Šime Ungar, Kompleksna Analiza

Kompleksna analiza
ime Ungar
4. oujka 2009.
O numeraciji i oznakama
Teorija kompleksnih funkcija jedne kompleksne varijable prirodno se nastavlja
na teoriju vektorskih funkcija vie realnih varijabli, i kao takvu, niz godina
sam osnove teorije kompleksnih funcija predavao u okviru kolegija Matematika
analiza 4. Stoga i numeracijom poglavlja, odjeljaka, teorema, lema, itd. nastav-
ljamo numeraciju iz moje knjige Matematika analiza u R
n
(Golden Marketing
- Tehnika knjiga, Zagreb, 2005), koja obuhvaa sadraj nekadanjeg kolegija
Matematika analiza 3 i prvog dijela Matematike analize 4. Veina materijala
prvih triju poglavlja nalazi se i u mojoj ranijoj knjizi Matematika analiza 3,
PMF-Matematiki odjel, Zagreb, 1992 i 1994.
Zbog potpunosti, u dodatku navodimo iskaze svih teorema iz prva etiri
poglavlja kojima se koristimo i na koje se pozivamo.
Kaimo neto o oznakama. Matematiari su tijekom stolje razvili vrlo so-
sticirane oznake. Mnoge su postale standardne i koriste ih svi, ali neke, iz raz-
liitih razloga nisu. U principu, svejedno je kakve oznake rabimo, ali budui
same sebi nisu svrha, znatno olakava itanje i razumijevanje ako su jednostavne
i, jo vanije, konzistentne. To znai da se za istovrsne ili sline matematike
objekte koriste sline oznake ili mala ili velika slova, grka slova, slova iz istog
dijela abecede, isti font, i slino. To naravno nije uvijek mogue, ali mi emo
nastojati biti to dosljedniji. Tako e U, V, W, . . . uvijek biti otvoreni skupovi,
e uvijek biti otvoren skup u R
n
ili C koji je domena promatrane funkcije.
Velika pisana slova kao K, U, . . . oznaivat e familije skupova, K, C, . . . neke
specijalne skupove (Kochova krivulja, Cantorov skup,. . . ). Skalarni produkt
vektora x i y oznaivat emo s (x [ y), ureen par s (x, y), a otvoren interval s
x, y) (ovdje su naravno x i y realni brojevi). Od oznaka koje nisu u literaturi
standardne koristit emo naprimjer f : C C u znaenju f : C gdje
je C. Ova oznaka, matematiki govorei, nije sasvim korektna, jer tu nema
i
ii O numeraciji i oznakama
nikakve funkcije C C (dakle funkcije koja bi bila denirana na cijelom C), ali
je dovoljno sugestivna da opravdava njezino koritenje. Bolja oznaka za pres-
likavanje f koje je denirano samo na podskupu C je f : C C.
Ovu emo oznaku takoer rabiti. U vezi oznaivanja funkcija (preslikavanja)
i itanja oznaenog, napomenimo i sljedee: f : X Y se ita preslikavanje
(funkcija) f sa X u Y , a ne na Y . Kada se kae na, to znai da je f surjekcija,
pa ukoliko nemamo zaista posla sa surjektivnim preslikavanjem, treba kazati u.
Spomenimo takoer, da oznaka f : X Y znai da je funkcija f denirana u
svim tokama skupa X.
Koristit emo se jo jednom oznakom koja je sasvim nestandardna. Ako je
f : X Y preslikavanje i y Y toka, s f
(y) oznaivat emo skup toaka

x X koje f preslikava u y. Dakle, f
(y) := x X : f(x) = y je original ili

praslika toke y. To je podskup od X. Uobiajena oznaka za to je f
1
(y), ali, jer
se radi o udbeniku, pisat emo f
(y) da naglasimo da se ne radi o vrijednosti

inverzne funkcije f
1
u toki y, koja u danoj situaciji najee i ne postoji,
a to studenti esto zaborave. Ako inverzna funkcija f
1
: X Y u nekoj
situaciji zaista postoji, onda je naravno f
(y) = f
1
(y), to se najee, iako
ne sasvim korektno, pie f
(y) = f
1
(y) (kao to se gotovo uvijek isto tako
nekorektno pie f(A) = 1 kada je f(x) = 1 za sve x A, umjesto, kako bi
trebalo, f(A) = 1). Posve analogno, oznaivat emo s f
(B) original skupa

B Y . Dakle, f
(B) := x X : f(x) B X. Ako postoji inverzna

funkcija f
1
: Y X, onda je, naravno, f
(B) = f
1
(B), i ova oznaka je
korektna.
Zagreb, 24. veljae 2008.
ime Ungar
Sadraj
O numeraciji i oznakama i
Popis oznaka v
5 Kompleksne funkcije 1
31 Derivacija kompleksne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
32 Integral kompleksne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
33 Cauchyjev teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
34 Cauchyjeva integralna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
6 Nizovi i redovi funkcija 37
35 Uniformna i lokalno uniformna konvergencija . . . . . . . . . . . 37
36 Redovi potencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
7 Razvoji kompleksnih funkcija u redove potencija 53
37 Taylorov red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
38 Laurentov red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
39 Singulariteti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
40 Reziduumi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
41 Broj nultoaka i polova meromorfnih funkcija . . . . . . . . . . . 79
42 Lokalna svojstva holomorfnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . 89
Koriteni teoremi iz Matematike analize u R
n
95
Literatura 101
Indeks 103
iii
Popis oznaka
R skup realnih brojeva
R
skup realnih brojeva razliitih od 0

R
+
skup nenegativnih realnih brojeva
R
+
skup strogo pozitivnih realnih brojeva
N skup prirodnih brojeva
Q skup racionalnih brojeva
C skup kompleksnih brojeva
C
skup kompleksnih brojeva razliitih od 0

Z skup cijelih brojeva
R
n
n-dimenzionalan euklidski prostor
otvoren skup u R
n
ili C, najee domena promatrane diferencijabilne od-
nosno derivabilne funkcije
f : S X Y preslikavanje f : S Y , gdje je S X. Najee se koristi
kao f : R
n
R
m
. Ova oznaka nije sasvim korektna. Bolja je
oznaka:
f : X S Y preslikavanje f : S Y , gdje je S X. Najee se koristi
kao f : C C
v
vi OZNAKE
K(P
0
, r), K(P
0
, r) otvorena, odnosno zatvorena, kugla (krug, ukoliko se radi
o ravnini) oko toke P
0
radijusa r > 0
K(z, r), K(z, r) otvoren, odnosno zatvoren, krug u C oko z radijusa r > 0
Int S interior skupa S; najvei otvoren skup koji je sadran u S
B(X, Y ) prostor omeenih funkcija sa X u Y
C(X, Y ) prostor neprekidnih funkcija sa X u Y
BC(X, Y ) prostor omeenih neprekidnih funkcija sa X u Y
inkluzija
surjektivno preslikavanje, preslikavanje na
injektivno preslikavanje, 11 preslikavanje
bijektivno preslikavanje, preslikavanje 11 i na
f 0, g 1 konstantna preslikavanja f(x) = 0, g(x) = 1 za sve x X
[a, b] zatvoren segment realnih brojeva, [a, b] = t R : a t b
a, b) otvoren interval realnih brojeva, a, b) = t R : a < t < b
(x [ y) skalarni produkt vektora x i y
f
(y) := x X : f(x) = y X pri emu je f : X Y preslikavanje skup

originala toke y. Uobiajena je oznaka f
1
(y). Ovu oznaku emo ko-
ristiti kada elimo naglasiti da se ne radi o inverznom preslikavanju,
koje moda u danoj situaciji i ne postoji.
f
(B) := x X : f(x) B X original skupa B. Uobiajena je oznaka

f
1
(B).
[z[ modul kompleksnog broja z, str. 1
i =

1 imaginarna jedinica, str. 2
z konjugirano kompleksan broj, x + i y = x i y, str. 2
arg z argument kompleksnog broja z; kut izmeu pozitivnog smjera realne
osi i radijvektora toke z, str. 2
OZNAKE vii
f
(z
0
) derivacija funkcije f u toki z
0
, str. 3
D() skup svih funkcija derivabilnih na , str. 3
C
:= C (x, 0) : x 0 komplement negativnog dijela realne osi u kom-

pleksnoj ravnini, str. 7
C
komplement polupravca iz ishodita koji s pozitivnim dijelom realne osi

zatvara kut , str. 10
_
f dz integral kompleksne funkcije f du puta , str. 10

H() skup svih funkcija holomorfnih na , str. 31
x
n
red, str. 42
n=1
x
n
suma reda

x
n
, tj. limes lim
n
n
k=1
x
k
, str. 42
limsup
n
limes superior niza
n
, str. 49
nZ
c
n
dvostrani red; red iji su lanovi indeksirani cijelim brojevima, str. 61
K
(z
0
, R) := K(z
0
, R) z
0
probuen krug, str. 64
res(f, z
0
) reziduum funkcije f u toki z
0
, str. 77
r(z
0
, f) red nultoke ili pola funkcije f, str. 80
N
(f) , P
(f) broj nultoaka odnosno polova meromorfne funkcije f koji se

nalaze u unutranjem podruju konture , i to raunajui njihov red,
str. 81
S() singularan skup preslikavanja , str. 100
(, G) krivulja, str. 100
5
Kompleksne funkcije
U ovom emo poglavlju zapoeti prouavanje kompleksnih funkcija jedne kom-
pleksne varijable. Skup kompleksnih brojeva oznaavat emo s C. Njegovi su
elementi ureeni parovi realnih brojeva, C := z = (x, y) : x, y R, dakle,
kao skup, C je isto to i R
2
. Prva komponenta x kompleksnog broja z = (x, y)
naziva se njegov realni dio, i oznaava se '(z) ili Re z, a druga komponenta, tj.
realan broj y, naziva se imaginarni dio, i oznaava se (z) ili Imz.
I kao abelova grupa, C se podudara s R
2
zbrajanje je denirano po koor-
dinatama, kao i u R
2
. Modul [z[ kompleksnog broja z = (x, y), denira se kao
[z[ :=
_
x
2
+y
2
, pa je to isto to i (euklidska) norma u R
2
. To omoguuje de-
niciju udaljenosti, metrike, pa C dobiva i strukturu metrikog prostora. I kao
metriki prostor, C se podudara s R
2
. Otvoreni, zatvoreni, kompaktni,. . . sku-
povi su, dakle, isti kao u R
2
o njima nemamo stoga nita novoga rei. Kako
neprekidnost funkcija ovisi samo o topolokoj strukturi, niti o tome nemamo
nita novoga rei: funkcija f : C S C neprekidna je u toki z
0
S C,
ako za svaki > 0 postoji > 0 takav da za sve z S za koje je [z z
0
[ < ,
vrijedi [f(z) f(z
0
)[ < . Isto tako je i konvergencija nizova u C ista kao i
konvergencija u R
2
, a isto vrijedi i za Cauchyjevo svojstvo, pa je C, izmeu
ostalog, potpun metriki prostor.
Novost nastupa uvoenjem mnoenja kompleksnih brojeva C C C, for-
mulom
(x
1
, y
1
) (x
2
, y
2
) := (x
1
x
2
y
1
y
2
, x
1
y
2
+x
2
y
1
) .
Ovako denirano mnoenje je asocijativno, komutativno, ima neutralni element
kompleksan broj (1, 0), distributivno je prema zbrajanju, i svaki kompleksan
1
2 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
broj z =(x, y) C
:=C (0, 0) ima inverz

1
z
:= z
1
=
_
x
x
2
+y
2
,
y
x
2
+y
2
_
.
Tako C postaje polje.
Kompleksni brojevi oblika (x, 0) ponaaju se kao realni brojevi, tj. vrijedi
(x
1
, 0)+(x
2
, 0) = (x
1
+x
2
, 0) i (x
1
, 0) (x
2
, 0) = (x
1
x
2
, 0). Stoga realne brojeve
identiciramo s kompleksnim brojevima kojima je imaginarni dio jednak nuli,
x (x, 0). Tako R postaje podskupom od C, a kako su algebarske i topoloke
strukture usklaene, to je, algebarski gledano, R potpolje od C, a topoloki
gledano, R je (metriki) potprostor od C. Ovako smjeten skup R C, tj. skup
brojeva oblika x (x, 0), x R, naziva se realna os.
Kompleksan broj (1, 0), koji je, uz identikaciju R C, zapravo realan
broj 1, ima ulogu jedinice za mnoenje. S druge strane, vrijedi (0, 1) (0, 1) =
(1, 0) 1, pa se broj (0, 1) naziva korijen od 1, ili imaginarnom jedinicom,
i standardno se oznaava s i =

1. Tako dolazimo i do uobiajene oznake za
kompleksne brojeve, z = x + i y, jer je
(x, y) = (x, 0) (1, 0) + (y, 0) (0, 1) x 1 +y i .
Skup brojeva oblika i y (0, y), y R, naziva se imaginarna os.
I za funkciju f : C S C esto piemo f = u +i v, tj. f(z) = (u(z), v(z)),
gdje su u, v : S R realne funkcije, jedne kompleksne, odnosno dvije realne, va-
rijable. Kako se topoloke strukture prostora C i R
2
podudaraju, to je funkcija f
neprekidna ako, i samo ako su obje funkcije u i v neprekidne.
O 1
i
z
z
|
z
|
=arg z
Zrcaljenje kompleksne ravnine s obzirom na realnu os,
naziva se konjugiranje kompleksnih brojeva. To je funkcija
z z denirana kao z := (x, y), tj. x + i y := x i y.
Konjugiranje je neprekidna funkcija, i esto se koristi. Vrijedi,
naprimjer, [z[ =

z z i
1
z
=
z
|z|
2
.
Kompleksni broj, kao toka u ravnini, moe se reprezen-
tirati i polarnim koordinatama, z = [z[(cos + i sin ), pri
emu je kut izmeu pozitivnog smjera realne osi i radijvek-
tora toke z. Kut naziva se argument kompleksnog broja,
i oznaava s arg z.
Uz oznaku e
i
:=cos +i sin , moe se pisati z =[z[(cos + i sin )=[z[ e
i
.
Lako je pokazati da se ovakav zapis kompleksnog broja u mnogoemu ponaa
31. Derivacija kompleksne funkcije 3
kao uobiajena eksponencijalna funkcija. Naprimjer, vrijedi e
i
e
i
= e
i (+)
,
pa za mnoenje dobivamo z
1
z
2
= [z
1
[[z
2
[e
i (
1
+
2
)
.
Prema svemu dosad reenom, izgleda kao da e se analiza kompleksnih funk-
cija jedne kompleksne varijable svesti na analizu funkcija dviju realnih varijabli,
tonije na analizu funkcija iz R
2
u R
2
. To je, meutim, daleko od istine. Velike
razlike nastaju uvoenjem derivacije kompleksne funkcije.
31 Derivacija kompleksne funkcije
Derivaciju kompleksne funkcije deniramo na isti nain kao i derivaciju realne
funkcije jedne realne varijable.
Denicija 31.1 Za funkciju f : C, gdje je C otvoren skup, kaemo da
je derivabilna u toki z
0
, ako postoji limes lim
zz
0
f(z) f(z
0
)
z z
0
C. U tom
sluaju taj limes oznaavamo f
(z
0
) i zovemo derivacija funkcije f u toki z
0
.
Za funkciju f : C kaemo da je derivabilna, ako je derivabilna u svim
tokama skupa .
Skup svih funkcija derivabilnih na , oznaavat emo s D().
Kao i u sluaju realne funkcije realne varijable, direktno se iz denicije lako
pokazuje da se derivabilnost uva sumom, produktom, kompozicijom,. . . , da
vrijede uobiajene formule za derivacije, i da je svaka derivabilna funkcija ne-
prekidna.
Primjer 31.1 Potencija, f(z) := z
n
, derivabilna je na cijeloj kompleksnoj rav-
nini, i njezina derivacija je, kao i u sluaju realne funkcije realne varijable,
jednaka f
(z) = nz
n1
. To se lako dokae, bilo neposredno iz denicije, bilo
indukcijom koritenjem formule za derivaciju produkta.
Funkcija f(z) :=
1
2
(z+z) nije derivabilna, iako je, do na faktor
1
2
, suma dviju
lijepih funkcija identitete i konjugiranja. Zaista, kada bi f bila derivabilna,
postojao bi u z
0
= (x
0
, y
0
) limes kvocijenta
f(z) f(z
0
)
z z
0
x x
0
z z
0
= [cos [,
gdje je = arg(zz
0
). Meutim, limes ovog izraza ne postoji, jer [cos [ oscilira
izmeu 0 i 1.
To znai da konjugiranje z z nije derivabilna funkcija, iako su joj i re-
alni i imaginarni dio, s aspekta realnih funkcija, diferencijabilne funkcije, ak
analitika, tj. klase C
.
Sljedei teorem daje nune i dovoljne uvjete koje moraju zadovoljavati realne
funkcije u i v, da bi kompleksna funkcija f = u + i v bila derivabilna.
Teorem 31.1 (Cauchy-Riemannov teorem) Kompleksna funkcija f = u +
i v : C derivabilna je u toki z
0
= (x
0
, y
0
) ako, i samo ako su funkcije
u i v, kao realne funkcije dviju realnih varijabli, diferencijabilne u toki (x
0
, y
0
),
i zadovoljavaju ove Cauchy-Riemannove uvjete:
x
u(x
0
, y
0
) =
y
v(x
0
, y
0
)
y
u(x
0
, y
0
) =
x
v(x
0
, y
0
) .
(CR)
Dokaz: Neka je funkcija f derivabilna u z
0
=(x
0
, y
0
) i neka je f
(z
0
)=a+i b C.
Tada je
f(z) f(z
0
)
z z
0
(a + i b)
=
=
u(x, y) + i v(x, y) u(x

0
, y
0
) i v(x
0
, y
0
) (a + i b)
_
(x x
0
) + i (y y
0
)
_
[z z
0
[
=
u(x, y)u(x
0
, y
0
)a(xx
0
)+b(yy
0
)+i
_
v(x, y)v(x
0
, y
0
)a(yy
0
)b(xx
0
)
_
[z z
0
[
.
Kako je lim
zz
0
f(z) f(z
0
)
z z
0
(a + i b)
= 0, i [z z
0
[ = |(x x
0
, y y
0
)|, to je i
lim
(x,y)(x
0
,y
0
)
[u(x, y) u(x
0
, y
0
) a(x x
0
) +b(y y
0
)[
|(x x
0
, y y
0
)|
= 0 , i
lim
(x,y)(x
0
,y
0
)
[v(x, y) v(x
0
, y
0
) b(x x
0
) a(y y
0
)[
|(x x
0
, y y
0
)|
= 0 .
To znai da su funkcije u, v : R diferencijabilne u (x
0
, y
0
) = z
0
, i da je
x
u(x
0
, y
0
) = a =
y
v(x
0
, y
0
)
y
u(x
0
, y
0
) = b =
x
v(x
0
, y
0
) .
Time je nunost dokazana. Obrnutim redoslijedom zakljuivanja, dobivamo i
dovoljnost.
Korolar 31.2 Ako je funkcija f : C derivabilna u z
0
= (x
0
, y
0
) ,
onda je
f
(z
0
) =
x
u(x
0
, y
0
)+i
x
v(x
0
, y
0
)=:
x
f(z
0
)
=
x
u(x
0
, y
0
) i
y
u(x
0
, y
0
)
=
y
v(x
0
, y
0
)i
y
u(x
0
, y
0
)=: i
y
f(z
0
)=
1
i

y
f(z
0
)=:
f
(i y)
(z
0
)=:
iy
f(z
0
)
=
y
v(x
0
, y
0
) + i
x
v(x
0
, y
0
) .
Uz oznake uvedene u ovim formulama, oba Cauchy-Riemannova uvjeta moemo
zapisati jednom formulom:
x
f(z
0
) =
iy
f(z
0
).
Korolar 31.3 Ako je funkcija f = u + i v : C derivabilna, a realne funk-
cije u i v su diferencijabilne klase C
2
(vidjet emo kasnije da to ve slijedi iz
derivabilnosti kompleksne funkcije f), onda su u i v harmonike funkcije, tj.
obje zadovoljavaju Laplaceovu
1
diferencijalnu jednadbu
2
u
x
2
+

2
u
y
2
= 0 .
Dokaz: Zbog Cauchy-Riemannovih uvjeta je
x
u =
y
v, pa deriviranjem po x
dobivamo
x
u =
x
y
v
Schwarz
=
y
x
v
(CR)
=
y
y
u ,
i slino za funkciju v.
Napomena 31.1 Teorem 31.1 i korolar 31.3 pokazuju kako su strogi zahtjevi
na realne funkcije u i v da bi kompleksna funkcija f = u + i v bila derivabilna.
S druge strane, za neprekidnost od f bila je dovoljna samo neprekidnost od u
i v, i nije se zahtijevala nikakva meusobna veza tih funkcija. Otkuda tolika
restrikcija kada se radi o derivabilnosti?
Uzrok tome je sljedei. Diferencijabilnost funkcije u nekoj toki, to je za
funkcije jedne varijable ekvivalentno derivabilnosti u toj toki, znai da se pri-
rast te funkcije moe aproksimirati linearnom funkcijom (linearnim operato-
rom). Kod kompleksnih funkcija to znai C-linearnim operatorom. Meutim,
C-linearnih operatora C C ima manje nego R-linearnih operatora R
2
R
2
,
kakvi se koriste za aproksimaciju vektorskih funkcija dviju realnih varijabli,
tonije funkcija R
2
R
2
.
Naime, da bi R-linearan operator A: R
2
R
2
reprezentiran matricom
_
a b
c d
_
bio, shvaen kao funkcija C C, i C-linearan, nuno je i dovoljno da vrijedi
1
Pierre-Simon Laplace (17491827), francuski matematiar
a = d i b = c. Zaista, ako je A: C C kompleksno-linearan operator, onda
za skalar i C i svaki z = (x, y) C, mora vrijediti A(i z) = i A(z), odakle
specijalno za z = (1, 0), dobivamo a = d i b = c.
Da su ta dva uvjeta i dovoljna za C-linearnost funkcije A, lako se provjeri
direktno.
Tako dobivamo upravo Cauchy-Riemannove uvjete, jer je Jacobijeva matrica,
a to je matrica koja reprezentira diferencijal funkcije f = (u, v): R
2
,
jednaka
_
x
u
y
u
x
v
y
v
_
.
Dakle, ako funkcija f : C ima (kompleksnu) derivaciju (to je ekviva-
lentno diferencijabilnosti u smislu kompleksnih funkcija), onda je f shvaena
kao funkcija iz R
2
u R
2
diferencijabilna, ali obratno vrijedi samo ako su jo
zadovoljeni i Cauchy-Riemannovi uvjeti.
Korolar 31.4 Ako je C otvoren i povezan skup, a f : C derivabilna
funkcija takva da je f
(z) = 0 za sve z , onda je f konstantna funkcija.

Primjer 31.2 Navedimo nekoliko osnovnih primjera derivabilnih kompleksnih
funkcija:
Identiteta f(z) = z je derivabilna, i f
(z) = 1 za sve z C.
Polinomi, tj. funkcije oblika p(z) = a
n
z
n
+ a
n1
z
n1
+ + a
1
z + a
0
, gdje
su a
i
C, i = 0, . . . , n, derivabilne su funkcije, i derivacija je jednaka
p
(z) = na
n
z
n1
+ (n 1) a
n1
z
n2
+ +a
1
.
Racionalne funkcije, tj. kvocijenti dvaju polinoma, derivabilne su svuda gdje
su denirane, dakle, svuda osim u nultokama nazivnika.
Eksponencijalna funkcija kompleksne varijable je funkcija exp: C C de-
nirana s
exp z = e
z
= e
x+i y
:= e
x
(cos y + i sin y) .
Realni i imaginarni dio funkcije exp oito jesu diferencijabilne funkcije, a
Cauchy-Riemannovi uvjeti lako se provjere. Stoga je (kompleksna) ekspo-
nencijalna funkcija derivabilna, i za derivaciju nalazimo
exp
z =
x
u(z) + i
x
v(z) = exp z , tj. (e
z
)
= e
z
.
Primijetimo da je e
z+2 i
= e
z
, pa je kompleksna eksponencijalna funkcija
periodika, i to s osnovnim periodom 2 i .
0
1 2
2
Re
Im
-
exp
1
e
e
2
Tu smo funkciju, ali shvaenu kao preslikavanje R
2
R
2
, promatrali
ve ranije, primjer 12.1, i vidjeli da ona nije injektivna (jer je periodika u
drugoj varijabli), ali je injektivna na svakoj horizontalnoj prugi irine 2,
i slika takve otvorene pruge je cijela kompleksna ravnina bez jednog po-
lupravca s poetkom u ishoditu.
Na prethodnoj slici je prikazano kako eksponencijalna funkcije preslikava
prugu R 0, 2) = z = x + i y : x R, y 0, 2) na komplement
pozitivnog dijela realne osi. Slike toaka z = x + i y za koje je x > 0
nalaze se izvan jedininog kruga, a za x < 0 unutar jedininog kruga.
Slino, slika pruge R, ) je komplement negativnog dijela realne osi.
Logaritamska funkcija kompleksne varijable nije denirana na cijeloj kom-
pleksnoj ravnini. Naime, eljeli bismo da je, kao kod realnih funkcija
realne varijable, logaritamska funkcija inverzna eksponencijalnoj, ali kako
kompleksna eksponencijalna funkcija nije bijekcija, inverzna funkcija ne
postoji. Meutim, kako smo vidjeli, eksponencijalna funkcija jeste injek-
tivna na svakoj horizontalnoj prugi irine 2, pa restrikcija eksponencijalne
funkcije na svaku takvu prugu ima svoju inverznu funkciju, koja je deni-
rana na slici te pruge. Prirodno je zahtijevati da takva inverzna funkcija
proiruje realnu logaritamsku funkciju R
+
:= x R : x > 0 R,
koju emo privremeno oznaivati s ln
R
: R
+
R. Stoga za domenu treba
uzeti takav skup koji sadri pozitivan dio realne osi. Uobiajeno je za
domenu kompleksne logaritamske funkcije uzeti komplement negativnog
dijela realne osi, dakle sliku pruge R , ).
Oznaimo s C
:= C(x, 0) : x 0 komplement negativnog dijela realne

osi, a s U

:= x + i y : y , ) C odgovarajuu horizontalnu
prugu. elimo, dakle, derivabilnu funkciju : C
koja je inverzna
funkciji exp: U

. Mora dakle vrijediti exp = id, tj.

(e
z
) = z , za sve z U

, (1)
i exp = id, tj.
e
(z)
= z , za sve z C
. (2)
Budui da eksponencijalna funkcija preslikava sumu u produkt, mora nje-
zina inverzna funkcija preslikavati produkt u sumu, tj. logaritam produkta
mora biti jednak sumi logaritama. Zapiemo li z C
kao z = [z[ e
i arg z
,
zbog (1) mora vrijediti
(z) = ([z[ e
i arg z
) = ([z[) +(e
i arg z
)
(1)
= ([z[) + i arg z ,
a jer je [z[ pozitivan realan broj, i elimo da se za pozitivne realne brojeve
funkcija podudara s realnom logaritamskom funkcijom, mora biti
(z) = ln
R
[z[ + i arg z . (3)
Tada za z = x + i y vrijedi
(e
z
) = (e
x+i y
) = ln
R
[e
x+i y
[ + i arg e
x+i y
= ln
R
e
x
+ i y = x + i y = z ,
pa vrijedi (1).
Nadalje
e
(z)
= e
ln
R
|z|+i arg z
= e
ln
R
|z|
e
i arg z
= [z[ e
i arg z
= z ,
pa vrijedi i (2).
Umjesto , kompleksnu logaritamsku funkciju emo, kao i realnu, oznai-
vati s ln: C
C. Prema (3), ona je denirana s

ln z := ln
R
[z[ + i arg z . (4)
Za pozitivne realne brojeve z R
+
je arg x = 0 pa je ln z = ln
R
[z[ =
ln
R
z, tj. kompleksna logaritamska funkcija ln zaista proiruje realnu
logaritamsku funkciju ln
R
.
Zapisano u koordinatama, kompleksna logaritamska funkcija jednaka je
ln z = ln(x + i y) =
1
2
ln(x
2
+y
2
) + i arg z , (5)
a funkciju arg: C
R moemo zapisati formulama

arg z =
_
_
_
arc tg
y
x
, x > 0 (desna poluravnina)
arc ctg
x
y
, y > 0 (gornja poluravnina)
arc ctg
x
y
, y < 0 (donja poluravnina)
. (6)
Kao i za funkciju u Primjeru 25.2, lako se provjeri da je formulom (6)
funkcija z arg z dobro denirana.
Pokaimo da je funkcija ln denirana formulama (5) i (6) zaista deriva-
bilna, i naimo njezinu derivaciju. Na skupu x + i y : x > 0 , tj. na
desnoj poluravnini vrijedi
ln(z) = ln(x + i y) =
1
2
ln(x
2
+y
2
) + i arc tg
y
x
,
pa je
x
ln(z) =
1
2
2x
x
2
+y
2
+ i
1
1 + (
y
x
)
2
(
y
x
2
) =
x
x
2
+y
2
i
y
x
2
+y
2
,
i
y
ln(z) =
1
2
2y
x
2
+y
2
+ i
1
1 + (
y
x
)
2
1
x
=
y
x
2
+y
2
+ i
x
x
2
+y
2
.
Prema Cauchy-Riemannovu teoremu, teorem 31.1, zakljuujemo da je
funkcija ln derivabilna na desnoj poluravnini, i njezina je derivacija jed-
naka
ln
(z) =
x
ln(z) =
z
[z[
2
=
1
z
.
Na gornjoj poluravnini vrijedi ln(z) =
1
2
ln(x
2
+ y
2
) + i arc ctg
x
y
, a na
donjoj je ln(z) =
1
2
ln(x
2
+ y
2
) + i (arc ctg
x
y
), usporedi s funkcijom
u Primjeru 25.2, pa se, kao i ranije, pokazuje da je i tamo ln derivabilna
i derivacija je
1
z
, tj. funkcija ln je derivabilna, i na cijelom skupu C
je
ln
(z) =
1
z
.
Nema nita posebnog u skupu U

. Eksponencijalna funkcija isto tako os-

tvaruje bijekciju pruge U
2
0
:= z = x +i y : 0 < y < 2 na komplement
pozitivnog dijela realne osi, tj. na skup C
0
:= C z = (x, 0) : x 0 , i op-
enito, bilo koje pruge U
+2
:= z = x+i y : < y < +2 , R, na

skup C
komplement polupravca iz ishodita koji s pozitivnim dijelom

realne osi zatvara kut . Stoga za svaki postoji pripadna kompleksna
logaritamska funkcija C
U
+2
, inverzna restrikciji funkcije z e

z
na U
+2
.
Trigonometrijske i hiperbolne funkcije kompleksne varijable deniraju se
pomou eksponencijalne funkcije formulama:
sin z :=
e
i z
e
i z
2i
cos z :=
e
i z
+e
i z
2
sh z :=
e
z
e
z
2
ch z :=
e
z
+e
z
2
.
Sve su to derivabilne funkcije, i derivacije su jednake onima u realnom
sluaju. I algebarski, tj. kod raunanja te se funkcije ponaaju kako smo
naueni iz realne analize.
32 Integral kompleksne funkcije
Kompleksne funkcije kompleksne varijable integriramo po putevima, odnosno
krivuljama. U ovoj toki denirat emo integral, nabrojati neka osnovna svoj-
stva, i zapoeti ispitivanje neovisnosti integrala o putu integracije, ime emo
se detaljnije baviti u iduem paragrafu.
Neka je = + i : [a, b] C po dijelovima gladak put,
= ([a, b]) C
neka je njegova slika (trag), i neka je f = u + i v :
C neprekidna funkcija.
Integral funkcije f du puta deniramo kao (kompleksan) broj
_
f dz :=
_
b
a
f((t))
(t) dt
:=
_
b
a
_
u((t))
(t) v((t))
(t)
_
dt + i
_
b
a
_
v((t))
(t) +u((t))
(t)
_
dt
=
_
udx v dy + i
_
v dx +udy .
U zadnjem retku radi se o dva integrala diferencijalnih 1-formi du puta . To
opravdava i uvoenje oznake dz := dx + i dy, jer tada formalnim mnoenjem,
dobivamo
_
f dz =
_
(u + i v)(dx + i dy) =
_
udx v dy + i
_
v dx +udy , (1)
32. Integral kompleksne funkcije 11
a uz taj formalizam je i
Re
_
_
f dz
_
=
_
Re(f dz)
Im
_
_
f dz
_
=
_
Im(f dz) .
Lako se pokazuje da ovako deniran integral ima uobiajena svojstva, tj. da
je linearan funkcional na prostoru neprekidnih kompleksnih funkcija deniranih
na
, i da je aditivna funkcija puta integracije. Takoer se, kao i kod integrala

diferencijalne 1-forme du puta, tj. integrala druge vrste, lako pokazuje da su
integrali du algebarski ekvivalentnih puteva jednaki.
Kao i u 30 za integral diferencijalne 1-forme, i ovdje se denira integral
_
f dz kompleksne funkcije du orijentirane po dijelovima glatke krivulje

= (, G
o
), kao integral
_
f dz po proizvoljnom po dijelovima glatkom putu

koji parametrizira orijentiranu krivulju . Da je ta denicija dobra, tj. da ne
ovisi o odabranoj po dijelovima glatkoj parametrizaciji krivulje , pokazuje se
bilo direktno, koristei se teoremom 30.1, bilo rabei (1) i injenicu da integral
diferencijalne 1-forme ne ovisi o odabranoj parametrizaciji krivulje .
Napomena 32.1 U prethodnoj smo deniciji preutno istakli i to podrazumi-
jevamo pod integralom kompleksne funkcije jedne realne varijable. Naime, ako
je naprimjer, g = g
Re
+i g
Im
: [a, b] C neprekidna funkcija, onda, po deniciji,
smatramo da je
_
b
a
g(t) dt :=
_
b
a
_
g
Re
(t) + i g
Im
(t)
_
dt :=
_
b
a
g
Re
(t) dt + i
_
b
a
g
Im
(t) dt .
To je usaglaeno i s inkluzijom R C, tj. s identikacijom x (x, 0). Naime,
tom e identikacijom, segment realnih brojeva [a, b] R biti identiciran sa
skupom [a, b] 0 = z = x + i y : x [a, b], y = 0 C, pa na identitetu
id: [a, b] [a, b] moemo gledati kao na put : [a, b] C dn s (t) := (t, 0).
Ako sada na g = g
Re
+i g
Im
gledamo kao na funkciju g :
C, dakle, umjesto
g(t) piemo g(t, 0), i slino za realne funkcije g
Re
i g
Im
, onda je
_
g dz =
_
b
a
g((t))
(t) dt
=
_
b
a
_
g
Re
(t, 0)
Re
(t) g
Im
(t, 0)
Im
(t)
_
dt +
+ i
_
b
a
_
g
Im
(t, 0)
Re
(t) +g
Re
(t, 0)
Im
(t)
_
dt
=
_
b
a
g
Re
(t) dt + i
_
b
a
g
Im
(t) dt ,
jer je
Re
(t) = 1 i
Im
(t) = 0 za sve t, a upravo smo tako, preutno, u deniciji
integrala kompleksne funkcije du puta, bili i denirali
_
b
a
g(t) dt.
Dokaimo sada jednu ocjenu modula integrala, koju emo esto koristiti.
Lema 32.1 (o ocjeni integrala) Neka je : [a, b] C po dijelovima gladak
put duljine (), i neka je f :
C neprekidna funkcija, te neka je M :=

max[f(z)[ : z
. Tada je
f dz
M () .
Dokaz: Primijetimo najprije, da, zbog kompaktnosti skupa
i neprekidnosti
funkcije f, maksimum M zaista postoji. Oznaimo s J :=
_
f dz = [J[e
i
za
neki R (tonije, = arg J, ali nam ta injenica nee trebati). Tada je
[J[ = e
i
_
f dz = e
i
_
b
a
f((t))
(t) dt
=
_
b
a
e
i
f((t))
(t) dt .
Stoga je
[J[ = Re[J[ =
_
b
a
Re
_
e
i
f((t))
(t)
_
dt
_
b
a
e
i
f((t))
(t)
dt
M
_
b
a
[
(t)[ dt = M() ,
jer je [e
i
[ = 1.
Integral kompleksne funkcije, openito, ovisi o putu integracije, ali uz neke
uvjete ne. Sada emo se pozabaviti upravo tim pitanjemkada integral kom-
pleksne funkcije ne ovisi o putu integracije. Kao to smo u teoremu 25.2 bili
pokazali za integral diferencijalne 1-forme, tako se i sada jednostavno vidi da je
neovisnost integrala kompleksne funkcije o putu integracije, ekvivalentna tome
da je integral po svakom po dijelovima glatkom zatvorenom putu jednak nuli.
Tu emo injenicu ubudue koristiti bez posebnog naglaavanja.
Analogno teoremu 25.2, vrijedi
Teorem 32.2 (Cauchyjev teorem za derivaciju) Neka je f : C ne-
prekidna funkcija denirana na otvorenom skupu C. Tada je
_
f dz = 0
za sve po dijelovima glatke zatvorene puteve u ako i samo ako postoji deri-
vabilna funkcija F : C za koju je F
= f na .
Dokaz: Neka je F : C derivabilna funkcija takva da je F
= f, i neka
je : [a, b] PDG put koji je zatvoren, tj. (a) = (b). Tada je
_
f dz =
_
b
a
f((t))
(t) dt =
_
b
a
F
((t))
(t) dt
=
_
b
a
(F )
(t) dt = F((b)) F((a)) = 0 .

Obratno, uz pretpostavku da integral funkcije f ne ovisi o putu, tj. da je
integral po svakom zatvorenom PDG putu jednak nuli, treba denirati funkciju
F : C takvu da je F
= f. Dovoljno je funkciju F denirati zasebno na

svakoj komponenti povezanosti skupa , jer su te komponente meusobno di-
sjunktni otvoreni skupovi, a derivabilnost je lokalno svojstvo. Drugim rijeima,
dovoljno je denirati funkciju F u sluaju kada je otvoren skup povezan.
Fiksirajmo toku z
0
, i za z denirajmo
F(z) :=
_
z
f dz ,
gdje je
z
bilo koji PDG put u od z
0
do z. Kako po pretpostavci, integral
funkcije f ne ovisi o putu, F je dobro denirana funkcija. Pokaimo da je
F derivabilna, i da je F
(z) = f(z) za sve z . Neka je z i r

z
> 0
takav da je K(z, r
z
) . Za malene h C, takve da je [h[ < r
z
, neka je
h
: [0, 1] put deniran sa
h
(t) := z + th, dakle jedna parametrizacija
segmenta [z, z + h] K(z, r
z
) . Kako u deniciji vrijednosti funkcije F u
toki z +h moemo uzeti proizvoljan put (u ) od z
0
do z +h, moemo uzeti i
put +
h
. Stoga je
lim
h0
F(z +h) F(z)
h
= lim
h0
1
h
_
_
+
h
f dz
_
f dz
_
= lim
h0
1
h
_
h
f dz
= lim
h0
1
h
_
1
0
f(z +th) hdt = lim
h0
_
1
0
f(z +th) dt .
Kako je funkcija (t, h) f(z + th) neprekidna, limes po h i integral po t
komutiraju, korolar 19.6, pa je to dalje jednako
=
_
1
0
lim
h0
f(z +th) dt ,
to je, zbog neprekidnosti funkcije h f(z +th), jednako
=
_
1
0
f(z) dt = f(z)
_
1
0
dt = f(z) .
Dakle, funkcija F derivabilna je, i njezina je derivacija zaista jednaka f.
Za neprekidnu funkciju f : C kaemo da ima primitivnu funkciju na ,
ako postoji funkcija F : C takva da je F
(z) = f(z) za sve z . Funkcija f

ima na lokalno primitivnu funkciju, ako oko svake toke z postoji okolina
(npr. otvoren krug) na kojoj f ima primitivnu funkciju.
Korolar 32.3 Ako neprekidna funkciju f : C ima primitivnu funkciju, tj.
ako postoji derivabilna funkcija F : C takva da je F
= f, onda za svaki po
dijelovima gladak put : [a, b] vrijedi
_
f dz = F((b)) F((a)) .
Primjer 32.1 Promotrimo integral funkcije f(z) := (zz
0
)
n
po, pozitivno ori-
jentiranoj, krunici radijusa r sa sreditem u z
0
. Jednostavna parametrizacija
krunice dana je funkcijom (t) := z
0
+r e
i t
, t [0, 2], pa, za n ,= 1, imamo
_
(z z
0
)
n
dz =
_
2
0
_
r e
i t
_
n
r e
i t
i dt
= r
n+1
_
2
0
e
i (n+1)t
i dt =
r
n+1
n + 1
e
i (n+1)t
2
0
= 0 ,
to smo mogli zakljuiti i na temelju Cauchyjeva teorema za derivaciju, te-
orem 32.2, jer je, za n ,= 1, funkcija z (z z
0
)
n
derivacija funkcije
z
1
n + 1
(z z
0
)
n+1
na probuenoj ravnini C z
0
.
Za n = 1 nalazimo
_
dz
z z
0
=
_
2
0
1
r e
i t
r i e
i t
dt = i
_
2
0
dt = 2i ,
dakle, integral je razliit od nule.
Specijalno je, dakle, integral
_
dz
z
= 2i ,= 0, to znai da ne postoji
funkcija denirana na C 0 ija je derivacija jednaka
1
z
, to opet pokazuje da
ne postoji funkcija ln: C 0 C.
Pod pravokutnikom podrazumijevat emo uvijek pravokutnik kome su stra-
nice paralelne koordinatnim osima (tj. realnoj i imaginarnoj osi). Ponekad se
takav pravokutnik naziva standardni ili koordinatni pravokutnik.
U iduoj emo toki trebati sljedeu varijantu jednog smjera (nunost) Cau-
chyjeva teorema za derivaciju:
Teorem 32.4 (o postojanju primitivne funkcije na krugu) Neka je KC
otvoren krug, a f : K C neprekidna funkcija sa svojstvom da je
_
I
f dz = 0
po rubu svakog pravokutnika I K. Tada f ima primitivnu funkciju na K.
Dokaz: Neka je z
0
sredite kruga K. Za svaki z K, pravokutnik I
z
, kome su
nasuprotni vrhovi z
0
i z, lei u K. Neka je
z
I
z
dio ruba pravokutnika I
z
od z
0
do z (najprije horizontalno, tj. paralelno realnoj osi, a onda vertikalno,
tj. paralelno imaginarnoj osi). Denirajmo
F(z) = U(z) + i V (z) :=
_
z
f dz ,
z
0
z
z
K
i pokaimo da je to derivabilna funkcija kojoj je derivacija jednaka f.
Za z K, neka je r
z
> 0 takav da je K(z, r
z
) K. Za h R takav da je
[h[ < r
z
, je segment [z, z +h] K, pa je
x
F(z) =
x
U(x, y) + i
x
V (x, y) = lim
h0
F(z +h) F(z)
h
= lim
h0
1
h
_
_
q q q
q q
z
0
z
z z + h
f dz
_
q q
q
z
0
z
z
f dz
_
z
0
z z+h
z+ih
z
K
to je, jer je integral po rubu svakog pravokutnika u K jednak
nuli, jednako
= lim
h0
1
h
_
_
q q
q q
z
0
z
z z + h
f dz
_
q q
q
z
0
z
z
f dz
_
= lim
h0
1
h
_
[z,z+h]
f dz .
Parametriziramo li segment [z, z + h] funkcijom t z + th, t [0, 1], to je
jednako
= lim
h0
1
h
_
1
0
f(z +th) hdt .
Kako je funkcija (t, h) f(z + th) neprekidna, to integral po t i limes po h
komutiraju, korolar 19.6, pa je to jednako
=
_
1
0
lim
h0
f(z +th) dt =
_
1
0
f(z) dt = f(z) .
Na slian nain nalazimo
y
F(z) =
y
U(x, y) + i
y
V (x, y) = lim
h0
hR
F(z + i h) F(z)
h
= = i f(z) .
Kako je f neprekidna, zakljuujemo da su funkcije
x
U,
x
V ,
y
U i
y
V
neprekidne u toki z = (x, y), pa su, prema teoremu 9.1, funkcije U i V dife-
rencijabilne u z = (x, y). Nadalje, iz dobivenih izraza za
x
F i
y
F, vidimo
33. Cauchyjev teorem 17
da vrijede Cauchy-Riemannovi uvjeti, pa je F derivabilna u toki z, i vrijedi
F
(z) = f(z).
Budui je z bila proizvoljna toka kruga K, zakljuujemo da je F
= f.
33 Cauchyjev teorem
Fundamentalan teorem u teoriji funkcija kompleksne varijable je Cauchyjev te-
orem, koji govori o iezavanju integrala derivabilne funkcije po zatvorenoj kri-
vulji. Taj je teorem dokazao ve sm Cauchy uz pretpostavku da je derivacija
funkcije koju integriramo, neprekidna. Vaan je napredak bio dokaz Cauchyjeva
teorema bez pretpostavke o neprekidnosti derivacije. Kljuni korak u tom do-
kazu je sljedei teorem:
Teorem 33.1 (Goursat
1
-Pringsheimov
2
teorem) Neka je C otvoren
skup, I pravokutnik, a f : C derivabilna funkcija. Tada je
_
I
f dz = 0.
Dokaz: Oznaimo s J(I) :=

_
I
f dz
. Razdijelimo I na etiri meusobno suk-

ladna pravokutnika Q
1
, Q
2
, Q
3
, Q
4
, koji su svi slini pravokutniku I. Kako je
_
I
=
_
Q
1
+ +
_
Q
4
, to je
J(I) =
_
I
f dz
_
Q
1
f dz
+ +
_
Q
4
f dz
,
z
0
I
pa je integral po rubu najmanje jednog od tih
pravokutnika, po modulu barem jednak etvrtini
broja J(I). Oznaimo jedan takav pravokutnik
s I
1
, i neka je J(I
1
) := [
_
I
1
f dz[. Dakle
J(I
1
)
1
4
J(I) .
Razdijelimo sada I
1
na etiri sukladna pravokutnika, pa na isti nain zaklju-
ujemo da za barem jednog od njih, nazovimo ga s I
2
, vrijedi
J(I
2
)
1
4
J(I
1
)
1
4
2
J(I) .
1
Edouard Jean-Baptiste Goursat (18581936), francuski matematiar
2
Alfred Pringsheim (18501941), njemaki matematiar, roen u Poljskoj
Nastavimo li na isti nain, dolazimo do niza pravokutnika I
n
, n N, takvih
da je I
n+1
I
n
, za sve n, i da je
J(I
n
)
1
4
n
J(I) . (1)
Za dijametre tih pravokutnika vrijedi diamI
n
=
1
2
n
diamI, pa se radi o si-
laznom nizu zatvorenih skupova kojima dijametri tee nuli. Prema Cantorovom
teoremu o presjeku, teorem 4.13, presjek tih pravokutnika je neprazan i sastoji
se od jedne jedine toke,

nN
I
n
=: z
0
.
Funkcija f derivabilna je u toki z
0
, pa za svaki > 0 postoji > 0 takav
da za 0 < [z z
0
[ < , vrijedi
f(z) f(z
0
)
z z
0
f
(z
0
)
< , tj.
[z z
0
[ < [f(z) f(z
0
) f
(z
0
)(z z
0
)[ [z z
0
[ . (2)
Neka je n tako velik da je I
n
sadran u otvorenom krugu oko z
0
radijusa . Kako
funkcija z f(z
0
) + f
(z
0
)(z z
0
) ima na , ak na itavom C, primitivnu
funkciju, to je prema Cauchyjevom teoremu za derivaciju, teorem 32.2,
_
I
n
_
f(z
0
) +f
(z
0
)(z z
0
)
_
dz = 0 . (3)
Stoga je, prema lemi o ocjeni integrala, lema 32.1,
J(I
n
) =
_
I
n
f dz
_
I
n
_
f(z) f(z
0
) f
(z
0
)(z z
0
)
_
dz
Ms
n
, (4)
gdje je M := max[f(z) f(z
0
) f
(z
0
)(z z
0
)[ : z I
n
, a s
n
je opseg
pravokutnika I
n
.
Meutim, za svaki z I
n
je
[f(z) f(z
0
) f
(z
0
)(z z
0
)[
(2)
[z z
0
[ <
1
2
s
n
,
pa je M <
1
2
s
n
, te zbog (4) vrijedi
J(I
n
) <
1
2
s
2
n
. (5)
Prema konstrukciji je s
n
=
1
2
n
s, gdje je s opseg pravokutnika I, pa je
J(I)
(1)
4
n
J(I
n
)
(5)
1
2
4
n
s
2
n
=
1
2
4
n
_
1
2
n
_
2
s
2
=
1
2
s
2
.
Kako je > 0 proizvoljan, zakljuujemo da je J(I) = 0, pa je i
_
I
f dz = 0.
Goursat-Pringsheimov teorem govori da ako je funkcija f : I C deriva-
bilna, tj. ima derivabilno proirenje na neku okolinu pravokutnika I, onda je
integral funkcije f po rubu I pravokutnika I, jednak nuli. U nekim je situaci-
jama potreban neto jai teoremteorem koji daje isti zakljuak, ali uz slabije
pretpostavke.
Teorem 33.2 (Cauchyjev teorem za pravokutnik) Neka je f : I C
funkcija koja je neprekidna na zatvorenom pravokutniku I C i takva da je
derivabilna na otvorenom pravokutniku I
:= I I, osim eventualno u konano

mnogo toaka (u kojima je samo neprekidna). Tada je
_
I
f dz = 0.
Dokaz: Dokaimo teorem najprije uz pretpostavku da je f derivabilna na cijelom
otvorenom pravokutniku I
. Bez smanjenja openitosti, moemo pretpostaviti

da je sredite pravokutnika I u ishoditu 0. U protivnom, zamjenom varijabli,
w := z z
0
, gdje je z
0
sredite pravokutnika I, dobivamo
_
I
f(z) dz =
_
I
z
0
g(w) dw ,
pri emu je I
z
0
:= I z
0
= z z
0
: z I pravokutnik dobiven translaci-
jom pravokutnika I za z
0
, tako da mu sredite padne u ishodite, a funkcija
g(w) := f(w +z
0
) je neprekidna na I
z
0
i derivabilna na I
z
0
.
(t)
(t)
I
I
O
Za broj 0, 1) oznaimo sada s I
pravokutnik dobi-
ven od pravokutnika I homotetijom iz ishodita i koe-
cijentom . Tada je I
, a kako je f derivabilna na I
,
po Goursat-Pringsheimovom teoremu zakljuujemo da
je
_
I
f dz = 0, za sve 0, 1).
Neka je t (t), t [a, b], po dijelovima glatka parametrizacija ruba I
pravokutnika I. Tada je t (t), t [a, b], po dijelovima glatka parametri-
zacija ruba I
pravokutnika I
.
Da je parametrizacija glatka, tj. funkcija
neprekidna, bila bi neprekidna

i funkcija (, t) f((t))
(t), pa bi limes po i integral po t komutirali.

Imali bismo tada
0 = lim
1
_
I
f dz = lim
1
_
b
a
f((t))
(t) dt
=
_
b
a
lim
1
f((t))
(t) dt =
_
b
a
f((t))
(t) dt =
_
I
f dz .
Kako je, meutim, parametrizacija samo po dijelovima glatka, to je njena
derivacija
neprekidna osim u konano mnogo toaka, tj. nije neprekidna u,

naprimjer, tri toke. Stoga treba integral
_
b
a
f((t))
(t) dt rastaviti na e-
tiri dijela na kojima je
neprekidna, provesti gornji raun na svakom od tih

dijelova, i rezultate zbrojiti. Opet dobijemo
_
I
f dz = 0.
U opem sluaju, kada f u konano mnogo toaka moda nije
derivabilna, kroz te toke povuemo paralele sa, naprimjer,
imaginarnom osi, i tako razdijelimo pravokutnik I na neko-
liko manjih pravokutnika. Na svakom od tako dobivenih pra-
vokutnika funkcija f je neprekidna, a na nutrini i derivabilna,
pa je, prema upravo dokazanom, integral po rubu svakog od tih pravokutnika,
jednak nuli. Zbroj integrala po rubovima tih pravokutnika, jednak je integralu
po rubu pravokutnika I, pa je
_
I
f dz = 0.
Kombinacijom ranijih teorema, dobivamo sada
Teorem 33.3 (Cauchyjev teorem za krug) Neka je K C (otvoren) krug,
a f : K C neprekidna funkcija, koja je i derivabilna, osim eventualno u ko-
nano mnogo toaka. Tada je
_
f dz = 0, za sve po dijelovima glatke zatvorene

puteve u K.
Dokaz: Prema Cauchyjevu teoremu za pravokutnik,
_
I
f dz = 0 za svaki pra-
vokutnik I K. Stoga, jer je funkcija f neprekidna, prema teoremu o pos-
tojanju primitivne funkcije na krugu, teorem 32.4, postoji derivabilna funkcija
F : K C takva da je F
= f. Prema Cauchyjevom teoremu za derivaciju, te-

orem 32.2, integral funkcije f ne ovisi o putu, tj.
_
f dz = 0 za sve po dijelovima
glatke zatvorene puteve u K.
Odgovarajuom modikacijom, teorem o postojanju primitivne funkcije, nije
teko poopiti na konveksne ili ak na tzv. zvjezdaste skupove, pa se i prethodni
teorem lako moe poopiti na takve skupove. Meutim, opi Cauchyjev teorem,
koji emo sada dokazati, sve te varijante sadri kao specijalne sluajeve.
Teorem 33.4 (Opi Cauchyjev teorem) Neka je C otvoren skup, i
neka je f : C neprekidna funkcija koja je i derivabilna, osim eventualno u
konano mnogo toaka. Tada je
_
f dz = 0 za svaki zatvoren, u nulhomotopan,

po dijelovima gladak put .
Dokaz: Dovoljno je dokazati da ako su : [a, b] i : [a, b] homotopni po
dijelovima glatki putevi sa zajednikim krajevima, tj. (a) = (a) i (b) = (b),
onda je
_
f dz =
_
f dz.
0
1
a b
H
I
ij
K
ij
Dokaz je gotovo identian dokazu teorema 26.3 da su integrali zatvorene dife-
rencijalne 1-forme po homotopnim putevima jednaki. Neka je, dakle, H: [a, b]
[0, 1] PDG homotopija od do . Odaberimo razdiobu pravokut-
nika I = [a, b] [0, 1] tako da H preslikava svaki pravokutnik I
ij
te razdi-
obe, u neki krug K
ij
koji je sadran u . Restrikcija homotopije H na rub
I
ij
je zatvoren PDG put u krugu K
ij
, pa je, prema Cauchyjevu teoremu
za krug,
_
H
I
ij
f dz = 0. Sumiranjem svih tih integrala, zakljuujemo da je
_
H
I
f dz = 0. Kako su restrikcije preslikavanja H na lijevu i desnu stranicu
pravokutnika I konstantni putevi, to je
_
H
I
f dz =
_
f dz
_
f dz, odakle
slijedi tvrdnja teorema.
Korolar 33.5 (Cauchyjev teorem za jednostavno povezano podruje)
Neka je C jednostavno povezano podruje, a f : C neprekidna funk-
cija, koja je i derivabilna, osim eventualno u konano mnogo toaka. Tada je
_
f dz = 0 za svaki po dijelovima gladak zatvoren put u .

Napomena 33.1 Postoji i krai dokaz Cauchyjeva teorema. Naime, za deri-
vabilnu funkciju f = u + i v : C i, barem za jednostavno zatvorenu kri-
vulju , koja je nulhomotopna u , tj. takva je da je i njezino unutranje
podruje B sadrano u , koristei se Greenovim teoremom, teorem 27.5, i
Cauchy-Riemannovim uvjetima, teorem 31.1, dobivamo
_
f dz =
_
udx v dy + i
_
v dx +udy
Green
=
__
B
(
x
v
y
u) dxdy + i
__
B
(
x
u
y
v) dxdy
(CR)
= 0 .
Meutim, da bismo mogli koristiti Greenov teorem, morale bi funkcije u i v biti
diferencijabilne klase C
1
, tj. derivacija f
morala bi biti neprekidna, dok smo

mi bili pretpostavili samo postojanje derivacije, a u konano mnogo toaka ak
samo neprekidnost. To je znaajna razlika, i, kao to emo kasnije vidjeti, vano
je imati dokaz Cauchyjeva teorema bez pretpostavke o neprekidnosti derivacije.
Povijest ovog vanog teorema, koji predstavlja veleban ulaz u teoriju funkcija
kompleksne varijable, dugaka je i zanimljiva. Originalni je dokaz dao Cauchy
1825. godine, uz dodatnu pretpostavku da je derivacija neprekidna. Kasnije
tokom devetnaestog stoljea, pojavilo se vie dokaza tog teorema i uz razliite
pretpostavke o tipu puta integracije nekad uz preutno, a nekad uz ekspli-
citno pretpostavljenu neprekidnost derivacije. Godine 1884. Goursat je objavio
jedan jednostavniji dokaz ovog teorema, uz samo jednu, oitu pretpostavku, da
teorem vrijedi za dvije jednostavne funkcije: konstantnu funkciju i identitetu,
ali bez pretpostavke o neprekidnosti derivacije. Barem je tako Goursat tvrdio.
Alfred Pringsheim je 1895. pomno analizirajui Goursatov dokaz, ustvrdio da
se u dokazu preutno pretpostavlja uniformna derivabilnost, za to je pokazao
da je ekvivalentno pretpostavci o neprekidnosti derivacije. Stoga Goursatov
dokaz predstavlja samo pojednostavljenje drugih dokaza Cauchyjeva teorema,
ali ne i oslabljenje pretpostavki. Pringsheim je izrazio svoje uvjerenje da teorem
vrijedi samo uz pretpostavku da derivacija postoji, bez pretpostavke o njezinoj
neprekidnosti, ali je taj problem jo uvijek ostao otvoren.
Ova Pringsheimova kritika proizvela je pravu buru, pa su, izmeu ostalog,
1900. objavljena dva nova dokaza. U jednom je Goursat ponovio svoj raniji
dokaz, ali uz vie panje i uz izvjesne pretpostavke o tipu puta integracije, a u
drugom je Moore
1
dao svoj dokaz Cauchyjeva teorema, uz neto drugaije pret-
postavke. U svom odgovoru 1901. Pringsheim je prigovorio da su u oba rada
pretpostavke o tipu puta integracije previe restriktivne, pa je kombinirajui
i pronivi te dokaze, dobio Cauchyjev teorem bez pretpostavke o neprekid-
nosti derivacije, i to za zatvorene rektikabilne puteve. Dvije godine kasnije,
Pringsheim se vratio Cauchyjevu teoremu, i dao dokaz u kojem koristi tehniku
1
Eliakim Hastings Moore (18621932), ameriki matematiar
34. Cauchyjeva integralna formula 23
dijeljenja pravokutnika na etiri sukladna pravokutnika, kao to smo mi radili u
dokazu teorema 33.1 (s tim da je on radio s trokutima, a ne s pravokutnicima).
Zato smo ovdje taj teorem i nazvali Goursat-Pringsheimovim.
Time, meutim, pria o Cauchyjevu teoremu nije bila gotova. Jo su se idu-
ih tridesetak godina matematiari, meu njima i neki vrlo ugledni, prepucavali
o detaljima, prioritetima i atribucijama. Mnogi zanimljivi detalji o dogaanjima
vezanim uz Cauchyjev teorem mogu se nai u lanku J. Graya
1
.
Dokaz injenice, da je derivacija kompleksne funkcije uvijek neprekidna, a
koji se ne oslanja na Cauchyjev teorem, napravljen je istom poetkom 1960-tih
godina, i, naravno, nije nita krai niti jednostavniji od dokaza kojeg emo mi
prikazati, tj. dokaza koji koristi Cauchyjev teorem.
34 Cauchyjeva integralna formula
Kao posljedicu Cauchyjevog teorema, dokazat emo sada Cauchyjevu integralnu
formulu rezultat iz kojeg e, kao posljedice, slijediti mnogi, esto i neoekivani
rezultati o kompleksnim funkcijama.
Dokaimo najprije jedan pomoni rezultat:
Propozicija 34.1 Neka je po dijelovima gladak zatvoren put u C, i neka je
z
0
/
. Tada je vrijednost
1
2i
_
dz
z z
0
cijeli broj.
Dokaz: Neka je : [a, b] C po dijelovima gladak zatvoren put, (a) = (b).
Denirajmo funkciju h: [a, b] C s
h(t) :=
_
t
a
(u)
(u) z
0
du .
To je neprekidna funkcija, a u tokama u kojima je
neprekidna, h ima i
derivaciju jednaku
h
(t) =

(t)
(t) z
0
.
1
Jeremy Gray. Goursat, Pringsheim, Walsh, and the Cauchy integral Theorem, Mathema-
tical Intel ligencer, 22 (4) (2000), 6066,77.
Primijetimo, nadalje, da je h(a) = 0.
Promotrimo funkciju : [a, b] C deniranu s
(t) := e
h(t)
((t) z
0
) .
Funkcija derivabilna je tamo gdje je i h derivabilna, i vrijedi
(t) = e
h(t)
h
(t) ((t) z
0
) +e
h(t)
(t)
= e
h(t)

(t)
(t) z
0
((t) z
0
) +e
h(t)
(t) = 0 .
Iako za funkciju znamo samo da je po dijelovima derivabilna, jer je samo
po dijelovima glatka, ipak, zbog neprekidnosti funkcije , zakljuujemo da je
ona konstantna. Stoga je (b) = (a), tj.
e
h(b)
((b) z
0
) = e
h(a)
((a) z
0
) .
Kako je (b) = (a) i h(a) = 0, odavde slijedi e
h(b)
= 1, tj. h(b) = 2ki za neki
k Z. Dakle,
1
2i
_
dz
z z
0
=
1
2i
_
b
a
(u)
(u) z
0
du =
1
2i
h(b) = k Z .
Korolar 34.2 Za po dijelovima gladak zatvoren put u C i toku z
0
/
, broj
1
2i
_
dz
z z
0
jednak je indeksu puta s obzirom na toku z
0
, tj.
(, z
0
) =
1
2i
_
dz
z z
0
.
(Denicijom 25.2 smo indeks zatvorenog puta s obzirom na toku P
0
, bili
denirali kao (, P
0
) :=
1
2
_

,P
0
, gdje je
,P
0
kutna diferencijalna 1-forma,
denirana s
,P
0
(x, y) :=
(y y
0
) dx + (x x
0
) dy
(x x
0
)
2
+ (y y
0
)
2
.)
Dokaz: Napravit emo dokaz za toku z
0
= 0. Opi sluaj dobije se translacijom
za z
0
, tj. zamjenom w := z z
0
. Prema deniciji integrala je
1
2i
_
dz
z
=
1
2i
_
x i y
x
2
+y
2
(dx + i dy)
=
1
2i
_
_
xdx +y dy
x
2
+y
2
+ i
_
y dx +xdy
x
2
+y
2
_
=
1
2
_
y dx +xdy
x
2
+y
2

i
2
_
xdx +y dy
x
2
+y
2
. ()
Prema prethodnoj propoziciji je
1
2i
_
dz
z
cijeli, dakle realan broj pa je
njegov imaginarni dio jednak nuli. Stoga je drugi od dva integrala diferencijalnih
1-formi du puta u posljednjem retku prethodne formule, jednak nuli, pa je
1
2i
_
dz
z
=
1
2
_
y dx +xdy
x
2
+y
2
=
1
2
_
,
to je, prema deniciji, upravo indeks puta s obzirom na ishodite O = (0, 0).
Napomena 34.1 Da je imaginaran dio u formuli () jednak nuli, mogli smo
se uvjeriti i direktno. Naime, na probuenoj ravnini R
2
(0, 0), diferencijalna
1-forma
xdx + y dy
x
2
+ y
2
je egzaktna, jer je jednaka (vanjskom) diferencijalu funkcije
f(x, y) =
1
2
ln(x
2
+y
2
), pa je, prema teoremu 25.2, njezin integral po zatvorenom
PDG putu koji ne prolazi ishoditem, jednak nuli.
Primjer 34.1 Geometrijsku interpretaciju indeksa, kao broja obilazaka zatvo-
renog puta oko, naprimjer, ishodita, moemo, koristei kompleksnu logaritam-
sku funkciju, opisati i ovako. Neka je PDG put u skupu C
komplementu
negativnog dijela realne osi, od toke z
0
do z
1
. Tada je
_
dz
z
= ln z
z
1
z
0
=
_
ln [z[ + i arg z
_
z
1
z
0
= ln
z
1
z
0
+ i (arg z
1
arg z
0
) .
Ista e formula vrijediti i ako se itav put nalazi u skupu C
komplementu
polupravca iz ishodita koji s pozitivnim dijelom realne osi zatvara kut , s tim
da treba koristiti i odgovarajuu logaritamsku funkciju C
C.
Ako je put zatvoren, podijelimo ga tokama z
0
, z
1
, z
2
, . . . , z
k
= z
0
na dije-
love, tako da se svaki dio puta izmeu toaka z
j1
i z
j
nalazi itav u nekom C
j
.
Kako je z
k
= z
0
, zbrajanjem dobivamo
_
dz
z
= i
k
j=1
(arg z
j
arg z
j1
) ,
gdje u j-tom sumandu treba za kutove arg z uzimati one koji pripadaju skupu C
j
.
Suma svih tih razlika kutova bit e upravo broj obilazaka puta pomnoen s 2.
Dokaimo sada nekoliko osnovnih svojstava indeksa zatvorenog puta s obzi-
rom na toku. Ta smo svojstva mogli, koristei se teoremom 26.4 i njegovom
posljedicom korolarom 26.5, dokazati i ranije, u etvrtom poglavlju. Kako e
nam ta svojstva zaista trebati istom sada, dokazat emo ih ovdje koristei Ca-
uchyjev teorem, i injenicu dokazanu prethodnim korolarom 34.2, da se indeks
moe denirati i kao integral odgovarajue kompleksne funkcije.
Propozicija 34.3 (osnovna svojstva indeksa)
(i) Za vrstu toku z
0
, indeks (, z
0
) ne mijenja se ako se neprekidno de-
formira, i niti u jednom asu ne prolazi kroz z
0
, tj. (
1
, z
0
) = (
2
, z
0
)
ako su zatvoreni putevi
1
i
2
homotopni u C z
0
.
(ii) Za vrst put , funkcija z (, z) konstantna je na svakom krugu koji
je disjunktan s
. Stoga je indeks (, z) konstantan na komponentama

povezanosti komplementa od
, tj. skupa C
.
(iii) Neka je C jednostavno povezano podruje, po dijelovima gladak
zatvoren put u i z
0
C . Tada je (, z
0
) = 0.
Stoga, ako je proizvoljan zatvoren PDG put u C, a z
0
toka iz neomeene
komponente povezanosti skupa C
, onda je (, z
0
) = 0.
(iv) Neka je (pozitivno orijentirana) krunica sa sreditem u z
0
i radijusom r.
Tada je
(, z) =
_
1 , za [z z
0
[ < r
0 , za [z z
0
[ > r
.
Nije teko pokazati da se pri prijelazu iz jedne komponente povezanosti skupa
C
u susjednu, tj. pri prijelazu jednom preko krivulje
, indeks promijeni
za 1 (i to ako gledamo u smjeru orijentacije krivulje, onda se pri prelasku
slijeva nadesno indeks smanji za 1, a pri prelasku zdesna nalijevo, povea za 1).
Dokaz: (i) Kako je funkcija z
1
z z
0
derivabilna na C z
0
, to slijedi nepo-
sredno iz opeg Cauchyjeva teorema, teorem 33.4.
(ii) Neka je : [a, b] C po dijelovima gladak zatvoren put, neka je z
0
/
,
i neka je r > 0 takav da krug K(z
0
, r) ne sijee
. Za h C takav da je [h[ < r,

oznaimo s
h
:= h put koji dobijemo tako da translatiramo za h. Tada
su i
h
homotopni, s meunivoima
sh
:= sh, s [0, 1], i homotopija ne
prolazi tokom z
0
. Prema (i) je, dakle, (
h
, z
0
) = (, z
0
). Meutim, poloaj
toke z
0
prema putu
h
isti je kao poloaj toke z
0
+ h prema putu , pa je
(
h
, z
0
) = (, z
0
+h). Tonije,
(
h
, z
0
) =
1
2i
_
h
dz
z z
0
=
1
2i
_
b
a
(t) dt
((t) h) z
0
=
1
2i
_
b
a
(t) dt
(t) (z
0
+h)
=
1
2i
_
dz
z (z
0
+h)
= (, z
0
+h) .
z
0
r
z
0
+h
Stoga je (, z
0
+ h) = (, z
0
) za [h[ < r, tj. funkcija z (, z) je
konstantna na krugu K(z
0
, r).
(iii) Prvi dio tvrdnje je neposredna posljedica Cauchyjeva teorema za jed-
nostavno povezano podruje, korolar 33.5. Naime, funkcija z
1
z z
0
je deri-
vabilna na C z
0
, pa je derivabilna i na , a svaki zatvoren PDG put u
je nulhomotopan u zbog jednostavne povezanosti.
Za dokaz drugog dijela tvrdnje, primijetimo, najprije, da se komplement
C
traga zatvorenog puta u ravnini, sastoji od nekoliko, moda i beskonano

mnogo, komponenti povezanosti, od kojih je jedna, i samo jedna, neomeen
skup, a ostale, ima ih barem jedna, su omeeni otvoreni skupovi. Kako je
skup
kompaktan, dakle i omeen, postoji dovoljno velik otvoren krug koji

ga sadri. Prema prvom dijelu tvrdnje, indeks puta obzirom na svaku toku
izvan tog velikog kruga, jednak je nuli. Zbog tvrdnje (ii) je onda indeks puta
jednak nuli i obzirom na svaku toku neomeene komponente skupa C
.
(iv) Da je indeks krunice s obzirom na svaku toku otvorenog kruga koju
ta krunica obrubljuje, jednak 1, slijedi iz (ii) i injenice da je
_
dz
z z
0
= 2i ,
vidi primjer 32.1. S druge strane, prema tvrdnji (iii), indeks krunice jednak je
nuli za svaku toku izvan tog kruga.
Sada moemo dokazati najavljivan
Teorem 34.4 (Cauchyjeva integralna formula) Neka je C otvoren skup,
f : C derivabilna funkcija, a u nulhomotopan, po dijelovima gladak za-
tvoren put. Tada za svaku toku z
0

vrijedi
(, z
0
) f(z
0
) =
1
2i
_
f(z)
z z
0
dz . (C)
Dokaz: Denirajmo funkciju g : C s
g(z) :=
_
_
_
f(z) f(z
0
)
z z
0
, z ,= z
0
f
(z
0
) , z = z
0
.
Funkcija g derivabilna je na z
0
, i neprekidna je na itavom skupu . Prema
opem Cauchyjevu teoremu, teorem 33.4,
_
g dz = 0. Stoga je
0 =
_
g dz =
_
f(z)
z z
0
dz
_
f(z
0
)
z z
0
dz
= f(z
0
) (, z
0
) 2i
,
odakle slijedi Cauchyjeva integralna formula (C).
U primjenama je esto jednostavno zatvoren po dijelovima gladak put koji
jednom obilazi toku z
0
, tj. trag takvog puta je kontura u ijem se unutranjem
podruju nalazi toka z
0
, pa je indeks puta s obzirom na z
0
jednak 1. U tom
sluaju, Cauchyjeva integralna formula poprima sljedei jednostavan oblik:
Odsada e nam toka z
0
biti varijabilna, pa emo ju oznaivati sa z, a vari-
jablu integracije sa .
Korolar 34.5 Neka je f : C derivabilna funkcija, pozitivno orijen-
tirana kontura ije je unutranje podruje sadrano u , i neka toka z pripada
tom unutranjem podruju. Tada je
f(z) =
1
2i
_
f()
z
d .
Ovaj korolar pokazuje da ako je f derivabilna funkcija na nekom podruju,
i njezine su vrijednosti poznate u svim tokama neke nulhomotopne konture,
onda su poznate vrijednosti funkcije f i u svim tokama unutranjeg podruja
te konture. U narednim emo teoremima ovu injenicu jo bolje razjasniti.
Korolar 34.6 Neka je V := V (z
0
; r, R) := z : r < [z z
0
[ < R C kruni
vijenac, neka je f : V C derivabilna funkcija, te neka su
1
i
2
pozitivno
orijentirane krunice oko z
0
radijusa
1
i
2
, gdje je 0 < r <
1
<
2
< R.
Tada za svaku toku z V (z
0
;
1
,
2
), tj.
1
<[z z
0
[ <
2
, vrijedi
f(z) =
1
2i
_
2
f()
z
d
1
2i
_
1
f()
z
d .
Dokaz: Neka je z neka toka vijenca izmeu krunica
1
i
2
. Odaberimo dva
z
0
z
z
1
z
1
z
2
z
2
r
R
2
bliska radijusa vee krunice,
2
, tako da
kruni isjeak odreen tim radijusima ne sa-
dri toku z, i neka su z
1
, z
1
, z
2
i z
2
toke
tih radijusa koje lee na krunicama
1
od-
nosno
2
(vidi sliku). Neka je zatvoren put
koji poinje u toki z
1
i trag mu je
=
[z
1
, z
2
] +
2
+ [z
2
, z
1
]
1
, a neka je put
koji poinje takoer u toki z
1
, a trag mu je

= [z
1
, z
2
]+
2
+[ z
2
, z
1
]
1
, gdje su

1
i

2
dijelovi krunica
1
i
2
, iz kojih su izvaeni
mali lukovi od z
1
do z
1
, odnosno od z
2
do z
2
.
Putevi i su homotopni u V z, i na tom je otvorenom skupu funk-
cija
f()
z
derivabilna, pa su njezini integrali po tim putevima jednaki.
Kako je
kontura i z se nalazi u njezinom unutranjem podruju, to je prema

prethodnom korolaru,
f() =
1
2i
_

f()
z
d =
1
2i
_
f()
z
d
=
1
2i
_
2
f()
z
d
1
2i
_
1
f()
z
d ,
jer se integrali po segmentima [z
2
, z
1
] i [z
1
, z
2
] uzajamno dokidaju.

?
?
Poetni i zavrni stadij homotopije , i etiri meunivoa.
Cauchyjeva integralna formula i njezini korolari pokazuju da se vrijednost
derivabilne funkcije na odgovarajuem podruju moe izraunati kao integral po
nekom putu. Zato je od interesa prouavati funkcije koje su tako i denirane.
Teorem 34.7 (o derivabilnosti funkcije denirane integralom) Neka je
po dijelovima gladak put u C (ne nuno zatvoren), neka je
C njegov
trag, i neka je :
C neprekidna funkcija. Tada je funkcija f : C
C
denirana s
f(z) :=
_
()
z
d
derivabilna na C
, i njezina je derivacija jednaka

f
(z) =
_
()
( z)
2
d . (1)
tovie, funkcija f
: C
C je neprekidna.
Dokaz: Fiksirajmo toku z C
i pokaimo da je formulom (1) dna deri-
z+h
z

vacija funkcije f u toki z. Neka je > 0 takav da
je K(z, ) C
. Tada za sve h C takve da je

[h[ <
1
2
, i sve
, vrijedi
[ z[ >
[ (z +h)[ >
1
2
.
(2)
Stoga je
f(z +h) f(z)

h

_
()
( z)
2
d
1
h
_
_
()
z h
d
_
()
z
d
_
()
( z)
2
d
()
( z h)( z)
d
_
()
( z)
2
d
= [h[
()
( z h)( z)
2
d
.
Oznaimo li s M := max[()[ :
, primjenom leme 32.1 o ocjeni

integrala, zbog nejednakosti (2), to je dalje
[h[
M
1
2

2
() ,
gdje je, kao i inae, () duljina puta .
Odavde slijedi da je lim
h0
f(z + h) f(z)
h
=
_
()
( z)
2
d, tj. funkcija f deriva-
bilna je u toki z, a kako je z C
bila proizvoljna toka, zakljuujemo da

je f derivabilna, i njezina je derivacija zaista dna formulom (1).
Ostaje pokazati da je ta derivacija neprekidna funkcija. Uz iste oznake z, ,
h i M kao ranije, koristei lemu o ocjeni integrala i nejednakosti (2), imamo
[f
(z +h) f
(z)[ =
_
()
( z h)
2

()
( z)
2
_
d
(razlika kvadrata)
=
h()
( z h)( z)
_
1
z h
+
1
z
_
d
[h[
M
1
2

2
_
1
1
2

+
1
_
() = [h[
6M
3
() ,
pa je lim
h0
f
(z +h) = f
(z), tj. f
je neprekidna.
Denicija 34.1 Za funkciju f : C kaemo da je holomorfna ako je de-
rivabilna i derivacija f
je neprekidna na . Za funkciju f kaemo da je holo-

morfna u toki z
0
ako postoji okolina toke z
0
na kojoj je f holomorfna.
Skup svih funkcija holomorfnih na otvorenom skupu , oznaavat emo
s H().
Prethodni teorem kae, dakle, da je svaka funkcija koja je denirana pomou
neke neprekidne funkcije integralom kao u (1), holomorfna na komplementu
traga puta integracije.
Koristei se prethodnim teoremom i Cauchyjevom integralnom formulom,
tonije korolarom 34.5, dobivamo
Korolar 34.8 (Teorem o holomorfnosti derivabilne funkcije) Svaka je
derivabilna funkcija f : C holomorfna, tj. D() = H().
Dokaz: Oko zadane toke z
0
odaberemo dovoljno malenu krunicu
0
, tako
da zajedno s krugom kojeg obrubljuje, lei u . Prema korolaru 34.5, za svaki
z iz toga kruga je f(z) =
1
2i
_
0
f()
z
d. Budui da je funkcija f, koja se
nalazi u brojniku razlomka pod integralom, neprekidna, prema prethodnom te-
oremu 34.7, funkcija f holomorfna je na krugu unutar
0
, tj. na okolini toke z
0
.
Zbog proizvoljnosti odabira toke z
0
, f je holomorfna na .
Ovaj, upravo dokazan rezultat, vrlo je vaan. On pokazuje da je zahtjev
derivabilnosti kompleksne funkcije tako jak, da ima za posljedicu ne samo pos-
tojanje, nego i neprekidnost derivacije, tj. holomorfnost. Stoga, za kompleksne
funkcije (jedne) kompleksne varijable, nema smisla govoriti da su, naprimjer,
klase C
1
sve derivabilne funkcije automatski su takve. Dokazat emo jo
mnogo vie:
Teorem 34.9 (o viim derivacijama derivabilne funkcije) Neka je C
otvoren skup a f : C derivabilna funkcija. Tada f ima derivacije svakog
reda, i sve su one holomorfne funkcije na .
Nadalje, ako je bilo koji, u nulhomotopan, po dijelovima gladak zatvoren
put, a toka z
, onda je
(, z) f
(n)
(z) =
n!
2i
_
f()
( z)
n+1
d . (3)
Dokaz: Znamo ve, prema prethodnom korolaru 34.8 da je derivacija f
funkcije f
neprekidna. Neka je z
0
neka toka, i neka je r > 0 takav da krunica
0
z
0
radijusa r oko toke z
0
, zajedno s krugom K(z
0
, r)
kojeg obrubljuje, lei u . Za svaki z K(z
0
, r) je,
prema Cauchyjevoj integralnoj formuli, tonije koro-
laru 34.5, f(z) =
1
2i
_
0
f()
z
d, pa je, prema te-
oremu 34.7, i formuli (1) za derivaciju takve funkcije,
f
(z) =
1
2i
_
0
f()
( z)
2
d , z K(z
0
, r) . (4)
Odavde, parcijalnom integracijom, dobivamo
f
(z) =
1
2i
_
0
f()
1
( z)
2
d
d
=
1
2i
_
0
f
()
z
d , z K(z
0
, r) . (5)
Pritom smo rabili injenicu da se radi o integralu po zatvorenom putu, pa je, kod
parcijalne integracije, sumand koji ne sadri integral, jednak nuli, tj. openito,
formula za parcijalnu integraciju du zatvorenog puta ima oblik
_
d =
d.
Iz prethodne formule, i ve dokazane neprekidnosti funkcije f
, ponovnom
primjenom teorema 34.7, zakljuujemo da je f
holomorfna na krugu K(z

0
, r).
Kako je z
0
bila proizvoljna toka, dokazano je tako da je f
holomorfna na .
Indukcijom se sada jednostavno pokazuje da funkcija f ima derivacije svakog
reda, i da su sve one holomorfne funkcije na .
Ostaje jo dokazati formulu (3). Neka je , u nulhomotopan, zatvoren
po dijelovima gladak put, i neka je z
. Prema ve dokazanom, n-ta

derivacija f
(n)
funkcije f je holomorfna, pa je, prema Cauchyjevoj integralnoj
formuli,
(, z) f
(n)
(z) =
1
2i
_
f
(n)
()
z
d .
Odavde, uzastopnom parcijalnom integracijom, dobivamo
(, z) f
(n)
(z) =
1
2i
_
f
(n)
()
z
d =
1
2i
_
1
z
f
(n)
() d
d
=
1
2i
_
f
(n1)
()
d
( z)
2
=
1
2i
_
1
( z)
2
f
(n1)
() d
d
=
12
2i
_
f
(n2)
()
d
( z)
3
=
2!
2i
_
1
( z)
3
f
(n2)
() d
d
.
.
.
=
n!
2i
_
f()
( z)
n+1
d .
Kako sada znamo da je za kompleksne funkcije derivabilnost na otvorenom
skupu isto to i holomorfnost, odsada emo koristiti gotovo iskljuivo termin
holomorfan.
Na sljedei teorem moemo gledati kao na neku vrstu obrata Cauchyjeva
teorema.
Teorem 34.10 (Morerin
1
teorem) Neka je C otvoren skup, a f : C
neprekidna funkcija sa svojstvom, da za svaku toku z , postoji r
z
> 0,
dovoljno malen da je K(z, r
z
) , i takav da za svaki pravokutnik I K(z, r
z
)
vrijedi
_
I
f dz = 0. Tada je f holomorfna na .
Dokaz: Neka je z i r
z
> 0 kao u pretpostavci teorema, te oznaimo s
K
z
:= K(z, r
z
). Prema teoremu 32.4 o postojanju primitivne funkcije na krugu,
postoji derivabilna funkcija F
z
: K
z
C takva da je F
z
= f
K
z
, tj. za sve
K
z
, je F
z
() =
_
f
K
z
_
() = f(). Prema prethodnom teoremu 34.9,
funkcija F
z
ima derivacije svakog reda na K
z
, pa specijalno postoji F
z
(z). Kako
se funkcije F
z
i f podudaraju na krugu K
z
oko toke z, i jedna od njih je
1
Giacinto Morera (18561909), talijanski matematiar
derivabilna u z, to je i druga derivabilna u z (i njihove su derivacije jednake, to
nam ovdje nije vano). Stoga je funkcija f derivabilna u toki z.
Kako je z proizvoljna toka iz , f je derivabilna na , pa je, prema teoremu
o holomorfnosti derivabilne funkcije, korolar 34.8, holomorfna.
Na kraju, dokaimo jednu injenicu, koja, na prvi pogled, sugerira da smo
moda nepotrebno misticirali pretpostavke u Cauchyjevim teoremima.
Korolar 34.11 Neka je f : C neprekidna funkcija koja je i derivabilna
osim eventualno u konano mnogo toaka. Onda je f derivabilna svuda, dakle i
holomorfna na itavom otvorenom skupu .
Dokaz: Zbog otvorenosti skupa , za svaku toku z , postoji r
z
> 0 takav
da je K(z, r
z
) . Za svaki pravokutnik I K(z, r
z
) je, prema Cauchyjevu te-
oremu za pravokutnik, teorem 33.2,
_
I
f dz = 0, pa prema Morerinom teoremu
zakljuujemo da je f holomorfna na .
Ovaj korolar pokazuje kako funkcija koja je neprekidna na otvorenom skupu
i derivabilna je u svim, osim moda u konano mnogo toaka, ne moe zaista
ne biti derivabilna u tih nekoliko toaka. Zato onda nismo u Cauchyjevim
teoremima za pravokutnik, krug i, konano, u opem Cauchyjevom teoremu,
jednostavno pretpostavili da je funkcija derivabilna? Razlog je sljedei: za do-
kaz prethodnog korolara, kojim smo ustanovili da zapravo ovih konano mnogo
izuzetaka toaka u kojima neprekidna funkcija nije derivabilna ne moe
postojati, posluili smo se Morerinim teoremom, a za dokaz kojega smo rabili
teorem o postojanju viih derivacija derivabilne funkcije, koji je pak bio poslje-
dica Cauchyjeve integralne formule. A u dokazu Cauchyjeve integralne formule,
primijenili smo opi Cauchyjev teorem na izvjesnu pomonu funkciju g, za koju
smo, u tom asu, znali da je neprekidna i da je derivabilna u svim tokama osim
jedne. Nije bilo naina da tada ustanovimo njezinu derivabilnost i u toj jed-
noj jedinoj toki. To je bilo jedino mjesto gdje smo zaista koristili punu snagu
Cauchyjeva teorema. Sada, naravno, znamo da je ta funkcija g bila zapravo i u
toj jednoj toki derivabilna, ali tada to zaista nismo mogli tvrditi.
Sljedeim dijagramom rekapitulirani su odnosi meu osnovnim svojstvima
kompleksne funkcije koja smo promatrali u ovom poglavlju.
f ima na
primitivnu funkciju
f ima na lokalno
primitivnu funkciju
_
f dz = 0
za svaki zatvoren
PDG put u
f H()
trivijalno
=
Tm. 32.2
_
_
_
Tm. 32.2
Tm. 34.10
_
_
_
_
_
_
Tm. 33.4
Tm. 32.2
za jednostavno
povezano podruje
===
6
Nizovi i redovi funkcija
U ovom emo se poglavlju baviti nizovima i redovima funkcija. Veina od tih
stvari zapravo spada ve u prvo poglavlje, gdje smo razmatrali pitanja konver-
gencije nizova. Meutim, osnovno svojstvo koje emo koristiti pri prouava-
nju nizova i redova kompleksnih funkcija lokalno uniformna konvergencija
dosad nam nije trebalo, pa o tome govorimo istom sada.
35 Uniformna i lokalno uniformna
konvergencija
Odreenosti radi, govorit emo o nizovima i redovima kompleksnih funkcija
kompleksne varijable, jer emo u iduem poglavlju upravo to trebati. Meutim,
veina pojmova i svojstva koja emo dokazati, imaju smisla i vrijede i u drugim,
esto openitijim, situacijama.
Prisjetimo se najprije pojmova obine i uniformne konvergencije niza funk-
cija, kojima smo se ve bavili u prvom poglavlju, 4.
Denicija 35.1 Neka je S C neki skup i f
n
: S C, n N, niz funkcija.
Kaemo da niz (f
n
)
n
konvergira (obino ili po tokama) ako za svaki z S
niz brojeva
_
f
n
(z)
_
n
konvergira. U tom sluaju, funkciju f : S C deniranu
s f(z) := lim
n
f
n
(z) zovemo limes niza (f
n
)
n
, i oznaavamo s f = lim
n
f
n
. Pie
se takoer f
n
f ili f
n
n
f.
37
38 6. NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA
Dakle, niz funkcija (f
n
)
n
konvergira funkciji f, ako
z S, > 0, n
0
N, t.d. n n
0
vrijedi [f
n
(z) f(z)[ < .
Denicija 35.2 Za niz funkcija f
n
: S C, n N, kaemo da konvergira
uniformno ili jednoliko na S, ako postoji funkcija f : S C, takva da za svaki
> 0 postoji n
0
N takav da za sve z S i sve n n
0
vrijedi [f
n
(z)f(z)[ < .
Oznaavat emo to s f
n
f. Dakle, niz (f
n
)
n
konvergira uniformno funkciji f,
ako
> 0, n
0
N, t.d. z S, n n
0
vrijedi [f
n
(z) f(z)[ < .
Oito je da ako niz funkcija (f
n
)
n
konvergira uniformno funkciji f, onda taj
niz konvergira i obino, ali obratno ne.
Napomena 35.1 S uniformnom konvergencijom bili smo se ve bavili u 4 u
prvom poglavlju. Tamo smo promatrali skup B(S, C) svih omeenih funkcija
sa S u C (zapravo umjesto C tamo je bio openito, metriki prostor Y ). U tom
smo skupu denirali metriku formulom (f, g) := sup
zS
[f(z) g(z)[, i time
je B(S, C) postao metriki prostor, a konvergencija s obzirom na metriku je
bila upravo uniformna konvergencija. Kako je prostor C potpun, pokazali smo
i da je B(S, C) potpun. Vaan je njegov potprostor BC(S, C) svih omeenih
neprekidnih funkcija, za koji smo pokazali da je zatvoren potprostor, pa je
takoer potpun. To je, specijalno, znailo da je uniformni limes niza (omeenih)
neprekidnih funkcija ponovno neprekidna funkcija.
Nas sada zanimaju i funkcije koje nisu omeene, pa formalno uzevi ne
moemo koristiti navedene rezultate. Meutim, isti dokaz kojim smo u te-
oremu 4.16 pokazali da je uniformni limes niza omeenih neprekidnih funkcija,
ponovno neprekidna funkcija, bez ikakve promjene vrijedi i bez pretpostavke o
omeenosti funkcija. Osim toga, u teoremu 35.4 mi emo taj dokaz napraviti i
u neto openitijoj situaciji.
Druga mogunost da koristimo navedene rezultate iz prvog poglavlja, bez
da ih ponovno dokazujemo, je sljedea. Ako za proizvoljne funkcije f, g : S C
deniramo
(f, g) := sup
zS
_
min[f(z) g(z)[, 1
_
, dobit emo metriku na skupu
svih funkcija sa S u C, i konvergencija s obzirom na tu metriku je upravo unifor-
mna konvergencija. Za prostor (C(S, C),
) svih neprekidnih funkcija sa S u C

vrijedi sve to smo bili dokazali za BC(S, C). Topologija, dakle i konvergencija,
koju metrika
inducira na podskupu B(S, C), ista je kao i ona koju denira

metrika , iako su sme metrike razliite. Isto vrijedi i za Cauchyjeve nizove.
35. Uniformna i lokalno uniformna konvergencija 39
Primjeri 35.1
(i) Niz funkcija f
n
: [2, ) R, n N, deniranih s f
n
(x) :=
1
x
n
konvergira
uniformno konstantnoj funkciji 0, f
n
0.
(ii) Niz funkcija g
n
: [0, 1] R, n N, deniranih s g
n
(x) := x
n
, konver-
gira funkciji g : [0, 1] R deniranoj s g(x) :=
_
0 , x [0, 1)
1 , x = 1
, ali ta
konvergencija nije uniformna, jer limes nije neprekidna funkcija.
(iii) Neka je f : [0, 1] R neprekidna funkcija takva da je f(0) = f(1) = 0
i neka f nije svuda nula, f , 0, te neka je g
n
: [0, 1] R, n N, niz
funkcija deniranih s g
n
(x) := f(x
n
). Tada niz (g
n
)
n
konvergira konstant-
noj funkciji 0, ali ta konvergencija nije uniformna, iako su g
n
i 0 = lim
n
g
n
neprekidne funkcije na kompaktnom skupu [0, 1].
Zaista, kada bi g
n
0, onda bi
> 0, n
0
N t.d. n n
0
i x [0, 1] vrijedi [g
n
(x)[ < .
Pokaimo da g
n
,0, tj. da
> 0, t.d. n
0
N, n n
0
i x
n
[0, 1] t.d. je [g
n
(x
n
)[ .
Neka je := max
x[0,1]
[f(x)[ > 0, i neka je x
0
0, 1) takav da je [f(x
0
)[ = .
Za n
0
N neka je n := n
0
i x
n
:=
n
x
0
0, 1). Tada je
[g
n
(x
n
)[ = [g
n
(
n
x
0
)[ = [f(x
0
)[ = .
Na sljedeoj slici prikazani su grafovi funkcija g
1
, g
2
, g
4
, g
8
, g
16
, . . . , g
256
,
i to za polaznu funkciju f(x) :=
_
x(1 x) .
0.2 0.4 0.6 0.8 1
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
Sada emo denirati jedan novi tip konvergencije, koji e se pokazati vrlo
korisnim pri prouavanju kompleksnih funkcija.
Denicija 35.3 Neka je f
n
: S C, n N, niz funkcija. Kaemo da niz (f
n
)
n
konvergira lokalno uniformno na S, ako za svaki z S postoji r
z
> 0 takav
da niz restrikcija f
n
K(z, r
z
) S
konvergira uniformno na S
z
:= K(z, r
z
) S.
Lokalno uniformna konvergencija znai, da oko svake toke postoji okolina i
na toj okolini neka funkcija kojoj niz restrikcija uniformno konvergira. Sljedea
propozicija kae da se ipak radi o funkciji na itavom skupu S, tako da moemo
govoriti i o lokalno uniformnom limesu.
Propozicija 35.1 Ako niz funkcija f
n
: S C, n N, konvergira lokalno uni-
formno na S, onda postoji funkcija f : S C takva da niz (f
n
)
n
konvergira
lokalno uniformno prema f, tj. za svaki z S postoji r
z
> 0 takav da niz res-
trikcija f
n
S
z
konvergira uniformno restrikciji f
S
z
, gdje je S
z
kao u prethodnoj
deniciji.
Dokaz: Kako niz (f
n
)
n
konvergira lokalno uniformno na S, za svaki z S postoji
r
z
> 0 i funkcija g
z
: S
z
C tako da niz restrikcija f
n
S
z
konvergira uniformno
funkciji g
z
na skupu S
z
.
Pokaimo da se na presjecima S
z
S
z
, z
, z
S, funkcije g
z
i g
z
podu-
daraju. Neka je z S
z
S
z
. Tada je
g
z
(z) = lim
n
_
f
n
S
z
_
(z) = lim
n
f
n
(z) = lim
n
_
f
n
S
z
_
(z) = g
z
(z) .
Stoga je dobro denirana funkcija f : S C takva da je f
S
z
:= g
z
, z S, i
oito je lim
n
f
n
(z) = f(z), z S.
Primjer 35.2 Niz funkcija g
n
: [0, 1] R deniranih s g
n
(x) := x
n
, n N,
konvergira lokalno uniformno na poluotvorenom intervalu [0, 1) konstantnoj
funkciji 0, ali taj niz ne konvergira lokalno uniformno na segmentu [0, 1].
Primijetimo da niz (g
n
)
n
ne konvergira uniformno na [0, 1), jer bi tada kon-
vergirao uniformno i na itavom [0, 1], to prema primjeru 35.1 nije istina.
Oito je da ako neki niz funkcija konvergira uniformno, onda on konvergira
i lokalno uniformno. Da obratno ne vrijedi, pokazuje prethodni primjer. Me-
utim, na kompaktnim skupovima te se dvije vrste konvergencije podudaraju.
Tonije, vrijedi
Propozicija 35.2 Neka niz funkcija f
n
: S C, n N, konvergira lokalno
uniformno. Ako je skup S kompaktan, onda niz (f
n
)
n
konvergira uniformno.
Dokaz: Kako niz (f
n
)
n
konvergira lokalno uniformno na S, to, prema prethodnoj
propoziciji 35.1, postoji funkcija f : S C takva da (f
n
)
n
lokalno
f. Stoga za
svaki z S, postoji r
z
> 0 takav da
_
f
n
S
z
_
n
f
S
z
, gdje je, kao i ranije,
S
z
:= S K(z, r
z
).
Zbog kompaktnosti, postoje toke z
1
, . . . , z
k
S takve da je S
k
i=1
K(z
i
, r
z
i
),
tj. S =
k
i=1
S
z
i
.
Budui niz
_
f
n
S
z
i
_
n
konvergira uniformno restrikciji f
S
z
i
, to za svaki > 0
postoji n
0,i
N takav da za sve z S
z
i
i sve n n
0,i
, vrijedi [f
n
(z) f(z)[ < .
Neka je n
0
:= maxn
0,1
, . . . , n
0,k
. Tada za sve z S i sve n n
0
vrijedi
[f
n
(z) f(z)[ < , tj. niz (f
n
)
n
konvergira uniformno na S.
Korolar 35.3 Neka je C otvoren skup, a f
n
: C, n N, niz funkcija.
Sljedee su tvrdnje ekvivalentne:
(i) Niz (f
n
)
n
konvergira lokalno uniformno na .
(ii) Za svaki kompaktan skup K , niz restrikcija f
n
K
: K C, n N,
konvergira uniformno na K.
(iii) Za svaki zatvoreni krug K(z, r) , niz restrikcija
_
f
n
K(z, r)
_
n
konver-
gira uniformno na K(z, r).
Dokaz: Da (ii) slijedi iz (i), pokazuje prethodna propozicija. (iii) slijedi trivi-
jalno iz (ii), jer je svaki zatvoreni krug kompaktan. A implikacija (iii) (i) je
gotovo sma denicija lokalno uniformne konvergencije.
Dokaimo sada da lokalno uniformna konvergencija uva neprekidnost.
Teorem 35.4 Neka je f
n
: S C, n N, niz neprekidnih funkcija koji lokalno
uniformno konvergira funkciji f : S C. Tada je i funkcija f neprekidna.
Dokaz: Neka je z
0
S proizvoljna toka. Na nekoj okolini S
z
0
:= S K(z
0
, r
z
0
)
toke z
0
, niz (f
n
)
n
konvergira uniformno funkciji f, pa za svaki > 0 postoji
n
0
N, takav da za svaki z S
z
0
i svaki n n
0
vrijedi [f
n
(z) f(z)[ <

3
.
Specijalno je [f
n
0
(z) f(z)[ <

3
za sve z S
z
0
.
Kako je funkcija f
n
0
neprekidna u z
0
, postoji > 0, < r
z
0
, takav da za sve
z S za koje je [z z
0
[ < , vrijedi [f
n
0
(z) f
n
0
(z
0
)[ <

3
. Tada za sve takve z
vrijedi
[f(z) f(z
0
)[ [f(z) f
n
0
(z)[
<
3
+[f
n
0
(z) f
n
0
(z
0
)[
<
3
+[f
n
0
(z
0
) f(z
0
)[
<
3
< .
Zbog prethodnog teorema, kae se da, u sluaju lokalno uniformne konver-
gencije, limes (niza) i limes (funkcije), komutiraju. Naime, ako je funkcija f
lokalno uniformni limes niza funkcija neprekidnih u toki z
0
, onda je i f nepre-
kidna u z
0
, pa je
lim
zz
0
lim
n
f
n
(z) = lim
zz
0
f(z) = f(z
0
) = lim
n
f
n
(z
0
) = lim
n
lim
zz
0
f
n
(z) .
Na glavni interes u ovom poglavlju su redovi funkcija. Kako redove do-
sad nismo spominjali, poimo od denicije. Neka je X neki vektorski prostor
snabdjeven nekom metrikom, ili barem nekom topologijom, naprimjer, neka
je X normiran vektorski prostor, a (x
n
)
n
niz u X. Red

x
n
je ureen par
_
(x
n
)
n
, (s
n
)
n
_
niza (x
n
)
n
i niza (s
n
)
n
njegovih parcijalnih suma s
n
:=
n
k=1
x
k
,
n N. Za red

x
n
kaemo da konvergira, ako konvergira niz (s
n
)
n
. U tom
sluaju limes lim
n
s
n
niza parcijalnih suma zovemo sumom reda

x
n
i ozna-
avamo sa

n=1
x
n
.
Nas e zanimati redovi funkcija, posebice redovi funkcija

f
n
, gdje su
f
n
: S C kompleksne funkcije kompleksne varijable. Za takav red kaemo
da konvergira (obino) ako za svaki z S red

f
n
(z) kompleksnih brojeva
konvergira.
1
Za red funkcija

f
n
kaemo da konvergira uniformno ako
niz
_
n
k=1
f
k
_
n
konvergira uniformno, tj. konvergira u prostoru funkcija sa S
u C, snabdjevenom ranije spomenutom metrikom
. Slino se denira lokalno

uniformna konvergencija reda funkcija.
Korolar 35.5 Ako je

f
n
red neprekidnih funkcija f
n
: S C koji konvergira
lokalno uniformno, onda je njegova suma

n=1
f
n
: S C neprekidna funkcija.
1
Primijetimo da ne postoji metrika na prostoru svih funkcija sa S u C takva da konvergen-
cija s obzirom na tu metriku bude upravo obina konvergencija niza funkcija. Za opis obine
konvergencije potrebna je ne-metrizabilna topoloka struktura na prostoru funkcija, vidi [4].
Kao kod nizova, ako red

f
n
funkcija neprekidnih u toki z
0
lokalno uni-
formno konvergira, onda se limes po z sume reda dobije kao suma reda limesa
po z, tj.
lim
zz
0
n=1
f
n
(z) =

n=1
lim
zz
0
f
n
(z) ,
pa se kae da limes i suma reda komutiraju.
Sljedei teoremi govore o zamjeni limesa niza, odnosno sume reda, i integrala,
odnosno derivacije.
Teorem 35.6 Neka je : [a, b] C po dijelovima gladak put, a f
n
:
C,
n N, niz neprekidnih funkcija koji konvergira lokalno uniformno funkciji
f :
C. Tada je
_
f dz = lim
n
_
f
n
dz.
U sluaju lokalno uniformne konvergencije, vrijedi, dakle
lim
n
_
f
n
dz =
_
lim
n
f
n
dz ,
pa se kae da limes i integral komutiraju.
Dokaz: Prema teoremu 35.4, f je neprekidna funkcija na
, pa integral
_
f dz
ima smisla. Prema lemi 32.1 o ocjeni integrala, vrijedi
f
n
dz
_
f dz
_
f
n
(z) f(z)
_
dz
max[f
n
(z) f(z)[ : z
() .
Kako je skup
kompaktan, niz (f
n
)
n
konvergira uniformno, pa za svaki > 0
postoji n
0
N takav da za sve n n
0
i sve z
vrijedi
f
n
(z) f(z)
<

()
.
Zbog toga, za n n
0
vrijedi
f
n
(z) dz
_
f(z) dz

()
() = ,
tj. niz brojeva
_ _
f
n
dz
_
n
konvergira, i limes je
_
f dz.
Korolar 35.7 Neka je po dijelovima gladak put u C, a f
n
:
C, n N,
niz neprekidnih funkcija takvih da red
f
n
konvergira lokalno uniformno na
.
Tada red brojeva
_
f
n
dz konvergira, i vrijedi
_
n=1
f
n
dz =

n=1
_
f
n
dz .
Kae se, stoga, da se lokalno uniformno konvergentan red moe integrirati lan
po lan.
Prethodna dva teorema i korolara o zamjeni limesa s limesom odnosno inte-
gralom, nepromijenjeno vrijede i za, naprimjer, realne funkcije realne varijable.
Meutim, sljedei teorem o zamjeni limesa i derivacije, kao i njegov korolar, bez
dodatnih pretpostavki, ne vrijede u sluaju realnih funkcija.
Teorem 35.8 (Weierstrassov teorem o limesu niza holomorfnih funkcija)
Neka je C otvoren skup i f
n
H(), n N, niz holomorfnih funkcija koji
na konvergira lokalno uniformno funkciji f : C. Tada je i f holomorfna
funkcija, f H(). tovie, niz derivacija (f
n
)
n
konvergira lokalno uniformno
na funkciji f
, tj. vrijedi
lim
n
f
n
= (lim
n
f
n
)
.
Dokaz: Prema teoremu 35.4 je funkcija f : C neprekidna. Neka je z
proizvoljna toka i r
z
> 0 takav da je K(z, r
z
) . Tada, prema teoremu 35.6
i Cauchyjevu teoremu, za svaki pravokutnik I K(z, r
z
) vrijedi
_
I
f dz = lim
n
_
I
f
n
dz = 0 .
Prema Morerinom teoremu 34.10, zakljuujemo da je f holomorfna na .
Dokaimo i da niz (f
n
)
n
lokalno uniformno konvergira k f
. Neka je z
0
proizvoljna toka i neka je r > 0 takav da je K(z

0
, 2r) , te neka je
z
0
z
2r
:= K(z
0
, 2r) pozitivno orijentirana obrub-
ljujua krunica. Kako je skup kompak-
tan, niz (f
n
)
n
konvergira na uniformno funk-
ciji f, pa za svaki > 0, postoji n
0
N ta-
kav da za sve n n
0
i sve vrijedi
[f
n
()f()[ <
r
2
. Nadalje, kako su funkcije f
i f
n
, n N, holomorfne na , prema Cauchyje-
voj integralnoj formuli, tonije korolaru 34.5,
i teoremu 34.7 o derivaciji funkcije denirane
integralom, za svaki z K(z
0
, r) vrijedi
f
(z) =
1
2i
_
f()
( z)
2
d
f
n
(z) =
1
2i
_
f
n
()
( z)
2
d , n N .
Kako za sve z K(z
0
, r) i sve vrijedi [ z[ > r, to je, prema lemi 32.1,
[f
n
(z) f
(z)[ =
1
2i
_
f
n
() f()
(z )
2
d
<
1
2

r
2

1
r
2
2 2r = ,
pa (f
n
)
n
f
na okolini K(z
0
, r) toke z
0
. Stoga niz (f
n
)
n
lokalno uniformno
konvergira funkciji f
.
Za redove, kao posljedicu, dobivamo
Korolar 35.9 Neka je C otvoren skup, a f
n
: C, n N, niz holomor-
fnih funkcija, takvih da red

f
n
lokalno uniformno konvergira. Tada je i suma
reda

n=1
f
n
holomorfna funkcija na , red

f
n
na , i f
n=1
f
n
, tj.
_

n=1
f
n
_
=

n=1
f
n
.
Kae se da se lokalno uniformno konvergentan red derivira lan po lan.
Uniformna i lokalno uniformna konvergencija su svojstva redova koja su
dobra sa stajalita analize. Meutim za raunanje s redovima, naprimjer za
zbrajanje, a posebno mnoenje, potrebna je jedna druga vrsta konvergencije.
Denicija 35.4 Za red brojeva

a
n
kaemo da apsolutno konvergira ako
konvergira red

[a
n
[. Analogno, za red

f
n
funkcija sa S u C kaemo da
apsolutno konvergira, ako konvergira red

[f
n
[.
Kod apsolutno konvergentnih redova, lanovi se mogu po volji grupirati i
permutirati, a da to nema utjecaja na njihovu konvergenciju niti na smu sumu.
Mi te stvari neemo dokazivati, a precizno iskazane tvrdnje i detaljni dokazi
nalaze se u [4].
Vana je sljedea, na prvi pogled oita, injenica:
Teorem 35.10 Neka je z
n
, n N, niz kompleksnih brojeva. Ako red

z
n
konvergira apsolutno, onda on i konvergira.
Dokaz: Da red

z
n
apsolutno konvergira znai da konvergira red

[z
n
[, tj.
da konvergira njegov niz parcijalnih suma
n
:=
n
j=1
[z
j
[. Stoga je niz (
n
)
n
Cauchyjev niz, pa za svaki > 0 postoji n
0
N, takav da za sve n n
0
i sve
k N vrijedi
[
n+k

n
[ =
n+k
j=1
[z
j
[
n
j=1
[z
j
[ =
n+k
j=n+1
[z
j
[ < .
Stoga za sve n n
0
i sve k N, za parcijalne sume s
n
reda

z
n
vrijedi
[s
n+k
s
n
[ =
n+k
j=n+1
z
j
n+k
j=n+1
[z
j
[ < ,
pa je niz (s
n
)
n
parcijalnih suma reda

z
n
Cauchyjev niz. Zbog potpunosti
prostora C, taj niz konvergira, tj. red

z
n
je konvergentan.
U dokazu prethodnog teorema koristili smo potpunost prostora kompleksnih
brojeva. Iz smog se dokaza vidi da e u svakom Banachovom prostoru apso-
lutno konvergentni redovi biti i konvergentni. Meutim, u prostorima koji nisu
potpuni postoje apsolutno konvergentni redovi koji ne konvergiraju.
Primjer 35.3 Konstruirat emo red racionalnih brojeva koji u Q apsolutno
konvergira ali koji u Q nije konvergentan.
Neka su lanovi redova

a
n
i

b
n
denirani s
a
2k
:=
1
k!

1
2
k
a
2k+1
:= 0
_
_
_
k = 0, 1, 2, . . .
i
b
2k
:= 0
b
2k+1
:=
1
k!
_
_
_
k = 0, 1, 2, . . .
Kako su redovi

1
k!
i

1
2
k
, kao redovi u R, apsolutno konvergentni, to su i
redovi

a
n
i

b
n
apsolutno konvergentni u R. Zbog toga je u R apsolutno
konvergentan i red

q
n
iji su lanovi denirani s
q
n
:= a
n
+b
n
=
_
_
_
1
k!

1
2
k
, n = 2k
1
k!
, n = 2k + 1 .
Budui je R potpun, taj red u R i konvergira i suma mu je
n=0
q
n
=
n=0
(a
n
+b
n
) =
n=0
a
n
+
n=0
b
n
=
k=0
_
1
k!

1
2
k
_
+
k=0
1
k!
=
k=0
1
k!

k=0
1
2
k
+
k=0
1
k!
= 2e 2 .
Red

q
n
je red racionalnih brojeva, q
n
Q, n = 0, 1, 2, . . . Ali broj 2e 2
nije racionalan, pa taj red ne konvergira u Q, tj. kao red u Q on nije konvergen-
tan. Pokaimo da je on ipak apsolutno konvergentan i u Q.
Oznaimo sa
n
parcijalne sume reda

[q
n
[. Direktnim raunom, vidi se
da je
7
=
83
24
, a jer za sve k 4 vrijedi
1
k!
<
1
2
k
, to za n 4 vrijedi
2n
=
83
24
+
n
k=4
1
2
k

1
n!
2n+1
=
83
24
+
n
k=4
1
2
k
2n+2
=
83
24
+
n+1
k=4
1
2
k

1
(n + 1)!
=
2n+1
+
_
1
2
n+1

1
(n + 1)!
_
,
pa je
2n
<
2n+1
<
2n+2
, n 4, tj. niz (
n
)
n
je monotono rastu niz u Q.
Meutim, njegov podniz (
2n+1
)
n
konvergira u Q. Zaista,
2n+1
=
83
24
+
n
k=4
1
2
k
=
83
24
+
1
2
4

1
2
n+1
1
1
2
=
10
3

1
2
n
,
pa je lim
n
2n+1
=
10
3
. Zbog toga i sm niz (
n
)
n
konvergira (i limes mu je
10
3
),
tj. promatrani red

q
n
je i u Q apsolutno konvergentan.
Iz prethodnog teorema i denicije konvergencije reda funkcija, slijedi
Korolar 35.11 Svaki apsolutno konvergentan red kompleksnih funkcija konver-
gira (obino).
Primijetimo da apsolutno konvergentan red funkcija ne mora konvergirati
(lokalno) uniformno, niti obratno, uniformno konvergentan red ne mora konver-
girati apsolutno.
Primjer 35.4
(i) Red
f
n
funkcija f
n
: R R deniranih s f
n
(t) := (1)
n1
1
n
, konvergira
uniformno na R, ali ne konvergira apsolutno.
(ii) Red
g
n
funkcija g
n
: [0, 1) R deniranih s g
n
(t) := t
n
, konvergira apso-
lutno, ali ne i uniformno. Naime, kada bi red
g
n
konvergirao uniformno,
onda bi opi lan morao uniformno teiti nuli, tj. niz funkcija (g
n
)
n
bi na
[0, 1) morao konvergirati uniformno, to, kako smo vidjeli u primjeru 35.1,
nije istina.
Dokaimo na kraju ovog paragrafa jedan koristan dovoljan uvjet za apso-
lutnu i uniformnu konvergenciju, koji emo esto koristiti.
Teorem 35.12 (Weierstrassov kriterij, Weierstrassov M-test) Neka je
f
n
red funkcija sa S u C. Ako postoje nenegativni realni brojevi
n
0,
n N, takvi da red

n
konvergira i da je [f
n
(z)[
n
za sve z S i sve
n N, onda red

f
n
konvergira apsolutno i uniformno na S.
Dokaz: Da bismo dokazali apsolutnu konvergenciju, dovoljno je pokazati da je
za svaki z S, niz parcijalnih suma reda

[f
n
(z)[ omeen (jer e tada zbog
monotonosti i konvergirati). No, za svaki n N i svaki z S je
n
k=1
[f
k
(z)[
n
k=1
k=1
k
R ,
pa red

f
n
zaista konvergira apsolutno.
Pokaimo da red

f
n
konvergira i uniformno. Kako red

n
konvergira,
za svaki > 0 postoji n
0
N takav da za sve n n
0
vrijedi

k=n+1
k
< .
Zbog toga, za svaki n n
0
i svaki z S, vrijedi
k=1
f
k
(z)
ova suma postoji
zbog ve dokazane
(apsolutne) konvergencije
k=1
f
k
(z)
k=n+1
f
k
(z)
k=n+1
[f
k
(z)[
k=n+1
k
< ,
pa red
f
n
konvergira uniformno. Gornji raun je korektan, jer, kako smo ve
bili pokazali, red

f
n
konvergira apsolutno, pa onda i konvergira.
36. Redovi potencija 49
36 Redovi potencija
U ovom emo paragrafu promatrati neke posebne redove funkcija, i dokazati
neka, za njih tipina, svojstva.
Red potencija je red oblika
a
n
(zz
0
)
n
, gdje su z
0
i koecijenti a
n
, n 0,
kompleksni brojevi. Uobiajeno je da kod redova potencija indeksi n ukljuuju,
osim prirodnih brojeva, i nulu, pa emo sm red oznaivati i sa

n0
a
n
(z z
0
)
n
,
a njegovu sumu, kada postoji, sa

n=0
a
n
(z z
0
)
n
.
esto emo rabiti sljedei teorem:
Teorem 36.1 (Abelova
1
lema) Ako red potencija

a
n
(z z
0
)
n
konvergira
za neki z
,= z
0
, onda taj red konvergira apsolutno i lokalno uniformno na cijelom
krugu K(z
0
, r), gdje je r := [z
z
0
[.
Dokaz: Ako red
a
n
(z
z
0
)
n
konvergira, onda je specijalno lim
n
a
n
(z
z
0
)
n
=0.
Postoji stoga M > 0 takav da je [a
n
(z
z
0
)
n
[ M, za sve n = 0, 1, 2, . . .
z
z
0
z
r
Neka je 0 < < r = [z
z
0
[. Tada za svaki z K(z
0
, )
vrijedi
[a
n
(z z
0
)
n
[ = [a
n
(z
z
0
)
n
[
z z
0
z
z
0
n
< M
_
r
_
n
.
Kako je

r
< 1, red

M
(
r
)
n
konvergira, pa prema
Weierstrassovu kriteriju, teorem 35.12, zakljuujemo da
red

a
n
(z z
0
)
n
konvergira na K(z
0
, ) apsolutno i uniformno.
Budui da za svaki z K(z
0
, r) postoji takav da je [z z
0
[ < < r,
red

a
n
(z z
0
)
n
konvergira apsolutno i lokalno uniformno na cijelom krugu
K(z
0
, r).
Denicija 36.1 Neka je
n
, n N, niz nenegativnih realnih brojeva. Ako je
taj niz neogranien, deniramo limsup
n
:= +. U protivnom, tj. ako je niz
(
n
)
n
ogranien, oznaimo skup svih njegovih gomilita sa S (taj je skup, prema
Bolzano-Weierstrassovom teoremu, neprazan), i deniramo limsup
n
:= sup S.
Nije teko pokazati da je i limsup
n
takoer gomilite niza (
n
)
n
, tj. vrijedi
limsup
n
S, i zbog toga naziv najvee gomilite.
1
Niels Henrik Abel (18021829), norveki matematiar
Neka jednostavna svojstva koja emo trebati, dana su sljedeom propozici-
jom:
Propozicija 36.2
(i) Neka su (
n
)
n
i (
n
)
n
nizovi nenegativnih realnih brojeva takvi da niz
(
n
)
n
konvergira, te neka je b := lim
n
n
i := limsup
n
. Tada je
(a) limsup
n

n
= b
(b) limsup(
n
)
n
=
b
.
(ii) (Cauchyjev kriterij konvergencije reda)
Neka je (
n
)
n
niz nenegativnih realnih brojeva i neka je A := limsup
n
n
.
Onda
ako je A < 1, red

n
konvergira, a
ako je A > 1, red

n
divergira.
Dokaimo sada osnovni teorem o redovima potencija:
Teorem 36.3 (Cauchy-Hadamardov
1
teorem) Neka je
a
n
(z z
0
)
n
(1)
red potencija i neka je
r :=
1
limsup
n
_
[a
n
[
(2)
(dogovorno uzimamo r := 0 ako je limsup
n
_
[a
n
[ = +, a r := + ako je
limsup
n
_
[a
n
[ = 0). Tada
(a) red (1) konvergira apsolutno i lokalno uniformno na krugu K(z
0
, r), i
(b) red (1) divergira za svaki z C za koji je [z z
0
[ > r.
Broj r zove se radijus konvergencije, a K(z
0
, r) krug konvergencije
reda potencija (1).
1
Jacques Salamon Hadamard (18651963), francuski matematiar
36. Redovi potencija 51
Dokaz:
(a) Neka je z K(z
0
, r) proizvoljan. Odaberimo z
K(z
0
, r) takav da
je [z z
0
[ < [z
z
0
[ < r. Tada je, prema prethodnoj propoziciji 36.2 (i),
z
z
0
z
r
limsup
n
_
a
n
(z
z
0
)
n
[ = limsup
n
_
[a
n
[ [z
z
0
[
=
1
r
[z
z
0
[ < 1 .
Prema Cauchyjevu kriteriju, propozicija 36.2 (ii), red
a
n
(z
z
0
)
n
konvergira apsolutno.
Prema Abelovoj lemi, teorem 36.1, zakljuujemo da red (1) konvergira ap-
solutno i lokalno uniformno na krugu K(z
0
, [z
z
0
[). Kako je z K(z
0
, r) bio
proizvoljan, red (1) konvergira apsolutno i lokalno uniformno na cijelom krugu
K(z
0
, r).
(b) Pretpostavimo da red (1) konvergira za neki z
takav
da je [z
z
0
[ =: R > r. Tada, prema Abelovoj lemi, te-
orem 36.1, red (1) konvergira apsolutno na krugu K(z
0
, R),
pa specijalno konvergira apsolutno za neki z
takav da je
r < [z
z
0
[ < R, tj. konvergira red

[a
n
(z
z
0
)
n
[.
Meutim,
z
R
z
0
z
r
limsup
n
_
[a
n
(z
z
0
)
n
[ = limsup
n
_
[a
n
[ [z
z
0
[ =
|z
z
0
|
r
> 1 ,
to se protivi Cauchyjevu kriteriju, propozicija 36.2 (ii).
Dokaimo sada da su sume redova potencija uvijek dobre, tj. holomorfne,
funkcije.
Teorem 36.4 (o holomorfnosti sume reda potencija) Neka red potencija
a
n
(zz
0
)
n
ima radijus konvergencije r > 0. Tada je funkcija f : K(z
0
, r) C
denirana s
f(z) :=

n=0
a
n
(z z
0
)
n
holomorfna na K(z
0
, r), i njezina derivacija jednaka je
f
(z) =

n=1
na
n
(z z
0
)
n1
. (3)
Pritom, radijus konvergencije za f
takoer jednak je r.
Drugim rijeima, red potencija predstavlja, na krugu konvergencije, holo-
morfnu funkciju, a derivacija se dobije deriviranjem reda lan po lan.
Dokaz: Holomorfnost funkcije f i formula (3) za njezinu derivaciju, slijede iz
Cauchy-Hadamardova teorema 36.3 i korolara 35.9. Treba jo samo pokazati da
je radijus konvergencije za derivaciju f
upravo r.
Promatrajmo red

c
n
(z z
0
)
n
, gdje je c
n
:= (n + 1) a
n+1
. Za radijus
konvergencije toga reda, koristei propoziciju 36.2, nalazimo
limsup
n
_
[c
n
[ = limsup
n
_
(n + 1)[a
n+1
[
= limsup
_
n+1
n + 1
n+1
_
[a
n+1
[
_
n+1
n
= limsup
_
n+1
n + 1
n+1
_
[a
n+1
[
_
= limsup
n+1
_
[a
n+1
[ =
1
r
,
pa redovi
a
n
(zz
0
)
n
i
na
n
(zz
0
)
n1
imaju iste radijuse konvergencije.
Napomena
1
36.1 Prethodni teorem o holomorfnosti sume reda potencija, po-
kazuje da je na krugu konvergencije, suma reda potencija holomorfna funkcija.
Prema Cauchy-Hadamardovu teoremu, taj red potencija ne konvergira niti u
jednoj toki izvan zatvorenog kruga konvergencije. To specijalno znai da za
svaku toku s ruba kruga konvergencije, red potencija ne konvergira niti na jed-
noj okolini te toke. To, meutim, ne znai da se funkcija denirana sumom
reda potencija na krugu konvergencije, ne moe proiriti do holomorfne funkcije
i izvan toga kruga. Naprimjer, red
(1)
n
z
2n
konvergira na jedininom krugu
oko ishodita, ali funkcija f(z) =
1
1 + z
2
, koja je na tom krugu jednaka sumi
toga reda, denirana je na cijeloj kompleksnoj ravnini, osim u dvije toke: i
i i . A te su dvije toke upravo na rubu kruga konvergencije. Za red

z
n
,
kome je krug konvergencije takoer jedinini krug, jedina loa toka je 1.
Jednostavna posljedica Taylorova teorema, kojeg emo dokazati u iduem
poglavlju, je da na rubu kruga konvergencije uvijek postoji barem jedna toka
takva da se suma reda potencija ne moe proiriti do holomorfne funkcije niti
na jednu okolinu te toke.
1
vidi takoer napomenu 37.1.
7
Razvoji kompleksnih funkcija
u redove potencija
U ovom emo poglavlju najprije pokazati da je svaka holomorfna funkcija ak
analitika, tj. da se moe razviti u red potencija. Nakon toga emo pokazati da se
i neke funkcije koje u ponekoj toki nisu holomorfne, mogu na nekoj okolini takve
toke razviti u red sastavljen od pozitivnih, ali i negativnih potencija. Vidjet
emo da ti redovi sadre mnogo informacija o smim funkcijama i predstavljaju
mono orue u njihovom prouavanju.
37 Taylorov red
Pokazat emo najprije da se svaka funkcija, koja je holomorfna na nekom krugu,
moe na tom krugu prikazati kao suma reda potencija.
Teorem 37.1 (Taylorov
1
teorem) Neka je funkcija f holomorfna na krugu
K(z
0
, r). Tada za svaki z K(z
0
, r) vrijedi f(z) =

n=0
a
n
(z z
0
)
n
, gdje su
1
Brook Taylor (16851731), engleski matematiar
53
54 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
koecijenti a
n
dani formulama
a
n
=
1
n!
f
(n)
(z
0
) , pritom je f
(0)
(z
0
) := f(z
0
) (1)
=
1
2i
_
0
f()
( z
0
)
n+1
d , (2)
pri emu je
0
proizvoljna pozitivno orijentirana krunica oko z
0
radijusa manjeg
od r. To je Taylorov red funkcije f u toki z
0
.
Uobiajeno je koecijente Taylorova reda pisati u obliku (1), pa se najee
Taylorov red pie kao
f(z) =

n=0
1
n!
f
(n)
(z
0
) (z z
0
)
n
.
Dokaz: Dokaz emo provesti za sluaj z
0
= 0. Opi se sluaj dobije translacijom,
tj. jednostavnom zamjenom varijable z sa z z
0
.
Neka je, dakle, f H(K(0, r)) i neka je z K(0, r) proizvoljna toka.
z
r
Odaberimo takav da je [z[ < < r, i neka je
pozitivno
orijentirana krunica oko 0 radijusa . Prema Cauchyjevoj
integralnoj formuli, tonije korolaru 34.5, vrijedi
f(z) =
1
2i
_
f()
z
d . (3)
Za svaki
je ,= 0 i

< 1, pa vrijedi
1
z
=
1
1
1
z
=
1
n=0
_
z
_
n
=

n=0
z
n
n+1
.
Uvrstimo li to u (3), dobivamo
f(z) =
1
2i
_
n=0
z
n
n+1
f() d . (4)
Oznaimo s M := max[f()[ :
. Tada je
z
n
n+1
f()
M
1
[[
n
= M
1
[[
n
.
37. Taylorov red 55
Kako red
n
konvergira, to prema Weierstrassovom kriteriju, teorem 35.12,
red pod integralom u (4) konvergira uniformno na
, pa se, prema korolaru 35.9,

moe integrirati lan po lan. Vrijedi zato
f(z) =
1
2i
_
n=0
z
n
n+1
f() d =
1
2i
n=0
_
_
f()
n+1
d
_
z
n
.
Tako smo prikazali funkciju f kao sumu reda

a
n
z
n
, gdje su koecijenti
dni formulom a
n
=
1
2i
_
f()
n+1
d, n N. Kako je funkcija
f()
n+1
holo-
morfna na probuenom krugu K
(0, r), a krunica
je u K
(0, r) homotopna
krunici
0
, to su, prema Cauchyjevu teoremu, teorem 33.4, integrali po tim
krunicama jednaki, pa dobivamo (2) za sluaj z
0
= 0.
Prema teoremu 34.9 o viim derivacijama derivabilne funkcije, znamo da je
a
n
=
1
2i
_
0
f()
n+1
d =
1
n!
f
(n)
(0) ,
pa je tako dokazana i formula (1) za sluaj z
0
= 0.
Kao posljedicu Taylorova teorema i teorema 36.4, dobivamo
Korolar 37.2 (analitinost holomorfne funkcije) Neka je C otvoren
skup. Funkcija f : C je holomorfna u toki z
0
ako i samo ako postoji
red potencija

a
n
(z z
0
)
n
s radijusom konvergencije r > 0 takav da je
f(z) =

n=0
a
n
(z z
0
)
n
za sve z iz neke okoline toke z
0
.
Ovaj korolar pokazuje, da je svaka derivabilna kompleksna funkcija ne samo
holomorfna i da ima derivacije svih redova, kao to smo bili ve dokazali u
teoremu 34.9 o viim derivacijama derivabilne funkcije, nego je svaka takva
funkcija ujedno i analitika, tj. moe se razviti u red potencija, to je mnogo
vie.
Korolar 37.3 Neka je f : C holomorfna funkcija i z
0
. Tada za
svaki r > 0 takav da je K(z
0
, r) vrijedi f(z) =

n=0
1
n!
f
(n)
(z
0
)(z z
0
)
n
za sve z K(z
0
, r). Specijalno, ako je f
(n)
(z
0
) = 0 za sve n N, onda je f
konstantna funkcija na svakom krugu K(z
0
, r) oko toke z
0
, koji je sadran u .
Dokaz: Prema Taylorovu teoremu, za svaki r > 0 takav da je K(z
0
, r) ,
i svaki z K(z
0
, r) je f(z) =

n=0
1
n!
f
(n)
(z
0
)(z z
0
)
n
. Ako je f
(n)
(z
0
) = 0 za
sve n N, onda je f(z) = f(z
0
) za sve z K(z
0
, r), tj. funkcija f je na tom
krugu konstantna.
Denicija 37.1 Za toku z
0
C za koju je f(z
0
) = 0 kaemo da je nultoka
funkcije f. Ako je f holomorfna na nekom krugu K(z
0
, r) oko nultoke z
0
, i f
nije konstantna funkcija 0 na tom krugu, onda, prema prethodnom korolaru,
postoji n N takav da je f
(n)
(z
0
) ,= 0. Najmanji takav prirodan broj n zove se
red nultoke.
Teorem 37.4 (o izoliranosti nultoaka holomorfne funkcije) Neka je
funkcija f holomorfna na krugu K(z
0
, r) i neka je z
0
njezina nultoka reda n.
Tada postoji funkcija g, holomorfna na krugu K(z
0
, r), takva da je g(z
0
) ,= 0, i
da za svaki z K(z
0
, r) vrijedi
f(z) = (z z
0
)
n
g(z) .
tovie, postoji > 0 takav da je g(z) ,= 0 za sve z K(z
0
, ).
Dakle, holomorfna funkcija, ako se ne radi o trivijalnoj funkciji f 0, ima
samo izolirane nultoke.
Dokaz: Prema Taylorovom teoremu, f(z) =

k=0
1
k!
f
(k)
(z
0
)(z z
0
)
k
, za svaki
z K(z
0
, r). Kako je z
0
nultoka reda n, to je f
(k)
(z
0
) = 0 za k = 0, 1, . . . , n1,
pa je
f(z) =

k=n
1
k!
f
(k)
(z
0
) (z z
0
)
k
= (z z
0
)
n
k=n
1
k!
f
(k)
(z
0
) (z z
0
)
kn
.
Deniramo li funkciju g kao sumu g(z) :=

k=n
1
k!
f
(k)
(z
0
) (z z
0
)
kn
, bit e na
tom krugu zaista f(z) = (z z
0
)
n
g(z) i g(z
0
) =
1
n!
f
(n)
(z
0
) ,= 0.
Da je funkcija g holomorfna na krugu K(z
0
, r) slijedi iz injenice da red
kojim je funkcija g denirana ima isti radijus konvergencije kao i Taylorov red
funkcije f. Zaista, za svaki niz a
n
, n N, kompleksnih brojeva, prema propo-
ziciji 36.2 (i), vrijedi
limsup
k
k
_
[a
n+k
[ =limsup
k
_
n+k
_
[a
n+k
[
_
n+k
k
=limsup
k
n+k
_
[a
n+k
[ =limsup
k
k
_
[a
k
[ ,
37. Taylorov red 57
odakle slijedi da redovi za g i f imaju jednake radijuse konvergencije.
Nadalje, kako je funkcija g holomorfna, to je i neprekidna, a jer je g(z
0
) ,= 0,
postoji > 0 takav da je g(z) ,= 0 i za sve z K(z
0
, ). Zbog toga je z
0
jedina
nultoka funkcije f u krugu K(z
0
, ).
Teorem 37.5 Neka je C otvoren i povezan skup, a f : C holomorfna
funkcija. Ako skup nultoaka funkcije f ima gomilite koje pripada skupu ,
onda je f(z) = 0 za sve z , tj. f 0 na .
Dokaz: Neka je z
0
gomilite skupa f
(0), skupa nultoaka funkcije f.

Tada je, zbog neprekidnosti, i toka z
0
nultoka funkcije f. Tvrdimo da je
f
(n)
(z
0
) = 0 za sve n 0. U protivnom bi z
0
bila nultoka funkcije f nekog,
konanog, reda, pa bi, prema prethodnom teoremu, to bila izolirana nultoka,
to se protivi pretpostavci da je ona gomilite skupa nultoaka od f.
Kako je, dakle, f
(n)
(z
0
) = 0 za sve n 0, iz Taylorovog razvoja funkcije f
oko toke z
0
, zakljuujemo da je na svakom krugu K oko z
0
koji je sadran u ,
f 0, tj. K f
(0) .
Pokaimo da je f 0 na cijelom , tj. f
(0) = . Neka je z
proiz-
z
0
z
1
z
2
z
3
z
k
=z
K
0
K
1
K
2
K
3
voljna toka. Kako je otvo-

ren i povezan podskup od C,
postoji poligonalna linija
od toke z
0
do z
. Neka je
:= d(, C ). Zbog kom-
paktnosti je > 0 (vidi ko-
rolar 5.10). Odaberimo toke
z
0
, z
1
, . . . , z
k
= z
na tako da
je [z
j
z
j1
[ < , j = 1, . . . , k,
i neka su K
j
:= K(z
j
, ), j =
0, 1, . . . , k, -krugovi oko tih to-
aka. Tada je K
j
i z
j

K
j1
K
j
za sve j = 1, . . . , k.
Prema prvom dijelu dokaza, f 0 na K
0
, tj. K
0
f
(0). Pretposta-
vimo, induktivno, da je f 0 na K
j1
. Kako je toka z
j
gomilite skupa
K
j1
f
(0), to je ona gomilite i skupa f
(0), skupa nultoaka funkcije f,

pa je, prema prvom dijelu dokaza, f 0 i na krugu K
j
. Indukcijom zakljuu-
jemo da je f 0 i na K
k1
, pa je i f(z
) = 0.
Kao posljedicu dobivamo injenicu, da ako su dvije holomorfne funkcije jed-
nake na, naprimjer, nekom malom luku, one tada moraju biti jednake svuda.
Tonije, vrijedi
Korolar 37.6 (Teorem o jedinstvenosti holomorfne funkcije) Neka je
skup C otvoren i povezan, a f i g holomorfne funkcije na . Ako se f i g
podudaraju na nekom skupu koji ima gomilite u , onda je f = g na .
Dokaz: Primijenimo prethodni teorem na funkciju f g : C.
Teorem 37.7 (Cauchyjeve ocjene koecijenata Taylorova reda) Neka
je f(z) :=

n=0
a
n
(z z
0
)
n
za [z z
0
[ < R, i za pozitivan broj r < R neka je
M(r) := max[f(z)[ : [z z
0
[ = r. Tada je
[a
n
[
M(r)
r
n
, za sve n 0 .
Dokaz: Prema teoremu 36.4 o holomorfnosti sume reda potencija, funkcija f
je holomorfna na krugu K(z
0
, R), a prema deniciji funkcije f i formule za
derivaciju iz istog teorema, slijedi da je
a
n
=
1
n!
f
(n)
(z
0
) .
Zbog toga je, prema teoremu 34.9 o viim derivacijama derivabilne funkcije,
a
n
=
1
2i
_
0
f()
( z
0
)
n+1
d ,
gdje je
0
pozitivno orijentirana krunica oko z
0
radijusa r. Prema lemi 32.1
o ocjeni integrala, imamo
[a
n
[
1
2
M(r)
r
n+1
2r =
M(r)
r
n
.
Zato za prethodni teorem kaemo da govori o ocjeni koecijenata Taylorova
reda, kad zapravo govori o proizvoljnom redu potencija
a
n
(z z
0
)
n
()
s radijusom konvergencije barem R? Ako je () proizvoljan red potencija koji
konvergira na krugu K(z
0
, R), pa s f(z) oznaimo njegovu sumu, kao to smo
37. Taylorov red 59
uinili u dokazu prethodnog teorema, onda emo na isti nain kao u pret-
hodnom dokazu, zakljuiti da je a
n
=
1
n!
f
(n)
(z
0
), pa je red () zapravo red
1
n!
f
(n)
(z
0
)(z z
0
)
n
, dakle Taylorov red funkcije f oko toke z
0
. Time je,
zapravo, dokazan teorem jedinstvenosti za redove potencija, koji kae da
ako za svaki z iz nekog otvorenog kruga K(z
0
, R), za dva reda vrijedi
n=0
a
n
(z z
0
)
n
=

n=0
b
n
(z z
0
)
n
,
onda je a
n
= b
n
, za sve n 0. Ovaj teorem nismo posebno iskazali i numerirali,
jer je on specijalan sluaj openitijeg teorema 38.2, kojeg emo izrei i dokazati
u iduem paragrafu.
Napomena
1
37.1 Promotrimo funkciju f : C 1 C deniranu s f(z) :=
1
1 z
. Na krugu K(0, 1) oko 0 radijusa 1, f je holomorfna funkcija, i f(z) =
n=0
z
n
. To je, naravno, izraz koji znamo od ranije kao formulu za sumu ge-
ometrijskog reda za [z[ < 1. To je ujedno i Taylorov red te funkcije na krugu
K(0, 1). Radijus konvergencije reda

z
n
jednak je 1. Zaista, krug K(0, 1) je
najvei krug sa sreditem u 0, koji je sadran u domeni funkcije f, tj. u skupu
C1, a loa toka za tu funkciju toka 1, lei na rubu kruga konvergencije.
To nije sluajno. Neka je funkcija f holomorfna u toki z
0
i neka njezin
Taylorov red

a
n
(z z
0
)
n
ima radijus konvergencije r < . Tada na rubu
kruga konvergencije postoji toka u kojoj f nije holomorfna, tj. postoji toka z
,
[z
z
0
[ = r, takva da f nije holomorfna niti na jednoj okolini te toke. Naime,
kada bi oko svake toke krunice oko z
0
radijusa r, postojala okolina na kojoj je
funkcija f holomorfna, onda bi f bila holomorfna i na nekoj otvorenoj okolini
zatvorenog kruga K(z
0
, r), pa bi i za neki R > r, funkcija f bila holomorfna na
krugu K(z
0
, R). No tada bi radijus konvergencije reda

a
n
(z z
0
)
n
bio vei
od r.
To pojanjava i neke pojave kod realnih funkcija realne varijable. Napri-
mjer, funkcija : R R denirana s (x) :=
1
1 + x
2
, denirana je i analitika
na cijelom R. Meutim, njezin Taylorov red oko 0 je (x) =

n=0
(1)
n
x
2n
,
i radijus konvergencije tog reda jednak je 1, iako je u tokama ruba intervala
konvergencije, dakle u tokama 1 i 1, funkcija analitika. Razlog zato je
radijus konvergencije Taylorova reda funkcije samo 1, postaje jasan ako na
1
vidi takoer napomenu 36.1.
funkciju gledamo kao na restrikciju kompleksne funkcije f(z) :=
1
1 + z
2
na
realnu os. Taylorov red oko 0 za funkciju f je

(1)
n
z
2n
, i njegov radijus ko-
nvergencije je 1. I zaista se na rubu kruga konvergencije tog reda nalaze toke i
i i u kojima f nije niti denirana.
Korolar 37.8 Neka je funkcija f holomorfna na otvorenom krugu K(z
0
, R),
i neka je [f(z)[ M za svaki z K(z
0
, R). Tada je
[f
(n)
(z
0
)[
n! M
R
n
, za sve n 0 .
Dokaz: Prema prethodnom teoremu, uz iste oznake, za svaki r < R je
[f
(n)
(z
0
)[ = n! [a
n
[
n! M(r)
r
n

n! M
r
n
,
pa gledajui limes lim
rR
, dobivamo traenu ocjenu.
Ovaj emo korolar odmah iskoristiti u dokazu sljedeeg vanog teorema.
Teorem 37.9 (Liouvilleov
1
teorem) Ako je funkcija f holomorfna na cijeloj
kompleksnoj ravnini C, i ako je ograniena, onda je f konstantna funkcija.
Dokaz: Neka je [f(z)[ < M za sve z C. Kako je f H(C), to je i za svaki
R > 0, f holomorfna na krugu K(0, R). Prema prethodnom korolaru je
[f
(n)
(0)[
n! M
R
n
,
pa kako to vrijedi za svaki R > 0, zakljuujemo da je f
(n)
(0) = 0 za sve n 1.
Prema korolaru 37.3, f je konstantna funkcija.
Liouvilleov teorem ne kae da su ograniene holomorfne funkcije nuno kon-
stantne. Samo ograniene funkcije koje su holomorfne na cijeloj kompleksnoj
ravnini su konstantne. Funkcije koje su holomorfne na cijeloj kompleksnoj rav-
nini, zovu se cijele ili itave funkcije. Liouvilleov teorem kae da su prave,
tj. nekonstantne, cijele funkcije, uvijek neomeene. To se moda kosi s naom
predodbom o, naprimjer, funkciji sinus, koja je cijela funkcija, i, kao funkcija
realne varijable, ona je ograniena, ali sinus, kao funkcija kompleksne varijable
nije ograniena funkcija.
1
Joseph Liouville (18091882), francuski matematiar
38. Laurentov red 61
Sljedei teorem zapravo ne spada u analizu, nego u algebru. Meutim, svi
njegovi dokazi, kako elementarni tako i sosticirani, zahtijevaju sredstva analize
i/ili topologije. Mi emo ovaj teorem ovdje dokazati kao jednostavnu posljedicu
Liouvilleova teorema, koji nam je sada pri ruci. Postoje i elementarni dokazi
koji koriste samo malo tehnike iz realne analize.
Teorem 37.10 (Osnovni teorem algebre) Neka je p(z) := a
n
z
n
+a
n1
z
n1
+
+ a
1
z + a
0
, gdje su a
0
, . . . , a
n
C, a
n
,= 0, n 1, polinom s kompleksnim
koecijentima, stupnja barem 1. Tada p ima barem jednu nultoku, tj. postoji
z
0
C takav da je p(z
0
) = 0.
Dokaz: Pretpostavimo suprotno, tj. da p nema nultoke, dakle da je p(z) ,= 0
za sve z C. Tada je i funkcija q : C C, denirana s q(z) :=
1
p(z)
, cijela
funkcija. Nadalje,
[p(z)[ = [z[
n
a
n
+
a
n1
z
+ +
a
1
z
n1
+
a
0
z
n
,
pa je zbog a
n
,= 0, lim
|z|
[p(z)[ = +. Stoga je lim
|z|
q(z) = 0. To znai da
za svaki > 0, specijalno za = 1, postoji R > 0 takav da za sve z C, za
koje je [z[ > R, vrijedi [q(z)[ < 1. Kako je zatvoren krug K(0, R) kompaktan,
a q je neprekidna funkcija, to je funkcija q na tom krugu omeena, tj. postoji
M > 0 takav da je [q(z)[ < M za sve [z[ R, pa je [q(z)[ < M +1 za sve z C.
Prema Liouvilleovom teoremu je q konstantna funkcija, a zbog lim
|z|
q(z) = 0
je q(z) = 0, z C, to ne moe biti jer je, prema deniciji, q(z) =
1
p(z)
.
38 Laurentov red
Pri prouavanju funkcija koje su holomorfne na nekom krugu oko toke z
0
,
koristi se razvoj u Taylorov red red (pozitivnih) potencija od zz
0
. Meutim,
ako je funkcija u toki z
0
loa, ali je u drugim tokama holomorfna, koriste se
redovi u kojima se osim pozitivnih, pojavljuju i negativne potencije.
Prije nego to iskaemo osnovni teorem, uvedimo neke oznake. Neka su
c
n
C, n Z, kompleksni brojevi. Dvostrani red, tj. red kome su lanovi
numerirani (indeksirani) cijelim brojevima, u oznaci

nZ
c
n
, oznaavat e sumu
dvaju redova, reda

n0
c
n
i reda

n1
c
n
. Za red

nZ
c
n
kaemo da konvergira,
ako konvergiraju oba reda

n0
c
n
i

n1
c
n
, a sumu emo oznaivati sa
+
n=
c
n
:=

n=1
c
n
+

n=0
c
n
.
Pritom je
n=1
c
n
:= lim
n
n
k=1
c
k
,
ili, ako umjesto n piemo n,
:=

n=1
c
n
.
Analogno emo govoriti o apsolutnoj, a u sluaju redova funkcija, i o uniformnoj
i lokalno uniformnoj konvergenciji takvih redova.
Kao i u poglavlju 5, za toku z
0
C i pozitivne brojeve 0 < r < R, oznaavat
emo s V := V (z
0
; r, R) kruni vijenac, tj. skup z C : r < [z z
0
[ < R.
Teorem 38.1 (Laurentov
1
teorem) Neka je funkcija f holomorfna na kru-
nom vijencu V := V (z
0
; r, R) oko toke z
0
. Tada za svaki z V vrijedi
f(z) =
+
n=
a
n
(z z
0
)
n
, (1)
gdje su koecijenti a
n
dni formulom
a
n
=
1
2i
_
0
f()
( z
0
)
n+1
d , (2)
a
0
je pozitivno orijentirana krunica oko z
0
proizvoljnog radijusa , r < < R.
To je Laurentov red funkcije f oko toke z
0
.
Dokaz: Kao i kod Taylorova teorema, dokaz emo provesti za sluaj z
0
= 0,
a opi se sluaj dobije zamjenom varijable z sa z z
0
. Trebamo, dakle, dokazati
da za z V := V (0; r, R) vrijedi
f(z) =
+
n=
a
n
z
n
, (3)
1
Pierre Alphonse Laurent (18131854), francuski inenjer
gdje su koecijenti dni formulom
a
n
=
1
2i
_
0
f()
n+1
d , n Z , (4)
a
0
je proizvoljna krunica oko 0 koja lei u V .
Neka je z V i neka su
1
i
2
krunice oko 0 radijusa
1
i
2
tako da
je r <
1
< [z[ <
2
< R. Prema Cauchyjevoj integralnoj formuli, tonije
korolaru 34.6, je
f(z) =
1
2i
_
2
f()
z
d
1
2i
_
1
f()
z
d . (5)
z
0
r
R
2
V
Kao i u dokazu Taylorova teorema 13.1, jer je
za sve
2
,

< 1, u
_
2
stavimo
1
z
=

n=0
z
n
n+1
,
pa kao i kod Taylorova teorema, dobivamo
1
2i
_
2
f()
z
d =

n=0
a
n
z
n
, (6)
gdje je
a
n
=
1
2i
_
2
f()
n+1
d , n 0 . (7)
Da bismo izraunali integral
_
1
u (5), primijetimo da je za
1
,

> 1,
tj.

< 1, pa
1
z
razvijemo po potencijama od

z
. Dobivamo
1
z
=

n=0
n
z
n+1
=

n=1
n1
z
n
=

n=1
z
n
n+1
(za drugu jednakost zamijenili smo n s n 1, a za treu n s n).
Kao i ranije, dokazavi uniformnu konvergenciju na
1
, odavde dobivamo
1
2i
_
1
f()
z
d =

n=1
a
n
z
n
, (8)
gdje je
a
n
=
1
2i
_
1
f()
n+1
d , n 1 . (9)
Kako su krunice
1
i
2
u vijencu V homotopne krunici
0
, a funkcija
f()
n+1
je na V holomorfna, prema opem Cauchyjevom teoremu, teorem 33.4,
integrale po
2
odnosno
1
u (7) odnosno (9), moemo zamijeniti integralima
po
0
, pa uvrtavanjem formula (6) i (8) u (5), dobivamo (3), a koecijenti a
n
dani su formulom (4).
Napomena 38.1 Laurentov teorem vrijedi i u sluaju kada se umjesto krunog
vijenca V (z
0
; r, R) radi o probuenom krugu K
(z
0
, R) := K(z
0
, R) z
0
,
na koji moemo gledati i kao na degenerirani vijenac s r = 0. Najee emo
Laurentov red i promatrati upravo na nekom K
(z
0
, R). Odsada emo, za toku
z
0
C i realne brojeve 0 r < R, vijencem V := V (z
0
; r, R) zvati otvoren skup,
koji je u sluaju r > 0 pravi vijenac, a za r = 0 je to, zapravo, probuen krug
K
(z
0
, R).
Sljedei teorem najavljivali smo ve ranije.
Teorem 38.2 (o jedinstvenosti Laurentova reda)
(i) Ako za svaki z V := V (z
0
; r, R) vrijedi
+
n=
a
n
(z z
0
)
n
=
+
n=
b
n
(z z
0
)
n
, (10)
onda je a
n
= b
n
za sve n Z.
(ii) Ako je funkcija f holomorfna na vijencu V , onda je f = f
1
+f
2
, gdje je f
2
holomorfna na krugu K(z
0
, R) a f
1
je holomorfna izvan zatvorenog kruga
K(z
0
, r), tj. za [z z
0
[ > r. tovie, ako je lim
|z|
f
1
(z) = 0, onda je rastav
f = f
1
+ f
2
jedinstven. Funkcija f
1
naziva se glavni ili singularni dio,
a funkcija f
2
regularni dio funkcije f.
Dokaz: (i)
Pokaimo najprije, da oba reda u (10) konvergiraju lokalno uniformno na
vijencu V . Prema deniciji je
nZ
a
n
(z z
0
)
n
=

n1
a
n
(z z
0
)
n
+

n0
a
n
(z z
0
)
n
. (11)
Treba pokazati da oba reda na desnoj strani u prethodnoj formuli, konvergiraju
lokalno uniformno na V . Promotrimo najprije drugi od tih redova red po-
zitivnih potencija, i pokaimo da on konvergira lokalno uniformno i na veem
skupu K(z
0
, R) V .
Neka je z
K(z
0
, R) proizvoljna toka. Odaberimo toku z
V tako da
z
z
0
R
je [z
z
0
[ < [z
z
0
[ < R. Kako red

n0
a
n
(z
z
0
)
n
konvergira, to prema Abelovoj lemi, teorem 36.1, red
n0
a
n
(z z
0
)
n
konvergira lokalno uniformno na krugu
K(z
0
, [z
z
0
[), to, prema deniciji, znai da konver-
gira uniformno i na nekoj okolini toke z
. Stoga red
n0
a
n
(zz
0
)
n
konvergira lokalno uniformno na K(z
0
, R).
Dokaimo sada da prvi od redova na desnoj strani u (11) red negativ-
nih potencija, konvergira lokalno uniformno izvan zatvorenog kruga K(z
0
, r),
tj. na veem skupu C K(z
0
, r) V . Neka je z
C K(z
0
, r). Uz supstituciju
z
z
0
r
0
1
r
1
w :=
1
z z
0
i zamjenu k := n, taj
red postaje
n1
a
n
(zz
0
)
n
=

k1
a
k
w
k
. (12)
Neka je z
V takav da je r < [z
z
0
[ < [z
z
0
[ i neka je takav da je
[z
z
0
[ < < [z
z
0
[. Kako je z
V , red

n1
a
n
(z
z
0
)
n
konvergira,
pa za w
:=
1
z
z
0
, konvergira i red

k1
a
k
w
k
. Prema Abelovoj lemi, red
k1
a
k
w
k
konvergira lokalno uniformno na krugu K(0, [w
[), pa zbog
1
<
[w
[ =
1
|z
z
0
|
, konvergira uniformno na zatvorenom krugu K(0,
1
), pa onda i
na okolini K(0,
1
) toke w
. Stoga red

n1
a
n
(z z
0
)
n
konvergira uniformno
na okolini C K(z
0
, ) toke z
, pa taj red konvergira lokalno uniformno izvan

zatvorenog kruga K(z
0
, r).
Analogno se dokazuje da i red

nZ
b
n
(z z
0
)
n
na vijencu V .
Odaberimo k Z, i podijelimo oba reda u (10) sa (z z
0
)
k+1
. Dobivamo
+
n=
a
n
(z z
0
)
nk1
=
+
n=
b
n
(z z
0
)
nk1
. (13)
Neka je
0
proizvoljna krunica oko z
0
koja lei u V . Kako oba ova reda kon-
vergiraju uniformno na krunici
0
, moemo te redove integrirati lan po lan,
korolar 35.7. Meutim,
_
0
(z z
0
)
dz =
_
0 , ,= 1
2i , = 1
, pa integrirajui (13)
po krunici
0
, dobivamo
a
k
2i = b
k
2i , k Z ,
te je a
k
= b
k
za sve k Z, ime je dokazano (i).
(ii) Neka je funkcija f holomorfna na vijencu V, i neka je f(z) =
+
n=
a
n
(zz
0
)
n
,
z V, njezin Laurentov razvoj. Denirajmo funkcije f
1
i f
2
formulama
f
1
(z) :=

n=1
a
n
(z z
0
)
n
(14)
f
2
(z) :=
+
n=0
a
n
(z z
0
)
n
. (15)
Kao to smo pokazali u dokazu tvrdnje (i), red u (15) konvergira lokalno uni-
formno na krugu K(z
0
, R), pa je na tom krugu funkcija f
2
holomorfna, a red
u (14) konvergira lokalno uniformno izvan zatvorenoga kruga K(z
0
, r), pa je
tamo funkcija f
1
holomorfna.
Ostaje pokazati da je, uz uvjet lim
|z|
f
1
(z) = 0, takav rastav jedinstven.
Neka je, takoer, f = g
1
+g
2
, gdje je g
2
H(K(z
0
, R)) i g
1
H(C K(z
0
, r)),
i vrijedi lim
|z|
g
1
(z) = 0. Denirajmo funkciju h: C C s
h(z) :=
_
f
1
(z) g
1
(z) , [z z
0
[ > r
g
2
(z) f
2
(z) , [z z
0
[ < R
.
Funkcija h je dobro denirana, jer je za r < [z z
0
[ < R, tj. za z V ,
f
1
(z) +f
2
(z) = f(z) = g
1
(z) +g
2
(z)
pa je
f
1
(z) g
1
(z) = g
2
(z) f
2
(z) .
Iz denicije funkcije h, jasno je da je ona holomorfna na krugu K(z
0
, R) i iz-
van zatvorenog kruga K(z
0
, r). No kako je presjek tih dvaju otvorenih skupova
vijenac V , na kome se formule za h podudaraju, h je holomorfna na itavoj
kompleksnoj ravnini, tj. h je cijela funkcija. Nadalje, kako je lim
|z|
f
1
(z) =
lim
|z|
g
1
(z) = 0, to je i lim
|z|
h(z) = 0, pa, kao i u dokazu Osnovnog teorema
algebre, teorem 37.10, slijedi da je funkcija h i omeena. Prema Liouville-
ovom teoremu, teorem 37.9, zakljuujemo da je h konstantna funkcija, a kako
je lim
|z|
h(z) = 0, to je h 0, pa je g
1
= f
1
i g
2
= f
2
, ime je dokazana
jedinstvenost.
Upravo dokazan teorem o jedinstvenosti Laurentova reda, vrlo je koristan,
kako teoretski, tako i u primjenama. Prvo, on pokazuje da je svaki red po-
zitivnih i negativnih potencija, koji funkciji f konvergira na nekom vijencu ili
(probuenom) krugu, upravo Laurentov red te funkcije. Tu je sadran i teorem
o jedinstvenosti Taylorova reda. Jer i Taylorov red, dakle red sa smim nene-
gativnim potencijama, je takoer Laurentov red, samo to su svi koecijenti uz
negativne potencije jednaki nuli. Ako, dakle, krenemo razviti funkciju f u Lau-
rentov red oko neke toke u kojoj je ona holomorfna, kao rezultat dobit emo
njezin Taylorov red, tj. dobit emo da su koecijenti uz sve negativne potencije
jednaki nuli.
Drugo, kada trebamo neku funkciju razviti u red potencija pozitivnih,
negativnih kako ispadne, onda tome obino ne pristupamo tako da ponemo
derivirati ili integrirati ne bi li odredili koecijente dne formulama (1) i (2) na
str. 54 ili (2) na str. 62, nego se nastojimo doepati traenoga reda (najee
je dovoljno nai samo nekoliko prvih lanova) koristei neke, od ranije poznate,
redove.
Primjer 38.1 Za primjer odredimo Laurentov red funkcije
f(z) :=
1
z 2

1
z 1
oko 0. Budui da f nije denirana u 1 i u 2, razvit emo ju u redove na krugu
K(0, 1) i na vijencima V (0; 1, 2) i V (0; 2, +).
Za drugi sumand, za [z[ < 1, je
1
z 1
=
1
1 z
=

n=0
z
n
, dok je za [z[ > 1,
1
z 1
=
1
z
1
1
1
z
=
1
z
n=0
_
1
z
_n
=
n=1
1
z
n
=
n=1
z
n
.
Za prvi sumand,
1
z 2
, za [z[ < 2 vrijedi
1
z 2
=
1
2 z
=
1
2
1
1
z
2
=
1
2
n=0
_
z
2
_
n
=
n=0
z
n
2
n+1
,
a za [z[ > 2 je
1
z 2
=
1
z
1
1
2
z
=
1
z
n=0
_
2
z
_n
=

n=1
2
n1
z
n
=

n=1
z
n
2
n+1
.
Zbrajanjem, na sva tri podruja, odgovarajuih redova, dobivamo
f(z) =
_
n=0
_
1
1
2
n+1
_
z
n
, [z[ < 1
n=1
z
n
n=0
1
2
n+1
z
n
, 1 < [z[ < 2
n=1
_
1
2
n+1
1
_
z
n
, 2 < [z[
.
Ako elimo tu istu funkciju razviti u red, naprimjer, na probuenom krugu
K
(1, 1), dakle po potencijama od z 1, onda za prvi sumand nalazimo

1
z 2
=
1
1 (z 1)
=
n=0
(z 1)
n
,
dok je drugi sumand ve zapisan kao red potencija od z 1, a svi koecijenti a
n
,
osim a
1
, jednaki su nuli, i a
1
= 1. Tako dobivamo
f(z) =
1
z 1

n=0
(z 1)
n
, 0 < [z 1[ < 1 .
Kao i u sluaju Taylorova reda, i kod Laurentova reda dokazuju se sljedee
ocjene za koecijente:
39. Singulariteti 69
Teorem 38.3 (Cauchyjeve ocjene koecijenata Laurentova reda) Neka
je f(z) =
+
n=
a
n
(z z
0
)
n
za 0 r < [z z
0
[ < R, i neka je za r < < R,
M() := max[f(z)[ : [z z
0
[ = . Tada je
[a
n
[
M()
n
, za sve n Z .
Dokaz: Prema prethodnom teoremu o jedinstvenosti dvostranih redova, red
nZ
a
n
(z z
0
)
n
je upravo Laurentov red funkcije f na vijencu V (z
0
; r, R), pa je,
prema Laurentovom teoremu 38.1, a
n
=
1
2i
_
f()
( z
0
)
n+1
d, gdje je
kru-
nica radijusa oko z
0
. Tvrdnja se sada dobije, kao i u dokazu teorema 37.7,
koritenjem leme 32.1 o ocjeni integrala.
39 Singulariteti
Laurentovi redovi omoguuju prouavanje funkcija i u okolini toaka u kojima
nisu holomorfne, tj. u okolini singulariteta.
Denicija 39.1 Neka je C otvoren skup, a f : C funkcija. Kaemo
da je toka z
0
Int = singularitet funkcije f, ili da funkcija f ima
u toki z
0
singularitet, ako u toki z
0
funkcija f nije holomorfna ili uope
nije denirana u toj toki.
Kako bismo mogli govoriti o tome je li neka toka z
0
singularitet funkcije f
ili nije, toka z
0
mora biti okruena tokama u kojima f jeste denirana, tonije,
mora biti z
0
Int , a je li funkcija f denirana u smoj toki z
0
ili nije nije
odluujue. Naprimjer, funkcija f(z) :=
1
1 z
ima u toki 1 singularitet, isto
kao i funkcija f
1
denirana s f
1
(z) :=
_
1
1 z
, z ,= 1
0 , z = 1
, iako prva nije deni-
rana u 1, a druga jeste. U svim ostalim tokama kompleksne ravnine, obje su
funkcije holomorfne. S druge strane, za funkciju f
2
, deniranu s f
2
(z) :=

n=0
z
n
,
ne moemo kazati da, u smislu gornje denicije, ima singularitet u toki 1, jer,
kako je denirana kao suma reda potencija, njezino podruje denicije je samo
krug konvergencije toga reda, tj. otvoren krug K(0, 1), a toka 1 nije u nutrini
zatvaraa toga kruga. Druga je stvar to se funkcija f
2
na svojoj domeni po-
dudara s restrikcijom funkcije f, a funkcija f zaista ima u toki 1 singularitet.
Singulariteta ima razliitih i vrlo neugodnih. Mi emo promatrati samo tzv.
izolirane singularitete:
Denicija 39.2 Za singularitet z
0
kaemo da je izoliran singularitet funk-
cije f, ako je f holomorfna funkcija na nekom probuenom krugu K
(z
0
, R) oko
toke z
0
.
Naprimjer, toka 1 je izoliran singularitet maloprije promatranih funkcija f
i f
1
. Isto je tako 0 izoliran singularitet funkcije z sin
1
z
, ali 0 nije izoliran
singularitet funkcije z
1
sin
1
z
. Prema gornjoj deniciji, za toku 1 ne mo-
emo kazati da je izoliran singularitet funkcije f
2
, jer ta funkcija, onako kako
je zadana, denirana je samo tamo gdje red
z
n
konvergira, pa nije denirana
niti u jednoj toki izvan zatvorenog kruga K(0, 1), dakle, nije denirana niti
na jednom probuenom krugu K
(1, R), R > 0. Ipak, funkcija f

2
podudara
se s funkcijom f na krugu K(0, 1), pa na f moemo gledati kao na proirenje
funkcije f
2
, i u tom smislu moe se ipak za toku 1 kazati da je izolirani singu-
laritet funkcije f
2
. Mi u tako detaljna razmatranja neemo ulaziti, i bavit emo
se samo pravim izoliranim singularitetima koji su okrueni tokama u kojima
promatrana funkcija je denirana, dakle tokama z
0
Int .
Napomena 39.1 Primijetimo da funkcija moe imati i beskonano mnogo izo-
liranih singulariteta. Ali, ako funkcija ima samo izolirane singularitete, onda
skup singulariteta ne moe imati gomilite koje je sadrano u . Stoga niti
jedan kompaktan podskup od ne moe sadravati vie od konano mnogo izo-
liranih singulariteta takve funkcije f. Nadalje, svaki otvoren podskup od C je
-kompaktan, tj. prebrojiva je unija kompaktnih podskupova, vidi teorem 5.5,
pa odavde slijedi da funkcija koja ima samo izolirane singularitete, moe ih imati
najvie prebrojivo mnogo.
Pokazat emo da postoje tri vrste izoliranih singulariteta: uklonjivi, polovi
i bitni singulariteti. Poimo redom:
Za izoliran singularitet z
0
funkcije f kaemo da je uklonjiv, ako u toki z
0
moemo funkciju f predenirati ili, ako u z
0
nije bila denirana, dodenirati,
tako da postane holomorfna na nekom (pravom, neprobuenom) krugu K(z
0
, R)
oko toke z
0
. Drugim rijeima, singularitet je uklonjiv, ako ga moemo ukloniti.
Sljedei teorem daje nekoliko karakterizacija uklonjivog singulariteta.
Teorem 39.1 (Karakterizacija uklonjivih singulariteta) Neka je funkcija f
holomorfna na probuenom krugu K
(z
0
, R). Sljedee su tvrdnje ekvivalentne:
(i) z
0
je uklonjiv singularitet funkcije f.
(ii) Postoji limes lim
zz
0
f(z) C.
(iii) f je omeena na nekoj okolini toke z
0
.
(iv) lim
zz
0
(z z
0
) f(z) = 0
(v) U Laurentovom razvoju funkcije f oko toke z
0
nema negativnih potencija,
tj. svi koecijenti uz negativne potencije jednaki su nuli.
Dokaz: (i) (ii) Ako je z
0
uklonjiv singularitet funkcije f, onda, uklonivi ga,
dobivamo funkciju, nazovimo ju

f, koja je holomorfna na nekoj okolini toke z
0
,
pa ona, zbog neprekidnosti, ima u z
0
limes. Kako je za limes neke funkcije
nebitno kako je i je li uope denirana u toki u kojoj se promatra limes, to i
funkcija f ima u toki z
0
limes.
(ii) (iii) Ova implikacija slijedi iz sme denicije limesa. Naime, neka je
:= lim
zz
0
f(z) C. To znai, da za svaki > 0 postoji > 0 takav da za sve
z K
(z
0
, ) vrijedi [f(z) [ < . Stoga je f(K(z
0
, )) K(, ) f(z
0
)
ako f jeste denirana u z
0
, ili je f(K
(z
0
, )) K(, ), ukoliko nije. U oba je
sluaja f ograniena na -okolini toke z
0
.
(iii) (iv) Ova je implikacija trivijalna, jer ako je f omeena na nekoj
okolini toke z
0
, onda zbog lim
zz
0
(z z
0
) = 0, slijedi da limes lim
zz
0
(z z
0
) f(z)
postoji, i jednak je 0.
(iv) (v) Za broj 0 < r < R, s M(r) oznaimo maksimum modula funk-
cije f na krunici oko z
0
radijusa r, dakle, M(r) := max[f(z)[ : [z z
0
[ = r.
Dokaimo, najprije, da je
lim
r0
r M(r) = 0 . (1)
Zbog kompaktnosti krunice, za svaki r < R, postoji toka z
r
, [z
r
z
0
[ = r,
z
0
z
r
takva da je M(r) = [f(z
r
)[. Oznaimo sa S skup tako oda-
branih toaka z
r
. Zbog (iv) je i lim
zz
0
[z z
0
[ [f(z)[ = 0, a
kako je z
0
oito gomilite skupa S, to je i
0 = lim
zz
0
zS
[z z
0
[ [f(z)[ = lim
z
r
z
0
[z
r
z
0
[ [f(z
r
)[ = lim
r0
r M(r)
ime je dokazano (1).
Neka je f(z) =
+
n=
a
n
(zz
0
)
n
Laurentov razvoj funkcije f na probuenom
krugu K
(z
0
, R). Prema Cauchyjevim ocjenama koecijenata Laurentova reda,
teorem 38.3, je [a
n
[ r
n
M(r) za sve n 1, pa zbog (1) zakljuujemo da je
a
n
= 0 za sve n 1, tj. koecijenti uz sve negativne potencije u Laurentovom
redu funkcije f oko toke z
0
, jednaki su nuli.
(v) (i) Ova implikacija je opet jednostavna. Zaista, prema (v), Laurentov
razvoj funkcije f na K
(z
0
, R) ima oblik f(z) =

n=0
a
n
(z z
0
)
n
. Deniramo li
f(z
0
) := a
0
, singularitet smo uklonili, jer dobivena je funkciju na cijelom krugu
K(z
0
, R) jednaka sumi reda (nenegativnih) potencija, pa je holomorfna na tom
krugu.
Primjer 39.1 Kao primjer, promotrimo funkciju f(z) :=
1 cos 2z
z
2
, koja je
holomorfna svuda osim u toki 0, gdje nije denirana. Pokaimo da je taj, oito
izoliran, singularitet, uklonjiv. Kako je cos t = 1
t
2
2!
+
t
4
4!

t
6
6!
+ , to je
f(z) =
1
_
1
(2z)
2
2!
+
(2z)
4
4!

(2z)
6
6!
+
_
z
2
= 2
2
3
z
2
+
4
45
z
4
+ .
Dakle, 0 je uklonjiv singularitet funkcije f, i deniramo li f(0) := 2 uklonili
smo ga.
Funkcije s uklonjivim singularitetima su gotovo tako dobre kao holomorfne
funkcije. Specijalno, i za njih vrijedi opi Cauchyjev teorem:
Korolar 39.2 (Cauchyjev teorem za funkcije s uklonjivim singularitetima)
Neka je funkcija f : C holomorfna, osim moda u nekim tokama, u kojima
ima uklonjive singularitete. Tada je za svaki, u nulhomotopan, zatvoren po
dijelovima gladak put ,
_
f dz = 0.
Dokaz: Uklonimo li singularitete funkcija f, dobivamo holomorfnu funkciju

f,
pa na nju primijenimo opi Cauchyjev teorem, teorem 33.4. Ako put integra-
cije ne prolazi niti jednim uklonjivim singularitetom funkcije f, onda se

f i f
du tog puta podudaraju, pa su im i integrali jednaki. Ali i ako put integra-
cije prolazi nekim od uklonjivih singulariteta funkcije f, to na integral nema
utjecaja. Naime, kako su uklonjivi singulariteti izolirani, na putu ih, prema
napomeni 39.1, ima samo konano mnogo, a kao to znamo od ranije, promjena
funkcije u konano mnogo toaka ne utjee niti na njezinu integrabilnost, niti
na sm integral.
Drugi tip izoliranih singulariteta su polovi. Za izoliran singularitet z
0
funk-
cije f kaemo da je pol, ako u Laurentovom razvoju funkcije f oko toke z
0
ima konano mnogo (ali barem jedan) lanova s negativnim potencijama, tj. s
potencijama od
1
z z
0
. Red pola je red najvee potencije od
1
z z
0
koja se u
tom Laurentovom razvoju pojavljuje s koecijentom razliitim od nule.
Teorem 39.3 (Karakterizacija polova) Neka je funkcija f holomorfna na
probuenom krugu K
(z
0
, R). Sljedee su tvrdnje ekvivalentne:
(i) z
0
je pol funkcije f (reda m).
(ii) z
0
nije uklonjiv singularitet funkcije f, ali postoji prirodan broj k takav da
je z
0
uklonjiv singularitet funkcije z (z z
0
)
k
f(z). (Najmanji takav k
upravo je m red pola.)
(iii) lim
zz
0
[f(z)[ = +.
Dokaz: (i) (ii) Ako je z
0
pol m-tog reda funkcije f, onda, prema deniciji,
Laurentov razvoj funkcije f oko toke z
0
ima oblik f(z) =
+
n=m
a
n
(z z
0
)
n
,
a
m
,= 0, m 1, pa prema teoremu 39.1 kojim su karakterizirani uklonjivi
singulariteti, z
0
nije uklonjiv singularitet funkcije f. Pomnoimo li f sa (zz
0
)
k
,
za svaki k m dobit emo funkciju koja u svom Laurentovom razvoju oko
toke z
0
nema negativnih potencija, pa je, prema istom teoremu, z
0
uklonjiv
singularitet te funkcije. Oito je najmanji prirodan broj s ovim svojstvom,
upravo broj m red pola.
(ii) (iii) Ako funkcija g(z) := (zz
0
)
m
f(z) ima u z
0
uklonjiv singularitet,
onda, prema teoremu 39.1, postoji limes lim
zz
0
g(z) C, pa je, zbog m 1,
lim
zz
0
[f(z)[ = lim
zz
0
|g(z)|
|z z
0
|
m
= +.
(iii) (i) Pretpostavimo da je lim
zz
0
[f(z)[ = +. To znai da za svaki
M > 0 postoji > 0, takav da za svaki z K
(z
0
, ) vrijedi [f(z)[ > M.
Specijalno (uzevi npr. M = 1), postoji > 0 takav da je f(z) ,= 0 za sve
z K
(z
0
, ). Denirajmo funkciju g : K
(z
0
, ) C s g(z) :=
1
f(z)
. Funkcija g
je holomorfna na K
(z
0
, ) i lim
zz
0
g(z) = 0. Prema teoremu 39.1, g ima u z
0
uklonjiv singularitet, i ako deniramo g(z
0
) := 0, dobivamo holomorfnu funkciju
na cijelom krugu K(z
0
, ).
Toka z
0
je jedina nultoka funkcije g, i oznaimo njezin red s m. Prema
teoremu 37.4, na krugu K(z
0
, ) postoji holomorfna funkcija h takva da je
g(z) = (z z
0
)
m
h(z) , [z z
0
[ < , (2)
i h(z) ,= 0 za sve [z z
0
[ <. Zbog toga je i funkcija
1
h
holomorfna na K(z
0
, ), i
neka je
1
h(z)
=

n=0
b
n
(zz
0
)
n
njezin Taylorov razvoj oko z
0
. Tada je, prema (2),
f(z) =
1
g(z)
=
1
(z z
0
)
m
1
h(z)
, 0 < [z z
0
[ <
=
n=m
b
m+n
(z z
0
)
n
,
pa f ima u z
0
pol m-tog reda, jer je b
0
=
1
h(z
0
)
,= 0.
Primjeri 39.2
(i) Za k N, funkcija z
1
z
k
, ima u z
0
= 0 pol k-tog reda.
(ii) Funkcija f(z) :=
1
sin z
ima u z
0
= 0 pol prvog reda. Zaista, 0 je izoliran
singularitet funkcije f, jer, kako je sinus holomorfna funkcija, sve njezine
nultoke, pa tako i 0, su izolirane. Da je 0 pol funkcije f slijedi ve iz
injenice da je lim
z0
1
| sin z|
= +. Kojega je reda taj pol? Kako nemamo
na raspolaganju Laurentov razvoj funkcije f, moemo razmiljati ovako:
Promatrajmo funkciju
z zf(z) = z
1
sin z
=
1
sin z
z
.
Funkcija z
sin z
z
ima u 0 uklonjiv singularitet, jer je njezin Laurentov
razvoj oko 0 (prvih nekoliko lanova)
sin z
z
=
1
z
_
z
z
3
3!
+
z
5
5!

_
= 1
z
2
3!
+
z
4
5!
,
pa je lim
z0
sin z
z
= 1. Odavde slijedi da je lim
z0
z
1
sin z
= 1, pa, prema te-
oremu 39.1, funkcija z z
1
sin z
ima u 0 uklonjiv singularitet. Primijenimo
li sada prethodni teorem kojim su karakterizirani polovi, zakljuujemo da
funkcija f(z) =
1
sin z
ima u 0 pol, i to prvoga reda.
Denicija 39.3 Za funkciju f kaemo da je meromorfna na otvorenom skupu
C ako skup singulariteta nema gomilite u , i ako su svi singulariteti ili
uklonjivi ili polovi.
Tipini primjeri meromorfnih funkcija su racionalne funkcije. One, ako su
brojnik i nazivnik relativno prosti, tj. razlomak je skraen do kraja, od singu-
lariteta imaju samo polove, i to u nultokama nazivnika. Ima meutim i drugih
meromorfnih funkcija. Naprimjer, funkcija z
1
sin z
takoer je meromorfna
na C, jer ona, od singulariteta u C, ima samo polove, i to u nultokama funkcije
sinus. Treba ipak malo pripaziti. Funkcija z
1
sin
1
z
meromorfna je na C 0,
ali nije meromorfna na C, jer 0 jeste singularitet te funkcije, ali nije izoliran (pa
ne moe biti pol niti uklonjiv singularitet).
Promatrajui Laurentov razvoj funkcije oko singulariteta z
0
, ostaje jo jedna
mogunost da je glavni dio beskonaan. Za izoliran singularitet z
0
kaemo da
je bitan singularitet ako u Laurentovom razvoju funkcije f oko toke z
0
ima
beskonano mnogo lanova s negativnim potencijama, tj. beskonano mnogo
koecijenata uz negativne potencije je razliito od nule.
Iz ve dokazanog o ponaanju funkcije u okolini uklonjivih singulariteta i
polova, vidimo da funkcija ne moe biti ograniena niti na jednoj okolini bitnog
singulariteta, ali ne moe niti po modulu teiti u +. Ona je, dakle, neomeena
na svakoj okolini toke z
0
, i ak njezin modul nema niti konanog niti besko-
nanog limesa. Preciznije o ponaanju funkcije u okolini bitnog singulariteta,
govori sljedei teorem.
Teorem 39.4 (Casorati
1
-Weierstrass-Sohockij
2
) Neka je funkcija f holo-
morfna na probuenom krugu K
(z
0
, R). Toka z
0
je bitan singularitet funk-
cije f ako i samo ako je za svaki > 0, slika probuenog kruga K
(z
0
, ) gusta
na C, tj. za svaki w C i svaki > 0, postoji z K
(z
0
, ), takav da je
[f(z) w[ < .
1
Felice Casorati (18351890), talijanski matematiar
2
Julian-Karl Vasilievi Sohockij (18421927), ruski matematiar, roen u Poljskoj
z
0
z
f
w
0
f(z)
Dokaz: Neka je z
0
bitan singularitet funkcije f, i odaberimo , w i kao u iskazu
teorema. Ako postoji z K
(z
0
, ) takav da je f(z) = w, tvrdnja je dokazana.
Pretpostavimo, dakle, da je f(z) ,= w za svaki z K
(z
0
, ). Tada je i funk-
cija g : K
(z
0
, ) C, denirana s g(z) :=
1
f(z) w
, holomorfna na K
(z
0
, ).
Funkcija g ima u z
0
izoliran singularitet.
Ako je funkcija g omeena na nekoj okolini toke z
0
, onda je z
0
uklonjiv
singularitet, pa postoji limes lim
zz
0
g(z) =: C.
Ako je ,= 0, onda je lim
zz
0
f(z) =
1
+w, pa bi, prema teoremu 39.1, funkcija f

imala u z
0
uklonjiv singularitet, i u njezinom Laurentovom razvoju oko z
0
ne bi bilo negativnih potencija.
Ako je = 0, onda je lim
zz
0
[f(z) w[ = +, pa je i lim
zz
0
[f(z)[ = +, to
bi, prema teoremu 39.3, znailo da f ima u z
0
pol, dakle, u Laurentovom
razvoju bilo bi samo konano mnogo negativnih potencija.
Prema tome, otpadaju obje mogunosti, pa je funkcija g neomeena na
svakoj okolini toke z
0
. To specijalno znai, da i za odabrane i , postoji
z K
(z
0
, ) takav da je [g(z)[ >
1
, tj. [f(z) w[ < .

Obrat je jednostavan. Naime, ako je za svaki > 0, slika probuenog -kruga
oko z
0
gusta na C, onda niti moe f biti omeena na nekoj okolini toke z
0
, niti
moe limes modula biti jednak +. Prema karakterizacijama uklonjivih sin-
gulariteta, odnosno polova, zakljuujemo da u Laurentovom razvoju funkcije f
oko toke z
0
mora biti beskonano mnogo negativnih potencija, pa je z
0
bitan
singularitet funkcije f.
Primjeri funkcija s bitnim singularitetom su z e
1
z
i z sin
1
z
. Obje
ove funkcije imaju bitan singularitet u 0, to se jednostavno vidi iz njihovih
Laurentovih razvoja.
40. Reziduumi 77
40 Reziduumi
U ovoj emo toki dokazati teorem o reziduumima, koji je vrlo koristan i teoret-
ski i u primjenama.
Denicija 40.1 Neka je funkcija f holomorfna na probuenom krugu K
(z
0
, r)
i neka je

nZ
a
n
(z z
0
)
n
njezin Laurentov red oko toke z
0
. Koecijent a
1
uz
1
z z
0
naziva se reziduum funkcije f u toki z
0
, i oznaavamo ga res(f, z
0
).
Promotrimo li Laurentov razvoj funkcije z f(z)
res(f, z
0
)
z z
0
oko toke z
0
,
vidimo da ona ima na probuenom krugu K
(z
0
, r) primitivnu funkciju. Tako
na reziduum funkcije u nekoj toki, moemo gledati kao na mjeru koliko se ta
funkcija razlikuje od derivacije neke holomorfne funkcije denirane na okolini te
toke.
Prema formuli (2) na str. 62, za koecijente Laurentova reda, vidimo da je
res(f, z
0
) =
1
2i
_
0
f() d ,
gdje je
0
neka dovoljno mala pozitivno orijentirana krunica oko z
0
. Napiemo
li tu formulu kao
_
0
f() d = 2i res(f, z
0
) ,
dobivamo korisnu formulu za nalaenje integrala kompleksne funkcije u slua-
jevima kada znamo njezin Laurentov razvoj, ili barem koecijent uz
1
z z
0
.
Teorem o reziduumima, koji emo sada dokazati, poopuje tu formulu.
Teorem 40.1 (o reziduumima za funkcije s konano mnogo singulariteta)
Neka je C otvoren skup, f : C funkcija koja je holomorfna osim u to-
kama s
1
, s
2
, . . . , s
k
, u kojima ima izolirane singularitete, i neka je zatvoren,
u nulhomotopan, po dijelovima gladak put, koji ne prolazi niti jednom od tih
toaka. Tada je
_
f dz = 2i
k
j=1
(, s
j
) res(f, s
j
) . (1)
Dokaz: Neka je g
j
(z) :=

n=1
a
(j)
n
(z s
j
)
n
glavni dio Laurentova razvoja funk-
cije f oko toke s
j
, j = 1, . . . , k. Denirajmo funkciju h: C formulom
h(z) := f(z)
k
j=1
g
j
(z) . (2)
Svaka od funkcija g
j
je holomorfna na C s
j
, pa je funkcija h holomorfna,
osim u tokama s
1
, s
2
. . . , s
k
, u kojima ima uklonjive singularitete. Primijenimo
li sada Cauchyjev teorem za funkcije s uklonjivim singularitetima, korolar 39.2,
dobivamo
_
hdz = 0 . (3)
Za svaki j 1, . . . , k je
_
g
j
dz = 2i (, s
j
) res(f, s
j
) . (4)
Zaista, kako je funkcija g
j
holomorfna na C s
j
, red kojim je ona denirana
konvergira lokalno uniformno na cijelom skupu C s
j
, vidi dokaz tvrdnje (i)
teorema o jedinstvenosti Laurentova reda, teorem 38.2, pa, jer put ne prolazi
tokom s
j
, taj red konvergira uniformno na
. Zato moemo integrirati lan

po lan, pa dobivamo
_
g
j
dz =
_
n=1
a
(j)
n
(z s
j
)
n
dz = a
(j)
1
2i (, s
j
) = 2i (, s
j
) res(f, s
j
) ,
jer za n ,= 1, funkcije z
1
(z s
j
)
n
imaju na Cs
j

, primitivnu funkciju,
te je njihov integral du jednak nuli.
Zbrajanjem formula (4), iz (2) i (3) dobivamo tvrdnju teorema.
Teorem 40.2 (o reziduumima) Neka je C otvoren skup, f : C
funkcija koja je holomorfna osim u tokama skupa S , u kojima ima izolirane
singularitete, i neka je : [a, b] zatvoren, u nulhomotopan, po dijelovima
gladak put, koji ne prolazi niti jednim singularitetom funkcije f, tj.
S = .
Tada je indeks puta s obzirom na sve toke skupa S osim njih konano mnogo,
jednak nuli, i vrijedi
_
f dz = 2i
sS
(, s) res(f, s) . (5)
41. Broj nultoaka i polova meromorfnih funkcija 79
Dokaz: Primijetimo najprije, da, prema napomeni 39.1, S, skup singulariteta
funkcije f, nema gomilite koje pripada skupu , jer bi inae to gomilite bilo
neizoliran singularitet funkcije f. Stoga proizvoljan kompaktan podskup od
sadri najvie konano mnogo elemenata skupa S.
Neka je zatvoren po dijelovima gladak put, nulhomotopan u , i neka je
H: [a, b] [0, 1] homotopija izmeu i nekog konstantnog puta. Oznaimo
s H
:= H([a, b] [0, 1]) trag (sliku) homotopije H. Za svaku toku

z C H
je zatvoren put nulhomotopan u C z, pa je (, z) = 0,

propozicija 34.3 (i).
Oznaimo sa S
H
:= SH
skup onih singulariteta funkcije f koji se nalaze u

skupu H
, i neka je S
O
:= SS
H
skup ostalih singulariteta. Zbog kompaktnosti
pravokutnika [a, b][0, 1] i neprekidnosti homotopije H, skup H
je kompaktan,
pa je skup S
H
konaan, a za sve toke s S
O
je (, s) = 0.
Neka je
1
:= S
O
. Pokaimo da je to otvoren skup. Neka je z
1
proizvoljna toka. z nije gomilite skupa S
O
, jer bi to onda bilo i gomilite
skupa S, a pokazali smo da takvih u nema. Zbog toga, postoji r > 0 takav
da je K(z, r) S
O
=
1
, tj. skup
1
je otvoren.
Restrikcija funkcije f na otvoren skup
1
je funkcija koja je holomorfna,
osim u tokama konanog skupa S
H
=: s
1
, . . . , s
k
, a zatvoren put je nul-
homotopan u
1
, jer je H

1
. Moemo, dakle, na tu restrikciju primijeniti
prethodni teorem o reziduumima za funkciju s konano mnogo singulariteta, pa
dobivamo
_
f dz = 2i
k
j=1
(, s
j
) res(f, s
j
) .
Kako smo dokazali da je (, s) = 0 za sve s S
O
, to sumu u prethodnoj
formuli moemo napisati i kao

sS
, pa smo tako dokazali (5).
41 Broj nultoaka i polova meromorfnih funkcija
Primijenit emo sada teorem o reziduumima na odreivanje broja nultoaka i
polova meromorfnih funkcija, a kao jednostavnu posljedicu dobit emo i dokaz
Drugog osnovnog teorema algebre.
Kako meromorfna funkcija, u tokama u kojima nije holomorfna, ima samo
uklonjive singularitete i polove, moemo uklonjive singularitete zaista i ukloniti,
tako da openito moemo smatrati da meromorfna funkcije ima samo polove.
Za toku z
0
koja je nultoka ili pol funkcije f, s r(z
0
, f) N oznait emo
red te nultoke odnosno pola.
Teorem 41.1 Neka je f meromorfna funkcija na otvorenom povezanom skupu
C, koja nije konstanta 0, f , 0. neka je pozitivno orijentirana
kontura koja ne prolazi niti jednom nultokom niti polom funkcije f i ije je
unutarnje podruje B sadrano u , te neka je h H() proizvoljna holomorfna
funkcija. Tada je
1
2i
_
h(z)
f
(z)
f(z)
dz =

z
B
z
je nultoka od f
h(z
) r(z
, f)
B
z
je pol od f
h(z
) r(z
, f) . (1)
Dokaz: Kako je (, z
0
) = 1 za svaku toku z
0
B, to je, prema teoremu o
reziduumima, teorem 40.2,
1
2i
_
h(z)
f
(z)
f(z)
dz =

sB
s je singularitet od h
f
f
res(h
f
f
, s) . (2)
Odredimo reziduume funkcije h
f
f
u njezinim singularitetima koji se nalaze
u unutranjem podruju B konture . U tokama u kojima je funkcija f holo-
morfna i nije jednaka nuli, funkcija h
f
f
je holomorfna. Zato se singulariteti
funkcije h
f
f
nalaze meu nultokama i singularitetima, dakle polovima, funk-
cije f. Niti skup nultoaka niti skup polova funkcije f nema gomilita u , pa
smo na funkciju h
f
f
zaista mogli primijeniti teorem o reziduumima.
Neka je, prvo, s nultoka funkcije f, i to reda r(s, f) =: n. Prema te-
oremu 37.4, postoje > 0 i holomorfna funkcija g H(K(s, )), takvi da je
f(z) = (z s)
n
g(z) , z K(s, ) , i
g(z) ,= 0 , z K(s, ) .
Za svaki z K
(s, ) tada vrijedi

h(z)
f
(z)
f(z)
= h(z)
n
z s
+h(z)
g
(z)
g(z)
.
Kako je drugi sumand, funkcija h
g
g
, holomorfna na krugu K(s, ), to je singu-
laritet funkcije h
f
f
zapravo singularitet funkcije z h(z)
n
z s
. Razvijemo li
funkciju h na -krugu oko s u Taylorov red, vidimo da ako je h(s) = 0, onda je s
uklonjiv singularitet funkcije z h(z)
n
z s
, pa je njezin reziduum u s jednak
nuli, dakle jednak je broju h(s) n. Ako je h(s) ,= 0 onda funkcija z h(z)
n
z s
ima u s pol prvog reda, i njezin reziduum je opet jednak h(s) n.
Ponovimo li ovo zakljuivanje za svaku nultoku funkcije f koja se nalazi
unutar konture , dobivamo prvi sumand u (1).
Neka je sada s pol funkcije f reda p. Ako u Laurentovom razvoju funkcije f
oko pola s izluimo faktor (z s)
p
, vidimo da, kao i u sluaju nultoke, postoji
> 0 i holomorfna funkcija g H(K(s, )), sa svojstvom g(z) ,= 0 za sve
z K(s, ), i takva da je
f(z) =
1
(z s)
p
g(z) , z K
(s, ) .
Kao i ranije, dobivamo
h(z)
f
(z)
f(z)
= h(z)
p
z s
+h(z)
g
(z)
g(z)
,
pa zakljuujemo da je
res(h
f
f
, s) = h(s) (p) = h(s) r(s, f) .
Sumiranjem po svim polovima funkcije f koji se nalaze unutar , dobivamo i
drugu sumu u (1).
Specijalno, za konstantnu funkciju h(z) = 1 za svaki z, dobivamo
Korolar 41.2 Neka je f meromorfna funkcijama na otvorenom povezanom
skupu , koja nije konstantna, a neka je nulhomotopna pozitivno ori-
jentirana kontura, koja ne prolazi niti jednom nultokom niti polom funkcije f.
Tada je
1
2i
_
(z)
f(z)
dz = N
(f) P
(f) , (3)
gdje je N
(f) broj nultoaka, a P
(f) broj polova funkcije f unutar , i to

raunajui njihov red, tj. ukoliko je neka nultoka ili pol reda r, treba ju brojati r
puta.
Integralu na lijevoj strani formule (3) moemo dati i geometrijski smisao.
Ako napravimo supstituciju (zamjenu varijabli) f(z) =: w, dobivamo
1
2i
_
(z)
f(z)
dz =
1
2i
_
f()
dw
w
. (4)
f() je po dijelovima glatka zatvorena krivulja, pa je desna strana u prethodnoj
formuli, upravo indeks te krivulje s obzirom na toku 0. Tako dobivamo
Korolar 41.3 Za meromorfnu funkciju f koja nije konstantna na otvorenom
povezanom skupu C, i pozitivno orijentiranu konturu koja je nulhomo-
topna u i ne prolazi niti jednom nultokom niti polom funkcije f, vrijedi
N
(f) P
(f) = (f(), 0) .
Ovaj se korolar naziva i Princip argumenta.
Napomena 41.1 Iako su formula (4) i formula u korolaru 41.3 u literaturi
prilino standardne, one zapravo nisu dobre, i treba ih interpretirati na sljedei
nain: Neka je proizvoljna po dijelovima glatka parametrizacija konture .
Tada, uz supstituciju f(z) =: w, formula (4) izgleda ovako:
1
2i
_
(z)
f(z)
dz =
1
2i
_
(z)
f(z)
dz =
1
2i
_
f
dw
w
. (4
)
Istina je da vrijedi (f )
= f(), ali to vie ne mora biti parametrizabilan skup

u smislu nae denicije (denicija 29.1), dakle na f() moda vie ne moemo
gledati kao na krivulju u pravom smislu, a i ako f() jeste krivulja, f ne
mora biti njezina parametrizacija.
Naprimjer, neka je krunica radijusa 2, = x : [z[ = 2, funkcija (t) :=
2e
2i t
, t [0, 1], njezina parametrizacija, a f : C C kubiranje, f(z) := z
3
.
Tada slika f() zaista jeste krivulja krunica radijusa 8, ali f nije njezina
parametrizacija jer ta funkcija tri puta obilazi krunicu f(). I zaista, imamo
1
2i
_
(z)
f(z)
dz =
1
2i
_
3z
2
z
3
dz =
3
2i
_
dz
z
=
3
2i
_
1
0
2 2i e
2i t
2e
2i t
dt = 3
kao to daje i
1
2i
_
f
dw
w
=
1
2i
_
1
0
8 6i e
6i t
8e
6i t
dt = 3 ,
dok je
1
2i
_
f()
dw
w
=
1
2i
_
1
0
8 2i e
2i t
8e
2i t
dt = 1 .
Isto bi tako formula u korolaru 41.3 trebala glasiti
N
(f) P
(f) = (f .0) ,
gdje je neka po dijelovima glatka parametrizacija konture .
Primjer 41.1 Kao primjer upotrebe prethodnih razmatranja, odredimo kako
su po kvadrantima rasporeene nultoke polinoma
p(z) :=
1
8
z
8
8
7
z
7
+
29
6
z
6
12z
5
+
37
2
z
4
52
3
z
3
+ 8z
2
+ 1 .
Pokaimo, najprije, da p nema realnih nultoaka. Zaista, za derivaciju na-
lazimo (kako traimo realne nultoke, varijablu oznaavamo sa x)
p
(x) = x
7
8x
6
+ 29x
5
60x
4
+ 74x
3
52x
2
+ 16x .
Direktnom provjerom, vidi se da su 0, 1 i 2 nultoke polinoma p
, pa dijeljenjem
dobivamo djelominu faktorizaciju
p
(x) = x(x 1)(x 2) (x

4
5x
3
+ 12x
2
14x + 8)
=:q(x)
.
Polinom q faktoriziramo tako da naemo koecijente a, b, c, d koji zadovo-
ljavaju sistem linearnih jednadbi dobiven usporeivanjem koecijenata uz iste
potencije od x u produktu
(x
2
+ax +b)(x
2
+cx +d) = x
4
5x
3
+ 12x
2
14x + 8 ,
pa dobivamo
p
(x) = x(x 1)(x 2)(x

2
2x + 2)(x
2
3x + 4) .
Kvadratni faktori nemaju realnih nultoaka, pa su toke 0, 1 i 2 jedine realne
nultoke derivacije, te, jer se radi o polinomu parnog stupnja kojemu je najstariji
koecijent pozitivan, p ima, kao realna funkcija, tri stacionarne toke, i to su
lokalni minimumi u tokama 0 i 2, i lokalni maksimum u toki 1. Kako je
p(0) = 1 > 0, i p(2) =
29
21
> 0, p nema realnih nultoaka.
Pokaimo sada da p nema niti isto imaginarnih nultoaka. Za y R je
p(i y) =
1
8
y
8
29
6
y
6
+
37
2
y
4
8y
2
+ 1
=:p
Re
(y)
+i (
8
7
y
7
12y
5
+
52
3
y
3
)
=:p
Im
(y)
. (5)
Da bi bilo p(i y) = 0, moraju realni i imaginarni dio istovremeno iezavati.
Imaginarni dio jednak je
p
Im
(y) =
4
21
y
3
(6y
4
63y
2
+ 91) ,
pa je y
1
= 0 trostruka nultoka, a ostale etiri jednostruke nultoke su
y
4,5
=
1
2
21
_
595
3
1.315 y
6,7
=
1
2
21 +
_
595
3
2.962 .
Kako je p
Re
(0) = 1, p
Re
(y
4
) = p
Re
(y
5
) 18.611 i p
Re
(y
6
) = p
Re
(y
7
) 1167.39,
to p
Re
i p
Im
ne mogu istovremeno iezavati, tj. p nema nultoaka niti na ima-
ginarnoj osi.
Odredimo sada broj nultoaka polinoma p u prvom kvadrantu. Neka je
R > 0, i neka je =
1
+
2
+
3
kontura sastavljena od sljedeih orijentiranih
lukova (vidi sliku):
1
je segment realne osi od 0 do R.
2
je luk krunice oko 0 radijusa R od toke R do i R
3
je segment imaginarne osi od i R do 0.
Prema Drugom osnovnom teoremu algebre, koji emo uskoro dokazati, koro-
lar 41.5, polinom ima konano mnogo nultoaka tono onoliko koliki mu je
red. Zbog toga e, za dovoljno veliki R, sve nultoke polinoma p koje se nalaze
u prvom kvadrantu, biti obuhvaene konturom . Kako je polinom holomorfna
funkcija, pa nema polova, bit e, prema prethodnom korolaru, broj tih nultoaka
jednak indeksu krivulje p() = p(
1
) + p(
2
) + p(
3
) s obzirom na 0. Treba,
dakle, samo priblino, kvalitativno, odrediti sliku p() detalji nam nisu vani,
vano je jedino koliko se puta p() namota oko 0.
(i) Jer je p polinom s realnim koecijentima, to za realne varijable p poprima i
realne vrijednosti, pa je p(
1
) segment realne osi, koji sadri toke p(0) = 1
i p(R)
1
8
R
8
.
(ii) Toke luka
1
su oblika Re
i t
, t [0,

2
], pa je u tokama luka
1
p(Re
i t
) =
1
8
R
8
e
8 i t
_
1
64
7Re
i t
+
116
3R
2
e
2 i t

96
R
3
e
3 i t
+
+
148
R
4
e
4 i t

416
3R
5
e
5 i t
+
64
R
6
e
6 i t
+
8
R
8
e
8 i t
_
.
Kako je R velik, to je izraz u velikoj zagradi u prethodnoj formuli priblino
jednak 1, pa slika p(
2
) dva puta obilazi priblino krunicu oko 0 radi-
jusa
1
8
R
8
, poevi od toke p(R) do toke p(i R), za koju, iz formule (5),
vidimo da je Imp(i R)
8
7
R
7
> 0, jer je R velik.
0 R
iR
3
p(
1
)
p(
2
)
p(
3
)
1 1
8
R
8
(iii) p(
3
) je skup toaka oblika p(i y), y [R, 0]. Krivulja p(
3
) poinje u
toki p(i R), gdje je zavrila krivulja p(
2
), a zavrava u toki 1 = p(0),
gdje je poela krivulja p(
1
). Pitanje je samo vrti li se, i kako, p(
3
)
oko 0. Kako bismo to ustanovili, dovoljno je ustanoviti gdje i kako p(
3
)
sijee realnu os. Iz (5) vidimo da je za nenegativan realan y, p(i y) realan
samo u nultokama polinoma p
Im
, tj. u tokama
y
6
=
1
2
21 +
_
595
3
2.962 , y
4
=
1
2
21
_
595
3
1.315 , y
1
= 0 ,
u kojima polinom p poprima priblino vrijednosti 1167.39, 18.611 i 0.
Kako su y
6
i y
4
jednostruke nultoke polinoma p
Im
, to krivulja p(
3
) poinje
u toki p(i R)
1
8
R
8
+ i
8
7
R
7
u kojoj zavrava p(
2
), i koja je u gornjoj
poluravnini, zatim u toki p(i y
6
) 1167.39 prelazi u donju poluravninu,
pa se opet u toki p(i y
4
) 18.611 vraa u gornju poluravninu, te zavrava
u toki p(0) = 1, gdje je poetak krivulje p(
1
) (vidi sliku).
Na osnovi ovih razmatranja, zakljuujemo da je indeks krivulje p() s
obzirom na toku 0 jednak 3, pa na polinom p ima u prvom kvadrantu tri
nultoke (raunajui njihov red).
Kako nultoke polinoma s realnim koecijentima moraju dolaziti u konjugi-
rano kompleksnim parovima, zakljuujemo da polinom p ima i u etvrtom
kvadrantu tri nultoke. Prema, ve spominjanom Drugom osnovnom te-
oremu algebre, ukupan broj nultoaka naeg polinoma p je osam, pa jer
na koordinatnim osima nema nultoaka i jer nultoke dolaze u konjugirano
kompleksnim parovima, mora se jo po jedna nultoka nalaziti u drugom i
u treem kvadrantu.
esto se koristi sljedei teorem:
Teorem 41.4 (Rouchov
1
teorem) Neka su funkcije f i g holomorfne na
otvorenom skupu , i neke je kontura ije je i unutranje podruje
sadrano u . Ako za svaki z vrijedi [g(z)[ < [f(z)[, onda obuhvaa
jednak broj nultoaka funkcij f i f + g (pritom svaku nultoku treba raunati
onoliko puta koliki je njezin red).
Dokaz: Za svaki z je [f(z)[ > [g(z)[ 0, pa je f(z) ,= 0. Nadalje, kada bi
neki z bio nultoka funkcije f +g, bilo bi g(z) = f(z), tj. [g(z)[ = [f(z)[,
suprotno pretpostavci teorema. Dakle, kontura ne prolazi niti jednom nulto-
kom funkcij f i f +g, pa, jer se radi o holomorfnim funkcijama, za odreivanje
broja njihovih nultoaka unutar konture , moemo primijeniti korolar 41.2.
Tako dobivamo
N
(f +g) N
(f) =
1
2i
_
(z) +g
(z)
f(z) +g(z)
dz
1
2i
_
(z)
f(z)
dz
=
1
2i
_
(z) f(z) g(z) f
(z)
f(z)(f(z) +g(z))
dz . (6)
Pokazali smo da je za svaki z , f(z) ,= 0. Stoga, zbog neprekidnosti,
postoji (otvorena) okolina U , takva da je f(z) ,= 0 za sve z U, pa je
dobro denirana funkcije h: U C formulom h(z) := 1 +
g(z)
f(z)
. Deriviranjem
1
Eugne Rouch (18321910), francuski matematiar
nalazimo da je
h
(z)
h(z)
=
g
(z) f(z) g(z) f
(z)
f(z)(f(z) + g(z))
. Uvrstimo li to u (6), zamjenom
varijable w := h(z), dobivamo
N
(f +g) N
(f) =
1
2i
_
(z)
h(z)
dz =
1
2i
_
h()
dw
w
= (h(), 0) ,
gdje je posljednja jednakost dobivena kao ranije u korolaru 41.3.
Treba jo odrediti indeks (h(), 0). Kako je za svaki z ,
g(z)
f(z)
< 1,
to je, prema deniciji funkcije h, krivulja h() sadrana u krugu radijusa 1 oko
toke 1, tj. h() K(1, 1). Zbog toga je (h(), 0) = 0, pa iz prethodne formule
slijedi da f +g i f imaju jednak broj nultoaka unutar .
Primijetimo da Rouchov teorem ne tvrdi da funkcije f i f + g imaju iste
nultoke unutar samo da ih je jednako mnogo.
Primjenom Rouchova teorema, dobivamo sada najavljivani
Korolar 41.5 (Drugi osnovni teorem algebre) Svaki polinom stupnja n, s
kompleksnim koecijentima, ima tono n nultoaka u C.
Dokaz: Neka je
p(z) = a
n
z
n
+a
n1
z
n1
+ +a
1
z +a
0
, a
i
C , a
n
,= 0 , n 1 .
Denirajmo
f(z) := a
n
z
n
g(z) := a
n1
z
n1
+ +a
1
z +a
0
.
Kako je lim
t
|a
n1
| t
n1
+ + |a
1
| t + |a
0
|
|a
n
| t
n
= 0, postoji R
0
> 0 takav da za sve
R > R
0
vrijedi [a
n
[ R
n
> [a
n1
[ R
n1
+ + [a
1
[ R + [a
0
[. Neka je krunica
oko 0 radijusa R. Iz prethodne nejednakosti vidimo da za svaki z vrijedi
[g(z)[ < [f(z)[, pa prema Rouchovom teoremu zakljuujemo da p = f +g ima u
krugu K(0, R) jednak broj nultoaka kao f, koji ima jednu nultoku, 0, reda n.
Kako to vrijedi za svaki R R
0
, svaka nultoka polinoma p e kad-tad biti
obuhvaena, pa zakljuujemo da p ima tono n kompleksnih nultoaka.
Primjer 41.2 Promotrimo ponovno polinom
p(z) :=
1
8
z
8
8
7
z
7
+
29
6
z
6
12z
5
+
37
2
z
4
52
3
z
3
+ 8z
2
+ 1
iz primjera 41.1, i pokaimo da se sve njegove nultoke nalaze unutar kruga radi-
jusa 3 oko toke 1, a izvan kruga radijusa
9
10
, tj. u krunom vijencu V (1;
9
10
, 3).
Razvijemo li polinom p po potencijama od z 1, dobijemo
p(z) =
1
8
(z 1)
8
1
7
(z 1)
7
+
1
3
(z 1)
6
1
4
(z 1)
4
+
1
3
(z 1)
3
(z 1)
2
+
111
56
(to je zapravo Taylorov red polinoma p oko toke 1, a najjednostavnije se dobije
tako da se izrauna p(z + 1), i uzmu koecijenti dobivenog polinoma). Neka je
f(z) :=
1
8
(z 1)
8
g(z) :=
1
7
(z 1)
7
+
1
3
(z 1)
6
1
4
(z 1)
4
+
1
3
(z 1)
3
(z 1)
2
+
111
56
.
Tada je za [z 1[ = 3
[f(z)[ =
1
8
3
8
820 , i
[g(z)[
1
7
3
7
+
1
3
3
6
+
1
4
3
4
+
1
3
3
3
+ 3
2
+
111
56
596 ,
pa u svim tokama krunice [z 1[ = 3 vrijedi [g(z)[ < [f(z)[. Primjenom
Rouchova teorema zakljuujemo da polinomi p = f + g i f imaju u krugu
K(1, 3) jednak broj nultoaka. Kako polinom f ima u
tom krugu, jednu nultoku, 1, i ona je reda osam, to i
polinom p ima u tom krugu osam nultoaka, a prema
Drugom osnovnom teoremu algebre, to su ujedno i sve
njegove nultoke.
1
Neka je sada
f(z) :=
111
56
g(z) :=
1
8
(z 1)
8
1
7
(z 1)
7
+
1
3
(z 1)
6
1
4
(z 1)
4
+
1
3
(z 1)
3
(z 1)
2
.
Tada je za [z 1[ =
9
10
[f(z)[ =
111
56
1.98 , i
[g(z)[
1
8
_
9
10
_
8
+
1
7
_
9
10
_
7
+
1
3
_
9
10
_
6
+
1
4
_
9
10
_
4
+
1
3
_
9
10
_
3
+
_
9
10
_
2
1.52 ,
pa u svim tokama krunice [z 1[ =
9
10
vrijedi [g(z)[ < [f(z)[. Kako je f
konstantan polinom, pa nema niti jedne nultoke, to niti polinom p = f + g u
42. LOKALNA SVOJSTVA HOLOMORFNIH FUNKCIJA 89
krugu K(1,
9
10
) nema niti jedne nultoke. Sve se, dakle, nultoke polinoma p
nalaze u krunom vijencu V (1;
9
10
, 3).
Zadatak 41.1 Poboljajte ocjenu u prethodnom primjeru i pokaite da se sve nul-
toke polinoma p nalaze u krunom vijencu V (1; 1, 3).
42 Lokalna svojstva holomorfnih funkcija
U ovoj emo toki, nakon Weierstrassovog pripremnog teorema, dokazati tri poz-
nata teorema: o otvorenom preslikavanju, o maksimumu modula i Schwarzovu
lemu.
Teorem 42.1 (Weierstrassov pripremni teorem) Neka je funkcija f ho-
lomorfna u toki z
0
, oznaimo w
0
:= f(z
0
), i neka je red nultoke z
0
funk-
cije z f(z) w
0
jednak n. Tada postoje > 0 i > 0 takvi da za svaki
w K(w
0
, ), funkcija z f(z) w ima u krugu K(z
0
, ) tono n nultoaka,
raunajui njihov red.
tovie, brojevi i mogu se odabrati tako da za svaki w K
(w
0
, ),
funkcija z f(z) w ima u krugu K(z
0
, ), tono n razliitih nultoaka.
z
0

f
w
0
w

Dokaz: Funkcija z f(z)w
0
je holomorfna i nije konstanta 0 (jer tada njezina
nultoka z
0
ne bi mogla biti konanog reda n). Stoga su sve njezine nultoke
izolirane, teorem 37.4, pa postoji > 0 takav da je z
0
jedina nultoka funkcije
z f(z) w
0
na zatvorenom krugu K(z
0
, ). Specijalno, na rubu, tj. za
[z z
0
[ = , vrijedi [f(z) w
0
[ > 0. Neka je := min
|zz
0
|=
[f(z) w
0
[ > 0
(minimum postoji jer je krunica kompaktan skup, a f neprekidna funkcija).
Neka je w K(w
0
, ). Tada za [z z
0
[ = vrijedi [w
0
w[ < [f(z)w
0
[. Iz
Rouchova teorema 41.4, primijenjenog na funkcije z f(z)w
0
i z w
0
w,
slijedi da njihova suma, tj. funkcija z (f(z) w
0
) +(w
0
w) = f(z) w, ima
u krugu K(z
0
, ) jednak broj nultoaka kao i funkcija z f(z) w
0
, dakle, ima
ih tono n. Time je dokazana prva tvrdnja teorema.
Kako bismo dokazali i drugi dio teorema, primijetimo najprije da ako su
i kao u teoremu, onda je i svaki
< , uz pripadni
:= min
|zz
0
|=
[f(z) w
0
[,
dobar. Nadalje, derivacija f
funkcije f takoer je holomorfna funkcija, i nije

konstantna funkcija 0, f
, 0. Naime, u protivnom bi sve njezine derivacije bile

jednake nuli, pa bi funkcija f bila konstantna na K(z
0
, ). Stoga su i nultoke
funkcije f
izolirane, pa moemo odabrati tako da, osim ranijeg zahtjeva,

vrijedi i f
(z) ,= 0 za sve z K
(z
0
, ). Zbog toga su, za proizvoljan w
K
(f(z
0
), ), sve nultoke funkcije z f(z) w u krugu K(z
0
, ) jednostruke.
Kako ih, raunajui red, ima n, moraju sve biti meusobno razliite.
Primjer 42.1 Dobra ilustracija Weierstrassovog pripremnog teorema, je funk-
cija f(z) := z
n
= [z[
n
e
ni arg z
. Ona preslikava kut
2
n
s vrhom u 0, na cijelu
kompleksnu ravninu C, tj. ravninu namota n puta oko ishodita. Osim 0, sve
su ostale toke kompleksne ravnine, slike od po tono n razliitih toaka, n raz-
liitih n-tih korijena. Weierstrassov pripremni teorem kae, dakle, da lokalno,
svaka je holomorfna funkcija takva.
Korolar 42.2 (Teorem o otvorenom preslikavanju) Neka je C otvo-
ren skup i f : C holomorfna funkcija, koja nije konstantna niti na jednoj
komponenti povezanosti skupa . Tada je za svaki otvoren skup U , slika
f(U) otvoren skup u C, tj. f je otvoreno preslikavanje.
Dokaz: Neka je w
0
f(U), i neka je z
0
U takav da je f(z
0
) = w
0
, tj.
z
0
je nultoka funkcije z f(z) w
0
. Prema Weierstrassovom pripremnom
teoremu, postoje brojevi > 0 i > 0 takvi da za svaki w K(w
0
, ), funkcija
z f(z) w ima u krugu K(z
0
, ) barem jednu nultoku. Drugaije reeno,
za svaki w K(w
0
, ) postoji z K(z
0
, ) takav da je f(z) = w. Prema
napomeni na poetku dokaza drugog dijela Weierstrassovog teorema, broj , i
onda pripadni , moemo odabrati tako da, zbog otvorenosti skupa U, bude
K(z
0
, ) U, pa je tada i K(w
0
, ) f(U), to pokazuje da je skup f(U) C
otvoren.
Specijalno, vrijedi
Korolar 42.3 Neka je C otvoren i povezan skup, a f : C holomorfna
funkcija koja nije konstantna. Tada je skup f() C otvoren.
42. Lokalna svojstva holomorfnih funkcija 91
Teorem 42.4 (o lokalnoj invertibilnosti holomorfne funkcije) Neka je
funkcija f holomorfna u toki z
0
i neka je f
(z
0
) ,= 0. Tada postoje otvoreni sku-
povi U z
0
i V f(z
0
) takvi da je f
U
: U V bijekcija, i inverzna funkcija
g :=
_
f
U
_
1
: V U je holomorfna u f(z
0
).
Dokaz: Iz pretpostavke f
(z
0
) ,= 0, slijedi da je z
0
jednostruka nultoka funkcije
z f(z) f(z
0
). Neka su > 0 i > 0 kao u Weierstrassovom priprem-
nom teoremu 42.1, s tim da je dovoljno malen da vrijedi i f
(z) ,= 0 za sve
z K(z
0
, ), to zbog neprekidnosti funkcije f
i napomene na poetku do-

kaza drugog dijela Weierstrassovog teorema, moemo postii. Oznaimo s V :=
K(f(z
0
), ) i U := K(z
0
, ) f
(V ). Zbog neprekidnosti funkcije f, skup U je

otvoren. Prema Weierstrassovom teoremu, za svaki w V = K(f(z
0
), ), pos-
toji jedan jedini z K(z
0
, ) takav da je f(z) = w, to znai da je f
U
: U V
bijekcija. Oznaimo njezin inverz s g :=
_
f
U
_
1
: V U. Preslikavanje g je
neprekidno, jer, kako je f, prema prethodnom korolaru, otvoreno preslikavanje,
za svaki otvoren skup U
U, skup g
(U
) = f(U
) je otvoren. Stoga su f
U
i g homeomorzmi.
Ostaje pokazati da je funkcija g holomorfna na V , a za to je dovoljno pokazati
da je g derivabilna na V . Neka su w, w
V , i neka su z := g(w) i z
:= g(w
)U,
tj. w = f(z) i w
= f(z
). Tada je
lim
w
w
g(w
) g(w)
w
w
= lim
z
z
z
z
f(z
) f(z)
= lim
z
z
1
f(z
)f(z)
z
z
.
(U ovom smo raunu mogli zamijeniti limes lim
w
w
s limesom lim
z
z
jer su f
U
i g homeomorzmi.) Ovaj posljednji limes postoji, jer je f holomorfna na U.
Stoga postoji i prvi od gornjih limesa, tj. funkcija g derivabilna je u w, a kako
je w V bila proizvoljna toka, g je derivabilna na V .
Napomena 42.1 Pokaimo kako se prethodni teorem moe dokazati i koris-
tei samo teorem o inverznoj funkciji iz realne analize, teorem 12.1, i Cauchy-
Riemannov teorem 31.1.
Naime, funkcija f je holomorfna, pa je f
neprekidna. Stoga je f, shvaena

kao funkcija f = (u, v): R
2
, R
2
, diferencijabilna klase C
1
. U toki
z
0
= (x
0
, y
0
) je f
(z
0
) =
x
u(x
0
, y
0
) + i
x
v(x
0
, y
0
) ,= 0, pa, zbog Cauchy-
Riemannovih uvjeta, za Jacobijan nalazimo
det
(u, v)
(x, y)
(x
0
, y
0
) =
x
u
y
u
x
v
y
v
(x
0
,y
0
)
=
x
u
x
v
x
v
x
u
(x
0
,y
0
)
= |f
(z
0
)|
2
= 0 ,
tj. diferencijal preslikavanja f = (u, v) je u toki (x
0
, y
0
) regularan. Prema te-
oremu o inverznom preslikavanju, postoje otvoreni skupovi U oko toke (x
0
, y
0
)
i V oko toke f(x
0
, y
0
) =: (
0
,
0
), takvi da je f
U
: U V bijekcija, a
inverzno preslikavanje g = (p, q): V U je diferencijabilno klase C
1
, i vri-
jedi Dg(, ) =
_
Df(x, y)
_
1
, za sve (, ) = f(x, y) V . To znai da je
(p, q)
(, )
(, ) =
_
(u, v)
(x, y)
(x, y)
_
1
=
1
det
(u,v)
(x,y)
(x, y)
_

x
u
x
v
x
v
x
u
_
(x,y)
,
pa i za funkciju g = (p, q) vrijede Cauchy-Riemannovi uvjeti, tj. funkcija g,
shvaena kao kompleksna funkcija, holomorfna je u toki f(z
0
).
Korolar 42.5 (Teorem o holomorfnom izomorzmu) Neka je holomorfna
funkcija f : C injektivna. Tada je f
(z) ,= 0 za sve z , skup f() C je

otvoren, i inverzna funkcija g : f() bijekcije f : f() je holomorfna,
tj. f : f() je holomorfni ili analitiki izomorzam.
Dokaz: Kada bi postojala toka z
0
takva da je f
(z
0
) = 0, onda bi z
0
bila
nultoka funkcije z f(z) f(z
0
) reda barem 2, pa, prema Weierstrassovom
pripremnom teoremu 42.1, funkcija f ne bi mogla biti injekcija na nekoj okolini
toke z
0
.
Kako je f injektivno preslikavanje, korestrikcija f : f() je bijekcija,
pa postoji inverzno preslikavanje g : f() . Prema teoremu o otvorenom
preslikavanju, zapravo korolaru 42.3, skup f() C je otvoren, pa ima smisla
govoriti o holomorfnosti preslikavanja g.
Prema teoremu o lokalnoj invertibilnosti holomorfne funkcije, teorem 42.4,
oko svake toke z skupa , postoji okolina i na njoj holomorfni inverz funkcije f.
Ali, inverzna funkcija je jedinstvena, pa se takav lokalni inverz, na toj okolini
podudara s restrikcijom funkcije g. Zbog lokalnog karaktera derivabilnosti, to
znai da i funkcija g ima na toj okolini derivaciju, pa je ona holomorfna u z,
dakle, g H().
Kao posljedicu teorema o otvorenom preslikavanju, dobivamo i
Korolar 42.6 (Teorem o maksimumu modula) Neka je C otvoren i
povezan skup, a f : C holomorfna funkcija. Ako f nije konstantna funkcija
onda je ona ili neomeena ili je [f(z)[ < sup
[f()[ za svaki z , tj. [f[ nema

na podruju maksimum.
42. Lokalna svojstva holomorfnih funkcija 93
Dokaz: Prema teoremu o otvorenom preslikavanju, korolar 42.3, skup f() je
otvoren, pa za svaki z , oko toke f(z) postoji krug K(f(z), ) f(), a u
njemu oito ima toaka kojima je modul vei od [f(z)[.
z
f
f(z)
|f
(
z
)
|
I sljedea se varijanta prethodnog korolara esto naziva istim imenom, a za
obje verzije koristi se i naziv Princip maksimuma modula.
Korolar 42.7 Neka je K kompaktan skup, a f : C holomorfna
funkcija koja nije konstantna niti na jednoj okolini niti jedne toke nutrine
skupa K. Tada modul funkcije f
K
poprima maksimum samo u nekoj toki
ruba K = K Int K skupa K.
Malo pojednostavljeno reeno, ako je funkcija f holomorfna u svim tokama
kompaktnog skupa K, onda modul [f[, koji kao neprekidna funkcija na kom-
paktu mora imati maksimum, taj maksimum poprima jedino u tokama ruba.
Korolar 42.8 (Schwarzova
1
lema) Neka je f : K(0, 1) K(0, 1) holomor-
fna funkcija takva da je f(0) = 0. Tada je ili [f(z)[ < [z[ za sve z K
(0, 1),
ili je f rotacija, tj. postoji R takav da je f(z) = z e
i
, za sve z K(0, 1).
Drugaije reeno, holomorfno preslikavanje jedininog kruga na sma sebe
koje ksira sredite kruga, je ili rotacija, dakle, izometrija, ili ima svojstvo da
svaku toku, osim sredita koje dri ksnim, priblii sreditu kruga.
Dokaz: Denirajmo pomonu funkciju g : K(0, 1) C formulom
g(z) :=
_
_
_
f(z)
z
, z ,= 0
f
(0) , z = 0
.
Funkcija g je holomorfna na probuenom krugu K
(0, 1) i neprekidna je u 0, pa
je, prema korolaru 34.11, holomorfna na cijelom krugu K(0, 1).
1
Karl Herman Amandus Schwarz (18431921), njemaki matematiar
Neka je z K(0, 1) proizvoljna toka. Za svaki r takav da je [z[ < r < 1,
0 1
z
z
r
r
modul funkcije g
K(0, r)
poprima maksimum na rubu
toga kruga, korolar 42.7, tj. postoji toka z
r
, [z
r
[ = r,
takva da je [g(z
)[ [g(z
r
)[ za sve z
K(0, r), specijalno

za z
= z. Zbog toga je
[g(z)[ [g(z
r
)[ =
[f(z
r
)[
[z
r
[
<
1
r
.
Kako to vrijedi za svaki r, [z[ < r < 1, zakljuujemo da je [g(z)[ 1. Toka z
je bila proizvoljna, pa je [g(z)[ 1 za sve z K(0, 1).
Ako postoji z
0
K(0, 1) takav da je [g(z
0
)[ = 1, onda je, prema teoremu o
maksimumu modula, korolar 42.6, funkcija g konstantna, i to jednaka konstanti
modula 1, pa postoji R takav da je g(z) = e
i
, dakle i f(z) = z e
i
, za sve
z K(0, 1). U protivnom je [g(z)[ < 1 za sve z K(0, 1), pa je [f(z)[ < [z[ za
sve z K
(0, 1).
Schwarzova lema formulira se esto i ovako:
Korolar 42.9 (Schwarzova lema) Neka je f : K(0, 1) K(0, 1) holomorfna
funkcija takva da je f(0) = 0. Tada je ili [f
(0)[ < 1, ili postoji R takav da

je f(z) = z e
i
, za sve z K(0, 1).
Dokaz: Za funkciju g, kao u dokazu prethodnog korolara, je ili [g(0)[ < 1, ili
[g(0)[ = 1. U prvom sluaju je [f
(0)[ = [g(0)[ < 1, a u drugom se, na isti nain

kao u dokazu prethodnog korolara, pokazuje da je f rotacija.
Nekad je korisna i oslabljena verzija Schwarzove leme:
Korolar 42.10 Ako je f : K(0, 1) K(0, 1) holomorfna funkcija takva da je
f(0) = 0, onda je [f(z)[ [z[, za sve z K(0, 1).
Koriteni teoremi i neke denicije
iz Matematike analize u R
n
U ovom dodatku navodimo one teoreme iz Matematike analize u R
n
koje smo
rabili i na koje smo se na raznim mjestima pozivali, i to s numeracijom iz [6],
kako smo i citirali.
1 Neprekidnost i limes
Teorem 2.2 (Lema o uniji preslikavanja) Neka je X = A B gdje su A
i B zatvoreni podskupovi od X te neka su f : A Y i g : B Y neprekidna
preslikavanja takva da je f[
AB
= g[
AB
. Tada je i preslikavanje h: X Y
denirano s
h(P) =
_
f(P) , P A
g(P) , P B
neprekidno. Ista tvrdnja vrijedi i kada su A i B otvoreni podskupovi od X.
Korolar 2.12 (jedinstvenost neprekidnog proirenja na zatvorenje)
Neka su X i Y metriki prostori, a f, g : X Y dva neprekidna preslikavanja,
te neka je f
A
= g
A
za neki podskup A X. Tada je i f
A
= g
A
.
Teorem 4.13 (Cantorov teorem o presjeku) Neka je (X, d) potpun metri-
ki prostor, F
1
F
2
F
3
. . . silazni niz nepraznih zatvorenih podskupova
od X takvih da je lim
k
diamF
k
= 0. Tada je presjek

kN
F
k
neprazan i sastoji se
od tono jedne toke.
95
96 Koriteni teoremi iz Matematike analize u R
n
Teorem 4.16 Neka su X, Y metriki prostori, a BC(X, Y ) skup svih ome-
enih neprekidnih preslikavanja s X u Y . BC(X, Y ) je zatvoren potprostor od
B(X, Y ), tj. limes (s obzirom na metriku u prostoru B(X, Y )) niza neprekidnih
omeenih preslikavanja je neprekidno omeeno preslikavanje.
Korolar 4.17 Prostor BC(X, Y ) svih omeenih neprekidnih preslikavanja me-
trikog prostora X u potpun metriki prostor (Y, d) je potpun metriki prostor.
Teorem 4.19 Neka su X i Y metriki prostori, A X gust podskup, i neka je
f : A Y uniformno neprekidno preslikavanje. Ako je prostor Y potpun, onda
se f moe proiriti, i to na jedinstven nain, na itav X, tj. postoji jedno jedino
neprekidno preslikavanje

f : X Y takvo da je

f
A
= f. Preslikavanje

f ak
je uniformno neprekidno.
Primjer 5.1 (Cantorov trijadski skup) Neka je E
1
=
1
3
,
2
3
) srednja treina
Prvih pet koraka u konstrukciji
Cantorova skupa
segmenta I = [0, 1], E
2
=
1
9
,
2
9
)
7
9
,
8
9
) unija
srednjih trein komponenata skupa I E
1
,
E
3
=
1
27
,
2
27
)
7
27
,
8
27
)
19
27
,
20
27
)
25
27
,
26
27
)
unija srednjih trein komponenata skupa
I (E
1
E
2
), itd. Skup C := I
i=1
E
i
je
Cantorov trijadski skup.
Teorem 5.5 Neka je U R
n
otvoren skup. Tada postoji rastui niz kompaktnih
skupova K
1
K
2
. . . K
i
K
i+1
. . . U takvih da je U =

iN
K
i
.
Korolar 5.10 Neka je K kompaktan skup u metrikom prostoru X, a U otvoren
skup takav da je K U i U ,= X. Tada je d(K, X U) > 0.
Teorem 5.12 Neka je f : K L neprekidna bijekcija metrikih prostora. Ako
je K kompaktan, onda je i inverzno preslikavanje g = f
1
: L K neprekidno,
tj. f je homeomorzam s K na L.
2 Diferencijal i derivacije
Teorem 9.1 Neka je f : R
n
R
m
preslikavanje za koje postoje parcijalne
derivacije na . Ako su sve derivacije
i
f
j
neprekidne u P
0
, i = 1, . . . , n,
j = 1, . . . , m, tada je f diferencijabilno u P
0
.
Koriteni teoremi iz Analize u R
n
97
Teorem 9.6 (Schwarzov teorem) Neka je f : R
n
R diferencijabilna
funkcija klase C
2
na . Tada je
j
f(P) =
j
i
f(P)
za sve i, j = 1, . . . , n i P .
Teorem 12.1 (o inverznom preslikavanju) Neka je R
n
otvoren skup,
f : R
n
preslikavanje klase C
1
na i neka je u toki P
0
diferencijal
Df(P
0
): R
n
R
n
regularan operator. Tada postoje okoline U R
n
oko P
0
i
V R
n
oko Q
0
:= f(P
0
) takve da je f[
U
: U V bijekcija. Inverzno preslika-
vanje g := (f[
U
)
1
: V U je diferencijabilno klase C
1
i vrijedi
Dg(f(P)) = Df(P)
1
, P U .
Teorem 12.2 Neka je f : R
n
R
n
1
takvo da je
diferencijal Df(P) regularan za sve P . Tada je za svaki otvoreni skup
W , slika f(W) otvoren skup, tj. f je otvoreno preslikavanje. Specijalno
je skup f() otvoren.
Teorem 13.1 (Taylorov teorem srednje vrijednosti) Neka je R
n
otvoren skup, f : R diferencijabilno preslikavanje klase C
k+1
i [P
0
, P] .
Tada postoji
P
0, 1) R takav da je
f(P) = f(P
0
) +
k
j=1
1
j!
D
j
f(P
0
)(P P
0
) +
+
1
(k + 1)!
D
k+1
f
_
P
0
+
P
(P P
0
)
_
(P P
0
) .
3 Riemannov integral
Teorem 16.6 Neka je R
2
otvoren skup, : R
2
1
.
Ako je A skup mjere nula, onda je i (A) skup mjere nula.
Teorem 19.1 (Fubinijev teorem) Neka je I = [a, b] [c, d] R
2
pravokut-
nik, a f : I R omeena funkcija takva da je skup D toaka u kojima f nije
neprekidna, skup (dvodimenzionalne) mjere nula. Ako za svaki x [a, b] skup
D
x
:= y [c, d] : (x, y) D ima (jednodimenzionalnu) mjeru nula, onda:
n
(i) funkcija y f(x, y) je R-integrabilna na [c, d] za svaki x [a, b] ;
(ii) funkcija x
_
d
c
f(x, y) dy je R-integrabilna na [a, b] ;
(iii) vrijedi jednakost
_
I
f =
_
b
a
_
_
d
c
f(x, y) dy
_
dx.
Analogne tvrdnje vrijede ako x i y zamijene uloge.
Korolar 19.6 Neka je funkcija f : [a, b] [c, d] R neprekidna. Tada za svaki
x
0
[a, b] vrijedi
lim
xx
0
_
d
c
f(x, y) dy =
_
d
c
f(x
0
, y) dy =
_
d
c
lim
xx
0
f(x, y) dy .
Kae se da limes i integral komutiraju.
Teorem 19.8 Neka je f : I = [a, b] [c, d] R R-integrabilna funkcija koja
ima neprekidnu parcijalnu derivaciju
1
f na I. Tada je funkcija F(x) :=
_
d
c
f(x, y) dy neprekidno diferencijabilna na [a, b], tj. F C
1
([a, b]), i derivacija
je jednaka
F
(x) =
_
d
c
1
f(x, y) dy , x [a, b] .
Teorem 20.1 (o zamjeni varijabli u dvostrukom integralu) Neka je KR
2
kompaktan J-izmjeriv skup, K otvoren skup, a : R
2
injektivno di-
ferencijabilno preslikavanje klase C
1
takvo da je diferencijal D(P) regularan
u svim tokama P . Tada za svaku R-integrabilnu funkciju f : (K) R
vrijedi
_
(K)
f =
_
K
(f ) [det D[ .
4 Integrali du puteva i krivulja
Teorem 25.2 Neka je R
n
otvoren skup, a = F
1
dx
1
+ F
2
dx
2
+ +
F
n
dx
n
diferencijalna 1-forma na . Sljedee su tvrdnje ekvivalentne:
(i) Integral 1-forme ne ovisi o putu, tj.
_
=
_
za svaka dva PDG puta

i u koji imaju zajednike poetke i zajednike krajeve.
Koriteni teoremi iz Analize u R
n
99
(ii)
_
= 0 za sve PDG zatvorene puteve u .

(iii) Postoji glatka realna funkcija f : R takva da je F
i
=
i
f, i = 1, . . . , n.
U tom je sluaju
_
= f((b)) f((a)) za svaki PDG put : [a, b] .

Denicija 25.2 Za zatvoren po dijelovima gladak put u R
2
= R
2
(0, 0),
broj
(, O) :=
1
2
_
y dx +xdy
x
2
+y
2
naziva se indeks, ili namotajni broj, puta s obzirom na toku O =
(0, 0), ishodite. Diferencijalnu 1-formu
y dx+x dy
x
2
+y
2
nazivamo kutnom formom
i oznaavamo
.
Translacijom ishodita moemo denirati indeks zatvorenog puta s obzirom
na bilo koju toku P
0
= (x
0
, y
0
) koja ne lei na slici
toga puta, kao

(, P
0
) :=
1
2
_
,P
0
,
gdje je
,P
0
(x, y) :=
(y y
0
) dx + (x x
0
) dy
(x x
0
)
2
+ (y y
0
)
2
. Kao i kad se radi o ishoditu,
indeks je jednak broju obilazaka, u pozitivnom smjeru, zatvorenog puta oko
toke P
0
.
Teorem 26.3 (o integralu zatvorene forme po homotopnim putevima)
Neka je R
n
otvoren skup, zatvorena diferencijalna 1-forma na a i
u glatko homotopni putevi od toke P do toke Q. Tada
_
=
_
.
Teorem 26.4 Neka su i zatvoreni putevi u otvorenom skupu R
n
, a
zatvorena diferencijalna 1-forma na . Ako su i glatko homotopni kao
zatvoreni putevi u , onda je
_
=
_
.
Korolar 26.5 Neka je zatvorena diferencijalna 1-forma na otvorenom skupu
R
n
. Tada je
_
= 0 za svaki po dijelovima gladak zatvoren put koji je

nulhomotopan u .
Teorem 27.1 (Greenov teorem za pravokutnik sirova verzija) Neka je
I := [a, b] [c, d] R
2
pravokutnik, a F, G: I R neka su diferencijabilne
funkcije klase C
1
(dakle, denirane su i neprekidno diferencijabilne na nekoj
okolini pravokutnika I). Tada je
_
I
x
G
y
F =
_
b
a
F(x, c) dx+
_
d
c
G(b, y) dy
_
b
a
F(x, d) dx
_
d
c
G(a, y) dy .
n
Teorem 27.5 (Greenov teorem) Neka je R
2
otvoren skup, F, G: R
diferencijabilne funkcije klase C
1
, i neka je : [a, b] pozitivno orijentiran
jednostavno zatvoren po dijelovima gladak put u , takav da je i unutranje
podruje B odreeno konturom
= ([a, b]) sadrano u . Tada je

_
B
x
G
y
F =
_
F dx +Gdy .
Denicija 29.1 Za skup R
n
kaemo da doputa parametrizaciju ili da
je parametrizabilan ako postoji neprekidna surjekcija : [a, b] takva da
je singularni skup
S() :=
_
t [a, b] :
_
(t)
_
,= t
_
konaan. Par (, ) nazivamo parametriziranim skupom.
Denicija 29.2 Za dvije parametrizacije : [a, b] , : [c, d] kaemo
da su usporedive ako postoji monotona (bilo rastua bilo padajua) bijekcija
: [a, b] [c, d] takva da je = .
Denicija 29.3 Krivulja u R
n
je ureen par (, G) koji se sastoji od para-
metrizabilnog skupa R
n
i neke klase G usporedivih parametrizacija. Svaku
parametrizaciju G zvat emo parametrizacijom krivulje (, G).
Oito je =
za svaku parametrizaciju G:
Denicija 29.8 Za krivulju (, G) u R
n
kaemo da je po dijelovima glatka
ako postoji parametrizacija te krivulje koja je po dijelovima glatka funkcija
i koja je regularna, tj.
(t) ,= 0 za sve t (ukljuujui jednostrane derivacije u

tokama u kojima nije glatka), tj. je regularan po dijelovima gladak put.
Teorem 30.1 Neka je (, G) po dijelovima glatka krivulja u R
n
, a : [a, b]
i : [c, d] dvije njezine po dijelovima glatke parametrizacije, i neka je para-
metrizacija regularna, tj.
(u) ,= 0 za sve u [c, d]. Tada je i monotona

bijekcija : [a, b] [c, d] za koju je = , po dijelovima glatka funkcija.
Pritom, ako i odreuju istu orijentaciju na , onda je strogo rastua
funkcija i
(t) 0 za sve t [a, b], a ako i odreuju suprotne orijentacije,

onda je strogo padajua funkcija i
(t) 0 za sve t [a, b].

Literatura
[1] L. V. Ahlfors, Complex Analysis, McGraw-Hill Book Company, Aucland,
1979.
[2] J. C. Burkill, H. Burkill. A Second Course in Mathematical Analysis, Cam-
bridge University Press, Cambridge, 1970.
[3] S. Kurepa, H. Kraljevi. Matematika analiza 4. Kompleksne funkcije, Teh-
nika knjiga, Zagreb, 1979.
[4] S. Mardei. Matematika analiza, 1. dio, kolska knjiga, Zagreb, 1974.
[5] M. Rao, H. Stetkr. Complex Analysis: An Invitation, World Scientic,
1991.
[6] . Ungar. Matematika analiza u R
n
, Golden Marketing - Tehnika knjiga,
Zagreb, 2005.
101
Indeks
Abelova lema, 49
analitika funkcija, 55
analitiki izomorzam, 92
apsolutna konvergencija, 45
argument kompleksnog broja, 2
bitan singularitet, 75
Cantorov
teorem o presjeku, 95
trijadski skup, 96
Casorati-Weierstrass-Sohockijev teorem,
75
Cauchy-Hadamardov teorem, 50
Cauchy-Riemannovi uvjeti, 4
Cauchyjev teorem
opi, 21
za derivaciju, 13
za funkciju s uklonjivim singulari-
tetima, 72
za jednostavno povezano podruje,
21
za krug, 20
za pravokutnik, 19
Cauchyjeva integralna formula, 28
Cauchyjeve ocjene koecijenata
Laurentova reda, 69
Taylorova reda, 58
cijela funkcija, 60
derivacija kompleksne funkcije, 3
drugi osnovni teorem algebre, 87
dvostrani red, 61
eksponencijalna funkcija, 6
Fubinijev teorem, 97
funkcija
analitika, 55
cijela, 60
denirana integralom, 30
eksponencijalna, 6
hiperbolna, 10
holomorfna, 31
u toki, 31
logaritamska, 7
lokalno primitivna, 14
meromorfna, 75
primitivna, 14
trigonometrijska, 10
glavni dio funkcije, 64
Goursat-Pringsheimov teorem, 17
harmonika funkcija, 5
hiperbolna funkcija, 10
holomorfna funkcija, 31
u toki, 31
holomorfni izomorzam, 92
holomorfnost sume reda potencija, 51
identiteta, 6
103
104 INDEKS
imaginarna jedinica, i , 2
indeks puta, 25, 99
osnovna svojstva, 26
integral kompleksne funkcije, 10, 11
izoliran singularitet, 70
izoliranost nultoaka holomorfne funk-
cije, 56
izomorzam
analitiki, 92
holomorfni, 92
jedinstvenost
holomorfne funkcije , 58
Laurentova reda, 64
reda potencija, 59
karakterizacija
bitnog singulariteta, 75
pola, 73
uklonjivog singulariteta, 71
konjugiranje kompleksnih brojeva, 2
konvergencija
lokalno uniformna, 40
niza funkcija
obina, 37
po tokama, 37
reda, 42
uniformna, 38
krivulja, 100
po dijelovima glatka, 100
krug
konvergencije, 50
probuen, 64
kutna forma, 99
Laplaceova diferencijalna jednadba, 5
Laurentov
red, 62
jedinstvenost, 64
ocjene koecijenata, 69
teorem, 62
lema
Abelova, 49
o ocjeni integrala, 12
o uniji preslikavanja, 95
Szhwarzova, 93, 94
limsup, limes superior, 49
Liouvilleov teorem, 60
logaritamska funkcija, 7
lokalno
primitivna funkcija, 14
uniformna konvergencija, 40
meromorfna funkcija, 75
mnoenje kompleksnih brojeva, 1
modul kompleksnog broja, 1
Morerin teorem, 34
namotajni broj, 99
nultoka, 56
izoliranost, 56
ocjene koecijenata
Laurentova reda, 69
Taylorova reda, 58
opi Cauchyjev teorem, 21
osnovni teorem algebre, 61
drugi, 87
otvoreno preslikavanje, 90, 97
parametrizabilan skup, 100
parametrizacija, 100
usporediva, 100
parcijalna suma, 42
po dijelovima
glatka
krivulja, 100
pol, 73
INDEKS 105
polinom, 6
pravokutnik, 15
preslikavanje
otvoreno, 90, 97
primitivna funkcija, 14
princip
argumenta, 82
maksimuma modula, 92, 93
probuen krug, 64
racionalna funkcija, 6
radijus konvergencije, 50
red, 42
dvostrani, 61
konvergentan, 42
Laurentov, 62
nultoke, 56
pola, 73
potencija, 49
Taylorov, 53, 54
regularni dio funkcije, 64
reziduum, 77
Rouchov teorem, 86
Schwarzov teorem, 96
Schwarzova lema, 93, 94
singularitet, 69
bitan, 75
izoliran, 70
pol, 73
uklonjiv, 70
singularni
skup, 100
singularni dio funkcije, 64
skup
parametrizabilan, 100
singularni, 100
suma reda, 42
Taylorov
red, 54
ocjene koecijenata, 58
teorem, 53
teorem srednje vrijednosti, 97
teorem
Cantorov o presjeku, 95
Casorati-Weierstrass-Sohockij, 75
Cauchy-Hadamardov, 50
Cauchyjev
opi, 21
za derivaciju, 13
za funkciju s uklonjivim singu-
laritetima, 72
za jednostavno povezano podru-
je, 21
za krug, 20
za pravokutnik, 19
Fubinijev, 97
Goursat-Pringsheimov, 17
jedinstvenosti za redove potencija,
59
karakterizacija
bitnog singulariteta, 75
pola, 73
uklonjivog singulariteta, 71
Laurentov, 62
Liouvilleov, 60
Morerin, 34
o derivabilnosti funkcije denirane
integralom, 30
o holomorfnom izomorzmu, 92
o holomorfnosti
derivabilne funkcije, 32
sume reda potencija, 51
o inverznom preslikavanju, 97
o izoliranosti nultoaka holomor-
fne funkcije, 56
o jedinstvenosti
holomorfne funkcije, 58
106 INDEKS
Laurentova reda, 64
o lokalnoj invertibilnosti holomor-
fne funkcije, 90
o maksimumu modula, 92, 93
o osnovnim svojstvima indeksa, 26
o otvorenom preslikavanju, 90, 97
o postojanju primitivne funkcije na
krugu, 15
o reziduumima, 77, 78
o srednjoj vrijednosti
Taylorov, 97
o viim derivacijama derivabilne funk-
cije, 32
o zamjeni varijabli u dvostrukom
integralu, 98
osnovni algebre, 61
drugi, 87
Rouchov, 86
Schwarzov, 96
Taylorov srednje vrijednosti, 97
Weierstrassov
kriterij, 48
M-test, 48
pripremni, 89
trigonometrijska funkcija, 10
trijadski skup, 96
uklonjiv singularitet, 70
uniformna konvergencija, 38
usporedive parametrizacije, 100
Weierstrassov
kriterij, 48
M-test, 48
pripremni teorem, 89

Šime Ungar, Kompleksna Analiza

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Šime Ungar, Kompleksna Analiza

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Kompleksna analiza

(y) oznaivat emo skup toaka

(y) := x X : f(x) = y je original ili

(y) da naglasimo da se ne radi o vrijednosti

(B) original skupa

(B) := x X : f(x) B X. Ako postoji inverzna

skup realnih brojeva razliitih od 0

skup kompleksnih brojeva razliitih od 0

(y) := x X : f(x) = y X pri emu je f : X Y preslikavanje skup

(B) := x X : f(x) B X original skupa B. Uobiajena je oznaka

:= C (x, 0) : x 0 komplement negativnog dijela realne osi u kom-

komplement polupravca iz ishodita koji s pozitivnim dijelom realne osi

f dz integral kompleksne funkcije f du puta , str. 10

(f) broj nultoaka odnosno polova meromorfne funkcije f koji se

:=C (0, 0) ima inverz

u(x, y) + i v(x, y) u(x

(z) = 0 za sve z , onda je f konstantna funkcija.

:= C(x, 0) : x 0 komplement negativnog dijela realne

. Mora dakle vrijediti exp = id, tj.

C. Prema (3), ona je denirana s

R moemo zapisati formulama

. Eksponencijalna funkcija isto tako os-

:= z = x+i y : < y < +2 , R, na

komplement polupravca iz ishodita koji s pozitivnim dijelom

, inverzna restrikciji funkcije z e

, i da je aditivna funkcija puta integracije. Takoer se, kao i kod integrala

f dz kompleksne funkcije du orijentirane po dijelovima glatke krivulje

f dz po proizvoljnom po dijelovima glatkom putu

C neprekidna funkcija, te neka je M :=

(t) dt = F((b)) F((a)) = 0 .

= f. Dovoljno je funkciju F denirati zasebno na

(z) = f(z) za sve z . Neka je z i r

(z) = f(z) za sve z . Funkcija f

. Razdijelimo I na etiri meusobno suk-

:= I I, osim eventualno u konano

. Bez smanjenja openitosti, moemo pretpostaviti

neprekidna, bila bi neprekidna

(t), pa bi limes po i integral po t komutirali.

neprekidna osim u konano mnogo toaka, tj. nije neprekidna u,

neprekidna, provesti gornji raun na svakom od tih

f dz = 0, za sve po dijelovima glatke zatvorene

= f. Prema Cauchyjevom teoremu za derivaciju, te-

f dz = 0 za svaki zatvoren, u nulhomotopan,

f dz = 0 za svaki po dijelovima gladak zatvoren put u .

morala bi biti neprekidna, dok smo

. Stoga je indeks (, z) konstantan na komponentama

u susjednu, tj. pri prijelazu jednom preko krivulje

. Za h C takav da je [h[ < r,

traga zatvorenog puta u ravnini, sastoji od nekoliko, moda i beskonano

kompaktan, dakle i omeen, postoji dovoljno velik otvoren krug koji

kontura i z se nalazi u njezinom unutranjem podruju, to je prema

C neprekidna funkcija. Tada je funkcija f : C

, i njezina je derivacija jednaka

i pokaimo da je formulom (1) dna deri-

. Tada za sve h C takve da je

f(z +h) f(z)

, primjenom leme 32.1 o ocjeni

bila proizvoljna toka, zakljuujemo da

je neprekidna na . Za funkciju f kaemo da je holo-

holomorfna na krugu K(z

. Prema ve dokazanom, n-ta

) svih neprekidnih funkcija sa S u C

inducira na podskupu B(S, C), ista je kao i ona koju denira