You are on page 1of 179

Esad Baji

KONJIKE DAMIJE

Esad Baji

KONJIKE DAMIJE

Mostar, 2011. g.

Naziv knjige: Autor: Izdava: Za izdavaa: Urednik: Recenzenti: Lektor: Korektor: Naslovna strana: Tehniko ureenje: tampa: Za tampariju: Tira:

KONJIKE DAMIJE Esad Baji Fondacija Batina duhovnosti Amar Imamovi Alija Drki Dr. Sedad Dizdarevi Mr. Nihad amdi Elmina Muinovi Esad Baji Esad Baji Maving-bb, Konjic SABAH-PRINT, Ilida eo Elezovi, direktor 1.000 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 726.2(497.6 Konjic)(091) BAJI, Esad Konjike damije / Esad Baji. - Mostar : Fondacija Batina duhovnosti, 2011. - 178 str. : ilustr. ; 24 cm 0 autoru: str. 175. - Bibliografija: str. 172174 ; bibliografske i druge biljeke uz tekst ISBN 978-9958-867-01-9 COBISS.BH-ID 18905862

RIJE AUTORA
Kad sam 1997. godine poeo raditi na poslovima bibliotekara u biblioteci Medlisa Islamske zajednice Konjic primijetio sam da ne postoji objedinjena graa o damijama na podruju ovog medlisa. Uzeo sam sebi u obavezu da, koliko sam u mogunosti, ublaim tu manjkavost naeg kolektivnog pamenja, pronaem u postojeoj literaturi i na terenu potrebne informacije i objedinim ih u jednoj knjizi. Sljedee dvije godine proveo sam u radu na tom projektu. Za razliku od dananjeg vakta, kada pristup internetu, digitalizacija velikog broja historijskih izvora, veliki broj prijevoda izvornih dokumenata iz osmanskog vremena te knjige dr. Jusufa Mulia Konjic i njegova okolina u v rijeme osmanske vladavine 1 i etiri stoljea Mostarskog muftijstva (1592-1992) 2 umnogome olakavaju rad, tada je to bilo mukotrpno listanje literature, hiljade primjeraka glasila Islamske zajednice (Glasnika, Preporoda, Islamske misli, anala Gazi Husrevbegove biblioteke i dr). Kada se osvrnem na Monografiju Medlisa Islamske zajednice Konjic, koju sam tada priredio i 1999. godine tampao i usporedim je s dananjim izvorima i in formacijama koje sam uspio sakupiti u ovi h zadnjih dvanaest godina koliko je prolo od njenog izdavanja, ne mogu da ne budem zadovoljan onim to sam tada obradio i uradio. Kako izdava Monografije Medlis IZ-a Konjic tada nije imao sredstava da se ona bogatije uradi, bio sam prinuen odustati od nekih priloga i informacija koje nisu bile nuno vezane za same damije, kao i od fotografija koje su tek u manjoj mjeri bile unesene kao prilog na kraju knjige. Nadao sam se da e mi se pruiti prilika da u ne kom narednom izdanju ispravim te nedostatke, a kako su to bile godine aktivnog rada na obnovi islamskih vjerskih objekata te gradnji novih, nastavio sam sakupljati grau i pratiti izgradnju i obnovu v jerskih objekata na podruju Medlisa IZ-a Konjic, te koristei blagodati savremene tehnologije, paljivo fotografisati i snimati sve vanije dogaaje vezane za njihovu izgradnju i obnovu. U meuvremenu su iz tampe izale i spomenute knjige dr. Jusufa Mulia, u kojima je on po prvi put, pratei iskljuivo pisane izvore iz
Muli, Jusuf: Konjic i njegova okolina u vrijeme osmanske vladavine (1464-1878), Opina Konjic, Konjic, 2001. 2 Muli, Jusuf: etiri stoljea Mostarskog muftijstva (1592-1992), Muftijstvo mostarsko, Mostar, 2008.
1

osmanskih dokumenata, iznio vrijedne injenice vezane za gradnju damija koje su sagraene na podruju dananje opine Konjic vrijeme osmanske vladavine, kao i za njihove vakife, ukoliko postojali, to je umnogome olakalo kompletiranje grae vezane damije sagraene u tom periodu.

17 za su za

U ovoj knjizi zadrao sam neka miljenja i navode iz Monografije 1999. godine te uz njih ponudio i one injenice koje je o njima naveo dr. Muli. Nisam to uinio iz razloga neslaganja ili slaganja s injenicama koje je on i znio u s vojim knjigama, nego iz potrebe da svim izvorima dam mjesta da ostanu zabiljeeni, pogotovo uzme li se u obzir da je i u spomenutim knjigama dolo do revidiranja odreenih informacija, pa zavisno od toga na koju od njih italac naie u svom traganju za informacijama o prolosti moe doi i do drukijih zakljuaka. Kako bih izbjegao tu moguu nesuglasicu, trudio sam se u ovoj knjizi ponuditi sve izvore, ponuditi na osnovu njih svoje miljenje, a itaocu ostaviti da se spram nekih proturjenosti sam odredi na osnovu ponuenih izvora. Obiao sam sve damije kako one ranije sagraene tako i one koje se grade. Paljivo biljeio injenice i sve dokumentovao fotografijama koje se, u v elikoj mjeri zbog svog obima, ne mogu smjestiti u ovu knjigu, stoga sam 2008. pristupio snimanju dokumentarnog filma s istom tematikom u elji da dio te grae postane dostupan veem broju ljudi koje interesuje ova tematika. Film nema traeni profesionalni kvalitet, budui da esto nisam imao kvalitetne videokamere pri snimanju materijala za njega, a ni sam nemam potrebna iskustva snimatelja i montaera (to sam silom prilika bio u ovom projektu), ali vjerujem da svojim sadrajem, pored ovih mahana, moe biti lijep prilog uz ovu knj igu, dopuniti je i istu temu ispriati na neto drukiji nain, kroz zvuk i pokretnu sliku, koja e pored informativnog dijela probuditi kod gledaoca i onaj jai, emocionalni doivljaj dok bude gledao okom videokamere uhvaene pejzae naih konjikih sela te ga kao takvog i prilaem uz nju. U trenutku pisanja ovog teksta Konjic ima 41 damiju, a tri nove su u fazi izgradnje (Treboje, Homolje i nova damija u gradu Konjicu). Budui da se na podruju konjikog medlisa privode kraju radovi na tri nove damije te da se s gradnjom ovih damija zaokruuje potreba i dugogodinje nastojanje demata za izgradnjom potrebnih vjerskih objekata, bilo mesdida ili damija, smatram da aktuelnost ove knjige nee izgubiti na znaaju u narednih desetak godina, te sam, saekavi da 4

se dovre vanjski radovi na novoj gradskoj damiji u Konjicu, odluio da to bude lijep povod za ovu knjigu o konjikim damijama. Napominjem da pisanju ove knjige nisam pristupio samo s nijetom da obradim historijske izvore i ponudim ih itaocima, nego da ona kroz svoj sadraj u sebi donese i odreene edukacione elemente za sve nas, a posebno za narataje koji dolaze. To se posebno odnosi na izgradnju novih damija koja je prikazana u dokumentarnom filmu gdje nisam ponudio samo finalni izgled damije nego i prizore gradnje, koja kroz zajedniki rad dematlija doprinosi njihovom zbliavanju i jaanju jedinstva zajednice, a svakako, kroz taj rad jo vie uvruju i vezu pojedinca s damijom kao ustanovom u islamskom nainu promiljanja i doivljaja svijeta koji nas okruuje. Damije nisu graevine koje se jednom sagrade, utisnu na tlo zemlje i tu dalje ostaju same po s ebi, nego ivi organizmi koji trae nau stalnu panju, kako prema njihovim temeljima, zidovima, krovovima, munarama, dvoritima, tako i p rema njihovim ezanima i te pisima koji nas zovu da se kroz molitvu i druge korisne aktivnosti u nj ima sastajemo s Dragim Bogom, jedni s drugima i sami sa sobom i svojim duhovnim biem. Posebna zahvalnost za sakupljanje grae za ovu knjigu pripada imamima Medlisa IZ-a Konjic, koji su mi ponudili dragocjene informacije i p omogli u provjeri informacija zabiljeenih u dostupnoj literaturi. Njihov spisak donosim u prilogu ove knjige. Zahvalnost dugujem i brai Erminu i Elvedinu Mustafiu, ija je bogata foto i video arhiva o konjikom kraju posluila kako za samu knjigu tako i za film koji je u prilogu ove knjige. Tu je, svakako, nezaobilazno i ime ljubitelja fotografije Vehida iia, Hamdije Dajia, brae Biber i drugih prijatelja koji su pomogli u ovom radu. Duna zahvalnost g. Amaru Imamoviu i njegovoj fondaciji Batina duhovnosti to je odabrao ovaj moj rad za izdavanje. Esad Baji, Konjic, juli 2011. godine

UVOD
Konjic lei na rijeci Neretvi, 60 km od S arajeva, neposredno uz Jablaniko jezero. Nalazi se na granici Hercegovako-neretvanskog i Sarajevskog kantona, okruen najveim planinskim masivima u Bosni i Hercegovini: Prenjom (2102 m), Bjelanicom (2067 m) i B itovnjom (1744 m). Konjika opina geografski predstavlja jednu od najveih po povrini u BiH, zahvata vie od 1.100 km2. Grad je 1991. godine brojao oko 14.500, a opina blizu 45.000 stanovnika. Nadmorska visina gradskog podruja iznosi 268 m, a seoska naselja doseu i do 1.000 m nadmorske visine. U mlaem kamenom dobu na mjestu dananjeg Konjica postojalo je ljudsko naselje, a prvi poznati narod na podruju Konjica bili su Iliri. Pouzdano je utvreno da su ilirska plemena Ardijejaca i Antarijata ivjela u okolici dananjeg Konjica. Poetkom nae ere stigli su Rimljani. U doba cara Augusta ostalo je zabiljeeno da su Rimljani na ovom podruju poeli da izgrauju puteve. Glavni dio tadanjeg naselja leao je na desnoj obali Treanice. Na tom prostoru su pronaeni ostaci zidina, rimske krovne cigle i kreni malter. Na podruju dananje konjike opine u rano doba srednjeg vijeka postojala je teritorijalno-politika organizacija pod nazivom upa Neretva. Tada Neretva nije bila u sastavu Bosne, ni u sastavu Humske zemlje, ve je bila samostalna upa. Prvi pisani dokument u kojem se ova upa spominje u sastavu Bosne je povelja ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV iz 1244. godine, u kojoj se iznosi spisak bosanskih upa. Prvi pisani dokument u kom e se spominje naselje na tlu dananjeg Konjica potjee iz 1356. godine. Naselje je na desnoj strani Neretve i nosi njen naziv. U XV stoljeu Konjic je jedan od najveih centara Crkve bosanske. Otuda dananjih 125 lokaliteta na kojima se nalaze nekropole steaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika graenih od kamena. Iz niza dokumenata vidi se da je Neretva bila ne samo snaan vodotok koji je trebalo prei na putu s mora u unutranjost Balkana, ve i granica izmeu feudalnih posjeda gospodara Huma Sandalja Hrania i njegova sinovca i nasljednika Hercega Stipana Vukia Kosae s jedne, i

bosanske kraljevske kue s druge strane. 3 Ovakvu podjelu zatekle su Osmanlije svojim dolaskom i z adrale je i u svojoj administrativnoj podjeli sve do 1865. godine. Sluei se navodima Milana Batinia 4, da se utvrditi da je sultan Mehmed II Osvaja proao kroz Konjic krajem maja ili poetkom juna 1463. godine. Na osnovu istih izvora, ovu injenicu prihvata i dr. Muli. 5 Prema popisu Bosanskog sandaka iz 1469. godine, sva naselja sa podruja dananje opine Konjic bila su pod osmanskom vlau. U vrijeme osmanske uprave Konjic se u XVI stoljeu razvio u kasabu 6 koja je dobila ime Neretva, koja je dugo rijekom Neretvom bila razdijeljena izmeu dva sandaka. Naselja na lijevoj obali rijeke Neretve pripadala je nahiji Neretvi hercegovakoj, a desna obala kao posebna nahija (takoer imena Neretva) bila je u s astavu Bosanskog, odnosno, u periodu 1337-1806. Klikog sandaka, pa godine 1826-1865. u Bosanskom. Naselje na lijevoj obali Neretve nosilo je naziv Belgraddik. Godine 1585. kasaba je imala tri muslimanske i jednu nemuslimansku mahalu. 7 Godine 1633. spominje se samostalan kadiluk Belgraddik (Mali Biograd), a njegovo sjedite je bilo u K onjicu, koji se od t ada zove Belgraddikom. 8 Kasaba je zvanian naziv u klasifikaciji naselja, a vezan je s postojanjem damije u jednom mjestu. U klasifikaciji naselja kasaba treba da zadovolji sljedei minimum: a) b) c) d) da je stalno nastanjena muslimanskim ivljem, da ima damiju u kojoj se obavlja svih pet dnevnih molitvi, da ima ariju, da ima pazarni dan.

Kada su svi ovi uvjeti ispunjeni, lokalne vlasti slubeno trae izdavanje sultanovog ukaza za priznavanje statusa i upis naselja na listu kasaba.
O Konjicu u srednjem vijeku vidjeti: Aneli, P.: Kulturno-historijski spomenici Konjica i okoline, Konjic, 1975. godina. 4 Batini, M.: Djelovanje franjevaca Bosne i Hercegovine za prvih est vjekova njihova boravka, Knjiga II, Zagreb, 1883. godina. 5 Muli, J.: Konjic i njegova okolina u vrijeme otomanske vladavine, 2003, str. 18. 6 Prva muslimanska mahala u K onjicu registrovana je 1516. godine. A ve 1574. godine u Konjicu su postojale tri muslimanske mahale koje su formirane oko damija. 7 Muli, 2003, str. 27. 8 Mujezinovi, 1998, str. 422.
3

Prvi zasad poznati putopisac koji je proputovao kroz Konjic i to u objavljenom putopisu registrovao bio je Englez Peter Mundy. On je kroz Konjic proputovao 17. juna 1620. godine i o tome, izmeu ostalog, zabiljeio sljedee: 9 Doli smo u Konjic (Coneetza) nakon preenih osam milja. To je prijatan grad kraj kojeg tee lijepa rijeka zvana Neretva (Neretria), bistra, zelenkasta i vrlo brza. Ona pravi veliku buku prolazei kroz brda. Nastavili smo dalje pored rijeke do Lisiia (Leeseecheechee), udaljenih dvije milje, gdje smo objedovali, a onda produili opet pored spomenute rijeke dobar dio puta do mjesta gdje ona skree i gdje se u nju ulijeva rijeka Rama. est godina nakon Mundyja, kroz Konjic su 1626. godine proputovala dvojica Mleana. 10 Njihov zadatak bio je da utvrde strateki poloaj utvrenja i vatrenu mo pojedinih gradova, izraenu brojem topova i mukaraca sposobnih za baratanje pukom na podruju Bosanskog paaluka. Tom prilikom oni su naveli da trg Konjic pripada Hercegovakom sandaku u rangu kadiluka, oznaavajui ga sa Cog(n)ichi kroz koji prolazi Neretva sa 600 kua. Za desnu obalu rijeke Neretve, odnosno selo Neretvu navode da se nalazi u K likom sandaku i da u okolini ima 2.000 mukaraca sposobnih da nose puku. Biskup Marijan Maravi obavio je vizitaciju upa Bosanske vikarije u periodu 1646-1650. godine, pa je, izmeu ostalog, posjetio i Konjic 1649. godine, o emu je ostavio samo krau crticu: 11 Konjic na Neretvi, kua turskih 400, damija 5. Oito je da Maravi pod nazivom Konjic podrazumijeva oba dijela grada i na lijevoj i na desnoj obali Neretve, to je u t o vrijeme kod putopisaca bio rijedak sluaj. Zanimljiv je i zapis koji je ostavio francuski putopisac M. Quiclett 1658. g odine. iro Truhelka u s vom tekstu objavljenom u G lasniku Zemaljskog muzeja br. 1905/01, pod nazivom Opis Dubrovnika i Bosne iz 1658. pie: 12
Templ, Carnac, R.: The Traveles of Peter Mundy in Europe and Asia 1608-1687; Tom I, Traveles in Europa 1608-1628, Cambridge and London, 1907. (prijevod dijela putopisa od dr . Omera Hadiselimovia objavljen u feljtonu lista Osloboenje 22.8.1985, str. 11). 10 Raki, Fr.: Prilozi za geografsko-statistiki opis Bosanskog paaluka, JAZU, Starine, XIV, 1882, 173 i 176. 11 Horvat, K.: Novi historijski spomenici za povijest Bosne i susjednih zemalja, GZM, XXI, 1909, 68-75. 12 Truhelka, .: Opis Dubrovnika i Bosne iz 1658., GZM, XVII, 1905, 515.
9

U biblioteci Zemaljskog muzeja ima jedna mala knjiica, u kojoj neki Francuz imenom Quiclet opisuje svoj put iz Mletaka u Carigrad, koji ga je naveo i kroz Bosnu, a prevalio ga je u spomenutoj godini. Puni naslov te knjiice glasi: 'Les voyages des M. Quiclet a Constantinople par terre. Enrichis d'annotations par le sieur P. M. L. A Paris, chez Iean Prome, proche le grand Portail des Augustins du grand Conuent, au bon Pasteur. M. DC. LXIV. Avec privilege'. Quiclet je poao 23. decembra 1657. iz Mletaka u Zadar. Tu je sjeo u veliku barku dvojice spljetskih brodara Ivana i Vicka Jovovia, a u drutvu mu je bio Mleanin Franesko igala i dva Turina, jedan Ahmed eli iz Biograda, drugi Hadi-Irsut iz Bosne... Te navodi opis spomenutog Quicleta: ... Nakon to smo strahom sili s brda, stigosmo rijeci Neretvi koja dolazi (!) od Mostara i ide (!) u Konjic te ulazi u more kroz dubrovako zemljite. Tamo vidjesmo kulu Glavatievo, gdje ima dosta lijepa mala damija. Idui uvijek obalom rijeke vidjesmo povie lijepih ivih vrela gorske vode, izvrsnih za pie, a preavi vie potoka, bilo gazom, bilo drvenim ili kamenim uprijama, stigosmo na veliki mostarski drum, odreen karavanima, pokraj jednog jezera, Borke, iz koga, po kazivanju naroda u naem drutvu i naih voa i kolara, svake godine izlazi neka vrsta zmaja, koji prodire ljude i konje, to bi tu prolazili, te se odmah sakriva u mulju jezera, komu se nije moglo nai dno na ovom mjestu. Poto preosmo vie brda i dolova, neka jako natovarena ostancima snijega, stigosmo u K onjic, grad dan i po uda ljen od Sarajeva... Turski putopisac Evlija elebija proputovao je Bosnom i Hercegovinom u dva navrata i o tome ostavio pisane zapise, povezane u jednu cjelinu. Donosimo dijelove toga putopisa koji se odnose na zapaanja Evlije elebije o konjikom kraju prilikom njegovog drugog puta po Bosni i Hercegovini 1664. godine: Ta se kasaba nalazi u Hercegovakom sandaku. Ona je domeno (has) njegovog pae. Njom upravlja pain vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od 150 aki. Ima spahijskog ehaju (sipahi kethuda jeri), janiarskog serdara, ajane, prvake, naelnika grada (ehirkethudasi), povjerenika za hara (harad emini), trnog nadzornika (muhtesib) i badara. Lei na prostranom, brdovitom i krevitom mjestu s vinogradima i vrtovima na obal i rijeke Neretve. Varo koja se prostire s obje strane rijeke predstavlja poseban vojvodaluk i pripada Klikom sandaku. Na suprotnu stranu rijeke prelazi se velikim drvenim 10

mostom. Obje strane imaju 6 mahala. Ima 600 ploama pokrivenih kua. To nisu velike kue (zandan), ali imaju mnoge vinograde. Ima osam damija (mihrab); jedna je impozantna i divna damija s munarom. Dalje ima: dvije medrese, tri osnovne kole, dvije dervike tekije (hanikah), jedno maleno javno kupatilo (hamam) i dva svratita (han), od kojih se jedan nalazi u ariji. Tu ima 75 duana. To su veinom kovaki duani (demirdi), jer je gvoe koje se ovdje obrauje poznato i vrsto. tavie, ima jedna takva mahzumijska sablja koju nazivaju Konjika sablja. Ona je takva da se sva savije kad se njome udari, pa se opet ispravi; oni izrauju savijene maeve (pala kili), mesarske noeve, raznovrsno ratno oruje i orue, jer u njihovim planinama ima gvozdeni majdan, a u brdima ima mnogo umura. Kako tu vlada klima gorske visoravni, te kod njih ne uspijevaju smokve, groe, maslina i nar onako kao u Mostaru. Stanovnici su predusretljivi prema strancima, a veinom su zanatlije i trgovci. Ovdje se svrava Hercegovaki sandak. 13 Evlija elebija spominje u Konjicu osam mihraba. Uz Musalu i pet danas postojeih konjikih damija treba dodati i poruenu Djevojaku damiju, te moda jo neki mesdid, ili moda tekiju. Prve podatke o Konjicu u vrijeme osmanske vlasti susreemo u popisu Hercegovakog sandaka za 1477. godinu, a zatim u popisu Klikog sandaka za 1537. godinu. Godine 1833. dvije nahije su dobile status kaza (srezova) pod nazivima Neretva i Konjice (Konjie). Prilikom osnivanja Bosanskog vilajeta 1865. godine obje su objedinjene u j ednu kazu pod na zivom Sa Neretvom Konjice (Mea Neretva Konjie), a od 1867. g odine samo Konjie. Tada su objedinjene i dvije kasabe u jednu pod na zivom Konjie. Tako je ostalo sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine. Odmah po dolasku austrougarske vlasti su kazu Konjie preimenovale u kotar pod nazivom Konjica, a kasabu Konjie u grad pod nazivom Konjica. 14

13 14

elebi, Ev.: Putopis, Sarajevo, 1958, 470. Muli, 2003, str. 27.

11

DAMIJE U GRADU KONJICU


Izgradnja islamskih vjerskih objekata u Konjicu otpoela je u drugoj polovini XVI stoljea. Iako se na osnovu historijskih izvora pouzdano zna da je na lijevoj obali Neretve u ka sabi Belgrad do 1550/ 51. godine podignut jedan, a na drugoj strani u ka sabi Neretva jo jedan vjerski objekt u nedostatku detaljnijih opisa u tim izvorima, teko je zakljuiti koji su to objekti bili. O broju objekata u g radu Konjicu mogu nam posluiti prije navedeni zapisi putopisaca kao i sauvane vakufname iz tog vremena. Kako se navodi u salnami vilajeta Bosna iz 1869/70. godine, jednom od posljednjih pisanih izvora vezanih za vrijeme osmanske vladavine naim krajevima, do tada je na podruju konjikog kraja bilo 17 damija. U toku austrougarske vladavine, na dananjem podruju opine Konjic izgraeno je pet objekata: Damija u Seonici, Gornja Mahala i tekija u Seonici, Nova damija u naselju Habibije Kruica (1888), Damija u Podhumu (1888), Damija u Parsoviima (1892), te obnovljena damija u Glavatievu, koja je u borbama za vrijeme ustanka 1882. godine bila oteena.

U okolnim naseljima Konjica od t ada do agresije na BiH 1992. g. izgraeno je deset novih damija i vei broj mesdida, a nakon agresije izgraeno je jo deset damija, no u s amom gradu Konjicu do gradnje nove gradske damije (poetak gradnje 2007. godine) nije podignut nijedan islamski vjerski objekt. Prvo emo obraditi podruje grada Konjica, a onda i sva naselja na podruju optine Konjic u kojima su sagraene damije.

12

REPOVAKA DAMIJA

Prema predanju, Repovaka damija smatra se najstarijom damijom u gradu Konjicu. Godine 1983. Hivzija Hasandedi je u svom radu o hercegovakim vakufima i vakifima naveo da je Repovaku damiju 1579. godine sagradio Hudaverdi Mehmed-au Bosna, a da on potjee iz begovske porodice Repovac. 15 Fehim Nametak u s vom radu Kulturni razvoj Konjica za vrijeme osmanske vlasti, koji je objavio 1991. godine, navodi da je Repovaka damija sagraena 1574. godine. Nejasnoe u vezi s vremenom gradnje i vakifom Repovake damije izaziva vakufnama koja se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, napisana izmeu 24. augusta i 22. septembra 1579. godine, iji je donator (hair-sahibija) bio Muhamed (Mehmed) beg sin Alijin, poznat kao Hudaverdi Mehmed-au. On je za izdravanje u vakufnami neimenovane damije uvakufio 140.000 srebrenih dirhema u prisutnosti mutevelije Alije, sina Mustafina i 2 6 uglednih ljudi iz Konjica. Vakufnamu je registrovao kadija za Brod i Sarajevo Bali, sin Jusufov. Iz vakufname se vidi da je to bila veoma bogata zadubina, iji su se prihodi obnavljali, a iz njih se odravala damija i druge obaveze naznaene u vakufnami. Veina autora koja je pisala o historijatu konjikih damija povezivala je ovu vakufnamu s Repovakom damijom, koja zbog tog miljenja i nosi ime Repovaka (jer se navodi da je vakif iz porodice Repovac, po kojima se naselje Podlisje prozvalo Repovci). Dr. Muli je osporio ovu tvrdnju, navodei da ta vakufnama nikako ne moe pripadati Repovakoj damiji. U knjizi etiri stoljea Mostarskog muftijstva, opisujui Repovaku damiju, navodi da je ona sagraena 1565. godine 16, a izvor nalazi u zabiljeci o Sidilu sarajevskog kadije iz 1565/66. godine, u kojem se kae: Zavrena je gradnja damije u kasabi Neretva. Po asnom odobrenju sultana, damiju je podigao Mustafa, sin Alija, koji je postavljen za njenog imama i hatiba. Ovu sam vakufnamu, o kojoj e biti jo rijei, donio u prilozima ove knjige kako njenim navoenjem u tekstu ne bih opteretio itaoce.

15 16

Hasandedi, H.: Hercegovaki vakufi i vakifi. Muli, J.: etiri stoljea Mostarskog muftijstva, str. 159.

14

OPIS Repovaka damija u Konjicu pripada tipu jednoprostornih damija pokrivenih etverovodnim krovom, s natkrivenim trijemom i kamenom munarom prislonjenoj na lijevoj strani od ulaza. Damijski harem je na jednom dijelu ograen kamenim, a na drugom betonskim zidom. Postoje dva ulaza u harem damije na sjeveroistonoj i sjeverozapadnoj strani. Na sjevernom dijelu harema smjeten je manji zidani objekt abdesthane, novije izrade. Vanjske dimenzije damijskog objekta bez sofa iznose oko 10,55 x 11,16 metara. Zidovi su kameni i njihova debljina u prosjeku iznosi 75 cm. Malterisani su iznutra i izvana produno - cementnim malterom i bojeni bijelim kreom. Damija je pokrivena etverovodnim krovom. Pokrov je izraen od kamenih ploa, a krovna konstrukcija je drvena. Unutranjost damije ini jednoprostorni molitveni prostor pravokutne osnove sa stranicama dimenzija 9,05 x 9,66 m. Na sredini molitvenog prostora nalazi se drveni stub dimenzija 23 x 19 cm na koji se oslanja drvena greda priblino istih dimenzija koja ide od zida do zida u pravcu sjeverozapad-jugoistok i oslanja se na zidove. Okomito na glavnu gredu na razmaku od 50 c m su oslonjene stropne grede manjih profila preko kojih je izraen pokrov od drvenih dasaka. Visina od poda do stropa iznosi 5,5 m. Na sjeverozapadnoj strani objekta nalazi se trijem s kamenim sofama dimenzija 13,34 x 4,48 metara, s prolazom prema ulaznim vratima irine 2,18 metara. Od nivoa terena sofe su podignute u prosjeku za 60 cm. Sofe su natkrivene trovodnim krovom koji je izraen od drvene krovne konstrukcije, a prekriven je kamenim ploama. Trijem je oslonjen na 11 dr venih stupova dimenzija 12 x 12 cm koje imaju kamenu bazu. Stupovi su meusobno povezani drvenom gredom kao i s objektom damije. Unutranja strana krova prema sofama je izraena od daanih letvica. Izvorno, pod Repovake damije bio je izraen od kamenih ploa, a 1924. godine kamene ploe su zamijenjene drvenim podom. Mihrab je jednostavno profiliran, bez naglaene dekoracije, samo se u gornjem dijelu nalaze ploice s natpisima iz Kur'ana. irina mihraba iznosi priblino 192 cm, a sastoji se od polukrune mihrabske nie iji prenik iznosi 96 cm. Njegova visina iznosi oko 308 cm. Mihrabska nia je sa tri strane uokvirena kamenim ramom koji je, u odnos u na ravan damijskog zida, izvuen za 30 cm. Njegova irina iznosi oko 25 cm, a visina oko 360 cm. Mahfil i minber su novije izrade. 15

Minber se nalazi desno od mihraba, a svojom duom stranom je prislonjen na jugozapadni zid damije. Dimenzije minbera su 80 x 307 cm, a v isina priblino 6,15 m. Izraen je od drveta i sastoji se od ulaznog dijela koji ini masivni ram, stepenite i baldahin s piramidalnim krovom. Stepenite se sastoji od 10-12 stepenika s podestom ili pijedestalom na vrhu. S obje strane minberskog stepenita nalazi se visoka drvena ograda s dekoracijom izraenim duborezom. S bonih strana stepenite je zatvoreno. Mahfil Repovake damije zauzima cijeli prostor sjeverozapadnog zida, iznad ulaznih vrata s isturenim mjestom za mujezina. Drvene je konstrukcije i oslonjen je na dva pravokutna drvena stupa dimenzija oko 15 x 15 cm. Dimenzije mahfila iznose 9,66 x 2,70 m . Pod mahfila je daani i nalazi se na visini od 2 m. Ograda mahfila je drvena i njena visina iznosi priblino 85 cm. Okomita komunikacija do m ahfila je ostvarena preko uskih zavojitih stepenika munare. Na damiji se nalazi ukupno 13 dr venih prozora, rasporeenih na sve etiri strane objekta, koji su postavljeni u dva nivoa. U donjem nivou objekta nalazi se sedam dvokrilnih prozora, a na gornjem est, rasporeenih tako da se na svakoj strani nalaze po etiri prozora, osim na sjeverozapadnoj strani gdje se nalazi jedan pravokutni prozor. Prozori su pravokutni u donj em dijelu, a na vrhu su zavreni prelomljenim lukom. Izraeni su od drveta i bojeni prirodnom zatitnom bojom. Dimenzije ovih prozora iznose oko 110 x 210 c m. Svi prozori donjeg nivoa imaju demire izraene od kovanog eljeza. Prozori gornjeg nivoa izraeni su od dr veta u devet polja i zavravaju se prelomljenim lukom. Njihove dimenzije iznose 90 x 144 cm. 16

Postavljeni su u i stim okomitim osovinama kao i prozori prvog nivoa. Na vanjskoj zidnoj plohi sjeverozapadnog zida, na visini iznad pravokutnog prozora smjetene su nie s prelomljenim lukom. Portal damije je jednostavan, izvuen u odnosu na sjeverozapadni zid oko 20 cm. Portal se sastoji od punih hrastovih dvokrilnih vrata koja su pravokutnog oblika i ukraena floralnim i geometrijskim duborezom. Njihova irina iznosi priblino 1,45 m, a visina 1,90 m. Munara je deseterostrana, kamena, prigraena lijevo od ulaza u damiju17, uz njen sjeveroistoni zid. Munara je relativno niska oko 19 m. Graena je od kamena sedre, malterisana i bojena bijelom bojom. erefe je izraeno od kamenih ploa. U munaru se ulazi iz molitvenog dijela prostora damije na dijelu ispod mahfila. U unutranjosti munare je postavljeno kameno spiralno stepenite kojim se dolazi do mahfila i erefe. Baza munare je pravokutne osnove dimenzija 2,2 m . Prijelaz s baze na tijelo munare je izveden u vidu trapezoidne prizme na kome se nalazi kameni vijenac. Tijelo munare ima poligonalnu osnovu (deseterostrana) ija je irina u donjem dijelu 175 cm, a u gornjem 171 cm. Ograda erefe je kamena, bez dekoracije, visine 90 c m. Krov munare je u obl iku kupe i prekriven je bakrenim limom (izvorno olovnim). Na vrhu munare je alem, izraen od bakra. Harem uz Repovaku damiju Oko Repovake damije se nalazi prostrani harem u kojem su nekad bili mezari s nianima. Prema usmenom kazivanju, tu su bili ukopani Zulfi hoda i Mehmed-beg, sinovi Alijini. Veina niana je unitena. Ostao je samo jedan, jednostavne izrade, bez natpisa, za koji se pretpostavlja da je donesen s druge lokacije. Harem damije je ograen na jednom dijelu kamenim zidom, a na drugom betonskim blokovima prosjene visine 1,5 m. Ovaj harem danas se koristi kao molitveni prostor za obavljanje denaze namaza u gradu Konjicu.

17

Za izgradnju munare na lijevoj strani od ulaza u Repovaku damiju, kao i za izgradnju damije postoji legenda prema kojoj je Hudaverdi-beg nakon smrti ene Lejle i kerke Jasmine naloio da se munara na Repovakoj damiji izgradi na lijevoj strani, strani srca, u znak ljubavi prema njima dvjema. (Kabes broj 5, str. 63.)

17

U periodu austrougarske vladavine objekt damije je garnizon austrougarske vojske koristio kao skladite. Godine 1924, nakon njene obnove i povratkom muslimanskog stanovnitva na desnu obalu Neretve, damija je ponovo s luila vjernicima za molitvu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata 1943. godine Nijemci su damiju pretvorili u skladite. Nakon Drugog svjetskog rata u damiji je i dalje bilo smjeteno skladite, a harem je pretvoren u stonu pijacu. Godine 1990. obj ekt je restauriran, nakon ega je Repovaka damija dobila dananji izgled. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini (19921995) krov damije pogoen je nekoliko puta artiljerijskim projektilima kao i damijski zidovi. Nakon zavretka rata oteenja na objektu su sanirana, izgraen je krov iznad sofa, sagraena abdesthana u dvoritu i ograen harem. Imami koji su u zadnje vrijeme obavljali dunost u ovoj damiji su: Besim ef. ani, Nezim ef. Halilovi Muderis, Ahmet ef. Biber, Adnan ef. Balijagi i trenutni imam hafiz Nezir ef. Ruhid.

18

ARIJSKA DAMIJA

arijska damija u Konjicu je sve do i zlaska iz tampe knjige etiri stoljea Mostarskog muftijstva dr. Jusufa Mulia nazivana u izvorima i predajama Junuz-auevom damijom. Dr. Muli navodi da se vakufnama, koja se smatrala vakufnamom Repovake damije, ne odnosi na Repovaku nego na arijsku damiju, pa je po njenom vakifu naziva Hudaverdi Mehmed-begova damija. Ukoliko uzmemo ispravnom ovu tvrdnju, onda je arijska damija u Konjicu sagraena prije 1579. godine, a Repovaka damija nosi pogreno ime. I prema tradiciji, gradnja ovog objekta datira u XVI stoljee, mnogo prije popisa Hercegovakog sandaka iz 1585. godine i pripisuje se izvjesnom Junuz-auu 18, a u ovom popisu Hercegovakog sandaka 1585. godine spominje se kao damija smjetena u mahali demata muslimana. Tada su u njoj bili zaposleni imam i hatib, te mujezin. 19 Iznad ulaznog portala nalazi se tarih koji kazuje da ju je podigao ili obnovio izvjesni Ibrahim 20 1033. hidretske (1623/24) godine. Originalni tarih koji bi ukazivao na vrijeme njene gradnje nije pronaen. Dragocjeni podaci o va kufima i vakifima, upraviteljima vakufa i njihovim zamjenicima, te slubenicima u bogomoljama, mualimima i njihovim pomonicima u sibjan-mektebima, muderisima u medresama se nalaze u tzv. ruzname defterima 21. O arijskoj damiji u defteru je bilo ukupno pe t zabiljeki od koj ih se jedna odnosila na imenovanje mualima u damijskom sibjan-mektebu, jedna na imenovanje vaiza, dvije na imenovanje mualima i imama i jedna na imenovanje imama. Vakuf arijske damije sastojao se od sljedeih nepokretnosti: dvije brijanice, dvije pekare, dva duana i jedne ainice, koji su izdavani pod kiriju. Od prihoda koji je na ovaj nain dobijan podmirivane su plae imama damije, muderisa, mualima, kao i naknade za uenje hatmi i mevluda, te ostali sitni trokovi.

Jedan nian bez natpisa, koji se nalazi u haremu damije, tradicija pripisuje Junuzauu. 19 Muli, str. 173. 20 Ibrahim, sin hadi Abdijin i bratued hair-sahibije Tekijske damije Mehmed-bega, carskog aua. 21 Ovi podaci se uvaju u Arhivu Generalne direkcije vakufa u Ankari (Vakuflar Umum Mdrlg Arivi VUMA). Za potrebe Orijentalne zbirke ANUBiH deftere fotografisao Adem Handi. Prije izvjesnog vremena ova ustanova ustupila ih je OISu i nalaze se pod ifrom 46 (ima ukupno 620 listova).

18

20

Opis arijska damija u Konjicu pripada tipu jednoprostornih damija pokrivenih etverovodnim krovom, s unutranjom drvenom kupolom 22 i kamenom munarom prislonjenom uz objekt. Damija je dimenzija 10,5 x 14,9 metara. Sastoji se od m olitvenog prostora kvadratne osnove sa stranicama dimenzija 8,50 x 8,50 m , trijema sa sjeverozapadne strane i kamene munare s jugozapadne strane. U enterijeru je damija natkrivena osmougaonom drvenom kupolom, a s vanjske strane je pokrivena kosim etverostrenim krovom. Sa sjeverozapadne strane objekta nalazi se trijem sa sofama ije su dimenzije 10,65 x 4,35 metara, sa srednjim prolazom ija je irina 2,27 metara. Trostrani krov trijema nosi ukupno 10 dr venih stubova. Centralnim dijelom prostora sofa dominira profilirani kameni portal izvuen iz ravni damijskog zida 30 cm. irina ulaza u damiju iznosi 1,23 metra. Iznad ulaza u damiju se nalazi natpis u stihovima na arapskom jeziku uklesan u kamenu plou veliine 70 x 40 cm. Tekst natpisa, mjestimino vokalizovan, smjeten je u est elipsastih polja, pisan neshpismom:

Ove damije predstavljaju poseban tip damija. Ovom tipu pripadaju aria, Roznamedijina i Tabaica damija u Mostaru. Najljepu damiju u ovoj grupi predstavlja Roznamedijina damija u Mostaru s izuzetno lijepom munarom (Pai, 1989, str. 32).

22

21

Ibrahim je u ime Allaha, utroio imetak i oivio (obnovio) damiju, a u troenju je prednjaio nad ostalim svijetom, pa neka ga poivi i zadovolji Stvoritelj svjetova. Prilikom oivljavanja njena (damije), izrekoh joj hronogram: Ovo je svrha dobrih ljudi i dom onih koji niice padaju. (1033. h.=1623/24)

Godina hronograma nije ispisana brojkama, nego je izraena samo u ebdedu u posljednjem stihu. Centralni molitveni prostor predstavlja kubus dimenzija 8,50 x 8,50 metara. Visina zida do kr ovnog vijenca iznosi priblino 5,90 metara. Uz cijeli sjeverozapadni zid postavljen je mahfil kome se pristupa preko stepenita munare. Dimenzije mahfila iznose 8,50 x 2,64 metra. Sastoji se od dva pravougaona dijela postavljena uz sjeverni i zapadni ugao damije. Dio mahfila smjeten uz sjeverni ugao damije u nekom ranijem periodu je uraen od betona (stubovi, grede i ograda). Prostor mihraba ima irinu 2 m i visinu oko 3,20 metara. Izvuen je iz ravni zida za 15 c m. Profilirani okvir ima irinu 56 c m, a sedmostrana mihrabska nia je iroka 88 cm. Kameni minber ima dimenzije 2,90 x 0,77 m s visinom od pr iblino 4,5 m (mjereno do vr ha krova). Visina portala minbera iznosi 1,92 metra. Kamena ograda je profilirana kao i dijelovi bonih trouglastih ploha. Visina ograde iznosi 90 cm. U podnoju bonih stranica se nalaze jedna vea i dvije manje nie, zavrene plitkim vitiastim lukom. Vea nia, ija irina iznosi 50 cm, a visina 1,6 m etara, predstavlja prolaz ispod minbera. Do 2004. godine ovaj prolaz je bio zatvoren drvenim muepkom. Minber je bio bojen kao i ostali dijelovi damije uraeni od kamena. Ispod etverovodnog krova damije se nalazi potkonstrukcija u vidu osmougaone kupole. Osmougaona osnova formirana je pomou dijagonalnih greda. Iz svakog ugla takve osmougaone osnove izlaze 22

remenate, koje su na vrhu konstrukcije upete u tjemeni prsten. Na taj nain je formirana krikasta kupola koja je sa donje strane pokovana daskama. Prijelaz iz ravne tavanice u kupolu je dodatno naglaen dekoracijom u vidu reme (dekorisana eona daska). Prozorski otvori na damiji su postavljeni u dva pojasa, osim sa sjeverozapadne (ulazne) strane, gdje su gornji prozorski otvori pri nekoj od intervencija zazidani, ali su ostala vidljiva njihova mjesta. Prozorski okviri u enterijeru damije su izvedeni od pjeara s bogatijim i sloenijim profilacijama. Prozorski otvori na sofama su bogatije dekorisani od os talih prozorskih otvora. Prozori drugog horizontalnog pojasa imaju dimenzije 88 x 178 cm (visina do t jemena luka), postavljeni su u i stim vertikalnim osovinama kao i prozori prvog. Prozori imaju zavretak, takoer, naglaen prelomljenim lukom. S obje strane prelomljeni luk je uvuen prosjeno 5 cm u odnosu na ravan zida. Damija je pokrivena etverovodnim krovom. Pokrov je od pocinanog lima, a krovna konstrukcija ispod pokrivaa drvena. Izvorno je damija bila pokrivena olovnim limom. Visina kamene munare bez alema iznosi 30 metara. Harem U haremu damije Mujezinovi je pronaao dvadesetak niana. Meu njima se nalaze i niani nad navodnim mezarom Junuz-aua, za koga se pretpostavlja da je osniva konjike damije. Na nianima nema nikakvog natpisa. Uraeni su od mermera. Uzglavni nian s turbanom na prijevoj visok je 1,25 metara, ima osnovu dimenzija 18 x 18 cm. Noni nian je izraen u obliku stele visine 1,18 metara s osnovom ije su dimenzije 32 x 10 cm. Na ovom nianu je uklesana rozeta. Ovaj spomenik je najstariji u haremu. Nian Dervi-pae engia 23 Nad grobom engia je masivan i ukraen kameni sarkofag na koji su postavljena dva niana. Uzglavni nian je zavren plitkim fesom i kiankom, a noni je ukraen lozom s grozdovima. I na vrhu nonog spomenika se nalazi ukraeno ispupenje. Spomenik se nalazi u
Dervi-paa, zvani Dedaga engi, turski zborni zapovjednik, umro je u Konjicu na putu iz Gacka u Sarajevo 1272. hidretske godine (1874). U borbama s Crnogorcima teko je ranjen.
23

23

posebnoj gvozdenoj ogradi. Na uzglavnom nianu na dvije strane je uklesan hronogram u pjesmi na turskom jeziku talik-pismom. Natpis u prevodu glasi: On (Allah), Ugledna linost, eraf i hanedan live Gacka, Njegova ekselencija, junak, engi Dede-paa, Volio je potomstvo vjerovjesnika Mustafe (Muhammeda) i pomagao vjeru. Ovaj borac za vjeru u Hercegovini, najiskrenije se zalagao za unapreenje vjere. Da bi pomogao u borbi, odluio se i krenuo prema Nikiu gdje se razbolio. I ne izlijeivi se predao je duu. A na smrtnom asu preporui dvojici svojih sinova strpljivost. Taj iskreni i junaki borac. Drugu polovinu hronograma itaj na drugoj strani: On (Allah) Pogledaj moje stanje i iz njeg crpi pouku, pa nemoj imati pouzdanja u ovaj svijet, jer je on bez ikakve stalnosti i milosti, zato neka te ivot ne zavede i iskoristi ga na putu istine, a na tom putu najbolje djelo je borba (na Boijem putu). Borbu je preporuivao i Allahov vjerovjesnik, djeco i prijatelji, ne zanemarujte borbu, jer je borba... Nakon ove preporuke izgovori Hu (Allah) i predade duu vjenosti,.. Boe neka je Dede-pai mjesto u Dennetu Meva. Godina 1292. (1874) Ispod ovog natpisa je i sljedei tekst u latinici: Dervi-paa engi, otomanski zborni zapovjednik, umro godine 1874.

24

OBNOVE Damija je, kako se vidi iz natpisa nad njenim ulazom, obnovljena 1623. godine. Damija je i p oslije toga vie puta obnavljana. U proraunu za 1913. godinu je navedeno da je to vakuf Husein-bega Hadihuseinovia, ali je sastav nepokretnosti ostao isti. Godine 1917. austrougarska vojna vlast je skinula olovni krov sa damije, a svod je premazala katranom. Damija je temeljito obnovljena 1922. g odine, kad je kameni pod zamijenjen drvenim, a krov ponovo pokriven limom. Posljednji put prije poetka rata damija je obnovljena 1989. godine. U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) damija je vie puta pogoena artiljerijskim granatama. Tom prilikom su bili oteeni krovna konstrukcija i zidovi objekta, a munara je pogoena vie puta direktnim hicima (slika lijevo), zbog ega se morala potpuno ukloniti i graditi ponovo. Tada su sanirana i oteenja na samoj damiji. U periodu od 2004. do 2006. godine na objektu je izvreno mnogo intervencija od kojih su neke naruile njegovu izvornost. U prvom redu to se odnosi na intervencije u e nterijeru. Od posljednjeg obilaska lokacije i objekta (2004. godine) izvreno je sljedee: 25

demontiran mahfil i s kinuti dekorisani elementi; mahfil je vraen, ali bez dekoracija, u enterijeru je izbetonirana greda iznad samog ulaza u objekt, koja podupire mahfil, sa svih kamenih elemenata mihraba je skinuta boja, mihrab je prekreen, dio iznad natprozornika je probijen, izvedena konstrukcija luka s drugaijom geometrijom od geometrije luka iz 2004. godine, sva stolarija, osim ulaznih vanjskih vrata, zamijenjena je, damija je omalterisana u enterijeru i prekreena.

Imamsku dunost od 1945. godine pa do sada u ovoj damiji vrili su: Osman ef. Dedi, Mustafa ef. Beli, Smajil ef. Prevljak, Ahmed ef. Zatega, Mustafa ef. Prljaa, Razim ef. oli, Nazif ef. Garib, Mesud ef. Daji, hafiz Harun ef. Efendi.

26

TEKIJSKA DAMIJA

Damiju je sagradio Muhamed Mehmed-au, sin hadi Abdijin, koji je porijeklom iz Konjica. Za ovu d amiju je napisana vakufnama 1622. godine (hidretske 1031. godine). Za podizanje ove zadubine od s vog imetka Mehmed-au je izdvojio 700 hiljada srebrnih aki. Pretpostavlja se da je od vakifa jedna polovina bila namijenjena za gradnju damije, a druga za njeno izdravanje. 24 Damija je dobila naziv Tekijska zato to je uz nju postojala tekija halvetijskog reda, to je navedeno u vakufnami Mehmed-bega: U haremu Tekijske damije e biti jedna kuhinja, drvarnica i tekija sa deset odjeljenja za siromahe i dervie. Tekija treba imati svoga starjeinu (ejha)... Ne zna se tana godina izgradnje Tekijske damije u Konjicu, ali na osnovu podataka koji su pronaeni o tome postoje razliita miljenja pojedinih autora. Neki od a utora (Kreevljakovi, Hasandedi, Mujezinovi) tvrde da je prvu damiju sagradio Hudaverdi 25 au 1579. godine, a Muli smatra da to nije Tekijska damija. Vakufnama Muhameda aua je napisana 1622. godine, a kao godina izgradnje damije na natpisu koji se nalazi na njoj je 1648. Vremenska razlika izmeu godine nastajanja vakufname i godine navedene na natpisu iznosi 27 godina. O tome je Mujezinovi napisao sljedee: S obzirom da je sauvana vakufnama iz koje saznajemo da je Tekijska damija podignuta 1579. godine, moemo tvrditi da se natpis na tarihu odnosi na njenu opravku, koja je bila veih razmjera. Vjerovatno je prva damija koju je sagradio carski au (Hudaverdi au) Mehmed, koji je po predanju bio iz Konjica, izgorjela ili na neki drugi nain poruena, pa ju je ponovo sagradio Mehmed-beg 1648/49. godine. 26 Prema Mulievom miljenju, damija je najvjerovatnije sagraena izmeu 1622. i 1648/49. godine. Muli pretpostavlja da su, nakon dueg niza godina od izgradnje damije, vjernici odluili da u znak zahvalnosti podignu spomen-plou Mehmedu auu i na ploi naveli godinu kad su plou postavili.
24 25

Muli, 2003, str. 168. Hudaverdi Bosna Muhamed-beg, sin Alijin, bio je carski sluga i unaprijeen je u carskog aua, ali on nema veze s Tekijskom damijom. Postoji njegova vakufnama iz 1579. godine koju je napisao za nepoznatu damiju (Muli, 2003, str. 170). 26 Mujezinovi, 1998, str. 427-428.

28

Opis Tekijska damija pripada tipolokoj grupi jednoprostornih potkupolnih damija. Damija ima centralni molitveni prostor koji je natkriven kupolom, natkrivene vanjske sofe i vitku kamenu munaru. U damiju se ulazi preko poluotvorenih kamenih sofa koje imaju drveni pod. Sofe su natkrivene kosim trostrenim krovom iji je pokrov bakreni lim. Vanjski gabariti damije su oko 10,0 m x 10,0 m bez sofa. Unutranji centralni prostor damije ima priblino kvadratnu osnovu dimenzija oko 8,20 x 8,20 m. Zidovi su kameni, debljine otprilike 80 cm, malterisani iznutra i izvana. Svi volumeni vanjskog oblika damije zavreni su profiliranim kamenim vijencima koji se javljaju na mjestima na kojima je pokrov preputen preko vertikalne ravni zida. Kupola lei na osmougaonom tamburu. Prijelaz iz kvadratne osnove u t ambur ostvaren je preko etiri trompe. Svaka trompa se sastoji od tri krike koje su na vrhu naglaene lukom. Ovi lukovi zajedno s etiri slijepa luka ine friz lukova i nalaze se u z oni ispod tambura. U svakom slijepom luku nalazi se po j edan okulus. S unutranje strane tambur ima ovalni oblik, a njegova vanjska strana ima osmougaonu formu. U svakom polju tambura nalazi se po j edan prozor ukupno osam prozora. Zidovi osmougaonog tambura na uglovima, s vanjske strane ojaani su pilastrima. Sve unutranje zidne povrine damije su malterisane i b ojene, i to utom, svijetloutom, bijelom, zelenom i svijetlozelenom bojom, a kupola plavom bojom 27. Mihrab Tekijske damije se nalazi na jugoistonom zidu damije okrenut prema kibli. Otvor nie se stepenasto zavrava stalaktitnim ukrasima poredanim u pe t pojaseva. Stalaktitni ukrasi se postepeno suavaju, tako da zatvaraju udubljenje nie i zavravaju se mihrabskom krunom na vrhu.

27

Fasada i unutranjost objekta bojeni u periodu od 19 99. do 200 4. godine i tom prilikom je zadrana izvorna dekoracija.

29

Minber se nalazi na jugoistonom zidu damije, i to desno od mihraba. Od mihraba je udaljen 1,25 m , a od j ugozapadnog zida 0,95 m . Dimenzije minbera su: duina oko 2,90 m, irina oko 0,75 m, a visina s alemom na vrhu iznosi otprilike 6,15 m. Minber je izraen od kamena i sastoji se od ulaznog dijela koji ine masivni ram, kameno stepenite i baldahin s piramidalnim krovom. Krov minbera nosi osmougaoni tambur koji se oslanja na etiri drvena stubia koji su povezani prelomljenim lukovima. Stepenite se sastoji od 10 do 12 stepenika s podestom ili pijedestalom na vrhu. S obje strane minberskog stepenita nalazi se visoka kamena ograda koja ima dekoraciju geometrijske otvore sa strane i masivni rukohvat. S bonih strana stepenite je zatvoreno, a ispod ursa je otvor za prolaz. Minber je bojen naizmjenino bijelom i svijetlozelenom bojom. Mahfil Tekijske damije zauzima cijeli prostor sjeverozapadnog zida, iznad ulaznih vrata. Njegova konstrukcija je drvena i oslonjena je na dva pravougaona drvena stuba. Dimenzije mahfila su: duina oko 8,20 m, a irina oko 2,60 m. Pod mahfila je daani. Ograda mahfila je drvena i njena visina iznosi otprilike 80 c m. Na mahfil se ulazi preko uskih zavojitih stepenika munare. Na damiji se nalazi ukupno 26 prozora rasporeenih na sve etiri strane objekta, koji su postavljeni u etiri nivoa. U donjem nivou objekta nalazi se osam dvokrilnih prozora rasporeenih tako da se na svakoj strani nalaze po dva prozora. 30

U drugom nivou nalazi se est jednokrilnih prozora koji su postavljeni u istoj osovini kao i prozori donjeg nivoa. Portal damije je jednostavan, izvuen u odnosu na sjeverozapadni zid oko 40 c m. Portal se sastoji od puni h hrastovih dvokrilnih vrata pravougaonog oblika. Vrata su uokvirena lunim kamenim ramom. Iznad vrata se nalazi kamena tabla s natpisom na turskom jeziku koji glasi: Mehmed-beg, traei Boije zadovoljstvo, nije alio truda ni imetka i podigao je ovo veliko djelo. Zato za dobrotvora dom uinie svi meleki nebeski i rekoe damiji hronogram: Neka je od Boga primljeno ovo dobro djelo. 1058/1648/1649. 28

Visoka vitka dvanaestostrana kamena munara prigraena je desno od ulaza u damiju, uz njen jugozapadni zid. Munara je visoka oko 36 m. Graena je od kamena sedre, malterisana i b ojena bijelom bojom. U munaru se ulazi iz molitvenog dijela prostora damije, i to na dijelu ispod mahfila, na jugozapadnom zidu. Baza munare je poligonalne
28

Mujezinovi, 1998, str. 427-428

31

osnove. Prijelaz sa baze na tijelo munare izveden je u vidu trapezoidne prizme s plitkim profiliranim kamenim vijencem i romboidnim ukrasima koji su bojeni zelenom bojom. Munara ima erefe ija je ograda kamena. Krov munare je u obliku kupe i prekriven je bakrenim limom (izvorno olovnim). Na vrhu munare je alem izraen od bakra. Sjeveroistono od damijskog objekta nalazi se manji noviji objekt abdesthane. To je prizemni objekt dimenzija oko 2,5 x 7 m sagraen 2003. godine. Dvorite damije je ograeno kamenim zidom prosjene visine oko 2 m, i to s dvije strane. Dua strana granii s Ulicom dr. Safeta Mulia, a na kraoj sjeveroistonoj strani nalazi se kapija kroz koju se ulazi u damijski prostor. Harem uz Tekijsku damiju Harem uz Tekijsku damiju nalazi se jugozapadno od objekta damije. Prema Mujezinovievom miljenju, pored Tekijske damije nalazilo se pedesetak niana manjih dimenzija, dosta jednostavne obrade, bez oznaka, a veina ih je bila i bez natpisa. Danas u haremu Tekijske damije ima oko dvadeset niana manjih dimenzija, jednostavne izrade, bez natpisa. Konzervatorsko-restauratorski radovi na Tekijskoj damiji: 1848. Ali-paa Rizvanbegovi je obnovio Tekijsku damiju; 1917. austrougarske vlasti su skinule olovni pokrov s damijske kupole; 1922. damija je obnovljena a kameni pod zamijenjen drvenim i kupola prekrivena limom; 1934. nabujala Neretva je odnijela donji haremski zid i otetila damijski zid; 1944. damija je bila oteena uslijed bombardovanja; 1965. Zavod za zatitu spomenika Mostar izvrio je restauraciju ulaznog trijema i popravio dvorini zid. 32

U toku rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine objekt je pretrpio dvadesetak direktnih pogodaka, i to u munaru, kupolu i bone zidove. Od 1999. do 2004. godine vrene su vee popravke na damiji, a sanirana su oteenja koja su nastala uslijed njenog granatiranja: zamijenjen je postojei olovni lim bakrenim na kupoli, trostrenom trijemu, munari, kao i na svim opavima na objektu, obnovljena je fasada i obojen enterijer, postavljen je novi daani pod u damiji, zamijenjena je postojea borova stolarija novom od munikova drveta, postavljena su dvokrilna vrata od bijelog bora na ulazu u damiju, postavljena su nova dvokrilna hrastova vrata u trijemu damije, ustakljen je trijem (prostor sofa), izgraen je prizemni objekt abdesthane s toaletom u dvoritu damije. Od poetka 20. stoljea imami ove damije bili su: - Mustafa ef. Salihbegovi, rodom iz Visokog (umro oko 1925), - hadi hafiz Smail ef. Dumhur (umro 1934), - Ibrahim ef. Alagi (umro 1923), - Ahmed ef. Dumhur, dugogodinji mualim enskog (Karaozbegova) mekteba u Konjicu (umro u 80. godini ivota 22.6.1934), - Rustem ef. Rustempai, muderis konjike medrese, rodom iz bugojanskog mjesta Odak (umro u Mostaru 12.10.1964), - Muhamed ef. Sofo, sin hadi Osmanage iz Konjica, - Kasim ef. Ibrahimkadi, rodom iz okoline Tenja (umro 16.10.1977), -Salih ef. Bajri, rodom iz Vukovlja (Tuzla), -Bajro ef. Perva, bio imam od 1978. do 1980. godine, - Hasib ef. Muji, -Safet ef. Karaman, -Omer ef. Mulamehmedovi, -Salih ef. Nefer. Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Repovaku, arijsku i Tekijsku damiju proglasila je nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine. Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zatite utvrene Zakonom o provoenju odluka Komisije za zatitu nacionalnih spomenika uspostavljene shodno Aneksu 8 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. (Slubene novine Federacije BiH br. 2/02, 27/02 i 6/04). 33

34

PRKANJSKA DAMIJA

Damija u Prkanju29, danas poznata kao Prkanjska damija, izgraena je prije 1585. godine. U predaji nalazimo da ju je podigao izvjesni HadiZulfikar 30, odnosno, Zulfikar-au. 31 Prvi podatak o vjerskom objektu u Mahali Sulejman-bega nalazi se u op irnom popisu Hercegovakog sandaka iz 1585. godine, iz kojeg vidimo da je damija tada imala svog imama Hasana. Da li se radilo o objektu s munarom (damija) ili ne ne moe se zakljuiti. Kako se vakuf ove damije u dokumentima navodi kao vakuf Sulejman-bega, dr. Jusuf Muli je izveo zakljuak da je on i sagradio ovu damiju, pa je po njemu nazvana Sulejmanbegova (Sulejmanpaina) damija. Prkanjska damija je prvobitno bila pokrivena ploom da bi, nakon ponovnog vraanja Islamskoj zajednici, krov zbog tronosti bio izmijenjen i umjesto ploa pokriven ciglom. Od pisanih dokumenata vezanih za ovu damiju pored navedenog popisa Hercegovakog sandaka postoji jedan datiran 25. m aja 1788. godine o imenovanju izvjesnog Saliha na mjesto imama damije koju je sagradio i obnovio umrli Sulejman-beg u kasabi Belgraddik. Hivzija Hasandedi navodi da je uz damiju postojao i enski mekteb, koji je sagraen oko 1819. godine. Opis: Objekt je kvadratnog oblika s unutranjim prostorom 8,25 x 8,25 m . Zidovi su graeni od kamena, debljine 75 cm. Krov je na etiri vode bio prekriven ploom. Pod je bio od kamenih ploa. Tavanica je od drveta, a njena sredina i pervaz su rezbareni, to vrlo lijepo djeluje. Visina od poda do s tropa iznosi 4,7 m . Ulazna vrata su drvena, a okvir obloen kamenom. Prozori su drveni, a okviri od kamena. Unutranjost damije je prostrana i dobro osvijetljena. Mihrab je uklesan u zidu, izveden vrlo kvalitetno i dekorisan. Minber je od kamene miljevine, a na njegovom vrhu nalazio se kameni alem duboko uv uen u strop. Dodatni mihrab bio je na sofi. Munara je visoka 26 m, graena od sedre. Ispred damije je bio trijem s krovom na tri vode, prekriven ploom. Uz damiju je
Muli navodi kako je rije Prkanj (oprkanj) mogla nastati od rijei prhanj, to dolazi od staroslavenske rijei prhno - daska, odnosno, naselje sagraeno od dasaka. 30 Husein ogo: Prilog povijesti Konjica i Gornje Hercegovine, NB, VIII (19341935), 1935. 31 Hivzija Hasandedi: Hercegovaki vakufi i vakifi, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, IX-X, 1982, 68.
29

36

harem u koj em je, navodno, bio zakopan Hadi-Zulfikar, zvani HadiZuka. Tokom vremena damija je imala vie oteenja. To se posebno odnosi na harem, u kojemu vie nema vidljivih mezara ni baluka. I ova damija je, kao i mnoge druge u gradu Konjicu, oteena u agresiji na BiH 1992-1995, a oteenja su otklonjena po zavretku agresije. Potrebno je napomenuti da je damija gotovo dvadeset i pet godina nakon rata bila zatvorena i s luila kao magacin. Uz damiju je 1998. godine uraena i mala abdesthana. Imam u ovoj damiji je Numan ef. osi, a prije njega dunost imama neko vrijeme obavljao je Redo ef. Muhibi.

Husein ogo u Novom Beharu iz 1934. godine, piui o prolosti Konjica, u kojem je slubovao kao uitelj poetkom XX stoljea, govori o Ahmetagi Hadizukiu. Budui da se tekst tie i mogue prolosti Prkanjske damije donosim jedan dio: O svome rodu priao mi je r. Ahmetaga da su Hadizukii rodom iz Medine od roda h. Hasana ili Husejna i da je takih plemena dolo u Bosnu svega 18. Hadizukii su bili oproteni od poreza, vlast ih nije smjela zatvoriti, oni nisu smjeli prositi i svake bi godine slali darove u Medinu slubenicima Haremejna. 37

Rahmetli h. Ali ef. Dabi, veliki borac za nau vjerskoprosvjetnu autonomiju, esto je za ivota priao o Hadizukiima i njihovom porjenu. Prvi Hadizuki koji se doselio u Hercegovinu zvao se kudvetul-kudat umdetulvulat es-sejjid mevlana elhadi Zulfikar bin Mustafa Muzejjen-zade. On je doao iz Stanbola u Hercegovinu morem na Klek kao munla nad svim kadijama. Doavi u Poitelj, sagradi mali mesdid i ujedno zamoli pismom sina Ibrahim-pau, koji je bio vezir u Misiru, da u Poitelju sagradi dobru damiju. Ibrahim-paa, iji je dajda bio veliki vezir u Stanbolu, poslua oca i u Poitelju sagradi damiju, koja i danas nosi njegovo ime. Zulfikar se stalno naselio u Konjicu, koji se do 1850. zvao Belgraddik. Dopalo mu se to mjesto zbog prirodnih ljepota i zdrave klime. U Konjicu naini damiju u mahali Oprkanju, kod koje je i zakopan. To je groblje Hadizukia. Husein ogo prati porodicu Hadizukia do smrti Ahmetage, 1914. godine.

38

VARDAKA DAMIJA

Ne zna se sa sigurnou kad je sagraena ova damija. Uzimajui neke izvore u obzir, da se odrediti okvirno da je to bilo u periodu od 1585. do 1645. godine, kad Evlija elebija spominje osam mihraba u Konjicu, od kojih bi jedan, svakako, trebao biti damija na Vardi. Vardaka damija je, po Hivziji Hasandediu, 32 bila jedna od os am molitvenih mjesta koje je spomenuo Evlija elebija u svom Putopisu 1664. godine. Hivzija Hasandedi navodi da je Husein-beg starenik vardake porodice Muli. Pretpostavlja se da je njegov mezar onaj koji se i danas nalazi uz mihrabski zid Vardake damije. Dr. Jusuf Muli u knjizi Konjic i njegova okolina za vrijeme osmanske vladavine navodi da je ovu d amiju sagradio Husein-beg buljukbaa, sin Mehmed-bega. 33 U knjizi etiri stoljea Mostarskog muftijstva dr. Muli, navodei da je kao vakif Vardake damije naveden Husein-beg Muli i pratei dolazak Mulia u Konjic, izvodi zakljuak da ova damija nije mogla biti sagraena do 1684. godine kada ova porodica tek dolazi u K onjic iz Boke Kotorske. U zabiljeci u ruzname defteru za ovu d amiju se navodi podatak o imenovanju imama. Godine 1769/70. je umjesto Huseina postavljen Fazlulah. Tu se navodi da je Husein-beg po inu

buljukbaa i da mu je otac bio Mehmed-beg.

Sluei se ovim podacima dr. Mulia, loginije bi bilo ili smjestiti gradnju ove damije u XVIII stoljee, iza 1720. godine, ili uzeti u obzir
32 33

Hivzija Hasandedi: Hercegovaki vakufi i vakifi, 65. Muli, str. 156.

40

miljenje Hivzije Hasandedia da je ona sagraena prije 1645. godine, emu sam lino blii, jer ako je Husein-beg naveden kao vakif ove damije ujedno imam koji se spominje u prije navedenom ruzname defteru iz 1770. godine, onda, uzmemo li u obzir da je on tada imao i 60 godina (to ne mora biti tano), pa neka je damiju napravio sa svojih 25, ispada opet da Vardaka damija nije mogla biti sagraena prije 1730. A kako se 1604. godine u vlasnitvu vakufa mesdida Ahmeda Tabanice navodi da je na Vardi imao 30 kua koje je izdavao pod zakup, loginije je zakljuiti da bi u tako naseljenoj mahali trebala biti i damija. Mada se ne smatraju pouzdanim, navest u ovdje i tvrdnje Huseina oge i Fehima Nametka koji kau da je Vardaku damiju sagradio izvjesni Softa od kojeg vodi porijeklo porodica Softi, koje odavno nema na Vardi. Ovaj Softa je vjerovatno identian Softi koji se spominje u na rodnoj pjesmi iz XVII vijeka koja g ovori: Iindija u Konjicu gradu, Arap nosi Mijatovu glavu, Konjiani mutuluke daju, Hadi Zuka tri dukata uta, S Varde Softa dva bijela groa... Samo ime varda, kako navodi Muli, izvedeno je iz latinske rijei gvardia, to znai straa, straarnica.

Opis: Vardaka damija je, prije proirivanja i obnavljanja 2008/09. godine, imala kvadratnu osnovu 7,6 x 7,6 m. Krov je na etiri vode i prvobitno je bio pokriven ploom. Ulazna vrata su bila svedena na emer, a okvir od kamena s dvokrilnim vratima. Unutranjost damije nije imala nikakvih posebnih dekoracija. Mihrab je do obnove bio uklesan u z id damije bez dekoracija. Damija je u vrijeme slubovanja imama Ahmeda ef. Zatege proirena. Dvorite je pretvoreno u damijski prostor i natkriveno je, a u laz u 41

damiju obzidan i ustakljen prema haremu damije te je u sklopu tog proirenja izgraena i prostrana abdesthana. Tom prilikom uraen je i novi mihrab od rezbarenog drveta kao i novi minber, a damijski zidovi ukraeni su levhama od drveta. Ovu damiju su vlasti od kraja rata pa sve do 1971. g odine bile pretvorile u magacin. Od 1971. do 1973. godine se renovirala, a od tada se u njoj klanja svih pet vakata namaza. Kao i veina konjikih damija, i Vardaka damija je oteena u agresiji na Konjic, odnosno, itavu Bosnu i Hercegovinu. Eksplozivnim sredstvima je uniten dio munare od erefeta (mjesta na kojem mujezin stoji dok ui ezan, poziv na molitvu) pa navie. Prilikom obnavljanja, voena idejom da munara ove damije bude znak spomena na taj vakat, Islamska zajednica je odluila da, restaurirajui ovu damiju i munaru, ne obnavlja dio koji je poruen, tako da je ovo danas jedna od rijetkih damija u B osni i Hercegovini koja nema vrh munare. Nedavno je izvedeno nekoliko radova na ovoj damiji. Pored spomenutog Ahmed ef. Imami su u ovoj damiji bili: Smajil ef. Prevljak, Omer ef. Kozi, Omer ef. Mulamehmedovi, Safet ef. Karaman, Osman ef. Daji (imamio u toku zadnjeg rata do preseljenja na ahiret 1995. godine). Dananji imam ove damije je Alija ef. Drki.

42

DJEVOJAKA DAMIJA
Prema rekonstrukciji podataka koje nam pruaju sudski zbirni katastarski sidili 34, popisi za Kliki sandak, kome je pripadao dio dananjeg Konjica na desnoj obali Neretve, najstarija damija je Djevojaka damija. Ovaj spomenik kulture nestao je za vrijeme Prvog svjetskog rata kad je pogoen bombom. Taj podatak je Nametak 35 dobio u s amom gradu prilikom razgledanja historijskih spomenika kulture 1939. godine. Znatno kasnije, 1967. godine Dervi Buturovi je na osnovu sidila sarajevskog kadije, a poznato je da je dio Konjica na desnoj obali Neretve pripadao u X VI stoljeu Sarajevskom kadiluku, otkrio da je ova damija podignuta 1565. godine, da joj je ktitor 36 ujedno bio i prvi imam i hatib. Djevojaka damija je bila locirana 50 m nizvodno od starog kamenog mosta, na desnoj obali Neretve, znai, otprilike na lokaciji dananjeg Srednjokolskog centra. Sagraena je od kamena i pokrivena ploama.

MESDID AHMEDA TABANICE TAJICE


U Klikom katastarskom defteru iz 1537. godine spominje se mahala pod imenom Mahala mesdid Ahmeda Tajice u Konjicu. Ime mahale dokazuje da je u n joj postojao mesdid koji je napravio neki Ahmed Tajica. U Sidilima sarajevskog kadije iz 1565/66. godine zabiljeeno je da je Mustafa, sin Alijin, sagradio damiju u kasabi Neretva. to se tie lokaliteta mesdida, moe se pretpostaviti sljedee: u predjelu Donja Treanica vakuf je posjedovao gradilite pod i menom Muslimansko groblje. Izmeu 1921. i 1025. godine gradilite je prodato. Na osnovu ovoga, a s obzirom na to da u drugim mahalama Klikog dijela

34 35

Sudski sidili sudski protokoli. Alija Nametak, knjievnik, roen u Mostaru 1906. godine, pisao je pripovijetke, bavio se istraivanjem prolosti BiH i njene kulturne batine. Sve do smrti ivio je u Sarajevu. 36 Ktitor utemeljitelj, osniva zadubine, donator.

43

Konjica 37 (desna strana Neretve) nema ovakvih islamskih tragova, moe se pretpostaviti da je spomenuti mesdid bio smjeten na navedenom gradilitu. 38 Ovaj mesdid je nestao, sigurno, jo prije XIX stoljea, jer u vrijeme prodaje Muslimanskog groblja tu vie nije bilo tragova nadgrobnim spomenicima. Takoer, zbog nedovoljno podataka nita sa sigurnou ne mogu tvrditi za ovu damiju. Znamo samo da je ona postojala i da ju je podigao Ahmed Tabanica (Tajica). Dr. Jusuf Muli navodi kako je na mjestu ovog mesdida kasnije sagraena Djevojaka damija, o kojoj smo govorili u prethodnom poglavlju.

TEKIJE U KONJICU
Uloga tekije u irenju islamske kulture i u ope u islamizaciji naih krajeva ve je prilino osvijetljena. Veina putopisaca je pisala o ulozi i znaaju tekija, i doli su do zakljuka da su se tekije ili zavije prvenstveno starale o s igurnosti putnika, predstavljale su konaita i musafirhane. 39 Evlija elebija biljei da u Konjicu postoje dvije tekije, navodei precizno kojim redovima pripadaju. Za jednu od te dvije tekije nije sporno ni ko ju je ni kada osnovao, gdje se nalazila i kojem je redu pripadala, dok z a drugu jeste. To je halvetijska40 tekija sagraena uz Tekijsku damiju, vjerovatno iste godine kad i sama damija. Osniva ove tekije kao i cijele zadubine, koja je obuhvatala samu tekiju, banju, mekteb i d amiju u Konjicu, Kameni most na rijeci Bijeloj i h an u Glasincu, je Mehmed-au, sin Hadi-Alije 41 iz Konjica. Kako je tekija, pored toga to je bila bogopotovana ustanova, sluila i kao obrazovna, pa i socijalna ustanova, ova Mehmed-aueva tekija, koja se nalazila u haremu spomenute Tekijske damije, imala je deset soba namijenjenih za siromahe i dervie. Sve osoblje tekije, bilo namjetenici ili gosti,
Od 1537. godine, kada je osnovan Kliki sandak, pa do 1850, kad je uvedena Tanzimati hajrija, naselje dananjeg Konjica, koje se prostire na desnoj strani Neretve, pripadalo je navedenom sandaku, dok je ono naselje koje je smjeteno na lijevoj obali Neretve pripadalo Hercegovakom sandaku. Naselje na desnoj obali zvanino se zvalo Neretva, a na lijevoj Belgraddik (Mali Beograd). U oba ova naselja sjedile su nahijske kadije. 38 Interesantno je ukazati na to da se breuljak koji se naslanja na Donju Treanicu zove Vrtaljica, to navodi na pomisao da mu je ime moglo nastati spajanjem dvije rijei ranijeg naziva Vrh Tajica. 39 Musafirhana vakufska zadubina za musafire (putnike). 40 Halvetije derviki red osnovan u XIV stoljeu, odigrali su vidnu ulogu u kulturi naih krajeva (poznati ejhovi, profesori, pjesnici itd.). 41 U nekim izvorima sin Abdije.
37

44

imali su besplatnu hranu o emu se brinuo kuhar ove zadubine. Viak hrane dijelio se sirotinji Konjica. Najraniji podatak o ejhovima ove tekije datira tek iz XVII stoljea. Sredinom tog stoljea proelnik ove tekije bio je ejh Muhamed Dumhur (umro 1679. godine), koji je bio uenik i sljedbenik poznatog ejha Hasana iz Uica. Jedini pouzdan podatak o ejhovima ove tekije je ferman sultana Mustafe iz 1767. godine, kojim se potvruje dato mjesto ejhu Mustafi, koji je istovremeno bio propovjednik u M ehmed-auevoj damiji i profesor u medresi u Konjicu. Nakon njega, spominje se takoer ejh Alija Dumhur (umro 1818/19) i Arif ef. Buturovi (umro 1941), za kojeg se takoer kae da je vodio zikr. Na osnovu ovih podataka rahmetli Demal ehaji 42 pokuao je rekonstruisati genealogiju; ejh Muhamed (umro 1679), Abdulkerim (1722) , Muhamed (1784), ejh Ali (1818/19), Salih (1832/33), Abdulah (1880/81) i Arif (1941). Sa smru posljednjeg od ovih proelnika nestalo je i zikra. Hasandedi navodi da su dervii ove tekije odravali prisne odnose s derviima nakibendijske tekije u Seonici, koja je utemeljena 1882. godine. Postoji vie indicija da je druga tekija u Konjicu, koju spominje Evlija elebija, bila mevlevijskog reda. S obzirom na to da je Konjic imao takvu strukturu obrazovanih ljudi (osam imama, osam hatiba, a povremeno i dvojicu kadija itd.) ne iznenauje postojanje mevlevijske tekije, koja je okupljala obrazovani svijet. Zasad se ne zna ni ko ju je osnovao, gdje je bila sagraena, ko su joj bili ejhovi, kad je prestala s radom, ali samo njeno postojanje upotpunjuje sliku o kulturnoj prolosti Konjica.

42

Demal ehaji, Derviki redovi u jugoslavenskim zemljama, Sarajevo 1986, str. 99.

45

MEDRESA U KONJICU

Kao i u mnogim bosanskohercegovakim kasabama i u Konjicu su izgraene prve medrese krajem XVI i poetkom XVII stoljea 43, kad su ove kasabe doivjele i svoj najvei razvoj u osmanskom periodu. Jedna od prvih medresa bila je medresa konjikog dobrotvora Ibrahim-age, za kojeg dr. Ismet Kasumovi u svom djelu kolstvo i obrazovanje u bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave tvrdi da je identian Junuz-auu. Ukoliko je ovo tano, onda su i dananja arijska damija i medresa pored nje sagraene 1623. godine, a ako nije, onda ostaju dvije mogunosti. Prva da je Junuz-au napravio damiju i medresu ranije, a Ibrahim-aga oboje obnovio ili da je, moda, damiju obnovio, a medresu napravio nanovo 44. Na osnovu teksta Refika Hadimehanovia 45, nalazimo sljedee podatke o konjikim medresama onako kako ih je iznio ovaj autor:
Kao to smo ve naveli, u Putopisu Evlije elebije se navodi da je Konjic u vrijeme dok je on prolazio njime (juni 1665) imao pored damija, tekije i drugoga i dvije medrese. 44 Vidjeti navedeno djelo dr. Kasumovia u bibliografiji str. 225. 45 U Glasniku VIS-a iz 1976. godine br. 5 str. 484-487.
43

46

- jedna medresa je bila pokraj Mehmed-aueve damije u Gornjoj mahali uz koju je bila i dervika tekija. Godine 1881. ukinuta je medresa kod Tekijske damije 46; - druga medresa se nalazila u blizini Junuz-aueve damije u ariji, a ispod same Glavice i ona (njena zgrada) i danas postoji. Ovo je uglavnom i bila glavna medresa u Konjicu, koju su pohaali mahom mjetani, iz grada i okoline, a kasnije i iz drugih mjesta Hercegovine. Ova medresa je pred Drugi svjetski rat bila i jedina medresa u cijeloj Hercegovini. Svakako da je zgrada bila dotrajala, pa Mujaga Proho, da bi uinio neki hajrat, obnovi ovu medresu 1860. godine, koja se prozva po njegovom ocu Junuz-agi Medresa Junuz-age Prohe. Ova medresa je ponovo doivjela temeljitu adaptaciju 1935. godine. Ovdje emo ukratko navesti kako je ona izgledala prije te adaptacije. Bila je kvadratnog oblika, zidana od kamena u krenom malteru, s tim to se u sredini nalazio slobodan nenatkriven prostor (poploana avlija). Krov je na sve etiri strane bio na dvije vode i pokriven ploom. Prozori su bili dosta mali. Bilo je nekoliko soba meu kojima jedna povea, koja je sluila kao uionica, i jedna, neto manja, koja je sluila kao dershana (predavaonica). Nastava se odvijala od kasne jeseni do ranog proljea. U medresi se uio ahlak, akaid, uenje Kurana, tedvid, tefsir, arapski i turski jezik. Veliina zgrade je bila, po svemu sudei, 14 x 11 metara, a visina oko tri metra. Poslije 1935. g odine medresa je temeljito adaptirana i prostorije prilago-ene savremenom izgledu, pa je tako izmijenjen i krov i s tavljen crijep. Ugraeni su novi i vei prozori s krilima, izmijenjena sva vrata, podovi, a umjesto ieta postavljen plafon. Medresa je tada reorganizovana i uvedeni su svjetovni predmeti: zemljopis, povijest, srpskohrvatski jezik, matematika, higijena i jo neki drugi. Svake sedmice su dolazili profesori iz Sarajeva rahmetli Hazim Tuli i Salim ati i predavali honorarno, pored muderisa i redovnih nastavnika.
46

Bosna ve hersek vilayeti Salnamesi, Def a I, sene 1300 (1882).

47

Meu konjikim muderisima bili su: Omer ef. Humo, Ali ef. Bori, Salih ef. Gao, Agan ef. Koji, Mustafa ef. Salihbegovi, Hasan ef. Smajlovi, Rustem ef. Rustempai, Nezir ef. Hadiomerovi, hafiz Demal ef. Krlakovi. Poslije smrti Hadiomerovia, nekako 1940. godine, medresa je ostala bez muderisa i uenici se poeli rasipati. Koncem 1941. godine doao je za muderisa hafiz Demal Krlakovi, ali uslijed ratnog stanja medresa nije radila. On je bio samo imam u Junuz-auevoj damiji i matiar. Za vrijeme rata u zgradu medrese se uselila milicija talijanske vojske, koja se 1942. godine pod naletom partizana rasprila, a u z gradu se uselili muhadiri. U tom periodu je zgrada veoma oteena. Nakon 1945. godine zgrada je nabrzinu adaptirana i pretvorena u poslovnu, a kasnije u stambenu zgradu. Godine 1958. drava je nacionalizovala (oduzela) zgradu medrese od Islamske zajednice i time joj onemoguila da medresu koristi za svoje potrebe. Mjeseca jula 1975. O dbor IZ-a ponovo se obratio SO sa zahtjevom za povrat zgrade medrese u njeno vlasnitvo, no i na ovaj zahtjev nije bilo pozitivnog odgovora. Tako da je IZ u maju 1976. godine ponovila svoj zahtjev nakon kojeg je dolo do nekoliko sastanaka organa IZ-a i SO koji su urodili plodom, i u oktobru 1976. godine dobijeno je rjeenje o vraanju zgrade medrese u vlasnitvo Islamskoj zajednici. Ovo je kod vjernika na naem podruju izazvalo veliko oduevljenje koje su potvrdili u kasnijoj opravci i nadogradnji samog objekta. Nakon povrata zgrade odmah se moralo prii njenoj rekonstrukciji zbog loeg stanja u kojem se nalazila. Tako su 1982. godine, predvoeni svojim imamima, dobrovoljnim akcijama i prilozima, muslimani Konjica izgradili ovaj objekt. O radu medrese u Konjicu U trenutku austrougarske okupacije u K onjicu su radile dvije medrese: Dervika (uz Tekijsku damiju) i medresa uz arijsku damiju. Godine 1881. ukinuta je Dervika 47, pa je do kraja austrougarske vladavine radila samo medresa uz arijsku damiju, koja se naziva Medresa Junuz-age Prohe. 48 kolovanje u medresi trajalo je tri godine. Primani su uenici sa zavrenim mektebom, ali su morali polagati prijemni ispit.

Bosna ve Hersek Vilaveti Salnamesi, Defa I, sene 1300 (1882). Od 1860. godine medresa nosi slubeni naziv po J unuz-agi Prohi (ocu njenog obnovitelja Mujage Prohe).
48

47

48

Nastava u medresama poinjala je 1. oktobra, a zavravala 15. j ula sljedee godine, bez ikakvog raspusta. Medresa Junuz-age Prohe bila je otvorenog tipa i mogli su je pohaati svi muslimani sa zavrenim mektebom i p oloenim prijemnim ispitom iz Bosne i Hercegovine. Uz medresi je bio osiguran smjetaj za uenike (softe) koji nisu bili iz grada Konjica ili n isu mogli osigurati privatni smjetaj. Sredstva za izdravanje medresa bila su osigurana iz zaklada pojedinaca ili iz Zemaljskog mearifskog fonda. Prvi podaci o broju uenika (softa) konjikih medresa u vrijeme austrougarske vladavine sadrani su u i zvjetaju o s tanju kola na poetku kolske 1882/83. godine kada ih je bilo 115. To je, uglavnom, i bio kapacitet medresa, to potvruju i podaci o broju uenika u periodu 1900-1904. godine. kolska godina 1900/01. 1901/02. 1902/03. 1903/04. Broj uenika 114 111 100 113

U tom periodu konjika je medresa, po broju uenika, bila najvea pojedinana medresa u Bosni i Hercegovini. To se vidi iz uporednih podataka o prosjenom broju softa u nekim veim mjestima, sa stanjem u kolskoj 1900/01. godini: 49 Grad Sarajevo Travnik Banja Luka Mostar Graanica Gradaac ajnie Konjic Broj medresa 5 3 3 3 2 2 2 1 broj uenika 234 242 100 65 116 76 38 114 prosjeno po medresi 47 81 33 22 58 38 19 114

Uenici konjike medrese inili su u toj kolskoj godini 7,2% od ukupnog broja uenika medresa u BiH (1580).
49

Izvor: Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906, op. cit, str. 203.

49

Od kolske 1906/07. godine, u ko joj je medresu pohaalo 96 uenika, broj se stalno smanjivao: u 1909/ 10. iznosio je 74, a u 1914/ 15. godini samo 32. U 1914/15. godini uenici konjike medrese inili su 8,1% od ukupnog broja uenika medresa u BiH (396). Broj uenika po razredima, u dvije kolske godine, bio je sljedei: kolska godina 1900/01. 1914/15. 1. razred 40 8 2. razred 40 15 3. razred 34 9 Svega 114 32

Prema popisu uenika (softa) konjike medrese na kraju 1900/1901. kolske godine, medresa je kako vidimo iz prethodne tabele imala 114 uenika. U pisanoj zaostavtini muderisa konjike medrese Agana ef. Kojia nalazio se spisak ovih uenika. Podatke iz zaostavtine Agana ef. Kojia sauvao je njegov sin Esad Koji iz Mostara. Njihov spisak donosimo drei da e neki itaoci meu njima nai svoje pretke. Red. br. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11. 12. 13. 14 15. 50 Ime i prezime Rasim (Abdulah) Gaevi Mehmed (Smajl) Hadihusejnovi Nedib (Bajram) Arnaut Salih (Halil) Dabranin Dervi (Redep) Tatarevi Hamid (Salih) Lugi Ahmed (Munib) Dumhur Osman (Hasan) Smaji Fehim (Muharem) Deli Omer (Began) Agi akir (Haim) Memiagi Hamid (Haim) Memiagi Mustafa (Nuri) Proho Abdulmumin (Ahmed) ibo Salih (Mula Salih) ljivo dob Naselje 11 12 12 12 12 13 12 12 12 15 13 12 17 14 16 Mehmed-au Mehmed-au Hadi-Zulfikar Polje Junuz-au Junuz-au Junuz-au Husejn-begova Husejn-begova Mehmed-au Mehmed-au Mehmed-au Mehmed-au Spiljani Depi

16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54.

Salih (Abdulah) Habibija Ahmed (Halil) Kere Ibrahim (Paan) Lukin Mehmed (Salih) Kadi Hamid (Mustafa) Bandi Mehmed (Salih) Bandi Muharem (Alija) Mahi eo (Alija) neitko Sulejman (Ibrahim) neitko Murat (Selim) Sofo Mustafa (Ahmed) Sarajli Hamdija (Osman) Hadi Mehmedalija (Ahmed) Hadi Fehim (Ali) Begtaevi Sabit (Ibrahim) erbi Islam (Muharem) Begtaevi Mehmed (Lufti) Begtaevi Hamid (Munla Dervi) Karali Smail (Sabit) Dumhur Mustafa (Mustafa) Suvari akir (erif) Alagi Hasan (Mula Ahmed) Priko Mehmed (Omer) Peli Nazif(Agan) Muli Ramo (Ahmed) Duvnjak ukrija (Mustafa) Alagi Mustafa (Mustafa) uro Murat (Mustafa) Jusuf (Abdulah) Dereti Mehmed (Paan) Duvnjak Arif (Salih) omor Alija (Salih) Sui Alija (Abdulah) Hadali Selim (Ibrahim) Zeli Mustafa (Halil) Kadi Salih (Ibrahim) Potur Ragib (Mustafa) Proho Abdulah (Ibrahim) Proho Jusuf (Ahmed) Erzumli

13 20 20 20 17 17 28 18 18 18 16 14 13 13 13 13 13 13 13 13 13 15 13 17 17 18 19 14 16 22 17 21 16 15 15 15 15 16

Bobovica Bobovica Rakitnica Rakitnica Rakitnica Lisiii Kruica Bjelimii Foa Moan Jusuf-beg Jusuf-beg Polje Polje Polje Polje Zulfikar Polje Mehmed-au Mehmed-au Husejn-beg Zulfikar Mostar Depi Mehmed-au Moan Mehmed-au Depi Lukomir Umoljani Mehmed-au Depi Ratelica Kruica Husejn-beg Mehmed-au Husejn-beg 51

55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. 89. 52

Ismet (Ibrahim) H. Husejnovi Ejub (Mula Ahmed) Priko erif (Ahmed) Muani Sabit (Ismail) Hadihusejnovi Abdulah (Mustafa) Kova Emin (Ali) Proho Ahmed (Davud) Kadi Mustafa Abdulah Falan Muharem Husein Hakalovi Muhame Alija-aga Hadiali Ibrahim hadi Abdulah Hadiali Paan Halil Pirija Alija Akif-aga Kadi Sabit Ismail Sokolovi Hamza Ahmed-aga Hadizuki Murat Ibrahim abah Muan Pirko Hasan Alija elmo Mehmed Hasan Klepo Selim Mustafa Denetovi Sulejman Mula Dervi Karali Abdulah Ibrahim Sokolovi Mehmed Mustafa-aga Drae Salih Mahmud-aga Drae Ismail Salih Hondo Abduselam hadi Zulfikar Dumhur Fevzija Sabit-aga Dumhur Asim Ibrahim Hadihusejnovi Sulejman Salih Kadi ami Salih amil-aga Proho urija Adem-beg Repovac Sabit Ali-aga Alagi Islam Ragib-beg Agi Ragib Muharem Muli Ibrahim h.Vejsil-aga Dumhur

15 17 16 16 20 17 21 16 14 15 15 16 16 17 19 17 16 23 15 16 14 15 16 17 21 16 17 20 16 16 16 20 18 17 16

Mehmed-au Husejn-beg Hadi-Zulfikar Mehmed-au Mehmed-au Junuz-au Junuz-au Rudi Vinjevica Mehmed-au Mehmed-au Depi Hadi-Zulfikar Junuz-au Polje Husein-bega Vinjevica Vinjevica Vinjevica Vinjevica Hadi-Zulfikar Hadi-Zulfikar Hadi-Zulfikar Mehmed-au Husein-beg Mehmed-au Mehmed-au Mehmed-au Junuz-au Junuz au selo Repovci Junuz-au Mehmed-au Husein-beg Mehmed-au

90. 91. 92. 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 100. 101. 102. 103. 104. 105. 106. 107. 108. 109. 110. 111. 112. 113. 114.

Ahmed Osman ef. Hadi Alija Salih Aljovi Lutfi Agan ef. Koji Muan Salih Bahi ? Ahmed Muharem Memi Ibrahim Mustafa Mezit Dervi Nuhan Vuo Hasan Mula Hasan Tahirovi Adem hadi Abdulah Hadiali Ishak Beir Anadolac (Anadolu) Mustafa Osman Hodi Arif Ali ef. Mufti Ali Ismail ito Zulfikar Ali Padalovi Hamid Mula Abdulah Dumhur Junuz Mustafa-beg Agi Adem Muharem-beg Agi Mehmed Dafer Hadovi Ahmed Alija Prevljak Abdulmumin Ahmed Hakalovi Adem Mehmed Gagula Adem hadi Abdulah Hadiali Halil Ibrahim ili Ibrahim Alija Kari Osman-beg Ahmed-beg Buturovi

18 19 16 19 18 21 19 19 17 18 23 18 18 21 23 23 23 23 24 18 24 24 25 24 24

Husein-beg Umoljani Mostar Kula? Prozor Orahovica Ribii ? Mehmed-au hadi Zulfikar Krmamari Polje Paprasko Gostovii Hadi-Zulfikar Mehmed-au Mehmed-au Hadi-Zulfikar Prevlje Vinjevica Boidarevii Mehmed-au Tuila Orahovica Polje

Popis je izvren na dan 21. juna 1901. godine. Zavreni uenici medresa dobijali su titule: hoda, imam ili hatib. Mogli su se zaposliti kao imami damija ili mualimi (uitelji) u mektebima, ili drugim kolama u kojima je bila obavezna islamska vjeronauka. Od godine 1887. kolovanje su mogli nastaviti u erijatskoj sudakoj koli, kako bi se osposobili za kadijsku slubu, ili od g odine 1893. 53

uporedo s medresom (samo nakon zavrena dva razreda) u D arulmualiminu (uiteljskoj kui), kako bi se osposobili za vjerouitelje u reformisanim mektebima (mektebi-ibtidaija). Muderisi (profesori) u konjikoj medresi Junuz-age Prohe, u vrijeme austrougarske vladavine, bili su sljedee efendije: hadi hafiz Zulfikar ef. Dumhur hadi hafiz Salih ef. Gao Agan ef. Koji Mustafa ef. Salihovi Mehmed ef. Tufo Mustafa ef. Jusufbegovi Ahmed ef. Kasumovi (1878-1892) (1893-1899) (1899-1905) (1905-1909) (1909-1912) (1912-1916) (1916-1918).

NOVA GRADSKA DAMIJA


Skoro puna etiri stoljea u gradu Konjicu nije izgraen nijedan islamski vjerski objekat. Zbog ukazane potrebe da se stanovnicima naselja Kolonija, Luka, Treanica i Centar obezbijedi potreban vjerski objekat za obavljanje namaza, vjersku pouku i druge vjerske aktivnosti, Izvrni odbor Medlisa Islamske zajednice Konjic je 2007.g. donio odluku o izgradnji damije u ovom dijelu grada. Gradnja nove gradske damije u Konjicu na lokalitetu pored Trga dravnosti Alija Izetbegovi poela je 2009. godine, s tim da je kamen temeljac postavljen 2007. godine. Planirano trajanje gradnje je pet godina. U trenutku tampanja ove knjige zavreni su radovi na vanjskom izgledu damije. Na sljedeim slikama moete vidjeti trenutni izgled ove damije i kako bi trebala da izgleda, ako Bog da, kad radovi budu pos ve zavreni. Slike zavrnog izgleda objekta izraene su na osnovu idejno-projektne dokumentacije za izgradnju ove damije. 54

NOVA GRADSKA DAMIJA

PREGLED DEMATSKIH ODBORA NA PODRUJU MEDLISA IZ-a KONJIC


Medlis IZ-e Konjic obuhvata kompletno podruje opine Konjic. ine ga sljedei dematski odbori: 1. Dematski odbor Bjelimii 49, 2. Dematski odbor Buturovi Polje 50, 3. Dematski odbor elebii, 4. Dematski odbor uhovii, 5. Dematski odbor Danii 51, 6. Dematski odbor Depi 52, 7. Dematski odbor Glavatievo 53, 8. Dematski odbor Glaviine 54, 9. Dematski odbor Gorani 55, 10. Dematski odbor Gornje Polje, 11. Dematski odbor Grabovci 56, 12. Dematski odbor Idbar, 13. Dematski odbor Jasenik 57, 14. Dematski odbor Kruica 58, 15. Dematski odbor Lisiii 59, 16. Dematski odbor Nevizdraci 60, 17. Dematski odbor Orahovica. 18. Dematski odbor Parsovii 61, 19. Dematski odbor Podoraac,
Bjelimii su zajedniki naziv za 17 seoskih naselja u gornjem toku rijeke Neretve. Centar ovih naselja je naselje Odaci, koje se esto poistovjeuje s nazivom Bjelimii. U ovaj dematski odbor spadaju sela: Argud, Dindo, Doljani, Gradeljina, Luka, Ljubua, Ljuta, Mokro, Ocrkavlje, Odaci, Sitnik, Sopot, Svijena, Tinje, Velua, Zabrani. 50 Sa Podhumom u kom se nalazi damija i Goricom. 51 Sela Slavkovii, Bukovlje, Lipovci, Redii, Lokve, Dobrievii i Donji aanj. 52 Depi i Vrdolje su jedan demat. 53 Dematski odbor Glavatievo okuplja sljedea mjesta: Biskup, Dudle, Duani, Glavatievo, Grua, Laanica, Razii, Ribari, Kaii, Krupac. 54 S naseljem Lupoglava i Bijela. 55 S Oteleanima, elinom, Bluiima i Paeranima. 56 U ovaj odbor spadaju jo Herii i Koto. 57 Sa Barama. 58 Sa Solakovom Kulom i Gornjim anjem. 59 Ovdje spadaju Kralupi, Memidani i Hondii 60 Ovdje spadaju Treboj, Bolobani, Bodarevii i Gradac. 61 Ovdje gravitiraju sela Kale, Prijeslop, Buak.
49

56

20. Dematski odbor Repovci i Tuhobi 62, 21. Dematski odbor Ribii, 22. Dematski odbor Seonica 63, 23. Dematski odbor unji 64, Dematski odbori na podruju grada: Dematski odbor Repovake damije, arijske damije, Tekijske damije,Vardake damije i Prkanjske damije. 65

62

U ovom dematskom odboru sadrana su i sljedea mjesta: Hasanovii, Barmi, Stojkovii, Gobelovina i Bulatovii. 63 Ovdje spadaju jo Trusina, Sultii, Vinjevice, Raotii. 64 U Dematskom odboru unji okupljeni su Brani, Zukii i Bale. 65 Dematski odbor Repovake damije obuhvata sva mjesta na desnoj obali Neretve, dok dematski odbori ostalih damija obuhvataju mjesta koja se nalaze uz damiju.

57

BJELIMII
Bjelimii su mjesto koje se nalazi na jugoistonom dijelu opine Konjic, izmeu planina Visoice, Treskavice i Crvnja te neto manje od trideset kilometara od Borakog jezera. Sam naziv Bjelimii vjerovatno ima veze s bijelim snjenim pokrivaem jer se snjegovi zadre u ovom kraju neto due nego u susjednim mjestima Glavatievo i upa Zagorska. Meutim, u istraivanjima i sam dr. Pavao Aneli ostavlja mogunost da se naziv Bjelimii moe povezati i sa srednjovjekovnim prezimenom Bjelim, odnosno, Bjelimi. Ti Bjelimii su jo za vrijeme turske odselili. Da to ima neke veze pokazuje i vei broj steaka u mjestu Police usred Visoice, a i jedan predio u selu Jeeprasina u srcu Bjelimia bez ikakva razloga zove se Bjelim. Mjesna zajednica (MZ) Bjelimii je zajednica sela: Odaci, Jeeprasina, Svijena, Luka, Vranii, Gradeljina, Argud, itluk, Gornja Ljubua, Donja Ljubua, Mokro, Ocrkavlje, Doljani, Zabrani, Tinje, Zavodac i Strane, Sopot, Velua, Plonik. Prije rata postojala su i sela Sitnik i Crnovii. Danas niko vie ne ivi u tim selima. Poslije rata Bjelimiima su pripala i neka od s ela upe Zagorske, ali samo: Luka, Brda, Polje, Zelomii, Ljuta i Hotovlje. Nakon rata, takoer je est sela s druge strane Neretve pripalo MZ Bjelimii. To su: Vilita, Rajac, Gapii, Sovice, Stubljaci i Z aluje. Ratna migracija stanovnitva uinila je da danas u tim selima ive po jedan ili dva domaina. Centralni dio mjesne zajednice ini selo Odaci. Odaci se nalaze na nadmorskoj visini od 1.000 metara. Najsjevernija sela su Luka i Ljuta, a najjuniji su Gapii. Zajedno s Gornjom i Donjom Ljubuom ova sela se nalaze u neposrednoj blizini Neretve. Iz Konjica do Bjelimia je asfaltni put. Put vodi preko Boraka, Borakog jezera i Glavatieva. Takoer je asfaltiran i putni pravac Odaci Luka. Ovim pravcem preko Visoice moe se bre stii do Sarajeva, ali je put makadamski od Luke do abia. Ako se ide prema Kalinoviku, asfalta nee biti dalje od prevoja Vojle. Prilino loim makadamskim putem ide se preko Dindola, pored sela Hotovlje, Kutine i Graiseljii i izlazi na asfaltni put Kalinovik Ulog. Iz Odaka do Kalinovika je tridesetak kilometara. Za gradnju damije u Bjelmiima vezano je nekoliko pria, ali zbog neposjedovanja tane doku-mentacije ne moe se zasad utvrditi ni kada je, ni ko ju je napravio. Ono to se moe utvrditi na osnovu naina njene gradnje jeste da je nastala najvjerovatnije krajem XVII ili poetkom XVIII stoljea. 58

Medlis Islamske zajednice Konjic raspolae podatkom u kojem se kao godina gradnje uzima 1898, ali pretpostaviti je da se negdje u ovim krajevima i prije nalazila damija. Hivzija Hasandedi iznio je pretpostavku da je damija sagraena u XVII stoljeu. Pri rekonstrukciji damije 2010.g. na nju je postavljena ploa s natpisom da je prvotno sagraena u XVI stoljeu to ne mogu uzeti tanim budui da ne postoje relevantni historijski izvori. Sve do 1998. godine imala je drvenu munaru zatienu limom, a 1998. napravljena je nova betonska munara. (Izgled damije iz tog vremena moete vidjeti na slici). Radovi na kompletnoj rekonstrukciji damije poeli su u Bjelimiima 22. juna 2007. godine. Rekonstruisana damija sve-ano je otvorena 20. juna 2010. g odine. Detalje sa sveanog tovorenja damije moete vidjeti u dokumentarnom filmu koji se nalazi uz knjigu. Imam u ovoj damiji je Nazif ef. Kurtovi, a prije njega su bili imami: Zejnil ef. Biber, Raid ef. Trnka, Efendija Bandi i drugi. Prezimena s prostora Bjelimikog platoa 66: Agi, Biber, Brkan, Bozalija, Banda, Bostandija, Mujan, Tabak, Granulo, Pobri, Kajanija, Karkelja, Karai, Kurtovi, Kutini, Burek, Hebibovi, Mehremi, Muharemovi, Podumljak, Kajanija, Zalihi, Plavi, anko, urkovi, Tinjak, Imamovi, Pribinja, Lando, Vatri, Memi, Pozder, Maci, Niki, Fejzagi, Jai, Hodi, Jaarevi, Poljak, Kuni, Devlan, Veli, Kuldija, Arapovi, Hamzi, Vladovi,

Svakako da postoji mogunost da neka prezimena nisam spomenuo, pa molim itaoce da spisak ne uzimaju konanim.

66

59

omaga, Panda, Geo, Sokolovi, Paariz, Mahovi, Leo, pago, Tarahija, Pintol, Memi, Voloder, ahin, Haseta... U Bjelimiima je po popisu iz 1991. godine ivjelo neto manje od 1.000 Bonjaka 67. Prema raspoloivim podacima u M edlisu IZ-a Konjic koji se ne mogu uzeti 100% tanim, ali radi se o vrlo malom odstupanju, danas na podruju Bjelimia ivi oko 600 Bonjaka.

Damija u naselju Ljuta U okviru ovog demata nalazi se i demat Ljuta. Nalazi se u kanjonu rijeke Ljute, izmeu planina Visoice i Treskavice. Najblie vee naselje je Kalinovik u RS. Meuentitetska granica sa RS se nalazi par kilometara prema istoku. U Ljutoj je 2006. godine sagraen mesdid sredstvima dematlija ovog kraja koji ive u inostranstvu, a tokom 2008. zavrena je i munara te je damija u Ljutoj sveano otvorena 18. jula 2010. godine.
67

Argud 74, Doljani 85, Gradeljina 91, Jeeprasina 69, Luka 170, Ljubua 72, Ljuta 33, Mokro 24, Odaci 98, Sopot 34, Svijena 116, Tinje 71

60

BJELIMII

LJUTA

BUTUROVI POLJE
Buturovi Polje se u os manskim izvorima prvo spominje pod i menom Suuruja (uuraj), zatim kao Polje, da bi kasnije ponijelo dananje ime Buturovi Polje. U tim dokumentima se spominje 1469. godine kao zeamet kneza Petra Obrenovia. Ovaj zeamet je kasnije u novijim popisima preao u ruke Kara Osmana Buturovia. Vjerovatno se radi o potomku navedenog kneza koji je preao na islam i naslijedio zeamet, poto Muli navodi da je prezime Buturovi nastalo od Obrenovia. Ovim postaje jasan i izvor dananjeg imena ovog naselja. U Mjesnoj zajednici Buturovi Polje prema popisu iz 1991. g odine ivjelo je 598 Bonjaka. Danas na podruju Buturovi Polja, Podhuma i Gorice (koji pripadaju Dematskom odboru Buturovi Polje) ivi oko 512 Bonjaka. Gradnja damije u Buturovi Polju poela je 1989. godine. Radovi su prekinuti tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995, da bi se nakon nje ponovo na stavili. Godine 2000. radovi su zavreni. Pored damijskog prostora, damija ima uraenu mektebsku uionicu i prostranu abdesthanu. Imam u ovom dematu je Senahid ef. Zukan. Na podruju demata Buturovi Polje danas nalazimo prezimena: Ahmi, Begluk, Beha, Buljina, olak, osi, ukle, Dedi, Demirovi, Dizdarevi, Gabela, Gagula, Gostevi, Habibija, Hakalovi, Hani, Hrnjica, Hujdur, Karaduz, Keko, Kezo, Kopo, Kovaevi. Macanovi, Mahmutovi, Medin, Mezit, Moro, Mujala, Mustafi, Nezi, Padalovi, Perva, Pirija, Pokvi, Poturovi, Rizvi, Rizvo, Saki, Sitar, Slato, ahi, teta, Turak, Turkovi, Zalihi, Zalup, Zatega...

62

BUTUROVI POLJE

ELEBII
U turskim dokumentima elebie nalazimo pod i menom Grkovi Gornji i Grkovi Donji. U elebiima je otprije u zaseoku Lape postojao mesdid, a 1990. udareni su temelji damiji koja je sveano otvorena 25. augusta 2007. godine. Damija se nalazi na obali Jablanikog jezera. Imam u ovom dematu je Salih ef. Jusupovi, koji je zamijenio Saliha ef. Nefera, koji je nekoliko godina bio imam u ovom dematu, prije i u toku gradnje damije. U Mjesnoj zajednici elebii po popisu iz 1991. godine ivjelo je 582 Bonjaka. Danas na podruju demata elebii ivi oko 635 Bonjaka. Na podruju demata elebii zastupljena su prezimena: Ahmetovi, Alibai, Bajramovi, Bali, Bai, Begluk, Beli, Boloban, Bukvi, Cero, ehi, ohkovi, ori, Delali, Drenjak, Daji, Dilitovi, Dino, iver, ono, Gagula, Golo, Gorani, Habibija, Hajduk, Hakalovi, Halilovi, Hasanaj, Hodi, Huko, Husi, Idrizovi, Islamovi, Karauz, Kari, Kasalo, Kezo, Kori, Kovaevi, Kozi, Kurti, Kurtovi, Lapo, Leti, Loji, Makan, Malokos, Maslea, Mai, Mehi, Melez, Memi, Mezit, Moro, Munikoza, Mustafi, Mui, Mutapija, Nuhi, Omerovi, Padalovi, Pajazit, Piuga, Pirali, Pozder, Pripo, Proho, Repea, Saki, Salkica, Spahi, ahovi, ehi, oto, pago, Talovi, Tucakovi, Turovi, Varii, Veljkovi, Voloder, Zahirovi, Zatega, iko, i jedan lan porodice utri...

64

ELEBII

UHOVII
U najranijim turskim izvorima ovo na selje nalazimo pod ne to izmijenjenim imenom ukovii. Damija u uhoviima podignuta je sredstvima i radom dematlija oko 1930. godine. Na damiji su periodino po potrebama vrene popravke. Imami u ovoj damiji bili su: Zejnil ef. Trenjo, hoda Jelovac, Ahmed ef. Bandi, Uzeir ef. Bandi i dananji imam Demail ef. Deli. U neposrednoj blizini uhovia, na lokalitetu Blaca, planina Zvekua, nalaze se ostaci graevine koja je, kako predaja kae, nekad bila damija. Meutim, osim upeatljivog detalja u zidu poruene graevine koji upuuje na to da bi mogao biti mihrab nekadanje damije, te muslimanskog stanovnitva koje se u popi sima iz osmanskog vremena tu pojavljuje, druge pisane izvore nisam naao. U uhoviima su po popisu 1991. godine ivjela 164 Bonjaka. Danas ih ima jedva etrdesetak sa stalnim mjestom stanovanja u uhoviima. Prezimena u uhoviima: aji, omor, ukas, Deli, Hebibovi, Trenjo. Mogue je da sam neka prezimena ispustio, ako njihovih nosilaca danas nema da ive u uhoviima.

66

UHOVII

DANII
Danii su smjeteni u strani na lijevoj obali kanjona Neretvice. Pria se da je damiju, prvobitno, sagradio hadi Muhibija iz Sarajeva u i sto vrijeme kad je podizana i damija u T uhobiu. Vakif je moda identian s hadi Mustafom Muhibijom koji je 1834. godine imao posjede u Plavuzima i od koj eg vuku porijeklo sarajevski Muhibii 68. Neki mula Omer, imam iz Buljine, potpisan je kao svjedok na hudetu kadije neretvanske nahije. Ovaj Omer se spominje kao imam ove damije 1817. godine. Damija je bila pokrivena drvenim krovom, kako se vidi iz dostupne nam fotografije, s drvenom munarom. Vie je puta obnavljana. Godine 1999. uraena je betonska munara i izvrena obnova damije. U sastav ovog demata ulaze naselja: Slavkovii, Bukovlje, Lipovci, Redii, Lokve, Dobrievii i Donji aanj. Imamsku i muallimsku dunost u ovom mjestu vrili su Mula Omer, Vejsil ef. Muji, Salih ef. Sitar, Ibrahim ef. Graho, Mehmed ef. Radmani, Hasib ef. Muji, Fadil ef. Zatega, Fadil ef. Arifovi, Adnan ef. Balijagi. U ovim naseljima je prema popisu 1991. godine ivjelo: Donji aanj 145, Danii 43, Slavkovii 75, Bukovlje 165, Lokva 77, Dobrievii 69 Bonjaka. Danas na ovom prostoru ivi oko 3 25 Bonjaka. Na ovom podruju susreemo prezimena: Alibegovi, Bajraktarevi, Bai, Brki, Buljina, Gluac, Grlica, Kopo, Kozi, Lipovac, Mahmutovi, Mujala, Muji, Nefer, Nezir, Pandur, Sitar, Zatega, iko...
Vidi: Dervi Buturovi: Osvrt na nekoliko vanih pitanja iz prolosti Nahije Neretve u Klikom sandaku, Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1969, broj 9-10, str. 415.
68

68

DANII DZANII

70

Mesdid u Donjem anju, pPodignut 1419 h.g./1998.g., izgraen je po svim standardima damijskih graevina, osim to nema munaru. Za oekivati je, ako Bog da, da e se u narednim godinama podii i munara kraj ovog mesdida. U okviru demata Danii mesdidi se nalaze i u naselju Bukoblje te stari mesdid u naselju Danii 50-tak metara nie od damije.

Mesdid u Bukovlju

Stari mesdid u Daniima

71

DEPI I VRDOLJE
Ime sela Depi Jevto Dedijer izvodi od a lbanske rijei djepe-djep, to znai kolijevka, beika 69. Ovakvo izvoenje ima smisla, jer udolina u kojoj su smjeteni sela Depi i Vrdolje upravo podsjea na kolijevku. Iznad Depa uzdiu se ostaci starog grada Trenjevca. U ovom gradu, 1463. godine, bila je postavljena turska posada s dizdarom na elu. Sadanji zaselak Grad zabiljeen je i 1895. g odine kao Trenjevac po emu je vjerovatno dobila i ime rjeica Treanica. U Vrdolju se i danas nalaze ostaci starog mesdida za koji se ne zna tano kada je sagraen, ali prema turskim dokumentima nalazimo vrlo vjerovatnim da se na Vrdolju nalazio mesdid jo prije 1489. godine, jer se u dokumentima iz te godine spominje Hadi imam meu slubenicima tvrave Trenjevo koji je nakon gubitka timara dobio batinu u s elu Vrdolje, to ne iskljuuje mogunost da je tu obavljao imamsku dunost, budui da ga dokument navodi kao imama. Damija u Depima je sagraena 1969.godine. Depi i Vrdolje danas djeluju kao jedinstven demat. Imami u ovom dematu bili su: aban ef. Ali, Vehbija ef. Radmanovi, Muhamed ef. Sefki, Amir ef. Aljovi, Mumin ef. Vrae, Nezir ef. Alihodi, Pindo ef. amil te sadanji imam Aldin ef. Zeli. U Depima je 1991. godine bilo 486 Bonjaka, a u Vrdolju 170. Danas na podruju ova dva naselja ivi oko 557 Bonjaka. Od prezimena na ovom podruju susreemo: ohkovi, Hadajlija, esir, Omerovi, te mnogobrojnije pripadnike porodica Duvnjak, Golubi, Halilovi, Maslea, Novali, ljivo, Trenjo, Zeli...

Dr. Jevto Dedijer: Hercegovina iz XII knjige Etnografskog zbornika SKA, Beograd, 1909, str. 105.

69

72

DEPI I VRDOLJE

GLAVATIEVO
Glavatievo je centar podruja koje se naziva upa. upa obuhvata 15 naselja u gornjem toku rijeke Neretve. 70 Centar predstavlja naselje Glavatievo, koje se u prvim turskim izvorima spominje pod i menom Podkom, kao sjedite upravne nahije Kom, koja je 1537. godine spojena s hercegovakom nahijom Neretva u jednu pod imenom Belgrad. U Glavatievu je 1658. godine ve postojala damija. Kako smo naveli, to svjedoi zapis koji je ostavio francuski putopisac M. Quiclett 1658. godine: 71 Nakon to smo strahom sili s brda...Tamo vidjesmo kulu Glavatievo, gdje ima dosta lijepa, mala damija... Ova damija je nekoliko puta popravljana i proirivana. Za vrijeme ustanka protiv Austro-Ugarske 1882. godine 72 ova damija je bila zapaljena zajedno s drvenom munarom. Nakon toga, ponovo je izgraena i umjesto drvene munare izraena mala, zidana munara.

Biskup, Dudle, Duani, Glavatievo, Grua sa svojim zaseocima, Laanica, Razii, Ribari, Kaii, Krupac i dr. 71 Truhelka, .: Opis Dubrovnika i Bosne iz 1658., GZM, XVII, 1905, 424-425. 72 Ovaj kraj je pruio veoma jak otpor Austrougarskim trupama.

70

74

GLAVATIEVO GLAVATIEVO

Godine 1967. je prilozima Kade i Emine Kai te ostalih mjetana podignuta vea munara od sedre. Pored ove damije je pred sami rat ureeno dvorite i veoma lijep mekteb s abdesthanom. U ratnim razaranjima damija je prvo nekoliko puta pogaana, pri emu je munara bila pri vrhu sruena, a kasnije i zapaljena tenkovskim projektilom. Ulaskom agresorskih snaga na ovo podruje ostaci damije su minirani. Donacijom Visokog saudijskog komiteta na mjestu ove stare damije podignuta je nova i ljepa damija pored koje je sagraena i munara. O mektebima na ovom podruju bit e rijei u poglavlju o mektebima na kraju knjige. Imamsku dunost u dematu sve do penzionisanja 2011. g. obavljao je Salih ef. esir.

Oteenja na damiji prije ulaska agresora u Glavatievo i potpunog unitenja damije (miniranja).

76

U mjesnoj zajednici Glavatievo prema popisu iz 1991. godine ivjelo je 1.406 Bonjaka. Po selima to izgleda ovako: Dudle 96, D uani 61, Glavatievo 383, Grua 359, Kaii 106, Krupac 93, Laanica 52, Razii 132, Ribari 124. Danas na ovom podruju ivi tek oko 450 Bonjaka. Na ovom podruju ive porodice: Bahtijar, Baji, jednu kuu Bibera, ati, esir, io, olakovi, Dedi, Didik, Elezovi, Fii, Halilovi, Hebibovi, Hejub, Hodi, Husi, Jazvin, Kai, Lavi, Maci, Mari, Moro, Muinovi, Muli, Elezovi, Faladi, Fii, Podrum, Potur, Razi, unj, Smaji, pago, Tabak, Tabakovi, Tinjak, Tucakovi, Zaklan, Guska, Kupusija, Lando, Mrndi, Pripo, Halvadija, Daguda, Nezirevi... Most u Glavatievu Za vrijeme turske vladavine Glavatievo je predstavljalo vaan saobraajni vor. U poetku se preko Neretve prelazilo u mjestu Laanica, uzvodno iznad Glavatieva (Laanica je po laarima i dobila takav naziv). Kameni most u Glavatievu je izgraen 1612. godine kada je popravljan Karaozbegov most u Konjicu. Sagradio ga je Hadi Bali iz Mostara. Kad je ovaj vremenom dotrajao, nalazimo u f ermanu sultana Mehmeda IV, poetkom aprila 1686. nareenje hercegovakom mutesarrifu Husejnu da popravi most u Glavatievu koji je podigao hadi Bali iz Mostara. Napis (tarih) na kamenom mostu iz 1839. godine pisan je na turskom jeziku i u pr evodu glasi: Pisao Emin, Ahmed, alemdar, Mehmed, alemdar, Salih, baa, mula itman, Alibaa, mula Mehmed. Dovrena gradnja 1255. (1839) godine. I s jedne i s druge strane mosta bili su izraeni hanovi u kojima su noivali putnici za Sarajevo, Bjelimie, Konjic, Mostar ili Nevesinje. Pred kraj turske vladavine ovaj kraj je u administrativnim knjigama voen kao Demat upa, kako je ostalo sve do dolaska Austro-Ugarske.

77

GLAVIINE
Glaviine ili Polje Bijela naseljeno je veim dijelom Bonjacima iz Grue, upskih sela i drugih mjesta opine Konjic. Damija u Glaviinama je izgraena 1988. godine. U ratu je bila dosta oteena, ali su oteenja nakon rata, otklonjena. Dodatni radovi na damiji izvreni su 2008, kad je izgraena i abdesthana uz damiju.

78

GLAVIINE

Unutranjost damije u Glaviinama

BIJELA
U okviru Dematskog odbora Glaviine nalazi se i naselje Bijela, u kojem je u s eptembru 2009. pos tavljen kamen temeljac za novu damiju. Uz prisustvo velikog broja zvaninika i dematlija, 27. j una 2010. sveano je otvorena novosagraena damija u Bijeloj. Ova damija ima dimenzije 7,50 x 10,25 m . Visina objekta je 9 m . Visina minareta je 19,9 m. Objekt se sastoji od prizemlja i g alerije mahfila s uionicom. Imam u ovi m dematima je Mumin ef. Vrae. Prije nije bilo zvanino postavljenog imama u ovim dematima. U Bijeloj je prema popisu iz 1991. g odine ivjelo 166 B onjaka, a u Glaviinama (Polje Bijela) 961. Danas na podruju Glaviina i Bijele ivi oko 1.540 Bonjaka. Malo je prezimena na podruju opine Konjic, a da neko od nj enih nosilaca danas ne ivi u Glaviinama, to vidimo iz popisa prezimena.

80

BIJELA

Prezimena na podruju Glaviina i Bijele: Arnaut, Baji, Banda, Behrem, Biber, Bubalo, Buli, ati, esir, ibo, io, osi, Daut, Dedi, Deli, Daji, Eminovi, Faladi, Fii, Gaki, Granulo, Habibija, Hadajlija, Halilovi, Hamzi, Hebibovi, Hejub, Hero, Inejetovi, Jabli, Jahi, Jazvin, Jugovi, Kalatak, Kai, Kopo, Kraljui, Krnji, Lando, Lavi, Maci (najbrojniji) Madak, Maksumi, Maslea, Memi, Moro, Mrndi, Muji, Muslimi, Nezirevi, Novali, Paji, Pirija, Podrum, Potur, Prevljak, Rami, Rusti, Sadikovi, Saki, Smaji, ahinovi, ljivo, pago, unj, Tabak, Tinjak, Tucakovi, Veljkovi, te jedna porodica Vraa i etica.

82

GORANI

Gorani lee pod obroncima planine Bokevice, na desnoj strani donjeg toka Neretvice. Bokevac je bio u srednjem vijeku glavna tvrava u Neretvi koju su Turci zauzeli 1643. g odine. Gorani se u poznatim izvorima prvi put spominju 1574. Spahija Skender Solak i sin mu Hasan posjedovali su, prema dokumentima u to doba, zemljine posjede u selu Gorani 73. U Goranima, na lokalitetu Velije, postojala je 1979. godine stara damija s kamenom munarom koju je, prema predanju, sagradio neki hadi ahman 1575. godine. Iznad njenih ulaznih vrata bila je ova godina uklesana u plou, to opet treba primiti s rezervom budui da nema nikakve vakufname koja je sauvana i koja bi ovaj podatak potvrdila. Predanja kau da su ova i damija koja se nalazila na Crnom Vrhu najstarije u ovim krajevima. Damija je u prolosti vie puta obnavljana, a 1979. je do temelja sruena i na njenom mjestu izgraena vea damija s kamenom munarom visokom oko 35 metara i s dvije erefe. Uz hadi ahmana postoji i pria, lahko moe biti istinita, koja veli kako je hadi ahman imao dva sina i dvije kerke i da je stanovao u selu Duboko na mjestu Tvrdeii, tri kilometra sjeverno od Gorana. Poto u to vrijeme nije bilo nijedne damije u tom kraju on je jednog bajrama zajedno sa sinovima otiao u ipe, tada najbliu damiju, na bajram.

Stra damija u Goranima


Dervi Buturovi: Osvrt na nekolikovanih pitanja iz prolosti nahije Neretve u Klikom sandaku, Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1969, Broj 9-10, str. 414.
73

84

Uskoci iz Dalmacije su tada doli u Duboko i odveli mu obje keri. Kad se vratio i uo ta se desilo poao je sa sinovima i mjetanima u potjeru. Pria se da su mu kod Sovikih vrata, dvadeset kilometara sjeverno od Jablanice, oba sina u borbi s uskocima poginula. Hadi ahman je tada, ostavi bez djece, dao svoj imetak u vakuf i izgradio damiju u Goranima kako se ovaj kraj ne bi morao naputati radi zajednikih namaza.

Unutranjost damije u Goranima U ovaj dematski odbor spadaju jo, kako smo naveli prethodno, Oteleani, u kojima se nalazi mekteb, elina, takoer s mektebom, Bluii i Paarani. Godine 1971. sagraeni su mesdidi u Bluiima, elini i Oteleanima. Mesdidi Zemljite za gradnju mesdida u Bluiima dali su Mujo i Sulejman Teletovi i Hamdo Omerovi, a podigle su ga dematlije i do njega dovele vodu i napravile tri esme 74. Zemljite za gradnju mesdida u elini dali su Mujo i Dervi Zuki, a podigle su ga takoer dematlije ovog sela. Stari mesdid u Oteleanima bio je smjeten na jednoj velikoj stijeni i imao je dimenzije oko 7 x 7,5 metara. Moralo se najprije popeti na ovu stijenu pa tek onda ui u mesdid. Ne zna se ko je i kada sagradio ovaj mesdid. Pria se da je sagraen u isto vrijeme kada i stara damija u Goranima, dakle, prije vie od 400 godina. Dematlije su 1970. godine sagradile novi mesdid na zemljitu ispod navedene stijene i uz njega gasulhanu.
74

Preporod, Sarajevo, 1973, br. 10/65, rubrika vijesti.

85

Mesdid Bluii

Mesdid elina

Mesdid Oteleani

Prema popisu iz 1991. godine u okvi ru mjesne zajednice Gorani je ivjelo 958 B onjaka, od t og u s amom naselju Gorani 257, O teleani 193, Bluii 197, elina 122. Trenutno na ovom podruju ivi oko 742 Bonjaka. 86

Imami u ovom dematu su bili::Mula ef. Rami i Beir ef. Cokoja. Za ovu dvojicu se pria da su po 40 g odina vrili imamsku dunost u Goranima i obojica su sahranjena u mezarju kod damije. Poslije njih imami su bili: Smail ef. Ahmi, Nazif ef. Helji, Salih ef. Dumhur, Ahmed ef. Borogovac, Ibrahim ef. Graho, Salih ef. Kari, Paan ef. Bali, Salih. ef. Halilovi, Adem ef. osi, te sadanji imam Muamer ef. Cero. Od prezimena susreemo: Cokoja, ohkovi, Deli, Demirovi, Dino, Graho (brojni), Hasanovi, Hondo (brojni), Hrnjica (brojni), Kovaevi, Kovai, Letuka, Medin, Mezit, Omerovi, Pokvi, Rami, Saki, Serhatlija, Smaji, Smajilovi, Subai, Teletovi (brojni) Tibo, Toljagi, Topalovi (brojni), Tufegdija, Zei, Zuki.

87

GORNJE POLJE

Gornje Polje je prigradsko naselje Konjica, udaljeno tri kilometra od c entra Konjica. Nakon dvije godine gradnje, 20. jula 2008. u naselju je sveano otvorena damija. U poetku je imamsku dunost obavljao penzionisani imam Ahmet ef. Biber, inae dematlija ovog demata, a poslije njega dunost je preuzeo Refik ef. Deli. Prezimena: Ali, Bajraktarevi, Baljeta, Begtaevi, Biber, Bilanovi, Bubalo, aji, ohrovi, ibo, ori, ukas, Deli, Duranovi, Daji, Fii, Halilovi, Hebib, Hehibovi, Huki, Lapo, Lavi, Lukomirak, Maci, Maksumi, Maslea, Mrni, Muinovi, Novali, Pando, Pervan, Podrum, Potur, Puce, Smaji, Trenjo, Zlomuica i dr.

88

GORNJE POLJE

GRABOVCI
Damija u Grabovcima je sagraena 1991. godine. Prvobitno je bio samo mesdid koji je izgraen nakon nacionalizacije starog mesdida 1968. godine. 1991.godine podignuta je munara pored ovog mesdida. Ovom dematu gravitiraju naselja Herii i Koto, u kojima se takoer nalaze mesdidi. Kako vidimo iz osmanskih izvora, i prije gradnje nacionalizovanog mekteba u Grabovcima je postojao vjerski objekt, ba kao i u Heriima i Kotlu. U Grabovcima je 1991. godine ivjelo 265 Bonjaka, u Heriima 105 i Koto 62. Danas u ovim naseljima ivi oko 370 Bonjaka. Od prezimena nalazimo: Agi, Durai, Halebi, Heri, Memi, Muhibi, Pripo, Sivrija, ii, oro, oto, Vrti...

90

GRABOVCI

HOMOLJE

Mesdid u Homolju izgraen je 1969. godine. U toku su radovi na izgradnji munare uz ovaj mesdid. Do poznih godina svog ivota imamsku dunost na Homolju vrio je Ali ef. aban kojeg je naslijedio njegov unuk Enes ef. Ali. Postavljanjem Enes ef. za imama u Podoracu i Homolje je ulo u sastav demata Podoraac. Uz Homolje gravitiraju naselja Galjevo i Ugoa. Homolje je prema popisu iz 1991. godine imalo 203 Bonjaka, Galjevo 107, Ugoa 52. Danas na ovom podruju ivi 257 Bonjaka. Porodice koje ive na ovom podruju su: Ali (brojna), Badak, Barakovi, Deleut, Fii, Gagula, Habibija, Halebi, Jahi, Kori, Krzi, Mui, Omerovi, etica...

92

HOTOVLJE

Damija u Hotovlju je u agresiji na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) bila potpuno poruena. Ova damija je 2005. godine obnovljena i sveano otvorena. Hotovlje je tek nakon Dejtonskog sporazuma pripalo Opini Konjic, do tad se nalazilo u sastavu Opine Kalinovnik. Damija u Hotovlju veoma je stara, mada joj tanu godinu gradnje nisam uspio pronai. Zbog udaljenosti od Konjica imamsku dunost u Hotovlju obavlja imam Medlisa IZ-e Sarajevo.

94

IDBAR

Idbar se nekada zvao Dbar, a rijeka Baica koja protie kroz Idbarsku dolinu Dbarica. Osmog aprila 1411. godine bosanski kralj Stjepan Ostoja, izvjetavajui Dubrovane o nekom poslu, navodi kako je pismo pisano u Dbari na Neretvi. Postoje jo dokumenti iz 1437, 1444, 1448, 1454, 1469. g odine itd. Idbar se u ovom periodu spominje i tretira kao srednjevjekovni grad Dbar. Pored Dbra, na prostoru koji pripada Idbru, iz ovog perioda spominje se i grad Borovac, koji je imao najvei strateki znaaj od svih gradova na lijevoj obali Neretve, koji su se nalazili na prostoru dananje konjike opine. Dakle, gradovi Dbar i Borovac su u srednjem vijeku pripadali humskoj Neretvi, koju je rijeka Neretva razdvajala od Kraljeve zemlje. U pohodu sultana Mehmeda Fatiha od maja do juna 1463. godine oba ova grada padaju pod tursku vlast. Grad Dbar dobiva dananji naziv Idbar, a grad Borovac daljim napredovanjem turskih snaga prema Dubrovniku biva naputen i razoren, najvjerovatnije 1477. godine. U ovom mjestu je 1967. godine na temelju ranijeg mesdida izgraena damija. I ona je kao i drugi objekti bila izloena tokom agresije neprijateljskim projektilima, a tete su nakon rata sanirane. Godine 2008. pokrenuta je akcija potpune rekonstrukcije damije u Idbru, radovi su privedeni kraju i damija je sveano otvorena u ljeto 2009. Dugogodinji imam u ovom dematu bio je Began ef.Bukvi, zatim Emir ef. Pajt i dananji imam Aladin ef. Bilanovi. U Idbru je po popi su iz 1991. godine ivjelo 395 Bonjaka. Danas ih ivi oko 333. U Idbru susreemo sljedea prezimena: Alibai, Bajramovi, Bukvi, osi (brojni), unur, Karalo, Mehi, Nuhi (brojni), Omerovi (brojni), Subai...

96

JASENIK

Jasenik se nalazi na krajnjoj sjevernoj periferiji konjike opine u podnoju Zec planine. Jasenik se u pr vim izvorima iz osmanskog perioda spominje pod i menom Sirjani Brezik. Ovo je mjesto staro i u njemu odavno ive Bonjaci. Najstariji su Kozii, ija je porodica dala nekoliko junaka i uenih ljudi kroz historiju. Ovdje je u prvoj polovini 18. stoljea ivio Omer ef. Kozi, koji je naukovao u Istanbulu. Poginuo je u Rusiji pod Ozijom (Odakov) i tamo sahranjen. U Jaseniku, na sredini sela, postojala je mala damija s drvenom munarom koja je bila okovana pocinanim limom. Iznad njenih ulaznih vrata bio je natpis: El mu'minu fil mesdidi kes-semeki fil mai, sene 1190. to znai: Pravi vjernik se osjea u damiji kao riba u vodi , godine 1190. (1776). Na temelju ovog natpisa moe se utvrditi da je damija sagraena 1776. godine i da su je podigle dematlije. Da je zadubina kakva vakifa njegovo ime bi sigurno bilo spomenuto u tarihu. Na mjestu stare damije dematlije su 1987. godine podigli novu, veu damiju s lijepom betonskom munarom. Ova damija je sveano otvorena tek 17. jula 2010. godine. Imamsku dunost u ovom mjestu vrio je 1817. godine izvjesni Ahmed hoda. Hasan hoda Rusti iz Bara takoer je nekoliko godina bio imam u ovom mjestu. Za njega se prialo da je bio uen ovjek i da je imao vie djela i rukopisa na orijentalnim jezicima. Poslije njega, dugo vremena, ovu du nost preteno obavljaju lanovi porodice osi: Mustafa ef. osi, Ahmed ef. osi, Nijazi ef. Veliju (porijeklom iz Makedonije), Ferid ef. Perva, Muhjidin ef. Beoja, Senahid ef. Zukan. A iz ovog mjesta potjee i veliki broj imama koji imamske i druge poslove obavljaju irom Bosne i Hercegovine: Bajro ef. Perva, Omer ef. Kozi, Numan ef. osi i dr. Sadanji imam u Jaseniku je Hamid ef. Malko 98

U blizini Jasenika, u podnoju Zec planine, nalazi se Crni Vrh. Tu je na lokalitetu kod damije postojala damija za koju se ne zna ko ju je i kada sagradio. Mujaga Omerovi (Habibija) iz Kruice priao je Hivziji Hasandediu 1938. godine da je u Crnom Vrhu bila damija u ko ju je petkom i bajramima dolazilo po 70 sedlanika, to jest, ljudi na osedlanim konjima. Ova i ona u G oranima bile su najstarije damije u dolini Neretvice. U predjelu Zagrae na lokalitetu tursko groblje, preko kojeg danas vodi put, postoji s obje strane groblje u povrini od oko dv a duluma u kome jo ima niana bez natpisa.

U Jaseniku je prema popisu 1991. g odine bilo 364 Bonjaka. Danas onih koji ive u Jaseniku i van Jasenika, ali ga navode kao matini demat, ima 430. Od porodica u Jaseniku ive: osii, Durmii, Grlice, Habibije, Hakete, Jugovii, Kozii, Kupreaci, Mujale, Muslimii, Perve, Radmanii, Rustii... 99

KRUICA I SOLAKOVA KULA


Kruica se nalazi na sjevernoj periferiji konjike opine, oko sahat hoda juno od romantinih padina Blazina. Pria kae da je ovo mjesto veoma staro i da je prvi ovdje doselio Habib Erugli, starenik porodice Habibija. Kad je sultan Mehmed II Fatih 1463. godine zauzeo Bosnu s njim je tada iz Anadolije dolo vie paa, vezira i drugih visokih dostojanstvenika. S ovima je doao i jedan paa iz Eruglije, imenom Habib Erugli, kojem sultan podijeli visoke posjede u Kruici i okolini i dade mu berat na njih. Kae se dalje da je Habib sa sobom poveo i svog linog terziju koji se, takoer, ovdje naselio i iji su potomci prozvani Terziima. U Kruici se nalaze dvije damije. Habibijina damija (slika iznad) je smjetena u naselju Habibije, a sagraena je, kako vidimo iz natpisa na njoj, 1888.g. (1306 h.g.). Po sjeanju starijih ljudi postojala oko 20-tak metara sjeverozapadno od ove jedna starija damija koja je bila zadubina Habibija. Dijelom je, kako sjeanje kae, bila sagraena od kamena donesenog sa sruene damije u Crnom Vrhu. Poto je bila dotrajala, sruio ju je Salih Habibija i o d njenog materijala sagradio, uz pomo mjetana, nie nje novu d amiju s drvenom munarom. Dematlije ove damije su 1987. godine sagradile umjesto drvene novu kamenu munaru. 100

KRUICA

Godine 1965. sagraena je u Kruici u naselju Mustafii jo jedna damija uz koju je 1968. podignuta drvena munara okovana pocinanim limom. Dematlije su ovu munaru 2006. godine zamijenile betonskom munarom i kompletno rekonstruisale unutranjost damije. Uz ove podatke bilo bi interesantno spomenuti i jo neke zanimljivosti koje nisu vezane za naslov ove knjige, ali e itaocima biti svakako interesantne. Za vrijeme turske uprave i sve do prolaska eljeznice dolinom Neretve 1891. godine, kroz Kruicu je prolazio put (dada) koji je iao od Sarajeva preko Ivan planine, Repovaca, Seonice i Solakove Kule u Prozor i dalje. Ovdje je za vrijeme turske uprave postojala Habibijina kula u kojoj su nekada stanovali straari koji su uvali tu dadu. Izmeu Kruice i Solakove Kule nalazio se han, na mjestu Hanovi, koji je bio vlasnitvo livanjskih begova Atlagia. Kad je Mijat harambaa (Mihovil Tomi) polovinom XVII stoljea sa svojom druinom ovuda hajdukovao, zapalio je ovaj han koji se tada nalazio u posjedu Habibija. Pria se da je kua Abdullaha Habibije sagraena od materijala koji je donesen od poruenog hana. U njoj je uzidana ploa na kojoj pie da je sagraena 1781/82. (1196). Za Mijata harambau se kae da je logorovao na Blazinama iznad Kruice. Kad je stanovnicima dosadilo Mijatovo nasilje, potue se oni pai u Travniku. Paa se tada spremi i poe s vojskom put Blazina. Preavi Zec planinu i popevi se na gorje nedaleko od koj eg izvire Vrbas, zastao je s vojskom i tu se s njom posavjetovao (divan uinio). Zato je ovo gorje, koje je dugo nekoliko kilometara, prozvano Divanom. Paa je od D ivana poao prema Blazinama, na koje je pred mrak stigao, kod vrela adore razapeo i tu s vojskom prenoio. Zato je ovo vrelo prozvano Paino vrelo ili P aine vode, Painac. Rano ujutro poao je paa prema Mijatovoj glavi, na kojoj ga je ekala utaborena harambaina vojska. Mijatovom glavom zove se jedan breuljak koji je od P aina vrela udaljen oko ki lometar. Spram Mijatove glave nalazi se Balina kosa, koja je ovaj naziv dobila po tome to je Mijat harambaa za vrijeme borbe vikao painoj vojsci, koja je s Baline kose napadala: Udri, balija, ne ali se! Izmeu Mijatove glave i Baline kose nalazi se mjesto Popala, dobilo naziv po tome to su se tu vojske sudarile i izginule (popadale). Mijatova glava je najvjerovatnije dobila ime na osnovu toga to mu je tu i ostala.

102

Imamsku dunost u ovoj damiji vrili su: Habib hoda oko 1817. godine, ejh Sulejman Mustafi u drugoj polovini prolog stoljea, Ibrahim ef. Terzi, Sulejman ef. Mustafi, Mehmed ef. Kozi, Vehbi ef. Radmani, Mustafa ef. Zlomuica, Mesud ef. osi, Agan ef. Memi, Azem ef. omor te sadanji imam Ahmed ef. Kovaevi. Prema popisu iz 1991. godine Kruica je imala 314 Bonjaka. Danas ih ima oko 318 (to onih koji tu ive, to onih koji ove demate doivljaju matinim i tu izmiruju lanarinu Islamskoj zajednici.) U sastavu demata Kruica nalazi se i naselje Solakova Kula, koja je 1991. godine brojala 94 Bonjaka. Prezimena u Kruici i Solakovoj Kuli danas su: olak, omor, Duro, Habibija, Hero, Kopo, Kovaevi, Mezit, Mustafi, Mutapija, Omerovi, Smaji, ai olji, Terzi, Zalup. U Kruici su najbrojnije Habibije i Mustafii, a u Solakovoj Kuli oljii i Terzii.

SOLAKOVA KULA
Solakova Kula nalazi se kilometar juno od Kruice. Prolost ovog naselja vezana je za linost nekog Solaka (znaenje rijei solak je ljevak). U prola vremena se pod ovi m imenom podrazumijevao izvjeban strijelac koji je bio vjet rukovati lukom i strijelom s obje ruke. Spahija Solak Skender i sin mu Hasan posjedovali su 1574. g odine ifluk (posjed) u Goranima, a u to doba su stanovali na Selu, oko pe t kilometara sjeverno od Gorana, gdje je neki njihov predak polovinom XVIII stoljea sagradio kulu od pe t katova, pa ovo m jesto od tada umjesto Selo nosi naziv Solakova Kula. Mesdid Solakova Kula 103

Prema narodnom predanju, kula je podignuta oko 1578. godine, a Solak koji ju je gradio imao je u ovom kraju velike posjede i neogranienu vlast. Pria se da su padine ispod njegove kule pa sve do Neretvice nekada bile zasaene vinovom lozom. Kula je bila graena od tesanog i lomljenog kamena i za bazu je imala pravougaonik sa stranicama 5,5 x 5 metara. U prizemlju kule nalazila se tamnica, koja je dobrim dijelom bila smjetena u zemlji. Na kuli su se nalazila samo jedna vrata i to na prvom katu junog zida. Bila su graena na emer i bila visoka 1,65 m. Svaki boj (kat) je bio visok 1,9 m, pa je kula s prizemljem bila visoka 11,4 metara. Solak je doveo vodu do svoje kule iz daljine od dva i po s ahata hoda s Hodina, najboljeg vrela u ovom kraju. Ne zna se kako je Solak skonao svoj ivot, ali najvjerovatnije je umro daleko od ovih krajeva, im nema nikakve predaje niti biljega o tome. Predaja kae da iza sebe nije ostavio mukih potomaka pa su njegov ogromni imetak naslijedile njegove keri. Veliki dio njegove imovine danas se nalazi u posjedu Dura, pa se moe zakljuiti ili da su bili rod, ili da se neko od Dura oenio Solakovom kerkom.

Solakova Kula 104

KRALUPI

Kralupi pripadaju dematu Lisiii. U ovom naselju je 2007. godine sagraen prostran mesdid, koji osim to nema munaru, svim ostalim osobinama odgovara damiji. Radovi na ovom mesdidu jo nisu zavreni (fasada, stepenice i dvorini prostor).

Naselje Kralupi 105

LISIII
Neolitsko naselje u Lisiiima je jedno od najvanijih nalazita iz tog perioda na sjeveroistoku Balkana. Sasvim se pouzdano zna da je podruje Lisiia bilo naseljeno jo prije etiri hiljade godina. Pretpostavlja se da su tadanji stanovnici Lisiia bili mediteranskog porijekla i da je naselje brojalo nekoliko stotina stanovnika. Sva ova nalazita otkrivena su prilikom istraivanja u vezi s izgradnjom hidroelektrane u Jablanici ija je voda pokrila podruje starih Lisiia. Meu objektima koji su akumulacijom Jablanikog jezera potopljeni nalazila se i damija u Lisiiima. Od kamena te stare damije sagraena je nova damija na obali Jablanikog jezera, na podruju novog sela Lisiii. Za staru damiju se ne zna tano kad je napravljena, pretpostavlja se da je to bilo 1820. g odine. Zabiljeeno je da je na jednom od njenih stubova na arapskom bilo napisano: amil Ali Bori, to moe ukazivati na vakifa ove damije. Ova damija imala je kamenu munaru. Nova damija je sagraena 1963. godine. Zemljite za nju uvakufio je Ramo Lihi. A neizostavno treba spomenut, po svjedoenju mjetana, Sarajli Avdu koji je bio jedan od organizatora gradnje i hizmear ove damije do kraja svog ivota. Imami u ovom dematu bili su: Mulamehmed ef. Muji, Hamid ef. Lepara, Muharem ef. Mehi, Avdo ef. Lepara, Salko ef. Lepara, Salko ef. Bori, Fazlo ef. Halilovi, Agan ef. Memi, Salih ef. Halilovi, Omer ef. Kozi, Mesud ef. osi i sadanji imam amil ef. Pindo. U sastav ovog demata ulaze jo Memidani, Hondii, Bjelovina, Cerii i ve spomenuti Kralupi. U Lisiiima je po popisu iz 1991. godine bio 231 B onjak, u Kralupima 216, a u Hondiima 16. Danas na ovom podruju ivi oko 632 Bonjaka. Prezimena koja susreemo u ovim naseljima su: Ahmetovi, Avdi, Barakovi, Bai, Bisi, Boloban, Bori, Durakovi, Delilovi (brojno), Gego, Halilovi (brojno), Hejub, Heri, Hrnji, Kevri, Kovaevi, Kozi, Lapo, Lepara (brojno), Lihi, Malanovi, Mai, Mehi (brojno), Memidan (brojno), Muhibi, Mujki, Murti, Parcan, Pindo, Pozder, Pripo, Redo, Salihovi, Sinanovi, Spoma, Sulti, abanovi, ehovi, ljivo, pago, Vrti, Zuki... 106

LISIII

LUKOMIR
Lukomir je planinsko selo koje se nalazi na junim obroncima Bjelanice, na 1495 metara nadmorske visine, to ga ini najviim naseljenim mjestom Bosne i Hercegovine i jedinim preko 1300 m . Na osnovu steaka koji se nalaze u selu i koji potjeu iz XIV i XV stoljea, vjeruje se da je selo bilo naseljeno i prije vie stotina godina. Dananji stanovnici sela potomci su ovara iz hercegovakih sela Kamen i ulj iz okolice Stoca, koji su zbog iznimno bogatih panjaka ovdje ljeti uvali velika stada ovaca, gradei prvo sezonska naselja (stanove), koja su poslije prerasla u dananje selo. Najveim su se dijelom ovdje naseljavali ljudi iz plemena omor i Maslea, koji su i danas najbrojnije porodice u Gornjem Lukomiru. Dematski odbor Lukomir formiran je 1968. godine kad je i zavravan mesdid u ovom selu (sveano otvoren 8. maja 1969. godine). Prvi imam ovog mesdida bio je Dervi ef. omor (dvije godine), zatim Salem ef. Vatri (pet godina), potom Abdulah ef. Bandi. Zanimljivo je da su u ovom selu imami dvadesetak godina radili bez novane pomoi. Plaa za njihov trud ugaala se tako to su im mjetani prezimljavali 20-30 brava o svom troku. U zadnjih nekoliko godina Lukomir je uz pomo meunarodnih organizacija obnovljen, a u sklopu toga obnovljen je i mekteb. Prema popisu iz 1991. g odine u L ukomiru su ivjela 152 Bonjaka. Danas ih ima oko 60.

108

LUKOMIR

NEVIZDRACI
U Dematski odbor Nevizdraci spadaju Nevizdraci, Treboje - Bolobani, Bodarevii i Gradac. U ovom dematskom odboru privode se kraju radovi na dvije nove damije. Krajem 2006. u Treboju je poela izgradnja nove damije, na kojoj su do tampanja ove knjige zavreni svi radovi osim izgradnje munare, a 2010/11. godine uz mesdid u naselju Gradac podignuta je lijepa munara. Prema popisu iz 1991. godine u Mjesnoj zajednici Nevizdraci bila su 823 Bonjaka (Bodarevii 160, Treboje 285...). Danas ih ima oko 557.

Mesdid u Nevizdracima Prezimena u ovim naseljima: Avdi, Bakalovi, Bardakovi, Boloban (brojno), ori, Demirovi, Gagula. Hodi, Jahi, Kezo, Miljevi, Periz, Veljkovi Imamsku dunost u ovi m mjestima nakon 1995.g. vrio je Halil ef. omor, a nakon njega Elvedin ef. orbo i sadanji imam Mihret ef. iko. 110

GRADAC

Mesdid u Bodareviima obnovljen 1963.g.

Unutranjost damije u Treboju. U ovom mjestu se pored damije u gradnji, desetak metara uvie nje, nalazi i zgrada starog mesdida. 112

TREBOJE

ORAHOVICA
Orahovica se kao naselje u historijskim izvorima spominje jako rano, kao mjesto sukoba ilirskih plemena Autarijata 75 i Ardijejaca to spada u VI i V stoljee prije nove ere. Orahovica se u s tarim spisima iz osmanske vladavine spominje kao Gornja, Srednja i Donja Orahovica to ukazuje na tri zaseoka koja danas zajednikim imenom zovemo Orahovica. Damija u Orahovici je podignuta 1968. godine, prvobitno kao mesdid, u dijelu naselja koje pripada nekadanjoj Srednjoj Orahovici. U Gornjoj Orahovici postojao je mesdid kome se sad mogu nazrijeti samo troni zidovi. Uz mesdid je 1989/90. godine izgraena i visoka munara s dvije erefe. U agresiji na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) damija je nekoliko puta pogoena. tete su sanirane nakon rata. Imamsku dunost u ovom dematu obavlja Omer ef. Kozi. Po popisu iz 1991. godine u Orahovici su ivjela 524 Bonjaka, a danas ih ima oko 537. Prezimena iz ovog naselja: Alibai, Bali (brojno), Bubalo (brojno), Deli, Duran, Gagula, Gaki (dva lana), Hajdar, Isenovi, Keko, Lukomirak (dva lana), Macanovi, Makan (brojno), Mezit, Saki, Salihovi, Sivrija, Sultani...

Autarijati su bili ilirsko pleme koje je doivjelo svoj uspon izmeu VI i IV stoljea p.n.e. Historiar i arheolog J. J. Wilkes navodi da se jedan od slanih izvora, oko koga su se ova dva ilirska plemena sukobljavala, nalazio u blizini Orahovice.

75

114

ORAHOVICA

OVARI

Ovari se u turskim izvorima spominju pod i menom Podgrad. Ne navodi se postojanje bilo kakvog vjerskog objekta. Ovo naselje potpada pod demat Repovake damije u Konjicu. Po popisu iz 1991. godine brojalo je 296 Bonjaka. Danas broji 428, ukljuujui i Vrbljane. Prezimena na podruju ovih naselja danas: Ajanovi, Barakovi, Bubalo, aji, okovi, omaga, olakovi, omor, ukas, Duvnjak, Golubi, Hakalovi, Halebi, Halilovi, Hebibovi, Hejub, Heri, Kami, Kari, Karkelja, Kova, Krzo, Lando, Lavi, Lukomirak, Maci, Mahovi, Maslea, Memidan, Muhibi, Mrndi, Mujan, Murti, Niki, Novali, Paariz, Perva, Pirija, Plavi, Potur, Pribinja, Pripo, Rizvanovi, Sivrija, ljivo, oro, Teletovi, Tinjak, Trenjo, Zalihi, Zeli, Zuki, ili... Mesdid nema zasebnu arhitekturu. Opremljen je unutar montane stambene zgrade (barake).

116

PARSOVII

Parsovii se nalaze etiri kilometra od Buturovi Polja, na desnoj obali Neretvice. Spadaju u j edno od starijih naselja u Neretvici. Nad ulazom u staru damiju u ovom naselju, koju moete vidjeti na slici lijevo, stajao je sljedei natpis: Dobrotvor hadi Mustafa Sarajli. Godina 1310. (1892) iz ega se jasno zakljuuje da je damija napravljena 1892. godine, a da je sve ili veinu radova platio spomenuti Mustafa Sarajli. Godine 2005. dematlije ovog demata pokrenule su akciju gradnje nove damije nekoliko metara nie od s tare. (Izgled stare damije u Parsoviima moete vidjet na slici iznad..)

Unutranjost nove damije 118

Nova damija je zavrena i sveano otvorena 2. augusta 2008. godine. Prije otvaranja nove damije u Parsoviima, zgrada stare damije je uklonjena. Nova damija ima u donj em katu mektebsku uionicu i abdesthanu, a prostrani molitveni prostor je na gornjem katu. Imam u Parsoviima je Amir ef. Cernica koji je dunost preuzeo nakon preseljenja na ahiret Adem ef. Mujala. Prije njih imami su bili:Alija ef. Sarajli, Ibrahim ef. Kovaevi, Mehmed ef. Sarajli i hadi Mustafa ef. Sarajli. U sastav Parsovia ulaze i naselja Kale, Prijeslop i Buak. Po popisu iz 1991. godine u Parsoviima je bilo 149 Bonjaka, Kale su imale 34, Buak 63. Danas u ovim naseljima ivi oko 403 Bonjaka. Starosjediocima u ovom naselju smatraju se porodice Mravovi i dere. Prezimena u ovim naseljima danas su: Alibegovi, Ali, Barak, Barakovi, Beirevi, Begluk (dva lana), Bili, Cernica, ohodar, utahija, Duro, Hondo, Jahi, Lipovac, Lukija, Medin, Mezit, Mravovi, Mujak (brojno), Mujala, Mustafi, Rei, Rizvi, Sarajli (brojno), Slato, Smailhodi, Smaji, Tali... Zanimljivost Nekad je bila u upotrebi krilatica: Nahija Neretva je sarajevska nahija. Naravno da ne zauuje odlazak Neretljana u Sarajevo, ali je udno da su i ljudi iz Sarajeva doselili u spomenutu nahiju. Poznate su mnoge porodice koje su porijeklom iz Sarajeva, a danas ive u ovom podruju: Osmanovii, Crvenci i omage u Seonici, Sarajlii u Parsoviima, oljii u Solakovoj Kuli. Interesantno je navesti i porodice koje su odselile u Sarajevo i tamo vrlo brzo postigle veliki ugled: Muhibii 76, Sokolovii 77, Defterdarije (Buturovii 78), ohadii 79 i Mujagii 80.

Osniva ove porodice je hadi Mustafa Muhibija. M. E. Kadi tvrdi da je Muhibija porijeklom iz sela Dusine u nahiji Neretvi, Kronika 25, str. 158. 77 Osniva ove porodice je Abdullah ef. Sokol iz sela Buaka u nahiji Neretvi. 78 Osniva ove porodice je hadi Husejn-beg Buturovi iz Seonice. 79 Ne zna se tano ko je osniva ove porodice, osim da je posjedovala imovinu u selu Gorani. 80 Osniva ove porodice je hadi Omer ef. Mujagi iz anja.

76

119

PODORAAC
Damija u Podoracu je podignuta 1987. godine, a radovi na njoj trajali su od 1980. godine. Zemljite za damiju je uvakufio Salko Mehi, sin Avde, iz Lisiia. Do gradnje damije Podoraac je bio u sastavu Dematskog odbora unji. Pored ove damije uraena je gasulhana i abdesthana. U naseljima Vrbljani i Pirii u Podoracu nalaze se mesdidi, a prije nekoliko godina, mesdid je sagraen i na prostoru Lijeske iznad Podoraca, pokraj ehidskog spomen-obiljeja. U periodu od 20. j una do 12. a ugusta 2006. godine rekonstruisana je damija u Podoracu. Zamijenjeni su prozori i vrata i postavljena nova aluminijska stolarija, damija je okreena, a fasada ofarbana. Akciju na tim poslovima vodio je imam ove damije Alija ef. Drki. Po odlasku ef. Drkia u gradski demat Varda za imama Vardake damije, imamsku dunost u P odoracu preuzeo je Enes ef. Ali. U mjesnoj zajednici Podoraac je po popisu iz 1991. g odine bio 1.001 Bonjak. Danas ih ima oko 911. Prezimena: Ahmetovi, Ajanovi, Alagi, Alibai, Baji, Bali, Bandi, Boloban, Cero, ibo, io, Dambas, Debo, iver, uli, Hadi, Hadovi, Hodi, Hondo, Jabli, Kari, Keevi, Keko, Kori (brojno), Kurtovi, Lepara, Ljevo, Loji, Maksumi, Manduka, Mehi, Memidan, Murti, Musi, Pervan, Pijuk, Pirija (brojno), Salihovi, Selimovi, Sinanovi, Smaji, Sultani (brojno), abanovi, eper, ljivo, oto, Tufegdija, Vrti... 120

PODORAAC

PODHUM
U sastav demata Buturovi Polje sada ulazi i naselje Podhum, koje je prije bilo zaseban demat. U njemu se nalazi i damija. Damija u Podhumu sagraena je 1885. godine. Sagradile su je dematlije. Damija je 1935. renovirana. Tom prilikom s krova je skinuta ploa i stavljen crijep. Na damiji se nalazi drvena munara opkovana limom. Godine 1975. damija je temeljito obnovljena. Uz ovu damiju se nalazi odvojeni mejtef (mekteb), koji je 2005. godine nanovo izgraen. Od efendija koji su obavljali slubu u ovoj damiji ostali su u sjeanju: Mehmed ef. Ahmi, Alija ef. Ahmi, Smail ef. Ahmi, Husejin ef. Rizvi, Hasan ef. Macanovi, Beir ef. Mujak, Ahmet ef. Sitar, Salih ef. Sitar, Salko ef. Bori, Ahmed ef. Zatega, Sadik ef. Hrnjica, Ahmet ef. osi, Meho ef. Sulji i Mustafa ef. Mujala. Zanimljivo je napomenuti da je Podhum bio opina nakon Drugog svjetskog rata, a 1955. godine imali su telefonsku centralu. Prema nabrajanju dematlija u ovom selu ive porodice: Ahmi, Kopo, Rizvi, Beha, Slato, Begluk, Turkovi, ukle i Turak.

122

PODHUM

RIBII
Ribii su selo koje se nalazi izmeu Konjica i Jablanice. U srednjem vijeku Ribii su bili manja teritorijalno-politika jedinica. Naselje je imalo svoje manje utvrenje. Ribii su poznati u historijskim izvorima i zbog dvije ostave srednjovjekovnog bosanskog novca koje su pronaene u blizini naselja. Na primjeru Ribia, narodne prie o nalaenju upova s blagom dolaze u potpunosti do izraaja. Na kilometar od utvrenja 1904. godine je pronaen zemljani vr s 1.422 komada srebrenog novca bosanskih vladara Tvrtka II Tvrtkovia i Stjepana Tomaa. Od toga je 1.266 primjeraka smjeteno u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Na 100-200 metara blie utvrenju 1983. godine pronaen je manji zemljani lonac pun srebrenjaka navedenih bosanskih vladara, a 1.368 primjeraka je smjeteno u isti muzej. U oba sluaja nalazai su oklijevali u prijavi svojih nalaza. Dijelili su nalaze prijateljima i rodbini, neto i prodavali i tek uz odgovarajuu nadoknadu ponudili su naene srebrenjake Zemaljskom muzeju. U ostavama su bili groevi, dinari i poludinari. Na aversima su kraljev naslov i lini grb, rjee grb drave, a na reversu lik zatitnika Bosne svetog Grgura Nazijanskog. U Ribiima je 1970. godine napravljen mesdid. Do 1997. Ribii su bili u sastavu Dematskog odbora Ostroac, koji je do tada, iako na podruju opine Jablanica, pripadao Medlisu IZ-a Konjic. U Ribiima se na mjestu mesdida iz 1970. trenutno gradi damija koja bi se trebala zavriti ove, 2011. godine. Njen izgled donosimo na osnovu modela prema projektnoj dokumentaciji. Imam u ovom dematu bio je Sakib ef. Kovaevia njega je naslijediodananji imam Amer ef. Bubalo. U Ribiima su po popisu 1991. godine bila 543 Bonjaka. Danas ih ima oko 561. Prezimena: Bubalo, Cero, osi, orda, Deneti, Habibija, Hakalovi, Hamza, Imamovi, Jablan, Komad, Kovaevi, Kozi, Kurti, Lulak, Mehi, Meuki, Mustafi, Padalovi, Redi, Sinanovi,Smajlovi, ahinovi, ehi, Tiro, Vajzovi, Voo i Zei. 124

RIBII

SEONICA
Seonica je smjetena u kanjonu rjeice Seonice i sastoji se od mahala: Donje, Gornje i Poretka. Ranije je ovdje postojala i mahala aii, iji su stanovnici nakon 1945. otili u Konjic. Seonica je u XV stoljeu bila rezidencija bogumilskih gosta koji su bili vii funkcioneri u hijerarhiji Crkve bosanske. Ovdje je 1422. godine ivio gost Radin Butkovi, koji je u to doba bio najbogatiji bogumil u Bosni. Njegov testament uva se u historijskom arhivu u Dubrovniku i veoma je vaan izvor za izuavanje bogumilskih pitanja kod nas. Svojim nasljednicima ostavio je u Seonici i okolini veliki pokretni imetak. Meu njima se naroito istie gost Radin Senianin, koji je doivio pad bosanske samostalnosti i dolazak Turske. 81 Uspomena na bogumile bila je u S eonici, do unazad 70 godina, veoma iva. Pria se da je na mjestu Donjomahalske damije bila u predtursko doba bogumilska crkva ije je zvono, navodno, zakopano negdje u haremu oko d amije. U blizini Donjomahalske damije i s ad se nalazi nekoliko nepoznatih grobova na lokaciji Grebine. Jedan od njih mjetani su nali kopajui put, bio je pokriven s dvije velike kamene ploe u vidu krova kue. Pria se, takoer, da su bogumili prvi poeli saditi kesten u ovim krajevima. Uspomenu na njih uvaju brojne nekropole steaka, imena sela (Gostovii, Dobrigoe i Ugoe), lokaliteta (Gostovljak) i prezimena (Potur, Gostevi i Pataronovi 82) U Seonici se nalaze dvije damije i mekteb, a r anije je ovdje radila i jedna tekija i bilo vie konaka. Mekteb je 1997. preureen u imamsku kuu, kad su u prizemlju kue ureene prostorije koje slue za mektebske potrebe. Kad je u l jeto 1936. godine sruena stara damija u Donjoj mahali, naena je u zidu iznad ulaznih vrata jedna velika ploa s natpisom: Ja fettah sene 1073, to znai: O veliki osvajau, godine 1073. (1662/63). Do ove godine je po svemu sudei zavrena islamizacija bogumila u ovim krajevima koji te godine rue svoju bogumilsku crkvu i na njenom mjestu, vjerovatno od istog materijala, prave damiju.

Dr. iro Truhelka: Testament gosta Radina Butkovia, i jo neto o gostu Radinu, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1911. i 1913, str. 374. 82 Ovo je prezime izumrlo.

81

126

SEONICA

Ta je damija bila malih dimenzija, graena od steaka i lomljenog kamena, pokrivena etvero-strenim krovom pod ploom i imala je malu drvenu munaru. Na njenim temeljima dematlije su 1936. godine sagradile novu, veu damiju sa oko 15 m etara visokom munarom koja je do d amijskog krova graena od kamena, a odatle do alema od dr veta. Od stare damije je ostao samo prednji zid, dok su ostala tri poruena. Godine 1961. dematlije su ponovo poruile staru munaru i podigle novu od ka mena. Dijelom je ova nova munara ozidana od kamena munare u Ostrocu, koja je akumulacijom Jablanikog jezera potopljena. Pria se da je staru damiju sagradio, uz pomo mjetana, aban Numan ef. Malko i da su oni bili prva muslimanska porodica koja se doselila nakon islamizacije. Dervi Buturovi, roeni Seonianin, napisao je na temelju turskih izvora nekoliko radova o Seonici i njenim porodicama. On je na temelju berata (dekreta) sultana Mehmeda IV od 7. muharrema 1066. (6. novembra 1655) utvrdio da su donjomahalsku damiju pravili neki Malkoevii. Berat je izdan povodom smrti Mehmeda, imama i h atiba ove damije i postavljanja na njegovo mjesto sina mu Ahmeda. U drugom beratu stoji da je ovu damiju podigao neki Ferhat hoda Buturovi, zvani Malkoevi, i da je on bio njen prvi imam 83. Neki Nuh bio je 1127. (1715) hatib, a neki Muharem ef. 1254. (1838) godine imam ove damije 84. Smru mula Alije postavljen je 21. evvala 1258. (novembra 1842) privremeno na njegovo mjesto neki Muharem iz Seonice 85. Sluba imameta i hatibeta s koljena na koljeno sve do XIX stoljea prenosila se od ranije spomenutog Muharema do Muharem-age Alikadia, njegovog potomka.
Dervi Buturovi: Povodom jedne vakufname, Glasnik VIS-a Sarajevo, 1952, broj 1-4, str. 57. 84 Dokument broj 19 u kolekciji turskih dokumenata Hivzije Hasandedia 85 Dokument broj 3009 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci
83

128

Islam, sin Mehmedov, iz zaseoka Raotii, uvakufio je 6.000 aki srebrenog novca i svojom vakufnamom od 23 . aprila 1678. odredio sljedee: - da mutevelija daje svake godine ovaj iznos na interes (priplod), tako da svakih deset aki donosi godinje 11 aki i dvije pule; - da mutevelija njegova vakufa bude Ahmed efendija, imam damije u Seonici, i da mu za obavljanje ove dunosti daje godinje 210 aki. Nakon njegove smrti ovu e dunost obavljati potomci s koljena na koljeno. Kad oni izumru onda e mutevelija biti onaj koji bude imam damije. Mutevelije su dune svaki dan prouiti za vakifovu duu poglavlje Mulk i uoi petka i ponedjeljka uiti jedan odlomak (aere) iz Kurana. Vakif, najvjerovatnije, potjee iz stare porodice Zatega, koji i danas ive u ovom mjestu. 86 O provoenju u djelo spomenutog uvakufljenja, prema istraivanju sadanjeg imama u Seonici Azem ef. omora, nema pamtenika niti predaje koja bi o tome govorila. U Gornjoj mahali nalazi se damija s drvenom munarom. Sagraena je oko 1880. g odine, a zadubina je Bege (Begajete) Begeta, keri Omer-begove, a udovice Muharema Buturovia. Za izdravanje damije uvakufila je iftluk Bjelovine kod Konjica i Podine u Seonici. Za ovo uv akufljenje napisala je vakufnamu koja se nije sauvala. Prvi mutevelija njenog vakufa bio je njen brat Osman Nuri, a prvi imam damije brati Muhamed ef. Poslije njega imami su bili: Osman-beg Buturovi i sin mu ejh Ahmed-beg. Danas nema nikakva traga o tom vakufu. Ova damija pripada tipu damija s etverovodnim krovom i drvenom munarom. Sastoji se od jednoprostornog molitvenog dijela kvadratne osnove, dimenzija 9,37 x 6,5 metara, i tr ijema koji se nalazi sa sjeverozapadne strane. Damija je podignuta na vrlo strmom terenu, tako
86

U ovom selu su ranije ivjele i ilje, koji su izumrli. Na njih danas podsjeaju lokaliteti iljii, izmeu Raotia i Jukia.

129

da visinska razlika njene jugoistone i sjeverozapadne strane iznosi vie od tri metra. Zidani dio objekta i trijem pokriveni su kamenom ploom. Lokalitet sa koga je vaena ploa nalazi se u neposrednoj blizini Buturovi Polja (Gorica), oko 3 km juno od Seonice. Damija je zatvorena 1920. godine. Kako niko o nj oj nije vodio adekvatnu brigu, nalazila se u veoma ruevnom stanju. Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika, na osnovu lana 5 stav 4 Aneksa 8 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i lana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika, na sjednici odranoj od 16. do 22. maja 2006. godine donijela je odluku da se ova damija u Gornjoj Mahali Seonica, opina Konjic, proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Sredstvima Komisije i Opine Konjic ova damija je obnovljena u dvi je faze. Prva faza, koja je podrazumijevala obnovu zidova i krova te munare, izvrena je 2008, a druga unutranji radovi, stolarija s minberom i mahfilama 2010. godine. Tekija u Seonici Pored dviju damija, u Seonici je postojala i tekija u kojoj se do 1912 . godine inio zikr. Zadubina je ejha Osmana Nurija Begete, koji je roen u Seonici u prvoj polovini prolog stoljea, gdje je pred svojim ocem Omer-begom stekao temeljno obrazovanje. Kasnije je nekoliko godina uio u u medresi u Fojnici pred muderisom Arifom Sidkijem ef. Kurdom (zelenom), poznatim nakibendijskim prvakom. Polovinom prolog stoljea iao je u Istanbul i tamo dobio idazet (diplomu) da moe vriti dunost ejha. Po povratku iz Istanbula ivio je do smrti u Seonici. Oko 1883. godine sagradio je kod svoje kue tekiju koja je bila nakibendijskog reda. Sastojala se od dvije prostorije, od kojih je vea imala mihrab. Uoi petka i ponedjeljka klanjala se dematile jacija u tekiji i iza jacije bi se prouio zikr na koji su dolazile i ene. ejh Osman Nuri je bio prvi ejh ove tekije i tu je dunost obavljao do smrti. ejh je bio oenjen iz Fojnice te je to moda bio i sebeb da je odravana jaka veza s tekijom ivii i Oglavak, a odravao je i prisne veze s Arifom ef. Dumhurom, ejhom halvetijske tekije u Konjicu. Umro je oko 1890. g odine i pokopan u malom mezarju pred predvorjem tekije. Ovaj ejh je obavljao i imamsko-mualimsku dunost u Seonici. Pripovijedalo se da je znao perzijski i da je dobro poznavao perzijsku 130

knjievnost i filozofiju. Osim toga, znao je jo arapski i tu rski jezik. Ostavio je iza sebe tri sina: Numana, Muhameda i Abdulaha. Numan i Muhamed su uili u Sarajevu i pred Prvi svjetski rat su odselili u Tursku i tamo umrli. Abdulah je umro 1937. u 83 . godini ivota i sahranjen u mezarju pred tekijom. Zgrada tekije danas ne postoji. Potpuno je sruena, a jednim dijelom kroz harem pored tekije prola je i trasa puta uz koji se jo uvijek moe vidjeti nekoliko baluka. Poslije smrti ejh Osman Nurije, za ejha ove tekije postavljen je ejh Ahmed-beg Buturovi, koji je ovu dunost obavljao do njenog zatvaranja 1912. godine. Poslije smrti oca mu Osman-bega bio je i ima m Gornjomahalske damije sve do njenog zatvaranja 1920. godine. ejh Ahmed-beg je kod svoje kue, oko dvije stotine metara zapadno od tekije, imao prostran konak s prizemljem i katom. U prizemlju su se vezali konji, a na katu su bile tri prostorije i velika divanhana gdje su dolazili musafiri. Danas se moe vidjeti samo sjeverni i zapadni zid ovog hajrata. U sastav demata Seonica spadaju jo: Trusina, Sultii, Gornje i Donje Vinjevice, Raotii i Obri. Prema popisu iz 1991. u Mjesnoj zajednici Seonica bilo je 619 Bonjaka. Po mjestima bi izgledalo ovako: Seonica 101, Trusina 152, Sultii 104, za Vinjevice nisam naao podatke, a vjerovatno jo neka mjesta ulaze u sastav MZ-a Seonica, s im nisam upoznat. Danas u ovim naseljima ima 208 domainstava s oko 700 lanova. Od ovog broja 38 domainstava broji samo jednog lana, a 41 domainstvo je sa dva lana. ak su i neka prezimena pred izumiranjem kad je u pitanju ovo naselje: Mii, Boloban, Buljubai, Spui, Tuce, iko, Aljovi, Kukan, Gluac, Habibija. Uz ova prezimena na ovom prostoru zatiemo i sljedea: Alibegovi, Alikadi, Arnaut, Begeta, Boloban, Buljubai, Buturovi, ii, ohkovi, Dedi, Demirovi, Drmala, Gabela, Gluac, Gvozden, Gostevi, Hakalovi, Haketa, Hani, Hasagi, Hodi, Islamovi, Jahi, Kezo, Kovaevi, Kukan, Kurtovi, Macanovi, Mai, Memi, Mii, Nezi, Poturovi, Pripo, Prai, Rizvanovi, Sivri, Sofi, Sulti, ahi, ahinovi, eibovi, olji, Uzunovi, Veljkovi, Zatega, iko...

131

SPILJANI

I Spiljani se spominju rano u turskim izvorima. Muli navodi da su toponim donijeli sa sobom doseljenici iz sela Spila (Riani). U drugim izvorima susreem naziv Ispilani i objanjenje da se u t om naselju pilala drvena graa i odatle putala Neretvom do Konjica i nie. Neki izvori opet govore da je ime nastalo od rijei spilja (peina) poto isti naziv ima dio zaseoka ibe (Spilja). Damija u Spiljanima vakuf je brae Maksumia. Njena gradnja poela je 2000. godine, a otvorena je 28. septembra 2003. godine. U zaseoku ibe je oko 1930. godine sagraen mesdid u kojem su se, do gradnje damije, obavljali vjerski obredi. 132

SPILJANI

U sastav ovog demata ulaze: Dajii, Duboani i Ljuta, u kojima se takoer nalaze vjerski objekti. Prvi imam u ovom dematu bio je Refik ef. Deli. A nakon njega sadanji imam Elvedin ef. orbo.

Braa Maksumii, vakifi damije u Spiljanima Selo Duboani smjeteno je na desnoj obali rijeke Rakitnice (desne pritoke Neretve) nekoliko kilometara od njenog ua u Neretvu. Naziv su mu dali starosjedioci prema ishoditu njihovih predaka iz plemena Krike, koji su tu doselili iz sela Duboica (danas u oblasti Pljevlja u Republici Crnoj Gori). Zanimljiv zapis o ovom selu nalazimo kod f ra Petra Bakule, koji u Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et vicariatus Appostolicci in Hercegovine, pro anno domini 1867. pie: U Duboanima porodica Hele, koja bijae posljednji sljedbenik bogumilske zanesenosti, prigrlila je islam prije nekoliko godina. Ova je porodica potom uzela prezime Elezovi i zadrala ga do dananjih dana. Duboani se u turskim popisima spominju veoma rano, ve 1477. godine. U Duboanima je 1937. godine izgraen mesdid. Prije deset godina je zbog dotrajalosti uklonjen, a 2009. poeli su radovi na njegovoj obnovi. Prilikom obnove na krovu mesdida izgraena je i mala munara. Imamsku dunost u ovom mesdidu skoro itav svoj ivotni vijek obavlja Arif ef. Maci. Po popisu iz 1991. godine u Duboanima je bilo 145 Bonjaka. 134

DUBOANI

DAJII
Dajii se u pr vim izvorima iz vremena osmanske vladavine nazivaju Grebine i u njima se (sa sigurnou mogu tvrditi) nekada ranije nalazio mesdid. Damija u Dajiima nakon neto vie od jedne godine radova na izgradnji i ureenju sveano je otvorena 5. jula 2009. godine uz prisustvo visokih zvaninika Muftijstva mostarskog i Medlisa IZ-a Konjic. Veim dijelom je izgraena od sredstava mjetana naselja Dajii, a glavne aktivnosti oko gradnje vodio je tadanji glavni imam Medlisa IZ-a Konjic mr. Mesud ef. Daji. Po popisu iz 1991. godine u S piljanima su ivjela 504 Bonjaka, a u Dajiima 216. Danas ih zajedno s naseljima Duboani i Ljuta ivi oko 660.

136

DAJII

STUDENICA
Na podruju Medlisa IZ-a Konjic, pored damije u Glavatievu, 1993. godine spaljena je i poruena i damija u Studenici, koja je obnovljena tek 2008. godine.

Dematlije ispred stare damije u Studenici

Stara damija u Studenici je podignuta 1960.g., na temeljima mesdida iz XIX stoljea. Osman ef. Memi bio je imam preko 20.god. a naslijedio ga je Uzeir ef. Hrnjica. Obnovljena damija u Studenici sveano je otvorena 19. septembra 2010. godine u pr isustvu mnogobrojnih gostiju. U Studenici je po popisu iz 1991. godine ivjelo 147 Bonjaka. Danas u tom kraju ivi 15-ak domaina. Unutranjost nove damije u Studenici 138

STUDENICA

UNJI
unje u ranim osmanskim spisima nalazimo pod imenom Dragoajna. Nisam naao podatke o moguem vjerskom objektu u ranijem vremenu. Damija u unjima je izgraena 1967/68. godine. Potpuna rekonstrukcija ove damije poela je 2010. godine. Umjesto obinog krova uraena je kupola te izvreni neophodni restauratorski radovi na zidovima i u unutranjosti damije. Imami u d amiji u unjima od nj enog podizanja do da nas bili su: Mustafa ef. Beli, Ahmed ef. Zatega, Numan ef. osi, Bajro ef. Bandi, Ahmed ef. Haskovi i dananji imam Nihad ef. Sinanovi. Na podruju ovog demata 2008. izgraena je (na temeljima nekadanjeg mesdida) damija u Branima, a 8. augusta 2009, godinu od poetka gradnje, otvorena je i damija u Zukiima. Ovom dematu pripada i naselje Bale, u kojem se, takoer, nalazi mesdid. Po popisu iz 1991. godine u unjima je ivjelo 313 B onjaka, u Zukiima 298, Branima 182, Balama 132. Danas na podruju ovih naselja ivi oko 945 Bonjaka. U sastavu unja nalazi se i naselje Bradina, u kojem je 1995. sagraena damija (slika lijevo), koja je uklonjena 2005. godine jer se ispostavilo da je jednim dijelom bila zala u zemljite nekog pravoslavca. Damija je graena za potrebe Armije BiH, koja je tada u Bradini imala svoje kasarne. Zanimljivo je napomenuti da je Bradina vie od 300 godina bila bonjako mjesto. Bradina faktiki postoji od 1520, a moda je to ak i starije naselje. U popisu iz 1550. godine Bradina ve ima 38 kua Bonjaka, 19 neoenjenih, est kua hriana. Ovo je po popisu Klikog sandaka 1550, kad se Bradina dijelila na Donju i Gornju Bradinu. Izgleda da je ovo n aselje pomorila kuga, pa moda odatle dolazi i njen naziv. Naime, navodi se da je Bonjaka nestalo zbog pojave kuge pa je dugo za to mjesto govoreno Obra se din, tj., nesta dina, vjere (muslimana), a o datle i vrlo mogue sama rije Bradina. Kao dokaz slui prijevod popisa Klikog sandaka iz 1550. godine, str. 265. 140

UNJI

BRANI
Za Brane se kae da su 1469. godine naseljeni Vlasima i Arbanasima i spominju se pod imenom Ibran. Ni o Branima ni o Zukiima nisam naao nita u izvorima to bi upuivalo na postojanje nekog vjerskog objekta ranije. Mekteb u Branima je izgraen 1964. godine. Kamen temeljac za novu damiju postavljen je 19. aprila 2007. godine, a zavrena je i sveano otvorena 9. augusta 2008. godine.

Detalj s otvaranja damije u Branima Prezimena u ovim naseljima: Alihodi, Bali, Bii, Bukvi, Cero, Dambas, Debo, ipa, iver, uli, Gagula, Gego, Golubi, Hadajli, Hadajlija, Halilovi, Kari, Kai, Kezo, Kori, Krnji, Ljevo, Mui, Niki, Okeri, Oru, Padalovi, Rami, Repea, Rizvanovi, Rizvi, Selimovi, Sinanovi, Spiljak, Sulji, Trenjo, Tuki, Zeli...

142

BRANI

ZUKII
Damija u Zukiima poela se graditi 2008. Izgraena je i sveano otvorena 8. augusta 2009. godine.

Detalj s otvaranja damije u Zukiima

144

ZUKII

REPOVCI I TUHOBI
Repovci su smjeteni u prostranoj i valovitoj zaravni pod br dom Lisinom. U Repovcima se od islamskih objekata nalazi damija, turbe i ruevine dviju starih kula. Damija je locirana u sredini sela na mjestu Mlinite, gdje su nekada bili mlini Beglerovia i Huseinbegovia. Sada je to zemljite vakufsko vlasnitvo. Damija je, prvobitno sagraena u XIV stoljeu, a dananji izgled dobila je obnovom ili ponovnom gradnjom oko 1850. godine, koju je obavio Mustajbeg Alibegovi, koji ju je zapoeo graditi, a dematlije dovrile zajednikim sredstvima. Damija je vie puta popravljana, a zadnji put je 1985. temeljno opravljena kada je sruena drvena munara i na istom mjestu sagraena nova od betona visoka oko 18 metara. Godine 2008. na damiji u R epovcima su izvreni neophodni rekonstrukcijski radovi i uraen je potpuno novi enterijer. Po popisu iz 1991. u Repovcima je bilo 188 Bonjaka. Danas su Repovci i Tuhobi skupa sa Stojkoviima, Gobelovinom, Hasanoviima, Barmiom i Bulatoviima jedan demat. U Stojkoviima je po popi su iz 1991. godine bilo 102 B onjaka, u G obelovini 147, Hasanoviima 91, Barmiu 111, Bulatoviima 87, Tuhobiu 134. Po podacima od prije 3 godineu ovim naseljima ivjelo 593 Bonjaka ali je evidentno d aje skoro polovina do danas odselila prema Konjicu, Hadiima i drugim mjestima. Prezimena u ovim naseljima su: Ajanovi, Alibegovi, Arnaut, Avdibegovi, Baljeta, Bai, Beglerovi, akiran, Duran, iver, Ferhatbegovi, Gabela, Hakalovi, Huseinbegovi, Jabli, Jusufbegovi, Keser, Loji, Madak, Manduka, Mai, Memi, Muhibi, Nuhbegovi, Padalovi, Pervan, Pinji, Pripo, Puzi, Redepovac, Repovac, Rizvanovi, Salihovi, abanovi, koji... 146

REPOVCI

TUHOBI

U Repovcima se 500 m sjeverno od damije nalazi i turbe otvorenog tipa i bez kupole. U njemu ej sahranjen Osman-beg Mustajbegovi koji je umro 1750/51.godine. 87 Uz turbe je 1959.g. Hifzija Hasandedi evidentirao natpise na nianima koji oznaavaju mezare: Smail-bega Repovca, Fatime, keri Ragibove, Nuri-bega Repovca i jedan mezar bez natpisa. Pet stotina metara nie od t urbeta, u hr astovoj umo, nalaze se stari niani od s edre bez natpisa, a mjesto mjetani nazivaju Kaursko groblje. U Repovcima je bila na glasu i Ajanovia kula, koju je kako predaja kae majstor gradio punih 20.godina. U vrhu sela se nalazila i Beglerovia kula. Bilo je vremenom jo kula i konaka u ovom naselju ali im je danas jako teko pronai i znakove. Imamsku dunost ovdje su vrili: Mustaj-beg ef. Alibegovi, Muhamedbeg ef. Alibegovi, Hafiz Salih ef. Dumhur, Fadil ef. Jusufbegovi, Fazlija ef. Alihodi, Ibrahim ef. Hadiosmanovi, Ramiz ef. Jelovac. A danas hatibsku dunost obavlja Redo ef. Muhibi.

Tuhobi je smjeten u uvali oko dva kilometra nie od R epovaca, uz

put za Bulatovie. Ovdje na Rijeci, Izmeu Repovakog i Laa potoka, nalazi se mala damija koja je prvobitno bila pokrivena ploom i imala je drvenu munaru.

Damija je sagraena, kako se vidi iz natpisa tuom na njenom minberu, 1722/23. godine. Podignuta je na Jusufbegovia zemljitu. Po nekim navodima sagradio ju je Muhamed-beg Repovac, koji je umro u Repovcima polovinom XVIII stoljea i sahranjen u turbetu, no, ovo treba uzeti s rezervom, jer je mogue da je taj Muhamed-beg ista osoba koja je sagradila Repovaku damiju u Konjicu i da je ova damija u Tuhobiu sagraena u XVI stoljeu, a da ju je 1722/23. obnovio Muhamed-beg Repovac. Godine 1938. uklonjena je drvena munara koja je bila ostarjela te je damija do 1957. bila bez munare. Godine 1957. d amija je obnovljena i uz nju napravljena mala munara od betona. Krajem 2008. na ovoj damiji je izgraena natkrivena sofa. Imami u ovoj damiji bili su: Mustajbeg ef. Jusufbegovi, Salih ef. Loji, Smajil ef. Puzi, Osman ef. abanovi,Agan ef. Memi, Omer ef. Muhibi, Vrae ef. Mumin, Nafiz ef. Bolobab, Asim ef. Hubijar, Faruk ef. Hajadarevi, Elvedin ef. orbo, Aladin ef. Bilanovi.

87

Mujezinovi M., Islamska epigrafika BiH, Sarajevo, 1982.g., str.433.

148

PRILOZI IMAMI MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE KONJIC



ALI EF. ENES, Podoraac BAJI EF. ESAD, Bibliotekar (Hatib, Podhum-Grabovci) BILANOVI EF. ALADIN, Idbar UBALO EF. AMER, Ribii CERNICA EF. AMIR, Parsovii CERO EF. MUAMER, Gorani ESIR EF. SALKO, Glavatievo OMOR EF. AZEM, Seonica ORBO EF: ELVEDIN, Spiljani OSI EF. NUMAN, Prkanjska damija Konjic DELI EF. DEMAIL, uhovii DELI EF. REFIK, Gornje Polje DRKI EF. ALIJA, Vardaka damija Konjic HAFIZ EFENDI EF. HARUN, arijska damija, glavni imam. JUSUFOVI EF. SALIH, elebii KOVAEVI EF. AHMET, Kruica- Solakova Kula KOZI EF. OMER, Orahovica KURTOVI EF. NAZIF, Bjelimii MALKO EF. HAMID, Jasenik MUHIBI EF. REDO, Sekretar (Hatib, Repovci-Tuhobi) NEFER EF. SALIH, Tekijska damija Konjic PINDO EF. AMIL, Lisiii RUHID EF. NEZIR, Repovaka damija Konjic SINANOVI EF. NIHAD, unji VRAE EF. MUMIN, Glaviine ZELI EF. ALDIN, Depi ZUKAN EF. SENAHID, Buturovi Polje IKO EF. MIHRET, Nevizdraci

149

PODACI O SIBJAN MEKTEBIMA


Po podacima o s ibjan mektebima u K onjicu i okolini iz 1883. g odine vidimo da su u Konjicu bila dva mekteba sa 120 uenika, u Bjelimiima (Odaci) mekteb sa 60 uenika, u Seonici mekteb sa 50 uenika, u Goranima mekteb sa 40 uenika, u Repovcima mekteb sa 25 uenika. U 1893/94. godini navodi se potpunije stanje iz kojeg vidimo da je u t oj godini bilo 47 mekteba sa 659 uenika na podruju dananjeg Konjica, emu treba dodati mekteb u Bjelimiima, koji su tada bili kotarska ispostava, a pored njega je radio i mekteb u Glavatievu, koji je, kako se vidi iz dokumenata, bio jedan od veih na podruju dananje opine Konjic. Pregled sibjan mekteba iz 1893/94. godine: 1. Panduri, 2. Buak, 3. Lokve, 4. Danii, 5. Parsovii, 6. Vrbljani i Bale, 7. unji, 8. Bluii, 9. elina, 10. Gorani, 11. Studenica i Homatlije, 12. Jasenik, 13. Kruica, 14. aanj, 15. Bodarevii, 16. Treboje, 17. Gradac, 18. Hondii, 19. Lisiii, 20. Nuhii (Idbar), 21. Orahovica, 22. Ribii, 23. Gorica, 24. Podhum, 25. Depi, 26. Vrdolje, 27. Spiljani, 28. Ugoa, 29. Homolje, 30. Bjelovina, 31. Seonica, 32. Grabovci 33. Herii, 34. Vinjevice, Trusina, Sultii, 35. Tuhobi, D. i G. Bistrica (danas Hasanovii i Barmi), 36. Bulatovii, Tuhobi, Golubii, 37. Gobelovina, Stojkovii, 38. Repovci, 39. Gakii, 40. Dajii, 41. Prevlje, 42. uhovii, 43. Lukomir, 44. i 45. Dva mekteba u gradu Konjicu (muki i enski).

150

Prilikom popisa stanovnitva obavljenog 1885.7 i 1910.8 godine, izmeu ostalog, popisani su i mektebi, i to po sljedeim naseljima: 1. Bjelovina, 2. Bluii Gornji, 3. Bodarevii, 4. Bulatovii, 5. Buak, 6. aanj Donji, 7. aanj Gornji (Kope), 8. elebii, 9. elina, 10. uhovii, 11. Dajii, 12. Depi, 13. Gakii, 14. Gobelovina, 15. Grabovci, 16. Gradac, 17. Herii, 18. Homatlije, 19. Homolje, 20. Hondii, 21. Idbar (Nuhii), 22. Jasenik (Alibaii), 23. Krstac, 24. Kruica, 25. Lisiii, 26. Lokve, 27. Nevizdraci, 28. Orahovica, 29. Panduri, 30. Parsovii, 31. Podhum, 32. Prevlje, 33. Ribii, 34. Spiljani, 35. unji, 36. Treboje, 37. Tuhobi, 38. Ugoe, 39. Vinjevica Donja, 40. Vrbljani (Ranjke), 41. Vrdolje, 42. uglii.

U periodu 1895-1910. ukinuti su mektebi u Buaku, Gakiima, Heriima, Homatlijama i Pandurima, a otvoreni u elebiima i Krstau (Krstac). Mektebi su se izdravali iz priloga stanovnitva u novc u i naturi, ili iz sredstava zadubina. Za sibjan mektebe nisu vaila nikakva posebna pravila o unut ranjoj organizaciji i sistemu izvoenja nastave. Sve je bilo preputeno uitelju (mualimu). Izuzev u vrijeme vjerskih praznika, bili su otvoreni tokom itave godine.

151

Uitelji (mualimi) u konjikim mektebima bili su sljedee efendije 88: Ibrahim ef. Hadi (1878-1894), Sejfulah ef. Proho, profesor (1894-1897), hadi Ahmed ef. Dumhur (1897-1902), Mustafa ef. Prohi (1897-1913), Sulejman ef. Sokolovi (1902-1917), Abdulah ef. Proho (1906-1918), Ibrahim ef. Alagi (1906-1918). Navest u unutar ovog poglavlja i spisak imama u mektebi ibtidaijjama u Konjicu i okolini od 17. decembra 1893. godine prema austrougarskom dokumentu ija se kopija nalazi u biblioteci Medlisa IZ-a Konjic: 1. Panduri i Dobrievii Mujo Brki iz Bukovlja, 2. Kale i Buak Ramo Gaanin iz Podhuma, 3. Lokve Mehmed Bajraktarevi, 4. Danii i Lipovci Zulfo Redi iz Redia, 5. Parsovii Mustafa Sarajli, 6. Bale i Vrbljani Salko Bali iz Bala, 7. unji Alija Hodi iz Oraca (Podoraca), 8. Bluii Hasan Omerovi, 9. elina Mujo Zuki, 10. Gorani Islam Kovaevi, 11. Studenica i Homatlije Muan Begeta iz Seonice, 12. Baina, Zlate Mumin Pali, 13. Podbreje Mula Beir Malovi, 14. Jeliii Ibrahim Behem, 15. Jablanica Mehmed Tufek, 16. Jasenik - Mustafa osi, 17. Kruica Osman Habibija, 18. aanj Osman iko, 19. Konjic (mekteb Junuz-au) hafiz Smail Dumhur i hafiz Nurija Proho, 20. Konjic Mula air otra, 21. ehari Mula Mehmed Klepo,
Nekrolozi o umrlim uiteljima (mualimima) objavljivani u Glasniku Islamske vjerske zajednice i Novom beharu, te rukopis Refika Hadimehanovia: Konjike medrese, Tuzla, 1976, poseban fond u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Nema nikakve potvrde da se ovaj spisak moe smatrati konanim.
88

152

22. Glogonica Mula Salih Halebi iz Luga, 23. Lug Mula Osman Indija iz Mostara, 24. Mrakovo Avdo Selimovi iz abania, 25. uglii, Glodnica Mehmed Bai iz Papraca, 26. abanii Mustafa osi, 27. Bodarevii Alija Hodi, 28. Nevizdraci Zahir Zahirovi, 29. Treboje Muan Hodi iz Glodnice, 30. Gradac Mustafa Demirovi, 31. Hondii, Strgojnice Salih Halilovi, 32. Lisiii Meho Lepara, 33. Idbar Mustafa Subai, 34. Orahovica Salko Hajdar, 35. Dobrigoe Hasan Idrizovi, 36. Ostroac Mula Hasan ei, 37. Donji Paprac Salko Dino, 38. Gornji Paprac Smail Dino, 39. Ribii Nuhan ahinovi, 40. Gorica Mula Jusuf Gabela, 41. Podhum Mula Mehmed Ahmi, 42. Depe Salih ljivo, 43. Vrdolje Dervi Novali, 44. Spiljani Muan Kadi iz Rakitnice, 45. Ugoa Mula Alija Krzo, 46. Homolje Mujo Badak, 47. Bjelovina Salko Salihovi, 48. Seonica Ragib Lakija, 49. Sultii, Donje i Gornje Vinjevice, Trusina Adem Sulti, 50. Donja i Gornja Bistrica Mehmed Muhibi, 51. Bulatovii, Tuhobi, Golubii, Trenjevica Hasan abanovi, 52. Gobelovina, Stojkovii Alija Jabli, 53. Grabovci Dervi Viti, 54. Herii , Koto Mula Salih Halilovi iz Hondia, 55. Repovci Muhammed-beg Alibegovi, 56. Gakii Mustafa Gaki, 57. Dajii Ramo Daji.

153

HAFIZI U KONJICU
Do Drugog svjetskog rata bilo je devet hafiza koji su roeni u Konjicu. Osim njih, po jedan hafiz je roen u Seonici i Repovcima. Od Drugog svjetskog rata pa do sada na podruju Konjica hifz je izuio samo hafiz Nezir Ruhid. Hafiz Nezir Ruhid, trenutno imam Repovake damije u Konjicu, roen je 1982. U pisuje medresu 1997. godine. A hifz ui pred muhafizom Mensurom ef. Malkiem i polae ga 2001. Hafiska dova prouena je u damiji u Buturovi Polju u proljee 2002. godine. Omer ef. Salihkadi Sin Saliha ef., po koj em je i dobio prezime. Nedostaju podaci o g odini njegovog roenja, ali se zna da je umro polovinom XIX stoljea. Takoer se ne zna gdje je i kada poloio hifz. Bio je imam damije Junuz-age Prohe u Konjicu. On je najstariji poznati hafiz koji je roen u Konjicu. Zulfikar ef. Dumhur Roen je u Konjicu oko 1835. godine, a umro prilikom odlaska na had u Meku 1892. ili 1894. godine, pa je tamo i ukopan. Potjee iz ulemanske porodice. Zavrio je medresu u Sarajevu. Bio je mualim, krae vrijeme muderis medrese u Konjicu i vekil Begove damije u Sarajevu. I njegova dva sina su bili hafizi. Abdurahman ef. Dumhur Sin Zulfikara, roen 1883, a umro u Konjicu poslije 1901. godine. Kao djeak posvetio se izuavanju hifza, pa je vrlo mlad postao hafiz. Abduselam ef. Dumhur Sin Zulfikara, roen je u Konjicu 1885, a umro u Beogradu 1933. godine. Zavrio je medresu u Sarajevu i kao mlad izuio hifz. Bio je imam Tekijske damije u Konjicu i vjerouitelj. Krae vrijeme iza Drugog svjetskog rata obavljao je dunost gradonaelnika Konjica. Od 1921. godine do smrti obavljao je i dunost glavnog imama Vojske Jugoslavije. Hadi Smail ef. Dumhur Sin Vejsil-age, roen je u Konjicu 1864. i tu umro 1934. godine. Zavrio je medresu u Konjicu i uio pred Derviom ef. Gaom, pa je vrlo mlad izuio hifz. Bio je mualim u t zv. Munibovom mektebu, te imam Djevojake i Repovake damije u Konjicu.

154

Hadi Abid ef. Dumhur Sin Abdullah, roen je u Konjicu oko 1865. i tu umro 1943. godine. Uio je medresu u Konjicu. Bio je imam Djevojake damije. Obavio je had. Hadi Salih ef. Gao Sin Mula Dervi efendije, roen je u Konjicu 1863, gdje je i umro 1936. godine. Zavrio je Kurumli medresu u Sarajevu i s tudij teologije u Istanbulu. Bio je muderis medresa u Konjicu i Bosanskom Novom. Dva puta je obavio had 1893. i 1911. godine. Nakon umirovljena u Bosanskom Novom, vratio se u Konjic i nakon krae bolesti tu preselio na ahiret. I njegov mlai sin je stekao hafizluk. Nurija ef. Proho Sin Ibrahim-age, roen je u Konjicu oko 1868, a umro u Sarajevu 1932. godine. Zavrio je medresu i hafizluk u Sarajevu i tu se stalno nastanio. Bio je imam Hadi-Jahja damije i hatib Topal Ejnehanove damije. Hifz je izuio i Hamid ef. Dumhur, sin Mula Abdi-age, roen u Konjicu 1887, gdje je i umro 1960. g odine. Zavrio je medresu u K onjicu i tu izuio hifz, ali ga nije poloio. Bio je imam Repovake i arijske damije u Konjicu. Hafizluk je stekao i Muhamed ef. Gao, mlai sin hafiza Salih ef. Roen je u Bosanskom Novom 1911. g odine. Hafizluk je zavrio pred hadi Fehimom ef. Guiem u Banjoj Luci. Nakon zavrene medrese, zavrio je erijatsko-sudaku kolu u Sarajevu i kao kadija slubovao u Fojnici do ukidanja erijatskih sudova 1946. godine. Bio je usko povezan s Konjicom, kao rodnim mjestom njegovog oca. Iz Seonice hafiz je bio Mustaj-beg Buturovi, koji je zavrio medresu u Konjicu i tu poloio hifz. Bio je dugo imam Donjomahalske damije Bege Begete u Seonici. Iz Repovaca hafiz je bio Dervi ef. Gabela, roen 1860. u Podhumu, a umro 1933. g odine u S arajevu. Ne zna se gdje je poloio hifz. Bio je imam Jahja-paine damije u Sarajevu i vjerouitelj Muslimanske osnovne i vie djevojake kole u Sarajevu od 1914. do 1918. g odine. U njegovom dosjeu pie da je est godina studirao Gazi Husrev-begovu Hanikah medresu u Sarajevu. Osim navedenih hafiza, u Konjicu su djelovali i hafizi iz drugih mjesta, koji su bili muderisi medrese: Omer ef. Humo, Ahmed ef. Kasumovi, Hasan ef. Smajlovi, Demal ef. Krlakovi, hadi Muhamed ef. Krpo i, trenutno, glavni imam Medlisa Islamske zajednice Konjic hafiz Harun ef. Efendi.

155

PREVOD HODAVERDIJEVE VAKUFNAME 89


Svaka hvala Allahu, koji zna skrivene tajne, koji razotkriva mranjatvo nasilja svjetlom vjerovjesnikog erijata, koji razjanjava erijatske odredbe uzvienim dokazima i koji objanjava to je vjerom doputeno (halal), a to je vjerom zabranjeno (haram) ajetima uzvienim, koji je potpomogao islam svojim vjerovjesnikom Muhammedom, najboljim meu ljudima neka Allah izlijeva svoj blagoslov na njega i njegov rod, jutrom i veeri! U ime Allaha, istinskog Boga, kome su podreeni perini poglavica, uz ije ime (ako se spominje) ne moe doi ni do kakve tete ni na zemlji ni na nebu, onoga koji izlijeva neizmjerne, asovite ili trajne blagodati. Ovo je valjana isprava, zasnovana na erijatskim principima i institucijama, izriiti dokument, kojega se treba u svim elementima pridravati, a njegova sadrina izraava i ukazuje da je dobrotvor i dobroinalac, ponos slavnih, a tedrih, ponos uvijek sretnih, Hodaverdi, sin Alije 90, koji je poznat kao gulami ah Muhamed-beg, poto je spoznao da je Ovaj svijet prolazan, a Drugi svijet trajan, a da, sve to ovjek pojede, to uniti, a to obue to pohaba, a to da u dobrotvorne svrhe to ga ovjekovjei 91 to je uvakufio, a izuzeo iz prometa u iskrenoj namjeri, a istoj nakani da bi dobio nagradu veliku i bio kazne poteen njegove bolne na dan kad nee nikakvo blago, a ni sinovi biti od koristi, samo e onaj koji Allahu srca ista doe spaen biti 92 dok je bio u z dravlju i mogao valjano raspolagati svojom imovinom i davati milostinju i poklone, (uvakufio je) iz svog istog imetka i onoga to je poteno dobio, svotu od 140.000 srebrenih dirhema, koji su u opticaju, od ega je jednu polovinu, u i znosu od 70.000 dirhema, predstavljala potvrda glavnice.

Sarajevo, redeba 987. h., 24. augusta 22. septembra 1579. Original: Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, broj 169. 90 Poznat je kao Hodaverdi Bosna Mehmed-beg, jedan od najkrupnijih bosanskohercegovakih feudalaca u XVI stoljeu. Po narodnoj predaji, jedno vrijeme zauzimao je poloaj bosanskog valije. Njegovi potomci nose razliita prezimena ve prema tome kako se ta velika porodica tokom vremena razvijala i granala (Ajanovi, Alibegovi, Avdibegovi, Dautbegovi, Ferhatbegovi, Hasanbegovi, Haimbegovi, Husejinbegovi i Repovac.) (Vidi Hamid Hadibegi i Dervi Buturovi, Berat Hudaverdi Bosna Mehmed-bega od 1593. godine. Prilozi za orijentalnu filologiju, XIIXIII, str. 151-174). 91 Hadis. 92 Kur'an, XXVI 88-89

89

156

Poto je tu svotu novca izdvojio i na stranu stavio od s voga imetka, predao ju je licu koje je postavio za muteveliju, u svrhu registracije, a to lice se zove Alija, sin Mustafe. Nakon toga, navedeni vakif je neka ga Allah sauva od ovozemnih nesrea, odredio da se naznaena svota novca daje na interes (murabeha) i da se koristi putem lica koja budu mutevelije, a na nain kako je to odreeno erijatom, ali tako da svako davanje novca na interes bude uz jak zalog i sigurna jamca, odnosno uz jedno od to dvoje, ve prema prilikama, s tim da se na svakih datih deset (dirhema) obraunava po jedan i po dirhem, stalno, a da (to obraunavanje) ne smije da bude vee, odnosno manje od odreenog. Novac koji bude dobiven na taj nain u jednoj godini iznosit e dvadeset i jednu hiljadu dirhema. Poto su pitanja (koja su predmet ove vakufname) utvrena na izloeni nain, to je kadija (iji se potpis nalazi na poetku ove isprave, koji se nada da e (ovim) zadobiti zadovoljstvo svoga Gospodara) donio odluku kojom se ustanovljuje valjanost ovoga uvakufljenja i odredbi koje su ovim utvrene, kao i njegovo izvravanje i regule koje zastupaju neki erijatsko-pravni uenjaci o tretiranju ove vrste uvakufljenja, na nain na koji se tretiraju i ostala uvakufljenja. Kad je uvakufljenje bilo obavljeno, navedeni vakif je htio da odustane od izloenog uvakufljenja, drei se miljenja da uvakufljenje (novac) nije valjano kod najveeg broja istaknutih erijatskih pravnika, ali se navedeni mutevelija usprotivio tome. Tako su njih dvojica doli u meusobni spor i u vezi s tim obratili se spomenutom kadiji, koji je izdao odluku o va ljanosti toga uvakufljenja, shodno miljenju to ga prenosi imam El-Ensari neka ga milost Stvoritelja obaspe, od imam Zufera neka mu se Allah uzvieni smiluje, da je (po erijatu) doputeno uvakufljenje novca. Nakon toga, vakif je, ponovo, ht io da odustane od uva kufljenja, motiviui to injenicom da (uvakufljenje novca) nije podobno prema miljenju najveeg erijatsko-pravnog znalca 93, ali ni ovaj put navedeni mutevelija nije pristao na to. Kad su se njih dvojica u ovom sporu obratili spomenutom kadiji neka ga Allah obaspe svojim blagodatima, on je donio odluku da se moe provesti navedeno uvakufljenje novca, kako u pojedinostima tako i u cjelini, shodno miljenju dvojice uglednih erijatsko-pravnih znalaca 94,
93 94

Aluzija na imama Ebu Hanifu. Aluzija na imama Muhammeda i imama Ebu Jusufa.

157

pa je navedeno uvakufljenje postalo valjano, izvrivo, registrovano, trajno zasnovano na jednoglasnom stavu svih vodeih erijatskih pravnika, tako da ne moe biti niije vlasnitvo, a niti moe biti dato u vlasnitvo, ne moe se dati u poklon, a ni primiti kao poklon, ne moe se dati u nasljedstvo, a ni naslijediti sve dok Allah ne bude naslijedio Zemlju i ono to je na njoj, a on je najbolji od onih koji nasljeuju 95. Zato ko bude to izmijenio nakon to uje da je zabranjeno, grijeh za to snosit e oni koji to budu izmijenili, a Allah je Sveznajui i sve uje 96. Dareljivi Allah nagradit e vakifovo djelo. To je napisano i o tome su priloeni dokazi mjeseca redeba devetstotina osamdeset i sedme godine (po hidri) (24. augusta-22. septembra 1579). Aneks vakufnami: Zatim je navedeni vakif uvakufio, izuzeo iz prometa i iz svoga najistijeg imetka i onoga to je poteno dobio, darivao novac u iznosu od 1.640 srebrnih dirhema, koji su u opt icaju za musalu, to ju je podigao vakifov brat Lutfi-hoda, sin umrlog Alije, u bl izini kasabe Konjic. On je odredio da mutevelija ovoga vakufa bude isto lice koje bude mutevelija (gore) navedenih vakufa. Takoer je odredio da se naznaeni novac daje na interes u skladu sa erijatskim propisima, a na nain koji je izloen za ranije spomenute vakufe. On je, takoer, odredio da se novac to se bude dobivao od interesa, i to na datih svakih deset dirhema od te sume po dirhem i po, svagda, daje kako slijedi: osobi koja bude hatib na spomenutoj musali, na dva Bajrama, po 20 dirhema na Bajram, mujezinima po 10 dirhema na Bajram, osobi koja bude uila kur'ansko poglavlje Al-Mulk, uoi svakog petka, na grobu njegovog ranije spomenutog umrlog brata i za duu njegovog brata po 48 dirhema svake godine, osobi koja bude uila kur'ansko poglavlje Al-Mulk, na navedeni nain na grobu supruge njegovog ranije spomenutog brata, kojoj je ime erifa, ki Alaoza, za njenu duu, ista svota novca koja se daje ranije spomenutom licu, tako da ukupan iznos novca koji je fiksiran (kao nagrada) za uenje ta dva lica iznosi 96 dirhema. Novac to bi preostao nakon toga od dobiti, od naznaene svote (vakif) je odredio da se utroi za popravak navedene musale.
95 96

Kur'an, XIX, 40. Kur'an, II, 131.

158

Kadija je, nakon to je provjerio da li postoje svi potrebni uvjeti za valjano uvakufljenje, donio odluku kojom je osnaio valjanost uvakufljenja naznaene sume novca i njegovo provoenje, pa je odluka postala valjana i zasnovana na erijatu, a onda ju je po erijatu unio u sidil. Tako je uvakufljenje postalo izvrivo i zasnovano na stavu svih vodeih erijatskih pravnika i trajno, tako da je nedopustivo da se ono poslije toga iskrivljuje, anulira, mijenja ili, pak, da doivljava izmjene, ma u kojem vidu i ma iz kojeg razloga. Zato, onaj ko to bude izmijenio, a zna kako glasi, pa grijeh za to pada na one koji to mijenjaju; a Allah, zaista sve zna i sve uje. Dareljivi Allah nagradit e vakifovo djelo. To je napisano i o t ome su pridoneseni dokazi, mjeseca redeba devetstotina i osamdeset i sedme godine (24. augusta 23. septembra. 1579). 97

Obnovljena Konjika uprija

97

Vakufname Bosne i Hercegovine XV i XVI stoljee, 1985, str. 187-192.

159

KONJIKA UPRIJA U vrijeme turske uprave Konjic je imao karakter saobraajnog vora i usputne stanice na putu od carigradskog druma dolinom Neretve prema moru, to je i uvjetovalo izgradnju prijelaza mosta preko Neretve. Za vrijeme turske uprave u Konjicu su sagraena tri mosta: dva drvena (u Konjicu i u Glavatievu) i jedan kameni most u Konjicu. Prvi most na Neretvi u Konjicu sagradio je mostarski legator hadi Mehmed-beg Karaoz prije 1570. U vakufnami Zaima hadi Mehmedbega, Karaoz-bega iz 1570. meu ostalim njegovim zadubinama spominje se most u Konjicu. Ovo je prvi konkretan arhivski podatak o Konjikoj upriji. Karaoz-begova uprija u Konjicu je bila drvena i stajala je 15-20 m nie od kasnije kamene uprije. Podatak o gradnji novog drvenog mosta naveden je u v akufnami hadi Balija od prve dekade rebiul-evvela hidretske 1021. godine (izmeu 2. i 11. maja 1612) 98, Ova uprija je poruena hidretske 1071. godine (1659/60), to je vidljivo iz natpisa na Sulejman-painoj damiji (Prkanjska damija), u kojem se kae da je uprija poruena hidretske 1071. godine (1660), poetkom mjeseca rebiul-evvela (novembra). Krajem juna 1665. godine most je popravljen i ponovo j e bio u f unkciji, to se vidi iz putopisa Evlije elebije. Ova popravljena uprija je bila u upotrebi 17 godina, jer je 1682. godine napravljena nova kamena uprija, neto iznad drvene, to se vidi i iz natpisa o izgradnji mosta. 99 Kameni most u Konjicu sagraen je hidretske 1093. godine. (1682/83). To saznajemo iz tariha (natpisa) koji je bio uklesan na jednoj ploi na sredini mosta iznad gornjeg korkaluka (ivice mosta). Ploa je nestala 1944. g odine kada su Nijemci bombardovali Konjic i most jednim dijelom poruili. 100 Most je predstavljao remek-djelo arhitekture XVII stoljea i ubrajao se meu nekoliko najljepih spomenika te vrste u Bosni i Hercegovini. 101 Postoji vie predaja o osnivau mosta. Alija Bejti je pronaao jedan, a 1979. godine Hivzija Hasandedi drugi pisani izvor o izgradnji mosta. Na osnovu fermana (carske naredbe) sultana Mehmeda IV, od 2. do 12. maja 1685. godine, upuen mutesarrifu Hercegovakog sandaka Huseinu, moe se utvrditi da je kameni most u Konjicu sagradio Hasei

98 99

Muli, 2003, str. 32. eli, Mujezinovi, 1969, str. 179. 100 Hasandedi, 1976, str. 117. 101 Hasandedi, 1976, str. 117.

160

Ali-aga. Ovaj ferman je pronaao Hivzija Hasandedi u Orijentalnoj zbirci Provincijalata hercegovakih franjevaca. 102 U 1682. godini zavren je posljednji meu velikim stilski i tehniki visokovrijednim mostovima Hercegovine Stari kameni most u Konjicu. Ranije Karaoz-begova uprija bijae drvena, pa je tokom vremena dotrajala i propala, da bi se te godine, neto uzvodno od navedene drvene pojavila nova kamena. Do danas nije utvreno ko je gradio ovaj kameni most. Legenda spominje Algu Haseia, visokog dostojanstvenika u Carigradu, kome je posrnuo at na dotrajalom mostu, dok ga neki autori, ne navodei izvore za svoju tvrdnju, pripisuju veziru Ahmet-pai Sokoloviu. 103 Prvi zapis o konjikom mostu napravio je Giacomo Luccari jo 1790. godine. 104 Drugi zapis o ka menom mostu u K onjicu napravio je engleski arhitekt i putopisac Arthur John Ewans 1875. godine prilikom proputovanja kroz Konjic: Preko rijeke poznate pod imenom Neretva, dugim lijepim kamenim mostom, najljepim od svih do sada vienih ... povezano je nekoliko kua na bosanskoj obali s Konjicom na suprotnoj strani. 105 Treeg marta 1945. godine, prilikom povlaenja u cilju osiguranja izvlaenja njemakih trupa iz partizanskog okruenja, polovinu kamenog mosta poruila je bombardovanjem Pionirska jedinica 3. bataljona 370. grenadirskog puka Wermachta, a ostali su samo stubovi. Poto je kameni most bio jedini prijelaz preko Neretve, u Konjicu je 1945. godine postavljena provizorna drvena konstrukcija preko sruenog mosta. Godine 1946. na pravljen je novi betonski most u Konjicu, neto nie od kamenog mosta, koji danas slui kao osnovni most za kolski i pjeaki saobraaj. 1962. godine je preko ostataka kamenog mosta drvena konstrukcija zamijenjena armirano-betonskom. Krajem 1976. i tokom 1977. godine, na inicijativu regionalnog Zavoda za zatitu spomenika kulture u M ostaru, preduzete su mjere za rekonstrukciju stare uprije u Konjicu. Na osnovu postojeih tehnikih i historijskih podataka, detaljnog snimka ostataka mosta, a posebno tehnikih podataka iz zaostavtine prof. Milivoja Frkovia, izraena je
102 103

Zavod za zatitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Mostar, 2003. eli, 1976, str. 92. 104 Muli, 2003, str. 35. 105 eli, Mujezinovi, 1969, str. 178.

161

studija, odnosno, idejni projekt za rekonstrukciju. Na reviziji idejnog projekta rekonstrukcije (u Konjicu, 1977. g odine) usvojene su sve njegove postavke i rjeenja i data je saglasnost za izradu glavnog projekta. Meutim, uslijed nedostatka potrebnih finansijskih sredstava dalji rad na ovom zamanom poslu je obustavljen. 106 Objekt se do 2006. koristi za kolski saobraaj (jednosmjerni saobraaj sa ogranienom nosivou) i kao most za pjeake (dvije pjeake staze). Opis Kameni most je bio primjer osmanske gradnje klasinog perioda iz XVI stoljea, postavljen na est blago prelomljenih kamenih svodova, iji se raspon kretao izmeu 6,72-13,56 m. Visina okna svoda iznad ljetnog vodostaja rijeke kretala se izmeu 4,3-8,7 m. Svodovi su se oslanjali na pet kamenih stubova i dva priobalna podzida. Stubovi, koji su i danas vidljivi, iroki su 3 m (s neznatnim odstupanjima), izdueni u pr avcu vodotoka za irinu mosta (5,25 m). Prema uzvodnoj strani stubovi su zavreni istaknutim trouglastim branikom, a prema nizvodnoj poligonalnim kontraforima s piramidalnim zavrecima, koji su zavravali na eonim zidovima uzvodne i nizvodne strane. Svodovi mosta poinjali su priblino na polovini visine vertikalnog dijela stuba, na blago zakoenom vijencu, i pratili su liniju prelomljenog luka, koji se ujednaenim ritmom poveava od otvora do otvora, s jedne i druge obale prema sredini mosta. Krajnji lukovi, najmanji po rasponu i visini, oslanjali su se na priobalne podzide. Fasade mosta inili su eoni zidovi s blagim istakom preko svodova, ime je naglaavana plastina linija svodova. Uspon mosta sa obale prema sredini bio je s obje strane ujednaen, da bi nad sredinjim stubom tvorio karakteristian prelom nivelete. Poveanje raspona i visine lukova prema sredini uobiajeno je za osmansku mostogradnju tog vremena, a bilo je uvjetovano potrebom da se objekti zatite od tzv. katastrofalnih voda. Linija hodne staze na mostu ocrtavala se na fasadama istaknutim profilovanim vijencem, preko koga se dizao korkaluk (ograda) od vertikalno uvrenih kamenih ploa. Srednji stub s uzvodne strane bio je plastino razraen tako to se iznad njega dio eonog zida u dva stepena isticao iz osnovne mase, pravei na taj nain istak u obliku plitkog balkona, koji je uokvirivao vijenac i korkaluk, a na tom mjestu dizao se karakteristian slijepi portal, s ve spomenutim zapisom o
106

Gojkovi, 1989, str. 10-11.

162

gradnji mosta. Ukupna irina otvora iznosila je 64,8 m , a irina svih stubova 15,98 m, odnosno 80,78 m. Konjika uprija bila je zidana od precizno obraenih kamenih kvadara, koji su u donjem dijelu, priblino do visine dokle moe voda da dopire prilikom viih vodostaja, bili izvedeni od bi jelog, fino klesanog krenjaka, dok je gornji dio bio izveden od fino obraene sedre. Unutar sedrenih svodova, zavrni kamenovi su bili izvedeni od bi jelog krenjaka. 107 Po izboru i nainu primjene grae, ovaj most se vezuje za sarajevske primjere mostova, koji su takoer u donjem dijelu raeni od krenjaka, a u gornjem od sedre. Ali po obliku stubova, mjestu i nainu prelaska stuba u svod i liniju luka, moglo se uoiti da se ovaj most, po tim detaljima, najvie pribliio Mostu Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu. I poloaj portala, mada neto skromniji, odgovara viegradskom. Posebno bi trebalo istaknuti detalj piramidalnih zavretaka stubova na eonim zidovima. Na viegradskom se na tim mjestima pojavljuju plastino isklesani stilizovani ljiljani, dok za ovaj konjiki most jedan pisac kae da je nalik na sjekire ili k oplja. Na viegradskom mostu, na eonim zidovima iznad stubova, javljala su se po dva slijepa prozora, dok se na konjikom dva slijepa prozora javljaju na srednjem stubu iznad portala. Konjika uprija je predstavljala najkvalitetniji primjer ove vrste graevine iz druge polovine XVII stoljea, koji stilski i arhitektonski predstavlja opadanje umijea graenja XVI stoljea, a iju dekadentnu fazu u XVII i XIX stoljeu predstavljaju domai graditelji. 108 xxx Dvanaestog maja 2006. godine postavljen je kamen temeljac za obnovu ovog mosta. Sredstvima Turske razvojne agencije TIKA i Opine Konjic, nakon tri godine radova, ovaj most je potpuno obnovljen i 16. juna 2009. godine sveano otvoren.

107 108

eli, Mujezinovi, 1969, str. 181. eli, Mujezinovi, 1969, str. 183.

163

VJERSKI OBJEKTI DRUGIH RELIGIJSKIH ZAJEDNICA NA PODRUUJU OPTINE KONJIC


Podruje optine konjic u ematizmu katolike crkve podjeljeno je izmeu dvije biskupije: Mostarsko-duvanjske 75 i Vrhbosanske biskupije. upe i njima pripadajue crkve u podruju Neretvice pripadaju Vrhbosanskoj biskupiji. upe su u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji podjeljene Decizijom Svete Stolice od 17. srpnja 1899. godine. Tom je Decizijom Hercegovakoj franjevakoj provinciji pripalo 25 onda postojeih upa, a za dijecezanski svjetovni kler odreeno je 12 tada postojeih upa od kojih se na podruju Konjica nalazila samo upa Glavatievo. FRANJEVAKI SAMOSTAN I CRKVA sv. IVANA KRSTITELJA U KONJICU Nalaze se u samom sreditu grada Konjica, na desnoj obali Neretve, ispod brda zvanog Vrtaljica, na lokalitetu u ijoj blizini su izgraeni prvobitni samostan i crkva sredinom XIV stoljea. Objekte graditeljske cjeline ine: samostalna Crkva sv. Ivana Krstitelja, samostalna zgrada, tri pomona objekta (vjeronaune prostorije-dvorane) i pokretno naslijee. Zgrada dananjeg samostana izgraena je 1939-1940.godine, a crkva sv.Ivana Krstitelja je graena dui vremenski period, u etapama. Objekat crkve je graen u periodu 1895Ovoj biskupiji pripadaju sljedee upe: Mostar, iroki Brijeg, Ljuti Dolac, erin, Gradnii, Gabela, Humac, Veljaci, Klobuk, Rasno, Ruii, Drinovci, Gorica, Posuje, Vir, Roko Polje, Grabovica, Bukovica, upanjac, ujica, Seonica, Rakitno, Koerin, Gradac, Goranci, Drenica, Konjic. Izmeu Mostarsko-duvanjske i Vrhbosanske biskupije granica je na podruju optine Konjic prema istoku do ua gdje Rama utjee u Neretvu; odatle Neretvom prema istoku ide do mjesta gdje zapadna granica Donjeg Sela dopire do Neretve, prosljeuju crtom koja ovu granicu i onu koja meusobno razdvaja Tubani i Dragoas sve do kotarske granice na Ivanu; zatim biskupijske granice slijede kotarsku granicu do onoga mjesta gdje se sijee ovo posljednje u Treskavici kotarskom granicom izmeu Sarajeva i Foe
75

164

97. godine, enterijer crkve zavren 1909.godine, a zvonik je sagraen 1919.godine. U odnosu na ostale objekte ovog projektanta, katolika crkva u Konjicu je relativno skromna, ali je, svakako, najvrijedniji objekat koji je u doba austrougarske vladavine izgraen u Konjicu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata crkva je dosta stradala, ali je nakon toga vie puta obnavljana. U toku ratnih djelovanja (1992-95.godine) crkva i samostanska zgrada su pretrpjele znatna oteenja, a poslije 1995.godine crkva je ponovo renovirana. Inae, crkva sv.Ivana Krstitelja, prema svojim stilskim odrednicama, pripada historicizmu i ima odlike neoromantike. Samostan predstavlja jednostavnu graevinu pokrivenu etvorovodnim krovom, sa biber - crijepom kao pokrovom. Vjeronaune prostorije - tri velike dvorane su raene kao zasebni arhitektonski element naslonjen na objekat crkve. Izgraene su 1969.godine i urbanistiki vizuelno zaokruuju cjelinu samostana, formirajui, sa tri strane zatvoreno, centralno dvorite. U okviru samostana nalazi se i muzej, odnosno Galerija samostana. U maju 2006.godine Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika proglasila je graditeljsku cjelinu-Franjevaki samostan u Konjicu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine Potrebno je iznijeti i slijedee injenice: Iz bujruntije bosanskog sandak-bega Firuz-bega krajem jula 1511. godine vidi se da su vjernici darovali Franjevakom samostanu njivu na lokalitetu Pod i novosagraenu kuu sa dvije sobe i stajom za gostinjac u blizini groblja na susjednom lokalitetu. Zvanino, Franjevaki samostan spominje se posljednji put 1516. godine u popisu samostana Bosanske vikarije. Godine 1524. fratri ovog samostana su ubijeni, a samostan i sve crkve ovog kraja su porueni. Iste godine porueni su i franjevaki samostani u Visokom, Sutjesci i Fojnici. O tim deavanjima je ostala zabiljeka u Kronici Franjevakog samostana u Fojnici. Ruevine samostana su ostale vidljive sve do dolaska Austro-Ugarske, tj. dok vojni garnizon na tom mjestu nije podigao rekreativni kompleks pod nazivom Pleha (Blecha od Blechmusik limena vojna muzika) (materijali dobijeni od Opine Konjic, 2005). Poveani broj vjernika i velika meusobna udaljenost naselja dovode do cijepanja upe Podhum, tako da se 1876. godine osniva nova upa sa sjeditem u Oraju, predgrau Konjica. Od tog vremena se vode i upne matine knjige. Kasnijom podjelom ove velike upe, 1882. godine, nastaje nova upa Glavatievo, a 1917. godine upa Jablanica. 165

Prva crkvena zgrada konjike upe sagraena je iste godine kada je upa i osnovana, 1839. godine u Zaslivnju. Tu se nalazi i sjedite upe do 1876. godine, kada fra Andrija Karai gradi rezidenciju, ije je prizemlje pretvoreno u crkvu, u Oraju, predgrau Konjica. Zgrada dananjeg samostana, u samom centru Konjica, izgraena je 1939-40. godine, ali ni sljedeih deset godina fratri ne stanuju u njoj. Godine 1955. upnik se vratio u samostan, kada mu je ustupljen dio prizemlja na koritenje. Godine 1969. cijeli samostan je vraen Provinciji, a 1970. godine je proglaen samostanom. CRKVA SVETOG ANTE PADOVANSKOG U ITAAMA upa Podhum/itae se nalazi u podruju Neretvice. Do 16. st. to su podruje pastorizirali franjevci iz Konjica. Nakon ruenja konjikog samostana u vrijeme progona 152124. tamonji katolici prelaze u pastoralnu nadlenost kreevskih franjevaca. U 17. stoljeu na tom je podruju postojala upa pod imenom Neretva. Zbog posljedica Bekoga rata (1683-99) upa je gotovo opustjela i prestala je postojati. God. 1737. tamo je zabiljeeno samo 436 katolika. Njih je opsluivao kapelan iz Kreeva. God. 1813. Neretva se navodi kao posebna kapelanija. Stoga stariji ematizmi uzimaju tu godinu kao godinu obnove upe, koja je, meutim, na rang upe iznova podignuta godine 1820. Od osnutka sijelo upe bilo je u Podhumu. Tamo je izgraena i upna crkva vjerojatno osamdesetih godina 19. stoljea. Crkva je ezdesetih godina poruena. Ostao je samo jedan zvonik i pored njega je potom izgraena kapelica. Budui da je selo Podhum zbog iseljavanja gotovo ostalo bez katolika, a po svom je zemljopisnom poloaju nepristupano, nova je crkva izgraena na povoljnijem mjestu na itaama 1959-62. Godine. Prije nedavnoga rata crkva je renovirana, a radilo se i na ureenju interieura. upa je godine 1991. brojila 1.700 katolika (1974: 2.235) a danas ima 170 vjernika. upu tvore sljedea naselja: Podhum, itae, Budinja Ravan, Bukovica, Buljina, Buturovi Polje, Dobrievii, Gorani, Gostovii, Jukii, Krtii, Lukije, Ljesovinja, Mrkosovice, Obrenovac, Orlite, 166

Oteleani, Paerani, Parsovii, Prijeslap, Raotii, Rasvar, Seonica, Slavkovii, Sultii, ip, Vinjevica, Tovarnica i Trusina

CRKVA SV. ILIJE, SOLAKOVA KULA

Samostan u Glavatievu (crkvine)

CRKVA SRCA ISUSOVA, OBRI

Svetiste sv. Ive, Obarsko polje

CRKVA BLAENE DEVICE MARIJE U KOSTAJNICI

167

PRAVOSLAVNA CRKVA sv. VASLIJA VELIKOG U KONJICU


Pravoslavna crkva sve do 1860.godine, na podruju opine Konjic, nije imala niti jedne svoje organizacione jedinice. Njeni vjernici na desnoj obali Neretve (Bosanska Neretva) bili su od poetka XVIII stoljea ukljueni u parohiju Pazari, a oni na lijevoj u Mostarsku pravoslavnu crkvu (parohiju). Prva organizaciona jedinica bila je parohija Konjic sa sjeditem u elebiima, gdje je sagraena i crkva. Na lokalitetu Varda u Konjicu zapoela 1885.godine izgradnja pravoslavne crkve - Hrama sv.Vasilija velikog. Zavrena je 26.oktobra 1886.godine. Za razliku od eksterijera, enterijer crkve je bio bogato opremljen, a njegovu veliku vrijednost predstavljao je ugraeni ikonostas koga su 1925.godine u rezbariji uradili konjiki majstori, drvorezbari Sulejman Hadizuki i Salko Alagi. Ikonostas je, po ugledu na vizantijsku kolu, oslikao Sreto Domi, slikar, 1929.godine. Zanimljivo je napomenuti da je jedna od ikona sadravala mali kuriozitet. Naime, na njoj su sv.Kirilo i Metodije prikazani u franjevakim habitima.U novembru 2007.godine Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je Crkvu sv.Vasilija Valikog, sa pokretnim dobrima -ikonama, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

PRAVOSLAVNA CRKVA sv. APOSTOLA PETRA I PAVLA NA BORCIMA


Sagraena je 1896.godine na zahtjev mjetana sela Borci. Inae, selo Borci se nalazi na cca 10 km zrane udaljenosti od Konjica, smjeteno u podnoju istonih padina planine Boranice, na Borakoj visoravni, uz sami put koji iz Konjica preko Boraka vodi za Glavatievo i dalje, uz Neretvu, na jugoistok u Zaborane na Nevesinjskom polju. Poetkom 1880.godine mjetani sela Borci su se obratili Zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu molbom da im se odobri izgradnja manje crkve sa sporednim prostorijama i materijalna pomo. Zemaljska vlada je 168

udovoljila ovoj molbi i odobrila je gradnju crkve i pomo od 300 florina. Braa uro i Spasoje Sari su ustupili vlastito zemljite za izgradnju crkve i upske kuice. Crkva je dovrena tek 1896.godine (1882.g se nije moglo raditi zbog Hercegovakog ustanka). Zvono za crkvu je narueno u Trstu. Za crkvu na Borcima ostao je opiran zapis protojereja Dimitrija Jovanovia iz kojeg se vidi da je crkvu osvetio sam mitropolit hercegovakozahumski Serafin Perovi, 1.9. 1896. godine. Inae, u doba austrougarske vladavine na podruju opine Konjic sagraena su dva pravoslavna vjerska objekta: crkva sv.Vasilija Velikog u Konjicu (1886) i ova crkva. U martu 2006.godine ova crkva je proglaena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine od strane Dravne komisije za ouvanje nacionalnih spomenika. Pored ove dvije crkne na podruju Konjike optine nalaze se jo dvije pravoslavne crkve: Crkva Vaznesenja gospodnjeg u Bradini i crkva Presvete Bogorodice u elebiima, slika ispod.

169

O KNJIZI
Dr. Sedad Dizdarevi Damija kao aksijalna kategorija unutar islamske tradicije i duhovnosti predstavlja sredite svih deavanja, previranja, nastajanja i nestajanja. S njom je Poslanik islama stupio na civilizacijsku scenu oblikovanja ljudskog drutva, a medinska damija je oznaila paradigmu i nukleus oko i unutar koje su se odigravala sva vanija deavanja. Kao to etimoloki oznaava damija je oduvijek bila mjesto duhovnog, intelektualnog, odgojnog, politikog, vojnog i svakog drugog okupljanja. Poslanikova damija u Medini nije bila samo prototip buduih sakralnih graevina islama ve i obrazac formiranja i djelovanja obrazovnih, zakonodavnih, sudskih i izvrnih institucija, poligon drutveno-politikog diskursa irokih narodnih masa, prihvatilite za sirote i uboge vjernike, duhovno vrelo ednih tragalaca za smislom, utvrda moralnih, postelja posrnulih i dom uvijek iroko otvorenih vrata Milostivog i Najmilosnijeg. Svoju ulogu i znaaj damija nikada nije izgubila te su stoga muslimani po osvajanju novih podruja i gradova prije svega gradili damije, koje su potom postajale nauni centri, medrese, univerziteti, kulturna sredita i tome slino. Tu politiku su slijedile i Osmanlije kada su dole u Bosnu i Hercegovinu te su tako u svakom gradu odmah po osvojenju gradile tzv. carske damije, koje su u prvoj fazi irenja islama imale multidimenzionalnu funkciju. Pored mjesta za odravanje vjerskih obreda, damije su bile odgojno-obrazovni centri u kojima su se nemuslimanske mase upoznavale s islamom, humanitarni centri gdje su siromani mogli nai hranu, politika i vojna sredita iz kojih su mobilizirani borci za vjeru i tome slino. Upravo je ova multidimenzionalnost i multifunkcionalnost damija kroz povijest omoguavala lake i bre irenje islama, a to je bio i glavni razlog zbog kojeg su se neprijatelji islama, u pravilu, prvo obruavali na damije, to je agresija na BiH najbolje pokazala. Neprijatelji islama i muslimana u BiH su dobro znali da su damije rasadita i utvrde univerzalne ideje islama i ukoliko njih ne bude nee biti mogue uvati i jaati vjeru. Baji u ovoj svojevrsnoj monografiji grada Konjica veoma struno i elokventno progovara o sakralnoj i duhovnoj povijesti ovog znaajnog sredita bosanskohercegovake zbilje i svjestan injenice da su upravo damije garant opstojnosti muslimana u BiH, vjetinom i iskustvom umjetnika faktografski dokumentira svaki detalj vezan za ove velianstvene graevine u kojima se akumulira Boanska milost i 170

raspruje na sve one koji ih posjeuju. Zapanjuje informiranost i upuenost autora u povijest, hijeropovijest i sve ono to je vezano za damije Konjica i njegove okoline. Nemogue je ne primijetiti s kojom predanou i ljubavlju se Baji posveuje ovom poslu, a to je najbolje vidljivo u iscrpnosti podataka i gotovo pjesnikom uzletu pri opisivanju damija. Bajievo dugogodinje literarno i umjetniko iskustvo je omoguilo da ovo djelo ne postane samo sinteza suhoparnih faktografskih i historijskih podataka ve mu je on svojim umjetnikim darom udahnuo duu, uinio da bude pitko, itko i primamljivo, ukrasio ga vjetim odabirom i aranmanom fotografija te poput niske raznolikih dragulja omoguio mu da blista i svjedoi o Konjicu kao gradu duhovnosti i ljepote. Bez sumnje, ovo djelo ne predstavlja samo pokuaj da se osvijetli jedan dio lokalnog kulturnog i duhovnog kolorita ve je to na sebi svojstven nain svjetionik bonjakog kulturnog i duhovnog identiteta na mikroplanu i vapaj da bez zatite damija nije mogue sauvati Bonjatvo, a moda ni Bosnu i Hercegovinu. Ovo djelo predstavlja svojevrstan prilog ouvanju bonjakog identiteta kroz ouvanje njegove sredinje komponente, to jeste damije. Djelo preporuujem za tampanje. Mr. Nihad amdi Knjiga Konjike damije autora Esada Bajia predstavlja ozbiljan pokuaj sistematizacije trenutno postojee grae o konjikim damijama i trud zaista vrijedan pohvale to se, imajui u vidu autorovo bogato spisateljsko iskustvo, istraivaki duh i njegovo vjeto pero, zaista i moglo oekivati. Autor u uvodu prezentira saeti opis geografskog poloaja grada Konjica, potom govori o historijatu ovog lijepog grada poevi od mlaeg kamenog doba, preko srednjovjekovne Bosne, ranog osmanskog perioda pa sve do kasnog osmanskog perioda i samog dolaska Austro-Ugarske. Geografski i historijski opis grada Konjica, uprkos svojoj konciznosti, doima se dovoljno obuhvatan, precizan, itak i s umjesno odabranim putopisnim citatima zainjen kratki vodi kroz grad Konjic koji e zadovoljiti veinu itateljstva kojima je ova knjiga namijenjena. Jedino to nam u uvodu autor uskrauje jesu ope informacije u vezi s Konjicom i njegovim damijama u periodu Austro-Ugarske i periodu dvije Jugoslavije, to je naravno autor nadomjestio preciznim historijatom 171

svake damije ponaosob, a posebno najznaajnijih damija grada Konjica. No, to se tie same monografije, ono to oduevljava u vezi s njom i svakako zasluuje pohvalu je ozbiljnost autora u pristupu temi i objektu istraivanja. Precizne povijesne informacije o gradnji, ruenjima i obnavljanjima svake damije ponaosob, detaljan opis enterijera i eksterijera damija poduprt fotografijama uinile su ovu monografiju vrijednom zbirkom lokalnog kolektivnog sjeanja. Ovo je svojevrsni spomenar konjikih damija, njihovih mahala i sela, koji e mnoge Konjiane, mnoge starije muktedije konjikih damija, mnoge sudionike i svjedoke dogaanja u vazi s konjikim damijama prizvati u prolost i podsjetiti ih na negdanja vremena. Pored toga, ova monografija je i vodi kako kroz konjike mahale tako i konjika sela. Ona nam nudi pored detaljnog opisa damija i precizan opis geografskog poloaja sela i puteva koji vode do sela, tako da e ona kao takva zasigurno potaknuti mnoge ljude da, voeni opisom konjikih sela i njihovih damija, dou i posjete ta prelijepa konjika sela i njihove lokalitete. Ovo djelo, iako nema namjeru, a ni karakter historijskog djela, ak ponegdje prezentira i injenice koje umnogome upotpunjavaju dosadanja historijska istraivanja. Autor se u pisanju ove monografije obilno koristio relevantnom historijskom graom, a obogatio ju je i vlastitim saznanjima do kojih je doao tokom istraivanja, to svakako zasluuje pohvalu. Trebamo, takoer, znati da e ovo djelo i druga slina djela neminovno postati dio nae povijesne grae korisne svakom buduem istraivau. Ono svjedoi i dokumentira rijeju i slikom kako prola vremena, tako i nae vrijeme, a sve to je zapisno, dokumentovano, zabiljeeno ono ostaje i postaje izvor vrijednih informacija za naa budua pokoljenja, a i budue istraivae. I na kraju, slobodno moemo rei da ovo djelo zbog kvaliteta koje posjeduje zasluuje da bude proglaeno matricom, urnekom za sve budue monografije damija svih bosanskohercegovakih gradova. Nadati se da e i drugi, ugledajui se na gospodina Esada Bajia i njegovu kvalitetnu monografiju, uiniti slian napor i zabiljeiti i dokumentovati informacije o damijama njihovog grada i da e Islamska zajednica u BiH prepoznati znaaj ovakvih djela i podrati pisanje i tampanje ovakvih djela.

172

Bibliografija: 1. Esad Baji: Monografija Medlisa Islamske zajednice Konjic sa posebnim osvrtom na damije i druge spomenike islamske kulture na ovom podruju, Konjic, 1999. 2. Dr. Jusuf Muli: Konjic i njegova okolina u vrijeme osmanske vladavine (1464-1878), Opina Konjic, Konjic, 2001. 3. Dr. Jusuf Muli: etiri stoljea Mostarskog muftijstva (15921992), Mostar, 2008. 4. Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 2, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1997. 5. Hamdija Kreevljakovi i Hamdija Kapidi: Stari hercegovaki gradovi, Nae starine broj 2, str. 9-10, 1954. 6. Demal eli, Mehmed Mujezinovi: Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, IP Veselin Maslea, Sarajevo, 1969. 7. Demal eli: Mostovi Hercegovine, Most broj 7, Mostar, 1976. 8. Grupa autora: Konjic i njegova okolina u vrijeme Austrougarske vladavine, Konjic, 1990. 9. Hamdija Kapidi: Ustanak u Hercegovini 1882. godine, IP Veselin Maslea, Sarajevo, 1958, str. 162/64. 10. efko Hodi: Glavatievo monografija, 1975. 11. Hivzija Hasandedi: Nekoliko novih podataka o kamenom mostu u Konjicu, Most broj 7, Mostar, 1976. 12. Desanka Kovaevi-Koji: Gradska naselja srednjevjekovne bosanske drave, IP Veselin Maslea, Sarajevo, 1978. 13. Marko Vego: Postanak srednjevjekovne bosanske drave, Svjetlost, Sarajevo, 1982. 14. Preporod, godite 1972. islamski informativni asopis, tekstovi Refika Hadimehanovia o Konjicu (u nastavcima) 15. Abdulah kalji: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku , Svjetlost Sarajevo ,1966. 16. Husein ogo, Novi Behar, Sarajevo, 1936. 12. Ogledalo nasilja, Centrala SDA Sarajevo, podaci o nastradalim vjerskim objektima u ratu od 1992-1996. godine na podruju koje je kontrolisala Armija BiH 13. Milan Gojkovi: Stari kameni mostovi, Nauna knjiga, Beograd, 1989. 14. Dr. A. Benac, D. Sergejevski i . Musli: Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1955.

173

15. Dr. Ismet Kasumovi: kolstvo i obrazovanje u bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Islamski kulturni centar, Mostar 1999. 16. Anali GHB Sarajevo, 1987. godina, knj. XIII-XIV 17. Anali GHB Sarajevo, 1983. godina, knj. IX-X 18. Anali GHB Sarajevo, 1983. godina, knj. IX-XVI 19. Anali GHB Sarajevo, 1990. godina, knj XV-XVI 20. Madida Beirbegovi: Damije s drvenom munarom u BiH, Veselin Maslea, Sarajevo, 1990. 21. Demal ehaji: Derviki redovi u jugoslavenskim zemljama, Sarajevo, 1986. 22. Hajrudin uri: Muslimansko kolstvo u BiH do 1918, Sarajevo, 1983. 23. Dr. Fehim Nametak: Kulturni razvoj Konjica za vrijeme osmanske vlasti I, Islamska misao broj 148. i drugi dio u broju 149, 1991. 24. R. Hadimehanovi: Mehmed au (tekijska) damija u Konjicu, Takvim, 1983, str. 219. 25. Dervi Buturovi: Povodom jedne vakufname, Glasnik VIS-a 14/1951. 26. Refik H.: Hafizi u Konjicu, Glasnik VIS-a, str. 620, broj 6/1976. 27. H. Hasandedi: Islamski spomenici u Seonici i okolini, Glasnik VIS-a, broj 2/1987, str. 217. 28. H. Hasandedi: Hadi ahmanova damija u Goranima, Glasnik VIS-a, broj 3/1987, str. 346. 29. H. Hasandedi: Hadi Muhibijina damija u Daniima, Glasnik VIS-a, broj 6/1986, str. 662. 30. H. Hasandedi: Damije u Donjem Crnom Vrhu i Jaseniku Damije u Repovcima i Tuhobiima, Glasnik VIS-a, broj 6/1986, str. 665. 31. Dervi Buturovi: Osvrt na nekoliko vanih pitanja iz prolosti nahije Neretve, Glasnik VIS-a, itavo godite 1969. (u nastavcima). 32. Muhamed Tralji: Ibrahim-beg Repovac, Glasnik VIS-a, broj 4/1980, str. 147. 33. Refik H.: Medresa Junuzage Prohe u Konjicu, Glasnik VIS-a, broj 5/1976, str. 484. 34. Dervi B.: Dvije konjike vakufname, Glasnik VIS-a. broj 78/1966, str. 305.

174

35. H. Mehmed Handi: Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovakih muslimana, Sarajevo, Islamska dionika tamparija, 1940. 36. Hamih Hadibegi i Dervi Buturovi: Berat hadaverdi Bosna Mehmed-bega od 1953. godine. Prilozi za orijentalnu filologiju, XII-XIII. 37. Orijentalni institut u Sarajevu, Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo, 1985. 38. Vojislav Bogievi: Memoari Mehmedi-Faika Alagia iz Konjica, Sarajevo, 17. juni 1894. 39. Demal eli, Mehmed Mujezinovi: Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Veselin Maslea, Sarajevo, 1969. 40. Pavao Aneli: Historijski spomenici Konjica i okoline I, Skuptina optine Konjic, Konjic, 1975. 41. Demal eli: Mostovi Hercegovine, Most broj 7, Mostar 1976. 42. Regionalni Zavod za zatitu spomenika kulture i prirode, Mostar, Idejni projekat rekonstrukcije Starog mosta u Konjicu, Mostar, 1977. 43. Amir Pai: Arhitektura Bosne i Hercegovine, Osmanski period (1463-1878), Urbano okruenje. 44. Hivzija Hasandedi: Nekoliko novih podataka o kamenom mostu u Konjicu, Most broj 7, Mostar, 1976. 45. Desanka Kovaevi-Koji: Gradska naselja srednjevjekovne bosanske drave, IP Veselin Maslea, Sarajevo, 1978. 46. Dokumentacija Opine Konjic, 2003. 47. Marko Vego: Postanak srednjevjekovne bosanske drave, Svjetlost, Sarajevo, 1982. 48. Milan Gojkovi: Stari kameni mostovi, Nauna knjiga, Beograd, 1989. 49. Evlija elebi: Putopis, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996. 50. Dr. Jusuf Muli: Dvije znaajne godinjice grada Konjica: 620 godina prvog zvaninog pomena grada i 320 godina od izgradnje biveg kamenog mosta, Hercegovina 15-16 asopis za kulturno i historijsko naslijee, Arhiv Hercegovine, Mostar, 2003.

175

O AUTORU Esad Baji do sada je objavio: Roman: SJENA JEDNOG TAIBA Fondacija Batina duhovnosti, Mostar, 2011. g. Zbirke pria: BOJA SJEANJA, KUU Sejfullah, Konjic, 2010, OTKOSI SJEANJA, KUU Sejfullah, Konjic, 2008, SEBILJ ili potraga za ogledalom, Kulturno-prosvjetno drutvo Svjetlost Konjic, Konjic, 2001. Zbirke pjesama: BIHUZURKA, MOS Konjic, 1996, KAMENDAN, BZK Preporod, Konjic, 1997, BESAN, BZK Preporod, Konjic, 1998, GODOVI DANA, KUU Sejfullah, Konjic, 2006. Islamistika: KURBAN I HAD, Medlis IZ-a Jablanica, 2007, SEKSUALNOST I INTIMNI IVOT U ISLAMU, Libris, Sarajevo, 2005, SLOVO O HIDRI, KUU Sejfullah, Konjic, 2005, SMRT, KABUR I SUDNJI DAN, Medlis IZ-e Konjic, Konjic, 2003, RAMAZANSKI NASIHATI, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2003, KUR'ANSKI IZAZOV ZNANOSTI, Medlis IZ-a Konjic, Konjic, 2003, ZNAKOVI ZA RAZUMOM OBDARENE, Medlis IZ-a Konjic, Konjic, 2002, MONOGRAFIJA MEDLISA IZ-a KONJIC, Medlis IZ-a Konjic, Konjic, 1999. 176

SADRAJ RIJE AUTORA UVOD DAMIJE U GRADU KONJICU REPOVAKA DAMIJA ARIJSKA (JUNUZ-AUEVA) DAMIJA TEKIJSKA (MEHMED-AUEVA) DAMIJA PRKANJSKA /SULEJMANBEGOVA/ DAMIJA VARDAKA HUSEIN-BEGOVA DAMIJA DJEVOJAKA DAMIJA MESDID AHMEDA TABANICE TAJICE TEKIJE U KONJICU MEDRESA U KONJICU NOVA GRADSKA DAMIJA U KONJICU 3 7 12 13 19 27 35 39 43 43 44 46 54

PREGLED DEMATSKIH ODBORA NA PODRUJU MEDLISA IZ-E KONJIC____________________________ 56 BJELIMII I LJUTA BUTUROVI POLJE ELEBII UHOVII DANII DEPI I VRDOLJE GLAVATIEVO GLAVIINE I BIJELA GORANI GORNJE POLJE GRABOVCI HOMOLJE HOTOVLJE 59 63 65 67 69 73 75 79 83 89 91 93 94 177

IDBAR 95 JASENIK 97 KRUICA 101 SOLAKOVA KULA 104 KRALUPI 106 LISIII 107 LUKOMIR 109 NEVIZDRACI 111 ORAHOVICA 114 OVARI 116 PARSOVII 117 PODORAAC 121 PODHUM______________________________________123 RIBII 125 SEONICA 127 SPILJANI 135 Dajii 137 Duboani 138 STUDENICA 139 UNJI Brani Zukii REPOVCI TUHOBI PRILOZI Imami Medlisa IZ-e Konjic Po podacima o sibjan mektebima u Konjicu Hafizi u Konjicu Prevod vakufname Hodaverdi Mehmed-bega Konjika uprija O knjizi Bibliografija O autoru 178 141 143 145 147 149 151 151 155 157 161 169 172 176