Professional Documents
Culture Documents
PET KRUGOVA
(GORIN NO JO)
DEJE NOVINE, 1988.
Uvod
Poetak je desetog meseca dvadesete godine ere Kanei.1 Popeo sam se na planinu Ivato u oblasti Higo, na Kjujuu,2 da se poklonim Nebu, molim boginji Kannon i zahvalim senima mrtvih.3 Moje ime je inmen Musai no Kami Fuivara no Geni.4 ezdeseta mi je. Od rane mladosti posvetio sam se vojnim vetinama prvi dvoboj imao sam u trinaestoj godini. Borio sam se protiv samuraja koji se zvao Arima Kihei, iz kole maevanja intorju, i pobedio sam. U esnaestoj sam pobedio izvrsnog maevaoca imenom Akijama iz oblasti Taima.5 U dvadeset prvoj otiao sam u prestonicu6 i tamo susreo maevaoce iz itave zemlje. S njima sam imao brojne dvoboje i nijednom se nije dogodilo da ne pobedim. Kasnije sam krenuo u razne oblasti i susreo se s maevaocima iz razliitih kola borenja. Imao sam preko ezdeset dvoboja i nisam izgubio nijedanput. Sve se to dogaalo izmeu moje trinaeste i dvadeset osme-devete godine. Kad sam preao tridesetu, osvrnuo sam se na put kojim sam do tada iao i shvatio da u dvobojima nisam pobeivao zato to sam dopro do svih tajni vetine borenja. Pobeivao sam moda zato to sam imao prirodnih sposobnosti za borbu, moda je takvo bilo samo nareenje Neba, ili zato to su tadanje kole maevanja bile nesavrene... Posle toga pokuao sam da dublje proniknem u sve to i samog sebe poboljam, vebajui i razmiljajui iz dana u dan. Negde oko pedesete godine suoio sam se, najzad, sa pravim putem7 vojne doktrine. Otada sam vreme provodio svestan da nema potrebe da idem nekim posebnim putem. Dostigavi prosvetljenje principima vojne doktrine, poeo sam da ih primenjujem na razliite umetnosti i vetine i ni u emu mi nije bio potreban ni uitelj niti gospodar. Po prvi put elim da na papir stavim sutinu onoga emu sam posvetio mnogo svojih godina. Toj vojnoj doktrini, koju u ponekad imenovati kao heiho,^ dao sam naziv niten iirju ili dva maa kao jedna kolah Nemam nameru da ovu knjigu ispunjavam citatima i izrekama budizma i konfuijanizma. Nisam se koristio ni starim vojnim hronikama niti delima o vojnoj taktici. Pri svetlosti koju daju Nebesa i Kannon, u asu tigra,10 u noi desetog dana desetog meseca, uzimam etkicu i poinjem da piem.
ZEMLJA
(i no maki)
1 2 3
1643. godina po Gregorijanskom kalendaru (sve napomene prevodioeve). Kjuju je jedno od velikih ostrva japanskog arhipelaga. Musai je tipian Japanac poklanja se nebu i senima mrtvih, to su elementi drevne mnogoboake religije into, ali i boginji Kannon, koja je jedno od boanstava budizma. 4 Samuraji su voleli da svom imenu dodaju i druga imena i titule. 5 Taima je oblast u centralnom Japanu u ijoj blizini je roen Musai. 6 Tadanja prestonica bio je grad Kjoto. 7 Re put u ovoj knjizi oznaava brojne pojmove kao to su nain ivota, ivotni principa, principi jednog uenja, principi uenja jedne vetine ili umetnostk... 8 Musai e kasnije, u posebnom poglavlju, objasniti detaljno znaenje reci beiho, koji se ovde prevodi kao vojna doktrina. 9 Musai svoju kolu naziva niten iirju i nito iirju, to on smatra jednakim, mada ovo prvo znai dva neba jedna kola, a drugo dva maa jedna kola. 10 as tigra odgovara vremenu od tri do pet asova ujutro.
Heiho, vojna doktrina, put je ratnike klase. Svaki ugledniji ratnik, naroito predvodnik grupe samuraja, mora da sprovodi u delo pravila te doktrine. I obini vojnici, meutim, treba da razumeju i prihvate taj put. Ipak, u ovom dananjem svetu kao da nema ratnika koji u potpunosti razume i prihvata
put vojne doktrine. Kad ve govorimo o razliitim putevima, treba da znamo da postoji put Bude, na kome ljudi koji njime krenu nalaze spas. Postoji put konfuijanizma, put leenja razliitih bolesti, koji potuju lekari, zatim put izuavanja vake, kojim idu pesnici, pa put ljudi prefinjenih oseaja, put strelaca iz luka i drugih umetnosti i vetina. Vrlo je mnogo ljudi koji idu tim putevima, ali je vrlo malo onih koji oseaju naklonost ka potpunom posveivanju putu vojne doktrine. Ratnik treba da istovremeno sledi dva puta: put maa i put etkice.2 ak i ako nema prirodnih sklonosti za te puteve, od ratnika se oekuje da i u raznim drugim vetinama i umetnostima ispolji svoje sposobnosti. Opte je prihvaeno miljenje da ratnik odluno prihvata smrt. Postavlja se samo pitanje kada je prihvatiti, i na koji nain. Ali put smrti nije ogranien na ratnike. Svetenici, ene, seljaci, takoe mogu da svesno izaberu smrt, ako na taj nain mogu da izbegnu sramotu. Da bi ratnik mogao da ide putem vojne doktrine, neophodno je da shvati da je njena osnova izgraivanje nesalomivog duha i gvozdene volje. On mora da veruje da e, bilo na emu da se angauje, postii uspeh. Ratnik mora da pobedi bio to dvoboj ili velika bitka, tako da moe da osvaja poasti i slavu kako za svog feudalnog gospodara tako i za sebe samog. To se postie uz pomo vrlina vojne doktrine. Ima onih koji veruju da nema koristi od savladavanja vojne doktrine. Prava priroda vojne doktrine, meutim, takva je da ona moe da bude primenjena u bilo kojoj situaciji.
1
Musai je svoju knjigu o vojnoj doktrini nazvao Gorin no jo to znai Spis pet krugova. Go znai pet, rin je krug, kruna povr ili ak omota lopte, a ija oznaava zapis ili spis. 7V0 je prisvojna reca. Spis Gorin no jo Musai je ispisao na pet papirnih svitaka, a svakom svitku, koji je u njegovom sluaju predstavljao tom, i njegov naziv. Prvi tom nazvao je Ci no maki, to znai svitak zemlje (ci = zemlja, maki = svitak) i tako redom. Prevodilac na srpskohrvatski smatrao je da je dovoljno u prevodu ostaviti samo nazive Zemlja, Voda, Vatra, Vetar \ Praznina koji za pisca predstavljaju pet krugova, tj. pet sfera u kojima nalazimo sve elemente sutinske za sve ljudske aktivnosti. 2 Japanci su pisali etkicom umoenom u tu, pa se spisateljstvo ovde naziva putem etkice*.
Tako on zarauje za ivot. Sada bih hteo da uporedim vojnu taktiku i vetinu zanatlije. Upotrebiu primer drvodelje, zbog toga to oni grade kue. Mi obino govorimo o plemikim kuama, ratnikim kuama i o etiri kue.6 Kue propadaju ili traju vekovima. Poto govorim o kolama, stilovima i profesijama kao o kuama, pokuau da preko vetine drvodelje objasnim vojnu taktiku. Poto se re drvodelja kineskim ideogramima pie jednako kao veliki plan, a principi vojne taktike su takoe veliki plan, uporedujem vojnu taktiku sa poslom drvodelje. itaj ovu knjigu i duboko razmiljaj ako namerava da se bavi principima vojne taktike. Uitelj je igla, uenik konac koji se u nju udeva.
1
Prevodilac je, kao to su i prevodioci na neke druge jezike inili, naslove poglavlja ostavio i u originalu, na japanskom jeziku. Moda e to tekstu dodati neto egzotike, moda posluiti za uenje osnova japanskog; to ju koto znai na japanskom, bukvalno, stvar tako nazvana i praktino se ne prevodi. 2 Svetenici iz ova dva svetilita vere tinto irili su borilaku kolu mtorju poznatog maevaoca Cukahare Bokudena. 3 Pod profitira Musai podrazumeva vetine i umetnosti pomou kojih ovek sebe izgrauje, usavrava se. 4 Musai je prednost davao usavravanju duha. 5 Ovo je posledica uticaja konfuijanskog naina miljenja. U striktnoj podeli rada u drutvu svako je morao da usavrava svoj posao kako bi drutvu najbolje posluio. 6 Misli se na etiri uvene samurajske kue: Gendi, Heike, Fuivara i Taibana, veoma uticajne kad je re o dogaajima u japanskoj istoriji. Moe da predstavlja i etiri stila ajne ceremonije: Omotesenke, Urasenke, Mua'koisenke i Jabuike.
Japanske kue'se i danas grade uglavnom od drveta. Takonoma je udubljenje u najveoj sobi kome je ukrasom, slikom ili kaligrafskim spisom davan sveani karakter. To je bila neka vrsta budistikog kunog oltara.
mora da bude dobro uglaan, ali ne i takav da prikriva greke u graenju. Naroito je vano obezbediti da se nita ne iskrivi ni posle dueg vremena.
1 2
Zut su ukrasne police u japanskoj kui, na koje su se postavljali najlepi predmeti od keramike, itd. Police za svitke.
Ranije se za vei samurajski ma govorilo taci (debeli, veliki ma), a za manji katana. Sada se za vei kae katana, a manji nazivamo vaki^ai. Ne bih se trudio da objanjavam zato samuraj nosi dva maa. To je odavno tako u Japanu. Svoju doktrinu nazvao sam nitenrju da bih pokazao prednosti koje ima upotreba dva maa. Koplje, naganata1 i ostalo slino oruje dugo je i njime se bori drugaije nego velikim, odnosno kratkim samurajskim maem. U mojoj koli se od poetka bori sa jednim maem u jednoj a drugim u drugoj ruci, jer u borbi na ivot i smrt treba do maksimuma upotrebiti sve oruje. Moram da kaem da je velika teta ako se umre sa jednim maem neizvaenim iz korica. Ako se jedan ma dri obema rukama, teko je njime iz-mahivati levo-desno, pa ja preporuujem da se dugi ma dri samo u jednoj ruci. .Za razliku od koplja, naganate i slinog oruja, ma treba uvek drati u jednoj ruci. Nije zgodno veliki ma drati obema rukama dok se jae, tri, kad se kree po stenovitom terenu, na strmom putu i u gomili ljudi. Ako se u levoj ruci dri luk, kratki ma ili neko drugo oruje, jo uvek je mogue koristiti desnu ruku za izma-hivanje dugim maem. Ako sa maem u jednoj ruci ne moe da ubije protivnika, uzmi ma obema. Ipak, gledaj da uenike poduava borbi sa dva maa odjednom. Sve je teko kada se radi prvi put. Tako e biti teko i kada se dugaki ma prvi put dri samo u jednoj ruci. Isto tako je teko mahati naganatom ili izbaciti strelu. Tek kad se ovek navikne na oruje, njime je lako rukovati. Malo-pomalo stie se snaga da se zategne luk i izbaci strela. Isto tako, malo-pomalo navikne se na dugi ma i stie snaga da se izmahuje njime. Za korienje dugog maa brzina nije od najveeg znaaja. O tome govorim u drugom poglavlju koje nazivam Voda.
1
Naginata je koplje na koje je umesto obinog postavljeno seivo dugog maa; veoma je opasno oruje. Ne treba ga meati sa naganatom, vrstom posebno dugog maa. Cukai dolazi od glagola cukau upotrebiti. 2 Bui je jedan od naziva za samuraje. 3 Pozorite no je vrsta dramske tvorevine koja se razvila na japanskom dvoru u vreme dekadencije vladajue klase.
Kratki ma je bolji u ogranienim prostorima i u borbi prsa u prsa. Dugi ma, uopte reeno, moe da se upotrebi u svim okolnostima. Naginata je na bojnom polju na izvestan nain inferiorna u odnosu na luk. Luk moe da postane ofanzivno oruje, naginata, reklo bi se, borca zadrava u defanzivi. I luk i naginata, zavisno od okolnosti, imaju vrlo malo dobrih osobina kad su u pitanju ogranieni prostori. Ovo oruje takoe nije pogodno za zarobljavanje protivnika. Ono je pogodno samo za upotrebu na bojnom polju tamo je to oruje bez kojega se stvarno ne moe. Dok veba u dvorani, oveka zavode pojedinosti, on zaboravlja na osnovne postavke pravog puta. Te pojedinosti nee nikome posluiti u pravom suoenju sa neprijateljem. Na bojnom polju luk i strela su korisni u taktikom nastupanju i povlaenju, jer strele mogu da se brzo odapinju sa bokova kopljanika ili drugih eta. Ovo je oruje, meutim, od veoma male koristi pri opsadi zamkova ili kad je neprijatelj dalje od dvadeset kena (trideset est metara). U sadanje vreme u mnogim bojnim vetinama, posebno u streljatvu, suvie je cvea a malo plodova (panja se poklanja spoljanjosti, pojavi, ne sutini). Ovakva bojna vetina beskorisna je u odluujuim momentima. Kada se nalazi u tvravi, nema nieg boljeg od vatrenog oruja. ak i u boju u polju, pre borbe prsa u prsa,.ovo oruje ima mnogo prednosti; ali kad borba prsa u prsa jednom pone, ono je beskorisno. Jedna od dobrih strana luka je to to se izbaena strela moe pratiti okom. To to se zrno ispaljeno iz puke ne vidi, slaba je taka vatrenog oruja. Konji treba da budu veoma izdrljivi i bez neobinih navika. Po pravilu, najbolje je jako i pouzdano oruje, pa i konji treba da su jaki i izdrljivi. Ma, kratki ma, naginata, treba da budu dovoljne duine i da dobro i duboko seku. Luk i puka takoe treba da budu jaki i precizni. ovek ne treba da bude pristrasan ni kad je u pitanju oruje niti kad je u pitanju bilo ta drugo. Previe je isto kao i premalo. Ne oponaaj druge, sve prilagodi svojoj snazi. Treba da ima oruje prema sebi imajui u vidu veliinu svoga tela, i ono treba da ti dobro lei u ruci. Ni zapovednik ni obian vojnik ne smeju da neto vole ili mrze. Veoma je vano sve dobro odmeriti.
Ritam HEIHOA
(HEIHO NO HJOI NO KOTO)
Ritam se jasno razaznaje u putu no drame, umetnosti muziara, sviraa na icanim instrumentima i drugih. U svemu postoji ritam, ali se ritmom heihoa ne moe ovladati bez vebe. U putu bojnih vetina takode postoji ritam: u razmaku izmeu izbacivanja strela, ispaljivanju puke, jahanju konja. Ne treba zapostaviti ni ritam u razliitim umetnostima. Ima ritma i u apstraktnom. Za busija ima ritma u sposobnosti da slui gospodara, u neuspesima, ima ritma u postizanju cilja, i ritma u nepostizanju eljenog. Ritma takode ima i u poslovima, u tome kako se neko obogati, i u propadanju nekadanjeg bogataa. Sve ima svoj poseban ritam. Sve ima svoj ritam. Ima ritma u napredovanju i poboljavanju neega, a moe da se oseti i ritam pogoravanja. Ritam heihoa je neto ime se ne moe ovladati bez vebe. U vojnoj doktrini ima mnogo ritma. Jedan od glavnih zadataka onoga koji kree putem vojne doktrine jeste da razlui odgovarajue od neodgovarajuih ritmova, da razlikuje ritmove prema veliinama i brzini, da odredi ritam koji e usloviti prilike koje moraju da se prevazidu. Majstorstvo u ovladavanju vojnom doktrinom ne moe se smatrati potpunim ako upozna ritam kojim moe izbei to da bude uvuen u ritam protivnika. Pobeda u sukobu postie se tako to se ustanovi ritam svakog protivnika pa onda napada ritmom koji protivnik nije osetio i primenom znanja o ritmu u apstraktnom.1 O ritmu se govori u svakom poglavlju ove knjige. Budi paljiv i proui sve to o njemu pie.
1
Musaijevo shvatanje ritma slino je teoriji o kosmikom ritmu prenetoj na dogaaje u obinom ivotu. On, u stvari, misli na promenljivost stvari u kojima, kako smatra, uvek ima nekog ritma.
Ako se put vojne doktrine moje kole niteniirju revnosno upranjava od jutra do mraka, prirodno se proiruje i obogauje duh. Duh tada moe da obuhvata i celinu i pojedinosti.1 U pet poglavlja moje knjige: Zemlja, Voda, Vatra, Vetar i Praina, sve ovo zapisuje se prvi put. Onaj koji eli da prouava moju vojnu doktrinu, mora da prihvati i zapamti sledee: Prvo: Ne imaj zle misli; Drugo: Marljivo sledi put kole niteniirju; Tree: Gaji u sebi iroko interesovanje za umetnost; etvrto: Naui to vie moe o razliitim zanimanjima; Peto: Shvati prednosti i manjkavosti, dobitak i gubitak u svim stvarima; esto: Razvij sposobnosti da shvati istinu o svim stvarima; Sedmo: Zapazi ono to se okom ne moe
videti; Osmo: Ne budi nemaran, ak ni u beznaajnim stvarima; Deveto: Ne uputaj se u beskorisne aktivnosti. Ovo sve treba imati na umu kada se ide putem vojne doktrine. Ako se istina ne sledi iroko gledajui na stvari, nemogue je postati majstor ovoga puta. Onaj ko ovlada ovom doktrinom, ne moe da izgubi ni protiv dvadeset, ni protiv trideset protivnika. Ako neko sopstvenu energiju usmeri na to da ovlada putem heihoa i uporno sledi istinu, pobedie u svakom ogledanju, i protiv na izgled superiornog protivnika. Ako mu je, trenirajui, telo pod potpunom kontrolom duha, on moe da i psihiki psiholoki bude superioran. Ako neko to postigne, kako mo da izgubi? Ako vojnu doktrinu posmatra ire, njome je mogue o ladati i onda upravljati ljudima, upravljati dravom, odrav; blagostanje i red svugde. Na svim tim putevima stie sam uverenost i oseaj da ni od koga nee izgubiti, oseaj k< te ojaava i koji donosi slavu tvome imenu. To je put voj: doktrine heihoa. Druga godina ere joho,2 dvanaesti dan petog meseca. Pisano Teraou Magonodou,3 inmen Musai
1 2
Sveobuhvatnost duha, tj. irina duha koji se ne koncentrie samo na pojedinosti v< na sutinu stvari. 1645. godina 3 Terao Magonoo je verovatno bio jedan od Musaijevih uenika.
VODA
(Mi^u no maki) Poto je moja vojna doktrina niteniirju zasnovana na elji za pobedom, a uzevi vodu za izvor svih nadahnua, ovome sam poglavlju dao naziv Voda. Kako je tok (iirju) glavni krvni sud, osnova moje doktrine maa, to je razlog to je sada uporeujem s vodom. Oseam da mi nedostaju reci za sve to bih ovde eleo da kaem o svojoj doktrini, ali se nadam da e istina izvirati sama po sebi iz ovih reci koje ispisujem. Ono to ovde piem mora se stvarno razmatrati studiozno, re po re, ideogram po ideogram. Svako povrno itanje moe odvesti velikim pogrekama. Kada piem o tome kako pobeivati u boju, ak i ako govorim o pojedinanim dvobojima, vrlo je vano prihvatiti to kao da se radi o bici u kojoj se deset hiljada ljudi bori protiv deset hiljada protivnika. Ako na ovom putu vojne doktrine neko samo malo skrene sa staze i pogreno shvati ono o emu se ovde govori, potpuno e sii s pravog puta. Sutina vojne doktrine ne moe se shvatiti samo itanjem ove knjige. Ono to je u njoj zapisano ne moe se usvojiti i ostvariti samo itanjem i podraavanjem. Te stvari svako otkriva duboko u sebi, svako mora da sam uini veliki napor i da pri-Ijeno veba.
Koncentracija u borbi
(SENTO NO TOKI NO MECUKI NO KOTO)
Budnost u borbi znai drati oi irom otvorene. Gledaj da se usredsredi na sutinu stvari a ne da gleda povrno pa da vidi ono to tvoj protivnik eli da vidi. Sa stanovita vojne doktrine najvanije je tano odrediti stanje stvari sa udaljenosti i shvatiti optu situaciju; brzo oceniti maevalaku sposobnost protivnika i ne biti obmanut njegovim akcijama glavni je cilj vojne doktrine. Treba dobro promisliti o svemu i sve dobro isplanirati. Ova pravila budnosti ista su kako za strategiju dvoboja tako i za bitku mnogo ljudi. Neophodno je dobro upamtiti sve to je napisano u ovoj knjizi i naporno vebati. Treba uvek biti potpuno koncentrisan i ne smanjivati stepen svoje koncentracije. Vano je nauiti da se posmatra i levo i desno ne pomerajui one jabuice. Ovakve stvari treba vebati uporno i ne uriti.
Rad nogu
(AI NO CUKAIKATA NO KOTO)
Gazi vrsto na petama a vrhove nonih paleva neznatno po-digni. U hodu postoje dugi i kratki koraci, brzi i spori koraci. Najbolje je kretati se uobiajenim hodom. Ja ne volim tri vrste koraka koje pominju druge kole: letei (skoni) korak, korak koji tee i ukoeni vrsti korak. Kod rada nogu veoma je vaan princip in-jo.1 Korak in-jo znai ne pomicati samo jednu nogu, samo jedno stopalo. Rad nogu mora da bude usaglaen. Ii desno-levo ili levo-desno, kad see, kad se povlai ili kad odbija udarac. Nikako se jedno stopalo ne srne pomeriti dvaput uzastopce. Najvanije je, ipak, da se ne pomera samo jedno stopalo ve oba sinhronizovano.
1
In-jo je isto to i kineski pojmovi^? ijang: ensko i muko; negativ i pozitiv; senka i svetlost.
Pet stavova
(GO HO NO KAMAE NO KOTO)
Pet stavova: dodan (gornji stav), udan (srednji stav), gedan (donji stav), migivaki no kamae (desni odbrambeni poloaj), hidarivaki no kamae (levi odbrambeni poloaj), nazivaju se i pet naina. Ima pet
stavova, ali svi oni su usmereni na seenje protivnika. Osim ovih pet, drugi stavovi ne postoje. Bilo koji od stavova da zauzme, ne misli o njemu kao o stavu ve kao o delu procesa u seenju protivnika. Stavove treba zauzimati zavisno od situacije. Gornji, srednji i donji stav su vrsti stavovi. Dva bona stava su promenljivi. Boni stavovi su korisni kad postoji neka prepreka nad glavom ili sa strane. Da li ete odabrati levi ili desni stav, zavisi od situacije. Najbolji stav, tajni stav ove kole,1 jeste stav udan. udan je sutina ove kole. Stav udan je, simbolino govorei, kao sedite vojskovoe u velikoj bici. Ostala etiri stava prate i povinuju se vojskovoi. Ovo dobro proui.
1
Musai nije uvek dosledan. U poetku je tvrdio da nema tajnih stavova i tehnika, a sada iedan od stavova svoje kole naziva tajnim. Ipak, jasno je da ga, time to ga iznosi u javnost, on i ne smatra tajnim. Ovde tajno vie ima znaenje glavnog.
Kad se odozdo krene prema protivnikovoj ruci, on moe da digne ma i ponovo udari na tvoje seivo. Tada ga iznova treba udariti odozdo, a udarcem odozdo mogu mu se, ak, popreko isei obe ruke. Ovo je nain da se protivnik ubije u trenutku napada. Ova situacija se moe vebati i u samom poetku i posle dugog iskustva. Nju treba uvebavati sa dugim maem.
etvrta situacija
(OMOTE DAI JON NO IDAI NO KOTO) U etvrtoj situaciji ma se dri dole, na levoj strani, i odozdo udara prema protivnikovoj ruci. Kad on krene nadole, treba bosti du seiva njegovog maa a onda isei dijagonalno u odnosu na sopstvena ramena. Ovo je put dugog maa. U ovoj situaciji protivnik se moe pobediti ako krene da te udari ponovo.
Peta situacija
(OMOTE DAI GO NO IDAI NO KOTO) U petoj situaciji dri ma sa svoje desne strane. Na protivnikov napad odgovori tako to e, seivom okrenutim u stranu, udariti dijagonalno u odnosu na sopstvena ramena, odozdo navie. Onda, kada ma dostigne izvesnu visinu, povratnim udarcem udari pravo nadole. Ovakvim nainom rukovanja dugim maem neophodno je ovladati kako bi se potpuno krenulo putem dugog maa. Kada se navikne da upotrebljava ma u ovoj poziciji, moi e slobodno da rukuje i najteim maem. O ovih pet situacija neu vie govoriti. Upoznaj moj nain borenja dugim maem i posebno obrati panju na to kad treba zadati pojedine udarce. Da bi shvatio protivnikov nain borenja, treba prvenstveno ovladati ovim situacijama i vredno vebati. Kada se nae u borbi na ivot i smrt, upotrebljavaj znanje iz ovih pet situacija. Pronikni u protivnikov nain miljenja. Ako shvati razliite ritmove miljenja i borenja, pobedie sigurno.
Sveobuhvatni udarac
(EN NO ATARI TO JU KOTO)
Kada izvodi udarac, a protivnik pokua da ga parira, jednim jedinim pokretom udari ga i u glavu, i u ruke, i u noge. Jednim pokretom, jednim oseajem, pogodi ga svugde. To je en no atari. Ovaj udarac mora dobro da se uveba jer se esto koristi.
Ma umesto tela ili telo umesto maa, to je svejedno. Kad se udara protivnik, ma i telo se ne mogu pokrenuti u istom trenutku. Prvo" telo zauzima stav koji zavisi od poloaja i naina napada protivnika; potom se udara maem. Ima sluajeva da ma udari jo dok je telo nepokretno; obino se, meutim, prvo pokree telo, a posle njega udara ma. Ovo treba dobro prouiti.
Udariti i pogoditi
(UCU TO ATARU TO JU KOTO)
Udariti i pogoditi protivnika dve su odvojene stvari. Udariti (mu) znai svesno zadati udarac, bez obzira na koji se nain to izvodi. Pogoditi (ataru) znai bukvalno prii protivniku i pogoditi ga, bez obzira na jainu udarca, ponekad tako jako da on odmah pogine. Dok je pogoditi i neto to je moda nesves-no uinjeno, udariti je neto to je svestan in. Bilo da se radi o ruci ili nogama protivnika, prvo treba pogoditi a posle snano udariti. Pogoditi, moe ak da znai i uhvatiti, dodirnuti. Vebaj da razlikuje ova dva pojma. Treba uiti da se im-provizuje.
Poreenje visine
(TAKEKURABE TO JU KOTO)
Ovo znai da, kad se pripije uz protivnika, telo ne treba da ti se skupi. Treba ispruiti noge, trup i vrat i drati se tako, lice uz lice s njim, isteui se, kao da od toga ko bude vii zavisi ko e pobediti. Ovo treba vesto izvoditi.
Postojanost
(NEBARI O KAKURU TO JU KOTO)
Kad i ti i protivnik imate u rukama duge maeve i on sn no parira tvom udarcu, vrsto stegni ma i odbij njegov. Biti postojan znai da .tvoj ma nije lako odgurnuti a da se ti neprijatelju pribliava ulaui veliku snagu. Dok d: ma prema protivnikovom, nije vano da li mu se, istovreme pribliava bre ili sporije. Postoji istrajnost, ali postoje i panika i zbunjenost. Ist nost je snaga, zbunjenost je slabost.
Udarac telom
(MI NO ATARI TO JU KOTO)
To znai ui u prostor protivnika i udariti ga telom. Okreni lice malo u stranu, izbaci levo rame i udari ga u grudi. Kad se pribliava protivniku, upotrebi to vie snage, di-i mirno, budi siguran toliko da protivnik bude primoran da odskoi. Tada ga snano udari u grudi. Ako ovo dobro uveba, moi e neprijatelja da odbaci i do pet i po metara od sebe, a moda ak i da ga tim udarcem ubije.
Zabadanje u lice
(OMOTE O AU TO JU KOTO)
Kad se nalazi oi u oi s protivnikom, ili u grupnoj borbi u kojoj su snage dve strane izjednaene, svejedno, protivnika uvek moe da iznenadi tako to e, pored njegovog uperenog maa, ili izmeu maeva ukrtenih meu protivnicima, krenuti kao da eli da ga ubode pravo u lice. Ako to uini svom snagom i sa oiglednom namerom, protivnik e se trgnuti i nesvesno pokuati da se povue. Ovaj njegov pokret moe da se iskoristi na mnogo naina i donese pobedu. U svim situacijama u borbi kada protivnik pokua da se povue, pobedio si. Zato je ovaj potez, koji zovemo zaba-danje u lice, vaan. Treba ga dobro izvebati.
Ubadanje u srce
(KOKORO O AU TO JU KOTO)
U toku borbe, kad si pritenjen sa strane, kad ni iznad glavi nema prostora za zamah, zabodi ma u protivnikove grudi. Da bi izbegao protivnikov dugi ma, okreni tupu strani svoga maa prema njemu i onda ga, naglo spustivi, zabodi pro tivniku u grudi. Kad si umoran, ili ti je ma tup i ne see dobro, upotreb ovaj nain. Da bi se on upotrebio, treba dobro oceniti situaciju
Uzvici
(KACU TO JU KOTO)
Krici ili uzvici kacu i tocu upotrebljavaju se u borbi kada se odbija napad i kada se napada neprijatelj. Kada neprijatelj krene u napad uzdignutim maem i tvoj ma potisne nadole, uz pokli kacu podigni svojim maem njegov i, odbivi tako napad, udari ga svom snagom uz krik tocu. Oba pokreta vre se brzo i odluno. Ovakav ritam udaraca est je u borbama. Nain odbijanja napada i udarci uz krike kacu-tocu prime-njuju se da bi se protivnik onesposobio i udario serijom dva spojena pokreta.
Odbijanje odbacivanjem
(HARIUKE TO JU KOTO)
Ako tokom borbe izgubi ritam i ne moe da ga povrati, uzvrati napad udarcem dugog maa. Ne unosi suvie snage u odbacivanje maa niti pariraj suvie snano. Oslanjajui se maem 6 dugi ma protivnika u napadu, odbaci ga i onda udari pre nego to on uspe da uzvrati. Vrlo je vano preduzeti ofanzivu i povezati pokrete odbacivanja i seenja.
Kada se borac usavri u odbacivanju maa, ne postoji ni najmanja ansa da mu se uzvrati odbacivanjem i da se vrh njegovog maa ukloni.
Raspored protivnika
(TATEKI NO KURAI NO KOTO)
Tateki no kurai se odnosi na sluaj kad se sam bori protiv mnogo protivnika odjednom. Obema rukama izvuci odjednom oba maa, i kratki i dugi, i vitlaj dugim maem horizontalno, irokim zamasima sleva nadesno i unazad. ak i ako te protivnici napadaju odjednom sa sve etiri strane, bori se tako da ih potiskuje u jednom pravcu i tako utie na njihov raspored. Kad te protivnici napadnu, osmotri dobro ko te od njih napada prvi a ko okleva. Obrati panju na sve pokrete protivnika, uhvati ritam u kome nastupaju i udaraju i bori se tako da se u jednom trenutku ukrste protivniki maevi i sa dugim i sa kratkim maem u tvojoj ruci, pa onda ei. Ne oklevaj. Ruke neka su ti uvek spremne, i ei snano im koji od neprijatelja naie. Odbijaj ih, razbijaj ih, udaraj ih im stupe napred, razbijaj i unitavaj. Ma ta inio, zamisli da su ti protivnici ribe u reci, ribe koje plivaju u dugom jatu, u nizu, i vezane su jedna s drugom. Kada vidi da su se njihovi redovi poremetili, i kada oni ponu da smetaju jedan drugom u borbi, udari na to mesto snano, ne proputajui priliku ni sekunda. ekanje, pak, da se protivnici nagomilaju i udaranje u tom trenutku, ili seenje onih neprijatelja koji malo vie istupe beskorisno je. Takva taktika borca navodi na ekanje i usporava Proui dobro ritam napada protivnika i naui kako da taj ritam razbije. Prilikom treninga pokuaj da okupi to vie partnera za vebu deset, pa ak i dvadeset i pokuavaj da ih suzbi-je pokretima sopstvenog tela. To treba dobro uvebati.
limena udaraca
(UIAI NO RI NO KOTO)
Ovo znai poznavati nain na koji se postie pobeda dugim maem u mojoj vojnoj doktrini. O tome neu pisati detaljno. Vrednim vebanjem izmene udaraca sa protivnikom nauie kako da pobedi. Upotrebljavaj vesto dugi ma to se moe nazvati i sutinom vojne doktrine. O ovome se ne pie ve govori.
Jedan udarac
(HITOCU NO UI TO JU KOTO)
Pomou jednog udarca moe se ostvariti pobeda. Dok dobro ne proui principe vojne doktrine, ne moe to razumeti. Ako se ti principi dobro primene, mogu da se upotrebe kad ti je volja, i moi e da pobedi uvek kad to eli.
Direktna komunikacija
(IKICU NO KURAI TO JU KOTO)
Duh direktnog komuniciranja znai shvatiti pravi put doktrine niten iirju i prenositi ga. Direktna komunikacija je najvea tajna moje doktrine. Treba vredno vebati i od ove doktrine stvoriti deo sebe. O ovome se ne pie. To se usmeno objanjava. Sve to je napisano u prethodnom poglavlju, sutina je mae-valake tehnike moje kole. Da bi ovladao nainima da se pobede protivnici, prvo mora nauiti pet stavova omote. Kada se to dogodi, shvatie put dugog maa, elo tvoje telo e se povinovati tvojoj volji i znae ritam svoga duha. Najzad, tvoj e duh, tvoj ma i ruke biti jedno. Pokreti tvoga tela i nogu bie koordinirani sa tvojim duhom. Malo-pomalo, usvojie principe ovog puta, pobedie jednog, pa dva protivnika, i postae sposoban da, u skladu sa ovom doktrinom, razdvoji dobro od zla. To e postii paljivim prouavanjem svakog dela ovog teksta. Mora hodati hiljadu rija,1 korak po korak, i, sa duhom koji si stekao, neprekidno vebati sa svakim borcem na koga naie i sakupljati znanje iz svih tih iskustava, bez i trunke nestrpljenja. Strpljivo postupi po ovome: zadatak je ratnika da usvoji ovu doktrinu, da sutra pobedi nekoga ko ju je
usvojio manje od njega, da pobedi nekoga ko je vei od njega, na nain kako objanjava ova knjiga. Taj nain ne dozvoljava bilo kakve promene, ne dozvoljava mislima da lutaju. Ma koliko ubedljivo neko pobedio protivnika, njegove pobede nee biti prave ako su postignute na nain suprotan uenjima ove kole. Ako je sutina ovog uenja postala deo tebe, znae kako da pobedi i desetine protivnika. Kada stekne snagu koja proistie iz poznavanja ove vojne doktrine, moi e da ovlada kako doktrinom voenja velike armije tako i doktrinom individualne borbe. Vebanje koje traje stotinu dana zovemo disciplinom, a vebanje od hiljadu dana jeste savrenstvo. Dvanaestog dana petog meseca druge godine ere joho. Pisano Teraou Magonoou, inmen Musai
VATRA
(Hi no maki)
1
U mojoj vojnoj doktrini ni to itrju1 borba je uporedivana s vatrom sve to je u vezi s pobedom i porazom, u ovoj je knjizi ispisano Vatra. Mnogi na principe moje vojne doktrine gledaju nekako sa visine. Oni misle da mogu da pobede pokretima prstiju ili zglobova za nekoliko suna.2 Oni misle da se do pobede moe doi brzim pokretom podlaktice (kao kad se mae lepezom), ili misle da imaju prednost ako su tek neznatno bri u upotrebi drvenog maa za vebu.3 Oni se posveuju vebanju pokreta ruku i nogu da bi bili to je mogue hitriji. Moja vojna doktrina proverena je mnogo puta u borbama na ivot i smrt. Suoen sa takvim opasnostima, ja sam nauio da idem putem maa. Osetio sam prednosti i slabe take neprijatelja koji je na mene udarao maem, nauio sam da upotrebim i otricu i tupu stranu maa, nauio sam da iseem protivnika. Zbog toga i ne pomiljam da treba da se bavim tako nevanim sitnicama i beznaajnim stvarima. Te tehnike postaju naroito nevane kada se neko nade u borbi u punom oklopu. Kada se nade u borbi za sopstveni ivot, sam protiv petorice ili ak desetorice, samo na putu moje vojne doktrine saznae kako da pobedi. Jer, zar postoji razlika izmeu pobede jednog nad desetoricom, ili hiljade i nad deset hiljada protivnika. Jasno je da je u svakodnevnoj vebi nemogue nai hiljadu ili deset hiljada ljudi da bi se vebalo; ali, ak i ako sam trenira dugim maem, moe da shvati nain na koji se pobe-uje deset hiljada protivnika. Pomou vrlina ove vojne doktrine moi e da shvati protivnikovu strategiju i oceni njegove slabosti i prednosti. Ako misli da si jedini na elom svetu koji moe da usvoji moju vojnu doktrinu, ako si duboko privren elji da krene tim putem, ako veba dan i no, stalno se usavravajui, onda e stvarno i biti jedini koji e stei takvu slobodu i snagu da ini uda. Stei e natprirodnu snagu. To je tajna moje doktrine.
1
l ri = 4 km.
Kao to je ve reeno, Musai svoju kolu obino naziva niten iirju, ali povremeno 1 nito iirju. 2 l sun = 3,03 cm. 3 Drveni ma za vebu naziva se inai.
Mesto okraja
(BA NO IDAI TO JU KOTO)
Veoma je vano odrediti povoljno mesto za bitku. Prvi princip je da treba imati sunce za leima zato treba zauzeti takav poloaj. Ako je, zbog konfiguracije zemljita, nemogue da se ima sunce iza sebe, gledaj da ti sunce bude s desne strane. Ovo vai i za zatvorene prostore: svetlost treba da bude ili iza tebe ili sa tvoje desne strane. Takode je dobro ostaviti iza sebe prostor koji niko sem tebe ne moe da koristi, a da bude dosta prostora i sa tvoje leve strane. Uvek se treba truditi da se napreduje i uva desna strana. Tokom noi, ako moe da vidi protivnika, trebalo bi, kao u prethodno opisanim situacijama, da nastoji da vatra bude iza tebe a svetlost s desne strane. Uvek se mora truditi da zauzme to vie mesto, tako da protivnika gleda odozgo. Ceremonijalna pravila zahtevaju da najvie, uzdignuto mesto bude poasno.1 U pravoj bici treba nastojati da se protivnik potiskuje tako to e se kretati po levoj strani. Krajnje je vano sate- -rad protivnika u nepovoljan poloaj. Kad je jednom sabijen u ugao, protivnika treba napadati tako da ne nae vremena da se osvrne oko sebe i vidi gde je. Ovo se odnosi i na zatvorene prostorije. Nagoni protivnika prema pragu,2 prema gornjoj gredi, ulazu, pominim vratima, prozorima i
pregradama,3 balkonu ili stubovima,4 tako da nema mogunosti da se osvrne i shvati gde je. Kad se goni protivnik, u svakoj poziciji treba traiti bolje mesto, treba se truditi da se bude u prednosti kako bi se to bolje iskoristio prostor u kome ima prepreka svih vrsta.
1 2 3
Ovde Musai misli na psiholoko dejstvo na protivnika. Da se saplete. Da ne moe da podigne ma uvis. 4 Da ne moe da see horizontalno.
Tri poetka
(MICCU NO SEN TO JU KOTO)
Postoje tri vrste zapoinjanja borbe. Prvi je nain kad ti preduzme prvi korak i napadne, drugi je da tvoj napad usledi odmah poto protivnik uini prvi pokret, a trei je da i ti i protivnik napadnete u isto vre-me. Ni u jednom sukobu ne moe biti drugaijeg poetka osim ova tri. Poto je, zavisno od naina poetka napada, mogue postii brzu pobedu, ovaj koncept poetka koji sam izloio od prvenstvene je vanosti u mojoj doktrini. Iako ima vie aspekata ovog koncepta prvog poteza, teko je o njima pisati jer se pitanje svake pojedinane situacije mora razmatrati samo za sebe. Pobeda se postie tako to se brzo oce-ni namera protivnika i primene znanja moje vojne doktrine. Prvi napad (ken no sen) je kada se sprema da prvi napadne. Lagano zauzme poziciju za napad i onda, bez okle-vanja, napadne. Tvoj napad mora da bude snaan i brz ali da ti ostavi i neke rezerve. Nemoj da svu energiju utroi u poetnom napadu. U ovakvom napadu u kome se koncentrie velika snaga volje, u kome su pokreti nogu mnogo bri nego obino i u kome se napada priblii protivniku u jednom dahu u takvom napadu napada isprazni odjednom sav svoj duh. Od poetka do kraja, neprijatelja treba da osvoji svojim entuzijazmom i pobedi ga pod bilo kojim okolnostima. Drugi, iekujui napad (taino sen). Kad neprijatelj krene u napad na tebe, pravi se da te to uopte ne brine. Ili izigravaj slabost. Kad ti se protivnik, zapoinjui napad, priblii, povuci se tako da izgleda kao da bei. Onda se, naglo, vrati i pobedi ga u jednom dahu. To je jedan od naina pobede u iekujuem napadu. Isto tako, kada protivnik napadne snano, ti moe da mu poremeti ritam ako napadne jo snanije. Iskoristi taj momenat promene i postigni pobedu. Trei je napad telom na telo (taitai no sen). Ova vrsta napada koristi se kad neprijatelj napadne brzo a ti mu odgovori snano, ali smireno, ili, kada protivnik prie dovoljno blizu, iznenada napadne i u kratkom dahu pobedi. Kad protivnik nastupa lagano, krei se neto bre nego obino, ali ne suvie, otprilike kao da plovi; kad on prie dovoljno blizu, uini prividan pokret, sve vreme posmatrajui protivnikove reakcije. Onda brzo napadni i pobedi. Ovo je bilo o napadu telom na telo. Ostalo to bi o ovome moglo da se kae, teko je napisati. Sve ovo to sam ovde izloio samo su osnove i trebalo bi ih razraivati. Prema ovim pravilima nije, znai, vano da uvek prvi napadne, bez obzira na situaciju i okolnosti. Ipak, poeljno je biti onaj koji zapoinje napad jer time protivnika stavlja u poloaj da se brani. U svakom sluaju, bilo da ti prvi napada ili to ini protivnik, ovde izneti principi su osnova moje doktrine, a pomou nje se pobeuje.
Zadrati jastuk
(MAKURA O OSAERU TO JU KOTO)
Zadrati jastuk znai ne dozvoliti protivniku da digne glavu. Vrlo je loe ako dozvoli da te neko primora da se kree po njegovoj volji, ili ako te natera da se brani. Najbolje je, u stvari, ako sam stvori priliku da kontrolie kretanje protivnika. Moe da se pretpostavi da ete i ti i protivnik misliti slino. Obojica ete eleti da preuzmete inicijativu, ali inicijativa se moe preuzeti samo ako se oceni nain na koji e neprijatelj napasti. Zadrati jastuk, u mojoj doktrini znai zaustaviti protivnika kad pokua napad, kad pokua da te ubode maem, i izmaknuti se kada on pomisli da te je naterao u orsokak. To znai da onaj ko zna principe moje vojne doktrine moe unapred da zna protivnikove namere, im s njim ukrsti ma. Kad protivnik pokua da zada udarac, treba ga zaustaviti na samom poetku napada, na samom U udarca, i ne dozvoliti mu da nastavi. Mora da zaustavi protivnika na samom N napada. Kad hoe da skoi, mora da ga sprei na samom S njegovog skoka. Kad hoe da te isee, mora ga onemoguiti na samom / njegovog pokuaja. Kad protivnik krene u napad, treba zanemariti onaj deo njegovih pokreta koji ga ne dovode u prednost i parirati onima koji ga mogu dovesti dotle da ostvari svoje planove. Ali, samo parirati znai ostajati u
defanzivi. Onaj ko je usvojio moju doktrinu, prvenstveno planira sopstveni napad, kasnije misli o pariranju napada neprijatelja. Kad protivnik krene u napad, osujeti ga u tome na samom poetku. Uini sve njegove pokuaje beskorisnim i ostvari slobodu koja ti omoguuje da upravlja situacijom. Ovo je takoe rezultat vebe. Zadravanje jastuka treba dobro vebati.
Prelaenje prostora
(TO O KOSU TO JU KOTO)
Prostor moe da bude vei ili manji. Prelaenje preko mora ili kanala takoe je prelaenje prostora. U ivotu samom ima tekih situacija koje mogu da se uporede sa prelaenjem prostora. Prostor se prelazi u amcu otkrivanjem dimenzija prostora u moru, poznavanjem dimenzija i mogunosti amca, znanjem dobrih i loih strana vremenskih situacija, prilagoavanjem na uslove, bez obzira da li e drugi amci ii za tvojim. Prostor se amcem prelazi oslanjanjem na boni vetar ili na vetar koji nam bije u leda, pa i kad vetar menja pravac, veslajui i po dva i tri rija. Vano je da se stigne u luku. Da bi se prolazilo kroz ivot, potrebno je posedovati snaan duh i biti odluan da se sva energija upotrebi kako bi se prevazile tekoe. U ovladavanju mojom vojnom doktrinom, veoma je vano prelaenje prostora tokom bitke. Prevazilaenje tekoa, saznavanje moi protivnika, svest o sopstvenoj snazi, ine onoga ko prihvati vojnu doktrinu slinim odlinom moreplovcu to prelazi morske puteve. Kad jednom prevazie tekoe, moe da se osea sigurnim. Kad pree prostor, slabost protivnika dolazi do izraaja a ti dospeva u superiornu poziciju tako da, u veini sluajeva, moe da odnese pobedu. Prelaenje prostora je veoma vano, bilo da su principi moje doktrine primenjeni na sukob u koji je umeano vie ljudi, bilo da je re o dvoboju. ^^
Zgaditi na ma
(KEN O FUMU TO JU KOTO)
Zgaziti na ma je taktika koja se u mojoj vojnoj doktrini esto upotrebljava. Kad je u pitanju vei broj neprijatelja, ak i ako su oni naoruani strelama i vatrenim orujem, protivnici e te verovatno napasti poto izbace strele ili ispale hice iz puaka. Da bi odgovorio na takav napad, ti ne treba da zapinje luk niti da puni puku, jer e propustiti trenutak za napad. Treba napasti brzo, jo dok neprijatelji izbacuju strele ili ispaljuju plotune. Ako ih napadne dovoljno brzo, oni nee biti u stanju da kako treba izbace strele, niti da upotrebe puke. To znai da treba pred-uprediti protivnikove namere, sa eljom da stane nogom na njegov ma, tj. preduhitri ga u svemu onome to ti priprema. Kad je u pitanju dvoboj, ako udari poto je tvoj protivnik udario dugim maem, stvoriete prilino monoton ritam udaraca: to-tan-to tan.1 Mora spreiti protivnika da udari ponovo na ono mesto na koje je nameravao i to sa duhom kao da gazi njegov ma. Zgaziti ne znai bukvalno to. Mora da gazi na protivnikovo telo, duh, pa i na ma, onesposobljavajui ga za sledei udarac. Duh o kome govorim jeste duh koji tei da preuzme inicijativu. Iako se kae da treba imati samo jedan dvoboj sa odreenim protivnikom, to ne znai da se treba iscrpsti u prvom napadu, ve da neprijatelja
Postati neprijatelj
(TEKI NI NARU TO JU KOTO)
Postati neprijatelj znai zamiljati da si neprijatelj ti sam. Cal lopov koji je zateen u krai i koji se zatvorio u kui, izaziva str u onima koji su ga opkolili. Ali, ako se stavi u njegovu situai ju, videe da se on osea izgubljenim i misli da su svi prot njega, i da mu spasa nema. Lopov zatvoren u kui je kao faza lopov napolju, na slobodi, pravi je soko. ovek u borbi neprijatelja esto smatra jakim pa post; pasivan. Nema razloga za zabrinutost ako ima dobre vojni! ako dobro shvata principe vojne doktrine i ako zna kako pobedi. U dvoboju je slino, i tada sebe treba stavljati u protivnik' poloaj. Ako pone da veruje da se bori protiv maevaoca k je ovladao vetinom, izgubie.
Pokrenuti senku
(KAGE O UGOKASU TO JU KOTO)
Ovo se odnosi na situacije u kojima ne moe da oceni namere neprijatelja. U velikim bitkama, kada, bilo ta da uini, ne moe da pronikne situaciju u kojoj je neprijatelj, pravi se kao da e snano napasti tako e saznati planove neprijatelja. Kada ve zna njegove planove, bie lako da, uz odgovarajuu taktiku, pobedi. Ako u dvoboju protivnik sa dugim maem zauzme poziciju malo dalje od tebe, ili po strani, i ako ne moe da shvati njegove namere, napravi se kao da e zadati udarac. Protivnik e odmah reagovati i otkriti svoje namere. Kad zna neprijateljev plan, moe sigurno da pobedi, ako primeni odgovarajuu taktiku. Ali, ako ne pazi dobro, izgubie trenutak u kome treba zadati udarac.
Savladati senku
Uiniti prenosivim
(UCURAKASU TO JU KOTO)
Ovaj koncept postoji u svim stvarima u ivotu. Pospanost i zevanje se moe preneti, vreme takoe moe da se prenese.1 U velikim bojevima mogue je naterati neprijatelja da izgubi opreznost. Kada je neprijatelj uznemiren ili nestrpljiv, pravi se kao da te nita ne zabrinjava i deluj oputeno. Kada primeti da je neprijatelj prihvatio tvoje raspoloenje, iznenadi ga i svom brzinom napadni. U dvoboju je takoe vano dopustiti protivniku da bude oputenog tela i duha i onda ostvariti pobedu ofanzivnim napredovanjem, svom snagom i brzinom. Postoji takoe pojam trovanje, slian ovome koji nazivamo prenosivou. Protivnika treba naterati da mu postane dosadno, da se uznemiri i da stekne utisak da si podreen u odnosu na njega.
1
Musai misli na injenicu da ovek moe svojim sporim kretnjama da uspori kretanje protivnika, ili da ga svojim brzim kretanjem uurba.
Naljutiti protivnika
(MUKACUKASURU TO JU KOTO)
U svakoj situaciji je mogue uznemiriti, izbaciti iz ravnotee ili naljutiti protivnika. Jedan od naina je uiniti da se on osea kao da je u opasnosti, drugi da se ubedi da je nemogue ostvariti ono to on namerava, a tree su nepredvidljive situacije. ak i u boju u koji je ukljueno mnogo ljudi, vano je naljutiti drugu stranu. Vrlo je vano doi dotle da moe da preduzme korak koji te dovodi u prednost nad protivnikom, i to pre no to on ului priliku da se smiri posle tvog snanog i divljeg napada onda kada ga je najmanje oekivao. U dvoboju se pobeda moe postii tako to e se protivniku prii lagano a onda iznenada snano napasti. Iskoristi situaciju u kojoj je protivnik uznemiren i ne daj mu vremena da odahne.
Uplaiti protivnika
(OBIJAKASU TO JU KOTO)
Strah je veoma est u ivotu. Ljudi se plae, naroito nepoznatog. U bitkama velikih razmera strah esto izazivaju nepredvidljive stvari. Protivnici se mogu zaplaiti bukom, time to se, trikom, uini da manja grupa vojnika izgleda kao velika, ili iznenadnim napadom sa vie strana odjednom. Moe se pobediti tako to e se iskoristiti konfuzija kod neprijatelja, ili gubitak ritma. I tokom samoga dvoboja neprijatelj se moe zaplaiti izgledom, izuzetno dugim maem, ili glasom. Treba uiniti neto iznenada, neto to protivnik ne oekuje, pa iskoristiti njegov strah i pobediti.
Pripijanje
(MABURURU TO JU KOTO)
Ovo je vana taktika; koristi se kada ste ti i protivnik u snanom okraju pa mu ti, kada oceni da ne moe da doe do pobede, prileti, pripije se tako da njegovo oruje za trenutak postane beskorisno, i, onda, zavisno od okolnosti, odlunim udarcem odnese pobedu. I u velikim bitkama i dvobojima, kada su protivnici razdvojeni a i jednom i drugom se uini da tako ne mogu da steknu prednost, treba da u trenu, kao munja, prileti neprijatelju i u borbi prsa u prsa odlui bitku. Tako se lake moe izai na put pobede.
Hvatanje uglova
Zbunjivati
(UROMEKASU TO JU KOTO)
Zbuniti znai na svaki nain kod protivnika unititi oseanje sigurnosti u pobedu. U velikim bitkama prvo utvrdi neprijateljeve namere i onda, uz mentalnu snagu steenu usvajanjem moje vojne doktrine, zbuni ga na nain koji ti je dostupan. Da li e to biti ovako ili onako, ovde ili tamo, brzim ili sporim kretanjem, nije vano. Iskoristi pravo vreme da u neprijateljeve srce unese pometnju. U dvobojima, takoe, iskoristi svaku priliku i upotrebi razliite trikove: naini se kao da e udariti ili posei neprijatelja, pa onda deluj na osnovu njegovih reakcija. Kad tako unese konfuziju, iskoristi je da bi sproveo svoj plan. To je duh borbe.
Tri krika
(MICCU NO KOE TO JU KOTO)
Postoje tri vrste krikova: poetni, jo, srednji, u, i zavrni, go. Krici ili uzvici su veoma vani i potrebni i u ivotu i borbi. Uzvici nas ohrabruju u tekim trenucima kao to je izbijanje poara, za vreme jakog vetra koji nosi sve pred sobom i talasa koji prete da nas odnesu. Uzvicima pokazujemo svoj duh. Pre poetka velike bitke, ela vojska postaje ogroman hor koji bojnim pokliem nadjaava i strai neprijatelja. Tokom borbe takoe isputamo uzvike, ali su oni prigueni i dolaze iz trbuha. Posle pobede u borbi, na kraju bitke, isputamo dugi i glasni krik. U dvoboju pre no to emo napasti protivnika, da bismo ga uzdrmali, uzviknemo Ei! i posle tog krika zadajemo udarac maem. Krik koji ispustimo poto smo zadali udarac jeste pobe-donosni krik. Ova dva krika zovu se sengo no koe, to zajedniki znai krik pre i krik posle. U trenutku kada zadajemo udarac velikim maem, ne isputamo krik. Krici takoe treba da budu tii dok se, tokom borbe, izmenjuju udarci.
U^meati
(MAG1RURU TO JU KOTO)
Kada su, u velikim bitkama, bojni redovi ve jedan prema drugome, i kada se oceni da je neprijatelj snaan, treba napasti samo jedno krilo protivnika, uskomeati ga, pa se naglo povui i odmah napasti drugo krilo. To znai voditi borbu kretanjem cik-cak. Ovo je vaan trik kada si sam protiv veeg broja protivnika: napadni jednoga, pobedi ga ili nateraj na povlaenje i odmah kreni na drugoga. Ako si dobro ispitao neprijatelja, izaberi pogodno vreme i napadni ga na ovaj cik-cak nain. Doznati stepen protivnikove vetine i napasti, odluan u nameri da se ne povue, dobar je nain za pobedu. Takav duh potreban je u dvobojima kada se suoi sa jakim protivnikom. U ovoj taktici uzmeanja vano je biti siguran u sebe i odluan u nameri da se ne povue.
Smrviti
(HIIGU TO JU KOTO)
Kada se prema protivniku odnosi tako kao da je on slab a ti snaan, i uniti ga jednim udarcem, to ja nazivam smrviti. I u velikim bitkama, kada je neprijatelj malobrojniji, ili kad je mnogobrojan ali bez borbenog duha, prikupi svu snagu i odmah ga smrvi. Ako u takvom trenutku s njim bude blago postupao, moe smoi snage da se oporavi. Veoma je vano shvatiti snagu poteza kojim se, jednim stiskom ake, mrve stvari. Kad ti je protivnik u dvoboju manje iskusan i gubi ritam, pa je na ivici da se da u bekstvo, mora ga smrviti jednim udarcem, ne dajui mu vremena ni da udahne. Najvanije je da mu, kada ga zatekne u slabom stanju, ne dozvoli da se oporavi.
Izbijanje dna
(SOKO O NUKU TO JU KOTO)
Kada se bori sa protivnikom koji izgleda kao da je ve izgubio bitku, moe da Se dogodi da on jo nije potpuno izgubio borbeni duh i da ne priznaje poraz. U takvom sluaju mora odluno i brzo, naglo, slomiti protivnikov borbeni duh. Mora ga naterati da poraz prihvati svim srcem, i da u to bude siguran. Ova taktika se zove izbijanje dna i postie se uz pomo maa, tela i duha. Teko je biti potpuno siguran da si uspeo u tome. Kad protivnika ve pobedi i on potpuno prihvati poraz, ne treba vie voditi rauna o njemu. Ali, ako nisi potpuno siguran, dri ga na oku. Protivnik kome je preostalo duha teko se pobeduje. Ovu taktiku treba vebati i u dvobojima i u velikim bitkama.
Obnoviti
(ARATA NI NARU KOTO)
Ovo ne mogu ba najbolje da objasnim, jer je u tom izrazu sadran veliki broj znaenja.
1
VETAR
(Ka^e no maki)
U prouavanju vojne doktrine vano je upoznati uenja drugih kola, o emu u pisati u ovoj knjizi koju nazivam Vetar. Bez poznavanja drugih kola ne moe potpuno da se ovlada mojom kolom ni ten iirju. Prouavajui druge kole video sam da neke od njih najveu panju obraaju na upotrebu dugog maa,
i sve svode na obinu upotrebu snage. Ima kola specijalizovanih u upotrebi kratkog maa, kodaija, drugih u upotrebi razliitih vrsta taija, dugog maa, a ima i onih koje obrauju mnogo panje na stavove u borbi dugim maem, kakve su omote i oku. U ovoj knjizi pokazau itaocu da te kole nisu pravi putevi i objasniu njihove vrline i mane. Principi moje kole niten iirju su neto posebno. Sve druge kole gledaju na moju vojnu doktrinu kao neku vrstu umetnosti. To je zato to te kole svojim tehnikama i uenjima pokuavaju da dodaju malo ukrasa, kako bi ih dobro prodali. Razlog tome je injenica da uitelji tih kola pokuavaju da zarade sredstva za ivot pomou svojih borilakih znanja. Postoje mnoge kole koje pokuavaju da postanu ono to je moja vojna doktrina samo vebajui tehnike maa. Oni pokuavaju da naue kako se pobeuje u borbi samo izmahivanjem dugim maem, odravanjem tela u kondiciji i usavravanjem tehnike. Nita od toga ne izvodi na pravi put. Ovde u objasniti mane drugih kola. Paljivo itaj ove redove i shvatie prednosti i nadmo moje kole niten
Ako ti je ruka dua i za jedan sun, ima prednost. Veliko se moe upotrebiti i kao veliko i kao malo.
snagom. Ali, njegov protivnik e razmiljati slino i takode okupljati veliku vojsku. Zato je nemogue odneti pobedu ako se ne sprovode pravilni principi. U mojoj vojnoj doktrini nemogue stvari se uopte ne razmatraju. Ja govorim iskljuivo o nainima koji omoguuju da se odnese pobeda.
Taci je bio duine vee od l m, katana duine od 66 cm do l m a vaki^ai je duine iznad 54 cm.
Stav je neto nepokretno, on se zauzima kao predostro-nost i ne menja se u skladu s okolnostima. Kad neko kae stav u odnosu na zamak koji treba osvojiti, znai da on taj zamak smatra neosvojivim. Najvanija stvar u vojnoj doktrini nisu stavovi nego inicijativa po svaku cenu. Zauzeti stav znai ekati napad protivnika. Ja ne volim duh koji vodi odbrani. Mora navesti protivnika da on zauzme stav, mora da preduzme takve korake kakve protivnik nee moi ni da zamisli, da ga zbuni, naljuti ili uplai. Svako takvo ponaanje protivnika uticae na njegov ritam. Zato tokom uenja u mojoj koli niten iirju ja kaem: iako stavova ima, oni ne postoje. U velikim bitkama, ui moja doktrina, treba preuzimati inicijativu i primeniti strategiju koja u tom trenutku moe da donese najbolje rezultate. Mora se, naravno, imati u vidu broj protivnika, teren na kome se bitka vodi i snaga sopstvene vojske. Uvek je duplo tee voditi bitku ako si dozvolio da neprijatelj preuzme inicijativu. Zauzeti dobar stav i biti spreman da odbije udarac, je^ce kao da si postao ograda koja ne moe da se pokrene, iako je gaaju razliitim orujem. Borac, u stvari, treba da bude toliko estok da, ako zatreba, iupa kolje iz ograde i upotrebi ga kao oruje.
Stara japanska igra loptom od koe. ' U japanskim kuama veina unutranjih zidova i vrata su pomini, a i sama vrata se otvaraju tako to se guraju u stranu da bi klizala po lebu u podu i gornjem delu zida.
U mojoj doktrini, bez obzira da li se radi o borbi vie ljudi ili o dvoboju, nije potrebno obraati panju na sitnice. Ako se koncentrie na manje vane stvari, izgubie iz vida one vane, duh e ti se pokolebati i propustie priliku za sigurnu pobedu.
Ni u bitkama velikih razmera ne treba uriti. Ako se ponaa kao da pritiska jastuk, nikad nee biti prespor. Ako tvoj protivnik uri, ti ostani miran i ne dozvoli da te povue njegova urba. Ne dopusti da protivnik na taj nain tobom manipulie.
U knjizi Vetar, u prethodnih devet poglavlja, pisao sam o drugim kolama. Pri tome nisam eleo da pominjem nazive tih kola. Svaka kola ima svoj nain razmiljanja, svoj put i, poto postoje razlike u miljenjima ak i unutar samih kola, mislio sam da je bolje da im ne pominjem nazive. Druge kole svrstao sam u devet kategorija; tako razlikujem one koje naginju upotrebi dugog maa, one koje zastupaju upotrebu kratkog maa, one koje panju obraaju na snagu i slabosti, one koje vode rauna o sveobuhvatnosti i one koje se vie posveuju detaljima. Sve one postupaju nepravilno i pristrasne su, pa zbog toga nisam u detalje razmatrao njihove tehnike. U mojoj koli niten iirju nema naina razmiljanja tipa: ta je osnovno ili ta je vano pri upotrebi dugog maa. Nemam tajnih stavova za borbu. Najvanije u mojoj vojnoj doktrini je imati stalno na umu ideje te doktrine. Dvanaestog dana petog meseca druge godine ere Sjoho. Pisano Teraou Magonoou, inmen Musai
PRAZNINA
U knjizi Praznina ispisana je sutina puta vojne doktrine moje kole ni ten iirju. Ku je praznina i nema drugog znaenja. Ku je isto tako nemogunost saznanja. Znajui prazninu, mi prepoznajemo formu. Ljudi obino kau ku za neto to ne mogu da znaju. To nije prava praznina, to je preiluzija.
Kad samuraj eli da ide putem vojne doktrine a ne razume je, to nije praznina. Kada je neko zaveden sa pravoga puta, ili ima pogrene stavove, to se ne naziva prazninom. Za samuraja je sigurno poznavanje vojne doktrine, usvajanje vetine borenja, jasno razumevanje puta ratnika, odsustvo iluzija, koncentracija mudrosti i snage volje, izotravanje intuicije i svojih moi i danju i nou, kada su mu sve nedoumice izbrisane znak da je dospeo do prave praznine. Kad ne zna koji je pravi put, misli da je jedino tvoj put pravi, bez obzira d^ li veruje u uenje Bude ili neka druga uenja. Kada takav stav sagleda sa take gledita pravog puta, videe koliko je on pogrean i koliko je za to kriva predrasuda i poremeen ugao gledanja. Treba da vredno veba i usredsreeno ide putem vojne doktrine, sa iskrenou u svome srcu. Mora da sve sagleda jasno i tano. Neka praznina bude tvoj put i praznina jeste tvoj put. Praznina je dobro i u praznini nema zla. Postojanje mudrosti, razuma i puta, to je sutina praznine. Dvanaestog dana petog meseca druge godine ere joho.
Sinmen Musai
slikarstvom i pozoritem, vojnici su, postepeno, od dekadentnog dvorskog plemstva preuzeli vlast u svoje ruke. Kraj dvanaestog veka doneo je Japanu potpunu dominaciju ratnikih grupacija koje su, pod izgovorom da treba da odravaju red u zemlji, uzurpirale vlast, koristei se carevima kao marionetama. U Kamakuri, gradu u blizini dananjeg Tokija, daleko na sever od tadanje prestonice u Kjotu, osnovana je i prva vojna vlada bakufu a na njeno je elo ubrzo doao Minamoto Joritomo. Joritomo je bio potomak jake vojnike porodice i njemu je, kao voi vojne vlade i praktino vladaru Japana, dodeljena titula sei i tai ogun. Titula koju je, 1192. godine, Joritomo iznudio od cara, ranije je dodeljivana glavnokomandujuima vojski okupljanih za borbu protiv Ainua, na severnim granicama.Taj poasni naziv, koji otprilike znai glavnokomandujui, dodeljivao je car, a Joritomo je mislio da je to zgodna forma da se javnosti dokae da je on na poloaj postavljen od samog cara i da u njegovo ime ima pravo da apsolutistiki vlada. Tako je u Japanu poelo doba oguna. Sa prekidima u periodima graanskih ratova, kada bi se plemii toliko osamostalili da nisu priznavali vlast ni oguna ni cara, to e doba trajati praktino do sredine devetnaestog veka. Carevi e sve to vreme biti samo figure koje sede u pala ti u Kjotu i, zajedno sa svojim osiromaenim dvorjanima, ive od prihoda koje im, kao milostinju, dodeljuju pravi vladaoci oguni. oguni su vladali zemljom a uz njih je rasla i snaga njihovih vazala koji su, pod izgovorom da treba da upravljaju imanjima, preuzeli posede do tada u svojini visokorodnih dvorjana. Tako je nastalo vojno plemstvo, iji su pripadnici bili poznati pod imenom daimjo. Preko njih su oguni, kao preko neke vrste izaslanika, praktino vladali zemljom. Daimjoi su imali odreene godinje prihode, zavisno od veliine imanja kojima su upravljali i zavisno od broja ljudi koji su im bili povereni na toj zemlji. Bile su etiri porodice koje su titule oguna za izvesno vreme rezervisale za svoje lanove i koje su tu titulu dobile kao nasledno dobro: porodica Minamoto (do 1219. godine), Fuivara (do 1244. godine), Aikaga (do 1573. godine) i, najzad, Tokugava (od 1603. do 1868. godine). Zbog situacije u kojoj je postojao pravi vladalac ogun i car koji je na elu zemlje bio samo fiktivno u svetu van Japana, koji je poneto uo o toj zemlji, dugo se mislilo da Japanom u stvari vladaju dva vladara: jedan, iji je resor religija, i drugi koji se bavi praktinim pitanjima od vanosti za svakodnevni ivot u zemlji. Stvarajui jako vojno plemstvo oguni su praktino sekli granu na kojoj sede. Daimjoi su postepeno toliko ojaali da su mogli da stvore sopstvene vojske, sopstvene zakone na posedima kojima su upravljali, i poeli su da se ponaaju kao nezavisni vladari. Poetkom petnaestog veka, kad je Japanom vladala ogunska dinastija porodice Aikaga, haos u zemlji je dostigao vrhunac i ceo sistem uprave se praktino raspao. Sredinom tog veka dolo je do velikog spora izmeu plemikih kua Hosokava i Jamana, koje su se direktno sukobile u prestonici, u Kjotu. I sam ogun Aikaga Joimasa imao je tada dvor u prestonici (sedite oguna pre toga je prebaeno iz Kamakure u Kjoto) i pokuao je da direktno intervenie. Sukobi, meutim, nisu prestajali, pa je Joimasa pozvao druge daimjoe da mu pomognu da smiri zavaene kue. Time je napravio greku jer su se feudalci, koji su se ve bili postavili navijaki u ovom sukobu, svrstali na jednu i drugu stranu i tako je 1467. godine poeo krvavi graanski rat. Prestonica Kjoto je spaljena i opljakana, a ogun je bio primoran da se povue na sopstveno imanje u okolini grada. Posle deset godina, 1477. godine, rat je zavren, ali ogun nije vie vladao Japanom. Postao je samo jedan od mnogobrojnih feudalaca, a Japan je uao u period koji se u njegovoj istoriji naziva sengoku idai period zaraenih dravica ili doba graanskih ratova. Zaraeni Japan, u kome su u svaama plemia paljeni itavi gradovi, rueni zamkovi, i svakodnevno ginulo na hiljade ljudi, zaao je u jedno od svojih najmranijih doba. U to vreme, kau stari zapisi, car je bio toliko siromaan da je morao da prodaje sopstvene crtee i kaligrafije kako bi se izdravao. Palata je bila zarasla u korov i mahovina je prekrila njene krovove, a cara vie niko nije potovao: sam je morao da izlazi i tera decu koja su preskakala
Nastanak samuraja
Poto su velikai, eljni samostalnosti, bili u stalnom ratu jedni s drugima, postalo je veoma vano imati dobre i izvebane vojnike koji bi uvek bili spremni za borbu i ne bi, osim vojnike slube, imali drugog zanimanja. Tako su nastali samuraji, klasa ljudi koji su bili u slubi feudalnih gospodara. Re samuraj nastala je od glagola saburau (samurau) to znai uvati nekoga, biti neiji uvar, i primenjivana je u poetku na vojnike koji su straarili oko carske palate. Kasnije, re je proirena na itavu novu klasu kojoj su, praktino, pripadali i feudalci. Ta klasa stvorila je itavu filosofiju koja je postala nepisani zakon za njene pripadnike. Re samuraj pie se kineskim ideogramom sastavljenim od dva druga ideograma koji, svaki za sebe, znae f ove k i hram. Neki znaenje ideograma tumae kao f ove khram, to bi trebalo da znai osobu koja je neprikosnovena i za koju ne vae zakoni predvieni za obine graane. Jedino zaduenje samuraja bilo je da stalno usavravaju ratniku vetinu i da obavljaju izvesne vojnike i straarske dunosti u palatama gospodara-W?/o, kao i da sa gospodarima idu u rat i prate ih na putovanjima. Samuraji su od feudalaca dobijali prihod izraen u balama pirina i iveli su u sopstvenim kuama. Jedino kada bi bili na dunosti, bili su obavezni da prespavaju u krugu feudalnog dvorca. Jo jedna re postoji u vezi sa ratnikom klasom, samurajima; to je bui (vojnik). Od te reci sainjen je termin buido, put samuraja; pod kojim se podrazumeva skup odredbi i nepisanih pravila po kojima su samuraji bili obavezni da se vladaju. Buido je od budistike vere primio stoiku mirnou i trpljenje, nezaziranje od opasnosti i smrti, od stare religije sin f o religiozno potovanje prema domovini i vladaru a od konfuijani^ma moralne odredbe. Samuraji su feudalnog gospodara smatrali nekom vrstom roditelja, ak i nekom vrstom boanstva, a vernost gospodaru bila je glavna osobina njihovog naina ivljenja. Smrt ili poraz gospodara morala je da se osveti ne samo po cenu sopstvenog ivota, ve i po cenu ivota i propasti itave samurajeve porodice. Kodeks samuraja, mada nikada potpuno ispisan, sadran je u mnogim drevnim knjigama; njegove odredbe sakupljene su, kasnije, u spisima kakav je na primerHagakure. U njemu je bilo do detalja predvieno kako samuraj treba da se vlada; Samuraj je morao da bude ovek krt na recima, i nikada nije smeo da slui dva gospodara. Sa gospodarevom smru esto se zavravao i ivot samuraja. Samuraji su jedini u Japanu imali privilegiju da nose dva maa, dugi i kratki, i to je, praktino, bilo oznaka njihovog statusa. Za ma se govorilo da je samurajeva dua i od njega nije smeo da se razdvaja po cenu smrti od gladi. Poetkom srednjeg veka u Japanu su maeve u kuama drali, mada nisu smeli i otvoreno da ih nose, i pripadnici drugih klasa; onda je oruje od seljaka i graana (delom prevarom) pokupljeno pa su samuraji ostali jedina klasa privilegovana da nosi oruje. Iako su, prema sopstvenim nepisanim zakonima, bili duni da se uzdravaju od mnogih zadovoljstava, samuraji kao da su bili plaeni i svojim izvanrednim poloajem koji su imali u japanskom drutvu. Pripadnike ostalih klasa oni su posmatrali kao ljude nie vrste nije bio redak sluaj da samuraj ubije nedunog lana nie klase a da za to ne bude kanjen. Kada je, na primer, samuraj kupovao ma, deavalo se da izae na ulicu i odsee glavu prvom prolazniku, pripadniku nie klase. Ako bi ma pri tome zadovoljio, kupovao bi ga, a ako ne, vraao ga je i isprobavao novi. Takva praksa bila je toliko uobiajena da postoji i poseban termin za to: tamei giri to znai probni udarac. Glave ljudi niih klasa odsecane su, inae, i zbog nedovoljnog potovanja ili obinog sudara u guvi na ulici. Zvanje samuraja prenosilo se sa oca na sina, s tim to je prihod koji je glava porodice dobijala od feudalaca bio neprenosiv dok je otac bio iv i bio u slubi. Tek kad bi otac prestao da slui ili umro, sin samuraja, ali samo najstariji, ili onaj koga porodica odredi za naslednika, dobijao je oevo zvanje i prihode. Ostali sinovi morali su da se trude da zaslue zvanje i dokau se toliko da ih gospodar primi u slubu, ili da van mesta u kome su odrasli nau drugog feudalca koji e ih uzeti u slubu. Do zvanja samuraj stizalo se lake u doba graanskih ratova, mada su tada bili i u stalnoj opasnosti da poginu u borbi. Kada je na vlast stupio ogun lejasu Tokugava, koji je zaveo vrstu centralnu vlast, ratovi u zemlji su prestali i bilo je sve manje potrebe za stalno plaenim vojnicima. U samoj bici koja je donela primat porodici Tokugava (kod Sekigahare, 1600. godine) ubijeno je mnogo feudalaca iji su vazali samuraji tako ostali bez slube i postali ronini, samuraji bez gospodara, lutajui samuraji. Sa propau mnogih plemikih kua koje su bile protiv ogunske porodice Tokugava, broj ronina u Japanu bio je znatno povean, a poto je Tokugava poveao poreze i druge namete, osloboeni plemii vie nisu bili u stanju da dre velike vojne posade, pa je i stoga dolazilo do postepenog otputanja samuraja i poveavanja broja ronina. Tada je poelo opadanje samurajske klase izgubila je osnovni razlog postojanja pa je bilo mnogo ronina koji su pokuavali da ovladaju nekim zanatom ili
trgovakim poslom i tako preive. Isto tako, to je nekada bilo nezamislivo, samuraji su ponekad stvarali brane veze sa trgovakim kuama i tako je poelo lagano stapanje graanske i samurajske klase. Ipak, samuraji kao takvi postojali su ak do sredine devetnaestog veka, kada im je, tokom takozvane refor-macije, nareeno da iseku perine (jo jedno obeleje klase) i prestanu da nose maeve. Samuraji su nosili kimona od razliitog materijala, zavisno od prilike, i preko njih gornje dugake suknje, bakarne. Na nogama su imali arape sa odvojenim palcem (tabi) kako bi mogli da navuku sandale (%pri) koje su tada pletene od like i slame. Samuraji najvieg ranga esto su se vozili nosiljkama koje su nosila najmanje dvojica slugu, jahali su i konje, ali je za to vreme za samuraje, naroito nieg ranga, bilo prilino uobiajeno i da idu peice. Osim maeva, bili su naoruani dugim kopljima koja su imala seiva duga i iroka kao krai ma, nosili strele i lukove, a od esnaestog veka, sa dolaskom prvih stranaca u Japan, dobili su i prvo vatreno oruje, koje nisu uvek znali da najvetije koriste. Kada nije bilo borbi, u dvorovima feudalaca su esto organi-zovali turnire u kojima su se lokalni samuraji takmiili u vetini borenja. Savrenstvo u vladanju orujem bilo je stalna opsesija samuraja; ona nije prestala ni sa zavretkom graanskih ratova i pojavom ronina. Tada se ona moda i pojaala, jer osim samodokazivanja kroz dvoboje i stalno usavravanje vetine borenja, oni praktino nisu imali drugog zanimanja. Tada se poveao i broj mladia koji su putovali zemljom, poto su izve-sno vreme proveli kod nekog od uitelja borenja, i traili protivnike na kojima bi mogli da provere i poboljaju to znanje. Naziv za njih bio je jugoja, to bi otprilike moglo da se defmie kao putujui uenik za ratnika.
Harakiri
Kad ne-Japanac izgovori re samuraj, prva sledea re koja e mu pasti na pamet jeste harakiri toliko je taj nain umiranja vezan za vojniku klasu u srednjovekovnom Japanu; to je poznato svima koji imalo poznaju japansku istoriju. Bukvalno prevedena, re harakiri znai: ei stomak, seenje stomaka, a kad se kineskim ideogramima kojima se pie samo promene mesta, dobija se jo jedan naziv za istu stvar: seppuku. Postoje dve vrste harakirija. Jedna je harakiri koji samuraj vri dobrovoljno: da ne bi pao u ruke neprijatelja koji ga je opkolio ili sustigao posle, recimo, poraza vojske u kojoj se borio; ili sustigao pa eli da ga zarobi; da pokae vernost umrlom ili poginulom gospodaru (esto na njegovom grobu); da izrazi protest zbog ponaanja feudalnog gospodara ili bilo koga ko je po rangu vii od njega i kome, prema vaeim drutvenim pravilima, ne moe da se otvoreno suprotstavi, itd. Druga vrsta harakirija je ona koju samuraj vri po nareenju pretpostavljenog, zbog neke uinjene greke, ili po odluci suda. U poetku, harakiri je bio veoma surov in: samuraj je kratkim maem parao sopstveni stomak, dugo se muio da sebi probode grlo kako bi ubrzao smrt i umirao posle ko zna koliko sati trpljenja najgroznijih bolova i muka. Od vremena oguna Aikaga, tree ogunske dinastije, koja je vladala od 1336. do 1568. godine, u vreme priline konfuzije koja je vladala u zemlji, dolo je do umnoavanja harakirija vrenih po naredbi i uobliavanja stroge ceremonije ovog naina samoubistva. Jedno od glavnih pravila, kojim su oguni eleli da obezbede sopstvenu sigurnost, bilo je da harakiri ne srne da se izvodi unutar ili u blizini ogunove palate. To je bila samo razrada starog pravila koje je samuraju, pod pretnjom smrti, zabranjivalo da izvadi ma u krugu ogunove rezidencije. U poetku, harakiri se vrio samo u hramovima; kasnije je ovaj ritual mogao da bude izveden i u plemikim rezidencijama, po samurajskim kuama ili u njihovoj blizini. Pravila su bila prilagoena rangu samuraja koji je trebalo da se ubije, pa bi prema rangu odreivano i da li e se ubiti u dvoru feudalnog gospodara, u njegovom dvoritu, ili u kui ili dvoritu nekog od vazala koga odredi feudalac. U poetku je ak bilo odreivano da harakiri srne da se vri iskljuivo nou, ali je kasnije ta praksa naputena. Kada je harakiri izvoen u dvoritu, u poetku je bila prostirana velika koa na kojoj bi se izvodio ceo ritual, a bilo je obavezno i vodom dobro oprati i proistiti mesto na kome je harakiri obavljen. Kasnije se stalo na stanovite da je in kao takav isto onoliko ist koliko je ista smrt koju samuraj postie na bojnom polju i da nije potreban nikakav ritual proienja. Za harakiri, kad je upostavljen vrst ritual, bio je potreban i asistent ili sekundant, koji je samuraju koji pristupa inu odsecao glavu jednim udarcem maa. Tako je, umesto dugog muenja, samoubica trebalo da napravi samo tri reza preko stomaka, ukoso od leve strane iznad same karlice na suprotnu stranu do rebara, vodoravno do druge strane stomaka, i najzad, opet ukoso do desnog dela stomaka iznad karlice. Posle toga samuraj bi samo trebalo da pogne glavu i izloi vrat sekundantovom udarcu. Kasnije, kada se harakiri izvodio u dvoritu, umesto koe izneseni su ramovi sa razapetim asurama od bambusa (tatami), kojima se, inae, prekrivaju podovi japanskih kua, koji vrlo lako mogu da se podiu i pomeraju. Ispred samuraja je postavljano visoko drveno postolje-posluavnik, na koje je on stavljao
kratki ma kojim je parao stomak, pored njega vedrica s vodom i kutlaa od drveta. Voda je sluila da se ma sekundanta, poto odsee glavu, ispere, a mogla je da poslui i za osveenje samoubice pre nego to pristupi inu. Oko mesta na kome je trebalo da klei samoubica postavljani su zakloni od papira razapetog na drvenim ramovima; postojalo je ak i pravilo u kom pravcu treba da samuraj bude okrenut kad poinje ritual. Presuda, ako je harakiri bio kazna, obino se itala unutar zgrade, ak i u sluaju da je sam in vren napolju. Presvuen u belu odeu, samoubica je dolazio u pratnji drugih samuraja i tada se pristupalo izvrenju ina. Uz shvatanje da samuraj celog ivota mora da bude svestan da svakog trenutka moe da umre, ilo je i to da svaki ratnik do detalja mora da poznaje pravila za harakiri i da bude dovoljno vest u njihovoj primeni, kako bi uvek, ako se za to ukae prilika, umeo da ih u potpunosti potuje. Najvanije od svega bilo je da samuraj bude sposoban da odsee glavu jednim udarcem, kako bi mogao da poslui kao dobar sekundant. Za sekundante je obino biran dobar prijatelj samuraja koji mora da umre, ili je osuenome dozvoljavano da izmeu prisutnih bira onoga ko e mu odsei glavu. Deavalo se, ak, da samuraj poeli za sekundanta nekoga ko trenutno nije prisutan i ta elja mu se uvek, kada je to bilo mogue, ispunjavala. Sa dekadencijom samurajske klase u doba mira, posle prestanka graanskih ratova i dolaska na vlast porodice Toku-gava, bilo je sve manje samuraja koji su imali prilike da se toliko izvebaju i oelie da jednim udarcem mogu da oveku odseku glavu. Zbog toga su pojedine plemike kue upoljavale samuraje poznate po toj vetini kako bi, ako se za to ukae potreba, mogli da poslue i kao sekundanti prilikom harakirija. Postojalo je, jo, osim vetine u odsecanju glave, jedno veoma vano pravilo koje je sekundant morao da potuje: nikada nije smeo da upotrebi sopstveni ma. Morao je da pozajmi ma od oveka koji je rukovodio ceremonijom, ili da uzme ma svog feudalnog gospodara. Time se htelo istai da ono to ini sekundant nije ni u kom sluaju njegova lina stvar, da je u pitanju samo upotreba njegove vetine u inu ije su hijerarhijske osnove i postavke veoma precizno odreene. Postojalo je jo jedno objanjenje ovoga pravila da sekundant mora da uzme tui ma. Ako bi se ikako dogodilo da jednim udarcem ne odsee glavu, uvek bi mogao da za to krivi svoju nenaviknutost na tui ma ili, uopte, lou izradu tog oruja, to ne bi bio sluaj kad bi u ruci imao oruje koje se, pretpostavljalo se, srodilo s njegovom rukom i duhom. Sekundant je upotrebljavao sopstveni ma samo u sluaju da ga za to zamoli ovek koji se ubija, naroito ako je on u neku ruku njegov pretpostavljeni. Postojalo je i pravilo da samoubica mora da bude okrenut zapadu, da sekundant mora da ogoli desno rame i oslobodi ruku za precizan udarac i da bude okrenut iskljuivo severu. Kasnije, kad je izvoenje harakirija postalo mnogo jednostavnije, bilo je dovoljno da ovek koji eli (ili mora) da umre, smakne sa sebe gornji deo odee i prui ruku prema drvenom postolju na kome stoji ma. Sagnuvi se da uzme ma on bi dovoljno izloio vrat sekundantu, koji je bio duan da mu tada odsee glavu. Tako u novije vreme ovek koji se odluio na harakiri nije ni zabadao ma u sopstveni stomak, ve je sekundant praktino vrio ulogu delata.
Kjuju, kod mesta Hakata; tu su ih doekale japanske snage vojne vlade iz Kamakure. Tek to su poele prve arke, nailo je veliko nevreme i snana oluja je invazionu flotu prosto oduvala od japanskih obala. Brodovi su se vratili desetkovani, posada na njima bila je prepolovljena. Kublaj Kan nije mogao da se smiri, odluio je da natera Japan da padne na kolena pred njim. Ponovo je uputio izaslanike, uveren da e se Japanci uplaiti njegove snage, ali je regent Hoo Tokimune naredio da se izaslanicima odseku glave. Istovremeno je u blizini Hakate podignut dugaak kameni zid kao zatita od nove invazije. Okupljene su nove snage a njihove voe su ak poele da ih vebaju da odgovore borbenoj taktici kakvu su videli da upotrebljavaju Mongoli. Sedam godina posle prvog pokuaja invazije, Kublaj Kan je, 1281, na Japan poslao nove brodove, sada sa sto etrdeset hiljada naoruanih ljudi. Oni su se iskrcali na obale kod Hakate, ali se pokazalo da je zid koji je podignut kao preventiva spreio njihovo potpuno razvijanje. Borbe sa Japancima trajale su dva meseca, a onda je naila nova oluja i ponovo razbila mongolsku flotu. Veliki broj mongolskih vojnika ostao je na obalama Kjujua na milost i nemilost Japanaca, nemajui nikakvog naina za odstupnicu. Malo-pomalo, Japanci su ih unitavali i zarobljavali, tako da od ponosne vojske Kublaj Kana uskoro nije ostalo nita. Borbe za vreme druge invazije pokazale su da su Japanci u mnogo emu dorasli ratnikom narodu Mongola, mada je, pritisnut mnogobrojnom silom, Japan tada prvi put bio pred porazom: ma koliko Mongola ubili u jednoj bici oko velikog zida, sutradan su Japance ekale nove mongolske snage koje su silazile sa brodova. Posle skoro dva meseca borbi, zid je razruen na vie mesta braniocima je pretila teka sudbina ako mongolske snage uspeju da se razviju i iskoriste u potpunosti svoju brojanu premo. Kroz ceo Japan upueni su glasnici da pozovu narod da se moli za uspeh vojnika na obalama Kjujua. Svakodnevno su odravane neke vrste misa narod se masovno molio ali vesti koje su stizale sa bojnog polja nisu ohrabrivale. Tada je ve postalo jasno da je poraz neminovan. I regenti i mladi ogun, pa ak i car, okupili su svoje porodice i porodice svojih vazala i saoptili im da e svi morati da sebi oduzmu ivot ako odbrana kod Hakate popusti i mongolske snage krenu da pljakaju zemlju. Obukli su ceremonijalne odore u kojima je trebalo da svi, i ene i deca, umru, i porodice su se opratale od ratnika koji su u grupama dobijali odsustva sa bojnog polja da mogu poslednji put da se vide sa svojima. Onda je nailo nevreme veliki tajfun. Iako haraju po celoj Aziji, tajfuni i drugi veliki vetrovi su u Japanu, zbog karakteristinog oblika Japanskog mora i struja koje postoje u njemu, posebno nepredvidljivi i snani. Takav jedan tajfun, kojih preko japanskih ostrva proe nekoliko tokom leta, naleteo je i tada, u vreme mongolske invazije. Nenavikli na takve snane vetrove, koji na kontinentu ne duvaju na isti nain, Mongoli nisu znali kako da se ponaaju. Njihove slabo ukotvljene lae otkidali su snani udarci vetra, bacali ih od stene do stene i razbijali, a ljudi, uglavnom loi plivai davili su se u zapenuanoj vodi. Taj veliki vetar, tajfun koji je oterao Mongole, Japanci su kasnije nazvali kamikaze, to znai bog vetar, boanski vetar. Bili su potpuno sigurni da su bogovi stare mnogoboake religije sin f o usliili njihove neprekidne molitve i poslali jednoga od svojih boanstvo vetra da otera napadae i njima omogui pobedu. Tako se dogodilo da su Mongolima pod Kublaj Kanom Japanci naneli jedan od retkih poraza, a najvea pomorska invazija u istoriji, do modernih vremena, time je osuena na neuspeh.
Da slavuj %apeva
Od sredine petnaestog veka, itavih sto godina, Japan su potresali graanski ratovi; oni s pravom mogu da se uporede s poznatim stogodinjim ratom u Evropi. Plemii su bespotedno ratovali jedan protiv drugog, teritorije su prelazile iz ruke u ruku, itave porodice velikaa propadale, a na njihov raun izdizale se neke druge. Bilo je to vreme zavera: roak tada nije verovao roaku, brat bratu, ena je spletkarila protiv sopstvenog mua da bi pomogla bratu ili ocu da zauzmu njegov posed. Nekoliko monih velikaa terorisalo je male, sklapani su i raskidani savezi i, uopte, zemlja je bila u haosu kakav je teko opisati. Ni obino stanovnitvo, seljaci i graani, nisu bili sigurni za sopstvenu bezbednost. itavi gradovi su paljeni, sela pljakana, rodna polja unitavana, tako da je glad bila est gost na seoskim trpezama. Uprkos svim ovim nevoljama, prvo je morao velikau platiti porez pa tek onda misliti na sopstveni trbuh. Stalne bitke i potreba za sve novim i novim vojnicima dovela je do stvaranja itavih bandi razbojnika koje su prilazile as ovoj as o'noj strani da bi lake pljakale, a u japanskim planinama i umama stvorila se posebna vrsta Ijudi-leinara, koji su sa poginulih, posle velikih bitaka, skidali oruje, oklope i odeu i prodavali to trgovcima. Takva oprema- za rat malo je krpljena, doterivana, pa je posle ponovo
prodavana velikaima da opreme svoje borce, koje je opet ekala ista sudbina na bojnom polju. U to vreme, u drugoj polovini esnaestog veka, pojavile su se tri linosti koje e stati na put haosu i zahvaljujui kojima e u Japanu zapoeti dugi period mira i potrajati sve do najnovijeg doba. Dvojica od njih bili su plemii i feudalni posednici, a trei je roen u selu i u detinjstvu je jedno vreme ak bio prosjak i razbojnik. Njihova imena su Oda Nobunaga (15341582), Tojotomi Hidejoi (15361598) i Tokugava lejasu (1546 1616). Iako su sva trojica ivela u isto vreme i esto bili na istim stranama u bojevima, sudbina je htela da jedan drugoga naslede na elu Japana tek poto bi prethodnik poginuo ili umro, s tim to prva dvojica, iako su praktino vladali Japanom, nikada nisu dobili titulu oguna. Postao je to tek trei od njih, Tokugava lejasu, o kome se neto vie zna i van Japana i koga je u knjizi i seriji ogun autor nazvao Toranaga. I ostale dve linosti pominjale su se u ogunu, ali su i njima izmenjena imena u Goroda (Oda) i Nakamura (Tojotomi). Trojica japanskih lidera bili su ljudi- veoma originalnih karaktera; kau da su se veoma razlikovali iako su teili istom cilju ujedinjenju Japana i apsolutnoj vladavini u zemlji bez graanskih ratova. Nobunaga (odsad emo ih zvati po linim imenima, kao to, u znak prisnosti, ine i sami Japanci) bio je ovek koji je brzo delovao, ak bio nagao, nestrpljiv i surov; Hidejoi lukav, promiljen, a lejasu najsmireniJM najstrpljiviji od svih on je sva oseanja podreivao cilju koji je eleo da postigne. Postoji pria o tome da je pred njih trojicu neko jednom izneo kavez sa slavujem koji nikako nije hteo da zapeva. Nakanu va korose (Ako nee da peva, ubijte ga!), kau da je rekao nestrpljivi Nobunaga. Nakasete mijo (Da ga nekako navedemo da zapeva?), predloio je lukavi Hidejoi. Naku made mato (Saekajmo dok ne zapeva), rekao je mirno lejasu.
Oda Nobunaga
Nobunaga je bio drugi sin feudalca koji se zvao Oda Nobuhide i koji je vladao samo delom oblasti Ovari. Nekada je porodica Oda bila mona, ali posle propasti njihovih sizerena, gospodara od ibe, naglo je oslabila. Nobunaga je imao samo petnaest godina kada mu je otac umro; mnogi zapisi govore da je ve tada bio neobuzdane naravi. Mislio je samo o lovu i vebanju borilakih vetina, uopte nije eleo da se posveti naukama koje bi mu pomogle da jednog dana, ako ga sudbina poslui, postane upravitelj oevog imanja i feudalni gospodar. To je, naime, bilo doba u kome najstariji sin nije neophodno i nasleivao oca. Sami vazali jednog feudalca, savetnici i dvorjani, stvarali su itave male zavere i politike pokrete stavljajui se na stranu jednog, a protiv drugog sina. Oajan zbog toga to se njegov tienik ne ponaa kako to dolikuje buduem feudalcu, vazal koji je bio naimenovan za njegovog tutora, verni starac Hirade Kijohide, nije vie mogao da izdri podsmevanja, zabeleio je sve, u oprotajnom pismu, to mu je bilo na srcu i izvrio harakiri. Priaju da se posle toga Nobunaga trgao i postao vredniji i priljeniji u uenju. Postoji i pria koja kae da je, u mladosti izuzetno inteligentni Nobunaga, rano shvatio da je vei broj vazala na strani njegovog mlaeg brata Nobujukija i da je opasno to pokazuje nameru da nasledi oev poloaj. Odluio je zato, jo dok mu je otac leao bolestan, da se pravi lud: kau da su ga esto viali kako polugo juri umom na konju a o pojasu mu vise jabuke nanizane na uzice. Govorio je da su mu jabuke neophodne kad ogladni dok jae, a zato je o pojas veao i ubijene ptice i ko zna jo ta to mu je padalo podruku, to nije mogao da objasni. Najvei skandal napravio je ba na oevoj sahrani, kad su jedva uspeli da ga nekako ukrote u obuku u kakotako pristojnu plemiku odoru. Iako je sve vreme delovao smerno, kad je, kako obiaji nalau, priao lomai na kojoj je spaljen njegov otac i kad je trebalo da u dva prsta uzme njegov pepeo i raspe ga uokolo, on je zahvatio itave ake i razbacivao smejui se kao lud. Jedva su uspeli da ga obuzdaju. Takvog luckastog mladia niko od vazala koji su bili na strani njegovog brata ubrzo nije smatrao bilo kakvom konkurencijom Nobujukiju, tako da je Nobunaga, sa ono malo vazala koji su mu ostali verni, mogao da se potpuno posveti razmiljanjima o taktici i vojnim vebama koje su izvodili u umama. Najstariji brat, Nobuhiro, od oca je bio nasledio jedan zamak i u njemu obitavao ne pokazujui vee pretenzije na naslee. Godine 1557. mlai brat, Nobujuki, sklopio je savez sa velikaem Hajaijem, koji je ba bio upao u njihovu oblast Ovari mislei da e uz Hajaijevu pomo moi da postane apsolutni gospodar poseda. Nobunaga je tada ve imao vojsku ne toliko mnogobrojnu koliko jaku, i poslao je na brata svog vazala Ikedu, koji ga je pobedio i ubio. Tako je Nobunaga postao apsolutni gospodar oblasti Ovari. Ali, njegovi apetiti tu se nisu zavravali. Oseao je u sebi snagu osvajaa koji e moi da jednog dana postane najmoniji ovek u Japanu. Za te njegove ambicije niko van Ovarija u to vreme nije znao. Japan je za Nobunagu uo samo tri godine kasnije, kad je velika Imagava Joimoto, gospodar mnogo veih oblasti Suruga i Totomi, krenuo da osvoji prestonicu i na elu vojske od dvadeset pet hiljada ljudi
uao u Ovari. Imagava je hteo da zavlada prestonicom i eventualno se proglasi za oguna, pa je, da bi preduhitrio neke suparnike, umesto da zaobilazi, krenuo preko Nobunagine oblasti, kuda je vodio krai put. Nadmen i ohol, nije ni pomislio da malog feudalca pita za dozvolu. Iako je imao samo dve hiljade vojnika, Nobunaga je hrabro izaao na polje Okehazama da doeka protivnika. Izaao je dosta ranije i poeo pripreme za primenu taktike kakvu do tada niko u Japanu nije upotrebio. Naredio je da se nasred polja napravi barijera od duboko u zemlju zabijenih debala, razmaknutih dovoljno da kroz njih moe da se puca u neprijatelja, i vrsto povezao debla stvarajui tako neprobojni palisad. Iza te ograde postavio je u tri reda svoje ljude: veina je bila naoruana pukama-musketama a ostali su imali strele. Kad je neprijatelj naiao i pokuao da juriom konjice obori palisad, njegovi naleti zaustavljali su se mnogo pre ograde. Slonim plotunima jednog po jednog reda, dok su oni koji bi ispalili odmah izmicali u stranu i ponovo punili muskete, jurii protivnike konjice razbijani su mnogo pre nego bi ona i dola do palisada. Bila je to pobeda nezapamena u istoriji Japana, gde se sve, inae, pomno zapisuje. Nobunaga nije oklevao: odmah je pod svoju kontrolu stavio oblasti pobeenog Imagave. Vest o pobedi neznatnog velikaa nad monim Imagavom brzo je obila Japan a tadanji car, Ogimai, poslao je, tajno, izaslanika Nobunagi traei od njega da okona stanje bezvlaa u prestonici. Nobunaga nije gubio vreme. Primivi poziv od cara, mada nije iskljueno da ga je i sam inicirao, krenuo je na okolne mone velikae i odnosio pobede jednu za drugom. Uporedo sa uzimanjem velikakih zamkova, on je osiguravao sebi saveznike rodbinskim vezama sa uvenim feudalcima Asaijem Nagamasom, Takedom ingenom i Tokugavom leja-suom. Posle novih pobeda, pored ponovljenih poziva od strane cara, Nobunagi se javio i Aikaga Joiaki, brat poslednjeg oguna, zatraio je podrku i dobio ju je. Nobunaga je zauzimao zamak po zamak i pribliavao se Kjotu. Najzad, kad je bio blizu prestonice, pozvao je Aikagu da mu se pridrui i potom ga trijumfalno uveo u prestonicu, da ga tamo proglasi ogunom. Nobunaga je u Kjotu izgradio zamak Nio, namenjen za sedite oguna, popravio carsku palatu i ponovo stvorio osnove za stalne novane prihode i cara i oguna. Od cara, s kojim je popio po aicu sakea, dobio je zvunu titulu Gon Dainagon; posle toga sebi je izgradio zamak Azui, prvi u Japanu koji je mogao da izdri napad vatrenog oruja. Iako sam nije prihvatio hrianstvo od misionara koji su u to vreme poeli da stiu u Japan, Nobunaga je veoma rado stupao u vezu sa strancima, sluao o njihovim obiajima i primio od njih mnoge navike. Najvea tekovina dolaska stranaca u Japan bila je, bar za Nobunagu, donoenje vatrenog oruja, to su Japanci s radou doekali. Japanski velikai zatraili su od stranaca da dovedu i majstore koji prave oruje i tako je, pod njihovim uticajem, ubrzo dolo do otvaranja malih oruarnica irom Japana. Najvie majstora-pukara bilo je ba u Nobuna-ginoj oblasti Ovari. Ali, Nobunaga nije voleo samo oruje. Naroito je cenio portugalsko vino, koje je pio iz staklenih aa; kau da je to pie od krvi nosio ak i na vojne pohode. Nobunaga je sanjao o tome da uspostavi vrste veze sa Evropom i primi sa tog kontinenta sva mogua znanja kako bi Japan napredovao i nadoknadio ono to je izgubio prilino dugom izolacijom. Ta ljubav prema svemu to je strano moda je potekla i od averzije koju je imao prema budistikim svetenicima. Posebno je loe odnose imao sa budistikim kaluerima sa planine Hieizan, u blizini Kjota. Ti svetenici, koji su pripadali ratnikoj sekti niiren, kao i pripadnici jo nekoliko manjih budistikih grupacija, nosili su oruje i svojim brojnim vojskama terorisali prestonicu i njenu okolinu. Protivnici vrste vlasti, oni su se s jednim velikaem udruili protiv Nobunage pa je zato, 1570. godine, Nobunaga s vojskom krenuo na planinu, spalio sve hramove (nekoliko hiljada) i pobio na stotine kaluera. Otada praktino prestaje da postoji veliki budistiki centar na planini Hieizan, iako je, kasnije, na toj planini ponovo izgraeno nekoliko hramova. Protiv suvie monog Nobunage, koji je pod vrstom rukom drao ve skoro itav Japan, najzad se zaverio i sam ogun Joiaki. On je uspostavio veze sa Takedom ingenom pokuavajui da oslabi Nobunagu, ali ga je Nobunaga zarobio i stavio u kuni zatvor: tako je okonana vladavina oguna iz loze Aikaga. Kad je Nobunaga bio na vrhuncu moi, imao je dvojicu vojskovoa kojima je verovao kao i sebi. Bili su to Tojotomi Hidejoi i Akei Micuhide. Kad je, 1582. godine, Hidejoi bio na nekom pohodu, zatraio je od Nobunage pojaanje i ovaj je naredio Micuhideu da krene sa trideset hiljada ljudi Hidejoiju u pomo. Umesto da krene u kraj u kome su se nalazile Hidejoijeve trupe, Micuhide je uao u Kjoto, s name-rom da ubije gospodara, i opkolio hram Honnoi, u kome je bio odseo Nobunaga; ovaj je, videvi da nee moi da pobegne, tada zapalio hram i izvrio harakiri. Tako je zavrio prvi ovek koji je uspeo da haos graanskih ratova prekine bar na kratko vreme, da od
malog feudalca postane vladar Japana i zauvek ude u istoriju zbog svoje neiscrpne energije, ogromne hrabrosti i svih drugih osobina koje krase pravog ratnika. Samo je naglost i ponekad svirepost spreila Nobunagu da due ivi i okona svoj plan o potpunom ujedinjenju Japana i uspostavljanju vrstih veza sa Evropom. ovekovih pedeset godina samo su la^an san kad se uporede sa svetom venih Tako je glasila pesma koju je Nobunaga esto pevao i za koju se verovalo da odraava njegovu ivotnu filosofiju. I stvarno, sagoreo je suvie brzo. Nije ak doiveo ni onih pedeset godina ljudskog veka, o kojima je stalno pevao. Razlog Micuhideovog napada na Nobunagu poznat je i ispriaemo i tu priu i ona odaje jednu stranu Nobuna-ginog karaktera. Akei Micuhide bio je, do 1577. godine, jedan od najvernijih Nobunaginih vazala. Micuhide je, naime, dve godine pre toga opkolio velikaa Hatanoa Hideharua i kad ovaj nije hteo da se preda, zarobio mu majku obeavi da e i njoj i njemu potedeti ivot ako se preda. Hideharu se predao, ali je Nobunaga, uprkos Micuhideovoj zadatoj reci, naredio da se zarobljenik razapne na krst i ubije. Hideharuovi samuraji se nisu smirili dok nisu zarobili Micuhideovu majku i ubili je na najgrozniji nain. Micuhide je uspeo da kazni ubice, ali je pravim krivcem za sve to smatrao Nobunagu. Poto je Nobunaga umro, Micuhide je otiao kod cara, proglasio se za oguna i vladao Kjotom veoma kratko, dok se s pohoda nije vratio Hidejoi i razbio ga u velikoj bici. Micuhide je pokuao da pobegne ali ga je prepoznala gomila seljaka u jednom selu i linovala kao Nobunaginog ubicu. Otada je u japanskom narodu ostala poslovica: Akei no tenka mikka, to znai Akeijeva vlast traje samo tri dana i ona se koristi kad treba oznaiti neto nepostojano. Njega su, takoe, u ali zvali i ogun od trideset dana.
Tojotomi Hidejoi
Hidejoi je roen u selu Nakamura u oblasti Ovari, kojom je vladala Nobunagina porodica; otac mu je bio izvesni Nakamura Janosuke. Porodica u kojoj se malian, izuzetno sitan za svoje godine i preterano ruan, rodio, bila je toliko siromana da se za nju govorilo da tokom itave godine ne pije nita sem vode. U zemlji u kojoj aj ipak nije toliko skup da bi se smatrao poslasticom, to je bilo oznaka za pravo siromatvo. Otac mu je ubrzo umro, majka se preudala a sina je dala u hram Komjoi da se obrazuje. Hidejoi, koji se tada zvao Hijoi, brzo je pobegao iz hrama i potraio zadovoljstva u skitnji zemljom. iveo je od pronje, krade i ko zna ega jo, kad je, u dvanaestoj godini, naleteo na razbojniku bandu voe Haisuge Korokua. Izuzetno inteligentan, agresivan i neustraiv, dvanaestogodinji Hijoi je ubrzo postao zamenik voe bande, na koga je imao veliki uticaj. Hijoi nije dugo ostao sa tim razbojnicima ubrzo je stupio u slubu jednog samuraja. Saznavi da je deak (tada ve petnaestogodinjak) iz oblasti Ovari, poznate po dobrim oruarima i kovaima, samuraj mu je dao est zlatnika da mu kupi dobar oklop. Hidejoi je otiao u Ovari, kojim je ve vladao Nobunaga, kupio oruje i drugu opremu, prisvojio ga i pojavio se u Nobunaginom zamku s molbom da ga prime kao obinog vojnika. Primljen je jer je Nobunaga tada hteo da to vie povea svoju vojsku, ali su proli meseci dok nije uspeo da se priblii gospodaru i da ga ovaj zapazi. Da nekoga tako niskoga ranga, nekoga ko nije samuraj, zapazi vojskovoa kao to je Nobunaga, stvarno je bilo teko; Hidejoiju je to uspelo doset-Ijivou. U jednom trenutku dobio je zaduenje da reda papue od slame koje su svi koji su ulazili kod Nobunage skidali ispred ulaza. I sam gospodar ostavljao je tu sandale, i Hidejoi je dobro znao koje su. Jednog veoma hladnog zimskog dana, Nobunaga je, izaavi na trem i stresavi se od hladnoe, sa zadovoljstvom primetio da su mu papue, koje mu je jedan od vojnika pruio, tople, kao da ih je neko grejao. U to doba u Japanu ni kue velikaa se nisu grejale, a i kad jesu, to je injeno samo malecnim mangalima koji jedva da su odavali toplotu. Jesi li ti grejao moje papue? zapitao je vojnika, a ovaj je klimnuo glavom. Gde si ih grejao? zapitao je dalje Nobunaga, a ovaj (Hidejoi) pokazao je na sopstvena nedra. Od tog dana Nobunaga je shvatio da meu vojnicima ima oveka koji je izuzetan. Ubrzo ga je uzeo za linog pratioca i, mada je bio prilino grub prema svim svojim vojnicima i samurajima, postupao s njim prilino lepo. Hidejoi, meutim, nije eleo da ostane samo na simpatiji zbog gesta sa papuama, nego je u svim bitkama u kojima je uestvovao davao sve od sebe da se istakne. U jednoj od prvih bitaka, na primer, on je odluio da se uopte ne tue sa obinim vojnicima, ve se, izbegavajui arke, lagano pribliavao neprijateljskom vojskovoi. Niko nije obraao panju na neuglednog deaka a ovaj je, kad se privukao do velikaevog konja, skoio otpozadi na njega i jahau odsekao glavu. Ta njegova akcija resila je bitku, a njegov poloaj kod Nobunage uvrstila.
Hidejoi je ubrzo postao jedan od Nobunaginih vojskovoa i, kao to je ranije reeno, porazio Micuhidea koji je izazvao Nobunaginu smrt. U dogovoru sa pripadnicima porodice Oda, za Nobunaginog naslednika Hidejoi je proglasio jednog od njegovih unuka a dva deakova ujaka, Nobutaku i Nobuoa, za njegove tutore. Prvi od tutora se ubrzo pobunio protiv vladavine skorojevia Hidejoija, pa ga je ovaj ubio. Pokuao je to i drugi ujak, ali je Hidejoi i njega pobedio, iako se ovaj bio udruio sa Tokugavom lejasuom. Posle toga Hidejoi je jednu od svojih svastika dao lejasuu za enu, a ovaj je svoga sina ostavio u Hidejoijevom dvoru kao taoca, to je u ono vreme bio normalan gest poverenja. Tako je, korak po korak, Hidejoi preuzeo sve konce koje je u zemlji vukao Nobunaga i jo vie nego njegov prethodnik proirio vlast. Podigao je zamak u Osaki, blizu Kjota, i odatle vladao Japanom. U poetku je razmiljao o tome da se proglasi za oguna, ali njegovo nisko poreklo mu to nije dozvoljavalo. Do tog vremena bilo je nepisano pravilo da ogun moe da postane samo neko ko, makar po sporednoj liniji, potie od nekada monog vojnog klana Minamoto. Hidejoi, i da je hteo, takvu vezu nije mogao da izmisli, pa je pristao na druge titule, od kojih mu je poslednja bila taiko. Sve njegove titule znaile su da je ovek koji ih nosi opunomoenik carskog dvora i davale su mu pravo da vlada zemljom. Hidejoi je odluio da umiri i najudaljenije plemie, koji su povremeno pokuavali da se ponovo osamostale, i predu-zeo je vie pohoda u kojima je pobede esto odnosio uspe-nim opsadama ili smiljenim savezima i dogovorima sa lojalnim feudalcima. Bio je rigorozan u kanjavanju i uvek je govorio da nastupa u ime cara, to mu je davalo nesalomljiv autoritet. Kad je umirio zemlju i ceo centralni Japan preuzeo kao svoj lini posed, Hidejoi je odluio da pree na kontinent. Bio je, praktino, prvi japanski vladar koji je doao na ideju da pone osvajanja van japanskih ostrva. Poslao je izaslanika na korejski dvor i, kad je korejski kralj odbio da prizna njegovu vrhovnu vlast (pravdajui se da je oduvek priznavao vlast kineskih careva), Hidejoi je poslao armiju od sto trideset hiljada ljudi i brzo pokorio Koreju. Bilo je to 1592. godine; japanska armija ostala je u Koreji nekoliko godina ekajui pojaanje ali i odgovor na ultimatum koji je Hidejoi uputio kineskom caru. On je traio uspostavljanje rodbinskih veza izmeu dva dvora, otvaranje trgovine i da deo junog dela Koreje prede u trajno japansko vlasnitvo. U to vreme, 1593, neoekivano mu se rodio sin. Hidejoi je do tada promenio nekoliko ena i konkubina, ali dece nije imao pa je, elei da nekome ostavi vlast, usvojio mladia po imenu Hidecugu. Sad, kad je imao sopstvenog sina, Hidejoi se setio da Hidecugu ne ispunjava svoje administrativne dunosti kako treba i posle svaa ga proterao, primoravi ga kasnije da izvri harakiri. Dola je i 1598. godina, od kineskog dvora stigli su nezadovoljavajui odgovori i Hidejoi je poslao pojaanja na kontinent. Njegova vojska je, meutim, bila iscrpljena boletinama i stalnim borbama: bilo je oigledno da ekspedicija nije uspela, to Hidejoi sebi dugo nije mogao da prizna. Najzad je, pavi u postelju, vie od tuge za ogromnom armijom koja propada u Koreji nego od bolesti, umro. Pokuavajui da obezbedi vlast svom maloletnom sinu Hidejoriju, ostavio je petoricu velikaa kao tutore ovome. Medu njima je bio i Tokugava lejasu. Hidejoi je, ipak, najvie verovao svom vazalu Iidi Mi-cunariju, koga je ostavio u dvoru kao visokog savetnika. Postoji jedna pria o tome kako je Iida stupio u Hidejoijevu slubu. Kad je taiko bio na jednom pohodu pa, oednevi, svratio u jedan hram i zatraio solju aja, svetenici su poslali trinaestogodinjeg Iidu, koji je kod njih bio uenik, da ga poslui. Deak je izneo punu solju mlakog aja, Hidejoi ga je ispio naduak i zatraio drugu. Druga olja bila je samo do pola puna a aj prilino topao. Kad je vladar traio jo, deak je izneo aja na dnu olje, kako su otmene osobe tada inae pile, i ovoga puta je aj bio skoro vreo onako kako ga obino piju poznavaoci. Hidejoi je shvatio deakovu inteligenciju: prva aa je bila da utoli e, druga da je potpuno ukloni, a trea je tako spremljena da u njoj moe da uiva. Odmah je Iidu uzeo u slubu i ovaj je bio zasluan to se armija iz Koreje vratila u ipak donekle dobrom stanju. Posle gospodareve smrti Iida je shvatio da od petorice tutora lejasu ima najvee aspiracije na presto i sklopio je savez protiv njega pokuavi da vlast sauva za Hidejoijevog sina. Njegova vojska i lejasuova sukobile su se 21. oktobra 1600. godine, na polju Sekigahara; Iida je poraen i, kad je uhvaen, ubijen sa jo nekoliko drugih velikaa. Hidejoi e ostati zauvek u japanskoj istoriji kao prvi ovek iz naroda koji se uspeo do vladarskog trona. Za sve to je uinio mogao je da zahvali samo svojoj inteligenciji i energiji, jer nije imao porodinih veza koje su meu velikaima bile glavna garancija uspeha. On je bio ovek neiscrpne energije i velike inteligencije, koja se graniila sa lukavou. Prvi je od svih japanskih velikaa uspeo da pronikne u dvolinost kaluera jezuita a onda dao naredbu o proterivanju hriana iz zemlje. Kad je shvatio da je seljatvo suvie ojaalo, on je na originalan nain oduzeo sve oruje koje se u selima nakupilo tokom graanskih ratova. Objavio je da eli da obnovi statuu velikog Bude u Nari i naloio da se sakupljaju metalna ogledala i maevi i koplja, metalni predmeti koje je imala skoro svaka japanska kua a nisu bili neophodni kao, na primer, poljoprivredne alatke. Svako ko
je odbio da da prilog za Budu, bio je proglaavan nevernikom, pa je ubrzo samo samurajska klasa ostala naoruana a seljaci potpuno oslabljeni. Hidejoi nije priznavao nikakve svetinje, mada je, kao to vidimo, ponekad umeo da se iza njih zakloni. Kad je veliki zemljotres otetio veliku statuu Bude u Nari, on je na konju uleteo u hram i besan izbacio strelu na bronzanu statuu. Kakvo si mi ti boanstvo kad ni sebe ne ume da sauva od nesree?! uzviknuo je tada Hidejoi. Drugi put, kad je trebalo da krene u vojni pohod na jednog neposlunog velikaa na severu, odluio je da krene morem jer bi to ubrzalo put i iznenadilo protivnika. Brodari, meutim, nisu eleli da na brodove ukrcaju i konje, jer se verovalo da se bogovi mora ljute i potapaju brodove koji voze te ivotinje. Hidejoi nije kaznio brodare, ali je odmah napisao pismo bogovima mora u kome je zatraio prolaz za svoju flotu. Bacio je pismo u vodu i rekao: Sad moemo da krenemo. Brodari su bili toliko zapanjeni njegovim postupkom da se vie nisu opirali, vojska je brzo stigla na sever i odnela znaajnu pobedu. Za Hidejoija s pravom govore da je japanski Napoleon. Munjevito je osvojio zemlju, a prvi je poeo da razmilja o prelasku na kontinent. Dopisivao se sa panskim kraljem, bio voljan da zemlju potpuno otvori za strance. U linim odnosima Hidejoi je ponekad bio suvie surov i zato je, iako je ljude plenio inteligencijom i linim armom, sebi esto stvarao neprijatelje. Voleo je lepe ene i esto ih je otimao direktno od svojih vazala, a, iako je oboavao rodonaelnika ceremonije aja, Sen Rikjua, naterao ga je da se ubije kad je ovaj odbio da mu kerku da za enu. Bio je ruan Nobunaga ga je prozvao saru, to znai majmun ali je znao da nadoknadi sve to je gubio tom runoom. Ponekad je i sam sebe nazivao majmunom, a kad je njegova ena bila ljuta zbog suvie ljubavnica koje je imao, umeo je da joj se ulaguje i kae: alim te to si morala da se uda za ovako runog oveka koga zovu majmunom i divim se veliini tvoga trpljenja. Izgradio je mnogo hramova i palata i ostao u lepom seanju i dvora i budistikih svetenika, koji su mu dodelili i lepe posmrtne titule, a mnogo kasnije ga proglasili i za boga.
Tokugava lejasu
Mlai od Nobunage i Hidejoija, Tokugava lejasu je, kako kau japanski komentatori, pojeo kola. Sve ono to su pripremila ova dvojica velikih ljudi, on je znao da iskoristi i uspostavio je vladavinu svoje porodice za vie od dva i po veka. Da bi doao do vlasti, lejasu, koji se kao deak zvao Takeijo, morao je mnogo da trpi. Roen u oblasti Mikava, ijim je jednim delom upravljao njegov otac, lejasu je ubrzo postao rtva loeg poloaja svoga oca: on je imao vrlo slabu vojsku i bio nesposoban da se odupre jaim velikaima. lejasuov otac je jo 1547. godine, kad je deak imao samo pet godina, kao garanciju za vernost u savezu sa velikaem Imagavom protiv Nobunaginog oca, poslao lejasua u zatoenitvo kod Imagave. Ali, budui talac nikad nije stigao na odredite: preoteli su ga ljudi Nobunaginog oca i dali ga, kao taoca, u jednu porodicu svojih vazala. Talco je, bez roditeljske ljubavi, samo sa nekoliko paeva i pratilja, mali lejasu iveo teak ivot taoca kome je ivot visio o koncu. Njegov otac je bio primoran da obea da, ako eli da sauva deakov ivot, nikako ne ustaje protiv porodice Oda. Iz zatoenitva je puten tek kad je imao esnaest godina i kad je Nobunaga ve pobedio Imagavu u onoj sjajnoj bici kod Okehazame. Postepeno, koristei strpljenje, razvijeno u dugom zatoenitvu, kao glavno oruje, lejasu je postajao sve uticajniji meu feudalcima koji su ranije priznavali vlast Imagave. Iako je bio nekoliko puta protivnik Nobunagi, lejasu je shvatio kakvu energiju taj ovek nosi u sebi i odbio da stupa u saveze koji su mu nueni protiv Nobunage. Sa malom vojskom on je esto dolazio u situacije kad se ve spremao na samoubistvo, naroito u sukobu sa Takedom ingenom, ali je ipak, zahvaljujui portvovanju vojnika i svojoj umenosti, ostajao u ivotu. Kad je Nobunaga poginuo, lejasu se naao u blizini prestonice ali nije imao dovoljno vojske da porazi Micuhidea. Iako je moda mogao da se izbori za vlast, dopustio je Hide-joiju da to uini. On je ekao svoje vreme i znao je da ono nije dolo. U vreme sukoba sa Takedom ak je sopstvenog sina naterao da se ubije, znajui da e samo strpljenjem a ne naglou moi da jednoga dana postane apsolutni vladar Japana. Trpeo je sve te rtve jer je sanjao o tome da porodica kojoj je pripadao preuzme naslednu vlast u zemlji i da njome vlada due nego to je ijedna druga porodica vladala. Kad je Hidejoi bio na samrtnoj postelji, lejasu je bio uz njega. Iako su svi govorili da mrzi Hidejoija i da samo eka njegovu smrt da preuzme vlast, to na lejasuovom Jicu nije moglo da se vidi. Teko detinjstvo u zatoenitvu potpuno je prekinulo veze izmeu njegovog lica i srca. Uvek je uspevao da se kontrolie, da nikada ne pokae ono to stvarno misli. Pria se da je Hidejoi, pred smrt, naredio da se organizuje veliki banket i da se tu pomire svi njegovi zavaeni vazali. Sam Hidejoi leao je, bolestan, na poasnom mestu i s tugom gledao kako, dok im
vino ulazi u glavu, velikai pokazuju prava oseanja i kako se banket pretvara u svau. Onda je, kau, lejasu ustao i na pasja kola izgrdio velikae, rekavi da, dok je veliki taiko bolestan, svi treba da budu sloni. Hide-joiju su pole suze na oi; tada je lejasua odredio za jednog od petorice tutora svome maloletnom sinu. U bici kod Sekigahare, gde se sukobio s vojskom Iide Micunarija, lejasu je odneo veliku pobedu. Samo u tom jednom danu pred njega je izneto etrdeset hiljada odseenih neprijateljskih glava. Trebalo je da prou samo tri godine da ga a pozove u Kjoto i dodeli mu titulu seni i tai ogun. Bilo je te 1603. Samo dve godine potom, on je abdicirao u korist svo| dvadeset estogodinjeg sina Hidetade. Zeleo je da tako jo Z; ivota osigura naslednu vlast svojoj porodici, i u tome je uspeo Za ivota je unitio Hidejoijevog sina Hidejorija i sv< njegove sledbenike i promenio itavu mapu Japana: od mnogil feudalaca oduzeo je oblasti, dajui im imanja koja su im manj' odgovarala, a oduzetim oblastima nagraivao je vazale koji si ga verno pratili u nedaama dugim trideset godina. lejasu j podigao zamak u Edou, na severu zemlje, dosta daleko od Kjota i tu uspostavio novo sedite oguna. Edo e, sa prestankon vladavine oguna, dobiti ime Tokio (istona prestonica) i u nji e prei car, koji i sada sedi u lejasuovom zamku. lejasu Tokugava promenio je mnoge do tada vaee zakon i doneo nove, ije znaenje ljudi njegovog vremena nisu odmal shvatili. Ti zakoni i odredbe o ponaanju samuraja i feudalac su mu i pomogli da se obezbedi od moguih pobuna velika i ugroavanja apsolutne vlasti njegove porodice. Da bi izbegao svae meu lanovima sopstvene porodice lejasu je odredio da prvi muki potomak uvek sedi u Edou upravlja zemljom, a da njegov mlai brat, odnosno drugi pi redu muki potomak, treba da ima rezidenciju u gradu Miti i da upravlja sudstvom. Osim toga, svi feudalci su morali da imaju kue u Edou ' kojima je, zavisno od imanja koje poseduju, morao da bude uve odreen broj slugu i lanova porodice feudalca. ene i dec feudalaca morali su da odreen broj meseci provode u sedit oguna, a kad bi se oni vratili kuama, sam feudalac je morai da doe i pokloni se ogunu. To su bile takozvane novogodinje posete, koje su moral da se odvijaju po tano odreenom ceremonijalu. Tano se znal koliko je ljudi moralo da sainjava povorka, kakvu su oprem morali da imaju, ak i kako je trebalo da bude ukraeno vel: kaevo sedlo. Velika je pri audijenciji bio duan da u dvor donese odreene poklone, a potom da, zbog poseta i ceremonijalnih dunosti, izvesno vreme provede u prestonici oguna. Za najmanje povrede strogih ceremonijala velikai su strogo kanjavani, a za vee propuste i greke oduzimano im je imanje a njihove porodice propadale. Kad se uzme u obzir da je sve ovo to je navedeno od feudalaca iziskivalo velike trokove, a i da su bili obavezni da u odreenim intervalima preduzimaju velike javne radove, jasno je da velikai nisu nikada imali dovoljno snage da organizuju vee vojske kojima bi mogli da se suprotstave vlasti oguna, kako je ranije bio sluaj. Sogunova administracija bila je razvijena do savrenstva, tako da su velikai bili pod stalnom prismotrom. ak i ako bi jedan velika uspeo da neto utedi i pokua da prikupi vojsku, nije bilo drugih da mu se pridrue. Poslednji zlobni potez Tokugave lejasua bio je njegov zavet da mu u planinama poznatim pod imenom Nikko svaki od velikaa izgradi po jedan velianstven hram oko mesta gde e mu biti grobnica. Posle smrti privremeno je sahranjen na drugom mestu, da bi mu kasnije, uz veliku pompu, telo bilo preneto u Nikko, gde se nalazi najvelianstvenija grobnica sveta. lejasu je poznat i po tome to su za njegova ivota konano proterani hriani (njih je prvi poeo da isteruje Hide-joi). On i njegov sin Hidetada izdali su nareenja o zabrani ispovedanja hrianske vere u Japanu, o proterivanju hriana iz zemlje, zabrani dolazaka stranaca u Japan (osim veoma ogranienog broja Holandana, Kineza i Koreaca), i zabranu, pod pretnjom smru, izlaska Japanaca iz zemlje. Sirom zemlje podizana su veala, hriani razapinjani na krs^ove, goreli na lomaama, trpeli grozne muke u vreloj vodi toplih mineralnih izvora... U svako selo dola bi grupa vojnika i predstavnika vlasti i na glavnom trgu postavila ikonu sa likom bogorodice; onda bi izvodili stanovnitvo i svakoga terali da zgazi ikonu. Onaj ko je odbio da to uini, bio je
l
odmah stavljan na muke, ili ak ubijan na mestu. Uopte, lejasu, koji je bio toliko strpljiv da eka na svoj as decenijama, bio je izuzetno surov u sprovoenju sopstve-nih odluka i mera. Kau da je kad se vraao u Edo posle nekog puta, ceo put kojim je prolazio bio oivien krstovima i vealima na kojima su se nalazili oni koji su neto pogreili za njegova odsustva. ovek koji je bio strpljiv dovoljno da saeka slavuja da sam zapeva, nije trpeo ni najmanju neposlunost. Poznavao je dobro prirodu japanskih plemia i njihovih vazala i znao dobro da
samo savrena organizacija i surovost u njenom sprovoenju moe da ih sprei da se bune. Iako je zemlju osudio na najdublju izolaciju i uskratio joj tekovine nauke i modernizacije sve do pred kraj devetnaestog veka, istina je da je on, svojim dalekovidim odredbama, stvorio u Japanu savreno organizovano drutvo u kome je funkcionisao svaki i najmanji deli. Stranci koji su u devetnaestom veku doli u Japan, bili su zapanjeni organizovanou ivota u zemlji, jakom graanskom klasom, razvijenim zanatstvom i funkcio-nisanjem celog dravnog aparata. Nisu retki oni koji govore da je i sadanji uspeh Japana rezultat savrenog sistema organizacije drutva koji je ostavio lejasu Tokugava. I mnogi japanski sociolozi tvrde da rezultat sadanjeg japanskog uspeha nije u vrednoi pojedinaca u Japanu, ve u savrenoj organizaciji sistema u kome pojedinac nema drugu alternativu ve da funkcionie onako kako to sistem od njega zahteva.
Mijamoto Musai
U mestu Tavara, u dananjoj oblasti H jogo, u centralnom delu najveeg japanskog ostrvaHonju, samuraju Tavari inuemonu rodio se drugi sin. Bilo je to dvanaeste godine ere Tenjo (1584); taj deak je kasnije, kau, postao uveni maevalac Mijamoto Musai. U to doba bilo je uobiajeno da samuraji menjaju lina, pa i porodina imena, ak po nekoliko puta tokom ivota. Stoga nije bilo udno to je Musai umesto prezimena Tavara (koje je njegov otac oigledno uzeo po rodnom gradu) imao sasvim drugaije prezime. Sam Musai, u spisu Pet krugova, u kome daje i ture elemente sopstvene biografije, ne govori gde se tano rodio, ko su mu bili roditelji, niti mnogo ta vie o ivotu koji je do ezdesete godine vodio. On samo navodi tadanje svoje puno ime: inmen Musai no Kami Fudivara no Geni, koje je, takoe, verovatno proizvod samurajeve mate i rezultat razliitih susreta i iskustava. Tek 1843. godine pojavila se knjiga u kojoj se tvrdilo da Musai nije bio sin Tavare inuemona ve inmena Munisaija iz Mijamotoa, to je oigledno, blie istini i to je prihvatio i pisac Joikava Eii kada je pisao roman Mijamoto Musai. Bilo kako bilo, Musai je, prema onome to i sam kae u spisu Pet krugova, a i prema nekim zapisima, poeo da se bori vrlo mlad, kada je imao trinaest godina; lutao je odonda Japanom, imao bezbroj duela, a onda, poto je pobedio svog najveeg rivala Koiroa Sasakija, prestao da se bori. Od dvadeset devete pa do pedeset sedme godine starosti o Musaiju se skoro nita nije znalo, a onda se pojavio u zamku Kuma-moto, kod velikaa Tadatoija Hosokave, gde je kao vazal ostao do smrti. Tu je napisao i delo o vetini borenja Pet krugova, a tu su ga i sahranili, pa namernik, kad od Kumamotoa krene starim putem Ocukaido, moe jo da nae njegov grob. Proao je skoro ceo vek od 1645, godine Musaijeve smrti, kada je u pozoritu Ajameza u Osaki poela da se prikazuje kabuki drama Adaui Ganrjuima pisca Samona Fu-dimotoa. Ganrjuima je bilo ime ostrva na kome su odluni dvoboj vodili Musai Mijamoto i Koiro Sasaki (u prevodu romana Mijamoto Musai ostavljen je obrnuti red pisanja imena: prvo prezime pa lino ime, kako to inae ine Japanci) a drama je slavila vetinu maevanja najveeg samuraja svih vremena Musaija. Zaboravljen za ivota, samuraj je izronio iz tmine groba i popeo se na japanske pozornice, uao na stranice popularnih romana, a bio je i esta tema slikara japanskih grafika u drvetu ukijoe. Slava Musaija Mijamotoa, koju nikako nije potpuno uivao za ivota, rasla je tako, u osamnaestom i devetnaestom veku, da bi se prenela i u ovaj na vek, u kome je tek Musai izgleda potpuno oiveo i u kome ga slave vie nego to je on ikada i pomislio da e se dogoditi u vekovima ljudskog postojanja. Posle drame Adaui Ganrjuima, bilo je mnogo drama, proznih i pesnikih dela o Musaiju, ali su do dvadesetog veka ostali najpoznatiji romani Hanaikada Ganrjuima ijoa Hai-mona i Mitoo Ejuki Baisecua Hirage (objavljen prvi put 1803. godine). Svi autori prikazivali su Musaija kao neustraivog borca, neprevazienog vetaka u borbi maem i samuraja koji ide iz dvoboja u dvoboj kako bi usavrio sopstvenu vetinu. Tek je pisac Eidi Joikava, u romanu koji je sada i pred naim itaocima, pokuao da Musaija prikae kao ljudsko bie. Objavivi ovaj roman prvo u nastavcima, od 1935 (sa pauzama) do 1939. godine u dnevnom listu Asahi inbun, Joikava je stvorio Musaija koji ima tipine ljudske slabosti: zaljubljuje se, stidljiv je, ume ak i da pobegne sa dvoboja, a dozvoljava i da s njim ponekad arogantno postupa budistiki kaluer Takuan. Ovakav Musai se, meutim, izgleda najvie svideo publici, jer se, posle objavljivanja u novinama, pojavio kao vietomna knjiga u petnaestak izdanja, prodat je u desetak miliona prime-raka, a bio je i poasni deo pedeset trotomnog izdanja celo-kupnih dela Eiija Joikave. Pojava ovog romana u vreme kada je Japan ve bio okupirao Koreju, stvorio u Manduriji marionetsku dravu Maiukuo i pripremao druga osvajanja na Pacifiku, bila je dobra hrana japanskom nacionalizmu. Pisac Joikava obilazio je japanske trupe u Aziji, govorio im o Musaijevom herojstvu, a prie o nepobedivom maevaocu dobro su posluile u vreme kada je Japan poeo da gubi rat i kada se tvrdilo da Japanci mogu (kao i Musai) samo vrstom voljom da pobede mnogo jaeg neprijatelja. Iako
je ime dobio po jednoj od najveih japanskih oblasti, s junakom Joikavinog romana identifikovan je za vreme rata i (uz Jamato) najvei japanski bojni brod Musai. Ovaj ogromni brod, sa nezamislivom tekom artiljerijom, bio je jedan od glavnih aduta Japanaca u pacifikom ratu, na njemu je sveano preneto u zemlju telo ubijenog autora napada na Perl Harbur, admirala Isorokua Jamamotoa, a kad je brod uniten u jednoj od najveih pomorskih bitaka kod Filipina, znalo se da je Japan konano pred porazom. Iako je ve 1929. godine reiser Kintaro Inoue snimio bio film o Musaiju (tada poznati glumac iezo Kataoka igrao je glavnu ulogu), tek je roman Eiija Joikave dao materijala za itav niz filmskih i televizijskih ostvarenja. Najpoznatiji predratni film jeste delo reisera Hiroija Inagakija. Za scenario je kao osnova uzet Joikavin roman, a film je prvi put prikazan (tri puta po dva asa) 1940. godine. Taj film bio je meu 225 japanskih filmova koje su amerike okupacione vlasti u Tokiju zabranile za prikazivanje, 1945. godine. (Pored Mija-motoa Musaija Hiroija Inagakija, tada su zabranjeni i takvi filmovi kao to je Rascvetala luka Keinosukea Kinoite i San-iro Sugata Akire Kurosave. Sve komercijalne kopije sakupljene su i na peanim obalama reke Tama u Tokiju spaljivane od 22. aprila do 2. maja 1946. Proces spaljivanja nadgledali su Amerikanci, a u suvinoj revnosti izvritelja, u vatru su baene i originalne kopije nekih filmova. Pria se da su tada unitene sve kopije Kurosavinog filma Saniro Sugata, sem jedne jedine, a da je ona pronaena u beogradskoj Kinoteci.) Bilo je to vreme borbe protiv ostataka nacionalizma i dosta se preterivalo u svemu; ak je i leviarski japanski pisac Ango Sakagui bio medu najglasnijim japanskim intelektualcima koji su kritikovali Musaija kao pojavu. Kasnije se Ango ogradio rekavi da je Musai bio dostojan divljenja dok je bio mlad maevalac, ali da je kasnije, u starosti, kada je pomalo nad-meno eleo da poduava druge, izgubio sve razloge da ga ovek potuje. Ango je ak govorio i da je Gorin no jo (Pet krugova) loe napisana knjiga i mladima je preporuio da je ne itaju. Interesovanje za Musaija je tako usahlo i publika je poela da ga zaboravlja sve dok, 1950. godine, Hiroi Inagaki, reiser Musaija iz 1940, nije snimio film Sasaki Kodira. Bio je to pristup tipian za posleratnog Japanca prikazati dogaaj kroz prizmu poraenog borca. Japan se jo oporavljao od poraza u ratu u koji je uao ba kao Sasaki Koiro, arogantno i bez razmiljanja. Hiroi Inagaki nije stao na ovom filmu, ve je, 1954. godine, snimio jo jedan film koji se, isto kao predratni, zvao Mijamoto Musai i imao je tri dela. Ovoga puta bio je to film u boji i bio je, uopte, prvi istorijski film s temom iz srednjeg veka koji je kompanija Toho snimala u boji. Poslastica ove verzije prie o Musaiju jeste to to glavnog junaka igra Toiro Mifune, jedan od najomiljenijih kasnijih Kurosavinih glumaca i jedan od najpoznatijih glumaca-.samuraja uopte. Ovaj film bio je za Mifuneu jedna od ulaznica za meunarodnu popularnost, poto je Mijamoto Musai prikazan i u Sjedinjenim Dravama, gde je dobio naziv Samuraj. Mijamoto Musai bio je neka vrsta labudove pesme Hiroija Inagakija, reisera koji je u japanskim filmskim krugovima bio poznat po tome to je pomogao da samurajski film prebrodi krizu u koju je uao posle pronalaska tonskog filma. U japanskoj umetnosti odvajkada postoji, za tu zemlju verovatno karakteristina, elja umetnika da se oprobaju na temama koje je neko ve radio pre njih. Tako Musaijeva tema na filmu nikako da se iscrpi. Poznati reiser Tomu Uidava je ak dva filma snimio po Joikavinom romanu. To su Iioi no ketto (1964) i Ganrjuima no ketto (1965). Prvi film obraduje samo zavrnu scenu romana, tj. dvoboj Musaija i Koiroa, a drugi samo borbu na brdu Iioi, gde je Musai sam hrabro izaao pred stotinak samuraja kue Joioka. Televizija takoe nije propustila do obradi teme iz Musaija, a tokom ele 1983. nedeljom je prikazivana TV serija japanske dravne televizije Mijamoto Musai, prema romanu Eiija Joikave. Te godine u Japanu je obeleeno i 400 godina od roenja Musaija, a tom prigodom su, pored ove mamutske TV serije prikazivani i stari filmovi, ponovo objavljivani romani i prie, a pojavila se i knjiga Mijamoto Musai %a decu. Za ovu knjigu iskoriene su ilustracije iz vremena kada je roman Eiija Joikave objavljivan u nastavcima u Asahi inbunu. Prvi prevod na strani jezik romana o Musaiju pojavio se, udno, tek 1981. godine. Roman Eiija Joikave Mijamoto Musai, pod skraenim nazivom Musai objavljen je te godine prvo na engleskom, a prevodilac je bio arls Teri. I pria o ovome prevodu je interesantna. arls Teri, iako jedan od najboljih poznavalaca japanskog jezika, nije uobiajavao da prevodi knjievna dela. Zaraivao je tako to je prevodio strune tekstove za amerike kompanije koje su poslovale sa Japanom. I Musaija je preveo bukvalno po narudbini, i to je, sluajno, na neki nain ispala njegova labudova pesma. Neto vie od godinu dana poto je uinio ovaj podvig, umro je, oaljen naroito od onih koji su od njega oekivali vie ovakvih knjiga. Svet je bio prilino iznenaen Musaijem: sve to je iz japanske knjievnosti do tada prevoeno na strane jezike bilo je drugaije. Pisci kao Rjunosuke Akutagava, Jukio Miima, uniiro Tanizaki bili su
poznati irom sveta, ali oni su retko pisali o samurajima. O toj temi itaoci van Japana mogli su da itaju samo iz sekundarnih proizvoda ljudi koji su, boravei u Japanu ili kopajui po istorijama, prikupljali podatke da im poslue za romane o japanskoj prolosti, sa izrazitim naglaskom na surovom i romantinom. Musai je, svojom odmerenou, dobro posluio da se oceni ta je od onoga iz Nine Erika van Lustbadera ili oguna Dejmsa Klevela istinito, a ta proizvod zapadnjaka sa puno mate. Musai se na engleskom pojavio neposredno posle oguna, a na radnju tog romana se i istorijski nastavljao. Musai poinje tamo gde se Sogun zavrava, sa 1600. godinom i opisom bitke na Sekigahari. Onaj ko je paljivije itao oba romana, primetie da Musai ispravlja i nekoliko nepravdi koje je Klevel napravio u Sogunu. Jedna od najupadljivijih jeste slikanje lika plemia Hosokave, mua lepe Mariko koja se zaljubljuje u Engleza Elektrona. Kao model za ovaj izrazito nesimpatian lik iz oguna posluio je Hosokava Tadaoki, jedan od najboljih maevalaca u Japanu Musaijevog doba, koji je bio instruktor borenja u ogunovom dvoru i iji je sin, kasnije, primio Musa-ija u svoj zamak. Tadaoki je, istina, imao enu hrianku ije ime je bilo Gracija, ali sve ostalo ljubav prema strancu, Tada-okijev lo karakter jeste, bar prema onome to kau Eii Jo-ikava i istorija, ista izmiljotina. Prevod na engleski Carlsa Terija naveo je i prevodioce iz drugih zemalja da se late prevoda gigantskog romana. Ima indicija da je prevod na srpskohrvatski (autora ovog teksta) drugi prevod u svetu, jer je u sveskama Dejih novina objavljen ve s jeseni 1983, a sada, evo, ima sreu da se pojavi i kao knjiga. Posle su doli prevodi na francuski, nemaki i mnoge druge jezike, pa je Musai, samuraj koga ivot nije tetoio i koji je doiveo razliite nepravde, skoro 350 godina posle smrti doiveo svetsku slavu.
Sokantna pojava
Najkrae to moe da se kae za Musaija jeste to da je bio neobinog izgleda. Meu portretima, uglavnom raenim posle njegove smrti, esto je prikazivan lika tako grotesknog da teko moe da se poveruje da je re o ljudskom biu. Posebno je prenaglaen portret samuraja u trinaestoj godini, u vreme kada je odneo prvu pobedu. Taj crte prikazuje trinaesto-godinjaka obraslog dlakama po licu, sa bujnom kosom, izbeenim krupnim oima i ogromnim nosem. Tako sigurno ne moe da izgleda nijedan trinaestogodinjak, ali je jasno zato je slikar tako crtao Musaija. Ostavi rano bez roditelja, Musai je snagom, agresivnou, borbenou i svadljivou oigledno plaio svoju okolinu. Prerano odrastao, delovao je starije od vrnjaka, a sama injenica da je pobedio ronina koji je izazivao elo selo, Arimu Kiheija, oveka u punoj snazi koji je proao kroz kolu borenja intorju, sama govori o strahu koji Musai mora da je zadavao okolini. Sa dva maa za pojasom, Musai na tom crteu izgleda kao izoblieni bolesni zli patuljak. Zapisi ljudi koji su ga sretali govore da je bio ovek neobino jakih vilinih kostiju, snanih jagodica, utih beonjaa i (za Japance) izraenog nosa. Pored toga to je bio dlakaviji od svojih sunarodnika, Musai nije brljao kosu iznad ela do temena, kako su to inili samuraji. Imao je dugaku kosu koja mu je slobodno padala i tek ju je ponekad povezivao pantljikom. Postoji svedoanstvo da je izmeu tridesete i etrdesete imao kosu do pojasa i da ju je odsekao tek u starosti, i to do ramena, do mesta do kojega je sam mogao da dohvati maem. Musai je bio visok oko 175 centimetara, to je bila izuzetna visina za ljude toga doba, i imao snano robusno telo. Ne samo njegova fizika pojava, ve i ponaanje, izazivali su strah i odbojnost. Gledao je sve oko sebe poluzatvorenim oima, isto onako kao kada bi stajao pred protivnikom s kojim se bori na'ivot i smrt, a nije vodio mnogo rauna o onome to drugi govore i misle za sebe je odavno ve bio stvorio odreene stavove i njih se pridravao i u borbi i u obinom ivotu. esto pominjana injenica da se uopte nije kupao i da je nadaleko irio smrad znojem ulepljenog tela, pomagala je odbojnosti Musaijevog izgleda. Raupana kosa u koju ealj nikada nije uao moda je nekome odavala luaka. U zapisima ljudi koji su ga poznavali, a koji su, to za Japan toga doba nije neobino, vodili dnevnike, kae se da niko ko nije imao neki poseban razlog nije ni pomiljao da oslovi samuraja stranog izgleda. Sve o emu govorimo zapisano je do doba kada je Musai pobedio Koiroa Sasakija, do njegove 29. godine, i kasnije, posle samurajeve pedeset sedme, kada se pojavio u Hoso-kavinom zamku u Kumamotou. ta se sa njime deavalo izmeu toga niko ne moe sigurno da kae. Koiroa Sasakija pobedio je 1612; kasnije su naeni podaci da je, ipak, neki Musai Mi-jamoto bio jedan od zapovednika vojske Hidejoijevih nasled-nika koje su ogunove snage opkolile 1614. u zamku Osaka. Isto tako, Musai Mijamoto se pominje kao jedan od kapetana Tokugavine vojske koja je ila da ugui pobunu seljaka-hri-ana 163738. u imabari, na junom ostrvu Kjuju. Ovi podaci navode na pomisao da je pria o postojanju dva Musai ja moda ipak istinita, jer je u zapisima u arhivi plemike kue Hosokava naen detaljan opis starog samuraja koji je vazal te kue
postao u poznim godinama. ovek njegovog izgleda nije mogao da pre toga bude oficir ogunove vojske, jer, da je to bio, prema uobiajenoj samurajskoj praksi, ostao bi kod oguna do smrti. Godine u ovim zapisima ipak nisu toliko sigurne, zbog poznatog japanskog raunanja vremena po erama, pa je moda neki dogaaj pomeren i moda je sve to bio samo jedan Musai. Postoji jo i zapis da se Musai Mijamoto pojavio u Kokuri, na ostrvu Kjuju, 1634. godine, sa usvojenikom lori-jem Joinom, da je s njim bio kod velikaa Tadadanea Ogasa-vare itave tri godine i da je u vojsci koja je opsedala zamak Hara, u kome su se utvrdili pobunjenici iz imabare, lori bio jedan od zapovednika jedinica. Postoji i nepotvren podatak da je sam Musai napravio plan za uguenje pobune u imabari i da je, prilikom provale u zamak, i njega pogodilo kamenje koje su oajni branioci bacali na napadae. Musai, koga tue oruje nikada nije pogodilo, bio je iznenaen, ak i ljut na samog sebe. Njegova teorija o vojnoj doktrini trebalo je da ga sauva ak i od kamena nasumce baenog sa zidina zamka, mislio je. Ne bi trebalo zaboraviti ni podatak da je Musai bio levak. Kao takav, mora da je bio opasan i kada se borio samo jednim maem, jer je poznato da se u borilakim veti-nama udarci i gardovi ue pod pretpostavkom da protivnik dri ma u desnoj ruci. injenica da levaci mnogo lake naue da koriste desnu ruku nego to denjaci naue da se slue levom, moda je znaajna za Musaijev pronalazak borbu sa dva maa odjednom. Takoe je znaajno rei i da je imao veoma tih glas: ljudi koji su imali prilike da ga vide, kau da je govorio toliko tiho da su, u normalnim situacijama, mogli da ga uju i razumeju samo oni koji su sedeli tik pored njega. Ostali, makar bili u istoj sobi, doivljavali su njegov govor kao aputanje. To je otprilike sve to se zna o Musaiju do doba kada je, posle dvoboja sa Koiroom Sasakijem, nestao, da bi se pojavio tek pri kraju svoje este decenije. Vredelo bi jo razmotriti ta u romanu o Musaiju Eiija Joikave moe da bude istinito a ta ne, imajui u vidu bar neke glavne postavke romana. Prvo, o ljubavi devojke Ocu prema Musaiju, devojke koja ga prati kroz ceo roman da bi se, pred njegov odlazak na odluni dvoboj, simbolino venala s njim. Ovakva pria je skoro sigurno izmiljena, jer, ma koliko bila velika ljubav iz mladosti, teko da bi se ouvala u provobitnom stanju kada bi se pred Ocu pojavio raupani udak koji u sve ljude oko sebe zuri kao da su mu suparnici u dvoboju, ovek koji smrdi nadaleko i koji medu desetoro ljudi s kojima razgovara, bar kod osmoro izaziva neizleivu antipatiju. Prie o dvobojima i sukobima s pojedinim samurajskim kuama ve su vie verovatne i neki, kao sukob sa kuom Jo-ioka, ak su istorijski verifikovani. Susreti sa poznatim ljudima toga vremena nisu dokazani, ali je pisac oigledno smatrao da su ljudi koji su iveli u istom dobu na relativno malom podruju centralnog Japana i u novoj ogunovoj prestonici Edo, ljudi koji su se bavili umetnostima i vetinom borenja u to doba, neminovno morali da se sreu. Budistiki svetenik Takuan, na primer, iveo je od 1573. do 1645. godine, svetovno ime bilo mu je Miura i jo u etrnaestoj godini se zamonaio da bi postao najmlai opat hrama Daitokudi u Kjotu. Bio je kaligraf, mislilac, slikar, majstor ceremonije aja, a, kao i u romanu, imao je otar jezik, jer postoji zapis da je jednom uvredio oguna i bio proteran u oblast Deva na etiri godine. Osnivao je hramove, medu kojima je najpoznatiji Tokaii u dananjem Tokiju, ali je medu Japancima ostao poznat po vrsti turije koja je po njemu i dobila ime. Takuan je, naime, pronaao nain za kiseljenje velike bele japanske rotkve daikona u komadu (do tada je kiseljena samo iseckana ili strugana), pa je ta poslastica i danas poznata kao takuan^uke. I drugi, kao uveni umetnik ceremonije aja Haija Soju, i jo mnogi, iveli su svi u isto vreme, Musai ih je moda i sretao, ali nije sigurno da je s njima bio u onako prisnim odnosima kao to Eii Joikava predstavlja. Jedini siguran susret jeste onaj izmeu Musaija i oca njegovog kasnijeg gospodara Tadatoija Hosokave. Otac Tadaoki Hosokava, hodao je ulicama Edoa kad je pored njega proao Musai. Iako nisu bili sami na ulici, 'obojica su, kae zapis, osetili neto neobino. Osetili su, verovatno, ratniki duh koji su obojica posedovali, a i neku vrstu odbojnosti, jer je Musai tada ba traio mesto ogunovog instruktora borenja, koje je Hosokava ve zauzimao. Ono to je poznato iz Musaijeve biografije pre dvoboja sa Koiroom, tj. iz vremena kada se jo borio na ivot i smrt, jeste da je Musai u vie mahova nameravao da nae slubu kod nekog velikaa. Najvie se govori o njegovom pokuaju da bude instruktor kod oguna, ali, zbog toga to su taj poloaj ve zauzimali Munenori Jagju i Tadaoki Hosokava, to nije bilo lako izvodljivo. Zabeleen je i njegov odlazak jednom drugom lanu ogunske porodice. Pred velikaem Joinaom To-kugavom i njegovim vazalima Musai je prikazao vetinu borenja i govorio o svojoj vojnoj doktrini koju je nazivao heiho. Iako su bili oduevljeni onim to su videli, vazali su, na kasnije sazvanom savetu, bili podeljenih miljenja. Dok su jedni mislili da bi za njihovu kuu dolazak Musaija bio veliki dobitak, drugi su tvrdili da jedan takav karakter ne bi mogao da se prilagodi odnosima koji vladaju u kui feudalca.
Iskljuiv rad na samousavravanju, nepokazivanje elje da se saslua miljenje sagovornika i superiornost koja se ogledala ne samo u vetini borenja ve i na licu, samo bi, po tim miljenjima, ugrozili harmoniju koja mora da vlada medu samurajima jedne feudalne zajednice. Iako je velika Joinao odluio da Musaiju ipak ponudi meso u zamku, neukrotivi samuraj sam je pokvario ceo posao. Za prihod od 500 kokua (prihod samuraja izraavao se u koliini pirina, a jedan koku odgovarao je zapremini od 180 litara), koji mu je feudalac ponudio, Musai je rekao da je suvie mali i da on nee postati niiji vazal ako ne dobije bar hiljadu kokua. Nijedan od sagovornika nije pokazao volju da se pogaa, pa je tako prilika da stupi u direktnu slubu ogunske porodice za Musaija propala. Musai je bukvalno nestao pre nego to je napunio tridesetu i niko ne zna kako je otada iveo. Sigurno je da nije bio niiji vazal, a injenica da je odbijao dvoboje na ivot i smrt, ma od koga doli, odvela ga je (kao revolveraa koji prestane da nosi revolver) u anonimnost dugu dve decenije. Kao to pie u Pet krugova, on je od tada radio samo na samousavra-vanju, gospodar rnu nije bio potreban, bio je dovoljan sam sebi. Napunio je pedeset sedam godina kada se pojavio u zamku Kumamoto, gospodara Tadatoija Hosokave. Ne zna se zato je doao ba u ovu samurajsku feudalnu kuu, ali ima mnogo verovatnoe u miljenju da je Tadatoi primanjem Musaija u slubu eleo da ispravi sve nepravde uinjene prema njemu ranije. Tadatoijev otac, kao to smo ranije rekli, bio je smetnja da Musai postane ogunov instruktor borenja, Tadatoijev otac primio je u slubu Koiroa Sasakija a ne Musaija. Vazali kue Hosokava su, takoe, ne mogavi da se pomire sa Koi-roovim porazom, posle dvoboja proneli glas da je Musai kukaviki pobedio, da mu je u pobedi pomogla prevara, trik, i da je moralni pobednik dvoboja bio Koiro Sasaki. Hosokava je eleo da sve te nepravde ispravi, a Musai je, oseajui starost da dolazi, poverovao da je naao nekoga ko e mu pomoi da vojnu doktrinu heiho i nain borenja niten iirju ovekovei. Iako romantiar, Musai je dotle ve bio shvatio da bez monog mecene moe da doe u situaciju da svoje ivotno delo, do tada neprevazidenu teoriju borenja, prepusti mraku vekova. Mecena je ak i u srednjem veku bio potreban za osnivanje kole borenja i umnoavanje knjiga u kojima bi autor svoju teoriju izloio. Musai je kod Hosokave doao ozaren, a ve posle est meseci shvatio je da je ipak sve izgubljeno. Tadatoi Hosokava je, naime, naprasno umro i, iako je Musai mogao da zadri poloaj uglednog samuraja sa deset pratilaca i prihodom od tri stotine kokua, nije mu vie poklanjana panja kakvu je oekivao. Musaijev prvi spis, Heiho sanugokao (Trideset pet te%a o vojnoj doktrini) zavrio je u arhivu zamka Kumamoto, a Musai se opet povukao u sebe shvativi da od prave kole borenja nema nita. Na Hosokavinoj sahrani je, to nije bilo karakteristino za njega, javno pokazao oseanja pustivi da mu suze potocima liju niz lice za feudalcem u koga je, na kraju ivota, polagao sve nade. Zapadno od Kumamotoa nalazi se planina Kinpunzan, a na njenim visovima budistiki hram Ungani. U oktobru 1643, dve godine posle smrti gospodara Hosokave, Musai je uao u peinu koja se nalazila u brdu iza hrama. U toj peini, nazvanoj Regando, nalazilo se ak pet stotina skulptura boginje Kannon. U tu mranu peinu, koja je istovremeno sluila i kao kapela hrama Ungani, Musai je, uz dozvolu opata, uao da ivi kao isposnik. Sa sobom je poneo etkicu, tu i dosta papira i tu poeo da pie spis Pet krugova, neku vrstu borilakog testamenta. Pisao je pune dve godine, ne izlazei i ivei samo od onoga to su mu donosili svetenici i poznanici, a samo nedelju dana poto je zavrio spis, 19. maja 1645, umro je. Kao da je s poslednjim ideogramom koji je ispisao iilela sva njegova snaga, jer, kad je spis zajedno s kratkim testamentom predao svetenicima iz Unganija, on vie nije mogao da ustane na noge. Sahranili su ga prema njegovom izriitom zahtevu, u punom oklopu i sa svim orujem, mada takav oklop maltene nikada pre toga na sebe nije bio stavio. Prema datumima koje je stavljao ispod svakog pojedinog poglavlja spisa Pet krugova, moe se zakljuiti da je Musai ovo delo koncipirao pune dve godine, a da je konaan tekst, ili bar vei njegov deo ispisao u samo jednom jedinom danu. Koliko snage i koncentracije u oveku koji e samo nedelju dana potom, na izgled iznemogao, umreti! Pored Pet krugova, i sve drugo to je Musai uradio u zamku Kumamoto ostalo je sauvano. U arhivi zamka ima nekoliko njegovih linih predmeta, zatim nekoliko predmeta koje je on svojom rukom napravio: bio je majstror u pravljenju sedala, drvenih maeva, bio je izvanredan skulptor. Pored toga, iz tog kratkog perioda ostala je velika zbirka njegovih kaligra-fija i crtea tuem. Svaka od tih kaligrafija i svaki od tih crtea bio bi dovoljan bilo kome slikaru da zauvek ostane u istoriji umetnosti; Musai je meu takve i svrstan. Da nije bilo romana Eiija Joikave, verovatno se za te crtee i kaligra-fije ne bi ni znalo. Ovako, plemike arhive u Kumamotou i okolini pretraene su i na svetlost dana je, istina tek u naem veku, izalo ono to je Musai radio u svojim poslednjim danima. Poznavaoci kau da crtei govore mnogo o Musaiju i jasno svedoe da je u kui velikaa Hosokave nemirni samuraj Musai
Nesreni genije
Musai Mijamoto rodio se, po nekima, iste, a po drugima dve godine poto je Akei Micuhide ubio Odu Nobunagu: rastao je u vreme vladavine Tojotomija Hidejoija; njegova prva bitka bila je ona poslednja velika bitka kojom je okonan period graanskih ratova u Japanu bitka kod Sekigahare. Najjednostavnije to moe da se kae za borilakog genija koji se raa u vreme prestanka ratova jeste da nije imao sree. Da je iveo samo neku deceniju ranije, Musai bi postao legenda jo za ivota, on bi sam odluivao itave sukobe, a njegova vojna doktrina bi moda pomogla nekom drugom vojskovoi da preuzme kontrolu nad zemljom. Moda bi i on sam, kao i Hidejoi, koji je takoe bio iz naroda, postao toliko moan da zavlada Japanom. I kad je, kao neiskusan mladi, kretao u prvi veliki boj, nije imao sree. Umesto da se nae na pobednikoj strani, na strani porodice Tokugava, krenuo je s vojskom poraenog Hidejoijevog sina. Time su mu od samog poetka mogunosti za napredovanje znatno umanjene. Zna se da je lejasu Tokugava bogato nagradio sve koji su bili na njegovoj strani na Sekigahari, a da je u mije rupe saterao one koji su bili protiv njega. Musai je bio svestan svoga genija, dara koji je, oigledno, dobio roenjem. On sam, u Pet krugova kae: Moda sam pobe-ivao zato to sam imao prirodnih sposobnosti za borbu, moda je takvo bilo samo nareenje Neba, ili zato to su tadanje kole maevanja bile nesavrene. Ali morao je biti razoaran kad je video da kao posledica takvog dara (kao to to najee biva) ne dolazi i priznanje sredine. Bio je siguran da je najbolji, suparnici su kao snoplje padali pred njim, tek uvek bi se nalo neto to e se ispreiti pred njegovu zvezdu koja je elela uspon do najviih vrhova. Kada je on hteo (i jedini bio sposoban) da bude instruktor ogunu, neko je ve bio naimenovan na taj poloaj; kad su mu nudili slubu, eleli su da ga, po svaku cenu, uklope u sistem i nudili mu poloaje ispod ljudi koji mu nisu bili dorasli. Ovakve prie o genijima nisu retke. Zar nije isti i Mocart u Formanovom Amadeusu, zar nije isto tako trnovit bio put Vuka Karadia, koji je nailazio na prepreke gde god da je kretao, zar nije Van Gog bio slikar koji je za ivota mogao da rauna samo na ruganje i koji je za ivota prodao samo jednu sliku a danas za jedne njegove Suncokrete daju itava bogatstva? Pa i Nikola Tesla je imao svog Kodiroa u Edisonu. Ko zna koliko je jo takvih genija bilo i bie na svetu. Toliko je toga neprirodnog u sudbini izuzetnih ljudi da splet dogaaja koji ih unesreuje nije mogue objasniti bilo kakvom logikom. To je (nesvesno) izrazio i pisac Eii Joikava: bio je primoran da izmisli staricu Osugi i da je pusti da celog ivota prati Musaija i spletkama mu onemoguava uspeh. Osugi sigurno nije postojala, ali ta starica je dobar simbol za zlu kob koja unesreuje genije kao to je Musai. Srea Musaija nije htela ni kad je pomislio da ju je ipak naao. Feudalac Hosokava, u koga je polagao sve nade, umro je samo pola godine poto je Musai stupio u njegovu slubu. Srea ga nije htela ni onda kada je inio podvige u koje se, logino, ne bi smelo sumnjati. Posle bitke protiv porodice Joikava nije priano nita o tome da se sam borio protiv desetine neprijatelja, ve samo o tome da je kukaviki pobegao sa poprita; ostrvu Funaima, na kome je ubedljivo pobedio Kodiroa Sasakija, posle dvoboja je dato drugo ime, ali ne po Musaiju ve po poraenom Koirou Ganrjuu, Ganrjuima. Tajnu nesree genija treba traiti i u tenji njihove sredine da proslavi blaenu prosenost a ne toliko u zloj kobi; pro-senost je najvie cenjena u Musaijevom (i dananjem) Japanu, kada se mislilo da je harmonija odnosa u jednoj ivotnoj i radnoj sredini mnogo vanija od doprinosa bilo kakvih genija. Ni dan-danas u Japanu ne uspeva ovek koji se istie po radnim rezultatima ako ne dokae da moe i da se harmonino uklopi u radnu sredinu. Sistem pokretnih stepenica za uspon u karijeri, koji jo vlada, koji garantuje napredovanje na poslu skoro istom brzinom svima onima koji su na te stepenice stupili u isto vreme, sistem u kome plate zavise od godina slube a ne od uspeha u poslu sve to ne bi moglo ni danas da ohrabri ljude Musaijevog tipa. ovek koji je sebe nazivao samurajem a svakodnevno ismevao neke na izgled vrste postavke samurajskog morala, nije mogao da pobudi oduevljenje u svojoj sredini. Za Musaija je bilo deja igra pobediti desetak ljudi, ali se nije ustruavao da jednostavno okrene lea ili ak otrpi uvredu slabijeg od sebe kada je smatrao da sukob ne moe da mu donese nikakve koristi u smislu usavravanja borilake vetine. vrsta pravila ponaanja koja su, kao i u Evropi toga doba, predviala spiranje uvrede kada ratniku neko baci (simbolino) rukavicu u lice, za Musaija nisu vaila. On je jednostavno sam birao ta e ga uvredi ti a ta ne, nije dozvoljavao da drutvo to za njega uini. Pored toga, najvea svetinja samuraja, hara-kiri, za Musaija je bila slabost, ak glupost. Da li mu je svest o vrednosti ivota stvarno usadio Takuan ili ne, nije ak ni vano, ali u drutvu u kome je smrt esto smatrana nagradom, pa i
privilegij om, Musai je uvek birao ivot. Nije udo da su te njegove osobine japanske vojne vlasti u drugom svet-skom ratu grevito krile od graana kojima su propagirani Musaijevo junatvo i vetina u borbi. ovek koji je beao iz okraja za koji smatra da nema smisla i ovek koji smrt od sopstvene ruke smatra besmislicom, ne bi ba bio pogodna duevna hrana za kamikaze i japanske vojnike od kojih je traeno da se bezuslovno rtvuju za dravu. Musai je stvorio sopstveni moral zasnovan na zakonima za koje je mislio da vladaju u prirodi nije eleo da se kroz njega prelamaju sve slabosti vekovima starog drutva. Pored onoga to je zabeleio u spisu Pet krugova, u zapisima onih koji su sebe smatrali Musaijevim uenicima ostalo je jo sle-deih osamnaest postavki koje je on smatrao sopstvenim kanonom: ne skrei sa svoga puta, ne misli samo o zadovoljstvima i zabavama, ne budi sebian, ne misli samo o sopstvenom komforu, ne kaj se zbog uinjenog, ne zavidi drugima, ne tuguj kad se rastaje s ljudima, ne predaj se suvie ljubavi prema eni, ne nasedaj lepim priama, ne budi probirljiv u jelu, ne poeli kuu niti se vezuj za stvari, ne eli posebno ukusna jela, ne tei za slavom i poastima, ne plai se smrti i ne misli na nju, ne tei za bogatstvom i dragocenostima ni u starosti, potuj bogove, ali ne trai nita od njih, misli samo na to kako e se boriti. Musai Mijamoto stvorio je sopstvenu vojnu doktrinu, svoj ivotni zakonik; ak je i ono to je govorio postalo pomalo nerazumljivo za njegovu okolinu. Samuraja koji je u sebi objedinio sve principe zen budizma, nisu mogli da razumeju oni koji nisu tako daleko odmakli na tom putu. A ono to Musai kae: Nije vano kojom se delatnou bavi ve da poznaje principe, jeste isti zen. Zato je Musai bio izvanredan kako u borbi tako i u likovnim umetnostima, pa i u kratkom poetskom obliku kao to je tanka, mada nije bio ba dorastao proznom izraavanju. Njegovih Pet krugova puni su nedoreenosti, a ponekad on jednostavno prizna i sebi i itaocima da to ne moe da izrazi pismeno, ve moe ili da ispria usmeno ili da pokae praktino... Postoji zapis o jednom razgovoru sa Musaijem. Na pitanje kako se pobeuje u borbi, on je odgovorio serijom" pitanja: Da li moete da hodate linijom izmeu dve table tatamija (ram na kome je razapeta asura od bambusa)? Mogu, rekao je njegov sagovornik. A ako je ta linija duga nekoliko stotina metara? Mogu. A ako ta linija nije ha tatamiju nego na kilometrima dugoj ivici opkopa zamka? Ovde ve odgovora nije bilo, a ni Musai nije dalje hteo da govori. Zen i ma, umetnost maevanja, spojili su se u njemu; on je sve shvatio a da mu niko pre toga nita nije objanjavao, i znao je da ne treba da pokuava da objasni drugima. Za njega je to sve bilo prirodno, kao to je bilo prirodno da okolina takvog oveka ne razume. Ni jedni ni drugi tu nita nisu mogli da uine.
A_UUIII