1

FILOZOFSKO-TEOLOKI INSTITUT DRUBE ISUSOVE U ZAGREBU Institut za ekumensku teologiju i dijalog KBF-a Juraj Kriani Odjel za dijalog s nekranima Biblioteka RELIGIJSKI NIZ Knjiga 3 Za izdavaa Ivan CINDORI Glavni urednik Ivan KOPREK Lektura Vida GRANI Copyright 2002 by John L. Esposito This translation of WHAT EVERYONE NEEDS TO KNOW ABOUT ISLAM, originaly published in English in 2002, is published by anangement with Oxford University Press, Inc. Knjiga TO BI SVATKO TREBAO ZNATI O ISLAMU prijevod je izvornog izdanja iz 2002., izdana je u suradnji s Oxford University Press, Inc.
CIP-Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb LDK 297.1 ESPOSITO, John L. to bi svatko trebao znati o islamu (ameriki strunjak odgovara na esto postavljana pitanja o islamu) / John L Esposito ; s engleskog preveli Nevad Kahteran... [at al.], -Zagreb : Filozofsko-teoloki institut drube Isusove. 2003. -(Biblioteka Religijski niz ; knj. 3) Prijevod djela: What everyone needs to know about Islam. - Kazala. ISBN 953-231-004-5 I. Islam - Temeljna naela 430502029

NAKLADA 1000 PRIMJERAKA Priprema i oprema DURIEUX d.o.o., Zagreb Tisak TIPOTISAK d.o.o., Zagreb

John L. Esposito

(ameriki strunjak odgovara na esto postavljana pitanja o islamu)

to bi svatko trebao znati o islamu

S engleskoga preveli Nevad KAHTERAN i Ivan KOPREK

Zagreb 2003. 3

Supruzi Jean, koja sve ini moguim

Sadraj

Predgovor hrvatskom izdanju ...................................................... 11 Predgovor........................................................................................... 14 Zahvala ............................................................................................... 17 OPENITA ZAPAANJA ........................................................ 20
Zato trebamo poznavati islam? ........................................................ 20 Jesu li svi muslimani jednaki?........................................................... 20 Gdje ive muslimani? ........................................................................ 21

VJEROVANJE I PRAKSA ........................................................ 22

to muslimani vjeruju?...................................................................... 22 Zato muslimani tvrde da potjeu od Ibrahima odnosno Abrahama? 23 Kako je nastao islam? ........................................................................ 25 Koja je muslimanska sveta knjiga? ................................................... 26 Zato je arapski jezik toliko vaan u islamu? .................................... 28 Kakva je Muhamedova ulogu u ivotu muslimana? ......................... 28 Je li Muhamed bio poslanik poput biblijskih poslanika, odnosno proroka? ............................................................................................. 30 Zato je toliko toga poznato o Muhamedovu ivotu? ....................... 30 Je li Muhamed imao istodobno vie ena? ........................................ 32

to muslimanima znai diljem svijeta rasprostranjena muslimanska zajednica (ummah)? .......................................................................... 32 to je sr vjerovanj koja ujedinjuju sve muslimane? ...................... 34 to muslimani rade za hodoaa u Meki? ....................................... 38 to je Kaba? ...................................................................................... 39 Kakav je znaaj Meke? ..................................................................... 40 Kako muslimani mole?...................................................................... 40 Vjeruju li muslimani u anele? ......................................................... 43 Vjeruju li muslimani u raj i pakao? ................................................... 43 Vjeruju li muslimani u svece? ........................................................... 45 to muslimani vjeruju o Mariji i Isusu? ............................................ 46 Imaju li muslimani sabat (Dan Gospodnji) poput idova i krana? 48 Imaju li muslimani tjedni obred? ...................................................... 48 Imaju li muslimani vjerske blagdane ili svete dane?......................... 49 Postoji li u islamu sveenstvo?.......................................................... 50 to je damija? .................................................................................. 51 to je islamski centar? ....................................................................... 53 Postoje li neke podjele u islamu? ...................................................... 53 Kakva je razlika izmeu sunita i iita? .............................................. 58 Kakve su podjele meu ijitima? ...................................................... 60 Kakav je vahabijski islam? ................................................................ 62 Postoji li razlika izmeu muslimana i crnih muslimana? .................. 64 Postoje li muslimani sufije? .............................................................. 68 Tko su islamski fundamentalisti? ...................................................... 69

Je li islam vjeroispovijest srednjega vijeka i protivi li se promjenama? ..................................................................................... 72 Je li islam spojiv s modernizacijom?................................................. 74 Postoje li savremeni islamski mislitelji ili obnovitelji? .................... 75

ISLAM I DRUGE VJEROISPOVIJESTI ............................ 79

Vjeruju li muslimani da je islam jedina istinska vjeroispovijest? ..... 79 Je li islam netolerantan prema drugim vjeroispovijestima? .............. 80 Koliko je islam slian kranstvu i idovstvu? ................................. 83 Kako muslimani gledaju idovstvo a kako kranstvo?.................... 85 Zato muslimani progone krane u muslimanskim zemljama? ....... 86 Zar nisu idovi i krani uvijek bili neprijatelji islama? ................... 88

OBIAJI I KULTURA................................................................ 95
Zato islam razliito pristupa mukarcu i eni? ................................ 95 Je li ena drugorazredni graanin u islamu? ..................................... 97 Kakvo je znaenje imala ena u ranom islamu? ............................. 101 Zato muslimanke nose rubac i odjeu koja see do poda? ............ 102 Zato enama u islamu nije doputno raditi u javnim slubama ili da voze automobil? .............................................................................. 105 Zato muslimani nose turbane ili kape? .......................................... 107 Zato muslimani ne briju bradu? ..................................................... 108 Zahtjeva li islam obrezivanje?......................................................... 108 Je li muslimanima doputeno istodobno oeniti vie ena? ............ 109 Smije li se musliman oeniti nemuslimankom? .............................. 110 7

ta islam kae o nasilju u obitelji? .................................................. 111 Kako islam gleda na rastavu braka? ................................................ 113 Zato se muslimani nerado rukuju?................................................. 115 Kako se muslimani odnose prema kunim ljubimcima? ................. 115 Kakvo je islamsko gledite prema troenju alkohola i svinjetine?.. 116 Zato se muslimani protive plesu? .................................................. 118 Zato se neki muslimani protive glazbi? ......................................... 119 Kako se muslimani meusobno pozdravljaju i zato? .................... 120 Zato muslimani pozdravljaju izrazom Mir neka je tebi? ........... 121

NASILJE I TERORIZAM ....................................................... 122

to je dihad? .................................................................................. 122 Opravdava li Kur'an terorizam? ...................................................... 123 Kako se islamom mogu opravdavati terorizam, otmice zrakoplova i uzimanje talaca? .............................................................................. 126 Doputa li islam samoubojice bombae? ........................................ 128 Zato su muslimani toliko nasilni? .................................................. 131 Podravaju li muslimani ekstremistike i teroristike skupine? ..... 132 Podravaju li muslimanske organizacije terorizam? ....................... 134 Imaju li muslimani kompleks muenitva? ..................................... 135 Zato pripadnici drugih vjeroispovijesti imaju dojam da ih muslimani mrze? ............................................................................................... 137 Zato je u muslimnskome svijetu Salman Rushdie osuen na smrt? ......................................................................................................... 139

DRUTVO, POLITIKA I GOSPODARSTVO ................. 141

ta je islamski zakon? ..................................................................... 141 to islamski zakon kae o braku, rastavi braka i nasljeivanju? .... 143 to islam kae o homoseksualnosti? ............................................... 147 to islam kae o pobaaju? ............................................................. 147 Kako islam gleda na primjenu sredstava protiv zaea? ................. 148 Kako islam gleda na ropstvo? ......................................................... 148 Zato su islamske kazne za prekraje odve stroge? ....................... 150 Zato muslimani ne provode odvajanje vjere i drave? .................. 151 Zato je vjera tako vana u muslimanskoj politici? ........................ 153 Zato muslimani odbacuju sekularizaciju? ..................................... 155 Zato je Jeruzalem toliko vaan muslimanima? .............................. 157 Je li islam spojiv s demokracijom? ................................................. 158 Zato muslimanske drave nisu demokratskije? ............................. 159 Zato islam odbacuje kapitalizam? ................................................. 161 Kako islam gleda na siromatvo i drutvenu pravdu? ..................... 162 Zato islam zabranjuje optereivanje duga (kamatu)? .................... 164 Kakvo je islamsko bankarstvo? ....................................................... 165

MUSLIMANI NA ZAPADU .................................................... 168

Tko su ameriki muslimani? ........................................................... 168 S kakvim se sve problemima suoavaju muslimani u Americi? ..... 170 Tko su europski muslimani i gdje sve ive? ................................... 173 Koja su prijeporna pitanja europskih muslimana? .......................... 175 9

Abecedni popis manje poznatih rijei ..................................... 178 Prijedlozi za dalje itanje ............................................................ 189
Openiti uvodi u islam .................................................................... 189 Vjeroispovijest i bogotovlje........................................................... 189 Islam i druge religije ....................................................................... 192 Obiaji i kultura............................................................................... 193 Nasilje i terorizam ........................................................................... 193 Drutvo, politika i ekonomija .......................................................... 194 Muslimani na Zapadu ...................................................................... 195

Pogovor ............................................................................................ 197 Biljeka o autoru ........................................................................... 201 Kazalo imena i pojmova .............................................................. 207

10

Predgovor hrvatskom izdanju

U svijetu ivi 1,2 milijarde muslimana u 56 muslimanskih zemalja na podruju Afrike, Azije, Europe i Amerike. Islam je u Europi druga a u Americi trea vjeroispovijest po broju pripadnika. Razumijevanje islama otealo se i teroristikim napadima 11. rujna 2001. godine na Svjetski trgovinski centar (WTC) i Pentagon. Po nekima, takvi teroristiki napadi upuuju na novi sukob civilizacija u 21. stoljeu. Meutim, nije to sukob poput onoga izmeu Samuela Huntingtona i Bernarda Lewisa, niti sukob civilizacija islama i Zapada, niti Amerike i islama, nego je to zapravo sukob civiliziranoga svijeta i globalnoga terorizma koji transcendira civilizacijsku paradignnu. Mnogi su ameriki i europski, kako politiki tako i vjerski, elnici isticali da ekstremiste ne bi trebalo poistovjeivati s islamom openito, te da bi muslimani trebali biti uvaavani kao i drugi graani i uivati iste graanske slobode i snoljivost poput svih ostalih. Upravo takva osobita upozorenja, izreena u ime Arapa i muslimana, upuuju na to da se islam ipak ne odmjerava onim istim mjerilima kakva se primjenjuju na idovstvo i kranstvo. Kad je rije o teroristima kranske ili idovske vjeroispovijesti, veina ljudi, ukljuujui u to i medije, gleda u njima ekstremiste ili vjerske fanatike, i nikako ih ne paistovjeuje s kranstvom ili idovstvom kao takvim. U nastojanju da razumiju islam, mnogi se jo uvijek bore sa zrakopraznim prostorom nepoznavanja islama, pojaanim nimalo originalnim i poesto vrlo banalnim novinskim napisima o nasilju i njegovim posljedicama. Razumijevanje abrahamovskih vjera (islam pripada iroj idovsko-kransko-islamskoj predaji), kao i svakodnevni, ustaljeni ivot veine muslimana poistovjeen je s radikalnom manjinom, nekim vodeim medijskim kuama, pojedinim vladinim 11

slubenicima, te openitim auditorijem u mnogim zapadnjakim zemljama, tako da se postavljajn pitanja: Zato nas (pripadnike drugih religija, posebice idove i krane) muslimani mrze? i to je to u Kur'anu to opravdava nasilje, terorizam i otmice zrakoplova? Razumijevanje i poznavanje islama oteano je i nedostatkom znanja o islamskome vjerovanju i njegovoj povijesti, ta se oituje i u mnogim politikim odnosima, medijskim komentarima i sveopoj javnosti. Islam se odve dugo promatra samo u zrcalu senzacionalistikih novinskih napisa sa okantnim vijestima o iznenadnim napadima islamistikih ekstremista, pri emu se na temelju pothvata radikalizirane nekolicine sudi o svim pripadnicima islama. Talibanska usko plemenska i militantna tumaenja islama - od onih ogranienja koja su nametnuli enama pa do razaranja drevnih Budinih spomenika - imaju vrlo malo zajednikoga s islamskim uenjem i zakonom. Slino tome, Osama bin Laden i al-Qaida jednako su tako predstavnici islama, kao i krani koji su dizali u zrak klinike za pobaaj, ili idavski fundamentalisti koji su izvrili atentat naYitzaka Rabina, ili, poput dr. Barucha Goldsteina koji je pobio muslimane okupljene na duma namazu u hebronskoj damiji. Iako sam ve 1988. godine objavio djelo Islam. The Straight Path, koje je svojevrstan uvod u islam, uvidio sam da mi novinari, vladini slubenici, studenti i mnogi drugi postavljaju upravo takva pitanja. Kako bih to bolje i pristupanije odgovorio na tu opu neupuenost u islam, uinilo mi se najprikladnijim napisati knjigu u obliku odgovora na najee postavljana pitanja o islamu, poput: to muslimani vjeruju?, Tko je bio Muhamed?, Kako muslimani gledaju na idovstvo, kranstvo i druge vjeroispovijesti?, pa sve do onih: to je dihad?, Opravdava li Kur'an terorizam?, Je li Islam sukladan s modernizacijom, kapitalizmom i demokracijom?, ili pak: Jesu li ene drugorazredni graani u islamu? U prvoj polovici 21. stoljea prevladavat e borba protiv Osame bin Ladena, al-Qaide i globalnoga terorizma, kao potreba da se upregnu sve sile kako bi se to bolje upoznalo islam kao takav. Poznavanje islama i muslimana koji ine petinu sveukupnoga ovjeanstva, nikad 12

nije bilo tako odsudno kao danas. Suivot, pluralizam i meusabna snoljivost moraju biti izgraeni na uzajamnom razumijevanju i uvaavanju, a ne na nepoznavanju, stereotipima i strahu. Ujedinjeni narodi, papa Ivan Pavao II., te mnogi drugi vodei kranski i muslimanski vjerski poglavari, ukljuujui i iranskoga predsjednika Mohammada Khatamija, svjesni su znaenja i potrebe dijaloga kultura. Unato meusobnoj razlinosti i sukobljavanjima u prolosti, kranstvo i islam, dvije meunarodno najrairenije religije, koje se uz to i najbre ire, imaju puno zajednikoga u vjerskom i kulturolokom smislu. Umjesto napadanja i sukobljavanja, dijalog i suivot moraju biti zajedniki ciljevi kranstva i islama. Prof. dr. John L. Esposito Washington, 18, veljae 2003.

13

Predgovor
Ova knjiga izrasta iz moga iskustva nakon tragedije 11, rujna 2001. godine. Poput mnogih mojih kolega, bio sam bombardiran pitanjima o islamu i muslimanima. Mnogi su pokuavali doi do odgovora na zato i kako. Dok se neka pitanja usredotouju na napade na Svjetski trgovinski centar (WTC) i Pentagon, mnoga su samo ponavljanje onoga to je ve godinama prisutno u medijskim razgovorima, kratkim priopenjima vlada i udruenja, kao i na sveuilinim predavanjima i okupljanjima mnogih graanskih udruenja, poput: Zato je islam tako nasilan? Odobrava li Kur'an terorizam i bombake napade samoubojica? Je li islam spojiv s modernizmom? Zato muslimani progone idove i krane? Razmiljajui o 11. rujnu 2001. i tim stalnim pitanjima, shvatio sam koliko su se pitanja promijenila ali i koliko su ostala ista. Islam je u Europi, nakon kranstva, druga najrairenija vjeroispovijest, a u Americi je trea. Ipak, mnogi na Zapadu i dalje ive i djeluju u svojevrsnom zrakopraznom prostoru glede poznavanja islama, istoj onoj praznini u kajoj sam i sam ivio do unatrag neta vie od trideset godina. Kad sam se na fakultetu susreo s islamom, ostao sam zateen otkriean da je islam druga abrahamovska vjera. Uvijek smo govorili o idovsko-kranskoj povezanosti, ali nikada o idovsko-kranskoislamskoj predaji. Zato? Ukoliko muslimani priznaju i potuju mnoge utemeljitelje i proroke idovstva i kranstva (ukljuujui Abrahama odnosno Ibrahima, Mojsija odnosno Musaa i Isusa odnosno Isaa), kao i knjige koje je Bog objavio (Toru odnosno Tevrat i Isusovo Evanelje odnosno Indil), zato je onda to meni ostalo nepoznato i nakon svih mojih godina studija na filozofskom fakultetu i steenoga teolokoga obrazovanja?

14

Izuavanje islama otvorilo mi je nove vidokruge, drukije razumijevanje povijesti, od kriarskih pohoda i europskoga kolonijalizma do amerikoga i sovjetskoga neokolonijalizma. Time je za mene iznova oivjela ne samo religija, nego jednako tako i povijest, kao i politika i civilizacija, kako klasina tako i moderna. Meutim, danas se mnogi oslanjaju na medijske nimalo originalne napise, sagledavajui islam kroz izoblienu prizmu usmjerenu samo na teroriste, vjerske fanatike i potlaene i obespravljene ene. Pothvati radikaliziranih manjina poistovjeuju se s vjerovanjem veine muslimana. Uz to, muslimani su sve vie dio vjerskoga krajolika Amerike i Europe. Iz dana u dan postaju sve vie i sve ee nai sugraani, susjedi i kolege na poslu. Dakako, danas postoji puno vie literature o islamu nego to je to bilo prije tridesetak godina, kad sam se poeo baviti tom tematikom. Pri pisanju ovoga djela posluio sam se mnogim knjigama i lancima, kao i uvodom u islam kojega sam 1988. godine objavio pod naslovam Islam. The Straight Path. Manjak je, meutim, to brajni struni radovi esto ne dou do irega kruga itatelja. Mnogi ljudi danas trae izravne odgovore na vrlo konkretna pitanja glede islama, odgovare koje nije lako pronai u povijesnim ili religijsko-povijesnim prikazima. Ovom sam knjigom elio udovoljiti upravo takvim suvremenim potrebama. Prvotna je nakana knjige da saeto priopi ono to muslimani vjeruju i to oni ine. Budui da je taj sadraj obuhvaen u konkretnim pitanjima i odgovorima, knjigu nije potrebno itati stranicu po stranicu, od korica do korica, nego je se moe itati prema osobnome zanimanju za odreena pitanja. Svako je pitanje i odgovor zasebna cjelina, neovisna o prethodnome i susljednome sadraju. Stoga e se pojedini sadraji koji put ponoviti, a zgodimice se upuuje i na druge cjeline povezane s dotinim sadrajem. Mnoga pitanja, pridola iz raznolikih sluateljskih krugova, odraavaju sklonost uvjerenju da u islamu ipak postoji neto duboko pogreno. Takvo je uvjerenje moda plod i nesvjesne primjene dvostrukih mjerila u pristupu islamu, kakva se primjenjuju, primjerice, kad je rije o odnosu religije prema esktremizmu, militantnasti, nasilju i terorizmu, pri emu se posve drukije gleda na takve sluajeve u 15

idovstvu i kranstvu. Dok u naim vlastitim uvjerenjima glede pluralizma, ljudskih prava, poloaja ene u drutvu i demokratizacije prihvaamo povijesni razvoj, datle glede islama postoji poesto pretpostavka da su u njemu takve promjene nemogue. Imao sam sreu studirati, promatrati i prouavati nekoliko svjetskih religija, posebice, kranstva i islam, kao i idovstvo, hinduizam i budizam. Sva su ta vjerovanja oblikovala i preobraavala ivote milijuna ljudi u povijesti ovjeanstva. Naalost, sve su religije imale i svoju sjenovitu stranu: one koje nauavaju samilost, pravdu i mir, bile su rabljene odnosno zlorabljene od mnogih ekstremista i borbeno raspoloenih pripadnika. U naemu modernome i postmodernome svijetu, sve su religije pozvane prihvatiti pluralizam koji uravnoteuje istinu njihova vlastitoga vjerovanja s istinom koju zastupaju pripadnici drugih religija. Ta religija bi trebala biti ispravnost, a ne samoispravnost. Sraz Zapada i muslimanskoga svijeta, sraz islama i idovskokranske predaje, nije sukob dvaju podvojenih i proturjenih svjetova. idovi, krani i muslimani Abrahamova su odnosno Ibrahimova djeca, dio idovsko-kransko-islamskoga nasljedstva. Svijet je islama globalan: njegove prijestolnice i sredita nisu samo Kairo, Damask, Meka, Jeruzalem, Carigrad, Islamabad, Kuala Lumpur i Dakarta, nego jednako tako i London, Paris, Marseilles, Bonn, NewYork, Detroit i Washington. Naa zajednika budunost zahtijeva novi, ukljuiviji osjeaj pluralizma i suivota izgraen na zajednikom razumijevanju i uvaavanju. Ako e se ikada postii takozvano uzajamno razumijevanje meu pripadnicima razliitili religija, onda bitni dio paketa mora biti spoznaja onoga to islam nauava i to muslimani vjeruju o islamu, kao i ono ta pripadnici drugih religija vjeruju o njima.

16

Zahvala
Kod navoenja prijevoda Kur'ana, konzultirao sam neknliko vrlo korisnih prijevoda: Ahmad Alijev Al-Qur'an. A Contemporary Translation, Yusuf A. Alijev The Koran. Text, Translation and Commentary, Muhammad Asadov The Message of the Quran, te Majid Fakhryjev The Qur'an. A Modern English Version. Odabrao sam te koji su dali najveu jasnou. Tamo gdje je bilo nuno, revidirao sam ili dao svoje vlastite prijevode. Osobito sam zahvalan, mojoj vioj pripravnici-istraivau Natani De Long-Bas, iji je rad na ovom, kao i na drugim projektima bio uvijek izvanredno brz i postojan. Clare Menill, pomonica ravnatelja i Lesley Sebastian, upravna pomonica Centra za muslimansko-kransko razumijevanje na Sveuilitu Georgetown, pripomogle su da se moj rad na knjizi odvija bez veih zastoja i vrlo uinkovito, vjeto usklaujui i moje druge obveze i djelatnasti. Zahvalan sam prijateljima i kolegama Hibbi Abughideiri, Jonathanu Brownu, Khaledu Abouu El-Fadlu, Shermanu Jacksonu, Alexu Kronemeru i Johnu Vollu koji su u cijelosti ili djelomino proitali rukopis i dali mi vane primjedbe i poticaje. Chintia Read, moja dugogodinja suradnica u izdavakaj kui u Qxfordu, paljivo je recenzirala svako poglavlje i omoguila dragocjeni eho glede djela, to nije izostalo ni u vrijeme godinjih odmora. Joellin Ausanka nadzirala je tisak djela s profesionalizmom kojemu sam se poeo diviti jo onda kad sam s njom suraivao na objavljivanju djela Unholy War. Teror in the Name of Islam. Jean Esposito, moja supruga, partnerica i najbolja prijateljica, ukljuena je u ovo djelo od njegova zaetka do izlaska iz tiska. Q&A format bio je njezina zamisao. I zahvaljujui samo njezinu entuzijazmu, 17

uvjerenju i suradnji, ovo se djelo doista i pojavilo. Kao i Unholy War, i ovo je djelo, doslovce, koliko moje toliko i njezino. Moji roditelji, John i Marya Esposito i moja braa, Lou i Rick, u svojoj tankoutnosti i dosjetljivosti moji su osobiti podupiratelji. Zahvaljujem svim svojim prijateljima i kolegama muslimanima koji su mi godinama pruali svoje prijateljstvo i bili glavni izvori za upoznavanje i razumijevanje islama.

18

TO BI SVATKO TREBAO ZNATI O ISLAMU

19

Openita zapaanja

Zato trebamo poznavati islam? Islam je druga najrairenija religija na svijetu (nakon kranstva) i uskoro e biti druga najrairenija religija u Americi. Muslimani ve jesu nai susjedi, kolege na poslu i sugraani i ubudue e to sve vie biti. Iako je islam u mnogome slian idovstvu i kranstvu, veina Amerikanaca i Europljana muslimane dri tuima, stranima i prijeteima, neizbjeivo povezanima s novinskim naslovima o teroristikim dogaanjima. To se treba promijeniti - a moe se promijeniti boljim poznavanjem islama i njegovim dubljim razumijevanjem. Moramo dokrajiti spiralu straha, mrnje i nasilja koja proizlazi iz neznanja, a ne pogaa vie samo druge zemlje, nego i Ameriku. Jesu li svi muslimani jednaki? Zato to je europskam i amerikom okruenju kranstvo puno blie, njegova se nutarnja raznolikost prihvaa kao takva. Kranstvo se izraava u mnogim oblicima i okruenjima. Postoje razliite kranske Crkve i sljedbe (od bapstista do unijata, od rimokatalika do grkih i ruskih pravoslavaca), prisutne u razliitim kulturama (srednjoistonoj, 20

europskoj, azijskoj i afrikoj), to je urodilo raznolikou vjerovanja i vjernikih praksi unutar onoga to se naziva kranstvom. Tako je i u islamu. Tako muslimani tvrde da postoji samo jedan jedini od Boga objavljeni i ljudima dani islam, ipak postaje mnoga muslimanska tumaenja islama. Dva su glavna ogranka: sunitski (85%) i ijitski (15%). Unutar njih postoje raznolike teoloke i pravne kole (islamskoga zakona, erijat). Uz to, islam ima bogatu mistiku predaju kaja ukljuuje mno-ge sufijske redove ili bratstva. Islam je temeljna jedinstvo unutar bogate kulturoloke raznolikosti. Islamska se praksa razliito izraava unutar goleme raznolikosti kultura od Sjeverne Afrike do Jugoistone Azije, kao i u Europi i Americi. (Postoje li kakve podjele n islamu?, Koja je razlika izmeu sunita i ijita?, Koje su podjele meu ijitima?, to je vahabijski islam?, Postoje li muslimani sufije?) Gdje ive muslimani? Muslimani ine veinsko stanovnitvo u 56 zemalja diljem svijeta, ukljuujui Indoneziju, Banglade, Pakistan, Egipat, Irak i Nigeriju. Uz te zemlje, muslimani u znatnam broju naseljavaju i Indiju, Kinu, Sredinju Azijsku Republiku i Rusiju, kao i Europu i Ameriku. Unato openito rairenoj pretpostavci, veina muslimana ipak nisu Arapi. Zapravo svega 20 posto od ukupno 1,2 milijarde muslimana u svijetu potjee iz arapskih zemalja. Najvee se muslimanske zajednice nalaze u Indoneziji, Pakistanu, Bangladeu i Indiji. Posljednjih desetljea islam se u vjerskom krajoliku Amerike i Europe prometnuo iz gotovo neuoljive vjeroispovijesti u uglednu vjeroispovijest. Muslimani su dio irokoga raspona rasnih i narodnosnih grupacija, a u islamu se oituju kao starosjedilaka i useljenika skupina. U Americi, uz domae afro-amerike muslimane, izrazite useljenike narodne skupine ine: Afganistanci, Afrikanci, Albanci, Arapi, Bangladeani, Bosanci, Indijci, Indoneani, Maleani, Pakistanci i Turci.

21

Vjerovanje i praksa

to muslimani vjeruju? Poput idova i krana, muslimani su monoteisti. Oni vjeruju u jednoga Boga, Stvoritelja, Uzdravatelja, Upravitelja i Suca svemira. Muslimani vjeruju u poslanike, ne samo Poslanika Muhameda, nego i poslanike odnosno proroke idovske Biblije, ukljuujui Ibrahima odnosno Abrahama i Musaa odnosno Mojsija, te poslanike Novoga zavjeta, Isaa odnosno Isusa i Yahjaa odnosno Ivana Krstitelja. Vjeruju i u anele, raj, pakao i Sudnji dan. Islam priznaje da je Boja objava bila primljena u Tori, Psalmima, Evaneljima i Kur'anu: Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, u kome je takoe bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali (Kur'an, 5: 46). Stoga muslimani gledaju idove i krane kao narod Knjige, zajednicu vjernika koji su primili objave, preko Bojih poslanika, u obliku svetih tekstova ili knjiga od Boga objavljenih. Kao to krani vjeruju da je Objava sadrana u Novom zavjetu ispunjenje i upotpunjenje Staroga zavjeta, muslimani vjeruju da je Poslanik Muhamed, po meleku Dibrilu odnosno anelu Gabrijelu, od Boga primio svoje objave da se tako ispravi ona ljudska pogreka koja je ula u Bibliju i u sustave idovskoga i kranskaga vjerovanja. Prema tome, muslimani vjeruju da islam nije nova vjeroispavijest s novim svetim tekstom, iako je vremenski najmlaa jednoboaka svjetska religija (7. st.). Prema muslimanskom stajalitu, islam je najstariji, jer je on zapravo prvobitna i konana objava Boga Ibrahimova odnosno 22

Ahrahamova, Musaaina odnosno Mojsijeva, Isaina odnosno Isusova i Muhamedova: On vam propisuje u vjeri isto ono to je propisao Nuhu i ono to objavljujemo tebi, i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: 'Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!' (Kur'an, 42: 13). Zato muslimani tvrde da potjeu od Ibrahima odnosno Abrahama? Muslimani gladaju sebe, zajedno sa idovima i kranima, kao djecu Ibrahimovu odnosno Abrahamovu, djecu koja pripadaju razliitim ograncima iste religijske obitelji. I Kur'an i Stari zavjet kazuju pripovijest o Ibrahimu odnosno Abrahamu, Sari i Haderi odnosno Hagari, Sarinoj egipatskaj slukinji. Dok idovi i krani potjeu od Abrahama i njegove ene Sare po njihovu sinu Izaku, muslimani svoje vjersko podrijetlo unatrag slijede do Ibrahima odnosno Abrahama po Ismailu odnosnn Jimaelu, njegovu prvoroenom sinu od Hadere odnosno Hagare. Sukladno i idovskim i muslimanskim svetim tekstovima, kada nakon mnogo godina Sara nije mogla zeeti, nagovorila je Ibrahima odnosno Abrahama da uzme njezinu slukinju Haderu odnosno Hagaru, i da tako dobije svoga nasljednika. Iz toga se odnosa rodio djeak komu su nadjenuli ime Ismail odnosno Jimael. Nakon Ismailova odnosno Jimaelova roenja, i Sara je zaela i rodila sina Ishaqa odnosno Izaka. Otada je Sara bila ljubomorna na Ismaila odnosno Jimaela, koji je kao Ibrahimov odnosno Abrahamov prvoroeni sin trebao biti i njegov prvi nasljedrzik i tako zasjeniti njezina sina Ishaqa odnosno Izaka. Stoga je prisilila Ibrahima odnosno Abrahama da otjera slukinju Haderu odnosno Hagaru i njezina sina Ismaila odnosno Jimaela. Ibrahim odnosno Abraham nerado je dopustio da Hadera odnosno Hagara i njezin sin odu, jer je Bog obeao da e uiniti Ismaila odnosno Jimaela ocem velikoga naroda. Islamski izvori kazuju da su Hadera odnosno Hagara i Ismail odnosno Jimael dospjeli u blizinu Meke u Arabiji, a obje svete knjige kazuju da su bili 23

gotovo umrli od edi, ali su oboje bili spaeni vodom iz izvora koji je udesno izbio u pustinji. Islamski sveti tekstovi i predaja do u tanine opisuju pripovijest o ponovnam susretu i pomirenju oca i sina. Njihovo ponovno sjedinjenje stvorilo je dva najvidljivija islamska simbola, Kabu i had. Sukladno islamskim izvorima, Ibrahim odnosno Abraham saznao je da su Hadera odnosno Hagara i Ismail odnosno Jimael ivi i nakon traenja pronaao ih je u blizini dananje Meke. Nakon to je uo o Haderinim odnosno Hagarinim bolnim iskustvima u pustinji, kao i o udesnom dogaaju koji ih je spasio, zajedno s Ismailom odnosno Jimaelom ponovno je izgradio Kabu, za koju se vjerovalo da ju je prvotno bio sagradio Adem odnosno Adam i to kao hram jednom, istinskom Bogu. Stoga se muslimani diljem svijeta kad mole okreu u pravcu Kabe, kao ujedinjavajui in bogatovlja jednome, istinskome Bogu. Danas se Kaba dri najsvetijim mjestom u muslimanskom svijetu. Njezin izgled, kocka s crnim prekrivaem, jedan je od najpoznatijih simbola u islamu. (Usp. to je Kaba?) Muslimanski sveti tekstovi takoer kazuju da je Ibrahim odnosno Abraham ustanovio i obrede svetoga hodoaa u Meki, od kojih mnogi iznova obnavljaju Haderino odnosno Hagarino iskustvo. Hodoae (hajj, had) privlai vie od dva milijuna ljudi godinje i to je drugi izrazit simbol vjere. (Usp. to muslimani rade za hodoaa u Meki?) Postaji znaajna razlika u biblijskim i islamskim izvjeima o Ibrahimovoj odnosno Abrahamovoj pripovijesti. Suprotno biblijskoj predaji (Knjiga postanka, 22, 1-2), veina islamskih uenjaka oznauje Ismaila odnosno Jimaela umjesto Ishaqa odnosno Izaka kao namjeravanu rtvu u pripovijesti o Ibrahimovoj odnosno Abrahamovoj spremnosti da na Boju zapovijed rtvuje svoga sina (Kur'an, 37: 99113).

24

Kako je nastao islam? Poput idovstva i kranstva, i islam je nastao na Srednjem Istoku. To nije bila posve nova jednoboaka vjeroispovijest koja se pojavila u izolaciji, svojevrsnoj odvojenosti od drugih. Vjerovanje u jednoga Boga, monoteizam, cvjetalo je tijekom mnogih stoljea. Spoznaje o idovstvu, kranstvu i zoroastrizmu dospjele su u Meku u Arabiji sa stranim karavanskim robnih razmjenama, a s tim su se vjerovanjima susretali i mekanski trgovci na brojnim putovanjima diljem Srednjega Istoka, tovie, kranska, zoroastrika i idovska plemena ivjela su i u Arabiji. U estom stoljeu, Meka je izrasla kao novo trgovako sredite s golemim novim bogatstvom, ali i s rastuim raslojavanjem bogatih od siromanih, podjelom koja je ugroavala tradicionalni sustav arapskih plemenskih vrednota i drutvene sigurnosti. U to je vrijeme i u takvom drutvenom okruenju Poslanik Muhamed zapoeo propovijedati poruku Kur'ana koja je uinjena temeljem islama, vjeroispovijesti koja poziva sve ljude da se okrenu ispovijedanju jednoga i istintoga Boga i utemeljenju pravednoga drutva. Muslimani vjeruju da se Bog ponajprije objavio Musau odnosno Mojsiju (idovski sveti tekst, Tora), potom 'Isau odnosno Isusu (kranski sveti tekst, Evanelje) te konano Muhamedu (islamska sveta knjiga, Kur'an). Muhameda se ne dri utemeljiteljem nove islamske religije. Poput biblijskih poslanika odnosno proroka koji su doli prije njega, i on je bio vjerski obnovitelj. Muhamed je rekao da nije donio novu poruku nekog novog Boga, nego poziva ljude da se vrate ispovijedanju jednoga, istinitoga Boga i nainu ivota koji su zaboravili ili se od njega odaleili. Budui da nije nova objava, Kur'an sadri mnoga upuivanja na pripovijesti i likove iz Staroga i Novoga zavjeta, ukljuujui Adama odnosno Adema i Evu odnosnu Hawwu, Abrahama odnosno Ibrahima i Mojsija odnosno Musaa, Davida odnosno Davuda i Salomona odnosno Sulejmana, te Isusa odnosno Isaa i Mariju odnosnu Merjemu. Islam i 25

ispovijedanje Allaha (Allah - arapska rije za idovskoga i kranskoga Boga, koja doslovce i znai Bog), usred mnogoboakoga (politeistikoga) drutva, znaili su povratak zaboravljenoj prolosti, povrata k vjerovanju prvoga jednoboca, Ibrahima odnosno Abrahama. Prema Muhamedu, veina njegovih suvremenika u Meki, sa svojim plemenskim vjerovanjima u vie razliitih bogova, ivjeli su u nepoznavanju jednoga i istinitoga Boga i njegove volje, kako je objavljeno poslanicima Ademu odnosno Adamu, Ibrahimu odnosno Ahrahamu, Musau odnosno Mojsiju i Isau odnosno Isusu. Objave koje je Muhamed primio dovele su ga do toga da je vjerovao kako su idovi i krani tijekom vremena iskrivili Boju izvornu poruku danu po Musau odnosno Mojsiju i poslije Isau odnosno Isusu. Stoga su muslimani i Toru i Evanelja gledali kao spoj izvorne objave i potonjih ljudskih dodataka. Jednako su tako gledali i Isusovo uzdizanje od Bojeg poslanika, proroka do Sina Bojega. Objave koje je Muhamed prinio pozivale su na vjersku i drutvenu ohnovu. One istiu drutvenu pravdu (zauzimanje za prava ena, udovica i siroadi), ispravljajui iskrivljenosti Bojih objava u idovstvu i kranstvu, i upozorujui na to da su ve mnogi odlutali od Boje poruke dane po njegovim poslanicima. Te objave pozivaju na povratak onome na to Kur'an upuuje kao ispravnu stazu islama ili Boji put, objavljen zadnji put Muhamedu, posljednjem poslaniku ili peatu poslanstva. Koja je muslimanska sveta knjiga? Kur'an (ponekad pisan kao Quran ili Koran) u arapskom jeziku znai glasno itanje. Kur'an je muslimanska sveta knjiga. On sadri objave koje je primio Poslanik Muhamed od Boga preko meleka Dibrila odnosno anela Gabrijela. Muhamed, koji nije znao itati ni pisati, djelovao je kao Boji posrednik; reeno mu je da kazuje objavu koju je primio. Za muslimane, Muhamed nije bio niti autor niti izdava Kur'ana. Prema tome, Kur'an je vjena, doslovna rije Boja, sauvana u arapskom jeziku onako kako je i objavljena i u onom slijedu 26

koji je zapovjeen boanskom objavom. Tijekom razdoblja od 23 godine, od Muhamedove etrdesete godine pa sve do njegove smrti, 632. godine, objavljeno mu je 114 Kur'anskih poglavlja (nazvanih surama). Muslimani vjeruju da je Kur'an spoetka, u vrijeme Poslanikova ivota, bio i usmeno i pismeno sauvan. Cjelokupni je tekst, petnaestak ili dvadesetak godina nakon Poslanikove smrti prikupljen, objedinjavan i potom standardiziran (kanoniziran), to znai da mu se nita vie ne moe ni dodavati ni oduzimati. Kur'an je veliine otprilike etiri petine opsega Novoga zavjeta. Poglavlja slijede u nizu od najduih do najkraih i nisu tematski poredana, to je na neke muslimane djelovalo pomalo frustrirajuim, budui da im je tekst djelovao nekako raskomadano i nesreeno. Meutim, ima to i svoje prednosti, jer itatelj moe nasumce otvoriti tekst i poeti itati od bilo kojeg odjeljka, budui da svaki donosi cjelovitu pouku koju treba usvojiti i o njoj razmiljati. Recitiranje, glasno govorenje (uenje, prev. nap.) Kur'ana sredinje je u ivotu muslimana. Mnogi muslimani ue itav Kur'an napamet. Uenje Kur'ana krijepi - ono to muslimani dre udom mogunost sluanja zbiljske Boje rijei iskazane ljudskim glasom. Povijest svjedoi o mnogima koji su nakon sluanja glasnog itanja (uenja) Kur'ana bili privueni toj vjeroispovijesti i potom se obratili na islam. Muslimani itaju odlomke iz Kur'ana koji su dio njihovih pet dnevnih molitava (namaza); skladna i poetska recitiranja Kur'anskih redaka (ajeta) dio su uvoda u svako dogaanje u zajednici, od vjenanja i pokopa do predavanja i poslovnih veera. Kur'an se recitira na stadionima prepunim pobonih i oduevljenih muslimana koji tomu pribivaju kao to Amerikanci ili Europljani pribivaju operi ili koncertu. Mnogi muslimani doivljavaju duboko estetsko zadovoljstvo pri sluanja bogate, rezonantne i rimujue proze, s njezinim ponavljanjima i profinjenim infleksijama.

27

Zato je arapski jezik toliko vaan u islamu? Muslimani vjeruju da se Kur'an, kao i Tora i Evanelje, temelji na ploi ispisanoj arapskim jezikom, koja je u Boga u Nebu. Oni vjeruju da uenja tih svetih knjiga, objavljena u razliitim vremenima u povijesti, potjeu iz toga izvora. Muhamed je primio Kur'an od Boga, onako kako mu ga je kazivao melek, a potom ga prenosio zajednici. Tekst je potom bio zapisan na arapskome jeziku, i posve se vjeruje da je izravna Boja rije. Svi muslimani, bez obzira na njihove materinske jezike, pamte i recitiraju (ue) Kur'an na arapskom jeziku, na kojemu je i objavljen, bez obzira na to razumiju li taj jezik ili ne. Jednako tako, kada muslimani mole diljem svijeta, bez obzira na njihove mjesne jezike, oni mole na arapskom jeziku. Sve do suvremenoga doba, Kur'an je bio tiskan iskljuivo ua arapskon jeziku. ak se i danas esto uz tekst prijevoda tiska i arapski tekst, jer - ispravno reeno - muslimani svaki prijevod dre samo tumaenjem. Usmeno itanje Kur'ana ostalo je moni izvor nadahnua sve do danas. Glasno govorenje Kur'ana na arapskom jeziku oblik je umjetnosti, a Kur'anske recitatore (uae) potuje se onako kako se potuje operna zvijezda na Zapadu. Audio kazete s recitiranjem Kur'ana slua se s uitkom, kako zbog umjetnike tako i zbog vjerske vrijednosti. Posjetitelj u muslimanskim zemljama nailazi na recitiranje Kur'ana na ulici, u trgovinama, taksiju gdje odjekuje s radija ili kazetofona. Mnotva diljem islamskoga svijeta pune stadione kako bi prisustvovali javnom natjecanju u uenju Kur'ana. Uenje itavoga Kur'ana napamet donosi veliki ugled, kao i korist. Kakva je Muhamedova ulogu u ivotu muslimana? Tijekom svoga ivota kao i u stoljeima potom, Poslanik Muhamed bio je uzor kojega su muslimani slijedili kao svoju tenju da ispune Boja volju. Islam posebice vrednuje djelovanje, zauzetost 28

potiui muslimane da se meusobno natjeu, da se upinju do krajnjih svojih mogunosti. Neki muslimani kau daje Muhamed ivi Kur'an, svjedok u ijim se rijeima i ponaanju oituje Boja volja. Za razliku od krana koji esto u Isusu gledaju samo duhovni uzor, muslimani potuju Muhameda ne samo kao proroka Bojega nego i kao ovjeka s velikim politikim sposobnostima. Stoga je muslimanu Muhamed uzor u svim podrujima ivota, bilo u tome kako trebaju postupati s prijateljima i neprijateljima, to trebaju jesti i piti, ili pak kako alovati a kako se veseliti. Takvo pridavanje vanosti Muhamedu kao uzoru, promjena je u odnosu na predaju koja potjee od predislamskih arapskih plemena. Ta se predaja odraavala u uvanju vlastitih ideala i normi, to je nazvano sunnah (sunnet - arapski ugaena staza). Bili su to plemenski obiaji, predaja koju su prethodni narataji, rijeju i primjerom, ostavili u nasljedstvo. Muhamed je obnovio te prakse i kao plod toga, njegova je suna (sunna - njegove rijei i djela) postala normom za ivot muslimanske zajednice. Muhamed je u svom ivotu odjelotvorio ono to mu je u Kur'anu objavljeno. U njegovu su ivotu zakoni, koje je Bog objavio za razliite uvjete svagdanjega ljudskoga ivota, poprimili svoj praktini oblik. U islamu ne postoji podruje ivota koje bi bilo izvan vjeroispovijesti. Muslimanska opaanja ili sjeanja na ono to je Poslarik rekao ili radio, prenesena su usmeno i pismeno u predaji, hadis (hadith). Hadis se bavi svim vidicima Muhamedova ivota, kako osobnoga, tako i javnoga, drutvenoga i politikoga. Stoga muslimani, kad mole ili obavljaju hodoae u Meku, nastoje to initi onako kako je to Poslanik inio, nita ne dodajui i ne oduzimajui od onoga kako im je reeno da je Muhamed inio. To nikako ne znai da muslimani Muhameda tuju kao Boga. Zapravo, predaja Poslaniku pripisuje vostvo u podruju higijene, oblaenja, prehrane, potovanja suprunika, diplomacije i voenja rata, na temelju iscrpnih izvjea o Muhamedovim pothvatima u ratu i miru, njegova odnosa prema obitelji, prijateljima i protivnicima, njegove prosudbe u dobrim i loim vremenima, te njegove odluke za vrijeme opsade kada je muslimane bodrio i podsjeao na to da slijede rije Boju i tako izvojevao pobjedu.

29

Je li Muhamed bio poslanik poput biblijskih poslanika, odnosno proroka? U islamu je shvaanje poslanstva ire nego u idovstvu i kranstvu. Muslimani razlikujus vjerovjesnika (nabijj) od poslanika (rasuI). Poslanicima Bog daje poruku za zajednicu u obliku knjige. Za razliku od proroka, Bojim je poslanicima (od Boga) zajamen uspjeh. Dok su svi poslanici vjerovjesnici, nisu svi vjerovjesnici poslanici. Rije vjerovjesnik primjenjuje se na Ibrahima odnosno Abrahama, Nuha odnosno Noaha, Ya'quba odnosno Jakova i Yahyaa odnosno Ivana Krstitelja, kao i na nebiblijske poslanike Arabije kao to su Hud i Salih. Poslanik se primjenjuje samo za Musaa odnosno Mojsija, Isaa odnosno Isusa i Muhameda, ije su objave sauvane u obliku svetih knjiga. Zato je toliko toga poznato o Muhamedovu ivotu? Muslimani vjeruju da Muhamed nije samo primio Boju zakljunu objavu ovjeanstvu, nego da ju je i savreno proivio. Stoga se katkad o njemu govori kao o ivom Kur'anu. Muhamed je bio i ostaje muslimanski uzor kajega svi vjernici nasljeuju. Muhamedovi su suvremenici mogli uvijek doi k njemu i u njega izravno zatraiti savjet ili miljenje glede bilo kojeg pitanja. Muhamedovom smru muslimanska je zajednica izgubila svoj izravni kanal objave. Budui da su muslimani od poetka vjerovali da su Muhamedove rijei i djela ivi primjer Kur'ana, rana ih je muslimanska zajednica eljela to je vie mogue sauvati. Pripovijesti o Poslanikovu primjeru (sunnah, sunnet), poznate kao hadis (hadith, Poslanikova predaja), obuhvaaju razliita podruja Muhamedova ivota, ukljuujui vjerske obrede i bogotovlje, prehranu, odijevanje, osobnu higijenu, brak i meusobni odnos suprunika, diplomaciju i ratovanje. Iscrpna izvjea biljee Muhamedove pothvate u ratu i miru, njegov 30

odnos prema obitelji, prijateljima i protivnicima, njegove prosudbe u dobrim i loim vremenima, kao i njegove odluke za vrijeme vojne opsade kada je u pobjednikom raspoloenju bodrio muslimane podsjeajui ih na to da slijede rije Boju. Ti su primjeri vie nego izvor pukog oponaanja, ugledanja u uzor. Oni su neto to bitno pripada osobitom svojstvu Poslanikovu. Hadis je prikupljan u razdoblju od sedamsto godina. Budui da su mnogi ljudi bili prisutni kada je Muhamed odgovarao na pitanja muslimanske zajednice, sauvane su i razliite predaje, tj. vie inaica istoga primjera. Iako postoje mnoge hadiske zbirke, u sunitskom islamu dvije su osobito vjerodostojne, a sastavili su ih Muslim ibn al-Hajjaj i Ismail al-Bukhari. Zarana se, sa irenjem Posianikove predaje, pojavilo i pitanje glede vjerodostojnosti (autentinosti) hadisa, iz ega se doskora razvila i znanost hadiske kritike. Najznaajniji nain utvrivanja hadiske vjerodostajnosti bio je provjeravanje slijeda prenositelja. Veina je predaja zapoinjala s navodom da je taj i taj rekao to i to, to je uo od toga i toga, odajui tako cijeli slijed prenositelja, sve tamo do Muhameda samog, ili jednog od njegovih pratitelja koji je izvijestio to je Muhamed rekao ili uinio. Velika se pozornost pridavala utvrdivanju vjerodostojnosti i potenja razliitih prenositelja, kao i to je li uope mogue da su poznavali osobu od koje su prenijeli hadis. Ukoliko bi se slijed prenositelja dokazao kao mogu, onda bi se hadis prihvaao kao vjerodostojan. Drugi se postupak hadiske kritike usredotoio vie na sadraj hadisa nego na slijed prenositelja. Oni koji su ispitivali sadraj nastojali su provjeriti je li hadis u skladu s Kur'anom i drugim hadisima sa srodnom tematikom i tako ga vrednovati. U sluaju kad su dva hadisa meusobno proturjena, vjerski su uitelji uzimali Kur'an kao vrhunski autoritet s obzirom na sadraj, bez obzira na to tko je bio prenositelj hadisa. Iako je za neke suvremene poznavatelje svetih tekstova, i muslimanske i nemuslimanske, vjerodostojnost hadisa upitna, veina muslimana i dalje dri hadise kao sveti tekst i navodi ih kao dokaz Bojih zapovijedi u pojedinanim pitanjima. Svejedno potjeu li oni izravno od Muhameda ili ne, oni su Poslanikova predaja koja prenosi 31

bogatu vjersku i drutvenu povijest. Oni su i srni zapis o tome kako je Poslanik islama bio i ostao cijenjen u muslimanskoj zajednici, a daju i uvid u prijeporna pitanja i rasprave u ranoj islamskoj povijesti. Je li Muhamed imao istodobno vie ena? Muhamed je do svoje etrdeset i devete godine bio oenjen Hatidam (Khadijom), s kojom je ivio dvadeset i etiri godine, sve do njezine smrti. O njegovu ivotu s Hatidom, koja mu je bila najblia pouzdanica, tjeiteljica i najjaa podupirateljica, puno je zabiljeeno. Imali su estero djece, dva sina koji su umrli u ranom djetinjstvu i etiri keri, od kojih je naposlijetku samo Fatima preivjela. Nakon Hatidine smrti Muhamed se oenio s vie ena, od kojih su sve osim jedne bile udovice. Neke je brakove sklopio kako bi uvrstio politike saveze, ta je bilo u skladu s tadanjim obiajima u arapskih starjeina. Druge je pak brakove sklopio sa enama svojih drugova koji su poginuli u borbi. Tim je enama bila potrebna zatita. U drutvu u kojem se velika vrijednost pridavala djevianskoj nevinosti, ponovna udaja udovica bila je vrlo problematina. Meutim, politiki i drutveni motivi koji stoje iza mnogih Muhamedovih brakova, ne bi trebali zasjeniti injenicu da su Muhameda ene privlaile i da je rado bio u njihovu drutvu i uivao njihovo suprunitvo i prijateljstvo. Njegov ivot odraava islamski nazor o braku i spolnosti, pronaen u objavi i Poslanikovoj predaji, koja istie vanost obitelji i koja spolnost promatra kao Boji dar kojega se uiva u branoj vezi. to muslimanima znai diljem svijeta rasprostranjena muslimanska zajednica (ummah)? Muslimani vjeruju da su lanovi diljem svijeta rasprostranjene muslimanske zajednice, poznate kao umet (ummah), u kojoj su ujedinjeni vezom vjere koja nadilazi plemenske, narodnosne i manjinske prepoznatljivosti. To se vjerovanje temelji na Kur'anu (2: 32

143), gdje se tvrdi da je Bog stvorio muslimanski umet da svjedoi o tomu kako Bog vodi narode. Islam je bio objavljen u vremenu i prostoru u kojemu je privrenost plemenu i poistavjeivanje s plemenom bila najvanija osobna odlika. Drutveni se poloaj pojedinca temeljio na pripadnitvu pojedinom plemenu. Islam pak zastupa posvemanju jednakost svih vjernika. Temeljna prepoznatljivost muslimana jest to da je musliman, i to ima prednost pred pripadnou odreenom plemenu, narodnosnoj skupini ili rodu. Takvo zastupanje temeljne jednakosti svih muslimana razorilo je vanost plemenske pripadnosti i potaknulo vjerovanje da muslimani uvijek trebaju braniti i tititi druge muslimane. Kur'an (9: 71) kae: A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu (tj. Muhamedu) se pokoravaju. To su oni kojima e se Allah sigurno smilovati. - Allah je doista silan i mudar. Pojmom umet esto se upuuje na bitno jedinstvo svih muslimana, unato raznolikim zemljopisnim i kulturolokim uvjetovanostima. Poslanikova predaja (hadis) ne govori o umetu kao prostornom jedinstvu muslimana, nego o duhovnom jedinstvu, jedinstvu koje u sebi objedinjuje razliitost vjerovanja svojih lanova. Taj je pojam bio posebice vaan u devetnaestom stoljeu, u doba europskoga kolonijalizma i vremenu nastanka nacionalizma. Islamski su pokreti otpora zahtijevali obranu umeta naspram europskih uplitanja diljem islamskoga svijeta. I Otomansko se carstvo pozivalo na umet i u njegovu jedinstvu gledalo mogunost vraanja islamske solidarnosti. Ni nacionalisti, koji su pokuavali svoje zemlje ujediniti na temelju nacionalne pripadnosti, nisu ugrozili nacrt umeta, iako su ga zapravo koristili kao osnovu za pozivanje na politiko jedinstvo. Iako su nacionalisti jo od 1960-ih zahtijevali odvajanje nacionalne pripadnosti od vjerske, islamisti su nastavili podupirati pojam pripadnitva umetu kao temeljnu prepoznatljivost svih muslimana, aki prije narodnosne, jezine ili krajevne pripadnosti. Suvremeni muslimani jo uvijek vjeruju u umet kao drutveno jedinstvo, unato posvjetovljenju (sekularizaciji) javnoga ivota i suvremenom isticanju nacionalne politike pripadnosti. 33

Muslimani nisu zahtijevali da zatite jedni druge i da smatraju svoje muslimansku prepoznatljivost vanijima od bilo kojih drugih svojih prepoznatljivosti. Oni su upuivali na svoje pripadnitvo muslimanskom umetu kao razlog svoga zanimanja za muslimane diljem svijeta. Veliku pozornost svjetske muslimanske zajednice izazvale su afganistanske borbe protiv sovjetske okupacije od 1979. do 1989. godine, etniko ienje bosanskih muslimana 1994. godine i kosovskih albanskih muslimana 1997. godine, a u dananje je vrijeme u sreditu pozornosti teak poloaj Palestinaca. Muslimani su vrlo zauzeti i u osnivanju fondova za pomo rtvama prirodnih katastrofa, kao to su, primjerice, potresi u Turskoj i Afganistanu.

to je sr vjerovanj koja ujedinjuju sve muslimane? Unato bogatoj raznolikosti u islamskoj praksi, postoj i pet jednostavnih nareenih obreda propisanih u Kur'anu koje svi praktini muslimani prihvaaju i slijede. Ti su stupovi islama sr vjeroispovijesti koja objedinjuje sve muslimane, a islam kao religiju odvaja od drugih religija. Izvravanju stupova islama potrebno je posvetiti um, osjeaje, tijelo, vrijeme, imetak i ivotnu snagu. Obveze koje proizlaze iz pet stupova islama, muslimane jaaju u iskustvu Boje prisutnosti u njihovu ivotu i podsjeaju ih na to da pripadaju zajednici vjernika rairenoj diljem svijeta. 1. Prvi se stup naziva priznavanje vjere (oitovanje). Musliman je onaj tko priznaje da nema drugoga boga osim Boga (Allaha) i da je Muhamed Boji poslanik. To je priznavanje vjere poznato kao ehadet (shahada, Svjedoenje, svjedoanstvo). Allah je arapsko ime za Boga, upravo kao to je Jahve hebrejsko ime za Boga u Starom zavjetu. Da bi se postalo muslimanom, potrebno je izgovoriti taj jednostavni proglas. Prvi dio toga proglasa potvruje islamski posvemanji monoteizam, beskompromisno vjerovanje u jednost ili jedincatost Boju, kao i uenje da je zdruivanje bilo ega drugoga s Bogom idolatrija i neoprostiv grijeh, kako pie i u Kur'anu (4: 48): Allah nee 34

oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostie manje grijehove od toga, kome On hoe. A onaj ko druge smatra Allahu ravnim ini, izmiljajui la, grijeh veliki. Na temelju toga bolje se razumije islamsko vjerovanje da je njegova objava i dana upravo zato da bi se ispravila ona iskrivljavanja ispravne staze koja su se dogodila kranskim poimanjem Boga kao Trojstva i katolikim tovanjem Djevice Marije kao Bogorodice. Drugi dio priznavanja vjere kazuje da Muhamed nije samo vjerovjesnik, nego da je jednako tako i Boji poslanik, to oznaava uzvieniju zadau kakvu su, prije njega, imali i Musa odnosno Mojsije i 'Isa odnosno Isus. Muslimani vjeruju da je Muhamed nositelj posljednje i zavrne Boje objave. Prihvaanjem Muhameda kao peata poslanstva, oni prihvaaju i sve dotad objavljene poruke, sve tamo od Adema odnosno Adama i vjeruju da ih Muhamedova poruka potvruje i upotpunjuje. K tomu nekako poput Isusa Krista u kranstvu, i Muhamed je u islamu svojim ivotom postao najvaniji uzor. Vjernikov napor da nasljeuje Muhamedov primjer, odraava hitnu usmjerenost islama na djelovanje i praksu. Glede toga islam, nalik idovstvu, a puno vie nego kranstvo, istie zakon, ime se nauku i dogmi daje vee znaenje. Ta se praktina usmjerenost islama odraava u njegova ostala etiri stupa. 2. Drugi je stup islama namaz (salat, molitva). Muslimani mole (ili, moda ispravnije reeno, klanjaju) pet puta dnevno: u svitanje, u podne, poslijepodne, nakon zalaska sunca i uveer. Iako vremena za molitvu i bogotovne radnje u Kur'anu nisu pojedinano navedeni, Muhamed ih je ustanovio. U mnogim muslimanskim zemljama, opomene na molitvu, ili pozivi na namaz, odjekuju ponad krovova. Potpomognut megafonom, s najviega vrha minareta, mujezin (muezzin) poziva: Bog je najvei (Allahu Akbar); Bog Bog je najvei; Svjedoim da nema drugog Svjedoim da nema drugog boga osim Muhamed Boji poslanik; Svjedoim da je je najvei; Bog je najvei; boga osim Boga (Allaha); Boga; Svjedoim da je Muhamed Boji poslanik;

35

Doite na molitvu; Doite na molitvu; Doite na spas; Doite na spas; Bog je najvei; Bog je najvei; Nema drugog boga osim Boga. Te opomene tijekom dana pomau vjernicima da ne zaboravljaju na Boga usred svagdanjega posla i brige za obitelj. One iznova bude i jaaju svijest o posvemanjoj ovisnosti o Bogu, i svjetovne zaokupljenosti smijetaju u perspektivu smrti, posljednjega suda i zagrobnoga ivota. Molitve se sastoje od uenja iz Kurana na arapskom jeziku i velianja Boga, a popraene su nizom kretnji: stajanjem, klanjanjem, kleanjem, dodirivanjem tla elom i sjedenjem. Uenja i popratne kretnje izraavaju pokornost, poniznost i klanjanje Bogu. Muslimani mogu klanjati na bilo kojem istom mjestu, sami ili s drugima, u damiji ili domu, na radnom nijestu ili na cesti, u zatvorenom ili na otvorenom. Vie se vrijednim i zaslunim dri kad se moli s drugima, ako je to mogue, jer se pri tom vie njih kao jedno tijelo ujedinjuju u klanjanju Bogu, pokazujui time stegu, bratstvo, jednakost i solidarnost. Nakon to se pripreme za molitvu, muslimani se okreu u smjeru Meke, svetoga grada u kojem se nalazi Kaba (Boja kua za koju se vjeruje da ju je sagradio Ibrahim odnosno Abraham i njegov sin Ismail odnosno Jimael). Svaki in bogotovlja poinje priznanjem vjere: Bog je najvei (Allahu Akbar) nakon ega slijede propisane molitve koje ukljuuju poetne ajete Kur'ana. Na kraj u namaza, iznova se proui ehadet (shahadah, priznanje odnosno oitovanje vjere), a potom slijedi davanje selama odnosno mira - Mir neka je svima vama, milost i blagoslov Boji - to se dvaput ponovi. 3. Trei stup islama naziva se zekat (zakat, to znai ienje). Poput namaza, koji je pojedinana i zajednika dunost, zekat izraava muslimansko bogotovlje i iskazivanje zahvalnosti Bogu potpomaganjem sirotinje. On zahtijeva godinji prilog od 2,5 posto od osobnoga imetka i ostavtine, a ne samo postotak godinjega dohotka. Prema islamu, istinski posjedovatelj stvari nije avjek nego Bog. Ljudima je njihov imetak samo povjeren na uvanje (od Boga povjeren!). Prema tome, zekat nije milostinja nego je obveza onih 36

koji su svoj imetak dobili od Boga da njime udovolje i potrebama manje imunih lanova zajednice. Kur'an (9:60), kao i islamski zakon, odreuju da se zekat koristi za pomo siromanima, siroadi i udovicama, za otkup robova i dunika, i da se njime pripomogne one koji rade na Bojem putu (to jest, izgradnja damija, vjerskih kola i bolnica). Zekat, razvijen prije etrnaest stoljea, u muslimanskom drutvu djeluje kao oblik drutvene sigurnosti. U ijitskom islamu, uz zekat, koji nije ogranien na 2,5 posto od imovine i nasljedstva, vjernici plaaju vjerski porez (khums) na svoj dohodak vjerskom starjeini. Time se pomae siromane i one u oskudici. 4. etvrti stup islama, ramazanski post (sijam, savm), obavlja se u mjesecu ramazanu, devetom mjesecu islamskoga kalendara i mjesecu u kojem je Muhamed dobio prvu objavu. Muslimani, ije zdravlje to doputa, moraju cijeli mjesec postiti, a to znai od zore do zalaska sunca suzdravati se od jela, pia i spolnih odnosa. Post je zajedniki mnogim vjeroispovijestima. Katkad ga se uzima kao pokoru, a koji put pak da vjerniku pomogne da se oslobodi od pretjerane zaokupljenosti tjelesnim potrebama i poudom. U islamu je nakana ramazanskoga posta da vjernike potakne na razmiljanje o njihovoj krhkosti i ovisnosti o Bogu, usredotoujui ih na duhovne ciljeve i vrijednosti. Post se prekida u suton blagovanjem laganoga obroka puki nazvanoga doruak (sehur). Veernji pak obrok (iftar) esto se blaguje u krugu prijatelja ili ga uzima vie obitelji zajedno, pri emu se esto slue birana jela i poslastice kakve se pripravljaju jedino u to doba godine. Mnogi odlaze u damiju na veernju molitvu nakon koje slijede posebne molitve kakve se ue samo tijekom ramazana. Neki tijekom ramazana proitaju itav Kur'an (uzimajui dnevno jedan juz', duz trideseti dio Kur'ana) kao osobit in pobonosti, a javno itanje Kur'ana i sufijsko velianje Boga moe se uti tijekom veeri. Obitelji ustaju prije izlaska sunca da pojedu svoj prvi dnevni obrok koji ih mora odrati u snazi sve do zalaska sunca. Krajem ramazana (dvadeset i sedme veeri) muslimani proslavljaju No moi (Lajlatu-l-qadr), no kada je Muhamed primio prvu Boju objavu. Mjesec ramazana zavrava jednim od dva najvea islamska blagdana, blagdanom prijekida gosta, nazvanim Eid al-Fitr, 37

ramazanski bajram, a slavi se tri dana. Po svom je duhu veselja, posebnosti slavlja i meusobnim darivanjima slian Boiu. 5. Peti je stup islama had (hajj) odnosno hodoae Kabi u Meki u Saudijskoj Arabiji. Od svakoga se odrasloga muslimana, ije to tjelesne i imovinske mogunosti doputaju, zahtijeva da barem jednom u ivotu rtvuje dio svoga vremena, imanja, drutvenoga poloaja i uobiajenih udobnosti kako bi hodoastio u Meku, postajui tako u potpunosti hodoasnikom u Bojoj slubi. Nakon ramazana slijedi vrijeme hada. Svake se godine vie od dva milijuha vjernika iz itavoga svijeta okupi u svetom gradu Meki, tvorei tako zajednicu ogromne raznolikosti kultura i jezika koja ispovijeda i svjedoi svoju vjeru. Uz to pastoji jo i 'umra (pregledavanje), poboni obred koji se zove i manje hodoae, a ini ga obilazak svetih mjesta u vrijeme izvan hada. Mnogi hadoasnici koji obavljaju had obave i 'umru i to prije hada, tijekom njega ili nakon. Meutim, obavljanje 'umre ne nadomijeta obvezu hada. to muslimani rade za hodoaa u Meki? Mukarci koji obavljaju hodnae odjeveni su u jednostavrm odjeu, koju ine dvije bijele plahte bez avova, a ene imaju opravu koja u cijelosti prekriva tijelo, izuzev lica, aka i stopala. Ta odjea simbolizira istou, kao i jedinstvo i jednakost svih vjernika. Kad se hodoasnici pribliavaju Meki, uzvikuju: Odzivam Ti se, Gospodaru, odzivam Ti se. Kada uu u Meku hodoasnici su obvezni odmah ii prema Kabi, koja se nalazi u sklopu Velike damije (Usp. to je Kaba?). Mnotvo hodoasnika krui nekoliko puta oko Kabe u smjeru suprotnom od smjera kazaljki na satu. To kruenje, poput molitve, simbolizira vjernikov ulazak u boansku prisutnost. U danima koji slijede, hodoasnici sudjeluju u raznim obrednim radnjama i sveanostima koje simboliziraju kljune vjerske dogaaje. Oni eui, kadikad i trei, prolaze nekoliko puta du hodnika Velike damije dugih 400 metara, prisjeajui se pri tom Haderine odnosno 38

Hagarine izbezumljene potrage za vodom u pustinji da ugasiti e svoga sina Ismaila odnosno Jimaela. Taj je obred u velikoj suprotnosti od kruenja oko Kabe kojim se hodoasnik usredotouje na duhovni dodir s Bogom. Hod i tranje simbolizira ljudski svagdanji napor, kretanje i borbu kroz ivot, ime se izraava i vjernikova ustrajnost u ivotnoj borbi za opstanak. Hodnasnici piju vodu s vrela zvanog Zemzem (to znai uborenje), koje se nalazi unutar Velike damije, a muslimani vjeruju da je to upravo na onom mjestu na kajem je Bog dao da potekne voda za Haderu odnosno Hagaru i Ismaila odnosno Jimaela. Hodoasnici se jedan dan okupe na Arafatu, golemoj pustoj poljani, u spomen na Poslanikovo oprotajno hodoae za vrijeme kojega je s Brda Milosti, breuljka usred poljane, odrao svoj oprotajni govor. Hodoasnici simbolino odbijaju avla, izvora svakoga zla, bacanjem kamenia na tri stupa to stoje na mjestu gdje je Sotona (ejtan) presreo Ibrahima odnosno Abrahama i Ismaila odnosno Jimaela napastujui ih na neposlunost Bogu u vrijeme kad se Ibrahim odnosno Abraham, pokoravajui se tako Boijoj zapovijedi, spremao da rtvuje svoga sina.

to je Kaba? Kaba je najsvetije mjesto u muslimanskome svijetu, prema kojemu se svaki dan okree stotine milijuna muslimana diljem svijetu kad mole. Nalazi se unutar cjeline Velike damije u Meki. Kaba (doslovce kocka) poznata je kao Boja kua (Baytullah). U njoj je sveti Crni kamen, meteorit za koji se vjeruje da su ga Ibrahim odnosno Abraham i Ismail odnosno Jimael poloili u ugao Kabe, kao spomen na savez kojega je Bog s njima sklopio, a po njima i s cijelom muslimanskom zajednicom. Kaba je visoka otprilike 14 m, a iroka 10 x 15 m. Obloena je crnom tkaninom ureenom zlatom ispisanim Kur'anskim ajetima. Muslimani vjeruju da je Kaba prva kua kojom se tovalo Boga, i da ju je prvotno izgradio Adem odnosno Adam i to po uzoru na nebesku Boju kuu s njegovim prijestoljem oko koga krue meleki odnosno 39

aneli. Taj nebeski obred obnavljaju hodoasnici tijekom hada (hodoaa u Meku), svojim kruenjem oko Kabe, to simbolizira njihov ulazak u boansku prisutnost, pred Boje prijestolje. Vjeruje se da je Ademova odnosno Adamova Kaba bila sruena zbog nebrige vjernika i poplave, ali su sukladno Kur'anu (2: 127) Ibrahim odnosno Abraham i njegov sin Ismail odnosno Jimael ponovo sagradili Kabu pod nadzorom mekanskoga plemena Kurej (Quraysh), koji su je koristili kao spremnicu za plemenske bogove i idole Arabije. Kurej je odravao godinje hodoae Kabi i sajam koji je privlaio hodoasnike iz itave Arabije. Predaja kazuje da je Muhamed, kao jedno od prvoga to je uinio nakon povratka iz progonstva i pobjednikoga ulaska u Meku, uradio upravo to da je oistio Kabu od njezinih 360 idola i obnovio Ibrahimovu odnosno Abrahamovu religiju, ispovijedanje jednoga, istinitoga Boga. Kakav je znaaj Meke? Meka u Saudijskoj Arabiji rodno je mjesto Poslanika Muhameda i najsvetiji prostor u islamskom svijetu. To je mjesto Velike damije, gdje se nalazi Kaba. (Usp. to je Kaba?) Milijuni niuslimana putuju tamo svake godine iz itavoga svijeta kako bi obavili had. Meku se gleda kao nastambu duhovnoga sredita Zemlje, gdje se za bogotovne radnje kao to je kruenje oko Kabe (Usp. to muslimani rade za hodoaa u Meki?) vjeruje da se umnaaju na Bojem nebeskom prijestolju. Meka je, kao i Medina, zatvorena za nemuslimane.

Kako muslimani mole? Namaz, jedan od pet stupova islama, sredinji je u ivotu muslimana. Evo nekih najvanijih: Pet puta dnevno: u zoru, u podne, poslijepodne, poslije zalaska sunca te uveer, stotine milijuna muslimana mole okreui se u smjeru 40

Meke (najsvetijega mjesta islama, Muhamedova rodnoga mjesta, te mjesta Kabe, Boje kue). Tih pet obveznih namaza mora se obavljati na arapskom jeziku, bez obzira na materinski jezik klanjatelja. Svaki dio molitve ima svoju ulogu unutar tih dnevnih obreda i namijenjen je objedinjavanju meditacije, pobonosti, moralnoga uzdizanja i tjelovjebe. Molitve se mogu moliti pojedinano ili u skupini. Radnje i rijei koje musliman rabi tijekom namaza oituju njegovo potpuno podlaganje Bogu. Ti ini objedinjuju vjeru i praksu, potiui ono to se iskazuje u prvom stupu islama - priznanje vjere u jednoga Boga i Muhameda kao Bojega poslanika. Pripremajui se za susret i obraanje Bogu, muslimani obavljaju ritualno pranje (abdest) odnosno ienje, da budu posve sigurni da su i duhovno i tjelesno isti. Najprije iste svoje umove i srca od svjetovnih misli i zanimanja, usredotoujui se na Boga i na blagodati koje im je podario, Drugo, peru ruke i umivaju lice, ruke do lakata, te stopala i potom kau: Svjedoim da nema drugog boga izuzev Boga; On nema druga i svjedoim da je Muhamed njegov sluga i poslanik. To je ienje i duhovno i tjelesno dogaanje, o emu svjedoi i injenica da se za obredno pranje moe uzeti i pijesak ukoliko voda nije dostupna. Svrha je toga pranja da razum i tijelo budu isti kako bi se musliman u molitvi pribliio Bogu i uronio u njegovu prisutnost. Kretnje koje muslimani obavljaju tijekom namaza, bilo pojedinano ili u skupini, odraavaju one geste koje se inilo kad se u prijanja vremena stupalo pred kraljeve ili vladare: podizanje ruku, naklon i padanje niice pred tom velikom moi. Klanjatelji zapoinju podizanjem ruku i proglaavanjem Boje veliine (Allahu Akbar - Bog je najvei). Potom, stoje uspravno drei ruke privinute na trbuhu ili prsima, ili ispruene uz tijelo, i recitiraju ono to je opisano kao srna poruka Kur'ana, zapoinjui govor: Hvala Bogu, Gospodaru svjetova; Dobrostivom, Samilosnom; Vladaru Sudnjeg Dana. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo traimo. Pokai nam ispravan put, put onih kojima si iskazao Svoju milost, a ne put onih koji su zaradili Tvoju srdbn, ili koji su poli stranputicom. (Kur'an, 1: 2-6). 41

Nakon govorenja drugih (ovaj put samoodabranih) ajeta iz Kur'ana, muslimani se klanjaju i govore: Slava najuzvienijem Bogu, triput. Uspravljajui se kau: Bog uje onoga tko Ga hvali i Na Gospodaru, sva hvala Tebi pripada! Potom slijedi ono to se obino naziva padanje niice (prostracija), iako to ne ukljuuje i isprueno leanje na tlu. Tom kretnjom muslimani izraavaju posvemanje podvrgavanje. Prije zapoinjanja ina padanja niice, muslimani najprije prvo ponove: Allahu Akbar ( (Bog je najvei). Potom padaju na koljena, pregibaju se prema naprijed ispruajui ruke preda se i elom dotiui tlo. U toj kretnji izgovaraju triput: Slava Uzvienom Gospodaru! Nakon toga se uspravljaju i ponavljaju itav slijed molitve. Molitva ukljuuje i sjedenje na petama i govorenje obrasca poznatog kao svjedoenje, jer sadri oitovanje muslimanskoga vjerovanja. Nakon toga slijedi zazivanje Bojega blagoslova na prvoga i posljednjega od Bojih poslanika, Ibrahima odnosno Abrahama i Muhameda. Namaz se zavrava zazivanjem mira (salam, selam). Klanjatelji okrenu glavu nalijevo i nadesno i kau: Neka je mir, milost i blagoslov Allahov na tebi. Iako se taj zaziv upuuje na istovjerce s desne i lijeve strane, neki muslimani vjeruju da se time obraaju svojim melekima odnosno anelima uvarima, koji stoje na njihovim ramenima dok se mole. Nakon to zavre obvezne namaze, muslimani mogu moliti Boga za svoje osobne potrebe (du'a). Za takve osobne potrebe i probleme postoje preporueni molitveni tekstovi na arapskom jeziku, ali se u tim molitvama klanjatelji mogu obraati Bogu i na svom materinsknm jeziku i svojim rijeima. Kada se islam pojavio na Srednjem Istoku, bila je uobiajena praksa u bizantskim i sasanidskim carstvima da se pada niice pred bizantinskim carem (kranskim) i perzijskim ahom (zoroastrijancem), budui da su oba vladara bili i kraljevi i sveenici. Meutim, muslimani su osobito snano odbijali padanje niice pred bilo kim ili bilo im, osim pred Allahom. Sredinom sedmoga stoljea kineska Tang dinastija zabiljeila je da je poslanstvo arapskih i perzijskih posjetitelja odbilo 42

pokloniti se niice pred kineskim carem kojega se dralo Sinom Neba. Jo uvijek se i u drugim vjeroispovijestima susreu primjeri padanja niice. Sve do danas anglikanski se i katoliki sveenici niice poklanjaju pred oltarom na poetku liturgije Velikoga petka, a tako rade i reenici prigodom primanja sveenikoga reda. Redovnici nekih katolikih samostanskih redova umjesto kleanja na koljena redovito padaju niice pred Presvetim oltarskim sakramentom. Vjeruju li muslimani u anele? Poput idova i krana, i muslimani vjeruju da su meleki odnosno aneli dio Bojega stvaranja, Meleki odnosno aneli djeluju kao Boji posrednici i slue mu titei ljudska bia, prenosei im njegove poruke, ili izvravajui razliite druge zadae. Primjerice, melek Dibril odnosno aneo Gabriel prenosio je boansku poruku Muhamedu; melek Makail odnostio aneo Mihael osigurava okrjepu ljudskoga tijela i znanje ljudskom umu; melek Israfil odnosno aneo Rafael zatrubit e na Posljednjem sudu. Sukladno islamskoj predaji, meleki odnosno aneli stvoreni su od svjetla. Za razliku od ljudi, oni ne posjeduju slobodnu volju, nego su posve potinjeni Bojim zapovijedima i neprestano ga slave i slue mu. Mnogi muslimani vjeruju da se dvojica meleka odnosno anela neprestano nalaze uz svako ljudsko bie, i da oni biljee sva njegova djela i rijei, sve do smrti, i da e to izvijee podastrijeti na Sudnjem danu.

Vjeruju li muslimani u raj i pakao? Muslimani uistinu vjeruju u raj i pakao, u vjenu nagradu ili kaznu ovisno o tome jesu li ljudska bia slijedila Boju volju i djelovala pravedno i milostivo prema drugima tijekom svojega ivota. Kur'an 43

esto istie posvemanju udorednu odgovornost svakog vjernika. Na Sudnjem danu, danu propasti svemirskih razmjera, danu za kojega samo Bog zna kad e se zbiti, svi e ustati od mrtvih. Bog e suditi svakoj osobi prema svetim knjigama i mjerilima koje su utvrdili poslanici zajednice kojoj je pojedinac pripadao, pri emu e se rabiti i izvjea o djelima svakog pojedinca tijekom njegova ivota koji su zabiljeeni u Knjizi djela: Oni ija dobra djela budu teka, oni e postii spasenje, a oni ija dobra djela budu lahka, oni e izgubiti svoje due i vjeno e ostati u paklu. (Kur'an, 23: 102-103). Kur'anska vizija zagrobnoga ivota obuhvaa i duh i tijelo. Tijela i due e uivati. Uivanja u nebeskim vrtovima blaenstva a bol u ognju paklenom bit e u potpunosti kuani. Rajski vrt je nebesko prebivalite mira i blaenstva, s rijekama koje teku, predivnim vrtovima i ugodnim piima iz bistrih rijeka. Kur'anski su opisi nebeskoga blaenstva potvrda ivota, isticanje ljepote stvaranja i uivanje toga stvaranja u granicama zadovoljstava koje je Bog odredio: A oni koji vjeruju i ine dobra djela, oni su najbolja stvorenja. Njih nagrada u Gospodara njihovog eka: edenski vrtovi kroz koje e rijeke tei i u kojima e vjeno i zauvijek boraviti; Bog e biti njima zadovoljan, a i oni e Njime biti zadovoljni. To e biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga. (Kur'an, 98: 7-8). Potonje predaje opirno izvjeuju o radostima raja i ulozi hurija, predivnih druica. Kur'an ne upuuje na spolnu ulogu hurija, ali su neki zapadnjaki prevoditelji hurije preveli s djevice i time pograbili jedno puko vjerovanje koje je koriteno da se motivira neke muslimanske bombae samoubojice. Meutim, mnogi Kur'anski komentatori i veina muslimana razumije hurije kao djevice u smislu istih i oienih dua. Pakao je mjesto beskrajnoga bola, patnje, muenja i oaja, uz plamteu vatru, uzavrelu vodu i vjetar to pali, Sudbina suenika i njihova vjena osuda, samo je kazna za njihov ljudski odabir kojega su sami uinili:

44

A nevjernici e u patnji paklenoj vjeno ostati, ona im se nee ublaiti i nikakve nade u spas nee imati. Nismo im Mi nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli. (Kur'an, 43: 74-76). Kur'ansko shvaanje ivota i vizija u njega ucijepljena, u suprotnosti je s kranskom tenjom da ivot podijeli na kategorije svjetovnoga i svetoga, tijela i duha, osjetilnoga i duhovnoga. Nasuprot duhovnim slikama staloenijega, celibatskoga i blaenoga raja koji je nadmoan u kranskom predoivanju raja, Kur'an ne pravi razliku izmeu radosti uivanja blaenoga gledanja i radosti uivanja u plodovima stvaranja. U novije vrijeme, konzervativniji i fundamentalistiki raspoloeni pisci i vjerske starjeine ale se na literarna tumaenja zagrobnoga ivota. Veina suvremenih muslimanskih komentara nastoji istai ovjekovu udorednu odgovornost u ovom ivotu i izravnu povezanost boanske pravde s vjenom nagradom i kaznom, ne ulazei u izriite i stvarne opise zagrobnoga ivota. Vjeruju li muslimani u svece? Sveti (saint) je donekle istoznano arapskoj rijei wali, to oznaava prijatelja, pomagaa ili zatitnika. Sveci se ne spominju u Kur'anu, to znai da je sam Bog wali (zatitnik) vjernika i da nemaju drugoga zatitnika i pomagaa osim njega. Zapravo, Kur'an upozoruje vjernika da se kloni zauzimalatva, zagovornitva, traenja pomoi od bilo koga mimo Boga. Zbog toga se neki muslimani suprotstavljaju uvoenju svetaca kao neemu neislamskom. Oni tvrde da takva vjerovanja i prakse oskrvnjuju monoteizam moebitnim vjerovanjem da su sveci jednaki Bogu. Meutim, drugi pak vjeruju da moe biti zauzimalatva tj. zagovornitva s Bojim doputenjem te da neki dobiju osobitu milost od Boga da se mogu zauzeti za druge. Neki su bogougodnici poznati po zagovoru odnosno zauzimanju za ovjeka u njegovim tono odreenim potrebama, kao to je primjerice, da ena

45

moe zaeti, da se rijee obiteljski problemi, da se izlijee neke bolesti ili pak da se izbjegnu odreene prirodne nepogode. Kransko se i islamsko poimanje svetaca unekoliko razlikuje. Bogougodnitvo se u islamu ne odreuje slubenim proglaenjem, kako to ine katolici, nego je radije preputeno opem prihvaanju. Veina u puku prihvaenih bogougodnika su oni sufijski (sufije su islamski mistici; Usp. Postoje li muslimani sufije?). Muslimani esto hodoaste na grobove sufijskih bogougodnika gdje se rado okupljaju na proslavu godinjice bogougodnikova roendana ili njegove smrti. Neki se sufijski bogougodnici spominju radi njihovih mudrih kazivanja, vrlina ili udesa koja su uinili. Meu popularnim sufijima i legendarnim bogougodnicima spominju se i ene. to muslimani vjeruju o Mariji i Isusu? Merjem odnosno Marija, majka 'Isaa' odnosno Isusa, istaknuti je lik u islamu i jedina ena koja je poimence spamenuta u Kur'anu. Kur'an Merjemu odnosno Mariju dri jednim od etiri savrena uzora enstvenosti (Kur'an, 66: 12). Cijelo poglavlje, sura 19, posveena je njoj i njezinoj povijesti. Merjem odnosno Marija spominje se vie puta u Kur'anu nego u itavom Novom zavjetu i vie je injenica o njezinom ivotu sadrano u Kur'anu nego u Novom zavjetu. Kur'anska izvjea o Merjemi odnosno Mariji spomnju trudnou njezine majke Ane i porod, blagovijest o roenju Yahyaa odnosno Ivana Krstitelja te potvrdu o njezinu djevianskom zaeu i rodenju Isaa' odnosno Isusa: A (spomeni) i onu koja je sauvala djevianstvo svoje, u koju ivot udahnusmo, i uinismo nju i sina njezinog znamenom svjetovima. (Kur'an, 21: 91). Kur'an ui da e Merjem odnosno Marija biti duboko potovana, budui da se ona u potpunosti podloila Bojoj volji, iako je to znailo da e njezina vlastita obitelj biti optuena za bludnost kada se otkrije da je trudna (Kur'an, 19: 16-21). Kur'an takoer biljei da je 'Isa odnosno Isus kao djetece rijeju branio Merjeminu odnosno Marijinu nevinost (Kur'an, 19: 27-34).

46

'Isa odnosno Isus je vaan lik u Kur'anu, koji dakazuje istinitost Isaovih odnosno Isusovih uenja kakva se pronalaze u Evaneljima. Poput krana, i muslimani vjeruju u 'Isaovo odnosno Isusovo djeviansko zaee po Duhu Bajem. Kur'an takoer biljei neka od Isaovih odnosno Isusovih udesa, ukljuujui vraanje vida slijepom, lijeenje gubavca, oivljavanje mrtvih i udahnjivanje ivota u glinene ptice (Kur'an, 5: 110). To udo s glinenim pticama nije zabiljeeno u kanonskom Novom zavjetu, ali se doista pojavljuje u nekanonskom Tominu Evanelju. Kao Evanelja i Kur'an objavljuje Isusovo oitovanje o potrebi tovanja Boga kao jednoga Boga i o njemu, Isusu, kao svjedoku toga Bogu (Kur'an, 5: 116-117). Muslimanska i kranska vjerovanja a 'Isau odnosno Isusu razlikuju se u dvome. Prvo, iako muslimani vjeruju u 'Isaovo odnosno Isusovo djeviansko zaee i roenje kaa djelo Duha Bojega, ipak ne vjeruju da je Isa odnosno Isus Sin Boji. Oni vjeruju da je on jedan iz dugoga niza pravednih poslanika i da, po vanosti, samo stoji do Muhameda koji ga nadvisuje (Kur'an, 6: 83-87). Za muslimane, kransko uenje o Trojstvu odraava oblik politeizma koji promie vjerovanje u tri boga umjesto u jednoga Boga (Kur'an, 4: 171, 5: 17, 5: 72-77). Drugo, muslimani ne vjeruju u Isusovo raspinjanje na kri i uskrsnue (Kur'an, 4: 157-158). Oni vjeruju da ga je Bog, iako se inilo da je raspet, uzdigao k sebi, slino onomu to se dogodilo Elijahu odnosno Iliji (Kur'an, 3: 55, 4: 157-158). Muslimani ne vjeruju u kransko uenje o Istonom grijehu, tako da nema teoloke potrebe za otkupiteljskom Isusovom rtvom na kriu i njegovu uskrsnuu. Muslimani vjeruju da e svatko pred Bogom odgovarati za svoja djela i da je stoga odgovaran i za vlastito spasenje. Prema tome, nitko se nee moi osloniti ni na koga drugoga koji bi ga spasio od vlastitih grijeha, ak ni na 'Isaa odnosno Isusa, ni na Muhameda.

47

Imaju li muslimani sabat (Dan Gospodnji) poput idova i krana? Petak je muslimanski dan zajednikoga bogotovlja. Taj se dan ve prema predaji ne dri neradnim, ali je u nekim muslimanskim zemljama preuzeo znaenje nedjeljnoga odmora, koji su ustanovile kolanijalne sile pa je stoga u njemu gledano zapadnjako odnosno kransko naslijee. I u muslimanskim i u kranskini zemljama, zajednika molitva, duma namaz (jum'a) odrava se u damiji petkoni u podne. Mnogi muslimani u Americi koriste svoju stanku za ruak kaka bi nazoili toj jednosatnoj slubi petkom ili tako organiziraju svoj rad da dobiju to vrijeme slobodno (ranijim dolaskom na posao, ili ostajanjem dulje). Koji to ne mogu odlaze u damiju ili u islamsko sredite nedjeljom na zajedniku molitvu i sate vjerske pouke i meusobnoga druenja. Imaju li muslimani tjedni obred? Muslimani se okupljaju u damiji petkom na podnevnu zajedniku molitvu, duma namaz (jum'a), pri emu muslimani razliite dobi, narodnosnih skupina i drutvenoga statusa stoje zajedno, jedan uz drugoga, u pravilnim redovima okrenuti prema nii u zidu (mihrab) koja pokazuje u smjeru (qibla) prema svetom mjestu, Kabi u Meki. Mukarci i ene mole idvojeno, pri emu su ene iza mukaraca, i to zbog ednosti, budui da se za vrijeme molitve vie puta pada niice. Predaja trai samo da mukarci prisustvuju zajednikoj molitvi petkom. Meutim, danas i ene sve uestalije prististvuju slubi. Molitvu predvodi imam (vjerski starjeina), koji stoji ispred skupa. Osobiti je oblik molitve petkom propovijed (khutba), koja se esto dri s drvene govornike tribine (minbar), nainjene po uzoru na povienje s kojega je Muhamed propovijedao svojoj zajednici. Propovjednik, hatib (khatab) zapoinje recitirajui ajet iz Kur'ana i 48

potom odri krai govor u kojem se osvre na prijeporna pitanja i probleme zajednice, esto umeui vjerski savjet o drutvenom ili politikom pitanju s komentarom koji se temelji na Kur'anskoj poruci, Iako je uobiajeno da imam dri propovijedi, pogotovu u damiji sa stalnim osobljem, u islamu moe bilo koji lan skupa propovijedati. Imaju li muslimani vjerske blagdane ili svete dane? Muslimani slave dva velika islamska vjerska blagdana. Prvi je ramazanski bajram (Eid al-Fitr), proslava zavretka ramazanskoga posta, a slavi se tri dana. Drugi je praznik vei po znaaju i slijedi dva i pol mjeseca nakon prvoga i slavi se etiri dana. To je Kurban-bajram (Eid al-Adha), praznik rtve, koji oznauje godinje dovrenje hodoaa Meki ili had (hajj). Ti su praznici za muslimane vjerska obveza ali i drutvena proslava. U Americi se bajram namazi odravaju u svakoj zajednici gdje muslimani borave, a okupljanja na proslavu tih prigoda su uobiajena. Pota Sjedinjenih Amerikih Drava izdala je 2001. godine potansku marku u znak sjeanja na ramazanski bajram (Eid al-Fitr). Mnoga muslimanska djeca ne idu u kolu kako bi proslavili te vjerske blagdane, a u nekim podrujima uprave kola priznaju bajrame kao blagdane za muslimansku mlade, kao to priznaju i idovske blagdane Rosh Hashanah i Yom Kippur. Tradicionalno, oba su bajrama prigoda za posjet rodbini i prijateljima. Kao i u slavlju velikih kranskih blagdana, uobiajeno je darivanje, bilo novca ili ega drugoga, primjerice nove odjee djeci, pri emu se blaguju birana jela i slastice. U mnogim okruenjima proslavljaju se i drugi vjerski blagdani, kao ta je roendan Poslanika Muhameda i, u ijitskom islamu, roendani imama Alije i drugih imama. ijiti u godinjem desetodnevnom sjeanju slave muke Huseinove, obredno ih obnavljajui i oplakujui imama Huseina i njegove sljedbenike koje je

49

pobila halifina vojska (Usp. Kakva je razlika izmeu sunitskih i ijitskih muslimana?).

Postoji li u islamu sveenstvo? Islam nema organizirano sveenstvo ili predstavnike vjerske hijerarhije onako kako to ima kranstvo. Bilo koji musliman moe predvoditi molitvu (namaz), ili obaviti vjenanje ili pokop. Zapravo, povijesno gledano, ndreene je dunosti obavljala klasa koja se naroito odijevala i drala autoritet nalik onome sveenstva. Razliite uloge su obavljali vjerski dostojanstvenici i starjeine. U ranom islamu, poboni muslimani iz raznih slojeva drutva predvodili su molitve ili postajali uenjacima Kur'ana i islamskih znanosti, ali su se tijekom vremena mnogi okrenuli tim aktivnvstima kao zanimanju. Svaka damija ima imama, koji uiva ugled u zajednici, i koji stoji ispred kao vjerski starjeina i onaj koji petkom propovijeda. Na manjim zajednikim molitvama, tu slubu mogu obaviti i drugi lanovi skupa. Vee zajednice imaju stalnoga imama, glavnoga slubenika koji obavlja mnoge dunosti koje u drugim vjeroispovijestima smiju obavljati samo sveenici ili rabini, kao to je: predvoenje obrednih molitava, administrativno upravljanje damijom, islamskim centrom ili kolom, upravljanje raznim djelatnostima zajednice, posjeivanje bolesnika, pouavanje mladih ljudi koji se pripremaju za brak i tomu slino. Uenjaci Kur'ana, islamskoga zakona i teologije (koji se nazivaju ulama', ulema, to znai ueni) postali su stalna klasa vjerskih uenjaka (znalaca, znanstvenika) koji u drutvu esto odskau po svom nainu odijevanja. Njihova je zadaa, i pravo koje oni za sebe trae, da tite i autoritativno izlau (interpretiraju) islam. Postoje mnogi naslovi za islamske vjerske uenjake, koji odraavaju njihovu ulogu u interpretiranju islama, neki u teologiji, drugi u zakonu. Meu ulemom, mudtehid (mujtahid) je osobit naslov za onoga tko je struno osposobljen interpretirati islamski zakon (koristei idtihad, ijtihad odnosno neovisno razmiljanje). Muftija (mufti) je strunjak u 50

islamskom pravu koji je ovlaten izdati fetvu (fatwa), interpretaciju zakona ili sud. U sufizmu (islamski misticizam), sufijski uitelj (pir) djeluje kao duhovni uitelj svojih sljedbenika. U sunitskom islamu, mnoge su vlade stvorile poloaj velikoga muftije, ili starijega vjerskoga dostojanstvenika. U ijitskom islamu (duodecimalnom ili ithna asheri sljedbi), razvijena je hijerarhija vjerskih dostojanstvenika, na ijem vrhu su veliki ajatolasi (ayatollah). U dananje vrijeme, islamski reformatori nisu samo uleme, nego i obrazovani svjetovnjaci koji objedinjuju islamsko znanje i suvremene znanosti. Svjetovnjaci s ulemom dijele ulogu interpretatora islama. to je damija? Rije damija dolazi od arapske rijei mesdid (masjid, mjesto gdje se pada niice). Damija Poslanika Muhameda u Medini, prvo muslimansko bogotovno mjesto, sluila je kao mjesto okupljanja na bogotovlje, meditaciju i uenje Kur'ana. Za razliku od crkava i sinagoga, damijski glavni molitveni prostor je golem i otvoren prostor, vrlo irokoga poda koji je prekriven istonjakim tepisima. Vaan dio molitvenoga prostora je mihrub, nia, luno svedena i ureena udubina u zidu, na strani okrenutoj prema Meki, kamo se muslimani uvijek licem okreu kada se mole. Do mihraba je smjeten minbar, uzdignut drveni podij (slian prapovjedaonici), nainjen po uzoru na onaj kakav je koristio Poslanik Muhamed kad je propovijedao zajednici. Predvodnik molitve dri hutbu (khutba, propovijed) sa stubita minbere. Za obredno pranje prije molitve, abdest veina damija ima sa strane, izvan sredinjega molitvenoga prostora, ureen prostor s tekuom vodom. Damija, kao sveto mjesto za osobnu i zajedniku molitvu, za muslimane ima i drugo znaenje. Tijekom povijesti damija je sluila ne samo kao mjesto za molitvu i meditaciju nego i kao mjesto stjecanja naobrazbe i kao sredite vjerskoga i drutvenoga ivota muslimanske zajednice. U damiji vlada ozraje nepomuenoga mira i nutarnjega 51

promiljanja, to pridonosi smanjivanju napetosti. Pri pohodu damiji, moe se vidjeti ljude koji tiho razgovaraju ili drijemaju na tepisima, kao i one koji mole i recitiraju Kur'an. Povijesna je injenica da muslimani, gdje god ih ima toliko da to mogu poduzeti, prvo to ine jest gradnja damije. U 21. stoljeu u Americi, gdje e islam uskoro postati drugom najrairenijom religijom, gradnja damija iri se geometrijskom progresijom. Vie od 2.100 damija i islamskih centara ili samo islamskih centara, veih i manjih, smjeteno je u selima, malim kao i velikim gradovima Sjedinjenih Amerikih Drava u kojima se okupljaju razliite amerikomuslimanske zajednice. Svojom raznolikou te muslimanske zajednice odraavaju sveukupnu raznolikost muslimana u Americi, to sa sobom donosi i etniku i rasnu raznolikost. Sline su pojave uoene i u drugim vjeroispovijestima. Tako se, primjerice, jedna nasuprot druge mogu nai dvije katolike crkve s odvojenim kolama, od kojih je jedna irska a druga talijanska, ili pak ona u kojoj se govori francuski jezik. U nekim bi mjestima moda trebalo izgraditi i vie damija, kako bi se sauvala ta etnika i jezina raznolikost, jer se uoavaju razliite skupine, primjerice, arapske, junoazijske, turske ili pak afro-ameriko. Damije su diljem svijeta mnogostrtrko koritene. U damije se dolazi kako na osobnu molitvu i veliku zajedniku molitvu petkom (duma namaz), tako i na itanje Kur'ana, a mnogi, posebice za ramazana, tamo pronalaze i svoju osamu. Damije slue i kao sredita za prikupljanje vjerskoga poreza, zekata i njegovu raspodjelu. Mnogi hodoasnici posjeuju svoje mjesne damije prije i poslije odlaska na had, hodoae u Meku (hajj) ili umre, manjega hodoaa ('umrah). Tijelo preminuloga Iana zajednice poloi se ispred mihraba na molitvu umrlom (denaza namaz). Damije su ponekad i sredita djelatnosti islamskih centara koji okupljaju vie narataja i vie nacionalnih islamskih zajednica. U damiji se sklapaju brakovi i poslovni sporazumi, a prenoenje znanja izvodi se u razliitim oblicima. U tekim vremenima, vremenima krize, vjernici se okupljaju u damijama, meusobno se jaajui i traei od svojih vjerskih elnika pomo i upute o tome to i kako trebaju initi.

52

to je islamski centar? Islamski centar slian je kranskim i idovskim sredinjicama zajednica koji su postali sastavni dio mnogih crkava i sinagoga u Americi i diljem svijeta. Islamski centar muslimanima daje prostor za molitvu i drutvena okupljanja, za proslave zajednice i vjersko obrazovanje. U Americi se mnoge od tih djelatnosi zajednice odravaju nedjeljom, kada su muslimani slobodni od svojih poslovnih obveza. Centar moe hiti zasebna zgrada ili u okviru damije. U djelatnosti amerikih damija i centara mogu biti ukljuene sportske ponude za mlade, razliite slube koje mladima pomau nai posao i osposobiti se za njega, kao to je, primjerice, obuka na raunarima, a uz to su zastupljeni i programi koje istiu politiki kandidati. Meunarodne organizacije, damije i islamski centri utemeljili su razliite drutvene slube koje neke vlade nisu uspjele ponuditi svojim graanima. Postoje li neke podjele u islamu? Kao svjetska religija, islam je zastupljen u razliitim kulturama u Africi, na Srednjem Istoku, u Aziji, Europi i Americi, pa su stoga znatne vjerske i kulturoloke razlike koje se u islamu susreu. Poput drugih vjeroispovijesti, tako su se i u islamu razvile podjele, sljedbe i kole koje zastupaju razliita miljenja glede prijepornih pitanja, iako one u islamu nemaju tako razvijeno nazivlje kao, primjerice, u kranstvu (rimokatolici, metodisti, anglikanci, protestanti i sl.). Svim je muslimanima zajedniko vjerovanje u jednoga Boga, Kur'an, Muhameda i pet stupova islama, kao i prakse s tim povezane. Podjele su nastale u podruju politikoga i vjerskoga vostva, u teologiji i tumaenju islamskoga zakona, kao i u zauzimanju gledita naspram modernizma i Zapada. Ve nakon Muhamedove smrti podijelila su se miljenja glede politikoga i vjerskoga vostva, ta je uzrokovalo podjelu muslimana na sunite (85% muslimana koji uz Kur'an priznaju i predaju, sunu) i ijite 53

(15% muslimana koji priznaju samo Kur'an). Uz to bi, u svakom sluaju, trebalo spomenuti i, malu ali znaajnu, radikalnu skupinu haridija (khawarij). Iako nikad nisu zadobili vei broj sljedbenika, njihova jedinstvena teoloka kola sve do danas bitno utjee na politiku i vjersku raspravu. Budui da Muhamed nije odredio svoga nasljednika, suniti (sunna, predaja) vjeruju da ga treba naslijediti najbolja i za tu slubu najprikladnija osoba koju treba u zajednici odabrati i postaviti za predvodnika (halif). S ozbirom na to da Kur'an jasno tvrdi da je Muhamed posljednji poslanik, halif moe Muhameda naslijediti samo kao politiki elnik. Suniti vjeruju da halif treba samo tititi vjeru i da stoga ne treba imati nikakav osobiti vjerski poloaj jer ne prima nikakve objave. Naprotiv, ijiti vjeruju da vostvo u muslimanskoj zajednici treba biti nasljedno, i da je s Muhameda preneseno na njegove muke potomke, koji potjeu od njegove keri Fatime i njezina supruga Alije. Oni su poznati kao imaani koji slue kao vjerske i politike voe. ijiti vjeruju da je imam vjerski nadahnut, bezgrjean i da tumai Boju volju onako kako je sadrana u islamskom zakonu, ali on nije poslanik. ijiti dre izreke i djela svojih imama autoritativnim vjerskim tekstovima, pored Kur'ana i suneta. Zbog neslaganja glede broja imama koji su naslijedili Muhameda, ijiti su se podijelili na tri glavne skupine. Haridije (od kharaja, izai ili otii) zapoeli su kao sljedbenici halifa Alije, ali su se s njim razili, jer su vjerovali da je kriv zbog kompromitiranja Boje volje kad je pristao na arbitrau umjesto da nastavi dugotrajni rat protiv neposlunoga generala. Nakon odvajanja od Alije (na kojega su naposlijetku izvrili atentat), haridije su utemeljili zasebnu zajednicu koja je trebala biti istinsko karizmatiko drutvo koje e striktno slijediti Kur'an i sunet Poslanika Muhameda. Haridijski svijet je bio jasno podijeljen na vjernike i nevjernike, muslimane (sljedbenike Boga) i nemuslimane (neprijatelje Boje). Ti neprijatelji mogu biti i drugi muslimani koji ne prihvaaju bezuvjetno haridijska stajalita. Prijestupnici su bili izopeni iz zajednice i, ukoliko se ne pokaju, osueni na smrt. Prema tome, halif ili upravitelj moe upravljati sve dok je bezgrjean. Ukoliko se ogrijeio, nije vie 54

pod zatitom zakona i mora biti svrgnut ili ubijen. To je shvaanje utjecalo na poznatoga srednjovjekovnoga teologa i znalca zakona, Ibn Taymiyyu, a ponovljeno je i u novije vrijeme s Islamskim dihadom, grupacijom koja je izvrila atentat na egipatskoga predsjednika Anwara Sadata. Pod tim je utjecajem i Osama bin Laden i drugi ekstremisti koji zahtijevaju ruenje neislamskih muslimanskih vladara. Razlike u miljenju o politikom i vjerskom vostvu u sunita i ijita, odrazile su se i na razliito shvaanje povijesti islama. Suniti su proivjeli blistavu i pobjedniku prolost pod vostvom etvorice ispravno voenih halifa i razvojem umajadskih i abasidskih dinastija. Suniti stoga mogu polagati pravo na zlatno doba u kojemu su oni bili velika svjetska sila i civilizacija, u emu vide dokaz Bojega vostva i istinitosti misije islama. S druge strane, ijiti su se bezuspjeno borili tijekom toga razdoblja protiv sunitske uprave pokuavajui iznova uspostavili imamat za koji su vjerovali da ga je Bug ustanovio. Prema tomu, za ijite je to doba bilo vrijeme nezakonito prisvojene moi od strane sunita, ta je ilo nautrb stvaranja pravednoga drutva. ijitsko osvrtanje na prolost, istie patnju i tlaenje pravednoga i potrebu da se ustane protiv nepravde, kao i zahtjev da muslimani budu voljni rtvovati sve, ak i ivot, u borbi sa silama zla (Satane) kako bi iznova uspostavili Boju pravednu vladavinu. Podijeljena miljenja postoje i glede teolokih pitanja. Povijesni je primjer, recimo, pitanje: moe li vladar, koji je zbog tekoga (smrtnoga) grijeha proglaen krivim, i dalje biti zakoniti vladar ili ga treba zbaciti i ubiti. Veina sunitkih teologa i pravnika drala je da je ouvanje drutvenoga poretka vanije od upraviteljeva osobnoga znaaja. Osim toga oni su bili uvjereni da samo Bog na Sudnjem danu moe suditi grjenicima i odrediti jesu li ili nisu bili pravovjerni i zasluuju li raj. Prema tome, oni su zakljuili da bi vladar trebao ostati na vlasti sve dotle dok moe upravljati svojim podanicima. Ibn Taymiyya je bio jedan od glavnih teologa i pravnika koji je uinio izuzetak u tom sluaju i nauavao miljenje da bi vladar trebao i morao biti zbaen. Ibn Taymiyyin gnjev bio je usmjeren na Mongole. Usprkos njihovu prelasku na islam, oni su nastavili slijediti Yasa kodeks zakona 55

Dingis Kana umjesto islamskoga zakona, erijata. Zbog toga oni za Ibn Taymiyyu nisu bili nimalo bolji od politeista predislamskoga doba. On je izdao fetvu (fatwa, slubeno zakonsko miljenje) kojom ih je proglasio za nevjernike (kafirun), pa su prema tomu bili izopeni (takfir, izopenje, ekskomunikacija) iz muslimanske zajednice. Ta je fetva bila presedan: unato tomu to su mongolski muslimani tvrdili da su muslimani, postali su zakoniti predmet dihada, jer nisu uspjeli erijat usvojiti kao svoj zakonski sustav. Stoga su drugi muslimani imali pravo, zapravo dunost, da se pobune protiv njih i da povedu dihad. Ibn Taymiyyina miljenja ostaju i danas mjerodavna, jer su ona nadahnula militantno i vjersko stajalite organizacija, poput mree alQaida Osame bin Ladena. Drugi primjeri podjela u teolokim pitanjima odnose se na Kur'an, primjerice je li on stvoren ili nije, treba li ga tumaiti doslovno ili metaforiki i alegorijski. Povijesno gledano, muslimani su raspravljali i o slobodnoj volji i predestinaciji, odnosno o tome jesu li ljudska bia istinski slobodna u odabiru onoga to ine ili je sveznajui Bog sve unaprijed odredio. I u svezi s tim, kako se takvo vjerovanje odraava na ljudsku odgovornost i na pravdu? Islamski zakon daje jedan od najjasnijih i najznaajnijih primjera o razliitosti miljenja. Zakon se razvio kao odgovor na stvarne potrebe svagdanjega ivota. Srce islama, i toga da je netko musliman, jest podvrgavanje Bojoj volji, pa je stoga temeljno pitanje svakoga vjernika bilo: to i kako treba initi? Tijekom umeyyadske vladavine (661.-750.), vladari su uspostavili pomalo krljav sustav zakona koji je bio utemeljen na Kur'anu, sunetu, mjesnim obiajima i predaji. Meutim, mnogi su se poboni muslimani zabrinuli za razvoj zakona zbog utjecaja koji su na njega imali vladari. Oni su eljeli islamski zakon vre usidriti na njegovim objavljenim izvorima i tako ga uiniti manje ovisnim o vladarima i sucima koje su postavljali. U dva naredna stoljea, muslimani u glavnim gradovima islamskoga svijeta, kao to su Medina, Meka, Kufa, Basra i Damask, nastojali su otkriti Boju volju i zakon i prikazati ih uz pomo znanosti jurisprudencije. Iako je svaki grad ponudio svoje osobito tumaenje zakona, svi su gradovi imali udjela u stvaranju ope zakonske predaje. 56

Najraniji uenjaci islamskoga prava nisu bili ni pravnici, ni suci, ni studenti nekih posebnih sveuilita. Bili su to jednostavni ljudi koji su povezivali svoja zanimanja s prouavanjem islamskih tekstova, kao to su to, primjerice, inili trgovci. Ti meusobno slabo povezani uenjaci, nastojali su se okupiti ili se pak povezati s vodeim osobama toga doba. Na njihove koie miljenja koje su se pri tom stvorile, poelo se upuivati kao na kole zakona. Iako su postojale mnoge kole, samo ih je nekoliko opstalo i te su priznate kao vjerodostojne. Danas postoje etiri glavne sunitske kole zakona (hanefijska od hanafi, hanbelijska od hanbala, malikijska od maliki i afijska od shafi'i) i dvije glavne ijitske kole (daferijska od ja'fari i zejdijska od zajdi). Hanefijska je prevladala u arapskom svijetu i Junoj Aziji; malikijska u Sjevernoj, Sredinjoj i Zapadnoj Africi; afijska u Istonoj Africi i Jegoistonoj Aziji; a hanbelijska u Saudijskoj Arabiji. Muslimani smiju slijediti bilo koju kolu zakona, meutim, oni uobiajeno izabiru onu koja je prevladavajua u podruju u kojemu su roeni, ili u kojemu ive. Moda nigdje razlike u islamu nisu tako oite kao u odnosu na modernizam. Jo od devetnaestoga stoljea, muslimani su se slijeenjem svoje vjerske predaje koja se razvila u predmoderna vremena, opirali novim zahtjevima suvremenoga svijeta (u vjerskom, politikom, gospodarskom i drutvenom smislu). Ne odnosi se to samo na islamsku prilagodbu promjenama, nego i na odnos islama prema Zapadu i sustavu vrijednosti, ustanovama i idejama koje ga obiljeavaju i koje su odsudne za sveukupne svjetske promjene. Muslimanski odgovori na pitanja reforme i modernizacije pokrivaju raspon od sekularnih i modernistikih do religijska konzervativnih ili tradicionalistikih, fundamentalistikih i islamskih reformista. Moderni sekularisti, odnosno svjetovnjaci, zapadnjaki su usmjereni i zagovaraju odvajanje religije od ostatka drutva, ukljuujui i politiku. Oni vjeruju da bi religija trebala biti neto posve osobno. Islamski modernisti vjeruju da su islam i modernizam, napose znanost i tehnologija, spojivi i da bi islam mogao pouiti javnost a da njome ne mora nuno i prevladavati. Druge skupine su vie islamski usmjerene, ali imaju razliita miljenja o ulozi islama u javnom ivotu. 57

Konzervativci, ili tradicionalisti, istiu vanost prolosti i nastoje islamske zakone i norme vratiti na ono kakvi su bili u prolosti. Fundatrientalisti istiu povratak najranijem dobu i najstarijim uenjima islama, vjerujui da islamsku predaju treba oistiti od popularnih, kulturolokih i zapadnjakih vjerovanja i praksi koje su iskvarile islam. Meutim, pojam fundamentalist primjenjuje se vrlo iroko na cijeli niz islamskih pokreta i djelatnika, tako da ohuhvaa i one koji jednostavno ele obnoviti i ponovo uvesti svoju istu i puritansku viziju romantizirane prolosti, kao i one koji zagovaraju moderne reforme koje su ukorijenjene u islamskim naelima i sustavu vrijednosti. Postoji znatna nekolicina islamskih obnovitelja, intelektualaca i vjerskih voa, koji odluno istiu potrebu obnove islama, iroko rasprostranjenim programom reinterpretacije (ijtihad) i obnove koja zahtijeva nov pristup Kur'anskoj interpretaciji, kao i pitanjima spolova, ljudskih prava, demokratizacije, te obnove zakona. Kakva je razlika izmeu sunita i iita? Suniti i ijiti dvije su najire podjele unutar muslimanske zajednice. Suniti ine oko 85% muslimana, a ijiti do 15%. ijiti su znatno pristuni u Iranu, Iraku, Bahreinu i Libanonu. Te su se dvije skupine razvile iz neslaganja glede Muhamedova nasljednika. U ranoj muslimanskoj zajednici, Muhamed je izravno i autoritativno odgovarao na njezina pitanja. Muhamedovom smru 632. godine muslimanska je zajednica bila teko pogoena, jer je ostala bez osobnoga dodira s Poslanikom, i bez njegova vostva, ali i bez izravne Boje objave. Poslanikovi su se drugovi odmah dali na djelo i nastojali uvrstiti zajednicu i njezine lanove sauvati u vjeri. Abu Bakr, ovjek kojemu je Muhamed povjerio da predvodi duma namaz petkom, ovim je rijeima objavio Poslanikovu smrt: Muslimani! Ako je netko od vas oboavao Muhameda, dopustite mi da vam kaem da je Muhamed umro. Meutim, ako ste oboavali Boga, onda znajte da je Bog iv i da nee nikada urmijeti!

58

Veina muslimana, koji su se poeli nazivati sunitima, ili sljedbenicima sunneta (Poslanikova primjera), vjerovali su da Muhamed prije svoje smrti nije ustanovio sustav za izbor nasljednika ili odreivanje zamjenika. Stoga su, nakon poetnoga razdoblja nesigurnosti, starije medinske starjeine izabrale Ahu Bakra za halifa (nasljednika, zamjenika), Rani obraenik koji je bio Muhamedov blizak prijatelj i pouzdani savjetnik, kao i njegov punac, Abu Bakr je bio potovan zbog svoje mudrosti i pobonosti. Stoga su suniti bili uvjereni da vostvo treba prijei na najprikladniju osobu, a ne biti naslijeeno po krvnom srodstvu. Kao halif, Abu Bakr je postao politiki i vojni elnik zajednice. Iako nije hio poslanik - Kur'an je oznaio Muhameda kao posljednjega poslanika - halif je imao vjerski ugled predvoditelja zajednice vjernika (ummah, umet). To se u potonjoj povijesti simboliziralo halifinim pravom da predvodi duma namaz petkom i spominjanjem njegova imena u molitvama zajednice. Manjinska muslimanska zajednica ijita, ili pristaa Alijevih, suprotstavila se izboru Abu Bakra za halifa, vjerujui da nasljeivanje treba biti nasljedno, po obiteljskom srodstvu. Budui da Muhamedova dva sina koja mu je rodila Hatida nisu preivjeli djetinju dob, manjina je vjerovala da je vostvo trebalo prijei na Muhamedovu jedinu preostalu ker Fatimu i njezina mua Alija, koji je tako bio Muhamedov prvi rod i najblii ivi muki srodnik, pa je on trebao biti Muhamedov nasljednik i voditelj islamske zajednice (nazvan imam). ijiti su vrlo nezadovoljni zbog injenice da je Alija bio triput zaobien u izboru halifa, i da je svoje pravo mjesto dobio tek nakon trideset pet godina. Potom je, nakon svega nekoliko godina, bio ubijen u atentatu. Njegov karizmatini sin Husein, koji je bio nagovoren da predvodi pobunu protiv halifa Yazida, bio je svladan i masakriran zajedno s njegovom malom etom sljedbenika. Muslimani istiu da se razlika izmeu sunita i ijita ne odnosi na doktrinarno uenje, nego da je ona prije politike naravi, i da se odnosi na voditelja muslimanskc zajednice. Meutim, unato zajednikom vjerovanju i praksi, razvili su razliito tumaenje svoje zajednike prolosti. 59

Povijesno gledano, suniti su uglavnom vladali nad ijitima. Budui da su ijiti bili potlaena i razbatinjena manjina, razumijeli su to kao kunju uvanja ispravnosti zajednice u borbi za uspostavom Boje vladavine na zemlji. Ostvarenje pravednoga drutvenoga poretka, za koji su se zalagali njihovi imami, postalo je ijitski stoljetni san. Dok je sunitska prolost okrenuta prema blistavoj i pobjednikoj povijesti ispravno voenih etvorice halifa i potom razvoju islamskoga carstva pod umajadima, abasidima i otomanima, ijitska je prolost bila mjesto borbe potlaenih i razbatinjenih. Otuda, dok suniti mogu polagati pravo na zlatno razdoblje kada su bili velika svjetska sila i civilizacija, ta oni vjeruju da je dokaz Boje milosti prema njima i povijesne vrijednosti muslimanskoga vjerovanja, ijiti vide u tom razvoju dogaanja nezaknnitu uzurpaciju moi od strane sunitskih vladara nautrb pravednoga drutva. ijiti promatraju prolost vie kao paradigmu patnje, razbatinjenja i potlaenosti ispravne manjinske zajednice koja se neprestano mora boriti za ponovnu uspostavu Boje vladavine na zemlji pod njegovim boanski odreenim imamom. U dvadesetom stoljeu, ijitska je povijest bila protumaena kao paradigma koja nadahnjuje i potie za djelatnu borbu protiv nepravde, umjesto njezina pasivnoga prihvaanja. To je ponovno tumaenje imalo posebice znaajan uinak na ijite u Libanonu, koji su se borili da postignu vee drutvene, obrazovne i ekonomske mogunosti tijekom 1970-ih i 1980-ih, a u Iranu je ah bio izjednaen sYazidom, a Ayatollah Khomeini (Homeini) i njegovi sljedbenici s Huseinom tijekom Islamske revolucije 1978.-1979. godine. Time je pobjeda Islamske revolucije najavila pobjedu estitosti protiv nezakonitih uzurpatora moi. Kakve su podjele meu ijitima? Unutar ijitskoga islama razvile su se tri glavne podjele, koje proistjeu iz neslaganja oko broja imama koji su naslijedili Muhameda: zejdije (takoer nazvani petorolanim), koji priznaju pet imama, ismailiti (takoer nazvanim septimalistima), koji priznaju sedam imama 60

i ithna 'ashariyya (takoer nazvanim duodecimalistima), koji priznaju dvanaest imanua. Zejdije su se razile od ostalih ijita priznajui Huseinova unuka Zayda kao petoga imama. Oni su vjerovali da je bilo koji Alijev potomak, koji je elio da dokae javno svoje pravo na imamat i da se bori za njega, mogao postati imamom, Zejdije su bile prva ijitska grupacija koja je postigla neovisnost. Utemeljili su dinastiju u Taberistanu na Kaspijskom moru 864. godine. Druga zejdijska imamat drava osnovana je u Jemenu 803. godine i potrajala je do 1963. godine. Podjela meu ismailitima (septimalistima) i ithna 'ashariyyama (duodecimalistima) pojavila se u osmom stoljeu glede pitanja tko je naslijedio estoga imama, Ja'far al-Sadiqa (urmo 765. godine). Ismailiti priznaju sedam imama, zavravajui s Ja'far al-Sadiqovim sinom Ismailom, koji je bio odreen da postane sedmim imamom, ali je umro prije svoga oca i nije ostavio sina koji bi ga naslijedio. Osnovali su revolucionarni pokret protiv sunitskoga hilafeta, kao i fatimijsku dinastiju, ije se carstvo izmeu desetoga i dvanestoga stoljea prostiralo od Egipta i Sjeverne Afrike do indijske provincije Sind. Ismailitski ogranak, Nizari ismailiti, bili su osobito siloviti u svojemu suprotstavljanju sunitskoj abasidskoj upravi. Njihovo nasilje i teror i nain kako su ga provadili, dao im je naziv atentatora. Povijesna je ironija da je upravo Nizari voa, koji je pobjegao u Indiju, utemeljio novu liniju imama poznatu po poasnom naslovu Agha Khan. Ti su naime imami stvorili oblik nenasilne glavne ijitske tenje koja u novije vrijeme okuplja uspjene zajednice u Kanadi, Britaniji, Istonoj Africi i junoj Aziji. Sadanji Agha Khan, koji je obrazovan na Harvardu, nadzire kulturni i duhovni ivot svojih sljedbenika, a uz to se brine i za obrazovne, drutvene i trgovake ustanove zajednice. Trea i najpopularnija ijitska zajednica, ithna 'ashariyya (duodecimalisti), priznaje dvanaest zakonitih Muhamedovih nasljednika. Danas su oni veina u Iranu, Iraku i Bahreinu. Dvanaesti imam, Muhamad al-Muntazar (Muhamad koji se iekuje) nestao je 874. godine kao dijete, ne ostavivi sinove, i tako stvorio velike dvojbe glede nasljedstva. ijitska je teologija razrijeila tu dvojbu uenjem o Skrivenom imamu, koje tvrdi da dvanaesti imam nije umro, nego da je 61

radije iezao i da je skriven, ili mistian za neodreeno vrijeme. Povratak toga mesijanskoga poslanika oekuje se kao boanski ispravno voeni Mahdi na kraju vremena koji e obraniti svoje sljedbenike, iznova uspostaviti njihovu vjernu zajednicu i uvesti ih u savreno islamsko drutvo pravde i istine. U meuvremenu, ijite u pitanjima vjere predvode mudtehidi (mujtahidun, koji je sposoban neovisno tumaiti islamski zakon). Nasuprot veinskom islamskom iskustvu, duodecimalni ijitizam je razvio klerikalnu hijerarhiju na ijem su elu vjerski velikodostojnici koje njihovi sljedbenici priznaju kao ayatollahe (znakove Boje), i pridaju im velik ugled zhog njihove uenosti i pobonosti. Kakav je vahabijski islam? Sve doskora, veina Zapadnjaka nije ni ula za vahabijski islam, ali se odnedavno taj naziv uvijek iznova uje u svezi s Qsamom bin Ladenom i Saudijskom Arabijom. Postoje mnoga tumaenja islama, mnoge kole teologije i zakona. Meu najkonzervativnijima je vahabijski islam, slubeni oblik islama u Saudijskoj Arabiji. Vahabijski je pokret dobio ime po Muhammadu Ibn 'Abd al-Wahhabu (1703.1791.), uenjaku islamskoga prava i teologije u Meki i Medini. 'Abd alWahhab bio je razoaran propadanjem morala u drutvu njegova doba, pa je mnoga puka vjerovanja i prakse osudio kao neislamsku idolatriju i povratak u paganizaan predislamske Arabije. Odbio je slijepo oponaanje slijeenja (taqlid) prolih uenjaka. Drao je da je srednjovjekovno znanje uleme (vjerskih uenjaka) bilo pogreno i da je katkad sadravalo i neutemeljene novotarije (bid'ah) ili je pak bilo hereza. 'Abd al Wahhab traio je novo tumaenje islama okrenuto temeljima islama, Kur'anu i sunetu (primjeru Poslanika Muhameda). Muhammad ibn 'Abd al-Wahhab povezao se s Muhammedom Ibn Saudom, mjesnim plemenskim starjeinom, kako bi utemeljio vjerskopolitiki pokret. Ibn Saud je koristio vahabizam kako bi legitimirao svoj dihad da pokori i ujedini plemena Arabije, ohraajui ga u tu puritansku verziju islama. Poput haridija, i vahabijska je 62

teologija gledala svijet u crno-bijeloj tehnici u kojoj su postojali samo muslimani i nemuslimani, vjernici i nevjernici, podruje islama i podruje ratovanja. Sve muslimane koji nisu bili suglasni s njima drali su nevjernicima koje treba pokoriti (to jest, boriti se protiv njih i ubiti ih) u ime islama. Sredinje uenje Muhammad Ibn 'Abd al-Wahhabove teologije bilo je uenje o Bojem jedinstvu (tawhid), to se odrazilo i na njihovo samoproglaenje unitaristima (muwahhidun - koji zagovara Boje jedinstvo). Oponaajui Muhamedovo unitavanje panteona predislamskih plemenskih bogova u mekanskom svetom hramu (Kaba) i njegovu preureenju za bogotovlje jednom istinskom Bogu (Allahu), vahabijski puritanizam nije potedio ni svete grobove Muhameda i njegovih drugova u Meki i Medini, niti ijitsko mjesto hodoaa u Kerbeli u dananjem Iraku, gdje se nalazi Huseinov grob. Razaranje toga mjesta koje su ijiti jako potovali, nikad nije zaboravljeno i pridonijelo je povijesnoj netrpeljivosti izmeu vahabija iz Saudijske Arabije i ijitskog islama u Saudijskoj Arabiji i Iranu. Stoljeima potom, u talibanskom obijesnom razaranju spomenika Budi u Afganistanu, pothvatu kojega su osudili muslimanski poglavari diljem svijeta, mnogi su prepoznali vahabijski nadahnuto ikonoborstvo. Poetkom devetnaestog stoljea, Muhammed Ali iz Egipta pomrsio je raune Saudijcima, ali su se vahabijski pokret i saudijski dvor brzo oporavili. Stoljee potom, Abdulaziz Ibn Saud ponovo je osvojio Riyad, ujedinio plemena Arabije, obnovio saudijsko kraljevstvo i proirio vahabijski pokret. Kraljevstvo Saudijske Arabije spojilo je politiko i vjersko u samoproglaenoj islamskoj dravi, koristei vahabijsko tumaenje islama kao slubeni temelj drutva i drave. Saudijci su, uz pomo organizacija koje je materijalno podupirala vlada i imuni pojedinci, proirili svoju posve konzervativnu verziju vahabijskaga islama i na druge zemlje i zajednice u muslimanskom svijetu i na Zapadu. Ponudili su pomo za razvoj, za izgradnju damija, biblioteka i drugih ustanova, tiskanje vjerskih promidbenih tekstova, a imame i vjerske uenjake novano su podupirali. Vahabijski puritanizam i financijska pomo proirili su se na Afganistan, Pakistan, Sredinju Azijsku republiku, Kinu, Afriku, Jugoistonu Aziju, Sjedinjene Amerike Drave i Europu. Istodobno, 63

neki bogati poslovni ljudi u Saudijskoj Arabiji i Zaljevu osigurali su financijsku potporu ekstremistikim skupinama koje slijede militantni fundamentalistiki ogranak islama (kojega se uobiajeno naziva vahabijski ili salafi) s njegovom kulturom dihada. Teko je u nazivlju razlikovati taj izvoz posve konzervativne teologije, s jedne, od militantnog ekstremizma, s druge strane. Potekoe su jo vee, pogotovu nakon 11. rujna 2001. godine, kad se uoava da su nedemokratske vlade u Sredinjoj Aziji i Kini sklone svako, bilo zakonito bilo nezakonito, suprotstavljanje njihovoj vladi i politici oznaiti kao vahabijski ekstremizam. Postoji li razlika izmeu muslimana i crnih muslimana? Afro-ameriki islam pojavio se poetkom dvadesetoga stoljea kada je nekolicina amerikih crnaca prela na islam, religiju za koju su vjerovali da je bila dio njihova izvornoga afrikoga identiteta. Islam je imao prednost pred kranstvom, koje je gledano kao vjeroispovijest bijele nadmoi i ugnjetavanja, religija onih koji su se prema amerikim crncima odnosili kao drugorazrednim graanima i koji su im nijekali njihova potpuna graanska prava. Nasuprot tome, islam se doimao kao religija koja istie bratstvo vjernika (ummah), bratstvo koje je nadilazilo rasu i narodnost. Poetkom tridesetih, Wallace D. Fard Muhammad crpio je iz Kur'ana i Biblije poruku o osloboenju crnaca koju je propovijedao u getima Detroita. Wallace D., nazvan Velikim Mehdijem ili Mesijom, nauavao je povlaenje iz drutva bijelaca, kazujui da crnci nisu Amerikanci i da ne duguju poslunost toj dravi. Odbacivao je kranstvo i nadmo bijelih plavookih demona, a isticao je religiju Crnog ovjeka i Nacije islama. Fard je misteriozno nestao 1934, godine. Elijah Muhammad (prije Elijah Poole 1897.-1975.) preuzeo je i izgradio Naciju islama, uinkovit nacionalni pokret iji su lanovi postali poznati kao crni muslimani. Elijah Muhammad osudio je politiko i gospodarsko tlaenje crnaca i ono to je nastalo kao rezultat nadmoi bijelog ovjeka 64

nad crnim: mrnja samog sebe, siromatvo i ovisnost. Njegova apokaliptika poruka obeavala je propast bijelog rasistikog ugnjetavaa Amerike i uspostavu pravedne zajednice crnaca, izabaranog naroda. Njegovo vjersko uenje dalo je otuenom, siromanom, nezaposlenom i na rub drutva stjeranom narodu osjeaj identiteta i zajednice i program za samodokazivanje. Elijah Muhammad je isticao pravljenje za sebe filozofije, obraajui se napose crnakoj mladei, te usredotoujui se na crnaki ponos i identitet, jakost i samodostatnost, snane obiteljske vrijednosti, teak posao, disciplinu, tedljivost i suzdravanje od kockanja, alkohola, droga i svinjetine. Ve je 1970-ih Nacija islama imala vie od stotinu tisua lanova. Neka su se vjerovanja u pokretu Crnih muslimana bitno razlikovala od glavne struje islama. Elijah Muhammad je objavio da je Wallace D. Fard hio Alah, te da je prema tome Bog bio crnac, i da je on, Elijah Muhammad, a ne Muhamed, posljednji poslanik Boji. Nacija nauava nadmo crnaca i crnaku izdvojenost, a ne islamsko bratstvo svih vjernika u zajednici koja nadilazi rasne, plemenske i etnike razliitosti. Uz to, Nacija ne slijedi ni pet stupova islama, ni glavne muslimanske bogotovne radnje. Kljuna osoha koja se uzdigla po Naciji islama i zadobila nacionalnu vanost, bio je Malcom X, koji je prihvatio uenje Nacije islama dok je bio u zatvoru. Privuen Elijah Muhammadovim crnakim nacionalizmom, raskrinkavanjem bijeloga rasizma, te promocijom samopomaganja, Malcom Little je postao Malcom X, bivi pua, bivi pijanac, bivi kranin i bivi rob. Nadaren, karizmatini govornik, Malcom je bio najvidljiviji i najistaknutiji glasnogovornik Elijaha Muhammada, koji je pridobivao nove lanove (ukljuujui boksaa Cassiusa Claya, koji je promijenio ime u Muhammad Ali), i koji je osnivao hramove i propovijedao poruku Nacije islama unutar domovine i izvan nje. Meutim, Malcom je hio odve izloen svjetskim dogaanjima i dodiru sa sunitima, pa je sve to uzrokovalo postupnu promjenu u njegovu svjetonazoru, to ga je udaljilo od Elijaha Muhammada a pribliilo glavnoj struji islama. Godine 1964., Malcom X je napustio Naciju islama kako bi utemeljio svoju vlastitu organizaciju. U to je vrijeme poao i na 65

hodoae u Meku. Bio je duboko potresen onim to je tamo doivio jednakost svih vjernika bez obzira na rasu, pleme ili naciju. Malcom je to objasnio: Svi su bili istinski jednaka (braa) - jer je njihova vjera u jednoga Boga maknula 'bijelca' iz njihovih umova, 'bijelca' iz njihova ponaanja i 'bijelca' iz njihova shvaanja. Uvidio je da ne zna obavljati islamske dnevne molitve (namaze) i da nije opazio da drugi ne prakticiraju pet stupova islama. Malcom se vratio s hodoaa kao El Hajj Malik El-Shabazz, musliman, umjesto crni musliman, a promijenio je i svoje shvaanje o crnakom nacionalizmu, pribliavajui se panafrikanizmu, koji zdruuje afrike Amerikance s njihovim kulturolokim i religijskim vezama u Africi. Na biveg Malcoma X-a, 21. veljae 1965. godine, dok je govorio publici u New York Cityju, izvren je atentat. Dva su lana Nacije islama bila osuena za ubojstvo. Naciju islama su 1960-tih zahvatile promjene. Ne samo Malcom X, nego i sinovi Elijaha Muhammada, Wallace D. i Akbar, istaknuti islamski uenjak koji je studirao u Egiptu i kotskoj, doveli su u pitanje neka od uenja svoga oca i tako ugrozili njegovu strategiju. Otac je izopio oba svoja sina. Potkraj ivota Elijah Muhammad je obavio hodoae Kabi u Meki i poeo preinaavati neka od svojih uenja. U vrijeme njegove smrti, 1975. godine, Elijah Mulammad i Nacija islama bili su javno prihvaeni zbog poticajnoga prinosa amerikim gradovima i zajednicama u unutranjosti. Kada je Wallace D. Muhammad naslijedio svoga oca kao glavni sveenik Nacije islama, reformirao je glavna uenja i strukturu zajednice, tako da su se uskladili s uenjima ortodoksnoga sunitskoga islama. Wallace Fard je bio oznaen kao otac Nacije islama, a Elijah Muhammad kao voa koji je priveo amerike crnce svojoj interpretaciji islama. Wallace Muhammad je obavio hodoae i ohrabrivao svoje sljedbenike da studiraju arapski jezik kako bi mogli balje razumjeti islam. Hramovi su preimenovani u damije, a njihove su se voe otad nazivale imamima umjesto sveenicima. Zajednica je obdravala pet stupova islama ujedinjena s diljem svijeta rairenom islamskom zajednicom, kojoj su i oni pripadali. Crnaka su separatistika uenja bila odbaena otkad je zajednica poela sudjelovati u amerikim 66

politikim dogaanjima. Iznova je oivljena jednakost spolova, a ene su poele obnaati i odgovornije zadae u sluenju zajednici. Dok je Nacija islama nastavila raditi na drutvenoj i gospodarskoj promjeni, poslovni su pothvati smanjeni, a dana je prednost vjerskoj prepoznatljivosti i misiji. Krajem 1970-ih Wallace je prenio organizacijsko vostvo na izabrano vijee est imama i usredotoio se na ulogu vjerskoga i duhovnoga voe. Sredinom 1980-ih, oznaujui svoj i Nacijin novi vjerski identitet i misiju, Wallace je promijenio ime u Warith Deen Muhammad, a zajednicu je preimenovao u Ameriku muslimansku misiju, ujedinjujui je sa globalnom glavnom strujom islamske zajednice te unutar amerike muslimanske zajednice. Medijsko se izvjeivanje o pokretu crnih muslimana esto usredotouje na Louisa Farrakhana, ovjeka koji je predvodio manji dio lanova Nacije islama u protestima protiv Warithovih reformi. Farrakhan je ljutito odbacivao promjene koje su pokrenuli Malcom i Warith Deen Muhammad, tvrdei da su samo on i njegovi sljedbenici ostali vjerni izvornoj poruci i misiji Elijaha Muhammada. Farrakhan je zadrao obrazinu prijanjega vostva Nacije islama, zajedno sa njezinim crnakim nacionalistikim i separatistikim uenjima. Farrakhanove neumjerene, separatistike poruke, kao i meunarodne veze koje je uspostavio s vojnim elnicima, pnput onih s Libijom i Iranom, dale su njemu i njegovoj manjinskoj skupini sljedbenika nesrazmjernu vanost i medijsku pozornost. Farrakhanov militarizam i antisemitske izjave uvelike su bili kritizirani. Istodobno, njegova karizma i silna energija koju je imao usmjerena je na borbu protiv kriminala i zloporabe droga i rehabilitaciju zatvorenika, ime je zadobio pohvalu Nacije. Manifestaciju Milijun ljudi marira, koju je vodio 1995. godine potpomogli su krani, kao i muslimanske voe i organizacije, to je zadobilo i veliku medijsku pozornost. Posljednjih godina, Farrakhan je uvelike pribliio Naciju ortodoksnim islamskim praksama, odravajui tjenju povezanost s glavnom strujoni islama.

67

Postoje li muslimani sufije? Postoje. Sufije su pripadnici mistikoga asketskoga (pokornikoga) pokreta u islamu koji je poznat kao sufizam. Sufije su se spoetka odijevali u odjei od grube vune, nalik onoj kranskih redovnika ili mistika u drugim vjerospovijestima, te im otud i ime (suf, vuna). Poput mistikih pokreta u kranstvu, idovstvu, hinduizmu i budizmu, taki i sufijska staza zahtijeva posvemanje ovladavanje razumom i tijelom kako bi se iskusila Boja prisutnost. Sufije se nastoje u vrlo ustrajnaj borbi sa samima Sobom pribliiti Bogu ostajui u svijetu, postii isto ono to kranski kontemplativni redovnici nastoje postii odvajanjem od svijeta i povlaenjem u tiinu i samotnost klauzure. Sufijama je najvanije dosegnuti duhovnu jakost u kojoj mogu rtvovati samoga sebe i postii stegu u borbi sa samim sobom protiv vlastite gramzivosti, lijenosti i egoizma. Ta se borba naziva vei dihad (budui da je posve drukija od manjega dihada, oruane borbe u obrani islama). Vei dihad provodi se posvemanjim posveivanjem samoga sebe ispunjenju Boje volje, prouavanjem Kur'ana i suneta (Muhamedova primjera) i razmiljanjem o njima, izvravanjem vjerskih dunosti, napose namaza i posta, usredotoavanjem na Boga i Posljednji sud, odbijanjem elja koje bi ovjeka mogle odvratiti od Boga, te vrenjem dobrih djela. Poznata ena mistik, Rabia al-'Adawiyya (umrla 801.), sufijskim je praksama pridodala pobonu ljubav prema Bogu. Poput islamskoga zakona, i sufizam zapoinje kao obnoviteljski pokret i to kao protutea rastuem materijalizinu i bogatstvu muslimanskoga drutva, to je u svezi sa irenjem islamskoga carstva i poveanjem njegove moi. Dok su neki vjerovali da je striktno pridravanje islamskoga zakona i islamskih obreda rjeenje za suzbijanje razularenosti imperijalnoga naina ivota i raskoi, sufije su iznova otkrili zakone, pravila, dunosti i duhovnu stegu. Oni su isticali nutarnju stazu, traenje istoe i jednostavnosti Muhamedova doba, kao put izravnom i osobnom iskustvu Boga. Sufije su slijedili Muhamedov primjer neumornoga rada u svijetu, ime je on nastojao 68

ostvariti idealno islamsko drutvo, pa su doskora zadobili vanu ulogu u politikom ivotu muslimana. Primjerice, u osamnaestom i devetnaestoin stoljeu, sufijska su bratstva vodila pokretanje dihada (mahdijski u Sudanu, fulanijski u Nigeriji, te sanusijski u Libiji), bila su i predvodnici islamskoga revivalistikoga vala koji je obnovio drutvo, stvorio islamske drave i odbio kolonijalne sile. Sufijski redovi imaju znaajnu ulogu i u irenju islama jer su vrlo zauzeti u misijskom radu. Njihovo nastojanje da prihvate i usvoje mjesne neislamske obiaje i prakse u mjestima gdje su nastanjeni, kao i njihove silno pobone i emocionalne prakse, pomau im da postanu masovni puki pokret, ime bi mogli ugroziti ortodoksniji vjerski sloj. Tako je sufizam postao dio pukih vjerskih praksi i duhovnosti u islamu. Meutim, njihova spremnost da se ukljue u mjesne tradicije, izloila ih je prigovorima konzervativnih vjernika da se ne pridravaju vjerno islamskih naela. Doista, puki je sufizam katkad otkliznuo i u magijsko i u praznovjerje, kao i u povlaenje od svijeta. Neki glavni islamski revivalistiki i reformatorski pokreti osamaestoga, devetnaestoga i dvadesetoga stoljea nastojali su iz sufizma ukloniti praznovjerne prakse i uskladiti ga iznova s pravovjernijim islamskim tumaenjima. Sufizam je danas rairen diljem muslimanskoga svijeta i to u raznolikosti pobonih staza. On je i dalje jaka duhovna snaga u muslimanskim drutvima, kako u privatnom tako i u drutvenom ivotu. Mnogi su muslimani u Europi i Americi sljedbenici sufizma. Posebice je privlaan obraenicima na islam.

Tko su islamski fundamentalisti? Izraz islamski fundamentalizam izaziva mnoge predodbe: Iransku revoluciju, teroristike napade 11. rujna 2001. godine na Svjetski trgovinski centar (WTC) i Pentagon, Ayatollaha Khomeinija (Homeinija), Osamu bin Ladena i al-Qaidu, bombae samoubojice. Mnogi taj pojam poistovjeuju s radikalizmom, religijskim ekstremizmom i terorizmom. Meutim, slike talaca, ambasada pod 69

opsadom, otmica zrakoplova i bombardiranja mogu uzrokovati odve pojednostavljeno poimanje. Oznaka fundamentalistiki primjenjuje se na tako irok spektar islamskih pokreta i imbenika da on istodobno obuhvaa i one koji ele ponovno uvesti svoju puritansku viziju islama iz romantizirane prolosti, kao i zagovornike suvremene obnove islama utemeljene na islamskim naelima i vrednotama. Naziv fundamentalisti, u isto se vrijeme pridaje onima koji se skrbe za siromanije osiguravajui im kole, bolnice i slube socijalne skrbi, kao i ekstremistima. Naime, u svakoj zemlji u kojoj islamski militanti nasiljem i terorizmom nastoje postii svoje ciljeve, istodobno postoje i islamske politike stranke i organizacije za socijalnu skrb koje sudjeluju u opim i mjesnim izborima i uinkovito djeluju u drutvu. Iako je naziv fundamentalizam, koji potjee iz kranstva, vrlo prikladan za ono to se njime oznaava, u islamskom okruenju moe biti obmanjujui, jer se tamo primjenjuje na razliite skupine vlada, pojedinaca i organizacija koje pokrivaju vrlo iroko podruje. Konzervativna monarhija Saudijske Arabije, radikalna socijalistika Libija, klerikalna uprava Irana, talibanski Afganistan, te Islamska Republika Pakistan, svi se oni nazivaju fundamentalistima. Pojam je vrlo nerazumljiv upravo zbog svoje iroke uporabe. Libija i Iran, primjerice, usvojili su u prolosti mnoga protuzapadnjaka gledita, dok su Saudijska Arabija i Pakistan esto bili bliski saveznici Sjedinjenih Amerikih Drava. Politiki islam i islamizam prikladnije je nazivlje kad se govori o islamu u politici. Islamski fundamentalizam odnosno politiki islam, temelji se na suvremenom vjerskom preporodu, koji zapoinje kasnih 1960-ih, a koji je dotaknuo i privatni i javni ivot muslimana. S jedne strane, mnogi su muslimani postali privreniji vjeri, pridajui veu pozornost namazu, postu, nainu odijevanja i obiteljskim vrednotama, kao i islamskom misticizmu odnasno sufizmu, s druge pak strane, islam se iznova pojavio u javnom ivotu kao alternativa politikim i drutvenim ideologijama sekularnoga nacionalizma, zapadnjakoga kapitalizma i marksistikoga socijalizma, za koje mnogi vjeruju da nisu uspjeli pomoi veini muslimana da izmaknu siromatvu, nezaposlenosti i politikom tlaenju. Vlade, islamski pokreti i organizacije, od 70

modernistikih do ekstremistikih, pozivale su se na islam nastojei tako zadobiti opravdanu podrku u narodu. Islamski aktivisti, fundamentalisti, kako ekstremisti tako i glavna struja, potjeu iz vrlo raznolikih drutvenih slojeva. Svoje pristae vrbuju ne samo meu siromanima i nezaposlenima u sirotinjskim etvrtima i izbjeglikim lagorima, nego i meu pripadnicima srednjega stalea i u imunijim etvrtima. Dok jedni potjeu izmeu onih koji su politiki i gospodarski stjerani na rub drutva i potlaenih, drugi su dobro obrazovani studenti sa sveuilita i strunjaci u svojim zvanjima. Mnogi imaju znanstvene akademske stupnjeve u razliitim znanostima (medicini, pravu, tehnici...), i djeluju kao strunjaci u svojim zvanjima i zanimanjima, pridonosei tako drutvu u kojem ive i rade. Mnogi su islamski aktivisti dio nenasilne politike i drutvene snage u glavnoj struji drutva. Obnaali su ili obnaaju razliito slube, kao primjerice: premijer Turske; predsjednik i predsjedavajui nacionalne skuptine u Indoneziji; zamjenik premijera Malezije; lanovi kabineta, parlamentarci i gradonaelnici u razliitim zemljama kao to su Banglade, Egipat, Indonezija, Iran, Izrael-Palestina, Jemen, Jordan, Kuvajt, Libanon, Malezija, Pakistan, Sudan i Turska. Istodobno, militantna su veina vjerski ekstremisti i teroristi, esto s visokom naobrazbom, primjerice, vjerski voa Sheikh Omar Abdel Rahman, zatoen zbog umijeanosti u stvaranje planova za bombardiranje glavnih gradova Sjedinjenih Amerikih Drava, postigao je doktorat na islamskim studijima; Osama bin Laden, svjetski terorist i voa al-Qaide ima sveuilinu diplomu i pripada jednoj od najbogatijih obitelji u Saudijskoj Arabiji; Ayman a1-Zawahiri, desna ruka Osame bin Ladena, visoko je obrazovani kirurg koji potjee iz ugledne egipatske obitelji.

71

Je li islam vjeroispovijest srednjega vijeka i protivi li se promjenama? Islam i veina islamskoga svijeta esto se doimaju kao neto srednjovjekovno (i time se misli zaostalo) i to zbog svojih kulturolokih (primjerice, patrijarhat, odijevanje ena i njihova povuenost iz drutva), politikih (nedemokratinost i fundamentalizam) i gospodarskih sastavnica (slab i gospodarski neuspjean razvoj privrede). Uz to, i danas kao i u prolasti, muslimani tumae islam razliito. Kao i njihovi abrahamovski srodnici, i muslimani izraavaju razliite pristupe i usmjerenosti, to see od pasvemanjega konzervativizma i fundamentalizma do naprednjakih i reformistikih pristupa. Suprotnost izmeu islama, kranstva i idovstva doima se i veom nego to jest zato to se kranstvo i idovstvo poistovjeuje s vjernicima suvremene Europe i Amerike, zaboravljajui na pripadnike istih vjeroispovijesti u tradicionalnijim, predmodernim i manje razvijenim drutvima kao to su Etiopija, Eritreja ili Sudan. Etiopski idovi i krani, ija se vjeroispovijest stapa s mjesnim plemenskim i kulturolokim predajama, jednako su tako u jakaj suprotnosti sa zapadnjakim pripadnicinia njihove vjeraispovijesti. Naravno, takve su suprotnosti uoljivije meu kranskih milijardu i pol sljedbenika diljem kugle zemaljske od onih suprotnosti meu 14 do 18 milijuna idovskih sljedbenika nastanjenih na uem zemljopisnom podruju. Snaga nasljedstva i autoritet prolosti ojaani su u islamu razliitim povijesnim imbenicima i steenim iskustvima. etiri stoljea (od 17. do 20.), veinom islamskoga svijeta dominirao je europski kolonijalizam. Vjeroispovijesti su, poput zemalja pod opsadom, nastojale usredotoiti se na preivljavanje, na ouvanje i zatitu onoga to imaju, ne traei i ne prihvaajui promjene. Otuda su islamski

72

pozivi na reformu poesto karakterizirani od strane protivnika jednostavna kao pokuaji da se islam pazapadnjai. Kad oni koji su skloni ouvanju starih vrijednosti (konzervativni) pokuavaju sauvati islam, esto ne razlikuju objavljene izvore vjere od drutveno uvjetovanih ljudskih tumaenja koja su tijekom povijesti prikupljena i sauvana u prirunicima o islamskom pravu i teologiji. Njima nasuprot, oni koji su skloni obnovi (reformisti) razlikuju boanska zapovjedena vjerovanja, prakse i zakone od ljudskih tumaenja iz pralosti, budui da se uputaju u hrabar pokuaj ponovnoga tumaenja i obnove islamskih smjernica i njihovu primjenu na suvremeni svijet. Usred tih razliitih vjerskih tumaenja i usmjerenja, pojavio se odreeni pomak u poimanju, ta e se zacijelo i dalje nastaviti, iako se kadikad stjee dojam da taj cijeli razvoj ide dva koraka naprijed, jedan natrag. Svjetovni i vjerski obnovitelji potiu promjene u podruju vjerskoga razumijevanja, u podruju obrazovanja, u obiteljskom pravu (brak, rastava braka i naslijedstvo), trae vee mogunosti za obrazovanje ena i njihovo zapoljavanje, demokratizaciju i pluralizam u drutvu, veu zatitu ljudskih prava. Konzervativne struje meu vjerskim voama, kao i neki ultrakonzervativni islamski aktivisti i organizacije esto su nastojali primijeniti ili nametnuti kruta, militantna, puritanistika i netolerantna vjerovanja, vrednote i gledita. Osim toga, mnoge nedemokratske vlade (svjetovne i vjerske) upravo uz pomo vjeroispovijesti ograniavaju slobodu miljenja i izraavanja. Oni u ime vjere ograniavaju ili prijee razvoj neovisnoga tiska i medija, kao i osnutak politikih stranaka i trgovakih udruenja. Muslimani su danas na prekretnici. Suoeni su s korjenitim drutvenim, politikim i gospodarskim promjena kakve je zapadnjaki svijet desetljeima polako proivljavao i postupno ucjepljivao u svoje sustave. U sve veoj globalizaciji, bore se, esto s vrlo ogranienim. resursima, da opstanu u trinom gospodarstvu i da ouvaju svoju prepoznatijivost u svijetu u kojemu, gledano kulturoloki, politiki i gospodarski, prevladava Zapad. Mnogi dre da je upravo vjeroispovijest odsudna u ouvanju njihove osobne i nacionalne prepoznatljivosti. 73

Vjera daje osjeaj povezanosti njihova islamskoga naslijea sa suvremenim ivotom. Dok jedni navezanost na prolost i njezine autoritete doivljavaju kao svojevrsnu kunju, drugi pak nastoje slijediti nove putove, uvjereni da njihova vjera i tradicija islamske reforme koja je postojala stoljeima, moe imati odsudnu ulogu u obnovi vitalnosti muslimanskih drutava. Je li islam spojiv s modernizacijom? Muslimanski je svijet povrno oslikavan kao podruje s manjkavim razvitkom, jednostavno reeno, u svojevrsnom zaostatku za suvremenim svjetskim tijekovima. Neki to pripisuju islamu, ali je ono i ovdje kao i drugdje prije posljedica slabe privrede, ogranienih prirodnih izvora, nedostatnoga obrazovanja, nego li religije. U muslimanskim drutvima danas diljem svijeta, modernizacija je shvaena kao ono emu treba teiti i ta treba provoditi. Pokoji e putnik biti moda iznenaen kad u muslimanskim zemljama i u najzabitnijim selima vidi televizijske i satelitske antene ili pak gradske nebodere naikane svjetleim imenima svjetskih tvrtki, proizvoaa i korporacija. Muslimani, svjetovnjaci i konzervatici, fundamentalisti i reformisti, svi oni koriste moderne tehnologije, od prijenosne telefonije, faksa, raunara i interneta do automobila i zrakoplova. To to u nekim muslimanskim zemljama jo uvijek nema pristupa nekim tehnologijama, primjerice, internetu, treba pripisati protivljenju nedemakratskih vlada koje se boje da e uvoenjem tih tehnologija izgubiti nadzor i nadmo nad pukom kakav sad imaju. Vjerovanje u nerjeivi sukob islama i modernizacije pojavilo se kada je modernizacija izjednaavana s pozapadnjaenjem i posvjetovljenjem drutva. Neki je strunjak sa Zapada kazao da muslimani moraju izabrati izmeu Meke i mehanizacije, to nuno ukljuuje tvrdnju da modernizacija ugroava vjeru i nagriza je. To gledite odraava vjerovanje da su vjera i razum, religija i znanost, posve nespojivi. Stoga je vladalo uvjerenje da postati modernim

74

intelektualcem ili politiarem ili vjerskim slubenikom ujedno znai i gubitak ili slabljenje vjere, muslimanske prepoznatljivosti i vrednota. Svjetovno raspoloeni muslimani i islamski aktivisti, ive i rade jedni pored drugih. Suprotstavljena gledita o poimanju odnosa vjere nasuprot drutvu i politici, doista raa sukobe. Dok jedni vjeruju da suvremene nacionalne drave, ukoliko ele biti ive i djelotvorne, moraju odvojiti vjeru od politike odnosno damiju od dravne uprave, drugi zagovaraju stvaranje vlada i drutava utemeljenih na islamskim naelima i vrednotama. Primjeri diljem islamskoga svijeta su Egipat, Indonezija, Malezija, Turska ili pak druge zemalje kao to su Japan i Kina, koje su dokazale da modernizacija ne mora ujedno znaiti i masovno pozapadnjaenje ili posvjetovljenje drutva. Nigdje to nije oitije nego meu tzv. fimdamentalistima ili islamskim aktivistima, koji su zadobili diplome na modernim sveuilitima, uglavnom iz medicine, prava, tehnike, novinarstva, marketinga i drutvenih znanosti, a mnogi su od njih na vodeim poloajima u svojim zvanjima i zanimanjima, gdje zauzeto djeluju pridonosei suvremenoj modernizaciji drutva. Postoje li savremeni islamski mislitelji ili obnovitelji? Zbog nasilnih djela i terorizma koji pune novinske naslovnice, danas veina ljudi vie zna o zagovornicima sukoba i militantnim dihadistima nego onima koji rade na miroljubivom preokretu i civiliziranom dijalogu. Unato tome, intelektualci, vjerski elnici i aktivisti posvuda u svijetu dre predavanja o dananjem susretu islama sa Zapadom i potrebi islamske obnove. Dananji islamski usmjereni intelektualci i aktivisti rastavljaju modernizaciju i obnovu islama poput islamskih modernistikih pokreta s poetka dvadesetoga stoljea i nakon toga, te islamskih (fundamentalistikih) pokreta Muslimanske brae u Egiptu i Jama'at-i Islami u Pakistanu. Oni su nova stvaralaka snaga u obnovi islama, manjina koja ne obnavlja samo islam nego uz to ucjepljuje svoje ideje radei u vladama i drugim javnim slubama.

75

Obnovitelj i moderni musliman, Abdurahman Wahid, bivi elnik indonezijskoga pokreta Nahdutul ulama (Preporod vjerskih uenjaka) koji okuplja trideset milijuna lanova, bio je prvi demokratski izabran predsjednik Indonezije; dr. Amien Rais, politiki obrazovan znanstvenik na Sveuilitu u ikagu i bivi elnik indonezijskoga Muhammadiyya pokreta, postao je predsjednik indonezijske nacionalne skuptine; Anwar Ibrahim, osniva ABIM-a, pokreta malezijske islamske mladei, postao je premijer Malezije; dr. Ecmettin Erbakan, diplomirani ininjer, postao je turskim premijerom; a Muhammad Khatami, vjerski uenjak, predsjednikom Irana. Mnogi islamski motivirani strunjaci rade u parlamentima ili kao gradonaelnici glavnih gradova, a vodei su u svojim zvanjima (pravnici, lijenici, ininjeri i znanstvenici). Reformistika je misao posebice nadmona u Americi i Europi, gdje vlada slobodno i otvoreno okruenje koje ne postoji u mnogim muslimanskim zemljama. U Europi se nalaze mnogi islamski uenjaci i aktivisti kao to su dr. Tarik Ramadan, unuk Hasana al-Bannaa, vicarskoga akademika i aktivista, utemeljitelja egipatske Muslimanske brae; dr. Muhammad Arkouna sa Sveuilita Sorbonne u Parizu. U Americi su, primjerice: dr. Seyyed Hossein Nasr s George Washington Sveuilita, strunjak za sufizam, islam i znanost; dr. Abdulaziz Shahedin sa Sveuilita Virginija, koji je opseno pisao o islamu, demokratizaciji i ljudskim pravima; dr. Sulayman Nyang sa Sveuilita Howard, vrstan autor koji pie o islamu u Americi i Africi; dr. Fathija Osman, koji je opseno pisao o Kur'anu, pluralizmu i islamskoj reformi; dr. Amin Wadud sa Sveuilita Virginia Commonwealth, autor djela Qur'an and Woman; dr. Amir al-Azhary Sonbol s Georgetowna Sveuilita, strunjak za prava ena; te dr. Khaled Abou El Fadl s UCLA kole prava, koji dri predavanja o islamu, pravu, pluralizmu, odnosu spolova i ekstremistikom nasilju. Ti strunjaci stvaraju nove ideje i o njima raspravljaju, razvijaju argumente i strategije za obnovu i pouavaju budue narataje za dinaminu i naprednu viziju islama. Sve se vie njihov utjecaj i djelovanje osjea ne samo na Zapadu, nego i u muslimanskim zemljama, budui da su njihove zamisli dostupne u prijevodima njihovih djela.

76

Danas razmjena informacija natkriljuje svijet poput dvosmjernoga autoputa. Ideje ne dolaze samo iz tradicionalnih sredinjica islamske uenosti u muslimanskim zemljama, nego i od vjerskih uenjaka, elnika i ustanova na Zapadu i od njihovih studenata, koji se vraaju u domovinu i tamo postaju vodeim strunjacima. Internet je postao okupljalite za rasprave izmeu progresivnih i konzervativnijih muslimana diljem svijeta, koje obuhvaaju pitanja poput islamskoga odnosa prema dravi, islamskom bankarstvu, demokraciji, vjerskom i politikom pluralizmu, obiteljskim vrednotama i pravima homoseksualaca. Kao to se pokazalo u suvremenoj obnovi idovstva i kranstva, tako se pokazalo i u obnovi islama da su pitanja vostva i autoriteta prolosti (tradicije) odsudna pitanja za obnovu. Prvo je temeljno pitanje: iji islam? Tko tumai islam, tko odluuje o promjeni, tko je vodi i ucjepljuje u ivot? Jesu li to vladari i njihovi politiki sustavi (s tim da veliku veina suvremenih vladara u muslimanskome svijetu ine neizabrani kraljevi, vojnici ili bivi vojnici) ili bi to trebali biti izabrani narodni zastupnici? Jesu li to 'ulama (vjerski uenjaci) ili sveenici, koje se i dalje gleda kao glavne tumaitelje islama, iako su mnogi loe pripremljeni i ne mogu stvaralaki odgovoriti na suvremena dogaanja? Ili su to islamski usmjereni intelektualci i aktivisti s najboljom suvremenom naobrazbom? Odve esto u nedemokratskim drutvima koja ograniuju slobodu miljenja i izraavanja, pa time i djelotvorno vostvo zemlje, ekstremisti poput Osame bin Ladena svojom teologijom sukobljavanja i mrnje ispunjavaju zrakoprazni prostor. Drugo je temeljno pitanje: Kakav islam? Je li islamska obnova jednostavno obnova prijanjih uenja i zakona ili je to obnova koja nastaje novim tumaenjem i novim oblikovanjem islama (reinterpretacijom i reformulacijom), kako bi se islam mogao suoiti sa zahtjevima suvremenoga ivota? Dok neki trae osnutak islamske drave utemeljene na ponovnoj primjeni klasinih izriaja islamskih zakona, drugi utemeljenim dokazima upuuju na potrebu reinterpretacije i reformulacije koju treba provesti u svjetlu novih zbiljnosti suvremenoga drutva. 77

Sazrijevanje islamske obnove vrlo je muno i teko. Kao u svim vjeroispovijestima, tako i u islamu, predaja (tradicija) koju ine stoljetna vjerovanja i prakse, mona je snaga koja se temelji na prisvajanju prava da se ivi ivot utemeljen na uenjima Kur'ana i suneta (sunnah, Poslanikov primjer, njegove rijei i djela). Velika veina vjerskih uenjaka i mjesnih damijskih voditelja (imama) i propovjednika, koji imaju znaajan utjecaj na vjersko obrazovanje i oblikovanje svjetonazora veine muslimana, plod su tradicionalnijega vjerskoga obrazovanja. Obnoviteljske zamisli nee biti openito prihvaane niti e privui mnotava sve dok se ne ucijepe u temeljnu vjersku naobrazbu po seminarima, kolama i sveuilitima. U suoenju s konzervativnim snagama, ogranienim ljudskim i financijskim resursima i nedemokratskom kulturom koja ograniuje ili nadzire slobodu miljenja, u mnogim zemljama bit e patrebna dvostruka obnova, intelektualna i institucionalna.

78

Islam i druge vjeroispovijesti

Vjeruju li muslimani da je islam jedina istinska vjeroispovijest? Islam je, poput kranstva, svjetska religija sa sveopim poslanjem, koja poziva itavo ovjeanstvo da ispovijeda jednoga istinitoga Boga. Povijesno, muslimani vjeruju da se Bog po posljednji put objavio Muhamedu i muslimanskoj zajednici i da oni imaju obvezu irenja vjere: Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje... (Kur'an, 34: 28). Islam nauava da je Bog najprije sklopio savez s Musaom odnosno Mojsijem i idovima, potom s 'Isaom odnosno Isusom i kranima, a zavrni je savez sklopio s Muhamedom i muslimanskom zajednicom. Kur'an i muslimansko vjerovanje priznaju da je Bog slao mnoge poslanike i vjerovjesnike, ali istodobno vjeruju da jedino muslimani imaju puninu Boje poruke i istine, a da su objave koju su prije njih primili idovi i potom krani nepotpune i iskrivljene. Muslimani vjeruju da stoga to je Muhamed primio posljednju i potpunu Boju objavu ovjeanstvu, upravo oni imaju sveopu poruku i poslanje kojim se itavo ovjeanstvo poziva na ispovijedanje jednoga istinitoga Boga. Stoga od najranijih vremena islama, muslimani svih stalea, gdje god se nalazili, moraju zauzeto navijetati svoju vjeru (da'wa, pozivanje). Trgovci, vojnici kao i vjerski slubenici irili su vjeru u svim onim podrujima gdje god se islamska zajednica politiki proirila i uvrstila. Kao neko, muslimani su i danas pripravni svoju vjeru 79

svjedoiti propovijedanjem, pisanjem, opominjanjem drugih, kao i osiguravanjem i davanjem potpore za gradnju damija i kola, za tiskanje materijala o islamu, i pomaui misijske slube za obraenje nemuslimana. Je li islam netolerantan prema drugim vjeroispovijestima? Unato nedavnim ispadima talibana u Afganistanu i sporadinim sukobima izmeu muslimana i krana u Indoneziji, Nigeriji, Pakistanu i Sudanu, teoloki i povijesno gledano, islam biljei dugu povijest snoljivosti i tolerancije s drugim vjeroispovijestima. Kur'an jasno i snano kazuje da u vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti... (Kur'an, 2: 256) i da Bog nije stvorio samo jedan narod, nego mnoge ljude i narode. Mnogi odlomci podcrtavaju raznolikost ovjeanstva. Kur'an nauava da je Bog hotimice stvorio svijet mnotva (Kur'an, 49: 13): O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali... Muslimani, poput krana i idova prije njih, vjeruju da su pozvani u osobiti ugovorni odnos s Bogom, koji tvori zajednicu vjernika odreenu da poslui kao primjer drugim narodima (Kur'an, 2: 143) u uspostavi pravednoga drutvenoga poretka (Kur'an, 3: 110). tovie, muslimani dre idove i krane za narod Knjige (ahl al-kitab), narod koji je takoer primio objavu i knjigu od Boga (Toru za idove i Evanelja za krane). Kur'an i islam priznaju sljedbenike triju velikih ibrahimovskih odnosno abrahamovskih religija za djecu Ibrahimovu odnosno Abrahamovu, koji zajedniki vjeruju u jednoga Boga, u biblijske poslanike kao to su Mojsije i Isus, u ovjekovu moralnu odgovornost, i u Posljednji sud nakon kojega slijedi vjena nagrada ili kazna. Svi oni dijele zajedniku nadu u obeanje vjene nagrade: One koji su vjerovali, pa i one koji su bili idovi, i krani, i Sabijci (srednjoistona grupacija kojoj islam tradicionalno priznaje monoteistiko vjerovanje, autor. nap.), - one koji su u Allaha i onaj svijet vjerovali i dobra djela inili, - doista eka nagrada od Gospodara 80

njihova; niega se oni nee bojati i ni za im nee tugovati! (Kur'an, 2: 62). Povijesno gledano, u rana vremena dok se islamska vlast irila na druga podruja, muslimani nisu drugima nametali svoju vjeroispovijest niti su ih silili da se obrate na islam. Kao narod Knjige, idovi i krani su bili zatieni narodi (dhimmi), kojima je bilo doputeno zadrati i ispovijedati svoju vjeru, smjeli su ih i dalje predvoditi njihovi vjerski slubenici i smjeli su ivjeti i ponaati se u skladu sa svojim vjerskim zakonima i obiajima. Za tu zatitu, morali su plaati glavarinu odnosno porez (jizya, dizja). Prema suvremenim mjerilima takav bi se postupak zapravo oznaavo kao svoenje na graane drugoga reda, ali je on u ondanja, predmoderna vremena, bio vrlo napredan. Takve snoljivosti, primjerice, u katolikome kranskome svijetu nije bilo. Svi koji nisu priznavali Rimskoga biskupa, odnosno Papu, bili su proganjani, izgnani ili su se morali obratiti na kranstvo. Iako islamski ideal tolerancije odnosno snoljivosti nije dosljedno provoden u sva vremena i u svim podrujima islamske vlasti, ipak je postojao i uspijevao se odrati u mnogim okruenjima. Posljednjih je godina vjerska nesnoljivost postala glavno pitanje u tobonjim islamskim vladama u Saudijskoj Arabiji, talibanskom Afganistanu, Iranu i Sudanu, kao i u pothvatima vjerskih ekstremistikih organizacija od Egipatskoga dihada do Osame bin Ladena i al-Qaide. Sve su one nesnoljive ne samo prema nemuslimanima, nego jednako tako i prema drugim muslimanima koji ne prihvaaju njihovo vienje istinskoga islama. Okolnosti su se glede vjerske snoljivosti pogorale i muslimanskim sukobima s kranima u Nigeriji, Filipinima i Indoneziji, s hindusima u Indiji i Kamiru i sa idovima u Izraelu. Ta je sukobljavanja katkad poticala muslimanska zajednica, a katkad krani. U pojedinim je sluajevima vrlo teko razluiti jesu li sukobi uzrokovani politikim i gospodarskim razlozima ili pak vjerskim. Svjetovne vlade Egipta, Sirije, Tunisa, Turske i drugih zemalja esto tvrde da su netolerantne prema glavnoj struji islamskih organizacija ili stranki zbog njihove alternativne vizije drutva koju zahtijevaju ili stoga to su kritine prema vladinoj politici. 81

Mnogi muslimani od Egipta do Indonezije ili pak oni u Europi i Americi, pokuavaju iznova svoj ivot i vjerovanje preispitati u svjetlu suvremene zbilje razliitosti i pluralizma drutava u kojima ive. Poput idova i krana koji su to ve prije proivjeli, i oni nastoje reinterpretirati izvore svoje vjere, ne bi li tako postigli novo shvaanje vjere koje odraava vjerski pluralizam u suvremenom svijetu. Potreba da se iznova definiraju tradicionalni pojmovi vjerskoga pluralizma i snoljivosti uvjetovana je i injenicom da u zemljama poput Egipta, Indije, Indonezije, Libanona, Malezije, Nigerije i Pakistana muslimani ive u multireligijskim drutvima, kao i u izmijenjenim demografskim odnosima. Nikad prije nisu muslimanske manjinske zajednice bile toliko rasprostranjene po svijetu, kao, primjerice, danas u Americi i Europi. ivot tih manjinskih zajednica u nemuslimanskim zemljama pojaao je potrebu da se u islamu iznova definiraju pojmovi pluralizma i tolerancije. Poput katolianstva 1960-ih, ije je slubeno prihvaanje pluralizma na Drugom vatikanskom koncilu (1962.-1965.) bilo pod jakim utjecajem iskustva amerikih katolika kao manjine, i muslimanske se zajednice danas u Americi i Europi bore s tim pitanjima identiteta i asimilacije. Reformisti istiu da su razlinost i pluralizam sastavni dio Kur'anske poruke, koja nauava da je Bog stvorio svijet sastavljen od razliitih naroda, narodnih skupina, plemena i jezika: A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere uinio, ali, On hoe da vas iskua u onome to vam propisuje, zato se natjeite ko e vie dobra uiniti; Allahu ete se vratiti, pa e vas On o onome u emu ste se razilazili obavijestiti (Kur'an, 5: 48). Mnogi istiu primjer Poslanika i njegove zajednice u Medini. Medinski je ustav prihvatio suivot muslimana, idova i krana. Muhamed je raspravljao sa idovima i kranima, i dao im slobodu vjerskoga miljenja i prakticiranja vjere, ime je dao primjer kako bi se i u budue trebali uspostavljati miroljubivi i suradniki meuvjerski odnosi. Mnogi osporavaju iskljuivost vjerskih zahtjeva, nesnoljivost i zatvorenost onih islamskih skupina koje vjeruju da 82

jedino one imaju istinsko tumaenje islama i koje upravo takav pristup pokuavaju nametnuti, kako drugim muslimanima, tako i nemuslimanima. Islam je danas mnogostruko na raskriju, kako muslimani glavne struje tako i ekstremisti, konzervativci i oni napredni, koji nastoje uskladiti priznanje istina svoje vjere s njegovanjem pluralizma i snoljivosti utemeljene na uzajamnom uvaavanju i razumijevanju. Koliko je islam slian kranstvu i idovstvu? idovstvo, krsanstvo i islam, nasuprot hinduizmu i budizmu, monoteistika su odnosno jednoboaka vjerovanja. Oni vjeruju u jednoga Boga, Boga Adamova odnosno Ademova, Abrahamova odnosno Ibrahimova i Mojsijeva odnosno Musaova, Boga Stvoritelja, Uzdravatelja i Gospodara svemira. Zajednika im je vjera u Boje jedinstvo (monoteizam), svetu povijest (povijest kao skazanje Bojega djelovanja i susreta Boga i ovjeanstva), poslanike i boansku objavu, anele odnosno meleke i Sotonu odnosno Satanu. Sve one istiu ovjekovu moralnu obvezu i njegovu odgovornost za svoja djela, kao i vjeru u Sudnji dan i vjenu nagradu ili kaznu. Sve tri vjere istiu svoj izriiti savez s Bogom, za idove sklopljen po Mojsiju odnosno Musau, za krane u osobi Isusa Krista odnosno 'Isau i u islamu po Muhamedu. Kranstvo prihvaa Boji savez i ono to je bila idovima objavljeno, ali u Isusovu dolasku gledaju ispunjenje tih obeanja i nastavak Bojega saveza s ovjeanstvom, zapravo sklapanje novoga saveza sadranoga u Novom zavjetu. Jednako tako i islam i muslimani priznaju idove i krane i njihove biblijske poslanike (meu njima Adama odnosno Adema, Abrahama odnosno Ibrahima, Mojsija odnosno Musaa i Isusa odnosno 'Isaa) i njihove objave (Toru odnosno Tevrat i Novi Zavjet odnosno Indil). Muslimansko tovanje svih biblijskih poslanika odraava se i u obiaju kazivanja mir i blagoslovi neka su nad njima nakon spominjanja imena bilo kojega od poslanika, kao i u tome da muslimani esto nose imena poslanika kao to su Ibrahim (Abraham), Musa 83

(Mojsije), Dawud (David), Sulejman (Salomon), 'Isaa (Isus). Uz to, islam esto upuuje na Isusa i Djevicu Mariju (Merjem), koja je uostalom u Kur'anu poimence vie puta spomenuta nego u Novom zavjetu. Meutim, muslimani vjeruju da islam nadvisuje i time nadomjeta idovstvo i kranstvo i da je Kur'an zavrna i potpuna rije Boja i da je Muhamed posljednji poslanik. Suprotno kranstvu, koje prihvaa veinu hebrejske Biblije, muslimani vjeruju da je ono to je zapisano u Starom i Novom zavjetu iskrivljena verzija izvorne objave Mojsiju odnosno Musau i Isusu odnosno 'Isau. Kranski razvoj novih dogmi kao to je vjerovanje da je Isus Sin Boji i nauk o otkupljenju dre mjeavinom Boje objave i ljudskog krivotvorenja. Mir je sredinja tema svih triju vjeroispovijesti. Povijesno se to odraava u uporabi slinih pozdrava od kojih svi zazivaju mir na onoga koga se pozdravlja: shalom aleichem u idovstvu, pax vobiscum u kranstvu i salaam alaykum u islamu. Meutim, esto se pozdrav mira odnosio samo na lanove vlastite vjerske zajednice. Predvodnici svake vjeroispovijesti, od Joue i kralja Davida do Konstantina i Rikarda Lavljeg Srca ili Muhameda i Saladina, predvodili su svete ratove s nakanom da proire svoja carstva i svoje vjerske zajednice ili da ih obrane. Povezivanje vjere i politike nastavlja se i u dananja vremena, iako se oituje u razliitim oblicima, poput onih dogaanja u Sjevernoj Irskoj, Junoj Africi, Americi, Izraelu ili na Srednjem Istoku. Islam je slian idovstvu u tomu da se vjerskoj praksi daje prednost pred samim vjerovanjem, odnosno da zakon ima prednost pred dogmom. Temeljno je vjersko podruje u idovstvu i islamu bilo vjerski zakon, dok je u kranstvu to teologija. Povijesno gledano, temeljne rasprave i glavna neslaganja u idovstvu i islamu bila su meu poznavateljima vjerskoga zakona i to glede pitanja o vjerskoj praksi, dok su u kranstvu rane rasprave i odvajanja u zajednici nastupale glede teolokih vjerovanja, primjerice, naravi Trojstva ili odnosa Isusove ljudske i boanske naravi.

84

Kako muslimani gledaju idovstvo a kako kranstvo? I idovi i krani uivaju poseban odnos naspram islama budui da muslimani vjeruju da je Bog objavio svoju volju preko svojih poslanika, poglavito Ibrahima odnosno Abrahama, Musaa odnosno Mojsija i 'Isaa odnosno Isusa. Reci: 'Mi vjerujemo u Allaha i u ono tn se objavljuje nama i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono to je dato Musau i 'Isau i vjerovjesnicima - od Gospodara njhova; mi nikakvu razliku meu njima ne pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo. (Kur'an, 3: 84). Kur'an i islam potuju idove i krane kao djecu ibrahimovsku odnosno abrahamovsku i na njih se gledalo kao na narod Knjige, budui da sva tri jednoboaka vjerovanja potjeu od istoga praoca Ibrahima odnosno Abrahama. idovi i krani potjeu od Abrahama i njegove ene Sare, a muslimani od Ibrahima odnosno Abrahama i njegove slukinje Hadere odnosno Hagare. Muslimani vjeruju da se Bog najprije objavio idovima po poslaniku Musau odnosno proroku Mojsiju (to je zapisano u Tori), a potom kranima po poslaniku 'Isau odnosno Isusu (to je zapisano u Evanelju). Oni priznaju mnoge biblijske poslanike, posebice Musaa odnosno Mojsija i 'Isaa odnosno Isusa, to se vidi i u tome da se muslimani esto nazivaju tim imenima. esto se kao muslimansko ime susree Merjem odnosno Marija, na spomen Djevice Marije koju se u Kur'anu spomenulo vie puta nego u Novom zavjetu. Muslimani vjeruju i u 'Isaovo odnosno Isusovo djeviansko zaee i roenje. Meutim, oni vjeruju da su izvorne objave koje su dane Musau odnosno Mojsiju i 'Isau odnosno Isusu s vremenom preinaene, tako da Stari zavjet gledaju kao mjeavinu Boje objave i ljudskoga krivotvorenja.

85

Zato muslimani progone krane u muslimanskim zemljama? Povijest obiluje vjerskim sukobima i progonima kojih ni danas ne manjka, primjerice, hinduski fundamentalisti sukobljavaju se s muslimanima, kranima i sikhima u Indiji, pravoslavni Srbi s muslimanima u Bosni i na Kosovu, idovi s palestinskim muslimanima i kranima, hinduski Tamili s budistima u Senegalu, na ri Lanci, krani s muslimanima u Libanonu, katolici s protestantima u Sjevernoj Irskoj. Povijest pokazuje da je religija mona snaga u ije se ime inilo i dobro i zlo. Muslimani su se sukobili s kranima na irokim prostranstvima od Egipta, Sudana i Nigerije do Pakistana, Indonezije i junih Filipina. Unato dojmljivom zapisu o vjerskom pluralizmu u prolosti, dananji je suivot u jugoistonoj Aziji uvelike otean. Katkad je vrlo teko u odreenim sukobima utvrditi jesu li potaknuti iz vjerskih, politikih ili gospodarskih i privrednih razloga. Dobro je podsjetiti na to da je povijesna injenica da je islam bio u prijanja vremena snoljiviji prema drugim vjeroispovijestima, posebice prema idovstvu i kranstvu, nego to je kranstvo bilo prema pripadnicima drugih vjeroispovijesti. Muslimansko-kranski odnosi s vremenom su izgubili svoju prvotnu snoljivost pod utjecajem razliitih sukoba i nepravdi, sve tamo od kriarskih ratova i europske kolonizacije do zastupanja suvremenih politikih svjetonazora. Dio je kolonijalnoga naslijea i duboko uvrijeeno vjerovanje, koje zastupaju militantni vjerski elnici, da su kolonijalne vlasti titile i podupirale domae krane s nakanom da mjesne muslimane obraaju na kranstvo, odnosno da su ti krani plod rada europskih misionara i njihovih kola. Mjesni su odnosi jo sloeniji u podrujima u kojima su krani postali imuni i gospodarski uspjeni. Stvaranje drave Izrael i potonji arapsko-izraelski ratovi i sukobi pridonijeli su pogoranju odnosa izmeu palestinskih muslimana, krana i izraelskili idova.

86

Antisemitizam, poput protuarapskih i protuislamskih gledita, razvio se u mnogim vanim podrujima drutva. Posljednjih desetljea, konzervativna i fundamentalistika tumaenja islama (kao i kranstva kojega su propovijedali Pat Robertson, Franklin Graham i Jeny Falwell), bila su izvori netrpeljivosti, progona, nasilja i terorizma. Mjesni vjerski elnici koji su usvojili i zagovarali iskljuivost i militantni pristup vjeri, odgojili su narataje uskogrudih vjernika koji e, u danim okolnostima, izai na ulice i ukljuiti se u meusobne ili unutarstranake bitke. To je uzrokovalo spaljivanja crkava i damija u Nigeriji i Indoneziji, podmetanje bombi u kranskim crkvama u Pakistanu i pokolj krana u Egiptu i junim Filipinima. Velianje fundamentalizma uzrokovalo je netrpeljivost koju zastupaju teologije mrnje na ijem su elu bile grupacije koje napadaju krane, poput Islamskoga dihada i Jamaat-i Islamiyya u Egiptu ili Laskhar dihada u Indoneziji. Krani su patili pod takozvanim islamskim vladama u Sudanu i Pakistanu. Islamski zakoni, kao to je pakistanski zakon o svetogru (blasfemiji), samo je izlika da bi se krane moglo hapsiti i prijetiti im smrtnom kaznom. Kao to je ve reeno, esto su izvori sukoba ipak drugdje, u politici ili gospodarskim i privrednim okolnostima, a ne u vjeri. Jedan od takvih primjera je i graanski rat u Libanonu, koji je unitio libanonski multireligijski mozaik. Libanonska vlada je uspostavljena na temelju proporcionalne zastupljenosti na temelju popisa puanstva iz 1932. godine po kojemu se krani, posebice maronitski krani, bili veinsko stanovnitvo, a nakon njih su slijedili suniti, ijiti i drugi. Prema tomu, predsjednik je bio maronitski kranin, premijer je bio sunit, i tako redom. Slube u vladi, dravnoj upravi i vojsci podijeljene su prema pripadnosti vjerskoj skupini ili zajednici. Promjena u odnosu broja stanovnitva, kad su muslimani postali veinski, ponukala je neke muslimanske elnike i grupacije da zatrae novu raspodjelu moi i bogatstva u zemlji. U sreditu je izraelsko-palestinskoga sukoba stvaranje drave Izrael i zahtjev Palestinaca za palestinskom dravom i potraivanje prava na povratak na njihova podruja zemlje. Istodobno, znaajna muslimanska manjina i idovi, dre da se borba temelji na meusobno 87

suprotstavljenim vjerskim potraivanjem prava na zemlju. Slino tome, neki pripadnici muslimanske manjine u junim Filipinima dre da je borba za otcjepljenje ili dravnost samo parola u borbi protiv kranski dominantne vlade u Manili, ija se povijesna praksa preseljavanja krana sa sjevera na jug gleda kao neprihvatljivo zaposjedanje muslimanske zemlje. Znatni gospodarski napredak i mo kineske, uglavnom kranske, manjine u Maleziji i Indoneziji, izvor je ogorenosti i sukoba, unato injenici da su krani tek neznatno zastupljeni. Slian primjer je i duga borba kranskoga Istonoga Timora za neovisnost i odcjepljenje od muslimanske Indonezije. Taj sukob, iako je imao i vjersku sastavnicu, bio je u prvom redu borba za politiku neovisnost bive portugalske kolonije. Indonezijska je vlada u svojoj politici prema Istonom Timoru bila snano vjerski obojena. Dugi graanski rat izmeu Sjevera i Juga u Sudanu, esto je bio prikazivan kao sukob arapskoga muslimanskoga Sjevera s kranskim Jugom, a zapravo veinsko stanovnitvo Juga ine animisti (pripadnici primitivnih religija), iako su mnogi vojni elnici krani. Znaajno je spomenuti, iako postoji i vjerska sastavnica, da su krani podnosili progone pod sudanskom takozvanom islamskom vladom, i da je borba bila politikoga i privredno-gospodarskoga znaaja (nadzor nad naftnim rezervama Juga) jednako koliko i ona religijska. Zar nisu idovi i krani uvijek bili neprijatelji islama? Povijest idovskoga i kranskoga odnosa prema islamu, kao i odnosa kranstva prema idovstvu, duga je i sloena i uvjetovana je kako politikim zbiljnostima tako i vjerskim uenjima. idovska su i kranska plemena ivjela u Arabiji u vrijeme Poslanika Muhameda. Pripadnici tih plemena, i idovi i krani, bili su lanovi ili graani rane muslimanske zajednice u Medini. U svojim ranim godinama, Muhamed je predvidao da e idovi i krani, kao narod Knjige, prihvatiti njegovu poslaniku poruku i da e biti njegovi naravni saveznici. Kur'an potvruje slanje poslanika 88

idovima i kranima i priznaje ih kao dio muslimanske povijesti: Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi pravim putem ili. I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom uinili, Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekuom vodom nastanil. (Kur'an, 23: 49-50; vidjeti i 5: 44-46, 32: 23, 40: 53). Muhamed se spoetka predstavljao kao poslanik-obnovitelj koji obnavlja ihrahimovsku odnosno abrahamovsku vjeru. Primjerice, poput idova, i muslimani su se spoetka okretali u pravcu Jeruzalema za vrijeme molitve (namaza) i postili su deseti dan lunarnoga mjeseca. Muhamed je s medinskim idovskim plemenima sklopio poseban ugovor o nenapadanju. Meutim, medinski idovi koji su bili politiki povezani s mekanskim plemenom Kurej, odbili su Muhamedovu ponudu. Nedugo potom, Muhamed je primio objavu po kojoj se muslimani za vrijeme namaza ne okreu vie prema Jeruzalemu nego prema Meki, ime je islam nedvojbeno postao alternativa idovstvu. Kad je Muhamed uvrstio svoj politiki i vojni nadzor nad Medinom, dao je da se napiu i javno objave dokumenti kojima se ureuje drutveni i politiki ivot, to je poznato kao Medinski ustav (oko 622. do 624.). Ustav kae da vjernici ine jednu zajednicu ili umet (ummah), koja je odgovorna za zajedniko provoenje drutvenoga reda i sigurnosti, te za sukobljavanje s neprijateljima u vremenima rata i mira. Plemena ostaju i nadalje odgovorna za ponaanje njihovih lanova, a pripadnici drugih vjeroispovijesti koji ive u tom podruju ostaju trajno ukljueni u iru zajednicu koju predvode muslimani, ime je dan pravi obrazac kako treba postupati u slinim sluajevima. idovskom je stanovnitvu dano pravo na nutarnju vjersku i kulturnu samostalnost, ukljuujui pravo na obdravanje idovskoga vjerskoga zakona, u zamjenu za politiku lojalnost i podrku muslimanima. Muslimani istiu Medinski ustav kao dokaz za to da je od islama neodvojiva njegova poruka o mirnom suivotu, dopustivosti vjerskoga pluralizma u podrujima pod muslimanskom vlau, te prava nemuslimana da budu lanovi i ire muslimanske zajednice i da u njoj imaju svoj udio. Meutim, odnosi izmeu rane muslimanske zajednice i nekih idovskih plemena postali su napeti kad su se idovi vratili savezu s Muhamedovim mekanskim suparnicima. Bili su osueni kao 89

izdajnici jer su dali potporu Muhamedavim neprijateljima, a mnogi su bili napadnuti i ubijeni. Taj je sukob postao dio povjesnoga tereta koji jo i danas, stoljeima nakon toga, optereuje neke muslimane. U posljednje se vrijeme to naslijee moe oditati iz slubenih priopenja Hamasa i Osame bin Ladena, koji idove osuuju ne samo zbog izraelske okupacije i politike u Palestini, nego i u dananjim sukobima vide ponavljanje drevnoga sukoba koji see unatrag do idovskoga neprihvaanja i iznevjeravanja islama i Poslanikove zajednice u Medini. Unato tome, u mnogim muslimanskim zajednicama u razliitim razdobljima povijesti, idovi su pronali svoj dom gdje su, kao narod Knjige, ili dhimmi (zimije), ivjeli, radili i esto dobro uspijevali. Blistave su idovske zajednice postojale u muslimanskim zemljama poput Egipta, Maroka, Turske i Irana. Kad su katoliki vladari, Ferdinand i Izabela, protjerali idove iz panjolske, mnogi su se nali kao izbjeglice u Sjevernoj Africi i Otomanskom carstu. Osnivanje drave Izrael bila je prekretnica u odnosima izmeu muslimana i idova. Politika posljedica borbe izmeu Palestinaca i cionizma estoko je zategnula idovsko-muslimanske odnose u muslimanskim zemljama. Kao posljedica toga, veina je idova iselila ili izbjegla u Izrael i druge dijelove svijeta. Odnos krana i muslimana jo je sloeniji. Unata zajednikim teolokim korijenima, islam i kranstvo bili su u svai od samoga poetka. Islam je ponudio alternativu u vjerskoj i politikoj viziji kranstva. Kao to su krani u svojoj vjeri gledali obnovu idovskoga saveza s Bogom, tako je i islam tvrdio da je Bog sklopio novi savez s Muhamedom, objavljujui mu svoju rije po posljednji put i u zavrnom obliku, njemu, peatu poslanstva ili zadnjem poslaniku (khatam al-anbiya'). Islam je, kao i kranstvo, navijetao sveopu poruku i poslanje, ime je ometao krane u prisvajanju toga prava za sebe. tovie, vrlo brzo irenje islama, s njegovim zauzimanjem istonoga krila Rimskoga carstva (Bizanta), oslabilo je politiku mo i prevlast kranskoga svijeta. Povijest kranstva i islama povijest je meusobnih sukoba i suivota. Kada su muslimani zauzeli Bizant, neke su ih kranske 90

zajednice i skupine prihvatile, koje je takozvano slubeno kranstvo odnosno katolianstvo progonilo kao heretike, to jest otpadnike od vjere. Mnogi su krani rado doekali muslimansku vlast koja im je dala vee slobode u ivljenju svoje vjere, a smanjila im je i olakala poreze koje su morali plaati vladarima. Muslimanski osvajai koji su dali vjersku slobodu domaim kranskim crkvama i idovima, unato poetnim strahovima, dokazali su da su puno snoljiviji prema drugima nego ta je to bilo kranstvo rimskoga carstva. Taj se duh snoljivosti prema drugima odrazio u tenji ranih islamskih carstava da usvoji i u sebe ucijepi najnaprednije tekovine kultura koje su ih okruivale, ukljuujui bizantinske i perzijskosasanidske carske i upravne prakse, te grku znanost, arhitekturu, umjetnost, ljekarnitva i filozofiju. Krani poput Ivana Damaanskoga obnaali su istaknute dunasti na kraljevskim dvorovima. Kranski i idovski podanici pomagali su svojim muslimanskim vladarima u prikupljanju i prevoenju velikih djela iz razliitih nauka, medicine i filozofije, kako onih s Istoka tako i onih sa Zapada. Meutim, naglo irenje islama bilo je prijetnja i kranskoj Europi, budui da se stjecao dojam da e muslimani zacijelo osvojiti Europu, sve dok ih 732. godine Charles Martel nije konano svladao u junoj Francuskoj. Glavna sukobljavanja kranstva i islama u povijesti, zabiljeena su u dogaajima kriarskih ratova, inkviziciji, europskom kolonijalizmu s jedne strane, i nastanku i irenju Otamanskoga carstva u Europi, s druge strane. Najee navoen primjer meureligijske snoljivasti u povijesti jest onaj muslimanskih vladara u panjolskoj (al-Andalus) od 756. do otprilike 1000. godine, koji se obino idealizira kao razdoblje meuvjerskoga sklada ili convivencia (suivot). Muslimanska vlast u panjolskoj ponudila je kranskom i idovskom stanovnitvu, koje je trailo utoite od klasnoga europskoga sustava, mogunost da postanu imunim malim zakupcima zemlje. Krani su i idovi zauzimali istaknute poloaje na halifinom dvoru u desetom stoljeu, sluei kao prevoditelji, ininjeri, lijenici i arhitekti. Nadbiskup Sevilje provjerio je biljekama propraen prijevod Biblije za kransku zajednicu s arapskoga govornoga podruja. 91

Islamska povijest biljei pozitivne primjere o meuvjerskom dijalogu, to zapoinje jo u Muhamedovo vrijeme. Muhamed je osobno sudjelovao u razgovoru s kranima iz Najrane (na jugu Jemena), to je urodilo skladnim odnosom i doputenjem Najranima da se mole u Poslanikovoj damiji. Peti sunitski halif, Muawiya (vladao od 661. do 669.), redovito je pozivao sukobljene jakobitske i maronitske krane da dou na kraljevski dvor kako bi raspravili svoje razlike. U raspravama su sudjelovali muslimani i idovi koji su se pojavili na panjalskim muslimanskim dvorovima, a meuvjerskom teolokom raspravom iz esnaestoga stoljea izmeu katolikih sveenika i muslimanskih vjerskih uenjaka predsjedavao je car Mughal Akbar. Te rasprave nisu uvijek voene izmeu jednakih (doista, mnoge su se odvijale samo zato da bi dokazale da su druge religije bile pogrene, kao to je takoer bio sluaj s dijalozima koje su pokretali krani). Meutim, injenica da su rasprave bile doputene i da su poticane, upuuje na odreen stupanj otvorenosti vjera za meusobno upoznavanje i vrednovanje, kao i na znaajan stupanj obrazovne i kulturoloke razine u muslimanskome svijetu. Tijekom kriarskih ratova, unato meusobnom sukabljavanju, muslimani su doputali kranima praktino ivljenje njihove vjere, to recimo krani muslimanima nisu doputali. U trinaestom stoljeu, nakon nekih pregovora, muslimani su dali kranima slobodan pristup svetim mjestima koja su muslimani ponovo bili zauzeli. Veliki kranski svetac Franjo Asiki susreo se 1219. godine s muslimanskim voom, Salah al-Dinovim neakom, sultanom al-Malik al-Kamilom. Sultan je, kad su neprijateljstva obustavljena, svojim kranskim zatvorenicima, kojih je bilo vie od trideset tisua, dao slobodu da obavljaju bogotovne radnje, a ponudio im je i mogunost izbora: da se vrate u svoje vlastite zemlje ili da ostanu u njegovoj vojsci i za njega se bore. Uz to, muslimani su u vrijeme inkvizicije ostali otvoreni prema idovima koji su bjeali od praganjanja u kranskoj Europi. Otomansko je carstvo valjan primjer pozitivnoga odnosa prema vjerskim manjinama u veinskom muslimanskom okruenju. Otomani su slubeno priznavali etiri temeljne vjerske zajednice, poznate kao milleti (milet): pravoslavnu, armensko-gruzijsku, muslimansku i 92

idovsku. Pod milet sustavom, islam je pretpostavljao prvorazrednu poziciju, ali je svaki drugi milet bio stavljen pod autoritet svoga vlastitoga vjerskag poglavara i bilo mu je doputeno da slijedi svoje vlastite vjerske zakone. Milet sustav je omoguavao carstvu da se prilagodi vjerskoj raznolikasti, stavljajui nemuslimane u podreen poloaj muslimanima i nudei im zatien status. Nadalje, lanovi su manjina u nekim sluajevima imali pravo obnaanja dunosti u vladi. Prema tome, ogranien oblik vjerskog pluralizma i vjerska snoljivost bile su vane sastavnice otomanske dravnike mudrosti. U novije vrijeme, vjeroispovijest i politiki pluralizam glavna su pitanja u muslimanskom svijetu. Mnogi od onih koji nastoje utemeljiti islamsku dravu u muslimanskom svijetu ugledaju se na sline sluajeve u povijesti (presedane) kako bi odredili status nemuslimana. Iako mnogi trae striktnu ponovnu uspostavu stupnjevanja graanskoga prava koje je povezano sa statusom zimija u prolosti (zatien status koji su imali krani i idovi kao narod Knjige prev. nap.), drugi priznaju da taj pristup nije spojiv s pluralistikim zbiljnostima suvremenaga svijeta i meunarudnim odredbama o ljudskim pravima. Oni koji zagovaraju stupnjevanje graanskoga prava sukladno vjerskoj pripadnosti, vjeruju da islamsku dravu, odredenu kao onu u kojoj je islamski zakon zakon zemlje, moraju nuno voditi muslimani, budui da su jedina muslimani sposobni tumaiti islamski zakon. To je bilo polazite islamizacijskih programa u Pakistanu, Sudanu, Afganistanu i Iranu, koji su zakonski odredili da samo muslimani imaju pravo obnaanja vanijih dunosti u vladi. Oito, to ne zadovoljava nemuslimane koji ele uivati potpuna i jednaka graanska prava. Zapravo, vjerske su manjine proganjane i izvrgrnute diskriminaciji pod nekim muslinkanskim vladama u zemljama kao ta su talibanski Afganistan, te Pakistan i Sudan. Stoga se javljaju razliiti zagovaratelji obnove (reformatori) koji ne podravaju tu klasinu podjelu u dananje vrijeme, nego zahtijevaju da se i nemuslimanima dadnu sva graanska prava. Zagovornici reforme tvrde da je pluralizam bit islama kakva je objavljena u Kur'anu i kako su je ivjeli Muhamed i prvi halifi, umjesto zapadnjakih izuma ili ideologija. Kao dokaz da je pluralizam dopustiv 93

i zakonit u islamu, istiu to da su islamska carstva doputala slobodu vjeroispovijesti i bogotovlja i da su titili zimije (dhimmi). Dok mnogi militantni muslimani i glavna struja konzervativnih i tradicionalistikih muslimana zagovaraju klasini islamski status zimija ili milet sustav, reformisti trae reinterpretaciju ili ponovno zastupanje pluralizma. Mnogi veinski islamisti (nakon to su se odijelili od ekstremista), uvidaju potrebu da se jednopartijski i nedemokratski politiki sustavi, koji prevladavaju u muslimanskom svijetu, otvore. Oni poinju rije pluralizam primjenjivati i na politika dogaanja. Jo od 1990-ih taj se pojam rabi za predstavljanje viestranakih sustava, kao i suvremene oblike vjerskoga pluralizma i vjerske snoljivosti.

94

Obiaji i kultura

Zato islam razliito pristupa mukarcu i eni? Mnoga, iako ne sva, muslimanska drutva provode do nekog stupnja svojevrsno razdvajanje prema spolovima (spolna segregacija), odvajanje mukaraca i ena na javnim mjestima, kao to su damije, sveuilita i trnice. Stoga u mnogim damijama mukarci i ene klanjaju (mole) u odvojenim prostorima ili su pak molitveni prostori odijeljeni pregradom ili paravanom. Neoenjeni mukarci ne dolaze u blizinu djevojaka, osim prigodom obiteljskoga okupljanja ili pak susreta s nekom djevojkom u prisutnosti njezina pratitelja (mahram, pratiteljica, odnosno blii srodnik, nap. prev.). Od odvajanja spolova razlikuje se osama, koja je uvanje ene unutar doma tako da ona nema dodira s javnou. Iako se razdvajanje spolova i povuenost ene iz javnosti jo i danas provodi u nekim muslimanskim drutvima, u mnogim muslimanskim zemljatna, od Egipta i Tunisa do Malezije i Indonezije, mukarci i ene, posebice u veim gradovima, sve vie studiraju i rade zajedno. U suvremenom svijetu s njegovom globalizacijom, pogotovu u kuanstvima gdje mukarac ne moe sam dastatno skrbiti o obitelji, ena sve vie postaje radna snaga i time pridonosi ruenju naslijeenih pojmova o podjelama na muka i enska podruja. Praksa razdvajanja spolova ima i vjersko i kulturoloko podrijetlo. Poslanikov grad Medina nije provodio razdvajanje spolova. Iako su bile sastavni dio zajednice, zbog njihova osobitog statusa, Kur'an je kazao Muhamedovim enama sljedee: O ene 95

Vjerovjesnikove, vi niste kao druge ene! Ako se Allaha bojite, na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kuama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte... (Kur'an, 33: 3233). Kur'an poslije kazuje Muhamedovim enama da postave pregradu izmeu sebe i mukaraca koji im nisu srodnici. Muslimanima se kae: (...) A ako od njih neto traite, traite to od njih iza zastora. To je istije i za vaa i za njihova srca... (Kur'an, 33: 53). Postojale su mnogobrojne rasprave o tome kako bi se ti ajeti koji se odnose na ednost i razdvajanje trebali tumaiti openito glede muslimanskih ena. Suvremeni su poznavatelji isticali da su ponaosob oslovljene jedino Poslanikove supruge, a ne itav enski rod. Oni tvrde da su se sve do danas pravnici prvotno oslanjali na Poslanikovu predaju (hadis), kao i na vjerovanje da su ene izvor kunje za mukarce (fitnah), da bi time potkrijepili odvajanje ena. Posljednjih desetljea, jo stroi konzervativni, odnosno fundamentalistiki muslimanski glavari, katkad pod utjecajem vahabija i uz njihovu podrku, tvrdili su da se ajeti koji oslovljavaju Poslanikove supruge primjenjuju i na sve muslimanke, jer je za njih razumljivo da se trebaju povoditi za Muhamedovim enama. Suvremena se miljenja glede nunosti razdvajanja spolova razlikuju. Dok velika veina vjeruju da posvemanje razdvajanje spolova nije nuno, mnogi pak vjeruju da se zahtjevima ednosti moe udovoljiti prikladnim odijevanjem i svojevrsnim ogranienjima glede odnosa i suradnje meu mukarcima i enama, budui da oni zajedno rade i koluju se. To se dri ispravnim ak i u vjerskom podruju, budui da je ena poela preuzimati vanu ulogu u damiji, gdje ona nije samo prisutna na zajednikim niolitvama i klanjanju s mukarcima, nego jednako tako dri i satove Kur'ana, samostalno vodi pomone slube i obnaa razliite dunosti. U nekoliko muslimanskih zemalja (Pakistan, Banglade, Turska i Indonezija) ene su bile premijerke vlade ili predsjednice.

96

Je li ena drugorazredni graanin u islamu? Poloaj ene u muslimanskim zemljama dugo je bio navoen kao dokaz islamskoga tlaenja ena glede pitanja koja seu od osobne slobode i odijevanja do zakonskoga prava na rastavu braka. Meutim, prava slika o eni u islamu puno je sloenija od tih pitanja. Islamska je objava poboljala enin poloaj zabranjujui edomorstvo enske djece, ukidajui posjedovanje ene kao imovine, ustanovljujui zakonsku nadlenost ene, dajui eni pravo da primi svoj vlastiti miraz, mijenjajui brak iz vlasnikoga u ugovorni odnos, te doputajui enama da zadre upravljanje nad svojom imovinom i da koriste svoje djevojako prezime nakon udaje. Kur'an propisuje da muevi moraju uzdravati svoje ene i ograniuje muevljevu do tada niim ogranienu slobodu na rastavu braka. Kur'an izjavljuje da su mukarci i ene jednaki pred Bogom; ovjek i ena su stvoreni od jednakih dijelova u paru (Kur'an, 51: 49). Kur'an opisuje odnos izmeu mukaraca i ena kao odnos ljubavi i samilosti (Kur'an, 30: 21). Mukarci i ene su poput lanova jedni drugih (Kur'an, 3: 195), poput odjee jedni drugima (Kur'an, 2: 187). Mukarci su i ene podjednako odgovorni za pridravanje pet stubova islama. Kur'an (9: 71-72) izjavljuje: A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima e se Allah sigurno smilovati. Allah je doista silan i mudar. Allah obeava vjernicima i vjernicama dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno boraviti... Taj je ajet tim znaajniji to je ujedno i posljednji objavljeni Kur'anski ajet koji govori o odnosu izmeu mukaraca i ena. Neki uenjaci dokazuju na temelju sadraja i kronologije da taj ajet istie idealnu viziju odnosa izmeu mukaraca i ena u islamu - viziju jednakosti i meusobnoga dopunjavanja. Veina je islamskih drutava bila patrijarhalna, a ene su gledane kao nositeljice kulture u tim drutvima. Prije dvadesetoga 97

stoljea, Kur'an, hadis (Poslanikova pripovijedanja) i islamski zakon, u tim patrijarhalnim drutvima tumaili su iskljuivo mukarci, to se onda odrazilo i na njihava tumaenja. ene nisu bile djelatno ukljuene u tumaenje Kur'ana, hadisa niti islamskoga zakona sve do dvadesetoga stoljea. Meutim, otada su obnovitelji dokazivali da Kur'anske ajete koji daju prednost mukarcu treba iznova protumaiti u svjetlu novih drutvenih, kulturolokih i gospodarstvenih zbiljnosti dvadesetoga i dvadesetiprvoga stoljea. enama je dodijeljen drugorazredni status u islamu na temelju Kur'anskoga ajeta (Kur'an, 4: 34), koji kae: Mukarci vode brigu o enama zato to je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato ta oni troe imetke svoje (kao potporu enama, autor. nap. ). Meutim, suvremeni uenjaci su opazili da je prvenstvo na koje se ukazuje u tom ajetu utemeljeno na drutveno-gospodarstvenoj odgovornosti mukaraca za ene. Ne kae se da su ene nesposobne da se same skrbe o sebi ili da budu predvodnicama. Nigdje se u Kur'anu ne kae da su svi mukarci nadmoniji, nadreeni ili bolji od svih ena. Bog je neke pojedince u Kur'anu izdvojio, i to na temelju njihove vjere, a ne zbog njihova spola. Tumaenje Kur'ana u sreditu je mnogih muslimanskih rasprava. Neki su uoili da Kur'an sam razlikuje dvije vrste ajeta: jedni su sveopa naela a drugi pak odgovaraju na posebna i kulturoloka okruenja ili pitanja u svezi s tim, i koji su bili predmetom tumaenja (Kur'an, 3: 7). Oni vjeruju da ti ajeti koji mukarcima daju vea prava (kao to su Kur'an, 2: 223 i 2: 228) odraavaju patrijarhalno ozraje u kojem su mukarci bili nadmoniji i jedini odgovorni za brigu o enama. Danas, umjesto doslovnoga tumaenja, ti bi se ajeti trebali prerei i preoblikovati tako da se u njima odraze interesi drutvene skrbi. Reformatori dokazuju da je jednakost spolova Boja nakana od samoga poctka, da je to poredak kakvog je Bog od poetka zamislio, jer Bog u vjeri ne pravi nikakvu razliku na temelju spola. Meutim, muslimani koji zagovaraju doslovno tumaenje Kur'ana vjeruju da se razlike spolova koje on propisuje primjenjuju na svako vrijeme i na svakom mjestu kao Boji objavljeni drutveni poredak. Biologiju se esto koristi kao opravdanje; budui da jedino 98

ena moe nositi dijete, dokazuju oni, mukarac mora osigurati sredstva za uzdravanje obitelji tako da ena moe raati i podizati djecu, to je njezin osobiti posao. Drugi oiti primjer drugorazrednoga statusa ene stoji u Kur'anskoj odredbi (Kur'an, 2: 282) da su u sluaju svjedoenja izjave dviju svjedokinja jednake izjavi jednog svjedoka mukarca. Ako jedna ena svjedoi pogreno, druga je moe podsjetiti na istinu: (...) I navedite dva svjedoka, dva mukarca vaa, a ako nema dvojice mukaraca, onda jednoga mukarca i dvije ene, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti... Tijekom vremena, to su vjerski uitelji, mukarci, tumaili da to znai da se svjedoenje jedne ene vrednuje kao polovica svjedoenja jednoga mukarca. Suvremeni su vjerski uitelji iznova promiljali o tom pitanju i ponudili nekoliko zapaanja o drutveno-povjesnom okruenju u kojemu je ajet bio objavljen. Prvo, ajet odreuje da je svjedoenje mjerodavno u sluajevima trgovine, sklapanja ugovora ili u raspravi pred sudom. U vrijeme kada je ajet objavljen, veina ena nije aktivno sudjelovala u trgovakim ili novarskim poslovima. enska strunost u tim podrujima najvjerojatnije ne bi bila nita manja od one muke. Drugo tumaenje dokazuje da je traenje dvije ene za svjedokinje, kako bi se izjednaile sa svjedoenjem jednoga mukarca, bilo utemeljeno na zabrinutosti da bi muki lanovi obitelji mogli nagnati enu da svjedoi u njihovu korist. Neke suvremene muslimanske znanstvenice tumaile su da zahtjev za dva enska svjedoka upuuje na potrebu da i ene dobiju pristup obrazovanju, i svjetovnom i vjerskom, kako bi se obrazovale i stekle iskustvo jednako onom mukaraca u poslovnom okruenju - to u Kur'anu nije zabranjeno. U svjetlu prava ena da posjeduju svoju vlastitu imovinu i da prave vlastita ulaganja, to je tumaenje u skladu sa irim Kur'anskim vrednotama. Jedno drugo podruje u kojemu je u povijesti spolna diskriminacija bila oita, jest pitanje rastave braka. ene su imale neznatna prava u pakretanju rastave braka, dok mukarcima nije bilo 99

potrebno nikakvo opravdanje, niti razlog da bi razvrgnuli brak. Meutim, nije Kur'an mukarcima dao to ope pravo. tovie, Kur'an i enama jami jednakost glede prava na rastavu braka: (...) ene imaju isto tolika prava koliko i dunosti, prema zakonu... (Kur'an, 2: 228). Ta jednakost glede rastave braka izraena je i u hadiskoj literaturi, a reformatori zakona pozivali su se na Kur'an i hadis kako bi potpomogli suvremene reforme glede zakona o rastavi braka. Kur'an takoer slui kao referentna toka za ograniavanje obiaja poligamije. Kur'an zapovijeda: (...) Onda se enite sa onim enama koje su vam doputene, sa po dvije, sa po tri i sa po etiri. A ako strahujete da neete pravedni biti, onda samo sa jednom... (Kur'an, 4: 3). Popratni ajet izjavljuje: Vi ne moete potpuno jednako postupati prema enama svojim ma koliko to eljeli... (Kur'an, 4: 129). Suvremeni su reformatori dokazivali da ta dva ajeta zajedno zabranjuju poligamiju i da je istinski Kur'anski ideal monogamija. Dvedesetiprvo je stoljee donijelo brojne znaajne obnove u podruju prava ena, kako u javnom tako i u privatnom ivotu. U znatno nadmonoj veini muslimanskih zemalja, ene imaju prava na ope obrazovanje, ukljuujui i ono visokokolsko. U mnogim zemljama imaju pravo rada izvan svojih domova, pravo glasovanja i pravo obnaanja javnih slubi. Osobito je vano istaknuti da su se posljednjih godina dogodile bitne promjene u zakonu o braku i rastavi braka. U nekim je muslimanskim zemljama mnogoenstvo (poligamija) posve dokinuto, a u nekima bitno ogranieno. Uz to,je enama dano pravo na rastavu braka koja mogu same pokrenuti, to ukljuuje i pravo na novanu odtetu. Time je enama omogueno da i same odluuju pri sklapanju braka i da odreuju uvjete branoga ugovora. ena smije zahtijevati da mu koji se od nje rastavlja njoj i njihovoj djeci osigura smjetaj i novanu naknadu za uzdravanje dokle god se ena brine za djecu, a ona ima pravo na podizanje djece do njihove dobi za udaju ili enidbu, a negdje je to pravo proireno i na stariju djecu. Osim toga donesen je i zakon o sprjeavanju brakova s maloljetnicama.

100

Kakvo je znaenje imala ena u ranom islamu? ena je u ranoj muslimanskoj zajednici i u Muhamedovu ivotu imala znaajnu ulogu. Povijesni i drugi dokazi upuuju na to da je upravo ena prva doznala o Kur'anskoj objavi (i to u osobi Muhamedove prve supruge Hatide odnosno Khadije). Upravo Muhamedovo iskustvo s njegovom enom Hatidom koja je samostalno upravljala svojim imanjem, a Muhameda unajmila kao svoga upravitelja, i tek potom mu ponudila brak, naveo je pravnike na zakljuak da ena u islamu moe predloiti brak mukarcu ukoliko joj je to po volji. U Poslauikovo vrijeme ene su se borile u bitkama i njegovale ranjenike. Primjerice, Muhamedove su ene nakon njegove smrti bile pitane o njegovu nasljedniku. Upravo su Muhamedove ene bitno pridonijele prikupljanju i sastavljanju Kur'ana, a znatno su pridonijele i prenoenju mnogih hadisa (Poslanikova primjera). injenica da su ene u damiji redovito molile s mukarcima, dokaz je njihove jednakosti u javnom ivotu u ranom razdoblju islama. ene su u ranoj muslimanskoj zajednici posjedovale imovinu i njome upravljale, sklapale su trgovake ugovore i vodile poslove, a bile su ohrabrivane i podravane u nastojanju da se obrazuju. Mnoge su ene u Muhamedovoj vlastitoj kui bile pouavane u pitanjima vjeroispovijesti. Muhamedova ki Fatima, njegovo jedino dijete koje je preivjelo rano djetinjstvo, imala je vanu ulogu u njegovoj zajednici. Ona je bila supruga imama Alija i majka imama Huseina i Hasana, neokaljana i bezgrena, uzor edne ene i ona kojoj su ljudi dolazili sa zamolbama i potrebama. Poput njezina sina Huseina, i ona je otjelovila ivot portvovnosti, patnje i samilosti. I Muhamedova ena Aja, vrsna poznavateljica povijesti i ljekarnitva, i nadarena u govornitvu i poeziji, imala je jedinstveni znaaj u muslimanskoj zajednici, posebice kao najznaajnija prenositeljica i sastavljaica hadisa. U politikim pitanjima ene su samostalno polagale podaniku zakletvu (bay'ah) Muhamedu, esto bez znanja mukih lanova obitelji ili njihova odobrenja, a u mnugim su sluajevima to bile istaknute ene koje su prele na islam prije mukaraca iz njihovih obitelji. Drugi halif 'Umar Ibn al-Khatab, povjeravao je enama slube na ljekarnikim 101

trnicama. Hanbelijska kola prava (Usp. ta je islamsko pravo?) podrala je ene u njihovu potraivanju da rade kaa sutkinje. Kur'an istie kraljicu od Sabe (Kur'an, 27: 23-44) kao uzornu enu. Umjesto da se usredotoi na njezin rod, Kur'an opisuju njezinu sposobnost da udovolji zahtjevima dunosti koju obnaa, njezinu istou vjerovanja i samostalnost prosuivanja i njezine politike sposobnosti koje su je uinile vrsnom i uspjenom u voenju politike. Zato muslimanke nose rubac i odjeu koja see do poda? Pojmom prekrivanje oznauje se odijevanje ena u prostranu odjeu kaja see do poda i omatanje glave dugim rupcima. Kur'an istie ednost u odijevanju, iako nigdje ne spominje nikakva pravila za pokrivanje glave. Obiaj da ene u islamu prekrivaju glavu oslanja se na ajet - A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita osim onoga to je ionako spoljanje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima... (Kur'an, 24: 31). Kur'an nigdje ne propisuje nain odijevanja, ni za ene ni za mukarce, iako se upozorenje na ednost jednako odnasi i na mukarce: Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim. (Kur'an, 24. 30). Islamski nain odijevanja razliito se naziva, to je uzrokovano mnogovrsnou oblika, tkanina i boja koje muslimanke odabiru u razliitim zemljama od Maroka i Irana do Malezije, Europe i Sjedinjenih Amerikih Drava. Raznolikost nazivlja hijab (hidab), burqa, chador (ador) itd. uvjetovana je ne samo raznolikou obiaja u odijevanju nego raznolikou tumaenja Kur'anskih ajeta. Pokrivanje ena u islamskom carstvu nije bilo uobiajeno sve do treega ili etvrtoga narataja nakon Muhamedove snirti. Izvorno je prekrivanje bilo znak asti i oznaivalo je uzdizanje od drugih. U Muhamedovo vrijeme, njegove supruge i pripadnice vie klase nosile su veo kao oznaku njihova povlatenoga poloaja u drutvu. Nekoliko 102

narataja potom, veina je muslimanki prihvatila taj obiaj, poneto i pod utjecajem Perzijanki i Bizantinki vie i srednje klase, koje su nosile veo kao znak njihova poloaja i ime su se htjele izdvojiti od ena niih klasa, a nije im bila nakana da se odijele od mukaraca. To da ene svih klasa zajedno mole u damiji (namaz) i da se susreu na trnici, ohrabrilo je muslimanke iz gradskih sredina da se i one odlue za noenje vela. ensko noenje vela esto se u islamu gledalo kao znak manje vrijednosti ena. Protivnici noenja vela i prekrivanja tijela, oznauju taj obiaj nazadnou i tlaenjem ena u islamu, a zapadnjaki nain odijevanja poistovjeuju s individualnou i slobodom. Prekrivanje tijela i ograniavanje slobode u nainu odijevanja, bez obzira je li rije o muslimanima ili nemuslimanima, ograniuje ovjekovo pravo na samoodreenje, pa taman to bilo i samo u ogranienju izbora odjee ili nainu odravanja kose. Vjerovali su da svaki pojedinac, vjeroispovijest ili kultura koji zahtijevaju da se zrela ena odijeva na odreeni nain, zadire u njezina prava i slobode. One koji tvrde da je noenje vela zatita za ene, pita se zato takvu zatitu ne stave i na mukarce da se i oni svladavaju. Zagovornici pokrivanja ena tvrde da su ene same odabrale hidab (hijab, veo), jer ih on oslohaa od ovisnosti o tjelesnom izgledu, bez obzira je li rije o natjecanju s drugim ena ili pak o izbjegavanju pohotnih mukih pogleda. Hidab omoguuje enama da se usredotoe na njihnv duhovni, intelektualni i profesionalni razvitak. Neki su vjerski uitelji dokazivali da su mnoge muslimanke s ponovnim preuzimanjem islamskoga naina odijevanja, napose 1980-ih, pokuale pomiriti svoju islamsku tradiciju sa suvremenim nainom ivata, pronalazei u tome iznova svoj identitet, svoju prepoznatljivost suvremene muslimanke. Islamska je odjea koritena i kao znak protesta i osloboenja. Ona je razvila politike prizvuke, postajui izvorom nacionalnoga ponosa, kao i otpora zapadnjakoj prevlasti (kako kulturnoj tako i politikoj), i nedemokratskim reimima. Mnoge su mlade muslimanke prihvatile islamski nain odijevanja kako bi simbolizirale povratak svojim kulturnim korijenima i odbacivanje zapadnjake imperijalistike tradicije, koja prema njihovu gleditu, pokazuje malo potovanja prema 103

eni. Te mlade ene misle da zapadnjake mode tjeraju enu u neudobne i nedostojanstvene oprave, koje ih preokreu u seksualne predmete kojima manjkaju pravila pristojnoga ponaanja i dostojanstvenosti. ene koje nose islamsku odjeu dre da je nepravedno i uvredljivo kad ih drugi osuuju zbog noenja takve pristojne odjee, jer ona za njih nije nikakvo otuenje, utamnienje niti je ona izraz mrnje prema enama. Oni kau da Zapad ne bi trebao osuivati hidab (veo) niti islam, nego radije zapadnjaki drutveni sustav koji velia nedostine ideale enske ljepote, zbog ega su milijuni mladih djevojaka opsjednuti izgledom svoga tijela i teinom, i koji mladie ui da vrednuju djevojke samo na temelju njihova tjelesnoga izgleda. Zapadni i muslimanski protivnici noenja islamske odjee, pitaju se, naoigled onih koji tvrde da su se ene same odluile za noenje te odjee i vela, koliko je ta odluka dragovoljna, slobodno doneena. Naime, oni su uvjereni da su se ene tako odluile pod utjecajem ugnjetavake patrijarhalne kulture, ili samo kao izraz vjerskoga podvrgavanja nalozima islama. Nakon iskustva zlouporabe hidaba pod talibanskom vlau u Afganistanu gdje su ene bile primoravane na njegovo noenje, to je bio znak podjarmljivanja ena i nadzora nad njima, slobodarski svijet otada na hidab gleda kao na simbol zatoenja onih koje ga nose. Meutim, neki mslimani tvrde da zapadnjake ene samo vjeruju da su slobodne, jer ne uviaju da ih njihova kultura izrabljuje time to ih nuka da izabiru provoenje bezbrojnih sati na oblikovanje svoje vanjtine (pohodi raznim salonima njege i ljepote), kao i noenje neudobne i odve uske odjee koja odraava njihovo tijelo inei enu samo objektom koji pobuuje strast, samo da bi se potaknulo na kupnju automobila, kreme za brijanje ili piva. Muslimani takvih svjetonazora tvrde da zapadnjaci osuuju noenje vela, jer u svojoj biti nisu slobodni da sami izabiru. Jo od 1970-ih, znaajan broj modernih ena, od Kaira do Dakarte, posegnuo je iznova za noenjem islamske odjee. esto je to dragovoljan pokret koji vode mlade, dobro obrazovane gradske ene iz srednje klase koje rade u svim podrujima suvremenoga drutva. 104

Pojavili su se novi krojevi i modeli koji odraavaju nova shvaanja ene i njezine uloge u drutvu. Doista, dizajniranje suvremene islamske odjee postalo je unosnim pothvatom. Neke su muslimanke utemeljile vlastita poduzea koja su specijalizirana za oblikovanje i marketing elegantne i jednostavne odjee skladnih linija i prikladnih velova uz to. ene koje nose veo ale se na odve jednostavan pristup onih koji ve unaprijed dre da je pokrivena ena potlaena, a uope se ne pitaju to hidab znai njima koje ga nose. Ta pretpostavka, kau one, vie tlai muslimanke nego to bi bilo koji nain odijevanja mogao ikada tlaiti. ak iako je ena koja nosi veo nepokolebljiva i inteligentna, njezina vrijednost je automatski umanjena, pogotovo od onih koji nisu skloni da je upoznaju kao osobu ili kao strunjaka u nekom poslu, zbog ega esto nije ni pozvana na suradnju u pothvatima u kojima bi inae po svojoj strunosti i prikladnosti mogla sudjelovati. One istiu da ene mnogih drugih kultura i religija - Ruskinje, Indijke, idovke, Grkinje i katolike redovnice esto nose veo. One pitaju zato se i te ene ne doivljava potlaertima. Ukoliko protivnici noenja vela dre da su ene drugih kultura koje se pokrivaju emancipirane, zato to ne mogu primijeniti i na muslimanke koje nose veo? Muslimanke esto govore o onome to hidab simbolizira: vjersku pobonost, stegu, sabranost, potovanje, slobodu i suvremenost. Meutim, odve esto niko ih ne pita to taj rubac njima znai.

Zato enama u islamu nije doputno raditi u javnim slubama ili da voze automobil? Umjesto da uzmu u obzir da je status ene u muslimanskom svijetu mogao odraavati kontinuiranu jakost patrijarhata, esto se pretpostavlja da islam mrzi ene. Meutim, dok neki islam optuuju zbog potlaenosti ena, drugi ga ocjenjuju kao zvijezdu vodilju i obnovitelja glede opega odnosa prema enama. Nedoputanje enama da upravljaju automobilima (jedina Saudijska Arabija ne doputa enama da voze automobil) ili rade u 105

javnim slubama (njima je zakonski doputeno da rade u veini muslimanskih zemalja), posebnost je neke zemlje i vrlo je razliito odreeno. Ta ogranienja ne potjeu iz islama, nego radije iz kulturnih obiaja koje se pokuavalo opravdati razliitim islamskim zabranama. Doputenje za rad u javnim slubama ili upravljanje automobilom nije plod islama kao takvog, nego radije kulture ili kulturolokih tumaenja islama. Na sreu, takva su ogranienja pravi izuzetak a nikako pravilo. Poloaj ene u pojedinim muslimanskim zemljama razlikuje se utoliko ukoliko se i te zemlje meusobno razlikuju. Unatrag nekoliko desetljea ene su u muslimanskim drutvima dio nezaustavljivoga i odlunoga tijeka uvoenja hitnih promjena, to stvara mnoge suprotnosti. Primjerice, ene su bile birane za premijerke u Bangladeu, Turskoj i Pakistanu, a u Indoneziji za predsjednicu drave, ipak u drugim okruenjima prava ena i uloge koje im se pridaju bitno su ograniene. U Saudijskoj Arabiji, ene su na javnim mjestima odvojene od mukaraca, od njih se zahtijeva da budu potpuno pokrivene i ne doputa im se da voze osobne automobile. Istodobno, na sveuilitima su puno vie zastupljene ene nego mukarci; Saudijke posjeduju vlastita poduzea i glavni su zemljoposjednici. U Egiptu, ne postoji pravilo o odijevanju, pa su ene u zapadnjakoj i islamskoj odjei susree u svakom segmentu drutva, od obrazovanja i marketinga do medicine, prava, tehnike i vlade. U Iranu, od ena se zahtijeva da u javnosti nose rubac na glavi i ador ili dugi kaput, meutim, one rade zajedno s mukarcima u razliitim okruenjima, tako da su ene veina na sveuilitima, obnaaju dunosti u razliitim zvanjima i zanimanjima, rade u vladama i vladinim ustanovama; primjerice, u Islamskoj Republici Iran ena je zamjenica predsjednika. ene u Maleziji imaju pristup najboljem obrazovanju, obnaanju odgovornih dunosti u raznim zvanjima i zanimanjima, zapravo u svakom segmentu drutva, mae ih se vidjeti i na motorkotaima kojima upravljaju poput mukaraca. Poput ena u veini muslimanskih drutava, i ene u Maleziji trebaju za putovanje doputenje mukih lanova obitelji. U Kuvajtu, ene obnaaju odgovorne dunosti u mnogim podrujima, ali ne mogu glasovati. Pakistanke glasuju a sluile su i kao veleposlanice u 106

Sjedinjenim Amerikim Dravama i na najviim slubama u vladi kao premijerke. Meutim i Palestinke, napose one siromane i nemone, pate pod islamskim zakonima koji ograniuju njihova prava u braku, rastavi braka i pitanjima nasljedstva. Dok ene u veini drutava imaju slobodan pristup obrazovanju i zaposlenju, muslimanke su i dalje suoene s preprekama i tekoama dok trae jednakost spolova i bore se za svoje mjesto u drutvu.

Zato muslimani nose turbane ili kape? Svi muslimani ne nose turbane i nisu svi mukarci koji nose turbane muslimani. Sikhi, primjerice, nose turbane u skladu sa zahtjevom njihove vjeroispovijesti. Mnogi muslimani ne nose nikakva pokrivala glave. Noenje kape vie se povezuje s kulturosn nego li s vjeroispovijeu. Muslimani imaju razliita pokrivala za glavu, primjerice: turbane, fesove, kape za namaz ili epice (krune kapice, bjelice, prev. nap.), keffiye i tradicionalna arapska pokrivala za glavu. Turbani se najee spominju u svezi s talibanima iz Afganistana i iranskim klericima. Boja turbana esto je i statusna oznaka nositelja: tako crne turbane nose sejidi (sayyid, Muhamedov potomak), a bijele oni koji nisu Muhamedovi potomci. Fes je bila kapa koju su nosili Turci u otomansko vrijeme, a s poetkom dvadesetoga stgljea nasilno je zamijenjen europskim eirima irokoga oboda. Keffiya je u svezi s Jordanom i Palestinom i njezini dananji nositelji time izraavaju suosjeanje s palestinskim nacionalnim idealima. Izvorna arapska pokrivala za glavu, kakva se nose u Saudijskoj Arabiji, nastala su kao praktina zatita od sunca za glavu i vrat. Molitvene kape i epice nose se u Pakistanu i imaju ih i neki afro-ameriki muslimani.

107

Zato muslimani ne briju bradu? Mnogi muslimani nose brade u ast Poslanika Muhameda, koji je nosio bradu. Neki vjeruju da se brada ne bi trebala kratiti u Muhamedovu stilu, meutim, mnogi ne prihvaaju tu tvrdnju; otuda razliiti stilovi noenja brada, koji se rangiraju od brada koje u cijelosti prekrivaju vilicu i obraze do uredno dotjeranih iljastih bradica koje pokrivaju samo podruje brade. Jedino se u Afganistanu pod talibanskim reimom zahtijevalo noenje duge, nenjegovane brade. Mnogi muslimani ne nose bradu i ne vjeruju da je to vjerski uvjet. Neki koji su ivjeli u muslimanskim zemljama koje zatomljuju bilo kakav oblik islamskoga aktivizma ili fundamentalizma ne nose ih zbog toga to bi vjerojatno bili sumnjieni i zatvarani. Neki na Zapadu, napose nakon 11. rujna, izbjegavaju noenje brade, jer se muslimane s bradom dosljedno povezuje s ekstremizmom. Zahtjeva li islam obrezivanje? Kao u idovstvu, obrezivanje se u islamu zahtijeva sukladno predaji i Muhamedovu primjeru (sunetu). Mnogi muslimani vjeruju da se obrezivanje zahtijeva i od mukaraca koji prijeu na islam. Obrezivanje simbolizira vjersko podvrgavanje Bojoj volji i njegovim zahtjevima, te podlaganje niskih strasti viim duhovnim zahtjevima islama. Drukije reeno, tjelesna promjena mukoga spolovila samo je izvanjski znak toga da vjernik i svoju spolnost i sve u vezi s njom podlae Bogu i njegovoj volji. Drutveno gledano, obrezivanje je znaajan obred u djeakoj dobi, izmeu desete i dvanaeste godine, i oznauje prijelaz u zrelu dob i preuzimanje onih odgovornosti u obitelji i drutvu koje su pridrane mukarcu, to ukljuuje i redovitu nazonost na zajednikim namazima. tovie, mukarcu koji se obrezuje u starijoj dobi nije doputeno da se slobodno drui sa enama s kojima nije u srodstvu.

108

Na Srednjem Istoku, obred obrezivanja provodi s u dobi izmeu dvije i dvanaest godina. U mnogim muslimanskim zemljama, obrezivanje je sveani dogaaj, poput obreda vjenanja, a ukljuuje i donoenje darova i goenje. U Europi i Sjedinjenim Amerikim Dravama, djeaci se obrezuje ve u bolnicama, odmah nakon roenja. Obrezivanje ena nije islamska praksa, niti je raireno meu muslimanima. Umjesto toga, ono je dio afrike kulture, a provodi se i danas u zemljama kao to su, primjerice, Sudan i Egipat, jednako meu muslimanima i nemuslimanima. Je li muslimanima doputeno istodobno oeniti vie ena? Prakticiranje poligamije ili ispravnije poliginije (brak s vie od jedne ene istodobno), jedno je od spornih pitanja u islamskim drutvima. Mnogi su je islamski narodi dokinuli ili strogo zakonima i propisima ograniili (potrebna je sudska odluka i odobrenje, enina suglasnost, itd.). Iako se poligamija ivi u nekim muslimanskim drutvima, velika je veina muslimana danas monogamna. Iako se poligamija susree u mnogim vjeroispovijestima i kulturama, esta je sklonost da je se pripie iskljuivo islamu. Povijesno gledano, poliginija je svojstvena semitskim drutvima openito, a napose arapskoj kulturi. Bila je uobiajena meu plemiima i narodnim glavarima u arapskom drutvu, kao i u, iako znatno manje, biblijskom idovstvu, gdje su, primjerice, Ahraham, David i Salomon imali vie ena. Poligamija je bila uobiajena u predislamskoj Arabiji, a brak se nije nadziralo. Mukarac je mogao imati ena koliko je htio, a ene su drane kao manje vrijedne od mukaraca, nisu imale prava i prema njima se odnosilo kao prema slukinjama. Arabija sedmoga stoljea bila je poprite estih plemenskih ratova i sukoba, pri emu su mnogi mukarci pogibali, a njihove udovice, siroad i neudate sestre ili enski lanovi obitelji nisu imali gotovo nikakvu ansu preivjeti bez muke 109

zatite. U takvom su ozraju Kur'anske objave glede braka i obnova u pitanjima naslijea, rastave braka, svjedoenja i slinoga nastojale poboljati poloaj ena. Kuran mukarcu doputa da istodobno oeni etiri ene, pod uvjetom da ih uzdrava i da se odnosi prema njima jednako: I siroadi imanja njihova uruite, ravo za dobro ne podmeite i imetke njihove s imecima vaim ne troite, - to bi, zaista, bio vrlo veliki grijeh. Ako se bojite da prema enama sirotama neete biti pravedni, onda se enite sa onim enama koje su vam doputene, sa po dvije, sa po tri i sa po etiri. A ako strahujete da neete pravedni biti, onda samo sa jednom... (Kur'an, 4: 2-3). Ta Kur'anska zapovijed ograniuje pravo mukaraca na neogranien broj ena, istodobno koristei brak kao zatitu ena u nasilnim drutvima. Kao to Kur'an kae: Udavajte neudate i enite neoenjene, i estite robove i robinje svoje; ako su siromani, Allah e im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna. (Kur'an, 24: 32). Drugi ajet koji kae: Vi ne moete potpuno jednako postupati prema enama svojim ma koliko to eljeli... (Kur'an, 4: 129), reformatori su koristili u moderno doba kako bi odbacili mogunost jednake pravinosti prema enama i kako bi dokazali da Kur'an uistinu zagovara monogamiju kao ideal, poto je monogamija istaknuta i u poglavljima Kur'anske objave to slijede nakon toga ajeta. Kanzervativniji muslimani odbacuju to tumaenje kao neislamsko i kau da ono odraava nastojanje obnovitelja da oponaaju Zapad.

Smije li se musliman oeniti nemuslimankom? Brani propisi u islamu izraavaju zabrinutosti za prenoenje vjere na djecu koja e se roditi u toj branoj zajednici. Brani vez muslimana s nemuslimankom dri se nezakonitim. Iako je poeljno da se muslimani ene muslimankama, doputeno im je da se oene krankom ili idovkom, jer su te ene iz naroda Knjige, onih koji imaju boansku objavu. Sukladnost se vjerovanja dri odsudnom za 110

skladan brak i obiteljski ivot. Koliko god da je mukarac u obitelji glava obitelji, ene provode vie vremena s djecom, posebice dok su ona mala, tako da je vjerojatnije da e djeca od ranoga djetinjstva biti blii vjeri svoje majke. Stoga mukarac treba odabrati enu koja e podravati vjeru u jednoga Boga i prihvatiti Boju objavu. Muslimanka se mora udati za muslimana ili obraenika na islam. Prema islamskom zakonu, mukarac je glava obitelji, a u braku se od njegove ene oekuje da prihvati muevljevu narodnost i zakon njegove vjeroispovijesti i podredi se onom to joj ta pripadnost nalae. Mukarac je odgovoran i za vjersku pouku svoje starije djece i mora im biti zatitnik, posebice glede braka. Stoga bi djeca koja se rode u braku muslimanke s nemuslimanom mogla biti gubitak za muslimansku zajednicu i islam. ta islam kae o nasilju u obitelji? Uopeno gledano, nasilje u obitelji ozbiljan je drutveni problem, a muslimanski svijet u tomu nije izuzetak. Mnogi masovni pokreti i enske organizacije nastoje iskorijeniti nasilje u obitelji, pouavajui i mukarce i ene o Kur'anskim uenjima i branim odnosima. U nekim muslimanskim drutvima, mukarci upravo Kur'anom opravdavaju nasilje u obitelji. Meutim, mnogi ajeti u Kur'anu ue da mukarac i ena trebaju biti obazrivi jedno prama drugom i uzajamno se potpomagati. U obiteljskim se odnosima ljubav i pravinost jako istiu, a okrutnost je zabranjena. Kur'an (30: 21) kae: I jedan od dokaza Njegovihje to to za vas, od vrste vae, stvara ene da se uz njih smirite, i to izmeu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmiljaju. Kur'an zapovijeda (4: 19): O vjernici, zabranjuje vam se da ene kao stvari nasljeujete, preko volje njihove, i da im tekoe priinjavate, s namjerom da neto od onoga to ste im darovali prisvojite, osim ako budu oito zgrijeile. S njima lijepo ivite! A ako prema njima odvratnost osjetite, mogue je da je ba u onome prema emu odvratnost osjeate Allah veliko dobro dao. 111

Vremenski posljednji objavljeni ajet govori upravo o odnosu suprunika (Kur'an, 9: 71), za koje se kae da su oni stvorenja koja su prijatelji jedno drugom i koja se uzajamno tite. Ajet istie njihovu suradnju u zajednikom ivljenju u partnerskom odnosu, a ne u odnosu protivnika ili nadreenih i podreenih. I hadis je zabiljeio Muhamedovo potovanje ena i zatitu koju im je davao. Muhamed je rekao. Najbolji od vas je onaj koji je najbolji prema svojoj supruzi. Muhamedova ena Aja pripovijedala je da Muhamed nikada nije udario bilo koju slukinju ili enu ni ikoga drugoga. Ni Kur'an, ni hadis ne biljee da je Muhamed loe postupao s bilo kojom od svojih ena ili da je izgubio strpljenje, ak ni onda kad je bio nesretan ili zlovoljan. Neki, da bi uz pomo Kurana opravdali nasilje nad enama, istiu ajet 4: 34, koji kae: Zbog toga su estite ene poslune i za vrijeme muevljeva odsustva vode brigu o onome o emu treba da brigu vode, jer i Allah njih titi. A one ijih se neposlunosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postolji rastavite, pa i udarite; kad vam postanu poslune, onda im zulum ne inite! (...) Posljednjih su godina uenjaci dokazivali da se poslunost odnnsi na enino stajalite prema Bogu, a ne prema njezinu muu. tovie, poslunost je u tome ajetu povezana sa eninim spolnim suzdravanjem, tako da je posluna ena ona koja se ne bavi spolnim nemoralom. Rije koja se primjereno prevodi kao neposlunost (nushuz) ukazuje na poremeaj branoga sklada u kojem jedan od suprunika ne udovoljava zahtijevanim branim dunostima. To je drugdje primjenjivano u Kur'anu i na mukarce i na ene. Kraj ajeta upozorava mukarce da ne zlostavljaju ene koje su im poslune. Umjesto davanja mukarcima prava da udare svoje ene, reformatori dokazuju, taj ajet podsjea mukarce na njihove odgovornosti da se ispravno ophode spram svojih ena. Kur'an (4: 34) nabraja tri sredstva koja e se koristiti u rjeavanju branih razmirica. Prvo dolazi samo upozorenje ili rasprava izmeu mua i ene ili uz pomo posrednika. Ta praksa, preporuena i Kur'anskim ajetima 4: 34 i 4: 128, primjenjuje se i za parove koji su pred rastavom braka. Ukoliko to ne uspije, primjenjuje se tjelesno odvajanje, to znai odvojene postelje, ime se suprunicima daje 112

mogunost da se smire i razmisle o budunosti branoga odnosa. Tree je i posljednje sredstvo - udarac. Ima izvanredan znaaj, a izreen je u gramatikom obliku jednine, to znai da je dopustiv samo jedan jedini udarac. Kur'anski ajet 4: 34 objavljen je u ranom medinskom razdoblju Muhamedova poslanstva, vremenu i mjestu u kojemu je okrutnost i nasilje spram ena jo uvijek bilo neobuzdano. Stoga neki muslimanski uenjaci danas dre da je nakana toga ajeta koji doputa jedan jedini udarac prije svega bila da se ogranii vladajue nasilje nad enama, a da nije miljen kao preporueno sredstvo u rjeavanju branih razmirica ili za nain postupanja sa enama. U glavnim hadiskim zbirkama - Muslima, Bukharija (Buharije), Tirmidhija (Tirmizija), Abu Davuda, Nasaija i Ibn Maje (Ibn Made) hadis o udarcu osobito istie da se ne bi smjelo udariti tako da to nanese bol ili izazove povredu. Uz to svi ti izvori istiu da ako se ve primjenjuje taj jedan udarac, onda bi i on trebao biti posve simbolian. Utemeljitelj afijske kole tvrdio je da je u svakom sluaju bolje izbjei udarac. Unato nasilju u obitelji koje je i dalje prisutno u kulturama koje istiu nadmo mukarca i to opravdavaju vjerskim nalaganjima, ni veina Kur'anskih ajeta, ni hadis to ne podravaju, niti doputaju da se ene tue. Kako islam gleda na rastavu braka? Nasuprot katolicizmu u kojemu je brak sakrament, u islamu je brak ugovor. Islam je uvijek doputao pravo na razvod braka pod odreenim uvjetima. U predislamsko doba, arapski je obiaj doputao mukarcu da bilo kad i iz bilo kojega razloga ostavi enu, a ena nije imala nikakva prava. Meutim, Kur'an donosi nove smjernice kojima se ograniuje muevljeva samovolja, i kae da je rastava braka dopustiva, ali da je ona posljednje sredstvo u nudi i ohrabruje pomirljivo rjeavanje spora (arbitrau) izmeu suprunika: A ako se bojite razdora izmeu njih dvoje, onda poaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njezine porodice (izjednaujui time enine interese s onima njezina supruga, autor. nap.). Ako oni ele izmirenje, 113

Allah e ih pomiriti, jer Allah sve zna i o svemu je obavijeten! (Kur'an, 4: 35). Kur'an upozoruje mueve koji su suoeni s moebitnom rastavom braka da svoje ene (...) ili na lijep nain zadre ili se velikoduno od njih konano rastave. (Kur'an, 65: 2). Ozbiljnost ina rastave braka odraava se i u zahtjevu kojega Kur'an postavlja pred mua. Naime, da bi svoju rastavu braka uinio neopozivom, suprug mora izgovoriti putam te ne jednom, nego tri puta, tijekom tri uzastopna mjeseca. Time se suprunicima daje vremena za izmirenje ili, ukoliko se ne izmire, a ena je trudna, osigurava se skrb za jo neroeno dijete: (...) kad htjednete ene da pustite, vi ih u vrijeme kad su iste pustite, a onda vrijeme koje treba da proe brojte i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, - osim ako oito sramno djelo uine. To su Allahovi propisi... (Kur'an, 65: 1). Unato Kur'anskim smjernicama, skraeni oblik rastave braka, koji mukarau doputa da naputam te izjavi triput odjednom, postao je uobiajen. Iako ga se dri grjenim prekrajem, unato tome zakonski je valjan. Ta vrsta rastave braka snaan je primjer za to da su u obiajima, u kojima dominira mukarac i njegovi interesi, svladani vjerski zahtjevi, to je mnogim naratajima u razliitim muslimanskim zemljama bitno odredilo prava na rastavu braka. Muslimanske su zemlje institucionalizirale razne vrste zakona, koristei Kur'an i sudove, kako bi nadzirali postupke rastave brakova i poboljali prava ena. Danas u mnogim zemljanta, muslimanka moe sudbeno dobiti rastavu braka po raznim osnovama. Muslimani koji ive u Americi i Europi moraju se pridravati graanskih zakona i glede rastave braka. Meutim, postoje mnoga patrijarhalna drutva gdje obiaji i dalje mukarcima doputaju vea prava u rastavi braka a prava ena ograniuju. To upuuje na injenicu da problemi s pravima ena ne potjeu iz islama, nego iz patrijarhata koji je jo uvijek snaan u mnogim drutvima.

114

Zato se muslimani nerado rukuju? Postoje dva razloga zato neki muslimani nisu skloni rukovanju pri pozdravljanju. Konzervativni vjeruju da mukarac i ena koji nisu u srodstvu trebaju izbjegavati meusobno dodirivanje koje bi moda moglo biti uzrok spolne poude. Neki su muslimani, poput pravovjernih idova, neskloni rukovanju zbog zabrinutosti o ritualnoj istoi. Tradicionalni ijiti vjeruju da su nemuslimani neisti, tako da tjelesni dodir s nemuslimanima, bilo mukarcima bilo enama, ritualno oneiuje muslimana, koji se onda mora uzimanjem abdesta oistiti prije klanjanja namaza. I neki suniti vjeruju da su nemuslimani ritualno neisti, ali oni ne zahtijevaju ritualno pranje nakon tjelesnoga dodira s nemuslimanima. Kako se muslimani odnose prema kunim ljubimcima? Ne postoji Kur'anska zabrana ili osuda dranja kunih ivotinja. Mnogi hadisi (Poslanikova predaja) istiu potrebu blagoga postupanja sa ivotinjama umjesto iscrpljivanja radom ili udaranja. Jedan hadis biljei pripovijst o eni koja je do smrti izgladnila maku i zato dospjela u pakao, a drugi hadis opisuje mukarca koji je spasio ivot ednom psu i time zadobio raj. Pse se u islamskome svijetu dri neistima, pa im stoga nije doputeno boraviti u kui. Mnogi muslimani vjeruju da onaj tko se na bilo koji nain dotaknuo psee sline, mora obaviti ritualno pranje prije klanjanja namaza (abdest). Hadis kojega se esto navodi biljei da je zabrana dranja pasa u kui uslijedila zbog higijenskih razloga, dok drugi hadis izvjeuje da je Poslanik imao psa koji se obiavao igrati oko njega kad je klanjao izvan kue. Make, poznate zbog svoje istoe, ivjele su u Muhamedovu kuanstvu, a on i neki od njegovih drugova vrlo su se prijazno odnosili prema njima.

115

Neki muslimani danas dokazuju da su razne bolesti, zbog kojih se prije pse dralo neistima, napretkom znanosti rijeene, tako da dodir s psima nije vie problematian. Sve vie muslimana, napose onih koji su roeni u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Europi, ima pse kao kune ljubimce. Drugi pak vjeruju da je zabrana dranja pasa u kui, kako je prenosi hadis, i dalje na snazi, i to u svakom vremenu i na svakom mjestu.

Kakvo je islamsko gledite prema troenju alkohola i svinjetine? Troenje alkohola i svinjetine u islamu je zabranjeno. Islamski zakoni strogo zabranjuje muslimanima uporabu, prodaju i kupnju alkohola. Iako je u rijetkim sluajevima njegova uporaba doputena, primjerice, iz zdravstvenih razloga. Zabrana uporabe alkohola temelji se na Kur'anu (5: 90-91), koji kae: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli to elite. ejtan eli da pomou vina i kocke unese meu vas neprijateljstvo i mrnju i da vas od sjeanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoete li se okaniti? Vino koje se u ajetu spominje jest vino od datulja, pa su neki pravnici dokazivali da je, sukladno doslovnom tumaenju, jedino vino od datulja zabranjeno, a velika je veina time dokazivala zabranu svih tvari koje izazivaju stanje opijesiosti u kojoj se omamljuje razum, u to su ubrojeni alkohol i sve vrste narkotika, Mnoge su zemlje erijatsku zabranu o alkoholu (erijat, islamski zakon) podjednako primijenile i za muslimane i za nemuslimane, kao primjerice, Iran, Libija, Pakistan, Saudijska Arabija, Sudan i neki krajevi Malezije. Neke zemlje sa svjetovnim dravnim sustavima, kao to su Turska i Egipat, donijele su striktne zakone koji zabranjuju uporabu narkotika ali su dopustile nadzirani uvoz, prodaju i uporabu alkoholnih pia. Islamske organizacije dosljedno podravaju potpunu zabranu troenja alkohola.

116

U Sjedinjenim Amerikim Dravama i Europi, skoranji muslimanski useljenici suzdravali su se od uporabe i svakog dodira s alkoholnim piima, to je vidljiva i prepoznatljiva znaajka njihova muslimanskoga identiteta. Crnaki muslimanski pokret podrava apsolutnu zabranu alkoholnih pia, kao i mnogi afro-ameriki muslimani. To je u velikoj opreci s prijanjim naratajima muslimanskih useljenika koji su, iako su se sami suzdravali od alkohola, esto trgovali alkoholom i radili u barovima. Suvremene muslimanske zajednice na Zapadu raspravljaju, i u tome se razilaze, je li muslimanima doputeno raditi u onim strukama gdje se proizvodi i troi alkohol, primjerice, u vinogradima s vinarijama, restoranima ili pak trgovinama s mjeovitom robom. Neki su zabrinuti ve i glede toga je li muslimanu doputeno prihvatiti poziv na veeru, bilo u restoran ili u privatnu kuu, ako zna da e vjerojatno kao dio obroka biti ponuen i alkohol. Zabrana troenja svinjetine temelji se na Kur'anu (5: 3): Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono to je zaklano u neije drugo, a ne u Allahovo ime..., to potvruje i ajet 6: 145. Neki muslimani, i mimo Kur'anske zabrane, vjeruju da je uporaba proizvoda od svinjetine nezdrava i nehigijenska i to stoga to je svinjsko meso poznato kao prijenosnik bakterija i raznih bolesti, napose trihineloze. Vjeruje se da tjelesni dodir sa svinjonn ili proizvodima od svinjetine prlja osobu, iako se ta neistoa moe oprati ili dokinuti uklanjanjem odnosne tvari. Ameriki muslimani openito potuju zabranu troenja svinjetine i proizvoda koji sadre svinjetinu. Zbog toga neki muslimani ne prihvaaju pozive na obroke u nemuslimanskim kuama, ako postoji bojazan da bi moda mogli doi u dodir sa svinjskim mesom. Raznolikost proizvoda od svinjskoga mesa i njihova esta i vrlo razgranata uporaba u suvremenoj prehrani, amerikim muslimanima koji nastoje izbjei svinjetinu, priinja velike potekoe. Naime, svinjska se mast uobiajeno rabi u prehrambenoj industriji u Sjedinjenim Amerikim Dravama, tako da na omotima proizvoda kao to su, primjerice, ajni kolaii ili ips, uope ne treba biti naznaena. Neki ameriki muslimani ipak itaju paljivo popis sastojaka svih 117

proizvoda, dok drugi pak vjeruju da takva temeljita pozornost nije nuna. Time je dakako potaknuto i pitanje dopustivosti jedenja u restoranima ili uporaba brze hrane (fast food). U nekim damijama i islamskim centrima, radi lakega snalaenja pri odabiru hrane, nainjeni su popisi pojedinih proizvoda za koje se zna da sadre svinjetinu ili alkohol (na takvom je popisu ak i senf za iju se proizvodnju rabi mala koliina bijeloga vina).

Zato se muslimani protive plesu? Muslimani razliito gledaju na ples, to uvelike ovisi o njihovu krajevnom podrijetlu, o stupnju konzervativnosti njihova shvaanja islama, o vrsti plesa i nainu plesanja. Openito je nedoputen ples mladia i djevojke i to zbog meusobnoga dodirivanja koje je pri plesu uobiajeno, a dri se neprikladnim za osobe koje nisu u braku. Mnogi muslimani ne doputaju svojim kerima sudjelovanje na plesovima kakvi se organiziraju u niim i viim razredima srednje kole, jer dre da ih ameriki plesovi mogu zbliiti s nemuslimanskim mladiima i odvesti u nedoputene predbrane odnose. To ne znai da su u islamu svi plesovi zabranjeni. U mnogim srednjoistonim zemljama, trbuni ples i razni narodni plesovi dugo su bili sastavni dio obiteljskih proslava, posebice vjenanja. Osobito su popularni muki ili enski skupni plesovi koji se pleu u krugu ili u obliku lanca, pri emu je vano ritmiko udaranje nogom, kao i izmjenino pljeskanje rukama po stopalima. Drugi je esti ples, napose u plemenskim kulturama, onaj rukovanja s orujem, kao to je ma, bode, koplje ili tapi. Uz to, neki sufijski redovi, kao to je mawlawi odnosno mevlevijski red, poznat i kao vrtei dervii, pokuavaju uz pomo plesa doi do izravnoga duhovnoga iskustva Boga, pri emu svojom vrtnjom u krug oponaaju svemirski poredak. Islamski oblici plesa nastoje slijediti izraziti islamski umjetniki obrazac simetrije, geometrije i ritma. Ples je stoga u islamskoj kulturi nastojao oblikovati niz pojedinanih cjelina koje oblikuju veu cjelinu, pri emu su sve one 118

simetrine i slijede obrazac arabeske (beskrajan niz krugova ili drugih oblika), koja simholizira vjerovanje u Boju jednotu, u njegovo jedinstvo (tawhid). Zato se neki muslimani protive glazbi? Muslimani se katkad protive rock glazbi i to zbog kulture koja se tom glazhom posreduje, a ne zbog same glazbe kao takve. Mnogi mladi muslimani koji su odrasli na Zapadu sluaju rock glazbu, jer je ona proela gotovu svu ameriku kulturu mladih. Neki roditelji muslimani, kao uostalom i mnogi drugi roditelji, ne prihvaaju zapadnjaku glazbu, napose rock glazbu i velegradsku crnaku popkulturu mladih (hip-hop), zbog pjesama koje promiu seks, drogu, alkohol i nasilje. Upravo zbog naina na koji se ta kultura odnosi prema seksu, drogi i alkoholu, mladim se ljudima esto zabranjuje sudjelovanje na rock koncertima i slinim okupljanjima. Poput mnogih kranskih rock pokreta, i neki su muslimani osnovali vlastite rock i rep sastave koji pjevaju lirske pjesme vjerskoga nadahnua. Sastav Native Deen (deen, vjera), uz pjesme u hip-hop ritmu promiu i temeljne islamske poruke - zajedniko klanjanje, izbjegavanje spolnih odnosa i nasilja, post tijekom ramazana i openito borbu da se bude dobar musliman. Popularni pjeva Yusuf Islam (bivi Cat Stivens) sklada miuslimansku pop glazbu za djecu i odrasle, kao to je, primjerice, njegova dobro prodavana pjesma A is for Allah (A je za Allaha). Njegova glazbena uprilienja podsjeaju na Far Aid koncerte i Feed the World album iz 1980-ih pri emu se prikuplja pomo za muslimane diljem svijeta (primjerice, pomo Turskoj nakon potresa ili muslimanima u Bosni). Neki krajnje konzervativni muslimani, kao to su talibani u Afganistanu, vjeruju da glazba zhog svoje opojnosti ne bi nikako smjela ui u ivot muslimana. U srednjem vijeku, kao i danas, strogi vjerski pismoznanci osuivali su pjevae i glumce, kao i one koji su odlazili na njihove priredbe. Meutim, povijesno gledano, glazba je bila vaan 119

oblik umjetnosti diljem muslimanskoga svijeta. Najznaajniji glazbeni oblik u islamu jest glasno itanje odnosno recitiranje (uenje) Kur'ana, umjetniki oblik u kojemu se odravaju godinja natjecanja. Kazete s recitiranjem Kur'ana prodaju se diljem muslimanskoga svijeta, a neki muslimanski najpoznatiji pjevai bili su recitatori (uai) Kur'ana ili pjevai koji su oponaali Kur'ansko uenje u svojoj glazbi, kao to je egipatska pjevaica Umm Kulthum (Kulsum). Isto tako, muslimanski poziv na namaz (adhan, ezan) pjeva se ili jednolino poja, umjesto da se striktno izgovara. Glazba je imala vanu ulogu na vjerskim svetkovinama i vanim dogadajima u ivotu pojedinca i zajednice kao to su roenje, sklapanje braka i obrezanje. U sufijskim je redovima glazba dio njihove pobonosti, uz recitiranje pojedinih rijei ili obrazaca, oni i pjevaju uz instrumentalnu pratnju ili bez nje. Njima je glazba sredstvo za duhovnu transcendenciju, prenoenje u Boju prisutnost i nain ulaska u boansku ekstazu. I narodna je glazba bila znaajan izraz kulture diljem muslimanskoga svijeta. U njoj se opjevalo junatvo, ljubav u svoj njezinoj poetinosti, a nije nedostajalo ni udorednih i pobonih motiva. Glazba koju su stvarali muslimani iz Andaluzije, kao i njihova poezija, silno je utjecala na razvoj klasine glazbe u Europi. Neki moderni glazbenici, kao sto je Cheb Mani, otac alirske rai glazbe koji je pjevao Desert Rose s britanskom rock zvijezdom Stingom, unio je zapadnjake instrumente, posebice elektronike, kao i zapadnjake tehnike u puku glazbu. Kako se muslimani meusobno pozdravljaju i zato? Muslimani se pozdravljaju na arapskom jeziku i to izrazom assalaamu alaykum (mir tebi), na to se odgovori wa alaykum as-salaam (mir tebi). Kur'an zapovijeda muslimanima da se tako pozdravljaju, ime se istie mir koji je odreen da vlada meu muslimanima, a temelji se na njihovu zajednikom vjerovanju i podvrgavanju Bojoj volji. 120

Kur'an biljei da e se muslimani koji uu u raj ovako pazdravljati: Molitva njihova bie u njima: 'Hvaljen nek si, Allahu!', pozdrav njihov: 'Mir vama!'... (Kur'an, 10: 10). Kao i to: A oni koji su vjerovali i dobra djela inili bie uvedeni, voljom Gospodara njihova, u dennetske bae kroz koje e rijeke tei i u njima e vjeno boraviti, u njima e se rijeju 'Mir!' pozdravljati. (Kur'an, 14: 23). Zato muslimani pozdravljaju izrazom Mir neka je tebi? PHUB (Peace be upon him) je kratica i zamjena za milost Boja neka je nad njim. Muslimani to svaki put ponavljaju kad spominju Muhameda ili bilo kojega drugoga poslanika ('Isaa odnosno Isusa, Musaa odnosno Mojsija, itd.). Neki muslimani koriste dui izraz salla Allahu alayhi wa sallam (Boji blagoslov i mir neka je nad njim), za to je engleski izraz God's Blessings and Peace Be Upon him, a skraenica od toga je SAAS (Salah Allah Alayki wa-Salaam). Te se kratice koriste u pisanim dokumentima u cijelom islamskome svijetu, u privatnim i javnim, ukljuujui u nekim zemljama i vladine dokumente. Uporaba kratice PHUB ili ponavljanje izraza mir neka je nad njim u govoru odraava vjerovanje da se muslimani trebaju svaki put prisjetiti osobite Poslanikove uloge i zazivati blagoslove Boje na njega da bi tako i sami zadobili blagoslove. Kur'an nareuje to prisjeanje (Kur'an, 33: 56): Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i aljite mu pozdrav. Taj izraz odraava i Muhamedovo znaenje u islamu, jer ga se dri ivim utjelovljenjem objave sadrane u Kur'anu. Muslimani vjeruju da mogu spoznati Boju volju iz troga: Muhamedova ivota, ljubavi prema Bogu i ovjeanstvu, te iz objave kako ljudska bia trebaju ivjeti na ovom svijetu.

121

Nasilje i terorizam

to je dihad? Dihad (jihaad, nastojati, boriti se) se katkad gleda kao esti stup islama. Kur'an zapovijeda muslimanima da se bore (dihad) na Bojem putu i da se ugledaju na Poslanika i njegove ratne drugove. Povijest muslimanske zajednice od Muhameda do danas moe se oditati u okviru onoga to Kur'an nauava o dihadu. Ta su Kur'anska uenja bila temelj muslimanskoga samopoimanja, pobonosti, pokretljivosti, irenja i obrane. Dihad je ovjekova borba i neprestano napinjanje da ivi uzoran ivot dobra ovjeka. To je borba sa zlom i njegovim tenjama u ovjeku samom, borba da se ivi krepostan i moralan ivot, zauzeto naprezanje da se ine dobra djela i da se pripomogne obnovi drutva. Ovisno o okolnostima u kojima pojedinac ivi, dihad moe oznaavati i borbu protiv nepravde i tlaenja, kao i irenje islama i njegovu obranu, te stvaranje pravednoga drutva prapovijedanjem, pouavanjem i, ukoliko je to nuno, oruanom borbom ili svetim ratom. Dva su znaenja dihada, nenasilni i nasilni, suprotstavljena u dobro poznatoj Poslanikovoj predaji. Prenosi se da je Poslanik, po povratku iz jedne bitke, rekao svojim drugovima: Vratili smo se iz manjega dihada u vei dihad, ime je mislio da su se vratili iz ratovanja kao manjega dihada u vei dihad koji je tea i odsudnija borba, borba protiv ovjekove sebinosti, gramzivnsti i nutarnjega zla.

122

U najopenitijem znaenju, dihad je obveza kojom su obvezani svi muslimani, kao pojedinci i kao zajednica, da se slijedi i ostvari Boja volju, a to je: da ive krepostan ivot, da ire islamsku zajednicu propovijedanjem, pouavanjem, pisanjem i sl. Dihad ukljuuje i pravo odnosno obvezu da se brani islam i zajednicu od napada. Povijest svjedoi da je svaki novi poziv na dihad iznova okupljao muslimane na obranu islama. Afganistanski mudahedini (mujahidun) nedavno su itavo desetljee vodili dihad protiv sovjetske okupacije. Dihad je pojam s viestrukim znaenjem. Iako je dihad uvijek bio znaajan dio islamske kulture i predaje, posljednjih su godina neki tvrdili da je vjerska obveza svih istinskih muslimana da se pridrue dihadu i time pomognu islamsku obnovu odnosno revoluciju. Neki su muslimani promatrali svijet oko sebe i u njemu uoili samo svijet u kojemu prevladavaju nedemokratski drutveni sustavi i u kojem vladaju manjinske bogate elite koje slijede samo svoje vlastite gospodarske probitke, svijet okupiran zapadnjakom kulturom i vrednotama. Zapadnjake se vlade gleda kao one koje podupiru tiranske drutvene sustave i njihovo izrabljivanje krajevnih ljudskih i prirodnih bogatstava. Ti sustavi pljakaju muslimansku kulturu i pravo muslimana da imaju vladu po svom vlastitom odabiru i da ive u pravednijem drutvu. Glavna struja islamskih aktivista vjeruje da obnova muslimanske moi i boljitka trai povratak islamu, politikoj ili drutvenoj revoluciji kako hi se stvorile islamske drave ili drutva. Radikalizirane nasilne manjine spajaju militantnost s mesijanskim vizijama kako bi potaknuli i pokrenuli vojsku na djelovanje i na tuem podruju. Unato injenici da dihad nije miljen kao osvajaka i napadalaka borba, ipak mu neke vlade, vladari i pojedinci upravo tako pristupaju, poput Saddama Husseina u Zaljevskom ratu 1991. godine, ili pak talibani u Afganistanu, Osama bin Laden i al-Qaida.

Opravdava li Kur'an terorizam? Nijedan se pripadnik neke vjeroispovijesti takvo to ne pita o svojoj vjeroispovijesti, nego takvo pitanje uvijek uva za pripadnike 123

drugih vjeroispovijesti! Povijesno gledano, neke je muslimane privukao terorizam, pa su koristili vjeroispovijest kako bi njome opravdali svoje djelovanje. Mnoge, koji tek to povrno znaju o islamu ili muslimanima, teroristiki napadi ekstremista, napose oni 11. rujna 2001., potaknuli su da se pitaju ima li to u islamu i Kur'anu ime se potie nasilje i teror. Islam, poput svih svjetskih religija, niti potpomae niti zahtijeva nezakonito nasilje. Kur'an ne zagovara terorizam, niti ga opravdava. Bog Kur'ana stalno se oslikava kao Bog milosti i smilovanja, i kao pravedan sudac. Svako Kur'ansko poglavlje zapoinje upuivanjem na Boju milost i samilost. Kur'an na razliitim mjestima i okruenjima podsjea muslimane da budu milostivi i pravini. Doista, muslimani piui pismo ili dok vozei auto, kau bismilu: bismillahi ar-rahman ar-rahim (u ime Boga, Milostivoga, Samilosnoga). Meutim, islam doista doputa nmuslimanina da u odreena vremena od napada brane sebe i svoje obitelji, vjeru i zajednicu. Poput svih svetih knjiga, i islamski sveti tekstovi moraju biti iitavani u svjetlu drutvenih i politikih okolnosti u kojima su objavljeni. Ne zauuje da Kur'an, poput idovskih svetih knjiga ili Staroga zavjeta, ima ajete koji se odnose na borbu i voenje rata. Svijet u kojemu je islamska zajednica nastala, u to je vrijeme bio divlje susjedstvo. Arabija i grad Meka, u kojemu je Muhamed ivio i primio Boju objavu, bili su pritisnuti plemenskim iznenadnim napadima i krugovima osvete i krvne osvete. Granica Bliskoga Istaka u kojoj je smjetena Arabija, bila je sama po sehi podijeljena izmeu dvije zaraene velesile, Bizanta (Istonoga Rimskoga carstva) i Perzije (Sasanidskoga carstva). Najraniji Kur'anski ajeti koji se odnose na pravo da se povede obrambeni dihad (borba), objavljeni su netom nakon hidre (hijra, iseljenje), Muhamedova iseljenja i njegovih sljedbenika u Medinu, ime su izbjegli progon u Meki. U vrijeme kada su on i njegovi sljedbenici bili prisiljeni da se bore za svoje ivote, objavljeni su mu sljedei ajeti: Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini - a Allah je, doista, kadar da ih pomogne, - onima koji su ni krivi ni duni iz zaviaja svoga prognani samo zato to su govorili: 'Gospodar na je Allah'... (Kur'an, 22: 39124

40). Obrambena narav dihada jasno je istaknuta ajetom 2: 190 I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpoinjite borbu! - Allah, doista, ne voli one koji zapvdijevaju kavgu. U prijelomnim trenucima tijekom tih godina, Muhamed je dobivao objave od Boga koje su davale smjernice za dihad. Kako je muslimanska zajednica rasla, ubrzo se pojavilo i pitanje o tome kakvo je dolino pvnaanje tijekom ratnih vremena. Kur'an daje iscrpne smjernice i pravila koja se odnose na ponaanje u ratu: tko se bori, a tko je izuzet (48: 17, 9: 91), kada neprijateljstva moraju biti prekinuta (2: 192), te kako se mora postupati sa zarobljenicima (47: 4), Najznaajniji ajeti kao to su 2: 294 istiu da ratovanje i odgovor na nasilje i napad moraju biti srazmjerni: (...) onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom (...) Meutim, Kuranski ajeti istiu da je mir pravilo, a ne nasilje i ratovanje. Doputenje da se bori protiv neprijatelja, stoji u ravnotei sa strogim nalogom za uspostavu mira: I ako vai neprijatelji budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha... (Kur'an, 8: 61), te: (...) A da Allah hoe, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih. (Kur'an, 4: 90). Od najranijih vremena, u islamu je bilo zabranjena ubijati graane, kao i ene, djecu, redovnike i rabine, kojima je dan imunitet ukoliko nisu sudjelovali u borbaina. Meutim, koji su ti ajeti, na koje je ponekad ukazivano kao ajete maa, koji pozivaju ubijanju nevjernika, kao to je ovaj: Kada prou sveti mjeseci, onda ubijajte mnogoboce gdje god ih naete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu doekujte! ... (Kur'an, 9: 5). To je jedan od brojnih Kur'anskih ajeta koje su navodili kritiari kako bi pokazali nasilniku narav islama i njegove svete knjige. Te su iste ajete vjerski ekstremisti izdvojeno rabili odnosno zlorabili kako bi razvili teologiju mrnje i netrpeljivosti, i tako legitimirali bezuvjetno ratovanje protiv nevjernika. Tijekom razdoblja irenja islama i osvajanja novih podruja, mnogi ulema (vjerski uenjaci) uivali su kraljevsku zatitu i davali su 125

halifima takva tumaenja islama koja su slijedila njihove osvajake snove i elje za proirenjem granica njihovih carstava. Oni kau da su ajeti maa dokinuli ili opozvali prijanje Kur'anske ajete koji su ograniavali dihad na obrambeni rat: zapravo, potpuna nakana ajeta: Kada prou sveti mjeseci, onda ubijajte mnogoboce gdje god ih naete izobliena je kada je izdvojena iz konteksta. Zbog toga ga se slijedi i odreuje pomou ajeta: (...) Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prata i samilostan je. Isto je i s drugim esto navoenim ajetom: Borite se protiv onih kojima je dana Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono to Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru, koji se esto navodi bez retka koji mu slijedi - sve dok ne daju glavarinu posluno i smjerno. (Kur'an, 9: 29). U povijesti su svete knjige idovstva, kranstva i islama rabljene i zlorabljene, tumaene i iskrivljeno tumaene, samo da bi se opravdala opiranja i borbe, ekstremizmi i terorizini, sveti i svjetovni ratovi. Teroristi poput Osame bin Ladena i drugih idu iznad klasinih mjerila za dihad i ne priznaju nikakve granice izvan svojih vlastitih, rabei svako oruje i sva sredstva. Oni odbacuju islamske zakonske propise koji se odnosi na ciljeve i doputena sredstva za valjan dihad: da nasilje mora biti srazmjerno i da bi samo nuna veliina sile smjela biti upotrijebljena kako bi se suzbilo neprijatelja, kao i to da dihad mora biti objavljen od strane vladara ili predsjednika drave. Danas, pojedinci i skupine, vjerske i laike, poseu za pravom da objave i legitimiraju svjetovne ratove i terorizam u ime islama. Kako se islamom mogu opravdavati terorizam, otmice zrakoplova i uzimanje talaca? Dok su grozote i teroristike akcije koje su poinili nasilni ekstremisti povezale islam s terorizmom, islamska tradicija ograniuje upotrebu nasilja i odbacuje terorizam, otmice zrakoplova i uzimanje talaca. Kao i u drugim vjeroispovijestima, radikalni ekstremisti 126

ignoriraju, izobliuju ili pljakaju i pogreno tumae glavnu struju islama i njegova normativna uenja. Islamski zakon, utemeljen na Kur'anu, postavlja jasne smjernice za voenje rata i odbacuje teroristike napade. Izmeu ostaloga, islam je posve odreen u traenju zatite za graane, kao i u traenju srazmnjerne odmazde. Kako se muslimanska zajednica proirila, ubrzo su se pojavila pitanja o tome tko ima vjerski i politiki autoritet, kako se ima odnositi prema pobuni i graanskom ratu, koje je dolino ponaanje u ratu i miru, kako se opravdava i legitimira osvajanje i zauzimanje tuih podruja, te injenje nasilja i pruanje otpora. Odgovaralo se upuivanjem na Kur'anske naloge i Muhamedovu praksu i praksu njegovih drugova. Kur'an daje detaljne smjernice i odredbe glede ratovanja: tko bi se trebao boriti (48: 17, 9: 91), kad bi se borbe trebale zavriti (2: 192), kako postupati sa zatvorenicima (47: 4). Kur'an istie srazmjernost u ratovanju; (...) onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom... (2: 194). Drugi ajeti strogo nalau uspostavu mira: Ako tvoji neprijatelji budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha...! (8: 61), te: A da Allah hoe, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. A ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih. (Kur'an, 4: 90). Od svojih najranijih poetaka, islamska se zajednica suoavala s pobunama i graanskim ratovima, kao primjerice u odnosu s haridijama i asasinima. Haridije su bile pobona, ali puritanska i militantna ekstremistika grupacija koja je prekinula odnose s Alijem, a poslije ga i ubila izvrivi atentat. Asasini su ivjeli odvojeno u tajnim zajednicama, a njima je tijekom povijesti upravljao itav niz velikih majstora iz sjedita u planinskom uporitu u Alamutu u sjevernoj Perziji. Asasinski dihad protiv selduke dinastije vrio je teror nad prinevima, generalima i ulemom (vjerski uitelji), koje su ubijali u ime Skrivenoga imama. Njihov je teror u Perziji i Siriji usadio takav strah u srcima njihovih muslimanskih i kriarskih neprijatelja da su im se ime i sjeanje na njihove pothvate sauvali u povijesti jo dugo nakon to su

127

bili svladani i nakon ta su Mongoli 1256. godine pogubili njihova posljednjega velikoga majstora. Sunitski je islam i islamski zakon odgurnuo ekstremiste u stranu razvijanjem politikih teorija koje su isticale stabilnost nad kaosom i bezvlaem kojega se oni izazivali. Naravno, to nije sve pristae odvratilo od staze ekstremizma. Posljednjih desetljea, uz glavnu struju islamske politike opozicije, teroristike su se grupacije toliko razvile da su ve prijetnja dravnim sustavima, teroriziraju stanovnike i sprjeavaju strana ulaganja. esto se predstavljaju kao istinski vjernici koji se bore protiv prisilnih (represivnih) drutvenih sustava i protiv poganskoga drutva nevjernika, nastojei da svoju ideologijsku vrstu islama nametnu i drugim muslimanima. Oni zapravo plijene islamska uenja kao to je nauk o dihadu, zahtijevajui da ih se gleda kao branitelje istinskoga islama, kako bi opravdali svoju nezakonitu uporabu nasilja i teroristike napade. U Egiptu su grupacije kao to je Islamski dihad i druge ekstremistike skupine, izvrile atentat na predsjednika Anwara Sadata i druge vladine slubenike, izvrile su pokolj turista u Luxoru, palile crkve i ubijale krane. U Aliru je naoruana islamska skupina djelovala u kampanji terora protiv alirske vlade. Usama bin Laden i alQaida pokrenuli su globalni teroristiki rat protiv muslimanskih vlada i Amerike, izobliujui islam i krivo tumaei islamsko pravo izdavanjem njihovih vlastitih fetvi (fatwa, pravna odluka) u pokuaju da ozakone svoj rat i pozive za napade protiv neborbenoga stanovnitva. Iako su te grupacije medijski dobro popraene, zbog veliine zvjerstava koja su poinili pred oima javnosti, oni su samo ekstremistika manjina muslimana, s kojom veina muslimana nema nita zajednikoga. Doputa li islam samoubojice bombae? Dr. Baruch Goldstein, idovski naseljenik u Izraelu koji je prebjegao iz Sjedinjenih Anrerikih Drava, uao je u petak, 25. veljae 1994. godine u damiju praotaca u Hebronu i iz automatskoga oruja 128

otvorio vatru po muslimanima okupljenima na duma namazu, pri emu je ubio dvadesetidevet vjernika. Kao odgovor na taj napad, Hamas (Islamski pokret otpora) uveo je novi oblik ratovanja u palestinskoizraelski sukob, bombae samoubojice. Obeavi brzu osvetu za hebronski masakr, policija Hamasa, brigada Qassem, izvela je operacije unutar samoga Izraela, u Galileji, Jeruzalemu i Tel Avivu. U Izraelu Palestini, napadi bombaa samoubojica poveali su se geometrijskom progresijom tijekom druge (al-Aqsa) intifade (bune), koja je zapoela u rujnu 2000. godine. Najstraviniji primjeri napada bombaa samoubojica vieni su 11. rujna 2001. na Svjetski trgovinski centar (WTC) i Pentagon. Prema predaji, muslimani bezuvjetno zabranjuju samoubojstva, budui da jedino Bog ima pravo oduzeti ivot koji je darovao. Postoji samo jedno mjesto u Kur'anu koje se ini mjerodavnini za samoubojstvo: O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen nain imanja ne prisvajajte, - ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak - i ne ubijajte sami sebe! Allah je, doista, prema vama milostiv. (Kur'an, 4: 29). Meutim, mnogi muslimanski poznavatelji svetih pisama vjerovali su da ne ubijajte sebe moe znaiti ne ubijajte jedni druge, budui da odgovara okruenju ajeta. Pitanje o samoubojstvu malo je raspravljano u egzegetskoj literaturi. Poslanika predaja (hadis), meutim, esto i posve odluno zabranjuje samoubojstvo. Onostrana kazna za samo-krvoprolie bit e beskrajno ponavljanje radnji kojima je samoubojstvo poinjeno, ali ipak mnogi poznavatelji svetoga teksta nisu bili skloni rei da e samoubojica biti vjeito osuen na pakao. Povijesno gledano, suniti i ijiti openito su zabranjivali rtveno vjersko samoubojstvo i teroristike napade. Nizari ismailiti, u puku nazvani asasini, koji su u jedanaestom i dvanaestom stoljeu bili na zlu glasu zbog slanja asasina samoubojica protiv svojih neprijatelja, odbaeni su od glavne islamske struje kao fanatici. Meutim, krajem dvadesetoga stoljea, pitanje je opet izronilo poto su mnogi, podjednako ijiti i suniti, poeli izjednaavati bombae samoubojice sa smru muenika, onih koji se odriu ivota za vjeru. Iako ih se esto vezuje uz izraelsko-palestinske sukobe, bombai samoubojice zapravo su se pojavili u Libanonu, Indoneziji i drugdje. U Libanonu ih koristi 129

Hizbullah i al-Dihad u napadima poput onih u Bejrutu 1983. godine na mornarike vojarne Sjedinjenih Amerikih Drava i francuski vojni stoer, pri emu je ubijeno nekoliko stotina ljudi. U Izraelu-Palestini, poveanje izraelskoga nasilja, brutalnosti i ciljanih ubojstava osnauje vjerovanje meu mnogim Palestincima i muslimanima da takozvani bombai samoubojice nisu poinili in samoubojstva, nego da su se rtvovali, djelujui u otporu i odmazdi protiv izraelske okupacije i tlaenja. Kao to su studenti na sveuilitima na Zapadnoj obali i Gazi izjavili: Izrael ima nuklearne bombe, mi imamo ljude bombe. Ili kao toje jedan palestinski borac rekao: Izraelci nas diu u zrak. Zato ja ne bih otiao u Izrael i poveo nekoga od njih sa sobom? Uporaba vjerskih pojmova kao to su dihad i muenitvo kako bi se opravdali i ozakonili bombai samoubojice daje moan poticaj: stjecanje junake slave u ovom ivotu i rajsko uivanje u zagrobnom ivotu. O bombainia samoubojicama, posebice o onima ije su rtve neborbeni stanovnici, u muslimanskome su svijetu voene otre rasprave, koje su zadobile i podrke i osude na vjerskim osnovama. Istaknute vjerske starjeine nepomirljivo su se razilazili u svojim pravnim odlukama (fetvama). eik Ahmad Yasin, vjerski glavar i utemeljitelj Hamasa, te Akram Sabri, jeruzalemski muftija, kao i mnoge druge arapske i palestinske vjerske starjeine, dokazivali su da je samoubilako bombatvo nuno i opravdano. Meutim, drugi su osuivali bombae samoubojice kao teroriste, napose one koji izabiru graane kao svoje mete. Istaknuti islamski uitelji i poglavari bili su otro podijeljenih miljenja glede toga pitanja. Glavni eik, rektor egipatskoga uvaenoga al-Azhar sveuilita i prethodni veliki muftija Saudijske Arabije, osuivali su sve bombae samoubojice kao neislamsku praksu koju islam zabranjuje. eik Muhammad Sayyad Tantawi, veliki egipatski muftija i vodei vjerski autoritet, istaknuo je bitnu razliku izmeu bombaa samoubojica koji se sami rtvuju i onih koji se rtvuju u samoobrani i ubijaju neborbeno stanovnitvo, ene i djecu, to je on dosljedno osudio. eik Yusuf al-Qardawi, jedan od najutjecajnijih vjerskih glavara, izdavao je fetve (pravne odluke) kojima se prihvaa 130

in bombaa samoubojice kao in samortvovanja, kojim se ivot daje Bogu s nadom da e ga Bog primiti u raj. Poput drugih, Qardawi je ozakonio ubijanje graana, dokazujui da je Izrael militantan i militantno drutvo u kojemu i mukarci i ene slue u vojsci i priuvnome sastavu, te da ako starija osoba ili dijete bude ubijeno u takvim napadima, onda je to nenamjerno ubojstvo. Temeljno pitanje koje je iskrsnulo u tim raspravama jeste ono o srazmjernosti (proporcionalnosti), da protunapad ili odmazda mora biti u srazmjeru sa zloinom koji je poinjen. Oni koji nastoje opravdati ubijanje graana dokazuju da u Izraelu nema nevinih graana, budui da je izraelsko drutvo militantno i budui da izraelska okupacija i naseljavanja sveobuhvatno ugroavaju palestinske graane.

Zato su muslimani toliko nasilni? Napadi muslimanskih ekstremista posljednjih godina, od uzimanja talaca i otmica do napada na Svjetski trgovinski centar (WTC) i Pentagon, 11. rujna 2001., ponukali su mnoge da postave pitanje o tome zato su islam i muslimani tako nasilni. Islam, u duha Kur'ana i islamskoga zakona, ne doputa terorizam i ograniuje uporabu nasilja. Islam doista doputa, a pod nekim okolnostima ak i zahtijeva, uporabu sile u samoobrani ili obrani islama i islamske zajednice. Meutim, esto je odve tanka crta izmeu zakonite i nezakonite uporabe sile, defanzivne i ofanzivne bitke i ratovanja, otpora i terorizma. Dok je vjeroispovijest mogla biti monom snagom za dobro, ona je povijesno koritena i za legitimiranje nasilja i ratovanja. Tri velike jednoboake vjere od biblijskih vremena do danas ine dugu povijest pozitivne i negativne snage vjeroispovijesti, njezine sposobnosti da stvara i razara. Muslimanski vladari i vladw u prolosti i sadanjosti slue se vjerom kako bi opravdali i zadobili podrku za politiko irenje i imperijalizam. Vjerski ekstremisti iz ranih grupacija, kao to su haridije, pa do suvremenih pokreta kao to su egipatski Islamski dihad i al-Qaida, koristili su radikalnu teoloku viziju, utemeljenu na iskrivljenim tumaenjima svete knjige i uenja, kako bi opravdali 131

nasilje i terorizam protiv svojih vlastitih drutava i meunarodne zajednice. Qni su stvorili svijet u kojemu su oni koji ne prihvaaju i ne slijede njihova vjerovanja, muslimani ili nemuslimani svejedno, neprijatelji protiv kojih se treba svim sredstvima boriti i iskorijeniti ih. Pitanje nasilja u muslimanskim drutvima i dalje je sloeno, posebice glede nasilnih vladavina u mnogim dravama. Nedemokratski vladari i njihove vlade, svjetovne i vjerske, koriste silu, nasilje, prisilu i teror kako bi osigurale stabilnost i sigurnost u zemlji i, u nekim sluajevima, kako bi proirili svoj utjecaj u inozemstvu. Neuspjele gospodarstvene politike, visoke stope nezaposlenosti, pomanjkanje stambenoga prostora, poveanje jaza izmeu bogatih i siromanih, uvelike rairena korupcija, pogorava ope drutveno stanje i pospjeuje radikalizam i ekstremne tenje. to se vie inozemne sile, ukljuujui Ameriku i Europu, gleda kao podupiratelje tlaiteljskih vladajuih sustava ili koloniziranja i izrabljivanja muslimanskih drutava, to se vie pribjegava nasilju i terorizmu. Takve okolnosti i neprestane jadikovke stvaraju arita u kojima Saddam Hussein i Osama bin Laden pronalaze spremne ratnike za svoje svjetovne ratove.

Podravaju li muslimani ekstremistike i teroristike skupine? Islam i islamski zakon dosljedno osuuju terorizam (ubijanje neborbenog stanovnitva). Poput pripadnika svih vjeroispovijesti, i muslimani su se od najranijih dana bavili pitanjem vjerskoga ekstremizma i terorizma. Glavna islamska struja je sve grupacije, poput negdanjih haridija i asasina, ili suvremenijih poput Islamskoga dihada u Egiptu ili al-Qaide osudila i njihove ideje odbila kao neislamske, i posve ih marginalizirala. Meutim, esto je vrlo teko razlikovati zakonitu uporabu nasilja od nezakonite, prosuditi izmeu protesta i otpora liberalnih pokreta i onih teroristikih organizacija. Za ijite, Huseinova borba iz sedmoga stoljea protiv halifa Yazida (sina generala koji je ugrozio pravo Huseinova oca Alije da bude etvrti halif i koji se nakon Alijeve 132

smrti domogao vlasti i stvorio umajadsko carstvo) bila je zakonita borba protiv onih koji su uzurpirali mo kaja je zakonito pripadala pomazanim vjerskim starjeinama (imamima) islamske zajednice, potomcima Alije i Muhameda. Potonji ijitski gerilski rat ili revolucionarni pokreti protiv sunitskih vladara tijekom umajadskoga i abasdiskoga hilafeta gledaju se kao i dio sadanjih pokuaja da se obore nezakoniti dravni sustavi. U novije vrijeme, pothvati Osame bin Ladena i al-Qaide te slinih ekstremnih organizacija koje su terorizirale muslimanska i nemuslimanska drutva, jasan su primjer terorizma. Meutim, mnoga druga djela nisu odmah prepoznata kao teror. Crta izmeu zakonite i nezakonite upotrebe sile, izmeu umjerenih i ekstremista, izmeu populistikih pokreta i terorista, esto je predmet rasprave. Razlika izmeu napada i samoobrane, izmeu otpora i terorizma, ovisi o kutu promatranja. Krani i idovi potuju svoje tradicije kao one koje su posveene miru i drutvenoj pravdi i svoja drutva kao ona koja su angairana samo u obrambene ratove, ali su esto hitri da povjeruju kako su druge tradicije i narodi (kao to su islam i muslimani) militantnije i ratobornije. Nai ratovi su obrambeni, a ne napadaki, pravedni ratovi; njihovi ratovi su svjetovni ratovi. Hoe li neto biti ocijenjeno kao pokret za nacionalno osloboenje ili kao teroristika organizacija, esto ovisi o vjerskom i politikom poloaju dotinoga. Ameriki revolucionarni junaci za britansku su krunu bili pobunjenici i teroristi, kao to su to bili Izraelci Menachem Begin i Yitzak Shamir, iz Irgun i Stern bandi svaki pojedinano. Junoafriki nacionalni kongres Nelsona Mandele, Sjedinjene su Amerike Drave drale za vodei teroristiki pokret. Jueranji teroristi mogu biti samo to - teroristi - ili moda ipak mogu postati dananjim dravnicima! Koga se zapravo oznauje kao terorista, ostaje problematino pitanje. Godinama je Amerika vlada odbijala popustiti opetovanim britanskim zahtjevima da zauzda irsko-ameriku ukljuenast i davanje potpore Irskoj republikanskoj armiji, koju je britanska vlada oznaila teroristikom organizacijom. Meutim, Sjedinjene Amerike Drave doista su pristale na sline zahtjeve Izraela i Amerikih idovskih organizacija da uvedu mjere kojima bi se sprijeilo pruanje sline potpore za radikalne islamske 133

fundamentalistike organizacije kao to je Hamas. Kranska teologija osloboenja i njezini izvedeni pokreti u Latinskoj i Sredinjoj Americi alternativno su opisivani kao pritajene marksistike revolucionarne snage i kao autentini populistiki vjerski pokreti. Odgovor na pitanja o ekstremizmu i terorizmu esto ovisi o tome s kojih ih se gledita promatra. Podravaju li muslimanske organizacije terorizam? Od poetaka islama pa sve do danas, muslimani su stvorili mnoge vjerske, obrazovne, politike i drutvene ustanove i organizacije. Meu njima su bolnice, sveuilita, kole, klinike, centri za socijalnu skrb, studentski domovi i kampovi, agencije za pomo izbjeglicama, drutva za pravnu pomo, socijalne slube, banke, osiguravajua drutva, izdavake kue te strukovna udruenja lijenika, pravnika, novinara i znanstvenika. Mnoge su dobrotvorne organizacije potpomagane od strane vjerskih zaklada (waqf mn. waqaf, vakufa) zemljom i novcem, koji su posebice doznaeni za dobrotvorne svrhe, ili za financijsku potporu od vlada, ili bogatih pajedinaca. Posljednjih gudina, vlade zemalja bogatih naftom, kao to su one Libije, Saudijske Arabije, te Ujedinjenih Arapskih Emirata, stvorile su organizacije kako bi potpomagale misionarske djelatnosti, propovijedale i globalno irenje islama izgradnjom damija, islamskih centara, kola i biblioteka, te prevoenjem i raspaavanjem Kur'ana i drugih vjerskih tekstova. Glavne islamske organizacije i drutva postale su dio sredinje drutvene tenje, time to su esto omoguivali dostatna sredstva za obrazovne, medicinske, pravne i socijalne slube u zemljama gdje vlade nisu bile u mogunosti da to urade ili pak nisu bile sklone. Islamski usmjerene organizacije i drutva stvorile su mree koje osiguravaju zaposlenje, smjetaj, obrazovanje i materijalnu potporu za siromane i rtve prirodnih nepogoda kao to su potresi, te obiteljima onih koji su ubijeni u ratu. Istodobno su i vjerski ekstremisti stvorili svoju vlastitu mreu raznih slubi. Karitativne djelatnosti glavne struje i ekstremnih 134

organizacija i drutava esto podupiru ne samo domae stranke nego i stranke iz drugih zemalja muslimanskoga svijeta i humanitarne organizacije utemeljene u Americi i Europi. Posljednjih godina, vlade su se zabrinule zbog pomoi koju teroristike organizacije dobivaju od hunanitarnih organizacija. Ponekad je vrlo teko razlikovati pokret otpora od ekstremista koji izvode teroristika djela. Godinama je britanska vlada predbacivala Sjedinjenim Amerikim Dravama zbog doputanja Amerikancima irskog podrijetla da potpomau Irsku republikansku armiju (IRA), koju je Britanija osudila kao teroristiku organizaciju. Neki su tvrdili da potpomau IRA-u, ali ne i njezino vojno krilo, to su pak protivnici oznaili kao podmuklo cjepidlaenje. Podrka nekih muslimana (pojedinaca i organizacija) koju daju socijalnim slubama ili organizacijama povezanima s grupacijama kao to su Hizbullah u Libanonu i Hamas u Izraelu - Palestini, potie slina pitanja. Kasnih 1990-ih, primjerice, antiteroristike zakonske odredbe u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Velikoj Britaniji oznaile su kao teroristike grupacije one poput Hizbullaha, Hamasa i drugih ije su humanitarne donacije do tada bile legalne. Imaju li muslimani kompleks muenitva? U islamu, kao i u kranstvu, muenitvo - spremnost da se umre za svoju vjeru ili da bi se zatitila vjerska zajednica - ima dugu i osobitu povijest i predaju. Muenici koji rtvuju svoje ivote da bi uspostavili islamske ideale ili da bi ih obratili, imaju vano mjesto u islamu. Umrijeti za svoju vjeru najvii je oblik svjedoenja Boga. Arapska rije kojom se u Kur'anu oznauje muenika shahid (ehid) znai svjedok. Izvedena je iz istoga korijena kao i rije kojom se oznauje muslimanska ispovijedanje vjere (shahadah, ehadet), ono ispovijedanje kojim se svjedoi da nema boga izuzev Allaha, i da je Muhamed Boji Poslanik.

135

U Kur'anu ima puno ajeta koji podupiru pojam muenitva, kao i onih ajeta koji potiu na naputanje uobiajenih udobnosti. Na primjer: A ako vi na Allahovu putu poginete ili umrete, oprost i milost Allahova su zaista bolji od onoga to oni gomilaju. Bilo da umrete ili poginete, sigturno ete se pred Allahom iskupiti. (Kur'an, 3: 157-58). Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su ivi i u obilju su kod Gospodara svoga. (Kur'an, 3: 169). Hadiska literatura, pripovijesti o onome to je Muhamed rekao i radio, takoer tvrde da e oni koji umru za islam biti i nagraeni. Muslimanska predaja ui da su muenici u ivotu nakon smrti odlikovani u odnosu na druge na nekoliko naina. Njihovo samortvovanje uzvraa im time to ih se oslobaa od grijeha, pa ih prema tome nakon smrti ne ispituju meleci odnosno aneli Munkir i Nekir. Muenici zaobilaze istilite i alje ih se na najvia mjesta na nebu blizu Prijestolja Bojega. Kao plod te istoe, oni se ukapaju u odjei u kojoj su umrli i ne treba ih prati prije ukopa. Sunitska i ijitska predaja vrednuje i visoko cijeni muenitvo u svojim vjerovanjima i pobonostima. Sunitski islam povjesno vrednuje muenitva time to se s potovanjem sjea bitaka (dihada) rane medinske zajednice s mekanskim Arapima. U islamskoj povijesti poziv na dihad na Bojem putu sluio je kao parola. U sedamnaestom i osamnaestom stoljeu, voe islamskih revivalistikih pokreta od Afrike i Arabije do Jugoistone Azije, raunali su svoje bitke kao dihade. Stoga je onima koji su umrli, raj bio zajamen kao muenicima. ijitski islam posjeduje posebno monu predaju i naslijee muenitva, koja zapoinje s muenitvom Poslanikova unuka Huseina, kojega je s njegovom malom pravinom etom sljedbenika masakrirala armija sunitskog halifa Yazida. Ta je sveta tragedija postala paradigmom za ijitsku teologiju i duhovnost i obredno se godinje obnavlja u ijitskim zajednicama. Ona se sama iskazuje na naroitim mjestima posjetama grobova muenika, te alovanjem i oponaenjem

136

patnji Huseina i njegovih drugova uz molitve, plakanje i bievanje obred koji je istovrstan sjeanju na muke i smrt Isusa Krista. Od nastanka europskoga kolonijalizma, razvilo se novo, ire shvaanje muenitva. Vojnici ubijeni u ratovima za neovisnost protiv europskih kolonijalnih sila esta su nazivani muenicima. Krajem dvadesetoga stoljea, muslimani rabe naziv dihad (jihad) za sve bitke u obrani muslimanskoga podruja, pa su svi oni koji su poginuli u takvim bitkama muenici. Muenitvo je bila mona tema u iransko-irakom ratu. I suniti Iraani i ijiti Iranci pouzdavali su se u obeanje muenitva kako bi motivirali svoje vojnike. U postrevolucionarnom Iranu, predaja se odrazila u podizanju groblja rtvama za one koji su umrli u iransko-irakom ratu i za revolucionarne duhovnike i podupiratelje koji su bili ubijeni ili koji su bili rtve atentata opozicijskih snaga. Muenitvo je, poput dihada, postalo globalnom pojavom, zajednikam pohvalom onih koji su umrli u borbama (dihadima) u Palestini (bilo kao lanovi sekularnih ili islamskih palestinskih grupacija), Iranu, Egiptu, Libanonu, kao i onih u Azerbejdanu, Bosni, eeniji, Kamiru i junim Filipinima.

Zato pripadnici drugih vjeroispovijesti imaju dojam da ih muslimani mrze? Antiamerikanizam (zajedno s antieuropeizmom) iroko je utemeljena pojava koja prodire u arapska i muslimanska drutva. On nije voen samo slijepom mrnjom ili vjerskim fanatizmom ekstremista, nego jednako tako i frustriranou i mrnjom na vanjsku politiku Sjedinjenih Amerikih Drava unutar matice muslimanskoga svijeta. Zapadnjako prihvaanje samoodreenja, demokratizacije i ljudskih prava esto se gleda kao dvolini dvostruki standard kad se usporedi s njegovom politikom, primjerice, nametanje sankcija protiv Pakistana za njegov razvoj nuklearnoga oruja dok se ne uspijeva 137

izvriti isti pritisak na Izrael i Indiju i njihov nuklearni razvoj. Moralni zahtjev koji je toliko oit u Amerikom pomaganju Kosovu, mnogi muslimani gledaju kao posve odsutan u politici pretjerano dopustivoga omalovaavanja od strane Sjedinjenih Amerikih Drava u eenskim i kamirskim sukobima. Utjecaj sankcija na vie od pola milijuna irake djece ini se da nije razmatran kada su one nametnute. Drugo razdraljivo prijeparno pitanje ukljuuje znaaj nazonosti vojnih snaga Sjedinjenih Anierikih Drava u Zaljevu, kojeg kritiari vide kao neokolonijalistiki vojni utjecaj. Amerika nazonost izjednauje se s potporom nepopularnih nedemokratskih drutvenih sustava i pritisak na arapske vlade da se pokore stvarnoj vanjskoj politici Sjedinjenih Amerikih Drava, posebice glede Izraela i Palestine. Te duge litanije pritubi koje se godinama proteu, izazivaju srdbu glavne struje Arapa i muslimana, kao i ekstremista. Globalizacija komunikacija stvorila je situaciju u kojoj se Arape (muslimane i krane) i muslimane diljem svijeta u dananje vrijeme ee via nego to ih se prije vialo. Za razliku od prolosti, danas meunarodni arapski i muslimanski mediji nisu iskljuivo ovisni o zapadnim reporterima i kanalima. Dok je ameriko prekomorsko medijsko prisustvo (reportera i prekomorskih poti) i izvjeivanja oslabljeno tijekom prologa desetljea, televizijske postaje poput alJazeere (al-Dezire) i drugih, dnevno izvjeuju o nasilju u mnogim muslimanskim zemljama. Primjerice, one prikazuju nasilje i teroristika djela koja su poinile obje strane, kao i nesrazmjer oruane moi koju je protiv Palestinaca koristila izraelska vojska potpomognuta amerikim dodatnim naoruanjem, zrakopkovima F-16 i helikopterima tipa Apa. Ameriko izvjee o silnoj potpori Izraelu - svjedoenje o razinama pomoi Izraelu, zapisi glasovanja Sjedinjenih Amerikih Drava u Ujedinjenim narodima, te slubene izjave administracije State Departmenta - dokazali su mono rasvjetljenje kazne za muslimansku ljutnju nad nepravdom.

138

Zato je u muslimnskome svijetu Salman Rushdie osuen na smrt? Godine 1988., Salman Rushdie objavio je Satanske stihove, roman koji je prouzroio komeanje meu muslimanima diljem svijeta, koji su drali da je roman neprihvatljiv zbog nepotivanja islama, Poslanika Muhameda i Kur'ana. Naslov romana upuuje na pripovijest o Muhamedu (za koju mnogi muslimani vjeruju da je lana) u kojoj se Sotana uplie u objavu koju Muhamed prima. Kao posljedica tog uplitanja, Muhamedu je kazano da je prouio dva ajeta kazujui da bi al-Lat, al-Uzza i Manat, tri boanstva koja je oboavalo pleme Kurej (narod Muhamcdova plemena), mogli biti posrednici izmeu Boga i ovjeka. Muhamed je otkrio da je ta poruka dola od Sotane, a ti su sotanski stihovi bili uniteni. Muhamed je potom primio novu objavu koja opisuje tri boanstva kao plod uobrazilje koja uope ne zasluuje da je se tuje. Iako se ta pripovijest pojavila u izvjeima dvojice ranih povjesniara, nema je u Kur'anu, niti u bilo kojoj slubenoj zbirci predaje (hadis), koje su sabrane o Muhamedu u devetom stoljeu. tovie, ona je proturjena drugim pripovijestima i samome Kur'anu. U prolosti je privlaila vie panje na Zapadu nego u islamskom svijetu. Naslov djela i upuivanje na to da je Muhamed primio satanske objave, mnogi su drali za blasfemijsko ophoenje spram Poslanika i njegovih supruga, to je izazvalo muslimanske proteste i demonstracije, najprije u Engleskoj, gdje je knjiga prvo tiskana, a potom diljem muslimanskoga svijeta. Fotokopije uvredljivih odlamaka iz knjige koja opisuje Muhameda, njegove supruge i njegove drugove uvelike su kruile u muslimanskim zajednicama. Muslimanske proteste irom svijeta protiv Sotanskih stihova slijedila je poznata fetva (fatwa, pravna odluka vjerskih uenjaka) osuda na smrt koju je Rushdiju izrekao iranski predsjednik Ayatollah Khomeini (Homeini). Khomeini je smatrao da je Rushdie uvrijedio Poslanika te je prema tome postao otpadnik kojega bi trebalo liiti ivota, sukladno islamskom zakonu. Ponuena je nagrada onome tko ga pogubi, a Rushdie je bio prisiljen da se skriva. Nakon osude preao je 139

na islam, ne bi li tako moda potkupio muslimansku zajednicu, iako se prethodno izjanjavao kao nemusliman. Nedugo potom, opet je promijenio miljenje glede svoje pripadnosti islamu, i ponovo postao nemusliman. Muslimani su razliito reagirali na Khomeinijevu osudu Rushdija. Za neke je Rushdie bio otpadnik i bili su suglasni s tim da se dadne nagrada za njegovu glavu. Drugi pak, posebice visokoobrazovani muslimani u zapadnjakim zemljama, silno su se suprotstavili Khominijevoj fetvi i potpisivali su peticije traei slobodu izraavanja. Trea je pak skupine, meu kojima i dobitnik Nobelove nagrade Naguib Mahfouz (Nedib Mahfuz), osudila fetvu, ali je kritizirala i Rushdijevu knjigu kao misaoni terorizam, tvrdei da Sotonski stihovi nisu misaono djelo (...) da osoba koja pie knjigu poput te ne misli; on se samo svjesno nastoji narugati i povrijediti. Iako nije tono da je veina muslimana eljela ubiti Salmana Rushdija, bilo bi pogreno misliti da nisu bili suglasni s provalom ogorenja protiv knjige za koju su drali da je izmiljena samo zato da bi povrijedila njihova sveta vjerovanja i uprljala sliku islama. Naslov Sotonski stihovi ukljuivan je misao da Poslanik nije mogao razaznati zlonamjerne objave i da islam, kako su njegovi neprijatelji tvrdili, ui da su loa djela Boja volja. Muslimanske su zajednice u Engleskoj, gdje su protesti protiv Sotonskih stihova i zapoeli, snano ustale na obranu islama i Poslanika. Njihov je protest bio i izraz velikoga nezadovoljstva protiv britanske vlade koja britanski zakon o svetogru (blasfemiji) koji vrijedi za krane nije proirila i na muslimane, i to im nije dopustila osnivanje muslimanskih kola, onako kako je to doputena britanskim kranima i idovima, ije se kole tovie potpomae i iz javnih fondova. Ono to je ostalo u sjeanju javnosti kao sluaj Rushdie, s jedne je strane uasnutost svjetovne i slabodarske kulture nad onim ta ona doivljava kao srednjovjekovnu prijetnju slobodi izraavanja, a s druge strane, konzervativnija muslimanska zajednica, osjetila se uvrijeenom, nepriznatom i pogreno shvaenom. 140

Drutvo, politika i gospodarstvo

ta je islamski zakon? Islam u doslovnom prijevodu rijei znai podlaganje Bojoj volji. Stoga je za muslimane temeljna poslunost Bogu, onako kako je propisana u islamskom zakonu. Islamski je svjetonazor vizija pojedinane i zajednike moralne odgovornosti. Muslimani se moraju truditi ili boriti (jihad) na stazi Bojoj (shari'ah, erijat) kako bi ostvarili Boju volju na Zemlji, proirili i obranili muslimansku zajednicu i time uspostavili pravedno drutvo. Svrha je islamskoga zakona da osigura smjernice i uvjete za dvije vrste uzajamnoga djelovanja: prvo je odnos ljudskih stvorenja i Boga, to je zapravo bogotovlje, a drugo je djelovanje ljudi meusobno, to su zapravo drutveni odnosi. Oba djelovanja imaju osobnu i javnu razinu i oba daju islamu istaknutu ulogu u javnom ivotu muslimanske zajednice. Islamski je zakon uvijek ostao sredinjim u muslimanskom identitetu i praksi, jer je on savren drutveni nacrt za vjernika koji se pita o tomu to bi on osobno trebao raditi. Vano je opaziti da je tumaenje zakona bio posao vjerskih uitelja (uleme), a ne sudaca, vijea ili vlada. Zakon obuhvaa propis koji se niu od vjerskih obreda do braka i njegove rastave, pitanja naslijea kao i uspostavu standarda za kazneno i meunarodno pravo, kojima se odreivalo propise ponaanja i nutarnjih odnosa za sva muslimanska drutva. Dok je kranstvu teologija kraljica nauka, u islamu, kao i u idovstvu, zakon je temeljni vjerski nauk. Velika je razlika izmeu

141

kranskoga isticanja ispravnoga uenja ili vjerovanja (ortodoksije) i islamskoga isticanja ispravnoga djelovanja (ortopraksije). Suniti priznaju etiri slubena izvora iz koji se razvilo islamsko pravo: Kur'an, Muhamedov sunet (sunnet, primjer), analogijsko zakljuivanje (qiyas, primjena pravnoga propisa s jednoga sluaja na drugi koji mu je u osnovi srodan ili slian), i konsenzus (ijma', idma, jednoglasna odluka na temelju sporazuma svih zainteresiranih strana). ijiti prihvaaju Kur'an i sunet, kao i svoje vlastite zbirke predaje o Aliju i drugim imamima koje oni dre vrhovnim autoritetima i tumaima zakona. Kur'anski tekstovi daju moralne naputke i propisuju ono za im muslimani trebaju teiti kao pojedinci i kao zajednica. Muhamedov sunet, zabiljeen u stotinama predaja koje opisuju njegov privatni i javni ivot, njegova osobna djela i ona uinjena s drugima, odraava i upotpunjuje islamska vjerovanje u praksi i objanjava Kur'anska naela. Qiyas se rabi kad se ne nalazi jasan tekst u Kur'anu ili sunetu, pri emu se posie za slinim okolnostima ili naelima i na temelju njih zakljuuje. Primjerice, opa zabrana uporabe alkohola izvedena je iz zabrane pijenja vina, a temelji se na slinom djelovanju i vina i alkohola pri emu se djelomino mijenja stanje svijesti. etvrti izvor zakona, idma' ili konsenzus, potjee iz Muhamedova zabiljeenog iskaza: Moja zajednica nikad nee biti jednoglasna u zabludi. To je znailo da jednoglasna odluka svih vjerskih uitelja moe odrediti dopustivost nekoga ina. Zanimanje za pravdu potaknulo je razvoj drugih zakonskih naela po kojima se moglo odluiti i u onim sluajevima gdje je bilo vie moguih rjeenja. Meu njima su bili pravdenost (istihsan), koja je doputala izuzimanje od striktnoga ili doslovnoga zakonskoga zakljuivanja u korist javnoga dobra (maslaha) ili drutvene skrbi ime se sucima daje pokretljivost na temlju koje mogu donijeti pravinije i nepristranije odluke. Ti su postupci doputali razliita tumaenja tekstova u odnosu na njihovo okruenje, te u odnosu na potrebe i suglasnost zainteresiranih stranaka. Glavne se islamske kole zakona meusobno razlikuju, to ovisi o krajevnim, drutvenim, povijesnim i kulturolokim ozrajima u kojima su njihovi pravnici djelovali. U suvremenome je svijetu 142

islamsko pravo suoeno s injenicom postojanja boanskih propisa i vjenih Kur'anskih naela, s jedne strane, i propisa nastalih na temelju ljudskih tumaenja u odreenim povijesnim okolnostima, s druge strane. Mnogi vjerski uitelji (ulema) konzervativne struje u islamu, poistovjeuju boanski objavljeni zakon s uenjima u zakonskim prirunicima koja su razvile rane pravne kole. Meutim, obnoviteljska struja islama poziva na promjenu zakona koji je plod drutvenih obiaja i ljudskoga tumaenja. Obnovitelji islama tvrde da je u islamu nepromjenjivo ono to se odnosi na muslimanske dunosti i obveze preme Bogu (bogotovlje), a zakoni kojima se propisuju meusobni odnosi, odnosi prema drugim ljudima (drutvene obveze), ovisni su o drutvenim i povijesnim okolnostima, pa su stoga i podloni promjenama. Zato su voditelji islamskih aktivistikih pokreta traili pravo na idtihad (ijtihad, neovisno zakljuivanje) kako bi iznova protumaili islam (reinterpretirali) i time udovolji patrebama muslimana u suvremenim drutvima. Obnove su zakona u mnogim suvremenim muslimanskim zemljama i dalje sporne. Veina muslimanskih zemalja ima zakone koji su doneseni pod jakim zapadnjakim utjecajem a odnose se na sva podruje ivota, ukljuujui i islamsko bankarstvo, gdje je osobiti problem to je u islamu zabranio uzimanje kamate. Meutim, u veini islamskih zemalja ostalo je nataknuto obiteljska pravo, koje se dri srcem erijata i temeljem jakoga, islamski usmjerenoga drutva. Unato tome, u dvadesetom je stoljeu zapoela obnova i toga dijela zakona, posebice glede prava ena, iako neki muslimanski uitelji tvrde da te suvremene promjene nisu dovoljno uinile za ouvanje i stjecanje enskih prava, u onom smislu kakva im je Kur'an odredio.

to islamski zakon kae o braku, rastavi braka i nasljeivanju? U islamu je muslimanska obitelj, kao temelj drutva, uivala asno mjesto u razvoju i primjeni islamskoga zakona. Dok su islamski vladari od najranijih vremena sve do danas moda mogli ograniavati, 143

izigrati ili mijenjati kaznene i trgovake zakone, muslimansko je obiteljsko pravo (zakon o braku, rastavi braka i pitanjima nasljedstva) uglavnom ostajalo nepromijenjeno. Unato svojoj stalnosti, muslimansko je obiteljsko pravo oblikovano stoljeima. Znaajnije obnove i izmjene nastupile su tek od dvadesetoga stoljea naovamo. Prava ena su i dalje u obnovi obiteljskoga prava vrlo sporna. Osobitu vanost obiteljskoga prava odraava i Kur'ansko zanimanje za poloaj i prava ena, kao i patrijarhalnu strukturu drutva u kojoj se islamsko pravo razvijalo i obraivalo. Pravni polaaj ene i obitelji u islamskom zakonu bio je plod arapske kulture, novine Kur'anske objave, kao i utjecaja tuih ideja i vrednota koje su usvojene od porobljenih naroda. Kur'an uvodi bitne novine i obnove, dajui nove propise i preoblikujui mjesne obiaje i praksu. U isto je vrijeme pripojena i uklopljena veina tradicionalne predislamske drutvene strukture s njezinom proirenom obitelji, vrhovnim pozicijama mukaraca, ulogama i odgovornostima njezinih lanova, te obiteljskim vrednotama. Tri su glavna podruja muslimanskoga obiteljskoga zakona: brak, rastava braka i nasljeivanje. Brak i obiteljski ivot u islamu su oekivano pravilo. Nasuprot kranstvu, u islamu brak nije sakrament, nego ugovor izmeu mukarca i ene ili, tonije reeno, izmeu njihovih obitelji. Sklapanje je braka od davnine bio in ne mladenaca nego njihovih obitelji ili skrbnika. U islamu se daje prednost braku sklopljenu izmeu dvoje muslimana i po mogunosti u iroj obitelji. Uz to je n islamu, kao i u idovstvu, brak izmeu prvih srodnika bio posve uobiajen. ena je prema Kur'anu mogla sama ugovoriti svoj brak i od svojega supruga primiti miraz (Kur'an, 4: 4), pa je otuda ona ugovorna stranka a ne samo predmet trgovine. U drutvu u kojemu nije bilo ogranienja glede poligamije, Kur'an je traio da se mnogoenstvo nadzire i da se odredi njegova praksa, postavljajui kao uvjet to da mukarac moe oeniti do etiri ene, pod uvjetom da se moe brinuti za njih i prema njima se jednako odnositi. Vano je opaziti da Kur'an nije zahtijevao od mukarca da oeni etiri ene, nego da ga je ograniio na to da ne moe oeniti vie od etiri ene. 144

Odnos izmeu mua i ene u islamskom je pravu uzajaman, odnos koji odraava njihove razliite znaaje, sposobnosti, sklonosti, kao i njihove tradicionalne uloge nnrkaraca i ena u patrijarhalnoj obitelji. Mukarevo je temeljno podruje javna razina na osnovi ega on uzdrava i titi obitelj. ena je prije svega supruga i majka, upravlja domainstvom i nadzire odrastanje i vjersku pouku djece. Iako su oboje pred Bogom jednaki, i iako se od oboje zahtijeva da ive kreposno, ena je u obiteljskim i drutvenim pitanjima podlona mukarcu, i to stoga to se on brine za nju i osigurava njoj i obitelji potrebno za ivot, to je dokaz njegove vee odgovornosti u gospodarstvenome i drutvenome smislu. Iako je rastava braka doputena, Kur'an i Poslanikova predaja istiu ozbiljnost toga ina. Prenosi se da je Poslanik Muhamed kazao: Od svih doputenih stvari, razvod braka je Bogu najodvratniji, a vjerodostojni zakonski prirunici opisuju rastavu braka kao opasnu i neodobravanu proceduru poto se njome razvrgava brak (...) doputenu, ali na temelju urgentnosti oslobaanja od neprikladne ene. U arapskom se drutvu mukarac mogao rastati od ene kad mu se prohtjelo, a ena nije imala nikakva utemljenja za rastavu braka. Kur'an i islamski zakon uveli su smjernice utemeljene na veoj jednakosti i odgovornosti suprunika, da bi se ograniilo muevljevo neogranieno pravo na rastavu braka i da bi se eni dalo pravo na zakonsku (sudsku) rastavu braka. Meutim, drutvene su okolnosti pridonijele da se zakon esto izigravao. Tako je, primjerice, zakon zahtijevao od mukarca da obrazac za rastavu braka putam te, izgovori triput, i to jednom mjeseno u tri susljedna mjeseca, im je suprunicima dana mogunost za izmirenje (Kur'an, 65: 1), ali su neki muevi izigravali Kur'an time da su najednom izgovorili putam te, putam te, putam te. Iako islamski zakon takav in gleda kao nedopustiv ili nastran, ipak je bio zakonski valjan. Snaga patrijarhata oitovala se i u zahtjevu da ena, za razliku od mukarca, mora doi na sud i podastrijeti injenice na temlju kojih trai rastavu braka. U predislamskoj su patrijarhalnoj Arabiji, najblii muki srodnici batinili imovinu umrlih. Kur'an naprotiv daje prava enama, kerima, sestrama, majkama i bakama umrloga, jamei im dodijeljeni 145

dio od pokojnikove imovine, prije nego to ga naslijede stariji mukarci. Mukarci su jo uvijek nasljeivali vie od ena, u emu se odraava razlika meu spolovima u drutvima u kojima su mukarci, s jedne strane nadmoniji, ali s druge strane, imaju i vee odgovornosti u gospodarskome smislu. Meutim, u stvarnosti su Kur'anske i zakonske novine bile esto izigrane, posebice tamo gdje su obitelji zastraivale ene pa one nisu smjele traiti svoje pravo ili su bile tako odgajane da to pravo zanemare. Sa stvaranjem suvremenih nacionalnih drava u dvadesetom stoljeu, mnoge su muslimanske vlade implementirale zapadnjaki inspirirane zakonske kodekse. Meutim, izuzev u Turskoj, zbog vjerskih i kulturnih osjeanja, obiteljski zakon je bio predmetom reforme umjesto zamjene. Islamski reformatori s kraja devetnaestoga stoljea zahtijevali su reinterpretaciju (ijtihad, idtihad) ili obnovu islama, ukljuujui suvremeno tumaenje Kur'ana, kako bi se odgovorilo na suvremene zahtjeve ivota. Meu kljunim podrujima zanimanja bili su poloaj ena i prema tome odgojne i zakonske reforme glede braka (poligamija i sklapanje braka s maloljetnicom), rastave braka i nasljeivanje. Mnoge su vlade uvele djelomine promjene u tradicionalno muslimansko obiteljsko pravo koje posve ukorjenjuju dravne interese i mo, umjesto zatite onih koje su njima bile pogoene. Zapoeta je obnova esto poticala borbu izmeu vlada i njihovih pozapadnjaenih elita, koje su ozakonjivale ili nametale promjenu odozgo, te vjerskih uenjaka (uleme), koji su sebe drali braniteljima islama i njegovim jedinim opunomoenim tumaiteljima. Reformisti su potaknuli pitanje minimuma godina za sklapanje braka, zahtijevajui da mukarac dobije doputenje od suda za uzimanje druge ene ili da se razvede, te proirenje osnova za ene na temelju kojih bi mogle dobiti rastavu braka. Suoene s otporom zakonskim obnovama, vlade se nisu uputale u provedbu sustavne obnove, pa su pravljeni kompromisi. Uobiajene kazne za nepridravanje odredaba zakona, kao to su novana kazna ili pak zatvor, bile su minimalne. Snaga vjerske predaje oituje se i u injenici da je nepridravanje zakonskih odredaba tumaeno kao nezakonito ali ne i nevaljano. Kad je nekoliko vlada htjelo zamijeniti islamski zakon odmah su bile optuene 146

za ukidanje erijata odnosno Bojega zakona. Tako, sukladno islamskim pravnicima, kad recimo mukarac uzme drugu enu, njegov je drugi brak nezakonit kao i njegovo potomstvo iz toga braka, ali nije nezakonito u Bojim oima. Krhkost reformi obiteljskoga prava postala je oita u muslimanskim zemljama kao to su Iran i Pakistan posljednjih desetljea gdje su konzervativni vjerski uitelji (ulema) i islamski pokreti prisilili vladu na njihovo ukidanje. Meutim, dananje potraivanje vee jednakosti spolova i vie prava za ene, u mnogim je muslimanskim drutvima ojaalo pritisak za bitnom obnovom. to islam kae o homoseksualnosti? Poput krana i idova, i muslimani dre da su spolni odnosi primjereni branom vezu suprunika. Spolno je openje u braku sredstvo meusobnoga darivanja, izraz uitka koji nije ogranien na raanje. Homoseksualnost kao spolna sklonost prema osobama istoga spola i u islamu se dri nastranom i nenormalnom. U nekim se muslimanskim podrujima homoseksualnost osuuje kao zloin kanjiv prema islamskom zakonu, dok se u nekim drugim podrujima tolerira, meutim, homoseksualci su jo uvijek izvan drutvenoga ivota. U nekim se muslimanskim zemljama manje skupine muslimanskih homoseksualaca pokuavaju izboriti za priznavanje njihovih prava u zajednici. to islam kae o pobaaju? Muslimani su i katolici uvjereni da njihova gledita o pobaaju imaju puno zajednikoga. U islamu je raanje jedno od najvanijih svojstava hraka. Kur'an visoko vrednuje ivot i njegovo ouvanje, a siromatvo i glad ne bi trebali biti razlog da se ubije vlastito dijete (Kur'an, 17: 31). Uz to Kur'an predvia kaznu za nezakonito ubijanje

147

ljudskoga ivota, i to kako u ovom tako i u buduem ivotu (Kur'an, 4: 93). Muslimanski vjerski uitelji dokazuju da je pobaaj ubojstvo i da treba biti kanjiv kad je uinjen nakon udahnjivanja due zametku (neki dre da se to dogaa pri oplodnji, a neki 120 dana nakon oplodnje). U sluaju terapeutskih pobaaja, onih koji su uzrokovani ozbiljnim zdravstvenim problemima, ope je naelo islamskoga zakona, da se bira manje zlo od dva mogua, pa se umjesto gubitka dva ivota, prednost daje ivotu majke, koja je stup obitelji sa znaajnim dunostima i odgovornostima. Kako islam gleda na primjenu sredstava protiv zaea? Islam je od davnine poticao stvaranje mnogolanih obitelji da osigura jaku i blistavu muslimansku zajednicu. Kur'an ne govori o planiranju obitelji, ali nekoliko hadisa (predaja) spominje prijekid snoaja. Neki se vjerski uitelji (ulema) protive primjeni sredstava za sprjeavanje zaea, vjerujui da se time ovjek opire nadmoi Boje volje, odnosno da e ograniavanjem veliine muslimanske zajednice islam oslabiti, ili da e nadziranje zaea pridonijeti predbranim spolnim odnosima i branim nevjerstvima. Meutim, veina vjerskog uiteljstva (uleme) u dvadesetiprvom stoljeu dri da je primjena sredstava protiv zaea doputena dok su i mu i ena u tome suglasni. Ukoliko su oboje suglasni, onda su prava oboga zajamena. Veina se muslimanskih glavara opire sterilizaciji zbog vjerskih osnova, naime, sterilizacijom se trajno mijenja ono to je Bog stvorio. Kako islam gleda na ropstvo? Ropstvo, uobiajeno u predislamskoj Arabiji, sredozemnim zemljama i u afrikim i azijskim drutvima, bilo je prihvaeno u islamu, uostalom, kao i u idovstvu i kranstvu. Islam nije ukinuo ropstvo, ali 148

je, poput idovstva i kranstva prije njega, zapaeo zakonsko i moralno definiranje ropstva, kao i obuzdavanje samovolje gospodara nad robovima i olakavanje uvjeta robovanja. Islamski zakon zabranjuje podjarmljivanje muslimana, nemuslimana (dhimma, zimija) te siroadi i nahoadi na islamskom podruju (dar al-islam). Samo su oni koji su bili zarobljeni izvan islamskoga podruja, ili djeca robova koja su ve bila u zarobljenitvu bili priznati kao zakoniti robovi. Robovi su bili priznati kao osobe i kao vlasnitvo. Oslobaanje robova je vrednovano kao zasluan in i na njega se poticalo. Iako su robovi kao svojina mogli biti kupljeni i prodani, islamski je zakon propisivao da se s njima ima postupati ispravno, pravino i dobrohotno. Nije ih se smjelo ubiti; robove mukarce se nije smjelo napraviti eunusima, a robinje se nije smjelo uiniti prostitutkama. Robinje prilenice (konkubine) koje su sa svojim gospodarem stekle dijete, postajale bi slobodne do gospodareve smrti. Djeca roena od slobodna mukarca i ene robinje smatrana su slobodnima, a ne robovima. Majka robinja nije smjela biti odvojena od svoga djeteta. Robovi su se mogli eniti, posjedovati imovinu i predvoditi molitve (namaz). Abasidsko carstvo je uvelo instituciju robova vojnika (mamluka), koji su postajali glavnim plodom mnogih muslimanskih vladavina; robovi vojnici su poeli zauzimati vane pozicije u vojsci, postajui monim generalima i upraviteljima pokrajina. U odreenom broju vanih srednjovjekovnih islamskih drava poput memlukoga sultanata u Indiji, te gaznevidske drave u Sredinjoj Aziji, zapovjednici robovi su postajali sultani ili vladari. Meutim, dok su neki robovi postajali dijelom drutvene i politike elite, drugi su nastavljali ivjeti i raditi pod tekim uvjetima. Krajem devetnaestoga stoljea, dijelom zahvaljujui britanskim naporima, iezla je trgovina robljem, posebice afrikim robovima. Otomansko je carstvo slubeno dokinulo ropstvo 1887. godine, Iako je tu i tajno i nakon toga opstalo. U drugoj polovici dvadesetoga stoljea, ropstvo je ukinuto u Arabiji i veini islamskoga svijeta. Iako je ropstvo u islamu bilo slubeno ukinuto, neki su tragovi ostali i, doista, opet se pojavilo za vrijeme graanskoga rata u Sudanu.

149

Zato su islamske kazne za prekraje odve stroge? Puno je toga napisano posljednjih godina o hudud kaznama. Medijski izvjestitelji iz Afganistana pod vlau talibana, Saudijske Arabije, Irana, Sudana i Nigerije redovito su izvjeivali o kamenovanju preljubnika i odsijecanju ruku i stopala kradljivcima. lanovi pokreta za ljudska prava osuivali su ta kanjavanja kao okrutna i suprotna (zapadnjakim) standardima o ljudskim pravima i meunarodnom pravu. Hudud kanjavanje nije bila dio kaznenoga zakona veine suvremenih muslimanskih drava, ali s pojavom politikoga islama krajem dvadesetoga stoljea, ponovo je uvedeno u Afganistanu, Iranu, Nigeriji, Pakistanu i Sudanu. Postoje dva openita tipa kanjavanja za zloine u islamu: hudud i ta'zir. Hudud ukazuje na granice ili zabrane Boje koje su izriito odreene u Kur'anu kao kanjavanje za naroite zloine. Ta'zir su kazne koje dodjeljuju suci (qadi, kadije), a pokriva vrlo iroko podruje kazni od novanih globa do zatvora. Hudud kanjavanja su ograniena na posebna djela: spolni odnosi izvan braka, bilo da je posrijedi blud ili preljub; lano okrivljavanje za bludnost; kraa; uporaba alkohola. Kur'an utvruje zloin, kao i kaznu za njega. Zloini kanjivi po hududu dre se napadima na ustanovljeni drutveni poredak, to rui sklad i moral muslimanske zajednice. Brana nevjera i blud oskvrnjuju brani vez i zakonita sredstva za raanje djece; kraa povrjeuje zatitu imovine koja je pravo svakoga lana zajednice; uporaba alkohola moe uzrokovati nasilje ili nemoral; a lane optube za blud - zloin kojega se, kako je ve reeno, strogo kanjava - nepoteno je djelo kojim se rui dobar glas nevinih ljudi. To su razlozi zbog kojih su ta djela zloin protiv Boga. Oni rue moral muslimanske zajednice i zato moraju biti strogo kanjeni kaznama kao to su: bievanje, kamenovanje i odsijecanje ake. Stroge odredbe glede dokazivanja krivnje, koja ukljuuje i hudud zloine, propisane su islamskim zakonom, a lano optuivanje ozbiljno se kanjava. 150

U nekim je zemljama hudud postao dio kaznenoga zakona, to je opravdavano prevelikim neredima i nezakonitostima koje su uzele maha u drutvu. inilo se da se obnova barem prividnoga reda i sigurnosti moe postii jedino uz pomo drastinih kazni. Takav je sluaj bio u Afganistanu pod vlau talibana, kad je nakon dvadesetogodinjega graanskoga rata drutveni poredak zapao u potpuni nered. Druge su zemlje, slino onim zapadnim koje su zagovarale smrtnu kaznu, tvrdile da e znanje o strogom kanjavanju odreenih zlodjela, odvratiti mague poinitelje od zloina. U dananje je vrijeme glede kazne za branu nevjeru vrlo sporno to se ona najee primjenjuje na enama, a mukarci ostaju nekanjeni, iako Kur'an izriito nalae da oba poinitelja moraju biti kanjena. U zemljama kao to su Pakistan i Nigerija, enina trudnoa moe biti iskoritena kao dokaz protiv nje. U sluaju da ena izjavi da je bila silovana, njezino svjedoenje moe biti uzeto kao podloga da je se osudi za blud ili preljub, kao to se u nekim sluajevima i dogodilo. Muslimanski reformatori i kritiari dokazivali su da se preuzimanje hududa u dravno kazneno pravo moglo pojaviti jedino u drutvu koje uiva visok stupanj gospodarstvene i drutvene pravde, a ne u drutvima gdje siromatvo, visok stupanj nezaposlenosti i nedostatak obrazovanja mogu navesti ljude na zloine krae. Drugi dokazuju da su hudud kanjavanja bila prikladna unutar povijesnih i drutvenih okruenja u kojima su nastala, ali da su danas neprikladna, i da se temeljna vjerska naela i vrednote trebaju posuvremeniti. Zato muslimani ne provode odvajanje vjere i drave? Muslimanska predodba vjere i politike temelji se na itanju ili tumaenju Kurana, kao i Muhamedova primjera i rane muslimanske zajednice, zajedno s islamskim uenjem da su duhovno vjerovanje i djelovanje dvije strane iste medalje. Krani esto navode nalog iz Novoga zavjeta da se caru dadne carevo, a Bogu Boje kao dokaz za odvajanje Crkve od drave. Nasuprot tome, muslimani vjeruju da je njihov osnovni in vjerovanja 151

da se bore da ucijepe Boju volju u svoj privatni i javni ivot. U povijesti je biti muslimanom znailo ne samo pripadnitvo vjerskoj zajednici nego islamskoj dravi u kojoj se primjenjuje islamski zakon (barem teoretski ako ne uvijek i u praksi). Mnogi muslimani opisuju islam kao cjelovit nain ivota. Oni su uvjereni da vjera ne moe biti odvojena od drutvenoga i politikoga ivota, jer upravo vjera ui svakog pojedinca to e i kako raditi. Kur'an u mnogim svojim odlomcima istie vanost vjere u odnosu prema dravi i drutvu. On ui da je Bog dao Zemlju ljudskom rodu kao polog (Kur'an, 2: 39, 6: 165). Muslimani gledaju sebe kao Boje predstavnike s boanskim nalogom da ustanove Boju vladavinu na Zemlji kako bi stvorili pravedno drutvo. Muslimanska zajednica sebe doivljuje kao politiki odijeljenu cjelinu kako je proglaeno u Kur'anu 49: 13, koji nauava i mi smo vas na plemena i narode podijelili. Poput idova i krana prije njih, i muslimani su bili pozvani na ugovorni odnos s Bogom, koji ih je nainio zajednicom vjernika koja mora sluiti za primjer drugim narodima (Kur'an, 2: 143), uspostavljajui moralni drutveni poredak: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraajte... (Kur'an, 3: 110). U idealnoj predodbi islamske drave, svrha je politikoga autoriteta da usadi boansku poruku. Otuda je idealna islamska drava ona zajednica kojom upravlja Boji zakon (nomokracija), umjesto teokracije ili autokracije koja daje vlast kleru ili vladaru. Drava bi trebala zajamiti sigurnost i poredak tako da muslimani mogu obavljati svoje vjerske dunosti, napose initi dobro i odvraati od zla. Sudske parnice usvajaju pravila i presude iz erijata, umjesto donoenja novih zakona. Osjeaj uravnoteenosti trebao bi vladati izmeu tri skupine: halifa, koji slui kao zatitnik vjere i zajednice; uleme (vjerskih uitelja), koji daju vjerske i zakonske naputke; te kadije (sudaca), koji rjeavaju sporove u skladu s islamskim zakonom. Tijekom vremena, mnogi su muslimani poeli vjerovati da su taj idealni plan i savrena drava zapravo postojali i da bi im se trebalo vratiti. Suvremeni militantni pokreti gledaju posebice na tu utopiju kao na primjer kojega bi i danas trebalo oponaati. 152

Dok naprotiv veina muslimana danas vjeruje da modernost zahtijeva odvajanje vjere i drave, mnogi muslimani nastavljaju tvrditi da bi religija trebala biti sastavni dio drave i drutva. Meutim, ne postoji posvema jasan dokaz - doista, postoji znaajna razlika u miljenju - o tonoj naravi islamskoga odnosa prema dravi. Za neke, dovoljno je da se kae da je islam slubena dravna religija i da bi vladar trebao biti musliman (i moda oni koji e najozbiljnije udovoljiti slubama u vladi). Drugi trae stvaranje islamske drave. Meutim, ak ni tu nema jedinstvene suglasnosti o nainu upravljanja, to potvruju primjeri konzervativne monarhije u Saudijskoj Arabiji, dravna uprava vjerskih starjeina u Iranu, pokuaji s vojno nametnutim islamskim vladama u Sudanu i Pakistanu, talibanska uprava u Afganistanu. Mnogi odbacuju te pokuaje kao islamske nedemokratske vladavine i priklanjaju se svjetovnim ili islamskim oblicima upravljanja s vie demokracije. Zato je vjera tako vana u muslimanskoj politici? Islam je arapska rije koja oznauje podlaganje, predanost. Musliman se predaje Bojoj volji, odgovoran je za pokoravanje Bojoj volji i za njezino ostvarivanje na Zemlji, kako u svom privatnom tako i u javnom ivotu. Biti musliman znai pripadati svjetskoj zajednici vjernika (ummah, umet). Odgovornost vjernika prema islamu i muslimanskoj zajednici nadilazi sve druge drutvene obveze i odgovornosti prema obitelji, plemenu, skupini ili narodu. Politika je stoga sredinja, s obzirom na to da ona utjelovljuje sredstva i naine za provedbu islamskih naela u javnom ivotu. Kur'anski su ajeti od davnine primjenjivani kao muslimanski smjerokazi u politikom i udorednom djelovanju. Islamski obnovitelj i dvadeset prvoga stoljea uvjereni su da bi islam, kao sveobuhvatan nain ivota, trebao biti sredinjica muslimanske politike. Svoje uvjerenje potkrjepljuju Kur'anskim ajetima, kao i primjerom Muhamedova ivota i njegovih drugova u vostvu prve muslimanske

153

zajednice. Te izvore i primjere gledaju kao nacrt za islamski voenu dravu s pravednim drutvom. Ukljuenost islama u politike rasprave see unatrag sve do njegovih poetaka, odnosno utemeljenja Muhamedove zajednice drave u sedmom stoljeu. Sukladno muslimanskoj predaji, Muhamedova prvog nasljednika, Abu Bakra, izabralo je nekoliko arapskih plemena, koja su dokazivala da je Muhamedova smrt ujedno i kraj njihove politike vjernosti iroj muslimanskoj zajednici. Meutim, Abu Bakr je podsjetio arapska plemena na nadkriljujuu poruku islama - da lanstvo i politika odanost muslimanskoj zajednici nadilazi sve plemenske veze, obiaje i predaje. Abu Bakr nije prihvatio argument arapskih plemena da su vjera i politika dvije meusobno odvojene i nepovezane cjeline. Umjesto toga, rekao je da je svrha vjere da vodi politike odluke i da osigura zakonitost politikom sustavu. Svi muslimani pripadaju jednoj zajednici ije se jedinstvo temelji na meusobnoj povezanosti vjere i drave, gdje su vjera i politika neodvojivi. Pod politikim vostvom Muhameda i njegovih nasljednika, islam se proirio iz onoga podruja koje danas ini Saudijska Arabija u islamska carstva i kulture koje su se protezale preko Sjeverne Afrike i Srednjega Istoka do Azije i Europe. Povijesno je islam sluio kao vjerska ideologija za utemeljenje razliitih muslimanskih drava, ukljuujui velika islamska carstva: umajadsko (661.-750.), abasidsko (750.-1258.), otomansko (1281-1924.), safavidsko (1501.-1722.), te mogulsko (1526.-1857.). U svakoj od tih drava i drava sultanata, islam je utemeljio dravne, zakonske, politike, obrazovne i drutvene ustanove. Dananja se povezanost islama s politikom razlikuje od drave do drave i od jednoga zemljopisnoga prodruja do drugoga, meutim, ima ipak nekoliko zajednikih razloga zato je vjera tako bliska dravi. Prije svega, s devetnaestim stoljeem veina je muslimanskih zemalja bila u stanju nutarnjega propadanja, te su bile izloene europskom imperijalizinu. Muslimani su iskusili slabost svojih drutava i ruku kranske Europe, kao i vjerske, politike i kulturne krize. Te su krize produbili i kranski misionari koji su svoja osvajanja pripisivali ne 154

samo nadmonijoj vojnoj tehnologiji i gospodarstvenoj moi, nego jednako tako nadmonosti kranske kulture i vjere. Budui da je u ponaanju zapadnjakih kolonijalista vjera poprimila te politike prizvuke, ne udi da su neki muslimani gledali na spoj vjere i politike kao mogue rjeenje. Muslimanski odgovori na europski kolonijalizam mogu se stupnjevati od otpora do estoke borbe, koju se opravdavalo kao dihad (sveti rat) u obrani islama pred kranskom navalom kojom se htjelo islam prilagoditi zapadnoj kulturi ili ga stopiti s njom. Drugo, u dvadesetom su stoljeu mnoga muslimanska drutva iskusila osjeaj neuspjeha i gubitak samopotovanja. Zadobivanje neovisnosti o kolonijalnim vladarima sredinom dvadesetoga stoljea, pobudilo je velika oekivanja koja se nisu ostvarila. Muslimani su patili pod neuspjenim politikim i gospodarskim sustavima, kao i negativnim uincima madernizacije kao to su: prenapueni gradovi bez odgovarajuih drutvenih struktura, visoka stopa nezaposlenosti, korumpirane vlade i njezini slubenici, rastui jaz izmeu bogatih i siromanih. Umjesto da omogui bolji i uspjeniji ivot, modernizacija je dokidala sve vie tradicionalne obiteljske, vjerske i drutvene vrednote, ne dajui nita novo zauzvrat. Mnogi muslimani okrivljuju upravo zapadnjake sustave politikoga i gospodarstvenoga razvoja kao glavne uzronike udorednoga propadanja i duhovne klonulosti muslimanskoga svijeta. Tree, kada se muslimani pitaju o uzrocima njihova neuspjeha, mnogi nalaze odgovor u tome da su njihova drutva odlutala od ispravne islamske staze koja ih je vodila velikom drutvenom razvitku i povijesnom uspjehu. Prema tome, budui uspjeh ovisi o povratku na ono drutva ijom e politikom upravljati islam.

Zato muslimani odbacuju sekularizaciju? Sekularizacija odnosno posvjetovljenje u muslimanskome je svijetu bilo odbaena kao djelatno protivljenje utjecajima zapadnjake povijesti, politike i vjere, a djelomino i iz straha da e se odvajanjem 155

vjerskoga od politikoga stjerati vjeru na rub drutva. Sekularizacija je esto ve na razini nazivlja bila pogreno shvaena i gledalo ju se kao neto posve suprotstavljeno vjeri. Europski kolonijalizam i pokuaj uvodenja modernizma u muslimanski svijet, shvaeni su kao pokuaj nametanja zapadnjake sekularizacije odnosno odvajanje vjere od drave i prema tome udoredno slabljenje muslimanskoga drutva. Dok neki muslimani, napose zapadnjaki usmjereni uglednici, vjeruju da je sekularizacija bila nuna za izgradnju snanog suvremenog drutva, mnogi muslimani ipak u sekularizaciji vide izravnu prijetnju islamu i njegovu naslijeu, u knjemu je vjera bila stoljeima povezivana s uspjenim i monim carstvima. Sekularizacija odnosno posvjetovljenje izjednaavano je s nevjerom, pa je stoga gledana kao izravna prijetnja vjerskoj prepoznatljivosti i vrednotama muslimanskih drutava. Shvaanje sekularizacije i njezina pravoga sadrja u muslimanskome je svijetu otean i injenicom da muslimanski jezici nemaju odgovarajuu istoznanicu za suvremenu sekularizaciju odnosno posvjetovljenje. Nekolicina je razumjela da je amerika sekularizacija znaila odvajanje vjere od drave kako bi se izbjeglo da bilo koja vjeroispovijest bude povlatena i da se tako svima osigura sloboda vjerovanja ili nevjerovanja. Premalo je pozornosti posveeno razliitim oblicima koje je posvjetovljenje poprimilo u suvremenim zapadnjakim svjetovnim zemljama kao to su Velika Britanija, Njemaka i Kanada, koje imaju dravnu vjeroispovijest i koje osiguravaju dravnu potporu priznatim vjeroispovijestima. Primjeri Francuske i Turske, koje su na temelju svoga antiklerikalnoga gledita muslimankama zabranile noenje rubaca u kolama, meu muslimanima potkrjepljuje uvjerenje da posvjetovljenje oznauje dravu koja je protuvjerska umjesto jednostavno vjerski neutralna. S druge strane, posljednjih godina su mnogi muslimani u Turskoj i Indiji traili istinski svjetovnu dravu, dravu koja ne povlauje nijednu vjeroispovijest, nego jami slobodu vjerovanja i njegova ivljenja.

156

Zato je Jeruzalem toliko vaan muslimanima? Jeruzalem duboko potuju pripadnici svih triju velikih jednoboakih vjeroispovijesti. Koliko je Jeruzalem vaan islamskoj zajednici svjedoi i to to je Jeruzalem prvabitno u ranoj zajednici bio qibla (kibla, smjer u koji se muslimani okreu kada klanjaju). Uz to, sukladno predaji, u Jeruzalemu se Poslanik za svoga nonog putovanja od Meke, kad je putovao s melekom Dibrilom odnosno anelom Gabrijelom da vidi sve na nebesima i zemlji, uspeo na nebo, a u jeruzalemskome se hramu susreo i s Ibrahimom odnosno Abrahamom, Musaom odnosno Mojsijem, Isaom odnosno Isusom i drugim poslanicima. Poslanikovo nono putovanje uinilo je Jeruzalem treim svetim mjestom u islamu i potvrdilo neprekinuti slijed idovstva, kranstva i islama. Stvaranje drave Izrael i proglas o Jeruzalemu kao njezinu glavnom gradu, muslimane podsjea na nepravde zapadnjakoga imperijalizma i znakave stalnoga slabljenja suvremenih muslimanskih drutava. Povijest Jeruzalema zorno pokazuje slijed triju jednoboakih vjeroispovijesti koje su se u njemu izmjenjivale i ostavljale svoje tragove. Jeruzalem je bio prvotno kanaanska naseobina gdje je, sukladno idovskoj svetoj knjizi, David, kralj Izraela, sagradio svoju prijestolnicu, a njegov je sin Salomon sagradio Hram. Muslimanskoj se vojsci Jeruzalem predao bez otpora 635. godine i oni su odmah zapoeli obnovu glavnoga svetoga mjesta, zanemarujui uzvieno svetite, Hram na brdu. Prvo je sagraena zborna damija al-Aqsa, a potom velianstveno svetite Kupola na stijeni koja je dovrena 692. godine. Za kupolu se vjerovalo da je mjesto Muhamedova nonog uzlaska, kao i biblijsko mjesto Ihrahimove odnosno Ahrahamove rtve i Sulejmanova odnosno Salomonova hrama. U to je doba, Jeruzalem bio prebivalite i mnogim kranima i idovima kajima je prvi put nakon rimske zabrane iz 135. godine bilo doputeno da se vrate u grad. Muslimani su vjerojatno bili manjina u 157

odnosu na veinsko kransko i idovsko stanovnitvo. Sve do kriarskih vojni grad je bio bez nekih veih, za povijest mjerodavnih, dogaaja. Kriarski je pohod na Palestinu 1099. godine i okupaciju Jeruzalema isprovocirao egipatski vladar al-Hakim bi-amr Allah koji je spalio kransku crkvu Svetoga Groba. Za osamdesetosmogodinje latinsko-kranske okupacije Jeruzalema, kriari su pretvorili Kupolu na stijeni u crkvu, a al-Aqsu u glavni tab vitezova templara. Nakon to ih je Salah al-Din (Salahuddin, Saladin) protjerao 1187. godine, muslimanska su sveta mjesta vraena njihovoj prvotnoj uporabi. Uz pomo pukih propovjednika, Salah al-Din je uspio potaknuti muslimane na uvaavanje Jeruzalema kao treega najsvetijega grada u islamu, nakon Meke i Medine. Salah al-Dinovi nasljednici, memluci i potom otomani, svesrdno su potpomagali grad, koji je cvjetao sve do raspada Otomanskoga carstva u devetnaestom stoljeu. U Prvom svjetskom ratu Turska se pridruila Njemakoj protiv Alijanse, a Jeruzalem je potpao pod britansku vlast 1917. godine. Kada su se Britanci povukli 1948. godine, Jordanci su okupirali Stari Grad i on je ostao dijelom Jordana sve do rata 1967. godine, kad ga je preuzeo Izrael. Ono to se u povijesti biljei kao arapski svjetski estodnevni rat (iako je prije sliio na estosatni), u arapskoj se literaturi poelo spominjati kao katastrofa, a rije je o zapanjujuem neuspjehu zdruenih snaga Egipta, Sirije i Jordana protiv sitnog Izraela. Taj je dogaaj preokrenuo arapski palestinski problem u islamsko pitanje. Gubitkom Jeruzalema i njegovih svetita muslimanski su ponos, vjera i identitet doivjeli veliki udarac, pa je Oslobaanje Jeruzalema postalo slogan irom svijeta i muslimanski ideal. Je li islam spojiv s demokracijom? Sve su svjetske vjeroispovijesti u predmodernim vremenima potpomagale monarhije i feudalna drutva, a potom su se prilagodile 158

suvremenim oblicima demokracije. U tom svjetlu muslimani danas raspravljaju odnos islama prema demokraciji. Veina se muslimana zalae za vee sudjelovanje u politici, za vladavinu zakona, za odgovornost vlada, za slobode i ljudska prava, ali su razliiti putovi kojima se dolazi do tih ciljeva. Postoje mnoge reakcije na demokratizaciju u muslimanskome svijetu. Neki, od kralja Fahda u Saudijskoj Arabiji do ultrakonzervativaca i ekstremista, tvrde da za ostvarenje tih ciljeva islam ima svoja vlastita sredstva i institucije koja ne ukljuuju demokraciju. Drugi su pak uvjereni da se demokracija u potpunosti moe ostvariti jedino ukoliko muslimanska drutva ogranie vjeru na privatni ivot. Ipak, neki tvrde da je islam sposoban prilagoditi se demokraciji i podrati je. Sudjelovanjem u zapoetoj obnovi, oni dokazuju spojivost islama i demokracije koristei se uobiajenim islamskim konceptima poput savjetovanja (shura, ura) izmeu vladara i podanika, konsenzusa zajednice (ijma'), javnog dobra (maslaha) i ijtihada (idtihad, uporaba zdravog ljudskog razuma u tumaenju islamskih naela i vrednota kako bi se udovoljilo potrebama drutva). Te se mehanizme moe primjeniti kako bi se podralo parlamentarne oblike vlade uz sustave provjere i uravnoteenja izvrne, zakonodavne i sudske vlasti. Mnogi vjeruju da upravo kao to su se suvremene amerike i europske demokracije prilagodile razliitim odnosima s vjeroispovijestima, jednako tako muslimani mogu razviti svoje vlastite oblike demokratskih drava koje su prijemive za domae vrednote. Meutim, vladari nedemokratskih politikih sustava nastoje zanemariti, obeshrahriti ili obustaviti pokrete demokratizacije. Zato muslimanske drave nisu demokratskije? U veini zemalja muslimanskoga svijeta vladaju vlade iji su elnici kraljevi, vojnici i bivi vojnici. posljednjih godina pojavili su se konkurentni izbori u Bangladeu, Turskoj i Senegalu. Izostanak demokracije u neizabrane Meutim, Indoneziji, dananjem 159

muslinranskom svijetu ponukao je mnoge da se pitaju nema li ipak neto u arapskoj ili muslimanskoj kulturi to je nespojivo s demokracijom. Odgovor na takve upite treba potraiti prije u povijesti i politici nego li u vjeroispovijesti. Zapadu je trebalo nekoliko stoljea da se preobrazi iz monarhija i kneevina u suvremene demokratske drave, to je bilo popraeno revolucionarnim i graanskim ratovima, a muslimanski se svijet za to vrijeme borio s kolonijalnim vladavinama, nakon kojih su uslijedili nedemokratski politiki sustavi ustolieni uz pomo europskih sila. Ako se postavlja pitanje glede nerazvijenosti ili nestabilnosti veine zemalja dananjega arapskoga svijeta, onda se mora podsjetiti na to da je veina muslimanskih zemalja osnovana prije nekoliko desetljea i da su izvojevane od europskih sila. U Junoj Aziji, Britanci su podijelili indijski potkontinent na Indiju i Pakistan, i svakoj od njih dali po dio veinske muslimanske drave Kamir. Sukob koji je iz toga nastao odnio je milijune rtava u uzajamnom ratu izmeu hindusa i muslimana, graanskom ratu izmeu Istonoga i Zapadnoga Pakistana, iz ega je nastao Banglade, te sukobima u Kamiru protiv indijske uprave, to traje do danas. Francuzi su na Srednjem Istoku od dijelova Sirije stvorili suvremeni Libanon, a Britanci su uspostavili granicu izmeu Iraka i Kuvajta i stvorili posve novu dravu Jordan. Takve proizvoljne granice pothranjivale su narodne, krajevne i vjerske sukobe, ukljuujui libanonski graanski rat izmeu krana i muslimana, sirijsku okupaciju Libanona te Zaljevski rat, u kojem je Saddam Hussein svojatao kuvajtsko podruje. Uz utjecaj na sile u modernim muslimanskim nacionalnim dravama u nastanku, Europa i poslije Amerika, skovali su bliske saveze s nedemokratskim politikim sustavima, tolerirajui ili potpomaui njihovu nedemokratinost u zamjenu za njihovu podaniku vjernost u vrijeme Hladnoga rata ili pak za zapadnjacima osiguran pristup nafti. Nije iznenaujue to su muslimanski vladari napastovani s pitanjima identiteta i legitimnosti. Veina je suvremenih drava umjetno stvorena, sa slabom legitimnosti vladara, to je urodilo nedemokratskim 160

vladama, drutvima u kojima se dravna mo snano oslanja na slube sigurnosti, policiju i vojsku, i gdje je sloboda okupljanja, govora i tiska strogo ograniena. Mnoge muslimanske drave operiraju unutar nedemokratske kulture koja se suprotstavlja demokratizaciji, graanskom drutvu, neovisnim politikim strankama, sindikatima i slobodi tiska. Kada je to iskoristivo, neki vladari koriste religiju kako bi legitimirali sebe i svoju politiku. Inae, u vrijeme kriza, kao to je ona u Zaljevskom ratu 1991. godine, te napada 11. rujna 2001. na Svjetski trgovinski centar (WTC) i Pentagon, oni koriste i opasnost islamskoga ekstremizma da bi opravdali poveanu zabranu ili represiju bilo koje ili svake opozicije njihovoj nedemokratskoj vlasti. Zato islam odbacuje kapitalizam? Islam nema potekoa s mnogim bitnim odrednicama kapitalizma. Vano je prisjetiti se da je Muhamed, najvaniji uzor svih muslimana, bio uspjean poslovan ovjek koji je sudjelovao u trgovakim i novarskim poslovima ime je uzdravao sebe i svoju obitelj, a neki njegovi najraniji sljedbenici bili su uspjeni trgovci. Kur'an, kao i Muhamedovo povijesno iskustvo potvruju pravo na privatnu imovinu, trgovinu i promet roba. Uz mnoge damije diljem svijeta smjetene su trnice (bazari), poput ummayadske damije u Damasku, velike damije u starom Kairu i u Teheranu. Trgovci i poslovni ljudi utemeijili su jedno od najuspjenijih podruja u muslimanskom drutvu i esto su bili odgovorni za irenje vjere. Kapitalizam postoji i u svojim oblicima uzgajanim kod kue unutar muslimanskog svijeta, te u zapadnjaki inspiriranim verzijama. Meutim, mnogi su u muslimanskom svijetu, poput mnogih u drugim dijelovima svijeta, zabrinuti glede tamne strane kapitalizma, moguim zlouporabama zakonitosti slobodnoga trita koja ukljuuje prividno pomanjkanje brige za siromanije i privredno slabije slojeve drutva. Jednostavnije reeno, oni se boje da e s globalizacijom jo vie ojaati zapadnjako uplitanje u muslimanske zemlje. Boje se da e uinak biti 161

nastavak muslimanske ovisnosti o Zapadu i gospodarstvu slobodnoga trita koje je jedino usmjereno poveanju dobiti, to moe poveati rastui jaz izmeu bogatih i siromanih. Konano, oni se plae za razne zapadnjake kulture ije trgovine na malo, promidba, glazba, mediji i odijevanje mogu potkopati tradicionalne muslimanske vjerske ideale i ugroziti identitet i vrednote mladih. Da bi se ocijenilo jesu li spojivi islam i kapitalizam, moda je najbolje pogledati ivot i rad muslimana u Americi i Europi. Mnogi su od njih doli da uivaju slobode i mogunosti demokratskih politikih sustava i trinoga gospodarstva. Poput drugih vjeroispovijesti i narodnih manjina koje su se doselile prije njih, i oni se bore s pitanjima prepoznatljivosti i suivljavanja s novim okruenjem. Kako islam gleda na siromatvo i drutvenu pravdu? U vrijeme kad je objavljen, jedna od uoljivijih i prijepornih novina Kur'ana bila je njegovo upuivanje na drutvenu pravdu, ime je ozbiljno zaprijetio vrijedeim strukturama plemenske moi. Umjesto prihvaanja naela da su najjai najmoniji, Kur'an istie odgovornost muslimana jednih za druge, da su duni brinuti se jedni za druge i meusobno se tititi, bez obzira na drutveno-imovinski poloaj. Zapravo, Kur'an opetovano istie potrebu da se skrbi iskljuivo za one koji su bili izvan plemenskoga sustava - udovice, siroad i sirotinju. To se inilo davanjem zekata (davanje milostinje, zapravo obvezan vjerski porez, prev. nap.), to je jedan od pet stupova islama. Zekat je davanje 2,5 posto od ukupnoga godinjega imetka kako bi se potpomoglo one manje imune. K tomu jo, lihvarstvo odnosno uzimanje kamata, bilo je zabranjeno, jer je sluilo kao sredstvo izrabljivanja sirotinje. Lani su ugovori takoer bili otkazivani. Kur'an i sunet (Poslanikov primjer) muslimanima doputaju da se zauzmu u oruanoj obrani porobljenih mukaraca, ena i djece (Kur'an, 4: 74-76) i onih koji su bili zaveeni, napose onih koji su nepravedno prognani iz svojih domova (Kur'an, 22: 39-40).

162

Svim tim proglasima, Kur'an je isticao odgovornost bogatih prema sirotinji i onima lienima posjeda. Novi drutveni poredak koji je Kur'an traio odraavao je injenicu da je svrha svih djela bila ispunjenje Boje volje, a ne slijeenje plemenskih ili sebinih elja. Tvrdei da svi vjernici pripadaju jednoj sveopoj zajednici (ummah, umet), Muhamed je nastojao prekinuti navezanost na plemensku pripadnost i dovesti muslimane pod jedno poslaniko vostvo i njegov autoritet. S poetka dvadesetoga stoljea, s nastankom industrijalizacije, u muslimanskim je drutvima iznova oivjelo pitanje drutvene pravde. Pritjecanje mnotva zemljoradnika sa sela u gradska podnrja, stvorilo je drutvene i demografske napetosti koje su uzrokovale krizu, napose u Egiptu. Egipatska Muslimanska braa, osnovana 1928. godine, predlagali su islam kao organizacijsko i vjersko rjeenje za izlaz iz siromatva i kao pomo onima lienim posjeda i potlaenima. Njihov utemeljitelj, Hasan al-Banna, propovijedao je, posebice sirotinji i neobrazovanom puku, poruku o drutvenoj i gospodarskoj pravdi. U alBannaovoj predodbi, islam nije bio samo filozofija, vjera ili kulturno zbivanje, nego drutveni pokret koji je nastojao poboljati sva ivotna podruja, a ne samo ona koja su bila bitno vjerskoga znaaja. To jest, umjesto jednostavnoga sustava vjerovanja, islam je pozivao na drutveno djelovanje. Druga glavna ideologija o drutvenoj pravdi bilo je egipatsko Muslimansko bratstvo Sayyida Qutba, koji je poslije postao ideolog radikalnoga islama. Sukladno Qutbu, islamsko razumijevanje drutvene pravde obuhvaa i materijalno i duhovno blagostanje osobe. Ono gleda apsolutnu jednakost svih ljudi u Bojim oima, trai slobodu savjesti i istie da su svi muslimani neprestano odgovorni za drutvo. To dovoenje u vezu materijalnoga i duhovnoga blagostanja doputa shvaanje da oni koji su gladni ili koji nemaju krov nad glavom ne mogu pristupiti duhovnim sadrajima, jer su nuno zaokupljeni svakodnevnom borbom za preivljavanje. Da bi osoba bila sposobna sluati o duhovnim sadrajima, moraju biti zadovoljene sve njezine potrebe svagdanjega ivota. Prema tome, jedna od glavnih odgovornosti muslimanske zajednice mora biti iskorjenjivanje 163

siromatva. Brigom za svoje siromane, muslimani, kao pojedinci i kao zajednica u cijelosti, pokazuju svoju brigu i zabrinutost za sebe same. U tom bi se duhu trebao shvaati zekat. On je Kur'anom zahtijevana drutvena odgovornost ija je svrha da se njome bori protiv siromatva i da se sprijei bogate da uvaju i nagomilavaju svoj imetak dok sirotinja i dalje ostaje siromana. Preraspodjela imetka istie i muslimansko vjerovanje da sve u konanici pripada Bogu. Ljudi su jednostavno skrbnici ili upravitelji Bojega vlasnitva. Preraspodjela bogatstva je, prema tome, samo potenija raspodjela Bojih bogatstava unutar ire zajednice. Muslimansko isticanje islamske poruke o drutvenoj pravdi, u novije je vrijeme postalo osobito mono sredstvo u zadobivanju pristaa iz siromanijih i manje nadmonih skupina, posebice u Izraelu - Palestini i Libanonu. Grupacije poputHamasa i Hizbullaha posveavaju veinu svojih budeta aktivnostima socijalne skrbi i za poziv za ovlaivanje siromanih i slabih. Poput kranskih liberalnih teologa, oni nauavaju da se drutvena pravda moe jedino postii ako siromani ustanu protiv porobljivakih uvjeta. Zato islam zabranjuje optereivanje duga (kamatu)? Suprotstavljanje uzimanje kamate potjee iz Kur'anskih ajeta koji zabranjuju lihvarstvo ili riba, drevnu arapsku praksu koja udvostruuje dug posuditelja koji se oglui o svoje kredite i udvostruuje se iznova ukoliko se oglui i po drugi put. Ta suprotstavljanja kamati navode se u Kur'anskoj zabrani kamate i dokazuju da kamata donosi nepotenu zaradu posuivau, koji prima novac koji nije zaradio i namee nepoteno breme na posuditelja, koji mora vratiti posueno s kamatom i podmiriti sve pristojbe bez obzira je li s posuenim novcem poslovao s dobitkom ili gubitkom. Muslimani takoer vjeruju da kamata prenosi bogatstvo sa siromanoga na bogatoga, promie sebinost i slabi drutvene veze. Spor o uzimanju kamate nastavlja se i u dvadeset prvom stoljea. Neki dre da kamata koju plaaju vladinim obveznicama i sa 164

slubenih bankovnih rauna ne naruava duh islama, dok drugi svaku vrstu kamate gledaju kao drutveno nepravednu. Nekolicina islamskih banaka stvorena je posljednjih godina na mehanizmima koji koriste posuivanje i pozajmljivanje na osnovi zarade i dijeljenoga gubitka, kojim se ne plaa kamata na depozite i kredite. Odve je rano prosuivati o dugoronosti i uspjenosti tih pokuaja, meutim, te su alternative prijanjem bankovnom pozajmljivanju oduevljeno pozdravili prije svega oni koji se za cijeli problem vie zanimaju iz udorednih nego li novarskih razloga. Kakvo je islamsko bankarstvo? Moderno je bankarstvo ustanovljeno u muslimanskom svijetu sredinom devetnaestoga stoljea. Rane su komercijalne banke bile pod utjecajem Europljana i u njihovu vlasnitvu. Krajem dvadesetoga stoljea, muslimanske su se banke pojavile diljem islamskoga svijeta. Meutim, suvremene, na zapadnjakim naelima utemeljene banke, s posuivanjem uz kamatu, ostale su prijeporne za mnoge vjerske starjeine. Zato to muslimanska predaja tvrdi da Kur'an zabranjuje uzimanje kamate (riba), mnogi muslimani imaju tekoe s konvencionalnim bankama koje trae kamatu na kredite i plaaju kamatu za novac na raunima. Iako neki obnovitelji islama danas ustraju na tome da se riba u Kur'anu odnosi na lilivarstvo a ne kamate suvremenoga bankarstva, prevladava tradicionalno izjednaavanje riba s kamatom. Kur'anska zabrana kamate temelji se na tvrdnji da potraivanje kamate na novac za kredit znai izrabljivanje siromanih. Drukije reeno, potraivanje kamate na posueni novac paveava novarske potekue onoga tko je posudio novac. tovie, praksa konvencionalne tednje izjednauje se s gomilanjem bogatstva u iekivanju unaprijed odreenoga povrata bez ulagakoga rizika.

165

Koncept komercijalnih islamskih banaka, to jest, bankovnoga poslovanja u kojemu se kamata niti uzima niti daje, see unatrag do 1920-ih kada je skupina muslimanskih poslovnih ljudi uoila da tradicionalni naini voenja financijskih transakcija nisu vie bili dostatni za voenje poslova u suvremenim ekonomijama. Islamske su banke, prije svega, osnovane da osiguraju sredstva za trgovake djelatnosti. Prve moderne islmske bankovne ustanove bile su kreditne zadruge farmera, osnovane u Pakistanu 1950-ih i male seoske zadruge osnovane u Egiptu 1963. godine. Islamsko bankarstvo je proireno 1970-ih kad su osnivane: Dubai Islamic Bank (1975.), Faysal Islamic Banak u Egiptu i Sudanu, te Kuwait Finance Housa (1977.), Jordan Islamic Bank (1978.) i Bahrain Islamic Bank (1978.). Islamsko bankarstvo se potom proirilo na Maleziju i Indoneziju. Od 1970-ih, neke komercijalne banke u muslimanskim zemljama i Europi zapoele su s nuenjem islamskih bankarskih usluga. Islamsko se bankarstvo sve vie i vie meunarodno prihvaa, ak i u nemuslimanskim zemljama. Islamske banke zahtijevaju pristojbe za voenje bankovnih rauna umjesto kamate. Rauni za uvanje novca na bankama ne zarauju kamatu. Meutim, mogue je da patroni banaka sudjeluju u bankovnim ulaganjima i da zarauju dobit ili dijele dio gubitaka koje banka trpi. Te su transakcije prema islamskom pravu dopustive jer od ulagaa zahtijevaju stupanj rizika. Naelo dijeljenja dobiti (mudarabah) dobro je utemeljeno u islamu. Pod sporazumom o dijeljenju dobiti, ulagatelj ima mogunost zajednike zarade u opem dobitku banke ili u ostvarivanjima dobiti iz posebnih ulaganja ili niza ulaganja. Ulagatelj openito polae novac na investicijski raun (suprotan je tednom raunu). Na kraju svake proraunske godine banka iskazuje stopu dobiti. U sluajevima gdje banka trpi gubitak, ne isplauje se nikakva dobit. Meutim, vrijednost depozita je uobiajeno zajemena, iako nisu obine dionice, budui da se vrijednost obinih dionica odreuje na tritu burzovnih papira. Poput konvencionalnih banaka, islamske banke nude mogunosti tekuih rauna, kao uo su ekovni rauni i traenje depozitnih pologa, kojima se moe pristupiti ili ispisivanjem ekova ili pomou ATM-a. Nude se i meunarodne kreditne kartice, kao to su 166

Visa, ali su one striktno rauni dugovanja umjesto kreditnih kartica. Posljedino tome, jedino su sadanji posjedovatelji rauna prihvatljivi za otvorene raune. Dugotrajne su kartice dostupne sklapanjem zakupnoga ugovora i otplatama rata u kojima kupac plaa odreen iznos mjeseno i konano preuzima vlasnitvo jedinice. Mogue je i dugorono finaciranje putem islamske banke na temelju sporazuma u kojemu banka slui kao partner u poslu. U takvom sluaju, banka moe ili samo osigurati sredstva ili kombinaciju osiguravanja sredstava te upravljanja i sposobnosti. Islamska banka moe nadalje ui u aranman o dijeljenju obinih dionica (musharakah) s poduzeem. Uz udovoljavanje etikim interesima mnogih muslimana koji trae da obavljaju poslove i uvaju novac, islamsko bankarstvo je osiguralo i alternativni model za financiranje i razvoj zemalja. Dijeljenje obinih dionica, umjesto financiranja duga, dri se pozitivnijim sredstvima pomaganja razvoja zemalja koje planiraju dugorono i potiu vea inozemna ulaganja.

167

Muslimani na Zapadu

Tko su ameriki muslimani? Iako procjene broja amerikih muslimana znaajno variraju, od etiri do dvanaest milijuna, zacijelo se moe kazati da ima najmanje etiri do est milijuna, koji ine islam treom najrairenijom vjeroispovijeu (nakon kranstva i idovstva) u Americi. To znai da u Americi ima vie muslimana nego pripadnika Anglikanske crkve. Mnogi vjeruju da e u prvoj polovici dvadesetiprvoga stoljea islam postati drugom najrairenijom vjeroispovijeu u Americi. Muslimani su bili pristitni u Americi prije devetnaestoga stoljea. Meu istraivaima, trgovcima i useljenicima koji su jo od Kolumbovih vremena dolazili u New York bilo je i muslimana. Moriskosi (panjolski muslimani koji su skrivali svoje muslimansko vjerovanje) iselili su se u panjolske i portugalske naseobine u Americi. Uz to, izmeu etrnaest i dvadeset posto afrikih robova koji su dovedeni u Ameriku izmeu esnaestoga i devetnaestoga stoljea bili su muslimani, premda su bili prisiljavani da prijeu na kranstvo. Drugi muslimani, naroito Indijci i Arapi, koji nisu bili robovi takoer su se uselili u tom razdoblju i mogli su zadrati svoj duhovni, kulturni i drutveni identitet. Broj muslimana u Americi poveao se krajem devetnaestoga stoljea s dolaskom znaajnoga broja imigranata iz arapskoga svijeta (Sirija, Libanon i Jordan). Mnogi su se nastanili u dijelu SAD-a sjeverno od rijeke Ohio, a na zapadu ogranieni rijekom Missouri i Kanadom, i to kao manualni radnici koji su se asimilirali u ameriko 168

drutvo. Nakon Drugoga svjetskoga rata, znaajan broj imigranata iz Palestine, koji su izgubili svoje domove nakon stvaranja izraelske drave 1948. godine, te elite sa Srednjega Istoka i iz june Azije, koje su traile obrazovanje ili profesionalno napredovanje, doli su u Ameriku. Posljednjih desetljea, mnogi studenti iz muslimanskoga svijeta doli su na studij, kao to su doli i dobro obrazovani strunjaci i intelektualci iz june i jugoistone Azije, kao i oni sa Srednjega Istoka i to zbog politikih i gaspodarskih razloga. Mnogi su muslimanski imigranti naporno radili da odre i prenesu svoj islamski identitet svojoj djeci i da stvore ustanove i zajednike strukture - ukljuujui damije, islamske centre, islamske kole, islamske javne organizacije, beskamatne novarske ustanove, te dobrotvorne organizacije koje e poduprijeti te ciljeve. Afro-ameriki islam nastao je 1930. godine s utemeljenjem Nacije islama. Spoetka se Nacija islama od glavne islamske struje razlikovala svojim uenjima, crnakoj militantnosti, separatizmu i teologiji (Usp. Postoji li razlika izmeu muslimana i crnih muslirana?). Nacija islama nije obavljala glavne muslimanske obrede, odnosno pet stupova islama. Sredinom 1970-ih, pod vostvom Waritha Deena Muhammada vei dio Nacije islama pripojio se glavnoj struji islama. Hramovi su preimenovani u mesdide (masjid) ili damije, a njihove vjerske starjeine nazvane su imamima umjesto sveenicima; zajednica je obdravala pet stupova islama (ispovijedanje vjere, molitva (namaz), post, zekat i had ili hodoae) u jedinstvu s diljem svijeta rairenom islamskom zajednicom iji su oni sada bili lanovi; crnaka separatistika uenja odbaena su kad je zajednica poela sudjelovati u politikim sustavima i gibanjima; obnovljena je jednakast mukaraca i ena, a enama su dane odgovornije slube u zajednici. Preobrazba Nacije islama pod vostvom Waritha Deena Muhammada nije prola bez raslojavanja. Dok je velika veina hramova i sveenika Nacije islama prihvatila Wallacea i njegove obnove, manjina pod vostvom Louisa Farrakhana nije ih prihvatila. Tvrdei da su on i njegovi sijedbenici ostali vjerni poruci i misiji Elijaha Muhammada, Farrakhan je svojatao pravo na vo+enje Nacije islama. 169

Sveenik Farrakhan je zadrao ime i nutarnji ustroj Nacije islama, kao i svoj crnaki nacionalizam i separatistika uenja. Meutim, posljednjih godina je unekoliko pribliio Naciju islama pravovjernijim (ortodoksnijim) islamskim praksama i izjavio da sada vidi svoj pokret unutar glavne islamske struje. Vrijeme e pokazati je li ta preobrazba doista iskreno uinjena. Oko dvije treine dananjih muslimana u Americi doseljenici su ili potomci doseljenika, dok ostatak ine afro-ameriki obraenici na islam zajedno s manjim dijelom amerikih obraenika bijelaca i latinskoamerikih muslimana. Najvee muslimanske zajednice u SAD-u su u: Bostonu, New Yorku, Detroitu, Dearbornu, Toledu, Chicagou, Houstonu i Los Angelesu odnosno Orange Countyju.

S kakvim se sve problemima suoavaju muslimani u Americi? Unatrag samo nekoliko desetljea, muslimani su na Zapadu bili uglavnom nezamjetljivi. Postojala je mala svijest o njihovoj nazonosti ili znaenju islama u zapadnjakim drutvima. Vea je svijest o islamu naelno izrasla iz sukoba kao to su: Iranska revolucija, otmice zrakoplova i uzimanje talaca u Libanonu, Zaljevu i Pakistanu. Neki su te dogaaje gledali kao znakove islamske prijetnje ili ak sukoba kultura, islama nasuprot Zapada. Ameriki se odnos prema muslimanima gleda u kontekstu sukoba i sueljavanja. Islam se gleda kao stranu vjeroispovijest, razliitu od idovsko-kranske tradicije. To je osnailo asjeaj nas i njih. Potonji napadi na Ameriku i Amerikance u Somaliji, Saudijskoj Arabiji i Africi, te oni 11. rujna 2001. godine u New Yorku i Washingtonu, uzrokovali su da mnogi na muslimane gledaju sa strahom i nepovjerenjem. O islamu se stekao dojam da je izrazito nasilan i militantan, kako vjerski tako i kulturoloki. Poput mnogih drugih useljenika razliitih vjerskih i narodnosnih pripadnosti, i muslimani su bili izazvani da odrede svoje mjesto u 170

amerikom i europskom drutvu. Pokuavali su to uiniti poput drugih religijskih manjina, kaa to su idovi i katolici, borei se s odnosom vjerskoga i nacionalnoga identiteta (asimilacija, integracija, multikulturalizam), pitanjem mjeovitih brakova, odnosom spolova, pitanjima bogotovlja i obrazovanja. Mnogi se bore s engleskim jezikom, kao i svojom eljom da sauvaju svoje prirodne ili domovinske kulture, budui da su mnogi na radnom mjestu i u drutvu izloeni vjerskoj i etnikoj diskriminaciji. Da ironija bude jo vea, mnoge manjine koje su im prethodile i koje su napravile to u Americi ne prepoznaju ono s ime se muslimani sada suoavaju. Oni ne uviaju slinosti izmeu svoje vlastite prolosti i onoga to muslimani u dananje vrijeme doivljavaju. Puno je razloga za takvo nerazumijevanje. Muslimani stre izvan okvira amerikoga pluralizma. Meutim, razliite prethodne vjerske i etnike manjine mogle su postojati, jer je velika veina bila idovsko-kranskoga okruenja. Veina suvremenika dri islam kao posve stranu vjeroispovijest. Tek nekolicina dri islam za abrahamovsku vjeroispovijest koja je prema tome dio idovsko-kransko-islamske predaje, U nedostatku te spoznaje i svijesti, islam se esto gleda kroz prizmu bombastinih novinskih naslova dogadaja, pa mrnja i nasilje nekolicine vjerskih ekstremista ini neshvatljivim vjerovanje veinske glavne struje islama. Poput idova koji visoko cijene svoj zakon, tako je i u muslimana privrenost islamskome zakonu vana toka vjerovanja. Islamski zakon pokriva mnoga podruja ivota: vjerske potrebe, propise koji se odnose na prehranu i obiteljsko pravo. Mnogi su se muslimani morali potruditi u ureenju svojih obveza kako bi mogli prisustvovati duma namazu petkom u damiji ili u islamskom centru, vjerskoj obavezi koja je usporediva sa idovskim abatom i nedjeljnom kranskom slubom Bojom odnosno katolikom svetom misom, ili da urede vrijeme i mjesto za klanjanje dok su na poslu ili u koli. Propisi koji se odnose na prehranu, napose zahtjev da se jede meso koje je zaklano na vjerski odgovarajui nain (halal) i da ne jedu svinjsko meso, esto su preteki da ih se slijedi u amerikom okruenju. Halal mesnice moda nisu dostupne, a amerika prehrambena industrija i restorani esto za pripremu hrane rabe proizvode od svinjetine, posebicc svinjsku mast. Mnogi muslimani kojima halal mesnice nisu dostupne 171

posegnuli su za idovskim koerima (tj. mesnicama u kojima je meso isto prema idovskim vjerskim propisima, prev, nap.). Posljednjih je godina meu muslimanima glavno prijeporno pitanje bilo amerikanizacija muslimanskoga iskustva. Iako su u prolosti imami i drugi vjerski uitelji dovoeni iz inozemstva, sve vie se uvida da ti imami nisu uvijek svjesni problema svagdanjega ivota s kojima se susreu ameriki muslimani ili pak da nisu dovoljno osjetljivi na njih. Posljedino tome, obrazovanju domaih imama krajnje ozbiljno se pristupilo jo od 1980-ih. Uz to, zakonom priznata vijea koja se osobito bave ivotom u Americi utemeljena su upravo stoga da bolje odgovore na suvremena pitanja koja mue amerike muslimanske zajednice. Od 1980-ih muslimani se trude da sudjeluju u meuvjerskim pothvatima sa idovima i kranima. ivei kao manjina u prevladavajuoj kulturi koja je prema islamu esto ignorantska ili ak neprijateljska, mnogi su muslimani iskusili osjeaj marginalizacije, otuenja i nemoi. Neke se muslimane oznauje kao razliite zbog njihova naina odijevanja, napose ene koje nose veo i mukarce koji nose brade i okrugle kapice ili turbane, zbog ega su katkad i ikanirani, posebice nakon 11. rujna 2001. godine. Meutim, unato problemima, muslimani, koje se dugo gledalo kao drukije, postali su dio strukture naega drutva, kao susjedi, kolege s posla, graani i vjernici. Muslimani se sve vie ukljuuju u amerika politika gibanja, kako pojedinci tako i organizacije. Domae narodne i meunarodne organizacije stvorene su da bi gledale i promicale muslimanske ideje i interese. Meu najistaknutijima su: Ameriko muslimansko vijee (American Muslim Council, AMC), Vijee za ameriko-islamske odnose (The Couricil for American Islamic Relations, CAIR), Muslimansko vijee za odnose s javnou (The Muslim Publlc Affairs Council, MPAC), i Centar za prouavanje islama i demokraciju (Cerater for the Study of Islam and Democracy, CSID). Muslimani i nemuslimani na Zapadu susreu se s izazovima pluralizma i tolerancija. U prolosti je odve esto tolerancija, u smislu 172

snoljivosti, prihvaanja postojanja drugih i drugaijih, zapravo znaila podnoenje postojanja drugih koje se dralo nie vrijednima. Danas je svaki pojedinac i svaka zajednica pred izazovom prihvaanja suvremenih oblika pluralizma i snoljivosti utemeljene na uzajamnom razumijevanju i uvaavanju. Potvrivanje istinitosti vlastite vjeroispovijesti ili svjetonazora, ne iskljuuje sposobnost da se prizna naela i vrednote drugih. Prepoznavanje znaajnih vjerskih razlika jo uvijek moe biti popraeno uvaavanjem prava drugih koji imaju razliita vjerska uvjerenja. Tko su europski muslimani i gdje sve ive? Prisustvo muslimana u europskim podrujima nije nov razvoj dogaaja. Od osmoga do petnaestoga stoljea, muslimani su upravljali panjolskom, podrujima june Italije i june Francuske. Tijekom jedanaestoga stoljea, muslimani su takoer postojali kao manjina pod vlau kranskih vladara koji su ih prodavali kao roblje, praksa koja se zapravo nastavila sve do devetnaestoga stoljea. Dok je veina u koli uila da je 1492. godine Izabela ispratila Kristofora Kolumba u Novi Svijet, tek je nekolicina svjesna da ta ista 1492. gudina oznauje pad Granade i poetak organiziranoga izgona muslimana (Maura) iz panjolske i Zapadne Europe. Veina je muslimana, zajedno sa idovima koji su u to vrijeme bili proganjani kao heretici, do sedamnaestoga stoljea izbjegla u Sjevernu Afriku. Procjenjuje se da u dananjoj Zapadnoj Europi ivi deset do petnaest milijuna muslimana. Narodnosna je pripadnost muslimana u Europi izuzetno sloena. Zastupljene su gotovo sve muslimanske narodnosne skupine, a ponajvie ima Turaka, Aliraca, Marokanaca i Pakistanaca. Zbog takve raznolikosti, unato zajednikoj pripadnosti islamu, vrlo je teko govoriti o jedinstvenoj muslimanskoj zajednici u bilo kojoj europskoj zemlji, a pogotovu ne u Europi. Muslimani su nastanjeni u veini zapadnoeuropskih zemalja, a najvie ih je u Francuskoj, Njemakoj i Velikoj Britaniji, dok manje

173

zajednice nastanjuju Belgiju, panjolsku, Nizozemsku, vedsku, Dansku, Norveku i Austriju. Nekolicina se muslimana iselila u Veliku Britaniju i Francusku prije Drugoga svjetskoga rata, ali je pravi val muslimanskoga iseljavanja u Europu zapoeo tek potom. Nasuprot Americi, ije se muslimansko stanovnitvo ima jako zahvaliti obitelji - ili useljenju stanovnika koji potjeu iz istoga mjesta, obrazovnoj imigraciji, te porastu islama meu afro-amerikom zajednicom, muslimansko prisustvo u Europi je velikim dijelom posljedica imigracije radnika i ostataka kolonijalne pripadnosti. Kada su njihove zemlje postigle neovisnost, mnogi od onih muslimana koji su suraivali s europskim kolonizatorima odluili su se radije za iseljenje. Strunjaci i kvalificirani radnici iz bivih europskih kolonija u Africi, Junoj Aziji i arapskom svijetu, emigrirali su u Europu traei bolje ivotne uvjete. Potom su, 1960-ih i 1970-ih, nekvalificirani radnici preplavili Europu koja je tada u svom gospodarskome razvitku trebala jeftinu radnu snagu. Vie od milijun muslimana, od kojih su mnogi bili iz francuskih sjeverno-afrikih i zapadno-afrikih kolonija, primljeno je samo u Francusku. Slino je bilo i u Njemakoj i u Velikoj Britaniji. Od 1970-ih sve vie mladih muslimana dolazi u Europu na studij, kao i u Ameriku. Dok su se mnogi vratili u svoje zemlje kao kolovani lijenici, ininjeri, znanstvenici i uitelji, drugi su, zbog politikih i gospodarskih razloga, radije odabrali da ostanu u Europi ili Americi. Francuska ima najbrojniju muslimansku populaciju u Europi. Njezinih pet milijuna muslimana, ukljuujui tridesetipet tisua obraenika na islam, ini gotovo deset posto ukupnoga stanovnitva. Muslimane se susree u gotovo svim krajevima Francuske, tako da su brojno nadvisili protestante i idove i postali druga vjeroispovijest po zastupljenosti, odmah nakon rimokatolika. U veim gradovima kao to su Pariz i Lyon, muslimani su izgradili velike damije, a vie od tisuu manjih damija i prostora za klanjanje izgraeno je diljem Francuske. Muslimanske su zajednice u neprestanom porastu, prije svega zbog visoke stope nataliteta, zatim zbog dravnih propisa koji doputaju dodatno useljavanje na temelju spajanja obitelji, ali i zbog neprestanoga 174

useljavanja, kako zakonitoga tako i nezakonitoga, ponajee iz Sjeverne Afrike. Veliku Britaniju naseljava dva milijuna muslimana od kojih polovica potjee s Indijskoga potkontinenta, a drugi dio su doseljenici iz Afrike, Malezije i iz zemalja arapskoga svijeta. Uglavnam naseljavaju sjeverne industrijske gradove Bradforda, Birminghama i Leedsa, kao i Istoni London. Zajednice se okupljaju u vie od est stotina damija na klanjanje i uenje Kur'ana i stjecanje vjerske naobrazbe. Mnogi od tih muslimanskih centara izgraeni su uz pomo fondova koji potjeu sa Srednjega Istoka, gdje veina muslimana nema pravo glasovanja. Veina britanskih muslimana dolazi iz zemalja britanskoga komonvelta pa stoga imaju britansko dravljanstvo i posve su ukljueni u politiki ivot. Oni ne samo da glasuju nego se mogu i kandidirati za politike dunosti, a neki su muslimani doista i obnaali razliite slube. Tri su muslimana u Domu lordova i dva u Donjem domu. Muslimani sudjeluju i u radu mjesne samouprave, pa se procjenjuje da ih vie od dvije stotine obnaa dunost vijenika. Nekoliko je muslimana bilo izabrano u nizozemski parlament koji je istoznaan Donjem domu. Nasuprot tome, u Francuskoj i panjolskoj nema muslimanskih predstavnika u nacionalnom zakonodavstvu, a u Njemakoj je samo jedan. Koja su prijeporna pitanja europskih muslimana? Koliko god da su razliita iskustva muslimana u Europi i Americi, oni imaju zajednike preokupacije glede ivljenja svoje vjere, ouvanja islamskoga identiteta (napose u ivotu njihove djece), te ouvanja obiteljskoga ivota i islamskih vrednota. Osobito su zainteresirani za ouvanje ili za stvaranje mogunosti da na radnom mjestu mogu dobiti vrijeme slobodno za dnevne namaze (molitve), odlazak u damiju petkom na duma namaz, i slavljenje dvaju velikih islamskih praznika (Eid al-Adha i Eid al-Fitr), mogunosti kupnje halal hrane u kolazna i vojsci te, za one ene koje to ele, pravo na noenje rupca (hijab, hidab). Neki muslimana zahtijevaju da se nastava tjelesnoga odgoja u kolama izvodi odvojeno za svaki spol. Uz to su 175

zabrinuti i zbog zajednikoga kolovanja obaju spolova, kao i nastave spolnoga odgoja, odnosa prema homoseksualnosti, te openito sekularizacije u kolama. Pitanje asimilacije bilo je pasebno akutno u Francuskoj, gdje je nakon duge bitke vlada zauzela vrsto stajalite a potpunoj integraciji umjesto multikulturnih pristupa Velike Britanije i Amerike. U uvenom sluaju, Francuska je, nasuprot Velikoj Britanije i veini zemalja na Zapadu, studenticama zabranila noenje rubaca. I francusko ministarstvo obrazovanja i njegova nastavnika udruenja bila su ujedinjena u tvrdnji da hidab vrijea francuski svjetovni ustav i tradiciju. Nakon nekoliko godina une rasprave, francusko Ustavno vijee je zasjedalo u listopadu 1996. godine i donijelo odluku da, unato zabrani Ministarstva obrazovanja, studentice ne bi smjele biti izbaene iz kole zbog noenja rubaca ukoliko nije posrijedi sluaj propagiranja njihove vjere. Na muslimansko iskustvo u Francuskoj je negativno djelovala pojava desnog krila nacionalizma s njegovom retorikom i programom protiv stranaca. Strana radna snaga, rado prihvaena u vrijeme gospodarskoga razvitka, postala je u dananje vrijeme prikladan rtveni jarac, na kojega se tovario teret potkradanja francuskih radnih mjesta. U rastuoj nezaposlenosti Jen-Marie le Penova nacionalna fronta zagovarala je prisilno istjerivanje tri milijuna imigranata, kao i davanje prednosti domaim Francuzima pri dobivanju posla, smjetaja i socijalne skrbi. U isto se vrijeme nastavilo useljavanje u Francusku, legalno i ilegalno, posebice Afrikanaca iz Maroka, Tunisa i Alira. Osobito je graanski rat u Aliru nagnao mnoge Alirce na bijeg u Francusku, ime se znatno poveala prisutnost sjevernoafrikoga ivlja u Francuskoj. Nakon to je Fronta islamskoga spasa (FIS) osvojila prve alirske opinske izbore poetkom 1990-ih, umijeala se vojska, prigrabila vlast, otkazala drugi val parlamentarnih izbora i zanijekala FIS-ovu pobjedu na parlamentarnim izborima, optuujui islamiste da su htjeli iskoristi izbore za preotimanje demokracije. Na temelju te optube, vlada je uhitila tisue FIS-ovih lanova i uguila pokret. U potonjoj spirali nasilja i kontranasilja, koje je odnijelo vie od stotinu 176

tisua ivota, umjerenjaci su postali radikalni, a u ekstremistikim skupinama, kakva je primjerice Naoruana islamska skupina i u vojsci, pojavilo se iskorjenjivanje (eradiceteurs). Podmetanje bombi u Parizu, pripisivano alirskoj radikalnoj Naoruanoj islamskoj skupini, poveana zabrinutost u svezi s al-Qaida teroristima, te nepromiljeni napadi na sinagoge, pridonijeli su postavljanju pitanja o spojivosti islama s francuskom kulturom, idovsko-kranskom i svjetovnom, kao i pitanje mogu li muslimani uope biti poteni i odani graani Francuske. U sreditu francuske rasprave bilo je nastojanje da se islam vidi kao tuinska vjeroispovijest, koja se smjeta izvan i naspram idovskokranske predaje. Dok su naprotiv mnogi inzistirali na procesu akulturacije koja je ostavila malo prostora za multikulturni pristup, drugi su dokazivali da bi muslimanima trebalo dopustiti da razviju samosvojni francusko-muslimanski identitet koji stapa dokazana francuska naela i vrednote s islamskim vjerovanjem i vrednotama. Muslimani u Europi, kao i u Americi, susreu se s pitanjima koja se odnose na status manjina: pitanjem dravljanstva na nemuslimanskim podrujima i sudjelovanja u politikom i javnom ivotu, poloaju i ulogom ene u obitelji i zajednici, vjerskim pluralizmom i sekularizacijom. Prema nekim procjenama, muslimani bi u pojedinim dijelovima Europe oko 2050. godine mogli biti brojniji od nemuslimana. U mnogim glavnim europskim gradovima, mali natalitet domaih stanovnika, omoguit e muslimanskim uenicima da budu veina u koli u sljedeem desetljeu. Oito, suivot muslimana i nemuslimana tu postaje upitan. Od svih se sudionika trai izdizanje iznad stereotipa i stvaranje obrazaca ponaanja usmjerenih prema ukljuivosti, pluralizmu i viestranom dijalogu, kako bi se izgradila budunost utemeljena na uzajamnom razumijevanju i uvaavanju.

177

Abecedni popis manje poznatih rijei

adhan (ezan): Muslimanski poziv na namaz (molitvu). Agha Khan: Voa Nizari ismailitske sljedbe ijitskih muslimana koji nadgleda kulturni i duhovni ivot sljedbenika. Aisha (Aja): Muhamedova utjecajna supruga, ker prvoga sunitskoga halifa, vrsna i uvaena poznavateljica povijesti i ljekarnitva, nadarena u poeziji i retorici i jedna od najutjecajnijih prenositeljica hadisa (hadith). Alija: Muhamedov roak i zet (oenio Muhamedovu ker Fatimu). ijiti vjeruju da je Alija bio prvi halif koji je trebao naslijediti Muhameda (suniti ga smjetaju kao etvrtoga). ijiti slijede niz Muhamedovih nasljednika koji su ga naslijedi po obiteljskome srodstvu s njim. Allah (Allah): Bog. Allahu Akbar: Doslovno znai: Bog je najvei. Izraz koji se koristi u ezanu, muslimanskom pozivu na namaz (molitvu), u namazu i u drugim prigodoma. Asasini (ubojice, atentatori): Nadimak dan Nizari ismailitskoj sljedbi ijitskoga podrijetla zbog terora i nasilja kojega su provodili u ime skrivenoga imama, ukljuujui atentate na sunitsku selduku dinastiju. Posljednji veliki uitelj asasina pogubljen je 1256. godine. as-salam alaykum: Muslimanski pozdrav koji doslovce znai Mir neka je na vas!, na to se odgovara: Wa alaykum as-salam, to znai Neka je mir i na vas takoer! 178

ayatollah (ajatolah): Doslovce znak Boji, a rabi se kao naziv za najviega ijitskoga vjerskoga dostojanstvenika, uvaavanoga zbog njegove uenosti i pobonosti. bay'ah: Prisega vjernosti. bid'a: Novotarija ili neprihvatljivo udaljavanje od Muhamedova uzora (suneta). bismillah (bismilah): Aluzija na Bismillah al-Rahman al-Rahim, to znai: U ime Boga, Milostivoga, Samilosnoga! Izgovara ga se prije itanja Kur'anskoga ajeta kojim se zapoinju govori, sveanosti ili pak pisma, knjige i slubeni dokumenti diljem muslimanskoga svijeta. burqa (burka): Plat u kojega se omataju ene kad izlaze u javnost u talibanskom Afganistanu. Plat prekriva cijelo tijelo, ostavljajui samo sitne otvore za oi. crnaki musliman: Pripadnik afro-amerikih muslimana, lan afroamerike sljedbe Nacija islama. ador: Iranski naziv za plat kojim se omataju ene tako da im pokriva glavu i cijelo tijela, ostavljajui nepokrivenima samo lice, ruke i stopala. da'wa: Doslovce poziv, a odnosi se na misionarsko djelovanje muslimana. dar al-islam: Doslovce dom mira, a njime se oznauju podruja s muslimanskom upravom koja se temelji na vladavini islamskoga zakona. dhimmi (zimija): Osoba koja uiva zatieni poloaj zbog ugovornoga odnosa s muslimanima; prije svega su to idovi i krani koji kao narod Knjige imaju ugovor, savez s Bogom kakav imaju i muslimani. dn, deen: Vjera. du'a: Zazivanje, koje se odnosi na osobne molitve koje muslimani mole nakon propisanoga dijela molitve. Ponegdje imaju obrasci i za 179

ove osobne molitve, ali ih svaki musliman moe i svojim rijeima izrei. damija: Muslimanska bogomolja s jednim ili vie minareta, mjesto okupljanja svih muslimana petkom na duma namazu. dizja (jizya): Porez ili glavarina koju su plaali zimije (dhimmi) za ugovornu zatitu koju su im davali muslimani. duma (jum'a): Zajednika molitva petkom, u damiji ili u muslimanskome centru. Eid al-Adha: Kurban-bajram, blagdan rtve, oznauje godinje dovrenje hodoaa Meki (hajj, had), najvei je muslimanski blagdan, i slijedi dva i pol mjeseca nekon ramazanskoga bajrama, a slavi se etiri dana. Eid al-Fitr: Ramazanski bajram, blagdan zavretka ramazanskoga posta, a slavi se tri dana. Fatima: Muhamedova ki, supruga Alijeva, majka Hasanova i Huseinova, uzor savrene enstvenosti u islamu. fatwa (fetva): Pravno miljenje to ga donosi muftija (vjerski starjeina u jednom podruju) na zahtjev kadije (sudac erijatskoga prava) ili privatne osobe, a na temelju kojega kadija donosi odluku u spornom predmetu. fes: Crvena kapa bez oboda u obliku krnjega stoca koju su tradicionalno nosili Turci prije dvadesetoga stoljea. hadis (hadith): Izvjea o Muhamedovim rijeima i djelima koji se dre valjanima za nasljedovanje i uzorom za oponaanje. had (hajj): Hodoae Kabi u Meki, koje se zahtijeva od svakog odraslog muslimana barem jednom u ivotu, ako mu to doputaju tjelesne i imovinske mogunosti; jedan je od pet stupova islama. halal: Meso od ivotinja zaklanih na nain koji je vjerski propisan. halif: Naziv Muhamedova nasljednika koji ga je nasljedio samo u njegovu politikom vostvu muslimanske zajednice. 180

hanafi: Jedna od etiri glavne sunitske kole prava, prevladavajua u arapskom svijetu i Junoj Aziji. hanbali: Jedna od etiri glavne sunitske kole prava, prevladavajua u Saudijskoj Arabiji. haridije (khawarij): Ekstremna manjinska muslimanska sljedba koja se odijelila od rane muslimanske zajednice zbog Alijevog pristanka na nagodbu u jednom sukobu, to su oni protumaili kao neuspjeh, vjerujui da se nije postupilo prema Bojoj volji. Naposljetku su ubili Alija jer su vjerovali da je svojim postupkom otpao do vjere. Bili su duboko uvjereni da je svijet strogo podijeljen na dva podruja, podruje islama i podruje nevjerovanja, tako da su mogue samo dvije skupine ljudi: vjernici i nevjernici, a nevjernici su, po definiciji, bili neprijatelji muslimana. Na njima se nadahnjuju suvremeni pokreti kao to su Dihad i al-Qaida. hidab (hijab): Veo kojim muslimanke omataju kosu. Katkada hidab obuhvaa i haljinu dugih rukava koja see do poda i prekriva cijelo tijelo. hidra (hijra): Doslovce iseljenje. Oznauje dan Muhamedove selidbe s prvom muslimanskom zajednicom iz Meke u Medinu, 16. lipnja 622. godine i otada se broje godine muslimanske ere prema muslimanskom lunarnom kalendaru. hudud: Doslovce granice. Upuuje na teke prijestupe: krau, izvanbrane spolne odnose, lane optube za bludnost, upotrebu alkohola; svi su ti prijestupi posebice imenovani u Kur'anu i izravno su protivljenje Bojoj volji te kao takvi zasluuju biti strogo kanjeni, pa i smrtnom kaznom. Hussein (Husein): Muhamedov unuk i sin Alije i Fatime. Masakriran na Karbali 680. godine u Iraku, zajedno sa svojim pristaama kada je pokuao prisvojiti pravo suverenosti nad muslimanskom zajednicom. ijitskim je muslimanima taj pokolj postao paradigma patnje, tlaenja i potrebe da se bori protiv nepravde.

181

hutba (khutba): Propovijed koja se dri tijekom duma namaza (zajednike molitve petkom), idma (ijma') Konsenzus, pristanak, sporazum; jednoglasna odluka na temelju sporazuma svih zainteresiranih strana. idtihad (ijtihad): Neovisno zakljuivanje u tumaenju islamskoga zakona. imam: U sunita je to muslimanski vjerski starjeina koji predvodi namaz (molitvu) i dri hutbu (propovijed) petkom. U ijita se imamima nazivaju Muhamedovi muki srodnici koji potjeu od Alija i Fatime. ijiti vjeruju da su imami, iako ljudi, bili duhovno nadahnuti i nepogrjeivi pa njihova djela i tumaenja zakona uzimaju kao dodatne izvore svetoga teksta; meu ijitima razlikuju se sljedbe koje priznaju raliite nizove imama, po jednoj predaji je bilo pet, po drugoj sedam, a po treoj predaji dvanaest imama, od kojih je jedan Skriveni imam i vratit e se kao iekivani Mesija koji e ostvariti drutvo pravde i mira. intifada: Palestinski ustanak koji je zapoeo 1987. godine, a 2000. godine zapoela je takozvana druga intifada. islam: Doslovce podlaganje. ismailiti: Utemeljitelji fatimijske dinastije, ogranak ijita koji priznaje slijed od sedam imama, pa su poznati i pod nazivom septimalisti. istihsan: Pravednost; vlastita prosudba kako bi se ublaila doslovna primjena zakona. ithna 'ashariyya: ijitski ogranak kojem pripada veina ijita; priznaju slijed od dvanaest imama, pa ih se spominje i kao duodecimaliste; posljednji od tih imama je neobjanjivo nestao ne ostavivi mukoga nasljednika pa se vjeruje da je skriven (skriveni imam). ja'fari: Glavna ijitska kola islamskoga prava. Kaba: Boja kua u Meki, kamo muslimani idu na hodoae (had). Kocka koja sadri Crni kamen, za koji muslimani vjeruju da ga 182

je Ibrahimu odnosno Abrahamu dao melek Dibril odnosno Gabriel, a Ibrahim odnosno Abraham i Ismail odnosno Jimael ugradili su ga u Kabu. kafir: Nevjernik. keffiyah: Muka kapa kakva se obino nosila u Palestini i Jordanu. Mahdi: Muslimanski Mesija kojega se oekuje da se vrati na kraju vremena i da najavi doba mira i pravde. maliki: Jedna od etiri glavne sunitske kole prava, prevladavajua u Sjevernoj, Sredinjoj i Zapadnoj Africi. mamluk: Vojnik rob; neki su od njih u vrijeme muslimanskih dinastija postajali uglednici i odlinici u drutvenome i politikome ivotu, tovie sultani i carevi. maslaha: Ope dobro ili drutvena skrb. Pristup koji u tumaenju islamskoga zakona doputa uzimanje u obzir i razloga opega dobra i drutvene skrbi. Medina: Grad u Saudijskoj Arabiji, drugi najsvetiji grad u islama; grad u koji su se Muhamed i prvi muslimani iselili (hijra, hidra) kada su bili prisiljeni da napuste Meku, 16. lipnja 622. godine; u njemu je Muhamed pokopan. Medinski ustav: Ustav koji je Muhamed proglasio u Medini, a njime su utemeljena naela vjerskoga pluralizma u pojedinim politikim cjelinama. Mekka (Meka): Grad u Saudijskoj Arabiji, sveti grad u islamu kamo je svaki odrasli muslimam barem jednom u ivotu duan hodoastiti (had); prema Meki se okreu svi muslimani kad mole namaz, jer se tamo nalazi Kaba (Kua Boja); Meka je i Muhamedovo rodno mjesto. mesdid (masjid): Damija, mjesto za namaz (muslimansku molitvu). mihrab: Nia u zidu damije koja oznauje smjer prema Meki, gradu u kojem se nalazi Kaba, pa se svi muslimani kad mole okreu u taj smjer. 183

millet (milet): Vjeroispovijest ili vjerska zajednica koju je slubeno priznalo otomansko carstvo. minaret: Visoki toranj na damiji s kojeg se poziva na namaz odnosno ui ezan (adhan). minbar: Propovjedaonica u damiji s koje se dri hutba (khutba), propovijed petkom. mudarabah: Islamsko novarsko naelo o dijeljenju dobiti, to se provodi zbog islamske zabrane uzimanja kamata na posueni novac. mudtehid (mujtahid): Onaj tko je osposobljen za neovisno zakljuivanje (ijtihad, idtihad) u tumaenju islamskoga prava. muezzin (mujezin): Vjerski slubenik koji poziva na molitvu odnosno ui ezan (adhan). mufti (muftija): Vjerski starjeina u jednom podruju, poznavatelj islamskoga prava, koji je ovlaten izdati pravno miljenje, fetvu (fatwa). Muhammed (Muhamed): Poslanik islama koji je primio objavu Kur'ana. Muslimani vjeruju da je on bio savreno ljudsko bie i nastoje oponaati njegov primjer (sunnah, sunet), kako je zabiljeeno u hadisu (hadith). mujahid (pl. mujahidun, mudahedini): Boji vojnici. musharakah (muareka): Islamsko bankarsko naelo pravednoga dijeljenja dobiti, kojega se pridrava zbog islamske zabrane uzimanja kamate na posueni novac. muslim: Doslovno onaj koji se podvrgava (Bogu); pristaa islamskoga vjerovanja. muwahhidun: Doslovno unitarijanci odnosno oni koji zagovaraju strogi monoteizam; naziva ih se i vahabijama. Nacija islama: Afro-amerika islamska struja koja je spoetka propovijedala poruku o crnakoj nadmonosti, bojovnosti i

184

zasebnosti, ali se krajem 1990-ih pribliila glavnoj struji sunitskoga islama. narod Knjige (ahl al-Kitab): Vjerska pripadnost skupini s objavljenom svetom knjigom ili boanskom objavom, to su muslimani rabili kao oznaku za idove i krane. Nizari ismailiti: Sekta ijita septimalista, povijesno poznata kao asasini, a dananji pokret nije nasilan; voa im je poznat kao Agha Khan. pet stupova islama: Pet djela koja se zahtijevaju od svakog muslimana: ispovijedanje vjere, klanjanje namaza pet puta dnevno, davanje vjerskoga poreza (zakat, zekat), post tijekom ramazana i hodoae (hajj, had) jednom za ivota (ako to doputaju tjelesne i imovinske okolnosti pojedinca). pir: Sufijski uitelj. qad (kadija): Sudac koji sudi po erijatskom pravu. qibla: Smjer prema Meki, koji je oznaen niom (mihrab) u zidu damije. qiyas: Islamsko zakonsko naelo analogijskoga zakljuivanja; primjena pravnoga propisa s jednoga sluaja na drugi koji mu je u osnovi srodan ili slian. Qur'an (Kur'an): Doslovce uenje. Muslimanska sveta knjiga u kojoj je zapisna Boja objava Muhamedu. raka'ah: Dio muslimanskoga namaza (molitve). Ramadan (ramazan): muslimanski mjesec posta, koji se zavrava s proslavom Eid al-Fitr; post tijekom ramazana jedan je od pet stupova islama. riba: Lihvarstvo ili kamata; proglaena zabranjenom po islamskom zakonu. salam: Mir.

185

salat: Namaz (molitva) je jedan od pet stupova islama, a od svakoga se muslimana zahtijeva da moli pet puta dnevno. sayyid (sejid): Muhamedov potomak. shafi'i: Jedna od etiri glavne sunitske kole prava; prevladavajua u Istonoj Africi i Jugoistonoj Aziji. shahada: Znai svjedok ili svjedoenje, koje je jedan od pet stupova islama, a provodi se izgovaranje: Nema drugog boga izuzev Allaha, a Muhamed je Njegov poslanik. shahid (ehid): Muenik. Shari'ah (erijat): Islamski zakon kako je ustanovljen u Kur'anu i hadisu (hadith). shi'i (ijiti): Muslimani koji, nasuprot sunitima, vjeruju da je Muhameda trebao naslijediti njegov obiteljski srodnik. Budui da mu je najblii srodnik bio njegov roak Alija, suprug njegove keri Fatime (jedine preivjele od etiri keri i dva sina koje je Muhamed imao u braku s prvom enom Hatidom), vjerovali su da ga treba naslijediti on sa svojim potomcima. Muhamedove nasljednike ijiti nazivaju imamima, koji kao vjerski starjeine muslimanske zajednice nasljeuju Muhameda ne kao poslanika (jer je Muhamed posljednji Poslanik), nego samo kao voditelja zajednice. Ipak ijiti vjeruju da su njihovi imami (po jednoj predaji je bilo pet, po drugoj sedem, a po treoj predaji dvanaest imama, od kojih je jedan Skriveni imam bili boanski nadahnuti i nepogrjeivi. ijiti su manjinska islamska sljedba (oko 15%) koji priznaju samo Kur'an, a ne i predaju - sunu. shura (ura): Savjetovanje. Skriveni imam: Jedna skupina ijita (tzv. duodecimalista) vjeruje da dvanaesti imam nije umro, nego da je skriven ili tajanstven, i oekuju da e se on vratiti na kraju vremena kao mesijanski poslanik i donijeti doba mira i pravde.

186

sufi (sufija): Pripadnik sufizma, islamskoga mistikoga asketskoga (pokornikoga) pokreta, to je ujedno i mistiki pjesniki smjer u islamskoj knjievnosti; muslimanski mistik. Suniti: Muslimani koji, nasuprot ijitima, vjeruju da Muhameda u muslimanskoj zajednici treba naslijediti osoba koja je najsposobnija i najprikladnija za vostvo, a ne njegovi obiteljski srodnici. Oni vjeruju da je Muhamedov nasljednik iskljuivo politiki poglavar i samo zatitnik vjerovanja, i da ne prima nikakva boanska nadahnua. Suniti su veinska muslimanska sljedba (oko 85%) koji uz Kur'an slijede i sunu (predaju). Sunnah (suna): Predaja, Muhamedove rijei i djela koje slue kao uzor muslimanima a kako je zabiljeeno u hadisu (hadith). surah (sura): Poglavlje u Kur'anu. ta'zir: prijestupi kanjivi prema slobodnom nahoenju suca, kadije (qadi). takfir: Ekskomunikacija, izopenje iz vjerske zajednice zbog nevjere. taqlid: Dosljedno pridravanje predaje, prolih zakonskih doktrinarnih presedana; suprotno idtihadu (ijtihad). ili

tawhid: Monoteizam, vjera u jednoga Boga. turban: Kapa kakvu nose neki muslimani, napose u talibanskome Afganistanu te u Iranu. ulama' (ulema): Islamski vjerski uitelj (primjerice: reis-ul-ulema je vrhovni poglavar islamske vjerske zajednice u dravi). 'umrah: Manje hodoae tijekom kojega muslimani posjeuju Muhamedov grob u Medini; posjeti muslimanskih svetih mjesta koje ne obuhvaa hodaae, had (hajj). ummah (umet): Sveukupna muslimanska zajednica vjernika rairena po svijetu. wahhab (vahabi); Pristaa pokreta ultrakonzervativnoga tumaenja islama kako se prakticira u Saudijskoj Arabiji. Vahabijski je

187

pokret dobio ime po Muhammadu Ibn' Abd al Wahhabu (1703.1791.), uenjaku islamskoga prava i teologije u Meki i Medini. wali: Doslovce prijatelj Boji, pomaga ili pokrovitelj, naziv za muslimanskoga bogougodnika (sveca) i dobroinitelja. waqf (vakuf): Muslimanska vjerska zaklada ija se dobit koristi za dobrotvorne svrhe. zakat (zekat): Doslovce proienje; jedan je pet stupova islama, a odnosi se na davanje obveznoga vjerskoga poreza koji iznosi 2,5% od cjelokupnoga imetka muslimana (a ne samo od godinjega prihoda). Zamzam (Zemzem): Doslovce uborenje, koje se odnosi na izvor u Meki, za koji muslimani vjeruju da je to ono mjesto na kojemu je Bog dao da potekne voda u pustinji da ne bi Hadera odnosno Hagara i njezin sin Ismail odnosno Jimael umrli od ei. Posjetiti izvor i napiti se vode iz njega, jedan je od obreda hodoaa, hada (hajj). zaydi (zejdije): ijitska sljedba, prevladavajua u Jemenu, poznata po tomu to priznaje slijed od pet imama, za razliku od sljedbi koje priznaju niz od sedam ili pak dvanaest imama.

188

Prijedlozi za dalje itanje

Openiti uvodi u islam Esposito, L. John (ur.): The Oxford Dictionary of lslam, NewYork, Oxford University Press, 2002. Espositp, L. John (ur.): The Oxford Encyclopedia of the Modern Islamic World, 4 sv., New York, Oxford University Press, 1995. Esposito, L. John (ur.): The Oxford History o fIslam, New York, Oxford University Press, 1999. Hodgson, Marshall G. S.: The Venture af Islam. Conscience and History in a World Civilization, 3 sv., Chicago - London, University of Chicago Press, 1974. Lapidus, M. Ira: A History of Islamic Societies, Cambridge, Cambridge University Press, 1988. Voll, O. John: Islam. Continuity and Change in the Modern World, Syracuse, Syracuse University Press, 21994. Vjeroispovijest i bogotovlje Ali, A. Yusuf: The Koran. Text, Translation and Commentary, Washington, American International Printing Company, 1946. Ali, Ahmed (preveo): Al-Qur'an: A Cantemporary Translation, Princeton, Princeton University Press, 1988. 189

Armstrong, Karen: Muhammad, A Biography of the Prophet, San Francisco, Harper Collins, 1993. Asad, Muhammad: The Message of the Quran, Gibraltar, Dar alAndalus, 1980. Chiuick, C. William: The Sufi Path of Love: The Spiritual Teachings of Rumi. Albany: State University of New York Press, 1984. Esposito, L. John: Islam, The Straight Path, New York, Oxford University Press, 1998. Esposito, L. John; Voll, O. John: Makers of Contemporary Islam, NewYork, Oxford University Press, 2001. Fakhry, Majid (preveo): The Qur'an: A Modern English Version, Berkshire, Garnet Publishing, 1996. Guillaume, A.: (preveo i ur.): The Life of Muhammad: A Translation of Ibn Ishaq's Sirat Rasul Allah, New York, Oxford University Press, 1997. Haneef, Suzanne: What Everyone Should Know About Islam and Muslims, Chicago, Kazi Publications, 1995. Lings, Martin: Muhammad. His Life Based on the Earliest Sources, London, Inner Traditions International, 1983. Lings, Martin: Whhat is Snfism?, Berkeley, University of California Press, 1977. Momen, Moojan: An Introduction to Shii Islam: The History and Doctrines of Twelver Shiism, New Haven - London, Yale University Press, 1985. Nasr, Seyyid Vali Reza: Mawdudi and the Making of islamic Revivalism, New York, Oxford University Press, 1996. Peters, F. E.: Muhammad and the Origins of Islam, Albany, State University of New Yvrk Press, 1994. Pickthall, Mohammed Marmaduke, The Meaning of the Glorius Koran, New York, New American Library i Mentor Books, n. d. 190

Rahman, Fazlur: Islam, Chicago, University of Chicago Press, 1979. Rahman, Fazlur: Major Themes of the Qur'an, Minneapolis Chicago, Bibliotheca Islamica, 1980. Rahnema, Ali: An Islamic Utopian. A Political Biography of Ali Shari'ati, New York, I. B. Tauris, 2000. Renard, John: Seven Doors to Islam. Spirituality and the Religious Life of Muslims, Berkeley, University of California Press, 1996. Sachedina, Abdulaziz: The Islamic Roots of Democratic Pluralism, New York, Oxford University Press, 2001. Sadri, Mahmoud; Sadri, Ahmad (preveli i uredili): Reason, Freedom and Democracy in Islam. Ecsencial Writings of Abdolkarim Soroush, NewYork, Oxford University Press, 2000. Sardar, Ziauddin; Malik, Zafar Abbas: Muhammad for Beginners, NewYork, Totem Books, 1994. Schimmel, Annemarie: And Muhammad Is His Messenger. The Veneration of the Prophet in Islamic Piety, Chapel Hill - London, University of North Carolina Press, 1985. Schimmel, Annemarie: Mystical Dimensions of Islam, Chapel Hill - London, University of North Carolina Press, 1975. Sedgwick, J. Mark: Sufism. The Esentials, Cairo, The American University in Cairo Press, 2000. Tamimi, S. Azzam: Rachid Ghannouchi. A Democrat Within Islamism, NewYork, Oxford University Press, 2001. Trimingham, J. Spencer: The Sufi Orders in Islam, New York, Oxford Universiry Press, 1998. Wadud, Amina: Qur'an and Woman. Rereading the Sacred Textfrom a Woman's Perspective, New York, Oxford University Press, 1999.

191

Watt, W. Montgomery: Muhammad, Prophet and Statesman, NewYork, Oxford University Press, 1960. Wolfe, Michael: (ur.): One Thausand Raods to Mecca. Ten Centuries of Travelers Writing Abaut the Muslim Pilgrimage, New York, Grove Press, 1999. Wolfe, Michael: The Hadj, An American's Pilgrimage to Mecca, New York, Grove Press, 1998. Islam i druge religije Armstrong, Karen: Holy War. The Crusades and Their Impact on Today's World, New York, Doubleday, 1991. Armstrong, Karen: The Battle for God, Fundamentalism in Judaism, Christianity and Islam, London - NewYork, Alfred A. Knopf, 2000. Haddad, Yvonne Yazbeck; Haddad, Z. Wadi: Cristian-Muslim Encounters, Gainesville, University Press of Florida, 1995. Lewis, Bernard: The Jeus of Islam, Princenton, Princeton University Press, 1984. Menocal, Maria Rosa; Bloom, Harold: The Ornament of the World. How Muslims, Jews, and Christians Created a Culture of Tolerance in Medieval Spain, New York, Little - Brown, 2002. Peters, F, E.: Children of Abraham, Princeton, Princeton University Press, 1982. Watt, W. Montgomery: Islam and Christianity Today, London, Routledge & Kegan Paul, 1983.

192

Obiaji i kultura Abou al Fadl, Khaled i dr.: Speaking in God's Name. Islamic Law, Authority and Women, Oxford, One World Publications, 2001. Ahmad, Leila: Women and Gender in Islam. Historical Roots of a Modern Debate. New Haven, Yale University Press, 1992. Esposito, L. John; Long-Bas, De J. Natana: Women in Muslim Family Law, Syracuse, Syracuse University Press, 2001. Haddad, Yvonne Yazbeck; Esposito, L. John (uredili): Islam, Genderand Social Change, NewYork, Oxford University Press, 1998. McLeod, Arlene Elowe: Accomadating Protest. Working Women, the New Veiling and Change in Cairo, New York, Columbia University Press, 1991. Mernissi, Fatima. The Veil and the Male Elite. A Feminist Interpretation of Woman's Rigts in Islam, prevela Mary Jo Lakeland, New York, Addison-Wesley, 1991. Mir-Hosseini, Ziha: Islam and Gender. The Religious Debate in Contemporary Iran, Princeton, Princeton University Press, 1999. Poya, Maryam: Women, Work and Islamism. Ideology and Resistance in Iran, London, Zed Books, 1999. Nasilje i terorizam Esposito, L. John: The islamic Threat, Myth or reality?, New York, Oxford University Press, 1999. Esposito, L. John: Unholy War. Teror in the Name of islam, New York, Oxford University Press, 2002. Hroub, Khaled: Hamas. Political Thought and Practice, Washington, Institute for Palestine Studies, 2000.

193

Jansen, J. G. Johannes: The Neglected Duty, The Creed of Sadat's Assasins and Islamic Resurgence in the Middle East, New York- London, The Free Press, 1988. Peters, Rudolph: Jihad in Classical and Modern Islam, Princeton, Markus Wiener Publishers, 1996. Qutb, Sayyid: Milestones, Boll Ridge, Ind., American Trust Publications, 1988. Qutb, Sayyid: This Religion of Islam, Chicago, Kazi Publications, 1996, Rashid, Ahmed: Taliban. Militant Islam, Oil and Fundamentalism in Central Asia, New Havert, Yale University Press, 2000. Saad-Ghorayeb, Amal: Hizbu'llah. Politics and Religion, London, Pluto Press, 2002.

Drutvo, politika i ekonomija Abdo, Geneive: No God but God. Egypt and the Triumph of Islam, New York, Oxford University Press, 2000. Armstrong, Karen: Jerusalem. One City, Three Faiths, New York, Alfred A. Knopf, 1996. Coulson, J. Noel: A History of Islamic Law, Edinburgh, Edinburgh University Press, 1964. Esposito, L. John: Islam and Politics, Syracuse, Syracuse University Press, 1998. Esposito, L. John; Vall, O. John: Islam and Democracy, NewYork, Oxford University Press, 1996. Hallaq, Wael: A History of Islamic Legal Theories. An Intraduction to Sunni usul al-fiqh, Cambridge, Cambridge University Press, 1997. 194

Mills, S. Paul; Presley, R. John: Islamic Finance. Theory and Practice, New York, St. Martin's Press, 1999. Musallam, B. F.: Sex and Society in Islam, Cambridge, Cambridge University Press, 1983. Saeed, Abdullah: Islamic Banking and Interest. A Study of the Prohibition of Riba and Its Contemporary Interpretation, Leiden, E. J. Brill, 1996. Vogel, E. Frank; Ilayes III., L. Samuel: Islamic Law and Finance. Religion, Risk, and Return, Boston, Kiuwer Law International, 1998.

Muslimani na Zapadu Daniel, Norman: Islam and the West. The Making o fan Image, Rev. ed. Oxford, One World, 1993. Esposito, L. John; Haddad, Yvonne; Smith, Jane: Immigrant Faiths. Christians, Jews, and Muslims Becoming Americans, Walnut Creek, Calif., Alta Mira Press, 2002. Haddad, Yvonne Yazbeck (ur.): Muslims in the West. From Sojnurners to Citizens, New York, Oxford University Press, 2002. Haddad, Yvonne Yazbeck; Esposito, L. John (uredili): Muslims on the Americanization Path, Atlanta, Scholars Press, 2002. Nielsen, Jorgen: Muslims in Western Europe, Edinburgh, Edinburgh University Press, 21995. Nielsen, Jorgen: Towards a European Islam, London, St. Martin's Press, 1999. Ramadan, Tariq: To be a European Muslim, New York, Vintage Books, 1993.

195

Said, W. Edward: Cavering Islam. How the Media and the Experts Determinr How We See the Rest of the World, New York, Pantheon Books, 1981. Said, W. Edward: Culture and Imperialism, New York, Vintage Books, 1993.

196

Pogovor
Mnogi su ve sa aljenjem i strahovanjem na pragu treega tisuljea zakljuili da minulo tisuljee nije bilo vrijeme dijaloga. Stoga sve vie prevladava svijest da svijet i ovjeanstvo ne mogu opstati bez meusobnoga dijaloga rasa, kultura i vjerskih uvjerenja. Tako kultura dijaloga postaje ne samo jedan od uvjeta izgradnje boljega svijeta, nego uvjet njegova opstanka openito. Suvremeni je ovjek, ini se, dozreo u svijesti da dijalog ipak ne nastaje sam od sebe. On je plod svjesnoga djelovanja, kako pojedinaca tako i cijeloga drutva. Je li suvremeno doba, okrenuto prema pluralizmu i relativizmu, plodno tlo za dijalog? I to je dijalog uope? Suvremeni je ovjek svjedok toga da dijalog nije samo pomodni pojam nego sve vie postaje i relativistiki credo u kojemu se istina ne trai, Tako se relativizam vie ne izraava u obliku agnosticizma kao rezignacije nad neizmjernosti istine, nego kao miljenje da promicanje i navijetanje posvemanje istine nije sukladno sa suvremenim vrijednosnim pojmovima tolerancije, dijaloga i slobode. U tom se obliku relativizam uvrstio kao filozofski temelj demokracije u kojoj se dri da nitko ne bi smio tvrditi da poznaje ispravan put, ukoliko se eli da drutvo bude slobodno i otvoreno, tj. pluralno. U dijalogu ipak nije rije o nekakvoj jukstaponiranosti i mnotvu razliitih miljenja. Pluralizam nije cilj dijaloga. Cilj dijaloga je istina. U tom je smislu pluralizam blagotvoran i blagoslovan onda kada ga se pokua u ime istine nadii. Sugovornici koji se ne podudaraju u miljenju, jedan su drugom izazov, ali su istodobno i savezniki partneri u potrazi za istinom, uz pretpostavku da obojica ne hine dijalog i pluralizam, nego da iskreno trae istinu.

197

Drukije je kad se dijalog ne temelji na istini. Tada je onaj koji kani drugim smjerom, za svoga sugovornika opasnost. Sugovornik ga moe pokuati privui na svoju stranu ili se protiv njega boriti. U takvim okolnostima uistinu umjesto zajednitva prednost ima mo jaega. Time se otvara put nasilju koje se irilo i iri posvuda gdje ovjek prestaje traiti istinu. U dijalogu se nita ne brani, a jo manje napada. Svrha dijaloga nije nekoga u neto uvjeriti, nego se meusobno razumjeti, biti na putu traenja istine, oslukivati istinu sluajui drugoga. Sluanju se ne pristupa s nakanom da se u drugoga nae pogreka, nego se iskreno eli shvatiti polazite drugoga, osjetiti pitanje o kojemu je rije onako kako ga drugi osjea, promotriti ga kroz njegove naoale. Dijalog je traenje profinjene uravnoteenosti. Podruje dijaloga i podruje religija, jedno je te isto podruje. Dok su jedni religiju drali otuenjem i proricali joj smrt, drugi su je pak zlorabili. No, religija nije neto to samo slui svojoj svrsi, niti bi ikad tako smjela biti uporabljena. Ona je ovjekova sama opstojnost, njegova egzistencija. Suvremeni ovjek sve vie postaje dio pluralistikoga drutva, drutva s mnotvom vjerskih uvjerenja i svjetonazora. Rije je o pluralnosti religija, pluralnosti koja trai meureligijski dijalog. Meureligijski dijalog nije nikakva novina. Kao takav postojao je u raznim oblicima tijekom proteklih vremena. Novina suvremenoga doba, glede meuvjerskoga dijaloga, jest ne samo svijest o njegovoj potrebitosti, nego prije svega svijest o njemu kao dunosti. U tom je smislu istinita misao A. Malrauxa da e odsudno pitanje glede budunosti ovjeanstva biti ne vie u podruju znanosti ili tehnike, nego u podruju etike i religije. ovjeanstvo je u prijelomnim razdobljinia ope pomutnje i pomraenja uvijek bilo u napasti da se odrekne religije i etike. No, i jedna i druga, religija i etika, imaju trajnu i plemenitu dunost unoenja svjetla i ohrabrenja u mrklinu i tjeskobni strah izopaenoga svijeta, sve dok u njemu tinja makar i traak ovjenosti i ovjekoljubivosti.

198

Od 11. rujna 2001. godine islam je esto na novinskim naslovnicama. Predoavanje islama slikom - u jednoj ruci Kur'an u drugoj kalanjikov - ne vodi istini. U svijetu je 56 zemalja impregnirano islamom. U ime istine, koja uvijek nadilazi mo ovjekove spoznaje, svaki je suvremenik duan bez ikakvih predrasuda upoznati temeljne istine te velike religije. ovjek, kao istinoljubivo bie, duan je nepristrano sasluati na emu islam temelji svoju povijest, nauk, obiaje i svoje kulturalno bogatstvo koje je stoljeima cvalo u muslimanskim narodima, duan je poteno uoiti izranjenost muslimanskoga bia, njihove strahove i pribojavanja. Kranstvo i islam dvije su velike svjetske religije. Njihov je sraz veliki kulturalni izazov ali i dunost svih suvremenih pripadnika obaju vjeroispovijesti. Tijekom stoljea sraz je kranstva i islama bio opeaen susretanjern ali i sukobljavanjem. Katolika crkva, posebice nakon Drugoga vatikanskoga sabora, ustraje u traenju dijaloga. Pokajanja pape Ivana Pavla II. za povijesne grijehe krana, prije svega isprika upuena muslimanima zbog kriarskih ratova, njegova molitva u damiji u Damasku, njegova nastojanja u sprjeavanju rata u Iraku, hrabri su iskoraci na putu dijaloga, koji nadahnjuju ali i obvezuju, vjerujem, obje sugovornike strane. Krani i muslimani, vjernici koji se klanjaju istome Bogu, Bogu Abrahamovu odnosno Ibrahimovu, moraju postati svjesni razlika svoga bogotovlja i svjetonazora, uvaavati te razlike i podnositi ih. Oni moraju postati svjesni da imaju zajednikoga treega partnera sekulariziranoga i materijaliziranoga, skeptinoga, agnostikoga i poesto ateistikoga ovjeka. Krani i muslimani, iz biti svojih religija, trebaju u dananjemu svijetu zajedniki tititi i promicati vrednote kao to su drutvena pravda, udoredna dobra, mir i sloboda svih ljudi. Pravi i plodotvorni dijalog izrasta iz ljubavi. On, u tom smislu, ne znai promicanje ni indiferentizma, ni sinkretizma, niti je odstupanje od vlastite vjerske prakse, nego je upoznavanje i prihvaanje zajednikoga ivota s drugima u bogatstvu razliitosti. Sloboda se, to

199

ve slute i djeca, ne ostvaruje u svatarenju nego u svezi, nato ve ukazuje i latinska rije religio. U svojoj zauzetosti za ovjekovu slobodu, i krani i muslimani, trebali bi u otvorenom dijalogu posve jasno imenovati svoje vrednote i pokazati njihove temelje, ne zaboravljajui pritom razliite opasnosti na koje je nedavno uputila Biskupska konferencija talijanske pokrajine Emilie Romagne (usp. Islam i kranstvo, Zagreb 2002,). Muslimani bi i krani trebali uoiti i usporediti zajednike vrijednosti koje ih proimaju. Poziv na etike temeljne vrijednosti: solidarnost, pravdu, mir... mogao bi biti zajednika osnova za susret u podvojenom, nepravednom i nemirnom svijetu na poetku treega tisuljea. Knjigu koju imate u rukama napisao je kranin, ugledni profesor slavnoga isusovakoga Georgetown Sveuilita u Washingtonu. Verujem da je kao takav svojevrsno nadahnue i smjerokaz u dijalogu kranstva i islama. U Zagrebu, 19. oujka 2003., na svetkovinu sv. Josipa Prof. dr. sc. Ivan Koprek, SJ

200

Biljeka o autoru
John L. Esposito jedan je od najistaknutijih amerikih poznavatelja islama, te napose njegove politike filozofije i suvremenih dogaanja i gibanja. Esposito je profesor na Sveuilitu Georgetown u Washingtonu (School of Foreign Service) i ravnatelj Centra za muslimansko-kransko razumijevanje (CMCU) na najstarijem amerikom sveuilitu kojega su 1789. godine osnovali oci isusovci. Predavako iskustvo profesora Esposita see vie od etvrt stoljea unatrag. Od 1975. do 1984. godine bio je izvanredni profesor i proelnik Odjela za religijske studije (Department of Religious Studies), a od 1984. do 1995. godine redoviti profesor istoimenoga kolegija, na sveuilitu Holy Cross. Na Oberlin Collegeu je bio 1986. godine gost predava azijskih studija; a od 1986. do 1993. godine na The Fletcher School of Law and Diplomacy, Tufts Sveuilita bio je pridrueni profesor diplomacije. Od 1987. do 1991. bio je ravnatelj Centra za meunarodne studije (Center for International Studies, College of the Holy Cross). Od 1991. do 1995. bio je Loyola profesor srednjoistonih studija i profesor islamskih studija. Godine 1993. utemeljuje Centar za muslimansko-kransko razumijevanje (History and International Affairs, Edmund A Walsh School of Foreign Service, Georgetown University). Put izobrazbe ovoga izvanrednoga amerikoga katolikoga znanstvenika svjedoi o irini i razgranatosti njegova zanimanja: studij filozofije zavrio je 1963. godine na St. Anthony Collegeu, a 1966. magistrirao je iz teologije na St. John's University; studirao je na Sveuilitu u Pennsylvaniji (1969.), a arapski je jezik uio (1971.1972.) u Centrima za Srednjoistone studije u Shemlanu; doktorat s

201

podruja islamskih studija i usporednih religija stekao je 1974. godine na Temple Sveuilitu. Popis nagrada koje je ovaj mislitelj dobio za svoje djelo, ili pak skupova koje je organizirao ili onih na kojima je drao predavanja, kao i objavljena djela, samostalna i ona u kojima je sudjelovao, slube koje je obnaao, studijski boravci i sline njegove aktivnosti obuhvaaju spis veliine omanjega sveska. Sve to ostavlja snaan dojam, posebice na one koji se dre srodnim s njegovim djelom, iz ijega pisanoga opusa spominjemo samo neke: The Oxford Encyclopedia of the Modern Islamic World, 4 sv., New York, Oxford University Press, 1995., (glavni urednik); The Oxford History of Islam, New York, Oxford University Press, 2000; The Oxford Dictionary of Islam, NewYork, Oxford University Press, 2002; Unholy War. Teror in the Name of Islam, New York, Oxford University Press, 2002, What Everyone Needs to Know About Islam, New York, Oxford University Press, 2002; World Religions Today u suradnji sa D. Faschingom and T. Lewisotn, New York, Oxford University Press, 2001; Women in Muslim Family Law, Syracuse, N. Y., Syracuse University Press, 2001; Daughters of Abraham. Feminist Thought in Judaism, Christianity and Islam (u suradnji s Yvonne Haddad), University of Fiorida Press, 2001; Makers of Contemparary Islam (u suradnji sa Johnom O. Vollom), NewYork, Oxford University Press, 2001; Iran at the Crossroads (u suradnji s R. K Ramazanijem), New York, Palgrove, 2001;

202

Muslims and the West. Encounter and Dialogue (u suradnji sa Zafarom Ishaqom Ansarijem), Islamabad, Islamic Research Institute, 2001; 2000; Islam and Civil Society, Florence, European University Press,

Muslims on the Ameriranization Path?, New York, Oxford University Press, 2000; Islam and Secularism in the Middle East, London & NewYork, Hurst Ltd. and New York University Press, 2000; Religion and Global Order (u suradnji s Michaelom Watsonom), University of Wales Press, 2000; The Islamic Threat. Myth or Reality?, New York, Oxford University Press, 1999. (bosanski prijevod, Selsebil, ivinice, 2001., s engleskoga preveo Ahmet Alibai); 41998; 1998; Islam and Politics, Syracuse, N. Y., Syracuse University Press, Islam. The Straight Path, NewYork, Oxford University Press,

Islam, Gender and Social Change (u suradnji s Yvonne Y. Haddad), New York, Oxford University Press, 1998; Muslims on the Americanization Path? u suradnji s Yvonne Haddad, Atlanta, Scholars Press, 1998; Political Islam. Revolution, Radicalism ar Refarm?, Boulder, Colo., Lynne Rienner Publ., 1997; Contemporary Islamic Revival Since 1988. A Critical Survey and Bibliography (u suradnji s Yvonne Haddad), Westport, Conn, Greenwnod Press, 1997; Islam and Democracy (u suradnji s Johnom O. Vollom), New York, Oxford University Press, 1996;

203

The Islamic Threat. Myth or Reality? drugo popravljeno izdanje, New York, Qxford University Press, 1995, Political Islam: The Challenge of Change, Annandale, Va.: United Association for Studies and Research, 1995; Islam and the West, Winooski, Vt.: St. Michael's College, 1992; Islam. The Straight Path, proireno izdanje, New York, Oxford University Press, 1992; The Contempnrary Islamic Revival. A Critiral Survey and Bibliography (u suradnji s Yvnnne Y. Haddad i Johnom Cr. Vollom), Westport, CT, Greenwood Press, 1991; Islam and Politics, tree popravljeno izdanje, Syracuse, N. Y., Syracuse University Press, 1991; The Iranian Revolution. Its Global Impact, Miami, University of Florida Press, 1r9rxl; The Global Impact of the Iranian Revolution (u suradnji sa Jamesom P. Piscatorijem), Washingtnn, The Middle East Institute, 1989; 1988; Islam. The Straight Path, NewYork, Oxford University Press,

Islam in Asia. Religion, Politics and Society, NewYork, Oxford University Press, 1987; 1983; Voices of Resurgent Islam, NewYork, Oxford University Press,

Women in Muslim Family Law, Syracuse, N. Y., Syracuse University Press, 1982; Islam in Transition. Muslim Perspectives (u suradnji s Johnnm J. Donohueom), New York, Oxford University Press, 1982; Islam and Development. Religion and Sociopolitical Change, Syracuse, N. Y., Syracuse University Press, 1980.

204

Da bi se stekao tek djelomian uvid u veliko podruje zanimanja ovoga uvaenoga amerikoga znastvenika, koji je drei predavanja obiao svijet, spominjemo samo neka: Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati i Libanon (2001.); Egipat i Iran (1999.); Pakistan, Indija, Saudijska Arabija i Iran (1998.); Pakistan, Malezija, Indonezija, Bruneji i Turska (1997.); Kina, Malezija, Indonezija i Saudijska Arabija (1996.); Saudijska Arabija, Libanon, Jordan, Malezija i Indonezija (1995.); Jordan, Malezija, Indonezija, Saudijska Arabija, Libanon, Junoafrika Republika (1994.-1995.); Egipat i Maroko (sijeanj 1993.); Jordan (kolovoz 1992.); Sudan (oujak 1992.); Pakistan i Iran (sijeanj 1992.); Malezija i Indonezija (svibanj-lipanj 1989., te lipanjsrpanj 1990.); Egipat i Tunis (srpanj 1989.); Iran (sijeanj 1989.); Srednji Istok-Egipat, Saudijska Arabija, Kuvajt, Oman i Jordan (prosinac 1987.); Juna i Jugoistona Azija - Banglade, Malezija i Indonezija (sijeanj-veljaa 1986.); Turska (rujan 1985.); Sudan (kolovoz-rujan 1984.); Srednji Istok i Azija, Egipat, Indija, Pakistan, Malezija i Indonezija (oujak-lipanj 1983.); Srednji Istok, Juna i jugoistona Azija - Egipat, Saudijska Arabija, Kuvajt, Pakistan, Banglade, Malezija i Indonezija (1982. -1983.); Srednji Istok i Juna Azija - Egipat, Pakistan i Banglade, (kolovoz-rujan 1979.); Srednji Istok, Juna i Jugoistona Azija - Iran, Pakistan, Afganistan, Indija, Tajland, Malezija i Indonezija (sijeanj-travanj 1977.); Pakistan (srpanjkolovoz 1974.); Srednji Istok- Egipat, Libanon, Sirija, Turska, (1971. 1972.). I naposljetku, lista lanstva u znanstvenim udruenjima, sveuilinim centrima, institutima i strunim asopisima, odve je duga za navoenje na ovom mjestu. itajui popis radova profesora Esposita stjee se dojam da njegov radni dan ne traje samo dvadeset etiri sata nego najmanje etrdeset osam sati i da taj ovjek kao anelak Boji niti jede, niti pije, nego itav dan sjedi za svojim radnim stolom i ispisuje svoja djela. On je poput lahora, blagoga povjetarca to piri posvuda oko ovjeka, donosei mu miomirise iz raznih vrtova, ugodno mu kakljui nosnice i ne doputajui mu da ostane zaljubljen samo u mirise svoga vrta. Esposito pouava da i drugi vrtovi imaju svoje miomirise i da ih se mora nauiti razaznavati, kao i dah svjeine od daha ustajalosti, a ne se jednostavno prepustiti kovitlanju olujnih oblaka, nakon ega se, zbog 205

praine i suznih oiju, vie ne razaznaje ljepotu i rasko ni svoga ni tuih vrtova. Esposito, iako nemusliman (on je katolik), o islamu pie i nauava tako da bi svaki musliman diljem svijeta mogao potpisati veinu njegovih tvrdnji kao svoje najvlastitije. Umjesto sjedenja na odavno napuklim granicama ove ili one predaje, Esposito nudi uspinjanje na litice duha gdje piri daak vjeite svjeine - Dah Milostivoga. Molimo Dobrostivoga Boga da ga poivi na dobrobit i muslimana i nemuslimana, prije svega muslimana i krana, kako bi na globalni svijet doista postao susretite razliitosti i jedinstvenosti suvremenoga svijeta kao i ukljuivijega meusobnoga odnosa, a ne profanih (unholy) ratova (Espositova sintagma) i idelogijskih razrokih itanja svetih tekstova s bilo koje strane. Povike i kritike Espositovih osporavatelja, koje se mogu uti posljednjih mjeseci, nisu nita drugo doli izrazi pomraenoga uma onih koji ne uviaju temeljnu mudrost koja se zrcali iz njegova djela: najljepu pripovijest o idovskokransko-islamskaj predaji. Hafiz Dr. Nevad KAHTERAN U Sarajevu, 10. veljae 2003. odnosno 9. zu-l-hiddeta 1423., uoi Kurban-bajrama

206

Kazalo imena i pojmova

abasidsko carstvo 62,153,158 ABIM (Pokret mladei) 77 56, 61, Aisha (Aja) (Muhamedova supruga) 183 Akbar (mogulski imperator) 94 aklamacija - ope prihvaanje 47 aktivizam 110 al-'Uzza 142 Al-Adawiyya, Rabia 70 al-Aqsa 132, 161, 162 Albanija 35 al-Banna, Hasan 77, 167 Al-Buktiari, Ismail 32,115 al-Din, Salah (Saladin) 94,162 al-Hajjaj, Muslim ibn Hadad 32 al-Hakim bi-amrillah 162 Alija 50, 55, 60, 62, 103, 130, 136, 146, 183, 186, 187, 191 Ali, Muhammad (boksa) 67

abdest (ienje) 42, 52, 117 islamske

Abraham/Ibrahim 23, 24, 25, 26, 27, 31, 37, 40, 41, 43, 73, 77, 82, 85, 86, 87, 111, 161, 187 Adam/Adem 25, 26, 27, 36, 41, 85 adhan (ezan) 122, 183, 188, 189 Afganistan 22, 35, 64, 65, 71, 82, 83, 95, 106, 109, 110, 121, 126, 154, 155, 157, 184, 192 Afrika 22, 62, 65, 139, 158, 178, 180, 181 afro-ameriki islam 22, 53, 65, 109, 119, 174, 179, 184, 189 Agha Khan 62, 183, 190 agresija, vidi: terorizam

207

Ali,

Muhammad elnik) 64

(egipatski

antisemitizam 69, 88 apokaliptike poruke 66 Arafat 40 Arapi 22, 139, 141, 173 arapski jezik 27, 29, 37, 42, 43, 68, 122 arbitraa 55, 115 Arkoun, Muhammad 77 asasini 130, 132, 135, 183,190 asimilacija 84, 176, 181 as-salam alaykun 86, 122, 183 ayatollah (ajatolah) 52, 63, 184 Bahrein 59, 63 Bahreinska islamska banka 170 Bakr, Abu 59, 60, 158 Banglade 22, 72, 98, 108, 163, 164 bankarstvo, islamsko 78, 147, 169, 170, 171, 189, 199 bay'ah 103, 184 Begin, Menachem 136 bid'a 184 bin Laden, Osama 56, 57, 63, 71, 73, 78, 83, 92, 126, 129, 131, 135, 136 biologija 100 208

al Jazeera 141 al-jihad (al-Dihad) 132 al-Kardawi (Shaikh Yusuf alQardawi) 133, 134 alkohol 66, 118, 119, 120, 121, 146, 154,186 Allah (Alah) 183 Allahu Akbar 183 al-Lat 142 al-Muntazar, Muhammad 63 al-Qaida 57, 73, 83, 126, 131, 134, 135, 136, 182, 186 Al-Sheikh 73 Al-Wahhab, Muhammad Ibn Abd 63, 64, 192 Al-Gawahiri, Ayman 73 Alir 131, 181 Amerika muslimanska misija 68 Ameriko muslimansko vijee 177 Amerika, vidi: Sjedinjene Amerike Drave aneli 23, 41, 43, 44, 85, 139, 161, 27 antiamerikanizam 140

bismillah (bismilah) 127,184 bizantsko carstvo 44, 92, 127 bombai samoubojice 45, 71, 131, 132,133 Bosna 88, 121, 140 Britanija (Velika Britanija) 62, 138, 160, 178, 179,180,181 burqa 104, 184 Centar za prouavanje islama i demokraciju (CSID) 177 chador (ador) 104, 108, 184 cionizam 92 Clay, Cassius (Muhammad Ali) 67 coitus interruptus, vidi: prijekid snoaja 152 convivencia 93 Council for American Islamic Relations (CAIR) 177 eenija 141 da'wa 81, 184 dar al-islam 153, 184 David (kralj Izraela) 26, 86, 111, 161 deen 121, 184

demokracija 78, 157, 162, 163, 164, 177, 181 dhimmi 83, 92, 96, 153, 184, 185 din 184 disciplina (stega) 37, 66, 69, 70, 107 dogma 36, 86 du'a 43, 184 Dubai Islamic Bank 170 Dingis Khan 57 duma namaz (jum'a) 49, 53, 60, 131, 176, 180, 185, 186 Egipat 22, 62, 64, 67, 73, 76, 77, 83, 84, 88, 89, 92, 97, 108, 111, 118, 131, 135, 140, 162, 167, 170 Eid al-Adha/Kurban-bajram 50, 185 Eid al-Fitr/Ramazanski bajram 39, 50, 185 ekonomija (gospodarstvo) 75, 146, 166, 170, 199 ekspanzija (irenje) islama 70, 81, 92, 93, 125, 128, 135, 165

209

ekstremizam 65, 71, 110, 129, 131, 135, 137, 165 Elijah 48, 66, 67, 68, 174 El-Shabazz, El Hajj Malik 67 Erbakan, Ecmettin 77 etnike raznolikosti u islamu 53, 66 Europa 22, 54, 65, 71, 73, 77, 84, 93, 94, 104, 111, 116, 118, 119, 122, 135, 138, 158, 159, 164, 166, 170, 178, 179, 180, 182 Evanelje/Indil23, 26, 27, 29, 48, 82, 85,87 Falwell, Jerry 89 Fard, Wallace D., (Wallace D. Muhammad) 66, 68 Farrakhan, Louis 68, 69, 174 Fatima (Muhamedova ki) 33, 55, 60, 103, 183, 185, 186, 187, 191 fatimijska dinastija 62, 187 fatwa (fetva) 51, 57, 131, 133, 143, 142, 185, 189 Faysal Islamic Bank 170 Ferdinad II. Aragonski 92 fes 109, 185 fitnah 98

Francuska 93, 160, 178, 179, 180, 181, 182 Franjo Asiki 94 fundamentalizam 46, 58, 59, 65, 71, 72, 73, 75, 76, 77, 88, 89, 98, 110, 137 Gabriel/Dibril 23, 27, 44,161, 187 glazba 121, 122, 166 globalizacija 75, 97, 141, 165 Goldstein, Baruch 131 Graham, Franklin 89 Granada 178 hadis (hadith) 30, 31,32, 34, 98, 100, 102, 103, 114, 115, 117, 118, 132, 142, 152, 183, 185, 189, 191, 192 had (hajj) 25, 39, 41, 50, 53, 174, 185, 187, 188, 190, 192, 193 Hagara/Hadera 24, 25, 40, 87, 193 halal 176, 180, 185 Hamas 92, 132, 133, 137, 138, 168, 198 hanbelijska pravna kola 58, 104 210

hanefijska pravna kala 58 hidah (hijab) 104, 105, 106, 107, 181, 186 hidra (hijra) 127, 186, 198 Hizbullah 132, 138, 168 homoseksualnost 78, 151, 181 hudud 154, 155, 186 hurije 45 Hussein (Husein) 186 H Hussein, Saddam 126, 135, 164 Ibn al-Khattab, Umar (Omar) 104 Ibn Saud, Abdulaziz 64 Ibn Saud, Muhammad 64 lbn Taymiyya 56, 57 Ibrahim, Anwar 77 idolatrija 36, 63 idma (ijma') 146, 163, 187 idtihad (ijtihad) 51, 147, 150, 163, 187, 189, 192 imam 50, 51, 55, 56, 60, 61, 62, 63, 65, 68, 79, 103, 130, 136,146, 174, 177, 183, 187, 191, 193 imigracija (useljavanje) 174, 179, 180, 181 173,

imperijalizam (osvajanje) 105, 128, 130, 134, 158, 159, 161 Indija 22, 62, 83, 84, 88, 141, 153, 160, 164 Indonezija 22, 72, 73, 76, 77, 82, 83, 84, 88, 89, 90, 97, 98, 108, 132, 163,170 industrija 119, 176 inkvizicija 93, 94 intelektualizam u islamu 76, 77, 78, 79 internet 75, 78 interpretacija islama i Kur'ana (tumaenje) 51, 52, 59, 68, 79, 84, 96 intifada 132, 187 Irak 22, 59, 63, 64, 164, 186 Iran 59, 61, 63, 64, 69, 71, 72, 73, 77, 83, 92, 95, 104, 108, 118,140, 151, 154, 157, 192 Irska republikanska (IRA) 138 islamizam 72,95 islamska drava 65, 70, 79, 95, 126, 153, 156, 157 armija

Islam, Yusuf (Cat Stevens) 121

211

Islamska fronta spasa (FIS) 181, 182 islamski centri 51, 53, 54, 120, 137, 174,176 Islamski dihad 56, 89, 131, 134, 135 Islamski pokret (Malezija) 77 mladei

Jamaat-i Islami 89 Jeruzalem 91, 132, 161, 162 jihad (dihad) 56, 57, 64, 65, 69, 70, 76, 83, 89, 125, 126, 127, 128, 129, 130, 131, 132, 133, 134, 135, 139, 140, 159, 186 jizya (dizja) 83, 185 Jordan 79, 109, 162, 164, 170, 179, 188 jurisprudencija 58 Kaba 25, 37, 39, 40, 41, 42, 49, 64, 67, 185, 187, 188 kadija (qadi) 154, 156, 185, 192 kafir 57, 187 Kamil, sultan al-Malik al- 94 Kanada 62, 160, 173 kanonizacija 28 kapitalizam 72, 165, 166 Karbala 186 Kaseem (Qassem) brigade 132 Kamir 83, 140, 164 katolici i katolianstvo 21, 36, 44, 47, 53, 54, 83, 84, 88, 92, 93, 94, 107, 115, 151, 175, 176,179

Ismail/Jimael 24, 25, 37, 40, 41, 187, 193 Israfil/Rafael (melek/aneo) 44 istihsan 146,187 Isus/Isa' 23, 24, 26, 27, 30, 31, 36, 47, 48, 81, 82, 85, 86, 87,123,140,161 Italija 178 ithna ashariyya sljedba (duodecimalisti) 52, 62, 63, 187 Ivan Damaanski 93 Ivan Krstitelj/Yahja 23, 31, 47 Izabella 1. panjolska 92, 178 Izak/Ishaq 24, 25 Izrael 73, 83, 86, 88, 89, 92, 131, 132, 133, 134, 137, 138, 141, 161, 1622 168 ja'fari (daferijska) pravna kola 58

212

Khadija (Hatida) 103,191

33,

60,

Khatami, Muhammad 77 Khawarij (haridije) 55, 64, 130, 134, 135,186 Khomeini, Ruhollah (Ayatollah) 61, 71, 142, 143 khums 38 khutba (hutba) 49, 52, 186, 187, 189 Kina 22, 65, 76 kolonijalizam 34, 49, 70, 74, 88, 90, 93, 140, 159, 160, 164, 179 konsenzus (sporazum) 53, 146, 151, 163, 170, 187 Kosovo 88 kraljica od Sabe 104 kriari 88, 93, 94, 130, 161, 162 krani i kranstvo 21, 22, 23, 24, 26, 27, 30, 31, 36, 44, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 54, 65, 66, 67, 69, 71, 73, 78, 81-95, 112,129, 131, 136, 138, 141, 143, 145, 148, 151, 153, 156, 161, 164, 173, 177, 184, 189 Kulthum (Kulsum), Umm 122 Kur'an 23-30, 31-38, 41, 43, 45, 46, 47-55, 57, 59, 60, 64,

68, 69, 77, 79, 81, 82, 84, 86, 87, 90, 95, 97104, 111119, 122, 123, 125-130, 132m 134, 137, 138, 139, 142,14G, 147-152, 154158, 165-169, 180, 18G, 189-192 Kurej (Quraysh) 44, 91, 142 Kuvajt 73, 109, 164 Kuwait Finance House 170 Laskhar dihad 89 Le Pen, Jean Marie 181 Libanon 59, 61, 73, 84, 88, 89, 132, 138,140,168,173,175 Libija 69, 70, 71, 72, 118, 137 Little, Malcom (Malcom X) 66, 67, 68 magija 70 Mahdi/Mesija 63, 66,187, 188 Mahfouz, Naguib 143 Malcom X (Malcom Little) Malezija 72, 73, 76, 77, 84, 90, 97, 104, 108, 109, 118, 170, 180 maliki (malikijska) pravna kola 58, 188 Mami, Cheb 122 213

mamluk 153,188 Manat 142 Mandela, Nelson 196 manjine u Americi 84, 182 Marija/Merjem (Isusova majka) 23, 26, 36, 47, 48, 86, 87, 91 Maroko 92, 104, 181 maronitski krani 89, 94 Martel, Charles (Karlo) 93 masjid (mesdid) 52, 174, 188 maslaha 146, 163, 188 Mauri 178 mawlawi (mevlevijski sufijski red) 120 Medina 41, 52, 57, 60, 63, 64, 84, 90, 91, 92, 97, 127, 162, 186, 188, 192 Meka (Mekka) 25, 26, 27, 30, 37, 39, 40, 41, 42, 49, 50, 52, 53, 57, 63, 64, 67, 76, 91, 127, 161, 162, 185, 186, 187, 188, 190, 192, 193 meteorit 40 mihrab 49, 52, 53, 188, 190 milet sustav 95, 96, 188 minaret 36, 185, 188

minbar 49, 52, 189 misionarsko 184 djelovanje 137,

misticizam 51, 72 modernizam i modernizacija 54, 58, 59, 75, 76, 77, 159, 160 mogulsko carstvo 158 Mojsije/Musa 23, 24, 26, 27, 31, 36, 81, 82, 85, 86, 87, 123, 161 Mongoli 53,130 monoteizam (jednobotvo) 23, 26, 36, 6G, 82, 85, 189, 192 moralna odgovornost 82, 85, 145 Moriskosi 173 Muawiyyah 94 mudarabah 170,189 muezzin (mujezin) 36, 189 mufti (muftija) 51, 52, 133, 185, 189 Muhammad, Akbar 67 Muhammad, 68,174 Elijah 66, 67,

Muhammad, Wallace D. (Waliace D. Fard) 66, 67, 68, 174 Muhamad, Warith Deen 68, 174 214

Muhammadiyya pokret 77 mujahid (mudahid) 126,189 mujtahid (mudtehid) 63,189 Munkar (aneo/melek) 139 musharakah 171, 189 Muslim Public Affairs Council (MPAC) 177 Muslimanska braa 77, 167 muwahhidun 64,189 Nacija islama 66, 67, 68, 69, 174, 175, 184, 189 nacionalizam 34, 66, 67, 72, 181 Nacionalna fronta (Francuska) 181 narodnosna raznolikost u islamu 22 N Nasr, Seyyed Hossein 77 New York 67, 173, 175 Nigerija 22, 70, 82, 83, 84, 88, 89, 154, 155 Nizari ismailiti 62, 132, 183, 190 Noa/Nuh 31 No moi 39 Nono putovanje 161 51,

nomokracija (vladavina zakona) 156, 163,184 Novi zavjet 23, 26, 28, 47, 48, 85, 86, 87,156 nushuz 114 Nyang, Sulayman 77 Odgovornost 45, 46, 57, 82, 85, 100, 110, 114, 115, 148, 149, 150, 152, 157, 163, 166, 167, 168 ortodoksija 68, 69, 70, 146, 175 ortopraksija 146 Osman, Fathi 77 Otomansko carstvo 34, 92, 93, 94, 153, 158, 162, 188 padanje niice (prostiranje, prostracija) 42, 43, 44, 49, 52 Pakistan 22, 65, 71, 72, 73, 77, 82, 84, 88, 89, 95, 98, 108, 109, 118, 140, 151, 154, 155, 157, 164, 170, 175 Palestina i Palestinci 35, 73, 88, 89, 92, 109, 132, 133, 134, 138, 140, 141, 162, 168, 174, 187, 188 Pentagon 71, 132, 134, 165

215

pluralizam 74, 77, 78, 84, 85, 88, 91, 95, 96, 176, 177, 178, 182, 188 pobaaj 151,152 poligamija (poliginija/ vieenstvo) 102, 111, 148, 150 politeizam (viebotvo) 27, 48, 57 politika 58, 76, 86, 92, 135, 145, 155 Poole, Elijah 66 pop glazba 121 poslanici (proroci) 23, 26, 27, 30, 31, 35, 36, 37, 42, 43, 45, 48, 55, 60, 63, 66, 81, 82, 85, 86, 87, 90, 92, 123, 161, 191 praktina usmjerenost islama 36 prava ena 27, 78,101, 102, 108, 116, 147, 148, 150 predestinacija 57 proienje 192 profit (dobit) 166, 168, 170, 189 proporcionalan odgovor 134 (srazmjeran) (predodreenje)

Rahman, Sheikh Omar Abdel 73 rai glazba 122 Rais, Amien 77 raka'ah 190 Ramadan, Tariq 77 ramazan 38, 39, 50, 53, 121, 185, 190 reformski (obnoviteljski) pokreti u islamu 70, 77 riba 168, 169, 190 Robertson, Pat 89 Rushdie, Salman 142,143 Rusija 22 Sabbath (abat, poinak) 176 Sabri, Akram 133 Sachedina, Abdulaziz 196 Sadat, Anwar 56,131 sasanidsko carstvo 158 salam (mir) 43, 190 salat (molitva) 36,190 Salomon/Sulejman 26, 86, 111, 161 samoobrana 133, 134,136

Qutb (Kutb), Sayyid 167,199

216

samortvovanje 133, 139 Sara 24, 87 sasanidsko carstvo 44, 93, 127 Satana/Sotona 40, 56, 85, 142, 143 Saudijska Arabija 39, 41, 58, 63, 64, 65, 71, 72, 73, 83, 108, 109, 118, 133, 137, 154, 157, 158, 163, 175, 186, 188, 192 sayyid (sejid) 109, 190 segregacija 97 sekularizacija (posvjetovljenje) 35, 58, 72, 76, 140, 159, 160, 181, 182 selduka dinastija 130,183 separacija (izdvajanje) 68, 174, 175 shafi'i (afijska) pravna kola 58,115, 190 shahada (ehadet) 35, 37, 139, 191 shahid (ehid) 138, 191 Shamir, Yitzak 136 Shari'a (erijat) 118, 145, 190, 191 shura (ura) 163, 191 sikhi 88,109 Sirija 83, 130, 162, 164, 173

Sjedinjene Amerike Drave 50, 59, 65, 72, 73, 104, 109, 111, 118, 119; 131, 133, 136, 137, 138, 140, 141, 173, 175 sljedbe u islamu 21, 50, 51, 52, 54, 55, 60, 61, 63, 68, 69, 71, 73, 74, 82, 84, 127, 139, 165, 174, 183, 184, 186, 187, 191, 192, 193 Sotonski stihovi 142, 143 spolnost 33, 38, 45, 97, 101, 110, 114, 117, 121, 151, 152, 154, 181, 18G Sredinja Azijska Republika 22, 65 Stevens Cat (Yusuf Islam) 121 Sudan 70, 73, 82, 83, 88, 89, 90, 95, 111, 118, 154, 157, 170 Sudnji dan 23, 43, 44, 45, 56, 85 suf 22, 47, 69, 702 191 sufizam i sufijski redovi 22, 38, 47, 51, 69, 70, 71, 72, 77, 120, 122, 190, 191 sultan 94, 153,158, 188 sunitski islam 22, 32, 50, 52, 55, 56, 58, 59, 60, 61, 62, 67, 89, 94, 117, 131, 132, 136, 139, 140, 146, 183, 217

186, 187, 188, 189, 190, 191, 192 sunnah (sunet, suna) 30, 31, 55, 60, 79, 146, 189, 192 surah 47, 192 erijat 118, 190 estodnevni rat 162 ijiti 55, 56, 58, 59, 60, 612 62, 63, 89, 117, 132, 136, 139, 140, 183, 184, 187, 190, 191 ijitski islam 22, 38, 50, 52, 62, 64, panjolska 92, 93, 173, 178, 179, 180 ta'zir 192 takfir 57,192 taksa (jizya, dizja) 83, 185 talibani 64, 71, 82, 83, 95, 106, 109, 110, 121, 126, 154, 155, 157, 184, 192, 199 Tang dinastija 44 Tantawi, Sheikh Muhammad 133 taqlid 63, 192 tawhid 64, 121, 192

televizijske postaje 141 terorizam 21, 71, 73, 76, 89, 125, 126, 127, 129-138, 141, 143, 182, 198 tolerancija (vjerska snoljivost, trpeljivost) 82, 83, 84, 85, 88, 93, 95, 96, 177, 178 Tora/Tevrat 23, 26, 27, 29, 82, 85, 87 tradicija (predaja) 22, 25, 30, 32, 41, 44, 45, 49, 55, 57, 58, 59, 70, 73, 75, 78, 79, 105, 106, 110, 126, 129, 132, 136, 138, 139, 142, 146, 152, 158, 161, 169, 175, 181, 182, 187, 191, 192 Trojstvo 36, 48, 86 turban 109, 177, 192 Turska 35, 72, 73, 76, 83, 92, 98, 108, 118, 121, 150, 160, 162, 163 udovica 27, 33, 38, 111, 166 Ujedinjeni Arapski Emirati 137, 141 ulama (ulema) 51, 52, 64, 78, 130, 145, 147, 150, 152, 156, 192 ultrakonzervativizam 74, 163, 192 218

umajadsko carstvo 56, 61, 136, 158 ummah (umet) 33, 34, 35, 60, 65, 91, 157, 167, 192 umrah 39, 53, 192 unitarijanci 64,189 Vahabijski islam 22, 63, 64, 65, 98, 189, 192 vrtei dervii 120 Wadud Amina 78, 197 Wahid, Abdurrahman 77 wali 46, 192 waqf 137, 192 Yasa zakoni 57 Yasin, Sheikh Ahmad 133 Yazid 60, 61, 136,139 Yemen/Jemen 62, 73, 94, 193 Zakat (zekat) 34, 37, 38, 53, 99, 129, 166, 168, 174, 190, 192 Zamzam (Zemzem) 40,193 zapadnjaka kultura 126, 166 Zayd (imam) 62

zaydi 113 zaydijska pravna kola 58 zoroastrizam 26, 44 idovi i idovstvo 21, 24, 26, 27, 31, 36, 44, 49, 50, 54, 69, 73, 74, 78, 81-95, 110, 111, 112, 117, 127, 129, 131, 136, 137, 143, 145, 148, 151, 153, 156, 161, 173, 175, 176, 177, 178, 179, 182, 184, 189

219