Kameni Spava Mak Dizdar

Putevi
Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu Ide prema meni. I u juriu Smijui se i plaui Pred sobom Sve isti I niti Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uniti Ali nikako da nae Istinski put Do mene Jer Ti poznaje uklesane i utrte pute I niti ijedan drugi (A mali su zapravo i jalovi Bez obzira koliko su Za tebe Oholog i jakog I preteki I Dugi) Ti poznaje samo one puteve to prolaze Od srca I Oka

Ali to nije sve Ima puteva to su se ispruili pred nama Bez javnog traga kolovoza Bez voznog reda Bez vremena I roka Ti misli da je tvoja putanja do ubogog mene Veoma sigurna i esna Ona to dolazi S lijeva Ili Zdesna Zavarava se stalno da do mene treba ii Smjerovima slinim Sa sjevera Ili Juga Ali to nije sve Kuga Oi uvijek Pametno mi trai Ispod ustalasale na vjetru rai Iz korijena zemlje gdje se zgusla tmina A iz bezmjernih visina Odozgora Pritiskivati Grudi Najjae Moe Mora 2

Ali to nije sve Ti ne zna zakon raskrsnice Izmeu svjetlila I Tmice Ali to nije sve Jer najmanje zna da u svome iu Najtea rvanja su I ratovi pravi U samome biu Ti ne zna dakle da zlo si moje najmanje izmeu mnogih Mojih Velikih Zala Ti ne zna s kim Ima posla Ti ne zna nita o mojoj mapi putova Ti ne zna da put od tebe do mene Nije isto to i put Od mene Do tebe Ti ne zna nita o mom bogatstvu Skrivenom za tvoje mone oi (Ti ne zna da meni je Mnogo vie 3

Nego to misli Sudbina Namrijela I Dala) Ti si nakanio da me po svaku cijenu uniti Ali nikako da nae istinski put Do mene (Shvatam te: ovjek si u u jednom prostoru i vremenu to ivi tek sada i ovdje I ne zna za bezgranini Prostor vremena U kojem se nalazim Prisutan Od dalekog juer Do dalekog sjutra Mislei O tebi Ali to nije sve)

SLOVO O OVJEKU
Prvo Satvoren u tijelu zatvoren u koi Sanja da se nebo vrati i umnoi Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vjeno sanja sunce Zarobljen u meso zarobljen u kosti Prostor taj do neba Kako da premosti? Drugo Zatvoren u rebra zarobljen od srebra I kad si visokan bjelji od srebra Satvoren u tijelu zatvoren u koi Sanja da se nebo sa tom zemljom sloi Otrgnut od neba udi hljeba vina Al u domu tvome Kad e domovina? Tree Zatvoren u meso zarobljen u kosti Pa e tvoje kosti tvoje meso bosti Otrgnut od neba eli hljeba vina Kamena i idma samo ima svima 5

Od te ruke dvije tvoja jedna nije Jedna drugu ko Hoe da pobije? etvrto Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vjeno zove sunce Sanja da se nebo priblii i vrati Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati U ilite slien zatvoren u krvi U tom kolu bola Potonji il' Prvi? Peto U tom kolu bola ni potonji ni prvi Igrite si strvi i roite crvi Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela Kad e tijelo samo da Postane djelo?

SLOVO O NEBU PRAVEDNIK

Hodei kroz zemlju Kroz noi i dane Vidio je navist Vidio je bolest I vidio rane Pa izreko slovo Diu glavu ka nebu Pitajui o tajni Na putu ka grebu Pitaju o tajni A nebo bi plno Muka od olova Te ta slova ue Oni to brez due Te ta slova ue Vradom se zasmija Zmija adahaka Bo glas se izgubi U gluhoti mraka Bo glas se izgubi On se spusti u se Meu katakombe Psi kosti rastepu Nakon hekatombe 7

Psi kosti rastepu Tako tijelo stade Na putu kroz tminu Pade al glas jedan Zvoni kroz tiinu Al glas jedan zvoni Glas to vjeno leti K nebu u visinu Ee vjeno leti

MOLITVA Molitvu jednu Jedinu imam U ovom svijetu Beskrunom Molitvu jednu Jedinu imam Molitvu o kruhu Inosunom

LABUD DJEVOJKA Rekoh joj Od devet dveri zar nisi otkljuala devet Od devet odaja zar nisi otvorila devet Od devet kovega zar nisi otklopila devet Od devet peata zar nisi Otpeatila devet A ona Ona e meni Otkljuah devet dveri Otvorih devet odaja Otklopih devet kovega Otpeatih devet peata Ali ne otkljuah Ne otvorih Ne otklopih Ne otpeatih Peat Tvoga Srca Dadoh joj znak kljua A ona zaklikta Gle ptice one to juri k zelenoj grani Gle ptice one zelene Ispod oblaka Pogledah i ne vidjeh Tada ona ree Znaj da tajna broja devet Tajna labud djevojke ik stigni me

10

Pretvorih se u sokola Al labudica je ve bila stigla za oblak U zemlju gdje je oko sokolovo Mrtvo oko

11

ZAPIS O LOVU
Neka se sjajna voda budi u jasnom sjajnom ozoru iz svog dubokog sna i tee nekoj dalekoj rijeci nekom umornom moru neko nejako lane posre kroz zlatnozelenu goru i nee da stane dok ne pristane svom bistrom izvoru Jedna smetena kouta uri kroz neke ute vrijee traei nestali apat traei davne dane to bjei kroz tavne trave kroz travne mree Vidim ljeljena onog to pati kad prati oi one srne i slijedie ih omamljen tako sve dok na zahodu sunce ne utrne sve dok mu koraci ne ucrne Jedan konjik velik osvaja vrele prostore nespokoja Lijep Slijep od elje Nijem Bez glasa on gazi za laveom pasa to urla to edno die i kidie u krv budueg razboja

12

Vidim sve to u jednom trenu U suncu ovog dana Kao na dogledu dlana I Znam da nikada onaj gladni harni vrutak nee ui u daleko ono ue u svoj krotki kutak da nikada zagrliti nee svoj isti bjelutak Kouta brina vie nikada nee uti onaj mali glas to pred njom ide to prati je kroz vlati to nikad nee vie rei mati Na stijenu onu propeti ljeljen nee se nikada vie na onaj zelen zov one zelene kie odazvati Ni konjik traga veliki u sjajnom bojnom odijelu usred sjajne tragake svite nikad odapeti nee iz sulice vite onu ubojnu strijelu Jer u tom jednom jedinom trenu u tom magnovenju kad sobom obuzeti bjehu gonii svi i sasvim sami Te strane lovceulovih u nevidime konce ja kova Gruba i vjerno upisah i smjerno narisah u ove vele u bijele u kami 13

ZAPIS O OTKIVANJU
Tamo gdje su psalmi tu su i prokletstva

14

PREPOZNAVANJE
A na dnu smrti Boje e ubo biti bolje

15

KOLO
Ruka do ruke luka do luke Ruka u ruci muka u muci Zemlja pritee nebo visoko O da sam ptica da sam soko

16

LJELJENI
Bilo mi je krivo to ne odgonetnue jezika kojim bi mogli razgovarati sa stablima u umi (Njima Ljudima) Pa donesoe ognjeve i spalie umu do korijena te iz nje izletjee vitorozi ljeljeni u trku (I rastrkae se na sve etiri strane) Gonili su ih bezduno u hajci to je rasla ali se oni posakrivae vjeto u iskrslo kamenje (Koje ni vatra ne mogae da opepeli) Tu se utisuie i mladi sad uporno ekaju da nova uma naraste i da se ponovo nasele (U ono okrilje iz zapamene prie iezlih otaca i djedova)

17

ZAPIS O IZVORU
Rastvorio sam se I potekao Potocima Rijekama Morima Sad sam tu Sad sam tu Bez tebe Gorak Kako svom izvoru Da se vratim?

18

SUNCE
Jedno mlado sunce odbjeglo od oca nastani se na ledini izme ledenih planina Ne prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijeko Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko dok ne stie do njene utrobe i njenog srca Kada od trudova odahnu pozdravi veselo rukom i izdie se kao tica na krilima iznad same tame I obasja sve staze sva raskra i stranputice i u sjaju pokaza svoje oranje i nae lice Postadosmo bliski pa smo kao jedno i jeli i pili kao od iskoni da smo tu bili Nije navraalo sunc od ljeta do ljeta samo i na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjeta Mlado sunce se nenadno iskrade od nas Kuda je otilo to i zato to sam dobri bog sada moe da zna I moda bismo ga zaboravili kao lijepu sluajnost (kako je bilo dolo tako bi bilo i prolo) da se vascijelim svojim biem ne grijemo jo Od onih davnih njegovih zlatnih i toplih dlanova

19

Ruke
Kroz kamen ivi nosih ruke dvije kao dva kamena ad ruke ove trudne ive U srcu tog kamena

Ruka Motiv ruke, naroito prema nebu ispruene, veoma je est u kamenim nadgrobnim spomeni-cima srednjovjekovne Bosne. Ako je kombinovan sa simbolima sunca, mjeseca i zvijezda, onda oznaava adoraciju, jer su nebeska tijela lae za putovanje dua pravednika, krstjana, u vjeni svijet. Jedan od najstarijih poznatih motiva ove vrste nalazi se na Kulinovoj ploi iz Muhainovia, koja se sada uva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Motiv na ploi je veoma slian onome koji se nalazi na sarkofagu iz Domozana u junoj Francuskoj, katarskog po-rijekla. Radimske (iz Radimlje, kraj Stoca, op.a) predstave ruke ispruene prema nebu potjeu iz sredine XV vijeka. Motiv ruke na nadgrobnim spomenicima nije iezao sa nestankom Crkve bosanske. Na jednom nianu iz XVI vijeka na Alifakovcu u Sarajevu i danas se moe vidjeti lijepo svedena predstava ispruene ruke prema nebu i mjesecu na njemu.

Mak Dizdar

20

MJESEC
Iz guste tame dana na umoru iznikao je ponad naih glava mlad i njean lik mjeseca Sada plovi cijelom irinom svoga neba budei iz snenosti one koji su sebe izgubili Prije no to se umori na tom sjajnom putovanju i prije nego to u svom raenju izgubi korak (i dobije okolo svih svojih strana bijelu i srebrnu kosu) Urei njegov znak u mekoj bjelini miljevine kako bi mogao to vjernije upiti u sebe sliku Svoje neizrecive boli i nade

21

Zapis o vremenu
Davno sam ti legao I dugo ti mi je Leati Davno Da trava mi kosti Davno Da crvi mi meso Davno Da stekoh tisuu imena Davno Da zaboravih svoje ime Davno sam ti legao I dugo ti mi je Leati

22

DAD
Trebalo bi opet nauiti da sluamo kako kia pada Trebalo bi se odkameniti i poi bez osvrtanja kroz kapiju grada Trebalo bi ponovo pronai izgubljene staze od one plave trave Trebalo bi u obilju bilja zagrliti panine makove i mrave Trebalo bi se iznova umiti i sniti u jasnim kapima ozorne rose Trebalo bi onesvjestiti se u tamnim vlasima neke travne kose Trebalo bi naas stati sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati Trebalo bi se konano sastati sa ve davno odbjeglim vlastitim srcem Trebalo bi se odkameniti I proi bez osvrtanja kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada Trebalo bi htjeti I svu no bdjeti sluajui kako dad pravedni pada pada pada

23

ZAPIS NA DVIJE VODE

1 U ovom dobrom u radosnom u bijelom u svijetu dobri radojica bjeli vavijek se radovao i u tom kratkom u lijetu i kad je cvijetje brao i kad je ratio i kad patio vazda je zvijezde krao na putu kroz itije sije on bugario nije put arka sunca gledao je i modra neba i kad obvlada ga biijeme stade u vrijeme na tom putu pade dosegavi tamu samo svoga greba sada mu nitkor sadar mu nitor ne treba u sjenci tog vjeno plavog hlada ne treba mu vie ni vina ni hljeba jer sitosti tu nije niti glada ni sunca nit kie ne treba mu nita do sunanih poivalita

2 Oprostite mi to ipak vas molju i bratiju i druinu i gospodu do vratiju mojih do dou da me pohodu 24

molju i kume i prijete i strine i nevjeste da me ne minu ve da me kad pominu da me se kad sjete jer ja sam bil kako vi sada jeste a vi ete biti kako sada jesam ja

25

KOLO BOLA
Koliko kola od dola do dola Koliko bola od kola do kola Koliko jada od grada do grada Koliko greba od brega do brega Koliko krvi od usudnih rana Koliko smrti do suenog dana Koliko kola od dola do dola Koliko bola od kola do kola Kolo do kola od bola do bola

26

ZAPIS O RIJECI
Jutros se jedan vrutak probudi u meni U podne poe da tee Poe da raste da buja da pjeni Navee oblinom velike rijeke obremeni U kasne ase noi Nestvarno tijelo ove tamne vode ove tajne Nemirni koraci moji kao udo svako pohode

27

RADIMLJA Ruka
Ova ruka to iz kama nie Nemuta je al bez prie nije Ova ruka kae ti da stane I pomno pogleda na svoje ruke Ona te poziva da odahne I zamisli se nad svojim rukama Loza i njene rozge Ovdje je prisutan onajKoji po vjernom oitovanju ree Az esam loza istinia a otac moj je vinogradar I vsaku rozgu na meni a plod ne da ja u otsjei Al onu koja raa da polje bude bolje Da slai dar i plod vei istim Vi ve ste isti slovom istim koje vam glagoljah Bacite zato tvari svoje u oganj ovog plama Budite tako u meni a ja u svakako u vama Kao u onim to sam od iskoni koje voljah Az esam loza A vi ste Grozje Ovdje je prisutan onaj to spreman je uvijek na rijei na djelo Gdje rije je od prijeka lijeka A djelo kao vrelo Gvozje On eka me od vijeka 28

On eka i vidim ga zacijelo I silazim k njemu Kroz to bijelo Lozje Sunani hristos Ni ivot ni smrt ne pripada meni Ja sam tek onaj koji je u sjeni Onog to u vremenu se Ovremeni Ovdje je prisutan onaj Kome zavidjee crni zakonici Objesie ga u esti as onoga dana Pred njegovim udom zanijemie reci i vojnici Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta Rairivi ruke od prsta do prsta On pobijedi Smrt Smrt ga traae al ne nae nita Ne nae ni kosti ni meso ni krvi Ostao joj samo obris znameni i prvi Put za neto smrt zube nije imala Gle kako sad bezglavo skae Plae i rida oajna I mala Ni ivot ni smrt ne pripada meni Ja sam samo onaj koji je u sjeni Onog to mu smrt ne mogae nita Onog to pretoi se u stub Sunani

29

Ja sam samo onaj to iz svoje jeseni Iz zatoka tvari iz te tvarne muke U ona daleka sunana poivalita Prua Ruke

Vrata Ovdje smo jo uvijek samo stei gosti I trebalo bi ve jednom prei u krug svjetlosti Kroz neka uska vrata trebalo bi se vratiti Iz tijela ovog golog u tijelo vjenosti Kada se doskitah u ovo vee kasno On mi ree a da ga ne pitah Ja sam ta porta i kroz nju ui u mene jako ja u tebe On mi tako ree al gdje su usta brave gdje prst pravog kljua za vrata u stepenita gorua? Pa tragom po travi zato i traim u glavi tako klju taj plavi Kroz cvijetja proljetja kroz kose smrti traim ue u te zelene dveri Zaem u mrave u bilje u privide u zbilje Taim i naem Al od ruke moje do kljuanice kto tu strogu istragu iznevjeri? Sa ove mrane strane vrata nadire vjetar hudi razdire vjetar ludi Ostavljam sestru i brata ostavljam oca i majku izmeu zvijeri i ljudi Da sebe budem naao u svom biu na putu svom 30

stubu sjaja Kako u kada u tom iu da zgodim se u slovu to bi u otkriu? On ree mitako kad ga za to i ne pitah Ui u mene jer ja sam ta vrata sjajna Pa sada Bdijem sada gnjijem sada mrijem tako na ovom dovratku A vjetar vjetar vjetar Ako su vrata iz rijei samo san ako su samo gatka bajna Ja ipak neu vie da se s vrata vratim Ja opet hou tamo da snim Tu slatku Gatku Vijenac Ovdje je prisutan onaj koji na moja usta tada ree Kako se u ovo vee sva ostrva razbjeae I gore se vie ne naoe Jer je vrijeme blizu I ree k tomu jo vee Da zbaena bi na zemlju otrovna guja adahaka to zabludi vas svijet vasioni iz drijela svog mraka Da istih je malo na zemlju stalo da anela nije ostalo Pa teko onim koji ive na kopnu teko onima na moru Jer opaka zvijer rairi krila i sakri zoru Znajui da vremena ima malo I kuga i rat i glad pa vatasmo jezike svoje od bola I davasmo ruke svoje i davasmo vrelu krv i srca gola

31

Ostavi zato oca i majku ostavi brata i sestru Oslobodi zato se svijeta prezri njegov cvijet Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu Jer je vrijeme blizu elei smrt al smrt je od nas bjeala Jer je vrijeme blizu U nizu triju sila u svijetu snage stuba svjetlosti zrae Sunce mjesec i savren ovjek snage su makrokozma On i djevica i um sred njih snage mikrokozma znae Da carstvo nebesko je u nama treba da se zna Da carstvo nebesko je van nas Neka se spozna I eto tako sva ostrva pobjegoe i gore se vie ne naoe Sve zvijezde su nam se javile ali sve zvijezde zaoe Pa kto ini nepravdu neka se jo sveti Jer je vrijeme blizu Vas koji ste isti sad maem e da gone sa svakoga stanka I kao podvig hvalie as tvog mukog rastanka Stog uzmi tit i oklop izvuci ma na svoje gonie Kroz smrt uniti smrt uzdigni tako jedino ie Jer je vrijeme blizu Pa neka otvori oi kto hoe da vidi Neka otvori ui kto hoe sada da uje Jednim okom nek odmjeri i ali i hridi oko nas Drugim nek zae u sebe duboko da nae svoj glas Jer je vrijeme blizu 32

etvrti jaha Vrijeme je da se misli o vremenu Jer trule do besvijesti bazdi sa smrti gnjile Vrijeme jest da se razmisli o vremenu Jer velike vode na nas brode Gle kaako deru i deru njine vilne sile Vrijeme jest ubo da se zamisli u vremenu Jer vjetar hitri vjetar zmajeviti Na nas e hudo danas da poleti Vrijeme jest ubo da ue se u ovo vrijeme Jer vremena ima tako malo I vremena nee vie biti Bbbb 1 Rije je slika svega onoga to okolo sebe vidimo i ne vidimo Rijeima se nekim divimo a nekih se rijei opet stidimo One su se nastanile u nama i one su pobjegle od nas One imaju svoj miris i boju One su nemute ili Imaju Glas Neka krhka rije se pennje veoma smjelo Zracima tankim i zlatnim Kao siuna puzavica Ona se vjeto propinje Od posnog kamena Da sunanog grma I samog Sunca

33

A neka se glavato i glasito epuri da na vrh bunjita A znamo da njome je Zauzet prostor I vie Nita 2 Kao niz brzu vodu nekada rijei dou brzo i jo bre odu Ima ih koje dugo ekaju svoj sanjani as Ima ih to bezglavo jure svoju tjeskobu Na bilo kakav dan i bilo kakvu slobodu Rije je tek tada rije ako Za nju i ulo steknemoNajgolemija je nekada ona Koju i ne Reknemo Jedna te ista rije Nije ipak ista Kada ulazi u I izlazi iz Ulita Rijei su zapravo sve i rijei upravo nisu nita (Pa i na one ovdje izreene Praina je ve gusta pala I odvela ih na kolovoze Do kala I praina ta jo vee pada Jer Mada kazane tek sada One u hipu postaju uvele i stare I za njih vie ne mare nita Ni gomile sa ulice Ni edna lica 34

Sjemenita) Ali se eka nova rije 3 Vlasnici ih u naramku nose i iznose kao svaku robu Na teke tezge malih i velikih tragova trzana Bajate su olinjale i jalove Poput starih krzana im ih ugleda novo jutro im ih dotakne Bistro oko Dana (Izgleda da vrijede samo jo neke male rijei Od ije otrine i gorine nevidljive ovjek zateen u gledanju Poinje uporno da se pita Da l' postaje manji Il' postaje Vei Goleme one iz raznih bogoslavija Metanisanja ili liturgija Praznih slovoslovija Bia su letargija I bia Poraznih Prazno-Slovija) 4 Rijei su u svemu sadrane Rijei su dakle sve ali i kao ogranienost su svega dane Jedina je rije koja se jo eka Ona to valja da stigne iz iskoni Iz daleka

35

5 Ali smo netom uli neke nove rijei Ali smo eto uli takve rijei od kojih I kada su tiho reene vaseljena jei Rijei o bojem prstu u sunanom krstu O gradu to valja ga sazidati u nama O vinogradaru i njegovom vinogradu O lozi plemenitoj i njenim vitim rozgama uli smo rije o recima i vjenim vijencima O nekim uskim vratima pred naim trudnim nogama uli o skrivenosti vinoj onih u debelim togama O logama krvi to ih istraga crna proliva Uz kri i kaleuz pale i psei lave Ima novih rijei o novim i otrim maima I udnim titima spasenja Budnim za badce bludne Za njima tenija i Bdenija uli smo dakle rijei to nam umiju Neto novo rei 6 uli smo eto sada neke nove rijei Kakve ranije jo nikto Govorio nije uli smo rijei o hljebu nasunome: Da hljeba valja dati svakome Koji ga treba No neka se od sada zna da nije sve u Hljebu ovome: Neka se istina zna o hljebu 36

Inosunome 7 Do nas stigle i kroz brenija Ove rijei su stvorene Za ista Prenija

8 O govorae glasom i glasnim i jasnim Da nita ni ikoga i niti od koga da ne krije Od takve rijei kroz usahlost kroz oholosti ilasti Procvjetae iz pustih mladica zeleni jeleni mlijei Ovako jo nikto govorio ranije nije Da svaka rije je na ranu reena da rane lijei On tako toplo i meko govorae Kao da blagodetna proljetna kia romorae U pusti kakvoj kroz mrak mrkli i gusti Na obali slanog mora kao u hramu Na cesti kao na maslinovoj gori Kad nigdje jo zlatne zrake kad nigdje glasa Ni pijetlu navjetenom ni bilo kakvoj hori U kojo bi od rijei da seUznemiri ie Ustalasa Masa On slovom svojim gorkim a ne maem i kopljem Uini se i eteocem I snopljem On slovom svojim kri pute I put otvori Zori

37

9 Tako jo nikto ovdje na zemlji govorio nije Govori on nama dakle i smjerno i vjerno I silno govori on nekada Kao da fijue biem S medom i pelin daje nam u svojoj ai Nikada nas nikto ne asti takvim piem Silno nekada govori kao da fijue biem To nas on samo biem rijei Plai I kad se slovom svojim on ponekad nasmije Najtanjom zlatnom icom iz tog smijeha Nekad nas miluje A nekada Bije Ovako jo nikto Govorio Nije 10 Govorei tako ja vam ne govorih sam od sebe nita To to vam glagoljah samo je moje tijelo i moja pita Ja rekoh vam rije od drugog to je stekoh Ja rekoh rije tek onoga koji je kroz mene Rekao uli smo eto sada njegove rijei Kakve ne govorae nikto prije Zato blago nama I zato jao Nama Jer tako jo nikto 38

Govorio Nije To kroza nj progovori Rije Sama 11 Pokuavah ovdje pronai prave rijei o Rijei Okuavah podobnu sliku nai za rije ovjeka Rije o onome svemu to nas oko nas Od iskoni titi i to nas eka Kuah urezat slovo o Slovo to u nama vapije I Vri/ti Ne znaah ne umjeh N kraju nita Ja Niti 12 (Na putu zadanom izmeu zraka i mraka Na putu tvoga znaka Sumnjen i Smuen Ponovo se vraam Duboko U sebe Sruen)

13 39

Ja ne znam jo uvijek dakle kako Da oslovim Tebe Pa ostah na svome hudome Be i Be Be i Be

14. (Boe Oprosti mi to sam tek doao Tamo odakle sam pun nade i poao)

40

SUOENJE
Vjetar u broju crnom kia u mramorju Usudna smjena godinjih doba od bonog proljea do proljea bonog Kroz dane kroz godine kroz stoljea hodimo za suncem visokim kroz kamenje i ume ledenog gorja onog S morom na grudima sa zorom u zjenama srljamo slanom gorkomodrom morju A zamke zamamne u znacima neba u toploj mahovini tla i utom iku hljeba Imenujemo tako stvari oko nas da nam zasvjedoe korake na rubu ove otre jave Na povjerenje toplo one ostaju nijeme na zduno one se ravnoduno objave Imenujemo pitamo bilje arke ptice pitamo zovemo davne zvijeri I u toj vjeri zato pravo i nemilice u lice zagledamo ljude Predjele beskonanog obzorja molimo da se iz hladnog besutja probude Ronimo tajno tamnom maticom dana od jue Omamljeni neizvjesnou kraticom po dnevu ovom se skitamo Pitamo mudrace nesigurne o tome ta s jutra bie Zovemo tako izmeu oblaka na sve strane svoje pravo bie A samo u snu znamo za ono zlatno lie Traimo vrijeme a ono za nas kao i da ne zna Vrijeme to ni sebe ne primjeuje u grotlu bezdna U ovom tijestu glasova opet utnja svakako caruje svijetom Pa hajde da ti se s tim cvijetom utnje uputimo U slutnji jednoj na iskonosku utnju da i mi zautimo Skrhani konano slomljeni u zemlji ovoj zelenoj grani 41

U kosti svoje ulovljeni u zemlji ovoj udomljeni Da uputismo se strasno u zagrljaj sa svojim slatkim jadom Kad sastati se nikad neemo sa nade svoje svojim gradom Da vie nikakav glas se ini u tiini iskonskoj ne uje Samo ono zvono tiine nek se vine u meniisto od vatre stare teko od novog smisla Ko vjetar kroz borja crna umorna Ko kia kroz mramorja smrti pokisla Kroz nebo tek pred nama otvorenoDo zvijezda neka Odjekuje

42

SMRT
Zemlja je smrtnim sjemenom posijana Al smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema I nema kraja Smru je samo obasjana Staza uspona od gnijezda do gnijezda

43

PORUKA U MRAMORJE PRISPJELOM

Tek to si poao izgubio si se vena tom kratkom putu traganja Kroz drevna granja i davne paprati i prti Uz neka laka i plitka vaganja O proloj slavi i stvari No im odmae pun sebe i o sebi Jer snebi se prestraen od jednog smrtnog brijega Ti opet nevoljan st ie na drugi brijeg neumitne smrti Mada od te teke misli kako su Kroz meave crnog snijega Umirali ili svisli Prezadovoljan sobom I bjea ti I stalno Bijega Zalutalom Meu upitnicima ovih biljega Sada ti koljeno drhti i lede ti se prsti Jer Povratka vee nema I dalje e tako beznadno ii I stii od bola do bola to se za te sprema Kao nagrada za saznanja o spasenju i propasti Od krika do krika koji se penje sa visa ka visu I ii e tako i nee da se vrati dok ne shvati Da svi glasovi ne bjehu prisutni u ovme davorju Da svaka sudba huda ne dobi svoj biljeg u mramorju Ostae klet i uklet u ovom bijelom mramornom gorju Sve dok ne shvati da mrtvaci mnogi sahranjeni jo nisu Sve dokle ne shvati da i mrtvaci u smrti od davnina nejednaki su 44

BROTNJICE
ekali smo dugo Vrijeme je da shvatimo kako smo dugo ekali Jedni su bili praznih ruku a drugi ne znae dobaciti Svi jednako okrenuti suncu ali sudbina raznih Ima ih koji su nicali i gdje nikada sijani nisu Ima ih koji su hrabro nikli ali nikada na sebe svikli Pa sada blude kao pijani od stare nade do nove zablude Ima ih to marljivo djeljali raanj a zec kao zec Ima ih koji su voljeli bilo ta nego ita na visokoj grani Al onaj golub je u ruci koju smo vam ba od srca dali I gavrani ih ni zvali Opsjednuti vremenom to nasilno u nas ue Pamti li ikto vrijeme to iznevjerilo nije Kroz mree od bua davnom obeanju idemo to pred nama se krije sve zbiljnije sve lue Dobar dan odbri dane dobrom danu jo uvijek dobrimo Kroz kupinje crno kroz drae vremena kroz vraije kroz vrae Ruke su jo tu al jo se ne rukovasmo Od opinjenosti jo se ne izlijeismo Jer lijeka jo ne naosmo Osim one stare molitve One stare kletve Osim Od Drine do Ukrine i Save od Une i Sane do Rame i Neretve Zapretaju vam dijavole i studeni grade i suhi vjetre Zapretaju vas sa vasemim silama nebesnim urilom i rapailom i epimilom Da ne prihodite ka siemu ka metehu tom silama neastivim pometenom 45

Lijeka jo nemamo osim molitve ove i kletve Ali ni molitvu nam ne primaju za molitvu ni kletvu za kletvu Iako vradu jaku sa vragom stalno i stameno vodimo Da oblasti se i vlasti vraje osvobodimo I tako kroz silne zvijezde to jezde u krilu mjeseine Izmed sokolara i gospara pokraj zdura i providuraonkraj agalara Krimo kroz gre kroz sulude grane kroz dane od lane Kroz dane od sjutra Kroz ova nam jutra Sve kroz ive rane S golubom u ruci koja nije naa S gavranom vranim to na tjeme pane Otkud kai sada Kuda kai tada Kuda kai ikad A zec kao zec Stalno na mjesecu Ovdje nikad Opsjednuti vremenom to samo ue u nas koji u njeg nismo Nikto Pamti li vrijeme koje iznevjerilo nije ikto Idemo kroz dobar dan dobri dane dobrom danu gdje si da si Jo se ne izlijeismo od lijekova mnogih jer Lijeka jo ne naosmo sim ove molitve od are arke od vilne varke I kletve ove od kletvenika mnogih do kletvenika ubogih Zapretaju vam dijavola sa ancilijaom akomiraom cernicaom Da ne prihodite ka metehu ka siemu Al ta sam ja Glas vapijueg u pustinji iako Nisam bio ni drvodjelja ni ribar ni vodonosac iako Nikad nisam je lipov krst ni kravao vodom Moja nada je prst u stubu svjetlosti Moja svjetlost je u nadi Ona je vjera da si ako si Kao to ste ve uli 46

Tako mu ja A on nema uha Pa nehajan kao tisu i dva gluha Otsjekli su ga zbog otvorenosti Prema svim stranama slova On nema ni glasa da san na zatalasa Glas su mu iupali u grkljanu na sudu pravde A ima pravde i osim nje i suda ima osim tog kobnog suda I nee dan imati moi sve do jednog dana Sve do dana kad nee biti ni noi Za dan taj nek lipte rane vijeka nek kipte rijeke srdite ljubavi Kroz tmue i tmae neka sve jae moni maevi Neka svi lijepi svi dobri svi runi i gubavi Do mrvice podijele ovo vino ove hljebove Kao to ubice i rtve podijelie bratski ove grebove Jer treba do kraja uti ovaj pla i ovu pjesan Da nas ne nahrani trule Danes ne sahrani plijesan Ne sudite nas po tom to nam je zamraeno lice Na putu ka ljubavi to gazimo kroz smetove i vijavice Kroz pupinje ovo kroz kupinje i lozje Nek ptice jatimice na gozbu ovu groznu na ovo kameno grozje Kroz suro i otro inje kroz vitice sive Izmeu moje molitve i kletve Nek dou one od vesne Nek priu te nebesne Nek slete Drobne lastavice I kobne kukavice Sve stajaice i lutalice 47

Sve pjevaice i utalice Prepelice jarebice i sjenice Nek se u ruke ove zapletu Nek se upletu u trepavice Nek mi u sjeanje uu Kroz zjenice Kroz ovo vito valovito Kroz ovo vito Vilovito Jer Na ovom putu Sada smo prvi put zastali Znajui da je vrijeme da vremenu pogledamo u oi Vrijeme je da priznamo kako smo sastanak rijei i djela uzalud ekali (Na kraju valja i ovo rei s pravom mjerom u izrazu i glasu Ako nam glas i nije stigao duboko do neba Vrisnuli smo bar Kako treba) Pitao si me brate i pobrate za zbitije to kriju ih brotnje Brotnjice Ja rekoh ti sve to sam o tome znao A vie od toga ako hoe da sazna Ti onda tad Zapitaj Ptice

48

SVATOVSKA
Smru mojom umro je i moj svijet U prazne oi Mrak se Pradavni Naseli Smru mojom umro je i moj svijet Ali svijet svijeta Nee da se Raseli Sada kroz sudbinske tiine Bijeli trak sjeanja Probija oklop Tmine Kroz uno oko tog prozora Rodi se neko novo Duboko Oko Pa vidim na svom obzorju Kako se iz nieg Podie opet Zora Eno uto podne od svog srca zrije Eno vee truda Na trudna Ramena Mojom smru umro je i moj svijet Ali on nee da stane 49

Zbog zaustavljenih Mojih Ruku I kamen sam kao da nije Od kamena Pod nebom veoma visokim Pod nebom plavim I mekim kao svila Opet se stanak U Podvisokim Sastao A ja bez jedinih ruku A ja bez roka A ja bez oka A ja bez Krila Pa opet mi se nasred tog bola Bijela vila snila Pa opet se elja Vrela Opet se ko ljuta guja Pod grlo Savila Mojom smru umro je i moj svijet Ali ni srce smrti Nije prazno Ni jalovo itka kad poute kad sazru ita Zaele da ih anju ene 50

Za hrabrene bojne Za hrabre vojne Za mlade enike I za edne pute Jer pravo od travnike Lave Pa preko Rame i Neretve Do travunjske Lastve Lete te laste Na Lastovo Plavo Samo ptice kamne ove ptice amo Sve kroz puzavice uvaju vjeno uvaju Vjerno Toplinu rukavice Od mahovine Smru mojom umro je i moj svijet Al cvijetja svijeta Svugdje i sad Ima Na krilima dima Na kolima Sunca Kroz sunana bilja I klija i Cvjeta

51

Meu obalama negdje Otanale vode ume Molei za kiu Negdje kroz listja sna Snene se ume U kolu Njiu Kroz um kasne mjeseine Opet sad nekog U nedohod Vode Jo sunji u tankoj nadi diu Dok hladna rosa Na bose im Noge Pada Traei trkom sebe u svom gradu Nekto je opet ostao Bez svog jedinog Grada Mrtav sam Mrtav Ali sa smru mojom Nije umro I Svijet

52

Opet se u nekim oima Svjetlost Zanavjek Gasi U nekim mekim Tek poinju Da plamte Snovi Pa preko visokih brana Preko zabrana Preko Grobnog Kamena Preko kostiju to sve jae Svijetle U tami Gorom i dolom Kieni Svatovi

53

ZAPIS O JEDNOM ZAPISU

Kada pak vidjesmo pismo koje do tada vidjeli nismo Pred nae oi stiglo iz vremena davna i daleka Duga i golema utnja neka Meu nas Ue Muk taj prekida tad jedan smiren i smion glas Ovaj stari zapis kao da je risan Kao rukom dijaka da I nije Pisan Potome drugi o zapisu e u nedoumici rei o tome Ovaj zapis kao da ne ide s lijeve strane na desno On tee bez brige s desna na lijevo Naopako Kome je ovaj zapis pisan tako Kome Prevarit e se ipak svi oni itai koji ga Sa desne strane na lijevu itali budu Rei e tretji pomalo zbunjen I pomalo U udu Gle zapis ovaj tajni iz tamnih i drevnih vremena Kao da nie pred nama iz dna nekog mutnog sna Njegovi znaci su kao iz kakvog pisma U zrcalu gledana (apnue slova Tiha i ledena Usta Jedna

54

A peti od nas iz vrstih pesti i drhtavih prsti Ogledalo spasonosno i jasno Nehotice Na tle Pusti Prepoznavi u tome trenu u njemu Izgubljeno Svoje Davno Lice S podignutom rukom S podignutom rukom do beskraja neba Znamenjima veljim oko sebe velim Sva nasuna slova spletena od greba to me zaustavi u kretanju bonom Bol da pojaa na putu Ka onom Stani Velim suncu to tjeme mi pri Velim zemlji vrsto to me dri Velim danu to opet odlazi Velim zmiji drvenoj to okolo plazi Velim Pametaru to gori i plamti Kad pohodom estim ka rukama mojim Jo uvijek me misli i uvijek se pamti Velim 55

A nita Ne zastaje Okolo mene je sve isto I jednako u kretanju svome Ne okree se za sobom Tee i jednako traje (U stvari svi rade svoj jadan I uzaludan posao) I rije Reena u pustinji ovoj Nemuta i nijema gubi se i nestaje Samo je moj krik vrst kao ovaj moj kamen Stabilan i stalan

56

ZAPIS O PETORICI
etvorica jednog vode Jednog gone etvorica etvorica mrka lica Preko vode preko ica I od ia i od pia I od ruha i od kruha Kroz ivice kroj iice Od svodobe do slobode I od hia i od greba I od zemlje i od neba etvorica jednog vode Jednog vode etvorica etvorica jednog broji etiri se jednog boji

57

ZAPIS O PRIJESTOLJU
Kakvo to lice udno vidim na svetoj stolici? Kakvo to lice vidim na stolici To lice sveto obraz je kleti Samog Dijavla!

58

SLOVO O SINU
utjela bih kao kamen ali kamen jadna nisam Oprostite zato slovu koja e se skameniti: Ljuto hrastu zgromovljenom uzee mu zelen grane Skrie mu vite ruke kojim se gorju dizo Na putima nebosklonu sa govorom nadonosnim Kojim je ka zvijezdama svoju vjeru govorio Uzee mu obje ruke ostavie grane dvije Grdne rane neprebolne jednoj boli inokosnoj Sve mrtvace sahranie a on osta tavnu vranu ta e majka samohrana na svijetu beutnome? utjela bih kao kamen ali kamen jadna nisam

59

Neka barem ovo slovo hudu povijest okameni!

60

ZAPIS O ODLASKU
Na svijetu uvom dugo ja ih Bih osaamdeset i osam ljeta na sijemu svijetu U svoj dom mnogo blaga spremih i skrih Ne asih ni asa namjernika na astih ne pogostih gosta Na svijetu sijem ja ivjeh dosta I mnoga blaga revno ko mrav u dom svoj nesoh Sada u konini Odlazim Sa sobom nita ja niti ne ponesoh Pusto iza mene sve blago osta

61

ZAPIS O VITEZU
Volio je trave volio je ptice volio oblake Volio je nebo volio je zemlju I dane razigrane Ko konjice Lake I zato i tako smrt nikada ne poiska Al smrt je uza nj vavijek bila Prisutna i Bliska Za slubu teme vjernu Za svog gospodina Bodoe ga Sjekoe ga Derae ga I u tom danu I u toj noi boja velega Tuj smrti junak smrti ne dopade U buni jednoj on pade U pobni protiv nevjerstva svijeta on skoa slavno Umrije davno pred mnogo godina Umrije a mrtav Jo nije Zapitaj sad za ime njegovog gospodina Djelo mu bijae nevjerstvo I ime da bijae mu zlo To samo se Sada Zna 62

ZAPIS O NESPINI
Na ishodu jedan badac stoji Tisue badaca na istoku postoji Posvuno badi badac povazdan badi Budan je badac kad rui budan kad gradi Na mostu badac badi na drumu bdije Badac nikada ne plae niti se smije Na gradu badi badac badi na vasi Badac se nikadar ne vidi niti se glasi Na nae ruke badac vreba cijele noi Vreba na nae danju i ui i oi Za jedan pogled mrki badci u tmau vode Za jednu rije dobru badac u srce bode Na ishodu jedan badac stoji Tisue badaca na istoku postoji Badci su ovi bludni svagda budni budni Ej ej ej Ate su badci budni Ni nespine klete ne spiju

63

KOSARA
Kad je nekud gone preko otrog draa Gradim most od ruku njime da koraa Sve dalje je vode preko mutne vode Ali udom stie meni sve to blie Glavu istu meu pod otricu maa U sebi si via U meni si jaa Tebe vie nema Al ti nisi nijema Na nebu se javi ko crvena rana Ozvjezdana

64

GORIN
Ase leit Vojnik Gorin U zemlji svojoj Na batini Tudi ih A smrt dozivah No i dan Mrava ne zgazih U vojnike Odoh Bil sam U pet i pet vojni Bez tita i oklopa E da ednom Prestanu Gorine Zgiboh od udne boli Ne probi me kopje Ne ustreli strijela Ne posjee sablja Zgiboh od boli Nepreboli Volju A djevu mi ugrabie U robje

65

Ako Kosaru sretnete Na putevima Gospodnjim Molju Skaite Za vjernost Moju

66

ZAPIS O TITU
Poiskah tit dobri da titi me Bacih ga potom dobrog jer Titi me

67

ZAPIS O ASTI
...S da e vidimo vaskome komu se podobu... Velika ast svakoj vlasti koja je data od gospoda naeg velikog boga Velika ast svakoj vlasti to stie nam bilo ma od koga ast kralju naem i svoj vlasteli rusaga bosanskog ast neka je kralju otcu i kraljici majci ast djeci kraljevskoj i blagorodnoj kraljevskoj bratiji ast pobratima njihovim i svoj bratskoj satniji Velikom dvorskom vojvodi ast to dvorom upravlja na ast kralju i gospodi Velikom vojvodi bosanskom ast jer bojeve vele i male vodi i predvodi Neka je ast kaznancu i tepaiji neka je elniku i peharniku I svim ostalim uzmnonim i umnonim bojarima Svim knezovima upanima i drugim glavarima Svim oblastnicima naredbenicima i vlastnicima Svim dukatarima mitniarima globarima i sokolarima I glavi glavnoj svim vlakim katunarima ast lastnoj vlasteli velikoj i maloj ast sestrama njihovim Strinama i nevjestama ast mukim im i enskim otrocima ast zetima i domazetima Rodbini toj ast i ostaloj st vlasteli jako i vlasteliima ast svakoj vlasti velim koliko je ima ast i stavilcu ki postavlja povelenije o asti ast neka je bratijo u asti I svim inim asnicima Sa velikog stola asti neka i meni na kraju ostane neta 68

ast velika da skaem kmetima i kmetiima i ostalim svima Kako podjela te asti bi Mudra i Vjeta

69

ZAPIS O NADI
A ovo pisa Suanj koji se ne raduje Nek bude potonji suanj to izgubio nadu je

70

NEVOLJNI VOJNO
Kroz mnoge ova glava vojne projde Od morja junog do sjevernog gorja I svugdje su je vjenale ast i slava Uz zvuke ubojne roga i trube strojne U bitci jednoj dvogubo ranjen sam ja Rane mi vadili mlijeom od cvijeta U rvanju potonjem al desnica mi pala A hvala i slava na dane krvi na rane nestala Slava ko magla to se u nebo nenadno digla Slava ko slama to je u oganj stigla to ostah bez slube novo nije na svijetu tom Bez drube to ostah hudo je na putu pustom Okolo apu kako mi ivot bje uzaludan Ne znaju da ranjen ovako ve sam budan Ne znaju kako u potonji udarac da dam Zlehudi o kojoj sada sve znam Sobom i sam

71

HIA U MILAMA
Djedovska tu hia bi stvorena Krepa da krepost U srcima Ostane Pa neka je zato vazda otvorena Za doste drage I velikane Srane Za sve pod nebom dobre ljude I za sve dobre Bonjane Za sve vojnike u velikoj vojni to vojuju se Protiv Vojne I raznih drugih golemih zala I inih silnih I sitnih Zlica Za sve one to u vijeku bjee Iz svoje hie Koja im se Oee Iz irokog ognjenog kruga U kojima zapaljene Lomae Lee Ispod visokih krvnikovih vjeala I krinih 72

I kunih Za sve one koji se opekoe Jer k suncu dalekom I velikom Tee Za sve one to pravu rije U pravi as Rekoe I na stazi krvavog ishoda to ruku im Odsjekoe Za rije da hljeb je hljeb Da vino je vino A voda da je Voda Za one kojima su meso smudili I ognjenim peatom ist obraz igosali Oni koji se vazda pozivaju Ne samo na zakone zakonika Nego i na zakone Milosti Boije Za one kojima su jedini jezik U grlu iupali Jer datu rije Nijesu Odali Za one koji su bez suda osueni Da umru na repovima konja 73

Izmeu dva crna klika Dvojice crnih Konjika Neka je ova djedovska kua Vazda i irom Otvorena Za one koje su sa svetih oltara Provanse i Lombardije Zare i Rasije I Arkadije Proklinjali U omami tekog tamjana U bornome zboru Krstova i Maeva U tome gorkome koru Rijei od Kuzme I od Damjana Za one koji su trikleto kleli Jer jo ih nisu U svome mlinu Samljeli Neka je djedovska velika kua Uvijek i irom otvorena Za one koji nikada ne mare Za starostavne Ni za nove Care Koji ne mare za kralje 74

Niti za bane Ni bojare Za njihova mona blaga Za dukate zlate Za dinare Za te Zle Pare Neka je otvorena za sve ljude to mitnice ne minu Al mitniare Ne mite Nego ih uvijek jasno i javno I rue I kude Neka su vrata djedovske hie irom otvorena Za one to na munom roitu Znaju za rije Blagu i istu Za rijei koje su jednako dane Za one daleke i neznane Kao za one uz skute to su nam Blie Za one to ivot bez jala ive A ivot im se Povazdan 75

Ruga Neka je otvorena za neznanog brata I za neznanog Druga Za one koji u tmici svoje tamnice U ami svog amovog tijela Zbog toga pate udei da slovo ono bude Za svekolike Ljude Da se svi oni konano Sa tim slovom Zbrate Neka je djedovska hia irom otvorena Posvuno i Povazdan Za onog to davno je ve poao I sada po tmui gazi Veoma trudan Iz daleka Al zna da stii e jednom budan Tamo gdje Nekto ga eka Neka je zato djedovska hia Otvorena irom A ako li kto ta vrata kreposti U sebeljublju svom 76

Nenadno Zatvori Neka se hia djedovska do temelja Sori i srui U mojoj Dui U obor aavi neka se obori Neka se u gar goli I pepeo crni Neka se U veliko nita Neka se Satvori Neka se u njoj Kao u satanskom logu Izlegu skorpije i zmije (Oprostite svi vi Koji ste kleti i prokleti Na ovoj kletvi kletvenika Ali hia djedovska Bez milog gosta i dosta Hia moja ni hia tvoja Nit hia djedovska vie nije)

77

BLAGO
(Pastir Pastirici kao i Kralj Kraljici) Liblaliga linelima Lido lioilinjeg livilida Lidralia lisi limi Liod lioliiliju Lidraliga

78

RAZMIRJE
U davno u slavno u bana Stipana Vukcu se rodi sin Vuihna Tad vrati se s grkih strana S deset uboja s deset rana On zgibe tako u slubi vjernoj Za svoga gospodina U vrijeme bana i kralja Tvrtka Vuihna Vui rodi sina Vuka U vjernoj slubi iza svog gospodina Ubi ga tagda negdje na razmirju Ungarska carska ruka I Vuki njegov rodi sina Vukajla Poeliv zdravlje i snage da bude Hude ga tad turake sablje pogube Za smjernu i vjernu slubu Za svoga gospodina U vrijeme kraljice nae Jelene Grube U jednom zapisu dijaka kralja Ostoje Ovakvi dani ovakve noi ovakvi Konci ivota i smrti smrti stoje: Kada jedinac poraste I za ma stasa Ljeta tisu etiri sta petnadeset godina Pogubi ih vlastita druina oba I baci kao dva psa Za zdravlje i slavlje Za svoga gospodina

79

A potom potomstvo ovo Prema predanju starom ide ovako: Po smrti Vukas svojoj rodi sina Vukana I Vukan onda jedne godi rodi Vukomana Vukoman poslije I sve tako redom Do dananjeg Dana Sve za vjernu za slubu Za svoga gospodina

80

ONEMUTIO
1 Mislio je Da Sluajui vodopad Krvi u venama Na svijetu je tako Golub trai golubicu Mjesec zvijezdu Danicu Rekao je Da I baci se U sedlo vrancu Sada jezdi U sretanje zvijezdi 2 Strepnja je umrla Kad nikla je sjena na drumu U umu se umornom sama iskova Nova strijela vjere Cvijet i raste u gordinju Da se ubere 3 Sada se je povezala Povezala Opasala Suncem se je povezala Mjesinom opasala U oima Zvijezde Gore 81

4 Gazio je no Kopitama odluke Za zvijezdom u noi Pruio ruke Da Rekao je Jednom i to treba da pone Treba i to jednom da se svri Jenom valja ve Popeti se na vrhunce Da bi se uhvatile dubine Jednom ve treba se Pretoiti u sunce 5 Pjevao je Carskim drumom Glasom enje Punim Srcem Sada se je povezala Povezala Opasala Suncem se je povezala Mjeseinom opasala Zvijezde gore U oima Da je nije Da nje nije Ne bi 82

Ne bi Ne bi bilo Niti Dana 6 Kada je stigao Na vidiku su ga doekali Bodei Tiine Pogledao je u ruke uzroka I osjetio miris snijega U njemu su ostavili stope Tui konji 7 Htio je da pita Htio je Da vie O konji Konji vremena Koje je izmaklo Na kakvom je vatralju pobjeglo moje pitanje Pitanje moje I moj Odgovor Htio je da pita Al no je bila Preduboka I jezik Zaleen 83

ZAPIS O BLAGU
Nikada nikom ne rekoh Kako stekoh blaga Sada neka se zna Da tagda u ruke vraga Stigoh Da s njega Zbog blaga da pogiboh

84

SLOVO O SMIJEHU
(Kako ga je izgovorio Mravac tisuu etirista pet desetog ljeta dva na deseti dan februara u Dubrovniku) Nekad davno ja ti bijah pa se smijah Vijah i vikah i ijah i ikah i kah i ah Osmijavah nasmijavah zasmijavah I sve oha i sve eha I ne spavah od smijeha Kad se smijah tim se grijah Sve u svemu kad se smijah tad i bijah Onda smijeh posta grijeh Greni grijeh Greni smijeh Pa tad smija smijulji se Smijeno smije Preko mice Kradimice Ne u lice Jer se krije Al od grijeha uj ti smijeha posta smijeh Grijeh smijeha Smijeh grijeha Opet sada ko nekada smija moe da se smije Smije smijehom smije grijehom Te se opet osmijavam nasmijavam zasmijavam Od smijeha od tog grijeha i ne spavam Od svih kvaka ponajvie smijeh kvai I od grijenog i od smijenog smijeh je jai Kad se smijah tad i bijah Pa se smijem Tim se grijem Tim se bijem 85

I na kraju Moda ja to samo snijem Kako smijem kako smijem O tom grijehu O tom smijehu?

86

ZAPIS O OIMA
Vidim da se divim Divim se kad vidim A vidik vas mi sad Sad u bojama sivim I ne znam tad Da li da vid vidam Ili drukije Neke vidike Da zidam

87

USPAVANKA
Kako si njean i krhak I kako si lijep i ist Kao svako dijete kad se rodi Kosa ti je zasvilila i orosila Kao lie mlade stabljike u aprilu Usne su tvoje pupoljak rue jo nerazvijen Ruke kao plavi nagovjetaj zore Noge o jadnie kao i da nema To su dva ljiljana samo za tetoenje Pa kako e u svijet poi tako sitan Kako nezaien Nikad se zbog toga neemo rastati mili Nikad se neemo rastati Nikad tijelu moga tijela Duo moje due Nikada Znam Ti e me nositi u srcu Jer sam ti srce i sve oko srca dala Ti e me nositi dokle god bude Pozdravljao raanje dana I javljanje zvijezda Dokle god bude pozdravljao pupanje kroanja I alio padanje lia Ti e ivjeti i kad ti se oi sklope ivjet e u tvojoj djeci U tvojoj djeci i djeci njihove djece ivjet e ivjeti Znae se da smo bili trenuci trajanja Zrnce u pijesku na sprudu Varnica u ognju 88

Vlat u travi Vjenosti Kako si Njean i krhak A treba da ivi Treba da ivi med ljudima a rijei nema Treba da ivi med vucima a zuba nema A kako e tek razlikovati ovjeka i vuka Vuka i ovjeka Ruke su tvoje plavi dozivi zore A njima valja da se hvata u kotac Da dijeli bojeve na razmirjima Sa zmijskim udima u kojima ivi adahaka zato nek rastu brzo Nek rastu i jaaju bre Noge su tvoje dva njena ljiljana za tetoenje Al ja u te pitati rosom sa mog najljepeg vijeta Ja u ti priti najljepu priu Ovog i onog svijeta Da bude spreman za snove Za pletisanke i nesanice U srcu tijesnih krugova U trnju dugih Drumova Usta su tvoja mladi pupoljci Hraniu te vodicom iz kljuna laste Da ozubati za kletvu na zlotvora Da progue za dobroduna namjernika U ivotu treba mudro da uti Al rijeako rekne Neka bude teka kao svaka istina Neka bude reena za ovjeka 89

Doao si ovdje Gdje je najnezahvalnije bilo doi Ovdje gdje je najlue bilo nii Jer ovdje se ne ivi samo da bi se ivjelo Ovdje se ne umire samo da bi se umrlo Ovdje se i umire Da bi se ivjelo Sada je kraj pjesme Sada je moje slovo cijelo Paji Baji Nikada se neemo rastati mili Nikada tijelu moga tijela Nikada duo moje due Nikada Jer ivot treba da produi ivot na zemlji valja Da produi

90

JABUKOV CVIJET
Snjegovi postaju sve dublji i crnji kao grijesi U ivotu koji se blii svome kraju Hoemo li jo uvijek imati oi Kada jabuka u vrtu pusti prvi bijeli cvijet

91

KRAJINA
Iz onog bijelog kama eno nie klica Iz one davne ruke iz nekog tavnog lica Nie i raste u neko bolno bijelo cvijee Ve ptica iz svog skrivenog gnijezda slijee U skrovit krug neijih samotnih svijetlih sanja Slijee ta ptica sa zelenog granja Kraj ovaj kajni zar moe bez zmije Bez otrova njenog zar moe zar smije Bez smijeha tog tajnog kojim se ta smije Iz onog bijelog kama eno nie klica Iz ruke davne iz tavnog lica sad ie klie Iz znanog kama znamen stamnog plama

92

KRINOVI
U polju i u gori bijeli krinovi procvali Po polju i gori krin kao da neto zbori Po gori i dolu svaki krin Kao da gori I kada tiho izmeu procvalih cvjetova Zamiljen tako Prolazi Moda kao i ja pomisli na one koji su Prije tebe ovuda tiho Prolazili Izmeu procvalih bijelih cvjetova Pitajui se isto tako kao i ti ta li su ovi bijeli Krinovi Da li su to neiji klikovi Ili Krikovi Znaci onih koji su nekada prolazili I u bespuima ovim Beznadno Gazili U potrazi za bijelim cvijeem

93

SLOVO O ZEMLJI
Zapis o zemlji Pars fuit Illyrici quam nunc vocat incola Bosniam. Dura sed argenti munere dives humus. Non Illic virides spacioso margine campi. Nec sata qui multo foenore reddat ager. Sed rigidi montes, sed saxa minantia coleo. Castell et summis imposita alta jugis. Iani Pannoni Quinque: Elegarium Liber (El. VI) Pita jednom tako jednoga vrli pitac neki A kto je ta ta je ta da prosti Gdje li je ta Odakle je ta Bosna Rekti A zapitani odgovor njemu hitan tad dade: Bosna da prosti jedna zemlja imade I posna i bosa da prosti I hladna i gladna I k tomu jo Da prosti Prkosna Od Sna

94

SLOVO O SLOVU
PROSLOV Ovo slovo osloviti osloviti suoice suelice suglavice suglavice osloviti osloviti sve u lice ako oi jote vide ako elo jote plamti ako glava jote pamti sve u lice osloviti osloviti slovo ovo

95

PRVO Gdje je ono slovo to e da se rodi Gdje je ono slovo to e Da se zgodi? DRUGO Jedno slovo krto Drugo slovo krto Jedno iz okova Drugo od olova Slovo kudi slovo Dok fa ne probudi A kad poludi hita da osudi Slovo zna da grmi Od jeda pocrni Slovo jede slovo Oba ublijede Slovo nekad drema Kao da ga nema Dreman pak se zaroti Pa pobunu koti TREE Slovo je u grozdju Slovo je u gvozdju Slovo je u dui I slovo je u tmui Zatrepti u zraku Zasvijetli u mraku Slovo zna da voli Znade i da boli Slovo kad se raa bremena je laa Gdje stii e ne zna Do sunca Il bezdna 96

ETVRTO Ima slovo staro to e s jutra doi Ima slovo novo al nestaje S noi PETO U dimu ono U vatri U srcu to snatri U snu o slobodi U kami U vodi U zvuku svakom U muku i gluhnji U vjeri I u Sumnji ESTO Neko slovo zlatno Neko slovo blatno Jedno slovo iz okova Drugo od olova Ima slova mekih Vee ima jetkih Ima slova britkih ma od roda plitkih Slovo nekad slav a radi o glavi Jedno sebe pravi Drugo se zaboravi Ima slovo nuno Volim slovo juno Slave slovo runo Ako je Okruno

97

DUBOKO Ovo slovo slogovo Ono slovo bogovo Slovo od adaha I slovo bez straha Slovo tri za slovom Hvataju se u kolo Kad to drvo jelovo A to kolo jalovo Neko slovo staro Neko slovo novo Slovo to je bilo to bit e I ovo Vidio sam slovo Leti do oblaka A uo sam slovo Dublje nego Raka OSMO Ima slovo budno Ima uzaludno A oholo u kolo grede sred srijede Jedno slovo slogovo drugo slovo bogovo Jedno sebe pravi Drugo se zaboravi Slovo je u duhu Slovo i u sluhu Slovo od adaha I slovo bez straha Hoe i da snije Pa se negdje skrije Ali tako ne moe Nek se za san Bije

98

DEVETO Slovo je u grozju Slovo i u gvozju Slovo je u dui Slovo i u tmui To je jedan jauk To je jedan san Slovo ivot sam je S vie ljubve Da nam je KOLO O topole kolo igramo u tlapnji Dok nas kolo svue sve do koe gole Tada elom lupamo o zakone zida A slovo se javi oku da ga vida Pobacasmo bezdnu tmane himbe skrinje Nek izjedu srebro crvi prah i inje Puzavice kad nam ocvjetaju lice Doe slovo jedno svrh te nesanice Iz raspuklog lesa na krilima snova Putuju bezglasja da vrha nebesa Nikto nije bio Nikto nije bio Al je nekto Snio

99

JEDANAESTO Ima slovo staro to e s jutra doi Ima slovo novo al nastane s noi Jedno ivi za se Drugo Razdaje se

DVANAESTO Ima staro slovo to glagoli svima Slovo novo ima to sam si ga skovo Ima jedno slovo U zvijezdama svijetli O njem taje noi O njem ute pijetli Sad se trai slovo vjeito da vai Moda pravo gnjije negdje I gdje nije?

TRINAESTO Slovo grizu crvi Ono e ih striti Slovo je u krvi Slovo je U smrti

100

RAZBOJITE Sa dveri slova drvena otkljuaj teki lokot i glavu nujnu sa nebom u tome hramu vjeri Bez lova u krv golu leat e nijeme zvijeri na stolu puste usne Zelen sazreti okot U dol gonjena ptica sletjet e da se sjeti i ruka davno odbjegla ruci e da se vrati Suha sa bila rozga neka se isti do smisla na roitima mozga da nada ne bi svisla Polovina e sebe sastat s polovinom i tada nece znati ta bi sa onim vinom ta bi sa onim vinom tad vie nee znati al zato natrag slatko tu kou moe dati Na razbojitu Nevinom

101

PETNAESTO Neko slovo velmi staro Neko slovo mnogo novo slovo to je bilo to bit e to vie I ovo Kad je svijet tijesan Kad je ivot nesan Slovo se ugnijezdi Tu U moju pjesan SAN Ima slovo tajno O sebi to uti Tajni su mu snovi Tajanstveni puti Zbog tog slova udnog odagnasmo ptice Zbog njega smo sada nagrdili lice U snu mekom lakom letimo ka plavom Probudi nas zemlja S krvavom smo glavom Zbog tog slova dragog ivimo od snova Da nas slovo ovo na javi Ne ostavi? SEDAMNAESTO Slovo plavi gore Ono ore more Slovo stup plameni Slovo plam znameni Najvee je slovo to se samo sluti Najdublje je ono to u nama uti 102

OSAMNAESTO Neka slova stara Neka slova nova Razbijena Cijela Slova raznog kova Ova slova bolna Ona slova bijela Unutra i spolja Puna Protuslovlja SLOJEVITO Ono slovo neuhvatno Znai dvore a bez vrata Slovo ono to ne hvata Dveri znai a bez brave Kad je cijelo da je djelo Ni primai ni umai to nikome ne dijeli se Nai bijelo usred dana Ni dodati ni uzeti Crno znai usred noi Kako kada kamo kuda Da bi kao sunce sjalo isto suho uto zlato Ma hodilo blatitima Na sve strane Na sve rane Sve okato sve bogato isto suho uto zlato Kako slovo mono nai U nemoi neizmjernoj Ne mjerei vjerom mjere A da srcu radost biva 103

Pod kou mu U srce mu Ravno zai Onom slovu neuhvatnom Ne vjerei vjerom mjere Slovo ono to ne hvata Da sve sanja i da sniva Srcu bola srcu slave U glavi se sunca nai A da srcu radost biva I iz njega nigdje mai Nigdje mai Nigdje mai Tu ostati tu ostati Vjenan s nebom onebiti Snebiti se Tu ostati tu ostati Umrijeti u toj klijeti Smru svojom Tu postati

DVADESETO Ooo Ovo ov ovo os ovo ol O oso o olo o ovo o ovos Ovo solos ovo sovos ovo slovos Sov o volos sol o lovos o sovol O oi Oslovio ovolosi olosovi ovo slovo

104

SLOVOSLAVLJE Od proslova do zaslova mnogo noga mnogo slova od proslova do zaslova mnogo gloga mnogo boga Slova dobrog slavoslovlja slova gorkog slovoslavlja slova mnogog slovoslovlja svova ova protuslovlja U tom moru raznoslovlja bit e neto pravoslovlja (Sauvaj me molim ti se priuvaj me mutne vode praznoslovlja) Pa i ta slova kraj imaju te idemo tome kraju zna da slovo jest o slovu zna da slovo jest o slovu A potonje potomu I k tomu

105

DVADESET I DRUGO Ovo slovo osloviti suoice suelice suelice suglavice osloviti sve u lice ako oi jote vide ako elo jote plamti ako elo jote plamti ako glava jote pamti ovo slovo prosloviti SLOVO O BOLESTI Kad je svijet tijesan Kad je ivot nesan Slovo se ugnijezdi Tu u moju pjesan Slovo stiha volim Volim ga i molim Molim ga i lovim Lovim ga I lomim Prav sam zdrav sam s njega tek kada obolim Tek kada obolim 106

Modra rijeka Nikto ne zna gdje je ona malo znamo al je znano iza gore iza dola iza sedam iza osam i jo hue i jo lue preko mornih preko gorkih preko gloga preko drae preko ege preko stege iza devet iza deset i jo dublje i jo jae iza utnje iza tmae gdje pijetlovi ne pjevaju gdje se ne zna za glas roga i jo hue i jo lue iza uma iza boga ima jedna modra rijeka iroka je duboka je sto godina iroka je tisu ljeta duboka jest o duljini i ne sanjaj tma i tmua neprebolna ima jedna modra rijeka ima jedna modra rijekavalja nama preko rijeke 107

EONO I POTONJE Gdje je slovo ono to e da se rodi gdje je ono slovo to e da se Zgodi?

108

PORUKA
Doi e jednog dana na elu oklopnika sa sjevera I sruiti do temelja moj grad Blaen u sebi Velei Uniten je on sad I unitena je Nevjerna Njegova Vjera I udit e se potom kad uje kako Ponovno koracam Tih po gradu Opet te elei Pa tajno e kao vjet uhoda sa zapada Moje elite saei Do samog dna I pada I rei e onda svoje tamne rijei Sada je ovo gnijezdo ve gotovo Crknut e taj pas psei Od samih Jada A ja u zaudo jo na zemlji prisutan sniti Pa kao mudar badac sa istoka to drugom brani da bdije i snije Sasut e Otrov 109

U moj studenac Iz koga mi je Piti I smijat e se vas opijen Kako me vie nee Biti (Ti nita ne zna o gradu u kome ja ivim Ti nema pojma o kui u kojoj ja jedem Ti ne zna nita O hladnom zdencu Iz koga ja Pijem) Sa juga lukav robac preruen kao trgovac Vinograd e moj do ile sasjei Pod nogama ubogim da Bude manje hlada I ponor vei I vie glada da ima U stanitima A ja u ti ovako iz daljine Svoju prastaru Istinu Izrei (Ti ne zna nita o znacima vinograda Niti vinogradara Njegovog Ti ne zna vrijednost takvog dara) Da tavorenje moje na tvrdoj zemlji Veoma je kratko Ali opako 110

Nitei njegove prave pojave Utvruje ti Upravo tako Njegove Jave I Njegove Sne Orunik si najzad najstroiji I istranik boiji Krvav do oiju Do oaja Bijesan Od borbe Za ive I mrtve Robe Zapalit e me znam na kraju prie Zapalit e me znam Na tvojoj presvetoj I svijetloj Lomai Koja U Tebi Eto Ve Nie A ja se na tome tvome strasnom I stranome Stratitu Neu 111

Niti PoMai I bit u vjeruj kao stranac kamen Dok posao svoj ne svri I ne svri Posao Tvoj Plamen Taj kraj takav slavit e Tvoj trikrati Amen Amen Amen Na mome mjestu Leati e pepeo Za kojim e se otimati ene Al ostat e zato poslije mene Na prvoj kamenoj gromai Iz nekih dobrih I bolnih ruka Procvala Cvjetna Poruka Kada uini ti se da cilj tvoja je Svrsi tvojoj najblia Znaj da jest I tijelo to Njegovo Bilo Samo 112

asita Njegova Hia Ti tijelo dakle njegovo tek uze A tijelo to bijahu za njega Zatvor njegov I njegove Suze (Ne rekoh li ti ve jednom Da o meni zaista ne zna nita Da ne zna nita o mome luku i stijeli da ne zna o mome titu i mau Da nema pojma o tim Ljutim orujima Da ne zna nita o mome bijednom tijelu Niti kakav on arki plamen U sebi Ima) ekam te Jer te znam Doi e opet jednog dana (Zakleo si se vrsto na to Na kaleu na kriu na otrici maa Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana) Pa Doi Navikao sam davno na tvoje pohode Kao na neke velike bolesti to stiu iz daleka

113

Kao na goleme ledine i strane vode to donosi ih sve jae Ova nona rijeka Tmaa

114