Misterije Neobjasnjivi Fenomeni Knjiga II PDF

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II
MISTERIJE, NEOBJANJIVI FENOMENI

[knjiga druga]
SADRAJ
Tko Je Ubio J. F. Kennedya !?....................................................................2. Nibiru, Planet Krianja..............................................................................8. Skrivene Moi U Nama........................................................................... 12. Telepatija, Poruke O Svijesti................................................................... 14. Snovi, Poruke Iz Drugog Svijeta.............................................................. 17. ta Je Strah !? ..................................................................................... 19. Teleportacija Let Kroz Paralelne Svjetove .............................................. 21. Tunguska Enigma ................................................................................. 24. Tajanstvene Poruke, ifra Svetog Pisma................................................... 28. Neobjanjive Pojave .............................................................................. 31. Velika Svjetska uda............................................................................. 35. Prokletstvo Faraona ............................................................................. 45. Crna Kia............................................................................................. 48. Ljudi U Crnom ...................................................................................... 50. Otkrivena Tajna Tutankamonove Smrti .................................................... 56. Istinite Prie......................................................................................... 58. Znanje Prije Znanja............................................................................... 63. Misterija Torinskog Platna ...................................................................... 67. Znakovi U itu ..................................................................................... 71. Chupacabra ......................................................................................... 75. Dogoni ................................................................................................ 77. Nazca Linije - arolija U Pustinji.............................................................. 79. Tajne Piramida U Egiptu......................................................................... 82. Legenda O Gradu Zlata, El Dorado .......................................................... 87. Ezoterija.............................................................................................. 92. Legenda O Kralju Arthuru ...................................................................... 94. Prsten Moi .......................................................................................... 97.
Copyright [dzaHo] & AdiS, 2004.
1 ___________________________________________________________
TKO JE UBIO J. F. KENNEDYA !?

John F. Kennedy je ro en 29. Maja, 1917. godine, u Brooklineu, Massacushetssu, u obitelji irskih katolika, koji su u SAD stigli jo u deventaestom stoljeu. Otac JFK-a u svoje je vrijeme bio priznati bizinismen, koji se obogatio i postao multimilijuner. Svojevremno je bio i ambasodr u Velikoj Britaniji, ali i ef Securities and Exchange Commison-a. Zajedno sa enom, Rose, imao je vrlo velike ambicije za devetero djece. JFK je nakon zavrenog koleda, zavrio i Princeton, a poetkom Drugog svjetskog rata, uao je u US mornaricu, koju je aktivno sluio do 1943. godine, kada je PT 109 kojim je komadirao potopljen. Biografski podaci kau da je Kennedy herojski spaavao posadu i putem zaradio malariju. S vojnih se dunosti skinuo 1945. godine. Ve je 1946. postao kongresmen, a 1952. godine, senator. Tijekom obavljanja dunosti senatora, bio je i dugo vremena bolestan, pa ih kau, i nije najbolje obavio. Ipak, to ga nije sprijeilo da se 1960. godine kandidira za predsjednika Sjedinjenih Drava, pobijedi te postane 35. predsjednik Sjedinjenih Drava. Godine 1963. JFK je bio na predsjednikoj turneji, koja ga je trebala pripremiti za izbore 1964. godine. 22.10.1963. godine, u Dallasu, netko je Kennedya ubio. Zbilo se to na Dealey Plazi, koja se poela graditi sredinom tridesetih godina, a nazvana je po George Bannerman Dealeyu (1859-1946), izdavau Dallas Morning News novina. Kennedy je u Dallas stigao u 11 i 40, a doekan je s oduevljenjem. U otvorenom se automobilu vozio sa guvernerom John Connalyem, njegovom i svojom enom. Na spomenutu Plazu, Kennedy je stigao u 12:30, a nakon to je automobil proao Stemmons Freeway znak, odjeknuo je pucanj. Kasnije, guverner Connaly je rekao kako je bilo vie pucnjeva; ili je pucalo vie osoba, tvrdio je, ili je bilo rije o automatskoj puci. Tajna sluba je, kau svjedoci, djelovala poprilino sporo. etrdeset i pet minuta kasnije uhien je Lee Harvey Oswald, zbog ubistva policijskog oficira J. D. Tippita. Nakon nekoliko sati nelegalnog ispitivanja, bez advokata, optuen je i za ubistvo predsjednika. Kada ga je policija nekoliko dana kasnije (24.10.1963) sprovodila u dravni zatvor, u policijskoj ga je garai ubio Jack Ruby, pred milijunskim TV auditorijem. Tjedan dana nakon ovoga, osnovana je Warrenova komisija, koja je trebala utvrditi to se zapravo dogodilo. Utvr eno je kako je Lee Harry Oswald bio i djelovao sam, kako je pucao sa estog kata SchoolBook Depository zgrade, kojoj je Kennedy bio okrenut le ima u trenutku ubistva. Osim toga ustanovljeno je kako je koristio Mannlicher-Carchano puku, i kako je ubio spomenutog policajca. No prisutni svjedoci su vidjeli druge stvari : dosta velik broj svjedoka, tvrdi kako nije pucano iz SchoolBook zgrade ve sa Grassy Knolla, gdje se kau vidio i dim. I prije negoli je JFK ubijen u Dallasu su vi eni ljudi s pukama, a prijavljena je i misteriozna osoba iz Tajne slube, koja je vi ena na mjestu ubistva. ef policije u Dallasu, Jesse Curry, kasnije je priznao kako nije bilo nikakvih konkretnih dokaza da je Oswald ubio Kennedya. WARRENOVA KOMISIJA Warrenova je komisija dosta nelogino objasnila stvari : trei pogo eni ovjek, uz guvernera i JFK-a, bio je James Tague, koji je stajao u blizini vozila kada je pucano. Taguea je pogodio jedan od metaka. Prvi je metak pogodio Kennedya, drugi guvernera, trei opet Kennedya i, kako se ini, etvrti Toguea. Zbog etvrtoga metka, Warrenova komisija je i mijenjala izvjetaj. Jedan od najboljih dokumenata ovog ubistva je film koji je snimio Abraham Zapruder; u njemu se izme u ostaloga vidi osoba s otvorenim kiobranom, iako nije bilo oblaka. Osim "Umbrella Man-a", u blizini Grass Knolla, stajali su i "Black Dog Man" i "Badge Man," ljudi iji je indentitet ostao nepoznat, a koje Warrenova komisija nije spomenula, iako se kod jednoga od njih vidi puka. Tri godine nakon ubistva predsjednika Kennedya, 18 je svjedoka umrlo. est od vatrenog oruja, troje u saobraajnim nesreama, dvoje se ubilo, dvoje od nasilne smrti (prerezan
2 ___________________________________________________________
odnosno slomljen vrat), troje od sranog udara a dvoje prirodnom smru. Sve u svemu, vrlo nerazumljivo i vrlo nerazjanjeno ubistvo jednog predsjednika. No, krenimo redom. to kae Warrenova komisija ? Osnivanje komisije naredio je predsjednik Lyndon B. Johnson 29.10.1963. godine. ef komisije bio je Earl Warren, a pregledani su svi dokazi, koje su skupile tajne slube Sjedinjenih Drava, ali i ispitani svjedoci. Neki od zakljuaka koje je komisija donijela su : Hici koji su usmrtili predsjednika ispaljeni sa estog kata SchoolBook zgrade; navode kako su ovo potvrdili brojni svjedoci. Pucano je iz Mannlicher Carano puke, a na spomenutom estom katu su prona eni i dokazi o koritenju ovog oruja. Ispaljena su tri hica. Isti metak koji je pogodio Kennedya u rame, pogodio je i guvernera. Pucao je Lee Harry Oswald. Lee Harvey Oswalda je ubio Jack Ruby.
Unato naga anjima da mu je pomagala policija iz Dallasa ovo nije dokazano. Komisija nije pronala nikakav dokaz koji bi govorio da je bilo rije o zavjeri, domaoj ili stranoj. Slubena verzija, koju je dala i policija, potvrdila je i Warrenova komisija. Neslubena verzija, se pita tko su "Umbrella Man" i "Dark Complected Man" i zato ih je policija, zajedno sa Warrenovom komisijom ignorirala. Zapruderov film jasno pokazuje kako je, dok je Kennedy prolazio, "Umbrella Man" imao otvoren kiobran. Nekoliko sekundi prije atentata i nekoliko sekundi kasnije, kiobran je zatvoren. Jedan od teorija kae, kako je su ova dva ovjeka zapravo davali signale atentatorima, da Kennedy je ili nije mrtav. Inae, kada je planirana akcija "Zaljev svinja", CIA je obeala "umbrella" zranu potporu, no Kennedy nije htio autorizirati vojnu akciju, pa neki smatraju kako je kiobran bio tu, tek simbolike radi. Iako veina stoji vie uz prvu teoriju, prema kojoj su ova dva ovjeka davali signale atentatorima, manji ih broj zastupa onu koja kae, kako je kiobran zapravo bio oruje. Ovo potvr uje i agent CIA-e koji je 1975. godine svjedoio pred Kongresom, a koji je potvrdio kako se 1963. godine koristilo ovakvo oruje. Na nekima od snimaka pak ini kako jedan od ove dvojice, razgovara na radio, a na jednoj od slika se vidi i neto to bi moglo biti antena. Nakon pucanja obojica su otili u suprotnim smjerovima. Slubeno, niti jedna od ove dvije osobe nije postojala. Kasnije je utvr en mogui indentitet jednoga od njih, tonije, ovoga s kiobranom, no negova objanjenja se totalno razlikuju od snimaka, tako da je vjerojatno iskopan od nekuda kako bi smirili teoretiari, i one koji su atentat prouavali. TEORIJE Teorija o tome tko je ubio Kennedya, vjerojatno je i previe. Naime, rije je o jednoj od najveih moguih zavjera ikada. Upleteno je toliko ljudi, da organizacija same zavjere mora biti savrena kako se dokazi prikrili. A ako je tako, onda je poprilian broj radio protiv Kennedya. Najee spominjana teorija je ova s ovjek s kiobranom, a koja i ima dobrih temelja, obzirom da je CIA koristila ovakvo oruje poetkom ezedesetih. No, osim ove, niz je drugih teorija, od koji svaka, to je i najljepe u teorijama zavjera, apsolutno mogua. Dick Russel, autor knjige "The Man Who Know Too Much," svoju
3 ___________________________________________________________
teoriju temelji na svjedoanstvu biveg CIA agenta, biveg KGB-ovca, te ovjeka koji je dio ivota proveo u ludnici sa dijagnozom "organic brain damage" - Richard Case Nagella. Ovaj je tvrdio kako je poznavao Oswalda i kako zna tko je ubio Kennedya, no deseljeima su ga ignorirali svi, ukljuujui i Warrenovu komisiju, koja ga je, kao i svi, smatrala bolesnim. Po Russelu, Nagell je bio dvostruki agent upoznat sa namjerama da se ubije Kennedy, no njegov je zadatak bio - da ubije Oswalda. Howard Donahue, balistiki ekspert iz Towsona, Maryland, tvrdi pak, kako Kennedy nije ubijen u atentatu ve kada je agent Tajne slube sluajno opalio. Agent je navodno bio George Hickey, koji je hodao tik iza limuzine, spotaknuo se i ubio predsjednika. Rije je, tvrdi ovaj strunjak, tek o nesretnom sluaju. Jack White, grafiki dizajner, koji ve desetljeima analizira slike i filmove iz Dallasa, Warrenov izvjetaj naziva gotovo lu akim; no njegova je teorija interesantna : on tvrdi kako zapravo ima barem 60 Lee Harvey Oswalda. Lee je, kae, bio prisiljen prodati svoj indetitet US pijunskim slubama, koji su pak koristili razliiti individualci pijuni tijekom godina, do ubistva Kennedya. Bill Cooper, iz Californije, tvrdi kako je Tajna sluba ubila Kennedya, no ne sluajno kao to se navodi u jednoj od teorija ve namjerno. Ubio ga je ni vie ni manje nego voza automobila, a to kae, potvr uje i snimljeni film. Ako ga pogledate, kae, primjetit ete kako je nakon prvog metka, voza usporio auto, ekao drugi metak i tek onda ubrzao. Jedna od interesantnijih teorija je i ona, koja kae kako je Kennedyevo ubistvo bilo tek dio vee zavjere, a koja ukljuuje irenje AIDS-a. Naime, kada je Jim Garrison istraivao atentat na Kennedya, naao je informacije o underground labaratoriju, koji su vodili Dr. Mary Sherman i agent CIA-e David Ferry. Po nekim izvorima ovaj je labaratorij koriten da se napravi bioloko oruje kojim e se ubiti Castro, a koje je sluajno iscurilo van. Vie informacija o oveme nema, jer su i Sherman i Ferry mrtvi. Postoje optube koje se odnose na potpredsednika Lyndon B. Johnsona. Navodno je ovaj mrzio Kennedya; nakon njegova ubistva uklonio je sve njegove stvari iz Bijele kue. Istraivai kau, kako se moe primjetiti, da je potpredsjednik znao to e se dogoditi (vozio se u autu iza Kennedya), po njegovim pokretima. I na kraju, postoji jedna koja se pita - da li je doista ubijen Kennedy ? Neke od teorija na koje moete naletjeti, vrlo su neobine, i na njih gledate gotovo s prijezirom, no kod teorija zavjera sve je mogue. Ova superzahtjevna i opirna tema, kojom se ljudi bave ve desetljeima, jo uvijek nije odgovorila na pitanje tko je ubio Kennedya. OSWALD Iako su postojale indicije kako je Lee imao teko djetinjstvo, nikakvih konkretnih dokaza o tome nema. Oswald je ro en 18.10.1939. godine u New Orleansu. Nakon zavrene kole prijavljuje se, 1956. godine u marince, gdje ostaje do 1959. godine. Odmah po zavretku odlazi, prvo u Helsinki, a nakon Helsinkija u Moskvu, gdje se navodno pokuao ubiti. U SSSR ostaje do Maja, 1962. godine. U ovoj se zemlji, i KGB bavio Oswaldom, a sam je pak Lee traio politiki azil, koji nije uspio dobiti. CIA je vjerovala da Oswald radi za KGB, no KGB je sumnjao da radi za CIA-u ili neku drugu neku agenciju. Po izvjetaju KGB-a, ini se kako je Oswald praen 24 sata dnevno. Bjeloruski mu je KGB dao kodno ime Likhoi, a vrlo je mali broj imao pristup kompletnom Oswaldovom KGB dosjeu. U Minsku, gdje se preselio donio je posao metalskog radnika, za plau od 761 rubalja mjeseno. Nakon to je Kennedy ubijen, radnici koji su o sluaju esto priali, savjetovani su od KGB-a da manje priaju. U Minsku, Oswald se oenio za Marinu Prusakovu, za koju nije sigurno da li je radila ili ne za KGB. Sam KGB pak ne vjeruje kako je ubistvo Kennedya mogao isplanirati sam. Godine koje je Oswald proveo u SSSRu izgledaju sasvim obine, bez ikakvih veih uzbu enja, no, mora se priznati, da je stvar krajnje sumnjiva. Bilo bi udno da ga KGB nije ispitao kako tvrde, obzirom da je traio
4 ___________________________________________________________
politiki azil i da je bio u marincima. Svjedoci iz vojne faze njegova ivota, kau kako nije bio najbolji strijelac. U marincima se grekom i upucao, kada mu je 22 milimetarski pitolj pao na pod. Oswald je, kau, bio inteligentan marinac, koji je normalno izvravao svoje naredbe, no koji se i esto alio. Ipak, tijekom sluenja u marincima uio je ruski jezik, a itao je i ruske novine; bio je dobro upoznat sa stanjem u Junoj Americi, naroito na Kubi. Sluao je klasiku i i esto igrao ah. Warrenov izvjetaj, spominje tako er ruske godine : kae kako je na intervju vezanom uz politiki azil, Oswald rekao kako je zainteresiran za komunizam od petnaeste godine, a kako je u marincima vidio ameriki imperijalizam na djelu. Kada se vratio u Sjedinjene Drave, o ovom ga je razdoblju ivota ispitivao FBI, a sudei po njhovom izvjetaju bio je dosta arogantan prema njima. Svakako najinteresantniji dio Oswaldove biografije tie se njegova boravka u SSSR-u. Iako se doima kao da je ivio normalnim ivotom doseljenika u SSSR-a, jednostavno je nemogue da je, u najee doba hladnoga rata, bio gotovo ignoriran od KGB-a, koji ga, navodno nije pokuao regrutirati u svoje redove. Svakako udna ivotna pria; nakon marinaca odlazi u SSSR, a nakon SSSR-a se vraa u USA; gdje razmilja o povratku u SSSR ili odlasku na Kubu. Da li je mogue da je cijela komunistika faza, Oswaldov trik kojim se prezentirao kao neto to nije ? Moda je zapravo trebao ubiti Castra, no vjerojatno je bio tek jedan od iskoritenih likova u ovoj giga zavjeri... Kompletan izvjetaj o Oswaldu, donijela je Warrenova komisija, no pitanje je koliko je on vjerodostojan, obzirom na samu koncepciju izvjetaja. Kompletni KGB dokumenti o Oswaldu tek trebaju izai u javnost, no i njih se treba primiti sa skepsom, jer to ako su i CIA i KGB imali interes ubiti Kennedya ? Da li je mogue da su u najee doba hladnoga rata dvije tajne slube na suprotnim stranama radili zajedno ? RUBY Izme u 1949. i 1964. godine, policija Dallsa uhapsila je Ruby osam puta. Toan datum njegova ro enja se ne zna, no pretpostavlja se kako je ro en 1911. godine, u Chicagu, a oboje roditelja su mu u SAD doli iz Poljske. U Chicagu su ivjeli u tipino emigracijskom getu, a najvei broj susjeda bili su im talijani. Ve kao klinac, Jack je bio problematian, i esto je zavravao na sudovim za maloljetnike. Poetkom tridesetih se preselio u Los Angeles, zatim u San Francisko kako bi se krajem destelja vratio natrag u Chicago, gdje je poetkom etrdesetih otvorio vlastitu firmu. Jedno je vrijeme proveo u vojsci, a 1947. godine se preselio u Dallas, gdje je njegova sestra imala klub, u koji je i Ruby uloio novce. Doavi u Dallas, Jack je iz Rubenstein prezime promijenio u Ruby, a kasnije je u ovom gradu otvorio Vegas klub, koji su prije negoli je Kennedy doao, posjetili i ljudi iz Tajne slube, no - neslubeno. Ruby je tvrdio da je krenuo prema Washingtonu kako bi razotkrio zavjeru, u kojoj je i sam uestvovao, no na detektoru lai, kod Warrenove komisije, Rubby je pao na ovim pitanjima. Ruby je tvrdio kako je ubio Oswalda zato to je volio Kennedya, no nekoliko godina prije bio je jedan od onih koji su Kennedya mrzili. Neke od teorija kau kako mu je mafija platila da ubije Oswalda, druge kako je to uinila policija Dallasa. Najvjerojatnije je ipak da je Ruby bio osoba eljna slave, ovjek koji je elio biti neka vrst heroja kojega e amerika oboavati. DEAD PEOPLE DON'T TALK Kao to je ve i spomenuto, dobar broj znaajnih svjedoka, vezanih uz Kennedyevu smrt, umrli su pod misterioznim okolnostima.
5 ___________________________________________________________
Karyn Kupicinet, kerka voditelja koji je govorio o smrti JFK-a prije atentata, je ubijena Jack Zangretti, koji je tvrdio kako je znao da e Ruby ubiti Oswalda, je ubijen Eddy Benavides, brat svjedoka Tipittova ubistva, ubijen metkom u glavu Betty MacDonald, bivi Rubyev namjetenik poinila je samoubistvo Bill Chesher, koji je govorio kako zna to povezuje Oswalda i Rubya, umro je od sranog napada Hank Killamu, muu jedne od Rubyevih namjetenica, a koji je poznavao Oswalda, prerezan je vrat Bill Huntera, koji je bio u Rubyevu apartmanu 24.11.'63, sluajno je ubio policajac Garry Underhill, CIA-in agent koji je tvrdio da je CIA upletena, poinio je samoubistvo Hugh Ward, privatni istraitelj, koji je radio na ubistvu, poginuo u avionskoj nesrei De Lesseps Morrisonm, gradonaelnik New Orleansa tako er je bio u avionu Teresa Norton, Rubyeva namjetenica, ubijena Guy Banister, FBI agent, povezan s Oswaldom, umro od sranog udara Jim Koethe, koji je tako er bio navedenog datuma kod Rubya, ubijen C. D. Jackson, jedan od predsjednika LIFE magazina, koji je kupio Zapruderov film umro, uzrok smrti nepoznat Mary Pinchot, prijateljica JFK-a ubijena; nakon smrti CIA je zaplijenila njen dnevnik Tom Howard, Rubyev advokat, koji se nalazio u njegovu stanu 24.11, umro od sranog udara Mona B. Saenz, intervjuirala Oswalda za posao; udario je autobus David Goldstein, koji je pomogao policiji Dallasa pronai Oswaldov pitolj umro prirodnom smru Dorothy Kilgallen, kolumnistica koja je intervjuirala Rubya i tvrdila da e "razotkriti sluaj", predozirala se drogom Earl Smith, prijateljica od Dorothy, koja joj je pomagala sre ivati biljeke, umrla dva dana nakon toga, uzrok smrti nepoznat Frank Martin, policajac koji je Warrenovoj komisiji rekao kako ima puno toga za rei ali kako je i moda bolje da ne kae, umro od raka Lee Bowers, jedan od Grassy Knoll svjedoka, nastradao u saobraajnoj nesrei Marilyn Walle, jednu od Rubyevih plesaica, ubio je mu nakon mjesec dana braka
6 ___________________________________________________________
William Pitzer, fotograf autopsije, poinio samoubistvo Hank Suydam, urednik LIFE-a koji je vodio JFK sluaj, umro od sranog udara Jack Ruby, umro je od raka, no obitelji je rekao kako mu je rak ubrizgan injekcijom Harold Russella, koji je vidio kako Tippitov ubojica bjei, ubio je policajac Clyde Johnson, koji je trebao svjedoiti o povezanosti Oswalda i Rubya, ubijen Dr. Charles Gregory, psihijatar guvernera Connalya, umro od sranog udara
i tako dalje, reklo bi se... Sluajeva udnih smrti je jo, no ono to se da primjetiti je da je dobar broj kljunih svjedoka umro od sranog udara, kao i da su ljudi umijeani u Tappit sluaj ubijen od strane policije. Neobinije od smrti koje su okruivale one koji su iskopali Tutankamona svakako. Ako su svi ovi ljudi ubijeni od strane onih koji su zavjeru pokrenuli, zamislite opseg same zavjere...
7 ___________________________________________________________
NIBIRU, PLANET KRIANJA

Savremena nauka je (napokon) otkrila postojanje nepoznatog planeta na rubu naeg sunevog sistema. Planet vrlo velike mase (mogue i do pet puta vee od Zemlje) i jo uvijek neutvr ene udaljenosti (navodno oko pola svjetlosne godine od Sunca), otkriven je matematikom metodom, a na osnovu neobinih anomalija u orbitama Urana i Neptuna, kao i u pojasu asteroida koji krue unutar sunevog sistema. Te su anomalije, dodue, zabiljeene ve mnogo prije otkria Plutona 1929. godine, kada se pekuliralo o postojanju ogromnog nebeskog tijela, u neposrednoj "blizini", koje ih uzrokuje. Pronalazak minijaturnog Plutona nije mogao dati zadovoljavajui odgovor zato dva velika planeta imaju nepravilne putanje, pa je to pitanje ostalo otvoreno sve do danas. Zato je trebalo gotovo jedno stoljee da se iza e s ozbiljnijim informacijama o tajanstvenom planetu ? Nepostojanje tehnikih mogunosti ili neto drugo, moe se samo naga ati. Ali dobro je podsjetiti se da je Uran otkriven primitivnim teleskopom jo 1781. godine, a Neptun 1846. godine. Me utim razlika izme u ovog i ostalih planeta u sunevom sistemu je ogromna i to je osnovni razlog zbunjenosti i zabrinutosti dananjih astronoma i naunika. A glavna posebnost planeta je ta da se kree eliptinom putanjom i suprotnim obrtanjem oko osi od svih ostalih planeta. Zabrinutost je tim vea zbog delikatnosti pojave koja bi mogla ugroziti ivot na Zemlji, a slubeno bi objavljivanje, dakako, izazvalo nevjerovatne reakcije irom svijeta. Teko je i zamisliti kakve bi samo poremeaje doivjele religijske zajednice, zbog injenice da je planet nastanjen naprednom civilizacijom, a naroito kranska Crkva iji bi krvavo gra eni temelji i 2000 godina stara doktrina bili teko uzdrmani. O poremeajima u svijetu kapitala i financija teko je i razmiljati, a toga se najvie i boje oni koji su za sebe odabrali uloge deurnih svjetskih duebrinika, na prvoj crti obrane civilizacijskih steevina (i kapitala). Gdje se trenutno planet nalazi nije poznato, ali postoje odre ene pekulacije i dobar su temelj za razne proraune i predvi anja. Kakva nas budunost oekuje i da li emo uskoro biti svjedoci apokaliptinog nebeskog doga aja nitko ne moe sigurno rei, no ne treba zaboraviti neospornu injenicu da Zemlja, kao i cijeli Sunev sustav, ciklino, prolazi kroz turbulentna razdoblja; prirodnih katastrofa, promjena klime, nestajanja civilizacija.... ! ~ *** ~ "Ovo je veliko udo Sina, Koje se nije dogodilo Zemlji Od davnih dana..... ....Da je Sin, Gospodar svih Bogova I Boica, Koji boravi na nebu, Siao sa nebesa." (Stih na glinenoj ploi iz Sumera) SUMERI, MI I NIBIRU Ono to je za savremene naunike zbunjujua novost, drevni Sumeri su znali prije 6.000 godina. Svoja su saznanja zapisivali na razne naine, izme u ostalog i na tzv. "glinene ploice" koje su, jednim dijelom i nekim udom, ostale sauvane do danas. Me utim,
8 ___________________________________________________________
podaci koji se nalaze na tim ploicama neprihvatljivi su dananjim naunicima, ne zato to im nisu zanimljivi ili vrijedni prouavanja, ve zato to su u suprotnosti s njihovim, veinom, patrijarhalnim uenjem, zasnovanim prije svega na Darwinovim evolucijskim tezama i ovjeku nastalom od primata ili majmuna (!?). Sreom, postoje iznimke vrijedne spomena. Prije svega, prerano preminuli, Carl Sagan, ovjek velikog otvorenog uma, koji se usudio prije dvadesetak godina, u svojoj fantastinoj seriji (i knjizi) "Cosmos", spomenuti "... ogroman, tamni planet koji krui dubinama Mlijenog puta, o kojem ne znamo gotovo nita osim da na njemu postoji ivot..." (!). Tko se jo sjea predivnih putovanja na zamiljenom brodu - maslakovoj pahuljici i preleta preko tajanstvenog planeta ?
Carl Sagan ispod "Krilatog Diska".
Dr. John Murray, britanski astronom, nakon opsenih matematikih izrauna, prvi se usudio objelodaniti podatke o postojanju velikog, nepoznatog planeta u susjedstvu Sunevog sistema, kao uzronika neobinih odstupanja u putanjama udaljenih kometa. Do istog su zakljuka doli i fiziar Daniel Whitmire i astronomi amerikog Sveuilita u Luisiani. I to tek nedavno, 1999. godine. Dr. Zecharia Sitchin, je naunik koji svoja istraivanja, ve vie od pedeset godina, ne usmjerava prema nebu ve upravo suprotno, prema zemlji, kopajui po arheolokim nalazitima, prouava povijest zapisanu u drevnim narodima. Jedan je od rijetkih ljudi na svijetu koji moe itati sumersko pismo i, kao to sam kae u Prologu svoje knjige "Dvanaesti Planet", svoj je ivot posvetio prouavanju Starog zavjeta, Knjige Postanka i povijesti drevnog Bliskog istoka; sumerskih, babilonskih, asirskih, hetitskih, kanaaskih i ostalih drevnih tekstova i epskih pria. Arheoloka otkria i odgonetavanje starih zapisa potvr ivali su ispravnost biblijskih aluzija na kraljevstva, gradove, vladare, hramove i obiaje drevnih vremena. Stari Zavjet na vie mjesta navodi : "Prijestolje Jahvea je u nebesima"... "Sa nebesa Gospodin gleda na Zemlju". Rukopisi drevnog Bliskog istoka, ukljuujui mnotvo astronomskih podataka, nedvosmisleno govore o postojanju planete sa koje su stigli astronauti ili "bogovi". Svi drevni narodi vjerovali su u bogove koji su se sputali na zemlju sa neba i koji su mogli sa zemlje poletjeti natrag u nebo.
Glineni peat sa Sunevim sistemom i 12 planeta.
"Krilati disk".
~ *** ~ "On je taj koji sjedi na krugu Zemaljskom ...." (Prorok Izaia, veliajui Jahvea, Stari Zavjet)
9 ___________________________________________________________
~ *** ~ "....Vidi moj prijatelju kako izgleda Zemlja ! Pogledaj more, na stranama planinske kue. Zemlja je zaista postala tek breuljak, iroko more je tek poput kade." (Dio sumerske prie o kralju Etanu, koji je uzaao na nebo) PLANET ILI RATNI BROD Sva dosadanja istraivanja, saznanja, pretpostavke, kalkulacije, tumaenja ili jednostavno nae elje o tajanstvenom planetu kao prebivalitu napredne rase u mnogome se mijenjaju posljednjih godinu-dvije. Postoji nekoliko verzija najnovijih istraivanja da se ne radi o "obinom" planetu, dodue netipine putanje, ve o planetu-zvjezdanom brodu, opremljenom za duga galaktika putovanja, ali i za ratovanja i odbranu. Povrno gledajui ovo izgleda poput nekog detalja iz SF filmova, no sve je mnogo kompleksnije i uvjerljivije od filma, a ne treba smetnuti s uma da filmska industrija uporno smilja i najnevjerovatnije scenarije s ogromnim dolarskim budetima. Pitanje za razmiljanje; tko i s kakvom namjerom !? No, ovdje je rije o planetu kojeg od milja zovemo Nibiru, iako mu daju razne nadimke i nazive; od Planeta X (!?), Tamne zvijezde, Sme eg patuljka do 10. planeta (10. u naem sunevom sistemu, iako taj planet uope tu ne pripada). Dakle planet do 4 puta vei od Zemlje krui eliptinom putanjom unutar Mlijenog puta i u na sustav ulazi, priblino, svakih 3600 godina. Otuda i prisvajanje ovog kozmikog putnika i svrstavanje u red planeta koje krue oko Sunca. No, prema tvrdnjama nekih medija (u pravom smislu te rijei) Nibiru pripada "Galaktikoj federaciji" nae galaksije (na Zemlji nazivane Mlijena staza) kao njen glavni predstavnik. Zbog svoje specifinosti da kao planet putuje na razmjerno ogromne udaljenosti i tako dotie mnoga podruja galaktike Nibiru je odabran za svojevrsnog ambasadora i rasadnika civilizacija. Ako je Nibiru samo jedna stanica federacije gdje se nalazi baza !? ~ *** ~ "Duboko u Visinama, On odre uje svoj put; Gdje svjetlost i tama nastaju." (Psalam iz Knjige o Jobu - Z. Sitchin, "12 Planet") Originalno, Nibiru je nastao raspadom zvijezde Sirius B i u toj koliziji odbaen u kozmos. Premalen da se zapali i tako postane novo sunce, poprima eliptinu putanju privuen snanijim tijelom, najvjerovatnije naim Suncem. U jednom trenutku daleke kozmike prapovijesti proavi sunevim sustavom udario je u ogroman planet (Tiamat, prema sumerskim zapisima) koji mu se naao na putu i od tog sraza nastaje dananja Zemlja, Mjesec i pojas asteroida - "Nebeska narukvica". Kako, kada i zato je Nibiru nastanjen prvom civilizacijom ostaje enigma. Ali ono to nas vjerovatno vie zanima od toga je pitanje to skori prolazak tog planeta znai za Zemlju. Da bi se to razumjelo potrebno je imati na umu tri kljune injenice; Nibiru je planet do etiri puta vei od Zemlje koji u svom perigeju prolazi putanjom izme u Marsa i Jupitera, Nibiru je nastanjen naprednijom civilizacijom,
10 ___________________________________________________________
Nibiru nije samo planet ve i kozmiki "brod" opremljen ogromnim brojem letjelica i oruja.
Nibiru je u jednom trenutku svoje povijesti iz obitavalita niih ivotnih formi postao boravitem naprednije vrste kojoj je za ivot na takvom putujuem planetu bilo potrebno odgovarajue okruenje u uvjetima dugotrajnog izostanka suneve svjetlosti. Planet je doslovno izdubljen i sav ivot je prebaen u njegovu utrobu, dok se na povrini nalaze postrojenja te baze letjelica i oruja. I dok nam sve ovo moe izgledati udno i nevjerovatno nije na odmet baciti pogled na na divni planet i zaviriti pod povrinu. Navodno je i Zemlja ispresjecana podzemnim tunelima, od kojih mnoge nisu izgradile poznate civilizacije. Razlog postojanja podzemnih boravita na Zemlji, ako nisu namjenjeni iskapanju rudaa, vjerovatno lei u potrebi skrivanja stanovnika u sigurnije okruenje dok se na povrini planete doga aju izvanredne okolnosti; npr. poremeaj suneve aktivnosti !?
11 ___________________________________________________________
SKRIVENE MOI U NAMA

Gotovo da nema osobe koja nije doivjela neko paranormalno iskustvo. Telepatija, telekineza, vidovitost... Radi li se o pukim sluajnostima ? Halucinacijama ? Ili su to dokazi da nadnaravne pojave uistinu postoje ? Jo od prahistorije ovjek je vjerovao u postojanje duhova i mogunost da ih prizove i da s njima komunicira. Moda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskuao sedam proroita, traei da predvide ta je najuputnije za uiniti - na dati dan. Kau da je samo proroite u Delfima polozilo "ispit". Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljea : 31. Marta, 1848. godine u Hydesvillu (New York). Porodicu Fox probudili su udni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojice Kate i Margaret. Roditelji su doli do zakljuka da u kui boravi duh, a djevojice su sa jednim spretnim medijem, krenule na turneju po SAD prizivajui duhove po narudbi. NAUNA PROUAVANJA Krajem 19. stoljea i znanost se poela zanimati za parapsihologiju. Dok cijenjeni engleski fiziar, sir William Crookes, tvrdi da su paranormalne moi nekih medija istinite, u Londonu se formira Drutvo za psihiko istraivanje (Society for Psychical Research), koje e demaskirati mnoge obmane. Tridesetih godina panja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom i vidovitou. Rije je o sposobnostima za koju je Joseph Rhine skovao termin ESP (ekstraulne percepcije). Danas su se prouavanja paranormalnih fenomena proirila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zasluan parapsiholog Charles Honorton, koji je 1974. godine, uveo tehniku "gancfeld" (ganzfeld). Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon paljivijeg prouavanja otkrivene su, navodno, metodoloke greke. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predvi ala 25 posto tanih odgovora. No, procenat je, me utim, iznosio 35 % posto. Vjerovatnost da je rije o sluajnosti bila je jedan prema dvadeset hiljada. PRISUSTVO FENOMENA Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskuao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Tani odgovori umjetnika bili su 47 odsto, a kod muziara ak - 56 odsto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da e se za deset ili dvadeset godina nai efikasni instrumenti za poboljanje telepatskih sposobnosti svakog ovjeka. Na polju psihokineze (sposobnost premjetanja ili uticaja na predmete pomou misli) koristi se "generator sluajnih doga aja", elektronski aparat koji emituje signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema sluajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utjee na mainu tako da rezultatima vie ne dominira sluaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. ubjedljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena. U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tanosti da su iskljuene metodoloke greke ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljava skeptike. Pokuali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drastino smanjuju procenat uspjeha. Jedan od najspektakularnijih psihokinetikih efekata je, na primjer, proimanje materije. Godine 1988. vicarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli" spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lijepljenja ili neeg slinog. Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi pranoterapeuti ili bioenergiari, koji sve bolesti lijee rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma. Ipak, najtee je provjeriti takozvana "vantjelesna putovanja", iskustva u kojima subjekt, znajui da ne sanja, "vidi" ambijent iz poloaja koji je drukiji od poloaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i
12 ___________________________________________________________
"iskustva pred smrt" : osobe probu ene iz kome koje tvrde da su bile odvojene od tijela i da su susrele mrtve ro ake. SLABE TAKE Jedan od najveih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, smatra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili ulni poremeaj mozga. Ona smatra da se na istim osnovama zasniva i raireno miljenje da ovjek ne koristi vie od 3-4 procenta svoga mozga, to bi znailo da je preostali dio rezerviran za paranormalne moi. Ona misli da su principi funkcioniranja i mogunosti ljudskog mozga definisani i jasni i da ne postoje "misteriozni" dijelovi u kojima se kriju nae paranormalne moi. Jedna od slabijih taaka parapsihologije jeste nepredvidljivost fenomena. Poetkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni program za angaovanje senzitiva u pijunai. Godine 1995. angaovani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate. Ako je vjerovati zvaninim izvjetajima, zakljueno je da su informacije bile nejasne i dvosmislene. Po mnogima potpuno beskorisne ! Ali sve to moe biti i pria za javnost, iza koje se kriju ultratajni projekti za koje se zna da postoje i na Zapadu i na Istoku. Godine je 1990. japanski elektronski kolos Sony zapoeo s projektom za provjeru da li psihiki fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je, navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak od poetka ! No, pouzdano se zna, da uenjaci, me u njima i oni najugledniji, ve godinama eksperimentiraju istraujui parapsiholoke fenomena, a rezultati njihovih saznanja dre se, kau, u strogoj tajnosti...
13 ___________________________________________________________
TELEPATIJA, PORUKE O SVIJESTI

Mada su moderna istraivanja uspjela da zabiljee "ukljuivanje" jedne svijesti u drugu, naunici jo uvijek ne znaju tano kako funkcioniu procesi telepatije. U rano jutro 1980. godine neka je veoma preplaena starica jedva hodajui ula u policijsku stanicu u Barceloni. Gospo a Izabel Kasas 81-godinja udovica, toliko se preplaila stranog sna, "da je uprkos svojim godinama i fizikoj slabosti, uspjela da do e do mjesne policije da ih upozori. Govorei od straha nepovezano, ispriala je deurnom policajcu da je vidjela lice svog prijatelja i susjeda, Rafaela Pereza, "iskrivljeno od uasa", i ula njegov glas kako kae : "Ubie nas ! " panjolska policija je odbacila upuzorenje, ali se zainteresovala za injenicu da gospo a Kazas ve deset dana nije vidjela 56-godinjeg Pereza, koji je do nje svraao skoro svakog dana. Umjesto posjete, Perze joj je ostavio poruku u kojoj je saoptavao da odlazi na nekoliko sedmica. Policija je smatrala da je udno da je ova poruka uruena tek tri dana nakon to je ona posljednji put vidjela svog susjeda. SLUAJ KENONA VORBERTONA Odluili su da sluaj ispitaju i nali su Pereza vezanog na krovu zgrade. Ispriao im je kako su dva ovjeka provalila u njegov stan, natjerali ga da potpie 28 ekova tako da bi mogli podii 15.000 funti njegove ivotne ute evine, a onda ga natjerali da napie poruku gospo i Kasas tako da ona ne bi nita posumnjala. Zatim su ga vezali i rekli da e se vratiti, kad podignu sav novac da ubiju i njega i njegovu susjedu. Zapanjujue je da je, izgleda, starica osjetila misli svog prijatelja dok u uasu ekao da se vrate ubice. ivot mu je spasao njen ivi telepatski san, pa je policija napravila zamku i uhapsila dvojicu razbojnika kad su se vratili na mjesto zloina. Ova sposobnost jedne osobe da "zaviri" u svijet druge bila je jedna od prvih tema koju su u tajnosti izuavali istraivai. Tipian doivljaj spontane telepatije, koji su pokuavali da objasne uenjaci 19. stoljea, bilo je iskustvo jednog engleskog svetenika iz 1883. godine. Vorberton je sjedio u fotelji u bratovom stanu i zadrijemao. lznenada se probudio uzviknuvi "Zaboga ! On je pao ! " Svetenik je u snu vidio svog brata kako je izaao na osvijetljeno odmorite stepenica, spotakao se i naglavake pao niz stepenice, jedva uspijevi da se spasi od ozbiljnih povreda. Kua koju je vidio u snu nije mu bila poznata. Jedino to je znao bilo je da mu je brat ostavio poruku u kojoj mu saoptava da ide na ples i da e se vratiti oko jedan sat. Oporavivi se od poetnog oka Vorberton je opet zadrijemao oko pola sata sve dok ga brat nije probudio i rekao : "Ja samo to nisam slomio vrat ! Izlazei iz dvorane spotakao sam se i strmoglavio se niz stepenice ! " Ovaj neobian san je jedan od mnogo stotina - podjednako impresivnih, sluajeva spontane telepatije koje su sakupili aktivisti Drutva za psihika istraivanja u Velikoj Britaniji i Americi. PRVI EKSPERIMENTI Rije "telepatija" skovao je 1882. vodei uenjak i istraiva iz Kemtorida, F. V. H. Majers, a prva studija tih paranormalnih iskustava "Popis halucinacija", objavljena 1890. godine, ispitivala je odgovore na 20.000 upitnika. Me utim, nauci je bilo potrebno da ispita telepatiju pod kontrolisanim uvjetima. Jedan od pionira naunih istraivanja iz telepatije bio je ser Viljem Beret, profesor fizike na Kraljevskom koledu za nauku u Dablinu, koji je izvodio eksperimente sa hipnotisanim ispitanicima i to ga je uvjerilo da je telepatija stvarna. Kada je ser Viljem podnio Britanskom udruenju za unapre enje nauke svoj referat "Neke pojave u vezi sa abnormalnim stanjima svijesti", odbijen je od
14 ___________________________________________________________
strane odbora za biologiju. Kasnije je isti referat primljen u pododboru za antropoloka istraivanja. Do poetka ovog stoljea mnoge grupe istraivaa su se ukuljuile u matovite testove iz telepatije. Dvadesetih godina Rene Varkolije je rukovodio grupom telepatskih eksperimenata, koji su se odvijali izme u Francuske i SAD od kojih su mnogi dali vrlo impresivne rezultate. Tridesetih godina djelo poznatog pisca Aptona Sinklera postalo je jako poznato. Sinklerova supruga je imala znatne vidovnjake sposobnosti i bila je u stanju telepatijom da "prima" slike koje je crtao njen mu ili drugi parapsiholozi. Ponekad su ovi eksperimenti izvo eni u susjednim sobama, a nekad i na veoj razdaljini. Sinkler je objavio rezultate u knjizi "Mentalni radio", u kojoj se vidi da je od 290 ekperimenata gospo a Sinkler bila uspjena u 23 procenta, djelimino uspjena u 53 posto, i nije uspjela u 24% sluaja. Slinost izme u originalnih crtea i kopija gospo e Sinkler bila je upadljiva. Sinkler koji je bio deklarisani socijalista bio je svjestan toga da ueni ljudi jo uvijek sa skepsom gledaju na sve parapsiholoke fenomene, pa i na samu telepatiju. Njegovi prijatelji osjeali su da je njegovo zanimanje u suprotnosti sa racionalistikim gledanjima na svijet, a jedan od njih ga je ak napao u novinama, objavivi da se Sinkler "bavi duhovima". PROJEKT "NAUTILUSA" Da bi se ovoj temi dao ugled u oima nauke dr J. B. Rajn poeo je da istrauje telepatiju u laboratoriji. Rajn je koristio Zenerove karte da ne bi bilo sumnje da li ispitanik poga a ili ne poga a u testovima. Rezultati su bili impresivni. Me utim, jo je bilo skeptika a jedan od njih je bio psiholog Bernard Rajs. Kad je doktor Rajn pozvan da predaje o svom ESP (ekstra senzitivna percepcija) radu na Barnard koledu, Rajs ga je na takav nain ispitivao da je Rajs protestvovao govorei da ga optuuju da je laac. Rajn je predloio Rajsu da on sam izvodi testove, koristei se svim kontrolama koje je smatrao potrebnim. Rajs se sloio i nekoliko mjeseci je sam izvodio eksperimente sa kartama. Napravljeno je 1850 eksperimenta i oni su pokazali nevjerovatnih 18 pogodaka od moguih 25. Rajs, koji je nekada opovrgavao ESP istraivanje pozvan je da brani svoj eksperiment 1938. kada je Ameriko udruenje psihologa organizovalo nauni simpozij o ESP. On je u tome i uspio, ali je Rajnovo djelo je i dalje bilo tema javnih osporavanja i rasprava. No, sve vie je bilo istraivaa koji su izvodili svoje istraivake programe na raznim ESP temama, pa su telepatiju uskoro zasjenile teme kao to su vidovitost i predskazivanje koji su dali iznenadjujue eksperimnetlane rezultate. Krajem pedesetih godina, telepatija se ponovo vratila u prvi plan sa pisanjem francuske tampe o uspjenim telepatskim testovima koji su izvedeni izme u ispitanika na zaronjenoj amerikoj podmornici USS "Nautilusa" i drugog broda koji je bio na obali. Vojne implikacije takvih metoda komuniciranja ako bi se pokazale pouzdanima, bile su oite i pobudile su veliki interes vojnih obavjetajaca. Uprkos poricanju amerike mornarice, Sovjeti su to uzeli ozbiljno objavivi djelimine rezultate svojih tajnih istraivanja. RUSKI USPJESI Dr. Vasiljev se sluio hipnotisanim ispitivaima kako bi istraivali "mentalni radio", a kada je 1962. objavljena knjiga o njegovom radu otkrio je da su on i drugi istraivaci bili u stanju da navedu hipnotisane pacijente da izvravaju telepatska nare enja. U jednom izuzetnom sluaju ena sa paraliziranom lijevom stranom tijela bila je predmet opita. To njeno stanje je bilo psihosomatsko, i pod hipnozom je bila u stanju da s lakoom pokree lijevu ruku i nogu. Me utim, Vasiljev je otkrio da je bilo potrebno da on samo da mentalno nare enje i ona bi pokretala lijevu aku, ruku ili stopalo prema zahtijevu - bez hipnoze. On je demonstrirao ove mentalne komunikacije pred grupom posmatraca. Kao dodatno obezbje enje, pacijentu su bile vezane oi. Svaka uputa je napisana, a svjedoci su bili grupa pred kojom je ili Vasiljev ili njegov saradnik, hipnotiar dr. Fine, bio koncentrisan na nju. ena je sluala sa nevjerovatnom tanou i ak je mogla
15 ___________________________________________________________
da odredi da li Vasiljev ili Fine daju uputstva. Uskoro su Rusi izveli jo jedan, jo nevjerovatniji eksperiment iz telepatije, sa biofiziarem Jurijem Kamenskim i moskovskim novinarem Karlom Nikolajevim. Kamenski je bio u Novosibirsku u Sibiru, Nikolajev u Moskvi, a skup naunika je nadgledao cijelu stvar. Rezultati su pruili sjajan dokaz mentalne komunikacije izme u ta dva ovjeka. U jednom testu, Nikolajev je tano opisao est predmeta koji su dati Kamenskom. Ono to je posebno impresivno u ovim opitima jeste to da su naunici uspjeli i instrumentima potvrditi da se uistinu deavalo neto paranormalno. Oni su prikljuili Nikolajeva na elektroencefalogram (EEG), koji prati modane talase. im je Kamenski poeo da prenosi slike, talasi u Nikolajevljevom mozgu su se promijenili. Koristei ovo saznanje oni su izmislili tehniku za odailjanje poruka Morzeovom azbukom. Umjesto da zatrae od Kamenskog da misli na neki predmet, oni su zatraili da zamisli kako se tue sa Nikolajevim. Dok su naunici u Moskvi pratili modane talase Nikolajeva na EEG, otkrili su da je dolo do izrazite promjene u uzorku talasa kad god je Kamenski zamislio da se tue s njim. Kamenski je iz Sibira uspio mentalno da prenosi Morzeovu abecedu na rastojanja od 3200 km. MORZEOVA TEKA Uslijedilo je otkrie istraivaca dr S. Figara da intenzivno razmiljanje o nekoj osobi proizvodi porast volumena krvi kod te osobe - promjena koja se mogla tano izmjeriti instrumentom nazvanom pletizmograf. To je u brojnim naunim eksperimentima potvrdio i britanski prof. Daglas Din. Ako se poiljalac koncentrie na ime osobe koja je ispitaniku emocionalno znaajna, pletizmograf pokae mjerljivu reakciju koja se interpretira kao Morzeova teka. Ako se ne zabiljei nikakva reakcija tokom odre enog perioda, to se smatra kao Morzeova crta. Koristei ovu tehniku, Din je uspjeno komunicirao na kratke i duge relacije. U jednom sluaju poslao je Morzeom poruku na rastojanje od 2000 km, izme u Njujorka i Floride. Uprkos ovim otkriima i izuzetnim pojedinanim rezultatima koje su dali neki eksperimenti, nisu svi istraivai tako uspjeni kad pokuaju da ponove testove telepatije. Mentalni radio ostaje zagonetni fenomen. U njegovo postojanje vie niko ne sumnja, jer je javljajui se spontano i u laboratoriji - uvjerio veinu istraivaa u svoje postojanje.
16 ___________________________________________________________
SNOVI, PORUKE IZ DRUGOG SVIJETA

Mnogi veliki umjetnici i mislioci kau da im inspiracija dolazi iznenada potpuno uobliena. ta je izvor ovih unutarnjih poriva i koliko doprinose stvaranju genija ? Snovi mogu otkriti ne samo budunost, ve izgleda i oite istine o dananjem svijetu. Mnoge dananje inovacije su se pojavile u snovima. Jedna od najpoznatijih imala je revolucionarni uinak na razvoj hemije. Godine 1863. mladi i daroviti njemaki naunik August Kekule, pisao je drugi tom rasprave o hemiji u kome se bavio problemom hemijske strukture aromatskih jedinjenja. To su supstance jakog mirisa koje su sadravale vodonik i ugljik, a dobivane su iz ugljenog katrana. Najmanji djeli svakog jedinjenja zove se molekul : to je skup atoma, koji se moe predstaviti vezan hemijskim "kukama", koje se zovu valentne veze. Sve te "kuke" su me usobno povezane i nijedna ne ostaje slobodna. Svaki tip atoma ima utvr en broj valentnih veza. Ugljik ih, na primjer, ima etiri. Kekule je ve pokazao kako ugljikovi atomi mogu formirati lance koji ine "kimu" sloenih molekula. On je racistio neke nedoumice, pokazavi da se atomi mogu vezivati duplim ili ak dvostrukim vezama. Struktura jedne molekule se esto mogla objasniti povezivanjem valentnih veza atoma od kojih je sastavljen. Ali, nikakva koliina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od est atoma ugljika sa est atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna se da je to sastav benzola, najjednostavnijeg od aromatskih spojeva. To rjeenje Kekuleu je dolo kada je bio u polusnu. Ugledao je molekul benzola kao neku zmiju koja se savila u krug i progutala vlastiti rep. Kekule se probudio i shvatio da se problem strukture benzola moe rijeiti ako est atoma ugljika obrazuju prsten, sa pridodatim atomima vodika. Jedno ogromno podruje, hemija prstenastih sastojaka se otvorilo pred njim i postalo osnovom uspjene njemake industrije boja. EKSPERIMENT U SNU Jo jedan nauni prodor vodi porijeklo iz sna njemakog fiziologa Ota Levija 1921. On je izuavao prenos signala du nerava ivotinja. Gotovo 20 godina ranije, Levi je razmiljao da su hemijski procesi usko povezani sa mehanizmom transmisije nervnih signala, ali je s tom idejom uinjen mali napredak. Inspiracija je Leviju dola u snu : "No uoi Uskrsa (1921.) probudio sam se, upalio svjetlo i navrljao nekoliko zabiljeaka. Onda sam ponovo zaspao. U 6 sati sljedeeg jutra palo mi je na pamet da sam tokom noi zapisao neto jako vano, ali nisam bio u stanju da deifrujem to to sam napisao. Sljedee noi u tri sata, ta ideja mi se vratila. Bio je to plan eksperimenta da se odredi da li je hipoteza o hemijskoj transmisiji nervnih nadraaja koju sam izrekao prije 17 godina bila tana. Smjesta sam ustao, otiao u laboratoriju i izveo jednostavan eksperiment na srcu abe. Ti rezultati postali su osnov teorije o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa" Levijevi eksperimenti bacili su novo svjetlo na nain na koji se elektrini signali prenose nervima i izazivaju reakcije u miiima - to e rei kako mozak kontrolie tijelo. Iz svog eksperimenta Levi je zakljuio da kod aba nervi ne stimuliu srce direktno; osloba aju se specificne hemijske supstance na krajevima nerava koje modificiraju rad srca. Za svoje djelo o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa, Levi je podijelio Nobelovu nagradu sa ser Henri Dejlom 1936. godine. Johan Volfgang fon Gete, veliki njemaki pjesnik, naunik i filozof, izvjetava nas da je u snu rijeio mnoge naune probleme i napisao pjesme. Francuski kompozitor Sari Nodje je komponovao kompoziciju "Lidija" u snu. Semjuel Tejlor Kolerid odsanjao je itavu poemu "Kubla Kan" i jednostavno je prepisao sljedeeg jutra. Me utim, kad ga je u "prepisivanju" prekinuo neki posjetilac, kraj poeme mu je iscilio iz sjeanja.
17 ___________________________________________________________
IZUM U SNU I industrijski su se izumi esto javljali u snu, poput tehnike za pravljenje olovnih kugli, tako to se rastaljeno olovo kapalo u vodu sa visokih kula. Olovne kapi tokom pada postanu savreno okrugle. Ova ideja pala je na um Dejmsu Votu, konstruktoru parne maine, u snu ! vajcarski paleontolog iz 19. stoljea Luj Agasi dugo je vremena pokuavao da rekonstruie strukturu fosila neke ribe iz vrlo slabo vidljivih izmijeanih tragova u kamenu. Na kraju je zakljuio da je to nemogue. U snu je, me utim, vidio je kompletnu ribu savreno restauriranu. No, kada se probudio, san se izgubio prije nego to ga je zabiljeio. Sljedee noi Agasi je sanjao isti san, ali mu je opet iscilio iz sjeanja kada se probudio. U nadi da e sanjati kompletnu ribu naunik je stavio pero i papir pored kreveta. Bio je nagra en jo jednim ponavljanjem sna i bio je u stanju da nacrta sliku fosila, dok je jo uvijek bio u polusnu. Sljedeeg dana crte nije impresionirao Agasija. Smatrao je da je po svemu nevjerovatan. Vratio se fosilu i poeo da obra uje kamen, koristei svoju skicu iz sna. Na svoje iznena enje otkrivao je nedostajue dijelove fosila, za koje se ispostavilo da su upravo onakvi, kakvi su opisani u snu od prethodne noi. DREVNE TAJNE Izvjetaj Drutva za parapsiholoka istraivanja iz 1900. godine opisuje kako je prof. Hilpreht deifrovao rijei ugravirane na dva mala komada ahata iz drevnog Babilona. Prof. Hilpreht je jedne noi zaspao nakon to je satima uzaludno pokuavao da shvati znaenje tih natpisa. Sanjao je da ga je neki mravi svetenik predkranskog Nipura (sveti grad blizu Babilona) poveo u riznicu. Uli su u sobu bez prozora u kojoj je bila velika drvena krinja. Komadii ahata i lapis-lazulija su bili razbacani po podu. Taj svetenik je ispriao profesoru : Kralj Kruigauzu (oko 1300. p.n.e.) je nekom prilikom hramu u Belu poslao jedan ispisani zavjetni valjak od ahata. No, tada smo mi iznenada dobili nare enje da za kip boga Niniba napravimo par naunica od ahata. Mi smo bili jako oja eni jer pri ruci nismo imali ahata. Da bismo izvrili nare enje, nita nam drugo nije preostalo nego da dragocijeni zavjetni valjak isjeemo u tri prstena od kojih je svaki sadravao dio natpisa. Prva dva su posluila kao naunice za kip. To su ova dva fragmenta koja su vam zadala toliko muke... Profesorova ena je posvjedoila kako je pomenute noi vidjela svog mua kako iskae iz kreveta, juri u radnu sobu da pregleda dva komada ahata i uzvikuje : "Tako je, tako je !" PAKT S AVOLOM !
uzepe Tartini vodei italijanski violinista iz 18. stoljea, navodno je u snu napravio Ugovor sa avolom. Njegov noni duhovni posjetilac odsvirao je jedan komad na violini sjajnije nego to je Tartini ikada uo. Kada je ujutro pokuao da se prisjeti tog komada, komponovao je sonatu koju je nazvao " avolji triler", za koju su najugledniji muzicari tog vremena potvrdili da uistinu ima - davolju teinu ! Po Tartinijevom miljenju to je bila samo sjenka muzike koju je uo u snu. Me utim, njegov Ugovor sa avolom doveo ga je do svjetske slave i uspjeha. Ova pria je moda nastala zbog doga aja iz Tartinijeve rane karijere, kada je uhapen zato to je oenio lijepu tienicu arhiepiskopa od Padove. Njegova vjetina na violini mu je doprinjela da mu arhiepiskop sve oprosti.
18 ___________________________________________________________
TA JE STRAH !?
Uas u dui Hladan znoj, noge klecaju, srce snano lupa, hoe da iskoi.... Znate li ta vam se doga a u tom trenutku ? ta je izazvalo takve reakcije ? Zato vam se usta sue i u tijelo uvlai nemo koja vas paralie... Poput ljutnje, radosti, tuge, i strah je ljudska emocija. Ponekad blage, ponekad snane, emocije nastaju kada je mozak zateen i iznena en. Mozak prima i analizira informacije koje dolaze od nasih ula (oi, ui, nos...), paljivo promatra logiki nastavak onoga to nam se doga a i reaguje. Tako smo, ponekad, iznenada sretni, zadovoljni, uplaeni, bijesni... Za specijaliste, emocija je psiholoka i fizioloka reakcija (rad hormona ili nervnog sistema...), koja nastaje pred iznenadnom i nepredvi enom situacijom. Ta reakcija predstavlja adaptaciju na promjenu nae okoline i javlja se prilikom pojave opasnosti, prijetnje ili rizika. Ta emocija, zapravo, priprema organizam da efikasno reaguje kako bi obezbijedila njegovo preivljavanje. No, da li na pojavu opasnosti, kada ih strah obuzme, ljudi i ivotinje reaguju na isti nain ? IZBJEI SMRT Neosporno, strah je univerzalan. Sve ivotinje, bilo da su beskimenjaci (crvi, ljuskari, insekti...) ili kimenjaci (ribe, reptili, ptice, sisavci...) poznaju strah. Strah da e biti pojedene, uguene, da e pasti, da e se udaviti... Ukratko, strah pred opasnostima ! Pravi alarmni sistem, strah omoguava ivim biima da izbjegnu smrt prilikom pojave opasnosti. Ali, strah muhe nije isti kao strah plivaa. Kod insekata, on je refleks preivljavanja. Naravno, i kod ovjeka se uoava taj refleks (drhtanje, jeza, trzaj...), ali je prisutna i emocionalna komponenta. Budui da mozak ovjeka moe da objasni ono to vidi, strah se ra a kao manifestacija mate i predvi anja onoga to se moe dogoditi. ovjek istrauje svoj lini doivljaj da bi hranio svoje strahove. Neki ovjek, suoen s opasnosti, reagovat e drugaije u zavisnosti od konteksta. Pred ajkulom pliva osjea kako mu se krv ledi u venama : ali, gledajui je u akvariju, ajkula postaje lijepo morsko stvorenje koje ne izaziva nikakvo uzbu enje. Kao mali plaimo se svijeta koji nas okruuje. Postavlja se pitanje : postoji li gen straha koji se budi s naim ro enjem ? Naunici smatraju da ne postoji. Ali, od insekata do primata (raunajuci tu i ovjeka), izgleda da je strah ugraviran u srce DNA, velike molekule koja sadri program funkcioniranja ivih bia. U kom obliku ? U stvari, mnotvo gena uestvuje u izgradnji nervnog sistema. S te take gledita, strah je bioloski, to jest, integriran od naeg ro enja. Istraivanja to su ih vodili etnolozi, pokazala su da se bebe, ba kao i mlade impanze, spontano boje pauka i reptila. Kao da ivotinje oblika bitno drugaijeg od naeg i obdarene drugaijim nainom premijetanja iskljuuju instinktivne strahove. Selekcionirane tokom evolucije, omoguavaju nae preivljavanje. Drugi primjer, snaan zvuk ili naglo gubljenje ravnotee povlae refleksni strah i ne poznavajui uzrok ! IVOT PUN STRAHOVA Dok su drugi, naprotiv, naueni tokom doivljenih iskustava, "steeni strahovi" nastaju zahvaljujui "plastinosti" mozga. Zamislite medu koji prvi put sree jea. Medo poetnik misli da e mala ivotinja biti lak plijen, ali mu ova baca pregrt bodlji u njuku. Kod sljedeeg susreta, medo e se povui ! ovjek je neosporno ampion u uenju straha. Roditelji, profesori, knjige, televizija, asopisi... On ui da se boji vjetica, elektrine struje, serijskih ubica, nezaposlenosti, side, globalizacije, nuklearnog oruja... Ali, ovjek i sam sebi stvara strahove. Suprotno od ivotinja, on ima svijest o sebi. Sposoban da se vine u budunost, ovjek zamilja hiljadu bolesti, nesrenih sluajeva, neuspjeha itd. I jo gore od svega : on vidi dolazak smrti, neizbjene i nepredvidive. Gdje ? Kada ? Kako ? Kod ovjeka, strah od smrti pred stvarnom opasnosti se razlikuje od filozofskog pogleda na smrt, to druga iva bia ne poznaju. Da li su nai strahovi vjeni ? U veini sluajeva, da. Prvi pravi strah koji obuzima ovjeka od dana ro enja,
19 ___________________________________________________________
i od pamtivijeka, je strah da bude odvojen od mame. Slijedi strah pred drugim osobama i novim stvarima. Izme u 2,5 i 5 godina, strah od mraka spreava dijete da spava. Jer, tu su fantomi, lopovi, ljudoderi sakriveni u ormaru, ispod kreveta, iza zavjesa... Neki naunici povezuju ove none more sa onima to su ih morali osjeati prehistorijski ljudi, zavueni u svoje peine, i stalno izloeni napadu divljih zvijeri. Strah od tame kod ovjeka izgleda potpuno prirodan. Jer, suprotno mnogim ivotinjama koje se snalaze u tami zahvaljujui ujnim i njunim osjetilima, ovjek ije je najotrije osjetilo vid, je bespomoan pred divljim zvijerima tokom noi. Dodajte malo mate, i ovjeiji duh proizvodi vlastite monstrume u pomrini. VLASTITI MONSTRUMI U prolosti, nai preci bojali su se svega : snijega, grada, groma, meteora zemljotresa, oluja, tornada, duge, pomraenja, sue, pozara... mnogo vie nego danas. udne klime i drugi prirodni fenomeni za njih su bili prije svega boja predskazanja. Danas, u mnogim tehnoloki razvijenim zemljama, znanost je objasnila udi prirode. Ali, novi strahovi odmah protjeruju stare : atomska opasnost (ernobil), genetski modifikovane namirnice, zaga ena industrijska hrana (lude krave, belgijski pilii...), i tako dalje sve do novih dostignua i novih strahova Drijemate na otomanu. Odjednom, trgne vas metalni zvuk. Izgleda da neko pokuava da otkljua bravu s vanjske strane vaih vrata. Obuzima vas strah. ta inite ? Otvarate prozor i skaete... ? ekate da lopov u e pa da ga tresnete peglom... ? Paralisani ste, nemoni da mrdnete prstom... ? Otvarate vrata, bijesni, ak spremni da vas uljez ozlijedi... ? Pred nekom opasnou, u funkciji line emotivnosti, koja dobrim djelom zavisi od kulture pojedinca i njegovog obrazovanja, niko ne osjea isti strah i ne reaguje na isti nain. Seosko dijete rijetko se boji krave dok se gradsko dijete ne boji da u e u tramvaj. Bilo o emu da se radi, za specijaliste koji prouavaju ponaanje, postoje etiri naina reagovanja : pobjei, braniti se, ostati nepokretan ili se vinuti u opasnost. SMRT OD STRAHA Bjeite kada ocijenite da e vas noge nositi. Borite se ako ocijenite da se moete uhvatiti u kotac s opasnou. Ostajete nepokretni, najee sakriveni, kada ocijenite da je bjekstvo nemogue. Bacate se u eljust vuka kada mislite da nemate ta da izgubite, va strah se pretvara u bijes. Moe li se umrijeti od straha ? Teko je odgovoriti. Ipak, kad neko ima slabo srce, snane emocije, kao to je strah, mogu mu nanijeti velikog jada. Jer, strah obino prati snano poveanje sranog ritma. A srce, zato ne, moe da popusti pred tako brutalnom navalom. U sluaju dueg i intenzivnog straha, osoba zdravog srca moe da umre od oka : u ovom sluaju reaguje nervni sistem nare ujui prestanak disanja i rada srca. To se doga a nekim vrstama gazela koje umiru od straha u eljusti lava prije nego to on i zarije svoje zube. "Prirodni" prestanak rada srca koje, izgleda, nastoji da skrati trajanje patnje ivotinje u trenutku uginua. Kod ovjeka, negativne posljedice to moe da ih izazove snaan strah vie su psiholokog reda. Atentat, rat, strah za djetetom iji je ivot ugroen, saobraajni udes, katastrofalni zemljotres... teko se zaboravljaju. Kada je neto doivljeno i kada se ovjek vrati u "normalne ivotne tokove", strah zauvijek ostaje. rtva je u stanju neprestane pripravnosti i stresa. Nou ima komare, a danju joj slike doga aja ne izlaze iz glave. Ljekari to nazivaju posttraumatskim stresom. Danas u mnogim zemljama postoje medicinsko-psiholoki centri za pomo traumatiziranim osobama. rtva moe da "istrese svoju vreu", da ispria ta joj se dogodilo u prolosti i ta sada osjea. Koliko joj to pomae zavisi i od nje i od samog psiho-tretmana.
20 ___________________________________________________________
TELEPORTACIJA - LET KROZ PARALELNE SVJETOVE

Mogu li se vrsti objekti dematerijalizirati i ponovo pojaviti na nekom drugom mjestu ? Neki sluajevi to potvr uju, ali je pitanje kako ih objasniti. U jutro 06. Maja, 1878. Johan Celnar, profesor astronomije i fizike na univerzitetu u Lajpcigu, sjedio je sa Henrijem Slejdom, amerikim medijem, u sobi za eksperimente iz parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stola za kojim su sjedili, Celner je drao obje Slejdove ruke. Minutu kasnije okrugli drveni stoli koji je stajao u blizini poeo je da se ljulja tamo-amo a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sjedili, zatim je okrugli stoli polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo ispod njega. Sljedeih minuta se nita nije deavalo i Slejd se upravo spremao da konsultuje svoje "duhovne kontrolore" o tome ta treba da oekuju, kad je Celner bacio pogled ispod veeg stola i sa zaprepatenjem otkrio da je okrugli stoli netragom nestao. Zatim su njih dvojica pretraili sobu, ali stoli nisu nali ! Kao da je u zemlju propao. ZAU UJUA POJAVA Celner i Slejd su zatim ponovo zauzeli svoja mjesta, stavivi ruke iznad stola. Slejd nije mogao napraviti nikakav neprijmijeen pokret. Nakon pet minuta Slejd je vidio svjetlosti u vazduhu, kao to se to obino deavalo prije nego to su mu se doga ali paranoramlni fenomeni. Ni Celner niti iko od njegovih kolega nisu nikada vidjeli ova svjetla kad su bili prisutni sesijama sa Slejdom. "Dok sam okretao glavu, slijedei Slejdov pogled prema plafonu iza mojih le a", sjea se Celner, "iznenada sam primijetio na visini od 1,5 metra onaj okrugli stoli kako se sa nogama okrenutim navie sputa na sto za kojem smo sjedili" Ovo nevjerovatno svjedoanstvo opisuje teleportaciju - iezavanje materije i njeno ponovno pojavljivanje na istom ili drugom mjestu. Ovaj je fenomen, navodno, usko povezan sa ostalim slinim fenomenima - prolaskom jedne materije kroz drugu i vezivanjem vorova bez ljudske pomoi, o emu izvjetavaju mnoga svjedoanstva iz prolosti. I druge sesije sa Slejdom, kojima je prisustvovao Celner, rezultirale su "nemoguim" kretanjima predmeta; u nekim sluajevima sami od sebe su se vezivali vorovi na vrpci, koi ili ak svinjskom crijevu dok ih je Celner drao ili ih jednostavno samo posmatrao. Jedna seansa ija je namjera bila da se poveu dva drvena prstena nije uspjela - ali se seansa zavrila tako to su ta dva prstena balansirala "na memogu nacin" na sredinjoj nozi okruglog stolia iju smo teleportaciju ve opisali. Kad se taj dogadaj zbio, stoli je bio izvan Slejdovog domaaja. Da bi se ti prstenovi navukli na nogu stola, bilo je potrebno rastaviti sto na dijelove pa da ga ponovo sastaviti ! UDESNE MOI SAI BABE Celnerovo djelo o parapsiholokim fenomenima sastoji se od nekoliko debelih svezaka, ali je samo neznatan dio ovog materijala dostupan javnosti. U njemu se nalazi i izvjetaj objavljen 1932. godine, u asopisu "Journal" amerikog Udruenja za parapsiholoka istraivanja. Izvjetaj je napisao V. Batn, tadanji predsjednik Drutva, koji je prisustvovao eksperimentima medija Marderi Kandon. U tim eksperimentima duh Marderinog umrlog brata, Voltera, navodno je stavljao i vadio male predmete iz raznih vrsta kutija, najee kartonskih, zatvorenih samoljepljivom trakom, te vrsto zakljuanih drvenih i metalnih kutija. Ovo je ra eno vie puta, a za to vrijeme Marderi Kandon je bila vezana za stolicu. Kad su ti predmeti teleportirani iz kutije u kutiju bilo je lako provjeriti tu injenicu. Godinama kasnije, Uri Geler je tvrdio da je uspjevao teleportirati ne samo manje predmete nego ak i ljude i ivotinje, ali to nikada nije i nauno potvr eno. Ipak, mnogi uglednici bi se zakleli da se jedne prilike Geler iznenada pojavio na ustakljenoj verandi svog prijatelja Andrije Puharica u Osining, u dravi Njujork, nakon to je trenutak prije etao
21 ___________________________________________________________
Menhetnom, koji je od Osininga udaljen jedan sat vonje automobilom. Indijski guru Sai Baba je posebna pria. Njegova specijalnost je materijaliziranje malih predmeta; najuobiajeniji poklon je sveti prah vibhuti, prakasta siva supstanca, koja se koristi za lijeenje. Zapadnim parpsiholozima koji su ga posjetili nikada nije dozvoljeno da mu nametnu neku kontrolu. Me utim, Karlis Osis i Erlendur Haraldson uspjeli su, navodno, da prekontroliu jednu od Babinih haljina i nisu nali na njoj depove ili neka druga skrovita mjesta. A nije bilo ni znakova vibhutija niz rukave, to bi se moglo oekivati ako ga je Baba istresao iz rukava u ruku. INTELIGENTNI PROJEKTILI Primjeri oiglednih teleportacij, prenoenja materije kroz materiju, poznati su i kao "slucajevi kunih duhova" u kojime se u zatvorenim sobama deavaju nevjerovatne pojave, najee kamenje ili drugi predmeti pristiu iz - niotkuda. Ponekad nisu vidljivi sve dok ne udare u neki predmet. Moda se najpoznatiji sluaj ove vrste dogodio 1903. Neki geolog, V. F. Grotendik, izvodio je geodetska mjernja na Sumatri. Jedne noi dok je spavao u kolibi pokrivenoj debelim slojem lia, odjednom ga je probudilla "kia" kamenja koje je padalo po njemu i svuda oko njega. To se ponovilo i sljedee noi dok je leao budan. Oito, kamenice su dolazile s krova ali on nije mogao naci rupe u liu kroz koje je kamenje prolazilo. Uz sve to, kada je treu no pokuavao da uhvati poneki kamen, on bi istog asa promijenio pravac ! To se ponovilo nekoliko puta. "Inteligentni projektili" ove vrste nisu neobini u "sluajevima kunih duhova". Ali, u velikom broju sluajeva deavalo se da odredeni predmeti misteriozno iezavaju, mada postoji samo jedan kratki nauno obra eni izvjetaj koji potvr uje istinski nestanak nekih predmeta. NEPOZNATE DIMENZIJE Dogodilo se to nekoj gospo i Kogelnik u Londonu 1922. godine ije je kuanstvo mjesecima uznemiravano raznim nestalucima "kunog duha". Ali jednoga dana desilo se neto krajnje nevjerovatno. Njen mu pria : "Kad je moja ena vidjela kako joj sjekira nestaje pred oima izala je iz sobe. Sve se ovo dogodilo izmedu 10 sati i podneva." Moe se navesti znatan broj prilino uvjerljivih sluajeva teleportiranja - iezavanja i ponovnog pojavljivanja razliitih predmeta. Postoji sve vie dokaza da nam se to deava u svakodnevnom ivotu. Telepatija se javlja mnogo ee, ali ni teleportacije zasigurno nisu tako rijetke kako bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled. ta sve ovo znai ? Odgovor lei, kau neki parapsiholozi, u injenici da prostor ima i etvrtu dimenziju, ili ak i vie nama nepoznatih dimenzija. Drugim rijeima kad se predmeti pojavljuju ili iezavaju, oni se tada kreu etvrtom ili jednom od tih dimenzija. Ovo je savreno razumna hipoteza, ali naravno postoje i dodatna objanjenja. Jedna hipoteza kae da predmeti postaju nevidljivi samo privremeno. Ali, ona ne bi mogla da objasni izlazak predmeta iz zatvorenih kutija. S druge strane, halicinacije - jedno drugo esto ponu eno objanjenje - ne mogu objanjavati sluajeve u kojima se odvija trajna strukturalna promjena - kao to su vorovi na Celenrovim vrpcama. Tamo gdje je materija prola kroz drugu materiju u obinom trodimenzionalnom prostoru, ona je moda rastavljena, prenesena atom po atom i opet ponovno sastavljena. Ili su moda dotini atomi uinjeni "pasivnima" i nekohezivnim, tako da nisu djelovali jedni na druge dok su prolazili jedan kroz drugi ?! PARALELNI SVJETOVI Neki naunici teleportaciju objanjavaju "kvantnim provo enjem", u kojem jedna atomska estica na "nemogu" nain prodire kroz barijeru energije : estica se vidi kao da se probija kroz neku barijeru koja je suvie visoka da bi se preskoila. Moda bi se moglo i prihvatiti da je transpot materije kroz materiju fenomen "kvantnog provo enja" ali se tada postavljaju mnoga druga pitanja na koja znanost jo uvijek nema racionalne odgovore. Ako etvrta dimenzija uistinu postoji ona otvara zapanjujuu mogunost
22 ___________________________________________________________
postojanja beskonanog broja drugih dimenzija koje ine neogranien broj univerzuma paralelnih sa naim. A to ve prelazi u naunu fantastiku !
23 ___________________________________________________________
TUNGUSKA ENIGMA
Dan kada su se otvorila nebesa... Bilo je praskozorje 30. Juna, 1908. godine kada se misteriozno plamtee tijelo pojavilo na nebeskom obzorju. U dugoj kosoj putanji letjelo je prema sjeveru... A onda je odjeknula strana eksplozija, ije uzroke nauka ni do danas nije odgonetnula... Samo je jedna injenica do kraja neupitna. 30. Juna, 1908. godine, u sredinjem Sibiru se dogodilo neto nevi eno, silovita eksplozija jaline termonuklearnog oruja razorila je i opustoila umski masiv na preko 2150 etvornih kilometara i izazvala potres kojeg su registrirale sve geofizikalne stanice u svijetu. Sljedeih godina i desetljea, kada su prve ekspedicije krenule u to negostoljubivo pustono podruje kako bi istraile to je eksplodiralo u Sibiru, misterija se samo poveala. Zbog toga nije ni udo to taj doga aj i danas zbunjuje naunike i pobu uje interesovanje svjetske javnosti. Arthur Koestler ga je nazvao "najveom naunom misterijom 20. stoljea", Isaac Asimov "fantastinom eksplozijom koja prevazilazi matu i najboljih SF pisaca", a znameniti Arthur C. Clarke ga proglasio - "scenarijem sudnjeg dana" ! TA SE ZAISTA DOGODILO 1908. GODINE, U SIBIRU ?! Ugledni ruski naunik Nikolaj V. Vasiljev, koji je u Tomsku osnovao Kompleksnu samoinicijativnu ekspediciju za istraivanje tunguske katastrofe (KSE) u ijem je istraivanju sudjelovalo preko 1500 naunika razliitih profila, sedamdesetih je godina izazvao pravu senzaciju kada je svoja otkria saopio Sovjetskoj akademiji nauka, ustvrdivi da se u Sibiru sruio vanzemaljski svemirski brod ili svemirska sonda i da za ove tvrdnje posjeduje valjane dokaze ! Onima koji se profesionalno ili amaterski bave istraivanjem i odgonetanjem misterioznih doga aja posve je jasno da sibirska enigma spada u mali broj onih kojima je nauka poklonila podosta vremena. Proteklih desetljea, doga aj u Sibiru pokuali su objasniti najeminentniji naunici Istoka i Zapada; vrena su detaljna prouavanja izrovanog tla; analizirana je flora i fauna; biljeena su dramatina svjedoanstva onih koji su preivjeli "susret tree vrste" s nevjerojatnom eksplozijom; izvodene su komplicirane kompjutorske animacije i raunice; odgonetavan pravac leta zagonetnog tijela... Kao posljedice svega toga, rodile su se, ni manje ni vie, ak 72 razliite naune teorije ! Na koncu, ni jedan od njih nije prevagnula, ali se izdvojilo pet-est teorija koje su vjerojatno mogue objanjenje za ono to je 1908. uzbudilo i potreslo svijet. Tvrdnja ruskog naunika Nikolaja V. Vasiljeva da je posrijedi bila eksplozija me uplanetarne letjelice nije nova. Novo je jedino to, to je sve do svoje ekspedicije na mjesto zagonetnog doga aja, Vasiljev bio jedan od najogorenijih protivnika teorije da je iznad Tunguzije eksplodirao svemirski brod neke nama nepoznate kozmike civilizacije ! to je to utjecalo da ugledni naunik promijeni svoj stav i prikloni se teoriji koja se jo juer doimala vie nego fanatstinom ?! - Raspolaem s dokazima - izjavio je Nikolaj Vasiljev u velikom intervjuu za sarajevski "Svijet" - da je zagonetno tijelo, prije nego to je eksplodiralo, napravilo nevjerojatan luping. To je bio posljednji pokuaj nepoznatih gostiju iz svemira da otklone kvar i uspostave kontrolu nad letjelicom. Na alost, nisu uspjeli... Vasiljev rapolae i drugim, konkretnim dokazima. Ali, o tome kasnije... Vratimo se u prolost.
24 ___________________________________________________________
KAO SMAK SVIJETA... Bilo je praskozorje, 30 Juna, 1908. godine, kada se zagonetno tijelo pojavilo visoko iznad Indijskog oceana. U dugoj kosoj (?) putanji letjelo je prema sjeveru preko azijskog kopna, iznad ledenih vrhova Himalaje. to je dublje prodiralo u Zemljinu atmosferu, postajalo je svjetlije, grmljavina sve paklenija, a istovremeno oko sebe je irilo i sve ubitaniju jaru. Prvi put postalo je vidljivo iznad pustinje Gobi. Karavane koje su se probijale izme u sprenih pjeanih dina, zaustavljale su se i u udu gledale misteriozno letee tijelo to je, poput golemog leteeg Sunca, plamtjelo na jutarnjem nebu, bljetei silnom vrelinom od blizu 3000 stupnjeva Celzijusovih (5000 F). Istodobno, iznena eni nomadi i siroti stanovnici ubogih naselja, u udaljenim prostranstvima sredinje Rusije, u strahu su promatrali nebo, panino se hvatajui za ui, jer im je zagluujua buka, inilo se, prodirala sve do samog mozga. Mnogi su od silne tutnjave za sva vremena izgubili sluh. Tano u 7,17 sati usnula sredinja sibirska visoravan, koja se prua nedaleko od rijeke Tunguska Podkamenaja, desne pritoke monog Jeniseja, inae rijetko naseljen i nepristupaan kraj nepreglednih tresetita i borovih uma, po kojima su tumarala golema stada sobova, poela je silovito da podrhtava. Istodobno, Zemljine drhtaje registrirali su svi seizmografi svijeta, a eksplozija se ula u radijusu od 1000 kilometara. Podzemni potres se osjetio bez ikakvih ure aja ak i u Irkutsku, a strah je ispunio ljude u radijusu od 700-800 kilometara. Zatim je nastupio nevi eni kaos. Eksplozija ! Vatra ! Lom ! Paklena vatrena jara, dim i praina u kojima se gubi jutarnja svjetla ! Sibir nestaje u zlokobnoj pomrini ! Je li to bio smak svijeta ?! Kraj planete Zemlje ?!... Nad Sibirom se iri gigantska vatrena peurka. Zrak je suh i ispunjen zagluujuom eksplozijom, koja odjekuje deset tisua kilometara unaokolo. Golemi val vruine, to se silnom brzinom iri preko movara i blagih breuljaka sjeverne tajge, topi i spaljuje sve pred sobom. Plamen i dim dizat e se i zamraivati nebo jo mjesecima iza tog kataklizmickog dogadaja. Nepregledne tisuugodinje ume u jednom jedinom su trenutku povaljane kao da se radilo o ibicama koje je netko neoprezno istresao. Drvene kolibe sjevernih nomada naprosto su sravnjene s tlom, a ljudi i ivotinje - to su imali (ne)sreu da preive, unezvjereno su lutali opustoenim krajolikom tragajui za odgovorom - to se dogodilo. Prizori pakla su svuda oko njih. Pet tisua kilometara unaokolo. ini se da za njih nema spasa. I dok se beskrajni gusti oblaci, ispunjeni udnim dimom i pepelom, diu dvadesetak kilometara iznad Sibira, cijelo podruje je zasuto zloslutnom "crnom kiom". Za sirote i neuke sibirske nomade to je jo jedan predznak da je odista stigao - sudnji dan ! ZEMLJA SE ZATRESLA Svjedoanstva onih koji su preivjeli tungusku katastrofu su vie nego uzbudljiva : "Bilo je vrijeme doruka i zadesio sam se na trijemu kue blizu trgovake postaje u Vanovari. Upravo sam podigao sjekiru da presijeem obrue na jednom buretu, kada su se otvorila nebesa, a visoko iznad ume, itav sjeverni dio svoda kao da je bio zahvaen silnim plamenom... U istom trenutku zapljusnula me je strana jara. Kao da mi je koulja buknula pravim ognjem... Maio sam se da je strgnem sa sebe i odbacim, kada se u taj mah nebom razlijegao prasak, a odmah zatim oglasila grdna lomljava. Bio sam odbaen i tresnuo sam na zemlju nekih est metara daleko od mjesta gdje sam radio, izgubivi na trenutak svijest. Moja je ena istrala i uvukla me u brvnaru. Poslije silnog treska zaula se zagluujua buka, kao da je kamenje padalo s neba. Zemlja se poela tresti, a ja sam, leeci na tlu, prekrio glavu rukama, plaei se da me ne pogodi neki kamen ili neto drugo, jo opasnije, to je padalo s neba. U trenutku kada su se nebesa otvorila, sa sjevera je oko nae kolibe poeo da hui vreli vjetar, kao iz topovske cijevi, ostavljajui sagorjeli trag na tlu... "
25 ___________________________________________________________
Stravicne je trenutke zagonetne eksplozije jedan seljak doivio u polju : "Tek to sam sjeo dorukovati pored pluga, kada se najednom razlegoe silni prasci, slini detonacijama topova. Konj mi pade na koljena, a sa sjevera povrh ume suknu plamen... U tom trenutku spazih kako je vjetruina poobarala drvee i najprije mi pade naum da je u pitanju orkan. epah vrsto rukama drke pluga, kako ga oluja ne bi otpuhala. Vjetar je bio tako snaan da je podizao gromade tla s povrine, a onda orkan poe da die vodeni zid uz Angaru. Jasno sam ga mogao vidjeti, jer se moje imanje nalazi na obronku brda. Istodobno, tutnjava je toliko prestraila konje da su upaniene ivotinje poele sumanuto galopirati vukui za sobom opremu za oranje... " I seljanka je Lj. Konova tog jutra bila izvan svog doma : "Prala sam vunu na obali rijeke Kan, kada se iznenada zaula buka slina snanom lepetu krila prestraenih ptica..., a uz rijeku otpoe da se valja golemi unitavajui val nalik vodenom zidu. Ubrzo zatim, razlijee se jo jedan prodoran prasak, koji je bio toliko silovit da je jedan od radnika u mojoj blizini, kao pokoen pao u vodu !" U isto vrijeme iznad Sibira se irio gigantski stub vatre, a zrak je bio ispunjen serijom silovitih razornih detonacija koje su odjekivale tisuama kilometara unaokolo. Vrela zrana struja munjevito se irila preko blagih breuljaka ostavljajui ugljenisanu pusto. Drvee je bilo sravnjeno, nomadske kolibe dignute u zrak, ljudi i ivotinje rasuti kao estice praine. Zapanjeni Sibirci u Vanavaru, skrivali su lica od kobne vreline, dok im je zagonetni udarni val pustoio selo, rujui zemlju poput dinovske krtice.... Dodatak : www.galaksija.com Nexus magazin je objavio u svom posljednjem broju Vol. 10, No. 4, na strani 63, pod naslovom "The Installation", dio intervjua koji je britanski novinar Graham W. Birdsall snimio nedavno s Valerijem Uvanovom, predstavnikom ruske Akademije za Nacionalnu Bezbjednost. Graham Birdsall : ta je vaa zvanina funkcija ?
Valerij Uvanov : Ja sam ef Odjeljenja za Istraivanje NLO-a, Nauke i Tehnologije, ruske Akademije za Nacinalnu Bezbjednost, koja je bazirana u Petrogradu. Da li je to zvanina vladina organizacija ?
Naravno da jeste. Ja imam samo dva ovjeka iznad sebe, a oni su direktno odgovorni predsjedniku Putinu. ime se bavite ?
Nae istraivanje je je podjeljeno na dva dijela. Prvo neprestano skupljanje podataka koji dolaze iz cijelog svijeta, a onda njihovo sortiranje u "utu" ili "crvenu" kategoriju. Ti podaci se onda dalje raspodjeljuju raznim drugim odjeljenjima po cijeloj Rusiji. Drugi dio naeg rada potekao je iz pitanja postojanja NLO naravno, mi znamo da oni postoje, ali ne znamo ta se krije iza te njihove aktivnosti i kakvi su njihovi interesi. To je trenutno na najvaniji zadatak tj. ono emu poklanjamo najvie panje. Neto prije nego smo poeli sa snimanjem ovog intervjua pomenuli ste par interesantnih detalja u vezi eksplozije u Tunguskoj, 1908. g. Moete li sada da opet da kaete ta je bio pravi uzrok te eksplozije ?
Mi sa sigurnou znamo ta je bio uzrok. Radilo se o meteoru, me utim, taj meteor je bio pogo en recimo nekom vrstom projektila. Taj projektil je bio ispaljen iz jedne instalacije, tj. baze. Mi ne znamo ko je tu bazu sagradio, ali ona je sagra ena veoma veoma davno i nalazi se u Sibiru, nekoliko stotina kilometara sjeverno od Tunguske
26 ___________________________________________________________
pokrajine. Ovo mogu sa sigurnou da tvrdim jer pouzdano znamo da se u tom regionu dogodilo nekoliko eksplozija. Rei u vam i ovo, posljednji put kad je iz ove instalacije ispaljen projektil i pogo en meteor, bilo je u pono izme u 24. i 25. Septembra, prole godine. To je poznato i nekim amerikim krugovima, koji su pratili ovaj doga aj. Izvinjavam se, ali meni to sve nekako zvui kao nauna fantastika.
Znate, Graham, mi inae kad razgovaramo o sutinskim aspektima pozadine svega ovoga, mi to inimo samo s onima koji razumiju i prihvataju i odgovornost koja ide zajedno sa tim. Znate, mi ovdje imamo posla s tehnologijom koja je daleko ispred nae, i koja je u stanju da ini stvari koje mi jo uvijek ne moemo. Moete li biti malo vie specifini u vezi tane lokacije gdje se ta baza nalazi ?
Kada prona ete na karti mjesto u Tunguskoj, gdje se ova eksplozija dogodila, na jugoistoku ete vidjeti poznato Bajkalsko jezero. Iza njega se prema sjeveru protee ogromna pustara veliine nekih 100 000 km2. To podruje je veoma slabo naseljeno, nema ni gradova ni sela. Tamo smo pronali tu bazu. Sada u da budem otvoren i kaem da ova baza ima i neku vrstu vlastitog energetskog sistema, kojeg smo mi uspjeli da lociramo. Za vrijeme sukoba u bivoj Jugoslaviji po prvi put smo primjetili pojaanu emisiju energije iz tog postrojenja, odnosno, baze. Za nas je ovo bilo jedno nevjerovatno otkrie, mada ve od prije pouzdano znamo da je ta baza u nekoj vrsti interakcije sa socijalnim previranjima i ratovima. Veliki dio naih istraivanja ini i pretraga prastarih spisa. Tako smo pronali i zapise Echutin Apposs Alanhor, koje jednostavno nazivamo Alanhor spisima, i koji su prema naim procjenama stari najmanje 4000 godina. Ono to je najnevjerovatnije je to to je u njima jednim naunim jezikom opisano sve to se tu deava. Ja sam posjetio to podruje dva puta. Prvi put su nai detektori otkrili veoma visok nivo radijacije. Moram da priznam, bilo je veoma opasno jer nismo nikako mogli da se zatitimo od nje. Nekoliko lokalnih itelja znaju dosta toga o tom postrojenju, ak su nam detaljno opisali i nacrtali metalne tvorevine koje su tamo vidjeli. Ovi ljudi, lanovi njihovih porodica i njihove ivotinje, svi pate od radijacione bolesti. Jo u neto da vam kaem u vezi Tunguske eksplozije, to vjerovatno nikada prije niste imali priliku da ujete. Sva iva bia su ve bila napustila taj region dva mjeseca prije nego to se eksplozija dogodila
27 ___________________________________________________________
TAJANSTVENE PORUKE, IFRA SVETOG PISMA

Da li su u Bibliji ve zapisani doga aji ovog svijeta ? Ameriki autor Michael Drosnin vjeruje da je "provalio" tajanstveni kod Svetog pisma... Prvog Septembra, 1994. godina ameriki novinar M. Drosnin je odletio za Izrael da bi tadanjeg predsjednika tamonje vlade Jiaka Rabina (Jizchak) upozorio na smrtnu opasnost koja mu je navodno prijetila. Zbog nedostatka poznanstava, novinar i pisac iz Njujorka (New Yorka) je jednom Rabinovom prijatelju, piscu saimu Guriu (Chaim), predao pismo za Rabina. U njemu je bilo upozorenje na atentat, koji e se kasnije uistinu dogoditi. "Bojim se", napisao je Drosnin Rabinu, "da se nalazite u samrtnoj opasnosti, ali istovremeno smatram da se ta opasnost moe zaobii i izbjei... !!!" Lov na duhove ! Guri je smatrao, a to je saopio i Drosninu da izraelski predsjednik tom upozorenju nee pokloniti previe panje, ali je ipak predao pismo nadlenom ministarstvu.ta se kasnije desilo ve odavno nam je svima poznato : 04. Novembra, 1995. godine Rabin je ubijen, ustrijeljen od jednog vjerskog fanatika. Rabin i njegova sluba sigurnosti ovo su upozorenje, kao i velik broj prijanjih, naalost, smatrali neozbiljnim ! Na dan ubistva Rabina, Drosnin je na najgori mogui nacin dobio dokaze za svoje upozorenje. Jiak Rabin je ustrijeljen s le a od ovjeka koji je sebe smatrao poslanim od Boga, a ono to je u svemu istinska senzacija jeste injenica da je - ubistvo zapisano u Svetom pismu koja je, kako je poznato pisana prije 3000 godina ! Upravo atentat u Izraelu bio je jo jedna potvrda i dokaz o postojanju tajanstvenog koda Biblije, ifriranog teksta kojim je, navodno, zapisana cjelokupna budunost ovjeanstva. U svojoj knjizi "ifra Biblije" ("The Bible Code") ovaj ameriki novinar nam otkriva, ako je istina, da su praktino svi svjetski vaniji doga aji ve davno zapisani u Bibliji. Pomou matematikog izraunavanja izvedenog pomou raunara, navodno se mogu dobiti proroanstva iz izvornog teksta na hebrejskom jeziku. "Rabinovo ubistvo nije jedini doga aj naeg doba zapisan u Bibliji. Dodatno su tu jo i doga aji kao to su ubistva egipatskog i amerikog predsjednika Sadata i D. F. Kenedija (J.F.Kennedy), Drugi svjetski rat, afera Votergejt (Watergate), Holokaust, tragedija Hiroime (Hiroschima), slijetanje ovjeka na Mjesec, Zaljevski rat, pa sve do predsjednikovanja Bila Klintona (Bill Clinton). I sve to napisano je - "Boijom rukom", navodi u svojoj knjizi ovaj ameriki novinar. Drosnin je ozbiljan novinar "Vaington Posta" ("Washington Post") koji je radio izme u ostalog i na policijskim reportaama, te se njemu ne moe tako lako pripisati lakovjernost. Nakon ubistva Rabina njegova situacija se naglo mijenja, za njega na bolje. U trenutku kad se ostvarilo proroanstvo koje je sam proitao u Bibliji, ifra Biblije mi je po prvi put zaigrala pred oima kao potpuno jasna i izvjesna !... Do sada je pria o proroanstvima zapisanim u Svetom pismu zvuala preapsurdna da bi zaiteresirala vei broj strunjaka. ifrovane poruke koje se navodno mogu nai u Bibliji predstavljaju potragu za duhovima, smatra Andreas Michel sa katedre za Strari zavjet na Sveuilitu u Tibingenu (Tbingen). Autori Starog zavjeta dodaje on - nisu posjedovali takvu matematiko-unjetniku spoznaju svijeta da bi svoje tekstove mogli ifrirano zapisivati ! UBICA KOJI ELI UBITI ! Dodatni dokazi za one koji vjeruju u postojanje koda Biblije dolaze iz matematike. Elijahu Rips je matematiar u pjeanim zgradama Hebrejskog sveuilista u Jerusalemu, smjetenom na breuljku iznad "Vjenog grada". Odatle se prua magian pogled ka Faseldonu, ka starom gradskom zidu - idelno mjestu za inspiraciju ? Ripsovo specijalno podruje je takozvana grupna teorija, matematiki element moderne fizikalne teorije. ifra Biblije je kompjuterski program ! - objanjava izraelski naunik. Zajedno sa
28 ___________________________________________________________
dvojicom izraelskih kolega, fiziarom Doronom Witztumom i Joavom Rosenbergom sa jerusalemskih Visokih tehnolokih kola - Rips je tekst Biblije podvrgnuo jednom programu za deifriranje. Posao je trajao sve do 1994. godine kada su u poznatom naunom asopisu "Statistical Science" objavili svoja iznena ujua saznanja pod naslovom "Konstante slova u Knjizi". Oni su prvo izabrali 300 hebrejskih pojmova koji imaju slina znaenja, kasnije su tome dodali imena, dane ro enja i smrti 66 najpoznatijih Jevreja koji su ivjeli izme u IX i XIX stoljea. Tada su sve to skupa tretirali kao jednu cjelinu, jedan tekst, bez praznog prostora izme u rijei i znakova. Tada su u tom tekstu, u kome je bilo jedan do drugog 304.805 znakova, potraili prethodno izabrana imena. Raunar je poeo kombinirati slova tako to je kombinirao prvi sa drugim, pa sa treim... sa hiljaditim itd. Onda je kobinirao to isto samo sa poetnim drugim slovom. Na kraju je tako proao sva slova. Upozorenje za Rabina je bila kombinacija slova redanih - svako etvrto, dvanaesto ili petnaesto slovo teksta. Ako pri itanju znakova preskaemo odre eni broj slova, dobivamo itak tekst. Rijei kao : "Rabin", "Amir", "Tel Aviv" i godina ubistva. Poprijeko preko Rabinovog imena mogu se nai rijei : "Ubica koji zeli ubiti". Da li je to sve samo sluaj ?! ZAPANJUJUE OTKRIE Izraelski matematiar je objavio svoje iskustvo u vezi sa Zaljevskim ratom. Raunaru smo dali zadatak da na e ime - Saddam Hussein. To smo uinili poto smo se uvjerili da je kombinacija slova koji daju traeni pojam povezana nekom matematikom logikom. U podruju koje je ukazivalo na zaljevski rat nali su se pojmovi kao : "Scuds", "ruske rakete" kao i datum poetka rata i ime "Hussein". Za Michaela Drosnina to je bio neoborivi dokaz za postojanje ove ifre : sve rijei tvore neku vrstu ukrtenice. Tako se moe ispitati da li se rijei me usobno povezanog znaenja nalaze jedna blizu druge. Tako se uz pojam "Bill Clinton" nalaze pojmovi "Predsjednik", kod "Sletanje na Mjesec" nalaze se pojmovi "Svemirski brod", "Apollo 11", kod rijeci "Hitler", nalazi se rije "Naci", kod "Kennedy", rije "Dallas"... Zar to moe biti puki sluaj ?! Da e jedan renomirani struni asopis publicirati ovakve tvrdnje nisu se ni sami autori nadali. Robert Kass, koji je 1994. godine bio izdava "Statistical Science", kae da su itaoci u poetku bili skeptini to je normalna reakcija. Mislim da niko u to vrijeme ovu fantastinu teoriju nije prihvatao kao neto ozbiljno - navodi ef Odjela za statistiku amerikog univerziteta Carnegie Mellon u Pittsburghu. Svi su mislili da tu postoji neka caka, ali nisu znali koja i kako je otkriti... A da bi se uvjerijo da kod Biblije uistinu postoji, Rips je novostvorenom programu podvrgnuo jo neke tekstove, na primjer, prijevod Tolstojevog "Rata i mira". Ali, traena su se imena, podaci i datumi mogli nai jedino u Bibliji i to, kako navodi, u ifriranom obliku. Za odluujui eksperiment izraelski je matematiar od 32 imena i 64 podatka napravio oko 10 miliona razliitih kombinacija, od kojih je samo jedan jedini par bio taan. Rips je ponovo pohranio podatke u raunar da bi saznao koja od 10 miliona kobinacija daje zadovoljavajui rezultat. I ispostavilo se da je zadovoljavajue rezultate mogao nai samo u Svetom pismu ! OVO PREVAZILAZI LOGIKU ! Robert Kass je, nakon svega, dao trojici ekspeata da provjere njegova otkria i oni su to uinili. Kad su sva trojica potvrdila korektnost statistikih postupaka i brojeva, Kass je odluio da objavi rezultate. Harold Gans, zaposlen u tajnoj slubi SAD na poslovima deifriranja, uvi za ovu priu bio je odmah ubije en da moe nai dokaze za obaranje teorije o biblijskom kodu. Da bi otkrio "u kom grmu lei zec" on je ispisao 64 osobe i to ne samo njihova imena, nego i mjesta ro enja i smrti. Rezultat ga je okirao. "Niz le a mi je prola neka hladna jeza", sjea se Gans. "Imena gradova su odgovarala imenima osoba na enim u Bibliji." Australijski statistiar, Abraham Haofer, jedan je od onih koji su uporno kritikovali tezu o ifri u Bibliji : "Pri analizi tolikog broja podataka, neminovno je da se odre ene mustre pojavljuju", kae on. "Ali, ovo prevazilazi logiku i postojee zakone vjerovatnoe !" Sljedee analize su Drosnina jo vie uvjerila u ispravnost svoje teze. On i koautor Doron Witztum su oko pojma "holokaust" potraili jo
29 ___________________________________________________________
neke pojmove i pronali rijeci kao to su : "Njemaka", "Berlin", "Eichmann", "Ciklon B"... Matematiar Piatetski-Shapiro sa Yale univerziteta, kome je Drosnin me u prvima pokazao svoje analize, pun je zbunjenosti i oduevljenja : "Ovdje je rije o jednoj inteligenciji koja je izvan naeg znanja i shvatanja - mi govorimo o Bogu. Jedini siguran odgovor je Bog !" U Svetom pismu su se do sada otkrili jo neki zanimljivi podaci : propast njujorke burze 1929; Beethoven, Bach, Picasso, izbor Natanjahua na vlast uz koje je jo stajao i nadimak "Bibi", udar kometa na Jupiter u Julu 1994. i Trei svjetski rat kao najava posljednje apokaliptine borbe na Zemlji 2112. godine. Atomski napad se nije desio ! Dana 26. Januara 1996. godine otkriven je podatak koji je Drosnina uzbudio. U veernjim satima 06. Maja, 1996., Libija e napasti Izrael atomskim orujem ! Naao je naina da razgovara sa Peresom, tadanjim predsjednikom izraelske vlade. Razgovor je tekao ovako : PERES : Za kad je predskazan napad ? ta moemo uiniti. To je upozorenje, a ne predskazanje, odgovorio je Drosnin i time relativirao svoje upozorenje. On je jednostavno od biblijske ifre napravio neku vrstu proroanstva, a la Nostradamus, kakva ve odavno poznajemo. 06. Maj je, sreom, proao bez atomskog napada, ali Drosnin, ne umije objasniti kako to da se to nije dogodilo. Gdje je pogrijeio ? Na Drosninovo pitanje - da li je u Bibliji skrivena prolost ili budunost - odgovara Rips : "Sve to je bilo, jeste ili e biti !" A kako je ovo mogue u jednom tekstu od samo 304 805 znakova ? "Teoretski ne postoje ogranienja za broj informacija sadranih u jednom tekstu !", odgovara matematiar iz Jerusalema. Broj skrivenih informacija se ne moe otkriti, ak i ako nije beskonaan. Na taj nain su se Rips i Drosnin nali u situaciji slinoj vulkanolozima ili onim koji prate pokrete Zemljine kore i koji stoje pred dilemom kad e se dogoditi sljedea katastrofra, kako bi blagovremeno i tano obavjestili gradonaelnika koji bi trebao evakuirati grad. Zemljotres iz 1995. godine u Kobeu u Japanu je tako e pojam koji je Drosnin naao u Bibliji. Osim toga, naao je jo i ove rijei : "Kobe", Japan", "Vatra", "Veliki zemljotres", sa tano navedenom godinom. Moda se uz pomo deifriranja Biblije stvarno moe proitati prolost i predvidjeti budunost. Moda moemo predvidjeti sliljedei atentat ili neki doga aj planetarnih razmjera, kao to je bio udar komete prije 65 miliona godina, koji je unitio dinosauruse... Ali, onima koji ifrirane poruke nalaze u Bibliji, tako e bi se moglo desiti neto slino to se dogodilo Kasandri. Lijepi Apollon je bio u nju zaljubljen i obeao joj, ako mu uzvrati ljubav, pokloniti dar proroka. Kasandra je prihvatila ponudu i dobila moi proroka, ali se ogluila o svoje obeanje. Tada je Zeusov sin uinio da lijepa Kasandra ostane proroica, ali je uinio i da je niko ne slua niti joj vjeruje !
30 ___________________________________________________________
NEOBJANJIVE POJAVE
UDNA SLIKA DJEVOJICE Jedan od najzanimljivijih i najuspjenijih britanskih "psihografa" bio je dr. T. D'Aute Hooper, jednonogi iscjelitelj i medij iz Birminghama - ovjek koji je, po rijeima svojih pristaa, bio "iznad svake sljeparije i prljave podvale". Tako je jednog dana Jedan njegov pacijent doao kod njega i rekao mu da se osjea udno; da ima osjeaj da ga netko prati i da Hooper uzme aparat i da ga slika. Hooper je uzeo aparat , te vidio da kraj pacijenta stoji prekrasno dijete. Slikao je i nakon to je razvio sliku pokazao ju je pacijentu. On je uskliknuo : "Gospode Boe !, pa to je moja ker koja je umrla prije 30 godina". Jedan istraiva je pisao : "Ona vidovnjaka fotografija je, drim, naprsto lukava dvostruka ekspozicija. Jo je jedan duh 'upokojen', bojim se". JEZOVITA SLIKA DUHA Godine, 1959. gospo a Mabel Chinery iz Suffolka snimila je sliku svog mua Jima kako sjedi u automobilu. No, ta slika nije jezovita sve dok se nakon razvitka slike nije ustanovilo da pokraj Jima sjedi njegova punica.Prema izjavi gospo e Chinery, gospo a izgleda kao njezina majka. Mabel je sigurna da je u automobilu sjedio samo Jim. Kada su slike napravljene i kad je prepoznala izrazite crte lica svoje majke, Mabel je bila uasnuta : "Osjeala sam se jezivo, zbilja. Naprosto nisam mogla vjerovati". Kompjuterskom analizom ustanovili su se tri injenice : inilo se da svjetlo na liku dolazi iz drugaijeg smjera od onog koji je osvjetljavao ostali dio slike. Njene naoale kao da su odraavale vie svjetla nego to ga je moglo biti unutar automobila. Stara dama nije ba dobro pristajala uz vozilo. Na primjer, njeno rame kao da se protezalo ak na drugi prozor. da je slika bila sluajna dvostruka ekspozicija, koja se automobilu, i vrlo kratke ekspozicije Mabeline majke i kompjuteri i kamera mogu lagati. Tuna je injenica da 150 godina ne prua uvjerljiv dokaz o postojanju duhova,
Strunjaci su dakle zakljuili sastojala od snimke Jima u snimljene ve ranije. Dakako, nijedna slika snimljena u toku nadnaravnih bia. FANTOMSKA KUA
Geoff i Pauline Simpson i Lan i Cynthia Gisby putovali su automobilom kroz Francusku na praznike u panjolsku. Naveer su odluili pronai hotel u kojem bi mogli prespavati i veerati. Doli su do hotela Ibis, ali sve su sobe bile zauzete, pa su tako krenuli dalje. Nakon kratke vonje doli su do dugake dvokatnice okrenute proeljem prema autoputu. Putnici su se parkirali, a Len Gisby je prvi uao u hotel. Naao se u dugakoj prostoriji u kojoj je bio smjeten bar. Onda se pojavio patron i rekao im da ima slobodnih soba. Hotel se parovima uinio draeso, gotovo smijeno, starinski. prozori nisu imali stakla, plahte su bile od tekog platna, a umjesto jastuka podmetai. Sve je bilo uredni i isto. Nakon veere - biftek, pommes frites i pivo - poli su na spavanje. Ujutro su dorukovali, a u hotel su uli ena s psom i dva policajca. ena je imala dugu haljinu, a policajci su nosili gamae, plateve i visoke eire. Uniforme su bile razliite od onih koje su vi ali putem kroz Francusku. Raun ih je okirao, ali u pozitivnom smislu. Bio je
31 ___________________________________________________________
nevjerojatno malen. Za veeru, pivo, noenje i doruak za etiri osobe, platili su svega 19 franaka (manje od 2 funte). Nevjerujui takvoj srei nastavili su prema panjolskoj. Na povratku su se parovi opet tamo zaputili. Proli su istom cestom, kraj hotela Ibis, isto onako kao i prije petnaest dana, ali ovog puta kao da je itava zgrada nestala. Tri puta su se provozali tom cestom, ali ni traga hotelu. Morali su se zadovoljiti hotelom blizu Lyona koji ih je stajao 247 franaka - realna cijena za 1979. ali trinaest puta vea od one koju su platili u onom ljepem hotelulu, a sada, ini se, tajanstvenim. Tjedan dana kasnije, kad su filmovi iz aparata vratili s razvijanja, parovi su se jo vie zaudili. I Geogg i Len su sigurni da su slikali ene na prozorima tog hotela, ali tih slika nije bilo. Nije bilo ni praznih kvadrata na filmu i brojevi su tekli bez prekida. Slika koji su slikali u tom hotelu nije bilo. Nestake su. Jesu li oni nekako otputovali u prolost ? Cynthia kae da su joj mnogo ljudi govorilo da rupe u vremenu postoje i da se to ba njima dogodilo. 1983. Gisbyjevi i Simpsoni vratili su se u Francuku kako bi organizirali temeljitu potragu za nestalim hotelom. O tome su obavjestili mjesno turistiko drutvo. Njihov predstavnik je proeljao itavo podruje i obavjestio da je naao kuu koja donekle odgovara njihovom opisu. Vlasnicu su M. i Mme Judges i ,premda to nije hotel, znali su primati putnike. Kasnije se taj predstavnik odvezao s jednim istraivaem, a on je zapisao da su ili istim putem kao i parovi. Zaustavili smo se kod benzinske pumpe i on mi je pokazao zgradu s druge strane ceste, koja se nije poklapala s opisom parovima. A ako je ovo ta kua, gdje je onda odmorite i kameni zid koji bi morao nasuprot. Na ta su nam pitanja dali odgovor vlasnici benzinske pumpe. Pumpa je tek nedavno podignuta, a cesta je znatno proirena prije dvije godine. Uli su unutra i poeli prouavati unutranjost kue. Par je rekao da je kameno stubite s desne strane, a bio je u sredini izme u dvije prostorije. Na katu su bile dvije spavae sobe s prozorima bez stakla, kupaonica s metalnim drkama za sapun, tano kako je bilo 1979. to se tie smijeno malog rauna, Mme Judges rekla je da vole pomagati i da ne vole biti sami, pa naplauju samo neznatnu, simbolinu svotu. Tada su brani parovi povedeni u kuu, ali su oni nakon prianja s vlasnicima i razgledavanja zakljuili da to nije hotel u kojem su proveli no, te se vratili u Englesku, a misterija je i dalje ostala nerijeena. Ako se dokae da hotel u kojem su proveli no ne postoji, to e biti jedan od najzanimljivijih sluaja u analizama psihikih istraivanja. Ako se, pak, hotel prona e, bit e to jo jedan sluaj "mislokacije", odnosno kad vidimo neko mjesto, a poslije ga ne moemo pronai. KRISTALNE LUBANJE Dvadeset godina najneobiniji dragi kamen pripada eni koja ga dri na polici u svojoj kui. Kristalna lubanja napravljena je od vrstog kristala i teka 5,18 kilograma. to je tu neobino ? Oi lubanje napravljene su u obliku prizme, a tvrdi se da se u njima moe vidjeti budunost. Nazvana je "Lubanja smrti". Lubanja ve pola stoljea drai matu znastvenika koji je pomno prouavaju. Neznaju joj porijeklo i svrhu. Zapravo, postoje dvije takve lubanje. Jedna je u "Muzeju ljudskog roda" nedaleko Londona u V. Britaniji. Poseban problem upravi muzeja je taj to istai ne ele raditi u njezinoj blizini. Zahtijevaju da se lubanja prekrije crnom tkaninom jer su prestravljeni njenim ukoenim pogledom u priguenom svjetlu dvorane. Druga lubanja vlasnitvo je Anne Mitchell-Hedger. Do nje je lubanja dolo preko njezina oca koji je bio pustolov. Obje lubanje temeljito je pregledao i istraio istaknuti antropolog G.M. MORANT, a njegov izvjetaj izaao je u asopisu Kraljevskog antropolskog instituta V.Britanije. Kae da su u mnogoemu sline, ali da postoji jedna bitna razlika. Lubanja iz muzeja je u jednom komadu, dok se onoj Anne Mitchell-Hedger eljust moe micati. Nadalje kae da su lubanje oblikovane prema enskim lubanjama. Nema izgleda da emo dobiti odgovor jesu li lubanje drevne ili suvremene, jer nema znastvenog naina da se ustvrdi njezina starost iako u muzeju stoji "negdje oko 14. i 15. stoljee, vjerojatno Aztekog porijekla." Me utim, kad je laboratorij Britanskog muzeja ispitao lubanju iz svog muzeja, nije naao tragove koji bi mogli pomoi raistiti pitanje njezine starosti, iako je na jednom zubu bilo i tragova elektrine pile. I zato, u nedostatku daljnih dokaza, pria o kristalnim lubanjama ostaje tajna, ali iako je njihova izrada i svrha tajna, treba rei da bi bilo alosno da njihova prolost prekrije njigovu ljepotu.
32 ___________________________________________________________
KIA LJENJAKA 13. Marta, 1977. godine, Alfred Wilson Osborne vraao se s enom iz crkve. Odjenom je zauo klik kao da mu je puklo dugme. Shvatio je da mu nije puklo dugme nego da ga je pogodio ljenjak. Odjednom je poela kia ljenjaka. Osborneovi su procjenili da je palo izme u 300 - 400 ljenjaka. Bilo je dovoljno udno to je poela kia ljenjaka, ali u ulici ne samo da nije bilo ljuski nego ljenjaci ne dozrijevaju prije rujna ili listopada, a bio je oujak. Bili su posve sigurni da su ljenjaci padali s neba, a ono je bilo vedro i plavo, izuzev jednog oblaka. Alfred se obratio prijateljima i ispriao im doga aj. isprva su mislili da je udaren u glavu, ali tu se naao jo jedan kojeg je zahvatila kia ljenjaka. Niti itaoci mjesnih novina nisu mogli objasniti zagonetku. "Zapravo, to i nije mogue objasniti", kae Alfred. "Kako su doli i odakle padali, nemam pojma, ali sam pomiljao da ih je usisala vijavica. Samo neznam gdje je u oujku nala ljenjake." CRNI DAN 19. Maja, 1780. izme u 10 i 11 sati poeo je znameniti "crni dan", pa je Nova Engleska uronila u zagonetni mrak. Izvjetaj iz toga vremena kae : "... Ptice koje su pjevale veernju pjesmu uutjele su i nestale; ivad se vratila na spavanje; posvuda naokolo kukurijektali su pijetli, kao u zoru; predmeti se nisu mogli razazbrati osim vrlo izbliza, posvuda se stjecao dojam noi." Me utim, mrak nije potrajao i svi su se vratili svojim poslovima. udnu je pojavu uskoro objasnio profesor Samuel Williams. On je prouio vremenske uvjete i ispitao sloj prljavtine, pa je dokazao da poari mogu uzrokovati "crne dane". Zakljuio je da je dim od umskih poara uzrok "crnih dana". U tom dijelu Amerike je uobiajeno paliti i kriti ume, a ovog puta je ovo bio doista veliki poar. Neto slino se dogodilo 1950. u Edinburgu kada je sunce poplavilo. VATRENI LJUDI U zimu 1985. dogodio se stravian doga aj u Cheshireu. 17-godinja studentica Jacqueline Fitzsimon silazila je s prijateljicama niz stepenice Halton Collegea u Widnesu kad se odjednom zapalila. Odmah su dojurili nastavnici, ali je ona neto kasnije umrla. Na scenu su stupili vatrogasci, policija, sudski kemiar i uveni Institut Shirley iz Manchestera. Svjedoci, koji su bili prisutni na tom jezivom doga aju, pod zakletvom su opisivali doga aj. Carina Lazer i Rachel Heckle prole su stepenicama pokraj Jacqueline. Carina je izjavila da je nad Jacquelininim desnim ramenom primjetila udan sjaj, koji se pojavio u zraku i onda kao da joj je pao iza le a.Dva starija studenta su isto prola stepenicama, kad su proli pokraj Jacqueline uli su krik i vidjeli da ju je obavio plamen. Prije toga nisu vidili dim ni tinjanje. Jacqueline se poalila da je samo opekla prst, me utim na le a joj se lijepio najlon. Umrla je u bolnici. U poetku se inilo da postoji razumno rijeenje, jer je poha ala teaj kuhanja. Malo je ranije zavrila svoj zadatak, pa je stajala i priala s prijateljicama. Pretpostavljalo se da se naslonila na jedan plinski tednjak koji je bio upaljen, pa je njena kuharska kuta poela tinjati. Me utim, uitelj kuhanja Robert Carson zakleo se da su svi tednjaci bili ugaeni. Jacqueline nije bila sama. Bilo je mnogo ljudi oko nje, a nitko nije primjetio tinjanje ni dim. Poslije je kemiar instituta, Philip Jones izjavio kako nije uspio da se kuta koja tinja zapali, ak ni na jakom strujanju zraka. Porota na sudu presudila je da je dolo do nesretnog doga aja. Nitko od oevidaca ni od onih na sudu nema objanjenje kako bi se jedna 17-godinjakinja mogla bez upozorenja sama od sebe zapaliti. NEVIDLJIVI OVJEK U podne, 10. Maja, 1951. ulice filipinskog glavnog grada Manile bile su pune prolaznika, jer su slubenici u to vreme izlazili na pauzu za ruak. Usred najvee guve, na aveniji Rizal, jedna mlada, tamnoputa devojka dozivala je u pomo, maui rukama kao da se od nekog brani. Prolaznici su zau eno zastajkivali, a onda odlazili dalje, jer pored mlade ene nije bilo nikoga, ona kao da se branila od nevidljivog napadaa. I dalje je
33 ___________________________________________________________
zapomagala na sav glas : "Pomozite, preklinjem vas. Zar ne vidite da hoe da me ubije !". Ljudi su samo odmahivali glavom i, verovatno, zakljuivali da se radi o psihiki poremeenoj osobi u trenucima nervnog napada. Tada je devojka, kao da je na trenutak uspela da se otrgne neijim rukama, potrala kroz gomilu, a onda uzasno vrisnula : "On me je ugrizao !". Na blijedoj i napola onesvjeenoj eni prolaznici su zaista ugledali jasne tragove zuba na koi i ranu iz koje je tekla krv. Tog trenutka uslijedili su novi ujedi, a jedan od posmatraa, ubje en da je djevojka histerina, predloio je da je odvede u policijsku stanicu. Putem do stanice Filipinka se jo tri puta bolno trzala, a novi tragovi zuba pojavljivali su se na razliitim dijelovima njenog tijela. Kada je stigla do policije, i ruke i noge bile su joj krvave. Hitno je stigao ljekar i poeo ispitivati djevojku. Saznao je da se zove Klarita Viljanova, da ima 18 godina, da ivi sa tetkom i da odnedavno radi kao bolniarka. Pregledajui rane, ljekar je sluao njenu priu kako se iznenada, niotkuda, pojavio neki straan ovjek, bacio se na nju dok se oblaila i ugrizao je na nekoliko mijesta. Pokuala se spasti istravanjem na ulicu, ali on ju je i tamo sledio. Sada ve siguran da je pred njim bolesna osoba, ljekar je ipak, toboe zainteresovano, upitao Klaritu kako je izgledao taj ovjek. "Bio je mali, uasan, velikih oiju. Imao je na sebi neto kao pelerinu i ogromne bijele zube". Jo kada je ovjek koji je dopratio Klaritu u policijsku stanicu izjavio da nije video nikakvog napadaa, doktor je deurnom policajcu u pola glasa objasnio da je djevojka epileptiarka i da je u trenucima napada sama sebe izgrizla. Iskusni policajac, navikao da zapaa detalje, samo je zavrteo glavom i pokazao na vrat Klarite Viljanove : "Kako je mogla ugristi samu sebe i za le a i za vrat ?". Dok je sada i ljekar zbunjen i zaprepaen utao, pred njihovim oima djevojka je zavriskala i inila pokrete kao da se otima viui da je udovite ponovo tu i da je opet napada. Ljekar joj je pritrao u namjeri da je sprijei da sama sebe povrijedi, ali je ugledao nove jo vlane ugrize na njenim obrazima i ramenu. Pozvao je jo jednog ljekara, pa su odluili da Klaritu prebace u bolnicu, a policajac je o svemu obavestio gradonaelnika Manile Arsenija Laskona. Dok su je etvrt sata kasnije kola hitne pomoi nosila u bolnicu, nesrena djevojka jo se borila protiv nevidljivog napadaa. U posebnoj sobi psihijatrijskog odjeljenja prizor se ponovio jo nekoliko puta, ak i u prisustvu ljekara, gradonaelnika i nadbiskupa Manile. Doktorica Marijana Lara uputila je na hitnu analizu tragove sline koji su ostali oko mjesta ujeda, a ona je pokazala ne samo da ne pripada Klariti, nego uopte nije ni ljudskog niti bilo kakvog poznatog porijekla ! Sluaj mlade Filipinke jedan je od najbolje dokumentovanih, jer ga je objavila sva filipinska tampa, kao i brojne intervjue sa doktoricom Marijanom Lara. Klarita Viljanova do veeri kobnog 10. Maja ve potpuno smirila, a doktorica je morala da konstatuje da djevojka ne pati ni od kakvih psihikih smetnji. Ostala je u bolnici dok joj rane nisu zarasle, a posle toga nikada vie nije susrela nevidljivog napadaa. Ko je bio mali runi ovjek u pelerini, sa ogromnim bijelim zubima ? Doktor Vilijam Sotfel, ozbiljni britanski naunik, nije se libio da se pozabavi ovakvim zbunjujuim sluajevima. Nakon istraivanja u oblasti parapsihologije, on je zakljuio : "Stie se utisak da je sve ono to nazivamo nevidljivim nastanjeno biima sposobnim da se prikau osobama koje sami izaberu. Moda su to bia koja nastanjuju paralelni svijet uz nas, ili lutajui pokojnici ?". Doktor Sotfel naveo je primjer takozvanih "prekobrojnih" osoba na fotografijama, naroito na porodinim proslavama, kada nakon razvijanja filma lanovi porodice na slikama ugledaju i svoje davno pokojne ro ake. Poznati istraiva okultnog, Carls V. Lidbriter, autor knjiga "Astralni svijet", "Nebeski svijet", u prvoj govori o preminulima koji nastanjuju nii astral, a tu se radi o sjenama okrutnih i surovih ljudi, ubica i samoubicama, pa esto i o "vampirima" koji za produavanje sopstvene egzistencije na onom svijetu crpe i oduzimaju energiju ivima. Po njemu, ova astralna bia, u sluajevima kada ne mogu nai pogodne medije, izvode manifestacije kao to su bacanje kamenja, zvonjava i slino. U poglavlju o "neljudskim stanovnicima", kojih tako e ima na astralu, Lidbiter navodi da oni, ako to iz nekog razloga ele, stvaraju privremeno tijelo od astralne materije, a ako i do emo sa njima u dodir, "to je onda na istoj fizikoj ravni".
34 ___________________________________________________________
VELIKA SVJETSKA UDA

EGIPATSKE PIRAMIDE SA SFINGOM Tri velike piramide, grobnice drevnih egipatskih faraona IV. dinastije : Keopsova, Kefrenova i Mikerinosova proteu se u pravilnom obliku (u me usobnom Pitagorinom trokutu sa stranicama u omjeru 3:4:5) na desetak km od grada Kaira do Fajumske oaze u Gizehu. U starom Egiptu se vjerovalo da je ovjekova linost sastavljena od razliitih elemenata od kojih su neki bili besmrtni. Na smrt se gledalo kao na prekid ivota, prepreku preko koje ovjek mora prijei da bi dosegnuo vjenost. U trenutku smrti tijelo naputa besmrtni element, Ba. Vjerovanje u nain na koji on postoji razlikovalo se prema poloaju to ga je pokojnik zauzimao na ovome svijetu, a tako er i s obzirom na razdoblje egipatske povijesti u kojem je ivio. Me utim, ma koji mu se oblik postojanja pripisivao, on je predstavljao trajnu vezu izme u ovoga svijeta i tijela u grobu pa je i nadalje bio ovisan o hrani i drugim poklonima koje se ostavljalo u grobu za njegovo neprekidno trajanje na drugome svijetu. S razvojem izuzetno profinjenog i sloenog drutva, poglavare raznih zajednica pokapalo se u razra enije grobove od naredanih opeka, koje se bogato opremalo. Tijelo u grobu vie nije bilo u neposrednom dodiru s vruim, suhim pijeskom. Stoga bi tjelesno tkivo doseglo mnogo vei stupanj raspadanja prije no to bi prirodno isuivanje zaustavilo taj proces. Zato se razvilo vjerovanje da tijelo pojedinca treba ouvati nakon njegove smrti, kako bi se, ako poeli, u bilo koje vrijeme mogao vratiti na zemlju, na mjesto koje mu je namijenjeno u njegovu uuvanu tijelu u grobu. Stoga je postalo nuno razviti metodu ouvanja tijela u beskonanost i postupno, kroz pokuaje i pogreke, metoda je bila prona ena : mumificiranje. Mumificiranje je postupak u kojem se iz mrtvog tijela uklanjala utroba koja se odlagala u posebne posude, kanape, zatim se tijelo ispiralo palminim vinom, natapalo solju, bitumenom i eterinim uljima, ispunjalo aromatinim tvarima, uranjalo due vrijeme u natron i konano vrsto umatalo u trake i povoje u smolastim ili u alkoholnim supstancama. Kad je mumija konano posve umotana jo jednom se obavija tamjanovim parama dok sveenici izgovaraju veliku zavrnu molitvu : "K tebi Ozirise, dolazi tamjan, koji je doao iz Hora, mirha koja je dola iz Rea, natron koji je doao iz Nekbeta, bilje ankjemi, koje je dolo iz Ozirisa : smola koja je dola iz blaenoga Kenofrea..." Nakon smrti, kralj se (kojeg se dijelom smatralo boanskim) iznova sjedinjavao sa svojim ocem Raom, bogom sunca. Piramidu, mjesto njegova ukopa, moe se smatrati rampom ili nekom drugom vrstom kraljeva pristupa na nebo. Kralj Keops (2575.-2550. pr.Kr.) je dao izgraditi svoju piramidu, Veliku piramidu. Velika piramida je jedan od najvelianstvenijih i najsavrenijih primjera tehnikog umijea svih vremena i svake kulture. Ako i ne uzmemo u obzir primitivnost raspoloivih oru a u 3. tis. pr.Kr. po tehnikoj virtuoznosti i smjelosti nju ne nadmauje ni jedna dananja gra evina. A ipak tog velikog pothvata latila se kultura koja je netom izala iz kamenog doba, i jo se dugo sluila kamenim oru em i jako je raspolagala bakrom za dlijeta i pile kojima su oblikovani golemi kameni elementi za nove spomenike. Sve radnje na piramidama obavljale su se iskljuivo runo ! Za gradnju tih gigantskih struktura bili su nuni ne samo matematiki prorauni, nego i pomno astronomsko opaanje, jer je svaka njihova stranica tano uskla ena sa stranama svijeta. Tako fino mjerenje zahtijevalo je visoke zanatske standarde, nenadmaene sve do naih dana. Budui se za vrijeme poplave piramida nalazila samo nekoliko stotina metara od Nila, za izgradnju je bila
35 ___________________________________________________________
potrebna vrsta kamena podloga, to je zahtijevao pijesak. Ploha leita Velike piramide odstupa od libele tek neto vie od pola palca. Rad su obavljali specijalizirani radnici i obrtnici potpomognuti vojskom neobuenih ili priuenih radnika koji su se svaka 3 mjeseca regrutirali iz poljoprivrede. itava gradnja je obavljena uz pomo ona dva "jednostavna stroja" klasine mehanike : poluge i kosine. U to vrijeme nisu bili izumljeni kota, ni kolotura ni zavrtanj. Visina piramide je dosezala 147m, a stranice su duljina po 230m. Izgra ena je od 2.5 mil kamenih blokova teine i do 3t. Pri gradnji nije primjenjivano nikakvo vezivno sredstvo. Kamene gromade su prislanjane jedna na drugu da su se drale samo vlastitom teinom. Pretpostavlja se da je gradnja trajala 20 godina. Velika piramida je struktura sloene unutranjosti koja se sastoji od 3 glavne komore i niza hodnika na raznim razinama. Hodnici vode u krajnju, pogrebnu komoru. U samom srcu piramide nalazi se jo jedno gra evinsko udo : Velika galerija. Naime, granitne grede u toj komori koje su postavljene na svodu visokom 8.5m ne lee u horizontalnom smjeru, nego koso gore. Obrade greda i ploa je tako perfektna da se fuge jedva prepoznaju. Velika galerija vodi koso gore ka kraljevskoj komori monim hodnikom duljine 46.61m, irine 2.09m, visine 8.53m. Hodnik se suava u pravcu tavanice. Kraljevska komora je etverokatna prostorija koja u pravcu sjever-jug mjeri 5.27m, a istoka prema zapadu mjeri 10.47m, a visina joj je 5.28m. Zidovi ove male sale sastoje se od 5 enormnih granitnih greda koje su postavljene jedna na drugu, a pod je obloen granitnim ploama. Na zapadnom zidu se danas nalazi prazan kraljevski sarkofag dimenzija : 2.280.981.04m. Zanimljivo je da su njegove dimenzije vee od dimenzija hodnika koji se penje i vodi ka velikoj galeriji. Isto su tako hodnici u piramidama Kefren i Mikerinos ui od njihovih sarkofaga. Uz brojne pretpostavke ni ova tajna koja se pripisuje piramidama nije objanjena. Trea komora, duboko pod zemljom nije nikad dovrena. Svaka je piramida imala i svoje pomone zgrade, me u njima i hram-mrtvanicu, gdje se dua mrtvoga kralja pripremala za drugi ivot. Unutranjost piramida kod Gizeha ure ena je vrlo domiljato kako bi se odbili pljakai grobnica. Ulaz je u Keopsovu piramidu bio skriven iza obloge od glatkog i finog kamena, a ini se i da su prazna podzemna komora i prolaz koji se sputa prema njoj bili namijenjeni skretanju pljakaa s puta prema zazidanom gornjem prolazu i samim grobovima. Arheolozi koji su iskapali kasnije piramide otkrili su pravi labirint pun skrivenih vrata, slijepih prolaza i stubita koja ne vode nikamo. Na istanom rubu kompleksa piramida u Gizi, kraj puta prema Kefrenovoj piramidi nalazi se poput uvara groblja divovska sfinga, tajanstveni sloeni lik grabeljive make i kralja, koja se esto objanjava simbolom u kralju utjelovljenog jedinstva snage i duha. Egipani Nove drave nazivali su tog diva "Hor u horizontu" videi u njemu boga Sunca u stadiju izlaenja, svitanje kao simbola uskrsnua i bu enja u novi ivot. Sahranjivanjem u kou grabeljive make, kralj se tjelesno sjedinio s boicom grabeljivom makom u nadi da e se iz njena tijela ponovno roditi. Ova sfinga je napravljena u vrijeme Stare drave, 4. dinastije (2550.-2500. a. Ch.) otprilike kad i piramide. Napravljena je od vapnenca, duine je 7.35m, visine 20m. Ima oblik lava sa ljudskim licem. Stare civilizacije poznaju sfinge u svim varijacijama : tijelo lava sa glavom ovna, tijelo jarca ili psa sa glavom ovjeka, tijelo ovna sa glavom ptice, ljudsko tijelo sa glavom krokodila, itd. Ovi neobini likovi su pripadali boici Hator. U narodnim vjerovanjima ovakva su udovita ivjela kao boanski pijuni me u ostalim ivotinjama. Ovo posljedne udo obavijeno je velom misterije sa iznena ujuom injenicom da su u to vrijeme arhitekti ovog spomenika izvrili ova (tek ih je par navedeno) precizna mjerenja : Piramida je tano postavljena prema stranama svijeta Meridijan koji prolazi kroz Gizeh dijeli mora i kontinente Zemlje na dva dijela iste veliine Piramida je divovski pjeani sat. Sjenke koje ona stvara od sredine listopada do poetka oujka pokazuju godinja doba i duinu godine. Duljina kamenih ploa koje se nalaze oko piramide odgovara duini sjenke u jednom danu Rastojanje Velike piramide od sredita Zemlje je
36 ___________________________________________________________
isto tako rastojanje od sjevernog pola i time odgovara rastojanju od sjevernog pola do sredite zemlje Ukupna povrina etiri strane piramide odgovara kvadratu visine piramide Vrh Velike piramide se poklapa sa sjevernim polom, njen obujam odgovara duljini ekvatora (duljina ekvatora = 40 076.592 km, a obujam Zemlje izraunat preko polova = 40 009.153 km) Jesu li sve ovo puke podudarnosti ? Samo e vrijeme i budui povjesniari moi dati odgovor na to pitanje. RODSKI KOLOS Rodos je otok iz otone skupine Dedokanez u Egejskom moru. U drevnoj Grkoj Rodos je bio istaknuto sredite Grke i helenistike kulture. Prema navodima nekog suvremenika na bogatom otoku Rodosu bilo je 3000 kipova, od toga ih je 100 bilo izvanredne veliine. Tu se nalazi i najznamenitiji kip, orijaki Kolos, skulptura boga Sunca Helija. Pretpostavlja se da je stajao na ulazu u luku grada Rodosa. Helije je bio zatitnik grada. Po mitu, Helije je dobio otok od Zeusa, budui da ga je Zeus zaboravio pri razdiobi otoka i gradova ostalim boanstvima. Da mu se odui obeao mu je svaki novi otok. Tako je prvi niknuo Rodos i pripao Heliju. U grkoj mitologiji Helije je bog Sunca, sin Titana Hiperiona i Titanide Teje pa esto i njega smatraju Titanom. On, kao bog sunca, svaki se dan u svojim sjajnim kolima i konjima koji sipaju vatru vozi gore-dolje : rano jutrom izlazi iz valova Oceana, a uveer se ponovno sputa u njih. Helijem su se stari zaklinjali, jer on kao Svevidni iznosi na vidjelo skrivenu krivnju. Najavljuje ga sestra Eoja (lat. Zora). Sestra Helijeva je i Selena (lat. Luna), boica Mjeseca koja se polako vozi po nonom nebu, a vuku je dvije bijele krave. Od Helijeve djece su najpoznatiji : Faetont, Ejet i Kirka. Odluku da podignu gigantski kip donijeli su stanovnici Rodosa po predaji poslije njihove pobjede nad makedonskim kraljem Demetrijem. Naime, mali se otok Rodos sastojao od tri grada drave : Ialisosa, Kaimeirosa, Lindosa. 408. pr.Kr. ujedinivi se, stvorili su jedan teritorij sa glavnim gradom Rodosom. Grad je cvao i imao jake ekonomske veze sa svojim glavnim saveznikom Ptolomejem I. Soterom. Ro ani su iz Egipta uvozili i ito. 305. pr.Kr. rivali Ptolomejevia, Antigonidi iz Makedonije opsjeli su Rodos u pokuaju da slome Rodsko-Egipatsko saveznitvo. Nikad nisu uspjeli slomiti otpor Ro ana ni prodrijeti do grada te su po sklopljenom primirju 304. pr.Kr. kralj Demetrije i njegova vojska ostavili obilje ratne opreme za sobom. Na narodnom skupu je bilo odlueno da se novac dobiven od prodaje ratne opreme iskoristi za podizanje kipa bogu Heliju, zatitniku grada koji ih je i ovom prilikom sauvao od neprijatelja. Podizanje Kolosa bilo je povjereno Haresu iz Linda. Kipar je prvo trebao stanovnicima pokazati kako je zamislio da e izgledati njihov zatitnik. S prvim je nacrtima zapoeo 291. pr.Kr. Skicirao je Helija kao visokog i vitkog mladia sa svijetlim vijencem na glavi, po uzoru na Homerove opise. Nakon svih priprema Hares je sa oko stotinjak radnika zapoeo gradnju. Podnoje je bilo isklesano od bijelog mramora, a kip je bio uvren eljezom jer je bio vrlo teak. Prvo su bili privreni zglobovi i stopala. Kostur kipa je bio od eljeza i kamena, zatim je obloen glinom pa tankim slojem voska te opet glinom kako bi gornji sloj bio to privreniji. Hares je odluio koristiti tanke listove bronce za vanjski dio kipa, zbog teine. Za osnovu Kolosa postavljena su tri masivna stupa od kamena sastavljenih od etiri kamene ploe uvrene eljezom. Da bi se dosegnulo do viih dijelova, oko kipa je bila izgra ena rampa koja je kasnije bila otklonjena. Rad na Kolosu je odmicao vrlo sporo. U podnoju kipa se ak formiralo malo naselje u kojem su ivjeli slobodni robovi i bili pri ruci kiparu. Ukratko, itava izgradnja je trajala 12 godina. Kolos kad je bio dovren 282. pr.Kr. dosezao je oko 35m i bio je, kako se smatra, postavljen na obali zaljeva; na odabranom mjestu u luci i to u stavu raskoraka. No s obzirom na visinu i irinu prolaza u luku takav, stav je vrlo malo vjerojatan.
37 ___________________________________________________________
ak tovie, srueni bi Kolos blokirao ulaz u luku. Po nekim istraivanjima lokacija je na istanom rtu luke ili ak malo dalje, u unutranjosti. Svakako, kip je plijenio svojim preciznim proporcijama i monumentalnou sve do 226. pr.Kr. kad je jaki potres pogodio Rodos. Grad je bio razruen, a Kolos je bio slomljen u najosjetljivijim tokama, koljenima. Poslije ovog stranog potresa stanovnitvu Rodosa pristizala je materijalna pomo. ak je egipatski faraon Ptolomej III. (246.-221. pr.Kr.) poslao pomo za ponovnu rekonstrukciju Kolosa, no kip nisu mogli pomaknuti sa zemlje. Ni kasniji pokuaji obnove nisu bili uspjeniji. Ali, i onako leei Kolos je impresionirao svojim divovskim razmjerima. Ostaci su tako leali sve do 97. pr.Kr. kada su ih arapski osvajai rastavili i prodali nekom idovskom trgovcu iz Sirije. Sauvano je svjedoanstvo da su dijelovi bili prenoeni na le ima 900 deva. Tako se izgubio svaki trag Kolosu. Iako vie ne postoji, uspomene na tog diva su ostale, sauvale su se i u svakidanjem govoru. Kae se da je neto kolosalno kad zapanjuje svojom veliinom. Kolos je inspirirao i mnoge umjetnike dananjice, npr. Augusta Bartholdija poznatog po svome radu, "Kip Slobode". FIDIJIN OLIMPIJSKI ZEUS Ovaj kip je bio postavljen u Zeusovom hramu dorskoga reda u Olimpiji na zapadnoj obali dananje Grke, oko 150 km od Atene. Stari Grki kalendar poinje s odbrojavanjem godina od 776. pr.Kr. za kad se smatra da su poele Olimpijske Igre. Za vrijeme Olimpijskih Igara bio je proglaavan i "sveti mir". Grke Olimpijske Igre su se odravale u Olimpiji na svetom mjestu gdje se nalazi grob i rtvenik Pelopa (po kojem je Peloponez i dobio ime). Prema mitu, Olimpijske Igre je utemeljio Heraklo u ast Zeusove pobjede nad Kronom. Olimpijske Igre su trajale pet dana i odravale su se svake etvrte godine u srpnju i kolovozu. U Zeusovu ast je bio sagra en i velianstveni hram u dorskom stilu. Konstruirao ga je Libon i izgra en je oko 450. pr.Kr. No, pred rastuom moi Grke hram nije izgledao dolino raskoan. Bile su potrebne preinake; rjeenje : velianstveni kip. Ta sveta zadaa bila je povjerena Fidiji, atenskom kiparu. O Fidijinom se ivotu ne zna ba mnogo. Ali sigurno se zna da je bio Periklov prijatelj. Otac mu se zvao Harmid i imao je brata tako er kipara. Poslije 465. pr.Kr. posvetio se kiparstvu i stvorio mnoga nenadmana djela izme u kojih su Atena Partenos i Zeus Olimpijski. Fidije je Zeusa gradio izme u 456. i 447. pr.Kr. Pomagali su mu njegovi uenici. Fidije je ve savladao izra ivanje kolosa u hriselefantinskoj tehnici. Tijelo kipa je bilo uplje. Lealo je na potpornim gredama, bilo je od drveta i ve sasvim izrezbareno. Na to se lijepila slonovaa i zlato; slonovaa u tankim ploicama koje su se jo tople lijepile na otkrivene dijelove tijela; a zlato u listiima oblikovanim poto se ohladi. Zatim su se prikucavali na drvo. Neophodan je bio toan proraun veliine uglaanih listia jer je i najmanji nagib zahtijevao veliko iskustvo. Moralo se voditi rauna da listii tano prianjaju jedan na drugi kako se avovi ne bi vidjeli (da bi se na taj nain stekao dojam cjeline). Umetanje dragog i poludragog kamenja pojaavalo je sjaj oiju i inilo bogatijim izvjesne dijelove ukrasa. Mogu se samo zamisliti umjetnikove tekoe pri izradi tako sloenog rada, koji je pored kiparskih zahtijevao i draguljarska znanja. Osim toga, nakon to je kip bio zavren, trebalo ga je briljivo uvati da ne bi spojevi otkazali, da se ne bi dijelovi odvojili ili potamnili. Trebalo je paziti da takori ili mravi ne napadnu kostur. Ve od samog njegovog postavljanja pribjegavalo se predostronostima : tlo se polijevalo vodom ili uljem da se ne bi osuilo ili raspuklo. Kad je kip bio dovren, jedva da je stao u hram. Strabon je napisao : "...iako je sam hram veoma velik, kipar je bio kritiziran to
38 ___________________________________________________________
nije precizno odredio proporcije. Iako je Zeus prikazan u sjedeem poloaju, glavom je doticao strop, tako da se stie dojam da, ako bi se Zeus pomaknuo, sruio bi krov hrama." Strabon je bio u pravu, samo to Fidije nije bio kritiziran, nego hvaljen. Ba taj dojam veliine ini statuu velianstvenom. Taj dojam da se kralj bogova moe ustati i sruiti krov hrama fascinirao je kako pjesnike tako i kipare. Zeusovo postolje je bilo 6.5m iroko i 1m visoko. Sam kip je bio visok 13m (visina dananje etverokatne zgrade). Kip je bio tako visok da su posjetitelji opisivali tron vie nego sam Zeusov lik. Prijestolje na kome je sjedio Zeus bilo je izra eno od sjajne bijele slonovae i crne ebanovine ukraene zlatom, gemama i reljefima. Tu su bile predstavljene mitoloke scene i legende, motivi sa olimpijskih takmienja, ljudske i ivotinjske figure. Na naslonima za ruke i le a vodile su kolo krilate Nike i Hore. Tu su bile prikazane i zagonetne sfinge. Na irim povrinama Zeusovog prijestolja prikazana su znaajna djela Heraklova, a pored njih tragedija Niobida te scene iz borbi s Amazonkama. Na postolju je prikazana i Afrodita kako se ra a iz morskih dubina. Izgled Zeusa poznat nam je i po novcu Elide iz doba cara Hadrijana. Izvjesnu predodbu o Zeusu daje i glava koja se uva u muzeju u Dresdenu, ali koja prije ukazuje na Fidijinu kolu, nego na Fidiju. Sline podatke pokazuje nam i Fidijina glava u Bostonu. Na osnovu ovoga, predodba o Zeusu iz Olimpije svodi se na podatke sauvane u pisanim antikim izvorima. Zeus je u desnoj ruci drao figuru boice pobjede Nike, a u lijevoj ezlo vrhovnog boga iji je simbol orao, kao kralj ptica, irio krila na vrhu tog ezla. ezlo je bilo napravljeno od skupocjenih metala, ukraeno dragim kamenjem. Glava boja bila je ukraena vijencem od maslinovih granica. Otkriveni dijelovi tijela, osim brade i kose koje su bile od zlata, izra eni su od slonovae. Plat, koji se sa lijevog ramena sputao prema trbuhu i nogama ostavljajui nagim snano poprsje, bio je od finog zlatnog lima. Od zlata su bile i sandale kao i neke figure na trnu i podnoniku na kojeg su se oslanjale noge vrhovnog boga. I od ovog uda su ostale samo legende. Jedna od njih kae da je Fidije, kada je zavrio i postavio kip na za to odre eno mjesto, uao u hram. Podigao je glavu prema Zeusu i pitao : "Jesi li zadovoljan, Zeuse ?". Zauo se udarac groma i mramorni pod se zatresao tamo gdje je stajao kip. ini se da je to bio odgovor : "Da !". ALEKSANDRIJSKI SVETIONIK Svjetionik se nalazio u Aleksandriji, uvenoj prijestolnici Egipta koju je osnovao Aleksandar Makedonski koja po njemu i nosi ime. Grad se pruao na obali Nila na mjestu gdje je bilo malo egipatsko naselje Rakotis. Aleksandrija je prvi grad helenistikog perioda i bila je poznata po tome to je podignuta na osnovu jedinstvenoga plana. Plan je izradio rodski graditelj Dinokrat. Grad je u osnovi gra en poput pravokutnika, a ima opseg 15km. Grad je podijeljen na 5 podruja. Dvije najvee ulice irine 30m sjekle su se pod pravim kutem, a itavom njihovom duinom pruali su se mramorni stupovi. Nedugo nakon smrti Aleksandra Velikoga, Ptolomej I. Soter preuzeo je vlast u Egiptu. Bio je svjedokom osnutka i utemeljenja Aleksandrije kao glavnoga grada te je odluio poveati sjaj i popularnost svoje drave pa je 308. pr.Kr. utemeljio Muzeon "hram muza", boginja umjetnosti. Tu je bio usredotoen itav umjetniki i znanstveni ivot Aleksandrije. Tada je bila sredite, odnosno "ogledalo svijeta". U tu kulturnu instituciju je bilo smjeteno svo blago grkog pjesnitva i preko 700 000 svitaka. Unitili su ga Arapi. Me utim, usprkos znaenju Muzeona ipak je jedno od najveih uda u Aleksandriji bio Aleksandrijski svjetionik. Bio je podignut na stijeni koja se uzdizala na istanoj obali otoia Farosa. Prema legendi ime otoia je varijacija od imena "Faraonov otok". Otoi je pripojen kopnu nasipom od zemlje i kamenja, duine 34 km, 285. pr.Kr. Tako se dobila i dvostruka luka (ratna i trgovaka). Zbog raznih nanosa rijeke i mulja na dnu mora prilaz lukama Aleksandrije zahtijevao je veliku
39 ___________________________________________________________
obrazovanost i iskustvo jer su i podvodne stijene ugroavale plovidbu. Zbog svega toga bilo je potrebno izgraditi svjetionik. Izgradnja je bila zapoeta za Ptolomeja I. Sotera, oko 290. pr.Kr; a bila je povjerena Sostratu iz Knida. Arhitekt, Sokratov suvremenik se latio posla i oko 280. pr. Kr. svjetionik je bio gotov. Svjetionik je bio trokatna kula 117m visoka. Najnii kat je bio kvadratnog oblika dok mu je unutranjost bila valjkasta i bio je visok oko 56m. Bio je izgra en od velikih komada vapnenca, a strane su mu bile okrenute prema stranama svijeta. Srednji kat je bio osmerokutnog oblika; strane osmerokuta su iroke 18.30m, a visina mu je 7.30m. Na samom vrhu je bila kupola pridravana uglaanim granitnim stupovima. Tu je, na zadnjem katu gorjela vatra iju je svjetlost reflektirao itav sustav metalnih konkavnih zrcala koje je navodno izumio Arhimed. Gorivo za vatru donosilo se na magarcima spiralnim stepenicama koje su ile unutar prva dva kata. Svjetionik je ujedno bio i tvr ava. Osmerokutnu kulu su ukraavali bronani kipovi kojima su se pripisivala uda. Jedan je pokazivao smjer vjetra. Drugi je pratio kretanje sunca po nebeskom svodu. Kada bi sunce zalo tada bi i kip spustio ruku. Trei je otkucavao vrijeme svakoga sata, danju i nou. Najudniji je bio kip koji vie. Kada bi se Aleksandriji pribliavali neprijatelji, on je sve glasnije proizvodio buku. Oito se radilo o alarmu i to prvom na svijetu. Stoljeima je tako svjetionik obiljeavao luku. Danju reflektirajui sunevu, a nou svjetlost vatre. Kad su Arapi osvojili Egipat, oko 651. pr.Kr., divili su se Aleksandriji i njenom bogatstvu. Svjetionik se nastavlja spominjati i u njihovim djelima. Kako im pomorske veze sa Mediteranom iz Aleksandrije nisu bile jake, glavni grad su Arapi premjestili u Kairo. Jednom prilikom su grekom skinuta zrcala sa svjetionika i nikad vie nisu postavljena. 956. p.Kr. potres je pogodio Aleksandriju i nanio sitne tete svjetioniku. Tek kasnije vei potresi : 1303. i 1323. p.Kr. znaajno su otetili gra evinu. Posljednje poglavlje u povijesti svjetionika ispisano je 1480. p.Kr. kada je tadanji sultan Mehmed II. Osvaja izgradio srednjovjekovnu tursku utvrdu na istom mjestu gdje je stajao svjetionik, koristei kamen i mramor iz ruevina. Do dana dananjeg sauvalo se samo ime i uspomena. Ta nije uzalud Sostrat, graditelj ovog svjetionika, u elji da ouva svoje ime za pokoljenja koja e doi iza njega, uklesao na mramornom zidu ovaj natpis : "Sostrat, sin Dekstifona iz Knida, posvetio ovo bogovima spasiocima pomoraca." Ovaj natpis je prekrio tankim slojem buke koja je bila iste boje kao i mramor, a odozgo je napisao ime cara Ptolomeja I. Sotera samo da bi ga prevario dok je u dubini due bio uvjeren da e se vremenom ovaj sloj buke skinuti i da e itavom svijetu biti poznato ime pravog graditelja ovog velianstvenog svjetionika. Nije se prevario ! ARTEMIDIN HRAM U EFEZU To je Artemidin hram u drevnom gradu Efezu, oko 50km juno od dananjeg grada Izmira u Turskoj. Boicu lova, Artemidu, su tovali diljem Male Azije. Prema grkom mitu Artemida je bila ki Zeusa i njegove prve ene Lete, a sestra blizanka Feba Apolona. Ro ena je na otoku Delu kamo je pobjegla Leta da se sakrije od Pitona kojeg je poslala ljubomorna Zeusova ena Hera da ju podere. Prema drugoj verziji ro ena je u Ortigiji, u Efezu, zbog ega su joj uostalom ovaj hram i podigli. Artemida je inae bila boica lova i smrti, zatitnica uma, livada i prirode. Izgradnju svetita svojoj boginji zatitnici Efeani su u drugoj polovici 6. st. pr.Kr. povjerili arhitektu Herzifronu. Za gra evni materijal uzeo je mramor koji se dovozio sjeveroistano od mjesta koje je odre eno za svetite. Kako je Efez trusno podruje, hram se gradio na obali rijeke Kaistre, na movarnom tlu gdje ruilaka snaga potresa i nije tako jaka kao na suhim i vrstim mjestima. No to je oteavalo prenoenje mramora. Izgradnja hrama trajala je dugo, 120 godina. Herzifrona je naslijedio njegov sin Metagen, a kad je i on preminuo gradnju su dovrili Peonije i Dimitrije. 450. pr.Kr. hram je bio konano gotov. Nije bio ponos samo grada Efeza, ve i ostalih maloazijskih gradova budui su i oni uestvovali u njegovoj izgradnji. Veliku novanu pomo je pruio lidijski kralj Krez. Hram je izgra en u jonskom stilu.
40 ___________________________________________________________
Pravokutnog je oblika. Tlocrt je imao dimenzije 10055 m i sa svih strana dvostruki red stupova koji su dosezali i do 15m. Dva puta po 8 stupova skrivalo se straga, dva puta po 20 stupova stajalo je sa strane, a sve su to bili monoliti od mjesnog mramora. Cijela zgrada je sa fasadom gledala na prostrano dvorite. Mramorne stepenice koje su okruivale gra evinu vodile su do visoke terase. Hram je bio u dvostrukoj funkciji : kao hram i kao svetite. Godinama su svetite posjeivali trgovci, turisti, umjetnici i kraljevi koji su iskazivali poast boici darivajui joj blaga iz svojih riznica. Arheoloka iskapanja su otkrila darove hodoasnika : kipie Artemide od zlata i slonovae, razne naunice, narukvice, ogrlice... umjetnine iz itave Perzije i Indije. Noi 21. Jula, 356. pr.Kr. neki lu ak Herostrat je do zemlje spalio hram, u namjeri da svoje ime uini besmrtnim. Herostratov prijestup izazvao je ogorenje Grka budui je Artemizij bio riznica svih maloazijskih gradova. Poslije toga sve su Jonske drave donijele odluku da Herostratovo ime nitko od pisaca vie nije smio spomenuti, ak ni u dokumentu o poaru u kome je zauvijek nestao Artemidin hram. Me utim kod nekih se autora i pored toga sjeanje na Herostratovo ime sauvalo pa mu se tako bolesna elja i ostvarila. Zanimljiv sluaj je da se Aleksandar Makedonski rodio te iste noi kad je hram spaljen. U naredna dva desetljea su svi gra ani prionuli na posao i prikupljali novac za obnovu hrama. Kad je 333. pr. Kr. Aleksandar Makedonski osvojio Efez pri osvajanju Male Azije pripomogao je obnoviti Artemidin hram. Obnavljanje je povjereno Dejnokratu. On se okvirno drao prvotnoga izgleda hrama. Kao ranije hram je bio u jonskom stilu postavljen na stepeniastoj osnovi i okruen dvostrukim redom stupova od po 18m. Artemidin kip u hramu izradio je poznati kipar Praksitel. Artemidin hram predstavlja jedan od najznaajnijih muzeja staroga doba. Kad je itavo Sredozemlje potpalo pod vlast Rima, Efez kao trgovaki centar nije izgubio svoj znaaj. Rimljani su potovali Artemidu pod imenom Dijana. Kad je Sveti Pavao u 1. st. p.Kr. posjetio Efez da propovijeda kranstvo bio je suoen sa oboavateljima Artemidinog kulta koji nisu imali namjeru napustiti svoju boicu. 262. p.Kr. privueni glasinama o bogatom hramu Goti su osvojili Efez i razorili hram. Efeani su prisegnuli da e ga ponovo obnoviti no do 4. st p.Kr. veina ih je prela na kranstvo. Tako je Artemizij pao kao rtva potresa i Gota, a njegove posljednje stupove dao je odvesti car Justinijan za ukraavanje Aje Sofije. Godine 389. p.Kr. car Teodozije je izdao edikt protiv poganskih hramova. Mramorni materijal svetita koristio se za izgradnju raznih objekata, a nekoliko elnih stupova s podnojima, do kojih kranima nije bilo naroito stalo, nakon desetogodinjeg traenja naao je ispod 6m dubokog sloja blata Englez J. T. Wood i dopremio ih 1869. u British Museum. Na jednome od njih nalazi se darovni natpis lidijskog kralja Kreza. No najstranije ruenje hram je doivio zato to se nalazio na movarnom tlu koje ga je trebalo, po graditeljevoj ideji tititi od potresa. MAUZOLEJ U HALIKARNASU Grad Halikarnas se nalazio u Maloj Aziji na mjestu dananjeg Bodruma, na obali Egejskog mora u jugozapadnoj Aziji. Kad su Perzijanci proirivali svoje kraljevstvo u Egipat, Siriju, Mezopotamiju, sjevernu Indiju i Malu Aziju; kralju je bila potrebna pomo pri nadziranju svoga velikog carstva. Uveo je lokalne vladare-satrape. Jedna od provincija, Karija u zapadnom dijelu Male Azije (danas Turska) bila je toliko udaljena od Perzijskog glavnoga grada da je praktiki bila autonomna. Od 377.-353. pr.Kr. dorskom provincijom Karijom vladao je kralj Mauzol i premjestio je glavni grad u Halikarnas. Svaki obrazovani Grk potovao je Halikarnas, domovinu velikoga grkog povjesniara Herodota (484.-424. pr. Kr.), grad pun znamenitosti. Me utim, putnike je najvie privlaila grobnica kralja Mauzola. Iz njegova ivota nema nekih znamenitosti : pripojio je Kariji neka obalna mjesta i otoke. Po osvojenju poeo ih
41 ___________________________________________________________
je pljakati uvoditi u cijeloj dravi poreze i dadbine. ak je uveo i porez na sahranu stanovnitva. Tako je od raznih poreza i prireza sakupio ogromno bogatstvo koje mu je bilo potrebno za podizanje vlastite grobnice. Ta je grobnica bila tako velika da su stari Rimljani nazivali "mauzolejima" sve velike, monumentalne nadgrobne gra evine i od njih je mauzolej preao u jezik i njegovo znaenje : veliki nadgrobni spomenik. Naime, Mauzolej je zamiljen i kao grobnica i kao hram. Sa izgradnjom je zapoeto jo za Mauzolova ivota. Mjesto za Mauzolej odre eno je u jednoj od najirih ulica Halikarnasa. Ova se ulica pruala kraj samoga mora, du luke. Projekt je povjeren arhitektima Piteju i Satiru. Po zavretku izgradnje Mauzolej je izgledao velianstveno : pravokutno zdanje irine 66m i duine 77m. Bio je visok 45m i podijeljen na tri dijela : prvi kat visok 20m je bio grobnica Mauzola i njegove ene Artemizije sav obloen mramornim ploama i okrunjen frizom (trakom koja je opasivala grobnicu mramornim reljefima. Na tom frizu je prikazana borba Grka s Amazonkama, enama ratnicama koje su prema mitologiji ivjele na sjevernim obalama Male Azije, na dananjem Krimu, a praotac im je bio bog rata Ares. (Ovaj se reljefni ukras danas nalazi u British Museumu u Londonu) Iznad prvog kata se uzdizala kolonada visoka 12m koja je okruivala prostorije za prinoenje rtava u ast kralja i njegove supruge te podupirala krov visok 7m. Krov je imao oblik stepeniaste piramide, a u prostoru izme u stupova nalazili su se mramorni kipovi lavova koji su bili simboli kraljevske moi. Na vrhu krova, dakle na vrhu piramide isklesana je koija u koju su bila upregnuta etiri konja, a njom su upravljali Mauzol i Artemizija. Ljepota Mauzoleja ne lei u veliini gra evine, ve u dekoracijama i kipovima koji su ga krasili izvana na razliitim katovima. Kod kipova se teilo prirodnoj veliini, iako nije bilo pravilo. Kipove su izradili grki kipari : Skopas, Timotej, Brijaksid i Leohar. Svakome je bila povjerena jedna strana gra evine. Svi su doli sa svojim radionicama da sudjeluju u ukraavanju ogromne velianstvene grobnice. A evo ve vie od jednog stoljea otroumni arheolozi uzalud pokuavaju da fragmente na ene u ruevinama spomenika svrstaju u jednorodne grupe da bi na taj nain odredili koji od majstora ih je izradio, a sve to zato to su ti majstori, i te kako slavni, i svakako obdareni vrlo osobnim nainom izraavanja umjeli da svoj osobni talent prilagode zahtjevima nune suradnje. Osjeaj za zajedniki rad i potivanje zanata; to su najvanije osobine grkog kipara. Tu, u prisutnosti takmiarskog duha agona kako su ga stari Grci zvali, nastale su majstorske skulpture izvanrednih proporcija, vjeti spoj grkog i istonjakog kiparstva. Gradnja ove grobnice bila je naporna. Mediteransko sunce i suha zemlja koja se pretvarala u prainu oteavali su rad. Prije nego to je zavrio svoj rad Pitije je umro. Nedugo za njim umro je i Mauzol. No izgradnju je nastavila Artemizija ne alei ni ljude ni novac da otme svog voljenog mua zaboravu. Poslije godinu dana umrla je i ona, a Mauzolej je konano dovren za Mauzolovog unuka 356. pr.Kr. Do 15. stoljea Mauzolej se drao u dobrom stanju dok mu nije potres otetio krov i kolonadu. U prvoj polovici 15. st. p.Kr. kriari reda Sv. Ivana iz Jeruzalema provalili su u to podruje. Nisu potedjeli Mauzolej i na ruevinama nekad prekrasne grobnice-hrama podigli su nepristupanu tvr avu, Zamak Svetog Petra. Danas, u Bodrumu, masivni zamak jo stoji i brueno kamenje i mramorni blokovi Mauzoleja se mogu vidjeti u strukturi zida zamka. Zamisao kralja Mauzola da sebe ovjekovjei ovim spomenikom ispunila se. Jer da nismo obavijeteni o ovom umjetnikom djelu antike, nitko ne bi znao za kraljevo ime, kao to danas ne znamo imena mnogih regionalnih kraljeva i tirana. Osim toga, ovaj spomenik ostaje i kao simbol jedne velike ljubavi, Mauzola i njegove Artemizije, ljubavi koja je ovjekovjeena u nadgrobnoj gra evini.
42 ___________________________________________________________
VISEI VRTOVI BABILONA Herodot : "Tim Babilonom vladalo je mnogo kraljeva koji su zidove i hramove sagradili, a me u njima i dvije ene. Ona koja je davno vladala i kojoj je ime bilo Semiramida, podigla je nasipe na ravnici vrijedne da im se ovjek divi. To su bili Semiramidini vrtovi." Babilon se nekad nalazio na istanoj obali Eufrata, oko 50km juno od dananjeg Bagdada u Iraku. Babilonsko carstvo je cvjetalo za slavnog cara Hamurabija (1792.-1750. pr.Kr.). Civilizacija Mezopotamije je dosegla vrhunac moi za vladavine kaldejca Nabopolasara (625.-605. pr.Kr.) koji je htio prema Hamurabijevom uzoru osnovati novu Babilonsku dravu. Diplomatska spretnost te vojni uspjesi dopustili su da se brzo ostvari ideja obnove velike Babilonske drave iz II. tis. pr.Kr. To "ludilo veliine" oitovalo se za Nabopolasarova sina Nabukodonosora II. (605.-562. pr.Kr.) u samom Babilonu, glavnom gradu nove drave. Grad je izgra en u bogatu i prekrasno oblikovanu metropolu. Prvobitno ime grada je Ka-dingir (sumerski=boji dvori) to je u akadskom prijevodu znailo Bab-ilu (=boja vrata). U novobabilonsko doba to je ime promijenjeno u naziv istoga znaenja, Bab-ilani. Bio je izgra en na sedam breuljaka. Grad je opkoljavao dvostruki zid ili, bolje reeno, sustav dvostrukih zidova. Na sjevernoj je strani Nabukodonozor dao izgraditi jo jedan zid od 18km. U grad se ulazilo kroz 8 vrata. Ona su bila posveena bogovima koji u gradu imaju svoja svetita. U sjevernom se dijelu grada nalaze Sjeverni i Glavni dvorac, a du obje palae protee se Ulica procesije. Obje te palae titile su Juni dvorac koji se nalazio neposredno unutar gradskih bedema. To je ogromna palaa babilonskih kraljeva, a u tlocrtu ima 322190m. Na sjevernoj strani dvorca blizu vrata boginje Itar vjerojatno su bili izgra eni Visei vrtovi. Za njihovu izgradnju su vezane mnoge prie i legende koje se veu za ime kraljice Semiramide. Jedna od njih kae da je Semiramida bila kerka smrtnika i nimfe Derkete. Poto ju je majka napustila, prihvatili su je golubovi i othranili je mlijekom i sirom. Kad su je nali pastiri, odnijeli su je nadzorniku koji ju je oenio. Tako ju je primijetio kralj Ninos i on ju je uzeo za enu. Poslije njegove smrti vladala je sama i osvojila je : Perziju, Egipat, Libiju. Kad je saznala da e ju ubiti sin s kojim je ivjela u incestu izala je na terasu i pretvorivi se u golubicu odletjela je u besmrtnost. Druga legenda kae da je bila obina dvorska dama na dvorcu nekog asirskog kralja. Poto je stekla njegovu naklonost, postala mu je enom. Jednom ga je prilikom nagovorila da joj na pet dana da vlast u ruke. On je to i uradio, a Semiramida ga je bacila u tamnicu i nastavila vladati sama. Proslavila se kao vojskovo a, no i kao graditeljica Viseih vrtova. No, dao ih je izgraditi Nabukodonozor da, kako se prialo, udovolji svojoj eni ili prilenici Semiramidi dovedenoj iz Midije. Vrtovi su leali na etverokatnoj kuli. Po Strabonu svaka je strana bila 4 pletara duga. Unutar svakoga kata bili su vrsti svodovi od crijepa koji su se oslanjali na snane visoke stupove. Platforme terasa bile su izra ene od masivnih kamenih ploa razliitih oblika, a odozgo prekriveni jednim slojem trske, a potom zalivene asfaltom. Na to je bio nasut debeli sloj plodne zemlje dovoljan da u njemu rastu ak i male ume. Katovi vrtova bili su spojeni stepenicama i pokriveni ploicama ruiaste i bijele boje. Stupovi su dosezali visinu i do 25m te je bilo dovoljno svjetlosti za raslinje. Na polijevanju ovih vrtova radilo je stotinjak robova po itav dan vukui vodu iz Eufrata pomou sustava poluga i pumpi. Dok mnogi opisi Vrtova dolaze od Grkih povjesniara kao to su Beros i Diodor sa Sicilije, Babilonski opisi o njima ne govore nita. Ploice za pisanje iz vremena Nabukodonozora ne daju ni aluziju o Viseim vrtovima; opisi kraljeve palae, grada Babilona i zidina su na eni. ak ni antiki povjesniari koji su dali detaljne opise Viseih vrtova nisu ih vidjeli. Po legendi je ak i Aleksandar Makedonski htio umrijeti u vrtovima. Umro je od malarije 13. Juna, 323. pr. Kr. u Babilonu. Tako su prolazila stoljea. Voda je poela unitavati loe peene glinene ploice. Pali su svodovi i stupovi na kojima
43 ___________________________________________________________
su se nalazile terase sa zelenim vrtovima. Mrano proroanstvo Izaijino se obistinilo : "Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski bit e kao Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. Nikad se vie nee naseliti, od koljena do koljena ostat e nenapuen. Arapin ondje nee dizati atora, niti e pastiri ondje poivati." KINESKI ZID Za izgradnju zida bio je odgovoran car i-huang-ti. Kasnije su mnoge dinastije koristile u svrhu obrane. U izgradnji je sudjelovalo oko 300 000 vojnika, ali nisu mnogo napredovali, pa je car otvorio zatvore i pustio zatvorenike da rade. Ni to nije bilo dovoljno, te je zaposlio i veliki dio stanovnika. Govori se da je kineski zid izgra en na leevima, jer su mnogi tu umrli od gladi i iscrpljenosti. Zid se nije obazirao na tekoe terena; uspinjao se uz najstrmija brda, vijugao je kroz puste pustinjske predjele i zaokruivao itave planinske lance. Dolaskom dinastije Ming na vlast zid je obnovljen. Time su sebi postavili trajan spomenik. STONEHENGE Trideset snanih uspravnih blokova, svaki visok preko 4m i irok do 2.5m nalazi se na podruju junoengeske grofovije Wiltshire. Postavljaju se razna pitanja o svrsi Stonehengea. Jesu li to bili hramovi za prinaanje rtava ? Ili moda opservatorij ? Neka prahistorijska zvijezdarnica ? Odgovore na ova pitanja nitko ne zna. Stonehenge je svjedok megalitike kulture; one prahistorijske kulture; gdje se njegovao kult groba i smrti. 30 vanjskih i 49 unitranjih blokova bilo je izra ivano kamenim alatom. Ali i dalje ostaje jo pitanje bez odgovora : zato su "arhitekti" Stonehengea nosili kamene gromade iz kamenoloma 180 km daleko ?
44 ___________________________________________________________
PROKLETSTVO FARAONA
Od onih stvari koje su povezane sa kletvama i koje su se urezale u svijest ljudi jeste i ono to se zove "Faraonsko prokletstvo". Primjeeno je da mnogi oni koji se bave iskopavanjem faraonskih grobnica ili uestvuju u prenoenju njihovoh ostataka bivaju pogo eni razliitim vrstama nedaa. Za ovu temu se veu mnoge prie tako da neki ljudi vjeruju da ta mrtva tijela nose sa sobom prokletstvo koje zadesi svakog onoga koji im se priblii. Poslije dueg prouavanja ove tajne jedan njemacki pisac Filip Vandenberg u svojoj knjizi "Prokletstvo faraona" je rekao pitajui se : Da li je ovo prokletstvo povezano sa nuklearnim zraenjem ? Ili su faraoni upotrebljavali neke druge radioaktivne materije kojim bivaju izloeni svi oni koji otvore grobnicu ? Da li je to neka vrsta otrovnih gasova koji isparavaju iz biljaka i drvea prilikom otvaranja grobnice ? Da li je to neka vrsta sujevjerja koja slijedi svakog onoga ko otkrije grobnicu ? Da li je prokletstvo samo koincidencija tako da osoba umre u isto vrijeme kada se otvara grobnica ? Da li imii koji se nalaze u katakombama i grobnicama imaju kakve veze sa ljudima koji zapadnu u histeriju tako da umru ? Da li su pljackai grobnica i stranci koji su umrli u misterioznim uvjetima doli u dodir sa radioaktivnom zemljom ili otrovom iz biljaka ?
Zatim nastavlja sa izlaganjem svoje zbunjenosti onim to se deava u egipatskim istorijskim grobnicama, govorei : "Kako da objasnimo injenicu da na bilo kojem mjestu na kojem se nalazi mumija mora doi do nekakve nesree, tako da najvei brod kojeg su ljudi nainili tj. Titanik se sudario sa santom leda i potonuo, a razlog je to se na njemu nalazila ukradena faraonska mumija." Sa istim udenjem i zbunjenou pita se Enis Mensur u svojoj knjizi "Prokletstvo faraona" te kae : "Veliki broj naunika vjeruje da ima neto u unutranjosti piramida i faraonskih grobnica to utie na zdravlje ovjeka, me utim ta je to ? Niko to ne zna." Kakva je to pria koja se zove "faraonsko prokletstvo" ? Kako je poela ? Kako objasniti sve ono to se deava onima koji uestvuju u potrazi za tijelima drevnih egipatskih faraona i njihovim bogatstvom ? Ova pria koja se zove "prokletstvo Faraona" je poela 06. Novembra, 1922. godine, kada je Hauard Karter poslao telegram lordu Karterfonu obavjetavajui ga o sljedeem : "Otkrio sam neto velianstveno u "dolini Kraljeva" ! Postavio sam prekriva na vrata i tunel kako bi mogao i ti doi i vidjeti to lino." Lord je stigao u El-Aksar 23. Novembra, a s njim je bila i njegova kcerka. Kada je doao do "doline Kraljeva" Karter je priao, slomio katanac i vrata iza kojih je naao tijelo mrtvog faraona Tutakamona koji je tu poivao 35 vijekova. Svjetske novine su bile preplavljenje ovim vijestima, a ljudi su ih prepriavali, ali odjednom Karterovo srce je pocelo bre da udara i osjetio je panian strah. Me utim blago, zlato i slava su ga bili zanijeli tako da nije obraao panju na ono to osjea. Hauard Karter biljei u svojim memoarima : "Prema dogovoru, oko
45 ___________________________________________________________
2 sata sakupili su se svi koji su imali privilegiju da prisustvuju otvaranju grobnice. Ukupno dvadeset dvije osobe." Me utim, u pozadini velikog dogadjaja, zbivala se neverovatna drama i niz misterioznih dogadjanja je pokrenut. Nedugo zatim, lord Karnarvon se razbolio. Patio je od malaksalosti, groznice i visoke tamperature, koja je dostizala i 40 stepeni. Buncao je dok ga je groznica tresla. Ljekari su ustanovili da je lord prilikom brijanja rasjekao ubod nekog insekta i povrijedio se. Me utim, po njihovom miljenju, to nije moglo uzrokovati tako visoku temperaturu. Doao je i njegov sin iz Indije kako bi ga posjetio. Jedne noi, oko dva asa poslie ponoi, u itavom Kairu je dolo do nestanka struje iz neobjanjivih razloga. Iz hotelske sobe u kojoj se nalazio lord Karnarvon zauo se udan um koji je probudio njegovog sina. Naao je oca u bunilu, oblivenog znojem. Peti lord Karnarvon je bio na samrti. U bujici nerazumljivih rijeci koje je izgovarao na kraju, njegov sin i sestra su uspeli da uju samo posljednju reenicu : "Posluao sam njegov zov, odlazim za njim." Iz kairske elektrine centrale su javili da nema tehnikog razloga za iznenadni nestanak struje. Tako zapoinje legenda o prokletstvu faraona. Me u kopaima i radnicima na lokalitetu Tutankamonove grobnice, poslije smrti lorda Karnarvona zavladala je prava panika. Uzrok tome je bila mala glinena ploica, koju je Karter naao u pretkomori. Nakon deifrovanja, ustanovljeno je da natpis glasi : "Smrt e svojim krilima prekriti svakog ko narui mir faraona". Ova ploica je kasnije nestala i iz popisa i iz fundusa, a da niko nije uspio da odgonetne kako i gdje. Zanimljivo je, da se i na jednoj od figura koje su se u drevnom Egiptu koristile iskljuivo u magijske svrhe, postoji slian zapis : "Ja sam onaj koji plamenom pustinje protjeruje razbojnike prodrle u grobnicu. Ja sam onaj koji uva Tutankamonov grob." Smrt lorda Karnarvona je, naravno, mogla biti i ista sluajnost, bez ikakve veze sa grobnicom egipatskog faraona, da se sve zavrilo na tome. Me utim, nekoliko godina poslije otkria Tutankamonove grobnice, dvadeset dvije osobe iz ekipe Hauarda Kartera umrle su na udan i neobjanjiv nain. Trinaestorica su direktno prisustvovala otvaranju grobnice, poput Artura Mejsa. Ubrzo posle Karnarvonove smrti, Mejs je poeo da se ali na premorenost. Njegova agonija je trajala kratko. Umro je od posledica "nedefinisane" bolesti. Prokletstvo faraona je delovalo. Doktor Muhamed Muhamed Da'fer navodi u svojoj knjizi "Sihr" jedan dio ovih pria te kae : "U britanskom muzeju se trenutno nalazi jedan koveg veoma precizne izrade u kojoj se nalazi egipatska mumija." Priu ovog kovega koja sama po sebi izaziva u enje biljee akti britanskog muzeja. Ovaj koveg je kupio Daglas Mevari kako bi ga prenio u svoju kuu u Londonu. Svi oni koji su imali bilo kakve veze sa ovim kovegom su zadesile nekakve nedae tako da su ga se rijeili poklonivi ga britanskom muzeju. Na dan kupovanja kovega dok je Mr. Daglas istio svoje oruje pitolj je odjednom opalio i pogodio ga u lijevo stegno. Izvrena je operacija u toku koje je preminuo. Prije operacije je oporuio jednom od svojih drugova koji se nalazio u Egiptu, a zvao se Mr. Hobli, da ako mu se neto desi u toku operacije da urui taj koveg njegovoj sestri koja je ivjela u ulici Bejker u Londonu. Poslije smrti Mr. Daglasa krenuo je Mr. Hobli da izvri opruku te je prenio koveg u Bur Seid pripremajui ga za prijevoz parnjaom do Londona, me utim kad je doao u Bur Seid doekao ga je telegram u kome stoji da je njegov brat ubijen. Kada je stigao u London predao je koveg sestri pokojnog Daglasa. Postavila je kovceg u uglu salona i od momenta preuzimanja kovega nevolje su poele da se redaju jedna za drugom. Na dan preuzimanja kovega njena kerka je poginula od udara auta prelazei cestu dok je ila u kolu. Poslije sedam dana preminuo je mu izvrivi samoubistvo zbog smrti svoje kerke. Njihovo materijalno stanje se pogoralo. Pogubila je ivce i postala histerina. Pozvala je vraare, parapsihologe, astrologe i one koji prizivaju duhove te su se svi sloili da ta mumija koja se nalazi u njenoj kui izaziva sve ove probleme koje nije mogue sprijeiti. Nazvala je britanski muzej kako bi uzeli
46 ___________________________________________________________
ovu mumiju kao dar od nje i prenijeli je u muzej. U toku noenja mumije poeo je jedan od nosaa da se ismijava i podruguje na raun Engleza koji vjeruju u takva sujevjerja tako da osnivaju posebne muzeje kako bi u njima radili njegovi sunarodnjaci kao sluge. Koveg jo nije ni bio postavljen na svoje mjesto kada ovog radnika uhvatie strahoviti bolovi od kojih se uvijao i cvilio nekoliko minuta, a zatim pao mrtav pokraj kovega. Svi oni koji su se bavili prouavanjem drevnih egipatskih tragova u Engleskoj su vodili strogog rauna o ovom kovegu tako da su formirali komisiju koja je istraivala taj problem. Ova komisija je zaduila H. I. Mansela da fotografie ovaj koveg iz razliitih perspektiva. Njegova kompanija je poslala svog izaslanika da uslika koveg to je on i uinio. Kada se vratio u ured doekao ga je drugi zahtjev. Otiao je da ga izvri i kada se vraao doivio je saobraajnu nesreu u kojoj je izgubio prste desne ruke tako da vie nije mogao da slika. Kada je razvio film i izradio slike otkrio je da se na kovegu nalazi izrezbarena slika djevojke ili djevojice obuena u vraarsku odoru, na licu joj se odraavao izraz ljutnje i zla. Kada su pitali sve one koji su vidjeli koveg ili bili povezani sa njim prije slikanja svi su potvrdili da nisu vidjeli nikakve slike na njemu niti bilo ta slino tome. Ima mnogo pria koje govore o katastrofama i nesreama koje zadese sve one koji uestvuju u iskopavanju i otkrivanju faraonskih ostataka, takva je i pria jednog Engleza koji se zove Pol Brejton koji se zatvorio u sobi kralja Hofo i tu proveo itavu no. Ujutro kada je ustao obavjestio je prisutne kako je vidio duhove i da je vidio ogromnu sahranu, a sve ono to je vidio i osjetio lii u potpunosti na stanje onoga koji uzima drogu koja izaziva halucaniciju, a izdisaji su ga guili sve dok nije umro. Tu je i pria Engleza Emerija koji je nadgledao iskopavanje u selu Sekare 10. Marta, 1971. godine, kada je odjednom vrisnuo jedan radnik te poeo da mjaue kao maka, zatim da laje kao pas, zatim da zavija kao vuk. Njegova supruga je bila pored njega u bolnici sve dok nije preminuo 11. Marta. Naunik Johats Vemti je precrtao sa zida na stotine rezbarija i pokuao da ih razumi i protumai, me utim obuzelo ga je ludilo to su kasnije i lijenici ustanovili. Jedan francuski naunik je uspio da rijei te znakove ali ga je poslije svog povratka u njegovu zemlju obuzela paraliza, a poslije nje buncanje, i na kraju padavica. Mnogi naunici, skloni da poveruju samo u ono to se eksperimentom moe dokazati, pokuali su da prona u neko logino objanjenje uzroka smrti brojnih istrazivaa. Biolog i ljekar dr. Ezedin Taha sa kairskog univerziteta, obavestio je novinare 1962. da je konano uao u trag prokletstvu faraona. Taha je u laboratorijskim uslovima dokazao postojanje itavog niza moguih uzronika smrti, me u kojima i gljivicu "Aspergillus niger" koja, po miljenju dr. Taha, moe u mumijama i zatvorenim grobnicama preivjeti i nekoliko hiljada godina. Teorija dr. Ezedina Taha, potkrepljena je i injenicom, da je kod slubenika muzeja i arheologa koji istrauju grobnice otkrio ovu gljivicu koja izaziva upale disajnih organa, svrab i nadraaje na koi. Smatrajui da su naunici umrli zbog infekcije gljivicama, dr. Taha je izjavio da su naklapanja o prokletstvu faraona samo puste prie. Nekoliko dana posle konferencije za tampu, dr Taha je poginuo u saobraajnoj nesrei. Uzrok smrti - zakazivanje krvotoka. I danas je javno mnjenje podjeljeno u pogledu toga postoji li nekakvo "prokletstvo" ili je to samo pria i vjesto smiljena prevara. Gamal Muhtar, direktor Uprave za prouavanje starina u Kairu, na pitanje da li vjeruje u prie o prokletstvu faraona, odgovorio je : "Ne. Mnogi ljudi pokuavali su da poveu zagonetno umiranje istraivaa grobnica sa poznatim ploama prokletstva, otkrivenim u sarkofazima faraona. Ali ja u to ne vjerujem. U toku gotovo cijelog svog ivota, imao sam posla sa grobnicama farona i njihovim mumijama i, kao to vidite, predstavljam ivu negaciju tih pria." Dvadesetak dana poslije intervjua i poslije razgledanja blaga iz Tutankamonove grobnice, Gamal Muhtar je iznenada umro od "infarkta". Sluajnost !?!
47 ___________________________________________________________
CRNA KIA
Stanovnici Cimarron Drivea u junom Lakelandu ve nekoliko sedmica (godina 2002) ne znaju kako da se nose s udnim meteoroloskim fenomenom. Neto smrdljivo i crno svakodnevno pada po njihovom gradu i na sve strane ostavlja prljave otiske. Zbunjenost gra ana Cimarron Drivea dijele i slubenici amerikog Ministarstva zdravstva koji su uzeli uzorke i obeali da e izvriti detaljnu analizu. U poetku su svi sumnjali da je moda u pitanju izmet ptica koje visoko lete ili ulje koje kaplje s aviona, ak se spominjao i polen. No, vrlo skoro se odustalo od svih takvih pretpostavki. U svakom sluaju izgleda da spomenute crne kapi ipak organskog porijekla. I tako, vrijeme prolazi, a strpljivi ljudi s amerikog Juga uglavnom sjede kod kue i peru svoju isprljanu odjeu. Tu i tamo kroz prozore bace tuan pogled na parkirane automobile koji iz dana u dan gube svoju prvotnu boju i postaju jednoobrazno crni. Poetkom Oktobra prole godine slini fenomen se dogodio i u Australiji. Za vrijeme vikenda juna obala je bila zahvaena kiom crne boje. Stanovnici Smoky Baya i Laura Baya svjedoili su kako je ta kia ostavila tragove pepela na njihovim automobilima i brodovima. Nakon to je sve bilo gotovo ljudi su istom vodom ispirali krovove zgrada i ulice. Po australskim su se novinama nakon dugo vremena ponovno pojavili tekstovi o drevnim aboridjinskim proroanstvima koja su se prenosila s generacije na generaciju usmenom predajom. U njima se najavljuje kraj svijeta ovakvog kakvog poznajemo i ulazak u novu dimenziju postojanja. Kao glavni znak dolaska tih vremena spominje se pojava "crnih kia" koje e padati irom nae planete. U Junoafrikoj Republici ivi poznati Zulu saman Credo Mutwa. Prije mjesec dana posjetio ga je ameriki novinar Richard Woolly i s njime napravio intervju. U tom intervjuu Credo Mutwa je odluio ispriati drevnu legendu iz svoje samanske tradicije. To je pria o kraju ovog svijeta i ona u ovoj afrikoj interpretaciji glasi ovako : "Sad u vam rei dvije posljednje stvari. Prva je ona koju sam doznao od velikih pripovjedaa svog plemena i odnosi se na to da svjea voda nije nastala na naoj Zemlji. Prije mnogo tisua godina pojavila se strana zvijezda s imenom Mu-so-so-no-no, zvijezda koja je imala vrlo dugaak rep i spustila se vrlo blizu s neba. Bila je tako blizu da se Zemlja okrenula naopake i ono to je bilo nebo je otilo dolje. itav svijet je bio naopake. Sunce je izlazilo na jugu i zalazilo na sjeveru. I onda se pojavila crna kia. Njezine gorue kapi sprile su sva iva bia koja se nisu mogla skloniti. Nakon toga je slijedila grozna poplava uz vjetrove tako snane da su otpuhivali vrhove planina. Poslije poplave su pali ogromni komadi leda, tako da je tijekom mnogih generacija svijet bio prekriven ledom. Ljudi koji su preivjeli mogli su tada vidjeti udesan prizor. Vidjeli su rijeke i izvore pitke vode, te neke od riba iz mora koje su sada bile u rijekama. Ovo je velika pria naih predaka. Nama je bilo reeno da e se ta ista stvar uskoro ponoviti. To e biti zato to e se velika zvijezda, koja je lava naeg sunca, vratiti na dan crvenog bika, a to je 2012. godina. Hm, meni je drago to tada neu biti ovdje da vidim tu zabavu. Moja je elja da bude blagoslovljeno sve to ste uinili, ba kao i sve to ete uiniti. Neka snaga koja je iznad zvijezda, ma koja ona bila, osnai vaa nastojanja, jer svako jezero koje vratite natrag u ivot je svetinja za itav svijet. Ovdje je aman Credo Mutwa zautio i vratio se svojim astralnim putovanjima. Najavio nam je dolazak strane zvijezde i crne uarene kie. Da li uistinu svako otvaranje nove dimenzije postojanja mora biti popraeno globalnim katastrofama ? Da li e ponovno pljutati crne kie ? U svakom sluaju neizmjerno se zanimljivim ini 2012. godina koju afriki aman uzima kao poetak kraja. To je ona ista godina kojom zavrava drevni kalendar Maya Indijanaca. Ve dugi niz godina Hopi Indijanci upozoravaju svjetsku javnost kako se blii kraj svijeta kakvog poznajemo. Oni su osjetili dunost da ukau na sve greke koje inimo i koje e za rezultat imati nesagledive posljedice. Odlazili su i do Skuptine Ujedinjenih naroda, no nitko nije ozbiljno sasluao njihove rijei. Bijelo pero iz plemena
48 ___________________________________________________________
Hopi Indijanaca ovako je opisao vremena u kojima ivimo : "etvrti svijet e uskoro zavriti i poet e Peti svijet. To znaju starosjedioci po itavom svijetu. Znaci koji najavljuju to doga anje tijekom mnogih godina su se skoro svi pojavili, a tek nekoliko ih je ostalo. Ovo je prvi znak : Reeno nam je da e k nama doi ljudi bijele koe, isti kao Pahana, ali koji nee ivjeti kao Pahana. To e biti ljudi koji e oduzimati zemlju koja nije njihova i koji e neprijatelje ga ati gromovima (vatreno oruje). Ovo je drugi znak : Naa zemlja e doekati pojavljivanje kutija na kotaima ispunjenih glasovima (koije). Ovo je trei znak : Velika ivotinja slina bizonu, no s dugim rogovima, naselit e u velikom broju nae krajeve (longhorn govedo). Ovo je etvrti znak : Zemljom e vijugati eljezne zmije (zeljeznicke tracnice). Ovo je peti znak : Zemlja e biti uhvaena u mreu velikog pauka (elektrine i telefonske ice). Ovo je esti znak : Zemlja e biti ispresjecana kamenim rijekama koje e stvarati slike pod zrakama sunca (ceste i efekti koji na njima nastaju za vrijeme sunanih dana. Ovo je sedmi znak : ut ete vijesti o moru koje je postalo crnim, a mnoga iva bia e zbog toga umirati (zaga enost mora). Ovo je osmi znak : Vidjet ete mnotvo mladih koji e nositi dugu kosu poput Indijanaca. Oni e se skupiti u plemenima kako bi nauili na nain ivota i mudrost (hipi generacija). A ovo je deveti i posljednji znak : ut ete o naseljenom mjestu na nebu, iznad zemlje, koje e pasti uz veliki tresak. Ono e se pojaviti kao plava zvijezda. Ubrzo nakon toga prestat e rituali naroda Hopi.
Ovo su znaci da je blizu veliko razaranje : Svijet e se ljuljati i tresti. Bijeli ljudi e napadati ljude ostalih zemalja, one koji su posjedovali prvotno svjetlo mudrosti. Biti e mnogo dimnih i vatrenih stupova, onakvih kakve stvaraju bijelci u pustinji. Oni koji e ivjeti u mjestima Hopija biti e na sigurnom. Nakon svega trebat e mnogo toga ponovno izgraditi. I ubrzo, vrlo skoro, doi e Pahana. On e donjeti sa sobom poetak Petog svijeta. On e zasaditi sjeme svoje mudrosti u naa srca. To e svima olakati ulazak u Peti svijet." Neprestano povezivanje crne kie s dolaskom zvijezde koja e unititi vei dio ivota na Zemlji povlai sa sobom pitanje o karakteru tog nepoznatog nebeskog tijela. U prvi as moglo bi se pomisliti kako je to jedan od mnotva opasnih asteroida ili neka kometa, no ono to odmah negira takve pretpostavke je cikliko ponavljanje te globalne katastrofe. Kometa ili asteroid mogli bi jednokratno posluiti u tu svrhu, ali nikako ne i ponoviti istu stvar vie puta. Dakle, radi se o neemu to rotira oko Sunca i u pravilnim vremenskim intervalima dolazi u neposrednu blizinu Zemlje. Prije neto vie od godinu dana engleski astronom je ponovno aktualizirao pitanje nepoznatog lana Sunevog sustava. Radilo bi se o ogromnom planetu kojem treba na tisue godina da uini ophodnju oko Sunca. Murrayeve pretpostavke potvrdili su prije nekoliko dana i znanstvenici NASA-e koji dodatno smatraju da spomenuti planet rotira pod pravim kutem na putanje svih ostalih, pa tako s vremena na vrijeme prolazi i u neposrednoj blizini nae Zemlje. Ove znanstvene teorije samo recikliraju sad ve tridesetak godina stara otkria iz proroke knjige Zecharia Sitchina pod nazivom "Dvanaesti planet". Sitchinov NIBIRU je ta zagonetna planeta koja je direktno odgovorna za nastanak ivota na Zemlji, ali i sve ostale kljune transformacije tog ivota.
49 ___________________________________________________________
LJUDI U CRNOM
U Oktobru, 1953. godine, asopis "UFO MAgazine" je izdan poslednji put, a na prvoj stranici bila je i naznaka kako se radi o poslednjem izdanju. Tu je bilo i par udnih komentara, kao npr : "urednik asopisa obavjeten je iz pouzdanih izvora kako je istraivanje, odnosno, rjeenje fenomena NLO ulo u svoju zavrnu fazu." "Isti izvor od kojeg smo dobili ove materijale sugerirao nam je da ovo nije ni vrijeme ni mjesto da se ti podaci javno i objave." U nastavku : "Vano obavjetenje : Misterija leteih tanjira nije vie nikakva misterija. Njihovo porijeklo nam je poznato, me utim, sa viih instanci dobili smo naredbu da informacije o tome ne objavljujemo. Mi smo eljeli da objavimo cijelu priu, me utim zbog same prirode informacija, morali smo da odustanemo od toga." Na kraju je bilo : "Savjetujemo sve one koji se bave ovom tematikom da budu veoma oprezni." Nakon toga, Bender je zatvorio biro za istraivanje NLO-a i prestao sa daljim objavljivanjem magazina "Space Review". Oni koji imaju imalo iskustva u prouavanju kojekakvih tajnih drutava, ve dobro znaju kako svi oni tvrde da znaju odre ene tajne, koje isto tako iz odre enih tajanstvenih razloga ne smiju javno objelodaniti. ak ni apel "budite veoma oprezni" nije bio nita specijalno novo, osim to je uinio kod onih koji se bave ovom tematikom da se osjeaju jo vie vanima. Na kraju krajeva, ko bi to jo proganjao one koji gube vrijeme istraujui neto slino ? Kratko nakon to je zatvorio tu svoju organizaciju i prestao sa objavljivanjem asopisa, Bender je dao jedan intervju za lokalne novine u kome je izjavio kako su ga posjetila tri "ovjeka u tamnim odjelima" i naredila mu da prestane sa tampanjem materijala na temu NLO-a. On je rekao kako su ga ti ljudi "na smrt isprepadali" i da nakon toga nije nije mogao "ni da jede nekoliko dana." Neki od njegovih kolega tada su pokuali da iznude od njega neto vie informacija o tom doga aju, me utim, Bender je na sve to samo odmahivao glavom. Mnogi od onih koji su se bavili istraivanjem UFO fenomena, u to vrijeme, bili su dosta skeptini u vezi ove Benderove prie. Tako su govorili kako su Benderova organizacija kao i asopis bili na rubu kolapsa, te je on izmislio cijelu priu kako bi izbjegao bankrot a da istovremeno ne izgubi i obraz. Me utim, kako je vrijeme prolazilo ova pria je dobijala sve vie i vie kredibiliteta. Neki od Benderovih prijatelja smatrali su da su ona tri ovjeka, u stvari, bili agenti CIA-e ili neke druge vladine organizacije. Kasnije se ve poelo vjerovati kako se ipak radi o natprirodnim entitetima, vanzemaljskog porijekla, jer se isti sluaj poeo deavati i drugima koji su se bavili ovom problematikom. Neto vie o onim svojim misterioznim posjetiocima Bender je rekao tek 1963. godine. kada je objavio knjigu pod naslovom "Flying Saucers and the Three Men in Black" (Letei Tanjiri i Tri ovjeka u Crnom). Knjiga je bila dosta konfuzno pisana sa vrlo malo injeninog materijala u vezi samih NLO-a, me utim, materijal kojeg je iznjeo, dao je mnogo vie kredibiliteta ovom fenomenu. Bender je tu ak opisao i jo jednu slinu misteriju, tj. govorio je o tome kako nasuprot "ljudi u crnom," postoje i tzv. "ene u bijelom", tj. veoma lijepe ene koje nose bijele kostime vrsto pripijene uz tijelo, a imaju i svijetle, odnosno, bljetave oi. Navodno, razlog to ova stvorenja uvijek i nose naoale, upravo je bio taj da sakriju te "svijetlee oi". Veina ljudi u crnom bila je opisana tako da su imali sivomaslinastu boju koe i crnu ravnu kosu, te da su izgledali slino kao "cigani," odnosno, bili su "orijentalnog" izgleda. Veinom se radilo o grupi od tri ovjeka koja su se obino vozila u novim, dobro uglancanim autima, uglavnom marke Kadilak. Svjedoci koji su imali priliku da se priblie tim autima, tvrdili su kako su oni imali i miris specifian za nove aute. Ljudi u crnom su se sami esto predstavljali kao agenti CIA ili neke druge vladine organizacije. Imaju i obiaj da samo mahnu nekom "slubenom iskaznicom", me utim, nikome nisu davali priliku da provjeri detalje sa tih kartica. Ponekad nose kojekave bedeve sa nepoznatim amblemima, a isto tako na autima im se ponekad mogu vidjeti i odre eni simboli. Sama svrha njihovih posjeta je uutkivanje ljudi koji su vidjeli NLO-e ili bili u bilo kakvoj
50 ___________________________________________________________
interakciji sa vanzemaljcima. Oni uglavnom to rade izazivajui stanje opte konfuzije kod svjedoka ili im, jednostavno, utjeraju strah u kosti. Ljudi esto poslije takvih iskustava ponu patiti od neke vrste paranoje, te dobiju tendenciju da svrstavaju sve nepoznate osobe iz svoje neposredne okoline u kategoriju "ljudi u crnom", pa ak i ako ovi ne nose crna odijela i nemaju "svijetlee" oi. Jedna od glavnih karakteristika ljudi u crnom je da su nepoznatog porijekla i da se neobino ponaaju. To njihovo ponaanje nije karakteristino za ljude a kod ljudi ostavljaju i neku vrstu utiska neposredne prijetnje, odnosno, osjeaja da se nalaze u ivotnoj opasnosti. Kao i u svim ostalim sluajevima, kada su vanzemaljci u pitanju, i ovdje imamo problema sa materijalnim dokazima. ini se da su "Men in Black" (MIB), upravo i dizajnirani za svrhu zaplaivanja svjedoka i zapljene svih materijalnih dokaza o postojanju vanzemaljaca i NLO-a, koji bi se akcidentalno nali u posjedu ljudskih bia. Tako, prilikom prouavanja ovog fenomena jedino na ta se moemo osloniti to su izjave onih koji su ipak odluili da priaju o tome. Jedan od klasinih sluajeva dogodio se nadzorniku autoputeva Rex-u Heflin-u, iz Kalifornije. On je tvrdio kako je 03. Augusta, 1965. dok je stajao parkiran pored autoputa Santa Ana, nekoliko puta snimio svojim polaroid aparatom jedan nepoznati letei objekat, dok je ovaj lebdio iznad zemlje. Nedugo zatim, posjetile su ga neke osobe koje su mu se predstavile kao slubenici Komande Sjevernoamerikih Zranih Snaga - North nAmerican Air Defense Command (NORAD), te ga ubjedili da im preda fotografije radi daljnjeg ispitivanja. NORAD je kasnije demantovao da je slao bilo kave slubenike kod Rex-a. U svakom sluaju, Rex je tom prilikom dao 3 od 4 fotografije koje je imao. Na jednoj, koja je ostala u njegovom posjedu, lijepo se vidjeo letei tanjir, me utim, s obzirom da se radilo o snimku napravljenom polaroid aparatom, nije se mogla dokazati njegova autentinost, jer nije bilo negativa. Dvije godine kasnije, Rex Heflin je prijavio jo jedan sluaj misteriozne posjete. Ovaj put radilo se o osobi koja mu se predstavila kao C. H. Edmonds, kapetan amerikih vazduhoplovnih snaga i tvrdila kako je ona bila ukljuena u istragu Heflinovih fotografija, pa je sada samo dola da ga pita da li ih on eli natrag. Heflin kae da je za to vrijeme napolju, ispred prozora njegove kue, stajala parkirana limuzina sa jo jednom osobom koja je sjedila unutra. Ta osoba, u autu, kao da je zraila nekom ljubiastom svetlou. Dok je razgovarao sa kapetanom Edmondsom, radio koji je do tada svirao u sobi poeo je da ima stalne smetnje. Heflin je pretpostavljao da su ga ovi snimali, te je dolazilo do interferencije elektromagnetnih talasa i to je bio razlog zato je radio krio cijelo vrijeme, dok je ova posjeta trajala. U svakom sluaju, Heflin je rekao kako njemu te fotografije vie nisu potrebne te ga je tako misteriozni posjetilac napustio "sa znakovima olakanja na licu".Kasnije, kada je Heflin prijavio ovaj incident, istraga je pokazala kako osoba pod tim imenom nikada nije radila za Vazduhoplovne Snage. Ivan Sanderson, u knjizi "Uninvited Visitors", opisuje sluaj gdje je jedna porodica, tako e nakon vi enja NLO-a, bila posjeena od strane mukarca visine neto vie od dva metra, sa relativno malom glavom, razvijenim grudnim koem, tankim ekstremitetima i bjelom bojom koe. Osoba im se predstavila kao agent jedne osiguravajue kompanije i rekla da trai nekoga veoma slinog ocu ove familije i kako se radi o naslje u prilino velike sume novca. Posjetilac je samo mahnuo ispred njihovih oiju nekom karticom a zatim, nakon to ju je stavio u dep, skinuo je sako ispod koje se na koulji vidjeo neki bed, kojeg je ovaj odmah pokrio rukom i sklonio. Stranac im je postavio nekoliko pitanja koja nisu uopte bila u vezi sa NLO-ima a to je u svemu bilo najudnije, to su bile dvije zelene ice koje su, kako je najstarija kerka primjetila, izlazile iz njegovih arapa i na dva mjesta zavravale u miiima noge. Nakon ovog "intervjua" posjetilac je uao u jednu veliku crnu limuzinu u kojoj su bila jo dva ovjeka i limuzina je uskoro
51 ___________________________________________________________
nestala u mraku na putu koji je vodio prema umi. Na automobilu su cijelo to vrijeme svjetla ostala ugaena, iako je bila no. U svakom sluaju, osim to "ljudi u crnom" znaju zlostavljati i zastraivati svjedoke, mnogi od njih su se tako e alili na mnogo nekih drugih neugodnih fizikih simptoma koji su ostajali kao posljedica ovih udnih posjeta. Tu se ubrajaju, recimo, jake glavobolje, gubitak memorije, osjeanje nekog udnog neprijatnog mirisa. Jo jedna od sposobnosti MIB-a je ta, da imaju sposobnost da se pretvore u koga god hoe, tj. da izgledaju kako god hoe. Tako recimo, John Keel, poznati istaiva NLO fenomena, koji je napisao i dosta knjiga na tu temu, tvrdi da su se ovi u nekoliko navrata pretvarali u njega samog prilikom posjeta nekih svjedoka, te tako kada se on kasnije pojavljivao na njihovim vratima, ovi su bili okirani tj. nisu mogli da do u sebi i nisu mu vjerovali da je to on, "jer je ve jednom bio" !? Kasnije su neki od onih koji su bili redovno otimani od strane vanzemaljaca poeli da pronose glasine kako je i pravi John Keel otet, i kako su ga vanzemaljci zamjenili sa jednom replikom, androidom, koji nije vie onaj pravi John, mada izgleda isto kao on. Ljudi su kroz istoriju pokuavali da objasne odre ene fenomene jezikom, odnosno pojmovima baziranim na vjerovanjima koja su za neko odre eno vrijeme bila karakteristina. Ako uzmemo u obzir srednjovjekovne prie o susretu ljudi sa kojekakvim demonima, moemo vidjeti kako su esto avoli tako e bili "ljudi" koji su bili obueni u crno. Imali su sposobnost da promjene oblik, da izgledaju kao neko ko je veoma blizak rtvi, a isto tako da uzmu izgled kojekakvih an ela i svetaca. Mnogi od onih koji su tvrdili da su sreli avola, alili su se i na cijeli niz nekih drugih popratnih simptoma, koji su slini onima koje danas imaju ljudi koji su imali posla s "ljudima u crnom". Na Haitiju, domoroci vjeruju u postojanje jedne grupe veoma zlih "arobnjaka", koje oni nazivaju "zobops". Tako Haiani kau da ako ikada vidi novu limuzinu kako se bez vozaa kree putem, ona je sigurno pod kontrolom "zobops-a", i najbolje da se dri to dalje od nje. uveni aman junoafrikog plemena Zulu, Credo Mutwa, u jednom intervjuu koji je snimljen i odnedavno distribuiran na video traci pod naslovom "Reptilian Agenda", tvrdi kako su "Men in Black" poznati i u Africi jo od davnina, s tim to su se tamo tek odnedavno "modernizovali," to se oblaenja tie. Tako on kae da su MIB prije nosili mantije sa kapuljaama, a oko tih njihovih mantija bilo je svezano neto slino konopcu, upravo kako su katoliki svetenici imali obiaj da se oblae. Tako on navodi i sluaj jednog svog ro aka, koji je za vrijeme dok je uvao neki objekat imao priliku da se konfrontira i nesretnim sluajem ubije grey-a, kojeg je zatekao u pokuaju da se uvue unutra. On je tom prilikom oduzeo od mrtvog grey-a neki "zaveljaj" koji je ovaj nosio sa sobom i kasnije ga odnjeo kui. Ubrzo zatim, bio je posjeen od strane "ljudi u crnom" koju su ga na smrt isprepadali i oduzeli mu sav dokazni materijal. Da li su, u stvari, oni patuljci, vile, vilenjaci, vampiri, zmajevi itd. iz prastarih narodnih pria ono to danas nazivamo vanzemaljcima ?!? Da je mogue da u tim narodnim priama ima i dosta istine koja je simbolino izraena ? Da li su one nastale kao rezultat interakcije ovih entiteta s ljudskim biima, kroz nau istoriju ? U davnanjim vremena veina ljudi su vjerovali u avole i kojekakve "sile mraka", dok danas malo ko vjeruje u stvorenja koja dolaze ovamo iz svemira ili iz neke druge oblasti postojanja. Poznato nam je da su ljudi u srednjem vijeku sasvim ozbiljno uzimali avole, pa su tako mnoga ljudska bia zavrila na lomaama pod optubom da su bili opsjednuti avolom ili u nekom "dosluhu" s njim. Danas, bilo ko da se odlui da prijavi jedan ovakav sluaj susreta sa "ljudima u crnom" moe se susresti samo sa nevjericom, a velike su anse da e biti i ismijan ili proglaen ludim. Ovakve prie se i od strane medija smatraju suvie bizarnim, tako da e oni rijetko objaviti tako neto. Do sada su takve stvari bile najee objavljivane samo u magazinima na temu UFO, tako da je ipak mnogo ljudi ulo neto na tu temu, mada veini njih nisu poznati svi detalji ove problematike. Danas mnogi asociraju taj pojam sa popularnim filmom "Men in Black," mada taj film nema nikakve veze sa samom sutinom ove teme. injenica jeste da su agenti odre enh tajnih agencija amerike vlade pokuavali u mnogo navrata da kopiraju neke aktivnosti
52 ___________________________________________________________
vanzemaljaca, kako bi izazvali konfuziju kod ljudi, me utim ta praksa je imala veoma ograniene rezultate. Jedan od incidenata koji je dobio neto publiciteta bio je sluaj "kidnapovanja" Betty i Barneya Hilla. Ovaj brani par vraao se kui u Portsmouth, New Hampshire, autom iz Kanade u noi 19. Septembra, 1961. godine, Kada su se nali na jednom izolovanom dijelu puta, vidjeli su iznad sebe neto to je liilo na letei tanjir. Nakon toga usljedila su dva "prazna" sata u njihovom ivotu, u toku kojih im nije bilo poznato ta se deavalo s njima. Nisu se mogli sjetiti niega od momenta kada su vidjeli UFO pa do onog momenta, dva sata kasnije, kada su se nali u autu na istom putu, samo nekoliko kilometara dalje od onog mjesta gdje su primjetili letei tanjir. Mjesecima nakon tog doga aja oba brana partnera patila su od raznih psihikih tegoba, te su se na kraju obratili jednom psihijatru, koji ih je hipnotisao. Pod hipnozom, Hillovi su opisali cijeli sluaj abdukcije, tj. kako su bili kidnapovani od strane vanzemaljaca i prebaeni na neindentifikovani letei objekat. Betty i Barney nisu ni imali namjeru da o svemu tome javno priaju, me utim, pisac John Fuller se zainteresovao za njihov sluaj te je on, nakon jednog dubljeg prouavanja ovog doga aja, objavio i knjigu "The Interrupted Journey" ("Prekinuto Putovanje"). Iako je autor na nekoliko mjesta u knjizi sugerisao kako bi se moglo raditi i o halucinacijama, odnosno, snu, kod veine italaca ostao je utisak kako se ovdje radilo o jednom istinitom doga aju. Entiteti koji su navodno kontrolisali taj svemirski brod teko da se mogu svrstati u "ljude u crnom," mada su Barney i Betty opisali jednog od kidnapera kao "Irca sa crvenom glavom", za jednog drugog su tvrdili da je nosio crni mantil, te da je imao crnu maramu omotanu oko vrata. Ostali entiteti na brodu su veinom odgovarali opisu greys-a. Pod hipnozom, Hillovi su nacrtali i ske "vo e" otmiara. Radilo se o insektoidnom obliku lica sa dugim i tankim ustima, kao i velikim kosim oima. Za razliku od mnogih knjiga na temu interakcije vanzemaljaca sa ljudskim biima, "The Interrupted Journey" je bila veoma ubjedljiva. ovjek stie utisak da su, kako pisac, tako i Barney i Betty Hill, sasvim inteligentni, poteni i iskreni ljudi koji jednostavno vjeruju kako je sve ono to je ovdje opisano istinito. Tako je u naoj novijoj istoriji ovo bila prva od knjiga u kojoj je iznesen koncept u smislu da NLO mogu da se prizemlje, da vanzemaljci mogu da kidnapuju obine ljude, da ih izloe nizu poniavajuih i brutalnih laboratorijskih istraga a onda da im izbriu sjeanje na sve to, to na kraju ostavlja kod rtava cijeli niz psihikih posljedica. Da li smo pod kontrolom bia koja imaju sposobnost da zamagle ljudski um, pa moda i da ga programiraju ? Na jedno ovakvo pitanje svaki pojedinac bi trebao posebno da odgovori ali tek nakon jednog dubljeg istraivanja ove tematike. Kada ljudi prijave ovakve sluajeve, oni se ve tada mahom nalaze u jednom naruenom psihikom stanju. Oni koji ih sasluaju esto posumnjaju da je pria koju su uli atribut naruenog psihikog stanja osobe od koje su je uli, me utim, ne pada im napamet da je psihiko stanje te osobe narueno upravo kao posljedica njene interakcije sa vanzemaljcima. Klasian sluaj intervencije ljudi u crnom izgleda otprilike ovako : kratko nakon to ovjek, kao sluajni svjedok ili istraiva, vidi ili ima neku vrstu interakcije sa NLO ili vanzemaljcima, dobije posjetu. To se najee doga a odmah, neposredno nakon incidenta, dok se o tome jo nita javno nije ulo. Ukratko reeno, ne postoji ansa da su posjetioci ve prethodno mogli da uju o tom incidentu uz pomo normalnih sredstava informisanja a uvijek posjeduju sve podatke, ukljuujui imena i adrese svih onih koji su imali bilo kakvog uea u tom incidentu. rtva je skoro uvijek sama kod kue za vrijeme posjete. Posjetioci, obino trojica, stiu u velikom crnom autu. U Americi, to je najee Kadilak, ali rijetko kada najnoviji model. Iako stari tip auta po datumu proizvodnje, auto izgleda kao da je tek proizveden, pa ima ak i onaj "miris" novog auta. Ako neko uspije da zapie broj tablica jednog od takvih auta, kasnije se redovno ispostavi kako se radi o broju koji ne postoji. Posjetioci su skoro uvijek mukarci, samo u rijetkim sluajevima me u njima se nalazi i jedna ena. Po izgledu se najee uklapaju u stereotip agenata CIA ili neke druge tajne obavjetajne slube. Nose tamna odijela, tamne eire, tamne kravate, tamne cipele i arape, dok uvijek imaju na sebi bijele koulje. Svjedoci uvijek
53 ___________________________________________________________
tvrde da njihova odijela izgledaju kao nova tj. kao da su tek kupljena. Njihova lica su veinom opisivana kao "orijentalnog" izgleda sa kosim oima. U jednom sluaju, ovjek u crnom je navodno imao na usnama i svijetli karmin ! MIB su generalno opisani kao bezizraajni, nesposobni da pokau bilo kakvu emociju, pokreti su im ukoeni, odnosno, trapavi. Odaju utisak hladnoe, formalnosti ili prijetnje. Ne pokazuju nikada neku toplinu ili srdanost, ak kada se i ne ponaaju neprijateljski. Svjedoci esto upuuju na to kako njehovi posjetioci nisu imali karakteristike ljudskih bia, osim samo po izgledu, tj. kako se u sutini, ne radi o ljudima. Neki od njih pokau kojekakve identifikacione kartice, me utim, veina ljudi ni ne zna kako izgledaju orginalne legitimacije CIA ili neke druge tajne slube, tako da te kartice i nisu od nekog veeg znaaja, osim to kod ovjeka treba da ostave utisak kako se radi o posjeti agenata neke zvanine organizacije. Posjetioci ispituju, upozoravaju a esto i prijete. Sam incident im je ve prethodno poznat do nasitnijih detalja. Govore perfektno, odnosno, kako svjedoci esto sami kau, "previe perfektno", bez ikakvih gramatikih greaka i sa savrenom intonacijom. Ove udne posjete najee zavravaju prijetnjom svjedoku ili rtvi incidenta da ukoliko ovaj bude javno govorio o tome, njemu ili nekome iz njegove ue porodice desie se "neto strano". esto se sline posjete i prijetnje upuuju i onima koji istrauju ovu tematiku a nisu prethodno lino imali priliku da se sretnu sa vanzemaljcima. Me utim, ima dosta i sluajeva koji nisu toliko klasini, odnosno, stereoptipni. Jedan od njih dogodio se doktoru Herbertu Hopkinsu, iz drave Maine, USA, u Septembru, 1976. godine, kada je uz pomo regresivne hipnoze pokuavao da rijei jedan sluaj abdukcije od strane vanzemaljaca. Jedne veeri, nakon to su njegova ena i djeca izali napolje, nazvala ga je telefonom jedna osoba koja mu se predstavila kao potpredsjednik Organizacije za Istraivanje UFO Fenomena iz New Jerseya, te ga pitala da li ga moe posjetiti u vezi diskusije nekih detalja, na temu sluaja kojeg je on upravo istraivao. Dr. Hopkins se sloio s tim, to je na na kraju krajeva u to vrijeme bilo i prirodno. Nakon to je spustio slualicu, doktor Hopkins je otiao do vrata da upali vanjsko svjetlo kako bi njegov posjetilac lake naao put od parkiralita do kue, me utim, ovaj je ve tada bio na vratima. "Nisam vidjeo niti uo bilo kakav automobil, rekao je kasnije Dr. Hopkins, a da ga je ovaj ak i imao, nema teorije da bi njime uspio tako brzo da stigne od telefona do moje kue". ovjek koji mu se pojavio na vratima bio je sam, obuen u crno odijelo sa crnim eirom, crnom kravatom i cipelama a nosio je i bijelu koulju. Kasnije je Dr. Hopkins izjavio kako je njegov prvi utisak bio da je ovaj izgledao kao neki, "pogrebnik". Odijelo mu je bilo novo, perfektno ispeglano bez ijednog nabora. Kada je ovaj skinuo eir, Dr. Hopkins je primjetio kako je njegov posjetilac skroz elav, ak su mu nedostajale obrve i trepavice na onim kapcima. Koa mu je bila bijela kao "kod mrtvaca" dok su mu usne bile jarko crvene. Za vrijeme njihove koverzacije, posjetilac je sluajno obrisao svoje usne sivom rukavicom koju je nosio na ruci. Doktor je nakon toga tada ostao zapanjen jer je tek tada primjetio da je ovaj razmazao karmin na usnama, koje su sada ostale skroz blijede dok su na njegovim rukavicama ostale mrlje od karmina ! Govorei o svom udnom posjetiocu, Dr. Hopkins je naveo i podatak da mu je ovaj u jednom momentu dao na znanje kako mu je poznato da on (doktor) ima dva novia u svom depu, to se ispostavilo kao tano, te ga je onda zamolio da izvadi jednog od njih iz depa te se koncentrie na njega dok ga dri u ruci. Kako je doktor gledao u novi, tako je novi polako iezavao dok na kraju nije kompletno nestao. "Ni ti ni bilo ko drugi na ovom svijetu nikada ga vie nee vidjeti," rekao mu je posjetilac. Nakon nekog vremena diskusije na temu NLO-a, posjetioc je poeo govoriti sve sporije i sporije; - "ostajem bez energije, moram odmah da idem, dovi enja," rekao je na kraju, oteturao do vrata pa se jedva nekako spustio niz stepenice. Dr. Hopkins je onda vidjeo neku plaviastu svjetlost ispred svoje kue i u prvom momentu pomislio je kako se radi o farovima automobila koji je pripadao njegovom gostu, me utim, stranac je nestao a da se nije uo zvuk motora auta, odnosno, doktor na kraju krajeva nije uspjeo ni da vidi ikakav auto. Kada su se doktorova ena i djeca vratili kui, zatekli su ga kako sav rasijan sjedi za stolom na kome je leao pitolj, dok su cijelo vrijeme svjetla u kui treperila, palila se i gasila. Kada su kasnije izali napolje ispred kue, na mjestu gdje je posjetioev auto trebao da bude parkiran pronali su par udnih otisaka ali to nisu bili
54 ___________________________________________________________
tragovi guma automobila, niti su se nalazili na mjestu gdje bi tokovi auta normalno bili. Sutradan su ti misteriozni tragovi ve bili nestali. Neko vrijeme nakon ove posjete u doktorovoj kui su se doga ali kojekavi bizarni incidenti. Doktora Hopkinsa je ova posjeta toliko potresla da je postupio upravo onako kako mu je stranac i naloio, tj. izbrisao je sve trake sa materijalom kojeg je snimio za vrijeme svog istraivanja sluaja abdukcije i prestao je sa svakom daljom istragom. ini se da "MIB" imaju sposobnost materijalizacije u naoj ravni postojanja i da se tu radi o vjetakim stvorenjima koja su poslana od strane "kontrolnog sistema," iz druge ravni postojanja (4-te dimenzije), kako bi se zatakali odre eni sluajevi koji bi mogli navoditi na pomisao ili dokazati postojanje tog kontrolnog sistema, kao i samu sutinu manipulacije ljudskim biima. U svakom sluaju, ini se da u poslednje vrijeme, broj ovakvih sluajeva je mnogo manji nego prije. Da li se kontrolni sistem trenutno vie oslanja na elektronsku kontrolu uma ljudi ili su sada zadovoljnji sadanjim stanjem svijesti ljudske populacije na zemlji u ovoj taki vremena-prostora, te im takve intervencije nisu vie potrebne !?
55 ___________________________________________________________
OTKRIVENA TAJNA TUTANKAMONOVE SMRTI !?

Grobnica kralja djeaka Tutankamona izazvala je pravu senzaciju od trenutka kada je otkrivena davne 1922. Kao jedna od malobrojnih pogrebnih odaja koje su preivjele vijekove skoro potpuno netaknute, ona je ujedno i najbogatija poto je prepuna zlata, slonovae i izrezbarenog drveta, ukljuujui moda najuveniju svjetsku pogrebnu masku. Me utim, bilo je neeg udnog u nainu na koji je Tutankamon sahranjen, do te mjere da su mnogi arheolozi pomislili da nije umro prirodnom smru. Tutankamon je imao jedva 18 godina kada je umro, to je premalo za faraone koji su uivali najbolju ljekarsku zatitu i dobijali najbolju hranu u tada najcivilizovanojoj kraljevini starog svijeta. Osim toga, njegova grobnica je bila u takvom stanju, malih dimenzija, sa nedovrenim detaljima - da je navodila na pomisao da je kralj-djeak preminuo neoekivanom ili ak nasilnom smru. Posle brojnih pekulacija i naga anja tokom svih ovih decenija, danas se pojavila hipoteza koja potkrepljuje miljenje svih onih koji su oduvijek tvrdili da je Tutankamon ubijen. Posle vie od 3.300 godina nakon to je Tutankamon sahranjen, Greg Kuper, bivi profajler FBI i naelnik policije u Provu u dravi Juti, i Majk King, direktor kriminoloke jedinice policijske stanice u Ogdenu, u Juti, pozabavili su se ovim istorijskim sluajem na zahtev britanskog filmskog producenta Antonija Gefena. Njih dvojica, u saradnji sa Gefenovom londonskom kompanijom "Atlantic productions", prouila su itav niz izvora, ukljuujui knjige, akademske radove, fotografije Tutankamonove grobnice, rendgenske snimke same mumije i razgovore sa savremenim strunjacima - da bi primijenili dostignua savremene sudske medicine na taj drevni sluaj. Dvojica njukala smatraju da su pronali dokaz da je rije o ubistvu i pri tom vjeruju da znaju ko je ubica ! Istaknuti egiptolozi, me utim, kau da su sve to gluposti. Sluaj je podrobno razmotren toliko puta u prolosti i nije donio nita konkretno. Ko god da je u pravu, u startu je bilo savreno jasno da je britanski arheolog Hauard Karter prije 80 godina otkrio grobnicu koja nije liila ni na jednu drugu. Bila je prije svega aljkavo sagra ena i loe ure ena. Po veliini nije odgovarala ovjeku kraljevske krvi, po podu su se vidjeli tragovi boje koje niko nije oprao, a brojni predmeti kojima se svijet toliko divi uzeti su izgleda iz pogrebnog skladita, s tim to su sa njih izbrisana imena ljudi kojima su bili namenjeni i urezano Tutankamonovo. Postupak balsamovanja je obavljen na brzinu, to se vidi po tome to su na mumiju prosute itave kofe balsama. Da li je to dio rituala ili dokaz prikrivanja ubistva ? Prvim pregledom nije otkriveno nita sumnjivo. Preko 40 godina kasnije, me utim, istraiva sa Univerziteta u Liverpulu je dobio dozvolu da napravi rendgenski snimak mumije i pri tom otkrio zanimljive detalje : u modanoj upljini je lebdio djeli koice, a u dnu lobanje se vidjela tamna mrlja koja je mogla da predstavlja krvni ugruak nastao udarcem tupog predmeta u glavu. Da bi bacili malo vie svjetla na misteriju, Kuper i King su se dokopali tog snimka i odnijeli ga medicinskom strunjaku, radiologu i neurologu. Oni su odmah otkrili nove pojedinosti - abnormalnosti u kostima iznad Tutankamonove one jabuice govore o prelomu koji nastaje prilikom udara glave o vrstu podlogu pri emu se mozak pomijera naprijed. tavie, prljenovi u djeakovom vratu su bili spojeni, to je simptom miino-kotane deformacije poznate kao Klipel-Fejlov sindrom. Ljudi s tim sindromom ne mogu da okreu glavu a da pri tom ne okrenu cio torzo, zbog ega se teko kreu. Drevni kriminalac je iskoristio tu kraljevu slabost i likvidirao ga. Isljednici su se zapitali, kao u svakom savremenom sluaju, ko je za to imao sredstvo, priliku i motiv. Zato su detaljno prouili cjelokupnu egipatsku imperiju iz tog vremena. Krug osumnjienih su suzili na etiri osobe : Maju, Tutankamonovog glavnog rizniara; Horemheba, njegovog vrhovnog komandanta; Akesenamen, njegovu enu; i Aja, njegovog premijera. Sistemom eliminacije, na osnovu slika iz grobnice na kojima se vidi u kakvim je odnosima kralj-djeak bio sa svojim
56 ___________________________________________________________
saradnicima i enom, na osnovu poklona koje su mu blinji ostavili, kao i po tome ko ga je naslijedio, zakljuili su da je vinovnik bio premijer Aj. On je obavljao istu funkciju i za vladavine Tutankamonovog oca, bio je de facto kralj poto je o svemu savetovao mladog Tutankamona i tako zadobio njegovo povjerenje. (Tutankamon je postao faraon sa devet godina.) I, to je najvanije, preuzeo je presto poslije deakove smrti. Veina egiptologa ne vjeruje u pekulacije savremenih detektiva i smatra da njihovi dokazi nisu dovoljno ubjedljivi. Me utim, koliko god da su dokazi protiv Aja vrsti ili slabi, oni sigurno nee staviti taku na drevnu zagonetku. "Kriminalno ponaanje je kriminalno ponaanje", kae Kuper. "Nije bitno da li se radnja deava danas ili prije 3.500 godina." To je samo jo jedna potvrda gesla savremenih strunjaka za sudsku medicinu - zloin nikada ne zastarijeva !
57 ___________________________________________________________
ISTINITE PRIE
MISTERIJA DAVIDA LANGA Dogodilo se to u jednom trenu, 23. Septembra, 1880. godine, sunanog poslijepodneva na farmi Davida Langa, nekoliko kilometara od mjesta Galatin, drava Tenesi, SAD. Sudbina je htjela da se ova misterija odigra u prijatnoj okolini. Langov dom je bila velika kua od cigle i sastojala se od vie dijelova, sva obrasla lozicom. Ispred je bio veliki panjak, koji je stoka uredno popasla a sada je posme io od dugotrajne ljetne sue. Toga poslijepodneva dvoje djece Langovih, osmogodinji George i jedanaestogodinja Sarah, igrali su se igrakom koju im je otac tog jutra donio iz Neshwilla - drvenim kolicima koja su vukli drveni konjii. Djeca su vukla igraku po dvoritu a roditelji su ih gledali. Gospodin Lang je poao prema ogradi pogledati svoje konje sa kojima se je ponosio. Stao je uz ogradu i pogledao na svoj veliki depni sat kada mu ena doviknu : "Vrati se brzo, Davide, htjela bih da me odveze u grad prije nego se duani zatvore". David mahnuvi rukom ree : "Evo me za par minuta". Ali, nije se nikada vratio, jer je David Lang bio samo trideset sekundi udaljen od sastanka sa sudbinom, ma kakva da je ona bila ! Djeca su se prestala igrati jer su ugledala laku dvokolicu kako se pribliava iz daljine. Dolazio je sudac August Pack koji im je uvijek donosio darove. Gospo a Lang je tako er vidjela dvokolicu, i David isto tako, jer je mahnuo sucu i krenuo prema kui. David Lang nije uinio vise od pet-est koraka, kada je nestao na oigled svih prisutnih. Gospo a Lang je vrisnula. Djeca su ostala zabezeknuta. Svi su instinktivno potrali prema mjestu gdje je Lang bio vi en posljednji put prije par sekundi. Sudac i njegov zet, koji je bio u dvokolici, potrae preko polja istog trena. Nije bilo ni grma ni stabla ni rupe koji bi naruavali povrinu. Niti ikakvoga traga koji bi pokazivao to se desilo sa Davidom Langom. David Lang je nestao pred oima supruge, dvoje djece i dvoje ljudi u dvokolici. Naknadna ispitivanja svjedoka pokazala su da su svi vidjeli iste stvari u isto vrijeme i na istom mjestu. Mjesni geodet je pregledao teren i izjavio da nema nikakvih podzemnih upljina ni rupa te da je sav teren vrlo vrst. Nikada nije bilo pogreba niti zadunica za gospodina Langa. Njegova ena, koja je poivjela jo mnogo godina, ivjela je u nadi da e se on, David Lang, jednom vratiti. Najzad je dozvolila sucu Packu da iznajmi cijelu farmu osim panjaka ispred kue. Panjak je ostavila da bude nedirnut dok je ona iva. Koliko je bio udan nestanak toliko je udno i ono to je primjetilo dvoje Langove djece jedne tople veeri u Aprilu, 1881. g, sedam mjeseci poslije doga aja. Djeca su zapazila da se na onom mjestu gdje je otac bio zadnji put vi en nalazi krug zakrljale ute trave od nekih pet metara u promjeru. Jedne veeri dok su stajali pored tog kruga jedanaestogodinja Sarah je zazvala oca i na njihovo iznena enje uli su njegov glas koji je zvao u pomo... ponovo i ponovo... sve slabije, dok nije utihnuo, zauvijek. LJUDI IZ AMCA Zbog nerijeenih problema u Vijetnamu, tisue ljudi je krenulo preko nemirnih mora u potrazi za boljim. Koristili su amce i improvizirane splavove, a gutalo ih je nevrijeme, nevjeto upravljanje i pirati. Njima nita nije ilo na ruku; od zla su plovili prema gorem. "Ljude iz amca" su presretali pirati koji su oduzimali sve to su imali. Samo izuzetno rijetko bi za sobom ostavljali svjedoke. Tisue ena silovano je i mueno prije nego to su baene u more. Ukoliko su imale "sree", bile su, a na alost i djeca, prodavane u svjetske kupleraje. Najgore od svega je injenica da su esto na moru "ljude iz amaca"
58 ___________________________________________________________
sretali mnogi brodovi. Kapetani raznih nacija nisu se ni osvrtali na pla tih ljudi; svijesno su ih ostavljali morskim razbojnicima. Godine 1986. grupa humanista iz Francuske i Zapadne Njemacke odluila je neto pokuati uiniti. Zakupili su brod "Cap Anamoor 2", koji je samo u Februaru i Martu te godine iz Kineskog mora spasio nekoliko stotina izbjeglica prije nego to su do njih doli morski razbojnici. Jednog jutra, krajem Marta, 1986. godine, osmatra sa broda "Cap Anamoor 2" primjetio je veliki ali nespretno napravljen splav. Alarmirao je kormilara i brod je promijenio pravac. Prili su malom brzinom splavu, spremni prihvatiti jadnike. Na palubi su se ve sakupili spasioci, dva lijenika i gotovo kompletna posada na elu sa kapetanom Linegeom. lan posade Vijetnamac Li Traon, dovikivao je maloj grupi da se, jedan po jedan, ukrcavaju u sputenu koaru. Ulrih Dregher, novinar, snimao je cijeli doga aj kamerom. Doktor Herger je uzbu eno komentirao izgled ljudi na splavu. Na splavi su bili jedan starac sa dugom bijelom bradom, nalik na kineskog mandarina, dva mla a ovjeka, jedna mla a ena i troje djece. Svi su bili oajno mravi i gotovo bez kapi krvi u obrazima. Starac je izgleda preutno odobrio raspored i jedan od mla ih ljudi je podigao enu i stavio je u mornarsku koaru. Ona je pruila ruke kao da eli uzeti jedno od djece ili da se pozdravi, ali su mornari snano podigli koaru u vis. Jedan od njih je i kriknuo kada je shvatio da na splavi vie nema nikoga. Doktor Herger je uzbu eno trljao oi a kormilar sa uasom shvatio da je toliko pio da mu se svata privi a. Li Traon je kasnije izjavio da ga je ena molila, na koji metar od pramca broda, da je spasi. A, zatim, nestala je minut kasnije od ostalih na splavi, sa izrazom na licu kao da ju je netko prevario. Kapetan nije elio tu pojavu "dematerijalizacije" zapisati u dnevnik ali je kasnije priznao da se to stvarno dogodilo. Uostalom, kamera Ulriha Dregera je sve lijepo zabiljeila, ukljuujuci tu i trenutak kada su "ljudi sa amca" nestali ! ISPUNI UGOVOR S VRAGOM Obitelj Brandhauser iz srednje Slovake je prokleta. To o njoj tvrdi nekoliko stanovnika grada. Prie o povezanosti s vragom rairile su se po okolici brzinom munje. to je zapravo u svemu istina ? Prokletstvo obitelji Brandhauser poinje jo u 19. stoljeu. Tada je, navodno, jedan od lanova obitelji potpisao ugovor s vragom. Nije ga ispunio, i zbog toga vrag ve vie desetljea podsjea njegove potomke na dug, koji obitelj prema njemu ima ! Glasine o naoj povezanosti s vragom stare su godinama. O njima mi je pripovijedao ve moj pokojni otac - kae (1996. god) danas 76-godinji Karlo Brandhauser. - "Mislim, da to tada otac nije uzimao za ozbiljno i priao mi je to kao kuriozitet", objanjava dalje Karlo i dodaje : "Ne, ne sjeam se da se u vrijeme mog djetinjstva u naoj obitelji dogodilo neto, to bi potvr ivalo ove oeve prie". Uprkos tome, Karlo Brandhauser, najstariji lan obitelji u Oktobru, 1995. godine, na dan svog ro endana - kao prvi od zivuih potomaka dobio je poruku od vraga. Poruka je bila napisana crvenom tintom (kasnije se utvrdilo da je to bila krv) i sadravala je na latinskom slijedee rijei : "Ispuni svoj ugovor s vragom". Poruka u obliku papirnatog svitka, bila je stavljena u malu trubu, slinu vrajem kopitu. Najprije sam pomislio kako se netko sa mnom grubo naalio, i smatrao sam to malo neprimjerenim poklonom za ovjeka mojih godina, nastavlja priu stari gospodin. - "Samo nisam znao tko i zato se ali na moj raun. Nitko iz obitelji si to ne bi dozvolio". Na lo vic se zaboravilo. Kada je na dan svog ro endana, dva tjedna kasnije, dobila isti takav "poklon" njegova 55-godinja kerka Marija, a zatim istom prigodom poetkom Decembra i njezina kerka, 36-godinja Ana, cijela stvar postala je vie nego sumnjiva i vrlo ozbiljna. Nitko iz obitelji nije imao velikih neprijatelja, dapae, obitelj Brandhauserovih bila je kod mnogih ljudi uvijek vrlo cijenjena. "Postepeno smo eliminirali sve mogunosti da bi nas netko htio prestraiti." - kae Marija - "Nismo pronali ni mogue zastraitelje, ni motiv, koji bi ih u tome mogao voditi. Tada smo
59 ___________________________________________________________
poeli traiti uporinu toku u prolosti." Nakon mjesec dana uspjeli smo otkriti dnevnik Kornela Brandhausera, mojeg pradjeda. Dnevnik je bio ut, a neke njegove stranice su poispadale. Otkrili smo da su Kornela zanimale okultne, nadprirodne pojave. Na jednom mjestu u dnevniku pronali smo zanimljiv dio : "Danas sam potpisao ugovor, koji e odrediti sudbinu roda Brandhausera iduih desetljea. Nadam se da e to moji potomci, a i svi daljnji njihovi potomci znati cijeniti." Ovaj dio otkriva da je Kornel Brandhauser mogao s nekim tajanstvenim potpisati nekakav poseban ugovor, jer je inae bio vrlo precizan u opisivanju svojih poslovnih poteza. Samo na ovom mjestu nema nikakvih pojedinosti. Karlo Brandhauser tome dodaje : - "Kornel, moj djed, umro je kada je meni bilo samo devet godina, tako da ga nisam imao prilike bolje upoznati. Ipak, jednom me odveo u svoju sobu, pokazao mi horoskope, kristalnu kuglu za gatanje i ostale druge okultne rekvizite. Za mene, tada djeaka, bile su sve to vrlo zanimljive stvari, ali nisam tano znao emu slue. Nisam razumio ni neke djedove prie, koje mi je priao. Bile su strane, ali zanimljive. Moj je otac uvijek govorio kako je moj djed udak. U takvom mi je sijeanju i ostao." Ono to najvie zau uje jeste analiza. Njome je utvr eno kako je upotrijebljeni papir na svicima star oko 150 godina (!) a poruke su doista ispisane krvlju, i sve tri su u najmanjoj crtici identine. Obitelj Brandhauser eka to e se dalje doga ati. SVEENICA SMRTI Jedan Amerikanac neuredne vanjtine nije mogao izazvati nita drugo osim podozrenja kada je doao na ugovoreni sastanak u Kairu 1910. godine sa egiptologom Daglasom Moorayem. Sve, od odjee do izgleda stvaralo je odbojnost i nepovjerenje kod prefinjenog Britanca, ali nedolini sugovornik je ponudio Moorayu otkrie od neprocijenjivog znaaja - moda najvee u njegovoj karijeri. Mooray nije odolio primamljivoj ponudi. Ispunio je ek na donosioca kod Engleske banke, predao ga Amerikancu i odmah poduzeo korake da dragocjeni teret prvim brodom bude poslat njegovoj kui u London. ek nije nikada unoven. Iste veeri Amerikanac je prona en mrtav. Tek tada Mooray od jednog kolege doznaje za pozadinu "dobrog posla". Bila je to krinja u obliku mumije koja je pripadala vrhovnoj sveenici hrama posveenog bogu Amon Ra. Pretpostavlja se da je ivjela u periodu oko 1600. g.p.n.e. u Tebi. Na vanjskoj strani poklopca bio je ugraviran njen lik, minuciozan rad izveden u zlatu i emajlu. Povrh svega, cijeli koveg je bio izuzetno dobro sauvan. Sveenica iz hrama Amon Ra je zauzimala visoko mjesto u hijerarhiji kulta mrtvih, koji je nekad itorodnu dolinu Nila pretvorio u predio smrti. Na zidovima njene grobnice stoji urezano prokletstvo da e se ivot onog tko se drzne poremetiti vjeni mir grobnice izvrgnuti u nepregledni niz nesrea i uasa. Prva tri dana Mooray je samo odmahivao rukom na to praznovjerje, sve dok mu za vrijeme lova puka nije neobjanjivo eksplodirala u ruci. Poslije vietjedne agonije ruka mu je amputirana do iznad lakta. Na povratku u Englesku umiru dva Moorayeva prijatelja. Dijagnoza je glasila : "Uzrok smrti nepoznat". Dvoje egipatskih sluga, koji su doli u dodir sa teretom prilikom transporta, zadesila je smrt na nepunu godinu. Kad je Mooray stigao u London, koveg je ve bio tamo. Bacivi pogled na izrezbaren lik sveenice na poklopcu, "inilo mu se da je oivio, sa pogledom koji ledi krv u ilama". Sa ve donijetom odlukom da se oslobodi neprijatne kutije, Mooray objeruke prihvati molbu jedne prijateljice da preuzme dalje uvanje kovega. Nije prolo ni nekoliko tjedana, a umrla joj je majka, ljubavnik je napustio, a ona sama je poela naglo slabiti od nepoznatog uzronika bolesti. Piui posljednju izjavu volje, njen advokat je inzistirao da u testament u e odredba da prokleta krinja bude vraena Daglasu Moorayu. Mooray, koji je sada bio sjena nekadanjeg ovjeka, nije zadrao kutiju ve ju je na najsigurniji mogui nain isporuio dalje. Koveg je ukrcan na najsuvremeniji putniki brod, koji je tog mjeseca prvi put trebao zaploviti na liniji iz Suothamptona za New York. Ali, sarkofag u obliku mumije nikada nije stigao do New Yorka. Zajedno sa ostalim teretom nalazio se je na "nepotopivom" "Titanicu", koji je 15. Aprila, 1912. godine zaplovio prema katastrofi sa 1513 putnika. Radi potovanja prema mumiji, mumija je smjetena na komandni most ! Ovo je prava istina o propasti broda "Titanic" !
60 ___________________________________________________________
PRINCEZINA RUKA Grof Louis Humond bio je nadaleko poznat kao okultist i psihoterapeut. I kao takav, esto je od zahvalnih pacijenata bivao darivan nesvakidanjim poklonima. Ali, najneobiniji od svih poklona donio je grofu i najvee nevolje. Za vrijeme posjete Luksoru 1890, izlijeio je od malarije tamonjeg uglednog eika. Zauzvrat, eik je insistirao da grof primi na dar mumificiranu desnu ruku davno umrle egipatske princeze. Humondovoj eni se od samog poetka taj bizarni poklon nije svidio. A kada je ula cijelu legendu, njena odbojnost se pretvorila u mjeavinu uasa i odvratnosti. Pria glasi da je u sedamnaestoj, posljednjoj godini svoje vladavine, egipatski kralj Ahnaton - jeretiki Tutankamonov tast - doao u sukob sa svojom keri oko nekih vjerskih pitanja. Osveta kraljeva bila je strana. Godine 1357. p.n.e. po nalogu kralja i oca, njegovi sveenici su djevojku najprije silovali, a potom ubili. Odsjekavi njenu desnu ruku, potajno su je zakopali u Dolini kraljeva odvojeno od tijela. Postupak dobiva smisao kada se uzmu u obzir tadanja vjerovanja da osoba sahranjena necijelovitog tijela nije mogla dobiti pristup u rajske predjele. Niti jedan kustos muzeja nije elio primiti jezivi eksponat. Nemajui kuda, Humond je poklon smjestio u ispranjeni sef svoje londonske kue. Kada su Oktobra, 1922. godine, Humond i njegova ena otvorili sef - sledili su se od uasa. Poklon se nije mogao prepoznati. Mumificirana i usahla, 3200 godina stara, ruka je djelovala potpuno svijee ! Grofica je zahtijevala da se ruka neizostavno uniti i Humond, koji do tada nikada nije osjetio strah od nepoznatog, prihvati prijedlog. Postavio je samo jedan uvjet : princezina aka mora biti sahranjena na najprigodniji nain. Sve je bilo pripremljeno za sahranu u noi 31. Oktobra, 1922. godine, na Dan mrtvih. U pismu upuenom svom dugogodinjem prijatelju, arheologu lordu Karnarvonu, Humond je do detalja opisao ceremoniju sahrane. aku je paljivo poloio u loite kamina itajui naglas poglavlja iz egipatske "Knjige mrtvih". Iznenada, zavrne rijei je popratio jak udar groma i kua je utonula u tamu. Ulazna vrata popustie pod naletom snanog i iznenadnog vjetra. Od siline udara, Humond i njegova ena na oe se na podu sa osjeajem neke neprirodne hladnoe koja je zavladala u kui. Kada su podigli pogled, pred njima je stajala uspravna figura neke ene. Prema Humondovom kazivanju, "ona je bila obuena u kraljevsku odoru starog Egipta, sa vijugavom zmijom oko glave, sa znamenjem faraona". Umjesto desne ake, visio je okrvavljeni patrljak. Prikaza se na trenutak nadvi nad plamenom u kaminu da bi narednog momenta iezla netragom. Sa njom nestade i aka, da vie nikad ne bude vi ena. etiri dana kasnije Humond je iz novina saznao da je ekspedicija lorda Karnarvona na pragu senzacionalnog otkria grobnice Tutankamona i da e grobnica biti otvorena uprkos upozorenju uklesanom na vanjskim zidovima. Iz bolnicke sobe, gdje se sa suprugom jo uvijek oporavljao od pretrpljenog oka, Humond uputi starom prijatelju pismo molei ga da jo jednom preispita svoju odluku o otvaranju grobnice. Napisao je : "Sada pouzdano znam da su stari Egipani posjedovali znanje i mo koje na razum ne moe shvatiti. Za ime Boga, preklinjem te, budi oprezan". Me utim, iskuenje svjetske slave bilo je suvie veliko da bi lord Karnarvon uzeo za ozbiljno pismo svog prijatelja. Nedugo, zatim, umro je od ujeda malarinog komarca. Jedan za drugim umirali su i ostali clanovi ekspedicije potvrdjujui legendu poznatu kao "Prokletstvo faraona". TRAGOVI NA GROBU MUITELJA Samo u 1692. godini, u Salemu, Masachusets, pod optubom da su se bavili crnom magijom objeeno je 13 ljudi. Za pukovnika Bucksa iz Bucksporta u Mainu bila je stvar prestia da i njegovo selo uzme uea u sveopem lovu na vjetice. Nije bilo sastanka lokalnog vijea, a da pukovnik ne postavi to pitanje. Ustrajnost je dala rezultata. Prst javne osude je pokazao na jednu staricu. Kroniari se ne mogu sloiti oko toga kako se je uope zvala i koliko je imala godina. Prema jednoj zabiljeci, ime joj je bilo Comfort
61 ___________________________________________________________
Ainsworth i bila je starija od 90 godina. Proces je poeo. Svjedoci su se redali jedan za drugim izriui besprizorne osude. Na okrivljenu gotovo da nitko nije ni pogledao, a sve oi su bile uprte u pukovnika Bucksa. Jedna je ena ispriala kako je ula staricu kako neto nerazgovijetno mrmlja u bradu. Ali, kada joj je po dolasku u kuu potekla krv iz uiju, bila je sigurna da su ini baene na nju. Jedan ovjek se, pak, zakleo da je na vratima stariine kue vidio spodobu deset stopa visoku - oigledno da je to bio sam avo ili barem netko od sljedbenika neastivog. Porota nije dugo vijeala. Citirajui tekst "Zlo ne zasluuje da ivi", sudac je optuio Comfort Ainsforth za bavljenje crnom magijom i osudio je na smrt. Presuda se trebala izvriti slijedeeg dana ujutro. Tada je, prije nego to su uvari mogli bilo to poduzeti, upirui svojim kvrgavim prstom na pukovnika, jasnim glasom povikala : "U cijelom svom ivotu nikada nisam proklela nijedno ivo ljudsko bie ! Ali, vas, gospodine, i vae ulizice, to me u smrt poslaste, mogu prokleti mirne due... A sada posluaj i zapamti ovo - kada umre, a to e biti uskoro, obeavam ti da u ostaviti otisak svog stopala na tvom nadgrobnom spomeniku. A taj biljeg, pukovnie Bucks, ostae za sva vremena da svijet nikada ne zaboravi nepravdu uinjenu na ovaj dan". Tri mjeseca poslije su enja pukovnik je umro. Nasljednicima je ostavio u amanet da mu podignu nadgrobni spomenik od takvog kamena da ga nita ne bi moglo oskrnaviti. U poetku je rad na spomeniku odmicao normalnim tokom sve dok jednog dana uzbu eni radnik nije obavijestio nasljednike da su se na mramoru pojavili tragovi stopala koji se ni najmarljivijim trljanjem pijeskom nisu mogli ukloniti !? U potpunoj tajnosti unajmljen je drugi kamenorezac. Obeavi da e sauvati tajnu, isklesao je spomenik u svemu isti kao i prethodni. Stara ploa je zakopana, a nova postavljena na predvi enom mjestu. Nije prolo ni desetak dana kada nasljednici saznadoe od preplaenih ljudi da im varka nije uspjela. Na ploi su se vidjele jasne konture stopala. Gun ajui protiv neuvenog vandalizma, objanjenje koje nikog nije uvjerilo - nasljednici nisu odustali, ve dadoe da se napravi spomenik od jo plemenitijeg i skupljeg kamena. Dakako, i on je ponio biljeg izreenog prokletstva. Obeshrabreni nasljednici nisu inili dalje pokuaje. Poslije tri stoljea, biljeg je poput ive rane i dalje prisutan na grobu pukovnika Bucksa.
62 ___________________________________________________________
ZNANJE PRIJE ZNANJA

I danas, mnoge ljude zau uje pria koja se desila 1927. godine, u praumi blizu Belize (tada Britanski-Honduras). Britanski arheolog i avanturista Fredrick Mitchell-Hedges tada je bio u potrazi za nestalim kulturama koje bi mogle biti povezane sa mistinom Atlantidom. Njegova, usvojena, kerka je na svoj 17-i ro endan zapazila udan sjaj me u ruevinama arheolokog mjesta koji su istraivali. Radnici su pourili da prona u uzrok tom sjaju. Otklonili su zemlju i kamenje, i pronali lobanju izra enu od istog kristala. Veliina je odgovarala lobanji ovjeka, vie od 5 kg teka i savrene obrade. Pri vijesti o pronalasku lobanje odmah su doli domorodci iz oblinjih mjesta, pali na koljena i molili se. Jedan stari Maya je objasnio da je lobanja preko 100.000 godina stara, i da je samo jedna od ukupno 13 lobanja koje su neprocjenjivo blago njegovih predaka. One sadre informacije o nastanku ovjeka, odgovore na pitanja o najveim tajnama i, ako se svih 13 lobanja spoje, poinju da priaju. Mitchell-Hedges je izjavio da je neobian nalazak najmanje 3.600 godina star, i da je obra en na nepoznat nain. On nema pojma na koji nain su ih Maya mogli napraviti. Detaljnija pretraga lobanje, uinjena 1970. godine u laboratorijama Hewlett-Packard, proizvo aa kompjutera, potvrdila je njegove navode : Lobanja je izra ena od istog kristala, i suprotno njenoj prirodnoj osovini. Pri takvoj obradi bi trebala zapravo da se raspadne u hiljade dijelova. Vjerovatno je prvo grubo obra ena dijamantnim oru em, te kasnije sa smjesom vode i pijeska glatko polirana. Procjenjeno radno vrijeme : preko 300 godina. "Ova prokleta stvar zapravo nebi smjela postojati", izjavio je jedan od naunika.
ta to znai ? Dali su Maya bili u stanju izraditi predmete koje ni danas, sa modernom tehnikom, nismo u stanju napraviti ? Dali su prijanje kulture bile mnogo dalje razvijene, nego to to danas pretpostavljamo ? Ili ovdje utjecaj imaju neke nadnaravne sile ? Moda ak dolaze sa drugih planeta, a doneene su od svemiraca ? Ovo zadnje tvrdi Anna Mitchell-Hedges, adoptirana kerka Fredericka. Odgovori na ovakva pitanja nisu jednostavna, jer naunici i arheolozi uvijek prona u predmete koje nije mogue smjestiti u poznati tok istorije. Oni se istiu iz toga, i bivaju "Out of Place Artefacts" nazivani, na naem jeziku prijevod bi otprilike glasio : umjetno stvoreni predmeti na udnim mjestima. Tome pripadaju baterije iz doba prije naeg vremenskog raunanja, slike sijalica iz starog Egipta, eljezni predmeti prona eni u sedimentima pijeska iz kamenog doba, pa i kompjuteri iz antike Grke. Dali su to sve krivotvorine ili moramo ranu istoriju ovjeka potpuno novo shvatiti i pisati ? Jedan od takvih predmeta je tzv. bagdadska baterija. 1936. godine, u Khujut Rabu'a austrijski istrazivac Dr. Wilhelm Knig je iskopao jednu udnu glinenu, preko 2000 godina staru, posudu. Unutar te posude se nalazio bakreni cilindar, koji je omotavao eljeznu polugu. Omot je tako postavljen, da je bilo mogue popuniti ga sa nekom tenou. U sredini te tenosti, od bakra elektrino izolirana, nalazila bi se spomenuta eljezna poluga. emu je sluila ta neobina sprava ? Naunici nisu mogli nai odgovor i tada je Dr. Knig postavio svoju smjelu tezu : "Ta glinena posuda mogla je da bude baterija." Prema toj tezi, elektrina struja nije otkrivena 1798. godine od Luigi Galvania, ve skoro 2000 godina ranije. I zaista, mnoge istraivake grupe (me u njima i nauna grupa iz "Roemer und Pelizaeus" Muzeja u Hildesheimu) uspjele su dokazati da je ta glinena posuda mogla proizvoditi elektrinu struju. Naunici su identinu posudu sami napravili, te je ispunili sa sokom od groz a, izme u bakrenog cilindra i eljezne poluge je bio napon od 0,5 Volt-a,
63 ___________________________________________________________
ne mnogo, ali ipak. Sa malim naporom Partareni su znaci mogli da proizvode struju. Ali, za ta ? Sijalice, telefoni, motori ili fliperi tada nisu postojali. Ili jesu !? "Ve su starom Egiptu postojalo je elektrino osvijetljenje" , tvrde Peter Krass i Reinhard These, autori knjige o sijalici iz Egipta. Glavna osnova njihove argumentacije je reljef iz Dendere. Na tom reljefu, nastao oko 50 g.p.n.e., vidljiv je egipatski svetenik koji dri u rukama ogromni predmet u obliku balona. U unutranjosti tog balona vidljiva je zmija koja se kree prema nebu. Za Krassa i Habecka indicija je jasna : Taj reljef je tehniki nacrt, balon je sijalica, a zmija je bakrena spirala u sijalici. Sa takvim elektrinim osvijetljenjem, Egipani su osvijetljivali tamne hodnike piramida. S time bi bilo objanjeno zato takvi hodnici nisu zaa eni po zidovima i plafonima. Interesantna pretpostavka - ali ne i dokaziva. Bagdadska baterija proizvodi struju, ali jako malo. Da bi i 1 Watt sijalicu upotrijebili, potrebno bi bilo 40 bagdadskih baterija spojiti - sabrana tezina : 80 kg. "Za osvjetljenje svih hodnika jedne piramide, potrebno bi bilo 116 miliona baterija, sa ukupnom teinom od 233.600 tona !", objanjava fiziar i matematiar Frank Drneburg. Te dodaje : "Zato ni jedan primjerak baterije nije prona en ? Ni jedan !" Pored toga : Ni danas ne postoje tolike sijalice kao navodno predstavljene na spomenutom reljefu. Iz dobrog razloga : Bile bi opasne po ivot. Snaga implozije jednog staklenog predmeta koji nema vazduh u sebi, raste sa veliinom tog predmeta - i veliina "sijalice" iz Dandere bi imala pritisak vazduha od 63 tone. Egiptolozi imaju drugaije objanjenje za "sijalicu" iz Egipta : Egipatski reljefi uvijek imaju simbolino znaenje : Stvarnost nikad nije predstavljena. Stilizacija ponekad ide tako daleko da je iz malih isjeaka mogue rekonstruirati kompletna djela. U reljefu oni prepoznavaju amac boga sunca, Ra, koji zavrava u cvijetu lotosa. (Drugi to shvataju kao "kablove" u "drci" sijalice). U mitologiji Egipana sunce navee umire, da bi se ujutro ponovo rodilo. Stoga je zmija kao simbol ponovnog ra anja (i ona poslije mjenjaja svoje koe se "ponovo ra a". Na "alteru" ispod "sijalice" bog Heh prua svoje ruke prema nebu i usmjerava Sunce prema nebu. Kontroverzni dio reljefa je predstava "navoja sijaliine drke". Ni egiptolozi ne znaju kako tano da se odredi, odnosno tumai. Mogao bi znaiti "horizont", i tada bi reljef predstavljao boga sunca, to u jutro Nove Godine, putuje ka nebu. Jedno je sigurno : Radnici koji su klesali taj reljef, svoj posao nisu radili pri elektrinom osvjetljenju, ve pri sjaju baklji. Iz doline kraljeva prona eni su detaljni zapisi o upotrebi baklji, kome su dodijeljene, koliko komada i koliko ih je vraeno. A, ne zaa eni hodnici i plafoni ? Izmiljeni su ! U stvarnosti su ti zidovi i plafoni toliko zaa eni, da je potrebno bilo odre ene hodnike rastaurirati. Ako baterija iz Bagdada nije sluila za osvjetljenje, a je bila obloena zlatom - pozlaena. Tako je to moglo biti. Ipak, mnogo pitanja ostaje. Da li su se baterije zaista za to upotrebljavane ? Da li su Partareni poznavali proizvodnju zlatnog praha potrebnog za galvanizaciju ? I zato arheolozi pronalaze i sline "baterije", u kojima se umjesto eljeznih poluga nalaze bakrene poluge u bakrenoj spirali ? Sa dva ista metala nije mogue proizvesti struju. Da li te posude onda sluajno mogu biti upotrijebljene za galvanizaciju, a zapravo slue drugoj svrsi ? Nae pretke ne bi smjeli potcjenjivati. ta su stvarno mogli i ta su mogli pojedinci, poslije par stoljea teko je znati. Vjerovatno su postojali genijalci i genijalni izumi o kojima su nestali svi tragovi i koje nikad neemo saznati. Ako naunici danas prona u takvu stvar, onda se na u pred novom zagonetkom. Tu je i kompjuter iz Antikitere. Prona en je u antikom brodu u moru, 1900. godine, na dubini od 42, a veliine je kao karton za cipele. Arheolozi su katalogizirali prona ene predmete : Vazne, posude vina, kipove, amfore, mramorne i bronane figure. Po svemu sudei, bio je to trgovaki brod, potonuo u prvom stoljeu prije nove ere. ta su zaista katagolizirali kao brvinu broda, to je otkriveno skoro dvije godine kasnije. Tada je taj komad drveta, sada osuen, popucao i na svjetlo dana se pojavio udan metalni predmet. Potrebno je bilo jo 70 godina da bi se taj predmet dovoljno prouio i shvatio. Uinjeni su rentgenski snimci predmeta i ostataka u "drvetu", kao i provjereni detaljni
64 ___________________________________________________________
arheoloski zapisi prvobitnog izgleda, te i stare fotografije. Otkrie je zaista bilo zau ujue : Astrolabijum ! "Maina" koja pokazuje vrijeme izlazka i zalaska sunca, te kretanja 5 (tada poznatih) planeta, ukljuujui i faze mjeseca. Skoro 30 zupanika pokretalo i pomjeralo je jedno drugo i tako doaravalo faze mjeseca, izlazak i zalazak sunca itd. Svi zupanici su bili napravljeni od bakra sa malom koliinom cinka. Zubi tih zupanika imali su uglove od 60 stupnjeva. A sa strane imali su "navojak" koji je pokreta svemu bio. Jednom navijen, astrolobijum je pokretao oznake to su oznaavale poloaj planeta u odre enim vremenskim periodama. Otkrie je senzacionalno. Teko nam je shvatljivo da su stari Grci bili u stanju da naprave jedan tako komplikovan sistem sa zupanicima. Sistem, koji moemo usporediti sa sistemom zupanika dananjih satova na navijanje. A takvi satovi su tek 1.400 godina kasnije po prvi puta napravljeni ! Pored toga, kompjuter iz Antikitere ima i diferencijalnu getribu : zupanike, ije osovine na drugim zupanicima krue. Tek 1828. je taj princip privaljen u birou za patente. Zato su stari Grci to poznavali 1900. godina ranije ? Da li je s time dokazano da su Grci bili "napredniji" 2000. godina vie nego to se smatra ? Ili da postavimo pitanje, koje je ve postavio Erich Von Dniken : "Od kojeg astronautskog kuma je ta sprava i to znanje dobiveno ?" Ovo drugo pitanje, postavljeno kao sugestija, moemo lako osporiti : Zato bi vanzemaljci darovali znanje koje je ogranieno na samo pet planeta, koje su Grci tada poznavali, a ne odmah svih devet ? Plauzibilniji odgovor je, da tok razvoja nije uvijek tekao ravnomjerno i uvijek prema gore. Postoji gore i dole kod znanja, kao i znanje koje se u toku vremena izgubi te ponovo mora "otkriti". Matematiar Hero iz Aleksandrije je ve u prvom stoljeu nae ere otkrio parnu mainu i napravio dva funkcionirajua primjera. James Watt je to isto "otkrio" tek 1765. godine. Tako e i beton je u starom Rimu bio poznat, Koloseum je sagra en uz koritenje cementa. Ali tek 1849. je James Parker prijavio patent na "svoj" izum. ta su onda ljudi prije 2000. godina stvarno poznavali ? Poznavali su avione", tvrde neki istraivai i kao dokaze navode male zlatne figure iz June Amerike. Te figure, samo 4 cm duine i datiraju od prije 1500. godina i potiu iz Tolima kulture i bile su kao pokloni/posjed stavljane u grobove mrtvih. Nije mnogo poznato o toj kulturi u podruju dananje Kolumbije, a jo manje je poznato o mjestima i okolnostima pronalaska tih figurica. Veina se ipak, bez dvoumljenja, moe odrediti kao nakit na glavi : pange i iglice za kosu, ukrasi za noseve i ui, kao i razni privjesci. Izme u toga postoje i udne figure koje predstavljaju insekte, a prije slie jednom spaceshuttleu nego ijednom insektu ! Dananji posmatra teko se moe oduprijeti zamisli da pred sobom ima modele aviona. Da bi tu teoriju provjerili, Dr. Algund Eenboom i oficir zrakoplovstva Peter Belting su od stiropora i drveta napravili kopiju 16:1, te joj dodali propelere i motor, i najzad se uputili na aerodrom sa modelom-aviona. Senzacija Imitacije tih figurica su bile odline za navigaciju u vazduhu. Da li je to dokaz da su prona ene figure doista predstavljale avione ? Tesko je to rei. Naime, kopije od stiropora i drveta nisu zaista kopije istog materijala. K tome; njih dvojica su dosta toga iz modernog znanja o zrakoplovstvu "ugradili" u taj model : motor, propeler, "frgice" sa "pilotske kabine" su uklonili, krilima dali aerodinamian izgled, te sve pukotine uklonili. S takvim izmjenama i neka stolica bi mogla da leti. I otkud da stare Inke poznaju avione ? Za proizvodnju vlastitih aviona potrebna je cijela industrijska grana. Danas bi trebali nai milione dokaza za takvo to. Sjetimo se samo prozvodnje eljeza, goriva, proizvodnje motora, aerodromi itd. Tada je vjerovatnije da su avione koristili vanzemaljci, a da su ih Inke samo kopirali sa minijaturama. Ali, ni to nije
65 ___________________________________________________________
dovoljno plauzibilno : Strani posjetioci bi prevalili bezvazduni prostor (svemir) da bi doli do nae planete, a krila tada nemaju smisla. Pa i pretpostavka da su sa sobom "vukli" avione istraivae s kojima bi istraivali nau Zemlju nije uvjerljiva. Tada su morali ve znati kakvu atmosferu naa planeta ima, od ega se sastoji i koja je njena gustina. Inae cijela konstrukcija aviona ne funkcionie. Da li su onda te figure samo kopije insekata ? Ni to nije uvjerljivo. Insekti nemaju delta-krila, a krila kod insekata ili ptica nisu na donjem dijelu trupa ve na gornjem. Tako e ni insekti, kao ni ptice nemaju uspravan rep. Figure prije slie ribama to lete, ali ni one nemaju ogrlicu iza vrata. Uvjerljiv odgovor ne postoji. "Ali to nije ni strano. Kada bi na sve imali odgovore, tada bi imali samo radnike u hali to raspore uju arheoloske pronalaske, a ne istraivae i naunike. ak, kada i sama nauka ne bi stavljala pod upitnik ono to ve smatra rijeenim, tada ne bi imali napredak. Ponekad je obavezno i pekulirati", tako govori direktor gradskog muzeja u Linz-u. Onda, pekulirajmo malo. ta je sa noem faraona ? 06. Novembra, 1922. godine prona eno je u grobnici faraona Tut-ench-Amun, njegovo blago : sarkofazi, maske, figure egipatskih bogova, sanduci, zlatni nakiti itd. Ukupno vie od 5000 raznih predmeta. Najmisteriozni nalaz je no faraona bez hr e. eljezo u to vrijeme je bilo vrijednije nego zlato, pa i za faraona je to bila velika vrijednost. Znaaj tog noa je itekako velik i po tome to je faraonu bio zavezan s desne strane nogu, pa ak i u grobu. Ali, kako je faraon doao u posjed tog noa ? Da li je zaista taj no jedan "Out of Place Artefact" kako inae razni izvori na internetu tvrde ? O njemu moemo skoro nevjerovatne navode proitati : Da je saliven od nehr alog eljeza, da nije bio naveden sa ostalim pronalascima, da je njegovu leguru mogue ostvariti samo u vakuumskim uslovima. A tadanji Egipani nisu poznavali ni salijevanje eljeza, a kamoli vakuumske uslove pri dobivanju takve legure. Manfred Sachse, predsjednik istraivakog instituta za rudna dobra, intezivno se bavio sa tim pronalaskom noa. No, od kojeg materijala je taj no napravljen ni on nezna. "To niko nezna", kae Manfred. I dodaje : "Dr. Lukas, koji je te nalaze tada zapisivao, nije analizirao sastojke eljeza kod tog noa. Niti je to do danas uinjeno. Egipatski Muzej u Kairu odbija dati no za analiziranje van svoje zemlje, a potrebnih aparata za njegovu analizu nema u Egiptu. Premjetaj svega potrebnog je jako skup, te nismo nali institucije koje bi finansirale takvu analizu. Znai, svi navodi o sastojcima i nainu salijevanja tog noa su jednostavno izmiljeni. Dok na drugoj strani u grobnici faraona su vladali odlini uslovi za ouvanje od vlage. Svi prona eni predmeti su u odlinom stanju." A otkud onda faraonu eljezni no ? Kako je doao u njegov posjed ? Kupljen je u inostranstvu : Hetiti, susjedi Egipana, poznavali su tada ve salijevanje eljeza. Druga mogunost : eljezo je moglo biti dobiveno i od jednog meteorita. I zaista, zeljezo je tada nosilo naziv "crni bakar s neba". I kada se na e takav meteorit, potrebno ga je samo obraditi u eljeni oblik. S izvjesnim pravom bi znai mogli tvrdi da je no vanzemaljskog porijekla ! I kao takav, bi tada mogao imati (to nije dokazano) kristalnu strukturu koju je mogue imati/dobiti samo u vakuumskim uslovima. No, koliko je obian ili neobian taj no, to moemo tek znati kada se dotini nauno provjeri. Svi navodi do tada ostaju - pekulacija.
66 ___________________________________________________________
MISTERIJA TORINSKOG PLATNA

DA LI JE ISUS UMRO NA KRIU !?
U dobi od trinaest godina Isus je starim "Putem svile" otiao u Indiju i tamo prouavao ivi budizam ija je naela i sam usvojio i postao duhovni uitelj. Nakon ponovnog dolaska u Palestinu, raspee je oznailo kraj Isusovog poslanstva kao mesije, to, me utim, nije izazvalo njegovu smrt. Naime, egzaktna analiza "plata iz Torina" dovela je do naunog dokaza da je Isus preivio raspee. Dalja istraivanja su pokazala da je nakon "uskrsnua" Isus prvo ivio na Bliskom istoku, a kasnije se vratio u Indiju gdje je na kraju umro u dubokoj starosti. Njegova grobnica se i sada nalazi u Srinagaru u Kamiru. Ovo su samo neke od brojnih smjelih tvrdnji autora nevjerovatne knjige "Isus je ivio u Indiji", njegov nepoznat ivot prije i nakon raspea, koja je nakon svog prvog objavljivanja (1983. godine) u SR Njemakoj tampana u deset izdanja, a uzgred reeno, prevedena je na dvanaest jezika. Kroz objanjenje (u predgovoru ove knjige) kako se uope rodila ideja o njenom nastanku, njemaki teolog Holger Kersten tvrdi da je pukom igrom sluaja 1973. godine uo teoriju da je Isus, navodno, ivio u Indiji. Kako sam priznaje, u poetku je bio veoma skeptian, pomalo nesiguran u vlastitom vi enju te materije, ali i sa vrstom odlukom da sam krene stopama Isusovog stvarnog ivota. OBILJE ZAPANJUJUIH INFORMACIJA Holgen Kersten je putovao u sva mjesta od povijesne vanosti, bio je u Izraelu, Srednjem Istoku, Afganistanu, a kada je tokom istraivanja stigao u Indiju, upoznao je ljude koji su se najozbiljnije bavili temom "Isusa u Indiji". Od njih je dobio oblje informacija i dokaza za svoj uzbudljivi izvjetaj, uz puno ohrabrenja i dragocjene podrke. Knjiga "Isus je ivio u Indiji" nije pisana visoko akademskim stilom, te je i iz tog razloga veoma privlana "obinom itaocu". Pored navo enja brojnih iskaza koji se mnogima mogu uiniti smjelim (a neki ak i nevjerovatnim), ona je istovremeno otvorila iroko podruje istraivanja u mnogim srodnim disciplinama koje je preveliko samo za jednu osobu... Ipak, da nije rije o izazivanju pukog senzacionalizma mnotvom "neprovjerenih dokaza" koji zasigurno nikog nisu ostavili ravnodunim, najbolje potvr uju rijei autora, Holgera Kerstena : "Nije moj cilj, a ni moja namjera, da potkopam kranske nazore ili pustim itaoca ispred gomile krhotina uzdrmane vjere. Od vitalne vanosti je naprosto ponovo pronai put ka izvorima, ka vjenoj i glavnoj istini Kristove poruke koje je bilo skoro dovedena do neprepoznatljivosti profanim ambicijama manje vie svjetovnih institucija koje su sebi prisvajale religijski autoritet. Zbog toga ova knjiga nije najava jednog vjerovanja, ona je samo pokuaj otkrivanja puta u novoj budunosti, vrsto utemeljenog na pravim spiritualnim i vjerskim izvorima iz prolosti." Ovu konstataciju autor potkrepljuje Goeteovim citatom : "Ne umiljaj da priam nevjerovatne prie. Ustani i dokai suprotno ! itava crkvena istorija je haos zbog zablude i moi." SENZACIONALNO OTKRIE Iako se Kerstenova knjiga kroz istraivanje "Nepoznatog ivota Isusa" bavi brojnim zanimljivim temama koje su "obra ene" u poglavljima "Budistika misao u Isusovom uenju", "Isusova tajna", "Reinkarnacija u Novom zavjetu", najveu panju italaca svakako, privlai poglavlje koje se odnosi na platneni pokrov u koji je (navodno) Isus bio umotan nakon raspea. Naime, kroz navedene brojene detalje o tome ta je ustvari
67 ___________________________________________________________
pokazala nauna analiza Torinskog pokrova, holger Kersten dolazi do senzacionalnog otkria - "Isus nije umro na kriu !", to potkrepljuje sa dosta ubjedljivih dokaza. Ali da krenemo redom, od biblijskih izvora koji upuuju na postojanje platnenog potkrova iz Isusovog groba... "Kada ve nastane vee, kako bijae Priprava dan uoi subote, do e Josip iz Arimateje, istaknuti vijenik, koji je tako er oekivao Kraljevstvo Boije, te odvano u e k Pilatu i zatrai tijelo Isusovo. Pilat se audi da je ve tada umro te dozva stotnika, pa da upita je li davno umro. Kada primi obavijest od stotnika, do e Josipu mrtvo tijelo. On kupi platno i poloi u grob koji bijae izdubljen u peini, pa na vrata groba navali kamen. Marija iz Magdale i Marija, Josipova majka, pomno su gledale gdje ga poloie." (Marko 15, 42-47) Matej, Luka i Ivan potvr uju zahtjev za preuzimanjem Kristovog tijela od Pilata. Matej i Luka spominju platneni pokrov za Isusovo tijelo. Od Mateja saznajemo da je platno bilo esto, a od Ivana da su to bili platneni ovoji. I Luka i Ivan izvjetavaju da je grobnica bila nova i da je do tada bila prazna. Matej dodaje da je pripadala Josipu. Luka opisuje da je bila isklesana u stijeni, a Matej kae da je Josip navalio veliki kamen na ulaz. Prema njemakom teologu Holgeru Kerstenu, platno koje se spominje u biblijskim svjedoenjima zaista je do danas sauvano u Torinu i autentian je dokument koji za potomstvo udesno odraava jedan od najvanijih trenutaka u povijesti ljudske civilizacije i to na fotografski nain. TORINSKO PLATNO uveni Torinski pokrov je dug 4.36m, a irok 1.10m i sa zau ujuom jasnoom pokazuje otisak mukog tijela. Jedna polovica pokrova pokazuje le a, a budui da je pokrov svojom sredinom obavijao glavu, druga strana pokazuje prednju stranu nedavno raspetog ovjeka. U otisku se lako mogu raspoznati glava, lice, prsa, ruke i noge ovjeka. Boja otisaka je uglavnom u tonu sepije, iako je na nekim mjestima siva. Mogu se tako er jasno vidjeti tragovi krvi koji izgledaju blijedo grimizni.
Rekonstrukcija poloaja Isusa na kriu prema tragovima krvi na Torinskom pokrovu.
Prvi prvom pogledu na itav pokrov, oko privlae dvije tamne uspravne pruge koje se ire prema dvjema irokim mrljama u obliku romba. To su tragovi paljenja koji su zakrpani neto svjetlijim avom. Njihov poseban oblik nastao je kao rezultat savijanja pokrova u 48 slojeva i uvanja u srebrenoj kutiji nakon to je bio gotovo izgubljen u poaru u kapelici u Chamberyju (Francuska, 1532. godine). Kada se srebrna kutija poela topiti od vreline vatre, vruina i topljeno srebro ostavili su mrlje geometrijskog oblika, eene u sloeni materijal. Pokrov je od platna, niti su tkanjem koso isprepletene tvorei uzorak riblje kosti. U Isusovo doba to je bio rijedak oblik tkalakog umijea koji je zahtijevao mnogo vjetine i vjerovatno bio veoma skup... Nakon poglavlja knjige o istorijskim podacima koja upuuju na mjesta i vrijeme u kojem je pokrov vi en, Kersten konstatuje da je 1578. godine, konano, doneen u Torino gdje mu je bilo su eno da ostane u posjedu savojske kue. Na pedesetu godinjicu italijanske nacije (1898) pokrov je prikazan publici i tada je fotograf Seconde Pia napravio snimke pokrova, prvi put u povijesti. Fotografski negativ koji je snimio Pia, bio je polazna taka za pokretanje burne rasprave o autentinosti platna, koja traje sve do dananjeg dana. Talijanski kralj Umberto II od Savoje (u to vrijeme zakonski vlasnik pokrova), 1973. godine je, odgovarajui na sve uestalije zahtjeve strunjaka, dozvolio trodnevno sistematsko istraivanje i testiranje pokrova, nakon ega je torinsko platno prikazano "uivo" u jednoj televizijskoj emisiji koju je gledalo preko milion gledalaca. U to vrijeme posebnu panju javnosti privlaile su izjave njemakog sindonologa (strunjaka za
68 ___________________________________________________________
pokrov) Hansa Nabera koji je glasno iznosio tvrdnje da le nebi mogao krvariti na nain na koji je tijelo u Torinskom pokrovu oigledno krvarilo. Prema njegovim, esto osporavanim izjavama, krv je tekla i nakon skidanja sa kria, to ukazuje na injenicu (pod uslovom da se dokae da je pokrov autentian) da je Isus preivio raspee !? AUTENTINOST KRVNIH MRLJA Na pitanje autentinosti krvnih mrlja na pokrovu, prvi istraivaki pothvati nisu mogli dati zadovoljavajui odgovor sve dok 1978. godine (nakon ponovnog prikazivanja javnosti najvrednije kranske relikvije s najautentinijim likom Isusa), u sobi Palazzo Reale kraj katedrale, platno nije podvrgnuto ispitivanjima dva tima vrhunskih strunjaka. Jedna grupa je bila preteno europska, dok se druga grupa sastojala od 25 amerikih strunjaka iz podruja fotografije, spektroskopije, radiografije, kompjuterske tehnologije, organske hemije i fizike, opremljenih nizom izuzetno kompliciranih instrumenata od kojih su neki bili specijalno konstruisani za analizu pokrova. Prema pisanju Holgena Kerstena, pokrov je najprije bio podijeljen u mreu od 60 dijelova da bi se mogle izvriti spektralne i fotometrijske pretrage (svaki dio je paljivo fotografisan, uz koritenje razliitih filtera). U fotografskim laboratorijama NASA-e su tonalne vrijednosti fotografije bile digitalizirane (tj pretvorene u jezik kompjutera) to je omoguavalo veu jasnou slike, tako da su se fini detalji, nevidljivi za ljudsko oko, mogli otkriti. Ta metoda je ak omoguila da se iz otiska rekonstruie trodimenzionalni reljef tijela u prirodnoj veliini. Na osnovu reljefa bilo je mogue odrediti pravu veliinu i teinu tijela : Isus je bio visok 1,80m, a teak 79kg ! Zatim, istraivai su zakljuili da postoji izravan odnos izme u slike na pokrovu i udaljenosti izme u pokrova i tijela, te da je otisak vjerovatno morao nastati zbog dodira s tijelom. Pokus radiofluorescentnom spektralnom analizom je napokon dokazao autentinost krvnih mrlja. Tragovi su pokazali znatno veu koliinu elemenata eljeza, karakteristinog sastavnog dijela krvi, a nato zagastija obojenost tragova krvi je nastala zbog jae hemijske reakcije. Naime, Kersten to povezuje s upotrebom veih koliina aloje (tokom pripremanja grobnice za Isusa) to se spominje u evan elju po Ivanu : "Na to Josip do e i uzme njegovo tijelo. Do e i Nikodem. To je onaj koji je prije Isusu doao po noi. On donese smjesu od oko sto litara smirne i aloje. Tada uzee Isusovo tijelo te ga prema idovskom obiaju sahranjivanja obavie platom s pomastima..." (Ivan 19, 38-40) A sada slijedi ono glavno... Ono to njemakog teologa navodi na zakljuak da je Isus preivio raspee jesu oni dijelovi analize pokrova koji ukazuju na ranije tragove krvi koja se javila nakon raspea na kriu i tragove "nove " krvi koji su se javili poslije skidanja sa kria i nakon umotavanja tijela u platno. Takvi tragovi su registrirani na mjestima gdje su se nalazile rane od klinova na rukama i nogama. I jo neto, prema Kerstenovim tvrdnjama, na autentinost pokrova ukazuju i tragovi krvi koji upuuju na zakljuak da su na rukama klinovi zabijeni ispod zglobova, a ne kroz dlanove, kako to prikazuju nebrojene ikone i djela brojnih slikara irom svijeta.
Crte prikazuje poloaj u kojem je Isus leao ispod platna.
"Ako pretpostavimo da su Josip iz Arimateje i Nikodem bili tajni svjetovni lanovi reda Esena, tada postaje loginim da su mogli lijeiti Isusove rane i pomagati u procesu ozdravljenja. Kao iskusni iscjelitelji Eseni su poznavali egzotine lijekove i izvanredne
69 ___________________________________________________________
metode lijeenja... Isus je, naravno, prilino oslabio zbog muenja koje je morao pretrpjeti. Ipak, gubitak krvi je bio relativno malen : svi su znakovi na pokrovu ukazivali na gubitak krvi manji od jedne litre. Hirurki eksperimenti s leevima su pokazali da, pribijanje na kri ne oteuje ni vee krvne ile, a ni kosti. avao se zabijao izme u osam koica zgloba, tako da ih je malo razdvajao. Stopala su se pribijala u drugom metatarzalnom prostoru, uzrokujui samo rane mekih tkiva. Nakon to bi se vee rane zaile, ozlije eni je trebao potpuni mir, a to se moglo postii opojnim napitkom", u svojoj knjizi konstatuje Holgen Kersten. O IVOTU NAKON RASPEA Prve godine nakon preivljenog raspea Isusu je, prema Kerstenovim tvrdnjama, utoite i zatitu pruila zajednica Esena (jedva 300km sjeverno od Jeruzalema) koja je brojala oko 900 lanova. Za ovu tvrdnju on nalazi uporite u rijeima Sossianusa Hierodesa, jednog od najviih rimskih asnika (kojeg su smatrali jednim od najgorih progonitelja rano-krianskih zajednica), u ijem je djelu nazvanom "Kranima" ostalo zapisano : "Nakon bijega (!) od idova, Krist je sakupio devet stotina ljudi odanih razbojstvu." Sasvim je mogue da je tadanja esenska zajednica u Damasku brojala 900 lanova. Tako er, oko 5km izvan Damaska postoji mjesto koje se i danas zove Mayuam-i-isa, to u prijevodu znai "mjesto gdje je ivio Isus." Perzijski istoriar Mir Kawand je naveo vie izvora kojima se potvr uje da je Isus nakon raspea ivio i pouavao. Broj sljedbenika "Novog uenja" je oigledno neprestano rastao i to najvie zbog Isusovog linog zalaganja. Prema Kerstenovim tvrdnjama, susret Isusa i Pavla dogodio se u Damasku dvije godine nakon raspea, a glasine da je Isus u Damasku proirile su se i dalje, tako da je za Nazarenca postalo suvie opasno produenje boravka u sirijskom dijelu rimskog carstva... Holgen Kersten potom navodi da je tokom svog istraivanja naiao na najmanje 21 istorijski dokument koji svjedoi o Isusovom boravku u Kamiru. Jedan od njih je i pria o "Barlaamu i Josafatu", koja je tokom Srednjeg vijeka bila jedno od najznaajnijih djela svjetske knjievnosti poznato svakoj obrazovanoj osobi irom Europe i na bliskom Istoku. Bilo je mnotvo razliitih prevoda i verzija prie, premda se izvorno djelo pripisivalo Ivanu Damaskenosu, istaknutom arapskom kraninu koji je ivio oko 700 godine n.e. u Jerualemu. U arapskoj verziji ove prie pod nazivom "Knjiga o Balauharu i Budasafu" koja je objavljena u Bombaju, isprian je prikaz smrti islamskog proroka Yuz Asafa (Budasafa) za koga se pretpostavlja da je bio istovjetan s Isusom... Hadrad Fatimah A-Zahra, ro ak Muhammedov, prenio je izjavu proroka da je Isus doivio odmaklu dob od 120 godina ! Kersten konstatuje da ne postoje arheoloki dokazi koji potvr uju ovu tvrdnju iako se zna da su u to vrijeme brojni tibetanski sveci dostizali dob od 130 ili ak 150 godina...
70 ___________________________________________________________
ZNAKOVI U ITU
Niti jedna tema tokom posljednje decenije nije toliko okupirala (i istovremeno zbunjivala) svjetsku javnost i medije kao pojava misterioznih krugova-piktograma, u itnim poljima u oblasti june Engleske (a potom i u mnogim drugim krajevima svijeta). Ovaj fenomen je u svjetskoj javnosti poznat jo od polovine sedamdesetih godina prolog stoljea, a kada je jedan britanski sportski pilot tokom leta, u itnim poljima ugledao krugove neobine ljepote i simetrije, tada je po prvi put javljeno o postojanju tajanstvenih krugova (koji su kasnije nazvani piktogramima) ije su neobine forme nastajale na neobjanjiv nain... Naime, gotovo u pravilu trava ili itarica (u poljima) bi bila polegnuta na zemlju (u lijevo ili desno) u rotirajuoj galaktikoj krunoj formi, bez da je i jedna vlat trave ili stabljika itarice prelomljena ili otrgnuta, na mjestu na kojem je tajanstveni piktogram nastao. Ono to je tokom brojnih, vrlo detaljnih istraivanja nepobitno utvr eno jeste to da su biljke (najee stabljike penice) doivjele snaan spoljanji pritisak (ne fiziki), te da u stabljici nastaju jo nedovoljno rastumaeni bioloki procesi kakvih nema u okolnim bljkama koje se nalaze izvan piktograma. Naime, stie se utisak da su biljke unutar "misterioznog znaka" bile izloene djelovanju neeg to je najblie nainu rada tj. efektu dananjih mikrovalnih penica... Osim toga u unutranjosti formacija se javlja izrazito pojaano magnetno polje te kompas uneen u prostor piktograma jednostavno "poludi", dok sve tehnike stvari (radio-aparati, kamere, kasetofoni...) uglavnom prestaju da funkcioniraju. Fenomen sam po sebi nije tako nov, jer je pojavljivanje misterioznih krugova u itnim poljima zabijeeno u Engleskim analima iz daleke 1600. godine, zatim 1920. i 1940. godine. Tanije, po miljenju brojnih istraivaa, prvo svjedoanstvo o ovom fenomenu je zabiljeeno na jednom letku iz 1678. godine, pod nazivom "The Moving Devil" (Pokretni avo), a radilo se o jednom seljaku koji je vidjevi svoje itno polje nou osvjetljenim "nekom vatrom", sutradan ustanovio da mu je " avo tj. Lucifer pokosio penicu u savrenim krugovima." Ovaj se doga aj oigledno desio ranije, a "gravura" nosi datum, 22. August, 1678. godine. Inae, u ovom periodu, misteriozni krugovi su se najee pojavljivali na podrujima Australije i Engleske. U poetku su to bili jednostavni primjerci, zatim grupe od 4-5 krugova simetrino poredanih ili otro ogranienih. Me utim, tokom posljednje decenije (tanije od 1990. godine) kao da je dolo do "kvantnog skoka" ovih misterioznih pojava u itu... Naime, iznenada se umjesto jednostavnih krunica, poinju pojavljivati nevjerovatno "komplicirane mustre" koje su nazvane piktogrami ili agroglifi, ali ovaj put ne samo u pokrajnama Wiltshiru i Hampshiru, nego u cijeloj Engleskoj i mnogim drugim zemljama svijeta (Njemaka, Francuska, Rusija, SAD, Brazil, Austrailja itd). UNIVERZALNA SIMBOLIKA Jedan od pionira danas vo enih istraivanja ovog fenomena je Colin Andrews, inae glavni inenjer Britanskog udruenja elektrinih centrala - "Test Valley Borought Council". Jedan dio njegove izjave vezan za fenomen misterioznih znakova u itu glasi ovako : "Moram da kaem da taj fenomen pratim ve 15 godina, prouavam podatke koje sakuplja tim inenjera kao to sam ja. Plodove tog istraivanja predao sam britanskoj vladi koja je pokazala veliko interesovanje. Ja lino mislim da imam posla sa inteligentnim fenomenom, s nekim ko zna ta radi i ko slijedi neki sloeniji program. to je vie krugova, to imamo vie naunih informacija. U piktogramima se nalaze detalji univerzalne simbolike, kao da fenomen reaguje na nae znanje. Osim toga, prouavanjem geometrijskih oblika u piktogramima otkrivamo, doista, precizne matematike relacije, brojke i podatke." Ovo svjedoenje pokazuje koliko su misteriozni znakovi u itu komplikovani, da zadiru u veoma sloena podruja : od "klasine" i
71 ___________________________________________________________
takozvane svete geometrije do fraktalne geometrije i teorije haosa... Tako er, neke od njih je nemogue kreirati bez pomoi kompjutera, kao "Mandelbort-diagram" koji je otkriven (13. Augusta, 1991. godine) u polju blizu Kembrida, a dugaak je 56 metara. Ako ih posmatramo izbliza, primijetit emo da su krugovi i piktogrami napravljeni sa hirurkom preciznou, njihovi rubovi kao da su povueni estarom, isti su i izuzetno jasni i otri. Prenici krugova se kreu od 50 centimetara do 45 metara, a velike formacije dostiu i do 180 metara (duine) i pokrivaju povrinu 10.000 kvadratnih metara. SVIJETLEE LOPTE Inae, istraivai piktograma raspolau i nizom provjerenih (vjerodostojnih) video snimaka na kojima je lako primijetiti svijetlee lopte (kugle) koje se sa izuzetnom lakoom i jednostavnou kreu iznad itnog polja, dok u isto vrijeme ispod njih (u roku od par sekundi), nastaju najkoplikovaniji piktogrami. Predjeli june Engleske zasigurno spadaju u najljepe i najtajanstvenije regione nae planete koji nikog ne ostavljaju ravnodunim (to su arobni predjeli, kraljevstvo mitova i legendi, tajanstvenih i u priama opjevanih breuljaka, izvora i usamljenih stabala). Tu je stolovao kraj Arthur, tu je njegova druina tragala za svetim Gralom, tu je ivio Merlin, arhetim svih magova. Stonehange Avaburi - Glastonburi, ine najtajanstveniji trokut u ovom dijelu svijeta, a u samom njegovom centru se nalazi Warminister, koji je do pojave tajanstvenih piktograma bio nepoznat i uspavan gradi. U pomenutom trouglu, poev od daleke 1964. godine, neobjanjive "pojave" su bile sve uestalije. Gotovo svakodnevno na nebu su se mogla vidjeti "bljetava, raznobojna svjetla" koja su izvodila nevjerovatne manevre. Ljudi su masovno javljali o mistinim iskustvima i spiritualnim vizijama, da bi sve to, na kraju, rezultiralo prvim mistinim "crteima" u itnim poljima (u blizini navedenih mjesta i svetita). Zasigurno, taj nevjerovatni talas NLO vi enja iz Warministera predstavlja uvod-uvertiru u neto to e bez daha ostaviti svakog, sluajnog ili namjernog posjetioca, laika ili strunjaka. Jedan od istraivaa ovog fenomena, George Wingfield (inae zaposlen u IBM-u), u noi Augusta, 1987. godine, namjeravao je da izbliza pogleda jedan piktogram koji se pojavio u blizini Warministera. Zajedno sa svojom suprugom bio je fasciniran "bliskim susretom" sa loptastom svijetleom formom koja je odjednom izronila iz centra kruga. Prisjeajui se ovog doga aja Wingfield kae : "Iznenada se, niotkuda, pojavila plavkasta loptasta forma, koja se rotirajui i pulsirajui sa zemlje usmjerila ka nama... Zasigurno, piktogrami su proizvod jedne vie inteligencije iju prirodu jo tek imamo istraiti, naravno, koliko je mogue !" SNIMLJENI UDNI TONOVI Do jedne od spektakularnih manifestacija neobjanjivih fenomena dolo je pri dnevnom svjetlu (Jun, 1989. godine), u jednom 35-metarskom "misterioznom krugu", koji se pojavio u blizini Beckhomptona (podruje Aveburija). Naime, jedan od istraivaa, Part Delegado, zajedno sa snimateljem BBC-jeve ekipe stao je u centar kruga da bi odgovarao na novinarska pitanja. Delgado je drao mikrofon u ruci, i tada, prema njegovom svjedoenju, odjednom se neto desilo... "Odjednom sam se naao unutar snanog, kompaktnog, u sebe zatvorenog energetskog polja. Ta energija je bila neto to sam, imao sam osjeaj, mogao opipati prstima neto kao tanka plastina folija. Imala je opipljiv rub unutar kojeg se nalazila koncentracija, sredite te energije iz kojeg je dolazio onaj isti udni ton, um, koji smo hvatali i snimali na nae vrpce. Bilo je to neto... neto zaista ivo i inteligentno, iako je za nae tjelesne oi bilo nevidljivo i neprepoznatljivo." Tonski inenjer pomenute snimateljske ekipe, u isto vrijeme je postao jako uzbu en, jer je u slualicama koje je drao na uima, zauo isti zvuk, prema njegovim rijeima "neto kao pucketanje i cvranje." Neposredno nakon toga desilo se da je u potpunosti zakazala BBC-jeva kamera. Zvuk koji je snimljen na vrpcu, poslije je detaljno analiziran u laboratoriju za propulziju NASA-e i identificiran je kao "neprirodni, umjetni zvuk od
72 ___________________________________________________________
5.0-5.2 Khz, koji je neko, ili neto proizvodilo." U ljeto 1992. godine, a zatim i 1993. godine, britanski fiziar Omar Fowler je, na osnovu ispitivanja provedenih u oblasti vie piktograma, ustanovio elektrostatike promjene i injenicu da unutranjost svakog od misterioznih znakova "proizvodi" visokofrekventna zraenja. Otkriveno je tako er, da su stabljike itarica u jednoj formaciji, nabijene statikim elektricitetom. Na samim sjemenkama itarica, unutar piktograma, dolo je do znaajnih promjena : poveanje prenika sjemenke, nagli razvoj klice u sjemenci, a u nekoliko sluajeva ugljenisana je vanjska opna stabljike. ONI NAM PORUUJU... Piktogrami zaista "ugroavaju" naunu i racionalnu sliku svijeta, ugroavaju onaj materijalistiki pogled koji je uzrokom dananjih mnogobrojnih kriza (kako me uljudskih odnosa, tako i unutar ljudskog bia). Oigledno, neko ili neto nam eli putem misterioznih znakova neto saoptiti, tako da se logino ovjek zapita "koja je naa uloga u svemu tome ?" Posmatrajui piktograme, jedan od najpoznatijih historiara umjetnosti, John McEwen iz Londona kae : "Svaki ovjek bi trebao vidjeti piktograme da bi uhvatio barem dio njihove velianstvenosti, i da bi barem malo razumio njihovu bit i poruku. Takva ljepota i preciznost, geometrijsko i matematiko savrenstvo, njihova pozicija, a iznad svega zau ujue blagotvorno djelovanje na ljude. To su nenadmaiva umjetnika djela. Ko god da ih je napravio, najvei je umjetnik naeg vremena genije." I zaista, mnogi koji su ih ve vidjeli, slikali, geografisali, "opipali" (neki su ak meditirali unutar piktograma), od skeptika do najozbiljnijih istraivaa, svima su zajednike dvije stvari... Prvo, to to niko nije mogao ostati ravnodunim, a drugo, svi su svjedoili o jednome : "o promjeni i tihoj toplini u njihovim srcima dok gledaju te divne slikarije." Naime, niko nikada niije posvjedoio o tome da ih je, u vezi sa misterioznim znakovima, neto uplailo ili ugrozilo. Dapae, veina je u tom neposrednom "kontaktu" sa piktogramima osjeala prisutnost neeg veoma dobronamjernog i prijateljskog. Pa, iako su o misterioznim simbolima u itnim poljima napisane brojne studije, jo uvijek se malo zna o tome kako su oni nastali i ta se njima eli saoptiti !? Ipak, zasad je jedno sigurno : sve upuuje na zakljuak da piktogrami nisu djelo ljudskih ruku, a ono to nije produkt ljudske kreativnosti (a ima takvu ljepotu i svjesno usmjereno poruku), moe biti samo vanzemaljskog porijekla. To znai iz svijeta viih duhova, svijeta po hijerarhiji visoko iznad zemaljskog. Moda najbolje objanjenje prua izjava jednog od brojnih istraivaa ovog fenomena, dr. Roberta Pinottia, naunika iz Firence koji kae : "Otvoreni, nagli kontakt sa vanzemaljcima, mogao bi izazvati svojevrsni kulturni ok za cijelo ovjeanstvo koje se nalazi u procjepu izme u izrazite krize morala i opte prisutnog nedostatka cilja. Zbog toga, svijest ovjeka mora biti postepeno pripremljena za kontakt sa njima. Imam dobar razlog za vjerovanje, da su uopravo piktogrami dio njihove strategije u naem pripremanju za to." SLIKE PIKTOGRAMA, 1990-2001
1990
1991
1992
73 ___________________________________________________________
1993
1994
1995
1996
1997
1998
1999
2000
2001
74 ___________________________________________________________
CHUPACABRA (II)
Pretpostavlja se da je rije o stvorenju koja pokazuje znakove inteligentnog ponaanja, ima ivotinjske navike, kao to su parenje i kretanje u grupi. ivotinjska krv joj je izvor hrane. Naga a se da je vanzemaljskog porijekla. Oevici su davali izjave o njoj u Portoriku, Meksiku i na Floridi. Zvanine verzije za ovo bie kreu se od "... divljih pasa, babuna, egzotinih ivotinja, ljudi koji pripadaju religioznim sektama itd." Sve je krenulo od Decembra, 1994. kada je Portoriko postao popritem svakodnevnih UFO posjeta. Uz letjelice na nebu, poeli su stizati izvjetaji o aktivnostima udnog bia na zemlji. U poetku su njegove rtve bile koze koje bi bile na ene u potpunosti bez krvi i s dva para uboda/rupica na vratu. Oito je bilo da je krv isisana kroz ove rupice ("chupa" i "cabras" znae "isisati" i "koza"). Ubrzo se meni proirio s koza na sva ostala dvonona i etveronona stvorenja (osim ljudi) : krave; ovce, zeevi, kokoi, patke, make, psi, itd. Nakon to bi ubio rtvu, chupacabra bi isisao krv i ostale tekuine iz tijela. Tisue ivotinja je ubijeno za kratko vrijeme tako da je Portoriko ubrzo doao u stanje pripravnosti. Po selima se organiziraju none strae, lokalne policijske stanice organiziraju potjere. Slijedi nalaz lokalnog veterinara dr. Carlos Sotoa : "ivotinje su na ene sa malim, perfektnim rupicama izme u pola i jednog cm radijusa. One ulaze duboko u vrat rtava, u glavu (mozak) i miino tkivo. Ove rane otkrivaju inteligenciju. Naime, rupice u glavi vode direktno u cerebellum izazivajui trenutnu smrt ivotinja bez patnje." (Ova injenica odbacuje divlje pse ili druge predatore kao potencijalne kandidate. Cupacabra ne ostavlja nikakve tragove borbe, ugriza, pritiska, trauma itd.) "... Napad otkriva neku vrst tehnike eutanazije, jer ivotinje umiru bez boli. Oito je da nije rije o divljoj ivotinji poznatoj nauci... Pojedine rtve otkrivaju izreze na trbuhu kroz koje je izvuena jetra i isisana tekuina iz nje. Interesantno je da usprkos prisutnosti stranog tkiva (napadaa) u organizmu mrtvih ivotinja nije zabiljeen upalni proces, to je redovit sluaj kod mrtvih ivotinja. Ovo je iznimno neprirodna pojava. U nekim sluajevima zabiljeeni su veliki rezovi na tijelu, kao da je rije o skalpelu. Precizno je napravljen otvor kroz koji su izvueni organi iz tijela : reproduktivni organi, oi i druga meka tkiva."
Bazirano na ovome, jedna od oficijelnih verzija je da je rije o pripadnicima religijskih i sotonskih sekti. Me utim, broj ivotinja koje stradavaju, u svako doba dana i noi, na svim stranama otoka, daleko prevazilazi mogunosti bilo koje religijske grupice u Portoriku. Prema izjavama mjetana, chupacabre ive u podzemnim peinama i prolazima. Mogu se kretati u velikim skokovima kao kenguri ili hodati kao ljudi. Imaju crvene oi i dugaki zmijoliki jezik. Na le ima im je izraslina poput krila koja im omoguuje posebnu brzinu i visinu kod kretanja. Boja tijela im je siva. visina od metar do metar i po. lanak u "Boston Globe" iz 1996. godine, opisuje posljedice histerije u Portoriku. Spominje ljude koji su se u poetku smijali mogunosti da takvo to postoji da bi poslije postali svjesni da je rije o neprirodnom fenomenu. Ali, isto tako, opisuju se i situacije kada ljudi prijavljuju "sluajeve" chupacabre samo zato to su vidjeli ou na TV-u ili proitali neto o tome u novinama. Jedno od loginih objanjenja je u domenu genetskih manipulacija. Najvjerojatnije je rije o ivotinji nastaloj mijeanjem genetskih informacija Greysa i dvononog, uspravnog dinosaurusa, bez repa. Na Greyse su im oblik glave, usta i oi. Glava nema istaknutog nosa, osim dvije rupice. vrsta dlaka je po itavom tijelu. Boja je crna, ali ima mogunost kameleonskog prilago avanja. Bie ima dvije kratke ruke s
75 ___________________________________________________________
apama po tri prsta i snane noge, tako er s troprstim apama. Brzo tranje i skokovi po 7-8 metara omoguuju mu da lako hvata rtve. Vi en je i po noi i po danu. Na primjer, u tri popodne u mjestu Canovanas. Kada su mu se ljudi pribliili pobjegao je fantastinom brzinom. teta u stoarstvu je dostigla tolike razmjere da je Juan Lopez, predsjednik portorikanske parlamentarne Komisije za poljoprivredu podnio rezoluciju da se objave rezultati istrage o chupacabri. Ukoliko se ideja o genetskom inenjeringu prihvati kao objanjenje za chupacabru, otvara se pitanje tko stoji iza tog "projekta" ? Prvo, mogue je da je rije o Greysima, s obzirom ne esta pojavljivanja UFO-a nad Portorikom. Drugo, mogue je da je rije i eksperimentima amerike Vlade. Ova druga varijanta ima svoga smisla i u povijesti Portorika kao pokusne laboratorije Amerikanaca. Tokom 1950-ih tamo su isprobavani efekti kontracepcijskih lijekova na enama (koji su doveli do velikog broja hendikepirane djece). Niz kemijskih sredstava je isprobavano na otoku tokom 1970-ih i 1980-ih. Gama radijacija je testirana na portorikanskim umama. Da li je mogue da se "napredna" genetska istraivanja prakticiraju na otoku i da su, recimo, rezultati tih istraivanja pobjegli od svojih stvaraoca !? Tree, moda je rije o zajednikom eksperimentu. U listopadu 1995. chupacabra je vi ena u Campo Rico u veernjim satima. Preskaui preko ograde pala je i ujutro je prona eno nekoliko kapljica krvi. Uzorci krvi su dani na analizu i ovo su preliminarni rezultati : Originalni uzorak upuuje na sline karakteristike kao ljudski tip A s Rh faktorom. Uzorak sadri bakterije i parazite kao E. Coli i druge. Genetska analiza je do sada pokazala da krv nije kompatibilna s ljudskom niti ijednom poznatom ivotinjskom. Uee magnezija, fosfora, kalcija i kalija je mnogo vee nego kod ljudi. Odnos globulina je tako er drastino razliit u odnosu na ljude i bilo koju ivotinjsku vrstu. Trenutano se ovaj uzorak ne moe smatrati uzorkom krvi sa zemaljskog organizma.
Dakle, ili je rije o vrlo sofisticiranoj genetskoj manipulaciji ili je rije o vanzemaljskom organizmu. Ovakvi zakljuci naveli su vlasti Portorika i SAD-a, prvo, da ne pridaju veliki publicitet ovim doga ajima, drugo, da daju razliita objanjenja (spomenuta na poetku ovog priloga), i tree, da medijskim ismijavanjem obeshrabre one koji tragaju za istinskim odgovorima.
76 ___________________________________________________________
DOGONI
U ona leprava, nesvrstana vremena, ezdesetih godina, izranjale su nove afrike drave ispod skuta neokolonijalizma. Me u njima je bio i Mali, preteno pustinjska zapadnoafrika drava. Rijeka Niger prolazila je kroz juni dio, a nekoliko planina je na sjeveru. Suvereni vladar Malija, pukovnik Musa Traore sastajao se niz puta s Josipom Brozom Titom. Za e li se malo dublje u planine Malija, i odeta li se nekoliko hiljada godina unazad, nai emo se u udu. Astronomija Zapadnog svijeta se ne moe mjeriti s usmenim predanjima "domorodaca". Prave tajne kriju se u krilu plemena Dogon, u planinama Homburi, u centralnom Maliju. Sredinje mjesto u "religijskim" tradicijama ovog plemena je uenje o zvijezdi koja je nevidljiva golom oku - Sirijus B. Robert Temple je posvetio osam godina rasvjetljavanju bizarnih informacija plemena Dogon da bi napokon objavio knjigu : "The Sirius Mystery - New Scientific Evidence for Alien Contact 5.000 years ago". Temple potvr uje tezu da ve pet tisua godina (preciznije od 3.200 g.p.n.e.) Dogoni imaju dokaze o posjeti civilizacije iz zvjezdanog sustava Sirijus. Oni tvrde da svoje znanje duguju posjetiocima sa Sirijusa. Naime... Tradicija Dogona govori o tri zvijezde u ovom sustavu. Sirijus A je vidljiv golim okom na samo 2,6 svjetlosne godine od nas. Za postojanje Sirijusa B se naga alo zadnjih stotinjak godina. Prve fotografije su dokazale njegovo prisustvo tek od 1970. godine. Postojanje zvijezde Sirijus C su "prvi" pretpostavili dvojica francuskih astronoma 1995. nakon niza godina istraivanja. Dogoni nazivaju zvijezdu Sirijus B imenom "Po Tolo". U prijevodu "po" znai najmanja sjemenka, a "tolo" je zvijezda. Ovime su opisali veliinu zvijezde. Tako er tvrde da je to "najtea zvijezda" i da je "bijela". Moderna astronomija poznaje klasu zvijezda tzv. "bijelih patuljaka". Njihove osobine su : mali, masivni i bijeli. Dogoni tvrde da je umjesto "zemlje", Po Tolo sagra en od "sagala" ("vrste") materije. Rije je o izvanredno tekom metalu, toliko tekom da ga "sva zemaljska bia kombinirana ne mogu podii". Zbilja, klasa "bijelih patuljaka" su izvanredno guste i masivne zvijezde. Dogoni tvrde da znaju da Po Tolo ima orbitu elipse (potvr eno prije 30 godina) i da je njen orbitalni period dug 50 godina (procjena dananjih astronoma je 50.04 godine +/-0.09 godina). I na koncu da rotira oko vlastite osi (potvr eno !) Dogoni opisuju i treu zvijezdu koju zovu "Emme Ya". U prijevodu rije je o "sorghumu", odnosno vrsti tropske biljke, i "female" odnosno enskom biu. Zasad nije odgonetnuto zato su joj Dogoni dali takvo ime. Naime, postojanje zvijezde Sirijus C jo nije zvanino potvr eno. Fotografija nema, ali pretpostavke spomenutih Francuza su da je rije o "crvenom zvjezdanom patuljku" (U asopisu "Astronomy and Astrophasics" broj 299 iz 1995. Daniel i Duvent u lanku pod naslovom "Da li je Sirijus trostruka zvijezda ?", tvrde da samo postojanje crvenog zvjezdanog patuljka moe objasniti promjene u orbiti zvijezda). Dogoni tvrde da se u orbiti oko Emme Ya nalazi samo jedan satelit. Naravno, nai aparati su preslabi da registriraju Sirijus C, a pogotovo njegov siuni satelit. Dogonska mitologija ukljuuje etiri kalendara. Sunev, Mjeseev, Sirijuski i Venerin. Preciznost sva etiri kalendara su potvr ena. Dogoni su davno u prolosti bili svjesni o postojanju etiri Jupiterova mjeseca...
77 ___________________________________________________________
Ideja da se Zemlja okree oko Sunca im je bila znana 4.500 godina prije Galileja... Isto kao i Saturnovi prstenovi...
Dogoni kau da im je astronomsko znanje dao NOMMOS. Rije je o amfibijskim biima, poslanim na Zemlju sa Sirijusa da pomognu prosperitetu Zemljana. Doli su u zemlju Dogona sa sjeveroistoka. Kada je njihovo "vozilo" sletjelo, uz veliku buku... nova "zvijezda" (moda matini veliki svemirski brod ?) vi en je na nebu... Ime Nommos kod Dogona znai "pripremiti pie". Nommos je tako er zvan i "Vladarom vode", "Monitorom" ili "Uiteljem". Nommos je vie sliio ribolikim nego humanoidnim biima. Morao je ivjeti u vodi. Ta bia su bili duhovni zatitnici. Legenda kae da e Nommo u budunosti opet posjetiti Zemlju, ovaj put u humanom obliku. Tek kasnije e se vratiti svojoj amfibijskoj formi i "vladat e iz vode". Prii ovdje nije kraj. Dogoni sugeriraju da Nommosi imaju svoju bazu u naem solarnom sustavu... koja se kree u orbiti kao "deseti mjesec" na jednoj od vanjskih planeta ! Pluton ima samo jedan mjesec (Charon); Neptun ima osam poznatih; oko Urana se kree pet pratilaca; Saturn ih ima 18 (zadnjeg je otkrio Voyager 1990.); Jupiter ih ima 16 (etiri vea se istiu). Kada su u pitanju Saturnovi mjeseci, svi osim jednog imaju povrinu izbrazdanu meteorskim kraterima. Slike Voyagera pokazuju da taj jedan mjesec, poznat kao Enceladus, ima savreno glatku povrinu. Za razliku od ostalih Saturnovih satelita, Enceladus ima retrogradnu orbitu oko matine planete. Spomenuti mjesec ima radijus od oko 160 km. Masa mu je nepoznata, jer se ne zna njegov sastav. Orbita oko Saturna traje 523 dana. Brad Smith s University of Arizona je, nakon analize Voyagerovih rezultata, zakljuio da je ovo nebesko tijelo "savreno okruglo" i da ima samo 3% refleksije... Znaaj ove izjave je u tome da se "perfektne nebeske lopte" vrlo rijetko sreu. Zemlja nije okrugla. Kao ni na Mjesec. Kao ni ostale planete Solarnog sustava. A to se refleksije tie, to samo budi daljnje sumnje da je rije o umjetnom objektu. Moda uspavanom svemirskom brodu Nommosa. Podsjetimo da su Dogoni najavili ponovni dolazak Nommosa. Na "Dan Ribe". Prva indikacija njihovog dolaska bit e nova zvijezda na nebu "zvijezda desetog mjeseca"... "Ljudi stoljeima gledaju kroz teleskop eznutljivo naga ajui da li se ivot krije iza neke od promatranih zvijezda. Moja premisa je drugaija : ja polazim od teza da iva bia stoje iza pojedinih zvijezda... i da je sa mnogih zvijezda vidljiv konkretan utjecaj na nau Planetu..." A dokazi postoje. Za Sirijus. Za Zetu Reticuli. Za Plejade... Nono nebo ipak moe biti uzbudljivo.
78 ___________________________________________________________
NAZCA LINIJE - AROLIJA U PUSTINJI

Kamene pustinje s juga Perua su zaslune da se nauna terminologija obogati novim pojmom : geoglifi. Poelo je s egipatskim hijeroglifima (slikovnim znacima na kamenim tabletima), nastavilo s petroglifima (slikovnim znacima u stijenama), da bi uvene Nazca linije oznaile potrebu da se da poseban termin slikama na kamenom pustinjskom tlu. Dodue, termin se jo uvijek ne moe nai u rjenicima. Ali za koje desetljee e prei iz "alternativne" u "oficijelnu" upotrebu. Vjeno razapeto izme u neba i zemlje, ovjeanstvo pokuava odgonetnuti kakva ga budunost eka. Istovremeno smo okrueni s toliko misterioznih i mistinih ostataka drevnih civilizacija da nam se i prolost ini jako uzbudljivom i zagonetnom. I oni su ispred sebe imali ista pitanja kao i mi danas. Ako bismo uspjeli kreirati vezu s naom drevnom prolou onda bi razumjeli to se deavalo u povijesti i to nas eka u budunosti. Niti naa nauka, a pogotovo religija, sa svojim vrijednostima i idejama, nisu dovoljne da bi se deifrirale tako kompleksne strukture kao, na primjer, Nazca linije.
Izme u visokih Anda i pacifike obale sjevernog ilea i junog Perua, nalaze se suhe visoravni, takozvane "pampe". Ove kamene pustinje nemaju vjetra, a tek nekoliko kapi kie padne svakih sedam-osam godina. Pampe se s pravom smatraju najsuhijim predjelom na svijetu. I tako je ve tisuama godina. Povrina pustinja je prekrivena pocrnjelim vulkanskim kamenjem veliine ake. Uklanjanjem povrinskih vulkanskih stijena otkriva se donji, znatno svjetliji, kameni sloj. Pijeska nema. Samo kamen. Promatrajui iz zraka, ovaj donji, svjetliji sloj djeluje kontrastno i lako je uoljiv. Na povrini od preko 500 kvadratnih kilometara kamene pustinje nepoznata civilizacija je uklonila vulkanske stijene u ukupnoj duini od 1.300 kilometara. Gledajui iz zraka, formirali su perfektno ravne linije. Neke od njih su samo petnaestak centimetara iroke, a neke su iroke nekoliko stotina metara. Uz linije se nalazi i oko 300 geometrijskih figura, kojima dominiraju trapezoidi, trokuti, cik-cak linije i spirale. I, na koncu, najuzbudljivije su svakako biomorfne figure : ivotinje, biljke i ljudi. Njihov broj jo nije definitivan : vjerovalo se do prije par godina da ih je pedesetak. Me utim, nekoliko godina unatrag otkrivene su nove, na padinama kamenih brda, od kojih se neke vide samo u odre eno doba dana (ovisno od suneve svjetlosti i sjene). Do sada je otkriveno 70 figura ija se veliina kree od 25 do 275 metara. Najpoznatiji me u njima su pauk, majmun, kit, zmija, pas, guter, cvijet, 18 ptijih figura i... astronaut. Figure su vidljive samo (!) iz zraka. Nekima od figura nisu najsretnije izabrani nazivi (fotografija "Nasca linije, ruke - "manos", pokazuje da ova figura moda oznaava neto drugo umjesto ruku). Deniken je privukao svjetsku panju tezom da su vanzemaljci autori figura pokraj gradia Nazca-e, trapezoidi su, navodno, bili njihove sletne piste. Toku na i je stavio s tvrdnjom da je figura ovjeka s izmama i ljemom na glavi, zapravo slika posjetioca iz svemira i objavio ju je na naslovnoj strani svoje knjige, prije vie od 25 godina. U me uvremenu je "astronaut" prozvan "ovjekom s glavom sove"; brojnim trapezoidima
79 ___________________________________________________________
su se pridruili trokuti i spirale ... Danikenove teze su se razvodnile. Mnogi istraivai ne vide smisla da netko pravi sletnu stazu, a pored nje spirale; gdje sletiti, a odakle poletjeti ? Bio bi to konfuzni aerodrom. Plus, nikakvi dokazi o drevnim "sletanjima" nisu prona eni na samoj "pisti". Me utim, zahvaljujui Danikenu, duna panja se poela posveivati i ovom nerazjanjenom ostatku prolosti. Miljenje mnogih UFO istraivaa je da Daniken nije daleko od istine, ova kompleksna struktura je djelo ovjejih ruku, ali inspiracija i dizajn nisu ovozemaljskog porijekla (Od svoje knjige "Koije Bogova", Daniken se etvrt stoljea kasnije javio s redigiranim "Dolaskom Bogova" u kome, s 140 novih fotografija iz Nasce, tvrdi da su domai Indijanci iscrtali linije da bi zadovoljili "Bogove" - sasvim konkretne posjetioce iz svemira). Istoriari uporno pokuavaju da na u rjeenje za kreatore Nasca linija koje e zadovoljiti njihovu sliku svijeta. Prevladavajua slubena teorija kae da je u ovom kraju od prije 2.300 godina do prije 1.200 godina ivjela kultura Nazca (pravo ime im ne znaju). Prona eni su ostaci keramike, alata, hrane... Me utim, kao i mnogo puta prije, i ovaj put im taj pokuaj ne izdrava ozbiljnu provjeru. Naime, najnoviji rezultati radiokarbonskih testova na algama prona enim na odgrnutom vulkanskom kamenju pokazuju starost od 4.000 godina. Drugim rijeima, linije su iscrtavane prije najmanje etiri tisue godina. Tu pada u vodu ideja da je takozvana Nazca civilizacija tvorac ovih figura. Niz teorija koje pokuavaju objasniti ovaj kompleks ugledao je svijetlo dana od 1920-ih godina, kada su figure prvi put primijeene u preletima aviona. Toliko su razliite da ih vrijedi spomenuti. Nijemac G. von Breunig je 1980. godine, sugerirao da su linije koritene kao trkae staze. Navodno su lokalne trke kvalificirale pobjednike za nacionalna takmienja. Postoji samo jedan argument koji ide u prilog njegovoj tezi. Naime, sve Nazca linije su povuene iz jednog poteza. Tako, na primjer, figura majmuna ili kolibrija nema ni jedne ukrtene linije. Me utim, Breunigova ideja o svojevrsnoj Indijanskoj olimpijadi sa stotine razliitih trkalita od kojih bi najdua dostizala 65 kilometara... ba ne impresionira. William H. Isbell je 1978. godine, izaao s idejom da se kultura Nasca takmiila s graditeljima piramida na drugim krajevima Perua. Kao, eto i oni mogu da izgrade impozantne komplekse. Usput, po Isbellu, ovo je i bio nain reguliranja broja stanovnika (spreavanja demografskog buma). I njegova se ideja djelomino moe razumjeti, obzirom da je za gradnju kompleksa, prema nekim procjenama, bilo potrebno organizirati rad 20.000 radnika u periodu od 50 godina. Me utim, ako bi se toliko ljudi bavilo samo ceremonijalnim gra evinskim aktivnostima, koliko bi onda trebalo ljudi da njih prehrani (ukljuivo njihove porodice) ? Dvjesto tisua, pola milijuna ? Na ovom naputenom prostoru, koje je krto prirodnim resursima, nema izgleda da je tako brojna populacija nekad u prolosti egzistirala. Arheolog Paul Kosok je, prije 75 godina, promatrao zalazak sunca za vrijeme zimskog solsticija i zapazio da se sunce kree tono po jednoj od linija. To ga je ponukalo da prave linije proglasi "najveom astronomskom knjigom na svijetu". Njegov rad je nastavila njemaka matematiarka Maria Reiche, koja je, poevi od 1947. godine, provela 50 godina svog ivota prouavajui figure. Njen rad je legendaran i poznati su njeni napori u zatiti ovog kompleksa. Ponekad bi tjerala znatieljnike koji su nemarno hodali po linijama. Tu je naviku zadrala i u starosti kada je ve bila u invalidskim kolicima. Njeni napori su doveli do UNESCO-ve zatite ovog kompleksa (neto ranije je, ipak, auto-put Panamericana presjekao ovu lokaciju na dvije polovine). Uglavnom, nakon pet desetljea marljivog rada i mjerenja, gospo a Reiche je zakljuila da linije predvi aju pozicije Sunca, Mjeseca, planeta i zvijezda... i da su one pokazivale kada treba ii sa sjetvom, kada e se pojaviti voda u rijekama, kada treba obavljati etvu... Ona je i otkrila tri razliite jedinice za mjeru koje su stalno koritene u formiranju figura : 32,6 metara, 26,7 metara i 32,5 centimetra. Za figure i geometrijske oblike nala je ekvivalent na nebu zvjezdanih konstelacija... Slijedea teorija se zasniva na znaaju irigacije i agrikulture. S obzirom da je voda najznaajniji resurs u ivotu Andskih
80 ___________________________________________________________
civilizacija, a ispod kamene pustinje su postojali podvodni izvori i rijeni tokovi, Anthony Aveni je izaao s teorijom da linije idu du podzemnih tokova vode. Ova teorija ima tako er prihvatljivih stavova, jer je radiestezija dokazala da se uz niz linija zbilja poklapaju vodeni tokovi (Dodue, ovo objanjava pojedinane linije, ali ne i geometrijske i ivotinjske figure). Slijedea teorija je ona o funkciji linija kao - puteva. Po njima se, dakle hoda (Naravno, najkompliciranija pitanja u ivotu imaju najee vrlo jednostavne odgovore. Ovo lii na jedan takav odgovor, ali nedovoljan za potpuno objanjenje linija). Slijedi ona o ceremonijalnoj funkciji linija; naime, smatra se da, kada se hoda po liniji koja predstavlja pticu, onda se ima sasvim drugaiji osjeaj nego kada se ta figura ptice promatra iz zraka. Jer, hodajui po zemlji, u glavi se formira imid ivotinje i slike se poinju ra ati. I, na koncu, rad nekoliko astronoma je, u novije vrijeme i uz pomo satelitskih snimaka, potvrdio da se linije Nasce poklapaju s kretanjem Sunca : izlascima, zalascima, solsticijima, ekvinocijima. Naravno, markirani su i identini datumi za kretanje Mjeseca. Zvjezdani sustav Plejada (ponovno, Plejade) i njihov izlazak na zvjezdanom nebu je tako er zabiljeen u postojeim linijama. Mi se suoavamo s limitom kada pokuavamo drugu civilizaciju protumaiti naim vrijednostima i nainom ivota. U ovom sluaju to nije dovoljno. S jedne strane, ove linije podsjeaju na rovokopa koji je proao po suhoj zemlji. S druge strane, stvoren je takav gra evinski kompleks koji trai multidisciplinarno objanjenje. Moramo povezati astronomiju, sakralnu geometriju, astroarheologiju, agrikulturu i irigaciju, infrastrukturu i novu, viedimenzionalnu umjetnost. Potrebna je nova teorija koja e povezati dva svijeta : spiritualni i materijalni. Za objanjenje vie nije dovoljno ljudsko trodimenzionalno vi enje svijeta. Sedamdesetak biomorfnih figura i preko 300 geometrijskih figura dominiraju kamenom pustinjom Nasce i ine je "najveom astronomskom knjigom na svijetu".
81 ___________________________________________________________
TAJNE PIRAMIDA U EGIPTU

Egipani svoju zemlju nazivaju "To-Mera", ili "zemlja mr". Termin "mr" se prevodi kao piramida tako da se za Egipat koristi fraza "zemlja piramida". Ipak, nije rije o najpreciznijem prijevodu. Piramida je sekundarni prijevod "mr". Onaj osnovni oznaava "trokut", "geometrijski oblik". Pravi prijevod za Egipat bi bio "zemlja kreirana prema geometrijskom planu". "Egipatska civilizacija je zapoela prije 5.000 godina... Donji i Gornji Egipat su se ujedinili 3.100 g.p.n.e. pod Menesom... U ovom periodu su razvijeni hijeroglifi... etvrta dinastija starog Kraljevstva je razvila piramide kao kraljevske grobnice..." Zadnjih deceniju-dvije, izale su nove teze : Robert Bauval u svojoj "Misteriji Oriona" tvrdi da piramide u Gizi odraavaju zvjezdani raspored konstelacije Orion (drugim rijeima, iza gradnje piramida krije se civilizacija s Oriona). Geolozi sugeriraju da je Sfinga znatno, znatno starija nego to se mislilo (itavih 50.000 godina). I na koncu, niz autora tvrdi da je drevni Egipat nastao na temeljima znatno starije kulture nestale prije 12.000 godina (Atlantide). Najstarija poznata piramida je stepenasta piramida u Sahari i prema Egiptolozima, datira 27 stoljea prije n.e. Po svom izgledu neodoljivo podsjea na piramide Maja. Da bi je izgradili, Egipani su oistili 15 hektara prostora (u to vrijeme veliina veeg grada). Zatim su podigli kameni zid visok deset i pol metara i duine 1.600 metara, koji je udo za sebe. Na svakom metru zida uklesali su ornamentalne panele devet metara visoke. Unutar ogra enog prostora podignut je kompleks paviljona, hramova, terasa, grobnica... Centralni objekt je piramida na povrini dva nogometna stadiona, visine preko 60 metara. Kao da to nije bilo dovoljno, nego su izgradili skoro 6 km podzemnih prolaza, stepenica, galerija i komora. Direktno ispod piramide je 7 metara irok prolaz koji ide na dubinu od 28 metara i povezuje sve podzemne prolaze, tunele i oko 400 podzemnih prostorija ! Jedno te isto ime se susree ispisano na mnogobrojnim zidovima i prolazima - Netjerkhet. Egiptolozi tvrde da je Netjerkhet zapravo faraon Djoser koji je vladao Egiptom od 2.630 do 2.611 prije nove ere. Drugim rijeima, moderna egiptologija tvrdi da je ovo gra evinsko udo nastalo samo devet generacija (450 godina) nakon to su stari Egipani izali iz kamenog doba. To je malo teko za povjerovati. S obzirom da je Djoser vladao Egiptom samo 19 godina postavlja se pitanje da li je imao dovoljno vremena da sebi izgradi tako monumentalan nadgrobni spomenik. Postoje vrsti dokazi koji upozoravaju da je ovaj kompleks gra en u est faza. Devetnaest Djoserovih godina jednostavno nije prihvatljiv odgovor. Ako Netjerkhet nije Djoser, tko je onda ? U podzemnim galerijama prona eno je 40.000 tanjura, vaza, aa... Datum njihovog nastanka je mnogo stariji nego 4.700 godina. Ujedno, prona ena je i mumija u piramidi ijom je karbonskom analizom utvr ena znatno vea starost od Djoserovih suvremenika. Zakljuak ? Piramida u Sahari je izgra ena krajem kamenog doba. Tko ju je izgradio ? Peinski ljudi ? Vrijeme izgradnje piramida je prva zabluda u kojoj nas uljuljkuju egiptolozi. Druga zabluda se odnosi na namjenu piramida. Tvrdi se da su piramide grobnice. Uz prvu piramidu u Sahari, izgra eno je jo sedam manjih stepenastih piramida irom Egipta : Ombos, na otoku Elephantine, Edfu, Abydos, Hierakonpolis, Seila i Zawiyet. Nijedna od njih nema prostoriju koja bi makar podsjeala na grobnu komoru. Niti u jednoj nije prona en sarkofag ili mumificirana tijela. "Grobna komora" u Saharskoj piramidi je i previe mala da bi u nju stalo ljudsko tijelo. Dvije piramide u Dahsuru, "Crvena" i "Bent" piramida se pripisuju faraonu Sneferu. Ali ne postoje indicije da je ovaj
82 ___________________________________________________________
faraon u njima i sahranjen. Dodue, prona eni su ljudski ostaci u Crvenoj piramidi. Isto kao i u Saharskoj piramidi. Isto kao i u nekim piramidama u Gizi. Ali, to ne dokazuje da su piramide originalno gra ene kao grobnice ! Ako sovjetske politike lidere sahranjuju u Kremlju, to nije dokaz da je Kremljanski dvorac podignut da slui kao neija grobnica. Ako britanske monarha i crkvene velikodostojnike sahranjuju u Westminster Abbey to ne dokazuje da je ova crkva nadgrobni spomenik... Ako su egipatski faraoni odluili da tisuama godina stare piramide iskoriste kao svoja vjena poivalita... to ne mijenja injenicu da piramide nisu originalno gra ene kao grobnice. Prije izgradnje Eifelovog tornja u Parizu, Velika Piramida u Gizi je vaila za najviu gra evinu u svijetu i jedno od Sedam svjetskih uda Staroga svijeta. etiri su teorije o dobu nastanka piramide. Egiptolozi insistiraju da je piramida izgra ena kao grobnica faraona Kufua. Pretpostavlja se da je vladao 23 godine, od 2551 do 2528 g.p.n.e. Herodot, osniva povijesti, prilikom posjete Egiptu, u petom stoljeu p.n.e., zapisuje priu da je piramidu izgradio faraon Keops, koji je vladao Egiptom 50 godina. Prema Koptskoj legendi (drevni kranski narod u Egiptu, Butros Gali je Kopt) faraon imenom Surid je izgradio Veliku piramidu tri stoljea prije Biblijske poplave (prema njihovom tumaenju to moe biti izme u 7.000 i 12.000 godina natrag u prolost). Amerikanac Ralph Ellis je u svojoj nedavno objavljenoj knjizi "Thoth : Architect of the Universe" (1998.) izaao sa zanimljivom teorijom. Pokuao je odrediti starost piramida prema eroziji. Prouavao je piramide u Dahsuru i na Gizi. Utvr eno je da je prije tisuu godina dolo do vandaliziranja piramida u Dahsuru i otada je erozija napredovala za oko 5 mm. Ako se ona usporedi s erozijom na originalnim temeljima, koja je iznosila 50 mm, zakljuio je da po slinoj stopi erozije (5 mm svakih tisuu godina) piramide u Dahsuru imaju starost od oko 8.000 godina ! Primjenom iste metodologije na piramide u Gizi dolazi se do jo frapantnijih zakljuaka. Dosadanja erozija originalnih temelja je napredovala za 200 mm. To bi trebalo znaiti da je piramidski kompleks u Gizi star 38.000 godina !
Sfinga je mitsko bie s tijelom lava i glavom ovjeka. Ona u Gazi je predmet prouavanja amerikih geologa posljednjih godina. Erozija na kamenom tijelu pokazuje viestoljetno djelovanje kia. Egiptolozi lociraju vrijeme izgradnje Sfinge u period 500 godina nakon posljednjih kia. Geolozi kau da je najkasniji datum za izgradnju Sfinge oko 7.000 godina p.n.e. Poto su egiptolozi "povjesniari", oni za geologe kau da "haluciniraju" i da je to "nemogue". Nekako im se ne uklapa u njihovu sliku. Italijanski profesor drevne povijesti, strunjak za mjere, kvantitativne nauke i matematiku, Livio Stecchini, poznat je po svojim istraivanjima drevnog Egipta. Utvrdio je da je ova "zemlja kreirana prema geometrijskom planu". Egipani su izmislili arhitektonske stupove. Prvi se pojavljuju na ve spominjanoj stepenastoj piramidi u Sahari. Stecchini je otkrio da su ovi stupovi zapravo stilizirane mape Egipta. Proporcija odgovara relativnoj veliini Gornjeg i Donjeg Egipta po osovini. Stupovi tako er odraavaju zakrivljenost planete Zemlje. Obino u centru stupova stoji hijeroglif koji znai "Ujediniti" ili "Jedinstvo Egipta". Stecchini je otkrio da su Egipani koristili preciznije mjere za geografsku irinu i duinu nego to su danas u upotrebi. Faraon Akenaten (Eknaton) se smatra heretikom, jer je uveo kratkotrajno vjerovanje u jednog boga. Ovaj faraon je osnovao novi glavni grad u Tel Al-Amarni po striktno geodetskim principima (mada je lokacija bila neprikladna s praktinog stanovita). I niz drugih gradova, osobito religiozno znaajnih, je osnivan po istom principu. Egipani su vidjeli svoju zemlju kao ogledalo neba, nastojei da bude perfektna. Stecchini dokazuje da su Egipani davno
83 ___________________________________________________________
znali da je Zemlja okrugla, locirali su svaku znaajnu geografsku pojavu, od ekvatora do mediterana. Bez upotrebe mapa, koristili su sasvim novi geografski sustav. Naime, na arhitektonskim stupovima su imali stilizirane geografske pojmove (udaljenosti, gradove, prirodne objekte). Gledanjem u ove stupove dobivali su neophodne informacije. Mnotvo obeliska, koji su teili i do 1.000 tona, bili su postavljeni irom zemlje kao posebni markeri. Uz njih su bili i posebni kameni markeri koji su oznaavali meridijane i paralele. Ovakav geografski sustav nije nastao kao rezultat viestoljetnog ili viemilenijskog razvoja. On je bio u opticaju tokom (prvog) starog kraljevstva ! Komentar egiptologa na sve ovo : potpuno ignoriranje. Egipatski hramovi su, nema sumnje, bili vrlo precizni astronomski instrumenti. Sjetimo se jednog od filmova Indiana Jonesa i snopa svjetlosti u piramidi na ljetni solsticij. Upravo ta scena u filmu je bazirana na primjeru hrama Amen-Ra u Karnaku. Tamo su, naime, "hvatali" sunev zrak tokom ljetnog solsticija (najdueg dana u godini). Svjetlost ulazi u tamnu prostoriju, dostie vrhunac, a onda se postepeno raspada i nestaje, itav proces traje dvije minute. Izraunavanjem. egipatski astronomi-sveenici bi kalkulirali duinu zemaljske godine. Rezultat je bio : 365,2422 dana. Dakle, sada se otvara novo pitanje. Da li je hram bio hram, ili astronomski instrument izvanredne preciznosti ? ak ni tako precizan instrument ne moe ostati ispravan zauvijek. Razlog - vremenom se Zemlja pokree iz svoje osi i polovi mijenjaju poloaj. Ta smjena je spora - otprilike jedan stupanj svakih 6.000 do 7.000 godina. Izraunavajui novi poloaj Zemlje, Egipani su prilago avali izgradnju svojih novih hramova, odnosno astronomskih opservatorija. I tako se dolazi do jo jedne mogunosti utvr ivanja starosti egipatskih objekata. Kalkuliranjem Zemljinog poloaja, Britanski astronom Sir Norman Lockyer (1836-1920), je izraunao da je hram u Karnaku originalno izgra en 3.700 p.n.e. Reakcija egiptologa je opet bila ignoriranje. Zato ? Zato to bi to znailo da su oni imali svoju astronomsku laboratoriju 600 godina prije nego to im je civilizacija utemeljena. Oni su mu ujedno i preporuili da ostane u svojoj struci (astronomija) i ostavi njihovu (egiptologija) na miru. Umjesto toga, Lockyer je nastavio s izuavanjem ostalih "hramova". Mnotvo ih je bilo poznato pod imenom "zvjezdani hramovi", koji su bili posveeni izuavanju pojedinih zvjezdanih sustava. Na primjer, hram u Tyreu je hvatao svjetlost s Alphae Lyrae (ili poznatija kao Vega). Hram koji je prouavao zvijezdu Dubhe je prema Lockyeru trebao biti izgra en prije 8.000 godina. Hram posveen zvijezdi Canopus imao bi starost od 8.400 godina... Slijedea zabluda egiptologa se odnosi na tehniku gradnje. Velika ili Keopsova Piramida u Gizi sadri dva milijuna i tristo tisua kamenih blokova. Njihova ukupna teina je blizu est milijuna tona ! Prije par mjeseci je Amerikanac Richard Noone objavio studiju u kojoj se tvrdi slijedee : kada bi se kompletna industrija kamena u dravi Indiani posvetila proizvodnji kamenih blokova, trebalo bi joj 81 godina da napravi istu koliinu kamenih blokova potrebnu za gradnju Keopsove piramide. Osamdeset i jedna godina ! I to upotrebom najmodernije tehnologije (eksplozivi, visokosofisticirana oprema i alati, laserska tehnologija, dizel transport itd.) I, nakon toliko godina, tek dobivamo materijal za gradnju. A koliko bi tek trebalo da se i izgradi takav perfektan objekt ? Podsjetimo se tvrdnji egiptologa o faraonu Kufu i njegove 23 godine vladavine. Ako se piramida zaista poela graditi za njegova ivota, to znai da se svake dvije minute isklesao, prevezao i ugradio kameni blok od nekoliko tona (najtei idu i do 80 tona !). Svake dvije minute i to sve bez toka, preciznih alata i eksploziva ! Prijevoz kamenih blokova Nilom od Tura do Gize je podjednako neizvodljiv. Grupa japanskih inenjera je dobila dozvolu od egipatske vlade da pokua duplirati ovaj drevni poduhvat. Napravili su repliku drvenih splavova, natovarili kameni blok i - splav im je momentalno potonuo. Slijedei u nizu gra evinskih uda odnosi se na plato u Gizi na kojem su sagra ene piramide. Da bi se dobila preciznost na kojoj su postavljene piramide itav plato od 5,3 hektara je morao biti izravnan, niveliran. Stjenovita povrina je s jednog kraja na drugi bila skoro apsolutno izravnana (manje od dva centimetra razlike u nivou !). Tehnologija s
84 ___________________________________________________________
kojom su to uradili radnici starog kraljevstva ? Nepoznata. Pria ne zavrava ovdje. Preciznost s kojom su kameni blokovi ugra ivani bila je savrena. Odstupanja su bila manja od milimetra. Karta za igranje im ne bi mogla upasti izme u dva bloka. Tako neto ne bi mogli izvesti s dananjom tehnologijom. Jer, kada uzmete kameni blok od 15-20 tona i spustite ga - on tu ostaje. Zamislimo tisue primitivnih egipatskih robova (kako nam se sugerira) koji su uadima povlaili kamene blokove i savreno ih slagali jedne na druge. Malo tei sluaj. Takve stvari se ne deavaju upotrebom snage ljudskih miia. U odgovoru na pitanja u vezi egipatske enigmatske kulture, moemo se posluiti tezama dva autora : Herbie Brennana, "The Secret History of Ancient Egypt" (2001), i Christophera Dunna, "The Giza Power Plant" (1998). Obojica, s pravom, egipatsku kulturu smjetaju mnogo dublje u prolost od vaee egiptoloke dogme. I obojica vide vezu drevnog Egipta s Atlantidom. Desetine pitanja u vezi Keopsove piramide trai odgovor. Me u njima su i : zato je granit (kojeg je bilo teko dovesti s Asuana, a jo tee ga obraditi) upotrijebljen iskljuivo u tzv. "Kraljevoj komori" ? to je izazvalo naslage soli u "Kraljiinoj komori" ? koja je funkcija ventilacijskih otvora, kad nisu nikad koriteni za ventilaciju ? koja je funkcija bakrenih cijevi u ventilacijskim otvorima ? kako to da je "Kraljeva komora" oteena kada je ostatak piramide netaknut ? otkuda frekvencija od 640 ciklusa u sekundi u "Kraljevoj komori" ? itd, itd.
Christopher Dunn je naao odgovor na sve te misterije. Izaao je s tvrdnjom da je Velika piramida izgra ena kao elektrina centrala ! Zakljuivanje ide ovim redom : "...granit sadri visok postotak kvarca (oko 55%). Kvarc ima prirodno sposobnost da transformira kinetiku energiju u elektricitet (iskru). "Kraljeva komora" je srce masivnog energetskog generatora. Velika Piramida je dizajnirana da vibrira. Ono to se naziva "Kraljiinom komorom" je, u stvari, hidrogenski generator. Prostorija je svojevremeno bila opremljena kao toranj za hla enje. Unutra su bile kemikalije - hidrirani cink klorid i hidroklorska kiselina. Oni su ulazili u prostoriju kroz sjeverni i juni ventilacijski otvor. Reakcijom ove dvije hemikalije nastajao bi hidrogen. Dokazi za ovaj proces lee u razliitim bojama dva ventilacijska otvora i ostacima soli na zidovima "Kraljiine komore". Viak hemikalija je odvo en kroz "bunarski otvor" u podzemnu prostoriju duboko ispod piramide. Plin hidrogen bi ispunjavao Veliku Galeriju i "Kraljevu komoru". Na scenu tada stupaju rezonatori u Velikoj galeriji. itav objekt (piramida) poinje vibrirati i pretvara se u ujni signal. Piramida poinje "pjevati". Ton je koncentriran kroz tunel prema "Kraljevoj komori". Sada ova "Komora" poinje vibrirati. Pokretni granit izaziva stres u kvarcu. Piezoelektro efekt generira kretanje elektrona, poinje se stvarati elektrina energija. Preuzima je hidrogen koji je ve ispunio itavu piramidu. U ovom momentu, astronomsko znanje Egipana ulazi u igru. Sjeverni otvor "Kraljeve komore" se otvara i postoji vodi za mikrovalne signale koji u svakom trenutku bombardiraju nau planetu. Ovaj signal je kreiran od strane atomskog hidrogena. On biva amplificiran (pojaan) prilikom prolaza kroz piramidu. Dolazi do isputanja energije... koja se alje van piramide kao elektroenergija..." (Sa inenjerskog stanovita, Nunn tvrdi da bi ovakva naprava radila. Oigledno je rije o procesu bitno drugaijem od onoga to mi koristimo. Ali, zato bi mi polagali pravo na "jedina ispravna tehnoloka rjeenja", kad smo bezbroj puta potvrdili suprotno ?) Mali detalji, na primjer bakrene cjevice, sada dobivaju svoje objanjenje. Sluili su kao senzori, ispitujui da li je dovoljno kemijskih elemenata dodano u "Kraljiinu komoru". Neprijatan miris u piramidi je posljedica istih. Oteenje u "Kraljevoj komori" je vjerovatno uzrokovano velikom hidrogenskom eksplozijom u dalekoj prolosti - dokaz za to je crni prah na plafonu "Komore". Ostalo je jedno nerijeeno pitanje za Nunna. A to je, kako su Egipani (ili netko prije njih) "uvjerili" piramidu da vibrira ? Pomo je potraio u fizici. Uzmu se dva predmeta, jedan pored drugog. Prvi oscilira (vibrira), drugi je statian. Vremenom e i ovaj drugi, poeti lagano da oscilira. Frekvencija prvog izaziva rezonanciju drugog. to due izloen utjecaju predmeta u kretanju, onaj statini predmet
85 ___________________________________________________________
e pojaavati svoju oscilaciju. Nunn primjenjuje istu logiku na piramidu. I tvrdi : "Velika piramida je konstruirana kao model sjeverne Zemljine hemisfere. Locirana je precizno na toki balansa Planete. Stoga postaje subjektom Zemljine oscilacije." U doba kada je objavio svoju knjigu, 1998. godine, nije bilo dokaza da i naa Planeta ima vlastitu oscilaciju. Neto kasnije, u Januaru 1999. godine, "The Times" objavljuje da je japanski tim s dr. Naoki Sudom dokazao da naa planeta postojano vibrira ispod nivoa kojeg nae uho zapaa. Herbie Brennan, u svojoj "Tajnoj povijesti drevnog Egipta" daje pregled najstarijih spisa o Egiptu i njegovim vladarima. Poinje od grkih povjesniara Solona i Platona. Prvi je pisao o svom putovanju u Egipat gdje su mu egipatski sveenici u estom stoljeu prije nove ere govorili o izgradnji grada Saisa osam tisua godina u prolost. A Egipat je osnovan znatno prije toga. Platon, naravno, govori o Atlantidi i prema egipatskim sveenicima, njenu propast smjeta u period prije 12.000 godina. Egipatski sveenik Manetho u svom djelu "Aegyptiaca" je pripremio dotadanju povijest za svog vladara faraona Ptolomeja Prvog (305. g.p.n.e.). Tvrdi se da je Manethov rad baziran na mnogo starijem djelu danas poznatom kao "Torinski papirus" (rad pripreman za Ramzesa II, 1279 g.p.n.e.). Tu se, na jednom mjestu, spominju svi kraljevi Egipta od najstarijih vremena do Devetnaeste dinastije. Torinski papirus tvrdi da su postojala tri razliita perioda u egipatskoj pretpovijesti. Prvi je proao u vladanju pred-dinastijskih kraljeva u ukupnom vremenu od 13.420 godina. Drugi je period "Horus-kraljeva" u trajanju od 23.200 godina. Trei period obiljeavaju polu-bogovi (papirus je na ovom mjestu oteen tako da se ne moe odgonetnuti vremenski period). Menetho kazuje slinu priu. Preddinastijski faraoni su ili 13.777 godina u prolost. Horus-kraljevi i polu-bogovi imaju zajedniku cifru od 15.150 godina. Dodaju li se tim brojkama one za koje egiptologija tvrdi da su pouzdane (3.100 godina prije nove ere) i dananjih dvije tisue godina, dolazi se do zbira od oko 34.000 godina. Kompleks u Sahari po arhitektonskom stilu podsjea na rani Babilon i Sumer, monumentalnosti na ostale egipatske hramove i piramide. Zvanina objanjenja o vremenu izgradnje su neozbiljna, samo devet generacija nakon Egipani izali iz peinskog doba ?! Istina je negdje drugdje i mora se potomaka Atlanti ana i njihove razvijene tehnologije... a po svojoj arheoloka to su stari ii u doba
86 ___________________________________________________________
LEGENDA O GRADU ZLATA, EL DORADO

EL DORADO LEGENDA ILI STVARNOST Jedno od legendarnih mjesta ovoga svijeta koje svakoga oarava smjeteno je negdje u junoj Americi ili tako barem kae tradicija. Stoljeima su ga ljudi traili i stotine ljudskih ivota je izgubljeno u njegovom snu. Njihova ih je neugasiva e i pouda za zlatom tjerala u otkrivanje i pogibelj. No sve to nas danas zapravo zanima nije zlato i malo je drugaije prirode, neto to se u toj legendi krije. Neto mistino, mitsko, magino "Nalazi se na otoku usred slanog jezera ije je dno zlatno. U sredini otoka nalazi se hram posveen Suncu. Zidovi, krovovi, fontane, alati sve je tamo od suhog zlata." Ovakvi nam opisi zlatnog grada daje Belalcazar bojnik pod komandom panjolskog osvajaa Francisca Pizarra, a nakon njega isti takav opis dobivamo i od panjolskog povjesniara Francisca Lopeza. Grad koji su njegovi starosjedioci isto tako nazivali Manoa, prozvan je tako, El Dorado. Opis El Dorada utemeljen je na legendama Inka koje su panjolski conquestadores prenjeli iz Amerike. Me u tim legendama nalazimo na legendu kralja boanskog porijekla, legendu Muisca naroda (o narodu koji je nastanjivao predio dananje Bogote'). Prva legenda pria o kralju kojega su definirali kao sam sin boga sunca koji je ivio u zlatnom dvorcu u koji nije mogla prodrijeti vanjska svijetlost. "Njegov je donji dio lica bilo pokriveno zlatnom maskom a mogao se pokazati podanicima samo jednom na godinu." Dok druga legenda pria o ceremoniji ustolienja prijestolonasljednika. "Kada je sunce dolo u svoj zenit, posut zlatnim prahom, morao je uroniti tijelo u vode rijeke Guadavita dok njegovi su podanici u istu rijeku bacali zlatan alat." Ove su se legende vrlo vjerojatno iskrivile prepriavanjem sve do kreiranja mita o El Doradu. Tako da se poevi od 1529. godine, rodila zlatna groznica u potrazi za tim mitskim gradom, i mnoge su ekspedicije kretale u potragu za njim sve do dananjih dana. Prije otprilike godinu dana antropolog Mario Polia identificirao je El Dorado u Paititiu, gradu civilizacije Inka. Paititi je, kako se moe proitati u jednom antiknom dokumentu, otkriven u 16. stoljeu. Otkrili su ga misionari Isusovakog reda i opisali ga kao grad prekriven zlatom i optoen dragim kamenjem. Ipak, nitko nikada nije doznao tonu poziciju grada. Kae se da je Vatikan izbrisao svaki najmanji trag o njemu da bi izbjegao opasnu "zlatnu groznicu". Dananji moderni povjesniari su zapravo skoro svi suglasni da je El Dorado izmiljen pohlepom panjolskih conquestadoresa, iako misterij koji ga okruuje ostaje jo uvijek fascinantan i privlaan. OTKRIE AMERIKE Od svih dragocjenih stvari na svijetu, ona za kojom se uvijek najvie uzdisalo zacijelo je zlato. Stari Egipani smatrali su ga svetim poput sunca, ratovi su se vodili zbog njega a Portugalci su zbog zlata riskirali plovidbu na kraj svijeta. Zlato ne predstavlja samo blagostanje. Simboliki je i znak ljubavi, vjenani prsten je zlatan. Isto tako u lingvistikom smislu rije zlato znai dobro. Kao recimo u izrazima : "Zlato od djeteta ili zlatna prilika". Manje od milijun tona zlata je iskopano, moda izgleda mnogo ali je puno manje u usporedbi sa dijamantima i drugim dragocjenostima koje su bile ispod zemlje. Velianstvena je legenda famoznog grada zlata El Dorada, i nevjerojatna blaga koja se na njegov spomen ukau pred oima, ue blagodati i dobrostanja, zlata unedogled. "Zlato je kau Zeusovo dijete. Ni hr a ni plijesan ne izjedaju toliko koliko ovjekov um izjeda pohlepa za njim.". Tako je pisao Grki poet Pindar. Zlato je kralj metala i posljednja mjera vrijednosti. Columbo je otiao toliko daleko i izjavio da "sa zlatom ovjek moe
87 ___________________________________________________________
zajamiti svojoj dui ulaz u Raj." No to nama daje zapravo uvid u ono to je bio njegov raj a ba je on bio taj ija se ekspedicija pretvorila u eksploataciju. Columbo je tragaima zlata otvorio put blaga kada je otkrio zlato u San Salvadoru na Hispanioli. Novosti poslane Ferdinandu i Isabelli panjolskom kralju i kraljici uskoro se proirila diljem Europe i od tada je poelo presjedanje na teritorije nove zemlje pod blagoslovom Kranstva koje je potpuno decimiralo ameriku dotadanju populaciju. Pedeset godina je prolo od Columbovog otkria i izvjea o postojanju zlata u "novom svijetu". Narodi Azteca u Mexicu i Inca u Peruu' potpali su pod vlast panjolskih conquestadoresa i njihove neiscrpne pohlepe za zlatom. Grobnice Sinu Indijanaca u visokim Andama opljakane su a Europski tragai zlata 1539. godine, osnovali su grad Bogota, na teritoriju naroda Muisca. No najvee nalazite zlata vjeruje se da je bilo u gradu Manoa, izgubljenom u kinim praumama june Amerike. Prie i kazivanja govore o nevjerojatnom gradu gdje je sve ukljuujui i svakodnevni alat, tanjure i ostalo bilo od suhog zlata. Njegovi stanovnici bili su upravo Muisca narod. O njima se nije mnogo znalo osim da je sve to su posjedovali bilo napravljeno od zlata. I ba je tu me u narodom Muisca legenda o El Doradu po prvi put dola do uiju panjolaca. Reeno im je za ritualnu ceremoniju koja se odravala na jezeru Guatavita, malo sjevernije od novoosnovanog grada Bogote. CEREMONIJA "ZLATNOG OVJEKA" Pria ili bolje legenda o El Doradu jedan je od najjaih mitova vezan uz "Novi svijet". Legenda koja se po prvi puta pojavila etrdesetih godina 16. stoljea. Sve su prie o njemu zapravo potekle iz indijanskih pria o kralju koji je bio toliko bogat se mogao prekriti zlatom tokom odre enih ceremonija. U centru prie o El Doradu su rijei koje su me u Indijancima imala znaenje "Zlatni ovjek" a to je bio upravo taj je poglavar "El Hombre Dorado", bio je to naziv Meksikog kralja, poglavara naroda Muisca za kojeg se govorilo da je bio prekriven zlatnim prahom. No kasnije je El Dorado zauzeo svoje mjesto kao bajkoviti grad od zlata, antikna, izgubljena metropola naroda Inka. Kada je narod grada Manoa izabirao novog kralja, odravala se odre ena ceremonija na vodama jezera Guatavita. Jezero se pokazalo mistino, mirno kao ogledalo, savren geometrijski krug. Okrueno uniformnim neplodnim breuljcima. Legenda je opisivala dno jezera pokriveno neizrecivim bogatstvima koja su preci starih Muisca tamo odbacili. Narodu Muisca je jezero bilo sveto. Njihov je narod vjerovao da u jezeru ivi duh ene prethodnog poglavara njihova naroda, koju je tamo zatoilo zlokobno udovite. Osobiti ritual koji se odravao na jezeru bio je dio saznanja novookrunjenog kralja. Neposredni svjedok tih doga aja Rodrigues Freyle, koji je priu uo iz usta svojeg prijatelja Don Juana neaka zadnjeg poglavara naroda Muisca opisao je to ovako : "Ceremonija je imala biti poetak ustolienja novog vladara naroda. Prije njenog poetka, budui vladar morao je provesti neko vrijeme odvojen od svijeta. Zatvoren u hramu bez ena, a zabranjeno mu je bilo jesti sol i paprenu hranu te izlaziti van danju." "Prvo putovanje koje novi kralj mora proi, trebalo je biti putovanje preko velikog jezera Guatavita gdje e darovati i prinijeti rtvu demonu kojega je narod tovao kao njihovog gospodara i boga. Tijekom ceremonije koja se odravala na jezeru, izradila se splav koju se uljepavalo i dekoriralo sa najljepim stvarima koje su imali Na nju se stavljalo etiri upaljena svijenjaka u kojima se palilo mnogo aromatinih trava te smole i mnoge druge parfeme. Dim incensa pokrio je svijetlo dana. Jezero je bilo iroko i duboko tako da je brod sa visokim bokovima mogao ploviti kroz njega, prepun bezbrojem mukaraca i ena obuenih u perje, sa zlatnim ukrasnim tanjurima i krunama" "Budui kralj prekriven je blatom dok mu se puui kroz lulu zlatnom prainom pokriva tijelo. Tada se nasljednika skine do gola i premae ljepljivom zemljom u koju se pomijeala zlatna praina tako da je nasljednik bio potpuno prekriven tim
88 ___________________________________________________________
metalom. Postavili bi ga na splav na kojoj bi ostao nepokretan a do njegovih nogu bi se stavljalo zlato i smaragdi da ih daruje bogu. Na splav bi se sa buduim kraljem ukrcalo i etiri poglavara optoeni krunama, draguljima, ogrlicama i naunicama od istog zlata. I oni su kao i nasljednik bili goli i svatko je nosio svoje darove. Kako bi splav napustila obalu, poela bi muzika truba, flauta i drugih instrumenata zajedno sa pjevanjem koje bi streslo planine i doline sve dok splav ne bi dola do sredine lagune gdje bi dignuli zastavu kao znak utnje." "Nasljednik bi tada predao svoj dar izbacujui u sredite jezera hrpu zlata, a poglavari koji bi ga pratili uinili bi isto to za svoj raun. Tom bi ceremonijom novi vladar bio priznat kao vladar i kralj."
PRVE POTRAGE ZA EL DORADOM 1533. godine, Francisco Pizarro panjolski osvaja krenuo je u osvajanje novog svijeta juno od Cajamarce i poslao svog asnika Sebastiana de Benalcazara da otprati na eno blago nazad u luku San Miguel. Benalcazar je tada uo za nedozvoljeni upad na panjoski teritorij te je sam pokrenuo isto tako nedozvoljen pohod na grad Quito 1534. godine. Nakon uspjenog pohoda Benalcazar zaposjevi je Quito od tamo pokrenuo malu ekspediciju na podruje dananje Kolumbije. Vjeruje se da je zapravo bio prisiljen napustiti Quito da izbjegne uhienju Francisca Pizarra koji je nauo za njegovu ekspediciju. Kada je tih godina poela kruiti pria o El Doradu i njegovim bogatstvima, Benalacazar je stao tvrditi da je El Dorado bio od poetka njegov cilj, nadajui se tako da e tom tvrdnjom postaviti pravo na grad u sluaju da ga netko prona e. Benalcazar je preao ak natrag u panjolsku gdje je estoko zastupao tvrdnju da se grad mora nalaziti u njegovom teritoriju. panjolsko poglavarstvo nagradilo ga je kraljevskom potvrdom o ekskluzivi toga podruja, dok se zlatni grad El Dorado pokazao nita vie od mita. Sir Walter Raleigh moda je najpoznatiji od svih sanjara koji je isto tako izgubio ivot u traganju za legendarnim El Doradom. Raleigh je tragao uporno za zlatom El Dorada ciljajui da e kada ga na e vratiti se u domovinu Britaniju i postati vladar. Engleski avanturist i pisac, miljenik kraljice Elizabete I koja mu je 1585. dodijelila viteki status, optuen je bio za izdaju sa strane Jamesa I kraljiina nasljednika. Raleigh je bio zatoen u Londonskom tornju te uskoro osu en na smrt. Izme u 1584. i 1589. pokuao je osnovati koloniju u blizini Roanoke Island (dananjoj sjevernoj Karolini) koju je on tada imenovao Virginija, no tamo nije on sam nikada kroio. Ve 1595 predvodio je ekspediciju u predjele dananje Guyane u Junoj Americi, plovei po rijeci Orinoco u srcu panjolskog kolonijalnog carstva. Svoju ekspediciju opisao je u knjizi "The Discoverie of Guiana" izdanoj 1596. godine. Prie Indijanaca i panjolski dokumenti uvjerili su ga u postojanje El Dorada, nevi enom gradu od zlata negdje u unutranjosti June Amerike. Otkrio je zapravo nekoliko zlatnih rudnika no nitko nije podrao njegov projekt o koloniziranju toga podruja. 1596. krenuo je zajedno sa Robertom Deverouxom, earlom od Essexa na neuspjean pohod na panjolski grad Cadiz. 1597. ggodine, isto tako su zajedno krenuli na ekspediciju na Azore. Raleigh je jo uvijek elio eksploatirati dobara Guyane navaljujui da je taj dio zemlje bio darovan Engleskoj sa strane njenih starosjedioca jo u 1595. Sa kraljevom dozvolom krenuo je na drugu ekspediciju u istom podruju obeavajui da e otvoriti zlatan rudnik ne vrije ajui time panjolsko carstvo. Na putu su ga naalost isprijeile mnoge nesree. Groznica je Raleigha sprijeila da vodi svoje ljude niz rijeku. Njegov drugi asnik Lawrence Kemys zapalio je panjolsko uporite no nije naiao na zlato. Raleighov sin Walter umro je tokom ekspedicije. Vrativi se neobavljena posla Kralj James I osudio ga je 1618. na smrt. Ubrzo je i Walter Raleigh pao u zaborav, no mjesto blagodati nastavilo je ivjeti i preraslo u legendu o El Doradu. Slijedea dva stoljea ekspedicije su se nastavile u Andama i dunglama Amazone. Nitko se nije vratio sa izvjeem o pronalasku niti jednog jedinog komada sjajnog metala.
89 ___________________________________________________________
LEGENDARNI EL DORADO POSTOJI Moda u legendama ima i istine. Ali dali je stvarno mogue da je legendarni El Dorado, zlatni grad iz bajke zaista postojao ? Prema nalazima arheologa Lima Pontifical Catholic University, jest a spominjali su ga ak i Jesuitski misionari Populacije Inka zvali su ga "Paititi", e El Dorado panjolci. Mitski grad prema legendi bio je zadnje utoite Inka kada su pobjegli sa svojim dragocjenostima pred panjolskim conquestadoresima 1532. godine. Mario Polia, talijanski arheolog koji poduava na Lima's Pontifical Catholic University, pronaao je antikni dokument koji opisuje grad iji su zidovi bili pokriveni zlatnim liem. "Paititi nije samo mit, taj je grad zaista postojao. Pronali su ga krajem 16. stoljea Jesuitki misionari Isusovake udruge." Tako je naveo Polia u zadnjem izdanju arheolokog teksta Archeo. Jo jedan antikni tekst naznauje mogunost postojanja zlatnog grada, "Izvjee o udu koje se dogodilo po Bojem milosr u u kraljevstvu Paititi". Tekst je dio zbirke nazvane "Peruana Historia" (povijest Perua), a uvan je u Romanikom arhivu Isusovaca. U tom je tekstu naveden nevjerojatan susret sveenika Andree Lopeza sa iteljima Paititia. Citat iz teksta kae "...nevjerojatno zdrav grad optoen zlatom, srebrom i dragim kamenjem." Prema izvjeu, sveenik je izvijestio Papu o otkriu i traio doputenje da posveti i evangelizira podruje. Polia vjeruje da Vatikan zapravo nikada nije odao tonu lokaciju Paititija, zlatnog grada bojei se poplave zlata i masovne histerije vjernika. El Dorado je privlaio mnoge istraivae tijekom posljednjih pet stoljea. Me u njima je poznati Britanski istraiva Sir Percy Harrison Fawcett, koji je krenuo u potragu za Paititijem 1925. Druga je nedavna ekspedicija koja je krenula 1972. Amerika ekspedicija predvo ena Bob Nicholsom i 1997. ekspedicija Norvekog antropologa Lars Hafksjolda. Zadnji istraiva koji je krenuo u potragu za legendom je Jacek Palkiewicz, bolje poznat po otkriu pravog izvora rijeke Amazone 1996. godine. Palkiewicz je prije nekoliko mjeseci otputovao u neistraene dungle rijeke "Madre de Dios" na istraivanja, odakle e krenuti na sistematsko traenje u Lipnju ove godine uz pomo tehnologije "State of the art" Palkiewicz je nedavno izjavio za Dicovery News "Ve dvije godine radim na ovom projektu. ak sam prilino siguran da sam otkrio poziciju slapa i jezera koje prema legendi vode u Paititi. Velike su anse da u nai El Dorado." No Polia je zapravo skeptian prema njegovoj izjavi. A sam je izjavio da njemu to zvui poput jo jedne neutemeljene izjave. Polia je uvjeren da Paititi nije u zoni rijeke Madre de Dios, podruje koje su do sada sve ekspedicije istraivale. Brian S.Bauer, asistent profesora na antropolokom sveuilitu Illinois, Chicago jedan od vodeih strunjaka civilizacije Inka, isto je skeptian prema Palkiewiczovom istraivanju EL DORADO IZ DOBA PRIJE INKA U SREDINJEM PERUU Dali je mogue da je El Dorado postojao prije doba Inka ? Zapravo u Aprilu prole godine nevjerojatno otkrie britanske, amerike i peruvijanske arheoloke ekspedicije pokazalo je da je jedan El Dorado koji se pojavljuje jo prije civilizacije Inka, izmaknuo pohlepi panjolskih conquestadoresa. Njihova je potraga donijela na svijetlo dana velike koliine zlata i blaga sakrivenog u grobnicama koje su stare vie od 1000 godina. Ruevine bi pripadale gradu prije civilizacije Inka u sredinjem Peruu'. Jedna od dvije grobnice, najvea je do sada otkrivena u Americi. Ovo otkrie bi moglo uvelike doprinijeti studijama o pretkolumbovskim civilizacijama. Prema britanskom asopisu "Independent", uenjaci koji su uz pomo ultrazvunih sondi ve otkrili jo dvanaest grobnica u toj zoni, uvjereni su da grad poznat me u arheolozima pod imenom Sican sakriva stotine kostura i tisuu dragocjenosti Najvea grobnica formirana je od bunara dubokog vie od 15 metara. U njoj je na eno 24 ljudskih kostura, jedan muki, najvjerojatnije princ od otprilike 25 ili 30 godina i 23 ene od 20 do 25 godina. Na kosturima veine na eni su tragovi nasilne smrti kao to su udarci u lubanju i slomljeni vrat to ukazuje na mogunost da su ene rtvovane da bi princa otpratile na drugi svijet. Takvi podaci uvelike pridonose prouavanju kultura tih naroda i njihovih obiaja. U toj istoj grobnici na ena je prelijepa kruna od zlata i bakra, pozlaena maska sa oima od ambre, par
90 ___________________________________________________________
rukavica isto tako pozlaenih i ogrlica od dragog kamenja u vie nizova. U manjoj grobnici na eni su kosturi jednog mukarca, dvije ene i dvoje djece, mnogo kila zlata i drugih dragocjenosti. Cijeli kompleks koji su arheolozi otkrili osim grobnica obuhvaa i jednu piramidu u jednu platformu. Vjeruje se da je sve to bilo dio glavnog grada, drave od prije doba Inka koje se prostirala i obuhvaala vei dio ilea i Columbije... LEGENDA IVI Sve te antikne legende, prie i predaje starosjedioca latinske Amerike, ceremonije naroda Muisca krunidbe zlatnih kraljeva i druge dale su ivot legendi o El Doradu i nevjerojatnim blagodatima koje lee na dnu jezera Guatavita. Pokuaji da se jezero isui zapoeli su gotovo odmah nakon to se prvi puta doulo za njih. Danas okolni breuljci nose zanimljiv usjek koje je Antonio Sepulveda, Bogotanski trgovac urezao kada je 1580. godine, pokuao isuiti jezero kako bi otkrio mitsko blago. Usjek je ostao vjeni spomen na taj pokuaj koji je tragino zavrio. Pokuaj isuivanja jezera obustavljen je kada su se izdubljeni breuljci uruili i ubili mnoge radnike. No ak i da je zlato bilo prona eno, pripalo bi tada panjolskom Kralju Philippu II. Mitski El Dorado ukljuuje zlatom posute zidove, krovove, alate i ostale dragocjenosti. Ali nikada neemo doznati dali je taj legendarni zlatni grad zaista postojao, ili dali je stvarno bio samo san panjolskih doseljenika u potrazi za blagostanjem i sreom. Mogue je da je nekada bilo mnogo zlata u junoj Americi i da se naavi ga novopridolima raspalila mata i preko pria starosjedioca poeli zamiljati grad toliko velianstven i nevjerojatan koji je sav od suhog zlata te je kroz njihovu matu nastao grad o kojem su mnogi sanjali i mnogi jo uvijek sanjaju. Manoa, Paititi.. ili El Dorado. Koji je stvaran ? Mnogi su dali ivot da ga prona u, a taj e mit i dalje golicati matu mnogih ljudi na svijetu i ostati e metafora koja nam oznaava potragu za boljim sutra.
91 ___________________________________________________________
EZOTERIJA
UKLETI DIJAMANT, TAJNA BUDINOG KIPA
Ezoterija, je kao vrlo zlosretna vjetina nikla na dalekom istoku i kazuje se da je upravo istonjaka ezoterija najjaa. U toj mistinoj rijei nailazimo zapravo na vrlo jednostavan pojam, prokletstvo. Vjetaci, amani, arobnjaci pa ak i sveenici koristili su se a moda jo uvijek koriste tu vjetinu. No nije uvijek reeno da je dragocjeni ali opasni predmet zaaran ljudskom rukom. A to je i ono to najvie zau uje. Neka od najpoznatijih prokletstva nevjerojatna su jer su predmeti od prvog trenutka svom vlasniku donosili nesreu i jad... Poput zvijezde koja zrai ledeno-plavu vatru, blistao je na elu indijskog kumira u hramu, sve dok ga nije bezbono izvadio lopovski hinduistiki sveenik ija je kazna za ovo svetogr e bila spora i bolna smrt. Tako prema legendi poinje mrana povijest jednog od najpoznatijih ukletih dragulja na svijetu. Poznat je pod imenom Hopeov dijamant. Ali zato se smatrao ukletim ? Zato su njegovi vlasnici mislili da je prelijepi tamnoplavi dragulj zlokoban ? Isto tako mnogi su zacijelo uli za jo jedan tajanstveni dragocjeni predmet koji je pokazao sline sposobnosti ugroavanja vlasnikova ivota. Jednaku tajanstvenu mo imao je Budin kip isklesan iz zelenog ada. Kako i zato ? to je taj predmet inilo toliko opasnim ? HOPEOV DIJAMANT Legenda o jednom od najpoznatijih prokletstva na svijetu "prokletstvu dijamanta Hope"- ija je vrijednost procijenjena na 42,52 karata, je manje-vise poznata. Skupocjeni Hope, naime, nije donio mnogo sree nijednom od bivih vlasnika, poevi od zlosretnog francuskog kralja Luja XIV pa do amerike bogate nasljednice Eveline Wols McLeean. Njegova pria poinje kada biva iskopan u rudnicima Golconda u blizini rijeke Kistna i Jugozapadnoj Indiji, a svoj europski debi imao je 1642. kad ga je kupio francuski trgovac Jean-Baptiste Taverinier. Godine, 1668. prodao ga je za velike novce kralju Luju XIV., ali je tim novcem morao namiriti velike dugove svog sina. Tavernier je otputovao u Indiju u nadi da e nadoknaditi gubitak, ali su ga rastrgali divlji psi. U me uvremenu, dijamant je prelazio iz ruke u ruku nekoliko kraljeva koji su svi doivjeli stranu sudbinu. Kralj Luj XIV., koji je prije bio neusporediv po svojoj velianstvenosti, izgubio je veinu carstva i svoju omiljenost. Princeza de Lamballe nasmrt je pretuena a kralj Luj XVI. i kraljica Marija Antonietta pogubljeni su. Mnogo godina kasnije, nizozemski brusa dijamanata vjeto je smanjio njegovu veliinu, ali ne i opako djelovanje. Njegov mu je vlastiti sin ukrao dijamant pa je brusa, sav izvan sebe, poinio samoubojstvo. Godine 1830. kad ga je kupio utjecajni bankar Henry Hope, taj je zlokobni dijamant dobio svoje slubeno ime. Jedan od njegovih potomaka, siromani lord Francis Hope, prodao je dijamant kada ga je njegova ena proklela smatrajui ga krivim za njihov neuspjean brak. A njegov kupac, francuski zajmodavac Jaques Colot, poludio je i poinio samoubojstvo, dok su idua dva vlasnika bila ubijena. Turski sultan koji je 1908. kupio dragulj za 400.000 $, ubrzo nakon toga noem je ubio svoju enu i bio zbaen s prijestolja. Nakon to je 1911. Edward McLean kupio taj isti dijamantm cijelu su njegovu obitelj snale razne nesree. Govori se da je jedini nain da se netko oslobodi predmeta koji donosi nesreu, njegovo je darovanje, a ne prodaja. Stoga je zanimljivo da je jedina osoba koja nije doivjela nesreu, a posjedovala dijamant, bio ameriki draguljar Harry Winston. Kad je kupio dijamant koji je bio u posjedu McLeanove nesreom pogo ene obitelji, nije ga dalje prodavao. Umjesto toga, darovao ga je Institutu Smithsonian, gdje se nalazi i dan danas. Neprocjenjivo mineraloko udo, zauvijek e pratiti legenda ije prodorne plave zrake skrivaju nasilnu povijest prskanu krvlju i morama prijanjih vlasnika. BUDIN KIP ISKLESAN IZ ZELENE ADE Jednaku je tajanstvenu mo kao i Hopeov dijamant imao jo jedan tajanstveni predmet. U knjizi Neujno kroz dunglu, Ludwig Koch-Isenburg iznosi udnu povijest malena prekrasna Budina kipa koji je isklesan iz zelenog materijala kojeg nazivamo ada. Kipi je
92 ___________________________________________________________
stajao do nogu golema drvenog kipa Bude koji je bio isklesan iz kamena u peini skrivenoj dunglom koja se koristila kao hram u Tajlandu. Nizozemac Klaasen bio je toliko oaran savrenstvom ovog kipia, da ga je ukrao i uspio prokrijumariti u svoju zemlju. No iako je bio strasni sakuplja umjetnina, pogled na kipi koji je otada stajao na njegovom radnom stolu nije mu donosio radost i uitak, ve neobjanjiv osjeaj tjeskobe. Za malo manje od godine dana prisutnost kipia ga je toliko uznemirivala da je odluio otii na Tajland i vratiti ga na njegovo mjesto, do Budinih nogu. Dok je to radio, priao mu je budistiki sveenik koji se nasmjeio i rekao mu da je vidio kad je prije godinu dana ukrao kipi, ali je znao da e se prosvijetliti i vratiti ga u njegovo pravo prebivalite...
93 ___________________________________________________________
LEGENDA O KRALJU ARTHURU

KRALJ ARTHUR Kralj Artur (Arthur, Artus) bio je britanski kralj koji je vladao oko 500. godine. Artur je jedan od najpoznatijih likova keltske mitologije; od 13. stoljea on je sredinji lik brojnih knjievnih djela. Bio legendarni kralj srednjovjekovne Britanije i heroj jedne od najuzbudljivijih i esto prepriavanih legendi. Prema njoj ro en je u Tintagelu, u pokrajini Cornwalll kao sin kralja Uthera Pendragona i Igraine, ene vojvode od Tintagela. Legenda kazuje kako je Vjetac Merlin je imao svoje prste u prijevari koja je dovela do susreta ovo dvoje, ali je kao nagradu zahtijevao produkt ove unije, bie koje e on uzeti za svog tienika, brinuti se za njega i poduavati ga. S vremenom je Arthur postao kralj Britanije, te uz pomo i potporu svog savjetnika Merlina drao dvor Camelot i bio vo a vitezova Okruglog stola. Vitezovi su jahali u avanture, na mjesta gdje su mogli postizati junaka djela, no njihova najvanija misija je bila potraga za Svetim gralom, prema kranskoj legendi : svetom peharu iz kojeg je Krist pio na Posljednjoj veeri. Izdan od svoje ene Guinevere i sina ili neaka Modreda, Arthur je bio smrtno ranjen u bitci protiv Modreda, a potom odnesen na Avalon, otok besmrtnih heroja. Legenda kae da e se jednog dana vratiti s Avalona i ponovno voditi svoj narod u vrijeme kada im bude prijetila najvea opasnost. POVIJESNI KRALJ ARTHUR Malo se zna o pravom Arthuru premda se mnogi povjesniari slau da je lik Arthura iz legende najvjerojatnije utemeljen na stvarnoj pojavi Britanskog ratnog vo e iz 6. stoljea kojeg su Rimljani nazvali Artorius. Mogue je da je on bio vo a romaniziranih Britanaca u ratu protiv Saxonaca koji su uestalo vrili napade na Britaniju od 450. godine, pa nadalje. U "Knjizi jadikovki" koju je napisao Gildas oko 540. godine. pie da su Saxonci bili poraeni u velikoj bitci kod Mount Badona oko 500. godine. Premda Arthur ovdje nije zvanino spomenut po imenu. Nennijeva "Povijest Britanaca" pisana u ranom 9. stoljeu, kae da je Arthur bio dux bellorum Britanaca, dakle ratni vo a, general, u bitci kod Mount Badona. "Kambrijski anali" pisani u 10. stoljeu, spominju kako je Arthur porazio Saxonce kod Mount Badona 516. a tako er i bitku kod Camlanna, u kojoj su Arthur i njegov neak Modred pali. Arthur iz keltskih legendi je bio heroj herkulskih proporcija. Izbavio je zemlju od divova i borio se protiv udovita i vjetica. Ubio je demona Cata od Losanne i uhvatio znamenitog nerasta Twrch Trwytha, natjeravi ga u more; kao rezultat ovoga jedna od Arthurovih titula bila je "Boar of Cornwall" ("boar" - nerast). Velka poema, "The spoils of Annwn", vjerojatno napisana u 10. stoljeu, odnosi se na njegov pohod u zemlju mrtvih, na otok Annwn. Cilj ovog pohoda je bio arobni kotao Annwna, iz kojeg su samo hrabri i iskreni mogli jesti. Ovaj bi kotao moda mogao biti originalni "Gral", pa se Arthur, opskrbljujui se hranom od besmrtnih heroja, mogao i sam uiniti besmrtnim nakon sto bi ga ukrao. U ranim keltskim priama Arthur ima velik broj drugova, ukljuujui Cei Wynna (sir Kay), Gereintha (sir Gareth) i Llenlleawca (sir Lancelot), a ena mu je bila Gwenhwyfar (Guinevere). Stari keltski bogovi tako er su se u ovim priama manifestirali kao ljudi : Manawydan, Teyrnon i Gwynn, sin Nudda, gospodara pakla. MERLIN MAJSTOR SVIH AROBNJAKA Merlinu, arobnjaku iz legende o kralju Arturu. Pripisivale su se velike magijske moi. Mogao je izazvati maglu bez tu e pomoi, navodno je podignuo Stonehenge i napravio masivni stol za okrugli stol kralja Artura. Merlin je navodno prorekao brojne krvave pokolje i atentate na tadanje vladare. Uz to je predvidio i da svijetu u budunosti prijeti
94 ___________________________________________________________
veliko zlo. Opisao je kaos koji e se jednom spustiti na Zemlju, izbaciti zvijezde i planete iz njihovih putanja i promijenjiti zodijake znakove do beskonanosti. "Mora e u trenutku nabujati, a prah se predaka obnoviti". Njegova je vizija bila uznemirujua, s obzirom na poveane klimatske katastrofe. LEGENDA O MAU U KAMENU Prema "Povijesti britanskih kraljeva" Geoffreya od Monmoutha, Arthur je imao petnaest godina, kada je njegov otac Uther Pendragon umro i bio pokopan na Stonhengeu. Arthur je potom okrunjen za kralja u Silchesteru. U knjizi iz 15. stoljea, "Morte D'Arthur", koju je napisao Thomas Malory, raspravlja se o Arthurovom dolasku na prijestolje. Nije bilo osobe koja je mogla nadmaiti Pendragona i mnogi su se veliki baruni borili za tron. Merlin je potaknuo nadbiskupa Canterburyja da pozove sve velikae u London gdje je on pripremio ogroman kamen s maem zabodenim u nj. Natpis oko maa je govorio slijedee : "Whoso pulleth out the sword of this stone and anvil, is rightwise king born of all England", a rijei u prijevodu znae "Onaj tko ovaj ma izvue iz kamena i nakovnja, pravi je ro eni kralj cijele Engleske." No premda su mnogi pokuavali, nitko nije uspio izvui ma iz kamena sve dok mladi Arthur nije doao i to uinio. Odmah je okrunjen za kralja i tako pobijedio svoje rivale u serijama borbi. Monmouthova "Povijest..." je s jedne strane bila opisivana kao najuspjenije djelo fikcije ikada napisano, a s druge optuivana kao zloin nad povijesnom istinom. On pie kako je Arthur sa svojim maem Caliburnom, koji je bio iskovan u Avalonu, porazio kote i osvojio Irsku, Norveku, Island, Dansku i Francusku. U kasnijim varijacijama ma dobiva ime Excalibur. Merlin i Arthur su otili do jezera, kada je iz njegova sredinjeg dijela izronila ruka drei ma; on je pripadao Gospodarici Jezera (ili Gospi od Jezera; "Lady of the Lake") koja ga je potom dala Arthuru. Kada Arthur umire i biva odnesen na Avalon, ma je vraen u jezero. VITEZOVI SVETOG GRAALA Vrlo su proturjene prie o kralju Arturu i o potrazi za Svetim Graalom, za koji se mislilo da ima veliku mo izljeenja. U najpoznatijoj prii sir Thomasa Maloryja "Arthurova smrt" (1485) govori se kako su u potragu za Graalom otili sir Galahad (Gawain u nekim drugim priama), sir Percival i sir Bors. Doli su do Dvorca Graala okruenog jalovom pustopoljinom i otkrili da sveti kale uva ranjeni, nepokretni uvar Kralj Ribara. Samo na tono postavljeno pitanje koje se odnosi na Graal, Kralj Ribara e ozdraviti, zemlja se obnoviti, a oni e dobiti Graal. Sir Galahad je ispravno postavio pitanje, pa su trojica vitezova brodom odnijeli Graal u sveti grad na Istoku koji se zvao Sarras, gdje je Galahad okrunjen za Kralja. Percival se vratio u Dvorac Graala a Bors u Camelot. Daljnja sudbina Graala je nejasna zbog brojnih urota, posredovanja kriara, katara i tako dalje. PROPAST KRALJA ARTHURA Arthur se eni Guinevereom, a kao svadbeni poklon od svog tasta (prema nekim izvorima) dobiva Okrugli stol koji ima 150 mjesta za sjedenje. Njegova sestra se udala za Lotha, vojvodu od Lothiana, i s njim imala dva sina, Gawaina i Modreda. Kasnije prie kau kako je sam Arthur, ne shvaajui kako je Lothova ena zapravo njegova sestra, spavao s njom i tako zaeo Modreda. Upravo je ovaj incest doveo Arthura i Okrugli stol do propasti, onako kako je to prorekao Merlin. Kada je Arthur shvatio da su njegova ena Guinevere i njegov vitez Lancelot zaljubljeni, nije o tome elio nikome govoriti zbog svoje privrenosti Lancelotu. Ali Modred i Agravaine su mrzili Lancelota i izravno ga optuivali, ravno kralju u lice, a tube na izdaju i preljub su bile otvorene za javnost. Arthur nije imao izbora ve je naloio Modredu da zatvori Lancelota, no ovaj uspijeva pobjei u posljednjem trenutku. Neki su vitezovi otili s Lancelotom, a drugi su ostali vjerni Arthuru, te na njegovu pohodu sa Gawainom u Francusku, protiv Lancelota, mnogi su hrabri vitezovi poginuli na obje strane. Modred, koji je ostao u Engleskoj privremeno
95 ___________________________________________________________
vladati, pokuava ugrabiti krunu, a s njom i Guinevere. Arthur se vraa i u velikoj bitci trai Modreda, te ga konano ubija kopljem. Ali kako ne bi bilo sve ruiasto, Modred zadaje smrtni udarac Arthuru. Sir Bedivere mu pomae da do e do jezera i po njegovim uputama baca ma natrag u jezero, kojeg je prihvatila izronjena ruka, a potom ponovno nestala u dubine. Vilinski brod dolazi po Arthura i odnosi ga u Avalon, zemlju besmrtnih heroja. Tradicija kae da je zapravo Glastonbury taj mitski otok Avalon : 1191. godine, monaci su tu iskopali hrastov lijes iz 4m dubine za koji su tvrdili da je Arthurov. Natpis koji je prona en na olovnom kriu unutar lijesa je sadravao : "Here lies buried the renowned King Arthur with Guinevere his second wife in the Isle of Avalon.", to u prijevodu znai "Ovdje lei pokopan Kralj Arthur zajedno sa Guinevrom, njegovom drugom enom ne otoku Avalon". Tako er je reeno da je na Arthurovoj grobnici pisalo : "Here lies Arthur, the once and future king" ("Ovdje lei Arthur, nekadanji i budui kralj"). Kosti su kasnije prebaene u gradsku crkvu, ali je grob uniten u doba engleske reformacije, a kosti su nestale...
96 ___________________________________________________________
PRSTEN MOI
LEGENDA O PRSTENJU MOI Nordijska Mitologija u sebi posjeduje jednu od moda najljepih pria koje su ikada izmiljene. Fascinantna saga ili legenda o "prstenu Niebelungena" ili "prstenumoi" legenda je koja govori o pohlepi, izdaji i moi. Ova je legenda vrlo esto idealizirana a iz nje je nastalo bezbroj kazalinih predstava koje predstavljaju romantine junake nekadanjih predaji. Skoro u svakoj mitologiji postoji barem jedna legenda o prstenu koji posjeduje nevjerojatne moi. Tajanstvenom prstenju koje svojim prokletstvom odnosi ljudske ivote i dobro pretvara u zlo, o vjeitom prokletstvu koje jedino ista dua moe nadjaati. Jedna od najjednostavnijih legendi openito o razlozima nastanka prstenja je Grka legenda o Prometeju koji je bio omraen me u bogovima jer je volio ljude i donio im s Olimpa vatru. Vrhovni bog Zeus, za kaznu to je to uinio osudio ga je da bude prikovan lancima za stijenu Kavkaza gdje je po noi orao dolazio i kljuvao njegovu jetru. Svake bi noi rana zacjeljela, a onda bi novi dan donosio Prometeju nove muke. S vremenom Zeus je uvrstio svoju mo i oprostio Prometeju primivi ga natrag me u bogove svetog olimpijskog ognjita. No iako mu je oprostio i priznao njegov ponos i ljubav spram ovijeka, nije mu do kraja popustio. Traio je od Prometeja da zauvijek nosi prsten nainjen od okova, prsten u koji je bio ugra en komadi stijene s Kavkaza. Tako su i ljudi u ast svog uitelja tako er poeli nositi prstenje s kamenom, a nose ih i danas. Simbolika Prometejeva prstena je vjera u ivot, teret kazne te obaveza koju zauvijek preuzima ljudsko bie natiui na prst simbol vjere, u drugim mitologijama ima drugaiju simboliku. U nordijskoj mitologiji, prsten je bio uvjerljiv simbol moi, sree i slave. Poasni dar i vrsta valute, katkad je bio kraljevska porodina batina, kao to je to bio vedski prsten Sviagriss. esto su arobni mitski prsteni usto bili simboli sudbine i, u svojem najsumornijem obliku, simboli propasti. Prsteni junaka uvijek su donosili bogatstvo i mo, no ne uvijek i sreu, a ponekad tragediju ako su bili iskvareni pohlepom. Nordijska mitologija donosi upravo jednu takvu sagu, bio je to jedan od najpoznatijih glasovitih ukletih prstena, bio je to ukleti prsten Andvarinautov koji je unitio mnoge ivote. PRSTEN ANDVARINOV Prsten u mnogome slian Odinovu velikom prstenu Draupniru, tkao je zlatno bogatstvo, ali je bio okaljan Andvarijevom gorkom kletvom. Najslavniji zanatlije nordijskog svijeta bili su mudri i nadareni patuljci koji su radili u podzemnim piljama prepunim dragulja. Nadljudskim umjeem i tajnim zanjima oblikovali su neprocjenjive dragocjenosti i amajlije. A dok su oni tkali zlato u dubinama zemlje, u vodama Rajne ivjele su snebeske Rajnske djevice, vile koje su zimi ivjele u rijekama i jezerima, a ljeti bi izranjale iz vode kako bi leprale umama. Djevice su u mirnim vodama uvale silna blaga a legenda kae da boje voda u rijekama i jezerima odraavaju nimfna raspoloenja, tako da vode postaju crne od jada kada su Rajnske djevice ljute ili tune. Desilo se to kada su nimfe izgubile svoje zlato. U davna vremena, jo prije nastanka boanskog dvorca Valhalle kojega su izgradili divovi, vrsni kova patuljak Alberich il bolje poznat kao Andvarin iz Niebelungenlieda, iskovao je od rajnskog zlata ukradena Rajnskim djevicama prsten moi. poznat i pod imenom Prsten iz Niebelungena. Potekle novosti o toj pljaki zlata i prstenu moi stigle su i do Asgarda, grada bogova, uzburkavi bogove i divove. Divovi Fafner i Fasolt zahtjevali su upravo to zlato za izgradnju Valhalle, te su oteli boginju plodnosti Freyju kao taoca. Kako bi bogovi povratili svoju druicu, sam Odin odluio je krenuti u potragu za zlatom, a pridruili su mu se brat Honir i lukavi bog vatre Loki. No Loki im se pridruio smiljajui kako bi se domogao zlata za svoj raun.
97 ___________________________________________________________
POTRAGA ZA PRSTENOM MOI Na putovanju u Midgard zemlju ljudi, Loki kamenom ubije usnulu vidru. Nosei tako mrtvu ivotinju Loki zajedno sa Odinom i Honirom nailaze na posjed usred ume i ponude se podijeliti meso s ukuanima ako im zauzvrat prue prenoite. Zemljoposjednik kojega su zamolili da prenoe bio je poznati poljodjelac arobnjak Hreidmar. Hreidmar je imao trojicu sinova Regina, Fafnira i Ottera. Na uas Hreidmara, te njegovih sinova Regina i Fafnira bijae mu ponu en nitko drugi do njegov vlastiti sin Otter (vidra). Odin je tvrdio da je nevin i da nije mogao znati da je vidra Hreidmarov sin a kako je Otter imao sposobnost pretvaranja, to i nije bilo daleko od istine. No nije se dalo nita uiniti kako bi se ublaila Hreidmarova bol. U tuzi Hreidmar je najprije otpjevao aroliju koja je oslabila njegove goste, a potom su im njegova dva preostala sina, Fafnir i Regin, svezali ruke i noge, tako ih zatoivi. Nakon upornog uvjeravanja trojica bogova uvjerie Hreidmara da ih pusti, koji im obea slobodu izraunavi cijenu smrti svoga sina Ottera : dovoljno zlata da pokrije Otterovu kou, iznutra i izvana. Ohrabreni bogovi osmjehnue se i ponudie mu svo zlato koje su sa sobom imali. No bijae tu ipak jedna nezgoda. Oderana koa bila je obdarena arobnim moima jer je djeak u trenutku smrti bio obavijen arolijom, koa se mogla rastegnuti do goleme veliine i tako nijedna prosjena koliina zlata nije mogla biti prihvaena za naknadu. Znajui da e pomou Andvarinova blaga za kojim su ionako bili u potrazi, zacjelo uspjeti iskupiti Hreidmara, Loki je napokon nagovorio kuedomaina da ga pusti u potragu za tim velikim bogatstvom, dok su Odin i Honir ostali na posjedu kao taoci i jamstvo Lokijeva povratka. No kako su Odin i Honir znali za Lokijevu PRONALAZAK PRSTENA MOI Doavi na morsku obalu nakon mnogo dana, Loki zazove Ran, enu boga mora Aegira. Zatraivi pomo u potrazi za Andvarijem od nje, Ran mu dade mreu za utapanje i uputi ga kroz labirint pokislih tunela kroz koji se mora spustiti sve do podzemnog jezera. Naavi se u dubinama zemlje, Loki je sporo napredovao ali je na kraju doavi do velikog podzemnog jezera koje je svjetlilo neizmjerno sjajnom svjetlou opazio veliku tuku. Mrea boginje Ran pomogla mu je da ju s lakoom uhvati. Pokazalo se da je ta riba, kao i vidra prije nje neto vie od onog to se isprva uinilo. Pred Lokijevim oima, riba se na suhom pretvori u najbogatijeg stanovnika podzemlja, patuljka Andvaria. Monim i uasnim prijetnjama Loki prisili Andvaria da mu preda zlato, a kad iz njegovog skrovita blaga Loki silom otme i taj jedan prsten, Andvarijev prsten koji stvara zlato, patuljak poskakujui od bijesa prokle prsten sudbinom vjene pohlepe, Andvarijevo prokletstvo prstena moi prouzroiti e propast svakome tko ga bude nosio. ANDVARIJEVO PROKLESTVO Kada se Loki sa zlatom vratio na Hreidmarov posjed, nevoljko priznade da se domogao i prstena moi kojega Hreidmar odmah zatrai, tako su i Odin i Honir bili oslobo eni. Iako ga Loki upozorava na prokletstvo, Hreidmar bijae toliko zadovoljan zlatom da ga prokletstvo nije zabrinjavalo. Odin u znak sklonosti poklanja Hreidmaru udesni ma prije odlaska. Bogovi tada odoe natovareni sa dovoljno zlata da otkupe svoju druicu Freyju, boginju plodnosti iz ruku divova koji tako zavrie gradnju dvorova Valhalle. No u Hreidmarovoj kui Andvarijevo prokletstvo zavuklo se u srce njegovog drugog sina Fafnira. Kada je Fafnir ugledao na oevom prstu prsten, poinje udjeti za njim i za blagom koje je mogao stvoriti posjedovavi ga. Bez mnogo premiljanja nagovara brata Regina da ubiju oca. Usmrtivi Hreidmara upravo onim maem koji mu je poklonio Odin, ma se tada slomi u krhotine a Fafnir elei blago samo za sebe, pobjegne s prokletim bogatstvom. Hreidmarov posjed napustilo je Andvarijevo prokletstvo zajedno s Fanfirom te ga je nasiljedio Hreidmanov trei sin Regin. Nakon mnogo godina na Hreidmanov posjed dolazi djeak Siegfried poznatiji kao Sigurd, ne imavi sina Regin posvaja djeaka koji izrasta u stasitog mladia. Regin se s vremenom izvjetio u majstorstvu kovanja metala, postavi tako kova na dvoru kralja Hjalpreka u Jutlandu. Iako na vrijeme oslobo en prokletstva prstena, Regin ne prestaje misliti na brata Fafnira za kojega je
98 ___________________________________________________________
saznao gdje se krije i u to ga je prokletstvo pretvorilo. Fafnir, izopaen zbog silnog bogatstva pretvoren pohlepom u karakteru i obliku, pretvorio se u grozomornog zmaja kako bi uvao svoju hrpu blaga. Mnoge nadobudne junake u potrazi za slavom i bogatstvom privukla je legenda u njegovu jazbinu. Veina ih se nije uspjela ak niti pribliiti njegovu brlogu, ve je nala svoju smrt na prokletoj pustopoljini ispred njegove jazbine. Tako se proirila pria o nevjerojatnom blagu te je dola i do Regina i njegovog posinka Sigurda. elei se dokazati, mla ahni Sigurd poeli poi u potragu za zmajem no Regin ga zaustavlja i teka srca ispripovjeda mu tunu priu o svom bratu. Sigurd potiten zbog voljenog pooima povlai se u sebe a Regin se posveuje svom poslu sve dok jednog dana Regin ne odluuje iskovati iz krhotina maa svog pokojnog oca otricu udesna maa koji mu je sam Odin poklonio. SIGURDOV POTHVAT Regin, pozvavi Sigurda poklanja mu iskovani Odinov ma i predvodi mladia sve do zmajeva utoita okrueno zadahom smrti. Reginov zadnji savjet Sigurdu bjee, neka Sigurd umorenom zmaju ispee srce i popije njegovu krv kako bi nauio jezik ptica. Sigurd lukavo odluuje ne izlagati se izravnoj opasnosti i suoiti se sa zmajem, ve se sakriva u rupi od zmajeva otiska u glib. Kad je zmaj izaao iz jazbine i na svojem dnevnom izletu do prljave umske bare puzao iznad Sigurda, on mu od ispod zabija ma u trbuh, tako ga usmrtivi. Sigurdu je, osvojivi tako Andvarijevo zlato i zmajevu mudrost, budui da je sad razumijevao jezik ptica, ovo djelo donjelo slavu i neizmjerno bogatstvo. Da bi se jo jednom dokazalo na djelu prstenovo prokletstvo, Regin domogavi se prstena, biva obuzet neizmjernom pohlepom. U elji da Sigurdu preotme zlato, pokuava ga ubiti no prije nego ita uspijeva Sigurd ga u obrani usmruje te tako naslje uje prsten za kojega ni ne sluti kakvo prokletstvo nosi u sebi. TRAGINI LJUBAVNICI Valkiria Bynhild, bila je jedna od najljepih Odinovih an ela. Valkirie su oduvijek hitro i bespogovorno izvravale Odinovu volju na bojnom polju. Odinovoj se volji Brynhild suprostavila pomogavi svojem polubratu Siegmundu. Bila je zbog toga osu ena za pokoru bespomono leati na vrhu brijega dok je smrtnik ne zatrai. Usprkos volji ostalih bogova Odin popusti lijepoj Brynhild i ublai joj kaznu zatoivi ju unutar vatrenog prstena. Vatreni joj je prsten omoguio zaarani san i titio ju od svega osim od najhrabrijeg junaka. Ubivi zmaja Fafnira, i svog pooima Regina, Sigurd je otpoeo pustolovna lutanja po Midgardu i postao hvaljeni junak hrabra srca. Kada je naiao tjekom svojih putovanja, na vatreni obru, jedino se on usudio ui u plameni krug da osvoji uspavanu ljepoticu. Njegov neustraiv duh proveo ga je tajanstveno neozlje ena kroz plameni obru, kao to su predvidjele one ptice iji je pijev razumio. Kada je Sigurd probudio Brynhild iz zaarana sna pokrenulo se tajanstveno Andvarijevo prokletstvo. Mladi je u zavjet svoje ljubavi dao Brynhild zaarani prsten, nesvjestan njegova prokletstva i tako ih oboje poveo ka nesretnom kraju. Ljubavnici su putujui kroz Midgard naposlijetku doli i do Niebelungena. Kraljica Niebelunga Grimhild ugostila je Sigurda i njegovu voljenu. Bila je Grimhild slavljena ali i pribojavana zbog njene magije. Svojim inima i napicima mogla je osobi izbrisati pamenje i upravljati njezinom voljom. Grimhildina ki Gudrun, zagledala se u lijepog mladia te ljubomorna na ljepoticu Brynhild zamoli majku da ih razdvoji. Kad je Sigurdu, koji nije nita posumnjao, ponudila svoju arobnu medovinu, on je zaboravio svoju ljubav prema Brynhild i zaas se zaljubio i oenio Grmhildinu ki, Gudrun. Otkrivi Sigurdovu izdaju, i neznajui nita o Grimhildinim inima, izdana Brynhild u elji za osvetom pouruje brau Gunnera i Hognia koje je Sigurdovo zlato neizmjerno privlailo da ga ubiju. Oaran Brynhildom Gunner ju uz Grimhildinu pomo osvaja i eni se njome. Braa ubijaju Sigurda kome se vratilo sjeanje te pativi od grinje savjesti i jada dok je izdisao, umirui zazivae Brynhild. Kada je Brynhild shvatila prijevaru, nadvladana dubokom alou, usmrtila se kako bi joj tijelo mogli poloiti pokraj Sigurdova u grob. Braa Niebelunga uvuena u mreu tragedije koju je ispleo prokleti prsten, umiru oboje nakon to ih je vladar Atli isto tako u
99 ___________________________________________________________
udnji za zlatom osudio na smrt u zmijskoj jami. Svaki ivot koji je Andvarijev prsten dotakao okonao je besmisleno u pohlepi i prokletstvu, a Nordijska mitologija isprepletena je i nadalje arobnim prstenjem i drugim sudbinama koje su zamrene oblikovale tajanstvene prie.
100 ___________________________________________________________

Misterije Neobjasnjivi Fenomeni Knjiga II PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Misterije Neobjasnjivi Fenomeni Knjiga II PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

MISTERIJE, NEOBJANJIVI FENOMENI

Copyright [dzaHo] & AdiS, 2004.

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

TKO JE UBIO J. F. KENNEDYA !?

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

NIBIRU, PLANET KRIANJA

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Glineni peat sa Sunevim sistemom i 12 planeta.

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

SKRIVENE MOI U NAMA

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

TELEPATIJA, PORUKE O SVIJESTI

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

SNOVI, PORUKE IZ DRUGOG SVIJETA

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

TELEPORTACIJA - LET KROZ PARALELNE SVJETOVE

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

TAJANSTVENE PORUKE, IFRA SVETOG PISMA

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

VELIKA SVJETSKA UDA

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II

Misterije, Neobjanjivi Fenomeni Knjiga II