlasnitva, kao da je provedeno izvlatenje. Zato je odreeno da za
Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
"
"
Gavella
njega u takvom sluaju nastupaju onakvi pravni uinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlatenje (170). To znai da on ima pravo na naknadu kao i u sluaju potpunog izvlatenja (33), naravno od Republike Hrvatske.
D. Izvorno tue stjecanje prava vlasnitva na temelju zakona

13. Pravo vlasnitva koje neka osoba ima na odreenoj stvari u pravilu e apsolutno prestati kada netko na temelju zakona stekne njezinu stvar (171), jer je stjecanje prava vlasnitva na temelju zakona - izvorno stjecanje (ako zakonom nije to drugo odreeno). Svako izvorno stjecanje stvari koja je ve neija (npr. stjecanje pokretne stvari od nevlasnika, ili stjecanje dosjelou), nuno uzrokuje prestanak prava vlasnitva dotadanjeg vlasnika. Na jednoj stvari ne moe istodobno postojati vie od jednog prava vlasnitva, pa kad god netko stekne pravo vlasnitva te stvari, dotadanje time prestaje; a kada je stjecanje izvorno - dotadanje pravo prestaje apsolutno. Svakim novim stjecanjem vlasnitva na nekoj stvari, ako je ono izvorno - neizbjeno e prestati dotadanje pravo vlasnitva te stvari.
E. Prestanak na temelju odluke suda ili druge vlasti

14. Pravo vlasnitva e samo iznimno apsolutno prestati na temelju odluke suda ili druge vlasti, naime ono e tako prestati samo na temelju odluke na temelju koje neki pravni subjekt izvorno stjee pravo vlasnitva tue stvari (171).2 U pravilu odluke sudova i druge vlasti nisu temelj izvornog, nego izvedenog stjecanja prava vlasnitva (pa je prestanak dotadanjeg vlasnitva relativan), ali neke ipak uzrokuju izvorno stjecanje prava vlasnitva tue stvari, kao npr. odluke koje odreuju potpuno izvlatenje, komasaciju, ili konfiskaciju. Kada se na temelju odluke pravo vlasnitva stjee izvorno, tada je apsolutan prestanak dotadanjeg vlasnitva neizbjena posljedica toga. F. Prestanak odreknuem
1. Odreknue od prava vlasnitva pokretnine . ,
15. Pravo vlasnitva pokretnine prestaje odreknuem - derelikcijom (172/1). Derelikcija (derelictio) je vlasnikov in naputanja posjeda svoje stvari, poduzet s namjerom odreknua od prava vlasnitva te stvari. Od trenutka kada je vlasnik pokretnine derelinkvirao stvar, njegovo je pravo vlasnitva prestalo, pa je stvar postala niija (res nullius) (132/2). 16. Derelikcija je po svojoj naravi pravni posao vlasnika stvari, koji se sastoji od dvoga - faktinog ina naputanja posjeda stvari i oitovanja volje da se odrie
U pravilu se na temelju odluke suda ili druge vlasti stjee pravo vlasnitva derivativno (126/3), a izvorno stjecanje na tom temelju je iznimka, koja postoji samo glede onih sluajeva stjecanja na temelju odluke, za koje je propisano izvorno stjecanje. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 9 1
Gavella
nekim drugim pravima ija je materijalna podloga stvar (autorsko pravo i dr.). A, unitenje stvari koje bi npr. izazvalo zabranjene ekoloke posljedice, bilo bi protivno zakonskim ogranienjima. Zato e u takvim sluajevima vlasnik snositi posljedice - obveznopravne, kaznenopravne, prekrajne i druge. No, sve su to eventualne daljnje posljedice propasti stvari. Neposredna i neizbjena posljedica, koja nastupa bez obzira na uzrok propasti stvari jest stvarnopravni - aposlutni prestanak prava vlasnitva. , .,,. ; 8. Stvar je propala i kada je od nje trajno nastala nova stvar, bilo da se to dogodilo sjedinjenjem s tuom stvari, ili tuom preradom (149). Jedino, ako nije trajno nastala nova stvar, jer se moe i smije novonastalu stvar rastaviti na one od kojih je stvorena, odnosno moe se i smije uspostaviti ranije stanje preraene stvari - ranija stvar nije propala, pa ni dotadanje vlasnitvo te stvari nije prestalo (148).
B. Trajni gubitak samostalnosti stvari

9. S propau stvari izjednaeni su i svi sluajevi u kojima je stvar izgubila svoju dotadanju pravnu samostalnost, prirastavi tuoj stvari kao sporedna glavnoj, pa je postala njezinim dijelom koji nije na posebnom pravnom temelju pravno odvojen od te tue stvari (169/2, 145-147, 150). 10. U sluaju da je vlasnikova stvar bez ili protiv njegove volje prirasla tuoj i postala time njezin dio, ali je na posebnom pravnom temelju taj dio pravno odvojen od stvari kojoj je ona prirasla - vlasnik je zadrao svoje dotadanje pravo vlasnitva na tom dijelu (6/2). Vlasnik zadrava pravo vlasnitva na onome to je priraslo tuoj stvari, bilo a/ na temelju zakona, bilo b/ na temelju pravnog posla s vlasnikom stvari kojoj njegova prirasta. Na temelju zakona zadrava vlasnik pravo vlasnitva svoje stvari koja je bez ili protiv njegove volje prirasla tuoj stvari, ako i dok je sjedinjenje njihovih stvari samo privremeno, jer se vlasnikovu stvar moe i smije rastaviti (148). Na temelju pravnog posla moe zadrati vlasnik pravo vlasnitva i kada to inae ne bi bilo mogue, ali samo ako je zakonom ostavljena mogunost za to, kao to je to u sluaju kada se s pristankom vlasnika nekretnine u zemljinoj knjizi zabiljei da strojevi i slini ureaji koji bi inae bili dijelovi nekretnine, nisu njezin dio nego su samostalne stvari koje pripadaju nekoj drugoj osobi u vlasnitvo (9/5).
C. Stavljanje stvari izvan prometa

1 1 . Odredi li zakon da se neke stvari stavljaju izvan prometa (extra commercium), samim time prestaju prava vlasnitva koja su tada postojala na tim stvarima (170). To je neizbjena posljedica, jer stvar koja je izvan prometa nije sposobna biti i objektom stvarnih prava, pa tako niti prava vlasnitva. 12. Bude li vlasnikova stvar stavljena izvan prometa, vlasnik je ostao bez svojeg prava vlasnitva, kao da je provedeno izvlatenje. Zato je odreeno da za
Gavella
njega u takvom sluaju nastupaju onakvi pravni uinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlatenje (170). To znai da on ima pravo na naknadu kao i u sluaju potpunog izvlatenja (33), naravno od Republike Hrvatske.
D. Izvorno tue stjecanje prava vlasnitva na temelju zakona

13. Pravo vlasnitva koje neka osoba ima na odreenoj stvari u pravilu e apsolutno prestati kada netko na temelju zakona stekne njezinu stvar (171), jer je stjecanje prava vlasnitva na temelju zakona - izvorno stjecanje (ako zakonom nije to drugo odreeno). Svako izvorno stjecanje stvari koja je ve neija (npr. stjecanje pokretne stvari od nevlasnika, ili stjecanje dosjelou), nuno uzrokuje prestanak prava vlasnitva dotadanjeg vlasnika. Na jednoj stvari ne moe istodobno postojati vie od jednog prava vlasnitva, pa kad god netko stekne pravo vlasnitva te stvari, dotadanje time prestaje; a kada je stjecanje izvorno - dotadanje pravo prestaje apsolutno. Svakim novim stjecanjem vlasnitva na nekoj stvari, ako je ono izvorno - neizbjeno e prestati dotadanje pravo vlasnitva te stvari.
E. Prestanak na temelju odluke suda ili druge vlasti

14. Pravo vlasnitva e samo iznimno apsolutno prestati na temelju odluke suda ili druge vlasti, naime ono e tako prestati samo na temelju odluke na temelju koje neki pravni subjekt izvorno stjee pravo vlasnitva tue stvari (171).2 U pravilu odluke sudova i druge vlasti nisu temelj izvornog, nego izvedenog stjecanja prava vlasnitva (pa je prestanak dotadanjeg vlasnitva relativan), ali neke ipak uzrokuju izvorno stjecanje prava vlasnitva tue stvari, kao npr. odluke koje odreuju potpuno izvlatenje, komasaciju, ili konfiskaciju. Kada se na temelju odluke pravo vlasnitva stjee izvorno, tada je apsolutan prestanak dotadanjeg vlasnitva neizbjena posljedica toga.
F. Prestanak odreknuem
1. Odreknue od prava vlasnitva pokretnine 15. Pravo vlasnitva pokretnine prestaje odreknuem - derelikcijom (172/1). Derelikcija (derelictio) je vlasnikov in naputanja posjeda svoje stvari, poduzet s namjerom odreknua od prava vlasnitva te stvari. Od trenutka kada je vlasnik pokretnine derelinkvirao stvar, njegovo je pravo vlasnitva prestalo, pa je stvar postala niija (res nullius) (132/2). 16. Derelikcija je po svojoj naravi pravni posao vlasnika stvari, koji se sastoji od dvoga - faktinog ina naputanja posjeda stvari i oitovanja volje da se odrie
2 U pravilu se na temelju odluke suda ili druge vlasti stjee pravo vlasnitva derivativno (126/3), a izvorno stjecanje na tom temelju je iznimka, koja postoji samo glede onih sluajeva stjecanja na temelju odluke, za koje je propisano izvorno stjecanje.
STVARNO PRAVO
Gavella
svojeg vlasnitva na njoj. in naputanja posjeda stvari je nuni sastavni dio posla derelikcije, ali on sam za sebe ne uzrokuje prestanak prava vlasnitva. Da bi inom naputanja posjeda dolo do prestanka prava vlasnitva, potrebno je da je taj in poduzet s valjano oitovanom voljom vlasnika stvari da se odrie svojeg prava vlasnitva. Da bi to oitovanje volje bilo valjano, potrebno je da ispunjava sve ope pretpostavke za valjanost pravnih poslova. Ono moe biti valjano uinjeno u bilo kojem obliku u kojem se moe oitovati volju, dakle - moglo bi biti uinjeno izriito (rijeima, izreenim ili napisanim), ali to ne mora biti, nego moe biti uinjeno i znacima, a i konkludentnim radnjama. in naputanja posjeda stvari moe biti takva konkludentna radnja, tovie - u najveem broju sluajeva e volja odrei se vlasnitva neke stvari biti oitovana upravo radnjom naputanja posjeda stvari. To bi bilo bremenito opasnou da se naputanje posjeda pokretne stvari i kada njime nije oitovana volja odrei se vlasnitva, tumai kao akt derelikcije, ali odreeno je da se u sumnji smatra da stvar nije niija (132/3). 17. Suvlasnik se takoer moe odrei svojeg idealnog dijela prava vlasnitva pokretnine, ali on to ne moe uiniti faktinim inom naputanja posjeda toga dijela, jer idealni dio nema materijalnu egzistenciju, pa nije mogue izvriti takav in. Zato se suvlasnik pokretnine odrie svojeg suvlasnikog dijela samo oitovanjem volje da se odrie svojeg suvlasnikog dijela prava vlasnitva, dakle svojeg vlasnitva idealnog dijela stvari. Time naputeni suvlasniki dio prirasta po samom zakonu dijelovima ostalih suvlasnika, i to razmjerno njihovim suvlasnikim dijelovima (132/4) 2. Odreknue od prava vlasnitva na nekretnini 18. Pravo vlasnitva nekretnine redovito e prestati na temelju vlasnikovog oitovanja volje da se odrie svojeg prava vlasnitva na njoj, a na nain da e se brisati upis tog njegovog vlasnitva u zemljinoj knjizi (172/2). Tonije reeno - pravo vlasnitva nekretnine prestaje tek upisom brisanja vlasnikovog vlasnitva, a na materijalnopravnom temelju njegovog oitovanja volje da ga se odrie, danog u obliku isprave prikladne za zemljinoknjini prijenos (tabularne isprave). Isto vrijedi i kada se suvlasnik odrie svojeg suvlasnikog dijela prava vlasnitva nekretnine. Kada se vlasnik valjano odrekne svojeg prava vlasnitva nekretnine, cijeloga ili dijela, nekretnina time dodue postaje u prvi mah niija (res nullius), ali ona nije slobodna za stjecanje prisvojenjem, nego - "naputena nekretnina prelazi na temelju zakona u vlasnitvo Republike Hrvatske, ako nije zakonom to drugo odreeno" (133/2). 19. Posebnim zakonom bi moglo biti i neto drugo odreeno glede odreknua od prava vlasnitva nekretnine (172/2). Naime, pravni poretci ponekad posebnim zakonima odreuju predmnjeve da se vlasnik odrekao prava vlasnitva nekretnine, ili ak odreuju da se fingira vlasnikovo odreknue, za sluajeve kada se zemljita ne obrauju ili su zgrade ruevne, jer nisu popravljene.31 u naem se pravnom po3
Takvu je odredbu sadravao 387. OGZ. STVARNO PRAVO
Gavella
retku moe takvo to odrediti posebnim propisima (133/3), ako se time ne povrijedi ustavno jamstvo vlasnitva. No, i u takvom sluaju e vrijediti pravilo "ako je vlasnitvo upisano u zemljinoj knjizi, prestat e tek njegovim brisanjem" (172/3).
G. Prestanak na temelju odredbi posebnog zakona

20. Na temelju odredbi posebnog zakona prestat e pravo vlasnitva kada se ispune zakonom predviene pretpostavke za to i na nain kakav taj zakon odredi. Rije je o prestanku prava vlasnitva koje nije posljedica tueg izvornog stjecanja, nego je njegov uzrok - ako zakon uini da neko pravo vlasnitva prestane, otvara se time prostor stjecanju novog prava vlasnitva na toj stvari. 2 1 . Posebni bi zakon mogao odrediti da prestanak prava vlasnitva nekretnina nastupi i bez brisanja vlasnikovog prava u zemljinoj knjizi, ali to ne smije tetiti onima koji bi se u pravnom prometu pouzdali u istinitost i potpunost zemljinih knjiga. Da bi ih se zatitilo, odreeno je da "kada pravo vlasnitva nekretnine prestane bez brisanja u zemljinoj knjizi, takav prestanak prava vlasnitva ne moe ii na tetu onih koji za nj nisu znali niti su to morali znati, pri emu se nikome ne moe predbaciti da nije istraivao izvanknjino stanje (173/2). Zahvaljujui tome, npr. vjerovnik koji bi u dobroj vjeri osnovao sudsko zalono pravo na nekretnini upisanoj kao da je vlasnitvo njegovog dunika, valjano bi stekao to pravo, premda taj njegov dunik nije vie vlasnik nekretnine (vlasnitvo mu je prestalo na temelju posebnog zakona) nego je samo ostao neistinito upisan kao njezin vlasnik.
STVARNO PRAVO
GLAVA 11. Suvlasnitvo
Gavella
Glava 11.
Suvlasnitvo
L i t e r a t u r a : eparovi, V . : S u v l a s n i t v o , Z a k o n i t o s t , 1 9 9 0 , 9 - 1 0 , 9 8 1 - 9 9 4 i ..:,-:' -v
;
I. Pojam i obiljeja A. Openito

1. Suvlasnitvo (lat. condominium, communio pro diviso; njem. Miteigentum, franc. l'indivision; talij. comunione, panj. copropriedad; engl. ownership in common, rus. doljevaja sobstvenost slov. solastnina, srp. susvojina) je takvo sudjelovanje vie osoba u pravu vlasnitva iste stvari kod kojeg svakom pojedinom suvlasniku pripada po neki dio prava vlasnitva te stvari, raunski odreen razmjerom prema cijelom pravu vlasnitva (36/1). 2. Pravni institut suvlasnitva potjee iz tradicije rimskog prava i individualistiki je koncipiran - svaka osoba koja sudjeluje u vlasnitvu neke stvari zaseban je pravni subjekt, kojem pripada neki odreeni dio prava vlasnitva te stvari. Suprotno tome je bilo ureenje u arhainim i srednjovjekovnim pravima, koja su bila kolektivistiki koncipirana, pa bi po njima vie osoba sudjelovalo u vlasnitvu jedne stvari, ne kao zbroj samostalnih pojedinaca, nego kao lanovi nekog kolektiva (roda, obitelji i si.), pa bi stvar za njih bila zajednika - bila bi njihovo zajedniko (ili skupno) vlasnitvo. Suvremeni pravni poreci kontinentalne Europe openito su individualistiki koncipirani, pa sudjelovanje vie osoba u pravu vlasnitva naelno ureuju kao suvlasnitvo. To, dodue, ne iskljuuje mogunost da za neke posebne situacije postoje i posebna ureenja s vie ili manje izraenom crtom zajednikog (skupnog) vlasnitva, ali je suvlasnitvo pravilo, dok je posebno ureenje sa 1 zajednikim vlasnitvom neke skupine subjekata - iznimka. I hrvatsko stvarnopravno ureenje omoguuje oba oblika sudjelovanja vie osoba u pravu vlasnitva: 1) suvlasnitvo (l. 36-56 i 66-99) i 2) zajedniko vlasnitvo (57-65), no s time da
Za ocjenu treba li neku zakonsku normu tumaiti kao pravilo o suvlasnitvu ili o zajednikom vlasnitvu nije bitno koji naziv rabi neki zakon, nego kako je ureeno sudjelovanje vie osoba u pravu vlasnitva - ako sadraj normi ne ukazuje nedvojbeno na zajedniko vlasnitvo, posrijedi je suvlasnitvo. Tako je i npr. OGZ govorio o suvlasnitvu rabei i izraze poput "vlasnost zajednika" ( 361. OGZ). Naravno, nije uvijek jednostavno prosuditi je li posrijedi jedno ili drugo. Tako npr, kada je rije o ortakluku po austrijskom pravu ( 1175-1216 OGZ), postoji spor treba li pod izrazom "gemeinschaftliches Eigentum", odnosno "vlasnost zajednika" ( 1183. OGZ) razumjeti suvlasnitvo ili zajedniko vlasnitvo, premda izgleda da pretee shvaanje da je i tu posrijedi suvlasnitvo. Na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 3/94) se, ureujui ortakluk po uzoru na odnosne norme OGZ, izgleda ipak odluio za zajedniko vlasnitvo, a protiv suvlasnitva. 4 9 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
1
Gavella
je suvlasnitvo redoviti oblik, dok zajedniko vlasnitvo postoji jedino pod posebnim, zakonom odreenim pretpostavkama {ST 12). Zato se, kad god vie osoba istodobno sudjeluje u pravu vlasnitva iste stvari, predmnijeva suvlasnitvo. Predmnjevu suvlasnitva postavlja ZV izriito: "u sumnji sudjeluju li osobe u suvlasnitvu ili zajednikom vlasnitvu neke stvari, smatra se da je to suvlasnitvo" (57/4).
B. Suvlasniki dio
3. Suvlasniki dio je onaj dio prava vlasnitva koji pripada odreenom suvlasniku. Meu suvlasnike je podijeljeno pravo vlasnitva po obujmu - svakom suvlasniku pripada po dio prava vlasnitva.2 Pravo vlasnitva je jedinstveno pravo, kojemu se ne moe dijeliti sadraj tako da se iz njega izdvajaju pojedine ovlasti, ali mu se obujam moe raunski podijeliti na dijelove odreene svojim razmjerom prema cijelom pravu vlasnitva. Takve se dijelove redovito oznaava razlomkom (1/4, 5/8, 18/162), premda bi ih se moglo i drukije oznaavati (npr. postotkom). Na svakoga suvlasnika otpada, dakle, po neki raunski odreeni dio prava vlasnitva - alikvotni dio tog prava,3 pa je to njegov suvlasniki dio (36/1).4 4. Suvlasniki dijelovi ne moraju biti jednako veliki, ali zbroj suvlasnikih dijelova svih suvlasnika odreene stvari ne moe biti ni vei ni manji od jednog cijelog prava vlasnitva te stvari. Svaki suvlasnik ima neki suvlasniki dio (ako ga ne bi imao, ne bi bio suvlasnik). Koliko je velik suvlasniki dio nekog suvlasnika, ovisi o tome kako je suvlasnitvo uspostavljeno i kako se dalje raspolagalo sa suvlasnikim dijelom. Suvlasniki dijelovi zato mogu biti razliito veliki. Ipak, pravilo je da se pravo vlasnitva meu suvlasnike raunski dijeli "po glavama", naime tako da na svakoga od suvlasnika otpada po jednaki suvlasniki dio - tko tvrdi da je neki suvlasniki dio vei ili manji, morat e dokazati da je taj na valjanom pravnom temelju postao tako velik odnosno tako malen - u sumnji koliki su suvlasniki dijelovi, smatra se da su jednaki (36/2). 5. Time to je pravo vlasnitva raunski podijeljeno na suvlasnike dijelove, nije mu se promijenio sadraj. Pravo vlasnitva je jedinstveno pravo, pa mu sadraj nije djeljiv - ne mogu jednome pripadati jedne, a drugome druge vlasnike ovlasti,
Svojedobno se sporilo o tome to je podijeljeno meu suvlasnike. Oigledno je da meu njih nije stvar podijeljena fiziki, ali je bilo sporno je li meu njih podijeljeno pravo vlasnitva, ili je podijeljena vrijednost stvari. Prevagnulo je stajalite da je meu suvlasnike podijeljeno pravo vlasnitva, i to - naravno - iskljuivo po obujmu, a ne po sadraju. Uenje o takvoj podijeljenosti prava vlasnitva na suvlasnike je posluilo kao doktrinarni temelj odredbama o suvlasnitvu u naem pravu. Od lat. aliquoties - nekoliko puta. U matematikom smislu su to dijelovi na koje je neka veliina djeliva bez ostataka (npr. 2 i 3 su alikvotni dijelovi broja 6), a u pravnikom - dijelovi prava koji razmjerno otpadaju na svakog od vie subjekata tog prava. 4 Suvlasniki dio je dio prava vlasnitva, pa se suvlasniki dio prava vlasnitva nekretnine upisuje u zemljinoj knjizi u vlastovnicu zemljinoknjinog uloka. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 4 9 5
3
Gavella
nego sve one pripadaju svakom suvlasniku. Pravo vlasnitva uvijek daje svojem nositelju pojmovno bezgraninu i iskljuivu, ali i socijalno vezanu, privatnu pravnu vlast glede one stvari koja je predmet tog prava. Svaki od suvlasnika, ma koliko da je velik ili malen njegov suvlasniki dio - nositelj je prava vlasnitva, ili tonije - svojeg suvlasnikog dijela prava vlasnitva, ali neizbjeno s cijelim sadrajem, dakle sa svim vlasnikim ovlastima (30). No, mogunost izvravanja prava vlasnitva glede cijele stvari ograniena je za svakog pojedinog suvlasnika time to postoje i drugi suvlasnici, od kojih svaki ima svoj dio prava vlasnitva iste stvari.
C. Stvar i njezini idealni dijelovi
,,-,'.'
6. Kada je glede neke stvari uspostavljeno suvlasnitvo, fingira se da je ta stvar podijeljena na zamiljene - idealne dijelove, koji veliinom odgovaraju suvlasnikim dijelovima (37/1). Svakom pojedinom suvlasniku pripada idealni dio stvari, pa je svaki od njih sam vlasnik svojeg idealnog dijela stvari (netjelesnog entiteta), a svi suvlasnici zajedno vlasnici su cijele stvari (tjelesne stvari). Nema suvlasnitva bez diobe stvari na idealne dijelove, niti idealnih dijelova bez suvlasnikih dijelova - tko ima idealni dio, ima i suvlasniki; i obrnuto. Suvlasniki i idealni dio su nerazdruivo povezani - suvlasniki se dio ne moe odvojiti od idealnoga (37/2),5 ba kao to se niti pravo vlasnitva ne moe odvojiti od stvari koja je predmet tog prava. 7. Veliina idealnog dijela stvari ovisi o veliini suvlasnikog dijela (37/1), a ne o veliini ili vrijednosti tjelesne stvari iji je to dio. Promjene tjelesne stvari kako njezine fizike promjene, tako i vrijednosne - ne mogu utjecati na veliinu idealnih dijelova te stvari.6 Onaj tko je npr. u jednoj polovici suvlasnik neke nekretnine, ostat e i dalje u jednoj polovici suvlasnik te nekretnine i kada na njoj bude sagraena zgrada, ili kada u nju bude ulagan neiji rad i novac; ba kao to e ostati vlasnikom u jednakom dijelu ako postojea zgrada propadne, izgubi na vrijednosti i si. To je tradicionalno pravilo, na kojem i na zakon inzistira, kako bi sauvao pravo vlasnitva, a time i pravo suvlasnitva od samovlasnih zahvata. Zato izriito odreuje: "dogradnjom, nadogradnjom ili preureenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasnikim, zajednikim ili tuim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne moe se stei vlasnitvo, ako nije to drugo odredio vlasnik dograene, nadograene odnosno pregraene nekretnine" (156/1). Takvim zahvatima u stvar ne moe se poluiti promjena veliine suvlasnikih dijelova, ali nije iskljueno da je nastalo kakvo obvezno pravo (npr. trabina iz stjecanja bez osnove) (156/2). Niti jedan suvlasnik
Otui li suvlasnik svoj idealni dio stvari - a to moe uiniti samo u skladu s pravilima za otuenje stvari - stjecatelj tog idealnog dijela postao je suvlasnik stvari (pripada mu odnosni suvlasniki dio). Jedino ako bi stvar propala, odnosno izgubila svoju samostalnost, time bi prestalo dotadanje pravo vlasnitva na njoj, to bi se nuno odrazilo i na suvlasnikim, a kroz to i njezinim idealnim dijelovima. 4 9 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
6 5
Gavella
ne moe svojim samovoljnim inima poveavati veliinu svojeg dijela ni na koji nain, pa niti promjenama stvari.7 8 8. Idealni dijelovi stvari imaju pravni status odvojenih (nebitnih) dijelova stvari (6/3), pa su u pravnom prometu izjednaeni sa samostalnim stvarima. U pravnom se prometu uzima da je idealni dio stvari samostalna stvar, to znai da sve ono to Je odreeoo' /es/m egz/'steflc/fu, jo pravno posto/i i onoiiko njezinih idealnih dijelova koliko ima suvlasnikih dijelova prava vlasnitva. I jedno i drugo su zasebni predmeti stvarnih prava - stvar je tjelesni, a idealni dijelovi su bestjelesni (s tjelesnim stvarima pravno izjednaeni) predmet stvarnih prava.9 9. Idealni se dio stvari ponaa u pravnom prometu kao da je tjelesna stvar. Kao to se pravni promet stvari odvija uvijek zajedno s prometom prava vlasnitva, tako se i pravni promet idealnih dijelova odvija zajedno s prometom suvlasnikih dijelova. Odvija se po pravilima koja vrijede za pravni promet stvarima iji su to idealni dijelovi, a ne prema pravilima po kojima se prenose prava s jednog subjekta na drugog.10
II. Uspostava suvlasnitva

10. Suvlasnitvo se uspostavlja 1/ konkurencijom meu vlasnicima i 2/ razdiobom stvari na idealne dijelove (6/3).11 11. Imaju li istodobno pravo vlasnitva na istoj stvari dvije ili vie osoba, tada je posljedica konkurencije tih njihovih prava vlasnitva nastanak suvlasnitva
7 Suvlasnici se, meutim, mogu sporazumjeti da e neki od njih obaviti nekakvo poboljanje stvari, pa da e u naknadu za to njegov dio biti povean (a dijelovi ostalih smanjeni), ali u takvom e se sluaju promjena veliine suvlasnikog dijela zbiti na temelju njihovog ugovora, a ne samovlasnim inom kojim je stvar promijenjena. 8 U razdoblju nakon II. svjetskog rata naa je sudska praksa bila krenula putem priznavanja stvarnih prava na tuim nekretninama i onima koji su ih samovoljno dogradili, nadogradili, preuredili i si. Pritom se po analogiji sluila pravilima o stjecanju prava vlasnitva preradom stvari, koja je sadravao tadanji ZOVO, premda su ona bila postavljena samo za sluaj prerade pokretnina. Sadanje nae pravno ureenje je drukije i glede prerade pokretnina. 9 Idealni e se dio nekretnine upisati u zemljine knjige kao samostalan objekt na zahtjev suvlasnika da se otvori poduloak za taj dio. U takvom e se sluaju otvoriti poduloak u onom zemljinoknjinom uloku u ijoj je vlastovnici upisan suvlasniki dio, a taj e poduloak sadravati vlastitu posjedovnicu, vlastovnicu i teretovnicu. Idealni e dio biti upisan u posjedovnicu poduloka (20/2-7, 21/5-6 ZZK).
Suvlasnik ne bi mogao nekome ustupiti (cedirati) svoje pravo (suvlasniki dio), pa da tim ustupom cesionar postane suvlasnikom stvari. Kada se i govori o prijenosu suvlasnikog dijela, taj se moe zbiti samo prijenosom idealnog dijela stvari, dakle - po pravilima za stjecanje prava vlasnitava stvari.
1
10
Isto vrijedi i za dijeljenje idealnog dijela stvari na manje idealne dijelove te stvari. Trei dio: Vlasnitvo 4 9 7
STVARNO PRAVO
Gavella
- suvlasniki dijelovi. Naime, kako svaka od tih osoba ima glede iste stvari pravo jednakog sadraja, sva ta njihova prava mogu postojati jedino ako se svako od njih svede na neku kvotu prava vlasnitva. To se i dogaa - kadgod je rezultat stjecanja prava vlasnitva neke stvari takav da to pravo istodobno imaju dvije ili vie osoba (a ne postoji neki od sluajeva zajednikog vlasnitva) - zbog konkurencije njihovih prava vlasnitva nastalo je suvlasnitvo (partes fiunt concursu). Uspostava suvlasnitva nastankom konkurencije meu vlasnicima, zbiva se ako i kada se ispune sve pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasnitva.12 Tako e do uspostave suvlasnitva doi a/ prigodom stjecanja prava vlasnitva, ako nekoliko osoba zajedno steknu pravo vlasnitva iste stvari na nekom od pravnih temelja za stjecanje prava vlasnitva (npr. na temelju kupoprodajnog ugovora zajedno kupe istu stvar), dakako - uz pretpostavku da ne postoji pravni temelj po kojem bi oni tu stvar stekli u svoje zajedniko vlasnitvo. Do uspostave suvlasnitva e doi i ako b/ se ispune one posebne pretpostavke pod kojima se na temelju zakona stjee upravo suvlasnitvo, npr. kada se preradom, sjedinjenjem i si. ispune pretpostavke za nastanak nenamjernog suvlasnitva (149), kada neto bude zajednika ograda odnosno meanji znak (101), ili pak kada deblo stabla izraste na samoj mei (103).). 12. Razdiobom stvari na idealne dijelove, ujedno se uspostavlja suvlasnitvo. Naime, pravo vlasnitva se takvom razdiobom stvari neminovno dijeli na suvlasnike dijelove (pa makar svi ti dijelovi pripadali istoj osobi), jer13 ne moe postojati idealni dio bez suvlasnikog, ba kao ni obrnuto. Vlasnik stvari je ovlaten svoju stvar pravno razdijeliti na idealne dijelove - stvar je njegova, pa moe s njom initi to ga je volja (u odreenim granicama), dakle i razdijeliti je na idealne dijelove. Pritom moe sam ostati vlasnikom svakog pojedinog od tih dijelova,1415 a moe i te dijelove prenijeti u vlasnitvo drugih osoba, koji e time postati suvlasnici te stvari.
Da bi se suvlasnitvo uspostavilo, potreban je pravni temelj tome, bilo u a) pravnom poslu (jednostranom ili dvostranom) dotadanjeg vlasnika, bilo b) u odluci suda odnosno druge nadlene vlasti, bilo d) u zakonu. Ako bi po opim pravilima o stjecanju prava vlasnitva trebao i poseban in kao nain tog stjecanja (predaja u posjed, upis u zemljinu knjigu), ili bi se trebale ispuniti neke druge pretpostavke - isto je potrebno i za uspostavu suvlasnitva (ako zakonom nije to posebno propisano upravo za stjecanje suvlasnikog dijela).
13 14
12
Isto vrijedi i za dijeljenje suvlasnikog dijela na manje suvlasnike dijelove.
Npr. vlasnik nekretnine razdijeli tu nekretninu na idealne dijelove, a sebe uknjii kao vlasnika svih tih dijelova. Tako vlasnik nekretnine svojom jednostranom odlukom moe podijeliti svoju nekretninu na idealne, a time i na suvlasnike dijelove, uspostavljajui ujedno etano vlasnitvo u korist pojedinih ili svih suvlasnikih dijelova (71/4). 4 9 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
15
Gavella
III. Izvravanje prava vlasnitva
A. Izvravanje prava vlasnitva glede idealnog dijela stvari

1. Openito 13. Svaki suvlasnik je potpuni vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasnikom dijelu (37/4). Suvlasnik ima glede svojeg idealnog dijela stvari pune ovlasti koje pripadaju vlasniku glede predmeta njegovog prava vlasnitva, dakle - suvlasnik ima punu pravnu vlast glede svojeg idealnog dijela stvari. Pravo vlasnitva ostalih suvlasnika ne djeluje glede tueg idealnog dijela - taj pripada u potpuno vlasnitvo samo onom suvlasniku s ijim je suvlasnikim dijelom povezan. 14. Suvlasnik ima glede svojeg idealnog dijela sve ovlasti koje pripadaju vlasniku; mogunost da ih izvrava nije mu sputana pravima ostalih suvlasnika iste stvari. Jedino to donekle sputava mogunost izvravanja prava vlasnitva glede idealnog dijela je netjelesna priroda tog dijela - pravo vlasnitva nije mogue izvravati glede netjelesnog entiteta sasvim jednako kao to ga se izvrava glede tjelesnih stvari. Tako - suvlasnik ima glede svojeg idealnog dijela u naelu sve ovlasti vlasnika, ali uz ogradu "ako ih moe izvravati s obzirom na narav idealnog dijela" (37/4). Tako - uz spomenutu ogradu - suvlasnik samostalno odluuje o svojem suvlasnikom dijelu, dakle njime samostalno raspolae, samostalno ubire njegove plodove i ima sve eventualne druge koristi od njega, samostalno snosi sve trokove i terete tog dijela, a i samostalno stavlja zahtjeve glede svojeg idealnog dijela, itd. .. . . . _ , . 2. 0 raspolaganju idealnim dijelom
15. Suvlasnik pravno raspolae svojim idealnim dijelom sasvim samostalno. Da bi raspolagao svojim idealnim dijelom, ne treba mu pristanak ostalih suvlasnika. Ostali suvlasnici u naelu nemaju pravo prvokupa (37/5/2); imaju ga jedino ako im ono pripada na nekom posebnom pravnom temelju (npr. ugovoru, posebnoj zakonskoj normi). Kada raspolae svojim idealnim dijelom, suvlasnik ujedno raspolae i svojim suvlasnikim dijelom. I obrnuto. Suvlasniki se dio ne moe odvojiti od idealnog dijela koji ga odreuje (37/2), ba kao to se ni pravo vlasnitva ne moe odvojiti od stvari koja je predmet tog prava. Otui li se idealni dio - zajedno s njime prelazi na stjecatelja i odnosni suvlasniki dio. 16. Suvlasnik raspolae sa svojim idealnim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikovo raspolaganje stvarima (37/5). To znai - unato netjelesnoj naravi suvlasnikog dijela, njime se pravno raspolae kao sa tjelesnim stvarima, pa e do otuenje idealnog dijela doi tek kada se kod stjecatelja ispune sve pretpostavke stjecanja prava vlasnitva. To znai npr. sljedee. Da bi se na temelju pravnog posla otuilo svoj idealni dio pokretne stvari drugoj osobi, nuno je da joj se taj dio preda u samostalan posjed (116), a to se moe zbiti jedino tako da se posjed preda
Gavella
oitovanjem volje (15). A da bi se na temelju pravnog posla otuilo idealni dio nekretnine, nuan je upis stjecateljevog vlasnitva u zemljinu knjigu (119). 17. Suvlasnik je ovlaten napustiti vlasnitvo svojeg idealnog dijela odreknuem od svojeg suvlasnikog dijela. To se zbiva razliito, a ima i razliite posljedice, ovisno o tome je li suvlasnik naputa svoj idealni dio nekretnine ili pokretnine. Da bi napustio idealni dio pokretnine, dovoljno je da suvlasnik oituje svoju volju da u namjeri odreknua od suvlasnikog dijela naputa posjed idealnog dijela. Uini li to - idealni dio koji je bio njegov (a time i odnosni suvlasniki dio) prirasta dijelovima ostalih suvlasnika tako da im se njihovi dijelovi razmjerno poveavaju dok njihov zbroj ne dosegne jedno cijelo (132/4). No, da bi suvlasnik napustio svoj idealni suvlasniki dio nekretnine nije dovoljno da on oituje svoju volju da se odrekne tog dijela, nego treba i da se upis njegovog prava izbrie iz zemljine knjige (133/1). Rezultat toga nee biti prirastanje dijelovima ostalih suvlasnika, nego e taj dio po sili zakona pripasti Republici Hrvatskoj (133/3). 3. O zahtjevima glede idealnog dijela 18. Suvlasnik je ovlaten glede svojeg idealnog dijela stavljati svakome zahtjeve koji proizlaze iz njegovog prava vlasnitva tog dijela - moe ih stavljati treima, a jednako tako i svojim suvlasnicima (37/6).
B. Izvravanje prava vlasnitva glede cijele stvari

1. Openito 19. Stvar pripada svim suvlasnicima, a ne samo jednom, niti samo nekima od njih. Niti jedan od suvlasnika nema cijelo pravo vlasnitva stvari, nego samo svoj dio tog prava, svoj suvlasniki dio. Tek zbroj suvlasnikih dijelova svih suvlasnika ini cijelo pravo vlasnitva stvari, pa tek svim suvlasnicima zajedno pripada puna pravna vlast glede suvlasnike stvari, onakva kakva bi pripadala (samo)vlasniku te stvari. Zato izvravanje prava vlasnitva glede suvlasnike stvari ovisi o zajednikoj volji svih suvlasnika te stvari, to ih sve funkcionalno povezuje u suvlasniku zajednicu glede te nepodijeljene stvari (communio pro indiviso). U suvlasnikoj zajednici sudjeluje svaki suvlasnik kao nositelj odreenog dijela prava vlasnitva, i u granicama veliine tog dijela. Suvlasnika zajednica nije pravna osoba subjekti prava vlasnitva su suvlasnici (fizike i pravne osobe), a ne njihova zajednica. 2 0 . Iako stvar pripada svim suvlasnicima, to nipoto ne znai da pojedini suvlasnik nema samostalno pravo glede te stvari. Svaki od njih ima nezavisno od ostalih po dio prava vlasnitva te stvari (suvlasniki dio), a taj sadri sve vlasnike ovlasti glede cijele stvari, iako samo po dio od svake. No, mogunost izvravanja tih ovlasti pojedinog suvlasnika ograniena je time to i ostali suvlasnici imaju svaki po dio istih ovlasti glede suvlasnike stvari - svaki suvlasnik smije glede
Gavella
suvlasnike stvari izvravati sve vlasnike ovlasti, ali to smije initi bez suglasnosti svih ostalih jedino ako time ne vrijea prava ostalih (38/1). ........ 21. Suprotnost koja se kod izvravanja prava vlasnitva glede zajednike stvari javlja izmeu zajednikog i individualnog elementa suvlasnitva, rjeava se, dakle, po naelu - svi suvlasnici, kada se njihovi suvlasniki dijelovi zbroje, imaju potpuno pravo vlasnitva cijele (tjelesne) stvari, pa im vlasnikova pravna vlast glede te stvari pripada svima, ali svakome onoliko koliko je velik njegov suvlasniki dio. Zato su vlasnikovu pravnu vlast glede suvlasnike stvari ovlateni izvravati svi suvlasnici, a pojedini je suvlasnik smije izvravati bez suglasnosti ostalih samo ako time ne vrijea prava ostalih.
2. Upravljanje stvarju a) Openito
22. Kako tek zbroj svih suvlasnikih dijelova ini cijelo pravo vlasnitva, to o izvravanju prava vlasnitva glede cijele stvari odluuju svi suvlasnici. Da je stvar u vlasnitvu samo jedne osobe, donoenje odluka o toj stvari zbivalo bi se kao psihika djelatnost te osobe. Ali, kako je stvar u vlasnitvu suvlasnika, tada se odluke o njoj donose u suvlasnikoj zajednici, po pravnim normama koje ureuju sustav donoenja tih odluka - upravljanje stvarju. 23. Svaki suvlasnik ima pravo na upravljanje, naime ovlaten je da sudjeluje u odluivanju o svemu to se tie suvlasnike stvari (39/1). To mu pravo pripada bez obzira na veliinu njegovog suvlasnikog dijela. I kada je taj njegov dio sasvim malen, on ipak ima dio prava vlasnitva i treba mu biti omogueno da sudjeluje u donoenju odluka o stvari. 24. Iako je svaki suvlasnik ovlaten sudjelovati u upravljanju suvlasnikom stvari, ipak praktini razlozi govore protiv toga da se ba za svaki posao trai suglasnost svih suvlasnika. Suglasnost svih, dakle jednoglasnost, nipoto nije lako postii, pa bi inzistiranje na tome moglo onemoguiti efikasno upravljanje suvlasnikom stvari. Zato je iz praktinih razloga upravljanje suvlasnikom stvari organizirano razliito, ovisno o tome donosi li se odluka o poduzimanju tekuih, redovitih poslova - poslova redovite uprave, ili kakvog drukijeg posla - posla izvanredne uprave. Naelo jednoglasnosti je provedeno striktno samo glede onih poslova koji nisu redoviti, tekui poslovi. 25. Suvlasnici odluuju oitovanjima svoje volje. Ta mogu biti u bilo kojem obliku, ako se na temelju njihovog sporazuma ili zakona ne trai za valjanost odluke da volja bude oitovana ba u nekom odreenom obliku.16
16 Kada je glede suvlasnike nekretnine uspostavljeno etano vlasnitvo, zakon odreuje da suvlasnici odluke donose u pisanom obliku (85/4).
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
501
GLAVA 11. Suvlasnitvo b) Odluivanje o redovitim poslovima , , . .-.
Gavella
2 6 . Poslovi redovite uprave stvarju bi bili oni koji se poduzimaju radi redovitog odravanja, uporabe i iskoritavanja stvari za njezinu redovitu svrhu, dakle rutinski poslovi za koje se prema uobiajenom tijeku stvari moe oekivati da je njihovo obavljanje u interesu svih suvlasnika, ali samo ako ne izazivaju naroito velike trokove. Zakon ne definira poslove redovite uprave, nego to preputa ivotnoj i pravnoj praksi, ali je odredio da e se u sumnji za svaki posao smatrati da premauje okvir redovitoga upravljanja (41/2), dakle da je posao izvanredne uprave. 2 7 . O poslovima redovite uprave odluuju suvlasnici veinom glasova (40/1). Pritom se veina ne rauna po broju osoba, nego - po veliini njihovih suvlasnikih dijelova (40/2). No, veina nije ovlatena sama odluivati. Da bi odluka veine vrijedila, potrebno je da su i svi ostali suvlasnici imali priliku izraziti svoje miljenje. U protivnom bi se povrijedilo pravo na upravljanje koje pripada svakom suvlasniku, ma kako malen bio njegov suvlasniki dio. I onaj iji je suvlasniki dio malen mora moi utjecati na odluku, mora barem moi pokuati da za svoje stajalite pridobije veinu. 2 8 . Ako bi se glasovi podijelili pola za, a pola protiv poduzimanja nekog posla redovite uprave, tada nema oitovanja volje suvlasnika koje bi bilo valjani pravni temelj za poduzimanje tog posla. No, mogue je da odluku veine o poslu redovite uprave zamijeni odluka suda, pod pretpostavkama: a) da su se glasovi podijelili tako da se ne moe postii veina, b) da neki od suvlasnika zahtijeva od suda donoenje odluke umjesto suvlasnika i c) poduzimanje tog posla je nuno za odranje stvari (40/3). Sud e u pravilu odluivati o tome u izvanparninom postupku, a u parninom samo ako postoji spor o tome tko su suvlasnici, odnosno koliko su im veliki suvlasniki dijelovi (40/5). Ako sud odlui u prilog poduzimanja posla, taj e se posao poduzeti na temelju njegove pravomone odluke. 2 9 . Premda o poslovima redovne uprave odluku donosi veina, odnosno sud umjesto nje, a manjina se tome mora pokoriti, to nipoto ne znai da su zanemarena prava onih suvlasnika koji su nadglasani. Ne samo da manjina treba imati priliku da izrazi svoje miljenje, nego joj pripada i pravo zahtijevati primjereno osiguranje od eventualne tete. Naime, svaki suvlasnik protiv ije je volje veina odluila da se poduzme posao redovite uprave, ili je to umjesto veine odluio sud, ima pravo zahtijevati osiguranje za tetu koja bi za njega mogla nastupiti bude li poduzet posao protiv njegove volje (40/4/1). Osiguranje e mu na njegov zahtjev biti duni dati oni suvlasnici koji ine veinu koja je o poslu odluila, odnosno oni u iju je korist odluio sud. To e mu osiguranje u pravilu dati osnivanjem za njega zalonog prava na nekom objektu, koje e tog suvlasnika ovlastiti da iz vrijednosti zaloga namiri svoju trabinu naknade tete, ako ta trabina nastane, a ne bude po dospijeu namirena (301/2). No, ako bi davanje zaloga bilo prevelik teret za onoga tko bi bio duan dati osiguranje, sud moe odluiti da se suvlasnik koji trai osigu5 0 2 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
ranje treba zadovoljiti osobnim osiguranjem, naime jamstvom odreene osobe17 da e ona ispuniti obvezu naknade tete, ako bi ta obveza nastala, a dunik je ne bi ispunio (40/4/2).
c) Odluivanje o izvanrednim poslovima .
30. Poslovi izvanredne uprave stvarju su svi oni koji se poduzimaju na ili glede stvari ako premauju okvir redovitog odravanja, uporabe i iskoritavanja te stvari za njezinu redovitu svrhu, ili ako se prema uobiajenom tijeku stvari ne moe oekivati da bi bili u interesu svih suvlasnika, ili ako bi izazivali naroito velike trokove. Zakon nabraja kao izvanredne poslove: a) promjenu namjene stvari, b) vee popravke, c) dogradnju, nadogradnju, preureenje stvari, c) otuenje cijele stvari, d) davanje stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, e) davanje cijele stvari u zalog, odnosno osnivanje hipoteke na njoj, f) osnivanje stvarnih i osobnih slunosti, stvarnog tereta ili prava graenja na cijeloj stvari. To nabrajanje nije limitativno, nego je uinjeno samo primjera radi (41/1). Odreeno je, meutim, da e se u sumnji je li posrijedi posao redovite ili izvanredne uprave smatrati da je to posao izvanredne uprave (41/2). 31. Odluku da e se obaviti neki posao izvanredne uprave mogu suvlasnici donijeti samo suglasno, dakle jednoglasno (41/1). Svaki suvlasnik, bez obzira koliko velik ili malen bio njegov suvlasniki dio, moe odbiti svoju suglasnost na poduzimanje posla izvanredne uprave, pa tada nee biti pravnog temelja za poduzimanje tog posla. . 32. Od pravila da o poduzimanju posla izvanredne uprave suvlasnici odluuju suglasno, mogu iznimke napraviti a) zakon i b) sami suvlasnici. Zakon e ih napraviti ako posebnom odredbom omogui drukije odluivanje, a suvlasnici mogu takvu iznimku napraviti svojom odlukom o tome kako e se odluivati. Naime, ako o nekom poslu izvanredne uprave nije mogue postii suglasnost, suvlasnici mogu pribjei nekom pomonom rjeenju, kao npr. da donoenje odluke prepuste arbitru, ili sluaju (drijebu) ili bilo kojem drugom. No - odluivanje o pomonom rjeenju je takoer posao izvanredne uprave, pa je za njega potrebna puna suglasnost svih suvlasnika. Isto tako mogu suvlasnici unaprijed odluiti da e se o nekoj vrsti poslova izvanredne uprave odluke donositi na neki drugi nain, ali i takva je odluka posao izvanredne uprave, pa je mogu donijeti samo jednoglasno. 33. Kod odluivanja o poslovima izvanredne uprave - ako nije to drugo odreeno zakonom ili jednoglasnom odlukom svih suvlasnika - nikad ne postoji mogunost nadglasavanja, a isto tako ni mogunost da se odluka suvlasnika zamijeni odlukom suda. Suvlasnik koji je predloio posao, ali ipak nije dobio suglasnost da se taj posao poduzme, ne moe drugo nego da se s time pomiri, ili da razvrgne suvlasnitvo. Njemu, meutim - ako nije dobio suglasnost za posao koji je predvidivo koristan za sve - pripada pravo da razvrgne suvlasnitvo i u sluaju
' lanci 997-1018. ZOO. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 503
Gavella
da to inae ne bi bio ovlaten u tom trenutku, jer mu je pravo na razvrgnue ogranieno zakonom ili pravnim poslom (41/3). d) Upravitelj 3 4 . Suvlasnici mogu upravljanje suvlasnikom stvari povjeriti upravitelju, koji e onda djelovati kao njihov opunomoenik (44/1/1). To nije njihova dunost (osim ako je posebno odreeno da su duni postaviti upravitelja18), nego je nain na koji oni ureuju upravljanje suvlasnikom stvari. Odluivanje o tome a) da e se postaviti upravitelj, b) koja e osoba biti upravitelj i c) koje e biti ovlasti upravitelja, poslovi su izvanredne uprave, pa odluku o njima donose svi suvlasnici suglasno. No, ako se suvlasnici ne bi mogli o tome suglasiti, svaki od njih moe zahtijevati od suda da u izvanparninom postupku donese odluku o tome umjesto njih (44/4). Tako moe pojedini suvlasnik ishoditi putem suda postavljanje upravitelja suvlasnikoj stvari, i kada to ne ele svi suvlasnici, ako sud utvrdi da bi to bilo korisno za sve suvlasnike. Isto vrijedi i za odreivanje osobe upravitelja i odreivanje upraviteljevih ovlasti. 3 5 . Za upravitelja moe biti postavljena bilo koja osoba (fizika ili pravna) koja ima punu poslovnu sposobnost; bilo da je to neki od suvlasnika ili neka trea osoba (44/2), ili pak nekoliko osoba. Ako bude postavljeno nekoliko upravitelja istom stvari, a ne bude odreen nain kako e oni donositi odluke, vrijedi pravilo da ih oni donose veinom glasova (44/3). 3 6 . Suvlasnici postavljaju upravitelja suglasnim oitovanjem svoje volje, ali u naelu to oitovanje moe biti uinjeno u bilo kojem obliku, pa zato upravitelj moe biti postavljen ne samo izriito, nego i preutno, znacima i konkludentnim inima (ako nije to posebno o tome odreeno). Povjere li suvlasnici nekome izmeu sebe da taj izvrava posjed suvlasnike stvari (ili nekog dijela te stvari) za sebe i ujedno za sve ostale (a to povjeravaju odlukom koju donosi veina) - preutno su mu time povjerili i redovitu upravu nad predmetom tog posjedovanja (drukije ureenje upravljanja tom stvari je mogue, ali samo na temelju sporazumne odluke svih suvlasnika) (44/2). 3 7 . Upravitelj, bilo da su ga postavili suvlasnici svojom suglasnom odlukom, bilo da ga je postavio sud, ima poloaj nalogoprimca suvlasnika, koji je ovlaten i obvezan upravljati sa stvari za raun suvlasnika, a ima pravo na naknadu za svoj trud. Ako nije to drugo odreeno, prava i obveze upravitelja, a i prestanak odnosa s njim prosuuju se prema pravilima obveznog prava o nalogu19 (45/1). 3 8 . Glede prestanka odnosa s upraviteljem suvlasnike zajednice postavljena su u ZV neka posebna pravila o otkazu suvlasnika upravitelju, smjenjivanju upra18 Ako je glede suvlasnike nekretnine uspostavljeno etano vlasnitvo, tada se upravljanje tom nekretninom obvezatno povjerava upravitelju (85/2). 19
lanci 749-770. ZOO. STVARNO PRAVO
Gavella
vitelja i otkazu upravitelja suvlasnicima (45/1), koja se primjenjuju u prvom redu, a opa pravila obveznog prava o prestanku naloga tek podredno. Ta posebna pravila su sljedea. 1/ Odluivanje o otkazu upravitelju je posao redovite uprave, pa o njemu odluuju suvlasnici veinom glasova. Suvlasnici mogu bilo kada, bez navoenja otkaznog razloga, a/ otkazati upravitelju postavljenom na neodreeno vrijeme, ako mu dadu otkazni rok od tri mjeseca 20 ; a isto tako i upravitelju postavljenom na dulje vremensko razdoblje, mogu bez navoenja otkaznog razloga otkazati nakon to protekne pet godina. Upravitelja se smjenjuje, ako za to postoji vaan razlog. 2/ Odluivanje o smjenjivanju je takoer posao redovite uprave. No, ako upravitelj grubo zanemaruje svoje dunosti, svaki suvlasnik moe i sam ishoditi od suda odluku o smjenjivanju tog upravitelja. 21 U svim sluajevima kada je prestanak upraviteljevog mandata posljedica odluke suvlasnika koji nisu za nju imali suglasnost i svih ostalih, oni su duni poduzeti sve to je potrebno da se do donoenja odluke o daljnjem upravljanju sa stvari upravlja u skladu s predmnijevanom voljom svih suvlasnika, te su im za to odgovorni (45/2). 3/ Upravitelj postavljen na neodreeno moe otkazati suvlasnicima, bilo kada, ali uz otkazni rok od tri mjeseca.22 . . ._ ..,,,,.. . . . 3. Odluka o izvravanju posjeda i vlasnikih ovlasti ,
39. Pravo posjedovanja i sve ostale ovlasti koje vlasniku pripadaju glede stvari, pripadaju naravno svim suvlasnicima. Svaki od suvlasnika ima pravo na suposjed suvlasnike stvari, a i sunositelj je svih vlasnikih ovlasti glede nje. Problem se, meutim, javlja, ne glede pripadanja vlasnikih ovlasti, nego glede njihovog izvravanja. Naime, kako smo ve kazali - vlasnikovu su pravnu vlast glede suvlasnike stvari ovlateni izvravati svi suvlasnici, a pojedini bi je suvlasnik smio izvravati bez suglasnosti ostalih samo ako time ne bi vrijeao prava ostalih. Redovito bi izvravanje neke ovlasti od strane samo jednog ili samo nekih suvlasnika vrijealo prava ostalih, a zajedniko izvravanje svake pojedine ovlasti od strane svih suvlasnika bilo bi u praksi teko ostvariti. Zbog problema koji se javljaju kod izvravanja vlasnikih ovlasti kae se da je suvlasnitvo majka svaa (communio est mater rixarium). Rjeenje za te probleme lei u organiziranju izvravanja posjeda i ostalih vlasnikih ovlasti, kako bi pojedini suvlasnici izvravali te ovlasti i za sebe i ujedno za ostale suvlasnike. Ne uspije li se nai odgovarajue rjeenje za izvravanje vlasnikih ovlasti u suvlasnikoj zajednici, suvlasnicima redovito nee ostati drugo nego da svoje suvlasnitvo razvrgnu. 40. Suvlasnici mogu odluiti da e na neki nain meusobno podijeliti posjed stvari, a isto vrijedi i za izvravanje svih ili nekih vlasnikih ovlasti glede stvari (42/1). Odluivanje o tome je posao redovite uprave (42/2). Zato se tu odluku do20
Otkazni rok poinje tei od prvog dana mjeseca koji slijedi otkazu. Smijenjeni upravitelj ne moe nikada vie biti postavljen za upravitelja iste stvari. 22 Otkazni rok poinje tei od prvog dana mjeseca koji slijedi otkazu.
21
STVARNO PRAVO
Gavella
nosi veinom suvlasnikih dijelova, moe je (ako su ispunjene sve pretpostavke za to) donijeti sud umjesto suvlasnika iji su se glasovi podijelili, i uope - za ove odluke vrijedi sve ono to i za ostale poslove redovite uprave. 4 1 . Mogunosti za podjelu posjeda i izvravanja vlasnikih ovlasti su mnogobrojne, jer suvlasnici smiju sa svojom stvari initi sve to je mogue, a nije nedoputeno. Suvlasnici mogu posjedovanje zajednike stvari urediti npr. tako da svakome od njih pripadne neposredan posjed nekog dijela stvari, u kojem e sluaju svaki od njih posjedovati neposredno za sebe, a posredno za sve ostale suvlasnike; mogu ga urediti i tako da neposredan posjed pripadne jednome od njih, a da posredstvom njegovog posjeda posredno posjeduju i ostali; mogu ga urediti tako da neposredan posjed predaju nekome treemu, a svi oni da posjeduju posredstvom te osobe. Itd. 4 2 . Isto tako mogu suvlasnici povjeriti odreenom suvlasniku da glede stvari izvrava sve ili njihove neke ovlasti za sebe, a ujedno i za sve ostale (42/1). To moe, ali ne mora biti skopano s povjeravanjem tom suvlasniku da izvrava posjed zajednike stvari za sebe i ujedno za sve ostale. No, kako smo to ve spomenuli, za suvlasnika koji posjeduje suvlasniku stvar, ili neki njezin samostalni dio, na temelju odluke suvlasnika kojom su meusobno podijelili posjed stvari i izvravanje suvlasnikih ovlatenja - smatra se da su mu time preutno povjerili i redovitu upravu nad time (upravljanje moe u takvom sluaju biti drukije ureeno samo na temelju sporazumne odluke svih suvlasnika) (44/2). .,; 4 3 . Odluka kojom su suvlasnici meusobno podijelili posjed stvari i/ili izvravanje vlasnikih ovlasti glede stvari je uvijek opoziva - suvlasnici mogu u svako doba tu odluku opozvati ili izmijeniti. Odluka o izmjenama i o opozivu prijanje odluke je takoer posao redovite uprave, pa se donosi veinom dijelova. 4. Odluka o uspostavi etanog vlasnitva 4 4 . Suvlasnici nekretnine koja se sastoji od zemljita sa zgradom,23 a sadri stanove ili druge prostorije koje su samostalne uporabne cjeline24 - mogu na temelju svoje odluke uspostaviti etano vlasnitvo na toj nekretnini, naime mogu sa suvlasnikim dijelom nekog suvlasnika povezati vlasnitvo odreenog posebnog dijela te nekretnine (43/1). To, naravno, mogu uraditi i u korist suvlasnikih dijelova nekoliko, a i svih suvlasnika. Vlasnitvo posebnog dijela nekretnine (etano vlasnitvo) je za svakoga mjerodavna modifikacija odnosa suvlasnika iste nekretnine kojom je uz odreeni suvlasniki dio neodvojivo povezano usredotoenje
"Vlasnitvo posebnog dijela moe biti uspostavljeno na odgovarajuem suvlasnikom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljita sa zgradom ili od prava graenja sa zgradom" (66/3).
24 Da bi bilo mogue glede neijeg suvlasnikog dijela uspostaviti etano vlasnitvo, povezujui suvlasniki dio sa vlasnitvom odreenog stana ili druge prostorije, potrebno je da nadlena upravna vlast utvrdi da je taj stan, odnosno druga prostorija - samostalna uporabna cjelina (73/3). ... . . .. , .. ... . . . . . 23
STVARNO PRAVO
Gavella
izvravanja suvlasnikovih ovlasti i obveza u prvom redu na odreeni, uporabno samostalni dio te nekretnine (stan ili drugu samostalnu prostoriju) tako da ih taj suvlasnik moe samostalno izvravati, skoro kao da je on jedini vlasnik tog dijela.25 ,; . - . : ,; . ' .. . s, ;; 45. Odluku o uspostavi etanog vlasnitva (odluku o uspostavi vlasnitva posebnog dijela nekretnine) donose suvlasnici na zahtjev pojedinog suvlasnika. Donoenje odluke je posao izvanredne uprave, pa o tome odluuju suvlasnici suglasno. Oitovanje volje suvlasnika kojim se daje suglasnost, treba biti u pisanom obliku (43/1,73/1). 46. Suvlasnik koji ima odgovarajui suvlasniki dio nekretnine koja se sastoji od zemljita sa zgradom, ovlaten je od ostalih u svako doba zahtijevati da se u korist tog njegovog dijela osnuje vlasnitvo odreenog posebnog dijela nekretnine (38/4). Suvlasnikov je dio odgovarajui, ako je odnos njegovog alikvotnog dijela prava vlasnitva (suvlasnikog dijela) prema cijelom pravu vlasnitva nekretnine barem jednak odnosu korisne vrijednosti posebnog dijela za koji trai da se osnuje njegovo etano vlasnitvo, prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine (68/1 ). 26 Ostali suvlasnici mu nisu ovlateni uskratiti davanje suglasnosti za uspostavu vlasnitva tog posebnog dijela nekretnine u korist tog njegovog odgovarajueg suvlasnikog dijela, osim - ako bi se time ukinula ili ograniila prava koja ve pripadaju nekom drugom suvlasniku na temelju ranije uspostavljenog vlasnitva posebnog dijela (73/2). Ako bi koji od suvlasnika ipak uskratio svoju suglasnost koju je duan dati - mogao bi ga na davanje te suglasnosti siliti putem suda. Suvlasnik koji zahtijeva osnivanje vlasnitva posebnog dijela nekretnine.27 47. Suvlasnici mogu sporazumno odluiti o uspostavi vlasnitva posebnog dijela nekretnine u korist jednog, vie ili svih suvlasnikih dijelova, neovisno o tome jesu li ti dijelovi odgovarajui (43/4,68/3). Isto tako mogu sporazumno odluiti o uspostavi vlasnitva posebnog dijela nekretnine i neovisno o tome je li se time ukidaju ili ograniavaju prava koja ve pripadaju pojedinima od njih na temelju ranije uspostavljenog vlasnitva posebnog dijela nekretnine. .
25 "Vlasnitvo odreenog posebnog dijela nekretnine ovlauje suvlasnika na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno, da upravljajui tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvrava sve vlasnike ovlasti i dunosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasnitvo, pa da, ako nije drukije odreeno, ini s tim dijelom i koristima od njega to ga je volja te svakoga drugoga iz toga iskljui." (66/2). 26 Je li suvlasniki dio odgovarajui "utvruje sud svojom odlukom, ako ovim Zakonom nije to drugo odreeno" (68/2). 27 Primjenjuju se pravila lanaka 251. i 253. OZ o ostvarenju trabina na davanje izjave volje. Po njima - ishodi li se presudu kojom se utvruje da je suvlasnik obvezan dati svoju suglasnost, ali je taj ipak ne da niti u roku za dobrovoljno ispunjenje pravomonom presudom utvrene obveze davanja suglasnosti - smatrat e se da je tuenik suglasnost dao u trenutku pravomonosti te presude (251/1 OZ). , ... . ..;.,...,;. ..-.,.:,.; . , : ,.;,. ., .-;.;,. ,
STVARNO PRAVO
Gavella
4 8 . Odluka o uspostavi etanog vlasnitva je pravni temelj na kojem e se vlasnitvo posebnog dijela nekretnine uspostaviti odgovarajuim upisom u zemljinoj knjizi (72. ZV i 32/2. ZZK). 4 9 . Izvravanje (su)vlasnikih ovlasti na nekretnini se modificira, ako se u korist odreenog suvlasnikog dijela uspostavi etano vlasnitvo nekog posebnog dijela nekretnine (etano vlasnitvo) (43). Uspostavom etanog vlasnitva ne dira se u samo suvlasnitvo, niti u veliine suvlasnikih dijelova, kao ni idealnih dijelova cijele nekretnine. No, uspostavom etanog vlasnitva mijenja se izvravanje ovlasti suvlasnika, kako a) glede onog dijela nekretnine glede kojeg je uspostavljeno vlasnitvo posebnog dijela, tako i b) glede nekretnine kao cjeline. Naime, izvravanje suvlasnikih ovlasti onog suvlasnika sa ijim je suvlasnikim dijelom povezano vlasnitvo posebnog dijela nekog posebnog dijela nekretnine, usredotouje se na taj posebni dio nekretnine. On upravlja tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika, te izvrava sve vlasnike ovlasti i dunosti glede tog posebnog dijela skoro kao da je taj samo njegovo vlasnitvo (79/1). Korelativno tome - ostalim je suvlasnicima ograniena mogunost da i oni izvravaju svoje (su)vlasnike ovlasti glede tog posebnog dijela. Modifikacije izvravanja ovlasti nastupaju, ne samo glede tog posebnog dijela, nego i glede cijele nekretnine. Promjene u izvravanju suvlasnitva nastupaju im se, makar i samo glede jednog suvlasnikog dijela osnuje i s njim povee vlasnitvo nekog posebnog dijela nekretnine - od tada se nain izvravanja suvlasnikih ovlatenja na cijeloj nekretnini ravna u prvom redu prema posebnim pravilima o vlasnitvu posebnih dijelova nekretnine (66-99), a tek podredno po opim pravilima o suvlasnitvu (43/2, 66/4). . .... . .;,.,, ... . : . . . 5 0 . Ako su suvlasnici suglasno odluili da e uspostaviti vlasnitvo nekog posebnog dijela nekretnine u korist odreenog suvlasnikog dijela, ta e se njihova odluka - do uspostave tog vlasnitva posebnog dijela nekretnine upisom u zemljinoj knjizi - smatrati za njihovu odluku o podjeli posjeda i izvravanju suvlasnikih ovlasti (43/5). 5 1 . Donesu li suvlasnici suglasno odluku da izmeu sebe podijele nekretninu uspostavljanjem etanog vlasnitva (povezivanjem vlasnitva posebnog dijela s idealnim dijelom), na tu e se njihovu odluku primjenjivati na odgovarajui nain i pravila o razvrgnuu suvlasnike zajednice, premda oni i dalje ostaju suvlasnici nekretnine (53). Tako e se trokovi uspostave etanog vlasnitva snositi prema pravilima o razvrgnuu suvlasnike zajednice (54), suvlasnici e jedni drugima odgovarati za materijalne i pravne nedostatke onoga to je svakom pojedinom od njih pripalo (55/4) itd. 5. Suvlasnik kao poslovoa bez naloga 5 2 . Suvlasnik koji bez potrebne suglasnosti ostalih suvlasnika poduzme neki posao (pravni ili drugi) koji je posao i drugih suvlasnika - obavio je tui posao. Time je izmeu njega i ostalih suvlasnika nastao obvezni odnos koji se prosuuje
Gavella
po pravilima o poslovodstvu bez naloga (39/2 ZV, 221-228 ZOO). Meusobna prava i obveze koje time nastaju izmeu tog suvlasnika i ostalih u svezi sa suvlasnikim poslom koji je on poduzeo bez naloga, ovise o tome koja je to bila vrsta poslovodstva bez naloga, pravog ili nepravog. Ako je on posao obavljao u interesu svih suvlasnika, tada je - ovisno o okolnostima sluaja - postupao ili kao a) poslovoa u nudi, ili kao b) poslovoa na tuu korist, ili kao c) poslovoa protiv zabrane. Ali, ako je posao obavljao u namjeri da za sebe zadri postignute koristi iako je znao da je posao tu - postupao je kao d) nepravi poslovoa bez naloga. 53. Suvlasnik koji je posao obavio kao poslovoa bez naloga (pravi ili nepravi), moe naknadno dobiti odobrenje za taj posao od svojih suvlasnika, pa e se smatrati da ga je obavio uz njihovu suglasnost (228. ZOO). 6. 0 plodovima, koristima, trokovima i teretima 54. Daje li stvar plodove ili druge koristi, one e se dijeliti meu njih u prvom redu prema njihovom sporazumu; isto e se tako dijeliti i trokovi i tereti te stvari. Odluivanje o toj podjeli je posao izvanredne uprave. Oni plodovi, koristi, trokovi i tereti glede kojih suvlasnici nisu sporazumno odredili drukije dijele se meu sve suvlasnike razmjerno veliini njihovih suvlasnikih dijelova (38/2). 55. Kada je suvlasnitvo nekretnine modificirano osnivanjem etanog vlasnitva, tada se time modificiraju i prava i obveze suvlasnika glede plodova, koristi, trokova i tereta. 1/ Za ono to se odnosi na posebni dio nekog suvlasnika vrijedi (ako nije to drugo odreeno) pravilo: svi plodovi i druge koristi od tog dijela pripadaju onom suvlasniku na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo tog posebnog dijela nekretnine (79/2, 81), a on i snosi sve trokove odravanja tog posebnog dijela, kao i javne obveze i terete skopane s vlasnitvom tog dijela (80/1-2,84). 2/ Za cijelu suvlasniku nekretninu vrijede (ako nije to drugo odreeno) sljedea pravila: a) Plodovi i druge koristi onih stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno etano vlasnitvo ni za kojeg suvlasnika, pripadaju u naelu svim suvlasnicima, razmjerno njihovim suvlasnikim dijelovima, ali - onim suvlasnicima koji su ujedno i vlasnici nekog posebnog dijela nekretnine pripadaju ti plodovi i koristi jedino u onom omjeru za koliko su njihovi suvlasniki dijelovi vei od odgovarajuih suvlasnikih dijelova.28 b) Trokove i terete cijele suvlasnike nekretnine, ukljuujui i obveze plaanja u zajedniku priuvu za predvidive budue trokove (90), snose naelno svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasnikim dijelovima (89).
Ako je npr. suvlasniki dio nekog suvlasnika 3/12, a uz taj je njegov suvlasniki dio povezano pravo vlasnitva odreenog posebnog dijela nekretnine za koji bi odgovarajui dio bio 1/4, tada tom suvlasniku ne pripada 3/12 plodova i koristi od neraspodijeljenih stanova i drugih prostorija, nego samo 2/12 (za koliko je njegov suvlasniki dio vei od odgovarajueg). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 5 0 9
28
GLAVA 11. Suvlasnitvo 7. O polaganju rauna
Gavella
5 6 . Svaki je suvlasnik ovlaten da u svako doba zahtijeva polaganje rauna i podjelu svih koristi, naime plodova i drugih koristi (38/3). On to ima pravo zahtijevati od ostalih suvlasnika, a ako umjesto njih upravlja upravitelj, tada od njega. Pravo zahtijevati polaganje rauna u svezi je s pravom suvlasnika na plodove i druge koristi, a i s njegovim pravom na razvrgnue suvlasnike zajednice. Zbog te veze suvlasnik se ovog svojeg prava ne moe valjano unaprijed odrei. 5 7 . Ako je uspostavljeno etano vlasnitvo, tada postoji obveza upravitelja da poloi raun i kada to nitko od suvlasnika nije traio. Upravitelj (a njega se obvezatno postavlja kada je uspostavljeno etano vlasnitvo - 85/2) je na temelju zakonske odredbe duan "poloiti svakom suvlasniku uredan raun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan nain na uvid isprave na kojima se temelji, i to najkasnije do 30. lipnja svake godine" (93/4/1). To, meutim, ne iskljuuje pravo svakog suvlasnika da zahtijeva polaganje rauna "u svako doba" (38/3), ali dakako - suvlasnik se time ne smije sluiti s jedinim ciljem da drugome (upravitelju) teti ili mu smeta (31/1). 8. O zatiti prava glede cijele stvari 5 8 . Svaki pojedini suvlasnik je ovlaten da glede cijele stvari postavlja svojim suvlasnicima sve one specifine zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasnitva (46/1), kao npr. da zahtijeva donoenje odluke o nekom poslu redovite ili izvanredne uprave, da zahtijeva uspostavu etanog vlasnitva, da zahtijeva polaganje rauna i podjelu plodova, koristi, trokova i tereta, da zahtijeva razvrgnue suvlasnitva, itd. Pritom treba razlikovati - zahtijeva li on od svojih suvlasnika a) neto to je njegovo pravo kao pojedinanog suvlasnika, ili b) neto to ovisi o odluci svih suvlasnika. Ako od njih zahtijeva neto to je njegovo pravo kao pojedinanog suvlasnika, tada - ne udovolje li njegovom zahtjevu - on taj svoj zahtjev moe ostvariti putem suda. No, zahtijeva li neto to ovisi iskljuivo o odluci suvlasnika, tada ne bi imao pravo taj svoj zahtjev ostvarivati putem suda, ako ostali suvlasnici ne donesu odluku koju on zahtijeva (osim, naravno, ako nije posebno odreeno da je pojedini suvlasnik ovlaten ishoditi od suda donoenje odluke). \v5JK: Svaki suvlasnik je ovlaten postavljati protiv svakoga, dakle i protiv treih osoba, one zahtjeve koje bi im imao pravo postaviti vlasnik stvari, pri emu se u prvom redu misli na zahtjeve za zatitu prava vlasnitva (vlasnike zahtjeve). On te zahtjeve moe postaviti samostalno, tj. on ih je ovlaten postaviti i samo u vlastito ime, a nije duan nastupati i u ime ostalih suvlasnika, ili zajedno s njima (46/2). No, ako _bi zahtijevao da mu trejijcôJjjLjsrj^djLsj^ moe od nj zahtijevati_samo "premjôbveznopravnim pravilimaô_ nedjeljivim obvezama"(46/2). To znai da je on ovlaten zahtijevatiffij iJa se stvar_preda samo jijemu u posjed (to jedino ako je na to ovlaten od svih ostalih suvlasnika), llfrijda se stvar preda u suposjed njemu i svim ostalim suvlasnicima, ili fc) Tda se stvar"
Gavella
preda njemu i ostalim suvlasnicima tako da se za sve njihjKjloi na_sud (435/2 9. 0 namirenju dugova iz vrijednosti suvlasnike stvari 60. Dunik novane obveze odgovara svojim vjerovnicima vrijednou svega to je u sastavu njegove imovine. To znai da e vjerovnici, kojima njihove novane trabine ne budu po dospijeu namirene, moi unoviti (u ovrnom ili u steajnom postupku) neto (ili sve) iz sastava dunikove imovine, kako bi iz tako pribavljenog novca namirili te svoje trabine. Dunik svojim vjerovnicima odgovara i vrijednou svojih idealnih dijelova stvari, ako ih ima u sastavu svoje imo29 vine. Vjerovnici mogu, kao to je reeno, namirivati svoje novane trabine iz vrijednosti idealnog dijela stvari koji pripada njihovom duniku, a ako je s dunikovim suvlasnikim dijelom povezano i vlasnitvo nekog posebnog dijela suvlasnike stvari - bit e to namirivanje iz toga dvoga, zajedno povezanoga. 61. Dunik ne odgovara za svoje obveze cijelom stvari iji je suvlasnik. Cijela suvlasnika stvar pripada samo svim suvlasnicima, pa pojedini suvlasnik ne moe sam s njom ni raspolagati, niti moe njome odgovarati. Vjerovnici pojedinog suvlasnika ne mogu, dakle, iz vrijednosti cijele stvari namirivati svoje trabine glede igdnog suvlasnika. Ako bi radi namirenja novane trabine koju neki vjerovnik ima protiv pojedinog suvlasnika neke stvari bile odreene ili poduzete ovrne radnje na cijeloj suvlasnikoj stvari - svaki od ostalih suvlasnika mogao bi ishodili. od suda da proglasi ovrhu na toj stvari nedoputenom, ime bi se suvlasniku stvar izluilo iz pvrhe (55-56. OZ). Isto tako, ako bi se u steaju pojedinog suvlasnika nala u steajnoj masi cijela'suvlasnika stvar, svaki od ostalih suvlasnika mogao bi ishoditi izluenje te stvari iz steajne mase (79-80. SZ). 62. Posebno pravilo, meutim, postavljaju odredbe OZ za sluaj kada je radi namirenja novane trabine jednog od suvlasnika odreena ovrha na pokretnoj suvlasnikoj stvari. Po njoj "osoba koja je suvlasnik pokretne stvari koja je predmet ovrhe ne moe zahtijevati da se ovrha glede njezina udjela30 proglasi nedoputenom, ali ima pravo na namirenje iz iznosa dobivenog prodajom stvari prije namirenja ovrhovoditelja i drugih osoba koje se namiruju u ovrnom postupku te prije naknade ovrnoga postupka" (57/1 OZ). Za zatitu ostalih suvlasnika zakon im u ovakvom sluaju daje specifino pravo na razvrgnue suvlasnike zajednice s isplatom (57/2 OZ). Oni u ovakvom sluaju imaju pravo razvrgnuti svoju suvlasniku zajednicu s tim suvlasnikom radi namirenja ijeg duga se provodi ovrha na pokretnoj suvlasnikoj stvari (ovrenikom) - imaju, naime, pravo poloiti kod
Ako baratamo tzv. gospodarskim pojmom imovine, tada je idealni dio stvari sastavni dio imovine, tj imovinske mase. Ako, meutim, baratamo s tzv. pravnim pojmom imovine (to nije uobiajeno), tada je sastavni dio imovine suvlasniki dio, a tek posredstvom njega - idealni dio. Praktini je rezultat, naravno, isti - vjerovnik e svoju trabinu moi namiriti iz vrijednosti idealnog dijela tako to e se taj dio unoviti radi njegovog namirenja.
30 29
Rije, dakako, nije o udjelu, nego o idealnom dijelu.
., 511
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
Gavella
suda novac u vrijednosti ovrenikovog idealnog dijela, pa "zahtijevati da im se ustupi" suvlasnika stvar. Vjerovnikova trabina bi se u takvom sluaju namirivala iz novca koji su oni poloili kod suda, isplaujui njime svojeg suvlasnika - ovrenika.
IV. Razvrgnute suvlasnitva A. Pravo na razvrgnue

6 3 . Svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnue suvlasnitva, bez obzira koliko mu je velik suvlasniki dio, te bez obzira na to jesu li ostali suvlasnici s time sporazumni ili se protive razvrgnuu zajednice (47). Pravo na razvrgnue je preobraajno pravo koje proizlazi iz suvlasnikovog prava vlasnitva i meusobnog odnosa suvlasnika iste stvari.31 Svaki suvlasnik ima pravo ishoditi da se - u granicama onoga to je mogue i doputeno - provede razvrgnue suvlasnike zajednice. (47/1). 6 4 . Suvlasnik je naelno ovlaten da u bilo koje doba ostvaruje svoje pravo na razvrgnue suvlasnike zajednice. Ipak, on je, kao i svaki vlasnik, duan svoja ovlatenja izvravati obzirno, pa nema pravo zahtijevati razvrgnue u tzv. nevrijeme. Nevrijeme za traenje razvrgnua je kada objektivno postoje neke okolnosti u kojima bi to razvrgnue bilo na tetu ostalih suvlasnika, a privremenog su karaktera (47/2/1). Zatrai li neki suvlasnik razvrgnue zajednice u nevrijeme, svaki od njegovih suvlasnika moe se tome usprotiviti prigovorom da je nevrijeme za to razvrgnue. No, taj prigovor ne stoji, ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno oekivati da e se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnue ne bi bilo na tetu ostalih suvlasnika (47/2/1). O opravdanosti prigovora da je razvrgnue zatraeno u nevrijeme odluuje sud koji je nadlean za voenje postupka razvrgnua {AT 1212). 6 5 . Suvlasniku nikada ne zastarijeva njegovo pravo na razvrgnue suvlasnitva (47/1). 6 6 . Suvlasnik se ne moe valjano unapri'pd svojeg prava na razvrgnue suvlasnitva (47/3). Ali, pravo na razvrgnue suvlasnitva moe biti ogranieno. 6 7 . Zakon moe ograniiti pravo na razvrgnue suvlasnike zajednice. Tako npr. suvlasnitvo stvari koje slue kao zajednike ograde ili kao meanji znakovi nije djeljivo (dok god te stvari ne izgube tu namjenu) (101/2). 6 8 . Sam suvlasnik moe oitovanjem svoje volje (dvostranim, jednostranim) ograniiti svoje pravo na razvrgnue suvlasnitva (npr. obvezujui se da nee zahtijevati razvrgnue dok ne istekne neki rok, ili dok se ne ispuni neki uvjet) (47/3). Ugovor kojim suvlasnik ograniava svoje pravo na razvrgnue suvlasnitva, obvezuje samo tog suvlasnika, alj_ta obveza ne prelazi na njegove nasljednike, ni na druge pravne sljednike (47/4). No, ako bi se ogranienje prava na razvrgnue su31
Sporno je, je li pravo na razvrgnue po OGZ-u stvarnopravne, ili obveznopravne naravi. STVARNO PRAVO
Gavella
7 3 . Ugovor o razvrgnuu, moe biti valjani pravni temelj razvrgnua suvlasnitva samo meu ugovornicima (onim suvlasnicima koji su se njime sporazumjeli da razvrgnu svoje suvlasnitvo) i samo glede odreenih suvlasnikih stvari (onih stvari glede kojih su se sporazumjeli da suvlasnitvo razvrgnu) (56/1) te samo na onaj nain za koji su sporazumjeli da e provesti razvrgnue. Ugovor o razvrgnuu nee djelovati prema onim suvlasnicima koji nisu sporazumni da se provede razvrgnue, ili koji nisu sporazumni s obujmom razvrgnua, ili pak nisu sporazumni s nainom razvrgnua - suvlasnitvo s njima moi e se razvri samo na temelju odluke koju e sud donijeti na zahtjev nekog od suvlasnika koji bi eljeli s njima razvri suvlasnitvo (48/2). 7 4 . Postizanjem sporazuma (sklapanjem ugovora) o razvrgnuu, suvlasnitvo jo nije razvrgnuto. Ono e to biti tek kada ga se na tom temelju razvrgne na nain koji su suvlasnici sporazumno odredili. b) O sporazumnom odreivanju naina razvrgnua
(1) Openito '
7 5 . pdreiyanje_naina;razyrgjiuî.eîtjiidiosadrjajaiôvor_a suvlasnika o razvrgnuu^suvTa^ni|âTôHdreivan*ienaina razvrgnua treba, meutim,razlikovltTod naina stjecanja prava vlasnitva na temelju ugovora o razvrgnuu. Odreivanje naina razvrgnua je odredba ugovora o razvrgnuu, dakle pravnog temelja stjecanja. Nain (modus) na koji e se na temelju tog ugovora stjecati pravo vlasnitva je, naprotiv, predaja stvari u samostalan posjed stjecatelja, odnosno upis prava vlasnitva u zemljine knjige. 7 6 . Nain razvrgnua suvlasnitva odreuju sporazumno svi suvlasnici koji su odluili razvrgnuti svoje suvlasnitvo glede odreene stvari (49/1). Ako se suvlasnici sporazume da e umjesto njih neka trea osoba odluiti o nainu razvrgnua njihovog suvlasnitva (49/1), tada e odluka koju ta osoba donese u granicama ovlasti to su joj ih suvlasnici sporazumno dali, biti isto to i njihova sporazumna odluka o nainu razvrgnua. 7 7 . Suvlasnici mogu sporazumno odrediti svaki nain razvrgnua, osim takvog koji je a) faktino nemogue ostvariti, ili b) nije doputen (49/1). Vlasnik ne smije svojim raspolaganjima vrijeati prava treih osoba ni zakonska ogranienja, pa to ne mogu ni suvlasnici. Bile bi nitave odredbe njihovog ugovora o razvrgnuu suvlasnitva koie bi ile na tetu prava treih osoba,, prava suvlasnika koji ne sudjeluju u tom razvrgnuu, a - ako se nisu svi suyjflsnicj_stvan sporazumjeli o rxrtpunom razvrgnuujsuvjasnitva_jia njoj - na tetu stvari i prava glede koiih suvlasnici ne_sud]eluju]u_tom _razvrgnuu (56/1). Unutar tih granica suvlasnici mogu sporazumno odrediti bilo koji nain razvrgnua suvlasnitva, pa makar taj i vodio propasti stvari. Prigodom sporazumnog odreivanja razvrgnua suvlasnitva oni nisu vezani niti veliinama svojih suvlasnikih dijelova - mogu se sporazumjeti i o takvom nainu razvrgnua suvlasnitva kod kojeg e neki od njih dobiti vie
Gavella
nego to odgovara njegovom suvlasnikom dijelu, a da taj ne mora drugima za to nita nadoplatiti. , - . 7 8 . ak i kada je zabranjeno dijeljenje neke stvari, to jo ne znai da se glede te stvari ne bi moglo razvri suvlasnitvo. Treba, naime, razlikovati razvrgnue suvlasnitva od diobe stvari -suvlasnitvo se moe razvrgnuti i na koji drugi nain,_a_n_djobom stvari. Odreuje li zakon zabranu diobe neke suvlasnike stvari, njome u pravilu nije zabranjeno razvrgnue suvlasnitva na nain kojim se suvlasnika stvar ne dijeli ni fiziki ni geometrijski. Zabrana diobe stvari ne smeta razvrgnuu suvlasnitva koje bi se provelo isplatom ili civilno, a isto vrijedi i za diobupo ekvivalentu - na njih se zabrana odnosi jedino ako je izriito protegnuta i na te naine razvrgnua (49/2). 7 9 . Neki su se naini razvrgnua suvlasnitva tipizirali. Takvi tipizirani naini razvrgnua suvlasnike zajednice su: a) fizika dioba stvari, b) geometrijska dioba stvari, c) razdioba vie stvari po ekvivalentu, d) civilno razvrgnue, e) razvrgnue isplatom. Slinu ulogu kao razvrgnue suvlasnitva moe igrati i f) uspostava etanog vlasnitva, premda se time suvlasnitvo ne razvrgava, nego se samo izvravanje veine ovlasti koncentrira na posebni dio nekretnine. Suvlasnici sporazumno odreuju nain razvrgnua svoje suvlasnike zajednice, sluei se ponajee tim tipiziranim nainima, no ponekad ih modificiraju i kombiniraju te ugovaraju neke nove naine razvrgnua suvlasnitva, dakako u granicama mogueg i doputenog.
(2) Fizika dioba stvari
80. Fizika dioba stvari je takav nain razvrgnua suvlasnitva kod kojeg se suvlasniku stvar dijeli na potreban broj samostalnih tjelesnih stvari, od kojih e svaka pripasti po nekom od suvlasnika koji razvrgavaju svoju suvlasniku zajednicu. 8 1 . Suvlasnici se mogu sporazumjeti da e stvar fiziki podijeliti, bez obzira na to je li ona djeljiva ili je nedjeljiva. Stvari su djeljive fres divisael ako ih sg moe podijeliti na samostalne stvari (rastavljanjem na sastavne dijelove, ili diobom na stvari iste vrste s prvobitnom stvari), a da se tom podjelom a/^ ne umanji nerazmjerno niihova vrijednost, niti im se b/ uniti osnovnu svrhu i namjenu. Stvari__ kgie jg-ne mogu tako podijeliti - nedjeljive su stvari (res indivisae). Nedjeljivost suvlasnike stvari nije zapreka tome da suvlasnici sporazumno odlue da e je fiziki podijeliti na dijelove. Dakako, da e fizika dioba nedjeljive stvari zapravo biti njezino unitenje (npr. piljenje nekog komada namjetaja u komade drveta), ali ako je to u skladu s voljom suvlasnika stvari, a nije zabranjeno, nema zapreke da oni na taj nain podijele takvu stvar izmeu sebe.
(3) Geometrijska dioba stvari
82. Geometrijska dioba stvari je takav nain razvrgnua suvlasnitva kod kojeg se stvar ne dijeli fiziki, nego je se dijeli na estice koje se odreuju mjerenjem
Gavella
(povlaenjem geometrijskih crta), da bi svaka od tako geometrijski odreenih estica pripala po nekom od suvlasnika koji se diiele.,. 8 3 . Nekretnine se mogu dijeliti geometrijski u manje zemljine estice. Naprotiv, pokretnine se ne mogu dijeliti geometrijski. Kada bi se pokualo geometrijski podijeliti pokretninu, ona bi fiziki ostala onaj isti objekt prava vlasnitva koji je bila i do tada - tek bi je fizika dioba mogla razdijeliti u nekoliko objekata. __ (4) Razdioba stvari po ekvivalentu """ 8 4 . Razdioba stvari po ekvivalentu je takav nain razdiobe suvlasnitva koji dolazi u obzir ako se istodobno razvrgava suvlasnitvo na nekoliko stvari (pokretnih ili nepokretnih), a provodi se tako da svakom od suvlasnika svih tih stvari pripadnu najraun njegovog, suvlasnikog diiela PO neke od tih stvari. Ovakvo razvrgnue suvlasnitva provodi se takoer realno (a ne prodajom stvari), to ovaj nain razvrgnua ini donekle slinim onima koji se provode fizikom odnosno geometrijskom diobom.34 > ; 8 5 . Redovito e se suvlasnici sporazumjeti da vie suvlasnikih stvari raspodijele tako da vrijednosti stvari koje pripadnu u vlasnitvo pojedinom suvlasniku barem priblino odgovaraju vrijednosti njegovog suvlasnikog dijela na svim tim stvarima. Zato se govori se o razdiobi stvari po ekvivalentu. No, naravno da suvlasnici mogu sporazumno odrediti i takvu razdiobu suvlasnikih stvari izmeu sebe kod koje e pojedini dobiti vie, a drugi manje od onoga to bi im po ekvivalentu pripadalo. 8 6 . Razdioba po ekvivalentu moe biti i uz nadoplatu (razdioba po ekvivalentu uz nadoplatu). Bit e to, ako se suvlasnici sporazume da e oni koji su dobili veu vrijednost u stvarima od one koja bi bila ekvivalentna njihovim suvlasnikim dijelovima, ostalima platiti razliku u novcu, ili da e im nekako drukije kompenzirati razliku. (5) Civilno razvrgnue 8 7 . Civilno razvrgnue suvlasnitva (tzv. civilna dioba) je ono koje se provudj iinovenjem stvari - suvlasniku se stvar prodaie. a novac steen tom prodajom se dijeli meu suvlasnike. Takav se nain razvrgnua naziva civilnim, jer se ne provodi realnom diobom odnosno razdiobom stvari (kao kod fizike, geometrijske i diobe po ekvivalentu), nego posredstvom graanskopravnog posla - prodaje stvari. 8 8 . Civilno se moe razvri suvlasnitvo bilo kojih stvari, pokretnih, nepokretnih ili vie stvari odjednom. Civilna je dioba pogodna za razvrgnue suvlasniRazlika je ta, da se fizikom odnosno geometrijskom diobom dijeli suvlasnika stvar, a po ekvivalentu se dijeli skup stvari (suvremeni stvarnopravni poretci ne priznaju skupu stvari karakter jednog predmeta prava vlasnitva). 5 1 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
34
Gavella
GLAVA 1 1 . Suvlasnitvo
tva na stvarima koje su nedjeljive (res indivesae), pa njihova realna dioba ne dolazi u obzir. No, suvlasnici se mogu sporazumjeti da e provesti civilno razvrgnue svojeg suvlasnitva bilo koje stvari, bila ona nedjeljiva ili djeljiva.
(6) Razvrgnue isplatom
89. Razvrgnue isplatom je takav nain razvrgnua suvlasnitva kod kojeg se suvlasniku stvar ne diieli, nego e ona pripasti u vlasnitvo jednom suvlasniku, a on e ostalima biti obvezan isplatiti vrijednost njihovih suvlasnikih dijelova. 90. Od suglasne volje svih suvlasnika ovisit e koji e od njih imati pravo da isplati druge, te koji e biti sadraj njegove obveze. Oni e trebati suglasno odrediti koliko e on biti duan platiti i kada, a mogu suglasno odrediti i koje e im on osiguranje trebati dati za isplatu onoga to e im ostati duan, kao i koje e biti posljedice zakasni li s ispunjenjem te svoje obveze.
(7) Uspostava etanog vlasnitva umjesto razvrgnua
9 1 . Suvlasnici nekretnine koja se sastoji od zemljita sa zgradom, ako ona ima dijelove koji su samostalne uporabne cjeline (stanovi, poslovne prostorije), mogu kako smo ve ranije spomenuli - sporazumno odluiti da e izmeu sebe podijeliti nekretninu tako to e se sa suvlasnikim dijelom jednog, vie ili svih suvlasnika povezati i pravo vlasnitva nekog odreenog posebnog dijela nekretnine. Oni e to uraditi, ako ocijene da time u zadovoljavajuem stupnju postiu svrhu koju inae ima razvrgnue suvlasnitva. A tu e svrhu esto moi tako postii, jer suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno etano vlasnitvo nekog posebnog dijela suvlasnike nekretnine (stana, ili kakve druge samostalne prostorije) sam upravlja tim posebnim dijelom umjesto ostalih suvlasnika, sam na njemu izvrava sve vlasnike ovlasti i dunosti kao da je taj dio samo njegovo vlasnitvo, sam ini s tim dijelom i koristima od njega to ga je volja, te moe svakoga drugoga, a u velikoj mjeri i ostale suvlasnike, iz toga iskljuiti (66/2). 92. Iako se uspostavom etanog vlasnitva ne razvrgava suvlasnitvo, nego se samo modificira pravni reim sudjelovanja suvlasnika u pravu vlasnitva nekretnine - na tu e se njihovu odluku na odgovarajui nain primjenjivati pravila o razvrgnuu suvlasnike zajednice (53).
3. a) Sudsko razvrgnue Sudska odluka o razvrgnuu
93. Sud-0 razvrgnuu odluuje na zahtjev jednog ili vie suvlasnika koji ostvan]21LRYf)'p pravo nft razvrgnue.ji Ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnua, svaki od njih moe zahtijevati da o tome odlui sud
35 Na onome tko trai razvrgnue suvlasnitva je teret da dokae da je suvlasnik odnosne stvari, ali ne i veliinu svojeg suvlasnikog dijela - u sumnji e se smatrati da su suvlasniki dijelovi jednaki (36/2).
STVARNO PRAVO
Gavella
(49/4). Putem suda e se suvlasnitvo razvrgavati ako meu suvlasnicima ne postoji puna suglasnost o svemu o emu bi morala postojati da bi ga se moglo razvrgnuti dobrovoljno. No, nema zapreke tome da se i u sluaju potpune suglasnosti suvlasnici poslue sudskim putem za razvrgnue svoje zajednice - dovoljno je da "bilo koji od njih stavi sudu zahtjev da odlui o razvrgnuu,a da potom suvlasnici u postupku sporazumno oituiu svoju volju da razvrgavaju suvlasnitvo, u_kojem obujmu i na koji nain. 9 4 . U pravilu sud odluuje u izvanparninom postupku (ako nije to drugo odreeno) (48/3).36 No, prema pravilima izvanparninog postupka, sud e morati uputiti predlagatelja da svoje navodno pravo ostvaruje u parnici - ajcojneu njima postoji spqia])o predmetu suvlasnitva (je li stvar suvlasnika ili nije) iliQ?5)o, ^suvlasnitvu (je li odreena osoba suvlasnik, koliko su veliki suvlasniki dijelovi) ( Ibl. st. 2., 268. VP). Uputi li ih na parnicu, sud e o razvrgnuu suvlasnitva odluiti uparninom postupku. No, odluivao sud J j j ) p u izvanparninom ili parninom postupku, izvrenje sudske odluke o razvrgnuu moi e zahtijevati svaki od suvlasnika koji je bio sudionik postupka, bez obzira na to na iji je zahtjev sud odluivao (55/3). 9 5 . Pravomonom sudskom odlukom kojom je odreeno razvrgnue, suvlasnitvo jo nije razvrgnuto. Ono e to biti tek kada ga se u provoenju te odluke razvrgne na odgovarajui nain, dakle kada svakom od suvlasnika koji svoje suvlasnitvo razvrgavaju, prestane njegov suvlasniki dio prava vlasnitva suvlasnike stvari, a on u zamjenu za to stekne odreene stvari, odnosno prava (trabinu da mu se isplati odreeni novani iznos). b) O sudskom odreivanju naina razvrgnuta (1) Openito 9 6 . Odreivanje naina razvrgnua suvlasnitva redovito je dio odluke koju sud donosi u izvanparninom, odnosno u parninom postupku kojim odluuje o razvrgnuu. Kada ta odluka postane ovrna_- razvrgnue e se provesti na nain kako je njome odreeno, a_prema pravilima ovrnog postupka (246-248, 250 OZ). No, u sluaju da u izvanparninom, odnosno parninom postupku u kojem se odluivalo o razvrgnuu, nije nita odreenojj_namu tog razvrgnua - o tome odluuje ovrni sud po pravilima ovrnog jjostupka (249 OZ}^ 9 7 . Sud koji odreuje nain razvrgnua suvlasnitva (bilo u izvanparninom, parninom, ili ovrnom postupku) nije slobodan u izboru naina na koji e se razvrgnue provesti. 1/ Sud je naravno vezan strogim zakonskim odredbama (striktnim normama), ako postoje takve koje utjegu na nain razvrgnua. 2/ Sud je
Dok i ukoliko izvanparnini postupak ne bude ureen novim zakonom, na nj se primjenjuju pravna pravila biveg Zakona o vanparninom postupku iz 1934., koja se primjenjuju na temelju Zakona o nainu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine, br. 73/91). 5 1 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
36
Gavella
vezan i sporazumom stranaka o nainu razvrgnua njihovog suvlasnitva, dakako - ako takav postoji i u granicama njegove valjanosti. Taj sporazum moe biti zakljuen prije ili u tijeku sudskog postupka za razvrgnue suvlasnitva. Glede tog sporazuma vrijedi sve ono to je ve reeno o sporazumnom odreivanju naina razvrgnua suvlasnitva. 3/ Sud je vezan i pravom na razvrgnue isplatom, ako ono pripada pojedinom suvlasniku na temelju a) pravnog posla, ili b) zakona (50/1), a on ga se nije odrekao (npr. drukije se sporazumjevi s ostalima o nainu razvrgnua), nego zahtijeva da se razvrgnue provede u skladu s tim njegovim pravom. 98. Ako, i ukoliko, nain razvrgnuta nije u svemu odreen striktnim normama, sporazumom stranaka, niti pravom na razvrgnue isplatom, sud e odluiti CL nainu razvrgnua po pravilu: 1/ suvlasnitvo djeljivih stvari razvrgava se a) fizikom diobom pokretnih stvari i b) geometrijskom diobom nekretnina (50/2), a 2/ suvlasnitvo nedjeljivih stvari - civilnom diobom (50/4). Jznimjio,- ako_tg, zahtijeva neki od suvlasnika, a razvrgava se suvlasnitvo nekoliko stvari istodobno - sud moe odluiti da se razvrgnue provede 3/ razdiobom po ekvivalentu (52).
(2) 0 pravu na razvrgnue isplatom _
99. Kada odluuje o razvrgnuu suvlasnitva, sud je vezan pravom na razvrgnue isplatom, to znai - ako nekom suvlasniku pripada to pravo i on se tim svojim pravom poslui (stavivi odgovarajui zahtjev), sud je duan odrediti razvrgnue suvlasnitva u skladu s tim njegovim pravom. 100. Pravo na razvrgnue isplatom moe suvlasniku pripadati na razliitim pravnim temeljima. 1/ Suvlasnik moe imati pravo na diobu isplatom, ako ga je stekao neovisno o postupku sudskog razvrgnua suvlasnitva, bilo a) na temelju zakona37 bilo b) na temelju pravnog posla (za suvlasnike je to posao izvanredne uprave, pa se trai suglasnost svih). 2/ U samom postupku sudskog razvrgnua suvlasnitva (izvanparninom, parninom) svaki sudionik ima, pod pretpostavkama iz lanka 51. ZV, pravo zahtijevati da sud odredi takav nain razvrgnua suvlasnitva u kojem e suvlasnika stvar pripasti u vlasnitvo tom suvlasniku, s time da isplati ostale. Jednako kao jedan suvlasnik, tako i vie njih zajedno moe, pod pretpostavkama iz lanka 51. ZV, zahtijevati da stvar pripadne samo njima, a oni da isplate ostale. 101. Da bi suvlasnik koji sudjeluje u postupku sudskog razvrgnua suvlasnitva (ili vie njih zajedno), imao na temelju lanka 51. ZV pravo zahtijevati da sud odredi takav nain razvrgnua suvlasnitva u kojem e suvlasnika stvar pripasti njemu u vlasnitvo, a on biti obvezan isplatiti ostalim suvlasnicima vrijednost njihovih dijelova, trebaju biti ispunjene sljedee pretpostavke: a) osobito ozbiljan razlog da stvar pripadne u cijelosti upravo njemu u vlasnitvo i b/ sud nije prigo37 Zakon odreuje kome pripada pravo na diobu isplatom kada sjedinjenjem, mijeanjem ili smijeanjem stvari nenamjerno nastane suvlasnitvo na novonastaloj stvari (149/2).
II
STVARNO PRAVO
Gavella
dom odluivanja ve vezan takvim zakonskim odredbama ili tuim pravom na diobu isplatom, koje bi iskljuivale mogunost udovoljenja ovom zahtjevu. Suvlasnik koji zahtijeva razvrgnue suvlasnitva na temeliu lanka 51. ZV, trebat e uiniti vjerojatnim38 postojanje osobito ozbiljnog razloga za to da cijela stvar prinadneupravo njemu u vlasnitvo (51/1).39 Ali, ako za sebe trai cijelu stvar suvlasnik, ili vie njih, iji su suvlasniki dijelovi zajedno barem devet desetina, tada ve u samoj injenici da im pripada toliko velik suvlasniki dio lei osobito ozbiljan razlog da cijela stvar postane upravo njihovo vlasnitvo, pa oni ne trebaju uiniti vjerojatnim nikakav poseban razlog za to (51/3). Sud prosuuje opravdanost zahtjeva za razvrgnuem isplatom po lanku 51. ZV "s obzirom na okolnosti" (51/2). 102. Ako suvlasniku koji zahtijeva da se suvlasnitvo razvrgne isplatom, pravo na to zaista pripada, sud je prigodom odluivanja vezan tim njegovim pravom (50/1), pa e svoju odluku o diobi donijeti s time u skladu. Odluit e koji od suvlasnika e na temelju te odluke postati vlasnikom stvari, a ujedno e i odrediti koliko i u kojem roku je taj duan platiti ostalima na ime isplate njihovih suvlasnikih dijelova. Na temelju te odluke suda nastat e izmeu tog i ostalih suvlasnika obvezni odnosi u kojima e on dugovati, a oni potraivati, odreene iznose novca za isplatu njihovih dijelova. Za osiguranje tih njihovih trabina oni imaju na temelju zakona zalono pravo na stvari koja je na temelju odluke kojom se odreuje razvrgnue suvlasnitva isplatom, pripala odreenom suvlasniku u vlasnitvo (51/2/1). 1 0 3 . Ne ispuni li suvlasnik kojem je pripala cijela stvar, u odreenom mu roku, svoju obvezu da isplati kojeg suvlasnika, taj moe birati - ili a/ da ga putem suda sili na ispunjenje te obveze (za to se moe posluiti i zalonim pravom koje je zakon za to dao), ili pak b/ zahtijevati ponitenje odluke o razvrgnuu isplatom (51/2). Izabere li ovo drugo, suvlasnitvo se ponovno uspostavlja, a s njim i mogunost novog razvrgavanja tog suvlasnitva.
(3) 0 sudskoj fizikoj i geometrijskoj diobi stvari
104. Kada sud provodi razvrgnue suvlasnitva, a nema sporazuma suvlasnika o nainu tog razvrgnua, niti itko od njih ima pravo na razvrgnue isplatom, nain razvrgnua tog suvlasnitva ovisit e o djeljivosti suvlasnike stvari - ako je stvar djeljiva - sud treba razvrgnuti suvlasnitvo djeljivih pokretnih stvari fizikom diobom, a nekretnina geometrijskom diobom (50/2). 1 0 5 . Djeljivost suvlasnike stvari se prosuuje po tome moe li je se podijeliti na onoliko samostalnih stvari iste vrste, koliko je potrebno da bi svaki suvlasnik
38 39
Dovoljno je da uini vjerojatnim, nije neophodno da to dokae.
Osobito ozbiljan razlog da stvar pripadne upravo odreenom suvlasniku postojat e npr. kada se dijeli suvlasnika stvar s kojom je on jedini do tada radio i privreivao, ako on nema nikakvog znanja, iskustva ni sposobnosti za obavljanje bilo kakvog drugog posla, kojim bi mogao privreivati za svoj ivot. 5 2 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
dobio po stvar koja odgovara njegovom suvlasnikom dijelu. Ako to nije mogue, a da se diobom znatno ne umanji vrijednost - stvar je nedjeljiva sa stajalita razvrgnua tog suvlasnitva (bez obzira na to to bi inae, gleda li se apstraktno, moda bila smatrana za djeljivu) (50/4) 106. Kada provodi razvrgnue geometrijskom diobom nekretnine, a o nainu diobe nema sporazuma meu suvlasnicima - sud ie ovlaten svojom odlukom osnivati slunosti i stvarne terete na dijelovima te nekretnine, ako je to nuno za uporabuili iskoritavanje dijela koji se tom diobom odvaja (50/3).
(4) 0 sudskom civilnom razvrgnutu
107. U sluaju da je stvar nedjeljiva (a meu suvlasnicima nema sporazuma o nainu diobe, niti nekome od njih pripada pravo na diobu kojim bi se posluio) sud je duan odrediti civilno razvrgnue. To znai da je duan odluiti neka se stvar proda na javnoj drabi (sudskoj ili izvansudskoj) ili na drugi prikladan nain, a kada to bude uinjeno - "dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasnikim dijelovima" meu bive suvlasnike (50/4).
(5) 0 sudskoj razdiobi po ekvivalentu
108.1 kada se istodobno razvrgava suvlasnitvo na nekoliko stvari, sud u pravilu nee to razvrgnue provoditi na drukiji nain nego to bi provodio razvrgnue suvlasnitva na svakoj od tih stvari posebno, jvvajd suvlasnik, meutim, moe zahtijevati da se, umjesto na taj nain, razvrgnue suvlasnitva provede razdioEom stvari po ekvivalentu, pri emu e se stvari meu njih razdijeliti na nain koji uzima u obzir njihove potrebe za odreenim stvarima. Makar se i drugi suvlasnici tome protive, sud e udovoljiti zahtjevu za takvom diobom, ako ie tai s obzirom na okolnosti opravdan (52/1-2). 109. Odreujui na zahtjev nekog od suvlasnika razdiobu po ekvivalentu, sud moe i odrediti da nekim suvlasnicima pripadnu stvari vee, a drugima manje vrijednosti od one koja je potpuno ekvivalentna njihovim suvlasnikim dijelovima. U takvom e sluaju suvlasnici koji takvim nainom razvrgnua dobivaju stvari vee vrijednosti od one koja je ekvivalentna njihovim suvlasnikim dijelovima, biti obvezani nadoplatiti ostalima razliku do punog ekvivalenta suvlasnikih dijelova tih suvlasnika (52/3). Glede te obveze nadoplate (naina njezinog odreivanja, zalonog osiguranja i posljedica neispunjenja) na odgovarajui se nain primjenjuju pravila o obvezi isplate, postavljena za sluaj razvrgnua suvlasnitva isplatom (52/3).
C. Pravni uinci razvrgnua

1. Prestanak suvlasnitva i stjecanje vlasnitva 110. Razvrgnue suvlasnitva, bilo ono dobrovoljno ili sudsko, proizvodi za svakog suvlasnika koji u tome sudjeluje, dvostruki pravni uinak - s jedne strane mu prestaje njegov dotadanji suvlasniki dio, dakle dio prava vlasnitva suvlasniSTVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 521
Gavella
ke stvari (ujedno mu prestaje pravo vlasnitva na idealnom dijelu stvari, kao i s time eventualno povezano vlasnitvo posebnog dijela nekretnine), ali zato s druge strane on umjesto toga stjee u svoje vlasnitvo odreenu stvar ili novac. Pravni, uinak razvrgnua je uvijekjstvarnopravne prirode -_prestanak suvlasnitva i na : stanak prava vlasnitva (ponekad praen i stjecanjem nekog_sgranif-nog stvarngg prava na stvari koja je prigodom razvrgnua pripala drugom suvlasniku). Jedino je neto drukije kada se razvrgnue provodi isplatom - za onoga kojem se njegov dio isplauje, razvrgnue ima neposredni stvarnopravni uinak samo utoliko to prestaje njegovo suvlasnitvo, ali to se tie stjecanja - on neposredno ne stjee pravo vlasnitva, nego trabinu da mu se isplati odreeni iznos novca (tek primanjem novca na ime ispunjenja te trabine, stei e pravo vlasnitva na tom novcu). 1 1 1 . Stvarnopravni uinci prestanka suvlasnitva i stjecanja prava vlasnitva ne nastupaju samim time to je ugovorom odnosno odlukom nastao pravni temelj za njih, nego tek ispunjenjem tog ugovora odnosno odluke - predajom pokretne stvari koju se stjee u neposredan posjed stjecatelja, odnosno upisom stjecateljevog vlasnitva nekretnine u zemljinoj knjizi (55/1-2). Ako se kod razvrgnua stjeu uz vlasnitvo nekretnine i neka ograniena stvarna prava - i njih se stjee upisom u zemljinu knjigu. Ako u razvrgnuu nastaje za nekoga neka trabina protiv druge osobe (pravo traiti novac na ime isplate, odnosno nadoplate), ona nastaje ve samim ugovorom o razvrgnuu, odnosno odlukom o razvrgnuu suvlasnitva, a pravo vlasnitva tog novca e se stei tek kada on bude predan u cilju ispunjenja te trabine. 112. Stjecanje do kojeg dolazi na temelju sporazuma (ugovora) ili sudske odluke o razvrgnuu suvlasnitva je izvedeno - svoje pravo na ono to stjee razvrgnuem suvlasnitva izvodi stjecatelj (dotadanji suvlasnik), na temelju ugovora o razvrgnuu ili na temelju odluke o razvrgnuu, iz suvlasnikog dijela koji gubi razvrgnuem (55/1). - 2. Odgovornost za nedostatke 1 1 3 . Kako je uinak razvrgnua suvlasnitva dvostruk - suvlasnik gubi svoj idealni dio, ali u zamjenu za to dobiva vlasnitvo odreenih stvari (odnosno novanu trabinu), on je nalik na uinke zamjene, ili kojeg drugog naplatnog raspolaganja stvarima. Zbog toga nakon razvrgnua suvlasnitva svi koji su kao suvlasnici sudjelovali u tom razvrgnuu odgovaraju solidarno za stvarne (materijalne) i pravne nedostatke onoga to je svaki pojedini od njih stekao, odnosno trebao stei u tom razvrgnuu suvlasnitva (55/4). Ta se njihova odgovornost prosuuje odgovarajuom primjenom pravila o odgovornosti prodavatelja za stvarne (478-507. ZOO) i pravne nedostatke (508-515. ZOO) prodane stvari. 3. Razvrgnue suvlasnitva i tua prava 114. Uinci razvrgnua nastupaju samo izmeu suvlasnika koji su sudjelovali u tom razvrgnuu i samo glede onih stvari glede kojih je razvrgnue meu njima
Gavella
ugovoreno, odnosno odreeno sudskom odlukom. Razvrgnuem suvlasnitva ne dira se u prava treih osoba, a ni u prava onih suvlasnika koji nisu sudjelovali u razvrgnuai; isto tako se ne dira niti u one suvlasnike stvari ili prava s kojima suvlasnici nisu sudjelovali u razvrgnuu suvlasnitva (56/1). 115. Kako je stjecanje do kojeg dolazi kod razvrgnua suvlasnitva izvedeno stjecanje, ono u naelu ne utjee ni na a) prava koja terete, niti na b) prava u korist stvari glede koje je provedeno razvrgnue fizikom ili geometrijskom diobom stvari. Sva ograniena stvarna prava (zalona prava, slunosti, stvarni tereti i pravo graenja) koja su teretila cijelu stvar do njezine podjele, nakon te podjele terete sve stvari koje su nastale njezinom diobom, pa ih ovlatenici tih prava mogu izvravati jednako kao i do tada (56/2/1). 116. Iako je naelo da se sva ograniena stvarna prava koja su teretila stvar mogu i nakon njezine diobe izvravati kao i do tada, ipak u svezi s razvrgnuem suvlasnitva moe doi do promjena tuih prava na objektu diobe jedino na temelju valjanog pravnog posla, odluke suda donesene u granicama njegove nadlenosti ili zakona. Tako - ako se podijelilo nekretninu optereenu stvarnom slunou iji je sadraj bio takav da se smjelo izvravati samo na onom dijelu poslune nekretnine koji je njezinom diobom postao samostalna nekretnina - ta slunost ostaje i dalje, ali samo kao teret na tom dijelu (novonastaloj nekretnini); s nastupom stvarnopravnih uinaka razvrgnua prestat e ta slunost teretiti ostale dijelove podijeljene poslune nekretnine (56/2/1 ). 40 I uope - kada neka slunost ili stvarni teret ovlauju na neke koristi - tada svaki ovlatenik te slunosti ili stvarnog tereta moe pri diobi povlasne nekretnine zahtijevati da sud uredi izvravanje tog prava na pravedan nain, a isto moe zahtijevati i svaki optereenik (vlasnik optereene nekretnine) kada se dijeli posluna nekretnina (56/3).
li
40 Npr. pravo slunosti imati na poslunoj nekretnini cijev za odvod vode, i to na pojasu od dva metra uz sjevernu meu poslune nekretnine, ostat e nakon diobe te nekretnine samo na onoj od nje odvojenoj estici (ili esticama) koje obuhvaaju pojas predvien za izvravanje te slunosti. . . : . . . . .
STVARNO PRAVO
GLAVA 12. Zajedniko vlasnitvo
Gavella
Glava 12.
Zajedniko vlasnitvo
Literatura: Bjegovi, .: Zajedniko vlasnitvo - posebno o imovinskim odnosima u braku, Zakonitost, 1990, 9-10, 995-1008. . . . ,, ;
I. Pojam i obiljeja A. Openito

1. Zajedniko vlasnitvo (skupno vlasnitvo, njem. Gesamthandseigentum, Gesamteigentum; franc. propriete en main commune, engl. joint ownership, rus. sovmestnaja sobstevnost, slov. skupna lastnina, srp. zajednika svojina) je takvo sudjelovanje vie osoba u pravu vlasnitva iste stvari da im ta stvar pripada svima zajedno, jer sve imaju udjela u tom pravu vlasnitva, ali veliina udjela niti jedne od njih nije odreena, bez obzira na to to je odrediva (57/1). 2. Pravni institut zajednikog vlasnitva ne potjee iz tradicije rimskog prava. On je kolektivistiki koncipiran. U sebi nosi tragove shvaanja koja potjeu iz rodovskog i feudalnog drutva i suprotna su tradiciji rimskog (pandektarnog) prava. U zajednikom vlasnitvu ne sudjeluju vlasnici kao samostalni pojedinci, nego kao lanovi nekog kolektiva (roda, obitelji i si.), koji nije pravni subjekt (nije oblikovan u pravnu osobu). Za ivot u takvom kolektivu potrebna je neka zajednika imovina, ali kolektiv, jer nije pravni subjekt ne moe biti nositelj prava i obveza, pa ne moe niti imati svoju imovinu. Njegovi lanovi jesu pravni subjekti, pa mogu imati prava i obveze. Da bi se stvorila zajednika imovina, potrebna kolektivu, trebaju je stvarati lanovi kolektiva time to e se neke stvari (i prava), koje bi inae pripadale samo pojedinim lanovima, tretirati kao kolektivne. To se postie uz pomo zajednikog vlasnitva. lanovi kolektiva imaju pravo vlasnitva, ali tako da ono nije samo njihovo, nego i ostalih lanova tog kolektiva - zajedniko vlasnitvo. Stvari u zajednikom vlasnitvu su za sve lanove kolektiva zajednike (a isto je tako i sa zajednikim pravima). Od toga se formira zajednika imovina, koja igra ulogu imovine kolektiva. Ona, meutim, samo igra tu ulogu; u stvari je to i nadalje imovina lanova tog kolektiva, ali svima njima zajednika, i odvojena od zasebnih imovina svakog pojedinog od njih. 3. Kada su se u kontinentalnoj Europi stvarali pravni poretci na ideji da graani trebaju biti samosvojne individue, osloboene od feudalnih, a po mogunosti i svih ostalih kolektivistikih stega, smatralo se da u takvim striktno individualistiki koncipiranim poretcima vie ne moe biti mjesta za pravnu ustanovu zajednikog vlasnitva. Zato francuski Gode civil uope nije predviao zajedniko vlasnitvo, a isto tako niti OGZ. Ipak, tradicija zajednikog vlasnitva je u
Gavella
velikom dijelu Europe bila veoma jaka, pa je ono ipak nalo svoje mjesto u mnogim graanskim zakonicima, koji su uz suvlasnitvo predvidjeli i zajedniko vlasnitvo. To je bio sluaj npr. sa vicarskim ZGB, ali ne samo s njim. I oni pravni poretci koji su bili izrazito neprijateljski nastrojeni prema institutu zajednikog vlasnitva, postupno su u tome postali popustljiviji, pa su odkrinuli vrata da bi kroz njih uli i specijalni propisi o zajednikom vlasnitvu u zakonom odreenim situacijama. Moe se kazati da pravni poretci kontinentalne Europe nemaju vie negdanji intransigentni stav prema zajednikom vlasnitvu, ali da i dalje prednost daju suvlasnitvu - suvlasnitvo je pravilo, a zajedniko vlasnitvo se pojavljuje samo kao iznimka. Tako postupa i suvremeno hrvatsko stvarnopravno ureenje. 4. U suvremenom hrvatskom pravnom poretku je redoviti oblik sudjelovanja vie osoba u pravu vlasnitva - suvlasnitvo (l. 36-56 i 66-99), ali moe postojati i zajedniko vlasnitvo (57-65), no samo pod posebnim, zakonom odreenim pretpostavkama (SI 12). Kadgod u pravu vlasnitva neke stvari istodobno sudjeluje vie osoba - predmnijeva se da su one suvlasnici te stvari, a tretirat e ih se kao zajednike vlasnike samo ako se utvrdi da su ispunjene zakonom odreene pretpostavke za to da odnosna stvar bude u njihovom zajednikom vlasnitvu (57/2). Suvlasnitvo je pravilo, a zajedniko vlasnitvo iznimka - "u sumnji sudjeluju li osobe u suvlasnitvu ili zajednikom vlasnitvu neke stvari, smatra se da je to suvlasnitvo" (57/4). A i kada nema sumnje da je posrijedi zajedniko vlasnitvo - na nj e se u prvom redu primjenjivati posebna pravila o zajednikom vlasnitvu, ali "glede onoga to nije ... zakonom odreeno o zajednikom vlasnitvu, niti proizlazi iz naravi takva vlasnitva, prosuivat e se prava i dunosti zajedniara odgovarajuom primjenom pravila postavljenih za suvlasnike" (65). 5. Kada vie osoba ima zajedniko vlasnitvo neke stvari, ono im pripada svima zajedno, a niti jednome pojedinano. Sve te osobe imaju zajedno to pravo vlasnitva - meu njih nije podijeljena stvar, a niti pravo vlasnitva,1 nego sve one sudjeluju u nepodijeljenom subjektu prava vlasnitva nepodijeljene stvari kao da su sve one zajedno jedan subjekt - kao da su sve zajedno jedan vlasnik.2 To vrijedi za zajednike stvari (o kojima emo ovdje govoriti, jer su samo stvari objekti prava vlasnitva), ali mutatis mutandis vrijedi to i za ostala subjektivna prava koja ulaze u zajedniku imovinu.
1 Zajedniko se vlasnitvo razlikuje od suvlasnitva, gdje je pravo vlasnitva podijeljeno po obujmu meu suvlasnike (svaki suvlasnik ima alikvotni dio prava vlasnitva - suvlasniki dio), kao i od nekadanjeg podijeljenog vlasnitva koje je bilo podijeljeno po sadraju (na koristovno i vrhovno), a i od vlasnitva ogranienog rokom ili uvjetom koje je podijeljeno vremenski (na prethodno i potonje vlasnitvo).
i: I i
Zajedniki vlasnici, meutim, nisu solidarni vlasnici, jer pravo vlasnitva ne pripada svakom pojedinom od njih, nego samo svima njima zajedno. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 5 2 5
Gavella
B. Udio u zajednici vlasnika

6. Svaki od zajednikih vlasnika ima u zajednikom vlasnitvu svoj udio, ija veliina nije odreena, bez obzira na to to je odrediva (57/1). 7. Udio pojedinog od zajednikih vlasnika u zajednikom vlasnitvu je njegov udio u subjektu tog prava vlasnitva, a ne neki dio tog prava vlasnitva (nije suvlasniki dio).3 Udio u zajednikom vlasnitvu odreene stvari pripada zajednikom vlasniku a) jer je zajedniar - lan kolektiviteta iji lanovi imaju zajedniku imovinu, a b) stvar je na temelju zakona dio zajednike imovine (imovinske 4 mase) tog kolektiviteta. Drugim rijeima - ako i dok je stvar u zajednikoj imovini zajedniara, ona je zajednika, pa svakome tko je zajedniar pripada onaj udio u pravu vlasnitva te stvari, koji ima u cijeloj toj zajednikoj imovini.5 8. Veliina udjela kojeg pojedini zajedniar ima u zajednici vlasnika neke stvari, nije odreena. Dok zajednica postoji nije niti vano koliko velik udio ima pojedini zajedniki vlasnik, jer o tome nimalo ne ovisi izvravanje prava vlasnitva. No, to ne znai da nije odredivo koliko je velik udio tog zajedniara u zajednikoj imovini. Odredivost veliine tog udjela je potrebna za sluaj da zajednica s tim zajedniarom, ili uope (meu svim zajedniarima) prestane, jer e tada sve ono to je bilo zajedniko trebati meu njih podijeliti. Podijelit e je se tako to e se prema odreenom kriteriju utvrditi dijelovi prava vlasnitva svih zajednikih stvari (tj. pretvorit e se zajedniko vlasnitvo u suvlasnitvo), pa e svaki dotadanji zajedniar postati vlasnikom odreenog idealnog dijela stvari (isto e se uiniti i sa pravima koja su zajednika). No, do podjele - stvar je zajednika, a veliina udjela pojedinih vlasnika neodreena. Udjeli su im neodreeno veliki i kada ve postoji kriterij za eventualnu buduu podjelu na suvlasnike dijelove - oni ne mogu biti odreeni sve dok pojedini vlasnik sudjeluje u toj zajednici, a on ne prestaje u njoj sudjelovati samim time to je postavljen kriterij po kome e se u sluaju podjele odreivati suvlasniki dijelovi. Sudjelovanje u zajednici prestaje diobom zajednike imovine, naime odreivanjem suvlasnikih dijelova, dakle primjenom kriterija za odreivanje suvlasnikih dijelova.
Pojmovnu razliku prati razlika u nazivlju - kod zajednikog vlasnitva govori se o udjelu udjelu u zajednikom vlasnitvu, a kod suvlasnitva o dijelu prava vlasnitva, suvlasnikom dijelu. Obrnuto ne vrijedi - iako je zajedniar, to ne znai da je svaka njegova stvar time u zajednikom vlasnitvu svih lanova te zajednice. Nipoto. Stvar je u pravilu samo njegova i samo u njegovoj imovini (odnosno imovinskoj masi). U zajednikoj imovini lanova kolektiva je stvar samo ako zakon tako odreuje. Sto vrijedi za zajedniko vlasnitvo stvari vrijedi na odgovarajui nain i za sve ostalo to je u sastavu zajednike imovine - svakome tko je zajedniar pripada udio u pravu vlasnitva stvari (odnosno pravo vlasnitva stvari), kao i uope udio u svemu to je u zajednikoj imovini tih zajedniara. U zajednikoj imovini mogu biti i idealni dijelovi stvari. Kada u nju uu, postali su dio zajednike imovine, pa pripadaju svim zajedniarima zajedno - svi oni tada imaju zajedniko vlasnitvo odnosnog idealnog dijela stvari, drugim rijeima - svi zajedniari zajedno u ulozi su suvlasnika stvari. . , t ... . .,.,_.. .,., , . .,-.. ;1,.. -,,.. : .. 5 2 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
5 4 3
Gavella
9. Udio to ga zajedniki vlasnik ima u zajednikom vlasnitvu odreene stvari, dio je njegove imovine. Naime, njegov udio u zajednikom vlasnitvu, imovinski je entitet koji pripada samo njemu, pa se kao takav nalazi u sastavu njegove vlastite imovine. Zato kada dunik svojim vjerovnicima odgovara za njihove trabine cjelokupnom vlastitom imovinom, odgovara im kroz to i svojim udjelom u zajednikom vlasnitvu (58/3).
II. Uspostava zajednikog vlasnitva

10. Zajedniko se vlasnitvo uspostavlja iskljuivo na temelju zakona {ST 12). Niti stranke mogu svojim pravnim poslom odrediti da e uspostaviti zajedniko vlasnitvo, niti to moe odrediti svojom odlukom sud ili koje drugo tijelo vlasti. Jedino neposredno na zakonu, dakle ispunjenjem pretpostavki koje za to odredi zakon, ulazit e pravo vlasnitva (a i druga imovinska prava) u zajedniku imovinu odreenih subjekata. Zakon te pretpostavke tako odreuje da se zajednika imovina uspostavlja samo u ogranienom krugu sluajeva. Tako se u naem suvremenom pravu uspostavljaju zajednike imovine kao 1/ zajednika imovina branih drugova (270-293. ZBPO),6 2/ nasljednika zajednica (147-149 ZN), 3/ imovina ortakluka (647b-647e, 647u-647 ZOO), 4/ zajednika priuva etanih vlasnika (90). 11. Treba razlikovati uspostavu zajednikog vlasnitva od stjecanja pojedinih stvari, koje postaju zajedniko vlasnitvo, bez obzira na to to to dvoje koincidira. Pojedina se stvar, naime, stjee u vlasnitvo prema opim pravilima o stjecanju prava vlasnitva, ali da bi ona time postala zajedniko vlasnitvo stjecatelja i jo nekih osoba (da bi ula u njihovu zajedniku imovinu, a ne u zasebnu stjecateljevu imovinu) trebaju biti ispunjene zakonom odreene pretpostavke za uspostavu zajednikog vlasnitva, naime za ulaenje te stvari u zajedniku imovinu. Tako npr. da bi stvar koju kupi neka osoba time postala zajedniko vlasnitvo njezino i njezinog branog druga, potrebno je 1/ da su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasnitva te stvari (vlasnitvo prodavatelja, valjani kupoprodajini ugovor i predaja stvari u samostalan posjed), a uz to i 2/ da su ispunjene pretpostavke da bi to bilo stjecanje u zajedniko vlasnitvo branih drugova (steeno radom za vrijeme trajanja brane zajednice). 12. Kada se ispune zakonom predviene pretpostavke, pa pravo vlasnitva neke stvari ue u zajedniku imovinu (dakle kada stvar ue u zajedniku imovinsku masu), ono je postalo zajedniko vlasnitvo onih ija je ta imovina - zajedniara. Svaki od zajedniara ima udio u zajednikoj imovini, a time i udio u svakom pravu vlasnitva u sastavu te imovine (isto vrijedi i za druga prava u sastavu te imovine).
'Zakon o braku i porodinim odnosima (Narodne novine, br. 11/1978, 27/78). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 5 2 7
Gavella
III. Izvravanje vlasnikih ovlasti A. Poloaj glede udjela u zajednikom vlasnitvu

1 3 . Zajedniki vlasnik moe svoj udio u zajednikom vlasnitvu prenijeti pravnim poslom inter vivos jedino na drugog zajedniara (58/1). Zajedniki vlasnik ne moe svoj udio prenijeti takvim pravnim poslom na drugu osobu, jer je udio u zajednikom vlasnitvu posljedica lanstva u onom kolektivitetu iji lanovi imaju zajedniku imovinu. To lanstvo je neto to nije prenosivo na osobe izvan kruga tog kolektiviteta - ne moe se na treega prenijeti "lanstvo" u branoj odnosno izvanbranoj zajednici, niti se moe uiniti ostaviteljevim nasljednikom nekoga tko to nije postao zbog ostaviteljeve smrti, a isto tako se ne moe bez pristanka svih ortaka ukljuiti neku drugu osobu u ortaku zajednicu. Udio u zajednikoj priuvi etanih vlasnika nije mogue prenositi na drugu osobu bez suvlasnikog dijela (s na njemu uspostavljenim vlasnitvom posebnog dijela), a kada se to prenese ostat e taj udio i dalje u zajednikoj priuvi "kao doprinos toga suvlasnikog dijela" (90/6). Tako zajedniar moe pravnim poslom inter vivos prenijeti svoj udio u zajednikom vlasnitvu jedino na drugog zajedniara iste stvari, i to bilo u cijelosti bilo djelomino (58/1). Prenijet e mu svoj udio ili dio tog udjela ustupom (cesijom). Ustup udjela nee utjecati na pravni poloaj zajednikog vlasnika kojem je udio ustupljen dok zajednica postoji, jer za to vrijeme imaju svi zajedniki vlasnici jednak poloaj.7 No, kada doe do diobe te zajednice, onaj od zajedniara kojemu je prenesen tui udio imat prigodom diobe pravo dobiti jo i ono to bi inae u diobi na ime svojeg prenesenog udjela dobio prenositelj. 14. Umre li neki od zajednikih vlasnika, njegov udio u zajednici prelazi na njegove nasljednike (58/2), jer nasljednici zauzimaju u pravnim odnosima onaj poloaj koji je do svoje smrti imao ostavitelj. Udio u zajednikom vlasnitvu prelazi na zajedniareve nasljednike bez posebnog ina stjecanja - samim time to su postali ostaviteljevi nasljednici, stekavi zbog njegove smrti nasljedno pravo, bilo na temelju oporuke bilo na temelju zakona. - 1 5 . Svaki dunik odgovara za svoje dugove cjelokupnom svojom imovinom, pa ako je dunik jedan od zajednikih vlasnika neke stvari, tada on svojim vjerovnicima odgovara i svojim udjelom u zajednikom vlasnitvu te stvari (58/3). Vjerovnici mogu njegovu odgovornost tim udjelom realizirati tako to e prvo ishoditi diobu zajednikog vlasnitva (64), kako bi se njome udio njihovog dunika pretvorio u suvlasniki dio, a potom ishoditi unovenje tog suvlasnikog dijela, da bi namirili svoje trabine iz novca dobivenog prodajom.
Prijenos (ustup) udjela bi utjecao jedino, ako bi svi udjeli bili preneseni na jednog od zajednikih vlasnika, jer bi time on postao jedinim vlasnikom stvari. 5 2 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
B. Izvravanje zajednikog vlasnitva

16. Pravo vlasnitva zajednike stvari pripada samo svim zajedniarima zajedno. Svaki od njih moe zahtijevati da se pravo vlasnitva nekretnine upie u zemljinoj knjizi kao zajedniko vlasnitvo svih zajedniara,8 a isto je tako i ovlaten zahtijevati upis zajednikog vlasnitva pokretnine u javni upisnik, ako se takav vodi glede te vrste pokretnina (59/4). 17. Zato jer samo svim zajedniarima zajedno pripada pravo vlasnitva, naelo je da su samo svi oni zajedno ovlateni izvravati vlasnike ovlasti glede t e / stvari. Drukije moe odrediti zakon, a mogli bi to odrediti i zajedniari, ali - samo svi zajedno, dakle sporazumno (59/1). Kao to zajednika stvar pripada svima zajedniarima zajedno, tako im pripadaju i plodovi i sve koristi od zajednike stvari (59/2). Trokove za tu stvar i njezine terete snose svi zajedniari solidarno (59/3). 18. Svaki od zajednikih vlasnika ima pravo ravnopravno sudjelovati u upravljanju zajednikom stvari s ostalima - zajednikom stvari upravljaju svi zajedniari zajedno (60/1). Bez obzira je li posrijedi redoviti ili izvanredni posao, sve bi se odluke morale donositi zajedniki, tj. sporazumno. Dakako da zajedniari mogu sporazumno povjeriti upravljanje nekome izmeu sebe, ili nekome treem, kao upravitelju, u kojem sluaju e taj umjesto svih njih zajedno donositi odluke glede onih poslova i u onim granicama u kojima ga svi oni zajedno na to ovlaste (60/2). 19. Raspolagati zajednikom stvari ovlateni su samo svi zajedniari zajedno, odnosno osoba koju su na to sporazumno ovlastili.9 Ako bi pojedini zajedniar, ili nekoliko njih, raspolagao zajednikom stvari bez ovlatenja ostalih vlasnika zajednike stvari za takvo raspolaganje - taj njegov pravni posao bi bio nitav, pa ne bi proizveo eljeni pravni uinak. Tako je to u naelu. Potrebno je, meutim, tititi povjerenje u pravnom prometu. Zato ipak trea osoba moe stei pravo vlasnitva zajednike pokretnine na temelju pravnog posla koji je sklopila samo s jednim ili s nekoliko zajedniara, bez suglasnosti ostalih - ako je a) taj posao naplatan i b) ta je osoba postupala u dobroj vjeri (61/2/1), tj. nije znala niti je morala znati da je stvar zajednika, ili da zajedniar koji njome raspolae nema odobrenje ostalih. Isto e tako moi stei pravo vlasnitva zajednike nekretnine na temelju pravnog posla koji nije sklopila sa svim zajednikim vlasnicima te nekretnine (niti uz pristanak svih njih), nego samo s onim koji je upisan kao vlasnik u zemljinoj knjizi - ako a) nekretnina nije u zemljinoj knjizi upisana kao zajednika, a b) ispunjene su sve pretpostavke pod kojima se i inae titi povjerenje u zemljine knjige (61/1/2). Pod jednakim pretpostavkama mogu tree osobe stei i ograniena stvar"Zajedniko (skupno) vlasnitvo upisuje se u korist i na ime svih zajednikih vlasnika, s naznakom da se radi o zajednikom vlasnitvu" (32/3 ZZK). 9 Takva osoba moe raspolagati zajednikom stvari u ime i na raun zajedniara na temelju i u granicama ovlasti koje je dobila od svih njih (61/1). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 5 2 9
Gavella
na prava na zajednikoj stvari, premda su pravni posao koji bi sluio kao temelj tog stjecanja, sklopile samo s jednim ili s nekoliko zajedniara, koji nisu ovlateni raspolagati i za ostale (61/3). 2 0 . Zajedniki je vlasnik ovlaten da radi ostvarivanja i zatite svojeg prava postavlja odgovarajue zahtjeve 1/ ostalim zajednikim vlasnicima i 2/ treim osobama. Svaki zajedniki vlasnik je ovlaten glede cijele zajednike stvari postavljati ostalim zajedniarima one zahtjeve koji proizlaze odatle to je i on zajedniki vlasnik te stvari (62/1), pa je npr. ovlaten zahtijevati od ostalih da mu regresiraju dio trokova za zajedniku stvar, da podijele plodove, da podijele zajedniko vlasnitvo. Isto tako svaki je pojedini zajedniki vlasnik ovlaten treim osobama postavljati glede zajednike stvari one zahtjeve koje moe postaviti vlasnik stvari (ne treba mu za to pristanak ostalih zajedniara), ali predaju stvari u posjed "moe od treega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama" (62). To znai da on moe zahtijevati da se stvar preda a) njemu u posjed, ako je na to ovlaten i od svih ostalih zajednikih vlasnika te stvari, ili b) svima njima u posjed, ili c) da je za sve njih poloi na sud (435/2 ZOO).
IV. Dioba zajednikog vlasnitva A. Openito

2 1 . Zajedniko se vlasnitvo neke stvari dijeli tako da se podijeli pravo vlasnitva te stvari na suvlasnike dijelove. Odreuje se, naime, koliki suvlasniki dio pripada pojedinom vlasniku na ime njegovog udjela u zajednikom vlasnitvu te stvari (63/1). Time se dotadanje zajedniko vlasnitvo pretvara u suvlasnitvo. Pretvori li se udio samo nekog zajednikog vlasnika u suvlasniki dio, on time prestaje biti zajedniki vlasnik s ostalima, a umjesto toga postaje suvlasnik s njima. Njemu pripada njegov suvlasniki dio, dok preostali suvlasniki dio ostaje u zajednikom vlasnitvu svih onih zajedniara koji svoje zajedniko vlasnitvo nisu podijelili, sve dok to i oni ne urade (63/2/2). 2 2 . Veliina suvlasnikog dijela koja pripada zajednikom vlasniku ovisi u prvom redu o mjerilima postavljenim za to u posebnom zakonu koji ureuje zajed10 niko vlasnitvo koje se dijeli, s time to u sluaju kada takvog mjerila nema, ili njegova primjena ostavlja nedoumice o veliini suvlasnikog dijela vrijedi pravilo: "u sumnji e se uzeti da niti jedan zajedniar nema vie prava nego drugi" (63/4). Prigodom odreivanja veliine suvlasnikog dijela uzima se, meutim, u obzir i ustupanje udjela, naime injenicu da je jedan zajedniar drugome valjano ustupio svoj udio u zajednikom vlasnitvu, ili neki dio svojeg udjela (63/5). Uzima se to u
Npr. dijeli li se zajedniko vlasnitvo stvari steene za trajanja brane ili izvanbrane zajednice radom, ili potjee od toga - dijeli ga se prema mjerilima za to postavljenim u Zakonu o braku i porodinim odnosima ( 278, 281 ZBPO); dijeli li se nasljednika zajednica, dijeli ju se prema veliini nasljednikih dijelova (dijelova nasljednog prava ) pojedinih zajedniara. 5 3 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
10
Gavella
obzir tako da se suvlasniki dio koji pripada zajedniaru kojemu je ustupljen udio (odnosno dio udjela), poveava za onoliko koliko bi inae na ime ustupljenog udjela (ustupljenog dijela udjela) pripalo onom zajednikom vlasniku koji mu je ustupio svoj udio. ,23. Nakon to se zajedniko vlasnitvo pretvorilo u suvlasnitvo, mogue je to suvlasnitvo razvrgnuti, kako se ve suvlasnitvo razvrgava.
B. Pravo na diobu zajednikog vlasnitva

24. Svaki pojedini zajedniki vlasnik ima pravo na diobu zajednikog vlasnitva, u granicama mogueg doputenog. To mu pravo pripada u svako doba (63/2) i nikada ne zastarijeva (63/1). , 25. Svoje pravo na diobu moe ostvarivati zajedniki vlasnik a) dobrovoljnom diobom - u sporazumu sa svim ostalim zajednikim vlasnicima, ili b) sudskom diobom. Kada se provodi dobrovoljna dioba, svi zajedniki vlasnici sporazumno odreuju veliinu suvlasnikog dijela koji diobom pripada svakom pojedinom zajedniaru (63/3). Kada sud odluuje o veliini suvlasnikog dijela, on to ini ocjenjujui koliko je taj dio velik prema zakonom postavljenim mjerilima (odnosno predmnjevi jednakosti) i uzimajui u obzir eventualne ustupe udjela (63/4-5), kako je to ve gore opisano. 26. Pravo na diobu ne pripada samo zajednikim vlasnicima, nego i jo nekim osobama (64). Vjerovnici svakog pojedinog zajednikog vlasnika takoer imaju pravo zahtijevati da se zajedniko vlasnitvo podijeli odreivanjem koliki suvlasniki dio pripada njihovom duniku na ime njegovog udjela u zajednikom vlasnitvu odreene stvari. I svaka trea osoba moe zahtijevati da se udio bilo kojeg zajedniara pretvori u suvlasniki dio, ako ona za to ima pravni interes. Pravni interes za to ima svaka ona osoba ija bi pravna situacija bila povoljnija, ako bi se udio u zajednikom vlasnitvu odreene osobe pretvorio u suvlasniki dio.11
Ako je otvoren steajni postupak, tada je udio koji steajni dunik ima u zajednikoj imovini sa svojim branim drugom, dio steajne mase, pa steajni upravitelj ima pravo zahtijevati da ; se provede dioba zajednikog vlasnitva steajnog dunika (69. SZ). . STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 531
11
GLAVA 13. Etano vlasnitvo
Belaj
Glava 13.
Vlasnitvo posebnog dijela nekretnine (etano vlasnitvo)

A. Pojam, uloga i obiljeja
1. Vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine (etano vlasnitvo) ureeno je u nas Zakonom o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (u glavi 4. treega dijela ZV-a, od lanka 66. do lanka 99.)- Do stupanja na snagu ovoga ZV-a etano je vlasnitvo bilo ureeno posebnim zakonom - Zakon o vlasnitvu na dijelovima zgrada.1 2. ZV koristi za ovu pravnu ustanovu pored naziva vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine i naziv etano vlasnitvo. Naziv vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine svakako je pravilniji, ali i sloeniji to moe predstavljati izvjestan nedostatak u svakodobnoj uporabi. Osim toga vie se ne spominju posebni dijelovi zgrade ve posebni dijelovi nekretnine s obzirom da ZV reafirmira naelo superficies solo cedit, odnosno pravno jedinstvo zemljita i svega onoga stole s njime spojeno, tak"o da se pod nekretninom u ovom sluaju ne smatra samo zemljite ve i zgrada izgraena na njemu. "Nekretnine su estice zemljine povrine, zajedno sa svime to je sa zemljitem trajno spojeno na povrini ili ispod nje, ako zakonom nije 3 drukije odreeno" (273)! " 3. Naziv etano vlasnitvo2 i pored toga to ne izraava najpravilnije sadraj ove pravne ustanove, jer moe postojati na razliitim dijelovima nekretnine, a ne samo na odreenom katu zgrade, ima i izvjesne prednosti, a to su jednostavnost i uvrijeenost u praksi. Stoga izgleda da bi se moglo ravnopravno rabiti i naziv etano vlasnitvo i naziv vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine to odgovara i rjeenju kakvo predvia ZV, koji dodue nazivu etano vlasnitvo ipak daje podredno znaenje stavljajui ga na drugo mjesto i samo uzgred ga spominjui. Ranije je u nas bilo pokuaja da se etano vlasnitvo zamijeni adekvatnijim nazivom, primjerice, nazivima stambeno vlasnitvo, vlasnitvo na fizikim dijelovima zgrada, horizontalno vlasnitvo, realno suvlasnitvo, drutveno etano vlasnitvo i slino. 4. yiasmtvo_posebnog^jliiela nekretnineJli_etano vlasnitvo je iz suvlasnikoga dijela proizaloTTlnjIm trajno povezano preinaenje naina izvravanja
1 Zakon o vlasnitvu na dijelovima zgrada donesen je 16. travnja 1959. godine, objavljen u Slubenom listu FNRJ, br. 16/59., a stupio na snagu 23. srpnja 1959. U Hrvatskoj je ovaj propis vrijedio kao republiki propis od 1973. godine, a do tada se primjenjivao kao savezni zakon. Objavljen je u Narodnim novinama, br. 52/73., te je uvrten, odnosno bolje kazano, ostao je dijelom legislative i u samostalnoj Republici Hrvatskoj. 2 Naziv etano vlasnitvo potjee od francuske rijei etage to znai kat. Doslovno shvaeno etano vlasnitvo bi znailo vlasnitvo odreenoga kata zgrade to je prvotno i odgovaralo sadraju ovog pojma.
STVARNO PRAVO
Belaj
suvlasnikih ovlasti glede neke nekretnine tako da su - s uinkom i prema treima - ovlastri obveze osobe kojoj pripada^ odregni suvlagjiiki dio nekretnine (odgovarajui dio) usredotoene u prvom redu na neki uporabno samostalni fiziki dio te nekretnine (stan ili drugu samostalnu prostoriju) - kao da je taj dio u iskljuivom vlasnitvu toga suvlasnika. 5. Vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine, kao pravna ustanova, potpunije se razvilo tek u XX. stoljeu, prije svega pod utjecajem stambene krize. Korijene etanoga vlasnitva mogue je, meutim, pronai i u najstarijim pravnim izvorima. Tako su, na primjer, pravni odnosi podijeljenoga vlasnitva na kuama za stanovanje postojali i bili ureeni u Hamurabijevom zakoniku i u starom egipatskom pravu odakle su preneseni u istoni dio Sredozemlja. I srednjovjekovno europsko pravo poznavalo je vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine.3 6. Velike kodifikacije graanskoga prava XIX. stoljea nisu bile sklone etanom vlasnitvu tako da je potpuniju afirmaciju doivjelo u XX. stoljeu i to uglavnom donoenjem posebnih propisa, a ne u okviru graanskih zakonika.4 7. Povijest vlasnitva posebnoga dijela nekretnine na tlu Hrvatske see u XIX. stoljee. U dijelovima Hrvatske koji su bili pod talijanskom upravom kao to su Istra, Rijeka i Zadar, primjerice, postojalo je etano vlasnitvo jer je to omoguaNajstariji tekstovi u kojima se spominje suvlasnitvo na zgradama potjeu iz Njemake (XII. stoljee), a takoer je i srednjovjekovna vicarska (Valais) poznavala ovu ustanovu. Podijeljeno vlasnitvo na zgradama bilo je poznato i u nekim francuskim gradovima (Grenoble, Saint-Malo, Rennes) o emu svjedoi veliki broj obiaja od kojih neki potjeu jo iz XV. stoljea. U gradovima i nekim podrunim oblastima srednjovjekovne Italije, takoer je postojalo podijeljeno vlasnitvo na kuama za stanovanje (Milano, Genova, Sardinija), a i u starom pravu Belgije, odnosno obiajima Anversa, Bruxellesa, Ganda i drugih gradova postoje dokazi o postojanju ove pravne ustanove. Tako Njemaki graanski zakonik iz 1896. g. ne doputa uspostavljanje novih oblika vlasnitva na posebnim dijelovima nekretnine to je ukinuto tek Zakonom o stambenom vlasnitvu od 15. oujka 1951. g. Francuski graanski zakonik iz 1804. g. sadravao je samo jednu odredbu o etanom vlasnitvu (l. 664.) koja je nastala iz potrebe da se urede ve uspostavljeni odnosi. Ta je odredba ukinuta i zamijenjena Zakonom od 28. lipnja 1938. koji je detaljnije uredio etano vlasnitvo. Meutim, i ovaj propis nije u potpunosti rijeio sva sporna pitanja tako da je 10. srpnja 1965. g. donesen novi Zakon (br. 65 - 557) koji je opet mijenjan Zakonom br. 85 - 1470 od 31. prosinca 1985. g. Talijanski graanski zakonik iz 1865. g. sadravao je samo u tri lanka (562. do 564.) odredbe o etanom vlasnitvu. Potpunije je etano vlasnitvo bilo ureeno Uredbom br. 56. od 15. sijenja 1934. koja je ureivala odnose suvlasnika kua, a potvrena je Zakonom od 10. sijenja 1935., br. 8. Danas je etano vlasnitvo ureeno Talijanskim graanskim zakonikom iz 1942. g. (l. 1117. do 1139.). Austrijski graanski zakonik iz 1811. g. nije uredio etano vlasnitvo. Stoga je u Austriji etano vlasnitvo prvi puta cjelovito pravno ureeno tek donoenjem Zakona od 8. srpnja 1948. godine, a 1. srpnja 1975. godine prihvaen je novi Zakon o stambenom vlasnitvu (Wohnungseigentumsgesetz) koji s manjim izmjenama i dopunama i danas ureuje podruje etanoga vlasnitva. vicarski graanski zakonik iz 1907. g. (stupio na snagu 1912. g.) ozakonio je podijeljeno vlasnitvo na zgradama za stanovanje tamo gdje je ono ve postojalo, ali je istodobno zabranio daljnje uspostavljanje prava vlasnitva na posebnom dijelu nekretnine. Danas je etano vlasnitvo ipak ureeno Graanskim zakonikom, tonije novelom Graanskoga zakonika od 19. prosinca 1962. g. (l. 712a. do 712t.) Graanskoga zakonika. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 5 3 3
4
Belaj
vao tadanji Talijanski graanski zakonik. I u onim dijelovima Hrvatske koji su bili pod austrijskom upravom, postojalo je vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine (iako Opi graanski zakonik ne poznaje etano vlasnitvo), na primjer, u Senju sve do 1876. godine kada je ukinuto gruntovnim zakonom. Moe se kazati da je etano vlasnitvo u nas zakonito postojalo u odreenim podrujima sve do donoenja Zakona o unutranjem ureenju, osnivanju i ispravljanju zemljinih knjiga od 18. svibnja 1930. godine koji je uredio odreena pitanja iz oblasti etanoga vlasnitva. Iako je taj zakon zabranio stvaranje novih odnosa vlasnitva na posebnim, fizikim dijelovima zgrada, poznavao je ipak i jedan izuzetak koji se ticao ve uspostavljenih vlasnikih prava na posebnim dijelovima zgrada. Meutim, im bi jedan vlasnik stekao vlasnitvo na onim posebnim dijelovima zgrade koji su bili u vlasnitvu drugih osoba "ne moe se vie vriti dioba ni odvojeno optereenje" (par. 74. st. 2. Zakona o unutranjem ureenju, osnivanju i ispravljanju zemljinih knjiga) to ukazuje da je smisao ovog propisa bila da postupno ukloni sluajeve vlasnitva posebnoga dijela nekretnine. 8. U poetnim godinama poslije II. svjetskoga rata zadrana je zabrana uspostavljanja novih odnosa vlasnitva posebnih dijelova nekretnine to je bilo utvreno Ukazom o vanosti pravnih pravila o nedopustivosti prava vlasnitva na fizikim dijelovima zgrade od 9. sijenja 1947. godine. Izuzetak od ovoga pravila postojao je jedino za sluajeve kad je drava, na temelju konfiskacije, postala vlasnik idealnoga dijela zgrade. Bilo je propisano da se drava moe upisati u zemljinu knjigu kao vlasnik posebnoga dijela zgrade koji odgovara tom idealnom dijelu, a bio je mogu i upis u korist drugoga suvlasnika te zgrade, dakle, vlasnika nekonfisciranoga dijela zgrade. Nakon ovoga poetnoga razdoblja narasle stambene potrebe puanstva diktirale su uvoenje vlasnitva posebnoga dijela nekretnine. Tako je najprije Uredbom o izgradnji stambenih zgrada radnika i slubenika iz 1951. godine omogueno da pojedini posebni dijelovi zgrade budu u privatnom vlasnitvu, a konano je Zakon o prometu zemljita i zgrada iz 1954. godine ukinuo zabranu osnivanja vlasnitva posebnoga"dijela nekretnine. Time7meutim7~nije jo konano uvedeno etano vlainistvo s obzirom da se ono nije moglo upisati u zemljinu knjigu. Tek je Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita iz 1958. godine propisao da se vlasnitvo na pojedinanim stanovima i poslovnim prostorijama kao dijelovima zgrade moe stei u granicama koje taj propis odreuje te da se moe izvriti uknjiba prava vlasnitva na posebnim dijelovima zgrade. Cjelovito ureivanje etanoga vlasnitva obavljeno je ve spomenutim Zakonom o vlasnitvu na dijelovima zgrada koji je sve do donoenja ZV bio najznaajniji pravni izvor etanoga vlasnitva. 9. Nakon povijesnoga pregleda postojanja i razvitka etanoga vlasnitva u svijetu i u nas postavlja se temeljno pitanje zbog kojih je razloga uope nastala potreba za stvaranjem jedne takve vrlo sloene pravne ustanove kao to je etano vlasnitvo. Ve je prikazano da je etano vlasnitvo i pored korijena u najstarijim pravnim sustavima, ipak plod XX. stoljea te stoga treba pojasniti zbog ega je postojala rezerviranost spram njega u mnogim razdobljima pravne povijesti. S pravnoga stajalita
Belaj
zaista ne postoje razlozi za stvaranjem tako sloene pravne ustanove kao to je vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine. Naime, zakonodavac uvijek nastoji pojedine drutvene odnose pravno urediti na to jednostavniji nain, a u ovom sluaju se javlja jedan vrlo kompliciran pravni fenomen koji ukljuuje postojanje i isprepletanje meusobnih prava i obveza vlasnika pojedinih dijelova nekretnine glede zemljita, zajednikih dijelova nekretnine te posebnih dijelova nekretnine. To u sebi sadri pojaani rizik iznalaenja najpogodnijih pravnih rjeenja s obzirom na veliku mogunost nastanka sporova meu subjektima ija su prava i dunosti tako vrsto isprepleteni kao to je to kod vlasnitva na posebnom dijelu nekretnine. 10. Razloge nastanka etanoga vlasnitva mogue je podijeliti u nekoliko skupina. To su prije svega socijalni razlozi, no ne treba zanemariti ni gospodarske i prostorno - komunalne razloge. To su samo glavne skupine razloga unutar kojih bi se opet moglo vriti diobe. Osim toga moe se kazati da ni izmeu navedenih skupina esto ne postoji stroga granica ve se pojedini razlozi meusobno preklapaju. 11. Glede socijalnih razloga valja naglasiti kako se putem postojanja vlasnitva posebnoga dijela nekretnine na odreeni nain umanjuje stambena kriza, a time i socijalne napetosti. Stambena kriza, koja predstavlja raskorak izmeu stambenih potreba i mogunosti njihovoga zadovoljavanja, moe se uspjeno suzbijati, izmeu ostaloga, i postojanjem vlasnitva posebnoga dijela nekretnine jer se omoguava jeftinija izgradnja stanova ve i zbog injenice da odreene dijelove nekretnine zajedniki koriste svi ili neki od etanih vlasnika. U socijalistikom razdoblju naega razvitka smatralo se da e stambena kriza u potpunosti biti razrijeena ako se svakoj obitelji osigura stan bilo u drutvenom bilo u privatnom vlasnitvu. Pri ostvarivanju ovog cilja i pored proklamirane namjere da se to uini na socijalno pravedan nain nisu ostvareni eljeni rezultati.5 Osim toga ini se zabludom smatrati kako e svi stambeni problemi biti rijeeni ako sve obitelji budu imale vlastiti stan jer u razvijenom drutvu mijenjaju se i stambene potrebe koje zahtijevaju vii nivo zadovoljavanja te dolazi i do naputanja stambenih naselja koja ne osiguravaju dostatnu kakvou stanovanja to opet moe izazvati odreene socijalne probleme. Stoga se moe zakljuiti da ne postoji ni jedna drava u svijetu koja moe smatrati da su stambene potrebe njezinih graana u cijelosti zadovoljene. 12. S druge pak strane rjeenje stambenoga problema sa stajalita pojedinca i obitelji predstavlja ostvarivanje jedne od elementarnih ljudskih potreba. Stjecanje
Prije svega drutveni stan nisu mogli dobiti svi graani jer stanova nije bilo dovoljno i ve na temelju te injenice moe se zakljuiti da ideja o socijalnoj pravdi u stambenoj oblasti nije mogla biti ostvarena. Oni koji su dobili stan na koritenje mogli su ak i prodati stanarsko pravo, to dodue nije bilo doputeno, ali je funkcioniralo u praksi, ili iznajmljivanjem ubirati dodatne koristi. Na taj nain su ono to su dobili od drutva, esto puta i mimo predvienih kriterija, tretirali kao svoje vlasnitvo to je de facto i bilo gotovo identino vlasnitvu jer su stanove i nakon prestanka stanarskoga prava nositelja toga prava mogli koristiti lanovi njihovih obitelji koji su i sami postajali nositeljima stanarskoga prava. ak ni ideja o socijalno pravednom sustavu stambenih odnosa nije roena u socijalistikom razdoblju ve je u nas imala svoje zasade i ranije. Vie o tome L. ik: "Stambeno pravo sada i u budunosti", Zagreb, 1925. ; , STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 535
Belaj
vlastitoga krova nad glavom stvara u konanici niz pozitivnih uinaka na mnogim podrujima ljudskoga iskazivanja. Kvalitetno rjeenje stambenoga pitanja pozitivno utjee na radnu sposobnost i motiviranost, zdravlje ljudi, podizanje mladih narataja, a ima i sasvim odreene psiholoke uinke jer stan, odnosno kua je istodobno i dom u najirem smislu te rijei. Upravo zbog toga cilj svake dravne i drutvene zajednice je da to veem broju svojih pripadnika omogui stjecanje kvalitetnoga stambenoga prostora. 1 3 . Osim socijalnih razloga na nastajanje etanoga vlasnitva utjecali su i gospodarski razlozi. Stvaranje novih materijala i sustava gradnje omoguilo je znatno jeftinije podizanje velikih stambenih etvrti. S druge strane utede se postiu glede graevinskoga zemljita koje ima zamjetno manju povrinu. Smanjivanjem povrine graevinskoga zemljita tedi se i poljoprivredno zemljite kojega inae ima sve manje upravo radi toga to se veliki dio toga zemljita svake godine nepovratno pretvara u graevinsko zemljite. S gospodarskoga stajalita nije zanemariva ni injenica da podizanjem velikih viekatnih stambenih etvrti ne dolazi do prevelikoga irenja gradova, a samim time se smanjuju i udaljenosti zaposlenih od njihovih radnih mjesta. Takoer je s gospodarskoga stajalita znaajna i uteda koja se postie prigodom gradnje mree ustanova i instalacija to je jeftinije na manjem gradskom prostoru. Prostorno - komunalni razlozi, koji se pretenim dijelom isprepleu s gospodarskim razlozima, takoer, nalau uspostavu etanoga vlasnitva. Stvaranje preirokih gradskih zona uzrokuje mnogobrojne komunalne probleme koji se iskazuju na podruju gradskoga prometa, komunalne infrastrukture i slino. Navoenjem ovih temeljnih razloga koji opravdavaju uspostavu etanoga vlasnitva moe se dobiti odgovor na pitanje zbog ega je suvremeno pravo uope pribjeglo stvaranju sloene pravne konstrukcije etanoga vlasnitva. 1 4 . Pravila ZV-a glede vlasnitva posebnoga dijela nekretnine izraena su po uzoru na pravila austrijskoga Zakona o stambenom vlasnitvu - Wohnungseigentumsgesetz (WEG) iz 1975. godine koja su kompatibilna s pravilima Opega graanskoga zakonika. Temelj ovoga sustava ini suvlasnitvo tako da vlasni|tyQ_po.sebnoga dijela nekretnine""proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajuim suvlasnikim (idealnim) dijelom nekretnine na kojem je uspostavljeno. 1 5 . Prema sustavu etanoga vlasnitva koji je do stupanja na snagu ZV-a postojao kod nas stan ili poslovna prostorija kao poseban dio zgrade predstavljali su samostalan pravni objekt s kojega su se odreena prava irila na zemljite i zajednike dijelove zgrade. To je bila svojevrsna inverzija te je time bilo narueno naelo superficies solo cedit. 6 Graevinska zemljita bila su preteito nacionalizirana (u
Prvi p u t a je formulirano u Gajevim Institucijama. Superficies znai vanjski oblik, povrinu pa bi, prema tome, naelo superficies solo cedit znailo da povrina zemljita i sve to se posije, zasadi ili izgradi na povrini ili ispod povrine zemljita postaje vlasnitvo vlasnika zemljita. Zgrada i zemljite na kojem je izgraena ine neraskidivo jedinstvo to je posljedica shvaanja da su graevine sastavljene od dva dijela, o d n o s n o zemljita i zgrade (aedes ex duobus rebus constant ex solo et superficie). Dakle, pod pojmom graevine smatra se u r i m s k o m pravu ne samo zgrada ve i zemljite na kojem je izgraena. 536 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
6
Belaj
gradovima i naseljima gradskoga karaktera), te su stoga bila objekt drutvenoga vlasnitva, a vlasnici posebnih dijelova nekretnine imali su na njima trajno pravo koritenja. Osim toga i zajedniki dijelovi zgrade najee su bili u drutvenom vlasnitvu, osim u tzv. porodinim stambenim zgradama koje su imale najvie dva stana ili tri tzv. mala stana. Na zajednikim dijelovima zgrade koji su bili u drutvenom vlasnitvu vlasnici posebnih dijelova nekretnine imali su, takoer, trajno pravo koritenja. Za zgrade koje su se nalazile u drutvenom vlasnitvu podrazumijevao se i poseban sustav upravljanja koji je bio prilagoen sustavu drutvenoga vlasnitva i injenici da se u takvoj zgradi pored stanova u etanom vlasnitvu, najee pretean dio stanova nalazio u drutvenom vlasnitvu to je podrazumijevalo postojanje stanarskoga prava na tim stanovima. Stoga se etano vlasnitvo prema tom sustavu definiralo kao "pravo vlasnitva na stanu ili poslovnoj prostoriji kao posebnom dijelu zgrade".7 16. Postupno nestajanje drutvenoga vlasnitva koje je zapoelo donoenjem Ustava Republike Hrvatske iz 1990. godine, dovelo je do potrebe osnivanja takvoga sustava etanoga vlasnitva ije e temeljne odrednice polaziti od jednovrsnosti prava vlasnitva te opih naela graanskoga, odnosno stvarnoga prava, napose od naela jedinstva nekretnine. Otkup stanova na kojima postoji stanarsko pravo i samim time postupno nestajanje stanarskoga prava, te stvaranje takvoga sustava uporabe stanova u tuem vlasnitvu koji se temelji ponajprije na ugovoru o najmu, samo je jedan od segmenata pretvorbe drutvenoga vlasnitva koji u ovom sluaju izravno dovodi do velikoga poveanja broja etanih vlasnika, a time i do poveanoga zanimanja za etano vlasnitvo. Proces nestajanja drutvenoga vlasnitva okonava se upravo stupanjem na snagu ZV pri emu i uvoenje novoga sustava etanoga vlasnitva ima znaajnu ulogu. 17. Obiljeja etanoga vlasnitva odreena su sastojcima znaajnim za formiranje pravne konstrukcije ove pravne ustanove. Temeljno pravno-doktrinarno pitanje glede etanoga vlasnitva je pitanje njegove konstrukcije. U samom sreditu vlasnitva posebnoga dijela nekretnine nalazi se odnos izmeu tri temeljna sastojka, a to su zemljite, zajedniki dijelovi zgrade i posebni dijelovi zgrade. Relevantna je injenica da su zemljite, zajedniki dijelovi zgrade i posebni dijelovi zgrade neraskidivo povezani te u fizikom smislu ine odreenu simbiozu. Izmeu ta tri temeljna sastojka pravne konstrukcije etanoga vlasnitva postoji odreena napetost koja rezultira razliitim teorijskim i zakonskim formulacijama ureenja istoga. Stan, poslovna prostorija ili drugi posebni dio zgrade moe se promatrati u uem i u irem smislu. U uem smislu stan bi obuhvaao samo stan sam po sebi, dakle bez pripadajuih zajednikih dijelova zgrade i zemljita. U irem smislu stan obuhvaa i zajednike dijelove zgrade i zemljite u dijelu koji odgovara naelno njegovoj veliini, odnosno udjelu u vlasnitvu na cijeloj zgradi. Na taj nain cijela nekretnina predstavlja stanovitu vrstu sastavljene stvari iji sadraj obuhvaa pored samoga stana u uem smislu i zajednike dijelove zgrade, odnosno
7
M. Vedri - P. Klari: "Graansko pravo", Narodne novine, Zagreb, 1995., str. 200. Trei dio: Vlasnitvo 5 3 7
STVARNO PRAVO
Belaj
sve one dijelove na kojima nije izravno uspostavljeno etano vlasnitvo, te dakako i zemljite na kojem je zgrada izgraena kao i ono koje slui redovitoj uporabi zgrade. 18. Posebno je pitanje koji od sastojaka pravne konstrukcije etanoga vlasnitva ima prevagu. Moe li se kazati da izmeu zemljita, zajednikih dijelova zgrade i posebnih dijelova zgrade postoji odnos izmeu glavne stvari i pripatka (pertinencije) te je li onda stan kao posebni dio zgrade glavna stvar u odnosu na zemljite i ostale dijelove zgrade. Ako bi prihvatili da je odnos stana ili drugoga posebnoga dijela zgrade, zatim zemljita i zajednikih, odnosno bolje kazano onih dijelova zgrade na kojima nije uspostavljeno etano vlasnitvo, odnos izmeu glavne stvari i pripatka, moglo bi se postaviti i suprotno pitanje, nije li stan sporedna stvar u odnosu na zemljite i zajednike dijelove zgrade i kao takav ne predstavlja li sam pertinenciju. Najprije treba odgovoriti na pitanje da li odnos izmeu posebnoga dijela zgrade, zajednikih dijelova i zemljita predstavlja odnos glavne stvari i pripatka, pri emu, ako bi to bilo prihvaeno, treba utvrditi to se ima smatrati glavnom stvari, a to pripatkom, ili se pak radi o sastavljenoj stvari. Izgleda da se kod etanoga vlasnitva moe kazati da cijela nekretnina predstavlja sastavljenu stvar s nesamostalnim dijelovima. Naime, etano vlasnitvo ne moe postojati bez sva tri sastavna dijela, dakle, ni bez zemljita, ni bez zajednikih dijelova kao ni bez posebnih dijelova. Postoji odreena slinost odnosa koji postoji izmeu posebnog dijela zgrade (npr. stana, poslovne prostorije) i zemljita te zajednikih dijelova zgrade, s odnosom kakav postoji izmeu glavne stvari i njezinih pripadaka. Ipak, zemljite i zajedniki dijelovi zgrade nisu pripatci posebnog dijela zgrade; nisu to stoga, to posebni dio zgrade ne bi mogao niti postojati bez ovih dijelova. Odreena slinost postoji stoga to zemljite i zajedniki dijelovi zgrade dijele pravnu sudbinu posebnoga dijela zgrade jer u naelu ne mogu biti predmetom samostalnoga pravnoga prometa. Osim toga zemljite i oni zajedniki dijelovi koji su nekretnine ne mogu prema ZV-u ni biti pripatkom jer je pripadak pokretna stvar (7/1). Takoer, kod vlasnitva posebnoga dijela nekretnine ne radi se ni o sastavljenoj stvari sa samostalnim dijelovima jer zemljite, zajedniki dijelovi i posebni dijelovi zgrade su potpuno inkorporirani i ne mogu se bez unitenja odvojiti. 19. Iako se odnos izmeu zemljita, zajednikih dijelova zgrade i posebnih dijelova zgrade ne moe promatrati kao odnos glavne stvari i pripatka ipak se moe postaviti pitanje koji od navedenih sastojaka ima prvenstveno znaenje. Ako bi se prihvatila injenica da i zemljite i zajedniki dijelovi slue u konanici posebnom dijelu zgrade onda bi njihov sporedan (akcesoran) karakter bio nesumnjiv. To je doista i bilo tako u prijanjem sustavu etanoga vlasnitva koji se u nas primjenjivao jer je njegov temelj bio stan ili poslovna prostorija kao posebni dio zgrade s kojega su se odreena prava irila na zajednike dijelove i zemljite. Meutim, u novom sustavu etanoga vlasnitva, prema ZV-u, postoji jedinstvo nekretnine tako da se odreena vlasnika prava ire od zemljita preko zgrade kao cjeline, na posebne dijelove zgrade.
Belaj
20. Kod vlasnitva posebnoga dijela nekretnine neminovno dolazi do isprepletanja razliitih vlasnikopravnih ovlasti i dunosti te upravo zbog odreene napetosti koja postoji povodom njih na posebnom dijelu zgrade, zemljitu i zajednikim dijelovima, etano vlasnitvo se moe smatrati posebnim pojavnim oblikom prava vlasnitva (posebnim izraajem prava vlasnitva), ali nikako ne i posebnom vrstom prava vlasnitva.
B. Uspostava vlasnitva posebnoga dijela nekretnine

1. Openito o uspostavi vlasnitva posebnoga dijela nekretnine 21. Temeljna odrednica cijeloga sustava vlasnitva posebnoga^dijelajiekretni- 1 ne ili etanoga vlasnitva, kak"o~e )o naziva, ;e uvlasnTtvo^n^êtnine kao cjeli- / jie, odnosno naelo jedinstva nekretnineTz kojega"ie~izvodi vlailtnstvo~poiebnoga L djjdaTCakle, odreena vlasnika prava ire se od zemljita "preko zgrade kao cjeh- 7 ne, na posebne dijelove zgrade, a ne kao u prijanjem sustavu u kojem je temelj bio stan ili poslovna prostorija kao posebni dio zgrade s kojega su se odreena prava^ irila na zajednike dijelove zgrade i zemljite. 22. "Vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine (etano vlasnitvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajuim suvlasnikim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno" (66/1). Time je naglaejiajieodvojivost etanoga vlasnitva od suvlasnitva jgrade kao cjelinFFako prigoaom nastanka tako i tijekom kasnljeglTpravnoga ivota vlasnitva posebnoga dijela nekretnine. "Vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine nedjeljivo je povezano s odgovarajuim suvlasnikim dijelom nekretnine, pa ga se moe samo zajedno s njime ograniiti, opteretiti, otuiti, prenijeti za sluaj smrti i podvrgnuti ovrsi. Upisi u zemljinim knjigama na odgovarajuem suvlasnikom dijelu proteu se na vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine i onda kad mu prethode u prvenstvenom redu. U sluaju prisilne drabe suvlasnikoga dijela nekretnine na kojem je osnovano vlasnitvo posebnoga dijela, na kupca prelaze sva ogranienja koja proizlaze iz vlasnitva posebnog dijela nekretnine, bez obzira na mjesto u zemljinoj knjizi i bez uraunavanja u najviu ponudu" (69/1-2-3). 23. Ipak bez obzira na neodvojivost suvlasnitva, odnosno suvlasnikoga dijela nekretnine i vlasnitva posebnoga dijela nekretnine, jednom uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine stvara odreena iskljuiva prava etanom vlasniku na dijelu na kojem je osnovano. Tako vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine ovlauje suvlasnika na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno, da upravljajui tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvrava sve vlasnike ovlasti i dunosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasnitvo, pa da, ako nije drukije odreeno, ini s tim dijelom i koristima od njega to ga je volja te svakoga drugoga iz toga iskljui (66/2). Ovdje se spominju ovlasti i dunosti etanoga vlasnika glede posebnoga dijela nekretnine na kojem je uspostavljeno etano vlasnitvo, a koje su jednake bilo kojem drugom vlasnitvu uspostavljenom
'
Belaj
na razliitim predmetima. Naime, slinost je u vlasnikovoj slobodi da ini to ga je volja sa stvari i koristima od nje te da svakoga drugoga od toga iskljui osim ako se to ne protivi tuim pravima ili zakonskim ogranienjima. Ipak moe se openito kazati kako kod etanoga vlasnitva u pravilu postoje naglaenija ogranienja u odnosu na druge predmete na kojima moe biti uspostavljeno vlasnitvo to proizlazi prije svega iz injenice postojanja suvlasnitva na nekretnini kao cjelini. To podrazumijeva razmjerno veliki broj etanih vlasnika ili korisnika stanova za razliku od, primjerice, obiteljskih kua, to trai i obazrivo ponaanje odnosno tovanje pravila stanovanja u objektima kolektivnoga stanovanja. 2 4 . Neodvojiva povezanost vlasnitva posebnoga dijela nekretnine s odgovarajuim dijelom znai, izmeu ostaloga, da vlasnitvo posebnoga dijela moe biti uspostavljeno na odgovarajuem suvlasnikom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljita sa zgradom ili od prava graenja sa zgradom (66/3). O pojmu odgovarajuega suvlasnikoga dijela nekretnine bit e rijei kasnije, a na ovome mjestu bi trebalo naglasiti kako se etano vlasnitvo moe uspostaviti na zemljitu sa zgradom to je samo po sebi razumljivo, no vie pozornosti pobuuje injenica da se etano vlasnitvo moe usnostavjti i na nravu graenja sa zgradom. Dakle, i nositelj prava graenja moe biti etani vlasnik, a da time ne bude poremeeno naelo jedinstva nekretnine s obzirom da je prema ZV (280/2) pravo graenja u pra.vnom pogledu izjednaeno s nekretninom. Smatra se da je pravo graenja nekretnina, odnosno moe se rei da se tu radi o tzv. pravnom ili umjetnom zemljitu to predstavITa~svolevrnuJFikciju koja omoguava odravanje naela superficies solo eit: ~~ ' " ' 2 5 . Kad je uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine na nekom njezinom suvlasnikom dijelu, pravne odnose glede te nekretnine ureuju posebna pravila ZV-a koja se odnose na vlasnitvo posebnih dijelova nekretnine, a podredno opa pravila o suvlasnitvu (66/4, 43/3). Iako je temelj etanoga vlasnitva suvlasnitvo ipak je najvei_brorprayila specifian i odstupa od opih pravila o suvlasnitvu. ' 2 6 . Vlasnitvo posebnoga dijela moe biti uspostavljeno glede dijela suvlasnike nekretnine koji ini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvravanje suvlasnikovih ovlasti, kao to je stan ili druga prostorija (67/1). To znai da etanom vlasniku glede toga dijela suvlasnike nekretnine pripada iskljuivo pravo uporabe, na temelju kojega je ovlaten sve ostale suvlasnike, etane vlasnike i eventualne korisnike iskljuiti iz mogunosti izravnoga doticaja i utjecaja na taj dio. Predmet vlasnitva posebnoga dijela nekretnine prije svega, odnosno najee, je stan uz uvjet da predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu. Pod pojmom stana prema lanku 1. stavku 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, br. 91/96.) smatra se "skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje ine jednu zatvorenu graevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz". Dakle, pod pojmom stana razumije se skup prostorija tako da se jedna prostorija ne moe smatrati stanom.
Belaj
27. Osim toga to jedna prostorija nije stan, nisu to ni dijelovi stana koji se mogu sastojati od vie prostorija, ali ne ispunjavaju sve potrebne preduvjete da bi se mogli smatrati stanom. Stan ili druga samostalna prostorija je u pravnom smislu najmanja samostalna estica zgrade koja se u pravilu ne moe vie fiziki dijeliti, odnosno ako bi ipak dolo do diobe, tako nastale cjeline morale bi imati sve potrebne sastojke koje podrazumijeva pojam stana da bi se mogle smatrati stanom. Osim toga stan bi trebao predstavljati zatvorenu graevinsku cjelinu to bi onda znailo da se prostorije koje su fiziki udaljene, odnosno odvojene od ostalih na nain da se do njih moe doi samo preko onih dijelova nekretnine na kojima nije uspostavljeno etano vlasnitvo u korist etanoga vlasnika dotinoga stana, ne mogu smatrati sastavnim dijelom toga stana. I na koncu stan mora imati poseban ulaz to znai da se ne radi o tzv. prolaznom stanu. Pri tome nije znaajno da li se u stan ulazi izvana, sa stubita ili iz hodnika ve upravo spomenuta injenica da se pri dolasku u stan ne mora prolaziti kroz neki drugi stan. 28. Osim na stanu etano vlasnitvo moe biti uspostavljeno i na drugim samostalnim prostorijama. "Meu druge samostalne prostorije spadaju osobito samostalne poslovne prostorije, samostalne garae ili jasno omeena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila" (67/2). Temeljna razlika izmeu stana i poslovne prostorije je u namjeni, a osim toga smatra se kako na stanu postoji uporaba, a na poslovnoj prostoriji koritenje to je iri pojam jer osim uporabe obuhvaa i ovlast ubiranja plodova. 29. Pod pojmom poslovne prostorije prema lanku 2. stavku 3. Zakona o zakupu poslovnoga prostora (Narodne novine, br. 91/96.) "smatraju se jedna ili vie prostorija u poslovnoj ili stambenoj zgradi namijenjenih obavljanju poslovne djelatnosti koje, u pravilu, ine graevinsku cjelinu i imaju zaseban glavni ulaz". Oite su i odreene slinosti s definicijom pojma stana (graevinska cjelina, zaseban glavni ulaz). Kao predmet etanoga vlasnitva ZV spominje i samostalne garae koje su i prema prijanjim propisima mogle to biti. Prema lanku 2. stavak 4. i 5. Zakona o zakupu poslovnoga prostora "garaa je prostor za smjetaj vozila", a "garano mjesto je prostor za smjetaj vozila u garai". Predmet etanoga vlasnitva prema ZV su i jasno omeena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila. Ovdje se radi o prostorima unutar zgrade, dakle zatvorenim prostorima, a ne o parkiralitima na otvorenom. Takvi prostori mogu, na primjer, biti izgraeni ispod zgrade u obliku podzemnoga parkiralita, no da bi bili predmetom etanoga vlasnitva moraju biti jasno omeeni tako da se znade da vlasnike ovlasti na tim dijelovima pripadaju iskljuivo odreenom etanom vlasniku. 30. "Uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine moe se protezati i na sporedne dijelove kao to su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kuni vrtovi, mjesta za ostavljanje najvie do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. Da bi se vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgranien od ostalih dijelova nekretnine,
Belaj
te dostupan s mee nekretnine ili iz njezinih zajednikih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije iji bi bio sporedni dio. Glede sporednih dijelova na odgovarajui se nain primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari" (67/3-4-5). Vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine moe se protezati na spomenute sporedne dijelove nekretnine, ali se na njima ono ne moe samostalno uspostaviti neovisno o vlasnitvu na stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji kao posebnim dijelovima te nekretnine. Dakle, otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kuni vrtovi i tome slino, mogu biti predmetom etanoga vlasnitva samo kao, uvjetno kazano, svojevrstan pripadak toga prava koje postoji na stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. Za te dijelove nekretnine samo e se na odgovarajui nain primjenjivati pravila koja vrijede za pripatke stvari, no njih se ne moe smatrati pripatcima s obzirom da se radi o nekretninama (7/1). Kao sporedni dijelovi u ZV-u se spominju i mjesta za ostavljanje najvie do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji to treba razlikovati od jasno omeenih mjesta u zgradi namijenjenih ostavljanju motornih vozila koja, kao to je ve spomenuto, mogu biti samostalne prostorije i kao takve samostalan predmet etanoga vlasnitva neovisan od vlasnitva stana ili poslovne prostorije. 3 1 . "Vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine ne moe postojati na dijelovima nekretnine koji slue kao zajedniki, ili im se namjena protivi iskljuivoj uporabi samo u korist odreenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio slui kao zajedniki i da mu se namjena protivi iskljuivoj uporabi u korist odreenoga posebnoga dijela" (67/6). Zajedniki dijelovi nekretnine8 mogu sluiti nekretnini kao cjelini ili samo nekim njezinim dijelovima, te ovisno o tome na tim dijelovima odreena prava mogu imati svi ili samo neki vlasnici posebnih dijelova nekretnine. Na zajednikim dijelovima nekretnine ne moe postojati iskljuivo pravo uporabe jednoga vlasnika posebnoga dijela nekretnine. Naime, etano vlasnitvo podrazumijeva da etani vlasnici trpe u pravilu vea ogranienja od vlasnika ije je pravo vlasnitva uspostavljeno na nekoj drugoj vrsti stvari. Stanovanje u viestambenoj zgradi u kojoj je uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine znai svakako i prilagoavanje pravilima ponaanja u jednoj specifinoj zajednici, to u sebi ukljuuje tovanje prava ostalih vlasnika posebnih dijelova, odnosno zajednikih dijelova nekretnine ili njihovih korisnika, te preuzimanje odreenih dunosti karakteristinih upravo za ivot u takvoj zajed: nici. ; ':.: . .. : 3 2 . U zajednike dijelove nekretnine koji slue nekretnini kao cjelini ubrajaju se, na primjer, zemljite na kojem je zgrada izgraena kao i zemljite koje slui reU lanku 3. Uredbe o odravanju zgrada (Narodne novine, br. 64/1997.) detaljno se nabrajaju zajedniki dijelovi i ureaji zgrade. Suvlasnici mogu ovo pitanje urediti i drukije, odnosno ne smatrati zajednikim dijelovima sve ono to je nabrojano u Uredbi ili pak smatrati zajednikim dijelovima i neke koji nisu spomenuti Uredbom (temeljem odredbe l. 3. Uredbe o odravanju zgrada). 5 4 2 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Belaj
dovitoj uporabi zgrade9, temelji, glavni zidovi, fasada, stubite, tavan, hodnici, dizala, instalacijska mrea, bunari, krov, dimnjaci, zajednike prostorije i tome slino. Neki od nabrojanih primjera zajednikih dijelova nekretnine mogu se, meutim pojaviti, kao to je ve spomenuto, i kao sporedni dijelovi uz odreeni stan ili drugu samostalnu prostoriju te se u tom sluaju nee smatrati dijelovima koji slue kao zajedniki. Pored dijelova koji slue nekretnini kao cjelini mogu postojati i zajedniki dijelovi koji slue samo nekim, a ne svim posebnim dijelovima, kao to su, primjerice, posebna ulazna vrata, pregradni zidovi izmeu dva stana, terase i tome slino. 33. 0 uspostavi, odnosno odluci o uspostavi etanoga vlasnitva ZV postavlja odreena pravila ve u okviru poglavlja o suvlasnitvu. "Sastoji li se nekretnina od zemljita sa zgradom, suvlasnik iji je suvlasniki dio te nekretnine dovoljno velik za to ovlaten je uz suglasnost ostalih suvlasnika i pod daljnjim pretpostavkama iz glave 4. treega dijela ovoga Zakona uspostaviti i sa svojim suvlasnikim dijelom povezati vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela te nekretnine (etano vlasnitvo). Uspostavom vlasnitva odreenoga posebnoga dijela nekretnine ne dira se u suvlasnitvo, ali se izvravanje ovlasti i dunosti suvlasnika s ijim se suvlasnikim dijelom povezalo etano vlasnitvo usredotouje u prvom redu na taj posebni dio nekretnine, ograniavajui ujedno izvravanje ovlasti ostalih suvlasnika nekretnine na tom njezinu posebnom dijelu, prema odredbama sadranim u glavi 4. treega dijela ovoga Zakona" (43/1-2). Sto vrijedi za zemljite sa zgradom, vrijedi na odgovarajui nain i za pravo graenja kad je izgraena zgrada (43/ 6) to je i shvatljivo s obzirom na to da se pravo graenja smatra u pravnom pogledu nekretninom, odnosno tretira se kao zemljite. 34. Uspostava etanoga vlasnitva moe se obaviti na tri naina: 1. na temelju odgovarajuega suvlasnikoga dijela - vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine moe proizai i biti uspostavljeno samo na suvlasnikom dijelu nekretnine koji je barem toliko velik da odgovara odnosu korisne vrijednosti toga samostalnoga dijela prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine - odgovarajui suvlasniki dio (68/1), 2. na temelju suglasne odluke svih suvlasnika nekretnine - ako svi suvlasnici nekretnine suglasno odlue da e svoja suvlasnika prava ograniiti tako to e s odreenim suvlasnikim dijelom povezati vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine, te o tome sastave ispravu, uzet e se da je to odgovarajui dio iz kojega moe proizai i na njemu biti uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine, bez obzira na to koliki bi bio taj suvlasniki dio (68/ 3), 3. na temelju oitovanja volje vlasnika zemljita sa zgradom, odnosno nositelja prava graenja sa zgradom - vlasnik zemljita
' Zemljite se danas takoer moe ubrojiti u zajednike dijelove zgrade s obzirom da se na njemu ne uspostavlja poseban pravni reim, ve ono predstavlja sastavni dio cijele nekretnine na kojem je uspostavljeno suvlasnitvo. Prema prijanjem sustavu etanoga vlasnitva koji se u nas primjenjivao zemljite je imalo poseban pravni reim u odnosu na ostale zajednike dijelove
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
543
Belaj
sa zgradom, odnosno nositelj prava graenja sa zgradom moe svojim oitovanjem volje uinjenim zemljinoknjinom sudu podijeliti svoje pravo vlasnitva na suvlasnike dijelove i pritom sa svakim od tih dijelova uspostaviti pravo vlasnitva na odreenom stanu ili drugom posebnom dijelu u zgradi (75/1). 3 5 . U prvom je sluaju potrebna odluka suda,10 u drugom suglasna odluka svih suvlasnika u pisanom obliku, a u treem pisano oitovanje volje vlasnika zemljita, odnosno nositelja prava graenja. 3 6 . Zahtjev za uspostavu etanoga vlasnitva mogu postaviti: 1. suvlasnik nekretnine koji ima barem odgovarajui suvlasniki dio (vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit e se na odreenom suvlasnikom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajui suvlasniki dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke odreene zakonom - 71/1); 2. zajedniki vlasnici koji imaju u svojem zajednikom vlasnitvu barem odgovarajui suvlasniki dio (vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit e se i na zahtjev zajednikih vlasnika koji imaju u svome zajednikom vlasnitvu barem odgovarajui suvlasniki dio te nekretnine, ako su ispunjene sve pretpostavke odreene zakonom, s time da e sva prava i dunosti u svezi s vlasnitvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moi izvravati samo solidarno i u odnosu prema treima smatrat e se da su jedna osoba - 71/2, 70), 3. vie suvlasnika te nekretnine na temelju suglasnoga zahtjeva, ako njihovi suvlasniki dijelovi ukupno iznose barem koliko je odgovarajui suvlasniki dio (vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit e se i na suglasni zahtjev vie suvlasnika te nekretnine, ako njihovi suvlasniki dijelovi ukupno iznose barem koliko je odgovarajui suvlasniki dio, a ispunjene su i sve pretpostavke odreene zakonom, s time da e prava i dunosti u svezi s vlasnitvom toga posebnoga dijela oni moi izvravati samo solidarno i u odnosu prema treima smatrat e se da su jedna osoba - 71/3, 70), 4. vlasnik zemljita ili nositelj prava graenja kada dijele nekretninu na suvlasnike dijelove koji su odgovarajui dijelovi za uspostavu vlasnitva posebnih dijelova ("vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit e se i na zahtjev vlasnika zemljita, odnosno nositelja prava graenja koji dijele tu nekretninu na suvlasnike dijelove koji su odgovarajui dijelovi za uspostavu vlasnitva posebnih dijelova, ako su ispunjene pretpostavke iz lanka 75. ovoga Zakona" - 71/4). 3 7 . Kada postoji vie ovlatenika glede istoga posebnoga dijela svi se oni smatraju kao jedna osoba. Ako bi na bilo kojem temelju odgovarajui suvlasniki dio nekretnine zajedno s vlasnitvom odreenoga posebnoga dijela stekle dvije ili vie osoba kao suvlasnici ili zajedniki vlasnici, sva e prava i dunosti u svezi s vlasnitvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moi izvravati samo solidarno, pa e se u odnosu prema treima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati
"Je li neki suvlasniki dio odgovarajui dio za to da bi iz njega moglo proizai i biti na njemu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine, utvruje sud svojom odlukom, ako ovim Zakonom nije to drugo odreeno" (68/2). 5 4 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
10
Belaj
da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza vezanih uz odnose etanoga vlasnitva (70/1). To znai da bilo koje potraivanje u svezi s obvezama koje proistjeu iz vlasnitva posebnoga dijela nekretnine vjerovnici mogu usmjeriti prema bilo kojem od suvlasnika ili zajednikih vlasnika toga posebnoga dijela jer se oni javljaju kao solidarni dunici. Ali s druge strane vie ovlatenika glede istoga posebnoga dijela javljaju se i u ulozi solidarnih vjerovnika tako da bilo koji od njih moe od dunika zahtijevati ispunjenje. Osim toga kada postoji vie ovlatenika glede istoga posebnoga dijela, bilo da su suvlasnici ili zajedniki vlasnici, na njih se primjenjuju pravila ZV-a koja se tiu suvlasnika na ijem je dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine (dakle, etanoga vlasnika), te ih se sve zajedno smatra tim suvlasnikom (70/2). To se posebno odnosi na pravila koja se tiu uprave umjesto svih suvlasnika, dunosti odravanja, najma i zakupa, promjene stanja, primjerenoga osiguranja te trokova posebnoga dijela. Meusobni odnosi vie ovlatenika glede istoga posebnoga dijela prosuuju se ovisno o vrsti sudjelovanja tih osoba u suvlasnitvu odgovarajuega suvlasnikoga dijela, dakle ovisno o tome da li se javljaju kao suvlasnici ili kao zajedniki vlasnici, po pravilima o suvlasnitvu odnosno o zajednikom vlasnitvu. Meutim, uvijek se mora voditi rauna o solidarnom izvravanju prava i obveza tih osoba te o injenici da se one prema treima smatraju kao da su jedna osoba (70/3). 38. Glede naina uspostave (modus adquirendi) vlasnitva posebnoga dijela nekretnine treba naglasiti da je on u potpunosti valjan tek kada se izvri upis u zemljinu knjigu. "Vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavlja se upisom u zemljinu knjigu kao pravo povezano s odreenim suvlasnikim dijelom te nekretnine. Vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine upisuje se u vlasnikom listu na suvlasnikom dijelu onoga suvlasnika za kojega je osnovano vlasnitvo posebnoga dijela, uz navoenje posebnoga dijela nekretnine i sporednih dijelova na koje se protee, a na posjedovni se list stavlja natpis: Etano vlasnitvo" (72/1-2). 39. Kada je rije o upisu etanoga vlasnitva u zemljinu knjigu potrebno je naglasiti kako upisi na podruju najveega broja opinskih sudova u nas nisu provoeni ili su provoeni u malom obujmu iako je prijanji Zakon o vlasnitvu na dijelovima zgrada ureivao postupak upisa etanoga vlasnitva u zemljinu knjigu. TVje imalo za posljedicu da u mnogim naim gradovima cijela novoizgraena naselja s viestambenim zgradama nisu evidentirana u zemljinim knjigama. Ovakvo stanje objanjavalo se, od strane nekih sudova, nepostojanjem provedbenih propisa o uknjibi etanoga vlasnitva, no ini se da je najznaajniji razlog bila sloenost i skupoa upisa u zemljinu knjigu. Da bi se stanje barem donekle poboljalo donijet je u nas Pravilnik o ustrojavanju i voenju knjige poloenih ugovora (Narodne novine, br. 42/91. i 16/94.) koji je u izravnoj vezi sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo11. Naime, svi ugovori o prodaji koji su sklopljeni
11 Narodne novine, br. 42/92.-proieni tekst, 69/92., 87/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.
STVARNO PRAVO
Belaj
prema ovom zakonu moraju se poloiti u knjigu poloenih ugovora (skraeno "PU"). U knjigu poloenih ugovora upisuje se pojedini stan bez obzira da li je zgrada u kojoj se stan nalazi upisana u zemljinu knjigu. Knjiga poloenih ugovora ustrojava se slino kao bilo koja zemljina knjiga. Sastoji se od glavne knjige, zbirke isprava i pomone knjige koja se opet sastoji od imenika vlasnika stanova i popisnika upisanih stanova. Svrha formiranja knjige poloenih ugovora bila je da na izvjestan nain zamijeni zemljine knjige etanoga vlasnitva koje u najveem broju sluajeva nisu bile ni ustrojene. To je vidljivo, izmeu ostaloga i iz toga, to se u knjigu poloenih ugovora upisuju i sve daljnje promjene vlasnitva posebnoga dijela nekretnine koje nastanu nakon prvoga polaganja ugovora o prodaji stana. 4 0 . U narednom razdoblju za oekivati je i potpuno ustrojavanje zemljinih knjiga etanoga vlasnitva s obzirom na odredbe novoga Zakona o zemljinim knjigama (Narodne novine, br. 91/96.). U lanku 24. stavku 1. Zakona o zemljinim knjigama stoji: "Vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine upisuje se u vlastovnici na suvlasnikom dijelu onoga suvlasnika za kojega ]e osnovano vlasnitvo toga posebnoga dijela, uz navoenje na koji se odreeni posebni dio nekretnine i sporedne dijelove odnosi. Na zemljinoknjinom e se uloku staviti naznaka Etano vlasnitvo". Kao to je vidljivo ova je odredba sukladna odredbi iz lanka 72. stavak 2. ZV-a osim to je ZV jo odreeniji jer u njemu stoji da e se natpis etano vlasnitvo staviti na posjedovni list, dok Zakon o zemljinim knjigama spominje samo zemljinoknjini uloak. 4 1 . Vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavlja se upisom u zemljinu knjigu kao pravo povezano s odreenim suvlasnikim dijelom te nekretnine (72/2). Preciznije odredbe o nainu na koji se to ini sadrane su, meutim, u Zakonu o zemljinim knjigama. Tako u lanku 24. stavku 2. toga Zakona stoji: "Za suvlasniki dio koji je povezan s vlasnitvom posebnoga dijela nekretnine otvorit e se poduloak po odredbama ovoga Zakona". "Suvlasniki dio za koji je otvoren poduloak oznait e se u posjedovnici poduloka rednim brojem upisa pod kojim je upisan u vlastovnici uloka, a ako je taj suvlasniki dio povezan s vlasnitvom posebnoga dijela nekretnine, oznait e se i time" (l. 21. st. 6. Zakona o zemljinim knjigama). 4 2 . "Vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine (etano vlasnitvo) upisuje se u vlasnikom listu na suvlasnikom dijelu onoga suvlasnika za kojega je osnovano vlasnitvo posebnoga dijela, uz naznaku posebnoga dijela nekretnine i sporednih dijelova na koje se protee" (l. 32. st. 2. Zakona o zemljinim knjigama). 4 3 . "Sastav zemljinoknjinoga tijela ne mijenja se ni povezivanjem suvlasnikoga dijela s vlasnitvom odreenoga posebnoga dijela nekretnine, ali e se na zahtjev suvlasnika sa ijim se suvlasnikim dijelom povezalo vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela otvoriti poduloak za taj dio sukladno odredbi lanka 20. ovoga Zakona" (l. 145. st. 6. Zakona o zemljinim knjigama).
Belaj
44. Da bi bila mogua uspostava vlasnitva posebnoga dijela nekretnine, a radi se o derivativnom stjecanju, potreban je osim naina stjecanja koji predstavlja upis u zemljinu knjigu i pravni temelj (iustus titulus). Kao pravni temelj javlja se pisana suglasnost svih suvlasnika nekretnine. Meutim, niti jedan suvlasnik nekretnine ne moe uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasnitva posebnoga dijela nekretnine drugom suvlasniku koji ima odgovarajui suvlasniki dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasnitva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograniila prava koja njemu ve pripadaju na temelju njegova ranije uspostavljenoga vlasnitva posebnoga dijela (73/1-2). Dakle, uspostava vlasnitva posebnoga dijela nekretnine ne smije ograniavati ili ukidati prava suvlasnika ije je vlasnitvo posebnoga dijela ve uspostavljeno, a vrijedi i obratno, to znai da ostali suvlasnici ne mogu uskratiti svoj pristanak na uspostavu etanoga vlasnitva onom suvlasniku koji je ispunio sve pretpostavke. ini se, meutim, da e sudovi kojima e biti potrebno predoiti pisanu suglasnost svih suvlasnika te nekretnine, da bi se moglo uspostaviti etano vlasnitvo, u nekim sluajevima trebati tolerirati i neudovoljavanje ovoj dunosti ako su ostali uvjeti zadovoljeni. Naime, ZV je spomenuo ve navedeni sluaj da se ne moe uskratiti pristanak na uspostavu vlasnitva posebnoga dijela onom suvlasniku koji ima odgovarajui suvlasniki dio, no ako bi neki od suvlasnika ipak uskratio suglasnost onda bi sud trebao smatrati kao da je suglasnost dana te omoguiti upis etanoga vlasnitva u zemljinu knjigu, osim ako nije pokrenut sudski postupak kojim se eli dokazati da bi uspostavom vlasnitva posebnoga dijela bila ukinuta ili ograniena prava koja ve pripadaju pojedinom suvlasniku na temelju njegova ranije uspostavljenoga vlasnitva posebnoga dijela. Osim toga posebno je pitanje to uiniti u sluajevima kada pojedini suvlasnici nisu u mogunosti dati pisanu suglasnost, odnosno izjasniti se o tome da li pristaju na uspostavu vlasnitva posebnoga dijela u korist odreene osobe. To se, na primjer, moe dogoditi u sluaju duega izbivanja suvlasnika, a nepoznato je njegovo trenutano boravite, kao i u sluaju smrti fizike osobe, odnosno prestanka pravne osobe, dok se ne razrijei pitanje sukcesije, odnosno dok drugi pravni subjekti ne postanu suvlasnici. Prema tome ini se da je u tim i slinim situacijama za sud vanije da utvrdi da li se uspostavom vlasnitva posebnoga dijela nekretnine vrijeaju prava ostalih suvlasnika, odnosno da li postoji odreeni spor meu suvlasnicima glede meusobnih prava i obveza koji je u svezi s uspostavom novoga etanoga vlasnitva nego to bi trebalo biti kruto inzistiranje na postojanju pisane suglasnosti svih suvlasnika nekretnine. 45. "Vlasnitvo posebnoga dijela ne moe se uspostaviti dok nadlena upravna vlast ne potvrdi da je odreeni stan ili druga prostorija u odreenoj zgradi i na odreenoj zemljinoj estici samostalna uporabna cjelina" (73/3). Bit ove odredbe je da se od strane nadlene upravne vlasti, a to e biti najvjerojatnije upanijska vlast, utvrdi da odreeni prostor ima karakter stana, poslovne prostorije i tome slino, odnosno da ini samostalnu uporabnu cjelinu to zapravo znai da se ni pod kojim uvjetima ne radi o zajednikom dijelu zgrade ili eventualno o dijelu koji se ne bi mogao rabiti samostalno, odnosno bez zadiranja u tue posebne dijelove.
Belaj
4 6 . Pored toga vlasnitvo posebnoga dijela ne moe se uspostaviti dok ne postane pravomonom odluka suda o utvrivanju korisnih vrijednosti toga stana, odnosno druge prostorije te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, osim ZV odreuje da pravomonu odluku suda o utvrivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava suvlasnika (73/4). Sudska odluka kojom se utvruju korisne vrijednosti pojedinoga stana ili svih stanova, odnosno prostorija nekretnine od velikoga je, a moglo bi se kazati i presudnoga znaenja za svakoga suvlasnika nekretnine. Naime, na temelju te odluke odreuje se i udio svakoga pojedinoga suvlasnika u pravu samostalne uporabe odreenoga posebnoga dijela nekretnine, a osim toga i u odnosu na ostala prava i dunosti u svezi s nekretninom kao cjelinom. Stoga e i svi suvlasnici na odreeni nain sudjelovati prigodom donoenja konane odluke suda o utvrivanju korisnih vrijednosti. Sud e, podrazumijeva se iako nije izriito ZV-om izraeno, dostaviti odluku o utvrivanju korisnih vrijednosti svakom suvlasniku i to ne samo u sluaju kad se korisne vrijednosti odreuju prvi puta jer se, primjerice, radi o novogradnji ili se po prvi puta uspostavlja etano vlasnitvo, ve i u sluaju kad se radi samo o pojedinanom zahtjevu odreenoga suvlasnika za promjenom korisne vrijednosti njegovoga posebnoga dijela nekretnine. To je nuno kako bi svi suvlasnici bili upoznati s odreivanjem korisnih vrijednosti ili o njihovoj eventualnoj promjeni s obzirom na to da je to za njih vrlo vano pitanje te da bi mogli pokuati ulaganjem pravnih lijekova u izvanparninom postupku utjecati na promjenu sudske odluke o utvrivanju korisnih vrijednosti, ako njome nisu zadovoljni. 2. Uspostava vlasnitva posebnoga dijela nekretnine na temelju odgovarajuega suvlasnikoga dijela i korisne vrijednosti 4 7 . Ve je spomenuto da se uspostava etanoga vlasnitva obavlja na temelju odgovarajuega suvlasnikoga dijela to se pojavljuje kao najznaajniji oblik uspostave jer je mogu i bez suglasne odluke svih suvlasnika nekretnine, a osim toga i s pravnoga je stajalita ovaj oblik uspostave najsloeniji. 4 8 . Da li je suvlasniki dio nekretnine one osobe koja zahtijeva uspostavu vlasnitva na nekom odreenom posebnom dijelu nekretnine za to odgovarajui, prosuuje se prema tome je li taj suvlasniki dio u odnosu prema vlasnitvu cijele nekretnine jednak ili vei od odnosa korisne vrijednosti stana, odnosno druge samostalne prostorije glede koje se trai uspostava vlasnitva posebnoga dijela prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine (74/1). Dakle, da bi se moglo uspostaviti etano vlasnitvo na stanu ili kojem drugom posebnom dijelu nekretnine, vano je koliko iznosi udio pojedinoga suvlasnika na nekretnini kao cjelini. Odnos izmeu suvlasnikoga udjela na nekretnini kao cjelini i vlasnitva posebnoga dijela te nekretnine, koje je izraeno u obliku korisne vrijednosti, mora biti razmjeran odnosno barem jednak, ali suvlasniki dio na nekretnini kao cjelini moe biti i vei od vlasnitva posebnoga dijela, to e rezultirati mogunou veega utjecaja takvoga suvlasnika na upravljanje cijelom nekretninom, na diobu trokova i koristi i slino. Dodue, korisna se vrijednost stana ili
Belaj
druge samostalne prostorije ne odreuje iskljuivo prema veliini, odnosno korisnoj povrini, ali je to ipak jedan od najznaajnijih i najvrih kriterija za utvrivanje korisne vrijednosti. Nije izriito naglaeno tko prosuuje je li suvlasniki dio nekretnine one osobe koja zahtijeva uspostavu etanoga vlasnitva na nekom odreenom posebnom dijelu nekretnine za to odgovarajui, no to je svakako zemljinoknjini sud s obzirom da se vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine konano uspostavlja tek upisom u zemljinu knjigu. 49. ZV je odredio pravila za utvrivanje korisne vrijednosti stana ili druge samostalne prostorije. Ta se pravila mogu svesti na sljedee: 1. korisne vrijednosti utvruje iskljuivo sud odlukom donesenom u izvanparninom postupku; 2. temeljno je pravilo da se korisna vrijednost stana ili druge samostalne prostorije izraunava iz korisne povrine stana ili druge samostalne prostorije (korisna povrina je ukupna podna povrina stana ili druge samostalne prostorije, umanjena za irinu zidova koji je prekidaju); 3. osim korisne povrine uzimaju se u obzir i dodaci i odbici za razlike koje poveavaju ili smanjuju vrijednost prema drugim stanovima, odnosno prostorijama, a koje po shvaanju u prometu i iskustvu proizlaze iz namjene, poloaja i slino, a nisu nastale na troak samo jednog od suvlasnika; 4. zanemaruju se razlike koje poveavaju ili smanjuju vrijednost, ako bi sve zajedno opravdale dodatak ili odbitak od manje od 2% korisne povrine stana ili druge prostorije; 5. prigodom izraunavanja korisne povrine nee se uzeti u obzir podrumske i tavanske prostorije koje po svojoj opremi nisu prilagoene za stambene ili poslovne svrhe, kao ni stubita, otvoreni balkoni i terase kao i drugi dijelovi nekretnine koji su pripadak nekog stana ili druge samostalne prostorije; 6. korisna se povrina u pravilu izraunava prema graevnom planu, odobrenom od vlasti, ali ako netko uini vjerojatnim da postoje znatnija odstupanja od tog plana, korisna e se povrina izraunati prema stvarnom stanju; 7. korisna vrijednost moe se utvrivati nakon to je gradnja zavrila, ali i prije zavretka gradnje (74/2). 50. Korisne vrijednosti utvruje sud odlukom donesenom u izvanparninom postupku, no ako bi se meu suvlasnicima pojavilo sporno pitanje, primjerice, glede veliine suvlasnikih dijelova tada bi onaj suvlasnik koji istie to sporno pitanje bio upuen na parnicu to ne bi trebalo utjecati na usporavanje odluke o korisnim vrijednostima jer se ona moe donijeti i prije konanoga zavretka te parnice. Iako je ZV postavio odreena pravila o utvrivanju korisnih vrijednosti, ona moda i nee biti uvijek dostatna da sud moe u svakom konkretnom sluaju donijeti utemeljenu odluku o utvrivanju korisnih vrijednosti. Stoga e biti zanimljivo vidjeti kako e se izgraivati sudska praksa glede pitanja utvrivanja korisnih vrijednosti. Jedna od mogunosti je da se donese odreeni podzakonski akt kojim e se preciznije urediti utvrivanje korisnih vrijednosti to predstavlja jedno od najhitnijih pitanja u novom sustavu etanoga vlasnitva u nas. Druga je mogunost, koja se ini manje opravdanom, ostaviti sudovima da glede utvrivanja korisnih vrijednosti iskristaliziraju odreenu sudsku praksu koja bi, ako se pokae dobrom, postala obrascem za donoenje buduih odluka. Ono ega ne bi smjelo biti u odlukama o
Belaj
korisnim vrijednostima, s obzirom na osjetljivost toga pitanja, je arbitramost koja moe biti i nenamjerna posljedica ostavljanja prevelikoga prostora diskrecionom ocjenjivanju. 5 1 . Kod utvrivanja korisnih vrijednosti kao jedno od prvih pitanja za sudove postavit e se u kojim jedinicama izraziti korisnu povrinu to ne bi trebalo predstavljati prevelik problem jer je korisna povrina egzaktna kategorija. Nju se moe izraunati pomou graevnoga plana ili pomou stvarnoga stanja ako netko izrazi opravdanu sumnju u podatke koje sadri graevni plan, no i tada e biti potrebno utvrditi u kojim e se jedinicama izraavati korisna povrina. To bi, na primjer, moglo biti u bodovima (jedan etvorni metar jednako jedan bod), a izgleda ne bi smjelo biti u mjernim jedinicama za povrinu jer se onda ne bi mogli uklopiti ostali sastojci koji ine korisnu vrijednost, a oni nisu odvie egzaktni. Mnogo e vei problem biti kako iskazati ostale razlike koje poveavaju ili smanjuju vrijednost. Tu nema vrstih mjerila osim to je ZV spomenuo shvaanja u prometu, iskustvo, namjenu, poloaj i slino, a tumaenjem e trebati utvrditi to to konkretno znai. Stoga se ini potrebno utvrditi koliki ukupni postotak bodova, ako se, primjerice, korisna vrijednost bude izraavala u bodovima, e donijeti korisna povrina, a koliko ostali elementi (namjena, poloaj i slino), odnosno razlike izmeu stanova. 5 2 . Osim toga ukupan zbroj bodova kojima se izraavaju korisne vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine trebao bi iznositi 100% kako bi se mogao pravilno uskladiti prema ukupnom zbroju suvlasnikih dijelova koji takoer iznosi 100%. Naravno potpuni zbroj (100%) korisnih vrijednosti bit e ostvaren samo u sluaju da se na svim posebnim dijelovima nekretnine uspostavi etano vlasnitvo i da postoji jednak odnos izmeu svih odgovarajuih suvlasnikih dijelova i svih korisnih vrijednosti. U protivnom, ako se na svim dijelovima nekretnine, koji se ne ubrajaju u zajednike dijelove, ne uspostavi etano vlasnitvo, ili pojedini odgovarajui suvlasniki dijelovi budu vei od pojedinih korisnih vrijednosti tada bi ukupan zbroj bodova korisnih vrijednosti bio manji od 100%. 5 3 . U pretenom broju sluajeva suvlasniki dio nekretnine bit e jednak korisnoj vrijednosti stana, odnosno druge samostalne prostorije prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine. U nekim e pak sluajevima korisna vrijednost pojedinoga stana biti vea od suvlasnikoga dijela jer je, na primjer, naknadno izvrena dogradnja na troak svih suvlasnika ili zbog toga to odreeni stan ima poseban ulaz na prometnu ulicu pa se moe koristiti kao atraktivan poslovni prostor, a nije nastao iskljuivo ulaganjem toga suvlasnika. Osim toga sudska praksa e trebati preciznije utvrditi mjerila glede razlika koje poveavaju ili smanjuju vrijednost prema drugim stanovima, odnosno odgovoriti na pitanje je li to samo namjena i poloaj stana ili upravo i mogunost da se pojedini etani vlasnik koristi iskljuivo pripatcima stana (podrum, tavan, balkoni, terase itd.) za koje je izriito naglaeno da se nee uzimati u obzir prigodom izraunavanja korisne povrine.
Belaj
54. Na koncu treba naglasiti u zakljuku o odgovarajuem suvlasnikom dijelu da ako je suvlasniki dio manji od odnosa korisne vrijednosti stana odnosno druge samostalne prostorije glede koje se trai uspostava etanoga vlasnitva prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, tada se nee uspjeti uspostaviti vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine. U tom bi sluaju, meutim, kako se ini, bilo pogreno shvatiti da suvlasnik ne moe ostvariti pravo na uspostavu etanoga vlasnitva. Iako ZV nije razradio ovu mogunost izgleda da bi sud na temelju odreene analogije sa sluajem naknadne promjene korisnih vrijednosti, gdje dolazi do toga da suvlasnici meusobno preuzimaju ili prenose one suvlasnike dijelove koji su potrebni kako bi svakom etanom vlasniku pripao barem onoliki dio koji je nakon naknadnog utvrivanja korisnih vrijednosti nuan za uspostavu njegova prava vlasnitva na posebnom dijelu, i u ovom sluaju trebao omoguiti uspostavu etanoga vlasnitva. To bi se postiglo na nain da doe do razmjernoga ujednaavanja odnosa izmeu suvlasnikoga dijela i korisne vrijednosti stana tako da se povea suvlasniki dio ili da se smanji korisna vrijednost stana to bi podrazumijevalo ili plaanje odreene naknade ili prijenos odreenih sporednih dijelova i slino. 55. Jednom utvrena korisna vrijednost stana nije nepromjenjiva kategorija. Sud e ponovno utvrivati korisnu vrijednost u dva sluaja: 1. zbog odreenih promjena nastalih graevinskim zahvatima; i 2. zbog promjene stanja stanova, odnosno drugih prostorija koji neposredno granie ili zbog prijenosa sporednih dijelova jednoga posebnoga dijela zgrade na drugi. U prvom sluaju zahtjev za promjenom korisne vrijednosti ovlaten je postavljati bilo koji od suvlasnika, a nakon zavretka gradnje i svatko tko eli stei vlasnitvo posebnoga dijela, dok su u drugom sluaju zahtjev za ponovno utvrivanje korisne vrijednosti ovlateni stavljati vlasnici posebnih dijelova koji izvode promjene ili prijenos. Sud koji ponovno odredi neku korisnu vrijednost, ujedno e utvrditi mijenja li se, te ako se mijenja, za koliko zbroj svih korisnih vrijednosti stanova i ostalih posebnih dijelova iste nekretnine (76/2). 56. Prvi sluaj naknadne promjene korisnih vrijednosti, a koji se tie promjena nastalih graevinskim zahvatima detaljno je ureen. "Na zahtjev svakoga suvlasnika nekretnine, a nakon zavretka gradnje i svakoga tko eli stei vlasnitvo posebnoga dijela, sud e nanovo utvrivati korisnu vrijednost ako su se od tada izmijenile prilike u tom smislu: - da se utvrena korisna vrijednost stana, odnosno druge prostorije, utvrena prije zavretka gradnje, promijenila do zavretka gradnje za najmanje 2% radnjama za koje je potrebna graevna dozvola, s time da u tom sluaju zahtjev za ponovo utvrivanje moe biti postavljen samo u roku od godine dana od pravomonosti uporabne dozvole, - da se nakon zavrene gradnje bitno promijenila utvrena korisna vrijednost stana, odnosno druge prostorije, takvim graevinskim zahvatima obavljenim na nekretnini za koje je potrebna graevna dozvola, s time da u tom sluaju zahtjev za
Belaj
ponovo utvrivanje moe biti postavljen samo u roku od godine dana od pravomonosti uporabne dozvole" (77/1). 5 7 . ZV razlikuje situaciju u kojoj zahtjev za ponovno utvrivanje korisnih vrijednosti podnose iskljuivo suvlasnici, a to je mogue i prije zavretka gradnje, naravno ako je korisna vrijednost stana utvrena po prvi puta prije zavretka gradnje. U ovoj situaciji dovoljna je promjena korisne vrijednosti za najmanje 2%, a koja je nastala radnjama za koje je potrebna graevna dozvola. Radi se o znaajnijim graevinskim zahvatima im se za njih trai graevna dozvola, dakle prije svega se radi o odreenim dogradnjama i tome slino. Meutim, sam postotak (2%) kojim se mjeri koliina promjena korisne vrijednosti stana ili druge samostalne prostorije odreen je razmjerno nisko tako da se ve i za manje promjene moe zahtijevati promjena korisne vrijednosti, dakako ako su ispunjeni i ostali potrebni uvjeti. U drugoj situaciji zahtjev pored suvlasnika moe podnijeti i svatko tko eli stei vlasnitvo posebnoga dijela, a to je mogue samo nakon zavretka gradnje. Tada se, meutim, mora raditi o bitnoj promjeni korisne vrijednosti stana, odnosno druge prostorije koja je, takoer, nastala graevinskim zahvatima za koje je potrebna graevna dozvola. Ovdje se naglaava razlika izmeu suvlasnika i etanih vlasnika. Iako su svi etani vlasnici neminovno i suvlasnici nekretnine to znai da nitko ne moe biti vlasnik posebnoga dijela nekretnine ako nema i odgovarajui suvlasniki dio, s druge strane svi suvlasnici ne moraju biti etani vlasnici, odnosno ne moraju stei iskljuivo pravo uporabe na nekom posebnom dijelu nekretnine. Mogue je, na primjer, da neki suvlasnici nemaju odgovarajui suvlasniki dio pa zbog toga ne mogu postati etanim vlasnicima ili jednostavno nisu pokrenuli postupak za uspostavu vlasnitva posebnoga dijela nekretnine zbog nekog odreenog razloga i tome slino. U toj se situaciji kao pretendenti za uspostavu etanoga vlasnitva mogu pojaviti i osobe koje nisu bile suvlasnici u trenutku kada je zapoela gradnja ve su, primjerice, tijekom gradnje uloile odreena sredstva ili kupile odreeni suvlasniki dio i slino. Vea zatita prua se suvlasnicima koji mogu, kao to je vidljivo, zahtijevati promjenu korisnih vrijednosti i prije zavretka gradnje za razliku od svih ostalih potencijalnih etanih vlasnika koji to mogu tek po zavretku gradnje. To je i logino jer jedino suvlasnici su mogli zahtijevati utvrivanje korisnih vrijednosti prije zavretka gradnje, a nakon zavretka gradnje situacija se mogla izmijeniti pa to mogu zahtijevati i druge osobe. 5 8 . Dok gradnja nije zavrena uzimaju se u obzir i relativno manje promjene korisnih vrijednosti (najmanje 2%) jer svaka promjena tijekom gradnje moe imati znaajnije posljedice za konaan izgled i suvlasnike odnose od promjena nakon zavretka izgradnje koje je lake i uoiti, odnosno usporediti s onim stanjem kakvo bi trebalo biti da do promjena uope nije dolo. Stoga se moe kazati da u situaciji nakon zavrene gradnje bitna promjena znai sigurno znatno veu promjenu od promjene koja iznosi 2%. 5 9 . 1 u jednoj i u drugoj situaciji propisan je jednak objektivni rok u kojem se moe postaviti zahtjev za ponovno utvrivanje, a to je godina dana od pravomonosti uporabne dozvole.
Belaj
60. Utvrdi li se ponovno korisna vrijednost zbog promjena o kojima je bilo rijei, duni su suvlasnici meusobno preuzeti ili prenijeti one suvlasnike dijelove koji su potrebni kako bi svakom etanom vlasniku pripao barem onoliki dio koji je nakon utvrenja korisnih vrijednosti nuan za uspostavu njegova prava vlasnitva na posebnom dijelu - odgovarajui suvlasniki dio (77/2). To znai da je potrebno razmjerno ujednaiti odnos izmeu suvlasnikoga dijela i korisne vrijednosti stana tako da bi svi etani vlasnici i nadalje to mogli ostati, odnosno da bi eventualni novi suvlasnici, takoer, nakon promjene korisnih vrijednosti, mogli postati etani vlasnici. Dakle, treba tovati temeljno pravilo da odgovarajui suvlasniki dio mora biti jednak ili vei od korisne vrijednosti stana glede kojega se trai uspostava etanoga vlasnitva prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine. Preuzimanje i prenoenje suvlasnikih dijelova obavit e se putem besplatnih, odnosno naplatnih pravnih poslova ovisno o tome je li, odnosno koliko je bilo sudjelovanje ostalih suvlasnika u obavljanju promjena. 61. Drugi sluaj naknadne promjene korisnih vrijednosti vezan je, kao to je ve naglaeno, uz odreene promjene stanja stanova ili drugih prostorija. Naime, korisnu e se vrijednost ponovno utvrivati i u sluaju ako se prije utvrena vrijednost promijenila zbog promjena stanja stanova, odnosno drugih prostorija koji neposredno prostorno granie, ili zbog prijenosa sporednih dijelova jednoga posebnoga dijela zgrade na drugi, ako zahtjev za ponovno utvrivanje korisne vrijednosti stave vlasnici posebnih dijelova koji izvode promjene ili prijenos (78/1). 62. Promjena stanja stanova, koja predstavlja prvu situaciju u okviru ovoga sluaja naknadne promjene korisnih vrijednosti, moe znaiti promjenu u korisnoj povrini koja je nastala takvim graevinskim zahvatima za koje nije potrebna graevna dozvola, zatim promjenu u namjeni ili eventualno u poloaju to ima prvenstveno utjecaja na one stanove koji neposredno prostorno granie. Meutim, ne treba sasvim odbaciti i mogunost da odreene promjene utjeu i na veinu ili ak i sve posebne dijelove nekretnine. Tako je mogue da je jedan etani vlasnik izvrio promjenu namjene svojega posebnoga dijela nekretnine na nain da ga je, primjerice, iz stambenoga pretvorio u poslovni prostor. To je moglo dovesti do poveanja korisne vrijednosti toga posebnoga dijela, a istodobno do smanjenja korisnih vrijednosti stanova koji se nalaze u neposrednom susjedstvu s tim stanom, ili eventualno i svih stanova te nekretnine. Stoga bi sudovi u ovom sluaju trebali obratiti pozornost na to da li se korisna vrijednost koja se mijenja zbog promjena stanja odreenoga stana reflektira samo na stan ili stanove, odnosno druge prostorije koji neposredno prostorno granie s tim stanom ili eventualno i na neke druge stanove koji neposredno prostorno ne granie s tim stanom ije se stanje mijenja, te se trebaju mijenjati odnosi izmeu korisnih vrijednosti. 63. Druga situacija u okviru ovoga sluaja naknadne promjene korisne vrijednosti nastaje zbog prijenosa sporednih dijelova jednoga posebnoga dijela zgrade na
Belaj
drugi. Pod sporednim dijelovima podrazumijevaju se otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kuni vrtovi, mjesta za ostavljanje najvie do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. Sporedni dio treba biti takav da je dostupan za prijenos na drugi posebni dio zgrade to znai da ti posebni dijelovi zgrade meusobno granie. 64. Za stavljanje zahtjeva za ponovno utvrivanje korisne vrijednosti u sluaju promjene stanja ili prijenosa sporednih dijelova ovlateni su vlasnici posebnih dijelova koji izvode te promjene ili prijenos to je i logino jer prije svih oni imaju interes da doe do naknadne promjene korisnih vrijednosti to predstavlja podlogu za uspostavu etanoga vlasnitva, odnosno evidentiranje svih promjena koje su nastale i u zemljinoj knjizi. 6 5 . Ako se korisna vrijednost ponovno utvruje zbog promjena stanja stanova ili zbog prijenosa sporednih dijelova tada e se utvrditi korisna vrijednost stanova ili drugih prostorija na koje se odnosi promjena ili prijenos tako da bude jednak zbroj njihovih korisnih vrijednosti prije i nakon promjene ili prijenosa (78/2). Ranije je prikazan primjer moguega odreivanja korisnih vrijednosti u bodovima tako da bi najvii zbroj bodova korisnih vrijednosti mogao iznositi 100%. Jasno je da se najvii mogui zbroj korisnih vrijednosti svih stanova ili drugih prostorija ne moe mijenjati, ali se unutar toga broja mogu mijenjati meusobni odnosi, odnosno visina korisnih vrijednosti pojedinih stanova. 66. Utvrdi li se ponovno korisna vrijednost zbog promjene stanja stanova ili prijenosa sporednih dijelova, suvlasnici ija je korisna vrijednost poveana duni su punu naknadu onim suvlasnicima kojima se korisna vrijednost njihovih dijelova smanjila. To je i logino s obzirom da korisna vrijednost, odnosno njezino smanjivanje ili poveavanje moe utjecati i na promjenu veliine suvlasnikih dijelova zbog pravila o odgovarajuem suvlasnikom dijelu. 3. Uspostava vlasnitva posebnoga dijela nekretnine na temelju suglasne odluke svih suvlasnika ..
6 7 . Osim temeljem odgovarajuega suvlasnikoga dijela vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine moe biti uspostavljeno i na temelju suglasne odluke svih suvlasnika nekretnine. Suvlasnici nekretnine mogu suglasno odluiti da e svoja suvlasnika prava ograniiti tako da e s odreenim suvlasnikim dijelom povezati vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela (etano vlasnitvo) suvlasnike nekretnine, pa makar taj suvlasniki dio i nije toliko velik koliko je inae propisano za odgovarajui suvlasniki dio. Suglasno oitovanje volje svih suvlasnika da e uspostaviti vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine u korist nekoga suvlasnikoga dijela, smatra se do uspostave vlasnitva toga posebnoga dijela njihovim sporazumom o podjeli posjeda stvari i izvravanju suvlasnikih ovlasti (43/4-5). :--'; 6 8 . Ako su suvlasnici nekretnine suglasno odluili da e svoja suvlasnika prava ograniiti tako to e s odreenim suvlasnikim dijelom povezati vlasnitvo
Belaj
odreenoga posebnoga dijela nekretnine, uzima se da je taj suvlasniki dio odgovarajui dio, pa tada pravomonu odluku suda o utvrivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava svih suvlasnika o toj njihovoj odluci (74/3). Ovaj se sluaj uspostave etanoga vlasnitva moe smatrati iznimkom to je i u samom ZV-u naglaeno. Ovdje, naime, postoji potpuna suglasnost suvlasnika glede odnosa suvlasnikih dijelova i prava vlasnitva na odreenom stanu ili drugom posebnom dijelu u zgradi koji e pojedinim suvlasnicima pripasti, te nije potrebno da sud izraunava korisne vrijednosti. Pored toga suvlasnici su oitovali jasnu namjeru da doe do uspostave etanoga vlasnitva to su izrazili u odreenoj ispravi koju su potpisali svi suvlasnici. S obzirom da ta isprava zamjenjuje pravomonu odluku suda o utvrivanju korisnih vrijednosti suvlasnici vie ne mogu zahtijevati da sud utvruje korisne vrijednosti, osim u sluajevima naknadne promjene korisnih vrijednosti (76, 77, 78). Ponitaj te isprave mogao bi se zahtijevati samo ako postoji neki opi razlog za nitavost ili pobojnost pravnoga posla jer isprava kojom suvlasnici odluuju da uspostave etano vlasnitvo predstavlja odreeni pravni posao. Podrazumijeva se da je odnos izmeu veliine suvlasnikoga dijela i posebnoga dijela nekretnine s kojim se povezuje razmjeran, odnosno da veliina stana razmjerno odgovara veliini suvlasnikoga dijela. Ovo naravno ne vrijedi apsolutno jer ako to odgovara svim suvlasnicima oni mogu i drukije odrediti veliinu pripadajuega posebnoga dijela nekretnine koja ne mora odgovarati veliini suvlasnikoga dijela. U svakom sluaju smatra se da svaki suvlasnik ima odgovarajui suvlasniki dio i bez obzira na to to to ne mora uvijek biti tako jer postoji potpuna suglasnost i namjera suvlasnika da uspostave etano vlasnitvo tako da i svi eventualni rizici glede toga padaju na teret suvlasnika. 69. Isprava suvlasnika, iako to u ZV-u nije posebno razraeno, trebala bi sadravati odreene sastojke na temelju kojih bi se mogao obaviti upis etanoga vlasnitva u zemljinu knjigu. To su prije svega odreeni podaci o posebnom dijelu nekretnine i sporednim dijelovima na koje se protee te odreivanje etanoga vlasnika toga dijela. Razumije se da e uz ispravu biti podnesen i graevni plan odobren od vlasti ili drugi plan ako postoje znatnija odstupanja od toga plana. Suvlasnici bi osim toga morali ovjeriti potpise na takvoj ispravi. U sluaju uspostave etanoga vlasnitva na temelju suglasne odluke svih suvlasnika nee biti potrebna posebna pisana suglasnost svih suvlasnika nekretnine koja se trai openito kao pravni temelj uspostavi etanoga vlasnitva. Naime, takva izriita suglasnost svih suvlasnika pretpostavka je uspostavi etanoga vlasnitva na temelju suglasne odluke svih suvlasnika i obvezatno se nalazi u ispravi koja sadri odluku. 4. Uspostava vlasnitva posebnoga dijela nekretnine na temelju oitovanja volje vlasnika zemljita sa zgradom, odnosno nositelja prava graenja na zemljitu sa zgradom 70. I na koncu postoji i trei nain uspostave etanoga vlasnitva. Vlasnik zemljita sa zgradom, odnosno nositelj prava graenja sa zgradom moe svojim oitovanjem volje uinjenim zemljinoknjinom sudu podijeliti svoje pravo vlasniSTVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 5 5 5
Belaj
tva na suvlasnike dijelove i pritom sa svakim od tih dijelova uspostaviti pravo vlasnitva na odreenom stanu ili drugom posebnom dijelu u zgradi. "Dioba prava vlasnitva na suvlasnike dijelove proizvodi pravni uinak upisom u zemljinu knjigu; da bi bilo uspostavljeno i pravo vlasnitva na posebnim dijelovima zgrade u korist suvlasnikoga dijela nastaloga tom diobom, trebaju se ispuniti i pretpostavke pod kojima je mogua uspostava prava vlasnitva na posebnim dijelovima zgrade, s time da pravomonu odluku suda o utvrivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje odgovarajua odredba vlasnika zemljita, odnosno nositelja prava graenja" (75/2). Ne navodi se da odgovarajua odredba vlasnika zemljita ili nositelja prava graenja, odnosno oitovanje volje mora biti u pisanom obliku no jasno je da je pisani oblik potreban, kako zbog analogije s prethodnim sluajevima uspostave etanoga vlasnitva, tako i zbog injenice da se trebaju ispuniti pretpostavke pod kojima je mogua uspostava prava vlasnitva na posebnim dijelovima nekretnine, a one moraju biti izraene u pisanom obliku. Te se pretpostavke prije svega sastoje u utvrivanju razmjernoga odnosa izmeu odgovarajuega suvlasnikoga dijela i posebnoga dijela nekretnine na kojem se uspostavlja etano vlasnitvo. 7 1 . I u ovom sluaju pravomonu odluku suda o utvrivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje odgovarajua odredba vlasnika zemljita, odnosno nositelja prava graenja, a poto ovdje postoji samo jedan vlasnik on samostalno odluuje te nisu potrebne niije dodatne suglasnosti. Mogue je jedino u sluaju da nositelj prava graenja odlui uspostaviti etano vlasnitvo na ovaj nain da eventualno mora pribaviti suglasnost vlasnika zemljita na kojem postoji pravo graenja kao teret toga zemljita, ako je to predvieno ugovorom o pravu graenja ili bi se protivilo njegovom sadraju. Jesu li ispunjene sve pretpostavke za upis u zemljinu knjigu, a samim time i uspostavu etanoga vlasnitva, procjenjuje zemljinoknjini sud. 7 2 . Podijeli li vlasnik zemljita, odnosno nositelj prava graenja svoju nekretninu na kojoj tek treba biti izgraena zgrada na suvlasnike dijelove, on moe oitovati svoju volju da sa svakim od tih dijelova bude povezano pravo vlasnitva na odreenom stanu ili drugom posebnom dijelu zgrade ako ona bude izgraena, u kojem e sluaju vlasnitvo posebnoga dijela biti uspostavljeno tek ako zgrada bude izgraena te uz ispunjenje svih ostalih pretpostavki (75/3). U ovom sluaju etano vlasnitvo uspostavlja se pod odgodnim (suspenzivnim) uvjetom, odnosno bit e uspostavljeno samo ako doe do izgradnje zgrade, a ako zgrada ne bude izgraena nee se ni uspostaviti etano vlasnitvo. Dakle, uinak uspostave etanoga vlasnitva ovisi o ostvarenju ili neostvarenju odgodnoga uvjeta koji se javlja u obliku konanoga zavretka izgradnje zgrade. Ovaj sluaj treba razlikovati od sluaja kod kojega - kada vlasnik zemljita, odnosno nositelj prava graenja podijeli svoju nekretninu i pritom sa svakim od dijelova uspostavi etano vlasnitvo - postoji situacija da je zgrada ve izgraena. 7 3 . Ako je prodavatelj odredio kako e se upravljati nekretninom, to e djelovati i prema treima ako je zabiljeeno u zemljinoj knjizi (75/4). Dakle, vlasnik
Belaj
zemljita, odnosno nositelj prava graenja koji je podijelivi svoje pravo vlasnitva na suvlasnike dijelove i pritom sa svakim od tih dijelova uspostavio etano vlasnitvo pojavljuje se kasnije u ulozi prodavatelja stanova ili drugih posebnih dijelova u zgradi. Naime, u ovom se sluaju radi o izgradnji zgrade sa stanovima u etanom vlasnitvu za trite, odnosno prodaju. Prema svim treim osobama, a prvenstveno se misli na kupce, dakle budue vlasnike tih stanova, ali podredno i na sve eventualne korisnike (npr. najmoprimce), vrijedit e odredba o upravljanju nekretninom ako je zabiljeena u zemljinoj knjizi. To nije u suprotnosti s ostalim odredbama ZV-a iako bi se u prvi trenutak moglo uiniti da jest. Naime, cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili vie suvlasnikih dijelova osnovano vlasnitvo odreenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po opim pravilima o upravljanju suvlasnikom stvari, ako ZV-om nije to drugo odreeno (85/1). To znai da su omoguene odreene iznimke ovom osnovnom pravilu, a jedna od iznimaka je svakako i sluaj kada vlasnik zemljita, odnosno nositelj prava graenja koji je u korist odreenih suvlasnikih dijelova uspostavio etano vlasnitvo u okviru svoje zgrade, odlui prodati stanove ili druge samostalne posebne dijelove, a pritom odredi i nain upravljanja koji obvezuje sve tree osobe. Razlog zbog kojega e vlasnik zgrade, odnosno prodavatelj odrediti nain upravljanja lei zasigurno u nekom njegovom interesu. Naravno da odredbe o upravljanju koje je postavio prodavatelj ne smiju biti protuslovne zakonskim i drugim propisima. Radi se samo o onim poslovima u svezi s upravljanjem koji omoguavaju odreenu dispozitivnost glede utvrivanja i izvravanja koja u ovom sluaju ovisi o volji prodavatelja. 74. Utvrivanje ovakve odredbe, koja se moe smatrati izvjesnom pogodnou za prodavatelja, uinjeno je radi toga to je on ovdje jedini i izvorni vlasnik cijele nekretnine i izgraene zgrade te mu se dozvoljava i pridravanje odreenih prava koja idu u njegovu korist. Sve tree osobe koje sklapaju ugovor o prodaji ne mogu se smatrati podreenima jer sloboda volje je sauvana s obzirom na to da one dragovoljno odluuju hoe li sklopiti ugovor s prodavateljem unato odredbama o upravljanju koje ih eventualno mogu sputavati. 5. Pretvaranje etanoga vlasnitva steenoga po prijanjim propisima u vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine 75. Nakon upoznavanja s nainima uspostave etanoga vlasnitva potrebno je poneto kazati i o pretvaranju dosadanjega etanoga vlasnitva, koje je steeno na temelju prijanjih propisa, u etano vlasnitvo prema novom sustavu sadranom u ZV-u, jer u poetnom razdoblju primjene to se pojavljuje kao temeljno pitanje. ZV o ovom pitanju postavlja odreena pravila u Prijelaznim i zavrnim odredbama, tonije u lancima od 370. do 387. Tako vlasnitvo na posebnom dijelu zgrade (etano vlasnitvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u drutvenom vlasnitvu, steeno na temelju prijanjih propisa, od stupanja na snagu ZV-a postaje vlasnitvo posebnih dijelova nekretnine, kako je ureeno odredbama ZV-a, pa se prosuuje po njima, ako u prijelaznim odredbama nije to posebno
Belaj
odreeno (370/1). Nadalje je odreeno da vlasnik posebnoga dijela zgrade nakon stupanja na snagu ZV-a ostaje vlasnikom svoga posebnoga dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s odreenim suvlasnikim dijelom cijele nekretnine (370/2). 76. Vlasniku posebnoga dijela zgrade pripada stupanjem na snagu ZV-a odgovarajui suvlasniki dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadanjega sudjelovanja u zajednikom nedjeljivom vlasnitvu zajednikih dijelova porodine zgrade sa suvlasnitvom zemljita, odnosno umjesto njegova dotadanjega sudjelovanja u trajnom pravu koritenja zajednikih dijelova viestambene zgrade s pravom trajnoga koritenja zemljita (370/3).12 7 7 . Veliina odgovarajuega suvlasnikoga dijela utvrdit e se odgovarajuom primjenom pravila ZV-a o veliini odgovarajuega suvlasnikoga dijela nekretnine koji ovlauje suvlasnika da ima u svome vlasnitvu posebni dio zgrade. Meutim, polazite za utvrivanje odgovarajuega suvlasnikoga dijela bit e veliina, odnosno vrijednost posebnoga dijela u etanom vlasnitvu u odnosu prema vrijednosti cijele nekretnine. To je suprotno od osnivanja etanoga vlasnitva ubudue kod kojega e polazite biti suvlasnitvo na nekretnini kao cjelini iz kojega e se izvoditi etano vlasnitvo, dok se u ovom sluaju polazi od konkretnog posebnog dijela zgrade na kojem je etano vlasnitvo uspostavljeno po prijanjem sustavu. Dok ne doe do primjene pravila ZV-a o veliini odgovarajuega suvlasnikoga dijela smatrat e se da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnoga dijela zgrade, moe zahtijevati da se utvrdi veliina suvlasnikih dijelova koje e sud meu njih pravedno podijeliti (370/4). 7 8 . Osobe koje su po prijanjim propisima imale valjani pravni temelj za stjecanje vlasnitva stana, odnosno drugoga posebnoga dijela nekretnine, ovlatene su na tom temelju stei taj stan, odnosno drugi posebni dio zgrade zajedno s odgovarajuim suvlasnikim dijelom cijele nekretnine (370/5).
Pod pojmom porodine zgrade prema prijanjem propisu, odnosno Zakonu o vlasnitvu na dijelovima zgrada, smatrala se zgrada s najvie dva stana, odnosno tri tzv. mala stana (dvosobni ili jo manji stan). Pod pojmom viestambene zgrade smatrala se zgrada koja je imala vie od dva stana, odnosno vie od tri mala stana. Trajno pravo koritenja je pojam koji je bio vrsto povezan s pojmom drutvenoga vlasnitva, odnosno iz njega je izvirao. Karakteristike trajnoga prava koritenja bile su sljedee: njegovi nositelji mogle su biti i fizike i pravne osobe, objekt mu je bilo graevinsko zemljite i zajedniki dijelovi zgrade ako su bili u drutvenom vlasnitvu, bilo je nedjeljivo kako u smislu fizike tako i glede diobe na idealne dijelove, bilo je neprenosivo samo za sebe dakle bez prijenosa etanoga vlasnitva, nije se moglo oduzeti nositelju, nije bilo strogo vezano uz odreenu osobu nositelja. Glede pravne prirode trajnoga prava koritenja treba naglasiti da mu je uglavnom priznavan stvarnopravni odnosno graanskopravni karakter (M. Vedri, B. Vizner, P. Simonetti, D. Stojanovi), no bilo je autora koji su mu odricali stvarnopravni karakter (A. Fingar). Glede toga valja kazati da je trajno pravo koritenja u onolikoj mjeri bilo stvarno, odnosno graansko pravo u kolikoj mjeri je to bilo i samo drutveno vlasnitvo to je ostalo diskutabilno sve do trenutka kada, izmeu ostaloga, i stupanjem na snagu ZV-a sasvim nestaje drutveno vlasnitvo. 5 5 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
12
Belaj
79. Vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine, povezanoga s odreenim suvlasnikim dijelom te nekretnine, upisuje se u zemljinoj knjizi uz odgovarajuu primjenu odredaba predvienih za uspostavu vlasnitva na posebnom dijelu. Upisi vlasnitva na posebnom dijelu zgrade odnosno upisi prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u drutvenom vlasnitvu koji su do tada ve provedeni smatraju se upisima prava vlasnitva posebnoga dijela nekretnine povezanoga sa suvlasnikim dijelom te nekretnine (370/6). 80. Spominju se i posebni dijelovi nastali prenamjenom, nadogradnjom, pregradnjom ili dogradnjom. Tko je do stupanja na snagu ZV-a, a na temelju odobrenja koje je nadlena vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome troku proveo prenamjenu zajednikih prostorija u zgradi u drutvenom vlasnitvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju,13 stekao je time na temelju i u okviru toga odobrenja pravo vlasnitva prenamijenjenih prostorija kao posebnoga dijela nekretnine, zajedno s odgovarajuim suvlasnikim dijelom cijele nekretnine (370/1). 81. Odredba o stjecanju prava vlasnitva prenamijenjenih zajednikih prostorija kao posebnoga dijela nekretnine primjenjuje se na odgovarajui nain i na nadogradnje, dogradnje i pregradnje nekretnine koje su izvrene do stupanja na snagu ZV-a na temelju valjanoga odobrenja nadlene vlasti i o svome troku (372/2). Nakon stupanja na snagu ZV-a takvo to nije vie mogue, osim iznimno. Naime, dogradnjom, nadogradnjom ili preureenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasnikim, zajednikim ili tuim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne moe se stei vlasnitvo, ako nije to drugo odredio vlasnik dograene, nadograene, odnosno prigraene nekretnine (156/1). 82. Ako je do stupanja na snagu ZV-a provedena prenamjena, nadogradnja, pregradnja ili dogradnja, nadleni e sud na zahtjev zainteresirane osobe odrediti upis u zemljinoj knjizi toga vlasnitva uspostavljenoga na odgovarajuem suvlasnikom dijelu cijele nekretnine, a na temelju ovrne sudske odluke kojom je utvreno stjecanje vlasnitva posebnoga dijela nekretnine te takve odluke kojom je utvrena veliina odgovarajuega suvlasnikoga dijela, odnosno na temelju isprave svih suvlasnika cijele nekretnine kojom oni priznaju stjecanje vlasnitva posebnoga dijela nekretnine i sporazumno odreuju veliinu odgovarajuega suvlasnikoga dijela na kojem se to vlasnitvo osniva (372/3).
Zakon o prenamjeni zajednikih prostorija u stanove (Nar. novine, br. 37/88., 43/90. i 25/91.) ureivao je pitanje prenamjene zajednikih prostorija u zgradi u drutvenom vlasnitvu u stanove. Razlozi za postojanje ovoga zakona bili su nedostatak stanova i neracionalno koritenje ili potpuno nekoritenje zajednikih prostorija. Pretpostavke prenamjene bile su: 1. da se zajednika prostorija ne koristi u skladu s namjenom zbog koje je izgraena, odnosno da se prestankom njezinoga namjenskoga koritenja nee znatnije pogorati uvjeti koritenja postojeih stanova u zgradi; 2. da je prenamjena u skladu s uvjetima ureenja prostora; 3. da se prenamjenom moe izgraditi stan u skladu s propisima o minimalnim tehnikim uvjetima i standardima, osim onih koji se odnose na obvezu izgradnje prostora za ugraivanje dizala; i 4. da se prenamjenom nee ugroziti stabilnost objekta. ^ ^_ STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 5 5 9
13
Belaj
8 3 . Tko je do stupanja na snagu ZV-a, a na temelju odobrenja koje je nadlena vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome troku proveo prenamjenu zajednikih prostorija u zgradi u drutvenom vlasnitvu u dio koji bi sluio njegovu posebnom dijelu nekretnine, njegovo se pravo vlasnitva posebnoga dijela protegnulo i na taj dio kao pripadak tog dijela, osim ako to po odredbama ZV-a ne moe biti pripadak toga posebnoga dijela (373/1). Ova se odredba na odgovarajui nain primjenjuje i na nadogradnje, dogradnje i pregradnje nekretnine uraene do stupanja na snagu ZV-a, a na temelju valjanoga odobrenja nadlene vlasti i o svome troku (373/2). Za otvorene balkone, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kune vrtove i mjesta za ostavljanje najvie do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, to se sve smatra sporednim dijelovima, na odgovarajui se nain primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari (67). Dakle, pod pripatcima se u pravilu ne bi trebali smatrati oni dijelovi nekretnine koji se smatraju zajednikim za cijelu nekretninu te se na takvim dijelovima ne bi moglo stei etano vlasnitvo. 84. Proces pretvaranja etanoga vlasnitva steenoga na temelju prijanjih propisa u etano vlasnitvo po ZV-u odvijat e se postupno tako da je predvieno vie odredaba koje e se primjenjivati u meurazdoblju, dakle sve dok se meusobni odnosi suvlasnika ne urede sukladno odredbama koje se tiu etanoga vlasnitva. O tome e vie rijei biti kod pitanja upravljanja nekretninom. 8 5 . I na koncu u zakljunim razmatranjima o uspostavi etanoga vlasnitva treba spomenuti da uspostava etanoga vlasnitva ima jednak uinak na suvlasnitvo nekretnine kao da se radi o razvrgnuu suvlasnitva. Dakle, mogue je razvrgnue suvlasnitva uspostavom etanoga vlasnitva i to ako suvlasnici suglasno odlue da e umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnika prava ograniiti tako to e s odreenim idealnim dijelom povezati vlasnitvo posebnoga dijela suvlasnike nekretnine (uspostaviti etano vlasnitvo), tada se uzima da je to njihova odluka o nainu razvrgnua, pa se na odgovarajui nain i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuu (53). To je na prvi pogled nelogina formulacija kada se zna da suvlasnitvo predstavlja temeljnu okosnicu cijeloga sustava etanoga vlasnitva. Meutim, kada se govori o razvrgnuu suvlasnike zajednice onda se misli samo na posebne dijelove nekretnine na kojima e se uspostaviti iskljuivo pravo uporabe u korist samo onoga suvlasnika koji je stekao etano vlasnitvo na tome dijelu nekretnine. U ovom kontekstu ima smisla shvatiti uspostavu etanoga vlasnitva kao jedan oblik ograniavanja prava suvlasnika jer im se suava mogunost uporabe onih posebnih dijelova nekretnine na kojima je uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela, to se u konanici moe shvatiti i kao oblik razvrgnua suvlasnike zajednice. Dakle, razvrgnue suvlasnitva tie se samo odnosa na posebnom dijelu nekretnine na kojem je uspostavljeno etano vlasnitvo dok i dalje ostaje suvlasnitvo na svim dijelovima nekretnine na kojima nije uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine.
Belaj
C. Izvravanje vlasnikih ovlasti

1. Izvravanje ovlasti glede posebnoga dijela nekretnine 86. Etani vlasnik ili, kako se jo moe nazvati, suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine, upravlja tim posebnim dijelom i izvrava sve vlasnike ovlasti i dunosti kao da je taj posebni dio samo njegovo vlasnitvo, pa moe, ako nije drukije odreeno, initi s tim dijelom to ga je volja te svakoga drugoga iz toga iskljuiti (79/1). Uspostavom etanoga vlasnitva ograniavaju se prava suvlasnika nekretnine jer na odreenim, posebnim dijelovima nekretnine, pojedini suvlasnici (etani vlasnici) stjeu iskljuiva vlasnika prava. Iako je pravo vlasnitva najsveobuhvatnije stvarno pravo koje osigurava gotovo apsolutne ovlasti vlasniku glede neke stvari, ni ono nije neogranieno jer se prigodom izvravanja vlasnikih ovlasti moraju tovati prava drugih. To se poglavito odnosi na prava etanih vlasnika na stanu ili drugoj prostoriji na kojima je uspostavljeno vlasnitvo posebnih dijelova nekretnine jer su ona jo i vie ograniena od mnogih drugih vlasnikih izraaja s obzirom na to da se radi ne samo o pravno ve i stvarno vrlo sloenoj zajednici. 87. Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine (etani vlasnik) ima odreena prava, odnosno ovlasti glede svoga posebnoga dijela nekretnine, a to su: 1. pravo na stjecanje vlasnitva svih plodova i drugih koristi od posebnoga dijela nekretnine osim ako oni na nekom posebnom pravnom temelju ne pripadaju komu drugomu (temeljem 79/2); 2. ovlast da iznajmi ili dade u zakup posebni dio nekretnine (cijeli ili njegov dio odnosno dijelove) ne traei za to odobrenje ostalih suvlasnika, ako nije to drugo ugovoreno i upisano u zemljinoj knjizi (temeljem 81/1); 3. ovlast da izvri prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, ukljuujui i promjenu namjene i to ne traei odobrenje od ostalih suvlasnika, ali u skladu s graevinskim propisima i o svome troku (temeljem 82); 4. ovlast da trai naknadu imovinske tete koju pretrpi na svome posebnom dijelu u svezi s odravanjem zajednikih dijelova nekretnine (temeljem 80/3); 5. ovlast da trai popravljanje tete u svezi s promjenama koje je izvrio drugi suvlasnik ili suvlasnici (temeljem 82/4); 6. ovlast da trai primjereno osiguranje ako s obzirom na okolnosti prijeti ozbiljna opasnost da e nastati teta zbog onoga to u izvravanju ili prekoraenju ovlasti glede nekretnine poduzima ili je ve poduzeo pojedini suvlasnik bez suglasnosti svih ostalih
(temeljem 83/1). . . , ..-...'..'.'...'
88. Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine (etani vlasnik) ima i odreene dunosti glede svoga posebnoga dijela, a to su: 1. dunost odravanja (temeljem 80); 2. dunost da odgovara za tetu koja je nastala zbog nebrige ili neodravanja posebnoga dijela nekretnine koja moe biti pojedinana ili solidarna (temeljem 80/2); 3. dunost da omogui pristup i uporabu svoga posebnoga dijela nekretnine ako je to potrebno za odravanje zajednikih dijelova nekretnine (temeljem 80/3); 4. dunost da odgovara za tetu koju je uinio ostalim suvlasnicima prigodom izvravanja
Belaj
promjena na svome posebnom dijelu nekretnine (temeljem 82/4); 5. dunost naknade imovinske tete onom etanom vlasniku koji je tu tetu pretrpio zbog toga to je omoguio pristup i uporabu svoga posebnoga dijela radi odravanja zajednikih dijelova nekretnine (temeljem 80/3); 6. dunost davanja primjerenoga osiguranja kada se za to ispune uvjeti (temeljem 83); 7. dunost snoenja svih javnih obveza i tereta u svezi s vlasnitvom svoga posebnoga dijela nekretnine (temeljem 84/1). . . . 8 9 . Detaljnije tumaenje pojedinih ovlasti koje pripadaju etanom vlasniku zapoet emo s pravom na stjecanje svih plodova i drugih koristi. Tako suvlasniku na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine pripadaju svi plodovi i druge koristi od toga dijela, ako oni na nekom posebnom pravnom temelju ne pripadaju komu drugomu (79/2). Dakle, svi plodovi, a ovdje se radi iskljuivo o civilnim plodovima, na primjer, u vidu najamnine ili zakupnine, pripadaju etanom vlasniku. Ostali suvlasnici nemaju pristupa stjecanju vlasnitva nad tim plodovima, a to pogotovo nemaju tree osobe. Meutim, mogue je da postoji odreeni pravni temelj po kojem e plodovi i druge koristi od posebnoga dijela pripasti nekoj drugoj osobi. Potreban je odreeni pravni posao ili eventualno sudska odluka, odnosno odreena zakonska odredba da bi plodovi pripali nekom drugom, a ne etanom vlasniku. Kao primjer moe se navesti davanje odreene poslovne prostorije u podzakup ime dio plodova stjee i podzakupnik. Nadalje, svakako je mogue da se i sam etani vlasnik odrekne plodova i drugih koristi i daruje ih odreenoj osobi ili ih eventualno zamijeni za neka druga prava. Svakako ne treba zanemariti ni mogunost da i sudskom odlukom ili na temelju zakona, u odreenim sluajevima, bude utvreno da e plodovi i druge koristi pripasti nekom drugom, a ne etanom vlasniku. Osim plodova ZV spominje i druge koristi koje bi, takoer, mogle nastati ne samo temeljem pravnoga posla ve i zakona i sudske odluke. Druge koristi koje bi mogle pripasti suvlasniku na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine mogu biti, na primjer, razliite nagrade, odtete, povlateni zajmovi i slino. 9 0 . Druga ovlast koja pripada etanom vlasniku sastoji se u mogunosti davanja posebnoga dijela nekretnine u najam ili zakup. Slinost ugovora o najmu i ugovora o zakupu postoji stoga to im je korijen (izvor) u istom ugovoru - ugovoru 0 uporabi. Opi graanski zakonik u paragrafu 1090. odreuje pojam ugovora o uporabi u smislu da je to "pogodba kojom se daje kome poraba kakve stvari nepotrone za neko vrijeme, i za odreenu cijenu". Kriterij razlikovanja izmeu najma 1 zakupa prema Opem graanskom zakoniku (par. 1091.) je sljedei: "Ako se stvar, koja je dana u uporabu, moe uporabiti a da se dalje ne obrauje, tad pogodba uporabna jest pogodba o najmu; ali ako se stvar moe uivati samo marljivou i trudom, zove se pogodba zakupna". Tako je ugovor o najmu u praksi ogranien na neplodonosne stvari, a ugovor o zakupu na plodonosne stvari. Kao najei predmet najma pojavljuju se upravo stambeni objekti iznajmljeni u svrhu stanovanja, dok se kao najei predmet zakupa pojavljuju razliite nekretnine 5 6 2 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Belaj
poslovne prostorije, poljoprivredna i druga zemljita i slino.14 Kod najma postoji samo uporaba dok kod zakupa postoji koritenje to podrazumijeva ire ovlasti, odnosno uporabu i mogunost ubiranja plodova. Stoga se, na primjer, kod poslovnih prostorija uvijek radi o ugovoru o zakupu jer se obavljanjem odreene poslovne djelatnosti ostvaruje za zakupnika i odreena dobit odnosno stjeu se odreeni plodovi. 91. "Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine ovlaten je taj dio, cijeli ili pojedine njegove dijelove, iznajmiti ili dati u zakup, ne traei za to odobrenje ostalih suvlasnika, ako nije to drugo ugovoreno i upisano u zemljinoj knjizi" (81/1). 92. Odnose izmeu suvlasnika na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnog dijela nekretnine i osoba koje njegov posebni dio rabe ili iskoritavaju kao stanari, najmoprimci, zakupnici i slino, ureuju odnosna pravila obveznoga prava, ako nisu ureeni posebnim zakonom (81/ 2). 93. Glede iznajmljivanja i davanja u zakup posebnoga dijela nekretnine postoji potpuna samostalnost odluivanja etanoga vlasnika osim ako bi, na primjer, meuvlasnikim ugovorom bilo predvieno neto drugo ili upisano u zemljinu knjigu to je mogue u ve ranije spomenutom sluaju kada prodavatelj (a to je vlasnik zemljita, odnosno nositelj prava graenja koji je podijelio svoje pravo vlasnitva na suvlasnike dijelove i pritom sa svakim od tih dijelova uspostavio etano vlasnitvo) odredi kako e se upravljati nekretninom i to bude upisano u zemljinoj knjizi. Suvlasnici mogu, na primjer, ugovoriti da se posebni dijelovi nekretnine nee moi davati u zakup za obavljanje odreenih vrsta poslovnih djelatnosti jer bi to moglo remetiti mir ili im na drugi nain smetati. Odnose izmeu etanoga vlasnika i najmoprimaca, zakupnika i drugih ureuju odnosna pravila obveznoga prava, a tu osim Zakona o obveznim odnosima (SI. list SFRJ, br. 29/78. i 39/85, Narodne novine, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94. i 107/95.) valja spomenuti i Zakon o najmu stanova (Narodne novine, br. 91/96.), Zakon o zakupu poslovnoga prostora (Narodne novine, br. 91/96.), Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine (Narodne novine, br. 92/96.) kao to dolaze u obzir i svi propisi koji e eventualno u budunosti ureivati te odnose. 94. Sljedea ovlast koja pripada etanom vlasniku je da obavlja odreene promjene stanja. "Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine ovlaten je, ne traei za to odobre14 1 u njemakom pravu, primjerice, postoji razlika izmeu pojmova Miete i Pacht (par. od 535. do 580. Njemakog graanskog zakonika iz 1896. g. ureuju Miete, a par. od 581. do 597. Pacht). Tako pod pojmom Miete treba podrazumijevati uporabu nepolodonosne stvari, to bi moglo odgovarati naem pojmu ugovora o najmu, i odnosi se na zgrade za stanovanje, dok pod pojmom Pacht treba podrazumijevati koritenje plodonosnih stvari to bi se moglo usporediti s pojmom ugovora o zakupu u nas. . .. , ; - ,- r
STVARNO PRAVO
Belaj
nje od ostalih suvlasnika, u skladu s graevinskim propisima o svome troku izvriti prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, ukljuujui i promjenu namjene, ako se pridrava sljedeih pravila: 1/ Promjena ne smije prouzroiti oteenje zgrade i drugih dijelova nekretnine, a ni povredu onih interesa ostalih suvlasnika koji zasluuju zatitu; osobito ne smije prouzroiti povredu vanjskoga izgleda zgrade, ni opasnost za sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari. 2/ Ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajednike dijelove nekretnine, to je doputeno samo ako je takva promjena uobiajena ili slui vanom interesu vlasnika posebnoga dijela, inae je svaki suvlasnik moe zabraniti; ali ne moe zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i slinih ureaja, a ni postavljanje radijskih ili televizijskih antena, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije mogu ili nije odobren prikljuak na postojeu antenu. 3/ Radi promjena na svome dijelu nije doputeno zadrijeti u one dijelove nekretnine koji su kao posebni dio u vlasnitvu drugoga suvlasnika bez njegova odobrenja; ali taj e ipak morati trpjeti ono u vezi s tuim prepravkom ime se bitno i trajno ne povreuje njegovo pravo na posebnom dijelu, a i ono to je umjesno kad se pravedno odvagnu svi interesi. 4/ Vlasnik posebnoga dijela koji provodi promjene na svome dijelu duan je dati primjerenu naknadu drugomu ija je prava time povrijedio i kad je taj bio duan trpjeti tu povredu" (82/1). 9 5 . Sve to je ovdje odreeno za stanove i druge samostalne prostorije jednako vrijedi i za sve sporedne dijelove koji su njihovi pripatci, a ove se odredbe primjenjuju i u sluaju prijenosa sporednih dijelova koji slue jednom stanu odnosno prostoriji na drugi stan odnosno prostoriju (82/3). 9 6 . Ako je za promjenu namjene potrebna dozvola vlasti drugi suvlasnici koji tu promjenu moraju trpjeti nisu ovlateni uskratiti svoj pristanak kad je on potreban te odgovaraju za tetu koju bi prouzroili svojom uskratom (82/2). To je u skladu s odredbom prema kojoj se promjene mogu obavljati, ako su ispunjeni svi potrebni uvjeti, i bez traenja odobrenja od ostalih suvlasnika. Dakle, ako je, na primjer, etani vlasnik dobio graevinsku dozvolu za obavljanje promjena ostali suvlasnici nee smjeti uskratiti svoj pristanak. To se, meutim, deava samo u onim sluajevima kod kojih se etani vlasnik pridravao pravila pod kojima se mogu obavljati promjene stanja. 9 7 . Sljedea ovlast koju ima etani vlasnik je da trai naknadu imovinske tete u svezi s odravanjem zajednikih dijelova nekretnine. "Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine duan je dopustiti pristup u stan, odnosno prostoriju i njihovu uporabu, ako je to potrebno za odravanje zajednikih dijelova nekretnine; imovinsku tetu koju u svezi s time pretrpi duni su mu primjereno naknaditi suvlasnici solidarno" (80/3). Logino je da suvlasnik mora omoguiti pristup u svoj stan, a i odreenu uporabu svoga posebnoga dijela nekretnine ako je to potrebno za odravanje zajednikih dijelova zgrade. Meutim, ako bi pri tome nastala imovinska teta etani bi vlasnik mogao potraivati naknadu od suvlasnika solidarno. Naknada
Belaj
tete moe se traiti od svih suvlasnika, odnosno svi su je suvlasnici duni podmiriti, meutim, ako bi makar jedan od suvlasnika namirio cijeli iznos predviene odtete etani bi vlasnik time bio namiren, a ostali bi suvlasnici bili u obvezi spram onoga suvlasnika koji je naknadio tetu u cijelosti. Nije odreeno jesu li iznosi koje trebaju namiriti suvlasnici jednaki ili su razmjerni veliini suvlasnikoga dijela to treba tumaiti ipak u prilog kriterija veliine suvlasnikoga dijela jer je to temeljno mjerilo i za sve druge odnose izmeu suvlasnika. Takoer, moglo bi se postaviti pitanje trebaju li svi suvlasnici sudjelovati u podmirivanju tete pa i u sluaju kada jedan dio suvlasnika uope ne koristi odreene zajednike dijelove na kojima je trebalo obaviti odreeni zahvat koristei se pri tome neijim posebnim dijelom. Mogue je, na primjer, da u zgradi postoji nekoliko odvojenih ulaza tako da odreene zajednike dijelove ne koriste svi suvlasnici ve samo neki od njih. To bi eventualno moglo dovesti do zahtjeva onih suvlasnika koji se iz odreenih razloga uope ne slue tim zajednikim dijelovima da ne sudjeluju u naknadi imovinske tete koju je etani vlasnik pretrpio u svezi s odravanjem tih zajednikih dijelova nekretnine. S obzirom da ZV ne razlikuje zajednike dijelove koji slue svim etanim vlasnicima od onih koji slue samo nekima od njih, ovu odredbu treba tumaiti na nain da su svi suvlasnici duni sudjelovati u naknadi imovinske tete etanom vlasniku u svezi s odravanjem zajednikih dijelova nekretnine jer u konanici svi su oni suvlasnici i tih dijelova bez obzira da li ih rabe ili ne. 98. Etani vlasnik ima i ovlast da trai popravljanje tete u svezi s promjenama koje je izvrio drugi suvlasnik ili suvlasnici. Za svu tetu koju drugi suvlasnici pretrpe u svezi s promjenama koje je izvrio suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine, ako je nisu bili duni trpjeti, odgovara im taj suvlasnik, a vie suvlasnika odgovara za tu tetu solidarno (82/4). Ve je ranije spomenuto u kojim se sluajevima smatra da je suvlasnik duan trpjeti promjene (npr. ako je promjena uobiajena ili slui vanom interesu suvlasnika, a poglavito ako se radi o postavljanju vodova za plin, energiju, vodu i slino, zatim ako se tuom prepravkom bitno i trajno ne povreuje njegovo pravo na posebnom dijelu) koje je izvrio etani vlasnik. Ipak konanu odluku o tome da postoji odgovornost za tetu donosi u sluaju spora sud vodei rauna prije svega o tome jesu li suvlasnici bili duni trpjeti odreene promjene. I samo pitanje dunosti trpljenja promjena, i pored odreenih zakonskih odredaba, u konanici ovisi o diskrecionoj ocjeni suda nakon to se uzmu u obzir sve okolnosti. 99. Posljednja ovlast koja pripada etanom vlasniku glede njegovoga posebnoga dijela nekretnine je mogunost da trai primjereno osiguranje. Ako s obzirom na okolnosti prijeti ozbiljna opasnost da e nastati teta zbog onoga to u izvravanju ili prekoraenju ovlasti poduzima ili je ve poduzeo glede nekretnine pojedini suvlasnik bez suglasnosti svih ostalih, svaki od suvlasnika cijele nekretnine je ovlaten od njega zahtijevati primjereno osiguranje (83/1). Osnovni uvjet da bi se moglo zahtijevati primjereno osiguranje je da prijeti ozbiljna opasnost da e nastaSTVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 5 6 5
Belaj
ti teta, a osim toga radi se o radnjama koje se obavljaju bez suglasnosti svih suvlasnika, ak tovie radnja koja se poduzima nije utemeljena na nekoj zakonskoj odredbi. To dodue ne mora odmah znaiti da se radi o nedoputenoj radnji, ali je ipak rije o radnji ije doputenje za izvoenje nije utemeljeno na zakonskoj osnovi. Naime, poduzimanje bilo ega to je suvlasnik po zakonu duan ili ovlaten obaviti ne moe biti uvjetovano davanjem osiguranja (83/2). Iako ZV ne spominje u emu se konkretno sastoji primjereno osiguranje moe se zakljuiti kako e toj svrsi posluiti svaki prikladan oblik osiguranja vjerovnikovog potraivanja. Kao moda najprikladniji oblik primjerenoga osiguranja sa stajalita suvlasnika moe se javiti polog gotova novca ili vrijednosnica. Dobro je to ZV nije spomenuo konkretne oblike primjerenoga osiguranja jer se oblici zatite prava vjerovnika neprekidno izgrauju i usavravaju tako da bi u suprotnom to vjerojatno dovelo u budunosti do potrebe njegove izmjene. S druge pak strane nabrajanje oblika primjerenoga osiguranja moglo bi se tumaiti i ograniavanjem suvlasnikovih prava jer u konanici primjereno je svako ono osiguranje koje takvim smatra sam suvlasnik koji ga zahtijeva. 100. O zahtjevu za davanjem osiguranja odluuje sud u izvanparninom postupku, ako nije to drugo propisano, ili ako se u svezi s onim to je suvlasnik poduzeo ili poduzima ve vodi neki drugi postupak u kojem je mogue odrediti davanje primjerenoga osiguranja (83/3). Takav drugi postupak mogu pokrenuti suvlasnici, na primjer, posjedovnom ili vlasnikom tubom kojom trae prestanak izvravanja radnji koje glede nekretnine poduzima pojedini suvlasnik. Svakako da bi se ovdje radilo o parninom postupku u okviru kojega bi se, takoer, moglo dati primjereno osiguranje to bi dovelo i do prestanka protivljenja ili barem onemoguavanja protivljenja ostalih suvlasnika izvoenju odreenih radnji glede nekretnine od kojih prijeti ozbiljna opasnost za nastanak tete. Sud bi pri odluivanju o zahtjevu za davanjem primjerenoga osiguranja trebao rijeiti i pitanje oblika osiguranja pri emu bi trebalo voditi rauna o tome postoji li eventualno sporazum suvlasnika o obliku primjerenoga osiguranja, te o svim drugim relevantnim okolnostima (konkretne mogunosti suvlasnika koji poduzima radnju, interesi svih suvlasnika, prijedlog suvlasnika o obliku osiguranja ako je izraen u zahtjevu i slino). . - . 1 0 1 . Osim ovlasti o kojima je bilo maloprije rijei, etani vlasnici imaju i odreene dunosti glede svojega posebnoga dijela nekretnine meu kojima se kao najznaajnija pojavljuje dunost odravanja. "Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine duan je za taj stan, odnosno drugu samostalnu prostoriju, te za njima namijenjene ureaje, osobito svjetlovodne, plinovodne, vodovodne, toplovodne i sanitarne naprave, kao i sve druge pripatke toga posebnoga dijela brinuti se i tako ih odravati da drugim suvlasnicima ne nastane nikakva teta" (80/1). Ovdje se na generalan nain ureuje dunost odravanja koja predstavlja jednu opu dunost ije neizvravanje ili neuredno izvravanje moe dovesti do stvaranja dodatnih, posebnih dunosti u vidu odgovornosti za tetu. Nabrojane su i konkretne vrste ure5 6 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Belaj
aja i naprava od kojih prijeti poveana opasnost od nastanka tete, no ovdje treba naglasiti kako se radi samo o onim ureajima i napravama koje su u svezi s odreenim posebnim dijelom nekretnine te utvrditi gdje je granica kod koje ovakvi pripatci postaju zajedniki dijelovi pa i odgovornost za njihovo odravanje prestaje biti briga samo jednoga etanoga vlasnika ve to postaje u odnosu na sve ili samo neke suvlasnike. 102. Sljedea dunost etanoga vlasnika je dunost da odgovara za tetu koja je nastala zbog nebrige, odnosno neodravanja posebnoga dijela nekretnine koja moe biti pojedinana ili solidarna. O tome postoji odredba da za svu tetu koju drugi suvlasnici pretrpe u svezi s izvravanjem dunosti odravanja, ili zbog njezina neizvravanja, odgovara im onaj suvlasnik ija je to bila dunost odravanja, a ako je to bila dunost vie suvlasnika oni odgovaraju za tu tetu solidarno (80/2) To je posebna, dodatna dunost u svezi s odravanjem svojega posebnoga dijela koja se pojavljuje ako se ne izvrava ili se neuredno izvrava temeljna dunost etanoga vlasnika - dunost odravanja svojega posebnoga dijela nekretnine. 103. Sljedea vana dunost etanoga vlasnika je snoenje trokova posebnoga dijela nekretnine. "Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine odrava taj dio o svome troku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasnitvom toga dijela, ako nije to drugo zakonom odreeno. Kad dunik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog troenja elektrine energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i si.) nije neka druga osoba, suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljaima odnosno davateljima usluga" (84/1-2). Dakle, sve javne obveze i terete kao i obveze na povremena davanja za komunalne usluge snosi etani vlasnik glede svoga posebnoga dijela to je i logino s obzirom da se njega moe smatrati iskljuivim vlasnikom posebnoga dijela nekretnine na kojem je uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela u njegovu korist. Javne obveze mogu se, primjerice, ticati poreza na vlasnitvo, a tereti namirenja hipoteke. .,, 104. Ako je dunik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekoga posebnoga dijela nekretnine osoba koja taj posebni dio nekretnine rabi ili iskoritava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jami dobavljau za ispunjenje te obveze (84/3). Kao dunik toga duga javlja se osoba koja rabi ili iskoritava posebni dio nekretnine na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora (na primjer posudbe), a etani vlasnik jami da e u sluaju da dunik ne plati taj dug, on izvriti plaanje. 105. O ostalim dunostima etanoga vlasnika bilo je rijei kod razmatranja ovlasti koje pripadaju etanom vlasniku. Te dunosti su: dunost da se omogui pristup i uporaba svoga posebnoga dijela nekretnine ako je to potrebno za odraSTVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 5 6 7
Belaj
vanje zajednikih dijelova nekretnine, dunost da se odgovara za tetu koja je uinjena ostalim suvlasnicima prigodom izvravanja promjena na svome posebnom dijelu nekretnine, dunost naknade imovinske tete onom etanom vlasniku koji je tu tetu pretrpio zbog toga to je omoguio pristup i uporabu svoga posebnoga dijela radi odravanja zajednikih dijelova nekretnine te dunost davanja primjerenoga osiguranja kada se za to ispune uvjeti. 106. Na koncu se postavlja pitanje treba li sve ili samo neke spomenute sluajeve odgovornosti za tetu prosuivati prema kriteriju subjektivne ili eventualno objektivne odgovornosti. Svakako da e odgovor na to vano pitanje dati sudska praksa koja e se glede toga izgraivati u nas slijedom primjene ZV-a, no nije suvino ukazati i na odreena stajalita dosadanje sudske prakse. Prema jednom stajalitu izraenom u naoj sudskoj praksi "odgovornost vlasnika posebnoga dijela zgrade za tetu koju je vrei popravke na svome posebnom dijelu, nanio zajednikim dijelovima zgrade ili posebnom dijelu drugoga vlasnika temelji se na objektivnom naelu" (presuda Vrhovnog suda Hrvatske, G-913/67. od 3. kolovoza 1967.). Izgleda ipak da je u ovom sluaju odgovornost vlasnika posebnoga dijela prestrogo utvrena te da bi bilo primjerenije koristiti subjektivni kriterij odgovornosti za tetu nanesenu drugim dijelovima na kojima nije uspostavljeno vlasnitvo toga posebnoga dijela nekretnine. Naime, postavlja se pitanje na temelju ega utvrditi da postoji objektivna odgovornost za tetu kada to zakonom nije propisano ni ranije, a ni sada, a "stan kao dovreni dio graevinske cjeline namijenjen za stanovanje nije opasna stvar".15 Ipak u svakom konkretnom sluaju sud treba ispitati nije li sama radnja na temelju koje je dolo do nastanka odreene tete opasna, odnosno spada li u opasne djelatnosti te samim time moe biti temeljem objektivne odgovornosti za tetu. 2. Izvravanje ovlasti glede cijele nekretnine 107. Svaki suvlasnik osim ovlasti na svome posebnom dijelu ima i odreene ovlasti glede cijele nekretnine. To su: 1. uprava svih suvlasnika nad nekretninom kao cjelinom (temeljem 85, 86, 87); 2. prava koja ima svaki suvlasnik neovisno o ostalima, kao to je, na primjer, stvaranje primjerene zajednike priuve ili postavljanje zajednikoga upravitelja (temeljem 88); 3. pravo na plodove i druge koristi od stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela (temeljem 91). 108. Temeljna ovlast, ali i dunost svakoga suvlasnika je sudjelovati u upravljanju cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili vie suvlasnikih dijelova uspostavljeno etano vlasnitvo. Cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili vie suvlasnikih dijelova osnovano vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela upravljaju suvlasnici po opim pravilima o upravljanju suvlasnikom stvari, ako ovim ZV-om nije to drugo odreeno (85/1). Suvlasnici upravljaju po opim pravi15
Vrhovni sud Hrvatske, Rev-441/87. od 9. rujna 1987. STVARNO PRAVO
Belaj
lima o upravljanju suvlasnikom stvari (39, 40, 41, 42, 43, 44, 45). U njima su ureena pitanja prava na upravljanje, poslovi redovite uprave, izvanredni poslovi, Odluka o izvravanju posjeda i vlasnikih ovlasti, Odluka o uspostavi etanoga vlasnitva, upravitelj te pravni poloaj upravitelja. 109. Svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odluivanju o svemu to se tie stvari koja je u suvlasnitvu, odnosno on drugim rijeima ima pravo na upravljanje stvarju zajedno s ostalim suvlasnicima (39/1). "Kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasnike stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga" (39/2). Vlasnici posebnih dijelova nekretnine mogu i samoinicijativno poduzeti odreene poslove, primjerice, radi popravka odnosno odravanja zajednikih dijelova zgrade pa se postavlja pitanje imaju li pravo na povrat uloenih sredstava. Ako to pitanje nije ureeno na drugi nain (npr. meuvlasnikim ugovorom) izmeu vlasnika posebnih dijelova nekretnine tada e se primijeniti pravila o poslovodstvu bez naloga.16 , v 110. Dakle, suvlasnici upravljaju cijelom nekretninom po opim pravilima o upravljanju suvlasnikom stvari, no ZV spominje i mogunost da samim njime neto drugo bude odreeno. To je sluaj kada je prodavatelj odredio kako e se upravljati nekretninom, a to je zabiljeeno u zemljinoj knjizi (75/4). Prodavatelj je ovdje vlasnik zemljita sa zgradom, odnosno nositelj prava graenja sa zgradom koji je podijelio svoje pravo vlasnitva na suvlasnike dijelove i sa svakim od tih dijelova uspostavio pravo vlasnitva posebnoga dijela nekretnine. 111. "Ako odgovarajui suvlasniki dio na kojem je uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnog dijela nekretnine steknu dvije ili vie osoba kao suvlasnici ili zajedniki vlasnici, sve te osobe sudjeluju u upravljanju kao da su one sve zajedno jedan suvlasnik cijele stvari, pri emu se na odgovarajui nain primjenjuju pravila obveznoga prava o solidarnosti vjerovnika, odnosno dunika" (85/3). To je i logino s obzirom na naelo jedinstvenosti prava vlasnitva po kojem nije mogue dijeliti vlasnitvo po sadraju, odnosno ovlastima izmeu vie ovlatenika ovoga prava na istom predmetu. Dakle, svi suvlasnici ili zajedniki vlasnici odreenoga posebnoga dijela nekretnine imaju ovlast upravljanja, ali i dunost u svezi s time to im daje poloaj vjerovnika, odnosno dunika, a u odnosu na tree osobe, kao i izmeu njih samih, postoji solidarna - aktivna i pasivna obveza. 112. ZV razlikuje poslove redovitoga upravljanja i izvanredne poslove, a sve odluke glede tih poslova suvlasnici donose u pisanom obliku. Poslovi redovite uprave cijelom nekretninom su osobito: a/ redovito odravanje zajednikih dijelova i ureaja nekretnine, ukljuujui i graevne promjene nune radi odravanja, b/
"Popravak zajednikih dijelova zgrade (fasade) koji su izvrili etani vlasnici stana je posao izvren i u njihovu interesu i u interesu vlasnika zgrade, odnosno osobe koja upravlja zgradom, pa se pitanje povrata uloenih sredstava ima razrijeiti primjenom pravila o poslovodstvu bez naloga ako takvi odnosi nisu meu strankama ugovorom regulirani" (Vrhovni sud Hrvatske, Rev-1444/86. od 11. studenoga 1986.). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 569
16
Belaj
stvaranje primjerene zajednike priuve za predvidive budue trokove, c/ uzimanje zajmova radi pokria trokova odravanja koji nisu pokriveni priuvom, a potrebni su za obavljanje poslova urednoga odravanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine, d/ primjereno osiguranje nekretnine, e/ imenovanje i opoziv zajednikoga upravitelja, f/ odreivanje i promjene kunog reda, g/ iznajmljivanje i davanje u zakup, kao i otkazivanje stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela, s tim da je doputeno otkazati najam mjesta u zajednikoj garai ili zajednikom parkiralitu im nastane potreba bilo kojega suvlasnika za tim mjestom, a uz rok od tri mjeseca, pa makar bilo i to drugo ugovoreno ili zakonom odreeno" (86). Navoenje konkretnih poslova ne treba shvatiti ograniavajue to znai da i neki drugi poslovi koji nisu nabrojani, takoer, mogu biti poslovi redovite uprave. Inae pravila o poduzimanju poslova redovite uprave sadrana su u odredbama koje se tiu upravljanja suvlasnikom stvari (40). Prema tim pravilima o poduzimanju poslova redovite uprave suvlasnici odluuju veinom glasova. Veina glasova rauna se po suvlasnikim dijelovima, a ne po broju suvlasnika. Ne moe li se postii veina, a poduzimanje nekoga posla redovite uprave nuno je za odravanje stvari, na zahtjev bilo kojega suvlasnika odluku e donijeti sud. Svaki suvlasnik protiv ije je volje veina odluila da se neki posao poduzme, ili je to uinio sud, ima pravo zahtijevati osiguranje za buduu tetu. Tko bude obvezan dati osiguranje treba tu obvezu ispuniti davanjem zaloga, a jamstvom samo ako sud ocijeni da bi davanje zaloga bilo za njega prevelik teret. Sud odluuje u izvanparninom postupku, ako nema spora tko su suvlasnici niti o veliini njihovih suvlasnikih dijelova. : - /i. ...-. ,. , ; 1 1 3 . Ako bi neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasnike stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga (39/2). Vlasnici posebnih dijelova nekretnine mogu i samoinicijativno poduzeti odreene poslove, na primjer, radi popravka odnosno odravanja zajednikih dijelova zgrade pa se postavlja pitanje imaju li pravo na povrat uloenih sredstava. Ako to pitanje nije ureeno na drugi nain izmeu vlasnika posebnih dijelova nekretnine tada e se primijeniti pravila o poslovodstvu bez naloga. . y ; 114. Pod izvanrednim poslovima, a to su poslovi koji premauju okvir redovitoga upravljanja, smatraju se poglavito: promjena namjene stvari, vei popravci, dogradnja, nadogradnja, preureenje, otuenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih slunosti, stvarnoga tereta ili prava graenja na cijeloj stvari (41/1). Za poduzimanje poslova koji se smatraju izvanrednim, a to su prije svega navedeni poslovi, trai se pristanak svih suvlasnika nekretnine. "Osim za one poslove koji se i inae smatraju izvanrednim poslovima, za donoenje odluke o poduzimanju poboljice zajednikih dijelova i ureaja nekretnine potreban je pristanak svih suvlasnika nekretnine" (87/1). Iznimno od ove odredbe ipak nije potreban pristanak svih ako suvlasnici koji zajedno imaju veinu suvlasnikih dijelova odlue da se poboljica
Belaj
uini, a da e oni sami snositi trokove ili se ti trokovi mogu pokriti iz priuve, ne ugroavajui time mogunost da se iz priuve podmire potrebe redovitoga odravanja, te ako te poboljice nee suvie ii na tetu nadglasanih suvlasnika (87/2). "Ako se suvlasnici ne mogu suglasiti, onaj suvlasnik koji je predloio posao predvidivo koristan za sve, moe zahtijevati razvrgnue suvlasnitva, pa makar to inae u tom asu ne bi mogao" (41/3). 115. Iako je ZV nabrojao poslove koji su karakteristini da ih se moe smatrati poslovima redovite uprave odnosno izvanrednim poslovima ipak nije mogue predvidjeti sve sluajeve tako da se u sumnji smatra da posao premauje okvir redovitoga upravljanja (41/2). Ova je odredba razumljiva i usmjerena je zatiti suvlasnika, te bi se pod izvanrednim poslovima u smislu ZV-a trebali smatrati svi oni poslovi koje se ne moe podvesti pod poslove redovite uprave koji su taksativno nabrojani. 116. Suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da meusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom - meuvlasniki ugovor (85/4). Suvlasnici mogu, iako ne moraju, meusobne odnose urediti meuvlasnikim ugovorom, dok je to u prijelaznom razdoblju (dok se meusobni odnosi etanih vlasnika koji su to postali po prijanjim propisima ne usklade sa ZV-om) dunost suvlasnika, dakle oni etani vlasnici koji su to postali po ranijim propisima moraju sklopiti meuvlasniki ugovor. 0 izvravanju ovlasti glede cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju bit e rijei kasnije, a sada je potrebno navesti koje sve odredbe moe sadravati meuvlasniki ugovor. Odredbe koje ZV spominje kao karakteristine za meuvlasniki ugovor odnose se dodue na takav ugovor koji sklapaju etani vlasnici u prijelaznom razdoblju, dok ne usklade svoje odnose sukladno ZV-u, no sadrajno se ne razlikuju ni od onoga to bi i inae meuvlasniki ugovor mogao u sebi ukljuivati. 117. Tako meuvlasniki ugovor sadri osobito: a/ veliinu suvlasnikih dijelova nekretnine, b/ uvjete i nain upravljanja nekretninom, c/ poblie podatke o osobi koja e upravljati nekretninom, d/ opseg poslova koje e obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i si., e/ uvjete i nain prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajednike priuve, f/ ime suvlasnika ovlatenoga za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno treim osobama i granice njegovih ovlasti, g/ uvjete i nain koritenja zajednikih prostorija, ukljuujui i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te ureaja i zemljita koje pripada odreenoj nekretnini (375/2). Naravno neke od ovih odredaba, kao primjerice odredbu o veliini suvlasnikih dijelova, nee biti ni potrebno unositi u meuvlasniki ugovor, osim u prijelaznom razdoblju, jer je taj podatak upisan u zemljinu knjigu samom uspostavom etanoga vlasnitva. No nije pogreno ako se i uvrsti u sadraj meuvlasnikoga ugovora. Kao to je ve spomenuto suvlasnici ne moraju sklopiti meuvlasniki ugovor ve mogu donositi druge odluke u pisanom obliku o poduzimanju redovitih i izvanrednih poslova. No, ipak e biti bolje ako postoji jedan geSTVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 571
I11 IH
Belaj
neralni ugovor meu suvlasnicima, dakle meuvlasniki ugovor, jer e tada mnoga pitanja njime ve biti ureena to e smanjiti potrebu za estim donoenjem odluka o poduzimanju razliitih poslova. Meutim, i pored postojanja meuvlasnikoga ugovora koji ne moe unaprijed urediti sve mogue budue odnose suvlasnika, javljat e se potreba za sklapanjem i posebnih ugovora kojima e se neka pitanja odnosno konkretni poslovi ureivati. 118. I prema bivem Zakonu o vlasnitvu na dijelovima zgrada meusobni odnosi etanih vlasnika ureivali su se ugovorom ili opim uvjetima. Opi uvjeti imali su karakter tipskih ugovora s obzirom da su opine mogle donijeti okvirne propise o opim uvjetima. Oni su imali obvezatno djelovanje za sve postojee i budue vlasnike stanova i drugih posebnih dijelova zgrade. Opi su uvjeti sadravali sljedee sastojke: naznaku svih posebnih i zajednikih dijelova zgrade, te naznaku da li zajedniki dijelovi slue svim ili samo nekim posebnim dijelovima zgrade; naznaku obujma i naina koritenja zajednikih dijelova zgrade; zatim kod tzv. obiteljske stambene zgrade morali su sadravati i odredbe o popravcima i prepravcima zgrade ako su ta pitanja bila drukije ureena nego to je zakonom propisano, itd. Ugovor o meusobnim odnosima etanih vlasnika morao je sadravati jednake odredbe kao i opi uvjeti, tako da i nije bilo znaajnije razlike izmeu opih uvjeta i ugovora jer su sadrajno morali biti identini barem kada se radi o onim odredbama koje su zakonom bile propisane kao obvezan sadraj. Razlika je mogla postojati jedino ako bi opina utvrdila ope uvjete jer tada ugovor nije morao biti sadrajno sukladan opim uvjetima. I opi uvjeti i ugovor morali su imati pisani oblik. 119. Sljedea ovlast koju ima suvlasnik glede cijele nekretnine su prava koja ima svaki suvlasnik neovisno o ostalima. Tako svaki suvlasnik, neovisno o ostalima, moe zahtijevati od suda da svojom odlukom odredi: 1. rok u kojem se treba obaviti neki od poslova redovite uprave o kojem je veinom glasova donesena odluka; 2. stvaranje primjerene zajednike priuve ili primjereno poveavanje odnosno smanjivanje te priuve koju je odredila veina, prema pravilu da pri odreivanju priuve i doprinosa u nju treba, osim o predvidivim trokovima, voditi rauna i o imovinskom stanju svih suvlasnika (ovdje se misli prvenstveno na one suvlasnike koji su slabijega imovinskoga stanja tako da prema njima treba prilagoditi stvaranje, poveavanje i smanjivanje primjerene priuve, dok se ne misli na mogunost da neki suvlasnici, osim ako to oni sami ne ele, ulau vie sredstava u zajedniku priuvu); 3. da se tom suvlasniku, ako bi mu bilo nemogue odmah platiti dio trokova nekoga posla odravanja cijele nekretnine koji se javlja u vremenskim razmacima duljim od jedne godine, a nije pokriven priuvom, doputa da plati u mjesenim obrocima u razdoblju ne duem od deset godina, uz osiguranje osnivanjem hipoteke na njegovu suvlasnikom dijelu, s uobiajenim kamatama na dug osiguran hipotekom (da bi se mogli obaviti znaajniji poslovi odravanja cijele nekretnine omoguava se i ovakav nain plaanja); 4. zakljuenje primjerenoga osiguranja od poara ili od odgovornosti treim osobama; 5. postavljanje zajednikoga upravitelja, ili smjenjivanje upravitelja koji grubo zanemaruje svoje
Belaj
dunosti (sud e postaviti upravitelja samo na zahtjev suvlasnika to se moe dogoditi u sluaju da se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o osobi koju e postaviti za upravitelja ili da jednostavno proputaju imenovati upravitelja); 6. ukidanje ili izmjenu onih odredaba kunoga reda koje je donijela veina, ako one vrijeaju takve interese toga suvlasnika koji zasluuju zatitu, ili bi njihovo izvravanje bilo nepravedno zahtijevati od njega; 7. otkazivanje ugovora o najmu jednoga mjesta u zajednikoj garai ili parkiralitu zbog potreba toga suvlasnika, ali to samo ako je on ujedno i vlasnik posebnoga dijela zgrade (88). 120. I konano svaki suvlasnik, osim ve spomenutih ovlasti glede cijele nekretnine, ima i pravo na plodove i druge koristi od stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela. "Plodovi i druge koristi od stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela pripadaju svim suvlasnicima nekretnine razmjerno njihovim suvlasnikim dijelovima, ali svakom od suvlasnika koji je ujedno i vlasnik nekoga posebnoga dijela te nekretnine pripadaju ti plodovi i druge koristi samo za onoliko za koliko mu je suvlasniki dio vei od odgovarajuega suvlasnikoga dijela" (91/1). Ova se odredba odnosi samo na one stanove ili druge samostalne prostorije na kojima nije uspostavljeno etano vlasnitvo, a koji mogu ostvarivati odreene koristi, na primjer, iznajmljivanjem, davanjem u zakup i slino. Stoga e i koristi ostvarene od takvih dijelova nekretnine pripasti samo onim suvlasnicima iji je suvlasniki dio vei od odgovarajuega suvlasnikoga dijela. To dodue mogu biti i svi suvlasnici, ali i samo neki od njih koji imaju vei suvlasniki dio od odgovarajuega suvlasnikoga dijela, dok oni suvlasnici iji je suvlasniki dio jednak odgovarajuem suvlasnikom dijelu nee imati pravo na te koristi. Najvie bi pak plodova i drugih koristi trebalo pripasti onom suvlasniku ili suvlasnicima koji, za razliku od ostalih, nisu etani vlasnici jer njima se nita ne umanjuje ve stjeu vlasnitvo nad plodovima i drugim koristima razmjerno veliini suvlasnikoga dijela. 121. Ostali plodovi i druge koristi koji se ne tiu stanova ili drugih samostalnih prostorija na kojima nije uspostavljeno etano vlasnitvo, a koji se mogu, na primjer, ticati zajednikih dijelova nekretnine, pripadaju svim suvlasnicima razmjerno njihovim dijelovima (91/2). Osim toga nitave su sve odredbe pravnih poslova koje bi bile suprotne prethodno iznijetim pravilima o raspodjeli plodova i drugih koristi (91/3). Dakle, odredbe koje se odnose na raspodjelu plodova i drugih koristi onih stanova, drugih samostalnih prostorija i ostalih dijelova nekretnine na kojima nije uspostavljeno neije vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine predstavljaju stroga (striktna) pravna pravila. Nitavost se prvenstveno odnosi na pravne poslove koje bi pojedini suvlasnici mogli sklopiti s treim osobama ili pak izmeu sebe, ali bez suglasnosti ili protiv volje ostalih suvlasnika ili ak samo jednoga suvlasnika. Svrha ove odredbe je zatita interesa suvlasnika, a ona se ostvaruje u svim onim sluajevima kada postoji potpuna suglasnost suvlasnika o nekom pitanju te bi u tom sluaju bilo mogue meuvlasnikim ugovorom ili bilo kojom odlukom u pisanom obliku i drukije urediti pitanje raspodjele plodova i drugih
Belaj
koristi. To i ne mora uvijek biti u suglasju sa ZV-om, ali mora prigodom donoenja te odluke biti postignuta potpuna suglasnost svih suvlasnika. 122. Osim ovlasti koje suvlasnicima pripadaju glede cijele nekretnine postoje i odreene dunosti koje suvlasnici trebaju ispunjavati. Tako su suvlasnici duni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja e obavljati poslove zajednikoga upravitelja i osnovati zajedniku priuvu koja je namijenjena za pokrie trokova odravanja i poboljavanja nekretnine (85/2). 123. Dunost sudjelovanja u upravljanju nekretninom temeljna je dunost, ali istodobno, ako to je ve i prikazano, to je i temeljna ovlast svih suvlasnika koja u sebi obuhvaa i gotovo sve ostale dunosti glede cijele nekretnine (primjerice stvaranje primjerene zajednike priuve za sve predvidive budue trokove odravanje i poboljavanje nekretnine; imenovanje zajednikoga upravitelja). Ono to je reeno o upravljanju kao ovlasti vrijedi analogno i za upravljanje kao dunost te se ovdje nee ponavljati. 124. Sljedea dunost suvlasnika glede cijele nekretnine je snoenje trokova cijele nekretnine, a ona se ispunjava kroz dunost stvaranja, odnosno doprinoenja zajednikoj priuvi. "Trokove za odravanje i za poboljavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasnikim dijelovima, ako nije drukije odreeno" (89/1). "Doprinose za zajedniku priuvu radi pokria trokova odravanja i poboljavanja nekretnine te za otplaivanje zajma za pokrie tih trokova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasnikim dijelovima, ako nije drukije odreeno" (89/2). Veliina suvlasnikoga dijela predstavlja temeljnu kategoriju u novom sustavu etanoga vlasnitva u nas tako da je i logino to je ona i temeljna okosnica glede kljua raspodjele trokova i doprinosa zajednikoj priuvi. Drukije moe biti odreeno samo voljom suvlasnika ili eventualno odlukom suda, ali samo u sluaju kada se radi o trokovima odravanja onih ureaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima. Inae snoenje trokova cijele nekretnine predstavlja dunost suvlasnika glede cijele nekretnine, a ona se ispunjava kroz stvaranje odnosno doprinoenje zajednikoj priuvi. 125. Suvlasnici mogu odrediti drukiji klju raspodjele trokova i doprinosa zajednikoj priuvi od onoga odreenoga ZV-om, a koji vodi rauna o veliini suvlasnikih dijelova, i to: 1. odlukom veine suvlasnikih dijelova, kad je rije o trokovima za odravanje onih ureaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, kao to su trokovi za dizalo, centralno grijanje i drugo, ako takvu odluku opravdavaju razliite mogunosti pojedinih suvlasnika da te ureaje rabe i nemogunost utvrivanja stvarnoga potroka svakoga pojedinoga suvlasnika; 2. suglasnom odlukom svih suvlasnika u pisanom obliku, glede svih ostalih trokova za odravanje i poboljavanje nekretnine te doprinosa zajednikoj priuvi (89/3). Dakle, ako postoji suglasna odluka svih suvlasnika u pisanom obliku tada je njome mogue odrediti bilo kakav klju raspodjele trokova i doprinosa zajednikoj priuvi. tovie za trokove odravanja onih ureaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima mogue je ak i odlukom
Belaj
veine suvlasnikih dijelova (vie od 50%) odrediti drukiji klju raspodjele ako takvu odluku opravdavaju razliite mogunosti pojedinih suvlasnika da te ureaje rabe i nemogunost utvrivanja stvarnoga potroka svakoga pojedinoga suvlasnika. ZV je ak naveo i primjere: trokovi za dizalo (mogue je da neki etani vlasnici uope ne rabe dizalo) i centralno grijanje (npr. odreeni etani vlasnici jo nisu uselili u svoje stanove ili druge samostalne prostorije pa i ne ele sudjelovati u snoenju trokova grijanja). Ovi primjeri se ne trebaju shvatiti kao jedino reprezentativni jer su mogui i drugi sluajevi u kojima bi bilo mogue donijeti ovakvu odluku kao, primjerice, glede trokova za vodu, elektrinu energiju za ureaje koji slue cijeloj zgradi itd. 126. Meutim, svaki suvlasnik kao pojedinac moe zahtijevati od suda da utvrdi odgovara li nain raspodjele trokova pravilima ZV-a (primjerice, trokove za odravanje i za poboljavanje nekretnine, te doprinose za zajedniku priuvu i otplaivanje zajmova radi pokria tih trokova snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasnikim dijelovima ako nije drukije odreeno - 89/1) i je li valjana odluka kojom suvlasnici odreuju drukiji klju raspodjele trokova i doprinosa zajednikoj priuvi, a kad nema valjane odluke o raspodjeli trokova za odravanje onih ureaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, da po pravednoj ocjeni utvrdi klju za raspodjelu trokova s obzirom na razliitu mogunost uporabe tih ureaja (89/4). Odredbe suvlasnika o kljuu raspodjele trokova, ako su potpisi suvlasnika javno ovjerovljeni, kao i pravomone odluke suda koji je utvrdio klju raspodjele trokova po pravednoj ocjeni, zabiljeit e se na zahtjev u zemljinoj knjizi (89/5). 127. Suvlasnici imaju dunost osnivanja zajednike priuve. Zajednika priuva je namjenski vezana zajednika imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokrie trokova odravanja i poboljavanja nekretnine te za otplaivanje zajma za pokrie tih trokova (90/1). Dakle, zajednika priuva ima karakter zajednikoga vlasnitva svih suvlasnika nekretnine, a svrha u koju se moe rabiti je strogo odreena. Zajedniku priuvu tvore novani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene veinom suvlasnikih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive trokove i uzimajui u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika (90/2). Zajednikom priuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloenom na nain da donosi plodove (90/3). Doputena su samo ona plaanja iz priuve koja su uinjena radi plaanja trokova odravanja i poboljavanja nekretnine ili radi otplate zajma uzetoga za pokrie tih trokova, a ovrhu je doputeno provoditi na zajednikoj priuvi samo radi podmirenja tih trabina (90/4). 128. Upravitelj kojem je zavrila uprava duan je bez odgaanja poloiti raun o priuvi i ostatak predati novom upravitelju, a razrijei li sud upravitelja, naloit e mu da u roku od etrnaest dana pod prijetnjom ovrhe preda utvreni ostatak novom upravitelju (90/5). . , . . . . ,. ,-.. ..:.;
Belaj
129. Suvlasnik koji je otuio svoj suvlasniki dio nekretnine nema pravo zahtijevati povrat svoga doprinosa u zajedniku priuvu, nego taj ostaje i dalje u njoj kao doprinos toga suvlasnikoga dijela (90/6). Promjena u osobi suvlasnika ne utjee na plaanje doprinosa u zajedniku priuvu jer on nije osobne prirode ve je vezan uz suvlasniki dio. U trenutku promjene osobe suvlasnika, dunost plaanja doprinosa u zajedniku priuvu tereti novoga suvlasnika, a raniji suvlasnik nema pravo traiti povrat onoga to je do toga trenutka doprinio u zajedniku priuvu. 130. "Ako trokovi za nekretninu budu podmireni iz zajednike priuve u skladu s njezinom namjenom, oni se nee dijeliti na suvlasnike koji su uplatili svoje doprinose u tu priuvu" (89/6). To je i logino s obzirom da je zajednika priuva strogo namijenjena, izmeu ostaloga, i za pokrie trokova odravanja i poboljavanja nekretnine, tako da suvlasnici koji su uplatili svoje doprinose u tu priuvu ve samim time sudjeluju u podmirivanju tih trokova. Dakle, oni suvlasnici koji eventualno nisu uplatili svoj doprinos u zajedniku priuvu na nain i u obujmu kako je bilo predvieno bili bi duni sudjelovati u razmjernom dijeljenju trokova nekretnine koji su podmireni iz zajednike priuve u skladu s njezinom namjenom. 1 3 1 . Sljedea dunost koju imaju suvlasnici, a to je ujedno i ovlast, je da odrede osobu koja e obavljati poslove zajednikoga upravitelja. ZV na nekim mjestima koristi naziv zajedniki upravitelj, a ponegdje samo upravitelj. Naziv zajedniki upravitelj potpuniji je stoga to ukazuje da on obavlja poslove za sve suvlasnike, a osim toga radi se o poslovima vezanim uz zajedniku nekretninu svih suvlasnika. Upravitelj je osoba koja upravlja nekretninom i zajednikom priuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri emu u odnosu prema treima ne djeluju ogranienja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Odredbe o upraviteljevim dunostima i ovlastima sadrane su u ZV-u (93). Na ovome mjestu, a radi se o dijelu ZV-a koji ureuje iskljuivo vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine, postavljaju se ona pravila koja se odnose na upravitelja prema novom sustavu etanoga vlasnitva u nas, dok postoje i pravila, koja e biti izloena neto kasnije, a tiu se upravitelja u prijelaznom razdoblju, dakle u razdoblju dok se u potpunosti ne izvri prilagodba novim propisima svih ranijih sluajeva etanoga vlasnitva, nastalih po prijanjim propisima. Tako se, na primjer, tek u prijelaznim i zavrnim odredbama odreuje da "upravitelj moe biti fizika ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova"(378/2). Iako se ovdje radi o odredbama povezanim s ureivanjem statusa upravitelja u prijelaznom razdoblju oito je da i inae, odnosno i izvan prijelaznoga razdoblja, dunost upravitelja moe obavljati osim fizike i pravna osoba koja je za takav posao registrirana. 132. Postavlja se pitanje moe li upravitelj biti i netko od suvlasnika, a o ovom pitanju postoji odredba prema kojoj suvlasnici mogu za upravitelja izabrati jednoga ili nekolicinu izmeu sebe (44/1). Dakle, i netko od suvlasnika moe obavljati dunosti upravitelja ako je glede toga postignuta suglasnost suvlasnika,
Belaj
no to rjeenje trebalo bi izbjegavati s obzirom na posebnost upraviteljevih dunosti i ovlasti. 133. Upravitelj moe biti postavljen od suvlasnika ili od suda (93/1). Pravo je i dunost suvlasnika da postave upravitelja, no ako oni to ne bi uinili i svaki suvlasnik kao pojedinac moe zahtijevati od suda postavljanje upravitelja. Dakle, sud e postaviti upravitelja samo na zahtjev suvlasnika to se moe dogoditi u sluaju da se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o tome koga e postaviti za upravitelja ili da proputaju imenovati upravitelja pa onda neki od suvlasnika pokree to pitanje pred sudom. Ako suvlasnici uope ne bi odredili upravitelja tada bi dolo u pitanje izvravanje odreenih poslova u svezi s nekretninom to bi tetilo ponajprije samim suvlasnicima. Meutim, u prijelaznom razdoblju upravitelj svakako mora biti postavljen. 134. Suvlasnici, ali i zajedniki vlasnici imaju pravo zahtijevati da se dopusti zabiljeba imenovanja ili opoziva upravitelja. To je pitanje ureeno lankom 87. Zakona o zemljinim knjigama. Prema tim pravilima zabiljeba imenovanja zajednikoga upravitelja dopustit e se na zahtjev bilo kojega suvlasnika, odnosno zajednikoga vlasnika na temelju isprave iz koje za to proizlazi suglasna volja svih suvlasnika, odnosno zajednikih vlasnika. Zabiljeba imenovanja zajednikoga upravitelja dopustit e se na zahtjev bilo kojega suvlasnika, odnosno zajednikoga vlasnika na temelju ovrne sudske odluke o postavljanju zajednikoga upravitelja. Ova se pravila na odgovarajui nain primjenjuju i na zabiljebu opoziva ili promjene upravitelja te prestanka prisilne uprave. 135. U upravljanju nekretninom upravitelj je ovlaten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, to ukljuuje i ovlasti da opunomouje strune zastupnike za voenje tih postupaka (93/2). Upraviteljev odnos sa suvlasnicima glede njegova upravljanja nekretninom ravna se po opim pravilima o zastupanju i posebnim pravilima o upravitelju kojega postavljaju suvlasnici, ako to drugo ne proizlazi iz poloaja koji upravitelju nekretnine daju odredbe ZV-a kojima se ureuje vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine (93/3). Najbolje je sklopiti ugovor u pisanom obliku izmeu suvlasnika i upravitelja te u njemu razraditi sve detalje meusobnoga odnosa koje uvijek ne mogu predvidjeti svi maloprije navedeni izvori pravnoga ureivanja upraviteljevoga odnosa sa suvlasnicima. Meutim, u prijelaznom razdoblju suvlasnici su duni sklopiti ugovor s upraviteljem. , r 136. Upravitelj je obvezan koliko je najvie mogue uvati interese svih suvlasnika nekretnine i u obavljanju poslova redovite uprave slijediti upute veine, a izvanredne poslove poduzimati samo na temelju suglasnosti svih suvlasnika ili odluke suda koja je zamjenjuje. To je u skladu s ranije prikazanim pravilima koja se tiu poduzimanja poslova redovite uprave i izvanrednih poslova. Osim toga upravitelj je osobito duan: 1. poloiti svakom suvlasniku uredan raun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan nain na uvid isprave na kojima se temelji, i to najkasnije do 30. lipnja svake godine; 2. izraditi
i.
Belaj
pregled predvienih poslova za odravanje i poboljice, kao i predvidivih trokova i optereenja u narednoj kalendarskoj godini, te to na prikladan nain objaviti u kui najkasnije do isteka kalendarske godine; 3. prikupiti vie ponuda za poslove odravanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine, kao i za vee radove radi poboljice (93/4). Upravitelj je, dakle, duan tititi interese svih suvlasnika to znai da ne smije pogodovati odreenim suvlasnicima. Da ne bi dolo do privilegiranja ili oteivanja odreenih suvlasnika upravitelj se mora strogo pridravati odluka koje suvlasnici donesu glede redovite uprave i izvanrednih poslova te paziti da li su te odluke donesene na valjan nain, dakle u pisanom obliku i uz onaj broj glasova koji se trai po ZV. U suprotnom i sam e upravitelj snositi odgovornost za provoenje odluka, odnosno izvravanje poslova za koje nije postojala suglasnost. Upravitelj je, kao to je spomenuto, duan poloiti svakom suvlasniku uredan raun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini. Najbolje bi bilo kada bi se to uinilo na zajednikom sastanku (npr. godinja skuptina suvlasnika) kojem bi bili nazoni svi suvlasnici. To bi s jedne strane olakalo ovaj upraviteljev zadatak, a s druge strane bi pridonijelo boljoj obavijetenosti suvlasnika. 137. Zanimljivo je da ZV poznaje samo zajednikoga upravitelja i same suvlasnike kao subjekte koji sudjeluju u upravljanju s time da suvlasnici nisu organizirani u obliku odreenoga formaliziranoga tijela to predstavlja razliku u odnosu na nae prijanje propise i odreena rjeenja u inozemnim pravnim sustavima, osim u austrijskom. Tako, primjerice, prema naim bivim propisima u porodinim stambenim zgradama nije bilo posebnih tijela upravljanja tako da su vlasnici upravljali tim zgradama individualno. Nasuprot tome, u viestambenim zgradama kao temeljno tijelo upravljanja postojao je skup stanara koji su inili vlasnici stana kao posebnoga dijela zgrade, nositelji stanarskoga prava i zakupnici poslovnih prostorija te zgrade. Ta je pitanja ureivao Zakon o stambenim odnosima. Skup stanara je, izmeu ostaloga, imao sljedee ovlasti i dunosti: biranje i opoziv predsjednika skupa stanara i lanova kunoga savjeta; donoenje financijskoga plana i zavrnoga rauna stambene zgrade; odluivanje o kreditnim obvezama za odravanje zajednikih dijelova i ureaja u zgradi; odluivanje o nainu rasporeivanja zajednikih trokova zgrade; primjena kunoga reda itd. Skup stanara u zgradama koje su imale do ezdeset stanova inili su svi korisnici stanova, a u veim zgradama mogli su biti birani u skup stanara samo predstavnici korisnika ili ga opet initi svi to je ovisilo o konkretnoj odluci korisnika. Skup stanara donosio je odluke veinom glasova ukupnoga broja lanova skupa stanara. Pomono tijelo upravljanja zgradom bio je kuni savjet. Kuni savjet je bio fakultativno tijelo, a mogao se osnovati radi pripremanja i izvravanja odluka i zakljuaka skupa stanara u zgradama s vie od petnaest stanova. Kuni savjet je imao najmanje pet lanova, a sazivan je po potrebi, ili kad je to zatraila najmanje jedna treina lanova kunoga savjeta ili najmanje pet stanara. Kuni je savjet donosio odluke veinom glasova ukupnoga broja lanova. Ako je bio osnovan kuni savjet tada mu je skup stanara mogao povjeriti odluivanje o izvoenju radova na odra5 7 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Belaj
vanju zajednikih dijelova i ureaja zgrade, o primjeni kunoga reda, te obavjetavanju davatelja stana da je stan prazan. 138.1 u nekim inozemnim pravnim sustavima osim upravitelja postoje i druga tijela upravljanja.17 139. Osim ve spomenutih dunosti upravitelj je nadalje duan izraditi pregled predvienih poslova za odravanje i poboljice o kojima su se suvlasnici suglasili te donijeli odgovarajue odluke. Pored toga za poslove odravanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine, kao i za sve vee radove radi poTako, na primjer, u Njemakoj postoje sljedea tijela upravljanja zgradom: skuptina vlasnika stanova (par. 23. Zakona o stambenom vlasnitvu), upravitelj (par. 26.), upravni savjet (par. 29.). Skuptina vlasnika stanova temeljno je tijelo upravljanja zgradom. Njezine funkcije su: donoenje kunoga reda, odravanje i popravak zajednikih dijelova zgrade, osiguranje od poara dijelova zgrade u zajednikom vlasnitvu i osiguranje od odgovornosti vlasnika stanova, stvaranje fonda za odravanje i obnavljanje zgrade, donoenje plana gospodarenja zgradom i podnoenje svih mjera za dovravanje telefonskih prikljuaka, prijema radio programa i energetskih prikljuaka u korist vlasnika stanova. Upravitelj, kojega vlasnici stanova biraju veinom glasova i ije je postojanje obvezatno, ima sljedee ovlasti: provoenje zakljuaka vlasnika stanova i provoenje kunoga reda, poduzimanje mjera redovitoga odravanja i popravljanja zajednikih dijelova zgrade, upravljanje zajednikim novcem, naplaivanje tereta, trokova amortizacije i hipotekamih kamata, ispostavljanje trokova tekuega upravljanja zajednikom zgradom i drugo. Upravni savjet je fakultativno tijelo jer moe, ali i ne mora postojati. ine ga tri lana koji se biraju iz vlasnika stanova, a postavljaju ga vlasnici stanova zakljukom. Funkcije upravnog savjeta su da pomae upravitelju pri izvravanju njegovih zadataka te da nadzire financijsko poslovanje upravitelja. U Francusko], na primjer, svi suvlasnici tvore odreeno tijelo koje ima karakter pravne osobe i ono utvruje pravilnik o suvlasnitvu, brine se o odravanju zajednikih dijelova zgrade, odgovara za tetu koja bi nastala zbog slabog odravanja zgrade, kao i za tetu koja bi nastala zbog greaka na samoj zgradi, moe zastupati suvlasnike na sudu ako budu tueni, a i samo moe podizati tube protiv treih osoba ili samih suvlasnika. Upravljanje zgradom povjereno je toj pravnoj osobi iji su lanovi svi vlasnici posebnih dijelova zgrade. Odluke se donose na opoj skuptini svih vlasnika stanova, a njihovo se izvravanje preputa izabranom upravitelju. U Italiji glede upravljanja zgradom postoji skuptina suvlasnika i upravitelj. Skuptina suvlasnika ima sljedee ovlasti: izbor i opoziv upravitelja, odreivanje nagrade upravitelju, odobravanje godinjega izvjea upravitelja, odluivanje o izvanrednim radovima na odravanju zgrade i poslovima ouvanja zgrade. Upravitelj, kojega moe na zahtjev jednoga ili vie suvlasnika izabrati i sud ako skuptina ne izvri ovaj zadatak, ima sljedee dunosti: izvrava odluke skuptine suvlasnika, vodi rauna o izvravanju pravilnika o suvlasnitvu, brine o koritenju zajednikih dijelova zgrade tako da to bude u interesu svih suvlasnika, naplauje trokove odravanja zgrade, podnosi koncem godine izvjee o svome radu, zastupa vlasnike stanova i podnosi tube protiv treih osoba, ali i samih vlasnika stanova.Tijela upravljanja zgradom u vicarskom pravu su, takoer, skuptina suvlasnika i upravitelj. Skuptina postavlja i nadzire upravitelja, obavlja administrativne poslove koji nisu u nadlenosti upravitelja, odobrava predraun godinjih trokova, odobrava raune izmeu suvlasnika i raspodjeljuje trokove, odluuje o osnivanju fonda za obnovu zgrade, osigurava zgradu protiv poara i ostalih rizika itd. Upravitelj saziva skuptinu i predsjedava joj, poduzima hitne mjere radi sprjeavanja ili otklanjanja tete, rasporeuje zajednike trokove meu suvlasnicima, upuuje i naplauje raune, zastupa zajednicu i suvlasnike prema treim osobama, ali ne moe istupati kao tuitelj i tuenik bez prethodnoga odobrenja skuptine suvlasnika, osim u hitnim sluajevima kada se odobrenje moe dati i naknadno, itd. .,..;
17
STVARNO PRAVO
Belaj
boljice, duan je upravitelj prikupiti vie ponuda kako bi se moglo odluiti o najpovoljnijoj ponudi (93/4). Ova je dunost upravitelja nastala iz njegove temeljne dunosti, a to je da to je najvie mogue uva interese suvlasnika nekretnine. . 140. "Upravitelj kojem je zavrila uprava duan je bez odgaanja poloiti raun o priuvi i ostatak predati novom upravitelju; razrijei li sud upravitelja, naloit e mu da u roku od etrnaest dana pod prijetnjom ovrhe preda utvreni ostatak novom upravitelju" (90/5). Nasuprot tome, suvlasnici, u ije ime upravitelj upravlja nekretninom, duni su o promjeni osobe upravitelja ili o promjenama njegovih ovlasti koje se i njih tiu obavijestiti najmoprimce i zakupnike na prikladan nain. Ono to bi neobavijeteni najmoprimci i zakupnici ispunili osobi koja vie nije upravitelj, ili vie nije ovlatena primiti ispunjenje, valjano je ispunjeno i oslobaa dunike obveze, ali samo ako nisu znali za tu promjenu (93/5,379/2). Dakle, ako suvlasnici ne bi ispunili dunost obavjetavanja najmoprimaca i zakupnika o promjeni osobe upravitelja sami bi preuzeli odreene rizike te svoja potraivanja ne bi mogli ostvariti od samih najmoprimaca i zakupnika koji su valjano ispunili svoje obveze ne znajui za promjenu, ve eventualno samo od bivega upravitelja koji je primio ispunjenje. 1 4 1 . Osim svih do sada spomenutih dunosti svaki suvlasnik ima i dunost prijave tete. "Svaki suvlasnik je ovlaten i duan bez odgaanja prijaviti zajednikom upravitelju tete za koje je spoznao da su nastale na dijelovima ili ureajima nekretnine kojima taj upravlja, a i tete na onim posebnim dijelovima te nekretnine na kojima je uspostavljeno vlasnitvo u korist odreenoga suvlasnikoga dijela ako od njih prijeti opasnost ostalim dijelovima nekretnine. Kad prijeti opasnost od tete, svaki je suvlasnik ovlaten poduzeti nune mjere i bez pristanka ostalih suvlasnika" (92/1-2). I ova se dunost kao uostalom i temeljna dunost dunost upravljanja, moe shvatiti i kao odreena ovlast, ovisno o kutu iz kojega se promatra. Svaki suvlasnik e upravitelju prijaviti prije svega one tete koje su nastale na zajednikim dijelovima nekretnine jer njima upravitelj upravlja. Meutim, moe mu se prijaviti i teta na posebnom dijelu nekretnine na kojem postoji etano vlasnitvo ako od toga prijeti opasnost ostalim dijelovima nekretnine. To se moe uiniti ne samo upravitelju ve napose onom etanom vlasniku na ijem je posebnom dijelu nekretnine teta nastala, a on eventualno s time nije upoznat. 142. Osim toga kad prijeti opasnost od tete, svaki je suvlasnik ovlaten poduzeti nune mjere i bez pristanka ostalih suvlasnika. Ako se te mjere sastoje u poduzimanju nekakve konkretne radnje radi otklanjanja opasnosti od tete tada je mogue da je dolo do nunog poslovodstva bez naloga (negotiorum gestio necessaria). Ope pravilo o nunom poslovodstvu sadrano je u lanku 220. Zakona o obveznim odnosima u kojem stoji: "Obavljanju tueg posla moe se nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi odgaanje te predstoji teta ili proputanje oite koristi". Ipak odredbu o poduzimanju nunih mjera i bez pristanka ostalih suvlasni5 8 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Belaj
ka u sluaju kada prijeti opasnost od tete (92/2) treba shvatiti u smislu neposredne opasnosti od tete (npr. gaenje poara, zatvaranje vode, uklanjanje opasnih stvari iz neijeg stana i slino) ime bi se izbjegle mogue zlouporabe, odnosno neovlateno zadiranje u tue posebne dijelove nekretnine. S obzirom da je poslovodstvo nuno nije potrebno utvrivati da li ostali suvlasnici smatraju tu radnju korisnom ili ne. Inae ovaj se sluaj odnosi i na poduzimanje nunih mjera za uklanjanje opasnosti od tete na neijem posebnom dijelu nekretnine kao i na zajednikim dijelovima. Suvlasnik koji je poduzeo nune mjere duan je to prije obavijestiti o onome to je poduzeo gospodara posla, a to je u ovom sluaju etani vlasnik na ijem su posebnom dijelu radnje poduzete ili pak svi suvlasnici ako je radnja poduzeta na zajednikom dijelu nekretnine. Suvlasniku pripadaju sva prava koja i inae pripadaju poslovoi bez naloga, a to su pravo na naknadu svih nunih i korisnih trokova, zatim naknada za trud, naknada tete koju je eventualno pretrpio. Meutim, mogue je da i sam suvlasnik odgovara za tetu koju je prouzroio poduzimajui nune mjere. 3. Izvravanje ovlasti glede cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju 143. Nakon prikaza izvravanja ovlasti glede cijele nekretnine potrebno je ukazati i na odreene posebnosti koje se tiu izvravanja ovlasti glede cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju. ZV to pitanje ureuje u lancima od 374. do 387. Prijelazno razdoblje traje sve do trenutka dok suvlasnici meusobne odnose ne urede sukladno odredbama glave 4. treega dijela ZV to znai s odredbama o vlasnitvu posebnoga dijela nekretnine. To znai da e se u prijelaznom razdoblju primjenjivati ta posebna pravila koja je ZV propisao, a izuzetno od ove odredbe i u prijelaznom razdoblju e se primjenjivati odredbe koje se odnose na plodove i druge koristi (91), i odredbe koje se odnose na dunost prijave tete (92). S obzirom da za ta pitanja ne postoji razlika u odnosu na rjeenje koje bi se trebalo primjenjivati u prijelaznom razdoblju, nije bilo potrebno u prijelaznim i zavrnim odredbama ponavljati te odredbe ve je samo ukazano na njihovu primjenu u istovjetnom obliku i u prijelaznom razdoblju (374/2). 144. Meusobni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i koritenjem nekretnine u prijelaznom razdoblju utvruju se meuvlasnikim ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (375). U prijelaznom razdoblju suvlasnici moraju sklopiti meuvlasniki ugovor i to u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja ZV na snagu (dakle najkasnije do 1. sijenja 1998.). Inae izvan prijelaznoga razdoblja suvlasnici nemaju dunost sklapanja takvoga ugovora ve mogu donositi druge odluke u pisanom obliku, o poduzimanju redovitih i izvanrednih poslova upravljanja nekretninom. Ipak izgleda da e biti korisno za same suvlasnike ako sklope meuvlasniki ugovor i nakon uspostave etanoga vlasnitva sukladno odredbama ZV-a, dakle nakon proteka prijelaznoga razdoblja, jer e njime dobiti odreeno uporite glede uzajamnih odnosa. Meuvlasniki ugovor moe postaviti temeljne odrednice meusobnih odnosa suvlasnika i tako smanjiti broj pravnih poslova koje suvlasnici sklapaju izmeu sebe vezano uz poslove upravljanja neSTVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 5 8 1
Belaj
kretninom kao i sve druge odnose. Postavlja se stoga pitanje do kada e se primjenjivati odredbe meuvlasnikoga ugovora koji su suvlasnici duni sklopiti u prijelaznom razdoblju. Iako o tome nema izriitih odredbi proizlazi da suvlasnici mogu i nakon konane uspostave etanoga vlasnitva prema novom sustavu ureenom ZV-om, dakle nakon prestanka prijelaznoga razdoblja, ostaviti na snazi meuvlasniki ugovor koji su sklopili za prijelazno razdoblje. Druga je mogunost da taj ugovor noveliraju, odnosno izmijene, ako je to potrebno, a trea da prestane vaiti meuvlasniki ugovor izmeu suvlasnika. 145. Sadraj meuvlasnikoga ugovora propisan je (375), tako ovaj ugovor osobito sadri: veliinu suvlasnikih dijelova nekretnine, uvjete i nain upravljanja nekretninom, poblie podatke o osobi koja e upravljati nekretninom, opseg poslova koje e ta osoba obavljati te odgovornost za obavljanje poslova, uvjete i nain prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajednike priuve, ime suvlasnika ovlatenoga za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju odnosno treim osobama i granice njegovih ovlasti, uvjete i nain koritenja zajednikih prostorija, ukljuujui i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te ureaja i zemljita koje pripada odreenoj nekretnini. Odluke koje proizlaze iz meuvlasnikoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila veina suvlasnika iji suvlasniki dijelovi ine vie od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Odredbe meuvlasnikoga ugovora imaju uinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja meuvlasnikoga ugovora. 146. Ako je nekretninom upravljao fond u stambenom gospodarstvu, suvlasnici su duni tom fondu dostaviti meuvlasniki ugovor i obavijestiti ga o raunu sredstava zajednike priuve (376/1). Fondovi u stambenom gospodarstvu upravljali su viestambenim zgradama jer su se zajedniki dijelovi tih zgrada, a u pravilu i zemljite, nalazili u drutvenom vlasnitvu. Ovdje spomenuta dunost suvlasnika treba se shvatiti u smislu nadzora nad izvravanjem obveze suvlasnika da zakljue meuvlasniki ugovor i osnuju zajedniku priuvu. Fondovi u stambenom gospodarstvu prestaju upravljati odreenom nekretninom nakon to suvlasnici te nekretnine dostave fondu ugovor sklopljen s upraviteljem, a najkasnije u roku od dvanaest mjeseci od stupanja na snagu ZV (376/2). To je i razumljivo jer e tada poslovi upravljanja pripasti upravitelju. Meutim, najkasnije u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ZV fondovi e prestati upravljati nekretninom i to bez obzira da li je imenovan upravitelj i to stoga to nakon toga roka i sami fondovi u stambenom gospodarstvu prestaju s radom (386). 147. "Ako se u jednoj nekretnini nalaze zajedniki dijelovi i ureaji koji koriste i drugim nekretninama (krov, oluci, fasada, kotlovnica), odnosno nadstojniki stan koji pripada i drugim nekretninama, suvlasnici tih nekretnina duni su sklopiti ugovor o upravljanju i koritenju tih zajednikih dijelova i ureaja, odnosno nadstojnikoga stana" (377). U svezi s ovom odredbom treba ponoviti da pojedinanu nekretninu ini zemljina estica, ukljuujui i sve to je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj povrini ili ispod nje, ali ako je vie zem5 8 2 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Belaj
ljinih estica upisano u zemljinoj knjizi u isti zemljinoknjini uloak, one su pravno sjedinjene u jedno zemljinoknjino tijelo, koje je kao takvo jedna nekretnina. Dakle, da li se radi o jednoj ili vie nekretnina saznaje se iz podataka upisanih u zemljinu knjigu. U praksi se doista moe dogoditi da postoje zajedniki dijelovi koji koriste dvjema ili vie nekretnina. To se odnosi i na nadstojniki stan, a nabrajanje zajednikih dijelova i ureaja treba se smatrati samo ilustracijom. Naime, krov, oluci, fasada ili kotlovnica svakako nisu jedini primjeri zajednikih dijelova i ureaja koji mogu koristiti ne samo jednoj nekretnini. Suvlasnici su duni sklopiti ugovor o upravljanju i koritenju tih zajednikih dijelova i ureaja, odnosno nadstojnikoga stana, meutim, ako postoji spor glede tih dijelova trebaju ga rijeiti u parnici. Prigodom uspostave vlasnitva posebnoga dijela nekretnine, odnosno upisa toga prava u zemljinu knjigu treba, ako je mogue, razrijeiti pitanje vlasnitva zajednikih dijelova i ureaja, odnosno nadstojnikoga stana. Ako ne bi bilo mogue razdvojiti te zajednike dijelove, odnosno utvrditi kojoj nekretnini pripadaju, jer primjerice, zbog prirode stvari oni se rabe u korist vie nekretnina, tada bi se postupalo u skladu s ugovorom o upravljanju i koritenju tih zajednikih dijelova, a ako pojedini suvlasnici ne bi eljeli potpisati takav ugovor moglo bi se temeljem sudske odluke utvrditi uzajamna prava i dunosti suvlasnika vie nekretnina u svezi s tim pitanjem. 148. U prijelaznom razdoblju suvlasnici nekretnine duni su poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju. Upravitelj moe biti fizika ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. Upravitelj upravlja nekretninom u ime i za raun suvlasnika u granicama ovlasti utvrenih ugovorom. Upravitelj raspolae sredstvima zajednike priuve. Upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred dravnim tijelima, ako ugovorom koji suvlasnici sklapaju s upraviteljem nije drukije odreeno. Ako upravitelj upravlja s vie nekretnina, duan je poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno (378). 149. Osim toga upravitelj koji je odreen za prijelazno razdoblje duan je osobito: 1. brinuti da se zajedniki dijelovi nekretnine odravaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nunom za normalno koritenje; 2. obavljati povremeni i godinji pregled nekretnine i o tome sastaviti zapisnik; 3. utvrditi visinu sredstava zajednike priuve koju snosi pojedini suvlasnik; 4. rasporeivati i druge trokove nekretnine na suvlasnike, naplaivati dugovanja te redovno podmirivati te trokove prema treima, sukladno sredstvima kojima raspolae; 5. obavjetavati suvlasnike na prikladan nain o obavljenim poslovima; 6. obavljati i druge poslove u skladu s obvezama preuzetim ugovorom koji je sklopio sa suvlasnicima nekretnine; 7. poloiti svakom suvlasniku uredan raun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan nain na uvid isprave na kojima se temelji, i to najkasnije do 30. lipnja svake godine; 8. izraditi pregled predvienih poslova za odravanje i poboljice, kao i predvidivih trokova i optereenja u narednoj kalendarskoj godini (godinji program) ili za viegodinje razdoblje, te to na prikladan nain objaviti u kui najkasnije do isteka tekue kalendarske godine;
Belaj
9. prikupiti vie ponuda za poslove odravanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine kao i za vee radove radi poboljice (379/1). Sva ova pitanja ureena su detaljnije nego u dijelu koji se odnosi na vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine (glava 4. treega dijela ZV), dakle izvan prijelaznoga razdoblja. To je i razumljivo s obzirom na osjetljivost prijelaznoga razdoblja, no jasno je da se sve upraviteljeve dunosti nabrojane za upravitelja u prijelaznom razdoblju mogu analogno primijeniti i nakon uspostave etanoga vlasnitva prema pravilima ZV. 150. "Suvlasnici, u ije ime upravitelj upravlja nekretninom, duni su o promjeni osobe upravitelja ili o promjenama njegovih ovlasti koje se i njih tiu, obavijestiti najmoprimce i zakupnike na prikladan nain; ono to bi neobavijeteni najmoprimci i zakupnici ispunili osobi koja vie nije upravitelj ili vie nije ovlatena primiti ispunjenje, valjano je ispunjeno i oslobaa dunike obveze, ali samo ako nisu znali za tu promjenu" (379/2). Ova odredba primjenjuje se kao to je ve spomenuto i izvan prijelaznoga razdoblja. Upravitelja koji postupa suprotno propisanim obvezama suvlasnici mogu razrijeiti dunosti te im je duan naknaditi tetu koja nastane radi njegove nemarnosti ili propusta (379/3). Meutim, suvlasnici mogu opozvati upravitelja i bez navoenja odreenoga razloga, ako to ele, pa i u sluaju kada on uredno obavlja svoj posao, ali tada trebaju postupati u skladu s uvjetima koji su glede raskida ugovora, odnosno openito njegova prestanka, predvieni ZV-om (45) i u samom ugovoru s upraviteljem, a ako nisu predvieni u ugovoru onda prema opim pravilima obveznoga prava, odnosno prema pravilima predvienim za ugovor o nalogu. Tako je, izmeu ostaloga, propisano da "upravitelju postavljenom na neodreeno vrijeme mogu suvlasnici koji zajedno imaju veinu suvlasnikih dijelova otkazati uz otkazni rok od tri mjeseca, koji e poeti tei prvoga dana mjeseca koji slijedi otkazu", kao i da "upravitelju postavljenom na vrijeme dulje od pet godina mogu, nakon proteka pet godina, otkazati suvlasnici koji zajedno imaju veinu suvlasnikih dijelova, ne navodei otkazni razlog" (45/1). 1 5 1 . U prijelaznom razdoblju suvlasnici imaju i odreene obveze u stvaranju zajednike priuve. Sredstva zajednike priuve suvlasnici su duni uplaivati na raun koji e u tu svrhu otvoriti, prema utvrenom godinjem odnosno viegodinjem programu. Sredstva zajednike priuve suvlasnici su duni uplaivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela godinje. Ako suvlasnici prikupe sredstva zajednike priuve u iznosu veem od 10% vrijednosti nekretnine, ta sredstva privremeno nisu duni izdvajati sve dok se njihov iznos ne smanji ispod propisanog minimuma od 10%. Sredstva su suvlasnici duni uplaivati mjeseno (380). Visinu mjesenih rata koje suvlasnici trebaju uplaivati na odreeni raun, a izgleda da to moe biti i raun upravitelja koji i inae raspolae tim sredstvima, naravno na nain kako to odrede suvlasnici i u njihovom interesu, utvruje upravitelj vodei rauna o kriterijima utvrenim ZV-om ili pak ugovorom koji je glede upravljanja nekretninom sklopio sa suvlasnicima. U prijelaznom razdoblju postoji, dakle, i zakonska obveza suvlasnika da stvore zajedniku priuvu. S obzirom da zajednika priuva predstavlja odree5 8 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Belaj
nu novost u naem sustavu etanoga vlasnitva dobro je to je propisana dunost stvaranja zajednike priuve. Kasnije, nakon uspostave vlasnitva posebnoga dijela nekretnine i sami suvlasnici e imati potrebu za postojanjem takvih zajednikih novanih sredstava, ali osobe koje su status etanoga vlasnika stekle po prijanjim propisima vjerojatno barem na poetku ne bi imale dovoljno spoznaja o neophodnosti stvaranja zajednike priuve, pa ih se na to obvezuje. Inae smisao postojanja zajednike priuve jednak je u prijelaznom razdoblju kao i kasnije, nakon uspostave etanoga vlasnitva prema novom sustavu, a to je pokrie trokova odravanja nekretnine ili eventualno poboljavanja te otplaivanje zajma za pokrie tih
trokova. 18 .... , .
:
. , ,
.......
>-:... , . > .
. - . - - .
152. "Dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine udio vlasnika posebnoga dijela nekretnine u trokovima upravljanja odredit e se na nain da visina udjela odgovara udjelu korisne povrine stana ili na druge samostalne prostorije koja je u njegovu vlasnitvu, prema zbroju korisnih povrina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini" (381). Dakle, dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, a to je veliina suvlasnikih dijelova svakoga suvlasnika u odnosu na nekretninu kao cjelinu, s obzirom da se izvan prijelaznoga razdoblja trokovi cijele nekretnine, pa tako i upravljanja, snose razmjerno veliini suvlasnikih dijelova, trokovi upravljanja odredit e se prema korisnoj povrini. Tako e svaki suvlasnik za trokove upravljanja dati doprinos razmjeran korisnoj povrini stana ili druge samostalne prostorije koju koristi u odnosu na zbroj korisnih povrina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini. Korisna povrina je, kao to je ve spomenuto, ukupna podna povrina stana ili druge samostalne prostorije, umanjena za irinu zidova koji je prekidaju. 153. Osim ovih odredaba ZV sadri i odredbe o hitnim popravcima (382). Pod hitnim popravcima19 razumijevaju se radovi kojima se sprjeavaju posljedice za ivot i zdravlje ljudi kao i vea oteenja nekretnine, a potreba za njihovim izvoenjem se javlja nenadano. Suvlasnici imaju temeljnu dunost da odravaju zgradu, meutim, prema novom sustavu etanoga vlasnitva briga oko odravanja pripada iskljuivo njima (fondovi u stambenom gospodarstvu se gase) tako da u izuzetnim sluajevima, a to su upravo hitni, ali i nuni popravci, ira zajednica zbog nebrige suvlasnika mora intervenirati. Ako suvlasnici ne osiguraju upravljanje nekretninom, jedinica lokalne samouprave (grad ili opina) i jedinica lokalne samouprave i uprave (upanija) odredit e fiziku ili pravnu osobu za obavljanje
U lanku 2. Uredbe o odravanju zgrada navedeno je da sredstva zajednike priuve suvlasnici zgrade koriste osobito za pokrie trokova: redovitoga odravanja i poboljavanja zajednikih dijelova i ureaja zgrade, hitnih i nunih popravaka zajednikih dijelova i ureaja zgrade, osiguranja zgrade kod osiguravajuega drutva, zamjene postojeih i ugradnje novih zajednikih dijelova i ureaja zgrade, otplate zajma za financiranje trokova odravanja i poboljavanja zgrade te poslovanja upravitelja zgrade. Hitni popravci prema l. 5. Uredbe o odravanju zgrada podrazumijevaju radove na otklanjanju razliitih kvarova i oteenja (npr. kvarova na razliitim instalacijama, znatnijim oteenjima dimnjaka, prodiranja oborinskih voda, otpadanja dijelova proelja itd.) STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 5 8 5
19 18
Belaj
hitnih popravaka na toj nekretnini. Tu osobu ne treba smatrati upraviteljem, ali s druge strane izgleda da, iako to ZV izriito ne navodi, i u sluajevima kada postoji upravitelj, no i pored toga se pojavljuje potreba za hitnim popravcima, jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave, takoer, moe odrediti osobu za obavljanje takvih popravaka nakon to se to ne uspije rijeiti u suradnji s upraviteljem i samim suvlasnicima. Naime, suvlasnici mogu nakon odreenog vremena zapustiti dunost uplaivanja sredstava u zajedniku priuvu, pa tako dospjeti u situaciju da nemaju sredstava za hitne popravke. U tom e sluaju suvlasnici biti duni osobi koja obavi hitne popravke platiti trokove u roku osam dana od kada ih ta osoba pisano obavijesti o iznosu dugovanja. Raun o obavljenom hitnom popravku smatra se vjerodostojnom ispravom u ovrnom postupku. Radi osiguravanja naplate nepodmirenih iznosa, pravna osoba koja je obavila hitne popravke ima pravo upisa hipoteke na stan, odnosno drugi posebni dio zgrade onih suvlasnika koji nisu podmirili trokove popravka. Postavlja se pitanje zato i fizika osoba koja je obavila hitne popravke na nekretnini ne bi imala pravo upisa hipoteke. ZV ovo pravo osigurava samo pravnim osobama vjerojatno stoga to se oekuje kako e fizike osobe obavljati manje sloene i jeftinije popravke za razliku od pravnih osoba koje su osposobljenije za obavljanje veih i sloenijih, a samim time i skupljih radova. 154. Osim hitnih popravaka ZV razlikuje i nune popravke. "Kada zbog oteenja zajednikih dijelova i ureaja nekretnine postoji opasnost za ivot i zdravlje ljudi, graevinski inspektor naredit e upravitelju nekretnine, odnosno suvlasnicima ako nemaju upravitelja, izvrenje nunih popravaka" (383/1). Dakle, pod nunim popravcima20 razumiju se radovi koje treba poduzeti da bi se otklonila oteenja zajednikih dijelova i ureaja nekretnine od kojih prijeti opasnost po ivot i zdravlje ljudi. alba izjavljena protiv rjeenja inspektora ne zadrava ovrhu rjeenja, a radi osiguravanja naplate trokova nunih popravaka, traitelj ovrhe ima pravo upisa hipoteke na stan, odnosno drugi posebni dio nekretnine onih suvlasnika koji nisu podmirili trokove popravka (383/2-3). Razlika izmeu hitnih i nunih popravaka je u tome to se potreba za hitnim popravcima javlja nenadano i potrebno je brzo obaviti radove dok kod nunih popravaka u naelu ne postoji tolika iznenadnost pojave oteenja niti je potrebna tolika brzina pri izvrenju popravaka. , 155. Postavljen je i rok za sklapanje meuvlasnikoga ugovora kojim se ureuju i utvruju uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i koritenjem nekretnine, zatim ugovora u svezi sa zajednikim dijelovima koje koriste i drugim nekretninama, te ugovora s upraviteljem, a on iznosi dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ZV-a (384). ZV je stupio na snagu 1. sijenja 1997. godine to znai
Prema l. 6. Uredbe o odravanju zgrada nunim se popravcima smatra poduzimanje radova osobito radi sanacije: krovne konstrukcije, nosivih zidova, stupova, meukatnih konstrukcija, temelja, dimnjaka i dimovodnih kanala, ravnih i kosih krovova, klizita, zamjene instalacija na zajednikim dijelovima i ureajima zgrade itd. 5 8 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
20
Belaj
da su suvlasnici duni najkasnije do 1. sijenja 1998. godine sklopiti navedene ugovore. 156. Ako suvlasnici nisu osigurali upravljanje nekretninom u roku od dvanaest mjeseci od stupanja na snagu ZV-a, jedinice lokalne samouprave (grad ili opina) odredit e fiziku ili pravnu osobu koja e obavljati poslove uprave tom nekretninom (prinudni upravitelj). Prinudni upravitelj ima sve ovlasti upravitelja nekretninom propisane za prijelazno razdoblje (385). 157. Fondovi u stambenom gospodarstvu prestaju s radom u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ZV-a (386). Nakon toga vremena, znai najkasnije nakon 1. sijenja 1998. godine poslove vezane uz nekretninu preuzimaju sami suvlasnici. 158. "Namjenu sredstava zajednike priuve, vrste i nain otklanjanja hitnih i nunih popravaka, dostavljanje podataka o stanovima nadlenom upravnom tijelu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave, preuzimanje sredstava i djelatnika fonda, prijenos sredstava zateenih na raunu fonda te uvjete i nain prestanka rada fondova uredit e Vlada Republike Hrvatske posebnom uredbom" (387/1). Ovu e uredbu Vlada Republike Hrvatske donijeti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ZV-a (387/2).
D. Prestanak vlasnitva na posebnom dijelu nekretnine

159. Temeljni nain prestanka etanoga vlasnitva je propast predmeta toga vlasnitva. "Vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine prestaje ako stan ili druga samostalna prostorija koja je bila predmetom toga vlasnitva trajno prestane biti prikladna za samostalno izvravanje suvlasnikovih ovlasti, a s time ujedno prestaje i vlasnitvo sporednih dijelova" (94). Propast predmeta etanoga vlasnitva moe biti potpuna ili djelomina. Ako je dolo do djelomine propasti stana to u pravilu nije razlog za prestanak etanoga vlasnitva jer najee je mogu popravak. Da bi etano vlasnitvo prestalo zbog propasti predmeta mora postojati trajna nemogunost uporabe, odnosno trajni prestanak mogunosti samostalnoga izvravanja suvlasnikovih ovlasti. To znai da popravak nije mogu ili da ga etani vlasnik ne eli poduzeti s obzirom na predstojee visoke trokove. Razlozi propasti predmeta etanoga vlasnitva mogu biti razliiti kao, primjerice, poar, potres, poplava ili neka druga elementarna nepogoda, a mogua je i propast usljed dotrajalosti posebnoga dijela nekretnine. Meutim, prestanak vlasnitva posebnoga dijela nekretnine ne povlai za sobom prestanak suvlasnitva na nekretnini (96). To znai da ako suvlasnik kasnije osposobi stan ili drugu samostalnu prostoriju nekretnine tako da opet bude prikladna za samostalno izvravanje suvlasnikovih ovlasti, bit e mogue ponovno uspostaviti etano vlasnitvo na tome dijelu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke. 160. Inae prestanak vlasnitva na posebnom dijelu nekretnine zbog propasti predmeta odnosi se i na sporedne dijelove (otvoreni balkoni, terase, podrumske ili
STVARNO PRAVO " Trei dio: Vlasnitvo 5 8 7
Belaj
tavanske prostorije, kuni vrtovi, mjesta za ostavljanje najvie do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji itd.) na kojima, takoer, prestaje etano vlasnitvo jer ti dijelovi slijede pravnu sudbinu stana ili druge samostalne prostorije s obzirom da za njih vrijede pravila koja se odnose na pripatke stvari. 1 6 1 . Osim uslijed propasti predmeta, vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine prestaje i uknjibom brisanja u zemljinoj knjizi onoga upisa kojim je vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine bilo uspostavljeno kao pravo povezano s odreenim suvlasnikim dijelom te nekretnine (95/1). Kao razlog za brisanje etanoga vlasnitva u zemljinoj knjizi moe se, na primjer, javiti odnos izmeu odgovarajuega suvlasnikoga dijela i korisne vrijednosti, ako je odgovarajui suvlasniki dio postao manji od korisne vrijednosti. Za uknjibu brisanja na temelju odreknua nuan je pristanak svih suvlasnika i knjinih ovlatenika ija prava optereuju odgovarajui suvlasniki dio (95/2). Naime, prestanak etanoga vlasnitva uknjibom brisanja na temelju odreknua ukazuje na to da postoji odreeni interes pojedinog suvlasnika za ovakvim postupkom s obzirom da se radi o besplatnom ustupanju vlasnitva posebnoga dijela nekretnine. Stoga je potrebno dati mogunost i ostalim suvlasnicima i knjinim ovlatenicima da davanjem pristanka potvrde da odreknue pojedinoga suvlasnika od vlasnitva posebnoga dijela nekretnine, to rezultira uknjibom brisanja u zemljinoj knjizi, nije u suprotnosti s njihovim interesima. . 162. "Kad dotadanji suvlasnik nekretnine prestane biti suvlasnikom odgovarajuega suvlasnikoga dijela, prestalo je za njega i vlasnitvo onoga posebnoga dijela koje je bilo uspostavljeno na tom odgovarajuem dijelu; ali prestanak vlasnitva posebnoga dijela ne povlai za sobom prestanak suvlasnitva na nekretnini" (96). Dakle, kada prestane suvlasnitvo odgovarajuega suvlasnikoga dijela prestat e i etano vlasnitvo koje je postojalo na tom dijelu. Prestanak etanoga vlasnitva ne povlai za sobom nuno i prestanak suvlasnitva na nekretnini jer suvlasniki dio moe biti vei od korisne vrijednosti stana ili druge samostalne prostorije pa e suvlasnitvo ostati glede te razlike. Osim toga prestanak etanoga vlasnitva uope i ne mora utjecati na smanjivanje suvlasnikoga dijela. Ako, na primjer, doe do propasti zgrade i na taj nain prestane etano vlasnitvo, ostat e suvlasnitvo na zemljitu i na materijalu koji je ostao nakon propasti zgrade. Nemogue je, meutim, da netko ostane vlasnikom posebnoga dijela nekretnine ako mu je prestalo suvlasnitvo. 1 6 3 . Etani vlasnici rabei svoj posebni dio nekretnine u stambene, poslovne ili neke druge svrhe nuno su upueni na tovanje pravila jedne specifine zajednice, tako da svoja prava trebaju ostvarivati na nain da to to manje ometa ostale etane vlasnike, suvlasnike ili korisnike nekretnine. Vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine i specifina suvlasnika zajednica koja pritom postoji pogoduje nastanku razliitih vrsta nesporazuma meu suvlasnicima (communio est mater rixarum - zajednica je majka svaa). Zbog toga je potrebno obazrivo ponaanje su5 8 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Belaj
vlasnika, i svih drugih osoba koje stanuju u zgradi ili je koriste za druge svrhe, to se svakako odnosi i na lanove obitelji koji s njima ive jer se i njihove radnje i ponaanja koje je suvlasnik propustio sprijeiti uzimaju za radnje samoga suvlasnika. Izmeu suvlasnika i svih drugih osoba koje stanuju u zgradi potrebno je razvijati takve odnose koji e rezultirati kvalitetnim suivotom. 164. Svaki od suvlasnika iste nekretnine koja se sastoji od zemljita sa zgradom ili od prava graenja sa zgradom duan je prigodom izvravanja svojega prava postupati osobito obzirno prema ostalima, u protivnom ostali suvlasnici mogu ishoditi njegovo iskljuenje iz suvlasnike zajednice, pod pretpostavkama koje odreuje ZV (97). Razlikuju se dva oblika iskljuenja: 1. iskljuenje na zahtjev veine i 2. iskljuenje na zahtjev manjine. 165. Kod iskljuenja na zahtjev veine iskljuenje mogu traiti: 1. suvlasnici koji zajedno imaju veinu suvlasnikih dijelova u odnosu na pojedinog etanog vlasnika ako za to postoje razlozi koji su taksativno navedeni u ZV-u (98/1) i 2. suvlasnici koji zajedno imaju veinu suvlasnikih dijelova te nekretnine, u odnosu na bilo kojega suvlasnika (dakle, i onoga koji nije etani vlasnik) ako za to postoje razlozi koji su taksativno navedeni u ZV-u (98/2). 166. Razlozi za iskljuenje na zahtjev veine koji opravdavaju donoenje odluke o iskljuenju su: 1. ako suvlasnik ne udovoljava dunostima koje proizlaze iz zajednice, osobito ako ne plati dune iznose ni do zavretka rasprave koja prethodi presudi prvostupanjskoga suda, a ako je bilo sporno koliko je duan platiti pa je sud donio meupresudu, tada do zavretka prvostupanjske rasprave koja slijedi nakon meupresude; 2. ako dijelove nekretnine koji su u njegovu vlasnitvu kao posebni dijelovi ili dijelove koje rabe i drugi suvlasnici rabi na nain koji znatno ide na tetu interesa drugih suvlasnika; 3. ako svojim bezobzirnim, nepristojnim ili uope nedolinim ponaanjem uini tegobnim zajedniko stanovanje ostalim suvlasnicima, ili poini kanjivo djelo protiv imovine, morala ili tjelesne cjelovitosti kojega od suvlasnika ili druge osobe koja stanuje u kui, a nije rije o djelima tako maloga znaenja da bi ih trebalo zanemariti (98/3). ;. - >. 167. Iskljuenje nema karakter izvlatenja ve se javlja kao oblik razvrgnua suvlasnike zajednice civilnom diobom, a provodi se putem prodaje na javnoj drabi. Cijena koja se ostvari prodajom na javnoj drabi pripada iskljuenom suvlasniku, ali nakon obavljene prodaje i stjecanja suvlasnikoga dijela od druge osobe, prestaje zajednica s iskljuenim suvlasnikom to podrazumijeva njegovo iseljavanje iz zgrade, zajedno sa lanovima njegova domainstva. Eventualni dugovi koje je iskljueni suvlasnik imao prema ostalim suvlasnicima mogu se podmirivati iz iznosa kupovne cijene ostvarene na javnoj drabi. 168. "Radnje i ponaanja suvlasnikova branoga druga i drugih lanova obitelji koji s njim stanuju, kao i osoba koje s njegovim pristankom rabe dijelove nekretnine, a koje je on propustio sprijeiti koliko je bilo mogue, uzimaju se za radnje toga suvlasnika" (98/4). Pod osobama koje sa suvlasnikovim pristankom raSTVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 5 8 9
Belaj
be dijelove nekretnine treba podrazumijevati zakupnike i najmoprimce, kao i sve druge osobe koje rabe posebni i druge dijelove nekretnine za to pravni temelj moe biti i besplatan pravni posao (npr. posudba). 169. "Suvlasnici koji su odluili da e zahtijevati iskljuenje odreenoga suvlasnika tubom e zahtijevati da sud utvrdi postojanje razloga za iskljuenje i odlui da je tuenik duan otuiti svoj suvlasniki dio i napustiti posjed, jer e se u protivnom na zahtjev tuitelja, koji ne moe biti stavljen u roku kraem od tri mjeseca od pravomonosti presude, tuenikov suvlasniki dio prodati na javnoj drabi" (98/5). Dakle, odluku o iskljuenju donosi sud na temelju tube koju podnose suvlasnici. Iskljueni suvlasnik moe i sam, prije prodaje na javnoj drabi, prodati svoj suvlasniki dio, a za ostvarivanje ovoga prava ima na raspolaganju rok koji ne moe biti krai od tri mjeseca od pravomonosti presude o iskljuenju. Ako u tom roku ne proda svoj suvlasniki dio obavit e se prodaja na javnoj drabi. "Time to suvlasniki dio stekne druga osoba, zajednica s iskljuenim suvlasnikom prestaje" (98/6). Druga osoba stjee suvlasniki dio u trenutku kada ga kupi bez obzira da li tada stjee i posjed na tome dijelu. Dakle, ovdje se radi o pravnom prestanku zajednice s iskljuenim suvlasnikom koji se ne mora uvijek podudarati s faktinim prestankom koji bi se sastojao u prestanku posjeda, odnosno uporabe suvlasnikoga dijela od strane iskljuenoga suvlasnika. 170. Iskljuenje se moe osim na zahtjev veine provesti i na zahtjev manjine, no tada je postupak znatno ublaen u korist suvlasnika kojega se eli iskljuiti, a prilino sloen kad se radi o suvlasniku koji trai iskljuenje jer se sastoji od dviju parninih tubi koje se podnose u dva odvojena postupka. Prethodno je potrebno da suvlasnik koji eli iskljuenje drugoga suvlasnika, a za to nije dobio podrku veine suvlasnika, podnese tubu sudu kojom trai prestanak postupaka koji ga povrjeuju. Ako nakon pravomonosti presude kojom je sud odluio da je tuenik duan suzdravati se od takvih postupaka, tuenik nastavi s uznemiravanjem, moe se podnijeti tuba za iskljuenje koja ima znaenje kao da je podnesena od veine suvlasnika. 1 7 1 . Razlozi za podnoenje tube kojom se trai suzdravanje suvlasnika od odreenih postupaka postoje ako je neki suvlasnik nekretnine drugoga suvlasnika, koji ga niim nije izazvao, povrijedio bezobzirnim, nepristojnim ili uope nedolinim ponaanjem, uinio mu tegobnim zajedniko stanovanje, ili je poinio kanjivo djelo protiv njegove imovine, morala ili tjelesne cjelovitosti ili nekoga od njegovih ukuana, a nije rije o djelima tako maloga znaenja da bi ih trebalo zanemariti. Tada povrijeeni suvlasnik, ako i nije dobio od drugih suvlasnika dovoljnu podrku da bi se iskljuenje moglo obaviti na zahtjev veine, moe tubom zahtijevati da se dotini suvlasnik ubudue suzdrava od takvih postupaka (99/1). 172. Jednako kao i kod iskljuenja na zahtjev veine radnje i ponaanja suvlasnikova branoga druga i drugih lanova obitelji koji s njim stanuju, kao i osoba koje s njegovim pristankom rabe dijelove nekretnine, a koje je on propustio
Belaj
sprijeiti koliko je bilo mogue, uzimaju se za radnje toga suvlasnika (99/2). Nastave li se takvi postupci i nakon pravomonosti presude kojom je sud odluio da je tuenik duan suzdravati se od njih, povrijeeni suvlasnik moe i sam podnijeti tubu za iskljuenje, u kojem e se sluaju na odgovarajui nain primjenjivati odredbe koje inae vrijede, kad tu tubu podnose suvlasnici koji su donijeli odluku da e zahtijevati iskljuenje (99/3).
STVARNO PRAVO
GLAVA 14. Prethodno i potonje vlasnitvo
Gavella
Glava 14.
Prethodno i potonje vlasnitvo

I. Openito o sudjelovanju u pravu vlasnitva jedne stvari u ulozi prethodnog i potonjeg vlasnika A. Prethodni i potonji vlasnik
1. Vlasnik moe pravo vlasnitva ograniiti nekim rokom ili uvjetom (34/1), tako da e ono do isteka toga roka, odnosno do ispunjenja uvjeta, pripadati jednoj, a potom drugoj osobi. Dok taj rok ne istekne, odnosno dok se uvjet ne ispuni, sudjelovat e u pravu vlasnitva iste stvari dvije osobe - jedna u ulozi prethodnog, a druga u ulozi potonjeg vlasnika (34/4 i 5),1 a da se time meu njih ne dijeli sadraj prava vlasnitva. 2. Za pojedine inaice sudjelovanja vie osoba u pravu vlasnitva u svojstvu prethodnog odnosno potonjeg vlasnika, rabe se i nazivi: vremenski podijeljeno vlasnitvo, uvjetno ili pendentno vlasnitvo, fiducijarno, opozivno i dr. Vremenski podijeljeno je ono vlasnitvo koje pripada prethodnom vlasniku do odreenog trenutka, a od tada potonjem vlasniku. Uvjetno, odnosno pendentno vlasnitvo je ono koje do ispunjenja uvjeta pripada prethodnom, a od njegovog ispunjenja potonjem vlasniku.2 Fiducijarno vlasnitvo je podvrsta uvjetnoga, naime vlasnitvo koje pripada prethodnom vlasniku samo radi osiguranja neke njegove trabine od potonjeg vlasnika, pa e se ono vratiti potonjem vlasniku kada ta trabina prestane postojati (ispunjenjem, prijebojem i dr.). Opozivno vlasnitvo je takoer podvrsta uvjetnog vlasnitva, ali takva da vlasnitvo pripada nekoj osobi uz raskidan, negativan i potestativan uvjet da bivi vlasnik koji ima na temelju pravnog posla ili zakona pravo opozvati svoje raspolaganje, ne opozove raspolaganje kojim je drugome bio prenio pravo vlasnitva odnosne stvari. Itd. Primjena naziva koje smo spomenuli nije ustaljena, pa emo ih nastojati ne rabiti, da ne bismo izazvali nepotrebnu zabunu. Na kraju krajeva - u svim sluajevima o kojima je rije, posrijedi su ogranienja prava vlasnitva nekim rokom ili uvjetom, koja tako djeluju da neka osoba igra ulogu prethodnog, a druga potonjeg vlasnika.
1 Ulogu prethodnog, a isto tako i potonjeg vlasnika, moe igrati i vie osoba, pa su one tada koje su tada u ulozi prethodnog, ili u ulozi potonjeg vlasnika - suvlasnici (ili zajedniki vlasnici). 2 U nas nema razloga razlikovati vremenski podijeljeno od pendentnog vlasnitva. Naime, na suvremeni pravni poredak - odstupajui time od tradicionalnog graanskopravnog ureenja - izjednauje pravne uinke isteka rokova s uincima ispunjenja uvjeta. Izriita zakonska norma lanka 78. ZOO odreuje da se glede uinaka poetnih rokova na odgovarajui nain (analogno) primjenjuju pravila o uincima odgodnih uvjeta, a glede uinaka zavrnih rokova - pravila o uincima raskidnih uvjeta. Pitanje je, meutim, ima li dovoljno opravdanja za izjednaenje uinaka uvjeta i roka. Uvjet je obiljeen neizvjesnou, a rok izvjesnou da e nastupiti, pa bi se s obzirom na tu razliitost njihovih bitnih obiljeja oekivalo da e im se uinci razlikovati.
STVARNO PRAVO
Gavella
3. Prethodni i potonji vlasnik sudjeluju u sadrajno nepodijeljenom pravu vlasnitva iste stvari tako to pravo vlasnitva - isprva ima onaj koji je prethodni vlasnik, ali e istekom roka ili ispunjenjem uvjeta vlasnitvo te stvari pripasti drugoj osobi - potonjem vlasniku. To za sobom povlai neko ogranienje pravne vlasti prethodnog vlasnika za vrijeme dok traje njegovo vlasnitvo. U pravilu to ogranienje djeluje samo u meusobnom odnosu prethodnog i potonjeg vlasnika (ogranienje s relativnim djelovanjem) (34/3/1). Ono bi, meutim, moglo djelovati i prema svakome treemu (ogranienje s apsolutnim djelovanjem), ali za to trebaju biti ispunjene posebne zakonom predviene pretpostavke takvog djelovanja (34/3/2). 4. U pravom smislu rijei sudjeluju u pravu vlasnitva iste stvari istodobno i prethodni i potonji vlasnik jedino ako to ogranienje prava vlasnitva prethodnog vlasnika u korist potonjega djeluje apsolutno, jer samo u takvom sluaju ima za vrijeme ekanja i potonji vlasnik glede stvari neko subjektivno pravo stvarnopravnog karaktera. Ako ogranienje prethodnog vlasnika djeluje samo relativno, dakle ako je ono samo obveza prethodnog vlasnika prema drugoj osobi kao potencijalnom potonjem vlasniku, tada ta druga osoba zapravo ne sudjeluje u pravu vlasnitva stvari neposredno, nego tek posredstvom svojeg obveznog odnosa sa prethodnim vlasnikom. Zato bi se u pravom smislu rijei moglo govoriti o sudjelovanju prethodnog i potonjeg vlasniku u pravu vlasnitva samo kada ogranienje o kojem je rije djeluje apsolutno. Ipak emo se nazivima prethodni i potonji vlasnik sluiti i govorei o vlasnitvu koje je samo s relativnim djelovanjem ogranieno u korist druge osobe, da bismo time olakali izraavanje. Isto ini i ZV. Pritom se ne smije ispustiti iz vida da e to biti baratanje s pojmovima prethodni i potonji vlasnik u irem, ne uvijek sasvim adekvatnom smislu. 5. Razliiti su razlozi zbog kojih se glede neke stvari uspostavlja odnos kojem je jedna osoba njezin prethodni, a druga potonji vlasnik. U najveem se broju sluajeva to ini radi (u cilju) stvarnog (realnog) osiguranja neke trabine - otuivatelj si prigodom ispunjenja kupoprodajnog ili slinog ugovora pridri pravo vlasnitva (prethodno vlasnitvo) dok mu stjecatelj (potonji vlasnik) ne ispuni odreenu trabinu (plati cijenu ili si.), ili vlasnik prenese stvar u prethodno vlasnitvo druge osobe kako bi joj time dao mogunost da ona iz te stvari naplati neku svoju trabinu, ne bude li joj ona na vrijeme ispunjena. Causa je, dakle, ponajee stvarno (realno) osiguranje odreene trabine. U sluaju da je vlasnitvo pridrano ili preneseno radi takvog osiguranja neke trabine, ili tonije - radi osiguranja mogunosti namirenja odreene trabine iz odreene stvari, pravo vlasnitva zapravo igra onu ulogu koju je pravni poredak inae namijenio zalonom pravu. Zato je u takvom sluaju onaj tko je nositelj prava vlasnitva neke stvari samo radi osiguranja neke trabine, ogranien u izvravanju tog svojeg prava vlasnitva na ono to je potrebno za postizanje svrhe osiguranja - iako je vlasnik, tretira ga se poput zalonog vjerovnika.3 To
Ope je pravilo da se zakonske odredbe postavljene za zalono pravo primjenjuju "na odgovarajui nain (analogno) i na prijenos vlasnitva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguranje namirenja trabine stvarima ili pravima dunika ili tree osobe, ako zakonom nije to drug o odreeno" (297/2). . - STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 5 9 3
3
Gavella
bi trebalo sprijeiti pokuaje zaobilaenja primjene pravila koja ureuju zalono pravo i nain njegovog izvravanja, uravnoteeno titei interese zalonog vjerovnika, dunika i treih osoba.
B. Ogranienje vlasnitva prethodnog vlasnika rokom odnosno uvjetom s relativnim djelovanjem

6. Kada je pravo vlasnitva prethodnog vlasnika ogranieno zavrnim rokom ili raskidnim uvjetom, stvar je iskljuivo u vlasnitvu prethodnog vlasnika za svo vrijeme dok rok ne istekne, odnosno dok se uvjet ne ispuni. Tek poto istekne rok, odnosno poto se ispuni uvjet - potonji e postati vlasnik, a prethodni e to prestati biti. Prethodni vlasnik je na temelju ugovora (ili jednostranog pravnog posla) obvezan da poto istekne rok, odnosno poto se ispuni uvjet, prenese pravo vlasnitva na potonjega. Rije je o obvezi prethodnog vlasnika i pravu potencijalnog potonjeg vlasnika, koji djeluju samo u odnosu izmeu prethodnog vlasnika i osobe kojoj se on tako obvezao (34/3/1). To znai da subjektivno pravo koje ima potencijalni potonji vlasnik za vrijeme dok jo nije istekao rok, odnosno dok jo nije ispunjen uvjet - nije stvarnopravne, nego je samo obveznopravne naravi. To je njegova trabina, koja e dospjeti za ispunjenje kada rok istekne ili se uvjet ispuni. 7. Prethodni e vlasnik biti duan ispuniti svoju obvezu prenoenja vlasnitva tek kada rok istekne, odnosno ako se uvjet ispuni, a do tada je u izvravanju svojeg prava vlasnitva sputan u korist potonjega time to ima neke obveze prema potonjem vlasniku. Te su obveze odreene zakonskim normama striktne naravi (strogim normama), pa stranke ne bi mogle iskljuiti njihovu primjenu.4 Zakonske obveze prethodnog vlasnika su sljedee. 1/ Ope obveze svakog prethodnog vlasnika su a/ da svoje pravo vlasnitva izvrava postupajui obzirno prema virtualnom vlasnitvu onoga koji eka da postane vlasnikom, te b/ da - poto rok istekne ili se uvjet ispuni - prenese potonjemu vlasnitvo, nakon ega e se njihov meusobni odnos prosuivati kao da je potonji bio vlasnik stvari za svo to vrijeme, a prethodni samo plodouivatelj te stvari (34/4/1). 2/ Uz te ope obveze, prethodni vlasnik koji
je svoje vlasnitvo zadrao ili dobio radi (u cilju) osiguranja neke trabine, ima jo i poseb-
ne obveze: c/ duan je proputati da se slui sa stvari (osim za namirenje trabine) te d/ duan je proputati da raspolae sa stvari i faktino i pravno; jedino je ovlaten da - ne bude li mu osigurana trabina o dospijeu namirena - namiri tu trabinu iz vrijednosti stvari koju ima u svojem vlasnitvu radi osiguranja njezinog ispunjenja, no - samo da je namiri "u skladu s pravilima o namirivanju zalogom osiguranih trabina izvansudskim putem" (34/5), ako posebni zakon ne odreuje to drugo. Ali dok jo rok nije istekao, odnosno dok se uvjet nije ispunio, potonji se vlasnik ne moe sluiti svojim pravom, pa ne moe niti siliti prethodnoga da se pridrava tih dunosti. Tek kada rok istekne, ili se uvjet ispuni, potonji e se
4 Ono to stranke mogu, jest da ugovore povrh toga jo neto, to e onda djelovati u obveznom odnosu ugovornih strana, pored ovih zakonskih obveza (dunosti) prethodnog vlasnika. ...,.-._...
STVARNO PRAVO
Gavella
vlasnik moi sluiti svojim pravom, to znai da e moi ishoditi popravljanje tete koju mu je prethodni vlasnik nanio svojim protupravnim postupcima. 8. Dok rok ne istekne, odnosno dok se ne ispuni uvjet kojim je njegovo pravo vlasnitva ogranieno, pravo vlasnitva ima samo prethodni vlasnik. On ima pravo vlasnitva, pa bi ga mogao izvravati u punom opsegu, ali je duan da to ini samo unutar granica koju mu postavljaju njegove obveze prema potencijalnom potonjem vlasniku iste stvari. On moe vie, nego to bi to smio s obzirom na svoje obveze prema potonjem vlasniku. On moe npr. stvar otuiti, ali to ne bi smio ako bi to bilo zaprekom da nakon ispunjenja uvjeta bude pravo vlasnitva preneseno toj osobi. Jedino - kao to je ve reeno - ako je on dobio ulogu prethodnog vlasnika stvari radi osiguranja ispunjenja neke svoje trabine,5 pa mu ta trabina ne bude po dospijeu ispunjena - prethodni e vlasnik smjeti prodati stvar radi namirenja te trabine, ali ne drukije, nego "u skladu s pravilima o namirivanju zalogom osiguranih trabina izvansudskim putem" (34/5). Ogranienje prava vlasnitva prethodnog vlasnika rokom odnosno uvjetom, kao i iz toga proizlazee njegove obveze (ope, posebne) prema potencijalnom potonjem vlasniku, postoji u meusobnom odnosu prethodnog vlasnika s potencijalnim potonjim vlasnikom. Ono ne djeluje odnosu prema treim osobama. U odnosu prema treima nije pravo vlasnitva prethodnog vlasnika niti oroeno ni uvjetno, a obveze koje on ima prema potencijalnom potonjem vlasniku ne tiu se nikoga osim njih dvojice. Prethodni vlasnik je jedini vlasnik stvari, pa moe valjano njome pravno raspolagati (otuiti je, opteretiti), unato tome to ne bi smio zbog svoje obveze prema potencijalnom potonjem vlasniku - uinci raspolaganja prethodnog vlasnika, nee prestati kada istekne rok, odnosno kada se ispuni uvjet zbog kojeg bi prethodni vlasnik trebao prenijeti stvar u vlasnitvo potonjeg vlasnika. Za svakoga je prethodni vlasnik jedini vlasnik stvari, pa njegovi vjerovnici mogu iz njezine vrijednosti namirivati u ovrnom i steajnom postupku svoje trabine koje imaju protiv prethodnog vlasnika, bez obzira na potencijalnog potonjeg vlasnika (taj nema pravo traiti da se stvar izlui iz ovrhe odnosno iz steajne mase prethodnog vlasnika, osim ako mu to pravo ne daju posebne zakonske norme). 9. Kada rok istekne ili se uvjet ispuni, prethodni vlasnik mora prenijeti vlasnitvo na potonjega, na to ga taj moe siliti putem suda. Kada prethodni vlasnik prenese pravo vlasnitva na potonjega, potonji vlasnik postaje vlasnikom stvari, i to s djelovanjem ex tune. Nakon to mu prenese vlasnitvo, meusobni e se odnos prethodnog i potonjeg vlasnika prosuivati kao da je potonji vlasnik za svo to vrijeme bio vlasnik, a da je prethodni bio samo plodouivatelj vlasnikove stvari (34/4/1). Za ono za to bi dugovao plodouivatelj vlasniku, odgovara i bivi prethodni vlasnik aktualnom potonjem vlasniku; i obrnuto - za ono to bi vlasnik dugovao plodouivatelju, odgovara potonji vlasnik bivem prethodnom vlasniku (203-211). A, ako je prethodni vlasnik dodue imao pravo da namiri svoju trabiNpr. prodavatelj je pridrao pravo vlasnitva prodane stvari dok mu kupac ne plati kupovninu, ili je kreditoru preneseno vlasnitvo neke stvari radi osiguranja neke njegove trabine. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 595
5
Gavella
nu iz vrijednosti stvari koju je imao u vlasnitvu, ali je to pravo ostvarivao na nain na koji nije bio ovlaten, on e - poput zalonog vjerovnika - odgovarati za svaku tetu koja je odatle proizila (337/7). 10. Za tree se osobe nita ne mijenja time to je dospjela obveza prethodnog vlasnika da prenese vlasnitvo potonjemu. Za njih se nita ne mijenja niti kada se tu obvezu ispuni, pa umjesto prethodnoga potonji postane vlasnikom stvari, i nastane fikcija da je prethodni bio samo plodouivatelj. Nita od toga ne utjee na pravne uinke koji su u korist treih osoba ve nastupili na temelju raspolaganja prethodnog vlasnika. Na njih ne moe nita od toga utjecati, jer ogranienje prethodnog vlasnitva rokom, odnosno uvjetom nije bilo takvo da bi djelovalo i prema treima, nego samo interno. Tako potonji vlasnik ne moe nita protiv uinaka koji su u korist treih nastupili na temelju raspolaganja koje je bio poduzeo prethodni vlasnik protivno svojoj obvezi prema potonjemu - potonjem vlasniku samo preostaje mogunost da od prethodnoga zahtijeva naknadu tete uzrokovanu povredom njegove obveze.
C. Ogranienje vlasnitva prethodnog vlasnika rokom odnosno uvjetom s apsolutnim djelovanjem

1 1 . Ogranienje prava vlasnitva uvjetom odnosno rokom koje je odredio vlasnik svojim pravnim poslom djeluje apsolutno, dakle i prema treima "ako je upisano u zemljinu knjigu, odnosno u javni upisnik bez ega se ne moe stei stvar za koju je ogranienje odreeno" (34/3/2),6 a - naravno - i ako je takvo djelovanje odreeno posebnom zakonskom normom.7 12. Apsolutno djelovanje ogranienja prava vlasnitva rokom odnosno uvjetom jest u tome da pravo vlasnitva za svakoga (i za prethodnog vlasnika i za potonjeg vlasnika, a i za tree osobe) ovisi o tome je li odreeni rok istekao ili nije, odnosno je li se odreeni uvjet ispunio ili nije. Kada rok istekne, odnosno ako se
6 Kako se u zemljinu knjigu upisuje pravo vlasnitva ogranienog uvjetom ili rokom odreuju norme ZZK. U stavku 4. lanka 32. ZZK odreuje: "4) Vlasnitvo ogranieno rokom ijim e istekom vlasnitvo prijei na stjecatelja odnosno uvjetom ijim bi se ispunjenjem trebalo to dogoditi, upisuje se u korist stjecatelja koji e, poto istekne rok ili se ispuni uvjet, postati vlasnik, s time da e se pri upisu tono navesti rok ili uvjet te naznaiti stjecateljevo vlasnitvo kao potonje. Upis potonjega vlasnitva djeluje kao predbiljeba vlasnitva, s time da e se taj upis moi opravdati ako istekne rok ili se ispuni uvjet stjecanja". U stavku 5. istog lanka odreuje: "(5) Ako se pravo vlasnitva otuuje tako da ga stjecatelj stekne uz ogranienje rokom zbog ijeg bi isteka ono trebalo prijei natrag otuivatelju ili uz ogranienje uvjetom ijim bi se ispunjenjem trebalo to dogoditi, na upis se u svemu primjenjuje odredba stavka 4. ovog lanka, s time da se istodobno s upisom stjecateljevog vlasnitva kao prethodnoga upisuje i otuivateljevo vlasnitvo kao potonje".
Regulirajui prodaju s pridrajem prava vlasnitva, ZOO je odredio da e prodavateljev pridraj prava vlasnitva nakon predaje stvari kupcu (do isplate kupovnine) imati uinak i prema kupevim vjerovnicima pod pretpostavkom da je pridraj ugovoren u obliku javno ovjerene isprave prije nego to je kupac pao pod steaj ili mu je stvar zaplijenjena (540/2 ZOO). 5 9 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
uvjet ispuni samim time prestaje pravo vlasnitva prethodnom vlasniku, a nastaje potonjem, i to s uinkom ex tune - kao da je prethodni vlasnik bio za cijelo to vrijeme samo plodouivatelj, a da je pravo vlasnitva stalno pripadalo potonjem vlasniku.8 Apsolutno djelovanje ogranienja prava vlasnitva prethodnog vlasnika odraava se na pravnoj vlasti i prethodnog i potonjeg vlasnika u doba dok se eka na istek roka, odnosno ispunjenje uvjeta, a i na pravima koja bi tree osobe stekle na temelju raspolaganja kako prethodnog tako i potonjeg vlasnika (34/4/2). Kada ogranienje prava vlasnitva prethodnog vlasnika djeluje apsolutno, i prethodni vlasnik stvari i njezin potonji vlasnik imaju glede nje stvarnopravni status u vrijeme dok se eka da rok istekne ili da se uvjet ispuni. Pravo vlasnitva dodue pripada samo onome tko je prethodni vlasnik, ali mu je ono za svakoga mjerodavno ogranieno zavrnim rokom, odnosno raskidnim uvjetom. Istodobno ima glede iste stvari potonji vlasnik tzv. pravo ekanja (Anwartschaftsrecht), koje je stvarnopravne naravi, pa djeluje prema svakome. To njegovo pravo ekanja nije nikakvo posebno stvarno pravo, nego je pravo vlasnitva koje dodue jo nije steeno, makar su ve ispunjene sve pretpostavke za to, osim to jo nije istekao odreeni rok, odnosno nije se jo ispunio odreeni uvjet.9 Njegovo je pravo ekanja stvarnopravnog karaktera, pa je status potonjeg vlasnika stvarnopravne naravi (za razliku od inae samo obveznopravnog statusa potencijalnog potonjeg vlasnika). Kako je i njegov status stvarnopravne naravi, to u vlasnitvu iste stvari zaista istodobno sudjeluju dvije osobe, svaka na svoj nain - jedna u ulozi prethodnog, a druga potonjeg vlasnika.10 13. Prethodni vlasnik ima pravo vlasnitva stvari dok rok ne istekne, odnosno dok se uvjet ne ispuni, ali je glede izvravanja svojeg prethodnog vlasnitva ogranien u korist potonjega. Ogranienja prethodnog vlasnika su sadrajno jednaka onima koja bi ga sputavala i da mu je pravo vlasnitva ogranieno uvjetom ili rokom s relativnim djelovanjem,11 no bitna je razlika u tome to ona djeluju apsolutno, tj. erga omnes, a to ima dalekosene posljedice. Uinak svakog pravnog raspolaganja koje bi prethodni vlasnik poduzeo na temelju svojeg uvjetnog, odnosno
To se zbiva samim istekom roka, odnosno ispunjenje uvjeta, no kada je potrebno izbrisati upis izvren u zemljinoj knjizi, tada do brisanja ti uinci nee nastupiti prema onima koji su se u dobroj vjeri pouzdali u istinitost i potpunost zemljinih knjiga. Napominjemo da se miljenja o ovome razilaze. Neki, naime, smatraju da je pravo ekanja posebno stvarno pravo, pa da se postojanje tog prava kosi s naelom zatvorenog broja stvarnih prava. Nitko, meutim, ne porie stvarnopravnu narav prava ekanja. 10 Zbog toga se o sudjelovanju vie osoba u pravu vlasnitva, kao posljedici ogranienja prava vlasnitva rokom ili uvjetom, zapravo moe u pravom smislu govoriti samo u ovakvim sluajevima kada to ogranienje rokom, odnosno uvjetom ima apsolutno djelovanje.
11 Prethodni vlasnik je duan postupati obzirno prema potonjemu (34/4/1), no nema dunost prenoenja prava vlasnitva na potonjeg nasljednika, budui da se to zbiva ve samim istekom roka, odnosno ispunjenjem uvjeta (34/4/2). A, ako je dobio ili pridrao pravo vlasnitva na nekoj stvari radi osiguranja odreene trabine, duan je proputati da se slui i da raspolae tom stvari, ali je ovlaten - ne bude li mu ta trabina o dospijeu ispunjena - namiriti je iz vrijednosti te stvari, po pravilima o namirivanju zalogom osiguranih trabina (34/5/1). 9
STVARNO PRAVO
Trei dio: Vlasnitvo
597
Gavella
oroenog prava vlasnitva, bio bi ogranien istim onim uvjetom, odnosno rokom kojim je ogranieno vlasnitvo prethodnog vlasnika. Tree osobe koje bi na temelju tih njegovih raspolaganja stekle kakva prava glede stvari - stekle bi ih uz ogranienja istim rokom, odnosno uvjetom kojim je ogranieno njegovo pravo, pa bi ta njihova prava dijelila sudbinu prava prethodnog vlasnika iz kojeg bi bila izvedena.12 , . , 14. Potonji vlasnik ima - dok rok ne istekne, odnosno dok se uvjet ne ispuni samo pravo ekanja da bude vlasnikom stvari, koja je do tada u vlasnitvu prethodnog vlasnika. To njegovo pravo ekanja je stvarnopravnog karaktera, ali ono jo nije pravo vlasnitva, pa potonjem vlasniku jo ne pripada stvar - on jo nema nikakvih vlasnikih ovlasti na/glede stvari. Ako bi prethodni vlasnik izvravao to svoje pravo vlasnitva preko granice kojom je sputan u korist potonjega, potonji vlasnik ne bi mogao pozivom na svoje pravo ekanja ishoditi ikakvo trpljenje ili proputanje od prethodnog vlasnika, a niti ikakvu naknadu. Pravo ekanja ga ni na to takvoga ne ovlauje, ono naime jo nije postalo pravo vlasnitva (a moda to nikada nee niti postati). Tek kada, i ako, se ono pretvori u pravo vlasnitva, potonji e vlasnik imati sve ovlasti koje proizlaze iz prava vlasnitva. Jedino to bi do tada potonji vlasnik mogao poduzeti za zatitu od postupaka prethodnog vlasnika, bilo bi da pokua ishoditi od suda odreivanje privremene mjere radi osiguranja nenovane "trabine" potonjeg vlasnika (292-295, 299-307 OZ). Ali pravo ekanja mu ve pripada, ono je njegovo pravo, s kojim moe raspolagati, a sudbina tih raspolaganja e biti ovisna o roku, odnosno o uvjetu ije se ispunjenje eka. Izjalovljenje uvjeta odrazit e se na ta raspolaganja jednako kao i na pravu ekanja prestati e. Budui da je pravo ekanja stvarnopravne, dakle i imovinske naravi, ono je u sastavu imovine potonjeg vlasnika, pa naelno nema zapreke tome da vjerovnici potonjeg vlasnika namiruju svoje novane trabine od njega u ovrnom i steajnom postupku (i) iz vrijednosti njegovog prava ekanja. Isto tako nema naelne zapreke niti tome da vjerovnicima u postupku prisilnog osiguranja trabina pravo ekanja poslui kao predmet osiguranja njihovih novanih trabina. Dakako, efikasnost takvog osiguranja ovisit e o roku, odnosno o uvjetu od kojeg ovisi sudbina prava ekanja. 1 5 . Ispuni li se uvjet, odnosno istekne li rok koji je ograniavao pravo vlasnitva prethodnog vlasnika, ono time ipso iure prestaje ex tune, a ujedno se pravo ekanja potonjeg vlasnika pretvara u njegovo pravo vlasnitva. Uinak toga je izmeu dotadanjag prethodnog vlasnika i potonjeg vlasnika takav da se njihov meusobni odnos prosuuje kao da je potonji vlasnik bio potpuni (bezuvjetni, neodgoeni) vlasnik za svo vrijeme ekanja, a da je prethodni vlasnik za to vrijeme bio samo plodouivatelj (34/4/2). No uinak isteka roka, odnosno ispunjenja uvjeta je
Jedino, ako trei prigodom izvoenja svojih prava iz prava vlasnitva prethodnog vlasnika nisu znali, niti su mogli znati, za tu oroenost, odnosno uvjetovanost njegovog prava vlasnitva - njihova tako steena prava nee prestati istekom onog roka, odnosno ispunjenjem onog uvjeta kojim je ogranieno pravo vlasnitva prethodnog vlasnika (34/6). 5 9 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
12
Gavella
apsolutan - on djeluje i prema treima. Djeluje tako to gube svoj uinak ona pravna raspolaganja sa stvari koja je prethodni vlasnik bio poduzeo, dakako ex tune (34/4/2). To znai da trei koji su bili stekli neka prava izvodei ih iz prava vlasnitva prethodnog vlasnika (npr. zalono pravo), gube ta prava ispunjenjem uvjeta, odnosno istekom roka. Nee izgubiti samo ona prava koja su stekli, a da nisu znali, niti su morali znati za oroenost, odnosno uvjetovanost prednikovog prava vlasnitva (34/6).13 : ... 16. S druge strane, budui da se pravo ekanja pretvorilo u pravo vlasnitva potonjeg vlasnika, sva pravna raspolaganja s pravom ekanja pretvorila su se u raspolaganja pravom vlasnitva. Trei koji je u meuvremenu stekao pravo ekanja, postao je time vlasnik stvari. Treima, koji su stekli neka prava na pravu ekanja, pretvorila su se ona u prava na stvari - zalono pravo koje je bilo osnovano na pravu ekanja, pretvorilo se u zalono pravo na stvari koja je predmet prava vlasnitva u koje se pravo ekanja pretvorilo, itd. Sve se to zbilo s djelovanjem, kao da je potonji vlasnik imao pravo vlasnitva stvari i dok je jo samo imao pravo ekanja da to bude.
II. 0 vlasnitvu pridranom radi osiguranja A. Openito

17. Pridraj (priuzdraj) prava vlasnitva je u stvarnopravnom smislu onaj pravni uinak koji na prelaenje prava vlasnitva odreene stvari s otuivatelja na stjecatelja ima njihov sporazum da e pravo vlasnitva prijei na stjecatelja samo ako se, uz ope pretpostavke stjecanja prava vlasnitva na temelju pravnog posla, ispuni jo i odreeni uvjet. U uem smislu to je onaj uinak kod stjecanja prava vlasnitva na temelju ugovora o prodaji, kod kojeg je uvjet prelaenja prava vlasnitva na kupca isplata kupovnine. U jo uem smislu je pridraj prava vlasnitva onaj uglavak u kupoprodajnom ugovoru kojim se prelaenje prava vlasnitva pokretne stvari na kupca uvjetuje isplatom kupovnine prodavatelju (pactum reservati dominii).14
13 Nitko se ne moe pozivati na to da mu nije bilo poznato ono to je upisano u zemljinoj knjizi ili u javnom registru. Jedino, kada je na temelju posebnog zakona omogueno djelovanje uvjetnosti odnosno oroenosti prava vlasnitva prema treima i bez upisa (kao to je to glede pokretnih stvari po odredbama 540-541. ZOO), tada postoji mogunost da trei u dobroj vjeri steknu prava od prethodnog vlasnika ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava od nevlasnika (118). Prava koja bi trei tako stekli, ne bi bila izvedena iz prednikovog prava vlasnitva, nego bi ih oni stekli izvorno, pa na ta prava ne bi utjecala uvjetovanost odnosno oroenost otuivateljevog prava vlasnitva. 14 U ovom najuem, obveznopravnom smislu uglavka u ugovoru o prodaji, ureuju pridraj prava vlasnitva odredbe lanaka 540-541. ZOO. Odredbe ZOO govore o pridraju kao o zadravanju prava vlasnitva. Naziv zadravanje vlasnitva nije osobito sretno odabran, ne samo to nema uporite u naoj pravnoj tradiciji, nego i zato to je suvie slian nazivu za retenciju stvari - zadranje stvari, pravo zadranja (lanci 286-289. ZOO).
STVARNO PRAVO
Gavella
18. Ugovaranja pridraja prava vlasnitva je omiljeno sredstvo zatite vjerovnika, osobito isporuitelja industrijske opreme i slinih stvari vee vrijednosti, kod kojih se redovito ugovara otplaivanje kupovnine kroz due vremensko razdoblje. Kupac, npr. strojeva namijenjenih nekoj proizvodnoj djelatnosti, eli to prije dobiti u posjed kupljene stvari, da bi ih bio u stanju iskoritavati za proizvodnju robe, ijom e prodajom namicati novac potreban i za isplatu kupovnine. Prodavatelj mu je spreman isporuiti robu odmah, a kupovninu primiti naknadno, ali ipak ne eli prestati biti vlasnikom stvari prije nego to mu kupovnina bude u cijelosti isplaena.15 Zato stranke ugovaraju kupoprodaju uz pridraj prava vlasnitva. Kada na temelju ugovora o prodaji s takvim uglavkom bude kupcu predana stvar, kupac jo ne stjee pravo vlasnitva te stvari - na nj e pravo vlasnitva prijei tek ako se ispuni uvjet tog stjecanja, a taj je da prodavatelju isplati kupovninu u cijelosti. Prodavatelj tako ostaje i dalje vlasnik stvari koju je prodao i predao kupcu, premda - samo njezin vlasnik radi osiguranja svoje trabine. Prodavatelj je, dakle, prethodni, a kupac potonji vlasnik. 19. Mogunost ugovaranja pridraja prava vlasnitva do pune isplate kupovnine izriito predviaju pravila obveznog prava za pravne odnose kojima je temelj ugovor o prodaji pokretnih stvari (lanci 540-541. ZOO), premda s nekim rezervama.16 17 Iako odredbe lanaka 540-541. ZOO ureuju ugovaranje pridraja vlasnitva samo kod kupoprodaje pokretnina, nema zapreke tome da se pridraj prava vlasnitva ugovori i kod sklapanja ostalih naplatnih pravnih poslova usmjerenih na prenoenje prava vlasnitva (npr. kod zamjene), a isto tako nema zapreke ni tome da se pridraj vlasnitva ugovori i glede prijenosa vlasnitva nekretnina. Jednako tako nema zapreke ni tome da se pravo vlasnitva prigodom prijenosa ogranii bilo kakvim valjanim uvjetom ili rokom, i to bilo s relativnim, bilo s apsolutnim djelovanjem ogranienja za prethodnog vlasnika. Zapreke tome nema, budui da je obvezno pravo izgraeno na naelu dispozitivnosti (lanci 10. i 20. ZOO), a da stvarno pravo omoguuje uvjetovanje prava vlasnitva u svaku svrhu koja nije zabranjena (34), dakle i prijenos uvjetnog vlasnitva u svaku takvu svrhu. 2 0 . Pridraj prava vlasnitva slui osiguranju trabine - njime otuivatelj stvari osigurava onu svoju trabinu koju upravo s tim otuenjem ima prema stje15 To je prodavatelju vano osobito za sluaj da kupevi vjerovnici vode ovrni ili steajni postupak protiv kupca, jer e prodavatelj koji si je pridrao pravo vlasnitva moi izluiti iz toga svoje stvari.
Prema odredbi lanka 540. stavak 4. ZOO, pridraj prava vlasnitva ne bi se moglo ugovoriti ako pokretnine prodaju drutvene pravne osobe jedna drugoj. Takva je odredba evidentno u suprotnosti s Ustavom RH, to bi sigurno izazvalo odgovarajuu reakciju da nije ve samim nestankom drutvenog vlasnitva iz hrvatskog pravnog poretka prestala mogunost primjene te odredbe. U pravilu se pravo vlasnitva moe pridrati na svim pokretnima koje su sposobne biti predmet prava vlasnitva. Ipak je glede onih za koje se vode posebne javne knjige, propisano da je pridraj prava vlasnitva mogu samo ako to predviaju propisi o ureenju i voenju tih knjiga (lanak 540. stavak 3. ZOO). Propisi o ureenju i voenju upisnika brodova i zrakoplova omoguuju pridraj prava vlasnitva. 6 0 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
17
16
Gavella
catelju. Da se primjenom pridraja prava vlasnitva radi osiguranja ne bi zaobilazila pravila o zalonom pravu, postavljeno je naelo da se ono to je odreeno za zalono pravo primjenjuje na odgovarajui nain i "na svako ... osiguranje namirenja trabine stvarima ili pravima dunika ili tree osobe, ako zakonom nije to drugo odreeno" (297/2).
B. Posebno o pridraju vlasnitva pokretnina

1. Uvjetovanje prijenosa prava vlasnitva 2 1 . Prodavatelj i kupac mogu - kako smo to ve kazali - u svezi s otuenjem neke pokretnine ugovoriti pridraj (priuzdraj, zadravanje) prava vlasnitva (pac18 tum reservati dominii), uvjetujui isplatom kupovnine prijelaz prava vlasnitva na kupca. Za valjanost tog uglavka (klauzula) ne trai se nikakav poseban oblik oitovanja volje (ali ga se trai, da bi pridraj djelovao i prema treima). Na temelju takvog ugovora nastat e situacija u kojoj e u pravu vlasnitva te pokretnine sudjelovati prodavatelj kao prethodni, i kupac kao potonji vlasnik. To e, naravno, u pravilu djelovati samo relativno. Da bi pridraj vlasnitva pokretnine djelovao apsolutno, dakle i prema treima - potrebno je 1/ da je upisan "u takav javni upisnik bez upisa u koji se ne moe stei stvar za koju je ogranienje odreeno" (34/5),19 ili 2/ ako je rije o pridraju prava vlasnitva stvari koje se stjeu bez upisa - da o pridraju prava vlasnitva postoji isprava koja je sastavljena i javno ovjerena prije steaja ili pljenidbe te stvari (lanak 540. st. 2. ZOO). Mi emo se u daljnjem izlaganju usredotoiti na pridraj prava vlasnitva koji ima apsolutno djelovanje, jer samo kod njega zaista istodobno sudjeluju u pravu vlasnitva i prethodni i potonji vlasnik. 2. Pravni uinci pridraja s apsolutnim djelovanjem do isplate kupovnine 22. Prodavatelj koji je pridrao pravo vlasnitva dok mu cijela kupovnina ne bude plaena, ostaje vlasnikom stvari koju je prodao i predao kupcu, sve dok ta njegova trabina kupovnine ne bude u cijelosti podmirena. On ima prethodno vlasnitvo pokretnine radi osiguranja trabine da mu se isplati duna kupovnina. 23. Izvravajui svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji, prodavatelj je predao stvar kupcu u posjed (redovito u neposredan). To da stvar nije u njegovom neposrednom posjedu, onemoguuje prodavatelju da faktino raspolae sa stvari i da je rabi. Uporaba stvari, plodovi i druge koristi od nje pripadaju njezinom poteNeka ogranienja te slobode odreuju l. 540., st. 3. i 4. ZOO. eli li se pridrati pravo vlasnitva strojeva ili drugih stvari koje bi se trajno povezali s nekom nekretninom, a da taj pridraj ima djelovanje i prema treim osobama, potrebno e biti u zemljinoj knjizi zabiljeiti da su ti strojevi vlasnitvo odreene osobe, a ne vlasnitvo vlasnika nekretnine. Izriito je odreeno da "strojevi i slini ureaji koji bi inae bili dio neke nekretnine ne smatraju se njezinim dijelom nego samostalnim stvarima ako se s pristankom vlasnika nekretnine zabiljei u zemljinoj knjizi da su oni vlasnitvo druge osobe. Uinak te zabiljebe traje dok ona ne bude izbrisana, s time da taj uinak i bez brisanja prestaje protekom pet godina od upisa, ali tijek toga roka zastaje za vrijeme steajnog i ovrnog postupka" (9/5).
19 18
STVARNO PRAVO
Gavella
nom posjedniku - kupcu. Budui da kupac ima pravo posjedovati tu stvar dok postoji pravni temelj za to, prodavatelj, premda je jo uvijek vlasnik stvari, nije ovlaten putem suda ishoditi da mu kupac vrati posjed stvari20 (moi e to samo ako prestane postojati pravni temelj na kojem je kupac posjeduje, npr. ako bi ugovor o kupoprodaji naknadno bio raskinut zbog neispunjenja ili si.). 2 4 . Kao prethodni vlasnik prodavatelj je duan postupati obzirno prema potonjemu (34/4/1), pa ne bi smio pravno raspolagati sa stvari. Iako on to ne bi smio, zahvaljujui tome to je ostao vlasnik stvari, prodavatelj ima mogunost da sa stvari pravno raspolae, dakle da je otui, optereti zalonim pravom i si. No, ta mogunost raspolaganja i nije tako velika kako to na prvi pogled moda izgleda. Treba imati na umu dvoje. Prvo - prodavatelj (prethodni vlasnik) nema neposredan posjed stvari, pa kada njome raspolae u korist neke osobe, on toj osobi ne moe predati stvar u neposredan, nego samo posredan posjed stvari. To moe uiniti samo oitovanjem volje (15/2), a glede takve predaje posjeda vrijedi pravilo da ono djeluje prema treim osobama (dakle i prema neposrednom posjedniku) "samo ako su o tome obavijeteni, ili im je to inae poznato" (15/3). Iako e i takvom predajom posjeda prijei pravo vlasnitva na stjecatelja (ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje tog prava), to da je pravo vlasnitva prelo na njega nee utjecati na prava koja bi tree osobe stjecale na toj stvari, ako one u trenutku svojeg stjecanja ne znaju niti bi morale znati da je vlasnitvo ve preneseno njemu (15/3). Drugo - prodavatelj je vlasnik samo pod uvjetom da mu nije plaena kupovnina, pa e istim uvjetom biti ogranieni uinci svih njegovih raspolaganja tim pravom, dakle tim e uvjetom biti ograniena i sva prava koja bi on izveo iz svojeg prava vlasnitva. Zbog toga e - ako se ispuni taj uvjet (kupovnina bude plaena) pravna raspolaganja ograniena tim uvjetom, neizbjeno izgubiti pravni uinak (34/4/2). Prestat e sva prava koja je prodavatelj prenio, odnosno izveo za tree osobe, a prestat e i sva raspolaganja koja su te osobe dalje poduzimale sa tim svojim uvjetnim pravima, itd. Ovaj efekt nee mimoii niti potene stjecatelje prava ovisnih o uvjetu. Pravila o stjecanju od nevlasnika tite, naime, samo onog potenog stjecatelja tko je stvar stekao od neposrednog posjednika za kojeg se predmnijeva da je vlasnik stvari (118), a prodavatelj nije bio takav posjednik u trenutku kada je stvar otuio - on je posjed ve prenio na stjecatelja, zadravi za 21 sebe samo posredan posjed stvari. Tko je stjecao od prodavatelja-prethodnog vlasnika, stjecao je od posrednog posjednika, pa to stjecanje od njega ne uiva onu zatitu kakvu bi uivao stjecatelj od nevlasnika, neposrednog posjednika. 2 5 . Prodavatelj si je pridrao pravo vlasnitva radi osiguranja svoje trabine, pa ima pravo da iz vrijednosti stvari koju si je zadrao u vlasnitvu namiri tu
20 Ako bi vlasnik stvari zatraio od njega posjed stvari, kupac bi mu s uspjehom mogao suprotstaviti opugnacioni prigovor, da ima pravo na posjed te stvari. Ono, naravno, sprjeava da se udovolji vlasnikovom zahtjevu tako dugo dok to pravo postoji. 21 Jedino e situacija biti drukija ako prodavatelj proda stvar radi namirenja njome osigurane, dospjele trabine, jer e time prestati uvjetovanost prava vlasnitva, pa e onaj tko je kupio stvar - stei tu stvar u vlasnitvo neogranieno uvjetom.
STVARNO PRAVO
Gavella
trabinu, ne bude li mu ona o dospijeu ispunjena. To je njegovo pravo i kada to nije posebno ugovorio, jer mu ono pripada po samom zakonu. Vlasnik koji je "pridrao pravo vlasnitva odreene stvari radi osiguranja ispunjenja neke trabine, ....ovlaten je, ne bude li mu trabina o dospijeu ispunjena, namiriti je iz stvari u skladu s pravilima o namirivanju zalogom osiguranih trabina izvansudskim putem" (34/5/1).22 On je pridrao pravo vlasnitva stvari upravo radi toga da bi time osigurao namirenje te trabine (plaanja kupovnine), pa zato ima pravo na namirenje te trabine iz vrijednosti stvari. Naravno - tim e se pravom smjeti posluiti tek poto ta trabina dospije za ispunjenje, a ne bude ispunjena. Da bi namirio svoju trabinu, on e trebati stvar prodati novom kupcu, pa se namiriti iz kupovnine. Da bi novi kupac stekao vlasnitvo, prodavatelj e mu trebati predati svoj posredan, samostalan posjed te stvari, to e uraditi na odgovarajui nain, naime oitovanjem volje (15/2).23 Novi kupac stei e stvar u vlasnitvo bez ogranienja dotadanjim uvjetom plaanja kupovnine, jer e prodavataljevim namirenjem taj uvjet biti ostvaren, ime e prestati uvjetnost vlasnitva. 26. Prodavatelj je, zahvaljujui tome to je pridrao pravo vlasnitva stvari (prethodno vlasnitvo), u stanju da se slui sredstvima zatite vlasnitva. To je osobito vano za sluaj da kupevi vjerovnici provode ovrhu na kupevoj imovini, ili se protiv kupca vodi steajni postupak. Stvar je u posjedu kupca te se predmnijeva da je njegova, pa bi se moglo dogoditi da kupevi vjerovnici zahvate prodavateljevu stvar radi namirenja trabina koje imaju protiv kupca. U takvom sluaju ima prodavatelj mogunost da, pozivom na svoje pridrano pravo vlasnitva, ishodi da se njegova stvar izlui iz ovrhe (55-56. OZ), a i iz steaja (79/1 OZ), koji bi na kupevoj imovini provodili kupevi vjerovnici. Dakako, prodavatelju stoje na raspolaganju sredstva zatite vlasnitva samo tako dugo dok mu pripada pravo vlasnitva, pa on nee moi zahtijevati stvar nakon to ju je ve netko trei u dobroj vjeri valjano stekao na javnoj drabi, ili od steajnog upravitelja (odnosno od privremenog steajnog upravitelja) koji je njome raspolagao.24 25
Nain namirivanja vjerovnika izvansudskim putem ureuju pravila lanka 337. ZV, pri emu u ovakvom sluaju dolazi u obzir primjena odredaba iz stavaka 3.,4. i 7 tog zakonskog lanka. 23 Da bi kupac mogao ishoditi neposredan posjed stvari, potrebno je da prestane pravni temelj na kojem je potonji vlasnik (prvi kupac) imao pravo posjedovati stvar, pa e prodavatelj trebati raskinuti zbog neispunjenja svoj dotadanji ugovorni odnos s potonjim vlasnikom (124-132. ZOO). Ako je jo prije otvaranja steajnog postupka kupac neovlateno otuio prodavateljevu stvar, pa je trea osoba stekla vlasnitvo te stvari (to se lako moglo dogoditi, ispunjenjem pretpostavaka za stjecanje od nevlasnika) - prodavatelj ima pravo na protuinidbu koju je ta osoba duna za to dati, ili ju je ve dala, odnosno na vrijednost te protuinidbe. On, naime, ima pravo zahtijevati da se na njega prenese (ustupi, cedira) zahtjev na ispunjenje jo neispunjene protutrabine, a ako je ta ve ispunjena - da mu se izdvoji iz steajne mase ono to se dobilo na ime protutrabine (80/1 OZ), a - ako to nije mogue - ima pravo potraivati naknadu pretrpljene tef e kao steajni vjerovnik (80/2 SZ). Ako je njegovu stvar ve otuio privremeni steajni upravitelj (prije otvaranja steajnog postupka), odnosno steajni upravitelj (nakon otvaranja postupka) - prodavatelj kao vlasnik stvari moe zahtijevati stjecateljevu protuinidbu, odnosno naknadu pretrpljene tete (80/3 SZ). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 6 0 3
25 24 22
!I
Gavella
2 7 . Kupac za svo vrijeme dok se uvjet njegovog stjecanja prava vlasnitva jo nije ispunio (jo nije isplaena cijela kupovnina) nije vlasnik stvari, ili tonije on je za to vrijeme samo njezin potonji vlasnik. Ali, on je stvar dobio u posjed. Njegov je posjed zakonit, istinit i poten, pa je on kvalificirani, publicijanski posjednik stvari. Njegovo mu posjedovanje omoguuje da tu stvar rabi, da ima sve koristi od nje, a i da je titi od svakoga - ima pravo na a) posjedovnu zatitu, a i b) pravo na vlasniku zatitu kao publicijanski posjednik (predmnijevam vlasnik). On snosi rizik sluajne propasti i oteenja te stvari (541. ZOO). Zahvaljujui svojem posjedu stvari on je u stanju i da faktino raspolae s njom 26 (da je uniti, preinai i si.), premda nije na to ovlaten. Nije ovlaten niti da pravno raspolae s tom stvari, pa ako bi ipak njome tako raspolagao (prodao je, zaloio i dr.), ta bi njegova raspolaganja bila bez pravnog uinka (dok on ne bi postao vlasnik stvari);27 ili tonije - u naelu bi njegova pravna raspolaganja ostala bez pravnog uinka. No, iznimno bi ona ipak mogla dovesti do pravnog uinka, jer onaj tko bi u dobroj vjeri stjecao tu stvar od kupca-posjednika, pouzdajui se u to da je taj kao posjednik ujedno i vlasnik - ipak bi stekao tu stvar, ako bi bile ispunjene pretpostavke pod kojima se, radi zatite stjecateljevog povjerenja u pravnom prometu, moe stei vlasnitvo stvari od posjednika-nevlasnika (118). 2 8 . Kupac ima pravo ekanja (Anwartschaftsrecht) da postane vlasnik stvari koju je kupio. Pravo ekanja je njegovo subjektivno pravo28 imovinskopravne naravi, s kojim on moe raspolagati, otuiti ga (prenijeti ustupom na drugu osobu) i zaloiti (ustupiti drugome radi osiguranja neke trabine). Budui da je kupevo pravo ekanja dio njegove imovine, to se kupevi vjerovnici mogu iz tog prava namirivati u ovrsi i u steaju, kao da je to kupeva trabina da mu se preda stvar29 (lanci 185. i si. OZ; lanak 67., 114. i 110. stavak 2. SZ).30
26 Ovlaten bi na to bio samo ako bi ga vlasnik stvari (prodavatelj, p r e t h o d n i vlasnik) na to ovlastio, bilo u ugovoru o prodaji, bilo naknadno. 27 Vlasnik stvari bi ga naravno mogao ovlastiti na sva ili neka pravna raspolaganja, u kojem bi sluaju ona mogla proizvoditi pravne uinke. 28 To je zaista njegovo subjektivno pravo (ne puka nada), jer je u kupevoj vlasti da, plativi kupovninu, postane vlasnik stvari.
Zakonodavac nije prigodom donoenja Ovrnog zakona i Steajnog zakona dovoljno uzeo u obzir smjer razvitka hrvatskog stvarnog prava, pa na alost nije izriito uredio ovrhu, odnosno steaj na pravu ekanja. No, nema zapreke tome da se na pravo ekanja analogno primjenjuju pravila o steaju i o ovrsi na trabinama upravljenim na predaju stvari.
30 U sluaju da se provodi steaj nad imovinom kupca koji ima pravo ekanja da plativi kupovninu postane vlasnik stvari, steajni upravitelj moe birati: a) da umjesto dunika platiti kupovninu, ime e vlasnitvo stvari prijei na kupca (steajnog dunika), pa e ui u steajnu masu, ili b) da ne platiti kupovninu, u kojem e sluaju prodavatelj stvari moi samo potraivati kupovninu kao jedan od steajnih vjerovnika (114/2 SZ i 110 SZ). Naravno, dok mu kupovnina ne bude plaena, prodavatelj ne prestaje biti vlasnik, pa kupac (steajni dunik) ne postaje vlasnik stvari ije je vlasnitvo prodavatelj pridrao, tako da se u steajnoj masi nalazi samo pravo ekanja da se stekne vlasnitvo stvari, a ne stvar.
29
STVARNO PRAVO
Gavella
3. Pravni uinci isplate kupovnine
29. Ispunjenjem obveze plaanja kupovnine, ispunjen je uvjet kupevog stjecanja vlasnitva. Stvarnopravni uinak toga nastupa ipso iure - kupac bez ikakvog posebnog akta postaje vlasnik stvari, a prodavatelj to prestaje biti. Dakako, ako je pridrano pravo vlasnitva bilo upisano u javni upisnik, prodavatelj e trebati uiniti to je potrebno da ga se brie u korist kupevog vlasnitva.31 Meusobni e se odnos kupca s prodavateljem glede, odnosno stvari prosuivati kao da je prodavatelj kroz svo to vrijeme bio, ne njezin vlasnik, nego samo plodouivatelj (34/4/1). 30. Ako je kupac u meuvremenu bio otuio svoje pravo ekanja, ili je ono na kojem drugom pravnom temelju prelo na drugu osobu - ta je osoba postala vlasnikom stvari, jer se pravo ekanja ex tune pretvorilo u pravo vlasnitva. Ograniena stvarna prava koja su trei u meuvremenu bili stekli na kupevom pravu ekanja, pretvorila su se u prava na stvari - zalono pravo na pravu ekanja, sada je zalono pravo na stvari i si. 3 1 . A, ako je kupac bio otuio stvar u doba dok jo nije bio na to ovlaten, jer tada jo nije bio njezin vlasnik, nego je samo imao pravo ekanja da to postane - to je otuenje konvalidiralo time to se ispunio uvjet za prijelaz vlasnitva na njega. Kupac ne moe sada s uspjehom zahtijevati stvar nazad, pozivajui se na to da otuenje nije bilo valjano zbog toga to on u trenutku tog otuenja stvari jo nije bio njezin vlasnik, pa je nije ni bio ovlaten otuiti. Ne moe je s uspjehom zahtijevati nazad, jer nikada nije ovlatena stvar zahtijevati osoba koja ju je bila otuila u svoje ime za vrijeme dok to jo nije bila njezina stvar (161), pa ako bi takva osoba ipak stavila takav zahtjev, stjecatelj e joj se uspjeno oduprijeti, suprotstavivi joj ukidajui prigovor da mu je ona stvar prodala i predala (exceptio rei venditae ac :raditae). Isto tako su konvalidirala i ona kupeva raspolaganja kojima je kupac bio neovlateno stvar optereivao tuim pravima u doba dok ona jo nije bila njegova.
C. Posebno o pridraju prava vlasnitva nekretnina

32. Pridraj vlasnitva nekretnine moe postii njezin vlasnik, ako je otui tako da se 1/ svoju dozvolu za uknjibu stjecateljevog vlasnitva uskrati, odnosno uini ovisnom o nekom poetnom roku ili odgodnom uvjetu, ili da 2/ na stjecatelja prenese pravo vlasnitva nekretnine ogranieno nekim poetnim rokom ili odgodnim uvjetom.
Da je djelovanje pridraja bilo samo relativno, ispunjenjem uvjeta bi dospjela za ispunjenje obveza prodavatelja-prethodnog vlasnika da prenese pravo vlasnitva prodane stvari na kupca (naravno, ako nije obveza plaanja kupovnine ispunjena time to je stvar nekome prodana radi namirenja te obveze). Prodavatelj bi zato trebao prenijeti pravo vlasnitva na kupca, to bi uinio predajom svojeg samostalnog posjeda stvari kupcu. Prodavatelj je, naime, ve ranije bio predao stvar kupcu u posjed, ali je tada sebi zadrao posredan, samostalan posjed. Sada bi trebao prenijeti pravo vlasnitva na kupca, a to bi uinio oitovanjem svoje volje kojim bi na njega prenio samostalan posjed stvari. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 6 0 5
31
Gavella
1.
Pridraj prava vlasnitva uskratom dozvole za uknjibu
3 3 . Vlasnik koji otuuje nekretninu na temelju pravnog posla, moe pridrati pravo vlasnitva tako to e uskratiti, uvjetovati ili oroiti svoj pristanak na uknjibu stjecateljevog vlasnitva te nekretnine. Naime - kao to je poznato - da bi stjecatelj na temelju pravnog posla stekao pravo vlasnitva nekretnine, treba njegovo pravo vlasnitva upisati u zemljinu knjigu, a taj bi upis u pravilu trebao biti uknjiba. No, da bi se na temelju privatne isprave (npr. pisanog ugovora u prodaji nekretnine) mogao uknjiiti stjecatelja kao vlasnika nekretnine, potreban je otuivateljev pristanak na tu uknjibu (tzv. clausula intabulandi). Otuivatelj treba izriito, u propisanom, pisanom obliku (obliku privatne isprave), oitovati svoj pristanak na uknjibu stjecateljevog prava vlasnitva (54/1/b ZZK),32 i to bez ikakvih ogranienja uvjetom ili rokom. Ako otuivatelj svoj pristanak na uknjibu ne bi dao, ili bi ga dao uvjetno, odnosno uz ogranienje kakvim rokom - bez obzira je li to uradio ovlateno,33 ili bez ovlatenja34 - stjecateljevo se pravo vlasnitva nee moi uknjiiti, nego samo predbiljeiti (54/2, 56/2 ZZK). Prodavatelj e ostati uknjien kao vlasnik nekretnine, a stjecatelj e biti samo predbiljeen kao vlasnik za sluaj da naknadno bude opravdana predbiljeba njegovog vlasnitva. Time stjecatelj dobiva samo ulogu potonjeg vlasnika, a prodavatelj ostaje vlasnik (prethodni vlasnik) do opravdanja predbiljebe,35 36 ime je otuivatelj pridrati za sebe pravo vlasnitva te nekretnine (prethodno vlasnitvo) sve dok se ta predbiljeba ne pretvori u uknjibu. Takav pridraj prava vlasnitva nastaje predbiljebom stjecateljevog vlasnitva u zemljinu knjigu, pa, naravno, ima apsolutno djelovanje.
32 "p r ivatne isprave na temelju kojih se doputa uknjiba, trebaju, osim onoga to se i inae zahtijeva za isprave, sadravati i: b) izriitu izjavu onoga ije se pravo ograniava, optereuje, ukida ili prenosi na drugu osobu, da pristaje na uknjibu. Ova se izjava moe dati i u posebnoj ispravi ili u prijedlogu za upis. Ali, u takvim sluajevima, isprava ili prijedlog koji sadre izjavu, moraju sadravati sve ono to se zahtijeva za uknjibu (54/1/b ZZK).
33 Je li otuivatelj ovlaten uskratiti ili uvjetovati svoj pristanak na uknjibu stjecateljevog prava vlasnitva, ovisi o sadraju njihovog obveznog odnosa. Stranke, naime, mogu ugovoriti da otuivatelj ima pravo uskratiti, uvjetovati ili oroiti svoj pristanak na stjecateljevu uknjibu. 34 Otuivatelj je redovito u takvom obveznom odnosu sa stjecateljem da je obvezan dati bezuvjetni pristanak na uknjibu stjecateljevog prava vlasnitva, ali je i u prilici ne dati svoj pristanak, ili ga dati samo uz ogranienje uvjetom ili rokom. Ako ga ne da, ili ga dade uvjetno ili oroeno - nije uredno ispunio svoju obvezu. U takvom sluaju stjecatelj moe ishoditi da sud donese odluku da je otuivatelj obvezan dati pristanak na uknjibu stjecateljevog prava vlasnitva, odnosno da je obvezan dati bezuvjetan pristanak na to. Pravomonost takve odluke imat e isti uinak kao da je stjecatelj dao takav pristanak na uknjibu (251 OZ).
Predbiljebu e se redovito opravdati "javnom ili javno ovjerovljenom ispravom kojom se dokazuje da je ostvaren uvjet kojim je bio uvjetovan pristanak za uknjibu, odnosno da istekao rok" (61/d ZZK), a u sluaju da bi za opravdanje predbiljebe trebalo oitovanje volje prethodnog vlasnika, koji to oitovanje uskrauje - pravomonom presudom kojom je predbiljeba opravdana (61/c ZZK). Svi upisi koji bi za trajanja pendencije bili doputeni protiv prethodnog vlasnika (tadanjeg uknjienog vlasnika) izbrisat e se po slubenoj dunosti prigodom upisa opravdanja (67/2 ZZK). ..... .,. 6 0 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
36
35
Gavella
1. Pridraj prava vlasnitva uskratom dozvole za uknjibu 3 3 . Vlasnik koji otuuje nekretninu na temelju pravnog posla, moe pridrati pravo vlasnitva tako to e uskratiti, uvjetovati ili oroiti svoj pristanak na uknjibu stjecateljevog vlasnitva te nekretnine. Naime - kao to je poznato - da bi stjecatelj na temelju pravnog posla stekao pravo vlasnitva nekretnine, treba njegovo pravo vlasnitva upisati u zemljinu knjigu, a taj bi upis u pravilu trebao biti uknjiba. No, da bi se na temelju privatne isprave (npr. pisanog ugovora u prodaji nekretnine) mogao uknjiiti stjecatelja kao vlasnika nekretnine, potreban je otuivateljev pristanak na tu uknjibu (tzv. clausula intabulandi). Otuivatelj treba izriito, u propisanom, pisanom obliku (obliku privatne isprave), oitovati svoj 32 pristanak na uknjibu stjecateljevog prava vlasnitva (54/1/b ZZK), i to bez ikakvih ogranienja uvjetom ili rokom. Ako otuivatelj svoj pristanak na uknjibu ne bi dao, ili bi ga dao uvjetno, odnosno uz ogranienje kakvim rokom - bez obzi33 34 ra je li to uradio ovlateno, ili bez ovlatenja - stjecateljevo se pravo vlasnitva nee moi uknjiiti, nego samo predbiljeiti (54/2, 56/2 ZZK). Prodavatelj e ostati uknjien kao vlasnik nekretnine, a stjecatelj e biti samo predbiljeen kao vlasnik za sluaj da naknadno bude opravdana predbiljeba njegovog vlasnitva. Time stjecatelj dobiva samo ulogu potonjeg vlasnika, a prodavatelj ostaje vlasnik (prethodni vlasnik) do opravdanja predbiljebe,35 36 ime je otuivatelj pridrati za sebe pravo vlasnitva te nekretnine (prethodno vlasnitvo) sve dok se ta predbiljeba ne pretvori u uknjibu. Takav pridraj prava vlasnitva nastaje predbiljebom stjecateljevog vlasnitva u zemljinu knjigu, pa, naravno, ima apsolutno djelovanje.
32 " p r j v a t n e isprave na temelju kojih se doputa uknjiba, trebaju, osim onoga to se i inae zahtijeva za isprave, sadravati i: b) izriitu izjavu onoga ije se pravo ograniava, optereuje, ukida ili prenosi na drugu osobu, da pristaje na uknjibu. Ova se izjava moe dati i u posebnoj ispravi ili u prijedlogu za upis. Ali, u takvim sluajevima, isprava ili prijedlog koji sadre izjavu, moraju sadravati sve ono to se zahtijeva za uknjibu (54/1/b ZZK).
33 Je li otuivatelj ovlaten uskratiti ili uvjetovati svoj pristanak na uknjibu stjecateljevog prava vlasnitva, ovisi o sadraju njihovog obveznog odnosa. Stranke, naime, mogu ugovoriti da otuivatelj ima pravo uskratiti, uvjetovati ili oroiti svoj pristanak na stjecateljevu uknjibu. 34 Otuivatelj je redovito u takvom obveznom odnosu sa stjecateljem da je obvezan dati bezuvjetni pristanak na uknjibu stjecateljevog prava vlasnitva, ali je i u prilici ne dati svoj pristanak, ili ga dati samo uz ogranienje uvjetom ili rokom. Ako ga ne da, ili ga dade uvjetno ili oroeno - nije uredno ispunio svoju obvezu. U takvom sluaju stjecatelj moe ishoditi da sud donese odluku da je otuivatelj obvezan dati pristanak na uknjibu stjecateljevog prava vlasnitva, odnosno da je obvezan dati bezuvjetan pristanak na to. Pravomonost takve odluke imat e isti uinak kao da je stjecatelj dao takav pristanak na uknjibu (251 OZ).
Predbiljebu e se redovito opravdati "javnom ili javno ovjerovljenom ispravom kojom se dokazuje da je ostvaren uvjet kojim je bio uvjetovan pristanak za uknjibu, odnosno da istekao rok" (61/d ZZK), a u sluaju da bi za opravdanje predbiljebe trebalo oitovanje volje prethodnog vlasnika, koji to oitovanje uskrauje - pravomonom presudom kojom je predbiljeba opravdana (61/c ZZK). Svi upisi koji bi za trajanja pendencije bili doputeni protiv prethodnog vlasnika (tadanjeg uknjienog vlasnika) izbrisat e se po slubenoj dunosti prigodom upisa opravdanja (67/2 ZZK). , ....... . 6 0 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
36
35
Gavella
34. Otuivatelj se moe tom uskratom, uvjetovanjem odnosno oroenjem svojeg pristanka na uknjibu stjecateljevog prava vlasnitva, posluiti kao sredstvom za osiguranje da e mu stjecatelj ispuniti neku trabinu. Redovito e se time sluiti prodavatelj nekretnine radi osiguranja da e mu kupac isplatiti dunu kupovninu, ali time se moe posluiti otuivatelj nekretnine i da bi se osigurao e mu stjecatelj ispuniti koju drugu trabinu. Naravno, efikasnost ovog sredstva osiguranja trabine ovisit e, naravno, o tome da li e se pravila ZV i ZZK primjenjivati dovoljno striktno da to onemogui da posjed nekretnine, pod krinkom tzv. izvanknjinog vlasnitva, igra u praksi onu ulogu koju zakon namjenjuje vlasnitvu nekretnine. 2. Pridraj vlasnitva prenoenjem tog prava ogranienog rokom Hi uvjetom na stjecatelja 35. Vlasnik je ovlaten oroiti ili uvjetovati svoje pravo vlasnitva "u svaku svrhu koja nije zabranjena" (34/1), pa to moe uraditi i prigodom prijenosa tog prava na stjecatelja. On e se redovito time posluiti radi osiguranja ispunjenja neke svoje trabine. Prenese li otuivatelj na stjecatelja pravo vlasnitva nekretnine ogranieno poetnim rokom ili odgodnim uvjetom (npr. uvjetom da stjecatelj plati kupovninu) - ostatat e otuivatelj (prethodni vlasnik) vlasnik te nekretnine sve dok taj rok ne nastupi, odnosno dok se uvjet ne ispuni, jer do tada nee na stjecatelja prijei pravo vlasnitva. Dok na njega ne prijee pravo vlasnitva, stjecatelj e biti samo potonji vlasnik nekretnine, koji e za vrijeme dok se eka na istek roka ili ispunjenje uvjeta imati samo pravo ekanja da stekne nekretninu. Pridraj prava vlasnitva tu nije posljedica nemogunosti da se provede uknjiba stjecateljevog prava vlasnitva, nego je posljedica oroenja ili uvjetovanja prava vlasnitva koje se prenosi. 36. Da bi oroenje ili uvjetovanje prava vlasnitva nekretnine djelovalo prema treima, potrebno je da ga se kao takovog upie u zamljine knjige (34/3/2). I uvjetno i oroeno pravo vlasnitva stjee se na temelju pravnog posla upisom, i to - u pravilu uknjibom, a iznimno predbiljebom. Upis (uknjiba, predbiljeba) prava vlasnitva s takvim specifinim ogranienjima - imat e specifian sadraj. Ne samo da se uvjetno i oroeno pravo vlasnitva upisuje u korist stjecatelja s tonim navoenjem uvjeta odnosno roka stjecanja, nego se u upisu naznauje stjecateljevo vlasnitvo kao potonje (32/4/1 ZZK). To se naznauje, jer "upis potonjeg vlasnitva djeluje kao predbiljeba vlasnitva, s time da e se taj upis moi opravdati ako istekne rok ili se ispuni uvjet stjecanja" (32/4/2 ZZK). To znai, sljedee. Ako je potonje vlasnitvo uknjieno - potonji vlasnik e stei vlasnitvo ako opravda tu uknjibu onako kako bi se opravdala predbiljeba. Ako je, meutim, potonje vlasnitvo samo predbiljeeno - potonjem e vlasniku trebati dvostruko opravdanje - opravdanje kojim e njegova predbiljeba dobiti karakter uknjibe, a onda i opravdanje kojim potonji vlasnik opravdava takvu uknjibu.
Gavella
3 7 . Takvim upisom nastaje situacija kao i u ostalim sluajevima kada je vlasnitvo ogranieno uvjetom odnosno rokom, s apsolutnim djelovanjem.37 Dotadanje vlasnitvo (ve od ranije upisano) ostaje i dalje kao prethodno vlasnitvo, a u zemljinu je knjigu upisano jo i potonje vlasnitvo iste nekretnine, sa svim posljedicama kao da je potonji vlasnik samo predbiljeen. Ispunjenjem uvjeta, odnosno istekom roka, opravdat e se predbiljeba, pa e pravo vlasnitva pripasti iskljuivo potonjem vlasniku, a dotadanje prethodno vlasnitvo e prestati. Raspolaganja koja je za vrijeme dok se ekalo na istek roka ili ispunjenje uvjeta bio poduzeo potonji vlasnik ostaju na snazi, dok raspolaganja koja za to doba poduzeo prethodni vlasnik "gube uinak" (34/4/2).
III. Posebno o vlasnitvu prenesenom radi osiguranja A. Openito

3 8 . Specifino sredstvo osiguranja ispunjenja neke trabine jest prijenos prava vlasnitva radi osiguranja. Rije je o sluaju u kojem dunik na drugoga prenosi pravo vlasnitva neke svoje stvari, kao osiguranje koje ovome daje za ispunjenje odreene trabine. Prijenos prava vlasnitva radi osiguranja je zapravo prijenos prava vlasnitva na vjerovnika uz ogranienje raskidnim uvjetom, a taj je - da vjerovniku bude ispunjena odreena trabina. Ako otuivatelj prenese pravo vlasnitva neke stvari na stjecatelja uz ogranienje tog prava raskidnim uvjetom da otuivatelju bude do odreenog roka ispunjena neka trabina, tada e pravo vlasnitva te stvari dodue prijei na stjecatelja, ali - poto mu ta trabina bude ispunjena (ili inae prestane) - pravo vlasnitva e se vratiti ranijem vlasniku (osim, dakako, u sluaju da se stvar prodalo da bi se trabinu namirilo iz kupovnine). Tako ovakav prijenos vlasnitva ini stjecatelja (vjerovnika) prethodnim vlasnikom te stvari, i to prethodnim vlasnikom samo radi osiguranja; a otuivatelja (dunika ili drugu osobu) ini potonjim vlasnikom. Situacija je dakle obrnuta nego kod pridraja vlasnitva - ovdje je stjecatelj postao prethodni vlasnik stvari, a otuivatelj je njezin potonji vlasnik. 3 9 . Trabinu se moe osigurati uvjetnim prijenosom vlasnitva kako pokretnine tako i nekretnine. Vlasnik moe svoje pravo vlasnitva ograniiti uvjetom
Ako se u zemljine knjige ne bi upisalo stjecateljevo pravo vlasnitva uz ogranienje rokom odnosno uvjetom, a takvo je ogranienje ugovoreno, ono bi djelovalo samo relativno (34/3/1). Naime, ako se u zemljine knjige uope ne bi upisalo stjecateljevo pravo vlasnitva, nego bi u zemljinoj knjizi ostalo upisano pravo vlasnitva otuivatelja kakvo je bilo i do tada otuivatelj bi u njihovom meusobnom odnosu imao obvezu prema svojem sukontrahentu da kao vlasnik postupa obzirno, da se svojim pravom vlasnitva nekretnine ne slui nego za namirenje svoje osigurane trabine, a - poto istekne rok, odnosno poto se ispuni uvjet - prenese pravo vlasnitva nekretnine na stjecatelja (34/4/1, 34/5/1). Dakako, imao bi i ostale obveze koje bi za njega proizlazile iz njihovog ugovora. A, ako bi se u zemljine knjige dodue upisalo stjecateljevo pravo vlasnitva, ali bez ugovorenog ogranienja rokom odnosno uvjetom - otuivatelj bi trebao ishoditi korekturu tog upisa, jer bi inae ugovoreno ogranienje vlasnitva djelovalo samo u meusobnom odnosu otuivatelja i stjecatelja. 6 0 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
37
Gavella
i rokom, koji ga obvezuju, a djeluju i prema treima ako su upisani u zemljinu knjigu, odnosno u takav javni registar bez upisa u koji se ne moe stei stvar za koju je ogranienje odreeno (l. 34. ZV). To ope pravilo ZV, a i neka posebna pravila istog zakona, kao i Zakona o zemljinim knjigama i Ovrnog zakona pogoduju realnom osiguranju vjerovnikovih trabina uvjetnim prijenosom vlasnitva. 40. Djelovanje prijenosa vlasnitva biti e u naelu jednako kao i inae kada se vlasnitvo ograniava uvjetom, odnosno rokom, ali dakle takvo 1/ da je stjecatelj u svojem prethodnom vlasnitvu ex lege ogranien i opim i posebnim obvezama (34/4-5); uz to - budui da je to prijenos radi osiguranja - 2/ na taj se prijenos vlasnitva (kao i na svako osiguravanje namirenja trabine stvarima ili pravima dunika ili tree osobe) primjenjuju na odgovarajui nain ona pravila koja su postavljena za zalono pravo, ako zakonom nije to posebno odreeno (297/2).38 Premda je vjerovnik postao prethodni vlasnik stvari, on je duan da se ne slui sa stvari koju je dobio radi osiguranja trabine i duan je da njome ne raspolae, ni faktino ni pravno.39 Jedino je - ako mu ne bude po dospijeu namirena trabina za ije je osiguranje dobio to vlasnitvo - ovlaten pravno raspolagati sa stvari radi njezinog unovenja i namirenja te trabine, ali ne bilo kako, nego samo "u skladu s pravilima o namirivanju zalogom osiguranih trabina izvansudskim putem" (34/5/1).40 4 1 . Prijenos prava vlasnitva uz ogranienje raskidnim uvjetom da stjecatelju bude ispunjena neka trabina (prijenos vlasnitva radi osiguranja) djelovat e prema treima u pravilu samo ako je to ogranienje a) upisano u zemljinu knjigu41 ili b) upisano takav javni upisnik bez upisa u koji se ne moe stei vlasnitvo te stvari (34/5/2), ili - dakako - c) ako to odreuje posebni zakon.
Prijenos vlasnitva radi osiguranja slui istoj svrsi kao i osnivanje zalonog prava, pa je u naelu podvrgnuto istim pravilima, kako ne bi bilo put za zaobilaenje pravila o zalonom pravu, koja vode rauna o interesima i vjerovnika i dunika i treih osoba. Vjerovnik bi, kao prethodni vlasnik stvari, bio u stanju s njome raspolagati, ali to ne smije. Ako bi s njome faktino raspolagao, primjenjivala bi se na odgovarajui nain pravila koja vrijede za sluaj kada vjerovnik neovlateno raspolae zalogom, a to se tie njegovih pravnih raspolaganja - ta bi izgubila pravni uinak nakon to bi njegovo uvjetno pravo vlasnitva prestalo (osim onih raspolaganja kojima bi trei stekli prava, a da nisu znali niti su mogli znati da je vlasnitvo iz kojeg oni ta svoja prava izvode samo uvjetno). Namirivanje izvansudskim putem ureuje lanak 337. ZV, a po naelu da vjerovnik u pravilu unovenje provodi prodajom stvari na javnoj drabi, "a na neki drugi nain jedino ako ima na temelju pravnog posla ili zakona pravo da ga ostvaruje na taj nain, ili je to u danim okolnostima jedini mogui nain za ostvarenje prava na namirenje" (337/3). Ako bi vjerovnik ostvarivao svoje pravo na namirenje na nain na koji nije ovlaten, "odgovara za svaku tetu koja bi odatle proizila" (337/7).
41 Upis je dvostruk: istodobno s upisom stjecateljevog (tj. vjerovnikovog) vlasnitva kao prethodnog, upisuje se i otuivateljevo vlasnitvo kao potonje (32 ZZK). Upis potonjeg vlasnitva djeluje kao predbiljeba, koju e se moi opravdati ako istekne rok, odnosno ako se ispuni uvjet (tj. ako osigurana trabina bude podmirena) (32/4/2 ZZK). 40 39 38
STVARNO PRAVO
Gavella
B. Posebno o sudskom i javnobiljenikom osiguranju trabine prijenosom vlasnitva

Literatura: Barbi, J.: Sudsko i javnobiljeniko osiguranje prijenosom vlasnitva na stvari i prijenosom prava, u zborniku Novo ovrno i steajno pravo, Zagreb, 1966, 99-140; Matko-Rudjak, J:. Sudsko i javnobiljeniko osiguranje trabina na temelju sporazuma stranaka, Godinjak 4 - Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1997, 345-358.
1. Fiducijarni prijenos vlasnitva 4 2 . Prenoenja prava vlasnitva radi osiguranja trabine mogue je uraditi i na temelju pravnog posla sklopljenog u posebnom obliku sudskog, odnosno javnobiljenikog osiguranja prijenosom vlasnitva. I to je prijenos prava vlasnitva na vjerovnika uz ogranienje raskidnim uvjetom da vjerovniku bude ispunjena odreena trabina, i to slui realnom osiguranju te trabine, ali - zjrog to uspjenijeg postizanja ovog cilja - taj je oblik uvjetnog prenoenja prava vlasnitva obiljeen brojnim specifinostima, kako glede osnivanja takvog ogranienja, tako i njegovog djelovanja. Ovaj posebni oblik su, kao to smo ve spominjali, kreirala i ureuju ga pravila Ovrnog zakona o postupku osiguranja, a pod nazivom: Sudsko i javnobiljeniko osiguranje prijenosom vlasnitva na stvari i prijenosom prava (273-279. OZ).42 To ureenje u nekim pojedinostima nije u potpunom suglasju s graanskopravnom dogmatikom,43 ali ipak ne toliko da ga se razboritom interpretacijom i primjenom zakonskih normi ne bi moglo dovesti u prijeko potrebni sklad s njom. 4 3 . Fiducijarni se prijenos vlasnitva radi osiguranja o kojem je ovdje rije, obavlja na temelju ugovora ("sporazuma") dotadanjeg vlasnika stvari (protivnika osiguranja) s vjerovnikom (predlagateljem osiguranja) kao novim vlasnikom, oblikovanom u javnu ispravu, a kojim oni ugovaraju prijenos prava vlasnitva na vjerovnika radi osiguranja odreene trabine44 koju taj vjerovnik ima prema dotadanjem vlasniku te stvari, ili nekoj treoj osobi (274/1 OZ). Da bi taj ugovor proizvodio specifine uinke koje predviaju odredbe OZ, on treba biti sklopljen pred nadlenim sudom (273. OZ) ili javnim biljenikom (279. OZ), a u obliku javOvdje naravno govorimo samo o prijenosu vlasnitva radi osiguranja, ali napominjemo da je mogu i prijenos drugih imovinskih prava radi osiguranja. Razlozi za ta odstupanja sigurno lee u prvom redu u elji zakonodavca da omogui to veu efikasnost osiguranja trabina, pa makar i pod cijenu rtvovanja nekih drugih vrijednosti. Ipak, za neka odstupanja nije lako utvrditi dovoljne razloge. Tako se osigurava u prvom redu namirenje novanih trabina, ali i nenovanih (trabina na predaju stvari i dr.) - ako je sporazumom utvrena njihova novana protuvrijednost. U takvom e sluaju, ne bude li trabina ispunjena kada dospije, vjerovnik imati izbor - ili provoditi ovrhu radi prisilnog izvrenja nenovane trabine, ili ostvarivati prava koja mu pripadaju glede namirenja njezine novane protuvrijednosti (274/2 OZ). Izabere li vjerovnik provoenje ovrhe radi prisilnog izvrenja novane trabine, tada e se tu ovrhu provoditi po opim pravilima za ovrhu radi ostvarenja nenovanih trabina (217-252. OZ). Izabere li, naprotiv, ostvarivanje prava kakva mu pripadaju glede novanih trabina osiguranih ovakvim sredstvom osiguranja - ta e prava ostvarivati prema posebnim pravilima o sudskom odnosno javnobiljenikom osiguranju prijenosom vlasnitva (273. OZ). 6 1 0 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
44 43 42
Gavella
ne isprave o privatnom poslu, tj. 1/ sudskog zapisnika sastavljenog u za to predvienom sudskom postupku (274/1. OZ) ili 2/ javnobiljenikog akta ili solemnizirane privatne isprave, u odgovarajuem postupku pred javnim biljenikom (279/2 OZ).45 Sklopi li se ugovor u bilo kojem od ta dva oblika, djelovat e kao to djeluje sudska nagodba (274/3 OZ). 44. Na temelju tako oblikovanog ugovora prelazi pravo vlasnitva na vjerovnika (predlagatelj osiguranja) radi osiguranja, i to - ako se radi osiguranja prenosi pravo vlasnitva pokretnine, ili nekretnine koja nije upisana u zemljinu knjigu bez ikakvog posebnog akta stjecanja (274/6 OZ). Samim potpisom sudskog zapisnika, odnosno s njime izjednaene isprave,46 dakle bez predaje posjeda, odnosno bez polaganja isprave u sud, postaje vjerovnik (predlagatelj osiguranja) prethodni vlasnik, a dotadanji vlasnik (protivnik osiguranja) dobiva ulogu samo potonjeg vlasnika. Jedino, da bi se prenijelo radi osiguranja vlasnitvo takve nekretnine koja je upisana u zemljinu knjigu (a u naelu su sve nekretnine upisane), potreban je za to ipak upis stjecateljevog prethodnog vlasnitva u zemljinu knjigu (uz istodobni upis otuivateljevog vlasnitva, kao potonjeg).47 No, poto taj upis bude izvren, uinak prijenosa e djelovati ex tune (od trenutka potpisivanja zapisnika, a ne od podnoenja prijedloga za upis). Otuivatelj ostaje u posjedu stvari kao i do tada, a ostaje do daljnjega i upisan u zemljinu knjigu kao i do tada, to u sebi krije mnoge opasnosti, osobito za stjecatelja takvog prethodnog vlasnitva. 45. Svaki prijenos prava vlasnitva radi osiguranja, pa tako i ovaj koji se zbiva kao sudsko odnosno javnobiljeniko osiguranje trabina prijenosom tog prava, je - unato svih svojih specifinosti - ipak u biti samo posebni oblik ograniavanja vlasnitva uvjetom. Pravo vlasnitva se prenosi na stjecatelja (vjerovnika, predla4 Sastavljanje javnobiljenikog akta i solemnizaciju privatnih isprava ureuje Zakon o javnom biljenitvu (Narodne novine, br. 78/93 i 29/94).
Dikcija odredbe lanka 274. stavak 8. OZ je dodue takva da bi se moglo iz nje zakljuivati da je posrijedi samo neka predmnjeva prijenosa vlasnitva ("Smatrat e se da je prijenos prava obavljen potpisivanjem zapisnika..."), ali sadraj ostalih odredbi OZ o sudskom i javnobiljenikom osiguranju prijenosom vlasnitva na stvari i prijenosom prava (273-279. OZ) upuuje na to da ipak nije rije samo o predmnjevi.
47 Upisivanje u zemljinu knjigu odreuju od 1.1.1997. pravila ZZK. Do tada su upis vlasnitva u sluaju sudskog i javnobiljenikog osiguranja prijenosom vlasnitva nekretnine ureivale odredbe u lanka 274. OZ (i to kao zabiljebu!). One su derogirane odredbama ZZK, po kojima se i takvo stjecanje vlasnitva upisuje naravno uknjibom (odnosno predbiljebom), ali uz primjenu specijalnih pravila u anku 32., stavak 4. i 5. ZZK. Po njima - ako se pravo vlasnitva otuuje tako da ga stjecatelj stekne uz ogranienje rokom zbog ijeg bi isteka ono trebalo prijei natrag otuivatelju ili uz ogranienje uvjetom ijim bi se ispunjenjem trebalo to dogoditi - potreban je dvostruki upis. Vlasnitvo se, naime, upisuje u korist vjerovnika (kao prethodnog vlasnika), no s time da se istodobno s upisom stjecateljevog vlasnitva kao prethodnoga upisuje i otuivateljevo vlasnitvo kao potonje. Upis potonjega vlasnitva djeluje kao predbiljeba vlasnitva, s time da e se taj upis moi opravdati ako istekne rok ili se ispuni uvjet stjecanja. Nisu vie valjani nain stjecanja vlasnitva upisi koji bi nakon 1.1.1997. bili obavljeni po tada ve derogiranim pravilima OZ. . . . , . . . . , . . ;
46
li
STVARNO PRAVO
Gavella
gatelja osiguranja) uz ogranienje svrhom osiguranja, to znai uz ogranienje raskidnim uvjetom koji e se ispuniti ako osigurana trabina bude na vrijeme ispunjena; poto se taj uvjet ispuni, otuivatelj (protivnik osiguranja) e ponovno stei stvar u vlasnitvo.48 Do tada e stjecatelj biti vlasnikom stvari, ali vlasnikom ije je pravo vlasnitva ogranieno raskidnim uvjetom, zbog ega je on samo prethodni vlasnik, dok e otuivatelj biti potonji vlasnik stvari (s pravom da opet postane vlasnikom, kada osigurana trabina prestane). 4 6 . Od trenutka kada je na njega preneseno vlasnitvo stvari radi osiguranja, vjerovnik je vlasnik prema svakome. Njegovo je vlasnitvo, meutim, samo prethodno vlasnitvo steeno radi osiguranja, pa je u najmanju ruku ogranieno ve spomenutim opim i posebnim zakonskim obvezama prema potonjem vlasniku. To ogranienje djeluje u pravilu samo interno (relativno), naime samo u odnosu izmeu stjecatelja (predlagatelja osiguranja) i otuivatelja (protivnika osiguranja). Da bi ono djelovalo i prema treima, trebaju biti ispunjene pretpostavke takvog djelovanja, naime a) da je to ogranienje raskidnim uvjetom upisano u zemljinu knjigu49 ili b) da je upisano u takav javni upisnik bez upisa u koji se ne moe stei vlasnitvo te stvari (34/5/2). Kada se na ovaj nain na vjerovnika prenosi prethodno vlasnitvo radi osiguranja samim potpisom sudskog zapisnika, odnosno s njime izjednaene isprave (274/8 OZ), to se ono zbiva bez ispunjenja pretpostavaki za djelovanje prema treima (to je nepovoljno za potonjeg vlasnika). 2. Pravni uinci za trajanja osiguranja a) Pravni uinci do dospijea osigurane trabine 4 7 . Stjecatelj (vjerovnik, predlagatelj osiguranja) je postao vlasnik stvari da bi mu se time osiguralo odreenu trabinu. Duan je postupati obzirno prema potonjem vlasniku (34/4). Iako je vlasnik, on ne moe (ako nije to drugo ugovoreno) prije dospijea trabine ishoditi da mu stvar bude predana u posjed (275/1 OZ).50 Stvar, dakle, ostaje u (neposrednom) posjedu otuivatelja, to za ovoga redovito
48 Budui da je prijenos vlasnitva uvjetan, posebno je propisano da se na njega ne plaa porez na promet stvari od protivnika osiguranja na predlagatelja osiguranja, kao to se niti nakon vraanja prava vlasnitva protivniku osiguranja nee platiti porez na promet (275/7 OZ). No, otui li se stvar treemu - na to e se primjenjivati propisi o porezu na promet (275/3 i 277/9 OZ). 49 Nain upisivanja u zemljinu knjigu ureen je Zakonom o zemljinim knjigama. Istodobno s upisom stjecateljevog (tj. vjerovnikovog) vlasnitva kao prethodnog, upisuje se i otuivateljevo vlasnitvo kao potonje (32 ZZK), s time da upis potonjeg vlasnitva djeluje kao predbiljeba, koju e se moi opravdati ako istekne rok, odnosno ako se ispuni uvjet (tj. ako osigurana trabina bude podmirena) (32/4/2 ZZK). Ove odredbe ZZK novije su od odredaba o upisu koje je sadravao stavak 5. lanka 274. OZ (a koje su predviale zabiljebu da je prijenos obavljen radi osiguranja), pa su kao novije odredbe koje takoer ureuju nain upisa, a istog su stupnja specijalnosti - derogirale ranije odredbe OZ.
Kada se prenosi pravo vlasnitva radi osiguranja prema opim pravilima, stjecatelj dobiva posjed pokretnine (bez toga ne bi niti mogao stei vlasnitvo pokretnine). No, ako se umjesto toga pravo vlasnitva prenosi po posebnim pravilima o sudskom odnosno javnobiljenikom osiguranju trabine - prijenos vlasnitva se zbiva bez predaje posjeda. 6 1 2 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
50
Gavella
predstavlja gospodarsku prednost (ali moe biti izvor opasnosti za prava i interese vjerovnika, a i treih osoba). 48. U razdoblju dok trabina jo nije dospjela, prethodni vlasnik (stjecatelj, vjerovnik) zbog svojeg odnosa s otuivateljem ne bi smio raspolagati sa stvari (34/5/1 ZV), ako ga otuivatelj (potonji vlasnik) nije na to posebno ovlastio. No, ako bi prethodni vlasnik protivno svom odnosu s otuivateljem ipak raspolagao sa stvari u neiju korist, to njegovo raspolaganje ne bi zbog ove protivnosti bilo nevaljano, nego bi on samo odgovarao otuivatelju za tetu koju bi mu time nanio, a eventualno i kazneno (275/2, 275/8 OZ). Naime, trei stjeu od prethodnog vlasnika neovisno o ogranienjima, koja prema njima ne djeluju kada fiducijarni prijenos vlasnitva djeluje samo interno. Zbog toga ovakav prijenos vlasnitva radi osiguranja krije u sebi velike opasnosti za potonjeg vlasnika (protivnika osiguranja, dunika). Jedino ako su ispunjene pretpostavke za apsolutno djelovanje - ogranienje stjecateljevog (vjerovnikovog) vlasnitva e djelovati apsolutno, naime i prema treima, pa e sva tua stjecanja od prethodnog vlasnika (vjerovnika, predlagatelja osiguranja) biti ograniena istim raskidnim uvjetom kao i njegovo pravo vlasnitva, tako da e neizbjeno prestajati s ispunjenjem tog uvjeta, tj. ispunjenjem (ili kakvim drukijim prestankom) osigurane trabine (34/6).51 49. ak i kada nisu ispunjene pretpostavke pod kojima ogranienje vjerovnikovog vlasnitva djeluje i prema treima, potonji vlasnik (protivnik osiguranja) ima na temelju posebnih normi mogunost da u sluajevima kada se protiv prethodnog vlasnika (vjerovnika, predlagatelja osiguranja) vodi ovrha (odnosno steaj), ishodi da se iz te ovrhe (steaja) izlue stvari koje su se zatekle u imovini ovrenika (steajnog dunika), ako su u nju ule time to ih je on ovome bio prenio samo radi osiguranja (276/2 OZ).52 b) Pravni uinci nakon dospijea osigurane trabine 50. Dospije li osigurana trabina, a ne bude ispunjena, prethodni vlasnik (vjerovnik, predlagatelj osiguranja) e se smjeti posluiti svojim ovlatenjem da namiri tu trabinu iz stvari koju je i dobio u vlasnitvo upravo radi osiguranja tog namirenja.53
Kada ogranienje prava vlasnitva prenesenog radi osiguranja djeluje i prema treima nee biti mjesta primjeni pravila da su ipak valjana otuenja i optereenja koja bi neovlateno poduzeo prethodni vlasnik (vjerovnik, predlagatelj osiguranja), jer to pravilo moe vrijediti samo za sluaj da su raspolaganja poduzeta u korist treih koji nisu znali niti su morali znati za ogranienje vlasnitva osobe od koje stjeu. Kako je apsolutno djelovanje ogranienja vezano za upis u zemljinu knjigu, odnosno u javni upisnik, tu se nitko nee moi pozivati na to da nije znao za to ogranienje.
52 Ipak to izluenje ne bi bilo mogue da je predlagatelj osiguranja opteretio zalonim pravom stvar koju je bio dobio u vlasnitvo radi osiguranja, pa se ovrha provodi na toj stvari radi namirenja trabine te osobe iz vrijednosti optereene stvari (276/2 OZ). 51
Vjerovnik se, dakako, ne mora tim pravom sluiti, pa moe svoju trabinu - makar je ona osigurana vlasnitvom odreene stvari - namirivati iz neke druge dunikove stvari ili imovinskog prava. Uspije li je namiriti - trabina prestaje, a s njom i razlog zbog kojeg je on bio vlasnik stvari, pa je tu stvar duan vratiti potonjem vlasniku (protivniku osiguranja).
STVARNO PRAVO
53
Gavella
5 1 . Iako bi u pravilu vjerovnik svoju trabinu trebao namirivati iz kupovnine, koju bi se dobilo prodajom stvari, posebne odredbe o sudskom i javnobiljenikom osiguranju trabine prijenosom vlasnitva raunaju u prvom redu s mogunou da dunik eli dati tu stvar vjerovniku kao zamjenu za ispunjenje trabine (datio in solutum), a i da je vjerovnik s tim sporazuman.54 Ako bi tako bilo vjerovnikova bi trabina prestala ispunjenjem (308/1 ZOO), pa bi vjerovnik ostao vlasnikom stvari, ali od sada osloboen dotadanjeg ogranienja njegovog vlasnitva raskidnim uvjetom.55 5 2 . Odredbe OZ odreuju pod kojim e se pretpostavkama predmnijevati da su se predlagatelj osiguranja (vjerovnik) i protivnik osiguranja (dunik) sporazumjeli o tome da dunik daje stvar vjerovniku kao zamjenu za ispunjenje one trabine koja je osigurana tom stvari. Pod odreenim pretpostavkama time nastaju sljedee dvije neoborive predmnjeve, jedna o volji dunika, a druga o volji vjerovnika da se trabina tako ispuni. 1/ Neoboriva predmnjeva da je dunik sporazuman s tom zamjenom ispunjenja, nastaje u dva sluaja: a/ ako vjerovnik u propisanom obliku pozove dunika neka se oituje eli li da se stvar proda putem javnog biljenika radi namirenja trabine koju ta stvar osigurava,56 a ne dobije od dunika pozitivan odgovor u propisanom roku i s propisanim sadrajem,57 te b/ ako dunik dodue oituje svoju volju da eli takvu prodaju stvari, ali javnom biljeniku kojeg ovlastio na prodaju, ne uspije stvar prodati u roku od tri mjeseca poto je dobio ovlatenje za tu prodaju od vjerovnika, kao vlasnika (prethodnog) te stvari (277/5 OZ). 2/ Neoboriva predmnjeva da je i vjerovnik sporazuman sa zamjenom ispu54 Unaprijed ne bi bilo doputeno ugovoriti da e vjerovnik moi zadrati stvar ako trabina ne bi bila o dospijeu plaena, ba kao niti ugovoriti da dunik ne bi mogao iskupiti stvar, jer bi oboje bilo suprotno striktnim normama o zalonom pravu (307/4), koje se po analogiji primjenjuju i na prijenos prava vlasnitva radi osiguranja (297/2). Ako bi to bilo unaprijed ugovoreno bilo bi nitavo. No, nakon to je trabina dospjela, dunik moe s vjerovnikom valjano ugovoriti zamjenu ispunjenja, naime da "vjerovnik...primi neto drugo umjesto onoga to mu se duguje" (308. ZOO). Primi li vjerovnik to za to su se sporazumjeli da e sluiti kao zamjena ispunjenja time prestaje vjerovnikova trabina (308/1 ZOO). 55 Neki posebni akt ispunjenja davanjem stvari za koju su se sporazumjeli da e biti zamjena ispunjenja trabine ne dolazi u obzir, jer je na predlagatelja osiguranja ve ranije prelo pravo vlasnitva te stvari (samo to je ogranieno raskidnim uvjetom, pa je on bio samo prethodni vlasnik).
Vjerovnik treba putem javnog biljenika zatraiti da ga dunik u roku od 15 dana obavijesti (takoer putem javnog biljenika) da li inzistira na tome da se vjerovnikova trabina namiruje iz vrijednosti stvari putem njezine prodaje (277/1 OZ). 57 Dunik treba u dobivenom roku od 15 dana, a putem nekog javnog biljenika obavijestiti vjerovnika a) da insistira na prodaji, b) odrediti najniu cijenu (ne moe valjano odrediti cijenu manju od zbroja osigurane trabine, kamate i trokove predlagatelja osiguranja za koje se predvia da e dospjeti, odnosno nastati do isteka roka u kojem bi javni biljenik morao unoviti stvar te predvidivog poreza na promet), c) imenovati javnog biljenika koji bi obavio prodaju, priloivi uz to i biljenikovu izjavu da je voljan obaviti tu prodaju i da e iz kupovnine u prvom redu namiriti osiguranu vjerovnikovu trabinu, zajedno s kamatama i trokovima te porez na promet (277/2/1 OZ). . 6 1 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
56
Gavella
1 I
njenja kojom bi njemu ostalo vlasnitvo stvari, neogranieno dotadanjim raskid58 nim uvjetom, nastaje im on nije dunika na vrijeme obavijestio da ne eli zadrati stvar kao zamjenu za ispunjenje osigurane trabine (27775 OZ). Posljedica nastanka tih dvaju predmnjeva jest da stvar koju je vjerovnik prvobitno bio dobio u vlasnitvo samo radi osiguranja odreene trabine, ostaje sada u njegovom neo59 granienom vlasnitvu. 53. Vjerovnik - prethodni vlasnik ne mora pristati na to da mu stvar ostane kao zamjena za ispunjenje njegove trabine. U takvom je sluaju ovlaten posluiti se vlasnikim ovlatenjem da otui tu stvar, ali samo da bi je prodao radi namirenja svoje trabine i samo po posebnim pravilima postavljenima za ovakav sluaj. Da bi je mogao prodati, redovito e mu trebati posjed te stvari, iju predaju sada 60 ima pravo u tu svrhu ishoditi od dunika. Po tim pravilima, premda je vjerovnik prethodni vlasnik, pa nastupa kao vlasnik, on ipak ne smije sasvim slobodno prodati stvar. On je dodue ne mora prodavati putem suda, nego je moe prodavati i izvansudskim putem, ali to smije uraditi samo "preko javnog biljenika ili osoba ovlatenih za prodaju stvari" (277/8/1 OZ). U vezi s tom prodajom je "duan postupati s panjom dobroga gospodara", a o prodaji "poloiti raun protivniku osiguranja" (277/8/2 OZ). Ne uspije li iz kupovnine namiriti svoju trabinu u cijelosti, preostaje mu da provede ovrhu na ostalim stvarima ili pravima iz dunikove imovine kako bi namirio nepodmireni dio svoje trabine.61 3. Pravni uinci nakon prestanka osiguranja 54. Bude li u cijelosti ispunjena trabina radi ijeg je osiguranja bilo vjerovniku preneseno vlasnitvo stvari (isto i kada ta trabina prestane iz bilo kojeg drugog razloga) - ispunio se raskidni uvjet, pa prethodni vlasnik (vjerovnik) mora prenijeti vlasnitvo nazad potonjem vlasniku (276/1 OZ), to e djelovati ex tune, a njihov e se meusobni poloaj tada prosuivati kao da potonji nije niti prestao biti vlasnik, a da je vjerovnik za svo to vrijeme bio samo plodouivatelj (34/4/1
Z V ) .
6 2
. .
58 Unutar roka od 15 dana koji poinje tei poto istekne petnaestodnevni rok koji je imao dunik (protivnih osiguranja) za svoje oitovanje (277/5 OZ).
Premda odredbe stavaka 5. i 6. lanka 277. OZ kau da e se "smatrati" da je takav uinak nastupio, oigledno nije rije samo o predmnjevi, nego je takav uinak zaista nastupio. Ako je tako bilo ugovoreno i oblikovano u sudskom zapisniku (odnosno u ispravi koja je s njim izjednaena), tada e ona odmah po dospijeu trabine djelovati kao ovrna isprava na temelju koje e vjerovnik moi ishoditi "prisilnu ovrhu radi predaje nekretnine, odnosno pokretnine u posjed nakon dospijea osigurane trabine" (274/7 OZ).
61 Za to mu nee trebati nova ovrna isprava, nego e ovrhu voditi "na temelju zapisnika iz lanka 277..." (277/8/3 OZ), odnosno na temelju isprave izjednaene s tim zapisnikom - javnobiljenikog akta ili solemnizirane privatne isprave (279/2 OZ). 60
59
Ako bi trabina prestala samo djelomino, tada bi se po analogiji trebalo primjenjivati ope pravilo da "zalono pravo osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga odreene trabine kao STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 6 1 5
62
Gavella
5 5 . Ako je ogranienje vlasnitva djelovalo apsolutno, ispunjenjem uvjeta ono u naelu prestaje ex lege, a s njime prestaju i sva pravna raspolaganja koja je bio uinio vjerovnik dok je bio vlasnik stvari. Ipak, kako upisi u zemljinu knjigu djeluju dok ne budu izbrisani, da bi se to zaista dogodilo trebat e iz zemljine knjige brisati vjerovnikov upis prava vlasnitva (a i upise izvedene iz njegovog).
cjeline, pa se optereenje zaloga ne smanjuje sa smanjenjem trabine, ako nije to drugo zakonom odreeno" (301/5), ali s time da je za ovaj sluaj posebno zakonom odreeno da je predlagatelj osiguranja duan protivniku osiguranja vratiti neto od onoga to je primio radi ispunjenja "ako je to mogue" (277/10/2). 616 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 15. Neki daljnji oblici sudjelovanja vie osoba u pravu vlasnitva
Glava 15.
Neki daljnji oblici sudjelovanja vie osoba u pravu vlasnitva

I. Communio pro diviso
1. Communio pro diviso (zajednica vlasnika na dijelove) je naziv za injenicu da su razliite osobe vlasnici pravno odvojenih dijelova jedne te iste stvari, ili da je svaka od njih vlasnik po neke od vie stvari koje su u nekom faktinom ili pravnom pogledu povezane u neku cjelinu. Communio pro diviso se razlikuje od svih ostalih oblika sudjelovanja vie osoba u pravu vlasnitva po tome to u njima sudjeluje vie osoba u pravu vlasnitva istog predmeta, dok communio pro diviso postoji kao specifina "zajednica" glede vie predmeta prava vlasnitva. injenica te povezanosti predmeta prava vlasnitva razliitih osoba ima i neke pravne posljedice. 2. Communio pro diviso postoji uvijek kada je vlasnik nekog odvojivog dijela stvari osoba razliita od vlasnika cijele stvari (npr. ako je netko vlasniku automobila posudio rezervni kota, vlasnik automobila je jedna osoba, a vlasnik tog kotaa - druga). Isto je, ako vie stvari razliitih vlasnika tvore neku cjelinu (npr. grafiki listovi vie vlasnika u istoj mapi, roba vie vlasnika u istom skladitu, zemljine estice vie vlasnika u istoj umi). 3. Iako se naziva communio, to znai zajednica, zapravo se ne radi ni o kakvoj stvarnopravnoj zajednici vlasnika (glede svakog predmeta postoji samostalno pravo vlasnitva), nego o injenici da su predmeti njihovih prava vlasnitva faktino ili pravno povezani. Svaki vlasnik je potpuni vlasnik svojeg predmeta, ali im injenica da su predmeti njihovih prava vlasnitva povezani namee ogranienja u izvravanju njihovih prava vlasnitva, kojih bez te povezanosti ne bi bilo. Ona svakako proizlaze iz opeg ogranienja dunou obzirnog postupanja prigodom izvravanja prava vlasnitva (31), ali njihov odnos moe pravni poredak i posebno urediti. 4. Posljedice povezanosti predmeta prava vlasnitva nekog odvojivog dijela stvari sa cijelom stvari su radi zatite povjerenja u pravnom prometu ponekad veoma teke. Naime, "stjecatelj cijele stvari ili stvarnih prava na njoj, koji nije znao niti je morao znati da na njezinom odvojivom dijelu postoji pravo razliito od prava na cijeloj stvari, stekao je cijelu stvar, odnosno pravo na njoj, bez obzira na to pravo druge osobe. U takvu sluaju to je njezino pravo prestalo, a da li e ona moi traiti naknadu od otuivatelja, prosuivat e se prema obveznopravnim pravilima" (6/4). 5. Posebno je ureen susjedski odnos vlasnika nekretnina. Oni imaju jedni prema drugima specifina susjedska prava (100-113), o emu se posebno govori na drugom mjestu.
Gavella
II. Posredno sudjelovanje u vlasnitvu pravnih osoba A. Openito "H

6. Pravo vlasnitva koje pripada nekoj pravnoj osobi, u pravnom je smislu samo njezino pravo vlasnitva; ipak - u gospodarskom ili kojem drugom, ali svakako nestvarnopravnom smislu - ono posredno pripada fizikim osobama koje su u odgovarajuem odnosu s pravnom osobom koja je vlasnik (lanovima korporacije, destinatarima zaklade).
B. Vlasnitvo pravnih osoba javnog prava

1. Openito 7. Pravna osoba javnog prava (drava, jedinica lokalne samouprave, jedinica lokalne samouprave i uprave) je ujedno i graanskopravni i javnopravni subjekt, ima i teritorijalni i personalni supstrat, a glavni joj je zadatak promicanje javnih (opih, zajednikih) interesa. No, kada govorimo o takvoj osobi kao nositelju prava vlasnitva, tada o njoj govorimo kao o graanskopravnom subjektu, koji je kao takav naelno izjednaen s ostalim graanskopravnim subjektima (35/1). S tog, graanskopravnog stajalita, pravna osoba javnog prava je po svojoj naravi redovito korporacija, dakle ima lanove - fizike osobe, kojima je broj promjenjiv (dravljane, stanovnike).1 Ona je nositelj prava vlasnitva, a njezini lanovi samo posredno sudjeluju u tom pravu vlasnitva. No, takva pravna osoba ima svoje zadatke, usmjerene na promicanje odreenih javnih, opih interesa, to u krajnjoj liniji znai - interesa njezinih lanova. U izvravanju tih zadataka takva pravna osoba namjenjuje stvari u svojem vlasnitvu (javne stvari, stvari u javnom vlasnitvu) bilo za opu (35/4), bilo za javnu uporabu (35/5), ili ih ostavlja bez osobite namjene da bi prihod od njih sluio postizanju zadataka te pravne osobe (35/6). lanovi te osobe (a ponekad i daljnje osobe) mogu neposredno rabiti stvari u opoj uporabi (postupajui prema za to postavljenim pravilima). Ostale javne stvari slue njihovim interesima neto manje neposredno, kako - to ovisi o utjecaju kojeg u demokratski organiziranom drutvu imaju lanovi (dravljani, stanovnici) na odluivanje o obavljanju javnih zadataka i uporabi javnih stvari za te svrhe. 2. Namjena javnih dobara a) O namjeni javnih dobara 8. Namjena javnih dobara igra veoma vanu ulogu. Namjenu stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske odreuje ono dravno tijelo koje je na to ovlateno (za to nadleno) na temelju zakona, osim za one javne stvari kojima sam zakon odredi namjenu (35/2/1.). Prema namjeni koja im je odreena razlikujemo: a/ javna dobra
Pravna osoba javnog prava bi mogla biti i zaklada, u kojem sluaju ne bi imala lanove, nego administratore i destinatare. 6 1 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
1
Gavella
u opoj uporabi, b/ javna dobra u javnoj uporabi i c/ javna dobra koja nisu namijenjena ni za opu niti za javnu uporabu.2 9. Radi ostvarenja njihove namjene stvarima u vlasnitvu Republike Hrvatske upravlja tijelo koje je nadleno za odreivanje njihove namjene (ako zakonom upravljanje nije drugaije ureeno). Tijelo koje upravlja sa stvari, izvrava glede nje i sva druga vlasnika ovlatenja Republike Hrvatske, bilo neposredno bilo posredno. Ono moe u veem ili manjem opsegu povjeriti upravljanje i izvravanje vlasnikih ovlatenja RH drugome, ali tada mora njegovo djelovanje nadzirati i za njega odgovara kao za vlastito. Na svaki nain vrijedi naelo da je dunost onoga tko odluuje o javnim dobrima, ili njima upravlja, da postupa kao dobar domain te da za to i odgovara (35/7). : - : .> 10. Odlukom onoga tko je na temelju zakona ovlaten odreivati namjenu javnih stvari (odnosno zakonom), jednom odreena namjena moe se naknadno izmijeniti. Ako se dotadanja namjena za opu uporabu ili za javnu uporabu izmijeni tako da se javnoj stvari ukine specifina namjena, ta e stvar i dalje sluiti javnim svrhama, ali sada putem sredstava koja e se za proraun dobivati njezinim iskoritavanjem, prodajom, zalaganjem ili si. b) Javna dobra u opoj uporabi 11. Javna dobra u opoj uporabi (res publice in publico usu, Sachen im Gemeingebrauch3) su, kao to i samo ime kae, one stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske (ili drugih osoba javnog prava) koje su namijenjene tome da ih svatko moe rabiti u skladu s njihovom namjenom. Tipina takva dobra su nekretnine namijenjene javnoj uporabi kao javne ceste, mostovi, gradske ulice, trgovi i si. 12. Time to je neko javno dobro namijenjeno opoj uporabi ono nije izuzeto iz opeg stvarnopravnog ureenja. Ta dobra su stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske4 (ili nekog drugog javnopravnog subjekta), pa se i na njih primjenjuju opa pravila stvarnog prava. Upravo injenica da su te stvari u javnom vlasnitvu
Ponekad se za javna dobra u opoj uporabi i ona u javnoj uporabi kae da su to javna dobra u uem, pravom smislu, a ostala da su - javna dobra u irem smislu. 3 OGZ je govorio zajedno o "openim ili javnim dobrima" ( 287., re. 2.), dakle o opim dobrima i javnim dobrima u opoj uporabi. Uporaba veznika "ili", a i nain kako su jedna i druga primjerice nabrajana, ponekada je stvarao dojam da ne postoje razlike u njihovom pravnom statusu. A, razlike su velike. I jedno i drugo je dakako pod vlau drave, ali razlika je u tome pripada li dravi pravo vlasnitva na njima. Opa dobra nisu ni u ijem vlasnitvu, pa ni u vlasnitvu drave; javna dobra su, naprotiv, u vlasnitvu drave (ili drugih javnopravnih subjekata). Ta su dobra (zajedno s javnim dobrima u javnoj uporabi) u tzv. upravnoj imovini drave. Naprotiv, opa dobra nisu u imovini drave; drava moe eventualno imati na njima imati suverena prava, izvravati na njima svoju vlast, ali ih ne moe imati u svojoj imovini, ba kao to ih niti bilo koji drugi pravni subjekt ne moe imati u svojoj imovini. STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 6 1 9
4 2
J ' ; I-
Gavella
omoguuje da one budu namijenjene opoj uporabi; njih tome namjenjuje njihov vlasnik. Glede stvari u javnom vlasnitvu primjenjuju se pravila stvarnopravnog ureenja, ako i ukoliko zakonom nije to drugo odreeno. Meutim, kako drava, nastupajui u svojoj ulozi suverena,5 esto glede tih stvari uspostavlja neka posebna pravna ureenje javnopravnog karaktera, za primjenu pravila stvarnopravnog ureenja na javna dobra u opoj uporabi ostaje veoma malo mjesta. Pa ipak, pripadanje tih stvari u vlasnitvo javnopravnog subjekta daje okvir djelovanju tih posebnih zakonskih ureenja. Ona taj okvir ne smiju razbiti, trebala bi djelovati unutar njega; u protivnom bi dola u suprotnost s ustavnim jamstvom vlasnitva. 1 3 . Vlasnik stvari odreuje njezinu namjenu. Stvar koja je u vlasnitvu Republike Hrvatske (ili druge osobe javnog prava) postaje javno dobro u opoj uporabi tako da za nju tu namjenu odredi svojom odlukom tijelo koje je ovlateno (nadleno) da o tome odluuje, pa da onda na temelju te odluke bude izvren in (u pravilu simboliki, npr. rezanjem vrpce ili si.) privoenja stvari toj namjeni (in otvorenja, putanja u opu u uporabu). Od izvrenja tog ina ta je stvar u opoj uporabi, sve dok joj ne bude promijenjena namjena. 14. Za sva javna dobra, pa tako i za javna dobra u opoj uporabi, vrijedi naelo da Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnoga prava imaju kao nositelji prava vlasnitva u pravnim odnosima jednak poloaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije to drugo odreeno (35/1). Ono to je glede tih stvari specifino jest ovlatenje svakoga da se tim stvarima slui na nain koji je radi ostvarenja njihove namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadleno za odreivanje namjene, koje njima neposredno upravlja (35/4/1). 1 5 . Da bi se mogla ostvarivati namjena javnih stvari, potrebno je pravno regulirati nain ope uporabe pojedinih vrsta javnih stvari. Pravilo je - ako nije nita posebno zakonom o tim stvarima propisano, vrijedi pravilo da se na javna dobra u opoj uporabi na odgovarajui se nain primjenjuju pravila koja vrijede za opa dobra (35/4/2). To pravilo nee esto imati prilike doi do primjene, jer je opa uporaba tih stvari redovito regulirana zakonom, odnosno na temelju zakona. To su esto posebni zakoni koji uspostavljaju posebna javnopravna (upravnopravna) ureenja glede pojedinih vrsta javnih dobara namijenjenih opoj uporabi. Inae, tijelo ili ustanova kojoj je odnosno javno dobro dano na upravljanje (odnosno, samo tijelo nadleno za odreivanje namjene, ako s tom stvari neposredno upravlja) u granicama svojeg ovlatenja na upravljanje moe poblie urediti nain ope uporabe tih dobara, dakle nain na koji e se svatko moi sluiti tim javnim stvarima. ,
5 Drava, naravno, zadrava svoju ulogu suverena uvijek. Kada je drava vlasnik stvari, ona tada ima dvije vlasti glede te stvari - privatnu (kao vlasnik) i javnu (kao suveren). Javnu vlast glede stvari namijenjenih opoj uporabi, bile one u vlasnitvu Republike Hrvatske ili drugih osoba javnog prava, izvrava Republika Hrvatska (ako neposredna briga i upravljanje tim stvarima nije drukije ureeno) (l.st.).
STVARNO PRAVO
Gavella
c) Javna dobra u javnoj uporabi 16. Javna dobra u javnoj uporabi su one stvari u javnom vlasnitvu koje su namijenjene da neposredno slue javnoj upravi u najirem smislu te rijei. Rije je o stvarima u vlasnitvu Republike Hrvatske, odnosno o stvarima u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave (ili lokalne samouprave i uprave) koje je taj njihov vlasnik namijenio neposrednom izvravanju svojih prava i dunosti, odnosno prava i dunosti, svojih tijela i ustanova (35/5). To su nekretnine, ali i pokretnine, namijenjene da slue za rad zakonodavstva, sudstva i uprave odnosno samouprave (sudske i upravne zgrade, kole, muzeji, vojarne i si., a isto tako i namjetaj i drugi inventar, vozila, naoruanje itd). 17. Dakako, i za javna dobra u javnoj uporabi vrijedi naelo da Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnoga prava imaju kao nositelji prava vlasnitva u pravnim odnosima jednak poloaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije to drugo odreeno (35/1). Ono to je glede tih stvari specifino jest to da ih je njihov vlasnik namijenio da neposredno slue njemu kao samome, odnosno odreenom tijelu ili ustanovi, kao dijelu javne uprave (35/5). 18. Za javnu uporabu namijenjuje javne stvari njihov vlasnik, naime ono njegovo tijelo iji je zadatak da odreuje namjenu stvarima u njegovom vlasnitvu. 19. Stvari koje to tijelo namijeni javnoj uporabi dat e ono na uporabu drugim tijelima (npr. odreenom ministarstvu, odreenom sudu) odnosno ustanovama (npr. odreenom muzeju) da ih rabe za izvravanje svojih poslova i zadataka. Naravno, neke javne stvari e namijeniti za izvravanje vlastitih poslova i zadataka, pa e ih zadrati u svojem posjedu (35/5). 20. Pojedina stvar u javnom vlasnitvu postat e javno dobro u javnoj uporabi odreenog tijela javne vlasti (u najirem smislu te rijei) u pravilu tako da e je za uporabu tog tijela 1/ namijeniti svojom odlukom ono tijelo koje je ovlateno (nadleno) da odluuje o namjeni te stvari, pa da e se potom na temelju te odluke tu stvar 2/ predati u posjed tijelu vlasti za iju uporabu je namijenjena. 2 1 . Javna stvar koja je dana na uporabu odreenom tijelu nije time prestala biti u vlasnitvu Republike Hrvatske6, odnosno one pravne osobe javnog prava ija je bila i do tada. Davanje javne stvari na uporabu odreenom tijelu javne vlasti nije prenoenje prava vlasnitva, nego samo davanje te stvari u posjed, uz ovlatenja glede nje koja nemaju stvarnopravni karakter. ,...-,. 22. Tijelo koje je dobilo stvar radi njezine javne uporabe, duno ju je rabiti za izvravanje poslova i zadataka radi kojih ju je dobilo. Djelovanje tijela javne vlasti ureeno je posebnim zakonima koji odreuju kako ta tijela izvravaju svoje poslove i zadatke, pa i kako se slue javnim dobrima koje su dobili radi toga, to u pravilu nee utjecati na njihov stvarnopravni status.
Javne stvari namijenjene javnoj uporabi su u tzv. upravnoj imovini drave (odnosno drugih osoba javnog prava), zajedno s javnim stvarima u opoj uporabi). STVARNO PRAVO Trei dio: Vlasnitvo 621
6
Gavella
d) Ostala javna dobra 2 3 . Treu kategoriju ine sva ostala javna dobra, naime sve stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske ili drugih osoba javnog prava (ukljuujui i sve drugo to ini njihovu imovinu) koje nisu namijenjene niti za opu niti za javnu uporabu. Ova javna dobra slue javnim svrhama posredno - prihodom koji se od nje dobiva njezinim iskoritavanjem ili u pravnom prometu. Cisti prihod od tih javnih dobara prihod je prorauna (dravnog prorauna, odnosno prorauna one osobe javnog prava ija je to stvar), pa slui alimentiranju javne uprave i drugih javnih djelatnosti iz tog prorauna (35/6). Za javne stvari ove kategorije esto se kae da su u financijskoj imovini (Finanzvermogenu) drave (odnosno drugog subjekta kroz koji javna vlast igra ulogu subjekta u graanskopravnim odnosima). 2 4 . Glede ovih javnih dobara moi e u najveem opsegu djelovati naelo da Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnoga prava imaju kao nositelji prava vlasnitva u pravnim odnosima jednak poloaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije to drugo odreeno (35/1). Ono to je glede tih stvari specifino u usporedbi s ostalim javnim stvarima, jest to da ih njihov vlasnik nije namijenio ni za opu, niti za javnu uporabu. 2 5 . Naelo je da se na stvari koje su tzv. financijskoj imovini drave (odnosno pravnih drugih subjekata javnog prava) primjenjuju pravila opeg stvarnopravnog ureenja, jednako kao i za stvari privatnih vlasnika. Na njih se ne odnose specijalna pravila postavljena za javne stvari u opoj uporabi odnosno u javnoj uporabi. ,. . 26. Nije, meutim, iskljueno da posebni zakoni i glede ovih javnih stvari uspostavi neki poseban pravni reim, ije bi se norme tada prvenstveno primjenjivale. Suvremeni razvoj, naime, dovodi u pitanje tradicionalno razlikovanje ovih javnih stvari koje tvore financijsku imovinu drave, od onih koje su javne stvari u opoj uporabi i onih koje su u javnoj uporabi. Uloga javne vlasti se, od I. svjetskog rata na ovamo, znatno izmijenila, tonije proirila. Umjesto da, kao do tada, bude samo uvar postojeeg socijalnog (pravnog) poretka, od nje se poelo oekivati da stvara i osigurava uvjete za ivot i rad u drutvu, osobito na podrujima gdje bi to pojedinci teko mogli sami. Rije je svakako o uspostavljanju suvremenih komunikacijskih i raznih komunalnih ureaja, energetskih postrojenja, ustanova namijenjenih drutvenoj brizi, zdravlju i si., ali i vie od toga - o poticanju opeg napretka i blagostanja, a s time u vezi i gospodarskog ivota. Ostvarivanje takve nove, proirene uloge javne vlasti dalo je posebnu vanost onim stvarima u dravnom vlasnitvu koje nisu niti u opoj niti u javnoj uporabi, nego su nalazile u tzv. financijskoj imovini drave. Takve su stvari poele sluiti javnim potrebama daleko neposrednije nego je to bilo dok su samo svojim prihodima doprinosile alimentiranju djelatnosti javne vlasti. Da bi sluile proirenim djelatnostima javne vlasti, mnoge su stvari podravljivane (nacionalizirane) kako bi ule u financijsku imovinu drave, s time da su i mnoge stvari u njoj podvrgavane specijalnim pravim reimima s dominantnom javnopravnom kom6 2 2 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
ponentom. To je osobito bilo izraeno u pravnim porecima socijalistikog pravnog kruga, ali nipoto samo u njima. Uz dobre, pokazale su se i loe posljedice toga, osobito to se tie niske gospodarske efikasnosti takvog sustava. Zato sada mnogi pravni poretci tee, ne samo privatizaciji (reprivatizaciji, denacionalizaciji), nego i deregulaciji. Oni nastoje, ne samo opet privatiziran ono to se nepotrebno nagomilalo u dravnoj imovini, nego i ukinuti posebna pravna ureenja koja bez dovoljnog razloga postoje glede onoga to ostaje u tzv. financijskoj imovini drave. Ukidanje tih specijalnih pravnih ureenja ostavlja vie prostora za primjenu pravila opeg stvarnopravnog, a i uope graanskopravnog (privatnopravnog) ureenja. 27. Pravo vlasnitva na ovim stvarima izvrava tijelo nadleno za odreivanje namjene javnih stvari, ako i ukoliko nije izvravanje vlasnikih ovlatenja povjerilo kojem drugom tijelu, ustanovi ili osobi. Ako javnu stvar povjeri drugome na nekom graanskopravnom temelju, uspostavlja se time glede nje onakav graanskopravni odnos kakav bi nastao da je privatni vlasnik svoju stvar na takvom temelju nekome "povjerio". isti prihod od te stvari, dakle isti prihod od zakupnine, najamnine i si. - prihod je prorauna, namijenjen alimentiranju javne uprave i drugih javnih djelatnosti iz tog prorauna (35/6) No, naravno, to tijelo je nadleno za odreivanje namjene javnih stvari, pa moe tu stvar "povjeriti" tijelu ili ustanovi javne vlasti namijenivi je opoj ili javnoj uporabi. U takvom sluaju ta stvar dobiva status javne stvari u opoj, odnosno u javnoj uporabi.
'I li '
C. Vlasnitvo pravnih osoba koje nisu javnopravni subjekti

1. Openito 28. Pravne osobe koje nisu javnopravni subjekti imaju iskljuivo graanskopravni subjektivitet; one su samo nositelji prava vlasnitva i drugih imovinskih (pa i nekih daljnjih privatnih) prava. Ako je takva pravna osoba organizirana tako da je po svojoj pravnoj naravi korporacija, tada ima odreeno lanstvo i imovinu koja pripada njezinim lanovima posredstvom njihovog lanstva u toj pravnoj osobi. Kako e stvari iz imovine "njihove" pravne osobe sluiti lanovima, ovisi o tome kako je ureeno upravljanje njome, no moemo openito kazati - takvim se pravnim osobama redovito upravlja po donekle modificiranom suvlasnikom modelu, to omoguuje neposredno ili posredno sudjelovanje lanova u upravi, a posredstvom toga - u izvravanju svih ostalih vlasnikih ovlatenja. Na ovakav su nain organizirane pravne osobe koje su gospodarski subjekti, ali i ostale, koje nisu zaklade (razliite neprofitne korporacije). Kada je rije o poduzeima, treba upozoriti da se zbog odnosa pravne osobe i njezinih lanova ponekad javljaju potekoe u razlikovanju vlasnitva poduzea (trgovakog drutva), od vlasnitva "nad poduzeem". Vlasnitvo poduzea su npr. strojevi, nekretnine i druge stvari koje pripadaju poduzeu - poduzee je tu subjekt prava vlasnitva. Vlasnitvo "nad poduzeem" je, naprotiv, sintagma kojom se izrie pripadanje tog poduzea nekome, pri emu je poduzee objekt pripadanja, ali pripadanja koje nije stvarnopravne
: ! I'
' |!
Gavella
naravi - poduzee kao cjelina ne moe predmet prava vlasnitva.7 Poduzee je neije ("vlasnitvo nad poduzeem")? jer nekome pripada kapital tog poduzea, ali to nije stvarnopravno pripadanje. Poduzee nekome pripada posredstvom njegovog prava na lanstvo (to pravo ne mora, premda moe imati i oblik vlasnitva; ima ga, ako je, kao dionica (akcija), inkorporirano u vrijednosnom papiru; vlasnik dionice ima lanski dio u poduzeu). Uloi li netko kapital u poduzee, dobiva za to neka prava, npr. dobiva dionice poduzea organiziranog kao trgovako drutvo, dok taj kapital (novac, vrijednosni papiri, stvari, trabine) postaje imovina poduzea (a ne ulagaa). Time to je vlasnik dionica, on je dioniar, pa ima (u naelu) pravo sudjelovati u upravljanju poduzeem i pravo na dividendu. No, ak i kada mu pripadaju sve dionice, on nije time neposredni vlasnik strojeva ili nekretnina koje su u vlasnitvu "njegovog" poduzea. Ti strojevi i te nekretnine stvarnopravno pripadaju samo poduzeu, samo je poduzee subjekt prava vlasnitva tih stvari. 2. Vlasnitvo zaklada 2 9 . Pravna osoba koja je po svojoj pravnoj naravi zaklada, sastoji se od imovine namijenjene nekoj svrsi.8 Zaklada je nositelji prava vlasnitva i drugih imovinskih (i nekih daljnjih privatnih) prava, ali ona nema lanova. Postoje samo neke osobe koje izvana upravljaju zakladom radi ostvarenja njezinih svrha (administratori, upravljai) i osobe u iju korist se ta svrha ostvaruje - korisnici, destinatari. Iako je imovina zaklade namijenjena destinatarima, oni nisu vlasnici niega to je zakladino, sve dok im zaklada ne prenese vlasnitvo neega iz svoje imovine. Tako oni u pravu vlasnitva zaklade (i u ostalim njezinim pravima) sudjeluju samo posredno.
Poduzee nije objekt prava vlasnitva niti drugih stvarnih prava, ali je u prometu - ono je objekt obveznih prava. Prava koja nekome pripadaju glede poduzea takoer su u pravnom prometu. Ona se u naelu (ako nije to posebno odreeno) kreu u pravnom prometu kao i druga prava, npr. cesijom i si. No, ako su ta prava utjelovljena u vrijednosnim papirima (dionice), to znai da pravo pripada onome iji je papir - ti papiri su predmet prava vlasnitva i drugih stvarnih prava, koji se (ako nije to posebno odreeno) kreu u pravnom prometu kao i druge stvari i stvarna prava, a zajedno s tim papirima kreu se u prometu i ona prava koja su u njima utjelovljena. Zakon o zakladama i fundacijama (Narodne novine, br. 36/95) ureuje zaklade koje se osnivaju u opekorisne i dobrotvorne svrhe. Pojam zaklade je iri od toga - zaklade su i druge pravne osobe koje se sastoje od imovine s odreenom namjenom. Tako npr. razliiti fondovi, namijenjeni odreenim svrhama, kao to su to Hrvatski fond za privatizaciju - osnovan za namjene odreene Zakonom o Hrvatskom fondu za privatizaciju (Narodne novine, br. 84/92), Fond za naknadu oduzete imovine - namijenjen davanju naknade u novcu ili obveznicama ovlatenicima naknade po Zakonu o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine (Narodne novine, br. 92/96) i dr. 6 2 4 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
8
Gavella
\\\. O nekadanjem razdijeljenom vlasnitvu

30. Razdijeljeno vlasnitvo (podijeljeno vlasnitvo, dominium diversum) je bila tipina feudalna pravna ustanova. Pravna vlast glede stvari bila je sadrajno razdijeljena na one pojedinane ovlasti (odnosno skupove ovlasti) koje bi glede stvari imao feudalni gospodar, te one ovlasti koje bi glede iste stvari imao njegov vazal. Skup ovlasti feudalnog gospodara bilo je njegovo vrhovno vlasnitvo, a skup ovlasti vazala - njegovo koristovno vlasnitvo. 3 1 . Premda je podijeljeno vlasnitvo bilo ustanova feudalnog prava, ona se razmjerno dugo bila odrala. OGZ je, s obzirom na socijalne i pravne odnose koji su postojali u doba njegovog donoenja (1811.) preuzeo uenje o moguim razliitim vrstama prava vlasnitva, po kojem je pravo vlasnitva moglo biti ili potpuno (vollstandiges Eigentum) ili nepotpuno (unvollstandiges Eigentum), a ako je bilo nepotpuno tada se dijelilo na vrhovno i koristovno.9 Potpuno vlasnitvo odgovara suvremenom pojmu vlasnitva, obiljeenog jedinstvenou njegovog sadraja. Nepotpuno, kojeg suvremni pravni poretci vie ne poznaju, bilo je ono vlasnitvo koje je nastalo razdiobom sadraja prava vlasnitva na dvoje - na vrhovno i na koristovno vlasnitvo. U naelu je i prema OGZ vlasnitvo bilo potpuno (nerazdijeljeno), dakle jedinstveno. Ipak, OGZ je prihvaao i mogunost da pravo vlasnitva neke stvari bude razdijeljeno po volji vlasnika ili po odredbi zakona, ali samo ako bi glede stvari postojalo, pored vrhovnog vlasnitva, jo i pravo vazala, pravo nasljednog zakupa, pravo supeficijara i pravo fideikomisara.10 U takvim bi sluajevima glede iste stvari postojali i vrhovno i koristovno vlasnitvo. 32. Vrhovno vlasnitvo (dominium directum) bi davalo svojem ovlateniku pravnu vlast glede same stvari - njezine supstancije (suanstva), ali ne i na koristi od nje. Vrhovni je vlasnik bio ovlaten protiviti se unitenju stvari, a i davati odobrenje za njezino otuenje. Uz to je redovito imao i pravo na neke inidbe koristovnog vlasnika, a i legitimaciju za vlasnike tube. Vrhovni je vlasnik imao pravo na posjed stvari, ali - posluimo li se suvremenom klasifikacijom - posjed koji je samostalan, ali nije neposredan, nego je posredan. f 3 3 . Koristovno vlasnitvo (dominium utile) je svojem ovlateniku davalo pravo na koristi od odreene stvari, dakle pravo rabiti stvar, ubirati plodova i dr., a u
"Ako je u jednoj i istoj osobi sjedinjeno pravo na suanstvo stvari s pravom na koristi, pravo vlasnosti jest potpuno i nerazdjelno. Ako li pako jedan ima pravo samo na suanstvo, a druga skupa s pravom na suanstvo ima izkljuivo pravo na koristi iste stvari, tada je pravo vlasnosti razdijeljeno, i za obojicu nepodijeljeno. Onaj zove se vrhovni vlastnik; ovaj vlastnik koristovni" ( 357. OGZ).
10 "Razluenje prava na suanstvo od prava na koristi postaje stranom po uredbi vlastnika, stranom po naredbi zakonitoj. Polag razliitosti odnoenja obstojeih meu vlastnikom vrhovnim i koristovnim, imenuju se dobra, kojih je vlastnost razdijeljena, dobra feudna, nasljedni zakupi i nasljedne daevine. O feudih govori se u posebno obstojeem pravu feudnom, a o nasljednih zakupih i nasljednih daevinah u pogodbah uporabnih" ( 359. OGZ).
STVARNO PRAVO
Gavella
nekoj mjeri i na supstanciju - koristovni vlasnik dodue nije imao pravo na samostalan posjed stvari, ali je imao pravo na njezin neposredan posjed. Zato je imao pravo i titi stvar posjedovnim tubama. To svoje nepotuno pravo vlasnitva je koristovni vlasnik mogao otuiti, a bilo je i nasljedivo. 3 4 . Ako se pod vlasnitvom razumije samo ono to se moe podvesti pod suvremeni pojam prava vlasnitva, tada se samo vrhovno vlasnitvo (dominium utile) moe ocijeniti kao vlasnitvo, a ne i ono to se nazivalo koristovno vlasnitvo. Koristovno vlasnitvo (dominium utile) bi davao neke ovlasti glede tue stvari (stvari koja je u vlasnitvu vrhovnog vlasnika), pa bi ga se - prema suvremenoj klasifikaciji - moralo svrstati pod pojam ogranienih stvarnih prava, a ne pod pojam prava vlasnitva. 3 5 . Doktrina o potpunom i nepotpunom vlasnitvu, a time i o vrhovnom i koristovnog vlasnitvu - potpuno je naputena. Suvremeniji pravni poretci ne poznaju uope mogunost da pravo vlasnitva bude razdijeljeno po sadraju - postulat svih je jedinstvenost prava vlasnitva. To vrijedi ak i za austrijsko pravo, premda odredbe OGZ (ABGB) o razdijeljenom vlasnitvu nisu ukinute niti do danas. Vie ih se ne primjenjuje, budui da vie ne postoje takva prava koja bi vlasnitvo inila razdijeljenim (pravo vazala, pravo nasljednog zakupa, pravo supeficijara i pravo fideikomisara). U suvremenom hrvatskom pravnom poretku nema mogunosti za to da se dijeli sadraj prava vlasnitva, pa da nastane nekoliko prava vlasnitva, razliitog sadraja. Ne samo da to implicite proizlazi iz naela jedinstvenosti sadraja prava vlasnitva, nego je i izriito odreeno: "Samo je jedna vrsta prava vlasnitva" (1/2).
IV. O nekadanjem drutvenom vlasnitvu

Literatura: Gavella, N., Gliha, /.: Uvod u stvarno pravo, Zagreb, 1991; Gavella, N:. Sadraj i granice vlasnikove pravne vlasti, u Gavella, Gliha, Josipovi, Stipkovi: Odabrane teme iz stvarnog prava, Zagreb, 1992, str. 60-82; Gavella, N.: Die Regelung des gesellschaftlichen Eigentums und des Sachenrechts in Kroatien, u Bori, T., Posch, W.: Privatisierung in Ungarn, Kroatien und Slovvenien im Rechtsvergleich, Wien-New York, 1993; uvela, M.: Graanskopravni reim nekretnina u prijelaznom razdoblju, u Godinjak 1, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1994, str. 1-28; Bagi, S.: Pravo vlasnitva na nekretninama nakon pretvorbe drutvenih poduzea, Godinjak 2, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1995, str. 255-267; Gavella, N.: 0 nekim novinama u stvarnopravnom ureenju, Zbornik radova 34. susreta pravnika u gospodarstvu, Opatija, 1996, str. 3-17; uvela, M:. Prijelaz na novo pravno ureenje nekretnina, Zbornik radova 34. susreta pravnika u gospodarstvu, Opatija, 1996, str. 36-62; Bori, T.: Eigentum und Privatisierung in Kroatien und Ungarn, Berlin 1996; Breanski, J.: Prijelazne i zavrne odredbe Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, 1997,18, str. 145-168; Simonetti, P:. Pretvorba drutvenog vlasnitva na nekretninama, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, 1998 (18), 2, 423^46.
3 6 . Drutveno vlasnitvo je bila ustanova socijalistikog pravnog poretka, koja je u to doba igrala ulogu temeljne ustanove drutveno-ekonomskog ureenja, izrazito nesklonog individualistiki koncipiranom stvarnopravnom ureenju. Pravna vlast je glede stvari u drutvenom vlasnitvu (drutvenih stvari) bila ose6 2 6 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
Gavella
bujno ureena. Na stvarima koje su bile u drutvenom vlasnitvu nitko nije imao pravo vlasnitva, jer se nastojalo da one budu "svaije i niije", pa da slue "udruenom radu" kao sredstva za proizvodnju i zadovoljavanje drugih potreba.11 To je trebala biti potpuna suprotnost privatnom vlasnitva. No, budui da suvremeno drutvo nije moglo bez nekog pravnog ureenja pripadanja stvari pravnim subjektima, ono je ipak bilo uspostavljeno, ali - po kolektivistikom naelu. Naime, posebno za to kreiranim, tzv. drutvenovlasnikim pravni subjektima, davana su odreena subjektivna prava na pojedinom stvarima u drutvenom vlasnitvu. Sadraj tih prava je bio razliit, ovisno o vrsti objekta i o vrsti subjekta, a sastojao se od nekih pojedinanih vlasnikih ovlasti, koje su bile osamostaljene u prava na stvarima u drutvenom vlasnitvu - pravo upravljanja, pravo koritenja i raspolaganja.12 Drutvenovlasniki subjekti su mahom bili pravne osobe, pa su njihovi lanovi, posredstvom svojeg lanstva u njima (u "udruenom radu") participirali u pravima tih osoba, a kroz to u drutvenom vlasnitvu. 37, Drutveno je vlasnitvo pokazalo malo prednosti, a mnoge nedostatke osobito neprikladnost za trino gospodarstvo, jer je veoma oteavalo pravni promet. Zato je transformirano u individualistiki koncipirano pravo vlasnitva. To je u velikoj mjeri uraeno kroz pretvorbu dotadanjih drutvenovlasnikih subjekata u pravne subjekte koji mogu biti nositelji prava vlasnitva.13 Pretvorba onih prava upravljanja, odnosno prava koritenja i raspolaganja na stvarima u drutvenom vlasnitvu, kao i prava koritenja neizgraenog graevinskog zemljita, koja su se u trenutku stupanja na snagu ZV (1.1.1997.) jo zatekla, provedena je na temelju
Time to je bilo odreeno da stvari u drutvenom vlasnitvu nisu ni u ijem vlasnitvu, nije nastao pravni vakuum glede njih. Kidanje privatnih prava je otvorilo slobodan prostor javnoj vlasti da ona uspostavlja, mijenja i ukida socijalne odnose glede stvari manje-vie prema svojem nahoenju, a to je zapravo znailo - prema nahoenju politikih struktura, koje su djelovale sluei se za to uspostavljenim sustavom samoupravljanja. Ta su prava imala osobine karakteristine za stvarna prava. Tadanja slubena doktrina je, sljedei vie slubeno politiko uenje, nego sluei se pravnom argumentacijom, nastojala osporiti stvarnopravnu narav tim pravima.
13 Neki su zakoni, ureujui pretvorbu pojedinih vrsta bivih drutvenovlasnikih subjekata izriito odredili da drutvene stvari na kojima su ti subjekti imali pravo upravljanja, odnosno koritenja i raspolaganja postaju stvari u neijem vlasnitvu (u mnogim sluajevima - u vlasnitvu Republike Hrvatske). Zakon o pretvorbi poduzea nije nita takvog odredio, ali se iroko proirilo shvaanje da su one stvari koje su u postupku pretvorbe poduzea prijavljene kao drutveni kapital - postale stvari u vlasnitvu onih pravnih osoba u koje su se ta poduzea pretvorila. U tom smislu je Hrvatski fond za privatizaciju 1995. izdao "Upute za primjenu lanka 7, stavak 3. Zakona o pretvorbi drutvenih poduzea (Narodne novine, br. 42/95)" prema kojima Fond izdaje rjeenje kojim se utvruje koje su nekretnine procijenjene u vrijednosti drutvenog kapitala pojedinog poduzea u postupku pretvorbe, pa predstavlja dokument kojim bi se dokazivalo da je odreena nekretnina u imovini odreenog poduzea. Smatramo da bi teko bilo braniti tvrdnju po kojoj bi to rjeenje Fonda moglo biti dokaz prava vlasnitva nekretnine (znade se, kako se dokazuje pravo vlasnitva), pa da bi ono moglo u najboljem sluaju posluiti kao svojevrsna faktina predmnjeva o pravu vlasnitva. . .., - . ..-.. 12 11
STVARNO PRAVO
Gavella
prijelaznih i zavrnih odredbi ZV (359-365).14 Specifina subjektivna prava koja su u pravnom poretku drutvenoga vlasnitva postojala kao prava odreenih pravnih subjekata na stvarima u drutvenom vlasnitvu - pravo upravljanja, pravo koritenja te koritenja i raspolaganja drutvenim stvarima, pravo koritenja neizgraenoga graevinskoga zemljita u drutvenom vlasnitvu, prvenstveno pravo koritenja takvog zemljita - pretvorena su u pravo vlasnitva, ako nisu ve ranije prestala. Polo se od naela da sva prava upravljanja, koritenja i raspolaganja, ako su bila valjano steena - treba pretvoriti u pravo vlasnitva i tako ih ukljuiti u novi pravni sustav. Da bi ta pretvorba bila to jednostavnija, sve stvari koje su se u trenutku stupanja na snagu ZV zatekle u drutvenom vlasnitvu ili u samostalnom posjedu pravnih sljednika (univerzalnih i singularnih) nekadanjih subjekata drutvenoga vlasnitva, postale su ex lege vlasnitvo pravnih sljednika nekadanjih ovlatenika prava upravljanja, koritenja ili raspolaganja na tim stvarima (360). Ope pretpostavke te pretvorbe u pravo vlasnitva bile su dvije. Prva, da je odnosna stvar sposobna biti objektom prava vlasnitva, a druga - da je pravo koje se time pretvara u vlasnitvo bilo steeno na valjanom pravnom temelju, jer pretvorba prava nije smjela sanirati protupravne postupke. Osoba u iju se korist dotadanje pravo upravljanja, ili pravo koritenja i raspolaganja pretvorilo u pravo vlasnitva je ista ona koja je to pravo bila valjano stekla, odnosno da je to njezin pravni sljednik - univerzalni ili singularni. Pod tim je pretpostavkama na temelju samoga zakona nastupao pravni uinak te pretvorbe prava. I dotadanja prava koritenja graevinskog zemljita (neizgraenog i izgraenog) pretvorena su u pravo vlasnitva po istom naelu (361, 366-369).15 Prava na posebnim dijelovima zgrada, takoer su transformacijom u suvlasnitvo, usklaena su s novim stvarnopravnim ureenjem, pri emu je nestalo drutvenog vlasnitva (370-373). Tako su dotadanja prava na stvarima u drutvenom vlasnitvu, pretvorena u pravo vlasnitva, pa su nastavila egzistirati kao pravo vlasnitva, ali uz ogradu - pod uvjetom da ono nije u sukobu s pravima koja bi na bivim drutvenim stvarima eventualno pripadala drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji (359/2). Tzv. denacionalizacija, koja je sa svime time u neposrednoj vezi provodi se na temelju Zakona o 16 naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine. Tako moemo kazati da drutveno vlasnitvo vie ne postoji u suvremenom hrvatskom pravnom sustavu (zanemarimo li neke iznimke ve osuene na prestanak), ali njegovi tragovi e vjerojatno biti jo neko vrijeme prisutni.
Izvan dosega odredbi o pretvorbi drutvenog vlasnitva ostala su samo neka prava upravljanja, koritenja i raspolaganja, ali samo privremeno - dok se njihova pretvorba ne uredi posebnim zakonom (390). 15 Da bi se premostile tekoe koje bi se mogle javiti, odreene su predmnjeve o tome tko je nositelj prava na nekretninama (362). One bi trebale dati potrebnu sigurnost u prometu nekretninama. Osoba koja smatra da njoj, a ne predmnijevanom vlasniku pripada pravo vlasnitva na nekoj od stvari koje su bile u drutvenom vlasnitvu, moe putem suda dokazivati svoje pravo i, uspije li - sruiti predmnjevu (363). ../ 16 Narodne novine, br. 92/1996. .:...6 2 8 Trei dio: Vlasnitvo STVARNO PRAVO
14
etvrti dio SLUNOSTI, STVARNI TERETI PRAVO GRAENJA

Zlatan Stipkovi Glava 16. Slunosti Glava 17. Pravo iz stvarnog tereta
Nikola Gavella Glava 18. Pravo graenja
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
Glava 16.
Slunosti
I. Pravna ustanova slunosti na tuim stvarima
A. Pojam, razvoj i uloga > ..-
1. Slunost je stvarno pravo na tuoj stvari, na temelju kojega se ovlatenik moe tom stvari koristiti na odreeni nain. Sama rije slunost doslovni je hrvatski prijevod latinske "servitus", a tako je i na drugim jezicima (npr. Dienstbarkeit, servitude, servitu). Njome se hoe rei da vlasnitvo optereeno slunou slui. Slunost se, dakle, pojavljuje kao ogranienje prava vlasnitva, ali shvaeno u irem smislu: vlasnitvu je tu suprotstavljeno jedno tue pravo glede iste stvari, pa vlasnik vie nije slobodan izvravati ga onako kako bi inae mogao. U naelu vlasnik nije nikoga duan pustiti da mu prolazi njegovim zemljitem. Isto tako, na svom zemljitu moe posaditi i drvee koje e izrasti vrlo visoko. Meutim, ako neka osoba ima slunost puta na njegovom zemljitu, on mora trpjeti da ona prolazi, a ako pak neka osoba ima slunost vidika, onda on ne smije posaditi nita, to bi taj vidik zaklonilo, mora, dakle, sadnju proputati. Znai da vlasnik stvari optereene slunou mora trpjeti ili proputati da se ovlatenik slunosti njome na neki nain koristi. Sam pak nain na koji se ovlatenik tom stvari moe koristiti moe biti vrlo raznolik. Moe se sastojati u tome da ovlatenik na njoj izvrava neke radnje, da se njome slui, da iz nje izvlai plodove, ili ak u tome da on sam nita ne poduzima, ali da se zbog njega na toj stvari odrava postojee stanje. Sve to moe biti sadraj slunosti na aktivnoj strani, tj. sadraj ovlatenikovljeva prava, dok je na pasivnoj strani sadraj slunosti kao tereta vlasnika poslune stvari uvijek ili trpljenje ili proputanje. 2. Gornja definicija obuhvaa na najjednostavniji nain sve mogue vrste slunosti u jedan jedinstveni institut, a kao takve ih se i obrauje u dananjoj teoriji. To, naime, nije uvijek bilo tako. Tek je Justinijanovo pravo poelo tretirati slunosti kao jedinstveni pojam, dok je ranije rimsko pravo izgraivalo samo pojedine slunosti, i to najprije zemljine, a u kasnijem razvoju i kune. Prvobitno ih se shvaalo kao pojedine vlasnike ovlasti, izuzete iz maksimalnog skupa ovlasti glede stvari od kojih se sastoji vlasnikovo pravo, te prenesene na ovlatenika slunosti radi koritenja tuom nekretninom u odreenom smislu. Smatralo ih se dobrovoljnim ogranienjima vlasnitva. Stranke su ih vrlo esto osnivale, a pravo izgraivalo, jer su se putem slunosti tada rjeavali mnogi problemi meu vlasnicima nekretnina, koje moderna drava ureuje upravnim propisima, npr. graevnim, urbanistikim itd. 3. Osobne slunosti, dakle one koje su osnovane u korist odreene osobe, a ne u korist svagdanjeg vlasnika neke nekretnine, u klasinom se rimskom pravu nije ni nazivalo slunostima, nego ih se izgraivalo kao posebna stvarna prava na tuoj
STVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 631
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
stvari. Uz one tri koje i danas postoje (ususfructus, usus i habitatio - plodouivanje, poraba i stanovanje), tu je spadalo i iskoritavanje rada tueg roba ili ivotinje (operae servorum vel animalium). 4. Justinijanovo je pravo te razne oblike koritenja tuom nekretninom ili uope tuom stvari donekle objedinilo u jedinstveni institut slunosti. Tu su uvrtene i zemljine (poljske i kune) i osobne slunosti. Sporno je jesu li se kao stvarne slunosti priznavale samo one tono odreenoga sadraja, koje su se ve bile tipizirale, ili su stranke osim njih mogle osnivati i drukije, pa da ih se ipak smatra stvarnim pravima, a ne pravima iz obveznog odnosa. Smatra se da je proirenju klasinog pojma slunosti i na one etiri osobne pridonijela sklonost bizantskih pravnika simetriji, zbog ega su oni nasuprot stvarnima postavili osobne slunosti, iako se one meusobno razlikuju onoliko, koliko se meusobno razlikuju i ostala stvarna prava na tuoj stvari. Slinog su miljenja i neki dananji teoretiari graanskog prava i nakon to su veliki graanski zakonici 19. stoljea slunosti uredili kao jedinstven institut. Kako su ti graanski zakonici usvojili dotad izgraene pojmove u graanskopravnoj znanosti, a kao uzor im je dobrim dijelom posluilo rimsko pravo, slunosti su danas u mnogim europskim pravima vrlo slino ureene. 5. Uloga slunosti danas nije ni izdaleka onakva, kakva je bila u klasinom rimskom pravu, a niti u doba kad je donesen OGZ. U staro su se doba najprije pojavile zemljine (stvarne) slunosti i to tek nakon to se pojavilo i privatno vlasnitvo. Dok je zemljite bilo zajedniko, nije bilo ni potrebe za njima. No nakon diobe zajednikog vlasnitva obiteljskim zajednicama i pojedincima ta se potreba pokazala. Naime, u mnogim se sluajevima vidjelo da se pojedinim zemljitem moe gospodariti samo tako da se ujedno poslui i susjednim, jer je ono prvo ostalo bez pristupnog puta ili je pak postojei put sasvim neprikladan za gospodarske potrebe, ili bi se moda nekim zemljitem puno bolje gospodarilo, ako bi se moglo posluiti i susjednim, preko kojega bi se npr. dovodilo ili odvodilo vodu. Tako su se pojavile najstarije zemljine slunosti puta i dovoenja vode, koje je poznavao ve i zakonik XII ploa, a s vremenom onda i razne druge zemljine slunosti. S razvitkom gradova poele su se pojavljivati i razne gradske slunosti s ciljem da olakaju ivot u gradu. I jedne i druge bile su u to staro doba vrlo rairene, jer je to bio najzgodniji nain kako da vlasnici nekretnina urede svoje odnose u kojima bi se nali zbog fizikog smjetaja svoje nekretnine. Tada jo nije bilo upravnih propisa kojima bi drava uredila te odnose. U modernom je pravu situacija drukija. Karakteristina je velika prevlast javnoga nad privatnim pravom na mnogim podrujima, pa tako i na ovome. Osobito je u gradovima ostavljeno vrlo malo slobode subjektima da sami ureuju svoje odnose glede graenja ili uope one koji proizlaze iz fizikog smjetaja nekretnine. Sve to reguliraju upravni propisi. No to ne znai da su zemljine slunosti izgubile svaku vanost - izvan naselja gradskog karaktera imaju i danas svoju ulogu kao i nekad. To se jasno vidi i iz velikoga broja parnica koje se o njima vode.
6 3 2 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
6. S osobnim je slunostima situacija donekle drukija. Od onih iz rimskog prava odrale su se do danas tri, iako jedna, poraba, sa donekle promijenjenim sadrajem. Zbog specifinosti njihove svrhe, koja se sastoji u tome da se odreenoj osobi omogui iskoritavanje tue stvari, redovito nekretnine, kako bi joj se osigurala sredstva za ivot, ostale su izvan podruja u koje bi drava imala interesa zadirati. Tako su one u praksi zadrale svoju ulogu, iako se moe rei da je zbog rairenosti stanarskog prava habitatio u socijalistikoj praksi dosta izgubila na znaenju.

7. Slunost je bez sumnje ogranienje za vlasnika optereene stvari. On sad vie ne moe svoje vlasnike ovlasti izvravati onako slobodno i potpuno, kako je mogao dok stvar nije bila optereena slunou. To, meutim, nije ogranienje prava vlasnitva u pravno-tehnikom smislu, nego u irem smislu - faktiki. Pravo vlasnitva je dolo u sukob s tuim pravom glede iste stvari, pa mora donekle ustuknuti. 8. U teoriji postoji spor o tome, prenosi li vlasnik, kad ugovorom osniva slunost, na budueg ovlatenika dio svojih vlasnikih ovlasti ili pak osniva potpuno novo pravo, koje dotad nije postojalo. Kako je pravo vlasnitva jedinstveno, ovlasti koje ine njegov sadraj mogu se otuiti samo sve u cjelini ili u alikvotnom dijelu, a nije mogue otuiti pojedinu ovlast. Osnutkom slunosti nastalo je novo pravo, u okviru novog pravnog odnosa, koji dotad nije postojao. To je pravo razliito od prava vlasnitva te se ravna po posebnim pravilima koja reguliraju njegovo stjecanje, izvravanje i prestanak. Kad ono jednom prestane, pravo se vlasnitva glede izvravanja sadraja automatski vraa u prvobitni opseg. Vlasnik tada ne mora nita posebno poduzeti, pa tako niti stjecati one ovlasti koje je prema jednom shvaanju bio izgubio. Vidi se da je prvo shvaanje pogrjeno, te da kod osnivanja slunosti vlasnik na temelju svog prava za drugoga osniva novo, dotad nepostojee pravo.
C. Glavni pravni izvori i knjievnost u nas

9. Dok nije 1996. donesen Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, stanje s pravnim izvorima za slunosti i nije bilo tako jednostavno. Nekadanji savezni jugoslavenski, a 1991. u hrvatsko zakonodavstvo preuzeti Zakon o osnovnim vlasnikopravnim odnosima sadravao je samo u desetak lanaka osnovne odredbe o stvarnim slunostima, dok je osobne samo nabrojio. Na sve pojedinosti, koje nisu bile ureene tim zakonom, trebalo je primjenjivati pravna pravila OGZ, a na osobne slunosti u cijelosti. Na tom podruju odredbe OGZ nikad nisu prestale vrijediti u nas, bilo kao propisi, bilo kao pravna pravila. Osim njih se kao pravna pravila moralo primjenjivati i odredbe Zakona o nunim prolazima za Hrvatsku i Slavoniju od 6.4. 1906. jer OGZ nije regulirao nune prolaze. Na podruju DalmaSTVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 633
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
ije i Istre oni su bili ureeni jo starijim Zakonom o dozvoli nunih prolaza od 7. 7. 1896. Za zakon o osnovnim vlasnikopravnim odnosima se ovdje ukratko moe rei da nije bitno odstupio od klasinog ureenja slunosti po OGZ, osim u nekim pojedinostima (stjecanje dosjelou, npr.). Radi potpunosti moe se jo navesti da su sam osnutak odn. ukidanje slunosti u odreenim situacijama predviali i razni drugi zakoni (npr. Zakon o vodama, Zakon o umama, Zakon o graevinskom zemljitu, Zakon o komasaciji, Zakon o eksproprijaciji). 10. Sada se stanje glede izvora, ako i ne glede samog sadraja odredaba, bitno promijenilo. Slunosti su cjelovito regulirane u dijelu etvrtom Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (174-245). 1 1 . U naoj su knjievnosti, uz razne lanke posveene pojedinim problemima, slunosti openito obraene u: Grbin, I.: Pravo slunosti, u: Vlasnitvo i druga stvarna prava u praksi (zbornik radova), Zagreb, 1990, Stipkovi, Z.: 0 stvarnim slunostima, u: Gavella-Gliha-Josipovi-Stipkovi: Odabrane teme iz stvarnog prava, Zagreb, 1992.
II. Pravo slunosti A. Pojam

1. Opa obiljeja 12. Kako je ve naprijed reeno, slunost je stvarno pravo na tuoj stvari na temelju kojega se ovlatenik moe tom stvari koristiti na odreeni nain. Opa se obiljeja (ili naela, kako se takoer kae), slunosti od rimskog prava do danas nisu bitno promijenila. 1 3 . Slunost je stvarno pravo. Zakon ga je svrstao meu ograniena stvarna prava, pa tako sve karakteristike ogranienih stvarnih prava vrijede i za slunosti. Iz toga slijedi da ovlatenik ima pravo neposredno iskoritavati poslunu stvar, a da je svagdanji vlasnik te stvari duan to trpjeti. Kako stvarna prava djeluju prema svima, i svatko je trei duan suzdrati se od smetanja ovlatenika u izvravanju slunosti. Na pasivnoj je strani slunost stvarnopravni teret, a sastoji se u dunosti svagdanjeg vlasnika poslune stvari da trpi odreene zahvate na svojoj stvari ili pak da proputa neke radnje kojima bi u odreenom smjeru promijenio postojee stanje glede te stvari. 14. Slunost je stvarno pravo na tuoj stvari. Zakon kae "neijoj", to znai na stvari koja je u vlasnitvu neke osobe, razliite od ovlatenika slunosti (174). Ne moe se osnovati slunost na vlastitoj stvari. To ne bi imalo smisla, jer na sve ono, na to ovlatenik slunosti ima pravo glede poslune stvari, ima pravo i vlasnik, i jo vie, a na temelju svojih vlasnikih ovlasti. Ipak, posredno bi mogla nastati i slunost na vlastitoj stvari - vlasnika slunost. Naime, slunost u naelu prestaje sjedinjenjem, tj. kad ista osoba postane vlasnik i povlasne i poslune stvari. Meu6 3 4 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
tim, kako stvarne slunosti mogu postojati samo na nekretninama, a redovito i osobne postoje na nekretninama, a nain stjecanja je u naelu uknjiba u zemljinoj knjizi, to je u naelu i za njihov prestanak potrebno brisanje u zemljinoj knjizi. Ako je upisana u zemljinoj knjizi, dok ne bude izbrisana, slunost postoji i nakon sjedinjenja kao vlasnika slunost i miruje, pa otuenjem jedne nekretnine moe oivjeti. To je izriito propisano u lanku 238. ZV. Osim toga, moda bi bilo mogue na neki nain i preutno osnovati vlasniku slunost. To e biti kad na jednoj estici postoji ureaj za potrebe druge, a obje su u vlasnitvu iste osobe (zid koji podupire kuu, kanal koji odvodi vodu, i si.). Otui li se jedna od tih nekretnina drugoj osobi, u sumnji se uzima da takvo stanje ostaje, pa se vlasnikova ovlast pojavljuje kao slunost. Moglo bi se rei, da je prilikom otuenja te nekretnine vlasnik sa stjecateljem preutnim sporazumom osnovao slunost. U francuskom i talijanskom se pravu takav posredni nain osnivanja takve slunosti navodi kao posebni pravni temelj slunosti ("/a destination du pere de famille", "la destinazione del padre di famiglia"). vicarsko pravo doputa i da se neposredno osnuje vlasniku slunost (Art. 733. ZGB). 15. Slunost slunosti ne moe postojati. Iako i pravo moe biti objekt slunosti, dodue samo osobnih, samo pravo slunosti ne moe biti objekt neije slunosti (180/3). Tuom se stvari moe koristiti na temelju slunosti, pa nema nikakve potrebe da se u istu svrhu na tom pravu slunosti osnuje jo jedno istovrsno pravo. 16. Slunost na inidbe ne moe postojati. Sadraj je slunosti, s aspekta optereene strane, ili trpljenje ili proputanje. Ili optereena strana mora trpjeti neke ovlatenikove zahvate na svojoj stvari, koje bi inae smjela sprijeiti, ili mora proputati neke radnje koje bi mogle promijeniti postojee stanje posluznog dobra na odreeni nain, a inae bi ih slobodno poduzimala. Na primjer, u prvom sluaju mora trpjeti da ovlatenik slunosti puta prolazi preko njegovog zemljita, a u drugome ne smije na svom zemljitu podizati zgrade koje bi zaklonile vidik ovlateniku slunosti vidika. Optereena strana nije u naelu duna nita aktivno poduzimati (177/3). Ipak, iznimno moe biti duna izvriti odreene inidbe, ali redovito supsidijarno. Te inidbe, naime, ne ulaze u sadraj slunosti, nego su spojene s izvravanjem slunosti i obveznopravnog su karaktera. Takva je npr. dunost vlasnika poslune stvari da pridonosi za odravanje te stvari ako se i sam njome slui (181/2). Naime, ako nije drukije odreeno, trokove odravanja i popravka poslune stvari, kao i posebne naprave za izvravanje slunosti (npr. cijevi), snosi ovlatenik. Ali ako se i vlasnik slui tom svojom stvari ili napravom, duan je i on razmjerno snositi te trokove. Ako to ne eli, moe se te obveze osloboditi tako, da prepusti poslunu stvar ovlateniku ak i protiv njegove volje. I kod prava uporabe i plodouivanja pojavljuje se vlasnikova obveza na inidbe, koja je ili supsidijarna (kod prava uporabe vlasnik snosi trokove i terete poslune stvari do visine koristi koja mu od nje preostaje te ju je duan odravati u dobru stanju - (216) ili supletorna tj. zamjenjuje korist koja je ovlateniku oduzeta ili smanjena (kod prava plodouivanja vlasnik je u odreenim sluajevima duan ovlateniku dati naknadu:
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
ako ne moe ili nee obaviti nune popravke ili obnovu stvari (206) i ako sud ukine plodouivanje, jer plodouivatelj nije vlasniku dao osiguranje koje je bio duan dati (209). 17. Slunost mora biti korisna, to se danas shvaa u smislu da mora imati razumnu svrhu (175). Ta se svrha sastoji u zadovoljavanju nekih ovlatenikovih potreba, ali - kod stvarnih slunosti - ne bilo kakvih njegovih osobnih potreba, nego samo u svezi s iskoritavanjem povlasnog dobra. Moe se raditi i o udobnosti, ali tako da se postie udobnije iskoritavanje ba tog povlasnog dobra, a ne moda neke druge nekretnine tog ovlaatenika. Tako npr. slunost pravljenja vapna mora sluiti samo gradnji na povlasnom dobru, a ne moda drugim gradnjama njegova vlasnika. I u lanku 186. ZV se izriito odreuje da stvarna slunost ovlauje vlasnika povlasne nekretnine da se "za potrebe te nekretnine" slui poslunom nekretninom. Vanost postojanja te objektivne korisnosti tj. razumne svrhe slunosti proizlazi i iz propisa lanka 242. - prestane li, optereena strana moe zahtijevati ukinue slunosti. Moglo bi se, dakle, rei da i za slunosti vrijedi clausula rebus sic stantibus. 18. Slunost se mora izvravati obzirno. Ovlatenik moe sadraj slunosti dodue izvravati po svojoj volji, ali mu zakon (177) nalae da pazi da to manje optereuje poslunu stvar. On ne smije svoje ovlasti iriti, emu su inae u praksi ovlatenici jako skloni. Mora, naprotiv, vlasnika prava kao i samu poslunu stvar to vie tedjeti, te svoje ovlasti stezati koliko to doputa narav i svrha slunosti. 19. Osim ovog openitog pravila zakon sadri i niz posebnih pravila za izvravanje pojedinih tipinih slunosti. No, u zakonu je nemogue predvidjeti sve situacije do kojih dovodi tehniki razvoj. Dosad je tu veliku ulogu igrala sudska praksa koja je, uz dobrim dijelom zastarjela pravna pravila, morala pronalaziti pravu mjeru u nainu izvravanja slunosti (npr. to s traktorima i uope motornim vozilima uz pravila iz doba konjskih zaprega). Tako e sigurno biti i u budunosti, koja e donijeti i nove danas nepoznate mogunosti obraivanja zemljita i prijevoza, itd. U sluaju sukoba interesa ovlatenika i vlasnika poslune stvari sud e morati odrediti razumnu mjeru u izvravanju slunosti drei se gornjeg naela. 2 0 . Inae, u skladu s naelom dispozitivnosti, kad osnivaju slunost pravnim poslom, stranke je mogu ograniiti i opteretiti kako ele, ako to nije u suprotnosti sa samom naravi slunosti ili moda nemogue ili nedoputeno (219/3). 2 1 . Ovdje bi se moglo spomenuti i modifikaciju slunosti (178), tj. preinaku naina izvravanja slunosti bilo po sadraju ili po uem lokalitetu na kojemu se izvrava. Kako se i dalje radi o istoj slunosti na istoj stvari, modifikacija je doputena, ali ne uvijek na jednaki nain. Razlikuju se, naime, modifikacije koje bitno mijenjaju dotadanji nain izvravanja slunosti od onih koje na nj bitno ne utjeu. Prve su doputene samo u sporazumu s vlasnikom optereene stvari, na nain kako se slunosti i osnivaju na temelju pravnog posla. Druge su doputene
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
jednostrano: jedna strana moe po svojoj volji preinaiti nain izvravanja ovlatenikovih ovlasti glede sadraja i mjesta, ako bitno ne mijenja dotadanji nain izvravanja (npr. na prolaz, na kojemu dotad nije bilo vrata, postaviti vrata koja se zakljuavaju, a ovlateniku dati klju). 22. Vlasnik optereene stvari moe zahtijevati da se izvravanje slunosti preloi na neko drugo mjesto na istoj poslunoj stvari, ovlateniku podjednako prikladno, ako se slunost izvrava samo na jednom dijelu te stvari koju tereti, a izvravanje na tom mjestu je vlasniku osobito tegobno. Trokove prelaganja npr. puta snosi sam vlasnik poslune stvari. Vlasnik ovo pravo ima na temelju zakona (179) te ga se ne moe pravnim poslom iskljuiti ni ograniiti. 2 3 . Na istoj nekretnini moe postojati i vie slunosti ako ne kolidiraju. Novija slunost ne moe ograniiti izvravanje onih koje su prije nje u prvenstvenom redu. Ako pak sve slunosti imaju isti prvenstveni red, a izvravanje jedne ometa izvravanje druge, svaki ovlatenik moe zahtijevati da sud na pravedan nain uredi izvravanje u interesu svih ovlatenika (180). 24. Slunosti su neodvojive ili, kako se jo kae, neprenosive (182). To znai da se slunost ne moe odvojiti od poslune stvari pa prenijeti na drugu stvar, a isto tako da se ne moe odvojiti od ovlatenika (osobna slunost) ili povlasne stvari (stvarna slunost) pa prenijeti na drugu osobu ili povlasnu stvar. Neodvojive su i same za sebe neprenosive i na aktivnoj i na pasivnoj strani; na aktivnoj od ovlatenika osobne slunosti odnosno od povlasne stvari, a na pasivnoj od poslune stvari. To, meutim, ne znai da su uope neprenosive. Kad se prenese vlasnitvo poslune stvari na drugu osobu, prenosi se skupa s njime kao teret i slunost koja na njoj postoji. Isto tako, kad se prenese vlasnitvo povlasne nekretnine na drugu osobu, prenosi se skupa s njime i slunost kao pripadak. Osobne slunosti, meutim, ne mogu se uope prenijeti na drugog ovlatenika, jer su to strogo osobna prava. Na aktivnoj su strani potpuno neprenosive (202/1), iako se kod plodouivanja samo izvravanje tog prava moe prenijeti na drugu osobu. 2 5 . Modifikacije, o kojima je bilo rijei, npr. prelaganje slunosti, nisu u suprotnosti s ovim naelom, jer se tu slunost ne prenosi na drugu stvar. Dogaa se, meutim, da vlasnik poslune stvari i ovlatenik sporazumno odlue, da e se slunost ubudue izvravati na drugoj stvari istoga vlasnika. To mogu uiniti, jer pravno je to sporazumno ukidanje postojee i osnivanje nove slunosti pravnim poslom. 26. Slunosti su nedjeljive (183). To u potpunosti vrijedi za stvarne slunosti, dok je plodouivanje ipak djeljivo a sasvim iznimno ak i pravo uporabe kad se sastoji samo od koritenja. Po prirodi stvari, stvarna slunost moe postojati samo na cijeloj stvari, a nikako ne na alikvotnom dijelu. Meutim, kako je stvar kao cjelina objekt prava (ovdje je to zemljinoknjina estica), ne moe biti slunou optereen samo jedan njezin realni dio, nego ona cijela, iako se u naravi slunost moda izvrava samo na jednom dijelu estice. Tako je npr. slunou puta opteSTVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 637
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
reena cijela estica, iako put ide njezinim rubom. Poveanje, smanjenje, komadanje, promjena oblika, povrine ili izgradenosti poslune estice ne moe dovesti do promjene ili diobe slunosti koja je tereti. Meutim, ako doe do diobe estice na nove, manje estice, a slunost se prije izvravala samo na jednom dijelu, koji je sad postao nova estica, moe se zahtijevati da se glede ostalih dijelova ukine; inae e ubudue teretiti sve novonastale estice. 2 7 . Isto tako, i na aktivnoj strani slunost moe postojati samo u korist cijele povlasne stvari. U sluaju diobe povlasne nekretnine, slunost ostaje i dalje u korist svih dijelova, ali se moe samo tako izvravati, da se time ne povea ukupno optereenje vlasnika poslune nekretnine. I ovdje, ako je svrha slunosti bila da slui potrebama samo pojedinog dijela povlasne nekretnine, koji je diobom postao nova estica, moe se zahtijevati da se glede ostalih slunost ukine. 2 8 . Iz nedjeljivosti slunosti proizlazi da pojedini suvlasnik ne moe osnovati stvarnu slunost na svome dijelu kao poslunom dobru, a niti u korist svoga dijela kao povlasnog dobra. Isto se tako ne moe pojedini suvlasnik ni odrei slunosti glede svoga dijela. Sve to mogu samo svi zajedno. 2 9 . Iz pravila zemljinoknjinog prava proizlazi, da slunost koja postoji na jednoj estici kao poslunoj nekretnini tereti ne samo tu esticu, nego cijelo zemljinoknjino tijelo. Zemljinoknjino tijelo ini naime jedna ili vie estica koje imaju isti pravni status, pa ne moe samo jedna biti optereena a druge ne (v. i 9/1). 3 0 . Za osobne slunosti ovo naelo ne vrijedi. Naime, njihov je sadraj uglavnom uporaba i/ili koritenje tue stvari, najee nekretnine, a meusobno se razlikuju prvenstveno po opsegu. Pravo plodouivanja ovlauje na potpunu uporabu i koritenje, pravo uporabe ovlauje da se to ini samo u okviru ovlatenikovih potreba, a pravo stanovanja ovlauje na uporabu i ev. i na koritenje stana. Plodouivanje je djeljivo, jer je i koritenje (ubiranje plodova) djeljivo. Iz toga slijedi da ono moe postojati i na alikvotnom dijelu vlasnitva poslunog dobra. Isto tako, ono moe postojati u korist vie osoba po kvotama, pa je svaka od njih samostalni nositelj svog dijela prava plodouivanja na istoj poslunoj nekretnini (203/5). Svako od tih prava plodouivanja pojedinih korisnika, od kojih svaki ima po jedan alikvotni dio, ima samostalnu pravnu sudbinu, pa samostalno i prestaje. Nakon smrti pojedinog ovlatenika njegovo se pravo plodouivanja, kao strogo osobno, gasi i ne prirasta ostalima. U tom se dijelu onda vlasnik oslobaa tereta. Pravo uporabe ne moe postojati u korist vie osoba po alikvotnim dijelovima, nego samo zajedniki. U tom je smislu nedjeljivo. Uporaba je kao takva uope nedjeljiva. No kako je sadraj tog prava i koritenje tj. ubiranje plodova, u teoriji se smatra da bi ono moglo postojati i na alikvotnom dijelu poslunog dobra, i to samo kad mu je sadraj ogranien na koritenje. Pravo stanovanja (habitatio) moe biti osnovano i kao plodouivanje, iako se prvenstveno prosuuje po pravilima o uporabi (ususu) (217). U tom je sluaju djeljivo, jer ovlauje na potpuno koritenje stana, pa i na iznajmljivanje. Inae je kao uporaba nedjeljivo.
Stipkovi 2. Vrste slunosti
GLAVA 16. Slunosti
3 1 . Slunosti se mogu razvrstavati po raznim kriterijima. 32. a) Osnovna je dioba na stvarne, osobne i nepravilne, a kriterij za nju je nain kako je odreena osoba ovlatenika. Ako je ovlatenik odreen s obzirom na svoje vlasnitvo odreene nekretnine (realiter), onda je slunost stvarna ili realna (186). Ako je pak ovlatenik odreen s obzirom na svoju osobu (personaliter), slunost je osobna ili personalna (199). A ako je slunost, koja je po svojoj naravi stvarna, tj. slui boljem ili udobnijem gospodarenju jednom nekretninom, osnovana ne u korist svagdanjeg vlasnika te nekretnine, nego u korist odreene osobe (koja je ujedno i vlasnik te nekretnine), onda je to nepravilna (iregularna) slunost. Na nepravilnu e se slunost primjenjivati pravila o osobnim slunostima. Meutim, nikad se ne predmnijeva da je neka slunost nepravilna, ako je po svojoj naravi stvarna - tko to tvrdi mora to i dokazati (189). A razlika je velika: ako je slunost nepravilna, ugasit e se kad umre ovlatenik, a ako je stvarna, prelazi na novog vlasnika povlasne nekretnine. Zato e do spora redovito doi nakon ovlatenikove smrti ili otuenja povlasne nekretnine: je li npr. vodu iz susjedova bunara smio uzimati samo taj bivi odn. pokojni vlasnik kue ili pak svaki vlasnik te kue. 3 3 . b) Po sadraju se slunosti dijele na afirmativne i negativne. Afirmativnim je slunostima sadraj trpljenje (vlasnik poslune nekretnine mora trpjeti odreene zahvate na svojoj nekretnini), a negativnima proputanje (vlasnik poslune nekretnine mora proputati neke svoje radnje na vlastitoj nekretnini). S obzirom na diobu subjektivnih prava uope prema sadraju (na afirmativna, negativna i prohibitivna - prema tome je li im sadraj injenje, trpljenje ili proputanje), afirmativne su slunosti negativna prava, a negativne - prohibitivna. 34. c) Po trajanju se slunosti dijele na trajne (continuae) i povremene (discontinuae). Kod prvih postoji odreeno stanje koje traje te nije potrebna neka ljudska radnja da bi se izvravala slunost (npr. pravo kapnice iz 198 je kontinuirana slunost iako kia ne pada stalno). Druge se izvravaju ponavljanjem ljudskih radnja, koje moe biti i esto i sasvim rijetko (npr. slunost puta), a moe biti i na odreeno vrijeme ili u odreeno doba godine (sezonska slunost). 3 5 . d) Po tome moe li svatko trei uoiti da se na poslunoj nekretnini izvrava odreena slunost ili ne, slunosti se dijele na vidljive (apparentes) i nevidljive (non apparentes). Ova je dioba vana kad se prosuuje je li stjecatelj poslune nekretnine bio u dobroj vjeri (i tako stekao nekretninu bez slunosti, koju je netko bio stekao dosjelou, a nije je upisao u zemljinu knjigu). 36. e) Slunost moe biti naplatna, to ne znai da je steena naplatno, nego da je ovlatenik duan vlasniku poslune stvari plaati naknadu za izvravanje slunosti. Ta naknada moe biti razliito odreena - u novcu ili u naravi, periodino ili ne.
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
37. f) Prividne slunosti su ovlasti kakve daje neka slunost, ali dane samo do opoziva (184). Sadraj im je jednak kao i kod slunosti, pa se sve do opoziva prosuuju kao slunosti. U sluaju spora mora onaj tko tvrdi da se ne radi o slunosti, nego samo o prividnoj slunosti, to i dokazati. 3 8 . g) Zakonske slunosti nisu uope slunosti, nego ogranienja prava vlasnitva u uem smislu. Ona ne postoje u okviru posebnog pravnog odnosa, gdje bi vlasnitvo dolo u koliziju s neijim subjektivnim pravom (npr. slunosti), nego postoje unutar samog sadraja prava vlasnitva, pa ili vlasnika ograniavaju u izvravanju sadraja njegova prava (dunost trpjeti neke imisije, zabrana sjee ume), ili mu nameu dunost inidbe u svezi s vlasnitvom stvari (ubiti zaraenu ivotinju). U prvom sluaju slina su slunostima, jer ograniavajui pozitivnu stranu prava vlasnitva za vlasnika znae dunost proputanja, a ograniavajui negativnu stranu prava vlasnitva vlasniku nameu dunost trpljenja. Meutim, to su ili silom propisa ili odlukom vlasti ustanovljena ogranienja prava vlasnitva, te ne postoji odreena osoba ili stvar s obzirom na koje su ustanovljena, niti postoji graanskopravni odnos izmeu vlasnika i osobe, kojoj su u interesu. Ta osoba nema niti subjektivno pravo sve dok ogranienje ne bude povrijeeno. Stoga se na njih ne primjenjuju pravila o slunostima (185). U praksi se pod zakonskim slunostima najee misli na susjedska prava.
B. Objekti i subjekti
1. Objekti 3 9 . Slunost je stvarno pravo, to znai da mu je objekt stvar. Ta stvar moe biti i pokretna i nepokretna, ali je ipak redovito nekretnina. Stvarne slunosti mogu postojati samo na nekretninama. Osobne slunosti najee postoje na nekretninama, ali plodouivanje i uporaba mogu postojati i na pokretnim stvarima, pa ak i na pravu. 4 0 . Nekretnina kao posluno dobro moe biti bilo u ijem vlasnitvu, osim u vlasnitvu samog ovlatenika slunosti, budui da je slunost pravo na tuoj stvari. Meutim, iznimno ipak moe biti i u vlasnitvu samog ovlatenika, ali samo privremeno, od asa sjedinjenja pa do brisanja u zemljinoj knjizi ili do ponovnog razdvajanja vlasnitva povlasne i poslune nekretnine. Kroz to vrijeme ta tzv. vlasnika slunost miruje. 4 1 . Pokretna se stvar moe pojaviti kao posluna kod prava plodouivanja i uporabe. To mora biti nepotrona stvar, a potrona stvar moe samo biti objekt nepravog plodouivanja (211). 4 2 . Ako je jedna stvar ili vie pokretnih stvari zajedno objekt plodouivanja ili uporabe, onda su to i svi njihovi pripadci. 4 3 . Objekt osobne slunosti moe biti i idealni dio poslune stvari, ako je to mogue s obzirom na sadraj slunosti i narav predmeta. Stvarne slunosti po pri6 4 0 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
rodi stvari ne mogu postojati na idealnom dijelu nekretnine, nego samo na cijeloj, pa je cijelu i terete iako se moda faktiki izvravaju samo na jednu fizikim odreenom dijelu te poslune nekretnine. U sluaju da postoji etano vlasnitvo na posebnom dijelu nekretnine, taj posebni dio (stan) moe biti objekt osobne slunosti samo zajedno s idealnim dijelom, na kojemu je uspostavljeno vlasnitvo tog posebnog dijela. 44. Predmet prava stanovanja (habitatio) po prirodi stvari je ogranien. To je ili cijela stambena zgrada ili njezin dio namijenjen stanovanju, t.j. stan. 45. Pravo se samo iznimno moe pojaviti kao objekt stvarnih prava. Kod slunosti ta mogunost postoji u sluaju prava plodouivanja i uporabe, koje mogu postojati i na pravu koje daje plodove ili druge koristi. Za to se pravo onda po zakonu (203/3 i 212/3) uzima da je stvar, pa se na nj kao objekt tih osobnih slunosti na odgovarajui nain primjenjuje ono to je odreeno za stvari kao njihov objekt. Opet iznimno, pravo koje ne daje plodove moe biti objekt samo nepravog plodouivanja (211). Kao pravo na kojemu postoji pravo plodouivanja moe se pojaviti i pravo koje nadomjeta propalu poslunu stvar, kao npr. pravo na osigurninu ili pravo na naknadu. Inae, slunosti propau objekta (poslune stvari) prestaju.
2. Subjekti
46. Prema nainu na koji je odreena osoba ovlatenika dijele se slunosti na stvarne i osobne. 47. Ovlatenik stvarne slunosti je svagdanji vlasnik povlasne nekretnine. Ako je ova u suvlasnitvu ili zajednikom vlasnitvu, ovlatenik je svaki od suvlasnika ili zajednikih vlasnika. Kako vlasnik moe biti i fizika i pravna osoba, tako i ovlatenik slunosti mogu biti i jedna i druga. Kako stvarna slunost moe postojati i u korist nekretnine koja je javno dobro u opoj ili u javnoj uporabi (186/3), tu se kao ovlatenik pojavljuje drava kao vlasnik javnog dobra (35). Sadraj pak takve slunosti kod javnog dobra u opoj uporabi moi e izvravati svatko, a kod javnog dobra u javnoj uporabi tijelo ili ustanova kojoj je ono povjereno. 4 8 . Ako na povlasnoj nekretnini netko ima pravo graenja, onda se ovlatenik prava graenja pojavljuje i kao ovlatenik slunosti (187). 49. Ovlatenik osobne slunosti je poimenino odreena osoba. Pravo plodouivanja moe na istoj poslunoj nekretnini imati i vie osoba i to dvojako: ili tako da svaka ima samostalno svoj alikvotni dio prava plodouivanja ili tako da ga imaju zajedniki (203/5). Pravo uporabe vie osoba moe imati samo zajedniki
(212/5).
50. Ovlatenikova smrt nema utjecaja na trajanje stvarne slunosti - stjee je novi vlasnik povlasne nekretnine. Osobne (i nepravilne) slunosti naprotiv preSTVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 641
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
staju ovlatenikovom smru, a iznimno smru prvih nasljednika, ako je slunost bila osnovana u korist neke osobe i njezinih nasljednika, odnosno kad izumre jedna obitelj, ako je bila osnovana u korist te obitelji. 5 1 . Ovlatenik osobne slunosti redovito je fizika osoba, ali nema zapreke da to bude i pravna osoba. Slunost e tada trajati do prestanka te osobe (244/1). 5 2 . Na pasivnoj se strani kao subjekt nalazi svagdanji vlasnik poslune stvari.
C. Odnos prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na istoj stvari

5 3 . Slunost kao stvarno pravo na tuoj stvari svakako znai za vlasnika te stvari odreeno ogranienje. Vlasnik vie ne moe glede svoje stvari onako slobodno izvravati svoje ovlasti kako je mogao prije nastanka pravnog odnosa s ovlatenikom slunosti, jer je njegovo pravo dolo u sukob s tuim pravom. Ve je objanjeno da se ovdje radi o ogranienju prava vlasnitva u irem smislu. Slunost i stvarna i osobna, kao pravni odnos ima stvarnopravni karakter na pasivnoj strani, tj. s obzirom na poslunu stvar. To znai da svatko tko postane vlasnik poslune stvari mora trpjeti izvravanje te slunosti, a isto tako je i svatko trei duan to potovati i ne ometati izvravanje slunosti na poslunoj stvari. Na aktivnoj strani samo stvarne slunosti imaju isto tako stvarnopravni karakter, jer pripadaju svagdanjem vlasniku povlasne stvari. Ovlatenik je tu odreen realiter, to znai posredstvom svog vlasnitva te stvari. 54. O pogrenom shvaanju da osnivanje slunosti od strane vlasnika poslune stvari znai prijenos nekih njegovih vlasnikih ovlasti na drugu osobu bilo je rijei prije. Ispravno je shvaanje po kojemu vlasnik na temelju svoga prava vlasnitva osniva za drugoga novo, dotad nepostojee pravo. Kad to pravo jednom prestane, njegovo e se vlasnitvo, koje u meuvremenu ne moe u potpunosti izvravati, automatski vratiti u prvobitni opseg glede izvravanja sadraja. 5 5 . Ako na povlasnoj nekretnini netko ima pravo graenja, za njega se glede izvravanja stvarne slunosti na odgovarajui nain primjenjuje ono to vrijedi za vlasnika povlasne nekretnine. 56. Dok se na poslunoj nekretnini izvrava stvarna slunost, ovlatenik nije nipoto posjednik te nekretnine, nego je posjednik prava slunosti. Posjednik same stvari je njezin vlasnik, koji je moe i nekome treemu dati u neposredni posjed, to na izvravanje slunosti nema utjecaja. 5 7 . Kod osobnih je slunosti vlasnik poslune stvari znatno ogranieniji u svom vlasnitvu, nego kod stvarnih. Osobne slunosti daju naime svom ovlateniku ire ovlasti nego stvarne, tako da za izvravanje vlasnikih ovlasti ne ostaje puno mjesta. Tako kod prava plodouivanja ovlatenik ima pravo na potpunu uporabu i koritenje poslune stvari, tako da vlasniku te stvari ostaje golo pravo vlasnitva. Od vlasnikih ovlasti ostao mu je posredni posjed stvari i pravo raspo6 4 2 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
laganja, dok ostale ovlasti ne moe izvravati dokle god postoji plodouivanje. Neposredni posjed stvari ima plodouivatelj ili netko trei. Kod prava uporabe vlasnik je u neto boljem poloaju, jer ipak ima pravo i na dio koristi od poslune stvari - na ono to prelazi uporabovnikove potrebe. Kod prava stanovanja opseg vlasnikova ogranienja ovisi o tome, je li to pravo osnovano kao uporaba ili plodouivanje. Ovlatenik osobne slunosti stjee i neposredni 'nesamostalni posjed poslune stvari, dok vlasnik ima posredni posjed. 58. O meusobnom odnosu vie ovlatenika prava slunosti na istoj stvari ve je bilo rijei.
D. Openito o stjecanju slunosti

59. Stjecanje slunosti obuhvaa dvoje: a/ stjecanje slunosti koja dotad nije postojala, nego se tek osniva, te b/ stjecanje ve postojee slunosti od strane novog ovlatenika. 60. Slunost se moe stei originarno (izvorno) i derivativno (izvedeno). Ako se stjee bez suglasnosti vlasnika poslune stvari, stjecanje je originarno. Ako se pak stjee uz suglasnost vlasnika poslune stvari, dakle na temelju pravnoga posla, stjecanje je derivativno. Tu, meutim, postoji razlika prema derivativnom stjecanju vlasnitva. Ako se radi o osnivanju slunosti, vlasnik ne prenosi postojee pravo na stjecatelja, a niti neke od svojih ovlasti. Ovdje stjecatelj izvodi svoje pravo slunosti iz prava vlasnitva poslune stvari, jer ovaj vlasnik na temelju toga svoga prava osniva novo pravo - slunost (219). Iz toga slijedi da ta slunost u svemu pravno ovisi o vlasnitvu osnivaa; ako je ono imalo neke nedostatke ili je bilo podvrgnuto kakvim ogranienjima (npr. ogranieno mu je trajanje rokom), onda to isto pogaa i slunost. 6 1 . Stjecanje ve postojee slunosti takoer je derivativno, a ujedno i translativno. Tu s vlasnitvom povlasne stvari na stjecatelja kao pripadak prelazi i slunost. 62. Za derivativno stjecanje slunosti potrebni su u naelu titulus i modus. Titulus ili pravni temelj stjecanja slunosti isti je kao i za ostala stvarna prava; razlika je samo u tome, to kod pojedinih stvarnih prava ee dolaze u obzir jedan pravni temelj, a kod drugih drugi. O vrsti pak pravnog temelja ovisi koji e nain stjecanja biti potreban. 63. Pravni temelji stjecanja slunosti su: 1) pravni posao (dvostrani: ugovor, jednostrani: oporuka), 2) odluka vlasti (sud, upravna vlast), 3) zakon (tj. pravne injenice za koje zakon neposredno vee stjecanje slunosti). Iz jednog od osnovnih naela graanskog prava - naela dispozitivnosti - proizlazi da se slunosti u naelu osnivaju voljom stranaka, dakle pravnim poslom. No, kao i druga stvarna prava, mogu nastati iznimno i odlukom vlasti. Kako je to iznimka, vlast ih moe osnovati samo u zakonom odreenim sluajevima. O vrsti slunosti ovisi koji od
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
njih moe posluiti u konkretnom sluaju. Za stjecanje stvarnih slunosti dolaze u obzir svi, dok se osobne slunosti mogu stei na temelju pravnog posla. 1. Osnivanje slunosti a) Osnivanje na temelju pravnoga posla 64. Vlasnik poslune stvari moe osnovati slunost na njoj u neiju korist u sporazumu sa stjecateljem, a moe to uiniti i jednostranim oitovanjem volje. U prvom sluaju slunost nastaje na temelju ugovora, a u drugome na temelju oporuke. 6 5 . Samo vlasnik moe osnovati slunost ugovorom. Ako je posluna stvar u suvlasnitvu ili zajednikom vlasnitvu, onda je mogu osnovati samo svi suvlasnici ili zajedniki vlasnici suglasno (219/5). Iznimno, djeljivu slunost (plodouivanje) moe osnovati i pojedini suvlasnik na svom alikvotnom dijelu. 6 6 . Ugovor kojim se osniva slunost mora zadovoljavati ope pretpostavke za valjanost ugovora. Pretpostavka koju zakon posebno propisuje jest pisani oblik, ako je posluna stvar nekretnina (219/4). Ugovor moe biti i naplatan i besplatan, ve prema tome mora li stjecatelj za slunost koju stjee platiti odn. izvriti neku drugu protuinidbu, ili ne mora. Naplatno stjecanje slunosti treba razlikovati od plaanja kod izvravanja tzv. naplatnih slunosti. 6 7 . Ugovor kojim se osniva slunost moe biti samostalan ugovor, ali postoji mogunost da se slunost sporazumno osnuje prilikom sklapanja nekog drugog ugovora, npr. ugovora o kupoprodaji nekretnine. Prodavatelj, bivi vlasnik nekretnine, moe jednim uglavkom u tom ugovoru sebi na njoj pridrati slunost (pridraj slunosti). 6 8 . Ugovor sam za sebe nije dovoljan za nastanak slunosti, nego je potreban i nain stjecanja, koji ovisi o vrsti objekta. Ako bi npr. vlasnik neke nekretnine sklopio s drugom osobom ugovor, iz kojega bi za tu osobu proizlazila prava kakva ima ovlatenik neke stvarne ili osobne slunosti, ali kojim ne bi ovlastio tu osobu da upie to pravo u zemljinu knjigu, niti bi se vidjela namjera stranaka da osnuju stvarno pravo, onda na temelju takvog ugovora ne bi ni nastala slunost, nego samo obvezni odnos. 6 9 . Nain stjecanja slunosti na nekretnini je uknjiba slunosti u zemljinu knjigu (220). To je pravilo, od kojega su mogue i iznimke, ako sam zakon za odreenu situaciju propie drukije ili ako nekretnina nije upisana u zemljinu knjigu. U tom sluaju uknjibu zamjenjuje polaganje isprave sposobne za uknjibu u sud. Uknjiba e se provesti u teretovnici zemljinoknjinog uloka u kojemu je upisana posluna nekretnina. Sadraj i opseg slunosti treba upisati to odreenije te navesti eventualne prostorne granice, ako je izvravanje slunosti ogranieno na jedan fiziki dio estice. Stvarna slunost e se istodobno upisati zabiljebom i u posjedovnicu zemljinoknjinog uloka, u kojemu je upisana povlasna nekretnina u iju se korist slunost osniva.
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
70. Nain stjecanja slunosti na pokretnoj stvari (to moe biti samo osobna slunost) je predaja te stvari stjecatelju u nesamostalni posjed na temelju valjano oitovane volje vlasnika, usmjerene na to da se stjecatelju izvede pravo slunosti. Ako vlasnik sklopi vie pravnih poslova kojima osniva slunost na istoj stvari u korist razliitih osoba, slunost e stei ona, kojoj stvar bude prije predana u posjed, ako te slunosti ne bi mogle postojati istodobno na istoj stvari (222). 7 1 . Na temelju oporuke e slunost nastati, ako vlasnik poslune stvari kao oporuitelj tako u oporuci naredi. Takva oporuna odredba je po svojoj pravnoj naravi zapis (legat), kojim je optereen nasljednik. Ona je samo pravni temelj stjecanja, uz koji je takoer potreban i nain stjecanja, a potrebne su jo neke pravne injenice (smrt ostaviteljeva, odluka kojom sud na temelju oporuke osniva slunost). Slunost e nastati tek uknjibom u zemljinu knjigu, odnosno predajom pokretne stvari ovlateniku u posjed od strane nasljednika. Ako nasljednik ne bi sam izvrio ono ime ga je oporuitelj opteretio, legatar tj. budui ovlatenik slunosti ima prema njemu obveznopravni zahtjev na ispunjenje legata. b) Osnivanje odlukom vlasti 72. Vlast moe osnovati slunost samo u zakonom tono predvienim sluajevima. Zakon onda propisuje i koja vlast moe osnovati slunost - sud ili neko tijelo upravne vlasti. 73. Po ZV sud moe slunost osnovati u diobnom postupku te u postupku osnivanja nunog prolaza odnosno nunog osnivanja slunosti vodova ili drugih ureaja (223 i si.). Tu se radi uvijek o stvarnoj slunosti. 74.1 u ostavinskom e postupku sud u svoju odluku (rjeenje o nasljeivanju) unijeti osnutak slunosti (stvarne ili osobne), provodei tako ostaviteljevu oporunu odredbu (226). Sudsku odluku se ovdje ne bi moglo smatarati pravnim temeljem stjecanja, jer je to oporuiteljevo oitovanje volje (jednostrani pravni posao). Ona nije niti nain stjecanja, jer je to uknjiba (226/3). Ona je, dakle, jedna od pretpostavaka potrebnih da se stekne pravo (218/3), a kod nasljeivanja je uvijek potrebno vie takvih pravnih injenica.
(1) Nuni prolaz i druge nune slunosti
75. Nuni prolaz je slunost puta osnovana sudskom odlukom (224). O osnivanju nunog prolaza odluuje opinski sud u izvanparninom postupku na zahtjev vlasnika nekretnine, koja e, ako sud usvoji zahtjev, postati povlasna nekretnina. Svrha je nunog prolaza da omogui bolje gospodarsko iskoritavanje te nekretnine. Kako je zapravo opi interes da svako zemljite bude to bolje obraeno, moe se rei da je nuni prolaz vrsta djelominog izvlatenja u korist privatne osobe a u opem interesu. Stoga zakon i odreuje (224/4) da e sud istom odlukom odrediti i visinu novane naknade, koju je ovlatenik duan platiti vlasniku poslune nekretnine za sve to e on trpjeti i biti oteen, te e osnutak nunog proSTVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 645
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
laza uvjetovati potpunom isplatom te naknade. Sama naknada ne moe biti manja nego to bi bila u sluaju izvlatenja u dravnom interesu. 76. Pretpostavke da bi sud osnovao nuni prolaz u korist odreene nekretnine su: 1. da do te nekretnine nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom i 2. da je korist od nunog prolaza za gospodarenje tom nekretninom vea od tete na poslunoj nekretnini. 7 7 . Ove pretpostavke moraju obje biti ispunjene, na to sud mora strogo paziti, jer slunost osniva protiv volje vlasnika nekretnine koju se optereuje. Situacija je jasna kad nema nikakvoga puta do povlasne estice, a da postojei put nije prikladan, smatrat e se kad je npr. preuzak ili prestrm pa zato nije mogue normalno, prema stanju i obiajima u toj sredini gospodariti povlasnom nekretninom. Isto tako, nije dovoljno da nuni prolaz bude samo koristan, kao to se inae zahtijeva za slunosti, nego mora biti ekonomian. To znai da se mora isplatiti otvoriti ga, i to gledano s aspekta opeg interesa. Ako bi korist za jednoga i teta koju trpi drugi bile podjednake, onda s opeg gledita nema razloga jednog vlasnika prisilno optereivati samo da bi se okoristio drugi. Tek ako je korist vea od tete, onda je nuni prolaz i u opem interesu. 7 8 . ak i ako jesu ispunjene pretpostavke, sud ne moe osnovati nuni prolaz preko nekih u zakonu navedenih nekretnina: preko nekretnina glede kojih se tome protive javni interesi (npr. preko eljeznike pruge); kroz zgrade; kroz ograena kuna dvorita; kroz ograena uzgajalita divljai. Kroz ograene vrtove i vinograde moe osnovati nuni prolaz samo ako za to postoji osobito jak razlog (224/2). 7 9 . Nuni se prolaz ne moe osnovati u korist opega dobra (224/3), jer bi to onda postao javni prolaz kojim bi mogao prolaziti svatko bez obzira na razlog. To bi bilo protivno svrsi nunoga prolaza, a to je bolje gospodarsko iskoritavanje neke nekretnine. U sluaju potrebe za javnim prolazom osnovat e ga upravna vlast u postupku izvlatenja. , 8 0 . Nuni se prolaz ne moe osnovati kao nepravilna slunost (u korist odreene osobe), nego samo u korist odreene nekretnine. Sud e u odluci odrediti osniva li ga kao slunost staze ili progona stoke ili kolnika ili pak svega zajedno. Pri tome mora voditi rauna o potrebama povlasne nekretnine i o tome da to manje optereti posluno zemljite (224/3). 8 1 . Da bi nastao nuni prolaz nije potreban poseban nain stjecanja; osnovan je u trenutku pravomonosti sudske odluke, bez obzira na uknjibu. Vlasnik povlasne nekretnine je radi publiciteta ovlaten ishoditi uknjibu, ali ona ovdje ima samo deklaratorni karakter (223). 8 2 . Analogno nunom prolazu, sud moe osnovati slunost vodova ili drugih ureaja (npr. elektrinih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, telekomunikacijskih) na tuoj nekretnini kao poslunoj, a na zahtjev vlasnika nekretnine do koje nema nikakve ili nema prikladne veze s dobavljaem tvari, ener6 4 6 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
gija ili usluga koje se dostavljaju tim vodovima i drugim ureajima. I ovdje korist od postavljanja tih vodova odn. ureaja za gospodarenje povlasnom nekretninom mora biti vea od tete na poslunoj nekretnini. I ova se slunost osniva uz obvezu ovlatenika da plati punu naknadu vlasniku poslune nekretnine. I u svemu ostalome se na nuno osnivanje ove slunosti na odgovarajui nain primjenjuju pravila o nunim prolazima. (2) Diobni postupak 83. U diobnom postupku (razvrgnue suvlasnitva ili zajednikog vlasnitva) sud moe samo na prijedlog svih stranaka osnovati stvarnu slunost. Samo u sluaju da dijeli pojedinu esticu na nove, manje estice sud moe i sam, bez suglasnosti stranaka, osnovati stvarnu slunost u korist jedne estice, a na teret druge ili drugih (226/1). Sud e se tu rukovoditi potrebom da se osigura normalno gospodarenje svakom od nastalih estica. 84. Da bi tako osnovana slunost nastala, potreban je i odreeni nain stjecanja tj. uknjiba u zemljinu knjigu (226/3). (3) Osnivanje u upravnom postupku 8 5 . 1 upravna vlast moe u zakonom odreenim sluajevima osnovati stvarnu slunost. ZV navodi primjerice dva takva sluaja (223/2): a/ u postupku izvlatenja (nepotpuno izvlatenje - gdje se pravo vlasnitva ne oduzima nego samo ograniava osnutkom slunosti) i b/ u komasacijskom postupku (iako je svrha komasacije ba suprotna - objedinjenje i rastereenje estica, ipak ona moe dovesti do potrebe za novom slunosti). Od posebnih zakona, na koje taj zakon upuuje, moe se spomenuti Zakon o vodama, koji ovlauje upanijski ured da osnuje slunost dovoenja vode u melioracijskom sustavu u odreenim okolnostima, a to se tie naknade za nju upuuje na odgovarajuu primjenu odredaba o naknadi za nepotpuno izvlatenje iz lanka 47. Zakonu o izvlatenju1.1 Zakon o umama spominje osnivanje slunosti u odreenim sluajevima (lanci 61 i 62.)2. 86. U sluajevima kad tijelo upravne vlasti svojom odlukom osnuje slunost, slunost e nastati u asu konanosti te odluke. Poseban nain stjecanja nije potreban, ali zakon ovlauje ovlatenika da ishodi uknjibu u zemljinoj knjizi (223/3 i 4). ..-. . c) Osnivanje na temelju zakona 87. U naem pravu postoji samo jedan sluaj kad slunost i to stvarna, nastaje neposredno na temelju zakona, a to je dosjelost. Zato i zakon u lanku 228. odreuje da e se slunost neposredno na temelju zakona osnovati kad se ispune sve zaNarodne novine, br. 107/95. Narodne novine, br. 52/90. STVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 647
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
konom predviene pretpostavke za dosjelost slunosti. Predvia se dodue i mogunost da i posebni zakon odredi takvo osnivanje slunosti, ali dosad takvog propisa nije bilo. Inae se naziv zakonske slunosti rabi u nekim pravima za nune prolaze, no kako njih po naem zakonu osniva na zahtjev sud ako su ispunjene zakonom odreene pretpostavke, pravni temelj im je sudska odluka, a ne neposredno zakon. U naoj se praksi zakonskim slunostima nazivaju ne slunosti, nego neka ogranienja prava vlasnitva, koja po sadraju - trpljenje i proputanje - podsjeaju na slunosti. 8 8 . Dosjelost je stjecanje prava na temelju izvravanja sadraja tog prava kroz zakonom odreeno vrijeme, dakle na temelju posjedovanja prava. Dok se kod vlasnitva posjedovanje prava vlasnitva manifestira kao posjed stvari, kod slunosti je to zaista posjed prava stvarne slunosti. Pretpostavke koje zakon propisuje za dosjelost slunosti (229) razlikuju se od onih za stjecanje vlasnitva dosjelou glede kvaliteta posjeda a i rokova. Posjed prava slunosti mora biti poten i istinit, a rok je jedan jedinstveni i iznosi 20 godina. 8 9 . Dakle, da bi dosjelou nastala stvarna slunost mora je posjednik povlasne nekretnine posjedovati kao poteni posjednik. To znai da nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo izvravati tu slunost. Npr. prelazio je preko tueg zemljita uvjeren da na to ima pravo, jer se tu tako od davnine inilo. Pretpostavka je osim toga i to, da se vlasnik poslune nekretnine tome nije protivio. Potenje, naime, prestaje im posjednik dozna da mu ne pripada pravo na posjed. Nadalje, odluan je i nain na koji je izvravao sadraj slunosti. Nije to smio initi silom, potajno ili na zamolbu do opoziva ili uope zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslune nekretnine. Ako je npr. prolazio preko tueg zemljita pazei da ga vlasnik ne vidi ili prijetei vlasniku ili nasilno ili je moda nastavio prolaziti i nakon to mu je vlasnik, koji mu je bio dopustio da tuda prolazi dok mu ne bude smetalo, sada rekao da vie ne prolazi, posjed je neistinit i ne moe dovesti do dosjelosti. Moe takvo stanje trajati i dugi niz godina, ali nikad nee dovesti do stjecanja samoga prava slunosti, nego e ostati uvijek samo neistiniti posjed toga prava. Treba napomenuti da to se potenja posjeda prava slunosti kao pretpostavke dosjelosti tie, na zakon slijedi OGZ i naputa stanje koje je postojalo od 1980-1996 (Zakon o osnovnim vlasnikopravnim odnosima). Tada je, kao uostalom i u Justinijanovu pravu, bila dovoljna istinitost posjeda prava slunosti, a potenje je bilo neodluno. No, zaista nema opravdanja da se onome, koji sadraj neke slunosti izvrava znajui da na to nema pravo, omogui da nakon nekog vremena stekne i samo pravo. To zakon omoguuje samo onome koji je bio u dobroj vjeri, pa je npr. postupao onako kako se tu, meu tim susjedima od davnine ili barem odkad se on sjea, tako postupalo. Ako vlasnik poslune nekretnine tako dugo na to ne reagira, onda e pravo takvo faktino stanje pretvoriti i u pravno. 9 0 . Vrijeme dosjelosti je 20 godina, te ne postoji vie razliitih rokova kako je bilo po OGZ, ili kako je to kod dosjelosti vlasnitva. Za slunosti koje se po svojoj
Slipkovi
GLAVA 16. Slunosti
naravi mogu samo rijetko izvravati postoji, kao i u OGZ, posebno pravilo: stjecatelj mora dokazati da je u tih 20 godina barem tri puta nastupio sluaj kad se tu slunost moglo izvravati, te da je svaki put i izvrio (on ili njegov prednik) sadraj te slunosti. Ako pak unutar roka od 20 godina trei sluaj nije ni nastupio, vrijeme dosjelosti se produuje dok on ne nastupi. 9 1 . to se tie sposobnosti stjecatelja i sposobnosti stvari, zakon ne propisuje nikakva ogranienja, pa vrijede opa pravila. Slunost moe dosjelou stei svatko tko uope moe biti ovlatenik takve slunosti, i to na stvari koja uope moe biti objekt slunosti. 92. Na prekid dosjelosti slunosti primjenjuju se pravila koja vrijede za prekid dosjelosti vlasnitva s time to treba dodati da se dosjelost prekida i ako doe do promjene vlasnika nekretnine, na kojoj se slunost izvrava, a novi vlasnik u asu stjecanja nije znao ni morao znati da netko izvrava sadraj slunosti. Ovo se pravilo izvodi iz pravila o prestanku slunosti koja nije upisana u zemljinu knjigu zbog stjecanja vlasnitva optereene nekretnine povjerenjem u potpunost zemljinih knjiga. 93. Kad se ispune sve pretpostavke dosjelosti, nastaje pravo slunosti. Vlasnik povlasne nekretnine e ga stei im protekne vrijeme dosjelosti, bez obzira upisao tu slunost u zemljine knjige ili ne. Zakon ga ovlauje da ishodi uknjibu, ali ona e imati samo deklaratorni karakter. Isto tako, ako bi vlasnik optereene nekretnine osporio stjecanje te slunosti, pa se u parnici utvrdi da ona postoji, sudska presuda ima deklaratorni karakter. 94. Ako ovlatenik hoe biti siguran da e zadrati slunost steenu izvanknjino dosjelou, razumno mu je ishoditi upis te slunosti u zemljinu knjigu, jer mu se inae moe dogoditi da se ona ugasi. Naime, dosjelost slunosti ne djeluje prema treemu koji je stekao vlasnitvo poslune nekretnine a da nije znao ni morao znati da je na njoj osnovana slunost koja nije upisana u zemljinu knjigu. Pritom, za ocjenu je li taj stjecatelj bio u dobroj vjeri moe biti vana i okolnost radi li se o vidljivoj ili nevidljivoj slunosti. Za vidljivu slunost e tee moi dokazati da nije znao ni morao znati da postoji. Zbog zatite povjerenja takvog stjecatelja u potpunost zemljinih knjiga on e nekretninu stei bez neupisane slunosti, a slunost e se ugasiti (230). Moe se, dakle, rei da je stjecanje slunosti dosjelou uvjetno sve dok se slunost ne upie u zemljinu knjigu, jer uinak dosjelosti ovisi o tome, hoe li u meuvremenu netko u dobroj vjeri stei vlasnitvo poslune nekretnine. 2. Prelaenje slunosti 95. Slunost je teret na poslunoj stvari, pa promjena vlasnika te stvari nema utjecaja na postojanje slunosti. Bez obzira na kojem pravnom temelju stjecatelj stekne vlasnitvo stvari, uvijek e je stei optereenu slunou. Postoji dodue mogunost da posebni zakon odredi i drukije (232).
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
9 6 . Stvarna slunost je pripadak povlasne nekretnine, pa tako u sluaju promjene vlasnitva na toj nekretnini novi vlasnik s nekretninom stjee ujedno i slunost. Pravni temelj stjecanja nema na to utjecaja, a i ovdje postoji mogunost da se posebnim zakonom odredi drukije (231).
E. Zatita slunosti
,,;
97. Ovlatenik slunosti ima za zatitu svoga prava na raspolaganju opa sredstva kao i svi nositelji stvarnih prava te zahtjev (tubu) specifian za zatitu slunosti. 9 8 . Opa su sredstva a/ samopomo i tuba zbog smetanja posjeda, kojima se prvenstveno titi posjed prava slunosti a time posredno i samo pravo, te b/ obveznopravni zahtjev radi ispunjenja ugovora o osnivanju slunosti (kad pasivna strana odugovlai ili odbija osnivanje ugovorene slunosti). U obzir dolaze i c/ prejudicijalna tuba (radi utvrenja da slunost postoji), kad je uope doputena po pravilima procesnog prava, te d/ sredstva za zatitu knjinih prava po pravilima zemljinoknjinog prava. ..,,;;: s 9 9 . Specifina tuba (zahtjev) kojom ovlatenik titi svoje pravo slunosti naziva se u teoriji prema nazivu iz Justinijanova doba actio confessoria. Njome ovlatenik od vlasnika poslune stvari zahtijeva da prizna postojanje slunosti i da trpi izvravanje te slunosti na svojoj stvari odnosno da proputa na njoj initi ono to je na temelju te slunosti duan proputati (233). 100. Aktivno legitimiran je ovlatenik slunosti. Kod stvarnih slunosti, ako je povlasna nekretnina u suvlasnitvu odnosno u zajednikom vlasnitvu, legitimiran je svaki pojedini suvlasnik odn. zajedniki vlasnik. Kod plodouivanja legitimiran je svaki od vie ovlatenika istoga prava plodouivanja. 1 0 1 . Pasivno legitimiran je vlasnik poslune stvari. Meutim, tuen moe biti i svatko trei koji svojim inima nijee tuiteljevo pravo slunosti ili ga samovlasno onemoguuje ili uznemirava u izvravanju toga prava. 102. Tuitelj mora dokazati svoje pravo slunosti i tuenikov in kojim smeta izvravanje toga prava (234). Svoje pravo e dokazati tako da dokae pravni temelj i nain stjecanja, a ako je slunost stekao pravnim poslom, mora dokazati i vlasnitvo prednika. Ako se radi o stvarnoj slunosti, mora dokazati i svoje vlasnitvo povlasne nekretnine. 1 0 3 . Ova tuba zastarijeva. Rok za tubu iznosi 20 godina, a poinje onoga dana kad je ovlateniku slunosti oduzet ili smetan posjed toga prava. 104. I ovdje je, slino kao i kod zatite prava vlasnitva, mogua tzv. publicijanska actio confessoria, ili kako je zakon naziva - tuba predmnijevanoga ovlatenika slunosti (235). Njome e se posluiti posjednik prava slunosti koji moe dokazati pravni temelj i istiniti nain svoga stjecanja posjeda te slunosti. Ako pred sudom dokae te injenice, za njega se predmnijeva da je ovlatenik samoga prava
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
slunosti, pa se na njegovu tubu dalje na odgovarajui nain primjenjuju pravila o tubi predmnijevanoga vlasnika. Time se olakava zatita onom ovlateniku koji je u posjedu prava slunosti, ali ne moe dokazati pravni temelj stjecanja toga prava ili vlasnitvo prednika ili svoje vlasnitvo povlasne nekretnine.
F. Prestanak slunosti
105. Razlozi prestanka slunosti su ili oni koji vrijede za sva stvarna prava (propast optereene stvari, odreknue, istek roka i ispunjenje raskidnog uvjeta) ili oni koji vrijede za stvarna prava na tuoj stvari, sva ili barem neka od njih (sjedinjenje, propast povlasne stvari, prestanak ovlatenika, ukinue, stjecanje optereene stvari s povjerenjem u potpunost zemljinih knjiga, rastereenje). Jedan je razlog specifian za slunosti: zastara. 1. Propast stvari 106. Svaka slunost prestaje kad propadne posluna stvar, a stvarna slunost i kad propadne povlasna stvar (237). Ako stvar samo privremeno propadne, tj. bude obnovljena, slunost oivljava. Slunost, dakle, propau stvari prestaje uvjetno pod uvjetom da stvar ne bude vraena u prijanje stanje. 107. Jednaki uinak kao kod propasti stvari nastaje i kad se stvar stavi izvan prometa. Isto vrijedi i kad nastupi trajna nemogunost daljnjeg izvravanja slunosti (npr. na podruju na kojemu se izvravala umska slunost, iskri se uma i podigne naselje). 108. Iznimka postoji kod plodouivanja (237/3), koje postoji i nakon propasti poslune stvari na nadomjestku za nju. To moe biti osigurnina, ako je propala stvar bila osigurana, ili naknada koja se dobila za propalu stvar. Tu moe i pravo biti nadomjestak za propalu stvar, pa e ono biti objekt plodouivanja. 2. Odreknue 109. Odreknue je jednostrana izjava ovlatenika slunosti (239). Kod stvarnih slunosti je to vlasnik povlasne nekretnine, a ako je ona u suvlasnitvu ili zajednikom vlasnitvu, onda se pojedini suvlasnik ili zajedniki vlasnik ne moe sam odrei, nego je potrebna suglasnost svih. 110. Svaki se ovlatenik moe odrei slunosti, bez obzira na to na kojem je pravnom temelju ona nastala. Dakle, makar je slunost osnovana ugovorom, ipak se ovlatenik moe nje jednostrano odrei. Pristanak vlasnika poslune stvari nije potreban ni onda, kad bi on mogao imati interesa da slunost traje, npr. kod naplatne slunosti. 1 1 1 . Iznimno e ovlateniku stvarne slunosti tj. vlasniku povlasne nekretnine, koji se eli odrei slunosti, trebati suglasnost plodouivatelja njegove stvari ili zalonog vjerovnika, ako je povlasna nekretnina optereena plodouivanjem ili zaSTVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 651
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
lonim pravom. Prestankom slunosti moe se, naime, smanjiti vrijednost povlasne nekretnine, to ovim ovlatenicima nije svejedno. 112. Da bi odreknue imalo pravni uinak, moraju biti ispunjene pretpostavke za valjanost (jednostranog) pravnog posla. Ako je pak slunost upisana u zemljinoj knjizi, ona ipak nee prestati sve dok ne bude izbrisana, pa treba zahtijevati brisanje. 3. Istek roka i ispunjenje raskidnog uvjeta 113. Kao i ostala stvarna prava, slunost je u naelu trajno pravo. No, nema zapreke da joj se trajanje ogranii rokom ili uvjetom (240). 114. Trajanje slunosti moe biti ogranieno rokom ili tako da ju se osnuje na odreeno vrijeme ili tako da ju je osnovao vlasnik, ije je vlasnitvo bilo vremenski ogranieno. U oba e sluaja slunost prestati istekom tog vremena. 115. Ako je pak slunost bila osnovana uz neki raskidni uvjet, ili je pak pravo vlasnitva vlasnika, koji ju je osnovao, ovisilo o nekom raskidnom uvjetu, slunost e prestati kad se taj raskidni uvjet ispuni. 116. Posebno pravilo postoji za sluaj da je slunost osnovana uz rok, koji traje dok trea osoba navri odreenu dob. Po zakonskoj odredbi (240/2) slunost nee prestati ako trei umre prije nego navri odreene godine, nego e trajati i dalje do dana, kad bi bio navrio te godine. 117. Zbog pravila zemljinoknjinog prava, slunost upisana u zemljinoj knjizi nee prestati automatski istekom roka ili ispunjenjem uvjeta, nego tek brisanjem. 4. Sjedinjenje 118. Sjedinjenje (konfuzija; kod plodouivanja - konsolidacija) je spajanje slunosti i vlasnitva poslune stvari u istoj osobi. To se kod stvarnih slunosti dogaa kad ista osoba postane vlasnik i povlasne i poslune nekretnine (238), a kod osobnih kad ovlatenik osobne slunosti stekne vlasnitvo poslune stvari. U tom sluaju slunost prestaje, jer se ne moe imati slunost na vlastitoj stvari. Ipak, zbog pravila zemljinoknjinog prava, ako se u takvom sluaju ne zahtijeva brisanje slunosti koja je upisana u zemljinoj knjizi, a vlasnitvo tih nekretnina se opet razdvoji, slunost e oivjeti. Od asa sjedinjenja do razdvajanja vlasnitva na tim nekretninama ona je kao tzv. vlasnika slunost mirovala. Dakle, i u sluaju sjedinjenja potrebno je brisanje slunosti u zemljinoj knjizi da bi ona zaista prestala. 5. Prestanak ovlatenika 119. Stvarna prava u naelu ne prestaju smru ovlatenika, nego prelaze na njegove nasljednike. Tako i stvarne slunosti. Meutim, osobne slunosti su strogo osobna prava i kao takva ne mogu prijei na nasljednike, nego se ovlateniko6 5 2 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
vom smru gase. Ako je pak ovlatenik bila pravna osoba, onda e prestati kad prestane ta pravna osoba (244). 120. Od toga pravila postoje prividne iznimke. Osobna slunost moe biti osnovana za ovlatenika i za njegove nasljednike, a moe i u korist jedne obitelji. U prvom e sluaju, ako je izriito bila osnovana i za nasljednike, nakon ovlatenikove smrti prijei na njegove prve nasljednike. Kad umru ti nasljednici prvoga ovlatenika, slunost e se ugasiti (244/2). Tu su i nasljednici ovlatenici, ali uz poetni rok - smrt prvog ovlatenika. 121. U sluaju da je osobna slunost izriito osnovana u korist jedne obitelji, prestat e kad ta obitelj izumre. U sumnji se smatra da je osnovana ne u korist obitelji, nego za nasljednike (244/3). Budui lanovi obitelji, koji nisu postojali u asu osnutka slunosti, stjeu slunost u asu roenja. 6. Ukinue 122. Kako je jedno od naela slunosti da moraju imati razumnu svrhu, kad prestane ta svrha trebala bi prestati i slunost. Korisnost slunosti, meutim, nije injenica ije je postojanje nesumnjivo, kao to su npr. sjedinjenje ili propast stvari. Kakva je ve ljudska narav, veina ovlatenika eli zadrati svoje pravo slunosti i kad je oito da je slunost izgubila svoju svrhu, pa e teko dobrovoljno pristati da se ona ugasi. Zato zakon (242) daje vlasniku poslune stvari pravo zahtijevati od suda da takvu slunost ukine. Pritom je neodluno na kojem je pravnom temelju slunost bila osnovana. Sud moe na zahtjev, dakle, ukinuti i slunost koja je bila osnovana ugovorom. 123. Sama sudska odluka nije dovoljna za prestanak slunosti, ako je ona upisana u zemljinoj knjizi. U tom e sluaju prestati tek brisanjem. 124. Zbog njihove vanosti i specifinosti, zakon posebno regulira ukidanje slunosti puta te nunog prolaza (242/2). Sud e na zahtjev vlasnika poslune nekretnine ukinuti slunost puta, bez obzira na kojemu temelju je nastala, pa tako i nuni prolaz, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili pak jednako prikladan, ali koji vlasniku poslune nekretnine ini manje tete ili ako postoji jednako prikladan javni prolaz. Posebno za nuni prolaz vrijedi da se moe zahtijevati da ga sud ukine i kad otpadne ona druga pretpostavka uz koju je osnovan, tj. kad postane neekonomian. Ako se utvrdi da je teta koja se njime ini vlasniku poslune nekretnine vea od koristi za povlasnu nekretninu ili pak da su teta i korist postale podjednake, onda nema vie razloga da on postoji. Sud tu mora voditi rauna i o tome, da je u opem interesu da to vie zemljita bude obraeno te da tetu od suvinih putova ne trpe samo vlasnici, preko ijeg zemljita prolaze, nego posredno i cijela zajednica. Stoga treba na zahtjev optereene strane, a bez obzira na protivljenje ovlatenika, ukinuti svaku suvinu slunost puta, pa tako i nuni prolaz. Ovlatenik, ija je slunost sudskom odlukom ukinuta, nema pravo na naknadu. Slunost prestaje brisanjem.
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
125. Sud moe ukinuti i plodouivanje ako plodouivatelj nije vlasniku poslune stvari dao duno osiguranje, o emu vie kod plodouivanja. 126. Posebni zakoni mogu ovlastiti i upravnu vlast da u odreenim sluajevima ukine slunost (npr. komasacija, izvlatenje), ako se ispune zakonom odreene pretpostavke. Ako je to ukinue po svom karakteru izvlatenje, ovlatenik ima pravo na punu naknadu (245/3). 7. Rastereenje 127. Rastereenje zemljita je ukidanje odreenih tereta (stvarne slunosti, stvarni tereti) na odreenim zemljitima. Odreuje ga zakon u opem interesu, uz odtetu ili bez nje. Ono je u prolosti povremeno imalo vee znaenje, npr. kod ukidanja feudalnih odnosa. Ako bi ukinue slunosti u takvom sluaju imalo karakter izvlatenja, ovlatenik ima pravo na punu naknadu. Slunost e prestati kad se ispune zakonom odreene pretpostavke, a ako je upisana u zemljinoj knjizi, onda tek brisanjem. Samo ako zakon izriito tako odredi, prestat e i bez brisanja (245/4). 8. Zatita tueg povjerenja 128. U zemljinim se knjigama evidentira potpuni pravni status nekretnina. Smatra se da im je sadraj istinit, tj. da sve to je upisano pravno i postoji, te potpun, tj. da je upisano sve to je po propisima predmet upisa. 129. Slunost se, kao i vlasnitvo, moe uz odreene pretpostavke u odreenim sluajevima stei i izvanknjino, tj. bez upisa u zemljinu knjigu. To je iznimka od naela upisa, po kojemu se stvarna prava na nekretninama stjeu upisom u zemljinu knjigu, pa je kao iznimka mogua samo u zakonom predvienim sluajevima. Kod slunosti takav je sluaj stjecanje na temelju odluke vlasti (223) te dosjelost, tj. stjecaje prava stvarne slunosti na temelju posjeda tog prava kroz 20 godina (229). Kad odluka vlasti postane pravomona, odnosno konana, osniva se slunost, a kad se ispune pretpostavke dosjelosti, posjednik prava slunosti, koji je ujedno vlasnik jedne nekretnine, postaje ovlatenik slunosti, a njegova nekretnina povlasna stvar. Slunost je stekao, ako su se ispunile sve pretpostavke, kad protekne zadnji dan roka od 20 godina. Nakon toga moe zahtijevati da se tako nastala slunost upie u zemljinu knjigu, ali ne mora. Ako, meutim, poslunu stvar stekne netko tko nije znao niti morao znati za tu slunost, slunost e prestati. titi se, naime, dobra vjera stjecateljeva koji e se pozvati na svoje povjerenje u potpunost zemljinih knjiga. Stjecatelj e se lake moi pozvati na svoju dobru vjeru ako je neupisana slunost bila nevidljiva, tj. ako se na samome zemljitu ni po emu nije moralo zakljuiti da tu netko izvrava neku slunost. Ako je naprotiv slunost vidljiva, tee e dokazati svoju dobru vjeru. Zakon o zemljinim knjigama ne zahtijeva od stjecatelja da istrai izvanknjino stanje ako se eli pozvati na svoju dobru vjeru glede neupisanoga prava, ali ako mu se dokae da je poznavao faktino
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
posjedovno stanje, moglo bi to dobru vjeru i iskljuiti. Inae, stjecatelj, koji je u dobroj vjeri, stjee vlasnitvo bez tereta koji nisu bili upisani, pa se oni gase. 9. Neizvravanje ., .-,,
130. Stvarna prava su u naelu trajna te se od ovlatenika ne zahtijeva neka aktivnost da bi opstala. I slunosti su trajna prava, ali ipak - ako ovlatenik svoju slunost odreeno vrijeme ne izvrava, izgubit e je. Tu treba razlikovati dvoje: zastaru i tzv. usucapio libertatis. ; ; 131. Slunost je jedino stvarno pravo koje prestaje i zastarom. Pretpostavke zastare su neizvravanje slunosti kroz 20 godina (241). Neizvravanje postoji kad se ovlatenik svojim pravom nije uope, niti djelomino, sluio. Kod negativne se slunosti to manifestira tako to se pasivna strana ponaala kao da slunosti nema. Iznimno, analogno dosjelosti, slunost koja se po svojoj naravi moe samo rijetko izvravati nee zastarjeti dok 3 puta ne nastupi prigoda u kojoj bi trebalo izvriti njezin sadraj, a ovlatenik to ne uini. Rok od 20 godina tu se produuje dok ne nastupi i trea takva prigoda. Zastara nee uope nastupiti dok na poslunoj stvari postoji naprava namijenjena upravo izvravanju te slunosti (npr. cijevi za vodu i si.), jer se smatra da se tu ne moe govoriti o neizvravanju. 132. Usucapio libertatis (dosjelost slobode) nije nikakva dosjelost, nego poseban sluaj neizvravanja slunosti (241/ 3). Kae se da je to kvalificirano neizvravanje, jer tu ovlatenik slunost nije izvravao zato, jer se vlasnik poslune stvari protivio izvravanju. Ako takvo stanje potraje 3 godine, slunost e prestati. Ovlatenik je sam tome kriv, jer se pokorio zabrani. Vlasnik poslune stvari ne mora biti u dobroj vjeri kad zabranjuje izvravanje slunosti, jer ovo nije dosjelost, pa se ni ne zahtijevaju pretpostavke dosjelosti. (Npr. usprkos neijoj slunosti vidika, vlasnik je na svom zemljitu podignuo zgradu koja je opstala 3 godine, makar je ovlatenik zbog toga prosvjedovao, ali nije tuio). 133. U oba ova sluaja, da bi slunost koja je upisana u zemljinoj knjizi zaista prestala, treba je izbrisati. Za uknjibu brisanja redovito e kao isprava biti potrebna sudska presuda kojom je utvreno da je slunost prestala zbog neizvravanja.
I. Stvarne slunosti A. Osobitosti stvarnih slunosti

134. Stvarna slunost je stvarno pravo svagdanjeg vlasnika odreene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na odreeni nain slui tuom nekretninom (posluna nekretnina), iji svagdanji vlasnik to mora trpjeti ili mora proputati odreene radnje glede svoje nekretnine koje bi inae imao pravo initi (186).
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
135. Kad se govori o slunostima, esto se misli ba na stvarne slunosti. Povijesno gledano, one su u klasinom rimskom pravu jedine i smatrane slunostima, dok su tek kasnije od njih i od nekoliko posebnih prava, koja su onda nazvali osobnim slunostima, stvorili jedinstven institut. No kako sva pravila ne vrijede uvijek i za jedne i za druge slunosti, mora se esto praviti razlika izmeu njih. 136. Stvarne ili, kako se esto kae, zemljine slunosti postoje iskljuivo na nekretninama. Ovlatenik stvarne slunosti nije unaprijed poimenino odreena osoba, nego je to svagdanji vlasnik odreene nekretnine. Moe se rei da faktiki one postoje u korist nekretnine (a pravno, u korist svagdanjeg vlasnika te nekretnine, jer osobe mogu imati prava, a stvari ne mogu) sa svrhom da se tom nekretninom bolje, lake ili udobnije gospodari. Zakon izriito doputa da povlasna nekretnina bude i javno dobro u opoj ili u javnoj uporabi, ako se tome ne protivi njihova prava narav (186/3). Nuni prolaz ipak ne moe biti osnovan u korist opeg dobra (224/3), jer bi to onda postao javni prolaz, a taj ureuje javno pravo. 137. Povlasna i posluna nekretnina ne moraju biti susjedne. 138. Ovlatenik moe na poslunoj stvari imati neku napravu kojom izvrava slunost. On ju je duan drati u urednom stanju, koliko to zahtijevaju interesi vlasnika poslune stvari. On snosi i trokove odravanja te naprave. Ako i vlasnik ima koristi od te naprave, duan je i on razmjerno toj koristi snositi dio trokova odravanja (181/3 i 4). I za samu poslunu stvar trokove odravanja i popravka duan je snositi ovlatenik, ali ako se i vlasnik njome koristi, onda ti trokovi razmjerno terete i njega. Ako ih on ne eli snositi, mora se odrei daljnjeg sukoritenja ili moe stvar prepustiti ovlateniku i protiv njegove volje (181/1 i 2). 139. Ako je slunost naplatna, onda je ovlatenik duan davati vlasniku poslune nekretnine naknadu za izvravanje slunosti. Sama naknada ne mora biti u 140. Prema namjeni povlasne nekretnine dijele se stvarne slunosti na 1/ poljske (ako je povlasna nekretnina namijenjena poljodjelstvu) i na 2/ kune. Broj i jednih i drugih je neogranien. Vlasnici povlasne i poslune nekretnine mogu osnovati stvarnu slunost kakvu ele i kakva im treba, s time da joj sadraj mora biti mogu i doputen. Zakon (188) samo primjerice navodi najee poljske i kune slunosti, od kojih veina potjee jo iz rimskog prava. Neke od njih onda i potanje razrauje, ali to ne znai da stranke ne mogu sporazumno svaku slunost prilagoditi svojim potrebama. Oni mogu pravnim poslom, kojim osnivaju slunost nju ograniiti i opteretiti kako im odgovara, samo to to ogranienje ne smije biti u suprotnosti sa samom naravi slunosti, a naravno, niti nemogue ili nedoputeno (219/3).
6 5 6 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja
STVARNO PRAVO
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
B. Pojedine vrste stvarnih slunosti

1. Poljske slunosti
141. Kao tipine poljske slunosti zakon navodi slunosti puta, slunosti vode, slunosti pae i umske slunosti, a u praksi se nailazi i na razne druge, kao npr. pravo praviti vapno, kopati pijesak itd.
a) Slunosti puta
142. ZV (190), po uzoru na rimsko pravo i OGZ, dijeli vrste slunosti puta na pravo staze (servitus itineris), progona stoke (servitus actus) i kolnika (servitus viae). Svaku od ovih slunosti moe na zahtjev jedne strane osnovati prisilno i sud u izvanparninom postupku ako su ispunjene zakonom odreene pretpostavke (191). Tada ju se naziva nuni prolaz, o emu je bilo rijei kod osnivanja slunosti (224). 143. Ovlatenik prava staze moe tom stazom hodati i tako tuda sebi putati druge ljude. Nije ovlaten jahati niti voziti se biciklom, pa niti gurati bicikl. 144. Ovlatenik prava progona stoke moe se, uz progon stoke, i sluiti kolicima, a ovo pravo obuhvaa i pravo staze. Nije, meutim, ovlaten vui teke terete preko poslunog zemljita. 145. Ovlatenik prava kolnika moe se po poslunoj nekretnini voziti jednom ili vie zaprega, motornim vozilom i biciklom. Ovo pravo obuhvaa i pravo staze i pravo progona stoke, ali s ogranienjem da ne smije tuda goniti nevezanu, nego samo vezanu stoku. = 146. Prostor na poslunoj nekretnini za izvravanje ovih prava mora biti tolik koliko je nuno da bi ih se izvravalo, a s obzirom na mjesne prilike. Ako zbog kakve nepogode (poplave i dr.) put postane neupotrebljiv, a nadlena vlast ne poduzme odmah potrebne mjere, mora se do uspostave prijanjeg stanja odrediti novi prostor.
b) Slunosti vode
147. Najee se meu raznim slunostima vode pojavljuju pravo crpsti vodu ili pojiti stoku te slunosti vodovoda, tj. pravo vodu odvraati, navraati ili provoditi. 148. Pravo crpsti vodu na poslunoj nekretnini ukljuuje i pravo na slobodan pristup vodi (192). Pravo pojiti stoku ukljuuje i pravo progoniti stoku i crpsti vodu. ' 149. Slunost vodovoda daje pravo vodu s tue nekretnine navraati na svoju ili sa svoje odvraati na tuu te u tu svrhu postaviti cijevi, ljebove, brane, spremSTVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 657
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
nike za vodu i druge naprave u mjeri koja se utvruje po potrebama povlasnog zemljita, a o svome troku (192/2). c) Slunosti pae .-,:.. /
;/ :
150. Vrsta i broj stoke te vrijeme i mjera izvravanja prava pae odreuju se kod osnivanja te slunosti (193). Ako u asu stjecanja slunosti to nije odreeno, mjerodavno je kako se mirno izvravao posjed prava slunosti pae kroz 20 godina. Ako se vrsta i broj stoke ne moe tako utvrditi, onda se pravo pae odnosi na tegleu stoku, goveda i ovce, a na koze samo izvan umskih podruja. Ne odnosi se na svinje i perad, kao ni na neistu, nezdravu i tuu stoku. Sto se broja stoke tie, mjerodavan je srednji broj iz prve tri godine u zadnjih 20 godina, a ako se to ne zna, onda se uzima koliko je pravedno s obzirom na koliinu i kakvou pae, a nikad vie nego to se zimi moe prehraniti krmom dobivenom s povlasnog zemljita. U taj se broj ne rauna stoka koja jo sie. Vrijeme pae se ravna po mjesnom obiaju, ali tako da se ne smeta poljsko obraivanje ureeno posebnim propisima. 1 5 1 . Pravo pae ne ovlauje ni na kakvu drugu korist osim pae. Ovlatenik ne smije kositi travu, niti iskljuiti stoku vlasnika poslune nekretnine od pae na njoj. Ako bi stoka mogla nanijeti tetu, mora biti uvana. Uope se ova slunost mora izvravati tako da se ne oteti supstanca pae. 152. Obiaj koji postoji u nekim krajevima da se na jesen, kad vie nema usjeva, pusti stoku da pase na tuem zemljitu, samo je onda slunost pae (uzajamna), ako je kao takva steena. Inae je to prividna slunost (do opoziva). d) umske slunosti 1 5 3 . U umske slunosti spadaju pravo sjei drva prema potrebama ili samo suhe grane, zatim skupljanje ira, suhog lia i si. Na te i na ostale poljske slunosti na odgovarajui se nain primjenjuju odredbe o pravu pae (194). 2. Kune slunosti 154. Ako povlasna nekretnina obuhvaa i zgradu, a nije namijenjena poljodjelstvu, slunost je kuna. Moe ih se podijeliti na a/ afirmativne, koje vlasnika te nekretnine ovlauju da neto poduzima na susjedovoj nekretnini kao poslunoj, a taj je to duan trpjeti (188/4) i na b/ negativne koje vlasnika te nekretnine ovlauju na to, da vlasnik poslune nekretnine neto proputa, to bi inae slobodno inio (188/5). 155. U afirmativne kune slunosti spadaju npr. pravo 1. nasloniti teret svoje zgrade na tuu; 2. gredu ili ronik umetnuti u tui zid; 3. imati dijelove svoje zgrade bilo u susjedovu zranom prostoru ili na susjedovu zemljitu ili imati prozor u tuem zidu radi svjetla ili i radi vidika; 4. imati svoje naprave na tuoj nekretnini; 5. provoditi dim ili druge plinove kroz susjedov dimnjak; 6. navoditi
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
kapnicu sa svoga krova na tuu nekretninu; 7. odvoditi ili prolijevati tekuine na susjedovo zemljite; itd. 156. U negativne spadaju npr. dunost 1. svoju kuu ne povisivati (npr. zbog zraka, vidika); 2. kuu ne sniavati (npr. zbog bure); 3. ne oduzimati povlatenoj zgradi svjetlo i zrak ili vidik; 4. ne odvraati kinicu s krova svoje kue od susjedova zemljita, kojemu bi mogla koristiti za polijevanje vrta ili punjenje cisterne ili inae; itd. 157. Iako e neke od ovih u ZV samo primjerice navedenih slunosti (po uzoru na OGZ odn. na rimsko pravo, koje je u mnogo emu bilo uzor OGZ-u) izgledati moda neprimjerene dananjem vremenu, kad je osobito u gradovima manjevie sve regulirano javnopravnim (upravnim) propisima, ipak e se u praksi naii na njih - na neke vrlo rijetko, ali zato na druge ee (npr. slunost vidika). Stranke ih ionako mogu prilagoditi svojim potrebama. Zakon sadri potanje odredbe samo o nekima od njih.
a) Pravo prozora
158. Slunost prozora daje vlasniku povlasne nekretnine pravo na svjetlo i zrak kroz prozor u zidu tue (poslune) nekretnine (195). Smatra se da ona obuhvaa i pravo izgraditi prozor u tuem zidu ako ga nema. Ne obuhvaa i pravo na vidik, osim ako nije izriito ukljueno. Ako nije, ovlatenik na zahtjev vlasnika poslune nekretnine mora staviti reetku na prozor. Ovlatenik je duan uvati otvor, jer inae odgovara za tetu koja otuda nastaje. 159. Kolikogod e ova slunost u praksi biti rijetka, toliko se esto vode sporovi oko prozora koji netko ima ili eli otvoriti u vlastitom zidu. Naravno da vlasnik u svom zidu moe otvoriti prozor i da mu za to ne treba slunost a niti doputenje susjeda. Samo javnopravnim propisima (o graenju, urbanistikima) to moe biti ogranieno ili zabranjeno, pa se onda radi o ogranienju prava vlasnitva a ne o slunosti. Slunost bi trebalo osnovati samo onda, ako je vlasnikov zid na samoj mei, a on bi htio da se prozorska krila otvaraju prema van, u susjedov zrani prostor. Ako se prozor otvara unutra, dozvola nije potrebna. Samim time to u svome zidu moe otvoriti prozor, vlasnik nema ujedno pravo i na svjetlo, zrak ili vidik. Susjed nije duan proputati radnje kojima bi ih vlasniku oduzeo, pa na svom zemljitu moe izgraditi zid ili posaditi drvee kojima se zaklanja vidik i svjetlo. To ne bi smio samo onda, kad bi bio optereen slunou vidika u korist vlasnika prozora. Vlasnik prozora koji zahtijeva od susjeda da se suzdri od gradnje na svojoj nekretnini, jer da e mu zakloniti vidik, da bi uspio sa svojim zahtjevom mora dokazati da je stekao slunost vidika na nekom pravnom temelju. Samim time to na tom susjednom zemljitu vie od 20 godina vlasnik nije nita gradio, vlasnik prozora nije dosjelou stekao slunost vidika. Mogao ju je tako stei samo ako je susjed proputao gradnju zbog zabrane vlasnika prozora. Time je vlasnik prozora stekao posjed prava slunosti vidika, pa, ako su ispunjene i ostale pretpostavke, nakon 20 godina i samu slunost.
GLAVA 16. Slunosti b) Pravo provoenja tekuina
Stipkovi
160. Ova slunost ovlauje vlasnika povlasne nekretnine da kroz poslunu nekretninu provodi tekuine (redovito otpadne vode) iz svoje kue (197). Ako su za to potrebni jarci i kanali, mora ih izgraditi ovlatenik te ih drati dobro pokrivene i iste. To proizlazi iz naela da slunost treba izvravati obzirno, tako da se olaka optereenje poslune nekretnine. c) Pravo kapnice 161. Pravo kapnice je pravo odvoditi kinicu sa svoga krova na poslunu nekretninu bilo kroz lijeb bilo tako da otjee slobodno (198). Ovlatenik je duan svoj krov i ljebove odravati u takvom stanju, da mlaz kinice ne teti poslunoj nekretnini, te napali snijeg na vrijeme oistiti. On smije uzdii svoj krov ali tako da time slunost ne postane tegotnija za optereenu stranu. d) Pravo imati dio zgrade i naprave na poslunoj nekretnini 162. Ova se slunost razvila iz rimske servitus proiciendi, tj. prava imati dijelove svoje zgrade (balkon, terasu, dio krova) nad tuim zemljitem, dakle u tuem zranom prostoru. U modernom pravu, pa tako i po naem zakonu (196) ona ovlauje vlasnika povlasne nekretnine da u tuem vlasnikom prostoru, tj. na povrini susjedne nekretnine, ispod nje ili u njezinu zranome prostoru ima dio svoje zgrade, neku izgraenu napravu ili neki ureaj koji slui njegovoj zgradi. Danas e to osobito esto biti razni vodovi (elektrini, plinski, telekomunikacijski), cijevi (vodovodne, kanalizacijske) itd. Ovlatenik je duan taj dio ili ureaj odravati o svom troku, a vlasniku poslune nekretnine plaati naknadu za iskoritavanje njegove nekretnine u visini zakupnine, ako nije zakonom ili ugovorom drukije odreeno. 163. Ovdje se pojavljuje i dunost vlasnika optereene nekretnine na odreene inidbe. Ta je obveza supsidijarna, tj. nastaje uz izvravanje slunosti. Sastoji se u razmjernom sudjelovanju u odravanju zida, stupa ili stijene na koje je naslonjena susjedna zgrada ili u koje je umetnuta tua greda i si., zatim dimnjaka kroz koji prolazi tui dim, krova na kojemu je tua antena, proelja na kojemu je tui natpis ili reklama, itd. (196/3). Ta obveza proizlazi i iz opeg pravila da je vlasnik poslune stvari duan pridonositi za odravanje stvari ako se i sam njome slui.
IV. OSOBNE SLUNOSTI A. Osobitosti osobnih slunosti

164. Osobna slunost je stvarno pravo koje ovlauje pojedinano odreenu osobu da se na odreeni nain slui tuom stvari, iji svagdanji vlasnik to mora trpjeti (199/1). Za razliku od stvarne slunosti, to je strogo osobno pravo koje pri6 6 0 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
pada poimenino odreenoj osobi radi zadovoljavanja nekih njezinih potreba. Te potrebe mogu biti najrazliitije, ali ipak moraju imati razumnu svrhu koja zasluuje pravnu zatitu. Ako izgube razumnu svrhu, mogu se osobne slunosti ukinuti kao i sve slunosti. Inae traju samo onoliko vremena za koliko su osnovane, a najdue do ovlatenikove smrti (201). Samo iznimno, ako su izriito osnovane i za ovlatenikove nasljednike, nasljeivanjem mogu prijei na prve nasljednike, tj. one koji nasljeuju zbog smrti prvoga ovlatenika, a njihovom smru se konano gase (202). Osim to su naelno nenasljedive, kao strogo osobna prava su i neotuive, pa ih se ne moe prenijeti na drugu osobu kao ovlatenika. Ipak, ovlatenik ne mora sam osobno izvravati osobnu slunost, nego to mogu i njegovi ukuani. Izvravanje plodouivanja, ali ne i prava uporabe, ovlatenik moe prepustiti pravnim poslom drugoj osobi, besplatno ili naplatno. Plodouivatelj ima, naime, pravo na sve plodove i potpunu uporabu pa je svejedno tko e to izvravati. 165. Za razliku od stvarnih, broj je osobnih slunosti u naem pravu ogranien. ZV kao osobne slunosti navodi 1/ pravo plodouivanja, 2/ pravo uporabe i 3/ pravo stanovanja (199/2). Ima ih dakle samo tri, kao to je to bilo po rimskom pravu. Nije svugdje tako; u vicarskom pravu npr. broj osobnih slunosti nije ogranien. No, premda su u nas svega tri prave osobne slunosti, ipak - svaku se stvarnu slunost moe osnovati i kao nepravilnu, naime u korist odreene osobe kao vlasnika povlasne nekretnine (a ne u korist svagdanjeg vlasnika), pa je kroz to broj osobnih slunosti i u naem pravnom poretku zapravo neogranien. Meutim, rezultat nije sasvim jednak: za nepravilnu se slunost predmnijeva da je stvarna, pa zainteresirani vlasnik poslune stvari mora dokazati da je bila osnovana ad personam i da se npr. smru te osobe ugasila. 166. Osobne slunosti nastaju samo na temelju pravnoga posla - ugovora ili oporuke.
B. Pojedine vrste osobnih slunosti

1. Pravo plodouivanja 167. Pravo plodouivanja (uzufrukt, od lat. ususfructus) je osobna slunost na temelju koje se ovlatenik moe u svakom pogledu sluiti tuom stvari, ali u skladu s njezinom namjenom i uvajui joj supstancu (203/1). 168. Plodouivatelj (uzufruktuar) moe biti i fizika i pravna osoba. Ako ih je vie, svaki je samostalni nositelj svoga dijela prava plodouivanja, osim ako im ono ili dio toga prava pripada zajedniki. Ako se veliina alikvotnog dijela pojedinoga plodouivatelj a ne moe utvrditi, uzima se da su dijelovi jednaki (203/5). a) Predmet 169. Predmet plodouivanja je nepotrona stvar. Najee je to nekretnina, ali moe biti i pokretna stvar, a i vie pokretnih stvari zajedno (npr. stado). Kako je plodouivanje djeljiva slunost, moe postojati i na alikvotnom dijelu poslune
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
stvari. Kao stvar tretira se kod plodouivanja i pravo, pa i ono moe biti predmet te slunosti ako daje plodove ili druge koristi (npr. glavnica koja daje kamate). To je jedan od rijetkih sluajeva gdje i pravo (redovito trabina) moe biti predmet stvarnoga prava. Predmet plodouivanja je posluna stvar (nepokretna, pokretna ili pravo) sa svim svojim pripadnostima (203/4). : r 170. Ako se osnuje plodouivanje npr. na cijelom imanju, tu e se kao predmet slunosti pojaviti i potrone stvari. Tada na njima nastaje nepravo plodouivanje (guasiususfructus). Isto e biti ako je predmet pravo koje ne daje plodove kao npr. neukamaena glavnica (211). Predmet nepravog plodouivanja prelazi u vlasnitvo plodouivatelja, pa se onda poslunom stvari smatra njegova novana vrijednost koja se vlasniku vraa kad plodouivanje prestane (211/2). Kako je na toj stvari stekao ne samo posjed nego i vlasnitvo, nepravi plodouivatelj moe njome slobodno raspolagati. Isto je i ako je primio gotov novac, ali ako je nepravo plodouivanje osnovano na ve uloenoj glavnici, onda moe zahtijevati samo kamate (211/3). Ovakav e se kvaziuzufrukt susresti npr. i na trgovakom poduzeu (duanu) zajedno sa svom robom u njemu (tj. zamjenljivim stvarima koje su namijenjene prodaji). Moe se stoga zakljuiti da se nepravo plodouivanje moe osnovati na potronim stvarima, na (ne)potronim zamjenljivim stvarima namijenjenim otuivanju i na pravu koje ne daje plodove. Predmet je onda novana vrijednost stvari ili prava, koju je kvaziuzufruktuar nakon prestanka ovoga prava duan vratiti vlasniku. Ovaj je odnos zapravo obveznopravne naravi i vrlo je slian zajmu. Ipak izmeu nepravog plodouivanja i zajma postoje i razlike: razliita im je svrha (kod nepravog plodouivanja namjera je redovito imovinski osigurati neku osobu, a kod zajma svrha je kredit). Kod nepravog plodouivanja vraa se vrijednost, a kod zajma stvari iste vrste, koliine i kakvoe. Nepravo plodouivanje traje do isteka roka ili do smrti ovlatenika, a zajam do isteka roka ili otkaza. Volja stranaka je naime bila usmjerena na to da osnuju slunost, pa se zato na nepravo plodouivanje, koliko je to mogue, primjenjuju pravila o plodouivanju. b) Sadraj 1 7 1 . Plodouivatelj je ovlaten sluiti se poslunom stvari bez obzira na to kolike su mu potrebe, ali u skladu s njezinom temeljnom namjenom (204). Ima pravo posjedovanja te stvari, dakle da je ima u svojem nesamostalnom posjedu, a ima i pravo na potpunu uporabu i na sve koristi od te stvari, ali sve to tako da se ouva njezina supstanca. To znai da dok traje plodouivanje, vlasnik poslune stvari svoje vlasnike ovlasti moe izvravati samo u vrlo suenom opsegu - onoliko koliko ne vrijea plodouivateljevo pravo. Vlasnik ima pravo na posredni posjed svoje stvari i na pravno raspolaganja njome. Moe stvar otuiti, ali optereenu plodouivanjem, a moe je i opteretiti (npr. zaloiti), ali ni to ne moe biti na tetu plodouivanja. Vlasniku pripadaju i koristi od stvari koje nemaju karakter ploda u irem smislu. Tako npr. vlasnik ima pravo na nagradu u sluaju nalaza blaga, a ne plodouivatelj. Prirataj poslune stvari pripada vlasniku, ali se onda i na nj proiruje plodouivanje.
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
172. Vlasnik poslune stvari i plodouivatelj mogu radi lakeg dokazivanja uzajamnih trabina sastaviti ovjerovljeni popis svih poslunih stvari s naznakom njihove vrijednosti u doba popisa i procjene. Ako to ne uine, predmnijeva se da je plodouivatelj primio u uporabljivom stanju stvar srednje kakvoe sa svim pripadnostima potrebnim za uredno plodouivanje (208). 173. Poboljice na poslunoj stvari nisu duni obavljati ni njezin vlasnik ni plodouivatelj, ali mogu i jedan i drugi. Da bi ih vlasnik mogao obaviti, mora mu to plodouivatelj dopustiti. Doputenje nije potrebno, ako su poboljice ujedno i nune, ili ako se vlasnik obveze da e mu dati punu odtetu za uporabu i prihod koje je izgubio zbog obavljanja radova. Od te odtete vlasnik moe odbiti korist koju plodouivatelj ima od poboljica (207), dakle razliku izmeu prijanjeg i sadanjeg prihoda. 174. Plodouivatelj koji obavi kakve poboljice na poslunoj stvari bez sporazuma s vlasnikom ima poloaj poslovoe bez naloga, pa se po pravilima o poslovodstvu bez naloga (220-228. ZOO) ravna i njegovo pravo na naknadu za poboljice. On im ius tollendi, tj. moe odvojiti i sebi uzeti ono to je dodao, ako je to mogue a da se stvar ne oteti (207/3). 175. Pravilo je da plodouivatelj ima pravo na isti prihod od iste vrijednosti (205). To znai da je njegov sav prihod koji posluna stvar daje bez umanjpnja supstance, ali da on snosi sve trokove za uporabu i iskoritavanje kao i za redovito odravanje i obnavljanje poslune stvari, te terete koji je optereuju. 176. Prihod od poslune stvari su prvenstveno svi njezini plodovi, i naturalni i civilni. Plodouivatelj ima pravo i na obine naturalne plodove i na izvanredne (npr. vaditi pijesak, kamen iz kamenoloma i si.) koji su u skladu s namjenom poslune stvari, ukoliko ih ne bi javnopravni propisi (npr. o rudarstvu) zabranili i samome vlasniku. Vlasnitvo plodova i drugih koristi, koje su se odvojile od stvari a da se nije umanjila njezina supstanca, plodouivatelj stjee odvajanjem. Ako bi pak neka korist od stvari znaila zapravo smanjenje njezine sups-tance, onda to nije plod i na to plodouivatelj nema pravo. On npr. smije posjei onoliko ume koliko doputaju umarska pravila, a ne smije zadirati u umsku glavnicu. 177. Plodouivatelj ima pravo i na sve civilne plodove, tj. prihode koje stvar daje na temelju nekog pravnog odnosa, koji se odnose na vrijeme u kojemu je postojalo njegovo pravo plodouivanja. Nije odluno kad su dospjeli i jesu li ubrani. Njegov poloaj, glede civilnih plodova, razliit je, dakle, od poloaja potenoga posjednika. Ti e plodovi najee biti kamate te najamnine i zakupnine, budui da plodouivatelj ne mora sam izvravati sadraj plodouivanja, te stvar moe iznajmiti i dati je u zakup. Civilni plodovi od stvari koji se odnose na razdoblje nakon prestanka plodouivanja, pripadaju vlasniku, koji ih moe zahtijevati i od plodouivatelja, ako ih je ovaj npr. ubrao unaprijed (205/4). 178. Sve redovite trokove koji su potrebni da bi se stvar mogla rabiti i davati plodove, snosi plodouivatelj (npr. trokove za struju, grijanje, sjemenje, zatitna
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
sredstva). On ima pravo na sve redovite koristi od poslune stvari (to bi bio brutto prihod), ali kako svi trokovi za uporabu i iskoritavanje poslune stvari idu na njegov teret, bez obzira na to koliki je prihod ostvaren (205/5), ostaje mu samo isti (netto) prihod. c) Plodouivateljeve dunosti
179. Plodouivatelj mora poslunu stvar uvati kao dobar domain (205/6). Ne smije je unititi (npr. sruiti zgradu), niti joj promijeniti namjenu (npr. u vrtu izgraditi zgradu). Mora joj odrati supstancu, a to znai popravljati je i obnavljati ono to se s vremenom istroilo. Plodouivatelj ipak ne snosi sve trokove odravanja stvari. Treba razlikovati trokove za redovite popravke i redovito obnavljanje od onih za izvanredne popravke i izvanredno obnavljanje. Prve snosi plodouivatelj, a druge vlasnik stvari. Ako npr. treba popraviti krov koji je negdje poeo prokinjavati, to je duan uiniti ili platiti plodouivatelj. Ako se pak zbog dotrajalosti ili potresa uruio dio krova, troak tog popravka tereti vlasnika. Ono to se uporabom ili iskoritavanjem potroilo i unitilo mora nadopuniti i obnoviti plodouivatelj (npr. ivotinje u stadu, voke u vonjaku, inventar na imanju, i si.). Sve te trokove za redovito odravanje i obnavljanje stvari plodouivatelj snosi samo u granicama vrijednosti svoga istog prihoda (205/6). 180. I terete povezane s objektom plodouivanja snosi plodouivatelj, ali i to da visine svog istog prihoda. To su javne obveze (porezi i si.), stvarni tereti na poslunoj nekretnini te kamate na trabine, koje su osigurane hipotekom na poslunoj nekretnini. 1 8 1 . to se tie izvanrednih popravaka i obnavljanja stvari koji postanu nuni zbog dotrajalosti ili vie sile, plodouivateljeva je dunost da o tome odmah obavijesti vlasnika. Trokovi za izvanredne popravke i obnovu stvari terete vlasnika. Njega se ne moe siliti da ih poduzme odn. plati, ali ako on to ne uini, moe plodouivatelj. Tada nakon prestanka plodouivanja ima pravo na naknadu kao poteni posjednik ili pak moe zahtijevati primjerenu naknadu za plodouivanje koje je izgubio zbog proputenoga graenja (206/3). Ako pak vlasnik poslune stvari obavi te nune trokove odn. obnovu, plodouivatelj mu je duan plaati kamate na uinjene trokove u omjeru, u kojemu se time poboljalo njegovo plodouivanje (206/2). 182. Ako su, meutim, izvanredni popravci ili obnova potrebni zato, jer ih je skrivio sam plodouivatelj ili osoba za koju on odgovara, onda on snosi i trokove za njih (206/4). I 1 8 3 . Plodouivatelj je duan vlasniku poslune stvari na njegov zahtjev dati primjereno osiguranje (kauciju) ako je supstanca stvari ugroena (209). To e biti kad postoji opasnost da e se zbog naina na koji plodouivatelj rabi i iskoritava stvar njezina vrijednost smanjiti. Samo osiguranje za eventualnu buduu tetu, koju bi vlasnik mogao pretrpjeti, daje se po pravilima o zalonom pravu. Ako se
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
stranke ne mogu sporazumjeti o njemu, odredit e ga na zahtjev sud. Ako pak plodouivatelj ne bi dao osiguranje, na koje se obvezao ili koje je odredio sud, vlasnik moe zahtijevati da sud ukine plodouivanje, ali u tom sluaju mora vlasnik plodouivatelju za nj dati pravednu naknadu (209/2). Sud moe udovoljiti tom zahtjevu ali, ako smatra da je bolje s obzirom na okolnosti sluaja, moe i postaviti upravitelja poslunoj stvari kad to zahtijeva plodouivatelj, koji se obvezao da e sve trokove te uprave snositi kao trokove za uporabu i iskoritavanje poslune stvari (209/3). U tom e sluaju sud odmah sastaviti popis i procjenu poslune stvari. 184. Nakon prestanka prava plodouivanja dunost je plodouivateljeva da posjed poslune stvari preda njezinu vlasniku. Mora je predati u stanju u kakvu ju je bio primio (210/1), inae odgovara za smanjenje njezine vrijednosti. Ne odgovara samo za ono smanjenje vrijednosti poslune stvari do kojega je dolo zbog starenja ili redovitoga troenja stvari, iako ju je on odravao kao dobar domain. Ako se smanjenje vrijednosti moglo izbjei samo izvanrednim popravcima ili izvanrednom obnovom stvari, plodouivatelj za to ne odgovara, jer takvi popravci odnosno obnova nisu njegova dunost (210/2 i 3). 185. Prirodni plodovi koji u asu povrata stvari jo nisu odvojeni, vlasnikovi su. Plodouivatelj ima pravo na naknadu trokova, koje je imao da bi dobio plodove, prema pravilima o poloaju potenoga posjednika prigodom povrata stvari vlasniku. I civilni plodovi koji se odnose na razdoblje nakon prestanka plodouivanja pripadaju vlasniku (210/4 i 5). 186. Plodouivateljeve dunosti i odgovornosti prelaze i na njegove nasljednike odnosno univerzalne sukcesore (210/6).
d) Vlasnikove dunosti
187. Vlasnik nije u naelu duan nita troiti za redovito odravanje i obnavljanje svoje stvari, niti za poboljice. Ako su, meutim, zbog dotrajalosti ili vie sile postali nuni izvanredni popravci ili obnova stvari, jer je potpuno ili djelomino onemogueno izvravanja plodouivateljevog prava - od vlasnika se niti tada ne moe traiti da stvar popravi ili obnovi, ali to e ipak pasti na vlasnikov teret, no tek po prestanku plodouivanja. Tada e plodouivatelj koji je sam popravio odnosno obnovio stvar, moi zahtijevati naknadu trokova po pravilima koja vrijede za potenog posjednika; odnosno - ako stvar nije bila popravljena - plodouivatelj e moi od vlasnika zahtijevati primjerenu naknadu za plodouivanje koje je izgubio zbog proputenog graenja (popravljanja, obnove) (206/3). 188. Vlasnik je duan plodouivatelju naknaditi i trokove za poboljice na poslunoj stvari, koje je ovaj uinio bez sporazuma s vlasnikom, ako bi na njih imao pravo po pravilima o poslovodstvu bez naloga. Plodouivatelj ima, meutim, ius tollendi, pa e vlasnik biti duan trpjeti da plodouivatelj za sebe odvoji i uzme ono to je dodao vlasnikovoj stvari, ako je to mogue bez oteenja stvari (207/3). Dakako, plodouivatelj nee moi zahtijevati od vlasnika naknadu za one poboljice koje je za sebe odvojio.
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
2. Pravo uporabe 189. Pravo uporabe (usus) je osobna slunost na temelju koje se ovlatenik moe za svoje potrebe sluiti tuom stvari prema njezinoj namjeni i uvajui njezinu supstancu (212). I ova osobna slunost ima svoj korijen u tradiciji rimskoga prava, gdje se je jednako nazivala, ali joj je ispoetka, do klasinog doba, sadraj bio ui. Naime, usus se od uzufrukta razlikovao kvalitativno, kako na to upuuje i naziv. Uzuar je imao pravo samo na uporabu, a uzufruktuar i na uporabu i na koritenje tue stvari. Kasnije se sadraj ususa sve vie irio i na pojedine koristi, pa u novijem pravu to vie nije tako. I po OGZ i po ZV, uporabovnik (uzuar) ima kao i plodouivatelj pravo i na uporabu i na koritenje, pa je razlika samo kvantitativna. Dok se plodouivatelj tuom stvari moe koristiti neogranieno, uporabovnik to smije samo u opsegu svojih potreba. Na pravo uporabe se na odgovarajui nain primjenjuju pravila o pravu plodouivanja, ako zakonom nije to posebno odreeno niti to zahtijeva pravna narav prava uporabe (212/6). 190. Uporaba nije djeljiva. Razliito od prava plodouivanja, pravo uporabe ne moe imati vie osoba, osim kad su one u takvom odnosu da im ono pripada zajedniki. Dakle, pojedini subjekt ne moe imati alikvotni dio ovoga prava, dok je to kod prava plodouivanja mogue. 1 9 1 . Predmet prava uporabe isti je kao i kod plodouivanja, s jednom razlikom: potrona stvar ne moe nikako biti predmet ove slunosti; niti kao predmet neprave uporabe. ; 192. Uporabovnikove ovlasti su sadrajno jednake plodouivateljevima, ali su opsegom ograniene. On se poslunom stvari smije sluiti samo u okviru svojih potreba, pa sve ostale koristi koje se iz stvari mogu crpsti a da ga se ne smeta, pripadaju vlasniku. Vlasnik je ovdje u boljem poloaju nego kad mu je stvar optereena plodouivanjem. Tamo od nje nema nikakvih koristi dok slunost traje, a kod prava uporabe njemu pripada sve to prelazi opseg uzuarovih potreba. Ba zato jer se opseg izvravanja ovlatenikovih ovlasti ravna prema njegovim potrebama, pravo uporabe mora on sam izvravati (sa svojim ukuanima), pa ne moe izvravanje prepustiti pravnim poslom drugoj osobi, kao to je to mogue kod plodouivanja (213). 193. Ovlatenikove se potrebe prosuuju prema objektivnom kriteriju - koliko bi se osoba njegove dobi te zvanja, zanimanja i obiteljskog kuanstva trebala za svoje potrebe sluiti takvom poslunom stvari. Uzimaju se pritom u obzir ne samo uzuarove osobne potrebe, nego i potrebe njegovog obiteljskog kuanstva - i one su ovlatenikove potrebe. Ovlatenikove se potrebe ocjenjuju objektivno, dakle i bez obzira na njegovu ostalu imovinu.3 Potrebe se prosuuju prema stanju kad je slunost osnovana, ako nije to drugo odreeno, pa kasnije promjene zvanja i zanimanja ne ovlauju ga na proirenje uporabe. Jedino e na opseg uporabe
injenica da ovlatenik prava uporabe ima u svojem vlasnitvu neku umu, odakle bi mogao podmiriti sve svoje potrebe za drvetom, ne umanjuje njegovo pravo da ih u cijelosti namiruje iz tue ume na kojoj ima pravo uporabe. 666 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
3
Stipkovi
GLAVA 16. Slunosti
utjecati promjene u obiteljskom kuanstvu (brani drug, maloljetna djeca, kao i osobe koje je po zakonu duan uzdravati), koje su bile prirodno oekivane i razumno predvidive u doba kad je slunost osnovana, ili su nuno potrebne za ; voenje obiteljskog kuanstva (214). r : 194. Za razliku od plodouivatelja, uporabovnik ne stjee plodove poslune stvari odvajanjem, nego ubiranjem, jer se smatra da tek u tom asu pokazuje svoje potrebe. I ostale koristi od stvari stjee kad ih ubere za svoje potrebe. Isto vrijedi i za civilne plodove, s time da, kao i plodouivatelj, ima pravo samo na one koji se odnose na vrijeme u kojemu je postojala njegova slunost (215). . ..... .:. 195. to se tie trokova i tereta postoji velika razlika prema plodouivanju. Ovdje je vlasnik duan snostiti sve redovite i izvanredne trokove i terete poslune stvari i on je o svom troku mora odravati u dobru stanju. On to, meutim, ipak mora samo do visine koristi, koja mu preostane nakon to uzuar namiri svoje potrebe. Ako su trokovi i tereti vei od te koristi, koja preostaje vlasniku, viak mora snositi uporabovnik. Ako to nee, mora se odrei svoga prava uporabe (216). Razlog za ovakvo rjeenje pitanja trokova i tereta je praktine naravi. Naime, kod prava uporabe i vlasnik ima pravo na dio koristi od poslune stvari, i to na sve koje se iz nje mogu crpsti a da se ne smeta uporabovnik. Ako bi trokove i terete snosili svaki razmjerno svojoj koristi od stvari, redovito bi dolazilo do spora izmeu njih, jer bi bilo teko utvrditi tone iznose. Zato je radi jednostavnosti zakon prvenstveno obvezao vlasnika, a tek podredno ovlatenika slunosti, uzimajui da e najee vea biti vlasnikova korist. 196. Najei sluaj ove slunosti u praksi je pravo uporabe stana. No zbog specifinosti predmeta (stan, kua) i svrhe (stanovanje), izdvaja se od davnina taj sluaj u posebnu slunost: pravo stanovanja (habitatio). 3. Pravo stanovanja 197. Pravo stanovanja (ili habitatio, kako se u praksi esto uje radi razlikovanja od stanarskog ili slinog prava) je osobna slunost na temelju koje se ovlatenik moe sluiti tuom stambenom zgradom ili njezinim dijelom za stanovanje (217). Sadraj ove slunosti moe biti, bilo a) uporaba u svrhu stanovanja, bilo b) plodouivanje u svrhu stanovanja. U pravilu e se pravo stanovanja prosuivati po pravilima o slunosti uporabe, pa e za nj vrijediti ono to je reeno o uporabi (217/2). No, ako je pravo stanovanja osnovano s takvim sadrajem da je ovlatenik ovlaten sluiti se svim dijelovima zgrade koji su za stanovanje, tako da ih u svakom pogledu moe uivati (uvajui naravno supstancu), tada je pravo stanovanja osnovano kao plodouivanje, pa se primjenjuju pravila o pravu plodouivanja (217/3). Osnovna praktina razlika je u tome, to onda ovlatenik ima pravo zgradu ili njezin dio i iznajmiti, a inae to ne smije. 198. Iako je cijela optereena nekretnina predmet ove slunosti, samo izvravanje slunosti stanovanja uvijek je ogranieno samo na dijelove nekretnine namiSTVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 667
GLAVA 16. Slunosti
Stipkovi
jenjene stanovanju, i to one koji su tom slunou obuhvaeni kod osnivanja. U tom smislu kaemo da je predmet slunosti stanovanja a) stambena zgrada, ili b) dio zgrade namijenjen stanovanju. Pravo stanovanja se ne moe izvravati na ostalim dijelovima nekretnine (osim pripadaka - kao to su npr. prostorije u podrumu ili na tavanu) (217/4). 199. Svrha prava stanovanja je iskljuivo stanovanje (kako ga se shvaa u svakodnevnom ivotu), pa ga se smije izvravati samo u skladu s tom namjenom, i to tako da se uva supstanca nekretnine (217/1). Vlasniku se ne smije onemoguiti ili oteati potrebno nadgledanje cijele njegove nekretnine (217/5). 2 0 0 . Vlasnik je slobodan u svakom pogledu raspolagati onim dijelovima zgrade koji nisu namijenjeni stanovanju, a i stambenim dijelovima koji nisu obuhvaeni tom slunou. Pritom ne smije sprijeiti ovlatenika da izvrava svoje pravo stanovanja (217/4).
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 17. Pravo iz stvarnog tereta
Glava 17.
Pravo iz stvarnog tereta

I. Pravna ustanova stvarnih tereta A. Pojam, razvoj i uloga
1. Pravna ustanova stvarnih tereta vue korijen od srednjovjekovnog lenskog, feudalnog prava. Umjesto da neslobodne osobe rade na gospodarevoj nekretnini kako bi odatle nastajale koristi za gospodara, on bi svoju nekretninu opteretio stvarnim teretom, pa bi je tako optereenu dodijelio nekoj osobi. Teret bi se sastojao u tome to bi mu onaj koji bi stekao tu nekretninu morao davati koristi od nje (ili dio koristi od nje) izvravajui mu periodini odreene inidbe (na pr. davati mu desetinu uroda svake godine). Tim inidbama bi koristi koje daje nekretnina (dio te koristi) dobivao korisnik tereta - gospodar. Kako je stvarnopravni teret bio stvarnopravne prirode, pa je djelovao prema svakome koji bi stekao nekretninu, to bi inidbe koje su bile sadraj tereta bio duan izvravati svaki onaj tko bi stekao optereenu nekretninu. Obveze prema gospodarima su tako izgubile osobni i dobile stvarnopravni karakter - nekadanju osobnu ovisnost o gospodaru zamijenila je ovisnost kroz optereenje nekretnine. Postupno se bio razvio velik broj razliitih stvarnih tereta. Isprva su to bili stvarni tereti na zemlji (na inidbe u naturi ili u novcu), ali su se kasnije razvili slini i u gradovima (gdje nisu potjecali od feudalnih prava, nego bi nastajali kupnjom rente1 ili si.). 2. Pravna ustanova stvarnih tereta bila je strana rimskom pravu, koje je strogo razlikovalo stvarna od obveznih prava, a stvarno pravo na tuoj stvari je moglo ovlaivati svojeg nositelja jedino na vlasnikovo trpljenje ili proputanje - nipoto na to da bi mu vlasnik neto davao ili inio. Naelo rimskog prava je bilo da nema slunosti na pozitivno injenje (servitus in faciendo consistere nequit). Ipak, unato recepciji rimskoga prava, pravna se ustanova stvarnih tereta uspjela odrati.2 Svoju je vitalnost dokazala i kasnije. 3. Nakon to je sruen feudalni poredak, nije vie bilo u pravnim poretcima mjesta stvarnim teretima koji bi odravali i dalje feudalne odnose. Tada se zastuKupnja rente je bila posao kojim bi netko vlasniku nekretnine dao odreenu svotu novca, s time da se na nekretnini osnuje stvarni teret, zbog kojega e svagdanji vlasnik te nekretnine morati plaati novanu rentu korisniku tog tereta. Kada bi se teret osnovao, pravo korisnika tereta na obroke rente proizlazilo bi iz stvarnog tereta, i bilo bi neovisno o tome je li postojao i kakav je bio obvezni odnos izmeu onoga tko je rentu kupio i vlasnika nekretnine koji je osnovao teret. Polazei od rimskog pojma slunosti, razvijen je bio pojam stvarnih tereta kao svojevrsne inaice slunosti, koja stoji uz bok rimskopravnim slunostima na trpljenje i proputanje. Govorilo se o stvarnim teretima kao o slunostima na injenje (servitutes faciendi), odnosno slunostima po njemakom pravu (servitutes iuris Germanici). STVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 669
2 1
Gavella
palo shvaanje da u njima nema vie mjesta ikakvim stvarnim teretima, bez obzira jesu li feudalnog porijekla ili nisu, jer da bi mogli svojim postojanjem ponovno uspostaviti feudalne odnose. Bilo je to oigledno pretjerivanje, ali strah od povratka feudalizma bio je jo veoma izraen, pogotovo neposredno nakon Francuske Revolucije. Tako francuski CC uope ne priznaje stvarne terete. U Njemakoj, naprotiv, zadrana je ustanova stvarnih tereta - BGB ju je usvojio i iscrpno uredio. Kada se u vicarskoj Konfederaciji radilo na donoenju ZGB-a, vodile su se velike rasprave u prilog i protiv ustanove stvarnih tereta. Pravnici iz francuskih kantona otro su se suprotstavljali ideji da taj zakonik uredi stvarne terete, dok su oni iz ostalih vicarskih kantona ipak zagovarali zadravanje pravne ustanove stvarnih tereta, kako bi se zadovoljavale potrebe ivota. Naeno je srednje rjeenje - vicarski je ZGB dodue omoguio postojanje stvarnih tereta, ali ih je uredio s takvim restrikcijama da je time iskljuio opasnost od obnove feudalnih odnosa. Austrijski ABGB (OGZ) je izbjegao da izriito ukine stvarne terete, ali i da ih uredi svojim normama - OGZ ne sadri odredbe koje bi cjelovito ureivale stvarne terete, nego samo neke posebne odredbe u vezi s nekim vrstama stvarnih tereta.3 Ipak, premda su feudalni odnosi naravno i u Austriji ukinuti, austrijsko se pravo nije odreklo ustanove stvarnih tereta.4 Stvarni tereti, dakako vie ne oni feudalnog karaktera, ustanova su i suvremenpg austrijskog pravnog poretka, ureena nekim odredbama posebnih zakona. 4. U naem je pravnom poretku - dok je bio sastavni dio jugoslavenskoga mogunost postojanja stvarnih tereta bila priznata odredbom lanka 60. ZOVO. Ta odredba uope nije ureivala stvarne terete, nego je samo upuivala na to da ih (kao i osobne slunosti) uredi posebni (republiki) zakon. To nije bilo uraeno, pa stvarni tereti nisu bili zakonom regulirani, izuzme li se nekoliko pojedinanih odredaba u nekim posebnim zakonima.5 6 Napokon je ZV iscrpno uredio stvarne terete (246-279), a ZZK ureuje njihovo upisivanje u zemljine knjige.
3 OGZ sadri posebne odredbe o zakupu nasljednom, nasljednoj dai, i podnini (Erbpacht, Erbzins i Bodenzins) t e o odnosima vrhovnog i koristovnog vlasnitva ( 1122-1155). Spominje stalne godinje rente ( 530,687,928), a osobito prihod dosmrtni (Leibrente) ( 12841286), a na pojedinim mjestima govori o pravima odnosno dunostima skopanima sa stvarnim teretima ( 512, 686, 928). 4 Ukidanje feudalnih odnosa nije pratilo i izriito stavljanje izvan snage odredba OGZ koje su ih regulirale, ali postoji puna suglasnost da su time odredbe 1122-1155 OGZ postale bespredmetne, jer da ih se nema na to primjenjivati.
lanak 116. Zakona o nasljeivanju je upuivao na mogunost optereivanja stvarnim teretom doivotne rente, doivotnog uzdravanja i si. stvari koje bi se ustupilo ugovorom o ustupu i raspodjeli. Kada je ZOVO preuzet u hrvatsko zakonodavstvo kao zakon RH, tada je bilo odreeno da e se i glede stvarnih tereta primjenjivati kao pravna pravila odnosne odredbe OGZ (lanak 18. Zakona o preuzimanju ZOVO - ("Narodne novine", br. 53/91), ali od toga nije bilo mnogo koristi, zbog ve spomenute insuficijencije OGZ-a. ; 6 7 0 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
6
Gavella B. Doktrinarna pitanja i problemi
5. Stvarni tereti su jedna od onih pravnih ustanova o kojoj se vodilo mnoge sporove, politike, ali i doktrinarne naravi. Jedno od doktrinarno spornih pitanja bilo je ono o pravnoj naravi stvarnih tereta. Po jednima stvarni tereti imaju stvarnopravnu narav, dok drugi smatraju da im je narav obveznopravna. Temelj ovog drugog shvaanja je uenje o tzv. realnim obligacijama, naime o obveznim odnosima u kojima je dunik (eventualno i vjerovnik) odreen svojim stvarnopravnim statusom glede neke stvari - svojim vlasnitvom te stvari, posjedovanjem stvari i si. Uglavnom je prevladalo shvaanje da stvarni tereti imaju dvostruku pravnu narav - da iz njih proizlazi subjektivno stvarno pravo za korisnika tereta (pravo iz stvarnog tereta), a da je komplement toga prava obveza svagdanjeg vlasnika optereene nekretnine. Stoga se spor o pravnoj naravi stvarnih tereta zapravo sveo na razmimoilaenja oko toga to je bitno za stvarni teret - njegov stvarnopravni ili obveznopravni aspekt. U dananje doba su, meutim, ovakvi doktrinarni sporovi uglavnom zamrli. Nae pravo je izgradilo ustanovu stvarnih tereta slijedei vladajue uenje po kojem su oni u prvom redu stvarnopravne naravi.
II. Stvarni teret

A, Pojam i obiljeja 6. Stvarni teret (realni teret, lat. onus reale, nj. Reallast, Grundlast, fr./vic. la charge fonciere, slov. stvarno breme, engl. rentcharge) je za svakoga mjerodavna optereenost nekretnine neijim stvarnim pravom na ponavljana davanja i/ili injenja na teret vrijednosti te nekretnine. 7. Teret koji optereuje nekretninu je stvarnopravne naravi, pa prati stvar (nekretninu) koju optereuje, djelujui apsolutno, tj. prema svakome (erga omnes). Osnuje li se stvarni teret - osnovala se stvarnopravna odgovornost za ponavljana davanja i/ili injenja koja su sadraj toga tereta. Time e ta davanja i/ili injenja trebati davati "nekretnina", to znai - svagdanji vlasnik optereene nekretnine; a za ona davanja i/ili injenja koja bi ostala neizvrena, odgovarat e ta "nekretnina" svojom vrijednou, to znaci da e svagdanji vlasnik te nekretnine morati trpjeti da ih se namiri iz njezine vrijednosti. Stvarnopravna odgovornost, naime, odreuje i ime se odgovara i tko time odgovara. Teretei nekretninu stvarni teret umanjuje pravnu vlast njezinog svagdanjeg vlasnika - vlasnici se mogu mijenjati, ali dok god postoji stvarni teret na nekretnini, dotle e korisnik tog tereta imati pravo iz stvarnog tereta, koje e ga ovlaivati da mu se na teret vrijednosti optereene nekretnine ponavljano neto daje ili ini, te da se za to odgovara vrijednou te nekretnine.
STVARNO PRAVO
etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja
671
Gavella
B. Predmet, osobe i sadraj stvarnog tereta 1. Predmet stvarnog tereta
,-;r. I
8. Predmet stvarnog tereta moe biti jedino nekretnina, i to jedino takva nekretnina kakva je sposobna biti predmetom i zalonog prava (247/1). Budui da stvarni teret ovlauje i na namirivanje dospjelih a neispunjenih inidaba iz vrijednosti nekretnine (254), to objekt takvog tereta moe biti jedino nekretnina koja je sposobna da poslui za njihovo namirivanje. Kada je neka nekretnina optereena stvarnim teretom, time su ujedno optereene i sve njezine pripadnosti (247/3). Predmetom istog stvarnog tereta mogu biti i vise nekretnina zajedno (sve sa svim svojim pripadnostima) kao da su sve one jedan objekt tereta, pa e se glede namirivanja iz njihove vrijednosti primjenjivati pravila postavljena za zajednike (simultane) hipoteke. Isto kao nekretnina, moe biti optereen stvarnim teretom i idealni dio nekretnine (247/3). Naprotiv pokretnine, a ni subjektivna prava, ne mogu biti predmet stvarnih tereta. 9. Podijeli li se nekretnina optereena stvarnim teretom, stvarni tereti koji su je optereivali izvravat e se kao da nekretnina nije podijeljena (56). 10..Predmet stvarnog tereta moe biti i pravo graenja (285/2). Pravo graenja je ogranieno stvarno pravo na neijem zemljitu,7 koje je u pravnom pogledu izjednaeno s nekretninom (280/2). To stvarno pravo moe, kao i zemljite, biti optereeno stvarnim teretom; s prestankom prava graenja, prestat e i pravni teret koji ga je teretio (296/1). Inae glede stvarnog tereta na pravu graenja vrijedi na odgovarajui nain ono to i inae vrijedi za stvarne terete na nekretnini (ako i ukoliko nije suprotno s pravnom naravi prava graenja). 2. Korisnik stvarnog tereta v
1 1 . Korisnik stvarnog tereta je onaj u iju je korist nekretnina optereena, pa je nositelj prava iz stvarnog tereta. Korisnik treba biti odreen, ili barem odrediv, bilo realiter (pa je tada teret predijalan, teret u korist neke nekretnine), bilo personaliter (pa je tada teret personalan, osoban, teret u korist odreene osobe). 12. Kada je stvarni teret predijalan, naime kada je jedna nekretnina optereena stvarnim teretom u korist neke druge nekretnine, tada je korisnik takvog tereta odreen svojim stvarnopravnim statusom glede povlasne nekretnine. Korisnik je tada u pravilu vlasnik povlasne nekretnine, ali bi kao korisnik mogao biti odreen i onaj tko je nositelj prava graenja na povlasnoj nekretnini (248). U sluaju da je korisnik tereta nositelj prava graenja, njemu pripada pravo iz stvarnog tereta
7 Pravo graenja je ogranieno stvarno pravo na neijem zemljitu koje ovlauje svoga nositelja da na povrini toga zemljita ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdanji vlasnik tog zemljita duan je to trpjeti (280/1).
STVARNO PRAVO
Gavella
najdulje dok pravo graenja traje, a kada ono prestane - korisnik stvarnog tereta postaje vlasnik povlasne nekretnine (296/3). 13. Ako je stvarni teret personalan, nekretnina je optereena stvarnim teretom u korist osobe. Korisnik takvog tereta moe biti odreen kao pojedinac, kao pojedinac i njegovi nasljednici, ili kao odreena obitelj. Ako je teret odreen u korist pojedinca, u pravilu e nakon njegove smrti taj teret prestati; odnosno - ako je korisnik tereta pravna osoba - s prestankom njezine osobnosti prestat e i taj teret risnik je taj pojedinac, a nakon njegove smrti teret ne prestaje, nego traje u korist onih koji ga zbog njegove smrti nasljeuju kao njegovi nasljednici (univerzalni sukcesori mortis causa). Ako nije to posebno odreeno, stvarni teret traje samo u korist onih koji nasljeuju prvoga korisnika, pa se njihovom smru gasi; no moe biti odreeno i drukije, tj. moe biti odreeno daljnje trajanje tereta u korist nekih daljnjih osoba (278/2). Ako je nekretnina optereena stvarnim teretom u korist neke obitelji, korisnici su lanovi te obitelji, pa tek kada svi izumru - prestaje taj stvarni teret (278/3/1 ).8 U dvojbi je li teret osnovan za neku obitelj ili za odreenu osobu i njezine nasljednike, smatra se da je osnovan za nasljednike; tko bi tvrdio da je osnovan za obitelj, trebat e to dokazati (278/3). Uope, budui da stvarni teret ograniava vlasnikovu pravnu vlast, treba ga prosuivati restriktivno, a ne iriti ga ni personalno, ni sadrajno. 3. Optereenik 14. Optereenik stvarnim teretom je odreen svojim stvarnopravnim statusom glede nekretnine. Optereenik stvarnim teretom je, naime, onaj tko je vlasnik optereene nekretnine. . . . . = 15. Umjesto vlasnika e stvarni teret koji tereti njegovu nekretninu morati snositi i osoba koja tu nekretninu samostalno posjeduje, kao i osoba koja ima pravo plodouivanja na njoj. 4. Sadraj stvarnog tereta 16. Sadraj stvarnoga tereta je inidba koju korisnik ima pravo ponavljano dobivati na teret vrijednosti optereene nekretnine (249/1), dakle inidba koju je svagdanji vlasnik optereene nekretnine obvezan ponavljano izvravati korisniku tereta na teret vrijednosti optereene nekretnine.9 Da bi mogla biti sadraj stvarnog
Kada je teret odreen za neku obitelj, postavlja se pitanje, tko sve pripada toj obitelji. Svakako da se to odnosi na sve pripadnike obitelji, ukljuujui i one buduih generacija (ako nije to drugo odreeno). Problem je u tome, kada se ima smatrati da je jedna obitelj izumrla. Nekada se smatralo da je izumrla kada vie nisu ive osobe istog prezimena, ali to rjeenje teko da moe i u dananje doba zadovoljiti.
9 Rije je o jednostranim inidbama na koje ima pravo korisnik tereta - sadraj stvarnog tereta ne moe biti nikakva protuinidba korisnika. 8
(278/1). No, ako je teret odreen u korist pojedinca i njegovih nasljednika, prvi ko-
STVARNO PRAVO
673
Gavella
tereta, treba to biti mogua, doputena i odreena ili barem odrediva inidba ponavljanih davanja stvari ili novca,10 ili drugih injenja,11 koja ima novanu vrijednost (249/1-2). Da bi nekretnina mogla biti optereena stvarnim teretom, sadraj tereta mora biti inidba ponavljanih (periodikih) davanja ili injenja - nema stvarnog tereta iji sadraj ne bi bila ponavljana davanja i/ili injenja. Nije, meutim, nuno da inidbe davanja i injenja dospijevaju u ravnomjerno ponavljanim razmacima, niti da budu svaki puta jednako velike.12 Budui da pravo iz stvarnog tereta ovlauje i na namirivanje neispunjenih inidaba iz vrijednosti nekretnine, to ne mogu biti sadraj stvarnog tereta davanja ni injenja koja ne bi imala novanu 13 vrijednost. inidba koja je sadraj stvarnog tereta moe biti u vezi s gospodarskom namjenom optereene nekretnine, ona moe sluiti za ostvarivanje gospodarske svrhe korisnikove nekretnine, ali u naem pravnom poretku nije nuno ni da je u vezi s gospodarskom namjenom optereene nekretnine, niti da slui za ostvarivanje gospodarske svrhe korisnikove nekretnine (249/2). Time se ureenje stvarnih tereta u nas razlikuje od ureenja u nekim drugim srodnim pravim poretcima, osobito od onoga u vicarskom pravu, koje je u tom pogledu znatno restriktivnije.14 17. Pored davanja i/ili injenja koja se ponavljaju, kao svojeg bitnog sadraja, stvarni teret bi mogao imati i neki sporedni sadraj - neko jednokratno davanje ili injenje koje ima novanu vrijednost, za koje bi onda na odgovarjui nain vrijedilo isto to i za inidbe koje su glavni sadraj tereta (ako glede njih nije to posebno odreeno) (249/3).15 I vie jednokratnih inidaba bi moglo biti sporedni sadraj nekog stvarnog tereta, ali jednokratne inidbe nipoto ne mogu biti jedini, niti glavni sadraj stvarnog tereta. , 18. Stvarni teret ima onaj sadraj s kojim je osnovan, ako nije kasnije zakonito izmijenjen (preinaen). Tko tvrdi da je sadraj stvarnog tereta izmijenjen, treba to dokazati (246/2). Javnopravnim stvarnopravnim teretima preinauje sadraj javna
10 Kada je nekretnina optereena tako da svagdanji vlasnik treba ponavljano plaati neke svote novca, tada je posrijedi optereenje nekretnine novanom rentom. 11 12
esta su optereenja dunou uzdravanja neke osobe i si.
Npr. stvarni teret moe imati i takav sadraj da svagdanji vlasnik optereene nekretnine bude optereen dunou da isti snijeg s korisnikove nekretnine, kada i ako snijeg zapadne; da popravlja odreeni put, ako i kada to bude potrebno i si.
13 To ne znai da bi trebala biti unaprijed odreena novana protuvrijednost naturalnih davanja i injenja koja su sadraj tereta, nego da je potrebno da ta davanja i injenja imaju vrijednost koju se moe procijeniti i izraziti u novcu.
Po vicarskom pravu mogu sadraj privatnopravnog stvarnog tereta biti jedino inidbe koje proizlaze iz gospodarske namjene (prirode) optereenog zemljita, ili su namijenjene da slue gospodarskim potrebama povlasnoga (Art. 782/3 ZGB). I po njemakom pravu je sadraj stvarnih tereta sveden na inidbe koje proizlaze iz (gospodarske namjene) zemljita ( 1105/1 BGB), ali suvremena praksa vie ne inzistira na takvoj vezi izmeu optereene nekretnine i inidbe. Npr. uz ponavljana davanja i injenja radi uzdravanja korisnika tereta, moe stvarnim teretom biti optereen svagdanji vlasnik nekretnine i dunou da nakon smrti uzdravanoga njega pokopa, da mu podigne spomenik i si. 6 7 4 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
15
14
Gavella
vlast u granicama svoje nadlenosti, onako kao to i osniva takve terete. to se tie privatnopravnih, situacija je drukija - poto je stvarni teret osnovan s nekim odreenim sadrajem, taj mu se sadraj moe preinaiti samo u sporazumu s vlasnikom optereene nekretnine (250/1), odnosno na njegov zahtjev (257/2).16 Ako bi se promjenom sadraja ometao dotadanji nain izvravanja ostalih stvarnih prava na optereenoj nekretnini (na pr. plodouivanja), tada je za takvu promjenu sadraja potrebna, pored suglasnosti vlasnika optereene nekretnine, jo i suglasnost ovlatenika tih prava (250/1). Preinaka sadraja privatnopravnog stvarnog tereta provodi se na temelju suglasnog oitovanja volje navedenih osoba, a na onakav nain na kakav se osnivaju stvarni tereti na temelju pravnoga posla (250/2, 263/4). Jedino, ako bi se prigodom razvrgnua suvlasnitva na nekretnini tu nekretninu dijelilo, tada moe pri diobi gospodujue nekretnine (kada je teret predijalan) svaki ovlatenik, a pri diobi poslune nekretnine svaki optereenik zahtijevati od suda da uredi izvravanje na pravedan nain (56/3), pa ako sud nae da je taj zahtjev opravdan, promijenit e sadraj stvarnog tereta na temelju svoje odluke i na nain na koji se osniva stvarni teret na takvom temelju.
C. Vrste stvarnih tereta

19. Stvarni se tereti dijele prema temelju svojega nastanka na 1/ privatnopravne i 2/ javnopravne. Privatnopravni su osnovani na privatnopravnom temelju - na pravnom poslu vlasnika zemljita, ili na odluci koju sud odnosno drugo tijelo vlasti donosi prigodom odluivanja o nekim privatnopravnim odnosima glede tog zemljita. Javnopravni stvarni tereti su, naprotiv, osnovani na nekom javnopravnom temelju, kao to je to sluaj s npr. komunalnim naknadama,17 s vodnim naknadama18 i si. Neki suvremeni pravni poretci odriu javnopravnima karakter stvarnih tereta, pa ureuju samo privatnopravne. Na pravni poredak, kao ni vicarski, nije napustio tradicionalno uenje po kojem su javnopravni tereti jedna vrsta stvarnih tereta, pa svojim normama ureuje djelovanje svih vrsta stvarnih tereta, ukljuujui i javnopravnih. Dakako, javnopravni se tereti osnivaju posebnim zakonima javnopravne naravi, koji mogu sadravati i odredbe o djelovanju tih tereta. Te norme su posebne (specijalne), pa e se u prvom redu primjenjivati njih na odnosne terete, ali podredno e se primjenjivati ope odredbe o stvarnim teretima koje sadri ZV. 20. Prema sadraju, stvarni tereti mogu biti 1/ naturalni - na ponavljana davanja stvari, na ponavljana izvravanja odreenih inidbi rada i 2/ novani - na ponavljana davanja novca (novane rente).
U sluaju da je podijeljena nekretnina u iju korist postoji predijalni stvarni teret, a tom diobom je bez pristanka vlasnika optereene nekretnine oteano optereenje te nekretnine, on ima pravo zahtijevati da se ukine taj stvarni teret, ili da se smanje davanja i injenja koja su zbog diobe postala za njega tea (257/2).
17 18 16
Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, br. 36/95, 70/97). Zakon o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine, br. 107/95). etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 675
STVARNO PRAVO
Gavella
2 1 . Prema tome u iju je korist odreen teret, razlikuju se 1/ stvarni tereti u korist nekretnina, ili predijalni stvarni tereti i 2/ stvarni tereti u korist osoba, ili osobni, personalni stvarni tereti (248). 2 2 . Prema trajnosti, stvarni se tereti dijele na 1/ terete ogranienog trajanja i 2/ trajne (vjene). Ogranienog trajanja su oni tereti koji su ogranieni zavrnim rokom ili raskidnim uvjetom, izriito postavljenim kao ogranienje, ili impliciranim u sadraju tereta (npr. teret u korist neke odreene osobe, koji prestaje njezinom smru). Trajni (vjeni) tereti su oni kojima trajanje nije ogranieno rokom ili uvjetom, a ni sadraj im nije takav da bi implicirao njihov prestanak. Nisu trajni (vjeni) tereti oni koji su ogranieni time to je svagdanjem vlasniku dano pravo da ih se oslobodi plaanjem neke svote novca ili si., jer je tu posrijedi potestativan uvijet - teret prestaje, ako vlasnik plati odreenu svotu. I stvarni tereti koji su trajni (vjeni), prestat e, ako nastupi neka okolnost koja je zakonom odreena za pretpostavku prestanka stvarnog tereta.
D. Osnivanje stvarnog tereta

1. Openito 2 3 . Privatnopravni stvarni teret osniva se na odreenoj nekretnini kao poslunoj na temelju a/ pravnoga posla vlasnika nekretnine koju se optereuje, ili b/ odlukom suda (261/1). Javnopravni se stvarni tereti, naprotiv, osnivaju na temelju zakona (261/2). Stvarni teret je osnovan ako su ispunjene sve pretpostavke odreene zakonom, i to je osnovan u trenutku kada su one sve ispunjene (261/3). 2. Osnivanje na temelju pravnog posla 2 4 . Na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj osnutak stvarnoga tereta, osniva se privatnopravni stvarni teret izvoenjem iz vlasnitva nekretnine koju se njime optereuje, a na nain odreen zakonom (262/1). Da bi neki takav pravni posao mogao biti pravnim temeljem za osnutak stvarnog tereta, mora to biti pravni posao vlasnika nekretnine koju se optereuje (u granicama njegove ovlasti da raspolae),19 20 mora sadravati odredbe o osnivanju tereta na odreenoj nekretnini, odredbe o sadraju tereta i o korisniku tereta (osoba, povlasna nekret19 Kad je nekretnina u vlasnitvu nekolicine suvlasnika ili zajednikih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da ju se optereti stvarnim teretom (262/4), jer je osnivanje stvarnog tereta izvanredan posao (41/1).
Ovlast raspolaganja nekretninom u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave je stegnuta. lanak 391. ZV odreuje: "Nekretninu u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave poglavarstva tih jedinica mogu otuiti ili njom na drugi nain raspolagati samo na osnovu javnog natjeaja i uz naknadu utvrenu po trnoj cijeni, ako zakonom nije drukije odreeno. (2) Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama ovoga lanka nitavi su". ....... ,. ... . 6 7 6 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
20
Gavella
nina), a da bi bio valjan, treba i biti u pisanom obliku (262/2). Pravnim se poslom moe ograniiti stvarni teret moguim i doputenim uvjetom, rokom, ili na bilo koji drugi nain koji je mogu, a nije nedoputen, niti je suprotan pravnoj naravi prava iz stvarnog tereta (262/3). Dakako, da bi ogranienja djelovala prema treima, potrebno ih je upisani u zemljinu knjigu (ne budu li upisana, djelovat e jedino meu strankama koje su ih ugovorile). : 25. Na temelju pravnoga posla osniva se stvarni teret uknjibom u zemljinoj knjizi tog tereta na nekretnini koju se njime optereuje, a kad se osniva predijalni stvarni teret (teret u korist svagdanjega vlasnika odreene nekretnine), tada i kao prava u korist povlasne nekretnine (263/1). To je pravilo, ali posebni zakon moe odrediti i drukije. Prigodom upisa stvarnog tereta moraju se sadraj i opseg prava koje iz njega proizlazi to odreenije upisati, ali nije nuno navesti njegovu nova21 nu protuvrijednost (33/1 ZZK). Bude li zatraena uknjiba stvarnoga tereta, a pokae se da nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljinoknjino pravo zahtijeva za uknjibu, nego samo ope pretpostavke upisa - stvarni e se teret osnovati predbiljebom (263/2). Time e stvarni teret biti osnovan pod odgonim uvjetom naknadnog opravdanja upisa. Na nekretnini koja nije upisana u zemljinoj knjizi osnivat e se stvarni teret na taj nain to e se u sud poloiti ovjerovljenu ispravu kojom vlasnik nekretnine doputa uknjibu stvarnoga tereta na njoj; za to e se uzeti da je uknjiba, odnosno da je predbiljeba (ako zadovoljava samo pretpostavke za predbiljebu), te e se na odgovarajui se nain primijeniti pravila o stjecanju prava uknjibom, odnosno predbiljebom (263/3).22 26. Stvarni teret moe osnovati i nevlasnik, odnosno vlasnik nekretnine koji nije ovlaten opteretiti je stvarnim teretom, ali tako se moe stvarni teret osnovati samo kada se titi stjecateljevo povjerenje u zemljine knjige. Na zatitu povjerenja u zemljine knjige primjenjuju se na odgovarajui nain pravila koja su postavljena za stjecanje prava vlasnitva na temelju pravnog posla upisom u zemljinu knjigu (122-125), ako i ukoliko nisu suprotna pravnoj naravi stvarnoga tereta (264). 3. Osnivanje na temelju odluke suda 27. Sud moe osnovati stvarni teret svojom odlukom u a/ postupku razvrgnua suvlasnitva, odnosno b/ diobe zajednikog vlasnitva i c/ u ostavinskom postupku, ali uvijek samo kada je ovlaten u tom postupku osnovati slunost.23 Inae moe sud svojom odlukom osnovati stvarni teret na neijoj nekretnini jedino
21 "Ako se osniva ....stvarni teret uz ogranienje rokom ili uvjetom, to se zabiljeuje zajedno s upisom toga prava, a naknadno ogranienje ve postojeeg prava zabiljeit e se" (33/4 ZZK).
Pravila o osnivanju stvarnoga tereta na nekretninama upisom u zemljinu knjigu na odgovarajui se nain primjenjuju i na promjene i prestanak stvarnih tereta na temelju pravnih poslova (263/4).
23 "Prigodom geometrijske diobe nekretnine sud moe osnovati slunost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nuno za uporabu ili iskoritavanje dijela koji se diobom odvaja" (50/3).
22
STVARNO PRAVO
677
Gavella
d/ ako ga na to ovlauje poseban zakon (265/1). Kada stvarni teret osniva sud, na to se na odgovarajui nain primjenjuju pravila o osnivanju slunosti odlukom suda (265/2). To znai da e stvarni teret nastati samom pravomonou sudske odluke, a da nije za to potreban upis u zemljinu knjigu (223). No, stjecatelj bi ipak dobro uradio da tako osnovani stvarni teret upie, kako se ne bi dogodilo da mu taj prestane, stekne li njime optereenu nekretninu osoba ije se povjerenje u potpunost zemljine knjige titi. 4. Osnivanje na temelju zakona 2 8 . Na temelju zakona osnivaju se javnopravni stvarni tereti. Privatnopravni stvarni tereti ne mogu se stei na temelju zakona, ako izuzmemo sluaj u kojem onaj kojemu se izjalovilo osnivanje stvarnog tereta na temelju pravnog posla, ipak stjee ispunjenjem pretpostavaka pod kojima se titi njegovo povjernje u zemljine
knjige (264) --.. ,-.. . .,-... ...
2 9 . Teret je na temelju zakona osnovan ako i kada se ispune posebnim zakonom odreene pretpostavke za to (266/1). Kao neka od zakonskih pretpostavki za osnivanje javnopravnog stvarnog tereta moe biti odreena i odluka nekog tijela javne vlasti (upravnog, samoupravnog) ili odluka nekog drugog subjekta koji ima javna ovlatenja, ali niti tada to nee biti osnivanje tereta na temelju odluke, nego na temelju zakona. 3 0 . Javnopravni se teret ne upisuje u zemljinu knjigu, ako posebni zakon na temelju kojeg ga se osniva, nije drukije odredio (266/2). Tko stekne nekretninu, stekao ju je optereenu javnopravnim teretima neupisanima u zemljinu knjigu, bez obzira je li za njih znao ili nije. Naime, onaj koji je, makar i u dobroj vjeri, stjecao nekretninu (ili neko pravo na njoj) postupajui s povjerenjem u zemljine knjige, ne uiva pritom zatitu povjerenja u potpunost zemljinih knjiga glede onih prava koja postoje na temelju zakona, a ne upisuje ih se u zemljinu knjigu (124/2). Jedino ako je za neki teret koji se osniva na temelju zakona propisano da ga treba upisati u zemljinu knjigu, a on ipak nije upisan, stjecatelj njime optereene nekretnine (ili drugog prava na njoj) moi e uivati zatitu svojeg povjerenja u potpunost zemljinih knjiga.24
E. Pravo iz stvarnog tereta

1. Pojam i obiljeja 3 1 . Iz stvarnog tereta na neijoj nekretnini proizlazi pravo iz stvarnog tereta
za korisnika tog tereta. Pravo iz stvarnog tereta je ogranieno stvarno pravo na nekretnini koje svojeg nositelja (korisnika tereta) ovlauje na to da mu se na teret njezine vrijedU takvom e sluaju - ako su ispunjenje pretpostavke pod kojima njegovo povjerenje u potpunost uiva zatitu - stei nekretninu (ili drugo pravo na njoj) kao da na njoj ne postoji taj neupisani javnopravni teret (124/1). 6 7 8 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
24
Gavella
nosti ponavljano daju stvari ili ine injenja koje su sadraj toga stvarnoga tereta, a da mu za to odgovara svagdanji vlasnik optereene nekretnine njezinom vrijednou. Kada
dospije za ispunjenje pojedina inidba davanja ili injenja, stekao je time korisnik tereta to kao korist od optereene nekretnine - za nj je nastalo pravo na dospjelu pojedinanu inidbu iz vrijednosti te nekretnine.
32. Pravo iz stvarnog tereta je ogranieno stvarno pravo na nekretnini optereenoj stvarnim teretom, koje svojeg nositelja u prvom redu ovlauje na koristi od optereene nekretnine. Ono ovlauje i na namirivanje iz vrijednosti optereene stvari, ali to ovlatenje je samo pratilac prvoga, glavnoga. Stoga se pravo iz stvarnih tereta redovito svrstava meu ograniena prava koja ovlauju na koritenje stvari (Nutzungsrechte), a ne meu ona koja ovlauju na osiguranje i namirivanje iz stvari (Sicherungs- Verwertungsrechte). Pravo iz stvarnog tereta ima neka slinosti sa slunostima, a i sa zalonim pravom, ali se od njih i bitno razlikuje. Slinost s pravom slunosti jest u tome to su i jedno i drugo ograniena stvarna prava koja svojeg nositelja ovlauju na neke inidbe vlasnika optereene nekretnine. Razlika meu njima je, meutim, u tome to slunosti ovlauju na to da vlasnik optereene nekretnine u korist ovlatenika slunosti neto trpi ili proputa (ovlauje na negativne inidbe), a pravo iz stvarnog tereta ovlauje korisnika tereta da mu vlasnik inidbe neto daje ili ini (ovlauje na pozitivne inidbe). Slinost prava iz stvarnog tereta sa zalonim pravom lei u tome to su i jedno i drugo ograniena stvarna prava koja ovlauju svojeg ovlatenika na namirivanje dospjelih, a neizvrenih inidaba iz vrijednosti optereene nekretnine (Venvertungsrechte), dakle oba stvaraju stvarnopravnu odgovornost svagdanjeg vlasnika nekretnine za ispunjenje tih inidaba. Razlika meu njima je, meutim, u karakteru meusobnog odnosa izmeu stvarnog prava i obveze. Zalono je pravo jedan pravni entitet, a obvezni odnos drugi; oboje je zajedno povezano tako da je pritom glavno pravo ona trabina koju vjerovnik ima u obveznom odnosu, a zalono pravo je njoj sporedno pravo (akcesorno je trabini). Trabina koju zalono pravo osigurava, mogla bi postojati i bez zalonog prava, dok zalono pravo ne bi moglo postojati bez te trabine. Kod optereenja nekretnine stvarnim teretom situacija je drukija: stvarno pravo iz stvarnog tereta i vlasnikova obveza su dvije strane istoga - ni jedna nije razluiva od one druge, niti jedna nije glavna u odnosu na drugu, nego su to dvije nerazluive, korelativne sastavnice istog pravnog entiteta - stvarnog tereta. ........-. 3 3 . Ponekad se dovodi u sumnju stvarnopravnost toga prava. Naime, tvrdi se da nedostaje kvaliteta neposrednosti pravne vlasti na optereenoj nekretnini, jer da korisnik ima samo pravo (ovlast) da od vlasnika optereene nekretnine potrauje ponavljana davanja stvari ili injenja, a ne pravo da sam neposredno zahvaa u optereenu nekretninu. Takvi prigovori ne stoje iz dva razloga. Jedan je razlog taj da korisnik tereta ima pravo na vlasnikove inidbe kao na koristi od optereene stvari. Ono mu pripada onako kao to i inae koristi od stvari (na pr. plodovi) pripadaju nositelju stvarnog prava koje ovlauje na stjecanje plodova i
Gavella
drugih koristi njihovom separacijom od stvari koja ih daje. Samim time to je dospjelo vrijeme da mu vlasnik dade neku stvar, ili da mu uini neku radnju iz vrijednosti optereene nekretnine, korisnik je iz vrijednosti optereene stvari neposredno stekao pravo na tu pojedinanu inidbu davanja odnosno injenja (dospijee je izjednaeno s odvajanjem). Drugi razlog zbog kojeg ne stoji prigovor da korisniku tereta ne daje njegovo pravo neposrednu pravnu vlast na stvari jest taj, da je on ovlaten neposredno ishoditi namirenje dospjelih a neispunjenih inidaba iz vrijednosti optereene nekretnine, a svagdanji vlasnik te nekretnine to mora trpjeti. Kako iz vrijednosti optereene nekretnine neposredno nastaju prava na vlasnikove inidbe za korisnika tereta, a on ih ima pravo namirivati iz vrijednosti te nekretnine neposredno, ma ija ona bila, njegova pravna vlast ima stvarnopravni karakter, jer je to neposredna i apsolutna vlast na stvari. 34. Osobine prava iz stvarnog tereta su slijedee. Ono je samostalno ogranieno stvarno pravo; za razliku od zalonoga, ono nije akcesorno nekoj trabini. Pravo iz stvarnog tereta, kao i ostala stvarna prava, podvrgnuto je naelu odreenosti - stvarni teret postoji samo sa sadrajem koji je indvidualiziran i tono odreen, te samo na odreenoj nekretnini. Nadalje, to je pravo neodvojivo od nekretnine koju optereuje, a kada postoji u korist neke nekretnine (predijalni teret) - i od te povlasne nekretnine. Pravo iz stvarnog tereta je i nezastarivo. 2. Predmet i ovlatenik 3 5 . Predmet prava iz stvarnog tereta je nekretnina koja je optereena stvarnim teretom, ili tonije vrijednost te nekretnine. 36. Ovlatenik prava iz stvarnog tereta - korisnik tereta je a/ kod predijalnih stvarnih tereta svagdanji vlasnik povlasne nekretnine, a kod b/ osobnih (personalnih) je ovlatenik toga prava osoba u iju je korist teret odreen. Kada je stvarni teret odreen u korist neke osobe, a ujedno izriito i u korist njezinih nasljednika, tada je isprva korisnik tereta prvoodreena osoba, a njezini potencijalni nasljednici e to biti tek kada ostavitelj umre, a oni ga naslijede. Smru prvoodreenog korisnika tereta prestat e za njega pravo iz stvarnog tereta, a nastat e to pravo za osobu koja ga naslijedi na temelju oporuke ili na temelju zakona. Ako prvoodreenog korisnika naslijedi nekoliko osoba, sve one njegovom smru postaju korisnici toga tereta, dakle sunositelji prava iz stvarnog tereta. No, to nije pravo koje je na njih prelo nasljeivanjem prvoodreenog korisnika, nego je ono za njih nastalo nastupom poetnog roka - smru prvoodreenog korisnika. Njihov meusobni odnos glede toga prava iz stvarnog tereta stoga nije odreen pravilima nasljednog prava o pravnom poloaju sunasljednika, nego opim pravilima koja odreuju odnose kada isto pravo pripada nekolicini osoba. A, kada je stvarni teret odreen u korist lanova jedne obitelji, situacija je slina - (su)korisnici tereta su svi ivi lanovi te obitelji, a njezini e budui lanovi postajati (su)korisnicima tereta, dakle (su)ovlatenicima prava iz stvarnog tereta, svaki u trenutku svojeg roenja.
Gavella
3. Sadraj prava
37. Sadraj prava iz stvarnog tereta ine dvije ovlasti, koje ono daje svojem nositelju - korisniku stvarnog tereta: 1/ pravo (ovlast) da mu vlasnik optereene nekretnine ponavljano na teret njezine vrijednosti daje stvari ili ini injenja (radnje) koje su sadraj toga stvarnoga tereta (246/1) i 2/ pravo (ovlast) da dospjele a neispunjene pojedinane inidbe davanja odnosno drugih injenja, namiruje iz vrijednosti optereene nekretnine, ma ija ona bila (254).25 Pravo iz stvarnog tereta mora imati ovaj bitni sadraj - nemogue je da postoji stvarni teret, koji ne bi davao obje ove ovlasti.
a) Pravo na inidbe iz vrijednosti optereene nekretnine
(1) Temeljno pravo i temeljna obveza
38. Pravo iz stvarnog tereta je korisnikovo temeljno pravo. Naziva se temeljno, jer iz njega za korisnika periodiki proizlaze, uvijek nova i nova, prava na pojedinane inidbe davanja odnosno injenja, redom kojim te inidbe dospijevaju. Konkretni se sadraj temeljnog prava odreuje ve prigodom osnivanja stvarnog tereta - odreuje se na koja davanja i injenja ima pravo korisnik tereta, te kada ta dospijevaju za ispunjenje. Dakako, mogue je i pravo iz stvarnog tereta ograniiti kakvim uvjetima, rokovima i si. Sadraj bi se kasnije moglo preinaiti, ali (barem kada je rije o privatnopravnim teretima) - samo ako time ne bi bila povrijeena postojea tua prava (250). 39. Temeljno pravo koje za korisnika proizlazi iz stvarnog tereta, ako je teret osnovan u korist osobe - ne moe se prenositi s ovlatenika na drugu osobu, ako nije drukije odreeno (259/2). 40. Temeljno pravo iz predijalnog stvarnog tereta, dakle tereta koji je osnovan u korist neke nekretnine kao povlasne, ne moe se razdvojiti od vlasnitva te nekretnine, te je njezin pripadak, koji je prenosiv samo zajedno s tom nekretninom (256/2). Prenese li se vlasnitvo povlasne nekretnine na drugu osobu, ta osoba time postaje korisnik tog predijalnog tereta. Podijeli li se povlasnu nekretninu, predijalni e stvarni teret i dalje postojati u korist svih dijelova (257/1). To znai glede djeljivih davanja i injenja postojat e u korist svakog pojedinog dijela u razmjeru veliine toga dijela prema ostalima, a glede nedjeljivih davanja i injenja, postojat e u korist svih dijelova zajedno. U sluaju da teret postoji glede nedjeljivih davanja i injenja u korist vie dijelova zajedno, svi se korisnici tih tereta nalaze u poloaju poput vjerovnika nedjeljivih obveza (435 ZOO). Ipak, svaki korisnik stvarnog tereta moe pri diobi povlasne nekretnine zahtijevati da sud na pravedan
25 Sadraj svakog stvarnog tereta su obje ove ovlasti. Stoga je teta to je tome odgovarajua definicija prava iz stvarnog tereta, koju je sadravao lanak 246. Konanog prijedlog ZV, tijekom zakonodavne procedure okrnjena u lanku 246 ZV. Tom nespretnom intervencijom je jedna ovlast koju daje pravo iz stvarnog tereta svojem nositelju navedena u lanku 246. ZV, a druga tek u lanku 254. ZV, premda obje tvore jedinstvo.
STVARNO PRAVO
681
Gavella
nain uredi izvravanje sadraja toga tereta (56/3). No, diobom povlasne nekretnine ne bi se smjelo oteati optereenje vlasnika nekretnine, pa stoga, ako bi ga se diobom ipak otealo, vlasnik optereene nekretnine e imati pravo zahtijevati da se ukine taj predijalni stvarni teret ili da se smanje davanja i injenja koja su zbog diobe postala za njega tea (257/2). -,--;. . 4 1 . Korelat korisnikovom temeljnom pravu je temeljna obveza svagdanjeg vlasnika optereene nekretnine da na teret vrijednosti optereene nekretnine korisniku tereta opetovano daje stvari i/ili ini injenja (radnje) na koje taj ima pravo. Iz te e temeljne obveze proizlaziti pojedinane obveze - kada dospije za ispunjenje neka inidba davanja ili injenja, bit e je obvezan ispuniti korisniku tereta onaj tko je u vrijeme dospijea vlasnik optereene nekretnine. Temeljna obveza svagdanjeg vlasnika optereene nekretnine je neodvojiva od te nekretnine (251/2), pa s prelaskom vlasnitva optereene nekretnine na drugu osobu ujedno prelazi i temeljna obveza na novog vlasnika nekretnine (251/3). Temeljna obveza nikada ne zastarijeva (251/4). (2) Pojedinana prava i obveze (a) 0 pojedinanim pravima i obvezama 4 2 . Kada dospije za ispunjenje pojedino davanje ili injenje na koje korisnik stvarnog tereta ima pravo, nastalo je time iz temeljnog prava korisnika stvarnog tereta za nj pojedinano pravo na to davanje ili injenje; a ujedno je iz temeljne obveze svagdanjeg vlasnika optereene nekretnine nastala njegova pojedinana obveza ispuniti to davanje ili injenje korisniku (252-254). Tako je iz stvarnopravnog odnosa glede optereene nekretnine proiziao obveznopravni odnos glede dospjele pojedinane obveze davanja odnosno injenja - za korisnika stvarnog tereta je nastalo pojedinano pravo koje ima karakter trabine na ispunjenje pojedinog davanja ili injenja, a za vlasnika optereene nekretnine je nastala obveza izvriti to davanje odnosno injenje. Time nije konzumirano stvarno pravo koje iz stvarnog tereta ima korisnik tereta - iz temeljnog e prava i dalje izvirati pojedinane trabine onim redom kojim e dospijevati za ispunjenje pojedinane obveze davanja odnosno injenja. 4 3 . Dunik svake pojedinane obveze davanja ili injenja korisniku tereta jest onaj tko je vlasnik optereene nekretnine u trenutku kada je nastala ta pojedinana obveza, dakle u trenutku dospijea (252/1). On tu svoju obvezu treba ispuniti o njezinu dospijeu, ne ekajui da se to od njega zahtijeva. Korisnik stvarnog tereta je ovlaten zahtijevati ispunjenje dospjelih pojedinanih obveza (269/1), a ako je vie korisnika istog tereta - svaki pojedini ima pravo zahtijevati ispunjenje 26 (269/2), dakako po pravilima koja postavljaju pravila obveznog prava glede
26 Zahtjev je ovlaten staviti samostalno svaki pojedini suvlasnik i zajedniki vlasnik povlasne nekretnine i svaki pojedini od vie osobnih ovlatenika istoga prava iz stvarnog tereta (269/2).
STVARNO PRAVO
Gavella
trabina sa vie vjerovnika.27 Ako je pravo na neku pojedinanu inidbu prelo s korisnika tereta na drugu osobu (npr. ustupom, subrogacijom, nasljeivanjem), novi je vjerovnik te trabine ovlaten na ono na to je bio ovlaten korisnik tereta glede tog pojedinog davanja ili injenja. Ne ispuni li dunik o dospijeu dunu inidbu davanja ili injenja, korisnik tereta e moi ispunjenje ishoditi putem suda od osobe koja za tu inidbu odgovara, bilo osobno, bilo stvarno, bilo i osobno i stvarno. , . ; ,.-..,.. . .. .;...,,,.,,. , : ,,.., . .,-. .,, ; 44. Pojedinane trabine su - razliito od temeljnog prava - u naelu prenosive od trenutka svojeg nastanka, dakle od trenutka dospijea (258). Prenosive pojedinane trabine, prenose se na drugu osobu onako kao to se uope trabine prenose - ustupanjem (cesijom), ali i subrogacijom, nasljeivanjem itd. Nisu, meutim, prenosive one pojedinane kojima njihova pravna narav ne dozvoljva da ih se prenosi drugim osobama, a ni one za koje je odreena neprenosivost. Sto se utjecaja pravne naravi na prenosivost tie, postoji razlika izmeu trabina davanja ili injenja u korist nekretnine (nastalih na temelju prava iz predijalnih stvarnih tereta) i trabina u korist osobe (nastalih na temelju prava iz personalnih stvarnih tereta). Dospjele pojedinane trabine u korist nekretnine (trabine iz predijalnih tereta) u pravilu moe onaj za kojega je ta trabina nastala (onaj tko je vlasnik nekretnine u trenutku dospijea) slobodno prenositi drugome; jedino to nee moi, ako je drukije odreeno (258). Mogunost prenoenja dospjelih trabina na davanje ili injenje koje potjeu iz personalnog stvarnog tereta je neto ua - i njih se u pravilu moe slobodno prenositi (ako nije drukije odreeno), ali ne moe ih se prenositi ako su inidbe po svojoj naravi neprenosive - sasvim osobna narav neke inidbe (npr. inidbe uzdravanja i brige za neku osobu) ini neprenosivima trabinu koja ovlauju na takvu inidbu (260). 45. Pojedinane trabine su - za razliku od temeljnog prava iz stvarnog tereta - zastarive. Svaka pojedina zastarjeva u roku tri godine od svojeg dospijea (252/3). To, ako nije to posebno zakonom odreeno, vrijedi, kako za pojedinane trabine koje proizlaze iz privatnopravnih, tako i za one koje proizlaze iz javnopravnih stvarnih tereta. Dakako, zastarom pojedine trabine ne zastarjeva temeljno pravo iz stvarnog tereta iz kojeg je ta trabina proizila, jer je temeljno pravo nezastarivo (251/4). Zastari li neka pojedinana trabina, ona je time od pravne postala samo prirodna (naturalna) trabina, jer je prestao tzv. pravozatitni zahtjev. I dalje postoji pravo i dug, ali vie nema odgovornosti za tu obvezu. 46. Svaka trabina pojedine inidbe davanja ili injenja na koju ovlauje pravo iz stvarnog tereta, prestat e nastupom okolnosti zbog kojih po pravilima obveznog prava prestaju obveze - ispunjenjem, prijebojem, otpustom duga, obnovom, sjedinjenjem, nastupanjem nemogunosti ispunjenja itd. (296-359. ZOO). Prestanak temeljnog prava i njemu komplementarne temeljne obveze iz stvarnog tereta ne utjee na pojedinana prava koja su ve proizila iz njih. Ona pojedinana
V. lanke 412. i 425^34. ZOO.
STVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja
683
Gavella
prava i njima komplementarne pojedinane obveze koje su do tada ve nastale, nee prestati time to su prestali temeljno pravo i temeljna obveza, nego tek nastupom neke od okolnosti zbog kojih i inae prestaju obveze. ...... (b) Osobna odgovornost za pojedinane obveze
" .
..-.
-$
4 7 . Za svaku pojedinanu obvezu, dok ona ne zastari, osobno odgovara ona osoba koja je vlasnik optereene nekretnine u doba nastanka (tj. dospijea) te obveze (253/1). Od ove osobe ima korisnik tereta pravo zahtijevati ispunjenje dospjelih a neispunjenih pojedinanih obveza, ili - po svojem izboru - njihovu novanu protuvrijednost (269/1 ). 28 Ta je osoba dunik te pojedinane obveze, pa za nju odgovara osobno - svojom imovinom. Ne ispuni li dobrovoljno inidbu na koju korisnik tereta ima pravo, moi e je taj putem suda prisilno ostvarivati iz dunikove imovine. Obveza osobe koja je vlasnik optereene nekretnine u doba kada je pojedina inidba dospjela za ispunjenje, kao i njezina osobna odgovornost za tu obvezu, nee prestati niti ako pravo vlasnitva optereene nekretnine stekne netko drugi. Ona e i dalje dugovati ispunjenje i osobno odgovarati za nepodmirene pojedinane obveze koje su dospjele u doba dok je ona bila vlasnikom optereene nekretnine. 4 8 . Umjesto vlasnika koji nije samostalno posjedovao svoju nekretninu u trenutku nastanka neke pojedinane obveze davanja ili injenja, odgovara osobno (svojom imovinom) onaj tko je bio samostalni posjednik optereene nekretnine u doba nastanka te obveze (253/2). Isto tako, umjesto vlasnika nekretnine optereene stvarnim teretom, svojom imovinom odgovara plodouivatelj te nekretnine za one pojedinane obveze na davanja i injenja koje su nastale u doba dok je on imao pravo plodouivanja (253/3). Imaju li te osobe koje su umjesto vlasnika ispunile inidbe davanja ili injenja, odatle kakva prava prema vlasniku i kakva, ovisi o njihovom meusobnom odnosu.29 b) Pravo na namirenje neispunjenih pojedinanih trabina iz vrijednosti optereene nekretnine 4 9 . Pravo iz stvarnog tereta ovlauje korisnika tereta i na to da sve dospjele pojedinane trabine davanja stvari ili drugih injenja, koje mu o dospijeu nisu ispunjene, namiri iz vrijednosti optereene nekretnine, ma ija ona bila. Za svaku dospjelu pojedi28 Zahtjev je ovlaten staviti samostalne svaki pojedini suvlasnik i zajedniki vlasnik povlasne nekretnine i svaki pojedini od vie osobnih ovlatenika istoga prava iz stvarnog tereta (269/2). 29 Da bi korisnik tereta mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadlenim tijelom, ostvariti svoje pravo, morat e dokazati stvarni teret u svoju korist, da je dospjela pojedinana obveza ije ispunjenje zahtijeva, te da je tuenik bio vlasnik (odnosno predmnijevam vlasnik) oprereene nekretnine u trenutku njezina dospijea za isplatu (271/2). A, ako je svoj zahtjev upravio prema osobi koja odgovara umjesto vlasnika, tada - da je tueni samostalno posjedovao nekretninu u trenutku kada je nastala pojedinana obveza, odnosno da je bio plodouivatelj te nekretnine (253/2-3).
'f
STVARNO PRAVO
Gavella
odgovara svagdanji vlasnik optereene nekretnine vrijednou te nekretnine (254/1 ZV).
nanu obvezu, sve dok ona ne zastari, postoji stvarnopravna odgovornost - za nju
pojedinanu obvezu davanja i injenja solidarna je 5 osobnom odgovornou (254/2), to
Tako za svaku pojedinanu obvezu davanja ili injenja postoji dvostruka odgovornost - i osobna i stvarnopravna odgovornost.30 Dok je osobna odgovornost, kao to je poznato, odgovornost cjelokupnom imovinom, dotle je stvarnopravna - odgovornost vrijednou optereene nekretnine. Jedna i druga odgovornost za pojedinanu obvezu iz stvarnog tereta prestaje zastarom. Stvarnopravna odgovornost za omoguuje stavljanje i ostvarivanje zahtjeva osobno odgovornoj osobi, stvarnopravno odgovornoj osobi, a i jednoj i drugoj.31 50. Korisnik tereta ima pravo od vlasnika optereene nekretnine zahtijevati da taj trpi namirivanje iz vrijednosti nekretnine svake dospjele a neispunjene obveze davanja ili injenja koja proizlazi iz stvarnog tereta, odnosno protuvrijednost toga u novcu, bez obzira tko je bio vlasnik nekretnine kada je ta obveza nastala (270/1). Glede toga zahtjeva i njegovog ostvarivanja, primjenjuju se na odgovarajui nain pravila o zalonom pravu na nekretninama (270/4). Pravo zahtijevati namirivanje iz vrijednosti nekretnine pripada korisniku tereta, nadalje svakom pojedinom suvlasniku i zajednikom vlasniku povlasne nekretnine samostalno, odnosno samostalno svakome od vie ovlatenika istog prava iz stvarnog tereta (270/3). Stvarnopravna odgovornost je odgovornost svagdanjeg vlasnika nekretnine - promjeni li se vlasnik optereene nekretnine, stvarnopravna odgovornost tereti novog vlasnika te nekretnine. Razdijeli li se optereena nekretnina, stvarnopravna odgovornost ostaje nedirnuta - vrijednou svojih dijelova odgovaraju solidarno svi vlasnici onih dijelova na koje je nekretnina razdijeljena (254/1). 5 1 . Ono to moe zahtijevati od vlasnika nekretnine, moe korisnik tereta, umjesto od njega, zahtijevati od onoga koji samostalno posjeduje optereenu nekretninu, odnosno od plodouivatelja nekretnine optereene stvarnim teretom (270/2). Poslui li se time - moi e se namirivati iz vrijednosti nekretnine kao da je ona posjednikova odnosno plodouivateljeva, a posljedice toga rijeit e se u odnosu izmeu vlasnika nekretnine i njezinog samostalnog posjednika, odnosno plodouivatelja.32 . . . . . . . .
Za razliku od odredbe 1108. st. 2. BGB, odredbe ZV ne predviaju mogunost iskljuenja osobne odgovornosti. 31 Ove zahtjeve, kao i sve ostale zahtjeve upravljene na zatitu stvarnog tereta, kao i na zatitu i ostvarivanje prava koja iz stvarnog tereta proizlaze (268-272), moe se u postupku pred sudom, odnosno drugim nadlenim tijelom, staviti i ostvarivati bilo zajedno, bilo odvojeno jedne od drugih (271/4).
32 Da bi korisnik tereta mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadlenim tijelom, ostvariti svoje pravo na namirivanje iz vrijednosti nekretnine, morat e dokazati da postoji stvarni teret u njegovu korist, da je dospjela pojedinana obveza ije ispunjenje zahtijeva, te da je tuenik vlasnik ili predmnijevam vlasnik optereene nekretnine, odnosno njezin samostalni posjednik ili plodouivatelj (271/3). 30
STVARNO PRAVO
685
GLAVA 17. Pravo iz stvarnog tereta 4. Odnos prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na istoj nekretnini
Gavella
52. Postojanjem neijeg stvarnog tereta sputana je vlasnikova pravna vlast na optereenoj nekretnini - on je naravno ovlaten s njom initi to ga je volja i svakoga treega od toga iskljuiti, ali mora trpjeti stvarni teret na svojoj nekretnini, mora izvravati one inidbe davanja i/ili injenja koje su sadraj toga tereta, a morat e i trpjeti da korisnik zaloga namiruje neispunjenje pojedinane inidbe iz vrijednosti te nekretnine. Inae postojanje stvarnog tereta ne prijei vlasnika u izvravanju njegove pravne vlasti na optereenoj nekretnini. 5 3 . Na optereenoj nekretnini mogu postojati i neija druga ograniena stvarna prava (slunosti, tui stvarni tereti, zalona prava, pravo graenja), koja e u takvom sluaju konkurirati s pravom iz stvarnog tereta. Konkurencija se meu njima rjeava po naelu da pravo koje je prije nastalo ima prednost pred kasnijim pravom, ako nije to drugo odreeno zakonom. Redovito je stvarni teret upisan u zemljinu knjigu, pa se pitanje prednosti jednog prava pred drugima prosuuje prema njihovim mjestima u prvenstvenom redu. Kao to je poznato, red prvenstva upisa u zemljinu knjigu ravna se prema asu u kojem je zemljinoknjinom sudu stigao prijedlog za upis odnosno odluka drugog suda ili tijela kojom se odreuje upis (45/1 ZZK), ali uknjibom ili predbiljebom ustupa prvenstva mogu se zamijeniti mjesta koja u redu prvenstva imaju pojedina prava uknjiena na istoj nekretnini (46/1/1). . . . 5. Stjecanje 5 4 . Pravo iz stvarnoga tereta osniva se optereenjem nekretnine stvarnim teretom. Samim osnivanjem stvarnog tereta ujedno se osniva i pravo iz tog stvarnog tereta za korisnika tereta, kao njegovo temeljno pravo. 5 5 . U pravilu se temeljno pravo iz stvarnog tereta osnovanoga u korist neke osobe (personalnog tereta) ne moe prenositi s ovlatenika (korisnika) na drugu osobu, ali - to bi moglo biti i drukije odreeno (255/2, 259/2). Da bi odredba koja omoguava prenoenje prava iz osobnog stvarnog tereta bila mjerodavna za svakoga, ona treba biti upisana u zemljinu knjigu. Jedino u granicama takve odredbe koja omoguuje prijenos prava iz osobnog stvarnog tereta, mogue je da pravo iz stvarnog tereta osnovanog u korist jedne osobe stekne druga osoba. Moi e ga, dakako, stei samo od ovlatenika toga prava (korisnika tog osobnog stvarnog tereta), a ako je prenoenje njegovog prava mogue samo na nekom odreenom pravnom temelju (samo na temelju pravnog posla, samo na temelju pravnog posla odreene vrste, samo nasljeivanjem ili si.) tada e to pravo moi stei samo na takvom pravnom temelju. Stjecatelj e to pravo stei upisom u zemljinu knjigu tog stvarnog tereta u svoju korist. 5 6 . Temeljno pravo iz predijalnog stvarnoga tereta, tj. tereta osnovanoga u korist svagdanjega vlasnika neke nekretnine, prenosivo je jedino zajedno s vlasnitvom te nekretnine (256/2). Ono je, naime, neodvojivo od nekretnine u iju korist
Gavella
postoji (255/2), pa u naelu - tko stekne vlasnitvo te povlasne nekretnine na bilo kojem pravnom temelju, stekao je ujedno kao njezin pripadak i predijalni stvarni teret u njezinu korist (267). Moglo bi to, meutim, biti i odreeno drukije, naime tako da se na stjecatelja povlasne nekretnine ne prenosi pravo iz stvarnog tereta osnovanog u korist te nekretnine. U takvom je sluaju taj predijalni stvarni teret ogranien raskidnim uvjetom, pa e u sluaju da bude preneseno vlasnitvo te r nekretnine na drugu osobu - prestati taj stvarni teret. ' 57. Dioba povlasne nekretnine nee utjecati na predijalni stvarni teret koji postoji u njezinu korist - podijeli li se povlasnu nekretninu, taj e stvarni teret i dalje postojati u korist svih dijelova (257/1). 58. Pojedinane trabine davanja ili injenja koje su dospijeem nastale iz predijalnog stvarnog tereta, mogu se prenositi na drugu osobu (258). To je naelo, ali bi moglo biti i drukije odreeno, pa ako bi ogranienje mogunosti prenoenja pojedinanih trabina bilo upisano u zemljinu knjigu - bilo bi mjerodavno za svakoga (258). Isto se tako, u naelu, mogu na drugu osobu prenositi i pojedinane trabine davanja ili injenja koje su dospijeem nastale na temelju osobnih stvarnih tereta; ipak - ne moe ih se prenositi ako je drukije odreeno (i upisano u zemljinu knjigu), ili ako bi njihovo prenoenje bilo suprotno naravi odnosne inidbe (260). U granicama mogunosti prenoenja pojedinane trabine, moe je se stei onako kako se ve stjeu tue trabine - njihovim ustupom i si. 6. Zastrta 59. Korisniku pripada pravo na zatitu njegovog prava iz stvarnog tereta - on to svoje pravo moe ostvarivati putem suda, ako posebni zakon nije odredio da je za zatitu toga prava nadleno neko drugo tijelo vlasti. Kada je vie korisnika istog prava, ima pravo na zatitu svaki od njih samostalno - tj. svaki pojedini suvlasnik i zajedniki vlasnik povlasne nekretnine (kada je teret predijalan) i svaki pojedini od vie ovlatenika istoga prava koje daje osobni stvarni teret, neovisno o ostalim ovlatenicima (268/3, 269/2, 270/3). Ono to vrijedi za korisnika, vrijedi jednako i za svakog pojedinog od njih. 60. Radi zatite prava iz stvarnog tereta mogue je postavljati prejudicijelne i petitprne zahtjeve - prejudicijelnima e zahtijevati utvrenje postojanja prava, a petitornima ostvarenje prava na inidbe. Ovlatenik moe te zahtjeve postavljati zajedno, ali i odvojeno (ali kada ih postavlja u parnici, tada e mogunost da zahtjev na utvrenje postavlja i ostvaruje odvojeno, ovisiti o tome dozvoljavaju li procesnopravni propisi da se u danim okolnostima samostalno postavlja zahtjev na utvrenje). 61. Za zatitu svojeg temeljnog prava na vlasnikove inidbe ima korisnik tereta 1/ pravo da od vlasnika optereene nekretnine koji ne priznajui stvarni teret uskrauje davati ili initi ono to je sadraj tog tereta, zahtijeva neka prizna i trpi stvarni teret na optereenoj nekretnini (268/1). Isto tako ima 2/ pravo od svakoga
Gavella
koji ometa izvravanje onih davanja ili injenja koja su sadraj stvarnoga tereta, zahtijevati neka prizna i trpi stvarni teret na optereenoj nekretnini, te da prestane s ometanjem (268/2). Da bi korisnik tereta mogao u postupku pred sudom (odnosno drugim nadlenim tijelom) ostvariti to svoje pravo na zatitu, morat e dokazati da postoji stvarni teret u njegovu korist, kao i tuenikov in uskraivanja dunih inidaba, odnosno in onemoguavanja ili uznemirivanja izvravanja tih inidaba (271/1). 3/ Povrijedi li netko nevaljanim upisom u zemljinu knjigu ve upisano pravo korisnika stvarnoga tereta, on se od toga moe titi sredstvima koja za zatitu knjinih prava daju pravila zemljinoknjinoga prava (272), tj. albom protiv rjeenja donesenog u zemljinoknjinom postupku (123 ZZK), odnosno brisovnom tubom (129 ZZK). 6 2 . Za zatitu i ostvarenje svoje dospjele pojedinane trabine ima korisnik (odnosno onaj na koga je ta trabina prela) pravo zahtijevati a/ ispunjenje dospjele a neispunjene inidbe davanja ili injenja, ili - po svojem izboru - b/ njezinu novanu protuvrijednost, i to od onoga koji za tu obvezu osobno odgovara (269/1). Za to osobno odgovara svojom imovinom osoba koja je bila vlasnik optereene stvari u trenutku kada je dospjela za ispunjenje ta inidba davanja ili injenja, ili umjesto te osobe - ona osoba koja je tada bila samostalni posjednik optereene nekretnine, ili je imala slunost plodouivanje na njoj (253). Da bi korisnik stvarnog tereta mogao u postupku pred sudom (odnosno drugim nadlenim tijelom) ostvariti svoje pravo, morat e dokazati stvarni teret u svoju korist, da je dospjela pojedinana inidba ije ispunjenje zahtijeva, te da je tuenik bio vlasnik optereene nekretnine u trenutku kada je ta inidba dospjela za ispunjenje (271/2). A, ako je svoju trabinu prenio na drugu osobu, ona e pored navedenoga, trebati dokazati jo i da je na nju prela ta trabina korisnika stvarnog tereta. 6 3 . Za zatitu i ostvarenje svoje dospjele pojedinane trabine, korisnik tereta (ali ne i osoba kojoj je prenio tu pojedinanu trabinu) ima i pravo zahtijevati da vlasnik optereene nekretnine trpi namirenje iz njezine vrijednosti dospjele a neispunjene inidbe davanja ili injenja, odnosno njezine novane protuvrijednosti (270/1). To trpljenje namirenja iz vrijednosti optereene nekretnine moe, umjesto od vlasnika, korisnik tereta zahtijevati i od treega koji samostalno posjeduje optereenu nekretninu, kao i od plodouivatelja nekretnine optereene stvarnim teretom (270/2). Pravila o zalonom pravu na nekretninama primjenjuju se na odgovarajui nain na korisnikove zahtjeve usmjerene na namirenje dospjelih a neispunjenih pojedinanih obveza davanja ili injenja, odnosno njihove novane protuvrijednosti, iz vrijednosti optereene nekretnine, kao i na ostvarivanje tog namirenja (270/4). Da bi korisnik tereta mogao u postupku pred sudom (odnosno drugim nadlenim tijelom) ostvariti svoje pravo na namirivanje iz vrijednosti optereene nekretnine, morat e dokazati stvarni teret u svoju korist, dokazati da je dospjela pojedinana obveza ije ispunjenje zahtijeva iz vrijednosti nekretnine, te da je tuenik vlasnik ili predmnijevam vlasnik optereene nekretnine, odnosno njezin samostalni posjednik ili plodouivatelj (271/3).
Gavella F. Prestanak ; <

:
64. Svaki stvarni teret prestaje na temelju samog zakona propau optereene nekretnine; a predijalni stvarni teret prestaje i u sluaju da propadne povlasna nekretnina (273/1). Kada je stvarni teret osnovan na neijem pravu graenja, prestat e s prestankom tog prava graenja, kao to prestaje s propau optereene nekretnine (296/1). Jednak uinak kao i propast nekretnine ima i njezino stavljanje izvan prometa (273/2). U ovim sluajevima stvarni teret prestaje po samom zakonu, tj. i bez njegovog brisanja iz zemljine knjige.33 Vrati li se nekretnina u prijanje stanje, odnosno bude li joj vraena sposobnost da bude objektom prava vlasnitva - time oivljava i stvarni teret (273/1). 6 5 . Stvarni teret prestaje na temelju pravnoga posla - valjanim jednostranim odreknuem njegovog korisnika od prava koje za nj proizlazi iz toga tereta, ali jedino odreknuem od temeljnog prava, jer se odricanje od pojedinanih prava na davanja ili injenja ne smatra odreknuem od stvarnoga tereta (274/1-2). Ako je vie korisnika istog predijalnog tereta, a sadraj tog tereta je nedjeljiv, pojedini se suvlasnik ili zajedniki vlasnik povlasne nekretnine ne moe odrei tog stvarnoga tereta bez pristanka ostalih (274/3). Isto se tako ni vlasnik povlasne nekretnine optereene pravom plodouivanja ili zalonim pravom ne moe odrei predijalnog stvarnoga tereta u korist te nekretnine bez pristanka ovlatenika ovih prava (274/4). Samim odreknuem, meutim, ne prestaje stvarni teret koji je upisan u zemljinoj knjizi - prestat e tek brisanjem iz zemljine knjige (274/5). 66. Stvarni teret koji je bio osnovan uz ogranienje zavrnim rokom, ili raskidnim uvjetom, prestaje istekom roka odnosno ispunjenjem uvjeta (275/1). No, stvarni teret upisan u zemljinoj knjizi, prestaje tek njegovim brisanjem (275/2). Isto, naravno, vrijedi i kada je stvarni teret bio naknadno ogranien zavrnim rokom ili raskidnim uvjetom. 67. Stvarni teret moe prestati i na temelju odluke suda o njegovom ukidanju (276). Na temelju takve odluke suda, stvarni e teret prestati tek njegovim brisanjem u zemljinoj knjizi. Treba naglasiti da sud u pravilu nije ovlaten ukinuti javnopravni stvarni teret - ovlaten e to biti samo ako tako odredi poseban zakon. Sud je ovlaten ukinuti privatnopravni stvarni teret u slijedeim sluajevima. 1/ Sud je ovlaten na zahtjev vlasnika optereene nekretnine donijeti odluku o ukidanju privatnopravnog stvarnog tereta, osnovanog bilo na temelju pravnog posla bilo na temelju odluke - ako je taj teret izgubio razumnu svrhu.34 Nadalje, 2/ sud e ukinuti predijalni stvarni teret na zahtjev vlasnika optereene nekretnine kojemu se diobom povlatene nekretnine bez njegovog pristanka otealo optereenje
To je iznimka od pravila. Inae stvarni tereti koji su upisani u zemljinu knjigu, prestaju tek njihovim brisanjem.
34 Stvarni teret nee prestati time to je vlasnik njime optereenog zemljita stekao pravo iz stvarnog tereta, ali ako je time izgubio razumnu svrhu, vlasnik optereene nekretnine moe od suda ishoditi odluku o ukidanju tog tereta, pa e teret prestati njegovim brisanjem. 33
STVARNO PRAVO
689
Gavella
njegove nekretnine, ako ne odlui da se smanje davanja i injenja vlasnika optereene nekretnine (257/2). 3/ Zemljinoknjini je sud ovlaten da, nakon to provede postupak koji je za to predvien zemljinoknjinim pravom, dopusti amortizaciju ("usmrenje") stvarnog tereta.35 Amortizaciju moe zahtijevati vlasnik optereene nekretnine (i svaki suvlasnik ili zajedniki vlasnik), ako je proteklo najmanje trideset godina od uknjibe tog stvarnog tereta (u sluaju kad ima daljnjih upisa koji se odnose na taj stvarni teret - trideset godina od posljednjeg takvog upisa), pod pretpostavkom da nije mogue pronai one koji su prema izvrenim upisima korisnici (ni njihove pravne sljednike), a kroz ovo vrijeme nisu zahtijevane niti primljene inidbe na koje stvarni teret ovlauje, niti se pravo iz stvarnog tereta na koji drugi nain ostvarivalo. Ako zemljinoknjini sud nae da postoji vjerojatnost da prijedlogu treba udovoljiti i da podnositelj ima pravni interes za to, pozvat e oglasom da se prijave sve osobe koje smatraju da imaju pravo iz tog stvarnog tereta. Protekne li oglasni rok bezuspjeno, zemljinoknjini sud e dopustiti amortizaciju stvarnog tereta, pa e odrediti njegovo brisanje, kao i brisanje drugih upisa koji se na nj odnose. 4/ Ovrni e sud odrediti ukidanje stvarnih tereta, kao posljedicu ovrne prodaje optereene nekretnine. Naime, ovrna prodaja nekretnine uzrokuje prestanak nekih stvarnih tereta koji tu nekretninu terete, ali nipoto svih (82 OZ). U naelu ovrna prodaja nekretnine ne uzrokuje prestanak stvarnih tereta koji terete prodanu nekretninu (82/1 OZ). Ona nee dovesti do prestanka javnopravnih tereta; smatramo i da nee dovesti ni do prestanka onih privatnopravnih stvarnih tereta koji su a/ trajne naravi, onih b/ koji su u zemljinoj knjizi upisani prije prava radi ijeg se namirenja provodi ovrha, kao ni onih c/ koje je kupac preuzeo.36 Svarni tereti na prodanoj nekretnini koji nisu trajne naravi, a upisani su nakon prava radi ijeg se namirenja provodi ovrha, prestat e - ne preuzme li ih kupac - "s pravomonou rjeenja o dosudi nekretnine" (82/3 OZ),37 dakle ve samom odlukom, a ne tek brisanjem iz zemljine knjige. Tako odreuje OZ, pravei iznimku od naela da stvarni teret upisan u zemljine knjige, prestaju tek brisanjem.38
Odredbe ZZK o amortizaciji i brisanju starih hipotekarnih trabina (141-144 ZZK) se na temelju odredbe lanka 276., stavak 2. ZV primjenjuju na odgovarajui nain i na amortizaciju i brisanje starih stvarnih tereta. Odredbe OZ o sudbini stvarnih tereta nakon prodaje nekretnine na ovrnoj drabi (82 OZ) nisu dovoljno jasno redigirane. One prvo postavljaju naelo da "stvarne slunosti, stvarni tereti i pravo graenja na nekretnini ne prestaju prodajom nekretnine" (82/1 OZ), potom odreuju da "ostale osobne slunosti i stvarni tereti prestaju pravomonou rjeenja o dosudi nekretnine" (82/3 OZ), ali ne sadre nikakvo pravilo koje bi odreivalo koje ipak ne prestaju.
37 Nakon to rjeenje o dosudi nekretnine kupcu postane pravomono, a kupac poloi kupovninu, sud e odrediti da se nekretnina preda kupcu i da se u zemljinu knjigu upie njegovo pravo vlasnitva, a ujedno i da se izbriu ona prava koja bi na temelju rjeenja o dosudi trebalo brisati. Tako e odrediti i brisanje onih stvarnih tereta za koje je rjeenjem o dosudi bilo odlueno da prestaju (119/1 OZ). . 36 35
Trebalo bi promisliti je li ova iznimka zaista potrebna i korisna, te - ne bi li na temelju odredbe lanka 19. OZ trebalo primjenjivati ope pravilo ZV o prestajanju upisanih stvarnih tereta njihovim brisanjem iz zemljine knjige. , .... . . , . . , ; : , . . . . >:.-.; : . , ; . .(. -;6 9 0 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
38
Gavella
68. Stvarni e teret koji nije upisan u zemljinoj knjizi prestati zbog zatite povjerenja u potpunost zemljinih knjiga, kada optereenu nekretninu stekne osoba koja nije znala niti je morala znati da on postoji (277/1). No, treba imati u vidu da e ovo pravilo samo iznimno dolaziti do primjene. Dolazit e do primjene jedino glede onih privatnopravnih stvarnih tereta koji su osnovani odlukom suda, a nisu upisani u zemljinu knjigu. Nee dolaziti do primjene glede privatnopravnih stvarnih tereta koji su osnovani na temelju pravnih poslova, jer su oni uvijek upisani - nisu niti mogli nastati bez upisa u zemljinu knjigu (odnosno bez s time izjednaenog polaganja isprave u sud). to se tie javnopravnih stvarnih tereta, zakon je iskljuio primjenu ovoga pravila na njih, osim za one sluajeve za koje bi posebnim zakonom bilo drukije odreeno (277/2). 69. Stvarni teret koji je bio osnovan u korist odreene osobe (personalni stvarni teret), prestaje smru te osobe, odnosno prestankom osobnosti pravne osobe, ako nije drukije odreeno (278/1). Drukije moe biti odreeno, pa - ako je stvarni teret osnovan i za korisnikove nasljednike, on e nakon korisnikove smrti trajati dok ima onih koji nasljeuju prvoga korisnika; njihovom se smru teret gasi, ako nije drukije odreeno. Ne gasi se, ako je odreeno tko potom postaje korisnikom (npr. da teret traje i u korist nasljednikovih nasljednika, ili to drugo) (278/2). U sluaju da je stvarni teret osnovan u korist jedne obitelji, taj teret prestaje kada obitelj izumre. U dvojbi je li teret osnovan za nasljednike ili za obitelj, predmnijeva se da je osnovan za nasljednike, a tko tvrdi da je osnovan za obitelj, treba to i dokazati (278/3). 70. Stvarni tereti prestaju na temelju zakona, ako se ispune pretpostavke odreene posebnim zakonom (279/1), ali - stvarni teret koji je upisan u zemljinoj knjizi, prestat e tek njegovim brisanjem u zemljinoj knjizi, ako zakonom nije drukije odreeno (278/2). Zakonodavac ponekad odreuje da se ukidaju stvarni tereti (eventualno i hipoteka) na nekim vrstama nekretnina, kao mjeru rastereenja tih nekretnina, koju provodi iz kakvih gospodarskih ili politikih razloga.39 Takvo ukidanje tereta moe imati znaenje izvlatenja korisnika tereta, pa e u takvom sluaju imati pravo na punu naknadu osoba ije je pravo iz stvarnoga tereta time prestalo (279/3).
39 Tijekom XIX. sLoljea je u mnogim zemljema kontinentalne Europe provedeno rastereenje zemljita od stvarnih tereta.
STVARNO PRAVO
691
Gavella
GLAVA 18. Pravo graenja
ocjenjujui ih suprotnima ideji individualistiki koncipiranog vlasnitva, pa su ih ili sasvim napustili, ili marginalizirali. Kasnije se pokazalo da postoji socijalna potreba za to veom izgradnjom zgrada, pa da bi ovakvi pravni instituti mogli pridonijeti njezinom zadovoljavanju, osobito u prilog pripadnika siromanijih slojeva drutva. Onaj tko bi stekao pravo da izgradi i ima svoju zgradu na tuem zemljitu, ne bi morao utroiti veliku svotu novca da kupi zemljite, nego bi samo morao vlasniku zemljita plaati naknadu za to pravo glede zemljita. To bi trokove izgradnje zgrade smanjilo, pa bi pogodovalo rjeavanja stambenih problema. Stoga su u XX. stoljeu pravni poretci opet u svoje sustave stvarnih prava vratili i takvu vrstu stvarnih prava koja ovlauju da se ima svoju zgradu na tuem zemljitu, odnosno - oni koji su je imali od ranije - poeli su ire otvarati vrata njezinoj primjeni u praksi. Tako je to bilo u pravnim poretcima kontinentalnoeuropskog prava. U onima iz kruga socijalistikih prava, pravo imati svoju zgradu na tuem zemljitu bilo je osobito vano iz razloga to su zemljita bila u najveoj mjeri nacionalizirana, ili kako se to nazivalo - podrutvovljena. Drava, odnosno jedinice lokalne vlasti, bi davali pojedine estice drutvenog zemljita pojedincima na koritenje radi izgradnje obiteljskih zgrada, za to je stvoren specifini pravni institut prava koritenja drutvenog graevinskog zemljita radi izgradnje. Taj je u mnogo kojem pogledu nalikovao na ve spomenute institute iz pravnih poredaka kontinentalnoeuropskog pravnog kruga (superficijarno pravo, pravo graenja), ali se od njih razlikovao po svojim osobinama specifinima za prava na drutvenim stvarima, a osobito svojom "izokrenutom" pravnom strukturom. Umjesto da zemljite bude glavna stvar, a zgrada dio koji je tom zemljitu prirastao fiziki, ali je ostao odvojen pravom, bila je pravna konstrukcija upravo obrnuta. Budui da se na stvari gledalo sa stanovita funkcije koja im je bila povjerena u drutvu (planom ili si.), pridavalo se ulogu glavne stvari zgradi, a ne zemljitu - zgrada je sluila stanovanju, a zemljite je tu bilo sporedno. Tako je onaj kome bi bilo dodijeljeno pravo koritenja graevinskog zemljita radi izgradnje zgrade, postajao vlasnikom zgrade koju bi izgradio, a uz vlasnitvo te zgrade bi mu kao sporedno pripadalo i pravo da tu svoju zgradu ima na zemljitu u drutvenom vlasnitvu. 3. U nas je pravno razdvajanje nekretnine igralo osobito veliku ulogu za vrijeme dok je na pravni poredak bio ukljuen u socijalistiki pravni krug. Prije toga je ve takve pravne razdvojenosti bilo u nekim podrujima Hrvatske, gdje je ona nastala u razdoblju koje je prethodilo uvoenju OGZ-a. OGZ je inzistirao na naelu jedinstvenosti nekretnine (superficies cedit solo) i nije poznavao pravo graenja. Osnivanjem zemljinih knjiga (gruntovnice) postupno se dosljedno provodilo naelo jedinstvenosti nekretnine (samo se ve postojee razdijeljenosti nekretnina i dalje toleriralo). Ipak, u nekim je dijelovima Hrvatske situacija u tom pogledu bila drukija. U onima koji su bili u sastavu austrijskog dijela dvojne monarhije (Dalmacija, Istra) - uvedeno je bilo 1912. pravo graenja austrijskim Baurechtsgesetzom, a u onima koji su ubrzo potom po Rapallskom ugovoru iz 1924. pripali Italiji - uspostavljen je tada talijanski pravni poredak, koji je priznavao superficijarno pravo. No - s izuzetkom razmjerno rijetkih sluajeva u kojima je na spomeSTVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 693
Gavella
nutim temeljima postojala pravna razdvojenost zgrade od zemljita - mogunosti za takvo razdvajanje nije bilo. Otvorilo ju se tek nakon II. svjetskog rata, uvoenjem prava trajnog koritenja graevinskog zemljita iz "openarodne imovine" (kasnije "zemljita u drutvenom vlasnitvu"), koje je imalo osobine poput slinih prava i u ostalim pravnim poretcima socijalistikog pravnog kruga. To je pravo nalikovalo na pravo graenja, ali se od njega i razlikovalo, kao to su se uope takva prava iz socijalistikih pravnih poredaka razlikovala od prava graenja, o emu je ve bilo govora. Promjena je nastupila tek stupanjem na snagu ZV (1. 1. 1997.). Njime je na suvremeni pravni poredak opet postavio naelo jedinstvenosti nekretnine (pravilo da superficies solo cedit), a ujedno je u sustav stvarnih prava uveo i pravo graenja, sluei se kao uzorom tim pravom u pravnim poretcima srednjoeuropske podskupine poredaka kontinentalnoeuropskog pravnog kruga.2 Uvoenjem prava graenja omogueno je odstupanje od jedinstvenosti nekretnine na nain koji ne naruava sustav utemeljen na tom naelu. Pravilo je, dakle, da je sve to se sa zemljitem trajno povezalo, bilo na njegovoj povrini, bilo ispod nje sastavni dio tog zemljita (9/3); ali da nisu dijelovi zemljita one zgrade koje su dodue trajno fiziki povezane s neijim zemljitem, ali ih od njega pravno odvaja stvarno pravo koje svojega nositelja ovlauje da na tom tuem zemljitu ima takvu zgradu ili drugu graevinu u svojem vlasnitvu. Takvo pravo je - pravo graenja. 4. Pravo graenja ipak nije jedino pravo u naem pravnom sustavu na temelju kojeg bi se moglo imati svoju zgradu na tuem zemljitu. I na temelju stvarne slunosti odgovarajueg sadraja, moe se na susjednoj, tuoj nekretnini (na njezinoj povrini, ispod nje ili u njezinu zranom prostoru), kao poslunoj, imati dio svoje zgrade ili naprave u korist vlastite povlasne nekretnine (196); a i kao prividna slunost moe na zemljitu jednoga vlasnika postojati dio tue zgrade, ako je graenjem prekoraena mea (155). Slino je i s koncesijama - "nisu dijelovi zemljita one zgrade i druge graevine koje su trajno povezane s tim zemljitem ... koje od zemljita ili od opega dobra pravno odvaja na zakonu osnovana koncesija koja svojega nositelja ovlauje da na tome ima takvu zgradu ili drugu graevinu u svome vlasnitvu" (9/4). No, iako nije jedino pravo koje u nas ovlauje na to da se ima svoju zgradu na tuem zemljitu, pravo graenja je upravo ona vrsta prava kojoj je jedina funkcija u pravnom sustavu da ovlauje na to (slunosti i koncesije imaju u prvom redu neku drugu funkciju).

5. Pravo graenja je nesumnjivo stvarno pravo (pravo na stvari, koje je neposredno i apsolutno), ali je inae njegova pravna priroda sporna. Neki smatraju da je to podvrsta slunosti, drugi da je posrijedi podijeljeno vlasnitvo nekretnine,
2 Pravila o pravu graenja postavljena su u ZV po uzoru na odgovarajua pravila austrijskoga Baurechtgesetza, ali su i donekle izmijenjena, osobito po uzoru na njemaki Erbbaurecht.
STVARNO PRAVO
Gavella
dok trei u pravu graenja vide stvarno pravo posebne vrste. Pravo graenja zaista pokazuje neke osobine poput slunosti - pravo graenja stvara za vlasnika optereenog zemljita dunost da na tom zemljitu trpi postojanje (odnosno izgradnju i postojanje) tue zgrade, i to zgrade koja je s njegovim zemljitem spojena trajno, a ne radi neke prolazne namjene. Ta vlasnikova dunost trpljenja zaista je nalik na onu kakvu ima vlasnik nekretnine optereene slunou (poslune nekretnine). Uz to, stvarne slunosti mogu ovlaivati vlasnika povlasne nekretnine da na poslunoj "nekretnini, na njezinoj povrini, ispod nje ili u njezinu zranom prostoru ima dio svoje zgrade, neku drugu izgraenu napravu ili kakav ureaj koji slui njegovoj zgradi" (196/1), a i pravo graenja ovlauje na to da se ima svoju zgradu na tuem zemljitu, to sve govori u prilog tezi da je pravo graenja zapravo podvrsta slunosti. No, s druge strane, pravo graenja pokazuje i osobine koje ga razlikuju od slunosti. Dok stvarane slunosti mogu postojati samo kao pravna veza izmeu dvije nekretnine, povlasne i poslune, od kojih svaka pripada drugom vlasniku, dotle je kod prava graenja situacija upravo obrnuta. Pravo graenja ne povezuje dvije nekretnine, nego naprotiv jednu pravno razdvaja na dvoje, omoguujui da na jednoj nekretnini postoje dva prava vlasnitva - pravo vlasnitva zemljita, te od njega odvojeno pravo vlasnitva na zgradi izgraenoj na tom zemljitu. To govori u prilog tezi da je posrijedi podijeljeno vlasnitvo zemljita. Slabost te teze je, meutim, oigledna - kada bi vlasnitvo nekretnine bilo podijeljeno (to suvremena prava iskljuuju), tada bi vlasnikove ovlasti bile razdijeljene izmeu dvojice vlasnika, a ovdje to nije tako. Vlasnik zemljita ima puno pravo vlasnitva, a i vlasnik zgrade ima puno pravo vlasnitva, samo to je pravna vlast vlasnika zemljita ograniena postojanjem neijeg prava graenja na tome zemljitu (i s tim pravom povezanog vlasnitva zgrade). Situacija je, dakle, kao i inae kada postoje neija ograniena stvarna prava na vlasnikovoj stvari. Upravo to pokazuje da je posrijedi ogranieno stvarno pravo, koje je sadrajno razliito od ostalih stvarnih prava. Stoga je i nae pravo usvojilo tezu da je pravo graenja posebna vrsta ogranienih stvarnih prava.3

6. Glavni pravni izvor pravila o pravu graenja su u naem suvremenom pravnom poretku odredbe lanaka 280-296. ZV. 7. Do donoenja ZV glavni pravni izvor pravila o pravu trajnog koritenja graevinskog zemljita (koje je igralo otprilike onu ulogu koja je sada povjerena pravu graenja) bio je Zakon o graevinskom zemljitu (Narodne novine, br. 48/88 - pro. tekst, 16/90 i 53/90). Taj je prestao vaiti stupanjem na snagu ZV. Tada zateena prava upravljanja, odnosno koritenja i raspolaganja na nekretninama u drutvenom vlasnitvu - ukljuujui i prava trajnog koritenja (odnosno prvenTako je to i po austrijskom i njemakom pravu, dok vicarsko tretira pravo graenja kao podvrstu slunosti. STVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 695
3
Gavella
stvenog koritenja) graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu, sa ili bez izgraene zgrade na tom zemljitu - pretvorena su odredbama ZV u pravo vlasnitva na cijeloj nekretnini (359-373). Uspostavljeno je, dakle, pravno jedinstvo nekretnine, po naelu da vlasnik zgrade postaje vlasnikom zemljita na kojem zgrada lei (367 i 369). Vlasnik zgrade koji je samo imao pravo trajnoga koritenja graevinskoga zemljita potrebnoga za uporabu njegove zgrade, postao je i vlasnikom zemljine estice. Ako je na istom zemljitu bilo sagraeno nekoliko zgrada, uspostavljeno je suvlasnitvo na cijeloj nekretnini (367/3-4).4 8. Iako je pravo koritenja graevinskog zemljita igralo veliku ulogu u nas, njime se nije s teorijskog stajalita mnogo bavilo. Ipak bilo je i svjetlih iznimaka od toga. Tako treba osobito upozoriti na slijedee radove: Simonetti, P.: Pravo koritenja na graevinskom zemljitu u drutvenom vlasnitvu, Zagreb, 1985; Simonetti, P.: Pravo graenja, Sarajevo-Beograd 1986; Crni,J.: Komentar Zakona o graevinskom zemjitu, Zagreb, 1989; Jeli, O.: Pravni reim graevinskog zemljita, Zakonitost, 1990, 9-10, 1050-1071; Simonetti, P.\ O pravnom reimu graevinskog zemljita, Zbornik Pravnog Fakulteta Sveuilita u Rijeci, 1996, br. 17,1-5; Simonetti, P.: Stvarna prava na pomorskom dobru i na zgradama koje su na njemu izgraene, u Hlaa, V.: Pomorsko dobro, Rijeka, 1996, 133-150; Simonetti, P.: Denacionalizacija i pretvorba prava koritenja neizgraenog graevinskog zemljita, Zbornik Pravnog Fakulteta Sveuilita u Rijeci, 1997, (18), 1, 193-213.
II. Pravo graenja A. Pojam i obiljeja

9. Pravo graenja (njem. Baurecht, Erbbaurecht, Uberbaurecht; franc. droit de superficie; tal. diritto di superficie, enl. building lease) je ogranieno stvarno U sustavu koji je naputen stupanjem na snagu ZV, etanim je vlasnicima pripadalo, pored njihovog prava vlasnitva stana (ili druge samostalne prostorije), kao akcesorij jo i udio u zajednikim dijelovima zgrade, kao i u pravu trajnog koritenja zemljita u drutvenom vlasnitvu na kojem je bila izgraena zgrada u kojoj se stan nalazio. Oni koji su u trenutku stupanja na snagu ZV bili etani vlasnici, ostali su i nadalje vlasnici svojih posebnih dijelova zgrade, ali je to njihovo vlasnitvo posebnog dijela povezano sa suvlasnitvom cijele nekretnine (370/2). Njima je svakome pripao po odgovarajui suvlasniki dio cijele nekretnine, a umjesto njihovog dotadanjega sudjelovanja u trajnom pravu koritenja zajednikih dijelova viestambene zgrade i u pravu trajnoga koritenja zemljita (370/3). Na alost je tijekom rada na Konanom nacrtu ZV u tekst ula i odredba suprotna temeljnim intencijama, po kojoj bi za vlasnitvo toga zemljita bivi nositelj (sunositelj) prava trajnog koritenja bio obvezan platiti naknadu (371 ZV), a uz to su i u tekst ZZK ule odredbe o tekim posljedicama u sluaju neispunjenja te zakonom nametnute obveze (225 ZZK). ZV i ZZK su usvojeni i stupili na snagu zajedno s tim odredbama, ali je ostalo otvoreno pitanje njihove ustavnosti. Uz to su ove odredbe predstavljale veliku smetnju sreivanju zemljinoknjine evidencije. Napokon su ipak stavljene izvan snage lankom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, br. 68/98).
696 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
4
Gavella
pravo na neijem zemljitu, koje ovlauje svojeg nositelja da na povrini toga zemljita ili ispod nje ima u svojem vlasnitvu zgradu trajno fiziki spojenu s tim zemljitem, a svagdanji vlasnik tog zemljita je duan to trpjeti (280/1). Pravo graenja sprjeava da zemljitu pravno priraste zgrada koja bi bila izgraena na njegovoj povrini, ili ispod nje, to bi se inae dogodilo. Pravo graenja pravno odvaja vlasnitvo zgrade od vlasnitva zemljita. Ono pravno igra ulogu "umjetnog zemljita". Stoga zgrada - iako je u fizikom smislu spojena sa zemljitem na ijoj povrini, ili ispod nje - u pravnom smislu nije dio tog naravnog zemljita, nego je dio "umjetnog zemljita", naime sastavni dio prava graenja, koje tereti to naravno
zemljite. ..-. .- . . , - . , > : -. -.-.. ,.
10. Pravo graenja je ogranieno subjektivno stvarno pravo, koje je zakonom u pravnom pogledu izjednaeno sa stvari, i to s nekretninom, pa igra ulogu zemljita kao to je ve spomenuto, pravo graenja je "umjetno" zemljite (280/2). Zgrada koja je trajno (s trajnom namjenom) izgraena na zemljitu optereenom pravom graenja, osnivanjem tog prava graenja postaje pripadnost, naime dio prava graenja (kao to bi, da nema tog prava, bila pripadnost zemljita), a zgrada koju bi se naknadno izgradilo na zemljitu optereenom pravom graenja - prirasti e tom pravu graenja kao glavnoj stvari (kao to bi inae, da nema prava graenja, prirasla zemljitu) (280/3). Isto tako, sve ono to bi netko ugradio ili uloio radi izgradnje zgrade, kao i u tu zgradu, prirasta pravu graenja (a ne zemljitu) (150/3). Tek s prestankom prava graenja, razdvojenosti nestaje, pa zgrada prirasta zemljitu na kojem je izgraena (295/1). 1 1 . Pravo graenja je neodvojivo. 1/ Ono je neodvojivo od njime optereenog zemljita, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne vlasnitvo optereenoga zemljita, stekao ga je optereenog pravom graenja (ako nije drukije odreeno zakonom5) (283). 2/ Premda pravo graenja moe postojati i prije nego to je izgraena zgrada, poto zgrada bude izgraena - pravo graenja i ta zgrada (ako je trajna)6 tvore nerazdruivu pravnu cjelinu (dok jedno od tog dvoga ne prestane postojati). Iz te se cjeline ne moe pravno odvojiti niti zemljite, niti zgrada. Zgrada ne bi mogla biti u zasebnom vlasnitvu bez prava graenja (razliitom od vlasnitva zemljita); pravo graenja bi, dodue, moglo postojati i bez zgrade (prije izgradnje zgrade, nakon njezinog ruenja), no ono ipak uvijek postoji radi zgrade. Stoga je neizbjeno da ista osoba bude ovlatenik i prava graenja i prava vlasnitva zgrade. Zato se pravo graenja i pravo vlasnitva zgrade mogu u pravnom prometu kretati samo zajedno - nije mogue prenijeti vlasnitvo zgrade izgraene na pravu graenja, a da se ujedno ne prenese pravo graenja; kao i obrnuto - ako bi se odvojeno prenoenje ipak ugovorilo, ili odredilo - bilo bi to nitavo (290/2).
Jedino bi zakon mogao drukije odrediti - ugovorna odredba koja bi drukije odreivala, ne bi bila valjana. Pravo graenja se ne odnosi na zgrade koje bi se samo privremeno, radi neke prolazne namjene, spojile sa zemljitem. One i tako ne bi bile dio zemljita (9/3). STVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 697
6 5
Gavella
12. Pravo graenja je otuivo i nasljedivo, kao i ostale nekretnine, osim ako je to drugo odreeno (285/1). Pravo graenja je mogue opteretiti slunostima, stvarnim teretima i zalonim pravom (285/2); jedino ga nije mogue opteretiti pravom graenja.7 Zgrada koja je izgraena na pravu graenja, dio je toga prava, pa se stoga prenosi, nasljeuje i optereuje time to se prenosi, nasljeuje, ili optereuje pravo graenja (285/3). Kao to je ve malo ranije spomenuto, ako bi se odredilo prenoenje same zgrade bez prava graenja, ili prava graenja bez zgrade koja je na njemu izgraena - bilo bi to nitavo; isto, dakako, vrijedi i za odredbe o takvom optereivanju ili takvim posljedicama nasljeivanja. ,.,....... 1 3 . Pravo graenja je u nas trajno pravo, kao i ostala stvarna prava. Time se pravo graenja u naem pravnom poretku razlikuje od prava graenja u pravnim poretcima nekih zemalja iz kontinentalnoeuropskog pravnog kruga, gdje je trajanje prava graenja zakonom ogranieno.8 U nas je pravo graenja u naelu trajno, ali s time da ga je mogue ograniiti rokovima i uvjetima. To moe uiniti vlasnik zemljita prigodom osnivanja prava graenja na svojem zemljitu, a i kasnije svaki nositelj prava graenja. No, da bi ogranienje djelovalo i prema treima, treba biti upisano (zabiljeeno) u zemljinu knjigu (34/3). 14. Pravo graenja je naplatni teret na zemljitu.9 Vlasnik optereenog zemljita u naelu ima pravo na mjesenu naknadu. Nositelj prava graenja duan je vlasniku zemljita plaati mjesenu naknadu za zemljite u iznosu prosjene zakupnine za takvo zemljite (280/2). To pravilo je dispozitivne naravi, pa moe biti i drukije odreeno, naime - da nositelj ima pravo graenja besplatno, ili da je duan plaati naknadu u nekom drukijem iznosu, s drukijim rokovima dospijea i si. Da bi i prema treim osobama djelovale odredbe koje drukije odreuju naplatu od zakonom predviene, potrebno ih je upisati (zabiljeiti) u zemljinu knjigu.
B. Predmet optereenja pravom graenja

15. Predmet prava graenja je zemljite, i to uvijek cijelo zemljite, tj. cijelo zemljinoknjino tijelo. eli li se osnovati pravo graenja samo na nekom fizikom dijelu zemljita, potrebno je prethodno taj dio odvojiti od postojeeg zemljinokninog tijela u zasebnu esticu, otpisati je u novi zemljinoknjini uloak, kako bi se time stvorilo zemljinoknjino tijelo, koje e se opteretiti pravom graenja. U naem se suvremenom pravu inae ne trai da zemljite koje bi se opteretilo pravom graenja ima neke posebne osobine.
7 Njemaka sudska praksa novijeg doba ipak dozvoljava i optereivanje prava graenja daljnjim pravom graenja, za to u nas nema pravnog temelja.
U austrijskom je pravu trajanje Baurechta ogranieno na najmanje 30, a najvie 60 godina. U njemakom pravu, naprotiv, nije trajanje Erbbaurechta zakonom ogranieno, ali je odreenje roka njegovog trajanja mogue i u praksi uobiajeno.
9 Nekada je za ono to se plaalo kao naplatu bio u uporabi naziv - podnina. Isti se naziv podnina, superflcies - rabio i za stvarno pravo koje je ovlaivalo na iskoritavanje tueg zemljita i svega to je s tim zemljitem u organikom spoju.
STVARNO PRAVO
Gavella
16. Pravom graenja ne moe se opteretiti idealni (suvlasniki) dio zemljita, jer zbog netjelesne naravi idealnog dijela nije mogue imati s njim fiziki povezanu, a pravno odvojenu zgradu. Isto se tako ne moe pravom graenja opteretiti niti zemljite s ve postojeom zgradom tako da bi to ovlaivalo glede nekog kata zgrade, tavana, ili si. - pravo graenja moe od zemljita samo odvojiti zgradu, a ne i neki dio zgrade.10 No, injenica da je na zemljitu (odnosno ispod njegove povrine) ve podignuta zgrada, nipoto ne sprjeava da se nekretninu optereti pravom graenja - uini li se to, postojea e se zgrada time pravno odvojiti od zemljita na kojem je izgraena, te e pravno prirasti "umjetnom zemljitu" - pravu graenja. Vlasnik zemljita nee vie biti vlasnikom te zgrade, nego e zgrada biti u vlasnitvu ovlatenika prava graenja, sve dok to pravo traje. 17. Postavlja se pitanje: moe li se osnovati pravo graenja i na neizgraenom zemljitu, ako ono po prostornom planu nije predvieno za graenje takvih zgrada kakvu bi po sadraju pravo graenja bio ovlaten sagraditi nositelj toga prava. Neki smatraju da to nije mogue. ini se da time pripisuju suvie drastine posljedice injenici da prostorni plan zabranjuje graenje. Naime, kada bi prostorni plan tako djelovao, tada bi i ve postojee pravo graenja na onom zemljitu koje nije planom predvieno za izgradnju, moralo prestati samim time to je takav plan donesen i stupio na snagu - prostornim bi se planom provodilo izvlatenje dotadanjeg ovlatenika prava graenja. To se, meutim, ne dogaa. Izgubi li pravo graenja razumnu svrhu - a tako bi se moglo ocijenjivati situaciju nastalu postavljanjem zabrane izgradnje zgrade - vlasnik optereene nekretnine e moi zahtijevati da se to pravo ukine, pa e tada odluku o ukidanju donijeti sud, bez obzira na pravni temelj na kojem je pravo graenja bilo osnovano (293,276/1). No, ako sud i donese takvu odluku, pravo graenja nee prestati samom tom odlukom, nego tek ako i kada ono bude izbrisano i kao teret na zemljitu optereenom tim pravom i kao posebno zemljinoknjino tijelo (292/2). Pravo graenja, dakle, nee nikada prestati na temelju samog prostornog plana koji onemoguuje graenje, nego e i dalje trajati, a ovlatenik toga prava bi eventualno imao pravo na naknadu za ogranienje kojem ga je prostorni plan podvrgao (33/3). Namee se zakljuak ako na temelju prostornog plana ne prestaje postojee pravo graenja, tada prostorni plan ni ne moe sprijeiti osnivanje prava graenja na zemljinoj estici koja po tom planu nije predviena za graenje, nego za neku drugu namjenu.
C. Osniva i nositelj prava graenja

1 8 . Osniva prava graenja je vlasnik zemljita koje on svojim stvarnopravnim raspolaganjem optereuje pravom graenja. Osniva moe biti jedino vlasnik nekretnine, bilo da se ta sastoji od zemljita bez zgrade, bilo od zemljita sa zgraJedan ili vie katova zgrade, ili drugih funkcionalno samostalnih dijelova zgrade, ne mogu biti pravno odvojeni od ostatka nekretnine. Takvi dijelovi nekretnine mogu biti u etanom vlasnitvu, ako je ono povezano sa suvlasnitvom na cijeloj nekretnini - zemljitu i zgradi.
10
Gavella
dom. Inae nije ogranien krug vlasnika koji bi mogli biti osnivai prava graenja na svojoj nekretnini.11 Kada su vie osoba suvlasnici, odnosno zajedniki vlasnici zemljita, oni samo suglasno mogu osnovati pravo graenja kojim e opteretiti to zemljite. 19. Nositelj prava graenja moe biti jedino neka ad personam odreena osoba, fizika ili pravna. Pravo graenja je pravo ad personam odreene osobe, a ne moe biti osnovano u korist svagdanjeg vlasnika neke nekretnine. U naem suvremenom pravu nije ogranien krug ovlatenika prava graenja, pa pravo graenja moe biti osnovano u korist bilo koje osobe. Budui da je pravo graenja u pravnom prometu - nositelj prava graenja je a/ osoba u iju je korist to pravo osnovano ili je b/ na nju prelo (284/1 ).12 2 0 . I nekoliko ad personam odreenih osoba mogu biti nositelji istog prava graenja. Budui da je nositelj prava graenja na nekom zemljitu ujedno i vlasnik zgrade izgraene na tom zemljitu, ili ispod njegove povrine, to u sluaju kada ima nekoliko osoba koje su nositelji istog prava graenja - sve su one suvlasnici (odnosno zajedniki vlasnici) zgrade izgraene na tom njihovom pravu.13 2 1 . Pravo graenja moe po naem suvremenom pravu postojati i na vlastitoj stvari - i vlasnik optereenog zemljita moe biti nositelj prava graenja na tom svojem zemljitu (284/2). To, izmeu ostalog, omoguuje vlasniku zemljita da osnuje pravo graenja kao svoje pravo, a potom da ga, poto izgradi zgradu, prenese na neku drugu osobu, naravno zajedno s vlasnitvom te zgrade.
D. Sadraj ''
1. Openito o sadraju prava graenja 2 2 . Bitni sadraj prava graenja je ovlast imati na povrini optereenoga zemljita, ili ispod nje, zgradu u svojem vlasnitvu, odvojenom od vlasnitva zemljita, a da je to svagdanji vlasnik toga zemljita duan trpjeti (280/1). Dakle pravo graenja ovlauje svojeg nositelja glede zemljita, a time i glede zgrade izgraene na tom zemljitu, i/ili ispod njegove povrine. 1/ Glede zemljita nositelj prava graenja je a/ ovlaten imati svoju zgradu, to ukljuuje i ovlast da je izgradi na ili ispod povrine tog zemljita, te b/ inae ima glede zemljita optereenog pravom graenja ovlasti i dunosti plodouivatelja (281/1). 2/ Sto se tie
11 Drukije je u austrijskom pravu, gdje bi pravo graenja mogli na svojim zemljitima osnovati jedino savezna drava, zemlje u njezinom sastavu, okrui, opine i javni fondovi; a - uz posebno odobrenje - i crkva, crkveni ili javnoj uporabi namijenjeni zavodi ili udruge. Takvih ogranienja nema u njemakom ni vicarskom pravu.
Prema bivem Zakonu o graevinskom zemljitu (prestao vaiti stupanjem na snagu ZV) bila je ograniena mogunost prenoenja tada postojeeg prava graenja - prava koritenja graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu.
13 U pravilu su suvlasnici, a zajedniki su vlasnici jedino ako se na temelju zakona nalaze u : takvom odnosu glede svojeg prava. , >
12
STVARNO PRAVO
Gavella
zgrade izgraene na ili ispod povrine optereenog zemljita - nositelj prava graenja je vlasnik te zgrade, jer je s pravom graenja koje tereti zemljite povezano pravo vlasnitva zgrade izgraene na tom zemljitu (ili ispod njegove povrine). Navedene ovlasti glede zemljita i zgrade bitni su sadraj prava graenja koji je odreen striktnim zakonskim normama, pa ga niti osniva, niti itko drugi ne moe mijenjati (281/1). 2 3 . U ostalome se sadraj svakog pojedinog prava graenja moe odrediti prigodom njegovog osnivanja - osniva prava graenja, odnosno sud koji odreuje osnivanje prava graenja, moe unutar okvira koji mu postavljaju striktne zakonske norme, odrediti sadraj tog prava graenja, kao npr. trajanje toga prava, kakvu je zgradu graditelj ovlaten izgraditi,14 iznos naknade, dospijee pojedinih obroka naknade i odgovornost za njihovo ispunjenje, i dr. 15 Ne bude li to drugo odreeno glede naplate za pravo graenja - vrijedit e dispozitivno zakonsko pravilo da je "nositelj prava graenja duan .. vlasniku zemljita plaati mjesenu naknadu za zemljite u iznosu prosjene zakupnine za takvo zemljite" (281/2). Kravo graenja se moe ograniiti, vezati ga uz rokove i uvjete.16 Nee, meutim, biti valjane one odredbe o sadraju prava graenja koje bi bile protivne striktnim propisima, a ni one koje bi bile protivne pravnoj naravi toga prava. Tako bi bile nitave sve odredbe po kojima ne bi ista osoba bila nositelj prava graenja i vlasnik zgrade, ili koje bi pravni poloaj nositelja prava graenja glede zemljita uredile drukije nego po pravilu da svagdanji nositelj prava graenja ima na tom zemljitu ovlasti i dunosti plodouivatelja (281/1). Ono to osniva prava graenja odredi o sadraju toga prava, djelovat e prema treima bude li upisano u zemljinoj knjizi.17 24. Pravo graenja ima sadraj s kojim je osnovano, ako taj nije kasnije zakonito izmijenjen - preinaen (281/3). Na preinaku sadraja primjenjuje se na odgovarajui nain ono to je odreeno i za osnivanje prava graenja na temelju pravnoga posla (282/2). Preinaka sadraja prava graenja doputena je samo u sporazumu s vlasnikom optereene stvari. U sluajevima kada bi se preinakom sadraja prava graenja ometao dotadanji nain izvravanja ostalih stvarnih prava na opte14 Ne odredi li se kakvu je zgradu ovlaten izgraditi i imati u svojem vlasnitvu nositelj prava graenja, njega e njegovo pravo graenja ovlaivati da izgradi bilo kakvu zgradu na optereenom zemljitu, a svaka zgrada koja se trajno nalazi iznad ili ispod povrine toga zemljita, bit e u vlasnitvu nositelja prava graenja.
Pravo graenja je pravo, pa je u naelu nositelj prava graenja ovlaten, a nije duan graditi svoju zgradu na optereenom zemljitu. No, moglo bi biti odreeno i da ju je duan izgraditi u odreenom roku, da ju je duan izgraditi na odreeni nain i si., pa ako se on ne bi toga pridravao - to bi moglo dovesti do prestanka njegovog prava graenja (292). U naem pravnom poretku, za razliku od njemakoga, nema pravila po kojem pravo graenja ne bi bilo mogue ograniiti i raskidnim uvjetom.
17 "Ako se osniva pravo graenja uz ogranienje rokom ili uvjetom, to se zabiljeuje zajedno s upisom sadraja toga prava, a naknadno ogranienje ve postojeeg prava zabiljeit e se" (34/4 ZZK). 16
15
STVARNO PRAVO
701
Gavella
reenoj nekretnini - da bi preinaka bila doputena potrebno je jo i da na nju pristanu i svi ovlatenici tih prava. Tko tvrdi da je sadraj prava graenja izmijenjen (preinaen), na njemu je da to dokae, dakle i da dokae da su na tu preinaku pristali svi iji je pristanak bio potreban da bi bila valjana (281/3). 2. O ovlastima nositelja prava graenja dok na zemljitu ne postoji zgrada 2 5 . Nositelj prava graenja ima glede zemljita koje je optereeno tim njego18 vim pravom ovlasti i dunosti plodouivatelja (280-28l/l). On, meutim, nije plodouivatelj, nego samo ima ovlasti i dunosti poput plodouivatelja. Zato on moe svojim pravom graenja raspolagati, pa ga i otuiti, to plodouivatelj ne bi mogao. 2 6 . Nositelj prava graenja je ovlaten izgraditi zgradu na zemljitu optereenom njegovim pravom graenja, s time da e ta zgrada pravno biti dio tog prava 19 graenja, pa e se nalaziti u vlasnitvu svagdanjeg nositelja prava graenja. Zgrada je svaki graevinski objekt koji se razmjerno trajno povezao sa zemljinom esticom na njezinoj povrini ili ispod nje (152/5), a kakvu je zgradu ovlaten izgraditi - redovito je do u pojedinosti odreeno sadrajem njegovog prava graenja. Ako to nije odreeno, bio bi svojim pravom graenja ovlaten na izgradnju bilo kakve zgrade na ili ispx>d povrine optereenog zemljita. No, prigodom osnivanja prava graenja, odnosno kasnijom izmjenom (preinakom) sadraja toga prava, redovito e se odrediti kakvu je zgradu ovlaten izgraditi nositelj prava graenja, pa je on ovlaten izgraditi samo takvu zgradu. Gradnjom zgrade razliite od one koju je bio ovlaten izgraditi, on bi vrijeao pravo vlasnitva zemljita optereenog pravom graenja, pa bi vlasnik tog zemljita imao pravo na zatitu. A, ako bi time vrijeao (i) neije ogranieno stvarno pravo glede te nekretnine, tada bi ovlatenik toga prava imao pravo na zatitu svojeg prava. I javnopravni, graevinski propisi takoer mogu odreivati kakovu se zgradu moe izgraditi, pa bi graenje trebalo biti provedeno u skladu s njima - povreda tih propisa povlaila bi odgovarajue posljedice za nositelja prava graenja, predviene tim posebnim propisima. Ti javnopravni propisi o graenju ne mijenjaju sadraj privatnog prava graenja, oni samo mogu utjecati na izvravanje toga prava. Budui da je svatko tko gradi (inio on to u svojstvu vlasnika, ili u bilo kojem drugom svojstvu) duan pridravati se tih javnopravnih propisa, to ih se i nositelj prava graenja treba pridravati; prekri li ih, imat e to odgovarajue javnopravne posljedice. No, ti propisi ne utjeu na sadraj prava graenja. Oni ga ne mogu proiriti, jer nositelju prava graenja pripadaju one ovlasti koje su sadraj njegovog privatnog prava graenja, pa jedino njih smije izvravati na optereenom zemljitu. Javnopravni propisi o graenju, ukljuujui i prostorni plan - niti ne suavaju sadraj prava graenja. Kao i sva zakonska ogranienja, tako i javnopravni propisi o graenju ne
18 19
Suprotna bi odredba bila nitava (281/1). Suprotna bi odredba bila nitava (281/1). STVARNO PRAVO
Gavella
mijenjaju sadraj prava, niti ga ukidaju, nego samo utjeu na mogunost njegovog izvravanja - suzujui pravnu vlast ovlatenika prava. 2 7 . Nositelj prava graenja je u naelu duan plaati naknadu za to svoje pravo. Ako nije dunost plaanja naknade iskljuena, ili nije neto drugo odreeno glede njezine visine i rokova dospijea, nositelj prava graenja je duan vlasniku zemljita plaati naknadu mjeseno, a u iznosu prosjene zakupnine za takvo zemljite (281/2). To je osobna obveza nositelja prava graenja. Ona nije stvarni teret nekretnine. Onaj tko stekne pravo graenja duan je platiti one obroke te naknade koji dospiju za ispunjenje za vrijeme dok je on nositelj prava graenja, i za to on odgovara svojom imovinom; no - ako nije to drugo odreeno - on nije odgovoran i za one obroke naknade koje raniji nositelji prava graenja nisu o dospijeu platili, niti je duan trpjeti namirenje tih obroka iz svojeg prava graenja. Neplaanje dune naknade o dospijeu nije samo za sebe jo razlogom prestanka prava graenja (ali ako je sadraj prava graenja odreen tako da je neispunjavanje ove obveze raskidni uvjet kojim je ogranieno to pravo, onda bi neplaanje ipak tim putom dovodilo do prestanka prava graenja). 3. O ovlastima nositelja prava graenja kada na zemljitu postoji zgrada 28. Na zemljitu moe ve postojati zgrada u trenutku stjecanja prava graenja, a moe biti i da je izgraena nakon to je zemljite optereeno pravom graenja. U oba sluaja vrijedi pravilo - zgrada koja je trajno izgraena na zemljitu optereenom pravom graenja (odnosno ispod njegove povrine), pripadnost je prava graenja (dio je prava graenja), pa je nositelj prava graenja ujedno i vlasnik te zgrade (281/1). Ako je zgrada ve postojala u trenutku optereenja zemljita pravom graenja - samim time to je to zemljite optereeno ovim pravom, zgrada je postala vlasnitvo nositelja prava graenja. Ako je zgrada graena nakon to je zemljite optereeno pravom graenja - ono to je bilo ugraivano i ulagano u to zemljite radi izgradnje zgrade, nije se pravno spajalo sa zemljitem (jer je bilo namijenjeno da bude zgrada, koja se nee spojiti sa zemljitem), nego s pravom graenja, kao "umjetnim zemljitem". Sve to (ako je spajanje bilo trajno), kao i sve ono to je potom u zgradu ugraivano, ili je ulagano novca ili rada - priraslo je pravu graenja kao glavnoj stvari (onako kao to bi priraslo zemljitu, da nema prava graenja) (150/2-3). Stoga, ako je netko drugi bez pravnog temelja izgradio zgradu na zemljitu koje je optereeno pravom graenja, taj ju je pravno izgradio na tom pravu graenja, pa onaj tko je nositelj prava graenja ima glede toga onakav poloaj kakav bi imao vlasnik zemljita da je na njegovom zemljitu netko drugi izgradio tu zgradu. To znai da e zgrada u pravilu postati vlasnitvo nositelja prava graenja; ali u sluaju da je on bio nepoten, a graditelj poten - graditelju e izgradnjom zgrade prirasti pravo graenja sa zgradom koju je na njemu izgradio. Uope - kada je netko gradio na zemljitu optereenom tuim pravom graenja, ili je graenjem prekoraio meu toga zemljita, ili je pak izvrio kakvu dogradnju, nadogradnju, preureenje i si. - nositelju prava graenja pripadaju ona prava i obveze kakve bi inae imao vlasnik zemljita (157).
Gavella
29. Ako se zgrada koja je u vlasnitvu nositelja prava graenja srui do te mjere da je se vie ne moe rabiti za svrhu kojoj je bila namijenjena, nositelj prava graenja je ovlaten ponovno izgraditi tu zgradu. Ne izgradi li je ponovno u roku od est godina20 barem u onoj mjeri koliko je najnunije da bi sluila svojoj prijanjoj glavnoj namjeni, vlasnik optereene nekretnine e moi ishoditi od suda ukidanje prava graenja.21 3 0 . I nakon to je zgrada izgraena, nositelj prava graenja ima glede zemljita optereenog tim njegovim pravom, ovlasti i dunosti plodouivatelja. Isto tako - i nakon to je zgrada izgraena, duan je vlasniku zemljita plaati naknadu za zemljite, ako nije to drugo odreeno (280/1-2). .-... :.p
E. Odnos prema pravu vlasnitva i ostalim stvarnim pravima na istoj stvari

3 1 . Pravo vlasnitva i pravo graenja na nekom zemljitu se ne iskljuuju, to vie - pravo graenja moe postojati samo na zemljitu koje je u neijem vlasnitvu.22 Naravno, time to neije pravo graenja postoji kao teret zemljita, vlasnikova je pravna vlast na tome zemljitu ograniena, jer je vlasnik ovlaten sa svojom stvari initi to ga'je volja te svakoga drugoga od toga iskljuiti, jedino ako to nije protivno tuim pravima, dakle i ako to nije protivno tuem pravu graenja na vlasnikovom zemljitu. 3 2 . Pravo graenja bi moglo doi u sukob s ostalim ogranienim stvarnim pravima, koja ve terete zemljite. Da do tog sukoba ne bi dolo, pravo graenja se moe osnovati jedino ako na osnivanje tog prava pristanu ovlatenici svih onih ogranienih stvarnih prava koja su ve upisana na zemljitu koje bi se opteretilo pravom graenja, a kojima bi pravo graenja tetilo (288/2). I kasnija bi preinaka sadraja ve postojeeg prava graenja mogla negativno utjecati na mogunost izvravanja onih stvarnih prava koja u trenutku preinaivanja ve terete zemljite, a i onih koja terete pravo graenja. Stoga je preinaka sadraja prava graenja, ako bi se njome ometao dotadanji nain izvravanja ostalih stvarnih prava na optereenoj nekretnini, doputena jedino ako se s njom sporazume i svi ovlatenici tih prava (282/2). ...,-... ., ,v,7
Rok poinje tei prvoga dana one godine koja slijedi nakon godine kad je zgrada sruena, ali ne tee dok postoje okolnosti pod kojima bi zastao tei i rok dosjelosti (294/3). Na temelju odluke suda o ukinuu prava graenja, to e pravo prestati tek brisanjem u zemljinoj knjizi (294/4). Do tada traje pravo graenja, pa je njegov nositelj i dalje ovlaten ponovno izgraditi zgradu, a ima i sve ostale ovlasti i dunosti nositelja prava graenja. Sve e to prestati tek kada prestane pravo graenja.
22 Kao to je ve kazano, i vlasnik zemljita moe biti nositelj prava graenja na svojem zemljitu (284/2). 21
20
STVARNO PRAVO
Gavella
F. Stjecanje 1. Osnivanje prava graenja
""<<
3 3 . Pravo graenja osniva se na temelju a/ pravnoga posla vlasnika nekretnine koja se optereuje, a i b/ odlukom suda (286/1). Naelo je da se pravo graenja ne osniva na temelju zakona (ali postoje neke iznimke od toga). Pravo graenja e biti osnovano ako i kada su ispunjene sve pretpostavke odreene zakonom (286/2). a) Osnivanje na temelju pravnog posla 34. Na temelju valjanog pravnoga posla kojemu je cilj osnutak prava graenja, osniva se to pravo izvoenjem iz vlasnitva nekretnine koja se njime optereuje, a na nain odreen zakonom (287/1). Tako su pretpostavke osnivanja prava graenja: 1/ vlasnitvo osnivatelja (i njegova ovlast da tako raspolae zemljitem), 2/ vlasnikov pravni posao usmjeren na osnivanje prava graenja i 3/ upis prava graenja u zemljinu knjigu. 35. Krug vlasnika koji bi mogli na svojim zemljitima osnovati pravo graenja nije u naem suvremenom pravu ogranien.23 Svaki vlasnik, u granicama svoje ovlasti da raspolae nekretninom, moe je opteretiti pravom graenja.24 Kad je zemljite u vlasnitvu nekolicine suvlasnika ili zajednikih vlasnika, tada samo svi oni suglasno mogu odluiti da ga se optereti pravom graenja (41/1, 287/4). 36. Pravni posao na temelju kojeg se osniva pravo graenja moe biti jednostran i dvostran. Bitni sastojak toga posla jest oitovanje vlasnikove volje da osnuje pravo graenja na odreenoj nekretnini (287/2). Mogu biti odreena i ogranienja prava graenja, takva koja su mogua, a nisu nedoputena, niti su suprotna pravnoj naravi toga prava (287/3). Za valjanost posla o osnivanju prava graenja, potrebno je da je u pisanom obliku oitovana vlasnikova volja da optereti zemljite pravom graenja (287/2). Posebni zakon bi dakako mogao postaviti i daljnja ogranienja.
U tome se nae ureenje prava graenja razlikuje od npr. austrijskoga, koje omoguuje izvoenje toga prava samo iz prava vlasnitva koje na nekretninama ima savezna drava, zemlje u njezinom sastavu, okrui, opine i javni fondovi; uz to jo i - ali samo uz posebno odobrenje crkva te opoj koristi namijenjene ustanove i drutva.
24 Ovlast raspolaganja nekretninom moe biti stegnuta na temelju pravnog posla, odluke vlasti ili zakona. Glede mogunosti raspolaganja nekretninama u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave, dakle i glede mogunosti da one osnivaju pravo graenja na svojim nekretninama, djeluje ogranienje iz lanka 391. ZV: "(1) Nekretnine u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave poglavarstva tih jedinica mogu otuiti ili njom na drugi nain raspolagati samo na osnovu javnoga natjeaja i uz naknadu utvrenu po trnoj cijeni-, ako zakonom nije drukije odreeno. (2) Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama ovoga lanka nitavi su". 23
STVARNO PRAVO
705
Gavella
3 7 . Pravo graenja se osniva upisom u zemljinu knjigu, naime uknjibom, odnosno predbiljebom (ovisno o tome koje su pretpostavke upisa ispunjene) (288/1). Upis je dvostruk - pravo graenja osniva se upisom toga prava a/ kao tereta na zemljitu koje optereuje25 te b/ njegovim upisom kao posebnoga zemljinoknjinoga tijela u za to novoosnovanom zemljinoknjinom uloku26 (288/1). Upis prava graenja dozvolit e i provesti zemljinoknjini sud na temelju pisanog oitovanja volje vlasnika zemljita da optereti to svoje zemljite pravom graenja (o emu je ve bilo rijei). Ako bi pravo graenja tetilo ve upisanim ogranienim stvarnim pravima na zemljitu koje bi se opteretilo pravom graenja, to se pravo moe upisati samo ako na to daju svoj pristanak ovlatenici tih prava (288/2).27 U vlasniki list novoga uloka upisat e se nositelj prava graenja, i to e se u pravilu upisati vlasnika zemljita kao nositelja toga prava, a neku drugu osobu samo ako je vlasnik zemljita tako odredio (288/4). Kada i ako zgrada bude izgraena, upisat e je se kao da je izgraena na pravu graenja (288/3). Inae kada zakonom nije to drugo odreeno - glede naina osnivanja prava graenja (a i naina njegove promjene i prestanka), na odgovarajui se nain primjenjuju pravila o nainu osnivanja stvarnih tereta, a isto se tako na odgovarajui nain primjenjuju i pravila o zatiti povjerenja u zemljine knjige postavljena za stvarne terete (288/5). b) Osnivanje odlukom suda 3 8 . Pravo graenja moe svojom odlukom osnovati sud a/ u postupku diobe (razvrgnua suvlasnitva, diobe zajednikog vlasnitva) i u b/ ostavinskom postupku, ali jedino u onim sluajevima u kojima bi u tim postupcima bio ovlaten osnovati slunost.28 Dakako, sud e svojom odlukom moi osnovati pravo graenja i c/ u drugim sluajevima odreenim zakonom (289/1). Na osnivanje prava graePravo graenja upisat e se kao teret zemljita koje optereuje uz naznaku broja zemljinoknjinog uloka u kojem je upisano pravo graenja (34/1 ZZK). Pravo graenja upisuje se kao posebno zemljinoknjino tijelo u posjedovnicu novog zemljinoknjinog uloka, koji se radi toga osniva, uz naznaku broja zemljinoknjinog uloka u kojem je upisano zemljite koje optereuje, a u vlastovnicu novog uloka upisat e se nositelj prava graenja. Zgrada, nakon to bude izgraena, upisat e se u posjedovnicu, kao da je izgraena na pravu graenja. Ako se osniva pravo graenja uz ogranienje rokom ili uvjetom, to se zabiljeuje zajedno s upisom sadraja toga prava, a naknadno ogranienje ve postojeeg prava zabiljeit e se (34/2^4- ZZK). U nekim se pravnim poretcima (njemakom) dozvoljava upis prava graenja samo ako bi on dobio prvo mjesto meu teretima nekretnine, ime se izbjegava sukob prava graenja s drugim stvarnim pravima koja terete istu nekretninu. U naem pravnom poretku nema takvog ogranienja - pravo graenja moe biti upisano na bilo kojem mjestu u redu prvenstva, dakle i iza ve upisanih tereta na toj nekretnini, ali je radi izbjegavanja sukoba s njima za taj upis potreban pristanak ovlatenika tih prava (288/2). 28 " p r j g O C j o m geometrijske diobe nekretnine sud moe osnovati slunost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nuno za uporabu ili iskoritavanje dijela koji se diobom odvaja" (50/3). 7 0 6 etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja STVARNO PRAVO
27 26 25
Gavella
nja odlukom suda na odgovarajui se nain primjenjuju pravila o osnivanju slunosti odlukom suda (289/2). : 39. Kada se pravo graenja osniva na temelju odluke suda, ono e biti osnovano i kada nije upisano u zemljinu knjigu. Ipak, upis tako osnovanog prava graenja je mogu. Upis je preporuljiv, da se neupisano pravo graenja ne bi izgubilo kada nekretninu stekne netko ije povjerenje u potpunost zemljinih knjiga uiva zatitu. c) Osnivanje na temelju zakona r:v
40. U naelu se pravo graenja ne osniva na temelju zakona.29 Ipak, postoji iznimka od tog pravila - pravo graenja se moe stei pod pretpostavkama pod kojima se titi stjecateljevo povjerenje u zemljine knjige (288/5, 264, 123), to je u svojoj biti stjecanje na temelju zakona, premda nastupa kao zamjena za neuspjelo stjecanje na temelju pravnog posla.30 2, Stjecanje neijega prava graenja 4 1 . Pravo graenja je u naelu prenosivo i nasljedivo, pa je mogue da neije pravo graenja stekne druga osoba (ako nije odreena neprenosivost tog prava graenja). Na prijenos prava graenja s dotadanjeg nositelja na novoga, na odgovarajui se nain primjenjuju odredbe o stjecanju prava vlasnitva na nekretninama na temelju pravnoga posla (ukljuujui i stjecanje na temelju zatite povjerenja u zemljine knjige), odluke suda i nasljeivanja, ako nije to drugo odreeno niti proizlazi iz pravne naravi prava graenja (290/1). Kada je na zemljitu koje je optereeno pravom graenja izgraena zgrada, ona je pripadnost (dio) tog prava graenja, pa se prenosi, nasljeuje i optereuje zajedno s pravom graenja (285/3). S pravom graenja ujedno se prenosi i vlasnitvo zgrade izgraene na pravu graenja; a svaka tome suprotna odredba bila bi nitava (290/2). 42. Poteni graditelj moe stei izgradnjom zgrade pravo graenja sa zgradom, ako su ispunjene pretpostavke analogne onima pod kojima bi inae stekao zemljite i zgradu (157, 153).
G. Zatita
4 3 . Dok zgrada nije izgraena uiva pravo graenja zatitu po pravilima o zatiti prava slunosti, koja se tu primjenjuju na odgovarajui nain (291/1). NaPravo graenja ne moe se u naem pravnom poretku stei putem dosjelosti - ono, naime, nije pravo koje bi se moglo posjedovati, to iskljuuje svaku mogunost dosijedanja. Onaj koji je u pravnom prometu postupao s povjerenjem u zemljinu knjigu stei e pravo graenja ako ga osnuje osoba koja je neistinito upisana u zemljinoj knjizi kao vlasnik zemljita, a ispunjene su pretpostavke stjecanja zbog zatite povjerenja u zemljine knjige. STVARNO PRAVO etvrti dio: Slunosti, stvarni tereti i pravo graenja 707
30 29
Gavella
kon to je zgrada izgraena - pravo graenja i nadalje uiva zatitu po pravilima o zatiti prava slunosti, a pravo vlasnitva zgrade izgraene na tom pravu graenja uiva zatitu po pravilima o zatiti prava vlasnitva (291/1-2).
H. Prestanak
1. Razlozi i nain prestanka 44. Pravo graenja prestaje 1/ propau stvari, 2/ ovlatenikovim odreknuem, 3/ istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, 4/ zatitom tuega povjerenja, 5/ prestankom nositelja prava, 6/ i rastereenjem (291/1), glede ega se na odgovarajui nain primjenjuju pravila o prestanku stvarnih tereta (293).31 Pravo graenja prestaje i 7/ ukinuem (292/1), na temelju odluke suda. Odluku o ukinuu prava graenja donijet e sud na zahtjev vlasnika optereene nekretnine a/ ako ne bude na pravu graenja izgraena zgrada u roku od dvadeset godina od osnutka tog prava (294/1 ),32 kao i b/ kada je postojea zgrada sruena do te mjere da je nije mogue rabiti za svrhu kojoj je bila namijenjena, ako u est godina nije ponovno izgraena barem u mjeri koliko je najnunije da bi sluila svojoj prijanjoj glavnoj namjeni (294/2).33 34 .-.- , -. . 4 5 . Prestanak prava graenja, ako je upisano u zemljinu knjigu, ne nastupa samim time to nastao neki od razloga prestanka, nego samo ako i kada zbog nekog od tih razloga bude to pravo izbrisano kao teret na zemljitu optereenom tim pravom, a i kao posebno zemljinoknjino tijelo (292/1). 2. Posljedice prestanka 4 6 . S prestankom prava graenja postaje pripadnost zemljita ono to je pravom graenja do tada bilo od zemljita pravno odvojeno (295/1 ).35 Na odnos
Pravo graenja nee prestati ako ga stekne vlasnik optereenog zemljita - pravo graenja se moe imati i na vlastitom zemljitu, pa stekne li ga vlasnik zemljita, ne nastupa konsolidacija (288/4). U takvom e se sluaju trebati vlasnika zemljita upisati u vlastovnicu onog posebnog uloka koji je otvoren za pravo graenja kao "umjetno" zemljite. Sud je nadlean donijeti odluku o ukinuu prava graenja, bez obzira na pravni temelj na kojem je to pravo nastalo: "Ne bude li na pravu graenja izgraena zgrada u roku od dvadeset godina od osnutka toga prava, vlasnik optereene nekretnine moe zahtijevati da se ono ukine; ako nije to posebno odreeno, odluku o ukinuu donijet e sud na zahtjev vlasnika optereene nekretnine, bez obzira na pravni temelj na kojem je pravo graenja bilo osnovano "(294/1). estogodinji rok poinje tei prvoga dana one godine koja slijedi nakon godine kad je zgrada sruena, ali ne tee dok postoje okolnosti pod kojima bi zastao tei i rok dosjelosti (294/3). Pravo graenja prestati e na temelju odluke o ukinuu, ali tek brisanjem u zemljinoj knjizi zbog ukinua (294/4).
35 Zatvorit e se posebni uloak, koji je bio otvoren za pravo graenja, a u uloku u kojem je upisano zemljite, upisat e se zgrada na tom zemljitu. Kao tereti e se upisati ona ograniena stvarna prava koja su bila teretila pravo graenja, a nakon prestanka toga prava nastavljaju egzistirati. 34 33 32 31
STVARNO PRAVO
Gavella
vlasnika zemljita i osobe kojoj je prestalo pravo graenja openito e se na odgovarajui nain primjenjivati pravila po kojima se prosuuju odnosi nakon prestanka prava plodouivanja, ako nije to posebno odreeno (295/2). Za rjeavanje pitanja naknade za zgradu koja je prestankom prava graenja postala dio zemljita, pa je pripala vlasniku, postavljeno je posebno pravilo - vlasnik je duan osobi kojoj je prestalo pravo graenja dati onoliku naknadu za zgradu koliko je njegova nekretnina u prometu vrednija s tom zgradom nego bez nje (295/3). 47. Prestanak prava graenja odraava se na onim ogranienim stvarnim pravima koja su bila tereti prestalog prava graenja. 1/ Zalono pravo koje je teretilo pravo graenja, u pravilu e nakon prestanka toga prava teretiti pravo na naknadu za zgradu koju je vlasnik duan osobi ije je pravo graenja prestalo (296/2); ali ako je tako odreeno - zalono e pravo ostati teretiti zemljite sa zgradom, u kojem e sluaju zadrati svoj dotadanji prvenstveni red (296/3). 2/ Na ostala ograniena stvarna prava koja su teretila pravo graenja (slunosti i stvarni tereti) djelovat e prestanak toga prava razliito, ve prema tome je li na pravu graenja bila izgraena zgrada ili nije. Ako nije bila izgraena - s prestankom prava graenja prestaju i one slunosti i stvarni tereti koji su ga teretili (296/1). No, ako je na pravu graenja bila izgraena zgrada, tada prestankom toga prava ne prestaju one slunosti i stvarni tereti koji su ga teretili, nego nastavljaju svoje postojanje kao slunosti i stvarni tereti zemljita sa zgradom, pri emu zadravaju svoj dotadanji red prvenstva (296/2). 48. Prestanak prava graenja utjee i na ona stvarna prava koja su postojala u korist prava graenja, dakle na stvarne slunosti i na stvarne terete u korist prava graenja kao povlasne nekretnine. Ako na povlasnom pravu graenja nije bila izgraena zgrada - prestankom toga prava graenja prestaju i te stvarne slunosti i stvarni tereti u korist prava graenja, jer ne mogu nastaviti postojati nakon propasti povlasne nekretnine. Ali, ako je na povlasnom pravu graenja bila izgraena zgrada, tada s prestankom prava graenja ne prestaju stvarne slunosti i/ili stvarni tereti u korist toga prava, nego nastavljaju svoju egzistenciju kao slunosti, odnosno stvarni tereti u korist zemljita sa zgradom, i to s dotadanjim prvenstvenim redom (296/3).
STVARNO PRAVO
709
Peti dio
STVARNOPRAVNO OSIGURANJE TRABINE

Nikola Gavella Glava 19. Zalono pravo Glava 20. Zalono pravo na pokretnini Glava 21. Zalono pravo na nekretnini Glava 22. Zalono pravo na pravu Glava 23. Daljnje mogunosti stvarnopravnog osiguranja trabina
Gavella
GLAVA 19. Zalono pravo
Glava 19.
Zalono pravo
I. Stvarnopravno pojaanje trabina A. Uloga i razvoj stvarnopravnog osiguranja trabina
1. Uope . ... ' 1. Stvarnopravno pojaanje trabina (obveznih odnosa) jest pojaanje poloaja vjerovnika osnivanjem na/glede odreene stvari za nj takvog stvarnog prava koje ga ovlauje da svoju trabinu, ne bude li mu ona namirena o dospijeu, namiri iz vrijednosti te stvari. 2. Dunik, kao to je poznato, redovito osobno duguje i osobno odgovara svojem vjerovniku za ispunjenje one inidbe koju mu duguje. Osobna odgovornost je odgovornost odreene osobe onim to je u sastavu njezine imovine. Osobna odgovornost dunika redovito postoji u obveznom odnosu - ona je sastavni dio svake potpune obveze.1 Posebno moe biti uspostavljena (i) stvarnopravna odgovornost, naime odgovornost koja tereti odreenu stvar neovisno o dunikovoj osobnoj odgovornosti (stvarna postoji pored osobne, ako ta postoji; ili stvarna postoji sama, ako nema osobne odgovornosti). Uspostavom te odgovornosti, trabina je pojaana, jer je dobila stvarno (realno) osiguranje. Da bi se uspostavila takva stvarna odgovornost koja e pojaati obvezni odnos, potrebno je da se u korist vjerovnika optereti odreenu stvar takvim stvarnim pravom koje e mu davati ovlast da svoju trabinu namiruje iz vrijednosti optereene stvari, ma ija ona bila. Time se uspostavlja stvarna (realna) odgovornost za ispunjenje odreene trabine, odgovornost koja postoji neovisno o osobnoj odgovornosti za tu trabinu. Stvarna se prava povezuju
' Ako je obveza potpuna, tada dunik za svoj dug (svoju obvezu) odgovara svojem vjerovniku osobno, tj. cjelokupnom svojom imovinom, ili tonije - vrijednou svega onoga to se zatekne u sastavu njegove imovine. Osobna odgovornost moe biti pojaana obveznopravnim sredstvima pojaanja obveza (stvarnim i osobnim). Jedino ako je obveza nepotpuna (bilo je ona takva na temelju zakona, bilo da su stranke tako kreirale svoj obvezni odnos) iako dunik duguje, nema u takvom obveznom odnosu osobne odgovornosti dunika, ili je ona ograniena. Kada je obveza nepotpuna u tom smislu da je dunikova odgovornost ograniena, dunik odgovara svojem vjerovniku osobno, ali mu ne odgovara za svoj dug cjelokupnom svojom imovinom, nego mu je osobna odgovornost svedena na odgovornost samo odreenom stvari, ili samo do neke odreene visine. U takvom je sluaju osobna odgovornost svedena na stvarnu (realnu) odgovornost. Stvarna (realna) odgovornost je, naime, odgovornost za odreenu obvezu odreenom stvari, tonije - vrijednou odreene stvari. Naziv stvarna odgovornost potjee odatle to na prvi pogled izgleda kao da za ispunjenje vjerovnikove trabine odgovara odreena stvar, a ne osoba.. To je, dakako, samo privid. Kada za ispunjenje neke trabine odgovara neka stvar, tada je to zapravo odgovornost tom stvari onoga koji je njezin vlasnik, jer realizacija te odgovornosti pogaa njega kao vlasnika odgovorne stvari. A kada je obveza nepotpuna u tom smislu da je samo prirodna (naturalna, naravna) obveza, tada u tom obveznom odnosu uope ne postoji dunikova osobna odgovornost vjerovniku za dug. , . . . . . . ,,, STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 1 3
V
GLAVA 19. Zalono pravo Gavella i sa svojim objektom i prate ga, djelujui apsolutno, dakle prema svakome (erga omnes), pa e za ispunjenje trabine koja je osigurana stvarnim pravom odgovarati optereena stvar, ma ija ona bila. Bit e to odgovornost svagdanjeg vlasnika te stvari - vlasnici se mogu mijenjati, ali dok god postoji stvarno pravo koje tereti stvar odgovornou za odreenu obvezu, dotle e onaj tko je vlasnik te stvari morati trpjeti da vjerovnik ostvaruje tu odgovornost, dakle da svoju trabinu namiruje iz vrijednosti optereene stvari. Stvarnopravna odgovornost odreuje, ne samo ime se odgovara, nego i tko time odgovara. Kada je uspostavljena stvarnopravna odgovornost odreenom stvari za neku obvezu, to znai da za tu obvezu odgovara svagdanji vlasnik te stvari, i to vrijednou te stvari. 3. Ovdje emo govoriti o stvarnom osiguranju trabina, mislei pritom na njihovo osiguranje stvarnopravnom odgovornou svagdanjeg vlasnika odreene stvari (odnosno svagdanjeg nositelja nekog imovinskog prava) za ispunjenje te trabine. Radi to jednostavnijeg izraavanja, nazivat emo to jednostavno stvarna (realna) odgovornost, stvarno osiguranje trabina i si., mislei pritom uvijek na stvarnopravnu odgovornost za odreenu trabinu. 2. Pojaanje poloaja vjerovnika ;
4. Glavna je uloga stvarnog osiguranja trabina pojaavanje poloaja vjerovnika - vjerovnikova e ansa da namiri svoju trabinu biti znatno bolje osigurana, bude li osnovana (i) stvarna odgovornost. Jer, kao to se bio izrazio jo Pomponije: "Plus cautionis in re est, quam in persona" (vie sigurnosti prua stvar, nego ovjek).2 Dodue, ne ispuni li dunik svoj dug koji je dospio za ispunjenje, vjerovnik e i kada mu trabina nije posebno osigurana, biti ovlaten da putem suda prisilno namiruje tu svoju trabinu osobno od dunika (ako postoji dunikova osobna odgovornost), dakle iz vrijednosti njegove imovine, a po pravilima ovrnog postupka. Redovito e vjerovnik uspjeti da tako namiri svoju trabinu. On to, meutim, ipak nee uspjeti u svim sluajevima. Osobna mu dunikova odgovornost nee biti za to uvijek dovoljna. Ona nee moi uvijek dovesti do namirenja vjerovnikove trabine budui da se lako moe dogoditi da u trenutku kada bi je dunik htio namiriti, dunikova imovina nee biti dovoljno vrijedna da bi vjerovnik uspio namiriti cijelu svoju trabinu. Sadraj, a time i vrijednost imovine stalno se mijenjaju. Dunik osobno odgovara za svoje dugove cjelokupnom svojom imovinom, ali kako su sadraj i vrijednost imovine podlone stalnim promjenama, poveavanjima i smanjivanjima, lako se moe dogoditi da dunik u trenutku vjerovnikovog namirivanja nema dovoljno vrijednu imovinu da bi se iz nje moglo u potpunosti namiriti trabinu toga vjerovnika. Ovo tim vie, to dunik redovito ima i drugih dugova, za koje takoer odgovara osobno, dakle tom istom imovinom, pa svi njegovi vjerovnici konkuriraju jedni drugima, nastojei svi da namire svoje trabine. Od te se opasnosti titi vjerovnika osnivanjem stvarne odgovornosti odreenom stvari, jer e vjerovnik moi svoju trabinu namirivati iz vrijednosti te stvari, bez
2
'
Pomponius u Digesta, 50, 17, 25. Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine
:-
--
^,;
714
STVARNO PRAVO
Gavella
obzira na to je li ta stvar pripada duniku ili bilo kojoj treoj osobi. Osoba koja je vlasnik te stvari, morat e - bez obzira na to je li ona osobni dunik ili nije - trpjeti da vjerovnik iz vrijednosti te njezine stvari namiruje trabinu za koju ta stvar odgovara (ako mu ne bude o dospijeu ispunjena). Stvarna se odgovornost sastoji u tome da za trabinu odgovara stvar, nezavisno od osobne odgovornosti, dakle i pored nje. Time vjerovnik ima mogunost birati, da li e svoju trabinu namirivati angairajui osobnu odgovornost svog dunika ili pak stvarnu odgovornost zaloene stvari.3 5. Osim to omoguuje namirivanje stvarno osigurane trabine iz vrijednosti optereene stvari, bez obzira ija je to stvar, stvarno osiguranje vjerovnikove trabine prua njezinom vjerovniku i daljnje pogodnosti. Takve pogodnosti postoje u sluaju zastare trabine, jer budui da je stvarna odgovornost nezavisna od osobne, to vjerovniku ija je trabina stvarno osigurana, ostaje mogunost da tu svoju trabinu namiri iz vrijednosti stvari i nakon to je dunikova osobna odgovornost prestala zastarom. Pogodnosti su znatne i u sluaju ovrhe koja bi se vodila radi namirivanja neije trabine iz iste stvari, jer je ono vjerovnikovo pravo kojim je uspostavljena odgovornost tom stvari, dobilo u trenutku svojega nastanka odreeno mjesto u redu prvenstva, pa e se - bude li se namirivalo tu ili neku drugu trabinu iz vrijednosti ove stvari - trabina za koju stvar odgovara, namirivati na tome mjestu u tom redu, bez obzira na one trabine koje dolaze u tom redu iza njegove. Ne treba tumaiti koliko je to vano u sluaju kada vrijednost stvari nije dostatna da bi se iz nje namirile sve trabine koje pretendiraju na namirenje. Sline su pogodnosti i u sluaju kada padne pod steaj vlasnik stvari koja odgovara za neku trabinu, jer vjerovnik te trabine ima tada pravo ishoditi da se ovu stvar izdvoji iz steajne mase kako bi on iz njezine vrijednosti namirio svoju trabinu, a da mu kod toga ne konkuriraju steajni vjerovnici (tzv. razluno pravo, pravo odvojenog namirivanja). 6. Time to uspostava stvarne odgovornosti pojaava poloaj vjerovnika u obveznom odnosu, osiguravanje trabina time obavlja u suvremenim pravnim poretcima jo jednu osobito vanu ulogu. Rije je o koristi koju ona donosi duniku, odnosno potencijalnom dunika, a korelativna je koristi koju putem takvog pojaanja obveznog odnosa ima vjerovnik. Stvarno osiguranje trabina slui, naime, socijalno i gospodarski izvanredno znaajnoj potrebi ukljuivanja vrijednosti vlasnikovih stvari (i imovinskih prava) u pravni i gospodarski promet, ili - kako se to esto kae - ima ulogu aktivatora vrijednosti imovine. Omoguuje, naime, vlasnicima stvari (isto vrijedi i za nositelje drugih imovinskih prava) da u potpunosti gospodarski iskoritavaju vrijednost svojih stvari (i prava) time to mogu lake doi do potrebnih kredita nudei potencijalnim vjerovnicima takvo efikasno osiguranje. Suvremeno gospodarstvo je nezamislivo bez kreditiranja, ali e se potencijalni kreditori odluiti da daju zajam nekoj osobi, ili da joj neto prodaju s obronim otplatama cijene, ili da s njom uu u kakav drugi pravni odnos koji implicira kreditiranje u irem smislu rijei, ako ocijene da im se daje dovoljno osi3
Ako poe bezuspjeno jednim putem, drugi mu je i dalje otvoren. Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 1 5
STVARNO PRAVO
Gavella
guranje da e uspjeti namiriti svoje trabine koje bi nastale iz takvih odnosa. Oni e, ne samo daleko lake, nego i pod povoljnijim uvjetima (niim kamatama i si.), dati zajam onom zajmoprimcu koji im nudi dovoljno osiguranje njihove trabine, a stvarno osiguranje trabina ubraja se meu najkvalitetnija. Vlasnik stvari koja je pogodna da se njome osigura potencijalnog vjerovnika, moe iskoristiti njezinu vrijednost tako to e kod potencijalnih sukontrahenata ishoditi povoljne zajmove ili zakljuenje drugih poslova, nudei im kao osiguranje za njihove trabine osnivanje prava na toj stvari kojim e se uspostaviti stvarnopravna odgovornost njome (tzv. realni kredit). To je izvanredno korisno za vlasnika stvari, jer on osiguravajui vjerovnika ne prestaje biti vlasnikom stvari koja je predmet tog osiguranja, nego samo aktivira njezinu novanu vrijednost. Tako e npr. vlasnik vrijedne nekretnine kojemu treba zajam, razmjerno lako doi do njega, ako kreditoru zaloi svoju nekretninu (osnuje hipoteku), koja e ovoga osigurati. Zahvaljujui mogunosti zalaganja, osobe koje imaju vie za zaloiti, kreditno su sposobnije. Kako se suvremeno poslovanje sve vie odvija uz pomo kreditiranja, to su mogunosti koje u 4 tom pogledu otvara zalog izvanredno gospodarski znaajne. 3. Glavne crte razvoja 7. Osiguravanje trabina stvarima isprva se provodilo prijenosom dunikove stvari u vjerovnikovo vlasnitvo radi osiguranja vjerovnikove trabine. Bilo je to zapravo svojevrsna uvjetna prodaja stvari. Osoba kojoj je trebao novac, a nije eljela prodati neku svoju stvar da bi ga nabavila, pokuavala bi do njega doi putem zajma. Ako bi pritom naila na potekoe zbog sumnje potencijalnog zajmodavca u to da li e mu pozajmljeno biti u potpunosti i na vrijeme vraeno, ona bi ih prevladavala tako to bi mu radi njegovog osiguranja prenijela vlasnitvo te stvari. Stvar bi mu prodala, prenijela na njega vlasnitvo i primila novac na ime kupovnine, ali bi se i sporazumjela sa zajmodavcem tako da bi se on obvezao vratiti joj tu stvar poto mu ona u nekom roku isplati ono to mu duguje.5 Isprva je ta obveza zajmodavca da vrati stvar bila samo moralna (prirodna), kasnije je postala i pravna,
Na mogunosti aktiviranja inae nedovoljno iskoritene vrijednosti imovine pravnih subjekata, osniva se cijeli sustav prikupljanja kapitala od osoba koje bi ga rado sigurno uloile, te ujedno sustav ulaganja tog kapitala pozajmljivanjem (ili drugim ulaganjem) onima kojima je potreban, a koji nude sigurnost u obliku osiguranja trabina zalonim i slinim pravima na stvarima, osobito na nekretninama. Takvom se djelatnou esto bave za to specijalizirane banke (hipotekarne banke i si.), odnosno zalagovaonice. Ova je djelatnost redovito regulirana specijalnim propisima s vie-manje naglaenom javnopravnom komponentom (javnopravni organi su redovito nadleni da daju posebna odobrenja za nju, da je kontroliraju si., a u nekim pravnim poretcima je ona prvenstveno u rukama javnih tijela - opina i si.). Specijalni propisi obino otvaraju i neke posebne mogunosti za djelatnost banaka, zalagovaonica i slinih ustanova koje se bave tom djelatnou, omoguujui im poslovanje koje odstupa od standardnog (npr. poslovanje s Pfandbriefima i si.). Zajmoprimac bi na zajmodavca prenosio vlasnitvo svoje stvari (mancipacijom ili in iure cessiom), a ovaj bi se obvezivao (pactum fiduciae) da e mu stvar vratiti (opet mancipacijom ili in iure cessiom) kada zajmoprimac ispuni svoju obvezu vraanja. 7 1 6 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
5 4
Gavella
ali joj je nedostajalo djelovanje prema treima. Obvezivala bi samo zajmodavca. Zajmodaveva obveza ne bi djelovala i na tree osobe kojima bi on u meuvremenu prenio vlasnitvo te stvari (a on je to mogao, jer je bio njenim vlasnikom). U tom nedostatku je leala glavna slabost ovakvog naina osiguravanja trabina stvarima, ali nipoto jedina. 8. Postupno se razvilo i osiguravanje vjerovnikovih trabina zalaganjem, dakle optereivanjem stvari zalonim pravom u korist vjerovnika (umjesto da se na nj prenosi pravo vlasnitva radi osiguranja). Zalono se pravo postepeno razvijalo, ali ve i u najranijem rimskom pignusu moemo prepoznati prvi korak prema institutu kojeg danas nazivamo zalonim pravom. Pignus je bilo osiguranje vjerovnikove trabine putem predaje dunikove stvari vjerovniku u njegovu neposrednu vlast. injenica da se dunikova stvar nalazila u ruci vjerovnika, ime je dunik bio onemoguen da se njome slui, motivirala je dunika da to prije podmiri svoj dug, kako bi to prije opet stekao punu vlast u pogledu te stvari, a djelovalo je i prema treima kroz pretorsku interdiktalnu zatitu.6 Razvila se i Hypotheca, naime takvo osiguravanje vjerovnikove trabine nekom dunikovom stvari, koje se zbivalo bez predaje te stvari vjerovniku; vjerovnik je mogao ishoditi predaju tih stvari tek poto mu dunik ne bi ispunio dunu trabinu o njezinu dospijeu.7 Tek od predaje stvari vjerovniku hipoteka je djelovala i prema treima, jer je vjerovnik tek od tada uivao, kao i kod pignusa, interdiktalnu zatitu od zahvata treih osoba, a kasnije je dobio i petitornu zatitu.8 To je hipoteci nesumnjivo dalo jedno od bitnih obiljeja suvremenih zalonih prava - djelovanja erga omnes, dakle stvarnopravni karakter. No, isprva ni pignus, niti hipoteka, nisu ovlaivali vjerovnika na namirenje iz zaloga, nego su mu samo omoguavali da vri pritisak na dunika kroz to to se stvar nalazila u vjerovnikovoj neposrednoj vlasti, pa je dunik trebao "zalog iskupiti", da bi mu ga vjerovnik vratio. Kasnije je zalonom vjerovniku priznat i ius distrachendi, naime ovlast da svoju trabinu namiri iz vrijednosti zaloga. Time je njegovo pravo dobilo sadraj koji se moe podvesti i pod dananji pojam zalonog prava, kao stvarnog prava koje svog ovlatenika (zalonog vjerovnika) ovlauje da svoju zalogom osiguranu trabinu namiruje iz vrijednosti zaloga, bez obzira tko je vlasnik toga zaloga. ,:
To isprva jo nije bilo zalono pravo u naem smislu rijei, jer nije ovlaivalo vjerovnika da namiri svoju trabinu iz zaloene mu stvari, ali nesumnjivo je bilo korak u tom pravcu. Bilo je to ak vrlo vaan korak prema zalonom pravu, jer je kroz pretorsku interdiktalnu zatitu djelovalo i prema treima, ime je dobilo jedno od bitnih obiljeja dananjeg zalonog prava stvarnopravno djelovanje, djelovanje erga omnes. Hvpotheca je isprva bilo osiguranje vjerovnikove trabine putem dunikovih stvari kojima se vodilo gospodarstvo (invecta et illata), a koje se ne bi odmah predale vjerovniku (da ih se predalo, ne bi mogle sluiti duniku, pa on ne bi niti mogao otplatiti svoj dug).
8 Hipotekarni vjerovnik je mogao (putem actio Serviniana) i od onoga tko bi u meuvremenu postao vlasnikom stvari optereene hipotekom, traiti da mu preda tu stvar, ako osigurana trabina nije bila podmirena. To je sada ve bila petitorna zatita (putem actio in rem - actio Serviana, kasnije i actio quasi Serviana, odnosno actio hvpothecaria). 7 6
STVARNO PRAVO
Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 1 7
Gavella
9. U srednjovjekovnoj se Europi razvijalo stvarno osiguravanje trabina po zasadama tzv. germanskog prava. Po njima se na dunikovoj stvari radi osiguravanja vjerovnikove trabine osnivala za nj Gewere, koje se isprva smatralo vjerovnikovim pravom vlasnitva te stvari, samo ogranienim svrhom osiguranja. Kasnije se poelo u tome prepoznavati zasebno pravo, razliito od prava vlasnitva. Bilo je to pravo na odgovornost (Haftungsrecht) i to na odgovornost odreenom stvari (za razliku od osobne odgovornosti). To je bilo zajedniko polazite cijelog ureenja zalonopravnog osiguranja. No, jedino je to bilo zajedniko. U ostalome se pravni institut zalaganja - kao to je to i inae bilo sa stvarnopravnim institutima germanskog prava - razdvojio na dvoje, na zalono pravo na nekretninama i zalog na pokretninama, a i razvio brojne, sadrajno razliite vrste jednoga i drugoga. Kasnije, kada je rimsko pravo recipirano, u njegovo zalono pravo ula su i neka dostignua germanskog prava. Rije je osobito o naelu publiciteta, kao i na njemu utemeljenoj zatiti povjerenja u pravnom prometu; nadalje o naelu odreenosti (specijalnosti), a isto tako i o nastojanju da se pravna sudbina zalonog prava osamostali u odnosu na sudbinu trabine koju bi trebalo osiguravati, pa da zalono pravo moe postojati i kada trabina nije valjana. No, nije ope pravo (pandektarno, rimsko) prihvatilo germansku ideju da bi mogle postojati razliite vrste osiguranja trabina stvarima - po shvaanju koje je prevladalo, zalaganje je bilo jedini oblik stvarnopravnog osiguranja trabina. 10. Nacionalne kodifikacije graanskog prava, nastale u Europi XIX. i poetka XX. stoljea, nastavile su u mnogome tradiciju rimskog (pandektarnog) prava, ali ne sve u istoj mjeri. Najvie je toj tradiciji ostalo vjerno austrijsko pravo (OGZ), koje nije mnogo odstupilo od pandektarnog ureenja zalonog prava.9 Nije odstupilo od naela da je zalono pravo jedini nain stvarnog osiguranja trabina, niti je uspostavilo posebno ureenje zalonog prava na nekretninama, s jedne, a pokretninama i pravima, s druge strane (premda neke specifinosti svakog od toga nije moglo zanemariti), a nije ni stvorilo vie vrsta zalonih prava. Od rimske se pravne tradicije vie udaljilo njemako pravo, kao i vicarsko, koja su razvila vei broj razliitih oblika stvarnopravnog osiguranja trabina. Kasnije je i austrijsko pravo popustilo malo u svojem prvobitnom inzistiranju na zalonom pravu kao jedinom obliku stvarnopravnog osiguranja trabina, pribliivi se donekle njemakom (priznalo je vjerovniku pravo zadranja za neke situacije). U najnovije se doba sve vie osjea pritisak prema reformiranju stvarnog osiguranja trabina, koje bi znatnije odstupilo od rimske pravne tradicije. Poslovna praksa tei uspostavi takvih oblike stvarnog osiguranja trabina zalaganjem pokretnina i imovinskih prava, kod kojih se zalog ne bi davalo u posjed zalonom vjerovniku, nego bi se publicitet postizao upisima u javne upisnike i si. Tako se u suvremena europska prava uvodi sve vie
Ono je, meutim, otklonilo nedostatak koji je po rimskom (pandektarnom) pravu postojao glede publiciteta hipoteke. Oslanjajui se na germanski sistem zemljinih knjiga, austrijsko je pravo odredilo da je hipoteka (zalono pravo bez predaje u posjed) mogua samo na nekretninama i onim pravima koja se upisuju u zemljine knjige, te da nastaje upisom. Ovim je zahvatom znatno poboljalo ureenje, u usporedbi s onim kakvo je bilo po rimskom pravu. 7 1 8 Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
9
Gavella
tzv. registarskih prava, dakle hipoteka na pokretninama i na pravima. Uz to je i veoma snano nastojanje da se zalonom pravu oduzme monopol na stvarnopravnom osiguranju trabina i da se ponovno uspostavi mogunost osiguravanja trabina prijenosom prava vlasnitva radi osiguranja. Pod pritiskom takvih nastojanja njemaka je sudska praksa prihvatila tu mogunost, tako da sada u njemakom pravu postoji dvojno ureenje stvarnopravnog osiguranja trabina - moe ih
se stvarnopravno osigurati zalonim i njemu slinim pravima, ali i prijenosom vlasnitva radi osiguranja. Ta je praksa estoko kritizirana, ali i hvaljena. Po svoj prilici utjecat e i na razvoj u drugim zemljama, osobito u zemljama iji pravni poretci naputaju socijalistiki pravni krug i izgrauju se po uzoru na ona iz kontinentalnoeuropskoga. 1 1 . Nae pravo se bilo ukljuilo u suvremeni sloj pravnih poredaka kontinentalnoeuropskog pravnog kruga kada je u Hrvatsku uveden OGZ, ije su se zasade duboko ukorijenile. Tako je hrvatsko pravo slijedilo austrijsko pravno ureenje (OGZ) i glede stvarnopravnog osiguranja trabina. No, u doba dok se hrvatsko graansko pravo, kao dio pravnog poretka tadanje Jugoslavije, bilo ukljuilo u socijalistiki pravni krug, stvarnopravno osiguravanje trabina je izgubilo na vanosti. Bilo je to doba, prvo planske privrede, a potom dogovorne ekonomije, a ne pravog trinog gospodarstva, pa nije niti bilo poslovanja koje bi iziskivalo stvarnopravno osiguravanje trabina. U takvim je prilikama zalono pravo "zakrljalo" u primjeni, a i u normativnom pogledu. To osobito vrijedi za dobrovoljno zalono pravo, a naroito za dobrovoljno zalono pravo na nekretninama. ture, samo naelne odredbe o zalonom pravu u tadanjem Zakonu o osnovnim vlasnikim odnosima, najbolje svjedoe o nevanoj ulozi zalonog prava u tom razdoblju (ZOVO je ureivao zalono pravo u svega 9 lanka).10 Neto je vie ivota pokazivalo prisilno zalono pravo na pokretninama i na pravima, jer ono nastaje prigodom provoenja ovrha. Vjerovnici su u ovrnom postupku stjecali zalono pravo na dunikovim stvarima i pravima, ali su ga razmjerno malo ostvarivali za namirenje svojih trabina. Nakon to je Republika Hrvatska donijela Ustav iz 1990., kojim je svoj razvoj usmjerila prema trinom gospodarstvu, otvoren je put prema razvoju u kojem bi stvarnopravno osiguravanje trabina trebalo igrati sve vaniju ulogu u gospodarskom i pravnom ivotu. Zato je zalonopravno osiguravanje trabina iscrpno regulirano normama ZV, ali i posebnih zakona, osobito OZ.

12. Stvarnopravno osiguranje trabina, iako je stvarnopravnog karaktera, slui pojaavanju obveznopravnih odnosa. Odatle proizlaze problemi, budui da na podruju obveznih odnosa djeluje naelo dispozitivnosti, pa poslovna praksa stalno razvija nove sadraje obveznih odnosa, koje stvarnopravno osiguranje ne moe praOdredba lanka 62. ZOVO uputila je glede zalonog prava na pokretninama na odredbe Zakona o obveznim odnosima. STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 1 9
10
Gavella
titi. Ne moe ih pratiti stoga to za stvarnopravno ureenje vrijedi naelo da je broj vrsta stvarnih prava ogranien, a da svaka vrsta stvarnih prava ima svoj odreeni sadraj. Odatle svaka pojedina vrsta stvarnih prava ima svoju ulogu, svoju namjenu u pravnom i uope u drutvenom poretku. Osiguravanju trabina namijenjeno je zalono pravo. Poslovna praksa, meutim, nastoji prevladati krutost tog stvarnopravnog sustava, pa stvarnopravnim sredstvima osiguravati trabine i drukije, a ne samo zalonim pravom. Zalono pravo je tijekom svojeg mnogostoljetnog razvoja izgradilo neka pravila koja bi trebala osigurati optimalnu ravnoteu interesa vjerovnika, dunika i treih, ali ta pravila su esto i zaprekom za postizanje nekih gospodarskih ciljeva. Da bi se te ciljeve postiglo, trai se drukije stvarnopravno osiguravanje trabina nego to ga omoguuje zalono pravo. Osim toga, globalizacija gospodarskog ivota zahtijeva da se u poslovnoj praksi uvaavaju i pravne zasade, obiaji i shvaanja koji potjeu iz pravnih sustava razliitih od vlastitoga, to stvara dodatni pritisak prema otvaranju alternativnih mogunosti stvarnopravnog osiguravanja trabina. Taj problem nije mogue ignorirati, ali ni lako rijeiti. 1 3 . Hrvatsko je stvarno pravo usvojilo tradicionalno naelo da se stvarnopravno osiguranje trabina postie osnivanjem zalonog prava, koje je jednovrsno, ali time nije zatvorilo vrata i svojevrsnom pluralizmu oblika stvarnopravnog osiguranja trabina. U prvom redu, omoguilo je postojanje brojnih podvrsta zalonog prava (ukljuujui i tzv. registarsko zalono pravo na nekim pokretninama i na pravima). Prihvatilo je i ideju da zalonom pravu uz bok moe stajati i mogunost stvarnopravnog osiguravanja trabina prijenosom prava vlasnitva radi osiguranja (odnosno prijenosom prava radi osiguranja), ime je omoguilo da se slijedi put kojim je prva bila krenula njemaka sudska praksa. Nije iskljuio mogunost niti kakvog drugog stvarnopravnog osiguravanja trabina. Svjestan da odatle prijeti opasnost od raspada sustava stvarnog prava, a i od prodora prakse koja bi zaobilazila primjenu pravila koja vode rauna o interesima i vjerovnika i dunika i treih osoba, na je pravni poredak postavio pravilo koje bi tu opasnost trebalo svesti na najmanju moguu mjeru. Postavio je naelo: "Sto je odreeno za zalono pravo primjenjivat e se na odgovarajui nain i na prijenos vlasnitva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja trabine stvarima ili pravima dunika ili tree osobe, ako zakonom nije to drugo odreeno" (297/2). Time je prihvatio mogunost da se trabine mogu stvarnopravno osiguravati i drukije, a ne samo zalonim pravom, ali je zalonom pravu ipak osigurao sredinju poziciju, odredivi da se pravila koja je postavio za zalono pravo trebaju primjenjivati i na sva ostala stvarnopravna osiguranja trabina. Jedino bi norme posebnog zakona mogle odrediti drukije.

14. Glavni pravni izvor zalonog prava su odredbe sedmog dijela ZV (lanci 297-353). No, to nije jedini izvor naeg zalonog prava - norme nekih drugih za7 2 0 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
kona takoer pretendiraju da urede velike odsjeke zalonog prava. Osobito norme OZ sadre pravila o osnivanju zalonog prava na temelju odluke suda u ovrnom postupku i postupku osiguranja (o prisilnom sudskom zalonom pravu na pokretninama i na pravima, kao i o dobrovoljnom sudskom i javnobiljenikom zalonom pravu na pokretninama, nekretninama i pravima), a sadre i neka pravila o posljedicama ovrnog namirivanja iz zaloga. Nadalje norme ZOO i drugih zakona sadre brojna pravila o zakonskim zalonim pravima. Dakako i norme ZZK sadre pravila glede zalonih prava na nekretninama, a posebna pravila glede zalonih prava na nekim vrijednosnim papirima sadri Zakon o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima itd. Posebnim je zakonima ureeno zalono pravo na brodovima i na zrakoplovima. 15. Konkurencija svih ovih normi, iji se sadraji donekle preklapaju, moe se bez veih potekoa rijeiti po opim pravilima o odnosu opih i posebnih zakonskih normi, kao i o odnosu ranijih i kasnijih normi. No, osobite potekoe stvara odreivanje odnosa normi ZV i OZ, koje nisu u svemu usklaene. esto veoma detaljno reguliranje nekih materijalnopravnih pitanja normama OZ, kada odstupa od reguliranja tih istih pitanja u ZV, moe stvoriti nedoumicu o tome koje od tih normi su mjerodavne u pojedinom sluaju, a koje nisu. Iako je OZ raniji zakon od ZV, pa bi po tome trebalo primjenjivati u prvom redu norme ZV, ipak veoma detaljno ureenje nekih pitanja u OZ sugerira da su posrijedi specijalna pravila, koja bi onda imala prednost pred opim pravilima ZV. U nastojanju da se dade putokaz za rjeavanje tih i takvih problema, ZV postavlja ve spomenuto pra-
(297/2). To pravilo statuira odredbe ZV o zalonom pravu kao ope odredbe, koje dolaze do primjene uvijek kada nekim posebnim zakonom nije to drugo odreeno. Budui da je OZ posebni zakon kojim je neto drugo odreeno, to upuuje na prioritetnu primjenu odredaba OZ, ali norme OZ - ispravno - nazad upuuju na primjenu materijalnopravnih normi za rjeavanje materijalnopravnih pitanja. Naime, OZ odreuje da se "na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provedbe ovrnoga postupka i postupka osiguranja na odgovarajui nain primjenjuju odredbe zakona kojima se ureuju stvarna prava, odnosno obvezni odnosi" (19/2 OZ). Time to je i OZ uputio glede pretpostavki i posljedica provedbe ovrnoga postupka, kao i postupka osiguranja na primjenu materijalnopravnih odredaba ZV o zalonom pravu, ne bi trebalo biti sumnje u to da je sve to ureeno normama ZV. Odredbe OZ, koje ta pitanja ureuju, derogirane su odredbama ZV. Jedino tamo gdje odredbe ZV upuuju na primjenu normi OZ, ili ostavljaju praznine, ima mjesta primjeni normi OZ kada su posrijedi "materijalnopravne pretpostavke i posljedice provedbe ovrnoga postupka i postupka osiguranja". 16. Knjievnost o stvarnopravnom pojaanje obveza nije u nas osobito bogata. Posljedica je to situacije da se kroz dugi niz godina gospodarstvo razvijalo po pravilima planske, a kasnije dogovorne privrede, s nevelikim znaenjem trinih odSTVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 2 1
vilo da "to je odreeno za zalono pravo primjenjivat e se na odgovarajui nain i na prijenos vlasnitva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja trabine stvarima ili pravima dunika ili tree osobe, ako zakonom nije to drugo odreeno"
Gavella
nosa. U takvoj situaciji nije bilo mnogo gospodarske potrebe za stvarnopravno pojaanje obveza, to se naravno i odrazilo na malom interesu za mogunosti koje je pravni poredak u tom pogledu pruao. Tek u novije doba, interes je za to porastao, pa se od 199O.g. nadalje moe zamijetiti vei broj znaajnijih radova o zalonom pravu i drugim stvarnopravnim pojaanjima obveza: Tumbri, T.: Zalono pravo, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1981, 1-2, 135-162; Simonetti, P.: Hipoteka (objekt, obujam, stjecanje), Zakonitost, 1990, 9-10, 1114-1133; Dika, M.: Sudsko osiguranje potraivanja na temelju sporazuma stranaka, u Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i sudske prakse, Zagreb, 1992, 109-120; Garai, J.: Izluna i razluna prava u postupcima prisilne nagodbe, steaja i likvidacije (magist. rad), Zagreb, 1992; Gavella, N.\ Zalono pravo, Zagreb 1992; Simonetti, P.\ Mobilijarna hipoteka, Privreda i pravo, 1993, 1-2, 63-75; Gavella, N.: Uloga hipoteke u osiguravanju vjerovnika i aktiviranju vrijednosti dunikove imovine, u Opatija '95 - Tradicionalni susret pravnika u gospodarstvu, 1995, 32-51; Barbi, J.\ Sudsko i javnobiljeniko osiguranje prijenosom vlasnitva na stvari i prijenosom prava, u Novo ovrno i steajno pravo, Zagreb 1996, 99-140; ulinovi-Herc, E.: Ugovorno osiguranje trabina zalaganjem pokretnih stvari bez predaje stvari u posjed vjerovnika (doktorska disertacija), Zagreb 1996; Dika, M.\ Sudsko i javnobiljeniko zalonopravno osiguranje trabina na temelju sporazuma stranaka, u Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i sudske prakse, u Novo ovrno i steajno pravo, Zagreb, 1996, 75-98.
II. Zalono pravo A. O zalonom pravu

1. Pojam i sadraj 17. Zalono pravo je ogranieno stvarno pravo na odreenom predmetu - zalogu, koje ovlauje svog nositelja (zalonoga vjerovnika) da odreenu trabinu, ne bude li mu o dospijeu ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga, ma iji taj bio, a njegov svagdanji vlasnik (zaloni dunik) duan je to trpjeti (297/1). :< ^ . 18. Struni nazivi za zalono pravo (nj. Pfandrecht, Hvpotheke; franc. gage, antichrese, privilege, hypotheque; tal. pegno, Tipoteca; slov. zastavna pravica; rus. zalogovo pravo) ne rabe se uvijek jednoznano. Zalono pravo esto se skraeno naziva zalogom, premda je zalog zapravo naziv za predmet zalonog prava. Vidimo, kao to se pravo vlasnitva esto poistovjeuje s onom stvari koja je objekt toga prava, tako se i zalono pravo poistovjeuje s njegovim predmetom - zalogom. Takva uporaba naziva duboko je uvrijeena, pa se ponekad i na zakonodavac njome slui, makar je u pravilu izbjegava. Uz to se naziv hipoteka, dakle naziv za specifinu vrstu zalonog prava, ponekad rabi i u smislu koji obuhvaa to zalono pravo zajedno s onom trabinom ije ispunjenje ono osigurava. Unato izvjesnih opasnosti od nesporazuma zbog uporabe istog naziva za dva pojma, one ipak nisu osobito velike. Redovito se bez veih potekoa moe iz konteksta razabrati da li se
7 2 2 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
u nekom konkretnom sluaju pod nazivom zalog mislilo na zalono pravo ili na predmet toga prava, kao i da li se naziv hipoteka uporabilo u ovom ili u onom smislu. a) Ogranieno stvarno pravo na zalogu 19. Zalono pravo je stvarno pravo, jer daje svojem nositelju (zalonom vjerovniku) na zalogu privatnu pravnu vlast koja je neposredna i koja djeluje apsolutno. No, zalono se pravo razlikuje od prava vlasnitva po tome to ne daje svojem nositelju potpunu (integralnu) privatnu pravnu vlast na stvari, nego vlast ogranienog sadraja - zalono pravo je ogranieno stvarno pravo, i to takvo koje ovlauje svojeg nositelja na osiguranje i namirenje iz neke stvari (Sicherungsund Verwertungsrecht). Sadraj mu je pravo namirenja iz vrijednosti zaloga, a predmet - zalog, mogu biti stvari (pokretnine i nekretnine), ali i subjektivna imovinska prava, ako su prikladna da vjerovnik iz njih namiri svoju trabinu (298/1-2). 20. Ponekad se dovodi stvarnopravnost zalonog prava u sumnju, kako zbog sadraja zalonog prava,11 tako i zbog injenice da zalono pravo moe postojati i
Neki smatraju da zalono pravo ne daje svom ovlateniku stvarnopravnu vlast glede stvari. Tvrde, naime, da vlast nositelja zalonog prava (zalonog vjerovnika) nije neposredna, jer da on nema - u naelu - pravo neposredno zahvaati u stvar (kod zalonih prava na nekretninama on te nekretnine redovito nema u svom efektivnom posjedu, nego je njegovo zalono pravo upisano u zemljine knjige). Ta bi tvrdnja stajala jedino, ako bi se pod neposrednim zahvaanjem razumijevalo samo fizike zahvate u stvar. Na takve zahvate zaloni vjerovnik zaista nije ovlaten (u pravilu). On nije ovlaten da iskoritava neposredno ona svojstva koja stvar ima u svojoj tjelesnosti. No, objekt njegovog zalonog prava je ipak stvar, i to njezino svojstvo da ima novanu vrijednost, dakle svojstvo da ju je mogue unoviti (Vervvertbarkeit). U pogledu tog svojstva stvari koja mu je zaloena, ima zaloni vjerovnik pravnu vlast. On je taj koji je ovlaten ishoditi njeno unovenje radi namirenja svoje trabine, on je ovlaten da bude namiren iz novca dobivenog njenim unovenjem. Ta njegova pravna vlast djeluje prema svakome, ukljuujui i samog vlasnika stvari, koji ju je duan trpjeti (izreka presude protiv vlasnika stvari kao zalonog dunika e glasiti da je on duan trpjeti da vjerovnik namiruje svoju trabinu iz te zaloene stvari). Vlasnikova stvarnopravna vlast na vlastitoj stvari ograniena je postojanjem odnosne stvarnopravne vlasti zalonog vjerovnika. To to dok ne doe do namirivanja nije pravna vlast zalonog vjerovnika na stvari uvijek svakome lako vidljiva (osobito kada je rije o zalonom pravu na nekretninama), nipoto ne znai da ona ne postoji. U najmanju se ruku njezino postojanje moe zamijetiti kroz odgovarajue umanjenje integralne vlasti vlasnika zaloene stvari (zalonog dunika), te kroz postojanje specifinog zalonopravnog odnosa u pogledu nje, koji slui osiguranju mogunosti vjerovnikovog namirenja. Imamo li to na umu, lako emo uoiti da zaloni vjerovnik ima u pogledu stvari koja je objekt njegovog zalonog prava takvu pravnu vlast koja je i apsolutna i neposredna. Ona djeluje prema svakome, pa je svatko tko je vlasnik zalone stvari ili nositelj nekog drugog prava na njoj, duan tu vlast potovati (s tim u vezi stvara se red prvenstva). Vjerovnikova vlast djeluje neposredno, jer zaloni vjerovnik neposredno ostvaruje svoje ovlatenje da stvar bude unovena i on namiren, u tom smislu to on to ovlatenje ostvaruje bez posredstva ikakve inidbe zalonog dunika (druga je stvar to e zaloni vjerovnik redovito trebati svoje pravo ostvarivati putem javne vlasti - suda; to ne oduzima privatnoj pravnoj vlasti karakter neposrednosti, nego samo predstavlja put njenog ostvarivanja). .. . . . , ... . . STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 2 3
11
Gavella
na neijem subjektivnom pravu, a ne samo na tjelesnoj stvari.12 Ipak prevladava shvaanje da nema dovoljno razloga da se zalonom pravu odrekne stvarnopravni znaaj. Taj je vana tekovina njegovog dugotrajnog razvoja - upravo stvarnopravni karakter omoguuje zalonom pravu da djelujui apsolutno, dakle prema svakome, s uspjehom izvrava svoje funkcije u pravnim odnosima. Zalono pravo koje je osnovano glede nekog odreenog predmeta (zaloga), teret je toga zaloga, pa zahvaljujui svojoj stvarnopravnoj naravi, slijedi taj zalog u pravnom prometu - tako tko god stekne taj zalog, stekao ga je optereenog tuim zalonim pravom koje e morati potovati.13 b) Pravo namirenja 2 1 . Zalono se pravo razlikuje od ostalih ogranienih stvarnih prava po svojem sadraju - bitni sadraj zalonog prava je ovlast nositelja toga prava (zalonog vjerovnika) da odreenu svoju trabinu, ne bude li mu o dospijeu namirena, namiruje iz vrijednosti zaloga (297/1). Tu se ovlast naziva pravo namirenja (ius distrahendi, Verwertungsrecht). Pravo namirenja je bitni sadraj zalonog prava; po njemu se ono razlikuje od ostalih ogranienih stvarnih prava. 1415 Pravo namirenja
Neki osporavaju stvarnopravni karakter zalonom pravu zbog njegova objekta. Oni upozoravaju da u suvremenim stvarnopravnim porecima mogu objekti stvarnih prava biti jedino tjelesne stvari, a da zalono pravo moe za objekt imati i subjektivna imovinska prava. Pa kako su ta nesumnjivo bestjelesna, to se postavilo pitanje: ima li zalono pravo na pravima uope stvarnopravni karakter? Zato odriu stvarnopravni karakter zalonom pravu na pravima, tvrdei da zalono pravo na pravima nema stvarnopravni, nego obveznopravni karakter. ini nam se da za ovakav zakljuak nema dovoljno razloga. Da zalono pravo na pravima nema drugaiju pravnu narav nego na tjelesnim stvarima moda se najbolje vidi u sluajevima kada doe do zamjene objekta zalonog prava. Naime, ako je prvobitno bila zaloena neija trabina na predaju stvari, ali je onda ta trabina ispunjena prije nego to je vjerovnik ostvario svoje zalono pravo namirenjem iz te trabine, nastupila je realna subrogacija. Umjesto dotadanjeg objekta - trabine, postala je objektom zalonog prava ona stvar koja je dobivena na ime ispunjenja zaloene trabine. Zar se time dotadanje zalono pravo promijenilo, zar je dobilo stvarnopravni karakter, a da ga do tada nije imalo, ili je to cijelo vrijeme jedno te isto zalono pravo, stalno istog stvarnopravnog karaktera? Promotrimo li nastadu situaciju i usporedimo je s dotadanjom, lako emo ustanoviti da bi bilo zaista pretjerano tvrditi da je tu nastupila metamorfoza zalonog prava, da mu se izmijenio karakter. Daleko je realistinije priznati da potencijalni objekti zalonog prava nisu samo tjelesne stvari. Uostalom, kako smo to ve spominjali, i slunost plodouivanja moe postojati na subjektivnim pravima, a da to ipak ne oduzima plodouivanju karakter stvarnog prava. Zato bi sa zalonim pravom trebalo biti drugaije? Neke iznimke od takvog djelovanja zalonog prava postavljene su radi zatite povjerenja u pravnom prometu. Uz tu ovlast mogu zalonom vjerovniku pripadati jo i neke sporedne ovlasti glede zaloga (npr. da zalog posjeduje), kao i neke dunosti (npr. da zalog uva), ali to su samo sporedne ovlasti i dunosti, kojima je funkcija da osiguravaju mogunost ostvarenja bitnog sadraja zalonog prava za sluaj da zalonim pravom osigurana trabina ne bi bila o dospijeu ispunjena.
15 Zalono pravo nije jedino subjektivno pravo koje ovlauje na namirivanje iz vrijednosti zaloene stvari, ali ono je jedino stvarno pravo kojemu je bitni sadraj ovlatenje na namirenje, i to na namirenje upravo iz vrijednosti stvari koju tereti. Postoje i druga prava koja takoer svoje 14 13 12
7 2 4 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine
STVARNO PRAVO
Gavella
ovlauje svojeg nositelja da svoju zalogom osiguranu trabinu namiruje iz vrijednosti zaloga, ma iji taj zalog bio - namirivanje zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga morat e trpjeti onaj kome e u trenutku namirivanja pripadati zalog. Naime, zalono pravo, zahvaljujui svojoj stvarnopravnoj naravi, djeluje prema svagdanjem vlasniku zaloga, prema svagdanjim nositeljima svih ostalih prava koja postoje glede toga zaloga, kao i prema svima treima. Zato e namirivanje zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga morati trpjeti svatko, dakle - bilo koja osoba kojoj u trenutku tog namirivanja pripada zalog ili joj pripada neko pravo glede tog zaloga (336/3). Ne samo da pravo namirenja ovlauje zalonog vjerovnika da svoju zalogom osiguranu trabinu namiruje iz vrijednosti zaloga, ono ga na to ovlauje tako da namirivanje te njegove trabine ima prednost a/ pred svima trabinama koje nisu osigurane zalonim pravima na tom zalogu (ako nije to drugo zakonom odreeno) (302/1) i b/ pred svima onim trabinama koje dodue jesu osigurane zalonim pravom, ali se u prvenstvenom redu za namirivanje nalaze na mjestu iza njegove (302/2). Naelo je, da se mjesto u tom prvenstvenom redu dobiva u trenutku nastanka zalonoga prava (303/3), pa da ranije nastala zalona prava imaju prednost pri namirivanju pred svima kasnijima.16 22. Dok zalogom osigurana trabina jo nije dospjela, pravo na njezino namirenje iz vrijednosti zaloga ve postoji, ali je samo virtualno; tek e s dospijeem postati aktualno. Zaloni odnos ima stoga dva razliita stadija, koji ovise o tome je li pravo namirenja jo virtualno, ili je ve aktualno. To su - stadij osiguravanja i stadij namirivanja. Stadij osiguravanja traje od osnivanja zalonog prava do dospjelosti zalonim pravom osigurane trabine. U njemu je pravo namirenja virtualno, ali zalono pravo daje zalonom vjerovniku neke sporedne ovlasti i dunosti, koje slue tome da se zalog i mogunost namirivanja iz njegove vrijednosti osigura za sluaj da trabina dospije a ne bude ispunjena. Drugi stadij je stadij namirivanja, u koji e zalono pravo doi tek ako i kada trabina osigurana zalonim pravom dospije za izvrenje, a ne bude izvrena. Ovaj stadij redovito nee ni nastupiti. Nastupi li, u njemu je pravo namirenja aktualno, to znai da ga zaloni vjerovnik moe ostvarivati. Premda je dospijeem osigurane trabine zaloni odnos iziao iz stadija osiguranja i uao u stadij namirivanja, one sporedne ovlasti i dunosti zalonog vjerovnika koje slue tome da se osigura zalog i mogunost namirivanja iz njegove vrijednosti, pripadaju i u ovome stadiju zalonom vjerovniku.
nositelje ovlauju na namirenje, ali ona nisu stvarna prava. Neka od njih jesu graanskopravnog karaktera, ali nisu stvarna prava (npr. pravo zadranja, retencije), dok neka ak ni nisu graanskopravne prirode (npr. ovlatenje vjerovnika ovrhovoditelja da svoju trabinu u ovrnom postupku namiri iz dunikove nekretnine). Kada je zalog ujedno i objekt drugih prava na namirenje, prilikom namirivanja iz njegove vrijednosti konkuriraju sva ta prava.
16 Zakon odreuje neka odstupanja od toga naela, dajui nekim vrstama trabina prednost pred drugima (privilegirane trabine). Hipotekarni vjerovnici mogu mjesto koje imaju u prvenstvenom redu valjano ustupiti jedni drugima, po pravilima zemljinoknjinoga prava (302/4).
STVARNO PRAVO
Gavella
2 3 . Kada pravo na namirenje iz vrijednosti zaloga postane aktualno, zaloni vjerovnik je ovlaten da ga ostvaruje, ali ne na bilo koji nain - u suvremenim pravnim poretcima on je upuen na to da to ini samo propisanim putem. Taj u naelu nije put privatnog namirenja, nego put namirivanja putem javne vlasti (naelo oficioznosti). Da bi se sprijeile mogue zlouporabe na tetu zalonog dunika, a i na tetu ovlatenika drugih prava na zalogu (npr. prava drugih zalonih vjerovnika, prava plodouivatelja i dr.), zaloni je vjerovnik u naelu ovlaten svoje pravo namirenja ostvarivati jedino putem suda, po pravilima ovrnog postupka; a na neki drugi nain jedino u sluajevima za koje je to zakonom predvieno (336/2).17 To znai da e zalonom vjerovniku, da bi namirio svoju trabinu iz vrijednosti zaloga, biti potrebno da od suda prvo ishodi rjeenje kojim se odobrava ovrha (dozvola ovrhe, dozvola izvrenja), da bi potom na temelju toga rjeenja sud unovio zalog na nain predvien zakonom (redovito prodajom na javnoj drabi), te iz kupovnine namirio koliko je mogue njegovu trabinu. Kao to vidimo, uloga suda je vrlo znaajna. Ona je gotovo neizbjena, jer samo iznimno e zaloni vjerovnik smjeti izvansudskim putom ostvarivati svoje pravo namirenja iz vrijednosti zaloga. 2. Posebna obiljeja zalonog prava 2 4 . Uz bitna obiljeja zalonog prava, o kojima je gore bilo rijei, zalono pravo ima i neka daljnja, posebna obiljeja. Ona nisu bitna - to bi pravo i bez njih pojmovno bilo zalono pravo, ali ta posebna obiljeja daju tome pravu norme pravnog poretka da bi zalono pravo igralo u njemu onu ulogu koju mu je namijenio. Stoga ta posebna obiljeja nisu jednaka u svim pravnim poretcima, premda se esto podudaraju. Posebna se obiljeja nazivaju i naelima zalonog prava, ime se eli kazati da su to naela po kojima je ureeno zalonopravno osiguravanje trabi na u nekom pravnom poretku. U naem su pravnom poretku posebna obiljeja (naela) zalonog prava: a/ akcesornost, b/ odreenost, c/ neodvojivost, d/ nedjeljivost, e/ jednovrsnost, f/ prometnost i nasljedivost te g/ mogunost postojanja vie zalonih prava na istom predmetu.
a) Akcesornost
(1) Povezanost obveznog i zalonog odnosa
2 5 . Trabina i zalono pravo povezani su svrhom zalonog prava - zalono pravo postoji radi trabine; odreena stvar (ili pravo) optereena je zalonim pravom da bi se time osiguralo namirenje te trabine iz vrijednosti zaloga. Razlog (causa, kauza) postojanja svakog subjektivnog zalonog prava je osiguranje odree17 lanak 336. ZV odreuje u stavku 2.: "Pravo na namirenje zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga ostvaruje zaloni vjerovnik putem suda, a po pravilima odreenim u ovom Zakonu i na nain odreen propisima o ovrsi novanih trabina, ako nije to drugo odreeno zakonom". U lanku 337. ZV odreuje sluajeve u kojima je vjerovnik ovlaten da se iz vrijednosti zaloga namiruje izvansudski.
726
Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine
STVARNO PRAVO
Gavella
ne trabine. Vjerovnikova trabina i zalono pravo koje ju osigurava povezani su tako da je trabina glavno pravo, dok je zalono pravo njoj sporedno (akcesorno) pravo. Odatle proizlazi tradicionalno naelo akcesornosti - egzistencija svakog subjektivnog zalonog prava zavisi od postojanja i valjanosti trabine koju osigurava. 26. Zbog takve povezanosti trabine i zalonog prava, onaj tko je u obveznom odnosu vjerovnik trabine osigurane zalonim pravom, ujedno je i nositelj toga zalonog prava (zaloni vjerovnik), sve dok to pravo postoji. Zalono se pravo ne moe osamostaliti od trabine koju osigurava - ne moe trabina pripadati jednoj osobi, a zalono pravo drugoj. Naprotiv, onaj tko je dunik u obveznom odnosu moe, ali ne mora, ujedno biti i zaloni dunik - osoba iji je zalog, bila ona dunik u obveznom odnosu ili ne, morati e trpjeti da zaloni vjerovnik izvrava svoje pravo namirenja iz vrijednosti toga zaloga. Zaloni dunik je uvijek ona osoba iji je zalog (tj. vlasnik zaloene stvari, nositelj zaloenog prava), bez obzira je li ona ujedno i dunik u obveznom odnosu ili je to netko drugi.
(2) Trabina prikladna za osiguranje zalogom
27. Za osiguranje zalonim pravom prikladne su samo 1/ novane trabine, odnosno trabine kojima je vrijednost izraena u novcu (301/1),18 ako su 2/ dovoljno odreene. To je posljedica sadraja zalonog prava - zalono pravo ovlauje vjerovnika da svoju trabinu namiruje iz vrijednosti zaloga. Ne da je namiruje doslovno iz zaloga, nego iz novane vrijednosti zaloga, to znai da e se zalog unoviti, da bi iz dobivenog novca namirilo osiguranu trabinu. Zato su za osiguranje zalogom u prvom redu prikladne novane trabine, tj. takve koje ovlauju vjerovnika da od dunika potrauje isplatu (davanje) neke sume novca. Pored novanih, prikladne su za to i nenovane trabine koje imaju novanu vrijednost, ali samo ako je njihova novana vrijednost dovoljno izraena, a i odreeno je da je vjerovnik ovlaten namirivati, umjesto dune mu nenovane inidbe, njezinu novanu vrijednost. Da bi se novanu trabinu, odnosno nenovanu kojoj je vrijednost izraena u novcu, moglo osigurati zalonim pravom potrebno je da trabina bude dovoljno odreena (to nalae naelo specijalnosti). Dovoljno je odreena trabina kojoj su odreeni vjerovnik i dunik, pravni temelj i visina, ili barem najvii iznos do kojega se osigurava zalogom (301/1). 28. Zalonim se pravom moe osigurati odreenu trabinu koja a/ ve postoji u trenutku osnivanja zalonog prava. No, zalonim se pravom moe osigurati i b/ buduu trabinu, naime takvu koja e tek nastati kada istekne neki rok, ili ako
18 Stoga lanak 36. ZZK u stavcima 1-3. odreuje: "(1) Hipoteka se moe upisati samo glede tono odreene svote u novcu. Svota moe biti odreena i u skladu s pravilima o valutnoj ili indeksnoj klauzuli. (2) Uz trabinu za koju je ugovoreno da se plaaju kamate upisuje se i kamatna stopa. Ako je ugovorena zakonska kamata, umjesto kamatne stope, upisat e se: zakonska kamata. (3) Uz trabinu za koju je ugovoreno plaanje anuitetima, umjesto kamatne stope, upisat e se: anuitetna otplata".
STVARNO PRAVO
Gavella
se ispuni uvjet, dakako - ako je novana (ili ima vrijednost izraenu u novcu) i ako je dovoljno odreena (301/2).19 Zalog za buduu trabinu moe biti kaucioni, a moe biti i kreditni. Kaucionim se zalogom osigurava trabinu koja u budunosti moe ali ne mora nastati, a nije ni poznato kolika bi joj bila visina ako nastane (pa se odreuje najvii iznos do kojeg ju se osigurava zalogom). Kreditni zalog ne sadri ovaj element neizvjesnosti, ili je barem neizvjesnost praktiki veoma mala. Njime se osigurava trabinu koja e tek nastati na temelju ugovora o kreditu. Naime, kao to je poznato, na temelju ugovora o kreditu biva kreditor obvezan staviti na raspolaganje odreeni iznos novca, od kojega e na zahtjev davati jedan ili vie zajmova nekoj osobi. Kada dade zajam, nastat e njegova trabina da mu zajmoprimac vrati pozajmljeni iznos. Ona e najvjerojatnije nastati u budunosti (nee nastati jedino ako se ugovor o kreditu ne realizira, naime ako ovlatenik ne zatrai zajam, to je malo vjerojatno). 29. Zalonim se pravom moe osigurati za to prikladnu trabinu ako je a/ utuiva, ali i ako je b/ neutuiva (prirodna, naturalna) trabina. Ponekad se izriu sumnje u mogunost da se neutuive trabine (npr. zastarjele trabine)20 osfguravaju zalonim pravom, odnosno - ako su ve njime osigurane - da ih se namiruje iz vrijednosti zaloga nakon to postanu neutuive. Za te sumnje nema nikakvog razloga. Vjerovnik uistinu ne moe putem suda ostvariti svoj zahtjev da mu dunik ispuni takvu trabinu, ali on ga samo ne moe tako ostvariti prema duniku kao osobi (dakle, iz dunikove imovine). To da vjerovnik nema osobni zahtjev prema duniku, pa nema niti osobne dunikove odgovornosti (odgovornosti dunika cjelokupnom imovinom), ne utjee na postojanje odgovornosti zalogom, dakle na postojanje stvarne odgovornosti, ako je ta uspostavljena (tj. ako je osnovano zalono pravo). Da se izbjegnu sumnje, izriito je odreeno da "kada protekne vrijeme zastare, vjerovnik ije je potraivanje osigurano zalogom ili hipotekom moe se namiriti samo iz optereene stvari ako je dri u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi" (368/1 ZOO).
(3) Obujam zalonog osiguranja trabine
30. Kada je neka trabina osigurana zalonim pravom, tada je time osigurano namirenje iz vrijednosti zaloga a/ glavne trabine, a pored nje i b/ sporednih trabina, tj. trabina kamata, trokova za ouvanje stvari i trokova naplate trabine (301/3 ZV). Ove sporedne trabine ne mogu biti unaprijed tono odreene; one su samo odredive.
S tim u vezi odreuju norme zemljinoknjinog prava: "Ako se hipotekom osiguravaju trabine koje bi mogle nastati iz odobrenog kredita, preuzetog poslovodstva, s naslova jamstva ili naknade tete ili druge trabine koje bi tek imale nastati nakon nekog vremena ili nakon ispunjenja nekog uvjeta, u ispravi na temelju koje se doputa upis, dovoljno je odrediti najvei iznos glavnice koji mogu imati kredit ili odgovornost" (36/4 ZZK). Na temelju zakona su neutuive trabine one iz igre i oklade koje posebni zakon ne odreuje to drugo (297/2 ZOO), trabine koje su zastarjele (360/1 i 367 ZOO), kao i darovanja bez predaje stvari ( 943. OGZ). 7 2 8 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
20 19
Gavella
3 1 . Iznimno, kada je zalonim pravom osigurana trabina koja je zastarjela, tada je njime osigurano namirenje glavne trabine iz vrijednosti zaloga, dok se naprotiv "... zastarjela potraivanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu ... namiriti ni iz optereene stvari" (368/2 ZOO). (4) Obvezni odnos nakon osiguranja zalogom (a) Zadravanje identiteta 32. Time to je neka trabina osigurana zalonim pravom, ona ne postaje time drukija; zalono osiguranje ne mijenja obvezni odnos, nego ga pojaava. Zalono osiguranje ini da umjesto jednog postoje dva pravna odnosa - uz obvezni odnos kao glavni, postoji i zaloni, stvarnopravni odnos, kao sporedni. U potonjemu postoji dodatna stvarna odgovornost zalogom (vrijednou zaloga). Ta stvarna odgovornost ne mijenja obvezni odnos. Osiguravanjem neke trabine zalonim pravom ne mijenja se ni identitet ni sadraj obveznog odnosa. I nakon to je osnovano zalono pravo radi osiguranja neke trabine ostaje ista pravna osnova tog obveznog odnosa koja je bila i do tada, a i isti sadraj (sa svim uvjetima, rokovima, nalozima, sporednim pravima, jamstvima, zalonim pravima ve uspostavljenima za osiguranje trabina iz tog odnosa itd.). Zalaganje samo po sebi ne dovodi do obnove (noviranja); ele li stranke obnoviti svoj obvezni odnos, trebat e to posebno uraditi. 33. Osnivanje zalonog prava radi osiguranja neke trabine ne ini tu trabinu pravno valjanijom nego bi inae bila. Trabina koja je bila nevaljana (nitava ili pobojna) prije nego to je osigurana zalonim pravom, ostaje to i nakon to je za njezino osiguranje osnovano zalono pravo. 34. Osiguravanjem neke trabine zalonim pravom iri se odgovornost za tu trabinu jo i na stvarnu odgovornost zalonim objektom, ali time ne prestaje osobna odgovornost dunika te trabine (kao ni eventualna odgovornost jamaca). Osobna odgovornost ostaje nedirnuta dodavanjem stvarne odgovornosti (osim ako bi ba bila iskljuena pravnim poslom ili posebnim zakonom). U redovitoj situaciji e stoga, zahvaljujui postojanju zalonog prava, postojati dvije odgovornosti za isti dug. Jedna e biti ona koja je sastavni dio dugovanja - dunikova osobna odgovornost (i eventualno jo i osobna odgovornost jamaca), a pored nje i druga stvarna odgovornost zalogom. Ne bude li dug po dospijeu namiren, vjerovniku e na raspolaganju stajati obje ove odgovornosti, pa e o njegovoj volji ovisiti iz ega e namirivati svoju trabinu. Da o tome ne bi bilo sumnje, izriito je odreeno da "zaloni vjerovnik moe, bio njegov dunik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati hoe li zahtijevati namirenje svoje trabine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dunika, ili istodobno i zaloga i dunikove imovine" (336/4). Osobna odgovornost dunika ne prestaje niti ako vjerovnik pokua svoju trabinu namiriti iz vrijednosti zaloga, pa u tome ne uspije - u takvom mu sluaju dunik ostaje i dalje duan ono to je ostalo nenamireno (336/5). No, naravno, vjerovnik i dunik mogu ugovoriti da e osnivanjem zalonog prava radi osiguranja neke
STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 2 9
Gavella
trabine prestati dunikova osobna odgovornost za tu trabinu, a ostati samo odgovornost zalogom, ili da e odgovornost zalogom postati primarna, a osobna biti samo podredna (supsidijarna). Ugovore li to, nastupit e ugovoreni efekt u granicama djelovanja njihovog ugovora. Promjene odgovornosti koje e time nastati nee biti efekti osnivanja zalonog prava, nego efekti voljnih raspolaganja vjerovnika i dunika. 3 5 . Prestankom zalonoga prava koje osigurava neku trabinu ne prestaje sama po sebi i ta trabina; nego nastavlja egzistirati, samo to vie nije osigurana tim zalonim pravom (301/8). (b) Posredni utjecaj osnivanja zalonog prava na obvezni odnos 3 6 . Osnivanje zalonog prava ne utjee neposredno na trabinu, ali ipak ima neke posredne utjecaje, esto veoma vane za stranke obveznog odnosa. Ti su slijedei. Dunik koji je radi osiguranja vjerovnikove trabine osnovao zalono pravo, nee biti duan ispuniti vjerovnikovu trabinu tako dugo dok mu se ne vrati zalog, odnosno dok mu se ne dopusti brisanje zalonoga prava upisanoga u zemljinoj knjizi (301/7). Nadalje, osnivanjem zalonog prava radi osiguranja neke trabine otvara se mogunost prisilne naplate te trabine i nakon to ona zastari (ali samo iz vrijednosti zaloga, i to samo naplate glavne trabine). 3 7 . Uz to, kako je osnivanje dobrovoljnog zalonog prava za osiguranje neke trabine voljni in, iz njega e proizii uinci koji mogu na prvi pogled izgledati kao da su posljedica djelovanja zalonog prava na obvezni odnos, ali e zapravo biti posljedice poduzimanja ina kojim se izraava volja. Tako, ako in davanja zaloga poduzme dunik, on time to daje zalog vjerovniku priznaje da mu je duan, pa se njegovim davanjem zaloga prekida daljnji tijek zastarnog roka (387/2 ZOO). A, ako dunik nakon to je ve istekao zastarni rok, osnuje zalono pravo radi osiguranja ve zastarjele trabine, taj njegov in implicira njegovo odreknue od zastare (jednako kao da se pismeno od nje odrekao), pa se on vie nee moi s uspjehom pozivati na zastaru (366/2 ZOO). Isto e tako trabina koju bi dunik mogao pobijati, prestati biti pobojna, ako je dao zalog da bi je osigurao, premda je znao za njezinu pobojnost (slino kao kada bi znajui za pobojnost, novirao svoju pobojnu obvezu - 351/2 ZOO). Sve to veoma utjee na poloaje vjerovnika i dunika u obveznom odnosu, ali to su samo prividno utjecaji osnivanja zalonog prava na obvezni odnos. Da su to utjecaji dunikovih voljnih akata, a ne osnivanja zalonog prava, najbolje se vidi po tome to ovih utjecaja ne bi bilo da je neka druga osoba, a ne dunik, dala zalog za dunikovu trabinu. (5) Utjecaj obveznog na zaloni odnos 3 8 . Posljedica akcesornog karaktera zalonog odnosa jest ta da zaloni odnos ne moe postojati bez trabine koju osigurava, pa prestane li postojati trabina koja je osigurana zalonim pravom, to neizbjeno povlai za sobom i prestanak toga zalonog prava (346). Zalono pravo prestaje u svakom sluaju apsolutnog pre7 3 0 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
stanka trabine, bilo da je do toga dolo ispunjenjem, prijebojem, raskidom, ponitenjem ili na bilo koji drugi nain.21 39. Prijee li trabina s dotadanjeg na novog vjerovnika, to u pravilu za sobom povlai i prijelaze zalonog prava koje tu trabinu osigurava. Zalono pravo je u prometu, a i nasljedivo je, ali samo zajedno s trabinom koja je njime osigurana (303/1). Zato, doe li u obveznom odnosu do sukcesije na strani vjerovnika, zalono pravo u pravilu prelazi na stjecatelja zajedno s tom trabinom; ne prijee li na njega, morat e prestati. Prvo je pravilo, a drugo iznimka. Nastupi li sveope sljednitvo (univerzalna sukcesija), pa na drugu osobu prijee uloga vjerovnika one trabine koja je osigurana zalogom, na tu osobu samim time prelazi i to zalono pravo. Za prelaenje zalonog prava na univerzalnog sukcesora (nasljednika, ili kojeg drugog sveopeg sljednika) ne trai se nikakav poseban akt (nain, modus) stjecanja, jer po naem pravnom ureenju (a isto tako i po njemakom i vicarskom) na univerzalnog sukcesora prelazi prednikova pravna pozicija ipso iure. Isto je po naem pravnom ureenju i kod pojedinanog sljednitva (singularne sukcesije) glede trabine koja je osigurana zalogom. Prirodni sastojak ugovora o ustupu (cesiji) trabine je uglavak o prijenosu zalonog prava koje osigurava tu trabinu, pa nije li iskljuen - "s potraivanjem prelaze na primaoca sporedna prava, kao to su...zalog, hipoteka..." (437/1 ZOO). I taj se prijelaz zalonog prava zbiva ipso iure - za njega nije potreban ikakav akt stjecanja. Samo iznimno e trabina prijei na vjerovnika bez zalonog prava - bit e to jedino ako je pravni temelj prelaska trabine (u okviru univerzalne sukcesije, ili putem singularne) takav da on iskljuuje prelaenje i zalonog prava na novog vjerovnika. Tako, ako su stranke svojim oitovanjem volje iskljuile djelovanje onog prirodnog sastojka cesionog ugovora po kome bi na cesionara prelazilo i zalono pravo - na cesionara e prijei trabina bez zalonog prava, ime e zalono pravo prestati, jer ne moe postojati samostalno, odvojeno od trabine. 40. Doe li u obveznom odnosu do sukcesije na strani dunika, dakle ako dug prijee na novog dunika, situacija e biti sljedea. Ako se to desi u okviru sveopeg sljednitva, to nee utjecati na egzistenciju zalonog prava - i zalona prava e nastaviti svoju egzistenciju. Drukije e biti ako doe do singularne sukcesije na strani dunika - dakle do preuzea duga. Time, naime, u pravilu prestaju ona zalona prava koja su osiguravala ispunjenje trabine prema dotadanjem duniku; ona ne prestaju jedino ako zaloni dunici pristanu da njihovi zaloi odgovaraju svojom vrijednou i za novoga dunika (449/1 ZOO). Isti je sluaj i kod ustupanja ugovora (145/4 ZOO), jer ono implicira i preuzimanje duga koji, pored prava, postoji u dvostranoobveznom odnosu.22
21 Zato e zalono pravo prestati i u sluaju da trabina prestane promijenivi svoj identitet obnovom (novacijom), osim ako dotadanji zaloni dunik ne pristane da njegova stvar odgovara i za novu trabinu (350/2 ZOO).
Kada zalona prava prestanu, dotadanji zaloni dunici imaju pravo zahtijevati da bude uinjeno sve to je potrebno da bi bila uspostavljena pozicija koja odgovara time nastaloj pravnoj STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 3 1
22
GLAVA 19. Zalono pravo (6) Osamostaljivanje zalonog odnosa
Gavella
4 1 . Nesamostalnost, tj. akcesornost zalonog prava, njegova vezanost uz odreenu trabinu i zavisnost o njoj, proizlazi iz shvaanja da zaloni odnos ima samo jednu svrhu - svrhu osiguranja trabine. I zaista, ako bi jedina svrha zalonog prava bila osiguravanje trabine, tada sasvim sigurno ne bi bilo razloga za ikakvu samostalnu egzistenciju zalonog prava. Ali - zar ono zaista igra jedino ulogu sredstva za osiguravanje trabina? To je njegova tradicionalna uloga, to je njegova najvanija uloga, ali nipoto nije jedina. U suvremenim drutvima i suvremenim pravnim poretcima, utemeljenim na trnom gospodarstvu, zalono pravo igra i ulogu aktivatora vrijednosti imovina. Ta je njegova uloga od velike vanosti. A da bi i nju uspjeno igrao, potrebno je da bude to laki promet zalonim pravima i da u tom prometu postoji to manja opasnost za sudionike, tako da e osobe eljne da uloe svoj kapital biti spremne da ga plasiraju uz odgovarajue osiguranje zalonim pravom. Upustit e se u poslove samo ako prosude da e zalona prava koja bi stekli biti dovoljno pogodna za daljnji promet, te da e pruati dovoljnu sigurnost njima i osobama na koje bi ih oni eventualno dalje prenosili. Zalona prava, meutim, nemaju ta svojstva u punoj mjeri, ako njihova egzistencija ovisi o postojanju i valjanosti onih trabina koje osiguravaju. Imala bi ih, da zalona prava nisu akcesorna, pa da u prometu kolala bez opasnosti po njihovog stjecatelja da bi se moglo ispostaviti kako zalono pravo koje je u dobroj vjeri kupio, pravno ne postoji zbog nevaljanosti one trabine koju bi ono trebalo osiguravati. Neki su suvremeni stvarnopravni poretci nadogradili pravni institut zaloga preuzet od rimskog ureenja, poveavi broj vrsta zalonih prava i takvima koja su manje akcesorna ili uope nisu akcesorna. Tako njemaki i vicarski poredak barataju s vie vrsta zalonih prava, koje se meusobno razlikuju po stupnju akcesornosti. Pored akcesornog zalonog prava kakvo potjee iz rimske pravne tradicije, stoje zainteresiranima na izbor i jo zalona prava sa smanjenom akcesornou ili sasvim bez akcesornosti.23 U naem pravnom poretku, kao ni u austrijskom, zaloni se odnos ne moe situaciji. To znai da imaju pravo zahtijevati da im budu vraene njihove pokretne stvari dane u zalog, da vrijednosni papiri po naredbi koje su dali u zalog budu snabdjeveni povratnim indosamentima i si. Kada je rije o hipotekama, tada e u gore navedenim sluajevima prestati pravne osnove tih hipoteka, ali e one same prestati tek kada budu izbrisane iz zemljinih knjiga. Zato situacija nastala promjenom dunika znai da hipotekarni dunik koji nije pristao da njegova nekretnina osigurava vjerovnikovu trabinu i nakon te promjene, ima pravo zahtijevati brisanje hipoteke uknjiene na njegovoj nekretnini. S brisanjem te hipoteke, prestat e zalono pravo. 23 U istom su cilju neki suvremeni pravni poretci otvorili mogunost da vlasnik nekretnine bude nositelj zalonog prava na vlastitoj nekretnini - vlasnike hipoteke. Takva to ne bi po tradicionalnom pravu bilo mogue, jer je zalono pravo smatrano za stvarno pravo na tuoj stvari. Vlasnika hipoteka (Eigentumerhvpothek) nikada nije akcesorna, nego je uvijek samostalno stvarno pravo. Nitko ne moe imati trabinu prema samome sebi. Stekne li je (npr. postavi nasljednikom svojeg vjerovnika), pa se u istoj osobi sjedini uloga i dunika i vjerovnika - trabina i obveza prestaju tim sjedinjenjem (konfuzijom) (353. ZOO). Zato, ako pravni poredak dozvoli da vlasnik ima zalono pravo na teret vlastite nekretnine, tada time dozvoljava da njegovo zalono pravo postoji i bez trabine, dakle da ne bude akcesorno trabini. Vlasnika hipoteka je, dakle, sluaj u kojem je zalono pravo osamostaljeno.
7 3 2 Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
osamostaliti - zaloni je odnos uvijek akcesoran obveznome, sa svim posljedicama koje odatle proizlaze.
b) Odreenost , .
v
-r
42. Zalono pravo je stvarno pravo, tako da djeluje erga (contra) omnes, pa je veoma vano da svatko moe spoznati je li neka stvar (odnosno pravo) optereena zalonim pravom, a i do koje visine. Zato je nuna odreenost (specijalnost) zalonog prava, naime nuno je da budu individualizirani i tono odreeni 1/ trabina koju zalono pravo osigurava i 2/ predmet zalonog prava - zalog. (1) Odreenost trabine 43. Subjektivno zalono pravo osigurava odreenu trabinu; nema zalonog prava za trabinu koja nije dovoljno odreena. Zahtjev za tonom odreenou odnosi se strogo na glavnu trabinu - da bi moglo postojati zalono pravo kao osiguranje namirenja neke trabine, ta trabina treba biti dovoljno odreena, a dovoljno je odreena trabina kojoj su odreeni 1/ vjerovnik i dunik, 2/ pravni temelj i 3/ visina, ili barem najvii iznos do kojega se osigurava zalogom (30l/l). 24 25 Zahtjev za tonom odreenou nije tako strog glede onih trabina koje su sporedne zalono pravo koje osigurava neku trabinu kao glavnu, ujedno osigurava i namirenje iz vrijednosti zaloga svih sporednih trabina, kamata, trokova za ouvanje stvari i trokova naplate trabine (301/3). Te sve sporedne trabine, da bi bile osigurane istim zalonim pravom koje osigurava glavnu trabinu, ne moraju biti tono odreen u istom smislu kao i glavna - dovoljno je i da su barem odredive.26 27 44. Od zahtjeva za odreenou trabine ne odstupa se ni kod osiguravanja trabine koja jo ne postoji, nego bi samo moglo nastati u budunosti. I takvu je
24 U kojem smislu je za ovrhu dovoljno odreena trabina u cvrnoj ispravi odreuju norme lanaka 26-32. OZ.
Glede odreenosti zalonog prava na nekretnini odreuje lanak 36. ZZK u stavku 1.: "Hipoteka se moe upisati samo glede tono odreene svote u novcu. Svota moe biti odreena i u skladu s pravilima o valutnoj ili indeksnoj klauzuli".
26 Glede odreenosti sporednih trabina odreuje lanak 36. ZZK: "(2) Uz trabinu za koju je ugovoreno da se plaaju kamate upisuje se i kamatna stopa. Ako je ugovorena zakonska kamata, umjesto kamatne stope, upisat e se: zakonska kamata. (3) Uz trabinu za koju je ugovoreno plaanje anuitetima, umjesto kamatne stope, upisat e se: anuitetna otplata. 27 lanak 27. OZ: (1) Ako se nakon donoenja odluke, zakljuenja nagodbe ili sastavljanja javnobiljenike isprave izmijenila zatezna kamata, sud e, na prijedlog ovrhovoditelja, rjeenjem o ovrsi odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi. (2) Ako se nakon donoenja odluke, zakljuenja nagodbe ili sastavljanja javnobiljenike isprave izmijenila zatezna kamata, sud e u rjeenju koje e donijeti u povodu pravnoga lijeka ovrenika protiv rjeenja o ovrsi izmijeniti u rjeenju o ovrsi odredbu o visini te kamate za vrijeme na koje se izmjena odnosi. (3) Ako plaanje zatezne kamate na trokove postupka nije odreeno ve u ovrnoj ispravi, sud e, na prijedlog ovrhovoditelja, u rjeenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donoenja odluke odnosno zakljuenja nagodbe do naplate.
25
STVARNO PRAVO
Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 7 3 3
Gavella
trabinu mogue osigurati zalonim pravima, koja se nazivaju kreditni zalog i kaucioni zalog (kaucija). Iako bi tu zalog imao osigurati buduu trabinu, za koju nije niti sigurno da li e nastati, ta trabina ipak ne smije biti neodreena. Da bi moglo biti osnovano zalono pravo koje bi je osiguravalo, nuno je da budu barem poznate osobe meu kojima bi trabina nastala, kao i pravna osnova na kojoj bi trabina nastala (a ako bi objekt zalonog prava bila nekretnina - jo i najvii iznos budue trabine).28 , ........ . .,.,.... ;
(2) Odreenost zaloga ;
4 5 . Zalono pfavo moe postojati samo glede dovoljno odreenog zaloga. Zalog je dovoljno odreen kada je individualiziran - species (297/1-2). 4 6 . Zahtjev za odreenou zaloga ponekad je veoma teak, jer mnoge zaista vrijedne stvari bivaju njime iskljuene od mogunosti da poslue kao zalog. Zbog toga to nisu dovoljno odreene, skupnim se stvarima odrie sposobnost da kao pravne cjeline budu objekti zalonog prava (imovina kao cjelina, a ni imovinska masa, ne moe kao cjelina biti objektom zalonog prava, nego to jedino mogu biti pojedina, odreena prava odnosno pojedine, odreene stvari, ili vie njih, ili ak sve iz sastava iste imovine odnosno imovinske mase, ali uvijek samo odreene pojedinano). Iz istog razloga ne moe postojati zalono pravo niti na generinoj stvari koja nije dovoljno individualizirana, dakle koja nije izdvojena iz roda pa nije postala species (nafta koja tee naftovodom ne moe biti objektom zalonog prava, ali to moe biti npr. sva nafta uskladitena u nekom odreenom spremniku ili na odreenom tankeru, jer ju to dovoljno individualizira).29 c) Neodvojivost od zaloga 4 7 . Zalono pravo je stvarno pravo na/glede odreene stvari (ili odreenog prava), koje se vee uz svoj objekt, pa ga se ne moe odvojiti od zaloga koji optereuje (299/1). Zalono pravo nije, dakle, mogue prenositi s jednog objekta na drugi, s jedne stvari ili prava na drugu. Dakako da bi zaloni dunik mogao ponuditi zalonom vjerovniku da e mu umjesto dotadanjeg objekta zalonog prava dati neki drugi objekt tog istog prava, neku drugu svoju stvar ili svoje pravo, a zaloni bi dunik mogao tu ponudu prihvatiti. Bude li taj njihov ugovor izvren, zalono pravo e imati novi objekt, a bivi e objekt biti slobodan od tog zalonog prava. Gospodarski gledano, bit e to zamjena objekta zalonog prava; pravno,
28 Za zalona prava na nekretninama odreuje lanak 36. ZZK: "Ako se hipotekom osiguravaju trabine koje bi mogle nastati iz odobrenog kredita, preuzetog poslovodstva, s naslova jamstva ili naknade tete ili druge trabine koje bi tek imale nastati nakon nekog vremena ili nakon ispunjenja nekog uvjeta, u ispravi na temelju koje se doputa upis, dovoljno je odrediti najvei iznos glavnice koji mogu imati kredit ili odgovornost". 29 Trgovaka praksa iskazuje potrebu da se pronau putovi za osiguranje trabina takvim stvarima kao to su npr. skladite robe i si. elja da se tome udovolji, sukobljava se sa potekoama koje promjenjivost sastava takvih "stvari" stvara u pogledu pravne sigurnosti.
7 3 4 Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine
STVARNO PRAVO
Gavella
meutim, ona to nee biti. Pravno je prestalo zalono pravo na prvobitnom objektu, a potom je za istog vjerovnika osnovano novo zalono pravo na novom objektu, jednakog sadraja kakav je imalo prijanje zalono pravo. Ovo novoosnovano pravo je steeno izvedeno (derivativno), ali ne iz ranijeg zalonog prava, nego iz prava vlasnitva zalonog dunika na novom objektu. Izmeu biveg i novog zalonog prava na novom objektu, nema kontinuiteta. 48. Neprenosivost zalonog prava je pravilo. Ono ne djeluje beziznimno - zalono pravo prelazi s jednoga zaloga na drugi, ako je to zakonom odreeno (299/2). Zakonom su odreeni sluajevi u kojima ipak dolazi do zamjene objekta zalonog prava. Tako, ako je zalog prodan radi namirivanja vjerovnika, zalono pravo nastavlja postojati na kupovnini plaenoj za zalog; a ako zalog propadne pa umjesto njega nastane pravo koje ga nadomjeuje (pravo na naknadu, na osigurninu i dr.), zalono pravo traje i dalje na tom pravu (301/4). Isto tako, ako je zalonim pravom optereena trabina na predaju stvari, pa ona bude ispunjena - zalono pravo nastavlja svoju egzistenciju na onoj stvari kojom je ta trabina ispunjena (334/4/1). Itd. (0 tome se kasnije govori podrobnije.)
d) Nedjeljivost
49. Zalono pravo je nedjeljivo, kako s obzirom na 1/ zalogom osiguranu trabinu, tako i 2/ s obzirom na zalog. 50. Zalono pravo je s obzirom na zalogom osiguranu trabinu nedjeljivo u tora smislu to osigurava trabinu kao cjelinu (ukljuujui i njoj sporedne trabine), pa se zalono pravo ne smanjuje time to se smanjuje trabina koju ono osigurava. Dok postoji makar i samo neznatan ostatak osigurane trabine (odnosno neke njoj sporedne trabine), osiguran je cijelim zalonim pravom (301/5). Zakon, meutim, odreuje i neka odstupanja od toga pravila (o njima se govori na odgovarajuim mjestima). 5 1 . Zalono pravo je nedjeljivo s obzirom na zalog u tom smislu, to namirenje trabine osigurava zalog kao cjelina, ukljuivi sve njegove pripadnosti 30 (301/4). To, ne znai da zalog ne bi mogao biti neki odvojivi (nebitni) dio stvari, plodovi stvari i si., ili pak nekoliko nekretnina solidarno, nego znai da ono to jest
zalog ostaje zalog i nakon to se zalog umanjio ili podijelilo. Dok postoji makar i samo
neznatan ostatak zaloga, na njemu postoji zalono pravo. Ako se zalog podijelio, zalono pravo je nastavilo teretiti ono na to se podijelio, kao i ono to se od njega odvojilo (ako nije prestalo postojati), a ako je zalog propao, ali umjesto njega nastane pravo koje ga nadomjeuje (pravo na naknadu, na osigurninu i dr.), zalono pravo traje i dalje na tom pravu (301/4). Samo u sluaju da je zalog potpuno propao, a da na njegovo mjesto nije stupila druga stvar ili pravo, zalono pravo prestaje, ali trabina ostaje i nadalje (343).
lanak 301. stavak 4., koji izrie ovo pravilo, sadri redakcijski pogreku - umjesto da kae "ukljuujui sve njegove pripadnosti", kae "ukljuujui sve njezine pripadnosti". Ipak, pravi sadraj odredbe nije teko dokuiti tumaenjem. , . . STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 3 5
30
Gavella
e) Jednovrsnost zalonog prava
.-:
52. U suvremenom hrvatskom pravnom poretku postoji samo jedna vrsta zalonog prava (1/1, 297), ali s brojnim podvrstama. Obujam pojma zalono pravo je vrlo irok, pa moemo razlikovati vie podvrsta zalonog prava, od kojih je svaka regulirana i nekim posebnim normama. One su lex specialis, pa se svaka podvrsta tog prava ravna prvenstveno po njima. 5 3 . Tradicionalno se zalono pravo dijeli na podvrste prema predmetu, pravnom temelju i sadraju. 1/ Prema predmetu zalono pravo moe biti a/ zalono pravo na pokretnini, b/ zalono pravo na nekretnini i c/ zalono pravo na pravu. 2/ Prema pravnom temelju zalono pravo moe biti a/ dobrovoljno, ako mu je temelj pravni posao; b/ sudsko (prisilno), ako mu je temelj odluka suda (ili drugog tijela vlasti) te c/ zakonsko, ako nastaje ispunjenjem zakonom odreenih pretpostavaka.31 3/ Prema sadraju, ili tonije - prema tome je li zalono pravo ovlauje svojeg nositelja na posjedovanje zaloga ili ga na to ne ovlauje, zalono pravo moe biti a/ pignus i b/ hipoteka. Pignus je ono zalono pravo koje nastaje time to vjerovnik dobiva stvar u posjed i koje ga ovlauje da je dri u svojoj vlasti za sve vrijeme dok traje to njegovo zalono pravo; hipoteka (hvpotheca) je, naprotiv, ono zalono pravo koje nastaje bez predaje stvari vjerovniku i koje ga ne ovlauje na posjedovanje stvari (304).32 5 4 . Razlike meu podvrstama zalonih prava nisu nimalo sluajne. Razliitost predmeta zalonih prava (pokretnine, nekretnine, prava) neizbjeno izaziva razlike meu zalonim pravima na ovom ili onom predmetu. Isto tako neizbjeno nastaju razlike meu zalonim pravima na svakom pojedinom predmetu, prema pravnom temelju osnutka zalonog prava. Tako nastaje temeljna podjela zalonih prava na 1/ zalono pravo na pokretnim stvarima - a/ dobrovoljno, b/ sudsko i c/ zakonsko; 2/ zalono pravo na nekretninama - a/ dobrovoljno, b/ sudsko i c/ zakonsko; 3/ zalono pravo na pravima, a/ dobrovoljno, b/ sudsko i c/ zakonsko. Takva temeljna podjela podlona je daljnjem dijeljenju pojedinih podvrsta zalonih prava, uvjetovana razliitim imbenicima - od posebnosti nekih vrsta potencijalnih zaloga, preko djelovanja posebnih propisa o nainu osnivanja zalonih prava (osobito propisa postupovne naravi), pa do nastojanja da se koliko je mogue uvaava iskustvo steeno kroz poslovnu praksu. To stvara razgranati su31 32
Prisilno i zakonsko zalono pravo esto se zajedno nazivaju - nuno zalono pravo.
U nas je nekada samo na nekretninama moglo dobrovoljno zalono pravo postojati kao hipoteka, pa se uobiajilo rabiti naziv hipoteka kao istoznanicu za zalono pravo na nekretnini. I u naem suvremenom pravu je zalono pravo na nekretnini uvijek hipoteka (304/2), ali - za razliku od nekadanjeg ureenja - kao hipoteka (tj. registarsko zalono pravo) moe postojati zalono pravo i na nekim vrstama pokretnina, kao i na nekim vrstama subjektivnih prava (304/3^1). Tako je u naem poretku hipoteka svako ono dobrovoljno zalono pravo koje se na stvari osniva bez predaje stvari vjerovniku u posjed i koje ga ne ovlauje da dri zalog u posjedu (304/1), bez obzira na to je li zalog nekretnina, pokretnina ili pravo. U naem suvremenom pravu je na nekretninama mogue dobrovoljno zalono pravo osnovati jedino kao hipoteku (304/2), a na pokretninama i pravima - samo iznimno kao hipoteku (304/3-4). 7 3 6 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
pravo niti jedne podvrste, jae od zalonog prava bilo koje druge podvrste. Kada na istom
stav podvrsta zalonih prava, ali - to treba osobito naglasiti - naelno nije zalono zalogu postoje zalona prava razliitih podvrsta (npr. isti je zalog optereen dobrovoljnim zalonim pravom za osiguranje jedne trabine, prisilnim zalonim pravom za osiguranje druge i zakonskim zalonim pravom koje osigurava treu), niti jedno od njih nee imati prigodom namirivanja prvenstvo pred drugima zbog toga jer pripada ovoj ili onoj podvrsti. Nema jaih i slabijih podvrsta zalonog prava (osim ako bi to zakonom bilo posebno odreeno). f) Prometnost i nasljedivost '
55. Zalono se pravo moe otuiti i naslijediti, ali nikada samostalno, nego samo zajedno s trabinom koju osigurava (303/1). Kao to smo ve kazali - kada na bilo kojem pravnom temelju prijee na drugu osobu trabina osigurana zalonim pravom, na tu osobu zajedno s tom trabinom ujedno prelazi i to zalono pravo (319). To se zbiva samim prijelaskom osigurane trabine na novog vjerovnika, dakle bez posebnoga pravnoga temelja za stjecanje zalonog prava i bez posebnoga naina stjecanja toga prava. Jedino ako je bilo odreeno da e na stjecatelja prijei trabina, ali ne i zalono pravo koje ju osigurava, tada e trabina prijei na novog vjerovnika sama, bez zalonog prava. Zalono e pravo u tom sluaju prestati, jer ono moe postojati samo kao akcesorij trabine, a nikada samostalno. 56. Zalono se pravo moe opteretiti podzalogom; za podzalog vrijedi na odgovarajui nain ono to iiza zalog, ako to drugo zakonom nije odreeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi podzaloga (303/2-3). Podzalog zalonog prava na nekretnini, dakle hipoteke, naziva se nadhipoteka (35/3 ZZK). I podzalono pravo moe biti optereeno daljnjim podzalogom (nadhipotekom), ovo jo daljnjim, itd. 57. Zalono se pravo moe ograniiti rokom ili uvjetom, bilo da ga se osnuje s takvim ogranienjem, bilo da ga se naknadno tako ogranii (to je mogue samo ako se time ne dira u tua prava).33 ;: : , g) Mogunost postojanja vie zalonih prava na istom predmetu 58. Nema pravne zapreke da ista stvar ili pravo bude predmetom ne samo jednog, nego vie zalonih prava, pri emu broj tih prava nije ogranien. Tako moe na istoj stvari ili pravu postojati nekoliko zalonih prava, ali e za stjecanje svakog pojedinog od njih trebati posebni pravni temelj i nain stjecanja.34
33 "Ako se osniva zalono pravo uz ogranienje rokom ili uvjetom, to se zabiljeuje zajedno s upisom sadraja toga prava, a naknadno ogranienje ve postojeega prava zabiljeit e se" (35/4 ZZK). 34 Kod stjecanja drugog i daljnjih dobrovoljnih zalonih prava na pokretnoj stvari, nain stjecanja e kao i uvijek kod stjecanja dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini biti predaja posjeda stvari, ali to, dakako, nee moi biti predaja u neposredan, nego u posredan posjed.
STVARNO PRAVO
Gavella
59. Meusobni odnos vie zalonih prava na istom predmetu, odreen je mjestom svakog od njih u redu prvenstva (prioritetnom redu, redoslijedu) (302 ZV, 73 OZ). Ako je zalog optereen s vie zalonih prava, prednost pri namirivanju ima ona zalogom osigurana trabina koja je ispred ostalih u prvenstvenom redu (302/2). Taj se red stvara po naelu vremenskog prvenstva. Mjesto u prvenstvenom redu dobiva zalono pravo prema trenutku nastanka zalonoga prava, pa tako vrijedi pravilo - raniji u vremenu jai u pravu (prior tempore potior iure), ako zakonom nije to drugo odreeno ako zakonom nije drukije odreeno (302/3). Ako je vie zalonih prava nastalo istovremeno u pogledu istog predmeta, tada sva ona imaju isti red prvenstva.35 Zalono pravo koje je na prvom mjestu u prvenstvenom redu, ovlauje ovlatenika tog prava da prvi i u potpunosti (ako je njegovo pravo jedino s tim redom prvenstva) namiri svoju trabinu (zajedno sa svim sporednim trabinama), bez obzira na zalone vjerovnike koji u redu prvenstva slijede iza njega (302/2). Od ostatka e se namiriti trabinu osiguranu zalonim pravom koje je na drugom mjestu u redu prvenstva, nakon toga ono koje je na treem mjestu itd., sve dok se ne iscrpi vrijednost zalonog objekta. Ako postoje dva ili vie zalonih prava na istom mjestu u redu prvenstva (nastala su istovremeno) ona se namiruju proporcionalno. Ako to preostane, taj viak pripada onome iji je zalog
(336/5).36 ? =
3. Neka doktrinarna pitanja i problemi a) Pitanje strukture zalonog odnosa 6 0 . Pravna doktrina se dugo borila s problemom grae zalonog odnosa, pokuavajui da nae odgovor na pitanje o pravom sadraju odnosa zalonog vjerovnika i zalonog dunika. Pitanje strukture zalonog odnosa se otvorilo kada se na taj odnos pokualo primijeniti neke obveznopravne zasade. Polo se od toga da su dug i odgovornost dva korelativna elementa pravnog odnosa. Odatle se zakljuilo da bi tako trebalo biti i u zalonom odnosu, a kako je u tom odnosu zaloni dunik odgovoran svojom stvari, to bi znailo da on ima i dug koji je korelat te njegove odgovornosti. Gierke je traei odgovor na to pitanje postavio teoriju realne (stvarne) obveze (Die Theorie der dinglichen Schuld). Po njoj vlasnik zaloene stvari (zaloni dunik) odgovara realno, tj. svojom stvari, zbog toga to ima realnu obvezu - korelat realne odgovornosti je realna obveza. Vlasnik zaloene stvari (zaloni dunik) kao takav duguje zalonom vjerovniku inidbu plaanja svote novca, pa za
35 lanak 45. ZZK: "(1) Red prvenstva upisa u zemljinu knjigu ravna se prema asu u kojem je zemljinoknjinom sudu stigao prijedlog za upis odnosno odluka drugog suda ili tijela kojom se odreuje upis. (2) Upisi provedeni povodom podneska koji su istodobno stigli u istom su redu prvenstva, ukoliko nije zakonom to drugo odreeno. 36 Osim zalonih prava mogu isti zalog teretiti i neka druga prava koja ovlauju na namirenje. U takvom sluaju ona konkuriraju zalonima. I glede njih e, u naelu, vrijediti pravilo vremenskog prioriteta. No, to pravilo nee vrijediti u pogledu onih prava na namirenje koja je pravni poredak, iz nekog pravnopolitikog razloga, privilegirao (privilegirana prava namirenja), dajui im prvenstvo kod namirivanja iz vrijednosti zalonog objekta. ^ , .. . , - ;
738 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine
STVARNO PRAVO
Gavella
taj svoj dug i odgovara. Ali kako to nije osobni d u g za koji bi odgovarao o s o b n o (tj. cjelokupnom svojom i m o v i n o m ) , nego je to realni dug - za njega vlasnik zaloene stvari odgovara iskljuivo realno, o d r e e n o m stvari. 3 7 Ova je teorija imala svojedobno mnogo sljedbenika, ali i protivnika. N o , spor o t o m e je jenjao, t i m vie to je bio iskljuivo d o k t r i n a r n e prirode - nije za oekivati da bi njegov rezultat mogao znaajnije utjecati na rjeavanje p r a k t i n i h problema u vezi s zalonim pravom > -! ' -...: ]\: . . - ., .... . 6 1 . Danas uglavnom prevladava shvaanje d a zalonom vjerovniku p r i p a d a samo stvarnopravno ovlatenje namiriti svoju trabinu - ius distrahendi, nj. Befriedigungsrecht, Verwertungsrecht (odatle naziv: D i e Teorie des dinglichen Verwertungsrechts). N e p o t r e b n o je na stvarnopravnom podruju poto-poto baratati s obveznopravnim predodbama. Zalona odgovornost vlasnika zaloene stvari je stvamopravne, a ne obvezne prirode. Takvoj odgovornosti ne treba odgovarati ikakva obveza vlasnika. tovie, p r e m a o n i m s u v r e m e n i m ureenjima koja (poput njemakog) u veoj ili manjoj mjeri naputaju princip akcesornosti zalonog prava - da bi postojala zalona odgovornost nije ak n u n o niti postojanje osobnog duga. Zalono pravo moe postojati i kada n i t k o nije ita duan, pa n e m a dovoljno razloga za tvrdnju da bi vlasnik zaloga morao neto dugovati samo zato to zalona odgovornost tereti njegovu stvar. Dakle, nije n u n o da sa zalonom odgovornou vlasnika zaloene stvari (tj. zalonog dunika) korespondira ikakva njegova dunost da i plati (on n e m a obvezu da ispuni trabinu, da uini inidbu plaanja). Ali dakako, u sluaju da je vlasnik zaloene stvari ujedno i osobni d u n i k (to nije rijedak sluaj), tada je on ujedno i osobno duan ispuniti vjerovnikovu trabinu. Ali on to ni tada ne duguje u svom svojstvu vlasnika zaloene stvari, tj. zalonog dunika, nego u d r u g o m svom svojstvu - svojstvu osobnog d u n i k a zalogom osigurane trabine. To se najbolje vidi kod zahtjeva kojeg e moi postaviti vjerovnik, ne bude li mu trabina po dospijeu plaena. On moe postaviti zahtjev da mu tu trabinu plati druga strana, ali - to je onda njegov obveznopravni zahtjev upravljen protiv nje kao osobnog dunika. N j i m e e od nje zahtijevati da mu isplati svotu koju od nje potrauje, a ona e za taj svoj osobni d u g odgovarati osobno, tj. cjelokupnom svojom i m o v i n o m . Takav zahtjev on, m e u t i m , m o e postaviti iskljuivo svom osobnom d u n i k u (bio taj ujedno i zaloni vjerovnik ili ne), a nee ga moi s uspjehom postaviti vlasniku zaloene stvari (ako taj nije ujedno i osobni dunik). S druge strane, vjerovnik m o e postaviti zahtjev da je druga strana d u n a
37 Neki su ili jo i dalje. Polaze i oni od toga da dug nuni korelat realne odgovornosti, ali smatraju da je uvijek rije o osobnom dugu. Po tom je shvaanju primarna vlasnikova odgovornost zaloenom stvarju, ali ta "pojmovno nuno" povlai za sobom i dug. Kako, meutim, nema osobnog duga, nuan je stvarni dug (dingliche Schuld). Taj je neodvojivo povezan s vlasnitvom zaloene nekretnine, pa prelazi na svakog novog vlasnika te nekretnine. Odatle bi za vjerovnika proizlazila mogunost da prema vlasniku podigne zahtjev da podmiri dug, ali - ispunjenje tog zahtjeva je ostvarljivo samo putem ostvarivanja stvarne odgovornosti. Zato bi presuda protiv vlasnika zaloga mogla glasiti jedino na ispunjenje tog stvarnog duga iz stvari koja odgovara tj. iz
STVARNO PRAVO
739
Gavella
trpjeti njegovo namirivanje iz vrijednosti zaloene stvari. To e biti njegov stvarnopravni zahtjev. Moi e ga s uspjehom postaviti (ako mu pripada zalono pravo) protiv bilo koje osobe koja je vlasnik zaloene stvari, tonije - protiv svake koja je njen vlasnik u tom asu. Ali, moi e ga postaviti jedino protiv osobe koja je tada vlasnik zaloene stvari. (Nee ga moi postaviti protiv one koja je njegov osobni dunik, ako ona nije ujedno i vlasnik zaloga.) Osoba koja je vlasnik zaloene stvari, njegov je zaloni dunik. Ona je duna trpjeti njegovo namirivanje iz vrijednosti te stvari, ali nije duna ispuniti dug, nije mu duna platiti. Ona odgovara zaloenom stvari, pa je duna trpjeti njegovo namirenje i nita vie. b) Pitanje pravne naravi zalonog prava 6 2 . Tradicionalno se zalono pravo ocjenjuje kao jedno od stvarnih prava. No, stvarnopravni karakter zalonog prava neki dovode u sumnju. S tim u vezi je dobrovoljno zalono pravo na pokretninama i na pravima bilo u ranijem razdoblju ureeno odredbama Zakona o obveznim odnosima (966-996 ZOO). 6 3 . Neki smatraju da zalono pravo ne daje svom ovlateniku stvarnopravnu vlast glede zaloga. Tvrde, naime, da vlast nositelja zalonog prava (zalonog vjerovnika) nije neposredna, jer da on nema - u naelu - pravo neposredno zahvaati u stvar (kod zalonih prava na nekretninama on te nekretnine redovito nema u svom posjedu, nego je njegovo zalono pravo samo upisano u zemljine knjige). Ta bi tvrdnja stajala jedino, ako bi se pod neposrednim zahvaanjem razumijevalo samo fizike zahvate u stvar. Na takve zahvate zaloni vjerovnik zaista nije ovlaten (u pravilu). On nije ovlaten da iskoritava neposredno ona svojstva koja stvar ima u svojoj tjelesnosti. No, objekt njegovog zalonog prava je ipak stvar, i to njezino svojstvo da ima novanu vrijednost, dakle svojstvo da ju je mogue unoviti (Verwertbarkeit). Glede toga svojstva stvari koja mu je zaloena, ima zaloni vjerovnik pravnu vlast - on je taj koji je ovlaten ishoditi unovenje zaloga radi namirenja svoje osigurane trabine, on je ovlaten da bude namiren iz novca dobivenog njenim unovenjem. Ta njegova pravna vlast djeluje prema svakome, ukljuujui i samog vlasnika stvari, koji ju je duan trpjeti (izreka presude protiv vlasnika stvari kao zalonog dunika e glasiti da je taj duan trpjeti da vjerovnik namiruje svoju trabinu iz te zaloene stvari). Vlasnikova stvarnopravna vlast na vlastitoj stvari ograniena je postojanjem odnosne stvarnopravne vlasti zalonog vjerovnika. To to dok ne doe do namirivanja nije pravna vlast zalonog vjerovnika na stvari uvijek svakome lako vidljiva (osobito kada je rije o zalonom pravu na nekretninama), nipoto ne znai da ona ne postoji. U najmanju se ruku njeno postojanje moe zamijetiti kroz odgovarajue umanjenje vlasti vlasnika zaloga (zalonog dunika), te kroz postojanje specifinog zalonopravnog odnosa glede zaloga, koji slui osiguranju mogunosti vjerovnikovog namirenja. Imamo li to na umu, lako emo uoiti da zaloni vjerovnik ima glede stvari koja je objekt njegovog zalonog prava takvu pravnu vlast koja je i apsolutna i neposredna. Ona djeluje prema svakome, pa je svatko tko je vlasnik zalone stvari ili nositelj nekog drugog prava na njoj, duan tu vlast potovati (s tim u vezi stvara se red prvenstva). Vjerovnikova
Gavella
vlast djeluje neposredno, jer zaloni vjerovnik neposredno ostvaruje svoje ovlatenje da stvar bude unovena i on namiren, u tom smislu to on to ovlatenje ostvaruje bez posredstva ikakve inidbe zalonog dunika (druga je stvar to e zaloni vjerovnik redovito trebati svoje pravo ostvarivati putem javne vlasti - suda; to ne oduzima privatnoj pravnoj vlasti karakter neposrednosti, nego samo predstavlja put njenog ostvarivanja). 64. Nema dovoljno razloga za to da se zalonom pravu odrekne stvarnopravni karakter, koji je toliko znaajna tekovina njegovog dugotrajnog razvoja. Da zalono pravo nije stvarno pravo, ono ne bi bilo apsolutno, pa ne bi moglo izvravati svoje funkcije. Zalono pravo je u naem suvremenom pravnom poretku stvarno pravo (1/1), ureeno je odredbama ZV (297-353) i nekih posebnih zakona, izvan snage su stavljene one odredbe ZOO koje su ureivale dobrovoljno zalono pravo na pokretninama i na pravima (394/4).
B. Predmet i osobe
1. Zalog 65. Predmet zalonog prava naziva se zalog. U obzir da budu predmetom zalonog prava, dakle da budu zalog, dolaze dakako stvari, kako pokretnine tako i nekretnine, i idealni dijelovi stvari. Uz to - budui da je bitni sadraj zalonog prava ovlast zalonog vjerovnika da iz vrijednosti zaloga namiri svoju zalonim pravom osiguranu trabinu - u obzir da budu zalog dolaze i subjektivna imovinska prava te idealni dijelovi takvih prava izjednaenih sa stvarima. Meutim, da bi neka stvar, imovinsko pravo, ili njihov idealni dio mogao biti zalogom, mora biti sposoban za zalog, naime treba biti pojedinano odreen i prikladan za namirivanje novane trabine. Nema zalonog prava bez ovlatenja zalonog vjerovnika da svoje zalogom osigurano potraivanje namiri iz vrijednosti zaloga, ne bude li mu ono po dospijeu podmireno. Zato one stvari iz ije vrijednosti ne bi vjerovnik ni u kojem sluaju mogao namiriti svoje potraivanje, nisu sposobne da budu objektima zalonog prava. Prikladnost za namirivanje ovisi o osobinama pojedine stvari ili prava (njihovoj prometnosti), ali i o eventualnim zakonskim zaprekama onakvom namirivanju na kakvo zalonog vjerovnika ovlauje njegovo zalono pravo (rije je u prvom redu o zaprekama koje postavljaju odredbe Ovrnog zakona za provoenje ovrhe). Ne mogu biti zalog one stvari i ona prava koja nisu pojedinano odreena, kao ni ona koja zbog svojih svojstava ili zakonskih odredbi nisu sposobne da budu predmet namirivanja novanih trabina. Dakako, sve to vrijedi i za idealne dijelove stvari i za idealne dijelove imovinskih prava, izjednaenih sa stvarima. 66. Trabina (novana trabina) dakle moe biti osigurana zalonim pravom na zalogu koji je 1/ pojedinano odreena a/ pokretnina ili b/ nekretnina, ako je sposobna za unovenje; 2/ pojedinano odreeno imovinsko pravo, prikladno za to da vjerovnik iz njega namiri tu svoju trabinu, 3/ odreeni idealni dio stvari i praSTVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 4 1
Gavella
va (298/1-2). Zalonim pravom koje tereti neki zalog, ujedno su optereene i sve pripadnosti toga zaloga (ako nije to drugo odreeno), naime a/ svi dijelovi zaloga, b/ njegov prirast, c/ neodvojeni plodovi i d/ pertinencije (298/4). Iako su u naelu plodovi zaloga zaloeni zajedno sa zalogom, ipak 4/ pravo na plodove koje stvar daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa (najamnine, zakupnine i dr.) moe biti i samostalnim zalogom (298/5). U sluaju da je netko ve zaloio stvar jednom vjerovniku, a kasnije drugomu zaloi samo njezine plodove, tada to znai da je prvome zaloio stvar zajedno s jo neodvojenim plodovima, a drugome je zaloio samo one plodove koji su ve odvojeni odnosno ubrani (298/6). 6 7 . Radi osiguranja jedne trabine moe biti osnovano zalono pravo kao zajednika, simultana hipoteka na nekoliko nekretnina, pojedinano odreenih i sposobnih za unovenje (298/3). Sve te nekretnine zajedno ine u takvom sluaju jedan zalog. Zaloni vjerovnik moe stoga po volji birati (ako nije to drugo odreeno) da li e iz svih, ili samo nekih, i kojih, od tih nekretnina namirivati svoju trabinu, ne bude li mu ona o dospijeu ispunjena (301/6). 6 8 . Zalono pravo na nekim vrstama stvari ureuju posebni zakoni. Tako je to glede zalonog prava na brodovima i zrakoplovima. Odredbe ZV o zalonom pravu primjenjuju se na zalona prava na brodovima i zrakoplovima tek podredno glede onoga to nije ureeno odnosnim posebnim zakonom (298/7). 2. Osobe 6 9 . Osnivanjem zalonog prava optereuje se zalog zalonim pravom u korist svagdanjega vjerovnika odreene trabine ije se namirenje time osigurava (300). Time nastaje zaloni (zalonopravno) odnos, kao sporedni odnos uz obvezni odnos. Zaloni odnos je u uem, pravno-tehnikom smislu odnos izmeu zalonog vjerovnika s jedne i zalonog dunika s druge strane; u irem smislu to je odnos zalonog vjerovnika sa svim osobama koje u tom odnosu sudjeluju zbog ope dunosti potovanja zalonog prava. Zalono pravo je stvarno pravo, pa djeluje apsolutno, dakle erga omnes (contra omnes), pa zaloni odnos u irem smislu postoji izmeu zalonog vjerovnika s jedne i svih ostalih osoba s druge strane. Potonje u njemu sudjeluju barem kao potencijalni povreditelji vjerovnikovog zalonog prava, ali neki od njih i u daleko znaajnijim ulogama zalonog dunika, zalogodavca i dunika onog potraivanja koje je osigurano zalogom. a) Zaloni vjerovnik 7 0 . Zaloni vjerovnik je nositelj (subjekt) zalonog prava. Ulogu zalonog vjerovnika moe dobiti iskljuivo onaj tko je vjerovnik u obveznom odnosu, a dobit e je time to e za osiguranje njegove trabine biti osnovano zalono pravo. Nema svaki vjerovnik zalono pravo, ali bude li ono osnovano, nastao je zalonopravni odnos, koji je dodatak obveznopravnome. Otada se vjerovnik nalazi istovremeno u dva, meusobno povezana odnosa - u obveznom (gdje je obveznopravni vjerovnik) i u zalonom, gdje je zaloni vjerovnik. Dok god postoji zalono pravo koje osigu7 4 2 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
rava neku trabinu, onaj tko je vjerovnik te trabine, ujedno je i zaloni vjerovnik. Promijeni li se u obveznom odnosu vjerovnik (cesijom, ustupanjem ugovora, sveopim sljednitvom), zalono e pravo u pravilu prijei na novog vjerovnika. Ne prijee li, zalono e pravo prestati, jer ono ne moe postojati, a da ne pripada onome tko je vjerovnik u obveznom odnosu. 7 1 . Sposobna da bude nositelj zalonog prava, dakle da bude zaloni vjerovnik, je - u naelu - svaka osoba, fizika i pravna, domaa ili strana. Nee to biti samo ako pravni poredak postavlja u tom pogledu neka ogranienja pravnoj osobnosti odnosne vrste subjekata. Takva ogranienja su u suvremenim pravnim poretcima velika rijetkost.38 u naem suvremenom pravnom poretku mogu svi pravni subjekti biti nositelji zalonih prava, dakle zaloni vjerovnici. To vrijedi kako za fizike tako i za pravne osobe, domae i strane, bez ikakve diskriminacije (dakako - ako meunarodnim ugovorom ili posebnim zakonom nije to drugo propisano). . . . , - . -..,,.. 72. Zaloni je vjerovnik odreen svojom ulogom vjerovnika one trabine koja je osigurana zalonim pravom. Pritom nije nuno da bude odreen svojim generalijama, to tim vie to se prijenosom trabine s jednog na drugog vjerovnika ujedno prenosi i zalono pravo s dotadanjeg zalonog vjerovnika na novoga. Stoga je mogue da se u zemljinoj knjizi upie hipoteka u korist onoga tko je vlasnik vrijednosnog papira (papir treba biti jasno individualiziran, kako bi ga se moglo razlikovati od drugih), pa da time bude zaloni (hipotekarni) vjerovnik odreen svojim vlasnitvom toga papira.39
U nas su takva ogranienja postojala u doba forsirane dominacije drutvenog vlasnitva. Tada se nijekalo sposobnost stranih osoba da budu nositelji zalonog prava na stvarima u drutvenom vlasnitvu. Nijekalo se i sposobnost domaih vlasnikopravnih subjekata da budu nositelji zalonog prava na nekretninama u drutvenom vlasnitvu, kako dobrovoljnog tako i prisilnog i zakonskog. ak se nijekalo i sposobnost drutvenovlasnikih pravnih osoba da budu nositelji dobrovoljnog zalonog prava na drutvenim nekretninama na kojima su drugi takvi subjekti imali pravo koritenja i raspolaganja. Sve je to bilo izrazito tetno za nae gospodarstvo, jer ga je liavalo onih prednosti koje donosi pravna ustanova zaloga, dade li joj se priliku da igra svoju ulogu sredstva stvarnog osiguranja trabine i aktiviranja vrijednosti imovine. Zato se postepeno sve vie odustajalo od tih stezanja pravne sposobnosti subjekata, kako bi se omoguilo poslovanje prema pravilima i potrebama trnog gospodarstva. Prvo je naputena dotadanja sumnja u sposobnost domaih subjekata drutvenog vlasnitva da budu nositeljima zalonog prava na stvarima u drutvenom vlasnitvu na kojima pravo koritenja i raspolaganja ima neka druga drutvena pravna osoba. Zasluga za to pripada tadanjoj sudskoj praksi. Potom je zakonodavac uklonio iz ondanjeg Zakona o osnovnim vlasnikim odnosima (ZOVO) ona pravila koja su nijekala vlasnikopravnim osobama mogunost da budu nositelji dobrovoljnog zalonog prava na nekretninama u drutvenom vlasnitvu. Na kraju toga razvoja bilo je omogueno i stranim osobama da budu nositelji zalonog prava na stvarima naih subjekata.
39 lanak 72., stavak 2., re. 2. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima ("Narodne novine", br. 107/95).
38
STVARNO PRAVO
Gavella
b) Zaloni dunik 7 3 . Na drugoj strani zalonopravnog odnosa nalazi se zaloni dunik. Zaloni dunik je onaj tko mora trpjeti vjerovnikovo pravo da svoju trabinu namiruje iz zaloene stvari ili prava. To mora trpjeti onaj iji je zalog, dakle onaj tko je vlasnik zaloene stvari, odnosno tko je nositelj (ovlatenik) zaloenog subjektivnog prava. 7 4 . Zaloni dunik je uvijek odreen svojom ulogom vlasnika zaloga, odnosno - ako je zaloeno subjektivno pravo - svojom ulogom osobe koja je ovlatenik zaloenog prava. 7 5 . Zaloni dunik moe, ali i ne mora biti ista ona osoba koja je u obveznom odnosu dunik. Ako je vjerovnikova trabina osigurana zalonim pravom kojemu je objekt neka stvar ili neko subjektivno pravo njegovog dunika - dunik iz obveznog odnosa (osobni dunik) je tada ujedno i zaloni dunik. No, podudarnost obih ovih uloga nipoto nije neophodna. One mogu biti i razdvojene tako da neka osoba, razliita od dunika iz obveznog odnosa bude zaloni dunik. U takvom e sluaju dunik iz obveznog odnosa odgovarati za svoj dug osobno (osobni dunik), a za taj isti dug e odgovarati i dunik iz zalonog odnosa - stvarno (zaloni dunik). Razdvojenost ovih dvaju uloga moe potjecati jo od trenutka osnivanja zalonog prava, a moe nastati i naknadno. 7 6 . Uloga zalonog dunika e ve od trenutka osnivanja zalonog prava biti odvojena od uloge osobnog dunika, ako neka druga osoba, a ne osobni dunik, osnuje zalono pravo na nekoj svojoj stvari ili pravu, da bi time osigurala trabinu koju vjerovnik ima prema osobnom duniku. I osoba koja nije dunik moe, naime, zaloiti svoju stvar ili pravo za osiguranje vjerovnikove trabine. Glavni, tj. obvezni odnos postojat e tada izmeu vjerovnika i dunika, dok e sporedni, tj. zaloni odnos biti uspostavljen izmeu tog vjerovnika i one tree osobe koja zalae svoju stvar ili svoje pravo za osiguranje vjerovnikove trabine.40 Tako e ve od trenutka osnivanja zalonoga prava dunik u obveznom odnosu biti jedna osoba, a zaloni dunik neka druga. 7 7 . Redovito e dunik iz obveznog odnosa dati u zalog svoju stvar, odnosno svoje pravo, pa e on ujedno biti i osobni i zaloni dunik. No, razdvojenost uloge osobnog i zalonog dunika moe nastupiti naknadno, ako zalog naknadno postane tu. Zalono pravo slijedi zalog, pa e tko god stekne zalog, morati trpjeti vjerovnikovo namirivanje iz te svoje stvari odnosno prava, ako trabina dospije, a ne bude namirena. Tako se, kada netko stekne zalog, razdvaja uloga osobnog dunika od uloge zalonog dunika. Stjecatelj zaloga postaje zalonim dunikom, dok osobni dunik ostaje - u pravilu - i nadalje ona ista osoba koja je to bila i do tada (mogue je i da dug prijee na onu osobu koja je stekla zalog, ali za takvo to je poesto e se onaj tko se obvezuje drugome kao vjerovniku, ujedno obvezati da e netko trei dati svoju stvar ili pravo u zalog. To ima karakter obeanja radnje tree osobe, koje treega ne obavezuje (153 ZOO). 7 4 4 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
40
Gavella
treban posebni pravni temelj). Time se na strani dunika (ne i vjerovnika) zaloni odnos odvaja od glavnog - obveznoga; obvezni odnos postoji izmeu vjerovnika i dunika, a zaloni izmeu vjerovnika i one osobe iji je zalog - zalonog dunika. 7 8 . Ulogu zalonog dunika moe imati bilo koja osoba, ali bi bilo pogreno misliti da osobna svojstva zalonog dunika nisu pravno relevantna. Mogunost da zaloni vjerovnik ima zalono pravo na neijoj stvari ili pravu, pa da iz vrijednosti toga zaloga namiruje svoju trabinu, ovisi o granicama koje postavljaju propisi o ovrsi, odnosno o prisilnom osiguranju novanih trabina, a ti uzimaju u obzir brojna svojstva i okolnosti zalonog dunika. Odredbe tih propisa tite fizike osobe od provoenja ovrhe (i prisilnog osiguranja), ako bi se time prekomjerno ugrozilo njihovu egzistenciju, a tite i pravne osobe od onih ovrha (i prisilnih izvrenja) koje bi im onemoguile obavljanje njihove djelatnosti. Zatitu im pruaju time to iskljuuju mogunost provoenja ovrhe (i prisilnog osiguranja) na nekim stvarima i pravima, odnosno to neke izuzimaju od toga, odnosno ograniavaju mogunost provoenja ovrhe, ovisno o nekim posebnim svojstvima dunika - profesiji, djelatnosti, potrebama, pravnom temelju trabine koju se namiruje i si. Nesumnjivo su zaista vani razlozi zbog kojih pravni poretci odreuju iskljuenja i ogranienja, ali je nesumnjivo i da to ih vie pravni poredak postavlja, to vie izlae zalone vjerovnike nesigurnosti, a to moe dovesti u pitanje sposobnost zaloga da odigra onu ulogu koja mu je namijenjena. Promjenom vlasnitva zaloene stvari (odnosno pripadanja zaloenog prava) neminovno e se promijeniti osoba zalonog dunika, a novi e moda imati drukija svojstva i drukije mogu biti okolnosti u vezi s njim od onih s kojima je vjerovnik bio raunao, to moe snano utjecati na poloaj zalonog vjerovnika.41 ak i kada zaloni dunik ostane isti, mogu nastupiti razliite promjene okolnosti u vezi s njime, neovisne o utjecaju zalonog vjerovnika (npr. poveanje egzistencijalnih potreba obitelji zalonog dunika), a koje mogu veoma znaajno utjecati na poloaj zalonog vjerovnika. Na suvremeni zakonodavac je, meutim, nastojao da uini poziciju zalonog vjerovnika to sigurnijom, pa je zato bio razmjerno restriktivan prigodom odreivanja iskljuenja, izuzea i ogranienja od ovrhe.
c) Osobe u ostalim relevantnim ulogama
(1) Zalogodavac
7 9 . Zalogodavac je osoba koja je dala stvar u zalog. Ulogu zalogodavca ne bi trebalo poistovjeivati s ulogom osobnog dunika i zalonog dunika. To su zapravo tri razliite uloge, premda ih moe i sve igrati ista osoba. Zalogodavac nije su41 Na primjer lanak 86. OZ odreuje da se u pravilu ne moe provoditi ovrhu prodajom poljoprivrednog zemljita i zgrada poljodjelca, ako i ukoliko su nune za uzdravanje poljodjelca, lanova njegove ue obitelji i drugih osoba koje je po zakonu duan uzdravati. To znai da zaloni vjerovnik nee moi realizirati svoje zalono pravo, ako nekretnina koja mu je zaloena, doe u vlasnitvo osobe koja je poljoprivrednik, a obiteljska joj je situacija takova da je ova nekretnina nuna za uzdravanje te osobe i njene obitelji. ,.-....
STVARNO PRAVO
Gavella
dionik zalonog odnosa u uem, pravno-tehnikom smislu. Sudionik tog odnosa je zaloni dunik, pa e zalogodavac sudjelovati u tom odnosu jedino ako je ujedno i zaloni dunik, no i tada e u njemu sudjelovati kao zaloni dunik, a ne kao zalogodavac. 8 0 . Zalogodavac moe, ali ne mora biti osobni dunik. Osobni dunik (ili krae dunik) je onaj tko je u obveznom odnosu s nekom drugom osobom (vjerovnikom), jer mu je duan izvriti neku inidbu (odgovara za taj dug osobno, tj. cjelokupnom svojom imovinom). eli li se osigurati vjerovnikovu trabinu tako to e se davanjem zaloga osnovati i stvarnu odgovornost, dakle odgovornost zalogom, tada e onaj tko dade stvar ili pravo u zalog, biti zalogodavac. Ako osobni dunik dade zalog, on e ujedno biti i zalogodavac. Dade li ga netko drugi, nee se podudarati uloga osobnog dunika s ulogom zalogodavca. 8 1 . Isto tako, zalogodavac moe, ali ne mora, biti ista ona osoba koja je zaloni dunik. Zaloni dunik je osoba iji je zalog, dakle ona koja je vlasnik zaloene stvari, odnosno koja je nositelj zaloenog subjektivnog prava. Zalogodavac je ista osoba sa zalonim dunikom, ako zaloi svoju stvar ili svoje pravo. S tim se u vezi postavlja pitanje: bi li netko mogao valjano dati u zalog tuu stvar? Ako je to mogue, tada bi ve od asa osnivanja zalonog prava zalogodavac bila jedna osoba, a zaloni dunik druga. Nae suvremeno pravo daje na ovo pitanje pozitivan odgovor, jer (poput npr. njemakog i vicarskog) titei povjerenje u pravnom prometu, omoguuje da zalono pravo nastane i kada stvar ili pravo dade u zalog netko tko to nije ovlaten, jer nije vlasnik zaloga, odnosno nije nositelj prava koje zalae. Dakako, to stjecanje zalonog prava od nevlasnika desit e se samo iznimno, ako su ispunjene sve pretpostavke koje zakon za to trai (317). No, koliko god to bilo iznimno, moe se desiti da netko dade u zalog tuu stvar ili pravo, dakle da zalogodavac bude jedna osoba, a zaloni dunik neka druga - ona iji je zalog (vlasnik zaloga, nositelj zaloenog prava). (2) Dunik zalonog dunika 8 2 . Kao zalog za osiguranje vjerovnikove trabine moe posluiti i takvo neije subjektivno pravo koje je i samo trabina. Kada je zalog neija trabina, tada treba razlikovati dvije trabine, od kojih svaka ima svoje subjekte. Jedno je ona trabina koja je osigurana zalonim pravom. Drugo je trabina koja je zalog, dakle objekt zalonog prava koje osigurava prvu trabinu. Vjerovnik prve trabine je ujedno i zaloni vjerovnik. Vjerovnik trabine-zaloga je nositelj zaloenog prava, dakle zaloni dunik (esto je ujedno i osobni dunik i zalogodavac, makar to nije nuno). Dunik zaloene trabine je dunik zalonog dunika. 8 3 . Dunik zalonog dunika nije sudionik stvarnopravnog, zalonog odnosa u uem smislu, jer on u tom odnosu nije ni zaloni vjerovnik, ni zaloni dunik. To, meutim, ne znai on ne igra nikakvu ulogu u tom odnosu, niti znai da taj ne utjee na njegovu pravnu poziciju. Uloga koju on igra nije uloga subjekta, nego u krajnjoj liniji uloga objekta, ili tonije - u vezi s objektom zalonog odnosa. Ona
Gavella
inidba koju on duguje svom vjerovniku, biva zaloena vjerovniku njegovog vjerovnika, pa e se taj eventualno iz toga namirivati. Zato e zalono pravo na trabini nastati tek kada dunik zalonog dunika bude u propisanom obliku obavijeten o dobrovoljnom zalaganju, odnosno kada primi sudsku zabranu (u sluaju prisilnog zaloga). Nakon toga e postojanje zalonopravnog odnosa iziskivati odreeno ponaanje od njega. On e svoj dug trebati izvriti tako to e dunu inidbu izvriti - ne svom vjerovniku (zalonom duniku) - nego njegovom vjerovniku (vjerovniku osigurane trabine, koji je ujedno zaloni vjerovnik) i ili e je poloiti u sud. Tako, posredstvom inidbe koju duguje, a koja je objekt trabine-zaloga, dunik zalonog dunika igra odreenu ulogu u vezi s zalonim odnosom u uem smislu, iako u njemu ne sudjeluje neposredno.
C. Odnos prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na istoj stvari

84. Zalono pravo je ogranieno stvarno pravo koje tereti svoj predmet - zalog, a taj je neiji - zalog koji je stvar, u vlasnitvu je zalonog dunika; zalog koji je subjektivno pravo, u imovini je osobe ije je to pravo (ono to vrijedi za vlasnika stvari vrijedi na odgovarajui nain i za onoga ije je pravo-zalog). Odatle proizlaze dvije posljedice - 1/ vlasnik ne moe izvravati svoju vlast na i glede zaloga suprotno ovlastima zalonog vjerovnika i 2/ zalono pravo ne daje ovlatenja koja bi prelazila izvan onih granica koje su postavljene vlasniku. 8 5 . Postojanjem neijeg zalonog prava sputana je vlasnikova pravna vlast na i glede zaloga - on je ovlaten sa svojom stvari initi to ga je volja i svakoga treega od toga iskljuiti, ali samo ako i ukoliko to nije u suprotnosti sa tuim pravima, pa tako i s tuim zalonim pravom. Zato izvravanje ovlasti koje na zalogu i glede zaloga zalonom vjerovniku daje njegovo zalono pravo ima prednost pred vlasnikovim ovlastima. Vlasnik smije sa svojom stvari koja je drugome zaloena, initi samo ono to nije u suprotnosti sa ovlastima zalonog vjerovnika. Isto na odgovarajui nain vrijedi i u sluaju kada je zalog neko subjektivno pravo - zaloni vjerovnik ima pri izvravanju svojih ovlasti prednost pred ovlastima osobe ije je pravo koje je zaloeno. 86. Zaloni vjerovnik ne moe imati na i glede zaloga vee ili ire ovlasti od vlasnikovih, vlast zalonog vjerovnika na i glede zaloga moe biti manja, ali nikada vea od vlasnikove. Zalono pravo je teret na vlasnikovoj stvari, pa se ne protee izvan okvira vlasnikove pravne vlasti na toj stvari, nego postoji samo u okviru nje. Ovlasti koje zalonom vjerovniku daje njegovo zalono pravo ne mogu djelovati suprotno onim tuim pravima i onim zakonskim ogranienjima (opim i posebnim) koja sputavaju vlasnikovu pravu vlast na stvari koja je zalog. 87. Na stvari koja je zalog, mogu postojati i druga ograniena stvarna prava, koja e tada konkurirati sa zalonim pravom. Konkurencija se meu njima rjeava po naelu da pravo koje je prije nastalo ima prednost pred kasnijim pravom, ako
STVARNO PRAVO Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 7 4 7
Gavella
nije to drugo odreeno zakonom. Isti je sluaj i s drugim apsolutnim pravima (npr. s obveznim pravima na nekretninama koja djeluju prema svakome, jer su upisana u zemljinu knjigu, ili jer je zakonom tako odreeno). Nema konkurencije zalonog prava s onim pravima koja tree osobe imaju prema zalonom duniku (trabinama koje imaju prema duniku osobno), jer obvezna prava djeluju samo meu strankama. No, ako radi ispunjenja neke trabine od zalonog dunika osobno, bude voen ovrni postupak, pa u tom postupku bude radi prisilnog namirenja iz dunikove imovine odreena ovrha upravo na onoj dunikovoj stvari koja je drugome zaloena, tada e u toj ovrsi to namirenje konkurirati s zalonim pravom. No, i u takvom e se sluaju ta konkurencija u naelu odvijati po pravilu da zalono pravo koje je prije nastalo ima prednost pred kasnijim pravom nastalim ovrhom (iznimno od tog naela, Ovrni zakon daje namirivanju trabina iz nekih 42 pravnih temelja prednost).
Mogunost da se iz vrijednosti zaloga namiri sve ono to bi se imalo pravo odatle namiriti limitirana je sumom novca koja je dobivena unovavanjem zaloga. Zato je pitanje prednosti veoma vano, jer prava koja imaju vie mjesto u prvenstvenom redu imaju i veu ansu da ih se namiri, odnosno da ih se namiri u cijelosti. Ovrni zakon odreuje redoslijed namirivanja razvrstavajui trabine koje treba namiriti po razredima. ini to tako da su prva tri razreda privilegirana, a opa pravila o vremenskom redoslijedu djeluju tek u etvrtom isplatnom razredu, u koji su svrstane trabine osigurane zalonim pravom na predmetu ovrhe. Privilegirani razredi su: "1. trokovi ovrnoga postupka; 2. porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu; 3. trabine na osnovi zakonskoga uzdravanja, trabine na osnovi naknade tete nastale zbog naruenja zdravlja ili smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti, trabine naknade tete za izgubljeno uzdravanje zbog smrti davatelja uzdravanja, trabine zaposlenika te trabine doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, dospjele za posljednju godinu dana" (106/1/1-3 OZ). Tek nakon namirenja trabina iz ta tri privilegirana razreda, iz preostalog novca namiruju se - prema mjestu koje svaka pojedina ima u redu prvenstva - a/ sve trabine osigurane zalonim pravom na prodanoj stvari, b/ trabina ovrhovoditelja na iji je prijedlog odreena ovrha (ako i nije imao zalono pravo na stvari prodanoj u ovrnom postupku) i c/ naknade za one osobne slunosti i druga prava koja su prestala zbog ovrne prodaje te stvari (107 OZ).
42
Gavella
GLAVA 20. Zalono pravo na pokretnini
Glava 20.
Zalono pravo na pokretnini

I. Openito A. Podvrste zalonog prava na pokretnini
1. Zalono pravo na pokretnini u naem pravnom poretku ima vie inaica podvrsta. Podvrste zalonih prava razlikuju se u prvom redu po tome kako se osnivaju. S tog stajalita razlikujemo sljedee podvrste zalonog prava na pokretnini: 1/ dobrovoljno zalono pravo na pokretnini (koje moe biti a/ runi zalog ili b/ hipoteka na pokretnini), 2/ sudsko prisilno zalono pravo na pokretnini, 3/ sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini i 4/ zakonsko zalono pravo na pokretnini. Svaka se od tih podvrsta odlikuje nekim specifinostima, to omoguuje primjereno osiguravanje trabina zalonim pravom u razliitim situacijama. Za svaku od tih podvrsta zalonog prava vrijede u prvom redu odnosna posebna pravila, a podredno - opa pravila o zalonom pravu. 2. Unato svim specifinostima svake pojedine podvrste zalonog prava, sve su one samo inaice jedne te iste vrste ogranienih stvarnih prava - zalonog prava. Na istom objektu mogu postojati subjektivna zalona prava koja pripadaju razliitim podvrstama, ali njihov meusobni odnos kod namirivanja iz zaloga nee ovisiti o tome kojim podvrstama ona pripadaju, nego o mjestu u prvenstvenom redu za namirivanje. To mjesto dobiva svako pojedino od zalonih prava u trenutku svojeg osnutka (302/3) - zalono pravo koje je prije nastalo ima prigodom namirivanja prvenstvo pred svima kasnijima (302/2), bez obzira kojoj podvrsti ona pripadaju. Jedino ako bi to bilo posebno propisano zakonom, imat e neka od zalonih prava privilegirano mjesto u prvenstvenom redu za namirivanje
B. Pokretnina kao predmet zalonog prava

3. Zalono se pravo moe stei i imati na a/ pojedinano odreenoj pokretnini, ako je sposobna za unovenje; a to vrijedi za pokretnine, vrijedi isto tako i za b/ njihove idealne dijelove (298/1). Zalonim pravom je optereen zalog sa svim svojim pripadnostima, ako nije to drugo odreeno (298/4). Ipak, samostalni zalog moe biti i c/ pravo na plodove koje stvar daje posredstvom nekog pravnog odnosa, kao to su to najamnine, zakupnine i si. (298/5),1 u kojem e se sluaju
1 Ako dunik, poto je ve zaloio stvar jednom vjerovniku, zaloi drugom njezine plodove, zalono pravo toga drugoga ima za svoj predmet samo one plodove koji su u trenutku tog kasnijeg zalaganja ve bili odvojeni, dospjeli, odnosno ubrani (298/6).
STVARNO PRAVO
Gavella
pravo na namirenje iz tog zaloga provoditi posredstvom sekvestracije plodonosne stvari. 4. Sposobne da budu predmet zalonog prava - zalog, samo su one pokretnine koje su sposobne za unovenje, dakle sposobne da se iz njihove vrijednosti namiri vjerovnikovu novanu trabinu. Ne mogu biti predmet zalonog prava one pokretnine koje nisu sposobne za unovenje, jer ne moe postojati zalono pravo bez ovlasti zalonog vjerovnika da svoju dospjelu trabinu namiruje iz vrijednosti zaloga. Stoga se ne moe stei niti imati zalono pravo na onim pokretninama koje nisu u prometu, jer se njih ne moe unoviti. No, ako bi pokretnina koja nije u prometu mogla posredstvom nekog pravnog odnosa davati plodove, nema smetnje da pravo na te plodove bude predmetom zalonog prava (298/5). 5. Na sposobnost nekih pokretnina za unovenje redovito negativno utjeu pravila sudskog ovrnog postupka koja iskljuuju mogunost da takve pokretnine uope budu predmetom ovrhe. Ta pravila utjeu na namirenje vjerovnika iz zaloga zbog toga to je ostvarivanje prava zalonog vjerovnika na namirivanje iz vrijednosti zaloga ureeno po naelu oficioznosti, naime tako da on svoju zalonim pravom osiguranu trabinu namiruje iz vrijednosti zaloga u pravilu putem suda, u ovrnom postupku (336/2). Zato, ako je po pravilima sudskog ovrnog postupka potpuno iskljueno da se taj postupak vodi glede odreenih vrsta stvari, tada stvari tih vrsta nisu sposobne da slue za osiguravanje trabina zalonim pravom. Pravila ovrnog prava odreuju glede pokretnina da predmet ovrhe ne mogu biti (pored onih koje su izvan prometa, kao i onih za koje je mogunost ovrhe iskljuena posebnim zakonom) samo one koje su namijenjene obrani (oruje i druga oprema) (4/6 OZ). Te pokretnine, dakle, ne bi mogle biti objekti zalonog prava, zbog svoje nesposobnosti za unovenje u ovrnom postupku. To je u pravilu tako, ali s iznimkama. Naime, postoje sluajevi u kojima je zaloni vjerovnik - iznimno od naela oficioznosti - ovlaten namirivati svoju trabinu izvansudskim putem iz vrijednosti zaloene mu pokretnine (337). Na te sluajeve u kojima je vjerovnik ovlaten na izvansudsko namirivanje, naravno ne utjeu pravila o iskljuenju mogunosti unovavanja stvari u ovrnom postupku. Zbog toga nema zapreke da budu predmet zalonog prava i one pokretne stvari koje se ne bi moglo unoviti u ovrnom postupku, ako je posrijedi sluaj u kojem bi se zalono pravo ostvarivalo izvansudskim namirenjem; no - kako smo ve kazali - takvi su sluajevi iznimni (o njima se govori neto kasnije). 6. Na sposobnost pokretnine za unovenje redovito utjeu i ona pravila ovrnog prava koja dodue ne iskljuuju mogunost da se vodi ovrni postupak glede nekih pokretnina, ali e se u ovrnom postupku moi namirivati novane trabine iz njihove vrijednosti samo ako se tome ne protive neki socijalni razlozi. Rije je o izuzimanju i ograniavanju mogunosti ovrne naplate novanih trabina iz njihove vrijednost. Ovrni zakon stavlja odreena ogranienja mogunosti provoenja ovrhe na pokretnini radi namirenja vjerovnikove novane trabine, kako radi zatite
Gavella
ovrenika koji je fizika osoba,2 tako i radi zatite djelatnosti ovrenika-pravne osobe.3 Pri tome uzima u obzir nune potrebe za ivot i rad ovrenika u vrijeme podnoenja ovrnoga prijedloga.4 To da zakonske norme iz socijalnih razloga iskljuuju ili ograniavaju mogunost da vjerovnici namiruju svoje novane trabine iz nekih stvari, utjee na a/ mogunost osnivanja, ili b/ mogunost ostvarivanja zalonog prava na onim pokretninama na koje se ta pravila odnose. Na mogunost
Openito je odreeno da se "ovrha radi ostvarenja novaene trabine ne moe provesti na stvarima i pravima koja su nuna za zadovoljenje osnovnih ivotnih potreba ovrenika i osoba koje je on po zakonu duan uzdravati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je ovrenikov glavni izvor sredstava za ivot" (70/1 OZ). Ta se opa odredba, meutim, ne primjenjuje glede onih stvari za koje su postavljena posebna pravila o "izuzimanju od ovrhe ili ogranienju ovrhe" (70/2 OZ), a ta su postavljena u lanku 128. OZ. Po tim posebnim pravilima ne mogu biti predmet ovrhe: " 1 . odjea, obua rublje i drugi predmeti osobne upotrebe, posteljne stvari, posue namjetaj, tednjak, hladnjak, stroj za pranje rublja i druge stvari koje slue za zadovoljenje potreba domainstva, ako su nuni ovreniku i lanovima njegova domainstva s obzirom na uobiajene uvjete ivota svoje drutvene okoline, 2. hrana i ogrjev za potrebe ovrenika i lanova njegova domainstva za est mjeseci, 3. radna i rasplodna stoka, poljoprivredni strojevi i druga orua za rad, koji su ovreniku poljodjelcu nuni za odravanje poljoprivrednoga gospodarstva u mjeri u kojoj je to nuno za njegovo uzdravanje i uzdravanje lanova njegova obiteljskoga domainstva, te sjeme za uporabu na tom gospodarstvu i hrana za stoku za etiri mjeseca, 4. alat, strojevi i drugi predmeti koji su ovreniku obrtniku ili trgovcu nuni za obavljanje njegove upisane djelatnosti, te sirovine i pogonsko gorivo za tri mjeseca rada, 5. predmeti koji su nuni ovreniku koji samostalno u obliku zanimanja obavlja upisanu javnobiljeniku, odvjetniku, lijeniku, znanstvenu, umjetniku ili drugu profesionalnu djelatnost, 6. gotov novac ovrenika po osnovi trabina koje su izuzete od ovrhe te gotov novac ovrenika koji ima stalna mjesena primanja, do mjesenog iznosa koji je po zakonu izuzet od ovrhe, razmjerno vremenu do idueg primanja, 7. odlija, medalje, ratne spomenice i druga odlija i priznanja, vjenani prsten, osobna pisma, rukopisi i drugi osobni spisi ovrenika, obiteljske fotografije, osobne i obiteljske isprave i obiteljski portreti, 8. pomagala koja su invalidu ili drugoj osobi s tjelesnim nedostatcima dana na temelju propisa ili koja je sam nabavio, a nuna su za obavljanje njegovih ivotnih funkcija" (128/1 OZ). Nadalje, ne moe biti predmet ovrhe "potanska poiljka ili potanska novana doznaka upuena ovreniku ... prije uruenja" (128/2 OZ). Posebnim zakonom mogu, dakako, biti postavljena i daljnja ogranienja (128/3 OZ).
3 Openito je odreeno da se "ovrha ne moe provesti na stvarima i pravima pravnih osoba radi ostvarenja novane trabine ako su te stvari i prava nuna za obavljanje njihove djelatnosti" (71/1), ali to se ope pravilo nee primjenjivati u sluajevima u kojima su Ovrnim zakonom "za ovrhu na odreenim stvarima ili pravima utvrena posebna pravila o odreivanju redoslijeda ovrhe, o izuzimanju od ovrhe ili o ogranienju ovrhe" (71/2 OZ). Takva su posebna pravila postavljena u lanku 202. i 203. OZ, i to razliito za profitne nego za neprofitne pravne osobe. Po njima ne mogu biti predmet ovrhe 1/ pokretnine tzv. profitnih pravnih osoba: a/ sirovine, poluproizvodi namijenjeni preradi i pogonski materijali (gorivo, mazivo i si.) do "koliine koja je ovreniku potrebna za jednomjesenu prosjenu proizvodnju" (a i u veoj koliini, ako se te stvari ne mogu redovito nabavljati na tritu ili je ta nuna radi urednog odvijanja proizvodnje) (202/1/3 OZ), ni b/ ostale pokretnine koje su nune za obavljanje djelatnosti ovrenika (202/1/4 OZ), a ne mogu biti predmet ovrhe ni 2/ pokretnine tzv. neprofitnih pravnih osoba, koje su nune za obavljanje njihove djelatnosti (203 OZ). 2
"Moe li neka stvar ili neko pravo biti predmet ovrhe, odnosno je li ovrha na nekoj stvari ili pravu ograniena, ocjenjuje se s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme podnoenja ovrnoga prijedloga, ako ovim Zakonom nije drukije izrijekom odreeno" (4/7 OZ). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 7 5 1
Gavella
osnivanja zalonog prava utjee to utoliko to se na tim pokretninama nee moi osnovati prisilno sudsko zalono pravo koje bi bilo suprotno zakonskom izuzeu odnosno ogranienju ovrhe radi naplate novane trabine (no moi e se osnovati zalono pravo bilo koje druge podvrste, pa ak i prisilno sudsko zalono pravo ako njegovo osnivanje nije suprotno odnosnom ogranienju). Sto se pak tie mogunosti ostvarenja zalonog prava, dakle mogunosti namirivanja njime osigurane trabine iz vrijednosti tih zaloenih stvari situacija je sljedea - zakonsko izuzee odnosno ogranienje ovrhe radi naplate novane trabine moe djelovati negativno na mogunost ostvarenja zalonog prava (no, ne i onoga koje je osnovano na temelju pravnog posla), jer e unovenje zaloga u ovrnom postupku biti mogue samo ako zakonsko izuzee ili ogranienje nee biti zaprekom ovrne prodaje i namirenja tog zaloga. Ova zakonska izuzea i ogranienja ne mogu negativno djelovati na mogunost namirivanja zalonim pravom osigurane trabine ako se njezino namirivanje - iznimno od naela ofkioznosti - moe provesti izvansudski, jer pravila ovrnog prava koja ograniavaju mogunost unovenja pokretnine u ovrnom postupku, ne mogu nimalo utjecati na izvansudsko unovavanje zaloga i namirivanje vjerovnika. Nadalje, ova zakonska izuzea i ogranienja ne mogu negativno djelovati ni na mogunost ostvarivanja dobrovoljnog zalonog prava, niti kada se namirenje zalonog vjerovnika provodi pred sudom u postupku ovrhe, jer - po izriitoj zakonskoj odredbi - izuzea iz ovrhe i ogranienja mogunosti ovrhe koja su postavljena iz socijalnih razloga, ne sprjeavaju da se iz zaloga ipak ovrnim putem namiri trabina osigurana zalonim pravom steenim na temelju pravnog posla (dobrovoljno zalono pravo, dobrovoljno sudsko i javnobiljeniko zalono pravo) (72 i 267/5 OZ), to se, iako prilino neuvjerljivo, opravdava dobrovoljnou optereenja tim pravom.5 7. I potrone i zamjenjive stvari mogu biti zaloene - nema razloga da to ne budu. Redovito e to biti zalog stvari, kao i svaki drugi. No, zalogodavac moe ugovoriti sa zalonim vjerovnikom da je taj ovlaten zaloene mu stvari potroiti odnosno zamijeniti, te kasnije vratiti jednake stvari, istu koliinu stvari, odnosno istu sumu novca. U potonjem sluaju, to e biti nepravilan zalog (pignus irregulare), kod kojega zaloena stvar prelazi u vlasnitvo zalonog vjerovnika, a on je duan nakon prestanka zalonog prava dati zalonom duniku u zamjenu jednaku stvar iste vrste, jednaku koliinu stvari, odnosno jednaku sumu novca.
Teko da bi mogla izdrati ozbiljniju kritiku tvrdnja da dobrovoljnost optereenja zalonim pravom opravdava iskljuenje djelovanja ogranienja koja iz zaista opravdanih socijalnih razloga prijee da se egzistenciju dunika i njegove obitelji prepusti na milost i nemilost vjerovniku. Postojanje tih razloga nagnat e, veoma vjerojatno, praksu provoenja ovrha da uvai socijalne razloge koje ovdje zakon na alost pokuava zanemariti. Socijalna drava ne bi zasluivala to svoje ime, ako ne bi te razloge uvaavala. 7 5 2 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
II. Dobrovoljno zalono pravo na pokretnini A. Openito

8. Dobrovoljno zalono pravo na pokretnini osniva se na temelju oitovanja zalogodaveve volje u pravilu kao 1/ runi zalog (pignus), a eventualno kao 2/ hipoteku na pokretnini (registarsko zalono pravo). Runi zalog (pignus) je ono zalono pravo kod ijeg stjecanja igra posjed stvari akvizitivnu funkciju - vjerovnik stjee to zalono pravo tako to dobiva u svoj posjed stvar da bi ona bila zalogom za osiguranje neke njegove trabine; poto je tako stekao zalono pravo na njoj, to ga pravo ovlauje da zalog dri u svojoj vlasti ("u svojoj ruci") za sve vrijeme dok mu pripada to zalono pravo (321/1). Hipoteka (hvpotheca) je, naprotiv, ono zalono pravo koje nastaje bez predaje stvari vjerovniku i koje ga ne ovlauje na posjedovanje zaloene mu stvari (304, 321/4). Runi zalog je pravilo, hipoteka na pokretnini iznimka. Stoga - kada se govori o zalonom pravu na nekoj pokretnini - misli se pod time u prvom redu na runi zalog; govori li se o hipoteci na pokretnini (registarskom zalonom pravu), potrebno je to posebno naglasiti.
A. Runi zalog
1. Osnivanje a) Pretpostavke 9. Dobrovoljno zalono pravo na pokretnini (runi zalog, pignus, Faustpfand) osniva se izvoenjem tog prava iz zalogodavevog vlasnitva stvari koju se zalae, a na temelju zalogodavevog oitovanja volje da svoju stvar optereti zalonim pravom radi osiguranja neke odreene trabine (306/1). Da bi iz prava vlasnitva bilo dobrovoljno osnovano zalono pravo na vlasnikovoj stvari, nuno je, dakle: 1/ zalogodavevo vlasnitvo stvari, 2/ valjani pravni temelj za osnivanje zalonog prava na njoj i 3/ in predaje stvari zalogoprimcu u nesamostalan posjed radi osnivanja zalonog prava za osiguranje odreene trabine. (1) Vlasnitvo zalagatelja (zalogodavca) 10. Opteretiti svoju stvar zalonim pravom ovlaten je njezin vlasnik - on je taj koji moe osnovati na njoj zalono pravo oitovanjem svoje volje, izvodei ga za stjecatelja (zalonog vjerovnika) iz svojeg prava vlasnitva te stvari koju zalae. Ako je stvar u suvlasnitvu ili u zajednikom vlasnitvu vie osoba, tada samo sve one suglasno mogu opteretiti stvar zalonim pravom (41/ 1, 61/1, 306/2). 1 1 . Pojedini suvlasnik moe sam, ne traei suglasnost ostalih, opteretiti svoj idealni dio (306/2), ali ne cijelu stvar. 12. Iznimno, jer to iziskuje potreba da se u pravnom poretku zatiti osobu koja postupa u dobroj vjeri, na temelju zakona e se zalono pravo stei od nevlasniSTVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 5 3
Gavella
ka (odnosno od neovlatenog suvlasnika i si.), kao da ga se steklo od vlasnika (o tome se vie govori kasnije).
(2) Pravni posao
:
(a) Openito
<
1 3 . Pravni temelj dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini je pravni posao kojemu je cilj osnivanje zalonog prava na odreenoj stvari radi osiguranja namirenja odreene trabine iz vrijednosti te stvari (306/1). Naelno uzevi, taj bi pravni posao mogao biti i jednostran (npr. javno obeanje nagrade, ili zapis za sluaj smrti) i dvostran. Redovito e to biti dvostrani pravni posao - zaloni ugovor, ili tonije njegova inaica - ugovor o davanju u zalog, odnosno njemu odgovarajui uglavak o zalaganju sadran u nekom drugom ugovoru (u ugovoru o zajmu, o kreditu i si.). Kako je redoviti temelj zalonog prava zaloni ugovor (uglavak), to emo upravo na nj usredotoiti panju.
(b) Ugovor o davanju stvari u zalog
contractus pigneraticius, slov. zastavna pogodba, nj. Pfandvertag) kojim se obvezuje
1 4 . Ugovor o davanju u zalog je zaloni ugovor (ugovor o zalaganju pokretnine, lat.
dunik ili netko trei (zalogodavac) vjerovniku da e radi osiguranja odreene vjerovnikove trabine zalonim pravom predati vjerovniku odreenu pokretnu stvar u zalog, a druga se ugovorna strana obvezuje da e stvar koju primi u zalog uvati i da e je vratiti zalogodavcu im prestane trabina koju zalog osigurava (307/1). Da bi zaloni ugovor mogao
sluiti kao pravni temelj za stjecanje zalonog prava, nuno je da postoji i da nije nitav, odnosno da ne bude poniten. Zaloni ugovor moe biti sklopljen i nakon to je ve nastala ona trabina koju bi zalog trebao osiguravati, ali redovito e sklapanje ovog ugovora koincidirati sa sklapanjem ugovora koji je pravni temelj vjerovnikove trabine. tovie, najee e ugovor o zalogu biti sklopljen u obliku jedne ili nekoliko uglavaka (klauzula, sporednih sastojaka) onog ugovora koji e biti pravni temelj vjerovnikove trabine, npr. ugovora o zajmu, ugovora u prodaji s obronim otplatama cijene, ili si. Sve to vrijedi za zaloni ugovor, vrijedi dakako i za zalone uglavke u nekom drugom ugovoru.
15. U naem pravnom poretku zaloni ugovor je konsenzualan ugovor - nastaje samim spajanjem ponude i prihvata. in predaje stvari nije dio ina sklapanja ugovora, nego njegovog ispunjenja.6 Zaloni ugovor o zalaganju pokretnine je neformalan - za njegovu se valjanost ne trai nikakva posebna forma oitovanja volje stranaka (osim ako nije u tom pogledu to posebnog predvieno zakonom ili voljom stranaka), niti in predaje stvari. . . .
Po rimskom pravu je zaloni ugovor bio realni ugovor, pa bi bio sklopljen tek predajom stvari, a do tada bi oitovanje volje kontrahenata imalo tek znaaj predugovora. Tako je bio i po OGZ. 7 5 4 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
6
Gavella
16. Zaloni ugovor je kauzalan ugovor - kauza (causa) mu je zalono (realno) osiguranje odreene novane trabine, postojee ili budue, uvjetne ili bezuvjetne. Zapravo, neposredna causa mu je osnivanje subjektivnog zalonog prava, no kako je i zalono pravo kauzalno - a causa mu je osiguranje odreene trabine - to je za valjanost takvog ugovora nuno: a/ da postoji novana trabina (odnosno trabina ija je vrijednost izraena u novcu) koja se zalogom osigurava, b/ da je ta trabina odreena (odreeni su vjerovnik i dunik, pravni temelj i visina, ili barem najvii iznos do kojeg je se osigurava zalogom - 301/1) i c/ da je valjana (da nije nitava, niti je ponitena na zahtjev osobe ovlatene na njezino pobijanje). Prestanak trabine (ispunjenjem, prijebojem, raskidom, otkazom ili na bilo koji drugi nain) odnosno njezino ponitenje, oduzimaju causu zalonom ugovoru, pa taj ugovor prestaje. S prestankom tog ugovora nestaje pravni temelj subjektivnog zalonog prava, pa ako je ono ve nastalo - neizbjeno e prestati. Slijedom toga e zaloni vjerovnik morati vratiti stvar koju je dobio u zalog. 17. Zaloni je ugovor naplatan pravni posao, jer je zalog svojevrsna naplata za obvezu koju osigurava, tako da se na nj primjenjuju ona pravila obveznog prava koja vrijede za naplatne ugovore (121-147 ZOO), ako nije to posebno propisano (307/2). Pravila koja zakon postavlja za sve naplatne ugovore, prirodni su sastojci i zalonog ugovora.
(c) Sadraj
18. Bitni sastojak zalonog ugovora upravljenog na osiguravanje vjerovnikove trabine runim zalogom, jest obvezivanje dunika da e u cilju osiguranja odreene vjerovnikove trabine ovome predati stvar u posjed, da bi nastalo zalono pravo kao teret te stvari. Ugovor koji ne sadri sporazum stranaka o tome da se neka osoba obvezuje na tu inidbu, nije zaloni ugovor na temelju kojeg bi moglo nastati zalono pravo na pokretnini. 19. Neposredan objekt zalonog ugovora je dunikova inidba predaje stvari vjerovniku. Stvar koju se zalae objekt je dunikove inidbe, ona je dakle posredni objekt obveznog odnosa. Da bi ugovor bio valjan, ta stvar treba biti sposobna za objekt zalonog prava. 20. Sloboda ugovaranja je glede zalonog ugovora stegnuta time to stvarnopravne norme potanko odreuju ovlatenja zalonog vjerovnika glede zaloene mu stvari (321-328). Te su odredbe uglavnom striktne naravi. Neke to ipak nisu, jer zakon glede njih omoguuje i da se ugovori neto drugo (to moe biti ugovoreno ve u samom zalonom ugovoru, sporednim sastojcima tog ugovora, a i posebnim ugovorom).7 Treba, meutim, posebno upozoriti da su zakonom postavljene specifine zabrane ugovaranja odreenog sadraja u vezi sa zalaganjem (307/3-5), a i da one ujedno djeluju i kao zabrane za svako ugovaranje kojemu je cilj osiguravanje
Koja sa sve odstupanja mogu ugovoriti, prikazat emo prigodom izlaganja ovlasti zalonog vjerovnika. STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 5 5
7
Gavella
namirenja vjerovnikove trabine odreenim stvarima dunika ili tree osobe (297/2). Pravni poretci, naime, nastoje sprijeiti zloupotrebe, osobito lihvu i iskoritavanje dunikove lakomislenosti. Zakonom je odreeno to strankama nije dozvoljeno ugovoriti, pa bude li ipak takav nedozvoljeni ugovor sklopljen - bit e nitav; bude li neka zabranjena odredba ipak unesena u sadraj ugovora - ona e biti nitava (u naem pravnom poretku to u pravilu nee za sobom povlaiti i ; nitavost ostalih odredbi ugovora). 2 1 . Generalno je pravilo da su 1/ nitave sve odredbe ugovora koje su suprotne naravi zaloga i one trabine koja bi trebala biti osigurana zalonim pravom (307/3). Pored toga, postavljene su i neke posebne zabrane. Posebno je zabranjena 2/ tzv. lex commisoria, naime uglavak po kojem bi zaloena stvar prela u vlasnitvo zalonog vjerovnika, ako mu trabina ne bi bila ispunjena u odreenom roku 307/4).8 Zabranjeni su i drugi uglavci koji vode jednakom ili slinom cilju. Zabranjen je tako 3/ uglavak da dunik ne moe zalog nikada iskupiti (30/4), jer je to u biti isto to i prethodni uglavak. Zabranjen je, nadalje, i 4/ uglavak po kojem bi vjerovnik mogao zaloenu mu stvar po unaprijed odreenoj cijeni otuiti ili zadrati stvar za sebe (no, takav uglavak nije zabranjen, ako stvar ima propisanu cijenu) (307/4). Isto tako, zabranjen je i 5/ uglavak po kojem dunik ne bi smio osnivati na istom zalogu zalona prava za druge osobe (307/4). Ovaj potonji uglavak je
Lex commissoria ima dugu povijest. Ona potjee jo iz pravnog odnosa fiducije, koji je prethodio zalogu. Tada se, naime, radi osiguranja trabine prenosilo na vjerovnika pravo vlasnitva neke stvari. Vjerovnik bi time postajao vlasnikom stvari, ali bi bio obvezan da to vlasnitvo vrati duniku nakon to mu bude ispunjena trabina. U tom je njihovom poslu bio kao prirodni sastojak preutno sadran i sporazum da e, ne bude li vjerovniku (fiducijaru) ispunjena trabina u odreenom roku, prestati njegova obveza da vrati stvar duniku. To je bila lex commissoria. Nakon to trabina ne bi bila ispunjena kroz odreeno vrijeme, stvar koja je bila dana vjerovniku u fiducijarno vlasnitvo trajno bi (p)ostala vjerovnikova, jer bi uslijed djelovanja lex commisorije prestala njegova obveza da je vrati duniku. Za razliku od fiducije, kod ugovaranja zaloga ovakva odredba nije nikada bila prirodni sastojak tog ugovora. No, isprva je postajala mogunost da stranke u zaloni ugovor sporazumno unesu klauzulu koja bi imala takav uinak da bi zaloena stvar nakon odreenog vremena postala vlasnitvo zalonog vjerovnika (pactum commissorium, lex commissoria). Kasnije je car Konstantin zabranio da ovakva odredba bude unoena u zaloni ugovor kao njegov sporedni sastojak. Zabrana je bila potrebna da ne bi dunici ostajali bez svoje kudikamo vrednije stvari zato to nisu pravovremeno ispunili svoju, moda i neznatnu obvezu. Ako dunik ne podmiri svoj dug, treba zaloenu stvar prodati, nastojei da se postigne to via cijena za nju. Vjerovniku pripada zalono pravo, a ne pravo vlasnitva te stvari. Ona nije njegova, pa ni novac primljen kao kupovnina za nju nije njegov. Iz novca dobivenog unovenjem zaloene stvari vjerovnik e podmiriti svoje trabine, a ostatak mu ne pripada. Vjerovnik ne bi smio na trabine svojeg zalonog prava stei ikakvu korist, osim te da mu ono osigurava mogunost namirenja njegove trabine. Sve bi ostalo bilo iskoritavanje tekog poloaja dunika ili njegove lakomislenosti u asu zaduivanja i zalaganja stvari ili to slino. Iz istih razloga i suvremeni pravni poretci zabranjuju da stranke u ugovor o zalaganju unesu lex commissoriju, odnosno druge odredbe koje bi proizvele jednake ili sline uinke. To ini i na pravni poredak, koji toj zabrani podvrgava, kako zalone ugovore, tako i ugovore o fiducijarnom prijenosu vlasnitva radi osiguranja i sve druge ugovore kojima je kauza osiguranje namirenja trabine (297/2). Iznimku od toga mogla bi odrediti jedino zakonska norma (297/2). . 7 5 6 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
zabranjen stoga to mu svrha nije dodatno osiguravanje vjerovnika (daljnjim zalaganjem iste stvari dunik ne utjee na ve osnovano zalono pravo, niti smanjuje mogunost njegovog namirenja), nego slui samo kao dodatni pritisak na dunika.9 Svi navedeni uglavci ili bi na tetu dunika, pa su zabranjeni radi njegove zatite. Zabranjen je i 6/ uglavak po kojem vjerovnik ne bi niti nakon dospijea osigurane trabine smio zahtijevati prodaju zaloga (307/4). Taj je uglavak zabranjen jer je suprotan biti zalonog prava - za zalono je pravo bitno upravo ovlatenje zalonog vjerovnika da se namiri iz vrijednosti zaloga, ne bude li mu osigurana trabina o dospijeu ispunjena (297/1).
(3) Predaja u posjed zalogoprimcu
22. Dobrovoljno zalono pravo nastaje inom ispunjenja obveze da se to pravo osnuje za vjerovnika, a to je (u pravilu) in predaje (tradicije) te stvari u posjed stjecatelju, odnosno onome koga on odredi (308/1) - dakako u njegov nesamostalan posjed. Zbog toga to se osniva predajom posjeda, dakle predajom stvari vjerovniku ("u ruke vjerovnika"), naziva se tako osnovano zalono pravo runi zalog (Faustpfand). Predaja stvari koju se zalae u posjed vjerovnika redovito e biti dobrovoljna, ali moe biti i ovrna - ako onaj tko je preuzeo obvezu da osnuje zalono pravo, ne ispuni dobrovoljno tu svoju obvezu. 2 3 . Stjecatelju zalonog prava predaje se stvar u nesamostalan posjed, naime predaje ga se zalonom vjerovniku kao osobi koja je ovlatena kroz neko vrijeme (dok traje zalono pravo) posjedovati tu stvar (10/3). Zalonom se vjerovniku predaje zalog u posjed samo radi osiguranja neke njegove trabine zalonim pravom na toj stvari, pa ga on i prima kao zaloni vjerovnik, pa e je trebati vratiti kada ostane bez svojeg zalonog prava na njoj (ispunjenjem osigurane trabine, ili iz nekog drugog razloga). 24. U obzir naelno dolaze svi naini izvedenog stjecanja posjeda stvari, neposrednog i posrednog. Redovito e to biti predaja stvari u neposredan posjed zalonog vjerovnika, jer u naelu ima zaloni vjerovnik pravo na neposredan posjed stvari. Mogue je, meutim, ugovoriti i da e se vjerovniku stvar predati samo u posredan posjed (321/2). Kada je stvar ve zaloena nekoj drugoj osobi, pa se nalazi u njezinom neposrednom posjedu - novo zalono pravo na toj istoj stvari osnovat e se predajom posrednog posjeda te stvari novom zalonom vjerovniku. Predaju e se izvriti oitovanjem volje, naime tako to e se na novog zalonog vjerovnika prenijeti vlasnikovo pravo da mu sadanji zaloni vjerovnik vrati stvar kada prestane njegovo zalono pravo (cessio vindicationis), naime - zalogodavac e obavi9 Tradicionalno je bila zabranjena i antihreza (pactum antichreticum), tj. sporazum po kojem bi zaloni vjerovnik imao pravo na plodove zaloene stvari. U naem pravnom poretku zaloni vjerovnik ima pravo za sebe ubrati plodove zaloene mu pokretne stvari koju posjeduje (osim ako se obvezao da to nee initi), ali vrijednost tih plodova se prebija s njegovom trabinom (324/3). .. : : . ,- ' : ': .
STVARNO PRAVO
Gavella
jestiti vjerovnika kod kojega se stvar nalazi da je nakon prestanka svojega zalonog prava duan predati stvar novom zalonom vjerovniku (321/3). 2 5 . Premda u obzir za stjecanje zalonog prava dolaze svi naini predaje stvari u vjerovnikov posjed, neposredan ili posredan, zbog zatite povjerenja u prometu zalono pravo osnovano pukim oitovanjem volje nije tako djelotvorno kao ono koje je osnovano tjelesnom predajom. Pravilo je, kao to je poznato, da e "predaja posjeda uinjena samim oitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju ... djelovati prema treima samo ako su o tome obavijeteni, ili im je to inae poznato" (15/3). Tako zaloni vjerovnik ima punu sigurnost tek kada zalog dobije u svoj neposredan posjed. b) Nastup pravnog uinka 2 6 . Pravni uinak osnivanja zalonog prava nastupa 1/ predajom stvari stjecatelju u nesamostalan posjed, ako se to zbilo 2/ na temelju valjanog pravnog posla zalonog ugovora, te ako je to bio pravni posao 3/ vlasnika stvari, sposobnog da sa stvari tako raspolae. Trenutak u kojem se sve to troje ispunilo, trenutak je osnivanja (nastanka) zalonog prava. U kojem je trenutku osnovano zalono j)ravo vano je zbog odnosa tog prava prema ostalim zalonim pravima, a i svim ostalim pravima glede iste stvari. Ako je zalog optereen s vie zalonih prava, prednost pri namirivanju ima ona trabina koja je prije ostalih u prvenstvenom redu (302/2), a mjesto u prvenstvenom redu se odreuje po trenutku osnutka zalonog prava (ako nije zakonom to drugo odreeno) (303/3). c) Stjecanje zalonog prava od nevlasnika 2 7 . Dobrovoljno zalono pravo moe iznimno biti osnovano i tako da vjerovnik primi stvar u zalog od zalogodavca koji nije vlasnik stvari, odnosno koji nije ovlaten stvar zaloiti (npr. od jednog od vie suvlasnika). Ako vjerovnik na temelju pravnog posla kojemu je cilj osnivanje zalonog prava na odreenoj stvari radi osiguranja odreene trabine, a oslanjajui se na publicitetnu funkciju posjeda, primi stvar u zalog od zalogodavca koji je posjednik, ali nije vlasnik te stvari 10 (ili je njezin vlasnik, ali nije ovlaten tako s njom raspolagati ), no vjerovnik je pritom postupao poteno (nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati u to da je stvar zalogodaveva), suvremeni pravni poretci tite njegovo povjerenje s kojim je postupao prigodom stjecanja. Tako je i u naem pravnom poretku - poteni zalogoprimac stjee runi zalog od nevlasnika, odnosno osobe koja nije ovlatena tako raspolagati stvarju (317/1), ako su ispunjene pretpostavke analogne onima pod kojima bi od nevlasnika mogao stei pravo vlasnitva pokretnine (118/1-4). Dakako, u takvom sluaju on stjee zalono pravo na temelju zakona, a ne na temelju ugovora; stjee ga izvorno, a ne izvoenjem iz zalogodavevog vlasnitva (118/5).
10
Npr. suvlasnik, ili zajedniki vlasnik, koji stvar daje u zalog bez suglasnosti ostalih. Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
758
Gavella
2. Prelaenje zalonog prava 28. Prelaenje zalonog prava je translacija postojeeg zalonog prava s dotadanjeg zalonog vjerovnika na novoga, bilo da se to pravo otuuje novom zalonom vjerovniku, bilo da ono na nj prelazi nasljeivanjem dotadanjeg zalonog vjerovnika. Akcesornost zalonog prava ini da se zalono pravo ne moe samostalno kretati u prometu. Zalono se pravo moe otuiti drugoj osobi, kao i prenijeti joj ga nasljeivanjem, samo zajedno s trabinom koju ono osigurava (303/). 29. Prelaenje zalogom osigurane trabine na novog vjerovnika redovito je ujedno i prelaenje zalonog prava na tog vjerovnika. Na osobu na koju prelazi trabina, u pravilu prelazi ujedno i zalono pravo koje tu trabinu osigurava uglavak o prijenosu zalonog prava prirodni (naturalni) je sastojak cesionog ugovora. Ne treba ga posebno ugovarati, jer prilikom cesije trabine s njom "prelaze na primaoca sporedna prava, kao to su ...hipoteka, zalog..." (l. 437. st. 1. ZOO). Jedino, ako ugovaratelji ne bi eljeli da zalono pravo prijee na cesionara zajedno s trabinom koju cediraju - oni e to izriito ugovoriti (u takvom sluaju e cedirana trabina prijei na cesionara sama, a zalono e pravo neizbjeno prestati egzistirati, jer kao akcesorno ne moe postojati bez trabine koju osigurava). Ne iskljue li takvim izriitim oitovanjem svoje volje prelaenje zalonog prava na cesionara, ono e prijei na njega zajedno s trabinom koju se cedira. Da bi se to dogodilo, nije potreban pristanak zalonog dunika. Cesioni ugovor bi tu bio ujedno i pravna osnova na kojoj bi cesionar stjecao zalono pravo koje osigurava cediranu mu trabinu. To se prelaenje zalonog prava zbiva eo ipso, naime bez posebnog ina predaje stvari novom zalonom vjerovniku. Dakle - bez ikakvog posebnog pravnog temelja, a i bez posebnog ina stjecanja, prelazi zalono pravo zajedno sa trabinom na novog vjerovnika, samim time to je osigurana trabina njemu otuena. Zaloni se dunik (vlasnik zaloene stvari) ne bi mogao s uspjehom protiviti prelaenju zalonog prava na novog vjerovnika osigurane trabine. Jedino bi mogao sprijeiti predaju zaloga u neposredan posjed novog vjerovnika ustupitelj (dotadanji vjerovnik) smije stvar koja mu je dana u zalog predati u neposredan posjed novog vjerovnika samo ako "zalogodavac pristane na to, inae ona ostaje kod ustupioca da je uva za raun primaoca" (437/2 ZOO).11 30. Zalono pravo je nasljedivo. No, zbog akcesornosti zalonog prava, ono e prijei na nasljednike zalonog vjerovnika zajedno s trabinom koju osigurava.12 U naem pravnom poretku prelazi ostavina na nasljednika ipso iure, tj. ve samim time to je netko ostaviteljev nasljednik njegovo je od trenutka ostaviteljeve smrti sve ono to je bilo ostaviteljevo (bez ikakvog posebnog pravnog temelja i bez
Meutim, ovo naelo ipak vrijedi samo za prelaenje zalonog prava na pokretnim stvarima, a i na onim pravima koja nisu trabine (995 ZOO). Zbog toga nasljedivost zalonog prava ovisi o nasljedivosti trabine koju ono osigurava. Nasljediva trabina koja je osigurana zalogom, prelazit e na vjerovnikovog nasljednika zajedno sa zalonim pravom; naprotiv, ako trabina nije nasljediva, nee moi na njega nasljeivanjem prijei ni ona, ni zalono pravo koje je osigurava. ........ ...>..,... STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 5 9
12 11
Gavella
ikakvog posebnog ina stjecanja). Tako su od trenutka smrti ostavitelja njegove trabine nasljednikove, pa su time nasljednikova i sva zalona prava koja osiguravaju te trabine. 3 1 . Ako je na novog vjerovnika prela trabina osigurana zalonim pravom, a u korist dotadanjeg zalonog vjerovnika ve postoji ovrna isprava (ovrna sudska odluka ili nagodba, vjerodostojna isprava) na temelju koje je mogue ishoditi namirenje te trabine iz vrijednosti tog zaloga, novi e zaloni vjerovnik - da bi mogao ishoditi ovrhu na temelji te isprave u k o ^ \z naveden piâiv^ \}eiovii\k kao I O A V Stelj zalonog prava - trebati dokazati javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, ili pravomonom presudom da je ta trabina prela na njega (29/1 OZ). 3. Optereenje zalonog podzalonim pravom 3 2 . Zalono se pravo moe opteretiti podzalonim pravom (podzalogom) (303/2). Podzalono pravo je takvo zalono pravo iji je neposredni predmet (objekt) zalono pravo, a krajnji mu je objekt ona stvar koja je objektom tog zalonog prava - zalog. S obzirom na taj krajnji objekt, govori se i o podzalonom pravu na nekoj pokretnini, nekretnini ili pravu. Za podzalono pravo vrijedi na. odgovarajui nain sve ono to i za zalono, ako nije to drugo zakonom odreeno, niti proizlazi iz pravne naravi podzalonog prava (303/3). 3 3 . Zalono se pravo moe opteretiti podzalonim pravom (podzalogom), ali nikada samostalno, nego jedino zajedno s onom trabinom koju ono osigurava. Zalono pravo je u prometu, ali se zbog svoje akcesorne naravi ne moe u njemu kretati samostalno, nego samo zajedno s onom trabinom osigurava. Zalaganje nekog zalonog prava, dakle osnivanje podzalonog prava koje e ga teretiti, mogue je samo ako se zaloi onu trabinu koja osigurava to zalono pravo, a s njom ujedno i to zalono pravo. Osnuje li se podzalono pravo, dakle - osigura li se trabinu podzalonog vjerovnika zalonim pravom na zalogodavevoj trabini osiguranoj zalonim pravom - ne bude li trabina podzalonog vjerovnika po svojem dospijeu namirena, podzaloni e vjerovnik biti ovlaten da je namiruje iz zaloene mu trabine, a nju e moi namirivati iz zaloga koji nju osigurava (iz stvari koja je krajnji objekt podzalonog prava). 34. Zaloni vjerovnik moe, dakle, zaloiti svoju trabinu zajedno sa zalonim pravom koje je osigurava, dakle dati u podzalog ono to je dobio u zalog, no samo u granicama svojeg prava na namirenja iz tog zaloga (315 U). Podzalono e se pravo osnovati na onom istom pravnom temelju na kojem nastaje i zalono pravo na samoj trabini osiguranoj zalogom (osim ako je osnivanje podzalonog prava iskljueno ugovorom o zalaganju trabine).13 Na tom e se temelju podzalono pravo osnovati na
13 Ugovorom o zalaganju trabine osigurane zalogom moe biti odreeno da se sa trabinom koju se zalae ne zalae ujedno i zalog koji tu trabinu osigurava. U takvom sluaju e se na temelju tog ugovora osnovati zalono pravo koje e tereti tu trabinu, ali se nee osnovati podzalono pravo na zalogu koji tu trabinu osigurava, dakle - nee nastati podzalono pravo na tom zalogu.
STVARNO PRAVO
Gavella
nain koji je primjeren zalonom pravu koje se osniva i zalogu koji je krajnji objekt tog zalaganja (tj. primjeren onoj stvari na kojoj postoji zalono pravo) (315/1). To znai - kada je krajnji objekt zaloga bila pokretna stvar - zaloni e vjerovnik moi osnovati dobrovoljno podzalono pravo na toj stvari (zapravo na svojem zalonom pravu kojemu je ta stvar objekt) predajom te stvari u neposredan odnosno u posredan posjed svojem vjerovniku, ime e taj postati podzaloni vjerovnik (308). Na odgovarajui nain e se moi osnovati i prisilno sudsko podzalono pravo, dobrovoljno sudsko odnosno javnobiljeniko podzalono pravo, te zakonsko podzalono pravo (316). 3 5 . Iako podzalono pravo u naelu moe osnovati jedino osoba koja je vjerovnik trabine osigurane zalogom, a i ona jedino u granicama svojeg prava na namirenje iz tog zaloga, ipak e to podzalono pravo nastati i u sluajevima kada je vjerovnik dobio stvar u podzalog bez takvog pristanka zalonog vjerovnika, ako su ispunjene pretpostavke pod kojima poteni stjecatelj stjee i zalono pravo od nevlasnika (317/2). 4. a) Ovlasti glede zaloga Ovlasti u stadiju osiguranja ;
(1) Openito 3 6 . Djelovanje zalonog prava ima dva stadija. Prvi - stadij osiguranja - traje do dospijea trabine osigurane zalogom, a drugi - stadij namirivanja - od dospijea te trabine. Ovlasti zalonog vjerovnika nisu jednake u stadiju osiguranja i u stadiju namirenja. , 3 7 . Stadij osiguravanja traje od osnivanja zalonog prava do dospjelosti zalonim pravom osigurane trabine. U tom stadiju je pravo namirenja samo virtualno, ali zalono pravo u tom stadiju proizvodi cijeli niz sporednih uinaka koji slue osiguranju mogunosti namirivanja trabine iz vrijednosti zaloga u sluaju da trabina dospije a ne bude podmirena. Pravni poloaj zalonog vjerovnika je obiljeen time to je on dobio zalog u posjed, pa je zahvaljujui tome u stanju postupati s njom kao da je njegova, ali on to ne smije - stvar nije njegova i on smije s njom initi samo ono na to ga ovlauje njegovo zalono pravo. A te sve njegove ovlasti su upravljene tome da omogue odravanje takvog stanja zaloga u kojem e on, bude li to potrebno, moi posluiti da se iz njegove vrijednosti namiri trabina koju osigurava (ne bude li ona namirena o dospijeu). (2) Pravo na posjed zaloga 38. Zalonog vjerovnika ovlauje njegovo dobrovoljno zalono pravo na pokretnini da tu pokretninu posjeduje - daje mu pravo na posjed zaloga (321/1-3). Stjeui dobrovoljno zalono pravo na pokretnini, zaloni vjerovnik stjee posjed te pokretnine, jer se takvo zalono pravo stjee na nain da vjerovniku bude predana stvar u posjed (308/1). U naelu ima zaloni vjerovnik pravo na neposredan
Gavella
posjed zaloga, ali njegovo pravo na posjedovanje zaloga moe biti odreeno i drukije (321/2). Zaloni vjerovnik moe sam pristati na to da zalog posjeduje samo posredno - posredstvom neke druge osobe (308/1). Na to e svakako morati pristati, ako se stvar na kojoj ima zalono pravo ve nalazi u dobrovoljnom zalogu neke druge osobe koja tu stvar neposredno posjeduje, jer se tada novi zaloni vjerovnik mora zadovoljiti posrednim posjedom te stvari tako dugo dok traje neposredan posjed osobe koja je prije njega stekla zalono pravo na toj stvari (321/3). Zaloni vjerovnik nee imati pravo stvar posjedovati neposredno, nego samo posredstvom neke druge osobe niti inae kada je to tako odreeno ugovorom odnosno zakonom (321/2). No, u svakom sluaju zalonog vjerovnika ovlauje njegovo dobrovoljno zalono pravo na to da zaloenu mu pokretnu stvar ima u svojem posjedu - neposrednom, ili barem posrednom. Ostane li on bez posjeda zaloga, imat e je pravo zahtijevati od onoga tko je neovlateno dri u svom posjedu (328/1). 3 9 . Zalonog vjerovnika ovlauje njegovo dobrovoljno zalono pravo na pokretnini na posjedovanje stvari, ali naravno samo na - nesamostalno posjedovanje. I zaloni dunik, jer je vlasnik zaloene stvari, ima pravo posjedovati tu svoju stvar, i to samostalno, ali posredno - posredstvom posjeda zalonog vjerovnika. 4 0 . Time to ima posjed zaloga, i to u pravilu neposredan posjed zaloga, zaloni vjerovnik je maksimalno osiguran od opasnosti koje bi inae moda ugroavale mogunost njegovog namirenja iz vrijednosti zaloga, ako mu trabina ne bude po dospijeu namirena. Maksimalno su osigurane i tree osobe, jer e zahvaljujui tome to se stvar nalazi u posjedu zalonog vjerovnika moi spoznati da je ona optereena njegovim zalonim pravom, pa e odatle moi izvui odgovarajue zakljuke i tome primjeriti svoje postupke u pravnom prometu. Jedino je pozicija zalonog dunika teka. On je lien neposrednog posjeda svoje stvari, pa je ne moe rabiti za svoje potrebe, a za to je vrijeme njegova stvar izloena opasnostima od eventualnih protupravnih postupaka zalonog vjerovnika, ili pak od zahvata onih osoba koje su vjerovnici zalonog vjerovnika (kada radi namirenja svojih trabina vode protiv njega ovrni ili steajni postupak). Osobito je za zalonog dunika nepogodno to da stvar nije u njegovom neposrednom posjedu, pa je on ne moe rabiti za privreivanje, to bi mu omoguilo da podmiri dug te time iskupi zalog. Kako je i u interesu zalonih vjerovnika da dunik podmiri dug, to su oni u svojoj poslovnoj praksi ponekad spremni da se upuste u vei rizik, pa da svoje trabine osiguraju zalonim pravom osnovanim tako da zaloena stvar ostane i dalje u dunikovom neposrednom posjedu. Suvremeni pravni poretci im to omoguuju, kreirajui za to inaice zalaganja - registarsko zalono pravo (hipoteku na pokretnini) i dobrovoljno sudsko, odnosno javnobiljeniko zalono pravo (o njima se poblie govori neto kasnije). : ..,..-^ . 4 1 . Kada zalonom vjerovniku prestane njegovo zalono pravo, prestalo mu je time i ovlast (pravo) da posjeduje zalog. Ako je njegova zalogom osigurana trabi7 6 2 Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
na prela na drugu osobu, zajedno s tom trabinom prelo je na tu drugu osobu i zalono pravo, pa e dotadanji zaloni vjerovnik morati predati zalog novom zalonom vjerovniku,14 osim u sluaju kada e je biti duan zadrati u svojem neposrednom posjedu da bi je uvao za novog zalonog vjerovnika kao posrednog posjednika.15 Ali, ako je zalono pravo prestalo apsolutno - dotadanji zaloni vjerovnik je duan vratiti stvar koja je bila zalog onome od koga ju je primio u posjed, tj. zalogodavcu (322/3), odnosno - predati je njezinome vlasniku. No, ako na toj stvari ima neka druga osoba zalono pravo - trebat e tu stvar predati njoj u neposredan posjed (308/2). 42. U vezi s pravom da posjeduje zaloenu mu pokretninu, postoji za zalonog vjerovnika cijeli niz dunosti u vezi s zalogom, jer je zalog tua stvar, na kojoj zaloni vjerovnik moe imati samo one ovlasti koje osiguravaju njegovu ansu da se namiruje iz vrijednosti tog zaloga, kao i ovlasti koje mu je svojom voljom dao zaloni dunik. Rije je tako o ovlastima i dunostima koje ima zaloni vjerovnik da zalog uva, da ga ne rabi ako mu to nije doputeno itd.
(3) uvanje zaloga a
;
4 3 . Zaloni vjerovnik treba zaloenu stvar koju posjeduje uvati "s panjom dobrog domaina", dakle poduzimati sve faktine i pravne radnje potrebne za ouvanje te stvari (322/1). 44. Zaloni vjerovnik uva stvar za raun, tj. o troku zalonog dunika. Naknadu za trokove svojeg uvanja moi e potraivati od zalonog dunika najranije kad mu bude vraao posjed zaloene stvari, pri emu e se na odgovarajui nain primjenjivati opa pravila o posjednikovom pravu na naknadu trokova i o njegovim prigovorima protiv vlasnikovog zahtjeva da vrati stvar (322/5). Ako, meutim, doe do namirenja iz zaloga, nuni e se trokovi (ne i korisni) namirivati zajedno s trabinom koja je osigurana tim zalogom (301/3). 4 5 . Zaloni vjerovnik odgovara za tetu koja je nastala na zaloenoj stvari zbog njegove nedovoljne panje, dakle njegovom krivnjom (322/1). Od njega se trai da zalog uva "s panjom dobrog domaina". Zahtjevi zalonog dunika na naknadu tete zastarijevaju u roku od jedne godine od kada mu je stvar vraena
(322/6/1). : ..---. i.
46. Ako zaloni vjerovnik ne bi uvao zalog s dunom panjom, pa makar odatle jo nije nastala ikakva teta, zaloni bi dunik mogao ishoditi putem suda da se zalog oduzme zalonom vjerovniku iz neposrednog posjeda te da ga se preda
14 Pravilo je da "prijee li na bilo kojem pravnom temelju trabina osigurana zalonim pravom na drugu osobu, na nju je time ujedno prelo i to zalono pravo bez posebnog pravnog temelja za to i bez posebnog naina stjecanja, osim ako je to drugo bilo odreeno" (319).
"Ako zaloni dunik nije pristao da pokretna stvar koja je zalog bude predana u neposredan posjed novom vjerovniku zalogom osigurane trabine, zalog ostaje u posjedu prenositelja zaloga da ga uva za zalonog vjerovnika kao posrednog posjednika" (320/1/1). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 6 3
15
Gavella
nekoj treoj osobi da ga ona uva za raun vjerovnika kao posrednog posjednika (324). Time ne prestaje vjerovniku zalono pravo, ne prestaje mu niti posjed, ali on e od predaje te stvari u neposredan posjed treoj osobi, posjedovati zalog posredno - posredstvom te tree osobe. Trea osoba kojoj je zalog dat na uvanje, duna ga je uvati kao ostavoprimac (depozitar).
(4) Uporaba zaloga
4 7 . Zaloni vjerovnik u pravilu nije ovlaten rabiti stvar koju je dobio u zalog, niti je ovlaten drugome prepustiti uporabu te stvari (nije je ovlaten dati u najam, posudbu i si.) (322/2). , 4 8 . Zaloni dunik, meutim, moe ovlastiti zalonog vjerovnika na uporabu zaloene stvari, bilo neogranienu (to ukljuuje i ovlatenje da je dade drugome na uporabu, dakle da mu je iznajmi, posudi i si.), bilo ogranienu u nekom pogledu. Na temelju doputenja zalonog dunika, zaloni e vjerovnik imati pravo na uporabu zaloga u granicama dobivenog doputenja. I bez doputenja je zaloni dunik ovlaten rabiti zalog, ako i ukoliko je to nuno da bi time ispunjavao svoju dunost uvanja zaloga (npr. povremeno pokretati zaloeni mu automobil, povremeno jahati konja i si.) (322/2). 4 9 . Ako bi zaloni vjerovnik postupao sa stvari kao da mu pripada pravo na uporabu, iako mu ono ne pripada, ili ako bi s njom postupao prelazei granice doputene mu uporabe - zaloni bi dunik bio ovlaten putem suda ishoditi predaju zaloene stvari u posjed nekoj treoj osobi, koja bi onda neposredno posjedovala zalog umjesto zalonog vjerovnika (324).
(5) Davanje zaloga u podzalog
5 0 . Zaloni vjerovnik je ovlaten dati zalog koji posjeduje u podzalog (303/2), pa i protiv izriite zabrane zalonog dunika (325). To znai da zaloni vjerovnik moe zaloenu mu pokretninu dalje zaloiti, u granicama svojeg prava na namirenje iz njezine vrijednosti (315/1). Zalaganjem zaloga drugoj osobi za osiguranje njezine trabine, osniva se podzalono pravo. Za podzalono pravo vrijedi na odgovarajui nain isto to i za zalono (ako nije to drugo odreeno, niti proizlazi iz pravne naravi podzaloga) (303/3). 5 1 . Zaloni se vjerovnik moe obvezati zalogodavcu ili kome drugome da nee dati stvar u podzalog. U tom sluaju nee smjeti dati zalog u podzalog, ali dade li ga ipak, povrijedio je svoju obvezu, no to nee utjecati na postojanje i valjanost podzalonog prava. o 5 2 . Zaloni vjerovnik koji je dao zalog u podzalog odgovara pojaano za tetu koja bi nastala na zalogu - umjesto da odgovara za tetu koja je nastala njegovom krivnjom, on e odgovarati i za sluajnu propast ili oteenje zaloga, ako do toga ne bi dolo da ga nije dao u podzalog (325). : ; i "; i -". -- '
Gavella (6) Plodovi i druge koristi od zaloga
5 3 . Plodovi i druge koristi koje zalog dade, ne pripadaju zalonom vjerovniku. Sve to pripada vlasniku zaloga - zalonom duniku (323/1), a zaloni vjerovnik ima do njihovog odvajanja samo zalono pravo na njima. Upravo stoga to pripadaju zalonom duniku, ovlaten ih je za sebe uzeti zaloni vjerovnik koji neposredno posjeduje zaloenu pokretninu, no - nije na to ovlaten ako se obvezao da to nee initi (323/2). Naravno, nikada ih nije ovlaten za sebe uzeti niti ako oni ve pripadaju kome drugome (npr. plodouivatelju). 54. Zaloni vjerovnik koji neposredno posjeduje zaloenu pokretninu, ovlaten je za sebe ubrati njezine plodove (ako pripadaju zalonom duniku), pa ako ih ubere - stei e inom ubiranja u svoje vlasnitvo one plodove koje je ubrao (142/1, 323/3). No, on ih nee stei povrh onoga na to ima pravo na temelju zalogom osigurane trabine, nego na raun toga, naime - vrijednost plodova koje ubere zaloni vjerovnik prebija se po samom zakonu s njegovom trabinom (u prvom redu s trokovima na iju naknadu on ima pravo, zatim s kamatama koje mu duguje dunik, a potom s glavnicom) (323/2-3).16 Vjerovnik koji se obvezao da nee za sebe ubirati plodove zaloga, nije to ovlaten initi (323/3), pa ako bi ih ipak ubrao i za sebe uzeo - time nee stei pravo vlasnitva tih plodova, nego samo njihov posjed, a oni e i dalje pripadati zalonom duniku. 55. Isto to vrijedi za ubrane plodove, vrijedi u naelu na odgovarajui nain i za sve ostale koristi koje je zaloni vjerovnik ovlateno imao od zaloga (233/2). I njihovu se vrijednost po samom zakonu prebija sa njegovom trabinom, jednako kao i vrijednost plodova koje je ubrao (327/6/2). Koristi koje je zaloni vjerovnik imao neovlateno od zaloga (npr. od nedozvoljene uporabe), stekao je on bez pravnog temelja, pa mu zaloni dunik moe glede njih staviti zahtjev iz stjecanja bez osnove (potom bi doao u obzir prijeboj te trabine zalonog dunika s trabinom zalonog vjerovnika, ali prema opim pravilima o prijeboju). 56. Ako se zaloni vjerovnik bio obvezao da nee za sebe uzeti plodove i/ili druge koristi, pa je to ipak uinio, zaloni dunik je ovlaten putem suda ishoditi da se zalog oduzme zalonom vjerovniku iz neposrednog posjeda te da ga se preda nekoj treoj osobi da ga uva za raun vjerovnika kao posrednog posjednika (324). (7) Zamjena zaloga 57. Zalono se pravo vee uz zalog, pa se u naelu ne moe prenijeti s jednog zaloga na drugi (300), ali ipak u nekim sluajevima imaju zaloni vjerovnik, odnosno zaloni dunik, pravo na zamjenu zaloga. Pravo na zamjenu zaloga pripada 1/ zalonom vjerovniku a/ zbog skrivenih nedostataka i b/ zbog nune prodaje, a 2/ zalonom duniku a/ zbog vlastite potrebe i b/ zbog nune prodaje.
16 Vrijednost onoga to je zaloni vjerovnik ubrao prebija se s njegovom trabinom po samom zakonu (nije potreban zahtjev za kompenzaciju), pa makar ta trabina jo nije dospjela, a prijeboj se zbiva ve u trenutku ubiranja (337/6).
STVARNO PRAVO
765
Gavella
5 8 . Zaloni vjerovnik ima tuu stvar u zalogu kako bi mogao iz njene vrijednosti namirivati svoju trabinu, ne bude li mu ona o dospijeu podmirena. On je esencijalno zainteresiran da zalog ima barem onu vrijednost s kojom je osnovano raunao kada ju je primio. Zato, zalonom vjerovniku pripada pravo na zamjenu zaloga zbog skrivenih nedostataka. Pretpostavke pod kojima mu pripada to pravo su a/ pokazalo se da stvar ima materijalne ili pravne nedostatke za koje zaloni vjerovnik nije znao niti je trebao znati kada ju je primio u posjed kao zalog, te b/ zbog tih nedostataka zalog nije dovoljno osiguranje namirenja njime osigurane trabine. Pod tim pretpostavkama je zaloni vjerovnik ovlaten traiti od zalogodavca (bio taj zaloni dunik ili trei) da mu dade drugi primjereni zalog (326/1). To je poseban sluaj odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke stvari, koja postoji kod naplatnih poslova. Zaloni je vjerovnik dobio zalog na temelju pravnog posla naplatno, kao svojevrsnu naplatu za kredit. Zato postoji odgovornost za nedostatke zaloga, koja lei na zalogodavcu, dakle osobi s kojom je zaloni vjerovnik zakljuio ugovor o zalaganju i koja mu je u ispunjenju tog ugovora dala kao zalog stvar s nedostatkom. Odgovornost za nedostatke zaloga je specifina utoliko to postoji jedino pravo zalonog vjerovnika da zahtijeva "drugi primjereni zalog", pa on nema izbor izmeu vie alternativnih prava, kao to bi ga imao po opim pravilima o odgovornosti za nedostatke. Vjerovnik nije ovlaten da zbog nedostatka na zalogu zahtjeva raskid ugovora na temelju kojeg postoji pravni odnos osiguran zalogom, niti je ovlaten traiti smanjenje svoje obveze osigurane zalogom, nego je jedino ovlaten zahtijevati drugu stvar u zalog. Glede svega ostaloga primjenjivat e se na odgovarajui nain opa pravila obveznog prava o odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke kod naplatnih poslova (328/3). 5 9 . Ako zalogom osigurana trabina jo nije dospjela, ali se stvar koju je vjerovnik dobio u zalog kvari ili gubi na vrijednosti, zalonom vjerovniku pripada pravo na nunu prodaju zaloga. Poslui li se tim pravom, pa se zalog nuno proda, novac dobiven prodajom zaloga zamijenit e prvobitni zalog. Pretpostavke pod kojima vjerovniku pripada to pravo na to su: a/ da se zalog kvari ili gubi na vrijednosti iz nekog uzroka koji ne lei u njegovim skrivenim nedostatcima i b/ da postoji opasnost da zbog toga zalog postane nedovoljan za osiguranje njime osigurane trabine. Pod tim pretpostavkama zalonom vjerovniku pripada pravo zahtijevati da se zalog odmah proda po burzovnoj ili trinoj cijeni, pa da se kod suda poloi onoliki dio primljene kupovnine koliki je dovoljan za osiguranje vjerovnikove trabine (327/2). Zaloni dunik, moe izbjei nunu prodaju zaloga, ako se poslui facultas alternativom koju mu zakon daje. Naime, moe izbjei nunu prodaju zaloga tako to e zalonom vjerovniku dati u zamjenu neki drugi zalog kojemu vrijednost nije manja, a uvanje ne zahtijeva vei trud, trokove ili brigu nego uvanje prvobitnog zaloga. Poslui li se time, bit e zamijenjen prvobitni zalog novim. A ako se time ne poslui, pa zalog bude prodan, doi e do realne subrogacije - novac dobiven na ime kupovnine za prodani zalog stupit e na mjesto tog zaloga (u visini koja je dovoljna za osiguranje namirenja), tako da e od tada on biti zalog
Gavella
umjesto one stvari koja je prodana. Taj e novac biti poloen u sudski depozit, pa e zaloni vjerovnik, kada njegovo potraivanje dospije, a ne bude podmireno, moi zahtijevati namirenje iz tog pologa. 60. Uzimajui u obzir probleme koje za zalonog dunika moe izazivati injenica da se zalog ne nalazi u njegovom neposrednom posjedu, na pravni porepod odreenim pretpostavkama. Zaloni dunik ima pravo zahtijevati da mu zaloni vjerovnik vrati zalog i primi u zamjenu drugu stvar u zalog ako je to a/ nuno za zalonog dunika da ima u svojem posjedu stvar koju je dao u zalog i b/ stvar koju bi dao u zamjenu nije manje vrijednosti od prvobitnog zaloga, a c/ uvanje stvari koju bi dao u zamjenu ne zahtijeva vei trud, trokove ili brigu nego uvanje prvobitnog zaloga (322/4). 6 1 . I zaloni je dunik zainteresiran da zalog ne izgubi na vrijednosti. Zato i
zalonom duniku pripada pravo na nunu prodaju zaloga, pod pretpostavkama kao i dak daje zalonom duniku pravo na zamjenu zaloga zbog vlastite potrebe, ali samo
zalonom vjerovniku, te s istim uincima (327/1). U takvom sluaju ne postoji nikakvo pravo zalonog dunika da umjesto nune prodaje ishodi zamjenu zaloga drugom stvari (nema zapreke da se takvu zamjenu provede na temelju sporazuma zalonog dunika i zalonog vjerovnika, dakako - ako time ne diraju u prava
treih osoba). -
(8) Zatita zaloga 62. Povredom zalonog prava nastaje za zalonog vjerovnika pravo na zatitu, koje moe ostvariti putem suda. Zakon ovlauje zalonog vjerovnika da svakome, pa i vlasniku zaloene stvari, stavlja sve zahtjeve potrebne za zatitu njegovog zalonog prava (327). 63. Gubitkom posjeda zaloga ne prestaje zalono pravo (344/2). Ako je zaloni vjerovnik ostao bez posjeda pokretne stvari na kojoj ima dobrovoljno zalono pravo, a tu stvar bespravno posjeduje neka druga osoba - ona time vrijea njegovo zalono pravo, pa on moe od nje (pa makar ona imala i pravo vlasnitva zaloga) zahtijevati da mu preda zalog u posjed. To je tzv. vindicatio pignoris. Taj zahtjev, odnosno tuba, zalonog vjerovnika nalik je vlasnikovom vindikacijskom (reivindikacijskom, odnosno publicijanskom) zahtjevu, pa se na nj primjenjuju na odgovarajui nain ona pravila koja su postavljena za vlasnika, odnosno za predmnijevanog vlasnika, koji titi svoje pravo vlasnitva povrijeeno time to mu je stvar oduzeta iz posjeda (328/1/1). 64. Uznemirava li netko (pa makar i vlasnik) na neki drugi nain a ne oduzeem stvari zalonog vjerovnika u njegovom izvravanju ovlasti koje mu pripadaju na zalogu, a ini to bespravno, za zalonog vjerovnika time nastaje pravo da od toga zahtijeva neka ga prestane uznemirivati. Taj je zahtjev nalik vlasnikovom negatorijskom zahtjevu, pa se na nj na odgovarajui nain primjenjuju pravila poSTVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 6 7
Gavella
stavljena za vlasnika, odnosno za predmnijevanog vlasnika, koji titi svoje pravo vlasnitva negatorijskom tubom, odnosno publicijanskom negatorijskom tubom (328/2). 6 5 . Zaloni vjerovnik ima pravo zahtijevati od zalogodavca drugi primjereni zalog umjesto zaloga sa skrivenim nedostatcima (328/3), pravo zahtijevati nunu prodaju zaloga (328/4), a i inae zahtijevati to god je potrebno radi zatite njegovog prava na zalogu (328). 6 6 . Zaloni vjerovnik posjeduje stvar koju je dobio u zalog, pa ako mu netko samovlasno smeta (oduzme, uznemirava) taj njegov posjed, nastaje time za nj pravo na zatitu posjeda. (9) Vraanje zaloga 6 7 . Zaloni vjerovnik je duan vratiti zaloenu mu stvar bez odgaanja im mu bude podmirena, ili na bilo koji drugi nain prestane trabina koja je bila osigurana zalonim pravom na toj stvari (322/3). S prestankom trabine prestaje zalono pravo, ime prestaje ovlatenje dotadanjem zalonom vjerovniku da posjeduje stvar koju je dobio u zalog. Zaloni vjerovnik je duan stvar vratiti onome od koga ju je dobio u posjed, dakle zalogodavcu. Ako je vlasnik stvari netko drugi, taj e na temelju svojeg prava vlasnitva moi ishoditi da mu tu stvar preda onaj tko bi je bespravno posjedovao. 6 8 . Zaloni vjerovnik je u naelu duan vratiti zaloenu stvar bez odgaanja (322/3). Ipak je, naravno, ovlaten uskratiti njezino vraanje ako i dok ima pravni temelj da je i dalje dri u svojem posjedu. Takav mu temelj daje zakon, kao tzv. pravo retencije. Naime, ako on ima neku trabinu protiv onome kojemu treba vratiti stvar (npr. trabinu za naknadu nunih trokova, trokova uinjenih radi poboljanja zaloga, ili koju drugu), a ispunjene su pretpostavke pod kojima ima pravo da zadri (retenira) stvar dok mu ta trabina ne bude ispunjena, on ima pravo na tom temelju zadrati u svojem posjedu stvar koju bi trebao vratiti svojem duniku dok mu se ne podmiri tu trabinu. Zahtijeva li njegov dunik stvar od njega, moi e mu suprotstaviti svoj prigovor retencije. 6 9 . Dok mu jo traje zalono pravo, zaloni vjerovnik nije duan vratiti stvar niti zalogodavcu, a niti njezinom vlasniku (ako je to neka druga osoba), osim dakako u sluajevima kada je vraa u vezi sa zamjenom zaloga (322/4, 326, 327). To, naravno, ne znai da vjerovnik ne bi mogao i dobrovoljno vratiti stvar duniku ako je vrati bezuvjetno, smatrat e se da se time odrekao svojeg zalonog prava (344/2). 7 0 . Od dana kada je zalog vraen poinje tei rok zastare zahtjeva zalonog dunika protiv zalonog vjerovnika zbog pogoranja zaloene mu stvari, kao i rok zastare zahtjeva zalonog vjerovnika protiv zalonog dunika na naknadu trokova uinjenih za stvar. I jedan i drugi zahtjev zastarijevaju u roku od godinu dana od dana kada je stvar vraena (322/6).
Gavella b) Ovlasti u stadiju namirivanja (1) Pravo na namirenje i putovi njegovog ostvarenja
7 1 . Glavni i bitni sadraj svakog zalonog prava je pravo zalonog vjerovnika na namirenje (ius distrachendi), naime njegova ovlast da zalogom osiguranu trabinu, ne bude li mu ona po dospijeu ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga, ma iji taj bio (297/1). Premda je pravo na namirenje glavni i bitni sadraj njegovog zalonog prava, ono je samo virtualna ovlast zalonog vjerovnika tako dugo dok zalogom osigurana trabina ne dospije. U trenutku dospijea dunikove obveze situacija se mijenja - nastupa novi stadij djelovanja vjerovnikovog zalonog prava - stadij namirivanja trabine. U tom stadiju vjerovnikovo pravo na namirenje vie nije samo virtualno - zaloni se vjerovnik moe posluiti svojim pravom na namirenje osigurane trabine iz vrijednosti zaloga; o njegovoj volji ovisi da li e se njime posluiti, i kada (336/1). 72. Time to je nastupio stadij namirenja ne gube se uinci zalonog prava iz stadija osiguranja - zalono pravo e ih dalje odravati i omoguavati njihovo djelovanje. Oni su u prethodnom stadiju osiguravali zalonom vjerovniku priliku da, nastupi li stadij namirivanja, uzmogne svoju trabinu namiriti iz vrijednosti zaloene stvari. U stadiju namirivanja imaju istu funkciju, pa dok su i ukoliko su potrebni da bi zaloni vjerovnik mogao namiriti svoju trabinu iz vrijednosti zaloga, oni postoje i u njemu, pored prava na namirenje, iju efikasnost odravaju. 7 3 . Namirivanje zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga mogue je 1/ putem suda (336), a i 2/ izvansudskim putem (337). Pravilo je - da bi zaloni vjerovnik mogao namiriti svoju trabinu iz vrijednosti zaloga, mora se obratiti sudu i od njega ishoditi dozvolu da se zalog unovi, a na sudu je i da to unovenje provede, pa da iz time dobivenog novca namiri vjerovnikovu trabinu. Odreeno je: "pravo namirenja zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga ostvaruje zaloni vjerovnik putem suda, a po pravilima odreenim u ovom Zakonu (tj. u ZV primj. N.G.) i na nain odreen propisima o ovrsi novanih trabina, ako nije to drugo odreeno zakonom" (336/2). Time je izraeno tzv. naelo oficioznosti. Izvansudski put namirenja je zalonom vjerovniku otvoren samo izuzetno, naime samo kada je to zakonom odreeno. (2) Namirivanje puteni suda 74. Namirenje putem suda provodi se a/ putem sudske prodaje zaloga (336/2-6), ili b/ putem privremene uprave, odreene radi namirivanja iz plodova i drugih koristi (336/7). (a) Namirivanje putem sudske prodaje zaloga 7 5 . Sudski put namirenja zalogom osigurane trabine redoviti je put namirenja te trabine iz vrijednosti zaloga. Trabinu osiguranu zalogom namirit e se putem ovrne prodaje zaloga, koju na zahtjev (ovrni prijedlog) vjerovnika provodi
Gavella
sud, postupajui po pravilima Ovrnog zakona o ovrsi na pokretninama radi naplate novanih trabina (336/2). Zaloni vjerovnik ima pravo od svagdanjeg vlasnika zaloene stvari (bio taj dunik osigurane trabine, ili ne), zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga (336/3). Zaloni vjerovnik moe - bez obzira je li njegov dunik vlasnik zaloene stvari, ili je to netko drugi - po svojoj volji izabrati da li e zahtijevati namirenje svoje trabine iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svojega dunika, ili istodobno i zaloga i dunikove imovine (336/4). Odlui li se za namirenje iz vrijednosti zaloga, ali ne uspije odatle u cijelosti namiriti svoju trabinu, razliku e namirivati iz dunikove imovine (336/5). 7 6 . Zaloni vjerovnik koji eli iz vrijednosti zaloga namiriti svoju dospjelu trabinu osiguranu zalonim pravom, treba staviti svoj zahtjev za to sudu u obliku prijedloga za ovrhu (35 OZ). Sud e tom prijedlogu udovoljiti tako to e 1/ donijeti pozitivno rjeenje o ovrsi, 2/ na temelju tog rjeenja provest e se ovrnu prodaju zaloga, 3/ iz kupovnine e se namiriti vjerovnika, a 4/ eventualni e se viak novca vratiti vlasniku zaloga. (i) Prijedlog i sudska dozvola ovrhe
7 7 . Ovrhu zahtijeva zaloni vjerovnik svojim prijedlogom sudu da odredi ovrnu prodaju zaloga te namirenje iz iznosa dobivenog tom prodajom (35-36 OZ). O prijedlogu vjerovnika (kao ovrhovoditelja) odluuje sud, a udovoljit e mu ako za to postoji pravni temelj u obliku isprave o predlagateljevom pravu na namirenje - ovrne isprave,17 ili vjerodostojne isprave18 (20-33 OZ). Zaloni vjerovnik koji u asu dospijea obveze jo nema potrebnu ispravu na temelju koje bi sud mogao donijeti rjeenje o ovrsi, trebat e prethodno stvoriti taj pravni temelj. To znai da e trebati podnijeti tubu protiv zalonog dunika, kojom e od njega zahtijevati trpljenje namirenja zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga (zalona tuba). Ako sud u parnici pokrenutoj tom tubom donese presudu kojom usvaja tubeni zahtjev ili ako stranke zakljue sudsku nagodbu, ta e presuda odnosno nagodba, kada postane ovrna,19 biti ovrna isprava. Na temelju nje, zaloni
Ovrne isprave su: 1/ ovrna sudska odluka i ovrna sudska nagodba, 2/ ovrna odluka donesena u upravnom postupku i ovrna nagodba u upravnom postupku, ako glase na ispunjenje novane obveze, 3/ ovrna javnobiljenika isprava, a i 4/ ostale isprave koje su zakonom odreene za ovrne isprave (21 OZ). Vjerodostojne isprave su raun (faktura), mjenica i ek s protestom i povratnim raunom kad je to potrebno za zasnivanje potraivanja, javna isprava, izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga, po zakonu ovjerena privatna isprava i isprava, a i isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom; raunom se smatra i obraun kamate (28/1 OZ), s time da u sluaju "kad se iz vjerodostojne isprave ne vidi dospjelost potraivanja, ovrha e se odrediti ako ovrhovoditelj uz tu ispravu podnese i pisanu izjavu o tome da je trabina dospjela, te ako je oznaio dan dospjelosti" (28/3 OZ). "Sudska odluka kojom je naloeno ispunjenje trabine na neko trpljenje ili neinjenje (proputanje) ovrna je ako je postala pravomona, osim ako je u ovrnoj ispravi odreen poseban rok za usklaivanje ponaanja ovrenika s njegovom obvezom" (23/2 OZ). 7 7 0 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
19 18 17
Gavella
e vjerovnik moi predloiti ovrhu sudu i od njega ishoditi rjeenje kojim je dozvoljava (tzv. dozvolu izvrenja), da bi mogao u daljnjem ovrnom postupku ostvariti svoje pravo na namirenje iz vrijednosti zaloga. 78. Nae li sud da je vjerovnikov prijedlog utemeljen na odgovarajuoj ovrnoj odnosno vjerodostojnoj ispravi, dozvolit e ovrhu - donijet e rjeenje o ovrsi (tzv. dozvolu ovrhe, dozvolu izvrenja). Time e rjeenjem sud 1/ narediti zalonom duniku (ovreniku) da u roku od 8 dana (a u mjeninim predmetima - u roku od tri dana) ispuni trabinu zajedno s trokovima i 2/ odrediti ovrhu, naime odrediti prodaju zaloga radi namirenja vjerovnikove trabine (37-38 OZ).20 Na temelju tog rjeenja provest e se namirenje po propisima o provoenju ovrhe na pokretninama radi naplate novane trabine (126-148 OZ).21 22 79. Poto je neki zaloni vjerovnik dostavljanjem prijedloga za ovrhu pokrenuo ovrni postupak radi namirenja svoje trabine iz vrijednosti zaloga, nastalo je za osobu koja takoer ima na istom zalogu zalono pravo za osiguranje neke svoje trabine, pravo da otkupi onu trabinu zbog koje se provodi taj ovrni postupak (336/6). To se pravo naziva ius offerendi.23 Otkupivi tu trabinu, postat e ta osoba zalonim vjerovnikom, pa e o njezinoj volji ovisiti da li e i dalje voditi ovrni postupak za namirenje te trabine. To joj omoguuje da izbjegne prodaju zaloga u
20 Dunik moe rjeenje o ovrsi pobijati pravnim lijekovima, osporavajui dopustivost ovrhe (46-54 OZ). Trea osoba koja tvrdi da glede predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprjeava ovrhu, moe pobijati rjeenje o ovrsi svojim izlunim prigovorom, odnosno tubom, traei da se ovrha na tom predmetu proglasi nedoputenom (55-57 OZ). 21 Sud e provoditi ovrne radnje ne ekajui da postane rjeenje o ovrsi, koje je donijeto na temelju ovrne isprave (npr., ovrna presude) postane pravomono; ali cilj ovrhe - prisilnu prodaju zaloga i namirenje trabine, ipak ne smije ostvariti prije pravomonosti tog rjeenja (40/1-3 OZ). Ali, ako je ovrha dozvoljena na temelju vjerodostojne isprave (npr. rauna, ili izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga) tada sud ne moe provoditi ikakve ovrne radnje prije pravomonosti rjeenja o toj dozvoli ovrhe (40/3 OZ). 22 Kada je ovrha ve provedena, ali za nju nije bilo valjanog materijalnopravnog temelja (1/ ovrna isprava bude pravomono ukinuta, preinaena, ponitena, stavljena izvan snage ili bude na drugu nain utvreno da je bez pravnog uinka, ili 2/ vjerovnik bude namiren i izvansudski i u ovrnom postupku) - ovrsenik moe ishoditi protuovrhu, naime da sud u istom ovrnom postupku naredi ovrhovoditelju da vrati ono to je ovrhom dobio (58-60 OZ). Prijedlog za protuovrhu moe podnijeti samo u roku od tri mjeseca od dana kada je ovrsenik saznao za razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od jedne godine od dana dovretka ovrnog postupka (58/5 OZ); nakon isteka toga roka ovrsenik nee vie moi zahtijevati protuovrhu, nego e svoje pravo moi ostvarivati samo putem parnice (58/6 OZ). (U naelu mu se parnini put za ostvarenje njegovog prava otvara tek istekom ovih rokova, jer dok mu je put protuovrhe otvoren, parnini mu je u naelu bio zatvoren - 58/6 OZ). Sve to je kazano o protuovrsi vrijedi samo za sluaj da je ovrha bila voena na prijedlog ovrhovoditelja; ako je bila voena po slubenoj dunosti - nema mogunosti protuovrhe, nego ovreniku stoji na raspolaganju samo parnini put za ispravljanje posljedica materijalnopravno neosnovane ovrhe (58/7 OZ).
To je pravo ispuniti tuu trabinu (onu zbog koje se vodi ovrha), u kojem e sluaju doi do subrogacije (299-304 ZOO), dakle otkupa ispunjene trabine. . ,> STVARNO PRAVO Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 7 7 1
23
Gavella
trenutku koji je za nju nepovoljan. Ovo pravo otkupa prestaje najkasnije s poetkom javne prodaje zaloga (336/6).
(ii) Prodaja zaloga
8 0 . Sud koji provodi ovrhu (to nije uvijek isti onaj sud koji je donio rjeenje o ovrsi), procijenit e zalog, te e odrediti nain prodaje i potom je provesti.24 Prigodom odreivanja naina prodaje zaloga, vodit e rauna o tome da stvar proda po to je mogue vioj cijeni. Sud moe odrediti da se zalog 1/ proda tzv. neposrednom pogodbom s kupcem, ili 2/ na tzv. usmenoj javnoj drabi (141 OZ). Unovenje zaloga prodajom na usmenoj javnoj drabi odredit e kada se trebaju unoviti stvari vee vrijednosti, a u postojeoj se situaciji moe oekivati da bi se na drabi moglo za njih dobiti vei iznos novca i od procijenjene vrijednosti (141/4).
(a) Prodaja neposrednom pogodbom
8 1 . Prodaja zaloga neposrednom pogodbom je naziv za prodaju stvari koju se unovuje u ovrnom postupku, a koju sklapa - s jedne strane - kupac stvari koju se u tom postupku prodaje, a s druge strane - sudski ovritelj ili od suda odreena osoba koja obavlja komisione poslove, postupajui pritom na raun ovrenika (zalonog dunika). Sudski ovritelj prodaje stvar u ime i za raun ovrenika (dakle kao svojevrsni zastupnik ovrenika, na temelju ovlasti koja za sud proizlazi iz zakona); ali ako stvari prodaje osoba koja obavlja komisijske poslove, ona je prodaje u svoje ime, a za raun ovrenika (141/3).25 Kupac stjee pravo vlasnitva stvari po opim pravilima o stjecanju prava vlasnitva - kada mu na temelju tako zakljuenog pravnog posla stvar koju je kupio bude predana u samostalan posjed.
(b) Prodaja na sudskoj usmenoj javnoj drabi '
8 2 . Sudska usmena javna draba (odnosno javna sudska prodaja) je naziv za specifinu prodaju stvari koju u ovrnom postupku provodi tijelo javne vlasti sud. Iako se u zakonu i u praksi naziva prodajom (jer gospodarski igra ulogu unovenja stvari kao i prodaja) te se govori o kupcu na drabi, po svojoj pravnoj prirodi to zapravo nije prodaja, nego sluaj javnog obeanja nagrade (229-233 ZOO). Sud, naime, za raun ovrenika (zalonog dunika) javno oglaava javnu drabu, obeavajui da e zalog stei u vlasnitvo onaj sudionik te drabe26 koji do
Opa pravila o provedbi ovrhe, pravnim lijekovima, prigovorima tree osobe, protuovrsi te odgodi, obustavi i zavretku ovrhe sadre lanci 39-68 OZ. 25 Komisionar nije zastupnik ovrenika. Komisionar postupa u svoje ime, a na temelju ovlasti koju mu je dao ovrni sud u ulozi svojevrsnog ovrenikovog zastupnika (na temelju ovlasti koje za sud proizlaze iz zakona). 26 Na javnoj drabi mogu sudjelovati kao potencijalni "kupci" u pravilu bilo koje osobe (s izuzetkom samog zalonog dunika, s izuzetkom osobe koja slubeno sudjeluje u postupku prodaje, a i s izuzetkom onih osoba koje po odredbama nekog posebnog zakona ne bi mogle postati vlasnicima stvari koju se prodaje). 7 7 2 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
24
Gavella
njezinog okonanja bude najbolji nuditelj, ako budu ispunjene i ostale pretpostavke odreene procesnim pravilima (141/5 OZ). Javnu drabu provodi u pravilu sudski ovritelj, ali sud moe umjesto njemu povjeriti provedbu drabe javnom biljeniku (141/2 OZ). Osoba koja provodi javnu drabu radi na raun ovrenika-zalonog dunika, ali pritom postupa kao slubena osoba, pa je vezana procesnopravnim pravilima. Stvar se na usmenoj javnoj drabi prodaje najboljem ponuditelju. Ne bi mu je se smjelo prodati za cijenu manju od dvije treine procijenjene vrijednosti (142/1 OZ), ali to vrijedi samo za drabu koja se odrava po prvi puta. Ne bude li stvar prodana na prvoj drabi na kojoj je nuena, sud e na prijedlog jedne ili druge strane odrediti novu drabu, a na njoj se stvar moe prodati i ispod te cijene, no ne za manje od treine procijenjene vrijednosti (142/2 OZ). Sudionik drabe koji je do njezinog okonanja stavio najviu ponudu (najbolji ponuditelj), ima - ako su ispunjene sve ostale pretpostavke odreene procesnim pravilima - pravo da vlasnitvo zaloga dodijeli njemu slubena osoba koja provodi javnu drabu u ime suda, a za raun ovrenika-zalonog dunika.27 Pravni temelj tog njegovog stjecanja je pravo da stekne vlasnitvo stvari koju se prodavalo na javnoj drabi, jer je ispunio sve ono to se trailo za stjecanje prava vlasnitva. On - tzv. kupac, stjee na tom temelju pravo vlasnitva te stvari kada mu je u samostalan posjed preda slubena osoba koja u ime suda, a za raun zalonog dunika, provodi javnu drabu (143/4 OZ). 2S 83. Kupac - ako je prigodom stjecanja postupao u dobroj vjeri - stekao je u vlasnitvo stvar koju je na ovrnoj prodaji kupio i koja mu je predana, ak i u sluaju da je vlasnik stvari bio neka druga osoba, a ne ona koja je materijalnopravno bila duna trpjeti prodaju svoje stvari radi namirenja trabine zalonog vjerovnika (118). No, budui da nije posrijedi naplatni pravni posao (nego specifino jednostrano javno obeanje nagrade, s javnopravnim elementom) to - ako stvar ima nedostatke - kupac nema prava koja bi inae proizlazila iz prodavateljeve odgovornosti za nedostatke stvari koja je objekt naplatnog posla (143/5 OZ).
(iii) Namirivanje vjerovnika
84. Zaloena stvar je prodana (unovena) u ostvarivanju prava zalonog vjerovnika da iz vrijednosti zaloene stvari namiruje potraivanje koje mu je osigurano zalogom. Novac pribavljen tom prodajom, posluit e za namirivanje vjerovnika. Sud e donijeti rjeenje o namirenju iz toga novca, pa e na temelju tog rjeenja sud isplatiti vjerovniku iznos odreen tim rjeenjem, ime e vjerovnikova trabina biti ispunjena. Trabina koja je namirena, prestala je time to je ispunjena (295/1 ZOO). Ako novac dobiven prodajom (unovenjem) zaloga ne bi dostajao za
27 Na tom temelju je kupac duan odmah nakon zakljuenja drabe platiti cijenu i preuzeti stvar (inae e u pravilu prestati obveza da mu stvar bude predana) (143/1-2 OZ). 28
"Kupac ...postaje vlasnik kupljenih nekretnina njihovim preuzimanjem" (143/4). Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 7 3
STVARNO PRAVO
Gavella
potpuno namirenje cijele vjerovnikove trabine, odreen je redoslijed po kojem se provodi namirenje. Taj je: prvo se namiruju trokovi ovrnog postupka, potom oni trokovi koji su odreeni u ovrnoj ispravi, iza toga se namiruje kamata do dana unovenja stvari, a tek na kraju - glavna trabina (144/1). Ako trabina nije ispunjena u cijelosti, tada i nadalje postoji njezin neispunjeni dio, a time i odgovarajua dunikova obveza. Ispunjenje tog preostalog dijela moe vjerovnik zahtijevati od svojeg osobnog dunika. 8 5 . Ista stvar moe biti objektom vie prava koja sva ovlauju na namirenje iz novca dobivenog njezinom prodajom, tovie - ona je veoma esto objektom barem nekoliko takvih prava. Situacija je u tom pogledu sljedea. 1/ Stvar moe biti objektom nekoliko zalonih prava, u kojem sluaju sva ona ovlauju na namirenje iz novca dobivenog tom prodajom, bez obzira to je dozvola za ovrhu prodajom stvari dana radi namirenja samo nekog od njih, kao i bez obzira to moda jo nisu ni dospjele sve trabine koje su njima osigurane (105 OZ). 2/ Na namirivanje iz vrijednosti prodane stvari ovlatena je i osoba koja je do unovenja stvari imala na njoj pravo osobne slunosti (pravo plodouivanja, pravo uporabe), a ono joj je prestalo ovrnim unovenjem, pa joj je umjesto tog prava pripalo pravo da joj se iz novca dobivenog unovenjem stvari naknadi vrijednost prava koje je izgubila. I konano (ali nipoto zanemarivo) 3/ nakon ovrne prodaje stvari mogu pravo namirenja iz njome dobivenog novca imati i tzv. indirektni zaloni vjerovnici, naime subjekti koji na temelju zakona imaju pravo namiriti neke svoje trabine iz novca dobivenog unovenjem stvari u ovrnom postupku, iako im nije pripadalo nikakvo zalono pravo na toj stvari, niti se ovrha vodila radi namirivanja tih njihovih trabina (105 OZ, 82 OZ). 29 O moguem postojanju svih tih prava treba voditi rauna zaloni vjerovnik kada zahtijeva namirenje svoje trabine iz vrijednosti zaloga, jer bi se moglo desiti da e se zalog prodati, ali da e se prije trabine tog zalonog vjerovnika namirivati neke druge, pa nee biti dovoljno novca da se u cijelosti namiri i njegovu, bez obzira to se zalog unovava na njegov zahtjev (prijedlog). 8 6 . Kada postoji vie prava koja sva ovlauju na namirivanje iz novca dobivenog ovrnom prodajom stvari, svi e njihovi nositelji pretendirati na namirenje svojih trabine, ali nerijetko nee biti dovoljno novca da bi ih se sva moglo namiriti u cijelosti. Zato se po samom zakonu uspostavlja red prvenstva za namirivanje iz novca dobivenog unovenjem zaloene stvari (prioritetni red, red prvenstva, redoslijed namirenja, rang prava na namirenje). Taj se red formira na temelju zakona, i to po naelu - raniji u vremenu, jai u pravu (prior tempore potior iure). SvaRije je o a/ trabinama Republike Hrvatske i jedinice lokalne samouprave i uprave na temelju poreza i drugih pristojbi za posljednjih godinu dana, kao i u posljednjih godinu dana dospjelim trabinama koje b/ fizike osobe imaju na temelju prava na zakonsko uzdravanje, b/ trabinama na temelju prava na naknadu tete zbog naruenog zdravlja, smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti, izgubljenog uzdravanja zbog smrti davatelja uzdravanja, kao i c/ trabinama doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje (105, 106/1/3 OZ). 7 7 4 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
29
Gavella
ko pojedino zalono pravo na pokretnini - bez obzira je li dobrovoljno, sudsko ili zakonsko - dobiva u tom redu svoje mjesto prema trenutku svojeg nastanka, ako zakonom nije to drugo odreeno (302 ZV, 145 OZ). 30 Samo ako to odredi neki posebni zakon, imat e neka zalona prava drukije, privilegirano (prioritetno) mjesto u tom redu. Isto e tako i trabine tzv. indirektnih zalonih vjerovnika imati ono mjesto u redu namirenja koje im odreuje zakon (a esto je to privilegirano mjesto). U ovako stvorenom redu za namirivanje iz vrijednosti neke stvari, svako pravo koje ovlauje na namirenje ima svoje mjesto, pri emu trokovi ovrnog postupka, trokovi odreeni ovrnom ispravom i kamata imaju isti red namirenja kao i glavna trabina (145/1 i 3 OZ). Isto mjesto u tom redu zauzimat e sva ona prava (svako sa trokovima i kamatama) koja su nastala istodobno, kao i ona za koja je zakonom odreen isti red prvenstva (zakon to ponekad ini kada odreuje neko privilegirano mjestu u prvenstvenom redu, osobito kada je rije o vie tzv. indirektnih zalonih vjerovnika). 87. Radi namirenja vie prava koja sva ovlauju na namirenje iz novca dobivenog prodajom iste pokretne stvari, sud e - nakon odranog roita za diobu tog novca - donijeti rjeenje o namirenju, a po pravilu da se vie vjerovnika namiruju iz prodajne cijene onim redom kojim su stekli zalono pravo, ako zakonom za odreene trabine nije propisano prvenstveno pravo namirenja (145/1 OZ), te da se vjerovnici istog reda, koji se iz prodajne cijene ne mogu potpuno namiriti, namiruju razmjerno iznosima svojih trabina (145/2 OZ). Sud e, dakle, rjeenjem o namirenju odrediti da se onom vjerovniku (zalonom vjerovniku, odnosno drugom vjerovniku koji ima pravo na namirivanja iz vrijednosti zaloga) koji je prvi na redu za namirenje, preda od novca dobivenog prodajom stvari onoliko koliko je potrebno da bi bila u cijelosti namirena njegova trabina (zajedno s trokovima i kamatama na koje ima pravo). Ne iscrpi li se time cijela svota novca dobivenog prodajom stvari, sud e rjeenjem o namirenju odrediti da se od preostalog dijela preda vjerovniku koji je drugi na redu onoliko koliko je potrebno za njegovo namirenje u cijelosti. Itd, sve dok ima novca za podmirivanje trabina glede kojih postoji pravo na namirenje. Onom vjerovniku, odnosno vjerovnicima, za koje je tim rjeenjem odlueno da se namiruju iz novca dobivenog prodajom stvari, sud e predati svotu novca na koju imaju pravo. Time e oni stei pravo vlasnitva na primljenom novcu, a prestat e njihove trabine - ako i ukoliko su im namirene. Ostanu li zbog ovakvog naina namirivanja neke trabine u cijelosti ili djelomino nenamirene, one postoje i nadalje, samo to vie nisu osigurane zalonim pravom. Zalona su prava prestala time to je stvar prodana, a dobiveni novac utroen na namirivanje zalonih vjerovnika.
30 1 pravo na namirenje naknade za osobnu slunost koja je prestala ovrnim unovenjem stvari, ima ono mjesto u tom prvenstvenom redu koje mu pripada prema trenutku kada je bilo nastalo pravo slunosti koje se naknauje. Na temelju zakona mogu postojati (i postoje) iznimke od naela da mjesto u redu za namirivanje ovisi o trenutku nastanka prava. ;.,:,v
STVARNO PRAVO

(iv) Vraanje vika novca
Gavella
8 8 . Zalog je bio u vlasnitvu zalonog dunika dok nije bio prodan. Time to je prodan, zalog je izaao iz dunikove imovine (imovinske mase), a umjesto njega je u nju ula ona svota novca koja je za nj dobivena kao kupovnina. Ako je nakon potpunog namirenja svih zalonih vjerovnika i drugih osoba koje imaju pravo namirenja svojih trabina iz vrijednosti zaloga, preostao neki viak (hvperocha, superfluum), taj pripada zalonom duniku - tko je bio vlasnik zaloene stvari, taj je naravno i vlasnik vika koji je preostao nakon to su podmirene sve trabine koje su njihovi vjerovnici imali pravo namiriti iz vrijednosti zaloga (336/5). Njemu taj viak pripada, pa mu ga se treba predati. Sud e rjeenjem o namirenju odrediti predaju svog preostalog novca osobi koja je bila vlasnik prodane stvari, pa e tu predaju i izvriti (144/2 OZ).
(b) Privremena uprava i namirivanje iz plodova i drugih koristi
8 9 . Namirenje zalogom osigurane trabine mora biti iz vrijednosti zaloga, ali nije uvijek nuno da bude provedeno putem prodaje zaloene stvari radi namirenja iz njezine vrijednosti. Prodaja zaloga esto nije u interesu zalonog vjerovnika, jer prijeti opasnost da nee biti mogue iz novca dobivenog prodajom zaloga namiriti cijelu zalogom osiguranu trabinu. No predmet zalonog prava nije samo ona stvar koja je zalog, nego su to ujedno i (ako nije drukije odreeno) sve njezine pripadnosti (298/4). Za zalonog vjerovnika - ako mu je zalog stvar sposobna da daje plodove i druge koristi koje bi se moglo unoviti - moglo bi biti pogodnije da svoju trabinu namiruje unovavanjem plodova odnosno drugih koristi od tog zaloga. Mogunost za to postoji. Naime, ako je zalog takva stvar koja je sposobna davati plodove i druge koristi koje se mogu unoviti, zaloni vjerovnik je ovlaten zahtijevati od suda da uspostavi privremenu upravu zalogom i postavi upravitelja koji e biti ovlaten da ubire plodove i druge koristi od njega, pa da ih unovava, s time da e biti duan dobivene iznose poloiti u sud radi namirenja iz tog pologa (336/7).31
(3) Namirivanje izvansudskim putem (a) Openito
90. Zalonom je vjerovniku otvoren izvansudski put namirenja njegove dospjele, zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga, jedino ako 1/ ima pravo na namirivanje izvansudskim unovenjem zaloga (337/1-4), 2/ ako se namiruje iz zaloenog mu gotovog novca (337/5) i 3/ ako se namiruje prebijanjem vrijednosti plodova i drugih koristi od zaloga (337/6). 9 1 . Vjerovnik koji bi svoje pravo na namirenje neovlateno ostvarivao izvansudskim putem, odgovarao bi za svaku tetu koja bi odatle proizila. A i kada je Ovrni zakon na alost ne sadri posebne odredbe o postupanju suda u_ sluaju kada se zahtijeva ovrha putem privremene uprave, ali to ne moe biti smetnja da zaloni vjerovnik ostvaruje putem suda pravo koje mu pripada na temelju odredbe lanka 336. stavak 7. ZV.
31
Gavella
dodue ovlaten da svoje pravo na namirenje ostvaruje izvansudski, ali je on zalog prodao izvansudski, no drukije nego to ga je bio ovlaten prodati (u pravilu je ovlaten samo da ga proda na drabi, i to javnoj, makar izvansudskoj), takoer e odgovarati za svaku tetu koja bi odatle proizila (337/7).
(b) Pravo na namirivan/e izvansudskom prodajom zaloga
92. Pravo zalonog vjerovnika da izvansudski namiruje svoju trabinu iz vrijednosti zaloga, u naelu postoji samo ako mu ga je dao zaloni dunik svojim valjanim doputenjem za takav nain namirivanja (337). Da bi ovlaivalo na izvansudsko namirivanje, doputenje treba biti valjani pravni posao zalonog dunika, uinjen u pisanom obliku jo u trenutku osnivanja zalonog prava, ili naknadno (337/1). Pravo na izvansudsko namirenje pripada zalonom vjerovniku na temelju zakona (i bez doputenja zalonog dunika) - ako je zalog dan za osiguranje trabine iz trgovakog posla, no ipak mu ne pripada ako je zaloni dunik izriito iskljuio mogunost izvansudskog namirivanja jo u trenutku osnivanja zaloga (ne i naknadno) (337/2). 9 3 . Zaloni vjerovnik koji je ovlaten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, u pravilu ga je ovlaten ostvarivati jedino putem javne drabe (javnog nadmetanja), dakle unovenjem zaloga na drabi koja moe biti i privatna (ne mora biti sudska), ali mora biti javna (javno oglaena). Jedino u sluaju da je vjerovnik ovlaten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem iz zaloga koji ima burzovnu ili trinu cijenu, on ga nije duan prodavati na javnoj drabi, nego ga moe prodati za tu cijenu "iz slobodne ruke", putem osobe koja je javno ovlatena za prodaju na burzi, odnosno za javne prodaje takvih stvari (337/4). Bilo koji drugi nain izvansudskog ostvarivanja prava na namirenje doputen je samo a/ ako je to u danim okolnostima jedini mogui nain za ostvarenje prava na namirenje, ili je b/ zalonom vjerovniku dano pravo na takav nain namirenja pravnim poslom ili zakonom (337/3). 94. U svakom sluaju zaloni dunik ima pravo zahtijevati obraun od zalonog vjerovnika koji je izvansudski namirivao svoju trabinu, kao i predaju svega to je viak, preostao nakon tog namirenja.
(c) Namirivanje uzimanjem zaloenog gotovog novca
9 5 . Zaloni dunik je ovlaten namiriti svoju dospjelu trabinu izvansudskim putem ako mu je u zalog dan gotov novac - gotov se novac ne prodaje, nego e se zaloni vjerovnik namirivati upravo iz novca koji mu je zaloen tako to e nakon dospijea trabine za sebe uzeti odgovarajui iznos (337/5/1). ,
(d) Namirivanje prebijanjem vrijednosti plodova i drugih koristi od zaloga
96. Zaloni dunik je ovlaten namirivati svoju trabinu izvansudskim putem, ako za sebe uzme plodove i druge koristi od zaloga koji neposredno posjeduje, pod pretpostavkom a/ da ti pripadaju zalonom duniku i b/ da ih je ovlaten za seSTVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 7 7
Gavella
be uzeti (ubrati) (322/2-3). Vrijednost plodova koje je ovlateno ubrao, prebija se po samom zakonu s njegovom trabinom (u prvom redu s trokovima na iju naknadu on ima pravo, zatim s kamatama koje mu duguje dunik, a potom s glavnicom), a isto je i s vrijednou koristi koje je zaloni vjerovnik ovlateno imao od zaloga (337/6). Vrijednost toga se prebija ve u trenutku ubiranja, makar trabina jo i nije dospjela (337/6), pa se ona tako postupno smanjuje. Zato je zaloni dunik ovlaten u svakom trenutku zahtijevati da mu zaloni vjerovnik o svojem troku izda priznanicu o tom prijeboju (337/6/1), a uskrati li mu to zaloni vjerovnik - moi e dunik putem suda ishoditi utvrenje da je do prijeboja dolo i koliko se time smanjila njegova obveza osigurana zalogom. 5. Prestanak 9 7 . Zalono pravo moe prestati zbog uzroka koji neposredno djeluju na samo to pravo, ali i zbog uzroka koji na njega djeluju posredstvom svojeg djelovanja na ostale elemente zalonog odnosa (predmet, osiguranu trabinu, osobe). Prestanak moe biti apsolutan i relativan. Zalono je pravo prestalo apsolutno kada vie ne pripada niti jednom pravnom subjektu; prestalo je samo relativno, ako je dodue prestalo pripadati svojem dotadanjem nositelju, ali je nastavilo egzistirati kao pravo neke druge osobe. Relativan prestanak je samo nalije translacije zalonog prava - s dotadanjega nositelja ono prelazi na novoga. O prelaenju i nasljeivanju zalonog prava govorimo posebno, pa glede relativnog prestanka samo upuujemo na to izlaganje. Ovdje emo se baviti iskljuivo apsolutnim prestankom zalonog prava. Napominjemo da prestanak zalonog prava koje osigurava odreenu trabinu, ne utjee na postojanje te trabine - trabina moe postojati nezavisno od zalonog prava, pa prestankom zalonog prava ne prestaje ta trabina, nego ona samo od tada vie nije osigurana tim zalonim pravom (301/8). Dobrovoljno zalono pravo na pokretnini prestaje apsolutno: 1/ propau zaloga, 2/ odreknuem, 3/ istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta, 4/ prestankom osigurane trabine, 5/ prestankom zalonog vjerovnika i 6/ rastereenjem. 9 8 . Zalono pravo prestaje propau zaloga (343), jer ne moe egzistirati bez objekta. Tako e zalono pravo prestati, ako propadne (bude unitena) stvar koja mu je bila objektom, a isto i ako stvar bude stavljena izvan prometa (tonije - ako doe do promjene njenog pravnog statusa zbog koje ona vie nije sposobna da bude objektom zalonog prava).32 No, treba upozoriti na sljedee, a/ Zalono pravo ne prestaje, ako se zaloena stvar sjedinila s drugom samo privremeno, naime moe i smije se od nje odvojiti (148/1-2). b/ Zalono pravo ne prestaje niti ako je propali objekt zamijenjen surogatom, nego ono nastavlja egzistirati kao teret tog surogata (npr. naknade za ekspropriranu stvar, osigurnine, naknade tete) (301/4). Moemo kazati - kad god stvar koja je bila objektom zaloga nastavlja egzistirati u
32 Stvar je propala i ako je izgubila svoju samostalnost i identitet, pa e zalono pravo prestati i ako se zaloena stvar sjedini s nekom drugom stvari u novu stvar, ako priraste nekoj drugoj stvari, ili bude preraena u novu stvar. ., , , ; , ,
STVARNO PRAVO
Gavella
nekom drugom obliku, takvom da i nadalje moe sluiti kao zalog, zalono pravo ne prestaje nego nastavlja egzistirati na tome (npr. suvlasnikom dijelu nove stvari koji je pripao zalonom duniku nakon to je njegova stvar preraena u tu novu stvar, na pravu na naknadu tete za unitenu zaloenu stvar i si.). Samo ako je zalog zaista propao ne ostavivi nita na emu bi se mogla nastaviti egzistencija zalonog prava, njegovom propau prestalo je zalono pravo koje ga je do tada teretilo.33 S propau zaloga izjednaena je i njegova ovrna prodaja - ovrnom prodajom prestaju sva zalona prava koja su do tada teretila zaloenu pokretnu stvar (145 OZ). 99. Zalono pravo prestaje odreknuem od zalonog prava (344). Zaloni vjerovnik moe svojim pravom raspolagati tako da ga se odrekne, u kojem e sluaju to zalono pravo prestati, ali e i dalje postojati trabina koju je ono osiguravalo (301/8). Zaloni e se vjerovnik odrei svog zalonog prava jednostranim oitovanjem svoje volje, koje naravno mora biti valjano. Za valjanost odreknua ne trai se nikakav poseban oblik, pa niti izriitost oitovanja volje - esto e odreknue biti uinjeno upravo konkludentnom radnjom, kao to je bezuvjetno vraanje posjeda zaloene stvari njezinom vlasniku. Uzima se da se zaloni vjerovnik odrekao zalonog prava ako je posjed zaloga bezuvjetno vratio zalonom duniku (344/2), dok inae zalono pravo ne prestaje time to je zaloni vjerovnik izgubio posjed zaloga. Kada trabina koja je osigurana zalogom pripada nekolicini vjerovnika, zalonog se prava mogu valjano odrei samo svi oni zajedno (odnosno jedan od njih, uz pristanak ostalih) (344/3). Zaloni vjerovnik se ne moe valjano odrei zalonog prava koje osigurava njegovu trabinu koja je optereena tuim podzalonim pravom, ili tuim pravom osobne slunosti (osim, dakako, ako bi ovlatenici tih prava pristali na to njegovo odreknue od zalonog prava) (344/4). 100. Zalono pravo koje je osnovano uz ogranienje nekim zavrnim rokom (dies ad quem) ili raskidnim (rezolutivnim) uvjetom, prestaje istekom tog roka odnosno ispunjenjem raskidnog uvjeta (345). Zalono e pravo time prestati, bez obzira to e moda jo i dalje postoji trabina koju ono osigurava. (Dakako, ako je trabina bila ograniena istim uvjetom ili rokom, prestat e istovremeno oboje). 1 0 1 . Zalono pravo postoji da bi osiguravalo neku odreenu trabinu, pa kao neizbjena posljedica akcesornosti zalonog prava - zajedno s apsolutnim prestankom cijele osigurane trabine prestaje i zalono pravo koje mu osigurava (346). No
(ako nije to drugo zakonom odreeno), zalono pravo prestaje samo ako je osigurana trabina prestala cijela, ukljuujui i sve sporedne trabine kamata i trokova (346), jer se u naelu smanjenjem trabine ne smanjuje optereenje zaloga (301/5).
33
Od propasti zaloga treba razlikovati gubitak posjeda zaloga. Time to je zaloni vjerovnik izgubio posjed zaloga, nastupile su faktine smetnje za ostvarivanje ovlasti koje dobrovoljno zalono pravo na pokretnini daje svojem nositelju, ali to samo za sebe jo ne ukida zalono pravo ono traje i dalje, ba kao to i dalje traje pravo vlasnitva na stvari unato gubitku posjeda te
stvari. . . . . . -,...,.,.._,,... .. .... ,
STVARNO PRAVO
Gavella
Zalono pravo prestaje samim prestankom cijele osigurane trabine i u asu njezina prestanka, pri emu ne igra ulogu razlog zbog kojeg je trabina prestala - zalono pravo prestaje bez obzira je li trabina prestala zbog ispunjenja, ili zbog prijeboja, otpusta duga, sjedinjenja u istoj osobi uloge vjerovnika i dunika zalogom osiguranog potraivanja (konfuzije), zbog raskida, obnove (novacije), ili na bilo koji drugi nain na koji moe prestati trabina.34 Tako zalono pravo prestaje s prestankom osigurane trabine, ali druge promjene u obveznom odnosu, one kojima se mijenja, ali ne prestaje, niti gubi svoj identitet trabina osigurana zalonim pravom - nee uzrokovati prestanak zalonog prava.35 Posebno treba podsjetiti da zastarom ne prestaje trabina, niti vjerovnikovo zalono pravo - tovie, vjerovnik je ovlaten da svoju trabinu koja je osigurana zalonim pravom, namiruje iz vrijednosti zaloga i nakon to je zastarjela. Jedino mu se zastarom donekle suzilo pravo na namirenje iz vrijednosti zaloga, jer je nakon zastare ovlaten da iz vrijednosti zaloga namiruje svoju glavnu trabinu, ali ne i zastarjele trabine kamata i drugih povremenih davanja (l. 368. ZOO). 102. Zalono pravo pravne osobe koja je prestala postojati, a nema sveopeg pravnog sljednika, prestaje gubitkom vjerovnikove pravne osobnosti (350). U pravilu ne prestaje zalono pravo apsolutno time to je prestala osobnost njegovog dotadanjeg nositelja - ono, zajedno s trabinom koju osigurava, prelazi na njegovog pravnog sljednika, pa taj postaje zaloni vjerovnik umjesto prednika. Jedino kada je zaloni vjerovnik pravna osoba, moe se dogoditi da ona izgubi svoju pravnu osobnost (prestane postojati), a da nema sveopeg pravnog sljednika (univerzalnog sukcesora). U takvom sluaju zalono pravo ne postaje niije - nitko nije ovlaten da uzme zalog u posjed i tako po uzoru na stjecanje prava vlasnitva prisvojenjem (okupacijom) stekne prisvojenjem pravo vlasnitva. 1 0 3 . Pravni poredak moe, teei postizanju nekog pravno-politikog cilja, posebnim zakonom odrediti tzv. rastereenje od zalonih prava, naime ukidanje zalonih prava pod odreenim pretpostavkama. Ispunjenjem tih pretpostavki koje je za to odredio poseban zakon, prestaju (ukidaju se) sva ona zalona prava glede kojih su te pretpostavke ispunjene (352). To e sa stajalita zalonog dunika biti rastereenje one njegove stvari koja je do tada bila optereena zalonim pravom, ali sa stajalita zalonog dunika to e redovito imati znaaj izvlatenja. U takvom sluaju zaloni e vjerovnik imati pravo na punu naknadu za zalono pravo koje mu je zakonom ukinuto, a isto e tako imati pravo na punu naknadu i svi nositelji
Ako je trabina bila ograniena raskidnim uvjetom, ili zavrnim rokom (301/2), ona e prestati ispunjenjem tog uvjeta odnosno istekom roka, a s njom e prestati i zalono pravo koje je osigurava.
35 Za sluajeve kada trabina dodue nije apsolutno prestala, nego je prenesena na drugog vjerovnika (relativan prestanak radi promjene dunika, ili ustupa ugovora), postavljeno je pravilo da "prijee li na bilo kojem pravnom temelju trabina osigurana zalonim pravom na drugu osobu, na nju je time ujedno prelo i to zalono pravo bez posebnog pravnog temelja za to i bez posebnog naina stjecanja, osim ako je to drugo bilo odreeno" (319). 34
STVARNO PRAVO
Gavella
stvarnih prava na onoj trabini koja je bila osigurana ukinutim zalonim pravom (plodouivatelji, zaloni i podzaloni vjerovnici) (352/3). 104. Zalona prava koja terete pokretninu prestaju ovrnom prodajom zaloga, pa se iz kupovnine sva ona namiruju, prema svojem mjestu u prvenstvenom redu 36 (u (145,146 i 81/2 OZ). Prestanak zalonih prava koje terete nekretninu otuenu ovrnom prodajom, zbiva se bez obzira je li ovrha voena na zahtjev (prijedlog) nekog od zalonih vjerovnika, ili nekog od vlasnikovih osobnih vjerovnika koji je radi namirenja svoje novane trabine od njega ishodio dozvolu i provoenje ovrhe na toj pokretnini (kao dijelu imovine svojeg osobnog dunika). Zbog ovrne prodaje prestaju sva zalona prava (osim onih za koja je kupac preuzeo dugove), bez obzira kojim podvrstama zalonog prava ona pripadaju. 105. U naem suvremenom pravnom poretku zalono pravo ne prestaje tzv. konsolidacijom (consolidatio, uvrenje). Dok se insistiralo na tome da ograniena stvarna prava mogu postojati samo na tuoj stvari, smatralo se da niti zalono pravo ne moe pripadati istoj osobi kojoj pripada u vlasnitvo stvar koja je zalog. Slijedom toga, ako bi zaloni vjerovnik stekao vlasnitvo one stvari koja je predmet njegovog zalonog prava (npr. nasljeivanjem), ili ako bi vlasnik zaloga stekao trabinu osiguranu zalonim pravom (npr. ustupom), po tome bi uenju zalono pravo time neizbjeno prestalo. To se nazivalo consolidatio (uvrivanje), jer je se time stvar rastereivala od zalonog prava koje ju je teretilo, pa je u tom smislu pravo vlasnitva te stvari postajalo "vre".37 Na suvremeni poredak ne iskljuuje mogunost da netko ima na vlastitoj stvari takvo ogranieno stvarno pravo koje po svojem sadraju moe imati i na tuoj stvari, pa stoga zalono pravo ne prestaje tzv. konsolidacijom.
C. Hipoteka na pokretnini (registarsko zalono pravo)

Literatura: Simonetti, P:. Mobilijarna hipoteka, Privreda i pravo, 1993, 1-2, 63-75; Bolana, D.\ Sudska hipoteka na brodu kao mjera osiguranja u Pomorskom zakoniku Republike Hrvatske, Zbornik radova Tradicionalnog susreta pravnika u gospodarstvu Opatija '95, str. 154-159; ulinovi-Herc, E.: Ugovorno osiguranje trabina zalaganjem pokretnih stvari bez predaje stvari u posjed vjerovnika (dokt. disert.), Zagreb, 1996.
1. Openito 106. Hipoteka na pokretnini (registarsko zalono pravo) je zalono pravo na pokretnim stvarima koje nastaje bez predaje zaloga u posjed zalonog vjerovnika i kod kojega zalonom vjerovniku ne pripada pravo posjedovati zalog (304/1, 321/4).
Ne prestaju jedino ona zalona prava za koja je kupac u sporazumu s zalonim vjerovnicima preuzeo dugove prema njima koje ta prava osiguravaju.
37 Konsolidacija (uvrenje) bi u izvjesnom smislu bila stvarnopravni dvojnik obveznopravne konfuzije (sjedinjenja). No, dok sjedinjenjem u istoj osobi uloge vjerovnika i dunika iste obveze prestaju i trabina i obveza (353 ZOO), dotle bi konsolidacijom prestalo samo ogranieno stvarno pravo (zalono pravo) a pravo vlasnitva bi ostalo - konsolidiralo bi se. 36
STVARNO PRAVO
Gavella
Dobrovoljno zalono pravo na pokretnini redovito se osniva kao runi zalog (308), a samo iznimno ga se moe osnovati kao hipoteku (304/3). 107. Ideja da bi i na pokretnini mogla postojati hipoteka, dakle zalono pravo bez posjeda zaloga, bila je svojedobno odluno odbaena zbog pomanjkanja publiciteta i pravne sigurnosti. I zaista ureenje po kojem na pokretnim stvarima nastaje zalono pravo predajom te stvari u posjed zalonom vjerovniku, nesumnjivo osigurava zalonog vjerovnika i ujedno koristi publicitetu zalonog prava. Takvo je ureenje, meutim, esto veoma nepogodno po dunika, jer on kada dade stvar vjerovniku u runi zalog prestaje biti u prilici da se slui tom svojom stvari koju je zaloio. To je za njega osobito nepogodno ako je zaloio takvu pokretnu stvar koja bi mu, cla je moe upotrebljavati, sluila u svakodnevnom ivotu ili pri privreivanju. ak bi ponekad i za vjerovnika bilo pogodnije da je stvar ostala u neposrednom posjedu dunika, jer bi taj s tom stvari (ako je ona neko sredstvo za proizvodnju) radio i privreivao, pa bi tada lake i bre ispunio vjerovnikovu trabinu. U krajnjoj bi liniji bilo i za cijelo drutvo pogodnije da se stvari ne povlae iz procesa proizvodnje, nego da su u nj ukljuene. Mnogostrani je, dakle, interes da pokretna stvar bude zaloena, a da ostane u neposrednom posjedu dunika. No, taj se interes teko moe pomiriti s potrebom da zalono pravo dobije publicitet, a i s interesom vjerovnika da stvar koja mu je zaloena bude sauvana i da mu zaista stoji na raspolaganju kako bi osigurano potraivanje mogao namirivati iz njene vrijednosti. Uz to, kod pokretnih stvari koje ne bi bile predane vjerovniku, est je i problem njihove identifikacije, tako da ne postoji dovoljna izvjesnost o tome to je zapravo objekt zalonog prava. No, u pravnom se prometu osjeala potreba i za takvim zalaganjem pokretnina kod kojega bi zalog ostao u posjedu zalonog dunika, dakle za hipotekom na pokretnini. A zaista nema razloga zbog kojeg pravni poredak ne bi omoguio zalaganje pokretnih stvari tako da one ipak ostanu u neposrednom posjedu dunika, ako je to mogue uz zadovoljenje suprotstavljenih interesa i zalonog vjerovnika i dunika i treih osoba. To je uspjelo glede zalaganja nekretnina postii zahvaljujui uspostavi zemljinih knjiga, ali kako sve to zadovoljiti kada je rije o zalaganju pokretnina? Rjeenja koja su naena, idu stopama ureenja kakvo je uspostavljenog za zalaganje nekretnina - oslanjaju se na neke javne upisnike (registre), u koje se onda upisuju zalona prava na pokretninama s uinkom poput onoga koji ima upis u zemljine knjige (zato se hipoteka na pokretninama naziva jo i registarsko zalono pravo). To, meutim, nije sasvim zadovoljavajue rjeenje. Ono dodue zadovoljava zahtjev za publicitetom zalonog prava, ali ne sasvim i zahtjev da vjerovniku zaloena pokretna stvar bude zaista na raspolaganju radi eventualnog namirivanja zalogom osigurane trabine iz njezine vrijednosti. Upisivanje zalonog prava u javni registar nije u stanju taj problem efikasno rijeiti; ono ne moe sprijeiti da pokretnine izau izvan dosega zalonog vjerovnika. Zato, pravni poretci koji dozvoljavaju da se uspostavi zalono pravo na pokretnoj stvari a da dunik time ne ostane bez neposrednog posjeda te stvari, ine to sluei se za to nekim javnim upisnicima (registrima), ali i tada ograniavajui mogunost ovakvog zalaganja. Svi je ograniavaju tako to odreuju da na ovaj
Gavella
nain mogu biti zaloene samo odreene vrste pokretnih stvari, a neki u tom ograniavanju idu i mnogo dalje - ograniavaju krug osoba koje se mogu sluiti takvim zalaganjem pokretnina, a i krug trabina koje se mogu tako zaloiti (ime postiu da se u ovakvo poslovanje, jer je povezano s veim rizikom, ne mogu upustiti 38 subjekti koji nisu dorasli riziku kojem se izlau). 108. Na pravni poredak omoguuje osnivanje dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini kao hipoteke iskljuivo na onim vrstama stvari 1/ koje se mogu stei u vlasnitvo jedino upisom u javni upisnik, ili 2/ koje se bez upisa u takav upisnik ne smiju rabiti (304/3). Na takvim se stvarima moe osnovati hipoteku (registarsko zalono pravo) pod pretpostavkama i na nain odreen za to posebnim zakonom (304/3). Ostalih ogranienja (personalnih ili dr.) za osnivanje hipoteke na pokretnini nema, ali svakako da ograniavajue djeluje injenica da javni upisnici trebaju biti na odgovarajui nain ustrojeni, odnosno reorganizirani, da bi mogli sluiti tome da se upisom u njih osniva zalono pravo. ; 109. Tradicionalno su sluajevi u kojima se na pokretnim stvarima uspostavlja zalono pravo a da vjerovnik ne dobiva stvar da je dri u svom posjedu, sluajevi zalaganja brodova i zrakoplova. U pogledu takvih pokretnih stvari, uspostavlja se situacija nalik na onu kod nekretnina. Tako postupa i na pravni poredak. Posebni propisi Pomorskog zakonika39 ureuju zalono pravo na brodovima kao registarsko zalono pravo, a glede zrakoplova to ine posebni propisi biveg saveznog Zakona o obveznim i osnovnim materijalnopravnim odnosima u zranoj plovidbi, preuzetog u hrvatski pravni sustav.40 Pravilo je tovie, da se na brodovima i na zrakoplovima zalono pravo osniva kao hipoteka (registarsko zalono pravo), a nikada kao runi zalog.41 2. Osnivanje, prelaenje i optereivanje, ovlasti i prestanak hipoteke na pokretnoj stvari 110. Hipoteka osnovana na pokretnoj stvari, ureena je glede osnivanja, prelaenja, ovlasti i prestanka u prvom redu posebnim zakonskim odredbama. Pod38 Tamo gdje nema mogunosti da se osnuje hipoteka na pokretnini stvarima, poslovna praksa posee za primjenom drugih sredstava osiguranja trabina (npr. osiguravanjem trabina putem osnivanja fiducijarnog vlasnitva u korist vjerovnika, vjerovnikovim pridrajem prava vlasnitva prodane stvari sve do isplate cijene i si.). Rezultati ipak nisu sasvim jednaki, niti uvijek u svemu sasvim zadovoljavajui, pa se nastoji stvoriti mogunost zalaganja pokretnina bez predaje u vjerovnikov posjed, gdje god za tim postoji potreba. U tom je cilju takvo osiguravanje potraivanja predvieno i po Jednoobraznom trgovakom zakonu SAD, to e vjerojatno imati utjecaja i na daljnji razvoj u pravnim poretcima Europe. ; , :-.~v :_:,, ; . - 39 40
Pomorski zakonik (Narodne novine, br., 17/94, 74/94)
Zakon o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti prometa i veza., koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republiki zakoni (Narodne nove, br. 53/91).
41 Na slian nain ureuju zalono pravo na brodovima i zrakoplovima i odgovarajui specijalni propisi drugih drava. Svakako su sluajevi registarskog zalonog prava na brodovima i zrakoplovima najvaniji, ali nipoto nisu jedini. <
STVARNO PRAVO
Gavella
redno se primjenjuju odredbe ZV koje ureuju zalono pravo na nekretninama hipoteku, ako nisu suprotne posebnim zakonskim odredbama ni naravi hipoteke na pokretnoj stvari (304/4). 111. Do osnivanja dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini kao hipoteke (registarskog zalonog prava) na njoj, doi e, dakako, voljom vlasnika stvari da optereti svoju stvar zalonim pravom. Da bi iz prava vlasnitva stvari bilo osnovano dobrovoljno zalono pravo na nekoj stvari kao hipoteka, nuno je da budu ispunjene sljedee pretpostavke: 1/ stvar koju se tako zalae je predmet upisa u javni upisnik (registar), 2/ postoji valjani pravni posao zalogodavca kojim se on obvezuje da e drugoj strani dopustiti osnivanje hipoteke kao tereta njegove stvari 3/ zalogodavac je vlasnik stvari koju zalae, ovlaten da je optereti zalonim pravom, i 4/ upis u javni upisnik zalonog prava kao tereta zalogodaveve stvari, a radi osiguranja odreene trabine. 112. Hipoteku na pokretnini sposobnoj za takvo zalaganje osniva se na temelju pravnog posla vlasnika zaloga, i to u pravilu na temelju njegovog zalonog ugovora s vjerovnikom, s time da se sadraj toga ugovora donekle razlikuje od onoga kakav bi bio da se osniva runi zalog. Naime, nije sastojak tog ugovora zalogodavevo preuzimanje obveze da e predati stvar vjerovniku u posjed da bi nastalo zalono pravo na toj stvari radi osiguranja neke odreene trabine, nego, u istom cilju - zalogodaveva obveza da e zalonom vjerovniku dopustiti da svoje zalono pravo upie u odgovarajui javni upisnik (registar) kao teret odreene
stvari. Dakle, zaloni ugovor je - da bi obvezivao na osnivanje zalonog prava na pokretnini kao hipoteke (registarskog zalonog prava) - ugovor kojim se obvezuje dunik ili netko trei (zalogodavac) vjerovniku da e radi osiguranja odreene vjerovnikove trabine zalonim pravom na svojoj pokretnini upisanoj u javni upisnik (javni registar), dozvoliti da se u tom javnom upisniku upie zalono pravo kao teret te stvari, a druga se ugovorna strana (vjerovnik) obvezuje da e im prestane njegova zalogom osigurana trabina uiniti stoje s njegove strane potrebno da bi se izbrisalo to zalono pravo iz javne
knjige (307/1). Zalono e pravo nastati upisom tog prava u odnosni javni upisnik, a po posebnim pravilima za upisivanje u nj. 113. Zaloni vjerovnik kojemu je trabina osigurana hipotekom na pokretnoj stvari (registarskim zalonim pravom) u naelu nije ovlaten posjedovati stvar koja je predmet tog njegovog zalonog prava (321/4). Sto se tie prelaenja, optereivanja, ovlasti i prestanka hipoteke na pokretnoj stvari, ako nije to posebno propisano - na odgovarajui e se nain primjenjivati pravila o zalonom pravu na nekretninama, osim onih koja su suprotna naravi takve hipoteke (304/4). 114. Hipoteka na pokretnoj stvari prestaje iz istih uzroka kao i svako dobrovoljno zalono pravo na pokretnini, ali ne prestaje samim nastupom takvog uzroka, nego tek brisanjem toga prava iz javnog upisnika, na to se na odgovarajui nain primjenjuju odredbe o prestanku zalonog prava na nekretninama (304/4, 344/5,345/1,350,351/2,3252/2). .
Gavella
D. Sudsko prisilno zalono pravo na pokretnini

115. Da bi se osiguralo mogunost uspjenog provoenja ovrnog namirenja vjerovnikove novane trabine iz dunikove imovine, moe se i protiv dunikove volje osnovati sudsko prisilno zalono pravo na njegovoj pokretnini. Osnivanje toga zalonog prava je u funkciji uspjenog provoenja ovrnog namirenja vjerovnikove novane trabine iz vrijednosti dunikove imovine, pa sud osniva to zalono pravo u okviru provoenja ovrhe, ili unaprijed - kada ovrha vjerojatno predstoji, ali je vjerojatna i opasnost da bi namirenje moglo biti osujeeno ili znatno oteano. 1. Osnivanje 116. Sudsko prisilno zalono pravo osniva se na dunikovoj pokretnini sposobnoj za unovenje, a na temelju odluke suda donesene u postupku kojim se odreuje prisilno osiguranje trabina, a na nain koji odreuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju (311/1-2). a) Dunikova pokretnina sposobna za unovenje Sudsko se prisilno zalono pravo moe osnovati jedino na takvoj dunikovoj pokretnini (odnosno njezinom alikvotnom dijelu) koja je sposobna za unovenje. a/ Nisu sposobne za unovenje one pokretnine za koje je iskljuena mogunost da budu predmetom ovrhe, b/ Nisu sposobne za unovenje (u naelu) ni one, koje su iz socijalnih razloga izuzeta od ovrhe koju bi se provodilo radi namirenja vjerovnikove novane trabine (potonje bi stvari ipak mogle biti predmetom takve ovrhe, ako ih je dunik bio stekao od vjerovnika, pa je u vezi s tim stjecanjem nastala vjerovnikova trabina ije ostvarenje taj vjerovnik trai - 72/2 OZ). c/ U odreenim granicama su nesposobne za ovrhu i one pokretnine glede kojih su iz socijalnih razloga uspostavljena neka ogranienja ovrhe - one dodue nisu potpuno nesposobne da se na njima osnuje prisilno zalono pravo, ali e ostvarenje toga prava - tj. namirivanje iz njihove vrijednosti biti mogue samo ako i ukoliko to nije protivno zakonskim ogranienjima ovrhe. Moe li neka stvar biti predmet ovrhe, odnosno je li ovrha na nekoj stvari ili pravu ograniena, ocjenjivat e se prema okolnostima kakve su bile u doba kada je bio podnesen prijedlog za ovrhu (ako zakonom nije drukije odreeno) (4/7 OZ). 117. Iskljuena je svaka mogunost da budu predmet bilo kakve ovrhe i bilo kakvog sudskog osiguranja, ne samo za stvari izvan prometa i one za koje je to posebnim zakonom odreeno, nego i za takve koje su "objekti, oruje i oprema namijenjeni obrani" (4/6 OZ). 118. Izuzete od ovrhe koju bi se provodilo radi namirivanja neije novane trabine su po odredbama OZ 1/ odlija, medalje, ratne spomenice i druga odlija i priznanja, vjenani prsten, osobna pisma, rukopisi i drugi osobni spisi ovrenika, obiteljske fotografije, osobne i obiteljske isprave i obiteljski portreti i 2/ jo neuruene potanske poiljke i potanske novane doznake upuene ovreniku
STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 785
Gavella
(128/1/7 i 128/2-3 OZ). Premda su naelno izuzete od ovrhe, ovakve stvari ipak mogu biti predmetom ovrhe radi namirivanja one novane trabine koja je nastala u vezi sa stjecanjem te stvari, jer dunik se ne moe protiviti ovrsi na nekoj stvari, pozivajui se na odredbe o iskljuenju od ovrhe, ako je tu stvar stekao od vjerovnika koji pokretanjem ovrnog postupka trai ostvarenje svoje trabine nastale u vezi s tim stjecanjem (72/2 OZ). 119. Ogranienja ovrhe pokretnina su takva da neke dunikove pokretnine mogu biti predmetom ovrhe radi namirenja vjerovnikove novane trabine samo pod zakonom odreenim pretpostavkama, inae ne mogu biti predmet ovrhe.42 Ogranienja mogunosti provoenja ovrhe nisu ista ako se ovrhu provodi na stvarima fizike osobe, pravne osobe koja svoju djelatnost obavlja radi stjecanja dobiti, ili kakve druge pravne osobe (neprofitne). Meutim - bez obzira postoje li pretpostavke pod kojima bi se na nekoj od navedenih stvari ipak mogla voditi ovrha, ili ne postoje - dunik (bez obzira kakva je osoba) se ne moe protiviti ovrsi na nekoj od ovih stvari, pozivajui se na odredbe o iskljuenju ili ogranienju ovrhe, ako je tu stvar stekao od vjerovnika, koji pokretanjem ovrnog postupka trai ostvarenje svoje trabine nastale upravo u vezi s tim stjecanjem (72/2 OZ). Ogranienja ovrhe su sljedea. - A/ Ogranienja mogunosti ovrhe iz pokretnina fizikih osoba su takva da ne mogu biti predmeti ovrhe: 1. odjea, obua, rublje i drugi predmeti osobne uporabe, posteljne stvari, posue, namjetaj, tednjak, hladnjak, stroj za pranje rublja i druge stvari koje slue za zadovoljenje potreba domainstva ako su nuni ovreniku i lanovima njegova domainstva s obzirom na uobiajene uvjete ivota svoje drutvene okoline, 2. hrana i ogrijev za potrebe ovrenika i lanova njegova domainstva za est mjeseci, 3. radna i rasplodna stoka, poljoprivredni strojevi i druga orua za rad koji su ovreniku poljodjelcu nuni za odravanje poljoprivrednoga gospodarstva u mjeri u kojoj je to nuno za njegovo uzdravanje i za uzdravanje lanova njegova obiteljskoga domainstva, te sjeme za uporabu na tomu gospodarstvu i hrana za stoku za etiri mjeseca, 4. alat, strojevi i drugi predmeti koji su ovreniku obrtniku ili trgovcu pojedincu nuni za obavljanje njegove upisane djelatnosti, te sirovine i pogonsko gorivo za tri mjeseca rada, 5. predmeti koji su nuni ovreniku koji samostalno u obliku zanimanja obavlja upisanu javnobiljeniku, odvjetniku, lijeniku, ljekarniku, znanstvenu, umjetniku ili koju drugu profesionalnu djelatnost, 6. gotov novac ovrenika po osnovi trabina koje su izuzete od ovrhe, te gotov novac ovrenika koji ima stalna mjesena primanja do mjesenoga iznosa koji je po zakonu izuzet od ovrhe, razmjerno vremenu do iduega primanja,43 pomagala koja su invalidu ili drugoj osobi s tjelesnim nedostatcima dana na temelju propisa ili koja je sam nabavio, a nuna su za obavljanje ivotnih funkcija (128/1 OZ). 7. Ne mogu biti predmet ovrhe ni dunikove pokretnine drugih vrsta,
OZ takva ogranienja ovrhe naziva izuzimanjem od ovrhe (128 OZ), ali kako su posrijedi zapravo ogranienja, tako emo ih i nazivati. <'<
43 42
O tome se govori kasnije, u vezi s prisilnim zalonim pravom na pravima.
:-.;'.'
STVARNO PRAVO
Gavella
ako su nune za zadovoljenje osnovnih ivotnih potreba ovrenika i osoba koje je on po zakonu duan uzdravati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je ovrenikov glavni izvor sredstava za ivot (70/1 OZ). 44 - B/ Ogranienja ovrhe na pokretninama pravnih osoba koje obavljaju djelatnost radi stjecanja dobiti su u tome, da se ne moe voditi ovrha na njihovim 1. sirovinama, poluproizvodima namijenjenim preradi i pogonskim materijalima (gorivo, mazivo i si.), ispod koliine koja je ovreniku potrebna za jednomjesenu prosjenu proizvodnju, ako se te stvari ne mogu redovito nabavljati na tritu i ako je to nuno radi urednoga odvijanja proizvodnje, 2. pokretninama koje su nune za obavljanje djelatnosti ovrenika (202 OZ). 45 46 - C/ Ogranienja ovrhe na pokretninama neprofitnih pravnih osoba su ta da se ne odredi ovrha na onim njihovim pokretninama koje su im nune za obavljanje djelatnosti (203/1).47 120. Prisilno e se sudsko zalono pravo osnovati na nekoj dunikovoj pokretnini koja je sposobna za unovenje, na temelju odluke suda (sudsko zalono pravo), donesene kao 1/ rjeenje o odreivanju prethodne mjere zapljene pokretne stvari protivnika osiguranja, ili kao 2/ rjeenje o ovrsi na ovrenikovim pokretnim stvarima radi naplate novane trabine. Obje ove odluke slue osiguranju namirenja novanih trabina, no prva se od tih odluka donosi i provodi u postupku osiNaelna o d r e d b a lanka 70. stavka 1. O Z : " O v r h a r a d i ostvarenja n o v a n e t r a b i n e ne moe se provesti na stvarima i pravima koja su n u n a za zadovoljenje o s n o v n i h i v o t n i h p o t r e b a ovrenika i osoba koje je on po z a k o n u d u a n uzdravati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je ovrenikov glavni izvor sredstava za ivot" ne primjenjuje se glede o v r h e na s t v a r i m a za koje je OZ postavio posebna pravila o izuzimanju od ovrhe ili o ogranienju o v r h e (70/2 O Z ) . O primjeni kriterija potrebnosti i nunosti OZ je u lanku 202. odredio: (2) Jesu li ispunjeni uvjeti za ogranienje ovrhe.... odreuje sud, u povodu pravnoga lijeka ovrenika protiv rjeenja o ovrsi ako je predmet ovrhe odreen u tom rjeenju, odnosno u povodu prijedloga ovrenika nakon to su pojedinim ovrnim radnjama zaplijenjene odreene stvari. Takav prijedlog ovrenik mora staviti u roku od osam dana od dana provedbe ovrne radnje. (3) Nee se smatrati da je pokretnina nuna za obavljanje djelatnosti ovrenika ako slui obavljanju djelatnosti koju druge osobe pruaju odgovarajuim pokretninama na tritu, ili ako se moe iznajmiti na tritu. (4) Nee se smatrati da je vozilo nuno pravnoj osobi koja obavlja prijevozniku djelatnost odnosno koja iznajmljuje vozila ako se zbog ovrhe na tomu vozilu djelatnost te osobe nee smanjiti za vie od dvije treine. Uope se ne primjenjuje naelo da se "ovrha .. ne moe provesti na stvarima i pravima pravnih osoba radi ostvarenja novane trabine ako su te stvari ili prava nuna za obavljanje njihove djelatnosti", to ga postavlja odredba lanka 71. stavak 1. OZ. Naime, odredbom stavka 2. istog lanka je odreeno da se to naelo "nee .. primjenjivati u sluajevima u kojima su ovim Zakonom za ovrhu na odreenim stvarima ili pravima utvrena posebna pravila o odreivanju redoslijeda ovrhe, o izuzimanju od ovrhe ili o ogranienju ovrhe", a za ovrhu radi namirenja novanih trabina iz imovine pravnih osoba - postavljena su takva posebna pravila u lancima 201-204. OZ.
47 Glede primjene kriterija nunosti za obavljanje djelatnosti vrijedi isto to i za osobu koja ; ;1 obavlja djelatnost radi stjecanja dobiti (203/2 OZ). t 46 45 44
STVARNO PRAVO
787
Gavella
guranja u uem smislu rijei, a druga u ovrnom postupku. Na temelju takve odluke suda zalono e se pravo na dunikovoj pokretnini osnovati na taj nain to e sud izvriti in (akt, radnju) pljenidbe, jer e s dovrenjem pljenidbe - zapljenom, nastati prisilno sudsko zalono pravo na zaplijenjenoj stvari.48 1 2 1 . Osnivanje prisilnog zalonog prava na temelju rjeenja o odreivanju prethodne mjere zapljene pokretnih stvari, moe ishoditi osoba koja je vjerojatni vjerovnik neke novane trabine protiv druge osobe kao vjerojatnog dunika, ali koja jo nema perfektnu ovrnu ispravu na temelju koje bi mogla ishoditi ovrhu, naime da sud tu trabinu prisilno namiri (naplati) iz imovine dunika. 122. Osoba koja ve ima ovrnu ispravu (pa je izvjesno da je ona vjerovnik odreene trabine protiv odreene osobe kao dunika, koji nije ispunio svoju obvezu), nee traiti odreivanje i provoenje prethodne mjere, nego e ishoditi od suda da donese rjeenje o ovrsi i provede ovrhu na odreenim pokretninama tog dunika radi prisilnog namirenja njezine trabine. Pri tome e se za nju osnovati prisilno zalono pravo na tim pokretninama, koje e tititi tu njezinu trabinu do namirenja. b) Zapljena pokretnine na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri 1 2 3 . Prethodne mjere pljenidbe stvari radi osiguranja novane trabine odreuje i provodi sud po pravilima o postupku osiguranja prethodnim mjerama (283-291 OZ). Sud e prethodnu mjeru odrediti na zahtjev (prijedlog) vjerovnika (predlagatelja osiguranja) koji ima novanu trabinu ve utvrenu presudom, sudskom odnosno upravnom nagodbom, ili javnobiljenikom ispravom, ali ta jo nije ovrna, ali samo - ako prijeti opasnost da bi do trenutka kada sazri ju pretpostavke za ovrhu moglo biti onemogueno ili znatno oteano ostvarenje te trabine (284 OZ). Naime esto e protei mnogo vremena od trenutka kada prvostupanjski sud donese svoju odluku kojom duniku nareuje ispunjenje vjerovnikovog potraivanja do trenutka kada e ta odluka postati ovrnom, dakle do trenutka kada e vjerovnik doi u priliku da moe ishoditi njezino prisilno izvrenje (ovrhu). Redovito e mnogo vremena biti utroeno prije nego to presuda postane pravomonom. Razlog je mogunost ulaganja albe, trajanja albenog postupka, a i njegov rezultat moe biti ukidanje te odluke i vraanje postupka opet u stadij prvostupanjskog odluivanja (iza kojeg e opet slijediti albeni stadij, koji opet moe rezultirati ukidanjem odluke, itd). A kad napokon odluka postane pravomonom, duniku je ostavljeno vrijeme (rok) da po njoj postupi (u pravilu 15 dana). Tek nakon to istekne taj rok, a dunik nije dobrovoljno ispunio inidbu koju duguje, postat e ta pravomona sudska odluka ovrnom, pa e vjerovnik moi putem suda ishoditi prisilno izvrenje novane inidbe koja je njome narede48 Pljenidba je in kojim sud provodi sudskom odlukom odreenu takvu prethodnu mjeru osiguranja, odnosno ovrhu, radi namirenja novane trabine. Zapljena je stanje nastalo pijenidbom - kada je pljenidba dovrena stvar je zaplijenjena. . >
788
STVARNO PRAVO
Gavella
na duniku. Za trajanja toga, esto veoma dugog procesa zrenja sudske odluke, prvo u pravomonu, a potom u ovrnu, mogu se znatno pogorati dunikove imovinske prilike, pa bi se moglo dogoditi da vjerovnik, kada konano svlada sve procesnopravne prepreke to su mu stajale na putu, vie nema odakle namiriti svoju trabinu. Vjerovnik te prepreke mora savladavati, jer ono to su s njegove toke gledita prepreke ostvarenju njegova prava, zapravo su zahtjevi sudske procedure, postavljeni u cilju da bi se moglo nesumnjivo utvrditi pripada li tuitelju zaista pravo na kojeg se poziva ili mu ono ne pripada. Slini problemi mogu nastati za vjerovnika i u razdoblju dok eka da dospije za ispunjenje novana trabina protiv dunika, utvrena sudskom ili upravnom nagodbom, odnosno javnobiljenikom ispravom - takva je nagodba ovrna tek poto dospije trabina koja je njome utvrena (24-25 OZ). Da se vjerovnik ne bi zbog toga naao u situaciji u kojoj bi njegovo pravo dodue bilo nesumnjivo, ali ga vie ne bi mogao ostvariti, pravni poredak mu omoguuje da i prije ovrnosti sudske odluke ishodi od suda prethodnu mjeru osnivanja zalonog prava na dunikovim pokretnim stvarima, samu ili zajedno s jo nekim drugim prethodnim mjerama (287 OZ). Ta bi mu mjera osigurala mogunost da - kada sudska odluka napokon postane ovrnom prisilno namiri svoju trabinu. Time bi vjerovnik bio zatien od opasnosti koje bi inae mogle zaprijetiti realizaciji njegovog potraivanja u vrijeme dok sudska odluka ve postoji ali jo nije ovrna. U pravilu je trajanje svake prethodne mjere ogranieno samo na razdoblje u kojem vjerovnik jo nije u stanju provesti ovrhu, pa ni prava koja se njome osnivaju za vjerovnika nisu trajna. Nakon to prethodnoj mjeri vie ne bude mjesta, sud e obustaviti postupak i ukinuti radnje koje je izvrio na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri, to e rezultirati prestankom prava koja su za vjerovnika (predlagatelja osiguranja) bila osnovana tom mjerom. 124. Pravni temelj osnivanja prisilnog sudskog zalonog prava je rjeenje suda doneseno u postupku osiguranja, kojim je odreena prethodna mjera pljenidbe pokretnih stvari protivnika osiguranja (dunika), a provoenje te prethodne mjere - pljenidba (zapljena) stvari je nain na koji se osniva zalono pravo na zaplijenjenim pokretninama protivnika osiguranja (dunika). Rjeenje o odreivanju (dozvoli, doputanju) prethodne mjere donosi nadleni sud na zahtjev (prijedlog) osobe koja se sudskom odlukom (sudskom odnosno upravnom nagodbom, ili javnobiljenikom ispravom) koja jo nije ovrna, moe legitimirati kao vjerojatni vjerovnik odnosne trabine. Pretpostavke da sud udovolji takvom zahtjevu su 1/ da postoji takva isprava koja jo nije ovrna (inperfektna ovrna isprava) i 2/ da je vjerojatna opasnost da bi bez takvog osiguranja ostvarenje trabine moglo biti sprijeeno ili znatno oteano (284 OZ). 49 Ako su ove pretpostavke ispunjene donijet e sud rjeenje kojim e odrediti prethodnu mjeru pljenidbe pokretnih stvari
Ako je vjerovnikova trabina ve dovoljno osigurana, npr. dobrovoljnim zalonim pravom, tada redovito nee biti ispunjena pretpostavka vjerojatne opasnosti od sprjeavanja odnosno oteavanja ovrhe, pa sud nee usvojiti prijedlog za donoenje prethodne mjere. STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 8 9
49
Gavella
protivnika osiguranja (dunika),50 sud e to rjeenje provesti na zakonom propisani nain (130-139). Taj je takav da sud plijeni pokretnine time to sastavlja pljenidbeni popis (131 OZ), naime zapisnik o popisu i procjeni u koji popisuje zaplijenjene stvari (138 OZ).51 S inom sastavljanja zapisnika o pljenidbenom popisu i procjeni izjednaen je i in stavljanja zabiljeke umjesto pljenidbenog popisa u ve ranije sastavljeni zapisnik o popisu istih stvari, to se ini kada se plijene iste stvari za osiguranje neke druge trabine (139).52 Kada bude potpisan pljenidbeni zapisnik, pljenidba je provedena - stvar je zaplijenjena, ime je na njoj nastalo prisilno sudsko zalono pravo za osiguranje vjerojatne trabine predlagatelja osiguranja (287/3 OZ). c) Zapljena pokretnine na temelju rjeenja o ovrsi
:
.'_.'_
.";.
1 2 5 . Ovrha radi prisilnog namirenja novane trabine ima dvije faze - prva je prisilno osiguranje te trabine, a druga je njezino ostvarenje (naplata). Naime, sastavni dio svake ovrhe na pokretnini, koju se provodi radi prisilnog namirenja vjerovnikove novane trabine, jest osiguravanje te trabine prisilnim zalonim pravom na toj stvari. Tek poto je novana trabina tako osigurana, mogu (ali ne moraju) slijediti daljnje ovrne radnje u cilju prisilnog namirivanja vjerovnikove trabine iz vrijednosti tog predmeta (prodaja i namirenje).53 Jedino kada je ta vje50 Rjeenjem o odreivanju (dozvoli, doputanju) prethodne mjere odreuje se iznos novane trabine koju se osigurava (osiguranje se dakako odnosi i na kamate i trokove), nadalje e se tu mjeru provesti pljenidbom pokretnih stvari protivnika osiguranja, te vrijeme koliko bi imalo trajati time osnovano zalono pravo (289 OZ). 51 Pljenidbu provodi slubena osoba - sudski ovritelj. Eventualna odsutnost vjerovnika ili dunika nije zapreka za provoenje pljenidbe. Sudski ovritelj e zaplijeniti one dunikove stvari koje nae na mjestu odreenom za pljenidbu (ako nisu nesposobne da budu objektima ovrhe). U obzir da ih zaplijeni svakako dolaze one dunikove stvari koje neposredno posjeduje on sam ili vjerovnik, a stvari koje se nalaze u neposrednom posjedu tree osobe - samo ako ta osoba pristane da ih se popie (odbije li to, umjesto popisa izvrit e se, na vjerovnikov zahtjev, osnivanje zalonog prava na taj nain da e se njemu cedirati zahtjev to ga dunik ima prema toj treoj osobi da mu ona vrati stvar). Popiat e se onoliko tih stvari koliko je potrebno za osiguranje podmirenja trabine koju se osigurava, kao i trokova postupka. U prvom e se redu popisati stvari koje je najlake unoviti, i to po mogunosti one u pogledu kojih nema primjedbi da postoje prava koja bi sprjeavala izvrenje. Zajedno s popisom obavit e se i procjena popisanih stvari. O popisu i procjeni sastavlja se zapisnik.
Popisane stvari mogu biti objekti i daljnjih zapljena, dakle osnivanja daljnjih prisilnih zalonih prava na istoj stvari. Umjesto da se daljnje zapljene ve zaplijenjene stvari obavljaju novim popisivanjem i procjenom, samo e se u nastavku ve postojeeg zapisnika o pljenidbenom popisu staviti zabiljeka s jednakim djelovanjem, naime - zabiljeit e se u njemu podatci iz rjeenja o odreivanju nove prethodne mjere (139 OZ).
53 Prisilno se zalono pravo osniva na predmetu ovrhe i kada je vjerovnikova trabina ve dovoljno osigurana na neki drugi nain, pa makar i zalonim pravom na nekoj drugoj dunikovoj stvari. Vjerovnik, naime, ima pravo, ali nije duan namirivati svoju trabinu iz vrijednosti zaloga, on moe izabrati da je se namiruje iz vrijednosti neke druge dunikove stvari (336/4), a tada e se prvo na toj stvari osnovati prisilno zalono pravo, a tek e se potom provoditi daljnje ovrne radnje.
52
STVARNO PRAVO
Gavella
rovnikova trabina ve od prije osigurana zalonim pravom upravo na toj dunikovoj stvari koja je predmet ovrhe, nee se prigodom provoenja ovrhe na toj stvari osnivati prisilno zalono pravo u korist te trabine. 126. Pravni temelj osnivanja tog zalonog prava bit e rjeenje suda donijeto u ovrnom postupku, kojim se rjeenjem dozvoljava provoenje ovrhe na pokretnim stvarima ovrenika (dunika), a zalono e pravo nastati na odreenim pokretninama na taj nain to e ih sud zaplijeniti, upisavi ih u pljenidbeni popis (zapisnik), odnosno stavivi zabiljeku umjesto pljenidbenog popisa. Vjerovnik novane trabine, ako ima perfektnu ovrnu ispravu (21-27 OZ) odnosno vjerodostojnu ispravu (28 OZ), ovlaten je staviti prijedlog sudu da odredi i provede ovrhu, naime prisilno izvrenje dunikove obveze iz kupovnine dobivene unovenjem dunikovih stvari. Sud e na njegov osnovani zahtjev donijeti rjeenje kojim dozvoljava ovrhu pokretnih stvari ovrenika (dunika). Provest e to rjeenje na zakonom propisani nain: 1/ zapljenom i procjenom, te potom 2/ prodajom zaplijenjenih stvari i namirivanjem ovrhovoditelja (vjerovnika) iz novca dobivenog tom prodajom (129/1 OZ). 54 Prvi i neizbjeni korak provoenja rjeenja o ovrsi na pokretnim stvarima bit e zapljena tih stvari, dakle njihovo popisivanje u zapisniku o pljenidbenom popisu, odnosno stavljanje zabiljeke umjesto pljenidbenog popisa (126-139 OZ). Njihovom zapljenom (potpisivanjem zapisnika o pljenidbenom popisu) osnovat e se na tim stvarima prisilno sudsko zalono pravo u korist ovrhovoditelja, kao vjerovnika osigurane trabine. - . .->. . _ ; 127. Vjerovnik ne mora zahtijevati provoenje svih ovrnih radnji odmah. On se moe privremeno zadovoljiti time da stvar bude zaplijenjena, pa da na njoj bude time osnovano zalono pravo koje e osiguravati njegovu trabinu. Ako vjerovnik zahtijeva da se ovrhu provede samo pljenidbom i procjenom stvari (a ne i prodajom i namirenjem), tada e ta ovrha stati kada bude izvren ovaj prvi korak provoenja ovrhe (129/1 OZ). Time je ovrha dovela samo do prisilnog osiguranja trabine (osnovano je zalono pravo koje tu trabinu osigurava), a s ostvarenjem te trabine se eka. Mogunost da na taj nain u ovrnom postupku osigura svoju trabinu prisilnim zalonim pravom, a da se stvar odmah ne prodaje i ne namiruje ta trabina, pogodna je za vjerovnika osobito u sluajevima kada zbog situacije na tritu on ne oekuje da bi se zalog moglo prodati za cijenu koja bi bila dovoljno visoka da on iz nje namiri cijelu svoju trabinu. No, stanje u kojem je ovrha tako zastala nakon osnivanja prisilnog zalonog prava, ne moe trajati suvie dugo - ovrni je postupak ipak u krajnjoj liniji namijenjen ovrsi, a ne osiguranju trabina. Zato, nakon to je na njegov zahtjev izvrena samo zapljena stvari, vjerovnik treba u roku od tri mjeseca zatraiti i prodaju zaplijenjene stvari te namirenje iz kupovnine; ne zatrai li to u ovom roku - sud e obustaviti tu ovrhu (129/2-3 OZ).
54 Kada zahtijeva provoenje ovrhe, ovrhovoditelj (vjerovnik) moe odmah predloiti sudu da se provedu sve ove radnje, ali moe i svoj prijedlog ograniiti samo na prvo, naime samo na provoenje popisa i procjene dunikovih pokretnih stvari. .-....... .-.--..
STVARNO PRAVO
GLAVA 20. Zalono pravo na pokretnini 2. Prelaenje
Gavella
128. Zalono se pravo prenosi zajedno sa trabinom koju ono osigurava (303/1); sudsko zalono pravo nije iznimka od toga. Nasljeivanjem e, zajedno s trabinom, na nasljednika prijei i zalono pravo koje tu trabinu osigurava; isto e se zbiti inae kada zbog sveopeg sljednitva (univerzalne sukcesije) prijee zalogom osigurana trabina na sljednika. Na pojedinanog vjerovnikovog sljednika (singularnog sukcesora) takoer prelazi zajedno s trabinom i prisilno zalono pravo kojom je ona osigurana. 129. Iako prisilno zalono pravo prelazi na novog vjerovnika zalogom osigurane trabine samim prijenosom te trabine, ali to nije samo prelaenje trabine s dotadanjeg vjerovnika na novoga, nego je ujedno i prelaenje legitimacije za daljnje voenje ovrnog postupka s dotadanjeg na novog ovrhovoditelja. Ovrha je bila dozvoljena i izvrene su ovrne radnje (zapljena) na temelju ovrne isprave (ovrne sudske odluke ili nagodbe, odnosno vjerodostojne isprave) koja glasi na biveg zalonog vjerovnika. Zato e novi zaloni vjerovnik trebati dokazati javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, ili pravomonom presudom da je ta trabina prela na njega (29/1 OZ). To nije pretpostavka prijenosa prava, ali o tome moe ovisiti daljnja egzistencija zalonog prava koje je prelo (rjeenje o ovrsi bi zbog toga moglo biti ukinuto povodom pravnih lijekova, a s njim i sve ve provedene ovrne radnje, dakle i zapljena stvari, ime bi bilo prestalo prisilno zalono pravo koje je tom zapljenom bilo osnovano). 3. Optereenje zalonog podzalonim pravom 130. Svako se zalono pravo moe opteretiti podzalonim pravom (303/2). Prisilno sudsko podzalono pravo osnovat e se na temelju sudske odluke, a na nain na koji se osniva takvo zalono pravo (316/1). No, bilo bi pogreno misliti da se prisilno sudsko zalono pravo moe opteretiti jedino prisilnim sudskim podzalonim pravom - moe ga se naravno opteretiti i takvim podzalonim pravom, ali nema zapreke da ga se optereti dobrovoljnim podzalonim pravom, dobrovoljnim sudskim odnosno javnobiljenikim podzalonim pravom, ili zakonskim podzalonim pravom, a i s vie njih. Za osnivanje podzalonog prava (davanje u podzalog), njegov prijenos i nasljeivanje, ovlasti i prestanak, vrijedi na odgovarajui nain isto to i za zalono pravo, osim - dakako - ako bi to posebno bilo zakonom odreeno ili bi proizlazilo iz pravne naravi podzaloga (303/3). 4. Ovlasti '
131. Ovlasti zalonog vjerovnika ija je trabina osigurana prisilnim sudskim zalonim pravom se naravno donekle razlikuju od ovlasti koje bi imao da mu je ona osigurana dobrovoljnim zalonim pravom na pokretnini. . a) Ovlasti u stadiju osiguranja 132. Zalonog vjerovnika ne ovlauje njegovo prisilno sudsko zalono pravo na posjedovanje zaloga (321). U pravilu e zaplijenjene (popisane) pokretnine sud7 9 2 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
ski izvritelj ostaviti u neposrednom posjedu osobe koja ih je i do tada posjedovala (vjerovnika ili tree osobe) (133/1 OZ), s time da e se na popisanim stvarima koje su ostavljene u neposrednom posjedu ovrenika (dunika) vidljivo naznaiti da su zaplijenjene (133/3 OZ). Dakle, nije na zalonom vjerovniku da zaloene stvari posjeduje, pa slijedom toga nema on niti ovlasti, a ni dunosti, koje su vezane uz posjedovanje zaloga - u vezi s uvanjem, uporabom, uzimanjem plodova i drugih koristi itd. Zalog je u posjedu zalonog dunika (ovrenika), pa ga je on u stanju rabiti, i uope initi sve na to ga ovlauje njegovo pravo vlasnitva te stvari. No, vlasnik nikada ne smije svoje pravo vlasnitva izvravati suprotno tuem pravu (30), pa je tako i vlasnik zaplijenjene stvari u izvravanju svojeg prava vlasnitva na/glede nje ogranien postojanjem tueg sudskog, prisilnog zalonog prava na njegovoj stvari. Stvar na kojoj drugi ima zalono pravo, i dalje je vlasnikova, ali on ne smije uiniti nita to bi sprijeilo zalonog vjerovnika da svoju trabinu namiruje iz vrijednosti te stvari. Ovrni zakon mu zabranjuje da raspolae zaplijenjenim stvarima, (134/1 OZ).55 Ako bi on s ciljem da osujeti ostvarenje tueg zalonog prava na svojoj stvari nju otuio, unitio ili otetio, bio bi kazneno odgovoran za povredu tuih prava (228/1 KZ). 56 Dakako, svako zalono pravo, pa tako i prisilno, ovlauje zalonog vjerovnika na zatitu svojeg zaloga, pa on moe - u granicama procesnopravnih mogunosti - svakome, pa i onome ije je zaloeno pravo, stavljati sve zahtjeve potrebne radi zatite svojeg prava na zalogu (328). 1 3 3 . Iznimno od pravila da se zaplijenjene pokretnine ostavljaju u dotadanjem neposrednom posjedu, u nekim e se sluajevima izvriti tzv. transferacija (prijenos), naime oduzimanje zaplijenjenih pokretnina i njihova predaja drugome na uvanje. 1/ Uvijek e se oduzeti iz dotadanjeg neposrednog posjeda i predati u sudski, odnosno javnobiljeniki, polog: a/ zaplijenjeni gotovi novac, vrijednosne papire i dragocjenosti (133/4 OZ), a i b/ druge pokretnine vee vrijednosti (ako su prikladne za taj nain uvanja) (133/5 OZ). 2/ Inae, jedino ako je to predloio vjerovnik-ovrhovoditelj, sud moe odrediti da se zaplijenjene stvari oduzmu iz dotadanjeg neposrednog posjeda i dadu na uvanje a/ ovrhovoditelju, ili b/ nekoj treoj osobi (133/1). No, ovrhovoditelj snosi rizik svake opasnost od unitenja ili oteenja zaplijenjenih stvari koje su dane na uvanje njemu ili nekoj treoj osobi na njegov prijedlog, i to rizik od svake opasnosti osim opasnosti od vie sile (133/2 OZ). Trea osoba kojoj bude dat zalog na uvanje (odnosno sud, javni biljenik), tada je depozitar, koji zalog uva za zalonog vjerovnika, ali ga uva kao posjednik stvari koja je vlasnitvo zalonog dunika (kojem e tu stvar vratiti kada zalono
Sud izrie zabranu i u rjeenju o ovrsi (134/2 OZ). Odreena kaznena sredstva za sluaj krenja sudske zabrane stoje na raspolaganju i ovrnom sudu (16 OZ).
56 S obzirom na odredbe obveznog prava - ako bi zaloni dunik unato zabrani koja mu je stavljena zakonom, pravno raspolagao sa zaplijenjenom stvari, to bi njegovo raspolaganje ipak bilo pravno valjano, jer - kada je sklapanje ugovora zakonom zabranjeno samo jednoj strani - ta zabrana ne teti valjanosti ugovora koji je sklopljen protivno takvoj zabrani, nego e strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snositi odgovarajue posljedice (koje proizlaze iz njezine kaznene odgovornosti, odtetne odgovornosti i si.) (103/2 ZOO). 55
STVARNO PRAVO
Gavella
pravo prestane). Ako je sud odredio predaju zaplijenjenih stvari na uvanje ovrhovoditelju, taj ih ima pravo posjedovati na temelju te sudske odluke do zavretka ovrnog postupka (dakako, priznajui viu, posrednu vlast vlasnika zaloga, kojemu e stvar morati vratiti nakon to prestane zalono pravo). Dakako, ovrhovoditelj-zaloni vjerovnik nije uvar (depozitar) stvari koje su mu tako "dane na uvanje" - on je vjerovnik koji je dobio u posjed zalog, pa njegove ovlasti glede te stvari odgovaraju onima kakve i inae u stadiju osiguranja ima zaloni vjerovnik koji posjeduje zalog po opim pravilima ZV. 134. Ovrenik ima po posebnim pravilima OZ i pravo zahtijevati zamjenu zaloga u sluaju da postoji znatan nerazmjer izmeu i vrijednosti zaplijenjene stvari i iznosa trabine zbog ijeg je namirenja zaplijenjena ta stvar (132/3 OZ). O zamjeni zaloga odluit e na ovrenikov prijedlog sud, primjenjujui na odgovarajui nain pravila o zamjeni nekretnine koja je predmet ovrhe (78 OZ). b) Ovlasti u stadiju namirivanja 135. Zaloni vjerovnik je ovlaten ostvarivati svoje prisilno sudsko zalono pravo namirivanjem putem suda - ovrnim namirenjem. Takvo se zalono pravo, naravno, ne moe ostvarivati izvansudskim putem. 136. Ako je zapljena stvari bila provedena na temelju rjeenja o ovrsi, kojim je odreeno da ovrhu treba provesti zapljenom, procjenom i prodajom pokretnina ovrenika, te namirenjem ovrhovoditelja - nakon provedene zapljene i procjene (oboje se obavlja zajedno) nastavit e se provoditi daljnje ovrne radnje, dakle pristupit e se prodaji zaplijenjenih stvari, a nakon to ona bude dovrena - namirivanju vjerovnika. Ovrnoj prodaji stvari moe se u pravilu pristupiti tek nakon to je rjeenje o ovrsi postalo pravomono,57 a i tada ne prije nego to protekne barem 15 dana od kada su stvari zaplijenjene, jer se time ovreniku daje prilika da u meuvremenu podmiri dug. Iznimno e ipak sud odrediti ovrnu prodaju i ranije, ako ovrenik na to pristane, ili su zaplijenjene stvari podlone brzom kvarenju, ili postoji opasnost od znatnijeg pada njihove cijene, ili ako ovrhovoditelj dade kauciju (zalono osiguranje za moguu buduu tetu) koju bi bio duan naknaditi ovreniku u sluaju da rjeenje o ovrsi ne postane pravomono (bude ukinuto, preinaeno, ili postupak bude obustavljen) (140 OZ). Ovrnu prodaju provodi sud, bilo kao usmenu javnu drabu, bilo neposrednom pogodbom. Nakon to su zaplijenjene stvari prodane, namiruje se zalonog vjerovnika iz kupovnine (141-146 OZ). (Ovrna sudska prodaja i namirivanje vjerovnika ve su opisani u okviru izlaganja o unovenju zaloga, namirenju vjerovnika i vraanju vika novca, kada se stvar prodaje radi namirenja vjerovnika koji je nositelj dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini). 137. U sluaju da je zapljena stvari bila provedena na temelju rjeenja o ovrsi kojim je sud - jer je ovrhovoditelj tako traio - dozvolio samo pljenidbu i procjenu
57
Za provoenje zapljene nije bila potrebna pravomonost rjeenja o ovrsi (40 OZ). STVARNO PRAVO
Gavella
dunikovih pokretnina (a nije odmah dozvolio i njihovu prodaju i namirivanje vjerovnika), tada e ovrhovoditelj - ako eli da se iz zaplijenjenih stvari namiri trebati zahtijevati (staviti sudu prijedlog) da se provede prodaja stvari i namirenje iz kupovnine. On to moe zahtijevati u istom ovrnom postupku samo unutar roka od tri mjeseca od dana kada je izvrena zapljena (pljenidbeni popis) (129/2). Stavi li taj zahtjev u tom roku, sud e mu udovoljiti, pa e se ovrni postupak nastaviti prodajom stvari i namirivanjem vjerovnika. Ne zahtijeva li prodaju u tom roku, sud e ovrhu obustaviti (129/3), ime e prestati zalono pravo koje je bilo osnovano zapljenom. Obustava te ovrhe nije zapreka da isti ovrhovoditelj podnese kasnije novi prijedlog za ovrhu na pokretninama istog ovrenika, radi namirenja iste novane trabine. 138. Ako je zapljena stvari bila provedena na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri zapljene stvari, tada - da bi osoba koja je provoenjem te mjere stekla prisilno sudsko zalono pravo na zaplijenjenim stvarima, mogla namiriti svoju trabinu iz vrijednosti tih stvari - bit e potrebno da ona (poto joj pravni temelj postane ovran, tj. presuda postane ovrna, odnosno - dospije trabina utvrena sudskom ili upravnom nagodbom, ili javnobiljenikom ispravom) ishodi od suda rjeenje o ovrsi, kojim e biti odreeno provoenje prodaje zaplijenjenih stvari i namirenje vjerovnika.58 59 Poto ga ishodi - na temelju tog rjeenja sud e provesti prodaju, a potom i namirivanje vjerovnika, uz vraanje eventualnoga vika protivniku osiguranja (zalonom duniku). 5. Prestanak 139. Prisilno zalono pravo koje nije realizirano, prestaje pravomonou rjeenja koja ukidaju provedene radnje i mjere kojima je to pravo bilo osnovano (353 ZV). Tako e ono koje je osnovano zapljenom na temelju rjeenja o prethodnoj
mjeri, prestati pravomonim sudskim rjeenjem kojim se obustavlja postupak osiguranja i ukidaju provedene radnje, dakle i zapljena pokretnina. Sud e to rjeenje donijeti ako
su ispunjene pretpostavke koje za to predvia OZ (290-291 OZ). 60 Prisilno sudsko

58
Prije toga moe sud odrediti prodaju zaplijenjenih stvari samo ako su podlone brzom kvarenju ili postoji opasnost od znatnijeg pada cijene tim stvarima (288/1-2). Ako nakon to su se ispunile pretpostavke pod kojima moe ishoditi ovrhu, ona tu ovrhu ne zatrai u roku od petnaest dana, prethodna mjera e prestati, pa e s njome prestati i zalono pravo koje je bilo osnovano na temelju nje, njezinim provoenjem (zapljenom). Isto e se desiti i ako prije toga istekne rok na koji je prethodna mjera osnovana, a ne bude produen (289 OZ), kao i ako prethodna mjera bude ukinuta (290 OZ). Pretpostavke da sud donese rjeenje kojim se obustavlja postupak osiguranja i ukidaju provedene radnje su sljedee. 1/ Sud e to rjeenje donijeti na prijedlog protivnika osiguranja (zalonog dunika), ako a/ dunik poloi sudu iznos trabine koja je tom mjerom osigurana, ili b/ uini vjerojatnim da je osigurana trabina u vrijeme odreivanja te mjere ve bila podmirena ili dovoljno osigurana, ili c/ bude pravomono utvreno da osigurana trabina nije postojala, ili je prestala, ili d/ ako povodom pravnog lijeka bude ukinuta prethodna mjera, ili bude stavljana izvan snage sudska nagodba ili javnobiljenika isprava (290/1). 2/ Sud bi i po slubenoj dunosti trebao donijeti rjeenje kojim obustavlja postupak i ukida provedene radnje ako istekne rok STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 9 5
60 59
Gavella
zalono pravo osnovano zapljenom na temelju rjeenja o ovrsi, prestat e sudskim rjeenjem kojim se obustavlja postupak ovrhe i ukidaju provedene radnje, dakle i zapljena !; pokretnina.^ r 140. U sluaju kada je u ovrnom postupku provedeno namirivanje vjerovnika, prisilno sudsko zalono pravo prestaje pravomonou rjeenja o namirenju (353/1).
III. Sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini

Literatura: Dika, M.\ Sudsko osiguranje potraivanja na temelju sporazuma stranaka, Zakonitost, 1991, 9-10, 1028-1031; Dika, M.: Sudsko i javnobiljeniko zalonopravno osiguranje trabina na temelju sporazuma stranaka, Novo ovrno i steajno pravo, Zagreb, 1996, str. 75-98; Matko-Rudjak, J.: Sudsko i javnobiljeniko osiguranje trabina na temelju sporazuma stranaka, u Godinjak 4 - Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1997, str. 345-358.
A. Openito
1 4 1 . Da bi se vjerovniku skratilo mukotrpni put koji bi inae trebao proi do ostvarenja svojeg prava na namirenje iz dobrovoljnog zaloga, nae suvremeno pravo mu stavlja na raspolaganje i alternativnu mogunost neto drukijeg dobrovoljnog zalaganja, za to postoje ak dva razliita puta. Jedan je, da se zalono pravo osnuje u za to predvienom sudskom postupku osiguranja, kao dobrovoljno sudsko zalono pravo (261-268. OZ). Drugi put jest tome analogan, ali umjesto suda djeluje javni biljenik (269-272. OZ). .,, 142. Sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo ima mjeovitu pravnu narav i osebujne karakteristike. S jedne strane ono je dobrovoljno, jer nastaje na suglasan prijedlog vlasnika zaloga i stjecatelja tog zalonog prava, no s druge strane - osniva se djelovanjem suda koji postupa u posebnom postupku
na koji je prethodna mjera bila odreena (odnosno bila produena), a ni nakon petnaest dana nakon toga ne bude "udovoljeno uvjetima za prisilnu ovrhu" (tj. presuda ne postane pravomona, ne dospije trabina utvrena nagodbom odnosno javnobiljenikom ispravom) (290/2 OZ). I konano 3/ sud e na prijedlog protivnika osiguranja donijeti rjeenje o obustavi postupka i ukidanju provedenih radnji, ako predlagatelj osiguranja ne podnese prijedlog za ovrhu u roku od petnaest dana poto se ispune pretpostavke za ovrhu (presuda je postane pravomona, dospjela je trabina utvrena sudskom/upravnom nagodbom, odnosno javnobiljenikom ispravom) (289 OZ).
61 OZ odreuje da e se ovrhu obustaviti 1/ po slubenoj dunosti, ako je a/ "ovrna isprava pravomono ukinuta, preinaena, ponitena, stavljena izvan snage ili je na drugi nain odreeno da je bez uinka, odnosno ako potvrda o ovrnosti bude ukinuta" (67/1 OZ), ili b/ ako je ovrha postala nemogua (ili se iz drugih razloga ne moe provesti). Ovrhu e se obustaviti 2/ na prijedlog ovrenika "ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za albu provedbom ovrhe zahvaeni predmeti koji nisu odreeni u rjeenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je njima mogunost ovrhe ograniena" (67/3 OZ), ali samo ako ovrenik stavi taj prijedlog u subjektivnom roku od 8 dana od saznanja, a najkasnije u roku od 30 dana od zapljene (67/4 OZ).
STVARNO PRAVO
Gavella
osiguranja trabina, u kojem se stvar plijeni; odnosno djelovanjem javnog biljenika koji postupa slino tome. Osebujne karakteristike ovog zalonog prava proizlaze iz njegove pravne naravi - velik je utjecaj odredbi o sudskom osiguranju trabina na ureenje stjecanja tog zalonog prava, pa ono, premda dobrovoljno, nosi mnoga obiljeja strana dobrovoljnom, a bliska prisilnom zalonom pravu. 143. Dva su osobito markantna specifina obiljeja ove podvrste dobrovoljnog zalonog prava na pokretninama. Jedno je da se ono osniva tako da zaloena stvar ostaje i dalje u posjedu svojeg dotadanjeg posjednika, te da zaloni vjerovnik 62 nema pravo na posjed zaloga. Drugo je da ovrnom namirivanju trabine osigurane ovakvim zalonim pravom ne stoje na putu one ograde koje su inae iz socijalnih razloga postavljene za provoenje ovrhe na nekim stvarima. Zakon, naime, izriito odreuje da se ne primjenjuju odredbe OZ "o zatiti ovrenika, o izuzeu od ovrhe i o ogranienju ovrhe na odreenim predmetima ovrhe" (26115 OZ), to 63 se opravdava dobrovoljnou optereenja zalonim pravom.
B. Sudsko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini

1. Osnivanje 144. Sudsko dobrovoljno zalono pravo na pokretnim stvarima zalonog dunika osniva se, kao i svako dobrovoljno zalono pravo - na temelju oitovanja volje vlasnika da optereti svoju stvar zalonim pravom; ali na nain na koji se osnivaju prisilna zalona prava na pokretnini - pljenidbom pokretnine. Tonije reeno, da bi se osnovalo dobrovoljno sudsko zalono pravo na odreenoj stvari, nuno je da budu ispunjene sljedee pretpostavke: 1/ valjani zaloni ugovor zalogodavca i zalogoprimca - zalonog vjerovnika, sklopljen pred sudom u postupku osiguranja i oblikovan u sudski zapisnik o sporazumu stranaka da osiguraju vjerovnikovu trabinu dobrovoljnim sudskim zalonim pravom na odreenoj zalogodavevoj pokretnini (312/1-2 ZV, 263 OZ), 2/ zalogodavevo vlasnitvo te pokretnine, koje ga ovlauje da je zaloi (306/1-2) i 3/ pljenidba te zalogodaveve stvari,
62 To da stvar ostaje u posjedu svojeg dotadanjeg vjerovnika, razlog je razmjerno velike popularnosti ovakvog zalaganja u najnovije doba. Nee li njegove druge, manje dobre osobine, osobito poveane opasnosti koje iz takvog zalaganja proizlaze za prava zalonog vjerovnika i treih osoba, odvratiti u budunosti vjerovnike od ovakvog naina zalaganja, pokazat e se tek nakon nekog vremena.
Teko da bi mogla izdrati ozbiljniju kritiku tvrdnja da dobrovoljnost optereenja ovakvim zalonim pravom opravdava odredbu lanka 267. stavak 5. OZ. Kada bi ona stajala, takvo bi pravilo postojalo glede svakog dobrovoljnog zalonog prava, a ne samo glede ovoga. No, takvog pravila nema, jer zaista ozbiljni socijalni razlozi prijee da se dunika prepusti na milost i nemilost vjerovniku, kao to to ini odredba lanka 265. stavak 5. OZ. Postojanje tih razloga nagnat e, veoma vjerojatno, praksu provoenja ovrha da uvai socijalne razloge koje ovdje zakon na alost pokuava zanemariti. Socijalna drava ne bi zasluivala to svoje ime, ako ne bi te razloge uvaavala. STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 9 7
63
Gavella
kao mjera sudskog osiguranja trabine, po pravilima o ovrsi i sudskom osiguranju (312/3 ZV, 264 OZ). 145. Glede zalonog ugovora koji ispravni temelj osnivanja dobrovoljnog sudskog zalonog prava na pokretnini u naelu vrijedi ono to je ve kazano o tom ugovoru, ali s time da je to inaica, s nekim specifinostima. Zaloni ugovor je - da
bi obvezivao na osnivanje dobrovoljnog sudskog zalonog prava na pokretnini - ugovor ("sporazum") sklopljen pred sudom u postupku osiguranja i oblikovan u sudski zapisnik o sporazumu stranaka o postojanju i dospijeu trabine, kojim se dunik ili netko trei (zalogodavac) obvezuje vjerovniku (predlagatelju osiguranja) da e radi osiguranja sporazumno utvrene vjerovnikove trabine zalonim pravom na svojoj pokretnini, trpjeti da sud odredi i provede pljenidbu te pokretnine u korist vjerovnika (protivnika osiguranja) (307/1
ZV, 312/1-2 ZV, 262 OZ). I to je zaloni ugovor, kauzalan i naplatan, kao i svaki zaloni ugovor.64 No, on pokazuje i neke specifinosti. Te su sljedee, a/ Zaloni se ugovor sklapa pred sudom, u postupku osiguranja na suglasni zahtjev, a u obliku sudskog zapisnika,65 tako da ima snagu sudske nagodbe (263/2 OZ). 66 67 To da ovaj zapisnik ima snagu sudske nagodbe ini da je trabina ije su postojanje i as dospijea u njemu utvreni, ovrna od trenutka njezinog dospijea - ne bude li ona o dospijeu namirena, moi e vjerovnik ishoditi ovrhu na temelju tog zapisnika (taj je ovrna isprava).68 b/ Zalogodavac (kao protivnik osiguranja) i vjerovnik (kao predlagatelj osiguranja) ugovaraju da se za osiguranje utvrene vjerovnikove trabine osnuje zalono pravo na osebujan nain - sudskim radnjama osiguranja, tj. pljenidbom zalogodaveve pokretne stvari (umjesto predajom stvari, ili upisom u javni upisnik) (263/1 OZ). c/ Stranke se mogu sporazumjeti i da e tim dobrovoljnim sudskim zalonim pravom osigurati novanu protuvrijednost neke trabine koja nije novana (ime ona nee prestati biti nenovana trabina, jer spo-
64 Iako to moda nije dovoljno jasno vidljivo iz odredbi OZ o ovakvom osiguranju trabina, sporazumno utvrenje dunikove trabine ne moe biti apstraktno - mora biti vidljiva i valjana i njezina kauza; svaki zaloni ugovor, pa tako i ovaj, moe biti valjan samo kao akcesorij valjane obveze. Kauza zalonog ugovora je zalono osiguranje valjane obveze, a valjanost te obveze ovisi (1) o njezinoj kauzi. I jedna i druga kauza moraju biti valjane i vidljive iz zalonog ugovora.
Sud na prijedlog jedne ili obih strana odreuje roite, na kojem u zapisniku oblikuje sporazum stranaka o postojanju trabine predlagatelja osiguranja i trenutku njezinog dospijea, te njihovu suglasnost da se radnjama osiguranja (pljenidbom pokretnine) protivnika osiguranja (zalogodavca) osigura ta novana trabina zalonim pravom (263/1/1 OZ). Pritom predlagatelj osiguranja i zalogodavac mogu sporazumno odrediti i "vrijednost predmeta osiguranja koja e u ovrnom postupku biti osnova za utvrivanje vrijednosti predmeta osiguranja radi njegova unovenja" (263/2 OZ). Kada je zalogodavac trea osoba, a ne dunik obveze utvrene sporazumom - za njezin pristanak na optereivanje njegove stvari zalogom u korist vjerovnikove trabina takoer se trai jednaki oblik kao i za sporazum vjerovnika i dunika (268 OZ). 67 Stranke, naravno, mogu prethodno izvan suda ugovoriti da e pred sudom, u postupku osiguranja, osnovati zalono pravo. 68 Na temelju tog zapisnika bi vjerovnik (predlagatelj osiguranja) mogao - ne bude li trabina ispunjena kada dospije - traiti ovrhu iz zaloene stvari (267/1 OZ), ali i iz bilo ega drugoga to se nalazi u imovini dunika. 7 9 8 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
66
65
Gavella
razum stranaka nema znaaj novacije - ako nije izriito oitovana volja obih stranaka da ga noviraju) (263/4).69 146. Na temelju zalonog ugovora oblikovanog u sudski zapisnik o takvom sporazumu stranaka osnovat e se dobrovoljno sudsko zalono pravo na nain koji odreuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju (312/3), a to znai - kada su se stranke sporazumjele i odredile da predmetom tog zalonog prava bude odreena pokretnina - zapljenom (pljenidbom) te pokretnine (262/2/2 OZ). Da bi se izvrila zapljena te pokretnine, sud e prvo a/ donijeti rjeenje o osiguranju, kojim e odrediti pljenidbu zalogodaveve pokretnine (264/1-2 OZ), a potom e poduzeti b/ in (radnju) pljenidbe, kojim se to rjeenje provodi (tj. sastavit e pljenidbeni popis u koji e upisati stvar koju plijeni, odnosno stavit e u ve postojei pljenidbeni popis zabiljeku umjesto pljenidbenog popisa) (264/3 OZ). Provedbom ina pljenidbe stvari, bit e na zaplijenjenoj pokretnoj stvari osnovano dobrovoljno sudsko zalono pravo (264/3 OZ). Potom e sud objaviti osnivanje tog zalonog prava oglasom u "Narodnim novinama", a eventualno i putem drugih sredstava javnog priopavanja (266), to bi trebalo sluiti davanju kakvog-takvog publiciteta injenici da je obavljeno ovo zalaganje.70 2. Prelaenje zalonog prava 147. Prelaenje dobrovoljnog sudskog zalonog prava na pokretninama zbiva se kao i prelaenje prisilnog. 3. Optereenje zalonog podzalonim pravom 148.1 dobrovoljno sudsko zalono pravo moe se opteretiti podzalonim pravom (303/2). Dobrovoljno sudsko podzalono pravo, osniva se na pravnom temelju i na nain koji odgovara onima za osnivanje takvog zalonog prava (316/2). Dakako, dobrovoljno sudsko zalono pravo moe se opteretiti takvim podzalonim pravom, ali i sudskim prisilnim podzalonim pravom, zakonskim zalonim pravom, a i s vie njih. 4. Ovlasti a) Ovlasti u stadiju osiguranja 149. Specifina pravna narav ovog zalonog prava odraava se na pravnom poloaju zalonog vjerovnika i zalogodavca. Iako je ovo zalono pravo dobrovoljno, jer nastaje na temelju oitovanja zalogodaveve (dunikove) volje, ono je ipak
Poto dospije nenovana trabina osigurana dobrovoljnim sudskim zalonim pravom, vjerovnik (predlagatelj osiguranja) ima pravo izbora - on moe "po svojem izboru, traiti ovrhu radi ostvarenja nenovane trabine, ili ovrhu radi naplate ... novane protuvrijednosti. (263/5/1 OZ). Iako oglaavanje slijedi iza osnivanja zalonog prava, prema izriitoj odredbi OZ - ako stranke ne predujme trokove oglaavanja u odreenom roku, "sud e obustaviti postupak osiguranja i ukinuti provedene radnje" (266/3 OZ). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 7 9 9
70 69
Gavella
sudsko zalono pravo, pa zaloni vjerovnik ima glede zaloene stvari one ovlasti, i uope onu pravnu poziciju, kakvu bi imao vjerovnik prisilnog sudskog zalonog prava. b) Ovlasti u stadiju namirivanja 150. Ne ispuni li dunik svoju dospjelu obvezu utvrenu sporazumom stranaka, vjerovnik e moi zahtijevati njezino namirenje iz vrijednosti stvari na kojoj ima dobrovoljno sudsko zalono pravo. Zaloni e vjerovnik (ovrhovoditelj) moi namirivati svoju trabinu iz tako zaloene stvari takoer samo putem suda - ne pripada mu pravo na namirenje izvansudskim putem (niti u sluajevima kad bi ono namirivalo vjerovniku "obinog" dobrovoljnog zalonog prava). Ipak, vjerovnik koji je svoju trabinu osigurao dobrovoljnim sudskim zalonim pravom ima bolji poloaj nego to ga inae ima vjerovnik. Naime, kako je ve bilo reeno - pravila OZ o zatiti ovrenika, o izuzeu od ovrhe te o ogranienju ovrhe na odredenim stvarima, ne primjenjuju se nikada u sluajevima kada se ovrhu provodi na onim stvarima na kojima je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovrenikom stekao zalono pravo za osiguranje trabine koju se prisilno izvrava (72/1 OZ), pa se ta pravila ne-primjenjuje niti kada je ovrhovoditelj to pravo stekao kao dobrovoljno sudsko zalono pravo (267/5 OZ). 151. Zahvaljujui tome to je sporazum vjerovnika i dunika o postojanju i dospijeu trabine uinjen u obliku sudskog zapisnika, pa ima snagu sudske nagodbe (263/1-2), od trenutka dospijea trabine taj je zapisnik perfektna ovrna isprava (24 OZ). Zato zaloni vjerovnik, ako svoju trabinu utvrenu u tom zapisniku eli namiriti iz vrijednosti zaloene stvari, moe staviti sudu prijedlog za ovrhu (267).71 Poto sud donese rjeenje kojim tu ovrhu dozvoljava (267/2), provest e je onim radnjama kojima se i inae provodi ovrha radi namirenja novane trabine (jedino se nee ponavljati radnje koje su ve provedene, naime pljenidbeni popis, odnosno stavljanje zabiljeke umjesto tog popisa) (267/4 OZ). Dakle, sud e stvar unoviti prodajom, potom e vjerovnika namiriti, a eventualni viak e se predati zalonom duniku. 152. Ako je, meutim, dobrovoljnim sudskim zalonim pravom bila osigurana novana vrijednost ("protuvrijednost") nenovane trabine, pa ta trabina dospije, vjerovnik moe birati - moe zatraiti ovrhu radi ispunjenja novane trabine, ili pak ovrhu radi ispunjenja novane protuvrijednosti te trabine. Poslui li se ovom drugom mogunou, pa se makar i djelomice namiri, nee vie moi promijeniti izbor i zahtijevati namirenje nenovane trabine - iskljuivo e moi traiti namirenje jo nenamirenog ostatka njezine protuvrijednosti (263/5).
Vjerovnik, naravno, moe na temelju zapisnika o sporazumu stranaka, koji je postao ovran, ishoditi ovrhu i na bilo emu drugome to je u sastavu imovine dunika. Spominjemo to samo uzgredno, jer ovdje govorimo iskljuivo o namirivanju zalonog vjerovnika iz vrijednosti stvari koju je dobio kao sudski dobrovoljni zalog, a ne openito o mogunostima vjerovnikovog namirivanja iz vrijednosti dunikove imovine. 8 0 0 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
71
II
Gavella
5. Prestanak 153. Dobrovoljno sudsko zalono pravo, zbog naina kako je nastalo, prestaje kao i prisilno zalono pravo osnovano na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri, radnje, dakle i zapljena pokretnina. Sud e to rjeenje donijeti ako su ispunjene sve ope pretpostavke za to (290-291 OZ), ali i ako se ispuni pretpostavka specifina upravo za dobrovoljno sudsko zalono pravo - naime, ako stranke ne predujme trokove oglaavanja u odreenom roku (266/3 OZ). 154. Dobrovoljno sudsko zalono pravo nee prestati niti ako vlasnik zaloga padne pod steaj, pa zalog ue u steajnu masu. Iako steajni propisi odreuju da e otvaranjem steajnog postupka prestati razluna ili slina prava (dakle zalona prava) steena sudskom ovrhom ili osiguranjem u posljednjih trideset dana prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka (97 SZ), to se - smatramo ne odnosi na dobrovoljno sudsko zalono pravo, nego samo na prisilno.
naime sudskim rjeenjem kojim se obustavlja postupak osiguranja i ukidaju provedene
C. Javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini

155. Javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pokretnim stvarima zalonog dunika zapravo je svojevrsna inaica sudskog dobrovoljnog zalonog prava - od njega se razlikuje po tome to je javnom biljeniku povjereno da igra velik dio one uloge koju igra sud kod osnivanja dobrovoljnog sudskog zalonog prava, a i kod namirivanja. Ovakvo osnivanje dobrovoljnog zalonog prava ne predviaju norme ZV, nego iskljuivo posebna pravila OZ (269-272 OZ), otvarajui i ovaj paralelni put zalaganja. 156. Da bi bilo osnovano dobrovoljno javnobiljeniko zalono pravo na odreenoj stvari, nuno je sljedee: 1/ valjani ugovor (sporazum) zalogodavca i zalogoprimca (zalonog vjerovnika) a/ sklopljen a/ pred javnim biljenikom i oblikovan u javnobiljeniki akt, ili b/ sklopljen u obliku privatne isprave i solemniziran od javnog biljenika72 o b/ sporazumu stranaka a/ da trabina postoji i kada dospijeva, te b/ da dobrovoljnim sudskim zalonim pravom na odreenoj stvari osiguraju odreenu vjerovnikovu trabinu, uz c/ izjavu zalogodavca da je sporazuman s time da javni biljenik osnuje zalono pravo radnjama koje bi inae poduzeo sud (269/1 OZ),73 2/ zalogodavevo vlasnitvo stvari, koje ga ovlauje da je zaloi
Javni biljenik e prigodom sastavljanja javnobiljenikog akta o pravnom poslu, odnosno prigodom solemniziranja isprave, postupati po odredbama Zakona o javnim biljenicima (Narodne novine, br. 78/93 i 29/94). Redovito dunik oituje i svoju volju da pristaje na to da se na temelju te isprave neposredno moe provesti ovrhu (clausula exequendi), to treba biti uraeno barem u obliku isprave na kojoj je javni biljenik ovjerio dunikov potpis. U pravilu se to ini u istoj ispravi u kojoj se oblikovalo ugovor o osnivanju zaloga. Temeljem posebnog propisa lanka 54. Zakona o javnim biljenicima (Narodne novine, br. 78/93 i 29/94), mogue je i na tom pravnom temelju ishoditi ovrhu, bez prethodnog voenja parnice. STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 0 1
73 72
Gavella
(306/1-2), i 3/ pljenidba zalogodaveve stvari, kao mjera osiguranja trabine (269/2 OZ). 157. Sporazum vjerovnika i dunika oblikovan u javnobiljeniki akt, odnosno u ispravu koju je javni biljenik solemnizirao, ima jednak pravni uinak kakav bi imao i sudski zapisnik na temelju kojega bi se osnovalo dobrovoljno sudsko zalono pravo (169/1 OZ). Na tom e se temelju osnovati zalono pravo pljenidbom stvari (269/2 OZ, 270 OZ). .-?:: ...... > :V^)>: 1 5 8 . U pravilu e pljenidbu stvari obaviti javni biljenik. Javni biljenik, naime, moe, ako su stranke suglasne s time da to on uradi - zaplijeniti stvar. Pritom javni biljenik naravno nee donositi rjeenje o mjeri osiguranja (javni biljenik nije sud), ali e poduzeti ostale radnje, kakve bi radi pljenidbe pokretnine poduzeo sud (sastavljanje pljenidbenog popisa, stavljanje zabiljeke umjesto pljenidbenog popisa) (269/2 OZ). Tim e radnjama javnog biljenika (ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za to) biti osnovano zalono pravo,74 ali - samo ako ih je on poduzeo uz suglasnost stranaka. Radnjama koje je radi pljenidbe stvari poduzeo javni biljenik, nee biti osnovano zalono pravo, ako ih je biljenik poduzeo bez posebne suglasnosti obih stranaka. Zakon propisuje da je javni biljenik ovlaten poduzeti te radnje samo uz suglasnost stranaka, a da stranke svoju suglasnost oituju potpisivanjem zapisnika koji je sastavio javni biljenik o poduzetoj radnji (npr. o sastavljanju pljenidbenog popisa) (269/2-4 OZ). Radnje zapljene stvari koje bi javni biljenik poduzeo bez suglasnosti obih stranaka, po izriitoj zakonskoj normi - "nemaju pravni uinak" (269/3 OZ). 159. Ako zalogodavac uskrati svoj pristanak na to da javni biljenik zaplijeni stvar, vjerovnik moe ishoditi od suda da sud obavi tu pljenidbu. Naime, ugovor koji postoji meu zalogodavcem i dunikom je oblikovan u javnobiljeniki akt, odnosno u solemniziranu ispravu, koja "ima snagu sudske nagodbe", to znai da je to i ovrna isprava. Na temelju te isprave moe vjerovnik zatraiti od suda da provede radnje osiguranja (270/1 OZ). Sud e ih provesti onako kako bi ih proveo i da se osniva dobrovoljno sudsko zalono pravo, tj. donijet e rjeenje o osiguranju, a onda e u provedbi toga rjeenja sastaviti pljenidbeni popis (zapisnik o pljenidbenom popisu), odnosno stavit e zabiljeku umjesto pljenidbenog popisa (270/2 OZ). 160. U ostalome vrijedi za dobrovoljno javnobiljeniko zalono pravo ono to i za dobrovoljno sudsko zalono pravo, s malim specifinostima koje su samo procesnopravnog karaktera (271 OZ).
Javni biljenik je duan o obavljenom osnivanju zalonog prava obavijestiti sud na za to zakonom propisani nain (272 OZ). 8 0 2 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
74
Gavella
IV. Zakonsko zalono pravo na pokretnini A. Openito

1 6 1 . Zakonsko zalono pravo nastaje na temelju zakona radi osiguranja odreenih vrsta trabina, a osniva se nastupanjem onih pravnih injenica koje zakonske norme odreuju za pretpostavke nastanka zalonog prava. Pravo zakonsko zalono pravo (zakonsko zalono pravo u uem smislu) je ono koje se osniva po sili zakona (ipso iure, eo ipso), naime samim nastupanjem onih injenica koje su zakonom odreene za pretpostavke pod kojima nastaje zalono pravo. Takva su zakonska zalona prava prilino rijetka u suvremenim pravnim poretcima; ea su tzv. neprava zakonska zalona prava. Nepravo zakonsko zalono pravo (zakonsko zalono pravo u irem smislu) osniva se pod pretpostavkama odreenima u zakonu, ali s time da zakon daje samo pravni temelj za to - nastupanjem zakonom odreenih injenica nastat e za vjerovnika samo subjektivno pravo na osnivanje zalonog prava na dunikovoj stvari. Time jo nije za njega osnovano zalono pravo, on je tek dobio temelj za to. Zalono e pravo biti osnovano tek ako vjerovnik ostvari to svoje pravo na osnivanje zakonskog zalonog prava, poduzevi in stjecanja tog prava. 162. Zakonska zalona prava, ba kao i sva ostala, dobivaju svoje mjesto u prvenstvenom redu. Dobivaju ga prema asu svojeg nastanka. To, dakako, vrijedi samo ako nije to drugo zakonom posebno odreeno.75 No, ako nije zakonom posebno odreena neka iznimka u tom pogledu, ne bi trebalo zakonska zalona prava tretirati drukije nego bilo koja druga zalona prava. ini nam se vano da to naglasimo, jer se esto nailazi na uvjerenje da zakonska zalona prava imaju prioritetno mjesto u redu namirenja iz vrijednosti svojih objekata. Smatramo da ga ona (ba kao i bilo koja druga zalona prava) imaju jedino ako je to posebno zakonom propisano, a ako nije - zauzimaju u tom redu ono mjesto koje im pripada prema asu nastanka svakog pojedinog zalonog prava. Ako je npr. radi osiguranja neke vjerovnikove trabine bilo osnovano prisilno sudsko zalono pravo na nekoj dunikovoj pokretnoj stvari, ono je dobilo u redu namirenja svoje mjesto asom pljenidbenog popisa. Ako dunik potom unese tu stvar u stan, osniva se time na njoj jo i zakonsko zalono pravo, koje osigurava trabinu najamnine za taj stan. Zato bi prilikom namirivanja iz vrijednosti te stvari imala trabina najamnine prednost pred onom koja je ranije osigurana istom stvari kao zalogom? Zar samo zato to je kasnije zalono pravo nastalo na temelju zakona, a ono ranije na temelju odluke suda? Oigledno to ne bi bio dovoljan razlog da se drugome dade prednost pred prvim. Zar je zakon jai pravni temelj od sudske odluke - ta i ona je donesena
75 Tako je za sluaj da u pogledu iste stvari postoje zakonska zalona prava prijevoznika, komisionara, otpremnika i skladitara, odreeno da "prvenstvo naplate imaju potraivanja bilo kojeg od tih vjerovnika nastala otpremom ili prijevozom, i to obratno redu kojim su nastala". Tek kada ova budu u cijelosti podmirena, dolaze u obzir za namirivanje, po redoslijedu svojeg nastanka, "ostala potraivanja komisionara i skladitara, a i potraivanja otpremnika i prijevoznika nastala davanjem predujmova.." (l. 680. st. 1. i 2. ZOO).
STVARNO PRAVO
Gavella
na temelju zakona. Isto vrijedi i u sluaju da je ranije zalono pravo nastalo na temelju volje stranaka - ako je oitovanje volje stranaka zakonom odreeno za pravni temelj stjecanja, tada to nije slabiji pravni temelj od bilo kojeg drugog, niti na njemu nastaje neko slabije zalono pravo. Zato smatramo da zakonska zalona prava dobivaju prilikom svog nastanka prioritetno mjesto u redu prvenstva jedino ako je to posebno odreeno zakonom. 163. Postoji li zakonsko zalono pravo na nekoj stvari, glede njega vrijedi u naelu sve to i inae vrijedi za zalona prava na pokretnini. Dakako, ako posebne odredbe zakona odreuju neto posebno, one e se primjenjivati u prvom redu, a tek podredno ope odredbe o zalonom pravu na pokretninama i uope o zalonom pravu.
B. Osnivanje
164. Zakonsko se zalono pravo osniva ispunjenjem onih pretpostavaka koje za to odrede zakonske norme (314/1). Zakonska norma odreuje pretpostavke stjecanja zakonskog zalonog prava, ali to ne moe initi proizvoljno, nego potujui pravnu narav zalonog prava. Zbog njegove pravne naravi, nune su ope pretpostavke za osnivanje bilo kojeg zalonog prava - da postoji trabina koju e zalono pravo osiguravati i da je stvar glede koje bi zalono pravo trebalo nastati u dunikovom vlasnitvu. Uz te dvije, zakon odreuje jo i neke daljnje, posebne pretpostavke za nastanak zakonskog zalonog prava radi osiguranja trabina koje nastaju u odreenim odnosima. Pravni odnosi u kojima nastaje zakonsko zalono pravo na pokretninama, nisu rijetki. Upozorit emo na neke. 165. Izvoa radova (poduzetnik) ima na temelju zakona (l. 628. ZOO) zalono pravo na pokretnim stvarima naruitelja, a radi osiguranja njegovih trabina od naruitelja - trabina nagrade ("naknade") za rad, naknade za utroeni materijal, kao i ostalih trabina iz ugovora o djelu. Zalono pravo izvoaa radova nastaje na temelju zakona, ispunjenjem svih zakonom predvienih injenica (pretpostavki osnivanja zalonog prava). Te su a/ da postoji obvezni odnos na temelju ugovora o djelu, da je na temelju tog ugovora nastala trabina izvoaa radova od naruitelja, te b/ da je naruitelj predao izvoau u posjed svoje pokretne stvari u vezi s ugovorenim izvoaevim radom (da bi ih taj popravio, prepravio, iz njih napravio novu stvar i si.). Zalono se pravo osniva ispunjenjem ovih pretpostavki, u asu kada je ispunjena i posljednja od njih, a traje glede svake pojedine od naruiteljevih stvari koje su tako zaloene - najdulje do dobrovoljnog prestanka posjeda izvoaa radova. 166. Najmodavac ima na temelju zakona (15/2/1 Zakona o najmu stanova76) zalono pravo na unesenom pokustvu i drugim pokretninama najmoprimca i lanova njegovog obiteljskog domainstva (onima koje mogu biti predmet
76
. . - . STVARNO PRAVO
Gavella
ovrhe77), a radi osiguranja najmodaveve trabine najamnine (stanarine) i naknade tete78. Za najamninu i poinjenu tetu solidarno odgovaraju najmoprimac i lanovi njegovog obiteljskog domainstva (15/3 ZONS). Zalono pravo nastaje na temelju zakona - ako a/ postoji pravni odnos na temelju ugovora o najmu stana, ako b/ iz njega proizlaze trabine stanarine odnosno naknade tete, te c/ ako su stvari unesene u stan. Zakonsko se zalono pravo osniva na tim stvarima u asu ispunjenja svih pretpostavki njegova nastanka. To znai da e se zakonsko zalono pravo na svakoj pojedinoj stvari najmoprimca i lanova njegovog domainstva osnovati unoenjem te stvari u stan, jer od sklapanja ugovora o najmu postoji najmodaveva trabina najamnine (a posredstvom toga i sve povremene trabine pojedinih obroka najamnine koje iz nje proizlaze). 167. Nalogoprimac ima na temelju zakona (l. 763. ZOO) zalono pravo na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio na temelju tog naloga (ukljuujui i novac kojeg je primio na raun nalogodavca), a radi osiguranja njegovih trabina naknade i trokova iz ugovora o nalogu. Nalogoprimevo zalono pravo nastaje na temelju zakona, ako a/ postoji obvezni odnos na temelju ugovora o nalogu, b/ ako su na temelju tog ugovora nastale nalogoprimeve trabine naknade i trokova od nalogodavca, te c/ ako su mu na temelju tog ugovora predane nalogodaveve stvari odnosno novac za nalogodavca. Njegovo se zakonsko zalono pravo na nalogodavevim stvarima (novcu) osniva u asu ispunjenja svih tih pretpostavki. . 168. Prijevoznik ima na temelju zakona (679-680. ZOO) zalono pravo na pokretnim stvarima koje su mu predane na prijevoz i u vezi s prijevozom, a radi osiguranja njegovih trabina naknade za prijevoz i nunih trokova to ih je imao u vezi s tim prijevozom. Zalono pravo prijevoznika nastaje na temelju zakona, dakle ispunjenjem svih zakonom predvienih injenica. Te su: a/ da postoji obvezni odnos na temelju ugovora o prijevozu, b/ da su na temelju tog ugovora nastale prijevoznikove trabine naknade za prijevoz, ili/i trabine za naknadu nunih trokova od poiljatelja odnosno primatelja, te c/ da su prijevozniku predane stvari radi prijevoza odnosno u vezi s prijenosom, pa ih on ima u svojem posjedu (ne mora to biti neposredan posjed stvari, jer je dovoljno da prijevoznik "ima u rukama ispravu s pomou koje moe raspolagati s njima - 679/ 2 ZOO). 169. Skladitar ima na temelju zakona (736/2 ZOO) zalono pravo na pokretnim stvarima ("robi") koju je primio na uvanje na temelju ugovora o uskladitenju, a radi osiguranja njegovih trabina iz tog ugovora, kao i ostalih njegovih trabina nastalih u vezi s uvanjem tih stvari. Zalono pravo skladitara nastaje na temelju zakona, ako a/ postoji obvezni odnos na temelju ugovora o uskladitenju, b/ ako su na temelju toga ugovora nastale skladitareve trabine od ostavodavca, te c/ ako su skladitaru predane stvari ("roba") na uvanje.
U pravilu moe svaka pokretna stvar biti predmet ovrhe - ne moe to biti samo ona koja je od toga iskljuena odredbama lanaka 70-71 OZ.
78 Najmodavac odgovara za tetu koju on, ili drugi korisnici stana, prouzroe u stanu i na "zajednikim dijelovima u ureajima zgrade" (15/1 ZONS).
STVARNO PRAVO
Gavella
170. Otpremnik (pediter) ima na temelju zakona (846 ZOO) zalono pravo na pokretnim stvarima koje su mu predane na otpremanje i u vezi s prijevozom, a radi osiguranja njegovih potraivanja nastalih u vezi s ugovorom o otpremanju. Zalono pravo otpremnika nastaje na temelju zakona, dakle ispunjenjem svih zakonom predvienih injenica. Te su - a/ da postoji obvezni odnos na temelju ugovora o otpremi, b/ da su iz tog odnosa nastale za otpremnika trabine prema nalogodavcu u vezi s ugovorom o otpremanju, te c/ da su otpremniku predane stvari radi prijevoza odnosno u vezi s prijevozom, tako da ih ima u svojem posjedu (ne mora to biti neposredan posjed stvari, jer je dovoljno da prijevoznik "ima u rukama ispravu s pomou koje moe raspolagati s njima - 846/1 ZOO). 1 7 1 . Komisionar ima na temelju zakona (786 ZOO) zalono pravo na pokretnim komitentovim stvarima koje na temelju bilo kojeg ugovora o komisiji (komisionu) s tim komitentom, ima u svom posjedu (neposrednom ili posrednom), radi osiguranja trabina koje komisionar ima iz svih njegovih poslova s istim komitentom. Komisionarovo zakonsko zalono pravo nastaje na temelju zakona, pod pretpostavkama a/ da postoji obvezni odnos na temelju ugovora o komisiji, b/ da su na temelju tog ili kojeg drugog ugovora o komisiji meu istim strankama nastale komisionareve trabine prema komitentu, te da su c/ komisionaru predane komitentove stvari u posjed. Kako se njegovo zakonsko zalono pravo osniva u asu ispunjenja svih pretpostavki nastanka, to se ono osniva u pogledu svake pojedine komitentove stvari (odnosno sume novca) u onom trenutku kada je ta stvar predana komitentu u posjed, ako ve tada postoji njegova trabina. Po izriitoj zakonskoj odredbi komisionar ima prioritet kod namirivanja svojih trabina osiguranih tim zakonskim zalonim pravom - iz vrijednosti tako mu zaloenih komitentovih stvari "komisionar moe naplatiti prije ostalih komitentovih vjerovnika svoja potraivanja po temelju svih komisionih poslova s komitentom te po temelju zajmova i predujmova danih komitentu, bez obzira na to da li su nastala u vezi s tim stvarima ili nekim drugim" (786/2 ZOO). Komisionarevo zakonsko zalono pravo na komitentovoj stvari traje samo dok je komisionar posjeduje. On je stoga ovlaten da stvar ne preda (ne izrui) komitentu dok taj ne ispuni komisionareva potraivanja koja su time osigurana, a dakako i da - sluei se tim zakonskim zalonim pravom - namiruje svoje trabine iz vrijednosti komitentove stvari. 172. Trgovinski zastupnik (agent) ima na temelju zakona (809. ZOO) zalono pravo na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio po temelju naloga (ukljuujui i novac kojeg je na temelju nalogodavevog ovlatenja primio na raun nalogodavca), a radi osiguranja njegovih dospjelih trabina u vezi s ugovorom o trgovinskom zastupanju. Ovo zalono pravo trgovinskog zastupnika nastaje na temelju zakona - ako a/ postoji obvezni odnos na temelju ugovora o trgovinskom zastupanju, b/ ako su iz njega za trgovinskog zastupnika proizile i dospjele trabine u vezi s tim ugovornim odnosom, te c/ ako su mu na temelju tog ugovora predane nalogodaveve stvari, odnosno novac. Njegovo se zakonsko zalono pravo na nalogodavevim stvarima (novcu) osniva u asu ispunjenja svih pretpostavki nastanka,
Gavella
to redovito znai da se glede svake pojedine nalogodaveve stvari, odnosno novca, osniva u onom asu kada je ta stvar (novac) predana trgovinskom zastupniku u posjed (neposredan ili posredan), dakako - ako on tada ima dospjelu trabinu od nalogodavca (ako ono tek naknadno dospijeva - zalono se pravo osniva tek u trenutku dospijea te trabine). 173. Suvlasnici imaju na temelju zakona (51/2) zakonsko zalono pravo na onoj stvari koju je u razvrgnuu suvlasnike zajednice isplatom dobio jedan od njih, a radi osiguranja njihovih trabina da im on u novcu isplati vrijednost njihovih suvlasnikih dijelova. Za njih nastaje ovo zakonsko zalono pravo samim time to je provedeno razvrgnue suvlasnitva na temelju prava jednog suvlasnika na razvrgnue isplatom, tonije - zakonsko zalono pravo nastaje time to je ovlatenik tog prava stekao stvar na temelju odluke suda o razvrgnuu suvlasnitva, a oni su na istom temelju stekli trabine prema njemu. 174. Sunasljednici imaju na temelju zakona (150-151 ZN) zakonsko zalono pravo na onoj stvari koju je u razvrgnuu (diobi) nasljednike zajednice isplatom dobio jedan od njih, a radi osiguranja njihovih trabina da im on u novcu isplati vrijednost njihovih udjela u nasljednikoj zajednici. Situacija je analogna onoj kod razvrgnua suvlasnitva isplatom.
C. Prestanak
175. Zakonsko zalono pravo apsolutno prestaje iz istih uzroka kao i dobrovoljno, tj. a/ propau zaloga, b/ odreknuem, c/ istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta, d/ prestankom osigurane trabine, e/ prestankom zalonog vjerovnika i f/ rastereenjem, a uz to jo i g/ prestankom onih okolnosti zbog kojih je na temelju zakona osnovano (353/2).79
79 Tako e npr. zakonsko zalono pravo izvoaa radova (poduzetnika) na pokretnim stvarima naruitelja prestati kada on preda stvar naruitelju, zakonsko zalono pravo najmodavca prestat e na svakom pojedinom komadu pokustva njegovim iznoenjem iz najmodavcevog stana itd.
STVARNO PRAVO
GLAVA 21. Zalono pravo na nekretnini
Gavella
Glava 21.
Zalono pravo na nekretnini

I. Openito A. Podvrste zalonog prava na nekretnini
1. Zalono pravo na nekretnini moe u naem pravnom poretku postojati u nekoliko inaica - podvrsta. Te su: 1/ dobrovoljno zalono pravo na nekretnini, 2/ sudsko prisilno zalono pravo na nekretnini, 3/ sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na nekretnini i 4/ zakonsko zalono pravo. Na istoj nekretnini mogu postojati zalona prava razliitih podvrsta, a za svaku od njih vrijede u prvom redu odnosna posebna pravila, a podredno - opa pravila o zalonom pravu. Meusobni odnos svih zalonih prava na jednoj nekretnini ovisi o mjestu koje svako pojedino od njih ima u prvenstvenom redu za namirivanje, a ne o podvrsti kojoj pojedina od tih prava pripadaju. Samo ako bi to zakon posebno propisao, imat e neka zalona prava privilegirano mjesto u tom prvenstvenom redu. 2. U suvremenim pravnim poretcima, koji se slue pravnim institutom zemljinih knjiga (ili slinim institutima), sva se zalona prava na nekretninama stjeu upisom u zemljine knjige. Naelo je i naeg pravnog poretka da se na nekretninama moe osnovati zalono pravo (bilo koje od navedenih podvrsta) jedino kao hipoteku (304/2). Zato se govori o dobrovoljnoj hipoteci, o prisilnoj hipoteci, o sudskoj i javnobiljenikoj dobrovoljnoj hipoteci, kao i o zakonskoj hipoteci na nekretnini. Trabinu koja je osigurana hipotekom, naziva se hipotekama trabina.
B. Nekretnina kao predmet zalonog prava

3. Zalono se pravo moe stei i imati samo na a/ pojedinano odreenoj nekretnini, ako je sposobna za unovenje; isto vrijedi i za b/ idealne dijelove nekretnina (298/1 ZV, 35/1 ZZK). Uz to se zalono pravo moe stei i imati na c/ nekoliko nekretnina (odnosno idealnih dijelova nekretnina) koje sve zajedno slue osiguranju neke trabine kao da su jedan zalog), u kojem sluaju je vjerovnikova trabina osigurana tzv. zajednikom ili simultanom hipotekom (298/3 ZV, 37/1 ZZK). 1 2 Zalono pravo koje optereuje nekretninu, ujedno optereuje sve njezine
1 Kada ima zajedniku (simultanu) hipoteku, zaloni vjerovnik e - ako nije to drugo odreeno - moi slobodno birati odakle e namirivati svoju trabinu osiguranu takvom hipotekom (301/6). 2 Zajednika (simultana) hipoteka je mogua samo na nekretninama.
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 2 1 . Zalono pravo na nekretnini
pripadnosti (298/4), no - pravo na plodove koje stvar daje posredstvom nekog pravnog odnosa (najamnine, zakupnine i si.), moe biti i samostalan zalog (298/5).3 Kada je d/ pravo na plodove samostalan zalog, tada glede nje postoji hipoteka kao specifina hvpotheca ad fructus (35/2 ZZK). 4 5 4. Sposobne da budu predmet zalonog prava samo su nekretnine koje su sposobne za unovenje. Ne moe se stoga stei niti imati zalono pravo na onima koje nisu u prometu; no ako bi takva nekretnina posredstvom nekog pravnog odnosa mogla davati plodove, tada nema smetnje da pravo na te plodove bude samostalan predmet zalonog prava (298/5). 5. Na sposobnost nekretnine za unovenje uvijek negativno djeluju pravila ovrnog prava koja glede takvih nekretnina iskljuuju mogunost da budu predmetom ovrhe. Slino je to kao i kod pokretnina, samo to glede nekretnina ta iskljuenja od ovrhe onemoguuju da od ovrhe izuzete nekretnine uope budu zaloene, jer se glede zaloga nekretnina beziznimno primjenjuje naelo da se trabinu zalonog vjerovnika namiruje putem suda, u ovrnom postupku. Pravila ovrnog prava odreuju da predmet ovrhe ne mogu (pored nekretnina koje su izvan prometa, kao i onih za koje je mogunost ovrhe iskljuena posebnim zakonom) biti one nekretnine koje su objekti namijenjeni obrani (4/6 OZ). Te nekretnine ne mogu biti predmet zalonog prava. 6. Na sposobnost nekretnine za unovenje, a time i na njezinu sposobnost da bude objektom zalonog prava, utjeu i ona pravila ovrnog prava koja dodue ne iskljuuju mogunost da se glede nekretnine vodi ovrni postupak, ali e se u ovrnom postupku moi namirivati novane trabine iz njihove vrijednosti samo ako se tome ne protive neki socijalni razlozi. Ovrni zakon - za sluaj postojanja socijalnih razloga koji govore protiv provoenja ovrhe radi naplate novanih trabina - odreuje da se neke stvari izuzimaju od takve ovrhe, odnosno da je se ograniava. To se odreuje, kako radi zatite ovrenika koji je fizika osoba,6 tako i
Ako bi dunik, poto je ve zaloio nekretninu jednom vjerovniku, zaloio drugome njezine plodove, zalono pravo toga drugoga imalo bi za svoj predmet samo one plodove koji su u trenutku tog kasnijeg zalaganja ve odvojeni, odnosno dospjeli (298/6). Kada je neka trabina osigurana hipotekom ad fructus, tada se namirenje te trabine provodi iz vrijednosti tih plodova (a ne nekretnine), a za to se nekretninu stavlja pod sekvestar. "Ako se osniva hipoteka na plodovima, to se u zemljinoj knjizi treba mora izrijekom navesti" (35/2 ZZK).
6 Openito pravilo je, da se "ovrha radi ostvarenja novane trabine ne moe provesti na stvarima i pravima koja su nuna za zadovoljenje osnovnih ivotnih potreba ovrenika i osoba koje je on po zakonu duan uzdravati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je ovrenikov glavni izvor sredstava za ivot" (70/1 OZ), no djelovanje tog pravila je veoma sueno glede nekretnina. Naime, odreeno je da se "nekretnine za stanovanje ili obavljanje poslovne djelatnosti ne smatraju stvarima koje su nune za zadovoljavanje osnovnih ivotnih potreba ovrenika i osoba koje je po zakonu duan uzdravati ili obavljanje samostalne djelatnosti koja je njegov glavni izvor sredstava za ivot, osim ako zakonom nije drukije odreeno" (70/3 OZ). Ovrnim zakonom je drukije odreeno samo za nekretnine poljodjelaca: "Ne mogu biti predmet ovrhe 5 4
STVARNO PRAVO
Gavella
radi zatite djelatnosti ovrenika-pravne osobe.7 Ta izuzea i ogranienja djeluju negativno na mogunost osnivanja zalonog prava na nekretninama utoliko to se suprotno njima ne moe nekretninu opteretiti prisilnim sudskim zalonim pravom (no, moi e se nesmetano osnovati zalono pravo bilo koje druge podvrste, a i prisilno sudsko zalono pravo - ako njegovo osnivanje nije suprotno odnosnom ogranienju). Sto se tie mogunosti realizacije zalonog prava, tj. mogunosti namirivanja njime osigurane trabine iz vrijednosti zaloga - izuzee i ogranienje ovrnosti moe djelovati negativno na mogunost da se to pravo realizira ovrnom prodajom nekretnine, jer nee biti mogue nekretninu prodavati radi namirenja. No, izuzee i ogranienje ovrnosti ne smetaju zalonim pravima osnovanima na temelju pravnoga posla (dobrovoljno zalono pravo, dobrovoljno sudsko i javnobiljeniko zalono pravo) - zakonom je izriito odreeno da izuzea i ogranienja mogunosti ovrhe koja su postavljena iz socijalnih razloga, ne mogu sprjeavati ili ograniavati mogunost da se iz zaloga namiri trabina, ako je osigurana zalonim pravom osnovana na temelju pravnog posla (dobrovoljnim, dobrovoljnim sudskim, odnosno javnobiljenikim) (72 i 267/5 OZ).8 9
II. Dobrovoljno zalono pravo na nekretnini A. Osnivanje '

7. Osnivanje zalonog prava na nekretninama razlikuje se donekle od onog na pokretninama. Unato svim razlikama, postoje i brojne slinosti, to omoguuje da se osnivanje zalonog prava na nekretninama prikae usmjerujui panju na ono
poljoprivredno zemljite i gospodarske zgrade poljodjelaca u opsegu potrebnom za njegovo uzdravanje i uzdravanje lanova njegove ue obitelji te drugih osoba koje je po zakonu duan uzdravati" (86/1 OZ). No, ta se odredba nee primjenjivati ako vjerovnik namiruje iz te nekretnine svoju trabinu ostvarujui svoje pravo na namirenje koje mu daje njegova hipoteka, osnovana na temelju pravnog posla (72/1 OZ).
7 Openito je odreeno da se "ovrha ne moe provesti na stvarima i pravima pravnih osoba radi ostvarenja novane trabine ako su te stvari i prava nuna za obavljanje njihove djelatnosti" (71/1), ali to se nee primjenjivati u sluajevima u kojima su Ovrnim zakonom "za ovrhu na odreenim stvarima ili pravima utvrena posebna pravila o odreivanju redoslijeda ovrhe, o izuzimanju od ovrhe ili o ogranienju ovrhe" (71/2 OZ). Takva su posebna pravila postavljena u lanku 201. OZ. Po njima ne mogu biti predmet ovrhe jedino one nekretnine pravnih osoba koje su izgraene ili preureene za obavljanje strogo namjenske djelatnosti tih osoba, a i te nekretnine to ne mogu biti jedino ako bi se zbog njihovog otuenja obustavila djelatnost ovrenika (zalonog dunika) (201/2 OZ). Niti ta se odredba ne primjenjuje ako zaloni vjerovnik ostvaruje svoje zalono pravo na takvoj nekretnini, osnovano na temelju pravnog posla (72/1 OZ).
Na je Ovrni zakon, suvie teei tome da poloaj vjerovnika uini to povoljnijim, takvim odredbama zanemario one socijalne razloge koji su, poto su bili iskustveno spoznati, svojedobno bili doveli do postavljanja socijalnih prepreka ovrhama. Ne bi se nipoto smjelo ispustiti iz vida da je i socijalna pravda proglaena Ustavom RH za jednu od najviih vrednota ustavnog poretka (3 Ustava RH).
9 Ipak se u ovrnom postupku ne bi moglo namirivati "trabine po osnovi poreza i drugih pristojbi" (4/5 OZ), pa makar bile osigurane dobrovoljnim zalonim pravom (72 OZ).
STVARNO PRAVO
Gavella
to je razliito od osnivanja zalonog prava na pokretninama. Pokuat emo izbjei ponavljanja koliko je najvie mogue, pa glede svega ostalog upuujemo na izlaganje o osnivanju zalonog prava na pokretninama. 1. Pretpostavke 8. Dobrovoljno zalono pravo na nekretnini (dobrovoljna hipoteka) osniva se izvoenjem iz vlasnitva stvari, na temelju oitovanja zalogodaveve volje da svoju nekretninu optereti zalonim pravom radi osiguranja neke odreene trabine, a na zakonom odreeni nain (306/1). Dakle, pretpostavke koje trebaju biti ispunjene da bi se osnovalo dobrovoljno zalono pravo na nekretnini su: 1/ zalogodavevo vlasnitvo nekretnine, 2/ valjani pravni temelj za osnivanje zalonog prava na njoj i 3/ in upisa u zemljinu knjigu (uknjibe, predbiljebe) hipoteke na toj nekretnini radi osiguranja odreene trabine.
a) Vlasnitvozalagatelja
:
'-
-'-'"
9. Vlasnik stvari je taj koji bi mogao svoju stvar opteretiti zalonim pravom, dakako - samo u granicama svoje ovlasti da raspolae nekretninom. Ta mu ovlast, naime, moe biti stegnuta na temelju pravnog posla, odluke vlasti ili zakona.10 Isto tako, svaki je suvlasnik ovlaten svoj idealni dio nekretnine opteretiti zalonim pravom (306/2). n No, opteretiti cijelu stvar koja je u suvlasnitvu ili zajednikom vlasnitvu nekolicine, mogu zalonim pravom opteretiti samo oni svi zajedno (306/2). 10. Za vlasnika nekretnine smatra se osobu koja je u zemljinim knjigama upisana kao njezin vlasnik, jer upisi u zemljinu knjigu obavljaju funkciju publiciranja prava na nekretninama. Ako je upisana osoba zaista vlasnik stvari, njegovim e se raspolaganjima zaista osnivati zalono pravo na toj nekretnini; iz njegovog prava vlasnitva nekretnine izvest e se u korist neke odreene trabine hipoteka kao teret na toj nekretnini. 1 1 . Moe se, meutim, javiti problem da osoba koja je upisana kao vlasnik nekretnine, zapravo nije njezin vlasnik, nego je to netko drugi kao tzv. izvanknjini vlasnik. To je isti problem kakav se javlja i kod pokretnih stvari. Samo to se tamo manifestira kao diskrepanca vlasnitva i posjeda pokretnine, a ovdje
10 Stegnuta je mogunost raspolaganja n e k r e t n i n a m a koje su u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave. Odreeno je da (ako posebnim zakonom nije drukije odreeno) - njihove n e k r e t n i n e mogu poglavarstva tih jedinica otuivati i na drugi nain njima raspolagati samo na temelju javnog natjeaja i uz n a k n a d u utvrenu po trinoj cijeni, a pravni poslovi koji bi bili s u p r o t n i ovim ogranienjima - bili bi nitavi (391. ZV). I zalaganje n e k r e t n i ne je, naravno, raspolaganje n e k r e t n i n o m . 11 D o k je u hrvatskom pravu postojalo drutveno vlasnitvo, bio je u t o m pogledu s vlasnikom izjednaen nositelj prava upravljanja, odnosno prava koritenja i raspolaganja nekretninom. - .-n- . . .. : , ; - : '
STVARNO PRAVO
811
Gavella
kao diskrepanca knjinog i izvanknjinog vlasnitva nekretnine. Problem koji odatle moe proizii rjeava se slino kao i kod pokretnina - ovdje uz primjenu naela povjerenja u zemljine knjige. Primjenom tog naela nastaju zalona prava na nekretninama, ne izvoenjem iz prava vlasnitva tih nekretnina, nego na temelju zakona - izvorno, bez obzira na vlasnitvo. No, to su dakako izuzetci, o kojima emo govori neto kasnije. Ovdje emo prvo prikazati pravilo, a to je osnivanje zalonog prava na nekretninama izvoenjem iz prava vlasnitva tih nekretnina.
b) Pravni posao .
(1) Openito 1 2 . Pravni temelj za osnivanje dobrovoljnog zalonog prava na nekretninama (dobrovoljne hipoteke) je - kao i za osnivanje dobrovoljnog zalonog prava na bilo kojim objektima - pravni posao kojemu je cilj osnivanje zalonog prava (hipoteke) na odreenoj nekretnini radi osiguranja namirenja odreene trabine (306/1). Redovito e to biti zaloni ugovor, ili tonije njegova inaica - ugovor o hipoteci, pa e na tom temelju osnovano zalono pravo na nekretnini biti - dobrovoljna, ugovorna hipoteka. Dakako, mogao bi to biti i koji drugi posao upravljen istom cilju npr. odredba o zapisu (legatu) i si. s jednakim ciljem, pa bi zalono pravo na nekretnini koje bi se osnovalo na tom temelju bilo dobrovoljna hipoteka, ali ne ugovorna. No, to vrijedi za dobrovoljne ugovorne hipoteke, vrijedi na odgovarajui nain i za svaku drugu dobrovoljnu hipoteku, pa makar ta i ne bila ugovorna.
(2) Hipotekarni ugovor (a) 0 hipotekarnom ugovoru
1 3 . Ugovor o hipoteci (hipotekarni ugovor) je ugovor kojim se obvezuje dunik ili netko trei (zalogodavac) vjerovniku da e radi osiguranja odreene vjerovnikove trabine hipotekom na svojoj nekretnini, dopustiti vjerovniku da svoje zalono pravo (hipoteku) upie u zemljinu knjigu kao teret te nekretnine, a druga se ugovorna strana (vjerovnik) obvezuje da e im prestane njezina trabina osigurana tom hipotekom, uiniti to je s njegove strane potrebno da bi se izbrisala hipoteka iz zemljine knjige (307/1). U praksi se hipotekarni ugovor esto pojavljuje kao jedan ili nekoliko sastojaka nekog drugog ugovora (redovito onoga iz kojeg proizlazi trabina koju se osigurava tim zalogom), ali i kao samostalan ugovor. 14. Bitni sastojak svakog ugovora o hipoteci jest obvezivanje dunika da dopusti upis stjecateljevog zalonog prava u zemljinu knjigu.12 Ugovor o hipoteci je konsenzualni i naplatni ugovor, ba kao i ugovor o zalaganju pokretne stvari. Ako dunik ne bi ispunio to na to se obvezao, vjerovnik bi mogao putem suda ishoditi presudu koja bi, nakon to postane pravomona, zamijenila ono to nedostaje da bi sud mogao dozvoliti i provesti uknjibu.
12
! i
Gavella
Isto je tako i kauzalan - kauza (causa) mu je realno (zalono) osiguranje odreene trabine, sadanje ili budue, bezuvjetne ili uvjetne. Kako je zalono pravo akcesorne naravi, to e njegova pravna sudbina ovisiti o valjanosti onog ugovora koji je pravni temelj trabine ije osiguranje hipotekom je kauza ugovora o hipoteci. 15. Ugovorne stranke su zalogoprimac i zalogodavac. Zalogoprimac moe biti samo ona osoba koja je vjerovnik sadanje ili budue (odnosno uvjetne) trabine koju se osigurava tim zalonim pravom - hipotekom. Zalogodavac treba biti vlasnik nekretnine koja se zalae. Da bi se na temelju ovog ugovora moglo osnovati zalono pravo na nekretnini upisanoj u zemljinu knjigu, trebao bi zalogodavac biti u nju upisan kao vlasnik te nekretnine (knjini prednik). 16. Nije svaki sadraj ugovora o hipoteci doputen - nedoputene su, pa su nitave, kao i u svakom zalonom ugovoru: 1/ openito sve odredbe ugovora koje su suprotne naravi zaloga (hipoteke) i one trabine koje bi trebale biti osigurane hipotekom (307/3), a posebno: 2/ uglavak da zaloena stvar prelazi u vlasnitvo zalonog vjerovnika ako mu trabina ne bude ispunjena u odreenom roku (lex commisoria) (307/4), 3/ uglavak da dunik ne moe zalog nikada iskupiti, 4/ uglavak po kojem bi vjerovnik mogao zaloenu mu stvar po unaprijed odreenoj cijeni otuiti ili zadrati stvar za sebe (no, takav uglavak nije zabranjen, ako stvar ima propisanu cijenu) (307/4), 5/ uglavak po kojem dunik ne bi smio osnivati na istom zalogu zalona prava za druge osobe (307/4) i 6/ uglavak po kojem vjerovnik ne bi niti nakon dospijea osigurane trabine smio zahtijevati prodaju zaloga (307/4). (b) 0 obliku hipotekarnog ugovora :
17. Ugovor o zalogu nekretnine trebao bi biti nainjen u pisanom obliku (formi). Pisani se oblik trai za valjanost takvog ugovora (307/6).13 Nitavi su hipotekarni ugovori, koji nisu sklopljeni barem u pisanom obliku, dakle u obliku isprave (jaa, tea forma, koja sadri i formalnosti koje nisu nune, naravno ne teti). .... . . . . . , , . . .. ,,,. ... 18. Ugovor o hipoteci ispunjavat e se upisom, i to uknjibom zalonog prava u zemljinu knjigu. Temelj za odobrenje tog upisa moe biti samo isprava koja zadovoljava pretpostavke koje za upis prava u zemljinu knjigu trae pravila zemljinoknjinog prava - valjana knjina isprava (tabularna isprava) (43-44 ZZK). Ugovor o hipoteci moe biti zakljuen tako da zadovoljava te zahtjeve, u kojem e sluaju on sam igrati i ulogu tabularne isprave. Da bi to mogao, nije dovoljno da ima onaj oblik koji se trai za njegovu valjanost (pisani oblik), dakle oblik isprave, nego i da zadovoljava sve zahtjeve zemljinoknjinog prava da bi bio knjina isprava, sposobna da se dozvoli upis u zemljinu knjigu. No, napominjemo - to su
13
Za razliku od toga - ugovor o zalaganju pokretnine ne treba imati pisani oblik. Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 1 3
STVARNO PRAVO
Gavella
zahtjevi za upis, a ne za valjanost ugovora. Ugovor o hipoteci e (ako je valjan) obvezivati dunika makar i nemao oblik knjine isprave. On ga obvezuje da dopusti uknjibu hipoteke na teret svoje nekretnine, a to implicira i obvezu na izdavanje valjane tabularne isprave, a i dozvole za uknjibu hipoteke na teret svoje nekretnine. Ako dunik ne bi dobrovoljno ispunio svoju ugovornu obvezu, vjerovnik bi ga mogao putem suda siliti da mu izda takvu ispravu (odnosno da u postojeoj otkloni potrebne nedostatke). c) Upis u zemljinu knjigu 19. Upis u zemljinu knjigu je redoviti nain stjecanja zalonog prava na nekretninama, pa tako i dobrovoljnoga. Dobrovoljno zalono pravo na nekretnini (dobrovoljnu hipoteku, ugovornu hipoteku stjee vjerovnik upisom tog prava u zemljinoj knjizi kao tereta na njime optereenoj nekretnini, i to a/ uknjibom hipoteke (309/1) ili b/ predbiljebom hipoteke (309/2). Pravila zemljinoknjinog prava openito ureuju upise u zemljinu knjigu tako da je za upis svakog prava, pa tako i hipoteke, potreban 1/ knjini prednik, 2/ tabularna isprava i 3/ rjeenje o upisu. Uz to postavljaju i posebna privila za upise hipoteka u zemljinu knjigu (35-38 ZZK). Pravila zemljinoknjinog prava ureuju i pretpostavke pod kojima upis u zemljinu knjigu moe biti izvren kao uknjiba (52-55 ZZK), a pod kojima kao predbiljeba (56-69 ZZK). Uknjibom se stjee hipoteku bezuvjetno;14 predbiljebom je stjee uvjetno - pod uvjetom naknadnog opravdanja tog upisa. Ako nisu ispunjene niti pretpostavke koje se trae za predbiljebu, tada izostaje upis u zemljinu knjigu, a time izostaje i stjecanja hipoteke. 2 0 . Ako nekretnina nije upisana u zemljinu knjigu, tada dodue nije mogu upis u nju, ali to nije zapreka za stjecanje hipoteke na takvoj nekretnini. 15 Hipoteku se ni u kojem sluaju ne moe stei predajom nekretnine u vjerovnikov
14 Rije je o bezuvjetnosti osnivanja, a ne o sadraju osnovanog prava - i da bi se bezuvjetno osnovalo hipoteku koja je po svojem sadraju uvjetno pravo ili je oroeno, nuna je uknjiba. 15 Nekretnina nije upisana u zemljinu knjigu samo ako u tu knjigu nije upisano zemljite, jer sve to je sa zemljitem trajno spojeno (zgrade, nasadi i dr.) u pravnom je smislu sastavni dio zemljita, pa (ako zakonom nije drukije odreeno) dijeli njegovu pravnu sudbinu (2/3 ZV, 9 ZV, 2/2 ZZK). injenica da u zemljinu knjigu nije upisana zgrada na nekom zemljitu, ili neki posebni dio zgrade (stan, poslovna prostorija i si.), ne ini nekretninu neupisanom, ako je upisano zemljite iji su to sastavni dijelovi. Tako je to od 1.1.1997., kada je ponovno u naem pravnom poretku uspostavljeno naelo jedinstvenosti nekretnine (366-373 ZV). Zalona prava, koja bi se nakon toga stupanja na snagu ZV i ZZK pokualo osnovati na nain koji je do tada bio uobiajen, ali je sada suprotan zakonu - nee biti osnovana sve dok ih se ne osnuje u skladu s tim zakonima. Ponekad je sluaj u praksi da se i nakon to je uspostavljeno jedinstvo nekretnine, pokuava osnovati hipoteku na nekom samostalnom dijelu nekretnine (stanu, poslovnoj prostoriji) koji nije izrijekom naveden u posjedovnom listu, na nain kao da je posrijedi neupisana nekretnina, premda je zemljite upisano u zemljinu knjigu. U takvim sluajevima hipoteka nije osnovana, jer nije izvreno ono to je zakonom predvieni nain stjecanja, a taj je - upis tog prava (uknjiba, predbiljeba) u zemljinu knjigu.
STVARNO PRAVO
Gavella
posjed.16 Ako nekretnina nije upisana u zemljinu knjigu, na njoj se hipoteku stjee polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik nekretnine doputa uknjibu toga prava na njoj (309/3). Na to se na odgovarajui nain primjenjuju pravila o stjecanju uknjibom odnosno predbiljebom, pa e se za to polaganje isprave uzeti da je uknjiba, odnosno predbiljeba.17 2 1 . Posebna pravila postavlja Zakon o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima18 za osnivanje zalonog prava na nekretnini da bi se njime osigurala trabina iz "kreditnih vrijednosnih papira", koja donekle modificiraju opa pravila zemljinoknjinog prava. Po tim se posebnim pravilima upisuje hipoteka "bez navoenja osobe vlasnika" - naime samo u korist svagdanjeg vlasnika vrijednosnih papira odreene serije ili izdanja..", pod ime se misli na vlasnika dionica i si. papira (72/2/2 Z. o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima). 2. Nastup pravnog uinka
2 2 . Pravni uinak osnivanja hipoteke nastupa 1/ upisom hipoteke u zemljinu knjigu (uknjibom, predbiljebom), odnosno s time izjednaenim polaganjem isprave u sud, ako se to zbilo 2/ na temelju valjanog pravnog posla - hipotekarnog ugovora, te ako je to bio pravni posao 3/ vlasnika stvari, sposobnog da sa stvar optereti hipotekom. Trenutak osnivanja (nastanka) hipoteke na odreenoj nekretnini, a radi osiguranja njome namirenja odreene trabine, jest - ako se sve to troje ispunilo - trenutak u kojem je zemljinoknjinom sudu bio stigao prijedlog za upis te hipoteke, odnosno kada mu je stigla odluka drugog suda ili drugog tijela vlasti kojom se odreuje upis te hipoteke (45/1 ZZK). 19 r ; ,-. r.-.Iznimka je jedino hipoteka koja nastaje na temelju zakona, ako se osniva na samom zakonu, bez upisivanja u zemljinu knjigu. To je tzv. hipoteca tacita (preutna hipoteka), koja - ako je se ni ne moe upisati u zemljinu knjigu predstavlja opasnost u pravnom prometu. Ako bi je se moglo upisati, a ipak nije upisana - te opasnosti nema, jer poteni stjecatelj uiva zatitu svojeg povjerenja u potpunost zemljinih knjiga. Problem neupisanih nekretnina i naina stjecanja stvarnih prava na njima nije nov. Da bi ga rijeila, jo je III. novela OGZ bila dodala paragrafu 451. jo jedan stavak, koji je odredio: "Zalono pravo na nepokretnostima, koje nisu upisane u zemljinu knjigu ( 434) ili na graevinama ( 435.) stjee se polaganjem ovjerene isprave o zalaganju u sud. Isprava mora sadravati tonu oznaku zaloenog predmeta i trabine s novanim iznosom odreenim u brojkama, a kod ukamaene trabine i visinu kamata; zatim izrinu privolu zalagaoca na polaganje u sud". To je i danas na snazi u austrijskom pravnom poretku kao zakonska odredba. U nas je moglo biti primjenjivano kao pravno pravilo iz biveg prava, ali je esto bilo nadomjetavano nekim daleko neprikladnijim rjeenjima. ZV je opet uspostavio ureenje kakvo je bilo po noveliranom 451. OGZ.
18 19 17 16
"Narodne novine", br. 107/1995.
Kada stigne zemljinoknjinom sudu prijedlog za upis (odnosno odluka o upisu) - stavit e se odmah tzv. plomba na onom mjestu u zemljinoknjinom uloku, na kojem bi upis trebalo izvriti (98 ZZK). Plombom se ini vidljivim da je sudu stigao prijedlog za upis i kada je stigao (ini se vidljivim dan i vrijeme kada je prijedlog stigao, kao i broj dnevnika zemljinoknjinih podnesaka), pa su svi upozoreni na to da bi sud mogao dozvoliti upis i izvriti ga. Ako ga sud zaista dozvoli i izvri, taj upis dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu pripada prema asu kada je prijedlog za upis (ili si.) stigao zemljinoknjinom sudu (45 ZZK). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 1 5
Gavella
2 3 . Upisom hipoteka dobiva mjesto u prvenstvenom redu upisa u zemljinu knjigu (krae: prvenstveni red). To mjesto ona dobiva prema trenutku osnivanja, dakle prema trenutku kada je zemljinoknjinom sudu stigao prijedlog za njezin upis (odnosno odgovarajua odluka suda ili drugog tijela vlasti) na temelju kojeg je upis proveden (45/1 ZZK). Na tom je mjestu osigurana hipotekom a/ ona trabina zbog ijeg je osiguranja ta hipoteka osnovana (glavnica), nadalje b/ trokovi parnice i c/ trokovi ovrhe, kao i d/ kamate (ugovorne, zakonske) dospjele u zadnje tri godine prije donoenja rjeenja o dosudi kupcu nekretnine prodane mu radi naplate novane trabine provedena ovrna prodaja nekretnine (38/1-2 ZZK, 107/4 OZ). 20 Mjesto u prvenstvenom redu je ustupivo (o emu se kasnije govori poblie). 2 4 . Ako je istodobno zemljinoknjinom sudu bilo stiglo nekoliko prijedloga za upis hipoteka, koji su usvojeni i upisi provedeni - sve te hipoteke imaju isto mjesto u prvenstvenom redu.21 3. Stjecanje zalonog prava od nevlasnika
2 5 . Osoba koja je u zemljinoj knjizi upisana kao da je vlasnik nekretnine, u stanju je opteretiti je hipotekom. Ako ta osoba i nije vlasnik nekretnine (vlasnik je netko drugi, koji je pravo vlasnitva te nekretnine stekao npr. dosjelou, ali ga nije upisao u zemljinu knjigu), ipak e onaj tko je postupajui s povjerenjem u istinitost zemljine knjige u dobroj vjeri upisao hipoteku na toj nekretnini, izvodei je iz navodnog prava vlasnitva te osobe - stei tu hipoteku pod pretpostavkama koje su analogne onima pod kojima se stjee pravo vlasnitva zbog zatite povjerenja u zemljine knjige (318). To znai da vjerovnik koji je u dobroj vjeri upisao hipoteku na nekoj nekretnini, postupajui pritom s povjerenjem u istinitost zemljine knjige, uiva zatitu tog svojega povjerenja utoliko to mu se nee moi osporavati valjanost tog upisa iz razloga to njegov prednik nije bio vlasnikom nekretnine - im proteknu rokovi u kojima bi se mogla podnijeti tuba radi brisanja upisa njegovog prednika (8/5 ZZK). 22
Kamate koje su ranije dospjele, trebat e - eli li ih se osigurati hipotekom na istoj nekretnini - osigurati kao i svaku drugu trabinu, tj. osnivanjem hipoteke za osiguranje isplate dunih kamata, pri emu e tako osnovana hipoteka dobiti novo mjesto u prvenstvenom redu ono koje joj pripada prema trenutku kada prijedlog za njezin upis stigne zemljinoknjinom sudu.
21 22
20
Prava koja imaju isto mjesto u prvenstvenom redu, namirivat e se razmjerno.
Krajnji rok je za svakoga - tri godine od trenutka kada je prednik bio zatraio uknjibu svojeg prava vlasnitva (129/2/2 ZZK). Meutim, taj rok istjee ranije onome tko bi imao pravo zahtijevati brisanje prednikovog upisa, ako mu je bilo dostavljeno rjeenje o prednikovom upisu - on ne moe zahtijevati brisanje neistinitog upisa, ako nije a/ unutar roka za albu (15 dana) zatraio zabiljebu da je upis sporan, a ako jest - ako nije podnio tubu za brisanje u daljnjem roku od 60 dana po isteku roka za albu (129/2/1 ZZK). 8 1 6 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
B. Prelaenje hipoteka
26. Hipoteke prelaze na novog vjerovnika njima osigurane trabine zajedno s tom trabinom (akcesornost), i to u pravilu samim time to je ta trabina prela na novog vjerovnika (300,319). To se prelaenje zbiva bez posebnog pravnog temelja i bez posebnog naina stjecanja, dakle na onom istom pravnom temelju na kojem je prela trabina na vjerovnikovog pojedinanog (singularnog) ili sveopeg (univerzalnog) pravnog sljednika (sukcesora), ako nije bilo to drugo odreeno (319). Novi vjerovnik ima pravo ishoditi da se hipoteku koju je stekao bez upisa u zemljinu knjigu, upie kao njegovu u zemljinoj knjizi (16/3 ZZK). 27. Na novog vjerovnika naravno moe prijei i samo dio hipotekarne trabine (odreen razlomkom, ili iznosom) (35/3 ZZK), u kojem e sluaju novi hipotekarni vjerovnik imati onaj dio koji je preao na nj, a preostali dio e pripadati onome kome i do tada. Obje hipoteke e imati isti red prvenstva.
C. Optereenje podzalonim pravom (nadhipotekom)

2 8 . Svako se zalono pravo moe optereti podzalonim pravom, pa tako i dobrovoljna hipoteka. Podzalono pravo na hipoteci naziva se jo i nadhipoteka. Hipotekarni vjerovnik moe u granicama svojega prava na namirenje iz nekretnine, osnovati na postojeoj hipoteci nadhipoteku u korist tree osobe (315/2). Naravno i nadhipoteka bi mogla biti optereena daljnjim nadhipotekama, ove jo daljnjima itd. 29. Da bi svoju hipoteku na tuoj nekretnini opteretio dobrovoljnom nadhipotekom, hipotekarnom vjerovniku ne treba pristanak vlasnika nekretnine (svojeg hipotekarnog dunika). Nadhipoteku se dobrovoljno osniva poput dobrovoljne hipoteke (315/2) - a/ iz svojeg hipotekarnog prava izvesti e nadhipoteku za stjecatelja b/ na temelju svojeg pravnog posla kojemu je cilj osnivanje nadhipoteke radi osiguranja namirenja odreene trabine nadhipotekarnog vjerovnika, a c/ na nain da e se nadhipoteku upisati u zemljinoj knjizi u korist vjerovnika nadhipoteke (uknjiiti, predbiljeiti, odnosno poloit e se ispravu).23 Isto tako, na dobrovoljnoj se hipoteci moe osnovati i sudska prisilna nadhipoteka, dobrovoljna sudska odnosno javnobiljcnika hipoteka, kao i zakonska hipoteka - svaka po pravilima analognim onima za osnivanje hipoteka (316).24
Odredbe ZZK o upisu hipoteka na odgovarajui se nain primjenjuju i glede upisa podzalonih prava - nadhipoteka (35/5 ZZK). Pravila zemljinoknjinog prava o upisu hipoteka primjenjuju se na odgovarajui nain i za upis nadhipoteka (35/5). . . STVARNO PRAVO Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 817
24
23
Gavella
D. Ovlasti 1. Ovlasti u stadiju osiguranja a) Openito
30. Ovlasti hipotekarnog vjerovnika su glede nekretnine koja je objekt njegovog zalonog prava u stadiju osiguranja znatno drugaiji od ovlasti kakve bi imao da mu zalono pravo postoji na pokretnoj stvari. Razlika proizlazi osobito odatle to je zalono pravo na nekretnini uvijek hipoteka, pa ne daje zalonom vjerovniku pravo na posjed zaloga (304/1,2). Hipotekarni vjerovnik nema pravo na posjed nekretnine optereene njegovom hipotekom, pa ne dolaze do primjene sve one posebne ovlasti i obveze koje su zalonom vjerovniku dane u vezi s njegovim pravom na posjedovanje runog zaloga pokretnine. Kako hipotekarni vjerovnik ne posjeduje zaloenu mu stvar, to on niti nema obvezu da je uva, ne postavlja se pitanje je li ovlaten da je rabi, da njome faktino raspolae, da ubire njezine plodove za sebe, zahtijeva posjed koji mu je oduzet i si. b) Ouvanje nekretnine i njezine vrijednosti 3 1 . Kako je glavna ovlast hipotekarnog vjerovnika da svoju trabinu, ne bude li mu o dospijeu ispunjena, namiri iz vrijednosti nekretnine koja je optereena hipotekom radi osiguranja te trabine, to je hipotekarni vjerovnik vitalno zainteresiran za to da se ne pogorava ta nekretnina, niti inae smanjuje njezina vrijednost. Zato, ako bi vlasnik te nekretnine (hipotekarni dunik) inio neto to bi dovelo u opasnost supstanciju ili smanjilo vrijednost te nekretnine, hipotekarni vjerovnik je - koliko je nuno za osiguranje njegovog zalonog prava - ovlaten zahtijevati od hipotekarnog dunika da to propusti initi. Ne propusti li taj to initi unato zahtjevu hipotekarnog vjerovnika, to ovoga ne ovlauje raskinuti obvezni odnos sa svojim dunikom (330/2), ali pravo hipotekarnog vjerovnika da namiri svoju trabinu iz vrijednosti nekretnine postaje odmah aktualno. Time to hipotekarni dunik nije propustio uiniti ono to dovodi u opasnost nekretninu i/ili smanjuje njezinu vrijednost, premda je to hipotekarni vjerovnik od njega zahtijevao - postao je hipotekarni vjerovnik ovlaten da i prije dospijea hipotekarne trabine zahtjeva njezinu ovrnu (prisilnu) naplatu iz vrijednosti njome optereene nekretnine (330/1). 3 2 . Hipotekarni vjerovnik se ne mora sluiti svojom ovlasti da zahtijeva ovrnu naplatu svoje trabine zbog toga to zaloni dunik nije propustio uiniti ono to je trebao propustiti. On moe hipotekarnog dunika na to proputanje prisiliti sudskim putem - moe tubom zahtijevati od zalonog dunika da proputa one radnje koje smanjuju vrijednost nekretnine ili inae pogoravaju njezino stanje. Ako hipotekarni dunik ne bi postupi po pravomonoj i ovrnoj presudi kojom je usvojen taj zahtjev, hipotekarni vjerovnik e ga na to moi siliti po pravilima ovrnog postupka predvienim za ovrhu radi ostvarenja nenovane trabine na trpljenje ili proputanje ("neinjenje") (230, 233 OZ). A, ako je "zbog ponaanja ovrenika protivno obvezi iz ovrne isprave nastala promjena koja nije u skladu s
Gavella
pravom ovrhovoditelja, sud e ovlastiti ovrhovoditelja (hipotekarnog vjerovnika primj. N.G.), na njegov prijedlog, da sam, a po potrebi i uz pomo sudskog ovritelja, uspostavi prijanje stanje na troak i opasnost ovrenika" (234/1 OZ).
c) Zatita
3 3 . Hipotekarni vjerovnik ima naravno pravo na zatitu zaloga - ovlaten je svakome (ukljuujui i vlasnika zaloene stvari) stavljati "sve zahtjeve potrebne radi zatite svojeg zalonoga prava na nekretnini" (332). To ukljuuje i pravo na uporabu svih sredstava koja za zatitu knjinih prava daju pravila zemljinoknjinog prava. Ukljuuje to i pravo zahtijevati, ne samo od zalonog dunika, nego i od svakoga treega da glede zaloene nekretnine ini ono to dovodi u opasnost supstanciju nekretnine ili smanjuje njezinu vrijednost. A ako je zalonom vjerovniku zaloeno pravo na plodove koje nekretnina daje posredovanjem nekog pravnog odnosa (najamnine, zakupnine i dr.), tada to ukljuuje i njegovo pravo zahtijevati neka mu se to preda. No, to nije limitativno odreena lista zahtjeva koje bi zaloni vjerovnik bio ovlaten stavljati za zatitu svojeg zalonog prava na nekretnini - on je ovlaten stavljati zahtjeve svakog sadraja koji je potreban radi zatite tog njegovog prava (332/1). 34. Naelo je, da se na zahtjeve koje zaloni vjerovnik postavlja radi ostvarenja svojih ovlasti glede zaloene stvari, na odgovarajui nain primjenjuju pravila koja vrijede i za zahtjeve vlasnika, odnosno predmnijevanog vlasnika stvari, koje on postavlja za zatitu vlasnitva (332/2).25
d) Ustup prvenstva
3 5 . Svi su nositelji knjinih prava, pa tako i hipotekarni vjerovnik, ovlateni na ustupanje prvenstva. Hipotekarni je vjerovnik ovlaten zamijeniti mjesto koje u prvenstvenom redu ima njegova hipoteka s mjestom koje u tom redu ima neka druga hipoteka, ili neko drugo knjino pravo na istoj nekretnini, ako time ne vrijea knjina prava treih osoba. To je tzv. ustup prvenstva, koji glede svih knjinih prava (prava koja se upisuju u zemljinu knjigu), pa tako i za hipoteke, ureuju pravila zemljinoknjinog prava (46-51 ZZK). Ustupom prvenstva nekog knjinog prava dolazi do promjene u prvenstvenom redu tih prava na odreenoj nekretnini - pravo ije se mjesto ustupa, stupa time nazad na mjesto nekog drugog prava u tom prvenstvenom redu, a to drugo pravo stupa naprijed na mjesto koje je 26 zauzimalo pravo iji se prvenstveni red za to ustupilo. Prvenstvo se moe ustupiti naplatno ili besplatno. Ustup prvenstva se zbiva na temelju oitovanja volje nosilanci 161-168 ZV. Jedno knjino pravo moe istodobno ustupiti prvenstvo i veem broju drugih knjinih prava na istoj nekretnini. Za takav je sluaj postavljeno pravilo, po kojem: "ako na mjesto jednog knjinog prava koje je stupilo nazad istodobnim ustupom prvenstva stupi vie knjinih prava, sva ona imaju na mjestu koje im je ustupljeno dotadanji meusobni redoslijed, ako nije to drugo ugovoreno ili odreeno" (50 ZZK). . ....
26 25
STVARNO PRAVO
Gavella
telja prava koje stupa nazad i nositelja prava koje stupa naprijed u prvenstvenom redu (46/2 ZZK), a na nain da se u zemljinoj knjizi upie (uknjii, odnosno predbiljei) ustup prvenstva (46/1 ZZK). Time to je izmeu dva knjina prava izvren ustup prvenstva, ne dira se u obujam i prvenstveni red ostalih knjinih prava na nekretnini (46/4 ZZK). 3 6 . Ustup prvenstva je mogu samo u granicama u kojima se njime ne vrijeaju knjina prava treih osoba - ako bi ustup dirao u prava treih, potrebno je da oni pristanu na taj ustup. Ako trei ne bi pristali na ustup, on je mogu samo u onim granicama u kojima se ne dira u prava onih koji nisu dali svoj pristanak. Tako je neogranieni ustup prvenstva mogu samo ako se ne dira u prava treih, ili su trei dali pristanak na nj; inae je mogu samo ogranieni ustup prvenstva. Ako zamjenjuju mjesta dva knjina prava koja slijede neposredno jedno iza drugoga, u pravilu nije potreban iiji pristanak da bi ustup mogao biti neogranien; no kada je pravo koje stupa nazad hipoteka - potreban je uvijek pristanak vlasnika nekretnine (hipotekarnog dunika),27 a ako je ta hipoteka optereena i neijim tuim pravom (nadhipotekom), tada i pristanak nositelja tog prava (46/3 ZZK). Kada mjesta zamjenjuju knjina prava koja ne slijede neposredno jedno iza drugoga, za neogranieni ustup je potreban pristanak svih nositelja prava upisanih izmeu njih. 3 7 . Ogranienim ustupom prvenstva stjee ono pravo koje stupa naprijed taj novi, povoljniji prvenstveni red samo u obujmu i u sadraju koji je na tom mjestu imalo pravo koje stupa nazad (48/1 ZZK). Ostatak prava iji je dio stupio naprijed, ostaje na svojem prvobitnom mjestu u prvenstvenom redu. Na tom mjestu je sada i ono pravo koje je stupilo nazad. Njihov je odnos na tom mjestu takav da se ostatak prava iji je dio stupio naprijed redovito nalazi ispred onog prava koje je stupilo nazad; ali njihov odnos moe biti i drukiji, ako je to drugo ugovoreno ili odreeno zakonom (49 ZZK). 3 8 . Ustup prvenstva (neogranien, ili ogranien) ima u pravilu apsolutan uinak, naime promjena prvenstvenog rada je definitivna - naknadne promjene koje bi se desile glede prava koja su zamijenila mjesta, nee utjecati na red prvenstva koji je steen ustupom (51 ZZK). No, to je samo u pravilu tako; mogue je ugovoriti, a moe to i zakon odrediti, da ustup ima samo relativan uinak, naime da se obujam prava koje je stupilo naprijed ravna prema promjenama prava koje je stupilo nazad. U sluaju da je odreen samo relativni uinak ustupa, ovisit e postojanje i obujam prava koje je stupilo naprijed na ustupljenom mu mjestu, o promjenama prava koje je stupilo nazad - prestane li postojati pravo koje je stupilo nazad, vraa se na svoje prvobitno mjesto ono pravo koje je stupilo naprijed; smanji li se
27 Pristanak vlasnika nekretnine je potreban stoga to bi ustup mogao vrijeati njegovo pravo da raspolae s ispranjenim mjestom u prvenstvenom redu. O raspolaganju neizbrisanom hipotekom, to je zapravo raspolaganje ispranjenim mjestom u prvenstvenom redu, govorimo neto kasnije.
STVARNO PRAVO
Gavella
obujam prava koje je stupilo nazad, smanjuje se ustupljenom mjestu obujam prava koje je stupilo naprijed.28 e) Vlasnikovo raspolaganje neizbrisanom hipotekom 39. Prestane li hipotekama trabinama na neki drugi nain, a ne namirivanjem iz vrijednosti optereene nekretnine (npr. dunik ili trei je trabinu ispunio, prebio s nekom svojom trabinom ili dr.), sve dok hipoteka ne bude izbrisana, vlasnik nekretnine ima pravo raspolagati tom hipotekom, ili tonije - njezinim mjestom u redu prvenstva. Prestanak trabine vodi prema prestanku hipoteke koja ju je osiguravala, ali hipoteka ne prestaje samo po sebi, nego tek brisanjem iz zemljine knjige (347/1). Time to je prestala trabina koju je ta hipoteka osiguravala, vlasnikova se nekretnina oslobodila od odgovornosti za tu trabinu, pa hipoteka koja je ostala i dalje upisana kao teret te nekretnine zapravo - barem u gospodarskom smislu - sada pripada vlasniku nekretnine. Ona je i dalje upisana kao teret njegove nekretnine, to za njega stvara mogunost da to iskoristi kako bi u istim granicama i s istim prvenstvenim redom osigurao neiju novu trabinu. Zakon mu priznaje uje da moe "prenijetu tu hipoteku na novu trabinu koja nije vea od one upisane, koja je prestala" (347/2). Da bi se tim pravom posluio, trebat e ispravom (priznanicom ili kojom drugom) dokazati prestanak trabine koja je bila osigurana tom hipotekom (347/2). Postojanje tog prava je za vlasnika veoma korisno, jer ako zahvaljujui tome raspolae nekim visokim mjestom u prvenstvenom redu, vea mu je kreditna sposobnost (bolji su mu izgledi da dobije zajam koji e osigurati hipotekom na tom mjestu, ili da ga dobije pod nekim povoljnijim uvjetima nego inae i si.). Trabina koju bi vlasnik osigurao tom neizbrisanom hipotekom, moe biti manja ili jednaka, ali nipoto ne smije biti vea od one koja je prestala, jer bi inae smanjila priliku za namirenje onih koje dolaze iza nje u prvenstvenom redu. 4 0 . Pravo vlasnika da raspolae neizbrisanom hipotekom nastaje za vlasnika u trenutku prestanka trabine koju je hipoteka osiguravala, a traje sve dok hipoteka ne bude izbrisana. 29 To pravo nije vlasnika hipoteka (vlasnika hipoteka je ona
Zakonom je odreen relativan uinak ustupa prvenstva za sluaj kada je naprijed stupila hipoteka koja osigurava uvjetnu ili oroenu trabinu - prije ispunjenja tog uvjeta, odnosno isteka roka, moi e hipotekarni vjerovnik ije je pravo stupilo naprijed namiriti svoju trabinu samo "u onom iznosu koji otpada na nju po njezinom prvenstvenom redu" (48/2 ZZK). Zakonom je odreen relativan uinak ustupa prvenstva i za sluaj da je kupac nekretnine prodane radi namirenja vjerovnika, kupio tu nekretninu na javnoj prodaji tako da je ona ostala optereena hipotekom kao da je ta jo na njezinom prvobitnom mjestu (a ne na onome na koje je stupila nazad) - unato ustupu prvenstvenog reda uzimat e se prigodom namirivanja iz kupovnine kao da pravo koje je stupilo naprijed jo uvijek ima svoje prvobitno mjesto u prvenstvenom redu (48/3 ZZK). Unaprijed se vlasnik u naelu ne bi mogao odrei tog svojeg prava, ali "ako se nekome obvezao da e ishoditi brisanje odreene hipoteke, i to je u zemljinoj knjizi zabiljeeno kod te hipoteke, on ipak ne moe njome raspolagati" (347/3 ZZK). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 8 2 1
29 28
pravo na to - vlasnik ima pravo raspolagati s neizbrisanom hipotekom, koje ga ovla-
Gavella
iji je pravni titular vlasnik njome optereene nekretnine), kakva postoji u nekim pravnom poretcima, makar je veoma nalik. Vlasnik stvari nije sam sebi vjerovnik, pa ne moe niti biti svoj hipotekarni vjerovnik - pravo vlasnika da raspolae neizbrisanom hipotekom samo je njegova ovlast da prvenstvo isplaene hipoteke prenese na novu hipoteku, koja dolazi na njezino mjesto. Upravo zato to to nije vlasnika hipoteka - bude li za vrijeme dok jo nije izbrisana hipoteka koja je bila osnovana za osiguranje trabine koja je prestala, nekretnina prodana radi namirenja neije novane trabine (ili bude radi namirenja neije novane trabine uspostavljena prisilna uprava tom nekretninom), u namirivanju iz time pribavljenog novca nee participirati i vlasnik te nekretnine (on nema trabinu osiguranu nekretninom, nego slobodno mjesto u prvenstvenom redu), pa e mu samo pripadati eventualni viak, kada se svi namire (374/4). Jedino, ako hipotekama trabina jo postoji prema treoj osobi, ili ako mu pripada naknada za ispunjenje te trabine (npr. vlasnik je ispunio solidarnu trabinu, pa mu pripada pravo na regres) vlasniku nekretnine ipak pripada onakvo pravo da tu svoju trabinu namiruje, kakvo pripada hipotekarnom vjerovniku (374/5). f) Pridraj prvenstvenog reda za novu hipoteku :
4 1 . Hipotekarni vjerovnik moe ono mjesto to ga u prvenstvenom redu ima njegova hipoteka koju namjerava brisati, sauvati za novu hipoteku koju bi se na temelju njegovog raspolaganja upisalo s istim redom prvenstva kao teret iste nekretnine. Sauvat e to mjesto zabiljebom da namjerava brisati svoju trabinu (72/2), uz naznaku najvieg iznosa trabine koju bi ta hipoteka osiguravala (72/3 ZZK) - ne veega od iznosa trabine koji osigurava postojea hipoteka. Tu se zabiljebu moe dozvoliti samo ako bi se ve u trenutku kada vjerovnik tu zabiljebu trai, moglo (prema zemljinoknjinom stanju) dopustiti i onu uknjibu za koju se osniva taj prvenstveni red (73/1 ZZK). Zabiljebom e se stvoriti prvenstveni red za buduu hipoteku od asa kada je zemljinoknjini sud primio prijedlog za upis (72/2 ZZK). Zabiljeba e djelovati prema svakome, pa bude li izvren upis za koji je pridran prvenstveni red,30 sud e na prijedlog izbrisati sve upise koji su izvreni nakon zabiljebe.31 Meutim, zabiljeba e izgubiti svoj uinak, ako se u roku
30 "(1) Prijedlog za upis ili brisanje prava, za koje je prvenstveni red zabiljeen mora se, zajedno s otpravkom odluke kojom je zabiljeba bila doputena, podnijeti u roku propisanom lankom 74. ovog Zakona. Ako se uslijed ovog prijedloga dopusti uknjiba ili predbiljeba, upis ima zabiljeeni prvenstveni red. Izvreni upis zabiljeit e se na gore spomenutom otpravku. (2) Upis sa zabiljeenim prvenstvenim redom moe se dopustiti i u sluaju, kada su zemljite ili hipotekama trabina preneseni na treega, ili su optereeni nakon to je podnesen prijedlog za zabiljebu prvenstvenog reda. (3) Ako vlasnik zemljita ili hipotekarni vjerovnik padnu pod steaj prije nego to bude podnesen prijedlog, upis za koji je bio zabiljeen prvenstveni red dopustit e se samo ako je isprava o poslu bila ve sastavljena prije dana otvaranja steaja, a dan sastavljanja isprave dokazan javnom ovjerom. Ako isprava ne ispunjava te pretpostavke, prosuivat e se prema propisima o steaju je li takav upis doputen ili nije" (75 ZZK).
Na prijedlog stranke u iju korist je doputena uknjiba, naredit e se i brisanje onih upisa koji su bili doputeni glede ovoga zemljita ili ove trabine poslije podnoenja prijedloga za 8 2 2 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
31
Gavella
od godine dana od njezinog upisa ne izvri namjeravam upis nove hipoteke (74 ZZK).32 4 2 . Vlasnik nekretnine (hipotekarni dunik) moe pridrati prvenstveni red za novu hipoteku u vezi s brisanjem postojee hipoteke, a i unaprijed. 1/ U sluaju brisanja hipoteke koja tereti njegovu nekretninu, vlasnik te nekretnine (dotadanji hipotekarni dunik) moe istodobno s brisanjem ishoditi da se u zemljinoj knjizi zabiljei pridraj prvenstvenog reda izbrisane hipoteke za upis nove (348/1). Ishodi li vlasnik tu zabiljebu, pridran je prvenstveni red na rok od tri godine, a u korist svagdanjeg vlasnika te nekretnine.33 U tom je roku vlasnik ovlaten opteretiti svoju nekretninu novom hipotekom koja e imati isti onaj prvenstveni red koji je imala izbrisana, ali ta nova hipoteka ne moe osiguravati trabinu veeg iznosa od onoga koji je osiguravala izbrisana hipoteke. 2/ Vlasnik nekretnine (hipotekarni dunik) je ovlaten da se u prvenstvenom redu koji ima neka hipoteka koja tereti njegovu nekretninu, osnuje nova hipoteka pod suspenzivnim uvjetom da postojea hipoteka bude izbrisana u roku od najvie godinu dana (348/1-2).34 35 Ta nova hipoteka ne moe osiguravati trabinu veu od one koju osigurava postojea. Ispunjenjem toga uvjeta (tj. uknjibom brisanja dotadanje hipoteke) nastupa pravni uinak nove hipoteke - na istom mjestu na kojem je bila upisana stara, od njezinog brisanja postoji nova hipoteka sa svim pravnim uincima. Ako se, naprotiv, izjalovi uvjet pod kojim je nova hipoteka bila osnovana (tj. ako unutar jednogodinjeg roka ne bude barem predloeno brisanje stare hipoteke, ili bude predloeno ali taj prijedlog bude odbijen) - izbrisat e se po slubenoj dunosti novu hipoteku, a ujedno i sve upise koji se na nju odnose (384/3/1). Brisanje stare hipoteke ovlaten je predloiti vlasnik nekretnine (hipotekarni dunik), a i onaj vjerovzabiljebu (76/1 7JLY^). Prijedlog za brisanje ovih upisa mora se podnijeti u roku od 15 dana od dana kada je postala pravomonom uknjiba doputena sa zabiljeenim redom prvenstva (76/2 ZZK). Mogunost da hipotekarni vjerovnik pridri prvenstveni red svoje trabine koju namjerava brisati, izgubila je mnogo od svoje negdanje korisnosti u praksi time to je postavljeno pravilo da svako zalono pravo prelazi samim prelaskom trabine na novog stjecatelja (319). Naime, u praksi se vjerovnik najvie sluio pridrajem prvenstvenog reda da bi ga pridrao za onoga kojemu bi ustupio trabinu osiguranu tom hipotekom. Sada vie pridraj tog reda nije potreban, jer zajedno s trabinom prelazi i hipoteka na cessionara, i to naravno s onim istim prvenstvenim redom koji je imala i kada je pripadala cedentu.
33 Jedino se ovaj pridraj nee uzimati u obzir u sluaju prisilne javne drabe te nekretnine, ako nije iskoriten prije zabiljebe rjeenja kojim je doputena ovrha na toj nekretnini radi naplate neije novane trabine. 34 Ako stara hipoteka tereti nekoliko nekretnina (simultana hipoteka), tada je nova hipoteka osnovana pod suspenzivnim uvjetom da postojea hipoteka bude u roku od najvie godinu dana izbrisana na svim nekretninama koje tereti (348/4). 32
to je vrijedi za sluaj osnivanja nove hipoteke pod suspenzivnim uvjetom da jedna postojea hipoteka bude izbrisana, vrijedi jednako i za osnivanje nove hipoteke pod uvjetom da budu izbrisane dvije ili vie hipoteka koje u prvenstvenom redu dolaze neposredno jedna iza druge (348/5). , , , ..., ,-. STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 2 3
35
Gavella
nik u iju je korist upisana nova hipoteka (384/3/2). No, ako je stara hipoteka bila optereena nadhipotekom, tada e nova ovisiti o jo jednom suspenzivnom uvjetu - da se taj teret stare hipoteke izbrie, ili da ga se s pristankom sudionika prenese na novu hipoteku (348/4). 3/ Pridraj prvenstvenog reda moe vlasnik nekretnine ishoditi i unaprijed (tj. i bez veze s brisanjem postojee hipoteke) - zabiljebom da namjerava osnovati hipoteku, u kojoj treba biti naznaen najvii iznos trabine koju e se tom hipotekom osigurati (72/1,3 ZZK). 36 Tom se zabiljebom stvara prvenstveni red za budue zalono pravo od asa kada je zemljinoknjini sud primio prijedlog za upis (72/2 ZZK), ali e ta zabiljeba izgubiti svoj uinak, ako se u roku od godine dana od njezinog upisa ne osnuje hipoteka za koju je rezerviran prvenstveni red (74 ZZK). 2. Ovlasti u stadiju namirivanja a) Pravo na namirenje i putovi njegovog ostvarenja 4 3 . Dospijeem obveze koja je osigurana zalonim pravom na nekretnini ulazi djelovanje zalonog prava u stadij namirivanja. U tom stadiju moe hipotekarni vjerovnik realizirati svoju ovlast ("pravo") da namiri svoje hipotekom osigurane trabine iz vrijednosti one nekretnine koja je optereena tom hipotekom. Ako se hipotekama trabina ne ispuni o dospijeu, hipotekarni je vjerovnik ovlaten ostvarivati svoje pravo na namirenje te trabine iz vrijednosti nekretnine optereene njegovom hipotekom (336/1). No, nastupom stadija namirenja ne gube se pravni uinci hipoteke iz stadija osiguranja - njima ima mjesta sve dok postoji hipoteka (tj. dok hipoteka ne bude izbrisana iz zemljine knjige). 4 4 . Pravo na namirenje svoje trabine iz vrijednosti hipotekom optereene nekretnine moe hipotekarni vjerovnik izvravati jedino putem suda (336/2). Kada je predmet zalonog prava nekretnina, naelo oficioznosti djeluje beziznimno ne postoji nikakva mogunost izvansudskog namirivanja trabine. eli li ostvarivati svoje pravo na namirenje iz nekretnine, zaloni se vjerovnik mora u svakom sluaju obratiti sudu, kako bi taj dozvolio i proveo unovenje nekretnine, a potom i namirenje vjerovnikove trabine iz novca dobivenog unovenjem. Svoje pravo namirenja osigurane trabine iz vrijednosti nekretnine optereene hipotekom, ostvaruje zaloni vjerovnik putem suda, po pravilima ZV, a na nain koji odreuju propisi o ovrsi novanih trabina (ako nije to drugo odreeno zakonom) (336/2). ..;-.,.., 4 5 . Namirivanje zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga mogue je jedino putem suda (336), i to u pravilu a/ putem sudske prodaje zaloga, ali bi se na zahtjev zalonog vjerovnika moglo provesti i b/ putem privremene uprave i namirivanja iz plodova i drugih koristi koje daje zalog.
36 "Zabiljeba reda prvenstva dopustit e se samo ako bi po stanju zemljine knjige bila doputena uknjiba odnosno brisanje onog prava koje se ima upisati odnosno brisati i ako je na prijedlogu za zabiljebu istinitost potpisa ovjerena na propisani nain" (73/1 ZZK).
STVARNO PRAVO
Gavella
b) Namirenje putem sudske prodaje zaloga

Literatura: Crni, /.: Ovrha na nekretnini, u Novo ovrno i steajno pravo, Zagreb, 1996, str. 37-60.
46. Hipotekama se trabina namiruje iz vrijednosti njome optereene nekretnine putem suda, koji u ovrnom postupku unovuje nekretninu prodajom (u pravilu na usmenoj javnoj drabi), postupajui po pravilima Ovrnog zakona o ovrsi na nekretninama radi naplate novanih trabina (336/2 ZV, 74-125 OZ). Ta se pravila u pojedinostima donekle razlikuju od onih o ovrsi na pokretninama radi naplate novanih trabina, ali bitnih razlika nema mnogo, osim dakako onih koje proizlaze iz razliitosti objekta. Ovrni zakon zapravo detaljnije ureuje ovrhu na nekretninama nego na pokretninama, to vjerojatno proizlazi iz uvjerenja zakonodavca da nekretnine igraju vaniju ulogu kao objekti ovrhe radi naplate novanih trabina, nego to je igraju pokretnine.37 4 7 . Da bi vjerovnik mogao putem suda ishoditi namirenje, treba imati pravni temelj za ovrhu. Pravni temelj za to su - prema pravilima OZ - u prvom redu ovrne isprave, tj. ovrne sudske odluke i sudske nagodbe, ali i neke druge isprave koje su u tom pogledu s njima izjednaene (vjerodostojne isprave).38 Nema li vjerovnik ovrnu ili vjerodostojnu ispravu, on e - da bi namirio svoju trabinu iz vrijednosti zaloene nekretnine - trebati protiv vlasnika te nekretnine ustati s hipotekarnom tubom te uspjeti s njom, tj. ishoditi presudu da je taj duan trpjeti namirenje iz njegove nekretnine.39 Kada presuda postane pravomona, pa potom i ovrna (protekom paricijskog roka), ona e biti pravni temelj na kojem e vjerovnik moi od suda ishoditi da provede ovrhu radi prisilnog namirivanja.
(1) Prijedlog i sudska dozvola ovrhe
48. Realizacija vjerovnikove ovlasti da svoju dospjelu trabinu namiruje iz vrijednosti nekretnine optereene hipotekom, provodi se u sudskom postupku ovrhe
37 Zbog toga je odreeno da se odredbe OZ o ovrsi na nekretninama podredno (supsidijarno) na odgovarajui nain (analogno) primjenjuju i "u postupku ovrhe na pokretninama" (146 OZ). 38 Prema odredbi lanka 28. OZ vjerodostojne su isprave rauni, mjenice i ekovi s protestom, javne isprave, izvatci iz ovjerenih poslovnih knjiga, ovjerovljene privatne isprave, kao i isprave kojima posebni propisi priznaju karakter javnih isprava.
Za takav sluaj vjerovnik moe svoju trabinu u meuvremenu osigurati zabiljebom otkaza ili tube. lanak 338. ZV odreuje: "(1) Kad je, da bi doao do namirenja svoje trabine iz vrijednosti nekretnine, vjerovniku potrebno da prethodno putem parnice ishodi pravomonu presudu kojom e biti nareeno zalonom vjerovniku da je duan trpjeti namirenje iz vrijednosti zaloga, ili presudu kojom e osobno duniku biti nareeno da podmiri vjerovnikovu trabinu, ovlaten je zahtijevati da se u zemljinim knjigama zabiljei tuba protiv vlasnika nekretnine; isto je tako ovlaten zahtijevati da se zabiljei otkaz od kojega ovisi dospijee trabine. (2) Zabiljeeni e otkaz ili tuba djelovati i protiv svakoga kasnijega vlasnika nekretnine, pa e se na temelju ovrne presude ije je donoenje ishoeno zabiljeenom tubom ili zabiljeenim otkazom moi provesti ovrhu namirenjem iz nekretnine bez obzira tko je u meuvremenu postao njezinim vlasnikom". STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 825
39
Gavella
(prisilnog izvrenja) radi naplate novane trabine. Provodi je se na temelju dozvole ovrhe. Dozvolu ovrhe daje forum rei sitae - opinski sud "na ijem se podruju nekretnina nalazi" (74 OZ), a na prijedlog za to aktivno legitimirane osobe ovrhovoditelja (3 OZ). 4 9 . Sud e dati dozvolu ovrhe (37 OZ) na prijedlog za to aktivno legitimirane osobe,40 ako postoji ovrni naslov u obliku isprave podobne za to prema propisima OZ. Takve isprave su 1/ ovrne isprave41 i 2/ vjerodostojne isprave.42 Vjerovnik koji u asu dospijea svoje trabine jo nema potrebnu ispravu na temelju koje bi sud mogao udovoljiti njegovom prijedlogu da dade dozvolu ovrhe, trebat e prethodno taj temelj stvoriti, naime - pribaviti ovrnu ispravu. Redovito e za to trebati podnijeti tubu protiv vlasnika nekretnine (hipotekarnog dunika), upravivi protiv njega zahtjev da je duan trpjeti namirenje vjerovnikove trabine iz vrijednosti te nekretnine (hipotekama tuba). Ako u parnici pokrenutoj tom tubom sud donese presudu kojom usvaja tubeni zahtjev, ili ako stranke zakljue sudsku nagodbu odgovarajueg sadraja, ta e presuda odnosno nagodba, kada postane ovrna - biti ovrna isprava. Na temelju nje e hipotekarni vjerovnik moi od suda ishoditi dozvolu i provoenje ovrhe, da bi ostvario svoje pravo na namirenje iz vrijednosti nekretnine optereene tom hipotekom. 5 0 . Nae li da je prijedlog osnovan jer postoji ovrni naslov u obliku odgovarajue ovrne odnosno vjerodostojne isprave, sud e dozvoliti izvrenje - donijet e pozitivno rjeenje o ovrsi. Njime e odrediti da se radi namirenja vjerovnikove novane trabine ima provesti ovrha na dunikovoj nekretnini. 43 Kako je ve kazano, ovrha se redovito provodi prodajom nekretnine (336/2 ZV, 69-125 OZ).44
Aktivno je za to legitimiran vjerovnik (kako hipotekarni, tako i osobni) vlasnika nekretnine, koji se moe legitimirati ovrnim naslovom u obliku isprave podobne za ovrhu, kao i pravni sljednik takvog vjerovnika. Ovrne isprave su a/ sudska odluka ili nagodba, ili b/ ovrna upravna odluka ili nagodba, ili c/ ovrna javnobiljenika isprava - ako glase na ispunjenje novanih obveza, a i d/ druge odluke koje su zakonom predviene za izvrne isprave (21 OZ)).
42 Vjerodostojne isprave su raun (faktura), mjenica i ek s protestom i povratnim raunom kad je to potrebno za zasnivanje potraivanja, javna isprava, izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga, po zakonu ovjerena privatna isprava i isprava, a i isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom; raunom se smatra i obraun kamate (28/1 OZ), s time da u sluaju "kad se iz vjerodostojne isprave ne vidi dospjelost potraivanja, ovrha e se odrediti ako ovrhovoditelj uz tu ispravu podnese i pisanu izjavu o tome da je trabina dospjela, te ako je oznaio dan dospjelosti" (28/3 OZ). 43 Dunik moe rjeenje o ovrsi pobijati pravnim lijekovima, osporavajui dopustivost ovrhe (46-54 OZ). Trea osoba koja tvrdi da glede predmeta ovrhe ima takvo pravo koje spreava ovrhu, moe pobijati rjeenje o ovrsi svojim izlunim prigovorom, odnosno tubom, traei da se ovrha na tom predmetu proglasi nedoputenom (5557 OZ). 44 Umjesto toga bi se moglo ovrhu, ako to zahtijeva zaloni vjerovnik, provesti privremen o m upravom te namirivanjem iz plodova zaloene n e k r e t n i n e (336/7 ZV). .,; ;.;,...., ....-.;-.41 40
i W j
STVARNO PRAVO
Gavella
(2) Prodaja nekretnine 5 1 . Odlui li sud da se ovrhu provede prodajom nekretnine, provest e je se sljedeim ovrnim radnjama: a/ zabiljebom ovrhe, b/ utvrenjem vrijednosti nekretnine, c/ prodajom nekretnine i d/ namirenjem ovrhovoditelja iz kupovnine dobivene za tu nekretninu (75 OZ). (a) Zabiljeba ovrhe i druge mjere osiguranja ovrhe 52. Da je izdana dozvola ovrhe upisuje se u zemljinu knjigu zabiljebom ovrhe (79 OZ).45 46 Tom zabiljebom "vjerovnik stjee pravo da svoju trabinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u sluaju da trea osoba kasnije stekne vlasnitvo te nekretnine" (79/2 OZ). 47 Promjena vlasnika nekretnine tijekom ovrnog postupka nije zapreka da se isti postupak nastavi protiv novog vlasnika (79/4), pa e sud na prijedlog ovrhovoditelja (vjerovnika) donijeti rjeenje o nastavljanju tog postupka (79/5 OZ).48 49 53. Radi sprjeavanja oteenja nekretnine, a i radi omoguavanja da se utvrdi njezina vrijednost, razgledavanje, zatita i si., sud moe na prijedlog vjerovnika-ovrhovoditelja odrediti: a/ da se dunik-ovrenik i druge osobe udalje s nekretnine, b/ da se nekretninu povjerava na uvanje ovrhovoditelju ili treoj osobi i c/ da se poduzmu druge potrebne mjere, ukljuujui i izricanje novanih i zatvorskih kazni (85 OZ).
45 Sud e po slubenoj dunosti zatraiti da se u zemljinoj knjizi upie zabiljeba ovrhe, im donese rjeenje o ovrsi (79/1 OZ). 46 Zabiljeba ovrhe nije potrebna, ako je vjerovnik ve prije zabiljeio da je podnio tubu protiv vlasnika nekretnine (kojom trai da mu vlasnik nekretnine trabinu koju mu duguje kao osobni dunik, odnosno kojom trai da vlasnik nekretnine optereene hipotekom trpi namirenje iz vrijednosti te nekretnine). Isto vrijedi i ako je ve zabiljeio otkaz, o kojem je ovisilo dospijee njegove trabine. (338/1) U jednom i u drugom sluaju e "zabiljeeni ... otkaz ili tuba djelovati i protiv svakoga kasnijega vlasnika nekretnine, pa e se na temelju ovrne presude ije je donoenje ishoeno zabiljeenom tubom ili zabiljeenim otkazom moi provesti ovrhu namirenjem iz nekretnine bez obzira tko je u meuvremenu postao njezinim vlasnikom"
(338/2).
47
.-.-..
Ako ovrhu na nekretnini svojeg dunika ishodi njegov vjerovnik kojemu trabina nije bila osigurana zalonim pravom, on e zabiljebom ovrhe stei pravo na namirenje (poput onoga koje ima zaloni vjerovnik), a s onim redom prvenstva koji mu daje ta zabiljeba (79/2 OZ). Po izriitoj odredbi OZ "nakon zabiljebe ovrhe nije doputen upis promjene prava vlasnitva utemeljen na raspolobi ovrenika, bez obzira kada je raspoloba poduzeta" (79/5 OZ). Teko je dokuiti koji je smisao ove odredbe, koja oigledno ne slijedi logiku po kojoj su ureeni i zalono pravo i zemljine knjige, a i pravilo ovrnog prava o nastavljanju ovrnog postupka nakon promjene vlasnika. Kada je ovrhu na nekretnini zatraio osobni dunik vlasnika nekretnine, on time to je na njegov prijedlog dozvoljena ovrha ne stjee sudsko prisilno zalono pravo (kao to bi ga u identinoj situaciji stekao da je ishodio ovrhu na pokretnini), ali zabiljebom ovrhe "stjee pravo da se iz nekretnine namiri prije osobe koja na toj nekretnini kasnije stekne zalono pravo ili pravo na namirenje" (79/6 OZ). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 2 7
49 48
GLAVA 21. Zalono pravo na nekretnini (b) Utvrivanje vrijednosti
Gavella
54. Nakon to je donijeto rjeenje o ovrsi sud pristupa utvrivanju vrijednosti nekretnine,50 pa e tu vrijednost utvrditi svojini zakljukom o prodaji (88 OZ).51 5 5 . im vrijednost nekretnine bude utvrena zakljukom o prodaji, svaka osoba koja ima pravo na namirenje (bilo kao hipotekarni vjerovnik, bilo inae) dolazi u priliku da moe prosuditi je li vrijednost te nekretnine dovoljna da bi njezina trabina mogla biti namirena, a ujedno dobiva mogunost da se zatiti od ikanoznih zahtjeva za provoenjem ovrhe. Naime, svaki hipotekarni vjerovnik ija trabina je ovrna, a isto tako i svaki osobni vjerovnik ovrne trabine, moe ishoditi dozvolu ovrhe, bez obzira na svoje mjesto u prvenstvenom redu. Tako i vjerovnik ija se trabina nalazi na tako dalekom mjestu u tom redu da vrijednost nekretnine ne dosie za njezino namirenje, moe zahtijevati ovrhu prodajom. Onaj tko zahtjeva ovrhu prodajom nekretnine iako uope nema ansu da svoju trabinu makar i djelomino namiri iz kupovnine, time dodue izvrava svoje pravo na namirenje, ali to ne ini da bi sebi koristio nego iskljuivo da bi tetio drugima, koji bi inae jo ekali s unovenjem nekretnine do neke povoljnije prigode. Zato se svaka zainteresirana osoba koja se u redu prvenstva za namirenje nalazi ispred njega, moe posluiti zatitom koju joj prua tzv. naelo pokria. Ona moe - ako utvrena vrijednost nekretnine ne pokriva ni djelomice iznos ovrhovoditeljeve trabine - predloiti da se obustavi tu ovrhu (89/1 OZ).52 Sud e tom prijedlogu udovoljiti, ako s obzirom na okolnosti sluaja ocijeni da prodaja ne bi bila svrhovita s obzirom na vjerojatnu visinu iznosa djelominog namirenja onoga tko je bio predloio tu ovrhu (89/3 OZ). (c) Zakljuak o prodaji 5 6 . Nakon to je proveo ono to je potrebno za utvrenje vrijednosti nekretnine, sud e donijeti zakljuak o prodaji nekretnine (90 OZ). Tim e zakljukom a/ utvrditi vrijednost nekretnine,53 b/ odrediti nain prodaje (drabu, prodaju neposrednom pogodbom), c/ uvjete prodaje,54 kao i - ako odreuje drabu - d/ vrije50 51
Vrijednost nekretnine se utvruje na nain propisan u lanku 87. OZ.
To utvrenje nije nepromjenjivo - u zakljuku o prodaji mora se posebno istaknuti mogunost da se vrijednost konano utvrdi na roitu za prodaju (90/2 OZ).
52 Obustavu ovrhe iz ovog razloga moe predloiti u roku od 8 dana od dostave zakljuka o prodaji (89/2 OZ).
U zakljuku o prodaji navodi se vrijednost koju je sud utvrdio, ali se mora upozoriti i na mogunost da se vrijednost konano utvrdi na roitu za prodaju (90/2 OZ). Uvjeti prodaje, uz ostale podatke, obvezatno sadre: 1/ poblii opis nekretnine s pripatcima, 2/ naznaku prava koja ne prestaju prodajom, 3/ naznaku je li nekretnina slobodna od osoba i stvari odnosno stanuje li ovrenik s lanovima svoje obitelji u nekretnini ili je ona dana u najam ili zakup, 4/ vrijednost nekretnine utvrenu zakljukom o prodaji, 5/ cijenu po kojoj se nekretnina moe prodati i tko je duan platiti poreze i pristojbe u svezi s prodajom, 6/ rok u kojem je kupac duan poloiti kupovninu (ne moe biti dui od 6 mjeseci), 7/ nain prodaje, 8/ iznos osiguranja, rok u kojem mora biti dano, kod koga i kako mora biti dano, 9/ posebne uvjete koje kupac mora ispunjavati da bi mogao stei nekretninu (93 OZ). 8 2 8 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
54
53
Gavella
me i mjesto drabovanja (90/1 OZ). Zakljuak o prodaji nekretnine e se dostaviti osobama kojih se tie (90/7 OZ), a uz to e se i javno objaviti - barem na oglasnoj ploi suda (90/3 OZ). 57. Da bi osoba koja je zainteresirana za kupnju, mogla imati osobni uvid u nekretninu, sud e joj, na njezin zahtjev, dati dozvolu da je razgleda, makar i protiv volje zalonog dunika ili posjednika te nekretnine, te e joj osigurati nesmetano razgledavanje (84 OZ). 58. Ovrnu e se prodaju nekretnine provesti na nain koji sud odredi svojim zakljukom o prodaji. No, za razliku od ovrne prodaje pokretnina ( za koju sud moe odrediti da je se provede kao prodaju na drabi ili kao prodaju neposrednom pogodbom), sud mora za ovrnu prodaju nekretnina odrediti da je se provede sudskom usmenom javnom drabom; ovrnu prodaju nekretnine neposrednom pogodbom moe sud odrediti jedino na temelju formalnog, pisanog sporazuma svih zainteresiranih osoba. Tako e nain na koji e se provesti ovrna prodaja nekretnine redovito biti sudska, usmena javna draba (92/1 OZ), a. samo iznimno - ako su se tako sporazumjeli zainteresirani - neposredna pogodba (92/4-6).
(d) Prodaja na sudskoj usmenoj javnoj drabi (i) Draba
;V
59. Sud e, postupajui po zakljuku o prodaji, redovito prodavati nekretninu na usmenoj javnoj drabi, koju e odrati u sudskoj zgradi (ako ne odredi drugaije), na roitu za prodaju nekretnine, pred sucem pojedincem (92/1-3 OZ). 55 60. Na roitu za prodaju sud e (nakon to je utvrdio da je udovoljeno uvjetima za njegovo odravanje) objaviti da se pristupa drabi (98/1 OZ). To materijalnopravno nee imati karakter ope ponude, nego poziva potencijalnim kupcima koji sudjeluju na roitu da sudjeluju u drabi stavljajui svoje ponude, uz javno obeanje nagrade - obeanja da e biti prihvaena ponuda najboljeg nuditelja, stavljena u skladu s uvjetima prodaje (229 ZOO). 6 1 . Da bi se roite za prodaju moglo odrati, potrebno je, a u pravilu i dovoljno, da mu prisustvuje barem jedan potencijalni kupac - ponuditelj (95 OZ). U svojstvu potencijalnog kupca moe sudjelovati u drabi svaka osoba koju zakon ne iskljuuje od toga, ako prethodno "dade osiguranje" (poloi kauciju u sudski) (94/1 OZ). Zakonom su iz kruga potencijalnih kupaca iskljueni ovrenik (zaloni dunik, vlasnik stvari) sudac ili druga osoba koja slubeno sudjeluje u postupku prodaje, kao i svatko tko "po zakonu ne moe stei nekretninu koja je predmet ovrhe" (96 OZ). Da bi se postiglo potrebnu ozbiljnost kod sudjelovanju u drabi, a
55 Sud moe zakljukom o prodaji odravanje tog roita povjeriti i javnom biljeniku (92/3 OZ). U takvom e sluaju javni biljenik umjesto suda obavljati one radnje koje mu je sud svojim zakljukom povjerio, pa ono to vrijedi za postupanje suda, vrijedi tada i za postupanje javnog biljenika.
STVARNO PRAVO
Gavella
i osiguralo pokrie izdataka (trokova) uzrokovanih eventualnim neplaanjem cijene od strane kupca, svaki sudionik u drabi (osim onih koji su od toga zakonom osloboeni) treba prethodno "dati osiguranje", tj. poloiti kauciju u iznosu, u roku i na nain koji je za to odreen uvjetima prodaje.56 62. Nekretninu e sud prodati najboljem ponuditelju, ali samo ako je taj ponudio barem minimalnu cijenu za koju sud smije prodati nekretninu na drabi. U naelu je prodaje za cijenu koja je utvrena i navedena u zakljuku o prodaji kao jedan od uvjeta prodaje, odnosno njene korigirane vrijednosti koja je utvrena na roitu za prodaju. Meutim, ipak je moe prodati i za manje - no ne ispod etiri petine te vrijednosti (97/1 OZ). Ovo pravilo vrijedi samo za prodaju na drabi koja se odrava po prvi puta. Ne uspije li sud prodati nekretninu ve na prvoj drabi, zakazat e drugo roite za drabu, a potom eventualno i tree. Na njima smije nekretninu prodati ispod utvrene vrijednosti, ali ne i za manje od polovine te vrijednosti (97/2 OZ). Meutim, ta pravila nisu striktne, nego dispozitivne naravi zainteresirane se osobe mogu sporazumjeti da nekretninu prodaju i za niu cijenu, ali ne niu od jedne treine utvrene vrijednosti (97/4-5 OZ). 6 3 . Ne uspije li prodati nekretninu na prvom roitu, jer nitko nije stavio ponudu da za nekretninu plati barem onoliku cijenu za koliku ju je zakonom ili sporazumom stranaka i zalonih vjerovnika ovlaten prodati, sud e (poto proe barem trideset dana) zakazati po slubenoj dunosti drugo roite za prodaju te nekretnine (97/2-3 OZ). Ne uspije li je prodati niti na drugom roitu, odredit e ponovno roite za prodaju te nekretnine samo ako to predloi vjerovnik u zakonom odreenom roku (103/1-2 OZ). Ako vjerovnik ne stavi u zakonskom roku prijedlog za odravanje novog roita za drabu, ili ako ga stavi, pa se roite odri, ali bez uspjeha - sud e obustaviti ovrhu (103/3 OZ). Obustava nije zapreka da se, na prijedlog vjerovnika, kasnije pokrene novi ovrni postupak radi namirenja iste trabine iz vrijednosti iste nekretnine (103/5 OZ).
(ii) Dosuda i preda/a nekretnine kupcu ? -
64. Bude li na roitu za prodaju stavljena makar i jedna ponuda koja dosie barem najniu cijenu za koju je sud ovlaten nekretninu prodati na tom roitu, on ju je duan prodati (dosuditi) ponuditelju. Ima li vie takvih ponuda, ponuditelji e se nadmetati dok se ne utvrdi koja je ponuda najvia (najpovoljnija). Deset minuta nakon to je stavljena jedina ponuda, odnosno nakon to je stavljena najpovoljnija ponuda, sud zakljuuje drabu (98/2 OZ). "Nakon zakljuenja drabe, sudac odnosno javni biljenik utvruje koji je ponuditelj ponudio najveu cijenu i da 57 je ispunio uvjete da mu se dosudi nekretnina" (98/3 OZ). O tome donosi i pisano
Svakome ija ponuda ne bude prihvaena, vratit e se kauciju "odmah nakon zakljuenja drabe" (94/4 OZ). Osoba koja ima zakonsko pravo prvokupa, ili ugovorno pravo prvokupa upisano u zemljinoj knjizi, ima prednost pred najpovoljnijim ponuditeljem ako odmah po zakljuenju drabe izjavi da nekretninu kupuje uz iste uvjete (91/1 OZ). 8 3 0 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
57 56
Gavella
rjeenje - rjeenje o dosudi (98/4 OZ). U rjeenju o dosudi sud e odrediti da e se nekretninu predati kupcu poto poloi kupovninu, a rjeenje o dosudi postane pravomono (101/1). 6 5 . Kupac kome je nekretnina dosuena, duan je platiti cijenu, naime poloiti kupovninu u sud, odnosno kod javnog biljenika, u onom roku koji je bio unaprijed odreen u zakljuku o prodaji (100/1 OZ). Ne poloi li kupac kupovninu u odreenom roku, sud e rjeenjem proglasiti prodaju nevaeom i odredit e novu prodaju (100/2), a iz kaucije koju je taj kupac bio poloio, namirit e se trokovi nove prodaje, kao i - ako se na novoj prodaji ne postigne barem onoliku cijenu kao na prodaji koja je zbog neplaanja kupovnine proglaena nevaeom - naknaditi razlika u cijeni (100/3 OZ). 66. Svojim rjeenjem o dosudi sud je bio odredio da e se nekretninu predati kupcu poto on poloi kupovninu, a rjeenje o dosudi postane pravomono (101/1). Zato kada kupac tu kupovninu poloi, a rjeenje o dosudi postane pravomono sud e - izvravajui ono to je odreeno pravomonim rjeenjem o dosudi zakljukom odrediti da se nekretnina predaje kupcu i da se u zemljinu knjigu upie kupevo pravo vlasnitva; ujedno e odrediti i brisanje onih prava za koja je rjeenjem odreeno da e ih se brisati (101/2 OZ).58 Kupac stjee pravo vlasnitva nekretnine koja mu je prodana na drabi na temelju sudske odluke, a na nain i pod pretpostavkama odreenima zakonom (126/1 ZV). Pravni temelj kupevog stjecanja vlasnitva je pravomono rjeenje o dosudi nekretnine, a nain tog stjecanja - predaja dosuene mu nekretnine u idealan posjed, to se zbiva zakljukom o predaji nekretnine kupcu (126 ZV). (O stjecanju prava vlasnitva na temelju odluke o dosudi i poloaju kupca-stjecatelja govorilo se u okviru izlaganja o stjecanju prava vlasnitva na temelju odluke suda pa upuujemo na to izlaganje)
(iii) Prava treih
67. Tko je u ovrnom postupku stekao nekretninu, prodanu radi namirenja novane trabine, redovito ju je stekao neoptereenu hipotekama, jer odredbe OZ odreuju prestanak takvih tuih prava na takvoj nekretnini kao pravilo. Kada se nekretnina ovrno proda radi nemirenja nekog vjerovnika, s pravomonou rjeenja o dosudi te nekretnine kupcu u pravilu prestaju sve hipoteke koje su tu nekretninu teretile, te ih se namiruje iz kupovnine (81/1-2 OZ). Sve one prestaju s danom pravomonosti rjeenja o dosudi, a bez obzira jesu li se, koliko su se, i jesu li se uope, iz dobivene kupovnine uspjele namiriti trabine to su ih te hipoteke osiguravale, pa makar hipotekarni vjerovnici nisu potpuno, ili ak uope nisu namireni iz kupovnine (81/1 OZ). Iznimno - nee prestati ona hipoteka glede koje su se kupac nekretnine i vjerovnik te hipoteke sporazumjeli da e ona ostati teretiti nekretninu koju on kupuje, s time da e on (kupac) preuzeti "ovre58 Protiv zakljuaka nema pravnog lijeka (11/6 OZ), tako da je zakljuak pravomoan ve od trenutka kada ga je sud donio. ...
STVARNO PRAVO
Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 831
Gavella
nikov dug prema tom vjerovniku u iznosu koji bi mu pripadao u ovrnom postupku", a da e se za toliko umanjiti iznos kupovnine koji bi kupac trebao platiti 59 (81/3 OZ).60 6 8 . Sto se tie ostalih ogranienih stvarnih prava na nekretnini koja je u ovrnom postupku prodana radi namirenja novane trabine, pravilo je obrnuto - kupac redovito stjee nekretninu optereenu tim pravima. Ovrnom prodajom nekretnine nikada ne prestaju stvarne slunosti, ni pravo graenja (82/1 OZ); ne prestaju niti one osobne slunosti koje su u zemljinoj knjizi upisane prije prava radi ijeg se namirenja provodi ovrha, ili ih je kupac preuzeo (82/2 OZ). to se tie stvarnih tereta, situacija nije sasvim jasna - OZ postavlja naelo da stvarni tereti ne prestaju zbog ovrne prodaje nekretnine (82/1 OZ), no potom govori o prestanku stvarnih tereta upravo iz ovog razloga (82/3 OZ).61 S pravomonou rjeenja o dosudi prestaju, meutim one osobne slunosti i stvarni tereti koji su u zemljinoj knjizi upisane nakon prava radi ijeg se namirenja provodi ovrha (82/3 OZ). No, niti te osobne slunosti ni stvarni tereti nee prestati, ako ih kupac preuzme u sporazumu s ovlatenikom, a da mu se za vrijednost toga umanjuje iznos kupovnine koji bi trebao platiti, jednom rijei - da je preuzme onako kako bi mogao preuzeti i hipoteku (82/4). 69. Posebni propis odreuje sudbinu ugovora o najmu i o zakupu nekretnine, prodane radi ovrnog namirenja vjerovnikove trabine. Po njemu ugovori o najmu ili o zakupu koji nisu upisani u zemljinu knjigu, ili su u nju upisani nakon stjecanja zalonog prava (ili prava namirenja) radi ijeg je ostvarenja provedena ovrha - prestaju pravomonou rjeenja o dosudi nekretnine kupcu, a najmoprimci i zakupci nemaju nikakvo pravo na naknadu za to u ovrnom postupku (83/2-3 OZ). Naprotiv, ugovori o najmu i o zakupu koji su upisani u zemljinu knjigu, i to prije upisa hipotekarne trabine koju se namiruje u ovrnom postupku (odnosno osobne trabine zbog ijeg se namirenja vodi ovrni postupak) - ne prestaju prodajom nekretnine, nego kupac stupa po sili zakona na mjesto dotadanjeg najmodavca u trenutku stjecanja vlasnitva nekretnine (83/1 OZ).62
59 60
Uraunava se u najviu ponudu kupca na drabi iznos za koji on preuzima hipoteke.
Ugovor ("sporazum") o preuzimanju duga trebaju sklopiti u obliku sudske nagodbe u ovrnom postupku, ili javnobiljenike isprave (81/4 OZ), a mogu ga sklopiti sve do isteka roka za polaganje kupovnine. Teko je utvrditi pravi sadraj odredbi o (ne)prestajanju stvarnih tereta, zbog protuslovnih odredbi u tekstu OZ, a osobito u pojedinim stavcima tog lanka. Oigledno je dolo do redakcijskih omaki. Smatramo da iz cilja kojem bi trebale sluiti pravila o prestajanju ogranienih stvarnih prava na nekretnini koja je prodana na ovrnoj prodaji, a i iz pravne naravi stvarnih tereta, proizlazi sljedee tumaenje. Ovrna prodaja nekretnine ne uzrokuje prestanak 1/ javnopravnih stvarnih tereta, 2/ privatnopravnih tereta koji su a/ trajne naravi, b/ koji su upisani u zemljinoj knjizi prije prava radi ijeg se namirenja provodi ovrha, kao ni c/ onih koje je kupac preuzeo.
62 Odredbe OZ-a o prestanku najma i zakupa jesu lex specialis u odnosu na one iz ZOO, kao i iz Zakona o najmu stanova (Narodne novine, br. 91/1996 ) i Zakona o zakupu poslovnog pro61
STVARNO PRAVO
Gavella
(e) Prodaja neposrednom pogodbom
.,
70. Sud prodaje nekretninu na nain koji odredi sud svojim zakljukom o prodaji, a taj nain je u pravilu - ovrnu prodaju na usmenoj javnoj drabi (92/1 OZ). Ipak, iznimno e se odrediti da e se ovrnu prodaju nekretnine provesti neposrednom pogodbom, ako se tako sporazume stranke (ovrhovoditelj i ovrenik), a i svi hipotekarni vjerovnici, svi nositelji osobnih slunosti i stvarnih tereta koji prestaju prodajom nekretnine. Oni se mogu, naime, sve dok nekretnina ne bude prodana na javnoj drabi, sporazumjeti da e se nekretninu prodati u ime i za raun ovrenika neposrednom pogodbom, koju e sklopiti osoba ovlatena za promet nekretnina, sudski ovritelj, javni biljenik, ili tko drugi. Na temelju tog njihovog sporazuma sud e donijeti zakljuak o prodaji, kojim e (uz sve ostalo to takav zakljuak treba sadravati) ovlastiti na sklapanje ugovora o prodaji nekretnine osobu koju su oni sporazumno odredili. (92/4 OZ) 7 1 . Na temelju tog zakljuka o prodaji nekretnine neposrednom pogodbom, pristupit e se prodaji nekretnine onako kako su se sporazumjeli, a sud odredio. Ne uspije li se prodati nekretninu neposrednom pogodbom u roku kojeg su prethodno ugovorili, sud e obustaviti tu ovrhu (103/4 OZ). Ali, nae li se u tom roku netko voljan da kupi nekretninu, taj e morati prvo poloiti kauciju u sudski odnosno javnobiljeniki depozit (94/2 OZ). Na temelju sudskog zakljuka o prodaji nekretnine neposrednom pogodbom, osoba koja je ovlatena da tako proda nekretninu - zakljuit e s kupcem kupoprodajni ugovor. Ona taj ugovor sklapa u ime i za raun ovrenika, tj. vlasnika nekretnine (92/5 OZ), a prema zakljuku suda o prodaji. Ovlatena je osoba prigodom zakljuivanja tog ugovora vezana pravilima o prodajnoj cijeni, ukljuujui i onima o djelovanju suglasnosti stranaka o prodaji za niu cijenu (97/6). Ugovor treba imati propisani oblik (pisani oblik, a potpisi ugovornih strana trebaju biti javnobiljeniko ovjerovljeni) (92/5). Zakljui li ovlatena osoba ugovor o prodaji nekretnine, o sklapanju tog ugovora obavijestit e ugovaratelji sud. Djelovanje ugovora ogranieno je suspenzivnim uvjetom ugovor e proizvoditi pravne uinke samo ako su na temelju njega donese rjeenje o dosudi i ono postane pravomono (92/6 OZ). Sud e provjeriti jesu li ispunjene sve pretpostavke da bi prodaja bila valjana (99/1 OZ),63 pa utvrdi li da jesu, donijet e rjeenje o dosudi nekretnine prodane neposrednom pogodbom (99 OZ). Ugovor o prodaji nekretnine proizvodi pravni uinak tek od dana pravomonosti rjeenja o dosudi (92/6 OZ).
stora (Narodne novine, br. 91/1996), jer ureuju posebno pitanje sudbine tih ugovora nakon prodaje nekretnine u ovrnom postupku. Odatle bi proizlazio zakljuak da bi za to posebno pitanje trebalo primjenjivati odnosne odredbe OZ, a ne ope odredbe spomenutih zakona. No, kako su Zakon o najmu stanova i Zakon o zakupu poslovnog prostora doneseni nakon OZ, vjerojatno e se postaviti pitanje nisu li njihove odredbe derogirale ranije odredbe OZ. Ako je ugovor zakljuen, a neka osoba ima pravo prvokupa upisano u zemljinu knjigu, ih ima zakonsko pravo prvokupa na koje je prethodno upozorila sud, tada e je sud pozvati da se u odreenom roku oituje u zapisnik eli li se sluiti tim svojim pravom ili ne (91/2 OZ). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 3 3
63
Gavella
7 2 . Kada kupac poloi kupovninu, a rjeenje o dosudi nekretnine kupcu postane pravomono, sud e donijeti zakljuak kojim e odrediti da se tu nekretninu preda kupcu (i da se u zemljinoj knjizi izvri upis kupevog vlasnitva te nekretnine, kao i brisanje onih ogranienih stvarnih prava za koja je rjeenjem o dosudi bilo odreeno da e ih se brisati). Kupac postaje vlasnik nekretnine na temelju pravomonog rjeenja o dosudi, a time to mu zakljukom o predaji nekretnine kupcu bude nekretnina predana u idealan posjed (126 ZV). (O stjecanju prava vlasnitva na temelju odluke o dosudi i poloaju kupca-stjecatelja bilo je ve govora, pa se upuuje na to izlaganje). (3) Namirivanje vjerovnika (a) Pravo na namirivanje iz kupovnine , ... , . . . 7 3 . Pravo da svoju trabinu namiri iz vrijednosti prodane nekretnine, to znai iz novca dobivenog njezinom prodajom, pripada hipotekarnom vjerovniku na iji se zahtjev (prijedlog) provodi ovrni postupak, ali i svakom drugom hipotekarnom vjerovniku. Naime, pravo da svoju trabinu namiri iz vrijednosti prodane nekretnine pripada svakom zalonom (hipotekarnom) vjerovniku (297/1), bez obzira provodi li se postupak ovrne prodaje nekretnine na njegov ili na tui zahtjev, te bez obzira je li on prijavio svoju trabinu u ovrnom postupku ili nije (105 OZ). Pravo namirenja pripada i onom hipotekarnom vjerovniku ija trabina jo nije dospjela (112-113 OZ), kao i onome ija je trabina pod uvjetom koji jo visi (114 OZ), odnosno glede koje je upisana zabiljeba spora (115/2 OZ). Pravo namirenja pripada i hipotekarnom vjerovniku ije je zalono pravo uvjetno, zbog toga to je samo predbiljeeno (115/1 OZ). 74. Cesto e jo neke osobe koje nisu zaloni vjerovnici, imati pravo namirenja, naime pravo da neke svoje trabine namire iz novca dobivenog ovrnom prodajom nekretnine. One e, kao tzv. indirektni zaloni vjerovnici, zajedno sa zalonim vjerovnicima pretendirati da odatle namire te svoje trabine (105 OZ). To su 1/ osobe koje potrauju naknadu za svoje osobne slunosti i stvarne terete koji su prestali ovrnom prodajom nekretnine, za namirenje svojih trabina naknade; 2/ Republika Hrvatska i jedinice lokalne samouprave i uprave za namirenje svojih trabina poreza i drugih pristojbi; 3/ osobe koje su najkasnije na roitu za diobu prijavile i dokazale ovrnom ispravom da imaju prema vlasniku prodane nekretnine neke privilegirane trabine, za namirenje tih trabina (105 OZ). Privilegirane su trabine na temelju a/ zakonskog uzdravanja, b/ naknade tete nastale zbog naruenja zdravlja ili smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti, c/ naknade tete za izgubljeno uzdravanje zbog smrti davatelja uzdravanja, d/ trabine zaposlenika te e/ trabine doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, dospjele za posljednju godinu (106/3 OZ).64 , . : ,...!
64 Pravo namirivanja ima i vjerovnik vlasnika zaloene nekretnine koji nema zalono pravo na toj nekretnini, ali je ishodio od suda dozvolu ovrhe prodajom te nekretnine radi ovrnog namirenja svoje trabine (na to ima pravo, ako mu njezin vlasnik osobno odgovara, dakle cijelom
STVARNO PRAVO
Gavella (b) Roite za diobu ,
GLAVA 2 1 . Zalono pravo na nekretnini . . ..
7 5 . Sud e nakon pravomonosti rjeenja o dosudi nekretnine kupcu odrati roite za diobu novca dobivenog njezinom prodajom (117/1 OZ), na kojem e se raspravljati o postojanju, veliini i prvenstvenom redu prava na namirenje vjerovnika i drugih osoba koje postavljaju zahtjev za namirenje (117/4 OZ). 76. Svaki vjerovnik ili druga osoba koja pretendira da neku svoju trabinu namiri iz novca dobivenog ovrnom prodajom nekretnine, moe najkasnije na roitu za diobu osporiti postojanje, visinu i mjesto u redu za namirivanje tuih trabina (110 OZ). 65 Bude li osporena neka trabina, ovrni e sud uputiti na parnicu ili osporavatelja66 ili osobu ija je trabina osporena67(l 11/1-2 OZ). O namirenju neosporenih e trabina ovrni sud odluiti rjeenjem o namiren ju (118 OZ). Odluit e i o osporenima, ako upuenik ne pokrene parnicu unutar dobivenog roka za to, i to - ako upueni osporavatelj nije pokrenuo parnicu, ovrni e sud postupati kao da taj uope nije osporio tuu trabinu; a ako parnicu nije pokrenuo onaj koji je na nju bio upuen jer mu je trabina osporena, ovrni e sud postupati kao da je taj odustao od svojeg zahtjeva za namirenje te trabine iz vrijednosti prodane nekretnine (11/5 OZ). Ovrni sud nee odluivati o osporenim trabinama o kojima se vodi parnica, a kada parnini sud o tome pravomono presudi, ono to je on odluio o osporenoj trabini djelovat e protiv vlasnika prodane nekretnine i svih vjerovnika (111/6 OZ). Do pravomonosti te presude, u pravilu e ovrni sud odgoditi donoenje rjeenja o namirivanju osporene trabine, a iznos koji se njome trai, izdvojit e i poloiti u sudski (odnosno javnobiljeniki) polog (111/3-4 OZ), da tamo bude rezerviran za sluaj da bi osporenu trabinu trebalo namiriti.68
svojom imovinom, ukljuujui i nekretninu koja je drugome zaloena). Sve to vrijedi za sluaj da se iz vrijednosti nekretnine namiruje zaloni vjerovnik (odnosno indirektni zaloni vjerovnik), vrijedi i za sluaj da se iz njezine vrijednosti namiruje osobni vjerovnik vlasnika nekretnine. U sluaju da je neka trabina bila neutemeljeno osporavana samo radi ikaniranja njezinog vjerovnika, on ima pravo na naknadu tete koju je pretrpio (111/9 OZ).
66 Bude li osporena neka trabina, a osnovanost tog osporavanja ovisi o nekoj spornoj injenici koju osporavatelj ne potkrjepljuje pravomonom presudom, javnom ili privatnom ispravom koja ima znaenje javne isprave - ovrni e sud uputiti osobu koja je osporila tu trabinu da u odreenom roku pokrene parnicu, te da u njoj rijei taj spor (111/1 OZ). 67 Bude li osporena neka trabina, ovrni e sud sam, u tom ovrnom postupku prosuditi je li osporavanje osnovano ili nije, ako odluka ovisi a/ iskljuivo o nespornim injenicama, ili o b/ odgovoru na pravno pitanje, ili o nekoj spornoj injenici, ali se tvrdnju o njoj potkrjepljuje pravomonom presudom, javnom ili privatnom ispravom koja ima znaenje javne isprave, sud e o osporavanju odluiti u ovrnom postupku (111/1/2-3 OZ). Prihvati li ovrni sud osporavanje uputit e na parnicu onu osobu ija je trabina osporena (111/2). 65
Iznimno e sud ipak donijeti rjeenje o namirenju i osporene trabine, pod uvjetom da bude dano dovoljno osiguranje (111/3/2 OZ). Time se ne dira u pravo osobe koja je upuena na parnicu da, i poslije zavretka ovrnoga postupka, pokrene parnicu protiv osobe ije je trabine osporila odnosno protiv osobe koja joj je trabinu osporila (111/7 OZ). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 3 5
Gavella
7 7 . Isto e se tako izdvojiti i staviti u polog svotu novca koja dolazi u obzir za namirenje hipotekom osigurane, ali jo nedospjele trabine,69 uvjetne trabine70, a i trabine glede koje je upisana zabiljeba spora.71 Tako e se postupiti i kada je hipoteka bila samo predbiljeena u zemljinoj knjizi, ako osoba u iju je korist izvrena ta predbiljeba dokae da je u toku postupak opravdanja, odnosno da jo nije protekao rok za pokretanje tog postupka (115/1 OZ).72 (c) Redoslijed namirivanja 7 8 . Nekretnina koja je prodana radi namirenja vjerovnika moe biti, a redovito i jest, predmetom vie prava koja sva ovlauju na namirenje iz novca dobivenog njenom prodajom. Postoji zato redoslijed (red) namirivanja, jer e se nerijetko deavati da taj novac nee dostajati da sva ova prava budu u cijelosti namirena. Redoslijed namirivanja zalonih prava iz kupovnine dobivene ovrnom prodajom zaloga ravna se po naelima da "trabina osigurana zalogom ima pri namirivanju iz vrijednosti zaloga prednost pred svim trabinama koje nisu osigurane zalonim pravima na tom zalogu...", da u sluaju kada "je zalog optereen s vie zalonih prava, prednost pri namirivanju ima ona trabina koja je ispred ostalih u prvenstvenom redu" (302/1-2), a da trabina ima ono mjesto u prvenstvenom redu koje je dobila u trenutku nastanka zalonog prava, odnosno ono koje je dobila ustupom mjesta u prvenstvenom redu (302). OZ uglavnom slijedi ta naela, ali i svojim posebnim normama ureuje redoslijed namirivanja ipak donekle drukije. OZ uspostavlja redoslijed namirivanja po tzv. isplatnim razredima, pri emu odreuje isplatu iz kupovnine dobivene ovrnom prodajom nekretnine i nekih trabina koje nisu bile osigurane zalonim pravom (hipotekom) na proda69 O namirenju nedospjelih trabina openito odreuje lanak 112. OZ: "(1) Trabina zalonoga vjerovnika koja nije dospjela do dana donoenja rjeenja o namirenju za koje nisu ugovorene kamate isplatit e se nakon odbitka iznosa koji odgovara zakonskim kamatama, od dana donoenja rjeenja o namirenju do dana dospijea te trabine. (2) Nedospjele trabine za koje su ugovorene kamate isplatit e se zajedno s iznosom ugovorenih kamata obraunatih do dana donoenja rjeenja o namirenju". lanak 113. OZ posebno ureuje nain namirivanja povremenih davanja, ije trabine jo nisu dospjele.
O namirivanju uvjetnih trabina odreuje lanak 114. OZ: "(1) Iznos uvjetne trabine koja je osigurana zalonim pravom izdvojit e se i staviti u sudski, odnosno javnobiljeniki polog i isplatiti kad se odgodni uvjet ispuni ili kad bude sigurno da se raskidni uvjet nee ispuniti. (2) Ako se odgodni uvjet ne ispuni ili se ispuni raskidni uvjet, izdvojeni iznos kupovnine slui za namirenje vjerovnika ije trabine nisu potpuno ili nisu uope namirene, a ako takvih vjerovnika nema ili cijeli iznos nije iscrpljen njihovim namirenjem, taj e se iznos, odnosno ostatak predati ovreniku".
71 lanak 115, stavak 2. odreuje: " (1) Trabina za koju je u zemljinoj knjizi upisana zabiljeba spora radi brisanja zalonoga prava ili zabiljeba o drugom sporu namiruje se na nain na koji se namiruje trabina uz raskidni uvjet". 72 lanak 115. stavak 1. OZ: odreuje: " (1) Ako je u zemljinu knjigu upisana predbiljeba zalonoga prava, a osoba u iju je korist predbiljeba upisana dokae da je u tijeku postupak za njezino opravdanje, odnosno da jo nije protekao rok za pokretanje toga postupka, trabina na koju se predbiljeba odnosi namiruje se na nain na koji se namiruje trabina uz odgodni uvjet.
70
STVARNO PRAVO
Gavella
noj nekretnini; tovie - nekima daje i prioritetno mjesto u tom redoslijedu namirivanja. OZ uspostavlja taj redoslijed namirivanja po tri naela (kriterija) realnog prvenstva (prioriteta), vremenskog prvenstva i jednakosti (pariteta). Glavnu ulogu igra naelo realnog prioriteta, po kojem su sve trabine to ih se ima pravo namiriti razvrstane u est isplatnih razreda, a meu tim razredima je uspostavljen redoslijed (successio ordinum). Prednost kod namirivanja imaju trabine iz prvog razreda; trabine iz svakog kasnijeg isplatnog razreda mogu se namirivati jedino nakon to budu u cijelosti namirene sve trabine iz prethodnih (ako i ukoliko tada jo preostane novca da bi se i njih namirilo). Konkurencija izmeu vie trabina istog isplatnog razreda, rjeava se u prvom, drugom, treem i petom razredu po naelu jednakosti (pariteta) (109 OZ). Samo u glavnom etvrtom razredu - rjeava se konkurencija izmeu vie trabina istog isplatnog razreda po naelu vremenskog prvenstva (107/3 OZ), a tek podredno po naelu jednakosti (109 OZ). 79. U prvom se isplatnom razredu nalaze trabine trokova ovrnog postupka (106/1/1 OZ). Sve one imaju isto mjesto u redu namirivanja, pa njihov meusobni odnos odreuje naelo jednakosti - sva se namiruju istovremeno i, ako nema dovoljno da bi se sva namirila u cijelosti - razmjerno (109 OZ). 80. U drugi su isplatni razred svrstani neki indirektni zaloni vjerovnici, naime vjerovnici koji imaju pravo namiriti svoje trabine iz vrijednosti zaloga u sluaju njezine ovrne prodaje, iako na njoj nemaju zalono pravo. U ovom se redu namiruju osobito privilegirane trabine indirektnih zalonih vjerovnika - trabine Republike Hrvatske i jedinica lokalne samouprave i uprave protiv vlasnika prodane nekretnine za poreze i druge pristojbe, ali - jedino one trabine poreza i drugih pristojbi koje su dospjele za posljednju godinu prije donoenja rjeenja o dosudi nekretnine kupcu, a prijavljene su u ovom ovrnom postupku najkasnije na roitu za diobu i dokazane ovrnom ispravom (105, 106/1/2 i 106/3 OZ). Sve su one na istom mjestu, pa se, po naelu jednakosti, sve namiruju istodobno i, po potrebi, razmjerno. 8 1 . U treem isplatnom razredu namiruju se takoer trabine nekih indirektnih zalonih vjerovnika, ali takve koje nisu toliko privilegirane kao one iz prvog isplatnog razreda. Rije je o trabinama na temelju zakonskog uzdravanja, naknade tete nastale zbog naruenja zdravlja ili smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti, naknade tete za izgubljeno uzdravanje zbog smrti davatelja uzdravanja, trabine zaposlenika, te trabine doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje), ali - samo one takve trabine koje su dospjele za posljednju godinu prije donoenja rjeenja o dosudi nekretnine kupcu, a prijavljene su najkasnije na roitu za diobu i dokazane ovrnom ispravom (106/1/3, 106/2-3 OZ). Kako su i one sve na istom mjestu u redu namirivanja, to odnos izmeu vie ovih privilegiranih trabina odreuje naelo jednakosti, pa se sve namiruju istovremeno, i - eventualno - razmjerno.
Gavella
82. etvrti isplatni razred je zapravo onaj glavni, redovni isplatni razred. U njemu se namiruju a/ sve trabine osigurane hipotekom na prodanoj nekretnini 73 i b/ naknade za osobne slunosti i stvarne terete koji su prestali zbog ovrne prodaje nekretnine (107/1 OZ).74 Sve su te trabine svrstane u prvenstveni red, koji se formira po naelu vremenskog prvenstva (302 ZV). Svaka pojedina hipotekama trabina ima u prvenstvenom redu ono mjesto koje je dobila prema vremenu kada je osnovana (prema vremenu uknjibe), odnosno ono mjesto na koje je dola ustupanjem mjesta u redu prvenstva (302/3-4 ZV, 107/3 OZ).75 A i svaka pojedina trabina naknade za osobne slunosti i stvarne terete koji su prestali zbog ovrne prodaje nekretnine, ima u prvenstvenom redu ono mjesto koje je po vremenu svog nastanka (zatraene uknjibe) imala odnosna osobna slunost ili stvarni teret (107/3 OZ). Tako u ovom, etvrtom isplatnom razredu ima svaka pojedina od navedenih trabina svoje mjesto u prvenstvenom redu namirivanja. Na istom se mjestu u tom redu nalazi a/ glavna trabina, a i sve njoj sporedne trabine: b/ trokova, c/ kamata za posljednje tri godine do donoenja rjeenja o dosudi, kao i c/ tri godine zaostale periodine trabine koje proizlaze iz glavne trabine, ali svaka od tih samo - ako je odreeno ovrnom ispravom (107/4 OZ, 38 ZZK). 76 Jedino ako bi se dvije ili vie glavnih trabina (a s njima i sporednih) nalo na istom mjestu u redu prvenstva, jer su nastale istodobno, njihov bi meusobni odnos odreivalo naelo jednakosti - sve bi se one namirivale na tom mjestu, a po potrebi - razmjerno. 8 3 . U peti isplatni razred svrstane su one trabine koje bi inae bile u drugom isplatnom razredu, no nisu svrstane tamo, jer su nastale, bilo prije posljednje godine do donoenja rjeenja o dosudi nekretnine kupcu, bilo nakon donoenja tog rjeenja (107/5 OZ). Sve one imaju isto mjesto u redu za namirivanje, pa njihov meusobni odnos odreuje opet naelo jednakosti.
73 Pritom nikakvu ulogu ne igra (ako nije to posebno propisano) je li hipoteka na nekretnini osnovana kao dobrovoljna, prisilna sudska, dobrovoljna sudska (odnosno javnobiljenika), ili kao zakonska. Mjerodavno je samo je li osnovana i kada je osnovana (o potonjemu ovisi mjesto u redu prvenstva).
U etvrtom bi se isplatnom razredu namirivala i trabina osobnog vjerovnika, koji je ishodio ovrhu prodajom nekretnine svojeg dunika. On nije time postao zaloni vjerovnik, ali bi ga se prigodom isplate tretiralo kao i zalonog vjerovnika.
75 Ona trabina vlasnikovog vjerovnika, koja nije bila osigurana zalonim pravom na toj nekretnini, ali je ta nekretnina prodana upravo radi njezinog namirenja u postupku prisilnog ispunjenja te trabine - imala bi ono mjesto u tom redu prvenstva koje je dobila po vremenu zabiljebe ovrhe (tom je zabiljebom nastalo pravo na namirenje te trabine - 79 OZ). 76 Sporedne trabine trokova i kamata koje su starije od posljednje tri godine od donoenja rjeenja o dosudi ne namiruju se na onom mjestu u prvenstvenom redu koje ima glavna trabina. One nisu osigurane zalonim pravom. Njihov vjerovnik e, eli li ih namiriti od dunika, trebati postupiti kao i inae kada eli namiriti bilo koju drugu svoju trabinu prema duniku osobno (iz dunikove imovine). On e trebati ishoditi ovrnu ispravu, a potom dozvolu ovrhe, pa e, nakon to ovrha bude provedena prodajom dunikove stvari, tu trabinu namirivati iz kupovnine, pri emu e je namirivati na onom mjestu u redu prvenstva koje bi ta trabina dobila u etvrtom isplatnom razredu po vremenu zabiljebe ovrhe (ako se namiruje iz vrijednosti nekretnine).
74
STVARNO PRAVO
Gavella
84. U zadnji, esti isplatni razred svrstane su one trabine koje bi inae bile u treem, ali su umjesto toga u ovome, jer su nastale prije posljednje godine do donoenja rjeenja o dosudi nekretnine kupcu, ili nakon donoenja tog rjeenja (107/5 OZ). Sve imaju isto mjesto, pa se njihov meusobni odnos ravna po naelu jednakosti. (d) Rjeenje o namirenju 8 5 . Nakon odranog roita za diobu, sud e donijeti rjeenje o namirenju (118 OZ). Njime e odluiti o namirivanju, uzevi u obzir, s jedne strane - koje bi sve trabine trebalo namiriti iz kupovnine dobivene prodajom nekretnine, te koje je mjesto svake pojedine od njih u redoslijedu namirivanja, a s druge - koliko ima novca dobivenog prodajom nekretnine. (4) Vraanje vika novca 86. Nakon to su u cijelosti namirene sve trabine iji vjerovnici imaju pravo na namirenje iz kupovnine, preostatak novca dobiven prodajom nekretnine je viak koji pripada onome tko je bio vlasnik nekretnine u trenutku prodaje (336/5 ZV). Sud e zato rjeenjem o namirenju odrediti da se taj viak ima predati toj osobi, odnosno osobama. c) Privremena uprava i namirivanje iz plodova zaloga
? ;;
87. Kada hipoteka tereti stvar koja je sposobna da daje plodove, ili neke druge koristi iz ije bi se vrijednosti mogla namirivati hipotekom osigurana trabina, zaloni vjerovnik moe sudu predloiti da se namirenje provede iz vrijednosti tih plodova i drugih koristi (336/7 ZV). U takvom e sluaju sud, koji dozvoli ovrhu, odrediti privremenu upravu tom nekretninom i postaviti privremenog upravitelja njome. Taj e biti ovlaten da ubire i unovava (neposrednom pogodbom) te plodove nekretnine, odnosno druge koristi od nje. Dobivene iznose e biti duan polagati u sud, radi namirenja vjerovnika iz tog pologa. Kako su plodovi koje nekretnina daje - pokretne stvari ili prava, njihovo e se unovavanje i namirenje iz njih odvijati na tome odgovarajui nain.77
E. Prestanak
8 8 . Prestanak zalonog prava, moe biti apsolutan i relativan. Kako je relativan prestanak samo translacija toga prava na drugu osobu, pod prestankom u
OZ na alost ne sadri odredbe o namirenju trabine iz vrijednosti plodova i drugih koristi zaloga stvari, ali spominje takav nain namirivanja u sluaju kada je objekt zaloga - slunost plodouivanja (76/4 OZ). Za takav sluaj upuuje na pravila o ovrsi na pravima, to zapravo znai na odredbe pod naslovom: Ovrha na drugim imovinskim odnosno materijalnim pravima (199-200 OZ). Prema tima se namirenje provodi "unovenjem u skladu s odredbama o prodaji nekretnina" (200 OZ). . . STVARNO PRAVO Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 8 3 9
77
Gavella
uem smislu mislimo samo na apsolutni prestanak. Razlog apsolutnog prestanka dobrovoljne hipoteke na nekretnini moe leati u onim dogaajima zbog kojih prestaje dobrovoljno zalono pravo na pokretnini (1/ propasti stvari, 2/ odreknuu, 3/ isteku roka i ispunjenju raskidnog uvjeta, 4/ prestanku osigurane trabine, 5/ prestanku zalonog vjerovnika, 6/ rastereenju i 7/ ovrnom prodajom zaloga), ali i u specifinom razlogu kao to je 8/ ukinue zbog amortizacije. 8 9 . Svako stvarno pravo, pa isto tako i hipoteka na nekretnini neizbjeno prestaje propau one stvari koja je objekt toga prava (343). No, od kada je u na pravni poredak opet uveo naelo jedinstva nekretnine, jedva da su zamislivi sluajevi propasti nekretnine. Nekretnina je geometrijski odreena zemljina estica (sa svim svojim pripadnostima), a zemljina estica ne moe propasti. ak i ako bude nekretnina stavljena izvan prometa, za to nastaje pravo na naknadu (33/2), a u takvom sluaju zalono pravo nastavlja svoje postojanje na tom pravu (301/4). Ostali dogaaji zbog kojih prestaje zalono pravo na pokretnini (odreknue, istek roka i ispunjenje raskidnog uvjeta, prestanak osigurane trabine, prestanak zalonog vjerovnika, rastereenje i ovrna prodaja zaloga) mogu biti razlogom prestanka hipoteke, ali oni sami nisu dovoljni da bi hipoteka prestala - hipoteka, 347/1, 350, 351/2, 352/2).78 Navedeni e dogaaji uzrokovati brisanje hipoteke, ali dok ona ne bude izbrisana, hipoteka e postojati. Upravo zbog toga to hipoteka ne prestaje sve dok nije izbrisana iz zemljine knjige, u naem suvremenom pravnom poretku ne dovodi prestanak trabine koju hipoteka osigurava vie do tzv. konsolidacije, naime do prestanka zalonog prava samim time to je prestala trabina koju to pravo osigurava. Na tome se temelji mogunost raspolaganja hipotekom koja je ostala upisana u zemljinoj knjizi, nakon to je trabina prestala (347), te mogunost pridraja prvenstvenog reda (348) za buduu hipoteku (o tome se ve iscrpno govorilo ranije). 90. Zalona prava koja terete nekretninu (hipoteke) prestaju ovrnom prodajom te nekretnine, a u trenutku pravomonosti rjeenja o dosudi (81/2 OZ); ne prestaju jedino ona za koja je kupac u sporazumu se zalonim vjerovnicima preuzeo dugove prema njima koje ta prava osiguravaju (81/3 OZ). Prestanak zalonih prava koje terete nekretninu otuenu ovrnom prodajom, zbiva se bez obzira je li ovrha voena na zahtjev (prijedlog) nekog od zalonih vjerovnika, ili nekog od vlasnikovih osobnih vjerovnika koji je radi namirenja svoje novane trabine od njega ishodio dozvolu i provoenje ovrhe na toj nekretnini (kao dijelu imovine svojeg osobnog dunika). Zbog ovrne prodaje prestaju sva zalona prava (osim onih za koja je kupac preuzeo dugove), bez obzira kojim pripadaju podvrstama zalonog prava. 9 1 . Dobrovoljna hipoteka na nekretnini moe prestati i iz specifinog razloga, koji ne bi mogao djelovati na opstojnost runog zaloga pokretnine. Rije je o ukinuu hipoteke zbog amortizacije ("umrtvljenja") stare, dugo vremena neaktivne
78 Ako nije u zemljinu knjigu upisana nekretnina koja je optereena hipotekom, uknjibu brisanja e sud odobriti na temelju brisovne isprave poloene u sud (120/4).
naime, prestaje tek brisanjem (uknjizbom brisanja) iz zemljine knjige (344/5, 345/2,
STVARNO PRAVO
Gavella
hipotekarne trabine (351), to je donekle nalik na prestanak hipoteke zbog prestanka trabine koju ona osigurava. Naime, zemljinoknjini sud moe u postupku amortizacije hipotekarne trabine, koji ureuju pravila zemljinoknjinog prava (141-144 ZZK), donijeti odluku kojom doputa amortizaciju trabine osigurane hipotekom i odreuje brisanje te hipoteke (351/1). Amortizacijom ne prestaje postojati trabina, ali ona prestaje djelovati ("umrtvljuje se") kao trabina koja je osigurana hipotekom. Postupak amortizacije hipotekarne trabine ovlaten je pokrenuti vlasnik nekretnine optereene hipotekom, a isto tako i svaki pojedini od zajednikih vlasnika ili suvlasnika te nekretnine, kako bi se sudbeno proglasilo da neka hipotekama trabina vie nije osigurana hipotekom, pa tim putem skinulo teret hipoteke koji bespotrebno lei na nekretnini. Amortizaciji hipotekarne trabine ima mjesta samo ako su kumulativno ispunjene sljedee pretpostavke: a/ proteklo je najmanje trideset godina od uknjibe hipoteke, odnosno - od posljednjeg upisa koji se odnosi na tu hipoteku; b/ kroz to vrijeme nije vjerovnik niti zahtijevao ni primio ispunjenje hipotekom osigurane trabine, i to niti njezine glavnice tako niti kamata, niti se vjerovnikovo pravo na koji drugi nain ostvarivalo; c/ nije mogue pronai hipotekarne vjerovnike, a niti njihove pravne sljednike (141 ZZK). Zemljinoknjini sud e, ako ocijeni da je vjerojatno da bi se prijedlogu trebalo udovoljiti i da predlagatelj ima pravni interes za to, 79 objaviti oglas.80 Oglasom e pozvati da mu se u roku od godine dana prijave svi koji smatraju da im pripada hipotekama trabina, ili neko pravo glede nje (142 ZZK). 81 Prijavi li se netko, sud e o tome obavijestiti predlagatelja amortizacije i uputiti ga neka parninim putem ishodi utvrenje da je trabina prestala, a postupak amortizacije e obustaviti (144 ZZK). No, protekne li taj rok bezuspjeno, zemljinoknjini e sud svojim rjeenjem dopustiti amortizaciju trabine osigurane hipotekom, te e odre-, diti brisanje hipoteke i svih drugih upisa koji se na nju odnose (143 ZZK); brisanjem hipoteke, dakle uknjibom njezinog brisanja u zemljinoj knjizi, prestat e ta hipoteka (351/2).
F. Posebno o zajednikoj (simultanoj) hipoteci

9 2 . Zajednika hipoteka (simultana hipoteka) je zalono pravo koje radi osiguranja jedne trabine tereti nekoliko nekretnina tako kao da su sve one zajedno jedna nekretnina (298/3 ZV, 37/1 ZZK). Pritom te nekretnine ne moraju biti ni susjedne, niti trebaju biti u istoj katastarskoj opini; ako su u razliitima, tada su upisane u uloke razliitih glavnih knjiga, koje se vode svaka kod drugog suda, ali
79 Prijedlog za amortizaciju treba biti obrazloen, da bi sud mogao prosuditi je li dovoljno vjerojatno da bi se prijedlogu moglo udovoljiti i da predlagatelj ima na tome opravdani pravni interes.
Oglas se obvezatno objavljuje u Narodnim novinama i na oglasnoj ploi suda, a po potrebi i na drugi prikladan nain (142(3 ZZK).
81 Sud e u oglasu navesti posljednji kalendarski odreen dan roka za podnoenje prijave (142/2 ZZK). . . . . . . . .
80
STVARNO PRAVO
Gavella
to nije prepreka tome da sve te nekretnine zajedno osiguravaju istu hipotekarnu trabinu, kao da su sve one jedna nekretnina.82 Sve tako optereene nekretnine odgovaraju nepodijeljeno za namirenje iste trabine, to omoguuje hipotekarnom vjerovniku da slobodno bira odakle e namirivati svoju trabinu (301/6 ZV, 37/2 ZZK). On e svoju hipotekarnu trabinu moi namirivati iz vrijednosti bilo koje od tih nekretnina, ili iz nekoliko njih, ili svih. 9 3 . Zajedniku se hipoteku osniva na nekoliko nekretnina, s time da e za to biti potrebno da su glede svake od tih nekretnina ispunjene sve one pretpostavke koje bi i inae trebale biti ispunjene za osnivanje hipoteke na njoj: 1/ zalogodavevo vlasnitvo te nekretnine, 2/ valjani pravni temelj za osnivanje zalonog prava na njoj i 3/ in upisa (uknjibe, predbiljebe) hipoteke u zemljinu knjigu kao tereta na toj nekretnini. No, sama injenica da su te pretpostavke ispunjene glede nekoliko nekretnina, pa da je u zemljinoknjinom uloku svake od tih nekretnina upisana hipoteka za osiguranje iste hipotekarne trabine, jo ne ini tu hipoteku zajednikom. Da bi ona to bila, u svakom od tih uloaka mora biti upisano (zabiljeeno) da je to zajednika hipoteka. Kada se neku hipoteku upisuje kao zajedniku, tada se jedan uloak u koji je upisana ta hipoteka oznauje kao glavni, a ostali uloci u kojima su upisane hipoteke za istu trabinu - kao sporedni.83 U glavnom se uloku stavlja uz upis (uknjibu, predbiljebu) hipoteke zabiljeba zajednike hipoteke s uputom na sporedne uloke, a u svakom od sporednih se uz upis hipoteke takvom zabiljebom upuuje na glavni uloak (130/4 ZZK). Tek ovim zabiljebama zajednike hipoteke, povezuju se hipoteke koje bi inae bile odvojene (makar osiguravaju istu trabinu), u zajedniku hipoteku, s tome odgovarajuim pravnim posljedicama. Na taj se nain moe osnovati zajedniku hipoteku na dvije ili vie nekretnina, a moe se i ve postojeu hipoteku na jednoj nekretnini proiriti i na daljnje nekretnine. U pravilu e vjerovnik biti taj koji e traiti osnivanje hipoteke na vie nekretnina kao zajednike.84 Takoer e hipotekarni vjerovnik u pravilu biti taj koji e traiti proirenje postojee hipoteke na neku drugu nekretninu tako da to sve bude jedna, zajednika hipoteka. To je vjerovnikova dunost.85 Ako bi vjerovnik propustio to uraditi - ovlaten je hipotekar82 83
lanci 131-134. ZZK.
Time to je neki uloak oznaen kao glavni, a drugi sporedni, njihovi pravni statusi nisu postali drukiji; ovo oznaavanje ima isto tehniku svrhu. Iako je hipoteka zajednika, ona se sastoji od dviju ili vie hipoteka, koje su upisane svaka u svojem uloku, a svaka od njih je dobila ono mjesto u prvenstvenom redu za namirenje, koje joj pripada prema vremenu njezinog upisa u taj uloak. Drugim rijeima - bez obzira to je posrijedi zajednika hipoteka, upis svake pojedine hipoteke dobiva svoje mjesto u prvenstvenom redu namirenja posebno za svaki uloak, a prema trenutku kada je prijedlog za uknjibu odnosno predbiljebu te hipoteke stigao zemljinoknjinom sudu (134 ZZK). Trenutak kada je stigao prijedlog za zabiljebu da je hipoteka zajednika, ne utjee na mjesto u prvenstvenom redu.
85 Vjerovnik koji osniva jo jednu hipoteku za istu trabinu koja je ve osigurana hipotekom, duan je prijaviti da ve postoji hipoteka koja tu trabinu osigurava; propusti li to uraditi, odgovarat e za tetu koja time nastane (131/1 ZZK). 84
STVARNO PRAVO
Gavella
ni dunik zahtijevati zabiljebu da je hipoteka zajednika (to i jest u njegovom interesu).86 tovie, ako bi sud primijetio da je ista hipotekama trabina osigurana hipotekama na nekoliko nekretnina, po slubenoj e dunosti upisati zajedniku hipoteku (131 ZZK). 94. Glede prelaenja, optereivanje podzalonim pravom, ovlasti u stadiju osiguranja i prestanka hipoteke, zajednika hipoteka ne pokazuje osobite posebnosti. Sve se to zbiva prema opim pravilima glede svake pojedine od hipoteka povezanih u zajedniku, jedino to se sve te promjene upisuju samo u glavnom uloku, ali 87 djeluju u svima (136/1 ZZK). , >;, . . , = .. . 95. I glede namirivanja hipotekarne trabine vrijedi isto to i za namirivanje bilo koje takve trabine iz vrijednosti hipotekom optereene nekretnine, samo to je ovdje zajednikom hipotekom optereeno nekoliko nekretnina. Vjerovnik hipotekarne trabine osigurane zajednikom hipotekom moe slobodno birati da li e cijelu tu trabinu namirivati iz svih nekretnina koje ona tereti ili samo iz jedne ili iz vie njih (301/6 ZV, 37/2 ZZK). To mu se pravo izbora ne moe uskratiti, ali ono stvara potrebu za zatitom prava i interesi nositelja ostalih stvarnih prava na onoj nekretnini koju je vjerovnik izabrao za namirenje. injenica da je ista trabina osigurana hipotekom na nekoliko nekretnina, a da svaka od tih nekretnina moe biti optereena razliitim teretima u korist razliitih osoba, a i da na svakoj moe hipotekarni vjerovnik imati neko drukije mjesto u prvenstvenom redu za namirenje, zahtijeva posebno ureenje posljedica vjerovnikovog namirenja. Ne bi bilo pravedno da negativne posljedice vjerovnikovog namirenja upravo iz odreene nekretnine, a ne iz ostalih, pogode samo osobe koje su nositelji stvarnih prava na toj nekretnini - treba te posljedice pravedno rasporediti i na nositelje stvarnih prava na ostalim nekretninama optereenima istom zajednikom hipotekom. Zato je to posebno ureeno i u naem pravnom poretku (37 ZZK). To ureenje je slijedee. 96. Ako su radi namirenja hipotekarne trabine prodane sve nekretnine optereene zajednikom hipotekom, tada e se iz kupovnine dobivene za svaku pojedinu od njih, naravno prvo namiriti sve trabine koje u redu namirenja iz svake pojedine nekretnine imaju prednost pred tom trabinom koja je osigurana za86 Trokove za upis snosit e hipotekarni vjerovnik, ako je odgovoran to zajednika hipoteka nije bila upisana (131/2 ZZK). 87 "Upis promjena u glavnom uloku vrijedit e kao da je izvren u svim ve postojeim ili buduim sporednim ulocima. Ali djelomino ili potpuno brisanje zajednike hipoteke, a i hipoteke u pojedinom sporednom uloku, zabiljeit e se glede svih hipotekarnih predmeta i u svim sporednim ulocima" (136/2 ZZK). "Bude li zalono pravo izbrisano u glavnom uloku, u tom e se uloku izbrisati i svi daljnji upisi koji se odnose na to zalono pravo, pa e ih se prenijeti u koji od sporednih uloaka istoga zemljinoknjinog suda. S tim e se ulokom ubudue postupati kao s glavnim ako zajednika hipoteka jo postoji" (137/1 ZZK). "O pretvaranju sporednog uloka u glavni obavijestit e se zemljinoknjine sudove svih sporednih uloaka, koji e to po slubenoj dunosti zabiljeiti kod svakoga jo postojeeg sporednog uloka" (137/3
STVARNO PRAVO
Gavella
jednikom hipotekom.88 Iz svog novca koji iza toga preostane od kupovnina dobivenih prodajom svih nekretnina optereenih zajednikom hipotekom, namirivat e se onu trabinu koja je bila osigurana zajednikom hipotekom, i to razmjerno odnosu ostatka kupovnine za svaku pojedinu nekretninu prema zbroju ostataka svih tih kupovnina (37/3 ZZK). Tako e se posljedice namirenja te trabine razmjerno rasporediti. Iz onoga to nakon toga jo preostane od novca koji je bio dobiven prodajom svake pojedine nekretnine, namirivat e se tada daljnja prava koja su upravo tu nekretninu teretila, a po redu prvenstva dolaze iza trabine osigurane zajednikom hipotekom (dakako - svako od tih prava namirivat e se prema svojem mjestu u redu prvenstva na toj nekretnini).89 Viak, ako preostane od kupovnine za svaku pojedinu nekretninu, pripada naravno njezinom vlasniku. 97. Ako su radi namirenja hipotekarne trabine prodane samo neke od nekretnina optereenih zajednikom hipotekom, dok ostale nisu prodane, a na prodanima su postojala tua prava, postupit e se slino kao i u ve opisanom sluaju. Razlika je, meutim, u tome to su nositelji tih prava oteeni kroz to to je vjerovnik zajednike hipoteke ishodio prodaju samo nekih nekretnina, a ne svih koje je ta hipoteka teretila. Nositelji tih prava se ne mogu regresirati iz kupovnine za one nekretnine koje nisu prodane, pa umjesto toga oni stjeu zalono pravo na neprodanim nekretninama i to iz svake pojedine od njih do onog iznosa do kojeg bi se mogao namiriti zaloni vjerovnik (da je ishodio prodaju svih nekretnina, pa se potom namirivao razmjerno iz kupovnina dobivenih za njih) (37/4 ZZK). 90 To se njihovo zalono pravo upisuje po slubenoj dunosti, a na istom onom mjestu u prvenstvenom redu koje je pripadalo trabini osiguranoj zajednikom hipotekom; na tome mjestu sva njihova zalona prava zadravaju svoj dotadanji meusobni odnos u prvenstvenom redu.
\\\, Sudsko prisilno zalono pravo na nekretnini A. Osnivanje

9 8 . Radi osiguravanja mogunosti za uspjeno provoenje ovrnog namirenja vjerovnikove novane trabine iz dunikove imovine, moe se i protiv dunikove volje osnovati prisilno zalono pravo na nekoj njegovoj nekretnini sposobnoj za unovenje. Osnovat e ga se na temelju odluke suda donesene u postupku kojim se odreuje prisilno osiguranje trabina, a na nain koji odreuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju (311/1-2).
88 Kao to smo ve kazali - kod zajednike hipoteke upis dobiva red prvenstva posebno za svaki uloak, prema asu kad je prijedlog za upis stigao zemljinoknjinom sudu u ijim knjigama je upis proveden (134 ZZK).
Pravila se ne odnose samo na hipoteke s loijim mjestom u prvenstvenom redu od onoga koji ima zajednika hipoteka, premda ZZK govori samo o hipotekama. Ta se pravila na odgovarajui nain odnose i na sve trabine za naknadu ostalih prava koja prestaju prodajom nekretnine.
90
89
Razmjer se odreuje prema odnosu vrijednosti nekretnina. STVARNO PRAVO
Gavella
1.
Dunikova nekretnina sposobna za unovenje
Sudsko se prisilno zalono pravo moe osnovati jedino na takvoj dunikovoj nekretnini (odnosno njezinom alikvotnom dijelu) koja je sposobna za unovenje. a/ Nisu sposobne za unovenje one nekretnine za koje je iskljuena mogunost da budu predmetom ovrhe, nadalje b/ nisu sposobne za unovenje (u naelu) ni one, koje su iz socijalnih razloga izuzeta od ovrhe koju bi se provodilo radi namirenja vjerovnikove novane trabine (ipak, mogle bi biti predmetom ovrhe, ako ih je dunik bio stekao od vjerovnika, pa je u vezi s tim stjecanjem nastala vjerovnikova trabina ije ostvarenje taj vjerovnik trai - 72/2 OZ). I konano c/ u odreenim granicama nisu sposobne za ovrhu ni one dunikove nekretnine glede kojih su iz socijalnih razloga uspostavljena neka ogranienja ovrhe - one dodue nisu nesposobne da se na njima osnuje prisilno zalono pravo, no ostvarenje (namirivanje vjerovnikove trabine iz vrijednosti optereene nekretnine) bit e mogue jedino ako i ukoliko to nije protivno zakonskim ogranienjima ovrhe.91 99. Iskljuena je svaka mogunost da budu predmet bilo kakve ovrhe i bilo kakvog sudskog osiguranja, ne samo za nekretnine koje su izvan prometa i one za koje je to posebnim zakonom odreeno, nego i za takve koje su "objekti, oruje i oprema namijenjeni obrani" (4/6 OZ). 100. OZ postavlja neka ogranienja, zbog kojih e neke dunikove nekretnine moi biti predmetom ovrhe radi namirenja vjerovnikove novane trabine samo pod zakonom odreenim pretpostavkama.92 A/ Od nekretnina dunika-fizike osobe ne moe biti predmetom ovrhe 1/ poljoprivredno zemljite i gospodarske zgrade poljodjelca "u opsegu potrebnom za njegovo uzdravanje i uzdravanje lanova njegove ue obitelji te drugih osoba koje je po zakonu duan uzdravati" (86/1 OZ), ni 2/ dunikove nekretnine drugih vrsta, ako su nune za zadovoljenje osnovnih ivotnih potreba ovrenika i osoba koje je on po zakonu duan uzdravati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je ovrenikov glavni izvor sredstava za ivot (70/1 OZ). 93 94 B/ Od nekretnina dunika-pravne osobe ne mogu biti predmet ovrhe one koje su izgraene ili preureene za obavljanje
Moe li neka stvar biti predmetom ovrhe, odnosno nije li ovrha na njoj ograniena, ocjenjuje se uvijek s obzirom na okolnosti kada je bio podnesen prijedlog za ovrhu, ako zakonom nije drukije odreeno (4/7 OZ).
92 93 91
OZ takva ogranienja dodue naziva izuzimanjem od ovrhe.
Naelna odredba lanka 70. stavka 1. OZ: "Ovrha radi ostvarenja novane trabine ne moe se provesti na stvarima i pravima koja su nuna za zadovoljenje osnovnih ivotnih potreba ovrenika i osoba koje je on po zakonu duan uzdravati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je ovrenikov glavni izvor sredstava za ivot" ne primjenjuje se glede ovrhe na stvarima za koje je OZ postavio posebna pravila o izuzimanju od ovrhe ili o ogranienju ovrhe (70/2 OZ). Posebno je odreeno da se "nekretnine za stanovanje ili obavljanje poslovne djelatnosti ne smatraju .. stvarima koje su nune za zadovoljavanje osnovnih ivotnih potreba ovrenika i osoba koje je po zakonu duan uzdravati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je njegov glavni izvor sredstava za ivot, osim ako zakonom nije drukije odreeno" (70/3 OZ). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 4 5
94
Gavella
strogo namjenske djelatnosti, ako bi se zbog njihova otuenja obustavila dunikova djelatnost (201/2 OZ). 95 % No, i ove nekretnine e ipak moi biti predmetom one ovrhe koju bi se provodilo radi namiravanja novane trabine koja je nastala u vezi sa stjecanjem te nekretnine, jer dunik se ne moe protiviti ovrsi na nekoj nekretnini, pozivajui se na odredbe o iskljuenju i ogranienju ovrhe, ako je nekretninu na kojoj bi se ovrhu provodilo stekao od vjerovnika koji pokretanjem ovrnog postupka trai ostvarenje svoje trabine nastale upravo u vezi s tim stjecanjem (72/2 OZ). 1 0 1 . Prisilno sudsko zalono pravo osnovat e se na nekoj dunikovoj nekretnini kao hipoteku. Osnovat e je se na temelju odluke suda, donesene kao 1/ rjeenje o odreivanju mjere osiguranja prisilnim zasnivanjem zalonoga prava na nekretnini (257-260 OZ), ili kao 2/ rjeenje o odreivanju prethodne mjere osiguranja predbiljebom zalonog prava na nekretnini protivnika osiguranja (283-291 OZ). Na temelju jedne ili druge takve odluke, osnovat e se prisilno sudsko zalono pravo na odreenoj dunikovoj nekretnini na taj nain to e se u zemljinu knjigu upisati hipoteku u korist trabine koju se osigurava. Osnivanje prisilne hipoteke na temelju rjeenja o mjeri osiguranja moe ishoditi samo vjerovnik koji ima perfektnu ovrnu ispravu, to znai da bi ve mogao ishoditi i provoenje ovrhe na dunikovoj nekretnini (kojom bi se tu nekretninu prodalo radi namirenja njegove trabine), ali da iz nekog svojeg razloga jo ne zahtijeva ovrhu. Dok, vjerovnik koji jo nema perfektnu ovrnu ispravu (pa jo nije sasvim izvjesno je li uope vjerovnik), mogao bi, naprotiv, samo na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri ishoditi osnivanje prisilne hipoteke na nekretnini njegovog dunika (vjerojatnog dunika).
95 OZ cijelim nizom svojih odredbi nastoji sprijeiti da se pozivom na nunost neke nekretnine za obavljanje dunikove djelatnosti, nepotrebno sprijei ovrha. To su slijedee odredbe. "Nekretnine koje su izgraene ili preureene za obavljanje strogo namjenske djelatnosti mogu biti predmet ovrhe ako se zbog njihova otuenja nee obustaviti djelatnost ovrenika, osobito ako se ono to ovrenik dobiva djelatnou na toj nekretnini moe naknaditi nabavkama na tritu odnosno ako se na tritu moe zakupiti poslovni prostor u kojemu se moe obavljati takva djelatnost." (201/2). "Nekretnine koje se koriste kao uredske prostorije te nekretnine koje nisu izgraene ili preureene radi obavljanja strogo namjenske djelatnosti ne smatraju se stvarima koje su nune za obavljanje djelatnosti pravne osobe. Ako se ista nekretnina (npr. zgrada) koristi kao uredski prostor i za obavljanje namjenske djelatnosti, ovrha se moe provesti na dijelu nekretnine koji se koristi kao uredski prostor" (201/1 OZ). "Nekretnine koje slue obavljanju koje od vie djelatnosti ovrenika i zbog otuenja kojih nee prestati ostale djelatnosti ovrenika ne smatraju se stvarima koje su nune za obavljanje njegove djelatnosti (201/3 OZ). 96 Ne primjenjuje se naelo da se "ovrha .. ne moe provesti na stvarima i pravima pravnih osoba radi ostvarenja novane trabine ako su te stvari ili prava nuna za obavljanje njihove djelatnosti", to ga postavlja odredba lanka 71. stavak 1. OZ, budui da su postavljena posebna pravila za ovrhu radi namirenja novanih trabina iz imovine pravnih osoba (201-204 OZ), a navedeno se naelo "nee .. primjenjivati u sluajevima u kojima su ovim Zakonom za ovrhu na odreenim stvarima ili pravima utvrena posebna pravila o odreivanju redoslijeda ovrhe, o izuzimanju od ovrhe ili o ogranienju ovrhe" (70/2 OZ). ,... ,, . . . . . . . ; ...
STVARNO PRAVO
Gavella
2. Upis hipoteke na temelju rjeenja o mjeri osiguranja 102. Pravni temelj osnivanja prisilnog sudskog zalonog prava na nekretnini (sudske hipoteke) bit e rjeenje suda doneseno u postupku osiguranja, kojim je odreena mjera osiguranja prisilnim zasnivanjem zalonog prava na nekretnini protivnika osiguranja (dunika), a provoenje te mjere osiguranja - uknjiba hipoteke u zemljinoj knjizi kao tereta te nekretnine je nain na koji se osniva zalono pravo na nekretnini protivnika osiguranja (dunika). Vjerovnik novane trabine, ako ima perfektnu ovrnu ispravu (21-27 OZ) ovlaten je staviti sudu prijedlog za osiguranje, zahtijevajui da sud donese rjeenje o mjeri osiguranja odreene trabine prisilnim zasnivanjem zalonog prava na nekretnini protivnika osigu97 ranja (258 OZ). Sud e tom njegovom zahtjevu (prijedlogu) udovoljiti tako to e donijeti rjeenje kojim odreuje osiguranje uknjibom zalonog prava (hipoteke) za korist vjerovnika (predlagatelja osiguranja) na odreenoj nekretnini dunika (protivnika osiguranja), a radi osiguranja novane trabine predlagatelja osiguranja, odreene u ovrnoj ispravi. To e se rjeenje provesti uknjibom u zemljinoj knjizi, uz naznaku da je trabina ovrna (259/1-2 OZ). Tom e se uknjibom osnovati na toj nekretnini prisilno sudsko zalono pravo (hipoteka) u korist predlagatelja osiguranja, kao vjerovnika time osigurane trabine.98 1 0 3 . Ovrni sud odreuje osiguranje uknjibom zalonog prava, ali - da li e u zemljinu knjigu biti upisano to zalono pravo uknjibom, ili predbiljebom, a i da li e uope biti upisano, ovisit e o tome da li su ispunjene pretpostavke koje zemljinoknjino pravo trai za upis. Zemljinoknjini sud ne moe odrediti uknjibu na temelju rjeenja ovrnog suda, ako ono ne zadovoljava, pored opih i posebne pretpostavke koje se trae za uknjibu na temelju javnih isprava, nego e
Odredba lanka 258. OZ ne predvia takvu mogunost i za vjerovnika koji ima vjerodostojnu ispravu (28 OZ).
98 Za sluaj da nekretnine nije upisana u zemljinoj knjizi, odredbe OZ predviaju specifinu zamjenu upisu - pljenidbeni popis nekretnine (125 OZ). To pravilo vue svoj korijen jo iz biveg Zakona o izvrnom postupku. Taj nije usvojio pravilo OGZ-a da se na nekretninama koje nisu upisane u zemljinu knjigu stvarna prava stjeu polaganjem u sud tabularne isprave ( 434, III. nov. OGZ ), nego je kao nadomjestak za upis u zemljinu knjigu bio odredio pljenidbeni popis. Kako je pljenidbeni popis prava na nekretnini suprotan ureenju zemljinih knjiga, to se nae suvremeno pravo, koje tei tome da se sredi stanje zemljinoknjine evidencije, naravno vratilo na rjeenje OGZ-a. Pravilo je naeg suvremenog prava, dakle, da se prava na nekretninama koje nisu upisane u zemljinu knjigu, stvarna prava stjeu polaganjem u sud tabularne isprave. Tako se i zalona prava na neupisanim nekretninama stjeu polaganjem isprave u sud (309/3 ZV). To je pravilo, ali OZ pravi od toga iznimku za sluaj kada je posrijedi stjecanje sudskog zalonog prava na neupisanim nekretninama, odreujui pljenidbeni popis kao nain stjecanja (125 OZ). To pravilo OZ je posebno pravilo, koje je jo uvijek na snazi. Zato ga treba primjenjivati dok ne bude ukinuto, ali samo za stjecanje sudskog (javnobiljenikog) zalonog prava, a i samo kada se to pravo stjee na neupisanim nekretninama (125/1 i 6 OZ). No, ne smije se ispustiti iz vida da je veoma malo neupisanih nekretnina - nekretnina nije upisana u zemljinu knjigu samo ako u nju nije upisano zemljite. injenica da u zemljinu knjigu nije upisana zgrada na zemljitu, ili neki posebni dio zgrade (stan, poslovna prostorija i si.), ne ini nekretninu neupisanom, ako je upisano zemljite iji su to sastavni dijelovi (2/3 ZV, 9 ZV, 2/2 ZZK).. 97
STVARNO PRAVO
847
Gavella
tada dozvoliti samo predbiljebu." I time e biti osnovano prisilno sudsko zalono pravo na nekretnini, ali pod uvjetom naknadnog opravdanja te predbiljebe. Do njezinog opravdanja, to e pravo biti samo uvjetno (osnovano pod odgodnim uvjetom). Ako bi se dogodilo da rjeenje ovrnog suda ne ispunjava ak niti ope pretpostavke za upis u zemljinu knjigu - zemljinoknjini sud nee moi dopustiti upis zalonog prava, pa ono nee biti osnovano. 104. Bude li uknjieno zalono pravo na dunikovoj nekretnini, ono e naravno djelovati prema svakome. No, i vie od toga - na temelju one ovrne isprave kojom je utvrena novana trabina, koja je osigurana tim zalonim pravom, moi e se voditi ovrha i prema treoj osobi koja bi tu nekretninu kasnije stekla (260 OZ). Dakle, hipotekarni vjerovnik nee trebati ishoditi novu ovrnu ispravu protiv novog vlasnika nekretnine, da bi protiv njega mogao voditi ovrni postupak u kojem bi se realiziralo njegovo ovlatenje na namirenje osigurane trabine iz vrijednosti hipotekom optereene nekretnine. On e moi ishoditi tu ovrhu protiv novog vlasnika na temelju ovrne isprave (npr. ovrne presude) protiv ranijeg vlasnika.100 3. Predbiljeba hipoteke na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri osiguranja 1 0 5 . Pravni temelj osnivanja prisilnog sudskog zalonog prava na nekretnini (sudske hipoteke) moe biti i rjeenje suda doneseno u postupku osiguranja, kojim je odreena prethodna mjera osiguranja predbiljebom zalonog prava na odreenoj nekretnini protivnika osiguranja (navodnog dunika), a provoenje te prethodne mjere - predbiljeba hipoteke u zemljinoj knjizi kao tereta te nekretnine bit e tada nain na koji se osniva to zalono pravo na nekretnini protivnika osiguranja (dunika). Osoba koja jo nema perfektnu ovrnu ispravu na temelju koje bi mogao traiti ovrhu odreene trabine iz dunikove imovine (ili mjeru osiguranja prisilnim zasnivanjem zalonog prava), ali se moe sudskom odlukom, sudskom odnosno upravnom nagodbom, ili javnobiljenikom ispravom, legitimirati kao vjerojatni vjerovnik te trabine, ovlatena je staviti sudu prijedlog za osiguranje, zahtijevajui da sud donese rjeenje o prethodnoj mjeri osiguranja trabine predbiljebom zalonog prava na nekretnini protivnika osiguranja (vjerojatnog dunika). Sud e tom prijedlogu udovoljiti, ako 1/ postoji takva isprava koja jo nije ovrna (imperfektna ovrna isprava) i 2/ vjerojatna je opasnost da bi bez takvog osiguranja ostvarenje trabine moglo biti sprijeeno ili znatno oteano (284 OZ). Udovoljavajui tome prijedlogu, sud e donijeti rjeenje kojim e odrediti prethodnu mjeru osiguranja te novane trabine predbiljebom zalonog prava na nekretnini (287/1/1 OZ). To e se rjeenje provesti predbiljebom u zemljinoj knjizi. Tom e se predbiljebom osnovati na toj nekretnini prisilno sudsko za99 Ako npr. rjeenje ovrnog suda ne sadri tonu oznaku zemljita, to je posebna pretpostavka uknjibe (55/1/b ZZK) moi e se hipoteku samo predbiljeiti (56/1 ZZK). 100
Jednak e imati uinak i zabiljebe ovrnosti trabine (260 OZ). STVARNO PRAVO
Gavella
lono pravo (hipoteka) u korist predlagatelja osiguranja, kao vjerovnika time osigurane vjerojatne trabine (287/3 OZ). 101 106. Pravo osnovano samo predbiljebom u zemljinoj knjizi, nije osnovano bezuvjetno, nego pod uvjetom opravdanja te predbiljebe (30/3 ZZK). Tako je i s predbiljeenim prisilnim zalonim pravom na nekretnini. Za opravdanje ove predbiljebe e biti nuno da trabina za ije je osiguranje provedena predbiljeba hipoteke, postane ovrna. Zato, poto se to dogodi, vjerovnik e moi suda ishoditi zabiljebu ovrnosti (259/3 OZ). To e tada djelovati prema svakome, a i ovrhu e se na temelju ovrne isprave moi voditi i prema treoj osobi koja bi kasnije stekla optereenu nekretninu (260 OZ).
B. Prelaenje
107. Kao i svako zalono pravo, tako je i sudsko prisilno zalono pravo na nekretnini akcesorno trabini koju osigurava, pa samo zajedno s njom moe prijei na novog vjerovnika, bez obzira je li taj to postaje kao pojedinani ili kao sveopi sljednik dotadanjega (303/1), a kada ona prelazi, ujedno prelazi i to zalono pravo, ako nije to drugo odreeno (319). No, kako je posrijedi hipoteka koja je u zemljinoj knjizi upisana u korist odreene osobe kao vjerovnika, to novi vjerovnik ima pravo ishoditi da se hipoteku koju je stekao bez upisa u zemljinu knjigu, upie kao njegovu u zemljinoj knjizi (16/3 ZZK). Ujedno se prenosi i legitimacije za daljnje voenje ovrnog postupka s dotadanjeg na novog ovrhovoditelja, a za to e novi zaloni vjerovnik trebati dokazati javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, ili pravomonom presudom da je trabina prela na njega (29/1 OZ).102
C. Optereenje podzalonim pravom

108. Svako se zalono pravo moe opteretiti podzalonim pravom (303/2), pa se i prisilno sudsko zalono pravo na nekretnini moe optereti podzalonim pravom. Moe ga se opteretiti, kako prisilnim sudskim podzalonim pravom, tako i dobrovoljnim podzalonim pravom, dobrovoljnim sudskim odnosno javnobiljenikim podzalonim pravom, ili zakonskim podzalonim pravom, a i s vie njih. Prisilno sudsko podzalono pravo na nekretnini osnovat e se na temelju sudske odluke, a na nain na koji se osniva takvo zalono pravo (316/1), dakle upisom u zemljinu knjigu.
101 Za sluaj da nekretnina nije upisana u zemljinoj knjizi, odredbe OZ predviaju pljenidbeni popis nekretnine, kao zamjenu za upis (125 OZ).
To nije pretpostavka prijenosa prisilnog sudskog zalonog prava na novog nositelja (taj se zbio ujedno s prijenosom trabine), ali o tome moe ovisiti daljnja egzistencija tog zalonog prava (rjeenje koje je temelj osnutka zalonog prava bi inae moglo biti ukinuto povodom pravnih lijekova, a s njim i sve ve provedene ovrne radnje, to bi vodilo brisanju hipoteke). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 4 9
102
GLAVA 21. Zalono pravo na nekretnini D. O v l a s t i i ; ; ........,
Gavella
109. Nositelju prisilnog sudskog zalonog prava na nekretnini pripadaju iste one ovlasti koje i inae pripadaju hipotekarnom vjerovniku, kako u stadiju osiguranja, tako i u stadiju namirivanja.
E. Prestanak
110. Sudska prisilna zalona prava na nekretnini odlikuju se time to su to uvijek hipoteke osnovane na temelju odluke suda, to se odraava i na nainu njihovog prestanka. Bez obzira na to to je uzrok prestanka prisilnog zalonog prava na nekretnini, hipoteka moe prestati tek brisanjem hipoteke iz zemljine knjige, naime uknjibom brisanja te hipoteke103 (353/1). Brisanje moe biti 1/ posljedica djelovanja opih razloga za prestanak svake hipoteke (propasti stvari, odreknue, istek roka i ispunjenje raskidnog uvjeta, prestanak osigurane trabine, prestanak zalonog vjerovnika, rastereenje, ovrna prodaja zaloga i ukinue zbog amortizacije), ali i 2/ posljedica ukinua odnosne mjere u za to predvienom sudskom postupku. Pritom neki od opih razloga za prestanak hipoteka ne djeluju neposredno, nego tek posredstvom odluke suda kojom on mjeru ukida, jer su predvieni kao razlozi za donoenje takve odluke.
IV. Sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na nekretnini

Literatura: Dika, M.: Sudsko osiguranje potraivanja na temelju sporazuma stranaka, Zakonitost, 1991, 9-10, 1028-1031; Dika, M.: Sudsko i javnobiljeniko zalonopravno osiguranje trabina na temelju sporazuma stranaka, Novo ovrno i steajno pravo, Zagreb, 1996, str. 75-98; Matko-Rudjak, J.: Sudsko i javnobiljeniko osiguranje trabina na temelju sporazuma stranaka, u Godinjak 4 - Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1997, str. 345-358.
1 1 1 . Glede sudskog, a i javnobiljenikog, dobrovoljnog zalonog prava na nekretnini vrijedi ono to je ve kazano o takvom zalonom pravu, s tom razlikom da je predmet ovog zalonog prava nekretnina. Ta razliitost predmeta odraava se na odgovarajui nain na sadraju zalonog ugovora, a osobito na nainu osnivanja zalonog prava - taj je naime uknjiba zalonog prava na nekretnini protivnika osiguranja (262/1/1 OZ). 104
Ako nekretnina nije upisana u zemljinu knjigu, a optereena je hipotekom, tu e se hipoteku brisati kako ju se i osnovalo - na temelju brisovne isprave poloene u sud.
104 Za sluaj da nekretnina nije upisana u zemljinoj knjizi, odredbe OZ predviaju specifinu zamjenu upisu - pljenidbeni popis nekretnine (125 OZ). ,
103
STVARNO PRAVO
Gavella
V'. Zakonsko zalono pravo na nekretnini

112. Mogunost da nekretnina bude optereena zakonskim zalonim pravima, esto s privilegiranim redom prvenstva, kakva je postojala u negdanjim pravnim poretcima, bila je opravdano mnogo i teko kritizirana. Ona je tetila pravnoj sigurnosti, jer je esto teko, ak i nemogue bilo saznati nije li neka stvar optereena s jednom ili vie nevidljivih zakonskih zalonih prava u neiju korist. Kako je zalono pravo na nekretnini uvijek hipoteka, to zaloni vjerovnik ne posjeduje stvar, pa bi njegovo zakonsko zalono pravo ostalo nevidljivo, stvarujui time probleme sudionicima u pravnom prometu. Zato suvremeni pravni poretci u pravilu ne omoguuju nastajanje zakonskih hipoteka. Tako - barem u pravilu nema nevidljivih zalonih prava na nekretninama, ne postoji tzv. hvpotheca tacita (preutna hipoteka). 113. Ponekad zakonodavac odstupa od tog pravila, iz ovih ili onih pravno-politikih razloga. tetne posljedice koje bi odatle mogle proizii izbjegavaju suvremeni zakonodavci time to redovito omoguuju samo osnivanje tzv. nepravih zakonskih zalonih prava na nekretninama, naime takvih koja nastaju na temelju zakona, ali tek ako i kada ih vjerovnik upie u zemljinu knjigu. Zakonska zalona prava na nekretninama koja nastaju upisom u zemljinu knjigu, ne naruavaju sustav zemljinih knjiga i povjerenje u njihovu potpunost. Ipak, zakonodavac je slobodan i da zakonom odredi da e pod odreenim pretpostavkama nastati pravo zakonsko pravo, naime takvo koje e nastati po sili zakona, samim nastupanjem zakonom odreenih injenica, a bez upisa u zemljinu knjigu. Takva, prava zakonska zalona prava, dovode u pitanje sustav zemljinih knjiga i povjerenje u njihovu potpunost. Da bi se izbjegle tetne posljedice koje bi odatle mogle nastati u pravnom prometu, u naem je pravnom poretku postavljeno pravilo koje i protiv nevidljivih zakonskih zalonih prava prua zatitu tuem povjerenju u potpunost zemljinih knjiga (314/2, 349). 114. Postoji li zakonsko zalono pravo (zakonska hipoteka) kao teret na nekoj nekretnini, glede tog prava vrijedi u naelu sve to i inae vrijedi za hipoteke na nekretnini - ako nije to posebno zakonom propisano. Zakonske odredbe koje ureuju zakonska zalonih prava specijalnog su karaktera, pa e se primjenjivati prvenstveno, dok e se ope odredbe o zalonim pravima na nekretninama i zalonim pravima uope, primjenjivati na zakonske hipoteke samo podredno. 115. Zakonska se zalona prava osnivaju za osiguranje nekih, zakonom predvienih trabina, na nekretninama dunika, a pod pretpostavkama koje za to odreuju posebne zakonske norme (314/1). ak i kada pod tim pretpostavkama nastane pravo zakonsko zalono pravo, dakle takvo koje postoji i kada nije upisano u zemljinu knjigu, vjerovnik koji je ovlatenik toga prava, ovlaten ga je upisati u zemljinu knjigu (314/2). Propusti li on to uraditi, njegovo pravo postoji i bez upisa, ali moe prestati zbog zatite tueg povjerenja u prometu. Naime, "zalono pravo na nekretnini koje nije upisano u zemljinoj knjizi prestaje kada njime opteSTVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 5 1
Gavella
reenu nekretninu stekne osoba koja nije znala niti morala znati da ono postoji" (349). 116. Pravni odnosi u kojima nastaju zakonska zalona prava na nekretninama rijetki su u suvremenim poretcima, ukljuujui i na. 105 Ipak ima i takvih. Suvlasnici, kao to je poznato, imaju na temelju zakona (51/2) zakonsko zalono pravo na onoj stvari koju je u razvrgnuu suvlasnike zajednice isplatom dobio jedan od njih, a radi osiguranja njihovih trabina da im on u novcu isplati vrijednost njihovih suvlasnikih dijelova. Tome analogno zakonsko zalono pravo imaju i sunasljednici nakon razvrgnua nasljednike zajednice isplatom. 117. Zakonsko zalono pravo prestaje iz istih onih uzroka kao i dobrovoljno, a isto tako i prestankom onih okolnosti zbog kojih je na temelju zakona osnovano, ali ono ne prestaje samim time, nego tek brisanjem hipoteke iz zemljine knjige, dakle uknjibom njezinog brisanja106 (353/2).
105 U naem suvremenom pravnom poretku zakonske odredbe ponekad samo nagovjetavaju mogunost osnivanja zalonog prava za neke trabine, ali to ne reguliraju kao zakonsko zalono pravo. Tako nije zakonsko zalono pravo kada je zakonom odreeno - kao to je u prijelaznim odredbama ZV uraeno - da "radi osiguravanja naplate nepodmirenih iznosa, pravna osoba koja je obavila hitne popravke ima pravo upisa hipoteke na stan, odnosno drugi posebni dio zgrade onih suvlasnika koji nisu podmirili trokove popravka" (382/5). Naime, ta zakonska odredba ne osniva zakonsko zalono pravo, nego samo upuuje vjerovnika na to da postoji mogunost osiguravanja njegove trabine hipotekom. Da bi vjerovnik ostvario tu mogunost, trebat e ispuniti pretpostavke koje za to trae pravila zemljinoknjinog prava.
Ako nije u zemljinu knjigu upisana nekretnina koja je optereena hipotekom, uknjibu brisanja e sud odobriti na temelju brisovne isprave poloene u sud. 8 5 2 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
106
Gavella
GLAVA 22. Zalono pravo na pravu
Glava 22.
Zalono pravo na pravu

I. Openito A. Podvrste zalonog prava na pravu
1. Zalono pravo na pravima ima u naem pravnom poretku vie - podvrsta: 1/ dobrovoljno zalono pravo na pravu, 2/ sudsko prisilno zalono pravo na pravu, 3/ sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pravu te 4/ zakonsko zalono pravo na pravu. Za svaku od tih podvrsta zalonog prava vrijede u prvom redu odnosna posebna pravila, a podredno opa pravila o zalonom pravu. Iako se te podvrste meusobno razlikuju, sve su to samo inaice iste vrste stvarnih prava zalonog prava. Postoji li na istom subjektivnom imovinskom pravu vie zalonih prava, razliitih podvrsta, njihov meusobni odnos kod namirivanja nee ovisiti o tome kojim podvrstama zalonog prava pripadaju, nego o mjestu svakog pojedinog u prvenstvenom redu za namirivanje. 2. Zalono pravo svake od navedenih podvrsta stjee se na nain koji je determiniran osobinama onog subjektivnog imovinskog prava koje se zalae. I ovlasti koje e na temelju svojeg zalonog prava imati zaloni vjerovnik, ovise o osobinama onog prava koje je zaloeno.
B. Subjektivno imovinsko pravo kao predmet zalonog prava

3. Predmet zalonog prava mogu biti subjektivna imovinska prava koja su prikladna za to da se iz njih namire novane trabine. Takva su prava izjednaena sa stvarima u tom pogledu to mogu biti objekti zalonih prava, a i to se tada i na njih primjenjuje ono to je odreeno za stvari - pokretne ili nepokretne,1 ako nije glede zaloga subjektivnih prava neto posebno propisano, niti proizlazi iz njihove pravne naravi (298/2 OZ). Kao i na stvarima s kojima su ta prava izjednaena, zalono se pravo moe stei i imati samo na a/ pojedinano odreenom pravu, sposobnom za unovenje, a isto tako i na b/ idealnom dijelu takvog imovinskog prava. Osnuje li se zalono pravo na nekom subjektivnom imovinskom pravu (odnosno idealnom dijelu toga prava), time su ujedno optereene i sve pripadnosti zaloenog prava (odnosno idealnog dijela prava) (298/4), ukljuujui i pravo na plodove to ih zaloeno pravo daje posredstvom nekog pravnog odnosa (kamate i dr.). No, c/ pravo na plodove koje daje to pravo daje posredovanjem nekog pravnog
1 "Zakonom mogu neke vrste prava ili bilo to drugo biti izjednaeno sa stvarima; u takvu se to sluaju ubraja u pokretne stvari, a u nekretnine samo ako je spojeno s vlasnitvom nepokretnih stvari, ili je njihov teret, ili je zakonom proglaeno nekretninom" (2/6).
STVARNO PRAVO
Gavella
odnosa (pravo na kamate i dr.), kao i pravo na takve plodove stvari (najamnine, zakupnine i si.), moglo bi biti i samostalnim zalogom (298/5).2 4. Da bi neko subjektivno pravo moglo posluiti kao zalog, ono treba biti a/ imovinsko, mora biti b/ u prometu i mora biti c/ inae prikladno za to da vjerovnik iz vrijednosti tog prava namiruje svoju novanu trabinu (bilo unovenjem samih tih prava, bilo unovenjem onoga to ovlatenik tog prva ima pravo dobiti na temelju svojeg prava). Kada se govori o subjektivnom imovinskom pravu kao zalogu, redovito se u prvom redu misli na zalogodaveve trabine prema treim osobama (dakle na njegova prava koja svojeg nositelja ovlauju na to da od svojeg dunika potrauje neku inidbu davanja novca, ili neko drugo injenje ili davanje), a i na prava utjelovljena u vrijednosnim papirima. No, u obzir da poslue kao zalog dolaze i sva druga imovinska prava koja omoguuju da se iz njihove vrijednosti namiri vjerovnikovu novanu trabinu, neposredno ili posredno (posredstvom onoga to to pravo daje svojem ovlateniku) - dionice, udjeli u trgovakim drutvima, slunosti plodouivanja, patenti, tehnika unaprjeenja i dr. Lista imovinskih prava koja dolaze u obzir za zalaganje, nije limitativno odreena - u obzir dolazi svako koje je prikladno da vjerovnik iz njega namiri svoju trabinu. 5. Na sposobnost subjektivnih imovinskih prava da se iz njihove vrijednosti namiruje vjerovnikovu novanu trabinu utjeu negativno pravila ovrnog prava koja glede nekih prava iskljuuju mogunost da ona budu predmetom ovrhe. Predmet ovrhe uope ne mogu biti "trabine po osnovi poreza i drugih pristojbi" (4/5 OZ). Zbog toga ove trabine ne bi mogle biti objekti takvog zalonog prava koje bi se moglo ostvarivati iskljuivo sudskim, ovrnim putom; no - mogle bi biti predmetom zalonog prava ako bi zaloni vjerovnik bio ovlaten izvansudski namirivati svoju trabinu. 6. Na sposobnost subjektivnog imovinskog prava za to da se iz njihove vrijednosti namiruje vjerovnikovu novanu trabinu utjeu i ona pravila ovrnog prava koja dodue ne iskljuuju mogunost ovrhe, ali iz socijalnih razloga izuzimaju neka subjektivna dunikova prava potpuno od ovrhe koja bi se provodila radi namirenja novanih trabina, ili mogunost takve ovrhe ograniavaju, bilo radi zatite ovrenika koji je fizika soba3 bilo radi zatite djelatnosti ovrenika-pravne oso2 ak i kada sama stvar nije u prometu, nema smetnje da pravo na te plodove bude predmetom zalonog prava (298/5).
Openito je odreeno da se "ovrha radi ostvarenja novane trabine ne moe provesti na stvarima i pravima koja su nuna za zadovoljenje osnovnih ivotnih potreba ovrenika i osoba koje je on po zakonu duan uzdravati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je ovrenikov glavni izvor sredstava za ivot" (70/1 OZ), no to se ne primjenjuje glede onih prava za koje su postavljena posebna pravila o "izuzimanju od ovrhe ili ogranienju ovrhe" (70/2 OZ). Posebna pravila o izuzimanju od ovrhe postavljena su u lanku 148. OZ, a o ogranienju u lanku 149. OZ. Kl Izuzeta su od ovrhe radi namirenja novane trabine sljedea dunikova prava: " 1 . primanja po osnovi zakonskoga uzdravanja, naknade tete nastale zbog naruenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade tete za izgubljeno uzdravanje zbog smrti davatelja uzdravanja, 2. primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oteenja prema pro8 5 4 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
be.4 Ta izuzea i ogranienja u pravilu utjeu na mogunost osnivanja i realizacije zalonog prava na onim subjektivnim imovinskim pravima na koja se odnose, jer se na njima nee moi osnovati prisilno sudsko zalono pravo suprotno tim izuzeima i ogranienjima (no, moi e se osnovati zalono pravo bilo koje druge podvrste; tovie - moi e se osnovati i prisilno sudsko zalono pravo, ako njegovo osnivanje nije u postojeoj situaciji suprotno izuzeu odnosno ogranienju ovrhe). Izuzea i ogranienja e u pravilu djelovati negativno na mogunost realizacije zalonog prava na subjektivnim imovinskim pravima u ovrnom postupku. Ipak, ona nee uvijek tako djelovati. Naime, ni izuzea ni ogranienja od ovrhe ne mogu sprjeavati ili ograniavati ovrno namirivanje trabina koje su osigurane dobrovoljnim zalonim pravom, jer - po izriitoj zakonskoj odredbi - izuzea i ogranienja mogunosti ovrhe koja su postavljena iz socijalnih razloga, ne mogu
pisima o invalidskom osiguranju, 3. primanja po osnovi socijalne skrbi, 4. primanja po osnovi privremene nezaposlenosti, 5. primanja po osnovi djejega doplatka, 6. primanja po osnovi stipendije i pomoi uenicima i studentima, 7. primanja vojnika i studenata vojnih kola, 8. naknada za rad osuenika (jedino nisu izuzeta od ovrhe radi namirivanja trabina na temelju zakonskoga uzdravanja, kao ni trabina naknade tete prouzroene kaznenim djelom osuenika), 9. primanja po osnovi odlija i priznanja" (148 OZ). B/ Ograniena je ovrha radi namirenja novane trabine iz dunikovih prava ovako: 1. "ovrha na plai, naknadi umjesto plae, naknadi za skraeno radno vrijeme i naknadi zbog umanjenja plae i mirovini, radi naplate trabine po osnovi zakonskoga uzdravanja, naknade tete nastale zbog naruenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade tete za izgubljeno uzdravanje zbog smrti davatelja uzdravanja moe se provesti do iznosa od jedne polovine, a radi naplate trabine po drugoj osnovi do iznosa od jedne treine plae, naknade umjesto plae ili mirovine" (149/1 OZ); 2. "ako ovrenik prima zajamenu plau u skladu s kolektivnim ugovorom ili zakonom, ovrha radi naplate trabine iz stavka 1. ovoga lanka moe se provesti do iznosa od jedne treine, odnosno do iznosa od jedne etvrtine takve plae" (149/2 OZ); 3. "ovrha na primanju invalida po osnovi novane naknade za tjelesno oteenje i doplatak za tuu pomo i njegu moe se provesti samo radi naplate trabine po osnovi zakonskoga uzdravanja, naknade tete nastale zbog naruenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade tete za izgubljeno uzdravanje zbog smrti davatelja uzdravanja, i to do iznosa od jedne polovice toga primanja" (149/4 OZ) te 4. "ovrha na primanju po osnovi ugovora o doivotnom uzdravanju i doivotnoj renti te na primanju po osnovi ugovora o osiguranju ivota moe se provesti samo na dijelu koji prelazi iznos najvie stalne socijalne skrbi koja se isplauje na podruju na kojemu ovrenik ima bivalite" (149/5 OZ). Naravno, posebni zakon moe postaviti i daljnja ogranienja.
4 Openito je odreeno da se "ovrha ne moe provesti na stvarima i pravima pravnih osoba radi ostvarenja novane trabine ako su te stvari i prava nuna za obavljanje njihove djelatnosti" (71/1), no to se ope pravilo ne primjenjuje u sluajevima za koje su Ovrnim zakonom "za ovrhu na odreenim stvarima ili pravima utvrena posebna pravila o odreivanju redoslijeda ovrhe, o izuzimanju od ovrhe ili o ogranienju ovrhe" (71/2 OZ). Odredbe OZ postavljaju posebna pravila, odreujui sljedee A/ iskljuenje od ovrhe: ovrha protiv pravne osobe koja ne obavlja djelatnost radi stjecanja dobiti, ne moe se odrediti na pravima koja su joj nuna za obavljanje njezine djelatnosti, te B/ ogranienje: ovrha na novanim sredstvima na raunu Drave, jedinica lokalne samouprave i uprave (odnosno njihovih tijela) kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnoga prometa (ZAP) te na kunskoj vrijednosti deviznih sredstava koje te osobe imaju na deviznom raunu, ne moe se odrediti ako su ta sredstva nuna za obavljanje osnovnih zadaa tih pravnih osoba (204/2 OZ). Ujedno je odreen i postupak u kojem te osobe mogu ostvarivati svoje prigovore da postoji ogranienje koje sprjeava provoenje ovrhe (204/4-6 OZ).
STVARNO PRAVO
Gavella
sprjeavati ili ograniavati mogunost da se iz zaloga namiri trabina, ako je osigurana zalonim pravom osnovana na temelju pravnog posla (dobrovoljnim, ili do5 brovoljnim sudskim, odnosno javnobiljenikim) (72 i 267/5 OZ).
II. Dobrovoljno zalono pravo na pravu

1. Openito 7. Dobrovoljno zalono pravo na subjektivnom imovinskom pravu osniva se na temelju oitovanja zalogodaveve volje, bilo kao 1/ zalog prava prenijetog radi osiguranja, bilo kao 2/ hipoteka na pravu (registarski zalog prava). Tako se dobrovoljno zalono pravo pojavljuje u dvije inaice - prva podsjea na runi zalog pokretnina, a druga je hipoteka. Da li e dobrovoljno zalono pravo biti zalog prava prenijetog radi osiguranja ili hipoteka na pravu (registarski zalog prava), ovisi o vrsti subjektivnog imovinskog prava koje se zalae. 1/ Prijenosom radi osiguranja zalau se u pravilu sva prava prikladna za zalaganje (kao to su npr. trabine, vrijednosni papiri i dr.) (310/1); 2/ upisom u zamljinu knjigu, ili drugi javni upisnik zalau se jedino a/ stvarna prava na nekretninama i b/ prava koja nastaju upisom u javni upisnik, ako o njima nije izdan vrijednosni papir (npr., tzv. nematerijalizirane dionice) (310/2). . 8. Dobrovoljno se zalono pravo osniva na temelju pravnog posla, pa zbog toga - kako je ve kazano - ona izuzea i ogranienja mogunosti ovrhe koja bi se provodila radi namirivanja vjerovnikovih novanih trabina, koja su postavljena iz socijalnih razloga, ne sprjeavaju niti ograniavaju mogunost osnivanja takvog zalonog prava, niti mogunost namirivanja njime osigurane trabine iz zaloenoga prava (72 i 267/5 OZ). 2. Zalog prava prenijetog radi osiguranja 9. Zalaganje prava prijenosom radi osiguranja je pravilo - tako se zalau sva prava prikladna za zalaganje, osim onih za koja je odreeno da ih se zalae upisom u zemljinu knjigu ili u neki drugi javni upisnik (310/1).
a) Osnivanje ' '
(1) Pretpostavke osnivanja
10. Dobrovoljno se zalono pravo na pravu osniva izvoenjem iz pripadanja prava koje se zalae zalagatelju (zalogodavcu), a na temelju oitovanja zalogodaveve volje da na tom svojem subjektivnom pravu osniva zalono pravo radi osiguranja neke odreene trabine i na zakonom odreeni nain (306/1). Dakle, pretpoKako je to i prije spominjano, nipoto nema dovoljno opravdanja za zanemarivanje u lancima 72 i 276/5 OZ onih socijalnih razloga zbog kojih sva suvremena ovrna prava kontinentalne Europe izuzimaju i ograniavaju ovrhu iz nekih stvari ili prava. 8 5 6 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
5
Gavella
stavke koje trebaju biti ispunjene da bi se osnovalo dobrovoljno zalono pravo na nekom subjektivnom pravu su: 1/ pripadanje tog prava zalogodavcu, 2/ valjani pravni posao, kao temelj za osnivanje zalonog prava na tom pravu i 3/ in prenoenja tog prava zalogoprimcu radi osiguranja odreene trabine. (a) Pripadanje prava zalogodavcu 1 1 . Dobrovoljno zalono pravo se moe osnovati na neijem subjektivnom pravu izvoenjem iz zalogodavevog ovlatenja na raspolaganje tim pravom. Kao to je samo vlasnik ovlaten zaloiti svoju stvar, tako je i samo nositelj nekog drugog subjektivnog prava ovlaten da svoje pravo zaloi. Analogija sa zalaganjem stvari ide i dalje, jer i kod zalaganja nekih vrsta subjektivnih prava moe nastati problem, koji e traiti zatitu povjerenja u prometu. Rjeava ga se slino kao i kod stvari, to znai da se prua zatita stjecateljevom povjerenju u pravnom prometu. (b) Valjani pravni posao 12. Pravni temelj za osnivanje dobrovoljnog zalonog prava na subjektivnim pravima je pravni posao. Redovito e to biti zaloni ugovor - ugovor o davanju prava u zalog, ali to moe biti i neki drugi posao koji ima isti cilj. Ugovorom o da-
vanju prava u zalog obvezuje se dunik ili netko trei (zalogodavac) vjerovniku da e radi osiguranja odreene vjerovnikove trabine zalonim pravom, prenijeti vjerovniku odreeno subjektivno imovinsko pravo u zalog, a druga se ugovorna strana obvezuje da e se pravom koje joj je preneseno u zalog sluiti samo u granicama ovlasti koje joj pripadaju kao zalonom vjerovniku, te da e to pravo nazad prenijeti zalogodavcu im prestane trabina
koju taj zalog osigurava (307/1). Kao i svaki zaloni ugovor u naem suvremenom pravnom poretku, i ovaj je konsenzualan, kauzalan, naplatan te u naelu neformalan ugovor. I za taj ugovor vrijedi na odgovarajui nain sve to je ve kazano o ugovoru o zalogu. 1 3 . Bitni sastojak ugovora o zalogu subjektivnog prava je obvezivanje dunika vjerovniku da e na nekom odreenom svojem subjektivnom imovinskom pravu
osnovati zalono pravo radi osiguranja odreenog vjerovnikovogpotraivanja, toni/e / ^ ^c ugovarao zalogu ,e ta dunikova inidba. Ugovaratelji s? H- 3 h P 7 i I a Z a b r a n ' e n i m ^ v c i m a u" zalonom ugovor^p imjese i ovdje na odgovara,ui nain. Tako su nitave: 1/ openito sve odredbe koje bi bile suprotne naravi zaloga i one trabine koja bi trebah bi osigurana za loznim pravom (307/3), a posebno 2/ uglavak da zaloeno pravci Postaj^ vferovniko CDrmnisoTia)'^^)1?))^) uglavafc. &a o.uzrifK ne moe zalog nTKala iskupiti, 4/ uglavak po kojem bi vjerovnik mogao zaloeno mu pravo otuiti po unaprijed odreenoj cijeni ili po njoj zadrati za sebe (takav uglavak nije zabranjen, ako pravo ima propisanu cijenu) (307/4), 5/ uglavak po kojem zaloni dunik ne bi smio osnivati na pravu koje je zaloio daljnja zalona prava za druge osobe (307/4) i 6/ uglavak
Gavella
po kojem vjerovnik ne bi niti nakon dospijea osigurane trabine smio zahtijevati namirenje iz zaloenog prava (307/4). 14. U naelu ugovor o zalaganju prava ne treba biti sklopljen niti u kakvom posebnom obliku, ako nije to posebno propisano ili ugovoreno, niti zahtjev za posebnim oblikom proizlazi iz pravne naravi prava koje se zalae (no zalae li se stvarno pravo na nekretnini, tada e trebati pisani oblik). (c) Prijenos prava radi osiguranja 15. Zalono e se pravo osnovati na zalogodavevom subjektivnom pravu na nain odreen zakonom (306/1). Nain stjecanja odreuje zakon tako da njime zaloni vjerovnik dobiva glede prava koje mu je zaloeno onakav poloaj kakav odgovara poloaju koji bi imao i da mu je umjesto prava bila dana pokretnina u runi zalog. Zaloni vjerovnik, naravno, ne moe dobiti u posjed ono pravo koje mu se zalae (posjedovati se mogu samo stvari, s izuzetkom prava stvarnih slunosti, koja meutim nisu prikladna da vjerovnik iz njih namiruje svoju trabinu), ali zaloni vjerovnik moe dobiti glede prava koje mu se zalae onakvu vlast u pravnim odnosima kakvu bi imao da mu je u zalog predana pokretnina. Da bi se to postiglo, zalono se pravo osniva na nekom zalogodavevom pravu na nain na kakav bi se to pravo prenosilo drugoj osobi, samo to je svrha (causa, kauza) tog prijenosa drukija - causa tog prijenosa jest osiguranje neke trabine, a nije da pravo prestane pripadati svojem dotadanjem nositelju i zaista postane stjecateljevo. Nain osnivanja
dobrovoljnog zalonog prava na pravu je, dakle, in kojim se prenosi pravo radi osigu-
ranja, s time da e sadraj tog ina prijenosa ovisiti uvijek o tome na kakvom se subjektivnom pravu osniva zalono pravo - osniva li ga se na trabini, na pravu utjelovljenom u nekom vrijednosnom papiru (i kakvom) ili na kakvom drugom subjektivnom imovinskom pravu prikladnom da vjerovnik iz njega namiruje svoju trabinu (310/1). 16. Na zalogodavevoj trabini osniva se zalono pravo njezinim ustupom (cesijom) radi osiguranja s obavjetavanjem dunikovog dunika (cesusa) o tom ustupu (310/1). in obavjetavanja o ustupu daje potreban publicitet osnutku zalonog prava na trabini, jer njime saznaje za to pravo onaj koga se to i te kako tie dunik te trabine (cessuss). Od asa kada je obavijest stigla cessussu, postoji zalono pravo na trabini; od toga asa, pa sve dok traje to zalono pravo, on vie ne moe valjano ispuniti inidbu dotadanjem vjerovniku - zalogodavcu, nego novotrabine radi osiguranja i obavjetavanjem dunika (cesusa) o tom ustupu (310/1). Od toga asa dunik zaloene trabine vie ne moe valjano ispuniti tu trabinu njezinom vjerovniku (ispunjenje moe ishoditi i primiti zaloni vjerovnik, ali e
6
me - zalonom vjerovniku. I zalono pravo na pravu utjelovljenom (inkorporiranom) u vrijednosnom papiru koji glasi na ime,6 osniva se isto tako ustupom (cesijom) te
Vrijednosni papiri na ime (recta papiri, rekta papiri) su oni kod kojih je ovlatenik u njima utjelovljenog prava poimenino odreena osoba. Tipian takav vrijednosni papir je npr. tedna knjiica na ime. . ,-.-. . _,:. : 8 5 8 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
zalogom osiguranu trabinu smjeti naplatiti tek poto njegovo pravo na namirenje postane aktualno, a i tada samo prema pravilima o ostvarivanju prava na namirenje). 17. Ako je pravo utjelovljeno u vrijednosnom papiru koji glasi na donositelja,7 zalono se pravo osniva jednako kao i na pokretninama - predajom tog papira zalonom vjerovniku radi osiguranja (310/1). Zahvaljujui, naime, tome to je tu trabina utjelovljena u papiru koji glasi na donositelja, a papir se u prometu kree kao i bilo koja druga pokretna stvar - predajom, to se i trabina utjelovljena u tom papiru kree u pravnom prometu zajedno s njime - predajom tog vrijednosnog papira (zato je to tradicijski vrijednosni papir). Tako trabinu utjelovljenu u vrijednosnom papiru na donositelja stjee u zalog onaj kome se taj papir preda u posjed radi zalaganja. 18. Napravu utjelovljenom u vrijednosnom papiru koji glasi po naredbi,8 za osnivanje zalonog prava nije dovoljna predaja papira, nego je potrebno i da se zalono pravo osnuje zalonim indosamentom (31 O/l).9 Indosament je pisano oitovanje volje dotadanjeg ovlatenika da svoje pravo inkorporirano u tom papiru prenosi na nekoga drugoga. Ako se indosamentom prenosi to pravo samo radi zalaganja, tada je to zaloni indosament. Zalono e se indosiranje izvriti tako to e se na poleini vrijednosnog papira koji glasi po naredbi, staviti indosament u korist vjerovnika kao indosatara, a s naznakom da je posrijedi prenoenje prava samo radi zalaganja, npr. "vrijednost za zalog" ili si. Time e se za indosanta osnovati zalono pravo na trabini utjelovljenoj u tom vrijednosnom papiru. To je redovit nain osnivanja zalonog prava na toj trabini. To, meutim, nije jedini mogui nain prijenosa - sve se trabine prenose cesijom i obavjetavanjem, pa to vrijedi i za ovu, bez obzira to je utjelovljena u vrijednosnom papiru. Druga je, dakle, mogunost zalaganja da se trabinu koja je utjelovljena u takvom papiru, kao i bilo koju drugu, ustupi (cedira) i o tome obavijesti dunika.10
7 Vrijednosni papiri na donositelja su oni kod kojih je ovlatenik u njima utjelovljenog prava ona osoba koja je vlasnik papira, pa je posjednik toga papira svojim posjedom papira legitimiran kao nositelj toga prava prema svakome (osim prema onome koji zna ili bi uz duni oprez mogao znati da posjednik nije vlasnik papira). Tipian takav vrijednosni papir je npr. tedna knjiica na donositelja.
Vrijednosni papiri po naredbi su oni kod kojih je ovlatenik u njima utjelovljenog prava poimenino naznaen, ali i ovlaten da svojom naredbom (indosamentom) odreuje drugoga za ovlatenika. Umjesto njega e stoga biti ovlatenik onaj kojega on odredi svojom naredbom (indosamentom), umjesto ovoga onaj kojega taj odredi svojom itd. Posjednik papira na kojega je izvren indosament (potreban je neprekinuti niz indosamenata) legitimiran je time kao nositelj prava utjelovljenog u tom papiru. Tipini takvi vrijednosni papiri su npr. mjenica i ek, skladinica.
9 10
Predajom se prenosi papir, a indosamentom pravo koje je u njemu inkorporirano.
Stoga i h s e i zalagati m o e jedino ustupanjem i notifikacijom. STVARNO PRAVO
iz takvih vrijednosnih papira ne mogu dalje prenositi indosiranjem, nego jedino ustupanjem.
, ;: .. , ,.-,., , ; ,-,< . . . , - ,,.-.
Ta druga mogunost je i jedina, ako je na vrijednosni papir koji inae glasi po naredbi, stavljena tzv. recta clausula (rekta klauzula), ili je na nj stavljen recta indosaraent, jer se trabine
Gavella
19. Zalono se pravo moe osnovati i na drugim imovinskim pravima, npr. na patentima, na tehnikim unaprjeenjima, na autorskom pravu (tj. na imovinskim koristima koje ono daje), kao i na bilo kojem drugom imovinskom pravu sposobnom da vjerovnik iz njega namiri svoju trabinu. Ako nije to drugo zakonom propisano, vrijedit e ope pravilo - na subjektivnom se pravu osniva zalono pravo na onaj nain koji je i inae predvien za prijenos takvog prava (310/1). (2) Nastup pravnog uinka 2 0 . Pravni uinak osnivanja zalonog prava na subjektivnom pravu nastupa 1/ inom prijenosa, ako se taj zbio 2/ na temelju valjanog pravnog posla - zalonog ugovora, a 3/ to je bio pravni posao ovlatenika prava koje se zalae, sposobnog da sa tim svojim pravom tako raspolae. Trenutak u kojem se sve to troje ispunilo, trenutak je osnivanja (nastanka) zalonog prava. Kako i inae - trenutak osnutka zalonog prava odreuje njegov odnos prema ostalim zalonim pravima na zaloenom subjektivnom pravu (a i prema svima ostalima pravima koja terete taj zalog), jer prednost pri namirivanju ovisi o mjestu u prvenstvenom redu (302/2), a to se mjesto dobiva prema trenutku osnutka zalonog prava (ako nije zakonom to drugo odreeno) (303/3). (3) Stjecanje zalonog prava od neovlatene osobe 2 1 . Prenese li netko tue imovinsko pravo radi osiguranja svojem vjerovniku, taj time u pravilu ne stjee zalono pravo na tome pravu, pa makar i bio u dobroj vjeri. Naime, zatita povjerenja u pravnom prometu je zatita onoga tko postupa s povjerenjem u privid vlasnitva, naime da je onaj tko pokretninu posjeduje zaista njezin vlasnik, odnosno da je onaj tko je u zemljinoj knjizi upisan kao vlasnik nekretnine zaista vlasnik te nekretnine. Subjektivna prava nisu materijalne naravi, pa kako nisu vidljiva to nema niti potrebe za zatitom povjerenja u prometu takvim pravima. Zato - u pravilu - nema stjecanja zalonog prava na subjektivnom pravu od osobe koja nije nositelj toga prava koje zalae. To pravilo, meutim, ne vrijedi kod zalaganja trabina koje su utjelovljene u vrijednosnim papirima na donositelja. Takve trabine se u prometu ponaaju poput stvari, pa glede njih vrijede i pravila o stjecanju zalonog prava od nevlasnika. Stoga, ako je vjerovnik koji ima pravni temelj za stjecanje dobrovoljnoga zalonoga prava dobio u zalog vrijednosni papir na donositelja, bez pristanka vlasnika toga papira (dakle bez pristanka onoga kome pripada trabina utjelovljena u tom papiru), stekao je time zalono pravo na tome papiru, a time i na trabinu koja je u njemu utjelovljena, ako su ispunjene sve pretpostavke pod kojima bi mogao od nevlasnika stei i pravo vlasnitva na tom papiru (317/1). b) Prelaenje zalonog prava 2 2 . Zalono pravo koje teretei neije subjektivno pravo osigurava trabinu zalonog vjerovnika, prenosi se zajedno s tom trabinom na novoga vjerovnika, ako nije to drugo odreeno (319).
Gavella
GLAVA 22. Zalono pravo na pravu -:
c) Optereenje podzalonim pravom
2 3 . I zalono pravo koje tereti neije subjektivno pravo, moe biti objektom zalaganja - bude li zaloeno, na njemu je osnovano podzalono pravo. Podzalono se pravo osniva na nain koji ovisi o tome je li zalono pravo tereti subjektivno pravo koje je izjednaeno s pokretninom, ili takvo koje je izjednaeno s nekretninom (315). Dakako, podzalono pravo moe biti osnovano, kako dobrovoljno, tako i kao sudsko prisilno, sudsko dobrovoljno, odnosno javnobiljeniko, ili kao zakonsko podzalono pravo (316). 24. Kao to se moe stei dobrovoljno zalono pravo na vrijednosnom papiru na donositelja bez pristanka vlasnika toga papira, tako je - pod jednakim pretpostavkama - mogue i stjecanje podzalonog prava (318).
d) Ovlasti (1) Ovlasti u stadiju osiguranja (a) Openito
2 5 . Zaloni vjerovnik ima glede zaloenog subjektivnog prava takve ovlasti da moe djelovati u ulozi ovlatenika zaloenog mu prava, i to da moe djelovati u svoje ime, a na raun zalonog dunika. Njegov poloaj glede zaloenog mu prava otprilike odgovara poloaju kakav bi imao i glede zaloga stvari. Dakako, zaloni vjerovnik u ovom stadiju jo nema ovlast da se namiri iz zaloenog subjektivnog prava - njegovo pravo na namirenje jo nije aktualno (zalogom osigurana trabina jo nije dospjela), a moda to nikada nee niti biti (moda e dunik zalogom osigurane trabine ispuniti svoju obvezu na vrijeme). Zaloni vjerovnik ima u ovom stadiju one ovlasti koje mu omoguuju da odri priliku za namirenje iz vrijednosti toga zaloga za sluaj da njegova zalogom osigurana trabina ne bude na vrijeme
ispunjena. Naelo je, da zaloni vjerovnik koji ima u zalogu neije pravo izjednaeno s pokretnom stvari,u ima glede toga prava ovlasti i dunosti poput onih koje bi imao da mu je zaloena pokretna stvar, a ako ima u zalogu neije pravo izjednaeno s nekretninom, tada ima glede toga prava ovlasti i dunosti poput onih koje bi imao da mu je zaloena
nekretnina (333). Naravno, to se naelo primjenjuje jedino ako nije to drugo zakonom odreeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava (333) 2 6 . Iz naela da zaloni vjerovnik koji ima u zalogu neije pravo izjednaeno s pokretnom stvari, ima glede toga prava ovlasti i dunosti poput onih koje bi imao da mu je zaloena pokretna stvar, proizlazi da zaloni vjerovnik nije ovlaten izvra-
vati zaloeno mu pravo, ali da ima pravo na zatitu toga prava. Kao to bi zaloni vje-
rovnik koji ima runi zalog bio ovlaten i duan uvati taj zalog, tako je i zaloni
11
Kada je subjektivno pravo zakonom izjednaeno sa stvarima, a to je sluaj sa subjektivnim imovinskim pravima koja slue kao zalog, tada je u pravilu izjednaeno sa pokretninama. Naime "zakonom mogu neke vrste prava ili bilo to drugo biti izjednaeno sa stvarima; u takvu se to sluaju ubraja u pokretne stvari, a u nekretnine samo ako je spojeno s vlasnitvom nepokretnih stvari, ili je njihov teret, ili je zakonom proglaeno nekretninom" (2/6). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 861
Gavella
vjerovnik kojemu je zaloeno neije subjektivno pravo duan uvati zaloeno pravo na nain primjeren naravi prava koje je dobio u zalog. Isto se tako na odgovarajui nain primjenjuju i pravila o ostalim ovlastima i dunostima zalonog vjerovnika kojemu je zaloena pokretnina, kako glede ovlasti na izvravanje zaloenog prava, ovlasti na osnivanja podzaloga na zaloenom pravu, ovlasti na uzimanje plodova i drugih koristi od zaloenog prava, na pitanje mogunosti zamjene zaloenog prava drugim zalogom, kao i na dunost vraanja zaloenog prava nakon to prestane zalono pravo na njemu. Po istom naelu - da bi mogao tititi svoje zalono pravo, dakle ostvarivati ovlasti koje ima glede zaloenoga prava, zaloni vjerovnik je ovlaten postavljati svakome (i onome ije mu je pravo zaloeno) sve one zahtjeve koji su za to potrebni (335),12 a na njih se na odgovarajui nain primjenjuju ona pravila koja vrijede za zahtjeve zalonoga vjerovnika kojemu je zaloena stvar, a podredno i pravila koje postavljaju norme obveznog prava za vjerovnika koji ostvaruje svoje pravo (335/2). (b) Posebno o ovlastima glede zaloene trabine 2 7 . esto e zalogodavac neku svoju trabinu (trabinu koju on kao vjerovnik ima prema nekoj treoj osobi kao duniku) zaloiti nekoj drugoj osobi - zalonom vjerovniku, da bi tim zalogom osigurao trabinu zalonog vjerovnika (trabinu koju taj ima kao vjerovnik prema zalogodavcu, ili prema kome drugome, kao s-vojem duniku).13 Iako u naelu svaka trabina dolazi u obzir kao potencijalni zalog, ipak se zaloiti moe samo takvu koja je prikladna za to da zaloni vjerovnik moe iz njezine vrijednosti namirivati svoju trabinu, a prikladne za to su a/ trabine koje ovlauju na dunikovu inidbu davanja neke stvari, ukljuujui i b/ trabine koje ovlauju na dunikovu inidbu na davanje (plaanje) novca (tzv. novane trabine), a dakako - i c/ sve trabine koje su utjelovljene u vrijednosnim papirima (npr. u tednoj knjiici, ili teretnici). 2 8 . Od trenutka kada je neka trabina zaloena, njezin dunik vie ne moe
valjano ispuniti svoju obvezu dotadanjem vjerovniku te zaloene trabine, jer je ona
prenesena (ustupljena, cedirana) zalonom vjerovniku radi osiguranja njegove

12
Osobito je naglaeno da ima a/ pravo zahtijevati od dunika zaloene trabine dospjele kamate i druga povremena davanja koja daje zaloena trabina, odnosno zahtijevati od treega ono to je taj primio na ime dospjelih kamata i drugih povremenih davanja. Isto tako ima i b/ pravo zahtijevati od dunika da mu ispuni zaloenu trabinu koja je dospjela, odnosno zahtijevati od treega ono to je taj primio na ime ispunjenja zaloene trabine (335/1/1-2). No, zaloni vjerovnik ima pravo postavljati i sve druge zahtjeve "potrebne radi zatite svojega zalonoga prava na tom zalogu" (335/1).
13 Ovlasti zalonog vjerovnika glede trabine koja mu je zaloena mogle bi se izvesti iz injenice da mu je trabina prenijeta radi osiguranja te naela da se analogno primjenjuju pravila o ovlastima i dunostima zalonog vjerovnika pokretne stvari koju ima u runom zalogu. Ipak su za zalog trabine postavljena posebna pravila (334), ne zato to bi ona odstupala od opih naela, nego jer su upravo trabine ona prava koja esto zalau osobe koje se ne bave profesionalno trgovaki, bankarskim i slinim poslovima, pa to trai detaljnije reguliranje.
STVARNO PRAVO
Gavella
trabine. Dok mu pravo na namirenje ne postane aktualno, zaloni vjerovnik ima prema tuoj trabini koja mu je prenijeta radi osiguranja njegove, ovlasti i dunosti poput onih koje bi imao i da mu je bila pokretnina predana u runi zalog (333/1). Kao i da mu je zaloena pokretnina, duan je prema zaloenoj trabini postupati s panjom dobrog domaina; propusti li to, odgovarat e za tetu zalonom duniku. 29. Zaloni je vjerovnik ovlaten i duan poduzeti mjere potrebne za ouvanje zaloene trabine (334/1), to znai npr. otkazati je (ako je to potrebno za njezino dospijee). 30. Daje li zaloena trabina kamate ili kakva druga povremena davanja, zaloni ih je vjerovnik ovlaten i duan naplatiti. Budui da je njemu prenijeta (ustupljena) trabina radi osiguranja, on je vjerovnik te trabine, pa je on taj koji ima pravo zahtijevati od dunika dospjele kamate i druga povremena davanja koja daje zaloena trabina, a isto tako ima i pravo zahtijevati od treega (ukljuujui i zalonog dunika) ono to je taj bez pravnog temelja primio na ime dospjelih kamata i drugih povremenih davanja (335/1/2).14 Upravo zato da bi sve to mogle biti ovlasti i dunosti zalonog vjerovnika, u naem se suvremenom pravu osnivanje zalonog prava na trabini zbiva prijenosom te trabine radi osiguranja i obavjetavanjem dunika o tome.15No, zalonom vjerovniku je trabina prenesena samo radi osiguranja - ona, a isto tako i kamate koje ona daje, kao i druga povremena davanja, zapravo pripadaju onome ija je zaloena trabina (zalonom duniku), dok zaloni vjerovnik samo ima zalono pravo na tome. No, on je to ovlaten za sebe uzeti (kao to bi to bio i da se radi o plodovima pokretne stvari koju ima kao runi zalog); s time da e se vrijednost toga prebiti s trokovima na iju naknadu ima zaloni vjerovnik pravo, zatim s kamatama koje mu duguje dunik i napokon s glavnicom (334/2). 31 Kada dospije za ispunjenje ona trabina koja mu je zaloena, zaloni je vjerovnik ovlaten i duan uiniti to je potrebno za njezino ispunjenje, kao i primiti to ispunjenje (334/3). On je prijenosom trabine radi osiguranja postao njezin vjerovnik, pa njemu dunik treba ispuniti dunu inidbu. Zato je on taj koji ima pravo zahtijevati od dunika da mu taj ispuni to je duan (335/1/2). A, ako je dunik pogreno izvrio dunu inidbu treemu (npr. zalonom duniku), zaloni vjerovnik ima pravo od toga treega (ukljuujui i zalonog dunika) zahtijevati ono to je taj bez pravnog temelja primio na ime ispunjenja zaloene trabine (335/1/2). Ispunjenjem e prestati zaloena trabina, a zalono e pravo nastaviti
14 Dunik je obavijeten o zalaganju - o prijenosu trabine radi osiguranja na zalonog vjerovnika, pa ne moe valjano ispuniti bivem vjerovniku - zalonom duniku. Uini li to, zaloni vjerovnik moe traiti od njega ispunjenje (ako nije traio od treega ono to je taj bez pravnog temelja primio, ili to od njega nije uspio dobiti).
Tradicionalno rjeenje je drukije. Po njemu se zalono pravo stjee samim obavjetavanjem dunika da je osnovano zalono pravo, a prijenos (ustup, cesija) se zbiva tek u fazi namirivanja. , ... ..... ... . . . . STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 6 3
15
Gavella
svoju egzistenciju na onome to je dano za ispunjenje te trabine, odnosno na onome to je nadomjetava (334/4, 301/4).15 Kada zaloni vjerovnik na ime ispunjenja zaloene trabine primi neku pokretninu, a jo nije dospjela njegova trabina, on je tu pokretninu dobio u posjed i ima je pravo nesamostalno posjedovati, kao to i zaloni vjerovnik runog zaloga ima pravo posjedovati zaloenu pokretninu. Jedino, ako je na ime ispunjenja zaloene mu trabine primio novac, ne bi ga smio zadrati u svojem neposrednom posjedu, nego ga je duan poloiti u sud (334/4/1).17 3 2 . Poto mu bude ispunjena njegova zalogom osigurana trabina (ili vjerovnikovo zalono pravo prestane iz nekog drugog razloga) zaloni je vjerovnik duan vratiti onu trabinu koja mu je bila prenesena radi osiguranja - duan je izvriti povratni ustup (povratnu cesiju) zaloene trabine zalogodavcu. A, ako je u meuvremenu primio neto na ime ispunjenja te trabine, duan je i to vratiti. Jedino nije duan vratiti plodove i druge koristi koje je ovlateno za sebe uzeo, ako je njihova vrijednost prebijena s njegovom trabinom.
(ej Posebno o ovlastima glede zaloenog vrijednosnog papira '''
3 3 . Sastoji li se zalog u trabini utjelovljenoj u nekom vrijednosnom papiru, tada zaloni vjerovnik ima dvojake ovlasti i dunosti - one koje mu pripadaju glede zaloenog prava (glede zaloene trabine koja je utjelovljena u vrijednosnom papiru), a i ovlasti i dunosti koje zalonom vjerovniku pripadaju glede stvari koju je dobio u zalog (vrijednosnog papira). Vrijednosni je papir stvar, pa glede nje on ima sve ovlasti i dunosti kakve i inae ima zaloni vjerovnik glede runog zaloga. Jedne i druge ovlasti se uglavnom podudaraju. . ....... :... 3 4 . Zahvaljujui tome to je vrijednosni papir stvar - zaloni ga vjerovnik u naelu ima pravo posjedovati. No, Zakon o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima postavlja posebna pravila za zalog dionica i si. vrijednosnih papira. Po tim posebnim pravilima takvi zaloeni vrijednosni papiri ne bi smjeli biti u neposrednom posjedu zalonog vjerovnika, nego u posrednom, jer "moraju biti poloeni kod sredinje depozitarne agencije i to za sve vrijeme trajanja zaloga" (72/2/1 Z. o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima). . r
Zalono pravo nakon propasti zaloga uvijek i nadalje traje na onome to nadomjeuje taj zalog (301/4), pa zaloni vjerovnik glede toga ima odgovarajue ovlasti i dunosti. Zato, ako je zaloena trabina ovlaivala na neku inidbu davanja stvari - izvrenjem te inidbe prestaje trabina jer je ispunjena, a zalono pravo nastavlja svoju egzistenciju na stvari koja je dana za ispunjenje - ta je stvar sada zalog umjesto trabine koja je to prestala biti, pa zaloni vjerovnik ima pravo posjedovati tu stvar, kao i ostale ovlasti i dunosti koje pripadaju vjerovniku runog zaloga. Time to je sada zalog stvar kojom je trabina ispunjena, a ta je pokretna - zaloni vjerovnik e glede nje imati one ovlasti i dunosti kakve pripadaju vjerovniku runog zaloga. Zaloni e je vjerovnik imati u posjedu, uvat e je, nee je rabiti ako mu to nije dozvoljeno itd.
17 On, naime, jo nije ovlaten namiriti svoju zalogom osiguranu trabinu iz vrijednosti zaloga (bit e to tek kada njegova zalogom osigurana trabina dospije za ispunjenje), pa zakonodavac je smatrao da e primljeni novac, koji je sada zalog, biti najbolje uvan u sudskom pologu. 16
STVARNO PRAVO
Gavella
(d) Posebno o ovlastima glede zaloenog drugog imovinskog prava .
3 5 . Kada je zalog bilo koje drugo imovinsko pravo izjednaeno u tom pogledu s pokretnom stvari (npr. pravo iz nematerijalizirane dionice, ili autorsko pravo, tj. imovinske koristi od njega) prosuivat e se ovlasti zalonog vjerovnika prema opem pravilu o ovlastima i dunostima zalonog dunika (333/1), no kada su za odnosnu vrstu prava zakonom postavljena posebna pravila - njih e se primjenjivati u prvom redu, a opa tek podredno.
(2) Ovlasti u stadiju namirivanja (a) Openito , , . .
36. Poto je dospjela za ispunjenje ona trabina koja je osigurana zalonim pravom, a nije ispunjena, ulo je djelovanje zalonog prava u stadij namirivanja. U tom je stadiju aktualno pravo zalonog vjerovnika na namirenje iz zaloga - zaloni se vjerovnik moe posluiti, do tada samo virtualnim, ovlatenjem da namiri svoju trabinu iz vrijednosti onog subjektivnog prava koje mu je zaloeno radi osiguranja njegove trabine. Aktualnost njegovog prava (ovlasti) na namirenje, obiljeava ovaj stadij, ali i u ovom stadiju zalono pravo ima i sve one pravne uinke koji su inae svojstveni prethodnom stadiju osiguravanja - ako i ukoliko su i oni potrebni. 37. Zaloni vjerovnik je ovlaten namiriti svoju dospjelu trabinu iz vrijednosti zaloga, a to znai iz vrijednosti: 1/ zaloenog subjektivnog imovinskog prava, ali i iz vrijednosti 2/ onoga to je dobiveno od toga prava (kamate i druga povremena davanja), 3/ onoga to je dobiveno na ime ispunjenja tog prava, odnosno 4/ onoga to je dobiveno kao naknada za to pravo. I glede namirivanja iz zaloenog prava vrijedi ve spomenuto naelo da zaloni vjerovnik koji ima u zalogu neije pravo izjednaeno s pokretnom stvari (dakle takvo ne kojem je zalono pravo stekao prijenosom radi osiguranja), ima glede toga prava ovlasti i dunosti poput onih koje bi imao da mu je zaloena pokretna stvar, ako nije to drugo zakonom odreeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava (333). 3 8 . Namirenje zalonog vjerovnika iz zaloenog mu prava izjednaenog s pokretninom, provodi se u pravilu putem suda, u ovrnom postupku (336/2), i to redovito unovenjem toga prava njegovom prodajom. Ipak, ako je zaloeno takvo imovinsko pravo koje je sposobno da daje plodove ili druge koristi iz ije bi se vrijednosti mogla namiriti zalogom osigurana trabina, vjerovnik te trabine je ovlaten zahtijevati od suda da uspostavi privremenu upravu tim zalogom te postavi upravitelja koji e biti ovlaten da ubire plodove odnosno koristi i unovava ih, te da dobivene iznose polae u sud radi namirenja iz tog pologa (336/7). Iako se namirivanje zalonog vjerovnika u pravilu provodi putem suda, nije iskljueno niti izvansudsko namirivanje iz takvog prava - dozvoljeno je i izvansudsko namirivanje, ali jedino ako su ispunjene pretpostavke pod kakvima bi se zaloni vjerovnik smio izvansudski namirivati i iz zaloene pokretne stvari (337).
Gavella
(b) Posebno o ovlastima glede zaloene trabine 3 9 . Ako je trabina zalonog vjerovnika bila osigurana zalonim pravom koje tereti trabinu zalonog dunika da mu njegov dunik preda odreenu stvar, pa je dunik zalonog dunika valjano izvrio to je bio duan (predao stvar zalonom
vjerovniku) prije nego to je dospjela trabina zalonog vjerovnika, tada je time ispu-
njena ona trabina koja je bila zalog, pa je prestala, ali nije prestalo zalono pravo koje ju je teretilo, nego je prelo na onu stvar ijom je predajom ispunjena ta trabina (334/4). Naime, ona stvar ijom je predajom ispunjena trabina, postala je vlasnitvo zalonog dunika time to je predana zalonom vjerovniku, a ujedno je na njoj nastavilo postojati ono zalono pravo koje je zaloni vjerovnik imao na trabini. Dok mu ne dospije njegova zalogom osigurana trabina, zaloni vjerovnik ima zalono pravo na stvari koju je primio na ime ispunjenja trabine koja mu je bila dana u zalog, ali jo njegovo pravo na namirenje nije aktualno; tek kada njegova trabina dospije, a ne bude ispunjena - moi e je namiriti iz vrijednosti stvari koja mu je predana. Ovisno o tome je li ta stvar pokretnina ili je nekretnina, zaloni e vjerovnik namirivati iz njezine vrijednosti svoju trabinu onako kako se i inae namiruje zaloni vjerovnik iz vrijednosti pokretne, odnosno iz vrijednosti nepokretne stvari koja mu je zaloena. 4 0 . Poto dospije trabina zalonog vjerovnika, on je ovlaten svoje zalono pravo ostvarivati izvansudski iz zaloenog prava - ne treba mu intervencija suda da bi namirio svoju trabinu iz vrijednosti prava koje mu je zaloeno za njezino osiguranje, jer je na njega ve preneseno (ustupljeno radi osiguranja) to pravo koje mu je zaloeno. Do sada jo nije smio iz toga prava namirivati svoju trabinu, sada - poto je ona dospjela za ispunjenje, a nije ispunjena - on smije svoju trabinu namiriti iz zaloenog prava i izvansudski (ali - samo iz vrijednosti zaloga). Stoga ako na ime ispunjenja zaloene mu trabine primi novac sada, kada je njegova trabina (trabina zalonog vjerovnika18) dospjela a nije ispunjena - zaloni vjerovnik je ovlaten da radi svojeg namirenja zadri onoliko od toga novca koliko mu se duguje,19 a ostatak je duan vratiti (predati) zalogodavcu (334/4/2). Pripada mu i pravo da se namiri iz novca koji je primio za zalonog dunika, pa ga je dao u sudski polog. A, ako i ukoliko je to potrebno za namirenje njegove, zalogom osiguPogrekom pri redakciji zakonski tekst glasi "...Jedino ako je trabina zalonog dunika ve dospjela, ovlaten je od primljenoga novca zadrati koliko mu se duguje, a ostatak je duan predati zalogodavcu" (334/4/2). Oito je umjesto "trabina zalonog dunika" trebalo biti kazano "trabina zalonog vjerovnika". No, iz konteksta i smisla odredbe nedvojbeno proizlazi da je mjerodavno dospijee trabine zalonog vjerovnika. 19 U meuvremenu je njegova trabina moda umanjena prijebojem vrijednosti plodova i drugih koristi koje je ovlateno za sebe ubrao (337/5). Jer, "ako je zaloni vjerovnik ovlaten za sebe ubrati plodove od pokretne stvari koja mu je predana u zalog, vrijednost ubranoga prebija se po samom zakonu u trenutku ubiranja s trabinom osiguranom zalogom, pa ma i ona nije dospjela; zaloni je dunik ovlaten u svako doba zahtijevati da mu vjerovnik o svom troku izda priznanicu o tom prijeboju. Isto na odgovarajui nain vrijedi i za vrijednost drugih koristi koje je zaloni vjerovnik ovlateno imao od zaloene stvari" (337/5). - , ; 8 6 6 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
18
Gavella
rane trabine, zaloni je vjerovnik ovlaten prodati zalog. On, dakle, moe prodati a/ ono subjektivno imovinsko pravo koje mu je zaloeno, i/ili b/ ono to je od toga prava dobiveno na ime ispunjenja, odnosno kao naknada. U pravilu to smije pro20 davati samo na javnoj drabi (337/3-4). Od novca dobivenog na ime kupovnine, vjerovnik je ovlaten zadrati koliko je potrebno za namirenje njegove zalogom osigurane trabine, a ostatak pripada zalonom duniku.
e) Prestanak
4 1 . Prestanak svakog zalonog prava, pa tako i zalonog prava na neijem subjektivnom pravu, moe biti apsolutan i relativan. Zalono je pravo prestalo apsolutno kada vie ne pripada niti jednom pravnom subjektu, a prestalo je samo relativno, ako je prestalo pripadati svojem dotadanjem nositelju, ali je nastavilo egzistirati kao pravo neke druge osobe. Relativan prestanak je druga strana prijelaza zalonog prava s dotadanjega nositelja na novoga, o emu je ve bilo govora. Dobrovoljno zalono pravo na pravu apsolutno prestaje: 1/ propau zaloga, tj. prestankom prava koje je bilo optereeno zalonim pravom (ali ne prestaje ako na mjesto prestaloga prava stupi drugo pravo ili stvar), 2/ odreknuem, 3/ istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta, 4/ prestankom osigurane trabine, 5/ prestankom zalonog vjerovnika i 6/ rastereenjem. 3. Hipoteka na pravu (registarsko zalono pravo) 4 2 . Na pravima koja se mogu stei jedino upisom u javni upisnik, ili se bez upisa u takav upisnik ne smiju rabiti, mogue je osnovati hipoteku pod pretpostavkama i na nain odreen za to zakonom (registarsko zalono pravo) (304/3). Dakle, osnivanjem hipoteke zalau se 1/ ograniena stvarna prava na nekretninama (npr. hipoteka21), kao i druga prava izjednaena s nekretninama (npr. pravo zakupa, upisano u zemljinu knjigu), 2/ druga prava koja nastaju upisom u javni upisnik, ali samo ako o njima nije izdan vrijednosni papir (npr. nematerijalizirane
2 U lanku 337. je odreeno: "(3) Kad je zaloni vjerovnik ovlaten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, ovlaten ga je ostvarivati putem javne drabe (javnoga nadmetanja), a na neki drugi nain jedino ako ima na temelju pravnoga posla ili zakona pravo da ga ostvaruje na taj nain ili je to u danim okolnostima jedini mogui nain za ostvarenje prava na namirenje. (4) Ako je zalonom vjerovniku, koji je ovlaten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, zaloena takva pokretna stvar ili pravo koje ima burzovnu ili trinu cijenu, on je ovlaten radi namirenja prodati zalog za tu cijenu iz slobodne ruke, a putem osobe koja je javno ovlatena za prodaju na burzi odnosno za javne prodaje takvih stvari i prava" (337/4).
Vjerovnik trabine osigurane zalonim pravom na nekretnini (hipotekarni vjerovnik) moe svoje zalono pravo (hipoteku) dalje zaloiti. On je ovlaten, u granicama svojega prava na namirenje iz vrijednosti te nekretnine, osnovati nadhipoteku na toj hipoteci u korist tree osobe na pravnom temelju i na nain odreen za osnivanje dobrovoljnoga zalonoga prava na nekretninama - uknjibom (odnosno predbiljebom) u zemljinoj knjizi (315/2). Za osnivanje nadhipoteke nije potreban pristanak zalonog dunika (315/2) Isto tako moe i vjerovnik nadhipoteke osnovati na svojoj nadhipoteci daljnju nadhipoteku. Itd. STVARNO PRAVO Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 8 6 7
21
Gavella
dionice)22 (310/2). Na takvu se hipoteku u prvom redu primjenjuju odnosne posebne zakonske odredbe, a glede onoga to one ne odreuju - podredno se na odgovarajui nain primjenjuju i odredbe ZV o zalonom pravu na nekretninama (304/4). 4 3 . Ograniena stvarna prava na nekretninama, kao i druga prava izjednaena s nekretninama (te upisana u zemljinu knjigu), zalau se upisom tj. uknjibom, odnosno predbiljebom u zemljinoj knjizi.23 Osnivanjem hipoteke na pravu upisanom u zemljinu knjigu nastaju onakve ovlasti i dunosti za zalonog vjerovnika kakve ima zaloni vjerovnik kojemu je upisana hipoteka na nekretnini. Zaloni vjerovnik koji je u zalog dobio neije pravo izjednaeno s nekretninom, ima glede tog prava ovlasti i dunosti poput onih koje bi imao da mu je zaloena nekretnina, ako nije to drugo zakonom odreeno ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava (333/2 ZV). Namirenje zalonog vjerovnika iz zaloenog mu prava izjednaenog s nekretninom, provodi se uvijek putem suda (ako nije to posebno propisano). Namirivanje se redovito provodi ovrnom prodajom zaloenog prava. No, i ovdje vrijedi pravilo - ako vjerovnikovo zalono pravo tereti takvo subjektivno imovinsko pravo koje je sposobno da daje plodove ili druge koristi iz ije bi se vrijednosti mogla namiriti zalogom osigurana dospjela trabina (npr. pravo plodouivanja neke nekretnine), tada je zaloni vjerovnik ovlaten ishoditi od suda uspostavu privremene uprave, naime postavljanje upravitelja koji e ubirati plodove odnosno koristi i unovavati ih, te dobivene iznose polae u sud radi namirenja iz toga pologa (336/7). Iskljuena je mogunost izvansudskog namirivanja iz zaloenog prava koje je izjednaeno s nekretninom (ako posebnom zakonskom odredbom nije ta mogunost ipak uspostavljena). 4 4 . U dananje doba potrebe poslovne prakse trae proirenje kruga potencijalnih objekata hipoteke, pa je otvorena mogunost da se na pravima koja nastaju upisom u javne knjige ili druge javne upisnike, a o kojima nije izdan vrijednosni papir,24 stjee zalono pravo upisom u tu knjigu ili upisnik. ZV je otvorio mogunost za netradicionalno zalaganje prava, ali da bi se tu mogunost zaista koristilo, vjerojatno e trebati posebno ustrojiti takve upisnike i urediti njihovo djelovanje. Da pritom ne bi bez potrebe bila postavljana divergentna pravila, ZV je postavio temeljna naela. Po njima se na pravu koje je ve upisano u javnu knjigu, a o njemu nije izdan vrijednosni papir, moe dobrovoljno zalono pravo stei
Ako je izdan vrijednosni papir (materijalizirana dionica), tada ga se zalae kao i svaki drugi vrijednosni papir - ako nije to posebno propisano
23 Zalono pravo na pravu izjednaenom s nekretninom, osniva se uknjibom, odnosno predbiljebom, tog prava u zemljinu knjigu kao tereta na njime optereenoj nekretnini (309/1-2), a ako nekretnina nije upisana u zemljinu knjigu - polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik doputa uknjibu zalonog prava na njegovoj nekretnini (309/3). 24 Rije je o tzv. nematerijaliziranim vrijednosnim papirima, tonije - vrijednosnim papirima (dionicama i si.) koji se izdaju u nematerijaliziranom obliku - "postoje samo u obliku elektronikih zapisa na medijima kod sredinje depozitarne agencije" (81/2 Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima ). =-, : 22
STVARNO PRAVO
Gavella
od ve upisanog nositelja takvog prava, na temelju zalonog ugovora, upisom (310/2). Upis e se izvriti na temelju prijave za upis podatka o osnutku zalonoga prava, ako je podnese osoba ije se pravo zalae, prilaui zaloni ugovor. Svako upisano zalono pravo dobiva mjesto u prvenstvenom redu, na to se na odgovarajui nain primjenjuju pravila zemljinoknjinoga prava, ako zakonom nije drukije odreeno (310/3).25 Osnivanjem registarskog zalonog prava nastaju onakve ovlasti i dunosti za zalonog vjerovnika kakve ima zaloni vjerovnik kojemu je upisana hipoteka na nekretnini - to se tie prelaenja, optereivanja, ovlasti i prestanka hipoteke na pravu (registarskog zalonog prava na pravima), ako nije to posebno propisano - na odgovarajui e se nain primjenjivati pravila o zalonom pravu na nekretninama, osim onih koja su suprotna naravi takve hipoteke (304/4). 4 5 . Posebna pravila postavlja za zalog dionica, kao i za vrijednosne papire osigurane hipotekom (Pfandbrief-e) Zakon o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima.26 Prema posebnim pravilima toga zakona zaloene dionice, pa makar one i bile u materijaliziranom obliku, dakle u obliku papira (a ne samo elektronikog zapisa), moraju biti deponirane kod sredinje depozitne agencije (72/2/1 Z. o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima). Kada su tako deponirane, te dionice su tzv. imobilizirani vrijednosni papiri, koji se u pravnom prometu pojavljuju u obliku elektronikih zapisa kod sredinje depozitarne agencije" (81/3 Z. o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima). 46. Hipoteka na pravu prestaje iz istih uzroka kao i svako dobrovoljno zalono pravo na pravu, ali ne samim nastupom takvog uzroka, nego tek brisanjem toga prava iz zemljine knjige, ili odgovarajueg javnog upisnika (344/5, 345/1, 350, 351/2, 3252/2).
III. Sudsko prisilno zalono pravo na pravu

4 7 . Vjerovniku dunik odgovara za svoje dugove cjelokupnom svojom imovinom, dakle i svim svojim subjektivnim imovinskim pravima. Stoga se putem suda moe i protiv dunikove volje osnovati zalono pravo na svakom dunikovom subjektivnom imovinskom pravu koje je za to prikladno, ime e se osigurati mogunost ovrnog namirenja vjerovnikove novane trabine iz vrijednosti tog dunikovog subjektivnog imovinskog prava.
Prema posebnim pravilima Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima, takvi vrijednosni papiri na koje se taj zakon odnosi (dionice i si.), makar bili i u materijaliziranom obliku, dakle makar su zaista papiri, ako su zaloeni, obvezatno su deponirani kod sredinje depozitne agencije (72/2/1). Time su to tzv. imobilizirani vrijednosni papiri, koji se u pravnom prometu pojavljuju u obliku elektronikih zapisa kod sredinje depozitarne agencije" (81/3 Z. o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima).
26 25
"Narodne novine", br. 107/1995.
....... Peti dio; Stvamopravno osiguranje trabine 869
STVARNO PRAVO
Gaveila
A. Osnivanje
4 8 . Osnivanje prisilnog sudskog zalonog prava uvijek slui osiguranju namirenja vjerovnikove novane trabine, pa e ga sud osnovati na temelju svojeg rjeenja koje e donijeti u postupku u kojem odreuje prisilno osiguranje trabina, a na nain koji odreuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju (311/1-2). Sud odreuje prisilno osiguranje trabina u postupku ovrhe koji je ve pokrenut, ili unaprijed - u postupku prisilnog osiguranja, kada ovrha vjerojatno predstoji, ali je vjerojatna i opasnost da bi namirenje vjerovnikove trabine moglo biti osujeeno ili znatno oteano. U jednom ili u drugom sudskom postupku osnovat e se prisilno sudsko zalono pravo 1/ na nekom dunikovom imovinskom pravu prikladnom za zalog (za prisilno namirivanje vjerovnikove novane trabine), 2/ na temelju odluke suda, donesene kao a/ rjeenje o odreivanju prethodne mjere osiguranja (287 OZ), ili kao b/ rjeenje o ovrsi zapljenom (pljenidbom) ovrenikovog prava (147-216 OZ). Na temelju jedne ili druge odluke zalono e se pravo na dunikovom pravu 3/ osnovati na taj nain to e sud izvriti in (akt, radnju) kojim provodi tu odluku - dovrenjem tog ina bit e zaplijenjeno dunikovo subjektivno imovinsko pravo, ime e biti na njemu osnovano prisilno sudsko zalono pravo za osiguranje vjerovnikove novane trabine. 1. Pravo prikladno za prisilni sudski zalog 4 9 . Sudsko se prisilno zalono pravo moe osnovati jedino na takovom dunikovom pravu koje je 1/ imovinsko (ili barem ima imovinsku komponentu) i 2/ prikladno je za to da vjerovnik iz njihove vrijednosti namiruje svoju novanu trabinu, a/ Nisu prikladna ona prava za koja je iskljuena mogunost da budu predmetom ovrhe, b/ Nisu prikladna (u naelu) ni ona prava koja su iz socijalnih razloga izuzeta od ovrhe koju bi se provodilo radi namirenja vjerovnikove novane trabine (potonja bi prava ipak mogla biti predmetom takve ovrhe, ako ih je dunik bio stekao od vjerovnika, pa je u vezi s tim stjecanjem nastala vjerovnikova trabina ije ostvarenje taj vjerovnik trai - 72/2 OZ27). c/ Nisu neogranieno prikladna za ovrhu ona prava glede kojih su iz socijalnih razloga uspostavljena neka ogranienja ovrhe - ona nisu apsolutno neprikladna za osnivanje prisilnog zalonog prava na njima, ali e namirivanje iz njihove vrijednosti biti mogue samo ako i ukoliko to nije protivno ogranienjima ovrhe.28 5 0 . Iskljuena je svaka mogunost da budu predmet ovrhe "trabine po osnovi poreza i drugih pristojbi" (4/5 OZ).
27 Npr. jedna je osoba od druge stekla imovinsko pravo, ostavi joj duna neki iznos novca kao naplatu za to. Radi osiguranja i ostvarenja trabine na isplatu tog novca kojeg mu je stjecatelj prava ostao duan kao naplatu za to stjecanje, moe voditi se ovrhu na tome pravu, bez obzira na eventualna iskljuenja i ogranienja mogunosti ovrhe na tome pravu.
Moe li neko dunikovo pravo biti predmetom ovrhe, odnosno nije li ovrha na tom pravu ograniena , ocjenjivat e se prema okolnostima kakve su bile u asu kada je bio podnesen prijedlog za ovrhu, ako zakonom nije drukije odreeno (4/7 OZ). 8 7 0 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
28
Gavella
5 1 . Izuzeta od ovrhe koju bi se provodilo radi namirivanja neije novane trabine su: " 1 . primanja po osnovi zakonskoga uzdravanja, naknade tete nastale zbog naruenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade tete za izgubljeno uzdravanje zbog smrti davatelja uzdravanja, 2. primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oteenja prema propisima o invalidskom osiguranju, 3. primanja po osnovi socijalne skrbi, 4. primanja po osnovi privremene nezaposlenosti, 5. primanja po osnovi djejega doplatka, 6. primanja po osnovi stipendije i pomoi uenicima i studentima, 7. primanja vojnika i studenata vojnih kola, 8. naknada za rad osuenika, osim za trabine po osnovi zakonskoga uzdravanja te za trabine naknade tete prouzroene kaznenim djelom osuenika, 9. primanja po osnovi odlija i priznanja" (148 OZ). Premda su naelno izuzeta od takve ovrhe, navedena prava ipak mogu biti predmetom ovrhe radi namirivanja takve novane trabine koja je nastala u vezi sa stjecanjem toga prava, jer dunik se ne moe protiviti ovrsi na nekom pravu, pozivajui se na odredbe o iskljuenju od ovrhe, ako je to pravo stekao od vjerovnika koji pokretanjem ovrnog postupka trai ostvarenje svoje trabine nastale u vezi s tim stjecanjem (72/2 OZ). 5 2 . Ogranienja mogunosti provoenja ovrhe su velika, a nisu ista ako se ovrhu provodi na pravima fizike ili pravne osobe. Treba, meutim, kazati da glede svih ovih ogranienja vrijedi isto to i glede izuzea - i unato ogranienjima je mogua ovrha navedenih prava, ako se ta ovrha vodi radi namirivanja novane trabine nastale ba u vezi sa stjecanjem toga prava (72/2 OZ). 5 3 . Ogranienja ovrhe iz prava fizike osobe su sljedea. 1/ Ovrhu na plai,29 plae i na mirovini, moe se provesti samo na dijelu plae, odnosno naknade - kolikom, to ovisi o pravnom temelju trabine koju bi se ostvarivalo ovrhom, a/ Ako bi se ovrhu provodilo radi naplate trabine iji temelj je a/ zakonsko uzdravanje, b/ naknada tete nastale zbog naruenja zdravlja ili smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti, c/ naknade tete za izgubljeno uzdravanje zbog smrti davatelja uzdravanja - ovrhu se moe provesti do iznosa od jedne polovine plae, odnosno naknade jedne treine (a, ako bi to bila ovrha na zajamenoj plai u skladu s kolektivnim ugovorom ili zakonom - samo do iznosa od jedne treine takve plae). Ali, ako bi se b/ ovrhu provodilo radi naplate trabine koja ima bilo koji drugi pravni temelj - moglo bi je se provesti svega do iznosa od jedne treine plae, odnosno naknade (a, ako bi to bila ovrha na zajamenoj plai u skladu s kolektivnim ugovorom ili zakonom - samo do iznosa od jedne etvrtine takve plae) (149/1-2 OZ). platak za tuu pomo i njegu, moe se provesti samo radi naplate trabina iji temelj je a/ zakonsko uzdravanje, b/ naknada tete nastale zbog naruenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka, radne sposobnosti i c/ naknade tete za izgubljeno uzdravanje zbog smrti davatelja uzdravanja, moe se provesti samo do iznosa od
To vrijedi i za plae vojnih osoba, kao i za primanja osoba u priuvnom sastavu za vrijeme vojne slube (149/3 OZ). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 871
29
naknadi umjesto plae, naknadi za skraeno radno vrijeme, naknadi zbog umanjenja
2/ Ovrhu na primanju invalida na temelju novane naknade za tjelesno oteenje i na do-
Gavella
jedne polovice toga primanja (149/4 OZ). 3/ Ovrhu na primanjima na temelju ugoosiguranju ivota moe se provesti samo na dijelu koji prelazi iznos najvie stalne socijalne skrbi, koju se isplauje na podruju na kojemu ovrenik ima bivalite (149/5 OZ). 5/ Ovrhu na ostalim vrstama imovinskih prava dunika-fizike osobe moe se provesti jedino ako nisu nune za zadovoljenje osnovnih ivotnih potreba ovrenika i osoba koje je on po zakonu duan uzdravati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je ovrenikov glavni izvor sredstava za ivot (70/1 30 OZ). 5 4 . Ogranienja ovrhe iz imovinskih prava pravnih osoba su ova. 1/ Ovrhu iz subjektivnih imovinskih prava takve pravne osobe koja ne obavlja djelatnost radi stjecanja dobiti (tzv. neprofitne osobe), moe se odrediti samo na onim njezinim pravima koja nisu nuna za obavljanje njezine djelatnosti, no moe je se odrediti na njezinim patentima, tehnikim unaprjeenjima i slinim pravima (203). 2/ Ovrhu iz prava Drave, jedinica lokalne samouprave i uprave (odnosno njihovih tijela) na novana sredstva kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnoga prometa, kao i na sredstva na deviznom raunu, moe se odrediti samo na onima koja nisu nuna za obavljanje osnovnih zadaa tih pravnih osoba (204/2-3 OZ).32 2. Zapljena prava na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri 5 5 . Prisilno sudsko zalono pravo osniva se u sudskom postupku osiguranja zapljenom subjektivnog imovinskog prava protivnika osiguranja, koja je rezultat provoenja rjeenja o odreivanju prethodne mjere osiguranja (287 OZ). Prethodne mjere osiguranja su, kao to je poznato, sredstva vremenski ogranienog osiguravanja mogunosti namirenja novanih trabina. Njima sud moe osigurati mogunost namirenja takve trabine koja je dodue ve utvrena presudom, odnosno
30 Naelna odredba koja je radi zatite dunika-fizike osobe postavljena u lanku 70. stavak 1. OZ: "Ovrha radi ostvarenja novane trabine ne moe se provesti na stvarima i pravima koja su nuna za zadovoljenje osnovnih ivotnih potreba ovrenika i osoba koje je on po zakonu duan uzdravati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je ovrenikov glavni izvor sredstava za ivot", ne primjenjuje se glede ovrhe na vrstama prava za koje je OZ postavio posebna pravila o izuzimanju od ovrhe ili o ogranienju ovrhe (70/2 OZ). 31 Nikada ne dolazi do primjene naelna odredba, postavljena radi zatite djelatnosti dunika-pravnih osoba, a po kojoj se "ovrha .. ne moe provesti na stvarima i pravima pravnih osoba radi ostvarenja novane trabine ako su te stvari ili prava nuna za obavljanje njihove djelatnosti" (71/1 OZ). Ne dolazi do primjene zbog toga to je odreeno da je se "nee .. primjenjivati u sluajevima u kojima su ovim Zakonom za ovrhu na odreenim stvarima ili pravima utvrena posebna pravila o odreivanju redoslijeda ovrhe, o izuzimanju od ovrhe ili o ogranienju ovrhe" (70/2 OZ), a za svaku ovrhu koju bi se vodilo radi namirenja novanih trabina iz imovine pravnih osoba, postavljena posebna pravila (201-204 OZ).
vora o doivotnom uzdravanju i doivotnoj renti te na primanju po osnovi ugovora o
31
Poto ovrha bude odreena na nekom pravu, pa bude stavljen prigovor da je to pravo na sredstva nuna za obavljanje osnovnih ovrenikovih zadaa, sud e rjeenjem odrediti iznose do kojih se u odreenim razmacima moe provoditi ovrha radi naplate trabine ovrhovoditelja (204/4-6 OZ). 8 7 2 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
32
Gavella
nagodbom (sudskom ili upravnom), ali toj presudi odnosno nagodbi jo nedostaje svojstvo ovrnosti.33 Sud jo ne moe odrediti ovrno namirivanje te trabine, jer je za to neophodno da ona bude utvrena ovrnom presudom, odnosno nagodbom. No, ako prijeti opasnost da bi za vrijeme dok se eka na ovrnost, moglo biti znatno oteano, ili ak onemogueno namirivanje te trabine, tada osoba kojoj prema toj jo neovrnoj presudi odnosno nagodbi navodno pripada novana trabina protiv druge osobe kao navodnog dunika, moe ishoditi od suda da odredi prethodnu mjeru osiguranja te novane trabine. Navodni vjerovnik je pritom u ulozi predlagatelja osiguranja, a navodni dunik - protivnika osiguranja. 5 6 . Sud svojim rjeenjem odreuje prethodnu mjeru (jednu ili vie njih) za osiguranje odreene, ve dospjele novane trabine.34 35 36 Kao prethodne mjere kojima bi se osiguralo mogunost namirivanja navodne novane trabine predlagatelja osiguranja iz nekog za to pogodnog imovinskog prava protivnika osiguranja, sud moe odrediti one predviene u lanku 287. stavak 1. OZ, a to se zapravo svodi na: 1/ pljenidbu trabine protivnika osiguranja,37 2/ pljenidbu nekih drugih njegovih imovinskih odnosno materijalnih prava 38 te 3/ pljenidbu predbiljebom
Presuda nije ovrna, ako jo nije pravomona, a i kada je pravomona, ali jo nije protekao paricijski rok (rok za dobrovoljno ispunjenje). Sudska odnosno upravna nagodba nije ovrna, dok njome utvrena trabina nije dospjela za ispunjenje.
34 "U rjeenju kojim se odreuje prethodna mjera moraju, uz ostalo, biti naznaeni iznos trabine koja se osigurava, s kamatama i trokovima, mjera osiguranja i vrijeme za koje se ona odreuje" (289/1 OZ). 35 Iznimno od pravila da se prethodnu mjeru moe odrediti samo za osiguranje dospjelih trabina - "osiguranje prethodnom mjerom za nedospjele obroke trabine po osnovi zakonskoga uzdravanja, trabine po osnovi naknade tete za izgubljeno uzdravanje zbog smrti davatelja uzdravanja i trabine po osnovi naknade tete zbog naruenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti, odreuje se samo za obroke koji e dospjeti u jednoj godini" (286/1 OZ). 36 U rjeenju kojim se odreuje prethodna mjera mora, uz ostalo, biti navedeno i vrijeme na koje se tu mjeru odreuje, ali ga je mogue produiti ako bi taj rok istekao prije nego to presuda, odnosno nagodba, postane ovrna (289/2-4 OZ). No, premda je trajanje prethodne mjere ovisno o roku, ipak prethodna mjera osiguranja ne prestaje samim protekom vremena na koji je odreena, nego tek odlukom suda da se postupak obustavlja i ukidaju provedene radnje, a koji e sud donijeti ako u roku od petnaest dana od dana proteka vremena za koje je prethodna mjera odreena ne bude udovoljeno uvjetima za prisilnu ovrhu (290/2 OZ). 37 U obzir dolazi a/ pljenidba novane trabine protivnika osiguranja, b/ pljenidba dijela njegove plae (primanja na temelju ugovora o radu ili slubi), c/ pljenidba dijela njegove mirovine, invalidnine ili naknade izgubljene zarade, d/ pljenidba njegove trabine novca na raunu kod banke ili na tednoj knjiici, e/ pljenidba trabine da se predaju ili isporue pokretne stvari ili da se preda nekretnina, f/ pljenidba njegovih isprava o dionici i drugih vrijednosnih papira te njihovo povjeravanje na uvanje (287/1/2 OZ, 262/4-8, 9 OZ) i g/ pljenidba novane trabine zabranom pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa da protivniku osiguranja ili treoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplati s njegova rauna novani iznos za koji je odreena prethodna mjera (287/1/3 OZ), 33
U obzir dolazi pljenidba bilo kojih imovinskih prava razliitih od trabina (287/1/2 OZ, 262/1/9 OZ). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 8 7 3
38
Gavella
zalonog prava na takvom pravu protivnika osiguranja koje je uknjieno na nekretnini.39 5 7 . Poto ishodi donoenje rjeenja o odreivanju prethodne mjere, vjerovnik treba ishoditi i da sud provede tu mjeru - na temelju odluke o odreivanju prethodne mjere, zalono e se pravo na dunikovom pravu osnovati na taj nain to e sud izvriti in (akt, radnju) provoenja odnosne mjere. Provedbom prethodne mjere stjee predlagatelj osiguranja zalono pravo na predmetu osiguranja, dakle na subjektivnom imovinskom pravu protivnika osiguranja (287/3 OZ). Prethodnu mjeru osiguranja koju je sud odredio svojim rjeenjem, provodi sud nekim svojim inom pljenidbe prava. Taj in je u pravilu - dostava rjeenja o prethodnoj mjeri, kojim sud izrie zabranu. . 5 8 . Samo kada to zahtijeva narav odreene mjere, odnosno subjektivnog prava koje je njezin objekt, provodi se tu mjeru neto drukijim inom pljenidbe prava. Tako se pljenidbu prava protivnika osiguranja uknjienog na nekretnini (npr. plodouivanja, ili hipoteke) provodi - kao to i naziv te mjere kae - predbiljebom zalonoga prava u korist predlagatelja osiguranja, radi osiguranja neke odreene novane trabine, a na odreenom knjinom pravu protivnika osiguranja (ako je upisano pravo hipotekama trabina, tada je to predbiljeba nadhipoteke). Posljedica te predbiljebe jest, da je na optereenom knjinom pravu protivnika osiguranja (navodnog dunika) osnovano zalono pravo pod odgodnim uvjetom. Uvjet je da unutar odreenog roka ta predbiljeba bude opravdana time to e sud odrediti ovrhu radi namirenja osigurane trabine iz tog zaloenog knjinog prava. Zahvaljujui tome, optereeno je knjino pravo zalonim pravom predlagatelja osiguranja, pa kome god da pripadne ta nekretnina, ili to optereeno pravo - ovo optereenje djeluje (dakako samo uvjetno, dok predbiljeba ne bude opravdana). Inae se in provedbe prethodne mjere u bitnome ne razlikuje od ina kojima se provodi pljenidba odnosnih vrsta subjektivnih prava u ovrnom postupku. (O tome govorimo podrobnije u nastavku, pa upuujemo na to izlaganje, s time da se sve to je tamo kazano o ovreniku odnosi na odgovarajui nain i na protivnika osiguranja, a to je kazano o ovrhovoditelju - i na predlagatelja osiguranja). 3. Zapljena prava na temelju rjeenja o ovrsi
a) Openito ->,.
5 9 . Osoba kojoj je njezina novana trabina ve utvrena ovrnom presudom, ili ovrnom sudskom nagodbom, ili ima vjerodostojnu ispravu o postojanju te trabine, moe od suda ishoditi donoenje rjeenja o ovrsi. Tim e rjeenjem sud odrediti prisilno ostvarenje te trabine iz vrijednosti neega to je u sastavu dunikove imovine, pa ako je vjerovnik-ovrhovoditelj tako bio predloio, sud e odrediti
39 U obzir dolazi npr. pljenidba prava plodouivanja nekretnine, a osobito hipoteke, odnosno nadhipoteke (287/1/1 OZ).
STVARNO PRAVO
Gavella
provoenje te ovrhe iz nekog imovinskog prava dunika-ovrenika. Konani cilj provoenja ovrhe je namirenje vjerovnikove trabine a ne njezino osiguranje, ali ako je to potrebno - prvo e se provesti osiguranje, kako ovrha ne bi bila osujeena. Zato, kadgod je predmet ovrhe neko dunikovo subjektivno imovinsko pravo na kojem trabina vjerovnika-ovrhovoditelja jo nije osigurana nikakvim zalonim pravom - neizbjena prva faza u provoenju te ovrhe bit e osnivanje zalonog prava, koje e osiguravati vjerovnikovu trabinu za trajanja ovrnog postupka. Rjeenje o ovrsi na nekom odreenom dunikovom imovinskom pravu, odreenoj radi ispunjenja vjerovnikove novane trabine, bit e tako pravni temelj za osnivanje zalonog prava na ovrenikovom subjektivnom imovinskom pravu. Provodei ovrhu na temelju tog rjeenja - sud e osnovati zalono pravo na pravu na nain, to ga za to odreuju zakonske odredbe o ovrsi, a taj je - in pljenidbe tog prava. Poduzimanje ina pljenidbe (ovrne radnje pljenidbe), prva je faza u provoenju ovrhe, u kojoj izvrenjem tog ina pljenidbe prava - zapljenom, nastaje prisilno sudsko zalono pravo na zaplijenjenom pravu.40 41 in pljenidbe se donekle razlikuje, ovisno o tome kakvo se dunikovo pravo plijeni. b) Zapljena dunikove trabine 60. Pljenidbu trabine koju ovrhovoditeljev dunik (ovrenik) ima protiv nekom svojem duniku, provodi se dostavom tom njegovom duniku (dunikovom duniku, ovrenikovom duniku) rjeenja kojim sud izrie glede te trabine dvostruku zabranu: 1/ zabranjuje duniku ovrhovoditeljevog dunika (dunikovom duniku) da svojem vjerovniku (ovreniku) ispuni tu trabinu i 2/ zabranjuje vjerovniku trabine koju se plijeni (ovreniku) da a/ tu trabinu naplati od svojeg dunika, a i da b/ pravno raspolae a/ tom svojom trabinom, kao i b/ zalogom koji slui za njezino osiguranje (152/1 OZ). Pljenidba je provedena (izvrena je zapljena) dostavom tog rjeenja duniku ovrhovoditeljevog dunika (dunikovom duniku) - time, i tada, stekao je ovrhovoditelj zalono pravo na zaplijenjenoj trabini (152/2-3 OZ, 287/3 OZ). 42 To vrijedi za osnivanje prisilnog zalonog prava na svim trabinama za koje nije to drugo odreeno.
Ovrha se moe privremeno zadrati i samo na izvrenju ina pljenidbe prava, ako je vjerovnik zahtijevao od suda samo da odredi pljenidbu. U takvom sluaju e sluaj bi vjerovnik-ovrhovoditelj trebao u roku od tri mjeseca podnijeti zahtjev (prijedlog) za poduzimanje slijedee radnje provoenja ovrhe - prijenosa . Ne podnese li takav prijedlog, ovrhu e sud obustaviti (150/2-3 OZ). Podnese li ga, sud e donijeti posebno rjeenje o prijenosu zaplijenjene trabine. U rjeenju kojim se odreuje ovrha na dunikovom imovinskom pravu na kojem vjerovnik-ovrhovoditelj ve ima zalono pravo (bilo koje vrste), tada rjeenjem o ovrsi nee biti odreen in pljenidbe toga prava, nego in koji se obavlja u narednoj fazi ovrhe - in prijenosa dunikovog prava na vjerovnika radi namirenja. Isto e tako biti ako sud donese posebno rjeenje o prijenosu, poto je postupajui po zahtjevu vjerovnika-ovrhovoditelja prethodno bio samo odredio pljenidbu.
42 Zalono pravo steeno na trabini koja donosi kamate, ujedno je steeno i na kamatama koje dospijevaju nakon pljenidbe (155 OZ). 41 40
STVARNO PRAVO
Gavella
6 1 . Dostavom rjeenja o zabrani izvren je i in pljenidbe tzv. nematerijalizirane dionice (dionice za koju nije izdana isprava o dionici, nego dionica postoji samo kao zapis na elektronskom mediju kod sredinje depozitarne agencije),43 ili dionice koja glasi na ime i za nju je izdana isprava, ali je imobilizirana (pohranjena je kod sredinje depozitarne agencije, pa se u pravnom prometu pojavljuje u obliku elektronikih zapisa) (153/3 OZ, 196 OZ). to vrijedi za takve dionice, vrijedi i za udjele, odnosno poslovne udjele, u trgovakom drutvu (198). 6 2 . Ako je trabina utjelovljena u vrijednosnom papiru, tada dostava rjeenja sa zabranom nije jedina radnja kojom se ta mjera provodi.44 Mjera pljenidbe e biti provedena (zapljena e biti izvrena) tek kada, pored a/ dostave zabrane, bude i b/ oduzet taj vrijednosni papir iz dotadanjeg posjeda i predan na uvanje (sudu, javnom biljeniku); a ako je to papir koji se prenosi indosamentom - tada jo i c/ stavljanjem na nj odgovarajueg indosamenta.45 Tek kada budu provedene sve ove radnje, osnovano je prisilno sudsko zalono pravo na pravu utjelovljenom u vrijednosnom papiru (153/1 OZ). 6 3 . Kada je trabina inkorporirana u tednoj knjiici, dakle ako je to trabina novca na tednom ulogu kod banke ili druge pravne osobe - pljenidba e se u pravilu provesti oduzeem tedne knjiice, ali bi je se iznimno moglo provesti i bez oduzimanja tedne knjiice (154 OZ). Sud, naime, moe na prijedlog ovrhovoditelja donijeti rjeenje o privremenoj pljenidbi onih tednih uloga koje ovrenik ima kod odreene pravne osobe (banke ili dr.), s time da e sud od te pravne osobe ujedno zahtijevati podatke o svim tednim ulozima koje ovrenik ima kod nje. Poto ti podatci budu dostavljeni, provest e se pljenidba odreenog uloga (ili vie njih), a rjeenje o privremenoj pljenidbi e se staviti izvan snage. No, ako tedna knjiica nije prethodno bila oduzeta, uzet e se da je pljenidba trabine novca na tom odreenom tednom ulogu izvrena "danom dostave rjeenja o privremenoj pljenidbi osobi kod koje se vodi tedni ulog" (154/6 OZ). Trabinama novca na tednom ulogu kod banke ili druge pravne osobe, nalik su trabine ovrenika "po iroraunu, deviznom raunu i drugim raunima kod banke ili drugih pravnih osoba
"(1) Pljenidba dionice za koju nije izdana isprava o dionici obavlja se dostavom rjeenja o ovrsi dionikom drutvu koje vodi knjigu takvih dionica. Pljenidbom ovrhovoditelj stjee zalono pravo na dionici. (2) Dioniko drutvo iz stavka 1. ovoga lanka duno je u knjigu dionica upisati da je dionica koja glasi na ime zaplijenjena istoga dana kojega joj je dostavljeno rjeenje o ovrsi. Ono je duno bez odgode obavijestiti sud o obavljenom upisu odnosno o razlozima zbog kojih ga nije bilo mogue obaviti. Dioniko drutvo nema pravo albe protiv rjeenja o ovrsi" (196).
44 Rije je o klasinim vrijednosnim papirima, koji postoje u tjelesnom obliku isprava. Napominjemo da lanak OZ ne predvia mogunost odreivanja prethodne mjera pljenidbe tzv. nematerijaliziranog vrijednosnog papira, naime takvog koji postoji samo kao elektroniki zapis na odgovarajuem mediju kod sredinje depozitarne agencije. No, i takve se dionice mogu zaplijeniti, ali samo u ovrnom postupku, a ne i u postupku osiguranja privremenom mjerom. 45 Sudski e ovritelj oduzeti taj papir i predati ga sudu odnosno javnom biljeniku na uvanje, a na temelju zakljuka suda staviti e na nj i potrebni indosament (153/1-2). 43
STVARNO PRAVO
Gavella
koje obavljaju poslove platnoga prometa" (180 OZ). Naime, dunik (ovrenik) moe kod pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa (Zavod za platni promet, ili dr.) imati svoj raun, s kojega ta pravna osoba izvrava novane isplate po njegovom nalogu. Iako se uobiajeno govori o neijim novanim sredstvima na raunu kod takve osobe, to zapravo nisu njegova novana sredstva, nije to njegov novac u stvarnopravnom smislu.46 Odnos izmeu ovrhovoditeljevog dunika (ovrenika) i takve pravne osobe koja za njega obavlja poslove platnoga prometa je zapravo obveznopravnog karaktera - ona je obvezana izvravati isplate po njegovom nalogu. Rije je dakle o trabini koju ovrhovoditeljev dunik ima prema toj osobi. Ta njegova trabina moe posluiti kao objekt na kojem e se osnovati zalono pravo za osiguranje neke vjerovnikove trabine protiv njemu. To se ne ini sasvim jednako kao i kad se plijene ostale trabine, no ini se to ipak na veoma slian nain - dostavom rjeenja. Sud dostavlja ovrenikovom duniku (pravnoj osobi koja za njega obavlja poslove platnoga prometa) rjeenje a/ o prethodnoj mjeri kojim joj zabranjuje da po nalogu ovrenikovog dunika isplati tom duniku, ili treoj osobi, s njegova rauna odreeni novani iznos (287/1/3 OZ), 47 odnosno b/ rjeenje kojim joj nareuje "da novani iznos za koji je odreena ovrha isplati ovrhovoditelju nakon pravomonosti toga rjeenja" (180/1/1 OZ). 48 I kod zapljene ovakve trabine mogue je posluiti se privremenom pljenidbom (180/4 OZ). 6 4 . Pljenidbu trabine osigurane zalonim pravom upisanim u zemljinoj knjizi (pljenidba hipotekarne trabine) provodi se upisom pljenidbe u zemljinu knjigu (159/1 OZ). 49 c) Zapljena drugog dunikovog prava 6 5 . in pljenidbe dunikovih tzv. "drugih imovinskih odnosno materijalnih prava" (patenata i dr.) sastoji se u dostavi rjeenja o zabrani (200 OZ).
46 Baratanje s p o j m o m n o v a n i h sredstava na r a u n u k o d p r a v n e osobe koja obavlja poslove pravnoga p r o m e t a , reminiscencija je na vrijeme kada su poduzea i druge p r a v n e osobe - " k o risnici drutvenih sredstava" bile d u n e da ona drutvena novana sredstva s kojima su raspolagala, dre na svojim r a u n i m a k o d tadanje Slube drutvenog knjigovodstva ( S D K ) , a o n a je po njihovim nalozima odatle obavljala isplate.
Dostavom rjeenja o prethodnoj mjeri toj pravnoj osobi, vjerovnik (ovrhovoditelj) stjee zalono pravo na pravo, s uinkom da se "iznos novanih sredstava protivnika osiguranja kod pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa, za koji je odreena zabrana isplate, ne moe ... prenijeti s toga rauna dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane trabine" (287/4 OZ). Rjeenje iz lanka 180. OZ ima dvojaki uinak, naime "ima uinak rjeenja o ovrsi kojim su odreeni zapljena novane trabine i prijenos radi naplate" (180/1/2), to znai da vjerovnik-ovrhovoditelj njegovom dostavom stjee zalono pravo, a da se ujedno i odreuje namirenje njegove trabina. Upis se obavlja po slubenoj dunosti, uz naznaku da je pljenidba na temelju koje je na trabini steeno zalono pravo odreena radi namirenja trabine ovrhovoditelja (159/2 OZ). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 877
49 48
47
Gavella
6 6 . Kada je dunikovo tzv. drugo imovinsko pravo utjelovljeno u nekom vrijednosnom papiru, tada dostava rjeenja o zabrani nije dovoljna - pljenidbu e trebati provesti na nain na koji se plijene i vrijednosni papiri odnosne vrste u koje je utjelovljena trabina. A, ako je upisano u zemljinu knjigu, trebat e upisati pljenidbu. 6 7 . I kada je dunikovo tzv. drugo imovinsko pravo upisano u neki javni upisnik u koji se upisuju prava radi stjecanja, na njemu se stjee prisilno sudsko zalono pravo dostavom rjeenja o zabrani. To vrijedi i kada se prisilno sudsko zalono pravo stjee na takvom dunikovom pravu koje je upisano u zemljinu knjigu - da bi ga se steklo na temelju odluke suda nije potreban upis u zemljinu knjigu; no onaj tko ga stekne (ovrhovoditelj, zaloni vjerovnik) ovlaten je ishoditi upis tog svojeg zalonog prava u zemljinoj knjizi (311/3).50 Pljenidbu dionice koja glasi na ime, obavlja se dostavom rjeenja o pljenidbi dionikom drutvu (153/3 OZ), ime ovrhovoditelj stjee prisilno sudsko zalono pravo na zaplijenjenoj dionici (196/1 OZ), a dioniko drutvo je duno istoga dana upisati u knjigu dionica da je zaplijenjena dionica koja glasi na ime (196/2 OZ). 51 Isto se tako i pljenidbu nematerijalizirane dionice (dionice za koju nije izdana isprava o dionici), obavlja dostavom rjeenja o ovrsi onom dionikom drutvu koje vodi knjigu takvih dionica (153/3 OZ).52 Pljenidba udjela, ili poslovnog udjela u trgovakom drutvu, obavlja se poput pljenidbe nematerijalizirane dionice (198 OZ). 4. Fikcija zapljene prava (tzv. zapljena po pristanku ovrenika) a) Fingirana zapljena plae i si. ,, .,
;
6 8 . U naem pravnom poretku postoji na temelju pravila ovrnog postupka specifini pravni institut zapljene po pristanku ovrenika. Rije je o fingiranoj zapljeni dunikovog prava, naime o zalonom pravu koje se osniva oitovanjem dunikove volje, ali ipak ima "pravni uinak rjeenja o ovrsi" (178/1/2 OZ). Takva
50 Upisom e izbjei opasnost koja prijeti neupisanim pravima od onih koji bi prigodom stjecanja uivali zatitu svojeg povjerenja u potpunost zemljinih knjiga (318 ZV, 8/4 ZZK).
Dioniko drutvo je duno obavijestiti bez odgode sud o obavljenom upisu, odnosno ako ga nije obavilo - o razlozima zbog kojih ga nije bilo mogue obaviti (196/2 OZ). Ako ovrhovoditelj ne raspolae potrebnim podatcima o ovrenikovim dionicama, on moe sudu staviti prijedlog za privremenu pljenidbu, naime predloiti donoenje rjeenja kojim e sud privremeno zaplijeniti sve ovrenikove dionice kod odreene pravne osobe. Sud e - udovolji li tome - donijeti rjeenje o privremenoj pljenidbi i ujedno e od te pravne osobe zatraiti podatke o ovrenikovim dionicama. Nakon to dobije traene podatke, sud e o njima obavijestiti ovrhovoditelja, koji je duan u roku od osam dana predloiti ovrhu na odreenoj dionici (jednoj ili vie njih). U povodu takva prijedloga sud e donijeti rjeenje o pljenidbi odreene dionice i staviti izvan snage rjeenje o privremenoj pljenidbi svih dionica. Smatrat e se da je ta dionica zaplijenjena jo onda kada je pravnoj osobi bilo dostavljeno rjeenje o privremenoj pljenidbi svih ovrenikovih dionica (196/7 OZ). 8 7 8 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
52
51
Gavella
fikcija nastaje na temelju zakona, ako zalogodavac 1/ dobrovoljno zalae svoje pravo na plau ili pravo na druga slina periodina novana primanja,53 2/ oituje u obliku isprave koja je javnobiljeniki ovjerovljena, svoju suglasnost da se radi naplate trabine vjerovnika zaplijeni dio njegove plae (odnosno drugih slinih periodinih novanih primanja) i da se isplati (odnosno isplauje) izravno vjerovniku, na nain odreen u toj ispravi (178/1/1 OZ) i 3/ vjerovnik dostavi tu ispravu onoj osobi koja je zalogodavcu duna isplaivati plau, mirovinu ili si. (zalogodavev dunik). Fikcija da je time dio plae ili si. zaplijenjen nastaje na temelju zakona, ako su ispunjene navedene pretpostavke. Ona nastaje u trenutku kada dunikova (zalogodaveva) isprava bude dostavljena dunikovom duniku (osobi koja mu je duna plaati plau, mirovinu ili si.). Takvo osnivanje zalonog prava, kao da je u ovrnom postupku zaplijenjena dunikova trabina, naziva OZ zapljenom po pristanku ovrenika, dok je ranije bio u uporabi moda jo neadekvatniji naziv - administrativna zabrana. 69. Fikcija da je dio dunikove plae zaplijenjen, izaziva procesnopravne uinke koji su povoljni za zalonog vjerovnika. Poboljanje vjerovnikova poloaja slui naravno u prvom redu njemu, ali u krajnjoj liniji i duniku, ili tonije - potencijalnim dunicima. Ono, naime, poveava kreditnu sposobnost radnika, umirovljenika i drugih osoba koje potrauju neka periodina novana primanja. Potencijalni kreditori koji bi inae moda krzmali da se upuste u poslovanje s osobama koje im ne mogu trabinu osigurati zalonim pravom na nekretnini, ili na kakvom drugom osobito vrijednom objektu, ipak e se lake na to odluiti ako im potencijalni dunici uzmognu ponuditi osiguranje u obliku zalonog prava na moda nevelikim, ali razmjerno stalnim primanjima, koje je uz to opskrbljeno povoljnom procesnopravnom pozicijom. Ta je sljedea. Zabrana po pristanku dunika "ima pravni uinak rjeenja o ovrsi", pa je odmah treba poeti provoditi.
Pored plae dolaze jo u obzir i brojna periodina primanja koja su inae ili izuzeta od ovrhe, ili je mogunost ovrhe na njima ograniena. Naime, kada je posrijedi zapljena po pristanku ovrenika, tada ovrhovoditelj stjee dunikovu trabinu u zalog na temelju pravnog posla s ovrenikom, pa se dunik ne moe protiviti ovrsi na tom zalogu, pozivajui se na to da je zaloeno pravo izuzeto od ovrhe, odnosno da postoji ogranienje mogunosti ovrhe (72 OZ). Tako, pored plae (to ukljuuje i plae vojnih osoba, kao i primanja osoba u priuvnom sastavu za vrijeme vojne slube) dolaze jo u obzir i a/ naknada umjesto plae, b/ naknada za skraeno radno vrijeme i c/ naknada zbog umanjenja plae, d/ zajamena plaa e/ mirovina, f/ primanja invalida po osnovi novane naknade za tjelesno oteenje, g/ doplatak za tuu pomo i njegu, h/ primanja po osnovi ugovora o doivotnom uzdravanju, i/ primanja po osnovi doivotne rente i j/ primanja po osnovi ugovora o osiguranju ivota (149 OZ). Navedena primanja su inae izuzeta od ovrhe. Uz to dolaze u obzir i primanja koja su inae izuzeta od ovrhe, a to su: 1/ primanja po osnovi zakonskoga uzdravanja, m/ naknade tete nastale zbog naruenja zdravlja ili n/ smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i o/ naknade tete za izgubljeno uzdravanje zbog smrti davatelja uzdravanja, p/ primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oteenja prema propisima o invalidskom osiguranju, r/ primanja po osnovi socijalne skrbi, s/ primanja po osnovi privremene nezaposlenosti, / primanja po osnovi djejega doplatka, t/ primanja po osnovi stipendije i pomoi uenicima i studentima, u/ primanja vojnika i studenata vojnih kola, v/ naknada za rad osuenika z/ primanja po osnovi odlija i priznanja (148 OZ). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 7 9
53
Gavella
To je velika procesna pogodnost za zalonog vjerovnika, jer da bi namirio svoju trabinu on ne treba prethodno voditi parnicu sa zalonim dunikom, ne treba ekati na pravomonost presude, a potom na njezinu ovrnost, niti je potreban prijedlog za ovrhu i ekanje na rjeenje kojim sud ovrhu dozvoljava. Dunikov dunik (poslodavac i si.) mora zaplijenjene iznose plae i si. isplaivati vjerovniku; ne isplati li mu neto od dunikove plae koji mu je morao isplatiti, vjerovnik ima ona prava kakva bi imao da je od suda ishodio rjeenje o ovrsi na temelju kojeg e vjerovnik od poslodavca namiriti ono to je taj od dunikove plae propustio obustaviti duniku i isplatiti vjerovniku. 7 0 . Time to je dio plae ili si. dunikovih novanih trabina "zaplijenjen po pristanku ovrenika" poloaj zalonog vjerovnika postaje povoljniji u procesnopravnom, ali ne i u materijalnopravnom smislu - nema bitne razlike u materijalnopravnim uincima osnivanja zalonog prava na dunikovoj novanoj trabini koja je osnovana prijenosom prava radi osiguranja, u usporedbi s onim zalonim pravom koje bi bilo osnovano "zapljenom po pristanku ovrenika". Bez obzira kako je osnovano zalono pravo na plai i si., poslodavac e biti duan isplaivati odnosni dio plae zalonom vjerovniku, sve dok ne prestane zalono pravo (redovito e prestati time to e vjerovnikova trabina koja je time bila osigurana, biti u cijelosti podmirena, zajedno s kamatama i trokovima). Usprkos iroko rasprostranjenom, ali neosnovanom uvjerenju - vjerovnikov poloaj ne postaje zapljenom plae po pristanku ovrenika (tzv. stavljanjem administrativne zabrane) povoljniji u tom smislu da njegova tako osigurana trabina ima neki privilegirani prvenstveni red. Sva zalona prava na istom objektu, bila ona dobrovoljna, prisilna, ili bilo kakva druga, dobivaju mjesto u prvenstvenom redu prema asu svojeg nastanka (ako nije to posebna propisano), a za zalona prava nastala zapljenom po pristanku ovrenika posebno je propisana samo izjednaenost njihovih uinaka s uincima prisilnih zalonih prava (178/1/2 OZ). tovie, po posebnoj zakonskoj odredbi - materijalnopravni poloaj takvog zalonog vjerovnika jo je nepovoljniji, u odnosu na vjerovnike nekih trabina. Naime "...zapljena na temelju suglasnosti dunika nema utjecaja na provedbu ovrhe na plai radi namirenja trabine po osnovi zakonskoga uzdravanja, naknade tete nastale po osnovi naruenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade tete po osnovi izgubljenoga uzdravanja zbog smrti davatelja uzdravanja" (178/3 OZ). b) Fingirana zapljena rauna kod banke ili druge pravne osobe koja obavlja poslove pravnog prometa 7 1 . Analogno tome kako se u naem pravnom poretku moe plau i sline dunikove trabine zaplijeniti po pristanku ovrenika, moe se tako zaplijeniti i dunikove trabine po iroraunu, deviznom raunu i drugim raunima kod banke ili drugih pravnih osoba koje obavljaju poslove platnoga prometa (183 OZ).
Gavella
B. Prelaenje
7 2 . I prisilno zalono pravo na pravu prelazi na novog vjerovnika zalogom osigurane trabine samim prijenosom te trabine. No, kako je prisilno osnivanje toga prava bilo dozvoljeno i izvreno bivem vjerovniku te trabine, to e zaloni vjerovnik trebati dokazati javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, ili pravomonom presudom da je ta trabina prela na njega (29/1 OZ). To nije pretpostavka prijenosa zalonog prava, ali o tomu e ovisiti mogunost njegovog izvravanja u ovrnom postupku.
C. Optereenje podzalonim pravom

7 3 . Nema zapreke da se prisilno zalono pravo moe opteretiti podzalonim pravom, osnovanim na bilo kojem od moguih pravnih temelja (303/2). Ako se podzalono pravo osniva na dunikovom zalonom pravu na temelju sudske odluke, kao prisilno sudsko podzalono pravo, osniva ga se na isti nain na koji se osniva i zalono pravo (316/1).
D. Ovlasti
1. Ovlasti u stadiju osiguranja 74. Prisilno sudsko zalono pravo ne ovlauje zalonog vjerovnika (predlagatelja osiguranja, ovrhovoditelja) da djeluje u ulozi ovlatenika onog prava koje mu je zaloeno. Njegov poloaj glede zaloenog mu prava odgovara otprilike poloaju kakav bi imao i glede zaplijenjene pokretne stvari (333), a bitno je drukiji od poloaja koji bi imao da mu pripada dobrovoljno zalono pravo na tuem pravu. Vjerovniku je radi osiguranja njegove trabine prisilno osnovano zalono pravo na tuem subjektivnom imovinskom pravu, ali to tue pravo mu nije preneseno radi osiguranja. Zato zaloni vjerovnik (ovrhovoditelj) nije ovlaten da izvrava ita od onoga na to ovlauje pravo koje mu je zaloeno; osim - ako mu zakon ili odluka suda ne daje neke posebne dunosti i/ili ovlasti.54 To da vjerovnik ima zalono pravo, sputava nositelja zaloenog prava (zalonog dunika, protivnika osiguranja, ovrenika) u izvravanju njegovih ovlasti. On ne smije initi ita to bi sprijeilo zalonog vjerovnika da svoju trabinu namiruje iz vrijednosti zaloenog mu prava. Zalonom je duniku sud zabranio da primi ono to mu pripada na temelju prava koje je zaloeno, a zabranio mu je i raspolaganje tim pravom, kao i zalogom koji
Po opim pravilima - ako je zalonom vjerovniku (ovrhovoditelju) zaloena ovrenikova trabina, on je na temelju zakona a/ duan poduzeti mjere potrebne za ouvanje te trabine, b/ duan je naplatiti kamate i druga povremena davanja i c/ kad zaloena trabina dospije za ispunjenje, zaloni je vjerovnik duan uiniti to je potrebno da je dunik ispuni, kao i primiti ispunjenje, pa primljeni novac poloiti na sud (334/1-4). No, po pravilima o ovrnom postupku - kada sud odreuje zapljenu, a ujedno i prijenos trabine, tada zaloni vjerovnik (ovrhovoditelj) nije ovlaten primiti ispunjenje, nego je ovrenikov dunik prema rjeenju suda duan platiti u sudski, odnosno u javnobiljeniki polog (160/3 OZ). STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 8 1
54
Gavella
eventualno postoji radi osiguranja zaloenog prava. Ako bi zaloni dunik prekrio zabranu koju je sud izrekao, izloio bi se odgovarajuim kaznenim sankcijama,55 a bio bi i odgovoran za tetu koju bi time uzrokovao zalonom vjerovniku (154/1 ZOO).56 Uz to, budui da je zaloni vjerovnik ovlaten na zatitu svojega zaloga, on moe - u granicama procesnopravnih mogunosti - svakome, pa i onome ije je to pravo, stavljati sve zahtjeve potrebne radi zatite svojeg zalonog prava na tom zalogu (335). , v , ..-.,, 7 5 . Kada je zalono pravo osnovao na nekoj trabini koju zaloni dunik ima prema svojem duniku, sud je svojim rjeenjem izrekao i zabranu dunikovom duniku da ispuni svoj dug na ruke svojeg vjerovnika (zalonog dunika). Stoga dunikov dunik (dunik protivnika osiguranja, dunik ovrenika) kada ispunjava svoj dug, nipoto ga ne smije ispuniti svojem vjerovniku (protivniku osiguranja).57 Kada njegov dug dospije za ispunjenje, dunikov bi dunik trebao ispunjenje ponuditi zalonom vjerovniku (ovrhovoditelju, predlagatelju osiguranja), koji e u tom sluaju biti duan primiti to ispunjenje (premda ga nije ovlaten zahtijevati58), s time da je - ako primi novac - duan poloiti ga u sud (334/4/1 ). 59 Ako mu sud nije to drugo naredio, niti to proizlazi iz odredbi posebnog zakona - dunikov dunik e biti duan dospjele kamate i druga povremena davanja plaati na ruke zalonom vjerovniku (ovrhovoditelju), a i glavni dug, kada taj dospije za ispunjenje.60 No, umjesto da ispuni zalonom vjerovniku (ovrhovoditelju predlagatelju osiguranja) dunikov dunik bi mogao poloiti ono to duguje u sud, pa ako su ispunjene pretpostavke koje za to trai obvezno pravo - ispunio je time svoju obvezu (327-335 ZOO). Time to je dunikov dunik ispunio svoju obvezu, prestala je
55 Rije je u prvom redu o kaznenim sankcijama kojima se moe posluiti ovrni sud (16 OZ). Je li raspolaganjem zaloenim pravom suprotno sudskoj zabrani poinjeno kazneno djelo, prosuivat e se prema propisima kaznenog prava. 56 Bi li raspolaganja zaloenim pravom suprotno sudskoj zabrani bila nevaljana, prosuuje se prema odredbama obveznog prava. OZ ne sadri odredbe o nitavosti takvih raspolaganja. 57 Vjerovnik (ovrhovoditelj) koji je zatraio osnivanje prisilnog sudskog zalonog prava na nekoj trabini svojega dunika moe putem ovrnog suda zatraiti da se dunikov dunik (ovrenikov dunik) u odreenom roku oituje priznaje li postojanje i visinu te trabine, te nije li njegova obveza da tu trabinu ispuni uvjetovana ispunjenjem neke druge obveze njemu, ili nekome treemu (157 OZ). Na davanje takvoga oitovanja ne moe ga se prisiliti, ali e biti odgovoran za tetu koju je nanio ovrhovoditelju time to se nije oitovao, ili to se neistinito ili nepotpuno oitovao (158 OZ). 58 59
Ovlaten je zahtijevati samo dospjele kamate i druga povremena davanja (334/2).
Ako je ve dospjela njegova trabina osigurana tim zalonim pravom - "ovlaten je od primljenog novca zadrati koliko mu se duguje, a ostatak je duan predati zalogodavcu", tj. protivniku osiguranja, odnosno oveniku (334/4/1/2). Zaloni vjerovnik je duan naplatiti kamate ili kakva druga povremena davanja to ih daje zaloena mu trabina (334/2), to znai da ih je ovlaten i zahtijevati od dunikovog dunika. to se tie glavne trabine - kada ona dospije za ispunjenje, zaloni je vjerovnik duan uiniti to je potrebno da je dunik ispuni i primiti ispunjenje (334/3), ali nije ovlaten zahtijevati njezino ispunjenje. .. ; ;: , . 8 8 2 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
60
Gavella
trabina koja je bila zalog, a zalono je pravo prelo na ono to je dunikov dunik dao na ime ispunjenja (301/4, 334/4).61 Ako bi dunikov dunik prekrio sudsku zabranu i ipak ispunio svojem vjerovniku (predlagatelju osiguranja, ovreniku), izloio se kaznenim sankcijama, a trebat e i naknaditi tetu koju je uzrokovao zalonom vjerovniku (154/1 ZOO). 76. Zalonom vjerovniku nije preneseno (radi namirivanja) dunikovo pravo koje mu je zaloeno, ali predlagatelj osiguranja e iznimno moi ishoditi od suda da mu prenese zaplijenjenu trabinu radi naplate ili drukijeg ostvarenja, ako postoji opasnost da se trabinu koja je zaplijenjena na temelju prethodne mjere osiguranja nee moi naplatiti zbog zakanjenja u ostvarivanju vjerovnikovog prava (zakanjenja u stjecanju kvalitete ovrnosti), ili opasnost da bi se zbog toga moglo izgubiti pravo na regres prema treim osobama - (288/3 OZ). Prenese li mu sud zaloeno pravo radi ispunjenja, vjerovnik (predlagatelj osiguranja) je ovlaten zahtijevati od dunikovog dunika da taj ispuni svoju obvezu, kada ta dospije za ispunjenja. Ipak, nije ovlaten zahtijevati ispunjenje za sebe, nego ispunjenje predajom u sudski ili javnobiljeniki polog, gdje e biti dok se ne obustavi prethodna mjera, odnosno - najdue trideset dana poto trabina zalonog vjerovnika postane ovriva (288/4 OZ). Isto moe sud odrediti i na prijedlog protivnika osiguranja, omoguujui mu tako da se oslobodi svoje obveze polaganjem dunog iznosa u sudski ili javnobiljeniki polog. 7 7 . Analogno ogranienjima koja prisilno zalono pravo na dunikovoj trabini namee vjerovniku i duniku zaloene trabine, postoje i slina ogranienja za osobe koje se nalaze u nekom odnosu glede takvog zaloga prava koje nije trabinama. Tako, ako je zalonom duniku (ovreniku) dostavljeno rjeenje o ovrsi kojim su mu zaplijenjene neke njegove dionice, zabranjeno mu je raspolagati njima (196/6/1 OZ), a dioniko drutvo ne smije glede zaplijenjenih dionica obavljati ikakve upise u knjizi dionica na temelju raspolobi ovrenika.62 Ono je duno i da bez odgode obavijesti sud o svakoj promjeni glede zaplijenjenih dionica, a osobito o prisilnoj ovrsi radi naplate koje druge trabine ili o osiguranju koje takve trabine.63 Obavi li ipak upis koji ne bi smjelo, ili ne obavijesti sud kada bi to trebalo, dioniko e drutvo biti odgovorno za tetu koju bi ovrhovoditelj mogao pretrpjeti zbog toga.64 65
Svakako da ispunjenje one trabine na kojoj je bilo osnovano prisilno zalono pravo, rezultira i odgovarajuim procesnopravnim uincima.
62 "Sud moe zakljukom narediti dionikom drutvu da sudskom ovritelju omogui uvid u knjigu dionica te u druge isprave drutva. Protiv dionikoga drutva, lanova uprave i drugih odgovornih osoba koji sprjeavaju ili ometaju sudskoga ovritelja mogu se izrei kaznene mjere propisane ovim Zakonom" (196/8/1 OZ). 63 "Sud je duan poduzeti potrebne mjere da bi se sauvala tajnost pribavljenih podataka po pravilima o uvanju poslovne tajne" (196/8/2 OZ 61
Za tetu osobno odgovaraju i lanovi uprave te druge odgovorne osobe dionikoga drutva (196/4/2 OZ). "Ovrhovoditelj moe do zavretka ovrnog postupka zatraiti da sud u tome postupku odlui o njegovom zahtjevu za naknadu tete. Na temelju pravomonoga rjeenja o zahtjevu za STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 8 8 3
65
64
Gavella
2. Ovlasti u stadiju namirivanja a) Openito 7 8 . U prvoj fazi provoenja ovrhe osnovano je za ovrhovoditelja prisilno zalono pravo na dunikovom imovinskom pravu, a u narednoj e fazi ovrhovoditelj namirivati svoju novanu trabinu. No, vjerovnik koji je u postupku osiguranja bio ishodio da sud donese i provede prethodnu mjeru osiguranja kojom je osnovao prisilno sudsko zalono pravo ne nekom dunikovom subjektivnom pravu, trebat e - poto postane ovrna njegova novana trabina koja je time osigurana - ishoditi od suda da provede ovrhu radi namirivanja te trabine. Kada sud tom njegovom prijedlogu udovolji, pa odredi ovrhu namirivanjem iz vrijednosti ve zaplijenjenog prava, vjerovnik-ovrhovoditelj ve ima prisilno zalono pravo na zaplijenjenom dunikovom pravu, pa e se odmah prijei na drugu fazu ovrhe - na namirivanje. 7 9 . Zaloni vjerovnik-ovrhovoditelj je ovlaten ostvarivati svoje prisilno sudsko zalono pravo namirivanjem putem suda (takvo se zalono pravo ne moe ostvarivati izvansudskim putem). Namirivanje vjerovnikove (ovrhovoditeljeve) novane trabine iz dunikovog subjektivnog prava provodi se, dakle, u sudskom ovrnom postupku (postupku za ovrhu radi naplate novane trabine), ali razliito, ovisno o vrsti subjektivnog prava iz ije se vrijednosti namiruje tu trabinu. Provoenje ovrhe radi namirivanja novane trabine je razliito ureeno, ovisno o tome je li predmet te ovrhe 1/ novana trabina zalonog dunika (i to a/ novana trabina bez posebnosti, b/ novana trabina utjelovljena u vrijednosnom papiru, c/ trabina plae i drugih stalnih novanih primanja, d/ trabina koja pripada ovreniku po tednom ulogu kod banke i dr., e/ trabina koja pripada ovreniku po iroraunu, deviznom raunu i drugim raunima kod banke i dr. (147-184 OZ), f/ trabina koja pripada ovreniku glede njegovih sredstava na raunu kod pravne osobe koja obavlja poslove pravnog prometa) (205-216 OZ), ili 2/ nenovana trabina (trabina a/ na predaju pokretnine, b/ na predaju nekretnine) (185-193 OZ), ili 3/ dionica za koju nije izdana isprava o dionici, ili udio, odnosno poslovni udio, u trgovakom drutvu (194-198 OZ), ili 4/ neko "drugo imovinsko, odnosno materijalno pravo" (199-200 OZ).
b) Ovrno namirivanje iz novane trabine
(1) Openito o namirivanju iz novane trabine
80. Ovrno se namirivanje iz novane trabine provodi ovrnim prijenosom (cesijom, ustupom) te trabine zalonom vjerovniku. Ovisno o tome to je zahtijevao vjerovnik one trabine koju se namiruje u ovrnom postupku (ovrhovoditelj),
naknadu tete, ovrhovoditelj moe protiv dionikoga drutva, lanova njegove uprave i drugih odgovornih osoba traiti prisilnu ovrhu. Nakon zavretka povrnog postupka ovrhovoditelj svoje pravo na naknadu tete moe ostvarivati tubom" (196/4/4-5 OZ). 8 8 4 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
Gavella
sud e svojim rjeenjem66 odrediti ili 1/ prijenos (ustup) trabine radi naplate ili 2/ prijenos (ustup) trabine umjesto isplate (cessio in solutum, ustupanje mjesto ispunjenja) na ovrhovoditelja, dakle zalonog vjerovnika (160/1-2 OZ). 67 Ovrenikova trabina prelazi na primatelja (cesionara) na temelju rjeenja suda, a prijenos je proveden kada ovrenikovom duniku (cessussu) bude izvrena dostava rjeenja kojim je taj prijenos odreen (162 OZ).68 Sud tim rjeenjem poziva ovrenikovog dunika da duni iznos poloi kod suda uplatom na odreeni raun i da o tome obavijesti sud (160/3 OZ). 69 Kada ovrenikov dunik udovolji pozivu suda, pa dug ispuni poloivi novac u sud odnosno kod javnog biljenika70 - zaloena trabina prestaje ispunjenjem, poloeni novac postaje ovrenikov, a ovrhovoditeljevo zalono pravo prelazi na taj poloeni iznos novca (301/4).
(a) Ovrni prijenos (ustup) trabine radi naplate '
dunika i u njegovo ime zahtijeva ispunjenje od onoga tko je dunik te trabine, poto ta
6
8 1 . Vjerovnik (ovrhovoditelj) na kojega je radi naplate prenesena trabina njegovog dunika, postao je time vjerovnik te trabine, ah ne u svakom pogledu, nego iskljuivo u odreenom cilju - iskljuivo radi naplate svoje trabine iz vrijednosti dunikove trabine. Prijenosom na nj trabine radi naplate (cessio solvendi causa, ustupanje radi naplaivanja) stjee zaloni vjerovnik pravo da umjesto zalonog
Sud to odreuje rjeenjem o ovrsi ili posebnim rjeenjem o prijenosu. U pravilu to odreuje rjeenjem o ovrsi. Ako je, meutim, u prijedlogu za donoenje rjeenja o ovrsi bilo samo predloeno provoenje ovrhe prijenosom, pa je samo to i bilo odreeno u rjeenju o ovrsi (150 OZ), tada - ako ovrhovoditelj (u roku od tri mjeseca) stavi prijedlog za prijenos trabine - sud e, udovoljavajui tome prijedlogu, donijeti posebno rjeenje o prijenosu.
67 Ako je inidba djeljiva, to moe biti prijenos cijele trabine, ili nekog njezinog alikvotnog dijela. Za sluaj da je trabina nedjeljiva lanak 161. OZ odreuje: "(1) Trabina koja se zasniva na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili za ije je ostvarenje potrebno podnoenje toga papira, ili koje se iz drugih razloga ne moe dijeliti u pogledu prijenosa ili ostvarenja, moe se prenijeti samo u svojem punom iznosu. ( 2) Ako je vie ovrhovoditelja podnijelo prijedlog za prijenos u razne dane, sud e prenijeti trabinu na ovrhovoditelja koji je prvi podnio prijedlog, a ako je vie ovrhovoditelja podnijelo prijedlog istoga dana, trabina e se prenijeti na ovrhovoditelja ija je trabina najvea".
Ovrni e sud po slubenoj dunosti odrediti da se u zemljinoj knjizi upie prijenos radi naplate trabine upisane u zemljinoj knjizi - hipotekarne trabine (166).
69 Dok mu sud nije odredio da duni iznos poloi kod suda odnosno javnog biljenika, dunik moe svoju obvezu izvriti i predajom dunog iznosa zalonom vjerovniku (ovrhovoditelju), koji e to biti duan primiti, a primljeni novac predati u sudski polog (333/4). Nakon to je sud odredio dunikovom duniku da uplati duni iznos na sud odnosno javnom biljeniku, dunikov se dunik vie ne moe osloboditi svoje obveze tako da duni iznos novca preda neposredno vjerovniku (ovrhovoditelju). 70 "Na temelju odluke kojom je ovrenikovu duniku naloeno da duni iznos poloi kod suda koji provodi ovrhu, odnosno javnoga biljenika, na prijedlog ovrhovoditelja na koga je trabina prenesena provest e se ovrha protiv ovrenikova dunika i novac naplaen tom ovrhom, nakon podmirenja trokova postupka, doznaiti po slubenoj dunosti sudu koji provodi ovrhu" (164/3 OZ).
68
STVARNO PRAVO
Gavella
trabina dospije (165/1 OZ). On sada ima pravo zahtijevati ispunjenje, ali takvo da se tome njegovom zahtjevu udovoljava polaganjem novca kod suda koji provodi ovrhu, odnosno kod javnoga biljenika (164/1 OZ).71 Iz tog e pologa sud provesti namirivanje ovrhovoditelja, a i drugih osoba koje takoer imaju pravo namiriti se (170 OZ). U tom svojstvu vjerovnik je ovlaten na sve to je potrebno da bi se naplatilo prenijetu mu trabinu - on je moe otkazati (ako je to potrebno da bi ona dospjela), utuiti njezino ispunjenje,72 zahtijevati njezinu ovrnu naplatu; i uope - obavljati sve radnje koje su potrebne radi ouvanja i ostvarenja prenesene trabine (165/1 OZ). Ako je prenesena trabina osigurana kakvim zalogom, tada je na nj radi naplate prelo i zalono pravo na tom zalogu, pa on to pravo moe izvravati (165/1 OZ). No, on nije ovlaten zahtijevati da se trabina ispuni neposredno njemu, nego - kako je ve kazano - u sudski, odnosno javnobiljeniki polog. Nadalje, iako je on sada vjerovnik te trabine, on je to samo radi svoje naplate, pa nije ovlaten na teret ovrenika zakljuiti nagodbu, ovrsenikovu duniku oprostiti dug ili inae raspolagati prenesenom mu trabinom (npr. zaloiti je), niti je ovlaten s ovrenikovim dunikom (cessussom) ugovoriti da se odluivanje o toj trabini povjeri izbranom sudu (165/2 OZ). U sluaju da se vjerovnik-ovrhovoditelj ne bi brinuo za naplatu prenesene mu trabine, on bi odgovarao za tetu svima koji na toj trabini imaju svoja zalona ili neka druga prava koja ih ovlauju na namirivanje, a i sud bi mogao (ako to neki drugi vjerovnik predloi) ukinuti rjeenje o prijenosu trabine na neurednoga ovrhovoditelja i trabinu prenijeti na drugoga (169). 8 2 . Vjerovnikov dunik (ovrenik, cedent) morat e trpjeti da njegov vjerovnik (ovrhovoditelj, cesionar) izvrava glede prenesene trabine one ovlasti koje je dobio prijenosom radi naplate. tovie, on e biti duan pritom suraivati utoliko to e morati "na zahtjev ovrhovoditelja na koga je trabina prenesena dati objanjenja i predati mu isprave koje se odnose na tu trabinu, u roku to ga odredi sud (163/1 OZ). 73 74 No, time to je ovrenikova trabina radi naplate prenesena na njegovog vjerovnika, ovrenik (cedent) ipak nije u svakom pogledu ostao bez nje.
Ako je radi naplate prenesene mu novane trabine, ovrhovoditelj pokrenuo sudski ili drugi postupak, tada e sud (ili tijelo koje vodi postupak) usvojivi ovrhovoditeljev zahtjev narediti ovrenikovom duniku da duni iznos poloi kod suda koji provodi ovrhu (164/2 OZ).
72 "Ovrhovoditelj koji je podnio tubu radi naplate prenesene trabine duan je bez odgode obavijestiti ovrenika o pokrenutoj parnici. U protivnom odgovara ovreniku za tetu koju on pretrpi zbog toga propusta" (168 OZ). 73 Sud e na (prijedlog ovrhovoditelja) provesti ovrhu protiv ovrenika radi predaje isprava, ako ih on sam ne preda. A, ako se isprave nalaze u posjedu tree osobe - njihovu predaju moe ovrhovoditelj zahtijevati tubom, ako bi to pravo imao ovrenik (163/3^- OZ). Na ispravi koja se daje ovrhovoditelju, sud e zabiljeiti da je proveden prijenos trabine za koju je odreena ovrha (163/5 OZ). 71
"Ovrhovoditelj na koga je prenesen dio trabine duan je, ako to ovrenik zatrai, u roku to ga odredi sud, dati osiguranje da e nakon ostvarenja te trabine vratiti isprave koje se odnose na trabinu" (163/2 OZ). 8 8 6 Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
74
Gavella
Trabina koja je radi naplate prenesena na cesionara (ovrhovoditelja), i dalje je cedentova (ovrenikova), jer je na cesionara prenesena samo da bi je naplatio on, a ne cedent. No, iako je trabina i dalje cedentova, ako bi on njome raspolagao nakon tog prijenosa na ovrhovoditelja (ustupio je drugome, zaloio), bilo bi to "bez uinka ... na prava koja je ovrhovoditelj stekao prijenosom" (165/4 OZ). 8 3 . Dunikov dunik (ovrenikov dunik, cessuss) je ve u rjeenju o ovrsi (odnosno u posebnom rjeenju o prijenosu) pozvan da duni iznos poloi kod suda uplatom na odreeni raun i da o tome obavijesti sud (160/3 OZ). Od njega e sud, na prijedlog ovrhovoditelja, zatraiti da se u odreenom roku oituje o tome priznaje li (i u kojem iznosu) zaplijenjenu trabinu i je li voljan namiriti je, te je li njegova obveza da namiri tu trabinu uvjetovana ispunjenjem neke druge obveze (157/1 OZ), ali niti prijenos radi naplate ovisi o njegovom pristanku, niti o ovom njegovom oitovanju. Ako njegov dug zaista postoji, on e ga biti duan ispuniti na zahtjev vjerovnika (cesionara, ovrhovoditelja) i to tako to e novac koji duguje poloiti kod suda koji provodi ovrhu, odnosno kod javnoga biljenika (164/1 OZ). 75 76 Ovrenikov dunik moe ovrhovoditelju na koga je prenesena trabina radi naplate, suprotstavljati jedino one prigovore koje bi mogao suprotstaviti ovreniku (165/3). 8 4 . Poto dunikov dunik ispuni svoju obvezu, poloivi duni iznos kod suda (odnosno javnoga biljenika), to je ovrenikov novac iz kojega e se namirivati osobe koje imaju pravo na namirenje svojih trabina odatle. Namirenje e provesti sud, onako kao to bi ga provodio da je ovrno prodao stvar. To znai da e - ako se iz prodajne cijene treba namiriti samo ovrhovoditelj - bez odravanja roita, rjeenjem odrediti da se iz tog novca namire redom: trokovi postupka, trokovi odreeni u ovrnoj ispravi, kamate do dana unovenja pokretnine i glavna trabina, a viak e sud predati ovreniku (ako za to nema kakvih smetnji) (144). No, ako postoje i druge osobe koje imaju pravo da se u tom ovrnom postupku namire, namirivat e se i ovrhovoditelja i njih,77 i to "onim redom kojim su stekli zalono,
75 "(2) Ako je radi naplate prenesene novane trabine ovrhovoditelj morao pokrenuti sudski ili drugi postupak, sud ili tijelo koje vodi postupak, u odluci kojom prihvaa zahtjev ovrhovoditelja naloit e ovrenikovu duniku da duni iznos poloi kod suda koji provodi ovrhu. (3) Na temelju odluke kojom je ovrenikovu duniku naloeno da duni iznos poloi kod suda koji provodi ovrhu, odnosno javnoga biljenika, na prijedlog ovrhovoditelja na koga je trabina prenesena provest e se ovrha protiv ovrenikova dunika i novac naplaen tom ovrhom, nakon podmirenja trokova postupka, doznaiti po slubenoj dunosti sudu koji provodi ovrhu. O obavljenoj doznaci obavijestit e se sud" (164 OZ).
"(1) Ako obveza ovrenikova dunika da isplati trabinu ovisi o obvezi ovrenika da mu preda odreenu stvar koja se nalazi u posjedu ovrenika, a ta je obveza utvrena pravomonom presudom, sud e, na prijedlog ovrhovoditelja na koga je trabina prenesena radi naplate, naloiti ovreniku predaju stvari sudu radi predaje ovrenikovu duniku. (2) Na prijedlog ovrhovoditelja, sud e prema ovreniku koji nije predao stvar u odreenom roku, provesti ovrhu radi predaje stvari" (167 OZ). U obzir za namirivanje dolaze samo oni za ije je trabine pravomono dozvoljena ovrha iz zaplijenjene trabine do dana kada je dunikov dunik platio u sudski, odnosno javnobiljeniki, polog iznos koji je dugovao (145/4 OZ). . > ...... -,..-,., -..-., STVARNO PRAVO Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 8 8 7
77
76
Gavella
ili drugo pravo koje prodajom prestaje, ako zakonom za odreene trabine nije propisano prvenstveno pravo namirenja" (145 OZ). Vjerovnik na kojega je radi naplate prenesena trabina njegovog dunika, podmiren je samo do onog iznosa koliko je zaista dobio za namirenje. Ako njegova trabina nije time u cijelosti namirena, ona u nenamirenom dijelu postoji i nadalje. (b) Ovrni prijenos (ustup) trabine umjesto isplate 8 5 . Prijenosom (ustupom) trabine umjesto isplate (cessio in solutum, ustupanje mjesto ispunjenja) stjee zaloni vjerovnik (ovrhovoditelj, cesionar) trabinu koju je njegov dunik (ovrenik, cedent) imao protiv svojeg dunika (dunikovog dunika, cessussa). Stjee je kao da mu ju je taj ustupio uz naknadu (171/1 OZ), dakle kao zamjenu za ispunjenje svojeg duga (datio in solutum) ovrhovoditelju vie nije cedentova, nego je cesionareva. Time to je ona prenesena ovrhovoditelju, namirena je ovrhovoditeljeva trabina do onog iznosa, koliko iznosi ustupljena trabina. 8 6 . Tradicionalno je pravilo da time to je vjerovniku prenesena neka dunikova trabina umjesto isplate, taj u svakom pogledu stjee tu trabinu,78 79 pa budui da je to sada njegova trabina, stoji njemu na volju da li e je naplatiti, kada e je naplatiti, i kako. Meutim, posebne odredbe OZ ureuju to drukije. Po njima je "ovrhovoditelj na kojega je trabina prenesena umjesto isplate duan ... trabinu naplatiti po pravilima koja vae za trabine prenesene radi naplate, s time da se novac poluen ostvarenjem trabine isplauje izravno ovrhovoditelju,..." (171/3 OZ), dakle vjerovnik bi morao zahtijevati ispunjenje od dunika (cessussa). No, to nije sve. Odreeno je dodue da se "ovrhovoditelj na kojega je trabina prenesena umjesto isplate smatra .. namirenim i samim prijenosom, u visini te trabine," ali - jedino ako u ovrnom postupku nije sudjelovalo vie ovrhovoditelja ili drugih vjerovnika koji se namiruju iz prenesene trabine" (171/4/1 OZ). Jer "ako u ovrnom postupku sudjeluju takve osobe, ovrhovoditelj na koga je trabina prenesena umjesto isplate smatrat e se ovrhovoditeljem na koga je trabina prenesena radi naplate" (171/4 OZ). 80
78 Prenesena moe biti cijela trabina, ali i samo neki njezin alikvotni dio. Ako se vjerovniku umjesto isplate prenese neki dio dunikove trabine, tada on time u svakom pogledu postaje vjerovnikom tog dijela trabine, dok preostali dio pripada i nadalje duniku.
(308. ZOO). Trabina koja je umjesto isplate prenesena na cesionara (ovrhovoditelja),
Zajedno s trabinom prelazi na novog vjerovnika i zalono pravo koje tu trabinu osigurava, pa "ako je prenesena trabina osigurana zalonim pravom upisanim u zemljinoj knjizi ili drugoj javnoj knjizi u koju se upisuju prava na nekretninama, sud e, po slubenoj dunosti, prenijeti ovrenikova prava na ovrhovoditelja, a brisati zalono pravo upisano u korist ovrenika" (171/2). Na bi zakonodavac vjerojatno bolje postupio da je - ako je ocijenio da pragmatini razlozi govore protiv primjene pravnog instituta ustupa umjesto isplate - omoguio namirivanje iz trabina jedino ustupom radi naplate, a ne i umjesto isplate. 8 8 8 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
80
79
Gavella
8 7 . Iako prijenos (ustup) nije bio dobrovoljan - ovrenik (ustupitelj, cedent) odgovara ovrhovoditelju (primatelju, cesionaru) za nedostatke trabine koja mu je prenesena umjesto isplate (171/5 OZ).81
(2) Posebno o namirivanju iz trabine plae i drugih stalnih novanih primanja
8 8 . Ovrno se namirivanje iz trabine plae, a isto vrijedi i za tzv. druga stalna novana primanja (mirovine, naknade umjesto plae i si.) provodi takoer ovrnom cesijom, ali uz neke specifinosti. Pravo na plau je subjektivno imovinsko pravo uposlenika, ono je njegova trabina prema poslodavcu da mu taj isplauje plau u iznosima koji dospijevaju periodino (u pravilu mjeseno). Ta trabina moe biti predmetom prisilnog zalonog prava (osnovanog rjeenjem o odreivanju takve prethodne mjere osiguranja, odnosno rjeenjem o ovrsi), pa onda i ovrne naplate. Mogunost da se neiju novanu trabinu namiruje iz dunikove plae, a i iz onih njegovih ostalih primanja koja nisu izuzeta iz ovrhe - ograniena je (149 OZ), pa je namirivanje mogue samo ako i ukoliko to ogranienje doputa. Isto je i s tzv. drugim stalnim novanim primanjima (mirovinama, invalidninama, naknadama umjesto plae, primanja na temelju ugovornog doivotnog uzdravanja, doivotne rente i si.), s time da naravno u obzir da se neiju novanu trabinu namiruje iz dunikovih tzv. ostalih novanih primanja dolaze samo ona njegova primanja koja nisu izuzeta od ovrhe (148 OZ).82 Ovrha na plai i takvim primanjima, u stvari je ovrha na dunikovoj novanoj trabini, ali glede nje postoje i neke posebnosti. Prikazat emo to govorei o ovrnom namirenju iz zaloene plae, to na odgovarajui nain vrijedi i za ovrno namirenje iz ostalih stalnih novanih primanja (179. OZ). 8 9 . Rjeenjem o ovrsi na plai, zaplijenjen je dio trabine koji ovrenik ima na temelju ugovora o radu ili o slubi prema svojem poslodavcu, dakle dio trabine na (u pravilu) periodina plaanja novanih iznosa - plae. Ujedno je nareeno poslodavcu (dunikovom duniku) da novani iznos za koji je odreena ovrha isplati (odnosno isplauje) ovrhovoditelju - zalonom vjerovniku.83 Dakle, odreen je prijenos ovrenikove trabine na ovrhovoditelja, radi naplate. No drukije nego kada se inae provodi ovrha na novanoj trabini - nareeno je dunikovom duniku (poslodavcu) da zaplijenjeni iznos neposredno isplati (odnosno sukcesivno isplauje) zalonom vjerovniku - ovrhovoditelju (173/1
Odredba u stavku 5. lanka 171. upuuje na primjenu opih pravila o odgovornosti cesionara kod naplatnih cesija ("Okolnost da je na ovrhovoditelja trabina prenesena umjesto isplate ne utjee na odgovornost ovrenika za istinitost i naplativost prenesene trabine."), no zbunjuje to to spominje odgovornost za istinitost i za naplativost, premda prema opim pravilima cesionar odgovara za istinitost, a za naplativost - samo ako je to ugovoreno (443 ZOO).
82 Izuzeta su mnoga - npr. primanja na temelju zakonskog uzdravanja, stipendija i si., na temelju socijalne skrbi, privremene nezaposlenosti, i dr. 83 Rjeenje o ovrsi odnosi se i na poveanje plae do kojega doe nakon dostave rjeenja o ovrsi (173/2 OZ). 81
STVARNO PRAVO
Gavella
OZ). 84 Ako poslodavac ne bi postupio po rjeenju o ovrsi, nego bi ipak isplaivao ovreniku plau kao da ona nije zaplijenjena, to je povreda ovrhovoditeljevog zalonog prava. U takvom sluaju, ne samo da ovrhovoditelj, kao i svaki zaloni vjerovnik, ima pravo na naknadu od dunikovog dunika za tetu koju mu je taj uzrokovao povredivi njegovo zalono pravo, nego on svoje pravo na naknadu od poslodavca ne mora ostvarivati putem posebne parnice. Ovlaten je, naime, ishoditi da sud u tom, jo nezavrenom ovrnom postupku donese rjeenje kojim e narediti poslodavcu da mu isplati sve obroke to ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rjeenju o ovrsi, te da se na temelju tog rjeenja provede ovrha protiv poslodavca u istom ovrnom postupku (177/1-3 OZ). 9 0 . Prestane li ovrenik raditi za dotadanjeg poslodavca, ve doneseno rjeenje o ovrsi na plai djelovat e po izriitoj zakonskoj odredbi i prema novom poslodavcu s kojim ovrenik sklopi ugovor o radu ili slubi, i to od dana kada bude tomu poslodavcu dostavljeno rjeenje o ovrsi (176/1 OZ).85 Prijanji poslodavac ovrenika duan je u takvom sluaju, ako znade tko je novi poslodavac - tome dostaviti rjeenje o ovrsi. A ako mu novi poslodavac nije poznat, duan je obavijestiti sud o prestanku ugovora o radu, kako bi sud zatraio potrebne podatke o novom poslodavcu od ovrhovoditelja; ne dobije li ih, sud e obustaviti ovrhu (176 OZ). Bivi poslodavac e odgovarati za tetu ovrhovoditelju, propusti li izvriti ove svoje dunosti (177/4 OZ). 9 1 . Poseban tretman kod ovrnog namirivanja iz ovrenikove plae imaju trabine ovrhovoditelja koje proizlaze iz prava na zakonsko uzdravanje, odnosno prava na rentu za izgubljeno uzdravanje zbog smrti davatelja uzdravanja, ako dvojici ili vie ovrhovoditelja pripada pravo na takvo uzdravanje odnosno rentu od istog ovrenika. Ako svi istodobno zatrae namirenje, a ukupni iznos njihovih trabina prelazi dio plae koji bi mogao biti predmet ovrhe - ovrhu e se naravno odrediti i provesti u korist svakoga od njih razmjerno visini njihovih trabina. No, ako i ne zatrae svi oni namirenje istodobno, nego tek nakon ve zapoete provedbe ovrhe na plai bude podnesen novi prijedlog za ovrhu na njoj, sud e izmijePostavljena su u lanku 175. OZ i posebna pravila o mjestu plaanja: !(1) Trabine za koje nije propisano bezgotovinsko plaanje ovrhovoditelj naplauje neposredno na blagajni na kojoj se ovreniku isplauje plaa. (2) Ovrhovoditelj ima pravo zahtijevati da mu se obustavljeni iznos isplauje potom na adresu koju naznai ili na odreeni raun kod pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa, uz odbitak trokova doznake". Ovakvo je ureenje veoma pogodno za ovrhovoditelja, ali ga nije lako opravdati sa pravno dogmatskog stajalita. Naime, zaplijenjena je bila ovrenikova trabina protiv biveg poslodavca - nije bila zaplijenjena (niti je to mogla biti) ovrenikova radna snaga, njegova mogunost privreivanja i si. Pa ipak, ako on sa novim poslodavcem sklopi ugovor o radu, zapljena ranije trabine "djeluje i prema drugom poslodavcu", premda e iz ovrenikovog ugovora s novim poslodavcem proizlaziti njegova trabina plae koja nije niti u kakvoj pravnoj vezi s ranije zaplijenjenom trabinom. Jo bi se moglo nai opravdanje za to da su obje osobe u radnom odnosu ostale iste kao i ranije, dakle da ovrenik nastavi raditi za istog poslodavca. Teko je, meutim, nai neko opravdanje, osim pragmatinoga, ako se ovrenik zaposlio kod novog poslodavca. 8 9 0 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
85 u
Gavella
niti dotadanje rjeenje o ovrsi i odrediti iznos koji e se ubudue isplaivati pojedinim ovrhovoditeljima (174 OZ). (3) Posebno o namirivanju iz trabine po iroraunu, deviznom raunu i si. 92. Namirivanje iz zaplijenjene novane trabine koja po iroraunu, deviznom raunu i drugim raunima kod banke (ili kod drugih pravnih osoba koje obavljaju poslove platnoga prometa) pripada ovreniku,86 provodi se na temelju rjeenja o ovrsi kojim je nareeno dunikovom duniku (banci, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa) da novani iznos za koji je odreena ovrha isplati ovrhovoditelju nakon pravomonosti toga rjeenja (180-182 OZ). To je prijenos radi naplate. Posebnost je u tome to se ovrenikovog dunika (banku i dr.) ne poziva da duni iznos poloi kod suda, nego mu se nareuje da ga ispuni neposredno zalonom vjerovniku - ovrhovoditelju.87 88 9 3 . Uz to su jo posebna pravila (205-216 OZ) postavljena za sluaj da vjerovnik (ovrhovoditelj) namiruje svoju novanu trabinu od dunika (ovrenika) koji je
pravna osoba, i to da je namiruje iz zaplijenjenih dunikovih "sredstava koja ima na raunu kod osobe koje obavlja poslove pravnog prometa", dakle - iz zaplijenjene nova-
ne trabine dunika od "osobe koje obavlja poslove pravnog prometa". Ovdje je dunikov dunik ta "osoba koje obavlja poslove pravnog prometa" (tj. Zavod za platni promet i dr.). Njoj je dostavljeno rjeenje o ovrsi, kojim joj je nareeno da novani iznos za koji je odreena ovrha isplati ovrhovoditelju nakon pravomonosti toga rjeenja (180/1/1 OZ, 208/1 OZ), a ima uinak "rjeenja o ovrsi kojim su odreeni zapljena novane trabine i prijenos radi naplate" (180/1/2 OZ). Za namirivanje iz tog zaloga trabine postavljena su posebna pravila, kako bi se nedvojbeno
86 Banka (odnosno pravna osoba koja obavlja poslove platnoga prometa) duna je na zahtjev suda dostaviti podatke o iroraunu, deviznom ili drugom raunu ovrenika (181 OZ). 87 I kada je dunikov dunik banka (odnosno pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa), ona e - ako je propustila postupiti prema rjeenju o ovrsi - odgovarati onako kao to odgovara i poslodavac koji nije postupio po rjeenju o ovrsi na plai (182 OZ). Ovrhovoditelj, je naime ovlaten zahtijevati da sud u tom, jo nezavrenom ovrnom postupku donese rjeenje kojim e narediti dunikovom duniku da isplati ovrhovoditelju ono to je propustio, a taj e potom moi na temelju tog rjeenja provesti ovrhu protiv banke (i dr.) u tom istom ovrnom postupku (ne treba je posebno tuiti za naknadu tete, pa onda, poto ishodi ovrnu presudu, kroz ovrni postupak namirivati svoju trabinu od nje).
lanak 182. OZ odreuje da se na odgovornost banke odnosno pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa zbog nepostupanja po rjeenju o ovrsi na odgovarajui nain primjenjuju pravila o odgovornosti poslodavca koji nije postupio prema rjeenju o ovrsi, ili je propustio rjeenje o ovrsi dostaviti novom poslodavcu, odnosno obavijestiti sud da mu novi poslodavac nije poznat. To bi vjerojatno trebalo razumjeti tako da - u sluaju kada ovrenik promijeni banku, ili drugu pravnu osobu koja mu obavlja poslove pravnog prometa - treba dotadanja dostaviti rjeenje o ovrsi novoj, odnosno obavijesti sud da joj nije poznato tko te poslove obavlja za ovrenika. Koje bi bile konzekvencije dostavljanja rjeenja o ovrsi novoj banci, ili drugoj pravnoj osobi koja ovreniku obavlja poslove pravnog prometa, nije sasvim jasno, osim ako je zakonodavac elio da ono djeluje i prema tom novom dunikovom duniku. STVARNO PRAVO Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine 891
88
Gavella
uredilo postupanje takvog, specifinog dunikovog dunika. Ta se pravila ipak u bitnome ne razlikuju od opih, ali ostavlja mjesta i posebnom reguliranju. Po tim pravilima i takav dunikov dunik "naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rjeenja o ovrsi, ako zakonom nije drukije odreeno" (206/1 OZ); 89 90 91 on "ne moe provesti nalog ovrenika prije isplate trabine utvrene rjeenjem o ovrsi, ako posebnim zakonom nije drukije odreeno" (206/3 OZ), a "ako je ovrha odgoena na ovrenikov prijedlog, odgovarajui iznos sredstava izdvaja se radi zadravanja reda naplate trabine" (206/5 OZ); on odgovara ovrhovoditelju za tetu koju mu nanese povredom njegovog zalonog prava (206/6 OZ). 92 93 94
(4) Posebno o namirivanju iz trabine utjelovljene u vrijednosnom papiru
9 4 . Ovrno se namirenje iz trabina utjelovljenih u vrijednosnim papirima u pravilu provodi ovrnim prijenosom (ustupom, cesijom) trabine ovrhovoditelju (zalonom vjerovniku), bilo radi naplate bilo umjesto isplate. Kada je posrijedi trabina utjelovljena u vrijednosnom papiru koji glasi na ime ili po naredbi - prijenos se obavlja tako to se na vrijednosni papir stavlja indosament, pa se potom papir s tim indosamentom predaje vjerovniku (ovrhovoditelju) (162/2 OZ). 95 Obje
Prijenos radi naplate obavlja se u naelu tek nakon pravomonosti rjeenja (208/2 OZ). No, "ako u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj predloi da se prijenos po odredbi stavka 1. ovoga lanka provede prije pravomonosti rjeenja o ovrsi i ponudi osiguranje za tetu koju bi ovrenik mogao trpjeti zbog takva prijenosa, sud e mu zakljukom odrediti rok za davanje osiguranja, iju e visinu sud odmjeriti prema okolnostima sluaja, i, nakon to osiguranje bude dano, rjeenjem o ovrsi odrediti da se prijenos obavi prije pravomonosti. Ako ovrhovoditelj ne da osiguranje u odreenom roku, smatrat e se da je odustao od prijedloga da se prijenos obavi prije pravomonosti rjeenja o ovrsi" (208/3 OZ). Ako je sud naredio plaanje odreenih iznosa u odreenim razmacima, ta pravna osoba koja je dunikov dunik duna je "obavljati isplate u skladu s nalogom iz rjeenja o ovrsi" (209/1 OZ), a "..redoslijed naplate svih buduih obroka rauna se prema vremenu dostave rjeenja o ovrsi" (209/2 OZ). "Ako u vrijeme kad je pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa dostavljeno rjeenje o ovrsi nema sredstava na ovrenikovom raunu, ta e osoba to rjeenje drati u oevidniku i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na raun. O tome da nema sredstava na raunu pravna osoba iz stavka 1. ovoga lanka obavijestit e sud bez odgode " (211/1-2 OZ).
92 "Pravna osoba koja obavlja poslove platnoga prometa odgovara ovrhovoditelju za tetu koju mu nanese povredom odredaba ovoga Zakona o opsegu, redoslijedu i nainu namirenja trabine ovrhovoditelja" (206/6 OZ). 91 90 89
"O zahtjevu za n a k n a d u tete iz stavka 6. ovoga lanka odluuje sud u o v r n o m postupku. Na temelju pravomonoga rjeenja kojim je pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa naloeno da ovrhovoditelju n a k n a d i tetu, ovrhovoditelj m o e traiti o v r h u protiv te pravne osobe u p o s e b n o m ovrnom p o s t u p k u " (206/7).
94 P o s e b n o je u r e e n a ovrha p r e m a solidarnom ovreniku (212-213 O Z ) , o v r h u na "sredstvima na deviznom r a u n u " (214. O Z ) , ovrhu radi naplate trabine u stranoj valuti (215 O Z ) . 95 "Trabina koja se zasniva na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili za ije je ostvarenje potrebno podnoenje toga papira, ili koje se iz drugih razloga ne moe dijeliti u pogledu prijenosa ili ostvarenja, moe se prenijeti samo u svojem punom iznosu" (161/1 OZ).
93
STVARNO PRAVO
Gavella
radnje obavlja sud, kao i inae sve pravne radnje potrebne za ouvanje ili ostvarenje prava iz vrijednosnog papira.96 Jedino ako je posrijedi trabina utjelovljena u vrijednosnom papiru koji glasi na donositelja, unovit e se sudskom prodajom poput pokretne stvari, pa e se ovrhovoditelja namiriti iz kupovnine. c) Ovrno namirivanje iz nenovane trabine 9 5 . Ako je prisilno sudsko zalono pravo osnovano na nekoj nenovanoj trabini ovrenika (zalonog dunika), tada ovrhovoditelj (zaloni vjerovnik) ima pravo namirenja svoje trabine iz vrijednosti te zaplijenjene ovrenikove nenovane trabine. Iz vrijednosti zaplijenjene trabine ovrenika prema treemu (ovrenikovom duniku) da taj preda neku stvar, namirivanje se provodi posredstvom prijenosa te zaplijenjene trabine na ovrhovoditelja radi naplate. Sud e, dakle, svojim rjeenjem odrediti prijenos (ustup) te trabine ovrhovoditelju radi naplate, pa e ta trabina prijei na ovrhovoditelja kada ovrenikovom duniku (cessussu) bude dostavljeno rjeenja kojim je odreen taj prijenos (162 OZ). 97 96. Sud e svojim rjeenjem kojim odreuje prijenos radi naplate zaplijenjene ovrenikove trabine da trei preda neku pokretninu, ujedno narediti ovrenikovom duniku da tu pokretninu preda na uvanje sudu ili odreenoj osobi kao uvaru (190/1 OZ); a, ako taj ne bi bio voljan predati stvar, ovrhovoditelj je ovlaten tubom zahtijevati ispunjenje prenesene mu trabine, dakle predaju te stvari.98 Kada ovrenikov dunik preda stvar, prodati e je se i iz dobivene kupovnine namiriti ovrhovoditeljevu trabinu. Prodaju i namirivanje provest e se po pravilima po kojima se i inae provodi ovrna prodaja pokretnina te namirivanje iz naplaene kupovnine (191 OZ). " ; ;r 9 7 . Sud e svojim rjeenjem kojim odreuje prijenos radi naplate zaplijenjene ovrenikove trabine da trei preda neku nekretninu, ujedno narediti ovrenikovom duniku da tu nekretninu koju duguje preda ovrhovoditelju (192/1 OZ). Ovrhovoditelj je duan tom nekretninom upravljati kao dobar gospodar, u ime i za raun ovrenika, te poloiti raun o upravljanju. U roku od trideset dana od kada mu je predana nekretnina, ovrhovoditelj moe predloiti sudu prodaju te nekretnine ralanak 153 OZ. odreuje: "(1) Pljenidbu novane trabine zasnovane na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili za ije je ostvarenje inae potreban taj papir provodi sudski ovritelj oduzimanjem papira od ovrenika i njegovom predajom sudu odnosno javnom biljeniku. Pljenidba je obavljena oduzimanjem papira od ovrenika. (2) Pravne radnje potrebne za ouvanje ili ostvarenje prava iz papira iz stavka 1. ovoga lanka obavlja u ovrenikovo ime sudski ovritelj na temelju zakljuka suda". "Ako ovrenikova trabina jo nije dospjela, sud e naloiti predaju stvari nakon dospijea" (188/1 OZ).
98 "Protiv ovrenikova dunika koji nije voljan stvari predati ovrhovoditelj moe, i prije pravomonosti rjeenja o prijenosu trabine, tubom zahtijevati predaju ako o obvezi predaje nema ovrnu ispravu" (188/2 OZ), no sud ne moe donijeti odluku prije pravomonosti rjeenje o ovrsi, jer ako ono ne postane pravomono (ili bude naknadno ukinuto ili preinaeno), parnini sud mora odbiti tubu (188/3 OZ). - -.... 97 96
STVARNO PRAVO
Gavella
di namirenja svoje trabine (193/1 OZ),99 pa e se provesti prodaju i namirenje iz kupovnine onako kako se i inae provodi ovrna prodaja nekretnina i namirivanje iz kupovnine (193/3 OZ). 9 8 . Sve to je izloeno vrijedi za sluaj da je zaplijenjena trabina ve dospjela. No, ako ona jo nije dospjela, ne vidimo razloga da zaloni vjerovnik (ovrhovoditelj) eka s namirenjem iz njezine vrijednosti sve do njezinog dospijea (kako bi se moda moglo shvatiti pravilo iz lanka 188. OZ). Zaloni vjerovnik ima pravo namiriti se iz vrijednosti zaloga, a zalog mu je trabina zalonog dunika, to znai da bi on morao moi ishoditi prodaju zaplijenjene trabine i namirenje iz dobivene kupovnine (shodnom primjenom pravila o prodaji stvari i namirivanju ovrhovoditelja iz kupovnine). d) Namirivanje iz drugih imovinskih, odnosno "materijalnih prava"
;
(1) Openito 9 9 . Namirivanje iz tzv. drugih dunikovih imovinskih prava (iz dionice za koju je izdana isprava o dionici, prava na patentu, tehnikom unapreenju, plodouivanju ili nekom slinom ovrenikovu pravu) provodi se pljenidbom toga prava te njegovim unovenjem u skladu s odredbama o prodaji pokretnina. (2) Posebno o namirivanju iz nematerijalizirane dionice, i iz udjela
(odnosno poslovnog udjela) u trgovakom drutvu ....-;*."--
.!.,.'-,.,-I: .,.',;-V.- ; . . - -,
100. Namirivanje iz tzv. nematerijaliziranih dionica (dionicama za koje nije izdana isprava o dionici, nego postoje samo kao zapis na elektronskom mediju), - a to vrijedi i za namirivanje iz udjela, ili poslovnih udjela u trgovakom drutvu provodi se putem prodaje zaplijenjenih dionica,100 te namirivanjem ovrhovoditelja iz kupovnine (195 OZ).
E. Prestanak
1 0 1 . Prisilno zalono pravo prestaje pravomonou rjeenja koja ukidaju provedene radnje i mjere kojima je to pravo bilo osnovano, a ako je u tom postupku provedeno namirenje - pravomonou rjeenja o namirenju (353/1). Dakle, zalono pravo koje je osnovano na temelju rjeenja o odreivanju prethodne mjere osiguranja, prestat e pravomonim sudskim rjeenjem kojim se obu99
"Ako ovrhovoditelj ne predloi pravovremeno prodaju, sud e obustaviti ovrhu" (193/2
OZ). "Sud moe zakljukom narediti dionikom drutvu da sudskom ovritelju omogui uvid u knjigu dionica te u druge isprave drutva. Protiv dionikoga drutva, lanova uprave i drugih odgovornih osoba koji sprjeavaju ili ometaju sudskoga ovritelja mogu se izrei kaznene mjere propisane ovim Zakonom. Sud je duan poduzeti potrebne mjere da bi se sauvala tajnost pribavljenih podataka po pravilima o uvanju poslovne tajne" (196/8 OZ). 8 9 4 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
100
Gavella
postupak ovrhe i ukidaju provedene radnje, dakle i zapljena prava101 odnosno kada bu-
stavlja postupak osiguranja i ukidaju provedene radnje, dakle i zapljena subjektivnih imovinskih prava (290-291 OZ). Prisilno sudsko zalono pravo osnovano zapljenom na temelju rjeenja o ovrsi, prestat e sudskim rjeenjem kojim se obustavlja du provedene ovrne radnje kojima se ovrha dovrava (tj. radnje namirenja vjerovnika) (67-68 OZ).
102. Ako je, meutim, zalono pravo bilo upisano (predbiljeeno) u zemljinoj knjizi, prestat e ono tek brisanjem (353/1). Isto e tako tek brisanjem prestati i zalono pravo koje je bilo steeno upisom u drugi javni upisnik (304/4).
IV. Sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pravu

1 0 3 . Sudsko dobrovoljno zalono pravo i javnobiljeniko zalono pravo su dobrovoljna zalona prava, nastala na temelju pravnog posla. Zbog toga - kako je ve kazano - ona izuzea i ogranienja mogunosti ovrhe iz nekih vrsta subjektivnih imovinskog prava, koja su postavljena iz socijalnih razloga, ne sprjeavaju niti ograniavaju mogunost osnivanja niti namirivanja takvim zalonim pravom osigurane trabine iz zaloenog dunikovog prava (72 i 267/5 OZ).
A. Sudsko dobrovoljno zalono pravo na pravu

Literatura: Dika, M.: Sudsko osiguranje potraivanja na temelju sporazuma stranaka, Zakonitost, 1991, 9-10, 1028-1031; Dika, M.: Sudsko i javnobiljeniko zalonopravno osiguranje trabina na temelju sporazuma stranaka, Novo ovrno i steajno pravo, Zagreb, 1996, str. 75-98; Matko-Rudjak, J.: Sudsko i javnobiljeniko osiguranje trabina na temelju sporazuma stranaka, u Godinjak 4 - Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1997, str. 345-358.
104. Na subjektivnom imovinskom pravu mogue je radi osiguranja odreene trabine102 osnovati dobrovoljno sudsko zalono pravo, slino kao i na pokretninama i nekretninama.103 Budui da i glede dobrovoljnog sudskog zalonog prava vrijedi ono to smo ve izloili o takvom zalonom pravu na pokretninama, to emo
OZ odreuje da e se ovrhu obustaviti 1/ po slubenoj dunosti, ako je a/ "ovrna isprava pravomono ukinuta, preinaena, ponitena, stavljena izvan snage ili je na drugi nain odreeno da je bez uinka, odnosno ako potvrda o ovrnosti bude ukinuta" (67/1 OZ), ili b/ ako je ovrha postala nemogua (ili se iz drugih razloga ne moe provesti). Ovrhu e se obustaviti 2/ na prijedlog ovrenika "ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za albu provedbom ovrhe zahvaeni predmeti koji nisu odreeni u rjeenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je njima mogunost ovrhe ograniena" (67/3 OZ), ali samo ako ovrenik stavi taj prijedlog u subjektivnom roku od 8 dana od saznanja, a najkasnije u roku od 30 dana od zapljene (67/4 OZ).
102 Osigurati se moe odreenu novanu trabinu, ali i odreenu novanu protuvrijednost nenovane (262 i 263/4 OZ). 103 Zakonska mogunost za to da se ovako optereti zalonim pravom neko subjektivno imovinsko pravo, stvorena je tek stupanjem na snagu OZ (11.8.1996). Do tada je takva mogunost postojala samo glede stvari - pokretnih i nepokretnih, ne i glede prava.. 101
STVARNO PRAVO
Gavella
ovdje spomenuti samo ono to je specifino, a glede svega ostaloga upuujemo na spomenuto ranije izlaganje. 105. Da bi se osnovalo sudsko dobrovoljno zalono pravo na nekom odreenom dunikovom imovinskom pravu, potrebno je: 1/ valjani zaloni ugovor zalogodavca i zalogoprimca - zalonog vjerovnika, sklopljen pred sudom u postupku osiguranja i oblikovan u sudski zapisnik o sporazumu stranaka da osiguraju vjerovnikovu trabinu dobrovoljnim sudskim zalonim pravom na odreenom zalogodavevom imovinskom pravu (313/1 ZV, 263 OZ), 2/ pripadanje toga prava zalogodavcu, ovlatenom da ga zaloi (306/1-2) i 3/ pljenidba tog zalogodavevog prava, kao mjera sudskog osiguranja trabine, po pravilima o ovrsi i sudskom osiguranju (313/3 ZV, 264 OZ). 104 Dakle, na temelju zalonog ugovora oblikovanog u sudski zapisnik o sporazumu stranaka osnovat e se dobrovoljno sudsko zalono pravo na nain koji odreuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju (313/3), a to znai - kada su se stranke sporazumjele da predmetom tog zalonog prava bude odreeno zalogodavevo subjektivno imovinsko pravo - zapljenom (pljenidbom) toga prava (262/3-11 OZ). Zapljena subjektivnog imovinskog prava provest e se na isti nain na koji se provodi i zapljena odnosne vrste prava na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri, odnosno na temelju rjeenja o ovrsi. 106. Zaloni vjerovnik ima u stadiju osiguranja i u stadiju namirivanja onakve ovlasti, kakve bi mu pripadale i da ima prisilno sudsko zalono pravo na zalogodavevom subjektivnom imovinskom pravu. U stadiju namirivanja vjerovnik ima veu mogunost namirivanja nego bi je imao da ima prisilno sudsko zalono pravo - ne primjenjuju se, naime, pravila OZ o zatiti ovrenika, o izuzeu od ovrhe niti o ogranienju ovrhe na odreenim pravima (72/1 OZ, 267/5 OZ).
B.
Javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pravu
"""
107. Kao to sudsko zalono pravo na pokretninama i na nekretninama ima svoju inaicu u dobrovoljnom javnobiljenikom pravu, tako je ima i sudsko dobrovoljno zalono pravo na pravima. Potonje se jednako toliko razlikuje od dobrovoljnog sudskog, koliko se i inae od njega razlikuje javnobiljeniko. Da bismo izbjegli nepotrebno ponavljanje, upuujemo na ranije izlaganje o tome.
Po tim pravilima dolaze u obzir sljedee mjere sudskog osiguranja trabine pljenidbom prava: a/ pljenidba novane trabine protivnika osiguranja, b/ pljenidba dijela primanja protivnika osiguranja po osnovi ugovora o radu ili slubi, c/ pljenidba dijela mirovine, invalidnine ili naknade izgubljene zarade, d/ pljenidba trabine koju protivnik osiguranja ima na raunu kod banke ili na tednoj knjiici, e/ pljenidba trabine da se predaju ili isporue pokretne stvari ili da se preda nekretnina, f/ pljenidba drugih imovinskih odnosno materijalnih prava, g/ pljenidba isprava o dionici i drugih vrijednosnih papira te njihovo povjeravanje na uvanje, h/ pljenidba dionica za koje nije izdana isprava o dionici te udjela, odnosno poslovnih udjela u trgovakim drutvima" (262/3-11 OZ). . . ,.. ..-. ........... : - . , . . . . . . .. s 8 9 6 Peti dio: Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
104
Gavella
V. Zakonsko zalono pravo na pravu

1 0 8 . 1 na subjektivnim imovinskim pravima moe postojati zakonsko zalono pravo. O tome je ve bilo govoreno, pa to ovdje spominjemo samo radi sustava te upuujemo na ranije izlaganje o zakonskom zalonom pravu na pokretninama i na nekretninama.
STVARNO PRAVO
GLAVA 23. Daljnje mogunosti stvamopravnog osiguranja trabina
Gavella
Glava 23.
Daljnje mogunosti stvamopravnog osiguranja trabina

Literatura: malcelj., :. Fiducijarni ugovori (ugovori povjerenja) u imovinskom pravu, Naa zakonitost, 1969, 119; Barbi, J.: Sudsko i javnobiljeniko osiguranje prijenosom vlasnitva na stvari i prijenosom prava, u Novo ovrno i steajno pravo, Zagreb 1996, 99-140; ulinovi-Herc, .: Ugovorno osiguranje trabina zalaganjem pokretnih stvari bez predaje stvari u posjed vjerovnika (doktorska disertacija), Zagreb 1996; Dika, M.: Sudsko i javnobiljeniko zalonopravno osiguranje trabina na temelju sporazuma stranaka, u Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i sudske prakse, u Novo ovrno i steajno pravo, Zagreb, 1996, 75-98.
I. Openito
1. Cijeli je niz pravnih instituta koji nemaju bitna obiljeja zaloga, pa ih nije mogue podvesti pod pojam zaloga, ali su mu srodni, bilo po sadraju, bilo po cilju kojemu slue. Poslovna praksa trinog gospodarstva stalno trai i nalazi nove, prikladnije putove ostvarenja postavljenih ciljeva. Teei to boljem osiguravanja trabina, takvom koje e dovoljno osigurati vjerovnika, a nee stavljati suvie teke zahtjeve pred dunika, ona se, pored zaloga, slui i drugim pravnim institutima za postizanje eljenih ciljeva. Stvarnopravno osiguranje trabina redovito dobiva osnivanjem zalonog prava, ali ga moe dobiti i na jo neke naine, a osobito - prijenosom radi osiguranja i nastankom prava zadranja. Kako irenjem mogunosti za stvarnopravno osiguranje ne bi bila u praksi zaobilaena pravila koja su postavljena za zalono pravo, a koja nastoje da osiguraju pravedan poloaj i za vjerovnika i za dunika i za tree osobe, to je postavljeno pravilo da e se ono stoje odree-
no za zalono pravo na odgovarajui primjenjivati nain i na "prijenos vlasnitva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja trabine stvarima ili pravima dunika ili tree osobe, ako zakonom nije to drugo odreeno" (297/2).
II. Pravo zadranja

2. Pravo zadranja (pravo zadraja, lat. ius retentionis, pravo retencije, njem. Retentionsrecht, Zuriickbehaltungsrecht, slov. pridrna pravica) je pravo vjerovnika dospjele trabine koji posjeduje stvar svojeg dunika, da mu je ne vrati dok mu taj ne ispuni ili ne osigura trabinu, a u krajnjoj liniji - i da tu svoju trabinu na1 miri iz njene vrijednosti. U suvremenim se pravnim poretcima pravo zadranja
Zapravo je pravo zadranja o kome ovdje govorimo, dio ireg pravnog instituta - prava zadranja u irem smislu - u iji pojam ulazi i ovlatenje dunika da ne ispuni svoju obvezu dok druga strana u dvostranoobveznom poslu ne ispuni svoju. Zajedniko im je da osoba koja bi 8 9 8 Peti dio; Stvarnopravno osiguranje trabine STVARNO PRAVO
1
Gavella
GLAVA 23. Daljnje mogunosti stvarnopravnog osiguranja trabina
javlja u jednoj od sljedeih dviju varijanti. U prvoj je ono "isto" pravo zadranja, takvo koje ovlauje zadrati dunikovu stvar, ali ne ovlauje na namirenje svoje trabine iz nje. U toj je varijanti ono institut austrijskog i njemakog graanskog prava. U drugoj varijanti, pravo zadranja ovlauje jo i na namirivanje iz vrijednosti zadrane stvari, to ga pribliava zalonom pravu. U ovoj drugoj varijanti ono postoji u vicarskom pravnom poretku (vicarski ZGB regulira pravo retencije odmah iza zaloga pokretne stvari, kao da je pravo retencije neko specifino zalono pravo na pokretnoj stvari - Art. 895-898 ZGB). U toj istoj, drugoj varijanti ono postoji i u naem suvremenom graanskopravnom poretku (286-289 ZOO). 3. U naem je pravnom poretku pravo zadranja (retencije) opi pravni institut (286-289 ZOO). Za neke je sluajeve ono priznato i ureeno posebnim propisima, pa se u tim sluajevima opi propisi primjenjuju samo ako nisu u suprotnosti s posebnima. Mi se posebnim sluajevima ovdje ne moemo baviti, nego samo upozoriti na opi institut prava zadranja. A po njemu to pravo pripada svakom vjerovniku ija je trabina dospjela, ako i dok on ima dunikovu stvar u svojem posjedu. Ono u naem pravnom ureenju moe pripadati svakom vjerovniku bez razlike (neki pravni poretci ga priznaju samo takvome koji je profesionalni trgovac), a i bez razlike na pravnu osnovu njegove trabine, ali ipak ne i glede ba svake dunikove stvari. Iskljuene su sve one stvari, bez obzira kojoj vrsti pripadale, koje su u vjerovnikov posjed dole time to ih je dunik bio predao vjerovniku na uvanje ili u posudbu, kao i sve one koje su iz dunikovog posjeda izale "protiv njegove volje" (287/1 ZOO). Iskljuene su i sve stvari nekih odreenih vrsta, bez obzira kako su dole u posjed vjerovnika, tako da vjerovnik nema pravo da retenira "punomo dobivenu od dunika, a ni druge dunikove isprave, legitimacije, prepisku i ostale sline stvari, kao ni druge stvari koje se ne mogu izvri prodaji" (287/2 ZOO). 4. Vjerovnik koji ima pravo zadranja, ovlaten je njime, u naem pravnom poretku, na dvoje. Prvo - da stvar koju bi inae trebao vratiti svom duniku, ovome ne vrati tako dugo dok mu taj ne ispuni ono to vjerovnik od njega osnovano potrauje, ili dok mu tu trabinu dovoljno ne osigura, npr. zalonim pravom (286/1, 288 ZOO). Drugo ovlatenje koje ima vjerovnik-retenijent jest da svoju trabinu naplati iz vrijednosti zadrane stvari "na isti nain kao zaloni vjerovnik", no da bi se ovim ovlatenjem smio sluiti treba "prije nego to pristupi ostvarenju naplate o svojoj namjeri pravodobno obavijestiti dunika" (289 ZOO).
III. Prijenos radi osiguranja

5. U suvremenoj praksi uvrijeila su se neka stvarnopravna osiguranja trabina, koja donekle istiskuju iz upotrebe zalaganje stvari i prava, a to su 1/ prijenos
drugome trebala neto uiniti (vratiti mu njegovu stvar, ispuniti mu neku drugu dunu inidbu), to ne ini, sluei se zadravanjem svoje inidbe kao mjerom pritiska na drugu stranu da uini ono to joj duguje. ....... . STVARNO PRAVO Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 8 9 9
Gavella
vlasnitva radi osiguranja (Sicherungsuebereignung), odnosno pridraj vlasnitva radi osiguranja (Eigentumsforbehalt) i 2/ prijenos prava radi osiguranja (Sicherungsabtretung). O tome smo ve govorili u vezi s prethodnim i potonjim vlasnitvom, pa ovdje samo upuujemo na to izlaganje.
IV. Pravo namirenja bez zalonog prava

6. U suvremenim pravnim poretcima zalono pravo ovlauje vjerovnika na namirenje iz zaloga, ili kako se to obino kae - daje pravo namirenja (pravo na namirenje). No, kako smo to ve spominjali, pored ovog prava namirenja to ga daje subjektivno zalono pravo, mogu postojati i prava namirenja koja ne proizlaze iz zalonog prava. 7. U ovrnom postupku (postupku za prisilno namirivanje novanih trabina) moe nastati pravo namirenja koje ne potjee iz zalonog prava, ali samo ako je predmet ovrhe - nekretnina. U ovrnom postupku, naime, sud donosi (na prijedlog vjerovnika) rjeenje kojim dozvoljava ovrhu radi namirenja ovrhovoditeljeve novane trabine iz vrijednosti neke stvari ili prava iz sastava ovrenikove imovine. Ako je sud odredio provoenje ovrhe na ovrenikovoj nekretnini, tada e se to u zemljinoj knjizi zabiljeiti (79/1 OZ). U sluaju da ovrhovoditeljeva trabina koju se ima namiriti ovrnim putem, nije ve osigurana zalonim pravom na toj nekretnini, zabiljebom da je sud dozvolio provoenje ovrhe nastat e pravo namirenja (79/2 OZ), premda ne postoji zalono pravo.2 To nastajanje prava namirenja ne smije se identificirati s osnivanjem prisilnog zalonog prava na nekretnini - u ovrnom postupku radi namirivanja novane trabine iz vrijednosti nekretnine, ne nastaje zalono pravo na nekretnini (drukije je kod ovrhe na pokretninama i na pravima). Tako zabiljebom rjeenja o ovrsi u zemljinoj knjizi nastaje samostalno pravo namirenja, kojim je ovrhovoditelj (vjerovnik) stekao pravo da svoju trabinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u sluaju da trea osoba kasnije stekne na istoj nekretnini pravo vlasnitva (79/2-5 OZ), i to da ga namiri prije osobe koja bi na toj nekretnini kasnije stekla zalono pravo ili ovakvo pravo namirenja (79/6 OZ). Tako ovo pravo namirenja iz nekretnine stupa u prvenstveni red namirivanja, poput zalonih prava na toj nekretnini. I ono dobiva svoje mjesto u tom redu prema asu nastanka, pa e se nai iza onih zalonih prava koja su ve ranije nastala na istoj nekretnini, a ispred onih koja nastanu kasnije (107/1 i 3 OZ). 8. Na temelju zakona moe u korist trabina nekih odreenih osoba (indirektnih zalonih vjerovnika), odnosno u korist neke odreene vrste trabina, postojati tzv. indirektno pravo namirenja. Ono ovlauje da takva trabina - makar i nije osigurana zalonim pravom - bude namirena iz kupovnine dobivene prilikom
2 U onim sluajevima u kojima je trabina osigurana zalonim pravom na toj nekretnini, takoer e se zabiljeiti da je sud dozvolio ovrhu, ali time nee nastati pravo namirenja, jer ono postoji od prije - nastalo je ranije osnivanjem zalonog prava.
STVARNO PRAVO
Gavella
ovrne prodaje stvari, provedene radi namirenja bilo ije druge trabine. Kada se, dakle, provodi ovrha radi namirenja neije tue novane trabine, i na tui zahtjev, pa bude prodana dunikova stvar, indirektni e zaloni vjerovnici s tim svojim trabinama sudjelovati u namirivanju iz njezine vrijednosti, bez obzira to nemaju zalono pravo i bez obzira to se ovrhu ne provodi na njihov zahtjev. Takvo pravo namirenja postoji samo za one vrste trabina (odnosno za trabine onih vjerovnika) za koje to zakon odreuje, uz pretpostavku da su ovrna. Za realizaciju je nuno da takva trabina bude prijavljena najkasnije na roitu za diobu i da bude dokazana ovrnom ispravom (106/2 OZ). Koji poloaj e imati u redu namirenja, odredit e zakon. Cesto e to biti neki privilegirani poloaj, pa se tada govori o privilegiranim pravima indirektnog namirenja.3 :
V. Faktini zalog
9. Zalono pravo ovlauje na namirenje novane trabine iz zaloga. Zato nije mogue zalono pravo ni osnovati glede stvari koje nisu prikladne za unovenje i namirenja vjerovnika (298/1-2). Iz istog razloga nema ni zadranja (retencije) takvih stvari. Svjedoci smo ipak prakse, i ne tako rijetke, da se i stvari koje nisu sposobne da budu zalog, daje i prima "u zalog". To je tovie esta praksa s osobnim ispravama kao to su to razne iskaznice, putovnice i si. Predajom i primanjem takvih stvari radi osiguranja trabina - ne nastaje zalono pravo, niti pravo zadranja, a niti bilo koje drugo pravo. Ovakve stvari su izuzete od mogunosti namirivanja upravo zato da bi mogle sluiti svojoj pravoj svrsi, a ne da budu predmet osiguranja trabina. Na njima zato ne nastaje nikakvo pravo vjerovnika, premda ih je u sporazumu s dunikom primio u neposredan posjed. Te su stvari i dalje vlasnitvo one osobe kojoj su i do tada pripadale, a na njima nije nastalo niti ikakvo pravo koje bi teretilo to pravo vlasnitva, niti je njihovom vlasniku na ikakvom valjanom pravnom temelju suspendirano izvravanje ikojeg od njegovih ovlasti glede tih stvari. On bi mogao tu svoju stvar zahtijevati nazad od onoga tko je dri u svom neposrednom posjedu, a taj se ne bi tome mogao s uspjehom usprotiviti time to bi se pozivao na navodno zalono ili slino pravo. 10. Dok vlasniku ne bude vraen posjed takve stvari, nalazi se ona u neposrednom posjedu onoga tko je dri radi osiguranja neke svoje trabine. Sama lanak 106. OZ odreuje: "(1) Iz iznosa dobivenoga prodajom namiruju se prvenstveno, i to ovim redoslijedom: 1. trokovi ovrnoga postupka; 2. porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu; 3. trabine na osnovi zakonskoga uzdravanja, trabine na osnovi naknade tete nastale zbog naruenja zdravlja ili smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti, trabine naknade tete za izgubljeno uzdravanje zbog smrti davatelja uzdravanja, trabine zaposlenika te trabine doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, dospjele za posljednju godinu dana. (2) Trabine iz stavka 1. toke 2. i 3. ovoga lanka namiruju se ako su prijavljene najkasnije na roitu za diobu i ako se dokazuju ovrnom ispravom. (3) Vrijeme odreeno u stavku 1. toki 2. do 3. ovoga lanka rauna se do dana donoenja rjeenja o dosudi nekretnine.
STVARNO PRAVO Peti dio: Stvamopravno osiguranje trabine 9 0 1
3
Gavella
injenica da taj vjerovnik ima stvar u svojem neposrednom posjedu, sili njena vlasnika da mu ispuni trabinu, eli li stvar dovoljno brzo dobiti nazad. Tako faktino dranje stvari, premda i bez ovlatenja na namirenje iz njezine vrijednosti, pa ak i bez ikakvog pravnog ovlatenja da je se dri u svojem posjedu, moe kroz neko vremensko razdoblje odigrati ulogu sredstva osiguranja vjerovnikove trabine. Situacija je nalik na onu u ranom rimskom pravu, kada je vjerovnik samim posjedovanjem dunikove stvari postizao osiguranje svoje trabine, jer bi dunik mogao stvar dobiti nazad samo ako bi je "iskupio", isplativi svojem vjerovniku ono to mu je dugovao. To je staro rimsko pravo prihvaalo i za pignus i za hipoteku. U dananjem pravnom poretku nema pravnog temelja na kojem bi ovakve stvari iz kojih se vjerovnik ne moe namiriti smjele sluiti kao faktian zalog. Zato, kada one ipak igraju tu ulogu, ne igraju je trajno - vlasnik stvari e uspjeti ishoditi da mu njegova stvar bude vraena, bez obzira je li ispunio trabinu svog vjerovnika.
STVARNO PRAVO
esti dio
POSEBNA PRAVNA UREENJA ZA NEKE VRSTE STVARI

Nikola Gavella Glava 24. Posebno pravno ureenje za poljoprivredna zemljita Glava 25. Posebno pravno ureenje za ume Glava 26. Posebno ureenje za groblja Glava 27. Posebno ureenje za brodove
Gavella
GLAVA 24. Posebno pravno ureenje za poljoprivredna zemljita
Glava 24.
Posebno pravno ureenje za poljoprivredna zemljita

I. Pravni izvori i knjievnost u nas
1. Posebno pravno ureenje za poljoprivredna zemljita ureeno je normama Zakona o poljoprivrednom zemljitu ("Narodne novine", br. 54/95 - pro. tekst, 48/95 i 19/98). Opa pravila o stvarnim pravima iz ZV primjenjuju se podredno, ako i ukoliko nisu u suprotnosti s posebnim normama Zakona o poljoprivrednom zemljitu (ZPZ).
Literatura: Sajovic, B.: O pravima na poljoprivrednim i umskim zemljitima, Naa zakonitost, 1984, 10-11, 1146-1152; Belaj, V:. Oblici stvarnopravnih odnosa putem kojih se ostvaruje pravo posjedovanja, koritenja ili raspolaganja poljoprivrednim zemljitem, Pravni vjesnik, 1988, 4, 301-307; Babac, B.: Zemljino-gospodarski poredak i razvoj (I. dio) - Pojmovne odrednice i oblikovanje zemljino-gospodarskog poretka u nas, Zbornik PF Zagreb, 1988, 3, 375-404; Babac, B.\ Zemljino-gospodarski poredak i razvoj (II. dio) - Poljoprivredna ekonomska politika, samoinovacija i ekoloka odgovornost, Zbornik PF Zagreb, 1988, 5, 627-658
II. Predmet A. Zemljita podvrgnuta posebnom ureenju

2. Svo poljoprivredno zemljite na podruju Republike Hrvatske predmet je posebnog pravnog ureenja. Pravilima posebnog ureenja za poljoprivredno zemljite podvrgnuto je svako zemljite koje se rabi za poljoprivrednu proizvodnju, ili bi ga se za nju moglo rabiti, tovie - i zemljite koje se ne moe rabiti za poljoprivrednu proizvodnju, ali bi ga se moglo privesti toj namjeni.1 Kao to vidimo, poljoprivredno zemljite je odreeno svojom funkcijom - namjenom zemljita za poljoprivrednu proizvodnju, to ukazuje na to da ovo posebno pravno ureenje vue svoje korijene iz ranijeg razdoblja razvoja naeg pravnog poretka. Zakon o poljoprivrednom zemljitu polazi od toga da je u naelu funkcija svakog zemljita da slui poljoprivrednoj proizvodnji. Zato je veoma irok krug zemljita koja su podvrgnuta ovom posebnom pravnom ureenju. Nisu mu podvrgnuta jedino tzv. izgraena zemljita (zemljita na kojima postoji zgrada, graevina), kao i ona neizgraena graevinska zemljita koja pripadaju kategoriji "ureenih graevinskih zemljita u uim dijelovima starih gradskih jezgri", to bi trebale utvrditi upanijske, odnosno gradske skuptine (2/2 ZPZ). Ovom posebnom pravnom ureenju nisu podvrgnute niti druge nekretnine koje se ne mogu privesti poljoprivrednoj "Poljoprivrednim zemljitem u smislu ovoga Zakona smatraju se oranice, vrtovi, vonjaci, vinogradi, livade, panjaci, ribnjaci, trstici i movare koje nisu posebno vrijedni biotopi, kao i drugo zemljite koje se koristi ili ne koristi, a moe se privesti poljoprivrednoj proizvodnji" (2/1 Z. o poljoprivrednom zemljitu).
STVARNO PRAVO esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari 9 0 5
1
Gavella
proizvodnji, dakle zemljita koja su izgraena, ili im je funkcija neka druga - ume (odnosno umska zemljita), groblja i dr.
B. Pojedinano poljoprivredno zemljite

3. Predmet stvarnih prava je pojedinano poljoprivredno zemljite. Sto se tie odreivanja pojedinanog poljoprivrednog zemljita i njegovih pripadnosti, vrijedi sve ono to i openito vrijedi za sve nekretnine. Treba podsjetiti, da postoji zakonska predmnijeva da su namijenjeni tome da trajno slue svrsi poljoprivrednog zemljita kao glavnoj stvari - strojevi i stoka za daljnju poljoprivrednu proizvodnju, poljoprivredni proizvodi i sjeme potrebni za daljnju poljoprivrednu proizvodnju kroz ono vrijeme za koje se moe oekivati da e takvi ili slini biti dobiveni tom proizvodnjom, kao i postojee gnojivo i gorivo (7/5). Takve su pokretnine pripatci nekog poljoprivrednog zemljita, ako su, uz ovu njihovu predmnijevanu namjenu, ispunjene i sve ostale pretpostavke da bi one bile pripatci te nekretnine kao glavne stvari (7/1), a dakako - i ako se ne dokae da im je namjena neka druga.
III. Osobe
4. Nositelji prava vlasnitva na poljoprivrednom zemljitu mogu biti fizike i pravne osobe, ali ipak ne sve koje bi to mogle biti po opim pravilima. Naelo je da stranci (strane pravne i fizike osobe) ne mogu biti vlasnici poljoprivrednog zemljita na podruju Republike Hrvatske; stranci ne mogu stei pravo vlasnitva poljoprivrednog zemljita, pa ak niti "ulaganjem kapitala ili kupnjom domae pravne osobe, osim ako meunarodnim ugovor nije drukije odreeno" (1/3 ZPZ).2 Ipak, oni stranci koji su ve bili stekli vlasnitvo poljoprivrednog zemljita,3 zadravaju ga i dalje (62/2 ZPZ).4 , 5. Republika Hrvatska je po sili zakona vlasnik svog poljoprivrednog zemljita koje je bilo u drutvenom vlasnitvu (3/1 ZPZ). 5
2 To naelo se ne primjenjuje na one strance za koje je meunarodnim ugovorom drukije odreeno.
Mogunost da stranci steknu pravo vlasnitva poljoprivrednog zemljita iskljuena je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPZ ("Narodne novine", br. 79/93), a do tada je bila onolika kao i glede ostalih nekretnina. Z. o izmj. i dop. ZPZ objavljen je 30. 8. 1993, a stupio je na snagu 8. 9. 1993. Stranci iz bilo koje drave nastalih na podruju bive SFRJ, koji su stekli vlasnitvo poljoprivrednog zemljita, takoer ostaju vlasnici toga zemljita, ali ne mogu s tim zemljitem "raspolagati i optereivati ga", a pravni poslovi kojima bi ipak raspolagali, bili bi nitavi (62/2,4 /PZ). Od te zabrane raspolaganja i optereivanja moe Vlada RH izuzeti odreeno poljoprivredno zemljite na prijedlog zainteresirane osobe (62/2 ZPZ). One drutvene pravne osobe koje su koristile drutveno poljoprivredno zemljite na dan kada je na temelju zakona svo drutveno poljoprivredno zemljite postalo vlasnitvo Republike Hrvatske, "nastavljaju koristiti ovo zemljite do njihove pretvorbe u poduzea kojima je poznat 9 0 6 esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari STVARNO PRAVO
5 4
Gavella
IV. Osobitosti glede prava vlasnitva na poljoprivrednom zemljitu A. Uope o izvravanju prava vlasnitva na poljoprivrednom zemljitu
1. Izvravanje prava vlasnitva i posljedice neizvravanja 6. Izvravanje prava vlasnitva na poljoprivrednom zemljitu podvrgnuto je brojnim, veoma velikim ogranienjima. Budui da je poljoprivredno zemljite proglaeno za dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zatitu, to ga vlasnici (i ovlatenici drugih prava na njima) mogu rabiti i iskoritavati na zakonom odreeni nain, a za to bi ogranienje trebala zakonom biti odreena naknada (52/2 Ustava RH). Zakonom su odreena veoma velika ogranienja. ZPZ odreuje da se "poljoprivredno zemljite koristi ..., zatiuje i njime raspolae na nain odreen zakonom" (1/2 ZPZ), ali nije odreena naknada za ta ogranienja.6 Neizvravanje je podlono nadzoru upravne vlasti i prekrajnom kanjavanju (41-54 ZZK). Zakonom su propisana ogranienja uporabe i iskoritavanja poljoprivrednog zemljita, kako ona koja nalau vlasniku (i ovlateniku drugog prava) neka trpljenja ili proputanja, tako i ona koja mu nareuju injenja. 7. Zakonom je propisana a/ zatita svog poljoprivrednog zemljita radi omoguavanja proizvodnje zdrave hrane, radi zatite zdravlja ljudi, ivotinjskog i biljnog svijeta, nesmetanog koritenja i zatite okolia. Ona se provodi putem zabrane direktnog unoenja, a i indirektnih imisija, tetnih tvari, a i poduzimanjem drugih mjera za ouvanje i poboljanje plodnosti poljoprivrednog zemljita (6/1-2 ZPZ). Osobe koje bi ipak oneistile zemljite tetnim tvarima tako da se time znatno umanjila poljoprivredna proizvodnja, obvezne bi bile naknaditi tetu vlasnicima (ili ovlatenicima drugih prava); ali, ako bi tako oneistile zemljite tetnim tvarima da bi vlasnik (ili ovlatenik) morao napustiti poljoprivrednu proizvodnju na tom zemljitu - dugovale bi vlasniku (ili ovlateniku) naknadu tete
vlasnik" (58/1 ZPZ). Nakon pretvorbe trebaju zatraiti od Ministarstva poljoprivrede i umarstva (u roku od 30 dana) da se uredi njihov odnos u vezi s daljnjim koritenjem toga zemljita. Taj e se urediti pravnim poslom (58/4 ZPZ), ali samo privremeno - do raspisivanja natjeaja. To zemljite ne mogu dati u podzakup (58/4 ZPZ). Ne prijave li se Ministarstvu u tom roku, a nastave zemljite dalje posjedovati, ine to samovlasno (58/3 i 5 ZPZ).
6 Pravo na naknadu koju predvia Ustav (52/2 Ustava RH), pripada vlasnicima na temelju odredbe ZV, koja glasi: "Ako je vlasnik glede neke svoje stvari podvrgnut ogranienjima radi zatite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskoga okolia ili zdravlja ljudi, koja od njega, ali ne i od svih ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijevaju teu rtvu, ili ga inae dovode u poloaj nalik na onaj u kojem bi bio da je provedeno izvlatenje - on ima pravo na naknadu kao za izvlatenje" (33/3 ZV). Iz te zakonske odredbe proizlaze prava na naknadu i za ovlatenike ostalih stvarnih prava na tim stvarima, koji su takoer podvrgnuti ogranienjima, jer "to god je zakonom odreeno za pravo vlasnitva i vlasnike, vrijedi na odgovarajui nain i za sva ograniena stvarna prava, ako za njih nije to posebno odreeno zakonom niti proizlazi iz njihove pravne naravi" (1/6). Rije je o pravima koja se ostvaruju putem sudova, kada nije predvien drugi put za njihovu zatitu. : i
STVARNO PRAVO
esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari 9 0 7
Gavella
u visini prometne cijene zemljita, a uz to jo naknadu za promjenu namjene Ministarstvu poljoprivrede i umarstava (7 ZPZ). b/ Zakonom je propisana i zatita svog zemljita od poara, to se provodi posredstvom ogranienja glede paljenja suhe trave, korova i biljnog otpada na poljoprivrednom zemljitu (11 ZPZ). 8. Zakonom su postavljena i brojna ogranienja glede izvravanja prava vlasnitva na vlastitom poljoprivrednom zemljitu, kao propisi o nainu koritenja poljoprivrednog zemljita, a/ Vlasnik (odnosno ovlatenik drugog prava) je duan obradivo poljoprivredno zemljite (oranice, vrtove, vonjake, vinograde i livade) odravati sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju sprjeavanjem zakorovljenosti i obrastanja viegodinjim raslinjem (12 ZPZ). b/ Duan je obradivo poljoprivredno zemljite obraivati, pa - ako mu zemljite nije bilo obraeno u prethodnom vegetativnom periodu - nadleno tijelo vlasti moe to zemljite dati nekoj domaoj osobi u zakup (na najvie tri godine), a uz "naknadu trine vrijednosti zemljita 7 8 njegovom vlasniku" (13). c/ Vlasnik (odnosno ovlatenik drugog prava) je duan pridravati se agrotehnikih mjera koje je propisala upanijska (odnosno gradska) skuptina, da se izbjegnu tete ili smanjenje, odnosno nastupanje nemogunosti poljoprivredne proizvodnje (mjere za sprjeavanje erozije, zakorovljenosti, za odravanje kanala istima, mjere zabrane odnosno obveze uzgoja pojedinih vrsta bilja, za suzbijanje biljnih bolesti i tetnika, koritenje i unitavanje biljnih otpadaka i dr.) (15-16 ZPZ). Isto je tako duan pridravati se i mjera koje je upanijska (gradska) skuptina propisala za ureivanje i odravanje poljoprivrednih rudina 9 (ureivanje ivica i mea, odravanje poljskih putova, ureivanje i odravanje kanala, spreavanje zasjenjivanja susjednih estica, sadnju i odravanje vjetrobranih pojasa) (17 ZPZ). 2. Odluivanje o namjeni 9. Sloboda odreivanja namjene nekretnine je veoma stegnuta, to se tie odreivanja neke nepoljoprivredne namjene. Naime, namjenu poljoprivrednog zemljita doputeno je promijeniti u neku nepoljoprivrednu svrhu (npr. za graenje na tome zemljitu) samo ako je takva nova namjena predviena prostornim planom i drugim propisom, to se za to zemljite utvruje lokacijskom dozvolom
7 Odluku o davanju u zakup donosi "opinsko vijee, odnosno gradsko vijee, a za Grad Zagreb gradska skuptine ili od njih ovlateno nadleno upravno tijelo za poslove poljoprivrede, na ijem podruju se zemljite nalazi (13/2/1 ZPZ). Na temelju te odluke sklapa sa zakupnikom ugovor opinski naelnik, odnosno gradonaelnik (13/6 ZPZ). 8 Zakupac ne smije zemljite koje je tako dobio u zakup, dati u podzakup, ili na bilo kojem drugom pravnom temelju na "koritenje drugoj osobi" (14/3 ZPZ). 9 Pod pojmom rudina (ili potesa) razumije se odreeni predio poljoprivrednog zemljita u jednoj katastarskoj opini koji ini posebnu cjelinu, omeenu naravnim ili drugim granicama (npr. rijekom, potokom, kanalom, nasipom, umom i dr.), a koji redovito ima odreeni naziv pod kojim je upisan u katastru zemljita. ,: ..-..,-. = .
9 0 8 esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari
STVARNO PRAVO
Gavella
10 H
(8 ZPZ). U pravilu e za promjenu namjene svojeg poljoprivrednog zemljita vlasnik zemljita trebati i platiti naknadu Republici Hrvatskoj "zbog umanjenja vrijednosti i povrine poljoprivrednog zemljita kao dobra od interesa za Republiku" (22/1 2R2.), a na posebni raun Ministarstva poljoprivrede i umarstva. Dok naknada ne bude plaena, ne moe se dobiti graevinsku dozvolu, niti se 1 2 13 smije zapoeti s koritenjem zemljita u njegovoj novoj namjeni (26 ZPZ). Ova dunost plaanja te naknade potjee iz onog razdoblja u razvoju naeg pravnog poretka, koje prethodi Ustavu RH iz 1990, a u kojem nije vlasnik zemljita bio potpuni vlasnik svoje stvari, nego je svoju vlast na njoj u neku ruku "dijelio" s drutvom (odnosno sa subjektima koji su nastupali u ime drutva).
3. Pravna raspolaganja
10. Vlasnik poljoprivrednog zemljita u naelu slobodno pravno raspolae sa svojim poljoprivrednim zemljitem, po opim pravilima. 1 1 . Iznimno, stranci iz neke od drava nastalih na podruju bive SFRJ, ako su vlasnici poljoprivrednog zemljita, "ne mogu tim zemljitem raspolagati i optereivati ga", osim ako Vlada RH izuzme njihovo zemljite od te zabrane (62/2-3 ZPZ). Pravni poslovi koji bi bili zakljueni protivno zabrani raspolaganja i optereivanja, bili bi nitavi (62/4 ZPZ). 12. Za pravna raspolaganja poljoprivrednim zemljitem u vlasnitvu Republike Hrvatske postavljena su posebna pravila (o njima se govori neto kasnije). 4. Komasacija zemljita 1 3 . Komasacija (grupiranje) zemljita je preraspodjela zemljita na nekom podruju, koju se provodi da bi se zemljite moglo to bolje iskoritavati. Ko10 Potpuno je zabranjeno " koritenje poljoprivredno zemljite od I. do V. bonitetne klase u nepoljoprivredne svrhe", osim sasvim izuzetno, kada su ispunjene posebne zakonom odreene pretpostavke (9-10 ZPZ). 11 Osoba koja bi eljela promjenu namjene poljoprivrednog zemljita npr. radi izgradnje zgrade na njemu, duna je to prijaviti nadlenom upravnom tijelu za poslove poljoprivrede, te ishoditi lokacijsku dozvolu kojom e biti utvrena nova namjena kojoj se moe privesti poljoprivredno zemljite (21, 22/2 ZPZ). Za provoenje graenja, potrebna je uz to i graevinska dozvola, odnosno drugo odobrenje za graenje.
Visinu naknade u svakom pojedinom sluaju odreuje svojim rjeenjem tijelo upravne vlasti, nadleno za poljoprivredu (26/4 ZPZ). Visinu naknade odreuje na temelju povrine zemljita, broja bodova i vrijednosti boda, s time da vrijednost boda utvruje Vlada RH (25, 26/1-3 ZPZ).
13 Od plaanje te naknade osloboena su a/ graenja nekih objekata i poumljivanje nekih zemljita, zbog opekorisnosti nove namjene, a i b/ neki vlasnici, zbog razloga koji lee u njihovoj osobi (23 ZPZ).
12
STVARNO PRAVO
esti dio; Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari 9 0 9
Gavella
masacija zemljita se, naime, provodi grupiranjem zemljita u vee i pravilnije estice i njegovom preraspodjelom, radi ekonominijeg iskoritavanja, stvaranja povoljnijih uvjeta za razvitak poljoprivrednih naselja, osnivanja i izgradnje poljoprivrednih putova i drugih prometnica te izgradnje hidromelioracionih objekata i ureaja, kao i izvoenje drugih radova radi ureenja zemljita (za zatitu od vjetrova, klizanja zemljita, ureenja bujica i dr.). Komasacija je ureena Zakonom o komasaciji,14 a provodi je upravna vlast, postupajui pritom u posebnom upravnom postupku - komasacionom postupku, u kojem se sreuju i preureuju stvarnopravni odnosi glede komasiranog zemljita. (1-2 Z. o komasaciji). 14. Postupak komasacije pokree se zahtjevom veine vlasnika poljoprivrednog zemljita na podruju na kojem se namjerava provesti komasacija, ili drugih osoba koje su zakonom ovlatene na stavljanje toga zahtjeva (8, 43 Z. o komasaciji). Ako su ispunjene zakonom predviene pretpostavke za provoenje komasacije na odreenom podruju (5-6 Z. o komasaciji), javna je vlast ovlatena odobriti da se provede komasaciju na tom podruju - komasacionom podruju (9 Z. o komasaciji). Provoenje komasacije odobrava opinska skuptina svojim rjeenjem - rjeenjem o odobrenju komasacije, uz prethodnu suglasnost Vlade RH (49 Z. o komasaciji). Komasacija se provodi na temelju programa provoenja komasacije, koji donosi opinski skuptina (4 Z. o komasaciji). Postupak komasacije provodi opinska komasaciona komisija,15 a o albama protiv njezinih odluka odluuje republika komasaciona komisija (39-41 Z. o komasaciji). 15. Predmet komasacije su u pravilu sva zemljita na komasacionom podruju (9 Z. o komasaciji), a subjekti - svi vlasnici zemljita i nositelji ogranienih stvarnih prava na njima. U postupku komasacije sudjeluju kao stranke, pored navedenih subjekata komasacije, jo i osobe koje imaju na tim zemljitima "na zakonu zasnovan interes", a sudionici ("uesnici") postupka komasacije su i zakupci tih zemljita (3 Z. o komasaciji). 16. U postupku komasacije sve se zemljine estice na cijelom komasacionom 16 podruju ukljuuju u tzv. komasacijsku gromadu, da bi se potom tu gromadu preraspodijelilo tako da vlasnici zemljinih estica koje su unijete u tu gromadu, umjesto tih estica dobivaju novo zemljite priblino jednake vrijednosti, ali u to manjem broju estica (no takvih koje su svojom povrinom, oblikom, poloajem i dr. to pogodnije za uporabu i iskoritavanje). Da bi se to postiglo, u postupku komasacije se utvruje postojee pravno stanje na nekretninama, i - ako je to potrebno 14 15
"Narodne novine", br. 10/79, 21/84, 5/1987
Opinsku komasacionu komisiju osniva opinska skuptina, s time da je zakonom odreena struktura sastava toga povjerenstva, kao i nain odluivanja (39/1-2 Z. o komasaciji).
16
Neka se zemljita ipak ne ukljuuju u komasacionu gromadu (11-12 Z. o komasaciji). STVARNO PRAVO
910 esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari
Gavella
sreuje17 18 (15-17, 63-65 Z. o komasaciji). O postojeem pravnom stanju na nekretninama kakvo je utvreno (i eventualno sreeno) izrauje se tzv. iskaz zemljita o stanju prije komasacije, koji se potom javno izlae tako da bi na nj mogle zainteresirane osobe staviti svoje prigovore, o kojima e odluiti opinska komasaciona komisija (66-67 Z. o komasaciji). Izrauju se i projekt putne i kanalske mree te prijedlog ureenja naselja, koji se takoer javno izlau (66-70 Z. o komasaciji). Potom se odrava usmena javna rasprava radi: 1/ utvrivanja kolika e se ukupna povrina i vrijednost zemljita iz komasacione gromade a/ odvojiti za ope potrebe, b/ kolika za zajednike potrebe, a c/ kolika e se dijeliti meu sudionike komasacije, te 2/ utvrivanja naela po kojima e se sudionicima komasacije dodjeljivati nove zemljine estice (72 Z. o komasaciji).19 Prema zakljucima i naelima utvrenima na toj raspravi (i onima odreenim zakonom), izrauje se prijedlog osnove o diobi komasacione gromade (73. Z. o komasaciji). -. . , 17. Nakon toga se provodi usmena rasprava o nadiobi zemljita, na kojoj se 1/ raspravlja o prijedlogu osnove o diobi komasacione gromade te se i 2/ odluuje a/ o diobi komasacione gromade meu sudionike komasacije - naime usmeno im se nadjeljuju odreene estice iz komasacione gromade, a i b/ odluuje se o naknadama u novcu, cl o trokovima, kao i d/ o ostalim pitanjima u vezi s komasacijom (74 Z. o komasaciji).20 Time jo nije dolo do promjene dotadanjih zemljinih estica
17 U naelu je glede prava vlasnitva i drugih stvarnih prava mjerodavno pravno stanje upisano u zemljinim knjigama, a glede ostaloga (posjeda, povrine, kulture i dr.) - stvarno stanje. No, ako se "stvarno stanje u pogledu prava vlasnitva i drugih stvarnih prava .... ne podudara sa stanjem u zemljinim knjigama, a stvarno stanje nije sporno, uzet e se kao mjerodavno stvarno stanje", s time da se time ne dira u prava treih osoba (15 Z. o komasaciji). Ako postoji spor o stvarnim pravima na zemljitu, ili o posjedu, o njemu e odluiti sud, ali upravna vlast koja provodi komasaciju moe - ako bi ekanje na odluku suda znatnije oteavalo provoenje komasacije - te sporove raspraviti kao prethodno pitanje (16 Z. o komasaciji). U postupku komasacije se mogu provesti i razvrgnua suvlasnitva, urediti mee, a i ostavine raspraviti prema sporazumu stranaka (17 Z. o komasaciji).
"Odluke donesene u postupku komasacije osnova su prava vlasnitva i drugih prava na zemljitu obuhvaenom komasacijom" (17 Z. o komasaciji). Temeljna naela za diobu komasacione gromade odreuje svojim striktnim normama Z. o komasaciji u lancima 22-29. Skuptina uesnika komasacije utvrdit e uz to i dodatna "naela za osnivanje novih posjeda", prema "konkretnim okolnostima", s time da ta ne mogu biti u suprotnosti s odredbama Z. o komasaciji, dakle niti s njegovim odredbama o naelima za diobu (30 Z. o komasaciji). Zakon odreuje da nadioba zemljita treba biti takva 1/ da "svaki uesnik komasacije dobiva za zemljite obuhvaeno komasacijom novo zemljite u to manje estica, u jednakoj vrijednosti, uz odbitak vrijednosti zemljita za ope potrebe i zajednike potrebe naselja odnosno uesnika komasacije, i to po mogunosti na poloaju pretenog dijela svog zemljita i koliko je mogue jednake kulture kao to je zemljite koje je unio u komasacionu gromadu"; 2/ da treba "voditi rauna da svaki uesnik komasacije dobije to vie zaokrueno zemljite, u to prikladnijem obliku za iskoritavanje i sa osiguranim pogodnim pristupom"; 3/ da - ako je to zbog objektivnih okolnosti potrebno - ukupna vrijednost zemljita koje sudionik komasacije dobiva iz komasacione gromade moe biti i manja od one koju je unio u gromadu, ali "ne moe biti manja od 80%, niti vea od 120% od ukupne vrijednosti zemljita unesenog u komasacionu gromadu, STVARNO PRAVO esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari 911
20 19
18
Gavella
i njihovog pravnog statusa, nego se na temelju rezultata rasprave o nadiobi sastavljaju novi planovi koji prikazuju nadijeljene (nove) zemljine estice, te se izrauju iskazi zemljita o stanju poslije komasacije (dakle kakvo e biti nakon komasacije), a zatim se na terenu obiljeavaju nadijeljene estice (75 Z. o komasaciji). Iskazi zemljita o stanju poslije komasacije i pregledni planovi nadijeljenih estica javno se izlau, da bi sudionici komasacije mogli staviti prigovore na nadiobu stave li ih, o tim e prigovorima svojim zakljukom odluiti opinska izborna komisija (76 Z. o komasaciji). U skladu s ishodom usmene rasprave o nadiobi te sa zakljukom donesenim povodom prigovora na nadiobu, komasaciona komisija donosi rjeenje o komasaciji. Komisija tim svojim rjeenjem utvruje 1/ koje zemljite je svaki pojedini od sudionika komasacije unio u komasacionu gromadu, 2/ koje mu je zemljite iz nje dodijeljeno, 3/ koje jo zemljite pojedini sudionik ima na komasacionom podruju (a nije predmet komasacije), 4/ kome pripada pravo na naknadu u novcu i koliku, 5/ odluuje o teretima, slunostima i ogranienjima prava vlasnitva,21 6/ odluuje o nadiobi nove putne i kanalske mree, te 6/ odluuje o trokovima (78-80 Z. o komasaciji). Protiv toga rjeenja je dozvoljena alba, kojom je mogue pobijati sve izvrene radnje, a i zakljuke o prigovorima koji su prethodili donoenju rjeenja o komasaciji (81 Z. o komasaciji). 18. Kada rjeenje o komasaciji postane konano u postupku komasacije, to je odluka vlasti na temelju koje se izvorno stjee pravo vlasnitva novih, nadijeljenih estica (a pravo vlasnitva ranijih prestaje propau objekta), a i stjee ograniena stvarna prava na njima (dotadanja prava prestaju propau objekta). Dakako, na temelju tog rjeenja nastaju i prava na naknadu u novcu onima koji su iz kornasacione gromade dobili zemljita u manjoj vrijednosti nego to su u nju unijeli. Zemljinoknjinom sudu se po slubenoj dunosti dostavlja pravomono rjeenje o komasaciji, koji je on duan hitno provesti u zemljinim knjigama (88 Z. o komasaciji). 22 19. Posjedovanje nadijeljenih estica ureuje se u pravilu jo prigodom njihovog obiljeavanja na terenu (dakle nakon usmene nadiobe zemljita, a prije donoenja rjeenja o komasaciji). Opinska komasaciona komisija donosi pisani zakljuak o uvoenju uesnika komasacije u posjed (83 Z. o komasaciji), pa odreeni
osim u sluaju plaanja trokova komasacije zemljom"; 4/ da se "razlika vrijednosti.. naknauje u novcu iz sredstava komasacione gromade" (22 Z. o komasaciji); 5/ da se protiv volje sudionika komasacije njemu ne smije nadijeliti zemljite na takvom poloaju da bi zbog toga "morao bitno preurediti svoje specijalizirano gospodarstvo" (28 Z. o komasaciji) i 6/ da treba onim poljoprivrednicima koji su trajnije udruili svoj rad i poljoprivredno zemljite u zadruge i si. omoguiti "u cilju ekonominijeg iskoritavanja, to povoljniji razmjetaj nadijeljenog zemljita" (29 Z. o komasaciji). 21 "Slunosti, tereti i ogranienja prava vlasnitva, koji nakon podjele komasacione gromade uesnicima komasacije vie nisu potrebni, prestaju i briu se, a ako je to potrebno s obzirom na novu raspodjelu zemljita iz komasacione gromade, mogu se osnovati nove slunosti, tereti i ogranienja prava vlasnitva" (35 Z. o komasaciji).
22
O trokovima komasacije odluuje se posebno (92-112 Z. o komasaciji). STVARNO PRAVO
Gavella
lan te komisije na temelju toga zakljuka predaje svakom pojedinom uesniku posjed nadijeljenih mu estica, a i pokazuju mu se mee tih estica (83, 84/1 Z. o komasaciji).23 Jedino, ako za to postoje opravdani razlozi, moe opinska komasaciona komisija za dio zemljita u naselju,tili za pojedine graevinske objekte, odgoditi predaju zemljita u posjed do pravomonosti rjeenja o komasaciji (84/3 Z. o komasaciji). Onaj koji prima posjed treba najkasnije tada isplatiti naknadu u novcu koju duguje (no, to mu moe biti i odgoeno ne neki rok, ali ne dui od jedne godine) (85 Z. o komasaciji).
B. Posebno o izvravanju prava vlasnitva Republike Hrvatske

2 0 . Republika Hrvatska ima veoma mnogo poljoprivrednog zemljita u svojem vlasnitvu. Na razliitim pravnim temeljima ona je postala vlasnikom toga zemljita. Naelo je da Republika Hrvatska pravno raspolae poljoprivrednim zemljitem u svojem vlasnitvu po opim propisima o pravnom raspolaganju nekretninama, osim ako je ZPZ drukije odredio (28/1 ZPZ ). Po tom se naelu na Dravu kao vlasnika poljoprivrednog zemljita odnosi na odgovarajui nain ono to je odreeno za sve vlasnike takvog zemljita, ali postoje i neke posebnosti odreene normama ZPZ. Njima je Drava u ulozi javne vlasti - zakonodavca, ograniila samu sebe kao vlasnika poljoprivrednog zemljita, glede pravnog raspolaganja tim zemljitem. 1. Davanje koncesije i davanje u zakup
Literatura: Borkovi, /.: Pravna priroda koncesije, Zbornik radova PF u Splitu, 1991; uvela, M.\ Koncesije, u Godinjak 3 - Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1996; Pavlovi, .: Koncesije u hrvatskom gospodarskom pravu, Odvjetnik, 1959, 9-10
2 1 . Republika Hrvatska moe poljoprivrednim zemljitem u svojem vlasnitvu raspolagati tako da 1/ glede nekog odreenog zemljita dade koncesiju odreenoj osobi, ili 2/ da neko odreeno zemljite dade u zakup odreenoj osobi. Na 24 koncesije se primjenjuju posebne odredbe Zakona o koncesijama, a na zakup obveznopravna pravila o zakupu, u jednom i drugom sluaju - ako nije glede koncesije odnosno glede zakupa na poljoprivrednom zemljitu neto posebno odredio ZPZ. Korisnik koncesije (koncesionar), a isto tako i zakupnik, moe biti, kako domaa tako i strana osoba, fizika ili pravna (29/1 i 35/1 ZZK). 2 2 . Koncesija (lat. concessio, doputenje) je poseban pravni institut, ija je pravna narav sporna, ali je nesumnjivo da je to pravni akt sui generis, koji je usmjeren prema nastanku odnosa izmeu davatelja koncesije i koncesionara, kojim bi ovaj uz naplatu stekao a/ pravo gospodarskog koritenja prirodnog bogatsta23 Posebnim su pravilima odreena neka prava prijanjeg vlasnika glede jo n e u b r a n i h plodova, glede stabala koja se mogu posjei i glede predaje zgrada (84/2, 86-87 Zakona o komasaciji). ;..-.. --J, >..-, , .-. ; ' ; 24
"Narodne novine", br. 89/92 esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari 9 1 3
STVARNO PRAVO
Gavella
va te drugih dobara za koje je zakonom odreeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, b/ pravo obavljanja djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku te c/ pravo izgradnje i koritenja objekata i postrojenja potrebnih za obavljanje tih djelatnosti (1/1 Zakona o koncesiji). Sam odnos nastaje na temelju ugovora koji se zakljuuje poto je prethodno donesena odluka o koncesiji, a odluku o koncesiji se donosi nakon provedenog javnog natjeaja ili javnog prikupljanja ponuda.25 Odluku o koncesiji za koritenje poljoprivrednog zemljita u vlasnitvu drave donosi Vlada Republike Hrvatske (31/6 ZPZ), a potom na temelju te odluke sklapaju ugovor o koncesiji ministar poljoprivrede i umarstva s jedne te podnositelj ponude, s druge strane (32/1 ZPZ). Za valjanost toga ugovora potrebno je da on ima pisani oblik (32/2 ZPZ). Na temelju toga ugovora nastaje pravni odnos izmeu Republike Hrvatske kao vlasnika poljoprivrednog zemljita i koncesionara, a sa ovlastima koje ugovornim stranama daje sadraj toga ugovora i odredbe zakona. Striktnim zakonskim normama je odreeno da se prava i obveze korisnika koncesije (koncesionara) ne mogu prenijeti na drugu osobu (31/7 ZPZ), niti korisnik koncesije moe dati poljoprivredno zemljite u zakup ili u potkoncesiju (29/3 ZPZ). Minimalni i maksimalni rokovi trajanja toga odnosa odreeni su zakonom (29 ZPZ), ali Ministarstvo poljoprivrede i umarstva moe u ime Republike Hrvatske otkazati taj ugovor i ranije, pod zakonom odreenim pretpostavkama (34 ZPZ). Ugovorom o koncesiji nastaje, dakle, ugovorni odnos, a ne stvarno pravo za korisnika koncesije. 2 3 . Poljoprivredno zemljite u vlasnitvu drave mogue je dati i u zakup (35/1 ZPZ). Radi davanja u zakup provodi se takoer javni natjeaj, odnosno javno prikupljanje ponuda (40a - 40 b). 26 Odluku o zakupu (o izboru najpovoljnije ponude) donosi Komisija koju pri upaniji osnuje Vlada RH (36/2). Na temelju te odluke zakljuuje se ugovor o zakupu. Zakljuuju ga upan i podnositelj ponude (40a/ll ZPZ). Ugovorni odnos ima sadraj koji je ugovoren, odnosno koji je odreen opim propisima o zakupu, s time da je striktnom normom ZPZ iskljuena mogunost davanja poljoprivrednog zemljita u podzakup (35/3 ZPZ). Ugovor o zakupu sklapa se na rok od 3 do 10 godina, ali ga je mogue u ime Republike Hrvatske i ranije otkazati, pod pretpostavkama pod kojima je mogue otkazati i koncesiju (37/3 ZPZ).
Prednost pri dodjeli koncesije ima pod istim uvjetima pravna i fizika osoba koja je dosadanji korisnik tog poljoprivrednog zemljita (31/5 ZPZ). 26 Zakonom su za fizike osobe - prije svega za hrvatske branitelje, ali i za prognanike, povratnike i izbjeglice, predviene pogodnosti kod ocjene koja je ponuda najpovoljnija (40a//6 ZPZ). U sluaju da ima vie takvih osoba, prednost u natjeajnom postupku imat e hrvatski branitelj (40a/7). 9 1 4 esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari STVARNO PRAVO
25
Gavella
2. Otuenje a) Naplatno otuenje (1) Prodaja 2 4 . Poljoprivredno zemljite u vlasnitvu drave prodaje se javnim natjeajem. Odluku o izboru najpovoljnije ponude donosi Ministarstvo poljoprivrede i umarstva. Potom e na temelju te odluke sklopiti ugovor o prodaji upan i kupac, pa e kupac na temelju tog ugovora stei pravo vlasnitva na poljoprivrednom zemljitu ispunjenjem i svih ostalih pretpostavaka za stjecanje vlasnitva na temelju pravnoga posla. 2 5 . Iznimno, ako su ispunjene pretpostavke koje zakon za to trai, prodat e se dravno poljoprivredno zemljite po propisanoj poetnoj cijeni (bez nadmetanja glede visine cijene) takvoj osobi koja je hrvatski branitelj, odnosno povratnik i izbjeglica (40a/6-7). Kupac e na temelju ugovora o toj prodaji (ako se ispune sve pretpostavke za stjecanje prava vlasnitva na temelju pravnoga posla) stei pravo vlasnitva poljoprivrednog zemljita koje je kupio, ali e to pravo vlasnitva stei ogranieno glede mogunosti raspolaganja tim zemljitem - ogranienje e trajati 10 godina od dana sklapanja ugovora o prodaji (40a/9 ZPZ). Vlasniku koji je na temelju takvog ugovora kupio zemljite, zabranjena su kroz to vrijeme sva a/ stvarnopravna raspolaganja tim kupljenim zemljitem, a i b/ obveznopravna; osim to e moi davati to zemljite u zakup, ali samo uz prethodnu suglasnost Ministarstva poljoprivrede i umarstva (40a/8 ZPZ). 2 6 . Republika Hrvatska moe svoje poljoprivredno zemljite prodati - umjesto javnim natjeajem - "izravnom pogodbom" i to po propisanoj poetnoj cijeni (40b ZPZ). Po toj ga cijeni moe prodati, ako je kupac osoba koja je investitor za izgradnju objekta ili za izvoenje radova na tom poljoprivrednom zemljitu, a dokae da je utvren interes Republike Hrvatske za izgradnju tog objekta ili za izvoenje tih radova na tom zemljitu. I u takvom e sluaju kupac stjecati pravo vlasnitva ispunjenjem pretpostavaka koje se i inae trae za stjecanje vlasnitva nekretnine na temelju pravnoga posla. (2) Zamjena 2 7 . Poljoprivredno zemljite u vlasnitvu drave moe ona zamijeniti sa zemljitem u vlasnitvu domaih osoba, fizikih i pravnih (40/1 ZPZ). Vlada RH moe, naime, u sluajevima koji su u vezi s provedbom posebnih zakona (o izvlatenju, o komasaciji i si.), svojom odlukom odobriti zamjenu poljoprivrednog zemljita (40/6 ZPZ). Na temelju te odluke sklopit e se ugovor o zamjeni, a onda e na temelju toga ugovora stjecati vlasnitvo predmeta zamjene i jedna i druga strana ispunjenjem pretpostavaka za stjecanje prava vlasnitva na temelju pravnog posla. b) Besplatno otuenje 2 8 . Republika Hrvatska moe neko svoje poljoprivredno zemljite darovati domaim pravnim i fizikim osobama (40/1), ali ne i stranim osobama. Odluku o
Gavella
darovanju donosi Vlada RH. Na temelju te odluke sklapa se potom darovni ugovor, a na temelju toga ugovora e se stjecati pravo vlasnitva ispunjenjem pretpostavaka za stjecanje toga prava na temelju pravnog posla. Daroprimac e na tom temelju stei pravo vlasnitva uz ogranienje glede prava raspolaganja tim dobivenim zemljitem, koje e ogranienje trajati 10 godina od sklapanja ugovora o darovanju (40/5 ZPZ). Vlasniku su kroz to vrijeme zabranjena sva stvarnopravna raspolaganja dobivenim zemljitem, a i obveznopravna; jedino je mogue da dade i to zemljite nekome u zakup, no za to mu treba prethodna suglasnost Ministarstva poljoprivrede i umarstva (40/4 ZPZ). 3. Ostala stvarnopravna raspolaganja 2 9 . Republika Hrvatska moe osnovati slunost plodouivanja bez naknade, na vrijeme od 30 godina (39/1 ZPZ) u korist fizikih osoba - socijalno ugroenih sudionika domovinskog rata, poginulih i izbjeglih osoba, pod pretpostavkom da su hrvatski dravljani (39/2 ZPZ). Odluku o osnivanju slunosti plodouivanja donosi Ministarstvo poljoprivrede i umarstva (39/3). Slunost se stjee na temelju te odluke. 3 0 . Postavlja se pitanje, moe li Republika Hrvatska stvarnopravno raspolagati svojim poljoprivrednim zemljitem i inae, optereivati ga slunostima, stvarnim teretima, pravom graenja i zalonim pravom? Smatramo da bi odgovor trebao biti pozitivan, jer je naelo da "Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnog prava koje su nositelji prava vlasnitva, imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak poloaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije to drugo odreeno" (35 ZV). Zato - ako zakonom nije to drugo odreeno - pravo vlasnitva koje pripada Republici Hrvatskoj nju ovlauje, kao i svakog vlasnika da sa svojom stvari, pa tako i sa svojim poljoprivrednim zemljitem, ini to ga je volja te da svakoga drugoga od toga iskljui, ako to nije protivno tuim pravima i zakonskim ogranienjima (30/1 ZV).
V. Osobitosti glede prava slunosti

3 1 . Na poljoprivrednom zemljitu privatnom ili dravnom, mogue je osnovati slunost po opim pravilima o osnivanju slunosti. Uz to, ako je to zemljite obuhvaeno hidromelioracionim sustavom, tada je slunost mogue osnovati odlukom upravne vlasti, naime upanijske (odnosno gradske) skuptine (18/1-2), ako je to potrebno radi dovoenja i odvoenja voda (18 ZPZ). Za osnivanje takve slunosti duni su platiti naknadu oni u iju je korist ta slunost osnovana, a ta se naknada i njezina visina odreuju odgovarajuom primjenom pravila o izvlatenju (18/4 ZPZ).
STVARNO PRAVO
Gavella
GLAVA 25. Posebno pravno ureenje za ume
Glava 25.
Posebno pravno ureenje za ume

i. Pravni izvori i knjievnost u nas
1. Posebno pravno ureenje za ume ureeno je normama Zakona o umama ("Narodne novine", br. 52/90 - pro. tekst, 5/91,9/91, 61/91,14/93). Opa pravila o stvarnim pravima iz ZV primjenjuju se podredno, ako i ukoliko nisu u suprotnosti s posebnim normama Zakona o umama (ZS).
Literatura: Sajovic, B.: O pravima na poljoprivrednim i umskim zemljitima, Naa zakonitost, 1984, 10-11, 1146-1152; Babac, B:. Zemljino-gospodarski poredak i razvoj (I. dio) - Pojmovne odrednice i oblikovanje zemljino-gospodarskog poretka u nas, Zbornik PF Zagreb, 1988, 3, 375-404; Babac, B.: Zemljino-gospodarski poredak i razvoj (II. dio) - Poljoprivredna ekonomska politika, samoinovacija i ekoloka odgovornost, Zbornik PF Zagreb, 1988, 5, 627-658
II. Predmet
2. Od nekretnina koje lee na podruju Republike Hrvatske, predmet su posebnog pravnog ureenja za ume sljedee: 1/ ume, tj. zemljita obrasla umskim drveem na povrini veoj od 10 ari1 i 2 / umska zemljita, a/ na kojima se uzgaja uma (bez obzira na povrinu) i b/ zemljita koja su zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviena kao najpovoljnija za uzgajanje uma (4 ZS). Sto je uma i umsko zemljite, odreeno je, dakle, svojim naravnim osobinama - kulturom biljaka izraslih na povrini zemljita, odnosno svojom funkcijom. 3. Kako je prema odredbama ZPZ u naelu svako zemljite koje bi se moglo privesti poljoprivrednoj proizvodnji tretirano kao poljoprivredno zemljite, to je veoma vano pojmovno odreenje uma i umskih zemljita, kako bi se razgraniilo primjenu dvaju posebnih pravnih ureenja - onoga za poljoprivredna zemljita i ovoga za ume. Stoga lanak 4. ZS definira ume i umska zemljita koja su podvrgnuta posebnom pravnom ureenju za ume, a za sluaj sumnje ili spora je li neko zemljite, obraslo umskim drveem uma ili nije, kao i sumnje ili spora je li neko zemljite umsko ili nije - odluku e o tome donijeti poglavarstvo opine na kojem se zemljite nalazi (odnosno Vlada RH - ako se ono nalazi na podruju vie opina) (4/4 Z).
umom se ne smatraju odvojene skupine umskog drvea na povrini do 10 ari, umski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima (4/2 Z).
STVARNO PRAVO esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari 917
1
GLAVA 25. Posebno pravno ureenje za ume Gavella
III. Osobe
4. Nositelji prava vlasnitva na umama i umskim zemljitima mogu biti fizike i pravne osobe. Glede stranaca ne postoje u tom pogledu posebna ogranienja; pod pretpostavkama pod kojima stranci mogu stei i imati vlasnitvo nekretnina uope (354358), oni mogu stei i imati u svojem vlasnitvu ume, kao i umska zemljita. 5. Republika Hrvatska je po sili zakona vlasnik svih uma i umskog zemljita na podruju Republike Hrvatske, koja nisu ni u ijem tuem vlasnitvu (16/1 ZS). Ovakva podjela na ume i umska zemljita u vlasnitvu Republike Hrvatske s jedne strane, te ume i umska zemljita u vlasnitvu drugih pravnih subjekata, s druge, potjee iz nekadanje dvojnosti pravnih ureenja za stvari u drutvenom vlasnitvu i za stvari u privatnom vlasnitvu ("stvari na kojima postoji pravo vlasnitva", kako se to tada nazivalo).
IV. Osobitosti glede prava vlasnitva uma

A. 1. Uope o izvravanju prava vlasnitva na umama Izvravanje prava vlasnitva i posljedice neizvravanja
6. Izvravanje prava vlasnitva na umama i tzv. umskim zemljitima podvrgnuto je brojnim, veoma velikim ogranienjima. Sume i umska zemljita proglaena su za dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, koja imaju njezinu posebnu zatitu (1/1 ZS). Stoga vlasnici (i ovlatenici drugih prava) mogu ume i umska zemljita rabiti i iskoritavati na nain odreen zakonom, a za ogranienja kojima su time podvrgnuti trebala bi im zakonom biti odreena naknada (52/2 Ustava RH). Nain na koji ih oni trebaju rabiti i iskoritavati zadovoljavajui i interes Republike Hrvatske, dakle ogranienja kojima su oni podvrgnuti radi Interesa Republike Hrvatske, odreen je Zakonom o umama (1/2 ZS). Tim su zakonom propisana ogranienja uporabe i iskoritavanja uma i umskog zemljita, kako ona koja nalau vlasniku (i ovlateniku drugog prava) neka trpljenja ili proputanja tako i ona koja mu nareuju neka injenja. Osobito teka ogranienja vlasnikove pravne vlasti postoje glede onih uma koje su proglaene a/ zatitnom umom (5/3, 6/1-3 Z),2ili b/ umom posebne namjene (5/4, 6/4-6 Z).3 Stoga oni ija je "Zatitne ume slue prvenstveno kao zatita zemljita, vodnih tokova, erozionih podruja, naselja, gospodarskih i drugih objekata i druge imovine" (5/3 Z). umu proglaava zatitnom opinska skuptina (6/1 ZS). 3 umu s posebnom namjenom za znanstvena istraivanja, za nastavu i za potrebe utvrene posebnim propisima proglaava Ministarstvo poljoprivrede i umarstva, a na prijedlog zainteresiranih znanstvenih organizacija, odnosno drugih pravnih osoba (6/4 Z); umu s posebnom namjenom za obranu Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane (poto pribavi miljenje Ministarstva poljoprivrede i umarstva); umu s posebnom namjenom za odmor i rekreaciju - opinska skuptina (6/6 Z). ...,.,. .' /
9 1 8 esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari STVARNO PRAVO
2
Gavella
uma proglaena zatitnom umom, odnosno umom, s posebnom namjenom, imaju pravo na naknadu u iznosu za koji su im umanjeni prihodi iz te ume, odnosno za koliko su im poveani trokovi njezinog uzdravanja (60 ZS). A i inae, ako Z i nije odredio naknadu za ogranienja koja namee, to ne iskljuuje mogunost da pravo na naknadu ipak postoji na temelju opih propisa iz lanka 33. ZV.4 Izvravanje odredbi ZS pod nadzorom je upravne vlasti (opinskih tijela uprave nadlenih za poslove umarstva i Ministarstva poljoprivrede i umarstva, tj. Republikog umarskog inspektorata - 75-81 ZS), te kaznenoj odgovornosti za privredne prijestupe i prekraje (82-89 Z). 7. Izvravanje prava vlasnitva na umama je zakonom ogranieno time to je uope propisano jedinstveno i trajno (plansko) upravljanje umama i umskim zemljitima na podruju Republike Hrvatske, radi njihovog gospodarenja.5 U tom je cilju ustanovljeno umskogospodarsko podruje Republike6 koje se dijeli na gospodarske jedinice, a one na odjele i odsjeke (13-14 ZS). Sumama i umskim zemljitem na umskogospodarskom podruju gospodari se na temelju umskogospodarske osnove podruja, koju "donosi" iavno poduzee u vlasnitvu Republike Hrvatske: "Hrvatske ume", a odobrava Ministarstvo poljoprivrede i umarstva |29-31 ZS). U skladu s tom umskogospodarskom osnovom podruja - a uz suglasnost s Ministarstvom poljoprivrede i umarstva - a/ odreuju "Hrvatske ume" osnove gospodarenja za sve svoje gospodarske jedinice; b/ ostale pravne osobe koje gospodare umama i umskim zemljitima, donose svaka svoj program za gospodarenje umama kojima gospodare, dok c/ za ume u privatnom vlasnitvu - program gospodarenja donose takoer Hrvatske ume (32-36 ZS).7 Na temelju toga se po4 Pravo na Ustavom predvienu naknadu (52/2 Ustava RH), pripada vlasnicima na temelju odredbe lanka 33. stavak 3. ZV, a time i nositeljima svih ostalih ogranienih stvarnih prava (1/6). Rije je o pravima koja se ostvaruju putem sudova.
Z opisuje djelatnosti od kojih se sastoji gospodarenje umama i umskim zemljitima, to je takoer ostatak iz doba kada se stvari u drutvenom vlasnitvu povjeravalo na koritenje drugim subjektima, pa je trebalo ovakvim propisom odrediti sadraj njihovih prava i dunosti glede tih stvari. Gospodarenje umama i umskim zemljitima na kontinentalnom podruju okrenuto je u prvom redu njihovom ekonomskom iskoritavanju - eksploataciji i reprodukciji. Zakon odreuje da gospodarenje na tom podruju obuhvaa osobito:" 1. jednostavnu i proirenu bioloku reprodukciju uma; 2. iskoritavanje uma i umskih zemljita, nasada i sporednih umskih proizvoda (plodina, ljekovitog bilja, humusa, mahovine i dr.), vaenje pijeska, kamena i ljunka te transporte umskih proizvoda; 3. koritenje opekorisnih funkcija uma, 4. izgradnju i koritenje umskih prometnica i drugih objekata u svrhu gospodarenja umama " (8 ZS). Naprotiv, gospodarenje umama i umskim zemljitima na podruju kra "zasniva se, preteno, na koritenju njihovih opekorisnih funkcija" (71/1 Z).
6 umskogospodarsko podruje obuhvaa sve ume i umska zemljita koja su unesena u Popis uma i umskog zemljita umskogospodarskog podruja, ako nisu iz njega izdvojena u posebno propisanom postupku izdvajanja (15 Z), koji je po svojoj pravnoj naravi izvlatenje (eksproprijacija) - nakon to u nas vie nema drutvenog vlasnitva. 7 Razlika koju glede slobode kreiranja vlastitog programa za gospodarenje postoji izmeu poduzea i ostalih vlasnika, ostatak je nekadanje podjele na stvari u drutvenom i u privatnom vlasnitvu. Pravila o tome da nekim umama i umskim zemljitima mogu gospodariti pravne
STVARNO PRAVO
esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari
919
Gavella
tom izrauju razvojni planovi (dugoroni i srednjoroni), a i godinji planovi gospodarenja za narednu godinu (33 Z). Gospodarenje umama i umskim zemljitima trebalo bi se odvijati u tim okvirima. Vlasnici su duni gospodariti umama i umskim zemljitima u skladu s programom za gospodarenje umama, pa ako ne izvre radnje predviene tim programom, poduzee "Hrvatske ume" je ovlateno obaviti to umjesto njih (36 Z). 8. Izvravanje prava vlasnitva na umama i umskim zemljitima veoma je ogranieno i brojnim posebnim ogranienjima. Postoji cijeli niz dunosti vlasnika uma i umskog zemljita,8 koje im neposredno nalae Zakon, odnosno nalae mu ih na temelju zakona (i podzakonskih akata) tijelo upravne vlasti nadleno za poslove umarstva. Ako vlasnik zemljita ne bi postupi po tome - mjere koje je to tijelo naredilo, provest e ono samo, ili pravna osoba koju ono ovlasti, a na troak vlasnika (11-12 Z). Zakonom je propisana zatita uma - zabranjeno je pustoenje uma, krenje i tzv. ista sjea ume, ali i brojne druge aktivnosti kojima bi se inae moglo rabiti ume i umska zemljita (npr. odsijecanje grana, dijelova grana, paa, brst, irenje, skupljanje i odvaanje unja, mahovine, umskih plodova i drugih sporednih umskih proizvoda; iskoritavanje humusa, gliae, pijeska, ljunka i kamena; smolarenje) (44 Z). Ipak, neke takve aktivnosti mogu biti dozvoljene opim aktom poduzea za ume ("Hrvatskih uma", odnosno drugog poduzea koje gospodari umom), a za ume u privatnom vlasnitvu - na temelju opeg akta opinske skuptine ili tijela koje ona odredi (45 Z). Postoji dunost osigurati zatitu uma od protupravnog prisvajanja, koritenja i drugih protupravnih radnji, dunost poduzimanja mjera potrebnih za zatitu od poara, dunost ureenje mree prosjeka i odravanja tih prosjeka, dunost postavljanja osmatranica i osiguravanja umskoga reda (49 Z). U umama je u naelu zabranjeno graenje (osim objekta potrebnih za gospodarenje umom i onih odreenih prostornim planom) (48 Z), zabranjeno je loenje otvorene vatre (51 Z). Itd. 9. to se tie koristi od uma i umskih zemljita, situacija je sljedea. One, naravno, pripadaju vlasniku. No, stabla se u umi smiju sjei tek poslije njihovog odabiranja i obiljeavanja - tzv. doznake stabala, koju se provodi u skladu s godinjim planom gospodarenja donijetim za tu godinu (41/1). Drvo i grane9 posjeeosobe - tijela dravne uprave i druge pravne osobe (16/3 Z), oigledno su ostatak iz doba kada se na drutvenim nekretninama za takve pravne osobe osnivalo pravo upravljanja, odnosno pravo koritenja i raspolaganja. Slijedei istu logiku, postavljena su glede njih posebna pravila za donoenje programa za gospodarenje (razliita od onih koja vrijede za vlasnike). Z slijedi logiku negdanje vievrsnosti vlasnitva, pa kae: "pravne osobe koje gospodare umama i vlasnici uma" (11 Z), kao da jo u naem pravnom poretku postoje, s jedne strane, pravne osobe kojima je dano da gospodare umama u drutvenom vlasnitvu, a s druge - vlasnici uma. 9 Doznaivanje stabala u naelu obavljaju "Hrvatske ume" (jedino u umama u vlasnitvu pravnih osoba, mogle bi i te osobe obavljati doznaku). "U umama na kojima postoji pravo vlasnitva, doznaka i sjea stabala i grana obavlja se na osnovi dozvole za sjeu, koju na zahtjev vlasnika ume izdaje Poduzee za ume, u skladu s godinjim planom gospodarenja (planom sjee)" (41/4 Z) 9 2 0 esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari STVARNO PRAVO
8
Gavella
ne u umi i izvan ume mogu se izvesti, prevoziti, primiti na otpremu, preradu ili pohranu, kao i prodavati odnosno kupovati, jedino ako su igosani i ako je za drvo 10 izdana popratnica (54/1). Postoje restrikcije i glede nekih daljnjih koristi od ume - vlasnik ume smije u svojoj umi napasivati stoku te skupljati i odvoziti suanj, mahovinu i druge sporedne umske proizvode, jedino "pod uvjetima i na nain odreen programom za gospodarenje umama" (46 Z). 2. Odluivanje o namjeni 10. Sloboda odreivanja namjene je veoma stegnuta. Naime, vlasnik u naelu ne smije svoju umu iskriti, niti provesti tzv. istu sjeu ume (44/2 Z). Iznimno od tog naela, krenje, odnosno istu sjeu ume, mogla bi dozvoliti opinska skuptina, ali jedino: 1/ u svrhu promjene vrste drvea, sastojinskih oblika ume; podizanja plantaa, ili podizanja objekata koji slue u umskoj proizvodnji (kao rasadnici, umske prometnice, prosjeci, umsko-graevinski objekti, lovni objekti i si.); n 2/ u svrhu privoenja zemljita drugoj kulturi u "opem interesu" (interesu Republike Hrvatske), 3/ u svrhu zadovoljavanja interesa sigurnosti ili obrane zemlje; 4/ u svrhu provedbe plana prostornog ureenja ili graenja objekata koji se prema posebnom zakonu mogu graditi izvan graevinskog podruja i 5/ u svrhu graenja objekata ili izvoenja radova namijenjenih zatiti od poplava ili privoenja drugoj kulturi, koja bi davala veu korist drutvenoj zajednici (47/1 Z). No, i kada je krenje, odnosno ista sjea ume, provedena na temelju dozvole opinske skuptine, ali nije u roku od tri godine zemljite privedeno namjeni radi koje je to obavljeno, tada je "korisnik .. duan izvriti poumljavanje odnosnog zemljita u roku koji odredi opinska skuptina" (47/2 Z). 1 1 . Ne samo da vlasnik u naelu ne smije svoju umu iskriti, odnosno provesti istu sjeu, kako bi promijenio namjenu svoje nekretnine, nego je duan poumljivati paljevine, povrine na kojima nije uspjelo pomlaivanje i povrine na kojima je izvreno pustoenje, bespravna ista sjea i bespravna sjea rijetkih vrsta drvea (11 Z).12 Time mu je uskraena mogunost da zemljite koje je bilo pod umom, ali to faktino vie nije, namijeni neemu drugome. 12. Vlasnik ne moe slobodno odrediti namjenu niti umskom zemljitu, dakle zemljitu na kojem dodue nema ume, niti je ona postojala, ali je ono zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja bilo predvieno kao najpovoljnije za uzgajanje uma. Naime, u pravilu ga ne moe namijeniti za neto to zahtijeva
10 igosanje drveta i grana te izdavanje popratnica obavljaju u naelu "Hrvatske ceste" (jedino za one ume kojima gospodari pravna osoba, obavlja to ta pravna osoba) (54 Z).
Dozvola opinske skuptine nije potrebna za zahvate odreene umskogospodarskom osnovom podruja, osnovom gospodarenja gospodarskom jedinicom, ili programom za gospodarenje umama ( 47/1/1 Z).
12 Rok u kojem je to duan uraditi odreuje tijelo opinske uprave nadleno za poslove umarstva, ako taj rok ve nije odreen umskogospodarskom osnovom podruja, osnovom gospodarenja jedinicom, odnosno programom za gospodarenje.
11
STVARNO PRAVO
Gavella
izgradnju nekog objekta, jer "u umi i umskom zemljitu mogu se graditi samo objekti potrebni za gospodarenje umom, kao i objekti koji su predvieni prostornim planom" (48/1 Z). A prostornim se planom opine moe odrediti da se u umi, ili na umskom zemljitu, izgrade objekti "za potrebe infrastrukture, sporta, rekreacije, lova, obrane Republike Hrvatske", ali i to - samo ako iz tehnikih ili gospodarstvenih razloga nije mogue planirati ih izvan ume, odnosno izvan umskog zemljita (48/3 ZS). 3. Pravna raspolaganja 1 3 . Pravna raspolaganja umama i umskim zemljitima u naelu su slobodna - u naelu su ume i umska zemljita otuiva i nasljediva. Na temelju pravnih poslova svojeg vlasnika, mogu se i opteretiti ogranienim stvarnim pravima. No, temeljem izriitog pripisa to naelo ne djeluje glede zemljita u dravnom vlasnitvu, to bi moglo predstavljati ozbiljan problem u trino organiziranom gospodarstvu, to vei to su veoma veliki kompleksi uma i umskih zemljita u vlasnitvu Republike Hrvatske. 4. Izvlatenje i komasacija 14. uma, odnosno umsko zemljite, mogu u interesu Republike Hrvatske vlasniku 1/ biti oduzeti potpunim izvlatenjem, a i 2/ njegovo pravo vlasnitva moe biti ogranieno prisilnim a/ osnivanjem slunosti (radi izgradnje vodovoda, kanalizacije, plinovoda, elektrinih vodova i si.), ili b/ zakupa.13 Mogue je u postupku izvlatenja i odrediti c/ privremeno zauzimanje zemljita za prijevoz i smjetaj umskih proizvoda, "ako to nije mogue obaviti na drugi nain ili bi drugi nain bio nerazmjerno skuplji" (62/1 Z). Mogue je nadalje i c/ proglaenje ume za zatitnu umu (5/3, 6/1-3 Z),14 i d/ proglaenje ume za umu s posebnom namjenom, u kojim sluajevima vlasniku (i ovlatenicama prava na toj umi) takoer pripada pravo na naknadu. 15. Glede uma i umskog zemljita moe se provesti komasacija. Komasacija se provodi po odredbama Zakona o komasaciji.15 Z izriito predvia mogunost
13 Pretpostavke za izvlatenje, postupak i posljedice odreuju opa pravila Zakona o izvlatenju, ali se naknada za osnivanje takvog prava slunosti utvruje po Z "u iznosu za koji je uslijed ustanovljene slunosti smanjena vrijednost ume ili umskog zemljita i umanjena proizvodnja drvne mase" (61/1 Z).
"Zatitne ume slue prvenstveno kao zatita zemljita, vodnih tokova, erozionih podruja, naselja, gospodarskih i drugih objekata i druge imovine" (5/3 Z). umu proglaava zatitnom opinska skuptina (6/1 Z).
15 Zakon o komasaciji ("Narodne novine", br. 10/79, 21/84, 5/87). Prije 13. lipnja 1984., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o komasaciji ("Narodne novine", br. 21/84 ), komasacija se nije provodila i glede uma i umskog zemljita (osim ako je to bilo potrebno radi komasacije poljoprivrednog zemljita). Navedenim Zakonom o izmjenama i dopunama, omogueno je i da i ume i umska zemljita budu predmet komasacije.
14
STVARNO PRAVO
Gavella
komasacije uma i umskog zemljita, te odreuje da je se provodi po odredbama Zakona o komasaciji, uz neke specifinosti (64-66 Z).
B. Posebno o izvravanju prava vlasnitva Republike Hrvatske

1. Upravljanje 16. Upravljanje i gospodarenje umama i umskim zemljitem u vlasnitvu Republike Hrvatske koje su sastavni dio umskogospodarskog podruja, zakonom je povjereno javnom poduzeu za ume: "Hrvatske ume", sa sjeditem u Zagrebu, a koje je u vlasnitvu Republike Hrvatske (18). Zakonom je odreeno da ovo poduzee "osigurava jednostavnu i dio proirene bioloke reprodukcije uma na nain propisan ... zakonom" (19 Z), te da se glede njega ne moe voditi steajni postupak (20 Z). Nain upravljanja poduzeem "Hrvatske ume" ureen je odredbama Z, a nadzor nad zakonitou rada toga poduzea je povjeren Ministarstvu poljoprivrede i umarstva (21-26 Z).16 17. "Hrvatske ume" upravljaju dravnim, ali zapravo i tuim umama i umskim zemljitima, jer one donose umskogospodarsku osnovu za cijelo podruje. U skladu s tom osnovom, donose onda svoje programe gospodarenja umama i umskim zemljitima pravne osobe za ume i umska zemljita u svojem vlasnitvu (32/3 Z). Za ume i umska zemljita u vlasnitvu fizikih osoba, "Hrvatske ume" donose program za gospodarenje umama, uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede i umarstva (35/2 Z). Uz to "Hrvatske ume" imaju i brojne daljnje ovlasti glede tuih uma i umskog zemljita. Tako, ako vlasnici ne izvre one radnje koje su predviene programom za gospodarenje umama, za obavljanje toga su zakonom ovlatene "Hrvatske ume" (356/2 Z); one vlasniku ume izdaju dozvole i doznake za sjeu stabala, da bi ih smio sjei u svojoj umi (41/4 Z); one obavljaju igosanje drveta i izdaju popratnice, kako bi vlasnik mogao svoje posjeeno drvo i grane izvesti, prevoziti, dati na otpremu, preradu ili pohranu, kao i prodati (54 Z). Itd. 2. Naelo neotuivosti dravnih uma i umskih zemljita 18. ume i umska zemljita koja su u dravnom vlasnitvu u naelu su neotuiva. To znai da ih se ne moe niti optereti zalonim pravom, kao niti stvarnim Pravna narav odnosa izmeu Republike Hrvatske kao vlasnika uma i umskih zemljita, s jedne strane, i javnog poduzea "Hrvatske ume", s druge strane, nije s graanskopravnog stajalita sasvim definirana. Iako bi bilo za oekivati da e Republika Hrvatska svo/e ume i umska zemljita davari drugim pravnim subjektima na uporabu na nekom graanskopravnom temelju - npr. na temelju ugovora o zakupu ili dr., njezin pravni odnos s "Hrvatskim umama" nije tako ureen. Taj odnos podsjea na odnose kakvi su postojali u bivem pravnom sustavu, koji je u gospodarskom pogledu bio obiljeen drutvenim vlasnitvom i dogovornom ekonomijom. Tada se koritenje i raspolaganje umama i umskim zemljitima u drutvenom vlasnitvu povjeravalo odreenoj drutvenoj pravnoj osobi, osnovanoj u tu svrhu, pa su onda te drutvene nekretnine bile "sredstva rada u toj osobi", a ona je bila "organizacija udruenog rada" i ujedno produena ruka javne vlasti, koja je upravljala sustavom dogovorne ekonomije i udruenog rada.
16
Gavella
teretima. Oba ta prava ovlauju na namirivanje iz vrijednosti stvari, to zbog neotuivosti ne dolazi u obzir. Dakako, ne dolazi u obzir niti prijenos dravnih uma i umskog zemljita radi osiguranja. Veliko je pitanje, koliko je takvo ureenje prikladno za suvremeno trino poslovanje, koje je jedva zamislivo bez kreditiranja, a kreditiranje bez stvarnopravnog osiguravanja vjerovnikove trabine. 19. ume i umska zemljita mogu izai iz dravnog vlasnitva samo na temelju odluke nadlenog tijela vlasti, i to samo a/ u postupku izdvajanja iz umskogospodarskog podruja i b/ u postupku komasacije. 3. Izdvajanje iz umskogospodarskog podruja 2 0 . Izdvajanje iz umskogospodarskog podruja je naziv za pravni institut kojim je ureeno izvlatenje dravnih uma i umskih zemljita. Ureuju ga pravila Z, kao posebna pravila o izvlatenju upravo dravnih uma i umskih zem17 ljita. Izdvajanje pojedinih uma i umskih zemljita dravnih uma i umskih zemljita iz umskogospodarskog podruja i njihovo prenoenje u vlasnitvo neke druge osobe (ali jedino - pravne osobe), ovlaten je izvriti Sabor RH (ili tijelo vlasti koje on odredi), ako za to postoji interes Republike Hrvatske (15 Z).18 Taj interes postoji a/ ako je uma ili umsko zemljite potrebno radi provedbe prostornog plana za graenje objekata namijenjenih zatiti od poplava ili privoenja drugoj kulturi koja bi davala veu korist drutvenoj zajednici; odnosno b/ ako se izdvajanje vri za vojne potrebe obrane Republike Hrvatske. Postojanje interesa RH utvruje se prema postupku predvienom Zakonom o izvlatenju. Za izvlateno postoji pravo na naknadu (58-59 Z). 4. Komasacija uma 2 1 . Glede uma i umskog zemljita u dravnom vlasnitvu mogue je provesti komasaciju, ako zato dade suglasnost Vlada RH (65). U sluaju kada se provodi komasacija, mogue je i otuenje dravnih uma, odnosno umskih zemljita, njihovom zamjenom za tue ume odnosno tua umska zemljita. to vie, prigodom komasacije je mogua i zamjena uma i umskog zemljita za poljoprivredno zemljite (66 Z). . , 5. Nesposobnost za dosjelost 2 2 . ume i umska zemljita u vlasnitvu Republike Hrvatske nisu sposobna za stjecanje dosjelou - na njima se ne moe stei pravo vlasnitva dosjelou (55/2 Z).
17 Na izdvajanje uma i zemljita koja nisu dravna, iz umskogospodarskog podruja, primjenjuju se opa pravila o izvlatenju, postavljena Zakonom o izvlatenju.
Z govori o opem interesu, jer se postojanje takvog interesa trailo po bivem Zakonu u eksproprijaciji. Ustav RH i Zakon o izvlatenju govore o interesu Republike Hrvatske. 9 2 4 esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari STVARNO PRAVO
18
Gavella
GLAVA 26. Posebno ureenje za groblja
Glava 26.
Posebno ureenje za groblja

I. Pravni izvori
1. Posebno pravno ureenje za groblja postoji na temelju Zakona o grobljima ("Narodne novine", br. 19/98). Taj zakon ureuje u prvom redu izgradnju, koritenje i upravljanje grobljima, ali i stvarnopravne odnose.
II. Predmet
2. Groblje je nekretnina namijenjena za svrhu da slui ukapanju i tovanju mrtvih, a sastoji se od ograenog prostora zemljita na kojem se nalaze grobna mjesta, pratee graevine (mrtvanica, krematorij itd.) i tzv. komunalna infrastruktura (1/2-3 Z. o grobljima).
III. Osobitosti glede prava vlasnitva na grobljima

3. Groblja su nekretnine, koje su prema klasinom pravu bile res religiosae (stvari posveene oboavanju pokojnika) te su bile stvari izvan prometa (res extra commercium). Kao takove nisu mogle biti ni u ijem vlasnitvu, a njima se upravljalo i titilo ih upravnopravnim sredstvima i putem upravne, a ne sudske vlasti. Ipak, se priznavalo neko privatno pravo onome koji je zemljite posvetio za grob, kao i njegovoj obitelji i njegovim nasljednicima. Bilo je to ius sepulchri, iji sadraj je bio u ovlastima da se grob nadzire, posjeuje i na njemu vri vjerske obrede. U doba kada je na pravni poredak bio ukljuen u krug socijalistikih prava, groblja su bila proglaena stvarima u drutvenom vlasnitvu. Nakon to je u naem pravnom poretku ponovno uspostavljeno naelo jednovrsnosti vlasnitva, zakonom se pretvorilo drutveno vlasnitvo na grobljima u vlasnitvo na njima onih jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, na ijem se podruju nalaze. Tako lanak 2. Zakona o grobljima odreuje: "Groblja su komunalni objekti u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba ... na ijem se podruju nalaze". 4. Groblja mogu biti samo u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba. Ako postoji potreba za izgradnjom groblja, jedinica lokalne samouprave (odnosno Grad Zagreb) moe i pokrenuti postupak za izvlatenje zemljita u tu svrhu (2, 4/2 Z. o grobljima). Zakonom je odreeno da je gradnja i rekonstrukcija groblja u interesu Republike Hrvatske (4/1 Z. o grobljima), te su postavljena pravila o planiranju izgradnje groblja, o zatvaranju groblja i premjetanju
Gavella
groblja na drugo mjesto (5-9. Z. o grobljima). Zakonom je odreeno i da grobljem upravlja "pravna osoba ili drugi pravni subjekt osnovan prema uvjetima i na nain propisan posebnim propisom", a odreeno je i da "upravljanje grobljima razumijeva dodjelu grobnih mjesta, ureivanje, odravanje i rekonstrukciju groblja (promjena povrine, razmjetaj putova i si.).." (10 Z. o grobljima), voenje grobnog oevidnika (16 Z. o grobljima), a i neke daljnje dunosti (10/3, 11 Z. o grobljima).1 2 5. Uprava groblja "daje grobno mjesto na koritenje na neodreeno vrijeme uz naknadu, te o tome donosi rjeenje" (13/1 Z. o grobljima).3 Kada to rjeenje postane konano, osnovano je subjektivno pravo koritenja grobnog mjesta u korist neke osobe, a nositelj toga prava (korisnik) je postao time duan plaati naknadu (grobnu naknadu), kao i brinuti se o ureenju i odravanju tog grobnog mjesta (10/4 Z. o grobljima). Pravo koritenja grobnog mjesta nije stvarno pravo na zemljitu groblja, nego je subjektivno pravo sui generis, koje pokazuje neke slinosti s koncesijom. Pravo koritenja grobnog mjesta daje nositelju toga prava odreene ovlasti u odnosu prema vlasniku groblja, odnosno pravnoj osobi koja upravlja grobljem. Pravo koritenja grobnog mjesta u prvom redu ovlauje na ukop posmrtnih ostataka na odreenom grobnom mjestu (pravo ukopa). Uz to ima ovo pravo ipak i neko stvarnopravno djelovanje - razdvaja pravo vlasnitva opreme i ureaja izgraenih na grobnom mjestu (nadgrobne ploe, nadgrobnog spomenika, znakova, ograde groba i si.) od prava vlasnitva groblja u zaseban pravni objekt. Pravo ukopa ovlauje da se na grobnom mjestu ukopaju posmrtni ostatci a/ lanova obitelji nositelja prava, b/ osobe iji je privremeni ukop on dozvolio (u granicama te dozvole), te - nakon njegove smrti - c/ nositelja prava ukopa (15/1-3 Z. o grobljima). Zahvaljujui tome to pravo koritenja grobnog mjesta razdvaja pravo vlasnitva opreme i ureaja izgraenih na tom mjestu od prava vlasnitva groblja, ta se oprema i ureaji - iako su fiziki povezani - pravno ne sjedinjuju sa zemljitem, nego postoje kao zasebni pravni objekti. To omoguuje da se bude vlasnik opreme i ureaja izgraenih na grobnom mjestu (nadgrobne ploe, nadgrobnog spomenika, znakova, ograde groba i si.), kao zasebne stvari. 6. Pravo koritenja grobnog mjesta je u prometu - nositelj toga prava (korisnik) moe njime pravno raspolagati - moe ga oitovanjem svoje volje ustupiti
Pravna narav odnosa izmeu jedinice lokalne samouprave (odnosno Grada Zagreba) i pravne osobe koja upravlja grobljima nije definirana s graanskopravnog stajalita, a odnos meu njima podsjea na odnose kakvi su u bivem pravnom sustavu postajali glede stvari u drutvenom vlasnitvu. V. i odredbu lanka 5. Zakona o komunalnim djelatnostima ("Narodne novine", br. 36/95).
3 Protiv rjeenja koje donese uprava groblja moe zainteresirana osoba izjaviti albu nadlenom tijelu za komunalne poslove one jedinice lokalne samouprave (Grada Zagreba), ije je to groblje (13/2 Z. o grobljima). 2 1
STVARNO PRAVO
Gavella
(cedirati) drugoj osobi kao novom korisniku.4 5 Pravo koritenja je i nasljedivo ono smru dotadanjeg nositelja prava koritenja prelazi na njegove nasljednike (15/3-4 Z. o grobljima).6 7. Pravo koritenja grobnog mjesta nije vremenski ogranieno, ali je nositelj toga prava (korisnik) duan plaati za nj naplatu - grobnu naknadu. Neplaanje grobne naknade kroz zakonom odreeno vrijeme smatra se naputanjem, koje uzrokuje apsolutni prestanak prava koritenja - to pravo prestaje, ako grobna naknada nije plaena za 10 godina, ali tek nakon to protekne 15 godina od posljednjeg ukopa u grob, odnosno 30 godina od posljednjeg ukopa u grobnicu (14. Z. o grobljima). Poto prestane pravo koritenja grobnog mjesta, uprava groblja je duna premjestiti ostatke preminulih u zajedniku grobnicu, a potom moe osnovati novo pravo koritenja na tako ispranjenom grobnom mjestu (grobu, grobnici) (14/1, 14/3 Z. o grobljima). 8. S prestankom prava koritenja grobnog mjesta, prestaje dotadanja razdvojenost opreme i ureaja izgraenih na grobnom mjestu od zemljita groblja, pa do tada pravno odvojena nadgrobna ploa, nadgrobni spomenik, znak, ograda groba i si. prirasta zemljitu groblja kao glavnoj stvari. Ipak, Zakon o grobljima ovlauje osobu kojoj je prestalo pravo koritenja grobnog mjesta da i nakon toga time raspolae, ali samo ako prethodno podmiri duni iznos grobne naknade, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U protivnom "smatrat e se da se radi o naputenoj imovini kojom uprava groblja moe slobodno raspolagati" (14/2 Z. o grobljima).
4 "Korisnik moe koritenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti treim osobama. Ugovor o ustupanju tog koritenja mora se dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika u grobni oevidnik" (15/3 Z. o grobljima). 5 "Oprema i ureaj groba izgraeni na grobnom mjestu smatraju se nekretninom, pa, stoga, ako se uz ustupanje grobnog mjesta prenosi vlasnitvo opreme, odnosno ureaja groba, novi korisnik grobnog mjesta duan je uz ugovor o ustupanju upravi groblja priloiti i dokaz o plaenom porezu na promet te nekretnine" (15/5 Z. o grobljima). 6 "Nakon smrti korisnika grobnog mjesta koritenje grobnog mjesta stjeu njegovi nasljednici" (15/3 Z. o grobljima).
STVARNO PRAVO
GLAVA 27. Posebno ureenje za brodove
Gavella
Glava 27.
Posebno ureenje za brodove

Literatura: Pallua, E.: Hipoteka i privilegiji na brodu de lege ferenda, Zbornik PF Zagreb, 1973, 2-3; Pallua, E. : Pomorsko uporedno pravo, Rijeka, 1975; Jakaa, B:. Udbenik plovidbenog prava, Zagreb, 1983; Grabovac, /.: Konvencije pomorskog imovinskog prava s komentarom, Split, 1986; Filipovi, V:. Stvarnopravna jamstva na brodu, Savjetovanje o stvarnopravnim i obveznopravnim jamstvima u vezi s brodom s aspekta osiguranja, Pula, 1988; Gasparini, G.: Osobe u odnosu na brod u jugoslavenskom pravu, s posebnim osvrtom na upis i stvarnopravna jamstva, Savjetovanje o stvarnopravnim i obveznopravnim jamstvima u vezi s brodom s aspekta osiguranja, Pula, 1988; Mintas-Hodak, Lj:. Hrvatski upisnik pomorskih brodova, Pomorski zbornik, Rijeka, 1992; Grabovac, /.: Aktualni zadaci o odreenim zakonodavnim promjenama u pomorskom imovinskom pravu Hrvatske, Pomorski zbornik, Rijeka, 1992; Kai, H.: Deposesija broda kao atribut mortgagea i ugovornog zalonog prava, Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja, Zagreb, 1993 (100), 135-164; Grabovac, /.: Pomorsko pravo, Zagreb, 1993; Grabovac, /.; Stankovi, G.: Osiguranje trabine prema novom pomorskom zakonodavstvu Republike Hrvatske, u Zatita vjerovnika, Zagreb, 1994, 61-71; Grabovac, /.: Hrvatsko pomorsko pravo i meunarodne konvencije, Split, 1995; Grabovac, /.: Zalona prava na brodu - usporedna ralamba, Zbornik radova PF u Splitu, 1994, 1-2, 25-38; Kale, B.: Stvarna prava na brodu (Neka pitanja u svezi s primjenom Pomorskog zakonika), Hrvatska gospodarska revija, 1996, 6; Marin, J.: Pravo vlasnitva na brodu, Zbornik PF Zagreb, 1997, 4, 408^125; Gotovac, V:. Stvarna prava na brodu, Pravnik, 1997, 3-4, 173-181
1. Posebno pravno ureenje za brodove uspostavlja Pomorski zakonik ("Narodne novine", br. 17/94, 74/94,43/96). Taj, izmeu ostaloga ureuje stvarna prava na brodu (223-266 PZ), postupak za upisivanje u upisnike brodova (267-404 PZ) i postupak izvrenja i osiguranja na brodu i teretu na brodu (867-988 PZ), stvarajui time posebno stvarnopravno ureenje za brodove. Na predmetima podvrgnutim tom posebnom stvarnopravnom ureenju primjenjuju se u prvom redu posebna pravila PZ, a podredno opa pravila stvarnoga prava (224/4 PZ). Budui da se stvarnim pravima na brodu bavi posebna pravna disciplina - pomorsko pravo, to ovdje samo upozoravamo na postojanje ovog posebnog stvarnopravnog ureenja. 2. Predmet posebnog stvarnopravnog ureenja za brodove su brodovi, a i brodovi u gradnji, ! zajedno sa svim svojim pripadnostima.2 3 Brod i brod u gradnji su pokretne stvari (223 PZ). Na predmetu posebnog stvarnopravnog ureenja za bro1 2
to se smatra brodom i brodom u gradnji odreeno je u lanku 5. Pomorskog zakonika.
Pravo vlasnitva na brodu u gradnji obuhvaa stvari koje su u nj ugraene, a ako u upisnik broda u gradnji nije drukije upisano - obuhvaa i neugraene stvari koje se nalaze u brodogradilitu "ako su prema svojoj izradi odreene iskljuivo za ugraivanje u odreeni brod ili za njegov pripadak, ili ako su na vidljiv nain obiljeene ili izdvojene za ugraivanje u brod" (227 PZ). "(1) Pripadak broda jesu sve stvari koje po svojoj namjeni trajno slue njegovoj upotrebi i kada su privremeno od njega odvojene. (2) Pripadak jesu i one stvari koje su upisane u brodski inventar" (232 PZ). Prijenos ili otuenje broda obuhvaa i pripadak broda, ali ipak ne i one stvari njegova pripatka "u pogledu kojih je, uz pristanak vlasnika broda, upisano zabiljebom u upisnik brodova da pripadaju drugoj fizikoj ili pravnoj osobi (233 PZ). 9 2 8 esti dio: Posebna pravna ureenja za neke vrste stvari STVARNO PRAVO
3
Gavella
GLAVA 27. Posebno ureenje za brodove
dove mogu postojati u naelu sva stvarna prava, osim dakako onih koja mogu postojati jedino na nekretninama. To znai da u obzir dolaze - pravo vlasnitva i zalono pravo (pomorska hipoteka i pomorski privilegiji), a smatramo i osobne slunosti (224/1 PZ). Pravo vlasnitva i druga stvarna prava se mogu stei na temelju pravnog posla, odluke vlasti, nasljeivanja i zakona (228,230 PZ); no - da bi ih se steklo na temelju pravnoga posla - taj posao treba biti u pisanom obliku, jer inae nema pravni uinak (228 PZ). Naelo je da se stvarna prava na brodovima mogu stei, prenijeti, ograniiti ili ukinuti jedino upisom u upisnik brodova (229/1 PZ). Upisnik brodova i upisnik brodova u gradnji i vode luke kapetanije (201-215 PZ). Upisivanje stvarnih prava u te upisnike ureeno je posebnim odredbama Pomorskog zakonika (267-404 PZ), koje uspostavljaju u tom pogledu ureenje koje pokazuje slinosti s ureenjem upisivanja stvarnih prava na nekretninama u zemljine knjige.4 Zalona prava na brodu i brodu u gradnji mogu nastati na temelju ugovora ili odluke suda, kao pomorska hipoteka (234-249 PZ), a i na temelju zakona - pomorski privilegiji (250-266 PZ). 5
Upisnici brodova su javne knjige, pa se titi povjerenje u njihovu istinitost (209/5 PZ). Iznimno od toga - za postanak pomorskog privilegija (zakonskog zalonog prava na brodu) nije potreban upis (229/2 PZ).
Gavella
ABECEDNO KAZALO
Brojka prije znaka / oznauje glavu u knjizi, a brojke iza tog znaka - odlomke unutar te glave. Kad se upuuje na neku biljeku ispod teksta, tada se iza brojeva glave i odlomka nalazi u zagradi slovo B i broj te biljeke. Tako npr. 20/21 (B 9) znai: Glava 20, odlomak 21, biljeka br. 9.
actio confessoria 16/99-103 actio Publiciana, v. tuba predmnijevanog vlasnika na povrat stvari adhezioni zahtjev 8/133-137 akvizitivna funkcija posjeda 3/179-183 akvizitivna funkcija upisa 4/92-95 amortizacija 21/91 anticipirani posesorni konstitut 3/122 antihreza 20/21 (B 9) apsolutan prestanak posjeda prava 3/277 apsolutni prestanak posjeda stvari 3/266-274 apsolutni prestanak vlasnitva 10/6-21 apsolutno djelovanje 1/32-34 apstraktna tradicija 2/109 (B69) arondacija 7/103 B bezgraninost vlasnikove pravne vlasti 6/4-7, v. i granice vlasnikove pravne vlasti bitni dio stvari 2/46-48, v. i dijelovi stvari blago, v. pravo vlasnitva - stjecanje nalazom blaga brisanje vlasnitva 10/18-19, 10/21 brisovna tuba 4/121-124, 8/126-127 brod, v. posebno pravno ureenje za brodove
cesija radi osiguranja, v. ustup radi osiguranja cessio vindicationis, predaja prenoenjem prava zahtijevati posjed civilna dioba, v. civilno razvrgnue civilno razvrgnue 11/79, 11/87-88, 11/98, 11/107 clausula intabulandi 14/33-34 communio pro diviso 9/1, 15/1-5 confusio 16/18 consolidatio 16/18 constitutum possessorium, v. predaja osnivanjem prava na predaju
in smetanja posjeda 3/202-206 in stjecanja posjeda 3/71 i si. D denacionalizacija 15/37 denacionalizacija, v. pravo vlasnitva stjecanje na temelju odluke o naknadi za oduzetu imovinu derelikcija v. odreknue derivativno stjecanje, v. izvedeno stjecanje dijelovi nekretnine 2/70-71 dijelovi stvari 2/45-49, v. i prirast, v. i plodovi dioba 18/38 - nekretnine i osnivanje slunosti 16/83-84 - novca dobivenog sudskom :> prodajom zaloga 21/75-77
Kazalo pojmova 931
casus sentit dominus 1/77 causa, v. kauza

STVARNO PRAVO
Gavella - suvlasnitva, v. suvlasnitvo razvrgnue - zajednikog vlasnitva, v. zajedniko vlasnitvo - dioba dionice 22/45, v. vrijednosni papiri imobilizirani, vrijednosni papiri nematerijalizirani divlja 7/138 - - ; ^ 3 ?i KH. dobra od interesa za Republiku Hrvatsku 2/34-38, 5/41-44 dobra vjera 7/64 dobrovoljno zalono pravo na nekretnini 21/7-97 - dobrovoljno zalono pravo na nekretnini - ovlasti 21/30-87 - ouvanje nekretnine i njezine vrijednosti 21/31-32 - optereenje podzalonim pravom 21/28-29 - osnivanje 21/7-25 - ovlasti u stadiju namirivanja 21/43-87 - ovlasti u stadiju osiguranja - prelaenje 21/26-27 - prestanak 21/88-91 - ustup prvenstva 21/35-38 ....... -zatita 21/33-34 : .,".'/, '.'. dobrovoljno zalono pravo na pokretnini 20/8-140, v. runi zalog dobrovoljno zalono pravo na pravu 22/7-46 - optereenje podzalonim pravom 22/23-24 ?> -..î;-.;: - osnivanje 22/10-21 - ovlasti u stadiju namirivanja 22/36-40 - ovlasti u stadiju osiguranja 22/25-35 - prelaenje 22/22 . - prestanak 22/41 - stjecanje od neovlatene osobe 22/21 - upisanom u zemljinu knjigu 22/43 dobrovoljno zalono pravo na trabini ovlasti u stadiju osiguranja 22/27-32 932 Kazalo pojmova
21/3CM2 --'
- ovlasti u stadiju namirivanja 22/39-40 dobrovoljno zalono pravo na vrijednosnom papiru - ovlasti u stadiju osiguranja 22/33-34 dogradnja tue zgrade 7/209-210 dokazivanje prava 2/141-143 dopunski izvori stvarnih prava 1/77 i si. dosjelost 3/259-261 - dosjelost stvari - redovita 7/246-257 - dosjelost stvari - izvanredna 7/258-259 - nesposobnost javnog vodnog dobra 7/254 - nesposobnost uma i umskih -;*.: zemljita RH 7/254, 25/22 : ;i - prava stvarne slunosti 16/87-94 :? - slobode 16/132 - stvari 7/241-261 K^, >ru,--;r--f, dosuda 21/64-66 dosuda v. pravo vlasnitva - stjecanje na temelju rjeenja o dosudi -;:. draba, v. sudska prodaja na usmenoj javnoj drabi drutveno vlasnitvo 15/36-37
ekonomsko vlasnitvo 5/13-15 j eksproprijacija, v. pravo vlasnitva i3 stjecanje na temelju odluke o '"' izvlatenju " "' entiteti pravno izjednaeni sa stvarima 2/20-22, 2/65 !SliV EOP-zemljina knjiga 4/22 '"'' etano vlasnitvo 11/44-51, 11/55, 11/57, 13/1 i si. v. i suvlasnitvo etano vlasnitvo - teta 13/97-102, !. 13/106, 13/141-142 'Vi - dunosti pojedinog suvlasnika 13/122-142 - iskljuenje suvlasnika 13/164-172 - izvanredni poslovi 13/114-115, v. i izvanredni poslovi suvlasnika e - izvravanje 13/86 i si. u;
STVARNO PRAVO
Gavella - izvravanje ovlasti glede cijele nekretnine 13/107-142 - izvravanje ovlasti glede cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju 13/143-158 - izvravanje ovlasti glede posebnog dijela nekretnine 13/86-106 - najam i zakup 13/91-93 -osobe 13/36-38, 13/111 - plodovi i druge koristi 13/89, 13/120-121, v. i suvlasnitvo plodovi, koristi i tereti - prava pojedinog suvlasnika na cijeloj nekretnini 13/119 - predmet 13/26-30 - prestanak 159-172, v. i vlasnitvo prestanak, v. i suvlasnitvo razvrgnue - pretvaranje etanog vlasnitva steenog po ranijim propisima 13/75-85 - redoviti poslovi 13/112, v. i redoviti poslovi suvlasnika - tereti i trokovi 13/124-130, 13/152 v. i suvlasnitvo - plodovi, koristi i tereti - upis u zemljine knjige 13/38-43, 13/69 - upravljanje 13/108 i si., v. i suvlasnitvo - upravljanje -uspostava 11/44-51, 11/91-92, 13/21-85 - uspostava na temelju oitovanja nositelja prava graenja, v. i etano vlasnitvo - uspostava na temelju oitovanja vlasnika nekretnine - uspostava na temelju oitovanja vlasnika nekretnine 13/36, 13/70-74 - uspostava na temelju suglasne odluke suvlasnika 13/67-69 - uspostava na temelju suvlasnikovog prava 13/36 - zajednika priuva, v. priuva - zajedniki upravitelj 13/128, 13/131-141, 13/148-152 v. i upravitelj suvlasnikom stvari, v. i prinudni upravitelj evidencije nekretnina - vrste 4/6-10
STVARNO PRAVO
faktina vlast, v. posjednikova faktina vlast, v. posjed faktini zalog 23/6-8 faktino raspolaganje, v. raspolaganje predmetom stvarnog prava fiducijarni prijenos vlasnitva 14/42-55 - pravni uinci do dospijea 14/47-49 - pravni uinci nakon dospijea 14/50-53 - pravni uinci nakon prestanka osiguranja 14/54-55 v ;! fikcija zapljene prava 22/68-71 financijska imovina, v. javna dobra koja nisu namijenjena ni opoj ni javnoj uporabi fingirana zapljena plae 22/68-70 fingirana zapljena rauna kod banke i dr. 22/71 fizika dioba 11/79, 11/80-81, 11/98, 11/104 fizika predaja, v. tjelesna predaja
garancija vlasnitva, v. jamstvo vlasnitva geometrijska dioba 11/79, 11/82-83, 11/98, 11/104 glavna knjiga 4/46 i si. glavna stvar, v. prirastanje stvari gospodujua nekretnina, v. povlasna nekretnina graenje na tuem zemljitu 7/197-205 graenje tuim materijalom 7/206-210 granje i korijenje 9/15-17 groblja 26/2 groblje - upravljanje 26/4 groblje - vlasnitvo 26/4 grobno mjesto - davanje na koritenje 26/5 gruntovne knjige 4/5 gruntovnica 4/5 '* gubitak posjeda povlasne nekretnine 3/278-279
Kazalo pojmova 933
Gavella
H
habitatio 16/44, 16/197-200 hipoteka - brisanje 21/89 - neizbrisana 21/39 - ovlasti u stadiju namirivanja 21/43-87 - ovlasti u stadiju osiguranja 21/30 - pravo na namiren je 21/43-45 - prestanak amortizacijom 21/91 - ustup prvenstva 21/35-38 - zajednika 21/92-97 hipoteka na nekretnini - nain osnivanja 21/19 hipoteka na pokretnini 20/106-114 - optereivanje 20/113 -osnivanje 20/110-112 - prelaenje 20/113 - prestanak 20/114 hipoteka na pravu 22/42-46 - dobrovoljno osnivanje 22/43-44 - namirivanje 22/43 - prestanak 22/46 hipoteka osnovana pod uvjetom brisanja dotadanje 21/42 hipoteka predbiljeena na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri osiguranja 21/105-106 hipoteka upisana na temelju rjeenja o mjeri osiguranja 21/102-104 hipotekarni ugovor 21/13-18 - nedoputeni uglavci 21/16 - oblik 21/17-18 hitni popravci 13/153 I idealni posjed 21/66, 3/57-69 - zakljuak o predaji nekretnine kupcu 7/87, 7/90 idealni dio 2/49, 2/65, 11/6-9, 11/13-18 imisije 9/26-35 imobilizirani vrijednosni papiri 22/44 (B 25), 22/45, 22/61 indirektni zaloni vjerovnici 20/85, 21/74 Individualni sukcesor, v. pojedinani sljednik
934 Kazalo pojmova
indosament 22/18, 22/94 integralnost vlasnikove pravne vlasti, v. potpunost vlasnikove pravne vlasti iskljuivost vlasnikove pravne vlasti 6/8-11 isplatni razredi 21/78-84 Ispravljanje zemljinih knjiga 4/23 ispunjenje uvjeta - prestanak zalonog prava 20/100, 21/88 istek roka - prestanak prava graenja 18/44 -prestanak slunosti 16/113-117 - prestanak stvarnog tereta 17/66 - prestanak zalonog prava 20/100, 21/88 istinitost posjeda 3/150-155, 3/161-162 iura in re, v. stvarna prava u subjektivnom smislu ius disponendi 6/7 ius distrachendi, v. pravo namirenja ius excludendi tertii 6/7 ius fruendi 6/7 ius offerendi 20/79 ius possidendi 6/7, v. i pravo na posjed ius utendi 6/7 izgradnja zgrade na tuem zemljitu, v. graenje na tuem zemljitu izluni zahtjev - vlasnikov 8/128-130 Izvanknjino stanje 4/99 izvanredni poslovi suvlasnika 11/30-33 izvansudsko namirivanje iz zaloene trabine 22/40 Izvedeno osnivanje prava 2/121-125 izvedeno stjecanje posjeda 3/79 izvedeno stjecanje prava 2/103 i si., 7/77 izvlatenje - osnivanje slunosti 16/85-86 izvlatenje 9/21 - ume 25/14 ;; - ukinue slunosti 16/126 - zatita od nepotpunog izvlatenja 5/38 - zatita od potpunog izvlatenja 5/35-37 - v. pravo vlasnitva - stjecanje na temelju odluke o izvlatenju *
STVARNO PRAVO
Gavella izvori 1/64 i si. - pravila o posjedu 3/17 - pravila o vlasnitvu 5/45 - zemljinoknjinog prava 4/14-16 izvorno osnivanje prava 2/119-120 - stjecanje posjeda 3/76-79 - stjecanje posjeda stvari 3/82-91 - stjecanje stvarnih prava 2/103 i si. izvravanje prava 2/133-135 kinica 9/39 knjievnost o zemljinoknjinom pravu 4/16 knjina prava - zatita 4/121-124 knjina prava 4/63 knjini prednik 4/66, 7/49 knjino stanje 4/99 komasacija 24/13-19 - osnivanje slunosti 16/85-86 - ukinue slunosti 16/126 - v. pravo vlasnitva - stjecanje na temelju odluke o komasaciji koncesija 2/28-29, 2/36 kondikcija v. tuba zbog stjecanja bez pravne osnove konfiskacija 7/96, 8/137 konfuzija 16/18 konsolidacija, v. sjedinjenje slunosti i vlasnitva kontinuitetna funkcija posjeda 3/192-261 korijenje 7/194-196, 9/15-17 korisna vrijednost stana ili druge samostalne prostorije 13/46, 13/49-66 korisnik stvarnog tereta 17/11-13 koristi od stvari 2/83 koristovno vlasnitvo, v. razdijeljeno vlasnitvo kune slunosti 16/140, 16/154-163 kvaliteta posjeda, v. kakvoa posjeda
jamstvo vlasnitva 5/20 i si. - kao jamstvo steenih prava vlasnitva 5/28-35 - kao pravne ustanove 5/23-27 javna dobra 2/30-33, 16/47 - koja nisu namijenjena ni opoj ni javnoj uporabi 2/33, 6/44,15/23-27 - namjena 15/8-10 - namjena 6/41 , - u javnoj uporabi 2/33, 6/43,15/16-22, 16/47 - u opoj uporabi 2/33, 6/42, 15/11-15, 16/47 javna draba, v. ovrna prodaja nekretnine javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini 20/155-160 - na nekretnini 21/111 - na pravu 22/107 javnopravni stvarni tereti 17/19 jedinstvenost vlasnitva 6/1418 jedinstvenost nekretnine 2/66-67, 2/77-82 - s obzirom na groblja 26/5-6, 25/8 jednovrsnost vlasnitva 6/19-20
legalni servituti, v. slunosti - zakonske lex commissoria v. pactum commissorium lov, v. pravo lova
K
kakvoa posjeda 3/143-163 kapnica, v. pravo kapnice katastar zemljita 4/9-10, 4/19, 4/58 katastarska estica 2/64 katastarski plan 4/58 kauza stjecanja 2/109 kauzalna tradicija 2/109
STVARNO PRAVO
M
materijalno zemljinoknjino pravo 4/13 materijalnopravne pretpostavke upisa u zemljinu knjigu 4/66-69 mea - prekoraenje graenjem 7/202-205 , .,,,, . mea 8/138, 9/11-13
Kazalo pojmova 935
Gavella meunarodni ugovori, kao izvor stvarnog prava 1/75-76 meduvlasniki ugovor 13/117-118, 13/144-146, 13/155 mehanizmi za osiguranje jedinstvene primjene zakona 1/91 . ,.; ; miran posjed 3/155 mjerodavno stvarno pravo 1/95-99 N nacionalizacija, v. pravo vlasnitva stjecanje na temelju odluke o naknadi za oduzetu imovinu nadhipoteka, v. podzalog nadlenost u sluajevima s meunarodnim elementom 1/100-104 nadogradnja tue zgrade 7/209-21 naela stvarnopravnog ureenja 1/22 i si. naela zemljinoknjinog ureenja 4/24
i s l
. , . _ .
:.-
naelo
javnosti 4/28-31 ' = javnosti u f o r m a l n o m smislu 4/30 javnosti u materijalnom smislu 4/31 jedinstvenosti nekretnine, v. jedinstvenost nekretnine - jednakosti 21/78, 21/78-81, 21/83-84 ;; ..::,: - kauzalne tradicije 2/109 v , : < - knjinog prednika 4/27 - odreenosti 1/53-56, 4/43 - pariteta, v. naelo jednakosti - pokria 21/55 ^.^ -potpunosti 4/42 - povjerenja 4/32-33, 4/99 i si. - preglednosti 4/44 - privatnopravne vlasti na stvari 1/22 i si. - privole 4/34 - prvenstva - realnog 21/78 - prvenstva - vremenskog 19/5, 19/87, 19/59, 20/89, 21/78, 21/82 - prvenstva 4/38 - publiciteta 1/57-60 - stvarnosti 4/24 : -
'"'''
trajnosti posjeda, v. trajanje posjeda upisa 4/25-26 zakonitosti 4/36-37 .: .>MVNV zatvorenog broja vrsta stvarnih prava 1/37 i si. nain razvrgnua 11/75-92, 11/96-109 nain stjecanja 2/112 i si., 3/182-183 najam nekretnine - prestanak ovrnom prodajom zaloga 21/68 nalazni ured, v. pravo vlasnitva stjecanje nalazom nalaznik, v. pravo vlasnitva - stjecanje nalazom namirenje izvansudsko 20/90-96 - pravo na izvansudsku prodaju 20/92-94 - prebijanjem vrijednosti plodova i drugih koristi 20/96 - uzimanjem zaloenog gotovog novca 20/95 namirivanje putem suda 20/74 i si., 21/46-87 - iz nekretnine 21/75-85 - iz pokretnine 20/84-87 - iz trabine plae i ostalih stalnih novanih primanja 22/88-91 - iz trabine po raunu, iro-raunu, deviznom raunu i dr. 22/92-93 - iz trabine utjelovljene u vrijednosnom papiru 22/94 - putem sudske privremene uprave zalogom 20/89, 21/87 - putem sudske prodaje 20/75-88, 73-85 - putem sudske prodaje zaloene nekretnine 21/46-86 - redoslijed namirivanja 21/78-84 naplav 7/212 naputanje posjeda stvari 3/270-271 naputena nekretnina - prijelaz u vlasnitvo Republike Hrvatske 7/160-162 naputena stvar 7/128 ^ . i naputeni idealni dio nekretnine - '.'-*' prijelaz u vlasnitvo Republike Hrvatske 7/216 naputeno korito 7/215 .,,,, o >. --, , .*. i
\ STVARNO PRAVO
936 Kazalo pojmova
Gavella nasljeivanje posjeda 3/123-126 nasljeivanje prava 2/131-132 nasljednika tuba, v. nasljedniki zahtjev nasljedniki posjed 3/61-64, 3/123-126, 3/138 nasljedniki zahtjev 8/12 nastup uvjeta - prestanak prava graenja 18/44 nastup uvjeta - prestanak slunosti 16/113-117 nastup uvjeta - prestanak stvarnog tereta 17/66 naturalni stvarni tereti 17/20 nebitni dio stvari 2/46-48 nedjeljivost sadraja prava 49-52 negatorijska tuba 8/8 neistinit upis vlasnitva 7/52 neistinitost posjeda, v. istinitost posjeda neizvravanje - prestanak slunosti 16/130-133 neizvravanje prava vlasnitva na poljoprivrednom zemljitu 24/8 neizvravanje prava vlasnitva uma 25/7 . neizvravanje slunosti 16/130-133 nekretnina 2/62 i si. -dogradnja 13/80-83 -nadogradnja 13/80-83 - naputena 7/160-162 - posebni dijelovi 13/26-30, 13/45 - prenamjena 13/80-83 - prigradnja 13/80-83 - v. geometrijska dioba - zajedniki dijelovi 13/31-32 - zaputena 7/162 nematerijalizirani vrijednosni papiri 22/44 (B 24), 22/61 nemogunost izvravanja prava 3/277 neodvojeni plodovi, v. plodovi neodvojivi dio 2/46-48 neotuiva prava 2/128 nepokretna stvar, v. nekretnina neposredan posjed stvari 3/29, 3/33 i si. neposredna vlast 1/30-31 nepotenje posjeda, v. potenje posjeda
STVARNO PRAVO
nepravilan zalog 19/7, 20/7 * nesamostalan posjed 43-45 nezakonitost posjeda, v. zakonitost posjeda :(y;.,. niija stvar 7/126-129 nositelj prava graenja 18/19-21 nositelj stvarnog prava 2/154-159 notifikacija, v. obavjetavanje ..:. dunikovog dunika novac dobiven sudskom prodajom zaloga 21/75-86 novane rente, v. novani stvarni tereti novani stvarni tereti 17/20 nuna prodaja zaloga 20/59, 20/61 nune slunosti 16/75-82 nuni popravci 13/154 nuni prolaz 16/75-81
O
obavjetavanje dunikovog dunika 22/16 obiajno pravo, kao izvor stvarnog prava 1/82-84 obian suposjed 3/49 . ,; . : objekt, v. predmet objektivistika koncepcija posjeda 3/10-12 objektivna stvarna prava, v. stvarna prava u objektivnom smislu odgovarajui suvlasniki dio 13/34, 13/36, 13/48-54, 13/68, 13/77 odluka o razvrgnuu 11/93-95 odreknue 10/15-19 - od posjeda prava 3/280-281 - od prava slunosti 16/109-112 - od vlasnitva nekretnine 10/ 18-19 - od vlasnitva pokretnine 10/15-17 - od prava graenja 18/44 - prestanak stvarnog tereta 17/65 - prestanak zalonog prava 20/99, 21/88 oduzee posjeda prava 3/282 oduzee stvari 3/84, 3/87, 3/90-91, 3/272-274 odvajanje ploda 2/87 odvojivi dio 2/46 - ;; r ,, .. ^
Kazalo pojmova 937
Gavella ograda 9/9-10 ograniavanje prava vlasnitva - zatita od ograniavanja 5/39-44 ogranienja, v. pravo vlasnitva ogranienje sadraja prava 1/46-48 ogranienje vrsta (tipova) stvarnih prava 1/43-45 okupacija, v. pravo vlasnitva - stjecanje prisvojenjem opa dobra 2/23-29, v. i stvar izvan prometa ope stvarnopravno ureenje ureenje 1/18 opasnost od ruenja zgrade 9/36 ! opozicioni zahtjev - vlasnikov 8/131-132 opozivno vlasnitvo, v. prethodno i potonje vlasnitvo opravdanje predbiljebe 4/81-82 optereenik slunosti 16/52 optereenik stvarnog tereta 17/14-15 originarno stjecanje, v. izvorno stjecanje osniva prava graenja 18/18 osnivanje stvarnog prava 2/118-125 osnivanje zemljinih knjiga 4/23 osobne slunosti - 16/6, 16/30, 16/32, 16/49-51, 16/164-200 ostavinski postupak 18/38 - osnivanje slunosti i stvarnog tereta 17/27 ostvarivanje prava na zatitu posjeda 3/222-258 otkup trabine, v. ius offerendi otok 7/214 otrgnuta zemlja 7/213 otuenje prava 2/126 i si. otuenje stvari 2/129 otuivost 2/127 ovlatenik slunosti 16/46-51 ovrna prodaja nekretnine 7/85-89 - mjere osiguranja 21/52-53 - rjeenje o dosudi 21/64-66 - utvrivanje vrijednosti 21/5455 - zakljuak o prodaji 21/56-58 ovrna isprava 20/77, 21/47 938 Kazalo pojmova ovrna prodaja i prava treih 20/85-86, 21/67-69 ovrna prodaja zaloga - prestanak zalonih prava 20/104, 21/88, 21/90 ovrni prijenos trabine - radi naplate 22/81-84 - umjesto isplate 22/85-87 ovrno namirivanje iz poslovnog udjela 22/100 ;.. , .; - iz drugih prava 22/99 - iz materijalnih prava 22/99 - iz nematerijalizirane dionice 22/100 - iz nenovane trabine 22/95-98 - iz novane trabine 22/80-94 - iz udjela u trgovakom drutvu 22/10
pactum antichreticum, v. antihreza pactum commissorium 20/21 (B 8) i pactum reservati dominii, v. vlasnitvo - pridrano radi osiguranja parcela v. zemljina estica patent 22/67 pendentno vlasnitvo, v. prethodno i potonje vlasnitvo personalni stvarni tereti 17/21 pertinencija, v. pripadak petitorna tuba 8/8 pignus irregulare 20/7 plodonosna stvar, v. plod plodouivanje 16/167-188, v. i habitatio plodouivanje, nenaplatno na poljoprivrednom zemljitu RH 24/29 plodovi 2/50, 2/72, 2/84 i si. v. i dijelovi stvari 2/50-51 podijeljeno vlasnitvo, v. razdijeljeno vlasnitvo poduloak 4/55 podzakonski propisi, kao izvori stvarnog prava 1/71-74 podzalono pravo, v. podzalog podzalog 20/32-35, 20/50-52, 20/130, 21/108, 22/23-24, 22/73 poglavarstvo 6/46 pojedinani sljednik 2/126
STVARNO PRAVO
Gavella pokretna stvar v. pokretnina pokretnina 2/42 i si. -.;.' polaganje isprave u sud 7/51 polaganje rauna 11/56-57 poljoprivredno zemljite 24/1 i si. - izvravanje prava vlasnitva 24/6-23 - neizvravanje prava vlasnitva 24/8 - odreivanje nepoljoprivredne namjene 24/9 - osobe 24/4-5 - pravna raspolaganja 24/10-12, 24/20-31 - stranci 24/4 - u vlasnitvu Republike Hrvatske 24/4-5, 24/20-23 poljoprivredno zemljite RH besplatno otuenje 24/28 - davanje koncesije 24/21-22 - davanje u zakup 24/21, 24/23 - nenaplatno osnivanje plodouivanja 24/29 - osnivanje slunosti 31 - otuenje 24/24-28 - poljoprivredno zemljite RH naplatno otuenje 24/24-27 - prodaja 24/24-26 - zamjena 24/27 poljske slunosti 16/140-153 pomoni popisi 4/59-61 pomonik u posjedovanju 3/36-38 popisni list, v. posjedovnica posebna ureenja 1/19-21, 24/1 i si., 25/1 i si., 26/1 i si., 27/1-2 - posebno ureenje za ume 25/1 i si. - za brodove 27/1 i si. - za groblja 26/1 i si. - za poljoprivredna zemljita 24/1 i si. posesorna tuba v. tuba zbog smetanja posjeda posesorni konstitut, v. predaja osnivanjem prava na predaju posjed 3/1 i si. - akvizitivna funkcija 3/179-183 - funkcije 3/6, 3/175 i si. - i pravni poredak 3/3-7 - idealni 21/66 .;
STVARNO PRAVO
koji se titi 3/195-197 kontinuitetna funkcija 3/192-261 pojam 3/1-2, 3/8-12 prava 3/26-28, 3/127-138, 16/56, 3/29, 3/51-56, 3/127-138 - pravni uinci 3/175 i si. - predaja 3/92 i si. - predmnjeve - v. predmnjeve o posjedu - prestanak 3/262-285 o - publicitetna funkcija 3/184-191 - stjecanje 3/70 i si. - stjecanje po zastupniku 3/80-8, 3/90-91, 3/94, 3/105-106, 122 - stvari 3/30 i si. - zatita 3/13-16 posjednik 3/21 posjednikova faktina vlast 3/29 posjedovna tuba v. tuba zbog smetanja posjeda posjedovni akt, v. posjedovni in posjedovni in 3/34 posjedovni konstitut, v. predaja osnivanjem prava na predaju posjedovni odnos - graa 3/19 i si. posjedovnica 4/52 poslovna prostorija 13/29 posluna stvar 16/134 - prestanak poslune nekretnine 3/277 posredan posjed stvari 3/29, 3/39-42 poteni posjed tuenika 8/40-^3, 8/46-55 potenje posjeda 3/156-159, 3/163 postupak diobe - osnivanje stvarnog tereta 17/27 postupak razvrgnua suvlasnitva 18/38 postupak zbog smetanja posjeda aktivna i pasivna legitimacija 3/234-240 - ovrha 3/255-257 - ponovno smetanje 3/258 - postupak zbog smetanja posjeda tubeni zahtjev 3/241-243 - predmet postupka 3/230-233 - prigovori tuenika 3/244-245
Kazalo pojmova 9 3 9
Gavella - privremene mjere osiguranja 3/251-254 - rjeenje o smetanju posjeda 3/246-250 postupovne pretpostavke upisa u zemljinu knjigu 4/70 postupovno zemljinoknjino pravo 4/13 potkopavanje 9/24-25 potonje vlasnitvo, v. prethodno i potonje vlasnitvo potpunost vlasnikove pravne vlasti 6/3-13 povjerenje u istinitost zemljinih knjiga 4/32-33, 4/100-102, 4/106 povjerenje u potpunost zemljinih knjiga 4/32-33, 4/103-106 povjerenje u pravnom prometu, v. zatita povjerenja povjerenje u publicitetno djelovanje posjeda 3/190-191 povjerenje u zemljine knjige, v. zatita povjerenja povlasna nekretnina 16/134, 16/136 - gubitak posjeda 3/278-279 povratna cesija 22/32 povratni ustup v. povratna cesija povreda vlasnitva 8/2 prava utjelovljena u vrijednosnim papirima 22/16-18, 22/62-63 prava vlasnika tuba na povrat stvari 8/8, 8/19-90, 8/103 - glavni i sporedni zahtjevi, protuzahtjevi i prigovori 8/37-63, 8/64-76, 8/103 - protiv nepotenog posjednika 8/64-76 - protiv potenog posjednika 8/47-63 prava vlasnika tuba na prestanak , uznemirivanja 8/8, 8/106-122 pravna osnova, v. pravni temelj pravna pravila biveg prava, kao izvor stvarnog prava 1/78-81 pravna ustanova vlasnitva 5/1 i si. pravna znanost, kao izvor stvarnog prava 1/92-94 pravni izvori stvarnog prava v. izvori pravni naslov, v. pravni temelj
940 Kazalo pojmova
pravni osnov, v. pravni temelj pravni prednik, v. prednik pravni promet 3/190-191 pravni sljednik, v. sljednik pravni temelj stjecanja 2/108-112 pravno raspolaganje, v. raspolaganje stvarnim pravom pravo vlasnitva - stjecanje na temelju odluke o razvrgnuu suvlasnitva 7/81-84 pravo ekanja 14/28 * pravo graenja 16/48, 16/55, 18/1 i si. - knjievnost 18/8 ! - modifikacija sadraja 18/24 - odnos prema ostalim stvarnim pravima 18/31-32 - osnivanje na temelju odluke suda 18/38-39 - osnivanje na temelju pravnog posla 18/3437 - osnivanje na temelju zakona 18/40 - osobe 18/18-21 - ovlasti kada na zemljitu postoji zgrada 18/28-30 - ovlastiti dok na zemljitu ne postoji zgrada 18/25-27, v. i plodouivanje -pojam i obiljeja 18/9-14 - posljedice prestanka 18/46-48 - pravni izvori 18/6-7 - pravo graenja - stjecanje 18/33-42 - predmet 18/15-17 - predmet stvarnog tereta 17/10 - preinaenje sadraja 18/24 - prestanak 18/44-48 - sadraj 18/22-30 - stjecanje neijeg prava graenja '-< 18/41-42 - zatita 18/43 pravo imati dio zgrade na poslunoj nekretnini 16/162-163 pravo iskljuenja treega 6/7 pravo iz stvarnog tereta 17/31 i si. - odnos prema drugim pravima 17/52-53. - pojedinana prava i obveze 17/42-48
STVARNO PRAVO
T
Gavella
- pravo na inidbe 17/38-48 - pravo na namirenje 17/49-51 - predmet i ovlatenik 17/35 - prestanak 17/64-70 -sadraj 17/37-51 - stjecanje 17/54-58 - stvarnopravna odgovornost 17/49 - temeljno pravo i temeljna obveza 17/38-41 - zatita 17/59-63 pravo kapnice 16/161 pravo koritenja 6/7 pravo koritenja grobnog mjesta 26/5-7 pravo lova 7/138-139 pravo na diobu zajednikog vlasnitva 12/24-26 pravo na posjed 3/4-5 pravo na prisvojen je 7/129, 7/133-134 pravo na razvrgnue suvlasnitva 11/63-69 pravo na zatitu posjeda 3/213 i si. -: pravo namiren ja 19/21-23 pravo namirenja bez zalonog prava 23/6-8 pravo otkupa trabine 20/79 pravo plodouivanja 16/167-188, v. i habitatio pravo posjedovanja 6/7 pravo provoenja tekuina 16/160 pravo prozora 16/158-159 pravo raspolaganja 6/7 pravo retencije, v. pravo zadranja pravo slunosti - posjedovanje 3/26-28 pravo slunosti, v. slunosti pravo stanovanja, v. habitatio pravo trajnog koritenja graevinskog zemljita 18/3 pravo ukopa - 26/5 pravo uporabe 6/7 r :, pravo vlasnitva v. i vlasnitvo - derivativno stjecanje v. pravo vlasnitva - osnivanje i prelaenje - djelovanje povjerenja u potpunost 7/71-73 - izvedeno stjecanje v. pravo vlasnitva - osnivanje i prelaenje
STVARNO PRAVO
- izvorno stjecanje v. pravo vlasnitva - osnivanje i prelaenje - originarno stjecanje v. pravo vlasnitva - osnivanje i prelaenje - osnivanje i prelaenje 7/24 - prelaenje prava vlasnitva nekretnina 7/38-73 - prelaenje prava vlasnitva pokretnina 7/13-37 - pretpostavke stjecanja 7/5-8 ... - stjecanje 7/1 i si. - stjecanje dosjelou 7/241-261 - stjecanje na temelju odluke o izvlatenju 7/98-101 - stjecanje na temelju odluke o komasaciji 77102-103 - stjecanje na temelju odluke o konfiskaciji 7/96-97 - stjecanje na temelju odluke o naknadi za oduzetu imovinu 7/96 (B 73), 7/104-110 - stjecanje na temelju odluke suda ili druge vlasti 7/74-110 - stjecanje na temelju povjerenja u istinitost 7/65-70 - stjecanje na temelju pravnog posla 7/9-73 - stjecanje na temelju rjeenja o dosudi 7/85-95 - stjecanje na temelju zakona 7/118-261 - stjecanje nalazom 7/140-159 - stjecanje nalazom blaga 7/151-159 - stjecanje nalazom izgubljene stvari 140-150 ' - stjecanje naputenih nekretnina 7/160-162 - stjecanje nasljeivanjem 7/111-117 - stjecanje prirataja stvari 7/163-237 - stjecanje prisvojenjem 7/123-139 - stjecanje prisvojenjem i nalazom 7/123-159 - stjecanje ubiranjem 7/238-240 -zatita 11/58-59 pravo zadranja 23/2^ predaja, v. posjed - predaja : ? predaja, v. stjecanje posjeda stvari dvostranim inom
Kazalo pojmova 941
Gavella - dosuene nekretnine u idealan posjed 21/66 - dugom rukom 3/100 -kratkom rukom 3/111-112 - oitovanjem volje 3/94, 3/107-122 - oasna ostavina 3/65-66 - osnivanjem prava na predaju 3/116-118 - posjeda zaloga vjerovniku 20/22-25 - prenoenjem prava zahtijevati posjed 3/113-115 - putem dovoenja stvari u krug stjecateljeve faktine vlasti 3/101 - putem predaje sredstva posjedovanja 3/102-104 - putem uzimanja stvari uz dozvolu 3/99-100 - putem zastupnika 3/105-106 - u uem smislu, v. tjelesna predaja - uz pridraj posrednog posjeda 3/117-121 , predbiljeba 4/76-82 predbiljeba vlasnitva 7/50 predijalni stvarni tereti, v. stvarni tereti u korist nekretnina predmet posjedovanja 3/22 i si. predmet stvarnih prava 2/5 i si. predmnjeva potenja posjeda 3/164-166 - samostalnosti posjeda 3/167-168 - vlasnitva 3/169-174 - vlasnitva Republike Hrvatske na stvarima koje su bile u drutvenom vlasnitvu 6/45 - vlasnitva s ofanzivnim djelovanjem 3/172-174 - o posjedu 3/164-174 prednik 2/116-117 prednosti od uporabe prava 2/93 prednosti od uporabe stvari 2/91-92 prekoraenje mee graenjem 7/202-205 prelaenje prava 2/126 i si. prenoenje prava, v. i prelaenje prava prerada stvari 10/8 prerada stvari 7/224-237 prestanak ovlatenika - prestanak prava graenja 18/44 -prestanak slunosti 16/119-121 942 Kazalo pojmova - prestanak stvarnog tereta 17/69 - prestanak zalonog prava 20/102, 21/88 prestanak posjeda prava 3/277-285 prestanak posjeda stvari 3/266-276 prestanak prava 2/149-150 prestanak proputanja 284 prestanak slunosti - propau stvari 16/106-108 prestanak trabine - prestanak zalonog prava 20/101, 21/88 prestanak trpljenja 3/283 ' prestanak vlasnitva 10/1 i si. prethodni i potonji vlasnik 14/1-5 prethodno i potonje vlasnitvo 14/1 i si. pretpostavke stjecanja 2/106 i si., 3/179-183 pretvorba drutvenog vlasnitva 6/22,/ preureenje tue zgrade 7/209-21 preuzee duga osiguranog zalonim pravom 19/40 pridraj posrednog posjeda 3/117-121 - prvenstvenog reda hipoteke 21/41-42 - vlasnitva nekretnina 14/32-37 - vlasnitva nekretnine prenoenjem vlasnitva ogranienog rokom ili uvjetom 14/35-37 - vlasnitva nekretnine uskratom dozvole za uknjibu 14/33-34 - vlasnitva pokretnina 14/21-31 - vlasnitva, v. vlasnitvo - pridrano radi osiguranja priuva 13/124-125, 13/127-130 prijedlog i sudska dozvola ovrhe 20/77-78,21/48-51 prijenos radi osiguranja - sudsko i javnobiljeniko osiguranje trabine, v. fiducijarni prijenos vlasnitva, v. i zalono pravo - prijenos prava radi osiguranja 23/5 - prijenos vlasnitva radi osiguranja 14/38-55, 23/5, v. i zalono pravo prinudni upravitelj 13/156 pripadak, v. pripatci pripadnosti nekretnine 2/66 i si pripadnosti pokretnine 2/44 i si.
STVARNO PRAVO
Gavella pripatci 2/57-61, 2/74-76 - nekretnine 2/74-76 prirast 2/52, 2/73 . . ... prirataj 7/164-169 prirastanje stvari 7/181-216 - nekretnine nekretnini 7/211-216 - pokretnine nekretnini 7/189-210 - pokretnine pokretnini 7/186-188 prisilno zalono pravo na nekretnini, v. sudsko prisilno zalono pravo na nekretnini prisilno zalono pravo na pokretnini, v. sudsko prisilno zalono pravo na pokretnini pristup na tue 9/18-18, 9/21 prisvojenje, v. pravo vlasnitva stjecanje prisvojenjem - slobodno prisvojenje 7/129, 7/132 priuzdraj vlasnitva, v. vlasnitvo pridrano radi osiguranja privatnopravna vlast 1/25-29 privatnopravni stvarni tereti 17/19 privremena uprava zalogom i namirivanje vjerovnika 20/89, 21/87 privremeno sjedinjenje i prerada 234-237 privremeno uzimanje u posjed, v. izvlatenje prodaja zaloenog prava 22/40 program za gospodarenje umama 25/7, 25/17 propast stvari - prestanak prava graenja 18/44 - prestanak prava vlasnitva 10/6-12 - prestanak slunosti 16/106-108 - prestanak stvarnog tereta 17/64 - prestanak zalonog prava 20/98, 21/88 propast i gubitak stvari 3/268-269 propast poslune nekretnine 3/277 propast stvari 10/6-8 prostorni plan 18/17 ;; . . ;; . prvenstveni red - pridraj za novu hipoteku 21/41-42 prvenstveni red - promjene 4/39-41 prvenstveni red - ustup mjesta 21/35-38 prvenstveni red 4/38^-1
STVARNO PRAVO
prvenstveni red za namirivanje 20/86-87 prvenstvo, v. prioritet, v. naelo prvenstva publicijanska actio confessoria 16/104 publicijanska negatorija v. tuba predmnijevanog vlasnika na p prestanak uznemirivanja publicijanski vlasnik 3/173 publicijanski zahtjev 3/172-174, v. tuba predmnijevanog vlasnika publiciranje stvarnih prava na nekretninama - razvoj 4/1-5 ^ publicitet 1/57-60 publicitetna funkcija posjeda 3/184-191 publicitetna funkcija zemljinih knjiga 4/1-5, 4/96-106
R '
: l /
; ; \ '
rad 7/223 ' " ^ raspolaganje neizbrisanom hipotekom 21/39-40 raspolaganje predmetom stvarnog prava 2/138-140 raspolaganje stvarnim pravom 2/136-137 rastereenje 16/127, 17/70 - prestanak prava graenja 18/44 - prestanak slunosti 16/127 - prestanak zalonog prava 20/103, 21/88 razdijeljeno vlasnitvo 15/30-35 razdioba po ekvivalentu 11/79, 11/84-86, 11/98, 11/108-109 razgledavanje nekretnine 21/57 razgranienje domaeg od stranog stvarnog prava 1/95 i si. razvrgnue suvlasnitva 11/63-116, 18/38, 13/85, - dobrovoljno 11/72-92 - pravni uinci 11/110-116 -isplatom 11/79, 11/89-90, 11/97-103 - odluka suda 7/81-84 - osnivanje slunosti 16/83-84 - osnivanje stvarnog tereta 17/27 - sudsko 11/93-109 realne folije, v. sustav realnih folija reciprocitet, v. uzajamnost
Kazalo pojmova 943
Gavella recta papir 22/16 (B 6) red prvenstva, v. prvenstveni red redoviti poslovi suvlasnika 11/26-29 regalna prava 7/135 (B 105), 7/139 (B123) registarsko zalono pravo na pravu 22/42 registarsko zalono pravo na pokretnini, v. hipoteka na pokretnini reivindikacija, v. prava vlasnika tuba na povrat stvari relativni prestanak posjeda prava 3/285 relativan prestanak posjeda stvari 3/275-276 relativan prestanak vlasnitva 3-5 renta, v. novani stvarni tereti Republika Hrvatska - kao vlasnik poljoprivrednog zemljita 24/4-5, 24/20-23 - kao vlasnik uma 25/5 res derelicta, v. naputena stvar " res extra commercium, v. stvar izvan prometa retencija v. zadran je - ' ribe 7/139 rjeenje o dosudi 21/64-66 rjeenje o dosudi 7/86 rude 7/135 runi zalog 20/9-105 ' " - davanje u podzalog 20/50-52 - uvanje zaloga 20/43-46 - nain osnivanja 20/22-25 - osnivanje na temelju pravnog posla 20/9-26 - ovlasti u stadiju namirivanja : 20/71-96 j - ovlasti u stadiju osiguranja " 20/36-70, 20/72 - plodovi druge koristi od zaloga 20/53-56 - pravo na namirenje 20/71-96 - pravo na posjed zaloga 20/38-42 - prelaenje zalonog prava 20/28-31 - stjecanje od nevlasnika 20/27 - ugovor o davanju u zalog 20/14-21 - uporaba zaloga 20/47-49 - vraanje zaloga 20/67-70 sr
9 4 4 Kazalo pojmova
- zaloni ugovor 20/14-21 - zamjena zaloga 20/57-61 - zatita zaloga 20/62-66
saenje, v. sijanje i saenje na tuem zemljitu sadraj stvarnih prava - openito 1/45-52, 1/56 samopomo kod smetanja prava 8/7 samopomo kod smetanja posjeda 3/222-227 samoposjed 3/46-47 : samostalan posjed 3/43-45 samostalna uporabna cjelina 13/45 samostalne prostorije 13/28-29 < samovlasni in smetanja 3/201-212 samovlasno smetanje posjeda 198-212 samovlasnost ina smetanja 3/207-212 sastav zemljinih knjiga 4/45 i si. separacija v. odvajanje sijanje i saenje na tuem zemljitu 7/194-196 simbolika tradicija 3/104 - "-simultana hipoteka v. zajednika hipoteka sjedinjenje - prirastanje glavnoj stvari 10/9-10 sjedinjenje slunosti i vlasnitva 16/18 sjedinjenje stvari - openito 7/177-180 sjedinjenje stvari 10/8 sjedinjenje stvari i rada, v. prerada stvari sjedinjenje u novu stvar 7/217-223 skriveni nedostaci zaloga 20/58 skupno vlasnitvo, v. zajedniko vlasnitvo . , slijeenje 1/35-36 sljednik 116 sljednitvo u posjedovanju i kakvoa posjeda 3/160-163 slunost 16/1 . ] ^ - imati dio zgrade na poslunoj ?' nekretnini 16/162-163 - kapnice 16/61 , - . ^ . R * " .; : .
STVARNO PRAVO
Gavella - plodouivanja 16/167-188, v. i habitatio - p o d rokom 16/113-117 - pod uvjetom 16/113-117 - provoenja tekuina 16/160 - prozora 16/158-159 - stanovanja, v. habitatio - p a e 16/150-152 - puta 16/142-146 - uporabe 16/189-196, v. i habitatio - vode 16/147-149 slunosti - modifikacija 16/22, 16/25 - afirmativne 16/33 - izvravanje 16/18-19, 16/56 - korisnost 16/17 - nain stjecanja 16/68-70 - naplatne 16/36 - negativne 16/33 - nepravilne 16/32 - nevidljive 16/35 - objekti 16/24, 16/26, 16/39-45 - osnivanje 16/64-94 - osnivanje na temelju odluke vlasti 16/72-86 - osnivanje na temelju pravnog posla 16/64-71 - osnivanje na temelju zakona 16/87-94 - osobne - 16/6, 16/30, 16/32, 16/49-51, 16/164-200 - pojam i opa obiljeja 16/12-30 - posjed 16/56 - posjedovanje 3/26-28 - povremene 16/34 - pravni izvori 16/9-10 - prelaenje 16/95-96 - prelaganje 16/22 - prestanak 16/105-133 - prestanak ovrnom prodajom zaloga 20/85-86, 21/67-69 - prestanak zbog neizvravanja 16/130-133 - prividne 16/37 ": ; - stjecanje 16/59 i si. - stvarne 16/5, 16/26-29, 16/32, - * 16/46-48, 16/134-163 - subjekti 16/46-52 iK
STVARNO PRAVO
- subjekti 16/46-52 - umske, v. stvarne slunosti - trajne 16/34 - ukinue 16/122-125 - vidljive 16/35 - vlasnike 16/14 - vrste 16/31 i si. -zakonske 16/38, 16/87 .;,, - zatita 16/97-104 - zemljine, v. slunosti stvarne smetanje posjeda 3/199-200 socijalna vezanost vlasnikove pravne vlasti 6/12-13 sporazum o razvrgnuu, v. razvrgnue suvlasnitva - dobrovoljno sporedna stvar, v. prirastanje stvari sporedni dijelovi nekretnine 13/30, .... 13/80-83 sposobnost stvari za predmet stvarnih prava v. stvar stablo - faktina i pravna raspolaganja 25/9 -sjea 25/9, 25/10-11 - na mei 9/14 stan 13/26-27 steaj - izdvajanje iz steajne mase 19/5 stjecanja prava vlasnitva - pravni posao kao pretpostavka stjecanja 7/1417, 7/39-40 stjecanja prava vlasnitva - predajom posjeda pokretnine 7/22-27, v. posjed - predaja stjecanja prava vlasnitva - vlasnitvo otuivatelja kao pretpostavka stjecanja 7/18-21, 7/44-46 stjecanje dosjelou 3/259-261 stjecanje nove stvari koja se odvojila 7/170-177 stjecanje od nevlasnika 7/34-37 stjecanje posjeda 3/70 i si. stjecanje posjeda prava 3/127-128 - izvedeno 7/77 - dvostranim inom 3/133-135 - jednostranim inom 3/130-133 - prava nasljeivanja, 3/138 - prelaenjem posjeda povlasne stvari 3/136-138
Kazalo pojmova 945
Gavella stjecanje posjeda stvari 3/82-127 - dvostranim inom 3/92-122 - jednostranim inom 3/82-91 stjecanje prava vlasnitva - nastup pravnog uinka 7/28-30, 7/54-62 - trenutak prijelaza vlasnitva 7/32-33, 7/61-62 - upisom u zemljinu knjigu 7/47-53 stjecanje prirataja 7/166-169 stjecanje stvari koja se sjedinila s vlasnikovom 7/177-237 stjecanje vlasnitva na temelju odluke o razvrgnuu suvlasnitva 7/81-84 stjecanje vlasnitva na temelju zakona 10/13 stranci - poljoprivredno zemljite 24/4 stranci - ume 25/4 stranci 7/106 (B 84) ""'"'" r : stranci kao nositelji stvarnih prava 2/157, v. i vlasnitvo stranaca strane osobe, v. vlasnitvo stranaca stupnjevi posjeda 3/32-45 stvar w .i ,, , ..';,
dijelovi 11/3-9 -<
-djeljiva 11/81, 11/98 ;! - gubitak samostalnosti 10/9-10 - idealni dijelovi 11/6-9, 11/13-18 - izgubljena, v. pravo vlasnitva stjecanje nalazom izgubljene stvari - izvan prometa 10/11-12 - izvan prometa 2/13, v. i opa dobra - kao predmet posjeda 3/24-25 - naena, pravo vlasnitva - stjecanje nalazom izgubljene stvari - naravni kriterij sposobnosti stvari 2/14-17 ... .. - pojedinana stvar i njezine pripadnosti 2/39 i si. - pravni kriterij sposobnosti stvari 2/1819 - propast 10/6-8 ... ", - propast 16/107 - sjedinjenje u novu stvar 10/8 - sposobnost za predmet stvarnih prava 2/11 i si. - stavljanje izvan prometa 10/11-12 946 Kazalo pojmova
stvarna prava u subjektivnom smislu openito 2/94 i si. ?; - dokazivanje 2/141-143 - izvravanje 2/133-135 - nasljeivanje 2/131-132 - nedjeljivost sadraja 1/49-52 - nositelj 2/154-159 - ogranienje sadraja 1/46-48 - ogranienje vrsta (tipova) 1/43-45 - otuenje 2/126 i si. - prestanak prava 2/149-150 - raspolaganje 2/136-140 - s a d r a j 2/97-99 .; = - stjecanje 2/103 i si. ,v . : - v r s t e 2/100-102 - zatita 2/144-148 - zatvoreni sustav 1/37-42 stvarne slunosti 16/5, 16/26-29, 16/32, 16/46-48, 16/134-163 - posjed 3/26-28 stvarni teret 17/6-30 ;, - javnopravni 17/19 ,;.*, : ; - naturalni 17/20 , , - novani 17/20 - ogranienog trajanja 17/21 - osnivanje 17/23-30 - osnivanje na temelju odluke suda 17/27 - osnivanje na temelju pravnog posla 17/24-26 - osnivanje na temelju zakona 17/28-30 - osobe 17/11-13 - pravna ustanova 17/1 i si. - predmet 17/8-10 - prestanak ovrnom prodajom zaloga 21/68 - prestanak zbog zatite tueg povjerenja - p r i v a t n o p r a v n i 17/19 : - s a d r a j 17/16-18 : , ;. - t r a j n i 17/22 - u korist nekretnina 17/21 - u korist osoba 17/21 , , , ..- v r s t e 17/19-22 - stvarno pravo - knjievnost o stvarnom pravu u Hrvatskoj 1/14
STVARNO PRAVO
Gavella - pojam i uloga 1/1-4 - u objektivnom smislu 1/14, v. i stvarnopravno ureenje - u subjektivnom smislu - pojam 1/3-4 stvarnopravni odnos 2/1^stvarnopravno osiguranje trabina 20/1 i si., 21/1 i si., 22/1 i si., 23/1 i si. stvarnopravno pojaanje obveza knjievnost 19/16 stvarnopravno ureenje 1/1 i si. -razvoj od XIX. st. 1/5-13 -razvoj u Hrvatskoj 1/11-13 subjekt prava, v. nositelj ! subjektivistika koncepcija posjeda 3/10-11 subjektivna stvarna prava, v. stvarna prava u subjektivnom smislu sudska praksa, kao izvor stvarnog prava 1/85-88 sudska prodaja - na usmenoj javnoj drabi 20/82-83, 21/59-63 - neposrednom pogodbom 20/81, 21/70-72 - zaloene nekretnine 21/51-72 - zaloene pokretnine 20/80-83 sudska zatita posjeda 3/228-258 sudsko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini - optereenje podzalonim pravom 20/148 - osnivanje 20/144-146 - ovlasti 20/149-152 - ovlasti u stadiju namirivanja 20/150-152 - ovlasti u stadiju osiguranja 20/149 - prelaenje 20/147 - prestanak 20/153-154 sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo 20/155-160, 21/111 - na nekretnini 21/111 - na pokretnini 20/141-160 - na pravu 22/103-107 sudsko prisilno zalono pravo na nekretnini 21/98-110
STVARNO PRAVO
- optereenje podzalonim pravom 21/108 - optereivanje podzalonim pravom 20/130, 21/108 - osnivanje 21/102-105 - ovlasti 21/109 - prelaenje 20/128-129, 21/1107, 22/72 ....v - prelaenje 21/107 ' -prestanak 21/110 sudsko prisilno zalono pravo na pokretnini 20/115-140 - optereivanje podzalonim pravom 20/130 - osnivanje 20/116-127 - ovlasti 20/131-138 - ovlasti u stadiju namirivanja 20/135-138 - ovlasti u stadiju osiguranja 20/132-134 - prelaenje 20/128-129 - prestanak 20/139-140 sudsko prisilno zalono pravo na pravu 22/47-102, 22/104-106 - optereenje podzalonim pravom 22/73 - osnivanje 22/48-71 - ovlasti 22/74-100 - ovlasti u stadiju namirivanja 22/78-102 - ovlasti u stadiju osiguranja 22/74-77 - prestanak 22/101-102 sudsko razvrgnue, v. razvrgnue suvlasnitva - sudsko sukcesija, v. sljednitvo sukcesor, v. sljednik superficies solo cedit 7/189-193, v. jedinstvenost nekretnine superficijarno pravo 18/1 suposjed 3/48-50 susjedska prava 9/2 i si. - zatita 9/40^9 - odnosi 9/1 i si. sustav realnih folija 4/21 sustav stvarnih prava 1/37 i si. - poloaj vlasnitva 6/32
Kazalo pojmova 947
Gavella suvlasnitvo 11/1 i si., 12/4, v. i etano vlasnitvo - izvravanje 11/13 i si. - izvravanje glede cijele stvari 11/19-62 - izvravanje glede idealnog dijela 11/13-18 - namirivanje dugova 11/60-62 - odluka o izvravanju posjeda i vlasnikih ovlasti 11/39-43 - odluka o uspostavi etanog /,,;:, vlasnitva 11/44-51 - odluka suda o razvrgnuu 7/81-84 - plodovi, koristi i tereti 11/54-55, 11/56-57 - poslovodstvo bez naloga 11/52-53, 11/56-57 - predmnijevano 9/9 J ' nj; - prestanak, v. vlasnitvo prestanak, v. suvlasnitvo razvrgnue -razvrgnue 11/63-116, 13/85 - stablo na mei 9/14 .,*.. -suvlasniki dio 11/3-5, 11/7, 11/13-18 -upravljanje 11/22-38 . -uspostava 11/10-12, 12/25 , ,' , - zajednika ograda 9/9 s sveopi sljednik 2/126, 7/111-117 - komasacija 25/19, 25/21 : .; - neotuivost 25/18 - nesposobnost za dosjelost 25/22 -upravljanje 15/16-17 umske slunosti 16/153 ; umsko zemljite 25/2, 25/8.9, 25/9, 25/12-14 umskogospodarska osnova 257, 25/17
tabularna isprava 4/67-69, 7/4143, 7/49 tabularni posjed 3/67-69 teorija kontinuiteta 3/16 .,,-.-.
teorija mira 3/16 ;.-::.-
teretovnica 4/52, 4/54 <- : tipovi stvarnih prava v. vrste i?*a-.':.::. titulus, v. pravni temelj s.;
t j e l e s n a p r e d a j a 3 / 9 4 - 1 0 6 *'- -'<->-/
ume 25/2-3 - dunosti vlasnika 25/8 - izvlatenje 25/14 - izvravanje prava vlasnitva 25/6-9 - komasacija 25/4 ::i -koristi 25/9 "'' ' ? : - odreivanje namjene 25/10-12 -' r - odreivanje namjene 25/10-12 - osnivanje slunosti 16/85-86 ' ' ! - pravna raspolaganja 25/13 -~ - pravna raspolaganja 52/13 - u vlasnitvu Republike Hrvatske 25/5 ume Republike Hrvatske 25/5 < ^ ' - izdvajanje'iz umskogospodarskog podruja 25/19-20
948 Kazalo pojmova
tjelesna predaja u uem smislu 3/95-97 tradicija v. posjed - predaja tradicija, v. stjecanje posjeda stvari dvostranim inom traditio brevi manu, v. predaja kratkom rukom traditio longa manu, v. predaja dugom rukom traditio vera 3/98 '-ii*trajanje posjeda 3/139-142 -" trajni stvarni tereti 17/22 - ' transferacija 20/133 translacija prava, v. i prelaenje prava trokovi ovrnog postupka 21/79 tuba - predmnijevanog vlasnika na prestanak uznemirivanja 8/8, 8/123-124 - na utvrenje, v. zahtjev za '-"'> utvrenje ~JV - predmnijevanog vlasnika na povrat stvari 8/8, 8/91-103 - za brisanje, v. brisovna tuba - zbog stjecanja bez pravne osnove 8/13 tumaenje i primjena zakonskih normi 1/89-90
STVARNO PRAVO
Gavella
U > - ^ . - . . , , : = " ' : - , . . ' . ^ f i . ^ ;:*$*
ubiranje ploda 2/88 udio u zajednici vlasnika 12/6-9 ugovor o davanju u zalog - zabranjeni uglavci 20/20-21 ugovor o hipoteci, v. hipotekarni ugovor ukinue, v. rastereenje - slunosti 16/122-126 - prava graenja 18/44 - stvarnog tereta 17/67 uknjiba 4/71-75 - vlasnitva 7/50 ulaganje u tuu zgradu 7/209-21 umirenje neistinitog posjeda, v. miran posjed umjetno zemljite 18/10 univerzalna sukcesija 7/111-117 univerzalni sukcesor, v. sveopi sljednik upis u zemljinu knjigu - ovrha 7/52 - uiniti vidljivim 4/91 upisi u zemljine knjige 4/62 i si. - u zemljine knjige - pravni uinci 4/92 i si. - predmet upisa 4/62-65 - pretpostavke upisa 4/66 i si. - vrste 4/71 i si. uporaba nekretnine radi izvoenja radova 9/20-22 upravitelj suvlasnikom stvari 11/34-38, 11/42, 11/56-57 ureenje mea 8/138, v. i mea uspostava etanog vlasnitva, v. etano vlasnitvo - uspostava uspostava jednovrsnosti vlasnitva 6/21-23 ,:.;.:*ustavno jamstvo vlasnitva, v. jamstvo vlasnitva ustavnost zakona 1/69-70 ustup prvenstvenog reda 4/40-41 - radi osiguranja 22/16, 22/18 - trabine radi naplate, v. ovrni prijenos trabine radi naplate - trabine umjesto isplate, v. ovrni prijenos trabine umjesto isplate
STVARNO PRAVO
ustupanje ugovora, kada je obveza osigurana zalonim pravom 19/40 usucapio libertatis 16/132 usus, v. pravo uporabe ususfructus, v. pravo plodouivanja utvrenje vlasnitva, v. zahtjev za utvrenje vlasnitva uvjetno vlasnitvo, v. prethodno i potonje vlasnitvo uvjetovanje prijenosa prava vlasnitva, v. vlasnitvo - pridrano radi osiguranja '' uzajamnost 6/50 uzee stvari 3/84-86, 3/90-91 uzfrukt, v. pravo plodouivanja uzukapija v. dosjelost
vindikacijska tuba 8/8, 8/17 i si. viestruko ugovaranje 7/31^7/59-60 vjerodostojna isprava 20/77, 21/47 Vlada RH 6/40 vlasnika tuba 8/5-18 - tuba na prestanak uznemirivanja 8/104-105 - tuba u pravom smislu 8/8 Vlasniki list, v. vlastovnica vlasniki zahtjev 8/2-5 - put ostvarivanja 8/6-9 - u posebnim postupcima 8/125 vlasnikova prava, v. vlasnikove ovlasti vlasnikova pravna vlast - imbenici koji je odreuju 6/57 vlasnikova pravna vlast - promjenjivost sadraja, v. vlasnitvo - elastinost vlasnikove ovlasti 6/14-18 vlasnitvo 6/1 i si., v. i pravo vlasnitva - bezgraninost 6/47 - Drave, v. vlasnitvo osoba javnog prava - javnih dobara 15/1-27 - jedinica lokalne samouprave groblja 26/4 - jedinica lokalne samouprave, v. vlasnitvo osoba javnog prava - osoba javnog prava 6/4046
Kazalo pojmova 949
Gavella - posebnog dijela nekretnine v. etano vlasnitvo - pravnih osoba javnog prava 15/7-27 - pravnih osoba koje nisu javnopravni subjekti 15/28 - zaklada 15/29 - dokaz 8/27-29 - drutvena opravdanost 5/17 - drutveno, v. drutveno vlasnitvo - dunost obzirnog postupanja 6/69-72 - ekonomska analiza 5/19 - elastinost 6/58-60 - fiducijarno, v. prethodno i potonje vlasnitvo, v. i zalono pravo - granice vlasnikove pravne vlasti 6/57-107 - gubitak, v. vlasnitvo - prestanak - individualistiko ureenje 5/6 i si. - jedinstvenost 6/14-18 - jednovrsnost 6/19-20 - kolektivistiko ureenje 5/4 i si. - krajnja nuda 6/75 - nedobrovoljno optereenje tuini pravom 6/86-96 - obiljeja 6/1-23 - odnos prema drugim stvarnim pravima na istoj stvari 16/53-58 - ograniavajue djelovanje tuih prava 6/83-85 - ogranienja 16/38 - ogranienja glede stvari od interesa za Republiku Hrvatsku 6/81-82, v. stvari od interesa za Republiku Hrvatsku - ogranienja uspostavljena vlasnikovim raspolaganjem 6/97-100 - ogranienje rokom ili uvjetom s apsolutnim djelovanjem 14/11-16, 14/22-28 - ogranienje rokom ili uvjetom s relativnim djelovanjem 14/6-10 - ogranieno uvjetom ili rokom, v. prethodno i potonje vlasnitvo - opa ogranienja 6/64-76 - opozivno, v. prethodno i potonje vlasnitvo 950 Kazalo pojmova - optereenje osnivanjem zalonog prava na temelju prethodne mjere osiguranja 6/94-96 - optereenje tuim pravom slunosti ili zakupa u postupku izvlatenja 6/88-90, v. i izvlatenje - optereenje zalonim pravom u ovrnom postupku 6/91-92, v. i zalono pravo - prisilno sudsko zalono pravo na pokretnini, prisilno sudsko zalono pravo na pokretnini optereenje zalonim pravom na nekretnini na temelju mjere osiguranja 6/93, v. i zalono pravo - prisilno sudsko zalono pravo na nekretnini oroeno, v. prethodno i potonje vlasnitvo - osobe 6/39-56 pendentno, v. prethodno i potonje vlasnitvo - posebna ogranienja 6/77-85 posredno sudjelovanje u vlasnitvu pravnih osoba 15/6-29 potonje, v. prethodno i potonje vlasnitvo potpunost 6/3-13 pravna ustanova 5/1 i si. predmet 6/33-38 " preneseno radi osiguranja 14/38-55, v. i zalono pravo prestanak 10/1 i si. prestanak na temelju odluke suda ili druge vlasti 10/14 prestanak na temelju posebnog zakona 10/20 prestanak odreknuem 10/15-19 prethodno, v. prethodno i potonje vlasnitvo pridrano radi osiguranja 14/17 37, v. i zalono pravo . -.;..... razdijeljeno 15/30-35 rekadentnost, v. vlasnitvo elastinost relativan prestanak 10/3-5 Republike Hrvatske 15/7-27
STVARNO PRAVO
Gavella - Republike Hrvatske - naputenih nekretnina 7/160-162 - Republike Hrvatske, v. vlasnitvo osoba javnog prava - socijalna vezanost 6/12-13, 6/67-68 - stjecanje na temelju zakona 10/13 - stranaca 2/157, 6/48-53 - trpljenje zahvata izvan dosega vlasnikovih interesa 6/76 - u irem smislu 6/24-27 - ukidanje vlasnitva 5/11-16 - uporaba naziva 6/28-31 - uspostava jednovrsnosti 6/21-23 - uvjetno, v. prethodno i potonje vlasnitvo - uvjetovanje i optereenje 6/104-107, v. i prethodno i potonje vlasnitvo - vie osoba 6/5456 - vremenski podijeljeno, v. prethodno i potonje vlasnitvo - zabrana otuenja i optereenja 6/101-103 - zabrana ikane 6/73-74 - zajedniko, v. zajedniko vlasnitvo - zakonska ogranienja 6/61 i si. - zatita 8/1 i si. vlast na stvari 1/23-24 vlastovnica 4/52-53 voda - zabrana mijenjanja naravnog toka 9/37-38 vode 7/136 vodovi i drugi ureaji 9/23 vraanje zalonom duniku vika novca 20/88, 21/86 vremenski podijeljeno vlasnitvo, v. prethodno i potonje vlasnitvo vrhovno vlasnitvo v. razdijeljeno vlasnitvo 'u vrijednosni papir 22/16-18, 22/94, v. i zapljena vrijednosnog papira - na ime 22/16 (B 6), 22/94 - na donositelja 22/17 (B 7), 22/94 - po naredbi 22/18 (B 8), 22/94 - nematerijalizirani 22/44 (B 24), 22/61 vrste (tipovi) stvarnih prava 1/43-45
STVARNO PRAVO
zabiljeba 4/83-90 - namjere osnivanja hipoteke 21/42 - osobnih odnosa 4/86-87 - ovrhe 21/52 - pravnih injenica 4/88-90 zabrana - dunikovom duniku da ispuni vjerovniku 22/60 - otuenja i optereenja 6/101-103 - vjerovniku da naplati i da raspolae trabinom 22/60 zadran je 8/63, 9/19 zahtjev za utvrenje vlasnitva 8/1416 zajedniar, v. zajedniko vlasnitvo zajednika hipoteka 21/92-97 zajednika ograda 9/9 zajedniki suposjed 3/50 zajedniko vlasnitvo 12/1 i si., 13/37, 13/111 v. i suvlasnitvo - dioba 12/21-26 - izvravanje 12/13-20 - izvravanje glede cijele stvari 12/16-20 - izvravanje glede udjela 12/13-15 - upis u zemljinoj knjizi 12/16 - uspostava 12/10-12 zakljuak o prodaji 21/56-58 zakon, kao izvor stvarnog prava 1/67-70 zakonitost podzakonskih propisa 1/73-74 zakonitost posjeda 3/144, 3/148-149, 3/161-162 zakonsko zalono pravo 20/161-175, 21/112-117 - izvoaa radova 20/165 - komisionara 20/171 - na nekretnini 21/112-117 - na pokretnini - osnivanje 20/164-174 - na pokretnini - prestanak 20/175 - na pokretnini 20/161-175 - na pravu 22/108 - najmodavca 20/166 - nalogoprimca 20/167 - otpremnika (peditera) 20/170 - prijevoznika 168
Kazalo pojmova 951
Gavella skladitara 20/169 . sunasljednika 20/173 suvlasnika 20/173 trgovinskog zastupnika (agenta) 20/172 zakup nekretnine - prestanak ovrnom prodajom zaloga 21/69 zalog - nekretnina 21/3-6, 21/98-100 - pokretnina 20/3-7, 20/116-122 - subjektivno pravo 22/3-6, 22/49-54 zaloni ugovor, v. ugovor o davanju u zalog zalono pravo - na nekretnini - podvrste 21/1 - na pokretnini - podvrste 20/1-2 - na pravu - nain osnivanja 22/15-19 - na pravu - podvrste 22/1-2 - na pravu 22/1 i si. , ; - na pravu prenijetom radi osiguranja 22/7-41 - prestanak ovrnom prodajom zaloga 20/85-86, 21/67-69 - na nekretnini 21/1 i si. - odnos prema ostalim pravima na zalogu 19/84-87 - prestanak 20/85-86, 20/97-105, , 21/67-69 - prijelaz osigurane trabine na pojedinanog sljednika 19/40 - prijelaz osigurane trabine na sveopeg sljednika 19/40 - ugovor o davanju prava u zalog -,. 22/12-14 zamjena zaloga zbog vlastite potrebe 20/60 zapljena - imobilizirane dionice 22/61 - nematerijalizirane dionice 22/61 - patenta 22/67 - po pristanku ovrenika, v. fikcija zapljene prava - pokretnine na temelju rjeenja o ovrsi 20/125-127 - pokretnine na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri 20/123-124 952 Kazalo pojmova - prava na temelju rjeenja o ovrsi 22/59-67 - prava na temelju rjeenja o prethodnoj mjeri 22/55-58 - prava upisanog u javni upisnik 22/67 - prava upisanog u zemljinoj knjizi 22/64 - prava utjelovljenog u vrijednosnom papiru, v. zapljena vrijednosnog papira - vrijednosnog papira 22/16-18, 22/62-63, 22/66 - trabine 22/60-64 zastara slunosti 16/131 zatita od ograniavanja 5/39-44 - posjeda 3/194-258 - povjerenja - openito 1/61-63, 7/34-37, 7/63-73, 20/27 - povjerenja - prestanak slunosti 16/128-129 - povjerenja - prestanak stvarnog tereta 68 - povjerenja u istinitost i potpunost zemljine knjige 7/63-73, 16/129 - povjerenja u pravnom prometu nekretnina 4/99 i si. >: ; -prava 2/144-148 " - tueg povjerenja 16/128-129 - tueg povjerenja - osnivanje stvarnog tereta 17/26 zatvoreni sustav stvarnih prava 1/37^42 zbirka isprava 4/56 - katastarskih planova 4/58 - zemljinoknjinih rjeenja 4/57 zemljina estica 2/63-64 zemljina parcela, v. zemljina estica zemljine knjige 4/1 i si. - sastav 4/45 i si. - ureenje 4/17 i si. - zatita povjerenja u istinitost i potpunost 7/63-73, 16/129 zemljine slunosti, v. stvarne slunosti zemljinoknjina evidencija 4/7 zemljinoknjini postupak 4/107 i si. - pravni lijekovi 4/119-120
STVARNO PRAVO
Gavella - prijedlog za upis 4/110-112 - provedba upisa 4/115-118 - rjeenje o upisu 4/113-114 zemljinoknjini uloak 4/50-55 zemljinoknjini upisi, v. upisi u zemljine knjige zemljinoknjino pravo u objektivnom smislu 4/11-13 zemljinoknjino pravo u subjektivnom smislu 4/11 zemljinoknjino tijelo 2/64 zgrada - opasnost od ruenja 9/39
ivotinje 7/137-138
i
* i
STVARNO PRAVO Kazalo pojmova 953
Vanije kratice
- austrijski Graanski zakonik njemaki Graanski zakonik - francuski Graanski zakonik - talijanski Graanski zakonik - Kazneni zakon ("Narodne novine", br. 110/97) - Narodne novine, Slubeni list Republike Hrvatske - Opi graanski zakonik - Ovrni zakon ("Narodne novine", br. 57/96) - Pravni vjesnik, glasnik Pravnog fakulteta Sveuilita J J . Strossmavera u Osijeku PZ - Pomorski zakonik ("Narodne novine", br. 17/94, 74/94, 43/96) PZRH - Pomorski zakonik ("Narodne novine", br. 17/94, 74/94) SU. - Slubeni list SFRJ Z..o grobljima - ("Narodne novine", br. 19/98) Z. o lovu - Zakon o lovu ("Narodne novine", br. 10/1994) Z. o naknadi - Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine ("Narodne novine", br. 92/96) Z. o rudarstvu - Zakon o rudarstvu ("Narodne novine", br. 35/95) Z. o vodama - Zakon o vodama ("Narodne novine", br. 107/95) Zbornik PFR - Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita na Rijeci Zbornik PFS - Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveuilita u Splitu Zbornik PFZ - Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu ZGB - vicarski Graanski zakonik ZI - Zakon o izvlatenju ("Narodne novine", br. 9/94, 35/94) ZKP - Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 110/97) ZN - Zakon o nasljeivanju ZOO - Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94 - "Slubeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 46/85, i 57/89) ZOVO ' - Zakon o osnovnim vlasnikopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 - "Slubeni list SFRJ", br. 6/80, 36/90) ZPP Zakon o parninom postupku ZPZ - Zakon o poljoprivrednom zemljitu ("Narodne novine", br. 54/95 pro. tekst, 48/95 i 19/98) ZS - Zakon o umama ("Narodne novine", br. 52/90 - pro. tekst, 5/91, 9/91, 61/91, 14/93) ZUP - Zakon o opem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991) ZV - Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/66) ZZK - Zakon o zemljinim knjigama ("Narodne novine", br. 91/96)
STVARNO PRAVO
ABGB BGB CC CCI KZ NN OGZ OZ Pr. Vj.
955
Informator d.d. Zagreb, Masarykova 1 Direktor dr. IVO BURI
Glavna i odgovorna urednica Nakladnike djelatnosti SANJA PERI Urednica MIRJANA KELLER
1
Lektorice NEVENKA ARI VESNA KISIN
Korektorica EHIZA TOPAGI-VAEVSKI SARAROLLER v

O p r e m a k o r i c a " '' '"
r
Grafika urednica JASENKA LESNIK-GAPI Priprema sloga GRAPA, Zagreb Tisak: "PROSVJETA", Bjelovar Tiskano u 2.000 primjeraka <o <

Stvarno Pravo

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Stvarno Pravo

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Tatjana Josipovi, Igor Gliha, Vlado Belaj, Zlatan Stipkovi

Prof. dr. Nikola Gavella

;' ;. ',[' ,.y 7

,,. .,<,. 'Vi ! . " ii i: ' ' i> .

D. Tzv. idealni posjed 1. Openito 2. Nasljedniki posjed X

120 120 121

121 124 124 125 125 125 127 128

149 149 150 150

III. Upisi u zemljine knjige A. Predmet upisa B. Pretpostavke upisa

1. Materijalne pretpostavke a) Knjini prednik b) Tabularna isprava 2. Postupovne pretpostavke upisa

224 224 226

C. Stjecanje naputenih nekretnina D. Stjecanje prirataja stvari

E. Stjecanje ubiranjem F. Stjecanje dosjelou

410 410 412 412 412 414 416 417

Glavafj. Zatita prava vlasnitva (N. Gavella) "LiZZT..

A. Openito B- Pravajvlasnika tuba^(mviiich'kacija) 1. Pojam .7Z7IZ7.

447 447 447 448 448 448 450 450

655 655 657

660 660 661

C. Hipoteka na pokretnini (registarsko zalono pravo)

III. Sudsko prisilno zalono pravo na pravu A. Osnivanje

B. Prelaenje C. Optereenje podzalonim pravom D. Ovlasti

881 881 881

UVOD U STVARNO PRAVO

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

B. Kratak pregled dosadanjeg razvoja od XIX. stoljea naovamo

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

2. Posebno o razvoju stvarnog prava u Hrvatskoj

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

10 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

Prvi dio: Uvod u svarno pravo

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

C. Ope i posebna ureenja

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

II. Naela stvarnopravnog ureenja A. Naelo privatnopravne vlasti na stvari

O tome poblie kasnije, u okviru izlaganja o predmetu (objektu) stvarnih prava.

14 Prvi dio: Uvod u stvarno pravo

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

Prvi dio: Uvod u svarno pravo

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

B. Naelo zatvorenog broja vrsta stvarnih prava

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

III. Pravni izvori stvarnog prava A. Openito

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

"Jami se pravo vlasnitva" (l. 48.st.l. Ustava RH).

Prvi dio: Uvod u svarno pravo

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje

GLAVA 1. Stvarnopravno ureenje